JU UNIVERZITET U TUZLI

PRIRODNO-MATEMATIKI
FAKULTET
ODSJEK: HEMIJA
PREDMET: POLIMERNI MATERIJALI

Seminarski rad
Tema: Poliuretanske tvrde
pjene
STUDENTI: Hrvi Anis
Mui Ahmet
Sinanovi Selma
Suljagi Mirela
Zuki Senida

Polimerni materijali. Definicije. Podjela.

Polimeri su hemijski spojevi koje se sastoje od makromolekula. Mogu biti

prirodni organski i prirodni neorganski, a esto su mineralnog porijekla.
Polimerni materijali su tehniki materijali na bazi polimera. Mogu biti graeni
samo od jednog polimera bez dodataka (homogeni), polimera sa jednom ili vie
organskih tvari koje su hemijski ili fizikalno vezane sa polimerom (heterogeni) i
polimera sa hemijski razliitim organskim ili neorganskim punilima vezanim za
polimer fizikalno ili hemijski ija je uloga poboljanje njegovih osobina (punjeni;
ojaani). Nekada se radi o dva ili vie istovremeno polimerizirana monomerakopolimera. Ovakvi materijali su poznati pod nazivom kompozitni. Kao ojaivai
koriste se pamuna, staklena, azbestna i sintetika vlakna, kameno i drveno
brano i dr.
Razvrstavaju se u prirodne, iju strukturu ine prirodni organski(kauuk, smole,
lignit, celuloza), neorganske (oksidi silicija i aluminija) ili mineralne
modificirane prirodne (glina, azbest) polimeri, zatim modificirane prirodne
(modificirani kauuk) i sintetike.
Sintetiki polimerni materijali se dobijaju uglavnom iz nafte, uglja i zemnog plina.
Prema primjeni dijele se na poliplaste, poznatije pod nazivom plastini
materijali, plastine mase ili samo plastika, i elastomerne materijale
elastoplaste elaste (guma, neopren i butil guma).

Poliuretan (PUR)
Poliuretani su polimeri kristalne strukture. Oni predstavljaju polimere dobijene
reakcijom poliadicije izocijanata i organskih vodik-donorskih komponenti. To su
polimeri iji je karakteristini strukturni elemenat tzv, uretanska skupina
(-NHCOO-). Nastajanje poliuretana je prikazano:

Pored karakteristine uretanske skupine (-NHCOO-) u poliuretanima se javljaju

i druge kao to su urea (-NHCONH-), biuretska (-NHCONCONH-), alfonatna
(- NHCONCOO-), eterska (-O-), esterska (-COO-), aromatska (-C6H4).

Komponente za dobijanje poliuretana. Metode dobijanja.

Osnovne komponente za dobijanje puoliuretana su polioli (vodik donori) ili spojevi

koji u svojoj strukturi imaju dvije ili vie OH skupina. Kao vodik donorske komponente
se mogu koristiti i spojevi koji sadre NH, COOH, SH skupine ili njihove kombinacije
koje su sposobne da daju jedan ili vie H atoma.
Polioli mogu biti polietarskog ili poliesterskog tipa.
Poliesteri se koriste u velikom broju poliuretanskih spojeva. Polazne sirovine za
njihovu proizvodnju su glikoli (etilenglikol, propilenglikol,butilenglikol,heksilenglikol) i
trioli (glicerol i sorbitol).
Osim osnovnih komponenti tipa polieter poliola u proizvodnji PUR se koriste i
izocijanati sa dva ili vie izocijanatnih skupina (NCO). Mogu biti tipa aromatskih.,
alifatskih, cikloalifatskih i cikloalkilaskih. Najee koriteni izocijanati su :
toluendiizocijanat (TDI), 4,4 difenilmetandiizocijanat (MDI), polimetilen
polifenilizocijanat (PMPPI)

