SVEUILITE JOSIPA JURJA STROSSMAYERA U OSIJEKU

ODJEL ZA KULTUROLOGIJU

HRVATSKI VUKOVCI
Seminarski rad

Kolegij:
Preddiplomski seminar

Mentor:

Student:

Borko Baraban, prof.

Osijek, veljaa 2015.

KAZALO

1. UVOD.....................................................................................................................................3
2. U ZAVRNIM DESETLJEIMA 19. STOLJEA................................................................4
3. JO O GENEZI I UTJECAJU HRVATSKIH VUKOVACA..................................................5
1. Prva faza..............................................................................................................................6
2. Duga faza.............................................................................................................................6
3. Trea faza............................................................................................................................6
4. UTJECAJ NA RAD HRVATSKIH VUKOVACA..................................................................7
5. GLAVNI SEGMENTI DJELOVANJA HRVATSKIH VUKOVACA.....................................8
5.1. Leksik...............................................................................................................................8
5.2. Korpus..............................................................................................................................9
5.3. Izjednjaavanje knjievnoga jezika i tokavskoga narjeja.............................................9
5.4. Politiki angaman...........................................................................................................9
6. HRVATSKI PRAVOPIS IVANA BROZA..............................................................................9
7. RJENIK HRVATSKOGA JEZIKA....................................................................................10
8.GRAMATIKA I STILISTIKA HRVATSKOGA ILI SRPSKOGA JEZIKA..........................12
9.TOMO MARETI - NESUENI KNJIEVNOJEZINI UJEDINITELJ HRVATA I SRBA
...................................................................................................................................................14
10. ZAKLJUAK.....................................................................................................................16
11. SAETAK...........................................................................................................................17
12. LITERATURA....................................................................................................................18

1. UVOD

Tema ovog seminarskog rada vezana je uz djelovanje najpoznatijih hrvatskih vukovaca. Osim
toga u radu e biti govora o vukovskoj filolokoj koli kao i o glavnim osobama koje su
utjecale na stvaranje ove kole na podruju Hrvatske. Pod time mislimo prije svega na Vuka
Stefanovia Karadia i uru Daniia. Ova dva srpska jezikoslovca, jezina povjesniara i
leksikografa su, kako emo vidjeti u nastavku seminarskoga rada, velikom mjerom utjecala na
knjievno stvaralatvo hrvatskih vukovaca.
Upravo zbog njihovog prevelikog utjecaja i zanemarivanja hrvatskih knjievnih radova,
hrvatski vukovci ne e naii na odobravanje iroke javnosti i njegovih kolega, koji su se pak s
druge strane htjeli to vie odmicati od njih i njihovih radova.
"Tu smo nekako kod kljunih pitanja u vezi s vukovcima: 1. to su uistinu hrvatski vukovci,
na emu im se temelji nauk (koncepcija) i imaju li, ipak, bar nekih zasluga za hrvatski jezik
i hrvatsko jezikoslovlje? te 2. U emu su tako silno (po) grijeili da je leksem vukovac postao
strunim i politikim pejorativom, pa i diskvalifikativom, ijoj teini mnogi tako rado ele
sagledavanje pojave koja je, kao to je poznato, glavninom filoloki i socio-lingvistiki, ali i
drutveni i politiki fenomen."1
Upravo na ova pitanja pruit emo odgovor u nastavku i time odrediti i pojasniti kakav je bio i
dokle je trajao utjecaj hrvatskih vukovaca u hrvatskoj filologiji i u hrvatskom jezikoslovlju, a
moda najbolji nain da bi to prikazili e biti kroz spominjanje opusa njihovog stvaralatva.

1 Marko Samardija, Iz triju stoljea hrvatskoga standardnoga jezika, Hrvatska

Sveuilina Naklada, Zagreb, 2004., str. 115.
3

2. U ZAVRNIM DESETLJEIMA 19. STOLJEA

U zavrnim desetljeima 19. stoljea poeli su se pojavljivati filolozi nove generacije koji su
bili poznatiji pod imenom hrvatski vukovci odnosno oni filolozi kojima je jezini uzor postao
Vuk Karadi. Hrvatski vukovci zapoeli su sa radom vezanim uz grafemske i pravopisne
probleme koje su u tom razdoblju bile veoma aktualne. Stavovi kole hrvatskih vukovaca,
predvoena s Tomom Maretiem, razlikovali su se s obzirom na one utemeljenje od strane
zagrebake filoloke kole. Temeljna razliitost je bila u tome to su hrvatski vukovci smatrali
da je bolje provoditi fonetski ili fonoloki pravopis, a ne onaj etimoloki odnosno morfoloki
kakvo je bilo stajalite zagrabake filoloke kole. Oslonac takvom stajalitu u velikoj je mjeri
pruio uro Danii koji je bio istaknuti filolog Karadieve orijentacije te koji je u to
vrijeme u sklopu Jugoslavenske akademije znanosti i umjetnosti radio na Rjeniku hrvatskoga
ili srpskoga jezika. Zagovarajui fonetski odnosno fonoloki princip, Mareti je elio ukazati
da u povijesti hrvatskog pismenog jezika to nije nikakva nova pojava. Upravo ovu tezu
potvruje i njegovo djelo Istorija hrvatskoga pravopisa latinskijem slovima koja je izdana
1889. godine. U ovoj knjizi moemo raspoznati dvije osnovne teze, a to su eksplicitna i
implicitna. "Eksplicitna je da su stari hrvatski pisci skrajali sebi azbuku prema stranim
uzorima (prema latinskom, talijanskom i maarskom nainu pisanja), kao da glagoljice i
irilice nije nigda na svijetu bilo." 2 Implicitna s druge strane tvrdi da se u dopreporodnom
razdoblju u Hrvatskoj pisalo svakakvo bez sustava za to je odlian primjer da se samo sedam
fonema biljeilo uvijek istim znakovima, a to su: a, b, d, l, o, p, r.
Na temelju toga Mareti smatra kako se na podlozi dopreporodne povijesti hrvatske latinice
ne moe nita valjano graditi to je vidljivo iz neuspjeha ostalih filolokih kola kao recimo
zagrebake, kasnija su istraivanja pokazala kako Mareti nije imao pravo.

