PRVO EJKINO PISMO MARIJI UDINI

raga Marija udina, dosada nisam pisao nikome koga ne poznajem, ali ja sam Vas upoznao, sluajno prelistavajui Mladost.
Video sam Vau fotografiju i intervju s Vama, kaem prvo fotografiju, jer me je ona podstakla da proitam lanak. I da ne oteem
svidelo mi se. I jedno i drugo. I ta sada oekujem? ne nita naroito! Samo sam to hteo da kaem. Pre svega, ja ne znam ni Vau
adresu, ba tako: Vi ste za mene nestvarna, neka vrsta apstrakcije. Tu je predamnom samo mali otisak Vaeg lika i Vaih misli, a
nije li i to jedna prisutnost. Ipak, moj glas odlazi u neodreenom
pravcu, i malo je izgleda da se uje odjek; uostalom, neki put aljemo pisma i na tane adrese a ne dobijamo odgovor. Vi ete razumeti ako Vam dam podatak da je oekivanje pisama velika bolest,
ako Vam dam i taj podatak da se nalazim u vojsci (jo 3,5 mes.), a
moda Vam je poznato (moda nije) da je to dobra prilika da ovek
bude zaboravljen i da se osea usamljen. Vi znate ta je to usamljenost, pomenuli ste tu re. Tko od nas nije zauvek stranac i sam.
Ali moda vie niste usamljeni, nadam se. Ne uzdravam se da kaem emu se nadam jednom, bilo kakvom, Vaem pismu. Priznajem, eleo bih da se blie upoznam s Vama. Marija udina! Od
jue kada sam to proitao dopada mi se da izgovaram to ime, izgovaram ga sa umekanim d, jer to kao da je rusko prezime. Tek
posle sam primetio Vau pesmu, da, u svemu tome ime neto to mi
je blisko. Kroz dalekozor strave vidi se nagnuta pustinja nagnuta pustinja ne mislim samo u tome smislu da je svaka dobra
umetnost bliska, nego i na drugi nain, mislim na Vae lice Pa
31

ako nekim udom dobijete ovo pismo, i ako Vam to nije teko, napiite mi neto, a dotle ja u da mislim na Vas. To Vam moda ne
znai, a ipak to nije neto neprijatno. O sebi da kaem: stanujem
u Beogradu, imam 29 godina bavim se slikanjem. Najzad da se
predstavim i dopiem adresu
Leonid ejka
V. P. 9775
Titovo Uice
ejka je odmah dobio odgovor na to pismo. Marija je takoer odmah
primila odgovor na odgovor. Pisali su jedno drugome brzo kao u
pomami, kao da je tue vrijeme ono to ga oni troe, rade to mahnito, uurbano.
Mnogo je pisama putovalo tada na relaciji Split Titovo Uice
i natrag pisma upoznavajua, pisma ljubavna, pisma o slikarstvu, o zvijezdama, o sebi, o enji strasna i uznemirena to e
ih jednom kada se sretnu navesti na za njih udnovat podvig
VJENANJE.
ak je i na jednom listu to zacijelo pripada propaloj, zauvijek izgubljenoj knjizi ubrita ejka zapisao u odjeljku imenovanom
kao Transsit clasificando: prolazio je razvrstavajui. Taj se tekst
udini ini znaajnim, jer je ona zaljubljena u ejku, da, zato e
ga citirati:
Ustanovljam koordinate sutastvenog oticanja, izbegavajui kloaku vezane svesti. Na raun brojnih otvora nesposobnosti, zatvaram
jednu skupinu mogueg bola. Taj me bol ini odlunim da se otkaim od struje koja vodi ka pojedinanim stvarima. Ali, neodluan,
na raskru pokopavam predmete svojih pokreta, koji jo nisu pos32

