Professional Documents
Culture Documents
gdje je i s druge strane pucao pogled na brdo. Prostor je izmeu dvije planine
ispunila duga, tvorei potpuni krug. Bilo je to neto zapanjujue! Nekoliko dana
kasnije, ba kad sam odlazio s posljednje po-duke kod dalaj-lame, spremajui se
na povratak u
12
Sjedinjene Drave, u trenutku kad sam stigao do vrata, on mi je rekao: To je
kao san. Nato ja: Sto to? To je kao san, odgovorio mi je on. ak i u tom
najivljem i najdragocjenijem razdoblju ivota, on me natjerao da razmiljam o
praznini tog dragocjenog doivljaja. Praznina ne ponitava pojave; ba naprotiv,
ona je sasvim spojiva s djelatnou, ba kao i s prihvaanjem drutvenih
vrijednosti.
Djelovanje dalaj-lamina nauka
Nauk dalaj-lame prepun je pojedinosti o samom procesu umiranja, ali i praktinih
savjeta. Kroza nj sam stekao mnoge predodbe o postupnom uruavanju svijesti, te
nauio mnogo toga to e se kasnije pokazati vrlo korisnim.
Dok su mi se otac i mati odmarali u svojoj malenoj zimskoj kuici na Floridi,
otac je doivio modani udar. Imao je tada osamdeset i jednu godinu. Ja sam u
tom trenutku bio daleko, ak u Vancouveru, gdje sam predavao na Sveuilitu
Britanske Kolumbije, zbog ega sam u tom gradu i ostao kad su moja tri brata
otila na Floridu posjetiti bolesnoga oca. Svi smo doivjeli veliko olakanje
kad se otac digao iz komatoznog stanja, pa se ak i vratio kui. Pa ipak, kad
sam nekoliko tjedana kasnije, poto su braa otila, stigao i sam, otac se ve
bio vratio u bolnicu, i opet u komatoznom stanju.
13
Jednog je dana, leei tako na leima, otvorio oi. Okrenuo se prema meni, pa
smo zapoeli blagi razgovor. I tako mi je u jednom trenutku, s bolnim odsjajem u
oima, rekao: Ne bi mi vjerovao kad bih ti ispriao to se sve u ovoj bolnici
zbiva. Upitao sam se to je time mislio rei, a pogled mi je odlutao do
televizora na dnu njegova kreveta. Davala se nekakva vrua bolnika sapunica, a
onda sam opazio i da mu je bolnica na jastuk stavila maleni zvunik. Dok je
leao u komi, sluao je sve te programe! Nakon nekog sam mu vremena rekao to je
zapravo izvor tih njegovih ideja, pa mu onda i iskljuio zvunik, jer sam se
prisjetio dalaj-lamina nauka kako je, kad se ponemo bliiti smrti, najvrjednije
od svega imati nekoga tko e te podsjetiti na kreposne misli.
Nekoliko dana kasnije oevo se stanje prozlilo, pa je potonuo u duboku komu.
Posjetivi ga jedne veeri, otkrio sam da su ga premjestili u drugu sobu. Ovaj
je put iz televizora tretao nekakav kviz. elio sam ga iskljuiti, ali mi je
sestra rekla da taj kviz jako voli jedan skoro gluhi bolesnik u susjednom
krevetu. Smeteno sam sjeo na dno oeva kreveta i upitao se to sad. Televizor je
zagrmio pitanje o brodu koji je potonuo na puini, pa sam pomislio da bih sad
mogao bar zapoeti razgovor s onim drugim bolesnikom. Znate li kako se zvao taj
brod? viknuo sam. Kad se na njemu nije pomaknuo ni jedan mii, shvatio sam da
je i on u komatoznom stanju. Ali se moj otac uspravio u postelji i rekao:
Andrea Dona. Bio je lucidan, i sve je to sve vrijeme sluao!
Iskljuio sam TV, a onda smo zapoeli lijep razgovor. Bio je opet onaj stari, sa
svime zadovoljan. Zatraio je krekere i mlijeko, i sestra mu ih je donijela na
posebno
14
njean nain. Neko smo vrijeme tako avrljali, a kad sam odlazio, upitao sam ga:
Da pozdravim mamu? A to misli, odgovorio mi je veselo.
Sutradan su rano ujutro majku nazvali iz bolnice i javili joj da je otac noas
umro. Kako mi je bilo drago da je pred smrt doao k svijesti i da mu se vratilo
dobro raspoloenje. I da je televizor utio.
Mrtvog su oca ostavili u njegovoj sobi, samog. Stigao sam i, prisjetivi se da
ne smijem uznemiravati tijelo, sjeo i ostao tako sjediti bez rijei jer nisam
poznavao njegov vokabular vjere. Osjeao sam da ga ve samim time to sam tu
podupirem na njegovu putu.
Godinu dana kasnije mati mi je vjerojatno doivjela modani udar. Nazvala je mog
brata Jacka i enu mu Judy. Jacka nije bilo kod kue, a kad se javila Judy, mati
je rekla kako se osjea strano loe, da je jako boli glava, te nastavila
govoriti sasvim zbrkano. Rekla je da je hvata nesvjestica i da joj nije dobro. A
onda joj je glas zamro. Budui da mati nije spustila slualicu, Judy je odjurila
u susjedstvo i nazvala hitnu pomo. Poslije toga su majku u bolnici triput
vraali s vrata smrti, i svaki se put muila u elji da neto kae. Videi je
kako se tako nesuvislo bori za rije, prisjetio sam se kako je dalaj-lama
govorio o potrebi za prijateljskim savjetom koji e dozvati kreposni stav, pa
priao njezinu uzglavlju. Znao sam da je duh za nju rije od posebnog
znaenja, pa sam joj rekao: Mama, to sam ja, Jeff. Doao je trenutak duha. Ona
se smjesta smirila i prestala se batrgati. Njeno sam ponovio: Doao je
trenutak duha. Nekoliko je dana kasnije mirno preminula.
15
Kad su mom roaku Bobbvju dijagnosticirali tumor na mozgu, on je o svojoj
bolesti nadugo i nairoko razgovarao s mojim bratom Jackom, i ovaj ga je upitao
bi li jo to elio uiniti dok je jo aktivan. Bobby mu je odgovorio: Volio
bih da se rodbina sastane, pa da priamo prie o djedu. Moj je djed po ocu bio
ljudina, te je titio svoju obitelj, farmu, crkvu i sve mu blisko na ustar, pa
i aljiv nain. I tako nas je Jack sve skupio, svih nas etrna-estero. Svi smo
znali daje Bobby na samrti, i nismo se pretvarali da nije tako, ali zbog toga
nismo bili ni ucviljeni. Veina je od nas priala urnebesne prie, koje sam i
snimio na video.
Bobbvjeva me sestra Nancy nazvala i upitala za savjet o tome to da radi kad se
priblii trenutak smrti. Pobrini se da nitko oko njega ne plae i ne narie,
odgovorio sam joj. Sve neka bude vrlo jednostavno. Iskljui televizor. Neka se
ljudi dou pozdraviti prije poetka kraja.
Na Bobbvjev predzadnji dan, sva je rodbina gledala videozapis svog sastanka, i
dobro se zabavila. Bobby je umro sutradan, u tiini i jednostavnosti.
Dalaj-lama savjetuje da nas, kad nam se priblii kraj, podsjete na nae
meditacije, pa ma kakve da bile. Mi drugima ne moemo nametnuti nae nazore, kao
ni nivoe svjesti vie od onih koje oni mogu svladati. Kad je moj prijatelj
Raymond doznao da umire od AIDS-a, on i njegov deko upitali su me to da uine.
Prisjetio sam se smrti roditelja, pa i vlastite paraliziranosti zbog Lvmeove
bolesti a od koje sam skoro umro, pa shvatio da i dugo poto izgubimo sposobnost
komuniciranja s drugim ljudima, ipak jo moemo ivjeti jakim i lucidnim
unutranjim ivotom. Za te sam izvanredno teke bolesti u sebi ponavljao mantru
16
to sam je recitirao kroz skoro trideset godina. Otkrio sam da unato tome to
sam nesposoban komunicirati s drugima, ja ipak i dalje mogu ponavljati mantru s
uobiajenom lucidnou. Povremeno sam pokuavao neto rei, ali to nisam i
uspijevao. No unato tom neuspjehu, ipak se nisam brinuo. Znao sam da bih time
jako pogrijeio. Samo sam i dalje ponavljao mantru, i to me smirilo.
Povodei se za vlastitim iskustvom, posavjetovao sam Raymondu da izabere izreku
koju e stalno ponavljati. On je izabrao kiticu od etiri stiha Josepha
Goldsteina:
Neka se ispunim prijaznom ljubavlju. Neka mi bude dobro. Neka me ispuni spokoj i
mir. Neka budem sretan.
Pomislio sam kako je to to je izabrao moda malo predugako, ali sam ipak znao
da e to za nj biti sasvim u redu, zato to je poelio ba to.
Raymond je vjebao svoju mantru. Njegov mu ju je partner stavio u plastini
okvir kraj uzglavlja, pa kad bi Raymond okrenuo glavu, opazio bi je i to bi ga
podsjetilo da je ponovi. Kasnije, kad se Raymond vratio iz bolnice da umre kod
kue, postupno se poeo povlaiti u sebe, jer je najprije izgubio dar govora, pa
sposobnost pokazivanja rukom, te napokon i sposobnost i najmanjeg pomicanja. Pa
ipak, kad bih uao u njegovu sobu, pa sjeo na pod do njegove postelje i rekao:
Neka se ispunim prijaznom ljubavlju, lice bi mu se ozarilo a oi pomaknule
ispod sputenih vjea. Upalilo je!
17
Prvi panen-lama
U ovoj knjizi, pri tumaenju pjesme od sedamnaest kitica prvog panen-lame,
Njegova Svetost dalaj-lama crpi iz irokog spektra indijske i tibetske pismene i
usmene predaje. Dalaj-lama razmotava smisao tih kitica, obraujui ih jednu po
jednu, pa nam potanko izlae faze umiranja, ono prelazno stanje izmeu dva
ivota, kao i ponovno roenje, sve vrijeme na vrlo dojmljiv nain opisujui
praktinu primjenu tih spoznaja.
Pjesma koja tvori srce ove rasprave nastala je u sedamnaestom stoljeu. Svijest
su o njezinoj vanosti i re-levantnosti prenosili redovnici i laici u Tibetu, a
danas i u itavom svijetu. Predmnijevati, meutim, da se ona moe prouavati,
kao i da se nad njom moe meditirati, znailo bi biti slijep na trenutni poloaj
religije u Tibetu, na prilike u kojima ivi panen-lama, kao i na stalne
napetosti izmeu Tibeta i Kine.
Zbog toga bih volio prikazati povijest naslova dalaj-lama i panen-lama, kao i
slijed inkarnacije autora te pjesme, to jest panen-lama. Kao to bih volio i
raistiti nekoliko nejasnoa o prilikama u Tibetu i razmotriti sadanju
inkarnaciju panen-lame koja trenutno ivi u kunom pritvoru u Kini.
Sredinom trinaestog i poetkom etrnaestog stoljea, Tsongkhapa Losang Drakpa je
u Tibetu stvorio spi-ritualnu tradiciju zvanu Geluk, poznatu i pod imenom kole
ute kape. Oko 1445. Tsongkhapin je uenik Gen-dun Drup sagradio veliki
samostan, takozvani Tashi Lhun-po (Brdo sree) u Shigatseu, u pokrajini zapadano
od tibetske prijestolnice Lhase. Genduna Drupa e naknadno
18
nazvati prvim dalaj-lamom, i to kad Sonam Gvatso (1543.--1588.), njegova trea
inkarnacija po redu, 1578. od svog mongolskog zatitnika i sljedbenika Altankana primi ime dalaj (stoje zapravo mongolski prijevod rijei Gvatso, a koja
znai ocean).
Gendun Drup je osim toga od svog uenog tibet-skog suvremenika Bodonga Choklava
Namgvela primio jo i ime panchen, i to kad je uspio odgovoriti na sva njegova
pitanja. Panchen znai veliki uenjak, a rije potjee od sanskrtskog
pandita to znai uenjak, kao i tibetske rijei chen po koja znai
velik. I kasnije su opate samostana Tashi Lhunpo, a koji su bili birani na
odreeni rok, takoer redom nazivali panen.
U sedamnaestom je stoljeu peti dalaj-lama samostan Tashi Lhunpo predao svom
uitelju Losangu Chokviju Gveltsenu (1567.-1662.), njegovu petnaestom opatu.
Njega su pak, kao glavara samostana, zvali panen. Kad je, meutim, Losang
Chokvi Gveltsen umro, peti je dalaj-lama objavio da e se njegov uitelj ponovno
pojaviti kao prepoznatljivo dijete i nasljednik, pa je tako njegov niz
inkarnacija zadrao naslov panen-lama, a one su same postale opatima
samostana Tashi Lhunpo. Tako se naslov panen-lama prestao stjecati izborom na
odreeni rok i prenio se na slijed reinkarnacija.
Od tada je u Tibetu zavladao obiaj da dalaj-lama i panen-lama jedan drugom u
razliitoj mjeri priznaju nasljednike. Dalaj-lama je opi duhovni i svjetovni
voa Tibeta, dok je panen-lama voa onog podruja oko Shi-gatsea. Povijest
stjecanja naslova dalaj-lama i panen-lama podriva smijene tvrdnje trenutnih
kineskih vlasti da ti naslovi na neki nain upuuju na njihovu podlonost Kini.
19
Ti su naslovi potpuno autohtoni. Da bi podupro svoje pretenzije na legitimnost,
Peking ukazuje na to da panen-la-mu zovu erdini. To je, meutim, mongolska
rije koja znai dragocjeni dragulj, te predstavlja poasni naslov zajedniki
mnogim mongolskim lamama. Sto se pak tie naslova panen-lame, njega je 1731.
dodijelio car Kiang-shi, Mandurijac koji je u to doba vladao Kinom.
