Rudolf Steiner

Kako se stjeu spoznaje viih svjetova ?

KAZALO
Predgovor hrvatskom izdanju 7
Predgovor prvom izdanju 10
Predgovor petom izdanju 14
Predgovor za osam do jedanaest tisua 16
Kako se stjeu spoznaje viih svjetova? 17
Uvjeti 17
Unutarnji mir 27
Stupnjevi posveenja 39
Priprema 40
Prosvjetljenje 48
Kontrola misli i osjeaja 52
Posveenje 65
Praktina gledita 78
Uvjeti za tajno kolovanje 88
O nekim uincima posveenja 99
Promjene u ivotu snova tajnog uenika 134
Postizanje kontinuiteta svijesti 142
Rascjep osobnosti za vrijeme duhovnog
kolovanja 150
uvar praga 160
ivot i smrt, Veliki uvar praga 169
Pogovor za osam do jedanaest tisua 178

PREDGOVOR
Pred itateljem stoji prijevod knjige ije je prvo izdanje ugledalo svjetlo dana pred devedesetak godina. Brojna
ponovljena izdanja (stotine tisua primjeraka), prijevodi djela na sve svjetske jezike, ukazuju na kontinuitet njene
itanosti kroz desetljea. To je injenica koja trai podrobnije objanjenje. Jer, zadrati suvremenost kroz gotovo
cijelo jedno stoljee, u doba kad se preobrazbe svih grana ljudskih djelatnosti deavaju tako brzim tempom, nije neto
to bi bilo samo po sebi razumljivo.
tovie, naueni smo da u mogunost neega takvog i posumnjamo. Ve i sam naslov "Kako se stjeu spoznaje viih
svjetova?" djeluje odbojno jednom dijelu naih suvremenika ili je podoban da senzacionalistiki pobudi zanimanje
drugih, skolonih fantastici, neemu odvraenom od ivota.
Valja naglasiti da se pod tim "viim svjetovima" ne radi ni o kakvim drugim galaksijama, ve o svjeto vima koji su
sastavnica naega svakodnevnog ivota, njena sr i nezamjetna osnova... Rije je o putu odgonetavanja zagonetki
naega vlastitog ivljenja koje predstavljaju upravo onaj neizbjeni ostatak naih gorostasnih tehnikih uspjeha u
nadvladavanju svijeta osjetilne nam danosti. Proirili smo ga jednim subprirodnim i supraprirodnim svijetom
mikroskopskih i teleskopskih vrijednosti. Tim vie, u odnosu na prola doba, odzvanja zov opominjui nas: Upoznaj
samog sebe! ovjek sam kao zagonetka i klju odgonetke stoji kao zahtjev danas jo sudbonosnije nego prije.
Na poetku 20. stoljea Rudolf Steiner proroki ukazuje na put kojim ovjek u nutrini treba kroiti

eli li izai iz bespua u koje upada noen iskljuivo svijetom tehnike.

Stoga se ova knjiga, bolje reeno vjebenica, ima uzeti kao tivo iz podruja duevne higijene, profilakse za zdravo
ivljenje, a njeno itanje, proradivanje kao rad na samom sebi u vidu vlastite preobrazbe. Preobrazbe s dalekosenim
sudbonosnim posljedicama kozmikih razmjera.
Prevedena na mnoge jezike ova meditativna vjebenica ima esto i podnaslov "Inicijacija", te je time svrstana u anr i
one danas tako rasprostranjene okultne literature i njenih praktika.
Poprite borbe za "via", svakodnevici teko dostupna znanja, oduvijek je bio ovjek sam i preobrazba ustroja
njegovih duhovnoduevnih snaga. Sve drevne kulture poznavale su, prema duhu vremena kojim su bile noene, vrlo
strog put unutarnjeg sazrijevanja pod vodstvom duhovnog vode, hijerofanta, gurua ili majstora. Bezuvjetna predanost
takvom vodstvu bijae "conditio sine qua non" tog kolovanja. "Kako se stjeu spoznaje..." hoe ukazati na
revolucionarni obrat u naoj vlastitoj biografiji. Hoe nas unijeti u svijet unutarnjeg izrastanja prema viem ovjeku u
nama, svjetlu vlastitih ideala, iskri vjenog, a da pri tome nadasve cijeni i uva nau individualnu slobodu kao visoku
civilizacijsku steevinu na pragu 21. stoljea. Time duhovni put kolovanja postaje put prema viim spoznajama gdje
znaaj gurua zamjenjuje uitelj, ija je uloga slina onoj koju ima profesor koji nas nastoji uvesti u svijet vie
algebre. On nas upuuje, daje nam ukaze i gotovo sve je preputeno naem vlastitom pregalakom trudu.
Istovremeno, staza kojom kroi tragalac takve je naravi da je postavljena u vrevu zapadnjakog tempa ivota ona
ga ne odvraa od njega, ve plodovi rada sazrijevaju duboko u nutrini. Nije potreban "bijeg" u askezu, dapae,
svakodnevica je polje vjebanja i provjere, a njega moralnih vrednota bezuvjetnost koju zahtijeva sam put. Jedan
korak u duhovnom sazrijevanju moraju uvijek pratiti tri koraka u sazrijevanju vlastita moralnog ivota.
Jo jedna odlika ovih prikaza koja ih razlikuje od mnogobrojnih praktika iznesenih u "srodnoj" literaturi: svaku
vjebu prati i kristalno jasna svijest uenika o tome kamo vjebanje vodi.
U predgovorima prvim izdanjima knjige pisac vrlo opirno objanjava brojne dvojbe koje mogu nastati oko knjige,
kao i brojne razloge samog pisanja.
Gledano danas, devedesetak godina nakon prvog izdanja knjige, u vremenu u kojemu je svijet do nesluenih razmjera
prodro putem tehnike u prostore "podprirode" (npr. svijet kompjutora i genetskog inenjeringa), izgleda da tek sada
sudbonosno odzvanjaju rijei Rudolfa Steinera i da vanost ove vjebenice tek dobiva svoje puno znaenje:
"...To (steevine prirodnoznanstvenog doba, op. prev.) zahtijeva da ovjek iznae u doivljavanju spoznaju duha u
kojoj e se uzdii isto tako visoko do nadprirode (duhovni svijet, op. prev.) kao to podprirodnim tehnikim
djelatnostima uranja ispod prirode. Time u svojoj nutrini stvara snagu da ne
potone."
Rudolf Steiner: Antropozofske smjernice,
12. travnja 1925.

Oprtalj, 5. studeni 1999. Mladen Maljkovi

PREDGOVOR PRVOM IZDANJU

Ovdje se u obliku knjige objavljuju moja izlaganja koja su prvobitno kao pojedini lanci tiskana pod naslovom "Kako
se stjeu spoznaje viih svjetova?" Zasada e se u ovom izdanju iznijeti prvi dio, sljedei svezak sadravat e
nastavak. Ovaj rad o razvitku ovjeka radi dosizanja nadosjetilnih svjetova ne bi trebao stupiti pred svijet u novom
obliku bez ovih popratnih rijei. Priopenja o razvitku ljudske due, iznesena u ovoj knjizi, htjela bi posluiti
zadovoljavanju razliitih potreba. Prije svega, ona e pruiti neto onim osobama koje privlae rezultati duhovnog
istraivanja i koje moraju postaviti pitanje: A odakle znanje onima koji tvrde da mogu neto govoriti o velikim
zagonetkama ivota? Duhovna znanost govori neto o takvim zagonetkama. Tko eli promatrati injenice koje vode
tim iskazima, mora se uzdii do nadosjetilne spoznaje. Mora ii putem koji se pokuava opisati u ovom spisu. Ipak,
bilo bi pogreno vjerovati da ova priopenja duhovne znanosti nemaju vrijednost za onoga tko nema sklonosti ili
mogunosti da sam krene ovim putem. Da bi te injenice istraio, ovjek mora imati sposobnosti da stupi u
nadosjetilne svjetove. Ali ako su one istraene i ako su priopene, onda se i onaj tko ih sam ne opaa u dovoljnoj
mjeri moe uvjeriti u istinitost tih priopenja. Velik dio tih priopenja mogue je, u svakom sluaju, provjeriti tako da
se na njih primijeni mo zdravog rasuivanja na nepristran nain. Ne treba se doista dati poljuljati u svojoj
nepristranosti svim moguim predrasudama, toliko brojnim u ljudskom ivotu. Na primjer, moe se lako dogoditi da

netko ustanovi kako se ovo ili ono ne slae s odreenim suvremenim znanstvenim rezultatima. Uistinu ne postoji
nijedan znanstveni rezultat koji proturjei duhovnom istraivanju. Ipak se lako moe povjerovati da se poneka
znanstvena prosudba ne slae s priopenjima o viim svjetovima ukoliko se ti znanstveni rezultati ne ispituju
svestrano i nepristrano. to se nepristranije duhovna znanost usporedi upravo s pozitivnim teevinama znanosti, to e
se jasnije moi uvidjeti njihovo potpuno slaganje. Svakako, jedan dio duhovnoznanstvenih priopenja, neka vie neka
manje, nee moi zadovoljiti puke razumske prosudbe. Ali stei ispravan odnos prema tom djelu nee biti teko
onome tko uvidi da sudac
0 istini ne mora biti samo razum, nego i zdrav osjeaj. Kad se ne dopusti da tim osjeajem upravlja simpatija ili
antipatija prema nekom uvjerenju, nego se uistinu prepusti da na njega nepristrano djeluju spoznaje viih svjetova,
razvit e se i odgovarajua osjeajna prosudba. A za one ljude koji ne mogu ili ne ele stupati stazom u
nadosjetilni svijet, postoji jo 1 poneki drugi put za potvrdu istinitosti tih spoznaja. Ipak, i takvi ljudi mogu osjetiti
kakvu vrijednost te spoznaje imaju za ivot i onda kad ih doznaju samo iz priopenja duhovnih istraivaa. Ne moe
svatko u tren oka postati vidovit, ali za svakog su ovjeka spoznaje vidovitog zdrava ivotna hrana. U ivotu ih,
naime, svatko moe primijeniti. Tko to ini, brzo e uvidjeti to one znae u svim podrujima ivota, a to ovjek
gubi ako ih iz svoga ivota iskljui. Spoznaje nadosjetilnih svjetova, ispravno primijenjene na ivot, ne pokazuju se
nepraktinima, ve praktinima u najviem smislu. Ako netko i ne eli sam ii tom stazom vie spoznaje, ipak moe,
ako ima sklonosti prema injenicama koje se na njoj mogu zapaati, upitati: Kako vidovit ovjek dolazi do tih
injenica? Osobama koje to zanima ovaj bi spis htio dati sliku o tome to treba poduzeti da bi se stvarno upoznao
nadosjetilni svijet. Ona bi htjela opisati put u taj svijet tako da i ovjek koji i sam njime ne poe, moe stei
povjerenje u rijei onoga koji je njime iao. Tko sagleda postupke duhovnog istraivaa, moe ih smatrati ispravnim i
sebi rei: Opisivanje te staze u vie svjetove ostavlja na mene takav dojam da mogu razumjeti zato mi priopene
injenice izgledaju jasne. Dakle, ovaj spis moe sluiti onima koji u svom smislu za istinu i svom osjeaju istine
prema nadosjetilnom svijetu ele osnaenje i sigurnost. Ovaj spis htio bi takoer ponuditi neto onima koji sami trae
put do nadosjetilne spoznaje. Istinitost svega to je ovdje prikazano najbolje e provjeriti one osobe koje to ostvaruju
u sebi samima. Tko ima takvu namjeru, dobro e uiniti ako sebi uvijek nanovo kae da je kod prikazivanja razvitka
due potrebno vie nego takvo upoznavanje sa sadrajem, kako to nastoje pruiti razni drugi prikazi. Potrebno je
intimno uivljavanje u ovo djelo; treba pretpostaviti da jednu stvar ne treba shvatiti samo na temelju onoga to je
reeno o njoj samoj nego i po mnogo emu to se priopava o neem sasvim drugom. Time se stjee predodba da
ono bitno nije u jednoj istini, ve u suglasju svih istina. Tko eli izvoditi vjebe, mora o ovom sasvim ozbiljno
razmisliti. Neka vjeba moe biti ispravno shvaena pa i ispravno izvedena, a ipak moe djelovati neispravno ako joj
izvoa ne pridrui neku drugu vjebu koja e jednostranost prethodne dovesti do sklada due. Tko ovaj spis ita
intimno, tako da mu itanje bude poput unutranjeg doivljaja, nee se upoznati samo sa sadrajem, ve e, dok ita,
na jednom mjestu imati ovakav, a na drugom onakav osjeaj. Time e spoznati kakvu vanost za duevni razvitak
ima svaki pojedini osjeaj. Tako e ustanoviti u kojem bi obliku ovu ili onu vjebu trebao kod sebe iskuati shodno
svojoj posebnoj individualnosti. Ako, kao ovdje, u obzir dolazi opis dogaanja koje treba doivjeti, pokazuje se
nunim da se ovjek uvijek iznova vraa ovom sadraju, naime, uvjerit emo se da emo ponekad stvari tek tada
dovesti do zadovoljavajueg razumijevanja ako smo pokuali i nakon pokuaja primijetili odreene finese koje su
nam prije morale promaknuti.
I oni itatelji koji ne namjeravaju ii ovdje ocrtanim putom, nai e u ovom spisu poneto korisno za svoj unutarnji
ivot: ivotna pravila, upute kako se razrjeava ovo ili ono to se ini zagonetnim i tako dalje.
I netko tko je tijekom ivota tota iskusio, tko je u izvjesnom pogledu proao kroz neko ivotno posveenje, moi e
ovdje biti donekle zadovoljen ako u suodnosima nae razjanjeno ono to mu je pojedinano lebdjelo pred oima,
neto to je ve znao, ali moda nije mogao razviti do predodbe koja bi njega samog zadovoljila.
Berlin, 12. listopada 1909. Rudolf Steiner

P R E D G O V O R P E T O M IZ D A N J U
Za ovo novo izdanje knjige "Kako se stjeu spoznaje viih svjetova?" tekst koji je napisan prije vie od deset godina
ponovno je obraen u svim pojedinostima. Potreba za takvom obradom prirodno nastaje kada je rije o doivljajima
due i njenim putovima kako su prikazani u ovoj knjizi. U tim priopenjima ne postoji nijedan dio s kojim autorova

dua ne bi ostala intimno povezana i koja ne sadre neto to trajno radi na toj dui. Stoga je jedva mogue drugaije,
nego s tim duevnim radom povezati nastojanje na veoj jasnoi i razumljivosti onoga to je dano u prikazima prije
vie godina. Rezultat tog stremljenja trudio sam se dati u ovom novom izdanju. Dodue, svi bitni dijelovi ostali su
jednaki, sve ono to je glavno, ostalo je kao to je bilo, pa ipak su izvrene vane pomjene. Neke sam pojedinosti
mogao tonije okarakterizirati. To mi se inilo vanim. Ako netko eli priopenja iz ove knjige primijeniti u osobnom
duhovnom ivotu, vano mu je omoguiti da uoi, to je mogue tonije, osobitosti putova due o kojima je ovdje
rije. Kod opisa injenica unutarnjih duhovnih zbivanja mogu se u mnogo veoj mjeri nadovezati nesporazumi nego
kod prikaza injenica fizikog svijeta. Pokretljivost duevnog ivota i nunost da se nikada ne izgubi iz svijesti koliko
je on razliit od sveg ivota u fizikom svijetu, i jo mnogo toga, omoguava ovakve nesporazume. U ovom novom
izdanju usmjerio sam pozornost na ona mjesta u knjizi gdje bi moglo doi do pogrenog razumijevanja i uoavajui ta
mjesta potrudio sam se da to sprijeim.
Kada sam pisao lanke od kojih je sastavljena ova knjiga, o poneem sam morao govoriti drugaije nego sada, ve
zbog razloga to sam onda morao drugaije ukazivati na sadraj onoga to sam o injenicama spoznaje duhovnog
svijeta objavio u posljednjih deset godina nego to se to poslije tih objavljivanja moralo raditi. U mojoj "Tajnoj
znanosti", "Duhovnom vodstvu ovjeka i ovjeanstva", "Putu do samospoznaje", a naroito u "Pragu duhovnog
svijeta", a i u drugim mojim spisima opisana su duhovna zbivanja na ije je postojanje morala, dodue, jo prije vie
od deset godina upuivati ova knjiga, ali to je ipak uinjeno drugim rijeima, a ne ovima koje sada izgledaju
prikladne. Tada sam morao drugaije ukazivati na sadraje o injenicama spoznaje duhovnog svijeta, tada sam jo
morao rei da se mnoge stvari mogu saznati tek "usmenim priopenjima". Otada je objavljeno mnoga toga od onog
to je miljeno u takvim napomenama. Meutim, to nije potpuno iskljuilo pogrena shvaanja italaca. Na primjer,
moda je netko tko tei duhovnom kolovanju, iz prvog izdanja knjige osobni odnos s ovim ili onim uiteljem mogao
doivjeti bitnijim nego to bi trebalo. Nadam se da sam sada, u ovom izdanju, nainom prikazivanja nekih
pojedinosti, uspio otrije istaknuti da se kod onoga tko duhovno kolovanje trai u smislu suvremenih duhovnih
uvjeta, mnogo vie radi o potpunom, neposrednom odnosu prema objektivnom duhovnom svijetu nego prema osobi
pojedinog uitelja. Ovaj e i u duhovnom kolovanju sve vie imati ulogu samo onakvog pomonika kakvu uitelj u
skladu s novim shvaanjima ima u bilo kojoj drugoj grani znanosti. Vjerujem da sam dovoljno ukazao na to da u
duhovnom kolovanju uiteljev autoritet i vjerovanje u njega ne treba imati drugaiju ulogu nego to bi je imao na
bilo kojem drugom
podruju znanosti i ivota. ini mi se vrlo vanim da se ispravno prosudi upravo taj odnos duhovnog istraivaa
prema ovjeku kojega zanimaju rezultati njegova istraivanja. Stoga vjerujem da sam ovu knjigu nakon deset godina
ispravio na mjestima gdje je trebalo.
Na ovaj prvi dio nastavit e se drugi s daljnjim opisima stanja due koja ovjeka vode doivljavanju viih svjetova.
Novo izdanje knjige bilo je ve tiskano kada je zapoeo veliki rat koji ovjeanstvo sada proivljava. Ove napomene
moram pisati kada moju duu duboko uzbuuju ovi sudbonosni dogaaji.
Berlin, 7. rujna 1914. Rudolf Steiner
PREDGOVOR
ZA OSAM DO J E D A N A E S T TIS U A
Pri ponovnoj obradi teksta za novo izdanje ove knjige uinile su mi se potrebnima samo neznatne izmjene u sadraju.
Dodao sam, meutim, pogovor u kojem sam se potrudio da jasnije nego ranije govorim o onome to se odnosi na
duevne temelje na kojima moraju poivati priopenja ove knjige, da bi ih se bez nesporazuma moglo prihvatiti.
Vjerujem da bi sadraj toga pogovora mogao biti pogodan i da ponekom protivniku antropozofske duhovne znanosti
razjasni kako svoju prosudbu moe odrati samo zato to on pod ovom duhovnom znanou sebi predstavlja neto
sasvim drugo od toga to ona jest; a ono to ona jest, on uope ne uoava.
Svibnja 1918. Rudolf Steiner KAKO SE STJEU SPOZNAJE VIIH SVJETOVA ?
Uvjeti

U svakom ovjeku drijemaju sposobnosti pomou kojih moe stei spoznaje o viim svjetovima. Mistici, gnostici,
teozofi govorili su uvijek o svijetu dua i 0 svijetu duhova, koji je za njih jednako stvaran kao i ovaj svijet koji se
moe vidjeti fizikim oima 1 opipati fizikim rukama. Tko to slua, u svakom trenutku smije rei: Ovo o emu ovaj
govori mogu i ja doivjeti ako u sebi razvijem odreene snage koje danas u meni jo drijemaju. Pitanje je samo kako
treba zapoeti da bi se takve sposobnosti razvile u nama. Upute za to mogu dati samo oni koji u sebi ve imaju takve
snage. Otkad postoji ljudski rod, uvijek je postojalo kolovanje u kojem su oni koji su imali te vie sposobnosti davali
upute onima koji su upravo takve sposobnosti traili. Takvo kolovanje naziva se tajno kolovanje, a obuka koja se tu
obavlja zove se tajnoznanstvena ili okultna obuka. Prirodno je da takva oznaka izaziva nesporazum. Tko je uje, lako
moe biti zaveden i pogreno povjerovati da oni koji su djelatni u takvom kolovanju ele predstavljati neku naroitu,
viu klasu ljudi, koja svoje znanje samovoljno uskrauje drugim ljudima. tovie, misli se da se moda uope nita
vano i ne krije iza tog znanja. ovjek dolazi u kunju da povjeruje kako nije bilo potrebno od toga praviti tajnu. Jer,
ukoliko je to pravo znanje, moglo bi ga se priopiti javno i njegove prednosti uiniti pristupanim svim ljudima. Oni
koji su upueni u prirodu tajnog znanja, ni najmanje se ne ude to neupueni, neposveenici tako misle. Samo onaj
tko je do izvjesnog stupnja sam iskusio posveenje u vie tajne postojanja moe razumjeti u emu se sastoji tajna tog
posveenja. Sada se moe postaviti pitanje: Kako neposveenik u takvim okolnostima uope moe stei bilo kakvo
ljudsko zanimanje za takozvano tajno znanje. Kako i zato traiti neto o ijoj prirodi uope ne moe stvoriti nikakvu
predodbu. Takvo pitanje poiva na sasvim pogrenoj predodbi o biti tajnog znanja. Uistinu, tajno znanje ipak nije
drugaije od nekog drugog ljudskog znanja i umijea. To tajno znanje za prosjenog ovjeka jednako je tako tajna
kao i umijee pisanja za onoga tko ga nije uio. I kao to svatko tko za to izabere pravi put moe nauiti pisati, tako
svatko moe postati tajni uenik, tovie, tajni uitelj, ako za to potrai odgovarajue putove. Ovdje su samo u
jednom pogledu odnosi drugaiji nego kod vanjskog znanja i umijea. Uslijed siromatva i kulturnih prilika u kojima
je netko roen, moe mu biti uskraena mogunost usvajanja vjetine pisanja; za stjecanje znanja i umijea u viim
svjetovima nema nikakve zapreke za onoga tko ih ozbiljno trai.
Mnogi misle da svugdje moraju traiti majstore vieg znanja kako bi od njih dobili objanjenja. Meutim, dvije stvari
su tone: prvo, onaj tko ozbiljno tei za viim znanjem nee se plaiti nikakva napora ni zapreke da bi potraio
nekoga tko ga moe uvesti u vie tajne svijeta. S druge strane, svakome moe biti jasno da e ga posveenje u
svakom sluaju pronai ako ima ozbiljnu i dostojnu tenju za spoznajom. Naime, za sve posveene postoji prirodni
zakon koji im nareuje da nijednom ovjeku koji to trai, ne uskrate ono znanje koje mu pripada. No postoji jo jedan
prirodni zakon koji kae da se ne moe pruiti neto od tajnog znanja nekome tko za to nije pozvan. Posveenik je
utoliko savreniji, ukoliko stroe potuje oba ova zakona. Duhovna veza koja obuhvaa sve posveene nije izvanjska,
ali oba navedena zakona tvore vrstu sponu koja pridrava sastavne dijelove te veze. S posveenikom moe ivjeti u
prisnom prijateljstvu, ali ipak si od njegova bia odvojen tako dugo dok i sam nisi postao posveen. Moe uivati u
srcu, u ljubavi posveenog u punom smislu, ali on e ti povjeriti svoju tajnu tek kad za to bude zreo. Moe mu se
ulagivati, moe ga staviti na muke, ne, nita ga ne moe navesti da ti oda bilo to od onoga to zna da ti ne smije
odati, jer ti na tom stupnju razvitka jo ne zna u svojoj dui na pravilan nain prihvatiti tu tajnu.
Tono su odreeni putovi koji ovjeka ine zrelim za primanje neke tajne. Njihov smjer obiljeen je neizbrisivim
vjenim pismenima u duhovnim svjetovima gdje posveenici uvaju vie tajne. U stara, pretpovijesna vremena
hramovi duha bili su i izvanjski vidljivi; danas, kad je na ivot postao tako neduhovan, oni se ne nalaze u svijetu koji
je vidljiv izvanjskim okom. Ali duhovno oni postoje posvuda; svatko tko ih trai, moe ih nai.
Samo u svojoj vlastitoj dui ovjek moe nai sredstva koja e otvoriti usta posveenika. U sebi mora razviti izvjesna
svojstva do odreenog stupnja, tada mu mogu pripasti najvia duhovna blaga.
Izvjesno osnovno raspoloenje mora oblikovati taj poetak. Tajni istraiva to osnovno raspoloenje naziva stazom
dubokog tovanja, devocije prema
istini i spoznaji. Samo onaj tko ima to osnovno raspoloenje moe postati tajni uenik. Tko je neto doivio na tom
podruju, taj zna kakve se sklonosti ve u djetinjstvu mogu primijetiti kod ljudi koji kasnije postaju tajni uenici. Ima
djece koja sa svetom strepnjom gledaju odreene osobe koje potuju. Ona prema njima osjeaju strahopotovanje
koje im u najveim dubinama njihova srca zabranjuje pojavljivanje bilo kakve kritike misli, suprotstavljanja. Takva
djeca izrastaju u mladie i djevojke za koje je dobro ako se mogu diviti neemu dostojnom potovanja. Iz redova
takve djece proizlaze mnogi tajni uenici. Ako si ikad stajao pred vratima jednog tovanja vrijednog ovjeka i ako si
prilikom svog prvog posjeta osjetio svetu strepnju pritiui kvaku da bi stupio u sobu koja je za tebe "svetite", znai
da se u tebi pojavio osjeaj koji moe biti klica za tvoje kasnije stupanje u red tajnih uenika. Srea je za svakog

ovjeka ako u doba odrastanja, u sebi kao osnovu nosi takve osjeaje. Ne treba vjerovati da takve sklonosti stvaraju
klicu potinjavanja i ropstva. Tek kasnije, to e djeje potovanje prema ljudima postati duboko potovanje prema
istini i spoznaji. Iskustvo ui da svoju slobodu najbolje znaju uvati oni ljudi koji su nauili tovati ono to je
tovanja dostojno. A tovanje je na mjestu uvijek ako proizlazi iz dubine srca.
Ako ne razvijemo dubok osjeaj da postoji neto vie nego to smo mi, neemo smoi snage da se razvijemo u neto
vie. Posveenik je samo time to je svoje srce uronio u dubine strahopotovanja, devocije, stekao snagu da se
glavom vine do vie spoznaje. Visina duha moe se dosei samo kada se stupa kroz dveri smjernosti. Pravo znanje
moe dosei samo
ako si nauio to znanje cijeniti. ovjek, svakako, ima pravo svoj pogled usmjeravati prema svjetlosti; ali on to pravo
mora izboriti. U duhovnom ivotu isto tako postoje zakoni kao i u materijalnom. Istrljaj staklenu ipku
odgovarajuom tkaninom i ona postaje naelektrizirana, to znai: ona zadobiva snagu kojom privlai sitna tijela. To
je u skladu s prirodnim zakonom. Ako je ovjek nauio malo fizike, to zna. Jednako tako, ako su mu poznata osnovna
polazita tajne znanosti, ovjek zna da svaki u dui razvijen osjeaj istinske devocije razvija snagu koja moe prije ili
kasnije dalje voditi u spoznaji.
Tko je sklon devociji ili tko ima sreu da mu je ona odgovarajuim odgojem usaena, taj mnogo donosi sa sobom kad
u kasnijem ivotu trai pristup viim spoznajama. Tko takvu pripremu ne donosi sa sobom, taj ve na prvom stupnju
puta spoznaje nailazi na potekoe ako samoodgojem energino ne pokua u sebi stvoriti ugoaj devocije. U nae je
vrijeme izuzetno vano da se na to usmjeri puna pozornost. Naa civilizacija sklonija je kritici, suenju i osuivanju
nego devociji i predanom tovanju. Ve naa djeca mnogo vie kritiziraju nego to pre
dano tuju. Ali svaka kritika, svaka osuda jednako
rastjeruje duevne snage za viu spoznaju kao to
ih svako predano strahopotovanje razvija. Time se ne eli nita rei protiv nae civilizacije. Ovdje se ne radi o
kritiziranju nae civilizacije. Upravo kritici, samosvjesnoj ljudskoj prosudbi, tom "provjeravaj sve i zadri najbolje",
zahvaljujemo veliinu nae kulture. Nikad ovjek ne bi doao do znanstvenih otkria, razvio prometne veze,
uspostavio pravne odnose kakve danas imamo da nije posvuda kritizirao, da nije svuda primijenio mjerilo svoje
prosudbe.
Ali dostignua u vanjskoj kulturi morali smo platiti odgovarajuim gubitkom u vioj spoznji, u duhovnom ivotu.
Treba istaknuti da se kod vieg znanja ne radi o tovanju ljudi, nego o dubokom potovanju prema istini i spoznaji.
Dakako, mora nam biti jasno da je onome tko je vrsto ukorijenjen u potpuno izvanjskoj civilizaciji naih dana vrlo
teko prodrijeti u spoznaje viih svjetova. On taj prodor moe postii samo ako na sebi energino radi. U vrijeme
kada su odnosi u materijalnom ivotu bili jednostavni, lake je bilo postii i duhovni razvitak. Ono to je bilo
dostojno potovanja, to se smatralo svetinjom vie je dolazilo do izraaja od ostalih odnosa u svijetu. U doba kritike
ideali se obezvrjeuju. Na mjesto tovanja, strahopotovanja, oboavanja i divljenja stupaju drugi osjeaji. Nae doba
sve vie potiskuje te osjeaje i stoga ih svakodnevni ivot ljudima tek oskudno prua. Tko trai viu spoznaju, mora
je ostvariti u sebi. Sam je mora ulijevati u svoju duu. To se ne moe postii uenjem. To se moe postii samo
ivotom. Tko hoe postati tajni uenik, mora u sebi energino odgajati ugoaj devocije. Posvuda u svojoj okolini, u
svojim doivljajima mora traiti ono to u njemu moe pobuditi divljenje i iskazivanje potovanja. Ako sretnem
nekog ovjeka i kudim njegove slabosti, oduzimam sebi mogunost za viu snagu spoznaje; pokuam li se s ljubavlju
udubiti u njegove vrline, onda prikupljam takvu snagu. Tajni uenik treba neprekidno imati na umu da se mora
pridravati ove upute. Iskusni tajni istraivai znaju kakvu snagu duguju tome to uvijek ponovno u svim stvarima
vide ono to je dobro i suzdravaju se od osude. Meutim, to ne smije ostati izvanjsko ivotno pravilo, nego mora
ovladati najdubljom biti nae due. Do ovjeka jest da sam sebe usavrava i da se s vremenom potpuno preobrazi. Ali
taj se preobraaj mora izvriti u samoj njegovoj nutrini, u ivotu njegovih misli. Nije dovoljno da samo svojim
izvanjskim ponaanjem iskazujem potovanje prema nekom biu. To potovanje moram nositi u svojim mislima.
Tajni uenik mora poeti s time da u svoj misaoni ivot unese devociju. Svjesno mora paziti na misli nepotovanja i
negativne kritike. I svakako mora nastojati da u sebi njeguje misli pobonog tovanja.
Svaki trenutak u kome ovjek zastane i potrudi se osvijestiti u sebi vlastite nepovoljne, osudujue kritike prosudbe o
ivotu i svijetu svaki ga takav trenutak pribliava vioj spoznaji. Brzo emo se uzdii ako u takvim trenucima
svoju svijest ispunimo mislima divljenja, potovanja prema svijetu i ivotu. Tko u tome ima iskustva, zna da se u
svakom takvom trenutku u ovjeku bude snage koje bi inae ostale drijemati. Na taj nain ovjeku se otvaraju

duhovne oi. On oko sebe poinje viati stvari koje prije nije mogao vidjeti. Poinje shvaati da je ranije vidio samo
dio svijeta koji ga okruuje. ovjek koji mu pristupa sada mu se pokazuje u sasvim drugaijem liku nego ranije.
Dodue, pomou ovog ivotnog pravila jo uvijek neemo biti u mogunosti vidjeti ono to se, na primjer, opisuje
kao ljudska aura. Za to je nuno jo vie kolovanje. Ali do tog vieg kolovanja ovjek se moe uzdii ako je
prethodno proao energino kolovanje u pobonom tovanju, devociji.*

* U posljednjem odlomku moje knjige "Teozofija, Uvod u nadosjetilni pogled na svijet i ovjekovo odreenje" nai
ete na pregledan nain opisan "put spoznaje". Ovdje
su u pojedinostima izloena praktina gledita.
Tajni uenik tiho i za vanjski svijet neprimjetno stupa na "stazu spoznaje". Nitko na njemu ne mora primijetiti neku
promjenu. On svoje dunosti obavlja kao i prije; o svojim se poslovima takoer brine kao i prije. Preobraaj se
dogaa samo na onoj unutarnjoj strani due koja se ne vidi fizikim okom. Prije svega, cijeli ovjekov duevni ivot
obasjava osnovno raspoloenje pobonog tovanja prema svemu to je uistinu dostojno potovanja. Sav njegov
duevni ivot nalazi u tom jednom osnovnom osjeanju svoje sredite. Kao to Sunce svojim zrakama oivljava sve
ivo, tako kod tajnog uenika potovanje oivljava sve osjeaje due.
ovjeku ispoetka nee biti lako povjerovati da osjeaji kao to su uvaavanje, iskazivanje potovanja i slino, imaju
neke veze s njegovim spoznavanjem. Uzrok lei u tome to je ovjek sklon spoznaju poimati kao zasebnu sposobnost
koja nije u vezi s neim to se inae dogaa u dui. Ali pritom se ne razmilja o tome da je dua ta koja spoznaje. A
za duu su osjeaji ono to su za tijelo tvari od kojih se sastoji njegova hrana. Ako tijelu dajemo kamenje umjesto
kruha, njegova e djelatnost zamrijeti. Slino je i s duom. Za nju su tovanje i devocija tvari koje ju hrane, koje ju
ine zdravom, jakom; prije svega jakom za djelatnost spoznavanja. Neuvaavanje, antipatija, podcjenjivanje onoga
to je vrijedno priznanja izaziva uzetost i obamiranje spoznajne djelatnosti. Za duhovnog istraivaa ta je injenica
vidljiva na auri. Dua koja je usvojila osjeaje tovanja i devocije izaziva promjenu svoje aure. Nestaju izvjesne
nijanse duhovne boje koje moemo oznaiti kao utocrvene, smedecrvene, a zamjenjuju ih plavocrvene. Time se
otvara sposobnost spoz
navanja; upoznaju se injenice o svojoj okolini koje se prije nisu ni nasluivale. Potovanje budi u dui snagu
simpatije, ime privlaimo svojstva bia koja nas okruuju, a koja inae ostaju skrivena.
to se postie devocijom bit e jo uinkovitije ako se tome doda neka druga vrsta osjeanja. Njegova je bit u tome
da se ovjek naui sve manje predavati utiscima vanjskog svijeta, a umjesto toga razvija iv unutarnji ivot. ovjek
koji juri od jednog utiska vanjskog svijeta do drugoga, koji stalno trai "razonodu", ne nalazi put k tajnoj znanosti.
Tajni uenik ne treba otupjeti za vanjski svijet, ali mu bogat unutarnji ivot mora oznaiti smjer u kojem se on
predaje njegovim utiscima. Prolazei kroz lijep planinski kraj, ovjek bogat osjeajima i duboko duevan doivljava
ga drugaije nego netko siromaan osjeajima. Tek ono to doivljavamo u nutrini daje nam klju za ljepote vanjskog
svijeta. Netko prilikom plovidbe morem ne doivljava mnogo, malo se unutarnjih doivljaja provlai kroz njegovu
duu; drugi pritom osjea vjeni govor duha svijeta; njemu se otkrivaju tajne zagonetke stvaranja. ovjek mora
nauiti kako postupati s vlastitim osjeajima, predodbama, ako eli razvijati sadrajan odnos prema vanjskom
svijetu. Vanjski je svijet u svim svojim pojavama ispunjen boanskim krasotama, ali ovjek to boansko mora
najprije doivjeti u svojoj dui ako ga eli pronai u svojoj okolini. Tajni uenik bit e upuen na to da u svom
ivotu stvara trenutke u kojima se tiho i osamljeno udubljuje u sebe. No ne treba se u takvim trenucima predavati
stvarima koje se tiu vlastitog ja. To bi imalo suprotan uinak od onoga to se namjerava postii. tovie, u takvim
trenucima treba u punoj tiini sluati odjek onoga
ne eli utjecati ni na iju samostalnost. Ne postoje bolji tovatelji i uvari ljudske samostalnosti od tajnih istraivaa.
Reeno je (u prvom dijelu ovoga spisa) da je veza koja spaja sve posveene duhovna i da dva prirodna zakona
ine spone koje dre zajedno sastavne dijelove ove veze. Kada posveenik iz duhovnog podruja koje ga okruuje
istupi u javnost, za njega odmah dolazi u obzir trei zakon. On glasi: Uredi svaki svoj in, svaku svoju rije tako da
tvoje posredovanje ne zadire u slobodnu voljnu odluku nijednog ovjeka.
Tko je uvidio da je pravi uitelj duhovnog ivota posve proet tim uvjerenjem, taj moe znati da nita ne gubi od
svoje samostalnosti ako postupa po praktinim pravilima koja mu se nude.
Prvo od tih pravila mogue je otprilike izraziti sljedeim rijeima: "Stvaraj sebi trenutke unutarnjeg mira i ui u tim
trenucima razlikovati bitno od nebitnog". Ovdje se kae neka ovo praktino pravilo ovako glasi "izraeno rijeima

jezika". Izvorno se, naime, sva pravila i nauavanja duhovne znanosti daju jezikom simbola. Tko eli upoznati cijelo
njihovo znaenje i domet mora sebe prvo osposobiti za razumijevanje ovoga simbolikog govora. To razumijevanje
ovisi o tome je li dotini ve uinio prve korake u tajnoj znanosti. Te korake moe uiniti ako se tono pridrava
pravila koja su ovdje dana. Put je otvoren svakom tko ozbiljno eli njime poi.
Jednostavno je spomenuto pravilo u vezi s trenucima unutarnjeg mira. Jednostavno je i njegovo izvravanje. Ali ono
vodi cilju samo ako se shvati jednako tako ozbiljno i strogo kao to je jednostavno. Zato ovdje bez okolianja
treba rei kako se ovo pravilo primjenjuje.
Tajni uenik treba se nakratko odvojiti od svoga svakodnevnog ivota da bi se za to vrijeme bavio neim sasvim
drugaijim od onoga to je predmet njegova svakodnevnog zanimanja. I nain njegova bavljenja mora biti sasvim
razliit od onoga kojim ispunjava preostali dan. Meutim, ono to u to izdvojeno vrijeme radi ne treba shvatiti kao da
nema nikakve veze sa sadrajima koji mu ispunjavaju dan. Naprotiv, ovjek koji takve odvojene trenutke trai na
pravilan nain, brzo e primijetiti da pomou njih tek postie punu snagu za svoje dnevne zadatke. Osim toga, ne
treba misliti da pridravanje tih pravila nekome oduzima vrijeme za obavljanje njegovih dunosti. Ako netko uistinu
ne bi imao na raspolaganju vie vremena, dovoljno je pet minuta svakoga dana. Vano je samo kako smo iskoristili
tih pet minuta.
Za to se vrijeme ovjek treba potpuno istrgnuti iz svoga svakodnevnog ivota. Njegov misaoni, njegov osjeajni ivot
treba biti drugaije obojen nego to je inae. On svoje radosti, svoje patnje, svoje brige, svoja iskustva, svoja djela
treba pustiti da prolaze ispred njegove due. Pritom se treba postaviti tako da sve to inae proivljava promatra s
jednog vieg gledita. Sjetimo se samo kako u obinom ivotu ovjek sasvim drugaije gleda na ono to je uinio ili
doivio netko drugi nego to je sam doivio ili uinio. To ne moe biti drugaije, jer smo s onim to sami
doivljavamo ili inimo usko povezani, dok doivljaj ili in nekog drugog tek promatramo. U izdvojenim trenucima
treba nastojati vlastite doivljaje i djela gledati i prosuivati tako kao da ih ovjek
nije uinio ili doivio sam, nego kao da ih je doivio
i uinio netko drugi. Predoimo si da je netko doivio teak udarac sudbine. Koliko se drugaije on odnosi prema
svom sluaju nego kad isti takav udarac sudbine doivi njegov najblii. Ta se razlika u doivljavanju ne moe
smatrati neopravdanom. Ona lei u ovjekovoj prirodi. A slino kao u takvim izvanrednim sluajevima dogaa se i u
svakodnevnim ivotnim prilikama. Tajni uenik mora potraiti snagu da se izvjesno vrijeme prema sebi postavi kao
tuinac. Mora nastupiti prema samome sebi s unutarnjim mirom prosuivanja. Postigne li to, vlastiti doivljaji
pokazuju mu se tada u novom svjetlu. Sve dok je ovjek u njih utkan, dok u njima stoji, spojen je kako s nebitnim
tako i s bitnim. Postigne li pregled nad njima u unutarnjem miru, bitno se odvaja od nebitnoga. Jad i radost, svaka
odluka, izgledaju drugaije kad ovjek tako stoji suoen sa samim sobom. To se moe i ovako predoiti: ovjek
se cijelog dana zadrava na jednom mjestu i ono najmanje i ono najvee vidio je jednako blizu; uveer se onda popne
na oblinji breuljak i odjednom zadobije pregled nad cijelim mjestom. Tada se dijelovi tog mjesta pojavljuju u
drugaijim meusobnim odnosima nego kad se ovjek nalazi meu njima. S netom doivljenim datostima sudbine to
nee i ne mora uspjeti, ali uenik duhovnog ivota mora nastojati da to postigne s onim datostima koje su se dogodile
prije dueg vremena. Vrijednost takvih unutarnjih samopromatranja ovisi mnogo manje o onome to pritom
uoavamo, a mnogo vie o tome da u sebi naemo onu snagu koja razvija takav unutarnji mir.
Svaki ovjek, naime, u svojoj nutrini nosi osim svoga nazovimo ga tako svakodnevnog ovjeka jo i jednog
vieg ovjeka. Taj vii ovjek ostaje skriven tako dugo dok ga se ne probudi. A svatko tog vieg ovjeka moe
probuditi u sebi jedino sam.
Sve dok taj vii ovjek ne bude probuen, ostaju skrivene one vie sposobnosti koje drijemaju u svakome, a koje
vode k nadosjetilnim spoznajama.
Sve dok ovjek ne osjeti plod unutarnjeg mira, samom sebi mora rei da se treba i dalje ozbiljno i strogo pridravati
navedenog pravila. Za svakog tko tako postupi, doi e dan kad e oko njega sinuti duhovna svjetlost, kada e se oku
koje dotada u sebi nije poznavao otvoriti neki sasvim novi svijet.
Nita se ne mora mijenjati u vanjskom ivotu tajnog uenika zbog toga to on poinje, slijediti to pravilo. On svoje
dunosti obavlja kao i prije, on podnosi iste nevolje i doivljava iste radosti sada, kao i prije. Ni na koji se nain ne
moe uslijed toga otuiti od "ivota". tovie, u preostalom dijelu dana moe se potpunije brinuti o tom "ivotu"
budui da u svojim izdvojenim trenucima usvaja jedan "vii ivot". Taj "vii ivot" postupno e utjecati na obian
ivot. Mir izdvojenih trenutaka imat e svoj uinak i na svakodnevicu. Svekoliki ovjek postat e mirniji, postii e
sigurnost u svim svojim postupcima, vie ga nee moi zbunjivati bilo kakvi neoekivani dogaaji. Postupno e takav

