46 El - Ahkaf / Ahkaf

46
EL - AHKAF / AHKAF
OBJAVLJENA U MEKI*, IMA 35 AJETA

"U ime Allaha, Svemilosnog, Milostivog!"

"Ha-Mim."/1/ "Objavljivanje Knjige od Allaha
je, Silnoga, Mudroga!"/2/ "Mi smo nebesa i
Zemlju, i ono {to je izme|u njih, sa Istinom
stvorili i do roka odre|enog, ali nevjernici
okre}u glave od onoga ~ime se opominju." /
3/ "Reci: '[ta mislite o onima koje mimo Allaha
molite? Poka`ite mi koji dio su Zemlje stvorili, i
da li imaju ikakva udjela u nebesima?
Donesite mi Knjigu objavljenu prije ove ili
samo kakav ostatak znanja, ako istinu
govorite.'" /4/ "Ko je u ve}oj zabludi od onih
koji se, umjesto Allahu, obra}aju onima koji
im se do Sudnjeg dana ne}e odazvati i koji su
prema njihovim molbama ravnodu{ni."/5/
"Kada ljudi budu sabrani, oni }e im biti
neprijatelji i pore}i }e da su im se klanjali."/6/
Obavje{tava Uzvi{eni da je Knjigu poslao
Svome robu i izaslaniku Muhammedu, s.a.v.s.,
a Sebe opisao nedoku~ivom veli~inom i
mudrosti u govoru i postupcima.
"Mi smo nebesa i Zemlju, i ono {to je izme|
u njih, sa Istinom stvorili", tj. ne bez svrhe ili
kao zabludu.

Objavljena nakon sure "El Dasije." Ajeti br. 10,15 i 35 su

medinski.

"i do roka odre|enog", sa ozna~enim

terminom i preciziranim tako da se ne mo`e ni
odgoditi ni ubrzati.
"...ali nevjernici okre}u glave od onoga
~ime se opominju", ne mare}i za onim {ta se
od njih tra`i. A Allah Uzvi{eni objavio im
Knjigu i poslao Poslanika. Na sve to oni glave
okre}u. Me|utim, shvatit }e oni rezultate svoje
naivnosti: "Reci", mu{ricima koji mimo Allaha
druge obo`avaju,
"Ka`ite vi meni i onima koje mimo Allaha
molite, poka`ite mi koji su dio Zemlje stvorili",
tj. uputite me da odem do mjesta gdje su oni,
po svom naho|enju, stvarali.
"...i da li imaju ikakva udjela u nebesima",
tj. nemaju oni nikakva udjela, kako na
nebesima, tako ni na Zemlji. Oni ne posjeduju
ni najmanju malenkost. Uistinu, vlast i
apsolutna uprava pripada samo Allahu
Uzvi{enom. Pa, kako mo`ete obo`avati, mimo
Njega, drugog boga, i otkud vam to da Njemu
ravnim ne{to drugo smatrate? Ko vas na ovo
upu}uje...?! Ko vas poziva tome? Da li vam
Allah to nare|uje?, ili je to ne{to {to ste vi
sami od sebe izmislili? Stoga Allah Uzvi{eni
veli:
"Donesite mi Knjigu objavljenu prije ove", tj.
poka`ite mi jednu Knjigu od Knjiga koje je
Allah vjerovjesnicima ili poslanicima Svojima,
neka je na sve njih salavat i selam, dostavio,
gdje vam nare|uje da obo`avate ove kipove,
"ili samo kakav ostatak znanja", tj. kakav
prihvatljiv, jasan dokaz, koji }e opravdati va{e
postupke, "ako istinu govorite." Ovo zna~i da
vi nemate nikakvog razumnog dokaza, niti
kakvo predanje koje je trag objave, ~ime bi se
mogli opravdati. Potom Allah Uzvi{eni veli:
"Ko je u ve}oj zabludi od onih koji se, umjesto
Allahu obra}aju onima koji im se do Sudnjeg
dana ne}e odazvati i koji su prema njihovim
molbama ravnodu{ni." Dakle, u najve}oj su
zabludi oni koji kipove obo`avaju i njima se
obra}aju, a oni, budu}i bespomo}ni ne ~uju,
ne vide, ni{ta ne znaju i nikakve mo}i nemaju,
jer su predmeti.
"Kada ljudi budu sabrani, oni }e im biti
neprijatelji i pore}i }e da su im se klanjali."
Kao {to Uzvi{eni veli:
"Oni kao zagovornike nekakva bo`anstva, a
ne Allaha, uzimaju. A ne valja tako! Bo`anstva
}e pore}i da su im se klanjali, i bit }e im
protivnici" /19:81-82/, tj. iznevjerit }e ih kad
im budu bili najpotrebniji.

46 El - Ahkaf / Ahkaf

"A kad se ovima Na{i jasni ajeti u~e, onda

oni, koji ne vjeruju, govore o istini ~im im do|
e: 'Ovo je prava ~arolija!'"/7/ "Zar oni da
govore: 'On ga izmi{lja!' Reci: 'Pa, ako ga
izmi{ljam, vi me od kazne Allahove ne}ete
mo}i odbraniti; On dobro zna {ta o Kur'anu
govorite. On je dovoljan svjedok i meni i
vama; On pra{ta i Milostiv je.'"/8/ "Reci: 'Ja
nisam prvi poslanik i ne znam {ta }e biti sa
mnom ili s vama; ja slijedim samo ono {to mi
se objavljuje, i ja nisam drugo doli
opominjatelj otvoreni.'"/9/
Obavje{tava Allah Uzvi{eni o mu{ricima,
njihovom nevjerstvu i njihovom prkosu, da kad im se u~e kuranski ajeti koje potpuno
shva}aju, govore:
"Ovo je prava ~arolija", tj. o~ita ~arolija,
te sami sebe la`u i zablu|uju. "Zar oni da
govore: 'On ga izmi{lja!'", tj. Muhammed,
s.a.v.s.
"Reci: 'Pa, ako ga izmi{ljam, vi me od
kazne Allahove ne}ete mo}i odbraniti'", tj. ako
izmi{ljam rije~i, niko me od vas ne}e mo}i
spasiti kazne koju za to zaslu`ujem. Kao {to
Allah Uzvi{eni veli:
"A da je on o Nama kojekakve rije~i iznosio,
Mi bismo ga za desnu ruku uhvatili, a onda
mu `ilu kucavicu presjekli, i nikoga izme|u vas
ne bi mogao od toga odbraniti." /19:44 -47/
Uzvi{eni dalje ka`e:
"On dobro zna {ta o Kuranu govorite: On je
dovoljan svjedok i meni i vama." Ovo je
sigurna prijetnja i `estoko zastra{ivanje.
"On pra{ta i Milostiv je." Ovo je podsticanje
na pokajanje, tra`enje milosti i oprosta.
"Reci: 'Ja nisam prvi poslanik'", (nisam prvi
poslanik) zna~i,
"...i ne znam {ta }e biti sa mnom ili s vama."
Rekao je Ali ibn Ebi-Talha prenose}i od IbnAbbasa, r.a., da je ovaj ajet derogiran rije~ima
Allaha Uzvi{enog:
"Da bi ti Allah ranije i kasnije gre{ke
oprostio." /48:2/ Isto ovo tvrdi Ikrima, El-Hasen
i Katade. [to se ti~e hadisa kojeg prenosi
imam Ahmed od Ummu el-'Ala'e, koja ka`e: /