Ne smijemo smetnuti s uma da su Kinom u raznim razdobljima njezine povijesti
vladali stranci iz Mongolije i Mandurije, ba kao i Kinezi iz dinastije Han.
Poetkom dvadesetog stoljea doktor Sun Yat-sen, utemeljitelj moderne Kine,
zalagao se za krivotvorinu, to jest za ujedinjeno Srednje Kraljevstvo koje bi
U toj pjesmi nalazimo itav niz elja koje mogu posluiti svakome od nas, tako
da kad smrt udari, um na nju moe reagirati na kreposan nain. Neki tee tome da
u trenutku smrti stvore snanu kreposnu motivaciju, kojom e ojaati i
aktivirati kreposne predispozicije, a to onda vodi u povoljno ponovno roenje.
Njihov je cilj postizanje dobre transmigracije u sljedei ivot, eda bi u njemu
nastavili vjebanje vjere. Drugi pak, kao to emo vidjeti, tee tome da
iskoriste dublje razine svijesti koje se manifestiraju dok umiremo, eda bi tako
dosegli naprednije duevno stanje. Svi uenici koji vjebaju tee tome da
drugima budu od koristi.
Pjesma prvog panen-lame opisuje tri razine duhovnog vjebanja - razinu za
najuvjebanije, za one srednje i napokon za one najmanje uvjebane - i to u
obliku elje da u procesu umiranja ostanemo svjesni, ba kao i da takvi ostanemo
u onom stanju izmeu dva ivota, te pri ponovnom roenju. Ona potanko govori o
tome to bismo morali initi na svakom od tih stupnjeva. U ivotu moramo dosei
primjerenu razinu vjebanja eda bismo u trenutku smrti mogli uspjeno proi kroz
sve stupnjeve.
A kad smrt i stvarno doe, ako nismo ve otprije navikli na vjebanje, onda emo
vrlo teko uspjeti u svakom blagotvornom razmiljanju. Zato je ve sada vrijeme
da vjebamo i pripremamo se dok smo jo sretni i veseli i ivotne su nam prilike
skladne. Onda u trenutku prave potrebe i pritiska neemo morati brinuti. Ako se
sada, kad
47
imamo vremena za sluanje, razmiljanje, meditiranje i postavljanje pitanja, ne
pripremamo za smrt, u zadnji dan za to vie nee biti vremena, pa emo ostati
bez zatitnika i pribjeita, i od svega e nam ostati jo samo aljenje. Daleko
je bolje jo mnogo prije tog trenutka ustanoviti stalnu praksu razmiljanja o
procesu umiranja i onom meustanju izmeu dva ivota - vjebati se u zamiljanju
pojedinih faza, tako da nam one postanu bliske. To je veoma vano, jer onda
moemo ostvariti uspjeh u skladu s naim najviim sposobnostima.
Samo poznavanje procesa umiranja i s njim povezanih vjebi nije, meutim,
dovoljno, jer je nuno da se kroz mjesece i godine s njima i zbliimo. Ako sada,
kad su nam osjetila jo bistra i svijest jo nije degenerirala, svoj um ne
podloimo putovima vrline i s njima ih zbliimo, onda e umu biti teko - kad
pone umiranje - vlastitim snagama krenuti malo mu poznatim putom. Na samrti
moemo biti i tjelesno slabi od bolesti i mentalno potiteni zbog uasnoga
straha. Zato je nuno zbliiti se s vjebama povezanim s umiranjem. Za to nema
zamjene. I tu ne pomae nikakva pilula.
Spremnost na poduzimanje napora koji moramo uloiti da bismo ovladali tim
vjebama, ovisit e o unutranjoj motivaciji koja potjee iz uvjerenja da
doivljaj zadovoljstva i bola stoji u izravnom odnosu s naim kreposnim ili
nekreposnim djelovanjem. Zato je vano ve na poetku razviti razumijevanje
uzroka i posljedica pojedinih djela, to jest karme, a koje polazi od spoznaje da
dobra djela potjeu od ukroena uma, a loa od neukroena. Iako kreposna i
nekreposna djela inimo tijelom, govorom i umom, od toga je troga ipak
najvaniji um, zbog ega je
48
sukus buddhistikog vjebanja preobraaj uma. Buddhis-tiki nauk posebno
naglaava vanost ukroenog uma - a to kroenje polazi od opaanja da smo sami
tvorci vlasti- 4c tog uitka i bola. Ili, kako bi to rekao Buddha:
Prosvjeeni ne spiru zla djela vodom,
Niti rukama uklanjaju patnje prelaska iz ivota u
ivot,
Niti svoje spoznaje prenose na druge. Bia se oslobaaju nauavanjem istine, o
prirodi
samih stvari.
Svatko je od nas svoj vlastiti zatitnik; ugoda i ne- H ugoda u naim su
rukama.
Status i loza panen-lama
Prvi panen-lama, a zvao se Losang Chokvi Gveltsen, bio je tutor petog dalajlame u sedamnaestom stoljeu. Prije tog vremena, iako je bio tek obini
redovnik, i mjetani i njegov uitelj smatrali su ga inkarnacijom velikog tibetskog jogina Ensabe. Njega moda i ne bi ubrojili meu najvee uenjake, ali je
zato bio velik po svojim vjebama. Ba kao i njegov uitelj Sangyay Yeshay, i on
je gajio istinsko potovanje prema drugim tradicijama buddhistikog vjebanja. U
sabranim djelima njegova uitelja nalazimo i religijski vokabular drugih
tradicija, pa je njegova otvorenost zacijelo utjecala i na naine vjebanja
samog Losan-ga Chokvija Gveltsena. Njegov je uitelj neosporno uveli49
ke pridonio meusobnom uvaavanju i harmoniji izmeu razliitih tibetskih kola
buddhizma.
Prijanji je panen-lama, Lobsang Trinlev Lhun-drup Choekvi Gveltsen, deseti u
nizu reinkarnacija, umro 1989.1 on i ja smo se rodili u sjeveroistonoj
pokrajini Tibeta zvanoj Amdo. U trenutku je njegova izbora kao reinkarnacije
njegova prethodnika o tome bilo malo rasprave. Slubenici njegova samostana u
Shigatseu, koji se nalazi u zapadnom Tibetu, bili su u pokrajini Amdo, na
podruju u utjecajnoj sferi voa muslimanskih paravojnih postrojbi. Oni su
zakljuili da je ba taj djeak prava reinkarnacija devetog panen-lame. U
Sporazumu od sedamnaest toaka, a koji je kineska vlada podravala kao sredstvo
za upostavljanje odnosa s Tibetom, Kinezi su stavili do znanja, a moda na tome
i inzistirali, da tibetska vlada tog djeaka, koji im je ve u rukama, mora
priznati za desetog panen-lamu. Zato je njegovo priznavanje bilo poneto
sporno, ali se kasnije pokazao velikim junakom, hrabrim u slubi i tibetskog
buddhizma i tibetskog naroda. O tome nema sumnje.
Kad smo se upoznali negdje oko 1952., on je bio vrlo neduno stvorenje, vrlo
iskren i vrlo pametan. Godine 1954., kad smo obojica otili u Kinu, on je iz
zapadnog Tibeta doao na nekoliko dana k meni u prijestolnicu Lha-su. Zatim je
proslijedio za Kinu, kroz pokrajinu Amdo, a ja sam poao kroz Kongpo. Vjerojatno
je zbog nezadovoljstva nekih svojih slubenika poneto promijenio i svoje
stavove.
Godine 1956., na proslavi 2500. Buddhina roendana, kad smo se obojica nala u
Indiji, od svega je toga jo bila ostala neka mala slutnja. Tada su se, meutim,
zbili vr50
lo tuni dogaaji - rije je o borbi s kineskom vojskom, 1957. i 1958. u dvije
istone pokrajine, Amdu i Khamu - i sad su vijesti o zvjerstvima to ih je
izvrila kineska vojska napokon stigle i do njega. Tek je tada shvatio,
vjerojatno prekasno, da se itav Tibet mora ujediniti i suoiti se s tom novom
pogibelji. Na moj mi je zavrni skolastiki ispit poslao provjerenog redovnika,
svog slubenika, koji mi je objasnio da se u panen-laminim nazorima, a zbog
nedavnih zbivanja u njegovu zaviaju, dogodila velika promjena. Suoen je s tom
novom opasnou lama bio vrsto odluio da e njegov samostan u Shigatseu
suraivati s tibetskim vlastima.
Poslije mog bijega iz Tibeta u Indiju 1959., panen-lama je preuzeo moje mjesto
voe u Tibetu i sljedeih se nekoliko godina vladao prekrasno. Napokon su ga,
meutim, ipak stavili najprije u kuni pritvor, a onda i u zatvor. Poto su ga
oslobodili, mudro je i ne alei truda iskoristio svaku priliku za popravljanje
stanja buddhistike religije i tibetske kulture. Kad velim mudro, pritom
mislim kako nije zadirao u osjetljiva pitanja, kao to je to primjerice pitanje
tibetske neovisnosti, nego je naprosto sve svoje snage ulagao u ouvanje
buddhizma i tibetske kultu-re. Gdjekad bi ak i javno grdio Tibetance koji nose
samo kinesku odjeu i govore samo kineski. Na njih je zatim vren pritisak da
nose tibetsku odjeu i govore tibetskim jezikom. Kroz takvo se djelovanje i
potvrdio.
Njegova je smrt dola i prerano i nenadano. I jako me je rastuila. Dok je on
bio iv, u zemlji je bio Tibe-tanac i voa koji govori u ime naroda, dok sam mu
ja koliko sam mogao pomagao izvana. Sad, kad smo ga izgubili, u zemlji nije
ostao nitko da nastavi njegovo djelo. Ostali su
51
bili ili prestari ili prezastraeni. Njegova je smrt bila veliki gubitak.
im je on preminuo, poslao sam poruku kineskoj vladi te izrazio elju da
poaljem duhovnu delegaciju koja bi u samostanu panen-lame prinijela rtvu, ali
mi je to doputenje ostalo uskraeno. Poslije nekoliko godina zamolio sam
kinesku vladu da u zemlju pusti duhovniku delegaciju koja e mu potraiti
reinkarnaciju, ali sam i opet bio odbijen.
Oito je u svemu ipak bilo najvanije dapanen-la-mina reinkarnacija bude
autentina. U to su se vrijeme neki Tibetanci zalagali za to da se reinkarnacija
potrai izvan okupiranog Tibeta, ali sam ja drao da njih vode politiki motivi.
Istinski je vano bilo samo pronai stvarnu reinkarnaciju, pa sad je li u Tibetu
ili izvan njega. Znao sam da e, ako je reinkarnacija u Tibetu, o njoj biti
nuno raspraviti s kineskom vladom, zbog ega sam i elio poslati spiri-tualnu
delegaciju da je potrai.
Taj je zahtjev bio odbijen, ali sam u meuvremenu preko neformalnih, privatnih
kanala, stupio u vezu s lamom Chandrelom Rinpochavem, i on mi je poslao popis
preko dvadeset pet kandidata popraen s nekoliko slika. im sam ugledao sliku
Gedhuna Choekvija Nyime, odmah me obuzeo osjeaj sklonosti i prisnosti. Obavio
sam neka gatanja, i ona su za nj bila vrlo povoljna. Napokon sam obavio i
gatanje pomou zdjele s kuglicama od tijesta, u kojima su bili smotani papirii
s imenima kandidata. I iz zdjele je izletjelo ba njegovo. Pomou takvih sam
postupaka zakljuio da je ba on reinkarnacija desetog panen--lame.
To, meutim, nisam i objavio. Kako je prolazilo vrijeme, sve me je vie
Tibetanaca, pogotovo iz zemlje, nu52
kalo da donesem odluku. Pokuao sam stupiti u vezu s kineskom vladom, ali
bezuspjeno. Napokon sam pomislio kako bi bilo primjereno njegovo ime objaviti
na dan kad je Buddha prvi put nauavao o Kalachakri, ili Kotau vremena, s kojim
je panen-lama stajao u posebnoj vezi. Pomou kuglica tijesta sam obavio jo
jedno gatanje, i ono mi je trebalo rei da li da objavim to ime ili ne, i
odgovor je bio potvrdan.
Objavio sam izbor, i sutradan doekao veliku grdnju od naih kineskih gospodara.
Pri svemu je tome, meutim, najvie zastraivalo to to je ve za nekoliko dana
ta mlada reinkarnacija, zajedno s roditeljima, bila otpremljena iz zaviaja u
Lhasu, a odatle u Kinu, te da od tada o svima njima nije vie bilo ni glasa. To
me jako rastuilo, jer je posljedice mojih - sa stanovita kineskih vlasti protuzakonitih ina moralo snositi dijete.
Kinezi vjeruju da njima pripada najvia vlast. Tako se u tibetskoj povijesti
nekoliko puta doista i dogodilo, i to kad bi zbog suenog izbora kandidata u
tibetskoj zajednici dolo do unutranjih neslaganja pojedinih struja. Tada bi se
okrenuli kineskom caru, koji je bio i buddhist i zatitnik tibetskog buddhizma,
te ga zamolili da pred kipom Shakvamuni Buddhe donese konanu odluku, i to
pomou zlatne posude iz koje bi izvukao ime napisano na tapiu. To su bili
sluajevi kad su Tibetanci sakralne rasprave zakljuivali na poboan nain.