tajni uenik, takorei, sve vie upravljati samim sobom, a sve e se manje preputati vodstvu okolnosti i vanjskih
utjecaja. Uskoro e primijetiti kakav izvor snage za njega predstavljaju takvi izdvojeni trenuci. Prestat e ga ljutiti
stvari koje su ga prije ljutile; nebrojene stvari od kojih je ranije strahovao sada ga prestaju plaiti. On usvaja sasvim
novo poimanje ivota. Ranije je moda nekom poslu prilazio bojaljivo. Govorio bi sebi: "Oh, nedostaju mi snage da
to uinim onako kako bih elio!" Sada mu ta misao vie ne pada na pamet, ve naprotiv, sasvim druga. Sada on,
naime, sebi govori: "Skupit u svu snagu da svoj posao izvrim dobro koliko god to mogu." Potiskuje misao koja bi
ga mogla uiniti bojaljivim jer zna da bi mu ba ta bojaljivost mogla biti povod za lo uinak. U svakom sluaju, ta
bojaljivost ne moe nita doprinijeti tome da bolje ini ono to mu je dunost initi. I tako se u poimanje ivota
tajnog uenika jedna po jedna uvlae misli koje za ivot mogu biti plodne i poticajne. One stupaju na mjesto onih
misli koje su mu smetale i slabile ga. Svoj ivotni brod poinje voditi sigurno i vrsto kroz valove ivota to su ga
prije bacali na sve strane.
A takav mir i sigurnost povratno djeluju i na cijelo ljudsko bie. Time raste unutarnji ovjek, a s njim rastu i one
unutarnje sposobnosti koje vode prema viim spoznajama. Napredak u tom smjeru postupno dovodi tajnog uenika
do toga da sam odreuje kako na njega smiju djelovati utisci vanjskog svijeta. Na primjer, on uje rije kojom ga
netko eli povrijediti ili naljutiti. Prije nego to je postao tajnim uenikom osjeao bi se povrijeenim ili bi se
naljutio. Ali sada, na stazi tajnog uenja, u stanju je toj rijei oduzeti alac koji ranjava i ljuti jo prije nego to je ta
rije nala put u njegovu nutrinu. Ili drugi primjer. ovjek lako postaje nestrpljiv kad mora ekati. Kad stupa na stazu
tajnog uenika, u svojim se trenucima mira toliko proima osjeajem besmislenosti tog nestrpljenja da mu se otada
pri svakom doivljenom nestrpljenju odmah pojavi taj osjeaj. Nestrpljenje koje se ve eljelo pojaviti nestaje, a
vrijeme koje bi inae bilo izgubljeno predodbama nestrpljenja, bit e moda, za vrijeme ekanja ispunjeno nekim
korisnim promatranjem. Dakle* sada moramo sebi predoiti dalekosenost svega toga. Treba uzeti u obzir da se taj
"vii ovjek" u ovjeku stalno razvija. Ali samo opisani mir i sigurnost omoguit e mu pravilan razvoj. Valovi
vanjskog ivota pritjenjuju unutarnjeg ovjeka sa svih strana ako on ne vlada tim ivotom, nego ovaj vlada njime.
Takav je ovjek kao biljka koja se mora razvijati u pukotini neke stijene. Ona krljavi sve dok joj ne stvorimo
prostor. Tome unutarnjem ovjeku prostor ne mogu stvoriti nikakve vanjske snage. To moe uiniti samo unutarnji
mir koji on stvara u svojoj dui. Vanjske okolnosti mogu mijenjati samo njegov vanjski ivotni poloaj, ali one u
njemu ne mogu nikada probuditi "duhovnog ovjeka". Tajni uenik mora u sebi samom roditi novog, vieg
ovjeka.
Taj "vii ovjek" postaje "unutarnjim vladarom" koji sigurnom rukom upravlja ivotnim prilikama vanjskog ovjeka.
Sve dok taj vanjski ovjek vlada i vodi, onaj njegov "unutarnji" jest njegov rob i zato ne moe razvijati svoje snage.
Ako o neem drugom ovisi, a ne o meni, hou li se ljutiti ili ne, znai da nisam svoj gospodar ili bolje reeno: jo
nisam pronaao "vladara u sebi". Moram u sebi razviti sposobnost da utiske vanjskog svijeta putam djelovati na
sebe, ali samo na nain koji sam odredim; tek onda mogu postati tajni uenik. Samo ukoliko tajni uenik ozbiljno
trai tu snagu, moe doi do cilja. Ne radi se o tome koliko e netko daleko doprijeti u odreenom vremenu; vano je
samo da on ozbiljno trai. Bilo je vie takvih koji su se godinama naprezali, ne primjeujui na sebi vidljiv napredak,
a i mnogo drugih koji nisu oajavali, ve su ostajali nepokolebljivi, a onda su sasvim iznenada postigli "unutarnju
pobjedu". Sigurno ima ivotnih prilika u kojima je potrebna velika snaga da bi se stvorili trenuci unutarnjeg mira. Ali
to je vea snaga potrebna, to je znaajnije ono to se postie. S obzirom na tajno'uenje sve ovisi o tome da ovjek
energino s unutarnjom istinom i krajnjim potenjem, sa svim svojim postupcima i djelima, moe prema samom sebi
stajati kao potpuni tudinac.
Meutim, roenje vlastitog vieg ovjeka obiljeava samo jednu stranu unutarnje djelatnosti tajnog uenika. Tome
treba pridodati jo neto. Ako ovjek prema samom sebi stoji kao tudinac, on ipak promatra
tek samog sebe; on gleda one doivljaje i postupke
s kojima je srastao uslijed svojega naroitog ivotnog poloaja. On se mora izdii iznad toga. Mora se uzdii do
neeg isto ljudskog, to vie nema nieg zajednikog s njegovim posebnim poloajem. Mora poeti promatrati one
stvari koje bi ga se ticale kao ovjeka i kad bi ivio u sasvim drugim uvjetima, u sasvim drugim okolnostima. Time u
njemu zaivljava neto to je iznad osobnog. On time usmjerava pogled u svjetove vie od onih s kojima ga
svakodnevica dovodi u dodir. Na taj nain ovjek poinje osjeati, doivljavati pripadnost takvim viim svjetovima.
To su svjetovi o kojima mu ne mogu nita rei njegova osjetila, njegov svakodnevni posao. Tek tako ovjek
premjeta sredite svoga bia u svoju nutrinu. On u svojoj nutrini oslukuje glasove koji mu govore u trenucima mira.

On u nutrini njeguje ophoenje s duhovnim svijetom. Izdvojen je iz svakidanjice. Za njega je buka svakodnevnog
ivota umuknula.
Oko njega je nastala tiina. On odbija sve to se
oko njega nalazi; on odbija ak i sve ono to ga podsjea na takve vanjske utiske. Tiho, spokojno
razmatranje u nutrini, dijalog sa samim duhovnim svijetom ispunjava cijelu njegovu duu. Tajnom ueniku takvo
tiho razmatranje mora postati prirodna ivotna potreba. On je, prije svega, sasvim utonuo u svijet misli. Za tu tihu
misaonu djelatnost mora razviti iv osjeaj. Mora nauiti ljubiti ono to mu navire iz duha. Uskoro prestaje osjeati
taj svijet misli kao neto manje stvarno od onoga to ga svakodnevno okruuje. Sa svojim mislima on se poinje
ophoditi kao sa stvarima u prostoru. A tada mu se pribliava i trenutak u kojem ono to mu se otkriva u tiini
unutarnjeg misaonog rada poinje osjeati kao neto mnogo uzvienije, stvarnije od stvari u prostoru. On dolazi do
iskustva da se u tom svijetu misli objavljuje ivot. Uvida da se u mislima ne pojavljuju puke sjenke, ve mu preko
njih govore skrivena bia. Iz tiine mu neto poinje govoriti. Prije su zvui do njega dolazili samo preko njegova
uha; sada dopiru preko njegove due. Otvorio mu se neki unutarnji govor unutarnja rije. Kada prvi put doivi taj
trenutak, tajni se uenik osjea blaenim u najveoj mjeri. Preko cijeloga njegovog vanjskog svijeta izlijeva se neko
unutarnje svjetlo. Za njega poinje drugi ivot. Kroz njega se izlijeva struja bojeg, boanski blaenog svijeta.
Takav ivot due u mislima, koji se sve vie proiruje u ivot u duhovnom biu, naziva gnoza, duhovna znanost,
meditacijom (kontemplativnim miljenjem). Meditacija je sredstvo za nadosjetilnu spoznaju. Ali tajni se uenik u
takvim trenucima ne smije rastapati u osjeajima. On ne smije u svojoj dui imati neodreene osjeaje. To bi ga samo
prijeilo da dopre do istinske duhovne spoznaje. Njegove se misli moraju oblikovati: jasno, otro, odreeno.
Za to e nai oslonac ako se ne bude slijepo pridravao onih misli koje mu same nadolaze. Naprotiv, on se mora
proeti uzvienim mislima koje su u takvim trenucima mislili duhom ve nadahnuti ljudi. Kao polaznu toku treba
uzeti spise koji su i sami iznikli iz takve objave u meditaciji. Takve e spise tajni uenik nai u dananjoj mistikoj,
gnostikoj i duhovnoznanstvenoj literaturi. Tu mu se pruaju sadraji za meditaciju. Oni koji su traili duh, sami su u
tim spisima izloili misli boanske znanosti; duh ih je objavio svijetu preko svojih glasnika.
Pomou takve meditacije nastaje potpuni preobraaj kod tajnog uenika. On poinje stvarati sasvim nove predodbe
o stvarnosti. Za njega sve stvari poprimaju drugu vrijednost. Uvijek iznova potrebno je naglasiti: uslijed takve
promjene tajni uenik ne postaje otuen od svijeta. Ni u kojem sluaju nee se otuiti od svojih svakodnevnih
dunosti jer e nauiti uviati kako su i najneznatniji in koji mora izvriti, najneznatniji doivljaj koji mu se prua, u
vezi s velikim biima i dogaajima svijeta. Tek kad mu u njegovim kontemplativnim trenucima ta veza postane jasna,
on s novom, veom snagom prilazi svom svakodnevnom polju djelovanja. Sada zna: sve to radi, sve to trpi, radi i
trpi za ljubav velike duhovne povezanosti svijeta. Snaga za ivot, a ne nemarnost, izvire iz meditacije.
Tajni uenik sigurnim korakom kroi kroz ivot. to god mu on donio, tajni uenik e stupati uspravno. Prije nije
znao zato radi, zato pati; sada to zna. Treba uvidjeti da takvo bavljenje meditacijom bolje vodi cilju ako se radi po
uputama iskusnih ljudi. To su ljudi koji sami "iz sebe" znaju kako se sve najbolje moe uiniti. Zato treba postupati
prema
njihovu savjetu i uputama. Time ovjek uistinu ne gubi slobodu. to inae moe biti tek nesigurno tapkanje, pomou
takvih uputa postaje rad koji sigurno vodi cilju. Tko potrai one koji na tom polju imaju znanja i iskustva, nikad nee
pokucati uzalud. Potrebno je samo biti svjestan da se ne trai nita drugo do savjet prijatelja, a ne nadmo nekoga tko
eli vladati*. Uvijek emo uvidjeti kako su oni koji su stvarni znalci najskromniji ljudi i nita im nije stranije od
onoga to ljudi nazivaju pohlepom
za moi.
Tko se meditacijom uzdigne do onoga to ovjeka spaja s duhom, taj poinje u sebi oivljavati ono vjeno u njemu,
to nije ogranieno roenjem i smru. U neto takvo vjeno mogu sumnjati samo oni koji to sami nisu doivjeli.
Meditacija je put koji ovjeka vodi spoznaji i uvidu u vjenu, nerazorivu jezgru njegova bia. Samo pomou nje
ovjek moe doi do takvog uvida. Gnoza, duhovna znanost, govore
0 vjenosti te jezgre bia i o njenom opetovanom raanju. esto se postavlja pitanje: Zato ovjek nita ne zna o
svojim doivljajima koji su s onu stranu roenja i smrti? Ali ne bi trebalo tako pitati ve bolje: Kako se dolazi do
takvog znanja? Taj put otvara se ispravnom meditacijom. Pomou nje oivljava sjeanje na doivljaje koji su s onu
stranu roenja 1 smrti. Svatko moe postii to znanje; u svakome postoje sposobnosti za spoznavanjem i samostalnim
gledanjem onoga to pouava prava mistika, duhovna znanost, antropozofija i gnoza. Potrebno je samo izabrati

ispravna sredstva. Samo ono bie koje ima ui i oi moe zamjeivati zvukove i boje. Ali ni oko ne moe nita
opaati ako nedostaje svjetlo koje predmete ini vidljivima. Tajna znanost prua
sredstva kojima se razvijaju duhovne oi i ui te pali duhovno svjetlo. Sredstva duhovnog kolovanja mogu se
oznaiti kao tri stupnja:
1. Priprema. Ona razvija duhovna osjetila.
2. Prosvjetljenje. Ono pali duhovno svjetlo.
3. Posveenje. Ono zapoinje ophoenje s viim duhovnim biima.

S T U P N J E V I P O S V E E N JA
Sljedea priopenja dijelovi su jednog duhovnog kolovanja ije e ime i bie biti jasno svakome tko ih pravilno
primijeni. Oni se odnose na tri stupnja kroz koja kola duhovnog ivota vodi do odreenog stupnja posveenja.
Meutim, ovdje e se nai samo toliko objanjenja koliko se moe javno rei. To su nagovjetaji koji su izneseni iz
jednog mnogo dubljeg, intimnijeg uenja. U tajnom se kolovanju slijedi sasvim odreeni nastavni tijek. Neki
postupci slue tome kako bi ovjekovu duu doveli do svjesnog ophoenja s duhovnim svijetom. Ti postupci odnose
se prema onome to e ovdje biti reeno, kao nastava koja se prua nekome u nekoj strogo ureenoj vioj koli,
prema poukama koje se prigodno daju u nekoj pripravnoj koli. Ipak, ozbiljno i ustrajno izvravanje onoga to je
ovdje naznaeno moe voditi stvarnom tajnom kolovanju. Svakako, nestrpljivi pokuaji bez ozbiljnosti i ustrajnosti
ne mogu dovesti ni do ega. Tajno kolovanje moe biti uspjeno samo ako se prije svega postupa onako kako je
ve ovdje bilo reeno i ako se dalje gradi na tom temelju.
Stupnjevi koje navodi spomenuta predaja jesu sljedei: 1. Priprema, 2. Prosvjetljenje, 3. Posveenje. Uope nije
nuno da se ta tri stupnja niu tako da se prvi potpuno svlada prije nego to se prijee na drugi pa onda drugi prije
nego to na red doe trei. Glede izvjesnih stvari mogue je postati sudionikom u prosvjetljenju ili, tovie, u
posveenju, iako se u odnosu na druge stvari ovjek jo nalazi u pripremi. Ipak e biti potrebno provesti odreeno
vrijeme u pripremi prije nego to ikakvo prosvjetljenje moe zapoeti. I bar za poneto ovjek mora biti
prosvijetljen ako treba zapoeti s posveenjem. U opisivanju, ipak, radi jednostavnosti ta tri stupnja slijede jedan za
drugim.

Priprema
Priprema se sastoji u sasvim odreenom njegovanju osjeajnog i misaonog ivota. Tom njegom duevno i duhovno
tijelo postaju obdareni viim osjetilnim oruem i organima djelovanja onako kao to su prirodne snage opremile tijelo
organima iz neodreene ive tvari.
Poeti treba tako da se pozornost due usmjeri na izvjesna dogaanja u svijetu koji nas okruuje. Ta su dogaanja s
jedne strane ivot koji klija, raste i napreduje, a s druge strane sve pojave koje suovise s ocvjetanjem, uvenuem,
umiranjem. Kamo god ovjek pogleda, nailazi na takva zbivanja istovremeno. Ona posvuda prirodno izazivaju u
ovjeku osjeaje i misli. Meutim, ovjek se u obinim prilikama ne predaje dovoljno tim osjeajima i mislima. Osim
toga, on prebrzo juri od jednog utiska do drugog. Vano je da sasvim svjesno, intenzivno usmjeri pozornost na te
injenice. Tamo gdje opaa cvjetanje i napredovanje neke sasvim odreene vrste, mora sve drugo odaganati iz svoje
due i nakratko se potpuno prepustiti tom jednom dojmu. Uskoro e se uvjeriti da osjeaj koji mu je prije u takvim
sluajevima
projurio kroz duu, sada buja i poprima snaan i
energian oblik. Potom mora pustiti da taj oblik osjeaja u njemu mirno odzvanja. Pritom mora u svojoj nutrini
sasvim utihnuti. Mora se zatvoriti u odnosu na vanjski svijet i pratiti samo ono to njegova dua govori o injenicama
cvjetanja i napredovanja. Pritom nikako ne treba misliti da ovjek dopire daleko ako svoja osjetila poneto otupi
prema svijetu. Prvo treba stvari pogledati to je mogue ivlje i tonije. Tek sada se treba duom predati oivljenim
osjeajima, mislima koje naviru. Bitno je usmjeriti pozornost na oboje, i to u potpunoj unutarnjoj ravnotei. Nade li
ovjek potreban mir i preda li se onome to u dui zaivi, onda e nakon odreenog vremena doivjeti sljedee. U
svojoj e nutrini primijetiti kako nailaze nove vrste osjeaja i misli, koje prije nije poznavao. to ee bude ovjek
na takav nain usmjeravao pozornost na neto to raste, cvjeta i napreduje, a zatim opet obratio pozornost na neto to

vene i odumire, to e mu ti osjeaji postati ivlji. Iz osjeaja i misli to nastaju na taj nain, grade se vidoviti organi
jednako kao to se prirodnim snagama iz oivljenih tvari izgrauju oi i ui fizikog tijela. Sasvim odreeni oblik
osjeaja vee se uz rast i nastajanje, a drugi pak uz ono to vene i odumire. Meutim, to se dogaa samo onda ako se
nastoji da se ti osjeaji njeguju na opisan nain. Mogue je otprilike opisati kakvi su ti osjeaji. Svatko moe o tome
stvoriti potpunu predodbu tek poto je iskusio te unutarnje doivljaje. Tko je esto obraao pozornost na proces
postajanja, napredovanja i cvjetanja, osjetit e neto to je donekle slino utisku prilikom izlaska sunca. Iz procesa
uvenua i odumiranja pojavljuje se doivljaj koji se jednako moe usporediti s polaganim izlaenjem mjeseca na
obzoru. Oba ova osjeaja dvije su snage koje uz odgovarajuu njegu i sve intenzivniji razvoj vode najznaajnijim
duhovnim uincima. Tko se uvijek iznova, planski i namjerno predaje tim osjeajima, otvara sebi jedan novi svijet.
Pred njim poinje svitati
duevni svijet, takozvani astralni plan. Rast i nestajanje vie nisu injenice koje na njega ostavljaju takve neodreene
dojmove kao prije. Naprotiv, oni se oblikuju u duhovne linije i oblike o kojima on prije nije nita niti slutio. A te su
linije i oblici za razliite pojave razliitih oblija. Biljka u cvatu doarava njegovoj dui sasvim odreenu liniju,
jednako kao i ivotinja u fazi rasta ili neko drvo u fazi odumiranja. Pred njim se polagano iri duevni svijet (astralni
plan). U tim linijama i oblicima nema niega proizvoljnog. Dva tajna uenika koja se nalaze na odgovarajuem
stupnju izobrazbe, vidjet e pri istom zbivanju uvijek iste linije i oblike. Kao to je sigurno da e dva ovjeka koji
imaju ispravan vid, neki okrugli stol vidjeti okruglim, a ne jedan od njih okruglim, a drugi etverouglastim; jednako
e se sigurno ispred dviju dua pri pogledu na neku biljku u cvatu pojaviti isto duhovno oblije. Kao to se oblici
biljaka i ivotinja opisuju u obinom prirodopisu, tako opisuje ili crta prema rodovima i vrstama poznavalac tajne
znanosti.
Ako je uenik toliko napredovao da moe vidjeti takva duhovna oblija pojava koje se fiziki pokazuju njegovom
izvanjskom oku, onda nee biti daleko od stupnja gledanja stvari koje nemaju fiziki bitak, dakle, koje moraju ostati
potpuno skrivene (okultne) onome koji nije primio nikakvu pouku o tajnom znanju.
Treba istaknuti, duhovni se istraiva ne treba gubiti u razmiljanju to znai ova ili ona stvar. Takvim razumskim
radom samo se udaljava od pravog puta. On mora gledati u osjetilni svijet svje, sa zdravim osjetilima, s otrim
darom promatranja, a onda se prepustiti svojim osjeajima. On ne smije odluivati
razumskim mudrovanjem to te stvari znae, nego treba prepustiti stvarima neka mu same govore.* Daljnje do ega
se dolazi jest ono to se u tajnoj znanosti naziva orijentacija u viim svjetovima. To se postie ako se ovjek potpuno
prome svijeu kako su osjeaji i misli stvarne injenice, jednako kao to su to stolovi i stolci u fizikoosjetilnom
svijetu. U duevnom i misaonom svijetu osjeaji i misli djeluju jedni na druge onako kako osjetilne stvari djeluju u
fizikom. Sve dok netko nije ivio proet tom svijeu, nee vjerovati kako neka izopaena misao koju u sebi gaji
moe na druge misli koje oivljavaju misaoni prostor djelovati tako razorno kao puano zrno, nasumce ispaljeno iz
puke, na fizike predmete koje pogodi. Takav ovjek moda nikad nee sebi dopustiti da izvri neko fiziki vidljivo
djelo koje dri besmislenim. Ali se nee ustruavati da gaji loe misli ili osjeaje. Oni mu, naime, izgledaju bezopasni
za ostali svijet. Napredak je u tajnoj znanosti mogu samo ako ovjek na svoje misli i osjeaje pazi jednako tako kao i
na svoje korake u fizikom svijetu. Kad pred sobom vidimo zid, ne pokuavamo protrati kroz njega, ve svoje
korake usmjeravamo pokraj njega. Vladamo se prema zakonima fizikog svijeta. Takvi zakoni postoje i za
osjeajni i za misaoni svijet, samo to se oni ovjeku ne mogu nametnuti izvana. Oni moraju sami potei iz ivota
njegove due. ovjek to postie ako si u svako doba brani gajenje loih osjeaja i misli.

* Treba napomenuti da je umjetniki osjeaj spojen s tihom,

u sebi utonulom prirodom, najbolji preduvjet za razvitak
duhovnih sposobnosti. Taj osjeaj prodire kroz povrinu
stvari i time dopire do njenih tajni. U to vrijeme ovjek mora sebi zabraniti svako proizvoljno razmiljanje bez reda,
svaku igru fantazije, svako sluajno lelujanje osjeaja. Time ne postaje siromaan osjeajima. On e uskoro
primijetiti da postaje bogatiji osjeajima i stvaralac prave fantazije upravo, ako na takav nain ureduje svoju nutrinu.
Umjesto rastapanja u beznaajnim osjeajima i poigravanja mislima, pojavljuju se znaajni osjeaji i plodonosne
misli. Ti osjeaji i misli dovode ovjeka do orijentacije u duhovnom svijetu. On stupa u pravilan odnos prema
stvarima duhovnog svijeta. To ima po njega sasvim odreene posljedice. Isto tako kao to fiziki ovjek nalazi svoj

put izmeu fizikih stvari, tako ga njegov put sada vodi izmeu rasta i odumiranja to ih je upoznao na ve opisanom
putu. Sve to raste i napreduje te sve to vene i odumire, on sada prati onako kako je potrebno za njegov napredak i
za napredak svijeta.
Nadalje, tajni uenik treba sebi priutiti njegovanje svijeta zvukova. Potrebno je razlikovati zvuk to ga je proizvelo
neto takozvano neivo (pad neke stvari, neko zvono ili glazbeni instrument) od onog koji potjee od neeg ivog
(neke ivotinje ili ovjeka). uvi zvono, njegov zvuk pobudit e u nama ugodan osjeaj; uvi krik neke ivotinje,
osim osjeaja u zvuku osjetit emo i objavu nekog unutarnjeg doivljaja ivotinje radosti ili bola. Tajni uenik
treba krenuti od ove druge vrste zvukova. Neka svu svoju sposobnost usmjeri na to da mu zvuk objavljuje neto to je
izvan njegove vlastite due. On se mora udubiti u to tue. Svoj osjeaj mora usrdno spojiti s bolom ili radou koju
mu taj zvuk objavljuje. Mora u sebi prevladati ono to njemu taj zvuk znai, da li mu je ugodan ili neugodan, prua li
mu zadovoljstvo ili mu je odbojan. Njegovu duu mora ispuniti samo ono to se zbiva u biu od kojega taj zvuk
dolazi. Tko planski i promiljeno izvodi takve vjebe, time e postii sposobnost da se, takorei, stopi s biem od
kojeg taj zvuk dolazi. Muzikalnom ovjeku takvo e njegovanje duevnog ivota biti lake nego nemuzikalnom. Ipak
ne smijemo misliti da ve sama muzikalnost moe nadomjestiti to njegovanje. Kao tajni uenik moramo na taj nain
nauiti razvijati osjeaj prema cjelokupnoj prirodi. Tako se u svijet osjeaja i misli sputa nova sposobnost. Sva
priroda poinje ovjeku svojim zvuanjem doaptavati tajne. to je za njegovu duu prije bio nerazumljiv zvuk, sada
postaje vrlo smislen govor prirode. I tamo gdje je nekad uo samo zvuk, kad bi zazvualo takozvano neivo,
prepoznaje sada novi govor due. Napreduje li u takvom njegovanju svojih osjeaja, uskoro e opaziti da moe uti
neto o emu prije nije ni slutio.
On poinje sluati duom.
Ovome treba pridodati jo neto da bi se na tom podruju postigao potreban vrhunac. Za izobrazbu tajnog uenika
posebno je vaan nain na koji slua druge ljude kad govore. On se mora naviknuti da to ini tako da pritom njegova
vlastita nutrina u potpunosti uti. Najee se u nutrini sluatelja javlja suglasnost ili protivljenje. Mnogi se ljudi
odmah osjeaju ponukanim izraziti svoje miljenje, svoje odobravanje ili protivljenje. Tajni uenik mora zatomiti
svako odobravanje i svako protivljenje. To ne znai da mora odjednom mijenjati svoj nain ivota i stalno nastojati
postii takvu temeljitu unutarnju utnju. U poetku e to initi samo u pojedinim sluajevima koje unaprijed izabere,
a zatim e se sasvim polako i postupno, kao sam od sebe u njegove navike uvui taj potpuno novi nain sluanja.
U duhovnom se istraivanju ova vjeba izvodi planski. Uenici smatraju svojom obvezom da u odreeno vrijeme
vjebaju sluajui sasvim suprotne misli i pritom uutkaju svako usuglaavanje, a posebno nepovoljne sudove. Pritom
treba uutjeti ne samo svako razumsko prosuivanje nego i svi osjeaji negodovanja, odbijanja pa i suglasnosti.
Uenik stalno mora briljivo promatrati sebe; nisu li takvi osjeaji, ako i ne na povrini, ipak u najintimnijoj dubini
due. Na primjer, mora sluati izjave ljudi koji su u bilo kojem pogledu ispod njega i pritom mora potisnuti svaki
osjeaj sveznalatva ili nadmoi. Svakom e biti od koristi da na taj nain slua djecu. I najmudriji moe
neizmjerno puno nauiti od djece. Tako ovjek uspijeva rijei drugih sluati sasvim samozatajno uz potpuno
iskljuenje vlastite osobnosti, svog miljenja i naina osjeanja. Vjebajui tako sluanje bez kritike i onda ako netko
iznosi sasvim suprotno miljenje njegovome, ako se pred njim odvije neto potpuno "krivo", on postupno ui kako se
potpuno stopiti s biem drugoga, kako mu se sasvim predati. Prodirui kroz rijei, oslukuje duu drugoga. Tek
ustrajnom vjebom takve vrste zvuk postaje pravo sredstvo za opaanje due i duha. Svakako, to zahtijeva najstroe
samosvladavanje. Ali to vodi visokom cilju. Ako se ta vjeba provodi u vezi s drugim, zadanim s obzirom na
zvuanje u prirodi, u dui se razvije novi osjet sluha. Ona postaje sposobna primjeivati oitovanja duhovnog svijeta
koja ne nalaze svoj izraz u vanjskim zvukovima to se opaaju fizikim uhom. Budi se opaanje "unutarnje rijei".
Tajnom se ueniku postupno objavljuju istine iz duhovnog svijeta. On na duhovni nain uje kako mu
se govori.* Sve vie istine spoznaju se tim
"unutarnjim govorenjem". I ono to moemo uti iz usta istinskog tajnog istraivaa, dano mu je zahvaljujui toj vrsti
iskustva. Time se ne eli rei da je suvino bavljenje tajnoznanstvenim spisima prije nego to ovjek postane
sposoban da sam na takav nain razabere "unutarnje govorenje". Naprotiv, itanje takvih spisa, sluanje uenja tajnih
istraivaa i sami su sredstvo za postignue samospoznaje. Svaka reenica tajne znanosti koju ovjek uje, pogoduje
da se pozornost, svijest, usmjeri onamo kamo mora dospjeti da bi dua doivjela pravi napredak. tovie, svemu
reenom treba pridodati predano prouavanje onoga to tajni istraivai priopavaju svijetu. U svakom tajnom
kolovanju takvo pouavanje spada u pripremu. Tko god bi htio primijeniti sva ostala sredstva, ne bi postigao
nikakav cilj kad u sebe ne bi primio uenje tajnog istraivaa. To uenje, crpljeno iz ive "unutarnje rijei", iz "ivog

govorenja", ima samo po sebi duhovni ivot. Ona nisu samo puke rijei. Ona su iva snaga. I dok prati rijei tajnog
znalca, dok ita knjigu koja poiva na zbiljskom unutarnjem iskustvu, u tvojoj dui djeluju snage koje te ine
vidovitim jednako tako kako su snage prirode od ivih tvari oblikovale tvoje oi i ui. * Samo onome tko nesebinim
sluanjem postigne da stvarno
moe primati iznutra, tiho, bez pokretanja nekog osobnog
mnijenja ili osobnog osjeaja, samo njemu mogu govoriti
via bia o kojima se govori u tajnoj znanosti. Sve dok
ovjek onome to uje suprotstavlja bilo kakvo miljenje,
bilo kakav osjeaj, bia duhovnog svijeta ute.
Prosvjetljenja
Prosvjetljenja proizlazi iz vrlo jednostavnih postupaka. I tu se radi o tome da se razviju odreeni osjeaji i misli to
drijemaju u svakom ovjeku i koji se moraju probuditi. Samo onaj tko s potpunim strpljenjem strogo i ustrajno
provodi ove jednostavne postupke, moe, zahvaljujui njima, doi do opaanja unutarnjih pojava svjetla. Poinje se
tako da se na odreen nain promatraju pojedina bia prirode kao primjerice: neki proziran, lijepo oblikovan kamen
(kristal), neka biljka i neka ivotinja. Najprije se sva pozornost usmjerava na usporedbu kamena sa ivotinjom. To se
ini tako da misli koje se ovdje navode moraju prolaziti kroz duu praene ivim osjeajima. Nijedna druga misao,
nijedan drugi osjeaj ne smije se umijeati i smetati intenzivnom, pozornom promatranju. Treba rei samome sebi:
"Kamen ima neki oblik i ivotinja ima neki oblik. Kamen ostaje miran na svom mjestu. ivotinja mijenja svoje
mjesto. Nagon (udnja) je taj koji tjera ivotinju da mijenja svoje mjesto, a ivotinjsko oblije takoer slui
nagonima. Njeni organi, njena orua izgraeni su prema tim nagonima. Oblik kamena nije nainjen prema udnjama,
ve snagom bez udnje."* Ako se ovjek intenzivno unese u te misli i pritom s napetom

* injenicu koja se ovdje ima u vidu, ukoliko se ona odnosi

na promatranje kristala, iskrivljavali su na razne naine
oni koji su o njoj uli samo na izvanjski (egzoterni ) nain,
iz ega su nastali i takvi postupci kao to su "gledanje
kristala" i tako dalje. Takve manipulacije poivaju na
nesporazumima. One su opisane u mnogim knjigama, ali
nikada ne tvore predmet istinske (ezoterne) tajne nastave.
pozornou promatra kamen i ivotinju, onda u njegovoj dui oivljavaju dvije sasvim razliite vrste osjeaja.
Iz kamena struji u nau duu jedna vrsta osjeaja,
a iz ivotinje druga. To nam u poetku vjerojatno nee uspjeti, ali uz stalno strpljivo vjebanje ti e se osjeaji
postupno pojaviti. Potrebno je neprestano i stalno vjebati. U poetku su ti osjeaji prisutni samo dok traje
promatranje, kasnije djeluju i naknadno. Tada oni u dui postaju neto ivo. Potrebno je da se ovjek samo podsjeti: i
oba e se osjeaja uvijek pojaviti i bez promatranja nekog vanjskog predmeta. Iz tih osjeaja i iz misli povezanih s
njima oblikuju se vidoviti organi. Ukljuimo li u promatranje i
biljku, primijetit emo da je osjeaj koji proizlazi iz nje, po svom svojstvu pa i stupnju, u sredini izmeu onoga to
struji iz kamena i onoga to struji iz ivotinje. Organi koji se na takav nain stvaraju jesu duhovne oi. Njima ovjek
postupno ui gledati neto poput duevnih i duhovnih boja. Tako dugo dok je ovjek usvojio tek ono to je opisano
kao "priprema", duhovni svijet sa svojim linijama i oblicima ostaje taman; prosvjetljenjem on postaje svijetao.
Naravno, rijei "taman" i "svijetao" kao i drugi upotrijebljeni izrazi samo priblino oznaavaju ono na to se misli, ali
drugog izbora nemamo ako se elimo posluiti uobiajenim jezikom. Taj jezik stvoren je samo za fizike okolnosti.
Tajna znanost oznaava kao "plavo" ili "plavocrveno" ono to za vidoviti organ struji iz kamena, a ono to se
osjea od ivotinje oznaava se kao "crveno" ili "crvenouto". Zapravo su boje koje se vide "duhovne vrste". Boja
koja dolazi od biljke jest "zelena" i postupno prelazi u svijetlu, etersko ruiastocrvenu. Biljka je, naime, takvo bie
prirode koje u viim svjetovima u izvjesnom smislu nalikuje svome ustroju u fizikom svijetu. Meutim, nije isto s
kamenom i ivotinjom. Treba nam biti jasno da su sa spomenutim bojama navedene samo glavne nijanse u
kamenom, biljnom i ivotinjskom carstvu. U stvarnosti postoje sve mogue medunijanse. Svaki kamen, svaka biljka,

svaka ivotinja ima svoju sasvim odreenu nijansu. Ovome se pridruuju sa svojim esto predivnim, a esto i
uasnim bojama, bia viih svjetova, koja se nikada fiziki ne utjelovljuju. Doista, bogatstvo boja je u viim
svjetovima neizmjerno vee nego u fizikom svijetu.
Kad je ovjek jednom stekao sposobnost gledanja "duhovnim oima", on e prije ili poslije susresti spomenuta via,
dijelom i nia bia od sebe, a koja nikada ne stupaju u fiziku stvarnost.
Kad ovjek postigne onoliko koliko je ovdje opisano, otvoreni su mu putovi za mnogo toga. Meutim, nikome se ne
savjetuje da ide dalje bez pomnog uvaavanja uputa duhovnog istraivaa ili onoga to je on inae priopio. I za sve
to je do sada reeno, najbolje je uvaavati takvo iskusno vodstvo. Uostalom, ako je ovjek smogao u sebi toliko
snage i ustrajnosti da dode do odgovarajuih navedenih elementarnih stupnjeva prosvjetljenja, onda e takoer
sasvim sigurno potraiti i nai pravo vodstvo.
Oprez je u svakom sluaju nuan, i tko ga ne eli primijeniti, najbolje e uiniti ako odustane od svih koraka na putu
tajne znanosti. Nuno je da onaj tko postane tajni uenik ne izgubi nita od svojstava plemenita, dobra i za svu fiziku
stvarnost primljiva ovjeka. Dapae, kao tajni uenik on neprestano mora poveavati svoju moralnu snagu za vrijeme
svog uenja, svoju unutarnju istou i svoj dar promatranja. Spomenimo samo jedno: za vrijeme osnovnih vjebi
prosvjetljenja uenik stalno mora uveavati svoje suosjeanje sa svijetom ljudi i ivotinja i svoj smisao za ljepotu
prirode. Ukoliko se o tome ne bi brinuo, taj osjeaj i smisao stalno bi se otupljivali uslijed takvih vjebi. Srce bi
otvrdnulo, a osjeaji otupjeli. To bi nuno dovelo do opasnih posljedica.
Kako se dolazi do prosvjetljenja, ako se u smislu gornjih vjebi preko kamena, biljke i ivotinje uzdiemo do
ovjeka, i kako poslije prosvjetljenja jednom svakako dolazi do spajanja due s duhovnim svijetom te se postie
posveenje: o svemu tome bit e govora, koliko je to mogue, u sljedeim poglavljima.
U nae vrijeme mnogi ljudi trae put do tajne znanosti. Oni to ine na razne naine i iskuavaju vrlo opasne, ak i
nedostojne postupke. Zato oni koji smatraju da znaju neto istinito o tim stvarima trebaju drugima pruiti mogunost
upoznavanja s poneim iz tajnog kolovanja. Ovdje je priopeno samo toliko koliko je u skladu s tom mogunosti.
Treba objaviti istinito, kako pogreno ne bi nanijelo veliku tetu. Putovi koji su ovdje oznaeni nikome ne mogu
nanijeti tetu ako ne sili. Tek se na jedno mora paziti: nitko ne smije na takve vjebe potroiti vie vremena i snage
nego to mu stoji na raspolaganju s obzirom na njegov ivotni poloaj i njegove dunosti. Nitko ne smije zbog svog
tajnog puta smjesta promijeniti bilo to u svojim vanjskim ivotnim okolnostima. elimo li doi do istinskih
dostignua, moramo imati strpljenja; ovjek mora nakon nekoliko minuta biti u stanju prestati s vjebom i mirno
prijei na svoj dnevni posao. Nikakve misli o vjebama ne smiju se umijeati u dnevni posao. Tko nije nauio u
najviem i najboljem smislu ekati, nije sposoban biti tajnim uenikom i nikad nee postii uinke znaajne
vrijednosti.
Kontrola misli i osjeaja
Ako netko trai put k duhovnoj znanosti na nain koji je opisan u prethodnom poglavlju, onda ne smije propustiti da
se tijekom itavog rada jaa jednom konstantnom milju. Naime, on mora stalno imati u vidu da je nakon nekog
vremena moda ve postigao znaajan napredak, ali da mu se on ne pokazuje na nain kako je to moda oekivao.
Tko to nema na umu, lako e izgubiti ustrajnost i ubrzo odustati od svih pokuaja. Snage i sposobnosti koje ovjek
mora razvijati, u poetku su vrlo krhke. Njihovo je bie neto sasvim drugo od predodbi koje je ovjek
0 tome prethodno stvorio. Ta on se bio navikao baviti samo fizikim svijetom. Duhovni i duevni svijet bili su
nedostupni njegovu pogledu i njegovim pojmovima. Zato uope ne zauuje to ne primjeuje duhovne 1 duevne
snage sada kada se one u njemu razvijaju. U tome lei mogunost zablude za onoga tko se
uputi na tajnu stazu, a ne pridrava se iskustava ko
ja su prikupili iskusni istraivai. Tajni istraiva prepoznaje napredak koji uenik postie, i to mnogo prije nego to
je sam uenik svjestan tog napretka. On zna kako se pomalo oblikuju njene duhovne oi prije nego to to uvidi
uenik. Zato se velik dio uputa tajnog istraivaa sastoji upravo u tome da izrazi ono to uenika potie da ne izgubi
povjerenje, strpljenje i ustrajnost prije nego to doe do vlastite spoznaje o svom napretku. Naravno, tajni znalac ne
moe svom pitomcu dati neto to u ovome, na skriven nain, ve ne postoji. On ga moe samo navoditi na razvijanje
sposobnosti koje u njemu drijemaju. Meutim, ono to iz svojih iskustva priopava, bit e potrebno onome tko iz
mraka eli prodrijeti do svjetlosti.
Mnogi naputaju put tajne znanosti, ve ubrzo nakon to na njega stupe, jer im napredak nije odmah vidljiv. ak i
kad za pitomca nastupe prva primjetljiva via iskustva, on ih esto smatra iluzijama jer je sebi stvorio sasvim

drugaije predodbe o tome to treba doivjeti. Gubi hrabrost jer prva iskustva smatra bezvrijednim ili pak mu se ona
ine toliko neznatnim da ne vjeruje da bi ga ona u nekom predvidljivom roku mogla dovesti do bilo ega znaajnog.
Ali hrabrost i samopouzdanje dva su svjetla koja se ne smiju ugasiti na putu tajne znanosti. Tko sebe ne moe
natjerati da ipak uvijek iznova ponovi neku vjebu, koja je prividno bezbroj puta bila bezuspjena, taj nee stii
daleko.
Mnogo prije jasnog opaanja napretka javlja se mutan osjeaj da se nalazimo na pravom putu. A taj osjeaj ovjek
mora uvati i njegovati, jer upravo on moe postati sigurnim vodiem. Prije svega treba iskorijeniti vjerovanje da su
potrebni neki sasvim neobini, tajanstveni postupci kako bi se dolo do viih spoznaja. Mora nam biti jasno da je
potrebno poi od onih osjeaja i misli s kojima ovjek stalno ivi te da tim osjeajima i mislima treba samo dati
drugaiji smjer od onoga na koji smo naviknuti. Samome sebi treba rei: u mojem vlastitom svijetu osjeaja i misli
skrivene su najvie tajne, samo ih do sada nisam opazio. Napokon, sve poiva na tome da ovjek sa sobom stalno
nosi tijelo, duu i duh, ali da je potpuno svjestan samo svoga tijela, a ne due i duha. Tajni uenik postaje svjestan
due i duha kao to je svaki obian ovjek svjestan svoga tijela.
Zbog toga je vano da se i misli pravilno usmjere kako bi se razvila osjetljivost za opaanje onoga to je u obinom
ivotu nevidljivo. Navest emo jedan od naina kako se to radi. To je opet sasvim jednostavno, kao to je bilo
jednostavno sve to je do sada priopeno. A uinak e biti najvei ako sve ustrajno provodimo i ako nam uspije da se
tome predamo s potrebnim intimnim raspoloenjem.
Stavimo pred sebe malu sjemenku neke biljke. Bit je u tome da pred ovom neznatnom stvari intenzivno stvaramo
prave misli i pomou tih misli razvijamo odreene osjeaje. Prvo nam mora biti jasno to oima zaista vidimo.
Opiimo sebi oblik, boju i sva ostala svojstva sjemenke. Zatim razmislimo ovako: Posijemo li ovu sjemenku, iz nje e
izrasti biljka raznolikih oblika. Predoimo si tu biljku. Izgradimo je u svojoj mati. A onda pomislimo: to ja sebi
predoavam u mati, snage zemlje i svjetla stvarno e kasnije izmamiti iz sjemenke. Kad bih pred sobom imao neku
umjetno oblikovanu stvar koja bi izgledom sasvim oponaala sjemenku, tako da je moje oi ne bi mogle razlikovati
od prave, nikakva snaga zemlje i svjetla ne bi iz nje mogla izmamiti biljku. Komu ta misao postane sasvim jasna, tko
je unutarnje doivi, taj e i sljedeu moi oblikovati s ispravnim osjeajem. Sebi e rei: U ovoj sjemenci ve
skriveno poiva kao snaga itave biljke ono to e kasnije iz nje izrasti. U umjetnom zrnu koje oponaa pravo,
ta snaga ne poiva. Pa ipak su za moje oi oba zrna jednaka. U pravoj sjemenci ima neto nevidljivo to u umjetnoj
nema. Na to nevidljivo' treba sada usmjeriti osjeaj i misli.* Predoimo si:

