TI NAT HAN

MIR JE SVAKI KORAK

Put svjesnosti u svakodnevnom ivotu

PRVI DIO

DII! TI SI IV
Dvadeset etiri nova novcata asa
Svakog jutra, kada se probudimo, imamo dvadeset etiri nova novcata asa ivota.
Kakav dragocjen poklon! Imamo mogunost da ta dvadeset etiri asa ivimo tako da
nama a i drugima donesu mir, radost i sreu.
Mir je ba ovdje i sada, u nama i svemu to inimo i vidimo. Pitanje je samo da li smo
u kontaktu sa njim. Ne treba daleko da putujemo da bismo uivali u plavom nebu. Ne
treba da napustimo na grad, pa ak ni susjedstvo, da bismo uivali u oima divnog
djeteta. ak i vazduh koji diemo moe biti izvor radosti.
Moemo da se smjeimo, diemo, hodamo, objedujemo na nain koji nas povezuje sa
obiljem sree. Znamo kako da rtvujemo deset godina za diplomu, voljni smo teko da
radimo da bismo dobili posao, zaradili auto, kuu i tako dalje. Ali imamo tekoa da
drimo u pameti da smo ivi u sadanjem trenutku, jedinom trenutku koji nam je dat za
ivljenje. Svaki udisaj, svaki korak moe biti ispunjen mirom, radou, dostojanstvom.
Potrebno je samo da budemo budni, ivi u sadanjem trenutku. Ova mala knjiga vam
se nudi kao zvonce za svjesnost, podsjetnik da je srea mogua samo u sadanjem
momentu. Naravno, planiranje budunosti je dio ivota. Ali ak je i planiranje mogue
samo u sadanjem trenutku. Ova knjiga je poziv da se vratimo sadanjem momentu i
naemo mir i radost. Nudim vam neka od mojih iskustava i niz tehnika koje mogu biti
od pomoi. Ali molim vas, ne ekajte da zavrite sa itanjem ove knjige da biste nali
mir. Mir i srea su dostupni u svakom trenutku. Mir je svaki korak. Treba da koraamo
drei se za ruke. Sretan put.

Maslaak uva moj osmijeh

Kada se dijete smijei, kada se odrasli smijei - to je vrlo vano. Ako u haem
svakodnevnom ivotu moemo da se smijeimo, da budemo spokojni i vedri, to e biti
blagodet za one koji nas okruuju. Najbolje to moemo da uradimo je da zaponemo
dan osmijehom. Osmijeh potvruje nau svjesnost i opredijeljenost da ivimo u miru i
radosti. Izvor istinskog osmijeha je svjestan um.
Kako se moete sjetiti da se nasmijeite kad se probudite? Moete da postavite neki
podsjetnik granicu, list, sliku ili neke inspirativne rijei na prozor, ili na tavanicu
iznad kreveta, tako da to primijetite kad se probudite. Kad se naviknete da se budite sa
osmijehom, podsjetnik vam moda nee biti potreban. Smjeiete se im ujete pticu
kako pjeva ili vidite suneve zrake kako se probijaju kroz zastore. Osmijeh vam
pomae da novom danu pristupite sa blagou i razumijevanjem.
Kada vidim nekoga da se osmijehuje, odmah znam da on obitava u svjesnosti. Taj
2

nagovjetaj osmijeha - koliko umjetnika se muilo da ga oivi na usnama bezbrojnih

statua i slika? Siguran sam da je isti takav smijeak titrao na licima vajara i slikara dok
su radili. Moete li da zamislite ljutitog slikara koji oivotvoruje takav osmijeh? Mona
Lizin je lagan, to je samo titraj smijeka. Ipak, ak i takav osmejak je dovoljan da
opusti sve miie naeg lica, da otkloni sve brige i muke. Nejaki pupoljak osmijeha na
licu njeguje svjesnost i udesno nas smiruje. On nam vraa mir za koji smo mislili da
smo ga izgubili.
Na osmijeh e vratiti sreu i nama i onima koji nas okruuju. ak i ako troimo
mnogo novca na poklone za lanove porodice, nita od onoga to kupujemo ne moe
da im prui toliko sree kao poklon nae svjesnosti, na osmejak. A taj dragocjeni
poklon ne kota nita. Na dan kada se povukao u Kaliforniju, prijatelj je napisao ovu
pjesmu:
Izgubio sam svoj osmijeh,
Ali ne brini.
Maslaak ga uva.
Ako ste izgubili osmijeh, a jo ste sposobni da vidite da ga maslaak uva za vas,
situacija nije tako loa. Dovoljno ste svjesni da vidite gdje vam je osmijeh. Treba
jedino nekoliko puta svjesno da udahnete i povratiete osmijeh. Maslaak je jedan lan
zajednice vaih prijatelja. Uvijek je tu, vjeran je i uva osmijeh za vas.
U stvari, sve oko vas uva va osmijeh za vas. Ne treba da se osjeate izolovanim.
Jedino treba da se otvorite podrci svega to je oko vas, i to je u vama. Kao onaj
prijatelj koji je vidio da maslaak uva njegov osmijeh, moete svjesno da diete i
osmijeh e se vratiti.

Svjesno disanje
Ima vie tehnika disanja koje moete da koristite da biste ivot uinili ivopisnim i
prijatnijim. Prva vjeba je veoma jednostavna. Dok udiete, govorite sebi "Udiui, ja
znam da udiem." Dok izdiete, recite "Izdiui, ja znam da izdiem." Samo to.
Prepoznajte svoj udisaj kao udisaj i izdisaj kao izdisaj. Ne morate ak da izgovarate
itav tekst, moete koristiti samo dvije rijei: "udah" i "izdah" ili "u" i "van". Ova
tehnika moe da vam pomogne da mislite na svoje disanje. Dok vjebate, disanje vam
postaje mirnije i blae, a va um i tijelo takoe se smiruju i oputaju. To nije teka
vjeba. Za samo par minuta vjebanja moete ubrati plodove meditacije.
Udisanje i izdisanje je veoma vano i prijatno. Disanje je veza izmeu naeg tijela i
naeg uma. Neki put naa glava misli jedno, a tijelo radi drugo. Koncentrisanjem na
disanje, na "udah" i "izdah", ujedinjujemo glavu i tijelo i ponovo postajemo cjelina.
Svjesno disanje je vaan most.
Za mene je disanje radost koju ne mogu da propustim. Svakog dana upranjavam
svjesno disanje, a u mojoj maloj sobi za meditaciju imam ugraviranu reenicu "Dii,
iv si!" Samo disanje i osmjehivanje nas moe usreiti, zato to se tada potpuno
oporavljamo i susreemo ivot u sadanjem trenutku.

Sadanji trenutak, predivni trenutak

U meteu naeg uurbanog drutva velika je srea s vremena na vrijeme disati svjesno.
Svjesno disanje se moe vjebati ne samo dok sjedimo u sobi za meditaciju, ve i dok
radimo na poslu ili kod kue, dok vozimo, sjedimo u autobusu, gdje god se zateknemo,
u bilo koje doba dana.
Ima mnogo vjebi koje nam mogu pomoi da svjesno diemo. Pored jednostavne
vjebe "udah-izdah" moemo recitovati ovu strofu dok udiemo i izdiemo:
Udiem i smirujem svoje tijelo,
Izdiem i smijeim se.
U sadanjem sam trenutku
I znam da je predivan.
"Udiem i smirujem svoje tijelo." Kada izgovorite ove rijei, to je kao da ste na vruini
popili au svjee limunade. Svjeina proima vae tijelo. Kada diem i izgovaram ove
rijei zaista osjeam da udisaj smiruje moje tijelo i um.
"Izdiem i smijeim se." Vi znate da smijeak moe opustiti stotine miia lica.
Osmijeh na licu je znak da ste sam svoj gospodar.
"U sadanjem sam trenutku." Dok sjedim ovdje ne mislim nita. Sjedim ovdje i tano
znam gdje sam.
"I znam da je predivan." Radost je sjedjeti, stabilno i oputeno, vratiti se disanju,
smijeku, naoj pravoj prirodi. Na susret sa ivotom je u sadanjem trenutku. Ako
4

sada nemamo mir i radost, kada emo ih imati - sutra, prekosutra? ta nas spreava da
budemo sreni ba sada? Pratei disanje, moemo jednostavno rei: "Smirenje,
smijeak, sadanji trenutak, predivni trenutak."
Ova vjeba nije samo za poetnike. Mnogi od nas koji smo vjebali meditaciju i
svjesno disanje etrdeset ili pedeset godina nastavljamo da je praktikujemo, jer je ova
vrsta vjebanja tako vana i tako jednostavna.

Manje razmiljanja
Dok praktikujemo svjesno disanje, nae miljenje e se usporiti i mi zaista moemo da
se odmorimo. Vei dio vremena provodimo razmiljajui previe, a svjesno disanje
nam pomae da budemo smireni i oputeni. Pomae nam da ne razmiljamo tako
mnogo, da se oslobodimo tuge iz prolosti i brige o budunosti. Svjesno disanje nas
osposobljava da budemo u kontaktu sa ivotom, koji je divan u sadanjem trenutku.
Naravno, miljenje je korisno, ali prilian broj naih misli je beskoristan. To je kao da
svako od nas u svojoj glavi ima kasetu koja je danonono ukljuena. Mislimo o
ovome, mislimo o onome, i teko nam je da se zaustavimo. Pravu kasetu zaustavljamo
pritiskom na dugme. Ali, nemamo dugme za razmiljanje. Moemo biti toliko
zaokupljeni razmiljanjem i brigom da ne moemo da spavamo. Ako zatraimo od
ljekara pilule za spavanje, one mogu da pogoraju situaciju, jer se za vrijeme takvog
spavanja u stvari ne odmaramo. A ako nastavimo da koristimo takve tablete, moemo
postati zavisni. Uz to, i dalje ivimo napeti i imamo none more. Prema metodi
svjesnog disanja, kada udiemo i izdiemo mi prestajemo da mislimo jer izgovaranje
"uzdah" i "izdah" nije razmiljanje, to su rijei koje nam pomau da se koncentriemo
na disanje. Ako ovako diemo par minuta, primijetiemo da smo osvjeeni.
Oporavljamo se i postajemo prijemivi za lijepe stvari u sadanjem trenutku.
Kada smo u kontaktu sa osvjeavajuim, smirujuim i ljekovitim elementima u nama i
naoj okolini, moemo nauiti kako da njegujemo i titimo te elemente. Ovi elementi
mira su nam dostupni u bilo koje vrijeme.

Njegovanje svjesnosti u svakom trenutku

Jedne hladne zimske veeri vratio sam se kui iz etnje po brdima i ustanovio da su se
vrata i prozori moje brvnare irom otvorili. Kada sam krenuo, nisam ih dobro zatvorio.
Hladan vjetar je prohujao kroz kuu, otvorio prozore i vrata, i rasturio papire sa mog
stola svud po sobi. Odmah sam zatvorio prozore i vrata, upalio lampu, pokupio papire i
paljivo ih sloio na stolu. Zatim sam zapalio vatru u kaminu i uskoro se toplota razlila
po sobi.
Ponekad se u guvi osjeamo umorni, hladno nam je, usamljeni smo. Moda elimo da
se povuemo i da budemo sami da bismo se zagrijali, kao to sam ja uinio kad sam
zatvorio prozore i sjeo kraj vatre, zatien od vlage i hladnog vjetra. Naa ula su nai
5

prozori u svijet i ponekad ih vjetar produva i uzburka sve u nama. Neki od nas
ostavljaju prozore otvorene sve vrijeme, doputajui da utisci i buka svijeta prodiru u
nas i preplavljuju nae pometeno bie. Osjeamo se usamljeno i hladno nam je oko
srca. Uhvatite li nekad sebe kako gledate lo TV program, nesposobni da ga ugasite?
Uznemiravaju vas prodorni zvuci, praskanje oruja kojima filmovi, na alost, obiluju.
Ipak ne ustajete da ugasite televizor. Zato se muite na taj nain? Zar ne elite da
zatvorite svoje prozore? Da li se plaite samoe praznine i usamljenosti sa kojom ete
se moda suoiti kada ostanete sami sa sobom?
Gledajui lo TV program, mi postajemo taj TV program. Mi smo ono to osjeamo i
opaamo. Ako smo ljuti, mi smo ljutnja. Ako smo zaljubljeni, mi smo ljubav. Kad
gledamo planinski vrh pod snijegom, mi smo planina. Moemo biti ta god elimo, pa
zato onda otvaramo svoje prozore loem TV programu koji izaziva lupanje srca i
grenje miia i potpuno nas iscrpljuje? Ko dozvoljava da se takve emisije proizvode i
da ih ak i djeca gledaju? Mi! Suvie smo nezahtjevni, suvie spremni da gledamo to
god da je na ekranu, suvie smo usamljeni, lijeni ili indolentni da kreiramo svoj ivot.
Upalimo TV i ostavimo ga ukljuenog, dozvoljavajui nekom drugom da nas
usmjerava, da nas oblikuje i da nas unitava. Gubimo sebe i preputamo svoju sudbinu
u ruke drugih. Moramo biti svjesni koji program je tetan za na nervni sistem, misli i
srce, a koji je blagotvoran.
Naravno, ja ne govorim samo o televiziji. Koliko mamaca je svuda oko nas koje su
postavili drugi ili ak mi sami? Koliko puta dnevno postajemo izgubljeni i zbrkani
zbog njih? Ne sugeriem da zatvorimo sve svoje prozore, jer ima mnogo udesnih
stvari u svijetu koji zovemo "spoljanji". Moemo otvoriti prozore tim udima i
pogledati ih sa punom svjesnou. Sjedei pored istog potoia, sluajui lijepu
muziku ili gledajui dobar film, neemo pobjei od sebe. Moemo nastaviti da budemo
svjesni sebe i svog disanja. Sa suncem svjesnosti koje sija u nama moemo izbjei
veinu opasnosti. Potok e biti istiji, muzika harmoninija a dua onoga ko je stvorio
film potpuno vidljiva.
Kao poetnici u meditaciji moda emo eljeti da napustimo grad i odemo u selo da
bismo lake zatvorili prozore koji smuuju duh. Tamo moemo postati jedno sa
mirnom umom, moemo ponovo otkriti sebe a da ne budemo zbrisani haosom
"spoljanjeg svijeta". Tiho i snano drvee moe nam pomoi da istrajemo u svjesnosti
a kada je svjesnost dobro utemeljena, moda emo poeljeti da se vratimo u grad i
ostanemo tamo, manje zbrkani. Ponekad ne moemo napustiti grad, ali moemo nai
mirne i osvjeavajue elemente koji e ublaiti nau preoptereenost. Moemo
poeljeti da posjetimo dobrog prijatelja, ili da proetamo parkom i uivamo u drveu i
svjeini povjetarca. Bilo da smo u gradu, na selu ili u divljini moramo paljivo birati
okolinu i njegovati svjesnost u svakom trenutku.

Sjedei bilo gdje

Kada vam je potrebno da usporite i vratite se sebi, nije neophodno da odjurite kui na
6

vae mjesto za meditaciju da biste svjesno disali. Moete disati bilo gdje, jednostavno
sjedei u svojoj stolici na radnom mjestu ili u automobilu. Ako ste u robnoj kui
prepunoj kupaca ili ekate u redu u banci, pa osjetite da ste iscrpljeni i poelite da se
vratite sebi, moete svjesno da diete i smijeite se ba tamo gdje ste se nali.
Gdje god da ste, moete svjesno disati. Svima nama je potrebno da se s vremena na
vrijeme vratimo sebi da bismo bili sposobni za suoavanje sa ivotnim tekoama. To
moemo initi u bilo kom ploaju sjedei, stojei, leei ili hodajui. Ipak, sjedei
poloaj je najstabilniji. Jednom sam na aerodromu Kenedi u Njujorku ekao avion koji
je kasnio etiri sata. Uivao sam sjedei u lotos poloaju u ekaonici. Jednostavno sam
savio svoj demper i smjestio se na njega. Ljudi su me radoznalo gledali, ali su uskoro
poeli da me ignoriu i ja sam sjedio u miru. Nije bilo mjesta za odmor, aerodrom je
bio pun ljudi, jedino to sam mogao je da se opustim tamo gdje sam se zatekao. Moda
ne elite da meditirate na tako upadljiv nain, ali vam svjesno disanje u bilo kom
poloaju moe uvijek pomoi da se osvjeite.

Meditacija u sjedeem poloaju

Najstabilniji poloaj za meditaciju je sjedenje prekrtenih nogu na jastuetu. Izaberite
jastuk prave debljine. Polu-lotos ili lotos poloaj je odlian za postizanje stabilnosti
tijela i uma. Da biste sjeli u lotos poloaj ukrstite noge stavljajui jedno stopalo (za
polu-lotos) ili oba stopala (za lotos) na suprotnu butinu. Ako vam je lotos poloaj
teak, moete sjediti na stolici sa nogama na podu i rukama koje se odmaraju na
butinama. Ili moete lei na pod, na lea, sa ispruenim, blago rastavljenim nogama,
dok su ruke sa strane, a dlanovi okrenuti nagore.
Ako vam noge ili stopala utrnu ili osjeate bol u poloaju za meditaciju tako da vam on
ometa usredsreenost, slobodno se pomjerite u udobniji poloaj. Ako to inite polako i
paljivo, pratei svoje disanje i svaki pokret tijela, neete nita izgubiti od svoje
koncentracije. Ako je bol jak, ustanite, hodajte sporo, svjesno i sjedite ponovo kada se
osjetite spremni.
U nekim centrima za meditaciju se ne dozvoljava pokretanje tokom perioda meditacije.
Od ljudi se tamo esto trai da izdre veliku nelagodu. Za mene je to neprirodno. Ako
nam je neki dio tijela utrnuo ili nas boli, on nam neto govori i to treba da sluamo.
Sjedimo i meditiramo da bismo razvili mir, radost, blagost a ne da bismo poveali
fiziku izdrljivost ili povrijedili tijelo. Ako promijenimo poloaj stopala ili jedno
vrijeme meditiramo u hodu, to nee mnogo smetati drugima, a nama moe mnogo
pomoi.
Ponekad moda koristimomeditaciju da bismo pobjegli od sebe i ivota, kao zec koji
bjei u rupu. Na taj nain moda privremeno izbjegavamo neke probleme, ali se sa
njima moramo ponovo suoiti.
Potrebno nam je da meditiramo blago, ali uporno tokom itavog dana ne proputajui
nijednu priliku ili dogaaj da dublje proniknemo u pravu prirodu ivota, ukljuujui i
nae svakodnevne probleme. Ako tako ivimo, ostvarujemo duboku komunikaciju sa
ivotom.
7

Zvona svjesnosti
U mojoj zemlji koristimo crkvena zvona da nas podsjete na vraanje sadanjem
trenutku. Svaki put kad ujemo zvona prestanemo da govorimo, da mislimo, vratimo se
sebi, udiemo i izdiemo, smijeimo se. ta god da inimo, zastanemo za momenat i
uivamo u svom disanju. Ponekad govorimo ove stihove:
Sluaj, sluaj
Ovaj divni zvuk vraa me mom pravom biu.
Dok udiemo, kaemo "Sluaj, sluaj" a dok izdiemo, kaemo "Ovaj divni zvuk vraa
me mom pravom biu".
Od kada sam doao na Zapad, rijetko ujem zvona budistikih hramova. Na sreu, po
itavoj Evropi zvone crkvena zvona. teta to ih nema toliko u Americi. Kad god drim
predavanje u vajcarskoj, koristim crkvena zvona za vjebanje svjesnosti. Kad zvono
zvoni prestanem da govorim i svi sluamo puni zvuk zvona. Uivamo u tome. (Ja
mislim da je to bolje od predavanja!) Kad ujemo zvono moemo zastati, uivati u
disanju i doi u dodir sa udima ivota koja su oko nas - sa cvijeem, djecom, lijepim
zvucima. Svaki put kada se vratimo sebi ostvarujemo odline uslove da se susretnemo
sa ivotom u sadanjem trenutku.
Jednoga dana sam u Berkliju predloio studentima i profesorima kalifornijskog
univerziteta da svaki put kada se oglasi zvono sa tornja naprave pauzu da bi svjesno
disali. Svako treba da odvoji malo vremena i uiva u tome to je iv! Ne treba samo da
jurimo itav dan. Treba da nauimo da zaista uivamo u zvonima naih crkava i naih
kola. Zvona su divna, ona nas mogu probuditi.
Ako imate zvono kod kue, moete disati i smijeiti se uz njegov zvon. Ali, ne morate
nositi zvono sa sobom na radno mjesto. Moete koristiti bilo koji zvuk kao podsjetnik
na predah, udisanje i izdisanje i uivanje u sadanjem trenutku. Zvuk okretanja
kljueva u bravi moe biti zvono svjesnosti. ak su i neujni zvuci, kao to su kosi
zraci sunca koji padaju kroz prozor, zvona svjesnosti koja nas podsjeaju da se
vratimo sebi, da diemo, smijeimo se i potpuno ivimo u sadanjem trenutku.

Kolai djetinjstva
Kada sam imao etiri godine majka bi mi ponekad donijela kolai vraajui se sa
trnice. Uvijek sam odlazio u dvorite i polako grickao kolai, ponekad pola sata ili
etrdeset pet minuta. Gricnuo bih komadi i pogledao u nebo. Zatim bih dotakao psa
nogom i zagrizao jo jedno parence. Uivao sam da budem tamo, sa nebom, zemljom,
8

bambusovim stabljikama, makom, psom, cvijeem. Mogao sam to da inim jer nisam
imao ba puno briga. Nisam mislio o budunosti, nisam alio za prolou i sav sam
bio u sadanjem momentu, sa mojim kolaiem, psom, bambusovim stabljikama,
makom i sa ostalim.
Moemo jesti svoje obroke polako i sa radou, ba kao to sam ja jeo kolai mog
djetinjstva. Moda vam se ini da ste izgubili kolai svog djetinjstva, ali ja sam
siguran da je jo tamo, negdje u vaem srcu. Sve je jo tamo i ako zaista elite moete
sve pronai. Jesti svjesno je najvanija vjeba meditacije. Moemo jesti kao da
oivljavamo kolai iz djetinjstva. Sadanji momenat je pun radosti i sree. Ako ste
paljivi, uvidjeete to.

