DENISA KRBEC Sveuilite Jurja Dobrile u Puli Kao izvor dugoronog ekonomskog rasta jo od vremena industrijske revolucije, znanje se danas namee kao novi generator rasta. Pod utjecajem razvoja informacijsko-komunikacijske tehnologije i na tom razvoju kvalitativno razliitih drutvenih odnosa, multiplikativni efekt primjene novih znanja ubrzava transformaciju modernih drutava. Suvremeni ekonomski tokovi zasnivaju se sve vie na koritenju novih ideja, informacija i stjecanju novih znanja i vjetina, a manje na materijalnim izvorima. Proizvodnja koja se zasniva na znanju ini se neopipljivom, lakom i pokretljivijom, ime postaje konkurentnom na globalnom tritu proizvoda i usluga (service economy). Dominantno ekonomska tumaenja ekonomije zasnovane na znanju (knowledge-based economy), a koja su lako prepoznatljiva u veini strategijskih dokumenata Organizacije za ekonomsku suradnju i razvoj (OECD), Europske komisije (European Commission) i Europskog vijea (European Council), ine okosnicu aktivnosti u potrazi za eljenom razinom usklaenosti u danom drutvenom kontekstu. Razliitost teorijskih polazita prua veliku mogunost izbora koncepta tumaenja kako ekonomije znanja tako i drutva znanja kao to su: potraga za modernizacijskim efikasnostima (ever-modernizing efficiencies) rast proizvodnosti rast konkurentnosti drutvene inovacije na podruju znanosti, obrazovanja i istraivanja i brojni drugi.
doi: 10.3935/rsp.v16i2.872
Nastojanja nacionalnih javnih politika
da utvrde odrednice drutva uenja (learning society) ili drutva znanja (knowledge society) kao osnovu drutva zasnovanog na znanju, zaokupljaju pozornost kako teoretiara tako i analitiara koji globalizaciju ekonomskih odnosa promatraju prvenstveno iz perspektive liberalizacije i deregulacije modernih ekonomija (npr. Beck, Castells, Drucker, Harvey, Urry, Rifkin i dr.). U podruju visokog obrazovanja primjetna su razilaenja koja postupno zaokupljaju javni prostor: znanje za sve (education for all: World Bank) vs. najbolje mogue znanje (the best possible knowledge) upotrebljivo znanje tehnologija, primjenjiva znanja (usefull knowledge) vs. temeljna znanja- znanost (pure knowledge) ili odgovor na pitanje: podravanje manifestnih institucionalnih struktura ili univerzalizam i jednakost u znanosti jedinstvenost vs. specijalizacija, ime se otvara rasprava o ulozi sveuilita kao jedinstvene organizacijske strukture i organizacijske kulture u odnosu na vie ili manje institucionalizirana podruja specijalizacije i profesionalizacije pojedinih (akademskih) disciplina. Navedene kontradikcije postupno utjeu na (re)definiranje poloaja specifinih obrazovnih institucija, prije svih javnih sveuilita. Pojam visokog obrazovanja dobiva novu drutvenu dimenziju koju istodobno definiraju ciljevi politike obrazovanja (u podruju 191
Rev. soc. polit., god. 16, br. 2, str 175-208, Zagreb 2009.
odgovornosti kako donositelja politikih
odluka - policy makers-a, tako i javne administracije na svim razinama), ciljevi osnivaa (drava ili jedinice lokalne samouprave, npr. upanije) i oekivanja javnosti. Koliko je zajednikih ciljeva uope mogue ukljuiti u ciljeve obrazovne politike? Meu subjektima (stakeholders) ostvarivanja ciljeva u podruju obrazovne politike, sveuilita i druge visokokolske institucije imaju kljunu drutvenu ulogu kao javne ustanove s dopusnicom (EU: credential; USA: license) za izvoenje javne usluge visokog obrazovanja. Neovisno o tome radi li se o ekonomskom tumaenju razvoja poduzetnitva u visokom obrazovanju ili o sociolokom tumaenju drutvene transformacije institucija visokog obrazovanja, na djelu je proces inoviranja uloge sveuilita koji se opisuje kao usluga zajednice, inovativna organizacija, akademsko poduzetnitvo i sl. Ono to je zajedniko svim dosadanjim analizama jest: od visokog se obrazovanja trai prilagodba novim drutvenim po-
192
Forum: Znanje (ni)je roba?
trebama, da bude odgovornije trino, programski, drutveno (npr. orijentacija prema
sposobnostima studenata, ali i odgovornost prema svim stakeholders-ima). Konano, od institucija se visokog obrazovanja oekuje da budu konkurentne u odnosu na institucije iste razine, programskog i istraivakog potencijala, ili ukratko u odnosu na druge institucije koje pruaju uslugu visokog obrazovanja i istraivanja. Drutvena osjetljivost financiranja javne usluge visokog obrazovanja uvjetuje cijeli niz istraivakih aktivnosti koje su usmjerene na traenje prihvatljivih rjeenja u odnosu izmeu drutvene kvalitete i drutvenih aspekata odrivosti (vie u: Social, Economic and Governance Aspects of Sustainable Development. 6: Social Wellbeing Aspects, Syntesis Report, European Commission, 2007.). LITERATURA: European Commission (2007). Social, economic and governance aspects of sustainable development. Social well-being aspects 6, Synthesis report.