1 of 8

file:///D:/webliteratura/kolanovic/kolanovic12.htm

Josip Kolanovi
Arhiv Hrvatske Maruliev trg 21 Zagreb
ARHIVISTIKA I POVIJEST UPRAVNIH INSTITUCIJA
UDK 930.25:35.07 (091)

Pregledni lanak

Sve do 19. st upravne (i druge) institucije su praktiki same vodile brigu o uvanju pisane dokumentacije.
Razvojem suvremene arhivske slube poinju se utvrivati kriteriji za preuzimanje i trajno uvanje pisane
dokumentacije pojedinih ustanova i prevladava tendencija da uvanje i zatita "arhivske grae u
nastajanju" bude zajednika briga u koju se aktivno ukljuuju arhivska sluba i stvaraoci arhivske grae.
Nadalje, povezanost arhivistike i povijesti institucija proizlazi iz dva osnovna principa arhivistike (princip
provenijencije i prvobitnog reda), koji su temelj za formiranje fonda, njegovo sreivanje i arhivsku
obradu. Struktura fonda, njegov sadraj i valorizacija sauvanih informacija determinirani su njegovim
"stvaraocem" - institucijom. Konano, povezanost arhivistike s povijeu institucija oituje se i u zahtjevu
za informacijom o grai. Potpunu informaciju mogue je pruiti jedino u okviru cjeline u kojoj je nastala
odreena obavijest. To pretpostavlja poznavanje institucija u njihovoj vertikalnoj (hijerarhijskoj)
povezanosti od sredinjih do lokalnih dravnih organa, ali i u horizontalnoj rasprostranjenosti (kao to su
institucije najrazliitijih oblika na odreenoj razini: upravne, sudske, prosvjetne i dr.). Poznavanje
suvremenih institucija neophodno je radi kategorizacije i vrednovanja pojedinih stvaralaca.
Mjesto i ulogu arhivske slube unutar drutvenih djelatnosti, pa prema tome i arhivistiku kao znanost i
struku, mogue je u irem kontekstu promatrati kao segment procesa u kojem se "tragovi" prolosti uvaju
i uvijek iznova otkrivaju i oditavaju. U tom smislu arhivistika je posrednica izmeu povijesnog zbivanja
i tumaenja povijesnih procesa u kojima ovjek pojedinac i drutvo sebe pamti, shvaa i razotkriva kroz
povijesno osmiljenu svijest.
Povijesna zbivanja kao proces, ili povijesnost ljudskog roda kao njegova bitna sastojnica, ostavljaju svoj
rekli bismo "egzistencijalni" trag, koji se odraava u stupnju povijesnog razvoja i konkretne zazbiljnosti
svakoga drutva. Meutim, osim tog traga povijesnosti, koji svaka generacija svjesno ili nesvjesno
doivljava kao dio svoje svakidanjice, postoji i zapisani trag toga zbivanja kao trajno svjedoanstvo iz
kojega je mogue shvatiti povijesne procese i razotkriti njihove uzroke. Taj "zapisani trag" nazivamo
openito arhivskom graom, a njega su ostavili svi institucionalizirani oblici u kojima se odvija ivot:
upravne, pravosudne, gospodarske, kulturne, znanstvene i sve druge institucije. Samo je po sebi, stoga,
razumljivo da je veza izmeu arhivistike i institucija, kao stvaralaca arhivske grae, a to je materijalni
objekt arhivistike, tako tijesna i organska te je nemogue i zamisliti arhivsku slubu bez temeljitog
poznavanja razvoja i povijesti institucija i njihove uloge u ivotu drutva u njegovoj povijesnosti. (1)
Odnos u prolosti izmeu institucija i arhivske slube
Odnos institucija i arhivske slube u njezinom najirem znaenju -kao slube uvanja i zatite pisane
grae - u povijesti se oitovao na razliite naine.
Prvo razdoblje, koje praktiki traje do poetka 19. st., obiljeuje briga pojedinih institucija za pisanu
grau ukoliko je ona dokazno sredstvo, kojim se tite prava pojedinaca ili drutva kao cjeline.
Zahvaljujui toj prvotnoj brizi pojedinih institucija sauvani su dragocjeni dokumenti iz prolosti,
prvenstveno oni koji su imali odreeni trajniji karakter gledom na obranu prava pojedinaca, obitelji i
drutva. Drugoj vrsti pisane grae, koja nije trebala biti sauvana kao neko "dokazno sredstvo", nije se
posveivala dovoljna panja i ona je velikim dijelom nestajala (2). Sjetimo se samo omjera sauvane
grae za najstarije razdoblje u dalmatinskim komunama: dok su notarski spisi, kao privatno-pravni
dokumenti, sauvani razmjerno dosta dobro, graa koja je nastala djelovanjem knezova, komora, solnih
ureda i dr. najveim je dijelom zauvijek izgubljena. Institucije su se brinule za pisanu grau koja je nastala
njihovim djelovanjem, ali samo ukoliko je ona imala neki trajni karakter u zatiti "prava", a ne po nekim
drugim svojim obiljejima. U tome valja traiti glavni uzrok to je sauvano razmjerno vrlo malo grae

3.4.2007 14:00

2 of 8

file:///D:/webliteratura/kolanovic/kolanovic12.htm

koja sustavno osvjetljava gospodarsko-drutvene odnose.

