CIVILNO DRUTVO

I DEMOKRACIJA: TO BI
TOCQUEVILLE I PUTNAM
VIDJELI U HRVATSKOJ?
Berto alaj
Fakultet politikih znanosti,
Sveuilite u Zagrebu

Izvorni znanstveni rad

Primljeno: srpanj 2011.

Uvod
U recentnim raspravama o socijalnom, ekonomskom i politikom razvoju
suvremenih demokratskih drutava ci*

vilno je drutvo nezaobilazna tema. Znaajan broj autora istie upravo organizacije civilnoga drutva kao vaan element
podizanja kvalitete socijalnih, ekonom-

Prikazani rezultati proizali su iz znanstvenog projekta Hrvatska u regionalnom okruenju

provedenog uz potporu Ministarstva znanosti, obrazovanja i porta RH.

49

Kljune rijei civilno drutvo, demokracija, lanstvo u udrugama, politika kultura, civilno drutvo u Hrvatskoj

Globalna kriza i izazovi demokraciji

Saetak U suvremenim politolokim raspravama o ulozi civilnog drutva u promoviranju

demokracije mogue je prepoznati nekoliko mehanizama preko kojih civilno drutvo i njegovi glavni akteri, nevladine organizacije, utjeu na djelotvornost i kvalitetu demokratskih
politikih sustava. Prvi dio rada fokusirat e se na eksplikaciju tih mehanizama, a potom e
u drugom dijelu posebna pozornost biti posveena jednom od tih mehanizama. Prema autorima koji istiu vanost tog mehanizma, nevladine organizacije predstavljaju svojevrsne
kole demokracije u kojima lanovi stjeu znanja, sposobnosti i stavove potrebne za informirano i odgovorno sudjelovanje u demokratskim politikim procesima. Od suvremenih
politologa tu funkciju u svojim radovima posebice istie poznati ameriki politolog Robert
Putnam, pri emu se njegova promiljanja uvelike temelje na uvidima o vanosti civilnog
drutva za demokraciju koje je jo sredinom 19. stoljea iznio francuski politiki teoretiar
Alexis de Tocqueville. U kojoj mjeri Tocquevilleovi i Putnamovi uvidi vrijede i za suvremenu Hrvatsku? U treem i etvrtom dijelu rada, koritenjem podataka prikupljenih u okviru
znanstvenoistraivakog projekta Fakulteta politikih znanosti provedenog 2007. godine,
propitat e se koliko teze o pozitivnom utjecaju lanstva u nevladinim organizacijama na
generiranje demokratske politike kulture vrijede i u sluaju Hrvatske.*

Anali Hrvatskog politolokog drutva 2011

50

skih i politikih procesa. Brojni su naini na koje civilno drutvo, to jest udruge pridonose razvoju, pa se tako navodi
kako one promoviraju slobodu udruivanja, provode kritiki nadzor nad funkcioniranjem vlasti, osiguravaju dodatni prostor za promoviranje i zastupanje
odreenih interesa, pridonose kvalitetnijem javnom diskursu o zajednikim
problemima, sudjeluju u kvalitetnijem
formuliranju i implementiranju javnih
politika itd. Ipak, moda je najee isticani doprinos udruga njihov utjecaj na
kvalitetu funkcioniranja demokratskih
politikih sustava. Na tragu promiljanja
Alexisa de Tocquevillea, francuskoga politikog teoretiara iz 19. stoljea, koji je,
prouavajui funkcioniranje demokracije u Sjedinjenim Amerikim Dravama,
pokazao kako udruge pozitivno pridonose razvoju stabilne i uinkovite demokracije, i suvremeni teoretiari istiu tu
funkciju udruga kao izrazito vanu. Ta
teorijska promiljanja i teze o doprinosu
udruga demokraciji u posljednja se dva
desetljea sve vie propituju i na empirijskoj razini, pa smo tako svjedoci sve
veeg broja istraivanja koja pokuavaju
ustanoviti u kojoj mjeri stvarnost odgovara vizijama i oekivanjima, odnosno
uspijevaju li udruge svojim djelovanjem
zaista pridonositi razvoju demokracije.
Prethodna konstatacija o sve veem broju istraivanja u puno se manjoj mjeri,
naalost, odnosi na Hrvatsku.1 U Hrvat1

Pritom meutim treba napomenuti kako postoje i vrijedne iznimke, pa tako svakako treba istaknuti radove Gojka Beovana i Sinie
Zrinaka (primjerice Beovan, 2004; Beovan i Zrinak, 2008) koji se mogu smatrati
zaetnicima empirijskih istraivanja civilnog
drutva u Hrvatskoj. Njihova metodologija
drugaija je od one koja e biti koritena u
ovom radu, te stoga njihovi radovi nee biti
detaljnije tematizirani.

skoj djeluje relativno velik broj udruga

koje provode itav niz programa i projekata putem kojih ele ojaati demokraciju, no istodobno ne postoji sustavna
znanstveno-struna analiza djelovanja
udruga i djelotvornosti projekata i programa koje one provode. U nedostatku
takvih istraivanja gotovo je nemogue
vrednovati djelovanje udruga na podruju promoviranja demokracije. Tek
nam istraivanja omoguuju da se analiza stanja u civilnom drutvu pomakne iz
sfere intuitivnih ocjena i generaliziranja
na temelju osobnih iskustava prema zakljucima utemeljenima na konkretnim
indikatorima.
Stoga je glavni cilj ovoga rada propitati u kojoj mjeri nairoko rasprostranjena teza o pozitivnom utjecaju civilnog
drutva na razvoj demokracije vrijedi
za Hrvatsku. S ciljem da se pokua odgovoriti na to pitanje rad je strukturiran
u nekoliko dijelova. U prvom i drugom
dijelu tematiziraju se, pregledom najvanije teorijske i empirijske literature
iz tog podruja, funkcije civilnog drutva u suvremenim demokratskim drutvima, odnosno naini na koje civilno
drutvo pridonosi kvalitetnijem razvoju i funkcioniranju demokracije. Pritom
se, s obzirom na ciljeve rada, kao posebno zanimljivo istie vienje prema kojemu udruge predstavljaju svojevrsne
kole demokracije u kojima se ui demokratska politika kultura. Upravo je
ta, socijalizacijsko-edukativna funkcija
civilnog drutva polazna osnova za empirijsku analizu. Tako se u empirijskom
dijelu rada nastoji utvrditi postoji li u
Hrvatskoj, u teorijskim radovima toliko
isticana, veza izmeu lanstva u udrugama i pojedinih dimenzija demokratske
politike kulture. Trei dio sadri opis
izvora podataka i naina operacionalizacije varijabli, a etvrti prikaz rezulta-

to uope razumijevamo pod civilnim drutvom? U posljednjih 10 do

15 godina objavljen je itav niz znaajnih i poticajnih radova o civilnom drutvu (primjerice Gellner, 1993; Perez
Diaz, 1993; Seligman, 1995; Gutmann,
1998; Janoski, 1998; Kean, 1998; Rosenblum, 1998; Ehrenberg, 1999; Warren,
2001; Baker, 2002; Fung, 2003; Edwards,
2004; JobertKohler-Koch, 2008; Wright, 2011). Ti radovi nee ovdje biti detaljno analizirani, no potrebno je ukazati
na dominantno suvremeno razumijevanje koncepta civilnoga drutva. To razumijevanje povezano je s razlikovanjem
pojmova graanskoga i civilnoga drutva. Prema Reese-Schferu (2004), izraz
graansko drutvo upotrebljava se u dualnoj koncepciji koja razlikuje dravu i
graansko drutvo u koje je ukljueno
i trite, dok se izrazom civilno drutvo
radi dodatno diferenciranje, pa se govori o trojnoj koncepciji koja obuhvaa dravu, trite i civilno drutvo. On smatra
kako civilno drutvo opisuje sve ono to
se u drutvenoj interakciji moe smatrati nedravnim i neprivrednim. Civilno
drutvo postoji svagdje gdje postoje posredniki organizacijski oblici izmeu,
odnosno pokraj drave i privrede (68).
Ta je definicija, kao to kae i Reese-Schfer, na tragu Habermasova razumijevanja civilnoga drutva iz knjige Faktizitt und Geltung (1992), gdje Habermas navodi kako ono to se danas zove
civilno drutvo vie, naime, ne ukljuuje privatnopravno konstituiranu ekonomiju, kojom se upravljalo preko trita
rada, kapitala i robe, kao to je to jo bilo
kod Marxa i u marksizmu. Institucional-

Na koje naine tako shvaeno civilno

drutvo utjee na funkcioniranje demokracije? Tematiziranje odnosa izmeu
razliitih tipova dobrovoljnoga udrui2

Citirano prema: Reese-Schfer, 2004: 69.

Tome treba dodati kako je dominantan stav

teoretiara da se iz podruja civilnoga drutva takoer iskljuuju i intimni odnosi koji
ukljuuju odnose u obitelji i odnose s prijateljima. Prema Warrenu (2001: 57), to je iskljuivanje opravdano jer je rije o privatnim
odnosima ispod razine zajednikoga kolektivnog djelovanja. Kenneth Newton (2001)
smatra pak da sve sfere suvremenih drutava drava, trite, civilno drutvo i obitelj
podrazumijevaju kolektivno djelovanje,
ali da se civilno drutvo razlikuje od ostalih
oblika po tome to je ono jedina sfera u kojoj
je djelovanje istovremeno dobrovoljno i kolektivno. Obitelj u kojoj smo roeni, trite
na kojemu moramo zaraivati za ivot i drava, kako god se zvala, podruja su na kojima
nae djelovanje nije dobrovoljno i stoga su,
po Newtonu, iskljuena iz civilnog drutva.