Polioli

Poliesteri, kao i polieteri mogu se koristiti kao polioli. Polieteri imaju dobru
hidrolitiku stabilnost i kompatibilni su sa veinom aditiva za formulacije.
Mogu se proizvoditi i polieter polioli visoke funkcionalnosti sa prihvatljivim
viskozitetima. esto koriteni polieter polioli za tvrde pjene imaju OHbrojeve od 350 do 650. Meu drugim materijalima se za proizvodnju polieter
poliola koriste glikoli, glicerin, trimetilolpropan, sorbitol, saharoza, i alifatski i
aromatski amini. Propilen oksid je najee koriteni alkilen oksid. Poliester
polioli prave se iz ftalne kiseline, adipinske kiseline, glikola, i glicerina
izmeu ostalih materijala. Pjene koje se baziraju na poliester poliolima imaju
bolje osobine sagorljivosti i bolju termostabilnost.
Veina tvrdih pjena se priprema iz formulisanih mjeavina. Jedna mjeavina
sastoji se od jednog ili vie poliola, jednog povrinski aktivnog sredstva,
sporogorueg materijala i, ako je potrebno, katalizatora i sredstva za
bubrenje (nadimanje). Formulacija moe takoer sadravati sredstva za
umreavanje, na primjer, trietanolamin ili glicerin. Oni slue za poboljavanje
stvrdnjavanja i vrstoe pjene.

Poliizocijanati

Izocijanati, koji se koriste za PU tvrde pjene su toluen-diizocijanat (TDI) i polimerni

difenilmetandiizocijanat (polimerni MDI). TDI igra manju ulogu u poliuretanskoj tvrdoj
pjeni. Zbog povoljnijih fiziolokih osobina, raznovrsnosti i upotrebljivosti na mnogim
podrujima je polimerni MDI trenutno preovladujua izocijanatna komponenta za
tvrde pjene.
Danas se mogu dobiti razliiti tipovi polimernog MDI za razliite primjene. Kad
teljivost ima visoki prioritet, na primjer, kad je potrebno da reakciona smjea koja se
iri popunjava uske otvore, preferirani su polimerni MDI sa niskim viskozitetom i
niske funkcionalnosti. Sa porastom funkcionalnosti i viskoziteta teljivost se
smanjuje. Koritenje proizvoda ovih tipova preporuuje se za postizanje poveane
termostabilnosti i poboljanih osobina sagorljivosti. Koritenje ovih tipova vie
funkcionalnosti u proizvodnji pjenaste blok pjene smanjuje tendenciju obrazovanja
izrezaka i smanjuje obezbojenje jezgra. Vrijeme otvrdnjavanja se smanjuje a tlana
vrstoa i zapaljivost finalne pjene su znaajno poboljani. Sa poveavanjem
funkcionalnosti, sadraj NCO se ne mijenja znaajno. Koritenje modifikovanih
polimernih MDI-a predstavlja prednost kod upjenjavanja pjenastih blok pjena. Lako se
mogu dobiti prepolimeri sa NCO u granicama od izmeu 25 % i 29 %, te su stoga oni
preferirani. Oni se lako mjeaju sa poliolom i poboljavaju teljivost reakcione smjee
i ilavost krajnjeg proizvoda. Ove prednosti se naroito koriste za vrijeme proizvodnje
izocijanuratom modifikovanih pjena poto je kod njih prisutna tendencija ka veoj
krtosti.

Sredstva za bubrenje (nadimanje) i drugi aditivi

Sve do nedavno je najvie upotrebljavano sredstvo za nadimanje (bubrenje)

za proizvodnju tvrde poliuretanske pjene bio monofluorotrihlorometan (CFC11). Ovaj materijal je zadovoljavao mnogo vanih zahtjeva : niska taka
kljuanja, tenost kod sobne temperature, mala toplota isparavanja, niska
termoprovodljivost, nezapaljivost, netoksinost, i samo ograniena
rastvorljivost u poliuretanskom polimeru. Difluorodihlorometan (CFC-12) je
igrao samo manju ulogu . Za oba sredstva za nadimanje (bubrenje) se
sumnja da doprinose smanjivanju koliine ozona u ozonskom sloju u
stratosferi. Stoga je organizacija Ujedinjenih nacija za zatitu ivotne okoline
(UNEP) ratifikovala Montrealski protokol 16. septembra, 1987. godine. Cilj
tog Protokola je smanjivanje i eliminacija proizvodnje i koritenja supstanci,
koje smanjuju koliinu ozona.
Posle Montrealskog protokola, koji je stupio na snagu 1. januara, 1989.
godine, odreeni nacionalni propisi trae nametanje potpune zabrane
koritenja ovih hlorofluorougljovodonika (CFC-ja) u kratkom vremenskom
periodu.

