Stanko Andri

Hrvatski institut za povijest

Podrunica za povijest Slavonije, Srijema i Baranje, Slavonski Brod

Dubok i otar izazov (ili jo jedanput o

historiografskoj aktivnosti Ivana Balte)

I. Uzorci

Naslov rada:
Ivan Balta, Povijest u kreativnom radu mladih povjesniara, Osjeki zbornik 2223 (Osijek, 1997), str. 435-439.
Specimen:
Kreativnost u nastavi povijesti jest cilj i zadaa nastave i izvannastavnih aktivnosti, a koja se dogaaju izmeu uenika, programa, nastavnika i kole kao izvora
mogunosti. Stvaralaki se duh stvara umom u kojem se koristi osobno, individualno iskustvo koje e biti znaajnije ako se zatim podijeli s nekim, tj. drugim
osobama. (str. 435-436)
U svemu tomu ne valja imati prevelikih zahtjeva, jer su velike ideje u ivotu
ostvarili samo ljudi koji su mogli uspostaviti odmak u kojem dobivaju pregled cijelog
univerzuma, kao to se slikar odmie da bi pogledao svoje platno. Tek s udaljenosti
oni znaju to treba naglasiti. U tome nema nieg umjetnog i to nije besposlenost indolentnog, nego dubok i otar izazov onima koji su dovedeni u iskuenje uzaludnog
troenja snage. (str. 436)
***

513

HISTORIJSKI ZBORNIK GOD. LXII (2009), br. 2, str. 513522

Naslov rada:
Ivan Balta, Fermendinovi prilozi o diplomatskim nastojanjima Aleksandra Komulovia meu Slavenima krajem XVI. stoljea, ivot i kola 46, br. 4 (Osijek,
2000), str. 56-60.
Specimen:
Osim u ovim pismima u jo se etiri pisma koje je objavio Fermendin opisuje se
Komulovieva djelatnost, ustanovljava se opa namjera i opredjeljenje Komulovia.
Moda se o Komuloviu najbolje izrazio sam Fermendin piui o njemu kao veoma
dinom Hrvatu, muu bistra oka, uenog i okretnog. (str. 59)
Fermendin Hrvat po opredjeljenju, a Bugarin po rodu, ima jednak interes prema oba naroda, to je vidljivo i iz njegovih napisa o Komuloviu. Brine se o sudbini
obaju navedenih naroda, izravno gledajui sve kroz vjersku politiku a za dobrobit
naroda. (str. 60)
***

Naslov rada:
Ivan Balta, Kolonizacija istone Hrvatske u Drugom svjetskom ratu, asopis za
suvremenu povijest 33, br. 2 (Zagreb, 2001), str. 387-408.
Specimen:
Prostor na kojemu nastaju kolonije u pravilu su krevine pune panjeva ili, pak,
ikare koje je tek valjalo iskriti i osposobiti za naseljavanje i obraivanje. Tako su
kolonisti iz Dalmacije, Like i Hrvatskog zagorja naseljeni u kotar akovo, na jedan
umovit breuljak na dobru biskupije akovake. (...) U kolonistikom selu akovaki Stipanovac NDH je izvrtao prvo jedan, a zatim i drugi zdenac. (str. 393)
***

Naslov rada:
Ivan Balta, Iseljavanje iz Slavonije u Ameriku od 1905. do 1910. godine, Radovi
Zavoda za povijesne znanosti HAZU u Zadru 45 (Zadar, 2003), str. 393-417.

514

Stanko Andri: Dubok i otar izazov (ili jo jedanput

o historiografskoj aktivnosti Ivana Balte)

Specimen:
Najvei broj ljudi nije odlazio s namjerom trajnog naseljavanja u Americi, ve
zbog ekonomskih potekoa u domovini. (str. 398)
Iseljavanje je imalo svoje posljedice, a bilo je i miljenja da se ono moglo suzbiti
kontrolom iseljavanja i racionalnom gospodarskom politikom... (str. 400)
***