Moj prethodnik, trinaesti dalaj-lama, bio je izabran jednoglasno od strane
tibetske vlade i to poslije uobiajenih internih procedura te bez vanjskih
konzultacija. Kad su pak njega zapitali o izboru devetog panen-lame, on je
objavio svoj izbor izmeu kandidata, ali je bio pre53
mlad da bi djelovao sasvim autoritativno. Budui da su Ti-betanci skloni putu
najmanjeg otpora, vanjsku su odluku potraili pomou zlatne posude, a sam je in
obavio kineski veleposlanik. Iz nje je, meutim, ipak izilo ime koje je
trinaesti dalaj-lama bio odluno preporuio.
Budui da su Tibetanci vjerovali kineskom caru, sasvim je prirodno da su svog
zatitnika i poklonika svoje vjere ukljuivali u neke vane vjerske djelatnosti.
One potanko opisuju razliite razine kojima uenici moraju teiti da bi ih one
vodile na putu ponovnog roenja.
Sve te kitice, uzete zajedno, obuhvaaju itavo podruje priprema za smrt, te
nas ue kako da uklonimo nepovoljne okolnosti, stvorimo povoljne, kako da se dok
umiremo prepustimo duhovnoj vjebi, kako da se odnosimo prema prelaznom stanju
izmeu dva ivota, te napokon kako da utjeemo na predstojee ponovno roenje.
56
Poetak pjesme: Poslunost Manjushriju
Prije poetka pjesme prvi panen-lama najprije izraava tovanje i poslunost
prema Manjushriju, tjelesnom izrazu mudrosti svih buddha (prosvjetljenih).
Pjesnik smatra da je Manjushri neodvojiv od njegova lame, to jest uitelja. A
razlog zbog kojega iskazuje poslunost Manjushri jest ovaj.
Bitni preduvjet za dobru smrt i dobro prelazno stanje izmeu dva ivota, pa ak
i postizanja buddhinstva (prosvjetljenja) kroz kontinuum ivota, jest uspjeno
vjebanje jasnog svjetla smrti. Postoje dva razreda vjebanja: jednim se vjeba
suut, a drugim mudrost. Vjebanje jasnog svjetla koje se pojavljuje pri
umiranju ve je obuhvaeno vjebanjem mudrosti; zbog toga je ono sadrano i u
fazama nauavanja dubokog shvaanja koje tvrdi da je pojavnost sukladna s
prazninom opstojanja u sebi - a koje nam shvaanje od naeg ljubaznog uitelja
Shakvamuni Buddhe prenosi Manjushri. (I faze nauavanja o golemoj suutnoj
motivaciji i milosrdnim djelima takoer nam prenosi Shakvamuni Buddha, ali
posredstvom Maitrevje i Avalokiteshvare.) I tako, budui da uspjeno vjebanje
umiranja i prelaznog stanja izmeu dva ivota polazi uglavnom od mudrosti, prvi
panen-lama izraava tovanje Manjushriju:
Poslunost guruu Manjushriju
Poto je izrazio poslunost manifestaciji mudrosti, prvi panen-lama poinje i
samu pjesmu.
57
Prva kitica
Ja i sva bia u itavom svemiru i bez izuzetka Pribjeite traimo sve do
najvieg prosvjetljenja U prolim, sadanjim i buduim Buddhama,
u Doktrini i Duhovnoj zajednici. O neka bismo bili izbavljeni od strahova
ovoga ivota, sljedeeg iprelaznoga stanja.
Drei se naela samopomoi, buddhisti svoje pribjeite trae kod Buddhe kao
uitelja, te ga i nalaze u njegovoj Doktrini (u stupnjevima ostvarenja i
uenjima o njima), kao i u duhovnoj zajednici kao vodiu prema tom pribjeitu.
Oni razvijaju uvjerenje da internalizacija te Doktrine moe pruiti zatitu od
patnje. Oni smatraju da ta Tri dragulja (Buddha, njegova Doktrina i duhovna
zajednica) predstavljaju konano pribjeite.
Traenje pribjeita samo zato da bi nam ono olakalo patnju i oslobodilo nas od
ciklikog postojanja ne udovoljava, meutim, zahtjevima altruizma. U takvom nam
sluaju perspektiva ne bi imala golemu irinu. Mi pribjeitu moramo teiti zbog
svih bia koja osjeaju, zbog njihova osloboenja od patnje i dostizanja
buddhinstva (prosvjetljenja). Sveznanju buddhinstva moramo teiti radi
postizanja primarnoga cilja - pomaganja drugima.
Moramo, naime, u obzir uzeti sva osjetilna bia u svemiru te teiti postignuu
krajnjeg ili najvieg prosvjetljenja, onoga koje nadilazi prosvjetljenje uenika
uskih pogleda, jer ono predmnijeva ne samo uklanjanje zapreka osloboenju od
ciklikog postojanja nego i postizanje sve58
znanja. To konano prosvjetljenje ili najvia nirvana izlazi izvan krajnosti, i
to kako krajnosti zarobljavanja u ciklikom postojanju u kojem se stalno
ponavlja krug roenja, starenja, bolovanja i umiranja (takozvana samsara), tako
i krajnosti nedjelatnog mira, stanja osloboenosti kruga patnje ali bez
postizanja potpune sposobnosti pomaganja drugima.
2. Buddhe su uitelji duhovnog puta, ali oni spoznaju ne daju na dar, nego
moramo sami svakodnevno vjebati udorednost, sabrano meditiranje i mudrost.
61
Pripremanje za smrt
Ne znajui da moram sve ostaviti i otii, zbog prijatelja sam i neprijatelja
inio razna nevaljala djela.
Buddha
Druga kitica
O neka bismo iz onoga to nas dri na ivotu izvukli smislenu bit
A da nas ne skrenu besmisleni poslovi ovoga ivota,
Zato to nam taj valjani temelj, do kojeg je tako teko doi a raspada se tako
lako,
Daje priliku da biramo izmeu dobitka i gubitka, udobnosti i bijede.
Za uspjeno vjebanje potrebni su nam povoljni unutranji i vanjski uvjeti, no
mi ih ve imamo. Tako, primjeri62
ce, ve samim tim to smo ljudi posjedujemo tijelo i um koji omoguuju
razumijevanje nauavanja. Time smo zadovoljili najvaniji unutranji uvjet. Od
vanjskih su nam pak uvjeta potrebni prenoenje Doktine i sloboda vjebanja. Ako
imamo te uvjete pa se jo i potrudimo, uspjeh ne moe izostati. Ako se, meutim,
ne potrudimo, tad nastaje golema teta. Te preduvjete moramo cijeniti, jer bez
njih ne bismo imali ni prilike da neto uinimo. Zbog toga moramo cijeniti ono
to nam je u ovom ivotu dano.
Budui da smo dobili ljudsko tijelo, ba kao i valjane vanjske okolnosti, onda
svoj ivot, ukoliko elimo vjebati, moemo uiniti vrijednim ivljenja. I zato
to mo-ramo uiniti. I sad je trenutak da to uinimo. Ako uz takvu pruenu
priliku poradimo na blagotvornim djelima, tad moemo ostvariti i mnogo krupnija;
ako meutim, voeni trima otrovima: poudom, mrnjom i smetenou, poradi-mo na
nevaljalstvima, onda moemo naprotiv ostvariti vrlo krupna zlodjela, i to u
mnogo oblika.
Drugim je biima, primjerice ivotinjama, koje ne posjeduju na tako izvrsni
ljudski temelj, nemogue vlastitim snagama postii vrlinu. Postoje i rijetki
sluajevi kad su i one pri valjanim vanjskim uvjetima postigle neto krepos-no,
ali one vrlo teko mogu misliti. Kad ivotinje neto ine zbog mrnje ili
poude, one to ine privremeno i povrno, te nisu sposobne za zla djela - u
tjelesnom i verbalnom smislu - velikog intenziteta ili u mnogo varijeteta.
Ljudi, meutim, mogu razmiljati polazei od jako mnogo stanovita. Zbog toga
to je naa inteligencija mnogo djelotvornija, mi smo ljudi sposobni i za dobro
i za zlo u velikim mjerilima.
Ako se taj ljudski talent iskoristi za dobro, on moe biti jako moan. Ako si
damo truda i posvetimo se
63
dobrim djelima, onda moemo postii ciljeve i ovog i buduih ivota. Ako se pak
ne potrudimo, naa zla djela mogu izazvati silnu patnju. To je razlog zbog kojeg
su ba ljudi, od svih bia to su se od Zemljina postanka razvila na ovom
planetu, donijeli najvie dobra, no zbog ega su i bia koja su nauila kako
izazvati najvie straha, patnje i drugih nedaa - prijetei ak i unitenjem
itavog planeta - takoer ljudi. Najbolja su djela uinili ljudi, ba kao to su
uinili i najgora. Budui da raspolaemo tjelesnim sposobnostima za stvaranje
dobitka i gubitka, udobnosti i bijede, onda moramo i nepogreivo znati kako se
te sposobnosti primjenjuju.
Kad bismo znali da emo neki darovani talent imati kroz itav dugi niz ivota,
moda bi bilo oprostivo da se njim ne posluimo mudro ve u ovom. To, meutim,
nije tako. Promjenjivost svih pojava govori nam da one ovise o nekom uzroku, te
je zbog toga opa promjenjivost naega tijela znak da je i ono ovisno o
uzrocima. Elementi naeg oca i majke djeluju u naem tijelu kao uvjeti i uzroci,
ali da bi se jajace nae majke sjedinilo s oevim sjemenom, potrebni su i drugi
66
ne etiri stotine kitica o jogistikim djelima Bodhisattve rezoniraju ovako: Ako
tijelo ovisi o etiri elementa, to jest zemlji, vodi, vatri i vjetru, koji se
meutim opiru jedan drugom, onda tjelesna srea predstavlja tek sluajno
postignutu ravnoteu tih elemenata, te nipoto ne predmnijeva trajnu harmoniju.
Ako nam je primjerice hladno, toplina nam je u prvi as ugodna, no ipak moramo
nastojati da je ne bude previe. Isto vrijedi i za bolesti, jer lijek za jednu
bolest moe na kraju izazvati drugu, koju onda moramo suzbijati. Nae je tijelo
izvor velikih nevolja i komplikacija; tjelesna je srea tek privremeno odsustvo
takvih problema.
Da bismo tijelo odrali na ivotu, moramo ga krijepiti tekom hranom, no ako
jedemo previe, ono to nam je potrebno zbog zdravlja pretvara se u izvor
bolesti i bola. U zemljama u kojima je hrane malo, glad je izvor velike patnje,
no patnju nalazimo i u zemljama u kojima je hrana izobilna te postoji u mnogo
hranjivih varijeteta -patnju nastalu zbog prejedanja i probavnih smetnji. Kad se
uspostavi ravnotea bez ikakvih vidljivih problema, to zovemo sreom ali bi
bilo bezumno pomisliti da smo time postali slobodni od bolesti - ili da emo to
ikad postati. Tijelo kakvo posjedujemo dom je nevolja. Ne moemo rei, kad ne bi
bilo bolesti, rata i gladi, da tad ne bismo umrli. U samoj je naravi tijela da
se dezintegrira. Tijelo poinje umirati ve u trenutku zaea.
Ljudsko je tijelo, dakle, dragocjen dar, moan ali loman. Ve samim time to smo
ivi, nali smo se u vanoj toki, i ve time snosimo veliku odgovornost.
Zahvaljujui tom tijelu mi i sebi i drugima moemo donijeti veliko dobro, zbog
ega je svako vrludanje zbog ivotnih sitnica silno
67
rasipno. Morali bismo iskazivati elju da ivot u ovom tijelu iskoristimo
djelatno, te se obraati svom guruu, trima zaklonitima i drugim izvorima pomoi
na tom putu, i tako sebe poticati iznutra i traiti pomo izvana. Radi
postizanja tog cilja nee nam biti dovoljno samo recitirati rijei ove kitice,
nego moramo razmiljati i o njihovu smislu, moramo ih natjerati da nam se pojave
u umu.
Ukratko, budui da je ljudsko tijelo koje nas dri na ivotu blagotvorno, budui
da ga je teko stei i da se lako raspada, morali bismo ga iskoristiti za
vlastito dobro i dobro drugih ljudi. A dobro dolazi iz ukroena uma. Kad nam je
um spokojan, oputen i sretan, onda nam vanjska zadovoljstva poput dobrog jela,
lijepe odjee i ugodna razgovora jo vie uljepavaju ivot, no ako ih nema, to
nas nee slomiti. Ako nam um nije spokojan i ukroen, bez obzira koliko
prekrasne bile vanjske okolnosti, ipak e se na nas svaliti breme strave, nada i
strahova. Ako nam je um spokojan, uivat emo i bogatstvo i siromatvo, i bolest
i zdravlje; moemo ak i sretno umrijeti. Ako nam je um ukroen, mnotvo e nam
prijatelja biti prekrasno, no ako ih i nemamo, i to e biti sasvim u redu. Sr
se nae sree i blagotvornog spokoja krije u mirnom i ukroenom umu.
to se pak tie drugih ljudi, kad nam je um smiren i ukroen, to e uljepati i
ivot naih prijatelja, branog druga, roditelja, djece i znanaca; onda nam je
dom miran i tih, i svi koji u njemu ive uivaju u prekrasnom osjeaju
oputenosti. Kad nam drugi ljudi uu u kuu, odmah u njoj osjete sreu. Kad nam
um, meutim, nije smiren i ukroen, onda emo se ne samo stalno ljutiti nego e
i drugi, kad nam dou na vrata, odmah osjetiti da su nam u kui svae stalna
pojava - da se tu ljudi stalno uzrujavaju.
68
Budui da ukroeni um donosi sreu, dok neu-kroeni stvara patnju, iskoristimo
ivot za smanjenje broja neukroenih ciljeva - primjerice suzbijanje
neprijatelja, uzdizanje prijatelja, poveanje novane dobiti i tome slino - kao
i za kroenje ili treniranje uma koliko je god to mogue. Na taj emo nain iz
tog dragocjenog i krhkog ljudskog tijela izvui njegovu smislenu bit.