Mandarina
Ako vam ponudim svjee ubranu mandarinu, mislim da e stepen vaeg uivanja u njoj
zavisiti od vae svjesnosti. Ako nemate briga i strepnji uivaete vie. Ako ste ljuti ili
uplaeni, mandarina vam prosto nee biti stvarna.
Jednog dana sam ponudio grupi djece korpu punu mandarina. Korpa je ila iz ruke u
ruku, svako dijete je uzelo mandarinu i stavilo je na dlan. Svi smo pogledali svoju
mandarinu, a zatim su djeca bila podstaknuta da meditiraju o njenom porijeklu. Oni
nisu vidjeli samo mandarinu, ve i njenu mamu, drvo mandarine. Uz izvjesno vostvo,
poeli su da vizualiziraju rascvjetalo drvo obasjano suncem a zatim pod pljuskom kie.
Vidjeli su latice kako opadaju, male mandarine kako rastu. Sada ih je neko ubrao i one
su ovdje. Nakon ovih zamiljanja i predstavljanja, djeci je reeno da lagano oljute
mandarinu, primijete izmaglicu oko nje i njen miris, a zatim da je prinesu ustima i
zagrizu komad sa punom svjesnou o njenoj vrstini, ukusu i soku koji iz nje izlazi.
Lagano smo jeli mandarinu.
Svaki put kad pogledate mandarinu, pogledom prodirete u njenu dubinu. Cio svijet
moete vidjeti u jednom plodu. Kada je oljutite i pomiriete, ona je divna. Moete je
jesti vrlo sporo i biti veoma sreni.

Euharistija
Vjeba euharistije je vjeba svjesnosti. Kada je Isus prelomio hljeb i razdijelio ga
svojim uenicima, rekao je: "Jedite. To je moje tijelo." On je znao da e uenici, ako
pojedu komad hljeba sa punom svjesnou, doivjeti pravi ivot. U svakodnevnom
ivotu su moda rasijano jeli svoj hljeb, tako da hljeb uopte nije bio hljeb, ve duh.
Moe nam se desiti da vidimo ljude oko sebe ali ako nam nedostaje svjesnost, oni su
samo fantomi, nisu stvarni, a i mi smo samo duhovi. Ako vjebamo svjesnost,
osposobljavamo se da postanemo stvarna osoba. Kada smo stvarni, vidimo ljude oko
sebe i ivot je prisutan u svom bogatstvu. Ako usredsreeno jedemo hljeb, mandarinu,
kolai to je isto.
Kada diemo, kada smo svjesni, kada se paljivo zagledamo u hranu, ivot istoga asa
postaje stvaran. Za mene je euharistija divna vjeba svjesnosti. Isus je, na drastian
9

nain, pokuao da probudi svoje uenike.

Jesti svjesno
Prije nekoliko godina pitao sam neku djecu: "ta je svrha dorukovanja?" Jedan
djeak je odgovorio: "Da dobijemo energiju za taj dan." Drugi je rekao: "Smisao
dorukovanja je - jesti."
Svjesno uzimanje hrane je vana praksa. Ugasimo TV, spustimo novine, zajedno
postavljamo sto pet, deset minuta. Za to vrijeme moemo biti veoma sretni. Kada je
hrana na stolu, i svi sjede, moemo tri puta svjesno udahnuti: "Udiui, smirujem svoje
tijelo. Izdiui, smijeim se." Moemo se potpuno oporaviti nakon tri ovakva udisaja.
Tada pogledamo svakog dok udiemo i izdiemo da bismo bili u kontaktu sa sobom i
sa ostalima. Ne treba nam dva sata da bismo vidjeli drugu osobu. Ako smo zaista
smireni, potrebno nam je da nekoga pogledamo sekundu-dvije i to je dovoljno da ga
vidimo. Mislim da je petolanoj porodici dovoljno pet-deset sekundi da "pogleda i
vidi".
Nakon disanja se smijeimo. Sjedei za stolom sa drugim ljudima imamo ansu da
ponudimo autentini prijateljski osmijeh i razumijevanje. To je vrlo lako, ali veoma
malo ljudi to ini. Za mene je to veoma vana vjeba. Pogledamo u svakoga i
nasmijeimo mu se. Disati i smijeiti se istovremeno je veoma vana vjeba. Ako se
lanovi porodice ne mogu smijeiti jedan drugome, situacija je vrlo opasna.
Nakon disanja i smijeenja, pogledamo hranu tako da ona postane stvarna. Ta hrana
oivljava nau vezu sa zemljom. Svaki zalogaj sadri ivot Sunca i Zemlje. Od nas
zvisi koliko e nam hrana otkriti svoju tajnu. Moemo vidjeti i okusiti itav univerzum
u komadiu hljeba! Par sekundi kontemplacije prije jela i svjesnost u toku jedenja
mogu nam donijeti mnogo sree.
Sjesti sa prijateljima i porodicom i uivati dobru hranu je neto dragocjeno, neto to
nema svako. Mnogi ljudi u svijetu su gladni. Kad imam zdjelu rie ili komad hljeba, ja
znam da sam sretan i saosjeam sa onima koji nemaju hrane ili su bez porodice i
prijatelja. Ovo je veoma duboka vjeba. Ne moramo otii u crkvu da bismo ovo
upranjavali. Moemo to initi za stolom. Svjesno jedenje moe odgajati sjeme
razumijevanja i saosjeanja koje e nas podstai da uinimo neto i pomognemo
gladnima i usamljenima.
Da biste pomogli svjesnost tokom obroka, moda ete povremeno eljeti da jedete u
tiini. Va prvi obrok u tiini moe prtei malo nelagodno, ali kad se jednom
naviknete, shvatiete da obrok u tiini donosi mir i sreu. Kao to ugasimo TV prije
jela, tako moemo "iskljuiti" razgovor da bismo uivali u hrani i prisustvu drugoga.
Ja ne preporuujem svakodnevno objedovanje u tiini. Razgovor moe biti divan nain
da budemo zajedno u svjesnosti. Ali, moramo razlikovati razliite vrste razgovora.
Neke teme nas mogu razdvojiti: na primjer, ako govorimo o manama drugih ljudi.
Paljivo pripremana hrana nee imati vrijednosti ako dozvolimo da ovakva vrsta
razgovora dominira tokom objeda. Ako umjesto toga govorimo o stvarima koje
10

njeguju nau svijest o hrani i osjeaj da smo zajedno, tada kultiviemo jednu vrstu
sree koja je neophodna za na rast. Svjesnost komadia hljeba u naim ustima ini da
osjetimo ivot stvarnim.
Dakle, dok jedemo treba da se uzdrimo od razgovora koji mogu poremetiti nau
svjesnost, osjeaj cjeline porodice ili svijest o hrani. Ali moemo slobodno rei stvari
koje njeguju svjesnost i sreu. Na primjer, ako je spremljeno jelo koje zaista volite,
moete primjetiti uivaju li drugi u njemu i moete im pomoi da uvide sa koliko
ljubavi je pripremljen itav obrok. Ako je, pak, za stolom neko ije su misli okupirane
brigama, on gubi sadanji trenutak i nije svjestan ukusa hrane. Moete mu skrenuti
panju na ukus hrane: "Ovo je zaista ukusno, zar ne?" I tako ete ga odvojiti od misli i
briga i dovesti ga natrag u ovdje i sada, da uiva u vama i dobroj hrani. Vi postajete
Bodisatva, pomaui prosvjetljenje. Djeca su naroito sposobna za praktikovanje
svjesnosti i podsjeanju drugih da to ine.

Pranje sudova
Po meni, ideja da je pranje sudova neprijatno moe nam pasti na pamet samo kad to ne
radimo. Kad ve stanete pored sudopere, zavrnutih rukava i sa rukama u toploj vodi, to
je u stvari prilino prijatno. Ja uivam da se posvetim svakoj posudi, potpuno svjestan
posude, vode, svakog pokreta ruke. Ako urim da bih to prije poeo da jedem desert,
znam da e mi pranje sudova biti neprijatno. Samo posue je udo, kao i injenica da
sam ovdje i da ga perem!
Ako sam nesposoban da operem sudove sa radou, ve elim da to prije operem i
pojedem slatki, biu jednako nesposoban da uivam u slatkiu. Razmiljau, sa
viljukom u ruci, ta sljedee da uradim i tako u izgubiti svu prijatnost ukusa i izgleda
deserta. Stalno u biti uvuen u budunost, nikad sposoban da ivim u sadanjem
trenutku.
Svaka misao, svaki pokret osvijetljen svjesnou dobija kvalitet svetosti. U tom svjetlu
ne postoje granice izmeu sakralnog i profanog. Moram priznati da mi treba malo vie
vremena da operem sudove, ali zato potpuno ivim svaki momenat i srean sam.
Pranje sudova je u sito vrijeme i sredstvo i cilj - to znai da ne peremo posue samo
zato da ono bude isto, ve i zato da bismo ga prali, da bismo potpuno ivjeli u
svakom momentu dok to inimo.

Meditacija u hodu
Meditiranje u hodu moe biti vrlo prijatno. Hodamo polako, sami ili sa prijateljima,
ako je mogue na nekom ljepom mjestu. Meditacija u hodu je zaista uivanje u
hodanju - hodamo ne da bismo negdje stigli, ve radi samog hodanja. Svrha je biti u
sadanjem trenutku i, svjesni svog disanja i hodanja, uivati u svakom koraku. Da
bismo to mogli, moramo se otresti svih briga i strepnji, moramo prestati da
razmiljamo o budunosti, o prolosti. Moemo uhvatiti dijete za ruku dok to inimo.
11

Hodamo, koraamo kao da smo najsrenija osoba na Zemlji.

Iako hodamo stalno, nae hodanje je obino vie nalik tranju. Kada hodamo na taj
nain, mi utiskujemo strepnje i u samu Zemlju. Treba da hodamo tako da utiskujemo
mir i smirenost po Zemlji.. Svi to moemo, ako zaista snano elimo. Svako dijete to
moe. Ako moemo da uinimo jedan takav korak, onda moemo i dva, tri, pet. Ako
smo sposobni da jednom koraknemo mirno i sreno, mi radimo na miru i srei cijele
ljudske vrste. Meditacija u hodu je divna vjeba.
Kada meditiramo u hodu, hodamo neto sporije nego obino i disanje usklaujemo sa
koracima. Na primjer, moemo uiniti tri koraka udiui i tri izdiui. Tako moemo
sebi rei: "U, u, u. Van, van, van." "U" nam pomae da se identifikujemo sa udisajem.
Svaki put kad neto nazovemo imenom, to postaje stvarnije; na primjer, kada kaemo
ime prijatelja.
Ako vaa plua trae etiri koraka umjesto tri, dajte im to. Ako trae dva, dajte im dva.
Duina vaeg udisaja i izdisaja ne mora biti jednaka. Na primjer, moete napraviti tri
koraka sa svakim udisajem, a etiri sa izdisajem. Ako se osjeate sreni, mirni i
radosni dok hodate - dobro radite.
Budite svjesni kontakta vaih stopala i zemlje. Hodajte kao da ljubite zemlju vaim
stopalima. Nanijeli smo mnogo tete Zemlji. Sada je vrijeme da je njegujemo.
Otiskujemo na mir i oputenost po povrini Zemlje i uimo se ljubavi. Hodamo u tom
duhu. S vremena na vrijeme, kad vidimo neto veoma lijepo, moemo poeljeti da
stanemo i pogledamo drvo, cvijet, djecu u igri. Dok gledamo, nastavljamo da diemo;
inae, gubimo lijepi cvijet i zapetljavamo se u svoje misli. Svaki na korak e stvoriti
svjei povjetarac, osvjeavajui nae tijelo i um. Na svakom koraku rascvjetava se
cvijet ispod naih stopala. To moemo initi samo ako ne mislimo o budunosti ili o
prolosti, ako znamo da je ivot mogue pronai samo u sadanjem momentu.

Telefon
Telefon je vrlo koristan, ali se moe pretvoriti u naeg tiranina. Preesti pozivi nas
prekidaju i ometaju. Moda se ponekad zaboravljamo i predugo govorimo preko
telefona, gubei dragocjeno vrijeme (i novac). esto govorimo o stvarima koje nisu
tako vane. Koliko puta smo dobili raun za telefon i zaudili se nad sumom?
Telefonsko zvono proizvodi u nama neko titranje, moda neku strepnju, nervozu: "Ko
zove? Je li to dobra ili loa vijest?" Ipak nas neka sila vue telefonu, ne moemo da
odolimo. Mi smo rtve svog telefona.
Preporuujem vam da sljedei put kad ujete telefon ostanete gdje ste, udahnete i
izdahnete svjesno i kaete u sebi "Posluaj. Ovaj divan zvuk me vraa mom pravom
ja." Kad pozvoni drugi put, moete ovo ponoviti, a smijeak e vam biti izrazitiji. Kad
se smijeite, miii lica se oputaju, a tenzija brzo nestaje. Imate vremena da ovako
diete i osmjehujete se, jer e onaj koji vas zove siguno saekati tri zvona. Kada
telefon zazvoni trei put, moete nastaviti sa disanjem i smijekom dok lagano idete ka
telefonu. Sam ste svoj gospodar. Znate da se smijeite ne samo za svoje dobro, ve i za
12

dobro drugih. Ako ste nervozni ili ljuti, va sagovornik e primiti vau negativnu
energiju. Ali, s obzirom da ste disali i smijeili se, plivate u svjesnosti i kad podignete
slualicu to je prava srea za osobu koja vas zove.
Prije nego to vi nekog zovete, moete udisati i izdisati tri puta, a zatim okrenuti
brojeve. Kada zaujete prvo zvono, znaete da va prijatelj die i smijei se, i da nee
podii slualicu do treeg zvona. Dakle, recite sebi "On die, zato ne bih i ja?"
Vjebajte udisanje i izdisanje, zajedno sa onim koga zovete. To je divno!
Ne morate da odete u specijalnu prostoriju za meditaciju da biste ovo praktikovali.
Moete to initi u vaoj kancelariji, kod kue. Ne znam kako bi ovo mogli praktikovati
profesionalni telefonisti s obzirom da mnogo telefona zvoni u isti as. Oslanjam se na
vas da smislite neki nain i za telefoniste. Ali mi koji to nismo imamo prava na tri
udisaja. Praktikujui ovakvu meditaciju moemo odagnati stres i depresiju i unijeti
svjesnost u svakodnevni ivot.

Automobil
U Vijetnamu, prije etrdeset godina, bio sam prvi svetenik koji je vozio bicikl. Tada
se nije smatralo da je to ba primjereno sveteniku. Ali danas svetenici voze
motobicikle i kola. Naa praksa meditiranja trebalo bi da bude u skladu sa vremenom i
svijetom koji nas okruuje. Tako sam napisao jednostavne stihove koje moete
izgovarati prije nego to pokrenete motor automobila. Nadam se da e vam biti od
koristi:
Prije nego to pokrenem auto,
Ja znam kuda idem.
Auto i ja smo jedno.
Ako auto ide brzo, ja idem brzo.
Ponekad nam kola zapravo i nisu neophodna, ali se vozimo jer elimo da pobjegnemo
od sebe. Osjeamo neki vakuum u sebi i ne elimo da se sa njim suoimo. Ne volimo
to smo toliko zauzeti, ali kad god imamo malo vremena plaimo se da se suoimo sa
sobom. elimo da pobjegnemo. Ukljuimo televizor, ili podignemo telefonsku
slualicu, itamo novine, odemo kod prijatelja ili sjednemo u kola i vozimo nekuda.
Naa civilizacija nas ui da se ponaamo na taj nain i obezbjeuje nam mnogo stvari
koje moemo koristiti da bismo izgubili kontakt sa sobom. Ako izgovorimo ove
stihove prije nego to okrenemo klju i pokrenemo motor, to moe da nas prosvijetli, i
moda emo shvatiti da nema potrebe da idemo bilo kuda. Gdje god da odemo, nae ja
e biti sa nama; ne moemo pobjei. Moda je bolje i prijatnije da ostavimo motor
neupaljen i proetamo, meditirajui.
Podaci govore da je posljednjih godina kiselim kiama uniteno pet miliona kvadratnih
kilometara uma, djelimino zbog automobila. "Prije nego to pokrenem auto, ja znam
kuda idem" - to je ozbiljno pitanje. Kuda treba da idem? Ka svom unitenju? Ako
13

drvee umire, i mi ljudi emo umrijeti. Ako je put koji preduzimate neophodan, ne
oklijevajte da odete. Ali ako vidite da to nije zaista vano, moete izvaditi klju; otii
u etnju pored rijeke ili kroz park. Vratiete se sebi i postati prijatelji sa drveem,
ponovo.
"Auto i ja smo jedno." Mi imamo utisak da smo gospodari, a da su kola samo
instrument, ali to nije istina. Mi se mijenjamo kad koristimo bilo kakav instrument ili
mainu. Violonelista sa svojom violinom postaje divan. ovjek sa pitoljem postaje
opasan. Kada koristimo kola, mi smo jedno sa kolima.
Vonja je dio svakodnevnice u ovom drutvu. Ja vam ne sugeriem da prestanete da
vozite, ve samo da to inite svjesno. Dok vozimo, mislimo samo o cilju. Zato smo
nesreni kad god nam se upali crveno svjetlo. Crveno svjetlo je vrsta neprijatelja koji
nas ometa u dostizanju cilja. Ali crveno svjetlo moemo vidjeti i kao zvono svjesnosti
koje nas podsjea da se vratimo u sadanji trenutak. Kada sljedei put na semaforu
bude crveno svjetlo, molim vas da se nasmijeite i vratite se disanju. "Udiui,
smirujem svoje tijelo. Izdiui, smijeim se." Lako je transformisati osjeanje
iritiranosti u prijatno osjeanje. Iako je to isto crveno svjetlo, ono postaje razliito.
Ono postaje prijatelj, pomaui nam da se sjetimo da se ivot moe ivjeti samo u
sadanjem momentu.
Kada sam prije nekoliko godina bio u Montrealu, prijatelj me je vodio kroz grad prema
planinama. Primijetio sam, kad god bi neka kola stala ispred nas, da na tablici pie "Je
me souviens". To znai "Ja se sjeam." Nisam bio siguran ega su eljeli da se sjeaju,
moda svog francuskog porijekla, ali sam prijatelju rekao da imam poklon za njega.
"Kad god vidi kola sa reenicom "Je me souviens", sjeti se da die i smijei se dok
vozi kroz Montreal."
On se oduevio i predloio to i svojim prijateljima. Kasnije, kada me je posjetio u
Francuskoj, rekao je da je tu vjebu tee sprovoditi u Parizu nego u Montrealu, jer u
Parizu nije bilo "Je me souviens". Rekao sam mu: "Ima toliko semafora u Parizu. Zato
ih ne koristi?" Kada se iz Pariza vratio u Montreal, napisao mi je lijepo pismo: "Tai,
bilo mi je vrlo lako praktikovati svjesnost u Parizu. Kad god bi se neka kola zaustavila
ispred mene, vidio bih oi bude kako mi namiguju. Odgovarao sam mu disanjem i
smijeenjem, nije bilo boljeg odgovora. Bilo je izuzetno prijatno voziti kroz Pariz."
Kada sljedei put budete zarobljeni saobraajnom guvom, ne borite se. Nema svrhe
da se borite. Zavalite se u sjedite i nasmijeite se sebi, nasmijeite se predano i s
ljubavlju. Uivajte u sadanjem trenutku, diite i smijeite se, jer se srea uvijek moe
nai u sadanjem trenutku. Praktikovanje meditacije je vraanje sadanjem trenutku da
bismo primijetili cvijet, plavo nebo, dijete. Srea nam je nadohvat ruke.

Cjelovitost
Nai ivoti su toliko rascjepkani. Kako bismo mogli da meditaciju iz sale za meditaciju
uvedemo u kuhinju, u kancelariju? U sali za meditaciju sjedimo mirno i trudimo se da
budemo svjesni svakog udisaja. Kako taj momenat utie na nae ostalo, ne14

meditirajue vrijeme? Kada vam doktor da injekciju, to koristi ne samo ruci, ve

itavom tijelu. Kada praktikujete poluasovnu sjedeu meditaciju, to vrijeme bi trebalo
da bude blagotvorno za svih dvadeset etiri asa, a ne samo za tih pola sata. Jedan
osmijeh, jedan udah moe biti koristan za cio dan, ne samo za taj momenat. Moramo
vjebati na nain koji uklanja barijeru izmeu vremena vjebanja i ostalog dijela dana.
Kada ulazimo u salu za meditaciju koraamo vrlo sporo, paljivo. Ali kada idemo na
aerodrom ili u prodavnicu, postajemo druga osoba. Hodamo brzo i manje svjesno.
Kako praktikovati svjesnost na aerodromu i u prodavnici? Imam prijateljicu koja die
izmeu telefonskih razgovora, i to joj mnogo pomae. Moj drugi prijatelj praktikuje
meditaciju u pauzi poslovnih sastanaka hodajui svjesno izmeu oblakodera u centru
Denvera. Prolaznici mu se smijee, a njegovi sastanci, ak i sa "tekim" osobama,
esto su prijatni i veoma uspjeni.
Trebalo bi da umijemo da prenesemo praksu meditacije iz sale za meditaciju u na
vakodnevni ivot. Moemo razovarati sa prijateljima o tome kako se to moe postii.
Da li praktikujete disanje izmeu telefonskih poziva? Smijeite li se dok sjeckate
argarepu? Da li praktikujete relksaciju poslije napornog rada? To su praktina pitanja.
Ako umijete da primijenite meditaciju u vrijeme veere, razonode, prije spavanja - ona
e ui u va ivot i imae neprocjenjivo blagotvoran drutveni efekat. Umjesto da bude
samo opis neega to je daleko od nas, svjesnost moe ui u nae svakodnevne
aktivnosti, u svaki na sat, svaki minut.