* Ako bi netko prigovorio da bi se pri tonijem mikroskopskom

pregledu umjetno zrno razlikovalo od pravog, samo bi
pokazao da nije shvatio o emu se radi. Ne radi se o tome
to ovjek stvarno ima pred sobom na osjetilni nain,
ve da se na tome razvijaju duevnoduhovne snage. To nevidljivo kasnije e se preobraziti u vidljivu biljku koja e
preda mnom stajati u svom obliku i boji. Sasvim se predajmo misli: Nevidljivo e postati vidljivim. Kada ne bih
mogao misliti, ne bi mi se ni moglo ve sada objaviti ono to e tek kasnije postati vidljivo.
Treba posebno jasno naglasiti: Ono o emu tu mislimo moramo i intenzivno osjeati. Moramo u miru, bez primjesa
drugih misli koje bi smetale, u sebi doivljavati ovu jednu, gore navedenu misao. I treba si ostaviti vremena da se ta
misao i osjeaj koji se na nju nadovezuje, takorei urezu u duu. Uinimo li to na pravi nain, poslije nekog
vremena moda tek poslije mnogobrojnih pokuaja osjetit emo u sebi izvjesnu snagu. A ta e snaga stvoriti
nov nain gledanja. Sjemenka e se pojaviti kao okruena malim oblakom svjetla. Na osjetilnoduhovni nain osjetit
emo neku vrstu plamena. Prema sredini toga plamena imat emo osjeaj kakav u nama budi utisak ljubiaste boje; a
prema rubu onakav kakav u nama budi utisak plaviaste boje. Tu se pojavljuje ono to ranije nismo vidjeli i to je
stvorila snaga misli i osjeaja koje smo u sebi probudili. Ono to je osjetilno bilo nevidljivo biljka koja e tek
poslije postati vidljiva, sada se objavljuje na duhovnovidljiv nain.
Shvatljivo je da e netko sve ovo smatrati iluzijom. Mnogi e rei: "to e mi takve utvare i takve sablasti?" Poneki
e otpasti i nee produiti ovim putem. No u ovom tekom trenutku ovjekova razvoja posebno je vano ne
zamijeniti matu za duhovnu zbilju. A osim toga treba imati hrabrosti probijati se naprijed i ne postati bojaljiv i
maloduan. S druge strane, meutim, treba svakako naglasiti vanost neprestanog njegovanja zdravog smisla, koji
razlikuje istinu od obmane. Za vrijeme svih tih vjebi ovjek nikada ne smije izgubiti punu svjesnu vlast nad samim

sobom. Onako sigurno kako misli o stvarima i zbivanjima svakidanjeg ivota, tako mora misliti i ovdje. Bilo bi loe
kad bi zapao u sanjarije. U svakom trenutku on mora ostati bistra razuma; trezven. Najvea bi pogreka bila kad bi
ovjek uslijed takvih vjebi izgubio ravnoteu i kad bi ga one sprjeavale da o stvarima svakodnevnog ivota
prosuuje zdravo i jasno kao prije. Tajni uenik uvijek se ponovno treba preispitivati nije li moda ispao iz svoje
ravnotee, da li je ostao isti unutar okolnosti u kojima ivi. U sebi mora sauvati vrsti mir, jasan smisao za sve.
Svakako, on mora dobro paziti da se ne predaje svakojakom proizvoljnom sanjarenju niti svim moguim vjebama.
Pravci miljenja koji se ovdje iznose iskuani su i vjebani u tajnim kolama jo od pradavnih vremena. Ovdje se
priopavaju samo takvi pravci. Onaj tko bi elio primijeniti drugaije pravce, to ih sam stvara ili takve o kojima tu i
tamo uje ili ita, taj mora zavriti na stranputici te e se uskoro nai na stazi bezgranine fantastike.
Sada emo opisati vjebu kojom treba nastaviti prethodnu. Postavimo se nasuprot biljci koja se nalazi na stupnju
punog razvoja. Zatim se promimo milju da e doi vrijeme kada e ova biljka odumrijeti. Vie nita nee ostati od
onoga to sada vidim pred sobom. Ali ta e biljka ve tada imati razvijene sjemenke koje opet postaju novim
biljkama. Ponovno primjeujem da u ovome to vidim skrovito miruje neto to ja ne vidim. Sasvim se ispunjavam
milju kako ovaj oblik biljke sa svojim bojama vie nee postojati u budunosti. Ali predodba da ona
stvara sjeme pouava me da ona nee nestati u nita. Ono to je uva od nestajanja sada ne mogu vidjeti oima
jednako, kao to prije u sjemenci nisam mogao
vidjeti biljku. U njoj, dakle, postoji neto to ne
mogu vidjeti oima. Ako ostavim da ta misao u meni ivi i ako se odgovarajui osjeaj u meni spoji s njom, onda se
poslije odreenog vremena u mojoj dui opet razvija snaga koja prelazi u novi nain gledanja. Iz biljke opet raste
neka vrsta duhovnog plamenog oblika. Naravno da je ovaj razmjerno vei od onoga koji je opisan ranije. Plamen
moemo u njegovu srednjem dijelu osjetiti zelenkastoplavo, a na njegovu izvanjskom rubu ukastocrveno.
Ovdje se mora izriito naglasiti da se ono to je ovdje oznaeno kao "boja" ne vidi onako kako fizike oi vide boje,
ve se duhovnim opaanjem osjea neto slino onome to imamo pri fizikom utisku boje. Duhovno opaati "plavo"
znai imati osjet ili osjeaj slian onome kada pogled fizikog oka poiva na plavoj boji. Tko se stvarno postupno eli
uzdignuti do duhovnog promatranja, mora to uzeti u obzir. Inae oekuje da e u duhovnom nai samo ponavljanje
fizikog. To bi ga moglo dovesti u veliku zabludu.
Onaj kome je uspjelo da tako neto vidi duhovno, mnogo je postigao, jer njemu se stvari ne otkrivaju
samo u sadanjem postojanju ve i u svome nastajanju
i nestajanju. On poinje posvuda gledati taj duh o kome osjetilne oi ne mogu nita znati. Time je uinio prve korake
da bi postupno, vlastitim gledanjem doao do onoga to se nalazi s onu stranu roenja i smrti. Za vanjska osjetila
neko bie nastaje roenjem, a nestaje smru. To je samo zato to ta osjetila ne opaaju skriveni duh bia. Za duh je
roenje i smrt
samo preobraaj, kao to je i razvijanje cvijeta iz pupoljka preobraaj koji se odigrava pred fizikim oima. Ako to
ovjek eli upoznati vlastitim gledanjem, mora na spomenuti nain za to tek probuditi duhovno osjetilo.
Da bismo odmah otklonili jo jednu primjedbu nekih ljudi koji imaju stanovita duevna (psihika) iskustva, moramo
rei ovo: Uope ne treba pobijati da postoje krai, jednostavniji putovi te netko moe vlastitim vienjem upoznati
pojave roenja i smrti a da prije nije iskusio sve ono to je ovdje opisano. Ima ljudi koji imaju znaajnu psihiku
prirodnu sklonost i potreban im je samo mali poticaj da bi se ona razvila. Ali to su izuzeci. Meutim, ovdje izloeni
put jest opi i siguran. ovjek moe stei stanovito znanje iz kemije na jednom neuobiajenu putu, ali ako eli postati
kemiar, mora poi opim, sigurnim putem.
Tekim posljedicama mogla bi uroditi zabluda kad bi netko vjerovao da moe lake, udobnije stii do cilja tako to bi
opisanu sjemenku ili biljku sebi samo predoio, samo predstavio u mati. Tko tako postupi, naravno, takoer moe
doi do cilja, ali ne tako sigurno kao na ve izloeni nain. Vienje do kojeg se dolazi bit e u veini sluajeva samo
obmana mate i trebalo bi tek ekati na njegov preobraaj u duhovno gledanje. Nije stvar u tome da ja svoje vienje
stvaram iz puke samovolje, ve da ga stvarnost stvara u meni. Istina mora izvirati iz dubine moje vlastite due, a
nikako ne smije moje obino ja biti arobnjak koji eli izmamiti istinu. Taj arobnjak moraju biti bia iju duhovnu
istinu elim gledati.
Ako je ovjek takvim vjebama pronaao u sebi prve poetke duhovnog gledanja, smije se uzdii i
do promatranja samog ovjeka. U poetku se moraju izabrati jednostavne pojave u ljudskom ivotu. Ali prije nego
to ovjek prijee na to, potreban je naroito ozbiljan rad na potpunoj istoi vlastitog moralnog karaktera. Moramo

odstraniti svaku pomisao da na taj nain steenu spoznaju moda upotrijebimo u vlastitu korist. ovjek mora
raistiti sa sobom da nikada nee nad svojim blinjima zloupotrijebiti mo koju moda bude stekao. Zato svatko tko
vlastitim gledanjem trai tajne o ljudskoj prirodi mora postupati prema ovom zlatnom pravilu prave tajne znanosti. A
zlatno pravilo glasi: ako pokua uiniti jedan korak naprijed u spoznavanju tajnih istina, uini istovremeno tri koraka
naprijed u usavravanju svog karaktera. Tko postupa prema tom pravilu, moe izvoditi takve vjebe, a jednu emo
sada opisati.
Predoimo si ovjeka kojeg smo jednom promatrali kako udi za nekom stvari. Pozornost treba usmjeriti na tu
udnju. Najbolje je u sebi probuditi sjeanje na trenutak kada je ona bila najivlja i kada je bilo prilino neizvjesno
hoe li ovjek udeno dobiti ili ne. Zatim se treba sasvim predati predodbi o onome to se promatra u sjeanju. U
vlastitoj dui treba uspostaviti najvei mogui unutarnji mir. Koliko god je to mogue, treba biti slijep i gluh za sve
drugo to se dogaa u okolini. Pritom treba naroito paziti da se pomou potaknute predodbe u dui probudi osjeaj.
Pustit emo da se taj osjeaj u nama uzdie poput oblaka koji se die na inae sasvim praznom obzorju. Prirodno je
da e ovo promatranje u pravilu biti prekinuto zato to ovjeka na kojeg je usmjerena pozornost nismo mogli
dovoljno dugo promatrati u opisanom duevnom stanju. Vjerojatno emo uiniti stotine i stotine uzaludnih pokuaja,
ali ne smijemo izgubiti strpljenje. Nakon mnogobrojnih pokuaja bit e mogue u vlastitoj dui doivjeti osjeaj koji
odgovara duevnom stanju ovjeka kojeg smo promatrali. Poslije nekog vremena primijetit emo kako iz tog osjeaja
u naoj dui izrasta sna
ga koja postaje duhovno gledanje duevnog stanja
drugoga. U vidokrugu e izroniti slika koju emo osjetiti kao neto svijetlee. A ta slika koja duhovno svijetli jest
takozvano astralno utjelovljenje promatranog duevnog stanja udnje. I opet se ta slika moe opisati kao osjeaj
slian plamenu. U sredini e se pojaviti kao utocrvena, a na rubu emo je doivjeti kao crvenkastoplavu ili
ljubiastu. Vrlo je vano da se s takvim duhovnim gledanjem paljivo postupa. Najbolje je ako u poetku o tome
nikome ne govorimo, osim moda svom uitelju, ukoliko takvog imamo. Naime, pokua li ovjek takvu pojavu
opisati nevjetim rijeima, najee se izlae tekim obmanama. Upotrebljava obine rijei koje ipak nisu
namijenjene za takve stvari i zato su pregrube i nezgrapne. Pokuavajui samu stvar zaodjenuti u rijei, ovjek biva
zaveden da u svoje istinito gledanje unese svakojake obmane mate. I opet jedno vano pravilo za tajnog uenika:
Naui utjeti o svojim duhovnim vienjima. tovie, o tome uti i pred samim sobom. Ne pokuavaj ono to ugleda
u duhu zaodjenuti u rijei ili dokuiti nevjetim razumom. Predaj se naprosto svom duhovnom gledanju i ne remeti ga
s mnogo razmiljanja. Ti mora, naime, promisliti kako tvoje razmiljanje u poetku uope nije doraslo tvom vienju.
To si razmiljanje stekao u svom dosadanjem ivotu, ogranienom tek na fizikoosjetilni svijet, a to to sada stjee
nadilazi taj svijet. Nemoj, dakle, nastojati na to novo, vie, primjenjivati mjerilo staroga. Samo onaj tko ve ima neke
vrstine u promatranju unutarnjih iskustava moe o tome govoriti i time poticati svoje blinje.
Ve opisanoj vjebi moemo dodati jo jednu koja je dopunjuje. Na jednak nain promatrat emo kako se nekom
ovjeku ispunila neka elja, neko oekivanje. Primijenimo li pritom ista pravila i oprez kao u prvom sluaju, doi
emo i do duhovnog vienja. Opazit emo stvaranje duhovnog plamena koji u sredini osjeamo utim sa zelenkastim
rubom.
Ovakvim promatranjem svojih blinjih ovjek lako moe poiniti moralnu pogreku. Moe postati krut, bezosjeajan.
Potrebno je boriti se svim moguim sredstvima da do toga ne doe. Promatramo li na ovaj nain, svakako je nuno
dosegnuti onu visinu gdje se dolazi do potpune izvjesnosti da su misli uistinu stvarnost. Ne smijemo dopustiti da nas
obuzmu misli koje nisu u skladu s najdubljim potovanjem ovjekova dostojanstva i ovjekove slobode. Ni u jednom
trenutku ne smije nas proeti misao da bi neki ovjek za nas mogao biti samo objekt promatranja. Ruku pod ruku sa
svakim tajnim promatranjem ljudske prirode, samoodgoj mora dovesti do toga da se neogranieno cijeni puna
vrijednost svakog ovjeka, smatrajui ono to je u njemu neim svetim, za nas nedodirljivim. Ono to je u ovjeku ne
smijemo povrijediti ni u mislima ni u osjeajima. Mora nas ispunjavati osjeaj svete plahosti pred svime to je
ljudsko, ak i kad se zamilja samo u sjeanju.
Ta dva primjera samo nagovjeuju kako se dolazi do spoznaje ljudske prirode. Na njima smo u najmanju ruku mogli
pokazati put kojim treba poi. Tko nade onu neophodnu unutarnju tiinu i mir, to je uvjet za takvo promatranje,
njegova dua ve e time doivjeti velik preobraaj. To e uskoro dovesti do toga da e mu unutarnje obogaenje
koje doivljava njegovo bie, pruiti sigurnost i mir i u njegovu vanjskom ponaanju. A to preobraeno vanjsko
ponaanje povratno e djelovati na njegovu duu. I tako e dalje sam sebi pomagati. Pronai e sredstva i putove da o
ljudskoj prirodi sve vie otkriva ono to je skriveno vanjskim osjetilima. Tako e postati zreo za uvid u tajanstvene

odnose izmeu ljudske prirode i svega onoga to jo postoji u svemiru. Na tom putu ovjek se sve vie pribliava
trenutku ostvarenja prvih koraka u posveenje. Ali prije nego to ih je mogue uiniti potrebno je jo neto. To neto
tajni uenik isprva moda nee smatrati nunou. Ali kasnije hoe.
Naime, uenik koji ulazi u posveenje mora sa sobom donijeti u izvjesnom smislu izgraenu hrabrost i neustraivost.
Tajni uenik mora upravo traiti prilike u kojima se te vrline izgrauju. One bi se u tajnom kolovanju trebale
oblikovati potpuno sustavno. Ali i sam je ivot u tom smislu osobito dobro tajno kolovanje; moda najbolje. Mirno
gledati opasnosti u oi i htjeti bez oklijevanja svladati tekoe time mora ovladati tajni uenik. Na primjer, u nekoj
se opasnosti mora odmah pribrati da bi doao do osjeanja: moj strah nije od koristi ni u kojem pogledu; ja ga uope
ne smijem imati; moram misliti samo na ono to treba initi. On mora doi do toga da prilike u kojima bi ranije bio
bojaljiv, stanja kao "bojati se", "gubiti hrabrost"; njemu barem u samom, najunutarnjijem osjeanju postanu
nemogua. ovjek, naime, samoodgojem u tom smjeru u sebi razvija sasvim odreene snage koje su mu potrebne da
bi mogao biti posveen u vie tajne. Kao to je fizikom ovjeku potrebna ivana snaga da bi se sluio svojim
fizikim osjetilima, tako je duevnom ovjeku potrebna ona snaga koja se razvija samo u hrabrim i neustraivim
prirodama. Tko prodre u vie tajne, vidi stvari koje obinom ovjeku uslijed obmana osjetila ostaju skrivene. Jer
iako nam fizika osjetila ne doputaju gledanje viih istina, ona su ba time i ovjekovi dobrotvori. Ona mu skrivaju
ono to bi ga nepripremljenog moralo silno zaprepastiti jer ne bi mogao izdrati pogled na to. Tajni uenik mora biti
dorastao tom prizoru. On gubi odreene prijanje oslonce u vanjskom svijetu upravo zahvaljujui okolnosti to je bio
zahvaen obmanom. To je stvarno i doslovno tako kao kad bi se nekoga upozorilo na opasnost koja je ve odavno
nad njim lebdjela, ali o kojoj on nita nije znao. Prije se nije bojao, a sada, budui da zna, spopada ga strah, iako se
opasnost time nije poveala.
Snage svijeta jesu ruilake i gradivne: sudbina fizikih bia jest nastajanje i nestajanje. Znalac treba usmjeriti pogled
u djelovanje tih snaga, u tijek te sudbine. Treba skinuti veo koji u obinom ivotu prekriva duhovne oi. I sam je
ovjek usko povezan s tim snagama, s tom sudbinom. U njegovoj vlastitoj prirodi nalaze se i ruilake i gradivne
snage. Kako se druge stvari razotkrivaju pred okom znalca, tako i njegova vlastita dua razotkriva sebe samu. Tajni
uenik ne smije izgubiti snagu pred takvom samospoznajom. A ona mu nee uzmanjkati samo onda ako je sa sobom
donese u izobilju. Zato mora nauiti kako u tekim ivotnim uvjetima sauvati unutarnji mir i sigurnost; mora u sebi
odgajati vrsto povjerenje u dobre moi postojanja. Osim toga, mora biti spreman na to da ga u ivotu vie nee
voditi pokretake snage koje su ga do sada vodile. Morat e uvidjeti da je do sada puno stvari inio i mislio samo zato
to je zaglibio u neznanje. Otpast e razlozi koje je imao do sada. tota je inio iz tatine, a uvidjet e da je za znalca
svaka tatina neizrecivo bezvrijedna. Poneke stvari inio je iz gramzivosti, a uvidjet e kako je svaka gramzivost
ruilaka. Morat e razvijati sasvim nove pobude za djelovanje i miljenje, a za to su potrebne i hrabrost i
neustraivost.
Od osobite je vanosti duboko u nutrini samoga misaonog ivota njegovati tu hrabrost i tu neustraivost. Tajni uenik
mora nauiti da zbog neuspjeha ne klone duhom. Mora biti sposoban ovako misliti: "elim zaboraviti da mi ovo opet
nije uspjelo, ali pokuat u ponovno, kao da se nita nije dogodilo." Tako se probija do uvjerenja kako u svijetu
postoji nepresuan izvor snaga iz kojih moe crpsti. On uvijek iznova stremi duhovnom koje e ga podii i nositi bez
obzira na to koliko se esto ono zemaljsko pokazalo slabim i bez snage. Mora biti sposoban ivjeti ususret budunosti
i ne smije dopustiti da ga u tom stremljenju ometa bilo koje iskustvo iz prolosti. Ako je ovjek do izvjesnog
stupnja stekao ova opisana svojstva, onda je zreo spoznati prava imena stvari, koja su klju vieg znanja. Jer
posveenje se sastoji u tome da ovjek ui stvari svijeta nazivati onim imenima koja one imaju u duhu njihovih
boanskih prauzroka. U njihovim imenima poivaju tajne ovih stvari. Stoga posveenici govore drugaijim jezikom
nego neposveenici jer ovi prvi navode imena bia prema kojima su ona sama stvorena. Onoliko koliko se moe
govoriti o samom posveenju (inicijaciji) slijedi u iduem poglavlju.

P O S V E E N JE
Posveenje je najvii stupanj o kojem se u jednom spisu jo mogu dati sasvim razumljive napomene. 0 svemu to je
iznad toga, priopenja su teko razumljiva. Ali i k tome e svatko nai put ako je pripremom, prosvjetljenjem i
posveenjem prodro do niih tajni.

Znanje i umijee koji se postiu posveenjem ovjek bi bez njega mogao stei tek u vrlo dalekoj budunosti nakon
mnogih utjelovljenja na jednom sasvim drugaijem putu, a i u sasvim drugaijem obliku. Tko danas postane
posveenikom, doivljava neto to bi inae doivio mnogo kasnije, pod sasvim drugaijim okolnostima.
Stvarna iskustva o tajnama postojanja ovjek moe stei samo u onoj mjeri koja odgovara stupnju njegove zrelosti.
Samo zbog toga postoje zapreke do viih stupnjeva znanja i umijea. ovjek ne treba upotrijebiti puku prije nego to
ima dovoljno iskustva, kako njenim rukovanjem ne bi prouzroio nesreu. Nekome tko bi danas bez dovoljno
pripreme postao posveen, nedostajalo bi iskustvo koje e jo stei kroz utjelovljenja u budunosti, kada ovlada
odgovarajuim tajnama u pravilnom tijeku svoga razvoja. Zato se ta iskustva pri prolazu kroz vrata koja vode u
posveenje moraju zamijeniti neim drugim. Stoga se kao zamjena za budua iskustva kandidatima za posveene
daju prve pouke. To su takozvane "kunje" kroz koje mora proi i koje se javljaju kao redovna posljedica duevnog
ivota ako pravilno slijede vjebe izloene u prethodnim poglavljima.
O tim se "kunjama" esto govori i u knjigama. Naravno da takvo opisivanje njihove prirode u pravilu

dovodi do krivih predodbi. Jer onaj tko nije proao kroz pripremu i prosvjetljenje, taj uistinu nije nita iskusio od tih
kunji. Takav ih ovjek ne moe ni primjereno opisati.
Onome tko se posveuje moraju se dogoditi odreene stvari i injenice koje pripadaju viim svjetovima. Ali on ih
moe vidjeti i uti samo onda ako duhovno opaa oblike, boje, tonove i tako dalje, o emu je bilo rijei prilikom
izlaganja o "pripremi" i "prosvjetljenu".
Prva se kunja sastoji u postizanju istinitijeg uvida u tjelesna svojstva neivih tijela, zatim biljaka, ivotinja i ljudi, od
onoga koje ima prosjeni ovjek. Pritom se ne misli na ono to se danas naziva znanstvenom spoznajom, jer ne radi
se o znanosti, nego o vienju. U pravilu se postupa tako da
onaj tko se posveuje ui spoznavati kako se stvari prirode i iva bia pokazuju duhovnom uhu i duhovnom oku. Te
stvari tada na neki nain stoje pred promatraem neuvijene gole. Svojstva koja se tako uju i vide skrivena su
osjetilnom oku i uhu. Za to osjetilno gledanje ona kao da su zastrta nekim velom. Za onog tko se posveuje padanje
tog vela poiva na jednom dogaaju koji se oznaava kao "proces duhovnog sagorijevanja". Zato se ta prva kunja
naziva "vatrena kunja".
Za neke ljude ve je i sam ivot, vie ili manje, nesvjesni proces posveenja putem vatrene kunje. Radi se o ljudima
koji prolaze kroz bogata iskustva te vrste, tako da se njihovo samopouzdanje, njihova hrabrost i njihova
nepokolebljivost na zdrav nain uveavaju te stoga patnje, razoaranja, neuspjeh onoga to poduzimaju ue podnositi
s duevnom veliinom, a osobito s mirom i s nesalomljivom sna

gom. Tko je proao kroz takva iskustva, taj je esto, a da toga sam nije svjestan, ve posveen; a tada je potrebno
samo malo da mu se otvore ui i oi, i tako postane vidovit. Treba upamtiti: pravoj "vatrenoj kunji" nije cilj
zadovoljiti radoznalost kandidata. Svakako, on upoznaje izuzetne injenice koje drugi ljudi ni ne slute. Ali to
upoznavanje nije cilj, nego samo sredstvo za njegovo postizanje. A cilj je da kandidat, spoznavajui vie svjetove,
stekne vee i istinitije samopouzdanje, veu hrabrost i sasvim drugaiju duevnu veliinu i izdrljivost nego to je to
u pravilu mogue postii u niem svijetu.
Poslije "vatrene kunje" svaki se kandidat jo moe vratiti. Ojaan u fizikom i duevnom pogledu nastavit e svoj
ivot, a put u posveenje nastavit e vjerojatno tek u nekom sljedeem utjelovljenju. No u ovom ivotu on e postati
korisniji lan drutva nego to je bio ranije. U kakvim se god okolnostima naao porast e njegova vrstina, njegova
obzirnost, njegov povoljan utjecaj na svoje blinje, njegova odlunost.
eli li kandidat nakon izvrene "vatrene kunje" nastaviti tajno kolovanje, tada mu se mora otkriti jedan odreen
pismeni sustav kakav je uobiajen u tajnom kolovanju. U tom pismenom sustavu objavljuju se prava tajna uenja.
Naime, ono to je u stvarima zaista "skriveno" (okultno), ne moe se neposredno izgovoriti rijeima obinog jezika,
ni zabiljeiti obinim pismenim sustavom. Oni koji ue od posveenika, prevode uenje tajnog znanja na obian jezik
koliko je to mogue. Okultno pismo objavljuje se dui kada je postigla duhovno opaanje, jer to je pismo uvijek
zapisano u duhovnom svijetu. Ono se ne ui kao itanje nekog umjetno stvorenog pisma. Ono je u mnogo veoj
mjeri primjereno urastanje u vidovitu spoznaju, a za vrijeme toga urastanja razvija se kao duevna sposobnost jedna
snaga koja nagoni na deifriranje postojeih dogaaja i bia duhovnog svijeta, kao da su to znakovi nekog pisma.

Moglo bi se dogoditi da se ta snaga, a s njom i doivljaj odgovarajue kunje s napredovanjem duevnog razvoja
probude same od sebe. Ipak se sigurnije stie cilju ako se slijede upute iskusnih tajnih istraivaa, upoznatih s
deifriranjem okultnog pisma.
Znakovi tajnog pisma nisu proizvoljno smiljeni, nego odgovaraju djelatnim snagama svijeta. Ovim se znakovima ui
jezik stvari. Uskoro kandidat uvia da znakovi koje upoznaje odgovaraju oblicima, bojama, tonovima i tako dalje,
koje je nauio zapaati za vrijeme pripreme i prosvjetljenja. Pokazuje mu se da je sve prethodno bilo samo kao
sricanje slova. Tek sada poinje itati u viim svjetovima. Sada mu se u velikoj povezanosti pojavljuje ono to je
ranije bilo samo pojedinani oblik, zvuk, boja. Tek sada uenik stjee pravu sigurnost u promatranju viih svjetova.
Prije nikad nije mogao sa sigurnou znati da li je stvari koje je vidio doista tono vidio. Tek sada izmeu kandidata i
posveenoga moe doi do pravilnog sporazumijevanja na podruju vieg znanja. Jer ma kakvi odnosi vladali izmeu
posveenog i nekog drugog ovjeka u obinom zajednikom ivotu: o viem znanju u neposrednom obliku
posveenik moe neto priopiti samo na spomenutom jeziku znakova.
Tim e jezikom tajni uenik biti upoznat i s odreenim uputama za ivot. Upoznat e neke dunosti o kojima prije
nije nita znao. A kada je upoznao ova pravila o tome kako se treba vladati, tada moe
izvesti stvari koje imaju takav znaaj kakav djela neposveenog nikada ne mogu imati. On djeluje iz viih svjetova.
Upute za takve postupke mogu se razumjeti samo kada su dane spomenutim pismom.
Treba istaknuti da ima i ljudi koji takve postupke mogu izvoditi nesvjesno, no unato tome nisu proli tajno
kolovanje. Takvi pomagai "svijeta i ovjeanstva" djeluju blagotvorno i blagoslivljajui idu kroz ivot. Zbog
razloga koje ovdje ne treba navoditi njima su podarene sposobnosti koje se doimaju natprirodnim.. Razlika izmeu
njih i tajnog uenika sastoji se samo u tome to ovaj djeluje svjesno i s punim uvidom u sve meuodnose.
kolovanjem postie ono to su njima vie sile podarile za dobrobit svijeta. One kojima je Bog udijelio milost treba
iskreno potovati, ali zato ne treba rad na kolovanju smatrati suvinim.
Kada je tajni uenik nauio spomenuto znakovno pismo, tada za njega poinje sljedea "kunja". Njome se mora
pokazati moe li se on u viem svijetu kretati slobodno i sigurno. U obinom ivotu ovjeka pokreu na djelatnost
vanjski pokretai. On radi ovo ili ono zato to mu okolnosti nameu ove ili one dunosti. Gotovo je nepotrebno
napominjati da tajni uenik ne smije zanemariti nijednu od svojih dunosti u obinom ivotu zbog toga to ivi u
viim svjetovima. Nikakva dunost u viem svijetu ne moe nekoga prisiliti da ispusti iz vida bilo koju dunost u
obinom ivotu. Postane li tajnim uenikom, otac obitelji ostaje jednako dobar otac, majka jednako dobra majka, a
slubenika u tom sluaju nita ne sprjeava da bude dobrim slubenikom. Isto vrijedi za vojnika ili za bilo koga
drugog kad postane tajnim uenikom. Naprotiv, sva ona svojstva koja u ivotu odlikuju marljivog ovjeka kod
tajnog se uenika poveavaju u takvoj mjeri o kojoj neposveenik nema niti pojma. A ako to neposveenom, ponekad
ne uvijek, tovie rijetko i ne izgleda tako, to potjee samo otuda to posveenog ne moe uvijek ispravno
prosuditi. to ovaj posljednji ini, to esto drugi ne razumiju odmah. Ali i to je, kao to je reeno, primjetljivo samo u
posebnim sluajevima.
Za onoga tko je postigao spomenuti stupanj posveenja postoje dunosti za koje nema vanjski poticaj. Njega u tim
stvarima ne potiu vanjske okolnosti, nego samo poduzimanje onih mjera koje su mu objavljene na "skrovitom"
jeziku. Sada u drugoj "kunji" mora pokazati da poduzimanjem jedne takve mjere djeluje jednako sigurno i vrsto
kao neki slubenik koji izvrava povjerene mu dunosti. U tu svrhu kandidat e se kroz tajno kolovanje osjeati
postavljenim pred odreen zadatak. On treba izvriti neku radnju u vezi s opaanjima koja ini na osnovi onoga to je
nauio na stupnju pripreme i posveenja. A to to treba uiniti mora saznati pomou spomenutog pisma koje je
nauio. Spozna li svoju dunost i postupi li ispravno, proao je kunju. Uspjeh se prepoznaje po promjenama koje se
dogaaju u opaajima duhovnih uiju i duhovnih oiju, to ih kandidat pri izvrenju djela osjea kao oblike, boje i
tonove. U napredovanju tajnog kolovanja bit e sasvim tono navedeno kako ti oblici i tako dalje, izgledaju i kako se
doimaju nakon izvrenog djela. A kandidat mora znati na koji nain moe postii takvu promjenu. Ta se kunja
zove "vodena kunja" jer pri djelatnosti u ovim viim podrujima nedostaje oslonac vanjskih okolnosti, kao to
nedostaje oslonac pri kretanju u vodi u kojoj se ne dosee dno. Ovaj
se postupak mora ponavljati sve dok kandidat ne postigne potpunu sigurnost.
I kod ove kunje radi se o svojstvu koje ovjek stjee zahvaljujui iskustvu u viim svjetovima i to za kratko
vrijeme u vrlo visokom stupnju dok bi za stjecanje tog svojstva u obinom razvoju morao proi kroz mnoga
utjelovljenja. A radi se o sljedeem. Da bi, naime, u viem podruju postojanja izazvao navedene promjene, kandidat

smije initi samo ono to mu se pokazuje na temelju njegova vieg zapaanja i kao posljedica itanja skrivenog
pisma. Kad bi za vrijeme svoje djelatnosti u to umijeao bilo koju od svojih elja ili mnijenja i tako dalje, kad samo
na trenutak ne bi postupio po zakonima koje je upoznao kao ispravne, nego po svojoj samovolji, dogodilo bi se neto
sasvim drugaije od onoga to se treba dogoditi. U tom bi sluaju kandidat odmah izgubio smjer prema cilju svoga
djelovanja i nastupila bi pomutnja. Zato ovjek ovom kunjom ima u najveoj mjeri priliku za samosvladavanje. A
o tome se i radi. Prema tome, i kroz ovu kunju lake prolaze oni koji su prije posveenja proli kroz ivot koji je od
njih traio samosvladavanje. Tko je postigao sposobnost slijeenja visokih naela i ideala, zanemarujui osobna
raspoloenja i samovolju, tko umije svoju dunost izvriti i onda kada bi je njegova sklonost i simpatija vrlo rado
zaobile, taj je nesvjesno ve u obinom ivotu posveen. Takvom je ovjeku potrebno samo malo da bi uspjeno
proao kroz opisanu kunju. tovie, mora se rei da e ve u ivotu u pravilu biti potreban odreen nesvjesno steen
stupanj posveenja da bi se izdrala druga kunja. Jer kao to mnogi ljudi koji u mladosti nisu nauili dobro pisati u
zreloj dobi to teko nadoknauju, isto se tako teko postie potreban stupanj samosvladavanja prilikom uvida u vie
svjetove ako taj stupanj ve prije nije bio postignut u svakidanjem ivotu. Stvari fizikog svijeta ne mijenjaju se, bez
obzira na nae elje, udnje i bez obzira na naa nagnua. Meutim, u viim svjetovima nae elje, prohtjevi i
sklonosti imaju utjecaj na stvari. Ako u tom svijetu elimo na odgovarajui nain djelovati na stvari, moramo
potpuno vladati sobom, moramo slijediti jedino ispravne mjere i ne smijemo se predavati nikakvoj samovolji.
Na ovom stupnju posveenja istie se jo jedno ovjekovo svojstvo, a ono se sastoji u bezuvjetno zdravoj i sigurnoj
moi rasuivanja. Ona se mora izgraivati ve na svim ranijim stupnjevima, a na ovom se stupnju mora pokazati
vlada li kandidat njome tako da je sposoban za istinsku stazu spoznaje. Tajni uenik moe napredovati samo ako je u
stanju razlikovati iluziju, isprazne tvorevine mate, praznovjerice i sve vrste privienja od istinske stvarnosti. A to je
isprva tee na viim stupnjevima bitka nego na niim. Tu se treba osloboditi svake predrasude, svakog omiljenog
mnijenja glede stvari o kojima se ovdje radi, a nit vodilja mora biti jedino i samo istina. Ovdje ovjek mora biti
potpuno spreman odrei se odmah neke misli, nekog shvaanja, neke sklonosti ako to trai logiko miljenje.
Izvjesnost se u viim svjetovima postie samo ako se nikad ne tedi vlastito mnijenje.
Ljudi s nainom miljenja sklonim fantastici i praznovjerju na tajnoj stazi ne mogu postii nikakav napredak. Tajni
uenik treba svakako zadobiti dragocjeno blago koje se sastoji u tome da mu bivaju oduzete sve sumnje u vie
svjetove. Oni se njegovu pogledu otkrivaju u svojim zakonitostima. Ali on ne moe izboriti to dobro tako dugo dok
doputa da ga zavaravaju obmane i iluzije. Zlo bi bilo po njega kad bi mu razum bio proet fantazijom i
predrasudama. Sanjalice i fantasti za tajnu su znanost isto tako nepogodni kao i praznovjerne osobe. To sve ne moe
se dovoljno istaknuti. Jer u sanjarijama, fantastici i praznovjerju vrebaju najgori neprijatelji na putu k spoznajama
viih svjetova. Ali pritom nitko ne treba misliti da tajni uenik gubi poeziju ivota, sposobost za oduevljavanje, zato
to nad vratima koja vode k drugoj kunji posveenja stoje rijei: "Sve predrasude moraju od tebe otpasti" i to ve na
ulaznim vratima za prvu kunju mora proitati: "Bez zdravog ljudskog razuma uzaludni su svi tvoji koraci".
Kada je na ovaj nain kandidat dovoljno napredovao, eka ga trea "kunja". U njoj on ne osjea nikakav cilj. Sve je
poloeno u njegove vlastite ruke. On se nalazi u stanju u kojem mu nita ne daje povoda za djelovanje. Mora sasvim
sam iz sebe nai svoj put. Tu nema ni stvari ni osoba koje bi ga na neto pokretale. Nita i nitko osim njega samog
sada mu ne moe dati snagu koja mu je potrebna. Kad tu snagu ne bi pronaao u sebi samome, uskoro bi se opet
naao tamo gdje je bio i prije. Ipak se mora rei da je mali broj onih koji nee nai tu snagu ako su proli prethodne
kunje. ovjek ili zaostane ve prije ili izdri i ovdje. Sve to je potrebno sastoji se u tome da se brzo izae na kraj sa
samim sobom, jer ovdje ovjek mora u najistinskijem smislu nai svoje "vie ja". Mora brzo odluiti da u svim
stvarima slua nadahnue duha. Ovdje vie nema vremena za bilo kakvo premiljanje, dvoumljenje i tome slino.
Svaka minuta oklijevanja bila bi samo potvrda pomanjkanja zrelosti. Mora se odluno prevladati sve to sprjeava
sluanje duha. Radi se o tome da se u ovim okolnostima treba dokazati prisutnost duha. A i to je takoer osobina za
koju se pretpostavlja da se na ovom stupnju razvoja mora u potpunosti oblikovati. Prestaje svako iskuenje da se
djeluje pa ak i misli onako kako je ovjek prije navikao. Da ne bi ostao nedjelatan, ovjek ne smije izgubiti samoga
sebe. Jer samo u sebi samome on moe nai onu jedinu vrstu toku koja mu prua uporite. Nitko tko ovo ita, a da
stvari nije bolje upoznao, ne bi trebao osjetiti antipatiju prema ovom oslanjanju na sebe samog. Jer ako ovjek izdri
opisanu kunju, to za njega znai najljepe blaenstvo.
Kao i u prethodnim sluajevima, za mnoge je ljude ve i obian ivot tajno kolovanje. Za osobe koje su postigle
sposobnost da iznenada stavljene pred nadolazee ivotne zadatke, bez oklijevanja i velikog premiljanja donesu brzu
odluku za njih je ivot jedno takvo kolovanje. Prikladne su one situacije gdje uspjeno djelovanje odmah postaje

