http://www.balkandownload.

org/

http://www.balkandownload.org/

Stvorio je animirane serije Family Cuy i

American Dad, te nas upoznao s Tedom. Sada, u
svom debitantskom romanu, proslavljeni
animator, redatelj, glumac i vrhunski
zabavlja Seth MacFarlane prua nam potpuno
nov pogled na vestern.
Pitomome uzgajivau ovaca Albertu Starku dojadio je
teak ivot u Starom Panju, mjestacu na amerikoj granici
gdje ovjeku oito sve i svata moe doi glave. Dvoboji
tono u podne. Tunjave u salunima. Zmije otrovnice.
Kolera u pitkoj vodi. Vjetrom noeni korov. Neto zvano
nogoprst. ak i odlazak u poljski zahod.
Da, tko preivi Divlji zapad, priat e, a Albert namjerava
biti upravo taj. Neki smatraju da je zbog toga kukavica.
Albert smatra da je rije o istom zdravom razumu.
Samo, kad ga djevojka ostavi zbog najnepodnoljivijeg tipa
u mjestu, Albert odlui prihvatiti borbu za nju premda
ne zna ni pucati, ni jahati, ni zadati udarac. Na svu sreu,
pomo mu prui prelijepa revolveraica s dovoljno
prekaljenosti za oboje. Na svu nesreu, ona krije mranu
tajnu koja bi mogla doi glave svima u vidokrugu. Albert
prekasno shvati da moda i nee biti taj koji e preivjeti
da ispria to je bilo...
Tko preivi, priat e itamo u majstorskom prijevodu
Vladimira Cvetkovia Severa, a naslovnica knjige preuzeta
je s originalnog izdanja.

Albert Stark bio je kukavica. Ne nekakav unezvjereni

kukavica kojemu klecaju noge i tresu mu se gae, nego
onakav koji svoje kukavitvo smatra razboritim inom:
kukavica u ime pragmatike. Albertu je kukavitvo sluilo
kao tit, stvoreno u cilju vrlo razlonog samoouvanja. Na
Divljem zapadu hrabri su ginuli. Kukavice su preivljavali.
Smrti je na granici bilo posvuda.
Sve to nisi ti, htjelo bi ti doi glave, znao bi rei
Albert.
Odmetnici,
Indijanci,
razjareni
kockari,
nezadovoljne prostitutke, divlje ivotinje, klimatske prilike,
boletine kvragu, ak i odlazak zubaru znai stavljanje
jebene glave u torbu.
Trebalo je samo baciti oko na naslovnu stranicu bilo
kojih mjesnih novina, da se uvidi istina u takvom
svjetonazoru:
BOLELJIVA KOBILA PREGAZILA DOJENE
KIAN KRAJ PROLJEA ODNIO STOTINE IVOTA
NALET VJETROM NOENOG KOROVA OBORIO
UITELJICU
MASOVNO VJEANJE ZAVRILO PREMA
OEKIVANJIMA
NAJVIE UTOPLJENIH U BLATU U POSLJEDNJIH
30 GODINA
4

NIZOZEMSKA OBITELJ STRADALA POD

ODRONOM KINEZA
ENA PROGLAENA KRIVOM ZA PRELJUB;
ODSTRANJENI JEZIK I DOJKE
KRDO BIZONA POVRINE 50 RALI SRAVNILO
GRAD
CRNKINJA KUPANJEM KONTAMINIRALA
VODOTORANJ
MRKI MEDVJEDI POGOSTILI SE POLAZNICIMA
VRTIA
OLUJA TUE OTJERALA ZMIJE U MJESNU
CRKVU
NEMA PREIVJELIH
Da, Albert je smatrao strah vrlo korisnim za ovjeka koji
ivi na jugu Teritorija Arizona.
Zato je dananjeg nesnosno vrelog dana vie nego drage
volje ponovno dopustio kukavitvu da ga potedi prerane
pogibije.
Stajao je na sredini glavne ulice s pripravnim
revolverom o opasau tako se barem inilo. Mjetani
Starog Panja stajali su uz rubove ulice, eljni kao i uvijek
posvjedoiti tom najuzbudljivijem graninom spektaklu:
oruanom obraunu. Dodue, Albert je trenutano stajao
sm. Njegova suparnika nije bilo na vidiku, a tono u
podne je dolo, pa prolo. Nitko nita nije govorio, izuzev
povremenih letiminih mrmora znatieljnika u blago
zbunjenom iekivanju. Zemljoradnici su strpljivo
5

promatrali. ene su se hladile lepezama, oajniki nastojei

utjerati bar pokoji nalet zraka pod brojne slojeve odjee.
Dobrostojea gospoda pogledavala su na depne satove i
puila onakve vrsne cigare u kakvima se istinski moe
uivati jedino na otvorenom pri temperaturama koje
prelaze 44 stupnja. Djeca su se vrpoljila i dokono igrala
najdraim igrakama, poput ogrizaka jabuke, okrajaka
konia i preminulih mieva. Psi su leali na zemlji i
dahtali, nesumnjivo se pitajui kako to da, jebemu, ijedno
ljudsko bie moe ivjeti na tako grozno depresivnom
mjestu, bez potrebe da smjesta poini samoubojstvo.
Albert je nastojao ne uloviti poglede okolnog opinstva,
premda bi povremeno razmijenio pokoji s upeatljivo
lijepom plavokosom enom koja je stajala na stubama pred
trgovinom opih potreptina. Uputila mu je suhi smijeak
koji ga je moda trebao primiriti, iako je u sebi nosio
dvojbenu koliinu pouzdanja.
A onda su, napokon, zauli kako im se pribliava topot
kopita. Isprva vrlo slabo i izdaleka, a zatim razgovjetnije,
sve dok napokon jedan konjanik nije izaao na vidjelo na
suprotnom kraju glavne ulice. Usporio je konja otrim
cimanjem uzde koje je oito prepalo ivotinju, premda se
smjesta posluno zaustavila. ovjek je sjahao i s upadljivim
izostankom uurbanosti zauzeo svoje mjesto na
suprotnom kraju ulice.
Albert se ukrutio i promotrio suparnika. Charlie
Blanche i Albert Stark dranjem nisu mogli biti opreniji:
Blanche je bio prekaljeni, zubom vremena nagrieni
koloplet agresije, koji je izgledao kao da se nije osmjehnuo
jo od vremena Lewisa i Clarka. Prostrijelio je Alberta
pogledom kojim kao da je htio rei: elim ti prostrijeliti
kitu kancerogenim metkom.
6

Albert se nakaljao. Dakle... Tebi tono u podne oito

znai dvanaest i petnaest?
Charlie je na trenutak samo tupo blenuo u njega. to?
Pa, rekao je Albert, iskreno iziritiran usprkos strahu,
hou rei, kazao si mi da doem tono u podne, pa sam i
doao, i... jo odonda te samo, je li, ekam.
Blanche je mrano stisnuo oi. Sad sam tu.
Ma da, znam, ali ono to je stvarno neuviavno od
tebe, jer time kao da eli rei da tvoje vrijeme vrijedi vie
od bilo ijeg tueg, a... pa, znam da svi prisutni imaju posla
od jutra do sutra, a ipak su svi nali vremena da svrate, i
hou rei, je li tako, narode?
Nitko mu nije odgovorio. Albert se potajice obazreo ne
bi li pronaao neko susretljivo lice, ali nije opazio nijedno.
Pogled mu je pao na krezubog starca koji uope nije
izgledao kao da e doivjeti sutranji dan. ovjek je tupo
piljio i dokono oblizivao vrh jedinog zuba u svojim ustima,
poput straara koji marljivo ophodi posljednju preostalu
predstrau neke praktiki poraene vojske.
Potegni, rekao je Charlie Blanche.
Val obnovljene pozornosti preplavio je promatrae kad
su svi u isti mah zadrali dah. Sad e predstava napokon
poeti!
Albert je takoer duboko udahnuo. Ovaj... neu.
Mjetani su zbunjeno zaamorili. Ona zgodna
plavokosa ena uputila je Albertu pogled pun zgroenog
neshvaanja.
Kako to misli, nee? Blanche je jo jae stisnuo oi,
tako da je umalo obnevidio od kiljenja.
Albert je jo jednom duboko udahnuo. Ja bih... radije
bih odustao od ovoga. Daleko si bolji strijelac od mene, pa
bih radije, prije nego to se ovo sasvim otme kontroli, pa
7

obojica skroz poludimo i skroz poginemo... htio bih da

izbjegnemo obraun.
Jesi ti uko, Stark? Kut Blancheovih usta iskrivio se u
nekakav izoblieni poluosmijeh nesumnjivo najtopliji
izraz koji je njegova odavno istrunula fizionomija mogla
prirediti.
Dobro, uj, izraz uko je pomalo Albert je zastao s
nelagodom hou rei, pomalo je rasistiki prema naim
radinim prijateljima s Dalekog istoka, zar ne, deki?
Obratio se aici kineskih radnika sa eljeznike pruge
koji su ih promatrali sa strane. Ovo e mu svakako donijeti
malo potrebne podrke. Najnii Kinez pokazao mu je
srednji prst.
O-okej, zamucnuo je Albert. Nema na emu.
Blanche je prasnuo u promukao smijeh. ak i vraji
Kinezi znaju da si uko!
Albert se ponovno okrenuo prema suparniku. uj, ja
bih htio bih razumnije razrijeiti na problem, okej?
Hou rei, obojica smo inteligentne, odrasle osobe, je l
tako? Prema tome... samo u ti platiti za pretrpljenu tetu.
Blanche nije promijenio izraz lica. Meni sasvim
odgovara. To ti je pedeset dolara.
Dobro, okej, rekao je Albert i malice se promekoljio.
Nego, o ovome se radi... nemam ti ba pedeset dolara u
gotovini
Charliejeva je ruka posegnula prema drku revolvera.
ali... Dat u ti dvadeset pet ovaca.
Charliejev je kaiprst sad praktiki dodirivao obara.
Ne trebaju mi ovce, Stark.
Znoj od vruine odjednom se pomijeao sa znojem od
panike, kad je Albert shvatio da mu se crno pie. Pa to je
to je puno ovaca. To ti je, ono, dvadeset pet ovaca. Kao
8

cijelo... jato. Krdo? Da nije krdo? Nervozno se nasmijao

kad mu je iz sve oajnijeg mozga briznuo pravi proljev
besmislica. O, Boe mili, moe ti to vjerovati? Ja uzgajam
ovce, a ipak se uope ne mogu sjetiti kako glasi zbirna
imenica da nije opor ovaca? Ne znam! Ha! Hej, zna
kako se zove skupina lasica? Zadruga. Zadruga lasica.
Engleski ti je zabavan u tom pogledu, prepun tih sitnih
jezinih cveba
Prasak metka rascijepio je zrak kad je Charlie Blanche
ispalio hitac Albertu pod noge. Albert je odskoio uz
upadljivo enskast ciktaj.
Tvoje proklete ovce obrstile su mi pola rana, Stark! Ta
trava nikad vie nee opet izrasti.
Meu uzgajivaima goveda na Divljem zapadu vladala
je duboko ukorijenjena mrnja prema uzgajivaima ovaca,
uglavnom zato to ovce pri ispai brste skroz do korijenja.
Prodiru travu gotovo sasvim do zemlje i, ako ih se ostavi
bez nadzora, praktiki mogu ogoljeti panjak do te mjere
da se trava mora iznova zasijati. Kud ovca proe, tu krava
vie ne pase, izjavljivali su stoari. Uslijed toga, izmeu
uzgajivaa goveda i ovaca esto su izbijali panjaki ratovi,
s grozomorno krvavim posljedicama. Pritom nije pomagalo
to to se ovare openito smatralo tekim pikicama.
Albert je progutao ono malo preostale sline kad je
Charlie podigao revolver i naciljao.
Okej, okej! Albert je podigao ruke, pokazujui mu da
se predaje. Sm u prodati ovce, u redu? Nabavit u ti
novac! O-okej? Dobit e ga sutra.
Uslijedio je stravian trenutak u kojem je Albert bio
siguran da e, premda je popustio suparnikovu zahtjevu,
Blanche stisnuti obara. Ali njegov je protivnik umjesto
toga samo polako spustio revolver. Ako ne dobijem tu
9

gotovinu, doi u ti glave. I pucat u ti triput u nju: u elo,

u nos i u bradu, tako da ti se lijepo raspukne napola kao
lubenica na sajmu.
O, to bih i zasluio, ponizno je izlanuo Albert. Da
tako ispadne? O, Boe moj, kakav bih kreten bio. Ali ja
nisam takav ovjek, pa u donijet u ti novac.
Charlie Blanche paljivo je spremio oruje u futrolu.
Albert se usudio drhtavo odahnuti kad je Blanche krenuo
natrag prema svom konju. Tako mi je drago to se nisam
upiao, pomislio je Albert dok ga je oblijevala zakanjela
panika zbog tako bliskog prilaska smrti. Okrenuo se i
poao natrag ulicom, osjeajui se kao da su mu noge od
pekmeza
PRAS!!
Mjetani su se zgranuli. Albert se svalio na zemlju kad
su mu nepojmljivo otri bolovi sijevnuli iz glenja.
JEBOTE! vrisnuo je i okirano se okrenuo.
Charlie ga je ustrijelio.
isto da malo okusi, kazao mu je Blanche tihim,
smrtonosnim tonom. Vratio je pitolj u futrolu, popeo se
na konja i odjahao, ne rekavi vie ni rijei.
A mjetani su se potom gotovo smjesta poeli razilaziti
kao da se nita nije dogodilo. Zabava je zavrila. Svi su se
nehajno vratili svojim dnevnim obvezama kao da su upravo
zavrili gledanje sajamske atrakcije u putujuem lunaparku
nimalo ne hajui za ovjeka koji je prije svega nekoliko
trenutaka jedva jedvice uspio sauvati ivu glavu.
Debeljukast, pomalo proelav ovjek od svojih trideset
i neto godina pritrao je Albertu, koji je leao i bolno se
drao za stopalo.
Jao, ovjee, Alberte! Jesi okej?
Albert jo nikad nije bio ustrijeljen, ali viao je one koji
10

su bili. I znao je da ta sitna metalna zrna mogu nanijeti

grozomorno teke ozljede. Otro je usrknuo zrak da se
oelii, pa si je zadigao nogavicu. Premda ga je
nepodnoljivo boljelo, lice mu je poprimilo iznenaen izraz
kad je opazio do koje je mjere ozljeda povrna. Metak mu
je razderao kou, ali tek jedva jedvice. Isuse, pa koliko onda
grozno boli od izravnog pogotka?
Ma ma dobro je, samo me okrznuo, rekao je Albert
i spustio nogavicu.
O, hvala Bogu. Edward je odahnuo.
Edward Phelps bio je postolar suosjeajna pogleda i
blage naravi, te Albertov najblii prijatelj. Tu na granici,
dodue, to nije nuno znailo da su nerazdvojno bliski. U
mjestacu s manje od sedamdeset petero stanovnika
postojao je ogranien izbor potencijalno najboljih
kompanjona. Albertu je Edward bio drag, ali to je bilo
vezanije uz injenicu da je Edward bio jedan od rijetkih na
Divljem zapadu koji ne bi ustrijelio ovjeka samo zato to
ga je krivo pogledao. Albert nije bio sasvim siguran, ali
inilo mu se da Edward ak i ne posjeduje revolver. A da ga
je i posjedovao, na njemu bi izgledao potpuno
neprimjereno. Kad bi postojao pojam agresivno ljubazan,
savreno bi opisivao Edwarda.
ovjek daleko dojmljivije pojave pristupio je sredini
glavne ulice.
Jesi u redu, Stark? upitao ga je bezizraajno erif
Arness.
Da, dobro mi je, odgovorio mu je Albert. Nego, hej,
ujte erife, zahvalio bih vam na pomoi. Stvarno mi je
drago to ste se umijeali i sprijeili da ova razmirica dobije
smrtni ishod tono pred vaim uredom. Zaista krasno od
vas, hvala na podrci.
11

erif je hladno pogledao Alberta. Nije na meni da

interveniram u takve stvari, Stark. Smatram da ovjek treba
voditi vlastite bitke.
Albert je naas tupo blenuo. Ovaj tip je utjelovljavao
sve ono sjebano na granici, zamotano u paket strogih oiju
i preplanule koe, zapeaeno limenom zvijezdom. Vi ste
erif, rekao mu je Albert, nastojei ne zvuati ba sasvim
kao da se obraa petogodinjaku.
Tako je.
Dakle... ta dunost za koju vas svi mi plaamo ono,
jedina zadaa koju imate u mjestu vi sad tvrdite da bi je
svi ostali trebali obavljati.
Nisam ti ja tjelohranitelj, dovraga, Stark.
Albert se jo jednom othrvao potrebi da zvui kao
uitelj u razredu punom maloumne djece. Pa, zapravo,
jeste. Vidite, kao erifu, formalno vam i jest posao, recimo
to tako, da titite moje tijelo od onoga to bi mu moglo
nakoditi.
Pa da, recimo da vam je to posao, dometnuo je
Edward, uvijek vjeran, susretljiv drug koji ne zna kad bi mu
bilo pametnije drati jezik za zubima.
uti, obrecnuo se erif, pa je Edward brzo spustio
glavu i plaho se maknuo ustranu. erif se ponovno obratio
Albertu. Rekao bih da ti i ja razliito sagledavamo neke
stvari.
Recimo, na primjer, da otvorite restoran, biste li
priekali da vam ljudi dou, a onda im rekli: ovjek treba
spremati vlastite objede?
Bolje pripazi to pria, da se jo ne bi naao u
zatvorskoj eliji.
Ma to je ba lijepo! Albert je ojaeno podigao ruke
kad su stresovi i bolovi dananjeg dana izletjeli iz njega u
12

naletu iziritiranosti. Duga ruka zakona napokon udara da

zatiti sebe protiv razljuenog stanovnitva!
erif ga je samo prostrijelio pogledom. Bolje daj da ti
doktor Harper pregleda taj gleanj, rekao mu je
naposljetku i ukoeno se okrenuo da ode.
Albert je iz sebe izbacio bolan uzdah poraza, s naporom
se nekako podigao iz praine i epavo se zaputio prema
doktorovoj ordinaciji.
Pojam granine medicine sutinski je proturjeio samome
sebi.
Bolnice u velikim gradovima bile su te 1882. godine ve
dovoljno loe, ali predstavljale su primjer posljednje rijei
znanosti naspram skrbi koja se pruala na Divljem zapadu.
Medicinska ordinacija doktora Matthewa Harpera,
jedinog ovlatenog lijenika u mjestu Stari Panj, bila je
jedva vie od straare. Runo naslikana tabla ljuljala se i
kripala na vrelom, pranom vjetru kao dobra naznaka
skrbi kakvu se moe oekivati pri susretu sa zdravstvenim
tegobama u ovome mjestacu. Unutra su drvene police bile
pune raznih boica s lijekovima, eliksirima, tonicima
samo, tko je tu kome mazao oi, kvragu? Sve je to bio samo
alkohol. Na granici su lijekovi bili tek estica opremljena
kienom etiketom.
Doktor Harper stajao je nad tijelom pacijentice. Bila je
to ena od etrdeset i koju godinu, izborana i prosijeda.
Leala je onesvijetena doktorovim eterom, na svoju sreu,
budui da joj je abdomen bio rasjeen i rastvoren. Doktoru
Harperu su ruke bile krvave do lakta dok joj je pedantno
obraivao utrobu, sluei se svim vjetinama svoje
zubarske naobrazbe. Vidljivo ugav kuni maak skoio je
13

na operacijski stol i onjuio tijelo.

Ma hajde, daj, zna da ne bi smio biti tu. Doktor
Harper se tiho nasmijao, podigao maka u naruje i njeno
ga spustio na pod. Bjei ti lijepo odavde, Isuse, uje me?
Doktorove su ruke ostavile krvave mrlje na krznu maka,
koji ih je ustro poeo lizati. Harper se vratio svom poslu,
briui zaostalu maju dlaku sa stola.
Ima li koga? zauo se glas iz predsoblja. Doktore
Harper?
Harper je obrisao ruke o krpu, bacio je na nogu
pacijentice i ietao u predsoblje. Albert je dotad nepozvan
sjeo u stolicu, jedva ekajui da otereti ozlijeenu nogu.
Bok, Dok, rekao je. Zamolio bih te da mi pas
mater. Prekinuo se usred reenice kad je opazio da su ruke
doktora Harpera jo uvijek sjajne od svjee, grimizne krvi.
O, nita se ti ne brini, primirio ga je doktor Harper.
Samo, upravo obavljam operaciju.
Mogu doi drugi put, rekao je Albert i krenuo prema
vratima.
Ne, ne, bit e ona jo dosta dugo u nesvijesti. To je
gospoa Callaghan, sirotica. Trbuni avao samo to joj
nije eksplodirao, pa sam ga morao izvaditi.
Albertu je trebao trenutak da deifrira dotinu izjavu.
Slijepo crijevo?
E da, ba to, odgovorio mu je doktor.
Albert se upitao zato je uope doao ovamo. Odlazak u
lijeniku ordinaciju lako je mogao zanokticu pretvoriti u
oajniku borbu za preivljavanje.
Nego, to te mui? upitao ga je doktor Harper,
dopustivi si pritom gutljaj iz jedne od boica s police.
Uestalost takvog ponaanja bez sumnje je doprinosila
teko izboranom licu i nezdravom bljedilu koji su prizivali
14

u sjeanje Luku 4,23: Lijenie, izlijei sm sebe!

Eh, okrznuo me metak. Samo bi mi to trebalo
pregledati.
A, da. Doktor se osmjehnuo s odbljeskom gladi za
traevima u oku. ujem da si ispao pravi uko pred
Charliejem Blancheom.
Pa, Dok, znam da ti je drae krpati otvorenu ranu u
prsima nego ogrebotinu od metka, ali meni je naalost
stalo do mog ivota. Dakle, hoe li mi baciti oko na ovo, ili
da odepam u pustinju i pustim da mi to rijee jebeni
kojoti?
U redu, daj da vidimo. Doktor Harper dobroudno se
nasmijao. Podvrnuo je Albertu nogavicu, ostavljajui
blijede krvave mrlje na tkanini ljubaznou gospoe
Callaghan.
Primjeujem da nisi veliki ljubitelj pranja ruku,
klonulo je primijetio Albert. Doktor je ili preuo taj
komentar, ili se preduboko obuzeo ozljedom.
Uuu, ova je gadna, prokomentirao je dok je
pregledavao ranu. Moda emo ti je morati otpiliti, da ne
bi jo zaradio gadan sluaj nogoprsta.
Albert je uzdahnuo. Okej, prvo i prvo, mislim da to
nije stvarno oboljenje, a drugo i drugo, to je samo
ogrebotina, Dok. Ne dam ti da mi otpili nogu zbog toga.
Kako te volja. Ali viao sam da se nogoprst pretvara u
koljenogu za jedva tjedan dana.
Samo mi je previj, hvala lijepa, odsjeno mu je
odgovorio Albert, sad jo eljniji da ovo proe to je prije
mogue.
Doktor Harper otvorio je ladicu i iz nje uzeo namotan
zavoj dok je Albert pregledavao malu ordinaciju. Ostaci
peenog pileta leali su razbacani po tanjuru pokraj
15

otvorene staklenke laudanuma, a nedavno upaljena cigara

nesigurno je leala na rubu pomonog stolia, stoastog
vrha jo tamnog od sline. to se tie bilo kakve naznake
slubene potvrde lijenike struke, jedina kandidatkinja
visjela je u drvenom okviru na suprotnom zidu.
Medicinski fakultet Teritorija Teksas, proitao je
Albert naglas rukom ispisanu diplomu kad mu je doktor
poeo previjati nogu. Onda, je li to dosta prestina kola?
Nego to, bio sam trei u klasi, odgovorio mu je
Harper s iskrenim ponosom.
Ah. A to je bio medicinski fakultet u zatvorenom
prostoru? priupitao ga je Albert bez traka sarkazma ili
ironije u glasu.
U redu, eto ga, rekao je doktor, pa ustao i osmjehnuo
se novopostavljenom zavoju. Nastoj se neko vrijeme ne
oslanjati na nju.
Albert je pogledao rezultat. Samo zavoj od suhe gaze?
To je sve?
Pa, to bi jo htio da ti uinim?
Da oisti ranu, moda? odgovorio mu je Albert s
hinjenom strpljivou. Da mi se ne inficira i da ne
umrem?
Pa, uj, to ti je na dragome Bogu.
Albert je naas blenuo u njega. Oito mi treba netko
pouzdaniji.
Pristojno su se oprostili dok se maak Isus astio
debelim crijevom gospoe Callaghan.