Globalna kriza i izazovi demokraciji

Funkcije civilnog drutva

nu jezgru civilnog drutva ine, tovie,

ona nedravna i neprivredna udruenja
i asocijacije na dobrovoljnoj osnovi koje
ukotvljuju komunikacijske strukture
javnosti u drutvenim komponentama
svijeta ivota. Civilno se drutvo sastoji od onih vie-manje spontano nastalih udruenja, organizacija i pokreta koji
preuzimaju odjek to ga problematina
drutvena stanja nalaze u privatnim ivotnim podrujima, kondenziraju ga i s
pojaanim naglaskom prosljeuju politikoj javnosti. Jezgru civilnog drutva
ini sustav udruenja (442).2 U veini
suvremenih rasprava o civilnom drutvu rije je dakle o razumijevanju prema
kojem je iz podruja civilnoga drutva
iskljuena drava, ali i ekonomija s tritem, i u kojem se ono reducira na dobrovoljne, i od drave autonomne, udruge graana i nove drutvene pokrete.3

51

ta i njihovu interpretaciju, kao i naznaku

smjerova buduih istraivanja o civilnom drutvu u Hrvatskoj.

52

Anali Hrvatskog politolokog drutva 2011

vanja i funkcioniranja politike zajednice moe se pratiti jo od radova Platona

i Aristotela pa sve do velikog broja suvremenih rasprava koje se pojavljuju poetkom 21. stoljea.4 Ipak, moe se rei
kako je Alexis de Tocqueville prvi politiki teoretiar koji je sustavno opisivao
kako funkcioniranje demokratske vlasti
u velikoj mjeri ovisi o navici zajednikoga djelovanja graana. U svojoj knjizi
O demokraciji u Americi (1968. [1835])
Tocqueville pokazuje kako je navika zajednikoga djelovanja kultivirana postojanjem velikog broja udruga u kojima
dominiraju horizontalni odnosi udruivanja. Udruge, prema Tocquevilleu, socijaliziraju i educiraju pojedince promovirajui graansku osvijetenost i navodei
ih da uske, sebine interese zamijene
pravilno shvaenim interesima, to jest
da na svoje interese gledaju kroz prizmu
zajednikoga dobra. Tako na jednome
mjestu navodi kako u svojim politikim
udruenjima Amerikanci razliitih razmiljanja i godina stjeu opi stav prema
udrugama i privikavaju se na njih. Tamo
se susreu u znaajnom broju, tamo raspravljaju, sluaju jedni druge i razvijaju
motivaciju prema razliitim pothvatima.
Nakon toga ta svoja iskustva transferiraju u civilni ivot (1968: 30).
Tocqueville smatra, a to e od njega
preuzeti niz suvremenih politologa, posebice Robert Putnam, kako e sposobnosti i stavovi steeni tijekom djelovanja
u aktivnostima udruga civilnog drutva
nadii svoje mjesto nastanka i pridonijeti razvoju demokratske politike kulture
na dva naina. Prvo, udruge su brana od
osjeaja izolacije i bespomonosti koji

proima znatan dio stanovnitva, i, drugo, udruge su brana od paternalistiki i

autoritarno usmjerene dravne vlasti.
Takve Tocquevilleove teze o vanosti
civilnog drutva za funkcioniranje demokracije bit e polazna osnova brojnim
kasnijim politolokim radovima i istraivanjima, no vjerojatno je najpoznatiji
tokvilovac meu suvremenim autorima ameriki politolog Robert Putnam.
Upravo e njegovi radovi o socijalnom
kapitalu biti jedan od glavnih poticaja
za obnovu rasprave o civilnom drutvu
koja zapoinje 1990-ih.5
Koncept socijalnog kapitala Putnam je u suvremena politoloka istraivanja uveo knjigama Making Democracy Work (1993) i Bowling Alone (2000).
On pod socijalnim kapitalom razumijeva karakteristike drutvene organizacije, poput povjerenja, normi i mrea koje
mogu poboljati uinkovitost drutva
olakavanjem koordiniranog djelovanja (1993: 167). Konceptom socijalnoga kapitala eli se izraziti ideja da postoje karakteristike zajednice koje proizlaze iz kvalitete odnosa meu ljudima, a
koje mogu djelovati poput kapitala. Ako
su one rasprostranjene u zajednici u kojoj ivimo, omoguuju nam da budemo
produktivniji na itavom nizu podruja. U teoriji socijalnoga kapitala civilno drutvo ima posebno vanu ulogu
jer je ono, prema Putnamu, ali i prema
velikom broju drugih autora, najvaniji
izvor, mjesto roenja socijalnoga kapitala. Prema Putnamu, udruge kod svojih lanova potiu razvoj navika suradnje, solidarnosti i usmjerenosti na javno
5

Vrlo dobar povijesni pregled tematiziranja

odnosa izmeu civilnoga drutva i demokracije dao je Mark Warren u svojoj knjizi Democracy and Association (2001).

Drugi je glavni poticaj, prema Reese-Schferu (2004), percipiranje civilnog drutva kao
tree snage koja, uz dravu i trite, treba sudjelovati u upravljanju drutvenim, ekonomskim i politikim razvojem.

Razumijevanje udruga koje omoguavaju generiranje socijalnog kapitala

Putnam je pojasnio u knjizi Bowling Alone. Na primjeru SAD-a pokazao je kako
je upravo erozija lanstva u udrugama
jedan od glavnih uzroka smanjenja socijalnog kapitala. Istodobno priznaje da
su stari oblici graanskog organiziranja
zamijenjeni novim tipom organizacija,
kao to su udruge umirovljenika, koje
u SAD-u imaju vie od 30 milijuna lanova. Putnam smatra da taj tip udruga,
koje naziva tercijarnim udrugama, zbog
velikog broja lanova ima veliku poli-

Putnam navodi kako je razlikovanje sekundarnih i tercijarnih udruga preuzeo od Amy

Gutmann. No ona u svojoj knjizi Freedom of
Association (1998) navodi kako je distinkciju izmeu primarnih, sekundarnih i tercijarnih udruenja prvi izveo Charles Cooley
u svojoj knjizi Human Nature and Social Order (1964). U primarne oblike udruivanja
Cooley ubraja obitelj i prijatelje, a u tercijarna udruenja ubraja interesne grupe, koje se
od sekundarnih udruenja razlikuju po tome
to se pripadnici tih udruenja meusobno
vrlo slabo poznaju i to, osim konkretnog cilja koji slijede, imaju vrlo malo drugih zajednikih osobina. Razlikovanjem tih tipova bavili su se i Claus Offe i Susanne Fuchs (2002),
koji smatraju da se distinkcija izmeu razliitih tipova udruenja moe izvesti na temelju
kombinacije dvaju kriterija. Prvi kriterij odnosi se na ciljeve udruivanja, to jest na pitanje jesu li ciljevi vrsto zadani ili se relativno lako mogu mijenjati, a drugi je povezan s
lanstvom, to jest s pitanjem je li ono rigidno
zadano ili se lako stjee i gubi. Kod primarnih udruenja, a kao tipian primjer navode
obiteljske odnose, lanstvo je rigidno zadano,
ono je primordijalno i automatski iskljuuje sve strance. Taj tip udruenja ima vrlo difuzne, sveobuhvatne ciljeve. Nasuprot tome,
tercijarna udruenja, a kao primjere navode
poduzea i politike stranke, imaju vrsto zadane ciljeve ostvarenje profita ili osvajanje
vlasti no lanstvo u njima lako se stjee i
gubi. Kod tercijarnih udruenja lanstvo ovisi o spremnosti i sposobnosti da se pridonese glavnom cilju zbog kojega je organizacija
uspostavljena, pri emu je aktivnost lanova
udruenja ograniena funkcijom udruenja i
hijerarhijskom kontrolom. Izmeu tih dvaju
tipova nalaze se sekundarna ili civilna udruenja kod kojih ciljevi nisu tako openiti kao
kod primarnih, ali ni tako konkretni kao kod
tercijarnih udruenja. Taj tip udruenja ne

Globalna kriza i izazovi demokraciji

Prema Putnamovu miljenju, nije dakle vaan sam sadraj djelovanja udruga,
to jest pitanje jesu li one u svom djelovanju vie ili manje orijentirane na politike probleme i procese, nego to prihvaaju li u svom djelovanju naelo
horizontalnosti odnosa meu lanovima. Dapae, Putnam postavlja tezu kako
se horizontalnost odnosa, neposredna
interakcija i sposobnost da se nadiu
supkulturne podjele mogu lake ostvariti u nepolitikim udruenjima jer su
politiki usmjerena udruenja najee
i stvorena na temelju rascjepa u odreenom drutvu. Uz tu distinkciju Putnam, kao izrazito pozitivna, istie udruenja koja u svom djelovanju presijecaju
crte drutvenih podjela u nekoj zajednici. Osnovna je njegova ideja da e sposobnosti i stavovi, kao to su tolerancija i
povjerenje, steeni tijekom sudjelovanja
u aktivnostima udruga civilnoga drutva nadii samo mjesto nastanka i postati znaajan element demokratske politike kulture ukupne zajednice.

tiku vanost, no da se u pitanju drutvenog povezivanja svojih lanova bitno

razlikuje od klasinih udruga koje naziva sekundarnim udrugama.6 lanstvo u

53

dobro (1993: 89). Njegova ga istraivanja navode na zakljuak kako je lanstvo

u udrugama civilnoga drutva koje lanovima osigurava svakodnevnu, licem
u lice, interakciju s drugim lanovima
kljuno za razvoj socijalnoga kapitala.