nemoguim ako ovjek brzo ne djeluje. Tko je spreman brzo reagirati ako je na pomolu neka nesrea koja bi se
dogodila zbog nekoliko trenutaka oklijevanja i tko je takvu sposobnost brzog odluivanja uinio svojom stalnom
osobinom, nesvjesno je stekao zrelost za treu "kunju". Jer ona se sastoji u bezuvjetnoj prisebnosti. U tajnim
kolama to se
zove "zrana kunja" jer se kandidat pritom ne moe osloniti niti na vrsto uporite vanjskih povoda niti na ono to
proizlazi iz boja, oblika i tako dalje a to je upoznao u pripremi i prosvjetljenju nego iskljuivo na sebe
samoga. Ako je tajni uenik uspjeno izdrao ovu kunju, tada smije stupiti u "hram viih spoznaja". Sve to se o
tome jo moe rei bit e samo najoskudnije naznake. O onome to sada treba uiniti moe se rei sljedee: tajni
uenik treba poloiti "prisegu" da od tajne znanosti nee nita "odati". Ipak izrazi "prisega" i "odati" nikako nisu
prikladni i u prvi mah ak dovode u zabludu. Ne radi se o nekoj "prisezi" u obinom smislu rijei, nego tovie, o
tome da se na ovom stupnju razvoja stjee jedno iskustvo. ovjek ui kako se primjenjuje tajno uenje, kako se ono
stavlja u slubu ovjeanstva. Tek sada poinje valjano razumijevati svijet. Ovdje nije rije o tome da treba
"preutjeti" vie istine, naprotiv, treba ih zastupati na pravilan nain i s odgovarajuim taktom. Ono o emu ovjek
ui "utjeti", to je neto sasvim drugo. Ovu divnu osobinu prisvaja u odnosu na mnogo toga o emu se ranije
govorilo, naime, na nain kako se govorilo. Bio bi lo posveenik onaj tko doivljene tajne ne bi stavio u slubu
svijeta koliko god je to mogue. Za priopenja na ovom podruju nema nikakve druge zapreke osim nerazumijevanja
onoga tko ih treba primiti. Svakako, vie tajne nisu prikladne da se o njima govori kako je kome drago. Ali onome
tko je postigao opisani stupanj razvoja nita nije "zabranjeno" rei. Nijedan drugi ovjek ni neko drugo bie ne
propisuju mu u tom smislu "prisegu". Sve je preputeno njegovoj vlastitoj odgovornost. Ono to ui jest da u svakoj
situaciji potpuno iz samog sebe iznae ono to treba uiniti. A "prisega" ne znai nita drugo nego da je ovjek sazrio
da moe snositi takvu odgovornost.
Ako je kandidat zreo za ovo to je opisano, tada prima ono to se simboliki oznaava kao "napitak zaborava". On
se, naime, posveuje u tajnu kako ovjek moe djelovati a da ne dopusti da mu nie pamenje stalno smeta. To je
posveenomu prijeko potrebno jer uvijek mora imati puno povjerenje u neposrednu sadanjost. On mora biti u stanju
raskinuti koprene sjeanja koje se prostiru oko ovjeka u svakom trenutku ivota. Ako neto to se danas pojavljuje
preda mnom prosuujem po neemu to sam doivio juer, izloen sam viestrukim zabludama. Naravno, time se ne
misli da se ovjek treba odrei iskustva steenog u ivotu. Ono treba uvijek biti prisutno koliko je god to mogue. Ali
kao posveenik on mora imati sposobnost da svaki novi doivljaj prosudi iz sebe samog i da neoptereen prolou
pusti da on na njega djeluje. Moram u svakom trenutku biti spreman na to da mi svaka stvar ili bie moe pruiti
neku novu objavu. Ako prosuujem o tom novom polazei od onog starog, tada podlijeem zabludi. Sjeanje na staro
iskustvo bit e mi najkorisnije ako me osposobljava da vidim novo. Kad ne bih imao odreeno iskustvo, moda uope
ne bih vidio osobinu neke stvari ili nekog bia koje mi prilazi. Ali iskustvo treba posluiti upravo tome da se vidi
novo, a ne da se novo prosuuje polazei od starog. U odnosu na to posveenik stjee sasvim odreene sposobnosti.
Time mu se otkrivaju mnoge stvari koje neposveenom ostaju skrivene.
Drugi "napitak" koji se prua posvenom jest "napitak sjeanja". Njime on postie sposobnost da u duhu stalno ima
prisutne vie tajne. Za to ne bi bilo dovoljno obino pamenje. ovjek mora u potpunosti postati jedno s viim
istinama. Ne samo da ih mora znati nego, to je samo po sebi razumljivo, mora njima u ivom djelovanju sasvim
raspolagati, isto tako kao to obian ovjek jede i pije. One mu moraju postati vjeba, navika, sklonost. Ne smije mu
uope biti potrebno da o njima razmilja na uobiajen nain, one moraju doi do izraaja kroz njega samoga, moraju
tei kroz njega kao ivotne funkcije njegova organizma. Tako on u duhovnom smislu od sebe ini sve vie ono to je
u fizikom smislu od njega uinila sama priroda.
P R A K T I N A G LE D I T A
Kad ovjek svoje obrazovanje s obzirom na osjeaje, misli i raspoloenja prorauje tako kako je to opisano u
poglavljima o pripremi, prosvjetljenju i posveenju, tada u svojoj dui i svome duhu ini slino ralanjivanje kakvo
je priroda izvrila u njegovu fizikom tijelu. Prije toga obrazovanja dua i duh su neralanjene mase. Vidoviti ih
zapaa kao spiralne magliaste vrtloge koji zahvaaju jedan u drugi i koji se osjeaju kao slabo tinjanje; najprije u
crvenkastoj i crvenkastosmeoj ili takoer u crvenkastoutoj boji. Poslije tog obrazovanja oni poinju duhovno sjati
bojom slinoj ukastozelenoj, zelenkastoplavoj, te pokazuju pravilnu gradu. ovjek postie takvu pravilnost, a time
i vie spoznaje, ako svoje osjeaje, misli i raspoloenja dovede u onakav red kakav je stvorila priroda u njegovim
tjelesnim funkcijama, tako da moe gledati, sluati, probavljati, disati, govoriti i tako dalje. Tajni uenik
malopomalo ui duom disati i gledati, duhom sluati i govoriti.

Ovdje trebamo tonije izloiti jo samo nekoliko praktinih gledita koja pripadaju viem odgoju due i duha. Ona su
takva da ih se zapravo moe pridravati svatko, ne obazirui se na druga pravila, te pomou njih postii odreen
napredak u tajnoj znanosti.
ovjek mora posebno nastojati razviti strpljenje. Svaka pojava nestrpljenja koi, tovie, djeluje umrtvljujue na vie
sposobnosti koje drijemaju u ovjeku. Ne smije se zahtijevati da nam se od danas do sutra otvore neizmjerni uvidi u
vie svjetove jer se u pravilu oni tada sasvim sigurno nee otvoriti. Zadovoljstvo s najmanjim to se postigne, mir i
oputenost, trebaju
sve vie ovladati duom. Razumljivo je da onaj tko ui, nestrpljivo iekuje rezultate. Ali on ipak nita ne postie
sve dok ne svlada to nestrpljenje. Nita ne pomae ako samo na uobiajen nain suzbija nestrpljenje. Tada ono samo
postaje jaim. ovjek se zavarava da ga nema, no u dubini due ono postaje snanije. On e neto postii samo ako se
uvijek iznova predaje sasvim odreenoj misli, ako je uini potpuno svojom. Ta je misao: "Ja, dodue, moram uiniti
sve za razvoj svoje due i duha, ali u sasvim mirno ekati dok me vie moi ne budu smatrale dostojnim odreenog
prosvjetljenja." Kad ta misao bude u ovjeku toliko mona da postane osobinom njegova karaktera, ovjek je tada na
pravom putu. Ta karakterna osobina dolazi do izraaja i na vanjskom planu. Pogled oka postaje miran, kretnje
sigurne, odluke jasne, a sve ono to se zove nervozom, postupno se odmie od takvog ovjeka. Pritom dolaze u obzir
prividno beznaajna mala pravila. Na primjer, netko nas je uvrijedio. Prije naeg tajnog kolovanja mi bismo svoje
osjeaje usmjerili protiv onoga tko nas je uvrijedio. U nama bi buknula srdba. Ali u tajnom se ueniku u takvoj
zgodi odmah javlja misao: "Takva uvreda ne mijenja nita od moje vrijednosti"; i tada on protiv uvrede poduzima
ono to je potrebno, s mirom i spokojem, a nikako sa srdbom. Naravno, ne radi se o tome da se svaka uvreda
jednostvano otrpi, nego o tome da u reagiranju na uvredu vlastite osobe ovjek bude tako miran i siguran kao to bi
bio u sluaju da je uvreda nanesena nekom drugom, koga on ima pravo obraniti. Uvijek treba imati na umu da se
tajno kolovanje ne odvija u grubim vanjskim zbivanjima, nego u istananom, mirnom preobraavanju osjeajnog i
misaonog ivota. Strpljenje privlai blaga vieg znanja. Nestrpljenje ih odbija. U viim podrujima postojanja nita
se ne moe postii urbom i nemirom. Prije svega, prieljkivanja i udnje moraju zautjeti. To su osobine due od
kojih se zazirui povlaci svako vie znanje. Koliko god bila vrijedna svaka via spoznaja, ne smijemo je zahtijevati.
Tko je hoe samovoljno posjedovati, taj je nikada nee stei. A to prije svega zahtijeva da ovjek bude u dnu due
istinit prema samome sebi. Ni u emu se o samom sebi ne smije obmanjivati. ovjek mora s unutarnjom
istinoljubivou gledati u lice vlastitim pogrekama, slabostima, nesposobnostima. U trenutku kad samome sebi
oprata bilo koju slabost, sebi si postavio kamen spoticanja na put koji te treba voditi navie. Takvo kamenje moe
odstraniti samo nastojanjem da sa samim sobom izae na istac. Postoji samo jedan put za otklanjanje vlastitih
pogreaka i slabosti, a taj je: tono ih spoznati. Sve drijema u ljudskoj dui i moe biti probueno. I svoj razum i svoj
um ovjek moe unaprijediti ako si u miru i spokoju objasni uzroke zato je u izvjesnom pogledu slab. Naravno,
takva je samospoznaja teka jer je iskuenje da sami sebe obmanemo neizmjerno. Tko se navikne na istinu o samome
sebi, otvara si velika vrata vieg uvida.
Kod tajnog uenika mora ieznuti svaka radoznalost. On se mora koliko god je to mogue oduiti od pitanja o
stvarima o kojima hoe znati samo radi zadovoljenja svoje osobne tenje za znanjem. Pitati treba samo ono to vodi
usavravanju njegova bia u slubi razvoja. Pritom u njemu nikako ne smije splasnuti radost i predanost znanju. Sve
to slui tom cilju treba pobono oslukivati i traiti svaku priliku za takvu pobonost.
Za tajno obrazovanje naroito je potreban odgoj ivota elja. Ne trebamo se liiti elja. Jer sve to trebamo postii,
trebamo i eljeti. A elja e se uvijek ispuniti ako iza nje stoji jedna osobita snaga. Ta snaga dolazi iz ispravne
spoznaje. Jedno je od zlatnih pravila za tajnog uenika: "Nikako ne treba eljeti prije nego to se na odreenom
podruju ne spozna ono pravo." Mudrac upoznaje najprije zakone svijeta, a zatim njegove elje postaju snage koje se
ostvaruju. Navedimo primjer koji e to pojasniti. Sigurno mnogi ele vlastitim gledanjem stei neko iskustvo o
ivotu prije svoga roenja. Takva je elja potpuno besmislena i neostvariva sve dok dotini studijem duhovne
znanosti nije spoznao zakone, i to u njihovoj najfinijoj, najintimnijoj osobitosti o bitku vjenoga. A stekne li zaista
ovu spoznaju i hoe li potom dalje napredovati, to e onda biti s njegovom oplemenjenom, prosvjetljenom eljom.
Nita ni ne koristi rei: Da, ja upravo hou zadobiti pregled nad mojim prethodnim ivotom i upravo u s tim ciljem
uiti. Mnogo je vanije da je ovjek u stanju potpuno napustiti tu elju, potpuno je iskljuiti i najprije uiti sasvim bez
te namjere. Mora se razvijati radost, predanost onome to se nauilo, uz iskljuenje navedene namjere. Samo se na taj
nain ui imati odreenu elju, koja istovremeno povlai za sobom i svoje ostvarenje.

Ako sam srdit ili se ljutim, tada oko sebe gradim bedem u duevnom svijetu, tako da mi ne mogu prii snage koje
trebaju razviti moje duevne oi. Ljuti li me, na primjer, neki ovjek, tada on alje u duevni svijet odreenu duevnu
struju. Tu struju ja ne mogu vidjeti sve dok sam u stanju ljutiti se. Moja mi ljutnja prikriva tu struju. No ne smijem
misliti da u odmah doivjeti neku duevnu (astralnu) pojavu im se prestanem ljutiti. Jer da bi se to dogodilo,
potrebno je da se u meni najprije razvije duevno oko. A mogunost da se takvo oko razvije, postoji u svakom
ovjeku. Ono je nedjelatno sve dok je ovjek sklon ljutnji, ali se ne moe ni odmah razviti im se ljutnja malo
potisne. ovjek mora uvijek strpljivo i neprestano napredovati u suzbijanju ove ljutnje; tada e jednog dana
primijetiti da se to duevno oko razvilo. Svakako, ljutnja nije jedino to moramo suzbijati s obzirom na taj cilj. Mnogi
postaju nestrpljivi ili sumnjiavi poto su godinama suzbijali neka duevna svojstva, a vidovitost se ipak ne
pojavljuje. Oni su zapravo usavravali neke osobine, a druge tim vie zaputali. Dar vidovitosti javlja se tek onda
kada se potisnu sve osobine koje ne doputaju da se oituju odgovarajue sposobnosti koje drijemaju. Svakako,
poeci gledanja (ili sluanja) pojavljuju se ve ranije; ali to su njene biljice koje lako podlijeu svim moguim
varkama te lako odumiru ako se dalje brino ne uvaju i ne njeguju.
Osobine koje se, na primjer, moraju suzbijati, osim bijesa i ljutnje, jesu plaljivost, praznovjerje i sklonost
predrasudama, astoljublje i tatina, radoznalost i nepotrebno, pretjerano povjeravanje, razlikovanje ljudi prema
poloaju, prema spolu i podrijetlu i tako dalje. U nae vrijeme vrlo je teko shvatiti da suzbijanje takvih osobina ima
veze s poveanjem sposobnosti spoznaje. Ali svaki duhovni znanstvenik znade da o takvim stvarima ovisi mnogo
vie nego o proirenju inteligencije i o uvoenju umjetno stvorenih vjebi. Naroito lako moe nastati nesporazum
ako netko misli da se treba praviti ludo hrabar jer treba biti neustraiv, da treba zatvoriti oi pred ljudskim razlikama
jer u sebi treba suzbijati predrasude prema staleima, rasama i slino. Naprotiv, ovjek ui ispravno spoznavati onda
kada vie nije zaslijepljen predrasudama. Ve je u obinom smislu tono da me strah pred nekom pojavom sprjeava
da o njoj ispravno prosuujem, da mi predrasuda o rasama prijei gledanje u duu nekog ovjeka. Taj obini smisao
mora tajni uenik razviti do velike istananosti i otrine.
Kamen spoticanja na putu tajnog uenika ovjeku postaje i sve to kae, a to nije temeljito proistio u svojim
mislima. I pritom mora doi u obzir neto to se ovdje moe objasniti na jednom primjeru. Kada mi, na primjer, netko
neto kae, a ja na to trebam odgovoriti, onda se moram potruditi da vie pazim na miljenje drugoga, na njegovo
osjeanje pa i na njegovu predrasudu, nego na ono to u tom trenutku sam elim rei o predmetu o kojem se govori.
Time se ukazuje na jedno fino obrazovanje takta, kojemu se tajni uenik mora briljivo posvetiti. U sebi mora stvoriti
sud o tome koliko je sugovorniku vano ako svoje vlastito miljenje suprotstavi njegovome. Ne treba zbog toga svoje
mnijenje zadravati za sebe. O tome ni izdaleka ne moe biti govora. Ali drugoga treba to je mogue pozornije
sasluati te iz onoga to smo uli oblikovati ono to emo mu uzvratiti. U takvom sluaju u tajnom ueniku uvijek
nanovo raste jedna misao; i on je na pravom putu ako ta misao u njemu tako ivi da postane osnovom njegova
karaktera. To je misao: "Ne radi se o tome da ja imam drugaije miljenje nego drugi, nego o tome da ovaj drugi u
svojem vlastitom miljenju pronae ono to je ispravno ako ja tome neto doprinesem." Takvim i slinim mislima
karakter i nain djelovanja tajnog uenika preplavljuje blagost, koja je glavno sredstvo svakog tajnog kolovanja.
Krutost rastjeruje oko tebe one duevne tvorevine koje trebaju probuditi tvoje duevno oko; blagost ti otklanja
zapreke i otvara tvoje organe.
S blagou e se u dui uskoro oblikovati i jedna druga osobina: mirno obraanje pozornosti na sve tanine duevnog
ivota u okolini uz potpuni muk vlastitih duevnih pokreta. Ako ovjek to postigne, tada duevni pokreti njegove
okoline djeluju na njega tako da njegova vlastita dua raste i rastui se grana kao to biljka napreduje na sunevoj
svjetlosti. Blagost i utljivost u istinskoj strpljivosti otvaraju dui svijet dua, a duhu zaviaj duhova. "Ustraj u
miru i izdvojenosti, zatvori osjetila za ono to su ti prenosila prije tvog tajnog kolovanja, umiri sve misli koje su u
tebi bile uzburkane zbog tvojih ranijih navika, budi sasvim miran i utljiv u svojoj nutrini i ekaj strpljivo. Tada vii
svjetovi poinju izgraivati tvoje duevne oi i duhovne ui. Ne smije oekivati da e odmah vidjeti i uti u
duevnom i duhovnom svijetu. Jer ono to radi samo doprinosi izgraivanju tvojih viih osjetila, a ti e duevno
vidjeti i duhovno uti istom onda kad bude imao ta osjetila. Kada si neko vrijeme ustrajao u miru i izdvojenosti,
onda prijei na svoje uobiajene dnevne poslove, poto si prethodno jo duboko u sebe usadio misao: Jednom, kad
sazrim za to, dogodit e mi se ono to mi se treba dogoditi. I strogo se uzdravaj od toga da neto od viih moi
privue svojom samovoljom." To su
upute koje svaki uenik na poetku svoga puta dobiva od svog uitelja. Ako ih se pridrava, tada usavrava sebe. Ne
pridrava li ih se, tada je svaki rad uzaludan. One su teke samo onome tko nema strpljenja i postojanosti. Ne postoje

nikakve druge zapreke osim onih koje si svatko sam postavlja na put, a koje svatko moe izbjei ako to uistinu hoe.
To se uvijek nanovo mora naglasiti jer mnogi stvaraju sasvim pogrenu predodbu o tekoama na duhovnoj stazi. U
izvjesnom smislu, lake je uiniti prve korake na toj stazi nego bez tajnog kolovanja svladati tekoe u najobinijem
svakodnevnom ivotu. Osim toga, ovdje su se smjele priopiti samo takve stvari koje ni na koji nain nisu praene
bilo kakvim opasnostima za tjelesno i duevno zdravlje. Ima i drugih putova, koji bre vode cilju, ali ono to se ovdje
misli nema s njima nikakve veze, jer ovi na ovjeka mogu imati odreena djelovanja kojima ne tei iskusni tajni
znalac. Budui da uvijek iznova poneto o takvim putovima ipak prodre u javnost, ovdje se mora izriito upozoriti da
njima ne treba ii. Zbog razloga koje moe razumjeti samo posveenik, ovi putovi ne mogu nikada biti objavljeni u
svom istinskom liku. A fragmenti koji se ovdje ondje pojave, ne mogu voditi niemu uspjenom, nego ovjeku
samo mogu naruiti zdravlje, sreu i duevni mir. Tko se ne eli sasvim povjeriti mranim moima, o ijem pravom
biu i podrijetlu ne moe nita znati, neka izbjegava uputati se u takve stvari.
Moe se jo poneto rei i o okolini u kojoj treba poduzimati vjebe tajnog kolovanja jer o tome tota ovisi. Ipak je
to gotovo kod svakog ovjeka drugaije. Tko vjeba u sredini ispunjenoj samo sebinim interesima, na primjer,
modernom borbom za opstanak, taj mora biti svjestan da ti interesi ne ostaju bez utjecaja na izgradnju njegovih
duevnih organa. Dodue, unutarnji zakoni tih organa toliko su jaki da taj utjecaj ne moe postati sasvim tetan. Kao
to ljiljan, u kako god neprikladnoj okolini rastao, ne moe postati ikom, tako ni duevno oko ne moe postati nita
drugo nego ono za to je predodreeno, pa ma koliko na njega utjecali sebini interesi modernoga grada. Ali u
svakom je sluaju dobro ako tajni uenik s vremena na vrijeme za svoju okolinu odabere tihi mir, unutarnje
dostojanstvo i milinu prirode. Osobito je povoljna okolnost za onoga koji svoje tajno kolovanje moe u potpunosti
obavljati okruen zelenilom biljnog svijeta ili medu sunanim bregovima i u ozraju ljupke jednostavnosti. To tjera
unutarnje organe na klijanje u harmoniji kakva nikada ne moe nastati u modernom gradu. U neto je boljem
poloaju od gradskog ovjeka ve i onaj tko je bar u svome djetinjstvu udisao zrak jela, gledao snjene vrhunce i
imao mogunosti spokojno promatrati kretanje umskih ivotinja i insekata. Ali nitko od onih koji moraju ivjeti u
gradu ne smije propustiti da svojim duevnim i duhovnim organima, koji su se poeli oblikovati, pridonese kao hranu
inspirirane pouke duhovnog istraivanja. Onaj ije oko ne moe svakoga proljea iz dana u dan promatrati ume u
njihovu zelenilu, trebao bi svom srcu pruiti uzviena uenja BhagavadGite, Ivanova evanelja, Tome Kempenskog i
prikaze postignua duhovne znanosti. Ima mnogo putova do vrhunca spoznaje, ali je ispravan izbor neizostavan.
Tajni znalac moe mnogo rei o takvim putovima, to neposveenom izgleda udno. Na primjer, netko moe vrlo
daleko uznapredovati na tajnoj stazi. Moe
stajati, takoreku, neposredno pred otvaranjem duevnog oka i duhovnog uha; a onda ima sreu da poe na plovidbu
mirnim ili moda uzburkanim morem, pri emu mu spadne povez s duevnih oiju; odjednom postane vidovit.
Drugi je opet isto tako daleko dospio da mu jo samo taj povez treba spasti; to se dogodi uslijed nekog snanog
udarca sudbine. Kod nekog drugog ovjeka takav bi udarac oslabio njegovu snagu, potkopao njegovu energiju; za
tajnog uenika on postaje povodom za prosvjetljenje. Trei strpljivo eka; godinama je tako ekao bez vidljiva
ploda. Odjednom, dok mirno sjedi u tihoj sobi, duhovno se svjetlo javlja oko njega, zidovi iezavaju, postaju
duevno prozirni i jedan se novi svijet rasprostre pred njegovim okom koje je postalo vidovito, ili zazvui njegovu
duhovnom uhu koje je proulo.

UVJETI ZA TAJNO KOLOVANJE

Uvjeti za pristup tajnom kolovanju nisu takvi da bi ih bilo tko svojevoljno postavljao. Oni proizlaze iz biti tajnog
znanja. Kao to slikarom ne moe postati ovjek koji nema volje uzeti kist u ruku, tako ni u tajno kolovanje ne moe
biti primljen nitko tko nee ispuniti ono to su tajni uitelji naznaili kao nuan zahtjev. U biti tajni uitelj ne moe
dati nita osim savjeta. Stoga sve to on kae treba shvatiti u tom smislu. On je proao pripremnim putovima spoznaje
viih svjetova, pa iz iskustva zna to je potrebno. Potpuno ovisi o slobodnoj volji pojedinca hoe li ii tim istim
putovima ili nee. Kad bi netko zahtijevao da ga uitelj uputi u tajno kolovanje, a ne bi htio ispuniti nune uvjete, to
bi upravo sliilo zahtjevu: Ui me slikanju, ali me oslobodi toga da dirnem kist. Tajni uitelj isto tako nikada ne
moe neto pruiti ako mu ususret ne dolazi slobodna volja onoga koji prima. No treba naglasiti da nije dovoljna
openita tenja za viim znanjem. Takvu e elju naravno imati mnogi. Tko ima samo tu elju, a nema volju
prihvatiti posebne uvjete tajnog kolovanja, ne moe nita postii. O tome trebaju razmisliti oni koji se ale da im

tajno kolovanje nije lako. Tko ne moe ili ne eli ispuniti stroge uvjete, za neko se vrijeme zapravo mora odrei
tajnog ko
lovanja. Dodue, ti uvjeti jesu strogi, ali nisu surovi,
jer njihovo ispunjenje ne samo da treba biti slobodan in nego ak i mora to biti.
Tko o tome ne razmisli, zahtjevi duhovnog kolovanja lako mu se mogu priiniti kao duevna prinuda ili prinuda nad
savjeu. Jer kolovanje, dakako, poiva na izobrazbi unutarnjeg ivota; duhovni uitelj, mora, dakle, davati savjete
koji se odnose na taj unutarnji ivot. Meutim, kao prinuda ne moe se shvatiti nita od onoga to treba biti izraz
slobodne odluke. Kad bi od uitelja netko zahtijevao: priopi mi svoje tajne, ali mi ostavi moje osjeaje i
predodbe na koje sam navikao, upravo tada bi zahtijevao neto sasvim nemogue. On ne eli nita vie nego
zadovoljiti svoju radoznalost i tenju za znanjem. S takvim se stavom nikada ne moe stei tajno znanje.
Sada treba redom opisati uvjete za tajno kolovanje. Treba naglasiti da se ni kod jednog od tih uvjeta ne zahtijeva
potpuno ispunjenje, nego samo da se tei za takvim ispunjenjem. Nitko ne moe potpuno ispuniti ove uvjete; ali
svatko moe poi putem njihova ispunjenja. Radi se samo o volji i namjeri da se krene tim putem.
Prvi uvjet jest: usmjeriti svoju panju na unapreenje tjelesnog i duhovnog zdravlja. Koliko e ovjek biti zdrav,
naravno, ne ovisi ponajprije o njemu, ali svatko moe teiti za tim, truditi se u tom pravcu. Samo iz zdravog ovjeka
moe proistei zdrava spoznaja. Tajno kolovanje ne odbija ovjeka koji nije zdrav; ali ono zahtijeva da uenik ima
volju za zdravim ivotom. U tome ovjek mora postii najveu moguu samostalnost. Dobri savjeti drugih
najee netraeni u pravilu su sasvim suvini. Svatko se mora potruditi da sam pazi na sebe. U fizikom
pogledu radi se mnogo vie o spreavanju tetnih utjecaja nego o neemu drugom. Da bismo ispunili svoje dunosti,
esto moramo obavljati neto to ne unapreuje nae zdravlje. ovjek mora znati kada e staviti dunost iznad brige
o zdravlju. Ali to li se sve ne proputa kad postoji bar malo dobre volje! Dunost mora u mnogim sluajevima stajati
iznad zdravlja, esto ak i iznad ivota; kod tajnog uenika uitak nikada ne smije biti iznad zdravlja i ivota. Uitak
mu moe biti samo sredstvo za zdravlje i ivot. Zato je neophodno da ovjek bude prema sebi sasvim poten i iskren.
Nita ne koristi voditi asketski ivot ako ga pokreu isti motivi koji pokreu i druge uitke. Nekome asketizam moe
biti jednako ugodan kao drugome konzumiranje alkohola. Ali on se ne moe nadati da e mu taj asketizam koristiti za
viu spoznaju. Mnogi su skloni prividne prepreke na putu napredovanja pripisati svom ivotnom poloaju. Oni
kau : "Ja se u svojim ivotnim okolnostima ne mogu razvijati." Mnogima moe, u nekom drugom sluaju, poeljno
izgledati promjena ivotnog poloaja; u svrhu tajnog kolovanja to nitko ne treba initi. U tom cilju treba ovjek
upravo u poloaju u kojem se nalazi, uiniti sve to je mogue za svoje tjelesno i duevno zdravlje. Svaki posao moe
sluiti cjelini ovjeanstva; i ljudska je dua uzvienija ako uvidi kako je neki sitan, moda i ruan posao potreban za
tu cjelinu, nego kad misli: "Taj je posao za mene suvie lo, ja sam pozvan za neto drugo." Za tajnog uenika
naroito je vano nastojanje da bude duhovno potpuno zdrav. Nezdrav duevni i misaoni ivot u svakom sluaju
odvodi od puta prema viim spoznajama. Temelj duhovnog zdravlja ini jasno, mirno miljenje, sigurni osjeti i
sigurno osjeanje. Za tajnog uenika nita ne smije biti stranije od sklonosti fantastici, od uzbuenosti bia, nervoze,
egzaltacije, fanatizma. On treba usvojiti zdrav pogled na sve ivotne okolnosti; treba se sigurno snalaziti u ivotu;
treba mirno pustiti da mu stvari govore i da na njega djeluju. Mora se truditi da svuda, gdje god je to potrebno, bude u
skladu sa ivotom. U
svom prosuivanju i osjeanju treba izbjegavati sve to je pretjerano i jednostrano. Kad ne bi ispunjavao ove uvjete,
tajni bi uenik umjesto u vie svjetove, stigao u svijet svoje vlastite uobrazilje; umjesto istine, kod njega bi
zagospodarilo njegovo omiljeno mnijenje. Za tajnog je uenika bolje da bude "trijezan" nego egzaltiran i fantast.
Drugi je uvjet osjeati se dionikom cjelokupnog ivota. Ispunjavanje ovog uvjeta ukljuuje mnogo toga, ali svatko ga
moe ispuniti samo na svoj vlastiti nain. Ako sam ja odgajatelj, a moj uenik ne odgovara onome to ja elim, tada
svoj osjeaj ne trebam najprije usmjeriti protiv uenika, nego protiv sebe samoga. Moram osjeati kako sam jedno sa
svojim uenikom toliko da si postavim pitanje: "Nije li to to ueniku nedostaje posljedica mog vlastitog djela?"
Umjesto da svoj osjeaj upravim protiv njega, bolje je da razmislim kako bih se ja trebao ponaati da bi uenik
ubudue bolje odgovarao mojim zahtjevima. Takav stav postupno mijenja cjelokupan ovjekov nain miljenja. To
jednako vrijedi za ono najmanje kao i za ono najvee. Takvim stavom, na primjer, promatram jednog zloinca
drugaije nego da ga nemam. Uzdravam se od svoje prosudbe i sebi govorim: "Ja sam samo ovjek, kao to je i on.
Samo me moda odgoj, koji mi je uslijed okolnosti pripao, sauvao od njegove sudbine." Tako u vjerojatno doi i do
pomisli kako bi ovaj moj subrat postao netko drugi da su uitelji svoj trud koji su uloili u mene, pruili njemu.
Pomislit u da je meni pripalo neto to je njemu uskraeno, kako ja za svoje dobro zahvaljujem upravo okolnostima

koje su njemu uskraene. Onda mi vie nee biti daleko ni predodba da sam tek jedan lan cijelog ovjeanstva i da
sam suodgovoran za sve to se dogaa. Ovdje nije reeno da se takva misao treba odmah pretvoriti u vanjsku
agitaciju. Ali tiho u dui treba ju njegovati. Tada e se ona malopomalo upisivati i u vanjsko ovjekovo ponaanje.
Meutim, s reformom u takvim stvarima svatko moe otpoeti jedino na samome sebi. U ovom je smislu neplodno
postavljati ovjeanstvu ope zahtjeve. Kakvi bi ljudi trebali biti: o tome se lako stvori prosudba; ali tajni uenik radi
u dubini, a ne na povrini. Bilo bi zato sasvim pogreno kad bi se ovdje naznaeni zahtjev tajnih uitelja doveo u
vezu s bilo kakvim vanjskim, moda ak i politikim zahtjevom, s ime tajno kolovanje ne moe imati nikakve veze.
Politiki agitatori u pravilu "znaju" to treba zahtijevati od drugih ljudi, dok se kod njih manje govori o zahtjevima
prema samima sebi.
S tim je u neposrednoj vezi trei uvjet tajnog kolovanja. Uenik se mora uzdii do gledita da njegove misli i
osjeanja imaju za svijet isto toliko znaenje koliko i njegova djela. Treba spoznati da je jednako pogubno ako svojeg
blinjeg mrzim kao i kad ga tuem. Zatim dolazim i do spoznaje da ne radim neto samo za sebe ako se usavravam,
nego da time inim neto i za svijet. Od mojih istih osjeaja i misli svijet izvlai istu korist kao i od mojeg dobrog
vladanja. Tako dugo dok nisam uvjeren u znaaj mog unutarnjeg ivota za svijet, nisam podoban biti tajnim
uenikom. Istom tada ispunjen sam vjerom u znaaj svog unutarnjeg ivota, svoje due, kad na ovom duevnom
radim tako kao da je ono bar isto tako stvarno kao i sve vanjsko. Moram biti svjestan da moj osjeaj ima jednako
djelovanje kao i bilo koja radnja moje ruke.
Tako je ve izgovoren i etvrti uvjet: stjecanje shvaanja da ovjekovo pravo bie nije u vanjskom, nego u
unutarnjem. Tko sebe smatra samo proizvodom vanjskog, rezultatom fizikog svijeta, ne moe nita postii u tajnom
kolovanju. Sebe osjeati kao duevnoduhovno bie, jedna je od osnova tajnog kolovanja. Tko prodre do takvog
osjeanja, postaje sposoban uoiti razliku izmeu unutarnje obveze i vanjskog djelovanja. On ui spoznavati da se
prvo ne moe neposredno mjeriti po drugome. Tajni uenik mora pronai pravu sredinu izmeu onoga to propisuju
vanjski uvjeti i onoga to on smatra svojim ispravnim ponaanjem. Svojoj okolini ne treba nametati neto za to ona
ne moe imati razumijevanja, ali on takoer ne smije biti opsjednut time da radi samo ono to ta okolina priznaje.
Priznanje za svoje istine mora traiti iskljuivo u glasu svoje potene due koja tei spoznaji. Ali od svoje okoline
treba uiti koliko je god to mogue da bi iznaao to joj je potrebno i korisno. Tako e u samom sebi razviti ono to
se u tajnoj znanosti zove "duhovna vaga". Na jednoj strani vage jest "otvoreno srce" za potrebe vanjskog svijeta, a na
drugoj "unutarnja vrstina i nepokolebljiva ustrajnost".
To nas upuuje na peti uvjet: postojanost u izvravanju jednom donesene odluke. Tajnog uenika nita ne smije
odvratiti od jednom donesene odluke, osim uvida da je zapao u zabludu. Svaka je odluka neka snaga, pa ako ta snaga
i ne postie neposredan uspjeh u onome na to je prvenstveno bila usmjerena, ona na svoj nain djeluje. Uspjeh je
odluujui samo ako se neki posao obavlja iz udnje, ali sve radnje izvrene iz udnje bezvrijedne su u odnosu na vii
svijet. Tu odluuje samo ljubav prema nekom djelovanju. U toj ljubavi treba biti sadrano sve ono to tajnog uenika
pokree na djelovanje. Tada on nikad nee posustati da neku odluku uvijek nanovo pretvara u djelo, ma koliko puta
u tome doivio neuspjeh. Na taj e nain prestati iekivati tek vanjski uinak svojih djela, a zadovoljstvo e nai u
samoj radnji. Nauit e da svoja djela, tovie cijelo svoje bie, rtvuje svijetu, bez obzira na to kako svijet prima
njegovu rtvu. Onaj tko hoe postati tajnim uenikom mora izjaviti spremnost za takvu rtvenu slubu.
esti je uvjet: razvoj osjeaja zahvalnosti prema svemu to ovjeku prilazi, to mu je dodijeljeno. Treba znati da je
njegovo vlastito postojanje dar cijelog svemira. to li je sve potrebno da svatko od nas primi i odri svoj opstanak!
to sve zahvaljujemo prirodi i drugim ljudima! Takvim mislima moraju biti skloni oni koji hoe tajno kolovanje.
Tko se njima ne moe predati, nije sposoban u sebi razvijati onu sveljubav koja je potrebna da bi se dolo do vie
spoznaje. Ono to ne ljubim ne moe mi se ni objaviti. A svaka me objava mora ispuniti zahvalnou jer njome
postajem bogatiji.
Svi navedeni uvjeti moraju se objediniti u sedmom: ivot neprekidno shvaati onako kako zahtijevaju ovi uvjeti. To
ueniku omoguuje da svom ivotu dade jedinstven peat. Pojedine manifestacije njegova ivota bit e u meusobnoj
harmoniji, a ne u proturjeju. Uenik je pripremljen za mir koji mora postii u prvim koracima tajnog kolovanja.
Ako netko ima ozbiljnu i potenu volju da ispuni navedene uvjete, onda se moe odluiti za duhovno kolovanje.
Tada e se osjetiti spremnim slijediti navedene savjete. Nekima se ak moe mnogo toga u ovim savjetima priiniti
kao neto izvanjsko. Netko od njih moda moe rei kako je oekivao da bi se to kolovanje moralo odvijati u manje
strogim oblicima. Ali sve unutarnje mora se izraziti u neem vanjskom. I isto kao to neka slika nije jo ostvarena
ako postoji samo u glavi slikara, tako ni tajno kolovanje ne moe biti bez vanjskog izraza. Ove stroge oblike ne

potuju samo oni koji ne znaju da unutarnje mora doi do izraaja u vanjskom. Istina, radi se o duhu neke stvari, a ne
o formi. Ali kao to je oblik bez duha nitavan, tako bi i duh bio nedjelotvoran kad sebi ne bi stvorio neki oblik.
Postavljeni uvjeti pogodni su da tajnog uenika uine dovoljno snanim kako bi ispunjavao i daljnje zahtjeve koje mu
tajno kolovanje mora postaviti. Ako mu ovi uvjeti nedostaju, uenik e oklijevati pred svakim novim zahtjevom.
Bez njih nee moi imati potrebno povjerenje u ljude. A na povjerenju i na istinskom ovjekoljublju mora se graditi
sva tenja za istinom. Ona mora biti izgraena na njima, iako ne moe izvirati iz njih, ve samo iz snage vlastite due.
A ljubav prema ovjeku mora se postupno proiriti u ljubav prema svim biima, tovie prema cjelokupnom
postojanju. Tko ne ispunjava navedene uvjete, nee imati niti istinske ljubavi prema svemu onome to se gradi, prema
svemu to se stvara, niti e biti sklon okaniti se svakog razaranja, svakog unitavanja. Tajni uenik mora postati
takvim ovjekom koji nikada neto ne unitava zbog unitavanja, ne samo djelovanjem, ve ni rijeima, ni
osjeajima, ni mislima. Treba ga ispunjavati radost u nastajanju i postajanju; i u unitavanju smije sudjelovati samo
onda ako je njime u stanju potaknuti novi ivot. Time se ne misli da tajni uenik treba mirno gledati bujanje neeg
loeg; ali ak i u tom loem mora traiti ono pomou kojeg to loe moe pretvoriti u dobro. Bit e mu sve jasnije da
najispravnije suzbijanje loeg i nesavrenog jest stvaranje dobrog i savrenog. Tajni uenik zna da se iz niega ne
moe stvoriti neto, ali zna i to da se neto nesavreno moe preobraziti u savreno. Tko u sebi razvije sklonost prema
stvaranju, uskoro postaje sposoban da se ispravno ponaa prema onom loem.
Tko se upusti u tajno kolovanje mora biti naisto da se pomou njega treba graditi, a ne razarati. Mora se usmjeriti
na poten, predan rad, a ne na kritiku i razaranje. On treba biti sposoban za predanost, jer uiti treba ono to se jo ne
zna. Prema onome to se otkriva treba gledati s predanou. Rad i predanost su osnovni osjeaji koje treba zahtijevati
od tajnog uenika. Pojedini ovjek morat e iskusiti da u kolovanju ne napreduje, unato tome to je prema svojem
uvjerenju vrlo radin. To je zato to rad i predanost nije shvatio u pravom smislu. Najmanji e uspjeh imati onaj rad
koji se poduzima zbog rezultata i najmanji napredak pokazat e ono uenje koje se obavlja bez predanosti. Naprijed
vodi jedino ljubav prema radu, a ne prema uspjehu. A ako uenik trai zdravo miljenje i siguran sud, ne treba mu
zbog sumnje i nepovjerenja uzmanjkati predanost.
ovjek ne mora zapasti u ropsku ovisnost u prosuivanju ako nekom priopenju koje primi ne pristupi s vlastitim
miljenjem, ve s mirnim povjerenjem i predanou. Oni koji su neto postigli u spoznaji znaju da sve ne zahvaljuju
svojeglavom osobnom sudu, nego mirnom sasluavanju i proraivanju. Uvijek treba imati u vidu da se vie ne
treba uiti ono o emu se ve moe prosuivati. Dakle, ako ovjek hoe samo prosuivati, onda vie uope ne moe
uiti. A u tajnom se kolovanju radi upravo o uenju. Tu ovjek treba potpuno biti proet voljom za uenjem. Ne
moe li se neto razumjeti, tada neka se radije ne prosuuje, nego da se osuuje. Razumijevanje nek se ostavi za
kasnije. to se ovjek vie uspinje stepenicama spoznaje, to mu je potrebnije ovo mirno i predano oslukivanje.
Svaka spoznaja istine, sav ivot i djelovanje u svijetu duha, postaju u viim regijama suptilni i fini u usporedbi s
djelatnou obinog razuma i ivotom u fizikom svijetu. to se vie ire ovjekovi krugovi, to finije postaju
djelatnosti koje mora poduzeti. To je razlog zato ljudi glede viih podruja dolaze do tako razliitih "gledita" i
"stavova". Meutim, i o viim istinama postoji zapravo samo jedno miljenje. Do tog jednog miljenja ovjek moe
doi onda kada se radom i predanou uzdigao do stvarnog gledanja istine. Jedino onaj tko nije dovoljno pripremljen,
tko prosuuje prema svojim omiljenim predodbama, prema svojim uobiajenim mislima i tako dalje, moe doi do
gledita koje odstupa od onog ispravnog. Kao to postoji samo jedno gledite o nekom matematikom pouku, tako je
i sa stvarima viih svjetova. Ali ovjek se najprije mora pripremiti da bi mogao doi do takvog "gledita". Kad bi se
to htjelo imati u vidu, tada uvjeti tajnog uitelja ne bi ni za koga sadravali neto iznenaujue. Potpuno je tono da
istina i vii ivot prebivaju u svakoj ljudskoj dui i da ih svatko sam moe i mora nai. Ali oni lee duboko i mogu se
izvui iz njihovih dubina samo kada se odstrane zapreke. Kako se to postie, o tome moe dati savjet samo onaj tko
ima iskustva u tajnom znanju. Takav savjet daje duhovna znanost. Ona nikome ne namee neku istinu, ona ne
objavljuje nikakvu dogmu, ali pokazuje put. Dodue, taj bi put svatko mogao i sam pronai ali moda tek poslije
mnogih utjelovljenja. Ono to se, meutim, postie tajnim kolovanjem, jest skraenje toga puta. Tako ovjek bre
dolazi do toke na kojoj moe suraivati u onim svjetovima gdje se ljudsko dobro i ljudski razvoj mogu unaprijediti
duhovnim radom.
Time su napomenute najpree stvari koje treba priopiti o stjecanju viih iskustava svijeta. U sljedeem poglavlju ova
e se izlaganja nastaviti ukazivanjem na ono to se dogaa u viim lanovima ljudske prirode (u organizmu due ili
astralnom tijelu te u duhu ili misaonom tijelu) za vrijeme toga razvoja. Time e se ova priopenja pokazati u novom

osvjetljenju, pa e se tako u njih moi prodrijeti u jednom dubljem smislu.