16

Svake je veeri salun u Starom Panju bio dupke pun

kockara, pijandura i neobrijanih iritelja svakojakih
smradova. Katkad se, dapae, inilo da se tu praktiki
stotine raznih zadaha estoko nadmeu za prevlast u
skuenom i slabo prozraenom prostoru.
Ali u dva sata poslijepodne lokal je uglavnom zjapio
prazan. Nekoliko starih kravara, oito naruena zdravlja,
sjedilo je za ankom i piljilo u ae, ali u prizemlju inae
nije bilo nikoga.
Izuzev Edwarda Phelpsa.
Edward je strpljivo sjedio na drvenoj stolici u podnoju
stubita koje je vodilo prema sobama bordela. Vjerojatno je
trebao ponijeti knjigu ili neto takvo, palo mu je na pamet,
premda je znao da nee predugo ekati. U ruci je drao
ljupki buket cvijea iz poznog proljea, pun tratinica,
ljiljana i narcisa. Odozgo su se uli raskalaeni zvukovi
spolnog snoaja, jer je Edwardovu djevojku Ruth upravo
divljaki jebao jedan prljavi kauboj.
Ma to! TO!! vritala je, a glas joj je odjekivao cijelim
salunom.
Da, voli kad te jebem, je l tako? proderao se prljavi
kauboj.
Da! Da, stvarno je izvrsno! uzvratila mu je povikom
usred ekstatinog stenjanja.
17

Kita mi je prljava jer povazdan radim na otvorenom!

Znam! Predivno mi je kako me to grebucka iznutra!
Da, ti voli tu prljavtinu na mojoj kiti, je l tako?!
Volim! Stvarno je volim! Prava je poslastica!
Ruth je oduvijek pomalo nespretno govorila za vrijeme
seksa, ali srce joj je bilo na mjestu, a i bila je doista
primjerna prostitutka: uvijek je dolazila na smjenu tono
kad treba, cijela bi se okupala nakon svakog petog klijenta i
bila je spremna udovoljiti svakom fetiu. Edward se divio
njezinoj radnoj etici. Ozbiljnost kojom osoba pristupa
slubenim dunostima mnogo govori o njezinom
karakteru. Imao je sree to je s takvom enom.
Zabij mi prst u upak! viknuo je prljavi kauboj.
S oduevljenjem! odgovorila mu je Ruth.
Uto je Millie, madam ove kue, sila stubama. Bila je
bucmasta, malo starija od etrdeset godina, s drskim,
namazanim izgledom strune salunske kurve. U gustom
busenu zadignute kose, neko bez sumnje tamne poput
oniksa, sad su joj se vidjele brojne sjedine. Kad je prila
postolaru, mahnula mu je rukom punom prstenja.
Bok, Edwarde, rekla mu je sa smijekom. Njezine
poput treanja crvene usne i obrazi, prekriveni debelim
slojem rumenila, premda sami po sebi nimalo elegantni,
barem su dodavali malo dobrodole boje prostoriji punoj
smeeg na smeem.
O, hej, Millie. Edward se osmjehnuo i pristojno ustao.
eka Ruth?
Da, otiao sam malo ranije s posla, pa rekoh, da je
odvedem na piknik.
O. Dobar si joj deko.
Trudim se.
Millie je bacila pogled prema katu. Pa, zvui kao da
18

samo to nije, rekla je dok su uzdasi orgazmike strasti

dosezali neusuglaeni vrhunac.
O, BOE, SVRAVAM! zavritala je Ruth.
Ba ti je lijepo cvijee, primijetila je Millie.
Edward je s ponosnim osmijehom pogledao svoj buket.
Znam, zar nije ba krasno? Unutra ak ima i pokoji
tulipan. Teko se doe do njih u ovo doba godine, ali Ruth
ima vrlo izriite elje.
MA TO! SVRI MI TIM PRLJAVIM KAUBOJSKIM
KURCEM PO CIJELOM LICU!
Edward si je popravio kravatu, jer je uo da je Ruth pri
kraju. Izgledam li kako treba? upitao je Millie, pa joj se
pokazao da ga cijelog pregleda.
Da, izgleda... izgleda lijepo, odgovorila mu je, a
onda vie nije mogla susprezati znatielju. Nego,
Edwarde... smijem li te neto pitati?
Svakako.
Tebi sigurno... ne smeta injenica da ti djevojku
svakodnevno evi petnaestak tipova, i jo joj za to plaaju?
Oh. Pa, uj, moj je posao takoer u banani.
Da, ali ti popravlja cipele.
Jao, ne podsjeaj me! Edward se nasmijao.
Postolarstvo je stvarno posustalo otkako je zavrio
Graanski rat.
Stvarno?
Da, jer jednostavno ima mnogo manje nogu.
Millie se upravo odluila jo malo vratiti na prvotnu
temu kad je Ruth doskakutala niza stube, jo obuzeta
navlaenjem odjee.
Eddie, jesi li to ti? veselo je ciknula.
Okrenuo se na petama da je pogleda u oi i ozareno
rairio ruke. Hej, srdace!
19

Odakle ti ovdje? uskliknula je, pa ga cijelog obujmila

radosnim zagrljajem i zdunim mu poljupcem prekrila
usne.
Lecnuo se. Eh, dah ti je malice...
Oprosti morala sam obaviti jedno puenje. Prekrila
si je usta, a ve dobrano rumeni obrazi poprimili su jo
malo boje.
Edward se osmjehnuo s iskrenim razumijevanjem.
Nita zato. Hej, i ja sam zavrio svoje poslove malo prije
vremena, pa rekoh, bilo bi lijepo da se odemo proetati uz
potok.
Ruth ga je jo jednom zduno zagrlila zbog te
uviavnosti. Ajoj, pa ti si najbolji! Da, hajde, idemo! Dala
mu je pusu u obraz, pa pogledala Millie. Zar moj deko
nije najbolji na cijelom svijetu?
Millie je zaustila da joj odgovori, ali ba nita joj nije
djelovalo primjereno.
Bok! hihotavo je rekla Ruth i povukla ozarenog
Edwarda za ruku prema vratima saluna. U koliko sati se
moram vratiti? upitala je Millie, okrenuvi se naas opet
prema njoj.
Pa, Clyde Hodgkins je pitao moe li svratiti potkraj
dana.
Oh to bi on htio? upitala je Ruth.
Mislim da bi htio analni.
Ruth se okrenula na petama i zduno primila Edwarda
za ruke.
Jao, srdace! Moi emo ti kupiti novi remen za crkvu!
Edward je razrogaio oi kad je shvatio kolika ga je
srea snala. Joj, to bi bilo sjajno!
Znam! Ruth se blaeno oduevila, pa mu je vrsto
stisnula ruke i poela mahati njima amo-tamo kao da
20

pleu.
Onda, oko koliko sati da se vrati? Oko pet i pol, tu
negdje? upitao je Edward Millie.
uj, nije ti ovo ba kao u zubarskoj ordinaciji,
Edwarde. On e vjerojatno svratiti kad mu doe da ugura
svoj penis u njezin upak.
Okej, onda tono u pet, za svaki sluaj, rekao je
Edward. I s tim je rijeima ljubavni par istrao u sunano
poslijepodne, obasjan zaljubljenou sjajnijom od vedrine
dana.
Kravomorski most zaradio je ime jo u vrijeme kad su prvi
doseljenici u Stari Panj putovali na zapad puni snova o
zasnivanju novog ivota. Uz ljudske sudionike, povorka
kola sa sobom je vodila dvjesto grla stoke za klanje. Ali,
kad su doseljenici pristigli na jugozapad Teritorija Arizona,
stado se zarazilo nekom zagonetnom boleu i pougibalo u
roku od nekoliko dana. Suoeni s tom nedaom, umorni
pioniri odluili su prekinuti putovanje na zapad i podii
svoje naselje na licu mjesta. Teren je bio pomalo kamenit i
ne ba pogodan, ali otkrie oblinje rijeke znailo je da sa
suprotne strane lei poeljniji teren. Meutim, kad je
druina pokuala prijei rijeku, otkrila je da je preduboka.
Kako u oba smjera nije bilo prohodnih gazova, skupina se
nala u beznadnom kripcu. Zatim se jedna supruga
dosjetila inovativnom rjeenju: doseljenici su odvukli sva
kravlja trupla u rijeku i naslagali ih jedne na druge u vodi.
Nakon nekog vremena naslaga je postala dovoljno visoka
da su je doseljenici mogli upotrijebiti kao svojevrstan most
i po njoj prijei rijeku do terena s druge strane, gdje e s
vremenom nastati Stari Panj. Naravno, golema koliina
21

gnjiloga goveeg mesa u vodi izazvala je epidemiju koja je

brzo odnijela cjelokupno stanovnitvo. Ali sljedei
doseljenici koji su pristigli onamo, podigli su drveni most,
te s lakoom preli rijeku i osnovali mjesto Stari Panj.
Kravomorski most stoga je dobio ime u spomen na svoje
prve doseljenike i njihovo tragino skonavanje od
kravomorske vode.
Upravo je ondje, u ugodnome hladu mosta, Albert
uivao u prenoj piletini i svjee peenom kruhu, na
pikniku sa svojom djevojkom Louise. Njih su dvoje bili
zajedno ve godinu i pol, i Albert je smatrao da ima
izuzetnu sreu to ona postoji u njegovu ivotu. Bila je
iznimna ljepotica, ak i ako se zanemare standardi zapadne
granice, gdje se ene uglavnom nisu razlikovale od
medvjeda. Imala je i sve zube, to je takoer bila udesna
anomalija. Albert je esto znao sjediti na trijemu i jednom
rukom grliti Louise, a drugom joj brojiti zube, dok su
promatrali zalazak pustinjskog sunca.
Louise je sjedila na izletnikoj dekici dok su joj plavi
uvojci vijorili na povjetarcu, oponaajui lagano uborenje
rijene vode. Blijeda joj je koa sjala od mladosti dok je
zamiljeno grickala kriku kruha s demom. Sluala je
Albertova jadanja oko ishoda dananjega dana i gledala u
treperenje tisua odsjaja bijele svjetlosti na lijenoj rijeci.
Hou rei, na tome je trebalo ostati, je l tako?
potuio se. Kaem mu da u mu platiti, pa odemo svaki na
svoju stranu, i toka. Ali ne, tip me ustrijeli u nogu! Jebeno
ubre.
Tirada mu je trajala ve nekoliko minuta prije nego to
je primijetio da ga Louise nekako namjerno izbjegava
pogledati u oi.
to je bilo? upitao ju je.
22

Louise je nakratko samo gledala u svoje ruke, a zatim je

rekla neto to Albertu nije bilo ni nakraj pameti da e uti.
Trebao si prihvatiti dvoboj s njim, Alberte.
Albert je blenuo, shvaajui je otprilike kao to konj
shvaa motanje cigarete. ekaj, to si rekla?
Trebao si prihvatiti dvoboj s Charliejem Blancheom.
Odjednom joj nije bilo nimalo teko pogledati ga ravno u
oi.
ekaj ti se to ali?
Ne znamo jesu li tvoje ovce pasle na njegovom ranu,
rekla je. Moda su to bile Hurleyeve krave. On bi trebao
biti duan to dokazati, to ne moe. Tako da ne znam...
Trebao si prihvatiti dvoboj s njim.
O, Boe, pa ti to misli ozbiljno.
Kimnula je.
Louise, promucao je, tip je jedan od najboljih
strijelaca u cijelome mjestu! Hou rei, pa ja naspram njega
izgledam kao da imam Parkinsonovu bolest.
to je to Parkinsonova bolest?
Oh, samo jo jedan otajstveni nain na koji nam Bog
pokazuje da nas voli. uj, pokuao sam se nahrustiti na
obraun, ali ipak radije ne bih poinio jebeno
samoubojstvo.
A onda ga je pogodio grom iz vedra neba. Alberte...
Ostavljam te.
Kad roditelj, brat, sestra ili blizak prijatelj iznenada
umru, mozak je nepogreivo sposoban tu vijest doivjeti
kao pogreku, kao izmiljotinu ili, u najgorem sluaju, kao
privremenu realnost koja e se svakako prvom prilikom
ispraviti sama od sebe. Isti takav mehanizam samoobrane
upravo se tada pokrenuo u Albertovu mozgu.
... to?
23

ao mi je. Pogledala ga je s ljubavlju, ali na posve

pogrean nain. Trebao mu je trenutak da shvati kako ne
vidi ljubav, ve prije suosjeajnost. Izraz kakav se uputi
pacijentu u bolnici prije nego to e mu se rei da mu
lijenici nisu uspjeli spasiti testise.
Albert je zaustio da neto kae, a rekao je ovo: Danas
sam dobio metak.
Znam, odgovorila mu je.
Oito nije ula to sam rekao, pomislio je. Au, kazao
je, ne bi li time naglasio poantu.
ao mi je to si ranjen, rekla je, premda Albertu nije
zvuala kao da joj je dovoljno ao.
Kotaii u glavi sad su mu se opet zavrtjeli, i polako je
poeo shvaati to ga je snalo. Ona mu je upravo dala
nogu. Louise, ma zato? Zbog tog obrauna?
Ne, nije zato. Hou rei, valjda mi je trebao taj mali
povod da ti napokon odluim rei
Napokon? Kako to misli, napokon? Koliko ve ima da
ovo planira?
Boe, zvui tako pokvareno kada to tako kae. Nisam
ovo planirala, Alberte. Ali... osjeam se ovako ve neko
vrijeme. Stvar je u tome... uj, ti si stvarno sjajan deko.
Samo to sam ja... shvatila sam da elim neto drugo.
Udarci su ga samo sustizali. Albertu je dolo da povrati,
pa se ponadao rijeima suzbiti uzdizanje eluca. Louise, ja
te volim! to bi vie mogla htjeti? Ti si mi cijeli ivot! Nema
toga to nisam uinio za tebe u proteklih godinu i pol!
Sluaj, znam da sam samo uzgajiva ovaca, ali stavljam
novac na stranu, pa im uspijem
Da, ali ak ti ni uzgoj ovaca ne ide od ruke, Alberte,
upala mu je u rije. Suosjeajnost joj je nestala s lica, i kao
da mu je sada poela iznositi svoje necenzurirano stajalite.
24

Hou rei, tvojih ovaca ima posvuda. Uzgajivau ovaca

jedini je posao paziti da su mu sve ovce na broju, i to
zajedno. Kad sam neki dan svratila na tvoju farmu, jedna ti
je ovca bila otraga u dvoritu, njih tri skroz na grebenu
brda, dvije u bari, a jo jedna na krovu.
To je Bridget mui je retardiranost, ali prepuna je
ljubavi. uj, mislim da smo skrenuli s teme, rekao je
Albert sa sve vie oajavanja u glasu. Louise, ako se ne radi
o obraunu, reci mi o emu se radi! Reci mi u emu je
problem, pa ga moda moemo rijeiti!
Alberte, dobar si deko, to svakako, odgovorila mu je,
ponovno smekavi ton da ublai jetkost onoga to se
spremala rei. Samo... nisi dobar za mene. U ovom
trenutku ne elim biti ni s kim. Moram sama izai nakraj sa
svojim sranjima, da tako kaem.
Sranjima? Kakvim sranjima? ivimo u pograninome
mjestu usred proklete pustinje! Tu nema dovoljno sranja
da bi ti morala izlaziti nakraj s njima! Boe moj, Louise, pa
zajedno smo ve godinu i pol! Spominjali smo ak i
vjenanje!
Sluaj, da sam starija, moda bi bio pravi trenutak, ali
jo se nisam voljna skrasiti. Ljudi u dananje vrijeme doive
ak i po trideset pet godina, tako da se djevojka ne mora
smjesta udati. Recimo samo da u ovom trenutku moram
malo poraditi na sebi.
Albertu je to bilo previe. Moram poraditi na sebi?
uzviknuo je. Louise, to djevojke kau kad im je neto
dobro pod nosom, a tako su se uvukle sebi u guzicu da ne
znaju to bi s tim. Ja te poznajem. Ti se nisi uvukla sebi u
guzicu. Ti si tu, vani. Izvan svoje guzice. Gdje te vidim. I...
ti si najljepa ena koju sam u ivotu upoznao.
Rairila je meke bijele ruke gestom kojom je posve
25

jasno naznaila da nema vie to dodati toj temi. Ne znam

to da ti jo kaem, Alberte. Gotovo je. Ne elim vie biti s
tobom.
Mozak mu je opet poeo trokirati. Opa, tiho je rekao,
a glas mu je zazvuao drhtavo i duboko od proivljavanja
boli. Louise... volim te.
ao mi je.
Nakon toga je tek poraeno slegnula ramenima, pa
ustala i otila odande.
A dok je Albert Stark i dalje tako sjedio meu dugim
sjenama koje su brazdale zlaanu caklinu smiraja dana,
znao je da mu je ivot zavrio.
Sunce je slikalo pruge po arizonskom nebu, obasjavajui
daleke mese kilometrima dugim titanskim potezima,
ulijevajui im barunasto rumenilo. Promatra bi pri
prvom posjetu teritoriju ostao bez daha od ove veernje
vizualne gozbe. A iako je njemu to bio uobiajen spektakl,
koji je svake veeri gledao s prednjeg trijema svoje kuice,
ni Albert inae nije bio imun na kromatsku rasko tog
zadivljujueg prizora. Veeras, dodue, nije mario za njega.
Jahao je prema svojoj farmi pogoen ukoenou udova
zbog koje je dvaput umalo pao s konja. Na sreu za
Alberta, meutim, Curtis je s njim proveo ve gotovo osam
godina, a nikad nije bilo pouzdanije ivotinje od njega.
Svaki e se konj prilagoditi ritmovima svog jahaa, ali
konjanika je vjetina spretno uspijevala izmicati Albertu;
bio je neuravnoteen i nekoordiniran. Svi su njegovi
prijatelji pretpostavljali da e se taj problem rijeiti nakon
dovoljno godina provedenih u sedlu, ali on se jednostavno
nikad nije usavrio.
26

Samo, Curtis se usavrio. Konj je nagonski znao

premjestiti vlastito teite da se prilagodi Albertovim
propustima, a zbog te zapanjujue, intuitivno zatitnike
osobine Albert ga je volio vie nego bilo koje ljudsko bie.
Izuzev, naravno, Louise.
Njezino je lice lebdjelo pred njim cijelim putem kui
kao utvara odrubljenog ekstremiteta. U tom je prizoru
blistala rascvalim osmijehom koji je s ljubavlju zborio o
svakom njihovom sad obezvrijeenom zajednikom
iskustvu. Ta Louise jo negdje postoji, uvjeravao se. Samo je
moram pronai. Tek kada se pribliio farmi poeo se buditi
iz omame samoobmana. Blejanje ovaca naglo ga je otrim
zvunim podraajem vratilo u stvarnost.
Albert je nekako uspio ovladati svojim katatoninim
oima i pogledom prijei preko svoga oronulog obora.
Drvena je ograda bila u raspadnom stanju i pod hitno ju je
trebalo popraviti. A ovaca je, kao i obino, bilo posvuda.
Neke su bile unutar obora, druge vani na dvoritu, a
Bridget je, dakako, vidno izgubljena i zbunjena, stajala gore
na krovu. Albert ni za ivu glavu nije mogao dokuiti kako
se ona uspijeva onamo popeti. U sebi je uo prijekoran glas
Louise. Moda nije imala pravo to mu je dala nogu, ali u
jednoj je stvari imala pravo: on je stvarno katastrofalan
ovar.
Albert se bezvoljno dovukao u kuu i objesio eir o
drveni klin pokraj vrata. Njegovi majka i otac, Elsie i
George, bacili su pogled prema njemu s drvenih stolica na
suprotnoj strani prostorije. Albert se nije sjeao vremena
kad oni ne bi sjedili u tim stolicama cijelu veer, svaku
veer: Elsie bi ila, a George itao Bibliju. Budui da su sad
ve oboje prevalili sedamdesetu, izgledi da se to promijeni
bili su slabi.
27

Kasni, progunao je njegov otac.

Na to? upitao ga je Albert.
Nastala je stanka. I to to kae, odgovorio mu je otac
i vratio se Svetom pismu.
Veeranji razgovor ostat e na tome. Sve u svemu,
radilo se o ivahnoj, slojevitoj raspravi u usporedbi s onima
koje su najee vodili na kraju dana.
Albert se povukao u svoju mranu sobicu, gdje je
kleknuo i zavukao ruku pod krevet. Odande je izvadio
neobiljeenu drvenu kutijicu i odnio je na trijem. Sunce je
brzo nestajalo za obzorje. Albert je pripalio kerozinski
fenjer i stavio ga pokraj stare, rasklimane stolice za
ljuljanje, koja e po svoj prilici potrajati jo jedva est
mjeseci prije nego to se urui pod stranjicom nekog
nesretnika. Sjeo je na nju i otvorio kutijicu.
Unutra su bile uspomene u tonovima sepije: velebna
povijest velike ljubavi Alberta Starka i Louise Daniels. Istini
za volju, radilo se samo o tri slike, ali budui da su
fotografije bile rijetkost, Albert ih je smatrao pravim
blagom. Dok je eznutljivo gledao u te zamrznute sjene
boljih vremena zauo je klipa-klapa sve bliih konjskih
kopita. Pogledao je onamo i opazio da mu Edward i Ruth
prilaze u svojoj labavoj maloj dvokolici. Sretnog li para,
pomislio je, pa ga je acnula kivnja, a onda se smjesta u
sebi prekorio zbog tog niim izazvanog izljeva
negativnosti. Ovo su mu prijatelji koji mu ele dobro.
Svejedno, reakcija mu je bila posve ljudska: ovjeku u
stabilnoj vezi ljubav je obilata gozba u kojoj slobodno
mogu uivati svi nazoni. Ali ovjeku bez druice to je
gozba koju se ogoreno promatra izvana, kroz mrazom
okovani prozor, dok odozdo rei kruljenje izgladnjelog
eluca.
28

Albert im je uputio beskrvan smijeak. Hej, vas dvoje.