129/ "...Po`alio se Osman ibn Mazun, r.a., na

bolest kod nas, te smo ga lije~ili. Preselio je,
te smo ga zamotali u njegovu odje}u. Kad je
Allahov Poslanik, s.a.v.s., do{ao, ja sam rekla:
'Allahova milost neka je na tebe, o Ebu-Saibe,
ja svjedo~im da te je Allah Uzvi{eni
odlikovao!' Tada je Allahov Poslanik, s.a.v.s.,
rekao: 'Kako zna{ da je njega Uzvi{eni Allah
odlikovao?' Ja sam tada izjavila: 'Ne znam,
dragi Poslani~e.' Allahov Poslanik, s.a.v.s.,
re~e: '[to se njega ti~e, do{ao mu je od
Allaha odre|eni ~as, i ja mu `elim svako
dobro. Ali, tako mi Allaha, iako sam Allahov
Poslanik, ne znam {ta }e i sa mnom biti!' Tada
nastavi: "Pa sam rekla: 'Tako mi Allaha, poslije
ovoga, ni za koga vi{e ne}u svjedo~iti.' Ovo
me je bilo rastu`ilo. Kad sam zaspala, usnila
sam Osmana, r.a., kako prema njemu te~e
jedan izvor. Do{la sam Allahovom Poslaniku,
s.a.v.s., i obavijestila ga o tome, na {ta je on,
s.a.v.s., rekao: 'E, to su njegova djela.'" Ovaj
hadis navodi Buharija, a ne i Muslim, u ~ijem
rivajetu stoji: /130/ "Ali, iako sam Allahov
Poslanik, s.a.v.s., ne znam {ta }e s njim biti."
Ovaj rivajet prili~niji je da on bude taj koji je
vjerodostojniji, posebno uz izjavu prenosioca;
da je bila rastu`ena Poslanikovom izjavom.
Ovim, i sli~nim hadisom nedvosmisleno se
upu}uje da nije dozvoljeno tvrditi za pojedince
da }e u D`ennet, osim za one koji Mudri
Zakonodavac precizira; kao {to su deseterica
ashaba obradovanih D`ennetom: Ibn-Selam,
El-Umejsa, Bilal, Suraka, Abdullah, otac
D`abira ibn Abdullaha, sedamdeset u~a~a
koji su pobijeni u Biru-Mauneh, Zejd ibn
Hariseh, D`afer, Ibn-Revvaha, te drugi koji su
na sli~an na~in ozna~eni. A Allah Uzvi{eni
ka`e:
"...ja slijedim samo ono {to mi se objavljuje, i
ja nisam drugi doli opominatelj otvoreni."
Zna~i, ja slijedim sve ono {to mi kao objava
bude objavljeno. Ja sam samo dostavlja~
jasne Opomene svakom razumnom ~ovjeku.
A Allah najbolje zna.

46 El - Ahkaf / Ahkaf

"Reci: 'Ka`ite vi meni {ta }e s vama biti ako je

(Kuran) od Allaha, a vi u nj ne}ete da
vjerujete, i ako je jedan od sinova Israilovih
posvjedo~io o onome {to je u njemu
sli~nom, pa on povjerovao, a vi se uzoholili.'
Allah, zaista, ne}e ukazati na pravi put narodu
koji sebi nepravdu ~ini." /10/ "I govore
nevjernici o vjernicima: 'Da je kakvo dobro,
nas oni ne bi u tome pretekli.' A kako pomo}u
njega pravi put nisu na{li, sigurno }e re}i:
'Ovo je jo{ davna izmi{ljotina.'"/11/ "Knjiga
Musaova bila je putovo|a i milost prije njega.
A ovo je Knjiga na arapskom jeziku koja nju
potvr|uje, da bi opomenula one koji rade zlo, i
da bi obradovala one koji ~ine dobro."/12/
"Oni koji govore: 'Na{ Gospodar je Allah!', i
istraju na Pravom putu, za njih straha nema i
ni za ~im nek ne tuguju!" /13/ "Oni }e
stanovnici D`enneta biti, a u njemu }e vje~no
boraviti, i to }e im biti nagrada za ono {to su
radili."/14/
Allah Uzvi{eni veli: "Reci", o Muhammede,
onima koji ne vjeruju u Kuran: "Ka`ite vi meni
{ta }e s vama biti ako je (Kuran)" "od Allaha,
a vi u nj ne}ete da vjerujete", {ta mislite {ta }
e Allah s vama u~initi...?
"I ako je jedan od sinova Israilovih
posvjedo~io", a to je Abdullah ibn Selam, r.a.,
" o onome {to je u njemu sli~nom", tj. sli~no
onome {to se nalazi u Tevratu o istinitosti
Kurana, jer je on to znao iz Tevrata, kuranske
rije~i. "...pa on povjerovao", tj. ovaj svjedok, u
Poslanikovo poslanstvo i njegovu Knjigu. "...a
vi se uzoholili", i ne htjedoste Kuran slijediti,
nego postadoste oni koji ne vjeruju u svog
Poslanika i svoj Kitab. Prenosi Malik od Sad
koji ka`e:/13/ "Nisam ~uo da je Allahov
Poslanik, s.a.v.s., rekao ni za koga koga ko
hoda zemljom, da je stanovnik D`enneta,
osim za Abdullaha ibn Selama, r.a." On dalje
ka`e: "On je povod za objavu ajeta:

'i ako je jedan od sinova Israilovih

povjedo~io'." El-Buhari, Muslim i En-Nesai,
Ibn-Abbas i jedan broj tabiina ka`u da se ajet
odnosi na Abdullaha ibn Selama. 1
Allah Uzvi{eni ka`e:
"I govore nevjernici o vjernicima: 'Da je kakvo
dobro, nas oni ne bi u tome pretekli'", tj.
nevjernici govore: "Kad bi u Kuranu bilo
kakvog dobra, ne bi nas u tome bijednici
pretekli, poput Ammara, Bilala, Suhejba ili
Habbaba, r.a, te onih koji su poput njih,
potla~eni robovi ili ropkinje. Kao {to Uzvi{eni
veli:
"I tako Mi jedne drugima isku{avamo da bi
nevjernici rekli: 'Zar su to oni kojima je Allah,
izme|u nas, milost ukazao?'" /6:53/ Oni se
~ude kako je mogu}e da neko drugi mo`e
prije njih biti upu}en, jer oni sebe smatraju
uglednim kod Allaha, te da On njih {titi. A to
im je ogromna gre{ka, koja ih podsti~e da
izjave:
"Da je kakvo dobro, nas oni ne bi u tome
pretekli." [to se ti~e sljedbenika sunneta
(ehli sunne vel d`emaa), oni ka`u za
svaki posao ili izjavu u vjeri da je novotarija,
ukoliko nije potvr|eno da su je prakticirali
ashabi, r.a. Jer, da je kakvo dobro, oni bi nas u
tome sigurno pretekli. Nijedan od dobrih
poslova nisu propustili a da ne budu u njemu
prete~e. Allah Uzvi{eni veli:
"A kako pomo}u njega Pravi put nisu na{li", tj.
Kuranom, "sigurno }e re}i ovo: 'Ovo je
jo{ davna izmi{ljotina'", tj. stara la`, ostala od
prija{njih. Ovim `ele umanjiti vrijednost
Kurana i njegovih sljedbenika. Ovo je oholost
o kojoj ka`e Allahov Poslanik, s.a.v.s.:
"Omalova`avanje istine i potcjenjivanje ljudi."
Allah Uzvi{eni dalje ka`e:
"Knjiga Musaova bila je prije njega", tj. Tevrat.
"Putovo|a i milost, a ovo je Knjiga", tj. Kuran
"koja potvr|uje" objavljene knjige prije njega
"na arapskom jeziku", tj. na jeziku rje~itom,
jasnom i razgovijetnom,
"da bi opomenula one koji rade zlo, i da bi
obradovala one koji ~ine dobro." Dakle, u
Kuranu je sa`eto upozorenje nevjernicima a
radosna vijest vjernicima. Allah Uzvi{eni dalje
ka`e:
"Oni koji govore: 'Na{ Gospodar je Allah!' - i
istraju na Pravom putu." Komentar ovog ajeta
je prethodio u poglavlju "Es-Sed`de.".. "...za
njih straha nema", od onoga {to ih ~eka
ubudu}e,
"i ni za ~im nek ne tuguju", nad onima {to
ostavi{e iza sebe.
1

Postavlja se pitanje: ako je ovo mekanska sura, kako se ovaj ajet

moe odnositi na Abdullaha ibn Selama, kad se zna da je islam primio u
Medini? Odgovor e biti; vjerovatno da je ajet objavljen u Medini, ali je
Allahov Poslanik, s.a.v.s., naredio da se uvrsti u ovo mekansko
poglavlje. Poznato je da ovakvih sluajeva ima u Kuranu.