2 Milan Mogu, Povijest hrvatskoga knjievnoga jezika, Nakladni zavod Globus,

Zagreb, 1995., str. 181.
4

3. JO O GENEZI I UTJECAJU HRVATSKIH VUKOVACA

U Hrvatskoj se i prije 50-tih godina 19. stoljea na filolokoj sceni poinje formirati posebna
kola, "...snano povezana s djelom i djelatnou srpskoga jezinog i pravopisnog reformatora
Vuka Stefanovia Karadia i koncepcijski jasno suprostavljena trima spomenutim kolama, a
najjasnije zagrebakoj."3
"Tu smo nekako kod kljunih pitanja u vezi s vukovcima: 1. to su uistinu hrvatski vukovci,
na emu im se temelji nauk (koncepcija) i imaju li, ipak, bar nekih zasluga za hrvatski jezik
i hrvatsko jezikoslovlje? te 2. U emu su tako silno (po) grijeili da je leksem vukovac postao
strunim i politikim pejorativom, pa i diskvalifikativom, ijoj teini mnogi tako rado ele
sagledavanje pojave koja je, kao to je poznato, glavninom filoloki i socio-lingvistiki, ali i
drutveni i politiki fenomen."4
S obzirom na literaturu vukovce moemo podijeliti naratajno. Tako se u viestoljetnom
djelovanju kole mogu razabrati tri glavna narataja.

1. Prva faza
U poetnoj fazi kola je oblikovana pod izravnim utjecajem Vuka Stefanovia Karadia te je
u neposrednom dodiru s njegovim djelima. Taj utjecaj najajsnije se odraava u hrvatskoj
gramatikografiji

iz

pedesetih

ezdesetih,

ali

kasnijih

godina

19.

stoljea.

(Samardija:2004.;115)

2. Duga faza
Ovo razdoblje je obiljeio uro Danii, prvim prezimenom Popovi koji je bio Karadiev
uenik, njegov nasljednik i promicatelj svih njegovih ideja. On je u dva navrata ivio u
3 Marko Samardija, Iz triju stoljea hrvatskoga standardnoga jezika, Hrvatska
Sveuilina Naklada, Zagreb, 2004., str. 113.
4 Ibid, str. 115.
5

Zagrebu. "Dok je za prvoga boravka (od 1866. do 1873.) zauzet kao tajnik JAZU, drugi je
boravak (od 1878. do smrti) ispunio radom na pokretanju, ureivanju i izdavanju Rjenika
hrvatskoga ili srpskoga jezika JAZU (koji je uredio do natuknice bo)."5
Pod Daniievim utjecajem, koji je bio izrazito povezan sa Karadievim idealima, nali su se
i brojni drugi hrvatski jezikoslovci poput: Franje Ivekovia, Pere Budmani, Mirka Divkovia,
Armina Pavia, Ivana Broza i ne manje vanog Tome Maretia.

3. Trea faza
Nakon to su Mareti i Pavi postali sveuilini profesori, dolazi trei narataj vukovaca koji
prenosi vukovsku koncepciju u 20. stoljee. Tu su vana imena poput: Vatroslava Roia,
Dragutina Borania, Stjepana Bosanca kao i Josipa Florschtza, Nikole Nadria i Stjepana
Ivia.
S obzirom na ovaknu podjelu ta tri narataja moemo nazivati posebnim imenima. Tako prve
vukovcima, druge daniievcima i tree maretievcima.
"Takvo razlikovanje bilo bi, nedvoumno, korisno jer pripomae oblikovanju diferencirana
pogleda na viedesetljetni razvoj toga smjera u hrvatskoj filologiji i, poslije, u jezikoslovnoj
kroatistici."6

"...vukovci su brino motrili da se ne pojavi nikakva koncepcija koja bi konkurirala njihovoj,

to je, s jedne strane, pogodovalo ouvanju dominacije mladogramatiartva u hrvatskome
jezikoslovlju do ezdesetih godina XX. stoljea, dok je, s druge strane, djelotvorno spreavalo
sva nastojanja koja bi mogla ugroziti proklamirani jezini, a nakon 1928. (u prvoj) i nakon
1954/60. (u drugoj Jugoslaviji) i pravopisni monolit kao nesumljivo vaan kamen u tadanjim
tako eljenim politikim molopolima."7
5 Marko Samardija, Iz triju stoljea hrvatskoga standardnoga jezika, Hrvatska
Sveuilina Naklada, Zagreb, 2004., str.115.
6 Ibid 116.
7 Ibid 117.
6

