Ontogeneza propagande

(Ontogenesis of Propaganda)
2004 Lejla Panjeta
Uvod
U veini strunih lanaka i literaturi nai e se uvrijeena postavka po kojoj je papa
Grgur XIV u Vatikanu 1966. godine ustanovio prvu organizovanu propagandnu instituciju, to
moe biti istinito samo u okvirima posmatranja propagandne djelatnosti kao institucije, koja
e se kasnije razviti u ministarstva za propagandu u faistikim, komunistikim pa i
demokratskim (u toku Hladnog rata, kao i danas pod ljepim nazivom) ideologijama i
drutvenim sistemima. Meutim, ukoliko paljivije promotrimo okolnosti nastanka Sacra
Congregacio de Propaganda Fide 1622. godine vidjeemo da ona svoje korijene tj. svoju
djelatnost krije u najmranijoj instituciji u istoriji Zapadne Evrope, a koja postoji i danas (pod
takoe ljepim nazivom). Rije je o Svetoj inkviziciji. Nastanak i razvoj inkvizicije
nemogue je pratiti bez uvida u nain ivota u srednjovjekovnoj Evropi u 14. i 15. vijeku, kao
i bez okolnosti formiranja katolike vjere na Prvom optem koncilu hrianske crkve u Nikeji,
koji je sazvao Konstantin, rimski imperator, poznat i po ponovnom ujedinjenju raspadnute
Rimske imperije u 4. vijeku.
Pitanja
1. Da li je propaganda komunikacija ustanovljena unutar crkvenih instucija u srednjem
vijeku?
2. Koliko je svaka vjera propagandna komunikacija?
3. Koliko su propagandni metodi naslijedili od religijskih mtoda irenja vjere?
4. Koji su crkveni metodi propagande i koliko je Sveta inkvizicija povezana sa prvim
institucijama propagande?
5. ta je u ontogenezi propagande naslijeeno u dananjem globalizacijskom
demokratskom drutvu?
Diskusija
Svaka vjera na svijetu temelji se na izmiljotinama. To je definicija vjere
prihvaanje onoga za to mislimo da je istina, a to ne moemo dokazati. Svaka vjera opisuje
boga metaforom, alegorijom i pretjerivanjem, od vremena ranih Egipana sve do suvremenog
vjeronauka u kolama. Metafore pomau naim mozgovima da obrade neobradivo. Problemi
nastaju kad ponemo doslovno vjerovati u vlastite metafore (Brown: 2003; 340). Kad
ponemo vjerovati u istinu u mainstreamu, kojom manipuliu monici isto je to i vjerovanje
u bogove ili Boga kojeg predstavljaju religije. I jedana i druga forma vjerovanja jeste
propagandnog karaktera i nosi odjeu lai i istina u jednakoj formi i sadraju. Kada je na
koncilu u Nikeji Konstantin, inae paganin poklonik kulta Sol Invictus, ustanovio crkvene
rituale i nauavanje, napravio je savrenstvo u propagandnoj denominaciji i selektivnoj
interpretaciji. Do ovog koncila na Isusa se gledalo kao na smrtnog ovjeka, to je i bio,
zakoniti nasljednik judejskog prijestolja, porijeklom iz Aronove i Davidove loze (svjetovne i
duhovne vladajue krvne linije), dakle, smrtnik, pobunjenik protiv rimske okupacije njegove