tercijarnim udrugama najee se svodi

na plaanje lanarine i povremeno itanje glasnika udruge, pri emu vrlo velik
broj lanova ne poznaje niti jednog drugog lana udruge. Za razliku od sekundarnih udruga, u kojima postoji gotovo svakodnevna neposredna interakcija
lanova, tercijarne udruge nisu toliko
prikladne za generiranje socijalnog kapitala jer su njihovi lanovi povezani zajednikim simbolima, zajednikim
voama i, moda, zajednikim idealima, ali nisu povezani jedni s drugima!
(2000: 71).7

54

Anali Hrvatskog politolokog drutva 2011

Ta distinkcija povezana je s jo jednom razlikom onom izmeu unutarnjih i vanjskih uinaka udruivanja. Nju
tei ostvarenju profita ni institucionaliziranju politike moi, nego svoje ciljeve nastoji
postii djelovanjem na razliitim podrujima, pri emu se ciljevi koji su u temelju aktivnosti odreuju na temelju interakcije lanova. Prema tim autorima, rasprava o utjecaju
civilnog drutva na razvoj demokracije treba
se usredotoiti na ta sekundarna udruenja,
jer kod civilnih udruga ne postoje unaprijed
zadani ciljevi kao kod tercijarnih organizacija
ni unaprijed definirana mogunost lanstva
koja je karakteristina za obitelj (196). Upravo ta dvostruka odsutnost zadanosti, smatraju Offe i Fuchs, omoguava sekundarnim
udruenjima da budu initelji razvoja politike kulture i socijalnog kapitala.
7

Theda Skocpol u svom radu From Membership to Advocacy (2002) navodi kako je jaanje tercijarnih udruga na raun sekundarnih,
to jest na raun klasinoga civilnog drutva,
jedna od najvanijih promjena u razvoju civilnog drutva u posljednjih nekoliko desetljea. Ta je promjena gotovo kao univerzalan
trend prisutna u etabliranim demokracijama.
Prema Skocpol, tercijarne organizacije karakterizira postojanje centraliziranoga plaenog
vodstva, esta hijerarhijska i nedemokratska
struktura, a podrka lanstva oituje se doniranjem novca, a ne doniranjem vremena.

spominje i Putnam (2000), a podrobno

je razrauje Kenneth Newton (2001).
Pod unutarnjim uincima razumijevaju se utjecaji udruga na svoje lanove,
to jest socijalizacijsko-edukacijski uinci. Pod vanjskim uincima razumijeva
se uloga udruga u povezivanju graana
s institucijama politikog sustava. Kod
vanjskih uinaka rije je o posredovanju izmeu pojedinaca i drave tako da
se graanima olakava pristup procesima utjecaja na donoenje politikih odluka.8 Newton smatra kako smo u suvremenim uvjetima svjedoci sve veeg
broja udruga koje imaju snane vanjske
i slabe unutarnje uinke. To su udruge
koje slabo aktiviraju svoje lanove, osim
to prikupljaju lanarinu. Navodi kako
postoje dva temeljna tipa tih udruga sa
slabim unutarnjim i snanim vanjskim
uincima. U prvi tip graani se ulanjuju jer time osiguravaju odreene usluge
i koristi, a kao primjer moe se navesti
automobilski klub. Taj tip udruga ima
velik broj lanova, koji su meutim gotovo potpuno neaktivni te koji su se u
udrugu ulanili kako bi osigurali odreene koristi. Unutar udruge interpersonalni odnosi lanova vrlo su slabi, no
velik broj lanova i znaajna financijska
sredstva ine te udruge potencijalno vrlo
monim interesnim grupama koje mogu
utjecati na oblikovanje odreene javne
politike. to se tie drugog tipa, graani
se ne ulanjuju zato to zauzvrat oekuju
neke koristi, nego zbog simbolikih razloga, kako bi izrazili identifikaciju s ci8

Tu ulogu udruga pregnantno je opisala Amy

Gutmann, koja tvrdi kako bez udruga koje
su spremne i sposobne zastupati i iznositi
naa miljenja i vrijednosti imamo, ako nismo bogati ili slavni, vrlo ogranienu mogunost da izrazimo svoje miljenje i da nas
drugi ljudi uju, te da utjeemo na politiki
proces (1998: 3).

Suvremene rasprave o civilnom drutvu i ulozi udruga u promoviranju i

razvoju demokracije ne zaustavljaju se,
naravno, na razlikovanju tih dviju funkcija. Tako Archon Fung u svom radu
Associations and Democracy (2003) nabraja est naina na koje udruge mogu
pridonositi kvalitetnom funkcioniranju
demokracije. I on smatra najvanijom, i
u literaturi najvie tematiziranom, socijalizacijsko-edukativnu funkciju. Druga
funkcija, na koju se obino fokusiraju liberalni teoretiari, sastoji se u tome to
su udruge samim svojim postojanjem
dobro po sebi, to jest one su izraz slobode udruivanja koja je jedan od sredinjih elemenata individualne slobode.
Prema toj interpretaciji, bez obzira na to
hoe li odreena udruga doivjeti uspjeh
ili neuspjeh u svom radu, vrijedno je
samo iskustvo osnivanja i djelovanja u
udruzi. Drugim rijeima, bez obzira na
sadraje kojima se udruge bave, sloboda
udruivanja vrijednost je po sebi i pred-

Fung misli kako svih pet funkcija

koje je opisao ima zajedniki element,
a to je da ne pretpostavljaju neku bitnu
transformaciju organizacije suvremene
drave. Kod svih se funkcija radi o tome
da udruge mogu poboljati kvalitetu inputa u demokratski politiki proces. Posljednja, esta funkcija povezana je s mogunou da udruge preuzmu izravniju
ulogu u formuliranju i implementiranju
javnih politika. Kao autora koji zagovara tu funkciju Fung navodi Paula Hirsta
(1994) i njegovu ideju asocijativne demokracije. Hirstova je temeljna teza da
podruja drave i trita moraju biti restrukturirana tako da se udrugama dade

Globalna kriza i izazovi demokraciji

Michael Foley i Bob Edwards (1998)

takoer koriste to razlikovanje i navode
kako se u suvremenim raspravama o civilnom drutvu mogu razlikovati radovi koji se fokusiraju na unutarnje uinke, to nazivaju Civilno drutvo I (Civil
Society I), od radova koji se fokusiraju
na vanjske uinke, koje nazivaju Civilno
drutvo II (Civil Society II).

stavlja temelj demokracije. Trea funkcija udruga sastoji se od kontrole i nadzora vlasti. Suprotstavljanje autoritarnoj i
antidemokratskoj vlasti u nedemokratskim sustavima klasian je primjer te
funkcije. No i u demokracijama udruge slue kao osigurai protiv zloupotrebe vlasti, i to najee, prema Fungu,
tako to od vlasti i dravnih slubenika
zahtijevaju visok stupanj transparentnosti. Sljedea je funkcija udruga da budu
dodatni kanali kojima se mogu poboljati naini na koje su odreeni interesi
zastupljeni i predstavljeni zakonodavcima. Fung tvrdi kako zastupanje interesa putem udruga moe biti sadrajnije i
informacijama bogatije od klasinih naina zastupanja odreenih interesa, kao
to je glasovanje. Peta je funkcija udruga,
koju Fung najdosljednije opisanu pronalazi u radovima Jrgena Habermasa, sudjelovanje u promoviranju ideala deliberativne demokracije. Udruge civilnog
drutva pomau da se konstituira prostor koji se moe nazvati javnom sferom
u kojoj se odvijaju procesi komunikacije
i deliberacije, koji bi trebali iskljuivati
svaki oblik prisile i uvaavati samo snagu argumenata.

55

ljevima udruge. Oni ne ele biti aktivni

i susretati se s drugim lanovima udruge, nego plaanjem lanarine ine odreenu simboliku gestu. Te udruge sa slabim unutarnjim uincima nemaju, po
Newtonu, bitnu ulogu u razvoju politike kulture pojedinaca jer ne potiu razvoj neposrednog povezivanja, no mogu
imati vanu ulogu u poboljanju kvalitete demokratske performanse tako to
zastupaju odreene interese koji bi bez
njih ostali marginalizirani.

vea uloga u politikome i ekonomskom

upravljanju. Time bi se smanjio demokratski deficit koji postoji na output strani upravljanja, kao to su slabosti u rjeavanju javnih problema i sl. Sline teze
zastupaju i Joshua Cohen i Joel Rogers
(1995), koji udruge takoer promatraju
kao alternativne kanale upravljanja. Za
razliku od Putnama oni smatraju da je
s demokratskoga gledita samo lanstvo
u udrugama trivijalno ako udruge ne
dobiju mogunost aktivnijeg sudjelovanja u donoenju vanih politikih i ekonomskih odluka.9
Civilno drutvo
kao kola demokracije
Iz ranije navedenog oito je kako veina suvremenih teoretiara i dalje navodi socijalizacijsko-edukacijsku funkciju civilnoga drutva, onu koju je prvi
sustavno elaborirao Tocqueville, kao
vrlo vanu. U kojoj mjeri aktualno stanje u suvremenim demokratskim porecima odgovara takvim normativnim
ocjenama?

56

Anali Hrvatskog politolokog drutva 2011

Prvu sustavnu provjeru Tocquevilleovih teza proveli su ameriki politolozi

Postoje, naravno, i drugaije klasifikacije, ali

su prilino sline. Tako Goran Hyden (1997)
navodi osam glavnih funkcija udruga civilnog drutva: ograniavaju mo drave javnim nadzorom vlasti, stimuliraju politiku
participaciju graana, potiu razvoj odreenih demokratskih stavova kao to su tolerancija i spremnost na kompromis, omoguavaju prostor za artikuliranje, agregiranje i
reprezentiranje interesa izvan politikih stranaka, ublaavaju konflikte stvaranjem viestruke pripadnosti, omoguavaju regrutaciju
novih politikih voa, potiu reforme postojeih demokratskih institucija i procedura te
omoguavaju irenje informacija o politikim dogaanjima.

