Meier, Ch., PoiU!tko u CTkD, PoLft. mlsao. Vol. XXlf ii&If, Nn. 1--z, U T. $f-70.

58

Izvorni manstveni rad

UDK 32 : l

Politiko

+ 321.151

u Grka

ChrisUan Meier
Sveuilite

u MU.n.cnenu

Sa~etak
Pojedjnani

fenomeni, kao i odnosi med u njima, moraju biti

promitjani unutar povijesnih razdoblja u kojima su nastali. To.

ipak, ne :~:nai da nije nuno uzajamno usporeivanje pojedinih

mroobljn. pojedinano l u cjeHni. kako bi njihova osobitost postala jasnijom. Pri tome se oosebno vanom ini kategorija politikoq. Za razliku od politike. politiko valja shvatiti !kao polje
Ul element u kojemu se ljudi okupljaju u politike jedinice i u
tim jedinicama - ili s obzirom na njih - djeluju. misle. bivaju
odrelvanl. U r11:>~motrnnju politikoga u Grka nije mos;:ue izbjei postavl janje Atene u s redite anali:~:e . PoUtiko u Atenjana
mogue je otprilike odrerliti slijedeim obiljejima : (a) tel!te politikog jedinstva bilo je u ~irokom sloju graana; (b) unutar
politik~ jedinstva graani su bili sudionici: (e) razm)er l pravac politi7.acije bili su najprije odredeni politikim identitetom:
(d) odnM d ijelova i cjeline bio je odredpn relativno jakom solidarno~u srednjih i niih slojeva graanstva : (e) struktura politikog djelovanja po.~redno je determinirala nain i osjeaj ivota grad ana: CO posebno je postavi i en problem noli tike les:titimnosti : (g) postojala je razvijena svijest o problem ima upravljanja.

T~o je utvrditi to je politiko. P ostoji,

rijei. Ali ona traje samo dotle dok se

dodue, maglovita suglasnost

o smislu

o n ne promatra poblie. Svaki pokuaj mnljega odreenja izaziva :spor. To vai i za rije i 7.a stvar na
koju je usmjerena. A jedno se, naravno. .ne 'moe odvojiti od drugoga. P ri

tome je vano da je rije dobivala tokom vremena v.rlo razliita, djelomice

ak supr"'tna znaenja . Pri tome s-e moraju mobito razlikovati tri faze : razdob1je gtkoga polisa . razaoblje novovjek oV'ne drave i razdoblje njezina sve
jaeg pl'oirnanja drutvom posljednih desE-tlj(>a .
Ako se poja m koristi u povijesnoj zn.anosti. pojavljuje se daljnji problem.
To je tekoa da sc strukture dalekoga vremena shvate rijei:m.a naega.

Ta
aju

telkoa

pogoda cjelokupnu povijest struktur-d (a ona je u ovome slu-

jo sloenija time to

I'U rije politiko

Z'tvorili Grci. pa sc pri pro-

matranju struktura lako preklapaju suvremeno i

grko znaenje).

Strukture

Mltler, Ch.,

Politiko

- - --- - -

u Grka, Pollt. miRao, Vol. XX.lfJS,,4f , No. 1-1. str. 511-10.

59

------

nekoga dalekog vremena nisu, pl'imjerice. obiljeene samo lime to su tamo

utezi izmeu politikoga , privrednoga i, recimo. religijskoga drugaij e raspodijeljeni, nego su samo privredno, politiko i religijsko tamo u sluaju dvojbe
posve drugaij.e vrste nego u nas. Granice meu njima cfuugaije su povue
ne. Pitanja ishrane graanll mogu .priplldati - kao u Atenjana - vie politikome nego privrednomc podruju. Pri~na p itanja mogu kao u Aris totela - nai svoje !primjet"eno mjesto u sklopu etike. Ono to je u jednom
s luaju 'Vano jedva da pol'toji u diTUgome lli ima samo sporedno znaenje.
Prema tome, moraju se ne samo pojedinani fenomeni, nego i odno.o:; meu n jima promiljati posebno za svaki sluaj . Tu s e nikakva shema ne moe prenositi s jednoga razdoblja n a dru~. A ipak je upravo zbo~ toga nuno meusobno usporeivati razdoblja, pojedinano i u cielini, kako bi njihova osobi tost pootal.a jasnijom. Za to su potrebni '(XljmovL P l'i tome je nuno poeti
to elementarnlie. Istraivanje po.o;taje tek posllupno svjesno pitanja to se
ovdje postavljaju. U sl uaju antike u Dln()go emu smo na novome poetku .

Pri tome mi se ini posebno vanom kalegoriia politiko~a. P riie je pita:no za .-dravu Grka-., pri emu j e model n a voviP.ko vne drave potpuno prf"noen na njih . U taj su model ~amo ucrtane ra:r.llite OS<>bitosti 'po tkoiima se
ono to je nazivano dri.avom Grka navodno razlikovalo od novovjekovne drave. 'PosliP.dica tos:!a bila j p da se ni~ obiliaja novovjekovne dr-.lave uvukao
U ruku strkoga po lisa. npr. predodi.ba O vladi i dravnome apat"afru; odvijaniP
drave i drutva, uvrtavanje d rutvenoga poretka u politiku k<lmpenknciju
i mnogo drugoga. Naravno da je dri.ava. uobiajena u sadanjici. smatrana
istovremeno neim relativno normalnim u s vjetskoj povijesti - i Pri tom e je
promaena mogunost da se ta dr~ava bolje !;lnozna s gledita p ovijesne znanosti u svojoj osobitosti, u svome izuzetnom obiljeju.
U zbilji se mora pokuati spoznati grki polis - kao i rimska republika
korporacije srednjega vijeka - ne samo u pojPdinostima, nego u
cjelini kao tvorevina sui generi<~. Pri tome n e moe biti dovolino ako s e primjenjuju samo njemu svojstvene kategorije. (Sto da se radi, primjerice, .s drutvom k ao grki m . koje nen1a 'poiam za vanjsku poli ti ktu i rad?) Tada se ne
bi moglo otkriti nita od onoga to Grci nisu mogli s hvaliti, to tek primjeujemo na njima kao osobito. Ta da s e grki svijet ne bi mogao dovesti u vezu s drugim oblicima pvlitiko~a jedinstva. Mogao bi tada, dodue, biti opisan . aU jedva pojmljen.
Zato moramo razviti vlsstite kategorije l one moraju biti relativno ope.
relativno elementarne. kako bi ih iz posebnosti bilo mogue spo:mati kao razliite izraze neega openit ij~a. Pri tome se. to je moja teza. posebno ploddom iskazuje kategorija p oli tikoga. Ona se ne odnosi samo na rpolitiko jedinstvo, nego na cj.cloku;pno wlje na kojemu se ono kree, tako da tn kategorija omoguuj e uoavanje, tako rei ne samo p ojedinoga predmeta, n ego
istovremeno i n jegova okvira.
Politiko se, dakako. ne smije odredili tako da s e mt>u v rlo razlii ti m j
djelomice oprenim znaenjima rijei istakne jedno jedino i odatle no.stoji ulvr diti bit politikoga. Prije bi 1re balo s hvatiti kao politiko - Zli razliku od
politike i od razliitih upotreba pridjeva - polje ili element u kojemu l"f!
ljudi okupljaju u politike jedinice i lim jedinicima - ili s obzirom na njih
- djeluju, misle, bivaju odrcdivani i pale. Ova pra va neodreena definicija

politike

Meler. C11 .. POIUI<!kn u Crlcc, Polft. ml.sao. VOl. XJtlJDMf, .Vo. 1- 2, 111 r . 58-iD.

