NAOMI KLEIN

OGRADE
I
PROZORI

VBZ
Zagreb
s engleskoga preveo:
LUKA BEKAVAC
BIBLIOTEKA
Knjiga 12.
Urednik: NENAD RIZVANOVI
Copyright @ za hrvatsko izdanje:
V.B.Z., d.o.o., 10010 ZAGREB, Draevika 12
Tel.: 01/6235-419 i faks: 01/6235-418
e-mail: info@vbz.hr
WWW. vbz.hr
Za nakladnika: Boko Zatezalo
Korektura: Ivana Zima Galar
Grafika priprema: V. B. Z. studio, Zagreb
Tisak: Tiskarna LJUBLJANA d.d., Ljubljana, 2003
CIP-Katalogizacija u publikaciji
Nacionalna i sveuilina knjinica-Zagreb
UDK 339.9
KLEIN, Naomi
Ograde i prozori / Naomi Klein ; s engleskoga preveo Luka Bekavac. Zagreb:
V. B. Z., 2003. -(Biblioteka Tridvajedan; knj. 12)
Prijevod djela: Fences and windows
ISBN 953-201-261-3
ISBN 953-201-262-1
953-201-261-3
953-201-262-1

Predgovor
Ograde sputavanja, prozori mogunosti
Ovo nije nastavak knjige o usponu antikorporacijskog aktivizma No Logo, koju sam napisala izmeu
1995. i 1999. To je bio istraivaki projekt s tezom. Ograde i prozori su registar vijesti s prvih linija
fronte jedne bitke koja je planula upravo u trenutku kad je No Logo objavljen. Knjiga je bila u tisku
kad su uglavnom slabo poznati pokreti koje je opisivala prodrli u veinsku svijest industrijaliziranoga
svijeta, to je ponajvie bila posljedica prosvjeda protiv Svjetske trgovinske organizacije u Seattleu
studenoga 1999. Preko noi sam baena usred meunarodne debate o najneodlonijem pitanju naega
vremena: koje e vrijednosti upravljati globalnim dobom?
Ono to je poelo kao dvotjedna promotivna turneja pretvorilo se u avanturu koja se protegla na
dvije i pol godine i dvadeset i dvije zemlje. Odvela me u Quebec City i Prag na ulice ispunjene
suzavcem, na skuptine susjedstva u Buenos Airesu, na kampiranje s antinuklearnim aktivistima u
pustinji June Australije te na formalne rasprave s europskim dravnicima. etiri godine istraivake
osame, potrebne da bih napisala No Logo, nisu me dobro pripremile za sve to. Usprkos medijskim
izvjetajima koji su me nazivali jednom od voa ili glasnogovornika globalnih prosvjeda,
zapravo nisam nikada bila ukljuena u politiku i nisam pretjerano voljela mase. Kad sam prvi put
morala drati govor o globalizaciji, spustila sam pogled u svoje biljeke, poela itati i nisam ga
ponovno podigla iduih sat i pol.
Ali to nije bilo vrijeme za stidljivost. Ljudi su se u desecima, a zatim u stotinama tisua
pridruivali novim prosvjedima svakoga mjeseca, a mnogi su od njih bili ljudi poput mene, koji
zapravo nikad prije nisu vjerovali u mogunost politike promjene. inilo se daje odjednom postalo
nemogue ignorirati neuspjehe vladajueg ekonomskog modela a to je bilo prije Enrona. U ime
ispunjenja zahtjeva multinacionalnih ulagaa, vlade diljem svijeta nisu ispunjavale potrebe ljudi koji
su ih izabrali. Neke od ovih nezadovoljenih potreba bile su osnovne i hitne potrebe za lijekovima,
smjetajem, zemljom, vodom. Neke su bile manje opipljive potrebe za nekomercijalnim kulturnim
prostorima u kojima se moe komunicirati, okupljati i dijeliti, bilo na internetu, u eteru ili na ulici.
Osnova svemu tome bila je izdaja temeljne potrebe za demokracijama koje su utemeljene na
razumijevanju i sudjelovanju, umjesto onih koje potkupljuje i financira Enron ili Meunarodni
monetarni fond.
Kriza nije potivala dravne granice. Pokazalo se da globalna ekonomija u naglom razvoju,
usredotoena na potragu za kratkoronim profitima, nije
7
sposobna reagirati na sve neodlonije ekoloke i ljudske krize. Nesposobna je, primjerice, zamijeniti
fosilna goriva odrivim izvorima energije. Nesposobna je, unato svim sveanim obeanjima i krenju
ruku, posvetiti nuna sredstva zaustavljanju irenja HIV-a u Africi. Nesklona je prihvatiti
meunarodne ugovore o smanjivanju problema gladi, pa ak i govoriti o temeljnim propustima u
kontroli sigurnosti hrane u Europi. Teko je rei zato je prosvjedni pokret planuo upravo onda kad
jest, poto je veina ovih drutvenih i ekolokih problema bila kronina ve desetljeima, ali dio
zasluga zasigurno pripada samoj globalizaciji. Prije je krivica za nedostatke sredstava u kolama ili
zagaivanje zaliha vode bila svaljena na nesposobnu financijsku upravu ili izravnu korupciju
pojedinanih nacionalnih vlada. Sada se takvi problemi, zahvaljujui bujanju razmjene informacija
preko granica, prepoznaju kao lokalne posljedice jedne specifine globalne ideologije koju politiari
provode na nacionalnoj razini. Osmislila ju je aica gospodarskih interesa i meunarodnih institucija,
ukljuujui Svjetsku trgovinsku organizaciju, Meunarodni monetarni fond i Svjetsku banku.
Etiketa antiglobalizacije koju su nam nametnuli mediji jest ironina, jer smo u ovom pokretu
pretvarali globalizaciju u stvarnost koju ivimo, moda i vie nego rukovoditelji najmultinacionalnijih
korporacija ili najneumorniji pripadnici jet-seta. Na skupovima poput Svjetskog socijalnog foruma u
Porto Alegreu, na kontrasamitima tijekom sastanaka Svjetske banke, te na komunikacijskim
mreama poput www.tao.ca i www.indymedia.org, globalizacija nije ograniena na uski niz
trgovinskih i turistikih transakcija. Umjesto toga, ona je zamren proces kojim tisue ljudi povezuju
svoje sudbine jednostavno dijelei ideje i pripovijedajui prie o tome kako apstraktne ekonomske

teorije utjeu na njihove svakodnevne ivote. Ovaj pokret nema voe u tradicionalnom smislu samo
ljude odlune da steknu i prenesu znanje.
Poput drugih koji su se nali u ovoj globalnoj mrei, pristigla sam opremljena samo ogranienim
znanjem o neoliberalnoj ekonomiji, uglavnom o njezinom odnosu s mladima Sjeverne Amerike i
Europe koji odrastaju s vikovima trine ponude i manjkom radnih mjesta. Ali ovaj me pokret, kao i
tolike druge, globalizirao: prola sam kroz intenzivan i neposredan teaj o tome to je opsjednutost
tritem znaila seljacima bez zemlje u Brazilu, uiteljima u Argentini, djelatnicima fast-food
restorana u Italiji, uzgajivaima kave u Meksiku, stanovnicima sirotinjskih predgraa u Junoj Africi,
djelatnicima telemarketinga u Francuskoj, putujuim beraima rajica na Floridi, organizatorima
sindikata na Filipinima, djeci bez doma u Torontu, gradu u kojemu ivim.
Ova zbirka opisuje strmu krivulju mog vlastitog uenja, jedan mali dio ogromnog procesa
dijeljenja informacija meu obinim graanima, koji je
8
pruio mnotvu ljudi ljudi koji nisu obrazovani ekonomisti, pravnici za meunarodnu trgovinu ili
strunjaci za patente hrabrost za sudjelovanje u debati o budunosti globalne ekonomije. Ove su
kolumne, eseji i govori, pisani za The Globe and Market, The Guardian, The Los Angeles Times i
mnoge druge publikacije, bivali skicirani u hotelskim sobama tijekom noi poslije prosvjeda u
Washingtonu i Mexico Cityju, u neovisnim medijskim centrima, u bezbrojnim avionima. (Piem na
svojem drugom laptopu nakon to je, u putnikom razredu Air Canada aviona, ovjek na skuenom
sjedalu ispred mene spustio svoj naslon, poslije ega sam ula uasan zvuk drobljenja.) Sadre
najsnanije injenice i najtee dokaze krivnje kojih sam se mogla dokopati za uporabu u raspravama s
neoliberalnim ekonomistima, kao i najdirljivija iskustva proivljena na ulicama s aktivistikim
sudruzima. Pokatkad predstavljaju uurbane pokuaje upijanja informacija koje su mi pristigle u inbox
tek nekoliko sati ranije, ili pobijanja nove kampanje dezinformiranja koja napada prirodu i ciljeve
prosvjeda. Neki od eseja, pogotovo govori, nisu ranije objavljivani.
emu okupljanje ovih zbrkanih zapisa u knjizi? Djelomino stoga to je, nekoliko mjeseci
nakon to je otpoeo rat protiv terorizma Georgea W. Busha, nastupila spoznaja da se neto
okonalo. Neki su politiari (pogotovo oni iju su politiku prosvjednici paljivo preispitivali)
uurbano izjavili da se okonao sam pokret: tvrdili su da pitanja koja je postavljao o neuspjehu
globalizacije nisu samo neozbiljna, nego i korisna neprijatelju. Zapravo, eskalacija vojne sile i
represije tijekom protekle godine izazvala je najvee proteste dosad na ulicama Rima, Londona,
Barcelone i Buenos Airesa. Takoer je nadahnula mnoge aktiviste, koji su ranije zamjeivali samo
simbolina neslaganja izvan samita, da poduzmu konkretne korake prema suzbijanju nasilja. Meu
ovim je koracima bilo postavljanje ljudskih titova tijekom opsade Crkve Kristova roenja u
Betlehemu, kao i pokuaj blokade ilegalne deportacije izbjeglica u europskim i australskim logorima.
Meutim, dok je pokret ulazio u tu uzbudljivu novu fazu, shvatila sam da sam svjedoila neemu
neobinom: jasnom i zadivljujuem trenutku u kojem je svjetina iz stvarnog svijeta nepozvana upala u
klub strunjaka u kojemu se odluuje o naoj kolektivnoj sudbini. Stoga ovo nije zapis o kraju, nego o
tom znaajnom poetku koji je u Sjevernoj Americi oznaen radosnom eksplozijom na ulicama
Seattlea, a katapultiran u novo poglavlje nezamislivim razaranjem 11. rujna.
____
Neto drugo me nagnalo da okupim ove lanke. Prije nekoliko mjeseci, dok sam prelistavala izreske iz
svojih kolumni traei jedan izgubljen statistiki podatak, zamijetila sam nekoliko tema i slika koje su
se ponavljale. Prva je
9
bila ograda. Slika se javljala neprestano: zapreke koje odvajaju ljude od resursa koji su bili javni,
zabranjuju im pristup prijeko potrebnoj zemlji i vodi, ograniavaju njihovu sposobnost da prelaze
granice, da izraavaju politiko neslaganje, da javno prosvjeduju na ulicama, zapreke koje ak
spreavaju politiare u provoenju politike koja e biti smislena ljudima koji su ih izabrali.

Neke od ovih ograda nije lako zamijetiti, ali one svejedno postoje. Virtualna se ograda uzdie
oko kola u Zambiji kad se, na savjet Svjetske banke, uvede pristojba za korisnike koja stavlja
nastavu izvan dosega milijuna ljudi. Ograda se uzdie oko obiteljske farme u Kanadi kada politika
vlade pretvori poljoprivrednu proizvodnju na malo u luksuz kojeg si, u okruenju tvornikih farmi i
drastinog pada cijena robe, nitko ne moe priutiti. Postoji stvarna, makar i nevidljiva ograda koja se
uzdie oko iste vode u Sowetu, kad zbog privatizacije cijene lete nebu pod oblake, a stanovnitvo se
prisiljeno okrenuti zagaenim izvorima. A postoji i ograda koja se uzdie oko same ideje demokracije
kad se Argentini kae da e dobiti zajam Meunarodnog monetarnog fonda samo ako dodatno smanji
socijalne trokove, privatizira jo resursa i ukine podrku lokalnim granama privrede, sve to usred
ekonomske krize koju je upravo takva politika produbila. Ove su ograde, naravno, stare poput
kolonijalizma. Takvi su lihvarski postupci postavili reetke oko slobodnih naroda, napisao je
Eduardo Galeano u Otvorenim venama Latinske Amerike. To se odnosilo na uvjete britanskoga zajma
Argentini 1824. godine.
Ograde su oduvijek bile dio kapitalizma, jedini nain da se vlasnitvo zatiti od tobonjih
razbojnika, ali dvostruki su standardi, koji su podupirali te ograde, odnedavno postali sve oitiji.
Izvlatenje korporacijskih dobara jest moda ponajvei grijeh koji socijalistika vlada moe poiniti u
oima meunarodnih financijskih trita (samo pitajte Huga Chaveza iz Venezuele ili Fidela Castra s
Kube). Meutim, zatita imovine zajamena kompanijama pod ugovorom o slobodnoj trgovini nije se
proirila i na argentinske graane koji su poloili svoju ivotnu uteevinu na raune Citibanka,
Scotiabanka i HSBC-a, te sada saznaju da je veina njihovog novca jednostavno nestala. Duboko
potovanje koje trite gaji prema privatnom bogatstvu nije obuhvatilo amerike namjetenike Enrona,
koji su otkrili da im je uskraen pristup njihovim privatiziranim mirovinskim dionikim portfeljima, te
da ne mogu prodavati, dok su rukovoditelji Enrona sumanuto unovavali svoje dionice.
Istovremeno su na udaru neke krajnje neophodne ograde: u navali za privatizacijom, sruene su
gotovo sve granice koje su neko postojale izmeu mnogih javnih i privatnih prostora, zadravajui,
primjerice, reklame izvan kola, profiterske interese izvan zdravstva, ili spreavajui novinske
10
podrunice da djeluju tek kao promotivno sredstvo za druge posjede svojih vlasnika. U svaki je
zatien javni prostor izvrena provala, samo da bi ga nakon toga trite ponovno ogradilo.
Jo jedna granica od opeg interesa kojoj prijeti ozbiljna opasnost jest ona koja razdvaja
genetski modificirane usjeve od usjeva koji jo uvijek nisu prepravljani. Gigantski su proizvoai
sjemena toliko loe osigurali susjedna polja od dolijetanja svojega modificiranog sjemenja, njegovog
ukorijenjivanja i unakrsnog opraivanja, da u mnogim dijelovima svijeta konzumiranje hrane koja nije
genetski modificirana vie ak nije niti mogue cijela je zaliha hrane kontaminirana. ini se da
ograde koje tite ope interese sve bre nestaju, dok se one koje ograniavaju nae slobode uporno
mnoe.
Kad sam prvi put primijetila da se slika ograde uporno javlja u raspravi, sporovima, te u mojim
vlastitim spisima, to mi se uinilo znaajnim. Naposljetku, proteklo je desetljee ekonomske
integracije bilo pothranjivano obeanjima o ruenju barijera, poveanju pokretljivosti i veoj slobodi.
A ipak, dvanaest godina nakon slavljenog pada Berlinskoga zida, ponovno smo okrueni ogradama,
odsjeeni jedni od drugih, od zemlje i od svoje sposobnosti da zamislimo da je promjena mogua.
Ekonomski proces poznat pod benignim eufemizmom globalizacija sada dopire do svakog aspekta
ivota, preobraavajui svaku djelatnost i prirodni resurs u izmjerenu i posjedovanu robu. Kako istie
hongkonki istraiva rada Gerard Greenfield, u trenutnoj se fazi kapitalizma ne radi samo o trgovini
u tradicionalnom smislu prodaje veeg broja proizvoda s druge strane granice. Radi se i o tome da se
nezasitna glad za rastom trita utauje tako da se cijeli sektori koji su neko bili smatrani zajednikim
dobrima, te nisu bili na prodaju, redefiniraju kao proizvodi. Najezda privatnoga u javno dosegla je,
naravno, kategorije poput zdravstva i obrazovanja, ali i ideja, gena, sjemenja, koje se sada kupuje,
patentira i okruuje ogradom, jednako kao i tradicionalni aboridinski lijekovi, biljke, voda, ak i
ljudske matine stanice. Meunarodno trgovako pravo, kao najvei ameriki izvozni proizvod uz
autorsko pravo (vei od tvornike robe ili oruja), ne smije biti shvaeno samo kao ukidanje biranih
granica u trgovini nego, preciznije, kao proces sustavnog podizanja novih granica oko znanja,
tehnologije i odnedavno privatiziranih resursa. Sporazumi o trgovinskim aspektima prava

intelektualnoga vlasnitva spreavaju farmere da ponovno sade svoje sjemenje, jer ga je patentirao
Monsanto; te zakonski onemoguavaju siromanim zemljama proizvodnju generikih lijekova koje bi
mogle dati svojem siromanom stanovnitvu.
Globalizaciji se sada sudi jer su na drugoj strani svih tih virtualnih ograda stvarni ljudi kojima je
onemoguen pristup kolama, bolnicama, radnim
11
mjestima, njihovim vlastitim farmama, domovima i zajednicama. Masovna privatizacija i preputanje
slobodnom razvoju izrodili su vojske iskljuenih ljudi ije usluge vie nisu potrebne, iji se stilovi
ivota otpisuju kao zaostali, ije se osnovne potrebe ne zadovoljavaju. Ove ograde drutvenog
iskljuenja mogu ukinuti cijelu jednu granu privrede, a mogu i otpisati cijelu zemlju, kao to se
dogodilo Argentini. Sluaj Afrike pokazuje da cijeli kontinent moe biti izgnan u globalni svijet sjena,
potjeran sa zemljopisnih karata i iz vijesti, pojavljujui se samo tijekom ratova, kad se na njezine
graane gleda s nepovjerenjem kao na potencijalne lanove milicije, tobonje teroriste ili antiamerike
fanatike.
Zapravo, iznimno se malo ljudi koje je globalizacija izolirala okree nasilju. Najjednostavnije,
kreu se: iz sela u grad, iz zemlje u zemlju. A upravo se tada suoavaju s izrazito nevirtualnim
ogradama, onima koje su napravljene od pletene i bodljikave ice, ojaane betonom i uvane
strojnicama. Kad god ujem frazu slobodna trgovina, moram si predoiti okovane tvornice koje sam
posjetila na Filipinima i u Indoneziji, potpuno okruene pregradama, straarskim tornjevima i
vojnicima sredstvima koja spreavaju visoko subvencionirane proizvode da izau, a organizatore
sindikata da uu. Pomislim i na svoje nedavno putovanje u pustinju June Australije, gdje sam
posjetila ozloglaeni izbjegliki logor Woomera. Smjetena petsto kilometara od najbliega grada,
Woomera je biva vojna baza pretvorena u privatizirani zatvor za izbjeglice, kojega posjeduje
podrunica amerike zatitarske tvrtke Wackenhut. Tamo stotine afganistanskih i irakih izbjeglica
koje su pobjegle represiji i diktaturi svojih zemalja toliko oajniki ele pokazati svijetu to se dogaa
iza ograde da organiziraju trajkove glau, skau s krovova svojih baraka, piju ampon i zaivaju si
usta.
Ovih dana, novine su pune uasnih izvjetaja o ljudima koji trae azil, pokuavajui prijei
dravne granice skrivajui se meu proizvodima koji uivaju znatno veu pokretnost od njih samih. U
prosincu 2001., tijela osmero rumunjskih izbjeglica, ukljuujui dva djeteta, otkrivena su u teretnom
kontejneru punom uredskog namjetaja; uguili su se tijekom dugog putovanja preko mora. Iste
godine, mrtva tijela jo dvije izbjeglice pronaena su u Eau Claireu u Wisconsinu, u jednoj poiljki
instalacija za kupaonicu. Godinu prije toga, pedeset i etiri su se kineske izbjeglice iz pokrajine Fujian
uguile u kamionu za dostavu u Doveru u Engleskoj.
Sve su ove ograde povezane: stvarne, napravljene od elika i bodljikave ice, potrebne su da bi
se nametnule virtualne, one koje tolikima uskrauju resurse i blagostanje. Jednostavno nije mogue
staviti pod klju toliko zajednikih dobara bez popratne strategije kontrole javnih nemira i pokreta.
Zatitarske tvrtke najbolje posluju u gradovima u kojima je jaz izmeu bogatih i siromanih najvei
Johannesburgu, So Paulu, New Delhiju gdje
12
prodaju eljezna vrata, oklopna vozila i sloene sustave za uzbunjivanje, te iznajmljuju vojske
privatnih uvara. u Brazilu se, primjerice, na privatno osiguranje godinje troi 4,5 milijarde dolara, a
400 000 naoruanih policajaca na iznajmljivanje brojano nadjaava stvarne policajce gotovo u
omjeru 4:1. U duboko podijeljenoj Junoj Africi, godinji su trokovi privatnog osiguranja dosegli 1,6
milijardi dolara, vie od trostruke svote koju vlada godinje potroi na izgradnju jeftinih stanova. Sada
se ini da su ovi zatvoreni kompleksi, koji tite one koji imaju od onih koji nemaju, zapravo
mikrokozmi globalne policijske drave u nastajanju ne globalnoga sela koje nastoji spustiti zidove i
barijere, kao to nam je bilo obeano, nego mree tvrava povezanih snano militariziranim
trgovinskim koridorima.
Ako se ova slika ini pretjeranom, to je moda samo stoga to veina nas na Zapadu rijetko vidi
ograde i artiljeriju. Kontrolirane tvornice i logori za izbjeglice ostaju skriveni na zabitim mjestima,
gdje predstavljaju manji izazov zavodljivoj retorici svijeta bez granica. Tijekom proteklih godina je,

meutim, nekoliko ograda silom postalo potpuno vidljivo nerijetko, primjereno, tijekom samita na
kojima se ovaj brutalan model globalizacije promovira. Sada se uzima zdravo za gotovo da e svjetski
voe, ako se ele okupiti da bi raspravljali o novoj trgovinskoj pogodbi, morati izgraditi suvremenu
tvravu da bi se zatitili od gnjeva javnosti, ukljuujui oklopne tenkove, suzavac, vodene topove i
dresirane pse. Kad je Quebec City ugostio Samit Amerika u travnju 2001., kanadska je vlada
preduzela korak bez presedana izgradivi kavez ne samo oko konferencijskoga centra, nego i oko
gradskog sredita, prisiljavajui stanovnike da pokazuju osobne isprave da bi stigli kui ili na posao.
Jo jedna popularna strategija jest odravanje samita na nepristupanim lokacijama: sastanak skupine
G8 odran je 2002. duboko u kanadskom Stjenjaku, a sastanak WTO-a 2001. u represivnoj zaljevskoj
dravi Katar, gdje emir zabranjuje politike prosvjede. Rat protiv terorizma je postao jo jedna
ograda iza koje se moe skrivati, koju organizatori samita koriste da bi pokazali zato ovaj put javni
iskazi neslaganja jednostavno nee biti mogui ili, jo gore, da bi povukli prijetee usporedbe izmeu
zakonitih prosvjednika i terorista opsjednutih razaranjem.
Ali ono o emu se izvjetava kao o zlokobnim sukobima su nerijetko radosni dogaaji,
eksperimenti u alternativnim nainima organiziranja drutava koliko i kritike postojeih modela.
Sjeam se da sam, kad sam prvi put sudjelovala u jednom od takvih kontrasamita, imala jasan osjeaj
da se otvara neka vrsta politikog portala prolaz, prozor, pukotina u povijesti, da upotrijebim
prekrasan izraz Subcomandantea Marcosa. To otvaranje nije imalo puno veze s razbijenim prozorom u
lokalnom McDonald's restoranu, prizoru koji televizijske kamere toliko vole. Bilo je to neto drugo:
osjeaj mogunosti, snaan dah svjeeg zraka, kisik koji navaljuje u mozak. Ovi su
13
prosvjedi koji zapravo predstavljaju jednotjedne maratone intenzivnog obrazovanja o globalnoj
politici, kasnonona strateka zasjedanja u simultanom prijevodu na est jezika, festivale glazbe i
ulinog kazalita slini stupanju u paralelni svemir. Preko noi, mjesto prosvjeda se pretvara u neku
vrstu alternativnog globalnog grada gdje gorljivost zamjenjuje rezignaciju, gdje oruani uvari moraju
tititi korporacijske logotipe, gdje ljudi preotimaju automobile, umjetnost je posvuda, stranci
razgovaraju jedni s drugima, a mogunost radikalne promjene politikoga kursa ne izgleda kao udna
i anakrona ideja, nego kao najloginija zamisao na svijetu.
Aktivisti su kooptirali ak i tiranske mjere sigurnosti kao dio poruke: ograde koje okruuju
samite postaju metafore za jedan ekonomski model koji progoni milijarde u siromatvo i izolaciju. Na
ogradama se insceniraju sukobi ali ne samo oni koji ukljuuju palice i cigle: limenke suzavca su se
odbacivale natrag palicama za hokej, vodene se topove bespotedno izazivalo pitoljima na vodu, a
zujeim su se helikopterima izrugivali rojevi papirnih aviona. Tijekom Samita Amerika u Quebec
Cityju, skupina aktivista je izradila drveni katapult srednjovjekovnoga stila, dovezla ga do tri metra
visoke ograde koja je okuivala gradsko sredite, te preko nje prebacivala pliane medvjedie. U
Pragu je tijekom sastanka Svjetske banke i Meunarodnog monetarnog fonda, talijanska skupina za
direktnu akciju Tute Bianche odluila da se nee sukobiti sa crno odjevenim policijskim odredima za
suzbijanje nemira odjevena u podjednako prijetee skijake maske i alove s uzorcima. Umjesto toga,
marirali su do policijskih redova odjeveni u bijele kombinezone podstavljene stiroporom i napunjene
gumenim zranicama. U neodluenom sukobu izmeu Darth Vadera i vojske Michelin-ljudi, policija
nije mogla pobijediti. U meuvremenu, u drugom dijelu grada, strma je uzbrdica koja vodi do
konferencijskog centra bila prekrivena gomilom ruiastih vila odjevenih u burleskne vlasulje,
srebrnoruiaste veernje haljine i cipele s visokim petama. Ovi su aktivisti prilino ozbiljni u svojoj
elji da poremete trenutni ekonomski poredak, ali njihova taktika odraava tvrdoglavo odbijanje da se
upletu u klasine borbe za vlast: njihov cilj, koji sam poela istraivati u zavrnim tekstovima ove
knjige, nije to da sami preuzmu vlast, nego da naelno prkose centralizaciji vlasti.
Otvaraju se i druge vrste prozora, tihe zavjere kojima je cilj ponovno preuzimanje privatiziranih
prostora i imovine za javnu uporabu. Moda su to uenici koji izbacuju reklame iz svojih uionica, ili
razmjenjuju glazbu preko interneta, ili osnivaju neovisne medijske centre s besplatnim softwareom.
Moda su to tajlandski seljaci koji sade organski uzgojeno povre na poplavljenim terenima za golf, ili
brazilski farmeri bez zemlje koji rue ograde oko nekoritenih zemljita i pretvaraju ih u
poljoprivredne zadruge. Moda su to radnici koji u Boliviji ponitavaju privatizaciju svojih zaliha
14

vode, ili stanovnici junoafrikih opina koji svojim susjedima ponovno ukljuuju struju pod
sloganom Power to the People12. A kad se te prostore jednom ponovno prisvoji, njih se ujedno
ponovno stvara. Na skuptinama susjedstava, u gradskim vijeima, u neovisnim medijskim centrima,
u umama i farmama pod upravom zajednice, nastaje nova kultura blistave, neposredne demokracije,
koju pothranjuje i jaa izravno sudjelovanje, umjesto otupljujueg i obeshrabrujueg pasivnog
promatranja.
Usprkos svim pokuajima privatizacije, pokazuje se da postoje neke stvari koje ne ele biti
posjedovane. Glazba, voda, sjemenje, elektricitet, ideje oni uporno probijaju granice koje se podiu
oko njih. Priroen im je otpor zatvaranju, sklonost bjeanju, unakrsnom opraivanju, protjecanju kroz
ograde i odlijetanju kroz otvorene prozore.
Dok ovo piem, nije jasno to e nastati iz tih osloboenih prostora, ili hoe li ono to nastane
biti dovoljno otporno da odoli sve eim napadima policije i vojske, budui da se crta izmeu
terorizma i aktivizma namjerno brie. Zaokuplja me pitanje o tome to slijedi, kao i svakoga drugog
tko je sudjelovao u izgradnji ovog meunarodnog pokreta. Ali ova knjiga nije pokuaj da se odgovori
na to pitanje. Ona jednostavno nudi pogled na poetak ivota pokreta koji je planuo u Seattleu a razvio
se kroz zbivanja 11. rujna i njihove posljedice. Odluila sam ne prepravljati ove lanke, osim
nekolicine neznatnih promjena, obino naznaenih uglatim zagradama objanjenja aluzija, razvijanja
argumenata. Oni su ovdje predstavljeni (vie ili manje kronolokim redoslijedom) kao ono to jesu:
razglednice iz dramatinih vremenskih razdoblja, biljeke o prvom poglavlju jedne vrlo stare prie
koja se ponavlja, one o ljudima koji se opiru granicama to ih pokuavaju zadrati, koji otvaraju
prozore i duboko udiu, kuajui slobodu.
15

I.

PROZORI NESLAGANJA
[Gdje aktivisti rue prve ograde
na ulicama i u svojim glavama]

Seattle
Debitantska zabava jednog pokreta
prosinac 1999.
Tko su ovi ljudi? To se pitanje ovoga tjedna postavlja diljem Sjedinjenih Drava u kontaktemisijama na radiju, u uvodnim lancima novina te, najvie od svega, u hodnicima na sastanku
Svjetske trgovinske organizacije u Seattleu.
Trgovinski su pregovori donedavno bili otmjen posao rezerviran samo za strunjake. Pokraj njih
nije bilo prosvjednika, a kamoli prosvjednika odjevenih u divovske morske kornjae. Meutim,
ovotjedni je sastanak WTO-a sve samo ne otmjen: u Seattleu je proglaeno krizno stanje, ulice
izgledaju kao bojno polje, a pregovori su propali.
U opticaju je mnotvo teorija o tajanstvenom identitetu pedeset tisua aktivista u Seattleu. Neki
tvrde da su to nadobudni radikali koji eznu za ezdesetima. Ili anarhisti potpuno opsjednuti
razaranjem. Ili luditi u dvoboju s plimom globalizacije koja ih je ve potopila. Michael Moore,
ravnatelj WTO-a, opisuje svoje protivnike kao puke sebine protekcioniste koji su odluili nauditi
svjetskoj sirotinji.
Razumljiva je odreena zbrka oko politikih ciljeva prosvjednika. Ovo je prvi politiki pokret s
porijeklom u kaotinim stazama interneta. U njegovim redovima ne postoji vertikalna hijerarhija koja
moe razjasniti glavni plan, nema opepriznatih voa koji daju jednostavne izjave, i nitko ne zna to
slijedi.
Ali jedna je stvar sigurna: prosvjednici u Seattleu nisu protivnici globalizacije, njih je virus
globalizacije zahvatio jednako sigurno kao i trgovake pravnike na slubenim sastancima. Zapravo,
ako je ovaj novi pokret anti bilo ega, on je antikorporacijski, suprotstavljajui se logici sputanja
blagostanja s vrha nanie, prema kojoj e se ono to je dobro za kompanije manje propisa, vea
pokretnost, laki pristup pokazati jednako dobrim za svakoga drugog.
Pokret ima korijenje u kampanjama koje osporavaju ovu logiku inzistiranjem na oajnom
dossieru koji aica multinacionalnih kompanija ima po pitanju ljudskih prava, rada i ekologije.
Mnogi mladi ljudi koji se ovoga tjedna nalaze na ulicama Seattlea ispekli su svoj aktivistiki zanat
vodei kampanje protiv Nikeovih eksploatacijskih tvornica, Royal Dutch/Shellovog krenja ljudskih
prava u delti Nigera ili Monsantovog preureivanja svjetskih zaliha hrane. Ove su korporacije tijekom
protekle tri godine postale simboli
19
neuspjeha globalne ekonomije, u konanici pruajui aktivistima konkretne i dobro poznate toke
ulaska u tajanstveni svijet WTO-a.
Fokusiranjem na globalne korporacije i njihov utjecaj diljem svijeta, ova aktivistika mrea sve
bre postaje pokret meunarodnih nazora i globalne povezanosti kakvoga nikad prije nije bilo. Nema
vie bezlinih meksikih ili kineskih radnika koji kradu nae poslove, djelomice stoga to su
predstavnici tih radnika sada na istim e-mail listama i konferencijama kao i zapadni i aktivisti, a
mnogi su ak doputovali u Seattle da bi se pridruili ovotjednim prosvjedima. Kada prosvjednici viu
o grijesima globalizacije, veina njih ne poziva na povratak uskogrudnom nacionalizmu, nego na
irenje granica globalizacije, na povezivanje trgovine s pravima radnika, zatitom okolia i
demokracijom.
Po tome se mladi prosvjednici u Seattleu razlikuju od svojih prethodnika iz ezdesetih. U doba
Woodstocka se smatralo da odbijanje igranja po pravilima koja nameu drava i kola predstavlja
politiki in samo po sebi. Danas su protivnici WTO-a ak i mnogi koji sebe nazivaju anarhistima
ogoreni zbog nedostatka pravila koja se nameu korporacijama, kao i zbog oitih dvostrukih kriterija
u primjeni postojeih pravila u siromanim i bogatim zemljama.
Doli su u Seattle jer su otkrili da tribunali WTO-a ukidaju zakone o zatiti okolia i ugroenih
vrsta jer ti zakoni, kako se ini, predstavljaju nepravedne granice trgovini. Ili su doznali da je WTO
osudio odluku Francuske o zabrani govedine s dodatkom hormona kao neprihvatljivu smetnju
slobodnom tritu. U Seattleu se ne sudi trgovini ili globalizaciji, nego globalnom napadu na pravo
graana da postavljaju pravila koja tite ovjeka i planet.

Svi, naravno, tvrde da se svim srcem zalau za pravila, od predsjednika Clintona do

predsjednika Microsofta, Billa Gatesa. Neobinim slijedom zbivanja, potreba za trgovinom
utemeljenom na propisima postala je mantra doba deregulacije. Meutim, WTO je dosljedno
pokuavao, to je prilino neprirodno, odsjei trgovinu od svega i svakoga na koga ona ima utjecaja:
od radnika, okolia, kulture. Zbog toga se predsjednik Clinton toliko prevario u svojoj jueranjoj
pretpostavci da se jaz izmeu prosvjednika i delegata moe izgladiti malim kompromisima i
savjetovanjima.
Ne radi se o sukobu izmeu globalizatora i protekcionista, nego izmeu dvije radikalno razliite
vizije globalizacije. Jedna je drala monopol proteklih deset godina. Druga je upravo odrala svoju
debitantsku zabavu.
20

Washington, D.C.
Kapitalizam pokazuje svoje pravo lice
travanj 2000.
PRIJE
Moj se prijatelj Mez u subotu ukrcava na autobus za Washington. Pitala sam ga zato. Odgovorio je
vrlo ustro: Gledaj, propustio sam Seattle. Ne dolazi u obzir da propustim i Washington.
I prije sam ula da ljudi govore s takvom nesputanom enjom, ali je predmet njihove
naklonosti obino bio nekakav blatnjavi glazbeni festival ili njujorka predstava s ogranienim brojem
izvedbi, poput Vagininih monologa. Nikad nisam ula da netko tako govori o politikom prosvjedu.
Pogotovo ne o prosvjedu protiv dosadnih birokracija poput Svjetske banke i Meunarodnog
monetarnog fonda. A sasvim sigurno ne kad ih se poziva na red zbog niega privlanijeg od
strukturalne prilagodbe, desetljeima stare politike zajmova.
A ipak, eto ih: studenti i umjetnici, anarhisti bez prihoda i radnici u eliani koji se ukrcavaju u
autobuse na svim krajevima kontinenta. Njihovi su depovi i torbe prepuni papira s podacima o
omjeru trokova za zdravstvenu zatitu i otplatu duga u Mozambiku (dva i pol puta vie za dug), te o
broju ljudi koji diljem svijeta ive bez elektrine energije (dvije milijarde).
Prije etiri mjeseca, ista je ova koalicija ekolokih, radnikih i anarhistikih grupa zaustavila
sastanak Svjetske trgovinske organizacije. U Seattleu je impresivan raspon kampanja okrenutih
pojedinanim problemima od kojih su se neke fokusirale na kontroverzne korporacije kakve su Nike
ili Shell, a druge na diktature poput one u Burmi proirio svoj fokus prema strukturalnijoj kritici
regulativnih tijela koja igraju ulogu arbitara u globalnoj utrci prema dnu.
Zagovornici ubrzane slobodne trgovine, zateeni snagom i organiziranou oporbe, odmah su
preli u ofenzivu, napadajui prosvjednike kao neprijatelje siromanih. Vrijedi spomenuti da je The
Economist stavio na naslovnicu sliku indijskog djeteta koje umire od gladi i ustvrdio da je to osoba
koju prosvjedi zapravo pogaaju. ef WTO-a Michael Moore ostao je gotovo bez rijei: Onima koji
tvrde da bismo trebali prestati s radom, kaem: recite to siromanima, marginaliziranima diljem
svijeta koji oekuju nau pomo.
Preobraaj WTO-a, pa i samoga globalnoga kapitalizma, u tragino neshvaen program ukidanja
siromatva nedvojbeno predstavlja najodbojnije
21
nasljee Bitke u Seattleu. Prema onome to nam se govori iz eneve, trgovina bez granica je jedan
veliki filantropijski plan, a multinacionalne korporacije koriste ogromne dionike prihode i
rukovoditeljske plae samo da bi prikrile svoje prave namjere: izlijeiti sve bolesne svijeta, povisiti
minimalne plae te spasiti drvee.
Ali nita ne pokazuje koliko je ovo tobonje izjednaenje humanitarnih ciljeva s dereguliranom
trgovinom lano poput dosadanjih dostignua Svjetske banke i MMF-a, koji su zaotrili svjetsku
bijedu svojom gorljivom i gotovo mistinom vjerom u irenje blagostanja s vrha nanie.
Svjetska je banka posuivala novac najsiromanijim i najoajnijim narodima da bi izgradila
privrede utemeljene na megaprojektima u inozemnom vlasnitvu, na uzgoju trinih kultura, na nisko
plaenoj proizvodnji za izvoz te na financijskim pekulacijama. Ovi su projekti bili blagoslov
bezbrojnim multinacionalnim poduzeima koja se bave rudarstvom, tekstilom i poljoprivrednoindustrijskim kombinatima, ali su u mnogim zemljama takoer doveli do unitenja okolia, masovnih
migracija u gradska sredita, krahova valuta te beznadenih poslova u eksploatacijskim tvornicama.
Na tom mjestu u priu ulaze Svjetska banka i MMF sa svojim ozloglaenim sanacijama kojima
su redovito pridrueni dodatni uvjeti. Na Haitiju je to bilo zamrzavanje minimalne plae, u Tajlandu
ukidanje ogranienja stranog vlasnitva, a u Meksiku je iznueno povienje sveuilinih pristojbi. A
kada te posljednje mjere tednje ponovno ne dovedu do odrivog ekonomskog razvoja, ove zemlje jo
uvijek ostaju vezane naslagama svojih dugova.
Okretanje meunarodne pozornosti Svjetskoj banci i MMF-u tijekom ovoga vikenda mnogo e
pridonijeti pobijanju tvrdnji da su prosvjednici u Seattleu bili pohlepni sjevernoameriki protekcionisti
koji odluno ele zadrati plodove ekonomskog procvata za sebe. Kad su lanovi sindikata i ekoloki

aktivisti izali na ulice da bi prosvjedovali protiv uplitanja WTO-a u propise o radu i zatiti okolia,
oni nisu pokuavali nametnuti nae standarde svijetu u razvoju. Pokuavali su sustii onaj pokret za
samoodreenje koji je nastao meu narodima na jugu svijeta, gdje se rijei Svjetska banka ne
govore nego pljuju, a IMF se na prosvjednikim transparentima parodira kao kratica za I M
Fired3.
Poslije Seattlea, Svjetskoj je trgovinskoj organizaciji bilo razmjerno lako pobijediti u
propagandnim ratovima. Prije prosvjeda je toliko malo ljudi uope ulo za WTO da se tvrdnjama
organizacije uglavnom nije suprotstavljalo. Meutim, Svjetska banka i MMF su druga pria: gurnite
ih samo malo i sve e njihove sramotne tajne ispasti van. Te se tajne obino mogu vidjeti samo u
siromanim zemljama kole i bolnice na rubu ruenja, zemljoradnici izbaeni sa svojih posjeda,
prenapueni gradovi, toksini vodovodni
22
sustavi. Ali ovoga se vikenda sve to mijenja; sramota prati bankare u glavni ured, u Washington, D.C.
POSLIJE
OK, priznajem: zaspala sam.
Otila sam u Washington zbog prosvjeda protiv Svjetske banke i Meunarodnog monetarnog
fonda, ali kad mi je mobitel zazvonio u neki bezboni sat s porukom da je, prema novom planu,
sastanak zakazan za ponedjeljak u 4 ujutro, jednostavno nisam imala snage.
OK, vidimo se tamo, mrmljala sam, rkajui krianja ulica olovkom kojoj je ponestalo tinte.
Jednostavno nije ilo. Premorena nakon jueranjih trinaest sati na ulici, odluila sam sustii
demonstracije u neko civiliziranije vrijeme. ini se da je istu odluku donijelo jo nekoliko tisua ljudi,
doputajui delegatima, dovezenim autobusima prije zore, da se krmeljivih oiju mirno posvete
svojem sastanku.
Poraz!, proglasile su mnoge novine, jedva ekajui da ostave ovu zbrkanu provalu
demokracije iza sebe.
Kanadski prognanik u Washingtonu David Frum poletio je prema svojem kompjuteru,
proglaavajui prosvjede fijaskom, katastrofom i, povrh svega, ispuhanim nabujkom. Po
Frumovoj procjeni, aktiviste je toliko obeshrabrila njihova nesposobnost da obustave sastanak MMF-a
u nedjelju da su sutradan radije ostali u krevetima nego prkosili kinim ulicama.
Istina je da je u ponedjeljak bilo teko izvui guzicu iz kreveta, ali ne zbog kie ili policije. Bilo
je teko jer je do tada, tijekom samo jednog tjedna prosvjeda, ve toliko toga bilo postignuto.
Prekidanje sastanka bez sumnje daje aktivistima pravo na hvalisanje, ali prave se pobjede zbivaju u
okolini takvih dramatinih trenutaka.
Prvi znak pobjede pristigao je tjednima prije prosvjeda, kad je meu bivim dunosnicima
Svjetske banke i MMF-a zapoela utrka za prijelaz na stranu kritiara i odricanje od svojih bivih
poslodavaca. Najznaajniji je bio istup biveg glavnog ekonomista Svjetske banke Josepha Stiglitza,
koji je rekao da MMF-u oajniki treba velika doza demokracije i transparentnosti.
Zatim se predala jedna korporacija. Organizatori prosvjeda su najavili da e sa svojim
zahtjevima za potenom trgovinom, suprotstavljenom slobodnoj trgovini, doi na vrata lanca
kave Starbucks, te traiti da trguju kavom zemljoradnika kojima nadnice mogu pokriti ivotne
potrebe. Prologa tjedna, samo etiri dana prije planiranoga prosvjeda, Starbucks je objavio da e
drati vrstu kave proizvedenu pod certifikatom o potenoj trgovini to nije epohalna pobjeda, ali je,
u najmanju ruku, znak vremena.
23
Konano, prosvjednici su odredili uvjete pregovora. jo prije nego li su se osuile divovske lutke od
ljepenke, u novinama i radio-emisijama su izloeni neuspjesi brojnih MMF-ovih sanacija i
megaprojekata koje je financirala Svjetska banka. tovie, kritika kapitalizma se upravo vratila u
modu poput Santane.
Radikalni je anarhistiki kontingent Black Bloc promijenio ime u Anti-Capitalist Bloc. Studenti
su kredom ispisivali na plonicima: Ako mislite da se treba plaiti MMF-a i Svjetske banke, samo
ekajte da vidite to je kapitalizam. Momci iz bratstava na American University odgovorili su svojim

sloganima, pisanim na plakatima i izvjeenim na prozore: Kapitalizam vam je pruio blagostanje.

Prihvatite ga! ak su i strunjaci koji nedjeljom gostuju na CNN-u poeli koristiti rije
kapitalizam umjesto jednostavno ekonomija. A ta se rije na naslovnici jueranjeg New York
Timesa ne pojavljuje jednom, nego dva puta. Nakon vie od jednog desetljea nekontroliranog
trijumfiranja, kapitalizam je (suprotstavljen eufemizmima poput globalizacije, vladavine
korporacija ili rastueg jaza izmeu bogatih i siromanih) ponovno postao legitiman predmet javne
rasprave. Ova je vrsta utjecaja toliko znaajna da pored njega prekid rutinskog sastanka Svjetske
banke izgleda gotovo nebitno. Dnevni red sastanka Svjetske banke, kao i tiskovna konferencija koja je
uslijedila, potpuno su preoteti. Zavjeti na ubrzano olakanje duga osiromaenih naroda te na troenje
neogranienih svota na AIDS-krizu u Africi istisnuli su uobiajene razgovore o slobodnom
trinom razvoju, privatizaciji i nunom discipliniranju trita Treeg svijeta.
Ovo je, naravno, samo poetak jednog dugotrajnog procesa. Meutim, ako se u Washingtonu
neto moglo nauiti, to je da se barikada moe osvojiti duhovnim juriem jednako kao i tjelesnim.
Kasno ustajanje u ponedjeljak nije bilo drijemanje poraenih, nego dobro zasluen odmor pobjednika.
24

to slijedi?
Pokret protiv globalnog korporativnog ureenja drutva ne mora potpisati plan u deset toaka
da bi bio djelotvoran
srpanj 2000.
Ova konferencija nije poput drugih konferencija.
To je bilo reeno svim govornicima na skupu Ponovno osmiljanje politike i drutva prije
negoli smo stigli u Riverside Church u New Yorku. Kad smo se obraali delegatima (bilo ih je oko
tisuu tijekom tri svibanjska dana), trebali smo rijeiti vrlo specifian problem: nedostatak jedinstva
vizije i strategije u voenju pokreta protiv globalnog korporativnog ureenja drutva.
Priopeno nam je da je to vrlo ozbiljan problem. Mladi aktivisti koji su otili u Seattle obustaviti
rad Svjetske trgovinske organizacije i u Washington prosvjedovati protiv Svjetske banke i
Meunarodnog monetarnog fonda bombardirani su u tisku kao budale koje se odijevaju u stabla i
lupaju bubnjeve prerueni u janjad. Naa je misija, prema organizatorima konferencije pri Fondaciji za
etiku i smisao, bila silom utjerati taj kaos na ulicama u nekakav strukturiran oblik prilagoen
medijima. Ovo nije bila samo jo jedna brbljaonica. Trebali smo roditi ujedinjeni pokret za cjelovitu
drutvenu, ekonomsku i politiku promjenu.
Dok sam kradom ulazila u predavaonice ili izlazila iz njih, upijajui vizije koje su nudili
Arianna Huffington, Michael Lerner, David Korten, Cornel West i deseci drugih, upala mi je u oi
uzaludnost cijele ove dobronamjerne vjebe. ak i kad bismo uspjeli doi do plana u deset toaka
blistavo jasnog, ujedno elegantnog i suvislog, svjetonazorski jedinstvenog kome bismo tono
prenijeli ove zapovijedi? Antikorporacijski prosvjedni pokret kojeg je svijet zamijetio prolog
studenog na ulicama Seattlea nije ujedinjen nekom politikom strankom ili nacionalnom mreom s
glavnim uredom, godinjim izborima i podreenim partijskim elijama i mjesnim podrunicama.
Oblikuju ga ideje pojedinanih organizatora i intelektualaca, ali pokret ne tuje nijednog od njih kao
vou. U tom amorfnom kontekstu, ideje i planovi skovani u Riverside Churchu nisu bili ba sasvim
nevani, ali jednostavno nisu bili vani na nain na koji smo se nadali. Umjesto da budu prihvaeni
kao aktivistika politika, bilo im je sueno da budu pometeni i razbacani u plimnom valu informacija
internet-dnevnika, manifesta nevladinih organizacija, znanstvenih radova, kunih video-snimki, cris
de coeur koje globalna antikorporacijska mrea proizvodi i troi svakog pojedinog dana.
25
To je druga strana upornih kritika koje tvrde da klincima na ulici nedostaje sigurno vodstvo
njima nedostaju i sigurni sljedbenici. Onima koji trae kopije pothvata ezdesetih, antikorporacijski se
pokret zbog ovog odsustva ini iritantno ravnodunim: ovi su ljudi toliko neorganizirani da se, oito,
ne mogu dovoljno sabrati niti da bi reagirali na savreno organiziran pokuaj da ih se organizira. Ovo
su aktivisti koje je odgojio MTV, gotovo moete uti staru gardu kako govori: raspreni, nelinearni,
nefokusirani.
Lako je povjerovati ovakvim kritikama. Ako postoji jedna stvar oko koje se ljeviari i desniari
slau, to je vrijednost jasne, dobro strukturirane ideoloke rasprave. Meutim, stvari moda nisu tako
jednostavne. Moda se prosvjedi u Seattleu i Washingtonu ine nefokusiranima jer uope nisu bili
prosvjedi jednog pokreta nego radije stapanja mnotva manjih, a nazore svakoga od njih je uobliio
otpor nekoj pojedinanoj multinacionalnoj korporaciji (poput Nikea), konkretnoj grani privrede (poput
industrijsko-poljoprivrednih kombinata) ili novoj trgovakoj inicijativi (poput Amerike zone
slobodne trgovine (FTM)). Posve je jasno da ovi manji pokreti jasnih namjena predstavljaju dijelove
jedne zajednike borbe: oni dijele uvjerenje da svi disparatni problemi s kojima se bore imaju
porijeklo u globalizaciji predvoenoj korporacijama, planu koji sabire mo i bogatstvo u sve manjem i
manjem broju ruku. Naravno, postoje neslaganja o ulozi nacionalne drave, o tome moe li se
kapitalizam iskupiti, o brzini kojom bi se promjena trebala dogoditi. Meutim, u veini ovih
minijaturnih pokreta nastaje konsenzus da su decentralizacija moi i izgradnja potencijala odluivanja
utemeljenog u zajednici bilo kroz sindikate, susjedstva, farme, sela, anarhistike kolektive ili
aboridinsko samoupravljanje kljuni za suprotstavljanje vlasti multinacionalnih korporacija.
Usprkos tim zajednikim stavovima, ove kampanje nisu srasle u jedan pokret. Bolje rei, one su
zamreno i vrsto povezane jedne s drugima, vrlo slino nainu na koji hotlinks povezuju njihove