Mnoge primjene iziskuju poliuretanske tvrde pjene koje su modifikovane u pogledu

sagorijevanja. Brojne metode za testiranje sa razliitim kriterijima imaju za rezultat
iroku varijabilnost. Pored poliola koji sadre brom i hlor, mogu se dodavati i fosforna
jedinjenja kao to su esteri ortofosforne kiseline i metilfosfat zajedno sa
halogeniranim derivatima. Primjeri su tris-(2-hloro-propil)-fosfat, difenilkrezilfosfat i
bis-(2-hidroksi-etil)-aminometil fosfat-dietilester. Prvi mogu imati negativni uticaj na
mehanike osobine i dimenzionalnu stabilnost poto djeluju kao plastifiktor.
Umreivai kratkog lanca kao glicerin, mogu se koristiti za kompenzaciju ovih
efekata. Sporogorui materijali sa najmanje 2 hidroksilne grupe u molekuli ne
ispoljavaju takve nedostatke.
Najvei stepen osobina sporog gorenja postie se ubacivanjem izacijanuratnih
struktura u polimer. To se postie reagovanjem smjee polieter poliola, poliester
poliola i sredstva za sporo gorenje sa vikom izocijanata u prisutnosti uretanskih i
izocijanuratnih kataliztora. Poveavanjem sadraja izocijanata smanjuje se
zapaljivost pjene ali ima i negativni uticaj na sipkost i ini pjenu krtijom. PU tvrde
pjene modifikovane izocijanuratom mogu se formulisati sa malim koliinama
sporogoruih sredstava (priblino 10 %) a da se jo uvijek dobija B2 klasifikacija u
skladu sa DIN 4102. Ugraivanjem visokog sadraja izocijnurata zajedno sa
halogeniranim ko-poliolima, mogue je postii klasifikaciju B 1 u skladu sa DIN 4102.
U osnovi postoje dva tipa punila. Koritenje sitnih punila ili punila mikroskopskih
dimenzija u reakcionoj smjei iziskuje pumpe koje su jako otporne na abraziju.
Trenutno vrijedi spominjati samo mjeanje sporogoruih pasta u toku procesa na
pordujima tvrdih pjena.

Potronja pojedinih vrsta izocijanata u proizvodnji PUR - a

Metode dobijanja poliuretana

- Reakcije bez koritenja rastvaraa

- Jednostepeni procesi
- Dvostepeni procesi
- Prepolimerni procesi
- Reakcije u rastvoru
- Potpuno reagovani jednokomponentni sistemi
- Reaktivni jednokomponentni sistemi
- Dvokomponentni sistemi
Usljed ogromnih mogunosti strukturnih varijacija kod formiranja poliuretana
mogue je dobiti vrlo specifine proizvode:
Fleksibilne ( meke pjene ); Tvrde pjene; Polutvrde pjene; Integralne pjene;
Elastomere; Vlakna; Filmovi; Premazi i boje; Adhezivi.

Poliuretanske pjene. Dobijanje PUR pjena.

PUR PJENA je visokoelastini termoaktivni materijal koji je razvijen u

laboratorijima NASE, u okviru svemirskog programa, negdje 70 tih godina
prolog stoljea.
Nasini tehnolozi tada su traili rjeenje kako zatititi zdjelicu, kukove i
lumbosakralni donji dio kraljenice astronauta prilikom polijetanja letjelica u
svemir te kako ih zatititi od tetnih utjecaja geopatogenih i kozmikih zraenja.

Procesi proizvodnje PUR pjene se dijele na: ciklike i kontinuirane. Prerada se

odvija uz hemijsku reakciju i/ili umreavanje i/ili pjenjenje. Ako se odvija bez
hemijske reakcije nastaju plastomeri iz materijela u obliku pjeneih estica ili iz
taline plastomera.

Vrste poliuretana:
duromeri,
elastomeri i
plastomeri.