Naslov rada:
Ivan Balta, Vukovarske traume na civilizacijskim razmeama, u: Pasionska batina. Muka kao nepresuno nadahnue kulture Vukovar kao paradigma muke.
Zbornik radova 4. Meunarodnog znanstvenog simpozija, ur. Jozo ike
(Zagreb: Udruga Pasionska batina, 2004), str. 24-47.
Specimen:
Mitska zemlja panonske Mezopotamije izmeu velikih rijeka Dunava, Save
i Drave, oduvijek je bila privlana narodima, silama i htijenjima mnogih tijekom
povijesti, da bi s vremena na vrijeme nakratko padala u zaborav kao zemlja terra
incognita, a onda se opet poput feniksa velikim dogaajima stavljala u prvi plan. taj
krajiak europske zemlje na kojoj se oduvijek bacala kocka sree u odmjeravanju snaga velikih sila, u konfrontaciji naroda, vjera i kultura, izazovan je svojim herojskim
trpljenjem svoga naroda i svoje zemlje. (str. 24)
()
Najtea stradanja doivio je feniks grad Vukovar, koji se naao prvi na udaru,
grad koji do tada neznanima u svijetu otkrio Hrvatsku, ali i grad koji je poklonio
Hrvatskoj najveu rtvu na oltaru nove neovisne hrvatske drave. Grad koji je bio
utoite svima, hrvatski multikulturan grad, grad u kojemu nije niti danas u osjetu
govor mrnje. Koliko samo Hrvatska duguje Vukovaru, ne samo jednom svojom biti
iskazanom u tijeku povijesnog vremena, a u kome grad nikada nije umirao u pustoi
srca svoga. (str. 38)
***

Naslov rada:
Ivan Balta, Slavonsko-podravska eleznica u razvoju slavonske Podravine, Tokovi
istorije br. 1-2 (Beograd, 2006), str. 63-81.

515

HISTORIJSKI ZBORNIK GOD. LXII (2009), br. 2, str. 513522

Specimen:
Ona je bila posebno vana za narod ovoga kraja, Srbe, Hrvate i druge koji su se
u slavonskoj Podravini ne samo koristili eleznicom kao prevoznim sredstvom ve
su od nje egzistirali. (str. 64)
Gutmanni su posedovali preko 6.000 rala itarica, koje su eksploatisali skoro
trideset godina, dok je od stotinu Gutmannovih inovnika retko koji bio Srbin ili
Hrvat, a bilo je malo inovnika koji su znali srpski ili hrvatski jezik. (str. 69)
Poneke kole su davale odeu i obuu, besplatan obrok u kolskoj kuhinji, jer su
se nalazile blizu eleznikih stanica i zapoljavale veliki broj ljudi, to je omoguavalo siguran izvor finansija i egzistenciju velikog broja porodica, a to je bio jedan od
razloga to se srpsko i hrvatsko stanovnitvo nije puno opiralo ovoj velikomaarskoj
ideji i programu. (str. 70)
***

Naslov rada:
Ivan Balta, Neka pitanja odnosa historijskog i prirodnog prava na junopodunavski prostor, Zbornik Pravnog fakulteta Sveuilita u Rijeci 27, br. 2 (Rijeka,
2006), str. 871-888.
Specimen:
Temeljno pitanje vienacionalnog odnosa istonohrvatskog, tj. junodunavskog
prostora, bijae kroz stoljea pitanje prirodnog i historijskog prava konstituiranja
dravnih organizacija naroda koji su ivjeli na istom prostoru. () Od svih naroda junopodunavskog prostora, Maari, Hrvati i Srbi, uvjerljivije su ideoloki i
nacionalno postavljali pitanja historijskog i prirodnog prava na isti prostor tijekom
stoljea. (str. 872)
***

Naslov rada:
Ivan Balta, Julijanska akcija u osjekom kraju, Osjeki zbornik 28 (Osijek, 2007),
145-159.
Specimen:
Ciljevi i sredstva velike divergencije inili su maarske iluzije o imperijalizmu
njegovom najveom bolesti. (str. 149)
516

Stanko Andri: Dubok i otar izazov (ili jo jedanput

o historiografskoj aktivnosti Ivana Balte)