stranice na internetu. Ova analogija nije sluajna ona je zapravo kljuna za razumijevanje
promjenjive prirode politikog organiziranja. lako su mnogi primijetili da bi nedavni masovni
prosvjedi bili nemogui bez interneta, previdjeli su nain kojim komunikacijska tehnologija koja
olakava ove kampanje ujedno daje pokretu svoju vlastitu mreastu formu. Zahvaljujui internetu,
mobilizacije se zbivaju uz oskudnu birokraciju i minimalnu hijerarhiju; prisilni konsenzusi i ukoeni
manifesti povlae se u pozadinu, a njihovo mjesto zauzima kultura neprestane, labavo strukturirane i
ponekad kompulzivne razmjene informacija.
Ono to se pojavilo na ulicama Seattlea i Washingtona jest jedan aktivistiki model koji
odraava organske, decentralizirane, meusobno povezane staze interneta interneta koji je oivio.
26
Vaingtonski cemar za istraivanja TeleGeograpny preuzeo je na sebe mapiranje arhitekture
interneta kao da se radi o sunevom sustavu. TeleGeography je nedavno objavio da internet nije jedna
divovska mrea, nego sustav glavina i bica. Glavine su sredita aktivnosti, bice su veze s drugim
sreditima, koja su nezavisna ali meusobno povezana.
To izgleda kao savren opis prosvjeda u Seattleu i Washingtonu. Ove su masovne konvergencije
bile aktivistike glavine sainjene od stotina, moda i tisua autonomnih bica. Tijekom prosvjeda,
bice su poprimale oblik interesnih grupa koje broje izmeu pet i dvadeset prosvjednika, od kojih je
svaka izabrala predstavnika koji e ih zastupati na redovitim vijeanjima bica, lako su se interesne
grupe sloile da e tovati skupinu naela o nenasilju, djelovale su i kao zasebne jedinice, ovlatene da
donose svoje strateke odluke. Na nekim mitinzima, aktivisti nose stvarne mree od tkanine koje
simboliziraju njihov pokret. Kad je vrijeme za sastanak, poloe mreu na zemlju, pozovu sve bice
na mrei i struktura postaje ulina prostorija za sastanke.
Tijekom etiri godine prije prosvjeda u Seattleu i Washingtonu, zbile su se sline konvergencije
glavina pred samitima Svjetske trgovinske organizacije, skupine G7 i Foruma za ekonomsku suradnju
na azijsko-pacifikom poduju u Aucklandu, Vancouveru, Manili, Birminghamu, Londonu, enevi,
Kuala Lumpuru i Kolnu. Svaki je od ovih masovnih prosvjeda bio organiziran prema naelima
koordinirane decentralizacije. Umjesto da uspostave koherentnu frontu, male su jedinice aktivista
okruile svoju metu iz svih pravaca. A umjesto da izgrade razraenu narodnu ili meunarodnu
birokraciju, na brzinu su podigli privremene strukture: prazne zgrade su pretvorene u sredita
konvergencije, a neovisni su medijski producenti uspostavili improvizirane aktivistike centre za
informiranje. Ad hoc koalicije iza tih prosvjeda nerijetko su se nazivale prema datumu planiranog
dogaaja: J18, N30, A16 i, za nadolazei sastanak MMF-a u Pragu 26. rujna, S26. Kad se ta zbivanja
svre, oni ne ostavljaju gotovo ni traga iza sebe, osim arhivirane web-stranice.
Cijela ova pria o radikalnoj decentralizaciji moe prikriti vrlo stvarnu hijerarhiju utemeljenu na
tome tko posjeduje, razumije i kontrolira kompjuterske mree koje povezuju aktiviste jedne s
drugima. To je ono to Jesse Hirsh, jedan od utemeljitelja anarhistike kompjuterske mree Tao
Communications, naziva treberskom adhokracijom.
Model glavina i bica predstavlja vie od taktike koritene na prosvjedima; sami su prosvjedi
sainjeni od koalicija koalicija, da posudimo izraz od Kevina Danahera iz centra Global Exchange.
Svaka je antikorporacijska kampanja sastavljena od mnotva grupa, uglavnom nevladinih udruga,
radnikih sindikata, studenata i anarhista. Oni koriste internet, kao i tradicionalnija
27
sredstva organiziranja, da bi uinili sve od katalogiziranja najnovijih prijestupa Svjetske banke, preko
bombardiranja Shell Oila telefaksima i e-mailovima, do distribuiranja obavijesti o prosvjedima protiv
eksploatacijskih tvornica u Nike Townu, uoblienih u letke pripremljene za download. Grupe ostaju
neovisne, ali njihova je meunarodna koordinacija vjeta i, za njihove mete, nerijetko ubojita.
Optuba da antikorporacijskom pokretu nedostaje vizija raspada se kad se promotri u
kontekstu ovih kampanja. Istina je da su masovni prosvjedi u Seattleu i Washingtonu bili zbrka
slogana i ideja, te da je usputnom promatrau bilo teko deifrirati vezu izmeu postupanja prema
amerikom osueniku na smrt Mumia Abu-Jamalu i sudbine morskih kornjaa. Meutim,
pokuavajui pronai koherenciju u ovim velikim demonstracijama snage, kritiari brkaju vanjske

manifestacije pokreta sa samom stvari ne vide umu od ljudi odjevenih u drvee. bice ovog pokreta
jesu taj pokret, a bicama ne nedostaje vizije.
Studentski je pokret protiv eksploatacijskih tvornica, primjerice, brzo napredovao od
jednostavnog kritiziranja kompanija i upravitelja sveuilita do izvedbe nacrta alternativnih pravilnika
o upravljanju i stvaranja kvaziregulacijskog tijela, Konzorcija za radnika prava (Worker Rights
Consortium), u suradnji s radnikim aktivistima globalnoga juga. Pokret protiv genetski proizvedene i
modificirane hrane skakao je od jedne politike pobjede do druge, prvo postigavi uklanjanje mnotva
genetski modificiranih prehrambenih proizvoda s polica britanskih supermarketa, zatim ubrzavi
donoenje zakona o posebnom oznaavanju takve hrane u Europi, nakon ega je postigao ogroman
napredak s montrealskim Protokolom o biosigurnosti. Za to su vrijeme protivnici modela razvoja
Svjetske banke i MMF-a utemeljenih na izvozu stvorili cijele police materijala o razvojnim modelima
utemeljenim u zajednici, agrarnoj reformi, ponitenju duga i naelima samouprave. Kritiari naftne i
rudarske industrije su takoer puni ideja o odrivoj energiji i odgovornom iskoritavanju resursa
iako rijetko imaju priliku ostvariti svoje vizije u praksi.
injenica da su ove kampanje toliko decentralizirane ne znai da su i nesuvisle. Prije bi se reklo
daje decentralizacija razumna, ak i ingeniozna prilagodba otprije postojeoj fragmentaciji u
progresivnim mreama, kao i mijenama u iroj kulturi. Ona je nusproizvod naglog mnoenja
nevladinih organizacija koje, nakon samita u Riju 1992., zadobivaju sve vie snage i vanosti. Postoji
toliko nevladinih organizacija ukljuenih u antikorporacijske kampanje da bi se malo to osim modela
glavine i bica moglo prilagoditi svim njihovim razliitim stilovima, taktikama i ciljevima. Poput
samog interneta, nevladine su organizacije, kao i mree interesnih grupa, beskonano proirivi sustavi.
Ako netko osjea da se jednostavno ne uklapa u nijednu
28
od nekih trideset tisua postojeih nevladinih organizacija ili tisua interesnih grupa, moe
jednostavno utemeljiti svoju i prikljuiti se. Jednom kad je ukljuen, nitko se ne mora odrei
individualnosti zbog vee strukture; kao i sa svim drugim stvarima na internetu, slobodni smo u njih
ui i iz njih izai, uzeti ono to elimo i obrisati ono to ne elimo. Na trenutke se ini da se radi o
surferskom pristupu aktivizmu, koji odraava paradoksalnu kulturu krajnjeg narcisizma na internetu
spojenu s intenzivnom eljom za komunikacijom i povezivanjem.
Meutim, dok je mreasta struktura pokreta djelomice odraz njegovog organiziranja putem
interneta, ona je ujedno odgovor politikoj stvarnosti koja je i izazvala prosvjed: potpunom neuspjehu
tradicionalne stranake politike. Diljem svijeta, graani su radili na izabiranju socijaldemokratskih ili
radnikih stranaka, da bi ih zatim gledali kako priznaju svoju nemo pred silama trita ili diktatom
MMF-a. U ovim uvjetima, moderni aktivisti nisu tako naivni da bi vjerovali da e promjena doi iz
glasake kutije. Zato ih vie zanima suprotstavljanje mehanizmima koji ine demokraciju
bezopasnom, poput korporacijskog financiranja stranakih kampanja ili sposobnosti WTO-a da kri
nacionalni suverenitet. Najkontroverzniji je od ovih mehanizama bila MMF-ova politika strukturalne
prilagodbe, koja otvoreno zahtijeva da vlade smanje socijalne trokove i privatiziraju resurse u
zamjenu za zajmove.
Jedna od provjerenih najjaih strana ovog modela laissez-faire organiziranja jest to to ga je
izvanredno teko kontrolirati, u velikoj mjeri zbog toga to je tako razliit od naela organiziranja
institucija i korporacija koje su mu na meti. On odgovara na korporacijsko koncentriranje
fragmentacijom, na globalizaciju svojom vrstom lokalizacije, na konsolidaciju vlasti njezinom
radikalnom disperzijom.
Joshua Karliner (Transnational Resource and Action Center) naziva ovaj sustav nehotino
sjajnim odgovorom globalizaciji. A zbog toga to je bio nehotian, jo nam uvijek nedostaje ak i
rjenik kojim bismo ga opisali, to bi mogao biti razlog razvijanja prilino zabavne industrije metafora
kojima se pokuava ispuniti praznina. Moj su doprinos glavine i bice, ali Maude Barlow iz Vijea
Kanaana (Council of Canadians) kae: Suoeni smo s velikim kamenom. Ne moemo ga
pomaknuti, pa pokuavamo proi ispod njega, oko njega i preko njega. John Jordan, aktivist
britanskoga pokreta Reclaim the Streets, kae da su meunarodne kompanije poput ogromnih
tankera, a mi poput jata riba. Moemo brzo reagirati; oni ne mogu. Koalicija za slobodnu Burmu
(Free Burma Coalition), utemeljena u Americi, govori o mrei paukova koji pletu dovoljno jaku

mreu da sputaju najmonije meunarodne kompanije. Ameriki se vojni izvjetaj o ustanku zapatista
u Chiapasu u Meksiku ak ukljuio u igru. Prema istraivanju koje je proveo
29
RAND, istraivaki institut koji sklapa ugovore s amerikom vojskom, zapatisti su objavili rat buha
koji se, zahvaljujui internetu i globalnoj mrei nevladinih organizacija, pretvorio u rat roja. Vojno
iskuenje rata roja, zamijetili su istraivai, jest to to on nema sredinje vodstvo ili zapovjednu
strukturu; vieglavje, nemogue ga je dekapitirati.
Ovaj vieglavi sustav ima, naravno, i svoje slabosti, a one su bile jasno vidljive na ulicama
Washingtona tijekom prosvjeda protiv Svjetske banke i MMF-a. Oko podneva 16. travnja, na dan
najveega prosvjeda, sazvan je sastanak predstavnika onih interesnih grupa koje su blokirale sva
ulina krianja oko sredinjice Svjetske banke i MMF-a. Krianja su bila blokirana od 6 sati ujutro, ali
delegati koji su trebali odrati sastanak su se, kako su prosvjednici upravo saznali, potkrali kroz
policijske barikade prije 5. S obzirom na te nove informacije, veina je predstavnika mislila da je
vrijeme da odustanu od raskrija i pridrue se slubenom maru kod Ellipsea. Problem je bio u tome
to se nisu svi sloili: aica interesnih grupa je htjela vidjeti moe li blokirati delegate na njihovom
izlasku sa sastanaka.
Kompromis do kojeg je vijee dolo bio je dojmljiv. OK, sluajte svi, vikao je u megafon
Kevin Danaher, jedan od organizatora prosvjeda. Svako je krianje nezavisno. Ako krianje eli
ostati zatvoreno, to je u redu. Ako eli doi na Ellipse, i to je u redu. Odluite sami.
To je bilo besprijekorno poteno i demokratino, ali postojao je samo jedan problem apsolutno
nije imalo smisla. Blokiranje toaka pristupa bila je koordinirana akcija. Ako bi se neka krianja sada
otvorila, a druga buntovnika krianja ostala zaposjednuta, delegati bi na izlasku sa sastanka
jednostavno mogli skrenuti desno umjesto lijevo i slobodno otii kuama. to je, naravno, upravo ono
to se i dogodilo.
Dok sam gledala grupice prosvjednika kako ustaju i odlaze, dok su druge ostale sjediti, prkosno
uvajui, zapravo, nita, uinilo mi se da je to prikladna metafora za snage i slabosti ove aktivistike
mree u nastajanju. Nema sumnje u to da je komunikacijska kultura koja vlada internetom bolja u
brzini i opsegu nego u sintezi. Ona je sposobna dovesti desetke tisua ljudi na sastanak na istom uglu,
s transparentima u rukama, ali je mnogo manje osposobljena pomoi istim tim ljudima da se sloe oko
toga to zapravo ele prije nego to dou do barikada ili nakon to odu.
Iz tog se razloga nakon svakoga prosvjeda poela javljati neobina vrsta nemira: Je li to bilo to?
Kad je sljedei? Hoe li biti jednako dobar, jednako velik? Da bi se odrao zamah, velikom brzinom
nastaje kultura serijskog prosvjedovanja. Moj je inbox zatrpan preklinjanjima za dolazak na ono za to
se obeava da e biti novi Seattle. 4. lipnja 2000. je okupljanje organizirano u Windsoru i Detroitu
radi obustavljanja rada Organizacije
30
amerikih drava (Organization of American States), a tjedan dana kasnije u Calgaryju zbog
Svjetskog naftnog kongresa (World Petroleum Congress); zbog skupa republikanaca u Philadelphiji u
srpnju, te zbog skupa demokrata u Los Angelesu u kolovozu; zbog Samita o ekonomskoj suradnji na
azijsko-pacifikom podruju Svjetskog ekonomskog foruma 11. rujna u Melbourneu, nakon ega su
ubrzo uslijedili anti-MMF prosvjedi 26. rujna u Pragu, a zatim, u nastavku, Quebec City, gdje je u
travnju 2001. odran Samit Amerika. Netko je poslao poruku na e-mail listu organizatora prosvjeda u
Washingtonu: Kamo god odu, bit emo tamo! Nakon ovoga, vidimo se u Pragu! Ali je li to stvarno
ono to elimo pokret ljudi koji se okupljaju da bi kradom slijedili trgovake birokrate kao da su
Grateful Dead?
Izg1edi su opasni zbog nekolicine razloga. Od ovih se prosvjeda previe oekuje: organizatori
vaingtonskog prosvjeda su, primjerice, najavili da e doslovno obustaviti rad dvije transnacionalne
institucije teke 30 milijardi dolara, istovremeno pokuavajui prenijeti publici opsjednutoj
dionicama sofisticirane ideje o zabludama neoliberalne ekonomije. Jednostavno nisu to mogli izvesti,
nijedan prosvjed to ne bi mogao, i to e biti sve tee. U Seattleu je taktika direktne akcije upalila jer je
uhvatila policiju na prepad. To se nee ponovno dogoditi. Policija je sada pretplaena na sve e-mail

liste. Grad Los Angeles je ve zatraio sigurnosnu opremu i novac za osoblje u vrijednosti od etiri
milijuna dolara da bi obranio grad od roja aktivista.
Pokuavajui izgraditi stabilnu politiku strukturu kojom bi se pokret unaprijedio izmeu
prosvjeda, Danaher je poeo skupljati sredstva za stalni centar konvergencije u Washingtonu.
Meunarodni forum o globalizaciji (IFG) je, u meuvremenu, odravao sastanke od oujka, nadajui
se da e do kraja godine sastaviti dokument od 200 stranica o svojoj politici. Prema ravnatelju IFG-a
Jerry Manderu, to nee biti manifest, nego skup naela i prioriteta, prvi pokuaj da se, kako se izrazio,
definira nova arhitektura globalne ekonomije. [Zavravanje spisa je mnogo puta odgaano, jo
uvijek nije bio dostupan u vrijeme objavljivanja ove knjige.]
Kako god bilo, ove se inicijative, poput organizatora konferencije u Riverside Churchu,
suoavaju s tekom bitkom. Veina se aktivista slae u tome da je dolo vrijeme da se sjedne i pone
raspravljati o pozitivnom programu ali za ijim stolom, i tko e imati pravo odluivanja?
Ova su pitanja postala najkritinija krajem svibnja, kad je eki predsjednik Vaclav Havel
ponudio svoje posredovanje u razgovorima izmeu predsjednika Svjetske banke Jamesa
Wolfensohna i prosvjednika koji su namjeravali prekinuti praki sastanak banke od 26. do 28. rujna.
Meu organizatorima prosvjeda nije bilo konsenzusa oko sudjelovanja u pregovorima u Prakom
dvorcu i, to je vanije, nije postojao operabilan proces kojim bi
31
se to odluilo: nije bilo mehanizama kojima bi se odabrali prihvatljivi lanovi aktivistike delegacije
(neki su predlagali glasovanje internetom), niti prihvaenog skupa ciljeva pomou kojih bi se mogle
odmjeriti prednosti i zamke sudjelovanja. Da je Havel pruio ruku grupama koje se posebno bave
dugovanjima i strukturalnom prilagodbom, poput Jubilee 2000 ili 50 Years Is Enough, s prijedlogom
bi se postupalo izravno. Meutim, budui da je pristupio cijelom pokretu kao da je jedna cjelina,
gurnuo je organizatore prosvjeda u tjedne internih sukoba.
Problem je jednim dijelom strukturalan. Meu veinom anarhista koji obavljaju velik dio
masovnog organiziranja (i koji su se ukljuili na internet davno prije afirmiranijih ljeviara),
neposredna demokracija, transparentnost i samoodreenje zajednice nisu uzvieni politiki ciljevi, to
su temeljne postavke kojima se rukovode njihove organizacije. Ipak, veina je kljunih nevladinih
organizacija, iako u teoriji mogu dijeliti ideje anarhista o demokraciji, i sama organizirana poput
tradicionalnih hijerarhija. Vode ih karizmatini voe i upravni odbori, dok im njihovi lanovi alju
novac i bodre ih sa strane.
Kako, dakle, iznuditi suvislost od pokreta punog anarhista, ija je najjaa taktika strana do sada
bila njihova slinost roju komaraca? Moda je, kao i s internetom, najbolji pristup nauiti surfati
strukturama koje nastaju organski. Moda nije potrebna jedna politika stranka, nego bolje veze meu
interesnim grupama, moda je, umjesto pomicanja prema veoj centralizaciji, zapravo potreban
nastavak radikalne decentralizacije.
Kada kritiari kau da prosvjednicima nedostaje vizija, zapravo prigovaraju nedostatku krovne
revolucionarne filozofije poput marksizma, demokratskog socijalizma, dubinske ekologije ili
drutvene anarhije s kojom se svi slau. To je apsolutno istina, i na tome bismo trebali biti
izvanredno zahvalni. U ovom su trenutku antikorporacijski ulini aktivisti opkoljeni ljudima koji bi
eljeli biti voe, te koji jedva ekaju priliku da unovae aktiviste kao pjeatvo svoje privatne vizije.
Na jednom je kraju Michael Lerner i njegova konferencija u Riverside Churchu, pruajui svoj toj
nerazvijenoj energiji iz Seattlea i Washingtona gostoprimstvo u okviru svoje Politike Smisla. Na
drugom je John Zerzan iz Eugenea u Oregonu, koga ne zanima Lernerov poziv na izljeenje, nego
vidi nerede i unitavanje vlasnitva kao prvi korak prema slomu industrijalizacije i povratku u
anarhoprimitivizam predagrarnu lovako-skupljaku utopiju. Izmeu njih su deseci drugih
vizionara, od uenika Murraya Bookchina i njegove teorije socijalne ekologije, preko odreenih
marksistikih sekti koje su uvjerene da revolucija poinje sutra, do pristaa Kalle Lasna, urednika
asopisa Adbusters i njegove razvodnjene verzije revolucije kroz culture jamming. A tu je i
nematoviti
32

pragmatizam nekih sindikalnih voa koji su prije Seattlea bili spremni prilijepiti postojeim
trgovakim ugovorima socijalne klauzule i odustati od otpora.
Ovom mladom pokretu ide na ast to se do sada uspio obraniti od svih ovih programa i odbiti
sve velikoduno darovane manifeste, uvajui se za dovoljno demokratian predstavljaki proces
kojim bi se njegov otpor prenio na sljedeu razinu. Moda pravi izazov ovoga pokreta nije
pronalaenje vizije nego odupiranje porivu da se prebrzo prihvati jedna od vizija. Ako mu uspije
odbiti ekipe vizionara u zasjedi, bit e nekih kratkotrajnih problema u odnosima s javnou. Serijsko
e prosvjedovanje istroiti neke ljude. Raskrija ulica e proglaavati neovisnost. I da, mladi e se
aktivisti poput janjadi nerijetko obueni u prave janjee kostime nuditi kolumnistima The New
York Timesa na ismijavanje.
Ali to onda? Ovaj je decentralizirani, vieglavi roj od pokreta ve uspio obrazovati i
radikalizirati jednu generaciju aktivista diljem svijeta. Prije negoli se pretplati na bilo iji plan u deset
toaka, on zasluuje priliku da provjeri moe li se iz njegove kaotine mree glavina i bica roditi
neto novo, neto u potpunosti njegovo.
33

Los Angeles
Rendgenska snimka braka novca i politike
kolovoz 2000.
Ovaj je govor odran u Los Angelesu na Shadow Convention, samo nekoliko ulica od Staples
Centera, gdje se odrava Democratic National Convention. Shadow Convention je bila jednotjedna
konferencija na kojoj su se istraivala vana pitanja poput rata protiv droge i reforme financiranja
kampanja kakva su velike amerike politike stranke ignorirale na svojim konvencijama. Ovaj je
govor bio dio javne rasprave pod imenom Suprotstavljanje kulturi novca.
Raskrinkavanje korporacija naina kojim su progutale nae javne prostore i ideje o pobuni, te kupile
nae politiare vie nije posao rezerviran za kritiare kulture i znanstvenike. Ono je, u samo
nekoliko kratkih godina, postalo meunarodni kontakt-sport. Diljem svijeta, aktivisti govore: Da,
shvatili smo. Proitali smo knjige. Bili smo na predavanjima. Prouili smo u The Nationu mape sline
hobotnicama koje pokazuju da sve posjeduje Rupert Murdoch. I znate to? Neemo samo jadikovati
zbog toga. Uinit emo neto po tom pitanju.
Je li antikorporacijski aktivizam bacio korporacijsku Ameriku na koljena? Ne. Ali nije ni
beznaajan. Samo pitajte Nike. Ili Microsoft. Ili Shell Oil. Ili Monsanto. Ili Occidental Petroleum. Ili
Gap. Pitajte Philipa Morrisa. Oni e vam rei. Ili e, vjerojatnije, naloiti svojem novonamjetenom
dopredsjedniku za korporativnu odgovornost da vam kae.
ivimo u dobu razvijenoga fetiizma robe, da posudimo izraz od Karla Marxa. Bezalkoholna
pia i marke kompjutera u naoj kulturi igraju uloge boanstava. Upravo oni stvaraju nau najmoniju
ikonografiju, grade nae najvee utopijske spomenike, pruaju nam artikulaciju naeg vlastitog
iskustva: ne religije, ne intelektualci, ne pjesnici, ne politiari. Svi su oni sada na platnom popisu
Nikea.
Reagirajui na to, nali smo se usred prvih faza organizirane politike kampanje defetiizacije
robe: govorimo ne, ta tenisica, zapravo, nije simbol pobune i transcendencije. To je komad gume i
koe koji je netko zaio, a ja u vam rei kako i koliko je plaena za to, i koliko je sindikalnih
organizatora moralo biti otputeno da bi cijena ostala niska. Defetiizacijom robe se eli rei da Mac
kompjuter nema nikakve veze s Martinom Lutherom Kingom Jr., ali ima veze s industrijom koja je
opsjednuta izgradnjom informacijskih kartela.
34
Radi se o priznavanju da svaki komad nae blistave potroake kulture odnekud dolazi. Radi se
o tome da se mree tvornica pod ugovorom, lanih podrunica i inozemne radne snage prate da bi se
otkrilo gdje se svi dijelovi proizvode, pod kojim uvjetima, koje su interesne grupe postavile pravila
igre, te koje su politiare usput kupile. Drugim rijeima, radi se o rendgenskom snimanju potroake
kulture, dekonstruiranju ikona doba kupovine i istovremenom stvaranju stvarnih globalnih veza meu
radnicima, studentima, borcima za zatitu okolia. Svjedoci smo novom valu istraivakog aktivizma
koji proziva konkretna imena: on ima osobine Crnih Pantera, Black Bloca, situacionizma, slapsticka,
marksizma i marketinga.
A ovoga tjedna sve to gledamo diljem Los Angelesa. U nedjelju je prosvjed odran u hotelu
Loews, mjestu ogorenog spora izmeu potplaenih radnika i uprave. trajkai su odabrali ovaj tjedan
za svoj skup jer su htjeli privui pozornost na injenicu da je generalni direktor Loewsa vaan sponzor
kampanje Ala Gorea. eljeli su utvrditi dvije stvari: da se ekonomski procvat gradi na leima nisko
plaenih radnika, te da nai politiari odvraaju pogled od toga jer su uzdravani ljudi. Kasnije
tijekom istog dana, odran je miting pred Gapom. I ovaj je skup imao dvije svrhe. Prva je bila
privlaenje pozornosti na nain kojim je kompanija t1nancirala sve one otkaene reklame za kakiodjeu jeftinim pogodbama s eksploatacijskim tvornicama koje su ih proizvele. Druga je bila
ukazivanje na vezu izmeu priloga kampanjama i korporacijskog lobiranja. to je omiljeni hobi
Donalda Fishera, direktora Gapa?, pitali su leci. Kupovanje politiara, odgovarali su, istiui
velikodune donacije te kompanije Georgeu Bushu i Billu Bradleyu. U ponedjeljak je na meti bio
Goreov osobni udio u Occidental Petroleumu, naftnoj kompaniji upletenoj u spor oko ljudskih prava u

Kolumbiji, gdje namjerava buiti na teritoriju U'wa, usprkos prijetnji plemena masovnim
samoubojstvom ako njihova zemlja bude oskvrnuta. [Kompanija se otada povukla iz projekta.]
Vjerujem da e ova konvencija ostati u sjeanju kao mjesto gdje je brak novca i politike
definitivno izvuen iz sjene ovdje, na Shadow Convention, te na ulici, gdje se Milijarderi za Busha
(ili Gorea) simboliki gue lanim novanicama od milijun dolara. Ideje za koje je bilo briga tek
aicu politikih trebera reforma financiranja kampanja, koncentracija medija zaivjele su svojim
ivotom. Vraaju nam se kao ulini skeevi na Figueroa Street, te kao zapanjujue uspjene
sudionike komunikacijske mree poput Indymedia, koja je zauzela esti kat ove zgrade (Patriotic
Hall).
Uzevi u obzir da se toliko toga naglo pojavilo za samo par godina, kako se usuujemo biti
beznadeni razmiljajui o mogunosti promjene u budunosti? Zapamtite, mladi ljudi koji se na
ulicama suprotstavljaju moi korporacija su upravo oni koji su bili otpisani kao da im nema spasa. To
je
35
generacija koja je u potpunosti odrasla pod marketinkim mikroskopom. Upravo su njima reklame
bile u uionicama, a na internetu su ih vrebali pohlepni istraivai trita. Njihove su mladenake
supkulture bile u cijelosti kupovane i prodavane. Govoreno im je da njihova najvea ivotna ambicija
treba biti postajanje internet-milijunaem s osamnaest godina. Njih su uili da, prije negoli budu
graani, trebaju nauiti biti generalni direktori tvrtke Ja d.o.o. ili, da upotrijebimo trenutnu krilaticu,
marke s Vaim imenom. Ovi su ljudi u venama umjesto krvi trebali imati Fruitopiu od groa, a
Palm Pilote umjesto mozgova.
I, naravno, neki od njih i imaju. Ali mnogo ih upravo ide u suprotnom smjeru. Iz tog razloga,
ako namjeravamo izgraditi pokret iroke baze koji prkosi kulturi novca, trebamo aktivizam koji
djeluje na razinama konkretne politike. Ali on mora ii i dublje, baviti se kulturnim i ljudskim
potrebama koje je stvorilo pretvaranje samog identiteta u robu. Morat e osvijestiti potrebu za
nefetiiziranim iskustvima, te ponovno probuditi nau udnju za uistinu javnim prostorima i elju da
neto izgradimo zajedniki. Moda si trebamo postaviti pitanje jesu li Napster i pokret za besplatni
software dio ovog fenomena. Moda moramo poeti oslobaati vie privatiziranih prostora, kao to
ini putujui aktivistiki karavan Reclaim the Streets, organizirajui lude tulume usred prometnih
krianja, samo da bi podsjetio ljude da su ulice nekad bile i graanski prostori, ne samo komercijalni.
Na mnogim se frontovima ovo ponovno prisvajanje ve dogaa. Diljem svijeta, zajednike
prostore ponovno prisvajaju medijski aktivisti, seljaci bez zemlje koji okupiraju nekoriteno zemljite,
farmeri koji odbijaju patentiranje biljki i ivotinja.
A ponovno se prisvaja i demokracija: to ine ljudi u ovoj sobi, kao i oni koji su vani na ulicama.
Ona ne eli biti zatvorena u Staples Centeru, ili zatoena propalom logikom dviju korporacijskih
stranaka. A onaj aktivizam koji je u Seattleu privukao panju svijeta ovdje, u Los Angelesu, probija
svoje vlastite granice, pretvarajui se iz pokreta suprotstavljenog vladavini korporacija u pokret koji se
bori za osloboenje same demokracije.
36

Prag
Alternativa kapitalizmu nije komunizam, nego decentralizirana vlast
rujan 2000.
ini se da delegate na ovotjednom sastanku Svjetske banke i Meunarodnog monetarnog fonda u
Pragu ponajvie ljuti pomisao na to da moraju raspravljati ak i o osnovnim prednostima globalizacije
slobodnog trita. Ta se rasprava trebala zavriti 1989., kad je Berlinski zid pao, a povijest se svrila.
Ali eto nas starih, mladih, na tisue nas u doslovnom juriu na barikade njihovog iznimno vanog
samita.
A sami delegati, dok preko rubova svojih loe zatienih tvrava proviruju dolje prema masama,
motrei transparente na kojima pie Kapitalizam ubija, izgledaju uasno zbunjeno. Nisu li ovi
neobini ljudi dobili memorandum? Ne razumiju li da smo svi mi ve zakljuili da je kapitalizam
slobodnoga trita posljednji, najbolji sustav? Naravno, nije savren, i svi su na sastanku strano
zabrinuti za sve te siromane ljude i zbrku s okoliem, ali nije kao da postoji izbor postoji li?
Beskrajno se dugo inilo da postoje samo dva politika modela: zapadni kapitalizam i sovjetski
komunizam. Kad se Sovjetski Savez raspao, preostala je samo jedna alternativa, ili se tako bar inilo.
Institucije poput Svjetske banke i MMF-a uurbano su prilagoavale privrede Istone Europe i
Azije da bi im pomogle da se ukljue u program: privatizirale su usluge, ublaavale kontrolu
inozemnih korporacija, oduzimale snagu sindikatima, stvarale ogromne izvozne industrije.
Zbog svega je ovoga toliko vano da se jueranji direktan napad na ideologiju koja vlada
Svjetskom bankom i MMF-om dogodio ovdje, u Republici ekoj. Ovo je zemlja koja je proivjela
oba ekonomska pravovjerja, zemlja u kojoj su biste Lenjina zamijenjene logotipima Pepsija i
lukovima McDonald'sa.
Mnogi od mladih eha koje sam upoznala ovoga tjedna kau da su ih njihova izravna iskustva s
komunizmom i kapitalizmom pouila da ta dva sustava imaju neto zajedniko: oba centraliziraju
vlast u rukama nekolicine, i oba se odnose prema ljudima kao da nisu posve ljudska bia. Tamo gdje
ih je komunizam gledao samo kao potencijalne proizvoae, kapitalizam ih vidi samo kao
potencijalne potroae; tamo gdje je komunizam izgladnjivao njihov prekrasni glavni grad,
kapitalizam ga je prederavao, pretvarajui Prag u zabavni park posveen Barunastoj revoluciji.
37
Iskustvo odrastanja bez iluzija o bilo kojem sustavu objanjava zato toliki broj aktivista koji
stoje iza ovotjednih zbivanja naziva sebe anarhistima, te zato osjeaju intuitivnu povezanost sa
seljacima ili urbanom sirotinjom u zemljama u razvoju, koja se bori s ogromnim institucijama i
bezlinim birokracijama poput MMF-a i Svjetske banke.
Ono to povezuje ove probleme nije kritika onoga tko je na vlasti drave nasuprot
multinacionalnim kompanijama nego kritika naina raspodjele vlasti, te vjerovanje u to da je
donoenje odluka uvijek odgovornije kad je blie ljudima koji s tim odlukama moraju ivjeti. u
korijenu svega toga jest odbacivanje kulture povjerenja, bez obzira na to tko se u ovom trenutku
izdaje za strunjaka. Tijekom Barunaste revolucije, roditelji mnogih mladih prakih aktivista
uspjeno su se borili za promjenu vlasti u svojoj zemlji. Njihova su djeca, osjeajui da na vlasti jo
uvijek nije eki narod, danas dio globalnog pokreta koji prkosi samim mehanizmima centralizacije
moi.
Na konferenciji o globalizaciji koja je bila uvod u praki sastanak, indijska je fiziarka Vandana
Shiva manje tumaila masovno odbijanje projekata Svjetske banke kao spor oko odreene zapreke ili
socijalnog programa, a vie kao borbu za lokalnu demokraciju i samoupravu. Svjetska je banka u
prolosti, rekla je, oduzimala vlast zajednicama, davala je sredinjoj vladi, a zatim preputala
korporacijama putem privatizacije.
Mladi su anarhisti u publici klimali glavama. Zvuala je upravo poput njih.
38

Toronto
Aktivizam protiv siromatva i debata o nasilju
lipanj 2000.
Kako se organiziraju neredi? To je u ovom trenutku vano pitanje za Johna Clarkea, najpoznatijeg
lana organizacije Ontario Coalition Against Poverty (OCAP). Prologa je tjedna OCAP odrao
miting da bi prosvjedovao protiv spirale beskunitva koja je dovela do dvadeset i dvije smrti u sedam
mjeseci. Nakon to se to pretvorilo u pravu bitku u kojoj su se prosvjednici ciglama i daskama
suprotstavili konjskim juriima i policijskim odredima za suzbijanje nereda, Clarke je smjesta
izdvojen kao makijavellijevski lutkar koji povlai konce povodljive, potkupljive i bezumne mase.
Nekoliko je sindikata zaprijetilo da e povui svoja sredstva iz fonda za borbu protiv
siromatva, a sam se Clarke nalazi pred kaznenim optubama za navodno poticanje nereda. [Sluaj jo
uvijek nije rijeen.] Veina je komentatora prihvatila pretpostavku da prosvjednici nikada ne bi mogli
sami odluiti uzvratiti napad nakon to je policija na konjima, naoruana palicama, izvrila juri na
masu. Naposljetku, oni su doli opremljeni naoalama za plivanje i maramama namoenim u ocat, pa
je jasno da su bili spremni za bitku (nije vano to je ova oprema zapravo bila namijenjena zatiti od
neizbjenog suzavca i OC-spreja4 koje su, naalost, ak i najmiroljubiviji i zakonu najpokorniji
prosvjednici poeli oekivati od policije). Netko je morao organizirati uporabu sile, rei im da uzmu
cigle, odrati radionice za spravljanje Molotovljevih koktela. Zato bi Clarke sve to uinio? Kako se
ini, prema novinskim izvjetajima, da bi postao slavan i bogat.
U nekolicini je novinskih lanaka istaknuto da sam John Clarke nije beskunik, nego da gle
uda! ivi u iznajmljenom bungalovu u Scarboroughu. Jo skandaloznije: na prosvjedu je bilo i
drugih ljudi koji takoer nisu beskunici. to pretpostaviti? Da su prosvjednici uvijek sebini, te ele
zatititi vrijednost svoje imovine, smanjiti svoje kolarine ili dobiti poviice? U ovom se kontekstu
stavljanje svoga tijela na kocku zbog odreenog niza uvjerenja o tome kako bi drutvo trebalo
funkcionirati promatra kao neto prijetvorno, ak zlokobno. Mladima i radikalnima naloeno je da
zaveu i zaposle se.
Godinama poznajem nekolicinu profesionalnih aktivista OCAP-a. Neki su se od njih prvo
ukljuili u rad na suzbijanju siromatva kao tinejderi kroz grupu Food Not Bombs, koja vjeruje da je
hrana temeljno ljudsko pravo, te da ne bismo trebali traiti opinsku dozvolu da bismo je kuhali i
podijelili s gladnim ljudima.
39
tovie, da su to htjeli, neki su se od ovih mladih aktivista mogli unosno zaposliti i iseliti iz
svojih skuenih, sustanarskih stanova. Zapanjujue su snalaljivi i dobro obrazovani, a neki od njih
tako lukavo rukuju operativnim sustavom Linux da su bez potekoa mogli postati jedni od onih
maloljetnih internet-milijunaa.
Ali oni su odabrali drugaiji put, onaj koji glatko odbija sustav vrijednosti u kojem jedini
prihvatljiv nain uporabe naih vjetina i talenata predstavlja njihova razmjena za novac i mo.
Umjesto toga koriste te vrlo utrive vjetine da bi radili na rasprivanju moi: da bi uvjerili
najobespravljenije lanove drutva u Ontariju da imaju odreene moi mo kolektivnog
organiziranja, obrane od brutalnosti i zlostavljanja, zahtijevanja krova nad glavom, moi koje ostaju
neiskoritene.
OCAP postoji samo u svrhu osposobljavanja siromaha i beskunika, zbog ega je toliko
nepravedno to su prolotjedni prosvjedi predstavljeni kao spletkarsko djelo ruku jednog ovjeka koji
koristi siromane kao rekvizite i pijune. Koalicija je jedna od vrlo malobrojnih grupa za borbu protiv
siromatva koje naglaavaju vanost organiziranja, nasuprot pukom milosru i podrki. U OCAP-u
siromani ljudi nisu samo usta koja treba nahraniti ili tijela kojima trebaju vree za spavanje. Oni su
neto potpuno drugo: grupa koja ima pravo glasa. Izvanredno je teko pronai nain kojim beskunici
mogu prepoznati svoja politika prava i suprotstaviti se protivnicima, zbog ega aktivisti diljem
svijeta esto ukazuju na OCAP kao priu o uspjehu.
Kako organizirati beskunike, lutalice, siromane? Znamo da se radnici organiziraju u
tvornicama, kuevlasnici u svojim susjedstvima, uenici u svojim kolama. Ali glasako je tijelo

OCAP-a po definiciji raspreno i stalno u pokretu. I dok radnici i studenti mogu postati politiki lobiji
osnivanjem sindikata i odlaskom u trajk, beskunike su sve institucije koje bi uope mogli omesti ve
odbacile.
Zapreke poput ovih navele su veinu grupa za borbu protiv siromatva na zakljuak da moraju
govoriti i djelovati u ime siromanih i beskunika. Izuzetak je OCAP, koji pokuava stvoriti prostor u
kojem siromani mogu sami govoriti i djelovati. A tu stvari postaju sloene: veina nas zapravo ne
eli uti srdbu u njihovim glasovima, vidjeti gnjev u njihovim djelima.
Zato je toliko ljudi ogoreno na Johna Clarkea. Njegov zloin nije organiziranje nereda. On je
kriv jer je odbio uljepati siromatvo u korist kamera i politiara. Koalicija ne trai od svojih lanova
da se dre gospodskih protokola politikoga prosvjeda. I ne govori gnjevnim ljudima da ne bi trebali
biti gnjevni, pogotovo kad se suoe s nekima od policajaca koji ih tuku u zabaenim ulicama ili
politiara koji su donijeli zakone kojima su im uskraeni domovi.
40
Niti John Clarke niti OCAP nisu organizirali nerede. Oni ih samo nisu zustavili.
41

II.

OGRADE U DEMOKRACIJI

TRGOVINA I USTUPCI
[Gdje graani otkrivaju da je stvarna cijena
"slobodne trgovine" samoupravna vlast]

Demokracija u okovima
Kome koristi slobodna trgovina?
lipanj 2001.
Tijekom Samita Amerika u Quebec Cityju u travnju 2001. ameriki je predsjednik George W. Bush
proglasio da e predloena Amerika zona slobodne trgovine (FTAA) pomoi stvaranju hemisfere
slobode. Izravno povezujui globalizaciju i demokraciju, Bush je tvrdio da ljudima koji djeluju u
otvorenim gospodarstvima s vremenom trebaju otvorenija drutva.
Potie li globalizacija uistinu demokraciju? Ovisi o vrsti globalizacije koju stvaramo. U
sadanjem sustavu, pravo odluivanja jednostavno kupuju nerazumljive i nepredstavnike institucije,
ali raspoloivi su nam i drugi izbori. Kod kue i na svjetskoj pozornici, demokracija je izbor koji
zahtijeva stalnu budnost i obnavljanje.
ini se da predsjednik Bush ima drugaije nazore. Poput mnotva drugih zagovornika
sadanjega globalnog ekonomskog modela, on tvrdi da demokracija nije toliko aktivan izbor, koliko
posljedica ekonomskog rasta koja se, skupa s blagostanjem, sputa s vrha nanie: slobodna trita
stvaraju slobodne narode. Stvarala bi, kad bi demokracija stvarno bila takav laissez-faire posao.
Naalost, ulagai su dokazali da su vie nego voljni podravati represivne monarhije poput Saudijske
Arabije ili autoritarni komunizam u Kini sve dok ti reimi silom stvaraju trita inozemnim
kompanijama. U utrci za jeftinom radnom snagom i dragocjenim prirodnim resursima, pokreti za
demokraciju su nerijetko pregaeni.
Naravno, kapitalizam cvjeta u predstavnikim demokracijama koje prihvaaju trine mjere
poput privatizacije i deregulacije. Ali to kad graani demokratski izaberu neto to se ne svia
inozemnim ulagaima? to se dogaa kad odlue, primjerice, nacionalizirati telefonsku kompaniju ili
poveati kontrolu nad svojim naftnim ili rudnim bogatstvom? Odgovor pruaju leevi.
Tijekom pedesetih, kad je demokratski izabrana vlada u Gvatemali uvela iroku reformu
zemljoposjednitva, razbijajui monopol koji je drala amerika United Fruit Company, zemlja je bila
bombardirana, a vlada sruena. U to su vrijeme SAD tvrdile da se radi o unutranjem slomu, ali je
devet godina kasnije predsjednik Dwight D. Eisenhower izjavio da smo se morali rijeiti
komunistike vlade koja je preuzela vlast. Kad je general Suharto 1965. godine priredio svoj krvavi
dravni udar u Indoneziji, uinio je to uz suradnju Sjedinjenih Drava i Europe. Roland Challis,
tadanji dopisnik BBC-a za
46
Jugoistonu Aziju, tvrdi daje dio pogodbe bio ponovni povratak britanskih kompanija i Svjetske
banke na to podruje. Slino tome, 1973. su godine u Sjedinjenim Dravama upravo snage
slobodnog trita poticale vojno ruenje demokratski izabranog ileanskog predsjednika Salvadora
Allendea, to je konano dovelo do njegove smrti. (U to je vrijeme Henry Kissinger dao svoj slavni
komentar da se jednoj zemlji ne smije dopustiti da postane komunistika zbog neodgovornosti svoga
naroda.)
Otvoreni razgovori o potrebi da se zbaci venecuelanski predsjednik Hugo Chavez, koji su u
tijeku u Washingtonu, pokazuju da ova pogubna logika nije umrla s Hladnim ratom. Ali danas
uplitanje slobodnog trita u demokraciju obino poprima profinjenije oblike. To moe biti direktiva
Meunarodnog monetarnog fonda kojom se od vlada zahtijeva da uvedu pristojbe za korisnike usluga
zdravstva, ili da povuku milijarde iz prorauna za javne slube, ili da privatiziraju snabdijevanje
vodom. To moe biti plan koji je Svjetska banka smislila da bi podigla ogromnu branu, osmiljenu
bez savjetovanja sa zajednicama koje e taj projekt raseliti i iji e tradicionalni nain ivota nestati.
To moe biti izvjetaj Svjetske banke koja zahtijeva vie fleksibilnosti na tritu rada u teko
zaduenim zemljama ukljuujui ograniavanje kolektivnih pogodbi da bi privukla inozemne
ulagae. (Ako prue otpor i obrane se, mogli bi vrlo lako biti svrstani u teroriste, pa e postati
dopustiva sva sredstva da ih se svlada.)
A ponekad uplitanje moe izgledati kao prituba Svjetskoj trgovinskoj organizaciji da je javno
vlasnitvo nacionalne potanske tvrtke pristrano na tetu inozemne kurirske kompanije. Moe
izgledati kao objava trgovakog rata zemljama koje demokratskim putem odlue zabraniti govedinu s

hormonskim dodacima ili pruiti svojem stanovnitvu besplatne lijekove za AIDS. Moe izgledati
poput neprestanih bunih zahtjeva za smanjenjem poreza, koje poslovni lobiji trae u svakoj zemlji,
opravdavajui se stalnom prijetnjom da e kapital pobjei ako ne ispunimo sve na najnovijem popisu
elja korporacije. Koje god metode koristila, slobodna trita rijetko podravaju i toleriraju uistinu
slobodne narode.
Kad govorimo o vezi globalizacije i demokracije, ne trebamo razmatrati samo to imaju li narodi
pravo glasovati svakih etiri ili pet godina, nego i to smatraju li graani jo uvijek to glasovanje
smislenim. Ne smijemo traiti samo prisustvo izborne demokracije, nego i razmotriti svakodnevnu
kakvou i dubinu tih sloboda. Stotine tisua ljudi se ne okupljaju na ulicama oko trgovinskih
sastanaka jer se protive samoj trgovini, nego zbog toga to se vrlo stvarna potreba za poslovima i
ulaganjima sustavno iskoritava za razaranje svake demokracije. Neprihvatljiva trgovina jest ona koja
potkopava pravo na suverenost u zamjenu za inozemna ulaganja.
47
Ponajvie odbojna strana prie o irenju demokracije s vrha nanie jest njezino nepotenje
prema ljudima koji su se borili, i jo se uvijek bore, za istinsku demokratsku promjenu u svojim
zemljama, bilo za pravo glasa, bilo za pravo pristupa zemljitima, bilo za pravo osnivanja sindikata.
Demokracija nije djelo nevidljive ruke trita, ona je djelo stvarnih ruku. esto se navodi, primjerice,
da Sjevernoameriki sporazum o slobodnoj trgovini (NAFTA) donosi demokraciju u Meksiko.
Zapravo su radnici, studenti, domae starosjedilake grupe i radikalni intelektualci oni koji polagano
nameu demokratske reforme nepopustljivoj meksikoj eliti. Proirujui jaz izmeu bogatih i
siromanih, NAFTA ini njihove napore ratobornijim i teim.
Predsjednik Bush umjesto takvih zbrkanih, buntovnih, stvarnih demokratskih pokreta nudi
spokojnu i utjenu uspavanku: samo se opustite i ekajte da vam stignu vaa prava. Ali protivno ovoj
letarginoj viziji demokracije koja se razvija s vrha nanie, globalizacija u svojem sadanjem obliku
ne donosi slobodu. Kao to to ne ini niti slobodno trite, niti velika dostupnost Big Mac
hamburgera. Stvarna se demokracija istinska mo odluivanja u rukama naroda uvijek zahtijeva,
nikada ne dobija na dar.
48

Amerika zona slobodne trgovine

Voe se moda slau, ali na ulicama latinoamerikih gradova bjesni debata
oujak 2001.
Sljedeeg e se petka ministri trgovine iz trideset i etiri zemlje koje raspravljaju o Amerikoj zoni
slobodne trgovine sastati u Buenos Airesu. Mnogi u Latinskoj Americi predviaju da e ministre
doekati prosvjedi mnogo vei od onih koji su buknuli u Seattleu 1999.
Navijai FTAA-a se vole pretvarati da su njihovi jedini kritiari bijeli studenti s Harvarda i
McGilla koji jednostavno ne razumiju koliko siromani buno zahtijevaju FTAA. Hoe li ova javna
demonstracija protivljenja Latinske Amerike tom trgovinskom ugovoru promijeniti sve to? Ne budite
blesavi.
Masovni prosvjedi u svijetu u razvoju ne ulaze u nae rasprave o trgovini na Zapadu. Bez obzira
na to koliko ljudi izae na ulice Buenos Airesa, Mexico Cityja ili Sao Paula, zagovornici
korporacijske globalizacije jednostavno uporno ostaju pri tome da je svaki mogui prigovor koji im se
dobaci izmislio netko sa svjee ispletenim dreadlocksima, srui svoj espresso u Seattleu.
Kad govorimo o trgovini, nerijetko se opravdano usredotoavamo na to tko postaje bogatiji, a
tko siromaniji. Ali u igri je jo jedna podjela: koje se zemlje predstavljaju kao raznovrsne,
komplicirane politike kulture gdje graani imaju niz raznolikih pogleda, a koje na svjetskoj pozornici
naizgled govore ideoloki monotono.
U Sjevernoj Americi i Europi bjesne sporovi oko neuspjeha sadanjeg trgovakog sustava. A
ipak, takva se raznolikost javnog mnijenja rijetko pripisuje graanima zemalja Treeg Svijeta.
Umjesto toga, sve ih se zajedno trpa u jedan homogen entitet u ije ime govore politiari koji su
sumnjivo izabrani ili, jo bolje, diskreditirani, poput biveg meksikog predsjednika Ernesta Zedilla,
koji sada poziva na meunarodnu kampanju protiv globofoba.
Zapravo nitko ne moe govoriti u ime pet stotina milijuna stanovnika Latinske Amerike, a
najmanje od svih Zedillo, ija je stranka umnogome pala zbog posljedica NAFTA-a. Diljem obje
Amerike, liberalizacija trita predstavlja predmet estokih sukoba. Ne raspravlja se o tome jesu li
inozemna ulaganja i trgovina poeljni Latinska Amerika i Karibi su ve organizirali regionalne
trgovinske blokove poput Mercosura. Raspravlja se o
49
demokraciji: koji e se uvjeti postaviti pred siromane zemlje da bi se kvalificirale za pristup
globalnom trgovinskom klubu?
U Argentini, domainu sastanka FTM sljedeega tjedna, trenutno vlada pobuna zbog ogromnih
smanjenja socijalnih trokova gotovo osam milijardi dolara tijekom tri godine koji su uvedeni da
bi se kvalificirala za MMF-ov paket zajmova. Prologa su tjedna tri ministra dala ostavku, sindikati su
organizirali generalni trajk, a sveuilini su profesori premjestili svoja predavanja na ulice.
Iako je gnjev zbog grubih mjera tednje bio usmjeren u prvom redu na MMF, on se, putujui
preko cijelog kontinenta, rapidno iri i na trgovinske ugovore poput predloenog FTM. Mnogo
Latinoamerikanaca vidi dokaze opasnosti na primjeru Meksika. Sjevernoameriki je sporazum o
slobodnoj trgovini stupio na snagu 1. sijenja 1994., a sedam godina kasnije tri etvrtine meksikog
stanovnitva ivi u bijedi, minimalne su plae nie nego to su bile 1994., a nezaposlenost raste. Stoga
su se, unato tvrdnjama da ostatak Latinske Amerike eli svoj vlastiti NAFTA sporazum, sredinje
radnike organizacije u Brazilu, Argentini, Paragvaju i Urugvaju predstavljajui dvadeset milijuna
radnika izjasnile protiv plana. One sada pozivaju na opi referendum o lanstvu u FTM. [to ini i
brazilski predsjedniki kandidat Lula da Silva koji je, u vrijeme pisanja ovoga teksta, izgledao kao
mogui pobjednik na izborima u studenom 2002.]
Brazil je u meuvremenu zaprijetio da e bojkotirati cjelokupni samit u Quebecu, bijesan zbog
kanadske zabrane uvoza brazilske govedine. Ottawa se pozivala na sigurnosne probleme, ali Brazilci
misle da se zapravo radilo o tome to im je Kanada zamjerila subvencioniranu proizvodnju mlanjaka.
Brazilska se vlada takoer pribojava da e FTM zatititi industriju lijekova na nain koji e ugroziti
njezinu vizionarsku politiku javnog zdravstva, kojom se besplatni generiki lijekovi za AIDS trebaju
pruiti svakome tko ih treba.