60

ima nedostatak to istovremeno sadri rije .. politiko.. kao odredbeno obiljeje politikoga . 'Ali to je somo radi s hraivanj<J. Politiko jedinslvo treba
da ~nai ono sjedinjenje koje o d1-e~noj grupi ljucU pribavlja i predstavlja
najviu mo, pri emu se u,pravo tom moi jedna politika jedin ka odvaja
od druge.. Obiljeja su te moi, recimo, ..monopol legitimne primjene sile(Max Weber), evenut.alno .pravo raspolaganja i\otom i smru. barem slooodnm lanova. pravo da se i>d njih - u ratu - trai ulog mota, istovremeni")
pravo da sc odluuje tko je prijatelj a tko neprijatelj, n~poslijctk u. aH ne i
najmanje vano. sposobnost da se daje po!'>ljednji sud o poretk u i pravu na
svome podru j u , odnosno meu !;Voj im pripadnici-ma. PolHi ka Jedim~;;tva predstavljaju u isto vrijeme najiru mogunost ljudi da djelu}u jedinstveno - lli
da se o svome jedinstvenom djelovanju spore 1 sporazumijevaju (apslrahiramo naddrlavne organizacije). Zalo njihovi pripadnici u razliitom pogledu.
nipoto n isu ravnoduni prema njihovom stanju.
-U raniji m vremenima ta s u jedinstva m ogli fonmrat.i savezi pomdica (klanovi} ili plemena, u jednoga dijela Grka bio je lo polis, danas je t~ clr-Uiva.
Time lo je politiko u s tanju oznaili cjelokupno polje poHtikoqa djelovanja i trpljenja, ta nam kategonlja omoguuje da zap onemo ta ko rei s ljudima j n jihovim meugobnim orlnosima i da lime stvari promatramo mno~o
elementarije i opsenije nego kad bi se p olazilo ~;amo od polisa - ili orl
drave. Ona. m oe udovoljiti Oilavome mnotvu oolja na kojemu ~e potencijalno - kao danas - raspravljaju drave. partije, interesna udruenia . pokreti, posredne moi kao tampa. naddr-.tavne o~anizacijc: na kojemu se individue susreu u novim k onslelacija m~ . Sve indvi.due, !'lve moi, ako je
n jihovo dielovanje usm jereno M politike odluke - ili na pozicije s kojih su
ove odreene. I na drugi najn sve politikom tangirane_
Okru7.je politiko.sra polja. broj i grupiran je moi na niPmu m~u biti onsve razliiti. Mo mo7e biti koncentrirana u malome bmiu instancija ili iroko r.asorostranjena. VPina ljudi u drutvu mo7.e biti. vie ili manje.. objf'kt
politike ili aktivno sudielevati. P ojedina polia oolib"ke unutar i !?.meu politikih jedinka mogu biti meusobno o medenjia ili olvorP.nija. Redoviti POlo,.ai pQlitiko~ta u mnot:lolikome s vijetu koji me\.ISObno ine ljudi moe bili
~;recM nii ili vi~e perifernlji. Od jednoga do dru~oga s!IUajn treba isoitati koju ,pozicijsku vri jednost imaju politike odl uke. 'T'o. i brojna druga pitanja postavljaju. se u v~zi s time. Otvoreno je pitanje koliko se moJtu svPSt.i u sistematiku koja zadovoljava razliite historiiske artikulacije politikoga.
Samo mi se jedno ini ponajprije vanim i dokazanim : budui da uol;tii'ko- kao to ve pokazu"e iezina 'Upotreba - n lie vie icdnostavno koncentrirano u dri..avama. smatra mo da je potrebno - ponavlj.amo - prihvatiti se
elementarni ie i opsenije pitanja o n jemu.
Pri tome valja. naposlijetku. posebno razmL.,;Hti <1 jo jednome problemu:
kako se s obz:irom na ostvarenje poretka. ivotnih uvjeta uope. med usohno
odnose politika i procesualni tokovi? NijP potrehno postavljali VT'l<> sloeno
pitanje to je historijski proces ili to moe btti kak<> b i se utvrdil.., da najmanjt> na jf'dnom m jestu postoji jasna alternativa izmeu politike i proce;a
to teku ..automatski-., lj. neovisno o volli sudionika: tamo, na1me. !!d'e se
otvara p itanje da H se proces promjene ivotnih uvjeta, neugodan svima ili
v eini , mora pustiti da tee ili se odgovo.rajtl6a materi ja moe 'u in iti predmelom politik-e odluke.

Meler, Cll., PoltrUko u Grka, Polft. mfsnD, VOl. XXIJ19LJ. No.

1-~. 11tr.

5!-70.