Koenje trave i disanje

Da li ste ikada kosili kosom? To danas ne ini ba mnogo ljudi. Prije desetak godina
donio sam kosu i pokuao da kosim travu oko moje brvnare. Trebalo mi je nedjelju
dana da shvatim kako da je koristim na najbolji nain. Sve je vano: nain na koji
stojite, nain na koji drite kosu, ugao otrice i trave. Kada sam uspio da uskladim
pokrete ruku sa ritmom disanja i radim bez urbe, izgraujui svjesnost o svojoj
aktivnosti, tada sam bio u stanju da radim due vremena. Kada to nisam postizao,
umarao bih se za samo deset minuta.
Posljednjih nekoliko godina izbjegavao sam da se suvie zamaram i gubim dah.
Moram brinuti o svom tijelu, moram se prema njemu odnositi kao muziar prema
instrumentu. Primjenjujem nenasilje na moje tijelo, jer ono nije samo alat za postizanje
cilja. Ono je cilj samo po sebi. Ja se i prema mojoj kosi odnosim na isti nain. Dok je
koristim usklaeno sa disanjem, osjeam da moja kosa i ja diemo zajedno u istom
ritmu. To je istina i za mnoge druge alate.
Posjetilac mog susjeda, jedan stariji ovjek, ponudio se da mi pokae kako treba
koristiti kosu. Bio je mnogo vjetiji od mene, ali je uglavnom zauzimao isti poloaj
tijela i inio iste pokrete kao i ja. Iznenadilo me je da je on takoe usklaivao svoje
pokrete i disanje. Od tada, kad god vidim nekoga da kosi travu, znam da praktikuje
svjesnost.

15

Besciljnost
Zapadni svijet je veoma orijentisan ka cilju. Znamo kuda elimo da idemo i veoma
smo usmjereni ka tom cilju. To moe biti korisno, ali esto zaboravljamo da uivamo
dok smo na putu ka odreditu.
U budizmu postoji rije koja znai "bezeljnost" ili "besciljnost". Ideja je u tome da ne
postavite nikakav cilj pred sebe i ne trite za njim, jer je sve ve tu, u vama. Dok
praktikujemo meditaciju u hodu, ne teimo da stignemo bilo kuda. Jednostavno,
pravimo mirne, srene korake. Ako stalno mislimo o budunosti ili o nekom problemu,
izgubiemo svoje korake. Isto vai za meditaciju u sjedeem poloaju. Sjedimo samo
da bismo uivali u sjedenju, a ne da bismo postigli bilo kakav cilj. To je veoma vano.
Svaki trenutak sjedee meditacije nas vraa ivotu i treba da sjedimo tako da uivamo
u tome itavo vrijeme. Bilo da jedemo mandarinu, pijemo olju aja ili meditiramo u
hodu, treba da to inimo imajui na umu "besciljnost".
esto sebi kaemo: "Nemoj samo tako da sjedi, radi neto!" Ali ako praktikujemo
svjesnost, otkrivamo neto neobino. Otkrivamo da suprotan stav moe biti korisniji:
"Nemoj stalno neto da radi, sjedi." Moramo nauiti da se zaustavimo s vremena na
vrijeme da bismo imali vremena jasno da vidimo. Na prvi pogled, "zaustavljanje"
moete izgledati kao neka vrsta otpora prema sadanjem ivotu, ali nije. Ne radi se
samo o reakciji, ve o nainu ivota. Preivljavanje ljudske vrste zavisi od nae
sposobnosti da se zaustavimo u ovoj jurnjavi. Imamo vie od 50000 nuklearnih bombi
i jo ih nije dovoljno,. "zaustavljanje" nije samo zaustavljanje negativnog, ve i
dozvoljavanje pozitivnom, ozdravljujuem da ga zamijeni. To je svrha naeg
praktikovanja - ne izbjegavati ivot, ve se uvjeriti i pokazati drugima da je srea u
ivotu mogua sada, kao i u budunosti.
Temelj sree je svjesnost. Osnovni uslov da se bude srean je naa svjesnost da smo
sreni. Ako toga nismo svjesni, mi zapravo i nismo svjesni. Kada imamo zubobolju, mi
znamo da je ivot bez zubobolje divna stvar. Ali kad nemamo zubobolju, mi jo
uvijek nismo sreni. Nemati zubobolju je veoma prijatno. Ima toliko stvari u kojima
moemo da uivamo, ali kada ne praktikujemo svjesnost, nismo ih svjesni. Kada
praktikujemo svjesnost, poinjemo da cijenimo te stvari i da uimo kako da ih
sauvamo. Njegujui sadanji trenutak njegujemo budunost. Radei za mir u
budunosti radimo za mir u sadanjem trenutku.

Na ivot je umjetniko djelo

Jedan umjetnik me je, u Junoj Kaliforniji, pitao: "Kada treba da gledam cvijet pa da
izvuem najvie za moju umjetnost?" Rekao sam: "Ako tako gleda, ne moe biti u
kontaktu sa cvijetom. Zanemari sve svoje projekte tako da zaista moe biti sa
16

cvijetom, bez namjere da istrauje ili ima bilo kakvu korist od toga." Isti umjetnik mi
je rekao: "Kada sam sa prijateljem, elim da imam neke koristi od njega." Naravno da
moemo imati koristi od prijatelja, ali prijatelj je vie od izvora dobiti. Prava je
umjetnost jednostavno biti sa prijateljem, bez traenja njegove podrke, pomoi ili
savjeta.
Prelo nam je u naviku da posmatramo stvari sa intencijom da neto dobijemo. To
zovemo "pragmatizam" i kaemo da je istina ono to se isplati. Ako meditiramo da
bismo dosegli istinu, izgleda nam da je to dobra nadoknada. U meditaciji se
zaustavljamo i potpuno posmatramo. Zaustavljamo se samo da bismo bili tamo gdje
smo upravo, da bismo bili sa sobom i sa svijetom. Kada smo u stanju da se zaustavimo,
poinjemo da vidimo; ako moemo da vidimo, tada razumijemo. Mir i srea su plodovi
ovog procesa. Treba da usavrimo vjetinu zaustavljanja da bismo zaista bili sa
prijateljem ili sa cvijetom.
Kako moemo unijeti mir u drutvo koje je naviklo da iz svake stvari izvlai korist?
Kako nam osmijeh moe biti izvor radosti, a ne samo diplomatski manevar? Kada se
smijeimo sebi, taj osmijeh nije diplomatski, on je dokaz da smo mi - mi i da smo
potpuno ovladali sobom. Moemo li pisati pjesmu o zaustavljanju, besciljnosti ili o
samom postojanju? Moemo li slikati neto od toga? Sve to inimo je poetski ili
slikarski akt ako to inimo sa svjesnou. Gajenje salate je poezija. Hodanje do
samoposluge moe biti slikarstvo.
Kada ne brinemo mnogo o tome da li je neto umjetniko djelo, kada smo jednostavno
u svakom trenutku naeg ivota staloeni i svjesni, svaki taj trenutak je umjetniko
djelo. ak i kad ne piemo i ne slikamo, mi kreiramo. Bremeniti smo ljepotom,
radou, mirom i uljepavamo ivot mnogim ljudima. Neki put je bolje ne spominjati
rije umjetnost. Ako djelujemo kroz svjesnost i cjelovitost, naa umjetnost e cvjetati i
uopte ne moramo o njoj da govorimo. Kada znamo kako da budemo mir, otkrivamo
da je umjetnost divan nain da podijelimo svoju smirenost. Umjetniki izraz e se
ostvariti na ovaj ili onaj nain, ali bivanje je sutinsko. Dakle, moramo se vratiti sebi i
kada imamo radost i mir u sebi nae umjetnike kreacije e biti prirodne i sluie
svijetu na pozitivan nain.

Nada kao prepreka

Nada je vana jer ona sadanji trenutak moe uiniti podnoljivijim. Ako vjerujemo da
e sutra biti bolje, moemo da izdrimo teku dananjicu. Ali to je najvie to nada
moe za nas da uradi da neku tekou uini lakom. Kada dublje razmislim o prirodi
nade, vidim neto tragino u njoj. S obzirom da se oslanjamo na nadu u budunost,
nedovoljno energije i sposobnosti usredsreujemo na sadanji trenutak. Koristimo
nadu da bismo povjerovali da e se neto bolje dogoditi u budunosti, da emo dostii
mir ili Boije kraljevstvo. Nada postaje neka vrsta prepreke. Ako se uzdrite od nade,
moete biti potpuno u sadanjem trenutku i otkriti da je radost ve tu.
Prosvjetljenje, mir, i radost nam nee niko pokloniti. Njihov izvor je u nama i ako
dovoljno duboko kopamo u sadanjem trenutku voda e potei. Moramo se vratiti
17

sadanjosti da bismo bili zaista ivi. Kada vjebamo svjesno disanje, vraamo se
sadanjem momentu u kome se sve i dogaa.
Zapadna civilizacija stavlja preveliki naglasak na ideju nade i na taj nain rtvuje
sadanji trenutak. Nada se odnosi na budunost. Ona nam ne moe pomoi da
otkrijemo radost, mir ili prosvjetljenje u sadanjem trenutku. Mnoge religije svoje
uporite imaju u nadi, pa uenje o uzdravanju od nade moe izazvati burne reakcije.
Te reakcije bi mogle donijeti neto pozitivno, kao na primjer saznanje da nada nije
dovoljna, da ona moe biti i prepreka. Ne mislim da ne treba da se nadate, ali nada nije
dovoljna. Nada se moe pretvoriti u prepreku i ako ste ispunjeni energijom nade neete
moi da se vratite u sadanji trenutak. Ako tu energiju preusmjerite na svjesnost o
dogaanju u sadanjem trenutkubiete u stanju da predrete u sadanji trenutak i u
njemu otkrijete radost i mir, u vama i oko vas.
A. D. Mast, ameriki voa mirovnog pokreta sredinom dvadesetog vijeka, rekao je:
"Nema puta u mir. Mir je put." To znai da moemo dokuiti mir ba sada, pogledom,
osmjehom, rijeima, naim djelovanjem. Dostizanje mira nije sredstvo. Svaki korak
koji inimo treba da je mir. Svaki na korak treba da bude radost. Ako se
usredsredimo, moemo to postii. Nije nam potrebna budunost. Moemo se smijeiti i
opustiti. Sve to elimo nam je dostupno ba sada.

18

Cvijet prosvjetljenja
Postoji jedna pria o cvijetu, dobro poznata meu sljedbenicima zena. Jednoga dana
Buda je podigao cvijet pred auditorijumom od 1250 monaha i monahinja. Dosta dugo
je utao. Tiina je bila savrena. Izgledalo je da svi duboko razmiljaju, traei
znaenje Budinog gesta. Tada se Buda odjednom nasmijao. Nasmijao se jer se neko od
prisutnih smijeio njemu i cvijetu. Ime tog svetenika je bilo Mahakaiapa. Jedini se
smijeio i Buda mu je uzvratio smijekom i rekao "Blago svog uvida prenio sam na
Mahakaiapu." Mnoge generacije zen uenika su razgovarale o ovoj prii. Za mene je
njeno znaenje vrlo jednostavno. Ako neko dri cvijet i pokazuje vam ga, on eli da vi
taj cvijet vidite. Osoba koja nije bila zaokupljena svojim mislima, koja je jednostavno
ono to jeste, bila je sposobna da se sretne sa cvijetom i da se nasmijei.
To je problem ivota. Ako nismo potpuno u sadanjem trenutku, proputamo sve. Ako
se pojavi nasmijano dijete, a vi niste potpuno ovdje, ve ste preokupirani prolou, i
budunou ili nekim drugim brigama, dijete nije zaista tamo za vas. Da biste uistinu
bili ivi, morate se vratiti sebi i dijete e se pojaviti kao predivna stvarnost. Tada
moete vidjeti njegov osmijeh, primiti ga u svoj zagrljaj.
elim da podijelim sa vama pjesmu mog prijatelja koji je u dvadeset osmoj godini
umro u Sajgonu, prije trideset godina. Nakon njegove smrti, ljudi su nali mnogo
njegovih lijepih pjesama, a ja sam bio dirnut kada sam itao ovu. Ima samo nekoliko
stihova, ali je divna:
Smijei se osmijehom udesnim,
Pokraj ograde stojei mirno.
Bez rijei sam,
ula su mi preplavljena zvucima
Tvoje divne pjesme
Bez kraja i poetka.
Duboko ti se klanjam.
"Ti" se ovdje odnosi na cvijet, na daliju. Tog jutra, prijatelj je proao pored ograde i
zaista vidio mali cvijet. Dirnut tim prizorom, zaustavio se i napisao ovu pjesmu.
Uivam u njoj. Moda mislite da je pjesnik bio mistik, jer je nain na koji gleda i vidi
stvari veoma dubok. Ali on je samo obian ovjek, kao bilo ko od nas. Ne znam kako
ili zato je on bio u stanjuovako da gleda i vidi, ali to je nain na koji mi praktikujemo
svjesnost. Pokuavamo da budemo u kontaktu sa ivotom, da otvaramo oi dok pijemo
aj, dok hodamo, sjedimo ili araniramo cvijee.

Mjesto za disanje
Veliki broj ljudi ima mjesto za sve - za ruavanje, gledanje televizije, spavanje - ali
nemamo mjesto za meditaciju. Preporuujem da odredimo jedno mjesto u svom domu i
19

nazovemo ga "mjestom za disanje", na kome moemo biti sami i praktikovati disanje i

smijeenje, bar u tekim momentima. To mjesto moe biti smatrano ambasadom
Kraljevine Mira. Ono treba da bude potovano, da se ne skrnavi bijesom, svaom.
Kada se djetetu sprema grdnja, ono moe pobjei na to mjesto. Ni mama ni tata ne
treba vie da ga grde. Ono je bezbjedno na teritoriji "ambasade". I roditeljima e
ponekad biti potrebno da izbjegnu na tu teritoriju, da sjednu, diu, smijee se i osvjee
se. Tako je ta sobica, to mjesto, dobrobit za itavu porodicu.
Sugeriem vam da taj prostor dekoriete veoma jednostavno. Moda ete eljeti da
imate malo zvono koje ima lijep zvuk, par jastuka ili stolica, moda vazu sa cvijeem
da vas podsjeti na nau pravu prirodu. Vi ili vaa djeca moete aranirati cvijee u
punoj svjesnosti, sa osmijehom. Svaki put kada se osjeate uznemireni znate da je
najbolje da odete na to mjesto, polako otvorite vrata, sjednete, "pozovete" zvono da
zvoni (u mojoj zemlji ne kaemo "udariti" u zvona) i ponete da diete. Zvonce e
pomoi ne samo vama, ve i ostalima u kui.
Pretpostavimo da je va mu nervozan. S obzirom na to da je nauio da praktikuje
disanje, zna da je najbolje da se povue u sobicu, sjedne i die. Moda ne primjeujete
kuda je otiao, moda ste ba u kuhinji i sjeckate argarepu. Ali i vi patite, jer ste se
upravo svaali. Previe ustro sijeete tu argarepu, jer energija ljutnje prelazi u
pokrete ruke. Odjednom zaujete zvuk zvona i znate ta da radite. Zastanete sa
sjeckanjem, udiete i izdiete. Osjeate se bolje, moda se smijeite, mislei na svog
mua koji zna ta treba da radi kada je ljut. On sada sjedi u sobi za disanje, die i
smijei se. To je divno; malo ljudi to ini. Odjednom u vama raste osjeanje njenosti,
osjeate se mnogo bolje. Nakon tri udisaja nastavljate da sjeckate argarepu, ali ovoga
puta sasvim drugaije.
Vae dijete, koje je bilo svjedok, zna da ova vrsta "grmljavine" vodi ka "oluji".
Povuklo se u svoju sobu, zatvorilo vrata i utke saekalo. Ali umjesto oluje, ulo je
zvono i shvatilo ta se dogaa. Osjea veliko olakanje i eli da izrazi zahvalnost
prema ocu. Lagano odlazi do mjesta za disanje i mirno sjeda pored njega da bi izrazilo
podrku. Njemu to jako pomae. Ve se osjeao spreman da izae - moe ve i da se
smijei - ali poto njegova kerka sad tu sjedi, eli da pozvoni jo jednom da bi erkica
disala. Vi u kuhinji po drugi put ujete zvono i shvatite da sjeckanje argarepe moda i
nije najvanije u ovom trenutku. Spustite no i odete u sobu za disanje. Va mu je
svjestan da se vrata otvaraju i da ulazite. Iako je sada oporavljen, ipak ostaje jo malo i
zazvoni da biste i vi poeli sa disanjem. To je divna scena. Ako ste imuni, moda
imate Van Gogovu sliku u dnevnoj sobi. Ali ona nije tako lijepa kao scena u sobi za
meditaciju. Preobraenje nemira u mir i pomirenje je izuzetno vitalan i kreativan vid
ljudskog postojanja.
Znam porodice u kojima djeca nakon doruka odlazer u sobu za disanje, sjedaju, diu:
"udah-izdah-jedan", "udah-izdah-dva", "udah-izdah-tri", i tako do deset, a zatim odlaze
u kolu. Ako vae dijete ne eli da die do deset, moda je dovoljno i tri puta. Prelijepo
je i korisno ako porodica zapone dan na taj nain. Ako ste svjesni ujutro i trudite se
da njegujete svjesnost tokom dana, moda ete biti u stanju da sa osmijehom uete u
kuu na kraju radnog dana, to potvruje da ste jo uvijek svjesni.
20

Ja vjerujem da svaka kua treba da ima sobicu ili mjesto za disanje. Jednostavne
vjebe kao to su svjesno disanje i smijeenje su veoma vane. One mogu izmijeniti
nau civilizaciju.

Nastavak putovanja
Zajedno smo svjesno hodali, uei kako da diemo i smijeimo se u punoj sabranosti,
kod kue, na poslu, tokom itavog dana. Govorili smo o svjesnom uzimanju hrane,
pranju sudova, vonji automobila, odgovaranju na telefonske pozive pa ak i o koenju
trave. Svjesnost je osnov srenog ivota.
Ali kako da se izborimo sa tekim emocijama? ta treba da uinimo kad osjetimo bijes,
mrnju, kajanje ili tugu? Nauio sam mnoge naine, a neke sam i otkrio tokom prolih
etrdeset godina suoavajui se sa ovim stanjima. Hoemo li nastaviti nae zajedniko
putovanje i isprobati neke od tih tehnika?

21

DRUGI DIO

TRANSFORMACIJA I IZLJEENJE
Rijeka osjeanja
Naa osjeanja su veoma vana za upravljanje svim naim mislima i akcijama. U nama
je rijeka osjeanja u kojoj je svaka kap vode razliito osjeanje, koje zavisi od svih
ostalih. Da bismo ga posmatrali, treba samo da sjednemo na obalu rijeke i pratimo
svako osjeanje dok izranja, plovi pored nas i nestaje.
Postoje tri vrste osjeanja: prijatna, neprijatna i neutralna. Kada se osjeamo
neprijatno, moemo poeljeti da pobjegnemo od toga. Ali mnogo je efikasnije vratiti
se svjesnom disanju i samo posmatrati, prepoznati tiho, za sebe: "Udiui, znam da je
neprijatno osjeanje u meni. Izdiui, znam da je neprijatno osjeanje u meni." Kada
osjeanje imenujemo, npr. Rijeju "ljutnja", "tuga", "radost" ili "srea", to nam
pomae da ga jasno identifikujemo i dublje prepoznamo.
Disanje nam moe pomoi da se pribliimo osjeanjima i da ih prihvatimo. Ako nam je
disanje lako i mirno - prirodni rezultat toga je da na um i tijelo postaju laki, mirni,
isti kao i naa osjeanja. Svjesno posmatranje se bazira na principu "ne-dvojnosti":
nae osjeanje nije odvojeno od nas samih ili izazvano neim izvan nas; nae osjeanje
jeste nae i za momenat mi jesmo to osjeanje. Ne utapamo se u osjeanje, ono nas ne
terorie, niti ga odbacujemo. Veoma vaan dio meditacije je nevezivanje za neko
osjeanje, kao i izbjegavanje njegovog potiskivanja, ve mirno doputanje da se ono
javi, traje i samo od sebe umine.
Umjesto to se trudimo da odbacujemo dijelove sebe, treba da nauimo umjetnost
preobraavanja. Neprijatna osjeanja moemo transformisati u pozitivnu energiju koja
e nas njegovati, ako se paljivo i bez neprijateljstva suoimo sa njima. Ako ih svjesno
posmatramo, mogu nam mnogo toga osvijetliti i omoguiti da bolje razumijemo sebe i
drutvo u kojem ivimo.

Preobraaj umjesto operacije

Zapadna medicina precjenjuje znaaj operativnog pristupa. Ljekari ele da odstrane
sve to nije poeljno. Kada je neto u organizmu poremeeno preesto savjetuju
operaciju. Slino vai i za psihoterapiju. Terapeut eli da nam pomogne da izbacimo
nepoeljno, a zadrimo poeljno. Ako pokuamo da izbacimo sve to ne elimo,
moda emo izbaciti vei dio sebe.
Umjesto to se trudimo da odbacujemo dijelove sebe, treba da nauimo umjetnost
preobraavanja. Moemo preobraziti nau ljutnju u neto drugo, npr. U razumijevanje.
Nije neophodna operacija da bi se ljutnja otklonila. Ako postanemo bijesni na na
bijes, imaemo dva bijesa u isto vrijeme. Treba samo da posmatramo s ljubavlju i
22

panjom. Ako tako brinemo o svom bijesu, bez pokuaja da pobjegnemo od njega,
preobraziemo se. To je proces postizanja mira. Ako smo u sebi smireni, moemo se
pomiriti i sa svojim bijesom. Moemo izai na kraj sa depresijom, strahom i bilo kojim
drugim neprijatnim osjeanjem.