Zagovornici slobodne trgovine bi nas najradije uvjerili u jednostavnu jednadbu: trgovina =

demokracija. Ljudi koji e sljedeega tjedna na ulicama Buenos Airesa pozdraviti nae ministre
trgovine postavljaju mnogo sloeniju i izazovniju raunicu: od koje se koliine demokracije mora
odustati u zamjenu za trgovinu?
50

MMF, idi do vraga

Argentinski je narod iskuao MMF-ov pristup, sada eli sam vladali svojom zemljom
oujak 2001.
Istoga dana kad se argentinski predsjednik Eduardo Duhalde upleo u jo jedan jalov pregovor s
Meunarodnim monetarnim fondom, grupa graana Buenos Airesa je prolazila kroz pregovore
drugaije vrste. Jednoga sunanog utorka poetkom mjeseca pokuavali su se spasiti od deloacije.
Stanovnici adrese 335 Ayacucho, ukljuujui devetnaestero djece, zabarikadirali su se u svoje
stanove, smjetene samo nekoliko ulica dalje od narodnog sabora, i odbili otii. Na betonskoj fasadi
zgrade je stajao rukom ispisan znak: MMF, idi k vragu.
Moda se ini udnim da bi tako nedvojbeno ogromna institucija poput MMF-a mogla biti
upletena u tako malen problem kakav je deloacija u ulici Ayacucho. Ali ovdje, u zemlji u kojoj se
polovica stanovnitva nalazi ispod linije siromatva, teko je nai bilo koji sektor drutva ija sudbina
na neki nain ne ovisi o odlukama koje donosi meunarodni zajmodavac.
Knjiniari, uitelji i drugi radnici u javnom sektoru, koji su bili isplaivani u urno tiskanim
pokrajinskim valutama, nee uope biti plaeni ako pokrajine pristanu prestati tiskati novac, kako
zahtijeva MMF. A ako se dodatno reduciraju izdaci za javni sektor, na emu zajmodavac takoer
inzistira, nezaposleni e radnici, koji ine 30% radne snage, biti jo blie beskunitvu i gladi koja je
navela tisue ljudi da juriaju na supermarkete i zahtijevaju hranu.
A ako se ne nae rjeenje za nedavno proglaeno izvanredno stanje u zdravstvu, to e sasvim
sigurno nauditi eni koju sam susrela u predgraima Buenos Airesa. U naletu stida i oaja, podigla je
svoju bluzu i pokazala mi cijevi koje vise iz otvorene rane na trbuhu jer je lijenik poslije operacije
nije mogao zaiti niti zaviti zbog kronine nestaice medicinskih materijala.
Moda se ini nepristojnim govoriti ovdje o takvim stvarima. Ekonomska bi se analiza trebala
baviti stabilizacijom dolara, pezoifikacijom i opasnostima stagflacije ne djecom koja gube
svoje domove ili otvorenim ranama starijih ena. Pa ipak, lakoumni savjeti kojima se preko granice
zasipa argentinska vlada moda zahtijevaju malo osobniji ton.
U krugovima koji se bave slobodnim tritem vlada suglasnost oko toga da MMF ne bi trebao
promatrati argentinsku krizu kao prepreku daljim mjerama
51
tednje, nego kao dobru priliku: zemlji toliko oajniki treba gotovina, obrazlae se, da e uiniti to
god MMF eli. Treba djelovati tijekom krize, tada je Kongres najprijemljiviji, objanjava Winston
Fritsch, predsjednik brazilske podrunice Dresdner Bank AG.
Najdrakonskije su prijedloge pruili Ricardo Caballero i Rudiger Dornbusch, par ekonomista s
MIT-a koji piu za The Financial Times. Vrijeme je da postanemo radikalni, kau oni. Argentina
mora privremeno odstupiti od suverenosti po svim financijskim pitanjima... odustati od veine svoje
monetarne, fiskalne i regulativne suverenosti te ovlasti upravljanja aktivom tijekom jednog duljeg
razdoblja, recimo pet godina. Gospodarstvo te zemlje njezine trokove, tiskanje novca i poreznu
upravu trebali bi kontrolirati inozemni posrednici, ukljuujui odbor iskusnih centralnih
bankara.
U zemlji koja jo uvijek osjea oiljke nestanka trideset tisua ljudi tijekom vojne diktature
izmeu 1976. i 1983. samo bi se inozemni posrednici usudili rei, kao to kae MIT-ova ekipa, da
netko mora voditi zemlju vrstom rukom. Pa ipak, ini se da je represija nuan preduvjet pravom
radu na spaavanju zemlje koji, prema Caballeru i Dornbuschu, ukljuuje provaljivanje na trite,
uvoenje veih restrikcija trokova te, naravno, ogromnu privatizacijsku kampanju.
To je uobiajen recept, samo ovaj put postoji problem: Argentina je ve sve to uinila. Kao
MMF-ov najuzorniji uenik devedesetih, naglo je otvorila svoje gospodarstvo (zbog ega je kapital
mogao tako lako nestati kad je poela kriza). to se tie argentinskih navodno vratolomnih javnih
trokova, cijela jedna treina odlazi izravno na otplatu vanjskog duga. Jo jedna treina odlazi na
mirovinske fondove, koji su ve privatizirani. Preostala treina od koje neto uistinu odlazi i na
zdravstvo, obrazovanje i socijalnu pomo daleko zaostaje za porastom stanovnitva, to je razlog
zbog kojega poiljke s donacijama hrane i lijekova pristiu brodom iz panjolske. to se tie iroke

privatizacije, Argentina je pokorno rasprodala toliko svojih slubi, od vlakova do telefona, da

Caballeru i Dornbuschu kao jedini primjeri preostalih posjeda koji bi se mogli privatizirati na pamet
padaju samo luke i carine.
Nije udno da toliki koji su Argentini u prolosti pjevali hvalospjeve sada uurbano svaljuju
krivnju za njezin gospodarski slom iskljuivo na nacionalnu pohlepu i korupciju. Ako zemlja misli
da e dobiti pomo od Sjedinjenih Drava a krade novac, jednostavno je nee dobiti, rekao je George
W. Bush prologa tjedna u Meksiku. Argentina e morati donijeti neke teke odluke.
Teko da stanovnitvu Argentine, koje je ve mjesecima u otvorenoj pobuni protiv svoje
politike, financijske i pravne elite, trebaju predavanja
52
o potrebi za dobrim upravljanjem. Na prolim je dravnim izborima vie ljudi unitilo svoje glasake
listie nego glasovalo za bilo kojeg politiara. Najpopularniji neregistrirani kandidat bio je crtani lik
po imenu Clemente, odabran jer nema ruke, pa stoga ne moe krasti.
Ali teko je povjerovati da e upravo MMF promijeniti argentinsku kulturu potkupljivanja i
nekanjenih zlodjela, pogotovo uzevi u obzir to da jedan od uvjeta koje je zajmodavac postavio uz
nova sredstva glasi da argentinski sudovi moraju prestati goniti bankare koji su nezakonito povukli
svoj novac iz zemlje, drastino produbljujui krizu. A sve dok se unitavanje ove zemlje predstavlja
kao jedinstvena nacionalna patologija, sam e MMF udobno ostati izvan sredita pozornosti.
U poznatoj prii o osiromaenoj zemlji koja preklinje svijet za sanaciju, prikriva se presudni
razvoj dogaaja: mnotvo je ovdanjih ljudi vrlo malo zainteresirano za MMF-ov novac, pogotovo
kad je jasno da e ih on toliko skupo stajati. Umjesto toga, uurbano stvaraju nove politike snage
suprotstavljene njihovim vlastitim neuspjenim politikim strukturama, kao i MMF-u.
Deseci tisua stanovnika organizirali su se u skuptine susjedstava, umreene na gradskoj i
narodnoj razini. Na gradskim trgovima, u parkovima i na uglovima ulica, susjedi raspravljaju o
nainima kojima bi mogli uiniti svoju demokraciju odgovornijom, te zamijeniti svoju vladu na
mjestima na kojima je doivjela neuspjeh. Razgovaraju o stvaranju graanskoga kongresa kojim bi
se od politiara zahtijevala transparentnost i odgovornost. Raspravljaju o sudionikim budetima i
kraim politikim mandatima, istovremeno organizirajui opinske kuhinje za nezaposlene.
Predsjednik, koji ak nije niti bio izabran, dovoljno se plai ove politike snage u rastu da je poeo
nazivati asambleas antidemokratskima.
Postoji razlog zbog kojega bismo trebali obratiti pozornost. Asambleas razgovaraju i o nainima
kojima bi se lokalne grane privrede mogle aktivirati, a imovina renacionalizirati. A mogli bi krenuti i
dalje. Argentina koju su kao uenika koji je bio posluan desetljeima profesori MMF-a nedostojno
sruili, ne bi trebala preklinjati za zajmove: trebala bi zahtijevati reparacije.
MMF je imao svoju priliku da vodi Argentinu. Sada je na redu narod.
53

Nema mjesta za lokalnu demokraciju

Kada se grad nae na putu unosnoj trgovinskoj pogodbi, korporacija ga tui meunarodnom
sudu
veljaa 2001.
Ako nekome jo uvijek nije jasno zato policija gradi suvremenu Bastilju oko Quebec Cityja
pripremajui se za otvaranje Amerike zone slobodne trgovine, trebao bi pogledati sluaj koji
razmatra Vrhovni sud British Columbije. Godine 1991. je Metalclad, amerika tvrtka za gospodarenje
otpadom, kupila zatvoreno postrojenje za obradu otrovnih materijala u Guadalcazaru u Meksiku.
Kompanija je htjela izgraditi ogromno odlagalite tetnog otpada, te je obeala da e poistiti nered
koji su prethodni vlasnici ostavili za sobom. Meutim, u sljedeim su godinama proirili svoje pogone
bez traenja lokalnog odobrenja, osvajajui time malo simpatija u Guadalcazaru.
Stanovnici su izgubili vjeru u to da je Metalclad ozbiljan to se tie ienja, bojali su se
neprekidne kontaminacije podzemnih voda, te su konano odluili da inozemna kompanija vie nije
dobrodola. 1995., kad je odlagalite bilo spremno za otvaranje, grad i drava su se umijeali onim
zakonodavnim ovlastima koje su im bile na raspolaganju: grad je Metalcladu uskratio graevinsku
dozvolu, a drava je proglasila podruje oko gradilita dijelom ekolokog rezervata.
Do tog je trenutka Sjevernoameriki sporazum o slobodnoj trgovini ukljuujui njegovu
kontroverznu klauzulu, Poglavlje 11, koja doputa ulagaima da tue vlade bio u punom zamahu.
Tako je Metalclad lansirao izazov Poglavljem 11, tvrdei da Meksiko izvlauje njegovu
investiciju. Pritubu je prologa kolovoza u Washingtonu sasluala trolana nadlena komisija.
Metalclad je traio 90 milijuna dolara, a dodijeljeno mu je 16,7. Koristei neobian mehanizam
priziva putem tree stranke, Meksiko se odluio oduprijeti presudi pred Vrhovnim sudom Britanske
Kolumbije.
Sluaj Metalclad ivopisno ilustrira ono na to kritiari misle kad optuuju ugovore o slobodnoj
trgovini da se svode na povelje o pravima multinacionalnih korporacija. Metalclad je uspjeno
odglumio rtvu koju ugnjetava ono to NAFTA zove intervencijom, odnosno ono to se nekada
nazivalo demokracijom.
Kako pokazuje sluaj Metalclad, demokracija ponekad izbije kad je najmanje oekuje. To se
moe dogoditi u nekom uspavanom gradiu ili samodopadnom velegradu, gdje stanovnici iznenadno
presude da politiari nisu obavili svoj posao, te da je vrijeme da se umijeaju graani. Zajednice
54
formiraju grupe, juria se na sastanke vijea. A ponekad se dogodi i pobjeda: rizian rudnik se ipak ne
izgradi, minira se plan za privatizaciju lokalnog porjeja, blokira se odlagalite smea.
Ovo se djelovanje zajednice nerijetko zbiva relativno kasno, pa se ranije odluke ponitavaju.
Ovakva su izbijanja pukih intervencija zbrkana, nezgodna i teko predvidiva ali demokracija,
usprkos najbolje pripremljenim planovima, ponekad provaljuje granice sastanaka vijea i
povjerenstava iza zatvorenih vrata.
Upravo je to vrsta demokracije koju je Metalcladova komisija osudila kao samovoljnu, i zbog
toga bismo svi trebali obratiti pozornost. Pod ugovorima o takozvanoj slobodnoj trgovini, vlade gube
svoju sposobnost reagiranja na potrebe biraa, uenja na grekama i ispravljanja tih greaka prije
negoli postane kasno. Metalclad smatra da je meksika vlada jednostavno trebala ignorirati lokalne
prigovore. A nema sumnje da je, iz perspektive ulagaa, uvijek jednostavnije pregovarati s jednom
razinom vlasti nego s tri.
Kvaka je u tome to nae demokracije ne funkcioniraju na taj nain: problemi poput odlaganja
otpada odnose se na sve razine dravne uprave, ne zahvaajui samo trgovinu, nego i pitku vodu,
zdravstvo, ekologiju i turizam. tovie, stvaran se utjecaj politike slobodne trgovine najotrije osjea
upravo u lokalnim zajednicama.
Od gradova se trai da apsorbiraju ljude koje je s njihovih zemljita istisnula industrijska
poljoprivreda, ili koji su bili prisiljeni napustiti svoje pokrajine zbog redukcije sredstava za dravne
programe zapoljavanja. Veliki i mali gradovi moraju pronai utoite onima koji su izbaeni na ulicu
zbog deregulacije trita najamnina, a gradske uprave moraju izai na kraj s kaosom neuspjelih

privatizacijskih eksperimenata sve to s potkopanim poreznim izvorom. Moda se o trgovinskim

ugovorima raspravlja na meunarodnoj razini, ali vodu moraju piti mjetani.
Mnogi gradski politiari, reagirajui na ovo nametnuto optereenje, poinju zahtijevati
poveanje ovlasti. Primjerice, Gradsko vijee u Vancouveru, pozivajui se na vaingtonsku presudu u
sluaju Metalclad, prologa je mjeseca odobrilo rezoluciju kojom se zatrailo od federalne vlade da
odbije potpisati bilo kakav novi trgovinski ili ulagaki ugovor, poput... Amerike zone slobodne
trgovine, koji ukljuuje odredbe o dravi-ulagau sline onima koje su ukljuene u NAFTA
sporazum. A u ponedjeljak su gradonaelnici najveih kanadskih gradova pokrenuli kampanju za
poveanje ustavnih ovlasti. [Gradovi] su u ustavu s kraja devetnaestog stoljea navedeni izmeu
krmi i azila, i upravo je to vlast kakvu imamo, tako da nas se moe lako optereivati i iskoritavati,
objasnila je Joanne Monaghan, predsjednica Saveza kanadskih gradskih uprava.
55
Veliki i mali gradovi trebaju ovlasti u odluivanju razmjerne njihovim poveanim
odgovornostima, ili e jednostavno biti pretvoreni u pasivna odlagalita otrovnih nusprodukata
slobodne trgovine. Ponekad je, kao u Guadalcazaru, to odlaganje jasno vidljivo.
Glavninu vremena je mnogo bolje skriveno.
[U svibnju 2001., Vrhovni je sud Britanske Kolumbije podrao presudu tribunala NAFTA-a, pa
je Meksiko u studenom 2001. platio Metalcladu preko 16 milijuna dolara.]
56

Rat protiv sindikata

Tvorniki radnici u Meksiku zahtijevaju da Nike odri svoju rije
sijeanj 2001.
Marion Traub-Werner je bila u posjeti svojoj obitelji u Torontu kad je stigao poziv: osam stotina
konfekcijskih radnika je napustilo radna mjesta u tvornici u Meksiku. Uhvatila je sljedei avion za
Mexico City i za nekoliko se sati sastala s radnicima.
Za Marion Traub-Werner ovo nije bio bilo kakav trajk. To je onaj koji smo oekivali, kae
ona. Ova je tvornica proizvodila majice s oznakama sveuilita u Michiganu, Oregonu, Arizoni,
Indiani i Sjevernoj Carolini. Najvei klijent tvornice je Nike, koji s ovim i mnogim drugim kolama
ima ugovor na sportsku odjeu.
Tijekom proteklih pet godina, Marion Traub-Werner je bila jedna od kljunih organizatora sve
jaeg sjevernoamerikog studentskog pokreta protiv eksploatacijskih tvornica, pomogavi osnovati
udruenje United Students Against Sweatshops, koje sada djeluje na 175 kampusa. Studenti su se
upustili u ogoren spor s kompanijama koje proizvode odjeu za njihove kole, a u javnosti su
najpoznatije njihove bitke s divovskim proizvoaem sportske opreme Nike.
Spor se vodi oko pitanja kome bi se trebala povjeriti regulacija i nadzor tvornica na 2,5 milijuna
dolara vrijednom tritu sportske odjee za studente.
Nike je dosljedno tvrdio da moe sam rijeiti problem: kae da ima vrst pravilnik o upravljanju
te da je lan Fair Labor Association, koju je osnovao bivi ameriki predsjednik, Bill Clinton. Takoer
unajmljuje izvanjske raunovodstvene tvrtke da bi osigurao da sedamsto tvornica koje mu proizvode
robu igraju po pravilima. [Obrazloenje prema kojem raunovodstvene tvrtke imaju nepristran odnos s
korporacijama koje im plaaju reviziju izrazito je izgubilo popularnost nakon rasula u sluaju
Enron/Andersen.]
Studenti su odbacili ovaj put, tvrdei da se od korporacija ne moe oekivati da nadziru same
sebe. Umjesto toga su izvrili pritisak na svoje kole i sveuilita da se pridrue Workers' Right
Consortiumu, skupini koja zagovara uistinu nezavisan nadzor, lien korporacijske kontrole.
Vanjskim je promatraima to izgledalo kao zakuasta bitka izmeu konkurentskih kratica: FLA
i WRC. Ali u tvornici odjee Kuk-Dong u Atlixcou u Meksiku, spor je upravo poprimio ljudsko lice.
Kuk-Dong je bila jedna od
57
Nikeovih pokusnih tvornica, te su je promatrai koje je unajmio Nike posjetili nekoliko puta.
Danas e studenti objaviti kompromitirajuu video-vrpcu na kojoj je razgovor s jednom
radnicom iz tvornice Kuk-Dong, snimku za koju tvrde da dokazuje povredu Nikeovog pravilnika o
upravljanju. Na snimci, koju sam gledala juer, jedna mlada Meksikanka govori o bijednim plaama i
gladi, te o tome kako se na poslu razboljela, nakon ega joj nije doputeno bolovanje. Kad su je upitali
koliko ima godina, odgovorila je: Petnaest.
Prema Nikeovom pravilniku o upravljanju, kompanija ne zapoljava konfekcijske radnike mlae
od esnaest godina. Nike kae da je ona moda krivotvorila dokumente da bi dobila posao.
Krivotvorenje dokumenata je uistinu rasprostranjeno u Meksiku, ali maloljetni radnici nerijetko tvrde
da su ih pouili da lau u samim kadrovskim odjelima lokalne kompanije.
Postoje i drugi imbenici u sluaju Kuk-Dong koji ine Nikeove metode nadzora upitnima. Nike
tvrdi da radnici koji proizvode njihova dobra imaju pravo na slobodno udruivanje, i kad sam juer
razgovarala s Vada Managerom, direktorom Nikeove uprave za globalna pitanja, inzistirao je: Mi
nismo protiv sindikata.
Ali radnici kau da su, kad su pokuali ukinuti sindikat tvrtke koji je neuspjeno zastupao
njihove interese, petorica njihovih najistaknutijih predstavnika bili otputeni. (Takozvani sindikati
tvrtki, koji su redovito u savezu s upravom, uobiajeni su u Meksiku, gdje se neovisni sindikati
tretiraju kao zapreka stranim ulaganjima.)
Prologa su utorka radnici stupili u trajk da bi prosvjedovali zbog otputanja svojih voa.
Osamsto je ljudi napustilo ivae strojeve i zaposjelo svoju tvornicu. Prema Josephini Hernandez,

jednoj od otputenih organizatorica, ono to zahtijevamo jest ukidanje korumpiranog sindikata i

osnivanje neovisnog sindikata koji e voditi radnici.
Rezultati su ponovno bili katastrofalni. U etvrtak je policija za suzbijanje nereda, predvoena
elnikom sindikata tvrtke, nahrupila i okonala prosvjed udarajui radnike, zbog ega je petnaest ljudi
zavrilo u bolnici. Napad je bio tako brutalan da je oko dvjesto radnika odluilo da se nee vratiti na
posao u tvornicu ak i nakon zavretka trajka, strahujui od odmazde uprave. Sloboda udruivanja,
na koju radnici imaju pravo u skladu s meksikim zakonom i pravilnikom o upravljanju samog Nikea,
oito nije stvarnost u tvornici Kuk-Dong.
Vada Manager kae daje posljednja poiljka koju je Nike naruio od Kuk-Donga radi se o
majicama od runske vune isporuena u prosincu. Kae da e Nike donijeti odluku o tome hoe li
nastaviti naruivati od njih prema preporukama svojeg posrednika na licu mjesta.
58
Tvorniki radnici i studenti, koji u Meksiku djeluju zajedno, ele neto drugo. Ne ele da Nike
pobjegne s poprita neugodnih dogaaja da bi spasio obraz, nego da ostane i dokae da je njegov
pravilnik o upravljanju neto vie od prazne rijei. elimo da Nike prisili Kuk-Dong na izravne
pregovore s radnicima, kae Marion Traub-Werner. To je dugoroan pristup, ali mislimo da je i
dugotrajniji.
[Radnici tvornice Kuk-Dong su stupili u trajk glau, te je Nike konano izvrio pritisak na
tvornicu da dopusti radnicima u trajku da se vrate na posao. Radnici su u rujnu 2001. izborili pravo
na utemeljenje neovisnog sindikata to je, prema amerikoj grupi za ljudska prava Global Exchange,
pobjeda koja postavlja presedan, te bi mogla dovesti do nastavka organiziranja radnika i neovisnih
sindikata u meksikim tvornicama. ]
59

Dosadanji rezultati NAFTA-a

Poslije sedam godina, brojevi kojima se slave vrline ugovora jednostavno nemaju smisla
travanj 2001.
Ovaj je tekst bio odgovor na lanak koji je za The Globe and Mail napisao bivi kanadski premijer
Brian Mulroney, ovjek koji je ugovorio Zonu slobodne trgovine izmeu Kanade i Sjedinjenih Drava,
te sklopio Sjevernoameriki sporazum o slobodnoj trgovini, kojim je u posao ukljuen i Meksiko. U
tom je lanku zagovarao nastavak irenja NAFTA-a, kojim bi bila obuhvaena cijela hemisfera
(predloena Amerika zona slobodne trgovine). Mulroneyevo je gledite utemeljeno u njegovom
uvjerenju da je NAFTA bio bezuvjetan uspjeh za sve tri zemlje. U trenutku kad je debata objavljena,
Quebec City se spremao ugostiti Samit Amerika, susret trideset i etiri dravnika kojemu je cilj bio
ustanoviti FTM. Aktivisti iz svih amerikih zemalja planirali su ogromne kontraprosvjede.
Brian Mulroney misli da su brojevi njegovi prijatelji. Ponosno istie postotak kanadskog bruto
nacionalnog proizvoda, sada dopunjenog izvozom u Sjedinjene Drave 40%! Broj poslova koje je
stvorila trgovina etiri od pet! A status Meksika kao vanog trgovakog partnera Sjedinjenih Drava
zaostaje samo za Kanadom! Ovi su brojevi opravdanje, vjeruje na bivi premijer, za ugovore o
slobodnoj trgovini koje je sklopio prvo sa Sjedinjenim Dravama, a zatim s Meksikom.
On jo uvijek ne razumije: ti brojevi nisu na njegovoj strani, oni su mu najgori neprijatelji.
Otpor slobodnoj trgovini je rastao i postajao sve glasniji upravo zato to se privatno bogatstvo naglo
povealo, bez pretvaranja u bilo kakav jasno razaznatljiv oblik opega dobra. Ne radi se o tome da
kritiari ne znaju koliko se novca stvara slobodnom trgovinom radi se o tome da svi mi to znamo i
suvie dobro.
Dok ne nedostaje brojeva koji upuuju na porast u izvozu i ulaganjima, onaj je uinak irenja
dobrobiti s vrha nanie, koji je bio obean kao politiki poticaj deregulaciji istiji okoli, vee plae,
bolji radni uvjeti, manje siromatva ili bio alosno slab ili se uope nije pojavio.
Rezultati popratnih ugovora o radu i okoliu, vezanih uz Sjevernoameriki sporazum o
slobodnoj trgovini, spektakularno su loi. Danas 75% meksikog stanovnitva ivi u bijedi, u
usporedbi sa 49% 1981. godine.
Trgovina moda stvara poslove u Kanadi, ali ne dovoljno njih da bi odrala korak s brojem
poslova koji su bili ukinuti do 1997. je godine, prema
60
organizaciji Canadian Center for Policy Alternatives, postojao ist gubitak od 276 000 radnih mjesta
Prema jednom istraivanju Tufts University, u Meksiku se ukupno zagaenje zbog proizvodnje
udvostruilo nakon to je NAFTA uveden. A Sjedinjene su Drave postale odmetnik u borbi protiv
klimatskih promjena, na veliko odbacivi sve na to su se obvezale u Kyotu. Ispostavlja se da je drska
jednostranost vrhunski luksuz u dobu slobodne trgovine, rezerviran za ultrabogate.
Uvijek postoji pripravan izgovor zbog kojega je bogatstvo osloboeno slobodnom trgovinom
zaglavljeno na vrhu: recesija, deficit, kriza pezosa, politika korupcija, a sada prijetnja jo jedne
recesije. Uvijek postoji razlog zbog kojega bi se to bogatstvo trebalo potroiti na jo jednu poreznu
olakicu, umjesto na socijalni ili ekoloki program.
Mulroney ne razumije da samo ekonomisti oboavaju stvaranje bogatstva kao apstrakcije, samo
ga vrlo bogati fetiiziraju kao cilj po sebi. Ostatak je zainteresiran za te brojeve koji rastu u knjigama
poslovanja zbog onoga to se njima moe kupiti: znai li porast trgovine i ulaganja da si moemo
priutiti obnovu zdravstvenog sustava? Moemo li odrati svoja obeanja da emo okonati
siromatvo djece? Moemo li osigurati sredstva za bolje kole? Izgraditi jeftine stanove? Moemo li si
priutiti ulaganje u istije izvore energije? Radimo li manje, imamo li vie slobodnog vremena?
Ukratko, imamo li bolje, pravednije, barem odrivo drutvo?
Sluaj je upravo suprotan.
Kao to je Mulroney bio ljubazan priznati, slobodna je trgovina dio cjeline koja ukljuuje GST
[kanadski porez na robu i usluge], deregulaciju, privatizaciju, te udrueno nastojanje da se smanje
deficiti, inflacija i kamatne stope. To su domai preduvjeti za ulazak u globalnu trgovaku igru

paket koji, razmatran u cjelini, jami da brojevi kojima se Mulroney tako ponosno razmee imaju
malo veze sa zamrznutim plaama, ekonomskim nejednakostima i sve dubljom ekolokom krizom.
A kad je privredni rast odsjeen od smislenih mjera drutvenog napretka, ljudi koji razmiljaju
poinju gubiti vjeru u sustav. Poinju postavljati teka pitanja ne samo o trgovini, nego i o tome
kako ekonomisti mjere napredak i vrijednost. Zato ne moemo mjeriti ekoloke deficite jednako kao
ekonomski rast? Koja je prava drutvena cijena u redukciji sredstava za prosvjetu, u poveanju broja
beskunika cijeloga paketa mjera o kojima govori Mulroney?
Ovakva e se pitanja uti ovoga tjedna u Quebec Cityju. Postavljat e ih ljudi poput Josea
Bovea, francuskoga vlasnika mljekarskih farmi, ija se kampanja ne suprotstavlja McDonald's
restoranima, nego poljoprivrednom
61
modelu koji promatra hranu iskljuivo kao industrijski proizvod, umjesto kao teite nacionalne
kulture i obiteljskog ivota. Postavljat e ih radnici u zdravstvu jer sumnjaju u trgovaki sustav koji
odlunije brani patente lijekova za AIDS nego milijune ljudskih ivota. Postavljat e ih studenti koji
svake godine sve vie plaaju svoje javno obrazovanje, dok reklame vre invaziju na njihove kole,
a njihovi se odjeli za istraivanja postupno privatiziraju putem trgovinski sponzoriranih istraivanja.
Zagovornici slobodne trgovine odbacuju slogan People before Profits kao nefokusiran, ali on
jasno saima osjeaj koji tee kroz kampanje koje se stjeu u Quebec Cityju. Argument za urbu s
Amerikom zonom slobodne trgovine utemeljen je na nepokolebljivom ideolokom uvjerenju da e
ono to je dobro za korporacije s vremenom postati dobro za svakoga. ak i kad bi taj sumnjiv
argument bio toan, vremenski je rok neprihvatljiv. Prema guverneru Bank of Mexico, uz trenutnu
stopu ekonomskog rasta bit e potrebno ezdeset godina da Meksiko udvostrui svoj prihod po glavi
stanovnika i okona svoju krajnju bijedu.
Prosvjednici ele rei da su ljudsko dostojanstvo i odravanje okolia previe vani da bi se za
njih strpljivo molilo kao za kiu tijekom sue. To ne bi trebale biti zakanjele nuspojave, nego sami
temelji naih privrednih mjera.
Sreom, prosvjednici se opiru pritisku da pronau jednu sveobuhvatnu alternativu slobodnoj
trgovini te, umjesto toga, brane pravo na nepatvorenu globalnu raznolikost i samoodreenje. Umjesto
jednoga rjeenja, postoje tisue, koje polagano srastaju u jedan alternativni ekonomski model. U
Cochabambi u Boliviji, to znai inzistiranje na tome da voda nije roba nego ljudsko pravo, ak i ako
to povlai za sobom izbacivanje meunarodnog vodenog konglomerata Bechtel. U Britanskoj
Kolumbiji, to znai da starosjedilake i doseljenike ruralne zajednice zahtijevaju pravo na
upravljanje zajednikim umama, kojim bi se udruilo selektivno rezanje debala, turizam i lokalna
industrija, nasuprot poklanjanju dozvola za industrijsko gospodarenje drveem multinacionalnim
drvopreraivakim industrijama. U Meksiku i Gvatemali, to znai uspostavljanje zadruga proizvoaa
kave, ime se osiguravaju ekoloka raznolikost i plae koje pokrivaju ivotne potrebe.
Neki zagovornici slobodne trgovine kau da bi prosvjednici u Quebec Cityju, da su ozbiljni, bili
na drugoj strani ograde od pletene ice koja je podignuta da bi zatitila delegate, te sada fiziki dijeli
grad. Kau da bi prosvjednici trebali ljubazno pregovarati o dodatnim sporazumima vezanim za
radnika prava, demokraciju i ekoloke standarde.
Ali trinaest godina nakon prvog trgovinskog ugovora sa Sjedinjenim Dravama, vie nisu pod
paljbom detalji FTM ugovora (jo ih uvijek ne poznajemo), nego sam ekonomski model zbroj
jednostavno nije toan.
62
Pokazujui svoje uobiajeno diplomatsko umijee, prologa je tjedna premijer Jean Chretien
rekao novinama Le Devoir da tisue ljudi dolaze u Quebec City prosvjedovati i bla bla bla. Upravo
suprotno. Oni dolaze prosvjedovati u Quebec jer im je dosta toga bla bla bla.

POST SCRIPTUM POSLIJE 11. RUJNA

Slijedei je lanak napisan osam mjeseci poslije samita u Quebecu. Uvrten je ovdje jer su poslije
napada na New York i Washington ustupci koji se trae za porast trgovine postali jo vei.
U ime borbe protiv terorizma, Sjedinjene Drave zahtijevaju da Kanada dramatino pojaa
mjere sigurnosti na svojim granicama, kao i da preda velik dio kontrole nad njima amerikoj slubi
sigurnosti. Teko da bi Kanada mogla biti u loijem poloaju za cjenkanje: zahvaljujui slobodnoj
trgovini, 87% naega izvoza odlazi u Sjedinjene Drave, a gotovo pola nae privrede sada direktno
ovisi o otvorenoj granici.
Mnotvo Kanaana vidi integraciju nekih dijelova granice kao neizbjenu cijenu zatite
trgovinskog odnosa sa Sjedinjenim Dravama, vrijednog 700 milijardi dolara godinje. Ali od
Kanaana se zahtijeva da odustanu od neega veeg od granine kontrole. Od nas se takoer trai da
izruimo poveliki komad privrednih dividendi niza godina stroge tednje. Sigurnosni budet
ministra financija Paula Martina, isporuen 10. prosinca, baca 1,2 milijarde izravno na granicu. Neto
od toga ima svrhu zatite Kanaana od terorista, ali vei se dio mora sagledati kao ono to jest: nova
dravna subvencija multinacionalnim korporacijama.
Kad su Kanaani prihvatili redukciju trokova za zdravstvo, osiguranje nezaposlenih i druge
socijalne programe, bilo nam je reeno da je ta tednja nuna da bi se privukli inozemni ulagai.
Nismo razmjenjivali nae socijalne programe za slobodnu trgovinu, rekli su propagatori naprotiv,
samo e slobodna trgovina stvoriti onu vrstu napretka koja je potrebna da bismo ponovno izgradili
nae socijalne programe.
Ali postoji kvaka. Upravo u trenutku u kojem su Kanaani poeli razmiljati o troenju dijela
naega nedavno steenog nacionalnog blagostanja na nove programe, pokazuje se da viak u budetu
nee biti koriten da bi se ljudi dodatno osigurali. Bit e iskoriten da bi se dodatno osigurala trgovina
da bi nae granice ostale otvorene, kako kae Martin.
Utrak od prekogranine trgovine ponovno se ulae u samu granicu: da bi je se uinilo
supergranicom za protok slobodne trgovine i borbu protiv terorista. Imat emo najmoderniju granicu
na svijetu, zanosio se Martin.
63
Kako se ispostavlja, ovo je batina svih godina stezanja pojasa: ne bolje drutvo, nego stvarno krasna
granica.
U planu je stvaranje vierazinskih graninih prijelaza koji su ujedno otvoreni poslovima, ali
zatvoreni nepoeljnim ljudima. Ovo nije lak zadatak, budui da su migracija ljudi i robna razmjena
obino tijesno povezani. Zbog toga je Martinov plan, koji treba ujedno otvoriti i zatvoriti granicu,
toliko skup: 395 milijuna dolara za provjeru izbjeglica i doseljenika, 58 milijuna dolara da bi se
prijelaz granice olakao ljudima koji esto poslovno putuju, 500 milijuna dolara za provedbu otrih
mjera protiv ilegalnih doseljenika, 600 milijuna dolara rasporeenih na sljedeih est godina da bi se
poboljao tijek prometa.
Zaustavimo se na trenutak da bismo uoili ironiju. Slobodna je trgovina trebala smanjiti
trokove premjetanja robe preko granica, stimulirajui time nova ulaganja; Sada smo postali toliko
ovisni o trgovini (a Sjedinjene Drave su poele toliko sumnjati u nau sposobnost da upravljamo
samima sobom) da troimo dodatne stotine milijuna dolara samo da bismo odrali tijek trgovine.
Drugim rijeima, trokovi koje je nekada upijao privatni sektor u obliku uvoznih i izvoznih
pristojbi i tarifa prebaeni su na porezne obveznike u obliku sigurnosnih trokova. Granica, obeanje
tolikog prosperiteta, pretvara se u privredni slivnik.
Annette Verschuren, predsjednica Home Depot Canada, pozdravila je budet donesen u
ponedjeljak, te rekla: Dolazak nae robe u nae trgovine ovisi o granici, a sve to ubrzava taj proces
smanjuje nae trokove.
Jesu li novi sigurnosni trokovi neizbjena cijena koju moramo platiti za nau ekonomsku
stabilnost? Moda. Ali bi barem trebali poslati poruku upozorenja naim politiarima koji svom silom
pokuavaju proiriti Sjevernoameriki sporazum o slobodnoj trgovini na cijelu hemisferu.

Slobodna je trgovina ve ostavila ozbiljan trag na naim socijalnim programima i naoj

sposobnosti da uspostavimo suverenu politiku prema doseljenicima i izbjeglicama. Sada nas kota i
milijarde dolara zbog sigurnosnih mjera. Moemo li je barem prestati zvati slobodnom5?
64

Poviene ograde na granici

Radnici migranti znaju da se, dok nestaju granice trgovini, podiu granice ljudima
studeni 2000.
Kad je Betty Granger, kandidatkinja desniarske stranke Canada Alliance, prologa tjedna upotrijebila
izraz azijska invazija, bio je to odjek retorike ute opasnosti iz Drugog svjetskog rata, te je bila
prisiljena dati ostavku. Meutim, kandidatkinja nam je u istom govoru udijelila jo jedan biser
mudrosti, a malo tko ga je primijetio. Govorei o brodovima kineskih doseljenika uhvaenim
nedaleko od obale Britanske Kolumbije, rekla je: Shvatili smo da ono to dolazi s ovih brodova nije
najbolja klijentela koju bismo mogli poeljeti ovoj zemlji.
Klijentela. Nema isti ksenofobini prizvuk kao azijska invazija; zapravo, zvui potpuno
kliniki. Ali moda je ak i opasnije, pogotovo stoga to se radi o ideji koja nije izgnana meu
ekstremiste stranke Canada Alliance, nego lei u samom sreditu rasprave o imigraciji.
U bogatim zemljama poput Kanade, nerijetko govorimo o radnicima migrantima kao
klijentima, dok je naa zemlja, s njenim javnim zdravstvom i razmjerno zdravim tritem poslova,
proizvod koji bi ti klijenti htjeli kupiti. Budui da svagdje naokolo kupuju milijuni doseljenika,
moemo paljivo procijeniti, kao to je to uinila Betty Granger, jesu li to najbolji klijenti koji su
nam na raspolaganju.
Betty Granger je samo otvoreno izrazila prevladavajuu, ali pogrenu predodbu o
doseljenicima, koja glasi da su doseljenici ljudi koji dolaze da bismo ih usluili, kae Fely Villasn,
koordinatorica grupe za podrku Intercede for the Rights of Domestic Workers, Caregivers and
Newcomers.
Masovna migracija zapravo nije oblik kupovanja domovine: ona je druga strana programa
slobodne trgovine kojeg se naa vlada tako aktivno pridrava. Ljudi ne stavljaju hipoteku na svoju
budunost da bi se ukrcali na zahrale brodove zbog toga to ele kupiti neto malo otmjenije. Oni to
ine jer su zbog promjena kod kue ostali bez posla, bez zemlje, bez izbora.
Moglo se raditi o ratu ili orkanu. Ali moglo se raditi i o manje dramatinim pomacima: o
poljoprivrednim zemljitima koja su pretvorena u tvornice za izvoz ili industrijske plantae, ili
poplavljena ogromnim branama. Prologa je tjedna Nelson Mandela predstavio izvjetaj u kojemu se
procjenjuje globalni utjecaj velikih brana, projekata koje Svjetska banka uvrijeeno promatra kao
nune preduvjete za pridruivanje globalnoj ekonomiji.
65
Izvjetaj koji je objavila Svjetska komisija za brane (World Commision on Dams) utvrdio je da
projekti dramatino ubrzavaju migraciju samo je kineska brana Three Gorges raselila 1,2 milijuna
ljudi.
Stanovnici koje s njihove zemlje istjeraju brane i drugi razvojni planovi prelaze u gradove, a
ukrcavaju se i na brodove s odreditem u drugim zemljama. Kad Kanada lobira za vie prilika za
ulaganja naih energetskih tvrtki, svi Kanaani postaju suglasni s ovim masovnim raseljavanjem ljudi
ljudi koje je raselila sama neoliberalna globalizacija.
Meutim, radnici migranti, kojih sada na svijetu ima izmeu 70 i 85 milijuna, predstavljaju vie
od neopaene posljedice slobodne trgovine. Jednom raseljeni, oni takoer ulaze na slobodno trite,
ali ne kao klijenti, nego kao roba, prodajui jedinu stvar koja im je preostala: svoj rad.
Naa vlada, kau nam, zagovara uravnoteeno polje igre na meunarodnom tritu robom. Borili
smo se za Svjetsku trgovinsku organizaciju, a sada predvodimo napad kojim se Sjevernoameriki
sporazum o slobodnoj trgovini eli proiriti na Srednju i Junu Ameriku. Borimo se za naelo
odnoenja prema inozemnim tvrtkama kao prema svojima: bez nepotenih domaih subvencija, bez
dodatnih propisa, bez uplitanja u ulaganje.
Ali u sluaju kad je roba koja se prodaje preko granice rad, ova osiguranja i naela nestaju. Oko
200 000 radnika migranata svake godine doe raditi u Kanadu kao nisko plaeni istai, velje, dadilje
i sezonski poljoprivredni radnici. A ipak, naa je vlada glatko odbila ratificirati sporazum pod imenom
Meunarodna konvencija o zatiti prava svih radnika migranata i lanova njihovih obitelji, koji bi ih
zatitio od diskriminacije.

Umjesto toga, imamo Program za staratelje na stanu, koji ozakonjuje nejednak tretman
kuepazitelja i dadilja koji dolaze u Kanadu i ive u domu svojih poslodavaca. U okviru tog programa,
doseljenici moraju tijekom razdoblja od tri godine, bez ostvarenog statusa doseljenika ili osnovne
zatite na radu, raditi u punom radnom vremenu dvadeset i etiri mjeseca. Mogu se prijaviti za stalni
boravak samo ako ispune radnu normu. Ako to ne uine, bivaju deportirani.
Zbog toga to ive na radnom mjestu, neplaen prekovremeni rad nekontrolirano buja, a
seksualno zlostavljanje je uobiajeno. Meutim, budui da njihov status doseljenika ovisi o tome da
zadre svoje poslove, veina se radnika nije sklona aliti.
U orvelijanskom obratu, korporacije su beavno prisvojile jezik ljudskih prava: Wal-Mart i
Exxon, prodajui robu preko granica, zahtijevaju poten i jednakopravan tretman i klauzule o
nediskriminaciji. U isto vrijeme, ljude se sve vie tretira kao robu koja nema nikakva prava.
Betty Granger je rekla da doseljenici koji dolaze u Kanadu nisu najbolja klijentela. Zapravo
su Kanaani klijentela za jeftinu doseljeniku radnu snagu:
66
kupujemo je za nae domove, farme, restorane i tvornice. Tek kad shvatimo da ve sudjelujemo u ovoj
slobodnoj trgovini ljudima a ne otvaramo dareljivo granice siromanima svijeta doseljenici e
dobiti zatitu koja predstavlja njihovo ljudsko pravo.
67

Stvaranje i krenje pravila

G. Premijeru, mi nismo protiv globalizacije, mi smo istinski internacionalisti
listopad 2001.
U rujnu 2001. predsjednik Europske unije i belgijski premijer Guy Verhofstadt napisao je otvoreno
pismo antiglobalizacijskom pokretu. Problemi na koje ukazujete kao antiglobalisti potpuno su
neosporni, napisao je u pismu, ali da bismo pronali prava rjeenja za ta opravdana pitanja
trebamo vie, a ne manje globalizacije. To je paradoks antiglobalizacije. Globalizacija moe,
naposljetku, sluiti ciljevima dobra jednako koliko moe sluiti i ciljevima zla. Ono to nam treba jest
globalan etiki pristup okoliu, radnim odnosima i monetarnoj politici. Drugim rijeima, izazov s
kojim smo danas suoeni nije kako osujetiti globalizaciju, nego kako joj dati jedan etiki temelj.
(Ako elite proitati premijerovo pismo u cijelosti, pogledajte
www.premier.fgov.be/topics/press/e_press23.html.)
Nakon to je pismo izazvalo popriline polemike, Verhofstadt je sazvao Meunarodnu
konferenciju o globalizaciji u Ghentu u Belgiji, te pozvao niz govornika, ukljuujui Naomi Klein, da
odgovore na njegovo pismo. Ovo je (neznatno proiren) govor koji je bio odran tom prilikom.
Premijeru Verhofstadt,
Hvala vam za vae pismo antiglobalizacijskim prosvjednicima. Iznimno je znaajno to ste inicirali
ovakvu javnu raspravu. Moram priznati da sam, tijekom proteklih nekoliko godina, navikla na neto
drugo od svjetskih voa: ili na to da me se otpisuje poput dijela nekog marginalnog putujueg cirkusa,
ili na to da me se poziva na pregovore iza zatvorenih vrata, kojima nedostaje bilo kakva odgovornost.
Poela sam misliti da su marginalizacija i kooptiranje jedina dva izbora dostupna kritiarima
globalizacije. Oh, i kriminalizacija. Neka to budu tri izbora. Istinske debate o ovim problemima
otvoreno iznoenje razliitih svjetonazora iznimno su rijetke usred suzavca i poziranja.
Ali danas ovdje moda nema onoliko antiglobalizacijskih prosvjednika koliko biste eljeli,
gospodine premijeru. Mislim da je djelomian razlog tomu to nas mnogi u pokretu ne vide kao svoje
predstavnike. Mnogi su ve umorni od toga da se govori za njih i o njima. Zahtijevaju izravniji oblik
politikog sudjelovanja.
68
Takoer se mnogo spori oko toga za to se ovaj pokret zalae. Primjerice, snano se protivim
vaem izrazu antiglobalizacija. Kako mi se ini, ja sam dio mree pokreta koji se ne bore protiv
globalizacije, nego za temeljitiju i pristupaniju demokraciju na lokalnoj, narodnoj i meunarodnoj
razini. Ova je mrea jednako globalna kao i sam kapitalizam. I ne, to nije paradoks, kako vi tvrdite.
Vrijeme je da se osnovna naela internacionalizma i meusobne povezanosti naela kojima se
opiru samo luditi i uskogrudni nacionalisti prestanu brkati s jednim odreenim ekonomskim
modelom koji je krajnje sporan. Nisu u pitanju vrijednosti internacionalizma. Svi aktivisti koje
poznajem su vatreni internacionalisti. Prije se radi o tome da se opiremo internacionalizaciji jednog
jedinog ekonomskog modela: neoliberalizma.
Ako trebamo sudjelovati u pravim debatama poput ove, ono to zovemo globalizacijom mora
biti prevrednovano ne samo kao neizbjena faza u ljudskoj evoluciji, nego i kao duboko politiki
proces: sustav hotiminih, spornih i ponitivih izbora naina globaliziranja.
Zbrka oko onoga to mislimo kad koristimo pojam globalizacija djelomino potjee iz
injenice da ovaj konkretan ekonomski model nije sklon postupati s trgovinom kao s jednim dijelom
internacionalizma, nego kao s njegovom krovnom infrastrukturom. Ona postupno usisava sve ostalo
kulturu, ljudska prava, okoli, samu demokraciju u okvire trgovine.
Kad raspravljamo o ovom modelu, ne razgovaramo o vrijednostima prodaje robe i usluga preko
granice, nego o posljedicama duboke korporatizacije diljem svijeta; o nainima na koje se opa
dobra preobraavaju i preureuju reduciraju, privatiziraju, dereguliraju sve to u ime uea i
nadmetanja u globalnom trinom sustavu. Ono to se konstruira u WTO-u nisu pravila trgovine, nego
ablona za sveobuhvatno upravljanje, neka vrsta McPravila. Spor se okree upravo oko te ablone.

