Milan Petranovi, dipl. iur.

predsjednik Kaznenog odjela

Vrhovnog suda Republike Hrvatske

NEKA RAZMATRANJA O PROBLEMATICI

IDENTITETA PRESUDE I OPTUBE
Predmet ovog rada je pitanje identiteta presude i optube,
odnosno u kojoj je mjeri sud vezan injeninim opisom
kaznenog djela iz optube (subjektivni i objektivni identitet).
Pitanje identiteta presude i optube posebice je vano glede
prakse sudova jer ovo pitanje u teoriji i praksi jo uvijek
zadaje kaznenoprocesne probleme
Uvod
Predmet ovog rada je pitanje identiteta presude i optube, odnosno u kojoj je mjeri
sud vezan injeninim opisom kaznenog djela iz optube (subjektivni i objektivni identitet).
Pitanje identiteta presude i optube posebice je vano glede prakse sudova jer ovo pitanje u
teoriji i praksi jo uvijek zadaje kaznenoprocesne probleme.
Problemi se oituju u tome to je prema jednom stajalitu sud vezan glede odlunih
injenica koje ine bie kaznenog djela, opisu djela iz optube, dok je prema drugom sud
vezan samo za dogaaj iz optube. Naime, prema prvom shvaanju sud ne moe u injenini
opis izreke presude unijeti injenice utvrene tijekom glavne rasprave ako one nisu bile
opisane u optubi, a one bi uvjetovale drugu pravnu oznaku kaznenog djela, dok drugo
stajalite polazi od toga da je sud vezan samo za to da utvrdi dogaaj koji je opisan u optubi,
tj. da u tijeku glavne rasprave utvrdi kako se taj dogaaj odigrao i da prema rezultatu glavne
rasprave opie dogaaj u izreci presude, bez obzira na injenini opis iz optunice.
Meutim, judikatura je unato navedenim pravnim shvaanjima uspjela izgraditi
vrsti stav da je sud vezan samo na djelo koje je predmet optube, odnosno na glavnoj
raspravi izmijenjenoj ili proirenoj optunici (l. 350. st. 1. ZKP), dakle izmeu optube i
presude mora postojati podudarnost.
Slijedi da je pitanje identiteta presude i optube jedno od najsuptilnijih pitanja i
najspornijih problema kaznenoprocesnog prava, a istodobno i u praksi u kojoj se zauzimaju
razliita stajalita.
Presuda i optuba moraju se odnositi na istu osobu i isto djelo koje je predmet
optube. Pitanje subjektivnog identiteta nije sporno ni u doktrini ni u praksi, ali je sporno
pitanje objektivnog identiteta i u doktrini i u praksi. Putem formalnog i materijalnog
identiteta dolazi do izraaja objektivni identitet presude i optube. Formalni identitet ini
pravna oznaka kaznenog djela, a materijalni identitet ini injenini opis djela u optunici,
optunom prijedlogu i privatnoj tubi.
Nije sporno u doktrini ni praksi da sud nije vezan za pravnu oznaku kaznenog djela
kako je ona opisana u optunici (l. 350. st. 2. ZKP). Meutim, glede formalnog identiteta
moe se postaviti pitanje da li taj identitet moe imati utjecaja na uspjenost obrane
optuenika, jer njemu ne mora biti nevano koji e elementi bia kaznenog djela biti uzeti u

Milan Petranovi * Neka razmatranja o problematici identiteta presude i optube

obzir pri donoenju odluke, pa da usmjeri svoju obranu. Ovo je potrebno imati u vidu, zato
to razliite pravne oznake kaznenog djela mogu zahtijevati posebno dokazivanje ili
pobijanje odreenih injenica od kojih zavisi da li e se primijeniti odreena pravna ocjena
kaznenog djela. Meutim, ipak je bitno koje su injenice nesumnjivo utvrene, a do
utvrivanja odlunih injenica optuenik je imao i ima punu mogunost obrane. Slijedi, da
pitanje pravne ocjene djela objektivno ne moe utjecati na efikasnu obranu optuenika, pod
pretpostavkom da su sve odlune injenice nesumnjivo i istinito utvrene.
Materijalna strana objektivnog identiteta presude i optube predstavlja sporno pitanje
i za doktrinu i praksu. Ovo pitanje nije od znaaja samo sa stanovita doktrine
kaznenoprocesnog prava, ve je od velikog znaaja za praktinu djelatnost dijela kaznenog
postupka, suda i obrane. Naime, pitanje se svodi na to koliko je sud vezan za injenini opis
kaznenog djela u optunici i da li moe i koliko a da ne prekorai optubu, mijenjati
injenini opis kaznenog djela prema rezultatima glavne rasprave, ako dravni odvjetnik ne
uskladi optubu s tim rezultatima.
Meutim, vezanost suda na injenini opis kaznenog djela u optunici ne rjeava
samo za sebe odredba l. 350. st. 1. ZKP-a, ve se moramo posluiti tumaenjem i drugih
procesnih odredaba da bi doli do zakljuka da je na kazneni postupak usvojio navedenu
koncepciju.
Prije svega odredba l. 341. ZKP-a propisuje da je tuitelj ovlaten u tijeku glavne
rasprave izmijeniti optunicu i to u skladu s izmijenjenim injeninim stanjem. Dakle, ovdje
se radi o izmjeni injeninog opisa kaznenog djela iz ranije optunice, to istodobno moe
uvjetovati i izmjenu pravne oznake kaznenog djela. Iz ove odredbe dalje proizlazi da tuitelj
moe na glavnoj raspravi usmeno izmijeniti optunicu ili podnijeti novu te da stranke radi
pripremanja nove optunice ili obrane mogu zatraiti prekid glavne rasprave. Ako vijee
dopusti prekid glavne rasprave radi pripremanja nove optunice, odredit e rok u kojem
tuitelj treba pripremiti novu optunicu, meutim, ako je on ne podnese u odreenom roku,
sud nastavlja glavnu raspravu na temelju prijanje optunice (l. 341. st. 3. ZKP).
Jasno je, dakle, da tuitelj moe na glavnoj raspravi izmijeniti (l. 341. ZKP) odnosno
proiriti optubu (l. 342. ZKP) i uskladiti je s izmijenjenim injeninim stanjem, a to se
ostvaruje u jasnim i nespornim sluajevima. Postavlja se pitanje moe li tuitelj uvijek
ocijeniti izvedene dokaze i zakljuiti koje e injenice sud uzeti kao dokazane odnosno
nedokazane. Jasno je da to tuitelj ne moe ocijeniti, jer sud mora voditi postupak tako da
stranke ne mogu ocijeniti izvedene dokaze. Stoga moe nastati kaznenoprocesna situacija u
kojoj e se neminovno postaviti pitanje identiteta presude i optube. To pitanje e se posebno
postaviti glede kaznenih djela za koja vrijede odredbe skraenog postupka (l. 430. ZKP) jer
dravni odvjetnik nije obvezan doi na glavnu raspravu (l. 441. st. 1. ZKP), a oteenik ako
je prisutan glavnoj raspravi i ako je prihvatio zastupanje optube, ne moe ni odustati od
optube ni djelomino ni u cijelosti, a niti je proiriti ili izmijeniti pravnu oznaku kaznenog
djela, pa time moe doi u pitanje identitet presude i optube.
Isto tako, u skraenom postupku privatni tuitelj ne mora doi na glavnu raspravu ako
ima prebivalite izvan podruja suda kojem je podnesena privatna tuba i ako je stavio
prijedlog da se glavna rasprava odri u njegovoj odsutnosti (l. 441. st. 2. ZKP), pa nastaje
ista situacija kao i u sluaju nedolaska dravnog odvjetnika na glavnu raspravu. Ovakve
kaznenoprocesne situacije oteavaju ionako osjetljivo pitanje objektivnog identiteta presude i
optube. No, to nisu jedine potekoe glede tog pitanja, one su jo vee ako optunicu
zastupa oteenik kao tuitelj i privatni tuitelj, posebice ako oni nemaju opunomoenike, a
poznato je da privatne tube esto nisu dobro sastavljene. Ovo sve treba imati u vidu kada se
razmatra pitanje identiteta presude i optube.