Zakljuni savjettk.
1. Shvatimo kolika je vrijednost ljudskog tijela kojim smo obdareni, jer je ono
plod mnogih prolih dobrih uzroka. Uoimo injenicu da je nauk dostupan i
spreman za primjenu.
2. Budui da ovaj dragocjeni ljudski ivot moemo iskoristiti na snano
koristan ili razoran nain, a on je sam vrlo loman, smjesta ga pametno
iskoristimo.
3. Tjelesna je srea samo izraz povremene ravnotee elemenata u tijelu, a ne i
duboke harmonije. Shvatimo to zapravo znai njegova privremenost.
4. Ukroeni um izaziva u nama spokojstvo, oputenost i sreu, no ako nam um
nije spokojan i ukroen, bez obzira kakve bile vanjske okolnosti, opsjedat e
nas strahovi i brige. Shvatimo da je izvor nae sree i blagostanja spokojni i
ukroeni um. A on je osim toga blagodat i za ljude oko nas.
69
Trea kitica
O neka bismo shvatili da nema vremena
za gubljenje,
Jer smrt je izvjesna a neizvjestan joj as. Sto se skupilo, razdvojit e se, to
se nabralo,
potroit e se bez ostatka. Na kraju uspona dolazi pad,
konac je
roenja smrt.
Svi mi jo od pamtivijeka ivimo pod utjecajem iluzije o trajnosti, te stoga
stalno mislimo kako nam je preostalo jo mnogo vremena. To nas dovodi u veliku
opasnost da svoj ivot raspemo stalnim odgaanjima. Da bismo suzbili tu
sklonost, nuno je meditirati o netrajnosti, o injenici da smrt moe doi
svakoga trenutka.
ak i ako nije izvjesno da emo noas umrijeti, kad kultiviramo svijest o smrti,
moramo prihvatiti injenicu da nam se to ipak moe dogoditi. Zauzmemo li takav
stav, ako se pojavi neto to bismo mogli uiniti u korist ovog i sljedeeg
ivota, tome emo dati prednost pred neim to e nam samo na povran nain
pomoi u ovom. Osim toga, ako ne znamo kad dolazi smrt, suspregnut emo se od
neega to bi moglo nakoditi ovom i buduim ivotima. I to vie u sebi
razvijamo taj osjeaj opreza, sve emo se jae truditi da nekontroliranim
djelovanjem ne akumuliramo nepovoljne predispozicije. Time postajemo motivirani
za razvijanje, u skladu sa svojim sposobnostima, stava koji djeluje kao
protuotrov za razliite oblike neukroenog uma. I tada, ivjeli jo samo dan,
tjedan, mjesec ili godinu dana, to emo vrijeme provesti smisleno;
70
nae e i misli i djela polaziti od onoga to je dugorono blagotvorno, i to
due budemo ivjeli, naa e i djela i misli bivati sve blagotvornija.
Nasuprot tome, potpadnemo li pod utjecaj iluzije o trajnosti i ponemo li
troiti vrijeme na stvari koje ne zadiru dublje od povrine ovoga ivota,
pretrpjet emo veliki gubitak. To je razlog zbog kojeg nam panen-lama u ovoj
kitici ukazuje na to koliko je dragocjen svaki trenutak.
Ako je rije o meni, rei u da u ovom trenutku imam ezdeset sedam godina. To
znai sam stariji od sve trinaestorice dalaj-lama to su ivjeli prije mene, s
iznimkom samo prvog, Genduna Drupa, koji je doivio preko osamdeset godina. Peti
je dalaj-lama doivio ezdeset est godina, pa sam stariji i od njega - ja sam
zapravo starac! Pa ipak, zahvaljujui najnovijim dostignuima medicine i
poboljanju uvjeta ivota, mogao bih se pomalo nadati da u doivjeti osamdesetu
pa i devedesetu, ali je nedvojbeno da u u jednom trenutku ipak morati umrijeti.
Mi Tibetan-ci ak smatramo da ivot moemo produiti ritualima, ali ja ba nisam
uvjeren da oni koji ih izvode ive imalo due. Da bi se izveo ritual za
produenje ivota, nuno je imati stabilnu vizualizaciju u okvirima sabrane
meditacije. Osim toga je nuno shvatiti i prazninu opstojanja u sebi, zato to
se sama mudrost predstavlja naim zamislima kao samo savrenstvo. Osim toga je
nuno, radi postizanja prosvjet-ljenja, osjeati suut i imati altruistike
namjere. Zbog tih su zahtjeva meditacije za dug ivot teke.
2. Gledajmo u svom tijelu istinski grad zabluda, jer iako nam se ono, kad ga
okupamo, priinja istim, ba kao i
80
izvorom blaenstva, neim trajnim i pod naom vlau, ono to nipoto nije. Ono
je stvoreno iz etiri elementa (zemlje, vode, vatre i vjetra), te je podlono
bolu, a osim toga se ve i samo od sebe mijenja iz asa u as. 3. Nama se ini
da ljudi i stvari postoje vlastitom silom, a neznanje prihvaa tu lanu
vanjtinu, to izaziva loe emocije: poudu, mrnju i jo veu smetenost. Te
loe emocije sa svoje strane zagauju djelovanje tijela, govora i uma,
perpetuirajui proces ciklikog postojanja. Moramo shvatiti da ivimo u gradu
pogrenih predodbi.
Peta kitica
O neka bismo se oslobodili pogrenih privida to ih stvara nevrlina
Kad nam se, prevarenima u asu nevolje od ovog tijela odravanog tako skupo,
Strani dumani - gospodari smrti - uskazu-ju
A mi se ubijamo orujem triju otrova: poude, mrnje i smetenosti.
Trenutak je smrti neobino vaan, i to zato to on oznaava kraj jednoga ivota
i poetak drugog. Kad bi u tom kritinom trenutku nae tijelo ostalo s nama,
mogli bismo se u nj pouzdati, ali nas ono u tom vanom trenutku iznevjerava.
Nae nas tijelo, tako skupo odravano hranom, odjeom, novcem, stanom,
lijekovima, pa ak i zlim djelima, ostavlja na cjedilu.
1
81
Ve i samo spominjanje smrti izaziva u nama blagu nelagodu. Kad proces nae
vlastite smrti postane oit i kad se ponu pokazivati strane posljedice
netrajnosti, u pjesmi nazvane gospodarima smrti, neki ljudi reagiraju jakim
vezivanjem za svoj imetak, roake, prijatelje i tijelo, dok drugi poinju
iskazivati jaku mrnju prema neprijateljima i svojoj naoko nepodnoljivoj
patnji. ak ako se pritom ne pojave ni pouda ni mrnja, ipak pritom stvaramo
jako vjerovanje u opstojanje u sebi kako vlastite, tako i svih drugih pojavnosti
- to je najbitniji oblik neznanja. Ta tri otrova - pouda, mrnja i neznanje najjae su unutranje prepreke kreposnom vjebanju, a u dubljem je to smislu
oruje kojim se sami ubijamo. Da bismo u trenutku smrti sprijeili pojavu tih
otrovnih stavova, moramo gajiti elju da se ne iskau jaka pouda i mrnja, te
da nam se ne ukazu lane pojave.
U trenutku je smrti vano biti slobodan od lijekova koji onemoguavaju valjano
razmiljanje. Poboni bud-dhist mora izbjegavati zatupljujue lijekove, zato to
nam pri umiranju svijest mora biti to je mogue ia. Uzimanje injekcije za
spokojnu smrt moe um liiti prilike da se manifestira na kreposni nain
razmiljanjem o netrajnosti, jaanjem vjere, osjeajem suuti ili meditiranjem o
nesebinosti. Ako bi, meutim, pronali lijek koji suzbija bol ali ne zatupljuje
um, on bi ak mogao biti koristan, zato to bismo mogli nastaviti normalno
mentalno funkcionirati, a da nas pritom ne ometa bol.
82
ZAKLJUNI SAVJETI
1. Shvatimo da e nas ovo tijelo, koje tako skupo odravamo, jednog dana
napustiti.
2. Izbjegavajmo udnju za prilikama koje naputamo.
3. Izbjegavajmo mrnju zbog toga to moramo otii.
4. Drimo se to je mogue dalje od poude, mrnje i neznanja, tako da dok
umiremo moemo kreposno meditirati.
5. Shvatimo da uzimanjem pilule ili injekcije za takozvanu spokojnu smrt sebi
moda oduzimamo kritinu priliku za izraavanje kreposti.
83
Osiguravanje povoljnih preduvjeta za smrtni trenutak
Jedni umru u majinoj utrobi,
Drugi pri roenju, Poneki dok jo puu, Neki kad prohodaju.
Neki su stari,
Neki su odrasli,
'
. ::.'v -'
87
3. Moramo se zbliiti s vlastitom vjebom. Moramo biti odluni to duhovno
usmjerenje odravati u svim prilikama, pa ma kako da bile teke. Moramo initi
mnoga kreposna djela kako bi njihova akumulirana sila mogla utjecati na sve
aspekte naega ivota i smrti. Moramo shvatiti da patnja nie iz samooboavanja,
te stoga moramo poeti oboavati druge ljude. I moramo esto poeljeti da svoje
duhovne vjebe nastavimo i kroz budue ivote.
4. Kad netko umire, uvajmo se da ga ne uznemirimo i to kako jaim vezivanjem za
sebe, tako i poticanjem srdbe i mrnje. Ne nariimo zbog njegova odlaska,
nemojmo ga hvatati niti pred njim plakati. Pomozimo mu da smisleno ode, a to
emo uiniti podsjeanjem na dublje meditacije.
5. Ako je to ikako mogue, zamolimo druge da isto uine za nas. Pobrinimo se da
se kraj nas nae netko tko e nam s vremena na vrijeme tiho govoriti u uho i
podsjeati na specifini duevni stav koji bismo trebali izraziti.
Sedma kitica
0 neka bismo se uzdali u radost i veselje Kad za sobom ostavljamo hranu i
zgrnuta
blaga i svu bijedu ivota
1 zauvijek se odvajamo od prijatelja ljubljenih
i eljenih, Te sami odlazimo u pogibeljno stanje.
U uobiajenim prilikama, ako nam netko kae da nam je smrt pred vratima, to e
izazvati alost, i to ne sa88
mo u nama nego i u prijateljima i lanovima obitelji. I u toj e se tuzi onda
odigrati i sam proces umiranja - to jest postupno povlaenje svijesti. Ako smo
meutim, kao to smo maloas objasnili, razmiljali o crpljenju esencije te
ivotne situacije i nunosti duhovnog vjebanja, te ako smo jo jednom
razmislili o netrajnosti, onda neemo, i to zato to emo se umirui prisjeati
tih uputa, potpasti pod utjecaj nepovoljnih stanja, primjerice tuge i
ojaenosti. Onda nam svi prividi, povezani sa smru, nee odvraati panju, nego
e nas podsjeati na ranije vjebe i nukati prema meditaciji.
Drimo li to na umu, moi emo umrijeti s radou i samopouzdanjem, nalik
djetetu to se veselo vraa roditeljskom domu. Meu onima koji odlaze u prelazno
stanje izmeu dva ivota, najbolji e moi odluiti kao to e se sljedei put
roditi, pa takvi ljudi mogu umrijeti samouvjereno i sasvim bezbrino. Osrednji
se uenik nee uplaiti, a najnii e bar umrijeti bez aljenja. Budui da smo
se pripremili za smisleno ponovno roenje - poslije kojeg emo moi nastaviti
,
.,
.
,
;.
. . ' ',..
3. krijesnice
4. plamen svjetiljke
5. jarko bijelo nebo uma
6. jarko naranasto-crveno nebo uma
7. jarko crno nebo uma
8. jasno svjetlo
Obrnuti poredak
1. jasno svjetlo
2. jarko crno nebo uma
3. jarko naranasto-crveno nebo uma
93
ZAKLJUNI SAVJETI
1. Moramo shvatiti da bezbroj privida, od kojih su neki ak zastraujui i
uasni, a koji se znadu pojaviti pri umiranju, potjeu od karme. Ne dopustimo da
nas oni ometu.
99
2. Upoznajmo prve tri od osam prikaza: fatamorgana kao u pustinji, oblaii dima
iz dimnjaka ili rijetki dim u prostoriji, te napokon krijesnice ili iskre u
pepelu na dnu voka.
Deseta kitica
0 neka bismo stvorili snanu svijest o zbivanju u sebi i oko sebe
Kad se sastojak vjetar pone rasplinjavati u svijest
1 prestaje stalno vanjsko disanje, a grube se
dvojstvene pojave rasplinjuju, A svie privid u liku svjetiljke na maslac.
Svijest definiramo kao luminozni i spoznajni dio ovjeka. Ona je luminozna u dva
smisla, to jest zato to joj je narav bistra i zato to svijest osvjetljava, ili
razotkriva, poput svjetiljke to rastjeruje tamu tako da se predmeti mogu
vidjeti. Svijest osim toga spoznaje predmete utoliko to ih bar registrira, ak
i kad ih valjano ne raspoznaje.