Poslije 11. rujna Amerikanci mogu izbliza razmotriti posljedice tih ustupaka, dok se njihove
bolnice, pote, aerodromi i vodovodi jedva nose s teroristikom prijetnjom koja vreba rupe u javnom
sektoru. A dok milijuni gube poslove, jo ih mnogo vie saznaje da vie ne postoji socijalna
sigurnosna mrea koja ih treba doekati jo jedan ustupak uinjen u ime trgovine. U Kanadi u ovom
trenutku inimo konaan ustupak: odustajemo od kontrole svojih granica u zamjenu za nastavak
slobodne trgovine sa Sjedinjenim Dravama.
Stotine tisua ljudi ne izlaze na ulice ispred trgovinskih sastanaka jer su protiv same trgovine,
nego zato to se stvarna potreba za trgovinom i ulaganjem sustavno koristi da bi se potkopala sama
naela samouprave. Vladajte kako vam mi kaemo ili ete biti potpuno izostavljeni ini se da se u
neoliberalnom dobu upravo to prolazi kao multilateralnost.
69
Dok otkrivamo ranjivost ovog ekonomskog modela, moemo li uiti iz svojih greaka, odmjeriti
ovaj model prema njegovim naznaenim ciljevima, te pitati je li vrijedilo uiniti ustupke? ini se da
nije. Odgovor koji politiari daju nakon 11. rujna ponovno je isti: porezne olakice za korporacije i
privatiziranje dodatnih slubi, u Sjedinjenim Dravama i diljem svijeta.
Jedna od glavnih stavki na dnevnom redu sastanka Svjetske trgovinske organizacije sljedeeg
mjeseca [studeni 2001.] jest Opi sporazum o poljoprivrednim proizvodima i uslugama (GATS),
popratni ugovor kojim se uporno nastoji osigurati vea trina dostupnost javnih slubi, ukljuujui
zdravstvo, prosvjetu i vodoopskrbu. On takoer ograniava sposobnost vlada da postavljaju i provode
zdravstvene i ekoloke standarde.
Ali zemljama treba trgovina, kaete, pogotovo siromanim zemljama, a da bismo imali trgovinu,
moraju postojati pravila. Naravno. Ali zato ne bismo izgradili meunarodnu strukturu utemeljenu na
naelima transparentnosti, odgovornosti i samoodreenja, koja bi oslobaala ljude umjesto kapitala?
To bi znailo da se moraju provesti ona osnovna ljudska prava koja ine samoodreenje
moguim, poput prava osnivanja neovisnih trgovinskih sindikata kroz Meunarodnu organizaciju rada
(ILO). To bi znailo da se moraju ukinuti mjere koje sustavno dre demokraciju u okovima: dug,
programi strukturalne prilagodbe, iznuena privatizacija. To bi znailo i da se moraju ispuniti davna
obeanja reforme zemljita i odtete za ropstvo. Meunarodna bi pravila mogla biti kreirana tako da
istinska demokracija i opunomoenje postanu neto vie od praznih fraza.
Nema sumnje da se slaete s ovom izjavom, gospodine Premijeru. Zapravo me se, dok sam
itala vae pismo, dojmila slinost naih naznaenih ciljeva. Vi se zalaete za globalan etiki pristup
okoliu, radnim odnosima i monetarnoj politici. I ja elim sve te stvari. Dakle, pravo je pitanje zato
smo onda ovdje o emu se treba raspravljati?
Naalost, ono o emu se treba raspravljati, i o emu se mora raspravljati, ili pred samitima
nikada nee biti mira, jesu rezultati. Ne rijei, nego djela. Ne dobre namjere njih nikada ne nedostaje
nego sumorna stvarnost koja se uporno pogorava: stagnacija plaa, dramatian porast nejednakosti
izmeu bogatih i siromanih, te propadanje osnovnih slubi diljem svijeta.
Usprkos retorici otvorenosti i slobode, vidimo kako se neprestano podiu nove i sve vie ograde:
oko izbjeglikih centara u australskoj pustinji, oko dva milijuna amerikih graana u zatvorima,
ograde koje pretvaraju cijele kontinente poput Sjeverne Amerike i Europe u tvrave, ostavljajui
Afriku izvan zidina. I, naravno, ograde koje se podiu svaki put kad se svjetski voe okupe da bi
odrali sastanak.
70
Globalizacija je trebala znaiti globalnu otvorenost i integraciju, a naa drutva ipak postojano
postaju sve zatvorenija, stroe uvana, zahtijevajui sve vie sigurnosnih mjera i vojne sile samo da bi
se odrao nepravedni status quo.
Globalizacija je trebala znaiti i nov sustav jednakosti meu narodima. Okupljali smo se i
dogovarali da emo ivjeti prema istim pravilima, ili je tako bar bilo reeno. Ali oitije je nego ikad da
pravila jo uvijek stvaraju i provode veliki igrai, esto ih nameui svima osim sebi bilo da se radi
o subvencijama za poljoprivredu i elik, ili uvoznim tarifama.
Postalo je nemogue izbjei ove nejednakosti i asimetrije koje uvijek bubre pod povrinom.
Mnoge bi zemlje koje su prole, ili jo uvijek prolaze, kroz gospodarsku krizu Rusija, Tajland,

Indonezija i Argentina, da ih nabrojimo samo nekoliko cijenile ekstremnu intervenciju vlade kakva
je upravo pokrenuta da bi spasila ameriko gospodarstvo, umjesto tednje koju propisuje MMF.
Guverner Virginije objasnio je amerike porezne olakice i mjere subvencioniranja rekavi da
amerika recesija nije rutinsko gospodarsko opadanje. Ali to ini gospodarsko opadanje posebnim
i vrijednim raskonog ekonomskog poticaja, za razliku od rutinskog, kojemu trebaju tednja i gorki
lijekovi?
Meu nedavnim drskim razmetanjima dvostrukim kriterijima, najnapadnije je ono povezano s
patentima lijekova. Prema pravilima Svjetske trgovinske organizacije, zemljama je doputeno kriti
patente lijekova za spaavanje ivota kad je u pitanju nacionalna kriza. A ipak, kad je Juna Afrika to
pokuala uiniti s lijekovima za AIDS, velike su je kompanije za proizvodnju lijekova suoile s
parnicom. Kad je Brazil pokuao uiniti istu stvar, dovukli su ga pred tribunale WTO-a. Milijunima
ljudi koji ive s AIDS-om je, u biti, reeno da su njihovi ivoti manje vani od patenata za lijekove,
od otplate duga, da jednostavno nema novca da ih se spasi. Svjetska banka kae da je vrijeme za
usredotoavanje na prevenciju, a ne lijekove, to je za milijune ljudi jednako smrtnoj presudi.
A ipak, poetkom ovog mjeseca, Kanada je odluila prekriiti Bayerov patent na Cipro, najee
koriten antibiotik kojim se lijei bedrenica. Naruili smo milijun tableta generike verzije. Ovo su
izuzetna i neobina vremena, rekla je glasnogovornica Health Canada. Kanaani oekuju i
zahtijevaju da njihova vlada poduzme sve potrebne korake da zatiti njihovo zdravlje i sigurnost.
Treba napomenuti da se u Kanadi jo nije pojavio niti jedan dijagnosticiran sluaj bedrenice.
Iako je odluka naknadno ponitena kad je Bayer spustio svoje cijene, posrijedi je bila ista logika:
kada se radi o bogatim zemljama, pravila su za druge ljude. Ranjivost prema apstraktnim ekonomskim
teorijama je postala
71
veliki djelitelj slojeva. ini se da bogate i mone zemlje mogu birati kada e potivati pravila, ali
siromanim se narodima govori da ekonomsko pravovjerje mora upravljati svakim njihovim korakom,
da se moraju baciti na milost i nemilost ideologiji slobodnog trita koju ak i njezini tvorci
zanemaruju kad im to odgovara. Siromane zemlje koje stavljaju potrebe svojih graana ispred
zahtjeva stranih ulagaa kleveu se kao protekcionisti, ak i komunisti. A ipak, protekcionistike su
mjere koje su pothranjivale britansku industrijsku revoluciju bile toliko neobuzdane da je bilo
protuzakonito sahraniti le ako prethodno nije dokazano da je mrtvaki pokrov istkan u britanskoj
tvornici.
Kakve veze ovo ima s naom raspravom? Previe se esto pretvaramo da nejednakosti traju i
produbljuju se samo zbog nacionalnih osobitosti, ili zato to se jo nismo dogovorili o pravom setu
pravila, o savrenoj formuli, kao da te nejednakosti nisu nita vie od nekakvog kozmikog previda ili
nepravilnosti u sustavu koji inae funkcionira. Iz ove rasprave uvijek izostaje pitanje moi. Mnotvo
je sporova koje imamo oko teorije globalizacije zapravo vezano uz mo: tko je ima, tko je provodi i
tko prikriva, pretvarajui se da ona vie nije vana.
Ali vie nije dovoljno rei da su pravda i jednakost iza ugla i ne ponuditi kao zalog nita vie od
dobrih namjera. Upravo smo proli kroz razdoblje ogromnog gospodarskog napretka, vrijeme
ekspanzivnosti i obilja, kad smo se trebali pozabaviti sredinjim kontradikcijama ovog ekonomskog
modela. Sada ulazimo u razdoblje smanjivanja, i jo se vee rtve zahtijevaju od onih koji su ve
rtvovali previe toga.
Oekuje li se uistinu od nas da se dopustimo potkupiti obeanjem da e nae probleme rijeiti
jo trgovine? Jae zatieni patenti lijekova i dodatna privatizacija? Dananji su globalizatori poput
lijenika kojima je dostupan samo jedan lijek: o kojoj se god bolesti radilo siromatvu, migraciji,
klimatskim promjenama, diktaturama, terorizmu lijek je uvijek samo jo trgovine.
Gospodine Premijeru, mi nismo protiv globalizacije. Zapravo i sami prolazimo kroz na vlastiti
proces globaliziranja. A upravo je zbog globalizacije sustav u krizi. Znamo previe. Komunikacija i
pokretljivost u bazi su preveliki da bi se jaz mogao odrati. Ne samo jaz izmeu bogatih i siromanih,
nego i izmeu retorike i stvarnosti. Izmeu onoga to se govori i onoga to se radi. Izmeu obeanja
globalizacije i njezinih stvarnih posljedica. Vrijeme je da se taj jaz zatvori.
72

TRITE GUTA
ZAJEDNIKA DOBRA
[Gdje ograde prijee pristup sigurnoj hrani,
istoj vodi i jeftinim stanovima a antikapitalizam
postaje nova, uzbudljiva marketinka strategija]

Genetski izmijenjena ria

Odnose s javnou se ne moe jesti
kolovoz 2000.
Ova bi ria mogla spasiti milijun djece godinje. Taj je naslov privlaio pozornost na naslovnici
prolotjednog izdanja asopisa Time. Odnosio se na zlatnu riu, odnedavno trino dostupnu vrstu
genetski izmijenjene itarice koja sadri vie beta-karotena, koji pomae tijelu da proizvede vitamin
A. Diljem Azije, milijuni pothranjene djece pate od nedostatka vitamina A, to moe dovesti do
sljepila ili smrti.
Da bi lansirala svoj navodno udotvoran lijek, AstraZeneca, tvrtka koja posjeduje marketinka
prava na zlatnu riu, ponudila je donaciju rie zemljoradnicima u siromanim zemljama poput Indije,
gdje su genetski modificirane kulture do sada nailazile na vatren otpor.
Zlatna bi ria moda mogla poboljati zdravlje milijunima djece. Problem je u tome to nema
naina da se ta snana, emotivna tvrdnja (i ogranieno znanje koje ide uz nju) odvoji od vrueg
politikog konteksta u kojemu se to obeanje daje.
Genetski modificirani prehrambeni proizvodi, koji su isprva bili doekani poslunim
odobrenjem vlada i ravnodunou javnosti, naglo su postali meunarodna riznica strepnje zbog
svega: od sigurnosti hrane, preko znanosti koju financiraju korporacije, do privatizirane kulture.
Protivnici tvrde da trenutni standardi testiranja ne uzimaju u obzir sloenu mreu odnosa koji postoje
meu ivim biima. Modificirana soja, primjerice, moe izgledati bezopasno u kontroliranom okruju
za ispitivanje, ali kako e, jednom kad bude rasla u prirodi, utjecati na korijenje oko sebe, na kukce
koji se njome hrane i na kulture koje se s njom unakrsno oprauju?
Poljoprivredne su kompanije bile zateene time to se u ovom okraju radilo o borbi marki
jednako koliko i o borbi sukobljenih znanstvenih istraivanja. Aktivisti su od poetka odluili da nee
usmjeriti svoju kritiku na same poljoprivredne kompanije, nego na markirane supermarkete i tvrtke za
pakiranje hrane koje prodaju proizvode koji sadre Frankenhranu.
Nakon to je ukaljan ugled njihovih zatitnih znakova, britanski su supermarketi poeli uklanjati
proizvode sa svojih polica, a tvrtke kakve su Gerber i Frito-Lay u potpunosti su napustile genetski
modificiranu hranu. U Sjedinjenim Dravama i Kanadi, ekoloki su se aktivisti usredotoili na tvrtke
Kellogg's i Campbell's Soup, parodirajui njihove brino njegovane logotipe i skupe promotivne
kampanje.
74
Poljoprivredne kompanije isprva nisu mogle shvatiti kako trebaju reagirati. ak i ako su mogle
tvrditi da njihova modificirana hrana nema tetnih posljedica, nisu mogle istaknuti izravne
prehrambene prednosti. To je stoga potaklo pitanje zato riskirati? Na tom mjestu u priu ulazi
zlatna ria. AstraZeneca sada ima prednost na koju moe ukazati da ne govorimo o monoj marki s
kojom se moe boriti u korporacijskim ratovima.
Zlatna ria ima sve sastojke kojima se naglaava ono pozitivno u jakoj marki. Kao prvo, zlatna
je, poput zlatnih retrivera i zlatnih kartica i zlatnih zalazaka sunca. Kao drugo, za razliku od druge
genetski modificirane hrane, nije spletena s odvratnim ribljim genima, nego je umjesto toga stopljena
sa sunanim narcisima. Ali prije negoli prihvatimo genetski inenjering kao spasitelja svjetske
sirotinje, ini se mudrim razrijeiti koji se problem ovdje tono rjeava. Je li to kriza neuhranjenosti,
ili je to kriza kredibiliteta koja mui biotehnologiju?
Dosadna istina jest da mi ve imamo sredstva kojima moemo spasiti vie od milijun djece
godinje sve to bez nepovratnog mijenjanja genetske strukture vrsta hrane. Ono to nam nedostaje
jest politika volja kojom bismo pokrenuli te resurse. To je bila jasna poruka koja je izala na vidjelo
na nedavnom samitu skupine G8 u Okinawi. Jedna za drugom, najvee su industrijske nacije odbile
konkretne prijedloge iji je cilj bio smanjenje siromatva u svijetu u razvoju. Kako je izvijestio The
Globe and Mail, odbili su kanadski prijedlog da se pomo u razvoju povea do 10%, odbili su
japansku zamisao da se otvori fond skupine G8 kojim bi se borilo protiv zaraznih bolesti te su, za
razdoblje od slijedee etiri godine, uzmakli od otvaranja svojih trita poljoprivrednim proizvodima
iz zemalja u razvoju. Takoer su odbili novi plan otpisivanja 100 milijardi dolara duga

najsiromanijim zemljama. [Jo je dojmljiviji bio samit Organizacije UN-a za hranu i poljoprivredu
u lipnju 2002. u Rimu. Ambiciozan cilj okupljanja bio je smanjivanje broja gladnih na pola; 5800
milijuna na 400 milijuna do 2015. Meutim, od 29 najbogatijih zemalja, samo su dvije poslale svoje
dravnike u Rim, a jedna je od njih bila Italija, iji je lider ve bio u gradu.]
Na slian se nain prelo preko mnotva tehnoloki jednostavnijih rjeenja manjka vitamina A.
Ve postoje programi stimuliranja rasta raznolikog povra bogatog vitaminom A na malim parcelama,
ali ironino je to da zadatak ovih programa (koji ne dobivaju veliku meunarodnu podrku) nije
pronalaenje privlanog, novog, znanstvenofantastinog izvora hrane. Zadatak im je popravljanje
dijela tete koju su zapadnjake kompanije poinile proli put kad su svijetu u razvoju prodale
poljoprivrednu panaceju.
Tijekom takozvane Zelene revolucije, mali su se zemljoradnici i seljaci, koji su uzgajali razne
vrste kultura da bi prehranili svoje obitelji i lokalne zajednice, bili prisiljeni prebaciti na industrijsku
poljoprivredu orijentiranu
75
na izvoz. To je znailo iroku proizvodnju samo jedne kulture s visokim urodom. Mnogi su seljaci,
sada baeni na milost i nemilost labilnim cijenama robe i duni kompanijama koje proizvode
sjemenje, izgubili svoje farme i uputili se u gradove. Za to vrijeme na selu postoji ozbiljna
neuhranjenost pored trinih kultura koje cvjetaju, poput banana, kave i rie. Zato? Jer je u djejoj
prehrani, kao i u poljima oko farmi, raznoliku hranu zamijenila monotonija. Zdjela bijele rie
predstavlja ruak i veeru.
Rjeenje koje predlau divovski industrijsko-poljoprivredni kombinati? Ne radi se o reviziji
industrijskog uzgoja kultura i ispunjavanju te zdjele proteinima i vitaminima. Oni ele mahnuti jo
jednim arobnim tapiem i prikazati bijelu zdjelu kao zlatnu.
76

Genetsko oneienje
Modificirano sjemenje leli iz jednoga polja u drugo, pa uskoro nijedan prehrambeni proizvod
nee moi biti oznaen kao GMO-free6
lipanj 2001.
Meu policama ogromnog supermarketa Loblaws, izmeu boca umaka President's Choice Memories
of Kobe i rezanaca Memories of Singapore, postoje i zalihe novoga specijaliteta: zacrnjene naljepnice
na organski uzgojenoj hrani. Na ovim je kutijama nekada pisalo Bez genetski modificiranih
organizama, ali tada je najvei kanadski lanac trgovina mjeovitom robom presudio da takve
naljepnice vie nisu doputene.
Na prvi pogled, ini se da njihova odluka nema trinog smisla. Kad su prvi Frankenfood
prosvjedi stigli u Europu, lanci kao Tesco i Safeway uurbano su pokuali zadovoljiti zahtjeve
potroaa oznaavajui svoje vlastite proizvode kao genetski nemodificirane. A kad je Loblaws uao
na trite zdrave hrane sa svojim proizvodima President's Choice Organics, inilo se da kree istim
putem. U reklamama, kompanija je ponosno isticala da atestirani organski uzgojeni proizvodi ne
smiju sadravati genetski modificirane organizme.
A zatim potpuna promjena stavova, obznanjena javnosti prologa tjedna: ne samo da Loblaws
nee posebno oznaavati vlastite genetski nemodificirane proizvode, nego to nee doputati ni
drugima. Rukovoditelji kompanija kau da jednostavno nema naina da se provjeri to je uistinu
genetski nemodificirano kako se ini, sve je to previe zbrkano.
Vie od 90% kanadskih graana kae strunjacima za ankete da eli naljepnice koje e
oznaavati je li genetska struktura njihove hrane modificirana, ali Galen Weston, predsjednik Loblaws
Companies, javno je upozorio da e uz takvu inicijativu biti vezana i odreena cijena. To djelomice
objanjava zacrnjivanje markerima: ako Loblaws dri organski uzgojene proizvode koji su oznaeni
kao genetski nemodificirani, tee je objasniti zato tvrtka ne obavjetava kupce o tome koja hrana
sadrava genetski modificirane sastojke, kao to je sluaj s otprilike 70% hrane u Kanadi. Tako je
trgovac uinio prilino brutalan izbor: umjesto da prui kupcima neke od informacija koje trae, nee
im pruiti nikakve informacije.
A ovo je samo jedna salva u ratu koji je poljoprivredna industrija objavila izboru potroaa u
sporu oko genetskog inenjeringa ne samo u Kanadi, nego moda i u cijelom svijetu. Suoena s
trideset i pet zemalja koje su
77
razvile, ili razvijaju, zakone o obaveznom oznaavanju genetskog modificiranja, ini se da industrija
ini sve to moe da uini te europske i azijske naljepnice jednako zastarjelima poput onih koje su
izgrebane kod Loblawsa. Kako? Zagaujui veom brzinom nego to zemlje mogu donositi zakone.
Primjerice, jedna od kompanija koja je bila prisiljena ukloniti svoje naljepnice jest Nature's
Path, tvrtka iz Delte u Britanskoj Kolumbiji koja se bavi organskim uzgojem hrane. Poetkom ovoga
mjeseca, predsjednik tvrtke Arran Stephens rekao je The New York Timesu da genetski modificiran
materijal uistinu pronalazi svoj put do organski uzgojenih usjeva. Pronali smo tragove u kukuruzu
koji je bio organski uzgajan deset do petnaest godina. Nema zida koji je dovoljno visok da sprijei te
stvari da se ire.
Neke kompanije za organski uzgoj hrane razmatraju podizanje tube protiv biotehnike
industrije zbog zagaenja, ali zakon se kree u obrnutom smjeru. Monsanto je tuio Percy Schmeisera,
farmera iz Saskatchewana, nakon to je njihovo patentirano, genetski modificirano sjemenje kanole
doletjelo u njegovo polje s kamiona u prolazu i iz susjednih polja. Monsanto tvrdi da je Schmeiser
krao njihovu imovinu, poto je naneeno sjeme pustilo korijenje. Sud se sloio i, prije dva mjeseca,
naloio farmeru da isplati kompaniji 20 000 dolara i pravne trokove.
Najpoznatiji sluaj kontaminacije jest StarLink kukuruz. Nakon to je ta genetski modificirana
kultura (namijenjena ivotinjama i ocijenjena neprikladnom za ljude) pronala svoj put u zalihe hrane,
vlasnik pantenta Aventis je predloio sljedee rjeenje: umjesto promjene imena kukuruza, zato ne
bismo odobrili da ga konzumiraju ljudi? Drugim rijeima, promijenimo zakon da bi odgovarao
kontaminaciji.

Diljem svijeta, potroai primjenjuju obnovljenu politiku mo, zahtijevajui ponudu organski
uzgojene hrane u supermarketima i traei od svojih vlada jasno oznaavanje genetski modificiranih
prehrambenih proizvoda. Ipak, divovske poljoprivredne kompanije kojima podrku pruaju
pljakaki zakoni o intelektualnom vlasnitvu cijelo to vrijeme unakrsno oprauju, kontaminiraju,
zagauju i prepliu globalnu zalihu hrane toliko beznadno da e zakonodavci moda uistinu biti
prisiljeni dii ruke od svega. Kao to kae kritiar biotehnike Jeremy Rifkin, oni se nadaju da je
zagaenje dovoljno veliko da to budefait accompli.
Kad se jednom sjetimo ovoga trenutka, vaui svoju genetski modificiranu Natural Values
hranu slinu zdravoj hrani, na StarLink tacos odobren za ljude i naega mutiranog, umjetno
uzgojenog atlantskog lososa, vrlo lako bismo ga se mogli prisjetiti kao jasno odreene toke u kojoj
smo izgubili nau stvarnu mogunost izbora prehrambenih proizvoda. Moda e Loblaws lansirati i
novi proizvod da bi konzervirao taj eznutljiv osjeaj: Memories of Consumer Choice.7
78

rtvena janjad slinavke

Osnovni je cilj pokolja stoke u Europi spaavanje trita, a ne zatita javnog zdravlja
oujak 2001.
Talibanski reim unitava dvije tisue godina stare kipove Bude a mi pravino klimamo glavama:
kako je, u ovim modernim vremenima, barbarski rtvovati izrezbarene slike na oltaru religijske
istoe. A opet, dok Bude trpe bombardiranje u Afganistanu, Europska se unija upustila u svoj vlastiti
kvazibiblijski ritual proienja: vatreno rtvovanje desetaka tisua ivotinja da bi se umirilo gladne
bogove ekonomije slobodnog trita. Kad sam prvi put ula da se uzgojene ivotinje opisuju kao
rtvena janjad kapitala (to mi je rekao njemaki ekoloki aktivist Mathias Greffrath), mislila sam da se
radi o hiperboli. Bila sam uvjerena da ovi obronci gore da bi se zatitilo javno zdravlje, a ne trina
vrijednost mesa ili budui pristup stranim tritima.
Vie od pedeset tisua ivotinja umire ili je ve ubijeno u Britaniji, dok ih je jo deset tisua
predodreeno za smrt. U Njemakoj, koju sam posjetila ovoga tjedna, uniteno je tisuu i pol ovaca.
Nije bilo dokaza o zarazi jednostavno se radilo o mogunosti da su ivotinje dole u kontakt sa
slinavkom.
Neto od ovoga, naravno, ima veze sa zdravljem. Ali ne sve. Slinavka predstavlja malen
zdravstveni rizik za ljude, i ne moemo se njome zaraziti putem hrane. Bolest se kod ivotinja moe
brzo izlijeiti odgovarajuim lijekovima i karantenama, a zatim sprijeiti vakcinacijom. Virus uzima
svoje prave rtve na tritu. A potrebne su velike geste da bi se ponovno uspostavilo povjerenje u
sustave tog trita.
I budite uvjereni: povodom najnovije prehrambene krize u Europi, sudi se sustavu. Kad visoko
zarazan virus poput slinavke ue u prehrambeni lanac, on prisiljava potroae da misle o tome kako
hrana dospijeva na nae stolove. Pristojni izrazi poput integracije, homogenizacije i visoko
intenzivnog uzgoja odjednom poprimaju slikovito znaenje.
Proces procjenjivanja sigurnosti svakoga zalogaja grubo trga zavjesu ambalae i raskrinkava
ogromne tvornike farme i klaonice, divovska skladita, ogromne lance supermarketa i fast-food
podrunice, kao i velike udaljenosti koje ivotinje i meso prelaze u natrpanim kamionima i brodovima
izmeu svake od ovih karika u lancu industrijskog uzgoja.
Sve se vie ini da se u Europi sudi tiraniji ekonomije razmjera koja vlada svakim aspektom
proizvodnje, distribucije i konzumacije hrane. U svakom
79
od ovih podruja, igrai slijede poznatu formulu smanjenja svojih trokova uvrivanjem i irenjem
djelovanja, a zatim uporabom svoje moi kojom prisiljavaju nabavljae da pristanu na njihove uvjete.
Ovaj recept ne teti samo manjim farmerima, niti samo smanjuje raznolikost raspoloive hrane, nego
predstavlja i tempiranu bombu kad se radi o bolesti. Koncentracija znai da se virusi brzo ire na velik
broj ivotinja, dok globalizacija osigurava da ih se zatim razveze nadaleko i nairoko.
Zbog toga njemaki ministar poljoprivrede govori o novim subvencijama, kojima bi se pomoglo
da 20% farmi u toj zemlji pone s organskim uzgojem. A britanski premijer Tony Blair galami o
poputanju stiska velikih lanaca supermarketa. To je i razlog zbog kojeg oni koji bi htjeli juriati dalje
s genetski modificiranom hranom zasigurno gledaju sve ovo u oaju.
Ova bi najnovija prehrambena kriza vrlo lako mogla biti odluujua prilika koju su ekali
sudionici kampanje protiv genetskog modificiranja. Naposljetku, najneposrednija opasnost kojom
prijete genetski modificirani usjevi jest nain kojim se modificirano sjemenje raznosi vjetrom,
mijeajui se s nemodificiranim. Meutim, bilo je teko zainteresirati javnost za ovu suptilnu i
nevidljivu prijetnju biolokoj raznovrsnosti. Zbog toga su grupe poput Greenpeacea bile sklonije
usredotoiti svoje kampanje na potencijalne opasnosti za javno zdravlje koje su, iako pristupanije,
manje znanstvene.
Ali sada je slinavka, koja se iri zrakom, navela velik dio Europe na razmiljanje o mikrobima i
vjetru, o tome kako je zaliha hrane isprepletena, kako je teko kontrolirati svaku esticu, ma kako
malenu, jednom kad ue u sustav. Pa budite onda vegetarijanci, neki govore. Jedite samo organski
uzgojenu hranu. Urednici The Financial Timesa inzistiraju na tome da je postupno ukidanje

intenzivne poljoprivrede pretjerano lakomislen odgovor i predlau proirivanje izbora za

potroae. Nekako sumnjam da e ovoga puta europska kriza sigurnosti hrane biti rijeena dodatnim
marketingom kutka s organski uzgojenom hranom. Nakon vie od jednog desetljea sporova o
kravljem ludilu, E.coli, genetski modificiranim organizmima, a sada i slinavki, sigurnost hrane
prestaje biti zdravstveno pitanje, ili potroako pitanje, te postaje ekonomsko pitanje koje ugroava
najosnovniju vee je bolje pretpostavku industrijske poljoprivrede.
Radi se o poljuljanoj vjeri u znanost, u industriju, u politiku, u strunjake. Trita moda mogu
biti zadovoljna svojom rtvenom janjadi, ali mislim da bi javnost mogla zahtijevati neke trajnije
mjere.
80

Internet kao Tupperware prezentacija

Kako gigantske medijske kompanije pokuavaju zaposjesti razmjenu dokumenata putem
interneta
studeni 2000.
Kad su prologa vikenda dva glavna rukovoditelja njujorke glazbene kompanije BMG Entertainment
podnijela ostavku, otkriven je dubok raskol u nainu na koji multinacionalne kompanije promatraju
kulturu razmjene na internetu. Usprkos svim pokuajima da se internet pretvori u ogromni kupovni
centar, ini se da je uvrijeen etos jo uvijek protivan kupovanju: na internetu moda tu i tamo
kupujemo stvari, ali neumorno dijelimo ideje, humor, informacije i, da, glazbene dokumente.
Dakle, evo pravoga spora, onako kako se on zbiva u prostoriji za sastanke: je li ova kultura
razmjene putem interneta prijetnja srcu motiva profita ili je to prilika bez presedana za ostvarenje
profita, prilika da se sama razmjena pretvori u iznimno unosno orue prodaje?
Kad je pet velikih diskografskih kua, pod okriljem Recording Industry Association of America
(RIAA), pokrenulo tubu protiv Napstera, stranice za dijeljenje glazbenih dokumenata, nedvojbeno su
se pridruili prvom taboru: dijeljenje dokumenata je jednostavno povreda autorskih prava i nita
drugo, te mora biti zaustavljeno.
Ali prologa se tjedna dogodilo neto udno: Bertelsmann, vlasnik kompanije BMG
Entertainment (jedne od pet kompanija koje stoje iza tube RIAA), sklopio je pogodbu s Napsterom
(to je i izazvalo ostavke u BMG-u). Dvije kompanije e zajedno pokrenuti stranicu za razmjenu
dokumenata gdje e ljubitelji glazbe plaati lanarinu u zamjenu za pristup glazbi koju objavljuje
BMG. im taj projekt uspije, Bertelsmann e se povui iz parnice. Na tiskovnoj konferenciji se
Thomas Middlehotf, predsjednik i izvrni rukovoditelj Bertelsmanna, suprotstavio rukovoditeljima
Time Warnera i Sonyja koji jednostavno ne razumiju internet. Ovo je poziv za buenje upuen
industriji, rekao je.
to se, dakle, dogaa? Je li se Bertelsmann, 17,6 milijardi dolara vrijedan ameriki medijski
konglomerat (koji posjeduje mog kanadskog izdavaa, kao i vie-manje sve ostale), odluio pridruiti
cyber-hipijima koji pjevaju da informacija eli biti slobodna? Nekako sumnjam. Vjerojatnije je da
Bertelsmann zna ono to polagano shvaa sve vei broj kompanija: da se poslije mnogih neuspjelih
pokuaja iskoritavanja interneta kao orua direktne prodaje na kraju moe ispostaviti daje sam proces
razmjene informacija osnovna trina svrha interneta.
81
Zagovornici Napstera tvrde da ne kre autorska prava koja tite CD-e, nego razmjenjuju glazbu
unutar internet-zajednice na isti nain na koji grupe prijatelja razmjenjuju kompilacijske kazete.
Upoznaju meusobne ukuse i poinju im vjerovati te, kako tvrde, na kraju kupuju vie glazbe nego
prije, jer su joj vie i izloeni. Takoer kau da ih je na stvaranje ove alternative prisilila inflacija
cijena CD-a i uasno jednolina rotacija pop-glazbe na video-stanicama i komercijalnom radiju.
Ono to se dogaa na stranicama poput Napstera jest tehnoloki usavrena verzija neega vrlo
starog: ljudi izravno razgovaraju jedni s drugima o onome to im se svia. Nekada se to zvalo
usmena predaja; u doba interneta, to se zove predaja miem8. To je nepoznati faktor koji moe
stvoriti pravi fenomen poput Projekta: Vjetica iz Blaira -a koji trini strunjaci, kako se ini, ne
mogu kupiti ili kontrolirati pogledajte nastavak Vjetice iz Blaira.
Ili mogu? Nastojanje da se shvati, sistematizira i ukroti ovaj najtipiniji oblik ljudskoga
ponaanja (kako i zato razgovaramo jedni s drugima) postalo je neto poput opsesije svih korporacija.
Knjige kakve su The Tipping Point Malcolma Gladwella, The Anatomy of Buzz Emanuela Rosena i
Unleashing the Ideavirus Setha Godina nude kvaziznanstvena objanjenja naina irenja ideja: manje
putem reklame, a vie putem obinih ljudi koje potuje njihova okolina. Gladwell ih zove
konektorima i znalcima, Godin kliconoama, a Rosen aritima mree.
Na temelju ove teorije razvila se marketinka kola koja stimulira kompanije da se odnose
prema kupcima kao prema novinarima ili slavnim osobama: dajte im besplatne stvari i gledajte kako
obavljaju marketing za vas, besplatno. Reeno bez uvijanja, pretvorite ultimativnu anti-robu ljudsku
komunikaciju, meu prijateljima, u zajednicama punim povjerenja u trgovaku transakciju.

To je ironija drastinih mjera koje je diskografska industrija poduzela protiv Napstera. U isto
vrijeme dok pravne ruke diskografskih kua udaraju stranice za dijeljenje dokumenata, njihove
marketinke ruke prihvaaju iste te internet-zajednice zbog njihovog peer-on-peer9 potencijala.
Plaaju tvrtkama poput ElectricArtists da strateki putaju u promet besplatne odlomke glazbe i video
inserte u nadi da e pretvoriti ljubitelje glazbe u bataljune neplaenih cyber-akvizitera.
Sama je kompanija Bertelsmann koristila ove tehnike internet-osjemenjivanja da bi lansirala
BMG izvoaicu Christinu Aguileru: ElectricArtists su besplatno davali ulomke glazbe brbljavim
oboavateljima Britney Spears, koji su zatim bombardirali svoje internet-prijatelje divnim vijestima:
klonirali su je!
82
Kad je Bertelsmann prologa tjedna sklopio ugovor s Napsterom, oni su se okladili na
budunost u kojoj e dijeljenje kada ga trini strunjaci budu paljivo kontrolirali postati killer
app10 interneta: globalna mrea markiranog internet-brbljanja na mjestu gdje su nekada bile istinske
zajednice.
Internet kao gigantska Tupperware prezentacija. Jeste li spremni?
83

Kooptiranje otpora
Kako se multinacionalne korporacije remarkiraju za eru poslije Seattlea
svibanj 2001.
Kad sam imala sedamnaest godina, poslije kole sam radila u trgovini odjee Esprit u Montrealu. To
je bio ugodan posao, koji se uglavnom sastojao od slaganja pamune odjee u male etverokute, tako
pravilne da bi vam njihovi kutovi mogli iskopati oko. Meutim, iz nekog razloga, sredinjica
korporacije nije smatrala da je na origami od odjee dovoljno profitabilan. Jednoga je dana neka
podruna nadzornica okrenula na mirni svijet naglavce, obruivi se na nas da bi nas pouila kulturi
marke Esprit i usput poveala nau produktivnost. Esprit je, rekla nam je, poput dobrog
prijatelja.
Bila sam skeptina, i dala sam joj to na znanje. Skepsa se, kako sam ubrzo nauila, ne smatra
poeljnom u nisko plaenom uslunom sektoru. Dva tjedna kasnije, nadzornica mi je dala otkaz jer
sam posjedovala onu najgnusniju osobinu koju moete imati na radnom mjestu: negativan stav.
Mislim da mi je to bila jedna od prvih lekcija o tome zato velike multinacionalne korporacije nisu
poput dobrog prijatelja, budui da vam dobri prijatelji, iako ponekad ine grozne i bolne stvari,
rijetko daju otkaz.
Zbog toga me zainteresiralo to to je poetkom ovoga mjeseca reklamna agencija
TBWA/Chiat/Day razvila novi identitet marke za Shoppers Drug Mart. (Lansiranje remarkirane
tvrtke je u korporacijskim relacijama neto poput ponovnog roenja.) Ispostavlja se da taj lanac vie
nije Sve to elite od trgovine tj. mjesto na kojemu moete kupiti stvari koje vam trebaju; on je
sada takoer brini prijatelj u obliku lanca od osamsto trgovina, kojemu reklamni fond od 22
milijuna dolara propaljuje rupu u depu.
Njihov je novi slogan uvajte se odabran, prema kreatoru kampanje Pat Pirisi, jer podsjea na
ono to bi rekao brian prijatelj. Pripremite se na to da vam te rijei na tisue puta dnevno kau
mladi blagajnici dok vam uruuju plastine vreice pune ileta, konca za ienje zubi i tableta za
mravljenje. Vjerujemo da je to poloaj koji Shoppers moe zaposjesti, kae Pirisi.
ini se pomalo okrutnim zahtijevati od slubenika da usvoje ovu konkretnu frazu kao svoju
mantru u ovom dobu usputnog, nepouzdanog, potplaenog McRada. Radnicima u uslunom sektoru
prilino se esto govori da se uvaju jer nitko drugi, a pogotovo ne njihovi mega-poslodavci, nee
paziti na njih.
84
Ipak, jedna od ironija naeg markiranog vremena jest injenica da nam se korporacije, dok
postaju sve udaljenije reui trajne veze s nama kao svojim namjetenicima, istovremeno sve vie
pribliavaju kao konzumentima, apui nam u uho slatke malenkosti o prijateljstvu i zajednitvu. Ne
radi se samo o Shoppersu: Wal-Martove reklame priaju prie o inovnicima koji, u kripcu, posuuju
kupcima svoje vlastite vjenanice, a reklame Saturna su napuene prodavaima automobila koji nude
savjete kad kupci izgube svoj posao. Kako vidite, prema novoj knjizi o marketingu, Values Added,
moderni marketinki strunjaci moraju uiniti vau marku naelom, a vaa naela markom.
Moda jo uvijek imam negativan stav, ali ovaj mi se kolektivni korporacijski zagrljaj danas ini
jednako praznim kao i kad sam bila upravo otputena preslagivaica dempera. Naroito kad se na
trenutak zaustavite da biste razmislili o uzroku te masovno proizvedene topline.
Objanjavajui novi identitet marke Shoppers asopisu The Financial Post, Pirisi kae: U doba
kad ljudi imaju sve manje i manje povjerenja u korporacije to e potvrditi prosvjedi protiv Svjetske
trgovinske organizacije i u vrijeme kad zdravstveni sustav nije ono to je nekad bio, uvidjeli smo da
moramo potroaima poslati poruku o zajednitvu.
Sve otkad su se velike korporacije poput Nike, Shell i Monsanto poele suoavati sa sve otrijim
nadzorom od strane graanskog drutva uglavnom zbog stavljanja kratkoronih profita daleko ispred
odgovornosti prema okoliu i sigurnosti na poslu naglo je nastala cijela jedna industrija koja pomae
ovim kompanijama da reagiraju. Meutim, ini se jasnim da mnogi u svijetu korporacija ostaju
potpuno uvjereni da imaju samo problem u prenoenju poruke, koji moe biti uredno rijeen
odluivanjem za pravi, drutveno osvijeten identitet marke.

Ispostavlja se da je to posljednja stvar koja im treba. British Petroleum je to saznao na tei nain
kad se bio prisiljen distancirati od svoje vlastite skandalozne kampanje remarkiranja, Beyond
Petroleum. Mnogi su kupci, razumljivo, protumaili da novi slogan znai da kompanija naputa
fosilna goriva, reagirajui na klimatske promjene. Borci za zatitu okolia i ljudskih prava su, nakon
to je izostao svaki znak da BP uistinu mijenja svoju politiku, na godinjem sastanku kompanije
iznijeli neugodne pojedinosti o ueu BP-a u izgradnji kontroverznog novog naftovoda kroz
zatiena podruja Tibeta, kao i o njihovoj odluci da bue u Nacionalnom sklonitu za divlja na
Aljasci. S obzirom na to da se i na internetu novi slogan parodirao kao Beyond Preposterous11,
dunosnici BP-a su odluili napustiti marku Beyond Petroleum, iako su do sada ostali pri novom
logotipu sa zelenim cvijetom.
Kao dokaz stanja konfuzije u korporacijama, pojedine me korporacije esto pozivaju da odrim
prezentacije. Strahujui da e moje rijei zavriti
85
u nekakvoj jeftinoj reklamnoj kampanji, uvijek odbijam. Ali ovaj savjet mogu ponuditi bez
ustruavanja: nita se nee promijeniti sve dok korporacije ne shvate da nemaju problem s
komunikacijama. One imaju problem sa stvarnou.
86

Ekonomski apartheid u Junoj Africi

Nakon to je dobivena bitka za slobodu, rasne se podjele nadomjetaju novim sustavima
iskljuivanja
studeni 2001.
U subotu naveer sam se nala na proslavi organiziranoj u ast Nelsonu Mandeli, te zbog prikupljanja
novca za njegov fond za djecu. Radilo se o neemu draesnom, i samo bi vrlo neuljudna osoba mogla
upozoriti na to da je proslava bila napuena mnotvom bankovnih i rudarskih rukovoditelja koji su
desetljeima odbijali povui svoja ulaganja iz June Afrike pod aparthejdom.
Slino tomu, samo bi netko bez ikakvoga osjeaja za vrijeme mogao spomenuti da je naa vlada,
dok je proglaavala Mandelu poasnim graaninom, ujedno pokuavala progurati zakonski prijedlog
protiv terorizma koji bi na nekoliko razina sabotirao pokret protiv aparthejda da je u to vrijeme bio na
snazi.
Kanadski je pokret protiv aparthejda prikupljao novac za Afriki nacionalni kongres (ANC),
koji bi bez veih problema odgovarao lampavoj definiciji teroristike organizacije u povelji C-36.
tovie, borci protiv aparthejda su namjerno izazivali ozbiljne smetnje kompanijama s ulaganjima u
Junoj Africi, konano prisiljavajui mnoge od njih da se povuku. Ove bi smetnje takoer, prema C36, bile ilegalne.
Samo bi netko apsolutno lien ikakvoga osjeaja za dolinost promrmljao usred sve te
samodopadnosti da mnogi u Junoj Africi inzistiraju na tome da aparthejd jo uvijek postoji, te
zahtijeva novi pokret otpora. Meutim, prije dva sam se tjedna susrela s Trevorom Ngwaneom, bivim
lanom gradskog vijea ANC-a, koji tvrdi upravo to. Aparthejd utemeljen na rasi zamijenjen je
aparthejdom utemeljenim na klasi.
Suoeni sa zemljom u kojoj ivi osam milijuna beskunika i gotovo pet milijuna HIV-pozitivnih
osoba, neki pokuavaju prikazati duboku nejednakost kao tuno ali neizbjeno naslijee rasnog
aparthejda. Ngwane kae da je to izravan rezultat specifinog ekonomskog programa
restrukturiranja, kojeg je prihvatila trenutna vlada, a odnjegovala Svjetska banka i Meunarodni
monetarni fond.
Kad je Mandela bio puten iz zatvora, imao je viziju June Afrike koja nudi ekonomsku kao i
demokratsku slobodu. Osnovne bi potrebe za smjetajem, vodom i elektrinom energijom bile
zadovoljene kroz ogromne programe javnih radova. Meutim, im je vlast dola u doseg ANC-a, pie
87
junoafriki profesor Patrick Bond u svojoj novoj knjizi Against Global Apartheid, stranka je
stavljena pod ogroman pritisak kako bi dokazala da moe provoditi vlast razboritim
makroekonomskim mjerama. Postalo je jasno da e meunarodno trite kazniti Junu Afriku, ako
Mandela pokua provesti istinsku preraspodjelu bogatstva. Mnogi su se u stranci razumljivo plaili da
ekonomski slom ne bi bio iskoriten samo kao osuda ANC-a, nego i same crnake vladavine.
[Nedavno su njihovi strahovi potvreni. U srpnju 2002 .ANC je bio spreman prihvatiti novi
zakon koji bi unio raznolikost u pristup golemom mineralnom blagu june Afrike, koje je sada
okupljeno u rukama nekolicine rudarskih multinacionalnih kompanija u vlasnitvu bijelaca. Veliki su
se investitori u rudarstvu pobunili protiv plana i zaprijetili svojim povlaenjem iz zemlje. Jonathan
Oppenheimer; direktor za odnose s javnou dijamantskog giganta De Beersa, rekao je da bi zakon
podijelio Junu Afriku kao odredite ulaganja.]
Tako je ANC, pogotovo pod upravom predsjednika Thabo Mbekija, umjesto svoje politike
rasta kroz preraspodjelu usvojio impersonalni program slobodne trgovine: nastojanje jaanja
privrede ugaanjem inozemnim ulagaima putem masovnih privatizacija, otputanja radnika i
smanjenja plaa u javnom sektoru, poreznim olakicama za korporacije i slino.
Rezultati su bili zastraujui. Poslije 1993. je ukinuto pola milijuna radnih mjesta. Plae
najsiromanijih 41% stanovnitva sputene su za 21%. Cijena vode je za siromana podruja porasla
za 55%, a cijena elektrine energije i do 400%. Mnogi su pribjegli konzumiranju zagaene vode, to
je dovelo do izbijanja kolere kojom se zarazilo 100 000 ljudi. U Sowetou se svakoga mjeseca iskljui
elektrina energija u 20 tisua kuanstava. A ulaganja? Jo uvijek ekaju.

Ovo je vrsta rezultata koja je pretvorila Svjetsku banku i MMF u meunarodne parije, izvlaei
prologa vikenda tisue ljudi na ulice Ottawe, s prosvjedom solidarnosti u Johannesburgu. The
Washington Post je nedavno prenio iznimno dirljivu priu stanovnice Soweta, Agnes Mohapi.
Izvjestitelj je primijetio: Koliko god bio uasan, aparthejd nikada nije uinio ovo: nije je otpustio s
posla, povisio joj raune za komunalije, a zatim obustavio svoje usluge kad vie neizbjeno nije mogla
platiti. 'To je uinila privatizacija', rekla je.
Dok postoji ovakav sustav ekonomskog aparthejda, novi je pokret otpora neizbjean. U
kolovozu je izbio trodnevni generalni trajk protiv privatizacije. {Radnici su drali transparente na
kojima je pisalo ANC, volimo tebe, ali ne i privatizaciju.) U Sowetu nezaposleni radnici ponovno
prikljuuju svojim susjedima iskopane dovode vode, a Odbor za krizu elektrine energije u Sowetu
ilegalno ponovno prikljuuje struju u tisuama domova.
88
Zato ih policija ne uhiti? Zato to, kae Ngwane, i njima spajamo struju kad im je iskopaju.
ini se da rukovoditelji korporacija, koji su se prologa vikenda toliko revno htjeli slikati s
Nelsonom Mandelom, imaju jo jednu priliku da se bore s aparthejdom ovoga puta dok on jo traje.
Mogu to uiniti ne samo putem dobronamjernih dobrotvornih priloga, nego i putem propitivanja
ekonomske logike koja ostavlja na cjedilu toliko ljudi diljem svijeta. Na ijoj e oni strani biti ovoga
puta?
89

Otrovne mjere u Ontariju

Kada se osnovne potrebe tretiraju kao roba
lipanj 2000
Tek neto poslije podneva, sutra e, nekoliko stotina prosvjednika, od kojih su mnogi beskunici, doi
na prag Legislature u Ontariju s vrlo jednostavnim zahtjevom. ele razgovarati s konzervativnom
vladom o posljedicama koje njezina politika ima za siromane. Ako nas povijest moe ita nauiti,
premijer Mike Harris e odrati agresivan govor o tome kako su glasai u Ontariju uinili svoj izbor i
kako nee dopustiti da ga se tiranizira upravo prije nego to pozove policiju u boj. Pitanje glasi
kako e ostatak nas reagirati?
Pitam ovo zato to sve od izbijanja E.coli u gradiu po imenu Walkerton, gdje se vie od dvije
tisue stanovnika razboljelo jer je pilo gradsku vodu, glasai diljem Ontarija preispituju svoju savjest
razmiljaju o posljedicama koje mjere deregulacije konzervativne vlade imaju na stvarne ljude i
njihove svakodnevne ivote. Nastao je opi uas zbog mogunosti da je vladino smanjivanje budeta
Ministarstvu okolia i preoptereenje gradskih uprava izloilo stanovnike Walkertona velikom riziku.
Bijes javnosti je mona sila koja tjera na promjene, ak i u naizgled neprobojnoj politikoj
enklavi Mikea Harrisa. Ovaj je skandal izravno doveo do poetka etiri istrage o uzrocima krize vode,
do politikih zavjeta na rjeavanje ustanovljenih problema, kao i do ponude od nekoliko milijuna
dolara odtete. Ta tragedija zasluuje ovu neodgodivu pozornost, a i vie od toga. Ali zato su nam
bile potrebne smrti u Walkertonu da bismo shvatili da apstraktne mjere uzimaju rtve u ivotima
stvarnih ljudi?
Sedam je ljudi, a moda i vie, umrlo od ispijanja vode zaraene s E.coli, a OCAP e sutra
predvoditi povorku u Queen's Park jer je u posljednjih sedam mjeseci na ulicama Toronta umrlo
dvadeset i dvoje beskunika. Veze izmeu tih smrti i vladinih redukcija trokova i deregulacija
jednako su snane u Torontu kao to su bile u Walkertonu. Moda i vie, jer u Torontu ne trebamo
etiri istrage da bismo utvrdili veze one se gotovo pretpostavljaju.
Prije negoli su konzervativci izabrani, prolo je nekoliko zima bez smrti ijednoga beskunika na
ulicama Toronta. Broj rtava se poeo penjati 1995., iste godine kada su konzervativci smanjili
socijalnu pomo za 21,6%, te odbili planove za novi socijalni smjetaj. Neposredno poslije toga,
ekonomski je oporavak za koji konzervativci vole preuzimati zaslugu poeo dramatino
90
podizati stanarine, dok je njihova Povelja o zatiti stanara osjetno olakala stanodavcima izbacivanje
svojih stanara. Sada se u Torontu svakoga mjeseca oko 1600 podstanara suoava s deloacijom.
Rezultat jest zapanjujui broj ljudi na ulicama i nedostatak kreveta u sklonitima. Prole je
godine u gradskim hostelima na raspolaganju bilo pet tisua kreveta za hitne sluajeve, ali mnotvo
socijalnih radnika tvrdi da postoji potranja za dvostruko veim brojem. Dok hosteli i ulice postaju
sve napueniji, ulina kultura postaje sve izopaenija i nasilnija. A na tom mjestu u priu ponovno
ulaze konzervativci sa svojom Poveljom o sigurnim ulicama, novom mjerom koja doputa policiji da
se prema beskunicima odnosi kao prema kriminalcima, prvorazrednim dobavljaima sadraja za
privatni superzatvor koji e se otvoriti u Ontariju.
Jednako kao to su dostupna jasna sredstva kojima se mogu sprijeiti budui sluajevi poput
Walkertona, postoji mnotvo oitih politikih rjeenja kojima bi se u budunosti moglo sprijeiti
umiranje na ulici. Vie stanova, bolja zatita stanara i manje zlostavljanja sve su odreda dobra mjesta
za poetak. Grupe za borbu protiv siromatva istupile su s rjeenjem od 1%: pozivom na
udvostruenje raspoloivog novca za jeftine stanove time to bi se sve razine vlade odrekle jednog
postotka svojih ukupnih budeta.
Usporeujui smrti od E.coli u Walkertonu s krizom beskunika u Torontu, ne pokuavam
suprotstaviti jednu tragediju drugoj u nekoj vrsti natjecanja u oaju, samo naglaavam da raspravi o
beskunicima nedostaju dva sastojka: glasan bijes javnosti, te politika volja da se sprijee budue
tragedije.
Ovo je Ontario Mike Harrisa na djelu. Prva lekcija konzervativne Revolucije zdravog razuma
[slogan kampanje kojom su doli na vlast] glasi da postoje dvije jasne klase ljudi u pokrajini: oni koji

su u sistemu, i oni kojima je mjesto izvan njega. Oni koji su unutra nagraeni su poreznim
olakicama; oni koji su vani, odgurani su jo dalje.
Ljudi u Walkertonu su trebali biti unutra: marljivi su, plaaju poreze, zdravi, glasaju za
konzervativce. Mrtvi na ulicama Toronta bili su izgnani ve od prvog dana Revolucije zdravog
razuma: nezaposleni, siromani, mentalno bolesni.
Tek sada iste crte konzervativne hijerarhije ljudskog roda postaju nejasne. Harrisov program
prelazi granice unitenja drutvene strukture, te je poeo potkopavati samu fiziku strukturu o kojoj
svi ovise, kae John Clarke, glasnogovornik OCAP-a, grupe koja organizira sutranje prosvjede. Na
kraju postaje jasno da je napad usmjeren na sve.
91

Najslabiji front Amerike

Javni sektor
listopad 2001.
Ve nekoliko sati nakon teroristikih napada na Svjetski trgovinski centar i Pentagon, republikanski se
kongresmen Curt Weldon pojavio na CNN-u i izjavio da ne eli uti niti rijei o fondovima za kole
ili bolnice. Od ove toke nadalje govorilo se samo o pijunima, bombama i drugim mukim stvarima.
Prvi prioritet amerike vlade nije obrazovanje, nije zdravstvo, to je obrana i zatita amerikih
graana, rekao je, dodavi kasnije: Ja sam uitelj oenjen bolniarkom ali nita od toga danas nije
vano.
Ali sada se ispostavlja da su te triave socijalne slube iznimno vane. Ono to ini Sjedinjene
Drave najvie ranjivima za teroristike mree nije istroen arsenal oruja, nego izgladnjen,
obezvrijeen i ruevan javni sektor. Nova bojna polja nisu samo Pentagon, nego i potanski uredi, ne
samo vojni obavjetajci, nego i obuka lijenika i bolniarki, ne samo novi, privlani tit za obranu od
raketa, nego i stara i dosadna Dravna sluba za hranu i lijekove (FDA).
Postalo je pomodno zajedljivo primjeivati da teroristi koriste zapadnu tehnologiju kao oruje
protiv nje same: avione, e-mail, mobitele. Ali dok raste strah od bioterorizma, sasvim bi se lako moglo
ispostaviti da su njihovo najbolje oruje raspori i rupe u javnoj infrastrukturi Sjedinjenih Drava.
Je li tako zbog toga to se nismo imali vremena pripremiti za napade? Teko. Sjedinjene Drave
su otvoreno priznale prijetnju napada biolokim orujem nakon rata u Perzijskom zaljevu. a Bill
Clinton je ponovno pozvao na zatitu nacije od bioterora nakon bombardiranja ambasada u Africi
1998. A ipak je okatno malo uinjeno po tom pitanju.
Razlog za to je jednostavan: priprema za rat biolokim orujem zahtijevala bi prekid vatre u
jednom starijem, manje dramatinom ratu koji vodi Amerika ratu protiv javne sfere. To se nije
dogodilo. Evo nekoliko fotografija s linija fronte.
Pola drava u Sjedinjenim Dravama nema federalne strunjake obuene za borbu protiv
bioterorizma. Centri za kontrolu i prevenciju bolesti svijaju se optereeni strahom od bedrenice, a
njihovi se slabo financirani laboratoriji jedva nose s potranjom testova. Slabo je istraeno kako
lijeiti djecu oboljelu od bedrenice, budui da se Cipro najpopularniji antibiotik njima ne
preporuuje.
Mnogi lijenici u amerikom zdravstvenom sustavu nisu osposobljeni prepoznati simptome
bedrenice, botulizma ili kuge. U nedavnoj se raspravi u
92
amerikom Senatu ulo da bolnicama i zdravstvenim odjelima nedostaju osnovni dijagnostiki
aparati, a razmjena informacija je oteana budui da neki odjeli nemaju pristup e-mailu. Mnogo je
zdravstvenih odjela vikendima zatvoreno, bez deurnog osoblja.
Ako je lijeenje u neredu, federalni su programi cijepljenja u jo gorem stanju. Jedini laboratorij
u Sjedinjenim Dravama koji je ovlaten proizvoditi cjepivo protiv bedrenice nije pripremio zemlju za
tekuu krizu. Zato? Radi se o tipinom privatizacijskom promaaju. Laboratorij, koji se nalazio u
Lansingu u Michiganu, neko je posjedovala i vodila drava.1998.je godine prodan BioPortu, koji je
obeao veu djelotvornost. Novi laboratorij nije proao nekoliko FDA inspekcija, te do sada nije
mogao isporuiti niti jednu dozu cjepiva amerikoj vojsci, a kamoli irem stanovnitvu.
to se tie velikih boginja, nema niti priblino dovoljno cjepiva da bi se pokrilo stanovnitvo,
to je dovelo ameriki Nacionalni institut za alergije i zarazne bolesti do eksperimentiranja s
razrijeivanjem postojeih cjepiva u omjeru 1:5 ili ak 1:10.
Interni dokumenti pokazuju da je amerika Environmental Protection Agency (EPA) godinama
u zaostatku za svojim planom osiguravanja zaliha vode od bioteroristikih napada. Prema slubenoj
reviziji objavljenoj 4. listopada, EPA je trebala identificirati slabe toke u osiguranju javnih zaliha
vode do 1999., ali jo nije dovrila niti prvu fazu ispitivanja.
Pokazalo se daje FDA nesposobna uvesti mjere kojima bi se zalihe hrane bolje zatitile od
agroterorizma smrtonosnih bakterija uneenih u zalihu. S ubrzanom centralizacijom i
globalizacijom poljoprivrede, sektor postaje sve podloniji irenju bolesti. Ali FDA, koja je prole

godine ispitala samo 1% uvezene hrane pod svojom jurisdikcijom, kae da joj oajniki treba jo
inspektora.
Tom Hammonds, izvrni rukovoditelj organizacije Food Marketing Institute, industrijske grupe
koja predstavlja trgovce hranom, kae: Ako bi se javila kriza stvarna ili lana nedostaci sadanjeg
sustava postali bi zasljepljujue oiti.
Nakon 11. rujna George W. Bush je utemeljio ured domovinske sigurnosti, osmiljen da bi
stvorio predodbu nacije koja je vrsta i pripravna za bilo kakav napad. A ipak, ispostavlja se da
domovinska sigurnost zapravo znai sumanuto uurban pokuaj preureenja osnovne javne
infrastrukture i uskrsnua drastino oronulih zdravstvenih i sigurnosnih standarda. Trupe na frontama
novog amerikog rata uistinu su pod vatrom: to su iste one slube koje su tijekom prola dva
desetljea bile reducirane, privatizirane i poniavane ne samo u Sjedinjenim Dravama, nego i gotovo
svakoj zemlji svijeta.
93
Javno zdravstvo je pitanje nacionalne sigurnosti, primijetio je poetkom mjeseca ameriki
ministar zdravstva Tommy Thompson. Ma nemoj. Kritiari su godinama tvrdili da postoji ljudska
cijena svim rezanjima trokova, deregulacijama i privatizacijama sudari vlakova u Velikoj Britaniji,
epidemija E.coli u Walkertonu, trovanja hranom, umiranje na ulici i nekvalitetna zdravstvena skrb. A
ipak je sve do 11. rujna sigurnost jo uvijek bila usko ograniena na mehanizme rata i nadzora,
tvrava izgraena na temeljima koji se uruavaju.
Ako se iz svega ovoga moe neto nauiti, to je da stvarna sigurnost ne moe biti izolirana. Ona
je utkana u najosnovnije tkivo naeg drutva, od potanskog ureda do hitne slube, od podzemne
eljeznice do rezervoara vode, od kola do kontrole hrane. Infrastruktura ono dosadno to nas sve
povezuje nije nevana u ozbiljnom poslu borbe protiv terorizma. Ona je temelj nae budue
sigurnosti.
94