Alberte, upravo smo uli za Louise, rekao je Edward
dok je silazio s dvokolice. Pa to je ba grozno! Kako se
dri?
Strahovito nam je ao, dodala je Ruth i sila za njim
nakon to se, kako se inilo, bolno lecnula. Jesi li mi
dobro?
Pa ne, nisam ba, uzdahnuo je Albert, jer nije imao
energije da ih smiruje laima. Hoete li sjesti sa mnom?
Da, hvala, rekao je Edward i privukao si drveni stolac.
Meni ne smeta da stojim, rekla je Ruth. Imala sam
naporan dan na poslu.
Albert se ponovno posvetio slikama na svom krilu. Ba
neto gledam stare fotografije Louise i mene. Pokazao ih
je prijateljima. Obzirno su promotrili snimke, premda su ih
ve mnogo puta vidjeli. Ova je s lunaparka... Na ovoj smo
na mjesnom pikniku... E, a na ovoj pleemo na trgu. Lice
mu je bilo bezizraajna krinka, uvelike slina licima sa
slika. Da znate, skoro da mi doe krivo to se ne smije
smijeiti na fotografijama. Louise izgleda zaista
nevjerojatno dok se smijei.
To bi bilo udno, rekao je Edward.
A? smeteno mu je odgovorio Albert.
Edward je slegnuo ramenima. Jesi li se ti ikada smijeio
na fotografiji?
Ne, a ti? upitao ga je Albert.
Naravno da nisam.
Naravno. Izgledao bi kao luak. Ali hou rei da...
Albert je zastao, pa progovorio prije sebi negoli Edwardu i
Ruth. Kad se nasmijei, to je... Hou rei, ak i na vrhuncu
veze znate, u doba kad si ve neko vrijeme s nekom, pa
to pone uzimati zdravo za gotovo, i nije ti ni nakraj
29

pameti da bi je moda mogao izgubiti svaki njezin

smijeak svejedno bi me sasvim paralizirao. Glas mu je
nato tek malice napukao. Boe, kako je volim.
Joj, sad mi doe da se rasplaem, rekla je Ruth i
izvukla rupi s ipkastim porubom.
Albert odjednom vie nije mogao mirno sjediti.
Idemo se napiti ko stoka, rekao je.
U salunu je bilo nesnosno vrue i zaguljivo, premda je
vani no bila razmjerno svjea. Izgledalo je kao da se svaki
znojni, smrdljivi kauboj, nastanjen u krugu od petnaest
kilometara oko ovog pograninog mjestaca, natisnuo u
potpuno pretijesnu ugostiteljsku ustanovu Starog Panja.
Vidno umorni stari klavirist zduno je tipkao i tapkao po
klavijaturi svog tronog instrumenta, svirajui pjesmu
Jeanie svijetlosmee kose koja se jedva ula u vrevi
kakofonije supijanih glasova. Tamnoputa je kurva stajala
lijeno naslonjena na poklopac pijanina i promatrala
nespretan ples njegovih prstiju.
Iako nijedan gost saluna praktiki nije mogao izbjei
stisku tijela naguranih u prostoriju, Albert je za stolom u
suprotnom kutu barem uivao razmjernu zatitu zidova.
Do vee se intime nije moglo doi u jedinome mjesnom
lokalu.
Albert je zurio u svoju au viskija dok su ga Edward i
Ruth promatrali s prijateljskom brinou. Onda... kakav
ti je sada plan? upitao ga je Edward.
Nemam pojma, odgovorio mu je Albert, ne pogledavi
ga. Moda u se ubiti. Mogao bih to obaviti na panjaku,
pa da me ovce pojedu. Pojele su psa koji je tamo uginuo.
Fuj, mislio sam da samo jedu, ono, travu i to. Edward
30

je sastavio grimasu.
A uj, ne ove moje, rekao je Albert. Neto nije u redu
s tim ovcama.
Ruth je utjeno poloila ruku preko Albertove.
Osmjehnuo joj se, ali suptilno je izvukao ruku. Ne zato to
nije bio zahvalan Ruth na pokuaju, nego prije zato to je
znao u koliko je ovdanjih rektuma ona gurala prste. Kae
li se rektuma ili anusa? upitao se. Koja je razlika? Moda
sutra odjae do susjednog mjesta da vidi imaju li tamo
kakav rjenik. Pa da provjeri razliku izmeu rijei rektum
i anus. Ba bi se lijepo pritom proveo.
uj, obzirno mu je rekla Ruth, znam da ti sada sve
izgleda beznadno, ali vjeruj mi na rije, postoji jo mnogo
razloga za ivot.
Albert je iskapio ostatak viskija, i onda je iz njega
provalilo. Ma je li? Kojih, Ruth? Koji su razlozi za ivot
1882. godine na amerikoj granici? Rei u ti neto. ivimo
u groznom mjestu i vremenu. Ameriki Divlji zapad je
prljavo, depresivno, uasno, usrano mjesto. Ovdje ti sve to
nisi ti sm eli doi glave. Odmetnici. Ljutiti pijanci.
Prezrene kurve. Gladne ivotinje. Zaraze. Ozbiljne ozljede.
Lake ozljede. Indijanci. Klimatske prilike. Zna to je dolo
glave kovau Jimu Wegmanu? Mokre arape.
Ma daj, sad pretjeruje, rekao je Edward.
Stvarno, uope ne pretjerujem, neumoljivo je nastavio
Albert. Otiao je na logorovanje, zagazio u potok nogom u
arapi, pa mu je stopalo postupno istrulilo i umro je. Isuse,
moe se poginuti ve i od odlaska u zahod! Stavljam glavu
u torbu svaki put kad se proeem do poljskog zahoda!
Tamo u travi ima jebenih egrtua, a ak i ako uspijem
izbjei ugriz, o, hej svejedno mogu umrijeti od kolere!
Zna za koleru?
31

Crno govno. Edward je smrknuto kimnuo.

Crno govno! ponovio je Albert. Najnovija ponuda
graninog kluba Bolesti tjedna.
ujem da je poela od jednog eljeznikog konduktera
iz Kanade, dometnula je Ruth.
Albert je nemilice prtio dalje. A ak i ako preivi sve
to, zna to e ti doi glave? Jebeni doktor. Prije par godina
sam se prehladio, pa odem do njega, a on mi kae: O, treba
ti avao u uhu. avao. U jebenom uhu. To ti je suvremena
medicina. Hej, Dok, imam temperaturu 38,8. O, treba te
ritnuti magare. I zna to jo? Na pastor je metkom ubio
dva ovjeka. Na pastor.
Stvarno? rekla je Ruth.
Da. Ustrijelio je tipa u dvoboju, a onda je otiao i
pronaao njegovog maloljetnog sina, pa je i njega ubio, jer
se bojao da mu se mali poslije ne doe osvetiti.
ekaj, kako zna za to? sumnjiavo ga je upitao
Edward.
Tako to je odrao cijelu jebenu propovijed o tome!!
Pouku o temeljitom obavljanju posla! Nego, usput, evo jo
neega: pogledajte otraga. Vidite one tipove za onim tamo
stolom? One koji rade u rudnicima srebra? Vidite to jedu?
Rebarca prelivena ljutim umakom.
Doista, tri prljava rudara za oblinjim stolom neuredno
su vakala svoje obroke.
Samo to jedu. Jeste li to znali? pitao je Albert. Jedu
ljutu, zainjenu hranu za svaki obrok u danu jer su im
nepca potpuno tupa i neosjetljiva od otrovnih plinova koje
udiu dvanaest sati dnevno. Jedino osjeaju okus ljute,
zainjene hrane. Znate li koje su posljedice takve prehrane
na utrobu? Rei u vam: zatvor crijeva, grevi, garavica,
proljev, hemoroidi, oteenja jetre, oteenja bubrega,
32

upala eluca umru od vlastitog prdea! E, a kad smo ve

kod smrti, ako vam je nije dosta, ne morate sjediti u salunu
i ekati da doe do neizbjene pucnjave, tunjave ili kavge
svih protiv sviju, koja izbije svake veeri i obino odnese
nekoliko ivota. Ne, potrebno je samo ovaj as izai pred
glavni ulaz!
Supijano se klatei, Albert je nekako provijugao kroz
guvu i izveo Ruth i Edwarda kroz krilna vrataca saluna.
Pokazao im je sklupanu priliku ovjeka koji je leao preko
puta u prilaznoj uliici pokraj trgovine opih potreptina.
Ono je na gradonaelnik, pompozno je objavio. Mrtav
je. Lei tu mrtav ve tri dana a da nitko ni prstom nije
mrdnuo: nisu ga odnijeli, nisu se zapitali zato je umro,
nisu mu ak ni proglasili privremenog zamjenika. Ve tri
dana kao gradonaelnika, kao najvieg dunosnika u
mjestu, imamo mrtvaca.
Albert je odjednom razrogaio oi. Oh! Oh, gledajte vi
to! Kojoti odvlae truplo! Ba tako, dva ugava pustinjska
kojota poela su zubima cimati gradonaelnikove udove i
polako ali djelotvorno vui njegovo truplo dublje u sjene
prilazne uliice.
Ba ste preslatki! viknuo je Albert, supijano se cerei
od uha do uha. Nahranit e svoje mlade njegovom kitom!
Zbogom, gospodine gradonaelnice! Sretno pretvaranje u
psea govna! Rekavi to, Albert se okrenuo na peti i
odglavinjao kroz krilna vrataca, vraajui se na svoje
mjesto, rumena lica i potroene due.
To vam je, prijatelji moji, Divlji zapad! uzviknuo je
dok su Ruth i Edward sjedali pokraj njega za stol, pravei
mu drutvo iz osjeaja dunosti. Usrana, odvratna kaljua
grozota i beznaa. Jebem mu sve po spisku.
Daj ti zaepi, rekao mu je jedan znojni kauboj za
33

susjednim stolom, oito umoran od sluanja neprestanog

prigovaranja uzgajivaa ovaca.
Daj ti zaepi, refleksno mu je otpovrnuo Albert.

34

Dvadeset minuta nakon toga Ruth je i dalje Albertu istila

poveliku brazgotinu na glavi, zadobivenu kad ga je onaj
znojni kauboj bacio kroz prozor saluna. Edward je
zabrinuto gledao kako ona umae krvavu krpicu u valov za
napajanje konja da je smoi. to se pak Alberta tie, on se
sad na krajnje nedostojanstven nain otromboljio
potrbuke, ne bi li omoguio golemoj koliini viskija koju
je konzumirao u proteklih deset minuta da to lake obavi
svoju svetu dunost irenja njegovim krvotokom i
ponitavanja tjelesnih bolova i duevnih boli dananjega
dana.
Prekini s tim, frfljavo je rekao i lupio Ruth po ruci,
tako da je zacrvenjena krpica odletjela na pranjavu
zemlju.
Okej, rekla mu je. Samo, zna, bilo bi pametno da ti
doktor Harper to pogleda.
Albert ju je prostrijelio pogledom punim neprikrivena
prezira. Ruth, jako si draga, ah jesi li ula ita od svega to
sam rekao, kvragu? Zna to bi mi doktor Harper rekao?
Rekao bi: O, daj da ti stavim plavu ojku na to, pa da ti
iskljuje krv. Hej, ekajte, znate to? Vas dvoje biste trebah
popiti pie sa mnom. Dajte da svi neto popijemo, rekao
je, drei se sada s punim samopouzdanjem naroljanog
ovjeka.
35

Moda neki drugi put, obzirno mu je rekla Ruth.

Ja ne mogu piti, rekao je Edward. Kad pijem, dobijem
stvarno ivopisne none more. Ako popijem au viskija,
zaspim i u roku od dvadeset minuta sanjam kako me netko
ustrijelio u lice.
Ali Albert je ve zaboravio na svoj prijedlog. Zario je
lice u dlanove. Boe, ivot mi je koma, jauknuo je.
Nedostaje mi Louise.
Pa, predloila mu je Ruth, ne znam, moda bi...
moda bi mogao pokuati raspraviti situaciju s njom.
Albert je naglo podigao glavu, stvarajui iluziju
iznenadnog otrenjenja. Dobar ti je prijedlog, rekao je.
Teturavo se osovio na noge, stabilan poput mornara na
palubi broda pogoenog orkanskom olujom.
ekaj, nisam mislila odmah sada, rekla je Ruth i
primila ga za lakat da ga pridri.
Albert ju je grubo otresao. Ne, odmah sada. Ne postoji
bolje vrijeme, profrfljao je.
Odvukao se do svog konja zaobilaznom putanjom u
obliku osmice. Curtis je frknuo, ali ostao je smireno i
strpljivo stajati dok ga je Albert odvano nastojao zajahati.
Nakon tri-etiri pokuaja izgubio je ravnoteu i smandrljao
se na zemlju, dok mu je jedna noga ostala zapletena u
stremenu.
uj, Al, daj nas radije pusti da te odvedemo kui,
rekao je Edward i zakoraknuo prema prijatelju u nevolji.
Ne, vrsto mu je odgovorio Albert. Ne, pusti, samo
mi treba malo zaleta.
Nesigurnim se koracima udaljio od Curtisa, pa ponovno
okrenuo prema konju. Pribrao se i jo jednom jurnuo
prema njemu. Ubacio je stopalo u stremen, vinuo se preko
Curtisovih lea... i smjesta skliznuo na suprotnu stranu,
36

ponovno tresnuvi na zemlju.

O, Boe, lecnuo se Edward. Hej, Al, daj, stvarno ne bi
smio piti i jahati.
Mogujamogujamoguja, rekao je Albert. I, vjeran svojoj
namjeri, napokon se uspio dovui na lea konja, pa se
izvalio na trbuh i mlitavo prebacio ruke i noge sa strane.
Okej, idi, beivotno je naredio ivotinji i krajnje je
beskrvno podbo petama. Curtis je, ipak, dovoljno dobro
poznavao gospodara da shvati to se trai od njega, pa je
krenuo u polagani kas. Edward i Ruth uli su sve tie
Albertovo hrkanje dok se polagano gubio u mraku.
Teka srca i jo tee jetre, Albert je stigao do skromne
Louiseine kuice s bijelim okvirima prozora. Prisilio je
otupjele udove da ga skinu s Curtisovih lea i nesigurno
sjahao, premda se ovaj put doekao na noge. Okej, odmah
se vraam, Curtis, profrfljao je. Ili ne, je l tako? Ne, ne, to
je ipak preambiciozno, dodao je, uz pomo alkohola vjeto
izbjegavi izgovoriti svaki suglasnik u posljednjoj rijei.
Objeruke je obgrlio Curtisov dugi, konjski nos. Zna,
Curtis, mi ne razgovaramo dovoljno. Trebali bismo daj
da to ispravimo. Daj svakako da to ispravimo. Volim te,
Curtis. Jako te volim. Albert je prisno poloio glavu na
kosmatu njuku svog prijatelja...
... i probudio se nakon pet minuta u istom poloaju,
dok mu je povraotina lagano curila iz kuta usana prema
Curtisovoj nosnici. Uspravio se trzajem i rukavom obrisao
bljuvotinu. O, Boe, Curtis, strano mi je ao! Strano mi
je ao! Evo. Sasvim si ist. Okej... idemo. Albert je
oteturao dvoritem do ulaznih vrata i glasno pokucao.
Priekao je. Nije dobio odgovor. Pokucao je opet, jo jae.
37

Trenutak potom, negdje u dnu kue upalilo se svjetlo. uo

je kako mu se pribliavaju bosonogi koraci, a onda mu je
Louise otvorila vrata sa svjetiljkom u ruci. Zatreptala je i
protrljala bunovne oi.
Alberte?
ak i ovako neuredna i raskutrana od sna, bila mu je
savrena. Zalutali uvojci, zapletene trepavice i obraz rumen
ondje gdje ga je zaleala na jastuku, sve je to samo
naglaavalo njezinu prirodnu ljepotu. to ti tu radi,
kvragu? Skoro je jedan i pol, hrapavo je rekla.
Louise, moramo razgovarati, rekao je Albert,
suglasnika skliskih poput mokra trijema.
Louise je onjuila zrak. Jesi li pijan? upitala ga je.
Oh. Pa, uj malo. Curtisu je danas roendan, pa
smo ga svi zajedno izveli van i... priredili mu iznenaenje.
uj, ne znam to hoe od mene, ali kasno je i vraam
se u krevet. Krenula je zatvoriti vrata, ali Albert je
bre-bolje ispruio ruku da je sprijei.
Louise, volim te, rekao joj je. I znam da moemo nai
neko rjeenje. Znam ja to. Ma mogu ja biti vea faca.
Vidjet e.
Alberte, ne, strogo je rekla. Ve sam ti kazala, gotovo
je. A sad
Idem na dvoboj s Charliejem Blancheom. Da zna da
idem, upao joj je u rije.
Nije me briga za to, uzdahnula je, gubei ivce.
Smijem li ui? upitao ju je dok mu se cijelo tijelo
ljuljalo od omamljenosti. Stvarno sam pijan, tako da mi se
nee moi dii, ali htio bih da porazgovaramo.
Alberte, odlazi odavde, odsjeno mu je odvratila.
Nemam ti vie to rei. Sluaj, sigurna sam da si pravi za
neku drugu, samo to za mene nisi. A sad, laku no.
38

Louise... Supijano mu se samopouzdanje izgubilo na

licu, ostavljajui za sobom moleiv, oajniki izraz. to u
ja bez tebe?
utke ga je promatrala pune tri sekunde, a onda vrsto
zatvorila vrata.
Ostao je stajati sm, osjeajui se kao ranjena ivotinja.
Jebo te pas bezduni! viknuo je u zatvorena vrata, a zatim
smjesta pokrio ostale opcije dodavi od srca: Ipak, jo te
volim! Znao je koliko je vano zavriti u pozitivnom tonu.

39

Stari istraiva ruda izgledao je kao da se rodio prije

stotinu godina. Premda jedva da je prevalio ezdeset petu,
nedae ivota na granici nebrojeno su ga puta pranom,
kamenom nogom izdevetale po turu i fiziki ga postarale
daleko vie od stvarne ivotne dobi. Prosijeda mu je brada
bila upava i zaputena, a lice ispucalo i crveno od
dugogodinjeg tetnog djelovanja sunca, popraenog
pretjerivanjem u alkoholu. Imao je dva suputnika, a svaki
je izgledao staro poput njega samog. Jedan je bio njegov
konj, samotni stari zelenko koji je posluno vukao mala
kola sa smirenom lijenou, naizgled uivajui u krajoliku
kao da je otiao u etnju s najdraom kobilom. Drugi je bio
ugavi pas neodreene pasmine koji je sjedio pokraj starca,
dahtao i ljuljao se amo-tamo u ritmu kretanja kola. Pas je
imao kudrava uesa i smrdljivo, slijepljeno smee krzno,
razderano i neravnomjerno zbog nebrojenih pustinjskih
okraja s kojekakvim krznatim suparnicima.
Jedino to se isticalo u ovom sumornom prizoru bio je
predmet koji je istraiva drao u ruci. Nije bio vei od
loptice za golf, ali upadljivo se nametao pogledu
blistavou veom od ivota. Bio je to pravi, potpuno
nepatvoreni zlatni grumen, prvi koji je istraiva uspio
pronai u svih svojih pedeset godina grebanja i rovanja po
zemlji.
40

Okrenuo se i uputio psu irok, krezub osmijeh. Zna

to u si kupiti ovim zlatom, Pljuger? Kupit u si velikaku
hrpetinu svjee narezanih bifteka.
Pljuger je poeo sretno dahtati kad ga je starac poeao
iza kudravih uiju.
A tebi u kupiti svu silu kostiju punih sri. To ti se
svia?
Pljuger je liznuo istraivaa po ruci punoj starakih
pjega.
Starac se zduno, hrapavo nasmijao.
Pljuger mu je odgovorio glasnim laveom.
Starac je potapao psa po ugavim leima. Okej, okej,
bilo bi dosta, rekao mu je, smjekajui se i dalje.
Ali Pljuger nije prestao lajati. Lave mu se odjednom
ak pojaao.
Hej, hej, smiri se, mali, pa to je sad?
A onda, kao u odgovor na njegovo pitanje, zauo se
topot kopita.
Istraiva je zakiljio u smjeru jarkog sunca. inilo se
da je cesta pred njim prazna, ali oblak praine koji se
uzdizao iza sljedee uzvisine, priao je drugaiju priu.
Jahai. Sudei prema koliini praine, najmanje ih je
petorica.
Dok su mu ruke drhtale i od ivaca i od vremenosti,
starac si je bre-bolje spremio blistavi grumen u dep. Kad
se ponovno zagledao u cestu pred sobom, estorica su
galopom izbila na vrh uzvisine. Stari se zelenko nelagodno
promekoljio, a Pljuger je nastavio rastezati svoje
upozorenje. Kad su im jahai prili i polako se zaustavili,
starac je razabrao da se ipak ne radi o estorici mukaraca.
Nego o petorici mukaraca i jednoj eni.
A pritom su izgledali prilino runo.
41

Stari istraiva nikad nije vidio ovjeka tvreg izgleda

od glavnog jahaa. Izborano mu je lice otkrivalo ivot pun
bijesa, a nabori koe zadirali su mu duboko u te izlokane
utore.
Ali njegove oi.
To se vidjelo ak i s umjerene udaljenosti. Te su oi bile
smrtonosne. Svjedoile su o davno istrunuloj dui kojoj
samilost i suosjeanje ne vrijede nita, kao to nikad i nee.
Bile su prije gmazolike nego ljudske, hladnoom ravne bilo
kojem stvorenju koje je ikada vrebalo u izbrazdanim
zakucima arizonske pustinje. Ovog se ovjeka trebalo
bojati.
Djevojka je bila zagonetnija. Kad je stari traga
zaustavio svoja kola, osvrnuo se prema njoj.
Bila je vrlo lijepa. Od svojih trideset pet godina,
pretpostavio je starac. Imala je ljubazno lice, premda se
trudila to to bolje prikriti kamenim izrazom. Njezinoj
mekoj kosi i elegantnim oblinama nije bilo mjesta u
drutvu s kojim je dola. Nije pripadala u ovu skupinu a
nekako je ipak bila u njoj.
Pljugerov lave prekinuo je starca u razmiljanju.
Polako, Pljuger, rekao je. Naklonio je izguvani eir
prema jahaima. Zdravo ivo, pristojno ih je oslovio
tonom punim vedrine i leernog nehaja, koji nije zaista
osjeao.
Glavni je jaha progovorio glasom mirnim poput stajae
vode. Bili bismo vam zahvalni kad biste nam pokazali put
za Shermanov Potok.
Traga je malo odahnuo. Moda se pretjerano zabrinuo.
Ovi su ljudi samo u prolazu. Mala druina potenih
kauboja na putu za Shermanov Potok. Vjerojatno trae
zaposlenje. Svaka im ast. Poteni se posao teko nae, a
42

ako su voljni prevaliti toliki put u potrazi za valjanom

nadnicom, pa, onda e ih drage volje uputiti u pravom
smjeru.
Jelte, jasna stvar, mogu vam u tome pomoi, rekao je.
Okrenuo se prema prtljanom prostoru kola i izvukao
iz njega izlizanu kartu. Zanemario je reske prigovore svojih
starih kostiju kad je siao sa sjedala i pjeice priao
glavnome jahau. Kvrgavim prstom pokazao mu je crnu
crtu koja je vijugala po sredini zemljovida. Sada ste na
glavnoj cesti, vidite? Ta glavna cesta vodi skroz kroz
Bikovu Glavu i onda se izravno spaja s putem za
Shermanov Potok. Samo, ako mene pitate, rekao bih vam
da ete prije stii onamo ako poete preko prijevoja Bilbee.
A tako bi vam bilo i sigurnije. Manja je mogunost da
naiete na bandite i takav svijet.
Na bandite? Glavni se jaha vidno zainteresirao. Ima
li bandita u ovim krajevima?
Pa, u svojim sam godinama rijetko kad znao nabasati
na njih, ali nikad vam se to zapravo ne zna. Prijevoj Bilbee
vam je najpametnija odluka. A i bre ete stii.
Jahaevim se licem rairio osmijeh dok je promatrao
starca pred sobom. Ali u njemu nije bilo nimalo topline.
Zapravo, tragau taj izraz nije izgledao toliko kao osmijeh,
koliko kao brazgotina koju je rasjekla otrica nekog
nevidljivog maevaoca.
Hvala, rekao je jaha, netremice gledajui tragaa u
mutne, umorne oi.
Starac mu je na trenutak uzvratio pogled, pa poeo
uzmicati prema svojim kolima. Ma, nema na emu, rekao
je s drhtajem u glasu. Drage volje pomognem pristojnom
strancu. Traga se upravo spremao popeti natrag na kola,
kad je jaha opet progovorio.
43

Oh, moete li nam uiniti jo jednu uslugu.