Pjenasti proizvodi PUR-a (PUR pjene) iz kapljevitih komponenata se dobijaju

rekcijom polimerizacije. Proces je egzoterman.
Proizvodnja
Derivati prirodnih sirovina petroleja i prirodnog plina se koriste za proizvodnju
poliuretanske pjene. Nema nusprodukata prilikom proizvodnje. U veini zemalja se
kao komponenta za pjenjenje mora koristiti voda. Prilikom procesa proizvodnje ne
koristi se vanjski ulaz energije kao to je temperatura ili pritisak. Razliita svojstva
poliuretanske pjene se dobivaju ovisno o dodanim izabranim komponentama
(polyol i dr.) Postoje dva razliita tipa proizvoda: fleksibilna polieterska pjena
fleksibilna poliesterska pjena

Postupci dobijanja PUR pjena

Tvrde PUR pjene

OSOBINE PU TVRDIH PJENA

Tvrde PU pjene su visoko popreno povezani zatvoreno elijski termiki
materijali male gustine. Pjene sa otvorenim elijama su, takoe dostupne za
specijalne svrhe. Pjene su odreene njihovim fizikim osobinama i dobijene
standardnim test metodama. Termiki karakter se ogleda u tome da pjena
nije topiva, ima visoku taku razmekanja i pokazuje dobru otpornost na
hemikalije i rastvarae. Materijal se moe koristiti u rasponu temperature od
-200 C do 150 C. Kontakt za kratko vrijeme sa materijalima koji imaju
temperaturu 250 C, npr. stajanje u vruem bitumenu,ne oteuje pjenu.
Uprkos termikom karakteru pjena je gibka prije nego krhka. Osobine
uveliko zavise od gustine pjene. Sa poveanjem gustine raste i vrstoa i
moduli, samo jaina kidanja pri izduenju je iznimka i ostaje prilino
konstantna.

IZOTROPIJA ANISOTROPIJA

Stuktura elije ima veoma znaajan uticaj na osobine. Jedan opis strukture
elije je da je poput kostura (okosnice) i iznad zidova kao potporne
konstrukcije pjene. Osobine ovog modela zavise od veliine elije i naroito
od oblika elije. Okrugla elija pokazuje iste osobine u svim smjerovima.
Meutim elije mogu biti izduene u pravcu rasta pjene. Pjena tada
pokazuje razliite osobine u dva glavna pravca : pjena je anisotropina.
Omjer vrijednosti izmjerene okomito i paralelno u pravcu rasta pjene je
mjera anisotropije. Uopteno, visoka jaina kidanja u jednom pravcu deava
se na raun jaine zbivanja u drugom pravcu.
Najvea vjerovatnoa da se stvori sferna izotropna elijska struktura je kada
sistem pjene reaguje polako i jednoliko i kada nema uticaja okoline,
povrine ili ako se ovi uticaji mogu zanemariti. elija odstupa od sfernog
oblika sve vie i vie to se reakcija odvija bre i to se uticaj povrine ili
zidova kalupa poveava. Ova ogranienja mogu dovesti do poveanja
trenja, apsorpcije topline reakcije, i uzrokovati djelimino uruavanje pjene.
Kao rezultat ovoga elije du ivica, nasuprot onima u sreditu, mogu biti
neusmjerene sa poveanjem gustine. Uticaj interfejsa je vei to se omjer
povrine pjene i volumena poveava ;ili odreen na drugi nain :to pjena
mora da due da tee kroz otvor i to manji popreni dio kroz koji pjena
mora da tee, tim se vie moe uticati na strukturu elija i osobina.

STRUKTURA ELIJE

U zavisnosti od koritenog procesa nadimanja, elije mogu biti zatvorene ili

otvorene. ak je mogue nastajanje i meustupnja (pjene sa mjeanim
elijama). Dobre elije imaju dijametar manji od 0,25 mm. Vee elije imaju
dijametar preko 0,5 mm. Zatvoreno elijske tvrde pu pjene sa specijalnim
elijskim gasovima koji imaju niu termiku provodivost u poreenju sa
vazduhom imaju izuzetno nizak koeficijent termike vodljivosti. Zbog ovih
karakteristika ove pjene imaju dobra izolacijska svojstva. Procesi
razlijevanja i curenja su zaustavljeni elijskim zidovima. Nasuprot otvoreno
elijskim pjenama izjednaenje sa atmosferom je mogue dok se volumen i
pritisak elijskih gasova ne mijenja to rezultuje u dobroj dugotrajnoj
izolacionoj vrijednosti. Ovi efekti dimenzione stabilnosti zatvorenih elija
odraavaju se negativno zbog terminog krunog procesa. Otvoreno
elijske tvrde pjene su sline fleksibilnim elastinim pjenama u pogledu tih
osobina mada one pokazuju i osobine apsorpcije zvuka.