4. UTJECAJ NA RAD HRVATSKIH VUKOVACA

"Na prvome se mjestu moraju spomenuti ideje (zakasnjeloga) romantizma s velianjem
narodnoga duha i svega to je u svezi s narodom: folklora te, napose, usmene narodne
knjievnosti i narodnoga jezika."8 To je jedan od glavnih razloga zato su Karadieve
zbirke djela usmene narodne knjievnosti hrvatskim vukovcima posluile kao primjer i
vodilja njihovog budueg rada.
Sljedei utjecaj je vrijeme kada oblikovanje vukovske kole ulazi u zavrnu fazu. Ono je
obiljeeno dominatnom ulogom mladogramatiara u europskome jezikoslovlju. "Jezgreni dio
hrvatskih vukovaca odkolovan je upravo u mladogramatiarkome duhu koji je izravno i
snano djelovao i na koncepciju hrvatskih vukovaca."9
Time se misli na to da predmet prouavanja jezikoslovlja nije jezini sustav nego jezik
pojedinca. Takav stav pogodovao je uzdizanju Karadieva idiolekta do razine gdje je on bio
nepogrjeiv. Sljedei utjecaj, s obzirom na snano mladogramatiarsko isticanje jezinih
zakona, okrenulo je zanimanje vukovaca na narodni jezik, odnsono organske idiome. Ovdje
su hrvatski vukovci bili u krivom uvjerenju da e organski idomi znatno bolje od pisanoga
(knjievnoga) jezika ponuditi potvrde za beziznimnost jezinih zakona. Iako se kasnije
pokazalo kako su oni esto nepouzdani kada su u pitanju jezini zakoni te da su daleko od
istog narodnog jezika, ono je osim negativnih posljedica koje je nanijelo standardologiji,
ipak koristilo oblikovanju posebne jezikoslovne discpline. Ta jezikoslovna discplina poznatija
je kao dijalektologija, koja se u nas profirirala upravo u vrijeme drugog narataja vukovaca,
odnosno maretievaca kako je objanjeno u prijanjem dijelu teksta.
Zadnji, ali ne i manje vaan utjecaj je onaj politike ideologije. Naime radi se o politikoj
ideji junoslavenske uzajamnosti, to se nakon 50-tih godina 20. stoljea oblikuje kao ideja
jugoslavenstva. Cilj te ideje je postupno reduciranje na nastojanje oko jedinstva hrvatskoga i
8 Marko Samardija, Iz triju stoljea hrvatskoga standardnoga jezika, Hrvatska
Sveuilina Naklada, Zagreb, 2004., str. 116.
9 Ibid
7

srpskoga. "Na tu se idejuod poetka osamdesetih godina XIX. stoljea (upravo od godine
1883.) izravno naslonila unionistika politika koju je uz pomo instrumentalizirane Narodne
stranke provodio tadanji hrvatski ban Kroly Khuen-Hdervry."10
Pristaa toj politici bila je ve spomenuta druga naratajna skupina hrvatskih vukovaca. Tako
je Franjo Ivekovi bio Khuenov kandidat za zagrebakoga nadbiskupa, Tomo Mareti je bio
dva mandata saborski zastupnik dok je s druge strane Armin Pavi, osim to je bio saborski
zastupnik, bio je i predstojnik vladina Odjela za bogotovlje i nastavu.

5. GLAVNI SEGMENTI DJELOVANJA HRVATSKIH VUKOVACA

5.1. Leksik
Vukovci su iznimno cijenili "...ono kako prosti narod govori."11
Zbog toga su odbacivali veliku veinu hrvatskih leksikih obnova kao i dopune koje su
unaprijedile funkcionalnost hrvatskoga standradnoga jezika. Osim toga ignorirali su i leksike
razlike izmeu hrvatskoga i srpskoga jezika.

5.2. Korpus
"Korpus po kojemu su vukovci normirali knjievni jezik bio je Karadiev idiolekt (jezik
njegovih djela), neznatno proiren djelima njemu jezino bliskih spisatelja (to se najbolje
vidi u Brozovu i Ivekovievu Rjeniku hrvatskoga jezika)."12
Zbog zanemarivanja cjelokupne hrvatske batine, Antun Radi je kritizirao Maretievu ve
tada ope poznatu Gramatiku.

5.3. Izjednjaavanje knjievnoga jezika i tokavskoga narjeja

Ovakav pristup doveo je do pribavljanja netokavskih elemenata, uglavnom kajkavskih i
neto akavskih, dok je s druge strane dovelo do neuspjelog pokuaja vraanja hrvatskoga
knjievnog jezika na onu istu razinu na kojoj je bio u drugoj polovici 18. stoljea.
10 Marko Samardija, Iz triju stoljea hrvatskoga standardnoga jezika, Hrvatska
Sveuilina Naklada, Zagreb, 2004., str. 117.
11 Marko Samardija, Iz triju stoljea hrvatskoga standardnoga jezika, Hrvatska
Sveuilina Naklada, Zagreb, 2004., str. 119.
12 Ibid
8

5.4. Politiki angaman

Veina hrvatskih vukovaca je od 1918. godine bila izravno povezana sa idealima unionistike
politike. Nakon te godine, drugi narataj hrvatskih vukovaca, pod vodstvom Tome Maretia i
Milana Reetara, kao i pripadnici treeg narataja, i dalje ostaju vjerni jugoslavenskom
politikom konceptu. (Samardija:2004.;120)