Gabriel Almond i Sydney Verba u svojoj knjizi Civilna kultura (2000. [1963])
u kojoj su na temelju komparativne analize pet drava pokazali kako funkcioniranje demokracije u velikoj mjeri ovisi o postojanju demokratske politike
kulture, to jest o rasprostranjenosti posebnog tipa orijentacija prema politici
meu graanima. Glavni rezultati njihova istraivanja pregnantno su izraeni
u sljedeim reenicama: Dravnici koji
pokuavaju stvoriti politiku demokraciju vrlo esto se usredotouju na stvaranje formalnog skupa institucija vlasti
i na pisanje ustava. No razvoj stabilne i
djelotvorne demokratske vlasti ne ovisi
o ustroju vlasti i politike; on ovisi o orijentaciji ljudi prema politikom procesu
o politikoj kulturi. Ako politika kultura ne moe podrati demokratski sustav, mrave su anse za uspjeh tog sustava (2000: 365). U nastojanjima da
analiziraju initelje politike socijalizacije koji utjeu na razvoj politike kulture Almond i Verba fokusirali su se i na
civilno drutvo. Zanimalo ih je ima li
lanstvo u dobrovoljnim organizacijama
pozitivan utjecaj na razvoj demokratske
politike kulture. Glavni je njihov nalaz
da udruge civilnoga drutva imaju znaajnu ulogu u izgradnji demokratske politike kulture. Najprije su pokazali kako
je lanstvo u udrugama vano jer e se
pojedinac koji pripada nekoj organizaciji, u usporedbi s onim koji ne pripada
nijednoj, osjeati kompetentnijim utjecati na vlast (2000: 230). Nakon toga fokusirali su se na jo nekoliko dimenzija
lanstva u udrugama. Tako su ustanovili da udruge koje se u svojem djelovanju
usredotouju na politike sadraje imaju snaniji utjecaj na razvoj demokratske
politike kulture od organizacija formiranih oko nekih nepolitikih sadraja.
Ipak, i nepolitike organizacije imaju

Tako su, primjerice, Dag Wollebaek

i Per Selle u svom radu Does Participation in Voluntary Associations Contribute
to Social Capital? The Impact of Intensity,
Scope, and Type (2002) odluili propitati
vrijede li u Norvekoj teze o povezanosti izmeu lanstva u udrugama i socijalnog kapitala. Socijalni kapital operacionalizirali su preko njegove kulturalne
dimenzije, dakle socijalnog povjerenja.
Nakon to su ustanovili da povezanost
izmeu lanstva u udrugama i viih razina socijalnog povjerenja vrijedi i u
Norvekoj, dodatno su odluili analizirati utjecaj pojedinih elemenata lanstva

Kod dimenzije tipa udruga u koje se

graani ulanjuju nisu ustanovili bitnu
razliku u razinama socijalnog povjerenja
izmeu nepolitikih i politikih udruga,
pri emu u posljednje svrstavaju politike stranke i sindikate. Drugi vaan rezultat njihova istraivanja odnosi se na
razliku izmeu aktivnoga i pasivnog
lanstva. Rezultati do kojih su doli Wollebaek i Selle pokazuju da u Norvekoj
postoje vrlo male razlike izmeu aktivnih i pasivnih lanova u pitanju socijalnog povjerenja. Na temelju toga zakljuuju kako, makar to se tie Norveke, i
pasivno lanstvo moe biti vaan izvor
socijalnog kapitala.10 Moda se najvaniji rezultat njihova istraivanja odnosi na ulogu viestrukog lanstva. Njihovi podaci pokazuju kako je viestruko
lanstvo u udrugama, neovisno o tome
je li rije o aktivnom ili pasivnom djelovanju, najproduktivniji izvor socijalnog povjerenja (2002: 46). Analiza pokazuje da je viestruko lanstvo mnogo
vaniji prediktor razina socijalnog povjerenja od intenziteta djelovanja, pa pa10

Utjecaj udruga i na pasivne lanove oni

objanjavaju na dva naina. Prema prvome,
udruge djeluju kao socijalni sustavi u kojima
se socijalizacija dogaa ak i kada pojedinci
ne komuniciraju s drugim lanovima. Prema
drugome, koji slijedi razmiljanja Benedicta
Andersona o nacijama kao zamiljenim zajednicama, udruge treba promatrati kao svojevrsne zamiljene zajednice u kojima lanovi
dijele osjeaj identifikacije s odreenim ciljem.

Globalna kriza i izazovi demokraciji

Upravo se te dimenzije koje su dakle

koristili ve Almond i Verba lanstvo
u udrugama, sadraji djelovanja udruga,
tip lanstva i viestruko lanstvo koriste i u veini suvremenih istraivanja o
ulozi civilnog drutva u generiranju demokratske politike kulture.

u udrugama, i to, kako navode u naslovu rada, utjecaj intenziteta, opsega i tipa
lanstva. Pod intenzitetom razumijevaju razliku izmeu aktivnoga i pasivnog
lanstva, pod opsegom utjecaj viestrukog lanstva, a pod tipom razliku izmeu lanstva u politikim i nepolitikim
udrugama.

57

vanu socijalizacijsku funkciju, pa tako

njihovi podaci pokazuju kako organizacijsko lanstvo, ak i ako je eksplicitno nepolitiko, poveava vjerojatnost da
e pojedinac imati osjeaj sposobnosti
participacije u politici i da e doista i sudjelovati u politikim diskusijama. lan,
za razliku od ne-lana, blie je onom to
smo nazvali demokratskim graaninom
(2000: 232). Druga dimenzija koja ih zanima jest razlika izmeu aktivnoga i pasivnoga lanstva u udrugama, pri emu
su ustanovili kako aktivno lanstvo u
organizaciji ima vei utjecaj na politiku kompetentnost od pasivnog lanstva
(2000: 239). Posljednja dimenzija koju
smatraju vanom jest pitanje viestrukoga lanstva, pri emu zakljuuju kako se
viestruki lanovi razlikuju u politikoj
kompetentnosti od lanova jedne organizacije otprilike jednako, ako ne i vie,
kao to se lanovi jedne organizacije razlikuju od ne-lanova (2000: 241).

sivni lanovi s viestrukim lanstvom

imaju vie razine socijalnog povjerenja
od aktivnih koji su lanovi samo jedne
udruge. Autori smatraju da postoje dva
temeljna mehanizma kojima viestruko
lanstvo ostvaruje te pozitivne utjecaje:
prvo, viestruko lanstvo ini vjerojatnijim susretanja ljudi iz razliitih drutvenih grupa, to umanjuje izglede za
razvoj konflikta u nekoj zajednici; drugo, rije je o kumulativnom uinku, odnosno o injenici da viestruko lanstvo
istodobno znai veu i iru interakciju.
Veina empirijskih istraivanja uloge civilnoga drutva u razvoju politike
kulture uglavnom se koristi slinom metodologijom, a ona e, na poneto modificiran nain, biti koritena i u ovom
radu.
Izvori podataka
i operacionalizacija varijabli

58

Anali Hrvatskog politolokog drutva 2011

U kojoj mjeri Tocquevilleove i Putnamove teze vrijede i za Hrvatsku? U

pokuaju odgovora na to pitanje propitat e se postojanje veze izmeu lanstva
u udrugama i odreenih dimenzija politike kulture.
Pritom e se kao izvor koristiti podaci prikupljeni u anketnom istraivanju Izbori 2007.. Navedeno istraivanje
provedeno je u sklopu znanstvenoistraivakog projekta Fakulteta politikih
znanosti u Zagrebu Izbori, stranke i
parlament u Hrvatskoj 2000-2010. Terenski dio istraivanja proveden je u
studenome 2007. na reprezentativnom
uzorku od 1081 punoljetnoga graanina Hrvatske. Istraivanje je provedeno
neposredno uoi parlamentarnih izbora i glavni mu je cilj bio prikupiti podatke koji omoguavaju analizu izbornog
ponaanja hrvatskih graana. Meutim
budui da je upitnik sadravao i pitanje

o lanstvu u udrugama te pitanja o odreenim dimenzijama politike kulture,

neki od rezultata mogu se iskoristiti i u
ovom radu.
Pitanje o lanstvu u nevladinim organizacijama formulirano je na nain da
je ispitanicima ponueno 13 vrsta nevladinih organizacija te se od njih trailo da
se izjasne jesu li lanovi tih organizacija. Navedene su ove organizacije: religijske ili crkvene organizacije, organizacije
branitelja ili stradalnika Domovinskog
rata, sindikati, organizacije mladih ili
organizacije koje se bave mladima, organizacije za ouvanje okolia, organizacije koje se bave obrazovnim, umjetnikim ili kulturnim aktivnostima, enske
grupe, organizacije koje se bave zdravstvom i pomoi oboljelima, humanitarne organizacije, profesionalna udruenja, organizacije za zatitu i promicanje
ljudskih prava, sportsko-rekreacijske organizacije i klubovi te organizacije koje
se bave specifinim lokalnim problemima, a uz to je bila navedena i kategorija
ostalih organizacija.11 Kao dodatna opcija uz pitanje o lanstvu u svakoj od navedenih organizacija ispitanicima je ponuena mogunost da se izjasne jesu li
u toj organizaciji aktivni ili pasivni lanovi.12
11

Nedostatak je takvog naina mjerenja lanstva u udrugama to to neki pojedinac moe

istovremeno biti lan dviju udruga s istog
podruja, primjerice dvaju profesionalnih
udruenja, a da to istraivanjem nije zahvaeno kao viestruko lanstvo. Laura Morales
(2002) napominje kako to znai da mi zapravo ne dobivamo ukupan broj udruga u koje
su graani ukljueni, ve lanstvo u razliitim tipovima udruga, to znai da je mogue
da podcjenjujemo ukupan broj udruga u kojima su graani lanovi.