zamlje (Judeje) i ovjek izuzetne duhovne i svjetovne snage, te potomak kraljeva i nasljednik
judejskog prijestolja.1
ak i danas zvanina Crkva priznaje postojanje spisa Q, navodnog evanelja, koje
je Isus svojom rukom napisao.2 Iako se na kanonske knjige gledalo kao da su dela boanskog
nadahnue, pa je stoga iz njih morala da bude uklonjena svaka, ak i najsitnija ljaga
mnogobotva, odnos prema apokrifnim knjigama bio je blai. Mnogim potisnutim mitovima
dozvoljeno je, takoe, da se pojave u nesumnjivo pravovernom okviru postbibilijskih
midrakih tumaenja (Grevs: 2003; 6).
Konstantin je Isusa uzdigao na nivo Boijeg Sina, ovjeijeg Sina i samog Boga.
Naime, paganski obiaji i magijsko u svijesti ljudi oduvijek su bili snaniji od racionalnog, te
je Crkva godinama morala da se bori sa paganskim simbolima i obredima, koje je na kraju
usvojila i denominirala u svom nauavanju. Bog sunca bio je Amon Ra, kao i Mithras ili
Mitra, koji je jo bio poznat pod nazivom Svjetlo svijeta ili Sin boiji. Paganski bog Mitra
roen je 25. decembra, a pokopan je u kamenoj grobnici iz koje je uskrsnuo tri dana kasnije.
Uskrsnue nalazimo i kod Dionisa i Ozirisa. Konstantin poklonik kulta sunca Sol Inviktus,
koji je u 4. vijeku bio najpopularniji, sve ove paganske simbole jednostavno je prisvojio
Crkvi. Kroz ovu denominaciju kao propagandni metod nastala je Crkva. Konstantin je bio
odlian poslovni ovjek. Vidio je kranstvo u usponu i jednostavno se kladio na konja koji je
ionako ve pobjeivao. Povjesniari se jo uvijek dive genijalnosti kojom je Konstantin
obratio pogane koji su oboavali sunce u krane. Stapanjem poganskih znakova, datuma i
rituala u kransku tradiciju koja se sve vie irila, stvorio je jednu vrstu hibridne vjere koja je
bila prihvatljiva objema stranama (Brown: 2003; 234).
Osnovni spis - sveta knjiga koju propagira ova vjera kao jedinu istinu zapravo je
ljudski proizvod, za razliku od Tore i Kurana, za koje nije poznato da sadre kanonske spise,
kao ni to da negdje mogu postojati apokrifni ili neki skriveni spisi koji nisu uvrteni u ove
svete knjige. Sredinom prolog vijeka skandal u religijskom svijetu izazvalo je pronalaenje
svitaka iz Kumrana i otvaranje spisa iz Nag Hammadija koji su pokazali nove svitke i
apokrifna evanelja, a kojima bi se kompletna crkvena vizija tumaenja svijeta mogla sruiti.
Biblija je ljudski proizvod. Ne Boiji. Biblija nije pala sa neba. Napisao ju je ovjek kao
povijesni zapis nemirnih vremena i razvila se kroz nebrojene prijevode, dodatke i revizije. U
povijesti nikada nije postojala definitivna verzija Biblije... Prilikom sastvaljanja Novog
zavjeta razmatralo se vie od osadmeset evanelja, a opet samo je relativno nekoliko izabrano
da ue u njega Matej, Marko, Luka i Ivan bili su meu tih nekoliko... Fundamentala ironija
kranstva! Bibliju, onakvu kakvu je danas poznajemo, kolacionirao je rimski car Konstantin
veliki, koji je bio poganin (Brown: 2003; 233, 234).
Borei se sa paganskim simbolima i obredima, te sa snanim arhetipima magijskog u
ovjeku, koje se manifestovalo kroz tajne rituale i obrede veinom na selu, Crkva je na kraju
neke od tih simbola i obreda usvojila, meutim, one koje nije mogla iskorijeniti kao to su
kult oboavanja prirode i komunikacija sa prirodom, izvornu magiju, koju je crkva tretirala
kao herezu, strogo i brutalno je kanjavala. Tu se nalaze prvi korijeni propagande kao
institucije. Prvi metodi propagandnih institucija bili su sila i ubijanje.
Naime, seljaci su se uvijek drali drevnih obreda i obiaja, potovali kult prirode i
odravali magijske svetkovine i obiaje u ast prirode i roenja proljea, klijanja i etvi ono
to danas nazivao sujevjerjem. Pa i danas seljaci imaju svoje udne obiaje prepune
sujevjerja, koji potiu od tih drevnih kultova oboavanja prirode ili ivljenja u skladu sa
prirodom. Na primjer, dananje sujevjerje po kome ne valja rezati nokte ili bacati smee uvee
potie iz starih vremena u kojima nije bilo struje ili fenjera, pa je i bilo logino da se po noi
uporedi Brown: 2003, Bajdent, Li, Linkoln: 2002, Baigent, Leigh, Lincoln: 1997, Hopkins,
Simmans, Wallace-Murphy: 2001
2
uporedi Brown: 2003; 234
1