6. HRVATSKI PRAVOPIS IVANA BROZA

"Objavljivanjem Brozova Hrvatskoga pravopisa kao prvoga hrvatskog slubenog pravopisa,

koji je izraen po narudbi vladina Odjela za bogotovlje i nastavu, fonoloki (fonetski)
koncipiran pravopis postao je slubenim prvo u kolstvu i vladinim uredima, a potom
postupno i u drugim podrujima javne pisane komunikacije."13
Ovaj pravopis je drugaiji od pravopisa zagrebake kole jer je fonoloki. Brozova se
pravopisna pravila u jednu ruku i podudaraju sa pravopisnom tradicijom, osobito onom
dopreporodnom, u kojoj je fonetski nain biljeenja bio zastupljeniji od etimolokoga. "Broz
kae da je izradio pravopisna pravila u glavnome prama naelima, kojih se drao Vuk i
Danii, a samo gdjeto odstupio od njihova pisanja."14 Tako Broz uvodi neka nova rjeenja
kao primjerice prihvaanje Daniieva znaka koji je bio dosta kritiziran jer su mnogi
smatrali da je nezgodno graen. Zbog toga se taj znak u potpunosti negirao due vrijeme te su
mnogi knjievnici pisali gj za fonem pa su tako za ime uro pisali Gjuro. Ipak unato
velikom broju onih koji su odbijali ovo rjeenje, Broz je nastojao uvjeriti pisce da prihvate
slovo "...jer je graeno prema naumu organizatora nae grafike g. 1836, koji su, elei da
se jedan glas biljei i jednim znakom, smislili , , , ." 15 Danas je grafem uobiajen te ga
svakodnevno koristimo, a upravo razlog tome je prihvaanje njegove uporabe od strane
Dragutina Borania koji je Brozov pravopisni nastavlja. "Iako je Brozov pravopis prekinuo s
13 Marko Samardija, Iz triju stoljea hrvatskoga standardnoga jezika, Hrvatska
Sveuilina Naklada, Zagreb, 2004., str. 118.
14Milan Mogu, Povijest hrvatskoga knjievnoga jezika, Nakladni zavod Globus,
Zagreb, 1995., str. 184.
15 Ibid
9

pravopisom zagrebake kole, ipak bi semogao nazvati umjerenim jer nije potpuno prekinuo s
ranijom pravopisom tradicijom u Hrvata, osobito dopreporodnom, u kojoj je fonetski nain
biljeenja bio ei od etimolokoga."16
Broz je u svoj pravopis unio, kako se u to vrijeme inilo, previe hrvatskih osebujnosti te se
zbog toga politika odluila umijeati i ukloniti te razlike kako bi dolo do stvaranja
zajednikoga pravopisa. Ovaj pravopis bio je prihvaen od hrvatske strune i ostale javnosti
od samog poetka. Razlog tome nije bio zbog politikih razloga ili iskazivanja vjernosti
Karadiu ve iz samog uvjerenja da je upravo taj pravopis preteitiji u starijoj hrvatskoj
pravopisnoj tradiciji. (Samardija:2004;119)

7. RJENIK HRVATSKOGA JEZIKA

Jedan od znaajnijih hrvatskih vukovaca, a ujedno i jezikoslovac i knjievni povjesniar, Ivan
Broz koji se rodio u Klanjcu 1852., a umro u Zagrebu 1893. godine, prikupljao je grau za
pisanje svoga rjenika hrvatskoga jezika. Pisanju ovog rjenika posvetio se zadnjih petnaestak
godina svoga ivota, tako da je jednim dijelom ostao i nedovren. Ipak nakon Brozove smrti,
njegov posao nastavlja Franjo Ivekovi. On je bio teolog, filolog, profesor orijentalnih jezika
na Teolokom fakultetu Sveuilita u Zagrebu. Temeljei se na grai koju je prethodno
sakupio njegov neak te koristei vlastitu, Ivekovi 1901. godine objavljuje Rjenik
hrvatskoga jezika.
"To je prvi eksplikativni rjenik hrvatskoga jezika i prvi moderni veliki rjenik s hrvatskim
imenom jezika."

17

Ovaj je rjenik uvelike pridoprio afirmaciji vukovske kole, voene od strane Vuk-Danii.
Na njegovom izdavanju zapoeo je Ivan Broz, a zavrio ga je Franjo Ivekovi 1901. godine.
"Ivekovi pie u predgovoru da je za taj rjenik Ivan Broz mnogo godina skupljao grau iz
svijeh knjievnih djela Vuka Karadia i gjura Daniia, t. j. iz onijeh koja su oni sami
napisali i iz onijeh koja su samo izdali na svijet, kao narodne pripovijetke, poslovice, pjesme i
16 Stjepan Babi, Dalibor Brozovi, Milan Mogu, Slavko Pavei, Ivo kari,
Stjepko Teak, Povijesni pregled, glasovi i oblici hrvatskoga knjievnog jezika,
Nakladni zavod Globus, Zagreb, 1991., str.57.
17 August Kovaec,Filologija 54, Zagreb, 2010. str. 129. preuzeto sa:
(http://hrcak.srce.hr/50708) (6.2.2015.; 16:30h)
10