Poetkom 19. st. poinje se razvijati moderna arhivska sluba u pravom smislu rijei(3): to je vrijeme
nastanka prvih arhiva kao samostalnih kulturnih ili znanstvenih ustanova i ve sredinom stoljea javljaju
se prvi poeci suvremenog arhivskog zakonodavstva. Razvojem arhivske slube mijenja se i odnos prema
uvanju i zatiti arhivske grae. Vie se ne preputa institucijama da iskljuivo one same odreuju to se
ima trajno uvati. Institucije i dalje vode brigu o "pravnom" aspektu grae, ali sve vie prodire ideja o
uvanju dokumentacije koja ima trajnije znaenje za ire interese: kao izvor informacije i svjedoanstva o
povijesnom i kulturnom identitetu cijeloga naroda. Odnos institucija - arhivska sluba poprima aktivan
odnos pri emu sve vie arhivska sluba dobiva na znaenju: ona utjee na izbor dokumentacije koja se
ima uvati. Usvajanjem u arhivskoj teoriji i praksi ovog osnovnog naela postavljene su vrste osnove
trajne povezanosti arhivske slube s radom institucija: utvruju se prioriteti stvaralaca (institucija) i
razrauju se osnovni kriteriji valorizacije grae u nastajanju. Kolikogod je takav odnos arhivska sluba institucija oznaio bitan napredak s obzirom na zatitu arhivske grae, on je u pojedinim zemljama doveo
do takvog stanja da je sva briga za arhivsku grau u nastajanju pala na arhivsku slubu. U praksi se,
naime, pokazala strahovita podvojenost izmeu postavljenog "ideala" i stvarne prakse, u kojoj je briga
institucija za arhivsku grau, naalost, postajala sve manja, jer nije stvoren sklad izmeu postavljenih
ciljeva i ostvarenja kod samih stvaralaca.
Zbog toga je danas tendencija da odnos arhivska sluba - institucije (stvaraoci) bude to je mogue vie
aktivno uzajaman. Potrebno je odrediti glavne kriterije gledom na kategorije stvaralaca arhivske grae i
utvrditi osnovna naela vrednovanja grae vodei rauna o meuovisnosti i hijerarhijskoj ljestvici raznih
institucionalnih oblika u kojima se stvara graa, kako bi se sauvalo samo ono najhitnije i najznaajnije.
No, istovremeno je potrebno to vie proiriti ulogu institucija u cjelini zatite arhivske grae. U tom
smislu i najnoviji propisi koje je donio Arhivski savjet Hrvatske zacrtali su put kojim bi valjalo u ovoj
fazi razvoja uspostaviti aktivan dijalog i suradnju institucije - arhivska sluba. S jedne strane, arhivska
sluba mora - u suradnji sa stvaraocima - donijeti kriterije za vrednovanje registraturne grae, kako bi se
sauvalo ono najbitnije i najznaajnije za povijesni identitet naroda. S druge pak strane potrebno je u
samim institucijama stvoriti osnovne uvjete za aktivnu suradnju: obrazovanjem kadrova i njihovim
ukljuivanjem u proces zatite i uvanja grae (4).
Ovaj odnos arhivske slube prema institucijama - stvaraocima arhivske grae u suvremenoj arhivistici
zauzima sve znaajnije mjesto i trai temeljitiju teorijsku obradu i praktian pristup u rjeavanju
najrazlicitijih problema koji su s time povezani: od praenja stvaranja pojedinih institucija, njihova
prestanka radom, do ralambe njihove meuovisnosti i povezanosti te konano, i valorizacije grae u
nastajanju, to je jedan od kljunih problema suvremenog razvoja arhivske slube koja se susree sa sve
veom koliinom grae to nastaje kao i sa novim suvremenim nosiocima informacija (nekonvencionalna
arhivska graa).
Institucije i princip provenijencije
Zatita i vrednovanje "arhivske grae u nastajanju" sigurno je najznaajniji vid odnosa arhivske teorije i
prakse prema institucijama. No, i drugi aspekti arhivistike (sreivanje arhivske grae, formiranje fondova,
kriteriji za izradu pojedinih informativnih pomagala) nuno trae poznavanje stvaralaca arhivske grae.
Arhivska sluba u svom najranijem obliku, dok nije jasno afirmirana njezina organska povezanost s
institucijama, najveim dijelom se oslanjala na "princip pertinencije": u odreenim fazama razvoja
arhivske slube stvarane su "sadrajne cjeline" iz raznorodnih stvaralaca. To je razdoblje stvaranja
razliitih zbirki isprava, to se i do danas odralo npr. u muzejima i knjinicama, gdje se uvaju
"fragmenti" a ne arhivske cjeline. Ipak ve u 17. i 18. stoljeu teoretiari koji su pisali o registraturama
naglaavali su naelo nedjeljivosti cjelina. Spomenica Berlinske akademije znanosti iz 1819. a posebno
Okrunica Ministarstva unutranjih poslova Francuske iz 1841. potpuno su afirmirale potivanje
"organski nastalih cjelina", a teoretsko opravdanje tome dali su nizozemski arhivski teoretiari Samuel
Muller, Johann Adrian Feith i R. Fruin u svom poznatom djelu "Handleiding voor het ordenen en
beschrijven van archiven" objavljenom u Groningenu 1898.
3.4.2007 14:00