POSVEENJA

O NEKIM UINCIMA

Jedno od naela prave tajne znanosti jest da onaj tko tei za posveenjem ini to s punom svijeu. Uenik ne treba
poduzimati nita, nikakve vjebe za koje ne zna kakvo djelovanje imaju. Tajni uitelj, dajui neki savjet ili uputu,
uvijek e istovremeno rei kakav e uinak oni izazvati u tijelu, dui i duhu onoga koji tei za viom spoznajom.
Navest emo neka djelovanja na duu tajnog uenika. Tek onaj tko je upoznat s ovdje navedenim sadrajem moe u
punoj svijesti pristupiti vjebama koje vode spoznavanju nadosjetilnih svjetova. Samo on moe biti pravi tajni
uenik. Svako tapkanje u mraku u pravom tajnom kolovanju strogo se odbacuje. Tko se ne eli kolovati otvorenih
oiju, moe postati medij; do vidovitosti u smislu tajne znanosti ne moe dospjeti.
Tko izvodi vjebe opisane u prethodnim poglavljima (u cilju stjecanja nadosjetilnih spoznaja) prvo e doivjeti
odreene promjene u takozvanom duevnom organizmu. Ovaj organizam moe zapaati samo vidoviti. Moemo ga
usporediti sa svjetleim duhovnoduevnim oblakom u ijoj se sredini nalazi ovjekovo fiziko tijelo.* U tom su
organizmu duhovno vidljivi nagoni, poude, strasti, predodbe i tako dalje. Osjetilne poude, na primjer, osjeaju se
u njemu kao tamnocrvenkasta zraenja odreenog oblika. Neka ista, plemenita misao nalazi svoj izraz kao
crvenkastoljubiasto zraenje. Otro izgraen pojam koji stvara neki logiki mislilac osjea se kao

* Objanjenje se nalazi u autorovoj knjizi "Teozofija".

ukasti lik sasvim odreenih obrisa. Zbrkana misao mutne glave pojavljuje se kao lik neodreenih obrisa. Misli ljudi
jednostranih, netolerantnih nazora, pojavljuju se u otrim nepokretnim obrisima, a misli ljudi koji prihvaaju i
gledita drugih vide se u pokretnim, promjenjivim obrisima i tako dalje i tako dalje.*
to vie ovjek napreduje u duevnom razvoju, to se pravilnije ralanjuje njegov duevni organizam. U ovjeku s
nerazvijenim duevnim ivotom on je zbrkan i neralanjen. Ali i u takvom neralanjenom organizmu vidoviti moe
primijetiti tvorevinu koja se jasno odvaja od okoline. Ovo se protee od unutranjosti glave do sredine fizikog tijela,
a ponaa se kao neka vrsta samostalnog tijela koje ima odreene organe. Ti organi, o kojima e se najprije govoriti,
duhovno se zapaaju u blizini sljedeih dijelova tijela: prvi meu oima, drugi u blizini grkljana, trei u predjelu srca,
etvrti u blizini takozvane eluane jamice, peti i esti imaju sredite u donjem dijelu tijela. Tajni znalci te tvorevine
zovu "kotai" (akre) ili lotosovi cvjetovi zbog slinosti s njima. Jasno je, meutim, da takav izraz ne pogaa bit, kao
to ni izraz "pluna krila" ne odgovara sasvim organu plua. Kao to je jasno da se ne radi o "krilima", tako u
navedenom sluaju moramo misliti

* Kod svih sljedeih prikazivanja mora se paziti na to da se kod "vienja" neke boje misli na duhovno vienje
(gledanje). Ako vidovita spoznaja govori: "vidim crveno", to u duevnoduhov
nom smislu znai da imam doivljaj slian fizikom doivljaju crvene boje". Taj izraz je u upotrebi samo zato to je
vidovitoj spoznaji u nekom takvom sluaju sasvim prirodno rei "vidim crveno". Tko ovo ne uzima u obzir mogao bi
lako neku viziju u bojama zamijeniti s pravim vidovitim doivljajem.
samo na usporedbu. Ti su "lotosovi cvjetovi" u nerazvijenih ljudi tamnih boja i mirni, nepokretni. U vidovitih su oni
u pokretu te svjetleih nijansiranih boja. I kod medija se dogaa neto slino, no na drugaiji nain. Ovdje nee
podrobnije biti govora o tome. Kad tajni uenik zapoinje vjebe, prvo "lotosovi cvjetovi" postaju svjetliji, a kasnije
se poinju okretati. Kad nastupi ovo potonje, poinje sposobnost vidovitosti, jer ti su "cvjetovi" osjetilni organi
due.* Njihovo je okretanje izraz sposobnosti zapaanja u nadosjetilnom. Nitko ne moe gledati neto nadosjetilno
prije nego to su se u tom smislu oblikovala njegova astralna osjetila.
Duhovni osjetilni organ koji se nalazi u blizini grkljana omoguuje vidovito gledanje naina miljenja nekog drugog
duevnog bia. On doputa i dublji uvid u prave zakone prirodnih pojava. Organ u blizini srca otvara vidovitu
spoznaju o vrsti moralnog stava druge due. Tko ga je izgradio, moe prepoznati i odreene dublje snage u ivotinja i
biljaka. Preko osjetila u blizini takozvane eluane jamice stjee se znanje o sposobnostima i talentima dua; a moe
se i prozreti kakvu ulogu u prirodi igraju ivotinje, biljke, kamenje, metali, atmosferske pojave i slino.
Organ u blizini grkljana ima esnaest "cvjetnih latica" ili "bica na kotau", onaj u blizini srca dvanaest, a u blizini
eluane jamice deset.

U vezi s nastajanjem tih osjetilnih organa jesu odreene duevne radnje i onaj tko ih vri na tono odreen nain,
doprinosi izgradnji dotinih duhovnih
* I u vezi s tim zapaanjem "okretanja", pa i samih "lotosovih
cvjetova", vrijedi ono to je reeno u prethodnoj napomeni
o "vienju boja".

osjetilnih organa. Od "esnaestolatinog lotosova cvijeta" ve je oblikovano osam latica na ranijem stupnju ovjekova
razvoja u pradavnoj prolosti. Toj izgradnji sam ovjek nije nita doprinio. Primio ih je kao dar prirode dok je jo bio
u stanju snene, priguene svijesti. Na tadanjem stupnju razvoja ovjeanstva one su bile i djelatne, ali ta je vrsta
djelatnosti odgovarala samo stanju priguene svijesti. Kad se poslije svijest rasvijetlila, potamnjeli su ti listovi i
zaustavili svoju djelatnost. Ostalih osam latica ovjek moe svjesnim vjebama sam oivjeti. Tako e cijeli ovaj
lotosov cvijet zasjati i postati pokretan. O razvoju svake od ovih esnaest latica ovisi stjecanje odreenih sposobnosti.
Ipak, kao to je ve objanjeno, ovjek ih moe svjesno razviti samo osam; ostalih osam zasvijetlit e same od sebe.
Razvoj tee na sljedei nain. Da bi ih razvio, ovjek mora skrenuti pozornost i brigu na odreene duevne postupke
koje inae izvodi bez brige i pozornosti. Takvih je postupaka osam. Prvo je nain na koji ovjek usvaja predodbe. U
tom se ovjek obino sasvim preputa sluaju. uje ovo ili ono, vidi jedno ili drugo i potom oblikuje svoje pojmove.
Dok tako postupa, njegov esnaestolatini lotosov cvijet ostaje sasvim nedjelatan. Tek kad ovjek u tom smjeru uzme
samoodgoj u svoje ruke, lotosov cvijet postaje djelatan. Da bi to postigao, mora paziti na svoje predodbe. Svaka
predodba za njega mora dobiti znaaj. On u njoj mora vidjeti odreenu poruku, obavijest o stvarima vanjskog
svijeta. Ne smije se zadovoljiti predodbama koje nemaju takvo znaenje. itavim svojim pojmovnim svijetom mora
upravljati tako da on postane vjernim ogledalom vanjskog svijeta. Njegova tenja mora biti usmjerena na to da iz
svoje due ukloni netone predodbe. Drugi se duevni postupak, u slinom smislu, odnosi na ovjekove odluke.
On mora donijeti odluku na osnovi utemeljena i cjelovita promiljanja, ak i o najbeznaajnijim stvarima. Svako
nepromiljeno djelovanje i besmislene radnje treba drati daleko od svoje due. Za sve treba imati dobro osmiljene
razloge. Ono za to ne postoji valjan razlog treba izostaviti. Trei se postupak odnosi na govorenje. S usana tajnog
uenika treba dolaziti samo ono to ima smisla i to je znaajno. Svako govorenje samo radi govorenja udaljava
uenika od njegova pravog puta. Treba izbjegavati uobiajen nain razgovora, kad se govori nasumce, aroliko i
izmijeano, to ne znai da se mora iskljuiti iz openja s drugim ljudima. Upravo preko openja njegov govor treba
zadobiti znaaj. Tajni je uenik raspoloen za svaki razgovor, ali ga obavlja promiljeno i razlono. Nikad ne govori
neutemeljeno. Odmjerava i koliinu rijei. Ni previe, ni premalo. etvrti postupak due jest ureenje vanjskog
djelovanja. Tajni uenik usmjerava svoje djelovanje tako da se ono slae s postupcima drugih ljudi i s dogaanjima u
njegovoj okolini. Ne ini nita to bi smetalo drugima ili to je u proturjeju s onim to se oko njega dogaa. Nastoji
da se njegov rad skladno uklapa u njegovu okolinu, u njegov ivotni poloaj i slino. Gdje je na djelovanje potaknut
neim drugim, brino e razmotriti kako na najbolji nain udovoljiti zahtjevu. Tamo gdje djeluje iz sebe, odvagnut e
posljedice svog naina djelovanja. Peti se postupak odnosi na ureenje cjelokupnog ivota. Tajni uenik pokuava
ivjeti primjereno prirodi i duhu. Ne prenagljuje se i nije spor, prezaposlenost i nemar jednako su mu daleki. ivot
shvaa kao sredstvo rada i prema tome se ravna. O svojem zdravlju, navikama i ostalom brine se tako da iz njih
proizlazi skladan ivot. esto se odnosi na ljudsko stremljenje. Tajni uenik ispituje svoje sposobnosti, svoje
mogunosti i ponaa se u skladu s tom samospoznajom. Ne pokuava uiniti neto to je iznad njegovih snaga, ali ni
ne propu
ta uiniti to je unutar tih snaga. S druge strane,
postavlja sebi ciljeve koji su u vezi s idealima, s velikim ovjekovim dunostima. On se ne uklapa bez razmiljanja,
kao neki kota, u ljudski mehanizam, nego nastoji shvatiti svoje zadatke i usmjerava pogled iznad svakidanjice.
Svoje obveze nastoji izvravati sve bolje i potpunije. Sedmo se u njegovu duevnom ivotu odnosi na nastojanje
da od ivota to vie naui. Pokraj njega ne prolazi nita to mu ne bi dalo povoda za skupljanje korisna ivotnog
iskustva. Ako je uinio neto neispravno i nepotpuno, to e biti povodom da kasnije u slinim prilikama uini neto
tono i potpuno. Kad vidi druge kako rade, promatra ih sa slinim ciljem. On nastoji skupiti bogato blago iskustva i
stalno iz njega briljivo crpsti savjete. I nita ne ini a da se pritom ne osvre na doivljaje koji mu mogu biti od
pomoi pri odlukama i djelovanju. Na kraju, osmo je ovo: tajni uenik mora s vremena na vrijeme usmjeravati

pogled u svoju nutrinu; uranjati u sebe, paljivo se posavjetovati sa sobom, stvarati i preispitivati svoja ivotna
naela, u mislima razmotriti svoja znanja, procjenjivati svoje dunosti, razmiljati o sadraju i smislu ivota i tako
dalje. O svemu tome ve je bilo govora u prethodnim poglavljima. To se ovdje nabraja samo zbog veze s razvojem
esnaestolatinog lotosova cvijeta. Takvim vjebama lotosov cvijet postaje sve savreniji i savreniji. Naime, o
takvim vjebama ovisi stvaranje dara vidovitosti. to su ovjekove misli i govor u veem suglasju s dogaajima
vanjskog svijeta, to se bre razvija taj dar. Neistinite misli ili govor ubijaju neto u klici esnaestolatinog lotosova
cvijeta. Istinitost, iskrenost, potenje u ovom su odnosu gradivne snage; laljivost, himbenost, nepotenje su razorne
snage. Tajni uenik mora znati da nije bitna "dobra namjera", nego stvaran in. Ako mislim i kaem neto to se ne
slae sa stvarnou, onda u svom duhovnom osjetilnom organu neto razaram, ak i ako pritom mislim kako su mi
namjere dobre. To je kao s djetetom koje se opee ako dodirne vatru, premda se to dogodilo zbog neznanja.
Opisani duevni procesi ine da esnaestolatini lotosov cvijet zasja u divnim bojama i ima zakonito kretanje. Ipak
treba uzeti u obzir da naznaeni dar vidovitosti ne moe nastati prije nego to se postigne odreeni stupanj izobrazbe
due. Sve dok je potreban napor da ovjek vodi svoj ivot u tom pravcu, taj se dar ne pokazuje. Dok jo mora osobito
paziti na opisane postupke, ovjek nije zreo. Tek kad toliko uznapreduje da se navikne ivjeti na ovaj nain, pokazuju
se prvi tragovi vidovitosti. Sve to ne smije vie priinjavati muku, nego mora postati sam po sebi razumljiv nain
ivljenja. Nije potrebno neprekidno promatrati samog sebe i prisiljavati se na takvo ivljenje. Sve mora postati
navikom. Postoje stanovite upute po kojima se esnaestolatini lotosov cvijet moe razviti i na drugi nain.
Istinska tajna znanost odbacuje sve takve upute jer one vode razaranju tjelesnog zdravlja i moralnom propadanju.
Njih je lake provoditi nego ovdje opisane. Iako je opisani proces dugotrajan i
mukotrpan, on, meutim, sigurno vodi cilju i moe samo moralno osnaiti.
Posljedice iskrivljenog razvoja lotosova cvijeta nisu samo iluzije i fantastine predodbe nego i zablude te
preputanje svemu u obinom ivotu. Takvim izoblienim oblikovanjem lotosova cvijeta ovjek moe postati
plaljiv, zavidan, tat, ohol, samovoljan i tako dalje, dok ranije nije imao ta svojstva. Ve smo rekli da je osam
latica esnaestolatinog lotosova cvijeta bilo razvijeno u pradavnoj prolosti i da se one prilikom tajnog kolovanja
opet same pojave. Tajni uenik sada mora svu svoju pozornost usmjeriti na razvijanje onih drugih osam latica. Ako je
kolovanje pogreno, te ranije razvijene latice lako se pojave same, ali nove, koje se tek trebaju razviti, ostaju
zakrljale. To se naroito dogaa ako se prilikom kolovanja premalo pazi na logino, razborito miljenje. Od
najvee je vanosti da je tajni uenik razuman ovjek koji se dri jasna miljenja. Nadalje, vano je da se trudi
govoriti s najveom jasnoom. Kad ovjek pone nasluivati neto nadosjetilno, rado e o tome razgovarati, ali time
e koiti svoj pravilan razvoj. to se manje o tome govori, to bolje. Govoriti treba tek kad je postignut odreen
stupanj jasnoe. U poetku kolovanja tajni se
uenici nerijetko ude kako duhovno kolovani ljudi pokazuju malo "znatielje" za priopenja o njihovim
doivljajima. Najblagotvornije bi, meutim, bilo kad bi o svojim doivljajima potpuno utjeli i kad ni o emu
drugome ne bi razgovarali nego o tome koliko dobro ili slabo uspijevaju u izvoenju svojih vjebi i koliko su u stanju
slijediti upute. Duhovno kolovani ljudi ne prosuuju njihovo napredovanje prema priopenjima, ve prema sasvim
drugim izvorima. Osam latica esnestolatinog lotosova cvijeta koje uenik sam treba razviti, ovakvim
priopavanjem uvijek poneto otvrdnu, iako bi trebale ostati mekane i gipke. Kao objanjenje, zbog vee jasnoe,
navest emo jedan primjer iz obina ivota. Recimo, ujem neku vijest i o tome odmah stvorim svoj sud. Ubrzo
poslije toga o istoj stvari dobivam drugu vijest, koja se ne slae s prvom, pa sam primoran mijenjati ve oblikovani
sud. To nepovoljno utjee na moj esnaestolatini lotosov cvijet. Bilo bi drugaije da sam se u poetku "suzdrao" od
prosuivanja i govorenja sve dok za prosuivanje nisam zadobio sigurnu osnovu. Obazrivost u stvaranju i izricanju
sudova postupno postaje posebno obiljeje tajnog uenika. Nasuprot tome, raste njegova osjetljivost za dojmove i
iskustva koja utke puta da prolaze pored njega ne bi li tako stvorio to vie uporita do trenutka kad bude trebao
prosuivati. Taj oprez stvara plaviastocrvenkaste i ruiastocrvene nijanse lotosova cvijeta, dok se u suprotnom
pojavljuju tamnocrvene i naranaste nijanse. Na slian nain kao esnaestolatini,* u blizini srca razvija se i
dvanaestolatini lotosov cvijet. Polovina njegovih latica postojala je i bila djelatna ve na jednom ranijem ovjekovu
razvojnom stupnju. Zato se tih est latica ne mora naroito razvijati prilikom tajnog kolovanja; one

* Znalac e u uvjetima za razvoj "esnaestolatinog loto

sova cvijeta" prepoznati upute koje je Budha dao svojim

uenicima za tu "stazu". Mi ovdje ne prouavamo budizam,

nego samo prikazujemo uvjete razvoja koji proizlaze iz
same duhovne znanosti. injenica da se neke upute pod
udaraju s Budhinim uenjem ne znai da one "po sebi"
nisu ispravne.
se same pojavljuju i poinju se okretati ako se radi na ostalih est. Da bi unaprijedio taj razvoj, ovjek mora
odreenim duevnim radnjama svjesno dati odreeni pravac.
Mora nam postati jasno da opaanja pojedinim duhovnim ili duevnim osjetilima imaju razliita obiljeja. Lotosov
cvijet s dvanaest latica prua drugaije opaanje od esnaestolatinog. Posljednji omoguuje opaanje likova. Nain
miljenja neke due, zakoni po kojima se dogaa neka prirodna pojava, pojavljuju se za esnaestolatini lotosov cvijet
u likovima. Meutim to nisu kruti, mirni likovi, nego pokretni oblici ispunjeni ivotom. Vidoviti, kod kojeg se razvije
to osjetilo, moe za svaki nain miljenja, za svaki prirodni zakon navesti oblik u kojem se izraava. Jedna osvetnika
misao, na primjer, nalik je nazupanoj strelici; dobronamjerna misao esto je u obliku cvijeta koji se otvara. Misli
nabijene smislom uglavnom su simetrino oblikovane, nejasni pojmovi imaju naborane obrise. Sasvim su
drugaija zapaanja vezana uz dvanaestolatini lotosov cvijet. Vrsta tih opaanja priblino se moe oznaiti kao
duevna toplina ili duevna hladnoa. Vidoviti koji ima razvijeno ovo osjetilo osjea da se iz oblika koje opaa
esnaestolatinim lotosovim cvijetom izlijeva takva duevna toplina ili duevna hladnoa. Zamislimo vidovitog
ovjeka koji je razvio samo esnaestolatini, a ne i dvanaestolatini lotosov cvijet. On bi pri jednoj dobronamjernoj
misli vidio samo gore opisani oblik. Drugi, koji je razvio oba osjetila, primjeuje jo i izlijevanje te misli, to jest,
duevnu toplinu. Napominjemo da je ovo samo pretpostavka radi pojanjavanja, jer se u tajnom kolovanju jedno
osjetilo nikad ne razvija bez drugih. Razvojem dvanaestolatinog lotosova cvijeta vidoviti stjee i duboko
razumijevanje za zbivanja u prirodi. Sve to se osniva na rastu i razvoju zrai duevnu toplinu; sve to je u stanju
prolaznosti, razaranja, propadanja ima obiljeje duevne hladnoe.
Ovo se osjetilo unapreuje na sljedei nain. Najprije tajni uenik radi na ureenju tijeka svojih misli (takozvanoj
kontroli misli). Kao to se esnaestolatini lotosov cvijet razvija istinitim, znaajnim mislima, tako se
dvanaestolatini razvija unutarnjim ovladavanjem tim tijekom misli. Nestalne, vrludave misli, koje se sluajno, a ne
po smislu i na logian nain uklapaju jedna u drugu, kvare oblik ovog lotosova cvijeta. to vie jedna misao proizlazi
iz druge, to se vie uklanjaju neloginosti, to e taj osjetilni organ vie dobivati odgovarajui oblik. uje li tajni
uenik nelogine misli, on ih u glavi odmah ispravlja. On se nee s odbojnou povui iz neke moda nelogine
okoline kako bi unaprijedio svoj razvoj. Nee ni odmah osjetiti poriv da ispravi svaku neloginost u svojoj okolini.
tovie, mislima koje naviru izvana sasvim e tiho u svojoj nutrini dati logian, osmiljen pravac, kojim nastoji
usmjeriti i vlastite misli. Zatim, kao drugo, tajni uenik mora obratiti panju na dosljednost u svojem djelovanju
(kontrola postupaka). Svaka nestalnost, svaki nesklad u djelovanju upropatava lotosov cvijet. Tajni e uenik svako
svoje djelovanje usmjeriti tako da ono logino slijedi iz prethodnog. Tko danas drugaije radi nego juer, nikada nee
razviti to osjetilo. Kao tree slijedi vjeba ustrajnosti. Tajni uenik nee dopustiti da ga bilo to odvrati od cilja
koji je sebi postavio sve dok ga smatra ispravnim. Prepreke su za njega poziv da ih svlada, a ^likako motiv za
odustajanje. etvrto je razvijanje tolerancije prema ljudima, prema svim biima, a i injenicama. Tajni uenik ne
kritizira ono to je nesavreno, zlo i loe, nego pokuava razumjeti sve to mu dolazi ususret. Kao to ni sunce loem i
zlom ne uskrauje svoje svjetlo, tako im ni on ne uskrauje svoje puno razumijevanje. Dogodi li se tajnom ueniku
kakva neprilika, on se ne preputa nepovoljnom osuivanju, nego prima ono to je neizbjeno i tei, koliko mu
doputa njegova snaga, da stvar okrene na dobro. Tuda miljenja ne promatra samo sa svog gledita nego se stavlja u
poloaj drugih. Peto je nepristranost prema pojavama ivota. S tim u vezi jest "vjerovanje" ili "povjerenje". Tajni
uenik pristupa svakom ovjeku, svakom biu s povjerenjem. I u svom djelovanju ispunjava se tim povjerenjem. I
nikada, kad mu se neto priopi, ne kae: ne vjerujem u to jer je u suprotnosti s mojim dosadanjim mnijenjem. U
svakom je trenutku spreman da svoje mnijenje i stav provjeri i ispravi s nekog drugog motrita. Ostaje uvijek primljiv
za sve to mu prilazi i ima povjerenja u djelotvornost onoga to ini. Nastoji se osloboditi bojaljivosti i
sumnjiavosti. Ako ima neku namjeru, vjeruje i u njezinu snagu. Ni stotinu neuspjeha ne moe mu unititi tu vjeru.
To je "vjera koja moe premjetati brda". esto je postizanje odreene ivotne ravnotee (uravnoteenosti). Tajni
uenik nastoji odrati svoje ujednaeno raspoloenje bez obzira na to pati li ili se raduje. On se odvikava od
kolebanja izmeu "kliktanja do nebesa i potitenosti nasmrt". Nesrea i opasnost zatei e ga jednako oboruanog kao
i srea i uspjeh.

itateljima duhovnoznanstvenih spisa ovo je poznato kao takozvanih "est svojstava", koja u sebi mora razvijati
svatko tko tei posveenju. Ovdje smo ih iznijeli u vezi s duevnim osjetilom nazvanim dvanaestolatini lotosov
cvijet. Tajno kolovanje pomno daje naroite upute koje ovaj lotosov cvijet dovode do sazrijevanja, ali pravilno
oblikovanje ovog osjetilnog organa ovisi o razvoju nabrojenih svojstava. Ako se tom razvoju ne pridaje panja, ovaj
se organ oblikuje u jednu iznakaenu sliku. U tom se sluaju, unato stanovitom stupnju vidovitosti, navedena
svojstva umjesto u dobro, preobraavaju u zlo. ovjek moe postati naroito netrpeljiv, neodluan, odbojan prema
svojoj okolini. On e, na primjer, osjetiti kako je ustrojena neka druga dua, pa e je izbjegavati ili mrziti zbog toga.
To moe ii tako daleko da ovjek zbog duevne hladnoe, koja ga podilazi kod njemu odbojnih stavova, ne moe
uope sluati ili ve otpoetka zauzima
negativan stav.
Ako se uza sve ovo tajni uenik pridrava i odreenih propisa koje od tajnih uitelja moe dobiti samo usmeno,
ubrzat e razvoj ovog lotosova cvijeta. No navedene upute potpuno uvode u stvarno tajno kolovanje. Korisne su i za
onoga tko nee ili ne moe proi kroz tajno kolovanje. To e, iako polagano, u svakom sluaju imati utjecaja na
duevni organizam. A pridravanje tih naela za tajnog je uenika neto neizostavno. Kad bi bez njih prolazio kroz
tajno kolovanje, mogao bi ui u vie svjetove; ali samo s manjkavim misaonim okom, te umjesto da spoznaje istinu,
bio bi podloan samo iluzijama i zabludama. U odreenom bi smislu postao vidovit, ali zapravo bi zapao u veu
sljepou nego ranije. Naime, prije je bar u osjetilnom svijetu stajao vrsto, nalazei u njemu oslonac; meutim, sada
gleda iza
tog osjetilnog svijeta, on ga zbunjuje sve dok sa sigurnou ne stane u jedan vii svijet. Vie ne moe razlikovati
istinu od zablude i gubi svaku orijentaciju u ivotu. Upravo je zato toliko potrebna strpljivost u tim stvarima. Mora
se uvijek imati na umu da duhovna znanost smije ii samo tako daleko koliko postoji spremnost za pravilima odreen
razvoj "lotosovih cvjetova". Da se lotosovi cvjetovi ne bi iskrivljeno razvijali, ne smijemo ih dovoditi do sazrijevanja
prije nego to oni na miran nain steknu odgovarajui oblik. Sazrijevanje je uinak posebnih uputa duhovne znanosti,
ali im oblik daje opisani nain ivota.
Za razvoj desetolatinog lotosova cvijeta potrebno je posebno istanano njegovanje due. Potrebno je nauiti svjesno
ovladati osjetilnim utiscima. To je posebno nuno za onoga tko tek postaje vidovit jer samo tako moe izbjei izvor
bezbrojnih iluzija i duhovne samovolje. ovjek obino ne osvjeuje to sve vlada njegovim mislima, njegovim
sjeanjima i ime su sve oni izazvani. Uzmimo sljedei primjer. Netko se vozi vlakom. Zaokuplja ga neka misao.
Odjednom njegova misao dobiva savim drugi pravac. Sjea se nekog davnog doivljaja te ga utkiva u sadanje misli.
Nije primijetio da gleda kroz prozor i da mu je pogled pao na neku osobu, slinu osobi upletenoj u doivljaj kojeg se
sjea. Do svijesti mu ne dopire to to vidi, nego samo posljedice toga to je vidio, pa vjeruje da mu je to palo na um
"samo od sebe". Koliko li se toga u ivotu dogaa na ovakav nain. U svoj ivot unosimo stvari koje smo iskusili ili
proitali a da nismo svjesni njihove povezanosti. Netko, na primjer, ne podnosi odreenu boju; ali uope ne zna da je
to zato to je uitelj koji ga je muio prije mnogo godina, imao kaput takve boje. Bezbrojne iluzije poivaju na tim
povezanostima. Mnoge se stvari upisuju u duu a da se ne osvjeuju. Moe se dogoditi sljedee. Netko u novinama
proita obavijest o smrti neke poznate osobe i odluno tvrdi da je taj smrtni sluaj ve "juer" naslutio iako nije ni
uo ni vidio nita to bi ga moglo navesti na tu misao. 1 on tvrdi da mu je ta misao nadola sama od sebe: taj e
ovjek umrijeti. Samo na neto nije obratio panju. Nekoliko sati prije nego to mu se pojavila "jueranja" misao bio
je u posjetu kod jednog poznanika. Na stolu su bile novine. Nije ih itao. Meutim, pogled mu je ipak nesvjesno pao
na vijest o tekoj bolesti navedene osobe. Nije bio svjestan tog utiska, ali je njegova posljedica bila ta "slutnja".
Ako o tome razmiljamo, moemo uvidjeti kakav izvor iluzija predstavljaju ovakve okolnosti. Upravo taj izvor mora
zatvoriti svatko tko eli oblikovati svoj desetolatini lotosov cvijet, jer se tim lotosovim cvijetom u duama mogu
opaati duboko sakrivena svojstva. Ali ovjek moe tim opaanjima pripisati istinitost samo kada se potpuno
oslobodio navedenih zabluda. Da bi to postigao, mora postati gospodarem onoga to na njega djeluje iz vanjskog
svijeta. Mora doi do toga da utiske koje ne eli primiti zaista i ne prima. Takva se sposobnost moe razviti samo
snanim unutarnjim ivotom. Voljom moramo ovladati tako da na nas djeluju samo one stvari na koje obraamo
panju, a oslobaamo se utisaka kojima se ne predajemo hotimino. to ovjek vidi, mora i htjeti vidjeti, a ono na to
ne obraa panju za njega stvarno ne treba ni postojati. Koliko unutranji rad due postane ivlji i energiniji, toliko
e se vie postii. Tajni uenik mora
izbjegavati svako nepromiljeno gledanje i sluanje. Za njega mora postojati samo ono na to usmjerava svoje uho ili
oko. On mora vjebati da i u najveoj galami ne mora nita uti ako to ne eli. Svoje oko mora uiniti neprimljivim

za stvari koje ne eli vidjeti. Od svih nesvjesnih utisaka morao bi se zaogrnuti kao nekim duevnim oklopom. U
tom smislu nastoji i misliti. Odabire jednu misao i nastoji dalje misliti samo ono to moe sasvim svjesno, u punoj
slobodi utkati u tu misao. Odbija misli koje mu proizvoljno upadaju. Ako tu misao eli staviti u odnos s bilo kojom
drugom, onda se pomno treba prisjetiti gdje mu se pojavila ta druga misao. Ide jo dalje. Ako, na primjer, osjea
odreenu antipatiju prema
neemu, on je suzbija i nastoji uspostaviti svjestan
odnos prema toj stvari. Na taj se nain u njegov duevni ivot sve manje mijeaju nesvjesni elementi. Samo takvim
strogim samoodgojem desetolatini lotosov cvijet postie oblik kakav bi trebao imati. Duevni ivot tajnog uenika
mora postati ivot pun panje. A ono to ne eli zapaati, to mora znati drati na udaljenosti. Doda li se tom
samoodgoju meditacija koja odgovara uputama duhovne znanosti, onda lotosov cvijet u predjelu eluane jamice
sazrijeva na pravilan nain, a ono to je kroz ranije prikazane duhovne osjetilne organe imalo samo oblik i toplotu,
dobiva duhovnu svjetlost i boju. Kroz to se otkrivaju, na primjer, talenti i sposobnosti dua, snage i skrivena svojstva
prirode. Time obojena aura ivih bia postaje vidljiva; na taj nain okolina nam oituje svoja duevna svojstva.
Mora se priznati da je u razvoju upravo na tom podruju potrebna najvea briljivost jer je igra nesvjesnih sjeanja
ovdje najivahnija. Kad tako ne bi bilo, mnogi bi ljudi imali osjetilo o kojem je ovdje rije, jer ono nastaje ubrzo
nakon to ovjek zadobije potpunu kontrolu nad svojim osjetilnim utiscima tako da oni ovise samo o njegovu
obraanju, odnosno, neobraanju pozornosti. Ono ostaje nedjelatno samo dok mo vanjskih osjetila to duevno
osjetilo odrava
u stanju priguenosti i nesvjesnosti.
Tee od oblikovanja opisanog lotosova cvijeta jest oblikovanje estolatinog, koji se nalazi u sredini tijela. Naime,
njegovo se oblikovanje postie kad samosvijest potpuno ovlada itavim ovjekom, tako da su tijelo, dua i duh u
potpunoj harmoniji. Tjelesni procesi, sklonosti i strasti due, misli i ideje duha moraju se dovesti u potpuni sklad.
Tijelo mora biti toliko oplemenjeno i proieno da njegovi organi ne trae nita to nije u slubi due i duha. Tijelo
ne smije duu tjerati na poude i strasti, koje proturjee istom i plemenitom miljenju. Ali ni duh ne smije poput
robovlasnika svojim zapovijedima i zakonima vladati duom, nego dua treba te dunosti i zapovijedi izvravati iz
vlastite slobodne sklonosti. Dunosti ne smiju lebdjeti nad tajnim uenikom kao neto emu se on podvrgava protiv
svoje volje, nego kao neto to on izvrava zato to to voli. Tajni uenik mora razviti slobodnu duu, koja stoji u
ravnotei izmeu osjetilnosti i duhovnosti. On mora doi do toga da se moe prepustiti svojoj osjetilnosti, jer ona je
toliko proiena da je izgubila mo da ga povue dolje, k sebi. Ne mora vie obuzdavati svoje strasti jer one same od
sebe slijede ono ispravno. Sve dok mu je to teko, ne moe biti tajni uenik na odreenom stupnju. Vrlina na koju se
ovjek mora prisiljavati, za tajno je uenje bezvrijedna. Dokle god postoji jo neka pouda, ona smeta u tajnom
kolovanju, iako se trudimo da joj ne podlegnemo. Svejedno je pripada li ona vie tijelu ili dui. Ako netko, na
primjer, izbjegava neko stimulirajue sredstvo da bi se liavanjem uitka proistio, to mu pomae samo ako zbog tog
uzdravanja njegovo tijelo ne osjea nikakve tegobe. Ako tijelo udi za tim sredstvom, uzdravanje je bez vrijednosti.
U tom se sluaju ovjek mora neko vrijeme odrei cilja kojem je krenuo i ekati bolje uvjete moda tek u nekom
drugom ivotu. Razumno odricanje esto je mnogo puta vei uspjeh nego rad na neemu to se u danim uvjetima ne
moe postii. Takvo razumno odricanje ak vie unapreuje razvoj nego bezuvjetno nastojanje da se postigne cilj.
Tko je razvio estolatini lotosov cvijet susree se s biima koja pripadaju viim svjetovima, ali samo onda ako se
njihovo postojanje oituje u duevnom svijetu. Meutim, tajno kolovanje ne preporuuje razvoj ovog lotosova
cvijeta prije nego to je uenik na tom putu odmakao tako daleko da moe svoj duh uzdii u jedan jo vii svijet.
Naime, to ulaenje u pravi duhovni svijet uvijek mora biti popraeno izgradnjom lotosovih cvjetova. U suprotnom
uenik zapada u zabunu i nesigurnost. Nauio bi, dodue, vidjeti, ali bi mu nedostajala sposobnost da o vienom
prosuuje na ispravan nain. U tome to se zahtijeva za oblikovanje estolatinog lotosova cvijeta ve je odreeno
jamstvo da nee doi do zabune, smetenosti i preputanja svemu zbog pomanjkanja oslonca u samom sebi. Naime,
netko tko je postigao potpunu ravnoteu izmeu osjetilnosti (tijela), strasti (due) i ideja (duha) nee lako zapasti u tu
smetenost. Ipak, vanije od tog jamstva jest kada ovjek zbog estolatinog lotosova cvijeta, pone opaati bia
obdarena ivotom i samostalnou, koja pripadaju svijetu sasvim razliitom od svijeta njegovih fizikih osjetila. Da
bi imao sigurnost u tim svjetovima, nije mu dovoljno oblikovanje lotosovih cvjetova, nego mora raspolagati s jo
viim organima. Sada e biti govora o razvoju tih viih organa, a zatim e se moi govoriti i o drugim lotosovim
cvjetovima i organizaciji duevnog tijela.*

Oblikovanje duevnog tijela, kako je upravo opisano, omoguuje ovjeku opaanje nadosjetilnih pojava. Tko se
uistinu eli snai u tom svijetu, ne smije zastati na tom stupnju razvoja. Sama pokretljivost lotosovih cvjetova nije
dovoljna. ovjek mora biti u stanju pri punoj svijesti samostalno upravljati i ovladati kretanjem svojih duhovnih
organa. U protivnom bi postao loptom vanjskih snaga i moi. Da to ne postane, mora stei sposobnosti sluanja
takozvane "unutarnje rijei". Da bi to postigao, nije dovoljno da se razvije samo duevno, nego se mora razviti i
etersko tijelo. To je ono fino tijelo koje se vidovitom pokazuje kao neka vrsta dvojnika fizikog tijela. Ono je na neki
nain medustupanj izmeu tijela i duevnog

* Samo je po sebi razumljivo da izraz "duevno tijelo"

(kao i neki drugi izrazi duhovne znanosti) u sebi sadri
proturjenost. Ipak ga upotrebljavamo jer vidovita spoznaja
zapaa neto to se u duhovnom smislu doivljava onako
kako se u fizikom smislu zapaa tijelo.

tijela.* Ako je ovjek obdaren vidovitim sposobnostima, moe u svojoj svijesti otkloniti fiziku tjelesnost ovjeka
koji stoji pred njim. Na viem stupnju to je poput vjebe pozornosti na niem stupnju. Kao to ovjek moe odvratiti
svoju pozornost od neega to je pred njim tako da to za njega nije prisutno, tako vidovit ovjek iz svog opaanja
moe potpuno ukloniti neku fiziku tjelesnost, tako da ona za njega postane fiziki sasvim prozirna. Ako to uini,
pred njegovim duevnim okom jo osim duevnog tijela ostaje takozvano etersko tijelo, koje je vee od oba i koje oba
proima. Etersko je tijelo po veliini i obliku priblino jednako fizikom, pa zauzima otprilike isti prostor kao i ono.
Ono je izuzetno njena i fino organizirana tvorevina.** Njegova osnovna boja drugaija je od sedam boja u duginu
spektru. Tko ga moe promatrati, upoznaje boju koja za osjetilno opaanje zapravo uope ne postoji. Najslinija je
boji mlada breskvina cvijeta. elimo li etersko tijelo promatrati samo za sebe, potrebno je u promatranju izuzeti
duevno tijelo. To postiemo slinom vjebom pozornosti kao to je gore navedeno. Ne uinimo li to, izgled eterskog
tijela se mijenja jer ga sasvim proima duevno tijelo.
Djelii eterskog tijela u neprestanom su kretanju. Kroz njega se provlae bezbrojna strujanja u svim smjerovima. Ona
odravaju ivot i upravljaju njime. Svako tijelo koje ivi ima takvo etersko tijelo. Imaju ga i biljke i ivotinje, a za
pozornog promatraa
* Usporedi ovaj prikaz s opisom u autorovoj knjizi "Teozofija".
** Molim fiziare da se ne spotiu o izraz "etersko tijelo".
Rije "eter" ukazuje samo na tananost ove tvorevine.
Fizikalnu hipotezu o eteru nikako ne treba mijeati s
ovim to se ovdje navodi .
njegovi su tragovi primjetljivi ak i kod minerala. U poetku su navedena strujanja i kretanja sasvim neovisna o
ovjekovoj svijesti i volji, kao to u fizikom tijelu nisu hotimine djelatnosti srca i eluca. Ta neovisnost o svjesnoj
volji zadrava se sve dok izgradnju u smislu stjecanja nadosjetilnih sposobnosti ovjek ne uzme u vlastite ruke. Vii
se razvoj na odreenom stupnju upravo i oituje u tome da se strujanjima i kretanjima eterskog tijela, koja su inae
neovisna o svijesti, pridrue i ona koja ovjek sam izaziva na svjestan nain.
Kad je tajno kolovanje toliko uznapredovalo da su se ranije opisani lotosovi cvjetovi poeli kretati, tada je tajni
uenik ve izvrio poneto od onog to dovodi do stvaranja sasvim odreenih strujanja i kretanja u njegovu tijelu.
Svrha tog razvoja jest da se u predjelu fizikog srca oblikuje neka vrsta sredita iz kojeg izlaze strujanja i kretanja
najrazliitijih duhovnih boja i oblika. To sredite nije samo toka nego vrlo komplicirana tvorevina, jedan udesan
organ. On duhovno svijetli, ljeskajui se u najrazliitijim bojama i pokazuje oblike velike pravilnosti u stalnoj mijeni.
Drugi oblici i strujanja boja idu od tog organa u ostale dijelove tijela pa i dalje, proimajui i prosvjetljujui cijelo
duevno tijelo. No najvanija od tih strujanja teku prema lotosovim cvjetovima. Ona proimaju pojedine njihove
latice i upravljaju njihovim okretanjem. Zatim izlaze kroz vrhove latica i gube se u vanjskom prostoru. to je neki
ovjek razvijeniji, vei je opseg u kojem se
ire ta strujanja.