46 El - Ahkaf / Ahkaf

10

"Oni }e stanovnici D`enneta biti, u njemu }

e vje~no boraviti, i to }e im biti nagrada za
ono {to su radili", tj. njihovi su dobri poslovi
uzrok te za sebe pridobi{e milost, pa se ona
obilato na njih izli. A Allah najbolje zna.

"A ~ovjeka smo zadu`ili da roditeljima svojim

~ini dobro; majka ga njegova tegobno nosi i
tegobno ga ra|a! A njegovo no{enje i dojenje
trideset je mjeseci. Pa kad zrelost svoju
dostigne i kad dostigne ~etrdeset godina, on
rekne: 'Gospodaru moj, uputi me da Ti
zahvalim na Tvojoj blagodati, koju si darovao
meni i mojim roditeljima, i da dobro radim s
kojim si zadovoljan Ti, i potomstvo moje Ti
u~ini dobrim! Ja se Tebi, doista, kajem, i ja
sam musliman (predan Tebi).'"/15/ "To su oni
od kojih }emo Mi dobra djela koja su radili
primiti, a preko ru`nih postupaka njihovih
prije}i; od stanovnika D`enneta }e oni biti,
istinito obe}anje, koje im je dano, Mi }emo
ispuniti."/16/
U naprijed navedenim ajetima ove sure,
Allah Uzvi{eni spominje tevhid - ispravno
vjerovanje, i ihlas - istinsko robovanje samo
Njemu, da bi odmah iza toga vezivao oporuku
o roditeljima. Spominjanje ova dva dijela u
istom slijedu u Kuranu se opetuje na vi{e
mjesta:
"Gospodar tvoj zapovijeda da se samo Njemu
pokoravate, i da roditeljima dobro~instvo
~inite." /17:23/ Tako Allah Uzvi{eni i ovdje
ka`e:
"^ovjeka smo zadu`ili da roditeljima svojim
~ini dobro", tj. naredili smo mu dobro~instvo i
nje`nost prema njima.
"...majka ga njegova tegobno nosi", tj. radi
njega, za vrijeme trudno}e, trpi te{ko}e, i
umor, kao i osje}aj prohtjeva za jelima,
neugodnosti, teret, malaksalost, i sli~ne
popratne pojave trudno}e... "i tegobno ga ra|
a", tj. uz te{ke poro|ajne bolove.

"A njegovo no{enje i dojenje trideset je

mjeseci." Alija, r.a., ovim je ajetom i ajetom
poglavlja Lukman:
"A njegovo je dojenje u toku dvije godine" /
31:14/, kao i rije~ima Uzvi{enog:
"Majke neka doje djecu svoju pune dvije
godine, onima koji `ele da dojenje potpuno
bude"/2:233/, dokazao da je najmanje vrijeme
trudno}e {est mjeseci. Ovo je potpuno
ispravan i jak zaklju~ak, u ~emu je Aliju, r.a.,
podr`ao Osman, r.a., te odre|ena skupina
ashaba, r.a. Ka`e Muhammed ibn Ishak ibn
Jesar, prenose}i od Mamera ibn Abdullaha elD`uhenija, da je rekao: "O`enio se jedan
~ovjek od nas `enom iz porodice D`uhejna,
koja mu rodi dijete kad su u braku navr{ili
ta~no {est mjeseci. Mu` se uputi Osmanu,
r.a., i to mu saop}i. Osman naredi da se `ena
dovede. Kad se porodilja po~e spremati,
sestra joj zaplaka, a ona je upita: 'Za{to
pla~e{? Tako mi Allaha, niko od Allahovih
stvorenja osim njega nije se sastao sa mnom,
pa nek Uzvi{eni Allah presudi sa mnom kako
On ho}e.' Po{to je dovedo{e Osmanu, r.a., on
naredi da je kamenuju. Kad to ~u Alija, r.a.,
do|e Osmanu te re~e: '[ta to radi{?' 'Rodila je
nakon {est mjeseci braka, a zar je to
mogu}e?', re~e Osman. Alija, r.a., tad ga
upita: 'Zar ne u~i{ Kuran?' A on odgovori:
'U~im, svakako.' Na to Alija re~e: 'Zar nisi
~uo da Allah Uzvi{eni ka`e:
'A njegovo no{enje i dojenje trideset je'
mjeseci /46:15/, i ka`e:
'Pune dvije godine'" /2:233/. Tako nalazimo da
je za vrijeme trudno}e ostalo samo {est
mjeseci. "Tada Osman, r.a., re~e: 'Nisam bio
tako o{trouman, dovedite mi tu `enu.' Kad su
joj pri{li, presuda je bila izvr{ena, a Maamer
ka`e: 'Tako mi Allaha, ni vrana vrani, ni jaje
jajetu, ne li~i vi{e jedno drugom, kao {to je
ovo dijete li~ilo svome ocu.' Kad otac dijete
vidje rekao je: 'Tako mi Allaha, ne sumnjam da
je ovo moj sin.'" Prenosilac ka`e da je Allah
stavio ovog ~ovjeka na velike muke, tako {to
je zadobio otvorenu ranu na licu koja ga je
patila i morila, dok nije umro. Ovo prenosi Ibn
Ebi-Hatim. Ka`e ibn Ebi-Hatim, prenose}i od
Ibn-Abbasa, r.a., da je rekao: "Ako `ena rodi
nakon devet mjeseci trudno}e, da bi
upotpunila dojenje, dovoljno je da doji dijete
dvadeset i jedan mjesec. Ako rodi sa sedam
mjeseci, za potpuno dojenje potrebno je
dvadeset i tri mjeseca. A ako rodi dijete nakon
{est mjeseci trudno}e, dojit }e ga dvije pune
godine. Jer, Allah Uzvi{eni veli:
"A njegovo no{enje i dojenje trideset je
mjeseci. Pa kad zrelost svoju dostigne", tj. kad
osna`i, momak, te zreo ~ovjek postane, "i kad
dostigne ~etrdeset godina", tj. njegov razum
dostigne kulminaciju i upotpuni shvatanja.

46 El - Ahkaf / Ahkaf

11

Prenosi El-hafiz Ebu-Jala el-Mevsili od

Osmana, r.a., koji prenosi od Vjerovjesnika,
s.a.v.s., da je rekao: /132/ "Kada iskreni rob,
musliman, do`ivi ~etrdeset godina, Allah mu
olak{a obra~un. Kad do`ivi {ezdeset godina,
Allah mu Uzvi{eni dadne (opskrbi ga) da se
stalno obra}a Njemu. Kad do`ivi sedamdeset
godina, zavole ga stanovnici neba. Kad do`ivi
osamdesetu godinu, Uzvi{eni Allah u~vrsti
njegova dobra, a pobri{e ru`na djela. Kad
do`ivi devedesetu godinu, oprosti mu Allah
sve {to je pro{lo od njegovih grijeha i ono {to
predstoji, opskrbi ga zagovorni{tvom za
~lanove svoje porodice, a na nebesima
napi{e: "Sluga (zarobljenik) Allahov, na Zemlji
Njegovoj." "...on rekne: 'Gospodaru moj, uputi
me'", tj. nadahni me,
"da ti zahvalim na Tvojoj blagodati, a koju si
darovao meni i roditeljima mojim, i da dobro
radim, kojim si zadovoljan Ti", tj. u
budu}nosti.2 "I potomstvo moje Ti u~ini
dobrim!", tj. djecu moju i njihov porod,
"ja se Tebi, doista, kajem, i ja sam musliman
(predan Tebi)." Ovo je uputa svakom ko
dospije u dob od ~etrdeset godina, da obnovi
tevbu Uzvi{enom Allahu i da se pravim putem
~vrsto opredijeli. Zatim Allah Uzvi{eni veli:
"To su oni od kojih }emo Mi dobra djela koja
su radili primiti, a preko ru`nih postupaka
njihovih prije}i, od stanovnika D`enneta }e
oni biti", tj. to su oni opisani kao {to smo i
naveli; koji se Allahu kaju i Njemu se obra}aju
svjesni svojih propusta, kaju}i se i tra`e}i
oprost. To su oni od kojih }emo primiti
najljep{e {to radi{e, a preko ru`nih postupaka
prije}i. Bit }e im opro{teno puno toga {to
zgrije{i{e, a primljeno od njih i malo dobra {to
ga uradi{e. U}i }e sa skupinom koja u
D`ennet bude ulazila, kao {to je i obe}ao
Allah za one koji se kaju: "istinito }emo im
obe}anje koje im je dano ispuniti." Prenosi
Ibn-D`erir od Ibn-Abbasa, r.a., da je Allahov
Poslanik, s.a.v.s., prenose}i od meleka
D`ebraila, a.s., rekao: /133/ "Do}i }e se sa
dobrim i lo{im djelima, te }e se jedna s
drugima poravnavati. Kod koga bar jedno
dobro djelo pretegne, Allah }e ga Uzvi{eni
uvesti u prostranstva D`enneta."
2