61

Poredak i ~votni uvjeti mnogostruko s e smatraju sasvim ili vellkim dijelom kao unaprijed dani, kao samorazumljivi. Ipak se s raznim visokim
kult urama takoder stvara sposobnost - veinom u monarha - da u razliitom opsegu raspolau vlastitim poretkom, da g.a samovoljno oblikuju. Tada
redovito dola~ do prekida s t:rudicijskim poretkom, obiljeena utemeljenjem
nove, jedin.o;tvene sr edinje vlasti. U 5. stoljeu prije nove e1c, p rimjetice,
utemeljenjem demokracije (ili ologar"hije): umjesto tradicijskog paralel.izma
mn<Jgolikih politikih prava, koja su ..izrasla.. u jezgri, dol.v.i postavljanje
iz nove sredinjice, sustavno usmjeravanje cjeline prema ubudue mjerodavnom o rganu. Isto sc ponavlja kad se apsolutistika monarhija postavlja
na mjesto -uobiajene mjeavinc sre<li<njih vlasU, ;posebno duaHzma monarhije
i s-talea i utemeljuje m odemu dravu. U oba sl uaja bitni d ijelovi opega
poretka postaju predmetom politike odluke i politikoga djelovanja. Najvainije antiko t-umaenje toga procesa, Eshilova Orestija, lnlerpretlta ga
tako da na mjesto zaplelenosti u obraune plemikih frakcija , koji sve povlae u neprilike i koji ma nitko ne moe ovladati, dolazi odluka sredinji h
instancija ,polisa. Umjesto neovladivih, autom atskih .. procesa treba, dakle,
nastupiti poUtika, rasprava, odluka, por.avnanje 'U sreeni m p ostupcima. Slino treba s hvatiti utemeljenje modeme drave: .instancij.l koja m<Yle stajati
za cjelinu i proeti je svojim zakonima poinje vladati tamo gdje su prije
toga u veUkoj mjeri partikularne sile bile procesualno zapletene i ruhva6ene
u svoje ~nterese i obraune, gdje je, prema wme, politika odluka i mala p~
malo mo(i nad cjelinom (ovdje omo zanemariti 2znimke poput Rim a i Engleske).
U vremenu u kojemu vlada tak va dinamika promjene kao u naemu, u
kojemu se, prema tome, sporedni uinci djelovanja lako kumuHraju u. neugodne procese to se mogu teko kontrolirati, -ini se posebno vanim problem
fiksir anja time nabaenih problema u politici, odakle kapacitet a politikoga. Postavlja se pitanje koliko su s redinji poHtiki organi za to sposobni, a koliko
izriiti konsensus i, kao njegova pretpostavka, slobodno suodluivanje svih
najprije osposobljavaju neki r~m da stavi politiku umjesto neugodnih. ali
monih, procesualnih konstelacija. All o tome bi se moglo mnogo govoriti.
Ako je u prethodnome postavljeno vi~e pitanja o politikome nego Mo
je dano odgovora, ipa k je postalo otprilike jasno o emu se tu r adi. U pojcdinatnome ~e s:buaju mora oitovati da li je pi tanje o, otprillke truko odreenom, polltikome plodno. Dalje pokuavam raditi pomou te kategorije.
Kako je bilo u Grka s politikim?
Pitanje je teko, odgovor privremen. Ali tekoa je ne samo zbog nedwtatka izvora . Ona sc sastoji, prije svega, u slijedeem: tko istrauje tako
s redinj:i predmet kao lo je politiko u_ Grka, mora neto zaklj ui ti ne samo
o posebnosti G11ka, nego j opertito o politikome. Ako doe d.q novih rezultata,
mora mu i politi ko izgledati novim. Jedno ne moe bili bez drugoga. Ali,
to znai da se moraju izraditi nove kategorije, nove konstelacije. J ednostavno
znanje o Grcima ne moe dovesti do novih politikih promatranja ili nova
politoloka spoznaja do nove interpretacije Grka. Historijsko i politolo~o pitanje moraju s~ slagati. Pitan je o politikome U Grka vodi, dakle, u oba
pogleda korak dalje od uobiajenoga .i etabliranoga.
Pri 1ome se ne moe izbjei postavljanje Atene u srediSte promatranja.
To je jed:inl grad k oji tonije poznajemo. Koncentriram se pri tome na de-

Meler, Ch., POlillc!ko u Grlca, Pollf. mbao, Vol. XX/f198.Jf, No. 1-2, str. 58 111.

62

mokraciju kako je tamo stvorena s redinom S. stoljea. Prethodno valja napomenuti da Atena ne moe poslu7lti kao primjer. nego je iznimka u gotovo
svakome pogledu.
Tokom .kasnoga 7. i ranoga 6. stoljea u Grkoj je nastao, dodu~e, iroki
t rend: iz razliitih poticaja teilo se na razlii mm mjestima za politikom
participacijom irih slojeva. Ona je viestruko postignuta u drugoj polovici
6. sbJljea, l.ako i u Ateni. To je stanje nazivano j zove se i.wnomija, a bila
j e prethodni oblik demokracije.
Ali prava demokracija, u kojoj je narod - i 'to ukljuujuC:'i nie slojeve
graana dobio ne .samo participaciju nego upravo vladavinu, izgleda d a
se razvila ponajprije samo u Ateni Pretpostavka toga bila je kontingentna:
ratovi s Per-" ijancima j i zvanredni u.-.p jesi grada nakon toga. Upravo je e
toj demokraciji ovdje prven~tveno govor. Pri tome se promatranje ;politi-
koga odnosi samo na graanstvo, dakle samo na jedan dio drutva. Ne na
ene, ne na slobodne Jilanovnike Atene koji nisu blli graani, ne na robove.
Politiko u Ak.enjana moe se otprilike ovak o obiljeiti:
l) Teite politikog jedinstva bHo je, zaudo, u itokom sloju graan
stva. Izvana se to izraavalo u tome to se atenska zajednica nije zvala
... Atena..., nego Atenj.a ni. Nikakav apst.xakhum, nikakav singular, 111cgo !konkretna m asa u pluralu inila je cjelinu. Prema tome, nije vailo predstavnika
naelo, po kojemu veliku masu predstavljaju pojedinac, ili mAli broj njih,
ili takoer predstavniki organi, nego naelo identiteta: vladari i podanici
bili su. gledajui u cjelini, idenlioi. Cjelina se nije okupljala ni u kakvoj
posebnoj instanciji, nego samo u naj opi joj : u narodnoj skuptini. (Uostalom,
j tamo gdje su vLada11 tirani ~je postojao ap:>traktu:m politik.og jedinstva,
nego jedino sam tir anin. On zakljuuje, primjerice, u svoje ime ugovore, k ao
vladar, pri emu se grad pojavljuje u najboljem sluaju kao objekt njegove
vladavine, a ne kao subjekt meunarodnoga prava).
2) Poloaj gradana unutar poliLii!lcog jedinstva bio je poloaj s udionika.
Oni nisu bill objekti, nego ::;ubjekti rpolitike. Pri tome je pojam identiteta vaan
u jo jednome smislu: anttko je graanstvo bilo r~vilo puli tiki identitet.
Taj je politiki identitet bio ,poseban oblik sudionitva graana. Svako drutvo stvara identitet, oblik pripadnosti njenu, koji istovremeno ulazi u identitet njegovjh lanova. On moe biti jai i slab)ji, apshaklniji ili konkretniji,
opiji ili specifiniji, zahtjevniji ili tolernntlriji, da zanemarimo dalje razlike.
U suvremenim nacijama mi- identitet samo presvoduju brojne individualne
i grupne identitete. Istovremeno, on je vrlo openit i apsb'aklan, veinom ne
jako izraen, svakako oe u svalwdnevici. Grci su imali, naprotiv - nadaleko,
a posebno lU Aten1 - politiki, tj. identitet g.raana. On je bio jedini iznad
kue i susjedstva, jeditti, dakle, k oji je upuivao 1u veliku cjelinu. Cak su j
religJjske ptipadnosti bile viestruko politizirane. Primjereno tome, taj je
identitet bio konkretan i vrlo zahtjevan sve do sva kodnevice. ALenjani su
bili u prvome redu graani, i kao pojedinci j u cjelini Prve demokracije u
povijesti mogle su, iz ra7liitih razloga, naslati samo kao neposredne d~
rnok.racije. Svaka vrsta participacije morala je zapoeti u malim opinama,
u kojima su oni ivjeli, u narodnoj skuptini. Ako je ~Ujedno po.nzano za
vijeima, ona su morala doista biti birana iz irokoga .sloja graanstva j stalno
novih lanova. U Ateni je od:oos vijenika i graanstva (ne stanovnitva l) bio

Meter, Ch .,

Polltl~ko

u Crko, Pollt. misao, Vol . X'KIJ19lff, No. J-!, nr. 51-711.