tali suvini. Zatim, na komadu otcepljenog novinskog papira nalazim Tvoj lik. To je zvuk od koga soba postaje sveana. Predmeti
koji se mnoe otkrivaju svoje tajno poreklo. U sreditu izmeu neba i ponora vidim blistavu rotaciju jezgra. I to je, uzronik koji ini da predmeti zvone u kristalastim prelamanjima, vraajui mi
svoju svetlost. Ja i Ti ne stojimo jedno prema drugom, ve oboje stojimo kao jedno nasuprot Treem, koji nas venava. Okrueni smo mnotvom ptica, ije ruiaste oi imaju ritmike odraze u
prozirnosti ovih aa. Svako razaranje je uvjet jednog dodira. Dva
kovega sadre tajne simbole, Mali morski konjic, adaja i aneo,
ambivalentno jedinstvo neba i pakla. I dva pokretna prstena, ija totalnost krugova vezuje ubrzanom rotacijom jezgra postaje prodor ka slobodi.
(1961)
Dva kovega?
udina se unutra, u sebi osmjehuje. Dvojnik njezin, nesigurni i
zaljubljeni Bastard zna da su to oni kovezi Morskim konjicima
posveeni. Prvi je Leonid slikao u vojsci, tamo ga je izdjeljao jednim malim depnim noiem bio je to koveg za onoga Konjica
to mu ga je Marija poslala u T. Uice KUTIJA, KOVEG, IVOT,
veoma njean, veoma svean. Leonid se alio na nespretnost izrade depni noi nije naroito pogodan alat za gradnju siune
kutije. Drugi je IVOT neto vei, s kaligrafski ispisanim tekstom
na unutranjoj strani biblijske rijei: I mrak je oko Tebe da ne vidi, i povodanj pokriva Te. Nije li Bog u visini nebeskoj. Pogledaj
gore zvijezde kako su visoko. IVOTI MORSKI KONJICI HIPPOCAMPUS HIPPOCAMPUS.
Ovaj, vei ivot ejka je radio za onoga drugog konjica to je ostao u
Splitu, kod Marije. I donio ga je sa sobom kada je doao prvi put u
33

Split. Bili su ushieni. arali su i bajali pored IVOTA sa svijeama

upaljenim, ispijali crveno dalmatinsko vino iz sveanih aa, njenih, tanka stakla, ukaste boje jedna od tih aa i dan danas lebdi u prostoru DOBE MORSKOG KONJICA, lebdi i u SOBI LEIBNITZA, u
svijetloj svjetlozarnosti, sozerceniju ODAJE SVETLOZARNOSTI. To au ini vjenom.
Proveli su to ljeto na Bavicama, na Peristilu, u jednoj kavani gdje
su im davali vermut s limunom, na terasi u stanu tete Ivanke (knjievnice Ivanke Vuji-Laszowski) i njezine mile, nervozne keri Dubravke u cvjetnom vrtu Viskovia (mame Anele, oca, Fany, Sonje, Nickya, sitne Nore).
Imali su svoju sobu visoko, kod jedne dobre i predobre Vianke, u
toj e sobi provesti svoj medeni mjesec, a medeni mjesec je slikanje ODAJE SVETLOZARNOSTI jer ejka je, dolazei po drugi put
u Split, donio sa sobom kompletan slikarski materijal, veliko platno, san, ideju, zanos, vizionarstvo.
A za taj dolazak pripremao se kao da ide na hodoae. Pisao je:
Ja u danas ili sutra da se fotografiem na bukvicu to je vaan
momenat u ivotu vojnika. Inae, radim ve KUTIJU IVOT za
Morskog konjica. Eto, i to je neka vrsta neodgovorne igre, ali to me
okupira barem isto koliko i pravljenje ozbiljnih slika, a moda je
to i jedan od naina da mislim na Tebe. Postoje tako razni naini
da se ostvari jedna magija i jedna uvjetovanost koja okree pravac
ivljenja ka neem lepom i bez koje se ne moe.
Ali malo je nedostajalo da se taj sastanak odloi, jer: neto je
iskrslo ovih dana, bojim se da me to ne zadri. Otac mi je teko bolestan. Po svemu izgleda da u ostati sam maeha mi pie (poto
sam pre etiri godine izgubio mamu), da pokuam ranije da izaem, ali to nije izgleda mogue. Skoro da bih voleo da budem to
dalje od takve situacije, jer sam to ve jednom preiveo.
35