Nee Allah primiti djelo, niti e biti s njim zadovoljan, osim ako je
uraeno iskreno u ime Njega, skladno Njegovim propisima. Prema
tome, ako neko djelo bude uinjeno radi ljudskog zadovoljstva, i ako je
u svojoj osnovi dobro, nee ga Allah primiti, niti s njim biti zadovoljan.
Ponekad neko radi neko djelo kojim iskreno eli Allahovo zadovoljstvo,
meutim, ono je u osnovi novotarija i nije u skladu s Allahovim
propisima, njega, takoer Allah, nee primiti, niti sa njim biti
zadovoljan. Ali ako bude iskreno, radi Allaha Uzvienog i Njegove
poasti, te u skladu s Njegovom Knjigom i sunnetom Njegova
Poslanika, s.a.v.s., tek tad je to pravi dobri posao koji Allah prima,
kojim je zadovoljan i kojeg e nagraditi viestruko uz Svoje poasti.
Ako se ustraje u ovom poslu, upotpuni se zahvala na blagodatima.
Potpuna je zahvala, dakle, pokornost Allahu u onome to je naredio:
Ti idi pravim putem kao to ti je nareeno. /11:112/ Allahu na,
udalji nas od posla s kojim nisi zadovoljan i uvrsti nas na Pravom
putu.

"A onaj koji roditeljima svojim ka`e: 'Uh vama,

{to mi prijetite da }u biti o`ivljen kad su prije
mene toliki narodi nestali!' A njih dvoje Allahu
zapoma`u}i zbore: 'Te{ko tebi, vjeruj!
Allahovo obe}anje doista je istina!' A on
odgovara:
'To
su
izmi{ljotine
naroda
drevnih!'" /17/ "To su oni nad kojima treba da
se ispuni Rije~ re~ena o ummetima:
d`inovima i ljudima koji su prije njih bili i
nestali, oni su, zaista, gubitnici."/18/ "Za sve }
e biti posebni stepeni, prema tome kako su
radili; da ih nagradi ili kazni za djela njihova,
nepravda im se ne}e u~initi."/19/ "A na Dan
kad budu oni koji nisu vjerovali Vatri izlo`eni,
re}i }e se: 'Vi ste u svom `ivotu na Zemlji sve
svoje naslade iskoristili i u njima u`ivali, a
danas sramnom patnjom bit }ete ka`njeni
zato {to ste se na Zemlji, bez ikakva osnova,
oholo pona{ali i {to ste grije{ili."/20/
Allah Uzvi{eni ka`e: "A onaj koji roditeljima
svojim ka`e: 'Uh.'" Nakon {to Uzvi{eni Allah
spominje stanje onih {to ~ine dovu za svoje
roditelje i {to im ~ine dobro~instvo, te {ta }e
kod Allaha zbog toga imati kao nagradu i spas,
nastavlja govor o stanju nesretnika {to su
roditeljima svojim bili neposlu{ni. Ovaj ajet
odnosi se na svakog koji svojim roditeljima
bude ovako odgovarao. Nema nikakvog
osnova za tvrdnju da se odnosi na jednog od
sinova Ebu-Bekra es-Sidika. Sve su izjave po
tom osnovu nepouzdane. Odnosi se na svakog
ko svojim roditeljima nije pokoran i koji istinu
smatra la`ima. Sahih predanjem koje u svom
rivajetu prenose El-Buhari, En-Nesai i Ibn EbiHatim, skidaju se sve potvore sa AbdurRahmana ibn Ebi-Bekra. Ovo smo napomenuli
da bi otklonili svaku smutnju s tim u vezi. Allah
Uzvi{eni ka`e: "{to mi prijetite da }u biti
o`ivljen", tj. o`ivljen poslije smrti...!

46 El - Ahkaf / Ahkaf

12

"kad su prije mene toliki narodi bili i

nestali", tj. pro{lo je mnogo naroda, a niko od
njih nije se vratio da o tome ne{to ka`e, "A
njih dvoje Allahu zapoma`u}i zbore", tj. mole
Allaha za svoje dijete da ga uputi i djetetu
govore:
"te{ko tebi, vjeruj! Allahovo obe}anje doista
je istina!" A Allah Uzvi{eni veli:
"To su oni nad kojima treba da se ispuni Rije~
re~ena o ummetima, d`inima i ljudima koji su
prije njih bili i nestali, jer - oni su, zaista,
gubitnici." Oni su se pridru`ili skupini njima
sli~nih, po postupcima istim, nevjernicima koji
}e izgubiti (upropastiti) sebe i svoju porodicu
na Sudnjem danu. Ovaj ajet potkrepljuje
tvrdnju {to smo je naveli da se rije~i
Uzvi{enog:
"A onaj koji roditeljima svojim ka`e: "Uh",
imaju shvatiti op}enito, odnose se na svakog
ko je roditeljima nepokoran i nije~e istinu.
Allah Uzvi{eni dalje ka`e: "za sve }e biti
posebni stepeni, prema tome kako su radili",
tj. svako }e dobiti kaznu prema te`ini grijeha,
"da ih nagradi ili kazni za djela njihova,
nepravda im se ne}e u~initi", tj. ne}e
nepravedno biti osu|eni ni koliko te`i i jedan
trun ili jo{ manje. A Allah Uzvi{eni ka`e:
"A na Dan kad budu oni koji nisu vjerovali
Vatri izlo`eni, re}i }e se: 'Vi ste u svom `ivotu
na Zemlji sve svoje naslade iskoristili.'" To }e
im biti re~eno rije~ima prkosa i prijetnje,
"a danas sramnom patnjom bit }ete ka`njeni
zato {to ste se na Zemlji, bez ikakva razloga,
oholo pona{ali i {to ste grije{ili." Allah ih je
kaznio
onim
{to
odgovara
njihovim
postupcima. Kao {to su oni sebe odvra}ali i iz
oholosti nisu htjeli Istinu slijediti, ve} se
odavali zabludi i grije{enju, tako ih sad Allah
Uzvi{eni sramnom patnjom ka`njava; u
zaborav su ba~eni, potpuno poni`eni i bolnim
patnjama izlo`eni. Ove su patnje stepenovane
prema te`ini, jadu i `alosti. Neka Uzvi{eni
Allah nas i vjernike Allahove udalji od toga.