t.d.."18 Ivekovi takoer navodi kako je temelj njegovu rjeniku bio Srpski rjenik kojega je
izdao sam Karadi u Beu 1852. godine. Ovdje se postavlja pitanja zato se onda ovaj
rjenik zove Rjenik hrvatskoga jezika, a ne srpskoga kada su mu za nastanak velikim dijelom
vana djela srpskih autora. Ivekovi daje ovakav naziv iz jednog razloga, a taj je jer su ga
napisali i izdali Hrvati, a kako je sama graa jo nadopunjena primjerima iz hrvatskih
narodnih pjesama, kao recimo iz Stullijeva Rjeosloja, naziv je i vie nego opravdan.
Ovo djelo je uz Gramatiku i stilistiku hrvatskoga ili srpskoga knjievnoga jezika koju je
napisao Tomo Mareti i o kojoj e vie biti govoru upravo u nastavku te uz Brozov Hrvatski
pravopis nedvojbeno jedno od glavnih djela hrvatskih vukovaca na prijelazu iz 19. u 20.
stoljee koja su obiljeila hrvatsku jezinu normu. Kako se ni Maretieva Gramatika, to
emo ubrzo vidjeti, a tako ni Broz-Ivekoviev rjenik ne temelje na hrvatskoj umjetnikoj
knjievnosti ve na pukoj, folklornoj knjievnosti i narodnim pjesmama te prije svega na
djelima srpskih pisaca ve poznatog Vuka Stefanovia Karadia i ure Daniia, ta djela ne
dobivaju poptunu pozornost i kredibilitet. Stoga je lako za zakljuiti kako su ova djela
pribliila hrvatski knjievni jezik srpskome, ali se ipak nikada nisu stopila u jedan. To je bio
jedini i iskljuivi razlog zbog kojega su rjeenja koja su se predlagala u htvatskoj jezinoj
normi bila stalnim uzrokom sporenja, otpora i brojnih frustracija.
Dovoljno je samo spomenuti da se s pomou Broz-Ivekovieva rjenika ne moe leksiki u
potpunosti razumjeti ni knjievno djelo Augusta enoe, Antuna Nemia, Josipa Kozarca,
Ante Kovaia i Eugena Kumiia pa ni Silvija Strahimira Kranjevia, "...ni ne spominjui
to da nam on ne otvara put ni do djela Diva Gundulia ili Junija Palmotia, a kamo li do
razumijevanja leksika knjievnoga djela Marka Marulia ili Petra Zorania."19
"Iako ni izdaleka ne odgovara potrebama korisnika rjenika suvremenoga jezika, taj rjenik i
dalje ostaje jedno od najznaajnijih jezikoslovnih djela tzv. zavrne etape hrvatske jezine
unifikacije (sa svim, i dobrim i loim, stranama vremena u kojem se pojavilo)."20

18 Milan Mogu, Povijest hrvatskoga knjievnoga jezika, Nakladni zavod Globus,

Zagreb, 1995., str. 188.
19 August Kovaec,Filologija 54, Zagreb, 2010. str. 130. preuzeto sa:
(http://hrcak.srce.hr/50708) (6.2.2015.; 16:40h)
20 Ibid
11

Dakle iz svega navedenoga moe se zakljuiti kako je Karadiev i Daniiev korpus bio
iznimno bogat te je pogodovao ostvarivanju koncepcije hrvatskih vukovaca o jedinstvenom
jeziku jednoga naroda dvojakoga imena. Takoer vano je za napomenuti kako su vukovci
imali poptoru Khuenove maaronske vlasti jer su kao dravnici i saborski zastupnici
podravali njegovu politiku.
Nekakva poruka na temelju svega navedenog bila bi ta da knjievni standrani jezik ne
pretpostavlja konkretan mjesni izgovor kao ni mjesnu gramatiku i leksik, nego se po svojoj
definiciji i funkciji izdie iznad mjesnih govora i govora drutvenih skupina.

8.GRAMATIKA I STILISTIKA HRVATSKOGA ILI SRPSKOGA JEZIKA

Neki od najpoznatijih vukovskih gramatiara spominju se: Pero Budmani, Mirko Divkovi,
Josip Florschtz i drugi, ali je ipak najbitniji Tomo Mareti i njegov gramatiki doprinos.
Ovo je jedna od najvanijih i najutjecajnih knjiga hrvatskih vukovaca, a njezin je autor Tomo
Mareti. Ova se knjiga pojavila 1899. godine i time opravdala Maretieve planove koje je
izrazio u raspravi o povijesti hrvatske latinice. Ovdje je zapravo izneen problem da se
novotokavski knjievni jezik ne moe kodificirati na osnovi jezika djela hrvatskih pisaca
druge polovine 19. sttoljea jer taj jezik u sebi sadri velik broj netokavskih elemenata koji
su u skladu s principima zagrebake filoloke kole.
"U predgovoru Gramatici Mareti kae:
Ako sam htio, da ova knjiga bude onakova, kakova treba, morao sam grau za nju uzimati iz
djela pisanijeh najboljim knjievnim jezikom. Svi ljudi, koji o toj stvari mogu pravo suditi,
slau se u tome, da je Vuk Stefanovi Karadi do danas prvi na pisac, to se tie pravila i
12