Starac se skamenio. Bila je to jednostavna izjava,
izgovorena smireno i pristojno, bez imalo prijetnje u sebi.
A ipak, iznenada ga je obuzela strava za goli ivot. Pokuao
je ukloniti strah iz glasa kad mu je odgovorio. Kakvu to?
Moe mi dati to zlato.
Iz jahaeva se dranja izgubio svaki pokuaj izigravanja
pristojnosti. Gmaz je zbacio istroenu kou sa sebe i
pripremio se. Ali za to?
Traga je nekako uspio zadrati pribranost i odgovoriti
mu namjerno pasivnim razgovornim tonom. Oh, ja vam...
Nemam vam ja zlata. Da bar. Cijeli sam ga dan traio i
proao sitom cijeli taj potok. Sada se vraam do mjesta.
Zna, ba o tome se radi, rekao je jaha. Vraa se u
mjesto usred dana. Tragai to rade samo kada pronau
zlato koje mogu prodati. A sad mi ga daj.
Kunem se, nemam vam ja zlata. Krenuo sam ranije u
mjesto jer
Jaha je izvadio pitolj i uperio ga starcu ravno u glavu.
Traga se vie nije trudio prikriti prestravljenost.
Osjetio je kako mu se neto toplo i mokro iri oko prepona.
Zavukao je ruku u dep da izvadi grumen. O, nego,
ekajte malo. Znate, moda imam neto malo zlata
Jaha ga je ustrijelio u glavu.
Stari je traga zateturao unatrake i mrtav se svalio na
zemlju.
Pljuger je divljaki zalajao, pa skoio s kola i zbunjeno
onjuio truplo svoga gospodara.
ena se prvi put oglasila, ljutito se okrenuvi prema
glavnome jahau.
Clinch, dovraga, nije bilo potrebe za tim!
Clinch se osvrnuo i zabljesnuo je svojom brazgotinom
44

od osmijeha. Znam da nije, srce.

Bio ti je spreman dati zlato!
Stvar je u tome da sam ga morao dvaput pitati. Zauzet
sam ovjek i imam svoje rokove.
Stisnula je oi s iskrenom mrnjom. Kurvin sin, eto to
si.
Osmijeh mu je nestao s lica, a ruka mu je u isti mah
sijevnula poput bia i punom joj snagom zadala amar.
Strovalila se s konja i tresnula na zemlju. No nekako je, ak
i dok si je brisala mlaz krvi koji joj je procurio s donje usne,
uspjela zadrati neozlijeen izgled.
Da mi vie nikad nisi rekla takvo to, zapovjedio joj je
Clinch smrtonosnim tonom. ovjeku vlastita ena mora
iskazivati potovanje. A sada, da ujem tvoj novi pokuaj.
ena je ustala i podrugljivo zatreptala. Joj, dragi, ti si
najbolji, strano sam sretna to sam s tobom, o, Boe mili,
volim te, ba sam, ono, najvea sretnica u cijeloj povijesti
sretnica.
Prije nego to ju je Clinch uspio ponovno udariti, jedan
od odmetnika iz njihove skupine priao mu je sa
zemljovidom ubijenog istraivaa. Clinch, stari je imao
pravo. Izgubili bismo pola dana da odemo preko Bikove
Glave.
Clinch je kratko pregledao putove. Zatim je presavinuo
kartu i obratio se odmetnikoj druini. U redu. Ben, ti,
Enoch i Jordy jahat ete sa mnom. Idemo preko prijevoja
Bilbee do puta za Shermanov Potok. I nemojte sumnjati da
emo na sebe navui najei progon nakon to proemo
onuda. Svi organi zakona na ovom teritoriju htjet e nas se
doepati. Zatim se obratio supruzi, koja je opet zajahala
konja. A ti ti se nastoj kloniti opasnosti. Pokazao je
prstom na ovjeka zlobnog lica s runim oiljcima na
45

susjednom konju. Lewise, ti e odjahati na istok s Annom

i skrasiti se u ovome mjestu, tono tu. Pokazao je na
kartu. Zove se Stari Panj. Priekat emo da se situacija
smiri i doi po tebe za tri tjedna.
Anna je uputila Clinchu osmijeh lien svakog traka
ljubavi. Hvala ti najljepa, srce, to uvijek ima na umu
moju sigurnost.
Uzvratio joj je jo ledenijim smijekom, pa petama
podbo konja i krenuo dalje. U roku od nekoliko trenutaka
ostatak skupine izgubio se s vidika, a Anna je ostala sama, s
izuzetkom runog, takorolikog Lewisa, ugavog psa,
umornog zelenka i trupla nedunog starca koji niim nije
zasluio ovakvu sudbinu.
Lewis je bacio pogled na kartu i okrenuo konja prema
istoku. Doi, Anna, idemo.
Krenula je za njim, a onda se iznenada zaustavila.
Pozvala je psa. Pljuger! Pljuger, doi ovamo, mah!
Pas je pogledao prema njoj u oitoj nedoumici.
Doi, Pljuger! Doi!
Napokon je, zahvaljujui pseem daru kratkog
pamenja, Pljuger dojurio za njom.
Krenuli su u Stari Panj.
Prolazili su dani i noi, pretapajui se jedni u druge, mutei
pojmove kronologije. Albert nije izlazio iz kue osim
poslom oko ovaca, pa je u kuici polako poelo ponestajati
namirnica i zaliha. Majka je coktala jezikom, a otac mu je
graktavo nareivao da skokne do mjesta u kupovinu, ali
jedva ih je uo. uo ih je kao puku jeku to dopire odozgo,
s ruba dubokog bunara na dnu kojeg lei sklupan.
Racionalni dio njegova mozga znao je da je neprestana
46

prodorna bol zbog prekida samo neto privremeno, da e

mu biti lake svaki dan, svaki tjedan, svaki mjesec, sve dok
se jednog dana ne probudi i shvati da mu nikako ne ide u
glavu da je mogao dopustiti toj davnanjoj eni da ga tako
temeljito onesposobi.
Ali taj dio njegova mozga trenutano nije vodio glavnu
rije. Zasad je bio rob emocija, a patnja mu je izobliavala
razmiljanje. Leao je na krevetu i zurio uvis, u drvene
stropne grede. Ne mogu ivjeti bez nje. Nitko nikada nikoga
nije volio toliko koliko ja volim nju. I ne postoji nijedna
druga uz koju bih ikada mogao biti tako sretan kao uz nju.
Sunce ranog poslijepodneva sada mu je poelo tui u
lice, jer se probilo uz rub jutenog zastora koji je visio preko
prozora. Albert je nezadovoljno prostenjao i okrenuo se na
bok, ali znao je da e mu san i dalje ostati nedostian.
Cijele noi nije spavao i bio je posve iscrpljen, ali tijelo mu
se odbijalo prepustiti potonuu u obeznanjenost.
Tromo je ustao i bos otiao u glavnu sobu. Pidama mu
je zaudarala od viednevnog noenja, ali presvlaenje mu je
postalo tjedna, a ne dnevna navika. Njegovi majka i otac su
sjedili gdje i inae i radili to i inae: Elsie je ila, a George
itao Bibliju.
Pa, gle tko je ustao u dva poslijepodne, rekao je
George.
Albert je zastao i zagledao se u njega. Je li ti ikada palo
na pamet da proita neku drugu knjigu, tata? Hou rei,
zar dosad ve nisi saznao kako ta zavrava?
Svakodnevno pronalazim nova znaenja u ovoj knjizi,
odsjekao mu je otac. Pojedi neto. Jo ima malo slatkog
vrhnja i svinjske guzice na stolu, ako si za.
Albert je blenuo u taj nimalo primamljiv obrok. Ne,
hvala.
47

Je li, jede ti se neto drugo? Trkni do mjesta. Nita

nam drugo nije ostalo.
Albert je zanemario oca i odvukao se prema ulaznim
vratima da posjeti poljski zahod. Kad je otvorio kriputavu,
cvileu vratnicu prepao se, jer je ugledao Edwarda kako se
upravo sprema pokucati. Zamalo da nije kresnuo Alberta
po nosu.
Oh, oprosti, Al.
Edwarde. Hej. Albert je mirnuo kao krtica na jarkom
suncu.
Boe moj, izgleda uasno. Edward se namrtio.
Aaa, to je to dizanje samopouzdanja koje mi je trebalo.
Kako je, kompa?
Smijem ui? upitao ga je Edward.
Jasno, jasno, odgovorio mu je Albert s mrtvakim
izrazom lica. Znam da e moji roditelji biti presretni to te
vide. Narode, doao je Edward!
George i Elsie utke su mu kimnuli.
Gledaj ti njih. Albert se neveselo osmjehnuo.
Naprosto oboavaju drutvo. Kao i svi mi. Bi li alabrcnuo
malo svinjske guzice?
Edward se nelagodno promekoljio i uao u kuu.
Alberte, jako sam zabrinut za tebe. Nisam te ve tjedan i
pol vidio u mjestu. Samo se zadrava kod kue i spava.
Pa, prolog utorka otiao sam platiti Charlieju
Blancheu da me ne ustrijeli u lice.
Nisam mislio na to.
uj, Edwarde, imam potrebu biti ovdje, s roditeljima,
rekao je Albert glasom proetim gustim sirupom sarkazma.
Njih dvoje nee jo dugo poivjeti, pa bih im htio uzvratiti
svu ljubav i panju koju su mi pruili dok su me odgajali. Je
l tako, tata?
48

George je pustio vjetar.

uj, rekao je Edward, ne bi li vratio razgovor na pravi
smjer, znam da ti je ovaj prekid teko pao, i imam
razumijevanja za to... ali mislim da se mora izvui iz tog
emera. Hou rei, Isuse, pa tjednima nisi ni ovce
ostrigao.
Nego to nego jesam, prgavo mu je otpovrnuo Albert.
Alberte, tu vani je jedna ovca koja izgleda kao golema
gruda vate s nogama. Glava joj se uope ne vidi samo joj
viri nos. Upravo sam je vidio kako se zabija u zid. Daj,
hajde, zato ne bi otiao sa mnom do mjesta, a? Moemo
otii na malo kasniji ruak.
Pa, zna, hvala ti na brizi, Edwarde, ali ako odem od
kue i svratim u mjesto, mogao bih vidjeti nju, a onda u
pasti u jo jau depresiju.
Pa, jasna stvar da e je vidjeti, kad je cijelo vrijeme u
mjestu, rekao je Edward.
Albert je naglo podigao glavu i prvi put u proteklih
nekoliko tjedana dobio pozoran izraz. Progovorio je daleko
bre. Zato, zar si je ti vidio? Kako je? Je li tuna? Izgleda
li tuno? Je li jako izgubila na teini? Je li dobila na teini?
Je li sada debela? To bi pomoglo.
Da, vidio sam je; djeluje mi dobro, strpljivo mu je
odgovorio Edward. Utoliko se prije mora vratiti onamo!
Pokai joj da je i tebi dobro! Hou rei, moglo bi ti biti jo
gore
Nije mi dobro, upao mu je Albert u rije. I ne bih htio
zvuati kao kreten, ali ti govori o neemu o emu nema
blage veze, okej? Nema ti pojma kako je to. Ti svake veeri
ode kui na ugodnu partiju seksa sa svojom djevojkom.
Ne, izmeu Ruth i mene jo nije bilo seksa, rekao je
Edward posve suzdrano.
49

Albert je na trenutak samo zurio u njega, nesiguran je li

ga dobro uo. Ti... ti nikad nisi imao seks s Ruth?
Nisam.
Makar se viate ve jako dugo.
est godina. Jao. Opa. Tko bi rekao.
Zar ona... svakodnevno u kupleraju ne prua, ono,
seksualne usluge desetorici tipova?
Kad nije guva, da.
Albert je opet zastao. Ali... izmeu vas dvoje nikad nije
bilo seksa.
Ne. Edward je odmahnuo glavom. Ruth kae da ne bi
nita prije braka. Kranka je, kao i ja, pa se oboje elimo
sauvati za taj trenutak. Zna, za nau prvu branu no.
Albert je uzeo trenutak da upije tu informaciju. A onda
je potapao prijatelja po ramenu. Ima ti pravo, Edwarde.
Moglo bi mi biti daleko gore. Nastojat u upoznati neke
ene.
Albert je zurio u staklenku bombona od sladia. Sjeao se
kako je kao mali znao svratiti u trgovinu opih potreptina
u Starom Panju i eljno promatrati mali, ali opojni izloak
s tri-etiri vrste slatkia, postavljen na pult. Zamolio bi oca
za slatki tapi od metvice ili komad okolade, oajniki
prizivajui u njemu oinsku velikodunu narav koja nikad
ne bi izala na vidjelo. Otac bi mu umjesto toga rekao:
Ako bude u iduih mjesec dana deset sati tjedno obavljao
dodatna zaduenja, kupit u ti slatki tapi. Albert bi
ustro kimnuo glavom i zduno se primio posla iduih
etiri-pet dana, nakon ega bi svaki put zakljuio da ga se
samo vue za nos. Nema tog slatkia koji bi vrijedio tolikog
truda. I tako bi odustao od cijele aktivnosti i pomirio se s
50

eznutljivim gledanjem. Jedini bi mu spas doao otprilike

jedanput godinje, kad bi se gospodin Crawford, danas
pokojni vlasnik trgovine, saalio nad njim i ponudio mu
tapi od sladia. Imao je euforino sladak okus, ali zbog
toga mu je cijela muka praktiki bila jo gora, jer mu je
otkrivao to sve proputa.
Sada, u zenitu muevnosti, slatkii su ga titali na
drugaiji nain. Imao je dovoljno svojeg novca da si kupi
tapi od metvice ili okoladu, ali vie nije imao elje. Koja
ironina teta. I u tom pogledu je 1882. godina iva koma.
Zadovoljio se kupnjom vakae gume.
Upravo je krenuo izai s namirnicama, kad je opazio
vrlo zgodnu djevojku kako stoji kod kuhinjskog posua i
razgledava jedan lonac. Da je bio bistre glave i nesputan
bolima slomljenog srca, vjerojatno bi osjetio buenje
poude, ali Louiseine moi utrnule su u njemu svaku
mogunost za to. Ipak, na racionalnoj je razini mogao
priznati da ba lijepo izgleda. Imala je tamnu kosu,
besprijekornu kou i lijepe smee oi. Palo mu je na pamet
da je ovo savrena prilika da poduzetno nadvlada svoju
koloteinu i prione na posao prevazilaenja Louise ma
koliko mu bilo muno u elucu od te pomisli. Albert je
strpao vakau gumu u usta, sastavio najfrajerskiji izraz,
duboko udahnuo i priao djevojci.
Naas je pogledala prema njemu, osmjehnula se i
pristojno ga pozdravila, te se vratila pregledavanju onog
lonca.
Je li, ovaj... vidim da razgledava lonce, rekao je.
Da, tako je, rekla je i ponovno mu uputila pristojan
osmijeh.
Ba je ovo super trgovina, a? Uzvratio joj je osmijeh.
Tu sigurno imaju, ono, ak dvanaest razliitih predmeta.
51

Mislim ono, kako izabrati, je l tako? Prava poplava

osjetilnih podraaja. Ovom duhovitom, sarkastinom
primjedbom sigurno e iz nje izmamiti hihot.
Da, odgovorila je i poastila ga manje oduevljenom
varijantom svog osmijeha.
Zbog nje se ona trgovina s osam predmeta morala
zatvoriti. Zar ne? Ba je to bilo tuno.
Sad mu djevojka uope nije odgovorila. Potpuno se
posvetila kuhinjskom posuu.
Albert je promijenio pristup. Jesi li ikada kuala
gumu? upitao ju je i namjerno poeo napadnije vakati.
Ne, rekla je, pogleda usmjerenog u komplet tanjura.
To ti je novotarija, i prilino je fora. Albert se
osmjehnuo s hinjenim samopouzdanjem. Upravo se
pojavila, obilazi zemlju. Neto slino bombonu, samo se ne
mora progutati.
Djevojka je vratila tanjure na policu i udostojila se
poastiti Alberta povrnim pogledom za kraj. Pa, ugodan
ostatak dana elim, rekla mu je i otila prema balama
tkanina izloenim neto dalje na polici. Albert se na
trenutak pretvarao kao da ga izuzetno zanima vrea zrna
za kokoi, a onda je krenuo za njom. U tobolcu mu je
ostala jo jedna strijela.
Hej, sluaj, rekao je. Ne znam ima li kakvog posla
idue nedjelje nakon crkve, ali u mjesto tada dostavljaju
veliki blok leda i... bit e ba fora to gledati. Obino se ne
prua prilika vidjeti toliku koliinu leda na jednome
mjestu.
To me ne zanima, rekla je.
Ma da, ni mene, zapravo; bit e glupo, odgovorio je,
smjesta odustajui od te ideje.
Zatim se ona iznenada okrenula i pogledala ravno u
52

njega, potpuno mu posvetivi panju. Hrabrost je naas

nabujala u njemu, sve dok nije rekla: Upravo sam shvatila
gdje sam te ve vidjela. Zar ti nisi onaj koji je odustao u
onom obraunu?
Eh, da... Bila si tamo?
Tamo je bilo praktiki cijelo mjesto.
Cijelo mjesto, da. Izgleda da sam prilino popularan.
Ne, nakon toga vie nisi.
Sa spoznajom da je uprskao ovaj susret i obuzet
potrebom da se obrani, Albert se vratio na pukokolsku
taktiku. Ma je li, kao da si ti naroito popularna, rekao joj
je.
Da zna, izabrali su me za kraljicu maturalne veeri,
odgovorila mu je.
Dobro, okej, ali... koliko je uenica bilo u tvom
razredu? Ono, tri?
est.
Oh, pa to je zapravo mnogo, priznao je.
Albert se okrenuo na peti i izaao odande, ponovno se
osjeajui sasvim posrano.
I tako je to trajalo sljedeih nekoliko dana. Nitko nije
mogao optuiti Alberta da ne nastoji opet stati na noge to
se izlazaka tie, ali uz oskudnu ponudu dostupnu u Starom
Panju i svoje nesnalaenje u romantici, Albert je otkrio da
je osuen na promaaj za promaajem.
Bila je tu mlada Betty Alden, ki vlasnika saluna, koja je
u piu mogla nadmaiti bilo kojeg mukarca i koja je na
kraju povratila Albertu u krilo dok su sjedili na trijemu
njezine kue i promatrali zvijezde. Bila je tu Georgia
Behan, u svakom sluaju privlana mlada velja kojoj je,
53

dodue, iz lijeve nosnice rastao suvian sjekuti, zbog ega

je ljubljenje s njom bilo bolno, a katkad i ranjivo iskustvo.
A bila je tu i Yao Ling, ljupka Kineskinja koju je Albert
susreo na cesti dok se vraao iz Edwardove postolarske
radionice i potom je pozvao na veeru. Nali su se u
Clarinom restoranu, prvom i jedinom lokalu s
prehrambenom ponudom u Starom Panju, i nije trebalo
dugo da im izlazak poe u krivom smjeru.
Onda, priaj mi o svojima, upitao ju je Albert dok su
ekali da narue. ime se bave tvoji roditelji?
Ti to... ti to ozbiljno? suho mu je odgovorila.
Pa, da, rekao je Albert.
Moj tata je vlasnik poduzea za izradu mjedenih
svjetiljki za otmjene hotele.
Alberta se to dojmilo. Opa, stvarno?
Smjesta se ispunila prezirom. Ne, jebeni je pruni
radnik, kao i svi ostali ovdanji Kinezi.
Albert se nervozno nasmijao. Oh. Ha. To to si prvo
rekla bilo je tako konkretno da sam mislio pa, kladim se
da je on... jako uredan ovjek, svakako, kilavo se pokuao
izvui.
Jao, ne bih znala, nikad ga ne viam, ogoreno mu je
otpovrnula. Zna li ti koliko njemu traje radno vrijeme?
Ovaj... cijeli boji dan?
Yao Ling je ustala i u roku od nekoliko sekundi bila na
izlazu.
ekaj ma daj! oajniki je viknuo Albert za njom.
Zar se ti... uope smije uvrijediti zbog neega to sam
rekao?
Ali od svih neuspjelih pokuaja nalaenja Louiseine
nasljednice, moda mu je najneugodnije bilo na izlasku
naslijepo. Jedan susjed zemljoradnik, nastanjen odmah s
54

druge strane brda, rekao mu je da ima ker koja je jo

neudana i ponudio se da je spoji s Albertom. Zahvalan na
toj obzirnosti, Albert je prihvatio ponudu i predloio da se
nau na ruku kod Clare. Kad je stigao, otkrio je da za
stolom preko puta njega sjedi dvanaestogodinja
djevojica.
Brak u ranoj ivotnoj dobi, naravno, nije bio naroito
neuobiajen, ali Albert nije bio jedan od onih koji bi
pristali na takav dogovor. Znao je da bi mu bilo teko
odravati cjelovitu, zrelu vezu sa enom ako e ga ona
neprestano moliti da joj pomogne napisati domau zadau.
Pokuao joj je obzirno raspriti nade.
Dakle, eh... znam da su ovakve stvari potpuno
prihvatljive tu, na granici, ali, eh... neu ti lagati, neto mi u
ovome djeluje pomalo udno.
Majka mi kae da si moram nai mua, da ne bih
postala stara cura, rekla je djevojica i bolje se namjestila
na stolici.
Pa, uj... mislim da ima jo nekoliko godina pred
sobom prije toga. Koliko koliko ti je godina? upitao ju
je Albert.
Imat u punih dvanaest za ovoliko dana, odgovorila
mu je i ponosno pokazala osam prstiju.
Priao im je konobar s blokom za narudbe u ruci.
Jeste li vi i vaa djevojka moda za kakav desert? upitao
ga je.
O, nije mi ona djevojka, odgovorio je Albert malice
preglasno. Ovaj, samo emo uzeti raun. Konobar se
osmjehnuo i udaljio.
Zato si se ponio kao teko ubre? Djevojica se
namrtila.
to?
55

Nije mi ona djevojka, podrugnula mu se. To si rekao

tako agresivno. to je, nije ti valjda neugodno zbog mene,
je li?
Ne, ne, ali... pokuao se snai Albert. Hou rei, prvi
nam je izlazak, pa mislim da je malo preuranjeno koristiti
izraze kao to je djevojka. Ne bih htio nita definirati,
zna?
O, dobro, oprosti to te tako jako guim, rekla je i
prostrijelila ga hladnim pogledom.
Albert je odgrizao komad kruha. Zna, polako mi
postaje jasno zato jo nema mua.
Pogreb je bio skromna prigoda, premda svakako
uobiajena prema standardima ove naseobine. Dan mu je,
k tome, savreno odgovarao, natkriven oblacima boje
kriljevca i propuhan prohladnim vjetrom to je utvarno
zavijao ravnicom. Albert i njegov otac stajali su uz otvoreni
grob, uz Edwarda, Ruth i jo nekolicinu mjetana. Pastor
Wilson predvodio je ceremoniju ozbiljnim itanjem iz
Svetog pisma. O, Boe milostivi, dovedi ovu dobru enu u
svoje kraljevstvo nebesko, da ondje nae mir i slobodu od
zemaljskih patnji, izgovorio je ivahnou koja se mogla
mjeriti s pokojniinom.
Albert se oduvijek pitao kako e mu biti kad izgubi
roditelja. Pretpostavljao je da e prvi preminuti George, ali
ispostavilo se da je to bila Elsie. A premda je prevalila
sedamdesetu, nije umrla od starosti. Elsie je otila do
bunara po vodu, kad ju je napala puma. Jedina svjetlija
strana bila je u tome to ju je maka ve prvim udarcem
tako silovito smlavila, da joj se lubanja raspukla pri sudaru
s kamenom. Stoga je ve bila mrtva kad se puma poela
56

gostiti njezinim iznutricama. George je istrao iz kue kad

je zauo buku i uspio otjerati ivotinju s nekoliko hitaca iz
svoje Winchesterke, ali bilo je prekasno.
I tako su on i Albert sada stajali jedan uz drugoga, kao
otac i sin, i pognutih se glava utke opratali od Elsie Stark,
supruge i majke. Ali, premda je Albert osjeao svu bol koja
ide uz takav gubitak, vie od svega osjeao je sramotu i
zbunjenost. U veoj sam mjeri slomljen zbog Louise nego
zbog gubitka roene majke. Kako je to mogue, kvragu? Zar
je tako uronjen u samosaaljenje od kojeg mu se gledite
tako poremetilo da je postao posve nehajan prema ostatku
svijeta? Je li on grozna osoba? Ili je stvar samo u tome da je
Elsie za ivota bila totalno tvrdoglava kujetina koja ga je
neprestano tlaila?
U munom analiziranju vlastitih osjeaja prekinulo ga
je nenadano sputanje suosjeajne ruke na rame.
Moja iskrena suut, Alberte, tuno mu je priapnuo
Edward.
Albert se okrenuo i zahvalio mu pristojnim smijekom.
Zatim se obratio ocu. Jesi li dobro, tata?
Georgeovo je lice bila maska kamenog pogleda. Bila je
to dobra, vrsta ena, progunao je. Bila mi je draga.
Lake malo, tata, teko podnosim ovaj izljev emocija.
Prila su im dva kauboja, svaki s mrtvacem prebaenim
preko ramena. Trupla su bila puna svjee krvi iz mnogih
prostrelnih rana. Hej, imamo tu jo dvojicu, rekao je prvi
kauboj.
Da, moemo li iskoristiti ovaj grob? pitao je drugi.
Albert je uzdahnuo. Da, naravno. Na granici se
oskudijevalo u svemu, pa su dijelili ono to imaju sa
sumjetanima, kad god je bilo mogue. Dva su kauboja
ubacila mrtvace u grob preko Elsie, zahvalivi se
57

podizanjem eira, pa otila svojim putem.