Preobraaj osjeanja
Prvi korak u radu sa osjeanjima je prepoznavanje svakog osjeanja onako kako se
ono pojavljuje. To je zadatak za svjesnost. Ako se pojavi strah, vaa svjesnost pogleda
u strah i prepozna ga kao strah. Znate da strah izvire iz vas i da svjesnost takoe izvire
iz vas. Oni su oboje u vama i ne treba da se bore, ve da brinu jedno o drugome.
Drugi korak je poistovjeivanje sa osjeanjem. Nije dobro rei: "Strahu, bjei! Ne
volim te. Ti nisi ja." Mnogo je bolje rei: "Dobar dan, strahu. Kako si danas?" Na taj
nain prizivate svoja dva aspekta, svjesnost i strah, da se rukuju kao dva prijatelja i da
postanu jedno. Moda vas plai da ovako neto uinite, ali ne bi trebalo. Sjetite se da
vi niste samo va strah. Osnovno je da njegujete svjesnost uz svjesno disanje, da to
stanje odrite, ivim i snanim. Iako vaa svjesnost moda nije dovoljno snana u
poetku, ako je njegujete, postae jaa. Dokle god postoji svjesnost neete potonuti u
svoj strah. Zapravo, vi poinjete svoj preobraaj onog trenutka kada se u vama rodi
svjesnost.
Trei korak je smirivanje osjeanja. Poto svjesnost prati va strah, poinjete da se
smirujete. "Udiui, smirujem aktivnosti tijela i duha." Smirujete vaa osjeanja samim
tim to ste sa njima, kao kad mati njeno dri svoju rasplakanu bebu. Beba osjea
majinu njenost, smiruje se i prestaje da plae. Majka je vaa svjesnost, roena iz
dubine svijesti i ona e umiriti bol. Majka je jedno sa bebom koju dri. Ako ona misli
o drugim stvarima, dijete se nee smiriti. Ona bi trebalo da stavi na stranu sve druge
misli i samo da dri bebu. Dakle, ne izbjegavajte svoja osjeanja. Ne recite: "Ti si
samo osjeanje, nisi vano." Postanite jedno sa tim osjeanjem. Moete rei "Izdiui,
smirujem svoj strah."
etvrti korak je: pustiti osjeanje da ode. Zahvaljujui smirenju, osjeate se laki ak i
usred straha i znate da va strah nee prerasti u neto to e vas preplaviti. Kada znate
da ste sposobni da brinete o svom strahu, on je ve redukovan na minimum, postao je
manje neprijatan. Sada mu se moete nasmijeiti i pustiti ga da ode. Smirivanje i
oputanje su samo lijekovi za simptome. Sada imate priliku da idete dublje i radite na
transformaciji izvora straha.
Peti stepen je:duboko sagledavanje. Beba je prestala da plae, strah je nestao, pa ipak,
pogledajte dobro vau bebu, vae osjeanje straha, da vidite ta ne valja. Morate tragati
za uzrokom, jer bebu ne moete sve vrijeme drati. Posmatrajui, vidjeete, na primjer,
da bebina patnja ima mnoge razloge, u njenom tijelu i van njega. Gledajui bebu
uoiete elemente koji su prouzrokovali pla, a kada ih vidite, znaete ta treba da
uradite da biste transformisali osjeanje i bili slobodni.
Ovo je proces koji lii na psihoterapiju. Terapeut zajedno sa pacijentom posmatra
23

prirodu bola. On esto otkriva razloge patnje u nainu na koji pacijent vidi stvari, u
njegovim vjerovanjima o sebi, svojoj kulturi i svijetu u kom ivi. Terapeut i pacijent
preispituju ove take gledita i vjerovanja i zajedniki oslobaaju pacijenta iz
njegovog zatvora. Ali sutinski vani su napori pacijenta. Uitelj bi trebalo da
pomogne da se rodi uitelj u ueniku, a psihoterapeut da se rodi psihoterapeut u
pacijentu. Pacijentov "interni psihoterapeut" moe tada uspjeno da radi "puno radno
vrijeme".
Terapeut ne lijei pacijenta tako to mu jednostavno daje drugi sistem vjerovanja. On
se trudi da mu pomogne da uvidi koje su ideje i vjerovanja u njemu izazvali patnju.
Mnogi pacijenti ele da se oslobode svojih bolnih osjeanja, ali ne ele da se oslobode
svojih vjerovanja, stavova koji su zapravo izvor tih osjeanja. Zato terapeut i pacijent
moraju da uloe zajedniki napor kako bi pacijent sagledao stvari onakvim kakve jesu.
Ovo vai i kada koristimo svjesnost da bismo preobrazili osjeanja. Nakon
prepoznavanja osjeanja, poistovjeivanja s njim, njegovog smirivanja i putanja da
nestane, moemo tragati za uzrocima koji su esto zasnovani na netanoj percepciji.
im razumijemo uzroke i prirodu naih osjeanja, ona poinju da se preobraavaju.

Osvjeivanje bijesa
Bijes je neprijatno osjeanje. Ono je kao plamen na kome sagorijeva naa
samokontrola i zbog koga govorimo stvari kojih se kasnije stidimo. Kada je neko ljut,
moemo jasno vidjeti da je u paklu. Bijes i mrnja su materijali od kojih je pakao
sainjen. Duh bez bijesa je smiren, svje, nevin. Odsustvo bijesa je osnova stvarne
sree, ljubavi i saosjeanja.
Kada je naa ljutnja pod svjetlom svjesnosti, ona odmah poinje da gubi neto od svoje
dstruktivne prirode. Moemo sebi rei: "Udiui, znam da je ljnjutnja u meni. Izdiui,
znam da sam ja moja ljutnja." Ako paljivo pratimo na bijes, on vie ne moe potpuno
da nas obuzme.
Moemo prizvati svjesnost da se pridrui naoj ljutnji. Svjesnost ne moe da potisne i
izbaci ljutnju. Ona je samo posmatra. To je veoma vaan princip. Svjesnost nije
suenje. Ona je vie nalik starijoj sestri koja toplo brine o mlaoj. Moemo se
usredsrediti na svoje disanje da bismo izgradili ovakvu svjesnost i potpunije upoznali
sebe.
Kada smo ljuti, obino ne urimo da se vratimo sebi. elimo da mislimo o osobi koja
nas je naljutila, o njenim aspektima koji nas ljute - njenoj grubosti, nepotenju,
okrutnosti, zlonamjernosti itd. to vie mislimo o toj osobi, to je vie sluamo,
gledamo - naa ljutnja se rasplamsava. Nepotenje i sklonost mrnji te osobe mogu biti
realni, imaginarni ili pretjerani ali, u stvari, korijen problema je sama ljutnja i mi treba
da se vratimo i prvo pogledamo u svoju unutranjost. Najbolje je da ne sluamo i ne
gledamo osobu koju smatramo uzronikom nae ljutnje. Kao vatrogasac, moramo prvo
da polijemo plamen vodom, a ne da gubimo vrijeme tragajui za onim koji je
prouzrokovao plamen. "Udiui, znam da sam ljut. Izdiui, znam da moram svu svoju
24

energiju uloiti u zbrinjavanje moje ljutnje." Znai, izbjegavamo razmiljanje o drugoj

osobi i uzdravamo se da uinimo ili kaemo bilo ta dok smo ljuti. Ako itavim
svojim biem posmatramo svoju ljutnju, izbjei emo da uinimo neto zbog ega
bismo kasnije alili.
Kada smo ljuti, naa ljutnja je nae ja. Da bismo ljutnju potisnuli ili izbacili treba da
potisnemo ili izbacimo nae ja. Kada smo radosni, mi smo radost. Kada smo bijesni,
mi smo bijes. Kada se u nama rodi ljutnja, moemo biti svjesni da je ljutnja energija u
nama, i moemo prihvatiti tu energiju da bismo je transformisali u drugu vrstu
energije. Kada imamo ubrivo od organskih materija koje se raspadaju i smrde,
znamo da te otpatke moemo transformisati u divno cvijee. Na prvi pogled moemo
vidjeti kompost i cvijee kao suprotnosti ali kada malo dublje pogledamo vidimo da
cvijee ve postoji u ubrivu, i da ubrivo ve postoji u cvijeu. Potrebno je samo par
nedjelja da se cvijee raspadne. Kada dobar organski batovan pogleda svoje ubrivo,
on to moe vidjeti i nije tuan niti zgaen. Umjesto toga, on cijeni raspadajui
materijal i nema nita protiv njega. Za par mjeseci iz toga e nii divno cvijee.
Potreban nam je uvid u ne-dualistiko vienje organskog batovana kada se radi o
ljutnji. Ne treba da je se plaimo ni da je odbacimo. Znamo da ljutnja moe biti vrsta
ubriva, i da u njemu lei snag roenja neeg lijepog. Potreban nam je bijes u smislu u
kome je batovanu potrebno ubrivo. Ako znamo kako da prihvatimo na bijes, mi ve
imamo neki mir i radost. Postepeno moemo potpuno preobraziti ljutnju u mir, ljubav i
razumijevanje.

Udaranje jastuka
Ispoljavanje bijesa nije uvijek najbolji nain da se sa njim izae na kraj. Na taj nain
ga pojaavamo u dubini nae svjesnosti. Ispoljavanje bijesa prema osobi na koju smo
ljuti moe uzrokovati mnogo tete.
Neki od nas mogu izabrati da uu u sobu, zakljuaju vrata i udaraju po jastuku. To se
naziva "dolaenje u kontakt sa svojim bijesom". Ali ja uopte ne mislim da je to
dolaenje u kontakt sa naim bijesom. U stvari, mislim da to nije ak ni dolaenje u
kontakt sa jastukom. Ako smo zaista u kontaktu sa jastukom, mi znamo ta je jastuk i
neemo ga udariti. Ipak, ova tehnika moe privremeno biti od koristi jer udaranjem
jastuka oslobaamo mnogo energije, nakon izvjesnog vremena smo iscrpljeni i
osjeamo se bolje. Ali korijeni naeg bijesa su jo uvijek netaknuti; ako izaemo i
pojedemo neto, naa energija e biti obnovljena. Ako je sjeme naeg bijesa opet
zaliveno, bijes e biti ponovo roen i opet emo morati da udaramo po jastuku.
To udaranje moe donijeti odreeno olakanje, ali ne dugotrajno. Da bi dolo do
pravog preobraaja, treba da se suoimo sa korijenom naeg bijesa tragajui duboko za
njegovim uzrocima. Ako to ne uinimo, sjeme bijesa e opet nii. Ako praktikujemo
svjesno ivljenje, sijemo novo, zdravo sjeme. Ono e brinuti o naem bijesu i moe ga
transformisati ak i ako to od njega ne traimo.
Naa svjesnost e se pobrinuti o svemu, kao to sunce njeguje vegetaciju. Ba i ne
25

izgleda da sunce ini mnogo, ono samo sija, ali ono sve preobraava. Bulke se
zatvaraju kada ono zae, ali kad sunce sija sat, dva - one se opet otvaraju. Sunce
prodire u cvijee, u odreenom momentu cvijee ne moe da odoli i otvara se. Na isti
nain e svjesnost, ako se kontinuirano odrava, dovesti do transformacije u cvijetu
nae ljutnje. On e se otvoriti i pokazati svoju prirodu. Kada razumijemo prirodu,
korijene naeg bijesa, biemo osloboeni od njega.

Meditacija u hodu kada smo ljuti

Kada osjetimo da ljutnja raste, moda emo poeljeti da izaemo i da meditiramo u
hodu. Svje vazduh, zaleno drvee i bilje nam mogu pomoi. Moemo vjebati ovako:
Udiem i znam da je ljutnja u meni.
Izdiem i znam da sam ljut.
Udiem i znam da je ljutnja neprijatna.
Izdiem i znam: ovo osjeanje e proi.
Udiem i smirujem se.
Udiem i snaan sam dovoljno da savladam ovu ljutnju.
Da bismo ublaili neprijatno osjeanje, unosimo cijelo srce i cijeli um u vjebu
meditacije u hodu, kombinujui svoje disanje sa koracima i poklanjajui punu panju
kontaktu naih stopala i zemlje. Dok hodamo izgovaramo ove redove i ekamo dok se
dovoljno ne smirimo da bismo se direktno suoili sa svojim bijesom. Do tada moemo
uivati u disanju, hodanju i ljepoti okoline. Poslije izvjesnog vremena na bijes e
oslabiti, a mi emo se osjeati jaim. Tada moemo poeti direktno da posmatramo
bijes i pokuati da ga razumijemo.

Kuvanje krompira
Zahvaljujui prosvjetljujuoj ulozi svjesnosti, nakon svjesnog posmatranja uviamo
primarne uzroke bijesa. Meditacija nam pomae da duboko proniknemo u stvari i
sagledamo njihovu prirodu. Ako se zagledamo u svoj bijes moemo vidjeti njegove
korijene u aljkavosti, nesporazumima, nepravdi, ozlojeenosti ili uslovljavanju. Ovi
korijeni mogu biti u nama ili u osobi koja je odigrala odluujuu ulogu u izazivanju
naeg bijesa. Svjesno posmatramo da bismo bili sposobni da vidimo i razumijemo.
Vienje i razumijevanje su elementi osloboenja koji donose ljubav i privrenost.
Metoda svjesnog posmatranja u cilju vienja i razumijevanja korijena bijesa je metoda
iji su efekti dugotrajni.
Ne moemo jesti prijesan krompir, ali ga zato neemo baciti. Znamo da ga moemo
skuvati. Stavljamo ga u lonac sa vodom, a lonac na vatru. Vatra je svjesnost, praksa
svjesnog disanja i usmjerenost na na bijes. Poklopac simbolizuje nau usredsreenost,
26

jer spreava da toplota izlazi iz lonca. Dok udiemo i izdiemo posmatrajui svoj bijes
potrebna nam je koncentracija da bi ovo praktikovanje bilo snanije. Zato se klonimo
svega to bi nas ometalo i fokusiramo se na problem. u prirodi, meu drveem i
cvijeem, bie lake primijeniti svjesno disanje.
Promjena se dogaa im stavimo lonac na vatru. Voda poinje da se zagrijava. Poslije
deset minuta ona vri, ali moramo i dalje da odravamo vatru ako elimo da skuvamo
krompir. Promjena se deava jer praktikujemo osvjeivanje disanja i bijesa. Nakon
pola sata podiemo poklopac i osjeamo drugaiji miris. Krompir se sada moe jesti.
Bijes je transformisan u novu energiju - razumijevanje i saosjeanje.

Korijeni ljutnje
Korijeni ljutnje su u nedostatku razumijevanja nas amih i dubokih uzroka koji su
doveli do ovako neugodnog stanja. Korijeni ljutnje su takoe u elji, ponosu,
uznemirenosti i sumnji. Primarni korijeni nae ljutnje su u nama. Naa sredina i drugi
ljudi su tek sekundarni. Nije nam tako teko da prihvatimo tetu nastalu prirodnom
katastrofom, kao to je zemljotres ili poplava. Ali kada tetu prouzrokuje druga osoba,
nemamo mnogo strpljenja. Mi znamo da zemljotres i poplava imaju uzroke, i trebalo bi
da uvidimo kako osoba koja je izazvala na bijes takoe ima svoje duboke razloge za
ono to je uinila.
Na primjer, neko ko nam se runo obraa je moda ba prethodnog dana bio izloen
istoj neprijatnosti ili se na njega u djetinjstvu izdirao njegov pijani otac. Kada vidimo i
razumijemo tu vrstu uzroka moemo poeti da se oslobaamo svog bijesa. Ne elim da
kaem da neko ko nas napada ne treba da bude disciplinovan. Ali najvanije je da se
prvo pobrinemo za sjeme negativnosti u nama samima. Ako zatim nekog treba
disciplinovati ili mu pomoi, uiniemo to iz saosjeanja, a ne iz bijesa ili osvete. Ako
se istinski trudimo da razumijemo patnju druge osobe, vjerovatnije je da emo se
ponaati na nain koji e pomoi drugome da prevazie tu svoju patnju i zbrkanost i
tako emo svi biti na dobitku.

Unutranji vorovi
U budistikoj psihologiji postoji termin koji se moe prevesti sa "unutranji okovi ili
vorovi". Kada primamo ulne informacije, zavisno od toga kako ih primamo, u nama
se moe vezati "vor". Kada je neko neljubazan prema nama, a mi razumijemo razlog i
ne uzmemo to k srcu, tada neemo biti uznemireni i vor se nee vezati. Ali ako ne
razumijemo zato se neko tako odnosi prema nama i postanemo razdraljivi, vor e se
vezati. Odsustvo jasnog razumijevanja je osnova svakog vora.
Ako praktikujemo punu svjesnost, biemo sposobni da prepoznamo unutranje
vorove im se oni formiraju i nai emo naina da ih transformiemo. Na primjer,
ena moe uti mua kako se razmee na zabavi i osjetiti vor, nedostatak potovanja.
27

Ako o tome porazgovara sa muem moda e postii jasno razumijevanje i vor e se

lako odvezati. Unutranji vor trai nau punu panju im se pojavi, dok je jo slab, jer
je njegova transformacija tada laka.
Ako ne odveemo vorove im se stvore, oni e biti sve zategnutiji i jai. Dio naeg
uma koji svjesno prosuuje zna da negativna osjeanja kao to su bijes, strah, kajanje
nisu potpuno prihvatljiva za drutvo i nas same, te nalazi naina da ih potisne iz
svijesti. Poto elimo da izbjegnemo patnju, stvaramo odbrambene mehanizme koji
negiraju postojanje negativnih osjeanja i daju nam utisak da smo smireni. Ali nai
unutranji vorovi neprekidno vrebaju priliku da se ispolje kao destruktivne pojave,
osjeanja, misli, rijei ili ponaanje.
Prvi nain da se izae na kraj sa unutranjim vorovima je njihovo osvjeivanje.
Praktikujui svjesno disanje moemo se pribliiti nekim vorovima u nama. Kada smo
svjesni naih osjeanja, misli, rijei, ponaanja moemo se pitati: Zato se neugodno
osjeam kada mi on to kae? Zato sam mu to rekao? Zato uvijek mislim na svoju
majku kad vidim tu enu? Zato mi se ne dopada taj lik iz filma? Koga sam mrzio, a ko
je nalik tom liku? Ovakvo paljivo posmatranje postepeno moe iznijeti nae zatrpane
vorove na svjetlo svjesnosti.
Tokom sljedee meditacije, poto smo zatvorili vrata i prozore ulnim utiscima,
vorovi iz nae unutranjosti izranjaju kao predstave, osjeanja ili misli. Moemo
shvatiti osjeanje uznemirenosti, straha, nelagodnosti iji uzrok ne razumijemo. Zato
palimo svjetlost nae svjesnosti i pripremamo se da vidimo tu predstavu, osjeanje ili
misao u svoj svojoj sloenosti. Kada to osjeanje pone da pokazuje svoje lice, moe
se desiti da se pojaa. Moemo sagledati da je to osjeanje toliko snano da nas
potpuno odvaja od mira, radosti, lakoe i moda emo eljeti da vie nikada ne
budemo u kontaktu sa njim. Moda emo poeljeti da pomjerimo nau panju na drugi
objekat meditacije ili da je prekinemo; moda emo se osjeati pospano ili rei da
bismo radije meditirali u neko drugo vrijeme. To se u psihologiji zove otpor. Plaimo
se da osvijestimo osjeanje bola koje je u nama zatrpano jer emo zbog toga patiti. Ali
ako smo jedno vrijeme praktikovali disanje i smijeenje, u nama se razvija sposobnost
da mirno sjedimo i jednostavno posmatramo svoje strahove. Nastavljajui da diemo i
da se smijeimo moemo rei: "Strahu, zdravo. Opet si ovdje."
Ima ljudi koji svakodnevno satima meditiraju ali se nikad ne suoe sa svojim
osjeanjima. Neki od njih kau da osjeanja nisu vana i radije usmjeravaju panju na
metafizike pojmove. Ne kaem da ovi drugi objekti meditadije nisu vani, ali ako oni
nisu stavljeni u odnos sa naim pravim problemima, meditacija nije ba korisna.
Ako znamo kako da ivimo svakog momenta na svjestan nain biemo svjesni ta se
deava sa naim osjeanjima, opaanjima u sadanjem trenutku i neemo dozvoliti da
se vorovi formiraju ili zateu. Ako znamo kako da posmatramo svoja osjeanja
moemo nai korijene u starim vorovima i moemo ih mijenjati, ak i one koji su
postali prilino jaki.

Zajedniko ivljenje
28

Kada ivimo sa drugom osobom moramo jedno drugome pomoi da razrijeimo

vorove koje zajedniki stvaramo. Mnogo emo pomoi jedno drugome ako
razgovaramo sa ljubavlju i razumijevanjem. Srea vie nije individualna stvar. Ako
druga osoba nije srena, neemo biti ni mi. Rasplitanje vora druge osobe e nam
donijeti sreu. ena moe stvoriti unutranji vor u svome muu, mu moe uiniti to
isto i ako nastave jedno drugome da stvaraju vorove, jednoga dana im vie nee
preostati ni trunka sree. Zato, im se vor stvori, ena (na primjer) bi trebalo da zna
da se taj vor upravo zavezao. Ona ne treba da ga previdi. Treba da odvoji vrijeme za
posmatranje i da ga, uz pomo mua, transformie. Moe rei:" Mislim da je bolje da
porazgovaramo o sukobu koji raste." To je lako dok ena i mu nisu optereeni
mnogim vorovima.
Korijen unutranjeg vora je nedostatak razumijevanja. Ako moemo da vidimo
nesporazum koji je postojao dok se vor stvarao, lako ga moemo razvezati.
Praktikovati svjesno posmatranje znai tragati za prirodom i uzrocima neega. Uvidjeti
znai rasplesti vor.

Takvost
U budizmu se rije "takvost" koristi da oznai "sutinu ili odreenu karakteristiku
stvari ili osobe, njenu pravu prirodu". Svako ima svoju "takvost". Ako elimo da
ivimo u srei i miru sa nekim moraemo sagledati takvost tog nekog.
Kada smo je jednom vidjeli, razumijemo tu osobu i nee vie biti problema. Moemo
mirno i sreno ivjeti zajedno.
Kada unosimo butan u kuu da bismo ga koristili za grijanje ili kuvanje svjesni smo i
njegove opasnosti - moe nas ubiti ako smo nepaljivi. Isto tako, znamo da nam je gas
neophodan i ne oklijevamo da ga unesemo u kuu. Isto vai i za elektrinu struju.
Moe nas ubiti strujni udar, ali ako smo paljivi struja nam pomae i tu nema problema
zato to znamo prirodu elektriciteta. Isto je i sa ljudima. Ako ne poznajemo dovoljno
takvost neke osobe, moemo imati problema. Ali, ako znamo, moemo uivati jedni u
drugima i imati mnogo uzajamne koristi. Klju je u upoznavanju takvosti drugoga. Ne
moemo oekivati da neko stalno bude "cvijee". Moramo razumjeti i "ubre" te
osobe.