3 of 8

file:///D:/webliteratura/kolanovic/kolanovic12.htm

To su danas dva osnovna naela openito prihvaena u arhivskoj teoriji i praksi: naelo provenijencije i
naelo prvobitnog reda. Ta dva naela pretpostavljaju kako poznavanje povijesti institucija tako i njihove
nutarnje strukture.
1. Naelo provenijencije u svome osnovnom opravdanju pretpostavlja da svaka informacija nastaje u
tono odreenom povijesnom kontekstu - u odreenom izvoru informacija. Jedino polazei od toga
mogue ju je pravo tumaiti i vrednovati. Na prvi pogled dvije suprotne informacije nastale kod dva
razliita stvaraoca mogu biti svjedoanstvo o jednoj te istoj istini. Provenijencija informaciji daje njen
puni "sadraj". Uzmimo kao primjer pojedine informacije u vrijeme rata: one se mogu pravo vrednovati
samo na temelju jasne provenijencije dokumenata. tovie, samo u kontekstu cjeline, u kojoj je nastala
neka obavijest, ona ima puno svoje znaenje.
Na tom temeljnom naelu arhivistike zasniva se i naelo za formiranje fonda. S informacijskog gledita
fond predstavlja skup informacija nastalih djelovanjem jednog stvaraoca, odnosno jedne drutveno-pravne
osobe ili institucije. Razliitost politikih prilika i promjene podruja na kojem djeluje neka institucija
nuno utjeu da razgraniimo grau pojedinih stvaralaca. Bez poznavanja institucija u njihovom
konkretnom politikom kontekstu i u njihovoj stvarnoj i teritorijalnoj nadlenosti neemo moi pravo
razdvojiti i oblikovati "arhivske cjeline" odnosno fondove kao zaokrueni "skup informacija" nastalih od
jednoga stvaraoca.
Kolikogod je ovo pitanje na prvi pogled jasno i razumljivo, u praksi ono stvara ne male tekoe. U to sam
se uvjerio prilikom rada na knjizi Arhivski fondovi i zbirke u Hrvatskoj. Najvee tekoe s jedne strane, i
najvei otpor da se odustane od onoga "quieta non movere" te se pokua stvoriti jedinstvena "tektonika"
sauvane arhivske grae za sve arhive u Hrvatskoj, predstavljalo je upravo nedovoljno poznavanje
povijesti institucija. Oite i nedvojbene injenice, kao to je npr. injenica da institucije u Dalmaciji u
vrijeme mletake uprave (XV. st. do 1797) ine zaseban zaokrueni izvor informacija (jer su nastale u
zasebnom politikom sustavu), razliit od onih u vrijeme I. ili II. austrijske uprave (1797-1806,
1813-1918), teko je bilo u praksi do kraja provesti u svim arhivima. Isto tako nedovoljno poznavanje
institucija utjecalo je da se i dandanas u nekim arhivima arhivska graa iz mletakog razdoblja uzima kao
jedna cjelina i ne uoavaju se unutar te grae razliiti stvaraoci ijim su djelovanjem nastale sasvim
razliite informacije, pa stoga trae formiranje razliitih fondova (informacijske cjeline). Jedna je cjelina
notarijat, a druga je npr. graa nastala djelovanjem kneeve kancelarije ili radom komore.
Na ovom osnovnom naelu temelji se i zahtjev cjelovitosti fonda. Poemo li od principa da je jedna
ustanova izvor odreene cjeline informacija (nazovimo to "skup informacija"), svako cijepanje fonda
predstavlja nasilje nad arhivskom graom, i nalii kidanju neke knjige kao zaokruene cjeline.
2. Naelo prvobitnog reda samo je jedan aspekt naela provenijencije. Raznolikost djelatnosti neke
institucije odraava se i u strukturi njezina registraturnog poslovanja. Moemo to izraziti i obratno,
polazei od registrature: svaki registraturni sustav odraava razgranatost djelatnosti pojedine institucije,
njezinih odjela i sekcija. Stoga je i razumljivo da u najranijim razdobljima kada nije bilo sloenijih
institucija niti razgranate djelatnosti, i registraturni sustavi su veoma jednostavni. Sloenost administracije
i razgranatost djelovanja nuno su traile i sloenije i razgranatije registraturne sustave.
Potivanje toga "prvobitnog poretka" unutar jedne provenijencije zapravo znai potivati onaj oblik
uvanja informacija koji je u vremenu njihova nastanka odgovarao strukturi pojedine institucije. U
arhivskoj teoriji u nekim se zemljama (Italija) do krajnjih granica nastoji potivati taj prvobitni poredak
(5). Istina, arhivistika doputa i slobodni princip prvobitnog reda koji se moe temeljiti na razradi
strukture odnosno funkcija neke ustanove. Po tom principu u sreivanju grae doputeno je praviti
"korekture" u rasporedu grae i njezinoj strukturi. Ipak, esto i nemar u sreivanju i nedosljednost u
odlaganju spisa govori o tome kakva je bila u povijesti neka institucija. Pa i uvanje takve nedosljednosti
po sebi je "informacija" o djelatnosti stvaraoca grae. Razumije se, nije potebno ostati pri tako krutom
stavu u tumaenju prvobitnog reda, ali ovo istiemo upravo zato da se vidi do koje granice i sama
prvobitna sreenost grae moe odraavati i rad pojedine institucije, pa stoga i sam poredak po sebi daje
odreenu povijesnu "informaciju".
3.4.2007 14:00