63

l : 60. A vijenici su s e izmjenjivali svake godine. Postojala su, naime, l~a

isk ustva s na rodnim voama; prebrlo su s.e t'azv.ijnll u tir ane. Ako se htjelo
zaista politiki participirati, morala se u graanst vu oivjeti spremnost za
politiki a ngaman. Moemo otprilike otkriti kako se to deavalo. Odvelo bi
nas predaleko ako bih to ovdje izloio. Rezultat je bio svakako da je u
veini graanstva pro buena neobino ziva svijest o politikoj odgovornosti i
da se to uvrstilo u oekivanjima koja su onda gradani imali meusobno. To
je pos.tojalo ve u izonomiji, a u demokraciji se jo v.ie uvrstilo i proirilo.
Jedino je u Atenjana, tako se kae, nekorisnlm graaninom s matran onaj koji
nije sudjelovao u politici. Dcmdkri t pitt; a to vai oito i za Neatenjane, da
je o naj tko zaputa politike poslove ua loem glasu i da moe od toga i
fiziki trpjeti. U posve n<.'uvenom , u svjetskoj historiji jedinstvenom razmjetu Atenjani su se redovito shvaali i djelovali kao graani . Upravo su
iz Le djelatnosti u pravi1Ju sLjecali svoj !Ugled . I utoliko su sc v.ie posveivali
toj djelatnosti.
Na vrlo osebujan, nam~ stran, nain formirali su politiko kao umjetnu
razinu unutar tradicijskoga drut va : zadrane su brojne nejednakosti, razlike
u i movini i obrazovanju medu plemiima i ne,plemiima . Ali, pored toga i
ispred ~toga, postojao je poli tikom jednakou odreeni poredak gradana.
Kao graani, .i pripadnici ni.iih slojeva bi li su od s ada ravnopravni s plemiima. K ako jednwkost 1\1 ostalim odnosima ruje uope smatrana moguo m,
ul.oliko je vie vrijedila politika jednakos.t, i u malim polisima valjalo je
praktino realizir~tl politiku jednakost pored ostalih nejednakosti. Posljedica
toga blJa je da je sudjeJovanje samo u politici i javnim funkcijama postalo u
jakoj mjeri predmetom graanskih ambicija, dok je danas takvo nastojanje
ogranieno prije n a mali krug poli.tikih specijalista, a ostali se vi~e zanimaju
za konkretni s adraj poHtikih odluka. Danas se poUtika i razumijeva u veLiikoj mjeri instrumentalno, ikao sredstv<> :ta postizanje prvobitno nepolitikih
ciljeva. Ali u ono doba svo sc graanstvo s,pecijaliziralo za politiku. Samo
tako je bilo mogue da je teite politike jedinice bilo u ,njemu. Kad su se
politika i stvar gradana poklopile, obje su se preobrazile.
3) Rarmjer i pravac politizacije bili su ponajprije odt:ecni politl&im
identf,tetom: budui da su u neu v enom razmjeru postali sudionicima poUtike, gradani su se poliilzLrali. U tome je osobit.o karakteristina razlika u
odnosu na moderne demokracije u kojima ovjek ne politizira sebe, nego
svoje prvobitno nepolitike int erese; ovjek ulazi tako rei izvana u politiklu
kako bi tamo manifestirao svoje privredne, drutvene, koniesijske interese
i miljenja. Sline su pot rebe unosili ve srednjovjekovni cehovi u politiku
svojih gradova. Posve je drugaije u Grka l
Zamanoj rpoUtizaciji atensldh graana odgovarala je po~una politizacija
njihova p oU,ti kog poretka lako to je on postao, s ve do svoje jezgre, predmetom politikoga djelovanja i spora : otvoreno s e postavilo pitanje tko da
vlada - jedan ovjek, malo njih m svi (,.vladati.. znai pri tome nerazlueno:
u pravljati, voditi, vlad~ti; grki jezik to ne Tazlikuje). To sc nipoto ne razumije samo po seb1. Bilo je, dakako, ve prije toga razni h mogunosti podje1e vladavine: tiranija i reim cjelolwpnoga !Plemstva. AH ni jedna ;ni druga
nisu imale dovoljno tvorake snage da bi do:ista uvjetovale razliitost cjelokupnoga poretka. U kakvom se stanju nalazio grad, rpo shvaanju arhaikoga

111efer , Ch.,

?olitiko

u Crka, PoHt. m1sao, Vot. XXT/1984/. No . 1-2, str. 58-70.