ne hoda oko otpada (ovjek moe pasti ili ga mogu napasti ivotinje, koje tu prebivaju) ili radi
sa makazama (ovjek se moe porezati). Ovome je vrlo slino dananje sujevjerje koje oni
koji ive u gradu ispoljavaju prema pravnicima i ljekarima, bez ijeg magijskog upliva u
ivote ljudi, u smislu rjeavanja problema, nije mogue opstati.
Crkva je u srednjem vijeku imala ogroman strah od seljaka, pa ak i porijeklo engleske
rijei vilain (zao podao) ima korijene u rijei villager (seljak)3, budui da su seljaci uvijek
mitoloko i magijsko odravali aktivnim i funkcionalnim, iz prostog razloga suoenja sa
prirodom i okolinom osnovnim elementima vjetrom, vodom, vatrom, zrakom i zemljom
od kojih mu je ovisio opstanak, u to doba bez motokultivatora, struje ili televizije. Drevni
sistem vjerovanja uvijek je ukljuivao magijski dualizam podjelu na muki i enski princip,
tj. dobro i zlo, neprijatelja i spasitelja, jin i jang. Sve su to drevni magijski obrasci, koji svoje
korijene nalaze u arhetipovima. Taj dualizam Crkva je nazivala herezom, budui da nije
ukljuivao Sveto trojstvo, te Crkvu kao posrednika do Boga tj. boanske svjetlosti, mudrosti,
nirvane ili spasenja. Heretiari su takoe bili svi oni koji su odravali kult Majke zemlje ili
jednostavno potovali prirodu, koja je znaila opstanak. Taj kult Majke zemlje i boice
plodnosti toliko je snaan da je jednak u svim ranim civilizacijama na svijetu, koje su bile
milionima kilometara daleko, a odravale iste obrede i aktivirale iste arhetipe u vezi sa
prirodom i potovanjem Zemlje.4
Ispod kaosa u svijetu nalazi se red. Kad su ljudi u prolosti otkrili PHI, bili su sigurni
da su nabasali na Boiji graevni blok svijeta i zbog toga su poeli oboavati prirodu. A jasno
je i zato. Boija ruka jasno se vidi u prirodi i zato sve do danas postoje poganske vjere, vjere
koje oboavaju Majku zamlju. Mnogo nas slavi prirodu na nain na koji su to inili pogani, a
da to ak i ne znaju. May Day je savren primjer. Proslava dolaska proljea... zemlja se vraa
u ivot da bi proizvela obilje. Tajanstvena magija kao sastavni dio boanske proporcije
zapisana od poetka svijeta. ovjek se jednostavno pridrava pravila prirode, a umjetnost je
ovjekov pokuaj da oponaa ljepotu Stvoriteljeve ruke (Brown: 2003; 96).
Konanu borbu sa paganskim potovanjem prirode Crkva je preuzela u srednjem
vijeku, kada je kao vlasnik (i zemlje kao feudalac i duha ljudi kao arbitar za spasenje i
dobro) ojaala i preuzela iskorjenjivanje svega onoga to joj nije odgovaralo na putu do moi i
novaca. Prema Robinsonu (1999) najvei broj rtava u istoriji relgije zabiljeen je u 13. vijeku
na jugu Francuske, kada je 10.000 mukaraca, ena i djece pobila papina kriarska vojska.
Tokom ovog svetog rata Dominik Guzman osnovao je svoj Dominikanski red, koji je odigrao
kljunu ulogu u osnovanju Svete Rimske i Svjetske Inkvizicije. 5 Kada je vojni zapovjednik
uoi napada na grad Bziers zapitao papinog legata kako e njegove trupe meu 15 000
mukaraca, ena i djece moi raspoznati tko su heretici a tko lojani kriani, ovaj mu je
odgovorio: 'Pobijete ih sve! Bog e prepoznati svoje!' Pokolj koji je zapoeo 1209. godine,
trajao je do 1294. godine (Robinson: 1999; 261, 262).
U ovom pokolju poginuli su roditelji Guillaume de Nogareta, optueni kao albianski
heretici, zbog ega je udio za osvetom Rimskoj Crkvi. Ovaj mag propagande djelovao je na
dvoru Filipa IV Francuskog, gdje je i sam papa Klement V, izmanipuliran ili eljan bogatstva
Templara dozvolio njihovo unitenje i ubijanje. Templari su u to vrijeme bili najbogatiji ljudi
u Zapadnoj Evropi i djelovali kao prvi bankari i masovni komunikatori, sa svojom mreom
(pretea interneta i Western Uniona) redovnika, vojnika i lanova svuda u Zapadnoj Evropi,
Sjevernoj Africi i na Bliskom istoku. Kao i danas, Templari su tada omoguavali da poaljete
rodbini ili prijateljima novac u jednom gradu, a da ona bude uruena u drugom gradu istog
dana. Ovaj moni red, kojeg je dva vijeka prije ustanovila sama Crkva, kao vitezove koji su
trebali uvati hodoasnike na putu do Svete zemlje (Jerusalema), 1307. godine kompletan je
vidi: Brown: 2003, Bajdent, Li, Lincoln: 2002, Faust: 2000
uporedi Frejzer: 2003
5
uporedi Robinson: 1999, Baigent, Leigh: 2002a
3
4