Dvanaestolatini lotosov cvijet u naroito je bliskom odnosu s opisanim sreditem. U njega neposredno uviru
strujanja i kroz njega na jednoj strani

teku prema esnaesto i dvolatinom, a na drugoj (donjoj) strani prema deseto, esto i etverolatinom lotosovu
cvijetu. U tom poretku lei osnovni uzrok zbog kojeg se u tajnom kolovanju posebna panja mora posvetiti
oblikovanju dvanaestolatinog lotosova cvijeta. Ako bi ovdje dolo do pogreke, nastao bi nered u cjelokupnoj
izgradnji organa. Iz ovog je vidljivo koliko je tajno kolovanje osjetljivo i intimno te kako se tono mora postupati
elimo li da se sve razvije na prikladan nain. Iz toga je nesumnjivo vidljivo da o uputama za razvoj nadosjetilnih
sposobnosti moe govoriti samo onaj tko je sam na sebi iskusio sve to mora razviti kod nekog drugog i da je
potpuno u stanju spoznati vode li zaista njegove upute pravom uspjehu.
Kad tajni uenik izvodi ono to mu je propisano uputama, svoje etersko tijelo dovodi u strujanja i kretanja koja su u
skladu sa zakonima i razvojem svijeta kojem ovjek pripada. Zato su ove upute uvijek odraz velikih zakona razvoja
svijeta. Sastoje se od spomenutih i slinih vjebi meditacije i koncentracije, koje primijenjene na odgovarajui nain
imaju opisani uinak. Duhovni uenik mora u odreena doba svoju duu potpuno proeti sadrajem tih vjebi i njima
sasvim ispuniti svoju nutrinu. Poinje se na sasvim jednostavan nain koji je prije svega pogodan da produbi
razumsko i umno miljenje glave i da ga pounutarnji. Tako miljenje postaje slobodno i neovisno o svim osjetilnim
utiscima i iskustvima. Time se na neki nain sve skuplja u jednu toku, koju ovjek ima potpuno u svojoj vlasti,
stvarajui tako privremeno sredite za strujanja eterskog tijela. Isprva to sredite jo nije u predjelu srca, nego u glavi.
Vidovitom se ono tamo oituje kao ishodite kretanja. Tajno e kolovanje dokraja uspjeti samo ako se najprije
stvori to sredite. Kad bi ono odmah bilo smjeteno u predjelu srca, tajni bi uenik na putu vidovitosti, dodue,
mogao imati stanovit uvid u vie svjetove, ali ne bi mogao stei ispravan uvid u odnos tih viih svjetova prema
osjetilnom svijetu. A to je za ovjeka na sadanjem stupnju razvoja svijeta bezuvjetna nunost. Vidoviti ne smije
postati zanesenjakom; on mora zadrati vrsto tlo pod nogama.
Poto se na odgovarajui nain uvrstilo u glavi, to e se sredite zatim premjestiti nie, u podruje grkljana. To se
postie daljnjom primjenom vjebi koncentracije. Tada e kretanje eterskog tijela zraiti iz tog predjela,
rasvjetljavajui duevni prostor u ovjekovoj okolini.
Daljnje vjebanje osposobljava tajnog uenika da sam odreuje poloaj svog eterskog tijela. Prije je taj poloaj ovisio
o snagama koje dolaze izvana i proizlaze iz fizikog tijela. U daljnjem razvoju ovjek postaje sposoban okretati
etersko tijelo na sve strane. Tu sposobnost izazivaju strujanja koja teku otprilike uzdu obiju ruku, a sredite im je u
dvolatinom lotosovu cvijetu u predjelu oiju. Sve ovo nastaje tako to se zraenja koja izlaze iz grkljana pretvaraju u
oble forme od kojih jedan dio ide prema dvolatinom lotosovu cvijetu, da bi odavde kao valovita strujanja nastavila
put du ruku. Daljnja posljedica sastoji se u tome da se te struje vrlo suptilno ravaju i granaju te postaju vrsta
tkiva to se kao neka mrea (mreasta koa) pretvara u granicu itavog eterskog tijela. Dok prije nije bilo nikakve
granice prema van, pa su ivotne struje iz opeg ivotnog mora nesmetano izlazile i ulazile u etersko tijelo, sada
utjecaji izvana moraju prolaziti kroz tu koicu. Zbog toga ovjek postaje primljiv za ta vanjska ivotna strujanja.
Poinje ih opaati. To je trenutak kad
se cijeli sustav struja i kretanja premjeta u sredite
u predjelu srca. To se postie nastavljanjem vjebi koncentracije i meditacije. Time ovjek dolazi do stupnja na
kojem postaje obdaren "unutranjom rijei". Sve stvari odsada dobivaju za njega novo znaenje. One na neki nain
postaju duhovno ujne u svom najunutarnjijem biu; one ovjeku govore o svom pravom biu. Ta strujanja stavljaju
ovjeka u vezu s nutrinom svijeta kojem pripada. On poinje sudoivljavati ivot svoje okoline i moe pustiti da taj
ivot odzvanja u kretanju njegovih lotosovih cvjetova.
Time ovjek stupa u duhovni svijet. Kad to postigne, postaje sposoban za novo razumijevanje onoga to su govorili
veliki uitelji ovjeanstva. Budhini govori i Evanelja, na primjer, sada na njega djeluju na nov nain, ispunjavajui
ga blaenstvom koje prije nije ni slutio. Jer zvuk njihovih rijei prati one kretnje i ritmove koje je on sam u sebi
oblikovao. Sada neposredno zna da ljudi poput Budhe ili evanelista ne izgovaraju svoje objave, nego one koje su do
njih doprle iz najunutarnjijeg bia stvari. Upozorit emo ovdje na injenicu koja se moe razumjeti samo na
osnovi ranije reenog. Suvremenom ovjeku neshvatljiva su mnogobrojna ponavljanja u Budhinim govorima.

Tajnom ueniku predstavljaju neto u emu on svojom nutrinom rado prebiva jer ona odgovaraju stanovitim
ritmikim gibanjima u eterskom tijelu. Predajui se njima u potpunom unutarnjem miru, ovjek izaziva suzvuje s
takvim gibanjima. A budui da su ona odraz odreenih svjetskih
ritmova, koja se na odreenim mjestima ponavljaju i vraaju onom prvotnom, ovjek se na taj nain sluanjem Budhe
uivljava u vezu s tajnama svijeta.
U duhovnoj znanosti govori se o etiri svojstva koja na takozvanoj stazi provjeravanja ovjek mora postii da bi se
uzdigao do vie spoznaje. Prvo od njih jest sposobnost da se u mislima razlikuje istina od puke pojavnosti, istina od
pukog mnijenja. Drugo svojstvo jest ispravno procjenjivanje istinitog i stvarnog u odnosu na pojavnost. Trea se
sposobnost sastoji u izvoenju spomenutih est svojstava: kontrola misli, kontrola radnji, ustrajnost, trpeljivost, vjera
i uravnoteenost (navedenih u prethodnom poglavlju). etvrto je ljubav prema unutarnjoj slobodi.
Puko razumsko shvaanje tih svojstava uope ne koristi. Ona moraju tako srasti s duom da postanu unutarnja navika.
Uzmimo, primjera radi, prvo svojstvo: razlikovanje istinitog od puke pojavnosti. ovjek se mora kolovati da u
svakoj stvari koja se pred njim pojavi jasno lui beznaajno od znaajnog. To moe postii samo u potpunom miru i
strpljenju, upornom vjebom promatranja vanjskog svijeta. Taj pogled na kraju prirodno ostaje vezan uz ono istinsko,
upravo onako kao to se ranije zadovoljavao nebitnim. "Sve prolazno samo je usporedba": ta istina postaje uvjerenje
due. Tako se postupa i s ostalim navedenim svojstvima.
Pod utjecajem tih etiriju navika due zaista se mijenja to fino ovjekovo etersko tijelo. "Razlikovanjem istinitog od
pojavnosti" stvara se spomenuto sredite u glavi i priprema se ono u grkljanu. Za stvarno oblikovanje svakako su
potrebne vjebe koncentracije o kojima je ranije bilo govora. Vjebe koncentracije izgrauju ona etiri svojstva i
dovode

ih do sazrijevanja. Kad je pripremljeno sredite u predjelu grkljana, postie se ve spomenuto vladanje eterskim
tijelom i njegovo ograniavanje mreastim tkivom pomou ispravnog procjenjivanja istine u odnosu na nebitnu
pojavnost. Uspije li doi do takvog procjenjivanja, ovjek postupno poinje opaati duhovne injenice. Ali to ne
znai da treba initi samo ono to razumom procjenjuje kao znaajno. Svaki najbeznaajniji postupak, svaki mali
zahvat, znaajan je u velikom ivotu svemira i radi se o tome da ovjek razvije svijest o toj vanosti. Ne smiju se
podcjenjivati, nego ispravno procjenjivati svakodnevni poslovi u ivotu. O est vrlina od kojih je sastavljeno tree
svojstvo ve smo govorili. One suovise s oblikovanjem dvanaestolatinog lotosova cvijeta u predjelu srca. Prema
njemu se, kako je pokazano, mora usmjeriti ivotna struja eterskog tijela. etvrto svojstvo: potreba za oslobaanjem,
slui tome da se eterski organ u blizini srca dovede do sazrijevanja. Postane li to svojstvo navikom due, ovjek se
oslobaa svega to suovisi samo sa sposobnosti njegove osobne prirode. On prestaje promatrati, stvari sa svog
osobnog gledita. Nestaju granice njegova nieg sebstva, koje ga prikivaju uz to gledite. Tajne duhovnog svijeta
imaju pristup u njegovu unutranjost. To je oslobaanje. Oni okovi, naime, prisiljavaju ovjeka da stvari i bia
promatra samo sa svog osobnog motrita. Tajni uenik mora postati neovisan, slobodan od promatranja stvari na taj
osobni nain.
Iz ovog se vidi da propisi koji proizlaze iz duhovne znanosti odreuju najunutarnjiju ovjekovu prirodu. A propisi o
ta etiri navedena svojstva upravo su takvi. Oni su sadrani u svim svjetonazorima koji
uzimaju u obzir duhovni svijet. Osnivai takvih svjetonazora nisu davali ljudima upute na osnovi nekog nejasnog
osjeaja. Oni su to inili jer su bili veliki posveenici. Svoje su moralne propise oblikovali iz spoznaje. Znali su kako
ti propisi djeluju na finiju ovjekovu prirodu pa su htjeli da njihovi sljedbenici tu finiju prirodu postupno izgrade.
ivjeti u smislu takvih pogleda na svijet znai raditi na svom vlastitom duhovnom usavravanju. Samo ako ovjek to
ini, slui cjelini svijeta. Vlastito usavravanje nije ni u kojem sluaju sebino, jer nesavreni ovjek je nesavreni
sluga ovjeanstva i svijeta. ovjek toliko bolje slui cjelini, koliko je sam savreniji. Tu vrijedi: "Kad rua samu
sebe kiti, kiti i vrt."
Time su veliki posveenici utemeljitelji znaajnih svjetonazora. To to od njih dolazi, uvire u ljudske due. Na taj
nain s ovjeanstvom napreduje i cijeli svijet. Na tom razvojnom procesu ovjeanstva posveenici su radili sasvim
svjesno. Sadraj njihovih uputa razumijemo samo ako imamo na umu da su te upute crpljene iz spoznaje najdublje

ovjekove prirode. Posveenici su bili veliki spoznavaoci i iz svoje su spoznaje iskovali ideale za ovjeanstvo. Tim
se voama pribliavamo ako se u svom vlastitom razvoju uzdignemo do njihovih visina.
Ako je nekom ovjeku oblikovanje eterskog tijela poelo kako je prije opisano, otvara mu se jedan sasvim nov ivot.
Zato mora tajnim kolovanjem pravovremeno dobiti objanjenja koja e mu pomoi da se snae u tom novom ivotu.
Kada, na primjer, pomou esnaestolatinog lotosova cvijeta duhovno vidi likove vieg svijeta, mora mu postati jasno
koliko su ti likovi razliiti ovisno o tome koji ih predmeti ili bia uzrokuju. Prvo na to moe obratiti panju
jest da na jednu odreenu vrstu ovih likova svojim mislima i osjeajima moe snano utjecati, a na druge uope ne ili
samo u vrlo neznatnoj mjeri. Jedna se vrsta likova mijenja im promatra pri njihovoj pojavi pomisli: "to je lijepo", a
onda tijekom gledanja tu misao mijenja u: "to je korisno". Ovo svojstvo osobito imaju likovi koji potjeu od
minerala ili umjetno izraenih predmeta, njih mijenja svaka promatraeva misao ili osjeaj. Kod likova koji pripadaju
biljkama to se ve dogaa u manjoj mjeri, a jo manje kod onih koji odgovaraju ivotinjama. I ovi su likovi pokretni i
puni ivota, ali ta pokretljivost dijelom potjee od ljudskih misli i osjeaja, a dijelom je uvjetovana uzrocima na koje
ovjek nema utjecaja. No unutar tog svijeta oblika javlja se jedna vrsta formi na koje u poetku sam ovjek gotovo ne
moe utjecati. Tajni uenik moe se uvjeriti da ti likovi ne potjeu od minerala niti su umjetno izraeni, nisu ni od
biljaka niti od ivotinja. Da bi mu to bilo jasno, mora promatrati one likove za koje zna da ih uzrokuju osjeaji,
nagoni i strasti drugih ljudi. Ali i na te likove njegove vlastite misli i osjeaji jo uvijek imaju utjecaj, dodue,
relativno slab. U tom svijetu likova uvijek postoji neki ostatak na koji je taj utjecaj neznatan. Upravo taj ostatak ini u
poetku tajnog kolovanja pozamaan dio onoga to uenik uope vidi. Njegovu si prirodu moe objasniti samo ako
promatra sebe samog. Tu e nai oblike koje je sam prouzrokovao svojom aktivnou, voljom, eljama i slinim.
Nagon koji u njemu prebiva, pouda koju ima, namjera koju gaji i tako dalje, sve se to pokazuje u ovakvim likovima.
tovie, cijeli se njegov karakter odraava u takvom svijetu likova. Svjesnim mislima i osjeajima moe utjecati na
sve
likove koji ne potjeu od njega samog, ali na one figure na koje je djelovao svojim vlastitim biem u viem svijetu
vie nema nikakva utjecaja, ukoliko ih je on stvorio. Iz navedenog slijedi da se u tom viem gledanju ovjekova
nutrina, vlastiti svijet nagona, udnji i predodbi pokazuje u vanjskim likovima jednako kao i drugi predmeti i bia.
Za viu spoznaju taj unutarnji svijet postaje dio vanjskog svijeta. Kao kad bi u fizikom svijetu ovjek sa svih strana
bio okruen ogledalima i mogao promatrati svoj tjelesni lik, tako mu se u viem svijetu njegovo duevno bie
pokazuje kao zrcalna slika.
Na tom stupnju razvoja za tajnog je uenika nastupio trenutak kad on nadvladava iluziju koja proizlazi iz osobne
ogranienosti. Sve to je unutar njegove osobe sad moe promatrati kao vanjski svijet, onako kako je prije kao
vanjski svijet promatrao ono to je djelovalo na njegova osjetila. Tako na osnovi iskustva postupno ui sa sobom
postupati onako kako je prije postupao s biima oko sebe.
Kad bi ovjek mogao gledati ovaj duhovni svijet prije nego to bi bio dovoljno pripremljen, zastao bi pred slikom
svoje vlastite due kao pred nekom zagonetkom. Likovi njegovih vlastitih nagona i strasti ukazivali bi mu se u
oblicima koje on osjea kao ivotinjske ili rjee kao ljudske. Dodue, ivotinjski likovi tog svijeta nikada nisu
sasvim istovjetni s onima fizikog svijeta, ali imaju neku daleku slinost. Neuvjebani promatrai mogli bi ih smatrati
jednakima. Kad, meutim, stupa u taj svijet, ovjek mora usvojiti posve novu vrstu prosuivanja. Naime, bez
obzira na to to se stvari koje zapravo pripadaju ljudskoj nutrini pojavljuju kao vanjski svijet, one se jo pojavljuju
kao zrcalna slika onoga to uistinu jesu. Ako ovdje, na primjer, ugledamo neku brojku, moramo je itati obrnuto, kao
zrcalnu sliku. 265, primjerice, ovdje znai 562. Neku kuglu vidimo kao da smo u njenom sreditu. To gledanje
iznutra moramo tada ispravno prevesti. I duevna se svojstva pojavljuju kao zrcalne slike. elja koja se odnosi na
neto izvanjsko pojavljuje se u liku koji se kree prema onome tko tu elju gaji. Strasti koje imaju svoje sjedite u
ovjekovoj nioj prirodi mogu poprimiti oblik ivotinjskih ili slinih spodoba to navaljuju na ovjeka. Ustvari, te
strasti streme prema van; one trae predmet svog zadovoljenja u vanjskom svijetu. Meutim, to stremljenje prema
van u zrcalnoj se slici oituje kao napad na nositelja tih strasti.
Ako je tajni uenik prije nego to se uzdigao do vieg gledanja, mirnim i trezvenim samopromatranjem upoznao
vlastita svojstva, on e i u trenutku kada njegova nutrina stupi pred njega u vanjskoj zrcalnoj slici, iznai hrabrost i
snagu da se ponaa na ispravan nain. Ljudi koji takvim samoispitivanjem nisu dovoljno upoznali vlastitu nutrinu
nee u svojoj zrcalnoj slici prepoznati sebe i smatrat e je tuom stvarnou. Uplait e se onoga to vide i budui da
to ne mogu izdrati, uvjerit e sami sebe da je to samo plod tlapnje koja ne vodi niemu. U oba e sluaja, zbog

nezrelog postizanja odreenog stupnja razvoja, ovjek sam sebi biti sudbonosna smetnja na putu k viem
obrazovanju.
Neophodno je da tajni uenik ovlada najprije duhovnim gledanjem svoje vlastite due kako bi krenuo prema viem
razvoju. Jer u samome sebi ima upravo ono duhovnoduevno o emu sam moe najbolje prosuivati. Kad je prvo
stekao temeljitu spoznaju o svojoj osobnosti u fizikom svijetu i kad se susretne sa slikom te osobnosti u viem
svijetu, moi e usporediti jednu s drugom. On moe sliku iz vieg svijeta dovesti u vezu s neim njemu poznatim i
tako poi od jednog vrstog uporita. Kad bi, naprotiv, pred njega stupilo vie drugih duhovnih bia, ne bi bio u
stanju sebi bilo to razjasniti o njihovim karakteristikama i bitnostima. Uskoro bi osjetio kako mu nestaje tlo pod
nogama. Stoga treba stalno naglaavati da je siguran pristup viem svijetu onaj koji vodi temeljitoj spoznaji i
prosuivanju vlastitog bia.
Na svom putu u vii svijet ovjek, dakle, prvo susree duhovne slike. Zbilja koja, naime, odgovara ovim slikama i
jest u njemu samom. Zato tajni uenik mora biti zreo da na tom prvom stupnju ne trai grubu realnost, nego da ono
ispravno vidi u slikama. Ali, unutar tog svijeta slika uskoro upoznaje neto novo. Njegovo nie sebstvo nalazi se pred
njim samo kao zrcalna slika; no usred te zrcalne slike pojavljuje se prava zbilja vieg sebstva. Iz slike nie osobnosti
postaje vidljiv lik duhovnog ja. Tek iz ovog predu se niti prema drugim viim duhovnim stvarnostima.
Sada je dolo vrijeme da se upotrijebi dvolatini lotosov cvijet u predjelu oiju. Kada se on pone kretati, ovjeku
postaje mogue povezati svoje vie ja s nadreenim duhovnim biima. Struje koje teku od ovog lotosova cvijeta
kreu se prema viim stvarnostima tako da je ovjek potpuno svjestan tih kretanja. Kao to svjetlo oku ini vidljivima
fizike predmete, tako ta strujanja ine vidljivima duhovna bia viih svjetova.
Uranjajui u predodbe koje proizlaze iz duhovne znanosti, a koje sadre temeljne istine, uenik ui pokretati
strujanja onog lotosova cvijeta i njima upravljati. Na ovom se stupnju razvoja osobito pokazuje to je zdravo
prosuivanje i jasno logiko kolovanje. Treba samo imati na umu da se sada vie sebstvo koje je do sada tek kao
klica drijemalo u ovjeku, raa u svjesno postojanje. Radi se ne samo u slikovitom nego i u stvarnom smislu o
roenju u duhovnom svijetu. A to roeno bie, to vie sebstvo, mora na svijet doi sa svim potrebnim organima i
sklonostima da bi bilo sposobno za ivot. Kao to se priroda mora brinuti da dijete na svijet doe s dobro
oblikovanim uima i oima, tako se zakoni vlastitog razvoja nekog ovjeka moraju brinuti da njegovo vie sebstvo
stupi u postojanje s potrebnim sposobnostima. Zakoni koji sami oblikuju vie organe duha nisu nita drugo doli
zdravi zakoni uma i morala fizikog svijeta. Kao to u majinoj utrobi sazrijeva dijete, tako u fizikom sebstvu
sazrijeva duhovni ovjek. Zdravlje djeteta ovisi o normalnom djelovanju prirodnih zakona u majinoj utrobi. Zdravlje
duhovnog ovjeka na slian je nain uvjetovano zakonima obinog razuma i uma djelatnog u fizikom ivotu. Nitko
ne moe roditi zdravo vie sebstvo ako ne ivi i ne misli zdravo u fizikom svijetu. ivot usklaen s prirodom i
umom osnova je svakog zdravog duhovnog razvoja. Kao to i dijete ve u majinoj utrobi ivi po prirodnim
snagama koje poslije roenja zapaa svojim osjetilnim organima, tako ovjekovo vie sebstvo ivi prema zakonima
duhovnog svijeta ve tijekom fizikog postojanja. I kao to dijete te snage prisvaja prema nekom nejasnom ivotnom
osjeaju, ovjek moe jednako uiniti sa snagama duhovnog svijeta prije negoli se rodi njegovo vie sebstvo. tovie,
on to mora initi ako eli da njegovo vie sebstvo doe na svijet kao potpuno razvijeno
bie. Nije ispravno ako netko kae: ne mogu prihvatiti uenja duhovne znanosti prije negoli i sam progledam. Jer bez
udubljivanja u duhovna istraivanja uope se ne moe doi do prave vie spoznaje. Bilo bi to kao da dijete u majinoj
utrobi odbija upotrijebiti snage koje mu dolaze od majke i eka mogunost da ih samostalno stekne. Kao to zaeto
dijete svojim ivotom osjea ispravnost onoga to prima, tako i ovjek koji jo nije vidovit moe doivjeti istinitost
ovih uenja duhovne znanosti. Uvid u ta uenja izgrauje se na osjeaju za istinu i na jasnom, zdravom i svestranom
umnom prosuivanju, ak i onda ako ovjek jo ne vidi duhovne injenice. Mistine spoznaje ovjek mora prvo
nauiti i uei pripremiti se za gledanje. Kad bi doao do gledanja ne uei prije toga, nalikovao bi djetetu koje je,
dodue, roeno s oima i uima, ali bez mozga. Pred njim bi se irio itav svijet boja i zvukova, ali njemu
bi on bio bez ikakva smisla.
Ono, dakle, to je ovjeku bilo jasno zahvaljujui osjeaju za istinu, zahvaljujui razumu i umu, na spomenutom
stupnju tajnog kolovanja postaje vlastitim doivljajem. On tada stjee neposredno znanje o svom viem sebstvu. Ui
spoznavati da je to vie sebstvo u vezi s duhovnim biima vie vrste, da je s njima u jedinstvu. Dakle, uoava kako je
porijeklo tog nieg sebstva u jednom viem svijetu. Postaje oito da njegova via priroda nadivljuje niu. Sada moe
sam razlikovati svoje prolazno od svog trajnog. Tako vlastitim gledanjem ui razumijevati uenje o utjelovljenju
(inkarnaciji) tog vieg sebstva u nie. Sada mu postaje jasno da je on u jednoj vioj duhovnoj vezi, da su njegova

svojstva, njegova sudbina, posljedice te veze. On ui spoznavati zakon svog ivota, karmu. Uvia da je njegovo nie
sebstvo, onakvo kakvo nastaje na osnovi sadanjeg ivota, samo jedan od oblika to ga moe poprimiti njegovo vie
bie. Pred sobom uoava mogunosti da na sebi radi iz svog vieg sebstva kako bi bio sve savreniji i savreniji.
Postaje sposoban uoavati i velike razlike izmeu ljudi s obzirom na njihove stupnjeve savrenosti. Opaa da ima
ljudi koji stoje iznad njega, da su postigli stupnjeve to njemu tek predstoje. Uvia da uenja i djela takvih ljudi
potjeu iz nadahnua jednog vieg svijeta. Sve to zahvaljuje prvom vlastitom uvidu u taj vii svijet. Ono to se naziva
"velikim posveenicima ovjeanstva" za njega postaje injenicom.
Darovi dobiveni ovim stupnjem razvoja jesu: uvid u svoje vie sebstvo, uenje o utjelovljenju ili inkarnaciji tog vieg
sebstva u nie, zakon po kojem je ivot u fizikom svijetu ureen prema duhovnim zavisnostima zakon karme
te konano, u postojanje velikih posveenika.
Zato se govori da je kod uenika koji je postigao taj stupanj potpuno nestala sumnja. Ako je prije mogao na umnim
razlozima i zdravom miljenju izgraditi vjeru, sada na mjesto te vjere stupa puno znanje i uvid koji se niim ne moe
pokolebati.
Religije su svojim ceremonijama, sakramentima i ritualima dale vanjske vidljive odraze viih duhovnih zbivanja i
bia. To moe negirati samo onaj tko jo nije prodro u dubine velikih religija. Tko sam gleda u tu duhovnu stvarnost,
razumije i veliko znaenje ovih ina vidljivih vanjskom pogledu. Za njega e i sama religiozna sluba postati izrazom
njegova openja s duhovno nadreenim svijetom. Vidljivo je na koji je nain postizanjem ovog stupnja razvoja tajni
uenik stvarno postao novi ovjek. Sada moe postupno sazrijevati do toga da pomou strujanja svog eterskog tijela
upravlja pravim viim elementom ivota i time stekne veliku slobodu u odnosu na svoje fiziko tijelo.
PROM
J E N E U I V O T U S N O VA
TAJNOG UENIKA
Nagovjetaj da je tajni uenik postigao ili e uskoro postii u prethodnom poglavlju opisani razvojni stupanj jest
promjena koja se dogaa u njegovim snovima. Prije su mu snovi bili zbrkani i samovoljni. Sada poinju poprimati
pravilno obiljeje. Slike postaju smisleno povezane, jednako kao i predodbe svakidanjeg ivota. U njima se mogu
prepoznati zakon, uzrok i posljedica. Mijenja se i sadraj snova. Dok su prije bili samo odjeci dnevnog ivota,
preoblikovani utisci okoline ili stanja vlastitog tijela, sada se pojavljuju slike iz svijeta koji je prije ovjeku bio
nepoznat. U poetku, dodue, ivot snova zadrava svoja opa obiljeja, ukoliko se san od budnog predoavanja
razlikuje po tome da simboliki donosi ono to eli izraziti. Pozornom promatrau ivota snova ta simbolinost ne
moe promaknuti. Sanjamo, na primjer, da smo uhvatili neku runu ivotinju i u ruci imamo neugodan osjeaj. Kad
se probudimo, primjeujemo da smo rukom obuhvatili okrajak pokrivaa. Opaaj se, dakle, ne pokazuje izravno,
nego preko naznaenog simbola. Ili sanjamo da bjeimo pred nekim goniteljem i osjeamo strah. Pri buenju
ustanovimo da nam je za vrijeme spavanja snano lupalo srce. eludac pun teko probavljive hrane izaziva u snovima
zastraujue slike. I dogaaji u okolini usnulog ovjeka zrcale se u snu u obliku simbola. Kucanje sata moe izazvati
sliku vojnike postrojbe koja koraa uz lupanje bubnja. Pad stolice moe biti uzrok itave drame, u kojoj se udarac
doivljava kao pucanj i tako dalje. Tu simboliku izraza ima i uravnoteen san ovjeka ije se etersko tijelo poinje
razvijati. Ali ono prestaje odraavati samo injenice fizike okoline ili vlastitoga osjetilnog tijela. Dok snovi iji je
uzrok u opisanim stvarima postaju pravilni, meu njih se mijeaju i takve slike koje su izraz stvari i odnosa jednog
drugog svijeta. Tu se prvo stjeu iskustva koja su nedostupna obinoj dnevnoj svijesti. Ne treba nipoto misliti da
e bilo koji pravi mistiar snovito doivljene stvari uzeti kao podlogu bilo kojeg mjerodavnog priopenja o viem
svijetu. Takve doivljaje ovjek treba smatrati samo prvim znakovima vieg razvoja. Uskoro se kao nova
posljedica javlja i injenica da slike u snovima tajnog uenika nisu vie, kao prije, liene vodstva razuma. On, tovie,
upravlja slikama i sagledava ih kao to upravlja predodbama i utiscima pri budnoj svijesti. Sve se vie gube razlike
izmeu snovite i budne svijesti. Sanja je u pravom smislu rijei za sanjanja budan. Osjea se kao gospodar i voa
svojih slikovitih predodbi.
Za vrijeme sanjanja ovjek se stvarno nalazi u svijetu razliitom od svijeta svojih fizikih osjetila. Meutim, ovjek
nerazvijenih duhovnih organa moe o tom svijetu imati samo spomenute zbrkane predodbe. Taj svijet snova postoji
za njega samo onoliko koliko osjetilni svijet postoji za bie koje ima tek zaetke oiju. Zato u tom svijetu i ne moe
vidjeti nita drugo nego preslike i zrcaljenja obinog ivota. Ali njih moe u snovima vidjeti zato to njegova dua
svoja dnevna opaanja sama uslikava u tkivo od kojeg se sastoji onaj drugi svijet. Treba nam biti jasno da osim ovog
obinog svjesnog dnevnog ivota imamo i drugi, nesvjesni ivot, koji vodimo u spomenutom drugom svijetu. Sve to
opaamo i mislimo, unosimo u taj svijet, ali to moemo vidjeti samo ako su razvijeni lotosovi cvjetovi. U svakom

ovjeku postoje odreeni oskudni zameci lotosovih cvjetova, ali za dnevne svijesti on njima nita ne moe opaati jer
su ti utisci za njega sasvim slabi. Razlozi za to slini su onima zbog kojih se danju ne mogu vidjeti zvijezde. Opaaj
njihova svjetla preslab je u odnosu na mono djelovanje suneve svjetlosti. Tako i ti slabi duhovni utisci zbog monih
dojmova fizikih osjetila ne dolaze do izraaja. Kad su vanjskim osjetilima u spavanju zatvorena vrata, ti utisci
zbrkano zasvijetle. Tada se sanja vraa iskustvima steenim u jednom drugom svijetu. U prvo vrijeme to su iskustva
to ih je predodbeni ivot vezan uz fizika osjetila unio u duhovni svijet. Ali tek razvijeni lotosovi cvjetovi
omoguuju da se tamo zabiljee objave koje ne pripadaju fizikom svijetu, a s razvijenim eterskim tijelom stjee se
potpuno znanje o tim zapisima koji potjeu iz drugih svjetova. Time poinje ovjekovo openje u jednom novom
svijetu. Sada ovjek pomou uputa tajnog kolovanja mora postii dvoje. Ponajprije mora biti u stanju potpuno, kao u
budnom stanju, osvijestiti ono to je zapazio u snovima. Postigne li to, moi e ta ista opaanja vriti i za vrijeme
obinoga budnog stanja. Panja usmjerena na duhovne utiske postaje takva da oni, nasuprot fizikim utiscima, vie
ne moraju nestati, nego mogu supostojati usporedno s njima.
Kad je tajni uenik stekao tu sposobnost, pred njegovim se duhovnim okom pojavljuje neto od slike opisane u
prethodnom poglavlju. Sada moe opaati ono to se u duhovnom svijetu nalazi kao uzrok fizikog svijeta. Prije
svega u ovom svijetu moe pronai svoje vie sebstvo. Sljedei njegov
zadatak jest da to vie urasta u to sebstvo, to znai da ga stvarno smatra svojim pravim biem i da se u skladu s tim
ponaa. Sve je vie zaokupljen predodbom i ivim osjeajem da je njegovo fiziko tijelo i ono to je prije nazivao
svojim "ja" samo orue tog vieg ja. Prema svojem niem sebstvu ima onakav osjeaj kakav ovjek ogranien na
osjetilni svijet ima prema nekom alatu ili vozilu kojim se slui. Kao to ovjek vozilo kojim se vozi ne smatra svojim
"ja" iako kae: "ja se vozim", tako razvijen ovjek govorei: "ja ulazim kroz vrata", zapravo ima predodbu: "ja
nosim svoje tijelo kroz vrata". No to za njega mora biti sam po sebi razumljiv pojam, kako ni na trenutak ne bi
izgubio vrsto tlo fizikog svijeta, da se nikada ne otui od osjetilnog svijeta. Tajni uenik ne smije postati
zanesenjak, sanjar; pomou vie svijesti ne smije osiromaiti svoj ivot u fizikom svijetu, nego ga obogatiti, onako
kako ga obogauje onaj tko umjesto svojih nogu upotrebljava eljeznicu da bi prevalio neki put.
Kad je tajni uenik postigao takav ivot u svom viem ja, onda ili tovie ve za vrijeme stjecanja te svijesti
njemu postaje jasno kako tu duhovnu snagu opaanja moe probuditi u organu stvorenom u predjelu srca i upravljati
njome pomou strujanja opisanih u prethodnom poglavlju. Ta snaga opaanja jest elment jedne oduhovljene
tvarnosti, koji polazi od spomenutog organa i blistavom ljepotom struji kroz pokretne lotosove cvjetove, a takoer
kroz druge kanale razvijenoga eterskog tijela. Odavde zrai u okolni duhovni svijet inei ga duhovno vidljivim, kao
to sunana svjetlost obasjavajui svijet izvana, ini predmete fiziki vidljivima.
Kako se u organu srca stvara ta snaga opaanja, moe se samo postupno razumjeti tijekom njegove izgradnje. ovjek
moe jasno opaati predmete i bia duhovnog svijeta tek kad spomenuti organ opaanja uzmogne slati kroz svoje
etersko tijelo u vanjski svijet kako bi na taj nain osvijetlio te predmete. Iz toga se vidi da potpuna svijest o nekom
predmetu duhovnog svijeta moe nastati tek ako ovjek sam na njega baci tu duhovnu svjetlost. Zapravo, vie "ja"
koje stvara taj opaajni organ uope ne boravi u ljudskom fizikom tijelu, nego kako je pokazano izvan njega.
Organ srca samo je mjesto u kojem ovjek izvana pali taj duhovni svjetlosni organ. Kad ga ne bi upalio ovdje, nego
na nekom drugom mjestu, duhovna zapaanja dobivena pomou njega ne bi imala nikakve veze s fizikim svijetom.
Ali ovjek treba sve ono vie duhovno staviti u odnos prema fizikom svijetu, vie duhovno treba kroz njega
djelovati u fiziki svijet. Vie ja slui se organom srca da bi osjetilno sebstvo uinilo svojim oruem, ono njime
upravlja.
Meutim, osjeaj koji prema stvarima duhovnog svijeta ima duhovno razvijen ovjek drugaiji je od osjeaja
osjetilnog ovjeka prema fizikom svijetu. Dok su za osjetilnog ovjeka zapaeni predmeti "izvan njega", duhovno
razvijeni ovjek, naprotiv, osjea da je sjedinjen s duhovnim predmetom svog zapaanja, kao da je u njegovoj
"nutrini". On, ustvari, u duhovnom prostoru putuje od mjesta do mjesta. Zato se jezikom tajne znanosti i zove
"putnikom". U poetku on nije nigdje kod kue. Kad bi ostao samo pri tom putovanju, ne bi mogao u duhovnom
prostoru stvarno odrediti nijedan predmet. Kao to se neki predmet ili mjesto u fizikom prostoru odreuju tako da se
krene od jedne odreene toke, tako to mora biti i u tom dostignutom drugom svijetu. I tu treba potraiti neko
mjesto, sasvim precizno ga istraiti i zatim duhovno prisvojiti. Na tom mjestu ovjek sebi mora osnovati duhovni
zaviaj i onda sve drugo staviti u odnos prema tom zaviaju. I u fizikom svijetu ovjek sve vidi onako kako mu to
odreuju predodbe njegova fizikog zaviaja. ovjek iz Berlina nehotice opisuje London drugaije nego Parianin.
Ipak je s duhovnim zaviajem drugaije nego s fizikim. ovjek je roen "u" fiziki svijet bez svog sudjelovanja; u

zaviaju je u mladosti instinktivno primio niz predodbi kojima kasnije sve ostalo nenamjerno osvjetljava. Meutim,
duhovni je zaviaj ovjek izgradio sam i potpuno svjesno. Zato polazei od njega prosuuje iz potpuno svijetle
slobode. To stvaranje duhovnog zaviaja u jeziku duhovne znanosti naziva se "sagraditi kolibu".
Duhovno gledanje na tom stupnju protee se isprva na duhovne protuslike fizikog svijeta ukoliko se te protuslike
nalaze u takozvanom astralnom svijetu. U tom se svijetu nalazi sve ono to je po svojoj prirodi slino ljudskim
nagonima, osjeajima, poudama i strastima. Jer svim osjetilnim stvarima koje okruuju ovjeka pripadaju i snage
koje su srodne tim ljudskim snagama. Kristal, na primjer, dobiva svoje oblike od snaga koje se viem gledanju
pokazuju kao nagon koji djeluje u ovjeku. Iste snage upravljaju kolanjem sokova u biljci, razvojem cvjetova,
prskanjem sjemenih tobolaca. Za razvijene opaajne duhovne organe ove snage poprimaju oblik i boju kao to
predmeti fizikog svijeta imaju oblik i boju za fiziko oko. Tajni uenik na navedenom stupnju ne vidi samo kristal i
biljku nego i naznaene duhovne snage. ivotinjske i ljudske nagone ne vidi samo na osnovi fizikih manifestacija
ivota njihovih nosilaca nego i neposredno kao predmete; kao to vidi stolove i stolce u fizikom svijetu. itav
ivotinjski i ljudski svijet instinkta, nagona, elja i strasti koji je omotan astralnim oblakom postaje aurom.
Na tom stupnju razvoja vidoviti, nadalje, opaa i stvari koje su osjetilnom opaanju gotovo ili posve nepristupane.
Moe, na primjer, primijetiti astralnu razliku izmeu prostorije u kojoj su u veini ljudi nieg morala i prostorije u
kojoj borave ljudi s uzvienim idealima. U nekoj bolnici nije samo fiziko nego i duhovno ozraje drugaije od onog
u plesnoj dvorani. Neki trgovaki grad ima drugaiji astralni zrak nego neki sveuilini. U poetku je mo zapaanja
ovjeka koji je postao vidovitim tek slabo razvijena. On se isprva prema ranije navedenim predmetima odnosi kao
snovita svijest osjetilnog ovjeka prema njegovoj budnoj svijesti. Ali takav e se ovjek postupno sasvim probuditi i
na tom stupnju.
Najvie dostignue koje vidoviti postie na ovom stupnju gledanja jest da mu se pokazuju astralne reakcije
ivotinjskih i ljudskih nagona i strasti. Neki postupak pun ljubavi prati drugaija astralna popratna pojava nego onaj
koji proizlazi iz mrnje. Besmislena pouda osim same sebe pokazuje i jednu runu astralnu pasliku, a osjeaj
usmjeren na neto uzvieno lijepu. Te se paslike za vrijeme fizikoga ljudskog ivota mogu samo slabo vidjeti jer
na njihovu jainu utjee fiziki ivot. elja za nekim predmetom, na primjer, proizvodi u astralnom svijetu osim same
svoje slike i njen zrcalni odraz. A ako se ta elja zadovolji dobitkom fizikog predmeta ili ako bar postoji mogunost
takvog zadovoljenja, njena paslika e biti jedva uoljiva. Do svog punog izraaja ona dolazi tek poslije smrti, kad
dua jo uvijek
zbog svoje prirode gaji takvu elju, ali je vie ne moe zadovoljiti jer ne postoji ni taj predmet ni taj fiziki organ.
Osjetilno naklonjen ovjek i nakon svoje smrti udjet e, na primjer, za uicima nepca. Sada mu, meutim, nedostaje
mogunost zadovoljenja budui da vie nema nepca. Kao posljedica te elje pojavljuje se jedna osobito snana
paslika koja onda mui duu. Ta iskustva s paslikama nie duevne prirode poslije smrti doivljavaju se u regiji
pouda i zovu se doivljajima u carstvu dua. To nestaje tek kad se dua proisti od svih udnji koje su usmjerene na
fiziki svijet. Tek se tada ova dua uzdie u vie podruje (duhovni svijet). Iako su te paslike u ovjekovu ivotu
jo slabe, one ipak postoje pratei ga kao njegova sklonost poudama, kao to komet prati njegov rep. Vidoviti ih
moe vidjeti ako je postigao odreeni stupanj razvoja.
Tajni uenik na opisanom stupnju razvoja ivi u takvim i srodnim iskustvima. Na ovom stupnju razvoja ne moe doi
do jo viih duhovnih doivljaja. Odavde se mora uzdii jo vie.