Meutim hrvatski tisak, novine promaarski orijentirane, zapravo njemaki i

maarski tisak esto je branio maarske Julijanske kole u osjekom kraju, napominjui kako ono pomae u opismenjavanju niske razine pismenosti stanovnitva.
(str. 157)
***

Naslov rada:
Ivan Balta, Kritiki osvrt na neke naune radove Bogumila Hrabaka objavljene
u Zborniku Historijskog instituta Slavonije, u: Panonija Balkan Sredozemlje. Zbornik radova [Spomenica Bogumilu Hrabaku], ur. Julijan Tama,
Aleksandar Kasa i ura Hardi (Novi Sad: Vojvoanska akademija nauka i
umetnosti, 2007), str. 116-129.
Specimen:
U velikom i neponovljivom i vanredno vanom opusu objavljenih naunih radova akademika Bogumila Hrabaka, izdvajaju se samo neki koji su objavljeni u slavonskom naunom asopisu, a vrlo vanim za slavonsku, tj. hrvatsku istoriografiju, ali i
vanim za druge junoslovenske i srednjoevropske istoriografije... (str. 116)
U pogledu analize i tumaenja injenica izbegavao je autor u to doba manir
mnogih istraivaa radnikog pokreta i politikih stranaka da se zakljuci stvaraju
na osnovu stranakih i frakcijskih programa i ukupnog karaktera delovanja, jer je
po Hrabaku ivot stvarnosti bio mnogo kompleksniji, te se i u revolucionarnim
nastojanjima teaka prilazilo na specifian nain. (str. 127)
iroki raspon interesa u istorijskim istraivanjima koja su objavljena u Historijskom zborniku Slavonije koje je akademik Hrabak uinio, uveliko podseaju na
objavljenu Katanievu Raspravu o rimskom miljokazu pronaenom kod Osijeka,
a u kojoj se opravdavaju svi napori pa ak i mogue greke istraivaa istorije. Ne
misli se na mogue pogreke u autorovom zakljuivanju, za koje se ne zna je li ih
uopte bilo, ve se misli upornost, naunost, domiljatost, koritenje arhivskih radova u pisanju dela, neka prve puta istraene i napisane, te na veliki opus koji ima
neizmerljivu vrednost i znaaj. (str. 128)
***

517

HISTORIJSKI ZBORNIK GOD. LXII (2009), br. 2, str. 513522

Naslov rada:
Ivan Balta, Predlozi za izgradnju eleznica u Bosni i Hercegovini te delu Hrvatske
do okupacije Bosne i Hercegovine, Istorijski asopis 54 (Beograd, 2007), 227241.
Specimen:
Predlozi za razvitak eleznike mree u Bosni i Hercegovini i Hrvatskoj karakteristino su imali vrlo dugotrajan period predlaganja pojedinanih eleznikih
pruga i zakasnelo formulisanje osnove za vlastitu mreu eleznikih prometnica.
(str. 227)
***

Naslov rada:
Ivan Balta, Odrazi kalvinske reformacije u Slavoniji do Julijanske akcije, Bosna
Franciscana asopis Franjevake teologije Sarajevo 15, br. 26 (Sarajevo, 2007),
str. 126-142.
Specimen:
Prividna pobjeda reformacije bila je kratka vijeka, posebno kad je zabrana (1604)
reformacije u Ugarskoj i dijelu Slavonije i Baranje pod vodstvom Istvna Bocskaya
izazvala pobunu koja e samo na neko vrijeme odgoditi konani slom reformacije.
(str. 128)
***

Naslov rada:
Ivan Balta, Doseljavanje Slovaka u Slavoniju (Hrvatsku) u 19. i 20. stoljeu, Studia
historica Tyrnaviensia 7 (Trnava, 2008), 172-187.
Specimen:
Iako Slovaci uglavnom naseljavaju veliki broj mjesta i krajeve u Slavoniji, njezina glavna naseljavanja usmjerena su na tzv. naiko-orahoviko-slatinski kraj,
akovako-osjeki kraj, poeko-pakrako-daruvarski kraj i iloko-vukovarski kraj.
Gotovo svugdje u Slavoniji kamo bi doselili Slovaci dobili bi zadau da iskre guste
ume ili ikare. Najee bi zatekli i movarno zemljite na kojem bi preci dananjih
518