OTVORENE ELIJE ZATVORENE ELIJE

Veina tvrdih PU pjena su preteno sa zatvorenim elijama. Broj otvorenih

elija je izmeu 5 10 %. Veoma veliki komadi pjena mogu imati do 15 %
otvorenih elija. Zatvorene elije se dobijaju kada elijski zidovi ostaju
netaknuti za vrijeme formiranja pjene i ne pucaju pod expanzionim pritskom
elijskog gasa. Temperatura raste u reakcionoj smjesi odreujui konaan
pritisak formiranja. Fizike nadimajue tvari ''hlade'' reakcionu smjesu i dok
isparavaju zaustavljaju rast pritiska dok zidovi elija ne postanu vrsti.
Hemijske nadimajue tvari ili mehanike mjeavine uzrokuju poveanje
temperature reakcije. Pjene sa potpuno otvorenim elijama imaju malu
gustinu obino manju od 20 kg/m3. Brzo poveanje temperature i pritiska za
vrijeme reakcije unitava zidove elija kod ovih pjena. Pjene sa djelimino
otvorenim elijama i djelimino zatvorenim elijama se mogu dobiti ali ih je
teko ponovo prozvesti u procesu proizvodnje. Takoe, pri mjerenju,
odreen stepen (sadraj) otvorenih elija se mogu ponaati kao zatvorene
elije zbog toga to imaju visoku otpornost protoka gasa.

MEHANIKE OSOBINE

Mehanike osobine zavise od gustine, strukture elija, proizvodnog procesa.

Vrijednost osobina prikazanih u dijagramima, u ovom dijelu se mjere kod
slobodno rastuih pjena pripremljenih laboratorijskim uslovima. Ove
vrijednosti su tipine vrijednosti za osobine na sobnoj temperaturi i
najvjerovatnije nisu mogue promjene sa vremenom. Ovdje se mora
naglasiti da razliite nadimajue tvari pokazuju razliite tipove interakcijesa
polimerima koje mogu dovesti do znaajnih promjena u fizikim osobinama
pjene. Zato nije mogue da se jednostavno izdvoji jedan podatak iz
dijagrama i iskoristi za postavljanje proizvodnih zahtjeva.

JAINA ZBIJANJA (SILA)

Posebna panja se obraa vrijednost jaine zbijanja. Primjenjeni vanjski
pritisak (sila, teina) deformie elijsku strukturu i dovodi do uruavanja
elije. Postoji vana veza izmeu jaine kidanja i dimenzionalne stabilnosti
kod pjena sa zatvorenim elijama. Sa promjenom temperature unutranji
pritisak se mijenja irenjem ili skupljanjem elijskog gasa to dovodi do
(variranja) razlike pritisaka povezane su viim atmosferskim pritiskom. Ako
pjena treba da bude dimenzionalno stabilna pod ovim uslovima jaina
kidanja mora biti vea nego ova razlika pritisaka.
VRSTOA RASTEZANJA
Dok jaina (vrstoa) optereuje elijsku strukturu do take kidanja,
razdvajanje kohezivnih sila deava se pri rastezanju. Ali je nemogue
odrediti ove vezujue sile zato to su vrijednosti iroko ratrkane
(razbacane, razvuene). Svaka rascjepljena elija test uzorka predstavlja
zarez (urez) i cijepanje e poeti prije ili kasnije od povrine uzorka. Ovo
kidanje zavisi od veliine nasumice rezanih elija ili upljina. Za kalupne
dijelove i ploaste pjene vrstoa rastezanja moe biti do 100 % iznad
vrstoe kidanja. Za plone komade obije vrijednosti su sline.

UTICAJ TOPLINE I VREMENA NA OSOBINE

Uticaj topline i vremena mora se uzeti u obzir kada se PU pjena koristi kao
izolacija. Sa porastom temperature mehanike osobine se generalno
smanjuju.