Albert i Edward nisu se urili u etnji glavnom ulicom. Do
crkvene su slube jo imali vremena, a bila su neuobiajeno
svjea 33 stupnja u hladu. Edward je izvadio rupi i otro si
grake znoja s ela. Bucmasta ga graa nije naroito dobro
sluila u ovako vruoj klimi, ali Albert ga nikad nije uo da
prigovara. Kako mu to uspijeva, kvragu? U stanju je pronai
sreu ak i na najusranijim mjestima.
Pokraj njih je protrao neki djeai, vjeto tapom
tjerajui metalni obru niz ulicu.
U zadnje vrijeme posvuda viam klince s tim
tapovima i obruima, primijetio je Albert.
To im sigurno kodi mozgu, zar ne? rekao je Edward.
Sigurno. Smanjuje im sposobnost koncentriranja. Bio
je lanak o tome u novinama.
itao sam. Pie da se zbog toga nisu u stanju
usredotoiti na dugoronije, misaono zahtjevnije zadatke.
Upravo tako, to je smrt inovativnosti. Kaem ti, kad se
intelektualni napredak naglo zakoi za dvadeset godina,
slobodno na tome zahvali tapu i obruu.
Albert je iznenada stao kao ukopan.
Na pola puta niz ulicu stajala je brkarnica. Bio je to
svojevrstan salon gdje si gospoda mogu potkratiti ili
oblikovati brkove. Brkovi su bili znak statusa i moi, pa to
bi ovjek imao vee, gue i zavojitije brkove, to ga se vie
moralo potovati. Ali Albert se oduzeo zato to je
primijetio dvije osobe na izlasku iz tog lokala. Jedna od
njih bio je Foy Ellison, lijepo dotjerani, dobro odjeveni
vlasnik dotinog salona.
A druga je bila Louise. Koja ga je drala pod ruku. Pas.
58

Ma. Ter, opsovao je Albert, pun zgranute nevjerice. Lagala

mu je. Lagala mu je u lice. Je li zato da zatiti njegove
osjeaje, ili jednostavno zato da izbjegne sukob, nije znao.
Ali nepasterizirana stvarnost smjesta mu je poela
prodirati cijelu utrobu. Mislio je da nita ne moe biti
tako grozno kao injenica da ga je Louise ostavila, ali oito
je neto postojalo: injenica da se Louise dala drugome.
O, Boe... Edward se nelagodno promekoljio,
gledajui prijatelja s oitim suosjeanjem.
Kazala mi je da ne eli izlaziti ni s kim! protrtljao je
Albert. Rekla je da mora poraditi na sebi! Kako je srala,
jebote! I jo Foy! Vlasnik brkarnice! Koji. Kurac. Kad bi bilo
prihvatljivo otvoreno priznati homoseksualnost, Foyu bi u
upku ivjela desetorica Engleza.
Moda bi i ti trebao pustiti brkove, predloio mu je
Edward.
Ne mogu si to priutiti, ojaeno je rekao Albert.
Uzmi samo odravanje: voskove, ulja, pomade. Nemam
novca za to. Boe moj. Jebeni Foy. Odjednom je dobio
prijeku potrebu da bude bilo gdje, samo ne ovdje. Doi,
idemo. Gdje je Ruth? Doi e u crkvu?
Ne, ima blampkin u deset sati, nehajno mu je
odgovorio Edward.
Albert je zbunjeno blenuo u njega. to je to
blampkin?
To ti je kad mukarac prima felacio dok istovremeno
vri veliku nudu. Upravo su ga izumili u Italiji, a ovdje je
stekao popularnost. Edward se osmjehnuo, ponosan na
svoje poznavanje svjetskih trendova.
Prima felacio? Kad to tako kae, zvui kao da prima
misnu priest, rekao je Albert.
Pa, to je samo postupak.
59

Znai, ona frajeru pui kurac dok on sere.

Alberte, ne govori takve rijei, zgroeno je rekao
Edward. Time omalovaava Ruthino zanimanje. Ona se
jako ponosi svojim strunim umijeima.
Ma... oprosti, Edwarde. Nisam razmiljao. Nee se
ponoviti.
Nema veze. Edward se opet mjesecoliko osmjehnuo,
po prirodi popustljiv kao i uvijek. Ozario se jo vie kad je
prstom pokazao pokraj Albertova ramena. Hej, vidi! Eno
leda!
Albert se okrenuo. Nego to, sedmorica su radnika
nastojala obaviti trudbeniki zadatak iskrcavanja masivnog
bloka leda s dostavnih kola. Blok je pretrpio dugo
putovanje prije dolaska na granicu. Tvrtka Tudorski led iz
Bostona u Massachusettsu isijecala je krupne blokove leda
iz zamrznutih jezera i bara tijekom zime u Novoj Engleskoj
i zatim ih slala diljem cijele zemlje, gdje su se prodavali u
mjestima koja zbog svoje klime nisu na drugi nain mogla
doi do leda, naroito u ljetnim mjesecima. Bilo je zaista
dojmljivo gledati kako se ti ljudi mue s blokom velikim
gotovo poput kola koja su ga dovezla. Njih su se trojica
bavila sustavom uadi i kolotura koji je podigao led s
teretnog prostora kola, dok su ga preostala etvorica
navodila prema otvorenim vratima hladnjae, gdje e biti
pripremljen za daljnje rezanje. Dok ih je opinjeno
promatrao, Albert si je dopustio kratak, zadovoljan
smijeak, jer se prisjetio one djevojke iz trgovine opih
potreptina koja ga je odbila. Vidi, ovo je zabavno. Ne
zna to je propustila.
Jedno je ue puklo. Led je pao i zdrobio lubanju jednog
radnika. Guste crvene modine prsnule su i iscurile na
ulicu.
60

Albert i Edward uasnuto su vrisnuli i bre-bolje otili u

crkvu.
I nemajte nimalo dvojbe u sebi, djeco, monotono je
propovijedao pastor Wilson, tipino uspavljujuim tonom,
hitra i pravina kazna sustii e svaku bespravnu ispau.
Nee oni vie bezono brstiti njedra naih posjeda. to je
upravo istovjetno onom dijelu u Bibliji koji je primjenjiv na
dotinu situaciju. Amen.
Amen, ponovila je pastva.
Po peti put tijekom jutronje slube Albert se osvrnuo
to je neupadljivije mogao. Louise je sjedila na suprotnoj
strani sredinjeg prolaza, nekoliko redova iza njega. Foy je
sjedio do nje. On je bio klasino markantan kico, s masno
zalizanom kosom i drnim brinama prave upine, koji su
mu se toliko protezali u obje strane, da je praktiki
izgledalo kao da mu lice ima dvije ruke od dlaka rairene u
gesti ta-da. Ta-da! Divovski pizdun!
Kao da je uo njegovu pomisao, Foy je bacio pogled
prema Albertu. Albert je smjesta pogledao natrag prema
propovjedaonici.
Pastor je nastavio. elimo se iskreno pomoliti za
obitelj Jamesa Addisona, jutros smrtno stradalog prilikom
istovara poiljke leda. James, s ljubavlju emo te se
prisjeati kad u srpnju budemo pijuckali hladne ljetne
napitke za koje si dao ivot.
Albert se nagnuo do Edwarda i s nevjericom apnuo:
Svejedno e koristiti jebeni led.
Prije kraja jutronje slube, nastavio je pastor Wilson,
pozvao bih vas da poelimo dobrodolicu dvoma naim
novim sumjetanima: Lewisu Barnesu i njegovoj sestri
61

Anni. Upravo su se doselili ovamo, u Stari Panj, gdje

namjeravaju podii farmu, u emu im elimo svu sreu.
Time je dananja sluba zavrena. Bog vas blagoslovio
tijekom sljedeih tjedan dana, i znajte da je na snazi
upozorenje da se uvate puma.
Kad se pastva poela razilaziti, Albert je znatieljno
promotrio novopridolice. Brat i sestra tvorili su udan par.
Mukarac, Lewis, izgledao je kao da je Bog izgubio okladu.
Lice mu je bilo grubo i roavo, a koa izgledala ne toliko
poput ljudske puti, koliko poput povrine loe odravanog
zemljanog puta posutog brabonjcima. Nipoto nije bio
sitan ovjek, ali njegovo pokvareno, takorsko lice
izgledalo je kao da bi bolje pripadalo nekom mravijem,
krhkijem tijelu. Albert se ponadao za njegovo dobro da je
ili stvarno pametan, ili ima oaravajui smisao za humor.
Sudei po izgledu, ni jedno ni drugo nije bio sluaj.
ena ga je zaintrigirala. Nije mu ilo u glavu kako je
mogue da je ona u rodu s tim tipom. Svakako je bila lijepa
po svakome mjerilu, a lice joj je zrailo smirenim spokojem
koji mu je djelovao odvie plemenito za ovaj teki granini
svijet. No, ma kako se visoko drala iznad svoga pranog
okruja, nekako nije izgledala kao da je taj raskorak smeta.
Svejedno, nije sumnjao u to da e u najskorije vrijeme otii
svojim putem iz ovog usranog mjesta.
Brkarnica je bila moda najelegantnije ureen prostor u
Starom Panju. Po zidovima su visjele razne fotografije
otmjene gospode, a svako je lice nosilo ekstravagantnije i
gizdavije brkove od onog prethodnog. Bilo je tu velikih,
upavih brkova koji su prekrivali cijeli donji dio lica, izuzev
samog vrha brade, dobro navotenih i nauljenih brkova
62

koji su se na oba kraja izvijali u otre spirale, kao i brkova

koji su se elegantno pretapali u debele, spojene zaliske.
Ovog utorka ujutro po lokalu se ratrkalo nekoliko
klijenata. Jedan je udobno sjedio u stolici za dotjerivanje na
podiavanju brkova, drugi je razgledavao ponudu voskova,
ulja i pomada, a trei je vodio razgovor sa samim Foyem.
Rekao bih da ih moete pokuati nauljiti u lijep
uvojak, predloio je Foy, naglaavajui to trljanjem palca i
kaiprsta. Brkovi su vam svakako dovoljno gusti za to.
Da, razmiljao sam o tome, ali nekako mi se svia kad
su malo neuredni, znate? Nekako mi je zabavnije,
odgovorio mu je klijent s jasnom nedoumicom u glasu.
Pa, ako vam je to cilj, na vaem bih mjestu stavio
pomadu i svakako ih jo pustio.
Vidite, upravo mi je neto takvo i elja.
I, znate to, vidim vam na licu da oklijevate, ali,
vjerujte mi, takvi bi vam ba lijepo stajali.
Hoete rei, do ramena?
Pustite ih. Bit ete mi zahvalni.
Vidite, uvijek sam ih htio imati do ramena, ali bojim se
da mi je brada presitna za to.
Brada vam nije presitna, uvjerio ga je Foy.
Okej, opa, da znate da ste mi upravo dali, ono,
hrpetinu samopouzdanja.
Pokuajte nekoliko tjedana stavljati pomadu, pa mi
javite kako vam ide.
Hou, hvala. Sad sam uzbuen! elim da mi jako brzo
narastu! ovjek je urno izaao.
Kad su se vratnice za njim zaljuljale u suprotnom
smjeru, kroz njih je elegantno uetala Louise, sva puna
ljuljukavih plavih uvojaka i koketnih osmijeha za svog
imunog novog momka. Bok! Sva se ozarila i bacila mu se
63

u zagrljaj.
Hej, ti. Foy se iroko osmjehnuo. Primio ju je oko
struka i dao joj dug, dubok poljubac. Naas mu ga je
uzvratila, a onda se odmaknula i poela ljuljati bokovima
tamo-amo, zabljeskujui ga najzavodljivijim djevojakim
smijekom.
Nego, sajam samo to nije poeo, pa rekoh, moda
bismo kasnije mogli otii kupiti haljinu, rekla je, trepui
dugim trepavicama.
Foy je shvatio poantu. Zna, ba sam mislio da bi ti
dobro dola nova haljina.
Neka... skupa? rekla je, prelazei tankim bijelim
prstom po sredini njegovih prsa.
Bezobrazno skupa, rekao je teatralno vragolastim
tonom.
Veselo se nasmijala, pa ga primila oko potiljka i
privukla da ga jo jednom poljubi.
Albert je proao kroz vrata upravo na vrijeme da to
dobro vidi. Da, imao je vremena prihvatiti prekid. Naravno,
pokuao je okrenuti novi list izlascima s drugima. Da, znao
je da su Louise i Foy zajedno. Ali konkretan prizor nje kako
ljubi njega zabio mu se kao no u slabine. I odjednom mu
se sva agonija vratila u plimnom valu munine, i sve ga je
iznova zaboljelo, ba kao na dan kad ju je izgubio. Samo,
vrag ga odnio ako im to pokae.
Foy ga je prvi primijetio, pa lagano odmaknuo usne s
usana svoje nove djevojke.
Louise se osvrnula da vidi tko je to stigao, pa smjesta
spustila pogled i uzdahnula od nelagode. O, Isuse,
promrmljala je sebi u bradu.
Bok,
Alberte,
pozdravio
ga
je
Foy
sa
samopouzdanjem.
64

Zdravo, odgovorio mu je Albert i oprezno ukoraio u

lokal. Poeo se pretvarati da nezainteresirano razgledava
razliite brkovima posveene proizvode na policama.
to ima, mali? pitao je Foy. Nikada te jo nisam vidio
ovdje.
Samo, eh... razgledavam. Albert se ponadao da bar
donekle uvjerljivo hini leernost.
Da... dodue, nema brkove.
Pa, je li... mislio sam ih moda pustiti.
Louise je apnula Foyu dovoljno glasno da je Albert
uje: Idem napudrati nos. Okrenula se na peti, zavrtjevi
haljinu, i povukla se kroz vrata u dnu salona.
Alberta je jo jednom acnuo jad. Toliko je ljubavi
dijelio s ovom djevojkom, toliko lijepih trenutaka, toliko
uspomena... a ona sad vie ne moe podnijeti boravak u
istoj prostoriji s njim. Ponovno je uspio prikriti prodorne
bolove u srcu i nastaviti razgovor s Foyem.
Kakve brkove bi htio pustiti? upitao je Foy, prilazei
korak-dva blie Albertu.
Ovaj... velike. Albert odjednom pojma nije imao zato
je uope stupio nogom ovamo, a ni to tu misli postii.
Onakve koji mi... idu ispod usta, pa du ruba vilice... a
onda mi se, eh... uzdiu i pretvaraju u zaliske, i onda
pretvaraju u kosu.
Mobiusove brkove, ispalio je Foy kao iz puke.
Mobiusove brkove, da, odgovorio je Albert, gradei se
da mu je taj pojam cijelo vrijeme bio na vrhu jezika.
Kao da je osjetio da se Albert uvalio do uiju, Foy je
udvostruio snishodljivost u svom glasu. Zna, takvi su
brkovi skup ures lica.
Da, rekao je Albert s hinjenom samouvjerenou.
Pa... ti uzgaja ovce. Foy se iscerio tako da je Albert
65

poelio da ga spopadne kolera.

Jebi ga. Sretan si zbog toga to radi? rekao je Albert i
zakoraknuo prema brkadiji.
Foy se drao kao da ga to ne smeta. to ja to radim?
Krade drugome djevojku? Albert je osjetio kako
poinje rumenjeti u licu, koliko od srdbe, toliko i od
nelagode. Moe li nou spavati?
Hej, Louise je tebi dala nogu, prijatelju. Nisam ja kriv
to je traila nekoga tko joj moe ponuditi vie. Ja joj mogu
dati raskoan dom. Tople pokrivae. Zamotane bombone.
Moe li ti isto rei, Alberte? Moe li ti dati Louise
zamotane bombone?
Albert se na trenutak ulovio u kotac s njegovim
pogledom. Jebi se, stari, izlanuo je, znajui da je izgubio
ovaj okraj i osjeajui se glupo kao mazga.
Da, upravo to i radim, s njom, otpovrnuo mu je Foy,
privodei dvoboj kraju. Albert je poraeno izjurio iz
brkarnice, vrsto odluivi da se nikad vie ne vrati. Ni u
ovaj salon, ni u Stari Panj. Dolo mu je vrijeme za odlazak.
Te je veeri Edward strpljivo sjedio za stolom u kutu saluna
u Starom Panju i pridravao au s pivom. Nije ba bio
sklon piu. Smatrao je da je pie tu za one nesretne. Za one
koji bi htjeli istjerati iz svijesti jad u svom ivotu. Edward
nije gajio takvo nezadovoljstvo u sebi. Posao postolara
donosio mu je veliko zadovoljstvo, oboavao je svoj stani
iznad radionice i, vie od svega, bio je na sedmom nebu od
sree u svojoj blaenoj vezi s Ruth. Nasmijeio se, onako za
sebe, znajui da e ona za nekoliko minuta dovriti snoaj s
pastorovim sinom gore u bordelu, a onda e doskakutati
ovim stubitem i dati sonu pusu svome odanom momku.
66

Dobro je pazio da bude trijezan kao za crkvu, kada stigne

taj slatki trenutak.
Kad je otpio jo jedan gutljaji iz krigle, primijetio je
kako dvoje novopridolica u Starom Panju ulazi kroz krilna
vrataca i odlazi do anka. Anna i Lewis Barnes, sjetio se da
se tako zovu. Nova su lica uvijek bila dobrodola to se
Edwarda ticalo, jer je neprestani rast mjesta svima bio
izuzetno vrijedan i znaajan.
Ruth se napokon sjurila stubama s kata i dola do
Edwardova stola. Izgledala je razbarueno i neuredno, ali
Edward to uope nije primijetio. Vidio je samo ono to je
uvijek vidio: najljepu enu na svijetu, kao i najii,
najvelianstveniji prikaz prave ljubavi kojemu bi se ijedan
mukarac u ivotu mogao nadati. eljno ju je poljubio kad
je sjela.
Bok, draga! rekao joj je s toplim osmijehom.
Jao si ga meni, danas mi je ba bio naporan dan.
Uzdahnula je, pa se zavalila u stolicu i posluila izdanim
gutljajem njegova piva.
O, pa to je bilo?
Tip me traio da puim cigaru i tresem mu pepeo po
jajima dok mu ga drkam.
Stvarno? Opa, tvoj posao je stvarno zanimljiv, jer ti
nijedan dan nije kao onaj prije, rekao je sa zaviu u glasu.
Kad ja odem na posao, uvijek mi je, ono, grrr!
Monotonija!
Da, valjda bi mi bilo gore da sam povazdan za radnim
stolom, sloila se. Zato te volim, srdace. Ti uvijek u
svemu zna pronai svjetliju stranu.
Volim i ja tebe, rekao je i primio je za ruku. Na dugi ju
je trenutak samo gledao u oi. Ruth, draga, razmiljao sam
neto.
67

O emu?
Pa... zna koliko se nas dvoje volimo.
Svim srcem, mazno je rekla i poljubila mu prste.
I ve smo dugo zajedno, i... eto... to ti kae na to da...
provedemo jednu no zajedno?
Ruth je izgledala kao da ju je pogodio grom. Hoe
rei... zajedno u krevetu?
Da.
I... uz seks?
Dobro, mislim, ne ba odmah. Mogli bismo prvih
nekoliko puta samo leati zajedno, da vidimo kako nam
ide, pa krenuti odatle.
Eddie, rekla je odjednom posve ozbiljnim tonom,
krani smo.
Znam da jesmo. I htio bih postupiti kako je ispravno u
oima Gospodinovim, ali ako se stvarno volimo, vjerujem
da Bog nee imati nita protiv?
Duo, ne znam ti to govori o predbranim
odnosima, rekla je i odvratila pogled dok je pokuavala
shvatiti pregoleme razmjere njegova prijedloga.
Kad se okrenula, primijetio je kako joj niz lijevi obraz
curi grudica sperme. Ups, tu ti je zaostala jedna sitniica,
rekao je, pa izvadio rupi i njeno joj obrisao mlijenu
tekuinu.
Hvala. Nasmijeila se. Ali, Eddie, zna... Boe, ne
znam bi li to bilo u redu.
Okej. Shvaam. Ipak, moda da razmisli?
Prije nego to mu je stigla odgovoriti, Albert je
uurbano doao do stola i sjeo uz njih s poraenim izrazom
lica.
Odlazim, izjavio je.
A? rekao je Edward.
68

Odlazim. Kupim se. Idem odavde i selim se u San

Francisco.
to? Ruth ga je zabrinuto pogledala.
Da, samo sam se htio oprostiti.
ekaj, ekaj, Al... ti to ozbiljno kae? upitao ga je
Edward podigavi obrve. Je li to zbog Louise?
Da, jebeno ozbiljno. Ovdje za mene nema vie nieg
osim govana, pa odlazim. Mrzim granicu, mrzim sve u vezi
s njom. Dosta mi je.
A onda je nastao pravi pakao.
Poelo je za ankom, gdje je takoroliki Lewis naruio viski.
Kad je prinio au usnama, jedan mladi kauboj, koji je
stajao tono iza njega, zabacio je glavu i prasnuo u glasan
smijeh, po svoj prilici zbog neke ale koju mu je ispriao
jedan od pajdaa. Zatiljkom je udario u Lewisov. Ne jako,
tek toliko da pie izleti iz ae i razlije se Lewisu po cijeloj
koulji. Mladi kauboj, ve vidno pripit, okrenuo se na peti i
ratoborno ga prostrijelio pogledom.
Hej, pazi malo! graknuo je i ispuhnuo dim cigarete
ravno Lewisu u lice.
Lewis se nije lecnuo. Mislim da mi duguje pie,
momak.
Kauboj se prezirno nasmijao. Ma vraga dugujem. Bolje
ti pripazi gdje stoji.
Lewis mu je priao pedalj blie. Bio je malice nii od
njega, ali nekako je uspijevao odisati daleko veom
prijetnjom. Mislim da me nisi dobro uo, tiho mu je
rekao. edan sam.
Pa, onda sii do rijeke i buni se malo.
Lewis je stisnuo oi. Posljednja prilika, mali.
69