Pogledaj u svoj dlan

Imam jednog prijatelja umjetnika. Prije nego to je napustio Vijetnam, prije etrdeset
godina, majka ga je uhvatila za ruku i rekla mu:"Kad god ti budem nedostajala,
pogledaj u svoj dlan i odmah e me vidjeti." Kako duboko dopiru ove jednostavne,
iskrene rijei.
Tokom godina moj prijatelj je esto gledao u svoj dlan. Prisustvo njegove majke nije
samo genetsko. Njen duh, njene nade i njen ivot su takoe sa njim. Kada pogleda u
svoj dlan, moe da vidi hiljade generacija koje su mu prethodile i hiljade onih koje e
29

doi poslije njega. Moe vidjeti da on ne postoji samo u porodinom stablu proteui
se jednom osovinom vremena , ve i u mrei nezavisnih odnosa. Rekao mi je da se
nikada ne osjea usamljen.
Kada me je prolog ljeta posjetila neaka, predloio sam joj:" Pogledaj u svoj dlan,"
kao predmet meditacije. Rekoh joj da su svaki kamiak, svaki list i svaki leptir u njenoj
ruci.

30

Roditelji
Kada mislim na svoju majku, ne mogu da odvojim njenu sliku od mog shvatanja
ljubavi, jer je ljubav bila prirodni sastojak slatkog, blagog tona njenog glasa. Na dan
kada sam izgubio majku zapisao sam u svoj dnevnik:"Upravo se dogodila najvea
tragedija u mom ivotu."Iako sam ve bio odrastao i ivio van roditeljske kue, nakon
njenog odlaska osjeao sam se naputen kao siroe.
Znam da mnogi prijatelji na Zapadu ne gaje ista osjeanja prema svojim roditeljima.
uo sam mnogo pria o roditeljima koji su jako povrijedili svoju djecu, polaui u njih
sjeme patnje. Ali mislim da roditelji nisu eljeli da posiju takvo sjeme. Nisu eljeli da
doprinesu patnji svoje djece. Moda su oni sami primili isto sjeme od svojih roditelja.
Veina nas smo rtve oblika ivota koji nije svjestan. Praktikovanje svjesnog ivota,
meditacije moe zaustaviti ove patnje i okonati njeno prenoenje na djecu i na unuke.
Moemo prekinuti zaarani krug ne dozvoljavajui da ova vrsta sjemena patnje bude
prenijeta naoj djeci, naim prijateljima i bilo kome drugom.
Jedan etrnaestogodinji djeak koji je vjebao u ljivinom selu mi je ispriao svoju
priu. Kada je imao jedanaest godina jako se naljutio na svoga oca. Svaki put kada bi
pao i povrijedio se otac bi ga jako grdio. Djeak se u sebi zakleo da e, kad odraste,
biti drugaiji. Ali, prole godine, se njegova mala sestra igrala sa djecom, pala sa
ljuljake i oderala koljeno. Krv je curila, a on se jako razljutio. elio je da vie:
"Glupao! Zato si to uradila?" Ali zaustavio se. Zato to je praktikovao disanje i
svjesnost, mogao je da prepozna svoj bijes i da mu se ne preda.
Odrasli su se pobrinuli za njegovu sestru, oprali su joj ranu i stavili zavoj, a on je
lagano izaao i disanjem stiavao svoj bijes. Odjednom je vidio da je isti kao njegov
otac. Rekao mi je: "Shvatio sam - ako ne uinim neto sa svojim bijesom, prenijeu ga
na moju djecu." Istovremeno, vidio je i neto drugo. Vidio je da njegov otac mora da
je takoe bio rtva ba kao i on. Njemu je sjeme ljutnje prenio njegov otac. To je bio
znaajan uvid etrnaestogodinjaka, a mogao je da ga stekne jer je praktikovao
svjesnost. "elio sam da nastavim vjebanje da bih svoj bijes transformisao u neto
drugo." Poslije nekoliko mjeseci, bijes je nestao. Tada je bio u stanju da prui plod
svoje promjene ocu rekavi mu da je nekada bio ljut na njega ali da ga sad razumije.
Rekao mu je, takoe, kako bi elio da i otac praktikuje meditaciju da bi transformisao
svoje sjeme bijesa. Obino mislimo da roditelji treba da njeguju svoju djecu, ali neki
put djeca donose prosvjetljenje roditeljima i pomau im da se promijene.
Kada pogledamo svoje roditelje sa saosjeanjem, esto vidimo da su oni samo rtve
koje nikada nisu imale ansu da praktikuju svjesnost. Oni ne mogu transformisati
patnju u sebi. Ali ako im priemo sa saosjeanjem, moemo im ponuditi radost, mir,
oprotaj. Zapravo, kada dobro razmislimo uviamo da nam je nemogue da
izbjegnemo bilo kakvu identifikaciju sa svojim roditeljima.
Ako paljivo pogledamo svoje tijelo prilikom kupanja vidjeemo da je ono poklon
naih roditelja i njihovih roditelja. Dok peremo svaki dio tijela moemo meditirati o
prirodi ivota, pitajui se "Kome pripada ovo tijelo? Ko mi je dao ovo tijelo? ta mi je
dato?" Ako meditiramo na ovaj nain otkriemo tri komponente: davaoca, poklon i
31

primaoca poklona. Davalac su nai roditelji, mi smo nastavak svojih roditelja i

predaka. Poklon je samo tijelo. Primalac smo mi sami. Sve troje prisutno je u naem
tijelu. Kada smo u dubokom kontaktu sa sadanjim trenutkom moemo vidjeti sve nae
pretke i sve budue generacije prisutne u nama. Videi to, znaemo ta da inimo, a ta
ne - za sebe, za nae pretke, nau djecu i za njihovu djecu.

Njegovanje zdravog sjemena

Svjesnost postoji na dva nivoa: kao sjeme i kao ispoljavanje tog sjemena.
Pretpostavimo da imamo sjeme ljutnje u sebi. Kada su uslovi povoljni, to sjeme se
moe ispoljavati kao ona vrsta energije koju zovemo ljutnja.
Svaki put kada sjeme ljutnje ima priliku da se ispolji, ono stvara novo sjeme iste vrste.
Ako smo ljuti pet minuta, proizvodi se novo sjeme ljutnje i pada na tlo naeg
nesvjesnog tokom tih pet minuta. To je razlog zbog koga moramo biti paljivi u izboru
naina ivota koji vodimo, osjeanja koja ispoljavamo. Dok se smijeim, stvara se
sjeme osmjehivanja i radosti. Dok traje takvo ispoljavanje sije se novo sjeme
osmjehivanja i radosti. Ali ako se godinama ne smijeim sjeme e oslabiti i moda vie
nikad neu biti sposoban da se smijeim.
U nama ima mnogo vrsta sjemena - dobrog i loeg. Neko je posijano tokom naeg
ivota, a neko je prenijeto od roditelja, predaka, od drutva. U zrnu kukuruza je sve
znanje ranijih generacija o tome kako razviti klicu, kako napraviti listove, cvjetove i
klipove kukuruza. Nae tijelo i na um takoe imaju znanje koje se prenosi
generacijama. Preci i roditelji su nam prenijeli sjeme radosti, mira i sree, kao i sjeme
patnje, ljutnje itd.
Svaki put kad praktikujemo svjesno ivljenje sijemo zdravo sjeme i jaamo ono koje je
ve u nama. Kada virus ue u na krvotok, nae tijelo reaguje anitijelima i okruuje ga,
transformie. Isto je i sa naim psiholokim sjemenom. Ako sijemo iscjeljujue,
osvjeavajue sjeme, ono e djelovati na negativno sjeme, ak i ako to ne traimo od
njega. Za svoje dobro moramo stvoriti to veu rezervu dobrog sjemena.
Jednoga dana, u seluu kojem ivim, izgubili smo bliskog prijatelja, Francuza koji nam
je pomogao da organizujemo ljivino selo (ljivino selo je selo u Francuskoj u kome
Ti, uz pomo drugih vijetnamskih budista, svake godine odrava seminare za
izbjeglice i sve one koji rade na njihovom zbrinjavanju, kao i za ljude angaovane u
mirovnim pokretima.) Imao je srani udar tokom noi. Ujutro smo otkrili da je umro.
Bio je toliko dragocjena osoba, priutio nam je toliko radosti kad god smo proveli s
njim makar par minuta. Osjeali smo da je ion sam radost i mir. Tog jutra, kada smo ga
nali mrtvog, jako smo zaalili to nismo provodili vie vremena s njim.
Te noi nisam mogao da zaspim, toliko je bio bolan gubitak prijatelja. Ali, sljedeeg
jutra je trebalo da drim predavanje, a elio sam da spavam. Zato sam praktikovao
disanje. Bila je hladna, zimska no, leao sam u krevetu i vizualizirao divno drvee iz
dvorita moje kue. Prije mnogo godina sam posadio tri divna kedra jedne posebne
vrste sa Himalaja. To drvee je sada veliko kao ja. Dok meditiram hodajui, ponekad
32

zagrlim stabla tih divnih kedrova, udiui i izdiui. Kedrovi su uvijek odgovarali na
moje zagrljaje, siguran sam u to. Dakle, leao sam u krevetu i disao, postajui kedar i
moj dah. Osjeao sam se mnogo bolje, ali i dalje nisam mogao da zaspim. Konano
sam pozvao u svoju svijest sliku radosne vijetnamske djevojice po imenu Mali
Bambus. Ona je dola u ljivino selo kada je imala tri godine. Bila je toliko slatka da
je svako elio da je dri u rukama, posebno djeca. Stalno su je nosili, nisu je putali da
sam hoda okolo. Sada ima est godina i kada je uzmete u ruke, osjeate se svjee,
divno. Zato sam je pozvao u moju svijest, disao sam i smijeio se njenom liku. Zaspao
sam za par minuta.
Svakome od nas su potrebne zalihe sjemena koje je lijepo, zdravo, i dovoljno jako da
nam pomogne u tekim trenucima. Ali u trenucima kada je bol preveliki, ni cvijee
nadohvat ruke nee nam pomoi. Tada znamo da nam je potrebna pomo. Ako imamo
spremite dobrog sjemena moemo pozvati vie sjemenki da nam priteknu u pomo.
Ako imate bliskog prijatelja koji vas razumije, ako znate da ete se bolje osjeati im
sjednete kraj njega, u tom sluaju moete pozvati njegov lik u svoju svijest i vas
"dvoje" moete "disati zajedno". Ve ovo vam moe pomoi u tekim trenucima.
Ako dugo niste vidjeli svog prijatelja, njegova zamiena slika e moda biti suvie
slaba u vaoj svijesti i nee se lako pojaviti. Ako znate da je ta osoba jedina koja vam
moe pomoi da uspostavite svoju ravnoteu a zamiljena slika je preslaba, moete
uraditi samo jednu stvar: kupite kartu i idite kod prijatelja tako da on ne bude u vama
kao pozitivno sjeme, ve kao stvarna osoba.
Ako idete kod prijatelja treba da znate na koji nain ete provesti to vrijeme, jer je ono
ogranieno. Kad stignete, sjedite blizu i odmah ete se osjetiti jai. Ali poto znate da
ete uskoro morati da se vratite kui treba da iskoristite priliku i praktikujete punu
svjesnost u svakom dragocjenom trenutku dok ste zajedno. Va prijatelj moe da vam
pomogne da ponovo uspostavite unutranju ravnoteu, ali to nije dovoljno. Morate
postati jaki iznutra, da biste se dobro osjeali kad ponovo budete sami. Zbog toga
morate, sjedei ili hodajui sa prijateljem, praktikovati svjesnost. Ako ne postupite
tako ve samo koristite prijateljevo prisustvo da ublaite patnju, sjeme njegovog lika
nee dugo trajati u vama. Potrebno je da stalno praktikujemo svjesnost da bismo sijali
ljekovito, osvjeavajue sjeme. Kada nam bude potrebno, sjeme e se pobrinuti za nas.

ta je dobro?
esto se pitamo "ta ne valja?" inei to prizivamo bolno sjeme tuge da se ispolji.
Osjeamo patnju, ljutnju, utuenost i proizvodimo jo takvog sjemena. Bili bismo
mnogo sreniji kada bismo ostali u kontaktu sa zdravim, radosnim sjemenom u nama i
oko nas. Treba da nauimo da pitamo: "ta nije loe?" i da budemo u kontaktu sa tim.
Mnogo je elemenata u svijetu, u naem tijelu, osjeanjima, opaanjima i svijesti koji su
dobri, osvjeavajui, ljekoviti. Ako se blokiramo, ako ostanemo u zatvoru svoje tuge,
neemo biti u kontaktu sa ovim ljekovitim elementima.
ivot je ispunjen mnogim udima, kao to je plavo nebo, sunce, djeije oi. Nae
33

disanje, na primjer, moe biti veoma prijatno. Uivajte u disanju svakodnevno. Mnogi
ljudi cijene radost disanja samo kad imaju astmu ili kijavicu. Nije potrebno da ekamo
astmu da bismo uivali u disanju. Svijest o dragocjenim elementima sree je sama po
sebi praktikovanje prave svjesnosti. Ovakvi elementi su svuda oko nas. Moemo
uivati u njima svake sekunde naeg ivota. Ako tako inimo, sjeme mira, radosti i
sree e biti posijano u nama i ono e postati vrlo snano. Tajna sree je srea sama.
Gdje god da smo, bilo kada, imamo sposobnost da uivamo u suncu, u prisustvu
drugog, u udu disanja. Ne treba nikuda da putujemo da bismo to inili. Sa tim
stvarima moemo biti u kontaktu ba sada.

Okrivljavanje nikada ne pomae

Kada posadite salatu, a ona ne raste kako valja, vi ne okrivljujete salatu. Tragate za
razlozima zbog kojih ne napreduje. Moda joj je potrebno ubrivo, vie vode, manje
sunca. Ne krivite salatu. Ako, pak, imamo problema sa prijateljima ili porodicom,
okrivljujemo drugu osobu. Ali ako znamo kako da se pobrinemo o njima, oni e rasti,
kao salata. Okrivljavanje nema pozitivan efekat, kao ni pokuaj ubjeivanja drugoga u
nae miljenje. To je moje iskustvo. Ne okrivljavati, ne obrazlagati, ne svaati se samo razumjeti. Ako razumijete i pokazujete da razumijete, moete voljeti, a situacija
e se promijeniti.
Jednom sam u Parizu drao predavanje o neokrivljavanju salate. Nakon predavanja
meditirao sam hodajui i, kada sam zaao za ugao zgrade, uo sam kako osmogodinja
djevojica govori majci: "Mama, sjeti se da me zalije. Ja sam tvoja salata." Bio sam
toliko zadovoljan to je potpuno razumjela ta sam htio da kaem. Zatim je majka
odgovorila: "Da, keri, i ja sam tvoja salata. Molim te da ni ti ne zaboravi da zalije
mene." Bilo je divno vidjeti ih kako vjebaju zajedno.

Razumijevanje
Razumijevanje i ljubav nisu dvije stvari, ve jedna. Zamislimo da se va sin jednog
jutra probudio i vidio da je vrijeme za ustajanje. Odluio je da probudi mlau sestru da
bi imala dovoljno vremena za doruak prije kole. Ali ona je mrzovoljna i umjesto da
mu zahvali uta ga i kae: "Prestani! Ostavi me na miru." On e se vjerovatno naljutiti,
mislei: "Lijepo sam je probudio. Zato me uta?" Moda e eljeti da doe u kuhinju i
ispria vam ta se desilo ili e je udariti.
Ali tada se sjeti da je sestra tokom noi dosta kaljala i shvati kako mora da je bolesna.
Moda se tako loe ponaala zbog prehlade. U tom trenutku on razumije i vie se ne
ljuti. Kad razumijete, ne moete odoljeti a da ne volite. Ne moete da se ljutite. Da
biste razvili razumijevanje treba da posmatrate sva ljudska bia sa saosjeanjem. Kada
volite prirodno se ponaate na nain koji moe ublaiti patnju drugih.

34

Prava ljubav
Zaista treba da razumijemo osobu koju volimo. Ako je naa ljubav tek elja za
posjedovanjem, to nije ljubav. Ako mislimo samo o sebi, ako znamo samo za svoje
potrebe, a zapostavljamo potrebe drugih - ne moemo da volimo. Moramo duboko
pogledati da bismo vidjeli i razumjeli potrebe, elje, patnje osobe koju volimo. To je
tlo prave ljubavi. Ne moete odoljeti a da ne volite drugu osobu kada je zaista
razumijete.
S vremena na vrijeme, sjedite pokraj onoga koga volite, uzmite ga za ruku i pitajte:
"Da li te dovoljno razumijem? Da li ti nanosim neki bol? Molim te da mi kae da bih
te mogao bolje voljeti. Ne elim da pati i ako se to dogaa zbog moje nepanje molim
te da mi kae da bih te volio bolje i da bi ti bila srenija." Ako to kaete glasom koji
otkriva vau istinsku otvorenost, moe se desiti da druga osoba zaplae. To je dobar
znak, jer pokazuje da se otvaraju vrata razumijevanja i sve e opet biti mogue.
Moda otac nema vremena ili nije dovoljno hrabar da ovo pitanje postavi sinu. U tom
sluaju njihova ljubav moda nee biti toliko puna koliko bi mogla da bude. Potrebna
je hrabrost da se postave ovakva pitanja, ali ako ih ne pitamo moe se desiti da
unitavamo ljude koje volimo. Pravoj ljubavi je neophodno razumijevanje. Uz
razumijevanje, onaj koga volimo e sigurno cvjetati.

Meditacija o saosjeanju
Ljubav je um koji donosi mir, radost i sreu drugoj osobi. Saosjeanje je um koji
uklanja patnju u drugom ovjeku. Svi imamo sjeme ljubavi i saosjeanja u naem umu,
i moemo razvijati ove dbre izvore energije. Moemo njegovati bezuslovnu ljubav
koja ne oekuje nita za uzvrat i zato ne dovodi do uznemirenosti i tuge.
Sutina ljubavi i saosjeanja je razumijevanje, sposobnost da se u drugima prepozna
fiziko i psihiko trpljenje zbog drugih, da se "ue pod tuu kou". Mi "ulazimo" u
njihovo tijelo, osjeanja, mentalni sklop i iznutra smo svjedoci njihove patnje. Nije
dovoljno povrno posmatranje da bismo uoili njihovu patnju. Moramo postati jedno
sa objektom naeg posmatranja. Kada smo u kontaktu sa patnjom drugoga u nama se
raa saosjeanje. Saosjeanje bukvalno znai "sapatnitvo".
Poinjemo tako to za objekat meditacije odabiramo nekoga ko fiziki pati, nekoga ko
je slab, esto bolestan, siromaan, potlaen ili nezatien. Ta vrsta patnje se lako
uoava. Kasnije moemo uspostaviti kontakt i sa suptilnijim oblicima patnje. Ponekad
uopte ne izgleda da osoba pati, ali moemo primijetiti skrivene tragove trpljenja na
njoj. Ljudi koji ive u materijalnom blagostanju takoe pate. Treba duboko da se
zagledamo u osobu koja je predmet naeg saosjeanja tokom sljedee meditacije a i
kada smo u stvarnom kontaktu sa njom. Moramo nai dovoljno vremena da bismo
stvarno bili u dubokom kontaktu sa patnjom drugoga. Nastavljamo da ga posmatramo
sve dok saosjeanje ne prome nae bie.
Kada na ovaj nain gledamo drugoga plod nae meditacije e se prirodno
35

transformisati u neku vrstu akcije. Neemo samo rei: "Ja ga jako volim" ve "Uiniu
neto da manje pati." Duh saosjeanja je istinski prisutan kada je uspjean u
ublaavanju patnje druge osobe. Treba da naemo naine njegujemo i izrazimo svoje
saosjeanje. Kada doemo u kontakt sa drugom osobom nae misli i akcije treba da
izraavaju duh saosjeanja, ak i ako ta osoba govori i ini stvari koje nije lako
prihvatiti. inimo to sve dok jasno ne vidimo da naa ljubav nije zavisna od osobe
koju volimo. Tada znamo da je na duh saosjeanja vrst i vjerodostojan. Osjeaemo
mir i lakou, a naa meditacija e biti na dobrobit osobe koja je bila predmet
saosjeanja. Njena patnja e se polako ublaavati, njen ivot e se razvedravati kao
rezultat naeg saosjeanja.
Moemo meditirati i o onima koji uzrokuju nau patnju. Svko ko nam nanosi patnju
bez sumnje pati i sam. Potrebno je da pratimo svoje disanje i da se duboko zagledamo
pa da vidimo patnju te osobe. Dio njenih tekoa i trpljenja moda potie od nevjetih
roditelja kada je ta osoba bila dijete. Ali i ti roditelji su moda bili rtve svojih
roditelja, patnja se prenosila sa generacije na generaciju i ponovo se rodila u toj osobi.
Ako to vidimo neemo ga dalje kriviti zato to nam nanosi bol, jer znamo da je i on bio
rtva. Duboko se zagledati znai razumjeti. Kada jednom razumijemo razloge zbog
kojih se loe ponaao nestae naa gorina prema njemu i eznuemo da on manje pati.
Osjeaemo se smireni i lagani, moi emo da se smijeimo. Da bismo oprostili, nije
neophodno da druga osoba bude prisutna. Kada se duboko zagledamo mirimo se sa
samim sobom i za nas taj problem vie ne postoji. Prije ili kasnije on e vidjeti na stav
i pridruie se u toku iste ljubavi koji prirodno tee iz naeg srca.