64

vreme na, 11ije ovisilo o lJO(ljeU vladavine, n ije bila uglavnom stvar poJ.:i.tik.ih
institucija. Drutva imaju razliite naine d a s hvate cjelinu nekoga poretka.
Na pojam Ustava ,p retpostavlja odreeno obrazovanje, diferenciranost l autonomiju politikoga sistema (i to je esto nedovoljno da bj ga p nmjer eno
pojmili). Arhaiki su Grci mog.Ji naprotiv, smatrati poretkom - primjereno
danoslima svoga vremena - oito samo neto mnogo opse>nije, u emu su
se spajaH politiki, kao i privredni, drutveni, etiki, religijski initelji na
takav nain da je p odjela politike vladavine kao takva malo znaila. Tome
je odgovaralo da je tiranija mogla jedva putati korijenje ma koliko da je
lo h iio ostvariti jeda.n ili drugi tiranin. Samo je time mogao nastati pra.z ni
prostor u kojemu je izvren postupni politiki uspon irokih slojeva. Tek
s e demokratski poredak, koj.i je on:da bio utemeljen raskidom s tradicijom,
i;z osnova lnstitucijski razlikovao od staroga izraslog poretka.
Tek kad je a.ktiv.nim sudjelovanjem graana lU politici politiko postalo
s redinjim podrujem :4iv<Jla - kad s~ problematika polisa time su:dla na
politiko mogao je kriterij po1itike organ.izacije postati odl un.im za ono
to j e onda shvaeno kao poredak polisa.
Politizacija graana, raskid s tradicijom i politizacija sredita pore~ka
uslijedili su u kratlk:im .razmaoima (u Ateni za pola stoljea, izmen.i 510. i
461. godine). Poto je veina graana ukljiUivala temelje poli tikoga pokreta
u prostor politike kompetencije, time se ujedlno pojavila potpuno nova allernativa: od sada s u i podanici mogli mjerodavno sudjelovati u ;potitici. Polje
politikoga proirilo se za kontTapol onoga to je prvobitno jedino bilo sposobno za politiko djelovanje koje formira strukture. Time to je politizacija
poretka ovdje >izlazila na ist<> s politizacijom graana, nastao je potpuno novi
pojam politi koga . Time je izvrena politika revolJUcija svjetske povijesti,
revolucija koja nije bU.a tako elementarna kao neolitska ali, promatrano s
dananjih zahtjeva i potreba jedva manje 7IDaajna.
'l'o novo injeni no stanj~ na!\lo je svoj i:r.raz u rijei ...pol.iteia.., onome
pojmu koji je prvobitno oznaavao graansko pravo, zatim graanstvo i i stovrem eno njegov poredak (""ustav...). Graanstvo je bilo g rad, Ikao to je ono
ujedno bilo njegov poredak. To je bilo u naju?.oj ve.z i s time da je politiki
po,redak bio odreen upravo time tko je bilo graanstvo (malo ljudi - kao
u oligarhiji - ili mnogi/svi, kao u demokraciji; ili meus tupnjevi toga).
KoHko god je, medutim, o politikom poret ku odLuivalo ljudsko djelovanje, toliko se to ma.n je deavalo s ostalim po,drujima d r utvenoga ivota.
Ona su istovremeno postala relativno nevanima. Rad je, dodue, morao
postojati; t ko ga je obavljao, teko da je za to bio pr:er.G.iran u .petom e stoljeu .
Bilo je i te kako graana koji su zara:ivall mnogo novca. AJi, openito, ,t a
je s tr,a,na (\pStanka malo cijenjena u !USporedbi s politikom. Jedino je njegov
rezultat, bogatstvo, .moglo donijeti ugled. On je lU velikoj mjeri i bio u rukama negraana j robova. A jstovremeno je bio relativno odvojen od politi
koga podruja: spadao je na podruje kue, "oikosa. Kad je g raanin i ao
na agonu (politiki t rg), -ostavljao je kuu ~a sobom u svakome IPogledu. Hannah Arendt je pisala o ja zu ikoji su ljudi . . . morali tako reB svakodnevno
'J)I'em:oivati kako bi rprerasli usku oblast d<lmainstva i popeli se na podruje politi koga,. .. Nigdje lllisU privredni int eresi graanina postali predmetom politike. O;peniL<> su postojale samo dvije iznimke, a one potvruju

Meler, Ch.,

POlitlko

u C'ka, Polft. mt84o, Vol.

XX1j!R8~j,

NO. 1-!, str. liB-70.

-----

65

prv.vilo: :to je bio i nteres 7..'l dostatnom opskrbom grada ivotnim namirnicama,
kao i interes za financijskom kompenzacijom - tonije: financijskim omoguavanjem politi ke i vojne djelatnosti siromatnih: u oba se sluaj.a
radilo samo o materijalnoj str.anl graanskoga opstanka. Graa.rrln je dobivao
svoje (skromne) 'Pdhode !Upravo velikim dijelom od politike umjesto od
privrede, a osiguranje dopreme izravno je sluilo isbl"an.i graana, a ne nabavi dobara koja bi bila valna za privJ.'Cdu. Time to se grad Dl<)r.ao za to
brinuti, bio je to dio politike a ne privtec. Povrh toga, grad se brinuo za
nabavljanje drva za gradnju svojih ratnih brodov.a, za opskrbu ratne siroadi,
jednom vjerojatno i za stanoviti program zapoljavanja, kad su naime o tputeni mnogi vojnici i veslai: kada su privredni problemi dolazili na dnevni red, radilo se, dakle, uvijek o politici i njezinim posljedicama i, openito
je mogue konstatirati, da svi prvobitno nepoliliki problemi - pn vrcde,
drutva, obrazovanja, religije - .nisu politizirani. To nije .bilo drutvo koje bi
drav,u slavilo u svoju slubu, nego graanstvo koje se primarno konstituiralo
kao graanstvo u poUtikom smislu. Prema tome, problematika i takve distanClJt= izmeu politikoga i privatnoga podruja nisu postojale tv.kvim kao
u novome vijeku (premda se s l~novite pot.rebe privatnoga razgraniavanja
prema javnosti mogu od 5. stoljea sve viSe opaati u plemstvu, dijelovima
mreligcncije, a i u drugih; uostalom, i stanovita distancija izmedu graana
i rpolitiara, za koju bi pojava izra""' politik6s za politiara lU 4. stoljeu mogla
biti znak).
4) Odnos cjeline i cti;eLova (drugaije reeno, izmeu polisa i politikih
grupacija) bio je u Ateni 5. si.Qljon odreen reLativno jakom solidarnou
srednjih i niih slojeva unutar graanstva. Upadljivo je da ~va naa izvora
istiu kako se demokracija razlikovala od oligarhije time to u .njoj nije bilo
gl"Upacija. To j e barem utoliko tono to se redovito nisu formirale nikakve
cvrste, trajne konstelacije izmeu politiara i dijelova graanstva. Prvo, mnio
se utjecaja moglo postii i osigurati putem organizacije: veinom je odlui
vano kockom tko e dobiti funkcije i vijenika mjesta, a .I nroldat je bio samo
godinu dana. Sve va"'..me i brojne nevane odluke doneene su u narodnoj
skuptini. lli, kako bi to rekao DenUey: postojalo je ~lea~hip mainly on
t he discussion plane.., a ne ...leadership mainly on the org_anization plane.
Grcima je nakon gorkih iskustava najvie bilo do toga da sve politike
odluke donose sami, u svojoj sredini (eo meso), tj. meu sobom, potpuno javno. Ograniene su bile mogunosti koje su ipak preootajale .za
ot'ganizacij u u t jecaja. D1;ugo, u pravilu je politike otto postojala suglasnost
u osnovnim crLam.a, koja je veinom odgovarala relativno konkretno interesu
irokih slojeva. To je osobito varuo za vane odluke u pogledu poretka pollsa
i posebice za pravac vanjske politike. Tu su, unutar omh oonovnih crta, vjerojatno veinom bili presudni ugled ili govornika sposobnost pojedinih poliLiara. Konkurencija meu istaknutim politiarima otklanjana je ootrakizmom
(jednom godinje od luivano je da li e neki politiar morati Mpustiti Atenu
na deset godina; a ta je institucija oito sluila olakanju politike ogrania
vanjem konkurencije medu osobito promioentnim politiarima. Ostrakizam
nije 1.naio proglaenje krivice. Ostrakizirani je morao napustiti grad samo
na osnovi sumnje. To je prvobjtno bila rtva, koju je on morao podnijeti
elji grada za svojom slobodom. Ostrakizam je, valjd~ do sada jedina insti-

llleJer, Ch .. Poltt!tko

11

Grko, POIIt. misao, Vnl. XXIJ!Uif. No. 1-!. Ur. 51-111.

66

tucija u svjetskoj povijesti kojom se moe relativno dobro doskoiti tiraniji.