4 of 8

file:///D:/webliteratura/kolanovic/kolanovic12.htm

U tom prvobitnom redu pojedine serije odgovaraju najee odjelima pojedinih ustanova, odnosno
razliitim referadama. Izraeno u informacijskom rjeniku svaka ustanova predstavlja jedan skup
informacija, koje se onda dijele na najrazliitije podskupove te se konano dolazi do elemenata
informacije u okviru pojedinog predmeta.
Bez poznavanja povijesti stvaraoca arhivske grae, dakle, institucija u njihovom povijesnom kontekstu,
unutar politiko-drutvenih prilika u kojima su djelovale, nemogua je bilo kakva obrada arhivske grae.
Uz poznavanje povijesnog okvira (vrijeme nastanka, nadlenost, unutarnja struktura) nuno je i
poznavanje kancelarijskog poslovanja, registraturnog sustava i naina odlaganja. Poznavanje tih
elemenata preduvjet je da bismo, potujui osnovni princip provenijencije i prvobitnog reda, uope i
mogli pristupiti sreivanju i obradi odreenog arhivskog fonda.
Vrednovanje arhivske grae i pruanje informacija o grai
Poznavanje institucija nuan je preduvjet ne samo za sreivanje i obradu arhivske grae ve i za
utvrivanje njezine sadrajne fizionomije, vrednovanje i davanje informacija.
a) Svaka institucija djeluje u odreenom politikom i gospodarsko-drutvenom kontekstu s jasno
izraenim stvarnim nadlenostima za tono odreeno podruje. Ta znaajka svake institucije omoguava
nam i odreivanje osnovnog "sadraja" koji je sauvan u grai. Ve i sama unutarnja struktura i
razgranatost kancelarijskog poslovanja i registraturnog sustava upuuju na odreene "serije" koje
sadravaju pojedine vee informacijske cjeline ("skupove informacija") koje je mogue nai u pojedinom
fondu. Kod nas je u praksi uvedeno da se u Vodiima za pojedine arhive detaljnije analizira sadrajna
fizionomija odreenog fonda. Ne umanjujui znaenje takve ralambe ipak smatramo da uvodna
rasprava u vodiu ili inventaru o svakoj pojedinoj instituciji (njezino mjesto u politikom i
gospodarsko-drutvenom sustavu zemlje, stvarna i teritorijalna nadlenost) najbolje odreuje
informacijske "domete" pojedinog fonda.
b) Ovdje je potrebno naglasiti i povezanost poznavanja institucija sa osnovnom informacijom o grai
koja se uva u nekom arhivu. Istraiva koji dolazi u arhiv traiti podatke, redovito trai grau o nekoj
odreenoj temi. Gotovo je nemogue imati takva informativna pomagala koja bi sadravala sve podatke
potrebne za takvu temu. Stoga se osnovna informacija o grai temelji na poznavanju "stvaraoca
informacija" -institucija. Arhivist sebi postavlja pitanje: u kojoj instituciji je mogla nastati graa koja
sadri takve informacije. Poznavanje povijesnog razvoja institucija ne samo na razini "pokrajinskog
arhiva" nego i na razini drave pa ak i ire, nuan je preduvjet da bi se mogla pruiti cjelovita
informacija za odreenu temu. To poznavanje institucija mora biti, da se slikovito izrazimo, vertikalno i
horizontalno. Potrebno je u odreenom povijesnom razdoblju poznavati razvoj institucija od lokalne
razine pa do najviih dravnih struktura, ukljuujui i one koje su nastajale u sreditima s kojima je u
prolosti naa zemlja bila politiki povezana (Maarska, Austrija, Venecija). Uz to vertikalno poznavanje
nuno se trai i horizontalno uoavanje svih vrsta institucija na odreenom podruju (uprava, pravosue,
crkvene institucije, gospodarstvo, prosvjeta i dr.). Dok je razina horizontalne razgranatosti mnogo vea,
ona se unutar vertikalne povezanosti sve vie suzuje te se do onih najznaajnijih informacija dolazi
eventualno unutar nekoga ministarstva.
c) Poznavanje povijesti institucija pomae nam da moemo dati cjelovite informacije o istorodnoj grai
to se nalazi u drugim arhivima, koji uvaju "vie strukture institucija". Npr. neki podatak o razvoju
kolstva u 19. st. koji nije sauvan u lokalnim institucijama (jer je graa takvih ustanova najee
propadala), mogue je nai na vioj razini, u nekom ministarstvu naprimjer.
U informacijskom aspektu poznavanja institucija veoma je znaajna i takozvana "negativna informacija" o
sauvanosti grae. Od najrazliitijih institucija sauvano je relativno veoma malo grae. Postotak te
sauvanosti proporcionalno se smanjuje sa starou grae. Uzmimo kao primjer opet arhivsku grau
nastalu radom komuna u priobalnim gradovima u razdoblju mletakog vrhovnitva. Dok je graa
notarskih arhiva razmjerno dobro sauvana, ostala graa (posebno ona za razvoj gospodarsko-drutvenih
odnosa) sauvana je samo fragmentarno. Ukoliko istraiva ne vodi rauna o tom "negativnom aspektu" -