Mladi ga je kauboj promotrio na trenutak i oito tek

sada zapazio strogost u Lewisovim oima. Uzeo je praznu
au za estoka pia, nalio u nju novu mjericu viskija i
pristojno je pruio Lewisu. Lewis ju je zahvalno prihvatio i
ak malice nazdravio njome, kao da pozdravlja ovaj zalog
mira. A onda, kad je Lewis prinio viski usnama, mladi se
kauboj iscerio od uha do uha i bacio svoju upaljenu
cigaretu u au.
Lewis je pogledao u sivi pepeo koji je ostao plutati u
jantarnoj tekuini, pa smjesta izvukao revolver i opalio.
Mladi je kauboj ostao mrtav na licu mjesta.
Njegovi prijatelji nisu gubili vrijeme. Jedan od pajdaa
dohvatio je najbliu bocu sa anka i razbio je o Lewisovu
glavu. Krv mu je potekla niz lice kad je razjareno poeo
upati krhotine stakla koje su mu ostale strati iz
upropatene koe.
To je bila moja boca, pika ti materina! viknuo je
netko, i za tili as cijeli je salun provalio poput vulkana.
Prljavi, znojni, pijani ljudi poeli su bezobzirnim zamasima
jedni drugima zadavati kroee, slamajui pritom stolice,
ae, boce i sve ostalo to bi im se dopalo aka.
Joj, sranje! kriknuo je Albert i naglo ustao. Zato
uvijek mora biti ovako, jebote?! Dva se tipa potuku i onda
se odjednom svi mi moramo poeti tui!
Daj, bre, zauzmi poloaj! uzviknuo je Edward, pa
dohvatio Alberta i odvukao ga u kut. Posvetili su se
uobiajenoj rutini, kao i nebrojeno puta dotad: uivljenom
razmahivanju udarcima koje fingirano zadaju jedan
drugome, pritom dobro pazei da se ni na trenutak ne
dotaknu. Ideja je bila ta da, dokle god budu izgledali kao
da sudjeluju u makljai, zajedno sa svima ostalima, nijedan
od njih nee postati laka meta stvarnog nasilja.
70

Auu! Joj! I nas dvojica smo se ovdje potkvaili! viknuo

je Edward.
Da, i to stvarno gadno! Jao, prestani me tui! uzvratio
mu je Albert urlikom.
Aj, kako smo se samo razjarili!
Da, bolje da se nitko ne umijea u ovo! Obojica
dobivamo dosta gadne batine!
Jedan Edwardov udarac sluajno je pogodio metu.
AU! ciknuo je Albert i poprilino se trgnuo.
Jao, Boe moj, strano mi je ao! jauknuo je Edward.
Stvarno si me udario!
Alberte, iskreno mi je ao, nisam namjerno.
Vidi mi se rana?
Da, malo ti je pocrvenjelo.
Da, takav mi je i osjeaj.
Hoe mokru krpicu?
Prije nego to mu je Albert stigao odgovoriti, neto mu
je privuklo panju na drugoj strani prostorije. Na gornjoj
razini, pokraj bordela, dva su se kauboja nemilice mlatila.
Jedan je bio u oitoj prednosti, dok je zadavao udarac za
udarcem suparniku, tako da ga je leima treskao o drveni
rukohvat, koji je poeo pucati. Alberta nimalo nije bilo
briga za lomljenje salunske opreme, ali bilo ga je briga za
onu novopridolicu, Annu Barnes. Ona je stajala odmah
ispod gornje razine i promatrala tunjavu s neobino
suzdranim izrazom u oima, gotovo kao majka koja
poprijeko gleda kako joj se djeca kokaju u blatu i
upropatavaju si sveanu odjeu. Makljaa se nastavljala
tono iznad nje, i Albert je uzbunjeno primijetio kako se
rukohvat poinje raspadati. Ne razmiljajui, izvukao se iz
svojeg hinjenog akanja s Edwardom i potrao ravno Kroz
najguu kavgu prema suprotnom kraju prostorije.
71

Nekim udom, uspio je zaraditi samo zalutali lakat u

rebra i pljusak piva u oko prije nego to je stigao do Anne
Barnes. epao ju je za miicu i povukao iz sve snage na
sigurno upravo Kad je izubijani kauboj odozgo, s gornje
razine, tresnuo na mjesto gdje je do maloprije stajala,
donosei sa sobom pravu tuu tekih Komada
razlomljenog drva.
Anna se okrenula i iznenaeno pogledala u Alberta.
Zaustila je, ali prije nego to je stigla izgovoriti makar i
rije, boca viskija proletjela joj je pokraj lica i razbila se o
zid na jedva pedalj-dva od glave.
Doi! viknuo je Albert i povukao je za zapee te
mugnuo Kroz krilna vrataca. Njih dvoje su napola istrali,
a napola isteturali u veernji zrak i razmjernu sigurnost
pranjave glavne ulice.
Anna se okrenula prema Albertu. Hvala ti, rekla je.
Bilo mu je to prvi put da je uje kako govori, zamijetio
je, a glas joj je imao ugodne tonove alta. ak i iz te dvije
rijei postao je svjestan njezine upadljivo smirene reakcije
na situaciju koja je bila potencijalno traumatian kripac, iz
kojeg se jedva izvukla. Nije djelovala ni potreseno, ni kao
da je i najmanje ostala bez daha. Albert je, sa svoje strane,
gutao zrak da primiri paniku koja ga je i dalje oblijevala
kad se sagnuo da oisti prainu s hlaa.
BANG! BANG!
Uspravio se s trzajem, taman na vrijeme da vidi kako
erif Arness i njegov zamjenik utravaju u salon, pucajui
revolverima u zrak.
Bjemo odavde, jebemu, rekao je s novim naletom
uznemirenosti. Njih su se dvoje udaljili ulicom, odmiui
se od kaosa.
Ni on ni ona neko vrijeme nisu nita rekli. Albert je
72

bolno jasno shvaao da mu ova ena daje vremena da se

pribere prije nego to zapodjene bilo kakav razgovor.
Osjeao se blesavo. Ona je bila ta koja se nala u opasnosti,
a ipak je djelovala potpuno oputeno. U isti mah, njemu su
se ruke i dalje tresle.
Lijepo si ono izveo, naposljetku je primijetila. Reklo
bi se da si pravi junak, a?
O, ne, nisam ja junak, odgovorio joj je sav rumen u
licu. Ja sam onaj iz publike koji se ismijava junakovom
kostimu.
Tiho se nasmijala, u emu ju je smjesta prekinuo glasan
lave. Pljuger je dugim skokovima istrao iz mraka i sretno
ulovio korak s Annom, prijateljski joj liznuvi ruku.
Hej, vidi tko je tu. Osmjehnula se. Ovo je Pljuger.
O, hej Pljuger, rekao je Albert i susretljivo poeao
ugavog psa po glavi. Okrenuo se i znatieljnim pogledom
promotrio Annu. Onda... to je bio tvoj brat, a?
Lewis, da. Prevrnula je oima.
Aha. On je i inae voljan poiniti ubojstvo u
prepirkama oko pia?
Oduvijek je pomalo sklon nasilju.
Da, djeluje kao teak lik, suho joj je uzvratio Albert.
Nego, tebi je to u redu?
O, vidjela sam stoput kako to radi. Ne moram se
brinuti za Lewisa, izvui e se on bez problema iz toga.
Pa, to je... dobro je, valjda. Ja sam, eh... ja sam Albert,
usput, rekao je i pruio joj ruku.
vrsto se rukovala s njim. Ja sam Anna. Drago mi je,
Alberte.
Znai, vas dvoje ste se upravo doselili ovamo, a?
Dobrodola u nae bajno mjesto, rekao je i vanim
zamahom ruke pokazao joj neuglednu kenjaru zvanu Stari
73

Panj.
Hvala. Osmjehnula se. Lewis i ja doselili smo se
ovamo iz Kansas Cityja.
Iz Kansasa, a?
Ne, grad je u dravi Missouri.
A da, tono. To je iritantno i udno.
Da, htjeli smo promjenu, pa smo doli ovamo na
granicu, da podignemo farmu. Pljuger ju je nosom bubnuo
u nogu, drei suhu granu u zubima. Izvukla ju je iz
njegovih eljusti i bacila je dalje niz glavnu ulicu. Pas je
pohitao za njom, pun nespretne uurbanosti.
Stvarno? Pa i ja sam farmer, rekao je, bez imalo
ponosa i oduevljenja. Imam farmu oko tri kilometra
odavde.
Oh. Za uzgoj stoke?
Za uzgoj ovaca.
Ah.
Ba.
Pa, to je sigurno posao koji te ispunjava, zar ne?
upitala ga je, jasno razabravi potitenost u njegovu glasu.
Sjajan je, suho joj je odgovorio. To ti je kao da stalno
izvodim u etnju sto pedeset stvarno glupih pasa.
Prvi put se glasno nasmijala. Sigurno nije tako strano.
Ovce su slatke.
U tome je problem. Hou rei, da uzgajam goveda, to
bi bila druga stvar, zna? To je muevan posao. Goveda
nam slue za govedinu. Za kou. Za vrste stvari. Od ovaca
se prave demperi. Ja sam u biti uzgajiva dempera.
To je dobro; svi se nadamo da e ovo biti plodonosna
godina za dempere.
etnja im se naglo prekinula kad su stigli do poirokog,
runog panja koji je strao uvis iz zemlje, ravno na sredini
74

glavne ulice. Pretpostavljam da se zbog ovoga mjesto zove

Stari Panj, rekla je Anna.
Da, upravo zato. Uzdahnuo je od dosade. Kad su
podizali mjesto, morali su posjei to veliko stablo, ali nisu
mogli ukloniti panj. Nisu imali dinamita, a crnaca im je
ponestalo, pa su ga morali ostaviti ovdje, tono nasred
ulice.
Pa, zato nisu mogli samo podii grad dvadesetak
metara dalje u onom smjeru? upitala je, pokazavi prstom
nalijevo.
Albert je blenuo u panj. Nitko jo nikad nije postavio to
pitanje. Bilo je to vrlo dobro pitanje. Zakljuio je da bi bilo
najpametnije promijeniti temu. Onda, zato ti je dolo da
se odseli iz Kansas Cityja na granicu Divljeg zapada?
upitao je. Hou rei, ovdje je koma.
Ne znam uzbudljivo je, rekla je s vedrim, pozornim
pogledom, kao da promatra neko sasvim drugaije mjesto
nego on. Ovdje je sve tako novo i nepredvidivo.
Pa, to je istina, nita nije onako kako izgleda. Recimo,
gle vidi onu zgradu tamo? Pojma nemamo to je u njoj.
Hou rei, moglo bi biti bilo to. Cijela graevina naprosto
odie tajnovitou. Uputio joj je svoju najbolju imitaciju
zadivljene znatielje kad je pokazao na trono zdanje preko
ijeg je proelja bila oliena samo jedna rije: BANKA.
Anna se opet nasmijala. Stjeem dojam da si pomalo
negativno nastrojen.
Pa, Isuse, gledaj gdje ivim, progunao je. O, hej, evo
jedne zabavne injenice o amerikom Divljem zapadu u
1882. godini. Ista se kazna dobije i ako si konjokradica i ako
si retardirano novoroene.
Vjeaju retardiranu novoroenad?
Da, kao upozorenje ostalima. Ne serem ti. Uzdahnuo
75

je. Ali nita od toga vie nije moj problem. Sutra se selim
odavde.
Stvarno? Kamo ide?
U San Francisco. Zna, u civilizaciju. Nekamo gdje
nee staviti glavu u torbu na osam razliitih naina, samo
zato to si izaao do zahoda da se posere.
Pa, mora se voditi za onim to ti nosi sreu, valjda.
Slegnula je ramenima.
Srea je ambiciozan cilj, rekao je, zagledavi se
ustranu, prema dalekim mesama pod mjeseinom, ali ovo
mi barem nee donijeti smrt.
Naas mu je promotrila lice, i postao je bolno svjestan
da ga odmjeravaju strune oi. Nije li moda, upitala ga je
podignutih obrva, u pitanju i to da si ti ovjek slomljena
srca?
ovjek koji je nedavno pretrpio prekid, ulovit e se za
ba svaku priliku da iznova proivi jade pripovijedanjem
svoje prie svakome tko ga je voljan sluati, a Albert u tome
nije bio iznimka. Moda zato to se potajice nadao da e se,
proiri li glase nadaleko i nairoko, naposljetku pojaviti
netko sa svojevrsnim udesnim lijekom: onim mudrim
savjetom, onim rjeenjem koje njemu nije palo na pamet,
onim to e mu ispraviti ivot i vratiti mu Louise.
Iskoristio je trenutak. Kad ve to spominje, smijem li
te zatrpati svim svojim sranjima?
Osmjehnula se. Pa, nije da me nisi zaduio.
Gledano odozgo s grebena, samotno, sklepano mjestace
Stari Panj djelovalo je praktiki idilino. Ugnijezdilo se pod
njima kao tek pokoje meko, naranasto svjetalce to sja
usred golemog mraka hladne pustinjske noi. Albert i
76

Anna sjedili su na irokom izboju stijene, na mjestu kamo

je Albert dolazio jo otkako je bio mali djeak. Zvao ga je
svojim mjestom za psovanje. Dok je bio mali, njegovi
majka i otac bili su strogi puritanci i nisu trpjeli nikakve
prostote u kui. Zato bi Albert sauvao sve svoje psovke za
kraj pojedinog tjedna, zapisao ih redom na list papira, te se
popeo na vrh grebena i izviknuo ih iz petnih ila preko
prostranih ravnica. To mu je prualo savrenu katarzu, i
uvijek bi mu bilo lake nakon to bi se krajnje skaredno
izvritao na vruu, depresivnu granicu, koju je tako
prezirao.
Uinio sam sve na svijetu za nju, rekao je, cupkajui
zamiljeno aicu uvele trave. Kad je ona bila sretna, bio
sam i ja. Samo mi je do toga bilo stalo. Uglavnom sam bio
bez kinte, ali tedio sam svaki djeli dodatnog prihoda
samo da joj kupim dar kad god mogu: buket rua, novi
eiri, boicu parfema, to god, samo da je to ee
podsjetim na to koliko mi je vana i koliko je volim. Samo
su mi zbog nje pucnjava i divlje ivotinje i Indijanci i
boletine i openita deprimantna grozota Divljeg zapada,
bili nekako podnoljivi.
Kako ste se ti i Louise upoznali? upitala ga je Anna.
Oboje smo leali zbog dizenterije u istoj bolnici.
Oh.
Albert si je dopustio tuan smijeak uz to njeno
prisjeanje. Otiao sam u Shermanov Potok na par dana,
kupiti potreptine za ovce, kad je izbila zaraza.
Onesposobila me na punih tjedan dana. Otiao sam u
bolnicu, a kad su mi dodijelili krevet, otkrio sam da su me
smjestili pokraj najljepe ene koju sam u ivotu vidio.
Boe, ak i u onako znojnom, grozniavom stanju, i uz
proljev, Louise mi je bila apsolutna vizija. Cijeli ivot je
77

provela u Shermanovu Potoku, a putovi nam se nekako

nikad nisu sreli. Pa, punih tjedan dana samo smo priali i
priali nismo imali to drugo i nakon samo nekoliko
dana inilo nam se da se cijeli ivot poznajemo. I rei u ti,
u cijeloj stvari je najposebnije to da... zna kako se, nakon
to si neko vrijeme s nekim u vezi, tako opusti da ti uope
nije bitno hoe li te ta osoba vidjeti kako obavlja nudu?
Pa, ovo je bilo obrnuto, jer je naa veza zapoela tako to
smo jedno pred drugim srali krv. A to vee ljude. I tako se
ona vratila sa mnom u Stari Panj, gdje sam joj pomogao da
dobije posao uiteljice, i sve otada je bila tu sa mnom.
Zna poduavati?
Zna poduavati. Definitivno zna poduavati. A cijelo
vrijeme dok smo bili skupa mislio sam si: kako sam sretan.
Kako je mogue da sam ovoliko sretan? Ona e jednog dana
shvatiti da je predobra za mene. A onda je... jednog dana i
shvatila. Albert je ispustio uvele travke iz ruku. Napokon
navedem jednu djevojku da se zaljubi u mene, a onda je
izgubim.
Anna ga je promatrala dok je razmiljala o toj prii. U
glasu mu se neporecivo osjeala bol, a ipak joj je u cijeloj
jednadbi neto nedostajalo.
uj, oito ne znam sve detalje, rekla je, ali iz onog to
si mi rekao... mislim da si sve obrnuto shvatio. Hou rei,
zvui kao da si tu djevojku drao na pijedestalu i dvorio je
kao kraljicu. Oito si se bio voljan pretrgnuti da joj
udovolji, ali to je ona tebi dala zauzvrat?
Alberta je to pitanje vidno zbunilo. Kaem ti, usreila
me u inae sasvim trulom svijetu. Hou rei, ena koja mi
to moe donijeti... pa, ona zasluuje biti na pijedestalu.
Stvarno se eli odseliti u San Francisco?
Da, ma ne. Ne znam, rekao joj je. Sve mi se ini da
78

ne elim. elim... samo elim Louise. Glas mu je tek

malice pukao pri izgovaranju te posljednje rijei.
Aha. Anna je kimnula, prihvaajui zasad tumaenje
njegove nevolje onako kako ga je sm izloio. Pa, ako je taj
Foy toliki bezveznjak, shvatit e to i sama ako je pametna.
Ponekad djevojka mora izbaciti iz sebe potrebu za
pokojom upinom, prije nego to shvati kako izgleda
dobar deko. Njeno ga je potapala po ruci.
A onda su zauli egrtanje.
Albert se skamenio. Zvuk mu je dopro slijeva. Polako je
spustio pogled i ugledao egrtuu kako gmie izmeu
njegova i Annina stopala. Praktiki mu je dodirivala cipelu.
Joj, u kurac, tiho je rekao.
To je prugasta, zar ne? rekla je jednako priguenim
tonom, ali iznenaujue smireno.
Da, je.
Pa, u kurac.
Ako ostanemo nepomini, nita nam nee biti.
Zmija je kliznula preko vrha Albertova stopala. Zadrao
je dah. Smrtonosnih se otrovnica, prirodno, trebalo bojati
tu, na granici, ali u njima je bilo i neto arogantno, to je
Alberta strahovito ljutilo. Ta navada da se pojave niotkuda
i unesu vieminutnu neizvjesnost u ivote svih ostalih,
unosei smrtnu stravu u srca ljudi koji su dotad samo
gledali svoja posla. ovjek bi stajao nepomino kao kip, u
strahu za goli ivot, dok zmija samo besciljno vrluda, bez
imalo urbe, i ba je krasno boli kurac za bilo koga osim
sebe same.
ubre, promrsio je Albert.
A? rekla je Anna.
Nita. Prugasta je egrtua napokon vijugavo prela
njihov mali izboj stijene i odgmizala dalje u mrak. Albert i
79

Anna zduno su odahnuli.

Znai, ne odlazi stvarno sutra, a? upitala ga je,
nehajno nastavljajui razgovor na mjestu gdje su ga
prekinuli.
Da. Sutra.
A da ipak ostane barem preko vikenda? Zar nije u
subotu sajam?
Ma goni to, podrugnuo se Albert. Louise e biti na
njemu, i bit e s Foyem. Nema anse. Ne mislim se natjerati
da jo i to trpim.
Pa, onda u otii s tobom, predloila mu je. Nisam
ba stekla nijednog drugog prijatelja otkako sam dola u
mjesto, a dobro bi mi dolo malo zabave. Uostalom, nema
boljeg naina da te biva ponovno poeli, nego da je
natjera da te vidi s drugom.
Albert si je utke priznao da je ta izjava istinita.
Uzdahnuo je. Moda.
Pogotovo s totalnim komadom. Iscerila se. Kad me
vidi, osjetit e se jebeno ugroeno.
O, jako si skromna, vidim, rekao je Albert,
poputajui pomalo.
Da, malo sam prepotentna, ali mogu si to dopustiti s
ovim sisama.
Prvi put u nekoliko tjedana Albert Stark se nasmijao.
IZGREDNIK IZ BARA UHIEN ZBOG UMORSTVA, pisalo je u

naslovu. Bezubog starca, dodue, lanak nije zanimao.

Novine si je poloio preko gornjeg dijela tijela i lica, da se
zatiti od estokog jutarnjeg sunca dok je smireno hrkao u
prednjem dijelu erifova ureda. Nije primijetio vitku sjenu
koja je kliznula preko njega kad je Anna prola kroz ulaz.
80

erif Arness sjedio je za svojim radnim stolom i

rezbario nekakvu neodredivu ivotinju od malog komada
drveta. Anna nije mogla procijeniti radi li se o konju ili
patki. erif je prekinuo djeljanje i pogledao prema njoj kad
mu je prila.
Mogu li vam kako pomoi, madam?
Da, dola sam u posjet bratu, rekla mu je glasom
punim tekog gaenja.
A, da, malome Barnesu, rekao je erif, pa odloio svoj
nevjeti kiparski pokuaj i ustao sa stolice. Znate, njemu se
stvarno crno pie.
Znam. Prevrnula je oima. On je kreten koji ne moe
obuzdati svoju narav, na emu vam se ispriavam. Ispada
da u svakome mjestu koje posjetimo zavri iza brave, zbog
ove ili one tunjave.
Pa, izabrao je pogreno mjesto i pogrenu tunjavu,
ozbiljno je rekao erif. ovjek kojeg je ubio je sin pastora
Wilsona. Pastor Wilson omiljen je ovjek u ovom kraju, ali
to nije jo ni polovica prie. Njegova je sestrina udana za
jednog od onih kongresnika tamo na istoku. Kad bih se
morao okladiti, rekao bih da nas eka vjeanje.
Anna je odvojila trenutak da provae tu informaciju.
Nisam sigurna da bih mogla osjeati suut prema njemu,
ak i kad bi mi stvarno bio brat, pomislila je. Mogu li
razgovarati s njim? zamolila je. erif Arness joj je kimnuo i
ustao sa stolice. Odveo ju je do tri elije u nizu, pregraene
smeim, zahralim reetkama. U srednjoj je leao Lewis i
spavao na malom poutjelom poljskom krevetu. erif je
zatresao kriputavom reetkom. Barnes! Probudi se; netko
ti je doao u posjet.
Lewis je mirkavo otvorio oi. Kad je ugledao Annu,
polako je ustao i namrtio se. Lice mu je bilo posve
81

upropateno od razbijene boce. Bilo je oito da ga je obiao

lijenik, ali nije se inilo da mu je previo ozljede na sasvim
primjeren nain.
Anna se opet obratila erifu. Smijem li ostati malo
nasamo s njim? upitala ga je.
Samo izvolite, odgovorio je, oito jedva ekajui da se
vrati svome rezbarenju.
Anna se zagledala u Lewisa. upino jedna glupa, tiho
mu je rekla.
Daj uti, graknuo je. Nisam znao tko je on. Uostalom,
sav mi se unio u lice, vidjela si
Ubio si pastorovog sina. Jasno ti je valjda da e te po
svoj prilici objesiti.
Lewis se primaknuo reetkama i spustio glas. Ma je li,
tako se pria? Pa, koga boli kurac? Kada Clinch stigne u
mjesto, nee biti bitno to ovi ovdje odlue. On e me
izvui odavde, a svatko tko mu pritom pokua stati na put,
bit e mrtav ovjek.
Zna to? rekla je, samouvjereno izdravi njegov
pogled. Jednog skorog dana nai e se ovjek koji je bri
od Clincha. I jai. I pametniji. A onda e Clinch biti mrtav
ovjek. A ja u popuiti veliku, debelu jebenu cigaru da to
proslavim.
Lewis je priao jo korak blie reetki. Anna nije
ustuknula. Mislim da se Clinchu ne bi svidjelo to pria
takve stvari, rekao je i stisnuo oi. Nije lijepo kad ena
govori takve stvari o svome muu.
Pa, vidjet emo hoe li on stii ovamo na vrijeme, a?
rekla je, a traak smijeka zatitrao joj je oko usana.
Tik-tak.
Ruka mu je sijevnula prema njoj, ali spretno mu se
izmaknula iz dosega gracioznom kretnjom balerine.
82

Okrenula se na petama i nestala odande.