12

Vidljivo je da se ovim pitanjem zahvaa samo

lanstvo u formalnim, registriranim organi-

zacijama, dok nam izmie sudjelovanje graana u djelovanju neformalnih grupa, koje
takoer mogu biti vaan izvor generiranja
demokratske politike kulture. Neformalne
grupe vrlo su brojne i velik broj pojedinaca troi znatan dio svoga slobodnog vremena na neformalne oblike povezanosti i druenja. One su sveprisutne, no istodobno su i
vrlo nestalne, promjenjive i amorfne, te ih je
vrlo teko prouavati, to jest vrlo ih je teko
obuhvatiti standardnim istraivakim pristupima.
13

Detaljno tematiziranje kompleksnosti i viedimenzionalnosti koncepta politike kulture

moe se pronai u knjizi Politika kultura i
demokracija (Vuji, 2001).

Pritom treba napomenuti kako se

ovakvim istraivakim dizajnom zahvaa samo jedan dio moguih istraivakih
pitanja povezanih s civilnim drutvom i
nevladinim organizacijama, njihovim
djelovanjem i moguim utjecajem na
demokraciju. Jedan mogui obuhvatniji istraivaki nacrt, koji moe posluiti

Globalna kriza i izazovi demokraciji

U sluaju socijalnog povjerenja koritena je klasina mjera, odnosno pitanje

koje glasi: Openito govorei, smatrate li da se veini drugih ljudi moe vjerovati ili drite da u odnosima s drugim
ljudima treba biti oprezan?. Pritom su
ponuena tri odgovora: veini ljudi se
moe vjerovati, u odnosima s drugim
ljudima treba biti oprezan i ne znam,
nisam siguran. Klasina mjera socijalnog povjerenja jest postotak ispitanika
koji bira odgovor da se veini drugih ljudi moe vjerovati. Odgovori na to pitanje govore nam o razinama socijalnoga,
generaliziranog povjerenja, to jest o stavovima prema pouzdanosti drugih ljudi.
Rasprave o generaliziranom socijalnom
povjerenju i njegovu mjerenju (primjerice Putnam, 2000; Rothstein, 2005; alaj, 2007) pokazale su kako se dobiveni
rezultati mogu interpretirati kao izraz
aktualnih socijalnih iskustava ispitani-

ka. Logino je pretpostaviti da stavovi

ispitanika izraavaju aktualno socijalno
iskustvo, a ne neku psihiku predispoziciju da se vjeruje ili ne vjeruje. Kada ljudi izjavljuju kako se veini drugih ljudi
moe vjerovati, oni ne haluciniraju, nego
zapravo govore o neemu to je izraz njihova iskustva. Druga je koritena dimenzija normativna potpora demokraciji. Ona je, prema Pippi Norris (1999),
tip politikog povjerenja koje se ne odnosi na zadovoljstvo aktualnim funkcioniranjem demokracije, nego obuhvaa povjerenje u sama naela reima. U
upitniku je koritena ova formulacija:
Ponekad demokracija teko funkcionira. Neki misle da su nam potrebni jaki
voe koji e srediti stvari. Drugi misle da
je demokracija najbolje rjeenje ak i kad
stvari teko funkcioniraju. to vi o tome
mislite?. Ponueni odgovori bili su:
potrebni su jaki voe, demokracija je
uvijek najbolja i ne znam, nisam siguran. Za potrebe ovog rada primarno nas
zanimaju graani koji iskazuju normativnu potporu demokraciji, to jest smatraju kako je demokracija, bez obzira na
okolnosti, uvijek najbolja. Trea dimenzija odnosi se na spremnost graana na
politiko sudjelovanje, pri emu je koriteno pitanje o spremnosti na izlazak na
predstojee izbore. Od pet ponuenih
odgovora o izlasku na izbore sigurno neu, vjerojatno neu, vjerojatno
hou, sigurno hou i ne znam zanima nas postotak onih koji su sigurni
da e izai na izbore.

59

Politika kultura, koja je kompleksan i viedimenzionalan koncept, bit e,

s obzirom na pitanja u upitniku, operacionalizirana preko tri dimenzije: socijalnog povjerenja, normativne potpore
demokraciji i spremnosti na politiku
participaciju.13

Shema 1. Civilno drutvo i demokracija: prijedlog istraivakog dizajna

INTERNA
ORGANIZACIJA
UDRUGA

ODREDNICE
LANSTVA

LANSTVO
U UDRUGAMA

SADRAJ
INTENZITET
OPSEG

60

Anali Hrvatskog politolokog drutva 2011

kao predloak za budue analize, prikazan je u shemi 1.

Ovakav istraivaki dizajn ukljuuje
niz istraivakih pitanja. Prvo je deskriptivno i glasi: u kojoj su mjeri graani
uope lanovi nevladinih organizacija. S
tim su povezana dodatna pitanja o lanstvu koja se odnose na prirodu ukljuenosti graana, to jest je li ukljuenost
dominantno aktivna ili pasivna, na tip
udruga u koje se graani najee ukljuuju te na broj graana koji su istodobno
ukljueni u vei broj udruga. Tome treba
dodati i pitanje o samoj internoj organizaciji i djelovanju udruga. Sljedei skup
pitanja tretira, uvjetno reeno, lanstvo
u udrugama kao nezavisnu varijablu, pri
emu se pokuava analizirati utjecaj koji
civilno drutvo vri na demokraciju. Pritom se, na tragu onoga to je prikazano
u teorijskom dijelu rada, utjecaj civilnog
drutva na demokraciju moe analizirati kroz tri dimenzije. Preko prve analizira se utjecaj civilnog drutva u procesu
generiranja demokratske politike kulture, druga tematizira vanost civilnog
drutva za agregiranje, artikuliranje i reprezentiranje odreenih interesa, to jest
njegovu vanost u poboljavanju kvalitete javnog promiljanja na socijetalnoj

3) DOBRO
UPRAVLJANJE

1) POLITIKA
KULTURA

2) SOCIJETALNA
RAZINA

SOCIJALNO
POVJERENJE

NORMATIVNA
POTPORA
DEMOKRACIJI

POLITIKA
PARTICIPACIJA

razini, a trea obuhvaa pitanje doprinosa civilnog drutva procesima dobrog

upravljanja. Svaka od tih dimenzija moe
sadravati niz daljnjih istraivakih pitanja, pa se, primjerice, odnos izmeu civilnog drutva i demokratske politike
kulture moe pratiti kroz odnos izmeu
lanstva u udrugama i pojedinih dimenzija politike kulture, kao to su socijalno
povjerenje, normativna potpora demokraciji i spremnost na politiku participaciju. S druge strane, lanstvo u udrugama mogue je promatrati i kao zavisnu
varijablu, te propitivati glavne odrednice
lanstva. Istraivaka pitanja koja su analizirana u ovoj studiji u shemi su naznaena isprekidanim crtama.
Rezultati i interpretacija podataka
Rezultati za navedena pitanja prikazani su u tablicama 1, 2, 3 i 4. Iako nisu
od primarnog interesa za ovaj rad, podaci nude sliku stanja odreenih dimenzija civilnog drutva i politike kulture u
Hrvatskoj. U tablici 1 prikazani su rezultati koji govore o lanstvu u nevladinim
organizacijama, pri emu brojevi u tablici izraavaju postotak ispitanika koji su
lanovi, odnosno aktivni lanovi navedenih organizacija.

LANOVI

AKTIVNI
LANOVI

Crkvene ili religijske organizacije

16

Sportsko-rekreacijske organizacije ili klubovi

15

Sindikati

14

Organizacije branitelja ili stradalnika Domovinskog rata

Profesionalna udruenja

Humanitarne organizacije

Organizacije koje se bave obrazovnim, umjetnikim ili

kulturnim aktivnostima

Organizacije koje se bave zdravstvom i pomoi oboljelima

Organizacije za ouvanje okolia

Organizacije koje se bave specifinim lokalnim problemima

Organizacije mladih ili organizacije koje se bave mladima

enske grupe

Organizacije za zatitu i promicanje ljudskih prava

Ostale organizacije

Podaci pokazuju da u Hrvatskoj dominira lanstvo u crkvenim ili religijskim organizacijama, sportsko-rekreacijskim organizacijama i klubovima te u
sindikatima. Takvo stanje vrlo je slino
situaciji u drugim demokratskim dravama (DekkerVan den Broek, 1998; Curtis BaerGrabb, 2001; MoralesGeurts,
2007) gdje upravo te organizacije imaju
najvei broj lanova. Specifinost je hrvatskoga civilnog drutva relativno brojno lanstvo u organizacijama branitelja
ili stradalnika Domovinskog rata, to je,
naravno, posljedica recentne hrvatske
povijesti.
Podaci prikazani u tablici 1 mogu se
organizirati na nain da se izrauna ukupan postotak graana koji su u lanstvu
bar jedne organizacije, to je vrlo esto
koritena mjera u komparativnim istraivanjima lanstva u nevladinim organizacijama. Podaci pokazuju da je 48 posto

hrvatskih graana u lanstvu bar jedne

nevladine organizacije. To je u odnosu
na rezultate iz 2000. godine (alaj, 2007:
190-192) porast za pet posto. Ako se taj
podatak uvrsti u komparativni okvir
drugih europskih drava, onda recentna istraivanja (MoralesGeurts, 2007)
sugeriraju da se Hrvatska, s obzirom
na lanstvo u udrugama, nalazi u sredini ljestvice. Na vrhu su drave s izrazito
visokim postotkom lanstva, kao to su
Danska s 92 posto, vedska s 90 posto,
Norveka s 88 posto i vicarska s 86 posto graana koji su u lanstvu bar jedne
udruge. Pri dnu su Rusija s 25 te Rumunjska i Moldavija sa samo 20 posto graana
koji su u lanstvu bar neke od nevladinih
organizacija. Hrvatska, s 48 posto, u grupi je drava, zajedno sa Slovenijom, panjolskom i Portugalom, u kojima je oko
polovina stanovnitva u lanstvu neke od
udruga civilnoga drutva.