Stanko Andri: Dubok i otar izazov (ili jo jedanput

o historiografskoj aktivnosti Ivana Balte)

slavonskih Slovaka nali mogunost zapoljavanja i mogunost prehranjivanja svojih

porodica, dakako kao pioniri koji su za svoje potomke osvajali i oplemenjivali hrvatsko-slavonsku zemlju. (str. 175)
Na slian su nain nastala su manja sela oko salaa ili majura, a oko veeg imanja su se nastanili iz najblieg sela siromani nadniari i radnici, koji su zahvaljujui
svojoj marljivosti sagradili si kuice i tako je nastalo manje selo sa nekoliko kuica.
Uglavnom to nikada nije postalo selo, a ee se dogaalo da su njegovi stanovnici
nakon nekog vremena odselili tamo otkuda su doli. (str. 180)
***
(Napomena: svi gore navedeni pasusi preneseni su doslovno onako kako stoje u
izvornim izdanjima.)

II. Komentar ili epilog

Ulomci koji prethode mali su izbor iz mune i sumorne jalovine koju se posljednjih
godina moe itati po raznim strunim publikacijama to izlaze u mnogim gradovima dananjih junoslavenskih drava, od Novog Sada i Beograda preko Tuzle,
Banje Luke i Sarajeva do Zadra, Rijeke i Zagreba, ali i u mjestima izvan toga okvira
(poput slovake Trnave). Izvor te neumorne produkcije nalazi se u Osijeku, gdje se
moe konstatirati i najvea koncentracija objavljenih radova neobinog historiografa
o kojem je ovdje, jo jedanput, rije.
Zato se znanstvene publikacije ne mogu zasititi smea koje kulja ispod nemutog pera red. prof. dr. sc. Ivana Balte?
Gledano iz pozicije samoga Ivana Balte, stvar je posve jasna. Razumijemo da su
autoru bibliografske jedinice nasuno potrebne kako bi u zadanim rokovima ostvarivao svoja akademska unapreenja te tako i zadravao svoje prilino ugodno i razmjerno uvaeno sveuilinoprofesorsko radno mjesto. S druge strane, razumijemo
barem donekle i to da povjerenstva koja mu periodiki dodjeljuju svaki put vie
akademsko zvanje nemaju volje zabadati nos suvie duboko u izobilno bibliografsko
gradivo kojim taj kandidat iz godine u godinu podebljava svoj CV.
Ali kad je ve tomu tako, kad je jasno da na vidiku nema sile koja bi bila kadra
odagnati Baltu iz voda nae sveuiline naobrazbe i povijesne znanosti, zato mu se
potrebne titule ne bi dodjeljivale jednostavno nekakvim automatizmom, bez potrebe
za gomilama tekstualne makulature koje taj znanstvenik ostavlja za sobom kao nepogreivo prepoznatljiv trag? Zato se ti njegovi tragikomini uradci moraju neprestano stvarno i fiziki tiskati, zato nam se svaki as mora dogaati da otvorimo neki
manje ili vie ugledan i pristojan strukovni asopis i naletimo na stranice ispunjene
svim tim dubokim i otrim izazovima i ciljevima i sredstvima velike divergencije
519