Kasnij e je sluila odluivanju meu politialim.'l) . Osim toga, u irokim je
slojevima in teres za solidarni m odluivanjem u va7.nim p il anjjma oito bio
jai od konkretnih razlLka 11.1 rnlljenju : manjine se vjerojatno nisu mogle
dugo o.pir-ati veini. Jer, u sloenosti se dokumentir.ala mo irokoga sloja
graanstva a to je bila pre!;poS>tavka njegove djelotvorne partkipacije u
politici. Postojala je slalna svijest o stanovitoj opreci s:pra m plemia, daleko
nadmon.ijih kao pojedinaca. A 'lqlravo je to bio motiv z.a sloenost. Sto je
ostajalo spon1o, brojni pojedi nani problemi, moglo s e rjeavati od sluaja
do sluaja. Pri tome je bilo prostora za mnoge razlike i kolebanja u miAljenju. Bitno je, svakako, da su grupacije ovisile o ,predmetu - .a ne kao nae
neovisne o predmetu ; one su se mijenjale od teme do teme.
Kao nalije solidarn<J:sti, usredi~tene u srednjim i donjim slojevima, ostala
je dublja St.WrOlnost u raznim pita njima upravo vanjs ke politike izmeu
veine naroda i veine plemstva. U 4. stoljeu pridole s u j jae razljke u
miljenju izmedu agrar.noga i gradskoga dijela graanstva. Meduti m, izuzimajui pojedinane situacije, te suprotnosti nisu mogle odreivati politiku u
cjelini. Posebice z.a 5. stoljee vai da je narod inila veina graa nstva i
da je upravo time plemstvo sa svojim zajednikim., posebnim in teresima
dos.pjelo u manjinu. Uostalom, u to je vrijeme mona A tena pruala i ambicioznim plemii ma dovoljno prilika za blistavu djelatnost. Drugi su se povukli
iz politike.
Openito se, dakle, veina graanstva mog la identificira ti s cjelinom polisa. Utoliko su politika i cjelolrupru rporedak i mali stanovitu pr.i.stranu usmjerenost upravo na interese t~ veine. Aristotel je kasnije definirao demokraciju upravo kao vladavinu siromanih - vladavinu ujedno u interesu
siroma.~nih . Ukoliko se to moe primijeniti na 5. stoljee, ta je vladavina bila.
meuti m, tada izvanredno u...rnjerena. Ona je, uostalom, svakome tko joj se
nije prilagoavao ostavljala njegovu privatnu slobodu_ Dodue, zauzimanje
politiltih pozicija bilo je van<J pitanje prestia zn plemie. UtoUko je tu
bilo razloga za eksploziju. Takoer, bilo je mogu(.-e da su iPOjedini grndani,
koJi S1U s e distancirali od politike, sumnjlenjima mogli dospjeti u opas nost da
ih narodni sud osudi. Ali, ntika je demokracija u cjelini doputala nevjerojatno mnogo slobode, takoer da se ona i narod to ju je nosio mogu k ritizirati. Jednu od najvanijih mogunosti za to pAdala je komedija.
Sloboda oitovanja miljenja upadljivo se stalno iznova istie kao srediAnje obiljeje toga ustava. U njoj se manifestira graanska jednakost. Ona
je, meutim bila podrana i time to je u politikim od lukama 'Pridavan
naj vei znaaj tome da se .i2mcsu sva mogua glediQta n bila je istovremeno
u svojim uincim a ograniena irokom solidarno!u veine. Ta je sloboda
bila primjerena otvorenosti, kojom je trebalo obavljati sve u sredini toga
graanstva. Najvei je strah postojao od zavjera.., i gdje je sve otvoreno
rjeavano m eu gradanima, mislilo se da nema m jesta zavjerama. Zato se
moralo podnositi i kritika. Osim toga, trebalo bi pretpostaviti da je veina
i te kako mala cijeniti to to je komedija kritizirala mone ili. takoer,
u:miljene. A ako je kritiziran sam narod, pojedinac je mogao djelomice osjeati da su time vie pogoeni drugi, pa je masa ostajala svakako dovoljno
anonimnom da ne bi bila odmah povrijeena. Tnko je i u tome pogledu odnos
izmeu cjeline i dijelova bio relativno dobar.

Mt!Cr, Ch., PO!It!&.o 'U Grka, POlft . mf$liO, Vol. XX!fl984f, N O. 1- J, 'str. 58-70.

-----

67

5) Ta je struktura politikoga donijela sa sobom odreeni odnos izmedu

djelovanja l dogaanja promjena i, primjereno tome, odredene oblike opaanja
dogaanja, s naga, vremena. To je moralo, na bilo koji nain, odreivati
nain ivota i ivotni osjea; graana.
Ono to se u tome svijetu javno dogaalo bili s u preteno politika i
ntovanje. Oboje se dogaalo izmeu malih politiki h jedinica, amnija ili
flota. Naspra m tog~ dogaanja, graani su relativno jako, relativno neposredno
s udjelovali lU svemu. Iz toga je re2ultinl a zn.a tna sumjerljivost izmeu pojedinaca, malih jed:inica, p ripadnost kojima su neposredno osjeali, i dogaanja u svijetu. V eliki procesi p romjena, kao to danas proizlaze iz znanosti,
tehnike, privrede i drutva, nisu se mogli desiti ve zbog toga to je mnogo
snage utroe no u politiku. Utoliko su m a nje mogli biti ~paeni.
Ono to se dogaalo bilo je u rukama gr'aana. Pogotovo 'U Ateni, gdje
se toliko vladalo mnogim drugim. Najvie to se moglo dogoditi bilo je d a netko
drugi bude jai nego sam pojedinac. Ali tu j e jo uvijek vrlo mnogo toga
ovisilo o !;amo.me pojedi ncu - u okviru kontingencije koja ipak obiljeuje
ljudsko djelovanje. Nita nije teklo samo po se bi, tonije: ru j e moglo izgledati
tako da su se odvij,ali automatski procesi. Izuavanj em jezika !POj mova uviamo da su jedva bile poznate anonimne sile, kakve se odraavaju u naim
a.pstraktnim pojmovima. Primjerice, u pojmu povijest.., ..napredak.., kao i
u oekivanim sadrajima koji s u s e n~:~taloili u takvim tpojmov'ima kao to
su demokracija, kapitalizam ili socijalizam.
Zivjelo &e najviom, nama jedva predoi vom mjerom sadatnjosti: u gradu,
u kojemu se, ini se, svo dogaanje odvijalo medu samim gradanima, u prostoru, na kojemu je Atena tako mnogostrana utjecala, uostalom i u svijetu,
u s r editu kojega se moglo osjeati, pri emu ukupan s vemir nij e s matran
vrlo velikim. Ali, ovjek je bio takuer relativno prisutan u vremenu, shvaajui ga pOdrujem mijena meu politikim snagama, u kojemu je, meutim,
poredak svijeta os,tajao u cjelini istim. Tako sadanjost nije bila kratki prolazni studij vel ikoga procesa promjena, koji sve mijenja, a posebno sve ljude,
nego s e radilo o, tako rei, neprekidnoj sadanjosti, u kojoj se moglo i moralo
smjestiti - w: svu politiku mijenu koju je v~ljalo oekivali. Time vrijeme
nije bilo shvaeno kao veliki proces promjena. kojemu bi ovjek bio izruen.
Nije, dodue, poznavao proces napretka, nego ~ u najboljem sluaju moglo
opaati stanovito poveC!mje lj-udskog umijea u tok.u vremena. Ali, prema
tome, nisu ,p o:coavana ni razoaranja koja nast~:~ju kad se ini da su proces\Uilne promjene prije negativne. Opaanje povijesti koncentrirano je na politiko dogaanje.
Koncentriraju.i se na poliliko .i zbog posebnoga naina na koji se ono
izraavalo i ispunjavalo cjelokupni svijet tih graana, oni s u mogli, dakle,
misliti da su u vrlo i ro kim granicama gospodari dogaanja. Drugi su, dakako,
plaali raun : robovi u zemlji, drugi na rodi vani. A u svjetskoj je povijesti
takoer nastala moda jedinstvena nejednakost meu Sjpolovima : ako su inae
u niim slojevima mukarci i ene u ,postojanju ili n edostatku politikih prava
viSe ill manje r avnopravni, ovdje su unutar graanstva ene bile jedine bez
tih pra va. P lemkinja je mogla participirati u ugledu svoga mua. Ali ene
niEga sloja nisu imale to rei - a vjerojatno ih nije bilo tako lako uvjenti
da su im m ue vi bili intelektualno zaista znatno nadmoniji.