Svijest nije sazdana od stanica, atoma ili estica, nego od trenutaka. Zbog toga
se svijest i materija u svojoj biti razlikuju, te stoga imaju i razliite
supstancijalne uzroke. Materijalne stvari za supstancijalne uzroke (nazvane tako
zato to oni stvaraju supstancu, ili temeljni entitet, posljedice) imaju
materijalne stvari, i to zato to izmeu supstancijalnog uzroka i supstancijalne
posljedice mora postojati nekakva temeljna srodnost naravi. Tako je primjerice
glina supstancijalni uzrok zemljanog lonca. Supstancijalni uzrok samog uma mora
biti neto to je luminoz100
no i misaono - a to je prethodni trenutak uma. Stoga svaki trenutak svijesti
mora za svoj supstancijalni uzrok imati prethodni trenutak svijesti, to znai
da mora postojati kontinuum uma koji nema poetka. Ba se takvim zakljuivanjem
i dolazi do ciklusa ponovnog roenja koji nema poetka. Osim toga, postoji li i
samo jedno tono sjeanje na ponovno roenje, ve je i to samo po sebi dovoljna
indicija -jer ne mora se ba svatko sjeati toga. Nepostojanje prijanjih i
buduih ivota nije bilo nikad izravno opaeno, dok postoje potvreni sluajevi
jasnog sjeanja na prijanje ivote. Usprkos injenici da tijelo pri svom rastu
i opadanju ovisi o vanjskim uvjetima, ono je ipak obdareno ivotom, pa kad
ivotna sila mine, ono brzo istrune i pretvara se u truplo. Bez obzira koliko
prije bilo pristalo i lijepo, na koncu ipak postane truplo. Proana-liziramo li
ivotnu silu koja sprjeava truljenje tijela, vidjet emo da se ona krije u umu.
Tijelo od raspadanja titi ba to to je spareno sa svijeu. Ono to se prenosi
u sljedei ivotni vijek zapravo je kontinuitet uma.
Zbog razlike u naravi uma i materije razliiti moraju biti i njihovi
supstancijalni uzroci, ali to ne znai da um i materija meusobno ne reagiraju,
jer se to zbiva na mnogo naina. Materija moe biti meuzavisni preduvjet uma,
kao u sluaju kad suptilna materija u onoj jabuici djeluje kao meuzavisni
preduvjet vizualne svijesti, ili kao kad boja ili oblik djeluju kao meuzavisni
preduvjet vizualne svjesti, ili kao kad nae tijelo djeluje kao nosilac ili
podloga same svijesti.
Slino tome i svijest oblikuje materiju i to zato to na okoli strukturiraju
naa djela, ili karme, motivirana svijeu. Skupljeni utjecaj karmi mnogih bia
oblikuje i
101
sam svjetski sustav koji obitavamo. Osim toga, a prema Najvioj jogi tantri,
svijest nosi vjetar koji postoji fiziki, ali taj vjetar ili dah, u svojem
najsuptilnijem obliku, nije sazdan od estica. Zbog te tijesne povezanosti uma i
vjetra, tako tijesne da se oni pretvaraju u jedan neodvojivi entitet,
prosvjetljeno bie moe manifestirati tijelo kojemu je sup-stancijalni uzrok
suptilni vjetar, tijelo onkraj tjelesnih estica, poput Buddhina Tijela potpunog
blaenstva u istoj zemlji.
Primijenimo li to uenje o supstancijalnim uzrocima i meuzavisnim preduvjetima
na zaee, vidjet emo da supstancije oca i majke - jajace i sjeme - djeluju
kao supstancijalni uzroci djetetova tijela, te kao meuzavisni preduvjeti uma.
Posljednji trenutak djetetove svijesti o ranijem ivotu djeluje kao
supstancijalni uzrok svijesti u trenutku zaea, a osim toga i kao meuzavisni
preduvjet tijela. Ba kao to se smatra da je grubi nivo postojanja tijela - pa
ak i embrio - fiziki oslonac svijesti, tako je i vjetar, na kojemu jai
svijest, ba poput jahaa na konju, fiziki entitet koji podupire svijest. Iako
se svijest moe odvojiti od fizikog tijela, ona se ipak ne moe nikad odvojiti
od najsuptilnijih razina tog strujanja zraka.
Ja ne vjerujem da bi se vrlo suptilni vjetar, ili energija, mogao svrstati meu
etiri elementa - zemlju, vodu, vatru i vjetar - i to zato to on postoji onkraj
fizikih estica. Vrlo suptilni vjetar jedan je aspekt gibanja vrlo suptilnog
uma; on je isti entitet kao i odgovarajui mu um. Taj bi vrlo suptilni vjetar i
um, meutim, bilo vrlo teko analizirati znanstvenim instrumentima; no moda bi
ipak bilo mogue znanstveno detektirati postojanje vrlo suptilnog vjetra i uma u
sluaju klinike smrti i to prije izlaska
102
svijesti iz tijela, dok se ono jo nije raspalo. Nekoliko je znanstvenika u nau
bolnicu donijelo svoje strojeve, no dok su bili tu, ba nitko nije umro, a kad
je umro duhovno iskusan ovjek, nije bilo strojeva!
Kad vjetar, ili energija koja nosi razne razine svijesti, jako oslabi ili se
potpunije raspline u svijest, poinju se iskazivati sve suptilnije razine
svijesti. Na poetku etvrte faze, kad se vjetrovi koji slue kao jahai konji
mnogih stavova poinju rasplinjavati, u umu se pojavljuje slika nalik na plamen
svjetiljke na maslac ili svijee koja u prvi as treperi, no onda se smiri. U
tom trenutku prestaje vanjsko disanje. Ljudi to obino smatraju smrtnim asom,
iako smrt zapravo nastupa kasnije. U toj se fazi rasplinju-ju grublji nivoi
pojavnosti subjekta i objekta, a koje vidimo kao daleke i izrezane u daleke
entitete. Oko vie ne vidi vidljive oblike, uho ne uje zvukove, nos ne osjea
miris, jezik ne doivljava okus, a tijelo ne osjea opipljive predmete. Sad
iznie gola luminozna i spoznajna narav uma.
Ako smo sposobni biti svjesni smrti, pa prepoznavati znakove pojedinih faza
rasplinua, kao i odravati introspekciju u tolikoj mjeri da moemo teiti
svakoj razini poznate nam vrline,, onda e naa uvjebanost biti vrlo jaka. Ona
e i u najgorem sluaju povoljno utjecati na na sljedei ivot.
103
Zakljuni savjeti
1. Iako um i materija imaju razliite supstancijalne uzroke, oni djeluju jedno
na drugo na mnogo naina.
2. Poslije tri unutranja znaka - fatamorgane, dima i krijesnica - dolazi i
etvrti, nalik plamenu svjetiljke na maslac ili svijee, koji je u prvi as
treperav, no onda se ustali.
3. Iako u tom trenutku prestaje vanjsko disanje kroz nos te vie nema svjesnih
reakcija na vanjske poticaje, ovjek jo nije umro. Dobro je ne uznemiravati
tijelo sve dok smrt ne doe do kraja.
4. Uspijemo li odrati punu svijest i introspekciju koje nam
omoguuju prepoznavanje trenutne faze unutranjeg procesa, to moe izazvati
snano shvaanje i potpomoi povoljno ponovno roenje.
104
7
Unutranja graa
Sutra, dan kad nas vie nee biti,
Nedvojbeno dolazi.
,
Shura u pismu Kaniki Jedanaesta kitica
0 neka bismo sami spoznali svoju narav Kroz jogu koja shvaa da su cikliko
postojanje i nirvana prazni
Kad se privid, rast i stanje blisko prosvjetlje-nju rasplinu - prvi u potonje 1 doivljaji poput proimajue mjeseine, sunca i tame svanu.
Da bismo stekli sliku o etiri konane faze procesa umiranja, bitno je shvatiti
razine svijesti, ba kao i grau kanala, vjetrova i kapi esencijalnog fluida u
tijelu. Zbog
105
toga je vano upoznati se s tantristikom psihologijom i fiziologijom.
Razine svijesti
Najvia joga tantra dijeli svijest na tri razine: grubu, suptilnu i vrlo
suptilnu. Na gruboj razini nalazimo svijest o pet osjetila - onu svijest koja
zamjeuje boje i oblike; usnu svijest koja hvata zvukove; nosnu svijest koja
opaa miriri-se; jezinu svijest koja osjea okuse, te napokon tjelesnu svijest
koja donosi taktilni doivljaj. Postoje dakle individualne svijesti sa
specifinim sferama djelovanja - na podruju boja i oblika, odnosno zvukova,
mirisa, okusa i opipa.
Suptilnija od njih, no ipak jo na gruboj razini, jest svijest kojom mislimo.
Nju rasporeujemo u tri razreda, koji odgovaraju trima vrstama vjetra - jakom,
srednjem i slabom - na kojima jau tri razreda svijesti. U prvoj skupini
nalazimo snano gibanje vjetra u odnosu na objekte, kao i trideset tri
konceptualna doivljaja, primjerice strah, osjeaj vezanosti, ei, suuti,
gramzivosti i ljubomore. Drugu skupinu ine konceptualne svijesti u kojima
nalazimo srednje gibanje vjetra u odnosu na objekte -ukupno etrdeset
koncepcija, u koje ubrajamo radost, za-panjenost, velikodunost, elju za
ljubljenjem, junatvo, neblagost i nepotenje. U treoj skupini nalazimo blago
gibanje vjetra u odnosu na predmete - sedam koncepcija, od kojih spomenimo
zaboravljivost, zabludljivost i opaanje vode u fatamorgani, kao i katatoniju,
depresiju, lijenost,
106
dvojbu, sukob elja i mrnju. (U svakoj od te tri skupine svjesnosti ili
koncepcija nalazimo razliite razine grubosti i suptilnosti.)
Te tri kategorije konceptualnih doivljaja spadaju u grubu razinu uma, ali su
ipak suptilnije od pet osjetilnih svijesti. One su takorei odrazi dubljih
razina svijesti koje u sve manjoj i manjoj mjeri posjeduju dualistiku
percepciju. To su otisci tri suptilnije razine uma koji se manifestiraju u
razdoblju poslije utrnua grubljih razina svijesti, pa bilo da se do njega
dolazi namjerno - kao u dubokim meditativnim stanjima - ili prirodno, kao u
procesu umiranja ili utonua u san.
Kad vjetrovi na kojima jai svih tih osamdeset koncepcija jenjaju, s njima se
rasplinu i koncepcije. Time se omoguuje izraavanje tri suptilne razine
svijesti, i to ovim redom: um jarko bijele pojave, um jarko naranasto--crvene
pojave i um jarko crne pojave. (A koje emo opisati po fazama, od pete do
sedme.) Sve to napokon dovodi do vrlo suptilne razine svijesti, do uma jasnog
svjetla, koji je, u svojstvu duhovnog puta, i najmoniji. (Opisat emo ga u
okviru osme faze.)
Prije nego to potanko razmotrimo te etiri konane faze, morat emo objasniti
promjene o kojima one ovise. U fiziologiji Najvie joge tantre, one se odvijaju
u tjelesnim kanalima, vjetrovima i esencijalnim kapima to teku tim kanalima.
107
Struktura kanala u tijelu
U tijelu nalazimo bar sedamdeset dvije tisue kanala - arterija, vena, cijevi,
ivaca te manifestnih i nemanifestnih putova - koji poslije zaea poinju
izrastati iz onog to e kasnije postati srce. Tri najvanija kanala vode od
toke izmeu obrva do tjemena, pa se onda s prednje strane kraljenice sputaju
sve do njezina kraja, te se napokon pruaju do kraja spolnog organa. Pomou tog
opisa moemo zamisliti srednji, desni i lijevi kanal u meditaciji, a to se
etiri zavrne faze smrti poinju s tri razine suptilnoga uma a zakljuuju se
jednom fazom vrlo suptilnog uma. Kad uminu grube razine svijesti, pojavljuju se
suptilne faze uma. Dok prolazimo kroz te tri razine, svijest nam postaje sve
manje dualistika, i to zato to sve vie slabi osjeaj za razlikovanje subjekta
i objekta.
5. faza. Kad se raspline svih osamdeset koncepcija grube razine svijesti,
pojavljuje se prva od tri suptilnije razine svijesti, jarko bijela pojava koja
svie sama po sebi. To je luminozna otvorenost, nalik na jesensko nebo proeto
bijelim svjetlom. U takvom se umu ne pojavljuje nita drugo. Buddhistika
tradicija uzima kao primjer jesensko nebo zato to su u jesen u Indiji, iz koje
je poteklo to uenje, ve prestale monsunske ljetne kie, poslije ega nebo
ostaje isto od oblaka i umiveno od praine. Ba onako kao to je nebo, ili
prostor, zapravo samo odsustvo prepreke, tako su i sada nestale grube
koncepcije, ostavljajui za sobom osjeaj otvorenosti. Prvo od ta tri suptilnija
stanja zovemo prikazom zato to svie prikaza nalik na mjeseinu, iako izvana
ne blista takvo svjetlo. Takvo stanje zovemo i praznim, zato to je ono izvan
osamdeset koncepcija i vjetrova na kojima one jau.
;
113
A evo to se u petoj fazi zbiva na fizikom planu, pa makar i izvan onoga to
samrtnik doivljava: (1) Vjetrovi u lijevom i desnom kanalu iznad srca ulaze u
sredinji kanal kroz njegov otvor na tjemenu. (2) Zahvaljujui tome, vor se
kanala na tjemenu olabavljuje. (3) To, sa svoje strane, izaziva silazno gibanje
bijele kapi vodene naravi to prebiva na tjemenu; kada kap stigne na vrh
esterostrukog vora lijevog i desnog kanala u srcu, svie jarko bijelo
privienje.
6. faza. Kad se um bijelog privienja i njegov vjetar rasplinu u um jaanja
privienja, samo po sebi svie ivo naranasto-crveno privienje. To je jo
svjetlija otvorenost, nalik na jesenje nebo isto od oblaka i praine te proeto
naranasto-crvenim svjetlom. U tom se umu ne pojavljuje nita drugo. To stanje
zovemo jaanje privienja zato to se i u njemu pojavljuje prikaza nalik na
vrlo ivo sunevo svjetlo, no i u ovom sluaju takvo svjetlo nipoto ne blista
izvana. To se stanje osim toga zove i vrlo prazno zato to nadilazi um prikaze
i vjetar na kojem ona jai.
Fizike pojave: (1) Vjetrovi u lijevom i desnom kanalu ispod srca ulaze u
sredinji kanal kroz njegov nii otvor na dnu kraljenice ili spolnoga organa.