dobra jezika, da je on za knjievni na jezik ono, to je Ciceron bio i jest za knjievni latinksi
jezik. Budui da o Vuku i ja ovo mislim, za to je trebalo, da iz njegovijeh djela saberem to
potpuniju grau za ovu moju knjigu. Vuku se od svih drugih pisaca u pravilnosti knjievnoga
jezika najvie pribliio Danii; za to sam ja obilno upotrebio i ona Daniieva djela, koja su
za taj posao najzgodnija. Napokon sam upotrebio narodne umotvorine, to ih je na svijet
izdao Vuk poznatom svojom vjetinom, u kojoj ga nitko nije dostigao."21
Iz ovog predgovora vidljivo je kako se klasini oblik novotokavtine nalazio u Karadievim
i Daniievim djelima pa se jedino na temelju njihovog stvaralatva mogla napisati
normativna gramatika za Hrvate i Srbe.
Gramatika Tome Maretia naila je na brojne kritike, meu kojima su prve bile usmjerene od
strane Vatroslava Jagia. Njemu je smetalo to gramatika, koja je tako ograniena korpusa, se
pretpostavlja jeziku onodobne hrvatske knjievnosti iji korijeni seu dublje u prolost.
Mnogi sljedbenici zagrebake filoloke kole meu kojima se istie Veber, iznosili su
odreena neslaganja kao i velik dio dalmatinskih pisaca koji su se snano protivili ovoj
gramatici zahtijevajui povratak tokavskoj ikavici. Ipak jedan od najotrijih kritiara bio je
Antun Radi koji je reagirao kroz asopis Obzor. "On smatra da to nije gramatika ni
hrvatskoga ni knjievnoga jezika, i to iz ovih razloga: Prvo, hrvatska nije jer u toj se
gramatici ne vidi istina: da su Hrvati sa svojom knjievnou meu prvim narodima kulturne
Evrope, da nemaju dananjega svoga knjievnog jezika ni od juer, ni od prekjuer, nego ve
od vremena renesanse."22 Sljedea primjedba je ta to se u njima ne navode hrvatski
knjievnici ve samo Vuk Stefanovi Karadi koji je prevodio i izdavao narodne pripovjetke
i pjesme, ali nikada nije napisao knjievno djelo. Stoga, Karadiev jezik, na temelju kojeg je
Mareti napisao svoju gramatiku, ne moeno nazvati hrvatskim knjievnim jezikom, jer to
nije jezik hrvatske knjievnosti, hrvatskih pjesnika, hrvatskih pripovjedaa niti hrvatskih
govornika i uenjaka. Radi tvrdi kako onaj tko ignorira hrvatsku kniievnost i njezine
knjiivnike ne moe pisati gramatiku hrvatskoga knjievnoga jezika. Upravo zbog svih ovih
razloga jasno je kako je Maretieva Gramatika u poetku bila slabo prihvaena te je
razumljivo kako je prolo duge 32 godine dok se nije pojavilo drugo izdanje 1931.
21 Milan Mogu, Povijest hrvatskoga knjievnoga jezika, Nakladni zavod Globus,
Zagreb, 1995., str. 186-187.
22 Milan Mogu, Povijest hrvatskoga knjievnoga jezika, Nakladni zavod Globus,
Zagreb, 1995., str. 187.
13

Unato brojnih kritika i odbijanja s kojima se Gramatika susrela, ona je ostavila znaajan
utjecaj na hrvatsku jezinu povijest. Ona nadvisuje dotadanje gramatike i gramatike
prirunike svojim novim pristupom i temeljitom obradom grae ime su rjeeni brojni jezini
problemi. Takoer dolazi do uvrivanja novotokavskog dijalekta kao osnovice
standardnoga jezika upravo zbog konkretnih opisa novotokavskog jezika Karadievih i
Daniievih djela pomou kojih je dobiven bolji uvid u novotokavtinu kao sustav.
Po uzoru na Karadieva i Daniieva djela dolazilo je do brojnih promjena pa su se tako
mijenjali nazivi djela poput: roman Ksavera andora alskog Pod starimi krovovi mijenja se
u Pod starim krovovima ili roman Ante Kovaia Meu abari u Meu abarima. Takoer
dolazi i do promjena u akcentnom znakovlju. "Po uzoru na Karadievo i Daniievo
biljeenje dotadanji je znak za dugosilazni naglasak ( ) promijenjen u

( grd u grd), a

dotadanji znak za dugouzlazni naglasak ( ) u (hrna u hrna). " 23 Sva ova pravila bila su u
suprotnosti s hrvatskom gramatiarkom tradicijom i uvjerenjima zagrebake filoloke kole.
Rasprave o Maretievim zaslugama se rijetko vode premda je za to bilo prilika. Tako su
proputene dva izgledna dogaaja, a to je 140. obljetnica Maretieva roenja, roen u
Virovitici 13.12.1854., i 60. obljetnica njegove smrti, umro u Zagrebu 14.1.1938. Takav
razlog je njegov korpus, njegova knjievno jezina koncepcija i olitiki angaman. ( 124.)

9.TOMO MARETI - NESUENI KNJIEVNOJEZINI UJEDINITELJ

HRVATA I SRBA
Tomo Mareti, jedan od najpoznatijih hrvatskih vukovaca, poznat je po svojoj Gramatici koja
je bila izvor burnih miljenja koja su uglavnom rezultirala negativno na rad hrvatskih
vukovaca. Maretievo nastojanje jezinog normiranja moda se najbolje moe razumjeti uz
pomo njegova lanka Fonetiki ili etimologiki? iz 1889. godine. U njemu Mareti
objanjava kako je vlada odluila uvesti fonetiki umjesto tadanjeg etimologikog pravopisa.
To je uzburkalo javnost, ali ih Mareti primiruje objanjavajui kako e to biti samo izvanjska
reforma koja ne e utjecati na unutarnju vrijednost hrvatske knjievnosti.
"Zakljuuje: Nutarnja cijena hrvatske knjievnosti ravnae se dakle kao i dosad po posve
drugijem (psihologikijem, socijalnijem, etnologikijem) zakonima. "24