DIMENZIONA STABILNOST NA NISKIM I VISOKIM TEMPERATURAMA

Sa promjenom temperature, pritisak okruenog elijskog gasa se mijenja.
Ako struktura pjene nije dovoljno vrsta pjena e se deformisati zbog
pritiska. Skupljanje se deava na niim temperaturama a irenje na viim
temperaturama. Pjene sa zatvorenim elijama sa veom vrstoom ili pjene
sa otvorenim elijama neznatno mjenjaju svoje dimenzije sa promjenom
temperature. Ne postoji znatan rast pritiska kod otvorenoelijskih pjena jer
one ''diu''. Meutim neznatno skupljanje kod pjena sa otvorenim elijama
moe se desiti kada se one izloe visokoj temperaturi. Ovo se deava na
krajnim sluajevima bez izlaganja pjene niskim temperaturama.

TERMIKA PROVODIVOST

Termika provodivost materijala karakterisana je njegovom sposobnou

da prenese toplinu sa jednog kraja materijala na drugi. Ova sposobnost
prenosa topline oznaava se u jedinicama [W/(mK)] ili [mW/(mK)].
Izolacioni materijali se razlikuju zbog njihove male toplinske vodljivosti. To
znai da se samo spori prenos topline odvija kroz ove materijale. U sluaju
termikih izolatora dogaa se mali gubitak energije. Provodnost pjene je
kombinacija nekoliko faktora
- termike provodivosti elijskog gasa
- termike provodivosti polimera
- konvekcije elijskog gasa
- termike radijacije.
Sve dok pjena ima dobre (normalne) elije, termika provodnost je
posljedica prva dva faktora. Termika provodnost zbog konvekcije moe biti
zanemarena. Struktura elija ima vei uticaj na termiku provodljivost.
Nasuprot ovome hemijski sastav elija polimera je od manjeg znaaja jer on
obuhvata samo 3-6 % volumena. Radijacija se mora uzeti u obzir samo kod
gustina <30 kg/m3 jer su utom sluaju elijski zidovi veoma tanki.

UTICAJ ELIJSKOG GASA

U rasponu normalnih gustina (30-60 kg/m3)termika vodljivost PU tvrdih

pjena je primarno odreena sastavom elijskog gasa. Iz ovog razloga
nadimajue tvari koje se koriste uprocesu proizvodnje PU tvrdih pjena
trebale bi da imaju slijedee osobine :
- da imaju to je mogue niu termiku vodljivost.
- da imaju malu topivost u polimeru, a dobru topivost u reakcionoj smjesi.
- da imaju malu tendenciju da difendiraju kroz elijske zidove tako da se
osobine odravaju dugorono
- dozvoljavaju formiranje zatvorenih elija za vrijeme pjenjenja.

UTICAJ GUSTINE

Sa poveanjem gustine termika provodljivost potpornih elija raste.

Meutim ovo poveanje nije direktno proporcionalno poveanju gustine.
Polimer je znatno umreen zato se termika provodljivost neznatno mijenja
u rasponu gustine od 30 do 60 kg/m3.

UTICAJ TEMPERATURE
Termika provodljivost elijskog gasa a samim tim i pjene smanjuje se
gotovo linearno sa smanjenjem temperature. Anomalije se deavaju kada
se posmatrana temperatura nalazi u blizini take kljuanja jednog od
elijskih gasova. Ovo izaziva kondenzaciju jedne od komponenti elijskog
gasa :samo gasovita funkcija doprinosi termiku vodljivost. Relativna
koncentracija sve vie provodnog vazduha se poveava.

UTICAJ VLAGE (VLANOSTI)

ak i pjene sa zatvorenim elijama mogu biti potpuno ukvaene vodom ako
difuziona barijera nije pravilno dizajnirana. Voda ima termiku provodljivost
vie od 20 puta veu nego Pu pjena. Apsorpcija vode od 1 % volumena
poveava termiku provodljivost priblino 0,0015 W/(mK)

APSORPCIJA VODE (UPIJANJE VODE)

Voda moe prodrijeti u pjenu kao tenost ili kao para.Na apsorpciju vode
utie starost pjene i hidrostatiki pritisak. Iznenaujue je da duina
vremena za koje pjena ostaje uronjena vrlo malo utie na apsorpciju vode.
Preporuuje se da u onim sluajevima gdje voda ima direktan uticaj, stvarni
stimulacioni testovi ili testovi pod stvarnim uslovima rada mogu se izvesti na
gotovim dijelovima. Vodena para moe difundirati u pjenu. Ravnotea
vodene pare PU-skih tvrdih pjena je funkcija sadraja vlage i temperature
okolnog zraka i moe dostii maximum od 5 % od teine (0,15 vol. %).