Milan Petranovi * Neka razmatranja o problematici identiteta presude i optube

Zakon o sudovima za mlade nema posebnih odredaba o izmjeni i proirenju optube.

Meutim, ove se odredbe odgovarajue primjenjuju i na maloljetnog poinitelja kaznenog
djela koji u vrijeme suenja nije navrio 23 godine ivota.
Budui da je tuitelj ovlaten da s obzirom na rezultat glavne rasprave mijenja u tijeku
glavne rasprave optunicu, to nema potrebe da to radi sud mimo tuitelja, jer kad bi on to
mogao, onda bi se to moralo izriito propisati.
Prema odredbi l. 320. st. 1. ZKP-a predsjednik vijea pita optuenika je li razumio
optubu, pa ako se predsjednik vijea uvjeri da optuenik nije razumio optubu, ponovo e
mu izloiti njezin sadraj na nain na koji optuenik moe najlake razumjeti. To se odnosi na
optunicu uope, pa, dakle, i na izmijenjenu optunicu. Iz navedenog proizlazi da je sud
duan optuenika ispitati glede novih injenica koje se odnose na drugaije djelo nego to je
ono iz ranije optunice koje je u injenini opis unio tuitelj, a da sud nema obvezu tako
postupati, ako on sam izmijenjene injenice eli unijeti u opis kaznenog djela.
Ovdje optuenik dolazi u dvije situacije, jedna je povoljnija za njega, a druga nije.
Kod prvog sluaja izmjenu optunice vri tuitelj pa je optuenik upoznat to mu se stavlja na
teret, jer se glede toga ispituje, dok kod drugog sluaja optuenik ne zna koje nove injenice
sud smatra odlunim da ih unese u injenini opis djela izmijenjene optunice. Istina sud
nema obvezu da upozori optuenika koje nove injenice namjerava iskoristiti u presudi protiv
njega, ali nema ni zabrane da to ne uini, odnosno da ak i prekine glavnu raspravu radi
pripremanja obrane.
Pitanje stroge vezanosti presude za kazneno djelo iz optube (l. 350. st. 1. ZKP) je,
kao to je ve istaknuto, veoma sloeno i u praksi zadaje dosta problema. Glede odgovora na
to pitanje treba poi od nekih pravila. Tako sud ne moe optuenika osuditi ne samo za drugo
nego ni za drugaije kazneno djelo od onoga koje je sadrano u optubi, Dakle, sud moe s
obzirom na izmijenjeno injenino stanje, dopunjavati injenini opis kaznenog djela iz
optube samo dotle dok ostaje u okviru istog kaznenog djela iz ranije optube i njenog
injeninog opisa. Npr. sud bi prekoraio optubu kad bi u presudi injenini opis kaznenog
djela pomaganjem u izvrenju kaznenog djela primanje mita iz l. 347. st. 1. KZ-a u svezi s
l. 38. st. 1. KZ-a izmijenio neke dijelove i dodao nove dijelove te uinio druge bitne izmjene
u opisu djela iz optube, pa djelo kvalificirao kao kazneno djelo prijevare iz l. 224. st. 1.
KZ-a.
U okviru ove stroge vezanosti presude i optube mogue je izmijeniti odnosno
dopuniti injenini opis djela iz optube tako da se optuenik osudi za drugaije kazneno
djelo ako je ono blae od onog sadranog u optubi. Kad sud ne bi bio ovlaten tako
postupiti, onda bi morao osloboditi optuenika od optube u cijelosti, to ne bi bilo u skladu
sa zahtjevom tuitelja koji trai da mu se dosudi barem dio njegovog zahtjeva. Ovakvo
postupanje suda je u interesu optuenika, jer je on suen za manju kriminalnu koliinu od one
za koju je bio optuen, a sud u tom sluaju ostaje u okviru funkcije suenja, dakle sud
odstupa od optube, jer to nije na tetu optuenika i to nije u suprotnosti sa zabranom
reformacie in peius. To e biti u sluaju kad se optuenik optuuje da je poinio kazneno
djelo teke krae iz l. 217. st. 1. to. 1. KZ obijanjem zatvorenih soba, a u postupku se
utvrdi drugaije injenino stanje, tj. da se radi o kaznenom djelu krae iz l. 216. st. 1. KZ.
Suprotno od toga sud ne moe dodati u opis djela iz optube da je stvar oduzeta
provaljivanjem ili ako se optuuje za krau, onda se nee moi utvrivati i suditi da je stvar
oduzeta silom.
Slijedi da sud ne moe mijenjati injenini opis kaznenog djela ako bi to bilo na tetu
optuenika, odnosno takva izmjena e se moi vriti ako se dolazi do blae kvalifikacije ili

Milan Petranovi * Neka razmatranja o problematici identiteta presude i optube

ona ostaje ista. Npr. ako se optuenik optuuje da je izvrio krau odreene stvari iz odreene
zatvorene prostorije provaljivanjem, sud e moi utvrditi da je kraa izvrena obijanjem.
Sud moe, meutim, mijenjati neke okolnosti koje ne predstavljaju obiljeja djela
(vrijeme, mjesto izvrenja djela, predmet na kojem je djelo izvreno).
Kad su u pitanju dakle, elementi kaznenog djela koji djelo privilegiraju, kvalificiraju i
konstituiraju Mladen Grubia u lanku: Pravila za praktino rjeavanje pitanja objektivnog
identiteta presude i optube postavlja pravila prema kojima pokuava razjasniti sporna pitanja
identiteta presude i optube. Autor ovog rada, naime, smatra da se mogu postaviti sljedea
pravila:
1. Elementi koji djelo privilegiraju
a) Sud smije dodati neki element koji djelo privilegira i time doi do lake
kvalifikacije kaznenog djela. Npr. ako se optuenik optuuje da je poinio ubojstvo iz l. 90.
KZ-a, sud moe utvrditi da je on poinio ubojstvo na mah iz l. 92. KZ-a.
b) Sud ne smije eliminirati okolnost koja privilegira djelo.
c) Sud ne smije izmijeniti okolnost koja privilegira djelo, tj. ne smije jednu takvu
okolnost zamijeniti drugom manje povoljnom za optuenika.
2. Kvalifikatorni elementi
Kvalifikatorni elementi odnose se na injenice koje uvjetuju tei oblik kaznenog djela.
Tu spada npr. teko ubojstvo iz l. 91. KZ-a u odnosu na ono iz l. 90. KZ-a.
Glede ovih elemenata vae pravila:
a) Sud ne smije dodati neki kvalifikatorni element djela. Npr. ako se optuenik
optuuje za kazneno djelo krae iz l. 216. st. 1. KZ-a, sud nee moi utvrditi da je stvar
oduzeta provaljivanjem zatvorenog prostora (l. 217. st. 1. to. 1. KZ). To e biti i u sluaju
ako se optuenik optuuje za ubojstvo iz l. 90. KZ-a, sud nee moi utvrditi da je ubojstvo
poinjeno iz koristoljublja (l. 91. to. 5. KZ).
b) Sud smije u presudi eliminirati neki kvalifikatorni element. Tako, ako se optuenik
optuuje da je poinio kazneno djelo zlouporabe poloaja i ovlasti iz l. 337. st. 2. KZ-a, tako
to je kao odgovorna osoba u cilju da drugom prouzroi tetu koja prelazi 30.000,00 kn, sud
moe utvrditi da ta teta ne prelazi taj iznos i djelo u presudi pravno oznaiti po l. 337. st. 1.
KZ-a.
c) U presudi sud smije izmijeniti neki kvalifikatorni element. Npr. ako se optuenik
optuuje za silovanje uslijed ega je silovana enska osoba ostala trudna, sud moe u presudi
utvrditi da trudnoa silovane osobe nije nastupila uslijed silovanja.
Prema Mladenu Grubii, sve dok modifikacije konstitutivnih elementa ne dovedu do
drugog kaznenog djela:
a) Sud u presudi moe otkloniti neki konstitutivni element. Npr. ako se optuenik
optuuje za kazneno djelo razbojnitva iz l. 218. st. 1. KZ-a, tada sud moe utvrditi da
optuenik nije upotrijebio silu da bi oduzeo tuu pokretnu stvar i optuenika osuditi za
kazneno djelo krae iz l. 216. st. 1. KZ-a.
b) Sud u presudi moe izmijeniti neki konstitutivni element koji se moe odnositi
kako na objektivne tako i na subjektivne elemente kaznenog djela. Tako sud ne bi prekoraio