"I spomeni brata Adovog, kad je narod svoj u

Ahkafu opominjao - a bilo je i prije njega i
poslije njega opominjatelja: ne obo`avajte
nikoga osim Allaha! Ja se bojim za vas kazne
na Velikom danu!" /21/ "Oni su odgovarali:
'Zar si nama do{ao da nas od bo`anstava
na{ih odvrati{? Pa daj nam ono ~ime nam
prijeti{, ako istinu govori{!'"/22/ "On re~e:
'Znanje o tome u Allaha je! A ja vam
dostavljam ono s ~ime sam poslan, ali ja,
doista, vidim da ste vi narod u neznanju
ogrezao.'" /23/ " Pa kad su je vidjeli u vidu
oblaka na obzorju, koji se prema dolinama
njihovim kretao, povika{e: 'Ovaj nam oblak
ki{u donosi!' - Ne, to je ono {to ste po`urivali:
vjetar koji vam bolnu patnju nosi", /24/ "koji,
odredbom Gospodara svoga, sve ru{i. I ujutro
su se vidjele samo nastambe njihove; tako Mi
ka`njavamo narod zlo~ina~ki."/25/
Uzvi{eni Allah tje{e}i Svoga vjerovjesnika,
s.a.v.s., raskrinkava sve la`i njegovog naroda,
na njega izre~ene i ka`e: "i spomeni brata
Adovog." To je Hud, a.s., kojeg je Allah poslao
davnom narodu Ad, koji su nastanjivali
predjele Ahkaf. To su pjeskovita brda
Hadrameta, {to se uzdi`u pored morske
obale. Allah Uzvi{eni ka`e:
"a bilo je i prije njega i poslije njega
opominjatelja", tj. slati su Allahovi poslanici
narodima naselja {to su okru`ivala Ad. Oni su
donosili objave i opominjali ljude:
"Ne obo`avajte nikoga osim Allaha! Ja se
bojim za vas kazne na Velikom danu!" Ovo su
bile rije~i Huda, a.s.; narod mu je njegov
odgovarao:
"Zar si nama do{ao da nas od bo`anstava
na{ih odvrati{", tj. glagol zna~i, tj. da nas
sprije~i{ i odvrati{:
"Neka se, eto, ostvare prijetnje tvoje, ako
istinu govori{!" Po`urivali su Allahovu kaznu i
Njegovu srd`bu, uvjereni da ih to ne mo`e
sna}i. Kao {to Allah Uzvi{eni ka`e:
"Po`uruju ga oni koji u nj ne vjeruju." /
42:18/ "On re~e: 'Znanje (o tome) u Allaha
je!'", tj. On je o vama najbolje obavije{ten, te
zna da li zaslu`ujete da sa kaznom po`uri. A ja
samo dostavljam ono s ~ime sam poslan,
"ali ja doista vidim da ste vi narod u
neznanju ogrezao", tj. ne razumijete i ne
shvatate. Allah Uzvi{eni ka`e:
"Pa kad su je vidjeli na obzorju u vidu oblaka
koji se prema dolinama njihovim kretao", tj.
kad vidje{e kaznu kako im se pribli`ava,
pomisli{e da je to povjetarac kao prethodnica
ki{e, te se obradova{e. A vladala je su{a, te
im je ki{a bila itekako potrebna. Allah Uzvi{eni
ka`e:

46 El - Ahkaf / Ahkaf

13

"ne, to je ono {to ste po`urivali, vjetar koji

vam bolnu patnju nosi", tj. to je ona kazna o
kojoj rekoste: 'Pa daj ono ~ime nam prijeti{,
ako istinu govori{!'" "...ru{i", tj. uni{tava
"sve", sve u njihovom naselju
"odredbom
Gospodara
svoga",
tj.
dopu{tenjem Njegovim, kao {to Uzvi{eni
ka`e:
"pored ~ega god je pro{ao, ni{ta nije
po{tedio, sve je u gnjile` pretvorio" /51:42/, tj.
sve odjednom posta truhlo. Zato Uzvi{eni
ka`e:
"i ujutro su se vidjele samo nastambe
njihove"; tj. nestado{e do zadnjeg,
"tako Mi ka`njavamo narod zlo~ina~ki", tj.
ovo je presuda Na{a bila nad onima koji u la`
ugoni{e Na{e poslanike i radi{e suprotno
Na{im naredbama. Prenosi Imam Ahmed od
Ai{a, r.a., da je rekla: /134/ "Nikad nisam
vidjela Allahovog Poslanika, s.a.v.s., da se
smijao do te mjere da bi otvarao usta kako bi
mu se vidjela resica na `drijelu. On bi se uvijek
smije{io." Te dalje veli: "A kada bi Allahov
Poslanik, s.a.v.s., primijetio oblake ili vjetar, to
bi mu se odra`avalo na njegovom licu."
Upitala ga je: "O Allahov Poslani~e, zaista se
ljudi obraduju kad vide oblake na nebu, jer
o~ekuju da donesu ki{u, a zapazila sam da ti
se lice namr{ti kad god primijeti{ oblak?"
Allahov Poslanik, s.a.v.s., odgovori: "O Ai{a, ko
mi jam~i da u oblaku nije kazna. Jedan cijeli
narod je ka`njen vjetrom. Primijetili su kaznu
kako im se pribli`ava, ali su rekli: 'Ovaj nam
oblak donosi ki{u!'" Prenosi Muslim u svom
Sahihu od Ai{e, r.a., da je rekla: /135/ "Kada bi
zapuhao jaki vjetar Allahov Poslanik, s.a.v.s.,
u~io bi dovu: 'Allahu moj, podari mi dobrotu
njegovu, dobro {to je u njemu i dobro u
onome {to sa njim {alje{. A za{titi me od zla
njegovog, zla {to je u njemu i zla u onome {to
sa njim {alje{.'" Ona dalje ka`e, r.a.: "Kada bi
se naobla~ilo nebo, promijenio bi boju lica,
izlazio bi i ulazio, te odlazio i dolazio. A kad
ki{a padne, razveselio bi se. Primijetiv{i te
njegove postupke, upitala ga je Ai{a, r.a., o
tome, a Allahov Poslanik, s.a.v.s., odgovori joj:
'O Ai{a, mo`da je to ono o ~emu je govorio
narod Ad.'"
"Pa kad su je vidjeli na obzorju u vidu
oblaka, koji se prema dolinama njihovim
kretao, povika{e: ovaj nam oblak ki{u
donosi!" O tome kako je stradao narod Ad bilo
je govora u prethodnim poglavljima El-Earaf i
Hud.

"Njima smo dali mogu}nosti koje vama nismo

dali: i sluh i vid i razum smo im dali, ali im ni
sluh njihov ni vid njihov ni razum njihov nisu
ni od kakve koristi bili, jer su Allahove znake
poricali - i sa svih strana okru`ilo ih je ono
~emu su se ismijavali."/26/ " A naselja oko
vas smo uni{tili, i objasnili smo im bili na
razne na~ine dokaze, ne bi li se pokajali."/27/
"A za{to im nisu pomogli oni koje su, pored
Allaha, prihvatili da im budu posrednici i
bogovi? Ali, njih nije bilo. A to je bila njihova
la` i ono {to su izmi{ljali."/28/
Uzvi{eni Allah ka`e kako je nekim pro{lim
narodima, koji su bili na ovom svijetu, dao
velike mogu}nosti; u imecima i potomstvu, te
ih je opskrbio bogatstvima ve}im nego {to ih
je vama dao. ^ak vi se sa njima ni izbliza ne
mo`ete porediti:
"i sluh i vid i razum smo im dali, ali im ni sluh
njihov ni vid njihov ni razum njihov nisu ni od
kakve koristi bili, jer su Allahove dokaze
poricali - i sa svih strana ih je okru`ilo ono
~emu su se ismijavali", tj. postado{e okru`eni
onom istom kaznom koju su poricali i za koju
misli{e da ih nikad ne}e sna}i. Ovo je
upozorenje mu{ricima, njima se Kuran i
obra}a ovim govorom; ako se budu pona{ali
kao ti pro{li narodi, sna}i }e ih ono {to je i njih
sna{lo - patnja na oba svijeta.
Allah Uzvi{eni ka`e: "A naselja oko vas
smo uni{tili", tj. - o stanovnici Meke, uni{teni
su narodi koji su u la` utjerivali poslanike, a
koji su grani~ili s vama sa svih strana. Kao {to
su: Ad na brdima Ahkaf u podru~ju
Hadrameta, Semud, koji se prostirao od njih
do [ama, narod Sebe u Jemenu, Medjen na
njihovom putu prema Gazi, zatim Lutov narod,
koji je nastanjivao podru~ja oko jezera pored
koga su vodili njihovi putevi. Allah Uzvi{eni
veli: "i objasnili smo im bili na razne na~ine
dokaze", tj. pojasnili smo ih,
"ne bi li se pokajali. A za{to im nisu pomogli
oni koje su, pored Allaha, prihvatali da im

46 El - Ahkaf / Ahkaf

14

budu posrednici i bogovi?" Dakle, jesu li im

pomogli kad su njihovu pomo} najvi{e
trebali?
"...ali, njih nije bilo", tj. oti{li su od njih kad su
ih najvi{e trebali,
"A to je bila njihova la`."
"I ono {to su izmi{ljali, zato {to su ih smatrali
bo`anstvima. Izgubi{e svako povjerenje u
svoja bo`anstva i vidje{e da su na velikom
gubitku, zato {to se u njih uzda{e, a Allah
najbolje zna.