nestao, na isti nain kao i godinu ranije idovi u Francuskoj. Obje propagande za unitenje
vodio je Gullaume de Nogaret.
U Francuskoj je 1306. godine provedena tajna operacija protjerivanja i hapenja
francuskih idova. Gotovina i drugi vidovi bogatstva koje su posjedovali idovi prebaeno je
u riznicu kralja Filipa. Bilo je objavljeno da je francuska kruna postala sljednikom njihovih
potraivanja, te da se svi dugovi francuskim idovima imaju od sada isplaivati zakonitom
vlasniku tih rauna Dravnoj blagajni Francuske (Robinson: 1999; 144). Ova akcija bila je
uvod za propagandnu akciju koja se odigrala 1307. na petak 13. (koji se od tada smatra
nesretnim danom) kada su kraljeve trupe upale u svako templarsko sjedite. Cilj je bio ukinuti
Templare i time pribaviti bogatstvo i posjede, te kamate od dunika Templarima za Filipa IV
Francuskog, u emu mu je pomogao papa Klement V. Ovo je izvedeno tako to su se u
templarske redove (idovske prije toga) ubacili pijuni, pa su se poele iriti glasine u vidu
optubi za herezu i oboavanje idola, homoseksulanost, blasfemiju, odravanje tajnih veza sa
muslimanima, te gnusnih seksualnih obreda u krugovima ovih zajednica. Tu naravno igra
ulogu repeticija i stvaranje jedinstevnog stava tj. revolta stanovnitva, kroz koje se nalazi
opavdanje za akciju protiv bogohulnika koji su ve u ovoj fazi poprimili ahretipski oblik
neprijatelja. To je kalsini propagandni metod za stvaranje pristanka stanovnitva na ubijanje i
genocide, kroz denominiranje neprijatelja (heretiara) i kreaciju ugroenosti ostalih
(spaenih).
Templari ne samo da su opljakani, ve su ubijani i mueni prema parametrima i kroz
sisteme novostvorene institucije inkvizicije, koju su osnovali Dominikanci. Kako
redovnicima i sveenicima uglavnom nije bilo dozvoljeno proljevati krv, mnoge su sprave
nainjene tako da su omoguavale nanoenje neizdrivih boli bez pucanja koe... uareno
eljezo moglo se uportrijebiti bilo gdje na tijelu, ak i na genitalijama, a ponekad su se
koristila i eljezna klijeta kojima su se otkidali dijelovi mesa, nakon ega su se uarenim
viljukama odmah zatvarale rane, kako bi se sprijeilo krvarenje. Hladna klijeta su se
koristila za upanje kostiju i zuba, a ponekad zajedno sa zubnom aicom, to je pojaavalo
bol (Robinson: 1999; 148).
Nita nevjerovatniji ili civilizovaniji nisu metodi muenja u 20. vijeku. Sjedinjene
Amerike Drave su 80-tih godina prolog vijeka trenirale salvadorsku vojsku, a posljedice
tog treniranja opisao je katoliki svetenik Daniel Santiago u jezuitskom asopisu Amerika.
Vrativi se kui, jedna seljanka je zatekla svoje troje djece, majku i sestru kako sede za
stolom; glave su im bile odseene i precizno postavljene na sto, nasuprot tela, a ruke stavljene
na glave, tako da je izgledalo 'kao da svako telo miluje svoju glavu'. Ubice, Salvadorska
narodna garda, nisu mogle da odole ni glavi osamnaestomesene bebe, pa su i na nju postavili
deije ruice. Na sredinu stola je ukusno postavljena velika plastina zdela, puna krvi...
Vodovima smrti u Salvadoru nije dovoljno da ljude samo ubiju oni im seku glave i nabijaju
na koleve kojima posle obiljeavaju teren. Nije im dovoljno to mukarcima odseku
genitalije, nego im s njima zapue usta. Narodnoj gardi nije dovoljno da samo siluje
salvadorske ene; lica im prekrivaju izrezanim matericama. Ni decu nije dovoljno samo ubiti;
tela im vuku po bodljikavoj ici sve dok meso ne pootpada s kostiju, a njihove roditelje teraju
da to gledaju (omski: 1999; 42,43). Nita drugaije nije postupala ni vojska Rimske
imperije, Otomanskog carstva, Austrougarske i svih drugih vele-sila.
Isti opisi muenja koje je jo u mitu o Trojanskom ratu Ahilej proveo nad mrtvim
tijelom Hektora, mogu se pronai i danas. Agresija Srbije i Crne Gore na Bosnu i genocid nad
muslimanskim i hrvatskim stanovnitvom poetkom 21. vijeka kroz iskopavanja masovnih
grobnica otkriva tragove o bestijalnosti ovjeka, istoj onoj koju je civilizovani svijet osudio u
Holokaustu. Doivljaj slika amerikog vojnika iz Iraka, kome su islamski teroristi odsjekli
glavu i postavili je na njegovo tijelo, kao i slike iivljavanja amerikih vojnika nad
zatvorenicima u Iraku u 2004. godini iste su one koje evociraju opisi inkvizicijskog muenja,