(2) Zahvaljujui tome, dolazi do oputanja vorova kanala-kotaa u spolnom
organu i pupku. (3) To izaziva uzlazno gibanje crvene kapi (koja izgleda kao
okomita crtica) u sredini kanala-kotaa u pupku. Kad se on pomakne taman do
ispod vora lijevog i desnog kanala u srcu, svie naranasto-crveno jaanje
privienja.
7. faza. Kad se um naranasto-crvenog jaanja privienja i njegov vjetar
rasplinu u umu skoro-dosegnu114
tosti, samo se od sebe pojavljuje jarko crno privienje. Ono sad izgleda kao
jesensko nebo slobodno od praine i oblaka i proeto gustom tamom koja se sputa
im zae sunce. U tom se umu ne pojavljuje nita drugo. U prvom dijelu uma crnog
skoro-desegnua jo smo svjesni sebe, ali u potonjem dijelu gubimo svijest u
vrlo gustoj tmini nalik na nesvjesticu. Tu fazu zovemo skoro-dosegnuem zato
to je bliza manifestaciji uma jasnoga svjetla. Zovemo je i silno praznom zato
to dolazi iza uma jaanja privienja i vjetra na kojemu on jae.
Fizike pojave: (1) Gornji i donji vjetrovi u sredinjem kanalu skupljaju se u
srcu, pa olabavljuju esterostruki vor lijevog i desnog kanala. (2) U tom
trenutku bijela kap iz tjemena sputa se jo vie, a crvena kap iz pupka jo se
vie uzdie, pa obje ulaze u sredite neunitive kapi u srcu. (3) Kad se te
dvije kapi sastanu, svie jarko crno privienje.
8. faza. Um postaje jo suptilniji negoli u nesvjesnom drugom dijelu uma crnog
skoro-dosegnua, gibanje vjetra slabi, pa nastupa stanje najsuptilnijeg vjetra.
U tom trenutku stanje se nesvijesti gubi, pa se iskazuje um jasnog svjetla,
dalje vaea, bar kad je rije o nama. Zato? Zato to ono uvrijeeno, u sebi
op-stojee ja i dalje oznaava nau svijest. im se pojavi ja, s njim se
pojavljuje i opstojanje u sebi koje treba pobiti, te je stoga nuno shvatiti da
ja koje se pojavljuje pri promatranju tijela i uma zapravo ne postoji. To ja
ne postoji. Ili, kako to veli prvi panen-lama:
Ve samo pobijanje istinskog postojanja Ja koje opaamo promatranjem tijela i
uma, Uzmi ve samo njegovo nepostojanje kao predmet svog zanimanja,
120
Uzmi ga kao istu pojavu, ali ne dopusti da njezina sila oslabi.
On nam zapravo veli da emo, budemo li tako meditirali, potkopati ideju
opstojanja u sebi. To mije mnogo pomoglo.
U fazama umiranja mi teimo tome da shvatimo tu krajnju narav pojava, tu
prazninu opstojanja u sebi, kao objekt suptilnijih i monijih umova, te se
koncentriramo iskljuivo na nju. Kroz tu emo jogu spoznati svoju krajnju narav.
Od dvije naravi, uvrijeene i krajnje, mislit emo na krajnju - na odsutnost
opstojanja u sebi.
ZAKLJUNI SAVJETI
1. Razmislimo kako razliiti stavovi i ideje imaju razliitu snagu u smislu
gibanja vjetrova prema njihovim objektima.
2. Shvatimo da poslije etiri unutranja znaka, to jest fatamorgane, dima,
krijesnica i plamena (svjetiljke na maslac ili svijee, u prvi as treperavog,
no koji se poslije ustali), sviu tri suptilna uma: um bijelog privienja, um
naranasto-crvenog jaanja privienja, um svitanja crnog skoro-dosegnua.
3. Ne zaboravimo da moramo teiti tome da pomou ta tri
suptilnija uma shvatimo istinu o praznini.
4. Praznina ne znai nepostojanje, nego ona predstavlja odsustvo opstojanja u
sebi pojava, i to kako ivih bia tako i stvari.
121
5. Nauimo analizirati pojave. Usredotoimo se na pitanje jesu li one ijedan od
svojih individualnih dijelova, ili zbir svojih dijelova, ili neto posve drugo.
To e nam ukazati na to da pojave ne postoje na konkretan nain, a kako nam se
privida.
6. Svi uzroci i posljedice, agensi i djela, dobro i zlo, postoje samo
uvrijeeno; oni su ovisno nastali.
7. Njihova je krajnja istina odsutnost neovisnosti ili praznina opstojanja u
sebi. To je ono to mudrost shvaa, pa time podriva neznanje to stoji iza
poude i mrnje, kao i patnje koju one stvaraju.
8. Pomou te joge upoznajmo krajnju narav sebe, ba kao i svih drugih pojava.
122
8
Jasno svjetlo smrti
Shvati da je ovo tijelo netrajno poput zemljane posude.
Spoznaj da pojave nemaju opstojanjc u sebi, one su kao zrcala.
Kad uniti otrovno oruje prianjanja
privlano poput cvijea Otii e onamo odakle smrt se vie i ne vidi.
Buddha
Dvanaesta kitica
0 neka bi se jasno svjetlo-majka i dijete susreli
Kad se stanje blisko prosvjetljenju raspline u potpunu prazninu
1 sva umnoavanja predodbi prestanu i doivljaj
Nalik na jesenje nebo nezagaeno niim svane.
123
Prema Najvioj jogi tantri ne postoji um suptilniji od uma jasnog svjetla; on je
temelj svih prikaza u ciklikom postojanju i nirvani. Taj um bistrog svjetla
postoji neprekidno u ciklikom postojanju, a koje nema poetka. Budui da on
nije privremen, zovemo ga fundamentalnim umom, dok su umovi crnog skoro-
njih, u svojoj ulozi etvrte u gornjem skupu kapi, stvara budno stanje, dok
druga, u ulozi prve u donjem skupu kapi, stvaranje stanja spolnoga blaenstva.
U svakoj su kapi sadrane dvije vrste moi: jedne iste ijedne neiste. Kad smo
budni, vjetrovi se gornjeg di128
jela tijela skupljaju u elu, dok se vjetrovi donjeg dijela tijela skupljaju u
pupku. iste moi stvaraju samo pojave predmeta, dok neiste stvaraju pojave
neistih predmeta. Dok sanjamo, gornji se vjetrovi skupljaju u grlu a donji u
tajnom dijelu tijela, pa iste moi stvaraju samo gole zvukove, dok neiste moi
stvaraju zbrkani govor. U dubokom se pak snu gornji vjetrovi skupljaju u srcu, a
donji u sreditu spolnog organa, pa iste moi stvaraju bezkoncep-cionalnu
jasnou, a neiste opskurnost. Kad se jako spolno uzbudimo, gornji se vjetrovi
skupljaju u pupku a donji na vrku spolnog organa, dok iste moi stvaraju
blaenstvo a neiste izluivanje spolnih sekreta (kako kod mukaraca, tako i kod
ena).
Duhovno vjebanje u tradiciji Kalachakre usmjereno je proiavanju ta etiri
skupa kapi. Oistimo li kapi u elu i pupku, a koje u budnom stanju stvaraju
pojavu neistih predmeta, pretvorit emo predmete u pojavu praznih formi - formi
koje nadilaze samu materiju. Kao prazne forme, te nam pojave mogu posluiti na
putu prosvje-tljenja. Kapi u grlu i u donjem kraju kraljenice posjeduju
sposobnost stvaranja govora punog omaki, no ako ih proistimo mogue je
razotkriti nepobjedive zvukove i njima se posluiti na duhovnom putu. Kapi u
srcu i sreditu spolnog organa posjeduju sposobnost stvaranja opstojnosti, no
ako ih proistimo, njihovu je bezkonceptua-lnu mudrost mogue primijeniti na
duhovnom putu. Kapi u pupku i na vrku spolnog organa posjeduju sposobnost
izazivanja izluivanja, a ako ih proistimo, obino blaenstvo moemo pretvoriti
u nepromjenjivo veliko blaenstvo bez izluivanja te ga iskoristiti za duhovne
svrhe. Te se pozitivne sposobnosti zatim razvijaju u sve vie i vie oblike,
129
da bi se napokon pretvorile u posebno dijamantoidno tijelo, govor, um i Buddhino
blaenstvo.
U sustavu Kalachakra sve prepreke koje veu bie za stanje patnje i
ogranienosti, a koje mu prijei da bude altruistino djelotvoran, sadrane su u
te etiri kapi. Ipak to karmiko ulijevanje prepreka ne potjee od samog
materijala kapi, nego su, naprotiv, karmikim moima natopljeni ba vrlo
suptilni vjetrovi i umovi to prebivaju u tim dvama skupovima od po etiri kapi,
i to kako valjalim tako i nevaljalim. Materijalne su kapi zapravo nositelji tih
suptilnih umova i vjetrova, ba onako kao to je nae fiziko tijelo, gledano u
cjelini, nositelj naeg uma.
Prije dvije godine jedan je tibetski jogin primjenjivao stil meditacije Velika
sveobuhvatnost u tradiciji Nvingma, i tako postigao stanje potpunog ieznua
opipljivog fizikog tijela, a to zovemo pretvaranjem tijela u dugu. Taj se
jogin zvao Achok, a inae je iz Nvaronga. Povremeno je studirao filozofiju na
samostanskom sveuilitu Sera u Gelu kraj Lhase, a pouavao ga je i moj mlai
tutor Trijang Rinpochav, ali mu je glavni uitelj bio Dujom Rinpochav, lama
tradicije Nvingma. Iako je vjebao tantru u skladu sa starom i novom kolom
tibet-skog buddhizma, glavno mu se vjebanje ipak svodilo na recitiranje om mani
padme hum popraeno odgovarajuom meditacijom.
Sve do prije otprilike tri godine esto je govorio kako se nada da e mu se u
ivotu ukazati prilika da se susretne s dalaj-lamom. A onda je jednog dana
sazvao svoje sljedbenike da prinesu rtvu za dalaj-lamin ivot. Poto su to
uinili, on ih je sve iznenadio najavom da e sad otii. Stavio je na sebe utu
redovniku halju te rekao da ga na
130
tjedan dana zapeate u njegovoj sobi. Uenici su mu ispunili elju, no kad su
poslije tjedan dana otvorili sobu, otkrili su da je sasvim nestao, ostavivi
samo halju. Jedan je od njegovih uenika, kao i jedan njegov supraktiar, doao
u Dharmsalu, gdje su mi ispriali svoju priu i dali mi komadi njegove halje.
Budui da je najee ivio sasvim povueno, kao sasvim jednostavan redovnik bez
pretenzija - za razliku od nekih lama - a bio je, kako je sad dokazao, i jako
dobar uenik, uspio je postii da mu se to napokon dogodi. Tu vidimo vezu izmeu
uzroka i posljedice. Bilo je i nekih drugih kojima su se pripisivala uda, ali
iza tih pria nisu stajali uvjerljivi dokazi.
U Najvioj jogi tantri pojedine moi - koje u obinom ivotu pomou vrlo
suptilnih vjetrova i umora stvaraju neiste ambijente i bia - proiavaju se
uvjebavanjem duhovnoga puta, pa se one preobraavaju u isti, altruistini um,
govor i tijelo Buddhino. Na je cilj izazvati manifestaciju fundamentalnog,
naravnog uma jasnoga svjetla, te najsuptilnije razine svijesti, te na toj razini
uma i ostati bez regresije na nie razine. To proieno stanje nije, meutim,
samo mentalno, ono zahvaa i tijelo, ali tijelo sazdano od vjetra, vjetra na
kojemu jae um jasnog svjetla. Krajnji je cilj tog manifestiranja pomaganje
drugima da postignu istu slobodu od patnje i ogranienja.
U sreditu je tog procesa proienja shvaanje luminozne i misaone naravi uma shvaanje da loe emocije poput poude, mrnje, neprijateljstva, ljubomore i ratobornosti ne prebivaju u samoj biti uma, ve su mu periferne. Kad um shvaa
vlastitu narav i kad se to znanje udrui s jakom sabranou, postaje nam mogue
postupno
131
smanjiti te napokon i sasvim nadvladati loa emotivna stanja koja pokreu
procese stalne patnje. Tako Tibetanci gledaju na prisan odnos izmeu uma i
materije, kao i na njihovo funkcioniranje u procesu altruistiki usmjerenog
proienja.
Zakljuni savjeti
1. Konana faza u procesu umiranja nastupa kad svane fundamentalni naravni um
jasnog svjetla. Taj um postoji neprekidno i oduvijek u vremenu koje nema
poetka, te e zauvijek i nastaviti postojati.
2. Ostvarimo li najvii cilj, tad u buddhinstvu (prosvjetlje-nju) postajemo
sposobni ostati u naravnom umu jasnog svjetla bez prolaenja kroz obrnuti proces
sputanja na grublje razine svijesti. Od tog trenutka vie nam se ne prua
prilika za skupljanje karme.
3. ak i kod obinog ovjeka koji ne vjeba jogu, u trenutku smrti svie stanje
u kojem vie nema grubih privida, no visokorazvijeni uenik tei tome da taj um
iskoristi za shvaanje istine, praznine opstojanja u sebi, i to pomou moi koja
potjee iz upoznatosti s tim stanjem, a koja se stjee meditacijom o praznini.
4. Obini um jasnoga svjetla koji se iskazuje u konanoj fazi umiranja zovemo
jasnim svjetlom-majkom, a jasno svjetlo koje nastaje kultiviranjem duhovnoga
puta zovemo jasnim svjetlom-djetetom.
5. Kad se jasno svjetlo-majka, koje svie zahvaljujui karmi, preobrazi u
duhovnu svijest koja je spoznala prazni132
nu - dakle u jasno svjetlo-dijete - tu preobrazbu zovemo susret jasnog svjetlamajke i svjetla-djeteta.