"Kada ti poslasmo nekoliko d`inova da Kur'an

slu{aju, kada do|o{e da ga ~uju, oni reko{e:
'[utite i slu{ajte!' A kad se zavr{i, vrati{e se
narodu svome da opominju."/29/ "'O narode
na{' - govorili su - 'mi smo slu{ali Knjigu koja
se poslije Musaa objavljuje, koja potvr|uje da
su istinite i one prije nje, i koja ka Istini na
Pravi put upu}uje.'"/30/ "O narode na{,
odazovite se Allahovu glasniku i vjerujte u
Allaha, On }e vam neke grijehe va{e oprostiti
i od patnje vas neizdr`ive za{tititi!"/31/ "A oni
koji se ne odazovu Allahovu glasniku, takvi Mu
na Zemlji ne}e uma}i i mimo Njega ne}e
za{titnika na}i. Oni su u velikoj zabludi."/32/
Prenosi imam Ahmed od Ez-Zubeira:/136/:
"Kada ti poslasmo nekoliko d`inova da
Kuran slu{aju", da je rekao da se desilo u
mjestu Nahla, kad je Allahov Poslanik, s.a.v.s.,
klanjao zadnji no}ni namaz (sabah). "Oni su
se u gomilama oko njega tiskati stali." Sufjan
veli: "Lijepili su se jedan uz drugoga i bili
poput vune isprepletane." Prenosi poznati
imam Imam Ebu-Bekr el-Bejheki u svome
djelu "Delailul-Nubuvve" od Ibn-Abbasa, r.a.,
da je rekao: /137/ "Nije Allahov Poslanik,
s.a.v.s., u~io pred d`inima, niti ih je vidio.
Upustio se Allahov Poslanik, s.a.v.s., sa
skupinom ashaba prema trgu Ukkaz. Tada se
dogodilo da je postavljena prepreka izme|u
{ejtana i vijesti koje se o~ituju na nebesima.

[ejtani bijahu ga|ani svjetlicama, te se

povrati{e narodu svome. A narod ih upita: "[ta
se dogodilo?" Odgovori{e: "Postavljena je
prepreka izme|u nas i vijesti na nebesima, i
ga|ani smo svjetlicama." Reko{e: "To {to ste
sprije~eni da slu{ate vjesti sa nebesa zna~i
da se ne{to krupno dogodilo, razi|ite se prema
istoku i zapadu Zemlje, i potra`ite {ta je to {to
se isprije~ilo izme|u vas i nebesa." Razi|o{e
se i po~e{e pretra`ivati zemaljski istok i
zapad sa namjerom da na|u prepreku koja
onemogu}ava slu{anje vijesti sa neba. Tako
se uputila grupa prema Tihamu i dospjela do
Allahovog Poslanika, s.a.v.s., koji je na putu
prema pijaci Ukkaz u dolini Nahla klanjao
sabah sa svojim ashabima. Kad ~u{e kako se
Kuran u~i, osluhnu{e bolje i reko{e: "Tako
nam Allaha, evo {ta je prepreka izme|u nas i
vijesti sa neba." Poslije toga dru{tvo d`inova
vratilo se svome narodu
"i reklo: 'Mi smo, doista, slu{ali Kuran, koji
izaziva divljenje, koji na Pravi put upu}uje, i Mi
smo u nj povjerovali i vi{e nikoga ne}emo
Gospodaru na{em ravnim smatrati.'" /72:2,3/
Potom je Allah Uzvi{eni objavio Svome
Vjerovjesniku, s.a.v.s.:
"Reci: Meni je objavljeno da je nekoliko d`ina
prislu{kivalo" /72:1/, i bi mu objavljen govor
d`ina. Prenosi El-Buhari od Museddeda
sli~nim rivajetom, Muslim prenosi od [ejbana
ibn Feruha od Ebu-Avane, Et-Tirmizi i En-Nesai
prenose u poglavlju Et-Tefsir od Ebu-Avane.
Prenosi Ebu-Bekr ibn Ebi-[ejbe od Abdullaha
ibn Mesuda, r.a., da je rekao: /138/ "Pristupili
su Allahovom Poslaniku, s.a.v.s., dok je u~io
Kuran u dolini Nahla. Kad su ga ~uli, reko{e:
'[utite!' Bilo ih je devet, a jedan se zvao
Zevbea. Potom je Uzvi{eni Allah objavio:
"Kada ti poslasmo nekoliko d`ina da Kuran
slu{aju, kad do|o{e da ga ~uju, oni reko{e:
'[utite i slu{ajte.' A kad se zavr{i, vrati{e se
narodu svome da opominju - sve do rije~i:
...velikoj zabludi." /46:29,32/ Ovo predanje,
zajedno sa rivajetom Ibn- Abbasa, r.a., ukazuje
da Allahov Poslanik, s.a.v.s., ovoga puta nije
osjetio prisustvo d`ina. Oni su slu{ali
Poslanikovo, s.a.v.s., u~enje, a potom se vratili
svome narodu. Nakon toga su slali izaslanike
ispred njihovih naroda u vi{e navrata. O
ovome }e biti ponovno rije~i kad bude za to
bila prilika. Hafiz El-Bejheki ka`e: "Ovo o
~emu govori Ibn-Abbas, r.a., odnosi se na prvi
slu~aj kad su d`ini slu{ali Poslanikovo, s.a.v.s.,
u~enje Kurana, kad su prvi put saznali da je
on Allahov Poslanik. Tada Vjerovjesnik nije
u~io Kuran njima, niti ih je vidio. Poslije toga
do{ao je izaslanik d`ina, te je Allahov Poslanik,
s.a.v.s., imao poseban susret sa d`inima, u~io
ih je Kuranu i pozivao Allahu Uzvi{enom, kao
{to to prenosi Abdullah ibn Mesud, r.a.

46 El - Ahkaf / Ahkaf

15

Prenosi Imam Ahmed od Alkame, koji

ka`e: /139/ "Pitao sam Abdullaha ibn Mesuda,
r.a.: 'Je li neko od vas bio u dru{tvu sa
Allahovim Poslanikom, s.a.v.s., one no}i kad je
imao sastanak sa d`inima?' A on odgovori:
'Nije niko od nas bio u dru{tvu sa njim, me|
utim, znali smo da te no}i nije bio u Meki, te
smo se pitali da ga neko nije ubio, gdje li se
skriva, {ta je sa njim?...' Te ka`e: 'Bili smo se
upla{ili i cijelu no} u te{kim brigama proveli.
Kad se pribli`ilo jutro', ili je rekao: 'u svitanje,
odjednom primijetismo kako nam se pribli`ava
iz pravca Hire.' Rekli smo: 'O Allahov
Poslani~e!' Te mu spomenu{e stanje koje ih je
bilo sna{lo u njegovoj odsutnosti, a on re~e:
'Do{ao mi je izaslanik d`ina, te sam im oti{ao
i u~io Kuran.' Zatim je krenuo i pokazao nam
njihove tragove i ostatke vatre. Dalje ka`e - da
je E{-[a'bi rekao: 'Tra`ili su od njega hranu!' A
Amir ka`e: 'Tra`ili su od njega hranu u Meki';
radilo se o d`inima Arapskog poluotoka. Zatim
je rekao Allahov Poslanik: 'Svaka kost, kost
nad kojom je spomenuto Allahovo ime, koja
vam do|e do ruke, najbogatija je mesom, a
svaki brabonjak ili balega ostatak su hrane
va{ih `ivotinja.' A potom re~e: 'Nemojte se
time ~istiti poslije nu`de, jer to je hrana va{e
bra}e d`ina.'" Prenosi Muslim u Sahihu.
U drugoj se varijanti kazivanja o ovom
doga|aju ka`e da je Ibn-Mesud bio zajedno sa
Bo`ijim Poslanikom, s.a.v.s., u no}i kad se
susreo sa d`inima. Prenosi Ibn-D`erir, Allah mu
se smilovao, od Ebu-Osmana ibn [ejba elHazaija, koji je bio iz [ama, da je rekao:
"Uistinu je Abdullah ibn Mesud rekao: - Rekao
je Allahov Poslanik, s.a.v.s., svojim ashabima
dok je bio u Meki: /140/ 'Ako neko od nas `eli
da ve~eras prisustvovati susretu sa d`inima
neka to u~ini.' "Niko od ashaba osim mene
nije bio prisutan. Uputili smo se dok nismo
stigli na kraj Meke, Allahov Poslanik nogom je
povukao liniju po zemlji i naredio mi da
sjednem na nju. On se jo{ udaljio i stao,
po~eo u~iti Kuran. Okru`ile su ga brojne
siluete, tako da ga uskoro nisam mogao vidjeti
niti ~uti njegov glas. Poslije se po~e{e
razilaziti, kao {to se oblaci kidaju, dok ne osta
tek mala skupina. Sve je bilo zavr{eno u
svanu}e. Tada se Bo`iji Poslanik, s.a.v.s., malo
udalji da izvr{i nu`du, a onda do|e i re~e mi:
'[ta je sa skupinom d`ina?' Ja rekoh: 'Ovo su
oni, o Allahov Poslani~e!', a on im dade kosti i
balegu kao hranu. Potom je zabranio da se
~isti hranom d`ina." (Iz navedenih hadisa da
se razumjeti da je skupina d`ina slu{ala
Allahova Poslanika, s.a.v.s., u prilici kad on to
nije znao. Zatim ga je Uzvi{eni Allah
obavijestio o tome. Potom se razja{njava
hadisom, koji prenosi Alkama, te hadisom
Osmana ibn [ejbe el-Hazaia, a oba ova hadisa