61

NEVLADINE ORGANIZACIJE

Globalna kriza i izazovi demokraciji

Tablica 1. lanstvo u nevladinim organizacijama

Tablica 2. Socijalno povjerenje

VEINI LJUDI
SE MOE
VJEROVATI

U ODNOSIMA S DRUGIM
LJUDIMA TREBA BITI
OPREZAN

NE ZNAM,
NISAM
SIGURAN

14

81

POVJERENJE

Tablica 3. Normativna potpora demokraciji

JAKE VOE ILI

DEMOKRACIJA?

POTREBNI SU
JAKI VOE

DEMOKRACIJA JE
UVIJEK NAJBOLJA

NE ZNAM,
NISAM SIGURAN

32

49

19

Tablica 4. Spremnost na politiku participaciju

SIGURNO VJEROJATNO
NEU
NEU
IZLAZAK
NA IZBORE

62

Anali Hrvatskog politolokog drutva 2011

Rezultati za socijalno povjerenje

prikazani su u tablici 2; brojevi u tablici izraavaju postotak ispitanika koji su
odabrali svaki od ponuenih odgovora.
Ovi rezultati potvruju prethodne ocjene (tulhofer, 2004; alaj, 2007)
kako je Hrvatska drava s izrazitom niskim razinama socijalnog povjerenja, pa
tako samo 14 posto ispitanika iskazuje
povjerenje u druge ljude.
Tablica 3 prikazuje postotak ispitanika koji su odabrali pojedine odgovore na
pitanje o normativnoj potpori demokraciji. Pritom nas posebno zanima postotak onih koji su odabrali odgovor da je
demokracija uvijek najbolja. To su graani koji u odreenoj zajednici ine priuvu demokratske legitimnosti i koji su
vani za opstanak demokracije i u razdobljima kada aktualno funkcioniranje
nije zadovoljavajue.
S 49 posto onih koji smatraju da je
demokracija uvijek najbolja Hrvatska je,

NE
ZNAM
5

VJEROJATNO SIGURNO
HOU
HOU
18

67

uzimajui u obzir komparativni okvir

drugih europskih drava (Thomassen,
2007), drava s niskim razinama normativne potpore demokraciji. Podaci su naroito zabrinjavajui ako se promatraju
iz perspektive politoloke literature koja
tematizira pitanje konsolidacije novouspostavljenih demokracija. Tamo se esto moe pronai tvrdnja kako je nuan
preduvjet konsolidiranja demokracije u
nekoj tranzicijskoj dravi to da, u jednom duem razdoblju, postoji kontinuirana podrka demokraciji kao naelu
od strane znaajnog dijela stanovnitva.
Neki autori (primjerice Diamond, 1999)
govore o brojci od najmanje 70 posto
graana.
U tablici 4 prikazani su rezultati za
dimenziju politike participacije, iz kojih je vidljivo da je 2007. godine oko
dvije treine graana izrazilo potpunu
sigurnost u svoje sudjelovanje na predstojeim izborima.

Kako bi se odgovorilo na temeljno pitanje, ono o postojanju povezanosti izmeu lanstva u udrugama civilnog
drutva i navedenih dimenzija politike kulture, odgovori na pitanje koriteno u upitniku kategorizirani su tako da
se za svakoga ispitanika utvrdilo pripada li makar jednoj od navedenih organizacija. Tako su dobivene dvije kategorije:
u prvoj su oni koji su lanovi najmanje
jedne od navedenih udruga, a u drugoj
oni koji nisu lanovi ni jedne udruge. Rezultati dobiveni takvim kategoriziranjem
prikazani su u tablicama 5, 6 i 7. Brojevi u tablici izraavaju postotak ispitanika u ukupnoj populaciji odreene kategorije koji smatraju da se veini drugih
ljudi moe vjerovati (tablica 5), onih koji
smatraju da je demokracija uvijek najbolja (tablica 6) i onih koji su sigurni da e
izai na izbore (tablica 7 na slj. str.).

Tablica 5. lanstvo u udrugama i socijalno povjerenje

VEINI LJUDI SE MOE VJEROVATI

LANOVI

NISU LANOVI

15

12

Tablica 6. lanstvo u udrugama i normativna potpora demokraciji

DEMOKRACIJA JE UVIJEK NAJBOLJA

LANOVI

NISU LANOVI

51

48

Globalna kriza i izazovi demokraciji

Prvi je korak utvrditi postoji li povezanost izmeu lanstva u udrugama

i politike kulture. Nakon toga slijedi
analiza koja se usredotouje na nekoliko elemenata lanstva u nevladinim organizacijama. Prvi element odnosi se na
pitanje utjecaja tipa organizacije na politiku kulturu, to jest nastoji se utvrditi postoji li odreeni tip udruga koji je
posebno snano povezan s viim razinama socijalnog povjerenja, normativne potpore demokraciji i spremnosti na
politiku participaciju. Zbog toga je u
analizu uvrteno i lanstvo u politikim
strankama. Politike se stranke u veini
teorijskih rasprava ne tretiraju kao dio
civilnog drutva, ali se lanstvo u njima
ovdje koristi kako bi se procijenilo postoji li razlika u utjecajima lanstva na
politiku kulturu s obzirom na razliku
izmeu politikih i nepolitikih organizacija. Drugi element odnosi se na razlikovanje aktivnoga i pasivnog lanstva,
pri emu se nastoji provjeriti u kojoj
mjeri intenzitet lanstva utjee na generiranje viih razina socijalnog povjere-

nja, normativne potpore demokraciji i

spremnosti na politiku participaciju.
Trei element povezan je s viestrukim
lanstvom, to jest s pitanjem pridonosi
li lanstvo u nekoliko udruga vie generiranju socijalnog povjerenja, stvaranju
viih razina normativne potpore demokraciji i sklonosti politikoj participaciji od lanstva u samo jednoj udruzi. Nastoji se dakle istraiti na koji su nain tip
udruivanja, intenzitet lanstva i opseg
lanstva u udrugama povezani s politikom kulturom.

63

Analiza odnosa izmeu lanstva u

nevladinim organizacijama i navedenih
dimenzija politike kulture (socijalno povjerenje, normativna potpora demokraciji i spremnost na politiku participaciju)
odvijat e se putem odgovora na nekoliko
pitanja, pri emu e za sve navedene dimenzije biti primijenjen isti model.

Tablica 7. lanstvo u udrugama i spremnost na politiku participaciju

SIGURNO HOU

Rezultati u tablicama pokazuju kako

su kod sve tri navedene dimenzije politike kulture lanovi skloniji iskazivati stavove blie idealu demokratske politike kulture od onih koji nisu lanovi,
to bi potvrdilo Tocquevilleove i Putnamove teze o pozitivnom uinku lanstva
u nevladinim organizacijama. Meutim
ni u jednom od tri sluaja ta razlika nije
statistiki znaajna.
Moda povezanost postoji samo u
sluaju nekog od elemenata lanstva u
nevladinim organizacijama? Prvi od tri
mogua elementa odnosi se na sadraje udruivanja, odnosno na tipove udruga. U toj analizi nastoji se utvrditi utjee
li lanstvo u razliitim tipovima udruga
razliito na odreene dimenzije politi-

LANOVI

NISU LANOVI

69

65

ke kulture, to jest postoji li odreeni tip

udruga koji je posebno vaan za generiranje socijalnog povjerenja, normativne
potpore demokraciji i spremnosti na politiku participaciju.
U tablicama 8, 9 i 10 prikazani su odnosi izmeu lanstva u razliitim tipovima udruga i triju navedenih dimenzija
politike kulture. Prvi broj u tablici izraava postotke, odnosno razine povjerenja, normativne potpore demokraciji
i spremnosti na politiku participaciju
koje iskazuju oni ispitanici koji su lanovi odreenog tipa udruge, a broj u zagradi izraava koeficijent povezanosti, Cramerov V, izmeu lanstva u odreenom
tipu udruge i odreene dimenzije politike kulture.