HISTORIJSKI ZBORNIK GOD. LXII (2009), br. 2, str. 513522

stranice kakve moe ispisati1 zaista jedino on, taj jedinstveni i neponovljivi djelatnik hrvatske historiografije na prijelomu drugog i treeg tisuljea?
U sreenim prilikama, od te bi nas poasti morali sauvati recenzenti. Na njima
je svakako lavlji dio sukrivnje za to to nas je Baltinim trudom snalo. No, problem
je iri od same institucije obvezne neovisne i objektivne recenzije. Recenzentski filtar
u znanstvenim asopisima svakako je delikatna stvar, podlona kojekakvim zloporabama. Zbog toga bih se, djelomice u prilog doktora Balte, zaloio za to veu
propusnost recenzentske barijere: za objavljivanje svih radova koji zadovoljavaju elementarne, minimalne uvjete za kategorije u koje se svrstavaju (Baltini radovi, da se
razumijemo, ne zadovoljavaju ni takve uvjete). Drugim rijeima, umjesto da se radove dvojbene kvalitete zaustavlja u anonimnoj fazi pred objavljivanje, treba im radije
omoguiti da ugledaju svjetlo dana i tako budu izloeni kritikoj pozornosti cijele
znanstvene zajednice. Od ove tada treba oekivati da se u podjednako javnim,
imenom i prezimenom potpisanim prikazima i osvrtima nedvosmisleno oituje
o loim i promaenim napisima, o plagijatima i inovrsnoj nedonoadi znanstvene
produkcije. Takve bi navade u znanstvenoj sredini potkopale posve mehaniku i
birokratsku proceduru raunanja obujma i vanosti znanstvenih opusa na osnovi
broja radova objavljenih u kategoriziranim publikacijama. Prema toj je proceduri
znanstvenik svatko tko objavi stanovit broj radova u stanovitim tiskovinama bez
obzira je li mu to uspjelo pomou podmiivanja, razmjene usluga, prijateljskih veza
ili kako drukije. Nakon to je svladao recenzentsku barijeru i tiskao rad u eljenoj
publikaciji, takav znanstvenik ne treba si trti glavu njegovom daljnjom sudbinom: je
li ikome bio zanimljiv i koristan, je li citiran s uvaavanjem ili, naprotiv, proglaen
beskorisnom brbljarijom i aljenja vrijednim nitenjem papira sve je to uglavnom
svejedno poto je rad uspjeno objavljen.
Ima u svemu tome jo jedna zanimljiva kvaka. Posljednjih se godina u bibliografiji Ivana Balte moe zamijetiti izrazit proboj na inozemno znanstveno trite,
takorei njegova uspjena izvozna orijentacija. Nije teko dokuiti otkud to. Marljiv i produktivan autor kakav jest, Balta je digao ruke u nekoj mjeri od domaih
strukovnih glasila, u kojima valjda preesto nailazi na recenzentske otpore, te se
okrenuo stranima, gdje je njegove uratke malo tko kadar mjerodavno proitati i
vrednovati, a mnogo se inozemno asopisno urednitvo, ba kao i kod nas, veseli
meunarodnoj suradnji takorei samoj po sebi, kakva god ona bila. I ta injenica,
sa svojim implikacijama, vanou poneto nadilazi razmjere pojedinanog sluaja.
Ona, naime, baca drukije svjetlo na apriornu premisu u naim akademskim jednadbama i raunicama prema kojoj objavljivanje rada u inozemnoj publikaciji valja
automatski visoko vrednovati.
Odavno je ve dokazano, na mjerodavan i nedvojben nain, da je glavna historiografska metoda Ivana Balte obino prepisivanje i slabo zabaureno potkradanje
1

520

Glagol pisati i sve njegove izvedenice izgledaju mi u ovom kontekstu nekako dubinski neprikladne. Trebalo bi radije rei neto kao: proizvesti, ili istresti na papir.

Stanko Andri: Dubok i otar izazov (ili jo jedanput

o historiografskoj aktivnosti Ivana Balte)

drugih autora, to jest plagijatorska (zlo)upotreba najee po dvije-tri publikacije u