koje su tek u 18. vijeku dekretom Marije Terezije, poznatim pod nazivom Trei stepen,
sankcionisano i ozakonjeno.
Ozakonjena tortura sadravala je tri stepena muenja, kojima su standardizirani njeni
metodi. Na prvom stepenu bi se okrivljeni ispitivao, dok mu se palac stiskao izmeu eljaznih
klinova, a korijen nokta pritiskala ipka ili igla. U drugom stepenu ispitanik je go i svezane
ruke su mu podignute uvis, dok mu se sa strana od struka do pazuha spaljivala koa. Na
treem stepenu dravno standardiziranog muenja rtvine ruke su vezane iza lea, a
konopac privren za plafon tako da se ispitanik povlaenjem konopa odizao od zemlje, to
je rezultiralo lomljenjem zglobova ili ruku. Ako ispitanik ne bi priznao optube, putan je na
slobodu.6 Staljinistike i faistike metode nisu nita razliite od ovih srednjovjekovnih, a jo
uvijek se ne zna istina o zatvorenicima (njihovoj nevinosti ili krivnji) i uslovima u
Guatanamu.
Danas se slike muenja prenose internetom, u srednjem vijeku trg je bio internet.
ovjekovu potrebu za katarzom kroz ubijanje i krvolona muenja ne moe izmijeniti
nikakva civilizacija. To mu je imanentno od samog poetka - crkvenim tumaenjem izgona iz
Raja. im je zakoraio u svijet, u koji ga je nasilno i na prevaru dovela ena uzeo je konce u
svoje muke ruke i ubio svog brata. Dani boginja doli su kraju. Klatno se zaustavilo. Majka
zemlja postala je svijet mukaraca, a bogovi unitenja i rata naplaivali su svoj danak. Muki
ego potroio je dva tisuljeja trei naokolo bez nadzora svoje enske partnerice. Sionski
priorij bio je uvjeren da je upravo to brisanje svete enstvenosti u suveremenom ivotu
uzrokovalo ono to ameriki Indijanci Hopi zovu koyanisquatsi 'ivot bez ravnotee'
nestabilna situacija oznaena ratovima nabijenim testosteronom, pretek enomrzakih
drutava i sve vee nepotovanje prema Majci zemlji (Brown: 2003; 126). 7 Meutim,
suprotno miljenju Browna (2003) prezir prema eni i ukidanje svete enstvenosti nije izumila
Crkva, ve prelazak iz matrijarhata u patrijarhat i sama kreacija monoteizma. Era en el
judasmo, y no en cristianismo, que las mujeres estaban rigurosamente marginadas hasta en
los lugares de culto y forzadas a mantenerse dentro de un espacio perifrico acotado
especialmente para ellas (Cruz: 2003; 66). Bilo je u judaizmu, ne u hrianstvu, da su ene
rigrozno marginalizirane ak i na mjestima bogotovlja i natjerane da se dre u okvirima
jednog perifernog prostora obiljeenog specijalno za njih.8 ena je (prema hrianskom
tumaenju) demonizirana (prevara sa jabukom) od samog Stvaranja i minimalizirana (nastala
od rebra), da bi u srednjem vijeku bila oznaena kao heretik (vjetica). Demoniziranje ene ili
paganskih simbola savren je metod za propagandne ciljeve proizvodnje smisla kreacijom
neprijatelja. Imenovanje heretika ili u dananje vrijeme terorista jeste najstarije i najefikasnije
sredstvo propagande.9
Kampanja protiv Templara u srednjem vijeku, koji su oznaeni kao heretci i pagani
kroz tajne veze sa magijskim kultovima potovanja prirode, urodila je plodom, te im se
istorijski i manistreamski tada gubi svaki trag. Postoje indicije i teorije po kojima je
Temparski red u tajnosti prerastao u Masonski red i tako nastavio da ivi oformivi drutvo
kome je ugradilo neka od svojih naela. 10 Nasuprot Templarima kampanja protiv idova i svih
drugih vrsta heretika ili vjetica traila je da se oformi jo jedna stranija institucija panska
6

uporedi Robinson: 1999

ene u sinagogama, kao i u damijama, imaju posebno mjesto, odvojeno od mukaraca,

koji upravljaju religijskim ceremonijama; esto iza njih ili na galerijama.
9
Hiljadugodinje nepotovanje prema Majci zemlji pod izgovorima tzv. civilizacije i nauke kao
i religijski ovinizam prema enama, konano je poelo da uzima svoj danak. Zemlja se
buni. Od globalnog zagrijavanja do genetikog ininjeringa, koji enama omoguava
razmnoavnje bez mukaraca; ini se da se Boginje vraaju vidi Moore: 2002, Cruz: 2003
10
uporedi Robinson: 1999, Knight, Lomas: 2000, 1997, Read: 2003, Hopkins, Simmans,
Wallace-Murphy: 2001
8