P O S T IZ A N J E K O N T I N U I T E T A S V IJ E S T I
ovjekov ivot protjee u mijeni triju stanja. To su budnost, sanjanje i duboki san bez snova. Ako si ovjek stvori
predodbu o tome kakve se promjene glede ta tri stanja moraju dogoditi kod onoga tko trai spoznaju duhovnog
svijeta, mogue je shvatiti kako se stjeu spoznaje viih svjetova. Prije nego to je proao kroz kolovanje za te
spoznaje, njegova se svijest stalno prekida stankama u spavanju. U tim stankama dua nita ne zna o vanjskom
svijetu, a ni o sebi samoj. Samo povremeno iz mora ope nesvjesnosti izranjaju snovi koji se nadovezuju na dogaaje
vanjskog svijeta ili na stanja vlastitog tijela. Isprva se u snovima samo vidi naroito oitovanje spavanja, pa se
vjerojatno stoga govori samo o dva stanja: o spavanju i budnom stanju. Za duhovnu znanost, meutim, san ima
samostalno znaenje, neovisno o ova dva druga stanja. U prethodnom je poglavlju opisano kakva se promjena dogaa
u ivotu snova ovjeka koji se nastoji uzdii k viim spoznajama. Njegovi snovi gube beznaajno, nepravilno,

nepovezano oblije i sve vie postaju svijet ispunjen pravilnou i povezanou. Pri daljnjem razvitku ne samo da taj,
iz svijeta snova roen novi svijet po unutarnjoj istinitosti ne zaostaje za vanjskom osjetilnom stvarnou nego se u
njemu objavljuju injenice koje u punom smislu te rijei predstavljaju jednu viu stvarnost. U osjetilnom su svijetu,
naime, posvuda skrivene tajne i zagonetke. Taj svijet uistinu pokazuje djelovanje stanovitih viih injenica;
ali ovjek koji sve opaanje ogranii samo na svoja osjetila ne moe doprijeti do njihovih uzroka. Tajnom se ueniku
ti uzroci djelomino otkrivaju u spomenutom stanju, nastalom iz ivota snova, ali to se stanje kod njega nipoto ne
zadrava. Ta otkrivenja nikako ne smije smatrati stvarnim spoznajama sve dok mu se iste te stvari ne pokau u
budnom stanju. Ali on e postii i to da stanje koje si je stvorio za ivota snova preuzme u budnu svijest. Tada je za
njega osjetilni svijet obogaen neim sasvim novim. Kao to nakon operacije oiju, ovjek slijep od roenja progleda
i stvari svoje okoline doivljava obogaenim vidnim opaajima, tako i ovjek koji je na opisani nain postao vidovit
itav okolni svijet vidi obogaen novim svojstvima, stvarima, biima i tako dalje. Sada vie ne mora ekati san da bi
ivio u jednom drugom svijetu, nego se uvijek kada je to primjereno moe prenijeti u opisano stanje radi vieg
opaanja. Za njega takvo stanje ima slian znaaj kao to u obinom ivotu djelatno opaanje stoji nasuprot
nedjelatnom. U pravom se smislu moe rei: Tajni uenik tada otvara osjetila svoje due i gleda stvari koje tjelesnim
osjetilima moraju ostati skrivene.
Za tajnog je uenika to stanje samo prijelaz do jo viih stupnjeva spoznaje. Nastavi li vjebe koje su mu sluile u
tajnom kolovanju, nakon nekog e vremena uoiti da se opisana korjenita promjena ne dogaa samo u njegovu
ivotu snova nego da se preobrazba protee i na dosadanje duboko spavanje bez snova. Iz sveopeg mraka spavanja
izranjaju opaaji koje ranije nije poznavao. Naravno, nije lako opisati ove opaaje jer je na jezik stvoren samo za
osjetilni svijet i moemo tek priblino nai rijei za ono to uope ne pripada tom osjetilnom svijetu. Ipak, za opis
viih svjetova moramo prvo upotrijebiti rijei, to se moe postii samo tako da se mnoge
stvari kau metaforiki. To je mogue zato jer je u svijetu sve meusobno srodno. Stvari i bia viih svjetova srodni
su s onima osjetilnog svijeta barem toliko da je uz dobru volju ipak mogue stvoriti predodbe o tom viem svijetu.
Uvijek treba biti svjestan da mnogi takvi opisi nadosjetilnih svjetova moraju biti usporedbe i simboli. Tajno se
kolovanje stoga odvija samo djelomino rijeima obinog jezika; osim toga, tajni uenik za svoje uzdizanje ui
jedan simboliki nain izraavanja koji kao da proizlazi sam iz sebe. Uenik ga za vrijeme tajnog kolovanja sam
mora usvojiti. No to nije prepreka da o prirodi viih svjetova doznamo neto i obinim opisima kakve ovdje dajemo.
Doivljaji koji izranjaju iz mora besvjesnosti za vrijeme dubokog sna najbolje se mogu usporediti s nekom vrstom
sluanja. Moe se govoriti o sluanju zvukova i rijei. Kao to se doivljaji u spavanju ispunjenom snovima mogu
oznaiti kao neka vrsta gledanja, tako se injenice dubokog spavanja mogu usporediti sa slunim utiscima. (Treba
spomenuti da je gledanje i za duhovni svijet jedan vii stupanj. Boje su i za taj svijet neto vie nego zvukovi i rijei.
Meutim, ono to tajni uenik u svom kolovanju od tog svijeta prvo opaa nisu jo te vie boje, nego nii zvukovi.
Samo zato to je ovjek po svom opem razvoju pogodniji za svijet koji mu se objavljuje u spavanju ispunjenom
snovima, on tu odmah opaa boje. Za vii svijet, koji mu se otkriva u dubokom snu, jo je manje pogodan. Zato mu
se on otkriva prvo u zvukovima i rijeima, a kasnije se ovjek moe vinuti do boja i oblika.)
Kad tajni uenik primijeti da u dubokom snu ima takve doivljaje, tada je njegova prva zadaa

da ih sebi, koliko je god to mogue, protumai i razjasni. U poetku je to vrlo teko jer je na ovom stupnju opaaj
doivljaja izuzetno slab. Dodue, kada se probudi, ovjek zna da je doivio neto, ali to je to bilo, ostaje mu potpuno
nejasno. Najvanije je za vrijeme ovog poetnog stanja da ovjek ostane miran i spokojan te da ni na trenutak ne
podlegne bilo kakvom nemiru i nestrpljenju. Nemir i nestrpljenje djelovali bi u svakom sluaju tetno. Oni, svakako
nikada ne bi mogli razvoj ubrzati, ve ga usporiti. Treba se mirno prepustiti onome to nam je dano ili darovano, a
sve nasilno treba izostaviti. Ako ovjek u nekom trenutku ne moe primijetiti doivljaje prilikom spavanja, treba biti
strpljiv sve dok to ne postane moguim. Taj e trenutak zacijelo jednom doi. Ako je ovjek prije toga bio strpljiv i
smiren, mo opaanja postat e njegovim sigurnim vlasnitvom, dok e se nasilim postupkom jednom, dodue,
pojaviti, ali se zatim ponovno zadugo moe izgubiti.
Kad jednom stekne sposobnost opaanja i kad
mu doivljaji postanu potpuno jasni u svijesti, tada
treba usmjeriti panju na sljedee. Meu snovima treba sasvim tono razlikovati dvije vrste. Jedna
e mu vrsta biti potpuno strana u odnosu na ono

to je ikada bio upoznao. Tim se doivljajima ovjek u prvo vrijeme moe radovati; moe se njima krijepiti, ali ih
inae privremeno treba ostaviti onakvima kakvi jesu. Oni su pretee viega duhovnog svijeta u kojem e se ovjek
snai tek kasnije. U drugoj vrsti doivljaja pozoran promatra nalazi odreenu srodnost s obinim svijetom u kojem
ivi. Ti doivljaji prilikom spavanja objanjavaju mu ono o emu u ivotu razmilja, ono to bi htio pojmiti o
stvarima svoje okoline, ali to obinim razumom ne moe shvatiti.
U svakidanjem ivotu ovjek razmilja o onom to ga okruuje. Stvara predodbe da bi shvatio veze izmeu tih
stvari. Pomou pojmova nastoji razumjeti ono to opaaju njegova osjetila. Doivljaji prilikom spavanja odnose se na
takve predodbe. to mu je prije bio taman, zasjenjen pojam, sada postaje neto zvuno, ivo, to se moe usporediti
samo sa zvukovima i rijeima osjetilnog svijeta. ovjek sve vie osjea kao da mu se rjeenja zagonetaka o kojima
mora razmiljati, u zvukovima i rijeima doaptavaju iz jednog vieg svijeta, pa postaje sposoban da ono to mu
prilazi iz jednog drugog svijeta spoji s obinim ivotom. to je prije mogla postii samo njegova misao, sada postaje
doivljaj, tako iv i sadrajan kako to samo moe biti neki doivljaj osjetilnog svijeta. Stvari i bia osjetilnog svijeta
nisu samo ono to se ukazuje osjetilnom opaanju. Oni su izraz i tekovina duhovnog svijeta. Taj, prije sakriven,
duhovni svijet odzvanja sada tajnom ueniku u cijeloj njegovoj okolini.
Lako je uvidjeti da je ta via mo opaanja ovjeku blagoslov samo onda ako je u tim novootvorenim duevnim
osjetilima sve u redu, jednako kao to i svoje obine osjetilne organe ovjek moe upotrijebiti za pravo promatranje
svijeta samo ako su ureeni prema odgovarajuim zakonima. No ovjek sam sebi stvara ta via osjetila vjebama na
koje ga upuuje tajno kolovanje. Medu njih spada koncentracija, to jest, usmjeravanje panje na sasvim odreene
predodbe i pojmove u vezi s tajnama svijeta. K tome, nadalje, spada meditiranje, to znai ivljenje u takvim
idejama, potpuno uranjanje u njih na propisan nain. Koncentracijom i meditacijom ovjek radi na svojoj dui i time
u njoj razvija duevne opaajne organe. U vrijeme dok izvrava zadatke koncentracije i meditacije, u njegovu tijelu
raste dua, kao to zametak djeteta raste u tijelu majke. A kad potom, tijekom spavanja nastane opisani pojedinani
doivljaj, primie se trenutak roenja osloboene due, koja je time doslovno postala drugo bie, to ga ovjek u sebi
dovodi do klijanja i sazrijevanja. Stoga napore koncentracije i meditacije treba izvoditi briljivo i mora ih se tono
pridravati budui da su to zakoni za klijanje i dozrijevanje oznaenog vieg ljudskoga duevnog bia, koje pri svom
roenju mora u sebi biti harmonian i pravilno ralanjen organizam. Ako se u izvrenju tih propisa neto promai, na
duhovnom se planu ne rada zakonito ivo bie, ve izrod nesposoban za ivot.
Razlog zato se vie duhovno bie raa prvo u dubokom spavanju lei u tome to taj njean, jo neotporan organizam
kad bi se sluajno pojavio za vrijeme osjetilnog svakidanjeg ivota uslijed snanih, grubih zbivanja u tom
ivotu ne bi mogao doi do izraaja. Njegova djelatnost ne bi uz tjelesnu djelatnost dola do izraaja. Kada u
spavanju tijelo miruje i kada njegova djelatnost nije usmjerena na osjetilno opaanje, do izraaja moe doi ona u
poetku njena i neprimjetljiva djelatnost vie due. Meutim, tajni uenik ne smije doivljaje prilikom spavanja
smatrati punovaljanim spoznajama sve dok nije sposoban tu probuenu viu duu unijeti i u dnevnu svijest. Kad bude
imao tu sposobnost, moi e izmeu i za vrijeme dnevnih doivljaja opaati obiljeja duhovnog svijeta, to znai da
e tajne svoje okoline moi duevno zamjeivati kao zvukove i rijei.
Na tom stupnju razvoja mora postati jasno da se tu u prvo vrijeme radi o pojedinanim, manjevie nepovezanim
duhovnim doivljajima. Stoga treba paziti da se pomou njih ne izgradi jedna cjelovita pa ak ni povezana spoznajna
konstrukcija. U tom bi se sluaju u duevni svijet uplele svakakve fantastine predodbe i ideje te se tako sagradio
svijet koji sa stvarnim duhovnim svijetom ne bi imao nikakve veze. Tajni uenik mora neprekidno vjebati najstrou
samokontrolu. Najispravnije jest da svoje pojedine stvarne doivljaje ovjek postupno dovede do to vee jasnoe i
da prieka dok se potpuno bez prisile ne pojave novi doivljaji, koji se spajaju s ve postojeim. Kod duhovnog
uenika, snagom duhovnog svijeta u koji je zaao i primjenom odgovarajuih vjebi, u dubokom snu nastupa sve
obuhvatnije proirenje svijesti. Sve vie doivljaja izranja iz besvijesti i sve su krai intervali spavanja bez svijesti.
Tako se sve vie spajaju pojedini doivljaji prilikom spavanja a da istinsko spajanje nije pritom ometano svakojakim
kombinacijama i zakljucima koji potjeu od razuma naviknuta na osjetilni svijet. to se navike miljenja steene u
tom osjetilnom svijetu manje upliu u vie doivljaje, to bolje. Ponaa li se ovjek tako, sve se vie pribliava onom
stupnju vie spoznaje na kojem se stanja koja su prije u ivotu sna bila nesvjesna sada preobraavaju u potpuno
svjesna. Tada, dok tijelo spava, ovjek ivi u zbilji isto kao to je to sluaj u budnom stanju. Suvino je rei da se za
vrijeme samog spavanja radi o jednoj drugaijoj stvarnosti od osjetilne okoline u kojoj se nalazi tijelo. ovjek ui i
mora uiti kako bi vrsto ostao na tlu osjetilnog svijeta i kako ne bi postao zanesenjakom te doivljaje
prilikom spavanja povezati s osjetilnom okolinom. Ali svijet doivljen u spavanju isprva je jedna potpuno nova

objava. U duhovnoj se znanosti taj vaan stupanj, koji se sastoji od svjesnosti u snu, zove kontinuitet
(neprekidnost) svijesti.*
Kod ovjeka koji je dostigao taj stupanj, doivljavanje i stjecanje iskustva ne prestaje u trenucima u kojima fiziko
tijelo poiva i kada dua kroz osjetilne organe ne prima nikakve utiske.
* Ovo je za odreeni stupanj razvoja vrsta "ideala" koji
se nalazi na kraju dugog puta. Tajni uenik prvo upozna
je ova dva stanja: svijest pri duevnom stanju u kome
je prije mogao samo sanjati bez pravila te ono u kojem
je mogao samo spavati bez svijesti i bez snova.
R ASC JEP O S O B N O S T I Z A V R IJE M E
DUHOVNOG KOLOVANJA
Za vrijeme spavanja ljudska dua ne prima nikakve obavijesti od fizikih osjetilnih organa. Opaaj i obinog
vanjskog svijeta u tom joj stanju ne pritjeu. Ona je u odreenom smislu izvan onog dijela ljudskog bia, takozvanog
fizikog tijela, koje u budnom stanju prenosi osjetilna opaanja i miljenje. Povezana je samo s onim finijim tijelima
(eterskim i astralnim tijelom), a njih ne zapaaju fizika osjetila. Ali djelatnost tih finijih tijela u spavanju ne prestaje.
Kao to je fiziko tijelo u vezi sa stvarima i biima fizikog svijeta, kao to od njih prima djelovanja i na njih djeluje,
tako dua ivi u jednom viem svijetu. Taj ivot traje i za vrijeme spavanja. Dua je uistinu za vrijeme spavanja
potpuno djelatna, ali ovjek o toj svojoj vlastitoj djelatnosti nita ne moe znati sve dok nema duhovne opaajne
organe kojima tijekom spavanja moe isto tako dobro promatrati to se oko njega dogaa i to sam radi, jednako kao
to svojim obinim osjetilima u dnevnom ivotu moe promatrati svoju fiziku okolinu. Tajno se kolovanje sastoji
(kao to je pokazano u prethodnim poglavljima) u stvaranju takvih duhovnih osjetilnih organa.
Promijeni li tajnim kolovanjem ivot spavanja kako je opisano u prethodnom poglavlju, ovjek moe svjesno pratiti
sve to se u tom stanju oko njega dogaa. Moe se snalaziti u toj svojoj okolini kao to se pomou obinih osjetila
snalazi u budnom svakodnevnom ivotu. Pritom, svakako treba uzeti u obzir da opaanje obine osjetilne okoline
pretpostavlja ve vii stupanj vidovitosti. (Na to je ve

ukazano u prethodnom poglavlju.) U poetku razvoja tajni uenik opaa samo stvari koje pripadaju jednom drugom
svijetu i ne moe zapaziti njihove veze s predmetima svoje svakodnevne osjetilne okoline.
Ovo to se vidi na karakteristinim primjerima ivota snova i spavanja, dogaa se kod ovjeka neprestano. Dua
neprekidno ivi u viim svjetovima i u njima je djelatna. Iz njih ona crpi poticaje za stalno djelovanje na fiziko
tijelo. No taj vii ivot ostaje ovjeku nesvjestan. Meutim, tajni ga uenik dovodi u svijest. Time njegov ivot
postaje potpuno drugaiji. Sve dok dua nije u viem smislu progledala, nju vode nadreena bia. I kao to ivot
slijepca koji je operacijom progledao postaje drugaiji nego to je bio prije dok se morao oslanjati na voenje, tako se
i ovjekov ivot mijenja tajnim kolovanjem. On se oslobaa vodstva i sam preuzima rukovoenje sobom.
Razumljivo je da je, kad se to dogodi, podloan zabludama o kojima obina svijest nita ne sluti. Sada on djeluje iz
svijeta iz kojega su na njega utjecale vie moi, ega sam nije bio svjestan. Te vie moi ureene su opom
harmonijom svijeta. Iz te harmonije svijeta tajni uenik istupa. Sada on sam mora initi ono to je za njega prije
izvravano bez njegova sudjelovanja.
Budui da je tome tako, u spisima koji se time bave mnogo se govori o opasnostima povezanim s uzdizanjem u vie
svjetove. Prikazi koji katkada govore o takvim opasnostima uistinu su prikladni da plaljivce ispune jezom pri
pogledu na vie svjetove. No treba rei da te opasnosti postoje samo ako izostanu nune mjere opreza. Ali ako se,
naprotiv, pridrava svih savjeta koje prua tajno kolovanje, tada slijedi uspon, dodue kroz doivljaje koji po
moi i veliini nadmauju sve to si moe predoiti i najsmjelija mata osjetilnog ovjeka. Ali o utjecaju na zdravlje
ili ivot ne moe biti ni govora. ovjek upoznaje uasne sile koje ugroavaju ivot sa svih strana. Postaje mu mogue
da se i sam slui odreenim snagama i biima koja su uskraena osjetilnom opaanju. Moe doi u veliko iskuenje
da te snage upotrijebi za neki vlastiti, nedozvoljeni, interes ili da iz nedovoljne spoznaje viih svjetova te snage
upotrijebi na pogrean nain. Neke takve osobito znaajne doivljaje (na primjer, susret sa "uva
rem praga") izloit emo u sljedeim poglavljima. Meutim, moramo znati da ivotu neprijateljske moi postoje i
onda ako ih ovjek ne poznaje. U tom sluaju njihov odnos prema ovjeku odreuju vie sile, no on se mijenja ako

ovjek sa svijeu stupi u taj svijet koji mu je prije bio skriven. Ali e zato njegov vlastiti ivot postati jai, njegov e
se ivotni krug obogatiti za jedno ogromno podruje. Stvarna opasnost postoji samo onda ako tajni uenik, zbog
nestrpljivosti ili neskromnosti prema iskustvima viih svjetova, prerano sebi pripie odreenu samostalnost i ne
uzmogne ekati dok ne postigne dovoljan uvid u nadosjetilne zakone. Na ovom su podruju upravo poniznost i
skromnost mnogo manje prazne rijei negoli u svakodnevnom ivotu. Posjeduje li ih uenik u najboljem smislu rijei,
moe biti siguran da e njegovo uzdizanje u vii ivot proi bez opasnosti za sve ono to se uobiajeno naziva
zdravlje i ivot. Prije svega ne smije nastati nikakav nesklad izmeu viih doivljaja i zbivanja te zahtjeva
svakodnevnog ivota. ovjekove zadatke treba traiti iskljuivo na ovoj Zemlji. Tko hoe izbjei zadatke na ovoj
Zemlji i
pobjei u neki drugi svijet, moe biti siguran da svoj cilj nee postii. Ali ono to opaaju osjetila samo je dio
svijeta. U duhovnom se, meutim, nalaze bia koja se izraavaju injenicama osjetilnog svijeta. ovjek mora imati
udjela u duhu da bi svoja otkrivenja mogao unijeti u osjetilni svijet. ovjek preobraava Zemlju usaujui joj ono to
je izvidio u Zemlji duhova. U tom se sastoji njegova zadaa. Samo zato to osjetilna Zemlja ovisi o duhovnom svijetu
i zato to se na Zemlji uistinu moe djelovati samo ako se sudjeluje u onim svjetovima u kojima su skrivene
stvaralake snage, ovjek se treba htjeti uzdii u njih. Ako u tajno kolovanje stupa s tim uvjerenjem i ni u jednom
trenutku ne odstupa od oznaenog pravca, ne treba se pribojavati ni najmanjih opasnosti. Nitko se ne bi trebao zbog
moguih opasnosti dati odvratiti od tajnog kolovanja, ali svakome ta mogunost treba biti strog poziv da stjee ona
svojstva koja mora imati pravi tajni uenik.
Nakon ovih pretpostavki koje uistinu ostavljaju po strani sve to bi pobuivalo jezu, prikazat emo neke od
takozvanih "opasnosti". Doista se dogaaju velike promjene s prije opisanim finijim tijelima tajnog uenika. Takve
promjene suovise s odreenim razvojnim zbivanjima triju osnovnih snaga due: htijenja, osjeanja i miljenja. Te tri
snage stoje prije ovjekova tajnog kolovanja u sasvim odreenoj vezi koju odreuju vii svjetski zakoni. Kada
ovjek neto hoe, osjea i misli, to se ne odvija svojevoljno. Ako se, na primjer, u svijesti pojavi odreena
predodba, na nju se, prema prirodnim zakonima, nadovezuje odreeno osjeanje ili slijedi odluka volje koja je s
njom u vezi. Kad ovjek ue u sobu i osjeti zaguljiv zrak, otvara prozor. uje li da ga netko zove, odaziva
se. Na postavljeno pitanje odgovara. Ugleda neto smrdljivo i javlja mu se osjeaj neugode. To su jednostavne veze
izmeu miljenja, osjeanja i htijenja. Ako se ima pregled nad ljudskim ivotom, uvidjet e se da se sve u ovom
ivotu gradi na takvim vezama. tovie, ovjekov se ivot oznaava kao "normalan" samo ako se u njemu primjeuje
takva veza izmeu miljenja, osjeanja i htijenja, koja je utemeljena na zakonima ovjekove prirode. Smatralo bi se
da proturijei ovim zakonitostima kada bi, primjerice, neki ovjek pri pogledu na neto smrdljivo osjeao ugodu ili
kada na postavljeno pitanje ne bi odgovorio. Oekivanje uspjeha od nekog pravilnog odgoja ili obrazovanja temelji se
na pretpostavci da je kod uenika mogue uspostaviti vezu izmeu miljenja, osjeanja i htijenja koja odgovara
ljudskoj prirodi. Ako u ueniku potaknemo stanovite predodbe, inimo to uz pretpostavku da e one kasnije stvoriti
zakonitu povezanost s njegovim osjeajima i voljnim odlukama. To potjee odatle to su u finijim tijelima ovjekove
due sredita tih triju snaga miljenja, osjeanja i htijenja meusobno spojena na zakonit nain. A to spajanje u
finijem duevnom organizmu ima svoj odraz i u grubom fizikom tijelu. I u njemu su organi htijenja u odreenoj
zakonitoj vezi s organima miljenja i osjeanja. Odreena misao zato izaziva neki osjeaj ili neku voljnu aktivnost.
U viem razvoju ovjeka prekidaju se niti koje meusobno povezuju te tri osnovne snage. Taj se prekid prvo javlja
samo u opisanom finijem duevnom organizmu; ali pri jo viem usponu to se protee i na fiziko tijelo. (Pri viem
duhovnom razvoju raspada se, na primjer, ovjekov mozak na tri meusobno odvojena dijela. Naravno, to odvajanje
nije vidljivo obinom osjetilnom gledanju i ne moe se dokazati ni najsavrenijim instrumentima. Ali ono nastaje i
vidoviti ima sredstva za njegovo promatranje. Mozak vidovitog
vieg stupnja raspada se na tri samostalno djelat
na bia: mozak miljenja, mozak osjeanja i mozak htijenja.)
Organi miljenja, osjeanja i htijenja tada su meusobno neovisni. Njihovo se povezivanje vie ne uspostavlja
zakonima usaenim u njima samima, nego ga mora vriti probuena via svijest samog ovjeka. To je, naime,
promjena koju tajni uenik primjeuje kod sebe ne uspostavlja se vie povezanost izmeu neke predodbe i
osjeaja ili nekog osjeaja i voljne odluke i tako dalje, ukoliko je on sam ne uspostavi. Nikakav ga poticaj ne vodi od
neke misli na neku radnju ako ga on u sebi slobodno ne izazove. Pred nekom injenicom koja bi prije kolovanja u
njemu izazvala arku ljubav ili najgoru mrnju sada moe stajati bez ikakva osjeanja; pri nekoj misli koja bi ga prije
oduevila za rad, sada moe ostati nedjelatan. Moe sprovesti voljne odluke za koje kod ovjeka to nije proao

tajnim kolovanjem ne bi postojale ni najneznatnije pobude. Najvee dostignue tajnog uenika jest potpuna vlast nad
uzajamnim djelovanjem triju duevnih snaga; meutim, za to uzajamno djelovanje on preuzima punu odgovornost.
Tek uslijed ovog preobraaja svoga bia ovjek moe na svjestan nain stupiti u vezu s odreenim nadosjetilnim
snagama i biima. Naime, njegove vlastite duevne snage na odgovarajui su nain srodne s osnovnim snagama
svijeta. Na primjer, snaga koja se nalazi u volji moe opaati i djelovati na stvari i bia vieg svijeta, ali tek ako je
osloboena veze s osjeanjem i miljenjem u samoj dui. im je ta veza razrijeena, voljna aktivnost usmjerava se
prema van. Tako je i sa snagama miljenja i osjeanja. Ako mu netko uputi osjeaj mrnje, vidoviti to vidi kao fini
svjetlosni oblak odreene boje. Takav se vidoviti ovjek moe obraniti od osjeaja mrnje kao to se osjetilni ovjek
brani od fizikog udarca. Mrnja u nadosjetilnom svijetu postaje vidljiva pojava. Meutim, vidoviti je moe opaati
samo time to snagu koja lei u njegovu osjeaju moe poslati i prema van, kao to osjetilni ovjek prema van
usmjerava osjetljivost svojeg oka. Kako se dogaa s mrnjom, tako je i s mnogo znaajnijim injenicama osjetilnog
svijeta. S njima ovjek moe stupiti u svjesnu vezu oslobaanjem osnovnih snaga svoje due.
Zbog opisanog razdvajanja snaga miljenja, osjeanja i htijenja moe doi do trostrukog skretanja s puta razvoja ako
se ovjek ne pridrava duhovnoznanstvenih uputa. Takvo skretanje moe nastati ako se ti putovi povezivanja razore
prije nego to je via svijest dovoljno napredovala da moe valjano upravljati uspostavljanjem harmoninoga
zajednikog djelovanja tih razdvojenih snaga. Jer u pravilu sve tri osnovne snage ovjeka u odreenom isjeku
ivota nisu jednako napredovale u svom razvoju. Kod jednog je ovjeka miljenje naprednije od osjeanja i htijenja,
kod drugog je neka druga snaga monija. Dok se veze medu ovim snagama odravaju pomou viih zakona svijeta,
prevladavanjem jedne ili druge snage ne moe nastati nikakva tetna nepravilnost. Ovi zakoni, na primjer, kod
ovjeka volje djeluju uravnoteujue, spreavajui da volja koja prevladava previe zastrani. No ako takav ovjek
volje pristupi tajnom kolovanju, prestaje zakoniti utjecaj osjeaja i misli na volju koja neprekidno sili na ogromna,
snana postignua. Ako ovjek potpuno ne vlada svojom viom svijeu tako da sam moe uspostaviti harmoniju,
volja e ii svojim vlastitim neobuzdanim putovima. Ona e neprekidno nadvladavati svoga nosioca. Osjeaji i misli
potpadaju pod posvemanju nemo; ovjek e biti ropski potinjen i bievan tom moi volje. Nastao je nasilnik koji
ini jedan neobuzdan postupak za drugim. Zastraniti se moe i kad se osjeaj na neumjeren nain oslobodi
zakonitosti. Na primjer, ovjek inae sklon potivanju drugih moe se predati bezgraninoj zavisnosti sve do gubitka
vlastite volje i miljenja. Umjesto vie spoznaje, udes je takve osobe gubitak svake snage i lienost vlastitosti, to
pobuuje svaku samilost. ovjek sklon pobonosti i religioznom uzdizanju moe zapasti u religiozno naslaivanje
koje ga cijelog obuzme. Tree zlo nastaje ako prevagne miljenje. U tom sluaju nastaje spokoj zatvoren u sebe i
neprijateljski prema ivotu. Tim je ljudima svijet samo utoliko znaajan, ukoliko im prua sadraje za zadovoljavanje
njihove bezgranine pohlepe za mudrou. Njih nikakva misao ne potie niti na djelovanje niti na neko osjeanje. Oni
se posvuda pojavljuju kao hladne, beutne prirode. Izbjegavaju sve dodire sa stvarima svakodnevne zbilje kao neto
to u njima pobuuje gaenje ili to je u najmanju ruku za njih izgubilo svako znaenje.
To su tri stranputice na koje moe dospjeti tajni uenik: nasilnitvo, naslaivanje osjeajima te hladno i bez ljubavi
stremljenje prema mudrosti. Za izvanjski nain promatranja, a i za materijalistiku kolsku medicinu, ovjek koji se
nalazi na takvim stranputicama ne razlikuje se mnogo od umno poremeene osobe ili od tekog "ivanog
bolesnika". Tajni uenik, naravno, ne smije biti njima slian. Radi se o tome da su njegovo miljenje, osjeanje i
htijenje tri osnovne snage due prole harmonian razvoj prije negoli su osloboene njima usaene meusobne
veze te da su potinjene probuenoj vioj svijesti. Jer kad se jednom dogodi greka, kad se jedna osnovna snaga
razuzda, onda e se via dua poroditi na kriv nain. Razuzdana snaga ispunjava itavu ovjekovu linost i zadugo se
ne moe pomiljati na ponovnu uspostavu ravnotee. Ono to se prije tajnog kolovanja pojavljuje kao bezazlena
karakterna crta, to jest, je li prevladavala voljna, osjeajna ili misaona narav, sada se kod tajnog uenika tako
pojaava da se sasvim gubi sve ono opeljudsko to je potrebno za ivot. To, meutim, postaje zaista ozbiljna
opasnost tek u trenutku kad uenik postigne sposobnost doivljavanja kako u svijesti spavanja, tako i u budnom
stanju. Tako dugo dok traje puko rasvjetljavanje razdoblja spavanja, za vrijeme budnog stanja uvijek iznova djeluje
osjetilni ivot, ureen opim zakonima svijeta, nanovo uravnoteujui poremeenu ravnoteu due. Zbog toga je
toliko potrebno da budni ivot tajnog uenika u svakom pogledu bude sreen i zdrav. to vie odgovara zahtjevima
koje vanjski svijet postavlja zdravoj, snanoj konstituciji tijela, due i duha, to bolje za njega. Zlo bi, naprotiv, po
njega bilo kad bi svakodnevni budni ivot na njega djelovao uznemirujue ili iscrpljujue, kad bi se veim
promjenama koje se dogaaju u njegovoj nutrini pridruili bilo kakvi razorni ili ometajui utjecaji vanjskog ivota.

On treba potraiti sve ono to odgovara njegovim snagama i sposobnostima to ga dovodi u neometan harmonian
odnos
s njegovom okolinom. A sve to ometa tu harmoniju i to u njegov ivot unosi nemir i urbu treba izbjegavati. Pritom
je manje vano da se izvanjski odagnaju urba i nemir, vanije je da se duevni ugoaj, nakane i misli te zdravlje
tijela ne izlau neprestanom kolebanju. Sve to tijekom tajnog kolovanja ovjeku ne uspijeva tako lako kao prije,
jer vii doivljaji, koji ulaze u njegov ivot, neprestano djeluju na cjelokupno njegovo postojanje. Ako u njegovim
viim doivljajima neto nije u redu, na njega neprestano vreba nepravilnost koja ga u svakoj situaciji moe izbaciti
iz ravnotee. Stoga tajni uenik ne smije propustiti nita to mu stalno osigurava vlast nad samim sobom. Nikad mu
ne bi trebala uzmanjkati prisutnost duha ili mirno razmatranje svih moguih ivotnih situacija. Zapravo, svako pravo
tajno kolovanje samo po sebi ostvaruje sva ova svojstva. I samo za vrijeme takvog kolovanja upoznaju se
opasnosti, tako da se istovremeno u pravom asu postie potpuna mo za njihovo uklanjanje.

UVAR PRAGA
Pri uzdizanju u vie svjetove vani doivljaji jesu susreti s "uvarom praga". Ne postoji samo jedan ve se zapravo
radi o dva "uvara praga"; jednom "manjem" i jednom "veem". Prvoga ovjek susree kad se poinju kidati niti koje
povezuju volju, miljenje i osjeanje u finijim tijelima (astralnom i
eterskom), kako je to prikazano u prethodnom poglavlju. Pred "veeg uvara praga" ovjek stupa kad se kidanje tih
veza protegne i na fizike dijelova tijela (prvenstveno na mozak).
"Manji uvar praga" jest samostalno bie koje za ovjeka ne postoji prije nego to je on postigao odgovarajui
stupanj razvoja. Ovdje se mogu opisati samo neka od njegovih najhitnijih svojstava.
Prvo emo pokuati susret tajnog uenika s "uvarom praga" prikazati u pripovjednom obliku. Tek tim susretom
uenik spoznaje da su miljenje, osjeanje i htijenje kod njega razrijeili uroene im veze.
Pred uenikom stoji strano, avetinjsko bie. Potrebna mu je sva prisutnost duha i sve povjerenje u sigurnost svog
puta spoznaje koju je uzmogao usvojiti u dovoljnoj mjeri za vrijeme svog dosadanjeg tajnog kolovanja.
"uvar praga" iznosi svoje znaenje otprilike ovim rijeima: "Tobom su do sada vladale moi koje su ti bile
nevidljive. One su uzrokovale da si u svom dosadanjem ivotu za svako svoje dobro djelo bio nagraen, a da su svi
zli postupci imali loe posljedice. Pod njihovim se utjecajem iz tvojih ivotnih iskustava i iz tvojih misli gradio tvoj
karakter. One su prouzrokovale tvoju sudbinu. One su odreivale koliinu radosti i boli, koje su ti bile dodijeljene u
nekom od tvojih utjelovljenja, prema tvom ponaanju u prijanjim utjelovljenjima. One su nad tobom vladale u
obliku sveobuhvatnog zakona karme. Te e
moi tebe sada osloboditi jednog dijela svojih uzda. A dio posla koji su na tebi obavljale morat e sada obavljati
sam. Do sada te pogodio poneki teki udarac sudbine. Ti nisi znao zato? Bila je to posljedica
nekog loeg djela u jednom od tvojih prethodnih ivota. Nalazio si sreu i radost i prihvaao ih. I one su bile
posljedica ranijih djela. U svome karakteru ima poneke lijepe strane, poneke rune mrlje. I jedno i drugo
prouzrokovao si sam, svojim prethodnim doivljajima i mislima. Do sada ove posljednje nisi poznavao, oite su ti
bile samo posljedice. No one, karmike moi, vidjele su tvoja prijanja ivotna djela, tvoje najskrivenije misli i
osjeaje. I po tome su odredile ono to sada jesi i kako sada ivi.
Sada ti se, meutim, moraju otkriti sve dobre i sve loe strane minulih ivota. One su do sada bile utkane u tvoje
vlastito bie, bile su u tebi, ali ih nisi mogao vidjeti, kao to fiziki ne moe vidjeti ni svoj vlastiti mozak. Sada se
one odvajaju od tebe, izlaze iz tvoje osobnosti. Poprimaju samostalan lik, koji moe vidjeti kao to vidi kamenje i
biljke vanjskog svijeta. 1 ja sam sam to bie koje je sebi oblikovalo tijelo sastavljeno od tvojih plemenitih i tvojih
loih postupaka. Moj avetinjski lik satkan je od knjige rauna tvog vlastitog ivota. Mene nevidljiva do sada si nosio
u sebi samom. No za tebe je bilo dobro to je bilo tako. Jer je ova mudrost tvoje, tebi skrivene sudbine, do sada u tebi
radila na brisanju runih mrlja na mom liku. Sada, poto sam ja izaao iz tebe, umakla ti je i ta skrivena mudrost. Ona
e poloiti taj posao samo u tvoje vlastite ruke. Moram postati u sebi savreno, divno bie, ukoliko ne elim otii u
propast. Kad bi se dogodilo ovo posljednje, povukao bih sa sobom i tebe samog u jedan mraan, propao svijet. Da bi
se sprijeilo ovo posljednje, tvoja vlastita mudrost mora sada biti tako velika da uzmogne preuzeti zadatke od one
skrivene mudrosti koja te napustila. I neu, poto si prekoraio moj prag, ni na trenutak od tebe odstupiti kao tebi
vidljiv lik. Ako ubudue neto neispravno radi ili misli, odmah e svoju krivnju primijetiti kao runu, demonsku
iskrivljenost moga lika. Tek kad popravi sve svoje prole nepravilnosti i dok se toliko ne proisti da ti, nadalje, zlo

postane sasvim nemogue, moje e se bie preoblikovati u blistavu ljepotu. Tada u se za spas tvoje daljnje
djelotvornosti opet moi s tobom spojiti u jedno bie.
Ali moj je prag izgraen od sveg osjeanja straha koji jo u tebi postoji i iz sve strepnje pred snagom da sam
preuzme punu odgovornost za sve svoje djelovanje i miljenje. Sve dok te jo imalo strah vlastitog upravljanja
svojom sudbinom, u ovaj prag nije ugraeno sve to on mora sadravati. I sve dok pragu nedostaje i jedan jedini
graevni kamen, ti mora, kao prikovan, zastati na njemu ili se o njega spotaknuti. Ne pokuavaj prijei ovaj prag sve
dok se nisi sasvim oslobodio straha i dok se ne osjea spremnim za najviu odgovornost.
Do sad sam ja istupao iz tvoje vlastite osobnosti samo kad bi te smrt opozvala od jednog tvog zemaljskog ivota. No i
tada ti je moj lik bio zastrt koprenom. Vidjele su me samo moi sudbine koje su tobom vladale i mogle su prema
mojem izgledu u vremenu izmeu smrti i jednog novog roenja tebi izgraditi snagu i sposobnost da bi u jednom
novom zemaljskom ivotu mogao raditi na uljepavanju moga lika za spas svog napredovanja. Ja sam sam takoer
bio taj ije je nesavrenstvo moi sudbine uvijek nanovo prisiljavalo na to da te vraaju natrag na Zemlju u novo
utjelovljenje. Kad si umirao, bio sam tu; i mene radi upravljai karme odreivali su tvoje ponovno roenje. Tek kad
bi me ti bio, uvijek novim ivotima, na taj nain nesvjesno preobrazio u potpuno savrenstvo, ne bi potpadao pod
moi smrti, nego bi se bio sasvim sa mnom sjedinio i u jedinstvu sa mnom preao u besmrtnost.
Tako ja danas pred tobom stojim vidljiv, kao to sam uvijek nevidljiv kraj tebe stajao u trenutku smrti. Kad bude
prekoraio moj prag, stupit e u carstva u koja si inae stupao iza fizike smrti. Stupit e u njih s punim znanjem i
otada e, hodajui izvana vidljiv na Zemlji, istovremeno hodati u carstvu smrti, to znai u carstvu vjenog ivota. Ja
sam uistinu i aneo smrti; ali sam istovremeno i donositelj jednog nepresunog vieg ivota. Unato ivom tijelu po
meni e umrijeti da bi doivio novo roenje u svijetu besmrtnog postojanja.
Carstvo u koje e tada stupiti upoznat e te s nadosjetilnim biima. Blaenstvo e biti tvoj udio u tom carstvu. Ali
prvo poznanstvo s tim svijetom moram biti ja sam, ja koji sam tvoje vlastito stvorenje. Prije sam ivio od tvoga
vlastitog ivota; ali sada sam se kroz tebe probudio za vlastito postojanje i stojim pred tobom kao vidljivo mjerilo
tvojih buduih djela, a moda i kao tvoj stalni prijekor. Ti si me mogao stvoriti, ali si time istovremeno preuzeo i
dunost da me preobrazi."
to je ovdje naznaeno, zaodjenuto priom, ne treba si predoiti kao neto simbolino, nego kao u najveoj mjeri
zbiljski doivljaj tajnog uenika.* "uvar praga" treba tajnog uenika opomenuti da ne ide dalje ako u sebi ne osjea
snagu da odgovori zahtjevima koje sadri navedeni govor. Koliko god je lik ovog uvara straan, ipak je to samo
posljedica uenikova vlastitoga proteklog ivota, njegov vlastiti karakter, izvan njega probuen u samostalan ivot. A
to se buenje dogaa zbog kidanja veza izmeu volje, miljenja i osjeaja. Ve je to vrlo znaajan doivljaj to
ovjek prvi put osjea kako je sam izazvao nastanak jednoga duhovnog bia. Sada je cilj pripreme tajnog uenika
da se osposobi da bez ikakva straha izdri taj straan prizor i da u trenutku tog susreta osjeti kako mu je snaga toliko
narasla da s punim znanjem preuzme na sebe poljepavanje tog "uvara".
Jedna od posljedica sretno podnesenog susreta s "uvarom praga" jest da je sljedea fizika smrt za tajnog uenika
sasvim drugaiji doivljaj nego prije. On svjesno doivljava umiranje tako to odlae