prenosi Ibn-Mesud, da je Allahov Poslanik,

s.a.v.s., i{ao d`inima s jasnom namjerom;
u~io im Kuran i pozivao ih u vjeru Uzvi{enog
Allaha. Ibn-Mesud je bio sa njim, ali ga je
ostavio podalje od sebe da sjedi iza linije koju
je povukao, s.a.v.s., i naredio mu da je ne
smije prije}i. Bilo je to iz bojazni da ga d`ini ne
spopadnu. Ovo je bilo u Meki, a {to se ti~e
susreta u dolini Nahla, to su bili d`ini Nineve. A
d`ini sa kojima se susreo u dijelu Meke
zvanom El-Had`un, to su d`ini Nesibejn.
Dakle, rivajet od Ibn- Abbasa koji nije~e
susret, s.a.v.s., sa d`inima, govori da su se
d`ini sakupili u njegovoj blizini i slu{ali u~enje
Kurana, a da Poslanik, s.a.v.s., to nije znao. Od
njega, s.a.v.s., tako|er se navodi da se sastao
sa njima, kao {to to od njega i prenosi IbnD`erir.
U povodu ajeta sure "El-D`inn":
"kada ti poslasmo nekoliko d`ina", kako ka`e:
"Bilo ih je sedam ~lanova Nasibejn. Allahov
Poslanik, s.a.v.s., imenovao ih je izaslanicima u
njihovom narodu. Ovo upu}uje na to da IbnAbbas, r.a., prenosi dva kazivanja; negacije i
potvrde. Postoji mimoila`enje o broju d`ina u
izaslanstvu koje je do{lo Allahovom Poslaniku,
s.a.v.s. U dolini Nahla bilo ih je ukupno devet,
drugi ka`u petnaest, tre}i - bilo ih je tri stotine,
dok neki ka`u bilo ih je dvanaest hiljada. Ova
razlika u broju upu}uje da se dolazak d`ina
Poslaniku, s.a.v.s., u skupinama desio vi{e
puta. Tako|er je skupina d`ina dolazila
Allahovom Poslaniku, s.a.v.s., u Medinu. Kao
{to se govor o tome prenosi od Ibn-Mes'uda i
Ez-Zubejra ibn el-Avvama. Ali, u rivajetu IbnMes'uda nalazi se prenosilac ozna~en kao
"med`hul" - nepoznat, a u rivajetu Ez-Zubejra
ibn el-Avvama, ~ovjek po imenu Bekijje ibn elVelid, ozna~en kao "mudellis." Ovo nas je
navelo na to da izvr{imo selekciju hadisa.
Izabrali smo navedene hadise iz kojih se mo`e
razumjeti ono {to se htjelo re}i, iz razloga {to
smo `eljeli sa`eti govor, izbjegavaju}i onaj
njegov dio ~iji spomen nema ve}e bitnosti u
navodima o d`inima, koje je uvrstio Ibn-Kesir u
svom Tefsiru, neka mu se Allah smiluje).3 Allah
Uzvi{eni veli:
"Kada ti poslasmo nekoliko d`ina", tj. skupina
"da Kur'an slu{aju, kada do|o{e da ga ~uju,
oni reko{e: '[utite i slu{ajte!'" Ovo ukazuje na
etiku njihovog pona{anja. Prenosi Hafiz elBejheki od D`abira ibn Abdullaha, r.a., da je
rekao: /41/ "U~io je Allahov Poslanik, s.a.v.s.,
suru "Er-Rahman"; a kad je zavr{io re~e:
'Za{to ste za{utjeli? D`ini imaju ljep{e
reakcije od vas. Svaki put kad sam im prou~io
ajet:
3

Sve to je navedeno izmeu dvije zagrade moj je govor, a ne govor

komentatora, neka mu se Uzvieni Allah smiluje.

46 El - Ahkaf / Ahkaf

16

'pa, koju blagodat Gospodara svoga

pori~ete?!' /55:13/, oni su rekli: 'Ne pori~emo
ni jednu blagodat ni dokaz; Gospodaru na{,
neka je Tebi hvala.'" Prenosi El-Tirmizi.
Allah Uzvi{eni veli:
"a kad se zavr{i", poput govora Uzvi{enog: "a
kad se namaz obavi" /63:10/, tj. zavr{i,
"vrati{e se narodu svome da opominju." Da
opominju na ono {to od Kurana slu{a{e, iz
usta Allahovog Poslanika, s.a.v.s. Kao {to
Uzvi{eni Allah veli:
"da se upute u vjerske nauke i neka opominju
narod svoj kad mu se vrate da bi se Allaha
pobojali" /9:122/. Ovaj se ajet uzima kao
dokaz toga da kod d`ina postoje samo
opominja~i,
dok
nema
poslanika
vjerovjesnika. Nema nikakve sumnje u to da
Uzvi{eni Allah nije slao poslanika d`ina. Kao
{to Allah Uzvi{eni veli:
"A mi smo i prije tebe samo ljude slali, gra|
ane kojima smo objave objavljivali" /12:109/.
A {to se ti~e Allahovih, d`.{., rije~i:
"O skupino d`ina i ljudi, zar vam iz redova vas
samih poslanici nisu dolazili" /6:130/, one se
odnose na obje vrste, a osnova je na jednoj, a
to je u ovom slu~aju na ljudskoj vrsti, kao {to
Uzvi{eni Allah ka`e:
"iz njih se vadi biser i merd`an", tj. jednog od
njih. Potom Uzvi{eni Allah obrazla`e kako je
slijedila opomena d`ina svome narodu i ka`e:
"O narode na{" - govorili su - "mi smo slu{ali
Knjigu koja se poslije Musaa objavljuje." Nisu
spomenuli Isaa, a.s., zato {to je Isau, a.s.,
objavljen Ind`il, u kojem su upute i mudrosti, i
vrlo malo naredbi i zabrana, jer je on ustvari
samo dopuna za propise Tevrata, odnosno,
njegova je osnova Tevrat. Zato su d`ini rekli:
"Knjigu koja se poslije Musaa objavljuje."
"Koja potvr|uje da su istinite i one prije nje."
Zna~i, knjige koje su objavljene poslanicima
prije Kurana. Allah Uzvi{eni ka`e: "koja ka
Istini upu}uje", tj. u vjerovanju i vijestima, "i
na Pravi put" u postupcima, jer Kuran sadr`i
dvije stvari: vijesti i zahtjeve. Njegove su
vijesti istina, a njegovo je tra`enje pravda.
Allah Uzvi{eni veli:
"rije~i Gospodara tvoga vrhunac su istine i
pravde" /6:115/, zato Allah Uzvi{eni d`inima
dalje ka`e:
"O narode na{, odazovite se Allahovu
glasniku." Ovo je dio govora {to su govorili
izaslanici d`ina nakon susreta sa Allahovim
Poslanikom, s.a.v.s., iz kojih se jasno vidi da je
Uzvi{eni Allah poslao Muhammeda, s.a.v.s.,
kao Svoga poslanika d`inima i ljudima. Dakle,
Poslanik je i d`ine pozivao u Allahovu vjeru,
u~io im Kuran poput sure "Er-Rahman." U toj
se suri oslovljavaju dvije vrste Allahovih
stvorenja - d`ini i ljudi. I jedni i drugi se
zadu`uju obavezama, i jednim se i drugim