To se i dogodilo. Leonid je bio u Splitu kada je Trofim Vasiljevi

umro isto kao to je Trofim bio na ljetovanju kada je umrla njegova supruga, Katarina Zijadis ejka.
Marija ta misli o tome da ovek ima poverenja u sebe i svoje snage te je dobro rei e to se mene tie ja padam iz jedne krajnosti u
drugu? Da li je to dobro? Da li simptom neeg dobrog. Znak stvarne odanosti koja se prevazilazi i potvruje kroz sumnju. Uvek uzimam sve mogunosti, polazim od najgoreg, pa to ispadne.
Mislim da sam predosetio prazninu i uzaludnost svakog napora,
svakog verovanja. I ba tada, ba zbog toga poeo sam da verujem.
Pie li to ejka zato to osjea da se svijet vrijednosti raspada, svijet je UBRITE UBRITE ne moe stvoriti Renesansu ni ikakvo
duhovno slikarstvo. Ali on je, PUTNIK kroz UBRITE jedini vjerovao u mogunost Renesanse ne ponavljanje renesansnog slikarstva ve duhovnu obnovu koja bi u sebi sadravala novu, oplemenjujuu misao nove renesanse, renesanse ovjeanstva: Ne mora
ipak da znai da se samo jednim stilom slinim Renesansi kazuju
nove stvari nainje se nova misao. Slinost poinje od toga da slini podsticaji daju sline posledice.
I jo objanjava, jer eli taj osamljeni vojnik, taj paradoksalni vlasnik preziranoga UBRITA da sve kae kako treba, razumljivo.
Sjedei na straarskom mjestu, s pukom na gotovs, pomalo prozebao, zamiljen, nekako umorno ogoren zbog neega to sasvim
ne moe identificirati mui ga moda uspomena na jednu mrtvu pticu, na mrtvu majku, na djetinjstvo, na budunost koja se od
djetinjstva djetinjstvo je moje siromano u zbivanjima udaljava brzinom zvijezde padalice, udaljavanje je nepovratno propadanje s takvim ili slinim uvstvima, on pie nekoj nepoznatoj
udini, pie svoju nadu, svoje oekivanje, svoju udnju avolsku
36

i aneosku istovremeno, ambivalentnu: Moderno doba omoguilo

je brze, halapljive pa i povrne komunikacije slike i publike, a to
dalje uvjetuje isto tako i brze egzekucije, meni je ideal slikarstvo
povueno, t(r)ajno i polusakriveno kome bi se prilazilo kao na sveanost, u tom sluaju jedna slika moe da se radi i po 2-3 godine.
Ona nije tada samo automatsko, ili ako hoete da kaem, spontano
pranjenje trenutnih sadraja, refleksa, iskustva, ve sam ivotni
proces (proces duhovnog ivota ne materijalnog): nain miljenja,
a ne istraivanje estetskog nego i itav niz aktivnosti koje naizgled
sa umetnou nemaju veze. U drutvu sam sa nekolicinom momaka iz Beograda koji imaju sline poglede ideja sinteze postala
je zajednika mnogima, zahtev balans protivrenosti, uzdravanja
od iskljuivosti kao i prevazilaenja standardne apstrakcije. A ako
ponekad kod nas mirie na nadrealizam, mislim da je to samo privremeno, jer ideja i ideologija koja uzrokuje formalne i sutinske
odlike stila, kod nas je drukija. Meutim, treba jo dosta posla da
se jedno miljenje uoblii. I eto, ipak ispada da je to teak posao.
A to se nadrealizma tie, nadrealizma Magrittea, Tanguyja, Salvadora Dalija kojim su skoro svi MEDIALCI bili oarani, ejka e
jednom rei:
Sada ono to me vezuje za nadrealizam, to su samo neka od izraajnih sredstava ili jo bolje, neka zajednika veza sa renesansnom
kulturom.
Neki njegovi prijatelji, tipian poklonik nadrealne kole, Miro Glavurti, osjetiti e se lino pogoenim tom izjavom. Bez potrebe.
Ali to e on tek kasnije saznati. A ejki e kad-tad Miro rei jednom, moda zakanjelom ali ipak njenom malicioznom izjavom
da je njegovo, ejkino integralno slikarstvo ista izmiljotina, i da
ZAMKA nikada nije bilo (mislio je moda: nee ga ni biti. ZAMAK je
nemogu).
37