23 Ibid, str. 188.

14

Kada se proue njegove rijei i injenica da u citatnoj grai koju je koristio za pisanje svoje
gramatike nije uvrstio nijednoga hrvatskoga pisca, postaje jasno da je cilj njegove
knjievnojezine reforme bio usmjeren upravo na nutarnju cijenu hrvatske knjievnosti
kako je gore spomenuto. "Jezik mu je, tako gledano, primarno bio sredstvo, a ne cilj. Slino
kao to je Karadi Srbe odvojio od srpske batine, Mareti je pokuao Hrvate odvojiti od
hrvatske batine i izbrisati tu batinu iz svijesti hrvatske gramatikologije."25
Tako je zajednika jezina povezanost Hrvata i Srba trebala biti odreena dvama stranama. S
jedne strane Srbima i njihovim predstavnicima, a to su: Vuk Stefanovi Karadi i uro
Danii te s druge strane Hrvatom Tomom Maretiem. Upravo kako bi Mareti Srbima
olakao prihvaanje sebe kao njihova gramatiara, grau za pisanje svoje Gramatike temeljio
je samo na djelima

Karadia i

Daniia. Ipak uz Maretievu priklonjenost srpskim

knjievnicima, Srbi ga nisu prihvatili. "Srpski knjievni jezik nastavio se razvijati na svoj
nain, a pripadnost Maretia hrvatskoj knjievnojezinoj tradiciji nije se mogla izbrisati
obilnim citiranjem Karadieve novotokavske folklorne grae i velianjem Karadia i
Daniia. Mareti se vrlo esto izjanjavao u korist normativnih rjeenja koja nisu odgovarala
srpskoj tradiciji ni srpskoj porabi, a jesu hrvatskoj."26
Iako e Maretievo stvaralatvo doivjeti brojne kritike od strane ostalih hrvatskih
jezikoslovaca i knjievnika, veliku ktiriku je dobio i od Srbina Svetozara Ristia. Tako on
tvrdi kako Mareti ne zna kako Srbi govore te mu osporava pravo da srpskome narodu
odreuje uporabu i znaenje za pojedine rijei. Tako se Mareti, unato kritikama usmjerenim
od srpske strane, mogao nametnuti kao normativni autoritet i time bitno utjecati na
knjievnojezini razvoj, ali je njegov utjecaj ostao nedoreen i ogranien.
"To pokazuje velik broj njegovih raznovrsnih normativnih preporuka koje Hrvati nikada nisu
prihvatili jer nisu bile u skladu s hrvatskom tradicijom ni s hrvatskim jezinim osjeajem." 27
24 Jezik, 61., M. Grevi, Vanjskopolitiki utjecaji na hrvatski knjievnojezini
razvoj, str. 175., preuzeto sa: (http://hrcak.srce.hr/index.php?
show=clanak&id_clanak_jezik=197137) (6.2.2015.; 17:10h)
25 Ibid
26 Ibid (6.2.2015.; 17:15h)
27 Jezik, 61., M. Grevi, Vanjskopolitiki utjecaji na hrvatski knjievnojezini
razvoj, str. 176., preuzeto sa: (http://hrcak.srce.hr/index.php?
15

Neposredno nakon Maretieve smrti njegova je unitaristika i teorijsko-lingvistiki

koncepcija pobijena. Godine 1940., knjigom P. Guberine i K. Krstia, objanjene su razlike
izmeu hrvatskoga i srpskoga knjievnoga jezika, kojom je na najvioj znanstvenoj razini
otvoreno novo poglavlje u sagledavanju i odreivanju hrvatsko-srpskih jezinih odnosa.
Na temelju svega priloenoga moemo zakljuiti kako je Mareti od austro-ugraskoga te
hrvatsko-srpskoga unitarista preko ekavca iriliara pod srpskim pritiskom poeo djelovati
kao jugoslavenski branitelj hrvatske knjievnojezine batine, a svojoj pogrenoj jezinoj
ideologiji ostao je vjeran do svoje smrti. Zbog njegova upornoga potiskivanja i preuivanja
kontinuiteta hrvatske knjievnojezine tradicije njegovo veliko kroatistiko djelo, pri emu
mislimo na dugotrajan rad na rjeniku JAZU, studije o jeziku starijih hrvatskih pisaca,
prijevodi Homera i Ovidija, u hrvatskoj javnosti nisu prihvaeni primjereno svojoj vrijednosti.
Pred kraj svojega ivota Mareti je doivio ustrojavanje drutva Hrvatski jezik. "Najkasnije
tada Mareti je morao uvidjeti da je povijest pregazila ideologije i politike interese kojima je
svoj cijeli radni vijek sluio, a mogao je prepoznati i to da e hrvatsko jezikoslovlje uskoro
vrlo ujedinjeno odbaciti njegovo idealiziranje novotokavskoga folklora u jeziku V. S.
Karadia i svoje uzore i temelje traiti ba u vrelima koje je on htio potisnuti."28
Vjerovatno je, prilikom proivljavanja propasti Austro-Ugarske ili priprema za stvaranje
Banovine Hrvatske u Jugoslaviji, uvidio kako je u hrvatskoj nacionalnoj povijesti propustio
zauzeti mjesto velikana kojega je na temelju svojega strunoga znanja i zasluio.