3.4.2007 14:00

5 of 8

file:///D:/webliteratura/kolanovic/kolanovic12.htm

da graa nije sauvana, moe izvoditi veoma dalekosene zakljuke, koji ne moraju biti ispravni, jer za to
podruje istraivanja nije sauvana relevantna graa. Ne uoavajui taj "negativni aspekt" u historiografiji
su se donosile krive ocjene npr. o gospodarskoj politici Venecije. Za novije razdoblje ta "negativna
informacija" (nepostojanje odreenih podataka, koji bi trebali postojati) moe biti jo kobnija. Naime,
pojedini podaci su se znali svjesno unitavati da bi se "sakrili tragovi" neke injenice.
Da bi se dobila to potpunija slika o informacijskim mogunostima koje moe pruiti neki arhiv, nuno je
izraditi ematizme institucija koje su djelovale na nekom podruju, popise institucija izvan toga podruja
a koje su za nj bile nadlene te konano sabrati podatke u kojoj su mjeri sauvani dijelovi tih razliitih
institucija. Takav pregled "idealnog stanja" i stvarne ouvanosti neophodno je pomagalo kako za davanje
informacija tako i za uoavanje praznina u istraivanju, koje onda nuno trae nadopunu iz izvora
drugoga reda.
d) Konano, vrednovanje arhivske grae nuno pretpostavlja i vrednovanje razliitih institucija. Razliite
razine vertikalne povezanosti i horizontalne meuovisnosti pomau nam pri utvrivanju jasne slike o
valorizaciji pojedinih stvaralaca, pa prema tome i o valorizaciji sauvane arhivske grae. Ne moemo
istim mjerilom odreivati grau mjesne ili opinske razine s onom koja je nastala na razini kotara ili
okruga, razumije se, pod uvjetom da je ova posljednja dobro sauvana. Isto tako znaaj neke grae
kotarskog ili okrunog karaktera ne moe se vrednovati istom mjerom kao onaj na iroj razini, osobito u
sustavima gdje su uprava, sudstvo, a i druga podruja djelatnosti hijerarhijski, posebno u centralistikim
sustavima, povezani i meusobno tijesno uvjetovani. Taj princip vrednovanja u arhivskoj slubi ima i
ireg odraza u zatiti i obradi grae, kao i u cjelokupnom postavljanju uloge pojedinih arhiva. Kao primjer
navedimo i praktike posljedice u zatiti arhivske grae: na temelju poznavanja i utvrivanja znaenja
pojedinih institucija valja odreivati i prioritete u obradi, mikrosnimanju i restauriranju.
Konano, poznavanje ustrojstva suvremenih institucija pretpostavka je da se valoriziraju suvremeni
stvaraoci arhivske grae. Na taj je nain mogue racionalizirati i sustavno provoditi nadzor nad zatitom
arhivske grae u nastajanju, ali i utvrivati kriterije i prioritete za preuzimanje arhivske grae u arhive.(6)
Problemi i zadaci prouavanja povijesti i ustrojstva institucija dravne vlasti
Iz svega to smo dosada istaknuli o povezanosti institucija s arhivistikom oito je da nije mogue ni
zamisliti arhivsku slubu bez temeljite prouenosti povijesti institucija. Za razliku od mnogih europskih
zemalja u kojima se ovome problemu pridaje ne malo znaenje, kod nas u Hrvatskoj jedva da moemo
govoriti o nekom ozbiljnijem pristupu u razradi ove problematike. Samo kao ilustrativnu potvrdu toj
tvrdnji napomenimo da nemamo ozbiljnijih rasprava ni o temeljnim institucijama koje su djelovale na
podruju Hrvatske u prolosti (kao to su Hrvatski sabor, Ban, Zemaljska vlada i dr.). tovie, mi nemamo
niti jednog sustavnog pregleda povijesti uprave i pravosua, koji bi mogao posluiti arhivskim
djelatnicima u njihovu radu pri obradi arhivskih fondova. Izuzetak je Prirunik M. Smrekara za razdoblje
nakon 1848. do prvih godina 20. st., koji donosi razradu propisa o upravi i pravosuu (7).
Povijest institucija dijelom se predaje na Pravnom fakultetu unutar kolegija povijesti drave i prava. Na
Filozofskom fakultetu, u okviru studija povijesti, razrauju se pojedine upravne institucije ali kao odraz
politikih promjena, bez ulaenja u ralambu upravnih struktura i njihova znaenja u odreenom
politikom razdoblju. Najpotpuniji prikaz razvoja institucija dravne vlasti napisao je I. Beuc, najprije kao
skripta predavanja koje je odrao na arhivistikom teaju u Zagrebu (8), a zatim kao zasebnu knjigu u
kojoj teite stavlja na problematiku dravnosti Hrvatske i Slavonije do propasti Austrougarske monarhije
1918.(9) Uz radove I. Beuca valja posebno istaknuti i pregled institucija koji je razradio H. Sirotkovi u
Pregledu povijesti drave i prava za razdoblje od 1848. do 1945.(10)
Nedovoljna istraenost institucija, posebno u onim aspektima koji su potrebni kao pretpostavka za
temeljitu obradu arhivskih fondova, trai od arhivskih djelatnika da usporedno s radom na sreivanju i
obradi arhivske grae, sami prouavaju i povijest pojedinih institucija, njihovu nutarnju strukturu, stvarnu
i teritorijalnu nadlenost kao i poslovanje pisarnica. Kako bi se potaknuo sustavan rad na istraivanju svih
vrsta institucija, na inicijativu Saveza drutava arhivskih radnika Hrvatske, na savjetovanjima 1988.