Milan Petranovi * Neka razmatranja o problematici identiteta presude i optube

optubu ako se optuenik optuuje da je oteeniku zadao teke tjelesne povrede a sud ga
proglasio krivim za nanaanje lake tjelesne ozljede.
Kad je u pitanju voljni element kaznenog djela onda sud nee povrijediti objektivni
identitet izmeu presude i optube time to utvrdi da je optuenik poinio kazneno djelo iz
nehaja, umjesto namjerno, kako je to optuen. Ako, meutim optuba sadri injenice koje se
odnose na nehaj, sud ne moe utvrivati injenice u pravcu da je optuenik kazneno djelo
poinio s namjerom.
Ako se optuenik optuuje da je djelo poinio kao poinitelj odnosno supoinitelj (l.
35. st. 2. KZ), sud nee prekoraiti optubu ako utvrdi da optuenik nije sudjelovao u
poinjenju kaznenog djela, ve da je kao sudionik poticao na njegovo izvrenje odnosno
pomagao prigodom izvrenja djela.
Isto tako sud moe na temelju rezultata glavne rasprave utvrditi da je kazneno djelo
ostalo u pokuaju iako je optuba bila da je optuenik djelo dovrio. Meutim, ako se
optuenik optuuje da djelo nije dovrio, sud ne smije utvrditi da ga je dovrio.
Ukazujemo na to da okolnosti koje iskljuuju postojanje kaznenog djela ili kaznene
odgovornosti ne utjeu na objektivni identitet presude i optube, jer one uvijek prouzrokuju
osloboenje od optube i stoga nisu od utjecaja na pitanje objektivnog identiteta presude i
optube.
Kad je u pitanju mijenjanje konstitutivnih elemenata kaznenog djela u korist
optuenika, Mladen Grubia, u ve navedenom radu, istie da se ne moe ii preko granica
izvan kojih djelo postaje drugo djelo. On smatra da jedno djelo postaje drugo djelo kad se
ono djelo iz optube i ono iz presude ne odnosi na isti dogaaj, ali smatra da ova postavka
nee uvijek biti dovoljna za rjeavanje ovog pitanja. Ako se presuda odnosi na drugi dogaaj
glede onog iz optube, radit e se uvijek o drugom kaznenom djelu, meutim, kad se presuda
odnosi na isti dogaaj nee se uvijek raditi o istom odnosno drugaijem kaznenom djelu, ve
i u toj situaciji moe se pojaviti drugo kazneno djelo. Npr. ako se optuenik optuuje za
kazneno djelo razbojnitva, a u tijeku glavne rasprave utvrdi se da mu nije bila namjera da
oteeniku silom oduzme tuu pokretnu stvar, ve da ga je tukao, zadavi mu tjelesnu
ozljedu, radi toga da mu se osveti. Ovdje se radi o istom dogaaju, ali ne u istom odnosno
drugaijem kaznenom djelu, ve o posve drugom djelu tjelesnoj ozljedi (l. 98. KZ).
Nisu od utjecaja na objektivni identitet presude i optube injenice koje su od
vanosti na ublaavanje kazne, jer se radi o okolnostima koje su izvan pravne oznake
kaznenog djela.
Isto tako identitet nije izmijenjen ako su u presudi izmijenjene okolnosti koje samo
detaljnije oznaavaju kazneno djelo jer one nisu odlune za izmjenu djela iz optube. Tako u
odlune injenice ne spada blie opisivanje naina na koje je djelo izvreno ili druge
injenice koje mogu biti isputene iz injeninog opisa djela bez da se dira u objektivni
identitet optube. Npr. nije odluno je li voza krenuo s parkiralita pored desne strane puta i
vozilu iza sebe preprijeio put ili je lagano vozio uz ivicu desne trake i skretanjem u lijevo
presjekao put vozilu iza sebe (VSH 1511/76).
Ovdje je potrebno ukazati na pitanje objektivnog identiteta presude i optube kod
produljenog kaznenog djela. Naime, ako se na glavnoj raspravi utvrdi da je optuenik poinio
jo neke radnje koje ulaze u jedinstvenu cjelinu produljenog kaznenog djela, a tuitelj ne
izmijeni optubu, sud ne moe presudom obuhvatiti i te radnje. Te radnje kao ni one koje bi
bile otkrivene nakon donoenja presude ne mogu biti predmet novog optuenja i suenja.
Jedino je mogue da se sukladno odredbi l. 405. st. 1. to. 5. ZKP-a obnovi kazneni