Sajmitem su vladali vreva i veselje, na godinjem
okupljanju posjetitelja iz tri zasebna mjesta: Shermanovog
Potoka, Bikove Glave i Starog Panja. Ovo je pribrajanje
urodilo guvom kakvu se rijetko kad vialo u ovim slabo
napuenim pograninim predjelima. Trgovci su na sav glas
hvalili svoje proizvode, pekari i kuhari izlagali svakojake
zamamne poslastice, a dozivai su klicali i gestikulirali, u
nastojanju da namame prolaznike na igre, natjecanja i
obilaske maioniara i egzotinih ivotinja, kojih je
odjednom bilo posvuda, po inae golom pustinjskom
krajoliku. Dan je bio neugodno vru, kao i inae, pa si je
Albert rukavom obrisao znojem obliveno elo kad je
dojahao do ulaza. Upravo je privukao uzde i spremio se
sjahati, kad je zauo otraga poznato nespretno trkaranje.
Beee! Beeee!
Okrenuo se taman na vrijeme da vidi dva svoja ovna
kako ure da ga sustignu.
O, Isuse, promrsio je. Zar ste me vas dvojica pratili
cijelim putem od kue? Ne! Gubite se odavde! Idite kui!
Jonathane! Andrew! Odlazite! Ovnovi su se zbunjeno
zagledali u njega svojim mucastim licima, a onda se
nevoljko okrenuli i nezgrapno poeli gegati u suprotnom
smjeru. Albert je uzdahnuo dok je vezivao Curtisa za
priruni drveni stupi.
Hej, ovarko! pozvao ga je jedan poznati glas.
Albert se okrenuo i ugledao Annu kako mu kasom
prilazi na smeem konju, ija se boja gotovo poklapala s
njezinom kosom. Nosila je svijetlozelenu haljinu s bijelim
cvjetnim uzorkom, a kosu je raspustila, pa su joj se
83

kovravi uvojci rasprostrli po ramenima na nehajan, a opet

elegantan nain. U noi tunjave u salunu nosila ju je
podignutu, i Albert je zapazio da danas izgleda upadljivo
enstvenije. Pozdravila ga je irokim osmijehom.
Hej. Mahnuo joj je, pitajui se kako bi itko kome je
brat nedavno uhien zbog umorstva mogao odisati tako
naizgled dobrim raspoloenjem. Isuse, uo sam za tvoga
brata, rekao je. Jesi li okej?
Dobro sam, odgovorila mu je i sjahala s konja. I,
Alberte, nita se ti ne brini zbog Lewisa. Sm si je kriv za
sve to mu se nakon ovoga dogodi. Shvaa? Nije se dalo
zanemariti leernost u njezinu tonu. Stvarno je djelovala
kao da je to nimalo ne titi.
Albert je slegnuo ramenima, odluivi odustati od te
teme. Da, svakako, rekao je.
Dobro! Zaigrano mu je nakrivila eir nad oi. Jer
zna to bih ja htjela raditi?
Ovaj... jesti ljutu hranu na plus etrdeset?
Ne. Nasmijala se. Otila bih se slikati. Nikada to jo
nisam napravila.
Koja balega.
Ne, istina je.
Ne, hou rei, gle koja balega. Pazi gdje staje.
Zaobili su hrpicu konjskog izmeta.
Doi, idemo! Anna ga je zgrabila za ruku, a on je
umalo licem zarovao po zemlji kad je udarila u trk, vukui
ga prema sajamskoj guvi.
Poeli su se probijati kroz uzbuenu, oznojenu svjetinu
prema oslikanom drvenom panou na kojem je pisalo:
FOTOGRAFIJE! DJELO SVJETLOSTI I SAMOGA BOGA! Albert je
samo nekoliko puta u ivotu bio na fotografiranju, ali ta ga
je tehnologija oduvijek intrigirala. Gledao je kako se
84

esterolana obitelj okuplja pred velikim drvenim

fotoaparatom.
Fotograf se prekrio crnom tkaninom. Okej, sada svi
mirno stanite! uputio ih je. Obitelj se bezizraajno ukoila
kad je fotograf podigao bljeskalicu. asak potom odjeknuo
je glasan prasak kad je upalja kresnuo eksplozivni
magnezijski prah i naas obasjao ukruene subjekte
kamenih lica. Albert je vidio kako se pramenovi zaostala
dima razilaze u zraku.
Anna se okrenula prema njemu. Zna, navodno ima
jedan tip u Teksasu koji se jedanput nasmijeio dok su ga
fotografirali.
Daj me ne zajebavaj, uzbueno je izlanuo Albert. Ba
sam neki dan priao o tome! Ti to ozbiljno kae?
Mislim da da. Hou rei, negdje sam to ula. Ne znam
je li istina.
Da, to zvui kao tipino sranje koje bi netko izmislio.
Zauzeli su mjesto u redu kad su jedan zemljoradnik i
njegova supruga stali pred fotografski aparat. Pokraj njih je
uto proao ulini prodava, nudei nekakvu uinu koja je
izgledala kao meso s rotilja na tapiu. Shvativi da je
gladan, Albert je ieprkao kovanicu od centa iz depa i
kupio si jedan mesni obrok.
Dakle. Anna mu se osmjehnula. Znamo kakva ti se
djevojka svia. A kakva ti se djevojka ne svia?
A?
Ono, koja je za tebe najgora osobina kod druge
osobe?
O, to je zanimljivo pitanje. Albert je s osmijehom
zagrizao meso. Dvaput ga je vaknuo, shvatio da ima okus
ueglog pseeg govna, pa ga ispljunuo na zemlju.
Anna je nastavila. Ono prijelomno, to apsolutno ne
85

moe podnijeti. Meni je to vakanje duhana. Nije me briga

koliko tip pui, ali ako vae, ne dolazi u obzir. Nema anse
da u se s njime ljubiti. I definitivno ne dolazi u obzir da
me ide lizati.
Opa, pa to je prekrasno, rekao je Albert. Trebala bi to
vezom ispisati na jastuku.
O, i jesam. Krasopisom sam izvezla tekst, i pie: Nitko
tko duhan vae, nee u moje gae.
Albert se nije mogao ne nasmijati na to.
Anna se osmjehnula i ustrajala na pitanju. A tebi?
Razmislio je bi li mu bilo pametno iskreno joj
odgovoriti na to, ali u Anni je bilo neega to mu je davalo
dojam da bi mogao malo spustiti gard. Ovaj... pa, rei e
da je to sjebano, jer i jest, ali... stvarno mi je nepodnoljivo
kada djevojka slii svome ocu.
Okej, to je bizarno. Zato?
Pa... hou rei, ako izlazim s nekom djevojkom, a onda
joj upoznam roditelje, i ispostavi se da ona slii na tatu, i
ponem opaati sve sukladne crte lica i strukturu kostiju i
to ve ne, onda sam od tog trenutka svaki put kad se
ljubimo vie nego svjestan injenice da se ljubim s
topografijom lica njezinog tate.
Tako dakle.
Da, nastavio je. Prije desetak godina izlazio sam s
jednom djevojkom, pa smo jednog dana ona, njezina
obitelj i ja zajedno otili na kupanje u potoku, i njezin tata
je skinuo koulju, i vidio sam da ima potpuno iste
bradavice kao i ona. Morao sam se na neko vrijeme
preseliti u drugi grad.
Priekala je trenutak. Ba me udi to te djevojka
ostavila.
Albert je sa smijehom prihvatio njezino podbadanje.
86

Dosad su ve stigli do poloaja sljedeih na redu za

fotografiranje, odmah nakon mladog branog para u ranim
dvadesetima. Okej, stanite mirno, dao im je uputu
fotograf. Pritisnuo je elektrini upalja, a magnezijski
praak iz bljeskalice je eksplodirao. Mladi brani par i
fotograf poginuli su na licu mjesta, a tijela su im ostala
rastrgana i pougljenjela do neprepoznatljivosti.
Albert i Anna smjesta su pobjegli odande, sklanjajui se
od pogibelji, dok su se grupice posjetitelja sajma bre-bolje
pokuavale domoi vjedara s vodom. Isuse Boe!
uzviknuo je Albert. Ovaj jebeni sajam! Svake godine bude
neto, i bum! Ljudi poginu.
Stvarno? rekla je Anna, zvuei gotovo jednako
potreseno kao i Albert.
Lani smo imali dva oruana obrauna, ruenje
pozornice, dva dvoboja noevima, utapanje te napad
Indijanaca.
Boe, zato su ti Indijanci uvijek tako ljuti na nas?
upitala se.
Ne znam.
Hou rei, pa zapravo smo podijelili ovu zemlju
pola-pola s njima.
Ma kad su sebini.
Zali su dublje u prostor sajmita, gdje se ulo
nadglasavanje novih dovikivaa. Svaki se svojski trudio biti
onaj koji e uspjeti privui panju prolaznika.
Gospodine! Gospodine i gospoo! Smijem li vam na
trenutak svrnuti pozornost ovamo! Oronuli prodava u
malom kiosku po svemu sudei prodavao je svakojake
tonike, eliksire, prakove i masti. Razrogaio je oi sa
87

spremnim oduevljenjem kad je primijetio da mu prilaze

Albert i Anna. Smjesta je uzeo rasporeivati svoje
najvrsnije izloke na pultu pred sobom. Dobrodoli,
dobrodoli! Mogu li vam ponuditi jedan udotvoran lijek?
Ovo su sve sami najizuzetniji ljekoviti tonici i eliksiri,
pribavljeni iz najudaljenijih krajeva svijeta! Pruio je
Albertu jednu zelenu boicu.
Albert je proitao etiketu. Ogdenovo proslavljeno
eluano gorilo. Pogledao je prodavaa. Smijem...
smijem li samo pitati proslavljeno gdje? Tko proslavlja
eluana gorila?
Anna je uzela boicu od njega i okrenula je da proita
to pie na poleini. Boe, gledaj sastojke, rekla je i
zadigla nos. Alkohol, kokain, morfij, iva s kredom
kvragu, pa to je to iva s kredom?
Znanost! Prodava se iscerio uz teatralnu gestu.
Albert je nastavio itati popis sastojaka. Kao i crveni
flanel. Crveni flanel? U ovome ima koulje?
Komadia koulje, zduno je pojasnio prodava.
Okej, hvala lijepa. Albert mu je vratio boicu i uputio
mu pristojan smijeak kad su on i Anna krenuli dalje.
Prodava je oajniki dohvatio drugu boicu i podigao
je uzrak kad je doviknuo za njima: Biste li htjeli moda
probati Parkerov tonik od tekue govedine?
Albert je uzdahnuo. Oekivalo bi se da ovakvi likovi
znaju da su svi ve prokuili kako su sve to samo estice s
nakienim etiketama i Zastao je kao ukopan. O, Boe.
to je? upitala ga je Anna.
To su oni.
Odmah ispred njih, ruku pod ruku, etali su se Louise i
Foy, kao slika i prilika blaenstva. Ona je pijuckala
limunadu iz ae, s krajnje zadovoljnim izrazom lica, dok
88

joj je Foy neto aputao u uho. Zatim se okrenula i udijelila

brkadiji osmijeh pun takvog oboavanja da se Albertu srce
samoubilaki bacilo iz grudi u najdublji eluani bezdan.
Da stvar bude jo gora, nije bilo nikakvog naina da proe
pokraj njih dvoje a da ga pritom ne primijete.
Albert je grozniavo primio Annu za lakat. Sranje,
stiu! Brzo, daj da se pravimo da si upravo izvalila neto
duhovito. Albert je ve prasnuo u glasan, grohotan smijeh,
prije nego to je shvatio da je sjebao stvar. ekaj, ne
sranje! Ti se pravi da sam ja upravo izvalio neto duhovito!
Anna mu je uputila irok osmijeh. Hajde, upoznaj nas,
rekla je, pa ga primila za ruku i povukla prema njima.
Ne! mahnito je proaptao. Ne, ne, ne, ne
Ali ve je bilo prekrasno. Anna je ozareno mahnula
mladom ljubavnom paru. Bok, ljudi, rekla je. Foy i
Louise, zar ne?
Tako je, rekao je Foy s mjeavinom svog uobiajenog
prepotentnog samopouzdanja i posprdne radoznalosti.
Nastala je nelagodna stanka nakon to se Anna
osvrnula i osmjehnula Albertu. Znao je da mu nema druge
nego prihvatiti njezinu igru. Eh, ovo je Anna, rekao je
unezvjereno. Ona je, eh...
Ja sam njegova djevojka, dovrila je Anna umjesto
njega.
Ona mi je djevojka, nevoljko je prihvatio Albert.
Nova veza. Jako ozbiljna.
Jako smo seksualno aktivni, dometnula je Anna.
D-da, zamucnuo je Albert i naas pogledao u nju, u
stilu koji ti je kurac. Zatim se opet obratio Foyu i Louise,
nastojei zaigrati kartama koje mu je Anna podijelila.
Non-stop. Ja... ja praktiki ivim u njoj. Prema tome...
znate, ako vam ikada doe da mi poaljete pismo, morat
89

ete ga adresirati na potanski pretinac Annina Vagina.

Na Louiseinom licu jasno se vidjelo da joj je ve dosta.
vre je primila Foyevu miicu. Srce, daj da radije odemo
pogledati ator s nakazama, rekla je.
Hej, ba smo se krenuli okuati na streljani, umijeala
se Anna. Hoete s nama?
ekaj, to? Albert se okrenuo prema njoj s izrazom
blage panike. Najmanje mu je trebalo da podsjeti Louise na
to koliko je beskoristan u gaanju vatrenim orujem.
Anna se osmjehnula Albertu. Doi, bit e zabavno,
rekla mu je zduno.
Louise je pogledom odmjerila Annu od glave do pete.
Da zna, ja ti zapravo imam istu takvu haljinu, hladno je
primijetila.
Nasuprot njezinom tonu, Annin je odgovor zvuao
toplo i iskreno. O, zar zaista?
Da, nosila sam je na sajmu jo prije dvije godine.
Lijepo to se trudi vratiti je u modu.
Pa, meni se ini da bi samo potpuna glupaa bacila
sasvim dobar komad odjee. Dobacila je Albertu lukav
mig, od kojeg se odjednom osjetio neobino zatieno i
zbrinuto. Ponovno se obratila Foyu. Dakle. to kaemo na
tu streljanu, a?
Ja sam za, rekao je Foy. I predlaem da nam bude
zanimljivije. Kladimo se u deset centi za pogodak.
To je, eh to je malo preskupo za moj ukus,
prigovorio je Albert. Moe u cent?
to je bilo, Alberte? podrugnuo se Foy. Poslovanje ti
ide beeeeeeezveze? Nasmijao se vlastitoj ali. Pa dobro,
onda, u cent. Boe mili, Alberte, ne moe mi ovako
krtariti.
Ovaj put se Louise nasmijala s njim.
90

Louise, pa on to strie okladu! Grohotno, brkato

cerekanje.
Stvarno oboavam tvoj smisao za humor, Louise je
mazno apnula Foyu.
Prije nego to je Albert stigao pasti na zemlju i skvriti
se kao umirui kukac, Anna ga je opet primila za ruku.
Krenimo onda, a? Sa smijekom je povukla Alberta prema
tandu.
Grozniavo joj je proaptao u uho: Kog to vraga radi?
Ja sam totalna koma na streljani!
Opusti se, bit e u redu, rekla je i malice mu stisnula
aku.
Prili su tandu, gdje je Foy platio posluitelju.
Dosljedno svojoj naravi, Albertu je dobacio podsmjeljiv
pogled kojim kao da je htio rei: Ja u ovo rijeiti. Znam da
nisi ba pri novcu. Posluitelj je pruio Foyu revolver. Foy je
iz depa izvadio malu limenku voska i njime si zalizao
vrhove brkova, paunovski koopernom i gizdavom gestom.
Posluitelj je povukao polugu koja je izbacila mete. Bilo ih
je dvanaest, a svaka je prikazivala jednaku karikaturu
buljookog crnog roba u odrpanom kombinezonu i pozi kao
da se sprema potrati. Isuse Boe, pomislio je Albert, to
fali zeevima ili patkama? Mete su se pojavljivale i nestajale
u nejednakim razmacima, i to agresivnom brzinom. Foy je
naciljao i ispalio est hitaca, ispraznivi pritom cijeli
bubnji. est meta je palo.
est pogodaka! proglasio je posluitelj. Kakav
strijelac!
Prolom pljeska male skupine gledatelja koji su se
okupili u blizini ispunio je zrak. Foy je pun sebe pruio
oruje Albertu. Ovo bi trebalo biti zabavno,
podsmjehnuo se brkadija.
91

Albert je uzeo revolver od njega i podigao ga s oitom

nevoljkou. Jebote, zato me Anna odluila dovesti u ovu
situaciju?
Opalio je est puta. Nijedna jedina meta nije pala.
Publika je prasnula u preziran smijeh, a on je pognuo
glavu, nastojei izbjei susretanje bilo ijeg pogleda.
Krajikom oka opazio je kako meu skupinom mjetana
stoji dvanaestogodinja djevojica s kojom je izaao na onaj
nelagodni ruak.
Druga djevojica, otprilike njezinih godina, okrenula se
i priapnula joj dovoljno glasno da je Albert uje: Zar ti
nisi izlazila s tim tipom?
Jesam, ali nije nam ba ilo.
U emu je bio problem?
Eh, bio je dosta veliki gubitnik. K tome, nekako mi je
bilo ba kao da izlazim s tatom.
ekaj, zar ti sad ne izlazi s tatom?
Da.
Kako ti to ide?
Ide dobro.
Foy je prekriio ruke i zagledao se u Alberta s
arogantnim likovanjem. Izgleda da si mi duan est centi,
ovaru.
Albert je turobno ieprkao iz depa tih est centi koji
Foyu nee nita znaiti, ali koji e njemu itekako
nedostajati. Izbrojio je novie i pruio mu ih na dlanu.
Ali, na njegovo iznenaenje, Anna je hitrim zamahom
ruke presrela isplatu. Samo malo, rekla je i uputila Foyu
udan osmijeh. Hoe da ovo postane malo zanimljivije?
Foy je prekriio ruke sa samodopadnom znatieljom i
priekao da mu se pojasni.
Ako uspijem pogoditi svih dvanaest meta u Albertovo
92

ime, dugovat e mu dolar, rekla je. Ako ne uspijem, on

e tebi dugovati dolar.
Albert je naglo okrenuo glavu i uzbunjeno se zagledao
u nju. Sasvim sigurno nije si mogao priutiti da potrati
dolar na tako neizvjestan poduhvat.
Opa, ekaj malo zapoeo je, ali groznica se ve
poela iriti meu okupljenima. Poeli su uzbueno
potcikivati. Dolar? Nikad nisam vidio dolar! Nitko
nema dolar! Dajte da vidimo taj dolar!
Foy, meutim, ni trenutka nije odmaknuo pogled s
Anne. Dobro, dakle, to je zaista zanimljivo. Iscerio se. U
redu, onda. Prihvaam okladu. Dajte sve od sebe...
madam. Ta posljednja rije bila je proeta dubokim
prezirom. Pruio joj je pitolj, a ona se okrenula i obratila
posluitelju.
Mogu li dobiti i drugi revolver, molim? zatraila ga je.
Posluitelj je naas oklijevao, pa joj pruio jo jedan pitolj.
Primila je svaki u jednu ruku i usmjerila ih prema metama.
E da, jo jedna stvar, rekla je. Moe li taj automat ii
malo bre?
Pa, da, moete igrati dvostrukom ili trostrukom
brzinom, ali to je
Najveom brzinom koju ima, rekla je.
Nevoljko je kimnuo glavom i okrenuo metalnu ruicu
na donjoj strani streljane. Prvi put od poetka dananjeg
susreta Foy nije izgledao potpuno siguran u sebe.
Sumnjiavo je stisnuo oi uz traak neeg to je Albertu
izgledalo kao strah, iako nije mogao biti siguran.
Tijekom poetna dva strijeljanja mete su izlazile i
ulazile hitrim tempom, no taj je izgledao potpuno lijeno u
usporedbi s ovim koji je sada nastupio. Karikature malih
crnaca tek to bi se podigle, a ve bi se izgubile s vidika.
93

Cijela je streljana izgledala kao neprekidna pokretna mrlja,

prebrza da bi je ljudsko oko moglo registrirati.
Anna je pogodila svaku metu.
Posluitelj je izgledao oamueno. Meu bunom
publikom zavladao je potpun tajac. Anna je potajice
uputila Albertu smijeak, koji je doao i proao jednakom
brzinom kao mete na galeriji, a zatim je leerno odloila
revolvere.
Albert je postao svjestan da mu se donja vilica potpuno
objesila. Pas mater, apnuo je nikome konkretno.
To bi bio jedan dolar, rekla je Anna. Sad je na njoj bio
red da samodopadnim cerekom poasti Foya, koji je
izgledao temeljito ponieno. Mrgodno je zavukao ruku u
dep kaputa i izvadio odatle novu novanicu od jednog
dolara. Publika se raspametila.
Eno ga! Boe dragi, gledajte ga! Prekrasan je! Jedan
je otac prekorio mladog sina: Skidaj kapu s glave! To je
novanica od dolara!
U oitom nastojanju da spasi barem pedalj prethodno
steene prednosti, Foy se ponovno usredotoio na Alberta.
Vidi, vidi. Pa to je ovjek koji puta da djevojka puca
umjesto njega. Nije li to ba lijepa navada. Publika je
zahihotala na to, ali s nedovoljno razdraganosti da bi se
Foy osjetio iskupljeno. Ponovio je glasnije iste
rijei.Kaem, nije li to ba lijepa navada! Publika mu je
posluno odgovorila pojaanim smijehom.
Albert ga je prostrijelio pogledom dok mu je crv ljutnje
derao utrobu, ali nije mu ni za ivu glavu padalo na pamet
kako da mu odbrusi. To nije duhovito, glasio je njegov
mlitavi odgovor. Ti nisi duhovit.
Foy je obgrlio Louise oko vitka struka. ini se da tvoj
bivi deko nema smisla za humor, rekao je. Uviam
94

zato si mu dala nogu.