3.4.2007 14:00

6 of 8

file:///D:/webliteratura/kolanovic/kolanovic12.htm

(Brijuni), 1989. (Stubike Toplice) i 1990. (Plitvice), obraeni su segmenti povijesti institucija od 1848.
do 1945. te institucije Vojne krajine.
Daljnji rad na prouavanju povijesti institucija moemo usmjeriti na vie razina.
Jedna od pretpostavki za prouavanje povijesti institucija je i izrada bibliografije svih relevantnih izvora
znaajnih za prouavanje povijesti institucija. Ovdje prvenstveno mislimo na razliite ematizme,
godinjake i preglede uprave i pravosua u pojedinim vremenskim razdobljima. Takav prirunik izradili
su zajedno slovenski, austrijski i talijanski arhivisti za podruja tajerske, Kranjske i Primorja(11). Kratki
pregled povijesti institucija i iscrpna bibliografija koju donosi taj Prirunik nezaobilazno je pomagalo pri
rekonstrukciji razliitih upravnih, pravosudnih, vojnih i crkvenih institucija i njihovoj daljnjoj obradi.
esto arhivski djelatnici nisu u mogunosti doi i do najosnovnijih podataka, kao to je npr. shema
institucija samo jednog kraeg povijesnog razdoblja, a da i ne spominjem razliite nutarnje promjene u
organizaciji tih ustanova, promjene naziva, nadlenosti i sl.
Uz takav osnovni, pionirski rad, nuno je potaknuti istraivanje povijesti pojedinih institucija kako na
razini sredinje uprave tako i na razini lokalnih institucija. Posebnosti pojedinih naih krajeva (Sjeverna
Hrvatska, Dalmacija, Istra, Dubrovnik i Vojna krajina) trae za starije razdoblje razradu unutar tih veih
cjelina, i to: prouavanje sredinjih upravnih, pravosudnih i dr. institucija kao i njihovu vezu s niim,
lokalnim institucijama. Prouavanje institucija za ire podruje mora sadravati i osnovne podatke o
institucijama u sreditima s kojima su nai krajevi bili upravno povezani u prolosti (Austrija, Maarska,
Mleci). Za novije razdoblje, osobito od 1918., a posebno za razdoblje od 1945. godine mogua su
jedinstvena prouavanja za cijelu Hrvatsku.
S metodolokog gledita prouavanje povijesti institucija, prilagoeno zahtjevima arhivske struke, mora
obuhvatiti sljedee osnovne elemente:
1. Osvrt na politike i gospodarsko-drutvene uvjete u kojima nastaju i djeluju pojedine institucije, koje
su zapravo odraz i slika tih uvjeta. Meuovisnost povijesnog razvoja i institucionaliziranih struktura
temelj je i za vrednovanje uloge institucija na razliitim razinama, pa stoga i za valorizaciju grae koja je
nastala njihovim djelovanjem.
2. Razrada hijerarhijske ovisnosti i meuutjecaja institucija na razliitim razinama. Ta hijerarhijska
meuovisnost, kao odraz odreenog tipa drutva (centralistika i samoupravna drutva), sama po sebi
govori o znaenju pojedinih institucija u odreenim razdobljima (npr. samostalnost, za razliku od pukog
izvravanja naloga odozgo; znaaj iskljuivo politikih struktura, za razliku od ostalih koje su podreene
"politici vrha" ili "jedne grupe"). Ne treba ni napominjati koliko uoavanje te hijerarhijske meuovisnosti
omoguuje da pravo vrednujemo pojedinu grau.
3. Osnivanje i prestanak neke institucije i nutarnja organizacija su nezaobilazni elementi uoavanja
naina djelovanja institucija. Statuti, zakoni i drugi relevantni propisi kojima se utvruje nadlenost,
unutarnja struktura i poslovanje, neophodan su preduvjet za svaki ozbiljniji rad na sreivanju i na obradi
arhivske grae. Ovdje treba dodati i propise o kancelarijskom poslovanju i o registraturnim sustavima
odnosno klasifikacijskim oznakama.
Kao poseban aspekt u prouavanju institucija valja izdvojiti rad vanjske slube u arhivima. Premda se u
sadanjem razvoju arhivske slube ozbiljno susreemo s problemima koje postavlja i koncepcija i
organizacija nae vanjske slube, u svakom sluaju suradnja sa pojedinim stvaraocima - institucijama
ostaje trajna obveza te trai ozbiljno praenje razvoja svih vrsta suvremenih institucija kao stvaralaca
arhivske grae koja se ima preuzeti u arhive.
Podaci o postanku, promjenama naziva, o unutarnjoj strukturi i registraturnom sustavu pojedinih
ustanova, to se skupljaju u okviru vanjske slube, imaju viestruko znaenje: ti podaci su osnova za
kategorizaciju stvaralaca, a naknadno e postati neophodna dokumentacija kod obrade arhivske grae.