Milan Petranovi * Neka razmatranja o problematici identiteta presude i optube

postupak, ali samo pod uvjetom ako se iznesu nove injenice ili podnesu novi dokazi koji
pokazuju da osuenik nije uinio radnju koja je obuhvaena djelom iz osude, a postojanje tih
injenica moglo bi bitno utjecati na odmjeravanje kazne.
Ako sud utvrdi da iz injeninog opisa optube ne proizlazi ono djelo za koje se
optuenik optuuje, duan je ispitati radi li se o nekom drugom odnosno drugaijem
kaznenom djelu.
Ako sud tijekom postupka ne utvrdi onu pravnu oznaku kaznenog djela iz optube ve
drugu, nee donijeti oslobaajuu presudu za to djelo, ve e donijeti osuujuu presudu
samo za onu kvalifikaciju koju smatra ispravnom i to obrazloiti, jer nije kaznenoprocesno
ispravno da u istoj presudi istodobno postoji oslobaajua i osuujua presuda za isti
injenini opis kaznenog djela.
Prema odredbi l. 350. ZKP-a propisano je ogranienje suda pri utvrivanju
injeninog stanja. To ogranienje glede navedenog injeninog stanja namee se, prije
svega, prvostupanjskom sudu, dok se to ogranienje odnosi na vii sud samo onda kad on
odluuje na raspravi. Ako se, meutim drugostupanjski sud kree u granicama optube, onda
moe kaznenom djelu dati drugaiju pravnu oznaku, ali samo pod uvjetom da se dri albenih
navoda, pa stoga djelo moe pravno oznaiti po teoj kvalifikaciji ako je alba usmjerena u
tom pravcu, a laku kvalifikaciju moe utvrditi samo ako je alba podnesena u korist
optuenika. To drugostupanjski sud moe uiniti i po slubenoj dunosti, temeljem l. 379. st.
1. to. 2. ZKP, i kad je alba podnesena na tetu optuenika.
Kad drugostupanjski sud odluuje na temelju rasprave, on dolazi u kaznenoprocesnu
situaciju kao i prvostupanjski sud, to se tie utvrivanja injenica.
Kad se postavi pitanje da je drugostupanjski sud potpuno vezan okvirima albe,
teorija na ovo pitanje nije potpuno odgovorila, a sudska praksa ne izraava odreeni stav
glede tog pitanja.
Ovo su sloeni kaznenoprocesni problemi, ali se ipak u okviru drugostupanjske
rasprave glede utvrivanja injeninog stanja moraju rijeiti na jedan odreeni nain.
Naime, ako je prihvaena alba tuitelja i rasprava tee po toj albi, onda je tuitelj
potpuno ogranien sadrajem svoje albe glede isticanja novih injenica i dokaza, a osim toga
on je vezan i objektivnim identitetom presude i optube. To znai da uloga tuitelja na
raspravi pred drugostupanjskim sudom ne moe ii u pravcu utvrivanja drugaijeg, za
optuenika teeg kaznenog djela od onog iz optunice, a niti drugog kaznenog djela opet
glede onog iz optunice. Meutim, kad je u pitanju ova procesna situacija onda treba istaknuti
da optuenik moe iznositi nove injenice i dokaze kojima bi se suprotstavio argumentima
tuiteljeve albe, a moe, osim toga, iznijeti i dokaze koji bi mogli dovesti do njegovog
osloboenja ili odbijanja optube, odnosno do utvrivanja lakeg kaznenog djela od onog iz
presude.
Isto tako i optuenik moe iznositi nove injenice i dokaze kad se na raspravi pred
drugostupanjskim sudom raspravlja na temelju njegove albe podnesene protiv
prvostupanjske presude, s time da optuenik na raspravi nije vezan objektivnim identitetom
presude i optube, pa bi tim injenicama mogao dovesti ne samo do utvrenja drugog ve i
teeg kaznenog djela zbog kojeg bi bio osloboen, jer nije uinio djelo za koje se optuuje
(l. 350. st. 1. i 354. to. 3. ZKP).
U ovoj procesnoj situaciji i tuitelj bi mogao iznositi nove injenice i dokaze koje bi
bile suprotne optuenikovim injenicama i dokazima iznesenim u albi i na raspravi, ali
unato tome tuitelja i dalje vee objektivni identitet presude i optube, tj. on iznoenjem

Milan Petranovi * Neka razmatranja o problematici identiteta presude i optube

novih injenica i dokaza ne bi mogao izii iz okvira optunice, a osim toga ograniava ga
zabrana reformacije in peius.
Prema odredbi l. 378. ZKP-a i sud na drugostupanjskoj raspravi ima pravo da po
slubenoj dunosti izvede nove dokaze, ali i za sud postoje ista ogranienja kao i za stranke, o
kojima je bilo rijei naprijed, a to ovisi o tome o ijoj se albi odluuje.
Na drugostupanjskoj raspravi tuitelj moe, s obzirom na rezultate rasprave, izmijeniti
optubu u korist optuenika, ali ne moe odustati od optube (l. 46. ZKP), jer se u tijeku
drugostupanjske rasprave ne raspravlja o optunici, ve o albi protiv presude. Dakle, ako bi
tuitelj na raspravi odustao od optube, to bi bilo suprotno odredbi l. 46. ZKP-a. Ovdje treba
navesti da je prema ranijoj odredbi l. 364. st. 5. ZKP/93 tuitelj mogao, s obzirom na
rezultate rasprave, u cijelosti ili djelomino odustati od optunice, ali je ta odredba brisana
1997. godine, tako da sadanja odredba l. 377. ZKP-a ne sadri vie odredbu iz st. 5. l. 364.
ZKP/93.
U svezi s pitanjem objektivnog identiteta presude i optube navodimo neke od
sudskih odluka.
1. Optuba nije prekoraena, ako je privatna tuba podnesena za kazneno djelo
klevete, a sud proglasi krivim okrivljenika za kazneno djelo iznoenja osobnih i obiteljskih
prilika, jer se kod toga kaznenog djela moe raditi i o istinitim i neistinitim tvrenjima.
(Okruni sud u Slavonskoj Poegi, K-386/1975)
2. Prekoraen je objektivni identitet optunice kada je prvostupanjski sud optuenika
proglasio krivim da je vozilo dao na upravljanje drugoj osobi koja je bila pod utjecajem
alkohola, pa da je ona prouzroila prometnu nesreu, kada je optunicom optueniku bilo
stavljeno na teret da je, upravljajui pod utjecajem alkohola osobnim automobilom,
prouzroio prometnu nesreu i time poinio teko djelo protiv sigurnosti prometa. (VSH, K258/1975)
3. Okolnost da je optuenik povezao oteenika za koga je znao da je pijan, zbog ega
je morao oekivati neki njegov neoprezan postupak tijekom vonje, te uslijed toga pad s
motocikla, ne moe se staviti optueniku na teret jer bi time bila prekoraena optuba. (VSH,
K-913/1978 od 9. rujna 1979.)
4. Ostvarena je bitna povreda kaznenog postupka iz ove toke kada je sud, bez
izmjene optube kojom se optuenik tereti za kazneno djelo pronevjere iz l. 229. KZH-a,
proglasio krivim optuenika za kazneno djelo nesavjesnoga gospodarskoga poslovanja iz l.
103. KZH-a. (VSH, K-983/1985 od 3. rujna 1987.)
5. Unoenjem u prvostupanjsku presudu, donesenu u obnovljenom postupku, nakon
ukidanja prijanje prvostupanjske presude uvaenjem albe optuenika, kao jedino
podnesene, teksta. uslijed stanja alkoholiziranosti i vozake nesposobnosti, koji je u
prijanjoj presudi isputen, prekoraena je optuba i utvreno nepovoljnije stanje za
optuenika, pa time i ostvarena bitna povreda odredaba kaznenog postupka. (VSH, K628/1988)
6. Ostvarena je apsolutno bitna povreda odredaba kaznenog postupka iz l. 354. st. 1.
t. 9. ZKP-a kada je prvostupanjski sud optuenika proglasio krivim zbog kaznenog djela iz l.
146. st. 1. KZRH-a, umjesto kaznenog djela ubojstva u pokuaju iz l. 34. st. 1. KZRH-a u
vezi sa l. 17. st. 1. OKZRH-a, premda dravni odvjetnik nije izmijenio optubu.

