Biti knjievni superstar, a pri tom ne pisati trilere, knjige o vampirima i

moderne bajke, nego ozbiljne i teke knjige za odrasle, danas je teko bilo gdje
na svijetu. Zapravo, krajnje je mali broj kultura u kojima bi za pisca takvih
knjiga uo bilo ko izvan uskog kruga posveenih italaca i akademske sredine.
Bez sumnje, ni Uelbeku nije bilo lako postati knjievnom zvijezdom u
Francuskoj, ali ne zbog opteg ignorisanja umjetniki vrijedne knjievnosti (to
bi bio sluaj manje-vie bilo gdje drugdje), ve zbog strogih kriterijuma i
ozbiljne konkurencije. U toj zemlji, ija kultura ponekad djeluje kao da je
izolacionizmu i prepotenciji sklona, na televiziji imate gledane emisije u kojima
kritiari estoko raspravljaju o nekoj novoj knjizi. Naravno, parlamentarna
demokratija i liberalni kapitalizam su svugdje slini, ali Francuska je ipak i dalje
jedno od onih udnih i rijetkih mjesta gdje ljudi itaju dobre knjige i razmiljaju
o njima.