3.4.2007 14:00

7 of 8

file:///D:/webliteratura/kolanovic/kolanovic12.htm

Novi provedbeni propisi u Hrvatskoj koji predviaju kategorizaciju stvaralaca arhivske grae
pretpostavljaju jo temeljitiji pristup praenju razvoja i uloge pojedinih institucija(12) . Bez tone
evidencije i analize stvaralaca arhiv ne moe ostvariti jednu od temeljnih zadaa to ih pred njega
postavlja suvremena arhivska sluba: sauvati onu arhivsku grau koja e sadravati najbitnije
informacije o cjelokupnom politikom, gospodarskom i kulturnom razvoju drutva.
Osim praenja rada institucija, daljnji zadaci suvremeno koncipirane vanjske slube zahtijevaju tjenju
suradnju sa institucijama u valorizaciji njihove grae i u zajednikom naporu da se doista ouva ono to je
najvrednije.
Moemo zakljuiti: arhivska sluba je nezamisliva bez trajne i organske povezanosti s
institucijama-stvaraocima osnovnih nosilaca informacija. Ta je povezanost - dodue u razliitim oblicima
i na razliitim razinama - trajno prisutna, a u suvremenosti postavlja posebne zahtjeve pred arhivsku
slubu. Poznavanje povijesti institucija zadire u same osnove arhivistike obrade grae: ono je
pretpostavka ne samo sreivanja i obrade, ve i zahtjev "informatikog" obiljeja arhivistike. Bez
temeljitijeg istraivanja povijesti institucija ne moemo ni govoriti o ozbiljnijem razvoju arhivistike.
Resume
L'archivistique et l'histoire des institutions administratives
La conservation et la protection "des archives en formation" devient (c'est au moins la tendance
predominante) le soin commun ou se joignent et participent le service des archives et les createurs du
materiel archivistique. La connexion de l'archivistique et de l'histoire des institutions resulte des principes
fondamentaux de l'archivistique (principe de provenance, principe de reconstitution de la structure initiale,
principe de l'intgrit du fonds), qui sont la base pour la formation du fonds, pour son classement et pour
sa description. La structure du fonds d'archives, son contenu et la valorisation des informations
conserves, sont dtermins par le "crateur" du fonds -l'institution. Finalement, la connexion de
l'archivistique avec l'histoire des institutions se manifeste aussi sur le champ de renseignement sur le
matriel archivistique. Il n'est possible de rendre l'information complte que dans le cadre de l'ensemble
o une certaine information est ne. Cela suppose la connaissance des institutions dans leur connexion
verticale (hirarchique) partir des organes d'Etat centraux jusqu'aux organes locaux, mais aussi dans leur
tendue horizontale (des institutions les plus diverses un certain niveau: administratives, juridiques, de
l'enseignement, etc.). Enfin, la connaissance des institutions contemporaines est indispensable pour
permettre la catgorisation et la valorisation des crateurs du matriel archivistique.
Traduit par Ornta Tadin