Milan Petranovi * Neka razmatranja o problematici identiteta presude i optube

Iz obrazloenja:
Pobijanom presudom optuenik je proglaen krivim zbog kaznenog djela dovoenja
u opasnost ivota i imovine opeopasnom radnjom ili sredstvom iz l. 146. st. 1. KZRH-a, to
je u isto vrijeme i na istom mjestu iz svog automobila uzeo puku samaricu, te iz iste ispalio
metak u zrak na stepenitu ispred lokala, a potom ne mogavi ui u isti, uvi da gosti bjee
ulicom iza lokala, krenuo do ugla te s udaljenosti od oko 74,60 m ispalio metak koji sadri 12
zrna iz navedene puke u pravcu odvojka na kojem su se nalazili D.J. i .J. kojom prilikom je
od zrna same pogoen D.J., a oteena su i dva osobna automobila.
Takvom izmjenom injeninoga opisa i pravne kvalifikacije prvostupanjski sud nije
potivao pravilo iz l. 336. st. 1. ZKP-a, budui da se presuda moe odnositi samo na djelo
koje je predmet optube sadrane u podnesenoj odnosno na glavnoj raspravi izmijenjenoj
optunici. U konkretnom sluaju radi se o drugom djelu, za koje je optuenik proglaen
krivim od onoga za koje ga se optuuje, budui da je individualni zatitni objekt kod k.d. iz
pobijane presude sigurnost za ivot, tijelo ili imovinu, a grupni, opa sigurnost ljudi i
imovine, kako to odreuje glava XIII. KZRH, u koju je to djelo i svrstano. (VSRH, I K560/1997 od 28. sijenja 1998.)
7. Ostvarena je apsolutno bitna povreda odredaba kaznenog postupka iz l. 364. st. 1.
t. 9. ZKP-a kada je sud bez izmjene optube u smislu l. 337. st. 1. ZKP-a, optuenika
proglasio krivim za kazneno djelo nasilnikog ponaanja iz l. 198. st. 2. KZH-a, iako im je
optunicom stavljeno na teret kazneno djelo razbojnitva iz l. 132. st. 2. KZH-a. (VSH, I
K-624/1988 od 8. studenoga 1989.)
8. Sud bi prekoraio optubu i uinio bitnu povredu odredba kaznenog postupka iz l.
364. st. 1. t. 9. ZKP-a u vezi sa l. 346. ZKP-a kada bi optuenika proglasio krivim za
postupanje protivno propisima iz Zakona o osnovama sigurnosti prometa na cestama kojim se
povreuje neka druga odredba toga Zakona, a ne za ono postupanje koje je opisano u
optunom aktu u kojem se istie drugi uzrok prometne nesree i neko drugo protupravno
postupanje.
U takvom sluaju sud je duan optuenika osloboditi optube, a ne izmjenom
injeninoga stanja iz optunoga akta opisati to drugo protupravno postupanje i za to ga
proglaavati krivim. (VSH, K-558/1988)
9. Prema odredbi lanka 442. st. 1. ZKP-a oteenik ima pravo na glavnoj raspravi,
ukoliko nije nazoan dravni odvjetnik, zastupati optubu u granicama optunoga prijedloga.
To, meutim, ne znai da oteenik moe optubom raspolagati tako da mijenja injenini
opis djela jer to ima pravo samo ovlateni tuitelj. Kada je opunomoenik oteenika na
glavnoj raspravi izmijenio injenini opis djela iz optube tako da ga je prilagodio
injenicama koje su proizlazile iz dokaznoga postupka, i pri tome opis djela bitno izmijenio
tako da se vie nije radilo o prometnoj situaciji koja se okrivljeniku stavlja na teret optunim
prijedlogom dravnog odvjetnika (umjesto povrede l. 110. st. 3. i 4. Zakona o osnovama
sigurnosti na cestama okrivljeniku stavljena na teret povreda lanka 45. st. 1. toga Zakona)
prvostupanjski je sud, proglasivi okrivljenika krivim po tako izmijenjenoj optubi,
povrijedio objektivni identitet optube i poinio bitnu povredu odredaba kaznenog postupka
prekoraenjem optube iz l. 364. st. 1. t. 9. ZKP-a. (upanijski sud u Bjelovaru, K109/1993 od 1. travnja 1993.)
10. Ne moe se uzeti da je prekoraena optuba u smislu l. 354. st. 1. t. 9. ZKP-a u
vezi s l. 336. st. 1. ZKP-a kada je optuenik, koji je bio optuen da je u tunjavi oteeniku

Milan Petranovi * Neka razmatranja o problematici identiteta presude i optube

zadao teku tjelesnu ozljedu i time uinio kazneno djelo iz l. 40. st. 1. KZRH-a, u nedostatku
dokaza da je on oteeniku zadao tu ozljedu, proglaen krivim za kazneno djelo sudjelovanja
u tunjavi iz l. 42. st. 1. KZRH-a.
Iz obrazloenja:
Optuenik u albi navodi da je prvostupanjski sud poinio bitnu povredu odredaba
kaznenog postupka, budui da ga je proglasio krivim zbog kaznenog djela sudjelovanja u
tunjavi iz l. 42. st. 1. KZRH-a iako je bio optuen zbog poinjenja kaznenog djela teke
tjelesne ozljede iz l. 40. st. 2. KZRH-a, to bi ukazivalo na bitnu povredu odredaba
kaznenog postupka iz l. 354. st. 1. t. 9. ZKP-a (l. 336. st. 1. ZKP).
Meutim, za razliku od tvrdnji iz albe, ovaj Vrhovni sud, kao drugostupanjski sud,
smatra da u konkretnom sluaju nije prekoraena optuba u smislu l. 336. st. 1. ZKP-a kada
je optuenik proglaen krivim zbog kaznenog djela sudjelovanja u tunjavi iz l. 42. st. 1.
KZRH-a, iako je bio optuen da je poinio kazneno djelo teke tjelesne ozljede iz l. 40. st. 2.
KZRH-a. Naime, optuenik nije proglaen krivim niti za tee djelo niti za drugo djelo nego
to je bio optuen, a injenini opis djela iz optunice je sadravao u sebi sve bitne elemente
kaznenog djela iz l. 42. st. 1. KZRH-a, pa stoga nema bitne povrede odredaba kaznenog
postupka na koju ukazuje alitelj.
U konkretnom sluaju sudjelovanje u tunjavi predstavlja samo poblie neodreeno
sudjelovanje u izvrenju kaznenog djela teke tjelesne ozljede koje je bilo obuhvaeno
optubom. Samo sudjelovanje u tunjavi nije bilo posebno inkriminirano, jer to zbog odnosa
supsidijariteta koji postoji izmeu kaznenog djela iz l. 42. st. 1. KZRH-a i onoga iz l. 40. st.
2. KZRH-a i nije bilo mogue, budui da je optueniku bilo inkriminirano kazneno djelo
nanoenja teke tjelesne ozljede. Stoga mu optunica nije ni mogla posebno inkriminirati i
sudjelovanje u toj tunjavi, jer nema stjecaja izmeu tih kaznenih djela.
Meutim, kako se u provedenom postupku nije moglo dokazati da je upravo
optuenik zadao teku tjelesnu ozljedu oteeniku, a utvreno je da je sudjelovao u tunjavi u
kojoj je ta ozljeda zadana, nije bilo smetnje da ga se proglasi krivim za samo sudjelovanje u
tunjavi u kojoj je ta povreda oteeniku nanesena. (VSRH, I K-593/1995 od 27. rujna
1995.)
11. Utvrivanjem pobliega, tonijega vremena ostvarenja kaznenog djela ne
naruava se identitet optube do mjere da bi se zbog toga radilo o drugome djelu, pa ni
drukijem, jer se time ne dovodi u pitanje inkriminirani dogaaj, niti se radi o odlunoj
injenici da bi time bilo dovedeno u pitanje bitno obiljeje kaznenog djela. (VSRH, I K39/1995 od 14. rujna 1995.)
12. Prvostupanjski sud nije optubu prekoraio time to je u injenini opis kaznenog
djela krivotvorenja novca iz l. 148. st. 1. OKZRH-a umjesto rijei: tiskao neutvrenu
koliinu novanica USA dolara, unio rijei: tiskao oko 50.000 dolara.
Na takvo utvrenje sud je bio ovlaten jer se njime ne dira u kvalifikaciju djela, niti se
na bilo koji drugi nain dovodi u pitanje identitet djela iz optube. (VSRH, I K-399/1996 od
4. rujna 1996.)
13. Optuba nije prekoraena kada je sud u injenini opis djela, koji inae sadri sve
elemente bia kaznenog djela ubojstva iz l. 34. st. 1. KZRH, unio tekst da je oteenik
uhvatio za cijev puke pokuavajui je odmaknuti od sebe. Na takvo utvrenje sud je bio
ovlaten jer se njime ne dira u kvalifikaciju djela, niti se na bilo koji drugi nain dovodi u
pitanje identitet djela iz optube.