Maier, en.,

Politiko u Crka,

Pom. m b ao, Vol. 'KXl! l9Bf/, No. 1-t, str. 5!-?0.

68

Ako se to, medutim, zanemari, ipak je u atikoj demokraciji postojao

vjerojatno jedinstven ra.z.mjet poklapanja izmedu kruga sudionika u politici
i kruga tangirani h. Svakako, u unutarnjoj politici. A jedva je mogue -slulltJ
~to to znai za ivotni osj eaj i nain ivota graana.
Na kraju jo dva p osebna problema:
6) Pri t-akvome oblikovanju politikoga postavlja se, naravno, n a poseban nain i problem legitimnosti. Ovdje nema drave koja svoji m graa
nima oduzima i lav niz p.rava j tako do$Pijeva pod stanovit pritisak uinka.
Jer, ~mi su graani oni koji odluuju j j edni od drugih ncito zahl.ijevaju.
Oni mogu u najboljem sluaju os udili pojedine ,politic'l.are, iji s.u savjet posluali i smatrali pojedine postupke neopravdanim. To sc i dogaalo rela,tivno
~ lo. Povrh toga postoji jedan problem legitimnosti: to je promjena ustava.
Pooobno promjena politikoga poretka pri prijelazu u demokraciju. Jer, tu se
sukobljavala volja graanstva sa staroasnim shvanjima i .in.sliLucijama.
Odraz te s.ituacije nalazimo ru nekim Eshilovim dnumuna. Ali, tome se ovdjE
vi4e ne mogu posvetiti. Samo da naposljetku razmislimo o jo jednom~ pitanju koje se nadovezuje na problem legitimnosti:
7) Atikoj je demokraciji bila svojevrsna, barem na mahove, osobito budna svijest z.a probleme upravljanja. Nije b~ jasno da li je to rezultiralo u
sudjetl>vanja svih graana u politici ili je prije bilo u vez:i s rpotpunlm istupanjem iz starih etikih konstelacija. Ali oboje je bilo najue povezano.
Te stvari .nalazimo isprobane u atikoj tragediji, pri emu Sofoklova Antigona
zasluuje posebnu panju. Tamo se posebno impresivno ocrtava, s jedne strane,
arogancija moi u likiu kralja Kreona, kralja koji se zapravo pokuava drl.at:i
ispravnih politikih pravila, ali ta pravila S!psolutiz.ira, izbjegava svaki prigovor i pri tome ,postaje sve nedodirljivijim, nedos.tin:im, pa se sve dalje die
u svojoj jednostranosti. Time dospijeva u sukob s ..nepisanim zakonom.., na
koji s e poziva njegova suparnica Anligona. Posebno je zanimljivo to je u
tome komadu impresivno isp:robavana problematika politikoga odluivanja.
I tu je posebice upozoreno na granice ljudskoga uma. Prema tome postoji poneto
razum.ijev.a:nja za monika: on mo-.l.e biti u zabludi . Zlo je tek kad on ustraje
n a zabludi. Soioklo ne daje izravne upute kako sc takvo ~lo moe izbjei .
Kreonu se, dodu~, prigovara da narod posjeduje ispravni sud, ali, koliko se
vidi, narod se u danim okolnostima ne odvatuje na oitovanje tuga m iljenja. Openito se, tovie, slijedi monik. Tako ostaje, ako se to smije izrazi ti ovak<> neposredno, samo ova pouka: mora se drati prava - kako
boanskog, tako i ljudskog prava. Mora se takoder bili svjestan i g ranica
svoga uma kako s e ne bi kruto ustrajavalo na svome miljenju. I mora se
bolje s luati glas naroda kako bi njegov sud stekao ,priznanje. To onda vodi
barem k t-ome dtt se krug s udionika u politici i krug tangJranih unu tar grad anslva poklapaju i da istoV'l"emeno !Junkcionita komunikacija unutar graanstva. Demo kracija bezuvjetno ille pt1ua tako se to ini u Sofokla, rjeenje
tih problema, ali ona lb moe znatno olak~ati.
Zaueni smo kako Sofoklo otvoreno raspravlja u A1~tigoni o problemima upravljanja polisom. Jer, po razl iitim je znacima jasno da u Kreonu
nije vidio tiranina iz dalekoga vremena, nego da misli na aktualnost Atene.
Komad pripada tradiciji staroga politikoga miljenja u Grka, koje je, dodue,
imalo visok autoritet, ali koje se zaklinjalo u to da graanima ne udu2.me

Mder. Cll ., Pol!Ut!ko u Grka, PoUl. mlan, VoL XXIf lJUf, No. 1-2. nr. 5&-10.