* Iz gore navedenog jasno je da je opisani "uvar praga" takav (astralni) lik koji se otkriva probuenom viem
gledanju tajnog uenika. Tajna znanost vodi tom nadosje
tilnom susretu. Nia magija moe "uvara praga" uiniti i osjetilno vidljivim proizvodei oblak fine tvari, jedne
dimne pojave koja je nainjena odreenom mjeavinom niza tvari. Razvijena snaga magiara moe na tu dimnu
pojavu djelovati oblikotvorno i oivjeti njenu supstancu s jo neizravnatom karmom dotinog ovjeka. Onome tko
je dovoljno pripremljen za vie gledanje slian osjetilni prizor vie nije potreban; a kome bi njegova jo neizravnata
karma bez dovoljne pripreme stupila pred oi kao osjetilno ivo bie, doao bi u opasnost da pode zlim putovima. Ne
bi trebao za tim stremiti. U Bulvverovu "Zanoni" dan je u obliku romana prikaz tog "uvara praga".
fiziko tijelo kao to se skida odijelo koje je istroeno ili se moda iznenadno izderalo do neupotrebljivosti. Ta
njegova fizika smrt jest, takorei, znaajna injenica samo za one druge koji s njim ive i koji su svojim opaanjima
jo sasvim ogranieni na fiziki svijet. Za njih tajni uenik "umire". Ali za tajnog se uenika u njegovoj okolini nita
znaajno ne mijenja. itav nadosjetilni svijet u koji je stupio nalazio se pred njim ve i prije smrti, a bit e pred njim i
poslije smrti. No "uvar praga" stoji u vezi s jo neim drugim. ovjek pripada nekoj obitelji, nekom narodu, nekoj

rasi; njegovo djelovanje u ovom svijetu ovisi o pripadnosti jednoj takvoj zajednici. I njegov je osobit karakter u vezi s
tim. A svjesna aktivnost tog pojedinog ovjeka nikako nije sve ono s im treba raunati u jednoj obitelji, narodu, rasi.
Postoji obiteljska, nacionalna (i tako dalje) sudbina, kao to postoji obiteljski, rasni (i tako dalje) karakter. ovjeku
koji je ogranien na svoja osjetila ove stvari ostaju opi pojmovi i materijalistiki e mislilac u svojoj predrasudi
prezrivo s visine gledati kada uje da za tajnog znanstvenika karakter obitelji ili naroda ili sudbina rase pripadaju
stvarnim biima jednako kao to karakter ili sudbina pojedinog ovjeka pripadaju nekoj stvarnoj osobi. Tajni
znanstvenik upoznaje vie svjetove, iji su dijelovi pojedine osobe jednako kao to su ruke, noge i glava dijelovi
ovjekova tijela. I u ivotu porodica, naroda, rase djeluju, osim pojedinih ljudi, i te, sasvim stvarne due porodica,
due naroda, duhovi rasa. tovie, u odreenom smislu pojedini ljudi samo su izvrni organi tih dua porodica,
duhova rasa i tako dalje. Potpuna je istina ako se kae da se, na primjer, neka dua naroda slui pojedinim ovjekom
koji pripada njenom narodu da bi izvrila neke radnje. Dua naroda ne sputa se do osjetilne stvarnosti. Ona se kree
u viim svjetovima. A da bi djelovala u fizikoosjetilnom svijetu, slui se fizikim organima pojedinih ljudi. Upravo
je to u jednom viem smislu kao kad se graevinski tehniar pri izvedbi pojedinosti gradnje slui radnicima. Svakom
ovjeku u najistinitijem smislu rijei dua obitelji, naroda ili rase dodjeljuje njegov posao. Ali osjetilni ovjek nije ni
u kom sluaju upuen u taj vii plan svoga rada. On nesvjesno surauje na ciljevima due naroda, rase i tako dalje.
Od trenutka kada tajni uenik susretne "uvara praga", nije mu dunost da zna samo svoje vlastite zadatke kao osoba,
nego mora na osnovi znanja suraivati na zadacima svoga naroda, svoje rase. Svako proirenje njegova vidokruga
bezuvjetno mu namee i proirenje dunosti. Stvarno zbivanje jest u tome da tajni uenik svom finijem duevnom
tijelu dodaje novo tijelo. Oblai jednu haljinu vie. Do sada je iao svijetom s ovojima koji su zaodijevali njegovu
osobnost. 0 onome to je trebao raditi za svoju zajednicu, za svoj narod, svoju rasu, brinuli su se vii duhovi sluei
se njegovom osobnou. Daljnje otkrivenje "uvara praga" jest da e ti duhovi od sada od njega dii ruke. On
mora potpuno istupiti iz zajednitva. I on bi kao pojedinac u sebi potpuno otvrdnuo, iao bi ususret propasti kad sam
ne bi prikupio snage svojstvene duhovima naroda i rasa. Mnogi e ljudi, dodue, rei: "O, ja sam se sasvim
oslobodio svake ovisnosti o svom plemenu i rasi; elim biti ovjek i nita drugo nego ovjek." Njima treba rei: Tko
te doveo do te slobode? Zar te nije tvoja porodica uvela u svijet takva kakav u njemu stoji? Zar te nije tvoje pleme,
tvoj narod, tvoja rasa uinila takvim kakav jesi? Oni su te odgojili, pa ako si se uzdigao iznad predrasuda, ako si ti
jedan od svjetlonoa i dobroinitelja svog naroda ili ak i svoje rase, to treba zahvaliti njihovu odgoju. tovie, i kad
o sebi kae da si "nita drugo doli ovjek"; ak i to si takav postao, zahvaljuje duhovima svojih zajednica. Prvo
tajni uenik ui spoznavati to znai biti sasvim naputen od duhova naroda, plemena, rasa. Tek sada na samom sebi
doivljava beznaajnost svakoga takvog odgoja za ivot koji mu sada predstoji. Naime, sve to je na njemu plod
odgoja, potpuno se ukida zbog kidanja niti izmeu volje, miljenja i osjeanja. Na rezultate sveg dosadanjeg odgoja
gleda kao na kuu koja se raspada na pojedine cigle i koju on sada mora ponovno izgraditi dajui joj nov oblik. I opet
je vie od simbola ako se kae: Poto je "uvar praga" izgovorio svoje prve zahtjeve, s mjesta gdje on stoji die se
vihor koji gasi sva duhovna svjetla koja su do sada osvjetljavala ivotni put. Pred tajnim uenikom nastaje potpuna
tama, prekidana tek slabom svjetlou koju zrai sam "uvar praga". Iz tmine odjekuju daljnje opomene: "Ne
prekorauj moga praga prije nego to bude siguran da e mrak, to se pred tobom prostire, sam rasvijetliti; ne ini
ni jednog jedinog koraka naprijed ako nisi siguran da u svojoj vlastitoj svjetiljci ima dovoljno goriva. Svjetiljke voa
koje si do sada imao, u budunosti e ti uzmanjkati." Poslije tih rijei uenik se mora okrenuti i osvrnuti se unatrag.
"uvar praga" sada razmie zavjesu koja je zaklanjala duboke ivotne tajne. Duhovi plemena, naroda i rasa
objavljuju se u svojoj punoj djelotvornosti; i uenik vidi kako je do sada bio voden, a s druge strane postaje mu jasno
da to vodstvo sada vie nee imati. To je druga opomena koju ovjek na pragu doivljava od njegova uvara. Ovaj
prizor svakako nitko nepripremljen ne bi mogao podnijeti; ali vie kolovanje, koje ovjeku omoguuje da uope
prodre do praga, dovodi ga istovremeno u stanje da u odgovarajuem trenutku pronae potrebnu snagu. Ovo
kolovanje tovie, moe biti tako harmonino da ulazak u novi ivot gubi svako obiljeje uzbuenja i zbrke. Tada e
za tajnog uenika doivljaj na pragu biti popraen predosjeajem onog blaenstva koje e dati osnovni ton njegovu
novoprobudenom ivotu. Osjeaj nove slobode prevladat e nad svim drugim osjeajima; a s tim osjeajem nove e
mu obveze i nova odgovornost izgledati kao neto to ovjek na odreenom stupnju ivota mora preuzeti.
IV O
TISMRT
VELIKI UVAR PRAGA
Iznijeli smo koliko je za ovjeka znaajan susret s takozvanim manjim "uvarom praga" zbog toga to on u njemu
vidi jedno nadosjetilno bie koje je, na neki nain, on sam stvorio. Tijelo toga bia sastavljeno je od, njemu prije

nevidljivih, posljedica njegovih postupaka, osjeaja i misli. Te nevidljive snage postale su uzrocima njegove sudbine
i njegova karaktera. Sada ovjeku postaje jasno kako je on sam u prolosti poloio temelje svoje sadanjosti. Time
pred njim stoji njegovo bie objavljeno do stanovitog stupnja. U njemu su, na primjer, odreene sklonosti i navike.
Sada si moe objasniti zato ih ima. Sada moe znati odakle dolazi neki udarac sudbine. Sada vidi zato neto voli, a
neto mrzi, zato ga neto ini sretnim ili nesretnim. Nevidljivi uzroci ine mu vidljivi ivot razumljivim. I bitne
ivotne injenice, bolest i zdravlje, smrt i roenje otkrivaju se njegovu pogledu. On primjeuje da je prije svoga
roenja istkao uzroke koji su ga nuno opet morali uvesti u ivot. Sada u sebi poznaje bie koje je u ovom vidljivom
svijetu izgraeno na nesavren nain i koje samo u tom istom vidljivom svijetu moe biti privedeno svom
savrenstvu. Jer ni u kojem drugom svijetu nema prilike za izgradnju ovog bia. I nadalje uvida da ga smrt zasada ne
moe zauvijek odvojiti od ovog svijeta. Jer on sebi mora rei: "Jednom sam prvi put doao na ovaj svijet jer sam tada
bio bie kojemu je ivot u ovom svijetu bio potreban, kako bih stekao svojstva koja se ni u jednom drugom svijetu ne
mogu stei. I s tim svijetom moram tako dugo biti povezan dok u sebi ne razvijem sve to

u njemu mogu stei. Jednom u postati vrijedan suradnik u drugom svijetu samo time to u u ovom osjetilnom,
vidljivom svijetu za to stei sve sposobnosti." Jedan od najvanijih doivljaja posveenoga jest onaj koji mu
omoguuje da sada bolje upozna osjetilnu prirodu u njenoj istinskoj vrijednosti negoli je to mogao prije svog
duhovnog kolovanja. Tu spoznaju stjee upravo uvidom u nadosjetilni svijet. Tko nije zadobio takav uvid pa se
stoga moda samo predaje slutnji kako su nadosjetilna podruja neizmjerno vrednija, taj moe podcijeniti osjetilni
svijet. Tko je taj uvid stekao, taj zna da bi bez doivljaja u vidljivoj stvarnosti bio sasvim nemoan u nevidljivoj. Da
bi ivio u ovoj posljednjoj, mora imati sposobnosti i sredstva za taj ivot. A njih moe stei samo u vidljivoj
stvarnosti. On mora duhovno vidjeti ako eli postati svjestan nevidljivog svijeta. Meutim, snaga vienja "vieg"
svijeta stvara se postupno doivljajima u "niem" svijetu. U duhovnom se svijetu ovjek ne moe roditi s duhovnim
oima ako si ih nije izgradio u osjetilnom, kao to se ni dijete ne moe roditi s fizikim oima ukoliko one nisu
izgraene u majinu tijelu.
S toga e gledita postati jasno zato "uvar" uva "prag" nadosjetilnog svijeta. Ni u kom sluaju ovjeku se ne smije
dopustiti stvaran uvid u ona podruja prije no to je za to stekao neophodne sposobnosti. Zato se svaki put prilikom
smrti ako ovjek jo nesposoban za rad u jednom drugom svijetu, u njega stupi pred doivljajima tog svijeta
sputa zavjesa. On ih treba ugledati tek kad je za to potpuno sazrio.
Stupi li tajni uenik u nadosjetilni svijet, onda ivot za njega poprima sasvim nov smisao, u osjetilnom

svijetu vidi klijalite za jedan vii svijet. I u izvjesnom smislu taj e mu "vii" bez onog "nieg" izgledati kao
manjkav. Pred njim se otvaraju dva pogleda. Jedan u prolost, drugi u budunost. On gleda u prolost gdje jo nije
bilo tog osjetilnog svijeta. Tajni uenik odavno se oslobodio predrasuda da se nadosjetilni svijet razvio iz osjetilnog.
On zna da je prvo postojalo nadosjetilno i da se sve osjetilno razvilo iz njega. On vidi da je i sam prije nego to je
prvi put stupio u ovaj osjetilni svijet pripadao nadosjetilnom. Ali taj nekadanji nadosjetilni svijet trebao je proi kroz
ovaj osjetilni. Bez tog mu prolaska daljnji razvoj ne bi bio mogu. Tek nakon to se bia u samom osjetilnom carstvu
razviju s odgovarajuim sposobnostima, nadosjetilni svijet opet moe nastaviti svoj razvoj. A ta su bia ljudi. Oni su,
dakle, takvi kakvi ive sada, proistekli iz jednog nesavrenog stupnja duhovnog postojanja i u ovom su osjetilnom
svijetu sami vodeni do onog savrenstva pomou kojeg e biti sposobni za daljnji rad u viem svijetu. Na ovo se
nadovezuje pogled u budunost. On ukazuje na jedan vii stupanj nadosjetilnog svijeta. U njemu e biti plodovi koji
se stvaraju u osjetilnom svijetu. Ovaj posljednji bit e prevladan, a njegovi rezultati ugraeni u vii svijet.
Time je omogueno razumijevanje bolesti i smrti u osjetilnom svijetu. Smrt, naime, nije nita drugo nego izraz da je
nekadanji nadosjetilni svijet doao do jedne toke od koje svojim vlastitim snagama nije mogao ii dalje. Za njega bi
bila nuna opa smrt da nije dobio nov ivotni poticaj. Tako je taj novi ivot postao borbom protiv ope smrti. Iz
ostatka svijeta koji je odumirao i skrutnjivao se procvjetale su klice novog svijeta. Zato mi u ovom svijetu imamo
umiranje i ivot. I stvari polako prelaze jedna u drugu. Odumirui dijelovi starog svijeta jo se dre novih klica ivota
koje su proizale iz njih. Najjasniji izraz toga nalazi se upravo u ovjeku. On u sebi nosi ostatke starog svijeta kao
svoj ovoj unutar kojeg se stvara klica onog bia koje e ivjeti u budunosti. Tako je on dvostruko bie, jedno smrtno
i jedno besmrtno. Smrtno je u svome krajnjem, a besmrtno u svom poetnom stanju. Ali tek unutar tog dvostrukog

svijeta koji svoj izraz nalazi u osjetilnofizikom, stjee sposobnost da svijet privede besmrtnosti. tovie, njegov je
zadatak da iz samog smrtnog uzima plodove za besmrtno. Pogleda li, dakle, svoje bie koje je sam u prolosti
izgradio, mora sebi rei: "U sebi imam elemente jednog odumirueg svijeta. Oni u meni rade i mo im mogu samo
postupno slamati njihovom novooivljavajuom besmrtnom snagom." Tako ovjek ide od smrti prema ivotu. Kad bi
u asu smrti s punom svijeu sebi mogao govoriti, morao bi si rei: "To umirue bilo mi je uitelj, bilo mi je majstor.
Moje je umiranje uinak cjelokupne prolosti u koju sam bio utkan. Ali mi je polje smrtnosti dovelo do sazrijevanja
klice besmrtnosti. Njih iznosim sa sobom u jedan drugi svijet. Kad bi se radilo samo o proteklom, tada se uope
nikada ne bih bio mogao roditi. ivot prolosti zakljuen
je s roenjem. ivot u osjetilnom novom je klicom
ivota otet od ope smrti. Vrijeme izmeu roenja i smrti samo je izraz za to koliko je toga novi ivot mogao oteti
odumiruoj prolosti. Bolest nije nita drugo nego nastavak djelovanja odumiruih dijelova iz prolosti."
Iz svega toga slijedi odgovor na pitanje zato se ovjek mora tek postupno, iz zabluda i nesavrenosti radom probijati
do istine i dobra. Njegovi se postupci, osjeaji i misli u poetku nalaze pod vlau prolaznog i odumirueg. Iz ovog
su stvoreni njegovi osjetilnofiziki organi. Stoga su ti organi i sve to ih pokree posveeni samoj prolaznosti. Nisu
instinkti, nagoni i strasti i njima pripadajui organi neprolazni, nego e tek djelo tih organa biti neprolazno. Tek kad
ovjek iz tog prolaznog izradi sve to se izraditi dade, moi e se odijeliti od osnove iz koje je izrastao, a koja nalazi
svoj izraz u fizikoosjetilnom svijetu.
Tako prvi "uvar praga" predstavlja sliku i priliku ovjeka u njegovoj dvostrukoj prirodi, izmijeanu od prolaznog i
neprolaznog. Na njemu se jasno vidi to jo nedostaje da bi se dostigao onaj uzvieni svjetlosni lik koji se ponovno
moe nastaniti u istom duhovnom svijetu.
Stupanj upletenosti u fizikoosjetilnu prirodu ovjekovu postaje vidljiv u "uvaru praga". Ta se upletenost prvo
izraava u postojanju instinkata, nagona, pouda, egoistinih elja, u svim oblicima koristoljublja i tako dalje. Zatim
dolazi do izraaja u pripadnosti nekoj rasi, narodu i tako dalje. Jer narodi i rase samo su razliiti stupnjevi razvoja na
putu do istog ovjeanstva. Pojedine rase ili narodi to su vii to njihovi pripadnici potpunije dovode do izraza ist,
idealan tip ovjeka, to su se dalje probili radom od fiziki prolaznog do nadosjetilno neprolaznog. Zato je razvoj
ovjeka kroz ponovna utjelovljenja prema sve viim oblicima naroda i rasa proces oslobaanja. Na kraju se ovjek
mora pojaviti u svojem harmoninom savrenstvu. Na slian nain prelaenje sve iim moralnim i religioznim
stavovima predstavlja usavravanje. Naime, svaki moralni stupanj sadri uz idealistike klice budunosti i udnju za
prolaznim.
U opisanom "uvaru praga" pojavljuje se samo rezultat proteklog vremena. Od klica budunosti u njemu je samo ono
to je utkano u tom proteklom vremenu. Meutim, u budui nadosjetilni svijet ovjek mora donijeti sve to se moglo
oploditi u osjetilnom svijetu. Kada bi htio donijeti samo ono to je u njegovu pasliku utkano iz prolosti, svoj bi
zemaljski zadatak ispunio samo djelomino. Zato se manjem "uvaru praga" poslije nekog vremena pridruuje onaj
vei. Ponovno e se u pripovjednom obliku prikazati susret s tim drugim "uvarom praga".
Poto je ovjek spoznao ega se mora osloboditi, na put mu stupa jedan uzvien svjetlosni lik. Njegovu ljepotu teko
je opisati rijeima naeg jezika. Do tog susreta dolazi kada su se organi miljenja, osjeanja i htijenja i za fiziko
tijelo meusobno toliko odvojili da se ureivanje njihovih meusobnih odnosa vie ne odvija po njima samima, nego
na osnovi vie svijesti koja se sada sasvim odvojila od fizikih uvjeta. Organi miljenja, osjeanja i htijenja postali su
orua u vlasti ljudske due, koja nad njima vlada iz nadosjetilnih podruja. Ovoj, svih osjetilnih veza osloboenoj
dui, sada ususret dolazi drugi "uvar praga" i govori otprilike ovako:
"Ti si se odvojila od osjetilnog svijeta. U nadosjetilnom svijetu stekla si zaviajno pravo. Sada moe odavde
djelovati. Tebi vie nije potreban oblik tvoje sadanje fizike tjelesnosti. Da si samo htjela stei sposobnost kako bi
prebivala u ovom nadosjetilnom svijetu, vie se ne bi trebala vraati u osjetilni svijet. Ali sada gledaj mene. Gledaj
kako sam neizmjerno uzvien nad svim onim to si ti danas ve od sebe uinila. Do sadanjeg stupnja svog
savrenstva dola si pomou sposobnosti koje si mogla razviti u osjetilnom svijetu dok si jo na njega bila upuena.
Sada za tebe, meutim, mora poeti razdoblje u kojem e tvoje osloboene snage dalje raditi na osjetil
nom svijetu. Do sada si izbavila tek samu sebe, sada
kao osloboena moe oslobaati i sve svoje blinje u svijetu osjetila. Do danas si stremila kao pojedinac, sada se
ulani u cjelinu kako ne bi u nadosjetilni svijet unijela samo sebe nego i sve drugo to se nalazi u osjetilnom svijetu.
Jednom e se moi sjediniti s mojim likom, ali ja ne mogu biti blaen sve dok jo ima onih koji to nisu! Kao

osloboeni pojedinac ti bi, dodue, jo danas htjela ui u nadosjetilno carstvo. Tada bi, meutim, morala gledati dolje
jo neizbavljena bia osjetilnog svijeta. I ti bi svoju sudbinu odvojila od njihove. Ali vi ste sve meusobno povezane.
Sve ste morale sii u osjetilni svijet da bi u njemu oplodile snage za jedan vii. Kada bi se od njih odvojila,
zlouprotrijebila bi snage koje si mogla razviti samo i jedino u zajednitvu s njima. Da one nisu sile, ne bi mogla ni ti;
bez njih bi ti nedostajale snage za nadosjetilno postojanje. Ti mora te snage koje si s njima postigla s njima i
podijeliti. Zato ti branim ulaz u najvia podruja nadosjetilnog svijeta tako dugo dok sve svoje steene snage ne
upotrijebi za izbavljenje ostalog svijeta. S onim to si ve stekla moe se zadrati u donjim podrujima
nadosjetilnog svijeta; ali pred dverima vieg stojim ja "kao kerub s plamenim maem pred rajem" i branim ti ulaz sve
dok jo ima snage koje nisu primijenjene u osjetilnom svijetu. I ako ih nee ti, doi e drugi koji e ih primijeniti,
pa e jedan visoki nadosjetilni svijet prihvatiti sve plodove osjetilnog; a tebi e se oduzeti tlo s kojim si bila srasla.
Ovaj e se proieni svijet razviti iznad tebe. Ti e biti
iskljuena iz njega. Tako e tvoja staza postati ona crna, a oni od kojih si se odvojila idu bijelom stazom." Tako se
najavljuje veliki "uvar praga" uskoro poslije susreta s prvim straarom. Meutim, posveenik sasvim tono zna to
mu predstoji ako ne odoli iskuenjima prijevremenog zadravanja u nadosjetilnom svijetu. Neopisiv sjaj iri se od
drugog "uvara praga"; sjedinjenje s njim stoji pred vidovitom duom kao daleki cilj. No dui je isto tako izvjesno da
e to sjedinjenje biti mogue tek kad je posveenik sve snage koje su mu pritekle iz tog svijeta primijenio u slubi
oslobaanja i izbavljenja ovoga svijeta. Odlui li slijediti zahtjeve visokoga svjetlosnog lika, moi e doprinijeti
oslobaanju ljudskog roda. On prinosi svoje darove na rtveni oltar ovjeanstva. Ako dade prednost svojem
prijevremenom uzdizanju u nadosjetilni svijet, struja ovjeanstva proi e mimo njega. Poslije svog osloboenja iz
osjetilnog svijeta, za sebe ne moe vie zadobiti nikakve nove snage. Stavi li oa osjetilnom svijetu svoj rad ipak na
raspolaganje, tada se dogaa da zbog odricanja on jo uvijek moe uzeti neto za sebe iz podruja svojeg daljnjeg
djelovanja. Samo se ne moe rei da je po sebi razumljivo kako e ovjek izabrati bijelu stazu bude li postavljen pred
odluku. To u potpunosti ovisi o tome je li on pri toj odluci ve toliko proien da ga nikakvo samoljublje ne zavodi
tenjom za blaenstvom. Jer su ta zavoenja nezamislivo velika. Na drugoj strani zapravo nema naroitih zavoenja.
Ovdje nita ne govori egoizmu. Ono to e ovjek dobiti u viim podrujima nadosjetilnog svijeta, nije neto to
njemu prilazi, nego samo neto to iz njega izlazi: ljubav za okolni svijet. Na crnoj se stazi ne oskudijeva ni u emu
to zahtijeva egoizam.
Naprotiv, plodovi te staze upravo su najpotpunije zadovoljenje egoizma. I ako netko hoe blaenstvo samo za sebe,
sasvim je sigurno da e ii ovom crnom stazom jer mu je ona primjerena. Zato od okultista bijele staze nitko ne
smije oekivati da e mu oni dati neku uputu za razvoj njegova egoistinog ja. Za blaenstvo pojedinca oni nemaju ni
najmanjeg interesa. Neka ga postigne svaki za sebe. Zadaa bijelih okultista nije da ga ubrzaju. Njima je samo do
razvoja i osloboenja svih bia, ovjeka i njegovih blinjih. Stoga oni samo daju upute kako se za suradnju na tom
djelu mogu izgraditi vlastite snage. Zato nesebinoj predanosti i portvovnosti daju prednost pred svim drugim
sposobnostima. Oni nikoga ne odbijaju tek tako, jer se i egoist moe proistiti. A onaj tko neto trai samo za sebe,
tako dugo dok to ini, kod okultista ne moe nai nita. Pa ako mu ak i ne uskrate svoju pomo; on, tragalac,
uskrauje si plodove te pomoi. Zato e onaj tko uistinu postupa prema uputama dobrih tajnih uitelja poslije
prelaska praga razumjeti zahtjeve velikog "uvara"; a onaj tko ne postupa prema tim uputama uope se ne smije
nadati da e ikada pomou njih doi do "praga". Njihove upute vode dobru ili ne vode niemu. Voenje prema
egoistinom blaenstvu i prema pukom ivljenju u nadosjetilnom svijetu jest izvan granica njihove zadae. Ona je
ve unaprijed takva da uenika dri na odstojanju od nadzemaljskog svijeta tako dugo dok u njega ne stupi s voljom
za predanom suradnjom. POGOVOR
ZA OSAM DO J E D A N A E S T TISU A
Put prema nadosjetilnoj spoznaji, koji je oznaen u ovoj knjizi, vodi k duevnom doivljavanju, za koje je od
posebnog znaaja da se onaj tko tom putu tei ne preda nikakvim obmanama ni nesporazumima oko toga. A ovjek je
sklon da se lako obmanjuje onim to ovdje dolazi u obzir. Jedna od naroito tekih obmana nastaje kada se cijelo
podruje duevnog doivljavanja, o kojem se govori u pravoj duhovnoj znanosti, izokrene tako da to izgleda kao da
spada u red praznovjerja, vizionarskih snova, mediumizma i nekih drugih izopaenosti ljudskog stremljenja. To
izokretanje potjee esto otuda to se ljudi, koji bi na svom pdtu udaljenom od ispravnog spoznajnog stremljenja
eljeli za sebe traiti neki put u nadosjetilnu stvarnost, i koji pritome skrenu u navedene izopaenosti, poistovjeuju s
onima koji ele ii putem oznaenim u ovoj knjizi. Ono to ljudska dua proivljava na ovdje oznaenom putu odvija

se potpuno na podruju isto duhovnoduevnog iskustva. Ovakvo proivljavanje mogue je samo ako se ovjek i za
druga unutranja iskustva uini toliko slobodnim i neovisnim o tjelesnom ivotu kao to je to samo mogue u
doivljajima obine svijesti kada tka misli iz onoga to je izvana opazio ili o onome to je u nutrini elio, osjetio, htio,
a koje ne potjeu samo iz opaajnog, osjeajnog i voljnog. Ima ljudi koji uope ne vjeruju u postojanje takvih misli.
Oni smatraju: ovjek ne moe misliti o onome to ne izvodi iz opaanja ili tjelesno uvjetovanog unutranjeg ivota.
Za njih su misli samo u izvjesnoj mjeri sjenovite slike opaanja ili unutarnjih doivljaja. Tko ovo tvrdi, ini to samo
zato jer se nikada nije osposobio da u svojoj dui doivi isti, samostojni ivot misli. Ali onome tko je neto takvo
doivio, to postaje iskustvom. Posvu
da gdje u duevnom ivotu miljenje toliko vlada da to miljenje proima i druge duevne radnje, ovjek se nalazi u
jednoj djelatnosti na ijem ostva
rivanju njegovo tijelo nema udjela. U obinom je ivotu miljenje gotovo uvijek pomijeano s ostalim duevnim
djelatnostima: opaanjem, osjeanjem, htijenjem i tako dalje. Te se ostale djelatnosti ostvaruju pomou tijela. Ali u
njih zahvaa miljenje. I u onoj mjeri u kojoj ih miljenje zahvaa, dogaa se u ovjeku i posredstvom njega neto u
emu tijelo ne sudjeluje. Ljudi koji to pobijaju ne mogu se osloboditi obmane koja nastaje uslijed toga to oni
misaonu djelatnost uvijek promatraju povezanu s ostalim djelatnostima. Ali ovjek se u unutarnjem doivljavanju
moe toliko duevno pribrati da misaoni dio unutarnjeg ivota iskusi sam za sebe, odvojeno od svega ostalog. Iz
cjeline duevnog ivota mogue je izdvojiti neto to se sastoji samo iz istih misli. Samostojne misli iz kojih je
iskljueno sve to daju opaanje i tjelesno uvjetovani unutarnji ivot. Takve se misli objavljuju kroz sebe same, kroz
ono to same jesu duhovna, nadosjetilna bia. A kada dua koja se sjedinjuje s takvim mislima, za vrijeme takvog
sjedinjenja iskljui svako zapaanje, svako sjeanje i sav ostali unutarnji ivot, zna da je s miljenjem samim u
nadosjetilnom podruju i doivljava sebe izvan tijela. Za onoga tko potpuno prozre to stanje stvari vie uope ne
moe doi u obzir pitanje: Postoji li u nadosjetilnom poduju doivljavanje due izvan tijela? Jer za njega bi to
znailo porei ono to iz iskustva zna. Za njega postoji samo pitanje: to sprjeava ljude da priznaju jednu tako
sigurnu injenicu? Na to pitanje nalazi odgovor da je upitna injenica takva da se ne objavljuje ako se ovjek
prethodno ne dovede u takvo duevno stanje u kome moe primiti objavu. No ljudi su u poetku sumnjiavi kada
sami moraju uiniti neto, isprva sasvim duevno, da bi im se objavilo neto od njih nezavisno. Vjeruju da su oni
sadraj te objave budui da se za primanje objave moraju pripremiti. Oni hoe iskustva za koja ovjek ne ini nita,
prema kojima je on potpuno pasivan. Ako ti ljudi, osim toga, jo ne poznaju ni najjednostvanije zahtjeve znanstvenog
razumijevanja injenica, onda u duevnim sadrajima ili duevnim dostignuima u kojima je dua potisnuta ispod
stupnja svjesnog, vlastitog djelovanja, koje se sastoji u osjetilnom opaanju i proizvoljnom djelovanju, vide
objektivnu objavu neosjetilnog bia. Takvi sadraji due jesu vizionarski doivljaji, mediumistike objave.
Meutim, ono to kroz takve objave izlazi na vidjelo nije nadosjetilni, nego podosjetilni svijet. Ljudski svjesni budni
ivot ne odvija se sasvim u tijelu; najsvjesniji dio tog ivota poglavito se odvija na granici izmeu tijela i fizikoga
vanjskog svijeta; tako je s opaajnim ivotom, kod kojeg je ono to se dogaa u osjetilnim organima isto tako
ulaenje jednog izvantjelesnog zbivanja u tijelo kao i proimanje tog zbivanja iz tijela; a tako je i s voljnim ivotom,
koji se temelji na stavljanju ovjekova bia u bie svijeta, tako da je ono to se u ovjeku dogaa njegovom voljom
ujedno i dio svjetskog zbivanja. U tom duevnom doivljavanju koje protjee na granici tijela ovjek je u visokom
stupnju ovisan o svojoj tjelesnoj organizaciji, ali u to doivljavanje ulazi misaona djelatnost; i u mjeri u kojoj se to
dogaa, ovjek postaje neovisan o osjetilnom opaanju i htijenju. U vizionarskom doivljavanju i mediumizmu
ovjek sasvim potpada pod ovisnost o tijelu. Iz svog duevnog ivota iskljuuje ono to ga u opaanju i htijenju ini
neovisnim o tijelu. Uslijed toga sadraji due i dostignua due postaju puke objave ivota tijela. Vizionarsko
doivljavanje i mediumizam posljedica su stanja u kojem je ovjek sa svojom duom manje neovisan o tijelu nego u
obinom opaajnom i voljnom ivotu. Prilikom doivljavanja nadosjetilnog, o kojem je rije u ovoj knjizi, razvoj
duevnog doivljavanja tee upravo u obrnutom smjeru u odnosu na vizionarski i mediumistiki. U svom razvoju
dua ini sebe sve neovisnijom o tijelu, za razliku od opaajnog i voljnog ivota. Za ire duevno djelovanje ona
stjee neovisnost koja se postie doivljavanjem istih misli.
Za ovdje navedenu nadosjetilnu djelatnost due izuzetno je znaajno da se u punoj jasnoi sagleda doivljavanje
istog miljenja. Jer u biti ve samo ovo doivljavanje predstavlja nadosjetilnu duevnu djelatnost. No ona je takva da
se njome jo ne gleda nita nadosjetilno. S istim miljenjem ovjek ivi u nadosjetilnom; doivljava to miljenje na
nadosjetilan nain; on jo ne doivljava nita drugo nadosjetilno. A nadosjetilno doivljavanje mora biti nastavak
onog doivljavanja due koje se moe postii ve u sjedinjenju s istim miljenjem. Stoga je toliko znaajno da to

sjedinjenje moe iskusiti na ispravan nain. Jer od razumijevanja tog sjedinjenja sja svjetlo koje moe dati pravi uvid
u bit nadosjetilne spoznaje. im bi doivljavanje due palo ispod jasnoe svijesti
koja ivi u miljenju, ona bi za istinsku spoznaju nadosjetilnog svijeta bila na stranputici. Zahvatili bi je tjelesni
procesi; to bi ona tada radila i doivljavala ne bi bila objava nadosjetilnog, nego objava tijela u podruju
podosjetilnog svijeta.
*
im dua sa svojim doivljajima prodre u oblast nadosjetilnog, njeni su doivljaji takvi da se jezini izrazi za njih ne
mogu nai tako lako kao za doivljaje u podruju osjetilnog svijeta. esto pri opisu nadosjetilnog doivljavanja
ovjek mora biti svjestan da je, na neki nain, udaljenost jezinog izraza od izraenog stvarnog stanja vea nego kod
fizikog doivljavanja. Treba razumjeti da poneki izraz tek kao slika samo blago upuuje na ono na to se odnosi.
Tako je u ovoj knjizi na stranici 28 reeno: "Izvorno se, naime, sva pravila i nauavanja duhovne znanosti daju
jezikom simbola." A na stranici 67 i dalje se govori o "odreenom pismenom sustavu". Netko bi lako mogao poeljeti
da naui takvo pismo na slian nain kako se ue slova i njihovo povezivanje u pismo obinog fizikog jezika. Treba,
meutim, rei: Bilo je i ima duhovnoznanstvenih kola i udruenja to posjeduju simbole kojima izraavaju
nadosjetilne injenice. Tko se upuuje u znaenje tih simbola, ima time sredstvo kojim svoje duevno doivljavanje
usmjerava prema nadosjetilnoj stvarnosti. Meutim, za nadosjetilno doivljavanje mnogo je bitnije da tijekom takva
nadosjetilnog doivljavanja kakvo dua moe postii ostvarenjem sadraja ovog spisa, ta dua sama, prilikom
gledanja nadosjetilnog dobije objavu takva pisma na osnovi vlastitog iskustva. Nadosjetilno govori dui neto to
ona mora sebi prevesti u slikovite znakove da bi to mogla sagledati s punom svijeu. Moe se rei: To to je u ovom
spisu priopeno moe ostvariti svaka dua. I tijekom ostvarivanja, koje dua po uputama sama moe odrediti,
ostvaruju se opisani rezultati. Shvatimo knjigu poput ove kao razgovor to ga pisac vodi s itateljem. Kad se kae:
tajnom su ueniku potrebne osobne upute, to treba shvatiti da je sama ova knjiga jedna takva osobna uputa. Prije su
postojali razlozi zato su takve osobne upute zadravane za usme
nu tajnu nastavu; sada je postignut takav stupanj
razvoja ovjeanstva da duhovnoznanstvena spoznaja mora biti mnogo rairenija nego ranije. Ona mora svakome biti
pristupana u sasvim drugoj mjeri nego u stara vremena. Sada na mjesto ranije usmene pouke dolazi knjiga. Samo je
uvjetno tono vjerovanje da je osim knjige svakako potrebno osobno pouavanje. Razumljivo je da pojedincu moe
biti potrebna osobna pomo i da ona nekomu moe biti znaajna. Ali vodilo bi u zabludu ako bi se mislilo da ima
bitnih stvari koje se ne bi mogle nai u knjizi. Nalazi ih se ako se ita ispravno i cjelovito.
*
Priopenja u ovoj knjizi izgledaju kao upute za potpunu promjenu itavog ovjeka. Tko ih ispravno ita vidjet e da
one ne govore nita drugo nego u kakvom unutranjem duevnom stanju mora biti ovjek u onim trenucima svog
ivota kad hoe stajati suelice nadosjetilnom svijetu. To duevno stanje razvija u sebi kao jedno drugo bie; a
zdravo prvo bie ide svojim putem na stari nain. On umije punom svijeu oba bia odrati razdvojena; umije ih na
ispravan nain potaknuti na uzajamno djelovanje. Time sebe ne ini neupotrebljivim i nesposobnim za ivot, ne gubi
za njega zanimanje i praktinost kako bi "cijeli dan bio duhovni istraiva". Treba, dodue, rei da e nain
doivljavanja u nadosjetilnom svijetu svoju svjetlost zraiti na itavo ovjekovo bie, ali to ne smije biti nain koji
ovjeka udaljava od ivota, nego ga za ovaj ivot ini sposobnijim i produktivnijim. To to je opis morao biti
takav proizlazi iz toga to svaki proces spoznaje usmjeren prema nadosjetilnom zahtijeva itavog ovjeka, tako da u
trenutku kada se preda takvom procesu spoznaje ovjek njemu mora biti predan cijelim svojim biem. Koliko proces
opaanja boja zahtijeva samo djelominu aktivnost oka, toliko proces nadosjetilne spoznaje zahtijeva cijelog ovjeka.
On "sav" postaje okom ili uhom. Budui da je to tako, izgleda kao da se prilikom priopavanja nadosjetilnih
dogaanja govori o ovjekovu preobraaju; da se misli kako obini ovjek ne vrijedi; da bi morao postati neto
sasvim drugo.
*

Onome to je reeno na stranici 99 i dalje "0 nekim uincima posveenja", htio bih dodati jo neto, to uz neke
promjene moe vrijediti i za druga izlaganja u ovoj knjizi. Netko bi mogao pomisliti: emu takvi slikoviti opisi
nadosjetilnog doivljavanja; Ne bi li se takvo doivljavanje umjesto na osjetilni nain moglo opisati idejama? Treba
odgovoriti:
Doivljavanje nadosjetilne stvarnosti podrazumijeva da ovjek sebe u nadosjetilnom zna kao nadosjetilno bie. Bez
usmjeravanja pogleda na svoje vlastito nadosjetilno bie, ija se zbilja potpuno oituje u
ovdje opisanim "lotosovim cvjetovima" i "eterskom
tijelu", ovjek bi sebe u nadosjetilnom svijetu doivljavao tako kao kad bi mu se u osjetilnom stvari i dogaaji oko
njega objavljivali a da on o vlastitom tijelu nita ne bi znao. Ono to u svom "duevnom" i "eterskom tijelu" gleda
kao nadosjetilno oblije, ini da u nadosjetilnom stoji svjestan samog sebe, kao to je opaanjem pomou svog
osjetilnog tijela svjestan samog sebe u osjetilnom svijetu.