Ako ne najsavreniji od svih ZAMKOVA, bit e mogu ipak obris samo djelomice naznaen, ali veoma jasan, u ejkinoj slici ODAJA
SVETLOZARNOST, zatim ODAJA OMEGA. Ali do ZAMKA se stie kroz
UBRITE. Do UBRITA ejka dolazi jednim PUTOM na koji je poslan, takorei, primoran je da ode na taj sudbonosni PUT. Jer, samo
tako moe ii u GRAD. A u GRADU ili pored GRADA je UBRITE, tamo je LABIRINT, tamo je ZID, iza ZIDA je ZAMAK. Jedan dio UBRITA
je SKLADITE.
Prevedeno na jezik kranskoga iskustva i BIBLIJE:
UBRITE

je PAKAO, SKLADITE je ISTILITE, a ZAMAK e posta-

ti RAJ.
Kada?
To se ne moe znati. Treba proi LABIRINT, opasnu zonu iskuenja
i moguega gubitka linosti... zatim, ZID je prepreka kroz koju se
treba provui ili ga naprosto preskoiti jednim nadahnutim skokovitim uzletom za koji su sposobni dusi, aneli i bestjelesni.
Da, i nevini, zaljubljeni, vjeri predani, u beskonanost zamiljeni...
hitri, poznavaoci putovanja zvijezda, magnetizma Mjeseca, tamni i
istodobno svijetli, obdareni, tajanstveni, utljivi, osamljeni, filozofi,
siromasi, iskuenici, sastavljai rjenika, Dnevnika, minijaturnih linih enciklopedija... oni to su zamislili da vode porijeklo od jednoga
bramana, starog kao svijet... oni visoka ela, oni koji u sumnji vjeruju, sumnjaju s vjerom u srcu... tajni naunici, ljubitelji astronomije, bilja, cvijea, ivotinja, starinskih ruevina, zidova ruevnih koje moraju obiljeiti znakom KVARTURE, jer je to znak mnogoznaan
ali u geometriji svojoj jednostavan... KVARTURA je izdueni kvadrat
s dvije linije koje se u sredini presijecaju... to je ona SREDINA SREDINJA TOKA ZLATNOGA REZA koju Leonid trai na svome licu i nalazi da je to lice nekada pripadalo jednom starom bramanu... ozbi38

ljan je dok izuava svoje crte, odnose kostiju, odnose linija, ali smije
se dok govori o bramanu, smije se to ne vjeruje da e mu udina
vjerovati, a ona vjeruje.
I vjeruje da PUT do ZAMKA vodi kroz LABIRINT...
VJEROVATI,

znai li to biti osloboen straha. Svakako. Ali sumnja,

sumnja nebezrazlona jednom e se javiti, bit e to mnogo kasnije, kada udina bude razgledala ejkine rukopise to ih je u dvije knjige s naslovom GRAD UBRITE ZAMAK priredio divni
Branko Kuki koji, bavei se ejkinim vertikalizmom, boanskom
putanjom uvis otkriva, s blagom nevjericom ili razoaranjem da je
ejka, vrativi se SKLADITU koje vodi sreivanju UBRITA uao u
zonu duhovne regresije. Jer SKLADITE kamo vodi. ONO VODI NIEMU, a nita se ne moe naslikati jedino gomilanjem stvari. SKLADITE je bez sredita, pre svega time to svaki atom, svaka
pora svakog od bezbrojnih predmeta (nepredmeta) sebe uspostavlja u sredite kao u lano sredite. To su predmeti baeni u jednu opustoenost svojih znaenja i prestaju da budu simboli. Njihova zbilja, njihova datost, svodi se na iezavanje Vertikalizam
SKLADITA je prividan. Perspektiva pokazuje rotaciju u kojoj horizont odlazi navie. To je pogled u zemlju.
I taj POGLED U ZEMLJU Branko Kuki nazvao je DUHOVNOM REGRESIJOM.
Tko zna zato se to dogodilo. KALEIDOSKOP u koji udina s nekim uvstvom divlje jarosti gleda, pokazuje da je to ono doba kada ejka odlazi iz stana u Dimitrija Tucovia br. 24, seli se Ani
olak-Anti, u Takovsku 18 tamo ureuje, kako kae Irina Suboti, svoj varmerovski atelier ureen i ukraen prema ukusu da
li ejkinom ili Vermeerovom, u kojemu jo uvijek pokuava slikati ODAJE OMEGA, ali, naalost, to je nedovrena i loa slika jedna
je kod Lotti Pulver u vicarskoj. Ova koju udina poznaje u Mu39