Milan Petranovi * Neka razmatranja o problematici identiteta presude i optube

10

Iz obrazloenja:
U odnosu na navode albe treba rei da su netoni navodi alitelja da je sud
zakoraio u pravo dravnoga odvjetnika, da jedino on odreuje predmet suenja i da je time
doveo u pitanje objektivno odabirajui sam injenice iz rezultata glavne rasprave i
konstruirajui po vlastitoj ocjeni drugo djelo, te time preuzeo u stvari, funkciju dravnoga
odvjetnika. Naime, postoji vezanost suda za dogaaj, to ga optuba inkriminira, a kakav u
pojedinostima proizie iz rezultata glavne rasprave. Optuba nije prekoraena sve dok se
presuda kree u granicama kriminalnoga dogaaja kakav se stvarno odigrao, bez obzira na to
je li on tono u cijelosti obuhvaen optunicom. Izmjene koje je unio prvostupanjski sud u
injenini opis djela u presudi dovele su samo do drugaijega djela, ali ne i do drugoga djela,
pa je sauvan identitet presude i optube. Djelo je za optuenika ostalo jednako teko, ako ne
i lake od onoga iz optube, sud je u presudi obuhvatio isti dogaaj mijenjajui samo
okolnosti koje su proizile iz glavne rasprave, a tiu se bliskih svojstava djela. Navodi
injeninoga opisa djela u presudi, da je oteenik pokuao uhvatiti za cijev puke i
odmaknuti je od sebe te da je uhvatio puku s tim ciljem, samo je precizniji opis dogaaja to
proizlazi iz dokaznoga postupka. Radi se o injeninom stanju koje je povoljnije za
optuenika, a ne izlazi iz granica opisa dogaaja kako ga je dala optuba. Opis djela naveden
u presudi razlikuje se od injeninog opisa djela i optunice glede okolnosti koje nisu bitne za
samu kvalifikaciju djela, prema tome nije u pravu alitelj kada istie tu albenu osnovu.
(VSRH, I K-329/1996 od 28. kolovoza 1996.)
14. Optuba je prekoraena kada je sud proglasio optuenika krivim zbog kaznenog
djela ubojstva na mah iz l. 35. KZRH-a, a da dravni odvjetnik nije izmijenio optubu,
umjesto zbog kaznenog djela napada na vojnu osobu u obavljanju slube iz l. 158. st. 4.
OKZRH-a.
Iz obrazloenja:
Prvostupanjski sud nalazi utvrenim da je optuenik poinio kazneno djelo ubojstva
na mah i jedno kazneno djelo ubojstva na mah koje je ostalo u pokuaju, doveden bez svoje
krivnje u jaku razdraenost ponaanjem oteenika, pa je u tom pravcu izmijenio injenini
opis kaznenog djela iz optunice, prilagodivi ga injeninom stanju za koje nalazi da je
tijekom postupka utvreno.
Budui da se optuenika optunim aktom tereti za kazneno djelo napada na vojnu
osobu u obavljanju slube iz l. 158. st. 4. OKZRH-a, prvostupanjski sud osudivi ga za
kazneno djelo ubojstva na mah stavio je optueniku na teret ne drugaije, ve potpuno drugo
kazneno djelo iji je zatitni objekt razliit, te dodavi potpuno novu kriminalnu koliinu u
injenini opis, iako se radi o lakem kaznenom djelu koje je za optuenika povoljnije, sud
prvoga stupnja je na ovaj nain prekoraio optubu i poinio bitnu povredu odredbe iz l.
354. st. 1. t. 9. ZKP-a na koju ovaj sud, kao drugostupanjski sud, pazi po slubenoj dunosti.
(VSRH, I K-217/1994 od 26. oujka 1997.)
15. Nije prekoraena optuba zato to je prvostupanjski sud u sluaju kaznenog djela
dovrenoga ubojstva, a nakon provedenoga postupka, opisujui mjesto uboda noem sam,
umjesto navoda iz optube u predjelu gornje strane lijeve nadlaktice stavio rijei u predio
iznad lijeve pazune jame i iznad zgloba lijevog ramena.
Iz obrazloenja:
Suprotno navodima albe, prvostupanjski sud nije prekoraio optubu i nije poinio
bitnu povredu odredaba kaznenog postupka iz l. 364. st. 1. t. 9. ZKP-a tako to je kao mjesto
ozljede umjesto u predjelu gornje strane lijeve nadlaktice, kako je bilo navedeno u optunici,