69

miljenje, nego da ih poduava u tome, dakle da svu problematiku politike,

koja jf' mogla biti uoena, pred ~jima ra:c:vije, k.akQ bi se on! mogli s njom
raspraviti. Tako je odgovaralo naelu graanske odgovornosti, k-ojp je karakteristino za rano grko miljenje, injenici da wad nije bio nita drugo
do ?broj svojih graana ; uostalom. i svojevrsnoj okolnosti da su grki graani prije bili svoj porf'dak (politcia). nego tto su ga imali.
Politika se problematika u graanstvu kojemu je politiko tako dalekoseno bilo ivotni element. tada nlje odnosna na posebno podruje, nego na
spec.i firno grko sredite ljudske ,p roblemaUke. Politiko, upravo, nije imalo
samo posve drugaije mjesto. nego je u nas ve i bilo neto posve drugo.
Tako je bilo i s redoslijedom ljudskih motiva. s odnosom s redstva j svrh>
izmedu politikoga i ne-politikoga podruja etc (da pojasnim: da li je politiko ili nepolitiko podruj e bilo za veemu prijll' sredstvo i. prem a tome.
koj e je podruje bilo prije svrha!).
To je rezultiralo po_we d:ru(!aijom, vrlo speeifil".nom antr opologijom. Bilo
bi zanimljivo oratiti dalinia p!tanj<t koja s e ovdie P<)st.avljaiu: kako je,
primierke. ra?:voi ~rke klasike bio uvi~tovan politikim. K arl K arl Marx
jednom primieuje u v~zi s jo i danas tako jakom drai urke umjetnosti
da su Grci bili w.normalna djeca .. (a ne neodR;ojena ili sta rmala). onda je i to
vjero jatno povezano s injenicom to se grlm drutvo f..,rmiralo i7 ~:redine
llraan<;tva: institucionali7.::tciia ni i e bila tako "tM~<t. kre<;an ie ljud<;kih moguno ti. specijaliziran e nije n i b.daleka ilo dotle kao inai:P. naime kao u
civilizacijama kQj e rnam izgledaju tako siromane alternativama i upravo moda
zbog toga l tako stare.
Nadalj e. namee se ispitivanje odnoM privatnoga i javnoJ;r::J.. zatim slobodP individue. probl~ma otuen ja. Val jnlo bi razmislili o -problemu kojeje po<;)jedice imao politiki identitet izvan Atene za kapaci tet i time za stabilnost zajedniCf>: da je nasilni Prevrat b!o tako est. jer je oito samo tim
putem bilo mogu e po.<; ii niz ciljeva monih J!TU"Pa tamo ctdie je vlad::tla ili
vei na (u demokraciji). ili maniina (u oligarhiji). Prevrat tada oznauje. dodue. !lranini sluaj politike, ali granica je prolazila. t.ako rPf'J. nedaleko od
poU.tikc svakodnevice. Ostao je otvoren !m, nadalje, odnos unutranje i
vanjske politike. koji je ~o~ potrebno istraivati (koja je vrsta vanjske politike od~ovarala posebnome nainu grkosca politiko~ jedinstva: da su staleke s olldarnoc; i. premaujui svoje granice. esto bile jae od solidarnosti
Jlleu graanstvom ne naposlijetku. posljedica ~uprotnosti izmedu deJru>krat:ske Atene i oli~arhijske Sparte. velesila toga vremena . U1rnta r ata i
pljakakoga kapitalizma... je daljnja. jedva jo dovoljno obraena toka).
Nadam se. meutim, da je ve jasno zato je ' politiko u Grka f danas
zanimljivo. Njihov je s vijet sig,urno Mponovljiv. Ali, i njihovo je daljnje
djelovanje takoer jasno. A u mnogome pogledu Grci mo~u biti jo i danas
a ko ne uzo r, onda ipak mjerilo. Time to je polis, kakav su oni i~radili,
bio stvar graana. graansko je postalo - u politikome s mislu rijei politikim. Politiki djelovati znailo j e djelovati u smislu cjeline poUsa. Rije
...politiki ... usko se povezala. ak poklopila s ..jednaki<, ,.zajedniki .., pravedan... Opreka tome bila je, prije svega, .-d~t.<;ki .... Aristotel je mogao napisati ,da polis hoe da se sastoji od slobodnih i jedMkih. Inal:e bi sc sastojao
od robova i gospodara, ne od slobodnih ; od onih kojj se sumnjiaju i od onih

Meler , Ch.,

Potl&tleo

u Grka, Polll. misao, Vnl. XXTJ1984J, No. t- Z, 11t r . 5&-10.

70

koji se preziru - koji su, dakle, bili daleko od graanskoga prijateljstva i

zajednice. Ve je Eshil pojasnio da politikom, s njegovi m ~ventual no dalekosenim odlukama, ujedn<> pripada pomirljivost, u svakome sluaju postojani
razg<>vor, !to mu je jamio Zeus agorski, koji je donio poravnanje. S time
se povezivao pojam uma, koji po;maje svoje granice i kojemu u svakome
politiko m poretku istovremeno p ri pada umjerenost. S lime s e tako-er povezala predodba o politikoj moi (upravljanje i vladavina), koja se temelji
na jednakosti, a ne na ambiciji (neproporcionalnoga) htijenja da se ima vie.
To je sve. bez dvojbe. i dalje suvremeno, premda su nae danosti i problemi dj elomice posve drugaiji. Zanimljivo je - spomenimo na kraju da su sc u 16. stolj eu oni koji su b r anili cjelinu drave od vjerskih partija
nazivali ..politiques... Rije je bila pravilno spoznata u svome pravom znaenju. Kako je, dakako, to bila monarhija, koja je tada predstavljala tu cjelinu, rije je poslije log a dobila znaenje sum njivoga djelovanja - kao to
se politiko djelovanje upravo lako ini sumnjivim ako s c promatra izvana,
jo k .t ome uz visoke za htjeve krans ki proetoga morala. Time je, meutim .
istovremeno u suvremeni svijet preneeno ipak neto od politikoga GrkA,
' to bi konano trebalo 'postati vir.ulentnim time to je otvorilo put k demokraciji. U dananjim bi p r1llk a mn valj~&lo dalj e raditi na Lome pojmu l
Preveo s njemakoga:
Tomislav Martino vi

Christian Meier
THB CONCEPT OF THE POLITICAL
l N ANCTENT GREECE

Summdry

I ndividual phenomena, as welJ as their interrelatlons, mu~;t.

be considered within lhe framework of the historical periods in
which they emer~e. This, however, does not imply that there ls
no need for comparlsons of diUerent periods. Individually and
as a whole, ln order to hlghli,::ht their specific faalures. In this,
the category of the poUtical appears as especially J-elevant. As
opposed to polltlcs, the pnltttcat is t.o be understood as the !ield
or element in which individuals assemble into polltic:ll units, acUng, thinking and being determined within these units - or
wiLh reference to them. In examining the politlcal, in Ancient
Greece. Athens inevitably comes into the centre of analysill. The
pnli tical in Athens nwy bc bl'oadly defi ned by the following
characteristic.<~: (a) the s:tr:wlty centre or political units lay ln
a wide section nf the clti7.enry: (b) the citizens were participants
o! these political unlts; (e) the extent and direction o! polllisation
were (irst determined bv polllical identrty; (d) the relotionship
between the parts and the whole was determined by the rela-

tively strong solidarity of the middle and lower strata of the

population; (e) the structure of political activity indirectly shaped
the style and mode o! the liCe o! lhe citizens; (g) there was a
high degree ot awareness oC the problcms o! govenunent.