III

OGRADE UNUTAR POKRETA:

KRIMINALIZIRANJE
NESLAGANJA
[Gdje se udiu obilne koliine plina,
policajci odjeveni u anarhiste
ubacuju prijatelje u kombije,
a jedan mladi umire u Genovi]

Nadzor preko granice

Redarstveni organi razmjenjuju trikove za zastraivanje
svibanj 2000.
Nauili smo svoje lekcije u Seattleu i Washingtonu, kae mi preko mobitela zapovjednica Kanadske
kraljevske konjike policije (RCMP) Michele Paradis iz Windsora. Ona je zaduena za odnose s
javnou povodom sastanka Organizacije amerikih drava (OAS) koji e ovoga vikenda biti odran u
Windsoru u Ontariju, gdje e joj se pridruiti nekoliko tisua prosvjednika koji ne odobravaju OASove planove irenja NAFTA-a na cijelu latinsku Ameriku i Karibe.
A koje su to bile lekcije?, pitam.
Bojim se da to ne mogu odgovoriti, kae ona.
To je alosno, jer je policija nakon prosvjeda protiv Svjetske trgovinske organizacije u Seattleu i
prosvjeda protiv Svjetske banke i Meunarodnog monetarnog fonda u Washingtonu mogla nauiti svu
silu lekcija o tome kako se treba odnositi prema prosvjednicima. U nedostatku ikakve razrade od
strane policajke Paradis, evo kljunih lekcija za koje se ini da ih je kanadska policija nauila od
svojih kolega s juga.
LEKCIJA BR.1: NAPADAJ PREVENTIVNO
Lokalni aktivisti u Windsoru tvrde da primaju telefonske pozive i kune posjete policajaca RCMP-a.
Josie Hazen, grafika dizajnerica koja je izradila plakat koji najavljuje miting i javnu diskusiju u
organizaciji Kanadskog radnikog kongresa, kae da joj se jedan slubenik RCMP-a obratio s nizom
pitanja o ovim savreno legalnim zbivanjima, njihovim organizatorima i njenom znanju o nekim
drugim anti-OAS aktivnostima. Mnotvo ljudi prima takve pozive, pa mislimo da je to taktika
zastraivanja kojom nas se pokuava drati podalje od prosvjeda, kae Hazen.
LEKCIJA BR.2: NORMALIZIRAJ POLICIJSKO NASILJE
U Washingtonu sam susrela nekoliko devetnaestogodinjih aktivista koji su nosili nunu zatitnu
opremu: maske za podvodni ribolov i alove natopljene octom. Nisu namjeravali napasti Starbucks,
jednostavno su nauili oekivati da e biti zasuti plinom ako izraze svoje politike poglede.
97
Kad smo u Kanadi 1997. godine vidjeli kako u Vancouveru pred Samitom o ekonomskoj
suradnji na azijsko-pacifikom podruju zastiru studente OC sprejem, nastao je val ogorenja javnosti.
Sada smo, nakon dvije i pol godine, ve vidjeli toliko brutalnosti usmjerene protiv prosvjednika da
smo se, kako se ini, na to navikli. A to je istinski podmukao efekt policijskog nasilja: ako se
prosvjednike dovoljno esto javno tretira kao kriminalce, oni e poeti i izgledati kao kriminalci, a mi
emo, makar i nesvjesno, poeti izjednaavati aktivizam sa zlokobnim nedjelima, ak i s terorizmom.
LEKCIJA BR.3: IZBRII RAZLIKU IZMEU
GRAANSKE NEPOSLUNOSTI I NASILJA
U Windsor odlazi jedna frakcija koja namjerava prakticirati graansku neposlunost, izloiti svoja
tijela opasnosti da bi zaprijeila pristup nekim dijelovima sastanka OAS-a. Ovu su taktiku aktivisti
odavno koristili diljem svijeta da bi prosvjedovali protiv nepravednih zakona. U Sjevernoj je Americi
dobro sluila tijekom pokreta za graanska prava, prosvjeda protiv rata u Vijetnamu te, u novije
vrijeme, u starosjedilakim blokadama, radnikim sporovima te u neodluenom sukobu boraca za
zatitu okolia i drvosjea 1993. u Clayoquot Soundu, nedaleko od kanadske Zapadne obale. Ta
taktika nije nasilna ali je osmiljena tako da bude nezgodna.
Ono to prosvjednici imaju u planu za sastanak OAS-a u Windsoru jest, u biti, prosvjedovanje
sjedenjem na ulicama. Iako e ovo moda uzrujavati ljude koji pokuavaju doi na posao, vane

politike pobjede se ponekad kad su smisleni putevi javnoga izraavanja iscrpljeni dobijaju malim
dodijavanjima.
Meutim, kad sam razgovarala s policajkom Paradis, ona je uporno opisivala planove za
obustavu vindsorskog sastanka kao nasilje, odbijajui priznati da se blokada ceste moe izvesti
mirnim putem. To su nijanse, rekla je o toj razlici.
Nitko od organizatora prosvjeda u Windsoru ne odobrava nasilje, to nas vodi dalje:
LEKCIJA BR.4: PODIJELI I VLADAJ
Ne brinu nas miroljubivi prosvjednici, rekla mi je policajka Paradis. Samo ona manjina koja je
opsjednuta obustavom rada. Ova je razlika izmeu dobrih prosvjednika onih koji su zainteresirani
samo za izvikivanje slogana i mahanje transparentima u odobrenom prostoru i loih prosvjednika,
98
zainteresiranih za direktnu akciju, takoer bila est policijski refren u Seattleu i Washingtonu.
Ali i aktivisti su nauili poneku lekciju. Seattle je pokazao da graanska neposlunost donosi
krajnje potrebnu ozbiljnost i pozornost slubenim povorkama i javnim raspravama, zbivanjima koja
tisak obino ignorira kao ve viena i nezanimljiva. Stoga meu organizatorima vlada pravi
konsenzus da se ne mora birati meu taktikama u pripremama za Windsor moe ih biti na stotine, a
aktivizam moe odjednom funkcionirati na nekoliko komplementarnih fronti.
Prava ironija policijskih napada na aktiviste koji se protive slobodnoj trgovini jest injenica da
se oni zbivaju usred mjeseci propovijedanja o tome kako e pojaana trgovina s Kinom ispuniti
graanstvo te zemlje nesavladivom ei za demokracijom i slobodom izraavanja. Jasno je da je istina
upravo suprotna: ovaj je model slobodne trgovine toliko tetan tako velikom broju ljudi diljem svijeta
da demokratske zemlje tvrdoglavo stavljaju na kocku prava svojih graana da bi zatitile sigurno
postizanje njegovih ciljeva.
to nas dovodi do Lekcije br. 5, one za koju su i policija i politiari, kako se ini, odluili da je
ne ele uti. U dobu korporacijske globalizacije sama politika postaje zatvorena zajednica kojoj je
potrebno sve vie osiguranja i brutalnosti da bi mogla poslovati kao i obino.
99

Preventivno uhienje
Policija ima na meti lutkara u Windsoru, Ontario
lipanj 2000
Ovo je David Solnit. On je glavni.
Tako su mi prologa petka predstavili legendarnog aktivista iz San Francisca. U tom smo
trenutku bili na Sveuilitu Windsor, gdje smo oboje drali govore na javnoj raspravi o Organizaciji
amerikih drava. Naravno, ve sam znala da je David Solnit glavni. On je bio jedan od organizatora
prosvjeda u Seattleu. A njegovo sam ime sluala godinama, obino od mladih aktivista koji su upravo
pohaali jednu od njegovih radionica Umjetnost i revolucija, te su ga izgovarali s oboavanjem.
Vraali su se s njih prepuni novih ideja o prosvjedima. O tome kako prosvjedi ne bi trebali biti
kvazimilitaristike povorke koje kulminiraju mahanjem plakatima pred zakljuanim zgradama vlade.
Kako bi, umjesto toga, trebali biti festivali otpora, ispunjeni ogromnim lutkama i kazalinom
spontanou. Kako bi njihovi ciljevi trebali biti vie nego simboliki: prosvjedi mogu ponovno
prisvojiti javni prostor za tulum ili park, ili zaustaviti planirani sastanak za koji prosvjednici vjeruju
da je destruktivan. Ovo je teorija iji je moto pokai, nemoj govoriti ona vjeruje da se tua
miljenja ne mijenjaju jednostavnim urlanjem o onome emu se protivi. Miljenja se mijenjaju
stvaranjem organizacija i zbivanja koja su ivi primjer onoga to zastupa.
Budui da sama nisam kolovana po ovoj teoriji, moj je govor studentima bio obino predavanje
o tome kako prosvjedi protiv proirenja ugovora o slobodnoj trgovini za obje Amerike predstavljaju
dio ireg antikorporacijskog pokreta pokreta protiv sve jae korporacijske kontrole nad
obrazovanjem, vodom, znanstvenim istraivanjima i mnogim drugim stvarima.
Kad je doao red na Davida Solnita, zamolio je sve ljude da ustanu, okrenu se osobi pored sebe i
upita je zato je ovdje. Kako sam dijete hipi roditelja i jedna od preivjelih iz alternativnih ljetnih
kampova, ovakvi su rituali instant-intimnosti u meni oduvijek izazivali elju da pobjegnem u svoju
sobu i zalupim vrata za sobom. Naravno, David Solnit je morao kao svoga partnera izabrati mene i
nije bio zadovoljan s odgovorom da sam dola odrati govor. Stoga sam mu rekla i vie od toga:
kako mi pisanje o predanosti mladih boraca za okoli i ljudska prava daje nadu za budunost, te
predstavlja prijeko potreban protuotrov atmosferi cinizma u koju su novinari toliko uronjeni.
100
Tek kad smo trebali podijeliti svoja otkria s dvoranom, shvatila sam da ovo nije samo igra
upoznavanja: bio je to i djelotvoran nain muenja jedva preruenih policajaca. Da, hm, ime moga
partnera je Dave, i on se doao boriti protiv represije, rekao je neki kratko oian tip u kabanici.
Manje od dvadeset i etiri sata kasnije David Solnit je bio u zatvorskoj eliji u Windsoru, gdje je
ostao etiri dana.
Dan poslije javne rasprave to je bio dan prije velikih prosvjeda protiv OAS-a Solnit je
vodio malu lutkarsku radionicu na sveuilitu. Poslije seminara, samo jednu ulicu dalje od kampusa,
zaustavila ga je policija. Rekli su da je bio osuen za neke zloine u Sjedinjenim Dravama, te se
stoga smatra kriminalcem u Kanadi. Zato? Zato to je prije petnaest godina uhien na prosvjedu
protiv vojnog angamana Sjedinjenih Drava u Srednjoj Americi; na jednoj vladinoj zgradi je (bojom
koja se moe oprati) napisao imena pogubljenih sandinista. juer, nakon to su prosvjednici ve otili
kuama, istraga ureda za useljenike utvrdila je da je Solnitovo uhienje bilo u potpunosti
neutemeljeno, te je osloboen.
David Solnit propovijeda revoluciju koja se podie ljepenkom, zbog ega se ini privlanim
olako otpisati postupke policije kao mahnitu paranoju. Meutim, vlasti su u pravu kad ga promatraju
kao prijetnju iako on nije prijetnja bilo ijoj sigurnosti ili vlasnitvu. Njegova je poruka dosljedno
nenasilna, ali je i iznimno snana.
Solnit ne govori mnogo o tome kako ugovori o slobodnoj trgovini pretvaraju kulturu, vodu,
sjemenje, pa ak i gene u utrivu robu. On na svojim radionicama ui mlade aktiviste kako da
defetiiziraju svoje meusobne odnose to je originalna poruka za generaciju koja je odrasla na meti
reklama postavljenih u njihovim kolskim toaletima, kupujui konzerviranu pobunu od kompanija za
proizvodnju bezalkoholnih pia.

Iako je Solnit bio iza reetaka sve dok sastanci OAS-a nisu zavrili, njegove su se ideje mogle
vidjeti po cijelom Windsoru: umjetnost nije bila neto to su izradili strunjaci, a kupovali potroai,
ona je bila svugdje po ulicama. Aktivisti su ak izumili i besplatan sustav prijevoza: bataljun plavih
bicikala starih bicikala koje su popravili i prebojali, te stavili prosvjednicima na raspolaganje.
Teoretiar komunikacija Neil Postman jednom je napisao da je pouavanje subverzivna
djelatnost. Kad pouavanje povee mlade ljude sa snagama neovisnosti i kreativnosti za koje nisu
znali da ih imaju, ono je uistinu subverzivno. Ali nije kanjivo.
David Solnit je bio predmet dobro isplanirane prekogranine policijske operacije. Identificiran
je kao politika prijetnja prije negoli je stigao u ovu zemlju. Njegova je prolost bila istraena, pratili
su ga, a zatim uhitili na
101
temelju izmiljenih optubi. Svi bi se Kanaani trebali sramiti postupaka nae policije. Ali najvie bi
se trebali stidjeti trgovaki birokrati u Windsoru. ini se da jo uvijek postoji jedan aspekt ljudskog
ivota kojega ne pokriva slobodna trgovina: slobodna razmjena snanih ideja.
102

Nadzor
Lake je pijunirali aktiviste nego se upustiti s njima u otvorenu raspravu
kolovoz 2000.
Nisam bila oduevljena time to je Kanadska sigurnosna obavjetajna sluba (CSIS) citirala moju
knjigu u svojem novom izvjetaju o antiglobalizacijskoj prijetnji. U nekim od krugova u kojima se
kreem, ve je pisanje za The Globe and Mail dovoljno politiko optereenje, da ne govorimo o
poloaju de facto dounika CSIS-a. Ali eto ga, na treoj stranici izvjetaja: No Logo pomae CSIS-u
da shvati zato ti ludi klinci uporno juriaju na trgovake sastanke.
Obino rado prihvaam svakakve itatelje, ali nekako se bojim da e sljedeega travnja ovaj
izvjetaj biti upotrijebljen da bi se opravdalo razbijanje glava nekim mojim dobrim prijateljima. Tada
e Quebec City igrati ulogu domaina Samitu Amerika, najznaajnijem sastanku vezanom za
slobodnu trgovinu nakon to su prologa prosinca propali pregovori Svjetske trgovinske organizacije
u Seattleu.
CSIS-ov je izvjetaj trebao procijeniti prijetnju koju antikorporacijski prosvjedi predstavljaju za
samit. Meutim, to je zanimljivo, on ide dalje od opisivanja aktivista kao latentnih terorista (iako ini
i to). Donekle smiono pokuava shvatiti probleme koji stoje iza gnjeva.
Primjerice, izvjetaj utvruje da su prosvjednici bijesni jer nije odobrena olakica duga
siromanim zemljama. Oni vjeruju da mnoge korporacije snose krivicu za drutvenu nepravdu,
nepoteno postupanje prema radnicima... kao i manjak brige za okoli, te da su institucije koje
upravljaju trgovinom zainteresirane samo za motiv profita. To stvarno nije lo saetak isplatilo se
njihovo infiltriranje na sve one javne rasprave. Izvjetaj ak daje prosvjednicima neuobiajen
kompliment: prema CSIS-u, oni postaju sve bolje i bolje upueni u svoj predmet.
Ove su primjedbe bez sumnje dane u duhu upoznavanja svoga neprijatelja, ali CSIS barem
obraa pozornost. to ne moete rei za kanadskog ministra meunarodne trgovine. U svojem
nedavnom obraanju Meuamerikoj banci za razvoj, Pierre Pettigrew je u stilu Georgea Lucasa
izloio bizaran odnos snaga u kojem su zagovornici slobodne trgovine sile globalnog reda, a njihovi
kritiari sile globalnog nereda. Ovi zlokobni neprijatelji nisu motivirani idealizmom kako tvrdi
CSIS-ov izvjetaj nego sebinom eljom da iskljue druge iz one vrste blagostanja koju mi
uivamo.
103
Nemaju niti opravdanih briga: prema Pettigrewu, oni nemaju pojma. Globalizacija je, posve
jednostavno, dio prirodnog procesa evolucije, kae ministar. Ona ide ruku pod ruku s napretkom
ovjeanstva, neim emu, kako nam povijest svjedoi, nitko ne moe stati na put.
Ako je kanadska vlada zabrinuta da e joj prosvjednici upropastiti zabavu u Quebec Cityju,
trebala bi, za poetak, priznati da Majka Priroda ne pie meunarodne trgovinske ugovore, a politiari
i birokrati piu. Jo bolje, umjesto nadziranja komunikacije izmeu prosvjednika, na to poziva
CSIS-ov izvjetaj, liberalna bi vlada trebala izvui ovu raspravu iz melodramatino tajanstvene
domene izvjetaja obavjetajaca, te posvetiti slijedeih osam mjeseci otvorenoj, sveobuhvatnoj,
nacionalnoj debati o tome postoji li podrka veine za NAFTA koji bi se protezao na cijelu hemisferu.
Postoji presedan. 1988. su godine liberali, kao stranka lijevoga centra, odigrali odluujuu ulogu
upravo u takvoj raspravi o ugovoru o slobodnoj trgovini sa Sjedinjenim Dravama. Ali tada su
prednosti i nedostaci deregulacije trgovine bili teoretski: u biti se radilo o ratu u kojem su se natjecala
predvianja.
Danas Kanaani mogu razmotriti dosadanje rezultate. Moemo se pitati: jesu li nam presude
NAFTA-a dopustile da zatitimo svoju kulturu tijekom proteklih osam godina? Je li popratni ugovor o
radu zatitio prava tvornikih radnika u Kanadi i Meksiku? Je li nas ugovor o zatiti okolia ovlastio
da kontroliramo zagaivae? Jesu li ljudska prava, od Chiapasa preko Los Angelesa do Toronta,
ojaana otkad je NAFTA uveden?
Moemo razmotriti i omjer naeg BNP-a koji ovisi o trgovini (43%), te ivotnog standarda
prosjenog Kanaanina (koji stagnira). Zatim se moemo zapitati: je li ovo najbolji ekonomski sustav
koji moemo zamisliti? Hoemo li se zadovoljiti time da sve ostane kao i do sada? elimo li uistinu

NAFTA x 34? Takva bi rasprava sama po sebi bila dokaz zdrave demokracije, ali mogli bismo ii i
dalje. Ulazak Kanade u FTM bi mogao postati sredinje pitanje iduih federalnih izbora i evo jedne
lude ideje mogli bismo glasovati o tome.
To se, naravno, nee dogoditi. Demokracija u Kanadi e se srozati na sitniavo cjenkanje oko
poreznih olakica. Kritiari naega ekonomskog puta e postati sve militantniji, a imat e sve manje
prava glasa. A posao policije e biti zatita naih politiara od stvarne politike, ak i ako to znai
pretvaranje Quebec Cityja u tvravu.
Pripremajui pozornicu za takvu uporabu sile, CSIS-ov izvjetaj zakljuuje da se s obzirom na
otrovnu antiglobalizacijsku retoriku... ne moe iskljuiti opasnost od nasilja vezanog uz samit u
Quebec Cityju. Moda i ne moe. Ali, uzevi u obzir otrovnu antiaktivistiku retoriku i tajne
dogovore naih politiara, opasnost od policijskoga nasilja u Quebec Cityju je doslovno garantirana.
104

Trgovanje strahom
Tko bi poelio ii na prosvjede, kad ih policija ini toliko zastraujuima?
oujak2001.
Bojim se da slobodna trgovina vodi privatizaciji obrazovanja, kae mi uitelj u osnovnoj koli u
Ottawi. elio bih otii na prosvjede u Quebec City, ali hoe li to biti opasno?
Mislim da je NAFTA proirio jaz izmeu bogatih i siromanih, kae jedna mlada majka u
Torontu. Ali ako odem u Quebec, hoe li mi sina posuti OC-sprejem?
elim otii u Quebec City, kae mi student s Harvarda, aktivist u pokretu za borbu protiv
eksploatacijskih tvornica, ali uo sam da nitko nee moi prijei preko granice.
Neemo niti pokuati otii u Quebec City, kae jedan student u Mexico Cityju. Ne moemo
si priutiti uhienje u inozemstvu.
Ako mislite da e prve velike, otre mjere protiv politikih prosvjeda biti poduzete kad se est
tisua policajaca sukobi s aktivistima ispred Samita Amerika u Quebec Cityju sljedeeg mjeseca,
varate se. Najotrije se mjere ve poduzimaju. Zbivaju se tiho, bez fanfara, svaki put kada jo jedan
potencijalni prosvjednik odlui da nee javno izraziti svoje poglede o predloenoj Amerikoj zoni
slobodne trgovine.
Ispostavlja se da najdjelotvorniji oblik kontroliranja mase nisu OC-sprej, vodeni topovi, suzavac
ili bilo kakvo drugo oruje koje policija u Quebecu priprema oekujui dolazak trideset i etiri
dravnika. Najnapredniji oblik kontrole mase jest kontrola mase prije negoli se ona okupi: to je
najsavrenija tehnika prevencije prosvjeda uutkivanje koje radite vi sami.
To se zbiva svaki put kada proitamo jo jednu priu o tome kako e Quebec biti okruen tri
metra visokom ogradom. Ili o tome kako se u gradu nema gdje spavati osim u zatvorima, koji su ve
usluno ispranjeni. Mjesec dana prije samita, Quebec City s razglednica je uspjeno preobraen u
prijetee mjesto, negostoljubivo prema obinim ljudima koji su ozbiljno zabrinuti zbog ekonomske
deregulacije i trgovine koju vode korporacije. Izraavanje neslaganja, umjesto da bude zdrav dio
demokracije, postaje ekstreman i opasan sport, prikladan samo za tvrdokorne aktiviste s bizarnom
opremom i doktorskim dizertacijama iz uspinjanja na zgrade.
Dodatna se prevencija neslaganja zbiva kad prihvatimo prie u novinama, pune anonimnih
izvora i nepotpisanih izjava, o tome kako su neki od
105
aktivista zapravo agitatori koji namjeravaju upotrijebiti nasilje, naoruavajui se ciglama i
eksplozivom. Jedini dokaz pruen za takve razdraujue optube jest to da su anarhisti organizirani
u malim grupama a te su grupe autonomne, to znai da ne govore jedne drugima to im je initi.
Istina je ovakva: niti jedna od slubenih grupa koje organiziraju prosvjede u Quebec Cityju ne
planira nasilne akcije. Nekolicina je radikalnijih organizacija, ukljuujui Anti-Capitalist
Convergence, rekla da potuje raznovrsne taktike... u rasponu od pukog obrazovanja do direktne
akcije. Rekli su da iz naela nee osuivati druge aktiviste zbog njihovih taktika. Neki kau da e se
braniti ako ih policija napadne.
U novinama je ovaj uistinu kompliciran poloaj iskrivljen u neto jednako planiranju nasilnih
napada na samit, to on sasvim sigurno nije. Sve je to i izvor frustracija mnogim drugim aktivistima
koji smatraju da bi bilo lake kad bi svi jednostavno potpisali izjavu kojom se tvrdi da e prosvjedi
biti nenasilni.
Problem je u tome to je jedan od temeljnih argumenata protiv darvinistikog ekonomskog
modela FTAA taj da on pojaava nasilje: nasilje unutar siromanih zajednica i nasilje policije prema
siromanima. U govoru odranom prole godine, ministar meunarodne trgovine Pierre Pettigrew
pomogao je objasniti zato. U modernoj ekonomiji, rekao je, rtve nisu samo izrabljivane, njih se
iskljuuje... Moete se nai u situaciji u kojoj niste potrebni da bi se stvorilo to bogatstvo. Ovaj je
fenomen iskljuivanja daleko radikalniji od fenomena eksploatacije.
Uistinu jest. Zbog toga je drutvo koje bezbrino prihvaa ovu granicu izmeu ukljuenih i
iskljuenih opasno, ispunjeno ljudima koji nemaju puno vjere u sustav, kojima se ini da nemaju to

dobiti od napretka kakav se obeava na skupovima poput Samita Amerika, koji policiju vide samo kao
represivnu silu, koji nemaju to izgubiti.
Ako to nije vrsta drutva kakvu elimo drutvo ukljuenih i iskljuenih, te sve veih ograda
koje ih razdvajaju tada odgovor nije u tome da dobri aktivisti preventivno osuuju loe
aktiviste. Odgovor je cjelokupno odbijanje politike podjele. A najbolje mjesto na kojemu se to moe
uiniti jest Quebec City, gdje je obino nevidljiv zid iskljuivanja uinjen krajnje vidljivim, podignut
novom pletenom icom i metodama kontrole mase kojima nas se pokuava zadrati vani prije negoli
uope pristignemo tamo.
106

Peticija Graani u kavezu

Otvoreno pismo Jeanu Chretienu prije Samita Amerika
travanj 2001.
Naomi Klein, glumica Sarah Polley i odvjetnik Clayton Ruby inicirali su ovu peticiju kanadskom
premijeru Jeanu Chretienu, oekujui policijsko nasilje tijekom Samita Amerika u Quebec Cityju.
Pismo je nastojalo oivjeti javno mnijenje, pogotovo u umjetnikoj zajednici. Potpisalo ga je preko
est tisua Kanaana: umjetnika, znanstvenika, novinara, sudaca, odvjetnika i intelektualaca. Meu
njima su bile neke od najistaknutijih kulturnih linosti u Kanadi, ukljuujui Margaret Atwood,
Michaela Ondaatjea, Atoma Egoyana, Michaela Ondaatjea, Rubina Hurricane Cartera te rock
grupe The Barenaked Ladies.
Kao Kanaani koji vrednuju slobodu izraavanja kao temeljno demokratsko pravo i pouzdaju se u
njega pri osmiljavanju svojih ivota, budno emo promatrati djelovanje policije i slubenika ureda za
doseljenike sljedeega tjedna, kad se Samit Amerika okupi u Quebec Cityju.
Pravo na slobodu izraavanja, tako bitno za nau demokraciju, ne ukljuuje samo pravo na
govor i komunikaciju, nego i pravo na to da vas se uje. Ustavno pravo na mirno okupljanje ukljuuje
i pravo na okupljanje u javnim prostorima svih kanadskih gradova. Pravo na slobodu kretanja preko
granica ne protee se samo na trgovinu i turizam, nego i na politike mitinge, konferencije i prosvjede.
Osmiljena da bi zadrala legitimne prosvjednike izvan dosega vida i sluha, sigurnosna granica
izgraena oko Quebec Cityja gazi takve temeljne slobode. Slijedei duh naega ustava, osuujemo taj
postupak. Vjerujemo da planirano prisustvo priblino est tisua policajaca oko mjesta samita ne
predstavlja poticaj mirnom prosvjedu. Takoer osuujemo praksu proizvoljne zabrane ulaska
zabrinutim graanima drugih zemalja, ime im se brani da svjetskim medijima izraze svoje poglede o
ugovoru o slobodnoj trgovini koji se iri preko trideset i etiri nacionalne granice.
Demokracija se ne dogaa samo u parlamentima, u glasakim kabinama i na slubenim
samitima. Zbiva se u dvoranama za skupove, u javnim parkovima i na ulicama. Ona povremeno
ukljuuje i mirne inove graanske neposlunosti. Kad su ulice blokirane, a stotine dvorana za
sastanke u Quebec Cityju stavljene izvan dosega graana jer se nalaze u zoni sigurnosti koja se
uporno iri, marginalizira se sama demokracija. A kad se velikim korporacijama daje prilika da
djelominim sponzorstvom Samita Amerika kupe
107
pristup politikim voama, kao to se ovdje dogodilo, stvara se dojam da je politika odgovornost na
prodaju.
Zabrinuti smo i zbog objavljenih dokumenata Kanadske sigurnosne obavjetajne slube koji
prikazuju prosvjednike koji dolaze u Quebec City kao nasilne, ali ne pruaju nikakve dokaze kao
potkrijepu tih tvrdnji. Zabrinuti smo da bi takve neutemeljene karakterizacije, ponavljane u tiskovnim
izvijeima, mogle pripremiti scenu za pretjeranu uporabu policijske sile. Mnogi od aktivista na putu
za Quebec City su mladi ljudi koji izraavaju svoje politike poglede i zauzimaju se za principijelno i
miroljubivo izraavanje i graansku neposlunost, te smo duboko zabrinuti za fiziku sigurnost svih
prosvjednika.
U protekle smo etiri godine vidjeli kako uporaba OC-spreja postaje alosno uobiajena na
politikim prosvjedima vremenski usklaenim sa sastancima Svjetske banke, Meunarodnog
monetarnog fonda, Svjetske trgovinske organizacije, Svjetskog ekonomskog foruma, Foruma za
ekonomsku suradnju na azijsko-pacifikom podruju, kao i za vrijeme politikih kongresa u
Sjedinjenim Dravama. Takoer smo, od Washingtona do Davosa u vicarskoj, svjedoili tome da
policija tijekom nekih od tih prosvjeda sve vie koristi suzavac, masovna uhienja, vodene topove i
gumene metke, kao i sve uobiajenije sigurnosne mjere poput preventivnih uhienja organizatora
prosvjeda, nasuminog prebijanja aktivista, racija aktivistikih centara konvergencije, te zapljene
bezopasnih prosvjednih materijala poput plakata i lutaka.
Kanaani poput Georgea Etienne Cartiera i Roberta Baldwina su se kroz povijest ove zemlje
borili za graansku toleranciju i demokratsko pravo na slobodu izraavanja. Nije prekasno da Samit

Amerika postane susret tijekom kojeg nai politiki voe ine vie od pukog razgovora o demokraciji.
Oni mogu i utjeloviti demokratska naela slobode izraavanja i kretanja time to e odbiti da se tite
od otvorene kritike i rasprave o pitanjima koja imaju krunsku vanost za graane obje Amerike. Dok
nas svijet pomno promatra, ovo je prilika da Kanadu uinimo modelom demokratskih naela.
U tom duhu, pozivamo snage sigurnosti na naim granicama i u Quebec Cityju da energino
brane ne samo sigurnost dravnika u gostima, nego i prava politikih aktivista u Kanadi.
108

Infiltracija
Policajci u civilu hvataju miroljubivog organizatora na prosvjedu protiv Amerike zone
slobodne trgovine
travanj 2001.
Gdje si?, urlala sam sa svoga mobitela u njegov.
Nastala je stanka, a zatim se ulo: Zelena zona krianje ulica St. Jean i St. Claire.
Zelena zona je prosvjedniki izraz za podruje bez suzavca i sukoba s policijom. Nema ograda
na kojih bi se jurialo, samo odobrene rute. Zelene su zone sigurne; u njih biste morali moi dovesti
svoju djecu. U redu, rekla sam. Vidimo se za petnaest minuta.
Jedva sam obukla kaput kad je telefon ponovno zazvonio: Jaggi je uhien. Pa, zapravo nije ba
uhien. Prije bi se reklo da je otet. Prvo sam pomislila da sam ja kriva za to: traila sam da mi Jaggi
Singh preko mobitela kae gdje je: na je poziv vjerojatno bio nadziran i tako su ga pronali. Ako
vam to zvui paranoino, dobrodoli u Summit City.
Manje od jednog sata kasnije, u drutvenom domu Comite Populaire St-Jean Baptiste, skupina
od est svjedoka mi je podbuhlih oiju itala svoje izvjetaje o tome kako je najpoznatiji organizator
jueranjeg prosvjeda direktne akcije protiv Amerike zone slobodne trgovine otet pred njihovim
nosom. Svi kau da je Singh hodao naokolo i razgovarao s prijateljima, nagovarajui ih da se udalje
od sruene sigurnosne ograde. Svi kau da je pokuavao smiriti sukob s policijom.
Rekao je da postaje prenapeto, rekao je Mike Staudenmaier, ameriki aktivist koji je
razgovarao sa Singhom kada su ga tri velika ovjeka zgrabila odostrag, a zatim okruila.
Bili su odjeveni poput aktivista, kae Helen Nazon, dvadesettrogodinjakinja iz Quebec
Cityja, s majicama s kapuljaama, maramama preko lica, flanelskim kouljama, pomalo prljavi.
Gurnuli su Jaggija na zemlju i udarali ga nogama. Bilo je uistinu nasilno.
Zatim su ga odvukli, kae Michele Luellen. Svi su mi svjedoci rekli da su, kad su se Singhovi
prijatelji pribliili da bi ga pokuali spasiti, ljudi odjeveni kao aktivisti izvukli duge palice, udarcima
odbili gomilu i predstavili se: Policija!, povikali su. Zatim su ga ubacili u be kombi i odvezli se.
Nekolicina mladih aktivista ima otvorene rane na mjestima na kojima su udareni.
Tri sata nakon Singhova uhienja, jo uvijek nije bilo vijesti o tome gdje ga dre.
109
U Kanadi se ne bi smjelo dogoditi da netko nasred ulice otme aktivista i ubaci ga u vozilo bez
oznaka. Ali Jaggiju Singhu se to u njegovoj kratkoj karijeri globalizacijskoga aktivista dogodilo i prije
tijekom prosvjeda protiv Samita o ekonomskoj suradnji na azijsko-pacifikom podruju 1997. Dan
prije negoli su odrani prosvjedi, zgrabila su ga dva policajca u civilu dok je sam hodao kampusom
University of British Columbia, bacili su ga na zemlju, a zatim ugurali u automobil bez oznaka.
Kasnije je doznao da je bio optuen za fiziki napad. Nekoliko je tjedana ranije, kako se ini,
toliko glasno govorio u megafon da je ozlijedio bubnji oblinjega policajca. Optuba je, naravno,
kasnije odbaena, ali bit je oito bila u tome da ga se zadri iza reetaka tijekom prosvjeda, jednako
kao to e, bez sumnje, biti u pritvoru tijekom dananje povorke. Suoio se sa slinim uhienjem u
listopadu na samitu skupine G-20 za ministre financija u Montrealu. Jaggi Singh u nijednom od ovih
bizarnih sluajeva nije bio osuen zbog vandalizma, planiranja ili organiziranja nasilnih djelatnosti.
Svatko tko ga je vidio na djelu zna da je njegov najvei zloin dranje dobrih govora.
Upravo sam ga zbog toga nazvala telefonom neposredno prije njegovog uhienja pokuavala
sam ga uvjeriti da doe na javnu raspravu Peoples' Summita koju sam, izmeu ostalih, vodila i ja, te
da kae publici od 1500 ljudi to se zbiva na ulicama. Pristao je, ali zatim ustanovio da je previe
teko prijei cijeli grad.
Teko mi je ne pomisliti na to da razlog zbog kojega se prema ovom mladiu odnose kao prema
teroristu, uporno i bez dokaza, ima nekakve veze s tim to mu je koa smea, te to se preziva Singh.
Nije udo da prijatelji te navodne dravne prijetnje kau da on nou ne voli hodati sam.
Nakon sakupljanja izjava svih svjedoka, mala grupa ljudi polako naputa drutveni dom da bi
prisustvovala kasnom sastanku na kojemu e se razraivati dalji planovi. Na izlazu nastaje pometnja, i

dvorana se u trenu puni ljudima crvenih lica koji, dok im iz oiju suze teku u potocima, mahnito trae
tekuu vodu.
Suzavacje ispunio ulicu ispred doma i uao u hodnike. Ovo vie nije Zelena zona! Les flics s'en
viennent! Toliko o tome da u stii otii do hotela po svoj laptop.
Denis Belanger, koji mi je ljubazno dao na uporabu klimavi PC drutvenog doma da bih
napisala ovu kolumnu, primjeuje da na telefonu gori lampica koja oznaava da je pristigla poruka.
Ispostavlja se da je policija zatvorila cijelo ovo podruje nitko ne moe van.
Moda u prespavati ovdje, kae Belanger. Moda u i ja.
110

Zasipanje suzavcem bez diskriminacije

Otrovni plinovi pomiruju disparatne skupine tijekom prosvjeda protiv FTAA
travanj 2001.
Prosvjedi su zavreni, poelo je biranje rtvenih jaraca. Maude Barlow, predsjednica Vijea
Kanaana, osuena je zato to nije opozvala Maudeinu rulju. Aktivist Jaggi Singh je u zatvoru jer je
navodno vlasnik oruja kojeg nikada nije posjedovao niti koristio teatralnoga katapulta kojim su
preparirane ivotinje prebacivane preko ozloglaene ograde u Quebec Cityju tijekom Samita Amerika
prolog vikenda.
Ne radi se samo o tome da policija nije shvatila alu, radi se o tome da ne shvaaju novo
razdoblje politikih prosvjeda, ono koje je prilagoeno naim postmodernim vremenima. Nije bilo niti
jedne osobe ili skupine koja bi mogla opozvati svoje ljude, jer deseci tisua ljudi koji su doli
prosvjedovati protiv Amerike zone slobodne trgovine predstavljaju dio pokreta koji nema vou,
sredite, pa ak niti ime oko kojeg se svi slau. A ipak, usprkos tome, neporecivo postoji.
U medijskim je izvjetajima teko doarati injenicu da se u Quebec Cityju nisu dogodila dva
prosvjeda od kojih je jedan bio mirna radnika povorka, a drugi nasilan anarhistiki izgred
dogodile su se stotine prosvjeda. Jednog su od njih organizirale majka i ki iz Montreala. Drugog,
kombi postdiplomaca iz Edmontona. Jo jednog tri prijatelja iz Toronta koji nisu lanovi niega osim
svojih rekreacijskih klubova. I jo jednog nekolicina konobara iz lokalnog kafia na stanci za ruak.
Naravno, u Quebec Cityju je bilo i dobro organiziranih grupa: sindikati su imali autobuse,
jednake transparente i utvrenu rutu povorke. Anarhisti Black Bloca su imali plinske maske i radioveze. Ali ulice su takoer danima bile ispunjene ljudima koji su jednostavno rekli svojim prijateljima:
Idemo u Quebec, kao i stanovnicima Quebec Cityja koji su rekli: Hajdemo van. Oni se nisu
pridruili jednom velikom prosvjedu, oni su sudjelovali u jednom pokretu.
Kako bi moglo biti drugaije? Tradicionalne institucije koje su neko organizirale graane u
uredne, strukturirane grupe sve su odreda na zalasku: sindikati, religije, politike stranke. A neto je
ipak natjeralo desetke tisua pojedinaca na ulice, intuicija, instinkt moda jednostavno duboko
ljudska udnja da se bude dijelom neega veeg od sebe.
111
Jesu li oni ustanovili zajedniku partijsku liniju, te secirali FTAA do posljednjeg detalja? Ne
uvijek. Ali prosvjedi u Quebecu se ne mogu otpisati niti kao isprazni politiki turizam. George W.
Bush je na samitu odaslao poruku da e puki in kupovanja i prodavanja vriti vlast umjesto nas.
Trgovina pomae irenju slobode, rekao je.
Na ulicama ispred samita je odbijena upravo ova bijedna i pasivna vizija demokracije. to god
drugo prosvjednici traili, svi su sasvim sigurno eljeli okusiti izravno politiko sudjelovanje. Rezultat
stapanja ovih stotina minijaturnih prosvjeda bio je kaotian, ponekad grozan, ali nerijetko inspirativan.
Jedna je stvar sigurna: nakon to su konano zbacili ogrta politikih promatraa, ovi ljudi nee tako
skoro predati uzde kliki koja bi htjela imati vlast.
Prosvjednici e, meutim, postati sve bolje organizirani, to ima vie veze s postupcima policije
nego s direktivama Maude Barlow, Jaggi Singha ili, kad smo kod toga, mene. Ako su ljudi dolutali ili
sluajno doli u Quebec City, duboko sumnjajui u to to znai biti dijelom politikog pokreta, neto
nas je ujedinilo jednom kad smo tamo stigli: masovna uhienja, gumeni meci i, vie od svega, gust,
bijeli pokrov plina.
Usprkos tome to vlada ima naviku hvaliti dobre prosvjednike a osuivati loe, na ulicama
Quebec Citya se sa svima postupalo bez razlike grubo i kukaviki. Snage sigurnosti su iskoristile
postupke nekolicine koja je bacala kamenje kao zorno opravdanje za ono to su pokuavali uiniti od
poetka: oistiti grad od tisua legitimnih prosvjednika jer im je tako zgodnije.
Jednom kad su dobili svoju provokaciju, ispunili su cijela susjedstva suzavcem, plinom koji,
po definiciji, ne pravi razlike, ravnoduan je prema ogranienjima, prosvjednim taktikama ili politici.
Otrovni su se plinovi ulijevali u kue, prisiljavajui obitelji da diu kroz maske u svojim dnevnim
sobama. Ozlojeena jer je vjetar puhao u njihovom smjeru, policija je pustila jo plina. Plinom su
zasuti ljudi koji su policiji pokazivali znak mira. Plinom su zasuti ljudi koji su dijelili hranu. Susrela

sam pedesetogodinju enu iz Ottawe koja mi je veselo rekla: Izala sam kupiti sendvi i dvaput su
pustili plin na mene. Plinom su zasuti ljudi koji su tulumarili pod mostom. Plinom su zasuti ljudi koji
su prosvjedovali protiv uhienja svojih prijatelja. Plinom je zasuta ambulanta prve pomoi koja je
lijeila ljude zasute plinom.
Suzavac je trebao slomiti prosvjednike, ali imao je suprotan efekt: razbjesnio ih je i
radikalizirao, dovoljno da bi navijali za lanove anarhistikog kontingenta Black Bloc, koji su se
usudili bacati limenke natrag. Plin je moda dovoljno lagan i raspren da moe letjeti zrakom, ali ini
mi se da e mjeseci koji slijede pokazati da takoer ima i snana vezivna svojstva.
[Ligue des Droits (Liga za ljudska prava) iz Quebeca naknadno je objavila izvjetaj o
policijskom nasilju na samitu. U izvjetaju je dokumentirano nekoliko
112
sluajeva koji nisu bili prijavljeni. ukljuujui injenicu da je policija koristila laserski nian da bi
ispalila plastini metak u genitalije jednog prosvjednika. U ovjeka koji je ve leao na tlu ispranjen
je policijski elektrini pitolj, a vodeni top je pogodio u koljena enu koja je, preodjevena u Kip
slobode, hodala na tulama i pribliavala se ogradi. U istom je izvjetaju detaljno opisano stravino
odnoenje prema uhienima. Neke su prosvjednike, prije negoli su ih odveli u zatvor; osam sati drali
vezane lisicama u policijskim autobusima usred podruja gusto zasutog plinom. Nakon to su
dovedeni u zatvor; mnogi su bili pretraeni do gola i cijevima isprani hladnom vodom
(dekontaminacija od plina). A usprkos injenici da su vlasti ispraznile lokalni zatvor prije
prosvjeda (to je stajalo pet milijuna dolara), mnogi su uhienici, u grupama od etiri ili pet osoba,
bili zatvoreni u eliju za jednoga.]
113

Privikavanje na nasilje
Kako su godine policijske brutalnosti kulminirale smru talijanskog prosvjednika Carla
Giulianija
kolovoz 2001.
20. srpnja 2001. na sastanku skupine G8 u Genovi, talijanska je policija iz blizine ustrijelila
dvadesettrogodinjeg prosvjednika Carla Giulianija u glavu, te prela preko njegovog tijela svojim
terenskim vozilom. Ovo je odlomak govora odranog mjesec dana kasnije u Reggio Emilia u Italiji, na
Festival dell'Unita.
Izvjetavam o ovom valu prosvjeda ve pet godina. I uasnuto sam promatrala kako policija napreduje
od OC-spreja do masovne uporabe suzavca; od suzavca do gumenih metaka; od gumenih metaka do
pravoga streljiva. Samo ovoga ljeta vidjeli smo zaotravanje od grubog ranjavanja prosvjednika u
Goteborgu u vedskoj, do toga da je u Genovi prosvjednik ustrijeljen, a zatim pregaen policijskim
dipom. Aktivisti koji su spavali u oblinjoj koli probueni su i krvavo prebijeni, a zubi su im rasuti
po zemlji.
Kako se to dogodilo tako brzo? Moram zakljuiti, s dubokim aljenjem, da se to dogodilo jer
smo mi dopustili da se dogodi, a pod mi mislim na sve dobre lijeve liberale u medijima, znanosti i
umjetnostima, koji govore sebi da vjeruju u graanske slobode. Kad smo prije nekoliko godina u
Kanadi prvi put vidjeli kako policija zasipa mlade aktiviste OC-sprejem i pretrauje ih do gola,
dogodili su se javni prosvjedi. Bila je to vijest za naslovnicu. Postavljali smo pitanja i zahtijevali
odgovore, policijsku odgovornost. Ljudi su rekli, to su naa djeca, idealisti, budui voe. Ali danas se
rijetko moe uti izraavanje takvih stavova kad se suoimo s policijskim nasiljem protiv
prosvjednika. Izostanak novinarskih istraga, izostanak ogorenja lijevih stranaka, akademika,
nevladinih organizacija koje postoje da bi titile slobodu izraavanja, bio je skandalozan.
Mladi su se aktivisti zbog svojih postupaka nali pod iznimno strogim nadzorom javnosti;
njihovi su motivi i taktike sve odreda stavljane pod upitnik. Da se policija morala nositi bar s jednom
desetinom kontrole koju je preivio ovaj pokret, moda se surovost koju smo prologa mjeseca vidjeli
u Genovi ne bi dogodila. Kaem to jer sam posljednji put bila u Italiji u lipnju, vie od mjesec dana
prije prosvjeda. U to je vrijeme ve bilo jasno da policija izmie kontroli, te da smilja izgovore za
veliko ograniavanje graanskih sloboda i priprema pozornicu za ekstremno nasilje. Prije negoli je
ijedan aktivist izaao na ulicu, u naelu je proglaeno preventivno izvanredno
114
stanje: zatvoreni su aerodromi, a velik je dio grada ograen kordonima policije. Ipak, kad sam
posljednji put bila u Italiji, sve se javne rasprave nisu usredotoavale na ove povrede graanskih
sloboda, nego na navodnu prijetnju koju predstavljaju aktivisti.
Policijska se brutalnost hrani ravnodunou javnosti, prikrivajui se u pukotinama drutva koje
smo odavno ignorirali. Newsweek je opisao smrt Carla Giulianija kao prvu krv pokreta. Meutim, to
prigodno brie krv koja se tako esto prolijeva kad se prosvjedi protiv vlasti korporacija dogaaju u
siromanim zemljama, ili osiromaenim dijelovima bogatih zemalja, kad oni koji se opiru nisu bijelci.
Dva tjedna prije negoli je skupina G8 dola u Genovu, u Papui Novoj Gvineji su ubijena tri
studenta koja su prosvjedovala protiv privatizacijskog programa Svjetske banke. To je jedva dospjelo
u vijesti, a ipak se radilo o potpuno istom problemu koji je izveo na ulice tisue ljudi tijekom
takozvanih antiglobalizacijskih prosvjeda.
Nije sluajnost da policijsko nasilje uvijek cvjeta u marginaliziranim zajednicama, bilo da se
cijevi usmjeravaju na zapatistike zajednice u Chiapasu u Meksiku, ili na starosjedilake zajednice u
mirnoj Kanadi, kad First Nations aktivisti odlue upotrijebiti direktnu akciju da bi obranili svoju
zemlju.
Policija slijedi na mig: kad se mi povuemo, ona napreduje. Prava municija nisu gumeni meci i
suzavac. To je naa utnja.
115

Proizvodnja prijetnji
Talijanska vlada ograniava graanske slobode nakon Genove
5. rujna 2001.
Dio turistikog rituala klipsanja kroz Italiju u kolovozu predstavlja divljenje tome kako je lokalno
stanovnitvo ovladalo umijeem ivljenja a zatim ogoreno prigovaranje zbog toga to je sve
zatvoreno.
Tako su civilizirani, moete uti ljude iz Sjeverne Amerike kako komentiraju ruak sa etiri
jela. A sada molim da netko otvori taj duan i proda mi neto od Prade! Ove je godine kolovoz u
Italiji bio malo drugaiji. Mnoga od junih obalnih mjesta, gdje se Talijani skrivaju od turista, bila su
napola prazna, a u veim gradovima nije bilo stanke. Kad sam stigla prije dva tjedna, svi su novinari,
politiari i aktivisti izjavili da im je to prvo ljeto u ivotu bez ijednog slobodnog dana.
Kako je moglo biti drugaije? Prvo se dogodila Genova, a zatim sastanci Poslije Genove.
Posljedica srpanjskih prosvjeda protiv skupine G8 jest ponovno iscrtavanje politikog pejzaa
ove zemlje a svatko eli priliku za sudjelovanje u oblikovanju rezultata. Novine premauju rekorde u
nakladama. Sastanci bilo to vezano uz politiku -pucaju po avovima. U Napulj sam otila na
aktivistiko zasjedanje gdje su se stvarali planovi za predstojei samit NATO-a; preko sedamsto ljudi
se naguralo u jednu usijanu uionicu da bi raspravljalo o strategiji pokreta poslije Genove. Dva
dana kasnije, u blizini Bologne, konferencija o politici Poslije Genove privukla je dvije tisue ljudi
Ostali su zajedno do 11 sati naveer.
Ulozi su u ovom razdoblju visoki. Je li 200 000 (neki kau 300 000) ljudi na ulicama
predstavljalo nezaustavljivu silu koja e na kraju sruiti vlast premijera Silvija Berlusconija? Ili e
Genova biti poetak jedne duge tiine, razdoblja u kojem graani izjednaavaju masovna okupljanja
sa zastraujuim nasiljem?
U prvim tjednima nakon samita pozornost je bila okrenuta izravno prema okrutnosti talijanske
policije: prema ubojstvu mladog Carla Giulianija, prema izvjetajima o muenju u zatvorima, prema
krvavom pononom upadu u kolu u kojoj su spavali aktivisti.
Ali Berlusconi, koji je kolovani propagandist, ne namjerava se tako lako odrei znaaja
Genove. Proteklih se tjedana mahnito preobraavao u ulogu dobrog oca, odlunog da spasi svoju
obitelj od opasnosti koja joj prijeti.
116
U nedostatku stvarne prijetnje, stvorio ju je sam opskurnu konferenciju Ujedinjenih naroda o gladi,
predvienu za Rim izmeu 5. i 9. studenog 2001. Uz veliko medijsko razmetanje, Berlusconi je
obznanio da se sastanak Organizacije UN-a za hranu i poljoprivredu (FAO) nee odrati u svetom
Rimu, jer ne elim vidjeti kako se nai gradovi razbijaju i spaljuju. Umjesto toga e biti odran u
nekoj zabiti (vrlo slino namjerama Kanade da odri sljedei sastanak skupine G8 u osamljenom
Kananaskisu u Alberti).
Ovo je boks sa sjenama u svojem najboljem izdanju. Nitko nije namjeravao ometati sastanak
FAO-a. Taj bi dogaaj privukao neke manje proteste, uglavnom od strane kritiara genetski
modificiranih usjeva. Neki su se nadali da e sastanak biti prilika za raspravu o temeljnim uzronicima
gladi, jednako kao to je UN-ova Konferencija o rasizmu, odrana u Durbanu u Junoj Africi, pojaala
raspravu o odteti zbog ropstva.
ini se da Jacques Diouf, direktor FAO-a, uiva u neoekivanoj panji. Naposljetku, usprkos
tomu to mu je natovaren porazan zadatak prepolovljavanja gladi u svijetu, FAO ne privlai gotovo
nikakav vanjski interes od politiara do prosvjednika. Najvei problem organizacije jest to to je ona
tako malo kontroverzna da je praktiki nevidljiva.
elio bih rei da sam iznimno zahvalan na svim ovim prepirkama oko promjene mjesta
sastanka, rekao je Diouf novinarima prologa tjedna. Sada ljudi u svakoj zemlji znaju da e biti
odran samit na kojem e se govoriti o problemima gladi. [Na kraju je sastanak odgoen za lipanj
2002. Odran je u Rimu bez incidenata.]
Meutim, iako je Berlusconi izmislio opasnost od nasilja usmjerenog na FAO, njegovi postupci
predstavljaju dio ozbiljnog napada na graanske slobode u Italiji poslije Genove. U nedjelju je

talijanski ministar za odnose s parlamentom Carlo Giovanardi rekao da e tijekom sastanka FAO-a u
studenom prosvjedi u glavnom gradu biti zabranjeni. Naa je dunost, rekao je, zabraniti prosvjede
na odreenim mjestima i u odreenim trenucima. Moda e javna okupljanja biti na slian nain
zabranjena u Napulju tijekom predstojeeg sastanka ministara NATO-a, koji je takoer premjeten u
kompleks vojarni na rubu grada.
ak se govorilo o otkazivanju koncerta Manu Chaoa u Napulju prologa petka. Taj glazbenik
podrava zapatiste, pjeva o ilegalnim doseljenicima i svirao je masama u Genovi. Kako se ini,
policiji je to bilo dovoljno da nanjui mogunost izbijanja nereda. U zemlji koja se jo sjea logike
autoritarnosti, sve je ovo neugodno poznato: prvo stvori atmosferu straha i napetosti, zatim ukini
ustavna prava u interesu zatite javnog reda.
Do sada se inilo da Talijani nisu voljni ii Berlusconiju na ruku. Manu Chao je odrao svoj
koncert, kako je bilo planirano. Naravno, nije bilo nasilja. Ali
117
sedamdeset tisua ljudi jest plesalo kao ludo pod kiom koja je lila, to je, nakon dugog i tekog ljeta,
bilo prijeko potrebno olakanje.
Gomila policije koja je okruila koncert samo je pasivno promatrala. Izgledali su umorno, kao
da bi im dobro doao koji slobodan dan.
118

Nasukani u spektaklu
Postaje li ovo McPokret?
svibanj 2001.
inilo se da je pretvaranje Londona u plou za Monopoly u prirodnoj veliini povodom Prvog svibnja
izvrsna zamisao.
Usprkos dobro poznatim kritikama kakve se dobacuju modernim prosvjednicima, poput toga da
im nedostaje fokus ili jasnih ciljevi poput Spasite drvee ili Otpustite dug, trenutni val
antikorporacijskog aktivizma sam po sebi predstavlja reakciju na ogranienja politike usmjerene
jednom cilju. Umorni od lijeenja simptoma jednog ekonomskog modela bolnica bez dovoljno
sredstava, beskunitva, rasta nejednakosti, pretrpanih zatvora, klimatskih promjena sudionici
kampanje sada jasno pokuavaju istjerati na vidjelo sustav iza simptoma. Ali kako odrati prosvjed
protiv apstraktnih ekonomskih ideja, a da ne zvui uasno agresivno ili pretjerano openito ?
Moda koristei drutvenu igru koja je pouavala generacije klinaca o zemljoposjednitvu?
Organizatori jueranjeg prvosvibanjskog Monopoly-prosvjeda objavili su karte Londona s
komentarima, upuujui na poznata mjesta kakva su Regent Street, Pall Mall i Trafalgar Square, te
bodrei sudionike da smjeste svoje prvosvibanjske djelatnosti na plou za Monopoly. elite
prosvjedovati protiv privatizacije? Idite na eljezniki kolodvor. Industrijske poljoprivrede?
McDonald's na King's Crossu. Fosilnih goriva? Tvrtka za elektrinu energiju. I uvijek nosite svoju
karticu za besplatan izlazak iz zatvora.
Problem je bio u tome to London do juer poslijepodne nije izgledao kao domiljata mjeavina
pukog obrazovanja i ulinoga kazalita. Izgledao je vie-manje jednako kao to danas izgleda svaki
masovni prosvjed: prosvjednici koje zatvara policija za suzbijanje nereda, razbijeni prozori, trgovine
zatiene daskama, borbe u bijegu od policije. A medijski su ratovi prije prosvjeda bili jo jedan deja
vu. Jesu li prosvjednici planirali nasilje? Bi li samo prisustvo est tisua policajaca moglo izazvati
nasilje? Zato ne ele svi prosvjednici osuditi nasilje? Zato svi uvijek govore o nasilju?
ini se da danas prosvjedi izgledaju tako. Nazovimo ih McProsvjedima, jer postaju jednaki
svagdje. Naravno, o svemu sam ovome ve pisala prije. Zapravo, gotovo je sve to sam pisala u
posljednje vrijeme bilo povezano s pravom na okupljanje, sigurnosnim ogradama, suzavcem i
sumnjivim uhienjima. Ili je nastojalo razbiti tvrdoglave pogrene predodbe o prosvjednicima
primjerice, to da se protive trgovini, ili da eznu za predagrarnom utopijom.
119
Kredo veine aktivistikih krugova jest to da su masovne demonstracije uvijek pozitivne: jaaju
moral, pokazuju snagu, privlae pozornost medija. Ali naizgled se previa to da same demonstracije
nisu pokret. One su samo napadno razmetanje svakodnevnih pokreta, utemeljenih u kolama, na
radnim mjestima i u susjedstvima. Ili bi barem trebale biti.
Uporno razmiljam o povijesnom danu, 11. oujka ove godine, kad su zapatistiki zapovjednici
uli u Mexico City radi se o vojsci koja je vodila uspjean protudravni ustanak, a stanovnici
Mexico Cityja ipak nisu drhtali od straha 200 000 ih je izalo pozdraviti zapatiste. Ulice su bile
zatvorene za promet, ali inilo se da nitko nije zabrinut zbog smetnji koje to uzrokuje ljudima koji
putuju na posao. A vlasnici trgovina nisu pokrivali izloge daskama; drali su revolucionarne
rasprodaje na ploniku.
Je li tomu tako zato to su zapatisti manje opasni od nekolicine urbanih anarhista u bijelim
kombinezonima? Teko. Tomu je tako jer je pohod na Mexico City nastajao sedam godina (neki bi
rekli pet stotina godina, ali to je druga pria). Radilo se o godinama stvaranja koalicija s drugim
starosjedilakim grupama, s radnicima u tvornicama maquiladora, sa studentima, s intelektualcima i
novinarima; godinama masovnih savjetovanja, otvorenih encuentros (sastanaka) est tisua ljudi.
Dogaaj u Mexico Cityju nije bio pokret, bila je to samo vrlo javna demonstracija cijelog tog
nevidljivog svakodnevnog rada.
Najsnaniji su pokreti otpora uvijek duboko ukorijenjeni u zajednici i odgovorni su tim
zajednicama. Meutim, jedan od najveih izazova ivota u visokoj potroakoj kulturi protiv kojega
se juer prosvjedovalo u Londonu jest injenica da mi nemamo korijenje. Malo tko od nas poznaje

svoje susjede, na poslu razgovara o neemu osim kupovine, te ima vremena za politiku zajednice.
Kako pokret moe biti odgovoran kad zajednice nestaju?
U kontekstu urbanog odsustva korijena, jasno je da postoje trenuci za prosvjedovanje, ali moda
je vanije to da postoje trenuci u kojima se trebaju izgraditi veze koje ine prosvjede neim veim od
teatra. Postoje trenuci kada radikalizam znai suprostavljanje policiji, ali postoji jo vie trenutaka u
kojima on znai razgovaranje sa svojim susjedom.
Problemi iza jueranjih prvosvibanjskih prosvjeda vie nisu marginalni. Prehrambene krize,
genetski inenjering, promjene klime, nejednaki prihodi, neuspjeli privatizacijski planovi sve su to
vijesti za naslovnice. Ali neto je tu ipak duboko pogreno, ako se prosvjedi jo uvijek ine
neutemeljenima, izoliranima od hitnih svakodnevnih briga. To znai da se spektakl pokazivanja
jednoga pokreta brka s manje glamuroznim poslom njegove izgradnje.
120

IV

UNOVAVANJE TERORA
[Gdje se 11. rujna koristi kao sredstvo da se uutkaju kritiari,
proguraju novi trgovinski ugovori, "remarkiraju"
Sjedinjene Amerike Drave a kupovina grudnjaka
Pretvori u domoljubnu dunost.]