10. ZAKLJUAK

Prouavajui temu Hrvatski vukovci moe se uoiti vanost i utjecaj koji su oni ostvarili na
hrvatsko jezikoslovlje u zadnjim desetljeima devetanestoga stoljea, ali i poetkom
dvadesetoga stoljea. Kroz svoj osebujan rad zastupali su i izgraivali koncepciju hrvatskoga
knjievnog standardnog jezika.

show=clanak&id_clanak_jezik=197137) (6.2.2015.; 17:20h)

28 Ibid, str.178.
16

Kao to su u samom uvodu spomenuta neka pitanja na kojima e se bazirati ovaj seminarski
rad, tako se ovdje iznose glavni zakljuci. Time su odgovorena neka od pitanja kao
primjerice: zato se neki suvremeni hrvatski jezikoslovci, usprkos injenicama, tako ustrajno
klone povezivanja svoje djelatnosti i uvjerenja sa onim od strane vukovaca i zato se
djelatnost vukovaca ocjenjuje toliko negativno, ak u toj mjeri da se preko njih najradije baca
veo utnje i zaborava. Moda odgovor lei u tome to je previe toga, u strunoj i
izvanstrunoj (politikoj) djelatnosti hrvatskih vukovaca, to se danas moe ocijeniti
negativnim ili tetnim pa je stoga, usprkos injenicama, najbolje poricati ili ih ne spominjati.
Dokaz tome mogli smo vidjeti i kroz brojne kritike usmjerene od strane ostalih hrvatskih
knjievnika i filolokih kola na stvaralatvo hrvatskih vukovaca.
Ipak oni su ostavili neizbrisiv trag u naoj povijesti i batini osobito kroz djela koja
predstavljaju jedno od najvanijih obiljeja hrvatskoga jezikoslovlja 20. stoljea. Zbog toga bi
se prema hrvatskim vukovcima argumentirano postaviti, a ne presuivati, ve na temelju
kritikog razmiljanja uviditi njihov doprinos.

11. SAETAK
Seminarski rad Hrvatski vukovci govori o hrvatskim knjievnicima i jezikoslovcima koji su
kroz rad u vukovskoj filolokoj koli obiljeili zadnje desetljee 19. stoljaa i poetak 20.
stoljea.
Tako kroz opis stanja pred kraj 19. stoljea na knjievno-jezinoj sceni dolazimo do osnivanju
vukovske filoloke kole koja je bila usmjerena na prijanja djela srpskih knjievnika kao to
17

su: Vuk Stefanovi Karadi i uro Danii. Upravo pratei ideale ovih srpskih jezikoslovaca
dolazi do prvih samostalnih radova hrvatskih vukovaca. Tako se primjerice, Hrvatski
pravopis, Ivana Broza u potpunosti temeljio na prijanjim djelima Karadia te mu upravo
zbog toga zamjera iroka javnost i ostali hrvatski knjievnici toga vremena.
Ovaj seminarski rad nam dakle daje uvid u cjelokupni rad kao i utjecaj na hrvatske vukovce.
Takoer, u daljnjem nastavku, se spominju neki od glavnih segmenata njihova djelovanja.
Ovdje moemo izdvojiti leksik, korpus kao i politki angaman.
Kroz Brozov Hrvatski pravopis i Rjenik hrvatskoga jezika ili kroz Maretievu Gramatiku i
stilistiku hrvatskoga ili srpskoga jezika, vidi se iroki opus stvaralatva hrvatskih vukovaca.
Iako su oni bili, i jo uvijek su, izloeni negativnim komentarima i predrasudama javnosti i
odreenih knjievnika, mora se u obzir uzeti injenica kako su oznaili odreeni period nae
knjievnosti ak do 60-tih godina 20. stoljea.
Neke od metoda koje su primijenjene u ovom seminarskom radu su povijesna metoda, metoda
kompilacije i metoda deskripcije.

KLJUNE RIJEI: vukovska filoloka kola, hrvatski vukovci, Ivan Broz, Tomo Mareti,
Franjo Ivekovi

12. LITERATURA

Primarna:
1. Milan Mogu, Povijest hrvatskoga knjievnoga jezika, Nakladni zavod Globus,
Zagreb, 1995.

18

2. Marko Samardija, Iz triju stoljea hrvatskoga standardnoga jezika,

Hrvatska

Sveuilina Naklada, Zagreb, 2004.

Sekundarna:
1. Jezik, 61., M. Grevi, Vanjskopolitiki utjecaji na hrvatski knjievnojezini razvoj,
preuzeto sa: (http://hrcak.srce.hr/index.php?show=clanak&id_clanak_jezik=197137)
2. August Kovaec,Filologija 54, Zagreb, 2010. preuzeto sa: (http://hrcak.srce.hr/50708)
3. Stjepan Babi, Dalibor Brozovi, Milan Mogu, Slavko Pavei, Ivo kari, Stjepko
Teak, Povijesni pregled, glasovi i oblici hrvatskoga knjievnog jezika, Nakladni
zavod Globus, Zagreb, 1991.

Tercijarna:
1. Lana Hudeek, Milica Mihaljevi, Luka Vukojevi, Jezini savjeti, Institut za hrvatski
jezik i jezikoslovlje, Zagreb, 2011.
2. Prikazi i osvrti, Hrvatski vukovci u Stoljeima hrvatske knjievnosti, preuzeto sa:
(http://hrcak.srce.hr/index.php?show=clanak&id_clanak_jezik=102745
3. http://ihjj.hr/page/iz-povijesti-hrvatskoga-jezika/15/

19