Trinaesta kitica
O neka bismo se zadubili u samo na jedno usmjerenu duboku meditaciju
U uznesenoj mudrosti zdruenog naravnog blaenstva i praznine
Dok traju etiri praznine nakon taljenja Mjesecu slinog bijelog sastojka
Na vatri gromu sline Mone ene.
Jogini pomou tehnika koncentriranja stvaraju unutranju toplinu, takozvanu
Monu enu (ili Tumo, na tibetskom jeziku), koja se sredinjim kanalom uspinje
sa svog glavnog sjedita u solarnom pleksusu. Ta unutranja toplina tali bijeli
sastojak u spletu kanala u tjemenu (Kotau velikog blaenstva). Metaforiki
gledano, taj esencijalni bijeli sastojak usporeujemo s Mjesecom te ga zovemo
umom prosvjetljenja. Kako se taj bijeli sastojak tali, pa se sputa u sredinjem
kanalu, i tako postupno stie do kanalskih kotaa grla, srca, pupka i tajnog
Sve sam se do sada trudio istaknuti vanost vjebanja na priroenoj nam razini.
Najvia joga tantra poznaje tri razine. Sve smo se do sada bavili samo uenicima
koji su do141
segli visoku razinu vjetine, ali ipak nisu za ivota uspjeli ostvariti najvii
podvig, to jest buddhinstvo. Takvi ljudi poinju umirati zbog djelovanja
oneiene karme i loih emocija, ali ako uspiju jasno svjetlo-majku, svjetlo
smrti, preobraziti u jasno svjetlo-dijete, svjetlo duhovnog puta, onda takvi
ljudi mogu zaobii obino prelazno stanje to vodi u ponovno roenje i stei
stvarno iluzorno tijelo, a ne tijelo tek zamiljeno.
Uenik koji je dosegao sljedeu razinu (a o kojem govori sljedea kitica) nije
sposoban jasno svjetlo smrti preobraziti u stanje duhovnog puta - te stoga i ne
moe ishoditi stjecanje iluzornog tijela - no on ipak ne trpi obinu smrt. Takav
jogin jasno svjetlo smrti preobraava u formu duhovnog puta, pa makar i takvu
koja nije sposobna stvoriti iluzorno tijelo. Taj je jogin osim toga sposoban, ne
u stvarnosti, nego samo u mati, pojaviti se u iluzornom tijelu jo dok prebiva
u obinom prelaznom stanju. Jogin te razine moe izabrati oblik ponovnog
roenja, i to snagom svoje suiti, elja i svijesti o zbivanju.
Uenik sljedee razine (o kojem govori estnaes-ta kitica) ne moe preobraziti
jasno svjetlo smrti ni u kakav potpuno zajameni put ali je zato sposoban,
poslije isteka razdoblja nesvjesnosti u kasnijem dijelu uma crnog skorodostignua, stvoriti svijest o zbivanju u smislu tradicije tantra, i to bar u
nekom obliku i to pri manifestiranu jasnog svjetla. Takav ovjek prelazi u
obino prelazno stanje te se raa na uobiajen nain, ali je i sposoban, zbog
dobrih predispozicija - projekcijskog djelovanja ranijih djela - kao i zbog
dobrog stjecaja vanjskih i unutranjih okolnosti, nastaviti valjano vjebati.
Sve tri razine tee pretvaranju jasnog svjetla svijesti u mudrost koja shvaa
prazninu. I zato, prije nastupa
142
faza rasplinua, sve tri razine postaju svjesne praznine. Napose za rasplinua
zemlje, vode, vatre i vjetra te nicanja etiri praznine - uma jarkog bijelog
privienja, uma jarkog naranasto-crvenog jaanja privienja, uma jarkog crnog
skoro-dosegnua i uma jasnog svjetla - oni stvaraju mo svjesnosti zbivanja i
kontempliraju prazninu opstojanja u sebi, besmrtni nain postojanja, a u kojem
se krije narav svih pojava.
Budui da najvia razina vjebanja moe jasno svjetlo smrti preobraziti u
svijest koja shvaa prazninu, ona djeluje kao protuotrov koji titi od nemonog
umiranja. Od tog trenutka pa nadalje, mi vie nismo izloeni umiranju i raanju.
Istinska narav svih pojava, kontempli-rana na taj nain, stvara besmrtnost (zbog
ega se u ovoj pjesmi i naziva besmrtnom).
Smrt svie u stupnjevima, od rasplinua zemlje u vodu, pa sve do ukljuivo
svanua jasnog svjetla. Poslije toga, u sluaju obine smrti (ne smrti
najnaprednijih jogina), osam se stupnjeva nie u obrnutom slijedu: od jasnog
svjetla prelazimo na crno skoro-dostignue, pa naranasto-cr-veno jaanje, pa
bijelo privienje, pa plamen, pa krijesnice, pa fatamorganu. Na kraju obinog
umiranja tri se dogaaja zbivaju istodobno: (1) jasno se bijelo svjetlo gasi,
(2) iz jasnog se svjetla smrti uzdiemo u jarko crno skoro--desegnue, i tad (3)
poinje prelazno stanje (poslije ega nastupaju druge obratne faze). Na slian
se nain jogin -koji na prvoj razini Najvie joge tantre vjeba samo bivanje u
metaforinom jasnom svjetlu - uzdie iz jasnog svjetla u skoro-postignue i
pritom stvara iluzorno tijelo. Meutim jogin na prvoj razini Najvie joge tantre
kad se uzdie iz stvarnog jasnog svjetla ne prelazi natrake u um
143
skoro-postignua i tako dalje. U njegovu sluaju nestaju sve grublje razine uma.
ZAKLJUNI SAVJETI
1. Visokonapredni uenici mogu iskoristiti obino jasno svjetlo smrti i vjetar
na kojemu ono jae kao supstanci-jalne uzroke istog uma odnosno tijela.
dubokom snu, poslije ega se vratila. Za taj tjedan dana njezina je dua, ili
um, obila razna mjesta. Njezin mi sin nije imao razloga lagati, i nije mi samo
prenosio glasine. U ovom sluaju nije bila rije o umiranju i povratku iz smrti,
nego najvjerojatnije o posebnom tijelu iz sna.
U tom prelaznom stanju, budui da nam je tijelo sazdano od vjetra i uma, mi
posjedujemo svih pet osjetila, ali nam je tijelo bistro kao duga, te ne baca
sjenu, a niti za nama ostaju otisci stopa. Zahvaljujui maginoj moi kar146
me mi smo prirodno obdareni sposobnou putovanja, i to izvanredno brzog, oko
ovog svjetskog sustava i kroza nj, i pritom nam ne smetaju ni zemlja, ni
kamenje, ni brda, ni zgrade; pa ipak, kad jednom uemo u utrobu svoje nove
majke, vie ne moemo otii. Iako se moemo obraati rodbini, prijateljima i
drugim ljudima, oni nas ipak ne uju i zato nam i ne mogu odgovoriti. A ne
vidimo ni sunca, ni mjeseca, ni zvijezda. Unato tome to prije nismo bili
obdareni vidovitou, sad smo je stekli - pa makar i u ogranienom opsegu.
Otkrijemo li znakove da smo u tom stanju, trebamo pomisliti: Umro sam i sad
prebivam u prelaznom stanju. Posluimo se moju koju nam daje svijest o
zbivanju, eda bismo tako shvatili kako su ugodne i neugodne prikaze u prelaznom
stanju tvorevine zabludjela uma, pa onda shvatimo i to da nema nikakva smisla
vezivati se uz ugodno niti se ljutiti na neugodno. Zamislimo umjesto toga da smo
iznikli u iluzornom tijelu, i shvatimo da razliiti prividi i patnje to ih
donose smrt, prelazno stanje i ponovno roenje, nemaju nikakvo opstojanje u
sebi, da oni nisu istinski. Spoznajmo da te pojave nastaju zbog naih ranijih
djela (karme), te da zapravo ne sadre ni mrvicu istinskih zbivanja.
Ba kao to u boanskoj jogi aktivno zamiljamo kako je sve neogranieno isto,
sazdano iz suuti i mudrosti, tako sada u prelaznom stanju sva prividna bia
doivljavamo kao bogove i boice, i sve prividne ambijente kao prekrasne kue,
te se tako odvajamo od svakog neraspoloenja prema runom i sklonosti prema
lijepom. Tada teimo tome da sve to svie sagledavamo kao neto prazno od
opstojanja u sebi, a sve to je prazno, kao hir blaenstva, hir boanstva.
147
Zakljuni savjeti
1. Jako je vano prepoznati znakove da smo u prelaznom stanju.
2. U svim ugodnim i neugodnim prividima i doivljajima trebamo vidjeti samo
izraz vlastite dobre ili loe karme.
3. Umjesto da vidimo to to nam dolazi pred oi, zamislimo da smo iznikli u
iluzornom tijelu, sva prividna bia zamislimo kao idealne izraze suuti i
mudrosti, a sve prividne okolie kao prekrasne kue.
4. Suzdrimo se od gnuanja nad runim i divljenja pred lijepim.
5. Shvatimo da su razliite pojave, ba kao i patnja to ih donose smrt,
prelazno stanje i ponovno roenje zapravo prazni od opstojanja u sebi, da oni ne
postoje sami po sebi.
esnaesta kitica
O neka bismo se rodili u istoj zemlji
Kroz jogu koja preobraava vanjsko, unutranje i tajno
Kad pojave se razni znaci - etiri zvuka prek-retanja elemenata
Tri strana privida i neizvjesnosti.
Dok smo ivi, svi vjetrovi i koncepcije utonuli su u uobiajene obrasce i nisu u
naoj vlasti. U prelaznom pak stanju vjetrovi, ili energije, povezani s etiri
elementa izokreu svoje uobiajene obrasce i pritom se stvaraju zastraujui
zvui. Kad se rui vjetar zemlje, on silno tutnji
148
kao da se rue planine. Kad se rui vjetar vode, uje se lomljava pobjenjela
oceana. Kad se rui vjetar vatre, divlja huk silnog umskog poara. A kad se
rui vjetar vjetra, tad urla zavijanje uasnog uragana. Osim toga se pojavljuju
zastraujue prikaze paklenih bia, gladnih utvara i ivotinja koje su
projekcije nae vlastite karme. Neka se od njih pojavljuju kao Gospodar Smrti,
pa vitlaju orujem i viu: Udri! Ubij! pa nas obuzme silan strah.
Mjesto na kojem se nalazimo, drutveni oslonci, ponaanje, hrana, prijatelji i
osjeaji postaju posve neizvjesnima. Neizvjesnost mjesta znai da stalno stiemo
na razliita mjesta. Neizvjesnost oslonaca znai da traimo zatitu u prolaznom:
mostovima, zdencima i tako dalje. Neizvjesnost ponaanja znai da se u hipu
mijenjamo i letimo na sve strane poput perca za vjetru. Neizvjesnost hrane znai
da vidimo slasna jela, ali ih ne moemo jesti ukoliko nisu namijenjena ba nama.
Neizvjesnost prijatelja znai da se poinjemo druiti sa svakim biem koje
sluajno naie. Neizvjesnost osjeaja znai da doivljavamo nagle promjene
raspoloenja - gdjekad smo veseli, gdjekad se osjeamo bolno, gdjekad tuno,
srdito i tako dalje.
Osim toga, u tom se prelaznom stanju pojavljuju tri strane gudure - silna
crvena gudura ako nama vlada pouda, silna siva gudura ako nama vlada neznanje,
i silna crna gudura ako nama vlada mrnja. Osim toga se pojavljuju jo i etiri
staze koje nam govore o naem sljedeem ivotu. Ako je pred nama, pa ma gdje da
krenuli, staza bijeloga svjetla, to znai da emo se roditi kao bogovi ili
polubogovi. Ako je staza od utog svjetla, u sljedeem emo ivotu biti ljudi
ili ivotinje. Ako je staza od crnoga svjetla, to nam govori da emo se ponovno
roditi kao pakleno
149
bie. Ako je staza od crvenog svjetla, to nam govori da emo se roditi kao
gladni duhovi.
U prelaznom stanju, tijelo onoga tko e se ponovno roditi kao pakleno bie ima
boju nagorjele klade; onoga tko e se roditi kao ivotinja, boju dima; buduega
gladnog duha boju vode, tijelo onoga tko e se roditi kao bog carstva elja ili
kao ovjek, boju zlata, a budueg boga carstva oblika, bijelu. I smjer naega
kretanja odraava nae ponovno roenje. Prelazni oblici paklenih bia, gladnih
duhova i ivotinja padaju strmoglavce. Prelazni oblici bogova iz carstva elja
(to nam navijeta ponovno roenje sred velikih uitaka) i ljudi idu ravno
naprijed. Prelazni oblici bogova iz carstva oblika (to navijeta roenje u
silnoj koncentraciji) gibaju se prema gore.
To prelazno stanje zna potrajati i samo jedan trenutak, napose ako nam je
kreposna karma posebno jaka, to se dogaa ako smo u sebi stvorili jaku ljubav i
suut, ili pak jaku elju da se ponovno rodimo u Zemlji istoe, ili pak kad je
u nama jaka namjera da se rodimo za dobrobit drugih ljudi. To prelazno stanje
zna potrajati samo jedan trenutak ako je u nama posebno jasna nekreposna karma,
zato to smo, primjerice, ubili oca ili majku. U svim e nas drugim sluajevima
tjerati karma obdarena razliitim sluajevima svjetla i tame, pa emo samo
letati na sve strane i traiti u to da se ponovno rodimo. Ako se to ne dogodi
za sedam dana, to prelazno bie umire. Ba kao to se, na poetku buenja iz
sna, nae snovito tijelo rasplinju-je poput daha na zrcalu, tako se i nae
vjetreno tijelo u prelaznom stanju rasplinjuje s gornjeg i donjeg kraja, i taj
proces zavrava u srcu. U toj malenoj smrti, mi brzo prolazimo kroz osam faza
umiranja i to u normalnom poret150
ku, no potom ponovno izniemo u novom prelaznom stanju - ovaj put obrnutim
poretkom. U krajnjem sluaju taj se sedmodnevni proces moe nastaviti kroz sedam
takvih ponovnih roenja u prelazno stanje, to dakle, sve u svemu traje
etrdeset devet dana. Neki vele da je dan u tom stanju razmjeran duini dana
bia u ijem emo se obliku ponovno roditi - to znai da on u sluaju nekih
bia moe biti i izvanredno dug - no drugi opet vele da je taj dan dug koliko i
na ljudski dan.