Okrutna raunica patnje

Kad se ini da neki ivoti vrijede vie od drugih
listopad 2001.
Ovaj je govor odran na konferenciji Mediemtet 2001 u Stockholmu u vedskoj. Medijsko
okupljanje je bilo trodnevni sastanak novinara koji su slavili stotu obljetnicu vedskog novinarskog
saveza.
Prava je povlastica obratiti se ovakvom mnotvu vodeih vedskih novinara na ovom vanom
okupljanju nae struke. Kad su me prije est mjeseci pozvali na ovu konferenciju, zamolili su me da
govorim o globalizaciji i poveanom prisustvu korporacija u medijima, kao i o problemima koji
predstavljaju srce globalnih prosvjednih pokreta: o sve veoj nejednakosti i meunarodnim
dvostrukim kriterijima. Jo uvijek namjeravam dodirnuti te teme, ali u govoriti i o tome kako su one
povezane sa zbivanjima za koja znam da su nam danas u mislima: s napadima na Sjedinjene Drave
prologa mjeseca, te s tekuom kampanjom bombardiranja Afganistana koju predvodi SAD.
U tu svrhu, dopustite da ponem s jednom priom. Kad sam imala dvadeset i tri godine, radila
sam na svom prvom poslu u medijima kao redaktor novinskih tekstova. Novine su se zatvarale u 11
sati naveer, ali dvoje je ljudi ostajalo do 1 za sluaj da iskrsne novinska pria koja je dovoljno vana
da bi se zbog nje izmijenila naslovna strana. Prve noi kad je na meni bio red da ostanem kasnije,
tornado je na jugu Sjedinjenih Drava ubio troje ljudi, i vii je urednik koji je bio na dunosti odluio
ponovno otvoriti naslovnicu. Tijekom svoje druge noi, u brzojavu sam proitala da je 114 ljudi
upravo ubijeno u Afganistanu, te sam pokorno dozvala starijeg urednika. Ne zaboravite, bila sam
mlada i inilo mi se da e, ako troje ljudi opravdava ponovno otvaranje naslovnice, 114 ljudi
zasigurno biti veliki izvjestiteljski dogaaj. Nikada neu zaboraviti to mi je taj urednik rekao. Ne
brini, rekao je, ti se ljudi stalno meusobno ubijaju.
Nakon 11. rujna, ponovno razmiljam o tom incidentu, o tome kako mi u medijima sudjelujemo
u procesu koji potkrepljuje i uvruje predodbu prema kojoj su smrt i ubojstvo tragini, posebni i
nedopustivi na nekim mjestima, a banalni, obini, neizbjeni, pa ak i oekivani na drugima.
Jer, iskreno, u meni jo uvijek ima neega od one naivne dvadesettrogodinjakinje. I jo uvijek
mislim da nazor prema kojem je neka krv dragocjena, a druga jeftina, nije samo moralno pogrean,
nego nam je i pomogao da stignemo do ovog krvavog trenutka u svojoj povijesti.
123
Ta hladna, brutalna, gotovo nesvjesna raunica prodire u globalnu psihu koju dijelimo, te nas
izobliuje i sakati. Ona proizvodi bezobzirnost onih koji znaju da su nevidljivi, da ne spadaju meu
one s kojima se rauna. Jesmo li mi u medijima neutralni promatrai ove pogubne matematike?
Ne. Naalost, velikim dijelom upravo mi zbrajamo. Upravo mi imamo mo biranja iji se ivoti
predstavljaju u Technicoloru, a iji u sivim nijansama. Upravo mi odluujemo kada emo kriknuti
tragedija, a kada emo slegnuti ramenima i rei uobiajeno; kada emo slaviti junake, a kada
emo prepustiti beivotnoj statistici da ispria priu. Tko postaje anonimna rtva poput Afrikanaca
ubijenih u bombardiranju ambasade Sjedinjenih Drava 1998. a tko ima pravo na svoju priu,
obitelj, ivot poput vatrogasaca u New Yorku?
11. sam rujna, gledajui bezbroj puta TV-reprize eksplozija zgrada u New Yorku i
Washingtonu, morala pomisliti na sve prilike u kojima su nas medijski izvjetaji zatitili od slinih
uasa koji su se dogaali drugdje. Tijekom Zaljevskog rata, primjerice, nismo vidjeli eksplozije
stvarnih zgrada ili ljude koji bjee, vidjeli smo sterilno bojno polje slino Space Invaderu, pogled na
konkretne mete iz perspektive bombe mete koje su bile tamo, a zatim su nestale. Tko je bio u tim
apstraktnim poligonima? Nikada nismo saznali.
Amerikanci jo uvijek na CNN-u ne dobivaju tona izvijea o nastavku bombardiranja Iraka,
niti im se nude ivotne prie o razornim posljedicama ekonomskih sankcija na djecu u toj zemlji.
Poslije bombardiranja tvornice lijekova (koju su pobrkali s postrojenjem za proizvodnju kemijskog
oruja) u Sudanu 1998., nije bilo previe popratnih izvjetaja o tome to je prestanak proizvodnje
vakcina uinio za prevenciju bolesti u toj regiji.

A kad je NATO bombardirao civilne ciljeve na Kosovu ukljuujui trnice, bolnice, konvoje
izbjeglica, putnike vlakove NBC nije radio uline intervjue u kojima preivjeli govore o tome
kako su okirani bespotednim razaranjem.
Takozvana ratna izvijea u obliku video-igara predstavljaju tek odraz nazora koji je
upravljao amerikom vanjskom politikom nakon Zaljevskog rata: nazora prema kojem se mogue
uplitati u sukobe diljem svijeta u Iraku, na Kosovu, u Afganistanu trpei minimalne amerike
rtve. Vlada Sjedinjenih Drava je povjerovala u ultimativni oksimoron: bezopasan rat.
I upravo ta logika, koju uporno odraavaju naa jednostrana izvijea o globalnim sukobima,
pomae da se u mnogim dijelovima svijeta potakne zasljepljujui gnjev, gnjev prema dosljednoj
asimetriji patnje. To je kontekst u kojem se izopaeni osvetnici javljaju manje s nizom konkretnih
zahtjeva, a vie s nagonskom eljom da graani Sjedinjenih Drava podijele njihovu bol.
Nama u medijima je Iako rei samima sebi da nemamo izbora nego da sudjelujemo u ovoj
brutalnoj raunici. Naravno da vie brinemo o gubitku
124
jednih nego drugih ljudi. Svijet je jednostavno previe napuen krvoproliem da bismo oplakivali
svaku smrt, ak i svaki masovni pokolj. Stoga pravimo arbitrarne razlike samo da bismo preivjeli
svaki dan: vie nam je stalo do djece nego do odraslih; vie nam je stalo do ljudi koji nam slie, nego
do onih koji nam ne slie.
To je moda prirodno, ako se usudimo upotrijebiti takvu rije. Ali takve raunice postaju sve
problematinije u kontekstu globalnih medijskih carstava koja se velikom brzinom ujedinjavaju, te
sada predstavljaju primame izvore vijesti za toliko mnotvo ljudi diljem svijeta. CNN, BBC i
NewsCorp iako se oni moda pokuavaju predstaviti kao meunarodni, ak i kao da su na
neodreenom mjestu oito jo uvijek izvjetavaju iz amerikih i europskih perspektiva. Kad oni
kau mi, to smo mi filtirirani kroz Atlantu, London ili New York. Pitanje jest: to se dogaa kad
se signal uskogrudne kulturalne pretpostavke toga mi, toga nas, usmjeri prema najdaljim
kutovima naega duboko podijeljenog svijeta, loe preruen u globalno mi?
Ovaj se proces poopenja rijetko propituje, a naroito rijetko to ine oni koji stvaraju globalne
medije. Pretpostavlja se da danas dijelimo istu kulturu: gledamo iste loe filmove, svi volimo Jennifer
Lopez, nosimo Nike tenisice i jedemo u McDonald'su, pa je prirodno da emo oplakivati iste smrti:
smrt Diane ili njujorkih vatrogasaca. Ali prijenos je neizbjeno jednosmjeran. Globalno mi kako
ga definiraju London i New York sada dopire na mjesta koja oito nisu ukljuena u uski opseg toga
pojma, u domove i barove gdje se lokalni gubici ne tretiraju kao globalni, gdje se ti lokalni gubici
nekako smanjuju u usporedbi s velianstvenou, globalnou nae vlastite projicirane boli.
Kao novinari, moda se radije ne bismo suoili s posljedicama naih raunica, ali vie ih ne
moemo izbjegavati. Nau uskogrudnu pristranost, zahvaljujui globalnim satelitima, mogu vidjeti
svi, i sve dok globaliziramo svoju vlastitu patnju, oni dobijaju poruku da nisu dio nas nisu dio
toga globalnog mi. A tada postaju vrlo, vrlo ljuti.
Nakon 11. rujna, razgovarala sam s prijateljima iz June Afrike i Irana koji su bijesni zbog toga
to se od njih trae izljevi bola kao reakcija na napade. Kau da je rasistiki zahtijevati od svijeta da
oplakuje i osveuje amerike smrti kada toliki broj mrtvih u njihovim zemljama ostaje neoplakan i
neosveen. Uvjeravala sam te prijatelje da je to moralna slijepa ulica, da uzajamno oplakivati strane
gubitke zasigurno znai biti ljudskim biem. Meutim, ipak sam, s velikim oklijevanjem, na kraju
prihvatila da moda traim previe. Moda smo se mi na Zapadu bar privremeno odrekli prava da
oekujemo suut zauzvrat od onih koji su vidjeli toliko ravnodunosti prema gubicima njihovih
vlastitih voljenih, toliku asimetriju suuti.
125
U Kanadi smo upravo proli kroz javni skandal jer je jedna od naih vodeih feministica opisala
ameriku inozemnu politiku kao natopljenu krvlju. Mnogi su rekli da je to neprihvatljivo nakon
napada na Sjedinjene Drave. Neki su je ak htjeli optuiti i za govor mrnje. Branei se od svojih
kritiara, Sunera Thobani, neko doseljenica u Kanadu, rekla je da je paljivo odabrala svoje rijei da
bi utvrdila da, usprkos bestjelesnom jeziku pametnih bombi, preciznih oruja i kolateralne tete, rtve
amerike agresije takoer krvare.

To je pokuaj da se ti narodi humaniziraju duboko slikovitim pojmovima, pie ona. To nas

nagoni da priznamo istu tjelesnost terena po kojemu pljute bombe i namee se masovni teror. Taj
jezik poziva 'nas' da priznamo da 'oni' krvare upravo kao i 'mi', da 'oni' osjeaju bol i patnju upravo
poput 'nas'.
To je, ini se, civilizacija za koju se borimo: bitke oko toga kome je doputeno krvariti.
Suut, napisao mi je prijatelj prologa tjedna, nije igra u kojoj jedni gube, a drugi dobivaju. Ali
neporecivo postoji neto nepodnoljivo u hijerarhiji smrti (1 je Amerikanac jednak s 2 zapadna
Europljanina, to je jednako s 10 Jugoslavena, to je jednako s 50 Arapa, to je jednako s 200
Afrikanaca), koja se jednim dijelom odnosi na mo, drugim na bogatstvo, a treim na rasu.
Kao tvorci medija, moramo dublje razmotriti svoj rad te se upitati to radimo da bismo poticali
ovu devalvaciju ljudskih ivota, te bijes i bezobzirnost koji iz nje izviru. Po obiaju, pretjerano smo se
navikli na tapanje samih sebe po leima, uvjereni da na rad ini ljude suosjeajnijima, povezanijima.
Sjetimo se da je satelitska televizija trebala donijeti svijetu demokraciju ili su nam tako barem rekli
1989. Predsjednik tvrtke Viacom International, Sumner Redstone, rekao je jednom: Donijeli smo
MTV u Istonu Njemaku, i slijedeeg je dana pao Berlinski zid, dok je Rupert Murdoch rekao da
satelitsko emitiranje omoguava stanovnicima brojnih zatvorenih drutava, gladnima informacija,
zaobilaenje televizije koju kontrolira drava.
Ali danas, jedno desetljee kasnije, ipak je jasno da se globalna televizija umjesto donoenja
demokracije razmetala nejednakostima i asimetrijama, te potakla valove ogorenja. Zapadne se
novinare 1989. gledalo kao saveznike liberalnih borbi. Cijeli svijet gleda, pjevale su mase tijekom
Barunaste revolucije i na trgu Tiananmen. Sada su se novinari navikli na to da ih uutkuju
prosvjednici koji ih vide kao dio sustava koji uporno zatakava nejednakosti i marginalizira glasove
neslaganja. Ovoga su tjedna, tragino, neki ameriki novinari, otvorivi pisma ispunjena bijelim
prahom, iznenadno i zaudno postali predmeti prie o kojoj trebaju izvjetavati.
126
Velik dio ovoga konflikta odnosi se na to tko i to e se vidjeti i uti, iji su ivoti vani. Napadi
u New Yorku i Washingtonu oito nisu bili osmiljeni samo kao udari, nego i kao spektakli, sa svojim
kazalinim nabojem. I bili su uhvaeni iz svakoga kuta kamere, emitirani i reprizirani, proivljeni i
ponovno proivljavani. Ali to je s onim to se upravo sada zbiva u Afganistanu? State Department je
zamolio amerike TV-mree i novine da ne prenose bin Ladenove poruke, jer bi one mogle ohrabriti
antiamerike stavove. A Pentagon je za 2 milijuna dolara mjeseno kupio iskljuivo pravo na
cjelokupni kapacitet jedinog privatnog satelita nad Afganistanom koji prua dovoljno visoku
rezoluciju da moete vidjeti ljudska bia.
Kad bismo mogli vidjeti slike na svojim televizijskim ekranima ljudske rtve, izbjeglice koje
bjee to bi moglo znaiti da smrt i razaranje u Afganistanu skromno poinju poprimati istu vrstu
realnosti i ljudskosti kao i smrti u New Yorku i Washingtonu. Morali bismo se suoiti sa stvarnim
ljudima, umjesto da gledamo u sterilnu video-igru. Ali nijedan od tih prizora ne moe biti objavljen
bez odobrenja Ministarstva obrane ikada.
Ovaj nijemi rat oko toga iji se ivoti broje, ije se smrti kolektivno oplakuju, odavno prethodi
11. rujnu. Uistinu, velik dio oka zbog 11. rujna ima veze s koliinom globalne patnje koja je bila
gotovo nevidljiva u veini amerikog tiska, koju je euforija napretka i trgovine gurnula u stranu.
I tako se Amerika 11. rujna probudila usred rata, samo da bi saznala da rat traje ve godinama
ali joj to nitko nije rekao. Amerikanci su sluali o OJ-u umjesto o razornim posljedicama ekonomskih
sankcija na iraku djecu. Sluali su o Monici umjesto o posljedicama bombardiranja one tvornice
lijekova. Uili su o Survivoru umjesto o ulozi koju je CIA odigrala u financiranju mudahedinskih
ratnika. Evo kljune toke, pie indijska spisateljica Arundhati Roy: Amerika je u ratu protiv ljudi
koje ne poznaje, jer se ne pojavljuju ba esto na televiziji.
Christopher Isherwood je jednom napisao o Amerikancima da nas Europljani mrze jer smo se
povukli iz ivota u svoje reklame, poput pustinjaka koji odlaze u pilje razmiljati. Ovaj uzmak u
autoreferencijalnu medijsku ahuru donekle objanjava zato se inilo da napadi 11. rujna ne dolaze iz
druge zemlje, nego s drugog planeta paralelnog svemira. Dezorijentacija i zbrka su bili toliko veliki.
Meutim, umjesto uzmicanja i ispunjavanja te praznine praznine informacija, analiza,
razumijevanja -poput refrena sluamo: ovo je dolo niotkuda, neobjanjivo je, to nema prolosti.

Oni nas mrze. Oni nam ele oduzeti nae demokracije, nae slobode, nae stvari. Umjesto da se
zapitaju zbog ega su se napadi dogodili, nae televizijske mree ih jednostavno repriziraju.
127
Upravo u trenutku kad Amerikancima najvie trebaju informacije o izvanjskom svijetu i
sloenom i uznemirujuem mjestu njihove zemlje u njemu dobijaju samo odraze svoje slike,
ponovno i ponovno i ponovno: Amerikanci koji plau, Amerikanci koji se oporavljaju, Amerikanci
koji navijaju, Amerikanci koji mole. Medijska kua zrcala, u trenutku u kojem svima nama treba samo
jo vie prozora prema svijetu.
128

Novi oportunisti
Trgovinski su pregovori sada proeli pravinou svetoga rala
listopad 2001.
Postoje mnogi natjecatelji za naslov Najveeg Politikog Oportunista nakon strahota 11. rujna:
politiari to guraju zakone koji e nam promijeniti ivote dok su glasai jo u koroti, korporacije koje
se obruavaju na javna sredstva, strunjaci koji optuuju svoje protivnike za izdaju. Ipak, u zboru
drakonskih prijedloga i makartistikih prijetnji, jedan se glas oportunizma jo uvijek istie. Taj glas
pripada Robyn Mazer. Ona koristi 11. rujna da bi pozvala na meunarodno pootrenje mjera prema
krivotvorenim majicama.
Mazer je, a to ne predstavlja iznenaenje, trgovinska odvjetnica u Washingtonu. Jo je manje
zaudno da su joj specijalnost trgovinski zakoni koji tite najvei izvozni proizvod Sjedinjenih
Drava: autorsko pravo. To se odnosi na glazbu, filmove, logotipe, patente sjemenja, softver i jo
mnogo toga. TRIPS (Sporazum o trgovinskim aspektima prava intelektualnoga vlasnitva) je jedan od
ugovora koji izaziva najvie polemika u oekivanju sastanka Svjetske trgovinske organizacije koji e
se odrati u Kataru u studenom 2001. Radi se o bojnom polju za sporove, u rasponu od prava Brazila
da distribuira generike lijekove za AIDS, do procvata trita piratskih CD-a Britney Spears u Kini.
Amerike multinacionalne korporacije oajniki pokuavaju dobiti pristup ovim velikim
tritima, ali ele zatitu. Mnoge siromane zemlje, meutim, kau da su potrebni milijuni da bi se
TRIPS proveli, dok smrtni stisak nad intelektualnim vlasnitvom drastino poveava trokove
lokalnim granama privrede i potroaima.
Kakve veze ima cijelo ovo trgovako prepiranje s terorizmom? Nikakve, apsolutno nikakve.
Osim, naravno, ako pitate Robyn Mazer, koja je u prolotjednom The Washington Postu napisala
lanak naslovljen: Od majica kratkih rukava do terorizma; proizvodnja lanih Nike tenisica moda
pomae financiranju bin Ladenove mree.
Ona pie: Nedavni razvoj dogaaja navodi na zakljuak da mnoge vlade koje su osumnjiene
za podravanje al-Qaede takoer primaju mito, potpomau ili u najmanju ruku ignoriraju vrlo unosnu
trgovinu krivotvorenim ili krijumarenim proizvodima, koja moe stvoriti ogroman dotok novca
teroristima.
Navodi na zakljuak, osumnjiene, u najmanju ruku, moe to je mnogo izmotavanja
za jednu reenicu, pogotovo ako je pie netko tko je
129
radio u amerikom Ministarstvu pravosua. Meutim, zakljuak je nedvosmislen: ili provodite
TRIPS, ili ste na strani terorista. Dobrodoli u vrli novi svijet trgovinskih pregovora, gdje je svaka
zakuasta klauzula proeta pravinou svetoga rata.
Politiki oportunizam Robyn Mazer ukazuje na neka zanimljiva protuslovlja. Ameriki je
trgovinski predstavnik Robert Zoellick koristio 11. rujna za jo jedan oportunistiki cilj: da bi
osigurao predsjedniku George W. Bushu ovlast za ubrzane trgovinske pregovore, koja bi mu pruila
slobodu pregovaranja o novim trgovinskim ugovorima. Njih bi Kongres mogao prihvatiti ili odbiti, ali
ne i izmijeniti amandmanima. Prema Zoellicku, ta je nova ovlast potrebna jer trgovina promie
vrijednosti koje su u srcu ove dugotrajne borbe.
Kakve veze novi trgovinski ugovori imaju s borbom protiv terorizma? Pa, kako nam kau,
teroristi mrze Ameriku upravo zbog toga to mrze potroaku kulturu: McDonald's i Nike i
kapitalizam znate, slobodu. Trgovati stoga znai boriti se protiv njihovog asketskog kriarskog
pohoda, iriti upravo one proizvode kojih se oni gnuaju.
Ali ekajte malo: to je onda sa svim onim krivotvorinama za koje Mazer kae da financiraju
teror? U Afganistanu, tvrdi ona, moete kupiti majice kratkih rukava koje nose krivotvoren Nike
logotip i slave bin Ladena kao 'Velikog mudahida Islama'. ini se da se suoavamo s mnogo
sloenijim scenarijem od jednostavne dihotomije potroakog McSvijeta protiv anti-konzumeristikog
dihada. Ako je Mazer u pravu, ne samo da su dva svijeta potpuno prepletena, nego se slike McSvijeta
koriste da bi se financirao dihad.

Moda malo zamrenosti i nije tako loa stvar. Dio dezorijentacije s kojom se mnotvo
Amerikanaca sada suoava ima veze s napuhanim i pojednostavljenim mjestom koje konzumerizam
igra u amerikoj prii. Kupovati znai biti. Kupovati znai voljeti. Kupovati znai glasovati. ljudi
izvan Sjedinjenih Drava koji ele Nike tenisice makar i krivotvorene sasvim sigurno ele biti
Amerikanci, zasigurno vole Ameriku, moraju na neki nain podravati sve to Amerika predstavlja.
Ova je bajka na snazi od 1989., kad su iste medijske kompanije koje nam danas donose ameriki
rat protiv terorizma proglasile da e njihovi televizijski sateliti ruiti diktature diljem svijeta.
Potronja e dovesti do slobode. Ali sve se te lagane prie lome: autoritarnost koegzistira s
konzumerizmom, elja za amerikim proizvodima je pomijeana s gnjevom zbog nejednakosti.
Nita ne razotkriva ove kontradikcije jasnije od trgovinskih ratova koji bjesne nad lanom
robom. Krijumarenje cvjeta u dubokim kraterima globalne nejednakosti, kad je potranja za
potronim dobrima desetljeima
130
ispred kupovne moi. Cvjeta u Kini, gdje se proizvodi eksploatacijskih tvornica za izvoz prodaju po
cijenama koje su vee od mjesene zarade tvornikih radnika. U Africi, gdje cijena lijekova za AIDS
predstavlja okrutnu alu. U Brazilu, gdje se CD-pirati slave poput glazbenih Robina Hoodova.
Zamrenost se loe slae s oportunizmom. Ali pomae nam da se pribliimo istini, ak i ako to
znai da moramo razotkriti mnotvo lanjaka.
131

Kapitalisti-kamikaze
Tijekom pregovora WTO-a u Kataru, trgovinski su posrednici bili pravi vjernici
studeni 2001.
Kako nazivate nekoga tko tako vrsto vjeruje u obeanje spasa putem tovanja niza krutih pravila da
je voljan riskirati svoj vlastiti ivot da bi proirio ta pravila? Religiozni fanatik? Sveti ratnik? A to
kaete na ameriki trgovinski posrednik?
U petak zapoinje sastanak Svjetske trgovinske organizacije u Dohi u Kataru. Prema
informacijama amerike slube sigurnosti, postoji razlog za sumnju da je al-Qaeda, koja ima mnotvo
oboavatelja u dravama Perzijskog zaljeva, uspjela ubaciti nekolicinu svojih operativaca u zemlju,
ukljuujui i jednog strunjaka za eksplozive. Neki su se teroristi moda ak infiltrirali u katarsku
vojsku. S obzirom na ove prijetnje, mogli biste pomisliti da e Sjedinjene Drave i WTO otkazati
sastanak. Ali ne ovi pravi vjernici.
Umjesto toga, ameriki su delegati opremljeni plinskim maskama, dvosmjernim radio-stanicama
i lijekovima za borbu protiv bioterorizma. (I kanadskim su delegatima izdani isti lijekovi.) Dok se
posrednici budu prepirali oko poljoprivrednih subvencija, prodaje crnogorice i farmaceutskih patenata,
helikopteri e ekati da brzo otpreme amerike delegate na nosae aviona parkirane u Perzijskom
zaljevu, spremne za bijeg u Batmanovom stilu. Sa sigurnou se moe rei da zbivanje u Dohi nije
prosjean trgovinski pregovor; to je neto novo. Nazovimo to kamikaza-kapitalizmom.
Prologa je tjedna ameriki trgovinski predstavnik Robert Zoellick pohvalio svoju delegaciju jer
se bila voljna rtvovati suoena s takvim nesumnjivim rizicima. Zato oni to ine? Vjerojatno iz
istog razloga iz kojeg su ljudi oduvijek stavljali svoj ivot na kocku zbog nekog ideala: vjeruju u niz
pravila koji obeava transcendenciju.
U ovom je sluaju bog ekonomski rast, a on obeava da e nas spasiti od globalne recesije.
Nova trita kojima moemo pristupiti, novi sektori koje moemo privatizirati, novi propisi koje
moemo ukinuti to e navesti one strijelice u uglovima naih televizijskih ekrana da se jo jednom
okrenu prema nebesima.
Naravno, rast se ne moe stvoriti na sastanku, ali sastankom u Dohi se moe postii neto drugo,
neto blie religiji nego ekonomiji. S njega se tritu moe poslati znak, znak da je rast na pomolu,
da je irenje upravo iza ugla. A ambiciozan novi krug WTO pregovora predstavlja znak za koji
132
se oni mole. Za bogate zemlje poput nae, udnja za ovim znakom je oajnika. Hitnija je od bilo
kakvih moguih problema s postojeim pravilima WTO-a, problema na koje uglavnom ukazuju
siromane zemlje, site sustava koji ih je prisilio da srue svoje trgovinske granice, dok su granice
bogatih zemalja ostale podignute.
Stoga ne iznenauje da su siromane zemlje najjai protivnici ovoga kruga pregovora. Prije
negoli pristanu drastino proiriti doseg WTO-a, mnoge od njih zahtijevaju da bogate zemlje ispune
svoja obeanja iz prologa kruga. Veliki se sporovi vrte oko poljoprivrednih subvencija i dumpinga12,
oko pristojbi na odjevne predmete i patentiranja oblika ivota. Najspornije je pitanje patenata lijekova.
Indija, Brazil, Tajland i koalicija afrikih zemalja ele jasno formulirano odobrenje krenja patenata u
svrhu zatite javnog zdravlja. Malo je rei da se Sjedinjene Drave i Kanada tome opiru opiru se ak
i dok njihovi vlastiti delegati odlaze u Katar nosei sa sobom Cipro kupljen po snienoj cijeni,
iznuen od Bayera upravo onakvim taktikama pritiska kakve sami nazivaju nepotenim trgovinskim
praksama.
Ove se brige ne odraavaju u nacrtu ministarske deklaracije. To je razlog zbog kojeg se Nigerija
upravo okomila na WTO zbog jednostranosti i zanemarivanja problema zemalja u razvoju i
nerazvijenih zemalja. Indijski je ambasador pri WTO-u prologa tjedna rekao da nacrt ostavlja
neugodan dojam da ne postoji ozbiljna namjera usredotoenja na probleme koji su vani zemljama u
razvoju.
Ovi prosvjedi nisu ostavili jak dojam na WTO. Rast je jedini bog na pregovorima, i vjernici se
odnose prema svim mjerama koje bi mogle makar neznatno usporiti dobitke kompanija za
proizvodnju lijekova, distribuciju vode ili crpljenje nafte, kao da su osmiljene od strane nevjernika i

zlotvora. Upravo svjedoimo vezanju trgovine (izvrenom u stilu Microsofta) logikom s-nama-iliprotiv-nas, koju propagira rat protiv terorizma. Prologa je tjedna Zoellick objasnio da razvijanjem
WTO-ovog programa... ova 142 naroda mogu uzvratiti udarac prevrtljivom destruktivizmu
terorizma. Otvorena trita, rekao je, predstavljaju protuotrov za teroristiko nasilno
neprihvaanje. (Posve dolino, ovi su ne-argumenti slijepljeni izmiljenim rijeima.)
Zatim je pozvao drave lanice WTO-a da ostave po strani svoje sitniave brige za masovnu
glad i AIDS te se pridrue ekonomskom frontu amerikog rata. Nadamo se da e predstavnici koji su
se susreli u Dohi uvidjeti vee uloge koji su u igri, rekao je.
U trgovinskim se pregovorima radi iskljuivo o moi i prilikama, a za kapitaliste-kamikaze iz
Dohe, terorizam je samo jo jedna prilika za ulaganje. Moda Nietzscheova maksima moe postati
njihov moto: Ono to nas ne ubije, uinit e nas jaima. Mnogo jaima.
133

Zastraujui povratak velikih ljudi

Kad nekolicina ljudi odlui biti vea od ivota, svi ostali zavravaju pregaeni
prosinac 2001.
Nakon objavljivanja video-snimke, secirana je svaka gesta, rije i hihot Osame bin Ladena. Meutim,
budui da je sva pozornost bila na bin Ladenu, druga glavna uloga u tom filmu, identificirana u
slubenom transkriptu samo kao eik, nije stroe razmatrana. teta, jer on, bez obzira na to tko je (a
postoji nekoliko teorija), nudi rijetko dostupan pogled u psihologiju ljudi koji razmiljaju o masovnom
pokolju kao velikoj igri.
Tema koja se iznova javlja u smuenim monolozima bin Ladenovog gosta jest predodba da oni
ive u vremenima koja su velianstvena poput onih opisanih u Kuranu. Ovaj je rat, smatra on, slian
danima Proroka Muhameda. Tono kao ono to se dogaa upravo sad. U nastavku kae da e to
biti slino ranim danima Al-Mudahedina i Al-Ansara [slino ranim danima Islama]. A za sluaj da
nismo shvatili: Kao u starim danima, kao Abu Bakr i Uthman i Ali i ostali. U tim danima, u naim
vremenima...
Lako je pripisati ovu nostalgiju uobiajenoj teoriji po kojoj su sljedbenici Osame bin Ladena
zapeli u Srednjem vijeku. Meutim, ini se da ti komentari odraavaju neto vie. On ne ezne za
nekakvim asketskim srednjovjekovnim stilom ivota, nego za predodbom ivljenja u mitskim
vremenima, kad su ljudi sliili bogovima, bitke su bile epske, a povijest se pisala s velikim P. Kao da
govori jebi se, Francise Fukuyama. Povijest jo nije svrena. Mi je stvaramo, upravo sada i upravo
ovdje!
Tu smo ideju uli s mnogih strana nakon 11. rujna, povratak velikih pria: odabrani ljudi, zla
carstva, veliki planovi i uzviene bitke. Sve se to intenzivno vratilo u modu. Biblija, Kuran, Sukob
civilizacija, Gospodar prstenova sve se to iznenada odigrava u ovim danima, u naim vremenima.
Pria o iskupljenju je na najpostojaniji mit, a on ima jednu opasnu stranu. Kad nekolicina ljudi
odlui ivjeti svoje mitove, biti vea od ivota, to mora utjecati na sve one iji se ivoti odvijaju u
normalnoj veliini. U usporedbi s tim, ljudi odjednom izgledaju beznaajno, lako ih je rtvovati u ime
nekih viih ciljeva.
Kad je Berlinski zid pao, trebao je svojim ruevinama zatrpati ovu epsku priu. To je bila
odluujua pobjeda kapitalizma.
Razumljivo je da je teorija Francisa Fukuyame o kraju povijesti bila iritantna onima koji su
izgubili tu gladijatorsku bitku, bilo da su favorizirali
134
trijumf globalnog komunizma ili, u sluaju Osame bin Ladena, imperijalistiku verziju islama.
Meutim, poslije 11. rujna je jasno da se kraj povijesti pokazao jalovom pobjedom i za Hladne ratnike
u samoj Americi. ini se da je nakon 1989. mnogima od njih njihova epska pria nedostajala poput
izgubljenog uda.
Tijekom Hladnoga rata, potronja u Sjedinjenim Dravama nije znaila samo osobno
zadovoljstvo: bila je to ekonomska fronta jedne velike bitke. Kad su Amerikanci odlazili u kupovinu,
sudjelovali su u stilu ivota kojeg su komunjare navodno htjele unititi. Kad su se kaleidoskopski
kupovni centri usporeivali s moskovskim sivim i praznim trgovinama, bit nije bila samo u tome da je
nama na Zapadu lako dostupan Levi's 501. U ovoj su prii nai kupovni centri predstavljali slobodu i
demokraciju, dok su njihove prazne police bile metafore kontrole i represije.
Meutim, kad je Hladni rat zavrio, a ova ideoloka pozadina bila strgnuta, isparilo je uzvieno
znaenje kupovine. Bez ideologije, kupovina je bila, pa, jednostavno, kupovina. Odgovor
korporacijskoga svijeta bio je markiranje stila ivota: pokuaj da se konzumerizam ponovno
uspostavi kao filozofska ili politika djelatnost prodajom snanih ideja umjesto pukih proizvoda.
Reklamne su kampanje poele izjednaavati Benettonove dempere s borbom protiv rasizma,
namjetaj Ikea s demokracijom a kompjutere s revolucijom.
Markiranje stila ivota je na neko vrijeme ispunilo vakuum smisla kupovine, ali to nije bilo
dovoljno da se zadovolje ambicije stare kole Hladnih ratnika. Kulturni izgnanici u svijetu kojeg su

stvorili, ovi ogoreni jastrebovi nisu proveli desetljee svoga najveeg trijumfa uivajui u novoj i
neospornoj prevlasti Amerike, nego gunajui naokolo o tome kako su Sjedinjene Drave postale
mekane, feminizirane. Bila je to orgija poputanja hirovima, koju su personificirali Oprah i Bill
Clinton.
Ali poslije 11. rujna, Povijest se vratila. Kupci su ponovno postali pjeatvo u bitki izmeu
dobra i zla, koje nosi nove Elita grudnjake s uzorkom amerike zastave i guta posebno izdanje
crvenih, bijelih i plavih M&M's bombona.
Kad ameriki politiari tjeraju svoje graane da se bore protiv terorizma kupovinom, tu se ne
radi samo o hranjenju jednoga boleljivoga gospodarstva. Radi se o tome da se svakodnevica jo
jednom ovija mitskim omotom, upravo na vrijeme za Boi.
135

Amerika nije hamburger

Pokuaj Amerike da remarkira samu sebe u inozemstvu mogao bi bili gori neuspjeh od nove
Coca-Cole
oujak 2002.
Kad je Bijela kua ocijenila da je dolo vrijeme za pristupanje problemu plime antiamerikanizma koja
raste diljem svijeta, nije potraila pomo profesionalnog diplomata. Umjesto toga je u skladu s
filozofijom Bushove administracije, prema kojoj nema niega to privatni sektor ne bi mogao uiniti
bolje od javnog, unajmila jednoga od vrhunskih brand menadera s Madison Avenue.
Kao dravna podtajnica za javnu diplomaciju i odnose s javnou, Charlotte Beers nije imala
zadatak poboljati odnose s drugim zemljama, nego izvesti generalni remont imagea Sjedinjenih
Drava u inozemstvu. Nije imala prethodnih iskustava u State Departmentu, ali je radila na najviim
mjestima u reklamnim agencijama J. Walter Thompson i Ogilvy & Mather, te je stvarala marke za sve
od psee hrane do elektrinih builica.
Sada su je zamolili da upotrijebi svoju aroliju na najveem izazovu u markiranju uope: da
proda Sjedinjene Drave i njihov rat protiv terorizma svijetu koji je sve neprijateljskije raspoloen.
Postavljanje reklamne agentice na ovaj poloaj izazvalo je neke razumljive kritike, ali dravni je
tajnik Colin L. Powell na sve njih odmahnuo rukom. Nema niega loeg u tome to smo odabrali
nekoga tko zna neto prodati. Mi prodajemo jedan proizvod. Potreban nam je netko tko moe
remarkirati ameriku vanjsku politiku, remarkirati diplomaciju. Osim toga, rekao je, nagovorila me
da kupujem riu Uncle Ben's. Zato se onda, samo pet mjeseci nakon poetka, ini da je kampanja za
novu i poboljanu Marku SAD u rasulu? Nekolicina njezinih proglasa javnim slubama bila je
raskrinkana kao poigravanje injenicama. A kad je Beers u sijenju otila na misiju u Egipat da bi
popravila ugled Sjedinjenih Drava meu arapskim tvorcima javnog mnijenja, to nije dobro
zavrilo. Muhammad Abdel Hadi, urednik u novinama Al Ahram, napustio je sastanak s Beersovom
razoaran zbog toga to se inilo da je vie zanima razgovor o neodreenim amerikim vrijednostima
nego o odreenim postupcima Sjedinjenih Drava. Koliko god im se trudili objasniti, rekao je, oni
jednostavno ne razumiju.
Nesporazum je vjerojatno nastao zbog injenice da Beers promatra otrcan meunarodni ugled
Sjedinjenih Drava kao komunikacijski problem.
136
Zbog nekog razloga, usprkos svoj globalnoj kulturi koja se izlijeva iz New Yorka, Los Angelesa i
Atlante, usprkos injenici da moete gledati CNN u Kairu, a Black Hawk Down u Mogadiu, Amerika
jo uvijek nije uspjela, prema Beersinim rijeima, doi tamo i ispriati svoju priu.
Zapravo, problem je upravo suprotan: ameriki je dravni marketing bio predjelotovoran.
kolska djeca mogu izrecitirati amerike zavjete na demokraciju, slobodu i jednake prilike, jednako
kao to mogu povezati McDonald's s obiteljskom zabavom, a Nike sa sportskim junatvom. A ona
oekuju da Sjedinjene Drave ispune svoja obeanja.
Ako su ljuta, kao to milijuni ljudi oito jesu, to je stoga to su vidjeli da su postupci Sjedinjenih
Drava iznevjerili ta obeanja. Usprkos ustrajanju predsjednika Busha na tome da su neprijatelji
Amerike ogoreni zbog njezine slobode, veina kritiara Sjedinjenih Drava zapravo ne prigovara
njihovim naznaenim naelima. Umjesto toga, ukazuju na jednostranost Sjedinjenih Drava prema
meunarodnim zakonima, na proirenje imovinskih nejednakosti, pootrenje mjera prema
doseljenicima i povrede ljudskih prava za to je najnoviji primjer zatvoreniki logor Guantanamo
Bay. Bijes ne proizlazi samo iz injenica vezanih za svaki sluaj, nego i iz jasnog sagledavanja lane
propagande. Drugim rijeima, Amerika nema problem sa svojom markom koja bi teko mogla
postati jaa nego sa svojim proizvodom.
Ponovno lansiranje Marke SAD suoava se s jo jednom, dubljom preprekom, a ona je povezana
s prirodom samoga markiranja. Uspjeno markiranje, napisao je nedavno u Advertising Age Allen
Rosenshine, predsjednik i rukovoditelj tvrtke BBDO Worldwide, zahtijeva brino izraenu poruku
koja se prenosi dosljedno i disciplinirano. Potpuno tono. Meutim, Beersova ima zadatak prodati
vrijednosti koje su duboko nepomirljive s ovom dosljednou i disciplinom demokraciju i

raznolikost. Dodajmo ovome injenicu da mnotvo najtvrih kritiara Amerike ve smatra da ih

amerika vlada prisiljava na konformizam (kostrijeei se pred izrazima poput odmetnike drave),
i ve se ini da bi se amerika kampanja remarkiranja lako mogla osvetiti, i to gadno.
Kad se u svijetu korporacija glavni ured jednom odlui za odreeni identitet marke, on se
vojnom preciznou provodi kroz sve djelatnosti tvrtke. Identitet marke moe biti skrojen tako da se
prilagodi lokalnom jeziku i kulturnim sklonostima (poput ponude ljutih umaka u meksikom
McDonald'su), ali njezine kljune karakteristike estetika, poruka, logotip ostaju nepromijenjene.
Brand menaderi vole nazivati tu dosljednost garancijom marke: to je prisega da e gdje god
se na svijetu nalazili vae iskustvo u Wal-Martu, Holiday Innu ili Disneyevom zabavnom parku biti
ugodno i pouzdano. Sve to
137
prijeti ovoj homogenosti raspruje ukupnu snagu tvrtke. Zbog toga oduevljeno reklamiranje marke
ima i drugu stranu: agresivno progonjenje svakoga tko je pokuava pokvariti, bilo krivotvorenjem
njezinih zatitnih znakova ili irenjem neeljenih informacija o njoj na internetu.
U svojoj sri, markiranje se sastoji od strogo kontroliranih jednosmjernih poruka, koje se alju u
svojem najblistavijem obliku, a zatim hermetiki zatvaraju pred onima koji bi htjeli pretvoriti taj
korporacijski monolog u drutveni dijalog. Istraivanje, kreativnost i dizajn mogu biti najvanija
orua u lansiranju snane marke ali, poslije njih, najbolje prijatelje marke predstavljaju kleveta i
zakon o autorskim pravima.
Kad brand menaderi preusmjere svoje vjetine iz svijeta korporacija u svijet politike, redovito
donose sa sobom tu fanatinu opsjednutost homogenou. Primjerice, kad su upitali Wallyja Olinsa,
suosnivaa savjetodavne tvrtke Wolff Olins, za njegovo miljenje o problemu imida Amerike,
poalio se da ljudi nemaju niti jednu jasnu predodbu o tome to zemlja predstavlja, nego imaju
desetke, ako ne i stotine predodbi koje su im na najudniji nain pomijeane u glavama. Tako ete
esto sresti ljude koji se ujedno dive Americi i vrijeaju je, ak u istoj reenici.
Iz perspektive markiranja, zasigurno bi bilo zamorno kad bismo se zatekli kako istovremeno
hvalimo i kudimo svoj praak za pranje rublja. Ali kad se radi o naem odnosu prema vladama,
pogotovo prema vladi najmonijeg i najbogatijeg naroda na svijetu, odreena je sloenost zasigurno
umjesna. Ako imate protuslovne poglede na Sjedinjene Drave divite se njihovoj kreativnosti,
primjerice, ali prezirete njihove dvostruke kriterije to ne znai da ste zbunjeni, da upotrijebimo
Olinsov izraz, nego da obraate pozornost.
Osim toga, velik dio bijesa usmjerenog prema Americi raste iz uvjerenja koje se jednako
spremno iskazuje u Argentini kao i Francuskoj, u Indiji kao i Saudijskoj Arabiji da Sjedinjene
Drave ve zahtijevaju daleko previe dosljednosti i discipline od drugih naroda da su ispod svoje
deklarativne predanosti demokraciji i suverenosti duboko netolerantne prema odstupanjima od
ekonomskog modela poznatog pod imenom Vaingtonski konsenzus. Bez obzira na to provode li se
te mjere, tako blagotvorne za inozemne ulagae, putem Meunarodnog monetarnog fonda sa
sreditem u Washingtonu ili putem meunarodnih trgovinskih ugovora, kritiari Sjedinjenih Drava
openito smatraju da amerika marka upravljanja (da ne spominjeno same amerike marke) ve ima
pretjerano jak utjecaj na svijet.
Postoji jo jedan razlog za oprez pri mijeanju logike markiranja i prakse upravljanja. Kad
kompanije pokuavaju provesti globalnu dosljednost imida, one izgledaju kao podrunice jedne
vrste. Ali kad vlade pokuavaju
138
uiniti isto, mogu izgledati izrazito autoritarno. Nije sluajnost da su u prolosti upravo politiki voe
koji su bili ponajvie zaokupljeni markiranjem sebe i svojih stranaka ujedno bili alergini na
demokraciju i raznolikost. Sjetite se Mao Ce-tungovih divovskih murala i Crvenih knjiica i, da,
sjetite se Adolfa Hitlera, ovjeka potpuno opsjednutog istoom imida: u njegovoj stranci, njegovoj
zemlji, njegovoj rasi. To je bila runa strana diktatora koji su teili prema dosljednosti marke:
centralizacija informacija, mediji koje kontrolira drava, kampovi za preodgajanje, istke disidenata i
jo mnogo gore stvari.

Demokracija, sreom, ima drugaije ideje. Za razliku od snanih marki, koje su predvidive i
disciplinirane, prava je demokracija zbrkana i neposluna, ako ne i izravno buntovna. Beers i njezini
kolege su moda uvjerili Colina Powella da kupi Uncle Ben's zato to su stvorili ugodan image marke,
ali Sjedinjene Drave nisu sainjene od identinih zrna rie, hamburgera na tekuoj vrpci ili Gapove
kaki-odjee.
Njihov najjai atribut marke, da upotrijebimo izraz iz Beersinog svijeta:" jest njihovo
prihvaanje raznolikosti, vrijednosti koju Beers sada diljem svijeta pokuava pregaziti impersonalnom
jednoobraznou, nimalo zbunjena ironijom svog postupka. Taj zadatak nije samo uzaludan, nego i
opasan: dosljednost marke i stvarna ljudska raznolikost su suprotne jedna zahtijeva jednolinost,
druga slavi razliku; jedna strahuje od svih improviziranih poruka, druga prihvaa debatu i neslaganje.
Nije udo da smo tako zbunjeni. Pokuavajui nedavno prodati Marku SAD u Pekingu,
predsjednik Bush je tvrdio da u slobodnom drutvu raznolikost nije poremeaj. Debata nije razdor.
Publika je pristojno pljeskala. Poruka bi moda bila uvjerljivija kad bi se te vrijednosti bolje
odraavale u komunikaciji Bushove administracije s izvanjskim svijetom, u njezinom imageu i, to je
vanije, u njezinim postupcima.
Jer, kako pravilno istie predsjednik Bush, raznolikost i debata su srce slobode. Ali su
neprijatelji markiranja.
139

V.

PROZORI
PREMA DEMOKRACIJI
[Gdje se traci nade pronalaze u politici
radikalne decentralizacije vlasti, koja dolazi
s planina chiapasa i iz urbanih squatova u Italiji.]