Meditacija o ljubavi
Um ispunjen ljubavlju donosi mir, radost i sreu nama i drugima. Paljivo posmatranje
je elemenat koji njeguje drvo razumijevanja, a saosjeanje i ljubav su najljepi cvjetovi
na tom drvetu.
Kada nam je um ispunjen ljubavlju treba da odemo do onoga ko je bio objekt naeg
usredsreivanja, tako da na um ljubavi ne bude samo zamiljanje, ve izvor energije
koja stvarno djeluje u ovom svijetu. Zvuci i svjetlost imaju osobinu da prodiru bilo
gdje, tako je i sa ljubavlju i saosjeanjem. Ali ako je naa ljubav samo vrsta
zamiljanja, nije vjerovatno da e imati bilo kakav realan efekat. Tek u kontaktu sa
drugima, u naem svakodnevnom meteu, moemo znati da li je naa ljubav zaista
prisutna i koliko je vrsta. Ako je ljubav stvarna, to e biti oigledno u naem
svakodnevnom ivotu po tome kako se odnosimo prema ljudima i svijetu.
Izvor ljubavi je duboko u nama i moemo pomoi drugima da dosegnu sreu. Jedna
rije, gest ili misao mogu ublaiti patnju drugoga ili mu donijeti radost. Jedna rije mu
moe donijeti utjehu i samopouzdanje, razvijati sumnju, pomoi da ne pogrijei,
izmiriti konflikt ili otvoriti put ka oslobaAnju. Jedan gest moe spasiti neiji ivot ili
mu pomoi da iskoristi neku rijetku priliku. Jedna misao moe uiniti isto, jer misli
uvijek vode do rijei i akcija. Ako je ljubav u naem srcu, svaka misao, rije, djelo
moe dovesti do uda. Razumijevanje je u osnovi svake ljubavi, zato su rijei i djela
36

koji proizlaze iz ljubavi uvijek ljekoviti.

Meditacija i zagrljaj
Grljenje je divan zapadnjaki obiaj, a mi istonjaci bismo eljeli da mu doprinesemo
naom praksom svjesnog disanja. Ako drite dijete u rukama, grlite majku, mua ili
prijatelja i pri tom udiete i izdiete pet puta, vaa srea e biti bar udesetostruena.
Ako ste rastreseni, mislite o drugim stvarima, va zagrljaj e biti takoe rastresen, nee
biti dubok i neete u njemu uivati. Zato, kada grlite dijete, prijatelja, suprugu
preporuujem vam da prvo svjesno udahnete i izdahnete i da se vratite u sadanji
trenutak. Tada, dok drite nekoga u zagrljaju, diite svjesno tri puta i uivaete vie
nego ikada.
Nakon to smo na jednom seminaru za psihoterapeute u Koloradu vjebali meditaciju
kroz zagrljaj, jedan uesnik seminara je stigavi kui na filadelfijskom aerodromu
zagrlio svoju enu kao nikad ranije. Zbog tog zagrljaja ona nam se pridruila na
sljedeem seminaru u ikagu.
Potrebno je vrijeme da vam postane prirodno da zagrlite na ovaj nain. Ako se iznutra
osjeate malo prazni, moda ete eljeti da potapete prijatelja po ramenu dok ga grlite
da biste dokazali da ste zaista tamo. Ali da biste stvarno bili tamo, treba samo da diete
i odjednom ete postati potpuno stvarni. Vas dvoje zaista postojite tog momenta. To
moe biti jedan od najboljih momenata u vaem ivotu.
Zamislite da je vaa ker iznenada ula u sobu. Ako zaista niste tamo - ako mislite o
prolosti, brinete o budunosti ili ste opsjednuti bijesom, strahom - dijete, iako stoji
pred vama, za vas ne postoji. Ona je kao duh, vi ste kao duh. Ako elite da budete sa
njom morate se vratiti u sadanji trenutak. Svjesno diui, ujedinjujui duh i tijelo
ponovo postajete stvarna osoba. Kada postanete stvarni i vaa ker postaje stvarna.
Ona je udesna i u tom trenutku je mogu stvarni susret sa ivotom. Ako je drite u
zagrljaju i diete probudiete se pred dragocjenou voljenog bia i ivota.

Investiranje u prijatelje
Vrlo lako moemo umrijeti od patnje ak i ako imamo mnogo novca. Zato je mnogo
bolji izvor sigurnosti investiranje u prijatelja, pretvaranje poznanika u pravog
prijatelja, izgraivanje zajednice prijatelja. Imaemo na koga da se oslonimo, kome da
odemo kad imamo teke trenutke.
Moemo tako doi u dodir sa osvjeavajuim, ozdravljujuim elementima u nama i
oko nas zahvaljujui podrci drugih ljudi. Ako imamo dobre prijatelje, vrlo smo sreni.
Da bismo stvorili dobru zajednicu prijatelja prvo bi sebe trebalo da transformiemo u
dobar element drutva. Zatim moemo pomoi drugome da postane dio zajednice.
Tako gradimo mreu naih prijatelja. Stvaranje drutva prijatelja je na najvrjedniji
ulog. Prijatelji nas mogu utjeiti i pomoi nam u najteim trenucima, kao to mogu
37

dijeliti nau radost i sreu.

Velika je radost drati svoje unue

Stariji ljudi su vrlo tuni ako moraju da ive odvojeno od svoje djece i unuia. To je
jedna od stvari na Zapadu koje ne volim. U mojoj zemlji stariji ljudi imaju pravo da
ive sa mladima. Babe i dede itaju djeci bajke. Kada ostare njihova je koa hladna i
izborana i za njih je velika radost kad mogu da dre svoje unuie, tako tople i njene.
Kad neko ostari, njegova najdublja nada je da ima unue i da ga dri na krilu. Tome se
nada i danju i nou i veoma je srean kad sazna da je unue na putu. U dananje
vrijeme stariji ljudi se upuuju da ive sa drugim starim ljudima. Jednom nedjeljno
imaju kratku posjetu poslije koje su jotuniji. Treba da naemo naine da mladi i stari
opet ive zajedno. To bi nas sve usreilo.

Zajednica svjesnog ivljenja

Osnova dobre zajednice je srean i radostan svakodnevni ivot. U ljivinom selu djeca
su u centru panje. Svi odrasli su odgovorni za djeiju sreu, jer zna se: ako su djeca
srena, tada e i odraslima biti lako da budu sreni.
Kada sam ja bio dijete porodice su bile vee. Roditelji, ujaci, strievi, tetke, babe, dede
i djeca svi su ivjeli zajedno. Kue su bile okruene drveem na koje smo mogli da
okaimo leanjke i organizujemo piknik. U novije vrijeme porodice su vrlo male
mama, tata i dvoje djece. Kada roditelji imaju problem, cijela porodica osjea
posljedice. ak i ako djeca pobjegnu u kupatilo, i tamo osjeaju teku atmosferu.
Moe se desiti da odrastu sa sjemenom patnje i da nikad ne budu zista sreni. Ranije su
djeca u situacijama kada mama i tata imaju problema mogla da se sklone kod tetke,
ujaka ili drugih lanova porodice. Neprijatna atmosfera ih nije toliko muila, jer su
imali utoite.
Ja mislim da zajednica svjesnog ivljenja, u kojima moemo posjeivati mreu "ujni,
ujaka i neaka", moe biti neka vrsta zamjene za velike, stare familije. Svako od nas
ima potrebu "pripadanja" takvom mjestu gdje su predio, zvuk zvona, pa ak i
graevine odabrani tako da nas podsjeaju na povratak svjesnosti. Zamiljam da e
postojati lijepi centri sa stalnim seminarima, gdje e pojedinci i porodice moi da
odlaze, ue i praktikuju umjetnost svjesnog ivljenja.
Ljudi koji tamo ive treba da zrae mirom, svjeinom i plodovima ivljenja u
svjesnosti. Oni bi bili kao divno drvee, a posjetioci bi eljeli da dou i sjednu u
njihovu sjenku. ak i kad ne mogu zaista da dou, mogu da pomisle na njih, nasmijee
se i osjeae se smireniji i sreni.
Moemo preobraziti nau porodicu i domainstvo u zajednicu koja praktikuje
harmoniju i svjesnost. Moemo zajedno praktikovati disanje i smijeenje, zajedniko
sjedenje, pijenje aja uz njegovanje svjesnosti. Ako imamo zvono, ono je takoe dio
38

zajednice jer olakava praktikovanje. Ako imamo jastuk za meditaciju, i on je dio

zajednice, kao i mnoge druge stvari koje nam pomau da praktikujemo svjesnost na
primjer vazduh koji diemo. Ako ivimo u blizini parka ili rijeke, moemo tamo
uivati u meditaciji u hodu. Svi ti pokuaji nam mogu pomoi da zajednicu zasnujemo
kod kue. S vremena na vrijeme, moemo pozvati prijatelja da nam se pridrui.
Praktikovanje svjesnosti je mnogo lake u drutvu.

Svjesnost mora biti angaovana

Kada sma bio u Vijetnamu mnoga od naih sela su bila bombardovana. Zajedno sa
mojom monakom braom morao sam odluiti ta da inim. Da li da nastavimo da
meditiramo u manastiru ili da napustimo salu za meditaciju i pomognemo ljudima koji
su pogoeni bombardovanjem? Nakon paljivog razmatranja odluili smo da uinimo
obje stvari da izaemo i pomognemo ljudima, ali da to inimo u svjesnosti. To zovemo
angaovani budizam. Svjesnost mora biti nagaovana. Uvid mora pratiti akcija. Ako to
nije sluaj, kakva korist od uvida?
Moramo biti svjesni stvarnih problema ovoga svijeta. Tada emo znati ta da inimo, a
ta da ne inimo da bismo bili od pomoi. Ako izgradimo svjesnost o naem disanju i
nastavimo praktikovanje smijeenja, ak i u tekim okolnostima, mnogi ljudi, ivotinje
i biljke e imati koristi od toga. Da li masirate Majku Zemlju svaki put akada je vaa
stopala dotaknu? Sijete li sjeme radosti i mira? Ja se trudim da uradim ba to svakim
korakom i znam da Majka Zemlja to potuje. Mir je svaki korak.
Hoemo li nastaviti nae putovanje?

39

TREI DIO

MIR JE SVAKI KORAK

Sa-postojanje
Ako ste pjesnik, jasno ete vidjeti oblak koji plovi ovom stranicom papira. Bez oblaka
ne bi bilo kie, bez kie, drvee ne bi moglo da raste; bez drvea ne bismo mogli da
dobijemo papir. Oblak je od sutinskog znaaja za postojanje papira. Mogli bismo rei
da su oblak i papir u sa-postojanju. Sa-postojanje je rije koje jo nema u rjenicima,
ali ako kombinujemo prefiks sa i glagol postojati dobijamo nov glagol - sa-postojati.
Ako jo dublje pogledamo ovu stranicu papira moemo vidjeti sunce na njoj. Bez
sunca uma ne bi rasla. U stvari, nita ne moe da raste bez sunca. Tako znamo da je
sunce i na ovom listu papira. Papir i sunce su u sa-postojanju. Ako nastavimo da
gledamo, vidjeemo drvosjeu kako sjee drvo i nosi ga u drvaru da bi bilo
transformisano u papair. Vidimo penicu. Znamo da drvosjea ne moe da ivi bez
hljeba, zato je penica od koje nastaje njegov hljeb takoe na ovom listu papira. Na
njemu su i drvosjeini otac i majka. Ako stvari tako posmatramo, vidimo da ovaj list
papira ne moe postojati bez svih tih stvari.
Ako pogledamo jo dublje, moemo i sebe vidjeti na ovoj stranici papaira. To nije
teko - kada pogledamo papir, on je dio naeg opaanja. Va um je tu kao i moj. Znai,
moemo rei, sve je ovdje - vrijeme, prostor, zemlja, kia, minerali iz tla, sunce, oblak,
rijeka, toplota. Sve sapostoji sa ovim listom papira. Zato mislim da rije "sapostojanje" treba da ue u rijenike. Postojati znai sa-postojati. Ne moemo biti sami
za sebe. Treba da sabivstvujemo sa drugim stvarima. Ovaj papir postoji jer sve drugo
postoji.
Pretpostavimo da pokuavamo da vratimo jedan od elemenata njegovom izvoru.
Recimo, da vratimo sunev sjaj suncu. Mislite li da bi papir bio mogu? Ne, bez
sunevog sjaja nita ne moe postojati. Ako vratimo drvosjeu njegovoj majci, opet
nemamo list papira. injenica je da je ovaj list papira sainjen smo od "ne-papirnih"
elelmenata. Ako vratimo ove ne-papirne elemente, kao to su um, drvosjea, sunev
sjaj, itd. njihovim izvorima, nee biti papira. Tako tanuan, papir sadri sve to postoji
u univerzumu.

Cvijee i ubre
Oskrnavljen ili neporoan. Prljav ili ist. To su pojmovi koje stvara na um. Divna
rua koju smo upravo ubrali i stavili u vazu je ista. Ona tako lijepo, tako svjee
mirie. Kanta za ubre je suprotnost. Ona smrdi i puna je pokvarenih stvari.
To je tako ako gledamo povrinu. Ako pogledamo dublje, vidjeemo da e rue za pet
ili est dana postati dio ubreta. Ne moramo ekati pet dana da bismo to vidjeli. Ako
sada pogledamo rue, ako pogledamo ubre, moemo to vidjeti sada. Ako pogledamo
u kantu sa ubretom moemo vidjeti da e njena sadrina za nekoliko mjeseci biti
40

transformisana u divno povre, pa ak i u ruu. Ako ste dobar organski batovan,

gledajui ruu moete vidjeti ubre, a gledajui ubre - ruu. Rua i ubre su u sapostojanju. Bez rue ne moemo imati ubre, bez ubreta ne moemo imati ruu. Oni
su jedno drugom veoma potrebni. Rua i ubre su podjednaki. ubre je isto toliko
dragocjeno koliko i rua. Ako duboko sagledamo koncept istog i prljavog vraamo se
do pojma sapostojanja.
U Manili ima mnogo mladih prostitutki; neke su stare samo etrnaest, petnaest godina.
Veoma su nesrene. One ne ele da budu prostitutke, ali su njihove porodice siromane
i one su otile u grad da bi nale neki posao. Naravno, to nije sluaj samo u Manili, ve
i u Ho i Min Sitiju u Vijetnamu, u Njujorku i Parizu. Poslije samo par nedjelja u
gradu, ranjive djevojke mogu biti nagovorene da rade za drugoga i zarade sto puta vie
nego kao ulini prodavci. One su mlade i ne znaju mnogo o ivotu i zato prihvataju da
postanu prostitutke. Od tog vremena one osjeaju da su neiste, oskrnavljene i to
uzrokuje veliku patnju. Kada pogledaju druge mlade djevojke, lijepo obuene, iz
dobrih porodica, osjeaju da su jo loije, a osjeaj uprljanosti postaje njihov pakao.
Ako takva djevojka dublje pogleda sebe i itavu situaciju, vidjee da je takva kakva je
jer su drugi ljudi takvi kakvi su. Kako "dobra djevojka" iz "dobre porodice" moe da
bude ponosna? Zato to je nain ivota "dobre porodice" takav kakav jeste, prostitutka
mora da ivi kao prostitutka. Niko od nas nema iste ruke. Niko od nas ne moe da
tvrdi da to nije naa odgovornost. Djevojka u Manili je takva kakva je zato to smo mi
takvi kakvi smo. Gledajui ivot te mlade prostitutke vidimo ivote svih "neprostitutki". Gledajui ne-prostitutke i nain na koji sami ivimo, vidimo prostitutku.
Svaka stvar pomae da se stvori druga.
Pogledajmo malo bogatstvo i siromatvo. Bogato i siromano drutvo sa-bivstvuju.
Bogatstvo jednog drutva poiva na siromatvu drugog. Ovo je ovako jer je ono
onako. Zdravlje je sainjeno od ne-zdravih elemenata, a siromatvo od ne-siromanih
elemenata. To je isto kao sa listom hartije. Moramo biti oprezni da nas ne zarobe
pojmovi. Istina je da sve sadri sve drugo. Mi ne moemo samo postojati, moemo
jedino sa-postojati. Odgovorni smo za sve to se deava oko nas.
Ta mlada djevojka se moe osloboditi patnje jedino ako uvidi da stvari postoje u
meusobnoj povezanosti. Jedino tada e razumjeti da ona nosi teret itavog drutva.
ta joj drugo moemo ponuditi? Ako se duboko zagledamo u sebe, vidjeemo nju i
dijeliemo njen bol i bol itavog svijeta. Tada moemo poeti da budemo od stvarne
koristi.

Objavite svijetu mir

Kada bi zemlja bila tvoje tijelo, ti bi mogao da osjeti mnoge dijelove koji pate. Rat,
politika i ekonomska potlaenost, glad, zagaenost okoline. Svakoga dana djeca gube
vid zbog nedovoljne ishrane, njihove ruke pretrauju otpatke ne bi li nali neto za
hranu. Odrasli polako umiru u zatvorima u koje su dospjeli zato to su se
suprotstavljali nasilju. Rijeke umiru, vazduh je sve tee disati. Iako dvije supersile
41

postaju pomalo prijatelji, one jo uvijek imaju dovoljno nuklearnog oruja da desetinu
puta unite Zemlju.
Mnogi ljudi su svjesni koliko svijet trpi, njihova su srca ispunjena saosjeanjem. Oni
znaju ta treba da se uradi i angauju se na politikom i socijalnom planu, kao i na
zatiti ljudske okoline ne bi li promijenili stvari na bolje. Ali, nakon faze intenzivne
angaovanosti, oni se mogu obeshrabriti ako im nedostaje prava snaga potrebna da
izdre tako aktivan ivot. Prava snaga nije u sili, novcu ili oruju ve i u di=ubokom
unutranjem miru.
Praktikujui svjesnost u svakom momentu naeg svakodnevnog ivota moemo
odnjegovati svoj mir. Uz pomo jasnih misli, odlunosti i strpljenja, kao plodova
meditacije, moemo izdrati aktivan ivot i biti stvarni instrument mira. Vidio sam
takav mir kod ljudi koji su pripadali razliitim religioznim i kulturnim grupama i koji
su vrijeme i energiju ulagali u zatitu slabih, borei se za socijalnu pravdu, ublaavanje
jaza izmeu bogatih i siromanih, zaustavljanje trke u naoruanju, borbu protiv
diskriminacije. Oni zalivaju drvo ljubavi i razumijevanja u svijetu.

Nedvojstvo
Kada neto elimo da razumijemo ne moemo samo stajati sa strane i posmatrati.
Potrebno je da duboko uemo u to i da se sa tim sjedinimo da bismo zaista razumjeli.
Ako elimo da razumijemo osobu, treba da osjeamo njena osjeanja, patimo njene
patnje, uivamo njenu radost. Shvatiti neto znai dohvatiti i postati jedno sa tim.
Nema drugog naina da se neto razumije. Ovaj nain razumijevanja se u budizmu
naziva "nedvojstvo".
Prije petnaest godina sam pomagao komitetu za siroad koja su bila rtve
vijetnamskog rata. Socijalni radnici iz Vijetnama su slali prijave - list hartije sa malom
slikom djeteta u uglu, sa imenom, uzrastom i stanjem u kome se siroe nalazi. Moj
posao je bio da prevedem prijavu sa vijetnamskog na francuski da bismo pronali
sponzore i da bi dijete dobilo hranu, kolske knjige i bilo smjeteno u porodicu nekog
srodnika. Tada bi Francuski komitet mogao da alje toj porodici novac i pomogne
djetetu.
Svakoga dana sam prevodio oko trideset prijava. Radio sam to ovako: pogledao bih
sliku djeteta, nisam itao prijavu. Nakon trideset, etrdeset sekundi obino bih postajao
jedno sa djetetom. Tada bih uzeo olovku i napisao prevod prijave na drugi papir.
Naknadno sam uvidio da nisam ja prevodio, to smo inili dijete i ja. Gledajui lice
djeteta osjeao sam se inspirisan i postajao sam dijete ili je dijete postajalo ja i mi smo
zajedno prevodili. To je veoma prirodno. Ne morate mnogo vjebati meditaciju da
biste to mogli uiniti. Samo pogledajte, dozvolite sebi da budete i izgubite se u djetetu
i ono u vama.

Lijeenje ratnih rana

42

Da su Sjedinjene Drave u vezi sa vijetnamskim ratom imale viziju o nedvojstvu ne

bismo imali toliko destrukcije u obje zemlje. Rat nastavlja da povreuje i Amerikance i
Vijetnamce. Ako smo dovoljno paljivi, jo uvijek moemo uiti iz vijetnamskog rata.
Prole godine smo imali veoma lijep seminar sa amerikim veteranima vijetnamskog
rata. To je bio teak seminar, jer mnogi od nas nisu mogli da se oslobode svog bola.
Jedan gospodin mi je rekao da je u Vijetnamu izgubio etiristo sedamnaest ljudi samo
u jednoj bici, u jednom danu. etiristo sedamnaest ljudi je umrlo u jednoj bici i on je
sa tim morao da ivi vie od petnaest godina. Neko drugi mi je rekao kako je iz osvete
i bijesa ubio dijete u selu i nakon toga izgubio sav svoj mir. Od tada nije u stanju da
ostane sam u sobi sa djetetom. Mnogo je vrsta patnje koje nas spreavaju da budemo u
kontaktu sa svijetom ne-patnje.
Moramo praktikovati uzajamno pomaganje da ostanemo u kontaktu. Jedan vojnik mi je
rekao da se na ovom seminaru prvi put posljednjih petnaest godina osjeao bezbijedno
u grupi ljudi. Petnaest godina je imao problem sa gutanjem vrste hrane. Mogao je
samo ga pije sokove i jede voe. Bio je potpuno zatvoren i nije mogao da komunicira.
Ali nakon tri ili etiri dana na seminaru, poeo je da se otvara i da razgovara. Da biste
pomogli takvoj osobi da ponovo dotakne stvari morate ponuditi mnogo ljubaznosti i
topline. Na seminaru smo vjebali svjesno disanje i smijeenje, ohrabrivali smo jedni
druge da se vratimo cvijeu u nama, drveu i plavom nebu koje nas titi.
Dorukovali smo u tiini. Vjebali smo dorukovanje na nain na koji sam ja jeo
kolai svog djetinjstva. Svjesno smo koraali da bismo dotakli Zemlju, svjesno smo
disali da bismo dotakli vazduh i gledali smo svoj aj da bismo zaista bili u kontaktu sa
njim. Sjedjeli smo zajedno, disali zajedno, etali zajedno i trudili se da uimo iz svog
vijetnamskog iskustva. Veterani imaju neto da kau svojoj naciji o tome kako da se
suoi sa moguim problemima koji nee biti toliko razliiti od vijetnamskih. Treba da
nauimo neto iz svoje patnje.
Potrebna nam je vizija sapostojanja. Pripadamo jedni drugima, ne moemo realnost
isjei na komade. Svaka strana je "naa strana", nema avolje strane. Veterani imaju
iskustvo koje ih ini plamenom svijee koja osvjetljava korijene rata i put u mir.