No vratimo se pjesmi. Usred svih tih raznih privida, mi nastojimo ostati mirni i
nastojimo postii (1) da na vanjski okoli bude prividno sazdan od prekrasnih,
neprocjenjivih kua i okunica, (2) da nam naa unutranja bia (poput paklenih
bia, gladnih duhova, ivotinja, ljudi, polubogova i bogova) izgledaju kao
boanstva (bia ija se bit svodi na suut i mudrost), i (3) da postignemo da
nam se tajne (naa vlastita svijest i misli) priinjaju kao sabrano meditiranje
blaenstva stvorenog shvaanjem praznine. I zato, bez obzira kakav se znak
pojavio, svaki se od njih dade izokrenuti vjebom, pa emo se ba zahvaljujui
njoj nedvojbeno roditi u lijep ivot. Zahvaljujui moi triju joga koje
zamiljaju da su vanjsko, unutranje i tajno isti, mi zapravo teimo za tim da
zatvorimo vrata pred roenjem u neisti ivot u naem ciklikom postojanju, te
da se umjesto toga ponovno rodimo u posebnoj, uzvienoj zemlji izdignutoj iznad
zagaene karme i loih emocija - u zemlji u kojoj moemo nastaviti vjebati
svoju duu.
151
Zakljuni savjeti
1. Moramo biti spremni na to da e se u prelaznom stanju moda pojaviti mnogi
neobini prividi, i to kako prelijepi, tako i strani. Zato ve sada moramo
shvatiti: Sto god da se pojavi, da se preobraziti matom.
2. Moramo biti mirni. Zamislimo svoj okoli kao lijepe kue podignute u
spokojnom krajoliku. Zamislimo da je bit svih bia suut i mudrost. Smatrajmo i
vlastitu svijest blaenim umom to shvaa prazninu.
3. To e nam pribaviti ponovno roenje na mjestu na kojemu moemo nastaviti vjebati radi postizanja dublje duhovne spoznaje.
152
10
Osiguranje povoljnog ponovnog roenja
Bez obzira koliko blago stekli,
Kad krenemo u drugi ivot
Sami smo, bez ene i djece,
Bez odjee, bez prijatelja,
Poput ovjeka kog porazi duman u pustinji.
Pa kad nemamo ak ni svoje ime,
to nam je o drugome i misliti?
Buddha Sedamnaesta kitica
O neka bismo se ponovno rodili u najviem obliku odravanja ivota, u ovjeku
koji vjeba tantru i okrenut je nebu
Ili tijelu samostanskog ili svjetovnog uenika koji e ovladati trima oblicima
vjebe
153
/ neka bismo dovrili ostvarenje puta u dva
stupnja, stvaranjem i dovravanjem, I tako brzo stekli Buddhino tijela - Istinu,
Potpuno blaenstvo i Zraenje duha.
Povezivanje sa sljedeim ivotom, dok smo jo u prelaz-nom stanju, proces je u
kojem se pojavljuju privlanost i odbojnost. I ivotinje koje se raaju iz jaja,
dakle izvan tijela, kao i bia to se raaju iz maternice, vide roditelje ili u
spolnom snoaju ili u njegovoj slici, i pritom se u njima stvara elja za
roditeljem suprotnog spola i odbojnost prema roditelju istog. Kad prelazno bie
poeli zagrliti onog koga eli, najednom od svega vidi samo njegov spolni organ,
i zbog toga se naljuti. Na taj nain privlanost i odbojnost dovode do konane
smrti bia prelaznoga stanja.
Sad moramo rei da na taj nain prelazno stanje zavrava samo ponekad, zato to
umjetna oplodnja proturjei onome to govore neki nai spisi - odreenije
govorei, da roditelji moraju leati zajedno u stanju jake spolne uzbuenosti.
Danas, meutim, oevo sjeme moemo uvati u laboratoriju, i zatim ga, bez
ikakvog spolnog uzbuenja, ubaciti u majinu maternicu. Taj postupak koji
proturjei nekim naim svetim spisima danas je postao dio stvarnosti, i mi to
moramo prihvatiti. Kao sljedbenici tradicije Samostanskog sveuilita Nalanda iz
stare Indije, mi moramo prihvaati i razum i istraivanje. A s tog je stanovita
nae uobiajeno objanjenje nepotpuno.
13.
O neka bismo se zadubili u samo na jedno usmjerenu duboku meditaciju
U uznesenoj mudrosti zdruenog naravnog blaenstva i praznine
Dok traju etiri praznine nakon taljenja Mjesecu slinog bijelog sastojka
Na vatri gromu sline Mone ene.
14.
O neka bismo na mjestu prelaznoga stanja Dovrili sabrano meditiranje o iluziji
tako da poslije odlaska iz jasnoga svjetla
163
Ustanemo u Tijelu potpunog blaenstva blistajui slavom Buddhinih znakova i
ljepota
Iznikavi samo iz vjetra i uma jasnog svjetla smrti.
15.
Ako se, a zbog nae karme, uspostavi prelaz-no stanje
O neka bi se pogreni prividi proistili
Kroz neposredno razmatranje i shvaanje da opstojnost u sebi ne postoji
Ni patnja roenja, ni smrti, ni prelaznoga stanja.
16.
O neka bismo se rodili u istoj zemlji
Kroz jogu koja preobraava vanjsko, unutranje i tajno
Kad pojave se razni znaci - etiri zvuka prek-retanja elemenata
Tri strana privida i neizvjesnosti.
17.
0 neka bismo se ponovno rodili u najviem obliku odravanja ivota, u ovjeku
koji vjeba tantru i okrenut je nebu
Ili tijelu samostanskog ili svjetovnog uenika koji e ovladati trima oblicima
vjebe
1 neka bismo dovrili ostvarenje puta u dva
stupnja, stvaranjem i dovravanjem, I tako brzo stekli Buddhino tijelo - Istinu,
Potpuno blaenstvo i Zraenje duha.
164
Dodatak
Pjesma, njezin saetak i zakljuni savjeti
Slijedi pjesma prvog panen-lame sa saetcima pojedinih kitica i zakljunim
savjetima.
elje za oslobaanjem iz opasnog tjesnaca prelaznoga stanja, za oslobaanjem
junaka od straha Napisao prvi panen-lama Losang Chokvi Gveltsen
Prva kitica: Pribjeite i briga za druge ljude, elje za zatitom od strahova
ovog i sljedeeg ivota, kao i prelaznoga stanja
Ia i sva bia u itavom svemiru i bez izuzetka Pribjeite traimo sve do
najvieg prosvjetljenja U prolim, sadanjim i buduim Buddhama,
u Doktrini i Duhovnoj zajednici.
165
O neka bismo bili izbavljeni od strahova ovoga ivota, sljedeeg iprelaznoga
stanja.
1. Motiv za vjebanje mora nam biti dobrobit svih ivih bia - njihovo
osloboenje od patnje i postizanje savrenstva. Uvijek svoje motive, koliko je
god to mogue, usmjerimo na pomaganje drugima. Ili bar pokuavajmo nikome ne
nauditi.
2. Buddhe su uitelji duhovnog puta, ali oni spoznaju ne daju na dar, nego
moramo sami svakodnevno vjebati udorednost, sabrano meditiranje i mudrost.
Druga kitica: Kontempliranje o besmislenosti ivota i tome kako je teko nai
tijelo koje nas u njemu odrava, elje da se dopre do njegove biti
O neka bismo iz onoga to nas dri na ivotu izvukli smislenu bit
A da nas ne skrenu besmisleni poslovi ovoga ivota,
Zato to nam taj valjani temelj, do kojeg je tako teko doi a raspada se tako
lako,
Daje priliku da biramo izmeu dobitka i gubitka, udobnosti i bijede.
~ 1. Shvatimo kolika je vrijednost ljudskog tijela kojim smo obdareni, jer je
ono plod mnogih prolih dobrih uzroka. Uoimo injenicu da je nauk dostupan i
spreman za primjenu.
3. Predznaci se smrti znaju pojaviti godinu-dvije prije njezina dolaska. Oni nas
upozoravanu da se moramo pripremiti, no bolje se spremiti jo i prije njih.
Deveta kitica: elje da uzmognemo sauvati razumijevanje DUBLJE REALNOSTI KAD
PONE SVITANJE UNUTRANJIH ZNAKOVA
0 neka bismo shvatili besmrtni nain postojanja
Kad se prikaze razne, zabunom naom stvorene, utvare jezive i strane
A napose kad se fatamorgana, dim i krijesnice ukazu
1 nestanu nositelji osamdeset predodbi koje
nas vode.
1. Moramo shvatiti da bezbroj privida, od kojih su neki ak zastraujui i
uasni, a koji se znadu pojaviti pri umiranju, potjee od karme. Ne dopustimo da
nas one ometu.
2. Upoznajmo prve tri od osam prikaza: fatamorgana kao u pustinji, oblaii dima
iz dimnjaka ili rijetki dim u
172
prostoriji, te napokon krijesnice ili iskre u pepelu na dnu voka.
Deseta kitica: elje da, kad se gruba dualistika po-javaraspline, u sebi
stvorimo snanu svijest o ranijem kreposnom zbivanju
0 neka bismo stvorili snanu svijest o zbivanju u sebi i oko sebe
Kad se sastojak vjetar pone rasplinjavati u svijest
1 prestaje stalno vanjsko disanje, a grube se
dvojstvene pojave rasplinjuju, A svie privid u liku svjetiljke na maslac.
1. Iako um i materija imaju razliite supstancijalne uzroke,
oni djeluju jedno na drugo na mnogo naina.
2. Poslije tri unutranja znaka - fatamorgane, dima i krijesnica - dolazi i
etvrti, nalik plamenu svjetiljke na maslac ili svijee, koji je u prvi as
treperav, no onda se ustali.
3. Iako u tom trenutku prestaje vanjsko disanje kroz nos te vie nema svjesnih
reakcija na vanjske poticaje, ovjek jo nije umro. Dobro je ne uznemiravati
tijelo sve dok smrt ne doe do kraja.
4. Uspijemo li odrati punu svijest i introspekciju koji nam
omoguuju prepoznavanje trenutne faze unutranjeg procesa, to moe izazvati
snano shvaanje i potpomoi povoljno ponovno roenje.
173
Jedanaesta kitica: Zelje da, u trenutku kad se iskau tri prve praznine,
neposredno shvatimo narav vlastiTOG UMA
0 neka bismo sami spoznali svoju narav Kroz jogu koja shvaa da su cikliko
postojanje i nirvana prazni
Kad se privid, rast i stanje blisko prosvjetlje-nju rasplinu - prvi u potonje 1 doivljaji poput proimajue mjeseine, sunca i tame svanu.
1. Razmislimo kako razliiti stavovi i ideje imaju razliitu snagu u smislu
gibanja vjetrova prema njihovim objektima.
2. Shvatimo da poslije etiri unutranja znaka, to jest fatamorgane, dima,
krijesnica i plamena (svjetiljke na maslac ili svijee, u prvi as treperavog,
no koji se poslije ustali), sviu tri suptilna uma: um bijelog privienja, um
naranastocrvenog jaanja privienja, um svitanja crnog skoro-dosegnua.
3. Ne zaboravimo da moramo teiti tome da pomou ta tri
suptilnija uma shvatimo istinu o praznini.
4. Praznina ne znai nepostojanje, nego ona predstavlja odsustvo opstojanja u
sebi pojava, i to kako ivih bia tako i stvari.
5. Nauimo analizirati pojave. Usredotoimo se na pitanje jesu li one ijedan od
svojih individualnih dijelova, ili zbir svojih dijelova, ili neto posve drugo.
To e nam ukazati na to da pojave ne postoje na konkretan nain, a kako nam se
privida.
174
6. Svi uzroci i posljedice, agensi i djela, dobro i zlo, postoje samo
uvrijeeno; oni su ovisno nastali.
2. Moramo biti mirni. Zamislimo svoj okoli kao lijepe kue podignute u
spokojnom krajoliku. Zamislimo da je bit svih bia suut i mudrost. Smatrajmo i
vlastitu svijest blaenim umom to shvaa prazninu.
3. To e nam pribaviti ponovno roenje na mjestu na kojemu moemo nastaviti
vjebati radi postizanja dublje duhovne spoznaje.
Sedamnaesta kitica: eua da se rodimo na smislen
NAIN
O neka bismo se ponovno rodili u najviem obliku odravanja ivota, u ovjeku
koji vjeba tantru i okrenut je nebu
Ili tijelu samostanskog ili svjetovnog uenika koji e ovladati trima oblicima
vjebe
/ neka bismo dovrili ostvarenje puta u dva stupnja, stvaranjem i dovravanjem,
I tako brzo stekli Buddhino tijela - Istinu, Potpuno blaenstvo i Zraenje duha.
ZAKLJUNI SAVJETI
1. Usmjerimo svoje ponovno roenje tako da se rodimo s tijelom i u prilikama
koji nam omoguuju da stignemo do kraja zapoetog duhovnog puta.
2. Cilj je potpunog prosvjetljenja potpuno sluenje drugima.