Milan Petranovi * Neka razmatranja o problematici identiteta presude i optube

11

u presudi utvrdio da je ubod noem izvren u predio iznad lijeve pazune jame i iznad zgloba
lijevoga ramena. Radi se o preciziranju injeninoga opisa djela, prema injeninom stanju
tijekom dokaznoga postupka, na koje je prvostupanjski sud bio ovlaten, jer nema nikakve
dvojbe da se i nakon te izmjene presuda odnosi na djelo koje je predmet optube (l. 336. st.
1. ZKP). (VSRH, I K-1263/1992 od 17. veljae 1993.)
16. Prvostupanjski sud nije prekoraio optubu kada je, zakljuivi na osnovi
utvrenoga injeninoga stanja da je poinitelj prouzroio prometnu nesreu iz nehaja, a ne s
neizravnom namjerom, izmijenio opis djela tako da je ispustio navod iz optunice o stupnju
alkoholiziranosti optuenika i unio elemente iz kojih proizlazi nehajni oblik krivnje, pri emu
nije izmijenio ostale opisane nepravilnosti u vonji optuenika, a pravna oznaka djela za koje
je optuenik proglaen krivim nije za njega nepovoljnija.
Iz obrazloenja:
Ne stoji tvrdnja dravnoga odvjetnika da je pobijanom presudom prekoraena
optuba tako to je prvostupanjski sud, proglasivi krivim optuenika za blae kazneno djelo
od onoga iz optunice, dopunio injenini opis djela u izreci dodavanjem odreenih
elemenata koje nije sadravao injenini opis optube. Usporedba izreke pobijane presude i
optunice pokazuje da je iz izreke isputen dio optube o namjernom krenju odredbe lanka
164. st. 1. Zakona o osnovama sigurnosti prometa na cestama i veza izmeu vonje u
alkoholiziranom stanju i nesree, jer je optuenik proglaen krivim samo za krenje odredbe
lanka 45. istoga Zakona, tj. zbog vonje neprilagoenom brzinom u konkretnoj prometnoj
situaciji (mraku i dometu kratkih svjetala prilikom mimoilaenja s drugim vozilom), to je
opisano istovjetno kao i u optunici, pri emu pobijana presuda uzrok ugroavanja javnoga
prometa i dovoenja u opasnost ivota oteenika vidi u neprilagoenoj brzini vonje.
Pri tome je sud u izreku unio pojedinosti da je optuenik olako drao da e i pri brzini
od 67 km/sat moi uoiti i pravodobno reagirati na prometnu situaciju i druge sudionike
ispred sebe na kolniku, a alitelj upravo u dodavanju ovih okolnosti subjektivne naravi glede
krenja lanka 45. citiranoga Zakona o osnovama sigurnosti prometa na cestama, vidi
prekoraenje optube to ne stoji, jer pojedinost subjektivnoga odnosa prema djelu za krenje
istoga prometnoga propisa za koji se on i optuuje, ali u okviru blaega nehajnoga oblika
krivnje za razliku od namjernoga iz optunice, ne predstavlja prekoraenje optube u smislu
l. 336. ZKP/93. (VSRH, I K-4/1993 od 22. srpnja 1993.)
17. Optuba je prekoraena kada je sud proglasio optuenika krivim i zbog vonje
neprilagoenom brzinom, iako ga dravni odvjetnik tereti samo zbog vonje u
alkoholiziranom stanju.
Iz obrazloenja:
Prvostupanjski sud utvruje u pobijanoj presudi da je optuenik kritine zgode, zbog
alkoholiziranosti i uslijed toga oslabljenih vozakih sposobnosti, uao svojim vozilom u desni
zavoj brzinom kojom taj zavoj nije mogao svladati te je vozilom preao na lijevu stranu ceste
i tu se sudario s vozilom kojim je iz suprotnoga smjera pravilno upravljao oteenik.
Meutim, dravni odvjetnik je na glavnoj raspravi od 10. svibnja 1990., dakle jo
prije prve osuujue presude prvostupanjskoga suda i ukidnoga rjeenja ovoga Vrhovnoga
suda, iz opisa djela izostavio brzinu vozila, te je prema toj izmijenjenoj optunici sada teretio
optuenika samo za alkoholiziranost, smatrajui da je ona u uzronoj vezi s nastupjelim
posljedicama.
No, prvostupanjski sud, bez obzira na izmijenjenu optunicu, utvruje u pobijanoj
presudi da je optuenik kritine zgode upravljao svojim vozilom i neadekvatnom brzinom

Milan Petranovi * Neka razmatranja o problematici identiteta presude i optube

12

kojom taj zavoj nije mogao svladati, a u obrazloenju presude daje jo i razloge u odnosu na
brzinu optuenikova vozila, nalazei da je bila neprimjerena i da je uz alkoholiziranost
optuenika dovela do prometne nesree.
Na ovaj nain, dodavanjem opisu kaznenog djela na tetu optuenika okolnosti koje
optuba vie nije sadravala, prekoraena je optuba odnosno povrijeen objektivni identitet
optube i time ostvarena apsolutno bitna postupovna povreda iz l. 354. st. 1. t. 9. ZKP-a.
(VSRH, I K-237/1993 od 29. prosinca 1993.)
18. Prekoraena je optuba kad je sud optuenike proglasio krivim zbog kaznenog
djela prijevare iz l. 137. st. 2. KZRH-a (sada l. 224. KZ/97), premda su oni bili optueni
zbog kaznenog djela zloupotrebe poloaja ili ovlasti iz l. 215. st. 3. KZRH-a, te poticanja i
pomaganja na to kazneno djelo i kazneno djelo krivotvorenja slubene isprave iz l. 221. st.
1. i 2. KZRH-a, a tuitelj tijekom glavne rasprave nije izmijenio injenini opis optube,
dakle optuenik je osuen za drugo a ne drugaije kazneno djelo, pa to ukazuje da je sud u
ovom sluaju preuzeo ulogu tuitelja u postupku izmjene injeninog opisa djela premda je
on, sukladno odredbi l. 350. st. 1. ZKP/97 striktno vezan za injenini opis djela sadranog u
optunici.
Sud prvoga stupnja ostvario je bitnu povredu odredaba kaznenog postupka iz l. 354.
st. 1. to. 9. ZKP/93, prekoraio je ovlatenja koja po zakonu ima, jer je optuenike osudio za
drugo kazneno djelo, a ne za ono zbog kojega su optueni. Naime, dravni odvjetnik je
optuenicima stavio na teret da su poinili kazneno djelo protiv slubene dunosti i javnih
ovlatenja te poticanje na to kazneno djelo i pomaganje kod toga kaznenoga djela kao i
kazneno djelo krivotvorenja slubene isprave, poticanje na krivotvorenju slubene isprave i
pomaganje prilikom krivotvorenja slubene isprave, a pobijanom presudom opt. Z. K. je
osloboen od optube dok su opt. E.. i opt. N.S. proglaeni krivim zbog kaznenog djela
prijevare iz l. 137. st. 1. i 2. KZRH-a u vezi l. 17. OKZRH-a. Prema odredbi l. 336.
ZKP/93 presuda se moe odnositi samo na djelo koje je predmet optube, dakle, ne i na koje
drugo kazneno djelo. Razlike izmeu kaznenih djela iz l. 215. st. 1., 3. i 5. KZRH-a odnosno
221. st. 1. i 2. KZRH-a i kaznenog djela iz l. 137. st. 1. i 2. KZRH-a u vezi l. 17. OKZRH-a
je oita. Kazneno djelo zlouporabe poloaja ili ovlatenja spada meu kaznena djela protiv
slubene dunosti i javnih ovlatenja i objekt njegove zatite je interes drutva i svakog
pojedinca za ispravnou i zakonitou u djelovanju dravnih i drugih slubi od javnog
interesa, jer samo tako one mogu ispunjavati svoju drutvenu funkciju, dok kazneno djelo
krivotvorenja slubene isprave spada u kaznena djela protiv javnog reda i pravnog
saobraaja, a objekt njegove zatite je istoa, vjerodostojnost i nepovredivost isprava.
(VSRH, I K-280/1997 od 20. prosinca 2000.)
19. Okolnost da je optuenik povezao oteenika za koga je znao da je pijan i morao
stoga oekivati u toku vonje njegov neoprezni postupak i pad s motocikla, ne moe se staviti
na teret optueniku jer bi bila prekoraena optuba. (VSH, I K-913/1978)
20. Optunicom je optueniku stavljeno na teret da je, upravljajui pod utjecajem
alkohola osobnim automobilom, prouzrokovao prometnu nesreu i time je uinio kazneno
djelo iz l. 273. st. 2. KZ-a (sada l. 272. st. 3. KZ). Prvostupanjskom presudom, optuenik je
oglaen krivim da je vozilo dao na upravljanje drugoj osobi koja je bila pod utjecajem
alkohola, pa da je ona prouzrokovala tu prometnu nesreu.
S obzirom na to da presudom prema l. 317. ZKP-a (sada l. 350. st. 1. ZKP/97)
mogu i moraju biti obuhvaeni samo oni bitni elementi bia kaznenog djela koji su sadrani u
optubi, a da se doputene razlike mogu odnositi samo na nebitne, sporedne elemente