Demokratiziranje pokreta
Kad su se aktivisti okupili na prvom Svjetskom socijalnom forumu, niti jedan pojedini program
nije mogao obuhvatiti svu raznolikost
oujak 2002.
Ovdje smo da bismo pokazali svijetu da je drukiji svijet mogu!, rekao je ovjek na pozornici, a
masa od preko deset tisua ljudi gromoglasno je odobravala. Nismo klicali nekom odreenom
drukijem svijetu, nego samo mogunosti takvoga svijeta. Klicali smo predodbi da bi u teoriji
drukiji svijet mogao postojati.
Proteklih su se trideset godina probrani glavni izvrni rukovoditelji i svjetski voe sastajali u
posljednjem tjednu sijenja na jednom planinskom vrhu u vicarskoj da bi radili ono za to su
pretpostavljali da su samo oni sposobni: odluivali kako treba upravljati globalnom ekonomijom.
Klicali smo jer je, zapravo, to bio posljednji tjedan sijenja, a ovo nije bio Svjetski ekonomski forum
u Davosu u vicarskoj. Bio je to prvi godinji Svjetski socijalni forum u Porto Alegreu u Brazilu. lako
nismo bili glavni izvrni rukovoditelji ili svjetski voe, ipak smo namjeravali provesti tjedan
razgovarajui o tome kako bi trebalo upravljati globalnom ekonomijom.
Mnogi su ljudi rekli da im se inilo da se u toj prostoriji stvara povijest. Ja sam osjeala neto
manje opipljivo: kraj Kraja Povijesti. A slubeni slogan ovoga dogaaja bio je posve primjereno
Drugaiji svijet je mogu. Nakon to smo svjedoili jednoj i pol godini prosvjeda protiv Svjetske
trgovinske organizacije, Svjetske banke i Meunarodnog monetarnog fonda, Svjetski je socijalni
forum bio reklamiran kao prilika da ovaj pokret u nastajanju prestane vikati protiv ega se bori, te da
pone artikulirati za to se bori.
Ako je Seattle za mnoge ljude bio debitantska zabava jednog pokreta otpora, tada je, prema
Sorenu Ambroseu, politikom analitiaru pri organizaciji 50 Years Is Enough, Porto Alegre
debitantska zabava ozbiljnog razmiljanja o alternativama. Naglasak je bio na alternativama to
dolaze iz zemalja koje najakutnije trpe negativne posljedice globalizacije: masovnu migraciju ljudi,
proirivanje imovinskih razlika, slabljenje politike moi.
Ovo je specifino mjesto odabrano jer je u Porto Alegreu, kao i u dravi Rio Grande do Sul, na
vlasti Brazilska radnika stranka (Partido dos Trabalhadores, PT). Konferenciju je organizirala mrea
brazilskih sindikata i nevladinih organizacija, ali se PT pobrinula za najsuvremeniju opremu za
sastanke na Katolikom sveuilitu u Porto Alegreu, te platila raun za zvjezdani
143
popis govornika. Rad pod sponzorstvom progresivne vlade predstavljao je veliku promjenu za grupu
ljudi koja je navikla da je se doekuje oblacima OC-spreja, pretraivanjem do gole koe na graninim
prijelazima, te zonama u kojima je prosvjedovanje zabranjeno. U Porto Alegreu, aktiviste su doekali
srdani policajci i odbor za dobrodolicu sa slubenim transparentima ministarstva turizma.
Iako je skup bio organiziran lokalno, djelomino ga je osmislio francuski ATTAC, koalicija
sindikata, zemljoradnika i intelektualaca koja je postala najpoznatiji predstavnik antiglobalizacijskog
pokreta u glavnini Europe i Skandinavije (ATTAC je kratica za Udruenje za procjenu financijskih
transakcija za pomaganje graanima to, priznajmo, ne zvui ba najbolje u prijevodu). ATTAC su
1998. godine utemeljili Bernard Cassen i Susan George iz socijalistikog mjesenika Le Monde
Diplomatique, isprva kao kampanju za uvoenje Tobinovog poreza, prijedloga amerikog kandidata
za Nobelovu nagradu Jamesa Tobina da se uvede porez na sve spekulativne financijske transakcije.
Odraavajui svoje marksistike intelektualne korijene, grupa je izrazila nezadovoljstvo zbog manje
koherentnog fokusa antikorporacijskog pokreta u Sjevernoj Americi. Seattle je bio promaaj zbog
nemogunosti da se formira zajedniki plan, globalni savez na svjetskoj razini koji bi se borio protiv
globalizacije, kae Christophe Aguiton iz ATTAC-a, koji je pomogao u organizaciji foruma.
Na tom je mjestu u priu uao Svjetski socijalni forum: ATTAC je shvatio konferenciju kao
priliku da se poveu neki od najveih umova koji rade na alternativama neoliberalnoj ekonomskoj
politici ne samo na novim sustavima oporezivanja, nego na svemu od odrive poljoprivrede, preko
sudionike demokracije i zadrune proizvodnje, do neovisnih medija. ATTAC je vjerovao da e iz
ovoga procesa razmjene informacija nastati zajedniki plan.

Rezultat okupljanja je bilo neto mnogo sloenije jednako kaotino koliko i kohezivno, u
jednakoj mjeri raskol i jedinstvo. U Porto Alegreu se koalicija onih snaga koje se obino stavljaju pod
stijeg antiglobalizacije poela kolektivno preobraavati u pokret za demokraciju. Tijekom tog
postupka, pokret se takoer morao suoiti sa slabostima svoje vlastite interne demokracije, te postaviti
neugodna pitanja o tome kako se donose odluke na samom Svjetskom socijalnom forumu te, to je
jo vanije, na najviim razinama gdje se stvaraju planovi za sljedei krug pregovora Svjetske
trgovinske organizacije te za predloenu Ameriku zonu slobodne trgovine.
Izazov je djelomino bio u tome to organizatori nisu imali pojma o broju ljudi kojeg e privui
ovaj aktivistiki Davos. Atila Roque, koordinator brazilskoga politikog instituta IBase i lan
organizacijskog odbora, objanjava da su oni mjesecima mislili da organiziraju skup dvije tisue ljudi.
144
Tada ih se odjednom pojavilo deset tisua, a na nekim zbivanjima i vie bili su to predstavnici tisue
grupa iz 120 zemalja. Veina ovih delegata nije imala pojma u to se uputa: u organizaciju koja bi
trebala biti uzor UN-u? Ogromnu javnu raspravu? Aktivistiku politiku konvenciju? Tulum?
Rezultat je bio udan hibrid svega navedenog, zajedno s bar na sveanom otvaranju nekim
elementima ou-programa u Las Vegasu. Prvoga dana foruma, nakon to su govori zavrili, a mi
pozdravili svretak Kraja Povijesti, u dvorani su se ugasila svjetla, a na dva su velika ekrana bile
projicirane fotografije siromatva u favelama u Riju. Na pozornici se pojavio red plesaa, glava
pognutih od stida, tromo hodajui. Fotografije su polagano postale optimistinije, a ljudi na pozornici
su poeli trati, maui oruima svojega osposobljavanja: ekiima, pilama, ciglama, sjekirama,
knjigama, olovkama, kompjuterskim tipkovnicama, uzdignutim akama. U zavrnom je prizoru jedna
trudna ena sadila sjemenje sjemenje, kako nam je bilo reeno, drukijeg svijeta.
Najsnaniji dojam nesklada nije toliko izazivala injenica da je ovaj specifian anr utopijskosocijalistikog plesa bio rijetko postavljan na pozornicu nakon predstava Works Progress
Administrationa 1930-ih, nego to to je izveden s tako vrhunskim produkcijskim standardom:
savrena akustika, profesionalno osvijetljenje, slualice na kojima se pripovijedanje simultano prevodi
na etiri jezika. Svih deset tisua ljudi je dobilo male vreice sjemenja da ih posade kod kue. Bio je
to susret socijalistikog realizma i Maaka.
Forum je bio pun ovih suprotnosti izmeu revolucionarnih ideja i brazilskoga oduevljenja
kulturom slave: brkati lokalni politiari su se, u pratnji svojih glamuroznih supruga odjevenih u bijele
haljine otvorenih lea, druili s predsjednikom brazilskoga Pokreta seljaka bez zemlje, poznatom po
tome to rui ograde i zaposjeda velike komade neiskoritenog zemljita. Starica iz argentinske grupe
Majke Plaze de Mayo, s imenom svojega nestalog djeteta ispletenim na njezinom bijelom rupcu za
glavu, sjedi odmah do brazilske nogometne zvijezde koju oboavaju toliko da je njegovo prisustvo
ponukalo nekolicinu okorjelih politiara da otkinu komade svoje odjee i zahtijevaju autograme. A
Jose Bove se nije nikamo mogao pomaknuti bez reda tjelohranitelja koji su ga titili od paparazza.
Svake se veeri konferencija premjetala u amfiteatar na otvorenom, gdje su svirali glazbenici iz
raznih krajeva svijeta, ukljuujui Cuarteto Patria, jednu od kubanskih grupa koje je proslavio
dokumentarni film Wima Wendersa Buena Vista Social Club. Bilo to s Kube je ovdje vrlo popularno.
Govornici su morali samo spomenuti postojanje jednog otonog naroda da cijela dvorana pone
skandirati: Kuba! Kuba! Kuba! Mora se rei da je i skandiranje popularno: ne samo u sluaju Kube,
nego i poasnog predsjednika Radnike stranke, Luiza Inacija Lula da Silve (Lula-Lula). Jos
Bov
145
je zasluio i svoju vlastitu pjesmu: ole, ole, Bove, Bove, koja se pjeva kao stadionska nogometna
himna.
Jedna stvar koja nije bila tako popularna na Svjetskom socijalnom forumu su Sjedinjene Drave.
Svakodnevno se prosvjedovalo protiv Plana Kolumbija, zida smrti izmeu Sjedinjenih Drava i
Meksika, kao i protiv najave Georgea W. Busha da e nova vlada ukinuti inozemnu pomo grupama
koje pruaju informacije o pobaaju. U radionicama i na predavanjima mnogo se govorilo o
amerikom imperijalizmu, o tiraniji engleskog jezika. Meutim, bilo je zamjetno malo samih graana
Sjedinjenih Drava. AFL-CIO je jedva bio prisutan (njegov je predsjednik John Sweeney bio u

Davosu), a nije bilo nikoga iz National Organization for Women. ak je i Noam Chomsky, koji je
rekao da forum nudi neizmjerno vanu priliku da se okupe narodne snage, poslao samo svoju
ispriku. Organizacija Public Citizen imala je dvoje svojih ljudi u Porto Alegreu, ali je njihova
zvijezda, Lori Wallach, bila u Davosu. [Mnogo se to od ovoga promijenilo povodom drugog
Svjetskog socijalnog foruma u sijenju 2002.: Chomsky je bio prisutan, kao i Wallach, zajedno s
veim kontingentom amerikih aktivista.]
Gdje su Amerikanci?, pitali su ljudi, ekajui u redovima za kavu ili internet. Bilo je mnogo
teorija. Neki su krivili medije: ameriki tisak nije izvjetavao o ovom dogaaju. Meu tisuu i pol
registriranih novinara, moda je bilo deset Amerikanaca, a vie od pola njih je bilo iz Neovisnih
medijskih centara. Neki su krivili Busha: forum je odran tjedan dana nakon njegove inauguracije, to
je znailo da je veina amerikih aktivista bila previe zauzeta prosvjedima zbog ukradenih izbora da
bi uope razmiljala o odlasku u Brazil. Drugi su krivili Francuze: mnotvo amerikih grupa uope
nije znalo za ovaj dogaaj, djelomice zbog toga to se meunarodnim povezivanjem uglavnom bavio
ATTAC kojemu, priznao je Christophe Aguiton, trebaju bolje veze s anglosaskim svijetom.
Veina je ipak krivila same Amerikance. To je djelomice odraz amerike uskogrudnosti,
rekao je Peter Marcuse, profesor urbanistikog planiranja na Sveuilita Columbia i govornik na
forumu. To je poznata pria: ako se neto ne dogaa u Sjedinjenim Dravama, ako nije na engleskom,
ako to ne organiziraju amerike grupe, to ne moe biti toliko vano a kamoli biti nastavak Bitke za
Seattle.
Prole je godine Thomas Friedman, kolumnist New York Timesa, napisao iz Davosa: Svake
godine na Svjetskom ekonomskom forumu postoji zvijezda ili tema koja se izdvaja internet-tvrtke,
azijska kriza. Prole je godine, prema Friedmanu, zvijezda Davosa bio Seattle. Porto Alegre je takoer
imao zvijezdu; bila je to, bez sumnje, demokracija: to se zbilo s njom? Kako je moemo dobiti
natrag? I zato nema vie demokracije na samoj konferenciji?
146
Na radionicama ili raspravama, globalizacija je bila definirana kao masovni transfer dobara i
znanja iz javnog u privatni sektor patentiranjem ivota i sjemenja, privatizacijom vode i
koncentriranjem vlasnitva poljoprivrednih povrina. Razgovor o ovim stvarima u Brazilu znaio je da
se ovi problemi ne predstavljaju kao okatni novi izumi dosad nepoznatog fenomena pod imenom
globalizacija kako je esto sluaj na Zapadu nego kao dio niza kolonizacije, centralizacije i
gubitka samoodreenja koji je poeo prije vie od pet stoljea.
Ova je posljednja faza trine integracije znaila da su vlast i mo odluivanja sada prenesene na
toke koje su jo udaljenije od mjesta na kojima se posljedice tih odluka osjeaju, dok se u isto
vrijeme sve vei financijski tereti prebacuju na velike i male gradove. Stvarna se mo premjestila s
lokalne na dravnu razinu, sa dravne na narodnu, s narodne na meunarodnu, sve do toke u kojoj
predstavnika demokracija znai glasovanje svakih nekoliko godina za politiare koji koriste taj
mandat da bi predali nacionalnu vlast WTO-u i MMF-u.
Reagirajui na tu globalnu krizu predstavnike demokracije, forum je pokuao izraditi nacrt
moguih alternativa, ali ubrzo su iskrsla neka prilino duboka pitanja. Je li ovo pokret koji pokuava
nametnuti svoju vlastitu, humaniju marku globalizacije, s nadzorom nad globalnim financijama i
veom razinom demokracije i transparentnosti u meunarodnom upravljanju? Ili je to pokret koji se
naelno protivi centralizaciji i prenoenju vlasti, koji je podjednako kritian prema jednoobraznoj
ljeviarskoj ideologiji kao i prema receptima za McVladu koje proizvode forumi poput onoga u
Davosu? Lijepo je bodriti mogunost drugaijeg svijeta ali je li cilj jedan konkretan drugaiji svijet,
ve zamiljen, ili se, kako kau zapatisti, radi o svijetu u kojemu postoji mogunost mnotva
svjetova?
Oko ovih pitanja nije bilo konsenzusa. inilo se da se neke grupe, one koje imaju veze s
politikim strankama, zagovaraju formiranje ujedinjene meunarodne organizacije ili stranke, te ele
da forum ispostavi slubeni manifest koji bi mogao postati nacrt za vladu. Drugi, oni koji rade izvan
tradicionalnih politikih kanala te nerijetko koriste direktnu akciju, manje su zagovarali neku
jedinstvenu viziju, a vie ope pravo na samoodreenje i kulturnu razliitost.
Atila Roque je bio jedan od onih ljudi koji su uvjerljivo dokazivali da forum ne bi trebao
pokuavati proizvesti jedan jedini niz politikih zahtjeva. Pokuavamo slomiti uniformnost

razmiljanja, a to se ne moe uiniti predlaganjem jo jednog uniformnog naina razmiljanja.

Iskreno, meni ne nedostaje vrijeme kad smo svi bili u Komunistikoj partiji. Moemo postii viu
razinu konsolidacije planova, ali ne mislim da bi se graansko drutvo trebalo organizirati kao
stranka.
147
Na kraju, konferencija nije govorila jednim glasom, nije bilo jedne slubene izjave, iako su
postojali deseci neslubenih. Umjesto sveobuhvatnih nacrta za politiku promjenu, ukazali su se traci
lokalnih demokratskih alternativa. Pokret seljaka bez zemlje vodio je delegate na jednodnevne izlete
na prisvojeno zemljite koje se koristi za odrivu poljoprivredu. A bila je tu i iva alternativa samog
Porto Alegrea: grad je postao reprezentativan primjer sudionike demokracije kojega se prouava
diljem svijeta. U Porto Alegreu demokracija nije uljudna djelatnost davanja glasova, to je aktivan
proces, koji se zbiva na neregularnim sastancima gradskoga vijea. Teite programa Radnike
stranke jest neto to se zove sudioniki budet, sustav koji doputa graanima izravno sudjelovanje
u dodjeljivanju oskudnih gradskih sredstava. Kroz mreu vijea okupljenih oko odreenog susjedstva
ili problema, stanovnici direktno glasuju o tome koje e ceste biti poploane i koji e domovi zdravlja
biti izgraeni. U Porto Alegreu, ovaj je prijenos vlasti donio rezultate koji su zrcalna suprotnost
globalnim privrednim trendovima. Primjerice, umjesto smanjivanja javnih usluga za siromane, to je
sluaj gotovo svagdje drugdje, grad je znatno poveao sredstva za te usluge. A umjesto spirale
cinizma i dezertiranja glasaa, demokratsko se sudjelovanje poveava svake godine.
U ovom se gradu razvija novi model demokracije u kojem ljudi ne ele jednostavno predati
kontrolu dravi, rekla je na forumu britanska spisateljica Hilary Wainwright. Izazov jest kako to
proiriti na nacionalnu i globalnu razinu?
Moda preobraavanjem antikorporacijskog pokreta u pokret za demokraciju koji brani pravo
lokalnih zajednica da osmiljavaju svoje kole, vode i okoli, te da upravljaju njima. U Porto Alegreu
se inilo da je najuvjerljiviji odgovor meunarodnom neuspjehu predstavnike demokracije upravo
ovaj radikalan oblik lokalne sudionike demokracije, u velikim i malim gradovima gdje se apstrakcije
globalne ekonomije pretvaraju u svakodnevni problem beskunitva, zagaenja vode, pretrpanih
zatvora i kola bez sredstava. Naravno, to se mora dogoditi u kontekstu narodnih i meunarodnih
standarda i sredstava. Meutim, inilo se da ono to organski raste iz Svjetskog socijalnog foruma
(usprkos najveem trudu nekih organizatora) nije bio pokret koji se bori za jednu globalnu vladu, nego
vizija bolje povezane meunarodne mree vrlo lokalnih inicijativa, koje su utemeljene na izravnoj
demokraciji.
Tema demokracije se nije javljala samo na javnim raspravama i u radionicama, nego i na
hodnicima i na raskalaenim nonim sastancima u omladinskom kampu. Ovdje predmet razgovora
nije bio demokratiziranje upravljanja svijetom, pa ak niti odluivanja na gradskoj razini nego neto
puno neposrednije: bjelodan demokratski deficit samoga Svjetskog socijalnog
148
foruma. Na jednoj razini, forum je bio izvanredno otvoren: svatko tko je htio mogao je prisustvovati
kao delegat, bez ogranienja broja pristupnika. A bilo koja grupa koja je eljela odrati radionicu
sama ili s drugom grupom jednostavno je trebala dostaviti ime organizacijskom odboru prije negoli
je program bio tiskan.
Ali ponekad se istovremeno odravalo ezdeset ovakvih radionica, dok zbivanjima na glavnoj
sceni, gdje se moe odjednom osloviti preko tisuu delegata, nisu dominirali aktivisti, nego politiari i
znanstvenici. Neki su odrali poticajna izlaganja, dok se inilo da su neki drugi bolno odsutni: nakon
puta u trajanju od osamnaest ili vie sati da bi se prisustvovalo forumu, malo je kome trebalo rei da je
globalizacija sporno pitanje. Nije pomoglo niti to to su tim javnim raspravama dominirali mukarci
u pedesetim godinama, meu kojima je bilo previe bijelaca. Nicola Bullard, zamjenica ravnatelja
organizacije Focus on the Global South iz Bangkoka, napola se naalila da je prva tiskovna
konferencija izgledala kao Posljednja veera: dvanaest mukaraca u prosjenoj dobi od pedeset i
dvije godine. A vjerojatno nije bila najbolja ideja napraviti VIP-sobu, enklavu mira i luksuza
rezerviranu samo za uzvanike, od stakla. Takvo je uvredljivo razdvajanje razina usred svih tih pria o

vladavini naroda poelo kripati otprilike u trenutku kad je u omladinskom kampu nestalo toaletpapira.
Ove su tegobe simbolino predstavljale jedan vei problem. Organizacijska je struktura foruma
bila toliko neprozirna da je bilo gotovo nemogue shvatiti kako se donose odluke, ili pronai nain da
se te odluke preispitaju. Nije bilo otvorenih plenarnih skupova, niti prilike za glasovanje o strukturi
buduih zbivanja. S obzirom na odustvo transparentnog procesa, iza kulisa su buknuli vatreni ratovi
izmeu marki nevladinih organizacija oko toga ije e zvijezde dobiti najvie medijskog prostora,
tko e dobiti pristup tisku, te koga e se gledati kao stvarne voe ovoga pokreta.
Do treega su dana frustrirani delegati ve poeli initi ono to najbolje znaju: prosvjedovati.
Bilo je povorki i manifesta bar est njih. Preoptereeni organizatori foruma su optueni za sve od
reformizma do rasizma.
Kontingent Antikapitalistike mladei ih je optuio za ignoriranje vane uloge koju je direktna
akcija odigrala u izgradnji pokreta. Njihov je manifest osudio konferenciju kao prevaru koja koristi
sladunjav jezik demokracije da bi izbjegla otriju diskusiju o klasama. PSTU, otcijepljena frakcija
Radnike stranke, poela je prekidati govore o mogunosti drugaijeg svijeta glasnim skandiranjem:
Drugaiji svijet nije mogu dok ne unitite kapitalizam i ne uvedete socijalizam! (Zvualo je mnogo
bolje na portugalskom.)
Neke od ovih kritika nisu bile potene. Forum je ugostio izvanredan raspon razliitih pogleda, i
upravo je zbog te raznolikosti bilo nemogue izbjei
149
sukobe. Okupljanjem grupa koje imaju toliko razliita poimanja vlasti sindikate, politike stranke,
nevladine organizacije, anarhistike uline prosvjednike i poljoprivredne reformiste Svjetski je
socijalni forum samo uinio vidljivima one napetosti koje uvijek lee tik ispod povrine ovih krhkih
koalicija.
Ali druga su pitanja bila opravdana i imaju implikacije koje doseu mnogo dalje od ove
jednotjedne konferencije. Kako se donose odluke u ovom pokretu sastavljenom od pokreta? Tko,
primjerice, odluuje koji e predstavnici graanskog drutva ii iza pletene ice u Davosu dok se
prosvjednike zadrava vani vodenim topovima? Ako je Porto Alegre bio anti-Davos, zato su neka od
najpoznatijih lica oporbe bila na dijalozima u Davosu?
I kako odluujemo je li na cilj nastojati uvesti socijalne klauzule o radu i okoliu u
meunarodne ugovore, ili pokuati oboriti ugovore u cijelosti? Ova je rasprava koja je ranije bila
teorijska, jer su se korporacije toliko snano opirale socijalnim klauzulama sada hitna. Industrijski
predvodnici Sjedinjenih Drava, ukljuujui Caterpillar i Boeing, aktivno zagovaraju povezivanje
trgovine s klauzulama o radu i okoliu, ne zato to ele povisiti standarde, nego zato to vjeruju da
takva povezivanja mogu pokrenuti s mrtve toke kongresnu raspravu o ovlastima za ubrzane
trgovinske pregovore. Kad zagovaraju socijalne klauzule, potpomau li nehotice sindikati i borci za
zatitu okolia napredak takvih pregovora, procesa koji e ujedno otvoriti vrata privatizaciji usluga
poput vodoopskrbe, te agresivnijoj zatiti patentiranih lijekova? Treba li cilj biti dodavanje elemenata
ovim trgovinskim ugovorima, ili izostavljanje cijelih njihovih sekcija vode, poljoprivrede, kontrole
hrane, patenata lijekova, obrazovanja, zdravstva? Walden Bello, izvrni ravnatelj organizacije Focus
on the Global South, nedvosmislen je po tom pitanju. WTO se ne moe reformirati, rekao je na
forumu, i nastojanje da se provede reforma predstavlja strano rasipanje novca. Klauzule o radu i
okoliu e samo ojaati organizaciju koja je ve previe mona.
Treba povesti ozbiljnu raspravu o strategiji i postupku, ali teko je predvidjeti kako e se ona
odvijati bez potpunog zaustavljanja pokreta ija je najvea snaga do sada bila njegova agilnost.
Anarhistike su se skupine, iako fanatine po pitanju postupka, sklone opirati naporima da se pokret
strukturira ili centralizira. Meunarodni forum o globalizaciji trust mozgova sjevernoamerike
strane pokreta -nije transparentan u odluivanju, niti odgovoran irokom lanstvu, ak i ako veina
njegovih najvidljivijih lanova jesu. U meuvremenu, nevladine organizacije koje bi inae mogle
suraivati nerijetko se meusobno natjeu za publicitet ili sredstva. A tradicionalne politike strukture
utemeljene na lanstvu, poput stranaka i sindikata, svedene su na sporednu ulogu u ovim irokim
aktivistikim mreama.
150

Moda je prava pouka iz Porto Alegrea to da prvo treba rijeiti pitanje demokracije i
odgovornosti na manjim, prilagodljivijim razinama unutar lokalnih zajednica i koalicija, te u
pojedinanim organizacijama. Bez ovoga temelja, nema mnogo nade da e se ostvariti zadovoljavajui
demokratski proces kad netko baci deset tisua aktivista s potpuno razliitim pozadinama na jedan
sveuilini kampus. Postalo je jasno da ako jedini za iza kojega ova disparatna koalicija moe stati
jest za demokraciju, tada demokracija unutar pokreta mora postati najvei prioritet. Poziv na
mobilizaciju iz Porto Alegrea jasno kae da mi prkosimo eliti i njihovim nedemokratskim procesima,
koje simbolizira Svjetski ekonomski forum u Davosu. Veina se delegata sloila da se jednostavno
ne moe vikati Elitisti! iz staklene kue ili staklenog VIP-salona.
Usprkos trenucima otvorene pobune, Svjetski je socijalni forum zavrio jednako euforino kao
to je i zapoeo. Bilo je klicanja i skandiranja, a najglasnije je bilo kad je organizacijski odbor objavio
da e Porto Alegre ponovno biti domain foruma sljedee godine. Avion koji je 30. sijenja letio iz
Porto Alegrea u Sao Paulo bio je pun delegata opremljenih od glave do pete robom s oznakama
konferencije majicama kratkih rukava, baseball-kapama, alicama i torbama koja je nosila
utopijski slogan Drukiji svijet je mogu. Poslije konferencije to moda nije neobino, ali uinilo
mi se vrijednim spomena da je par koji je sjedio preko puta mene jo uvijek nosio svoje oznake s
imenima s foruma. Kao da su eljeli ostati u tom svijetu snova koliko god dugo mogu, bez obzira na
sve njegove nesavrenosti, prije nego se razdvoje da bi presjeli na letove za Newark, Pariz, Mexico
City, i utonuli u mete uurbanih poslovnih ljudi, Guccijevih torbi osloboenih carine, te burzovnih
vijesti na CNN-u.
151

Pobuna u Chiapasu
Subcomandante Marcos i zapatisti pripremaju revoluciju koja se vie oslanja na rijei nego na
metke
oujak 2001.
Prije mjesec dana, dobila sam e-mail od Grega Ruggiera, izdavaa knjige Our Word Is Our Weapon,
zbirke zapisa Subcomandantea Marcosa, glasnogovornika Zapatistike narodnooslobodilake vojske u
Chiapasu u Meksiku. Napisao je da zapatistiki zapovjednici kreu u karavan prema Mexico Cityju, te
da je taj dogaaj ekvivalent Maru na Washington Martina Luthera Kinga Jr.. Dugo sam buljila u tu
reenicu. Vidjela sam odlomak Kingovog govora koji zapoinje rijeima imam jedan san moda
deset tisua puta, iako obino na reklamama kojima se prodaju investicijski fondovi ili na vijestima na
kablovskoj televiziji. Poto sam odrasla nakon to je povijest zavrila, nisam mislila da bih moda
mogla vidjeti povijesni trenutak (s velikim P) koji bi se s tim mogao usporediti.
Odjednom sam bila na telefonu, nazivajui avionske kompanije, otkazujui dogovore,
smiljajui sulude isprike, mumljajui o zapatistima i Martinu Lutheru Kingu Jr. Koga je briga to sve
to nije imalo smisla? Znala sam samo da moram biti u Mexico Cityju 11. oujka, na dan kad su prema
rasporedu Marcos i zapatisti trebali pristii u velikom stilu.
Sada bi bio dobar trenutak da priznam da nikada nisam bila u Chiapasu. Nikada nisam
hodoastila u dunglu Lacandon. Nikada nisam sjedila u blatu i magli u La Realidadu. Nikada nisam
preklinjala, uvjeravala ili se pretvarala da bih dobila audijenciju kod Subcomandantea Marcosa,
maskiranog ovjeka, bezlinog lica meksike Zapatistike narodnooslobodilake vojske. Poznajem
ljude koji jesu. Mnotvo njih. Godine 1994. tijekom ljeta nakon zapatistikog ustanka, karavani za
Chiapas su bili posljednja moda u sjevernoamerikim aktivistikim krugovima: prijatelji su se
okupljali i skupljali novce za rabljene kombije, punili ih namirnicama, a zatim vozili prema jugu do
San Cristobal de las Casasa i ostavljali ih za sobom. U to vrijeme nisam mnogo obraala pozornost na
sve to. Tada je zapatistika manija sumnjivo sliila samo jo jednoj prilici za aktiviranje ljeviara s
osjeajem krivice i fetiem za Latinsku Ameriku: jo jedna marksistika pobunjenika vojska, jo
jedan mao voa, jo jedna prilika da se putuje na jug i kupuje arene tkanine. Nismo li ve uli tu
priu? Nije li loe zavrila?
Ali ovaj je zapatistiki karavan zbog neega drugaiji. Kao prvo, on se ne zaustavlja u San
Cristobal de las Casasu, on tamo poinje krivudajui po
152
meksikoj unutranjosti prije negoli konano stigne u sredite Mexico Cityja. Karavan, kojemu je
meksiki tisak dao nadimak Zapatour, predvodi vijee dvadeset etiri zapatistika komandanta u
punim uniformama i s maskama (iako bez oruja}, ukljuujui i samog Subcomandante Marcosa.
Zapatouru treba dobro osiguranje, jer je neuveno da zapatistika komanda putuje bilo kamo izvan
Chiapasa (a du puta postoje odmetnici od zakona koji prijete smrtonosnim obraunom s Marcosom).
Crveni kri je odbio taj posao, pa zatitu prua nekoliko stotina talijanskih aktivista koji sebe nazivaju
Ya Basta! (to znai to je dosta, dosta je!), prema prkosnom izrazu upotrijebljenom u zapatistikoj
objavi rata. (Na kraju su osiguranje pruile lokalne grupe.) Stotine studenata, malih zemljoradnika i
aktivista pridruili su se putujuoj predstavi, a tisue ih pozdravljaju du ceste. Za razliku od onih
starih posjetitelja Chiapasu, ovi putnici ne govore da su tamo jer su solidarni sa zapatistima, nego
zato jer jesu zapatisti. Neki ak tvrde da su sam Subcomandante Marcos kau potpuno zbunjujui
radoznale novinare: Svi smo mi Marcos.
Moda bi samo ovjek koji nikada ne skida svoju masku, koji krije svoje pravo ime, mogao
povesti ovaj karavan odmetnika, pobunjenika, usamljenika i anarhista na taj dvotjedni put. Radi se o
ljudima koji su se nauili kloniti karizmatinih voa s jednoobraznim ideologijama. Ovo nisu
stranaki lojalisti: ovo su lanovi grupa koje se ponose svojom autonomijom i odsustvom hijerarhije.
A ini se da je Marcos sa svojom crnom vunenom maskom, prodornim oima i lulom anti-voa
kao skrojen za ovo sumnjiavo, kritino drutvo. Ne samo da odbija pokazati svoje lice, potkopavajui
(i istovremeno poveavajui) svoju vlastitu slavu Marcosova pria je pria ovjeka koji nije postao

voa tako to se razmetao svojim uvjerenjima, nego tako to se suprotstavljao politikoj nesigurnosti,
tako to je uio vjerovati i slijediti.
Iako ne postoji mnogo dokaza o stvarnom Marcosovom identitetu, najee ponavljana legenda
koja ga okruuje ide ovako: urbanog marksistikog intelektualca i aktivista Marcosa traila je drava,
pa vie nije bio siguran u gradovima. Pobjegao je u planine u Chiapasu u jugoistonom Meksiku, pun
revolucionarne retorike i samopouzdanja, da bi tamo preobratio siromane starosjedilake mase na
ideju oruane revolucije proletarijata protiv buroazije. Rekao im je da se radnici svijeta moraju
ujediniti, a Maje su samo buljili u njega. Rekli su mu da oni nisu radnici, a da, osim toga, zemlja nije
vlasnitvo, nego srce njihove zajednice. Doivjevi neuspjeh kao marksistiki misionar, Marcos
uranja u kulturu Maja. to je vie uio, sve je manje znao. Iz ovoga je procesa nastala nova vojska,
EZLN, Zapatistika narodnooslobodilaka vojska, koju nije kontrolirala elita gerilskih komandanata,
nego same zajednice, putem tajnih vijea i otvorenih skupova. Naa je vojska,
153
kae Marcos, postala sablanjivo indijanska. To je znailo da on nije komandant koji izvikuje
nareenja, nego subcomandante, provodnik volje vijea. Njegove su prve rijei, u njegovoj novoj
ulozi, bile: Kroz mene govori volja Zapatistike narodnooslobodilake vojske. Potinjavajui se jo
dalje, Marcos kae onima koji ga trae da on nije voa, nego je njegova crna maska zrcalo koje
odraava svaku od njihovih vlastitih borbi. Veli da je zapatist bilo tko tko se bilo gdje bori protiv
nepravde; kae: Mi smo vi. Najpoznatija je izjava koju je dao jednom novinaru: Marcos je
homoseksualac u San Franciscu, crnac u Junoj Africi, Azijat u Europi, Chicano13 u San Ysidru,
anarhist u panjolskoj, Palestinac u Izraelu, Maja Indijanac na ulicama San Cristobala, idov u
Njemakoj, Ciganin u Poljskoj, Mohawk u Quebecu, pacifist u Bosni, usamljena ena na metrou u 10
sati naveer, seljak bez zemlje, lan bande u sirotinjskim etvrtima, nezaposlen radnik, nezadovoljan
student te, naravno, zapatist u planinama.
Ova ne-osoba, pie Juana Ponce de Leon, koja je uredila Marcosove zapise, omoguava
Marcosu da postane govornik starosjedilakih zajednica. Proziran je, a ujedno reprezentativan. Ipak,
paradoks Marcosa i zapatista jest da to da se usprkos maskama, impersonalnosti, tajanstvenosti oni
bore za neto suprotno anonimnosti za pravo da se bude vien. Kad su zapatisti 1994. podigli oruje
i rekli Ya basta!, bila je to pobuna protiv njihove nevidljivosti. Poput tolikih drugih koje je
globalizacija ostavila za sobom, Maje iz Chiapasa su ispali s gospodarske karte: Dolje u gradovima,
objavila je komanda EZLN-a, nismo postojali. Nai su ivoti bili manje vrijedni od strojeva ili
ivotinja. Bili smo poput kamenja, poput korijenja kraj puta. Bili smo uutkani. Nismo imali lica.
Oni se naoruavanjem i maskiranjem, kako objanjavaju, nisu pridruivali nekakvom borgovskom
svemiru nalik na Zvjezdane staze, gdje se ljudi bez identiteta bore za zajedniku stvar. Prisiljavali su
svijet da prestane ignorirati njihove neprilike, te da pogleda u njihova odavno zanemarivana lica.
Zapatisti su glas koji se naoruava da bi ga se ulo. Lice koje se skriva da bi bilo vieno.
U meuvremenu, sam Marcos navodna ne-osoba, provodnik, zrcalo pie tonom koji je tako
osoban i poetian, tako potpuno i nepogreivo njegov, da neprestano potkopava i rui anonimnost koja
proizlazi iz njegove maske i pseudonima. Nerijetko se govori da je najbolje oruje zapatista bio
internet, ali njihovo je istinsko tajno oruje bio njihov jezik. U knjizi Our Word Is Our Weapon,
itamo manifeste i ratne poklie koji su ujedno pjesme, legende i rifovi. Iza maske izranja jedan lik,
jedna osoba. Marcos je revolucionar koji urugvajskom piscu Eduardu Galeanu pie duga, meditativna
pisma o znaenju tiine, opisuje kolonijalizam kao niz loe isprianih loih viceva, citira Lewisa
Carrolla, Shakespearea i Borgesa. Pie da se otpor zbiva u svakom trenutku u kojem se bilo koji
mukarac ili ena pobune do
154
toke trganja odjee koju im je skrojila rezignacija, a koju je cinizam obojao u sivo. A koji zatim
alje hirovite lane telegrame cijelom graanskom drutvu: SIVI SE NADAJU POBJEDI STOP
HITNO POTREBNA DUGA.
ini se da je Marcos savreno svjestan sebe kao neodoljivog romantinog junaka. On je slian
inverziji nekog lika Isabel Allende ne siromani seljak koji postaje marksistiki pobunjenik, nego
marksistiki intelektualac koji postaje siromani seljak. On se igra s tim likom, koketira s njim,

govorei da ne smije otkriti svoj stvarni identitet jer se boji da e razoarati svoje oboavateljice.
Moda se plaei da ta igra pomalo izmie kontroli, Marcos je odabrao ovogodinje Valentinovo da
objavi loe vijesti: oenjen je i duboko zaljubljen, a njezino ime je La Mar (More to bi drugo
moglo biti?).
Ovaj je pokret savreno svjestan snage rijei i simbola. Skupina od dvadeset etiri zapatistika
komandanta izvorno je namjeravala sveano ui u Mexico City jaui na konjima, poput
starosjedilakih konkvistadora (na kraju su se odluili za kamion s prikolicom punom sijena).
Meutim, karavan nije samo simbolian. Njihov je cilj osloviti meksiki Kongres i zahtijevati da
zakonodavci odobre Povelju o pravima starosjedilaca, zakon koji je nastao tijekom neuspjenih
mirovnih pregovora zapatista s bivim meksikim predsjednikom Ernestom Zedillom. Njegov
novoizabrani nasljednik Vicente Fox, poznat po tome to se tijekom izborne kampanje hvalio da moe
rijeiti problem zapatista za petnaest minuta, zahtijevao je sastanak s Marcosom, ali su ga do sada
odbijali. Tek kad se odobri povelja, kae Marcos, tek kad se jo vojnih postrojbi povue s teritorija
zapatista, tek kad se oslobode svi zapatistiki politiki zatvorenici. Marcosa su i prije varali, pa
optuuje Foxa za insceniranje simulacije mira prije negoli su mirovni pregovori uope ponovno
poeli.
Cijela ova borba za poloaje jasno pokazuje da se u odnosima moi u Meksiku neto radikalno
promijenilo. Zapatisti imaju glavnu rije to je znaajno, jer su izgubili naviku govoriti orujem.
Ono to je zapoelo kao mala, oruana pobuna, pretvorilo se tijekom posljednjih sedam godina u neto
to je danas slinije masovnom pokretu za mir. Taj je pokret pomogao ruenju korumpirane
sedamdesetjednogodinje vladavine Institucionalne revolucionarne stranke, te smjestio prava
starosjedilaca u sredite dnevnog reda meksike politike.
To je razlog zbog kojeg se Marcos ljuti kad ga promatraju kao samo jo jednog tipa s pitoljem:
Koja je druga gerilska vojska uspjela organizirati nacionalni demokratski pokret, graanski i
miroljubiv, uinivi oruanu borbu beskorisnom?, pita on. Koja druga gerilska vojska pita svoje
pristalice to treba uiniti prije negoli to uini? Koja se druga gerilska vojska borila
155
za ostvarenje demokratskog prostora, a nije nakon toga preuzela vlast? Koja se druga gerilska vojska
vie oslanjala na rijei nego na metke?
Zapatisti su odabrali 1. sijenja 1994., dan kad je Sjevernoameriki sporazum o slobodnoj
trgovini stupio na snagu, za objavu rata meksikoj vojsci, podiui ustanak i nakratko preuzimajui
kontrolu grada San Cristobal de las Casas, te jo pet mjesta u Chiapasu. Poslali su priopenje u kojem
se objanjava da bi NAFTA, koja je zabranila subvencije starosjedilakim poljoprivrednim
zadrugama, predstavljala zajedniko pogubljenje etiri milijuna starosjedilakih Meksikanaca u
Chiapasu, najsiromanijoj pokrajini u zemlji.
Prolo je gotovo stotinu godina od trenutka u kojem je meksika revolucija obeala vratiti
zemlju starosjediocima kroz agrarnu reformu; nakon svih tih prekrenih obeanja, NAFTA je
jednostavno bila kap koja je prelila au. Mi smo proizvod pet stotina godina borbe... ali danas
kaemo 'Ya basta!' to je dosta, dosta je! Pobunjenici su se nazvali zapatistima, uzevi ime prema
Emilianu Zapati, pogubljenom junaku revolucije 1910. koji se, zajedno s vojskom seljaka i sirotinje,
borio za to da se zemlja u vlasnitvu velikih zemljoposjednika vrati starosjediocima i seoskim
zemljoradnicima. Tijekom sedam godina nakon to su nahrupili na pozornicu, zapatisti su poeli
istovremeno predstavljati dvije sile: kao prvo, pobunjenike koji se bore protiv mukotrpnog siromatva
i ponienja u planinama Chiapasa te, povrh toga, teoretiare novoga pokreta, drugaijeg naina
razmiljanja o vlasti, otporu i globalizaciji. Ova teorija zapatizam ne obre naopako samo klasinu
gerilsku taktiku, nego i ljeviarsku politiku.
Godina sam promatrala kako se zapatistike ideje ire kroz aktivistike krugove, prenose se iz
druge ili tree ruke: neki izraz, nain voenja sastanka, metafora koja vam preokrene nain
razmiljanja. Za razliku od klasinih revolucionara koji propovijedaju kroz megafone ili s govornica,
Marcos je proirio zapatistiku rije zagonetkama i dugim, pregnantnim utnjama. Revolucionari koji
ne ele vlast. Ljudi koji moraju skrivati lica da bi bili vieni. Svijet u kojem postoji mnotvo svjetova.
Pokret u kojemu postoji jedno ne i mnoga da.

Ovi izrazi isprva izgledaju jednostavno, ali ne dajte se zavarati. Oni znaju kako prodrijeti u
svijest, pojaviti se na udnim mjestima, ponavljati se dok ne poprime neku kvalitetu istine ali ne
apsolutne istine: jedne istine, kako bi rekli zapatisti, u kojoj je mnotvo istina. U Kanadi, ustanak
starosjedilaca uvijek simbolizira blokada: fizika barijera koja suzbija irenje igralita za golf na
prostor starosjedilakog groblja, koja zaustavlja izgradnju hidroelektrane ili spreava sjeu prastare
ume. Zapatistiki je ustanak bio nov nain zatite zemlje i kulture: umjesto iskljuivanja svijeta,
zapatisti su
156
irom otvorili vrata i pozvali svijet unutra. Chiapas je bio preobraen, usprkos svojem siromatvu,
usprkos stalnoj vojnoj opsadi, u globalno mjesto okupljanja za aktiviste, intelektualce i starosjedilake
grupe.
Od svojega prvog priopenja, zapatisti su pozivali meunarodnu zajednicu da nadgleda i
regulira nae bitke. Ljeto poslije ustanka, ugostili su Narodnu demokratsku konvenciju u dungli;
prisustvovalo je est tisua ljudi, uglavnom iz Meksika. Godine 1996. su ugostili prvi Encuentro za
humanost i protiv neoliberalizma. Oko tri tisue aktivista doputovalo je u Chiapas da bi se susrelo s
drugima, koji su doli iz cijeloga svijeta.
Sam Marcos predstavlja mrea u liku jednog ovjeka: on je kompulzivni komunikator koji
neprestano uspostavlja kontakte i povezuje borbe protiv razliitih problema. Njegova su priopenja
ispunjena popisima grupa za koje zamilja da su saveznici zapatistima: vlasnici malih trgovina,
umirovljenici i invalidi, kao i radnici i seljaci. Pie pisma politikim zatvorenicima Mumia AbuJamalu i Leonardu Peltieru. Dopisuje se s nekim od najpoznatijih latinoamerikih romanopisaca. Pie
pisma adresirana na sve ljude svijeta.
Kad je ustanak zapoeo, vlada je namjeravala omalovaiti cijeli incident kao lokalni problem,
etniki sukob kojega je lako obuzdati. Strateka je pobjeda zapatista znaila promjenu uvjeta: ustrajati
na tome da se ono to se dogaa u Chiapasu ne moe otpisati kao ograniena etnika borba, da je
ona ujedno specifina i univerzalna. Uinili su to tako to kao svoga neprijatelja nisu jasno imenovali
samo meksiku dravu, nego i niz ekonomskih pravila poznat kao neoliberalizam. Marcos je inzistirao
na tome da su siromatvo i oaj u Chiapasu samo uznapredovala verzija neega to se dogaa diljem
svijeta. Ukazao je na ogroman broj ljudi koje napredak ostavlja za sobom, a ija su zemljita i rad
uinili taj napredak moguim. Nova podjela svijeta iskljuuje 'manjine', rekao je Marcos.
Starosjedilake narode, mlade, ene, homoseksualce, lezbijke, ljude obojene koe, doseljenike,
radnike, seljake; vlast prikazuje veinu koja nastanjuje podrume svijeta kao potronu robu. Podjela
svijeta iskljuuje veinu.
Zapatisti su poveli otvorenu pobunu kojoj se svatko mogao pridruiti, sve dok je o sebi
razmiljao kao o izopeniku, o dijelu veine u sjeni. Po opreznim procjenama, u ovom trenutku
postoji etrdeset i pet tisua internet-siteova povezanih uz zapatiste, stvorenih u dvadeset i est
zemalja. Marcosova su priopenja dostupna na barem etrnaest jezika. A tu je i zapatistika kuna
radinost: crne majice kratkih rukava sa crvenim petokrama, bijele majice na kojima je crnom bojom
otiskano EZLN. Tu su baseball-kape, crne EZLN skijake maske, lutke i sitna roba koju proizvode
Maje. Postoje posteri, ukljuujui jedan na kojemu je Comandante Ramona, omiljeni matrijarh EZLNa, prikazana kao Mona Lisa.
157
A uinak zapatista daleko nadilazi tradicionalnu solidarnost i podrku. Mnogi koji su
prisustvovali prvim encuentros kasnije su odigrali kljune uloge u prosvjedima protiv Svjetske
trgovinske organizacije u Seattleu i Svjetske banke i MMF-a u Washingtonu, pristigavi tamo s novim
sklonostima prema direktnoj akciji, kolektivnom odluivanju i decentraliziranom organiziranju. Kad
je ustanak zapoeo, meksika je vojska bila uvjerena da e moi zgnjeiti zapatistiki ustanak u
dungli kao kukca. Poslala je teko topnitvo, oglaavala zrane uzbune, mobilizirala tisue vojnika.
Ali umjesto da stane na zgaenoga kukca, vlada se nala okruena rojem meunarodnih aktivista, koji
su zujali po cijelom Chiapasu. U analizi koju je amerika vojska naruila od korporacije RAND,
EZLN se prouava kao novi model sukoba 'mreni rat' u kojemu protagonisti ovise o koritenju
mrenih oblika organiziranja, doktrine, strategije i tehnologije.