kojima je prethodno obraena tema to bi je Balta uzeo pod svoje. Dok sam prelistavao gore citirane Baltine uratke ili, bolje je rei, pripravke, nastale mahom isto
takvom ve opisanom tehnikom, zapela mi je za oko jedna od njegovih pomonih
dosjetaka, naoko beznaajna a zapravo vrlo znakovita. Radove namijenjene objavljivanju u Srbiji on ne samo da e susretljivo unaprijed ekavizirati, nego e u njima
pri svakom skupnom spominjanju Hrvata i Srba (ili hrvatskog i srpskog jezika, itd.)
redoslijed prvenstva uvijek biti takav da se vie umili predmnijevanome srbijanskom
uredniku, recenzentu i itatelju. Postupak utoliko smjeniji to za nj u sadrajnom
kontekstu nema nikakve potrebe niti opravdanja. Dakako, rije je o jeftinu triku,
prizemnoj dosjetci arlatana koji zna da prodaje kvarnu robu.
Znam da e se neki strukovni kolege namrgoditi nad ovim mojim atipinim prilogom, otprilike kao da su na neoekivanu mjestu ugledali neto opsceno. Poznato
mi je da mnogi od njih, ako ne i veina, upravo ovakva eksplicitna razraunavanja
s anomalijama u struci doivljavaju kao nekakav izgred, zapravo i tei od samih
anomalija na koje se tu upozorava. Veina naih znanstvenika toliko je miroljubiva i
kolegijalna da ne voli glasno i javno prosvjedovati protiv pojava koje svatko za sebe,
uz kavicu ili u kuloarima, usmeno osuuje ili ismijava. Nekako svi (ili barem
mnogi) preutno smatraju da je takve stvari bolje javno ignorirati, previdjeti, praviti
se da ih se ne zamjeuje. Filozofija toga stanovita otprilike je ovakva: ako ve mislite
da su radovi dotinog kolege toliko loi, nitko vas ne tjera da ih itate; nitko vas,
valjda, ne tjera ni da ih pozitivno ocijenite kada vam ih kojim sluajem poalju na
recenziju, ili da ih objavite u asopisu koji suureujete. Rjeita, znakovita utnja
posve je dovoljna. emu dizati galamu, izgovarati oito, ono to svi znaju?
Mogue je da se tu, kad se sve uzme u obzir, radi o mudru opem stanovitu. Pa
ipak, neto me sprjeava da mu se priklonim. Problem je sa utnjom to neslaganje,
odbijanje, prosvjed nije jedini nain na koji je se moe tumaiti. Ona moe znaiti
i upravo suprotno od toga. Nisu valjda utaman davni mudraci lakonski obznanili:
Qui tacet, consentire videtur.
Kakva korist urednicima asopisa za suvremenu povijest ili Bosnae Franciscanae
od toga to su se, eventualno, mudrom utnjom godinama ograivali od nesuvislih,
prepisivakih, plagijatorskih, ulizikih, tunih, tetoinskih knjiga i lanaka Ivana
Balte koji su im vjerojatno dolazili do ruku? to im to vrijedi kada su na koncu i
oni ustuknuli i popustili, neka recenzentska vrataca to vode u njihove uene odaje
izglavila su se, i jo jedan rad Ivana Balte osvanuo je tiskan ba na njihovim stranicama? U tom trenutku, njihova ranija uznosita utnja na neki je nain deflorirana. I
samim tim preoznaena.
Strpljiva snoljivost prema gluposti i intelektualnom beau, naime, neizbjeno kvari opu duhovnu klimu, polagano je degradira, potkopava njezina mjerila
i orijentire te u konanici dovodi do zaglupljivanja svih koji u njoj sudjeluju, pa i
vrijednih pristalica snoljivosti.
521

HISTORIJSKI ZBORNIK GOD. LXII (2009), br. 2, str. 513522

Prosvjed od kojeg elim (bojim se, jalovo) ostaviti ovaj trag, crno na bijelom,
naprosto je pokuaj da se izbjegne takav nesporazum, da se ukloni dvosmislenost.
Dok je za to jo vrijeme, moram javno rei to mislim o tim radovima; poslije e
biti kasno. Jer, moda svi mi, i ne znajui to, ivimo i radimo u iekivanju novog
Baltina priloga... Samo je pitanje vremena kada emo ga i mi, zasad jo skeptini,
sa zadovoljstvom objaviti, u knjizi ili u asopisnom broju koji emo uskoro urediti.
(Napisano u povodu imenovanja Ivana Balte u nacionalno Matino povjerenstvo
za podruje humanistikih znanosti, Polje povijesti, povijesti umjetnosti, arheologije,
znanosti o umjetnosti, etnologije i antropologije.)

522