Inkvizicija, koja je pod odobrenjem Izabele i Ferdinanda 1492. godine unitila posljednje
kraljevsko maursko uporite u Granadi, te izgnala muslimane i idove iz panije, a one koji
su ostali u svojim domovima pokrstila ili pogubila.11 Iste godine Columbo e otkriti Ameriku,
novi kontinent, na koji e donijeti ovu prelijepu civilizaciju.
Slian genocid nad idovskim i muslimanskim ivljem desio se u Portugalu, 12 po
ugledu na svoje panjolske susjede, kada su kraljevske vlasti nasilno dovele svo nehriansko
stanovnitvo na masovno krtenje. Tada su im data nova imena i rok od dvadeset godina u
kojima bi trebali da prestanu upranjavati svoje heretike i paganske vjere i obrede. Oni
koju su pobjegli ili bili istjerani utoite su pronali u mainsteramsko ozloglaenom
Otomanskom carstvu, gdje su idovi i muslimani bili prihvaeni, te im je dopueteno da svoje
religije i obiaje zadre, do dananjih dana (kao to je sluaj sa Sefardima u Bosni).
Heretici su se morali ubijati kako ne bi utjecali na druge i tako poremetili ureeno
autokratsko drutvo (Robinson: 1999; 261). Denominaciji heretika i kreiranjem neprijatelja,
kao to je bilo optuivanje muslimana i jevreja, tj. njihovih vjera za suu, kugu ili druge
prirodne nepogode i poasti, posvetila se Crkva i novostvorena instutucija propagande
inkvizicija, kako ne bi zarazili druge poslunike (ovce i koze), koji bi onda moda eljeli
promijeniti neto u svijetu i njegovoj ureenosti, nad kojom je dominirala Crkva (danas monici, profit, Corporate America). Ovo je princip ubijanja virusa u samom korijenu ili ono
to Chomsky (2002) naziva teorijom trule jabuke. Jedna trula jabuka moe pokvariti cijelu
kacu, te je stoga potrebno djelovati u samom korijenu, kako bi se virus heretiar (danas
terorista, jue komunista, faista) uklonio i osigurao status quo tj. zadralo tumaenje svijeta
kakvog ga namee onaj na vlasti. Crkva vie ne koristi kriare da pokolju nevjernike, ali
njezin uticaj nije nita manje uvjerljiv. Nita manje podmukao (Brown: 2003; 402). Umjesto
inkvizicije 21. vijek ima ameriko-puritansko dijeljenje pravde preko humantiranih
intervencija u ileu, Nikaragvi, Salvadoru, Afganistanu, Iraku, Iranu, Izraelu, Jugoslaviji,
Sudanu i sl.
U doba televizije i masovnih medija, meutim, ak ni Sveta sluba nije mogla ostati
ravnoduna prema svome ugledu u javnosti i odnosima sa javnou. Pod pokroviteljstvom
pape Pavla VI, ustanova je 1965. svojim imenom stoljeima izazivala strah i odbojenost. Pod
vodstvom novoga prefekta, jugoslavenskog kardinala Franje epera, promijenila je ime koje
nije bilo toliko prijetee koliko jezgrovito postavi Kongregacija za nauk vjere. Biva je
Inkvizicija od tada nastavila djelovati pod novim nezgrapnim imenom, kao da je tim duhu
milosnijim nazivom mogla prikriti svoju krvavu prolost (Baigent, Leigh: 2002a; 230, 231).
Postulati propagande, kako moderne (demokratske, slobodne Corporate America,
civilizovane) tako i inkvizicijsklih metoda zapravo su isti imenovanje neprijatelja. U sluaju
vjere neprijatelj je heretik. Glavnu ulogu u 'otkrivanju, kanjavanju i sprijeavanju hereze'
imala je, kako se tada nazivala, Kongregacija Svete Stolice, (Congregation of the Holy
Office) no koju su i dalje zvali Inkvizicijom. Njene je svete dunosti, u velikoj mjeri obnaao
Red Propovjednika, dominikanaca, kojeg je osnovao panjolski sveenik, Dominik Guzman
(kasnije sv. Dominik) (Robinson: 1999; 149).
Metodi ove inkvizicijske propagande sastoje se iz sljedeih elemenata:
- pijuniranje i doaptavanje (glasine o hereticima)
- javno optuivanje
- imenovanje neprijatelja i njegovih grijeha
- aktivacija ugroenosti od neprijatelja koji prijeti
- kanjavanje katarza pravde (ubijanje, muenje, agresija)
- eliminacija prijetnje imenovanje spasitelja (spas due, spas svijeta
kakvog ga poznajemo)
11
12