Sunce u mom srcu

Znamo da ako srce prestane da kuca tok naeg ivota e se zaustaviti. Zato paljivo
njegujemo srce. S druge strane, ne dajemo sebi vremena da primijetimo kako su druge
stvari, van naeg tijela, takoe sutinske za na opstanak. Pogledajte neizmjerno svjetlo
koje zovemo Suncem. Ako bismo zaustavili zraenje Sunca ivot bi takoe stao, dakle
sunce je nae drugo srce, srce van naeg tijela. To neizmjerno "srce" daje svekoliki
ivot na Zemlji i toplotu neophodnu za postojanje. Biljke ive zahvaljujui Suncu.
Njihovi listovi upijaju Sunevu energiju, zajedno sa ugljen-dioksidom iz vazduha, da
bi proizveli hranu za drvo, cvijet, plankton. Zahvaljujui biljkama ivimo i mi i
ivotinje. Svi mi - ljudi, ivotinje, biljke - upijamo sunce, direktno ili indirektno.
43

Nemogue je opisati sve efekte Sunca, tog velikog srca van naeg tijela.
Nae tijelo nije ogranieno na ono to je unutar granica nae koe. Ono se prostire
neizmjerno. Ukljuuje ak i sloj vazduha oko Zemlje zato to bi njegov makar
kratkotrajni nestanak doveo do nestanka ivota. Nema pojave u univerzumu koja nas
se intimno ne tie, od ljunka sa dna okeana do galaktikih kretanja prije vie miliona
svjetlosnih godina. Volt Vitman je rekao: "Vjerujem da vlat trave nije nita manje od
zvjezdanih putanja..." Ove rijei nisu filozofija. One dolaze iz dubine njegove due.
On je rekao: "Ogroman sam, sadrim mnotva."

Duboko se zagledati
Da bih vidio treba da se zagledam u stvari. Kada pliva uiva u istoj vodi rijeke, on
moe biti i rijeka. Jednoga dana, tokom moje prve posjete Sjedinjenim Dravama,
ruao sam sa nekim prijateljima na bostonskom univerzitetu i gledao rijeku arls.
Dosta dugo sam bio odsutan od kue. Gledajui rijeku, jako mi se dopala. Zato sam
ostavio prijatelje i siao da operem lice i zagnjurim stopala u vodu, kao to sam imao
obiaj da inim u mojoj zemlji. Kada sam se vratio jedan profesor koji je sjedio sa
nama mi je rekao: "To je opasno. Jeste li isprali usta u rijeci?" Kada sam odgovorio
potvrdno, rekao je: "Trebalo bi da poete kod ljekara i primite injekciju."
Bio sam okiran. Nisam znao da su rijeke u Americi toliko zagaene. Neke od njih se
zovu "mrtve rijeke". U mojoj zemlji rijeke ponekad postaju muljevite, ali ne i
zagaene na taj nain. Neko mi je rekao da rijeka Rajna sadri toliko hemikalija da je
u njoj mogue razviti fotografije. Ako elimo da nastavimo da uivamo u rijekama - da
plivamo u njima, etamo kraj njih, pijemo vodu - moramo zauzeti stav ne-dvojstva.
Treba da meditiramo o tome kako smo mi ta rijeka da bismo u sebi mogli iskusiti njene
strahove i nade. Ako ne moemo osjetiti rijeke, planine, vazduh i druge ljude iz
njihove perspektive, rijeke e umrijeti, a mi emo izgubiti nau ansu za mir.
Ako ste planinar ili neko ko uiva u seoskom ambijentu ili u zelenoj umi, znate da su
ume plua izvan naeg tijela, kao to je Sunce nae spoljanje srce. Ipak smo dozvolili
da unitimo pet miliona kvadratnih kilometara ume kiselim kiama, unitili smo
dijelove ozonskog omotaa koji regulie koliinu Sunevog zraenja koju primamo.
Zatvoreni smo u naim malim biima, mislei samo o udobnim uslovima za to malo
bie, dok svoje veliko bie unitavamo. Treba da smo sposobni da budemo nae
istinsko bie. To znai da treba da budemo u stanju da budemo rijeka, uma, Sunce,
ozonski omota. Treba to da uinimo da bismo ih razumjeli i imali nade za budunost.

Umjetnost svjesnog ivljenja

Priroda je naa majka. Kada ivimo odsjeeni od nje, razboljevamo se. Neki od nas
ive u kutijama zvanim stanovi, veoma visoko iznad tla. Oko nas su samo cement,
metal i slini tvrdi materijali. Nai prsti nemaju priliku da dotaknu tlo, vie ne
44

uzgajamo salatu. Razboljevamo se jer smo toliko udaljeni od majke Zemlje. To je

razlog zbog koga s vremena na vrijeme moramo da odemo u prirodu. To je veoma
vano. Mi i naa djeca treba da budemo u kontaktu sa majkom prirodom. U mnogim
gradovima ne moemo vidjeti drvee - zelena boja je nestala iz naih pejzaa.
Jednom sam zamislio grad u kome je preostalo samo jedno drvo. Ono je jo uvijek bilo
divno, ali veoma usamljeno, okrueno zgradama u centru grada. Mnogi ljudi su se
razboljeli, a ljekari nisu znali kako da ih lijee. Ali jedan dobar ljekar je znao uzrok
bolesti i ovako im je savjetovao: "Sjedite svakog dana u autobus, idite u centar grada i
pogledajte drvo. Prilazei mu udiite i izdiite, a kada mu se pribliite - zagrlite ga
diui jo petnaest minuta. Gledajte drvo, tako zeleno, pomiriite koru. Ako tako
postupite za nekoliko nedjelja e vam biti bolje."
Ljudi su poeli da se osjeaju bolje. Ali uskoro se oko drveta tiskalo mnotvo ljudi koji
su prevalili kilometre i kilometre da bi ga vidjeli. Znate da ljudi danas nemaju ba
mnogo strpljenja, tako da su se pobunili zato to moraju satima da ekaju da bi zagrlili
drvo. Organizovali su demonstracije i ustanovili pravilo da svako moe zagrliti drvo
samo pet minuta. Naravno, to je smanjilo i vrijeme blagotvornog dejstva drveta.
Uskoro je vrijeme bilo redukovano na jedan minut, a ansa da nas naa majka izlijei
bila je izgubljena.
Ako ne budemo svjesni, vrlo brzo se moemo nai u takvoj situaciji. Treba da
praktikujemo svjesnost svake stvari koju inimo ako elimo da spasimo Zemlju, sebe i
nau djecu. Na primjer, ako pogledamo nae otpatke moemo vidjeti salatu, krastavce,
paradajz i cvijee. Kada bacimo koru od banane svjesni smo da je to kora od banane i
da e ona uskoro biti transformisana u cvijet ili povre. To je praksa meditacije.
Kada u ubre ubacimo plastinu kesu znamo da to nije isto kao sa korom od banane.
Potrebno je mnogo vremena da ona postane cvijet. "Bacajui plastinu kesu u ubre
znam da bacam plastinu kesu u ubre." Samo ovakva svijest titi Zemlju, tvori mir i
titi ivot u sadanjem trenutku i u budunosti. Ako smo osvijeteni trudiemo se da
koristimo manje plastinih kesa. To je akt mira, jedna vrsta osnovne mirovne akcije.
Kada bacimo pelenu od hartije i plastike znamo da je potrebno jo vie vremena da od
nje postane cvijet, etiristo godina ili jo due. Znajui da korienje ove vrste pelena
nije u korist mira, traimo drugi nain da povijemo bebu. Praktikujui disanje,
kontemplirajui o naem tijelu, osjeanjima, umu, objektima uma - praktikujemo mir u
sadanjem trenutku. To je svjesno ivljenje.
Nuklearni otpad je najgora vrsta ubreta. Potrebno je 250 000 godina da od njega
postane cvijee. etrdeset od pedeset amerikih drava je ve zagaeno nuklearnim
otpadom. Od Zemlje stvaramo mjesto koje je loe i za nas i za mnoge generacije koje
dolaze. Ako svjesno proivljavamo sadanji trenutak znaemo ta treba da inimo, a
ta ne i trudiemo se da inimo stvari u korist mira.

Njegovanje svjesnosti
Kada sjednemo za sto i pogledamo svoj tanjir pun mirisne hrane moemo njegovati
45

svoju svjesnost o gorkom bolu ljudi koji pate od gladi. Svakoga dana 40 000 djece
umire od gladi. Svakoga dana! Ova cifra nas okira kad god je ponovo ujemo.
Zagledavi se svjesno u tanjir moemo "vidjeti" majku Zemlju, zemljoradnike,
tragediju gladi i neishranjenosti. Ljudi koji ive u Sjevernoj Americi i Evropi su
navikli da jedu itarice i drugu hranu uvezenu iz zemalja treeg svijeta. Kafu iz
Kolumbije, mirisni pirina iz Tajlanda. Moramo biti svjesni da djeca u tim zemljama
nikada ne vide tako fine proizvode. Ona jedu lou hranu, a kvalitetni proizvodi se
sklanjaju za izvoz zbog devizne zarade. Neki roditelji su prinueni da svoju djecu
prodaju kao sluge bogatim porodicama koje e ih bar dobro hraniti.
Prije svakog obroka moemo spojiti dlanove i misliti na djecu koja nemaju dovoljno
hrane. To e nam pomoi da izgradimo svjesnost o naoj dobroj srei, a jednoga dana
emo moda moi da pomognemo da se nepravedan sistem koji postoji u svijetu
promijeni. U mnogim porodicama izbjeglica dijete prije svakog obroka uzima svoju
zdjelu pirina i kae neto ovako: "Danas na stolu ima mnogo dobre hrane. Zahvalan
sam to sam ovdje sa svojom porodicom i to uivam u ovim jelima. Znam da ima
mnogo djece koja nisu toliko srena, koja su veoma gladna." Poto je izbjeglica, dijete
zna da na primjer veina tajlandske djece nikada ne vidi takav najfiniji pirina koji se
gaji na Tajlandu, a koji e ono sada pojesti. Djeci u razvijenim zemljama je teko
objasniti da sva djeca na svijetu nemaju tako dobru hranu. Osvjeivanje samo ove
injenice nam moe pomoi da savladamo mnoge od naih psiholokih tegoba.
Konano naa sabranost e nas podstai da pomognemo onima kojima je pomo toliko
potrebna.

Pismo puno ljubavi vaem poslaniku u Parlamentu

U mirovnom pokretu ima mnogo bijesa, frustriranosti i nerazumijevanja. Ljudi iz
mirovnih pokreta umiju da piu veoma dobra protestna pisma, ali ne uvijek i pima koja
su mirotvorna i puna ljubavi. Potrebno je da nauimo da piemo pisma Parlamentu i
Predsjedniku koja e oni eljeti da itaju, a ne da ih bace. Nain govora, vrsta
razumijevanja, rjenik koji koristimo ne treba da odbijaju ljude. Predsjednik je isto
ovjek kao i svi mi.
Moe li mirovni pokret govoriti sa ljubavlju, pokazujui put ka miru? Mislim da to
zavisi od toga da li ljudi iz mirovnih pokreta mogu "biti mir". Zato to bez sposobnosti
da "budemo mir" ne moemo nita uiniti za mir. Ako ne moemo da se smijeimo ne
moemo pomoi drugima da se smijee. Ako nismo mirni ne moemo doprinijeti
mirovnom pokretu.
Nadam se da moemo ponuditi novu dimenziju mirovnom pokretu. Mirovni pokret je
esto ispunjen ljutnjom i mrnjom i ne ispunjava ono to od njega oekujemo.
Potreban je nov put mirotvorstva. Zato je toliko vano praktikovati svjesnost, stei
sposobnost da gledamo, da vidimo i razumijemo. Bilo bi divno kada bismo mogli da
mirovnom pokretu donesemo ne-dualistiki nain posmatranja stvari. To bi umanjilo
bijes i agresiju. Rad na miru znai, prije svega, bivanje u miru. Oslanjamo se jedan na
46

drugoga. Naa djeca se oslanjaju na nas kako bi imala budunost.

47

Naa graanska dunost

Kao graani imamo veliku odgovornost. Naa svakodnevica, nain na koji pijemo,
jedemo, imaju veze sa svjetskom politikom situacijom. Mi svakog dana inimo stvari,
jesmo stvari koje imaju veze sa mirom. Ako smo svjesni naeg ivotnog stila, naeg
naina potronje, ugla iz kojeg posmatramo stvari, znaemo kako da tvorimo mir u
trenutku koji je u toku. Mislimo da je naa vlada slobodna da donosi propise kakve
eli, ali ta sloboda zavisi od naeg svakodnevnog ivota. Ako joj omoguimo da
promijeni propise, ona e to uraditi. Sada to jo nije mogue.
Moda mislite da biste vi, ako biste postali lan vlade, mogli da inite sve to elite, ali
to nije tano. Ako biste postali predsjednik drave suoili biste se se sa tom tekom
injenicom. Vjerovatno biste inili gotovo isto to ini sadanji predsjednik, moda
malo bolje, moda malo loije.
Meditacija znai dublje se zagledati u stvari i vidjeti kako moemo promijeniti
sebe i kako moemo promijeniti situaciju. Promijeniti nau situaciju znai
promijeniti na um. Transformisati na um znai preobraziti nau situaciju jer je
situacija um, a um je situacija. Osvjeivanje je vano. Priroda bombi, priroda
nepravde, priroda naeg postojanja je ista.
A kada ponemo da ivimo odgovornije, moramo od naih politikih voa da
zahtijevamo to isto. Treba da ih ohrabrimo da prestanu sa zagaivanjem sredine i nae
svijesti. Treba da im pomognemo da postave takve savjetnike koji dijele na nain
razmiljanja o miru. Za to e biti potreban odreeni stepen nae prosvijetljenosti da
bismo podrali nae politike voe, a naroito za vrijeme izborne kampanje. Imamo
priliku da im kaemo ta mislimo o mnogim vanim stvarima, umjesto da ih biramo po
tome kako izgledaju na televiziji a zatim se kasnije razoaramo njihovom
nesmotrenou.
Ako u tekstovima i govorima izraavamo uvjerenje da je politikim liderima potrebna
pomo onih koji praktikuju svjesnost, onih koji imaju duboki smisao za smirenost i
jasnu viziju svijeta kakav on treba da bude, poeemo da biramo lidere koji nam mogu
pomoi da se kreemo ka miru. Francuska vlada je uinila neke napore u tom pravcu,
postavljajui na ministarske poloaje nekoliko ekologa i humanista kao to su Bernar
Kuman, koji je pomogao spasavanje ljudi iz amaca u Sijamskom zalivu. Ovakve
stvari su dobar znak.

Ekologija uma
Potreban nam je sklad, potreban nam je mir. Mir se bazira na potovanju ivota. Ne
samo da treba da potujemo ivote ljudskih bia ve i ivote ivotinja, biljaka,
minerala. Kamen moe biti uniten. Zemlja takoe. Unitavanje naeg zdravlja
zagaivanjem vazduha i vode je povezano sa unitavanjem minerala. nain na koji
uzgajamo ito, nain na koji rukujemo ubretom, sve te stvari meusobno su
povezane.
48

Ekologija treba da bude duboka ekologija. Ne samo duboka ve i univerzalna, jer je i

naa svijest zagaena. Televizija, na primjer, je oblik zagaenja za nas i nau djecu.
Televizija polae sjeme nasilja i razdraljivoti u nau djecu, zagauje njihovu svijest
ba kao to mi zagaujemo sredinu hemikalijama, nekontrolisanom sjeom drvea,
zagaivanjem vode. Potrebno je da uvedemo ekologiju uma, u protivnom e ta vrsta
nasilja i nemara nastaviti da preplavljuje mnoge druge oblasti ivota.

Korijeni rata
Kada sam 1966. bio u SAD, pozivajui na prekid rata u Vijetnamu, jedan mladi
ameriki mirovni aktivista je prekinuo moj govor povikom: "Najbolje je da se vrati u
tvoju zemlju i porazi amerike agresore! ta trai ovdje? Nema nikakve koristi od
tvog boravka ovdje!"
On i mnogi amerikanci su eljeli mir, ali ta vrsta mira je pretpostavljala poraz jedne
strane da bi se njihov bijes smirio. Oni su se ljutili jer su pozivali na prekid vatre, nisu
uspjeli i konano nisu bili u stanju da prihvate nijednu soluciju sem poraza sopstvene
zemlje. Ali mi vijetnamci, koji smo trpjeli pod bombama, morali smo da budemo
realistiniji. eljeli smo mir. Nije nam bilo stalo do bilo ije pobjede ili poraza. eljeli
smo samo da bombe prestanu da padaju po nama. Mnogi ljudi iz mirovnog pokreta su
se protivili naem zahtjevu za momentalnim prekidom vatre. Izgledalo je da niko ne
razumije.
Kada sam uo onoga mladia kako vie "Idi kui i porazi amerike agresore" nekoliko
puta sam duboko udahnuo da se vratim sebi i rekao: "ini mi se da su mnogi korijeni
rata ovdje, u vaoj zemlji. Zato sam doao. Jedan od njih je nain na koji ti vidi stvari.
Obje strane su rtve pogrene politike, politike koja vjeruje da se problem moe rijeiti
snagom nasilja. Ja ne elim da umiru Vijetnamci, ali ja ne elim da umiru ni ameriki
vojnici."
Korijeni rata su u nainu na koji ivimo nae svakodnevne ivote - nain na koji
razvijamo industriju, gradimo drutvo, konzumiramo razna materijalna dobra. Treba
duboko da se zagledamo da bismo vidjeli korijene rata. Ne moemo kriviti samo jednu
ili samo drugu stranu. Treba da prevaziemo tendenciju da se stavljamo na jednu
stranu.
Tokom bilo kog konflikta potrebni su nam ljudi koji mogu razumjeti patnju sa svih
strana. Na primjer, kada bi dovoljan broj ljudi u Junoj Africi razumio onu drugu
stranu i to joj saoptio to bi bilo veoma korisno. Potrebni su nam kontakti. Potrebna
nam je komunikacija.
Preduslov neagresivnosti je praktikovanje neagresivnosti. Ako to inimo, tada emo u
tekoj situaciji reagovati na nain koji e pomoi rjeavanju situacije. Ovo vai za
porodine probleme, kao i za probleme drutva.

Kao list, i mi imamo mnogo peteljki

49

Jednog jesenjeg dana bio sam potpuno zanijet kontemplacijom nad malim, veoma
lijepim listiem u obliku srca. Bio je gotovo crven, jedva se drao na granici, spreman
da otpadne. Proveo sam dosta vremena sa njim i postavio mu mnoga pitanja. Otkrio
sam da je list majka tog drveta. Obino mislimo da je drvo majka, a listovi djeca, ali
kada sam pogledao list vidio sam da je on majka drvetu. Korijenje crpi iz zemlje samo
vodu i minerale, a to nije dovoljno. Drvo alje biljne sokove ka liu, a lie, uz pomo
sunca i vazduha, transformie sirove sokove u preraene i vraa ih drvetu. Tako su
listovi majka drveta. Poto je list sa drvetom povezan peteljkom, njihova povezanost
se lako uoava.
Mi nemamo peteljku koja nas vezuje sa majkom, ali dok smo bili u njenom stomaku
imali smo veoma dugaku peteljku, pupanu vrpcu. Preko nje smo dobijali kiseonik i
hranljive materije. Ali ona je prerezana na dan naeg roenja i mi smo dobili iluziju da
smo postali nezavisni. To nije tano. Nastavljamo da budemo zavisni od nae majke
jo dugo vremena, a imamo mnogo drugih majki. Zemlja je naa majka. Imamo mnogo
peteljki koje nas povezuju sa majkom Zemljom. Neke nas povezuju sa oblacima. Ako
nema oblaka, neemo imati vode za pie. Najmanje sedamdeset procenata naeg tijela
je voda, pa je veza izmeu nas i oblaka zaista jasna. To je sluaj i sa rijekom, umom,
drvosjeom i seljakom. Postoje stotine hiljada peteljki koje nas povezuju sa svim to je
u kosmosu, koje nas podravaju i omoguuju nam da postojimo. Vidite li vezu izmeu
vas i mene? Ako vi niste tamo, ja nisam ovdje. To je sigurno. Ako to jo ne vidite,
molim vas da pogledate malo dublje i siguran sam da ete vidjeti. Pitao sam list da li se
plai toga to je jesen i to drugo lie opada. List mi je rekao: "Ne. Tokom
itavogproljea i ljeta bio sam potpuno iv. Radio sam punom parom da bih ishranio
drvo i sada je veliki dio mene u drvetu. Ja nisam ogranien svojim oblikom. Ja sam i
cijelo drvo i kada odem natrag u tlo nastaviu da ga njegujem. Zato se uopte ne
brinem. Kada padnem sa granice i sletim na tlo mahnuu drvetu i rei mu: Vidimo se
uskoro!" Toga dana je duvao vjetar i uskoro sam vidio kako list otpada sa granice i
pada na tlo, radosno pleui. Bio je sretan. Pognuo sam glavu, znajui da imam jo
mnogo da nauim od lista.