Tablica 8. lanstvo u razliitim tipovima udruga i socijalno povjerenje

Anali Hrvatskog politolokog drutva 2011

TIP UDRUGE

16(-)

Sportsko-rekreacijske organizacije ili klubovi

16(-)

Sindikati

13(-)

Organizacije branitelja ili stradalnika Domovinskog rata

10(-)

Profesionalna udruenja

16(-)

Humanitarne organizacije

19(-)

Organizacije koje se bave obrazovnim, umjetnikim ili kulturnim aktivnostima

17(-)

Organizacije koje se bave zdravstvom i pomoi oboljelima

24(.07)*

Organizacije za ouvanje okolia

27(.08)*

Organizacije koje se bave specifinim lokalnim problemima

23(-)

Organizacije mladih ili organizacije koje se bave mladima

19(-)

enske grupe

17(9)

Organizacije za zatitu i promicanje ljudskih prava

Politike stranke
64

LANOVI

Crkvene ili religijske organizacije

28(.06)*
12(-)
*p < 0.05

Iz tablice je vidljivo da kod najveeg

broja udruga lanovi iskazuju vie razine povjerenja od prosjene razine. Meutim povezanost, i to vrlo slaba, statistiki je znaajna u samo tri sluaja: kod
organizacija koje se bave zdravstvom i
pomoi oboljelima, kod organizacija za
ouvanje okolia te kod organizacija za
zatitu i promicanje ljudskih prava. Rezultati sugeriraju da lanstvo u organizacijama koje su izrazito fokusirane na
sferu politike, a to su politike stranke,
nije vano za generiranje socijalnog povjerenja. Zanimljiv sluaj, koji sugerira
potrebu daljnjih istraivanja, predstavljaju organizacije branitelja ili stradalnika Domovinskog rata, kod kojih lanovi
iskazuju nie razine povjerenja od nelanova, pri emu treba napomenuti kako
razlika nije statistiki znaajna.
U sluaju dimenzije normativne potpore demokraciji lanstvo u razliitim
tipovima udruga takoer ne nudi neki

tip udruga koji bi bio posebno uinkovit

u generiranju viih razina potpore. Pozitivna povezanost, koja je statistiki znaajna, prisutna je samo u sluaju profesionalnih udruenja.
Spremnost na politiku participaciju, to jest sudjelovanje na izborima, pozitivno je, na statistiki znaajnoj razini,
povezana s lanstvom u sluaju organizacija koje se bave obrazovnim, umjetnikim ili kulturnim aktivnostima te, to
je logino i oekivano, s lanstvom u politikim strankama. U sluaju drugih tipova udruga doprinos lanstva nije znaajan.
Glavni je zakljuak koji se moe izvesti iz rezultata u tablicama 8, 9 i 10 kako
lanstvo u razliitim tipovima udruga
nije element civilnoga drutva koji je vaan za raspravu o poticanju razvoja demokratske politike kulture. Pozitivna
povezanost, i to vrlo slaba, postoji tek u
nekoliko sluajeva, a ni u tim sluajevi-

Tablica 9. lanstvo u razliitim tipovima udruga i normativna potpora demokraciji

LANOVI
46(-)

Sportsko-rekreacijske organizacije ili klubovi

46(-)

Sindikati

55(-)

Profesionalna udruenja

47(-)
61(.07)*

Humanitarne organizacije

46(-)

Organizacije koje se bave obrazovnim, umjetnikim ili kulturnim aktivnostima

56(-)

Organizacije koje se bave zdravstvom i pomoi oboljelima

54(-)

Organizacije za ouvanje okolia

44(-)

Organizacije koje se bave specifinim lokalnim problemima

58(-)

Organizacije mladih ili organizacije koje se bave mladima

52(-)

enske grupe

44(-)

Organizacije za zatitu i promicanje ljudskih prava

50(-)

Politike stranke

49(-)

*p < 0.05

Globalna kriza i izazovi demokraciji

Organizacije branitelja ili stradalnika Domovinskog rata

65

TIP UDRUGE
Crkvene ili religijske organizacije

Tablica 10. lanstvo u razliitim tipovima udruga i spremnost na politiku participaciju

TIP UDRUGE

LANOVI

Crkvene ili religijske organizacije

67(-)

Sportsko-rekreacijske organizacije ili klubovi

70(-)

Sindikati

70(-)

Organizacije branitelja ili stradalnika Domovinskog rata

74(-)

Profesionalna udruenja

70(-)

Humanitarne organizacije

74(-)

Organizacije koje se bave obrazovnim, umjetnikim ili kulturnim aktivnostima

62(-)

Organizacije za ouvanje okolia

78(-)

Organizacije koje se bave specifinim lokalnim problemima

73(-)

Organizacije mladih ili organizacije koje se bave mladima

68(-)

enske grupe

78(-)

Organizacije za zatitu i promicanje ljudskih prava

78(-)

Politike stranke

Anali Hrvatskog politolokog drutva 2011

ma nije vidljiv neki koherentan obrazac

u smislu postojanja odreenih tipova
udruga koje bi bile posebno uinkovite u generiranju viih razina socijalnog
povjerenja, normativne potpore demokraciji i spremnosti na politiko sudjelovanje.

66

82(.09)*

Organizacije koje se bave zdravstvom i pomoi oboljelima

to je s intenzitetom lanstva? Postoje li znaajne razlike izmeu aktivnih i

pasivnih lanova? Koliko za Hrvatsku
vrijedi Putnamova teza o vanosti neposredne komunikacije i interakcije meu
lanovima udruga, to jest o vanosti aktivne participacije u udrugama kao glavnog mehanizma kreiranja demokratske
politike kulture? Pitanje koje je koriteno u upitniku omoguava razvrstavanje
ispitanika u dvije grupe s obzirom na intenzitet lanstva. U prvoj su ispitanici
koji su lanovi neke od navedenih organizacija, no ni u jednoj nisu aktivni, dok
su u drugoj oni koji su aktivni u nekoj od
udruga u ijem su lanstvu. Rezultati su

91(.19)**

prikazani u tablici 11, pri emu brojevi

u tablici izraavaju postotak ispitanika u
ukupnoj populaciji odreene kategorije.
Iz tablice je vidljivo kako u sva tri
sluaja aktivni lanovi iskazuju stavove
koji su blii idealu demokratske politike kulture, no ni u jednom od tri sluaja razlika izmeu aktivnih lanova i onih
koji to nisu nije statistiki znaajna, to
navodi na zakljuak kako ni intenzitet
lanstva nije element civilnoga drutva
koji je vaan za raspravu o poticanju razvoja demokratske politike kulture u
Hrvatskoj.
Posljednji element u analizi utjecaja
civilnog drutva na politiku kulturu jest
pitanje opsega lanstva. Rije je o pitanju utjee li viestruko lanstvo, odnosno istodobno lanstvo u vie razliitih
udruga, na razvoj socijalnog povjerenja,
normativne potpore demokraciji i spremnosti na politiku participaciju. Originalno pitanje iskoriteno je na nain da

Tablica 11. Intenzitet lanstva u udrugama i socijalno povjerenje, normativna potpora demokraciji i spremnost na politiku participaciju

POVJERENJE

AKTIVNI
LANOVI

NISU AKTIVNI
LANOVI

16

13

DEMOKRACIJA JE SIGURNO NAJBOLJA

53

48

SIGURNO HOU

70

66

JEDNA

DVIJE ILI TRI

ETIRI I VIE

POVJERENJE

12

15

14

19

DEMOKRACIJA JE
SIGURNO NAJBOLJA

48

51

50

53

SIGURNO HOU

65

64

72

75

su formirane etiri mogue kategorije

opsega lanstva u udrugama. U jednoj
su ispitanici koji nisu lanovi ni jedne
udruge, u drugoj ispitanici koji su lanovi jedne udruge, u treoj ispitanici koji
su lanovi dviju ili triju udruga te u etvrtoj oni koji su lanovi etiriju ili vie
udruga. Takva kategorizacija pokazuje
da u Hrvatskoj, kao to je ve reeno, 52
posto graana nije u lanstvu niti jedne
nevladine organizacije. Od graana koji
su u lanstvu, a njih je 48 posto, 23 posto
lanovi su jedne, 18 posto dviju ili triju, a
7 posto etiriju i vie organizacija.

normativne potpore demokraciji i spremnosti na politiku participaciju. To

znai da je viestruko lanstvo potencijalno vrlo mono sredstvo generiranja
demokratske politike kulture. Naalost,
rezultati istraivanja pokazuju da relativno mali broj hrvatskih graana pripada
kategoriji s etiri ili vie lanstava. Osim
toga, uzmu li se u obzir i ostale kategorije, pokazuje se da razlika izmeu pojedinih kategorija nije statistiki znaajna,
to sugerira kako ni opseg lanstva nije
bitan element za raspravu o poticanju
razvoja demokratske politike kulture.

Odnos izmeu opsega lanstva u

udrugama i razina socijalnog povjerenja, normativne potpore demokraciji
i spremnosti na politiku participaciju
prikazan je u tablici 12. Brojevi u tablici
izraavaju postotak ispitanika u ukupnoj
populaciji odreene kategorije.

Ovdje prikazana analiza sugerira da

se u sluaju Hrvatske ne potvruju Tocquevilleove i Putnamove teze o lanstvu
u udrugama kao vanom generatoru
razvoja demokratske politike kulture.
Prva razina analize, odnos izmeu lanstva u udrugama i odabranih dimenzija politike kulture, pokazala je kako lanovi iskazuju bolje rezultate, no kako
razlika izmeu lanova i ne-lanova nije
statistiki znaajna. Mogunost da po-

Rezultati pokazuju da je istodobno

lanstvo u etiri ili vie nevladinih organizacija izrazito pozitivno povezano
s viim razinama socijalnog povjerenja,

67

NITI JEDNA

Globalna kriza i izazovi demokraciji

Tablica 12. Opseg lanstva u udrugama i socijalno povjerenje, normativna potpora

demokraciji i spremnost na politiku participaciju

zitivan utjecaj lanstva postoji samo u

nekom od elemenata lanstva u udrugama propitana je na drugoj razini, analizom odnosa izmeu tipa udruivanja,
intenziteta lanstva i opsega lanstva te
odabranih dimenzija politike kulture.
Ta analiza pokazuje kako niti jedan od
navedenih elemenata lanstva nije, statistiki znaajno, pozitivno povezan s
boljim rezultatima na odabranim dimenzijama politike kulture.
Zakljuak