Milan Petranovi * Neka razmatranja o problematici identiteta presude i optube

13

(mjesto, vrijeme izvrenja i sline modalitete djela) koji ne mijenjaju sutinu djela iz optube,
prvostupanjski sud je svojom presudom uinio bitnu povredu odredaba kaznenog postupka iz
l. 334. st. 1. t. 8. ZKP/93 (sada l. 367. st. 1. to. 9. ZKP/97), jer je djelo za koje je optueni
osuen u bitnim elementima razliito od djela iz optube, tj. izrekom pobijane presude
prekoraen je objektivni identitet optunice. (VSH, I K-258/1975 od 8. sijenja 1976.)
21. Kad je predmet optube djelo koje ima obiljeja kaznenog djela pronevjere iz l.
322. st. 2. KZ-a (sada l. 345. st. 2. KZ), tada prvostupanjski sud, bez izmjene optunice (l.
308. ZKP), ne moe optuenika oglasiti krivim i osuditi za kazneno djelo nesavjesnog
poslovanja u privredi iz l. 213. st. 1. KZ-a (sada l. 291. KZ). Ukoliko to ipak uini, ostvario
je bitnu povredu odredaba kaznenog postupka iz l. 334. st. 1. t. 8. ZKP/93 (sada l. 367. st.
1. to. 9. ZKP/97) prekoraenjem optube. (VSH, I K-2421/1975 od 20. svibnja 1976.)
22. Prekoraena je optuba ako je sud optuenog proglasio krivim zbog kaznenog
djela iz l. 273. st. 1. KZ-a (sada l. 272. st. 1. KZ) u vezi s l. 271. st. 1. KZ-a, utvrujui da
je optuenik posljedicu uzrokovao zbog upotrebe neispravnog vozila, a bio je optuen da je
posljedicu uzrokovao nepravilnom vonjom zbog alkoholiziranosti i nepropisne brzine.
(VSH, K-928/1968 od 26. rujna 1968.)
23. Ako sud prvog stupnja u svojoj presudi, kojom oglaava optuenika krivim za
djelo iz optunice, tom djelu da drugaiju pravnu oznaku, ali s time da ta drugaija pravna
oznaka odgovara usvojenom injeninom opisu (proizlazi iz njega) i da nije tea
(nepovoljnija za optuenika) od one u optunici, optuba nije prekoraena. (VSH, I K2002/1974 od 26. prosinca 1974.)
24. Prekoraena je optuba kad je sud prvog stupnja optuenika, bez da je tuitelj
izmijenio optubu, osudio umjesto kaznenog djela ubojstva u pokuaju iz l. 34. st. 1. KZRHa u svezi s l. 17. st. 1. OKZRH-a za kazneno djelo nasilnikog ponaanja iz l. 193. st. 3.
KZRH-a.
Optunicom dravnog odvjetnika optueniku se stavlja na teret poinjenje kaznenog
djela ubojstva u pokuaju iz l. 34. st. 1. KZRH-a u svezi s l. 17. st. 1. OKZRH-a, a sud
prvog stupnja iz optuenikove obrane i svih provedenih dokaza, nije naao utvrenim da bi se
u djelatnosti ovog optuenika stekla bitna obiljeja tog kaznenog djela, ve sukladno
injeninom opisu djela proizlazi da je na mjestu dogaaja, a nakon prepirke s oteenikom,
istog napao noem te mu zadao ubodne rane prednje strane grudnog koa u visini srca, na
leima izmeu 11 12 rebra, te lijeve podlaktice, koje ozljede su bile lake naravi.
Kraj tako utvrenog injeninog stanja sud prvog stupnja je trebao ocijeniti je li
mogue utvreno postupanje optuenika uklopiti u injenini opis djela iz optube, uz
odreene manje intervencije u tom pravcu, a da se ne naruava identitet optube, ali ukoliko
je utvrdio da to ipak nije mogue, kao to je to bilo i u konkretnom sluaju, jer je utvrdio
sasvim neto drugo od onoga za to se optuenik tereti, trebao je donijeti oslobaajuu
presudu (l. 360. to. 3. ZKP).
Meutim, sud prvog stupnja je oglasio optuenika krivim za ono to mu se uope ne
stavlja na teret, ve ga tereti potpuno novom inkriminacijom koja s obzirom na zatitni objekt
predstavlja drugo kazneno djelo, razliito od kaznenog djela ubojstva u pokuaju, pa je na
navedeni nain unoenjem u injenini opis bitnih elemenata kvalificiranog kaznenog djela iz
l. 192. st. 3. KZRH-a, za koje optuenik nije tereen, prekoraena optuba. (VSRH, I K14/1997. od 17. prosinca 1998.)

Milan Petranovi * Neka razmatranja o problematici identiteta presude i optube

14

25. Kada je optueniku stavljeno na teret da je poinio kazneno djelo iz l. 40. st. 1.
KZRH-a u svezi s l. 17. OKZRH-a na nain da je oteenika udarao nogama obuvenim u
teke cipele, pristajui da ga teko ozlijedi, sud je proglaavajui optuenika krivim da je na
inkriminirani nain postupao s namjerom da oteenika teko povrijedi, prekoraio optubu
jer je optuenika proglasio krivim da je djelo poinio s izravnom namjerom, a ne s
neizravnom, kako je bio optuen. (upanijski sud u Koprivnici, K-14/1998 od 10. veljae
1998.)
26. Optuba nije prekoraena kad je sud oglasio optuenika krivim da je, osim gotova
novca i predmeta obuhvaenih optunicom, pri izvrenju kaznenog djela teke krae iz l.
131. KZH-a, uzeo i zadrao za sebe jo jedan depni kalkulator, koji nije bio obuhvaen
optunicom.
Na takvo utvrenje sud je bio ovlaten jer se njime ne dira u kvalifikaciju djela, niti se
na bilo koji drugi nain dovodi u pitanje identitet djela iz optunice. (VSH, I K-447/1982 od
26. svibnja 1982.)
27. Ostvarena je bitna povreda odredaba kaznenog postupka iz l. 364. st. 1. to. 9.
ZKP-a kad je sud, bez izmjene optunice, kojom se optuenik tereti za kazneno djelo
pronevjere iz l. 229. KZH-a, oglasio optuenika krivim za kazneno djelo nesavjesnog
privrednog poslovanja iz l. 103. KZH-a. (VSH, I K-938/1985 od 3. rujna 1987.)
U ovom radu ukazali smo na osnovnu problematiku koja se javlja u postupku
prekoraenja optube, s ciljem da se pomogne sudskoj praksi u primjeni kaznenoprocesnih
odredaba koje se odnose na navedenu problematiku.
LI T E R AT U R A
1. Pavii i suradnici, Komentar zakona o kaznenom postupku, II. izd. knjiga
prva, VasiljeviGruba, Komentar zakona o krivinom postupku, tree izdanje, Beograd 1987.
2. Jemri, Zakon o krivinom postupku, Zagreb, 1981.
3. Pavlica Lutovac, Zakon o krivinom postupku u praktinoj primjeni, Beograd 1987.
4. Grubia, Pravila za praktino rjeavanje pitanja objektivnog identiteta presude i optube, NN broj 11 12, 1960.