uporedi Zimler: 2004, Ali: 2000, Aznar: 2000

vidi Zimler: 2004

Ovi metodi savreno funkcioniu i danas, upravo zato to su mitolokog porijekla

odnosi neprijatelja i spasitelja. Osnov katolikog uenja, tj. uenja Isusa jeste ljubav (to se ak
moe na svakom koraku proitati i u kanonskim, propagandno osmiljenim evaneljima u
Bibliji). Nije li onda paradoksalno da u vjeri koja propovjeda ljubav i opratanje ima toliko
represije i proljevene krvi. Upravo to je savrenstvo denominacije kao propagandnog metoda.
Treba li onda uopte traiti paralelu sa predstavljanjem amerike slobode i stvarnim
amerikim ureivanjem pravde u svijetu u odnosu na predstavljenu ljubav u crkvenom uenju
i stvarnu istoriju inkvizicijskih muenja? Priznajem da su, s estetskog stajalita, religije
katolika moda vie no ijedna druga sa svojim divnim katedralama, obredima, liturgijama,
odjeom, prikazanjima, ikonografijama, glazbom obino velianstveni izvori uitka koji
ugaaju oku, senzibilitetu, potiu matu i sagorijevaju u nama zle misli. Ali u svima su njima
uvijek prikriveni cenzor, komesar, fanatik i sprave za muenje i inkvizicijska kljeta. Tono je
takoer, da bez njihovih zabrana, grijehova, grmljavine udorea, elje nadasve seksualne
ne bi dosegle profinjenost kakvu su imale u odreenim razdobljima (Llosa: 2000; 134).
Upravo tamo gdje je navea represija, postoji i najvei otpor, hereza, tajna drutva,
teorije zavjere i kritika. U srcu Corporate America, koja vlada svijetom na svaki nain, nalazi
se jedan Michael Moore ili Noam Chomsky, kritiari takvog svijeta, Don Kihoti u borbi protiv
njega. U centrima u kojima je dominirala inkvizicija rodile su se najgnusnije preljubnike
legende Valmont (Francuska), Don Juan (panija) i Casanova (Italija). Otpor represiji i
obmanama koje su nudile Crkva (danas ameriki san o uspjehu) upravo je najjai tamo gdje
mu je korijen, pa tako i propaganda usavrava svoje metode u tim centrima moi.
Ono to nije postignuto silom, postie se suptilnijim propagandnim metodima kroz
mainstream medije danas. Osnov tih metoda mitoloka kreacija neprijatelja jeste ista uvijek
i svugdje. Nazivi za institucije su uljepani i promijenjeni - denominirani.
Za razliku od svojih iberskih suparnica, papinska ili Rimska Inkvizicija nije bila
odgovorna nijednom svjetovnom moniku. Djelujui diljem Evrope, svoju je vjernost
polagala samo Crkvi. Utemeljena poetkom 13. stoljea, bila je 250 godina starija od
panjolske Inkvizicije, a svoju je ibersku suparnicu ak i nadivjela. Ona postoji i djeluje jo i
danas, iako pod novijim, manje emotivnim i manje stimgatinim imenom. Kao Kongregacija
za nauk vjere, ona jo uvijek ima kljunu ulogu u ivotima milijuna katolika diljem svijeta
(Baigent, Leigh: 2002a; 14). Dakle, instutucija inkvizicije porodila je instituciju za edukaciju
jo jedan propagandni metod.
Kongregacija je smjetena u nekadanjoj Palai Inkvizicije, Casa Santa, velikome
zdanju s impresivnim ulaznim vratima u ulici Via del Sant'Ufficio, nedaleko od Trga Svetog
Petra. Prvotne tamnice pretvorene su u urede i arhive. U tome sjeditu Kongregacija vodi
svoje poslove, veinom sudski nepristrasno. Kongregacijskim sudom uvijek predsjedaju
dominikanci, a najmanje dvojica pomonih sudaca su dominikanci. Na taj se nain njeguje
tradicionalna povezanost s prvotnom Inkvizicijom iz trinaestog stoljea (Baigent, Leigh:
2002; 233).
Zakljuak
Inkvizicijski metodi i danas su veoma ivi i funkcioniu besprijekorno pozivajui se
na mitoloko i kreirajui svoja tumaenja svijeta i smisla u svijetu, kroz metode denominacije,
dualizme neprijatelja i spasitelja, te selektivne interpretacije. Ono to je Sveta kongregacija za
irenje vjere 1622. godine imala kao svoj princip interpretacije interpretacio romanorum,
kroz mainsteram, multimedije, interaktivnost komunikacije postalo je interpretacio
corporatus americanum. Meutim, ne moe se negirati i sve ono dobro to je Crkva uradila
u dananjem savremenom svijetu, ali isto tako ni njena podmukla, tajanstvena i propagandom
zamaskirana krvava prolost. Katolika inkvizicija objavila je knjigu koja se moe nazvati

najkrvolonijom u povijesti ovjeanstva. Malleus maleficarum ili Vjetiiji malj

indoktrinirala je svijet 'opasnostima od slobodnih ena' i upuivala sveenstvo kako da ih
pronae, mui i uniti. Te navodne 'vjetice' bile su znastvenice, sveenice, Ciganke, gatare,
oboaveteljice prirode, travarke i sve one koje su bile 'na udan nain povezane s prirodom'.
Babice su takoer ubijali zbog njihove heretike prakse koritenja medicinskog znanja kako
bi olakale bol rodiljama patnja, koju je Crkva zastupala, bila je pravedna Boija kazna to
je Eva otkinula jabuku sa drveta znanja i na taj nain bila odgovorna za Istoni grijeh.
Tijekom tristo godina lova na vjetice, Crkva je spalila na lomai nevjerovatnih pet milijuna
ena. Propaganda i krvoprolie su upalili. Dananji svijet je ivi dokaz toga (Brown: 2003;
126). Imperije ubjeuju ili ubijaju, jer kako kae Moore odgajani smo u vjerovanju da
imamo pravo rjeavati nae sukobe kroz nasilje.13

izjava Michaela Moora intervju u magazinu Hollywood, No. 105, str. 37-39; tekst
Teoretiar zavjere No.1
13