Svi smo meusobno povezani

Milioni ljudi prate sport. Ako volite da gledate fudbal ili koarku, vjerovatno navijate
za neki tim i identifikujete se sa njim. Moda gledate utakmice sa oajem ili
ushienjem. Moda neprimjetno i sami inite pokrete da pomognete sportistima i
usmjerite loptu. Uivanje nije potpuno ako ne navijate. Kada se vodi neki rat, mi
takoe navijamo, obino za stranu koja vie trpi. Mirovni pokreti su roeni iz tog
osjeanja. Ljutimo se, viemo, ali rijetko se uzdiemo iznad toga da bismo pogledali
sukob na nain na koji je inila moja majka posmatrajui tuu svoje djece. Ona je
teila samo njihovom pomirenju.
"Da bi se borili jedno protiv drugog, pilii roeni od iste kvoke stavljaju boje na
50

svoja lica." To je poznata vijetnamska izreka. Stavljanje boja na naa lica znai da od
sebe pravimo stranca za nau brau i sestre. Moemo pucati u druge samo ako su
stranci. Stvarni napor da se postigne pomirenje se javlja kada ponemo da posmatramo
stvari sa saosjeanjem, a ta sposobnost dolazi kada jasno sagledamo prirodu sapostojanja i meusobne proetosti svih bia. U ivotu moemo imati toliko sree da
sretnemo nekoga ija se ljubav protee do ivotinja i biljaka. Moda poznajemo ljude
koji, iako su sami bezbjedni i zbrinuti, uviaju da glad, bolesti, tlaenje unitavaju
milione ljudi na Zemlji i pokuavaju da im pomognu. Oni ne mogu zaboraviti
ugnjetene, ak i usred pritisaka njihovih sopstvenih ivotnih prilika. Ovi ljudi su
uvidjeli meuzavisnost prirode ivota. Oni znaju da preivljavanje nerazvijenih
zemalja ne moe biti razdvojeno od preivljavanja materijalno i tehnoloki razvijenih.
Siromatvo i potlaenost dovode do rata. U nae vrijeme svaki rat ukljuuje sve
zemlje. Sudbina jedne zemlje je povezana sa sudbinom svih drugih.
Kada e pilii iste majke ukloniti boje sa svojih lica i prepoznati jedan drugog kao
brau i sestre? Jedini nain da se okona opasnost za svakog od nas je da sami to
uinimo i da kaemo drugima: "Ja sam tvoj brat." "Ja sam tvoja sestra." "Mi svi
pripadamo ljudskom rodu, ivot je jedan."

Pomirenje
ta moemo da uinimo kad povrijedimo ljude i oni nas potom smatraju svojim
neprijateljem? Oni mogu biti dio nae porodice, nae sredine ili iz druge zemlje.
Mislim da znate odgovor. Moe se postupiti na mnogo naina. Prva stvar je rei: "ao
mi je, povrijedio sam te iz nepanje, zbog nespretnosti, zato to nisam bio dovoljno
svjestan. Uiniu sve to mogu da se promijenim. Ne usuujem se da ti kaem bilo ta
drugo." Neki put nemamo namjeru da povrijedimo, ali se to dogodi. Biti svjestan u
svakodnevnom ivotu je vrlo vano, govoriti na nain koji nikoga nee povrijediti.
Druga stvar koja se moe uraditi je da prizovemo najbolji dio sebe, sam cvijet naeg
bia i da se promijenimo. To je najbolji mogui nain da pokaemo ono to smo
upravo rekli. Kada postanete prijatni i svjei, druga osoba e to primijetiti. Kada se
ukae prilika da priete toj osobi moete joj doi kao cvijet i ona e odmah osjetiti da
ste drugaiji. Moda nee biti potrebno da ita kaete. Kada vas vidi takvog, ta osoba
e vas prihvatiti i oprostiti vam. To se zove "govoriti svojim ivotom, ne samo
rijeima."
Kada prvi put shvatite da je va neprijatelj patnja, to je poetak uvida. Kada u sebi
vidite elju da druga osoba prestane da pati, to je znak ljubavi. Ali, budite oprezni.
Nekad moete pomisliti da ste jai nego to zaista jeste. Da biste testirali svoju pravu
snagu idite kod druge osobe da biste je sluali i govorili sa njom i odmah ete otkriti da
li su vaa toplina i dobronamjernost stvarni. Za test vam je, dakle, potreban jo neko.
Ako meditirate o nekom apstraktnom principu kao to je razumijevanje ili ljubav, to
moe biti samo vaa imaginacija, a ne stvarno razumijevanje i stvarna ljubav.
Pomirenje ne znai neiskreno potpisivanje sporazuma sa dvolinou. Pomirenje je
51

suprotno od svih oblika ambicije, u njemu nema stavljanja na biloiju stranu. Veina
nas eli da se stavi na neku stranu u svakom susretu ili sukobu. Razlikujemo dobro od
loeg na osnovu djeliminih dokaza ili na osnovu rekla-kazala. Da bismo reagovali
potrebno nam je ogorenje, ali ak ni pravedna ogorenost nije dovoljna. Naem
svijetu ne manjka ljudi voljnih da se daju u akciju. Potrebni su ljudi sposobni da vole,
ljudi koji se ne stavljaju ni na iju stranu i zato mogu da obujme itavu realnost.
Treba da nastavimo sa praktikovanjem svjesnosti i pomirenja sve dok ne budemo
vidjeli kosti i kou djeteta iz Ugande ili Etiopije kao svoju, sve dok glad i bol svih
ljudi ne doivimo kao svoju. Tada smo shvatili pravu nediskriminaciju, pravu ljubav.
Tada sva zemaljska bia moemo gledati kroz saosjeanje i moemo neto stvarno
uiniti da se patnje ublae.

Zovi me mojim pravim imenom

U ljivinom selu, gdje u Francuskoj ivim, primamo mnogo pisama iz izbjeglikih
kampova Singapura, Malezije, Indonezije, Tajlanda, Filipina- stotine svake nedjelje.
Vrlo je bolno itati ih, ali mi to inimo da bismo bili u kontaktu. inimo sve to
moemo da pomognemo, ali patnja je ogromna, neki put smo obeshrabreni. Polovina
"ljudi iz amaca" nestane u okeanu. Samo polovina stigne u Jugoistonu Aziju, pa ak
i tada nisu na sigurnom.
Ima mnogo djevojaka "iz amca" koje su silovali morski pirati. I pored nastojanja
Ujedinjenih nacija i mnogih zemalja da se to sprijei, morski pirati nastavljaju da
zlostavljaju izbjeglice. Jednog dana smo primili pismo o djevojici sa malog amca
koju je silovao tajlandski pirat. Ona ne imala samo danaest godina, skoila je u more i
utopila se.
Kada prvi put saznate za takvo neto, naljutite se na pirate. Prirodno stajete na stranu
djevojice. Ako dublje pogledate, vidjeete drugaije. Ako stanete na djevojicinu
stranu, tada je lako. Treba samo da uzmete pitolj i ubijete pirata. Ali to ne moemo da
uinimo. U svojoj meditaciji sam vidio: da sam ja bio roen u selu tog pirata i da sam
rastao pod uslovima u kojima je on rastao, postoji velika vjerovatnoa da bih postao
pirat. Vidim da se u Sijamskom zalivu raa mnogo djece, stotine svakog dana, i ako mi
koji poduavamo, socijalni radnici, politiari i ostali neto ne uinimo odreeni broj te
djece e postati pirati kroz dvadeset pet godina. To je sigurno. Ako bismo ja ili vi bili
roeni danas u nekom od tih ribarskih sela moda bismo postali pirati kroz dvadesetak
godina. Ako uzmete pitolj i ubijete pirata ubijate sve nas, jer smo svi mi do izvjesne
mjere odgovorni za rlkvo stanje stvari.
Nakon duge meditacije napisao sam ovu pjesmu. U njoj ima tri lika: dvanaestogodinja
djevojica, pirat i ja. Moemo li se pogledati i prepoznati se jedan u drugome? Naslov
ove pjesme je: "Molim vas da me zovete mojim pravim imenom", jer ja imam mnogo
imena. Kad ujem jedno od tih imena treba da se odazovem.
Ne reci da u sutra otii
52

jer i danas ja jo stiem.

Pogledaj duboko: ja stiem svake sekunde
da bih bio pupoljak na proljetnoj granici,
da budem mala ptica slabanih krila
koja ui da pjeva u novom gnijezdu,
da budem gusjenica u srcu cvijeta,
da budem dragulj skriven u kamenu.
Ja jo uvijek stiem, da bih se smijao i plakao
da bih se plaio i da bih se nadao.
Ritam mog srca je roenje i
umiranje svega to ivi.
Ja sam vodeni cvijet koji se otvara na povrini rijeke,
i ja sam ptica koja, kad doe proljee, stie na vrijeme
da pojede vodeni cvijet.
ja sam aba koja sretno pliva u istom jezercu,
i ja sam barska zmija koja se tiho prikrada i pojede abu.
Ja sam dijete u Ugandi, kost i koa,
noge su mi tanke kao bambusove stabljike
ja sam trgovac koji prodaje ubojito oruje Ugandi.
Ja sam dvanaestogodinja djevojica, izbjeglica na brodu
koja se baca u okean nakon to ju je pirat silovao,
i ja sam pirat, moje srce jo nije sposobno da vidi i voli.
Ja sam lan politbiroa sa velikom moi u rukama,
ja sam ovjek koji treba da plati svoj krvavi "dug" svom narodu
umirui polako u prisilnom radnom logoru.
Moja radost je kao proljee, tako toplo da mami
sve cvijee da procvjeta.
Moj bol je kao rijeka suza, tako obilna da
preplavljuje etiri okeana.
Molim vas da me zovete mojim pravim imenom
tako da mogu da ujem sve moje plaeve i smjehove odjednom,
tako da mogu da vidim da su moja radost i bol jedno.
Molim vas da me zovete mojim pravim imenom,
da bih mogao da se probudim
53

da bi vrata moga srca mogla da ostanu otvorena,

vrata saosjeanja.

Patnja njeguje saosjeanje

Mi u Vijetnamu smo posljednjih trideset godina praktikovali "angaovani budizam".
Dok je rat trajao nismo mogli da sjedimo u hramu i meditiramo. Morali smo da
praktikujemo svjesnost svuda, naroito tamo gdje su ljudi najvie patili.
Kontakt sa tom vrstom patsd koju smo mi upoznali tokom rata moe nas izlijeiti od
nekih patnji koje doivljavamo kada svoj ivot ne osjeamo kao smisaon i koristan.
Kada se suoite sa onom vrstom tekoa sa kojima smo se mi suoavali za vrijeme rata
vidite da moete biti izvor saosjeanja i velika pomo mnogim ljudima. U toj velikoj
patnji osjeate neku vrstu olakanja i radosti u sebi jer znate da ste instrument
saosjeanja. Razumjevanjem tako velike patnje i otkrivanjem saosjeanja u sebi
postajete radosna osoba, ak i ako je va ivot veoma teak.
Prole zime sam sa prijateljima posjetio izbjeglike kampove u Hong Kongu, gdje smo
bili svjedoci velikih patnji. Tamo je bilo "djece iz amaca" stare samo godinu ili dvije
koju su upravo htjeli da vrate natrag u njihovu zemlju jer su bili razvrstani kao ilegalni
imigranti. Na putu su izgubili i oca i majku. Kada vidite tu vrstu patnje, znate da patnja
vaih prijatelja u Evropi i Americi i nije tako strana.
Svaki put kada se vratimo sa takvog putovanja vidimo da Pariz nije sasvim stvaram.
Nain ivota u njemu i stvarnost patnje u drugim dijelovima svijeta se toliko razlikuju.
Pitao sam se kako ljudi mogu tako da ive kad stvari stoje onako. Ali ako ostanete u
Parizu deset godina doivite to kao normalno.
Meditacija je taka kontakta. Ne morate uvijek da idete na mjesto patnje. Mirno
sjedite na podu i sve vidite. Moete sve prizvati i biti svjesni ta se dogaa u
svijetu. Iz te vrste svijesti prirodno izrasta saosjeanje i razumijevanje. Tako
moete ostati u vaoj zemlji i voditi drutvene akcije.

Ljubav na djelu
Tokom naeg zajednikog putovanja prikazao sam vie naina za izgraivanje
svjesnosti o tome ta se deava u nama i neposredno oko nas. Ako se otisnemo dalje u
svijet potrebna su nam dodatna uputstva. Mnogi lanovi naeg drutva su upranjavali
sljedee principe i mislim da e i vama oni biti korisni kod izbora naina ivota u
ovom naem svijetu. Zovemo ih etrnaest principa poretka sapostojanja:
1. Nemoj biti idolopoklonik bilo koje doktrine, teorije ili ideologije. Svi sistemi
miljenja su vodii, oni nisu apsolutna istina.
2. Nemoj misliti da je znanje koje sada posjeduje nepromjenljiva, apsolutna istina.
Izbjegavaj da bude skuenog uma i vezan za nain na koji sada vidi stvari. Ui i
upranjavaj ne-vezivanje za gledita da bi bio otvoren za stavove drugih. Istina je u
54

ivotu, ne u pojmovnom znanju. Budi spreman da ui kroz cijeli ivot i da stalno

posmatra ta se zbiva u tebi i u svijetu.
3. Nemoj nikada prisiljavati druge, ukljuujui i djecu, da usvoje tvoje poglede,
koristei pri tome autoritet, nagrade, novac, propagandu, ili obrazovanje. Ipak, kroz
razgovor pomozi drugome da se oslobodi anatizma i uskogrudosti.
4. Nemoj izbjegavati kontakt sa patnjom i ne zatvaraj oi pred njom. Nemoj gubiti
svijest o postojanju patnje u ivotu ovog svijeta. Nai naina da bude sa onima koji
pate, ukljuujui i lline kontakte i posjete, slike, zvuke. Na sve naine osvjeuj sebe i
druge da postoji realnost patnje u svijetu.
5. Nemoj gomilati bogatstvo dok milioni gladuju. Neka cilj tvog ivota ne bude slava ,
zarada, bogatstvo, ulna uivanja. ivi jednostavno i dijeli vrijeme, energiju i
materijalna dobra sa onima kojima su potrebni.
6. Nemoj gajiti bijes i mrnju. Ui da ih preobraava dok su jo sjeme u tvojoj
svijesti. im se bijes ili mrnja pojave usmjeri svoju panju na disanje da bi vidio i
razumio prirodu tvog bijesa ili mrnje i prirodu osobe koja ih je prouzrokovala.
7. Nemoj dozvoliti da se izgubi rasipajui se u svojoj okolini. Upranjavaj svjesno
disanje da bi se vratio onome to se deava u sadanjem trenutku. Budi u kontaktu sa
onim u tebi i okolini to je udesno, osvjeavajue, ljekovito. Sij sjeme radosti, mira,
razumjevanja u sebi da bi olakao preobraavanje u dubini tvoje svjesnosti.
8. Nemoj izgovarati rijei koje mogu stvarati nesklad i lomove u drutvenoj zajednici.
Uini svaki napor da oprosti i razrijei sve konlikte, ma koliko bili sitni.
9. Nemoj govoriti neistinu iz linog interesa ili da bi impresionirao ljude. Ne govori
rijei koje izazivaju podjelu i mrnju. Ne iri vijesti u koje nisi siguran. Ne kritikuj i ne
osuuj stvari za koje nisi siguran da su se dogodile. Govori uvijek istinito i
konstruktivno. Imaj hrabrosti da govori o nepravdi, ak i kada to moe ugroziti tvoju
linu sigurnost.
10. Nemoj koristiti religioznu zajednicu za linu dobit ili proit i nemoj od nje stvarati
politiku partiju. Ipak, religiozna zajednica treba da zauzme jasan stav prema
ugnjetavanju i nepravdi i treba da tei promjeni situacije bez upotrebe sile.
11. Nemoj se baviti profesijom koja je tetna za ljude i prirodu. Nemoj investirati u
preduzea koja ugroavaju druge u njihovoj ansi da ive. Izaberi poziv koji e
pomoi da ostvari svoj ideal saosjeanja.
12. Ne ubij. Ne dozvoli da drugi ubijaju. Potuj tuu imovinu, ali sprijei druge da se
bogate na raun tue patnje.
13. Nemoj posjedovati nita to treba da pripada drugima. Potuj vlasnitvo drugih, ali
ih spreavaj da se bogate na raun tue patnje.
14. Ne zanemaruj svoje tijelo. Naui da ga njeguje sa potovanjem. Ne gledaj svoje
tijelo samo kao instrument. Sauvaj vitalnu energiju za ostvarenje Puta. Seksualnost ne
bi trebalo da bude liena ljubavi i predanosti. U seksualnoj vezi budi svjestan budue
patnje koja moe uslijediti. Da bi sauvao sreu drugih, potuj njihova prava i odanost.
Budi potpuno svjestan odgovornosti donoenja novog ivota na svijet. Meditiraj o
svijetu na koji donosi nova stvorenja.

55

Rijeka
Jednom davno postojala je divna rijeka koja je proticala izmau brda, uma i poljana.
Poinjala je kao radosni potoi iji je izvor uvijek plesao i pjevao, dok je potok
skakutao sa vrha planine. Ona je tada bila vrlo mlada, a kada je dola u dolinu usporila
je. Razmiljala je o ulivanju u okean. Kada je odrasla nauila je da izgleda prekrasno,
dok je graciozno tekla kroz polja i planine. Jednoga dana je primijetila oblake iznad
sebe. Oblake svih boja i oblika. Danima je samo njih jurila. eljela je da ima jedan
oblak samo za sebe. Ali oni plove nebom, stalno mijenjaju svoje oblike. Nekad
izgledaju kao kaput, nekad kao konj. Njeno zadovoljstvo i radost bili su zamijenjeni
jurnjavom za oblacima i uskoro se njen ivot pretvorio u oaj, ljutnju, mrnju.
Ali, jednoga dana dunu jak vjetar i oduva sve oblake sa neba. Nebo je postalo potpuno
trazno. Naa rijeka je mislila da ivot vie nije vrijedan ivljenja, jer nije bilo oblaka
za kojim bi jurila. eljela je da umre. "Zato bih ivjela ako nema oblaka?" Ali kako
rijeka moe sebi da oduzme ivot?
Te noi rijeka je prvi put imala priliku da se vrati sebi. Toliko dugo je trala za neim
spoljanjim da nikad sebe nije vidjela. Ta no je bila prva prilika da uje svoj
sopstveni pla, zvuk vode koja udara o obale. Poto je mogla da uje svoj sopstveni
glas, otkrila je neto vano.
Shvatila je da je ono za im je udjela zapravo ve bilo u njoj. Shvatila je da oblaci
nisu nita drugo do voda. Oni su roeni iz vode i vraaju se u vodu. Otkrila je da je
ona sama voda.
Sljedeeg jutra, kada je sunce odskoilo na nebu, otkrila je neto divno. Vidjela je
plavo nebo, po prvi put. Nikada ranije to nije primjetila. Zanimali su je samo oblaci, a
nije vidjela nebo - kuu oblaka. Oblaci su prolazni, ali plavo nebo je postojano.
Shvatila je da je neizmjerno nebo bilo u njenom srcu od poetka. Taj veliki uvid joj je
donio mir i sreu. im bi vidjela prelijepo nebo znala bi da vie nikada nee izgubiti
svoj mir i stabilnost.
Tog popodneva oblaci su se vratili ali ovoga puta ona nije eljela da uhvati nijedan.
Mogla je da primijeti ljepotu svakog od njih i da im poeli dobrodolicu. Kada bi
oblak proao ona bi ga ljubazno i sa ljubavlju pozdravila. Kada bi taj oblak poelio da
otplovi ona bi mu radosno mahala. Shvatila je sa su oblaci zapravo ona sama. Nije
trebalo da bira izmeu oblaka i sebe. Oblaci i ona bili su u miru i harmoniji.
Te noi se dogodilo neto divno. Kada je potpuno otvorila svoje srce nonom nebu,
primila je u sebe lik punog mjeseca- divan, okrugao, nalik na dragulj. Nikad nije mogla
da zamisli da bi se u njoj mogao ogledati tako divan lik. Postoji jedna veoma lijepa
pjesma na kineskom. "Svje i divan mjesec putuje po pustom nebu. Kada su rijeke uma
ivih bia slobodne, lik divnog mjeseca e se reflektovati u svakom od nas."
Takav je bio um rijeke tog momenta. Primila je lik divnog mjeseca u svoje srce, a
56

voda, oblaci i mjesec su se uzeli za ruke i meditirali u hodu, lagano, sve do okeana.
Nema nieg to bismo lovili. Moemo se vratiti sebi, uivati u disanju, smijeenju,
nama samima i naoj prelijepoj sredini.

Ulazak u dvadesetprvi vijek

Rije "politika" se mnogo korist u poslednje vrijeme. Izgleda da postoji politika u vezi
sa svim stvarima. uo sam kako takozvane razvijene zemlje razmiljaju o politici
slanja otpadaka velikom brodovima u zemlje Treeg svijeta.
Mislim da nam je potrebna "politika" za to kako da izaemo na kraj sa patnjom. Ne
radi se samo o tome da oprostimo nega da naemo nain da iz patnje proizae neka
korist, za dobrobit nas i drugih. Toliko je patnje u dvadesetom vijeku: dva svjetska
rata, koncentracioni logori u Evropi, masovna ubistva u Kambodi, izbjeglice iz
Vijetnama, Centralne Amerike i drugih zemalja, koje nemaju gdje da se skue.
Potrebno je da srtikuliemo politiku i za ovu vrstu "otpadaka". Treba da koristimo
patnju dvadesetog vijeka kao kompost, tako da zajedno stvorimo cvijet dvadeset prvog
vijeka.
Kada vidimo fotografije i filmove o nacistikim svirepostima, gasnim komorama i
logorima, osjeamo strah. Moemo rei: "Nisam to ja uinio, oni su to uinili." Ali da
smo bili tamo., moda bismo uinili istu stvar i plali bismo se da to zaustavimo, kao
to je bio sluaj sa mnogima. Sve te stvari treba da stavimo u kompost da bismo
oplodili tlo. Mladi ljudi u Njemakoj danas imaju kompleks da su na neki nain
odgovorni za tu patnju. Veoma je vano da oni i generacije odgoverne za rat poinju
ponovo i zajedno stvaraju stazu svjesnosti, tako da naa djeca u narednom vijeku mogu
izbjei ponavljanje istih greaka. Jedan od cvjetova koje moemo njegovati za djecu
dvadeset prvog vijeka je cvijet tolerancije, potovanja za kulturne razlike. Drugi cvijet
je istina o patnji- bilo je tako mnogo nepotrebne patnje u naem vijeku. Ako smo
voljni da radima zajedno i uimo zajedno, svi moemo izvui koristi iz greaka naeg
doba i videi ih oima saosjeanja i razumjevanja moemo sljedeem vijeku ponuditi
divan vrt i istu stazu.
Uzmite dijete za ruku, pozovite ga napolje i sjedite na travu. Moda ete eljeti da
kontemplirate o travi, o cvjetiima po njoj rasutim, o nebu. Poduavanje miru je
istovremeno disanje i smijeenje. Ako znamo kako da cijenimo te divne stvari neemo
tragati ni za im drugim. Mir je dostupan u svakom trenutku, u svakom udisaju, u
svakom koraku.
Uivao sam u naem zajednikom putovanju. Nadam se da ste uivali i vi. Vidjeemo
se ponovo.

57