68

Anali Hrvatskog politolokog drutva 2011

Prethodno izneseni zakljuak, o nepostojanju povezanosti izmeu lanstva u udrugama i demokratske politike kulture u Hrvatskoj, odstupa od
Tocquevilleovih i Putnamovih teza, ali
i od empirijskog stanja u veini drugih
demokratskih drava (alaj, 2007). Rezultati su dakle suprotni normativnim
oekivanjima klasinih i suvremenih
teoretiara civilnog drutva, ali i empirijskom stanju u veini drugih suvremenih demokratskih drutava.
Nekoliko je moguih razloga za takve odstupajue rezultate. Prvi je metodoloke prirode i odnosi se na mogunost da se odnos izmeu lanstva u
udrugama i demokratske politike kulture u hrvatskom kontekstu ne moe
zahvatiti ovdje koritenim istraivakim dizajnom. Meutim tijekom dosadanjih komparativnih istraivanja nije
uoeno da se ovdje koriteni istraivaki dizajn ne bi mogao primjenjivati u
razliitim demokratskim drutvima.
Drugo, treba uzeti u obzir da su u ovom
radu koritene tek tri dimenzije politike
kulture: socijalno povjerenje, normativna potpora demokraciji i spremnost na

politiku participaciju, pri emu se kod

politike participacije tematiziralo samo
pitanje spremnosti na glasovanje. Mogue je da je lanstvo u udrugama pozitivno povezano s boljim rezultatima kod
nekih drugih dimenzija politike kulture
kao to su, primjerice, politika tolerancija, politika efikasnost, spremnost na
protestnu politiku participaciju itd. Ta
dva razloga sugeriraju, uz potrebu osmiljavanja dodatne metodologije, nunost
daljnjeg propitivanja odnosa izmeu civilnoga drutva i demokratske politike
kulture u Hrvatskoj.
Tree je mogue objanjenje rezultata da je civilno drutvo u Hrvatskoj zaista podbacilo u svojoj socijalizacijsko-edukacijskoj funkciji te da su ovakvi
rezultati samo odraz stvarnoga stanja. To
jo uvijek ne znai da je civilno drutvo
nevano za razvoj demokratske politike
kulture i za ukupni socijalni i politiki razvoj. Primjerice, moda smo u Hrvatskoj
svjedoci situacije u kojoj udruge imaju
snane vanjske i slabe unutarnje uinke?
Kao to je i u ovom radu navedeno, civilno drutvo ima i brojne druge vane
funkcije, koje takoer treba istraiti.
Na kraju treba istaknuti kako ovakvi
rezultati, ako prihvatimo njihovu vjerodostojnost, nameu i novo istraivako
pitanje, ono o uzrocima takvoga stanja
u Hrvatskoj. Koji su razlozi to udruge
u Hrvatskoj nisu generator stvaranja demokratske politike kulture? To pitanje
pretpostavlja drugaiji istraivaki pristup, koji bi se usredotoio na analizu
interne organizacije i djelovanja udruga, ali i na propitivanje ireg socijalnog,
ekonomskog i politikog konteksta u kojemu udruge djeluju.

LITERATURA

Beovan, G. (2004) Civilno drutvo. Zagreb: Globus.

Beovan, G., Zrinak, S. (2008) Civilno
drutvo u Hrvatskoj. Zagreb: Naklada
Jesenski i Turk.

Gellner, E. (1994) Conditions of Liberty:

Civil Society and Its Rivals. London:
Hamish.
Gutmann, A. (1998) Freedom of Association. Princeton: Princeton UP.

Cohen, J., Rogers, J. (1995) Associations

and Democracy. London: Verso.

Habermas, J. (1992) Faktizitt und Geltung. Frankfurt am Main: Suhrkamp.

Cooley, C. (1964) Human Nature and

Social Order. New York: Schocken
Books.

Hirst, P. (1994) Associative Democracy:

New Forms of Economic and Social
Governance. Amherst: University of
Massachusetts Press.

Curtis, J., Baer, D., Grabb, E. (2001) Nations of Joiners: Explaining Voluntary
Associations in Democratic Societies.
American Sociological Review 66: 783-805.
Dekker, P., Van den Broek, A. (1998)
Civil Society in Comparative Perspective: Involvement in Voluntary Associations in North America and Western Europe. Voluntas: International
Journal of Voluntary and Nonprofit Organizations 9 (1): 11-38.
De Tocqueville, A. (1968. [1835]) Democracy in America. London: Collins.
Diamond, L. (1999) Developing Democracy: Toward Consolidation. London:
The Johns Hopkins Univ. Press.
Edwards, M. (2004) Civil Society. London: Polity Press.
Ehrenberg, J. (1999) Civil Society: The
Critical History of an Idea. New York:
NYU Press.
Foley, M., Edwards, B. (1998) Beyond
Tocqueville: Civil Society and Social
Capital in Comparative Perspective.
American Behavioral Scientist 42 (1):
5-20.

Hyden, G. (1997) Civil Society, Social

Capital, and Development: Dissection of a Complex Discourse. Studies
in Comparative International Development 32 (1): 2-30.
Janoski, T. (1998) Citizenship and Civil
Society. Cambridge: Cambridge University Press.
Jobert, B., Kohler-Koch, B., (2008)
Changing Images of Civil Society:
from protest to governance. New York:
Routledge.
Keane, J. (1998) Civil Society: Old Images, New Visions. Stanford: Stanford
University Press.
Morales, L. (2002) Associational membership and social capital in comparative perspective: the problems of
measurement. Politics and Society 30
(3): 497-523.
Morales, L., Geurts, P. (2007) Associational involvement, u: J. van Deth, J.
Montero, A. Westholm, ur., Citizenship and Involvement in European Democracies: A comparative analysis.
London: Routledge, 135-158.

Globalna kriza i izazovi demokraciji

Baker, G. (2002) Civil Society and Democratic Theory. London: Routledge.

Fung, A. (2003) Associations and Democracy: Between Theories, Hopes,

and Realities. Annual Review of Sociology 29: 515-539.

69

Almond, G., Verba, S. (2000. [1963]) Civilna kultura. Zagreb: Politika kultura.

Newton, K. (2001) Trust, Social Capital,

Civil Society and Democracy. International Political Science Review 22 (2):
201-214.
Norris, P. (1999) The Growth of Critical
Citizens?, u: P. Norris, ur., Critical Citizens: Global Support for Democratic
Government. Oxford: Oxford University Press, 1-28.

alaj, B. (2007) Socijalni kapital: Hrvatska u komparativnoj perspektivi. Zagreb: Fakultet politikih znanosti.

Perez Diaz, V. (1993) The Return of Civil

Society. Cambridge: Harvard University Press.

Thomassen, J. (2007): Democratic values, u: R. Dalton, H. D. Klingemann,

ur., The Oxford Handbook of Political
Behavior. Oxford: Oxford University
Press, 418-436.

Putnam, R. (2000) Bowling Alone: The

Collapse and Revival of American Community. New York: Simon&Schuster.
Reese-Schfer, W. (2004) Civilno drutvo
i demokracija. Politika misao 41 (3):
65-79.

Anali Hrvatskog politolokog drutva 2011

Skocpol, T. (2002) From Membership to

Advocacy, u: R. Putnam, ur., Democracies in Flux: The Evolution of Social
Capital in Contemporary Society. New
York: Oxford University Press, 103-137.

Offe, C., Fuchs, S. (2002) A Decline of

Social Capital? The German Case, u:
R. Putnam, ur., Democracies in Flux:
The Evolution of Social Capital in Contemporary Society. New York: Oxford
University Press, 189-244.

Putnam, R. (1993) Making Democracy

Work: Civic Traditions in Modern Italy. Princeton: Princeton UP.

70

Seligman, A. (1995) The Idea of Civil Society. Princeton: Princeton University

Press.

tulhofer, A. (2004) Percepcija korupcije

i erozija drutvenog kapitala u Hrvatskoj. Politika misao 41 (3): 156-169.

Vuji, V. (2001) Politika kultura demokracije. Zagreb: Panliber.

Warren, M. (2001) Democracy and Association. Princeton: Princeton University Press.

Rosenblum, N. (1998) Membership and

Morals: The Personal Uses of Pluralism
in America. Princeton: Princeton University Press.

Wollebaek, D., Selle, P. (2002) Does Participation in Voluntary Associations

Contribute to Social Capital? The Impact of Intensity, Scope, and Type.
Nonprofit and Voluntary Sector Quarterly 31 (1): 32-61.

Rothstein, B. (2005) Social Traps and the

Problem of Trust. Cambridge: Cambridge University Press.

Wright, E. (2011) Vizije realistinih utopija. Zagreb: Fakultet politikih znanosti.

Civil Society And Democracy:

What Would Tocqueville And Putnam See In Croatia?
SUMMARY In the contemporary political-science debates over the role of civil society in
promoting democracy it is possible to distinguish several mechanisms through which civil
society and its principal actors, non-governmental organisations, affect the effectiveness
and quality of democratic political systems. The first part of the paper is focused on the explication of these mechanisms, and afterwards, the second part pays particular attention
to one of these mechanisms. According to the authors who emphasize the significance
of this mechanism, non-governmental organisations represent peculiar schools of democracy where members acquire knowledge, skills and attitudes necessary for informed and
responsible participation in democratic political processes. Among modern political scientists, this function is particularly stressed in the work of the famous US political scientist
Robert Putnam, and his reflections are largely based on the insights about the importance
of civil society for democracy that were advanced as early as mid-nineteenth century by
the French political theoretician Alexis de Tocqueville. To what extent do Tocqueville's and
Putnam's insights apply to contemporary Croatia? The third and fourth part of the paper
examine, by using the data collected during the scientific research project of the Faculty
of Political Science implemented in 2007, how much the theses about the positive impact
of membership in non-governmental organisations on generating a democratic political
culture are valid in the Croatian case as well.

71

Globalna kriza i izazovi demokraciji

KEYWORDS civil society, democracy, membership of associations, political culture, civil

society in Croatia