TERMIKI KOEFICIJENT IRENJA

Termiki koeficijent irenja za uobiajeni raspon gustina je izmeu 510-6/K
(pri gustinama >70 kg/m3) i 10010-6/K (pri gustini od 30 kg/m3.

HEMIJSKA OTPORNOST
Jake kiseline i baze napadaju odnosno nagrizaju tvrde PU pjene ; one
uzrokuju hemijsku degradaciju. Meutim pjena pokazuje malutopivost u
ovim hemikalijama. Tvrde PU pjene su stabilne u prisustvu veine
rastvaraa koji su prisutni npr. u vezivima, bitumenim materijalima, i
materijalima za ouvanje drveta. Pjena je uveliko otporna na gorivo,
mineralna ulja slabe kiseline i baze, kao i na automobilska ili korozivno
industrijska zagaenja. Tvrda ili poliuretanska pjena ne truhne i ne raspada
se, otporna je na gljivice ili bakterije i mikrobe, ima neutralan miris. Smatra
se fizoloki bezopasan u preteno tehnikim upotrebama. Pjena je hemijski
neutralna. UV zraci uzrokuju crnjenje povrine pjene.

ZAPALJIVOST

PU tvrde pjene zajedno sa svim drugim organskim produktima su zapaljive.

Glavni cilj u razvoju pjene od poetka je bio poboljanje otpornosti na vatru.
Nereaktivni aditivi pripadaju ''klasinim'' modifikatorima zapaljenjakoji se
ponaaju ili kao ispunjai ili su rastvarai polimera pjene.Znaajan napredak
je napravljen ugradnjom polizocijanouratne strukture u makromolekulu.
Neke od mjera koje poboljavaju otpornost na vatru mogu nepovoljno uticati
na druge osobine. Znaajno smanjene osobina npr. tehnike i
dimenzionalne stabilnosti, tvrdoe pjene ili adhezija na povrinu mogu se
oekivati u krajnim (extremnim) sluajevima. Procjena zapaljivosti je
komplikovana brojnim test metodama i kodovima pojedinih graevinskih
industrija.Ovo dovodi do neuporedive klasifikacije istog materijala. Tvrde PU
pjene esto spadaju u manje traenu klasu zapaljivih materijala, dok
poliizocijanuratne pjene su klasifiirane kao upotrebljive za konstrukcione
materijale . 1993 godine Europska Zajednica (EC) je usvojila set standarda i
vodilja za klasifikaciju materijala. Ovo e zamijeniti razliite testove i
klasifikaciju koja postoji u zemljama Europske Zajednice. Proizvodi
automobilske industrije moraju zadovoljiti zahtijeve MVSS 302 (Motor
Vehicle Safety Standard). Ovaj standard zahtijeva da propagirana brzina
plamena horizontalnog uzorka mora biti manja od 4 ina/minuti. Mnogi
usporivai plamena PU tvrdih pjena zadovoljavaju ove uslove.

Sendvi maina za proizvodnju PUR blokova

- od svih danas poznatih

izolacijskih materijala
imaju najbolja izolacijska svojstva
Karakteristike
tvrde pjene
( = 0,024 W/mK ),
- toplinsko-izolacijska vrijednost bolja od zraka,
- ploe su kairane AL-folijom ili mineralnim flisom,
- pri debljini izolacijskog materijala od 12 cm, koeficijent toplinske propusnosti je ak
U(k) = 0,182 W/mK,
- traeni zahtjev toplinske izolacije moe se postii s osjetno tanjom debljinom
izolacije, te osjetno
manjom teinom,
- ugradnjom tanjeg izolacijskog sloja dobiva se vei koristan prostor,
- ploe se mogu spajati tehnikom pero-utor ili falcem ime se sprjeava pojavljivanje
toplotnih mostova ,
- materijal za toplinsku izolaciju (tvrda pjena) sa vie od 90% zatvorenih elija,
- minimalna apsorpcija vode (u 28 dana 1,3 vol.%),
- visoka mehanika vrstoa (otpornost na tlak, savijanje i kidanje),
- mala teina; 33 kg/m3,
- otporan na vremenske prilike,
- dugotrajno zadravanje prvobitnog oblika 50 godina,
- lagano se obrauje i ree, brzo i jednostavno postavljanje,
- otporan na gljivice, truljenje, plijesan, propadanje,
- otporan na gamad i glodavce,
- bioloki i fizioloki neutralan,
- otporan na kiseline i luine,
- ekoloki nekodljiv proizvod, bez zabranjenog plina FKCW