Biljeke i navodi:
uporedi Brown: 2003, Bajdent, Li, Linkoln: 2002, Baigent, Leigh, Lincoln: 1997, Hopkins,
Simmans, Wallace-Murphy: 2001
2
uporedi Brown: 2003; 234
3
vidi: Brown: 2003, Bajdent, Li, Lincoln: 2002, Faust: 2000
4
uporedi Frejzer: 2003
5
uporedi Robinson: 1999, Baigent, Leigh: 2002a
6
uporedi Robinson: 1999
7
ene u sinagogama, kao i u damijama, imaju posebno mjesto, odvojeno od mukaraca, koji
upravljaju religijskim ceremonijama; esto iza njih ili na galerijama.
8
Hiljadugodinje nepotovanje prema Majci zemlji pod izgovorima tzv. civilizacije i nauke kao i
religijski ovinizam prema enama, konano je poelo da uzima svoj danak. Zemlja se buni. Od
globalnog zagrijavanja do genetikog ininjeringa, koji enama omoguava razmnoavnje bez
mukaraca; ini se da se Boginje vraaju vidi Moore: 2002, Cruz: 2003
9
uporedi Robinson: 1999, Knight, Lomas: 2000, 1997, Read: 2003, Hopkins, Simmans, WallaceMurphy: 2001
10
uporedi Zimler: 2004, Ali: 2000, Aznar: 2000
12
vidi Zimler: 2004
13
izjava Michaela Moora intervju u magazinu Hollywood, No. 105, str. 37-39; tekst Teoretiar
zavjere No.1

Reference izvori:

Ali, Tariq (2000): Sjene narova drveta. Sarajevo: Ljiljan

Ali Tariq (1992): Shadows of the Pomegranate Tree. Chatto&Windus Ltd.
Aznar, Fernando (2000): Espaa medieval Musulmanes, judos y cristianos. Madrid: Anaya, Vida
Cotidiana, primera edicin 1999
Baigent, Michael & Leigh, Richard & Lincoln, Henry (1997): Sveta krv, sveti gral. Zagreb: Stari grad
Baigent, Michael & Leigh, Richard & Lincoln, Henry (1982): The Holy Blood and the Holly Grail.
(izdava nije naglaen)
Baigent, Michael & Leigh, Richard (2002): Inkvizicija. Zagreb: Stari grad
Bajdent, Majkl & Li, Riard & Linkoln, Henri (2002): Mesijansko zavjetanje. Beograd: No limit
books, BATA
Baigent, Michael & Leigh, Richard & Lincoln, Henry (1986): The Messianic Legacy. London: Jonathan
Cape Ltd
Brown, Dan (2003): Da Vincijev kod. Zagreb: VZ
Brown, Dan (2003): The Da Vinci Code. (izdava nije neveden)
Cruz, Luis G La (2003): El regreso de la Diosa. Madrid: Ao/Cero
Chomsky, Noam (2002): Mediji, propaganda i sistem. Zagreb: to ita? (originalno izdanje nije
naznaeno)
Faust, Viktoria (2000): Vjetice knjiga sjena. Zagreb: Tajne u Depu
Frejzer, Dejms Dord (2003): Zlatna grana prouavanje magije i religije. Beograd: Ivanievi
Frazer, James George (1922): The Golden Bough. London: Macmillan and co., limited
Grevs, Robert & Patai Ralf (2003): Hebrejski mitovi knjiga postanja. Beograd: Alnari
Hopkins, Simmans, Wallace-Murphy (2001): Rex Deus. Zagreb: Stari grad
Hopkins, Simmans, Wallace-Murphy (2000): Rex Deus. Great Britain: HarperCollinsPublishers Ltd.
Knight, Christopher & Lomas, Robert (2002): Drugi mesija. Zagreb: Stari grad
Knight, Christopher & Lomas, Robert (1997): The Second Messiah. (izdava nije naveden)
Knight, Christopher & Lomas, Robert (2000): Hiramov klju. Zagreb: Stari grad
Knight, Christopher & Lomas, Robert (1996): The Hiram Key; Pharaohs, Freemasons and the
Discovery of the Secret Scrolls of Jesus. (izdava nije naveden)
Llosa, Mario Vargas (2000): Don Rigobertove biljenice. Zagreb: Vukovi&Runji
Llosa, Mario Vargas (1997): Los Cuadernos de Don Rigoberto. (izdava nije naveden)
magazin Hollywood (Hrvatska - filmski magazin) No. 105
Moore, Michael (2002): Stupid White Men. London: Penguin Books
Read, Piers Paul (2003): Templari. Zagreb: Stari grad
Read, Piers Paul (1999): The Templars. Great Britain: Weidenfeld & Nicholson
Robinson, John J. (1999): Roeni u krvi izgubljene tajne masonerije. Zagreb: Stari grad
Robinson, John J. (1989): The Lost Secrets of Freemasonery. London: Arrow
Zimler, Riard (2004): Poslednji lisabonski kabalista. Beograd: Laguna
Zimler, Richard (1988): The Last Kabbalist os Lisbon. izdava nije naveden