Obru oko pobunjenika nije u potpunosti zatitio zapatiste. U prosincu 1997. u Actealu je
izvren brutalan masakr u kojemu je etrdeset i pet pristalica zapatista, uglavnom ena i djece, ubijeno
dok se molilo u crkvi. A u Chiapasu je situacija jo uvijek oajna, tisue ljudi su izbaene iz svojih
domova. Meutim, tono je da bi situacija vjerojatno bila jo mnogo gora, uz mogunost mnogo ire
intervencije amerike vojske, da nije bilo meunarodnoga pritiska. Analiza korporacije RAND tvrdi
da se globalna aktivistika pozornost pojavila tijekom razdoblja u kojem su Sjedinjene Drave
moda potajno htjele vidjeti snano guenje pobune.
Stoga vrijedi pitati: kakve su to ideje koje su se pokazale tako snanima da su ih tisue ljudi
preuzele i proirile diljem svijeta? One su povezane s vladanjem i novim nainima njegovog
osmiljavanja. Primjerice, prije nekoliko bi godina bilo nemogue zamisliti pobunjenike koji putuju u
Mexico City da bi oslovili Kongres. Maskirana gerila koja ulazi u dvoranu politike vlasti znai samo
jednu stvar: revoluciju. Ali zapatisti nisu zainteresirani za ruenje drave ili postavljanje svojega voe
kao predsjednika. Oni u najmanju ruku ele manje dravne vlasti nad svojim ivotima. Osim toga,
Marcos kae da e, im bude postignut mir, skinuti svoju masku i nestati. [Kad su se zapatisti
konano obratili Kongresu, Marcos je ostao vani.]
to to znai biti revolucionar koji ne pokuava povesti revoluciju? To je jedan od kljunih
paradoksa zapatista. U jednom od svojih mnogih priopenja, Marcos pie da nije nuno da osvojimo
svijet. Dovoljno je da ga obnovimo. Dodaje: Mi. Danas. Ono po emu se zapatisti razlikuju od
prosjenih marksistikih gerilskih pobuna jest to to njihov cilj nije zadobiti kontrolu, nego zauzeti i
izgraditi autonomne prostore gdje mogu cvjetati demokracija, sloboda i pravda.
Iako su zapatisti artikulirali neke od kljunih ciljeva svoje pobune (kontrola zemljita, izravno
politiko predstavljanje. te pravo na zatitu svoje
158
zemlje i kulture), ustraju na tome da ih manje zanima Revolucija, a vie revolucija koja
omoguava druge revolucije.
Marcos vjeruje da se u onome to je u Chiapasu nauio o nehijerarhijskom odluivanju,
decentraliziranom organiziranju i dubokoj demokraciji unutar zajednice, nalaze odgovori i za
nestarosjedilaki svijet samo kad bi ovaj bio voljan sluati. To je vrsta organiziranja koja ne
rasporeuje dijelove zajednice u pretince kao radnike, ratnike, poljoprivrednike i studente, nego
umjesto toga pokuava organizirati zajednice kao cjeline, mimo sektora i mimo generacija, stvarajui
drutvene pokrete. Za zapatiste, ove autonomne zone nemaju veze s izolacionizmom ili
povlaenjem iz graanskog drutva u stilu pobune ezdesetih. Upravo suprotno: Marcos je uvjeren da
e ovi slobodni prostori, stvoreni ponovnim prisvajanjem zemlje, zajednikom poljoprivredom,
otporom privatizaciji, na kraju stvoriti protuteu dravi jednostavno time to e postojati kao
alternative.
Ovo je bit zapatizma, te objanjava velik dio njegove privlanosti: globalni poziv na revoluciju
koji vam kae da ne ekate na tu revoluciju, da ponete tamo gdje jeste, te da se borite svojim
vlastitim orujem. To moe biti videokamera, rijei, ideje, nada sve ovo, napisao je Marcos,
takoer jesu oruja. To je minijaturna revolucija koja govori: Da, moete ovo pokuati i u svojem
domu. Ovaj se organizacijski model proirio kroz latinsku Ameriku i svijet. Moete ga vidjeti u
centri sociali (drutvenim centrima), anarhistikim squatovima u Italiji. U brazilskom Pokretu seljaka
bez zemlje, koji prisvaja povrine neiskoritenog poljoprivrednog zemljita, te ih iskoritava za
odrivu poljoprivredu, trnice i kole pod sloganom Ocupat; Resistit; Producir (Zaposjedni, Odupri
se, Proizvedi). Iste ove ideje o mobiliziranju ljudi koji su, u gospodarskom smislu, nestali, proimaju
argentinski pokret Piquetero, organizaciju nezaposlenih radnika koje je glad natjerala da osmisle nove
naine dobijanja ustupaka od drave. Suprotno tradicionalnim trajkakim povorkama (ne moe
zatvoriti tvornicu koja je ve zatvorena), Piqueterosi blokiraju ceste prema gradovima, nerijetko i po
nekoliko tjedana, zaustavljajui promet i transport robe. Politiari su prisiljeni doi na blokade na
cestama i pregovarati, a Piqueterosi redovito uspijevaju osigurati svojim lanovima osnovne
nadoknade za nezaposlenost. Argentinski Piqueterosi (koje se esto moe vidjeti u majicama EZLN-a)
vjeruju da u zemlji u kojoj je 30% stanovnika nezaposleno, sindikati moraju poeti organizirati cijele
zajednice, a ne samo radnike. Nova tvornica je susjedstvo, kae voa Piqueterosa Luis D'Elia.
Studenti Nacionalnog autonomnog sveuilita u Meksiku takoer su snano izrazili zapatistiki etos

tijekom prologodinje duge i militantne okupacije njihova kampusa. Zapata je jednom rekao da
zemlja pripada onima koji je obrauju. Njihovi su transparenti tretali: TVRDIMO DA
SVEUILITE PRIPADA ONIMA KOJI STUDIRAJU NA NJEMU.
159
Zapatizam, prema Marcosu, nije doktrina, nego intuicija. A on svjesno pokuava apelirati na
neto to postoji izvan intelekta, neto u nama to nije cinino, to je pronaao u sebi u planinama
Chiapasa: uenje, potiskivanje nevjerice, plus mit i magiju. Umjesto objavljivanja mnotva
manifesta, on tako pokuava prodrijeti u taj prostor improvizacijom, dugim meditacijama, matanjem,
sanjanjem naglas. To je, na neki nain, jedna vrsta intelektualnog gerilskog rata: Marcos se nee
susresti sa svojim protivnicima pod njihovim uvjetima, on mijenja teme razgovora.
To je razlog zbog kojega sam, kad sam stigla u Meksiko da bih svjedoila 11. oujku, vidjela
neto drugaije od velikog povijesnog trenutka kakvoga sam zamislila kad sam prvi put dobila taj email. Kad su zapatisti uli na Zcalo, trg ispred legislature, dok ih je bodrilo 200 000 ljudi, zasigurno
se stvarala povijest, ali bila je to mala povijest, pisana malim slovom, skromnija vrsta povijesti od one
koju vidite u crno-bijelim filmskim urnalima. Povijest koja kae: Ne mogu stvoriti vau povijest za
vas. Ali mogu vam rei da je na vama da je stvorite.
Toga se dana inilo da su najushienije pristalice zapatista sredovjene ene demografska
skupina koju Amerikanci vole zvati nogometnim majkama. Pozdravile su revolucionare
skandiranjem: Vi niste sami! Neke su od njih bile na stankama za ruak, jo uvijek odjevene u
jednake uniforme s prugama koje nose tijekom rada u fast-food restoranu.
Izdaleka, popularnost zapatista etrdeset vrsta majica, postera, zastava i lutaka moe
izgledati poput masovnog marketinga, radikalnog ik markiranja jedne drevne kulture. Ali izbliza se
to doima poput neega drugog: nepatvorenog anakronistikog folklora. Zapatisti nisu proirili svoju
poruku reklamama ili izjavama pripremljenim za televiziju, nego pripovjetkama i simbolima, runo
slikanim na zidovima, proirenim usmenom predajom. Internet, koji oponaa ovakve organske mree,
jednostavno je preuzeo taj folklor i proirio ga diljem svijeta.
Dok sam sluala Marcosa kako se obraa masama u Mexico Cityju, upalo mi je u oi da nije
zvuao kao politiar na mitingu ili propovjednik na govornici, zvuao je kao pjesnik na najveem
itanju poezije na svijetu. Palo mi je na pamet da Marcos zapravo nije Martin Luther King Jr.; on je
Kingov vrlo moderan potomak, roen u gorkoslatkom braku vizije i nude. Ovaj maskirani ovjek
koji sebe naziva Marcos jest potomak Kinga, Che Guevare, Malcolma X-a, Emiliana Zapate i svih
drugih junaka koji su propovijedali s govornica samo da bi jedan po jedan bili ustrijeljeni, ostavljajui
tijela sljedbenika da lutaju, slijepa i dezorijentirana, jer su izgubila svoje glave. A umjesto njih se
pojavila nova vrsta junaka, ona koja vie slua nego to govori, koja propovijeda zagonetkama, a ne
tvrdnjama, voa koji ne pokazuje svoje lice, koji kae daje njegova maska zapravo zrcalo. U
zapatistima ne
160
pronalazimo jedan san o revoluciji, nego revoluciju koja sanja. To je na san, pie Marcos,
zapatistiki paradoks san koji nam uskrauje spavanje. Jedini san koji se sanja u budnom stanju,
dok se ne spava. Povijest koja se raa i othranjuje meu narodom.
161

Talijanski drutveni centri

U prisvojenim skladitima, otvaraju se prozori demokracije
lipanj 2001.
ena duge smee kose i glasa napuklog od cigareta ima pitanje. Kako ovo mjesto vama izgleda?,
pita ona, uz pomo prevoditelja. Kao rugoban geto ili moda kao neto prelijepo?
Bilo je to trik-pitanje. Sjedili smo u ruevnom squatu u jednom od najneuglednijih rimskih
predgraa. Zidovi te nezgrapne zgrade bili su prekriveni grafitima, zemlja je bila blatnjava i posvuda
oko nas je bila ogromna, zlokobna novogradnja. Da je bilo koji od dvadeset milijuna turista koji su
prole godine nagrnuli u Rim negdje pogreno skrenuo i zavrio ovdje, pohrlio bi prema svom Fodor's
vodiu i pobjegao u potragu za bilo kakvom graevinom sa svodovima, fontanama i freskama. Ali dok
su ostaci jednoga od najmonijih centraliziranih carstava u povijesti besprijekorno ouvani u
gradskom sreditu Rima, novu, ivu politiku moete nazrijeti upravo ovdje, u siromanim gradskim
predgraima.
Skvot o kojem se radi zove se Corto Ciccuito jedan od mnogih talijanskih centri sociali.
Drutveni centri su naputene zgrade skladita, tvornice, vojne utvrde, kole koje su zaposjeli
skvoteri, te ih preobrazili u kulturna i politika arita, eksplicitno osloboena od trine i dravne
kontrole. Po nekim procjenama, u Italiji postoji 150 drutvenih centara.
Najvei i najstariji - Leoncavallo u Milanu praktiki predstavlja autonoman grad s nekoliko
restorana, parkova, knjiarom, kinom, rampom za skateboarde u zatvorenom prostoru i klubom koji je
bio dovoljno velik da primi Public Enemy kad je ta rap-grupa dola u grad. To su rijetki boemski
prostori u svijetu koji postaje sve vie vlastelinski, to je nagnalo francuski list Le Monde da ih opie
kao talijanski kulturni dragulj.
Ali drutveni centri nisu samo najbolje mjesto za provod na subotnju veer. Oni su ujedno
temelj sve razvijenijeg politikog aktivizma u Italiji. U centrima se kultura i politika mijeaju bez
potekoa: rasprava o direktnoj akciji se pretvara u ogromnu zabavu na otvorenom, rave se zbiva prva
vrata do sastanka na kojem se govori o osnivanju sindikata radnika u fast-food restoranima.
U Italiji se ova kultura razvila iz nude. Promatrajui politiare ljevice i desnice kako se blate u
korupcijskim skandalima, mnotvo je mladih Talijana razumljivo zakljuilo da ljude kvari sama vlast.
Mrea drutvenih centara
162
predstavlja paralelnu politiku sferu koja, umjesto da pokua zadobiti dravnu vlast, prua alternative
dravnim uslugama poput uvanja djece i pravne zatite izbjeglica istovremeno se direktnom
akcijom suprotstavljajui dravi.
Primjerice, uoi veeri moga boravka u rimskom Corto Ciccuito, zajednika je veera (lazanje i
salata caprese) bila primljena s izrazitim oduevljenjem, jer ju je pripremio kuhar koji je upravo
puten iz zatvora, kamo je dospio nakon uhienja na jednom antifaistikom mitingu. A dan ranije
sam u milanskom centru Leoncavallo naletjela na nekoliko lanova grupe Tute Bianche (bijeli
kombinezoni) koji su zurili u digitalne karte Genove, pripremajui se za sastanak skupine G8 u srpnju
2001: ta je grupa za direktnu akciju, nazvana po uniformama koje njihovi lanovi nose na
prosvjedima, upravo objavila rat sastanku u Genovi.
Ali takve objave nisu najokantnije stvari koje se zbivaju u drutvenim centrima. Mnogo je
neobinija injenica da su se ovi anti-autoritarni aktivisti, koje definira njihovo odbijanje stranake
politike, poeli kandidirati za slubene funkcije i pobjeivati. U Veneciji, Rimu i Milanu su
istaknuti aktivisti iz drutvenih centara, ukljuujui voe grupe Tute Bianche, danas gradski vijenici.
Dok je desniarska Forza Italia Silvija Berlusconija na vlasti, moraju se tititi od onih koji bi
eljeli zatvoriti centre. Ali Beppe Caccia, lan Tute Bianche i gradski vijenik u Veneciji, takoer
kae da je prijelaz u gradsku politiku prirodna evolucija teorije drutvenog centra. Nacionalna je
drava u krizi, kae on, oslabljena globalnim vlastima i potkupljena od korporacijskih. Istovremeno u
Italiji, kao i u drugim industrijaliziranim zemljama, desnica manipulira jakim regionalnim udnjama
za poveanjem decentralizacije. U takvim okolnostima, Caccia predlae dvostranu strategiju kojom bi
se na globalnoj razini suprotstavilo neodgovornoj, nepredstavnikoj vlasti (primjerice, skupini G8), a

na lokalnoj razini istovremeno ponovno stvorilo politiku poveane odgovornosti i sudjelovanja (gdje
se drutveni centar susree s gradskim vijeem).
To me vraa pitanju postavljenom u predgraima mumificiranog Rimskog carstva. Iako je to
moda isprva teko zakljuiti, drutveni centri nisu geta, oni su prozori ne samo prema novom
nainu ivota, razdvojenom od drave, nego i prema novoj politici angamana. I da, moda se radi o
neemu prelijepom.
163

Ogranienja politikih stranaka

Skok od prosvjeda do vlasti mora poeli na zemlji
prosinac 2000.
Nikada nisam pristupila nekoj politikoj stranci, nisam ak nikada bila na politikom skupu. Nakon
to su me na prolim izborima morali vui za kosu da bih dola do glasake kutije, trbuh me zabolio
jae nego moje prijatelje koji su jednostavno progutali svoje glasake listie. Zato se, dakle, slaem s
tim da nam je potreban novi politiki savez koji e ujediniti progresivne snage u Kanadi, ako ne i nova
stranka?
Radi se o raspravi koja je u tijeku u svim zemljama gdje su ljeviarske stranke na mukama, ali
aktivizam je u usponu, od Argentine do Italije. Kanada nije izuzetak. Jasno je da ljevica, onakva kako
je trenutno ustrojena slabana i nedjelotvorna Nova demokratska stranka (NDP) [kanadski
socijaldemokrati] i beskonaan niz ulinih prosvjeda predstavlja samo recept za sumanutu borbu da
stvari ne postanu toliko loe koliko bi inae bile. to je jo uvijek prilino loe.
Tijekom prole etiri godine zbio se val politikog organiziranja i aktivistikih prosvjeda.
Studenti blokiraju trgovinske sastanke gdje se politiari cjenkaju oko njihove budunosti. U
starosjedilakim zajednicama, od Vancouver Islanda do Burnt Churcha u New Brunswicku, sve vie
ljudi podrava ponovno prisvajanje kontrole nad umama i ribarskim lovitima; ljudi su umorni od
ekanja da Ottawa odobri ono to su sudovi ve utvrdili. U Torontu OCAP zaposjeda zgrade i
zahtijeva krov nad glavom, koji je pravo svih Kanaana.
Ne nedostaje nam naelnog, radikalnog organiziranja, ali nam za pretvaranje toga u
koordiniranu politiku snagu treba neto vie od poboljanja dosega starih igraa. Potrebno je
krenuti od nule, sustavno prepoznavajui skupine koje najvie pate pod trenutnim gospodarskim
modelom te koje se ve sada najsnanije organiziraju protiv njega te graditi politiki program na
tom temelju.
ini mi se da takva predodba ne bi previe sliila trenutnom programu NDP-a. Sluajte to
govore Kanaani koji su ponajvie ekonomski i drutveno iskljueni, i ut ete neto to potpuno
izostaje iz sredinje struje ljevice: duboko nepovjerenje u dravu. To je nepovjerenje utemeljeno na
proivljenom iskustvu: na policijskom zlostavljanju prosvjednika i doseljenika, poniavajuoj
socijalnoj skrbi, nedjelotvornim programima osposobljavanja za posao, patronatu i korupciji, te
skandalozno loem upravljanju prirodnim izvorima.
164
Procijenivi gnjev koji se sa svih krajeva zemlje usmjerava na federalnu vladu, NDP je reagirao
samo planom za poboljanje centralnog upravljanja. Po njihovoj politici, nema problema koji se ne bi
mogao rijeiti jaom vertikalnom upravom. Dosljedno izbjegavajui dijalog s ljudima koji su eljni
lokalne uprave i opravdano skeptini prema centraliziranoj vlasti, NDP je uspio cijelo glasako tijelo
koje se protivi Ottawi izruiti desnici. Samo Canada Alliance, stranka tvrde desnice, nudi glasaima
izvan Quebeca priliku da poalju poruku Ottawi ak i ako se tom porukom jednostavno zahtijeva
smanjenje poreza, kao oblik povrata novca uloenog u lou demokraciju.
Nacionalna bi stranka ljevice mogla artikulirati drugaiju viziju, utemeljenu na lokalnoj
demokraciji i odrivom ekonomskom razvoju. Ali da bi se to dogodilo, ljevica se mora uhvatiti u
kotac s tim kako Kanaani vide vladu. Mora posluati to joj se govori o prirodnim rezervatima, kao i
to joj govore doseljenike poljoprivredne zajednice, u kojima su svi sloni u gnjevu prema vladi
federalnoj i pokrajinskoj optuujui je da putem svojih gradskih slubi loe upravlja zemljom i
oceanom. Vladini programi osmiljeni da bi razvili odreene regije potpuno su diskreditirani diljem
zemlje. Federalne inicijative za ukljuivanje ribara u ekoturizam, primjerice, ili zemljoradnika u
informacijske tehnologije, promatraju se kao projekti zamiljeni tek toliko da bi se neto radilo, koji
su neprijemljivi, a ponekad i destruktivni prema pravim potrebama zajednica.
Nezadovoljstvo nespretnim sredinjim planiranjem nije problem samo u ruralnoj Kanadi i,
naravno, Quebecu. Gradska se sredita, protiv njihove volje, diljem zemlje povezuju u megagradove,
jednako kao to se bolnice gdje su nekada cvjetali najnapredniji programi amalgamiraju u
nedjelotvorne medicinske tvornice. A ako posluate uitelje koje polupismeni politiari opaju

standardiziranim ispitivanjem, ut ete isto ogorenje prema udaljenim vlastima, iste zahtjeve za
lokalnom kontrolom i dubljom, svakodnevnom demokracijom.
Sve se ove lokalne bitke, u njihovom korijenu, zbivaju zato to ljudi promatraju kako vlast
putuje prema tokama koje su sve udaljenije od mjesta na kojima oni ive i rade: prema WTO-u,
prema neodgovornim multinacionalnim korporacijama, ali i prema jo vie centraliziranim
nacionalnim, pokrajinskim, pa ak i gradskim upravama. Ovi ljudi ne trae prosvjeenije sredinje
planiranje, oni zahtijevaju financijsko i demokratsko orue kojim mogu kontrolirati svoje sudbine,
iskoristiti svoju strunost, izgraditi raznolike privredne grane koje su istinski odrive. I ti ljudi imaju
mnotvo ideja.
Na zapadnoj obali Vancouver Islanda, zajednice zahtijevaju stvaranje banki ribarskih dozvola,
tijela koja e zadrati pravo ribolova u zajednici, umjesto da ga proda Ottawi ili korporacijskim
flotama. Starosjedilaki i drugi ribari istovremeno pokuavaju, mimo Ministarstva ribolova i oceana,
spasiti
165
lov na lososa obnavljanjem podruja za mrijest i zatitom mrijestilita. U drugim dijelovima Britanske
Kolumbije, zajednice govore o umarskim dozvolama: o oduzimanju Crown Landa multinacionalnim
umarskim kompanijama koje su zainteresirane samo za masovnu sjeu stabala, te o premjetanju
odrivog upravljanja umama pod kontrolu lokalnih zajednica.
ak se i u Newfoundlandu, kojega je Ottawa odavno otpisala kao kanadski socijalni sluaj,
tijekom izbora 2000. govorilo o ponovnim pregovorima o federalizmu, da bi se ponovno zadobila
kontrola nad bogatim energetskim zalihama te pokrajine, te nad onim to je preostalo od ribolova. Istu
poruku imaju i voe Inuita koji, dok lovci na naftu i plin ponovno ulaze na njihove teritorije,
namjeravaju osigurati da dobrobit ide prema regionalnom razvoju umjesto samo prema bogaenju
multinacionalnih korporacija.
Ove spontane puke ideje i eksperimenti na mnogo naina predstavljaju antitezu modelu
slobodne trgovine koji zagovaraju federalni liberali, inzistirajui na tome da su poveana inozemna
ulaganja klju naeg sveopeg napretka, ak i ako to znai istovremeno prodavanje svojih
demokratskih prava. Ove zajednice ele neto suprotno: pojaanu lokalnu kontrolu, tako da mogu
uiniti vie s malo sredstava.
Ova vizija takoer predstavlja jasnu alternativu antiimigracijskim i regionalnim predbacivanjima
koje propagiraju desniarski populisti. Naravno, smanjenje poreza i rtveni jarci nisu loe utjene
nagrade ako se ne nudi nita drugo. Ali jasno je da u ovoj zemlji postoji duboka elja za nastavkom
kolektivnog djelovanja, za udruivanjem izvora i znanja te izgradnjom neega boljeg od onoga to
moemo postii kao pojedinci.
To predstavlja sjajnu priliku za ljeviare, priliku koju je NDP u potpunosti propustio, jednako
kao i socijaldemokratske stranke diljem Europe. U politikom krajoliku postoji irom otvoren prostor
za novu politiku koaliciju koja, kad pogleda zahtjeve za lokalizacijom, ne vidi stranu prijetnju
nacionalnom jedinstvu, nego sastavne elemente ujedinjene, ali raznolike kulture. U ovim se
zahtjevima za samoodreenjem, demokracijom u politikoj bazi i ekolokom odrivou, nalaze
elementi jedne nove politike vizije koja ukljuuje mnotvo Kanaana koje takozvana ljevica nikada
prije nije zastupala.
U ovom trenutku, imamo federalne stranke koje pokuavaju odrati ovu zemlju na okupu protiv
njezine volje, te regionalne stranke koje suprotstavljaju zemlju samoj sebi, na njezin rizik. Potrebna
nam je politika snaga koja nam moe pokazati veze, a ne razlike izmeu ovih borbi za lokalizaciju.
To bi znailo odbacivanje nekih najosnovnijih nazora tradicionalne ljevice o tome kako se
organizira zemlja. Naposlijetku, nit koja povezuje gradske vlasti s odrivim upravljanjem resursima,
kao i suverenost Quebeca sa
166
starosjedilakom samoupravom, nije jaa sredinja drava. To je elja za samoodreenjem,
ekonomskom odrivou i sudionikom demokracijom.
Decentralizacija vlasti ne znai naputanje snanih nacionalnih i meunarodnih standarda te
stabilnog, pravednog financiranja u zdravstvu, obrazovanju, jeftinim stanovima i zatiti okolia. Ali

znai da se mantra ljevice treba promijeniti iz poveajte ulaganja u dajte vlast narodu u
gradovima, u prirodnim rezervatima, u kolama, u poljoprivrednim zajednicama, na radnim mjestima.
Okupljanje ovih i drugih snaga bi produljilo potajne konflikte izmeu starosjedilaca i
doseljenika, sindikata i boraca za zatitu okolia, gradskih i ruralnih zajednica kao i izmeu bijeloga
lica kanadske ljevice i tamnijeg lica kanadskog siromatva. Da bi se prevladale ove podjele, nije
potrebna nova politika stranka bar ne jo nego nov politiki proces, onaj koji ima dovoljno vjere
u demokraciju da bi dopustio nastajanje politikog mandata.
Stvaranje ovog procesa bi bilo mukotrpan, dugoroan projekt. Ali vrijedilo bi truda. Jer se
mona i istinski nova politika alternativa moe pronai upravo u vezama izmeu ovih odavno
ignoriranih problema i zajednica koje su zbaene s karte.
167

Od simbola do sadraja
Nakon 11. rujna, konkretne su alternative religijskom i ekonomskom fundamentalizmu
potrebne vie nego ikad prije
listopad 2001.
U Torontu, gradu u kojem ivim, aktivisti koji se bore za stanarska prava su osporili logiku po kojoj
su antikorporacijski prosvjedi umrli 11. rujna. Uinili su to prologa tjedna, obustavljajui rad
poslovnog dijela grada. To nije bio uglaen miting: plakati koji su oglaavali taj dogaaj nosili su
slike nebodera ocrtanih crvenom bojom opseg zone odreene za direktnu akciju. Bilo je to gotovo
kao da se 11. rujna nikada nije dogodio. Naravno, organizatori su znali da u ovom trenutku
pretvaranje burze i poslovnih zgrada u metu nije ba popularno, pogotovo na udaljenosti od samo
jednog sata vonje avionom do New Yorka. Ali opet, OCAP nije ba bio popularan ni prije 11. rujna.
Posljednja akcija te politike grupe ukljuivala je simboliku deloaciju pokrajinskog ministra
stanovanja iz njegovoga ureda (njegov je namjetaj izneen na ulicu), tako da moete zamisliti koliku
joj podrku daje tisak.
I na druge je naine 11. rujna malo to promijenio za OCAP: noi su jo uvijek sve hladnije, a
recesija jo uvijek prijeti. On nije promijenio injenicu da e ove zime mnogi umrijeti na ulici, kao to
je to bilo i prole zime, i one prije nje, ako se odmah ne nae jo kreveta.
Ali za druge grupe, moda one koje su vie zainteresirane za javno mnijenje, 11. rujna mijenja
mnogo toga. Bar u Sjevernoj Americi, kampanje koje se oslanjaju na (ak i mirno) napadanje monih
simbola kapitalizma, nale su se u potpuno promijenjenom semiotikom pejzau. Naposljetku, napadi
su bili inovi stvarnog i uasavajueg terora, ali su bili i inovi simbolikog ratovanja, koji su smjesta
i shvaeni kao takvi. Kao to je mnogo komentatora reklo, tornjevi nisu bili bilo kakve zgrade, bili su
to simboli amerikoga kapitalizma.
Naravno, ne postoji mnogo dokaza da najtraeniji ameriki milijuna roen u Saudijskoj Arabiji
zamjera bilo to kapitalizmu (ako prilino impresivna globalna izvozna mrea Osame bin Ladena,
koja se protee od uzgoja trinih kultura do naftovoda, predstavlja ikakvu indikaciju, to se ini malo
vjerojatnim). A ipak, pokretu koji neki ljudi opisuju kao antiglobalizacijski, a drugi ga nazivaju
antikapitalistikim Ga sam ga jednostavno sklona lampavo nazivati pokretom), teko je izbjei
rasprave o simbolizmu: o
168
svim antikorporacijskim znakovima i oznaiteljima modificiranim logotipima, stilizaciji slinoj
gerilskom ratu, izboru meta u svijetu markiranja i politike -koji sainjavaju dominantne metafore
pokreta. Mnogi politiki protivnici antikorporacijskog aktivizma koriste simboliku napada na Svjetski
trgovinski centar i Pentagon da bi dokazali da je mladim aktivistima, koji su se igrali gerilskog rata,
sada stvarni rat pokazao da grijee. Diljem svijeta se u novinama ve pojavljuju osmrtnice:
Antiglobalizacija je stvar prolosti, kau tipini naslovi. Pokret se, prema The Boston Globeu,
otrcao. Je li to istina?
Na je aktivizam i prije proglaavan mrtvim. Zapravo, ritualnom ga se pravilnou proglaava
mrtvim prije i poslije svakih masovnih prosvjeda: tvrdi se da je naa strategija diskreditirana, da su
nae koalicije podijeljene, da su nai argumenti pogreni. A ti prosvjedi ipak postaju sve vei, od
50 000 ljudi u Seattleu do, po nekim procjenama, 300 000 u Genovi.
U isto vrijeme, bilo bi budalasto pretvarati se da se nita nije promijenilo nakon 11. rujna. To mi
je upalo u oi nedavno, dok sam gledala jedan niz dijapozitiva koji sam sastavila prije napada. On
pokazuje kako korporacijski marketing sve vie apsorbira antikorporacijsku ikonografiju. Jedan
dijapozitiv pokazuje grupu aktivista koji sprejevima oslikavaju izlog Gapove trgovine tijekom
prosvjeda protiv WTO-a u Seattleu. Sljedei pokazuje nedavno ureene izloge Gapa, u kojima stoje
njihovi vlastiti montani grafiti rije Independence ispisana crnim sprejem. Slijedi kadar iz igre
State of Emergency za Sony PlayStation, u kojemu cool anarhisti gaaju kamenjem zle policajce koji
kontroliraju nered i tite fiktivnu Ameriku trgovinsku organizaciju. Sada mogu vidjeti samo to kako
je 11. rujna u trenutku zasjenio sve ove fotografije iz simbolikih ratova, otpuhao ih kao igrake
automobila i vojnika na setu filma katastrofe.

Usprkos promijenjenom pejzau ili zbog njega treba se prisjetiti zbog ega se ovaj pokret
uope odluio boriti simboliki. OCAP-ova je odluka da se obustavi rad poslovnog distrikta nastala
zbog niza vrlo specifinih okolnosti. Poput tolikih drugih koji pokuavaju uvrstiti pitanja ekonomske
nejednakosti na politiki dnevni red, ljudi koje ta grupa predstavlja osjeali su da su bili odbaeni,
izostavljeni iz paradigme, da su nestali, te se ponovno pojavili kao problem prosjaka ili istaa koji
treba rijeiti novim, otrim zakonskim odredbama. Shvatili su da se ne moraju suprotstaviti samo
lokalnom politikom neprijatelju, ak niti nekom posebnom trgovinskom zakonu, nego jednoj
ekonomskoj paradigmi prekrenom obeanju dereguliranog kapitalizma u kojemu se blagostanje
trebalo iriti s vrha nanie.
Eto, dakle, modernog aktivistikog izazova: kako se organizirati protiv ideologije koja je toliko
ogromna da nema rubova, koja je toliko sveprisutna
169
da se ini da je nigdje nema? Gdje je toka otpora za one koji nemaju radna mjesta na kojima bi mogli
obustaviti posao, za one ije se zajednice uporno iskorijenjuje? Za to se moemo uhvatiti kad je
toliko toga to donosi mo virtualno trgovina valutama, cijene na burzi, intelektualno vlasnitvo i
zakuasti trgovinski ugovori?
Kratak odgovor, bar prije 11. rujna, bio je da zgrabi bilo to ega se moe dokopati: image
marke neke poznate multinacionalne korporacije, burzu vrijednosnih papira, sastanak svjetskih voa,
jedan trgovinski ugovor ili, u sluaju Toronto grupe, banke i sjedita onih korporacija koje
predstavljaju motore ovoga programa. Sve to, makar i privremeno, ini nedodirljivo stvarnim, to
nekako svodi tu beskonanost na ljudske razmjere. Ukratko, pronalazi simbole i nada se da e oni
postati metafore promjene.
Primjerice, kad su Sjedinjene Drave lansirale trgovinski rat protiv Francuske jer se usudila
zabraniti tretiranje govedine hormonima, Jose Bove i Konfederacija francuskih farmera nisu privukli
pozornost svijeta galamei o carinskim pristojbama za uvoz roqueforta. Uinili su to strateki
demontirajui jedan McDonald's.
Tijekom prolog desetljea, mnogi su aktivisti shvatili da povezivanje kampanja s poznatim
markama djelotvorno, makar i nerijetko problematino oruje protiv uskogrudnosti moe
nadvladati slijepu toku koju mnogi zapadnjaci imaju u vezi meunarodnih poslova. Te su
korporacijske kampanje, s druge strane, otvorile stranja vrata koja vode do zakuastog svijeta
meunarodne trgovine i financija, do Svjetske trgovinske organizacije, Svjetske banke te, prema
nekima, do preispitivanja samoga kapitalizma.
Takoer se pokazalo da ovakve taktike i same predstavljaju laku metu. Poslije 11. rujna,
politiari i uenjaci diljem svijeta su smjesta poeli komentirati teroristike napade kao dio
kontinuuma antiamerikog i antikorporacijskog nasilja: prvo izlog Starbucksa, zatim, pretpostavlja se,
Svjetski trgovinski centar. Urednik lista New Republic Peter Beinart uhvatio se jedne jedine poruke
antikorporacijskom chat-roomu na internetu u kojoj je bilo postavljeno pitanje je li napade poinio
netko od nas. Beinart je zakljuio da antiglobalizacijski pokret... jednim dijelom predstavlja pokret
motiviran mrnjom prema Sjedinjenim Dravama nemoralan dok su Sjedinjene Drave pod
napadom. Reginald Dale, koji pie za The International Herald Trbune, otiao je i dalje u
izjednaavanju prosvjednika i terorista. Iako nemaju promiljenu namjeru ubijanja tisua nedunih
ljudi, prosvjednici koji ele zaustaviti odravanje sastanaka poput onih MMF-a ili WTO-a ele
promicati svoje politike ciljeve zastraivanjem, to je klasian cilj terorizma.
U razboritom svijetu, teroristiki bi napadi, umjesto da raspiruju takvu reakciju, potakli pitanja o
tome zato obavjetajne slube Sjedinjenih
170
Drava provode toliko vremena pijunirajui pokret Reclaim the Streets ili Neovisne medijske centre,
umjesto teroristikih mrea koje planiraju masovni pokolj. Naalost, jasno je da e se otre mjere
protiv aktivizma koje su prethodile 11. rujna samo pojaati, s poveanim nadzorom, infiltracijom i
policijskim nasiljem. Zbog napada bi, bojim se, vrlo lako mogle biti osporene neke politike pobjede
pokreta. Sredstva namijenjena AIDS krizi u Africi nestaju, a vjerojatno e se uskoro isto dogoditi i s

obeanjima o otputanju duga. Sada se ta pomo koristi kao mito za zemlje koje se prikljuuju
amerikom ratu.
A slobodna se trgovina, koja se odavno suoava s krizom u odnosima s javnou, sve bre
remarkira, poput shoppinga i baseballa, u domoljubnu dunost. Prema trgovinskom predstavniku
Sjedinjenih Drava Robertu Zoellicku, svijetu je potrebna nova kampanja kojom bi se protiv
terorizma borilo trgovinom. U eseju u The New York Times Magazineu, ekonomist Michael Lewis na
slian nain spaja borbu za slobodu sa slobodnom trgovinom kad objanjava da su trgovci koji su
poginuli bili na meti ne samo kao simboli, nego i kao praktiari slobode... Naporno rade, makar i
nenamjerno, da bi druge oslobodili stega. To ih gotovo automatski ini duhovnom antitezom
religijskih fundamentalista, ije djelovanje ovisi o poricanju osobne slobode u ime neke navodne vie
sile.
Linije fronte su povuene: trgovina je jednaka slobodi, a borba protiv trgovine faizmu. Na
pokret, njegove graanske slobode, pristupi, uobiajene strategije sve je to sada u pitanju. Ali ova
kriza takoer otvara nove mogunosti. Kako su mnogi istakli, izazov pokretima za drutvenu pravdu
jest pokazati da su pravda i jednakost najizdrljivije strategije protiv nasilja i fundamentalizma. to to
znai u praksi? Pa, Amerikanci sve bre shvaaju to znai imati sustav javnog zdravstva koji je toliko
preoptereen da se ne moe nositi ni sa sezonom gripe, a kamoli s izbijanjem bedrenice. Usprkos
cijelom desetljeu obvezivanja na zatitu amerikih zaliha vode od bioteroristikog napada,
preoptereena Environmental Protection Agency jo uvijek nije uinila gotovo nita. Zaliha hrane je
jo izloenija, budui da inspektori uspijevaju provjeriti oko 1 % uvezene hrane to se teko moe
smatrati zatitom od sve jaeg straha pred agroterorizmom.
U ovoj novoj vrsti rata, teroristi pronalaze svoja oruja u naim pohabanim javnim
infrastrukturama. Ovo se ne odnosi samo na bogate zemlje poput Sjedinjenih Drava, nego i na
siromane, gdje se fundamentalizam iri sve bre. Fanatini se bogatai poput bin Ladena mogu
obruiti na mjesta gdje su dugovi i rat opustoili infrastrukturu, te poeti pruati osnovne usluge
kojima bi se trebala baviti vlada: ceste, kole, domovi zdravlja, pa ak i osnovne zdravstvene mjere. U
Sudanu je upravo bin Laden izgradio
171
cestu koja je omoguila konstrukciju naftovoda Talisman, koji je vladi pumpao sredstva za njezin
brutalan etniki rat. Ekstremna islamska sjemenita u Pakistanu koja su indoktrinirala mnoge voe
Talibana cvjetaju upravo zato to ispunjavaju ogromnu prazninu u socijalnoj skrbi. U zemlji koja troi
90% svojega budeta na svoju vojsku i dugove a milostinju na obrazovanje madrassas najee
nude ne samo besplatne uionice, nego i hranu i krov nad glavom za siromanu djecu.
Pitanja infrastrukture i dravnih financija neizbjena su pri razumijevanju irenja terorizma na
sjeveru i jugu. A ipak, kakav je za sada odgovor politiara? Jo vie jednog te istog: porezne olakice
za tvrtke i privatizacija jo veeg broja slubi. Istoga dana kad je The International Herald Tribune na
naslovnoj stranici objavio naslov Nova teroristika bojinica: pota, bilo je obznanjeno da su se
vlade zemalja Europske unije sloile da e otvoriti svoja trita potanske dostave privatnom
nadmetanju.
Rasprava o tome kakvu vrstu globalizacije elimo nije stvar prolosti; nikada nam nije bila
potrebnija. Mnogim je grupama zajednika sigurnost postala okvir za argumente u njihovim
kampanjama to je dobrodoao protuotrov ogranienom mentalitetu koji kao osiguranje vidi samo
tvrave na granicama i avione B-52, sredstva koja za sada posao zatite obavljaju spektakularno loe.
Meutim, ne moemo biti naivni, kao da e sama politika reforma ukinuti vrlo stvarnu prijetnju
nastavka pokolja nevinih. Mora postojati drutvena pravda, ali mora postajati i pravda za rtve tih
napada, kao i praktina prevencija buduih. Terorizam uistinu jest meunarodna prijetnja, koja nije
zapoela napadima u Sjedinjenim Dravama. Mnogi koji podravaju bombardiranje Afganistana ine
to nerado: ini se da su bombe, koliko god bile brutalne i neprecizne, u nekim sluajevima jedino
dostupno oruje. Ali ovaj nedostatak opcija djelomino predstavlja rezultat otpora Sjedinjenih Drava
cijelom nizu preciznijih i potencijalno djelotvornih meunarodnih sredstava.
Poput, primjerice, redovnog meunarodnog kaznenog suda, ijem se utemeljenju Sjedinjene
Drave suprotstavljaju u strahu da bi se njihovi vlastiti ratni heroji mogli suoiti s gonjenjem. Poput
Sporazuma o sveobuhvatnoj zabrani testiranja nuklearnog oruja (Comprehensive Test Ban Treaty),

kojeg se takoer uporno odbija. I svih drugih sporazuma koje su Sjedinjene Drave odbile ratificirati,
o minama, malom oruju, te toliko drugih stvari koje bi nam pomogle da se nosimo s intenzivno
militariziranom dravom poput Afganistana. Dok Bush poziva svijet na prikljuivanje ratu kojeg vodi
Amerika, ostavljajui UN i meunarodne sudove po strani, mi u ovom pokretu moramo postati
strastveni branitelji istinskoga multilateralizma, odbijajui jednom zauvijek etiketu
antiglobalizacije. Bushova koalicija ne predstavlja istinski globalan odgovor terorizmu, nego
internacionalizaciju
172
ciljeva vanjske politike jedne zemlje zatitni znak meunarodnih odnosa Sjedinjenih Drava, od
WTO-ovog stola za pregovore do Kyota. Moemo stvoriti te veze ne kao antiamerikanci, nego kao
istinski internacionalisti.
Jesu li humanitarni ciljevi kojima tei ovaj pokret toliko razliiti od izljeva uzajamne pomoi i
podrke kojeg su izazvale tragedije 11. rujna? Poslije napada, ulini su slogani Ljudi prije profita,
Svijet nije na prodaju za mnoge ljude postali bjelodane i instinktivno doivljavane istine.
Postavljaju se pitanja o tome zato sanacije avionskih tvrtki nee pomoi radnicima koji su izgubili
posao. Raste zabrinutost zbog labilnosti deregulirane trgovine. Naglo buja potovanje prema svim
vrstama radnika u javnom sektoru. Ukratko, zajednika dobra javna sfera, javno dobro, sve to ne
pripada korporacijama prolaze kroz neku vrstu ponovnog otkria upravo u Sjedinjenim Dravama.
Oni koje zanima promjena tueg miljenja (a ne samo pobjeda u sporovima) trebali bi iskoristiti
ovaj trenutak da poveu te humane reakcije s mnogim drugim popritima na kojima ljudske potrebe
moraju imati prvenstvo nad profitom korporacija, od lijeenja AIDS-a do beskunitva.
To bi zahtijevalo dramatinu promjenu u aktivistikoj strategiji, mnogo vie utemeljenu na
sadraju nego na simbolima. Sreom, to se ve dogaa. Preteno simboliki aktivizam ispred samita i
protiv pojedinanih korporacija suoava se ve vie od godinu dana s izazovima u krugovima pokreta.
Mnogo je toga nezadovoljavajue u ratovanju simbolima: lomi se staklo McDonald'sovog izloga,
sastanak je protjeran na jo udaljenije lokacije ali to onda? Jo uvijek se radi samo o simbolima,
fasadama, reprezentacijama.
Prije 11. rujna, ve je vladalo jedno novo raspoloenje nestrpljenja, inzistiranja na predlaganju
drutvenih i gospodarskih alternativa koje se bave korijenima nepravde, od reforme zemljita, preko
odtete za ropstvo, do sudionike demokracije.
Poslije 11. rujna, zadatak je jo jasniji: na je izazov pomicanje razgovora o maglovitom pojmu
globalizacije prema konkretnoj raspravi o demokraciji. U razdoblju napretka bez presedana,
zemljama diljem svijeta se govori da nemaju izbora nego da sreu javne trokove, ukinu zakone o
radu, opozovu uredbe o zatiti okolia -koje se osuuju kao ilegalne granice trgovini te smanje
sredstva za kolstvo. Sve je to navodno bilo nuno da bi ih se osposobilo za trgovinu, uinilo
otvorenima za ulaganja i konkuretnima na svjetskoj razini.
Sada nam je zadatak usporediti euforina obeanja globalizacije da e donijeti opi napredak,
poveati razvoj i unaprijediti demokraciju sa zbiljskim licem ovih mjera. Trebamo dokazati da je
globalizacija ova verzija globalizacije izgraena nautrb dobrobiti lokalnog stanovnitva i okolia.
173
Previe se esto te veze izmeu globalnog i lokalnog ne uspostavljaju. Umjesto toga, ponekad se
ini da imamo dvije vrste usamljenih aktivista. S jedne strane, postoje meunarodni globalizacijski
aktivisti koji se naizgled bore protiv udaljenih problema, nevezanih za svakodnevne muke ljudi. Njih
se olako otpisuje kao zabludjele studente ili profesionalne aktiviste zato to se ne bave lokalnom
zbiljom globalizacije. S druge strane, postoje tisue organizacija utemeljenih u zajednici, koje biju
svakodnevne bitke za opstanak ili za ouvanje najosnovnijih javnih slubi. Njihove se kampanje
nerijetko otpisuju kao iskljuivo lokalne, ak i beznaajne, pa je razumljivo to se veina pukih
aktivista osjea izmodeno i demoralizirano.
Jedini jasan put napretka jest ujedinjenje te dvije sile. Sadanji se antiglobalizacijski pokret
mora pretvoriti u tisue lokalnih pokreta koji se bore protiv naina na koji neoliberalna politika igra na
terenu: beskunitva, stagnacije plaa, poveanja najamnina, nasilja policije, pretrpanosti zatvora,
kriminalizacije doseljenika i izbjeglica, erozije javnog kolstva i ugroavanja zaliha vode.

Istovremeno, lokalni pokreti koji se na terenu bore protiv privatizacije i deregulacije trebaju povezati
svoje kampanje u jedan vei, globalni pokret, koji je sposoban pokazati gdje se njihovi pojedinani
problemi uklapaju u meunarodnu ekonomsku strategiju koja se namee diljem svijeta. Potreban je
politiki okvir koji se ujedno moe suprotstaviti korporacijskoj moi i kontroli na meunarodnoj
razini, ali i osnaiti lokalno organiziranje i samoupravu.
Klju ovoga procesa je razvijanje politikoga diskurza koji se ne boji raznolikosti, koji ne
pokuava ugurati svaki politiki pokret u jedan model. Neoliberalna je ekonomija na svim razinama
naklonjena centralizaciji, konsolidaciji, homogenizaciji. Radi se o ratu objavljenom raznolikosti.
Protiv njega nam je potreban pokret koji podupire i vatreno brani pravo na raznolikost: kulturnu
raznolikost, ekoloku raznolikost, poljoprivrednu raznolikost da, i politiku raznolikost: razliite
naine bavljenja politikom. Cilj nije poboljanje dalekih pravila i vladara, nego demokracija u
krupnom planu, i vrsto prizemljena.
Da bismo tamo stigli, trebamo osloboditi prostor novim glasovima glasovima iz Chiapasa,
Porto Alegrea, Kerala koji pokazuju da je mogue prkositi imperijalizmu ujedno prihvaajui
pluralizam, progres i duboku demokraciju. Benjamin Barber je 1998. u svojoj knjizi Jihad vs.
McWorld opisao globalnu bitku na pomolu. Imamo neodloan zadatak istaknuti da nisu dostupna
samo dva svijeta, razotkriti sve nevidljive svjetove izmeu ekonomskog fundamentalizma
McSvijeta i religijskog fundamentalizma Dihada.
Snaga ovog pokreta sainjenog od mnogih pokreta bila je to to on nudi stvarnu alternativu
homogenizaciji i centralizaciji koju predstavlja globalizacija. Na njega nema pravo niti jedan sektor ili
zemlja, nikakva ga
174
intelektualna elita ne moe kontrolirati, a to je njegovo tajno oruje. Uistinu raznolik globalni pokret,
ukorijenjen na svakom mjestu gdje apstraktna ekonomska teorija postaje lokalna stvarnost, ne mora se
okupiti ispred svakog samita, udarajui glavom u sve monije institucije vojne i ekonomske moi.
Umjesto toga, moe ih okruiti sa svih strana. Jer, kako smo vidjeli, policija moe objaviti rat
prosvjedu, moe ga nauiti sputati, moe izgraditi vie ograde. Ali ne postoji ograda koja je dovoljno
velika da obuzda pravi drutveni pokret, jer se on nalazi svagdje.
Moda se simboliki ratovi pribliavaju kraju. Prije godinu dana sam posjetila University of
Oregon da bih napisala lanak o aktivizmu protiv eksploatacijskih tvornica na kampusu iji je
nadimak Nike U. Tamo sam se upoznala sa studentskom aktivisticom Sarah Jacobson. Nike, kako
mi je rekla, nije meta njezinog aktivizma, nego orue, nain da se pristupi velikom i nerijetko
bezoblinom ekonomskom sustavu. To je laka droga, rekla je veselo.
U ovom smo pokretu godinama koristili simbole naih protivnika njihove marke, njihove
poslovne nebodere, njihove samite koji su bili puke prilike za fotografiranje. Koristili smo ih kao
poklie na mitinzima, kao toke fokusa, kao orua pukog obrazovanja. Ali ti simboli nikada nisu bili
stvarne mete; oni su bili poluge, ruke. Simboli su oduvijek bili samo prozori. Vrijeme je da krenemo
kroz njih.
175

Biljeke
1

Igra rijei: u ovoj frazi, koja se inae prevodi kao Vlast narodu, rije power aludira na elektrinu energiju (op.
prev.).
2
Otputen sam (op. prev.).
3
U izvorniku pepper-spray, obrambeni sprej utemeljen na ekstraktu chili-papra (Oleoresin capsicum) (op. prev.).
4
Igra rijeima na ovom mjestu, rije free iz sintagme free trade (slobodna trgovina) koristi se u znaenju
besplatno (op. prev.).
5
Bez genetski modificiranih organizama (op. prev.).
6
Sjeanja na izbor potroaa (op. prev.).
7
Neprevodiva igra rijei u izvorniku: word of mouth i word of mouse (op. prev.).
8
Uvrijeenija je formulacija peer-to-peer (P2P); obje oznaavaju sustav direktne komunikacije izmeu korisnika
odreene mree (op. prev.).
9
Tehniki element (poput kompjutorske aplikacije) koji je toliko privlaan da inicira prodaju cjelokupne tehnologije
povezane s njim (op. prev.).
10
U slobodnom prijevodu, Vie od bezumlja (kao aluzija na Vie od nafte) (op. prev.).
11
Prodaja velike koliine jeftine robe na inozemnom tritu (op. prev.).
12
Amerikanac meksikog podrijetla (op. prev.).
13

Zahvale
Kad sam prvi put odluila okupiti ove lanke i eseje u knjizi, nadala sam se da bi taj projekt
mogao priskrbiti sredstva aktivistikim organizacijama iji hrabri rad na bojinici omoguava moje
pisanje. Moji su agenti, Bruce Westwood i Nicole Winstanley, uz strunu i dosljednu pomo Briana
Ilera, Alise Palmer i Claytona Rubyja, pregovorima pretvorili ovu nejasnu nadu u stvarnost. Iznimno
sam zahvalna izdavaima mojih knjiga na engleskom, koji su se svi odreda odluili na divljenja
vrijedan potez darivanje dijela prihoda od ove knjige fondu Fences and Windows, koji e skupljati
novac za pravnu obranu aktivista i puko obrazovanje o globalnoj demokraciji. Louise Dennys, Susan
Roxborough, Philip Gwyn Jones i Frances Coady odmah su prihvatili ovu nekonvencionalnu ideju.
U urednikom smislu, najvie dugujem Debri Levy. Uz pomo u istraivanju za mnoge od ovih
kolumni, Debra se prihvatila ureivanja ove zbirke s nepokolebljivom predanou i istananou,
uvijek istovremeno drei na oku iri kontekst i najsitnije detalje. Louise Dennys se hrabro opirala
iskuenju da zatrai ponovno ispisivanje cjelokupnog teksta, te je umjesto toga najneznatnijim
intervencijama uspjela promijeniti sve. Damian Tarnopolsky, Deirdre Molina i Alison Reid su
dodatno poboljali, dotjerali i provjerili rukopis, a dizajnirao ga je Scott Richardson.
Moj je suprug Avi Lewis uredio svaki tekst kad sam ga napisala, bez obzira na to koliko nas je
milja ili vremenskih zona dijelilo. Kyle Yamada je bio osobna i urednika potpora Debri Levy, i obje
smo mu vrlo zahvalne. Moji su roditelji, Bonnie i Michael Klein, takoer itali skice i nudili
komentare. Kako svjedoe datumi ovih lanaka, provela sam veinu protekle dvije i pol godine
svagdje osim kod kue. Ovo je lutanje bilo mogue samo zato to je moja kolegica Christina Magill
kontrolirala bazu, drsko se suprotstavljajui svakom logistikom izazovu s neshvatljivim spokojem i
dosjetljivou.
Radila sam na lancima u ovoj knjizi s mnotvom izuzetnih novinskih i asopisnih urednika. To
su Patrick Martin, Val Ross i Larry Orenstein (The Globe and Mail); Seumas Milne i Katharine Viner
(The Guardian); Betsy Reed i Katrina van den Heuvel (The Nation); Jesse Hirsh i Andrea Schmidt
(www.nologo.org); Joel Bleifuss (In These Times); Michael Albert (Znet); Tania Molina (La
Jornada); Hkan Jaensson (Aftonbladet); Giovanni De Mauro (Internazionale); te Sander Pleij (De
Groene Amsterdammer).
Richard Addis i Bruce Westwood su pomislili da bi bila dobra ideja da piem tjednu novinsku
kolumnu tijekom najuzbudljivijih godina svoga
179
ivota. Dok sam se muila da stignem na posljednje rokove, aljui tekstove e-mailom s telefonskih
govornica na aerodromu, iz drutvenih centara ispunjenih suzavcem i tronih hotela s prastarim
telefonima, moram priznati da sam nekoliko puta posumnjala u njihov sud. Sada mi je jasno to su mi
podarili: tjedne biljeke o jednom izvanrednom poglavlju nae povijesti. ]
180

Bibliografska biljeka o tekstovima

I Prozori neslaganja
Seattle, The New York Times, 2. prosinca 1999.
Washington D.C.: Kapitalizam pokazuje svoje pravo lice (Prije), The Globe and Mail, 12. travnja
2000.
Washington D.C.: Kapitalizam pokazuje svoje pravo lice (Poslije), TheGlobe and Mail, 19. travnja
2000.
to slijedi?, The Nation, 10. srpnja 2000.
Prag: Alternativa kapitalizmu nije komunizam, nego decentralizirana vlast, The Globe and Mail, 27.
rujna 2000.
Toronto: Aktivizam protiv siromatva i debata o nasilju, The Globe and Mail, 21. lipnja 2000.
II Ograde u demokraciji:
Trgovina i ustupci
Amerika zona slobodne trgovine, The Globe and Mail, 28. oujka 2001.
MMF, idi do vraga, The Globe and Mail, 16. oujka 2002.
Nema mjesta za lokalnu demokraciju, The Globe and Mail, 28. veljae 2001.
Rat protiv sindikata, The Globe and Mail, 17. sijenja 2001.
Dosadanji rezultati NAFTA-a, The Globe and Mail, 18. travnja 2001.
Post scriptum poslije 11. rujna, The Globe and Mail, 12. prosinca 2001.
Poviene ograde na granici, The Globe and Mail, 22. listopada 2002.
181
Trite guta zajednika dobra
Genetski izmijenjena ria, The Globe and Mail, 2. kolovoza 2000.
Genetsko oneienje, The Globe and Mail, 20. lipnja 2001.
rtvena janjad slinavke, The Globe and Mail, 7. oujka 2001.
Internet kao Tupperware prezentacija, The Globe and Mail, 8. studenog 2000.
Kooptiranje otpora, The Globe and Mail, 31. svibnja 2001.
Ekonomski aparthejd u Junoj Africi, The Globe and Mail, 21. studenog 2001.
Otrovne mjere u Ontariju, The Globe and Mail, 14. lipnja 2000.
Najslabiji front Amerike, The Globe and Mail, 26. listopada 2001.
III Ograde unutar pokreta: kriminaliziranje neslaganja
Nadzor preko granice, The Globe and Mail, 31. svibnja 2000.
Preventivno uhienje, The Globe and Mail, 7. lipnja 2000.
Nadzor, The Globe and Mail, 30. kolovoza 2000.
Trgovanje strahom, The Globe and Mail, 21. oujka 2001.
Infiltracija, The Globe and Mail, 21. travnja 2001.
Zasipanje suzavcem bez diskriminacije, The Globe and Mail, 25. travnja 2001.
Proizvodnja prijetnji, The Globe and Mail, 5. rujna 2001.
Nasukani u spektaklu, The Globe and Mail, 2. svibnja 2001.
182
IV Unovavanje terora
Novi oportunisti, The Globe and Mail, 3. listopada 2001.
Kapitalisti-kamikaze, The Globe and Mail, 7. studenog 2001.
Zastraujui povratak velikih ljudi, The Globe and Mail, 19. prosinca 2001.
Amerika nije hamburger, The Los Angeles Times, 10. oujka 2002.
V Prozori prema demokraciji
Demokratiziranje pokreta, The Nation, 19. oujka 2001.
Pobuna u Chiapasu, The Guardian, 3. oujka 2001.

Talijanski drutveni centri, The Globe and Mail, 7. lipnja 2001.

Ogranienja politikih stranaka, The Globe and Mail, 20. prosinca 2000.
Od simbola do sadraja, The Nation, 22. listopada 2001.
183

O autorici
Roena u Montrealu 1970., Naomi Klein je nagraivana novinarka i autorica meunatodnoga
bestsellera No Logo: Taking Aim at the Brand Bullies. The New York Times je proglasio No Logo,
preveden na dvadeset i pet jezika, biblijom pokreta. No Logo je 2001. godine osvojio Canadian
National Business Book Award te Le Prix Mediation u Francuskoj.
lanci Naomi Klein su se pojavljivali u brojnim publikacijama, ukljuujui The Nation,
TheNew Statesman, The New York Times i Ms. Magazine. Ona pie meunarodnu kolumnu koju
istodobno objavljuju The Globe and Mail u Kanadi i The Guardian u Britaniji.
Tijekom prolih est godina, gospoa Klein je putovala diljem Sjeverne Amerike, Azije,
Latinske Amerike i Europe, pratei uspon antikorporacijskog aktivizma. est je medijski komentator i
gost-predava na sveuilitima. U jesen 2002. bila je Miliband Fellow na London School of
Economics.
185