TOPLINSKA VODLJIVOST IZOLACIJSKIH MATERIJALA

Kod PUR-tvrde pjene ostvaruju se izmjerene vrijednosti top. vodljivosti od 0,019
- 0,025 W/mK (izmjereno prema DIN 52612).
Prema tim vrijednostima toplinske vodljivosti, PUR-tvrda pjena jedan je
od najboljih izolacijskih materijala na tritu.

Miris
Poliuretanske pjene nemaju miris ako su bile skladitene odreeno vrijeme
nakon proizvodnje. Blag miris karakteristian za plastiku se ponekada osjeti
u novim pjenama bez rizika po zdravlje ljudi.
Higijena
Sa higijenskog gledita poliuretanske / polieterske pjene ne zadaju nikakav
problem. Njihova jako otvorena struktura elija osigurava dobru cirkulaciju
zraka i visoki nivo vlanosti. Ne proizvode prainu i prirodno reagiraju na
tijelo.
Dizajn
Fleksibilne poliuretanske pjene doputaju potpunu slobodu u oblikovanju.
Mogu biti oblikovane u gotovo bilo kojoj trodimenzionalnoj formi. Postoji
veliki broj tehnologija rezanja kako bi se to omoguilo.
Znaajke materijala:
- dobra trajna fleksibilnost
- visoka propusnost zraka
- visoki otpor na starenje u odnosu na vlanost i toplinu
- fizioloka sigurnost
- razliitost i dostupnost gustoa i tvrdoa
- raznovrsnost upotrebe / iskoritenja
- vrlo mali gubitak visine u uporabi
- max. 5% ( prema DIN 53574 ) ovisno o specifinim karakteristikama
materijala

Primjena tvrdih PUR pjena

Tvrde poliuretanske pjene u

ploama i trakama za toplotnu i
zvunu izolaciju krovova i
pregradnih zidova, izolacija
sistema za podno grijanje, kao
ispuna za instalacione zidove,
vezivno sredstvo za pripremu
vodonepropusnih plastomernih i
plastomerno-cementnih betona i
maltera, punilo u proizvodnji
namjetaja i madraca, vezivo za
lakove, boje i premaze, kao tvrda
pjena za prozorske okvire i
namjetaj, u automobilskoj
industriji (izolacija u vratima, ispod
haube i u sicevima)

Industrija rashladnih ureaja

POLIURETANSKA ( ili PUR )

PJENA je takoe tipini graevinski
materijal ali je ipak nala iroku
primjenu u skulpturi. Rijee se koristi
kao finalni materijal kada se obino
obrauje rezanjem ili paljenjem a
ee za armiranje kairanog papira
ili nekih drugih materijala koji daju
tanak pozitiv. Iako je mogue sipati
direktno u kalup, to se izbjegava jer
ju je jako teko kontrolisati.

Izgled hladnjae

Proizvodnja namjetaja

Proizvodnja umjetnih opeka

U proizvodnji automobila

Mnogi poliuretanski proizvodi

Ekologija / recikliranje

PUR pjena moe biti odloena u gradskim odlagalitima otpada. Ona nema
posebnih zahtjeva za odlaganje. Fleksibilna poliuretanska pjena je ekoloki
kompatibilan proizvod. Ona je sasvim fizioloki sigurna i ne sadri teke
toksine tvari i druge materijale koji su trenutno svrstani meu opasne.
Trenutno postoji vie od deset razliitih procesa recikliranja poliuretanskih
pjena koji mogu biti grupirani u tri kategorije:
- recikliranje u materijal
- recikliranje u sirovinu (kemijsko recikliranje)
- recikliranje u energiju (termalno recikliranje).