40

zeju je savremene umetnosti u Beogradu. Izgleda kao da je slikana bezvoljno, po nagovoru, tuoj elji ili bez ikakve elje, po inerciji, najgoremu savezniku slikarstva.
Ne, nije se to tamo dogodilo. Uope, ta se dogodilo? Leonid je zaboravio ZAMAK kao da nikada nije ni sanjario o njemu. Otiao je,
udinu zaboravio nije, ali o ZAMKU je prestao govoriti. U ulici Dimitrija Tucovia ostala je ODAJA OMEGA, METAFIZIKA ALEGORIJA
ZA M. . slike najblie imaginarnome nacrtu imaginarnoga ZAMKA. I tamo, u atelieru u Takovskoj slikao je SOBE, TERASE, cvjetne
KUTIJE bez oltarskih motiva. Zatim je odjednom poeo slikati MRTVE PRIRODE bogate, blistave, uglaene i uglaane pravu jednu enciklopediju malograanskoga hedonizma. udina nije voljela te slike.
Nita se tamo nije dogodilo. Leonid je, preputen praktinoj i samosvjesnoj brizi Ane olak-Anti, otiao u Zrich k nekakvoj bogatoj i ambicioznoj Lotti Pulver. Imala je dovoljno, i previe udovikog novca za izdravanje mladih slikara.
Moda se tamo, u Zrichu neto dogodilo... nova tehnologija, akrilik, nove forme, multiplicirane kao sama smrt to se moe vidjeti
kao multiplikacija jednog jedinstvenog umiranja prvog ovjeka...
multipliciranje u svojoj brojnosti ravno iezavanju... ili to nije bilo tamo, bilo je u Leonidu, u njegovoj modanoj opni koja je uvijek
bila nekako napregnuta, pocrvenjela od unutranjih uzbuenja...
da, uvijek nekako bolno nabubrenoj, kao svemirski ir koji bi mogao ali ne mora prsnuti... modana opna njegova je prispodobiva
irevima kozmosa koje je on jo 1957. godine crtao kao raspadajue i zatim saimajue korpuskule... udina skoro da i ne mora
gledati u vidoviti KALEIDOSKOP nekako se sama dosjea da je opna,
taj ir kozmiki bila glavnim inspiratorom, inicijatorom one nepojmljive Kukieve duhovne regresije koja je, navodno, a i bez
41

toga navodno nekako zahvatila ejku, kao kakva bolest iznenadna i moda neizljeiva. Ili je uao, znatieljan u samo jezgro jednog
organa, u zjenicu zmijskog oka, pod jezik adaje.
Branko Kuki nikako nije mogao pomiriti boanstvo ejkinoga
vertikalizma s naglim padom pogleda na zemlju, u prainu, meu
stvari nitavne... stvari bez svoje podloge, stvari izrasle ili sloene
kao da se NITA slae na istu, bijelu, bljeteu podlogu jednog sumornog u svojoj bjelini bijeloga NITAVILA. Ta nije dokazano da je
nitavilo obavezno CRNO.
Kako se to desilo? Zato?
Bolest? Bolje je ne vjerovati u to. Ali ejka e jednom sam povjerovati. Pa onda, bolje je i udina da povjeruje. I Bastard njezin njeni, u ejku zaljubljeni, od ejke neodvojivi, povjerovat e
da je to neka nova, drugaija od do sada njemu poznatih uvjetovanosti u kojima e ejka biti ulovljen kao zec u klopci, kao lasica,
morski pas na udici, ptica u krletci, leptir u mrei za leptire, kukac na pribadau naboden, kao nasukani brod, lutalica bez kompasa, kaluer bez kaluerske mantije, astronom bez zvijezde, zvijezda bez sjaja.
Kao tama. Kao ponor. Kao slikar bez boje, bez kiice, bez slikarskog stalka. Sam. Na PUTU. U Gradu. U Labirintu. S one strane
ZIDA. Izgubljen meu predmetima bez smisla, bez Sredita. Zalutao u pljesnivim vrletima UBRITIMA.

42