1 Robert-Henri Bautier u svom radu "Les arehives" u L'histoirc ct ses me-thodes, Paris 1961, str.
1137-1145 istie tijesnu povezanost arhiva i uprave.
2 Udbenik arhivistike negdanje Njemake Demokratske Republike (Archiv-vvesen der DDR, Berlin
1984) osobitu pozornost posveuje povijesti i nainu uvanja arhivske grae u prolosti, u odjeljku
Sehriftgutvenvaltung, str. 75-130, s izborom literature, str. 437-439. Njemaki teoretiari razvili su ve u
16. i 17. st. prve osnove zatite i sreivanja grae u pismohranama. Spomenimo samo neke: Jakob von
Rammingen, Gottfried Wilhelm Leibnitz, Jakob Wencker, Philipp Ernst Spiess.
3 Arhivi kao samostalne ustanove sustavno se poinju razvijati ve u 18. st. Marija Terezija je 1749.
osnovala Haus-, Hof- und Staatsarchiv koji je postao uzor i poticaj osnivanja arhiva u ostalim europskim
dravama. Ipak, sustavna povezanost arhiva i pismohrana dostignue je kasnijeg razdoblja, a u punini se
afirmirala tek u najnovije doba.

3.4.2007 14:00

8 of 8

file:///D:/webliteratura/kolanovic/kolanovic12.htm

4 Uputstvo o vrednovanju registraturne grae (NN 33/1987); Pravilnik o zatiti arhivske i registraturne
grae izvan arhiva (NN 17/1988); Pravilnik o polaganju ispita o strunoj osposobljenosti radnika za
zadatke i poslove zatite arhivske i registraturne grae izvan arhiva (NN 17/1988).
5 Usp. Elio Lodolini, Archivistica. Principi e problemi, Milano 1985. Strogo naelo prvobitnog poretka
obraduje u poglavlju "8. Conseguenze: la ricostituzione dellordine originario costituisce l'unico valido
metodo di ordinamento dell'archivio" (str. 127-139). E. Lodolini podrobno ralanjuje naelo
provenijencije i moderna tumaenja toga naela ("slobodni princip provenijencije") koja doputaju
"poboljanje " poretka nastalog u pismohrani. No, unato tome naglaava strogo naelo prvobitnog
poretka, pa ak i jednom odjeljku u svojoj knjizi daje naslov: "Contenuto del archivistica e scopo del
lavoro archivistico. Soltanto la ricostituzione incondizionata dell'ordine originario soddisfa ogni esigenza
scientifica" (str. 164-170).
6 Polazei od tog naela Arhivski savjet Hrvatske donio je Uputstvo o vrednovanju registraturne grae,
koje - oslanjajui se na znaaj i vrijednost grae - predvia tri kategorije stvaralaca. Temeljem takve
kategorizacije proistjeu obveze i arhiva i ustanova prema zatiti arhivske grae. Do sada je izraena i
objavljena jedino kategorizacija stvaralaca republikog znaaja (Popis imalaca arhivske i registraturne
grae prve i druge kategorije u nadlenosti Arhiva Hrvatske, NN 15/ 1989).
7 M. Smrekar, Prirunik za politiku upravnu slubu u kraljevinah Hrvatskoj i Slavoniji, I-V, Zagreb
1899-1905.
8 Povijest institucija dravne vlasti u Hrvatskoj (1527-1945), Zagreb 1969.
9 Povijest institucija dravne vlasti Kraljevine Hrvatske, Slavonije i Dalmacije. Pravnopovijesne studije.
Zagreb 1985.
10 H. Sirotkovi i L. Margeti, Povijest drava i prava naroda SFR Jugoslavije, Zagreb 1988. Osnovne
podatke o najznaajnijim upravnim i pravosudnim institucijama obradio je H. Sirotkovi u Rjeniku
historije drave i prava, Zagreb 1968.
11 Prironiki in karte o organizacijski strukturi do 1918 v deelah Koroki, Kranjski, Primorju in
tajerski do leta 1918. Zgodovinsko-bibliografski vodnik. (Uvodni tekstovi su napisani trojezino, na
njemakom, slovenskom i talijanskom). Graz-Klagenfurt-Ljubljana-Gorizia-Trieste 1988.
12 U Arhivu Hrvatske izraen je ematizam s pregledom svih zakonskih propisa za pojedine ustanove
republikog znaaja, za razdoblje 1945-1990. Takve ematizme potrebno je izraivati i na regionalnoj
razini, jer oni postaju predragocjeno pomagalo kod preuzimanja arhivske grae u arhiv te posebno kod
njezine obrade.

3.4.2007 14:00