obe}ava nagrada, ali i prijeti kaznom. Stoga

veli:
"Odazovite se Allahovu glasniku i vjerujte u
njega." Potom Uzvi{eni nastavlja:
"On }e vam neke grijehove va{e oprostiti i
vas od patnje neizdr`ive za{tititi." Ovim
ajetom neki u~enjaci dokazuju da vjernici
d`ini ne}e u}i u D`ennet. I da je nagrada
dobrim d`inima to {to }e biti za{ti}eni azaba
Vatre na Sudnjem danu. Ovo je mi{ljenje
podvrgnuto velikoj kritici. Ta~no je da }e
vjernici d`ini, kao i vjernici ljudi, u}i u D`ennet.
Ovo je stav velike skupine selefa - prvih
u~enjaka. Dokaz je za to:
"A za onoga koji se stajanja pred Gospodarom
svojim bojao bit }e dva perivoja - D`enneta pa,
koju
blagodat
Gospodara
svoga
pori~ete?!" /55:46-47/ Smilovao se Uzvi{eni
Allah ljudima i d`inima da }e i od jednih i od
drugih, one koji dobro budu ~inili, nagraditi
D`ennetom.
Ove
su
rije~i
d`ini
sa
zahvalno{}u prihvatili i odu{evili se vi{e od
ljudi, govore}i: "Ni jednu od Tvojih blagodati,
Gospodaru na{ mi ne nije~emo, i neka je Tebi
hvala!" Da im ovakva nagrada ne odgovara,
On im je ne bi ni garantirao. Po{to }e njihovi
nevjernici
biti
odgovaraju}om
kaznom
D`ehennema ka`njeni, stoga }e prvenstveno
njihovi vjernici biti pripadaju}om nagradom
D`enneta nagra|eni. To je odraz dobro~instva.
Ovakav stav potvr|uje ve}ina kuranskih ajeta,
kao {to je:
"Onima koji budu vjerovali i dobra djela ~inili d`enetske ba{~e }e prebivali{te biti." /
18:107/ Govore}i o d`inima Uzvi{eni dalje
veli: "...a oni koji se ne odazovu Allahovu
glasniku, takvi Mu na Zemlji ne}e mo}i
uma}i", jer je Allahova mo} op}enita, ona ba{
sve okru`uje:
"i mimo Njega ne}e za{titnika na}i", tj. od
Njega ih niko ne}e mo}i spasiti. "Oni su u
velikoj zabludi." Ovaj je govor upozorenje i
prijetnja, njima d`ini poziva{e svoj narod,
bude}i kod njih `elju za dobrim ali i osje}aj
straha od kazne za zlo. Veliki je broj njih
upozorenje ispravno shvatio, te su dolazili
Allahovom Poslaniku, s.a.v.s., u velikim
skupinama vi{e puta, kao {to je to naprijed i
re~eno. Neka je hvala Allahu. Allah najbolje
zna.

46 El - Ahkaf / Ahkaf

17

"Zar ne znaju da je Allah - Koji je nebesa i

Zemlju stvorio i Koji nije, stvaraju}i ih,
iznemogao - kadar o`iviti mrtve? Jeste, On sve
mo`e."/33/ "A na Dan kad oni, koji nisu
vjerovali, Vatri budu izlo`eni: 'Zar ovo nije
istina? ', odgovorit }e: 'Jest, Gospodara nam
na{eg!' 'E pa iskusite patnju' - re}i }e On - 'jer
ste stalno poricali.'"/34/ "Ti izdr`i kao {to su
izdr`ali odlu~ni poslanici i ne tra`i da im
kazna {to prije do|e! A onoga Dana kada
do`ive ono ~ime se prijeti, u~init }e im se da
su ostali samo jedan ~asak dana. Ovo je
obznana! A zar }e ko drugi biti uni{ten do
narod grje{ni~ki!"/35/
Uzvi{eni se Allah obra}a onima {to nije~u
pro`ivljenje Sudnjeg dana, kako bi svako
prisustvovao obe}anom su|enju, te ih pita, zar
ne znaju:
"da je Allah Onaj Koji je stvorio nebesa i
Zemlju, Koji se stvaraju}i ih nije iscrpio", tj. to
Mu nije bilo te{ko, jer im je samo rije~ uputio:
"Budite!", i postado{e nebesa i bi Zemlja, bez
ikakvog opiranja ili preinake. Naprotiv,
pokorno, poslu{no i strahopo{tovanjem
slave}i Njegovo Viso~anstvo. Pa zar taj nije u
mogu}nosti mrtve o`iviti?
"Jeste, On sve mo`e."
Allah
Uzvi{eni
nastavlja,
prijete}i
nevjernicima: "A na Dan kad oni koji nisu
vjerovali Vatri budu izlo`eni: 'Zar ovo nije
istina?'" Bit }e im, dakle, re~eno: "Je li ovo
sad istina? Ima li sad ~arolije? Ili vam o~i
dobro ne vide?", "odgovrit }e: 'Jest,
Gospodara nam na{eg'", tj. preostalo im je
samo da priznaju.
"'E pa iskusite patnju' - re}i }e On - 'Jer ste
stalno poricali.'" Potom Uzvi{eni nare|uje
Svome Poslaniku, s.a.v.s., da strpljivo podnosi
to {to ga njegov narod u la` utjeruje i la`i
izmi{lja. "Ti izdr`i kao {to su izdr`ali odlu~ni
poslanici" kada su ih narodi njihovi u la`
ugonili. Najve}i broj uleme ka`e da su ululazm slijede}i poslanici: Nuh, Ibrahim, Musa,
Isa i Muhammed, a.s. Prenosi Ibn Ebi-Hatim od
Masruka da je rekao: /142/ "Pri~ala mi je Ai{a,

r.a.: 'Provodio bi Allahov Poslanik, s.a.v.s.,

dosta vremena poste}i i svjesno se iznuruju}i
gla|u. A kad bi to potrajalo, rekao bi: 'O Ai{a,
uistinu, nije dunjaluk potreban Muhammedu i
porodici Muhammedovoj. O Ai{a, Allah je bio
zadovoljan sa odabranim poslanicima samo
zato {to su strpljivo podnosili dunjalu~ke
izazove koje su prezirali i koje su pri`eljkivali.
Tako nije ni sa mnom zadovoljan osim da me
obave`e obavezom kojom je i njih obavezao,
pa je rekao: 'Ti izdr`i kao {to su izdr`ali
odlu~ni poslanici.' Zato ja, tako mi Allaha,
trpim kao {to su i oni trpjeli, a mo} nad svim
ima Allah', 'i ne tra`i da im kazna {to prije do|
e!'"
Kao {to Uzvi{eni veli:
"zato nevjernicima jo{ vremena dadni;
jo{ koji trenutak ostavi." Uzvi{eni Allah veli:
"A onoga dana kad do`ive ono ~ime se prijeti,
u~init }e im se da su ostali samo jedan ~asak
dana", kao {to u drugom ajetu ka`e:
"a njima }e se u~initi onoga Dana kada ga
do`ive, da su samo jednu ve~er ili jedno jutro
njezino ostali." /79:46/
"Ovo je obznana", tj. ovaj je Kuran obznana
dovoljna. Te Uzvi{eni zaklju~uje:
"a zar }e ko drugi biti uni{ten do narod
grje{ni~ki!" Ovo je Njegova, d`.{., pravda;
ne}e kazniti, osim ko to zaslu`uje, jer zlo~inac
ima pravo na kaznu. A Allah najbolje zna.