Albert se nikad nije stidio izraziti svoje nezadovoljne
osjeaje, ali imao je razmjerno dug fitilj. Foy mu je pripalio
taj fitilj ve prvog dana, kad ga je Albert vidio kako izlazi iz
brkarnice, ruku pod ruku s Louise. Taj prepotentni gad
ukrao je jedinu pravu ljubav Albertova ivota, a fitilj je jo
otada iz dana u dan bivao sve krai.
Napokon je dosegnuo bure baruta.
Albert mu je naglo pristupio, unijevi se Foyu na pola
pedlja od lica. Voljan si stati iza svojih rijei, upino?
Nedirnut tim izljevom neprijateljstva, Foy je postao pun
zlurade nevjerice. ali se.
U ivotu nisam bio ozbiljniji. Pitolji. Ti i ja.
Ne bi ti imao mrtve anse, mali.
Sutra. U osam ujutro. Tono.
Izvitoperen osmijeh razvukao se preko Foyeva lica. U
redu. Prihvaam izazov.
Anna, koja je dotad utke promatrala razgovor izmeu
njih dvojice, odjednom se oglasila. Uuu, pobogu, sutra
sam sprijeena, a stvarno bih htjela doi. Moete li radije
za tjedan dana? Odgovara ti to, Alberte?
U nainu na koji je izgovorila njegovo ime bilo je
napadne teine, koja je zasjekla sitnu recku u njegovoj
upornosti. Da, svakako, rekao je.
Za tjedan dana, potvrdio je Foy. Doi, Louise. astit
u te izrezbarenim maslacem u eeru. Spustio joj je
poljubac na usne oito vie od potrebe za teatralnim
razmetanjem, koje bi Albert vidio, nego od elje da iskae
privrenost Louise a zatim je primio za ruku i odveo
dalje u guvu.
Albert je odahnuo izdisajem koji je mogao napuhati
gumeni amac.
95

O, u kurac, uzviknuo je, pa zabacio glavu i prekrio si

lice dlanovima.
Opa, rekla je Anna s podignutim obrvama i trakom
smijeka na usnama.
Kog sam to... vraga... upravo uinio?!
Izazvao si Foya na oruani obraun.
Onaj stari Albert sada se vratio. One ostraene sile
koje su prije nekoliko trenutaka ovladale njegovim tijelom i
umom potpuno su se izgubile.
O, Isuse, rekao je glasom u koji se poela potkradati
panika. Pukao sam, jebote! Blagog pojma nisam imao to
priam!
Zanimljivo, rekla je Anna. Jesi li vidio kakav je izraz
imala Louise?
Ne, kako to misli?
Postala je pozorna. Uzbuena. Ostavio si dojam na
nju.
Je li? Sad je zazvuao mrvicu smirenije.
Da, jesi. Na sekundi ti se raspirila vatra u utrobi,
kompa. A kladim se da joj nikada dosad nisi pokazao tu
stranu sebe.
Opet je sav porumenio. Ja nemam tu stranu!
Najozbiljnije ti kaem da nemam pojma koji se kurac
upravo dogodio!
Pa, definitivno si joj privukao panju. Ako porazi tog
tipa u obraunu, kladim se da e se ona predomisliti to ti
je dala nogu.
Ti... stvarno to misli?
Da.
Samo malo, ne! Anna, ovo je suludo! Ne mogu biti u
oruanom obraunu! Pa tko sam ja, Clinch Leatherwood?
Poginut u
96

Okrenula se na peti i uputila Albertu pogled pun

estine, koju jo nikada nije vidio u njoj. Zbog ega si to
rekao?
Na trenutak je ostao bez rijei. Cijelo njezino ozraje
spokojnog samopouzdanja razletjelo se za tili as, a da
pojma nije imao zato. Kako nije shvaao razlog tome,
odluio joj je jednostavno odgovoriti na pitanje. Zbog toga
to je on najnemilosrdniji revolvera na ovom teritoriju.
to ja nisam!
Ne, ti definitivno nisi Clinch Leatherwood. Bljesak
napetosti iezao je jednako brzo kao to se pojavio, i ona
je ponovno postala ona ista Anna. I budi bez brige. Tih
tjedan dana koje sam ti kupila dat e mi dovoljno vremena
da te nauim pucati.
Albert je iznenada shvatio da jo nije postavio kljuno
pitanje dana. Da, a to je jo jedna stvar odakle zna
tako pucati, kvragu? Tko si ti, kvragu?
Uputila mu je iskren pogled. Otac mi je izraivao
oruje. Pucam iz vatrenog oruja otkako sam prohodala.
Bilo je to dovoljno uvjerljivo objanjenje. Prije nego to joj
je stigao postaviti potpitanja, primila ga je za miicu i
povela natrag prema stupiima za koje su privezali konje.
Doi, ovarko, eka nas posao.
Sunce ih je nemilosrdno tlailo s neba dok su jahali prema
Albertovoj farmi.
Albert je buljio u porumenjelu, izgorjelu kou svojih
podlaktica i mislio: Kako li je grozno biti na otvorenome.
Ako se pokrije, sav se skuha od vruine. Ako se otkrije,
spri se na suncu. Dodue, inilo mu se da to Annu
nimalo ne smeta.
97

inilo se da Annu nikad nita ne smeta.

Albert je promotrio svoju novu prijateljicu s
obnovljenom radoznalou. Tko je ova vjeito hladnokrvna
ena elinih ivaca, ija mudrost daleko nadmauje
njezine godine, a u stanju je pucati kao Wyatt Earp? U
protekla je dva dana brzo stvorio ugodnu povezanost s
njom dovoljnu da joj povjeri sve intimne pojedinosti
svog ranjivog emocionalnog stanja ali u stvari je znao
vrlo malo o njoj... a gajio je izrazitu slutnju da mu nije bilo
doputeno doznati sve to bi se moglo.
Kad su se pribliili farmi, ovce su uzbueno poele
blejati. Kao i obino, bilo ih je posvuda, osim unutar obora.
Jedna je ak sjedila na prednjem trijemu kao da je vlasnica
posjeda i samo eka da je netko poslui koktelom s dakom
metvice. Albert je uzdahnuo i zasad zanemario taj
problem. Kao to je Anna zatraila od njega, otiao je u
staju i donio iz nje pun naramak zahralih limenki.
Namignula mu je da ga primiri i posloila ih na
jednakom razmaku du vrha ograde. Pruila je revolver
Albertu. Okej, izvoli.
Sastavio je grimasu. Ne znam to oekuje, ali ja
sam
Nita ne oekujem, samo promatram. Izvoli. Ne treba
imati tremu, ne gleda te nitko osim mene.
Albert je nevoljko podigao pitolj, zamirio na jedno
oko i naciljao najbolje to je mogao. Ispraznio je sve metke
iz bubnjia, ali nije pogodio ni jednu jedinu limenku. ak
je i sama ograda ostala neoteena.
Deset ponovnih punjenja i deset daljnjih pokuaja nije
nita promijenilo. Napokon se bacio na zemlju u oaju.
Ovo mi nikad nee uspjeti, prostenjao je.
Da, hoe. Daj, samo mi vjeruj, moe? Uspjet e ti, a
98

Louise e ti se trkom vratiti.

Albert se okrenuo i zagledao u nju. Jo nikad u ivotu
nije se susreo s takvom zagonetkom. Hej, rekao je, zato
si tako draga prema meni?
Nasmijala se. to je loe u tome da sam draga?
Nita, nita, samo, hou rei, pojavi se niotkuda,
postane tako potpuna anomalija u mom ovdanjem svijetu
prepunom grozota Anna, ti sigurno ima milijun
pametnijih poslova u ivotu.
to, zar ne smijem sklopiti novo prijateljstvo? Kad sam
te upoznala, izgledao si kao da bi ti dobro dolo. Izraz lica
postao joj je gotovo stidljiv. Zaista je vrlo lijepa, primijetio
je Albert. Ali i dalje je htio doznati odgovore.
uj, kad samo stvarno ne znam nita o tebi, rekao
je.
Obeavam ti da nisam nekakva manijakalna
luakinja. Osmjehnula se.
Ne, nisam mislio na to.
Mogu li ja tebe neto pitati o tebi?
Naravno.
Zato voli Louise?
Tada se dogodilo neto zanimljivo. Albert je iznenada
shvatio da su protekle dvije minute bile zaista prve od
njihova prekida u kojima mu Louise nije bila u mislima.
Ali, naravno, spomen njezina imena smjesta mu je prizvao
njezin blistavi lik u najaktivnije dijelove mozga: njezine
duge, valovite plave uvojke, njezinu barunasto meku
kou, ona dva velika plava jezera s obje strane nosia...
jezera u kojima bi se ovjek mogao utopiti...
Nikad ga jo nitko nije pitao da objasni svoju ljubav
prema Louise, niti mu je to ikad palo na pamet. To je bilo
neto emu ne treba objanjenje. Bila je to prava ljubav,
99

ista i jednostavna, a on ju je uvijek zduno i zahvalno

primao zdravo za gotovo.
Stoga mu je trebao trenutak da oblikuje odgovor. Boe
moj, ne bih mogao ni nabrojiti sve razloge, rekao je.
Sjajno mi je kad sam s njom. I sjajno mi je biti ja. Ponosan
sam kad sam s njom, zna? Hou rei, ona je utjelovljenje
pristojnosti, ali u isti mah ima tu zabavnu, zaigranu stranu,
a jasno da je k tome i suludo prelijepa...
Pa, velika je krasotica, da, rekla je Anna, ali, iskreno
a ao mi je to rei stvarno ne vidim to joj povrh toga
ide u prilog.
O, stvar je u tome da je ne poznaje; ide joj jo mnogo
toga u prilog, rekao je Albert s trakom obrambenog tona
u glasu.
uj, mogue je da se smrtno varam, a i radi se samo o
prvom dojmu, ali doivjela sam je kao pomalo skiseljenu i
punu sebe.
Ne, nije uope. Vjeruj mi, ja sam
Da, znam, ti si je poznavao daleko dulje nego ja, ali
imaj na umu da ti nisi ba najobjektivniji analitiar. A ja
sam povrh toga to je velika vijest ena. ene su u
stanju proitati druge ene nemjerljivo bolje nego to to
mogu mukarci. Kao to kaem, mogue je da se u
potpunosti varam, ali slutnja mi je prilino jaka. A kad se
radi o momku poput tebe, kojemu toliko toga ide u prilog,
mislila bih da
Dobro, ne zapadajmo u histeriju. Nisam siguran to
tono misli da mi ide u prilog.
Vidi, eto ti ga na, opet samoga sebe omalovaava.
Ponaa se kao da je ta djevojka radila u dobrotvorne svrhe
dok je izlazila s tobom. To me stvarno ivcira. Alberte,
dobar si, duhovit si, pametan si. I stvorio si neto od sebe.
100

Zna, malo tko je u ovim krajevima u stanju to rei. Dobar

si uzgajiva ovaca.
Joj, molim te, sad stvarno sere. Koma sam s ovcama.
Osvrni se malo. Louise ima pravo, uope ne mogu izai
nakraj s njima. Proli tjedan je jedna ovca zavrila u
kurveraju.
Stvarno?
Da, odlutala je onamo, a kad sam doao po nju, otkrio
sam da je nekako uspjela zaraditi dvadeset dolara.
Anna se glasno nasmijala. Smijeh je zvuao slatko i
ugodno. Zapravo, Alberta se snano dojmio osjeaj taenja
ei koji mu je donio. Kako to? upitao se. Je li ikada osjetio
takvo to kad se Louise nasmijala nekoj njegovoj ali? A
onda je shvatio: Louise se nikad nije smijala njegovim
alama. Smjekala se, da. Ali nikad se nije doista nasmijala.
Albert je promislio o toj spoznaji. Samo, zar to ne ini to
smjekanje utoliko znaajnijim? Naravno, nismo nuno
dijelili isti smisao za humor, ali nikad me nije propustila
poastiti tim smjeskanjem nakon svake ale. Dala si je
truda. Svejedno, Annin mu je smijeh godio.
Hvala, rekao joj je Albert. Zato to si rekla te stvari o
meni. Rekao bih da nisam naviknut na toliko pozitive u
svom ivotu.
Poloila mu je dlan na ruku. uj, Divlji zapad je
koma, rekla je, ali granica nije tvoj jedini problem. Tu si i
ti. Treba ti malo pojaati samopouzdanje. vre ga je
primila i podigla mu ruku, pomaui mu da ponovno
nacilja revolver prema limenkama. Sad pokuaj ponovno,
ovarko, rekla je.
Uputio joj je kiseli osmijeh. Da, nije da nadimak
ovarko neto naroito pomae mom samopouzdanju.
Svia mi se ovarko.
101

U biti mi govori da sam pikica.

Usmjeri taj pitolj onamo, pikice.
Prvih pet metaka promailo je limenke, jednako
temeljito kao i prije. Ali pri estom hicu jedna je limenka
pala.
To! razdragano je ciknula, skakuui poput uenice.
Tako treba, pikice!
Albert je blenuo, iskreno zapanjen i protiv svoje volje.
Pas mater, uskliknuo je razrogaenih oiju. Znai, samo
trebam nekako natjerati Foya da me pusti da pucam
sedamdeset jedan put prije nego to on puca, i pobijedit
u!
Anna se opet nasmijala. Dogurat e ti dotle,
obeavam ti.
U danima koji su uslijedili, podvrgavala ga je drilu. Tekom
i uestalom. Na svemu, u rasponu od limenki na ogradama
i rukom iscrtanih meta od papira, do keramikih tanjura
baenih u zrak. I uskoro, oboruan zloslutnom spoznajom
da ovdje nije u pitanju samo njegova ivotna ljubav, nego i
sm njegov ivot, Albert se poeo poboljavati.
Lekcije nisu bile bez svoje cijene, naravno. Prvog si je
dana okrznuo palac na nozi. Treeg si je porezao zapee
limenkom. A petoga dana u lice ga je opalio jedan
keramiki tanjur, koji mu je Anna bacila u zrak kao
streljaku metu. Premda se Albertovo lice obilato
raskrvarilo od posjekotine, od posjeta doktoru Harperu nije
bilo naroite vajde. Kad je lijenik pokuao postaviti plavu
sojku pokraj rane, kako bi iskljuvala krv i sprijeila
infekciju, Albert i Anna pristojno se zahvalili na takvom
medicinskom tretmanu i odluili radije primijeniti zavoje
102

iz kune radinosti.
Svakog je dana uspijevao pogoditi sve vie meta, sve
dok naposljetku nije pogaao vie nego to je promaivao.
To je bila prekretnica, pa je Anna smatrala da je dolo
vrijeme za malu nagradu. Priekala je da se priblii zalazak
sunca, pa ga je odvela gore, na greben s pogledom na Stari
Panj na ono mjesto za psovanje koje su posjetili jo
prve noi. Naslonili su se na liticu i zagledali u
spektakularnu panoramu krajolika june Arizone.
Danas si bio sjajan. Osmjehnula se. Sada si daleko
bolji nego to si bio prije.
Valjda, tiho je rekao. Sad je zaista poinjao biti
svjestan stvarnosti predstojeeg oruanog obrauna.
Mogao bih za par dana postati pokojnik, pomislio je.
Anna je osjetila tjeskobu u njemu. Hej, imam
iznenaenje za tebe, rekla je i zavukla ruku u dep haljine.
Zasluio si jedan vrlo poseban, supertajni kolai Anne
Barnes. Izvadila je kolai iz depa, odgrizla malo i pruila
ga Albertu.
Blenuo je u njega kao da je to iva tarantula. ekaj, je
li to... je li to kolai s travom?
Da, to je kolai s travom. Nasmijala se.
O, ne, meni... meni ti od toga ba ne bude dobro.
To ti je zato to si previe utogljen. Ovo e ti pomoi.
Samo pojedi malo. Pogurnula ga je prema njegovim
ustima, a on je ustuknuo.
Ne. Ne dolazi u obzir. Promekoljio se. Zna, najgori
mi je strah predozirati se nekom rekreativnom drogom.
Alberte, to je samo ia. Odgrizi zalogaji. Hajde, kad
te ve molim.
Nije mu ostavila uzmaka. Anna mu je bila tako dobra
prijateljica jo otkako je stigla u Stari Panj, da bi se osjeao
103

kao papak da je odbio zahtjev koji je ba na taj nain

sroila. Ali njegova dotadanja iskustva s marihuanom
bilo da ju je jeo, bilo da ju je puio bila su sve prije nego
blaga. U jednoj prilici, kad je malo previe puckao s
nametljivim drutvom iz kole, postao je uvjeren kako
udarci malja kovaa Jima Wegmana na neki nain
upravljaju ritmom njegova disanja. Drugi je put Albert
zapao u paniku kad se prostorija poela obrtati oko njega,
pa je legao na pod, to je pak u njemu izazvalo uvjerenje da
ljudi ostaju paralizirani nakon to budu nepokretni dulje
od deset sekundi. Nakon to je dobrih dvadeset minuta
leao na leima i mahao rukama i nogama, kao prevrnuti
hrut, u nadi da e tako sprijeiti paralizu, napokon je
poeo polako dolaziti sebi.
Albert je odgrizao mrvicu kolaia.
Joj, ma daj, vie od toga! frknula je Anna, iroko mu se
osmjehujui.
Duboko je udahnuo i zduno zagrizao kolai, pa poeo
glasno vakati zalogaj, sve vrijeme suspreui skanjivanje u
sebi.
Anna mu je stisnula aku. A sad moemo priekati
zalazak sunca.
Neko neodreeno vrijeme nakon toga Albert je ukoeno
leao uz liticu i iz petnih se ila trudio sprijeiti da Anna
otkrije kako ga je obuzelo stanje nesuvislog smrtnog
straha.
Opa, ovo ovo je skroz udno. Ba treba biti ovako?
pitao je, nastojei zvuati nehajno, ali osjeajui kao da je
neto polo grozno po krivu s njegovim refleksom gutanja.
Zar se miii grla mogu samo iskljuiti? To je poznata stvar?
104

Ono, nekakva nagla atrofija grkljana? Nikad vie neu moi

jesti vrstu hranu. Morat u si ulijevati rastopljenu hranu i
vodu niz grlo. Samo, ekaj kako u se pobrinuti da mi ue
u jednjak, a ne u dunik? O, Boe, umrijet u od utapanja!
ekaj, ne, mogao bih napraviti poseban lijevak. Neki lijevak
za grkljan. Da navede tekuu hranu u pravu cjevicu.
Edward bi mi pomogao oko toga. Zamolit u Edwarda.
Napravit emo lijevak. Edward i ja. S lijevkom bih mogao
preivjeti.
Anna je bila previe pronicava da je prevari njegov
nehajan ton. Znala je da on u sebi potiho izi i nije se
mogla suzdrati da se ne nasmije. O, Boe mili, Alberte,
daj se samo smiri i uivaj u doivljaju.
Ma dala si mi pravu koliinu, je l tako? Sigurno
nisam uzeo previe?
Isuse, oprosti to sam to uope predloila! Mislila sam
da e ti pomoi da se smiri.
Sigurno neto nije polo po krivu, je l tako? Ono...
nee mi ostati ovako, je li?
Dobro ti je, samo se opusti.
Ali, ono, poznaje druge koji su probali taj kolai, je l
tako? Hou rei, ne taj kolai, nego takav? Ono, sestrinski
kolai? I dobro im je, je l tako? Jo su ivi?
Jedan je svizac izvirio iz zemlje u blizini, a Albertova se
panika uetverostruila. Joj, sranje! Anna, on zna! On sve
zna o ovome! Albert je skoio na noge i dao petama vjetra,
ostavljajui Annu da se previja od smijeha dok su joj suze
frcale na oi.
PRAS!
Potanska koija Wells Farga zaustavila se tako naglo
105

da su se svima protresle lubanje.

O, sranje, opsovao je voza. Predao je uzde uvaru u
pratnji i siao sa svoje klupe. Kad je pregledao tetu, znao
je da e se ovdje dosta dugo zadrati.
Znalo se da je put za Shermanov Potok razmjerno lak:
da je utaban, vodi po ravnom tlu, nema strmih dionica i
vie-manje prati zranu liniju od toke A do toke B. Stoga
je banci Wells Fargo bilo logino tom trasom prevoziti
svoje poiljke zlata, naroito zato to je teren bio
razmjerno otvoren gotovo cijelom duinom puta. To je
znailo da odmetnici imaju vrlo malo poloaja s kojih bi
mogli prirediti zasjedu za poiljke. Jedina je iznimka bio
Bakreni prolaz, ni kilometar duga dionica koja je zavojito
prolazila kroz niz prirodnih stjenovitih formacija koje su
praktiki smanjivale vidljivost na jedva deset metara sa
svake toke puta.
Potanska se koija pokvarila tono na sredini tog
prolaza.
Voza se namrtio kad je promotrio duboki jarak zbog
kojeg im se odlomio kota. John, ova je rupa nedavno
iskopana, rekao je krajnje zabrinutim izrazom lica.
uvar u pratnji znao je to to znai jednako dobro kao i
on. Loa vijest, tiho je rekao i vre primio svoju
Winchesterku. Budi oprezan.
Iako je glavna svrha potanske koije Wells Farga bila
dostava zlata u brojne bankovne podrunice diljem
teritorija, kompanija je imala obiaj na takvim putovanjima
prihvaati i prijevoz putnika. I tako je dobro odjevena
trolana obitelj otac, majka i sedmogodinji sin
strpljivo ekala u koiji da dva slubenika procijene
ozbiljnost nastale tete. Nakon nekoliko trenutaka voza je
otvorio vrata kabine i obratio se mukarcu u njoj. Jako mi
106

je ao zbog ovoga, gospodine, ali treba nam jo jedan par

ruku.
ovjek je uzdahnuo, blago iziritiran. U redu je. Izaao
je da im pomogne.
Shvativi da ima malo slobodnog vremena, mali je
djeak krenuo van za ocem.
Ne udaljavaj se, Michael, rekla mu je majka.
Neu, mama. Idem traiti gutere.
ena je zadrhtala. Da se nisi usudio donijeti ovamo
neku takvu grozotu.
Neu, mama, obeavam ti. mugnuo je kroz vrata i
otrao do ruba puta. Tranje mu je godilo. Ve su puna dva
dana proveli natisnuti u kabini, a jedan mali djeak ne
moe pukim vrpoljenjem utroiti sav svoj viak energije.
Otrim je oima pregledao podruje, eljno iekujui
vjeni djeaki ushit zarobljavanja ivoga gmaza. Srea je
htjela da nije morao dugo traiti. Siuni je guter istrao
ispod jednog kamena i jurnuo preko puta. Djeak se nadao
u potjeru za njim. Dok je hitao za plijenom, djeak se udio
kako guter uspijeva grabiti noicama dovoljno brzo i
spretno da bude izjednaen s njim u potjeri.
Guter je zamaknuo za jednu monolitnu formaciju
stijena koje su stajale uz rub ovog dijela puta i nestao s
vidika. Djeak je dotrao iza ugla za njim
i ostao bez daha od sudara. Na trenutak je ostao
samo leati na leima, ne bi li mu se glava razbistrila. Kad
je sjeo uspravno, otkrio je da pred njim stoji etverolana
skupina jahaa grubih lica, na ijem se elu nalazio ovjek
hladniji od svih koje je u ivotu vidio.
Djeak je znao poneto o slavnim odmetnicima Divljeg
zapada iz pria koje je itao i igara kojih se igrao s ostalim
uenicima, a kao i svakog djeaka njegove dobi opinjavali
107

su ga glamurozni, pustolovni ivoti koje oni po svemu

sudei vode. U oima sedmogodinjeg djeteta to su bili
svojevrsni junaci, ija je ivopisna, raskalaena i
karizmatina narav davala eernu glazuru njihovim
zlikovakim djelima da ih se moglo posve oprostiti.
Smjesta je shvatio da gleda u jednoga pravog ivog
odmetnika. Meutim, ovaj ovjek nije nimalo sliio
konjokradicama, pljakaima vlakova i revolveraima o
kojima je itao. Tu nije bilo nikakvog pustolovnog
magnetizma, ve samo studenog mraka kojim su zraile te
oi, jednako gmazolike kao u onoga guteria koji je
dosad sigurno ve uspio pobjei. U ovom je ovjeku bilo
neega to je djeakovo srce ispunilo dubokom stravom.
ovjek je kleknuo da pogleda djeaka u oi. Pozdrav,
momiu, rekao je sa smijekom u kojem nije bilo nimalo
dobrote.
Djeak je ostao skamenjeno sjediti kad se ovjek
prignuo blie i lagano ga potapao po koljenu, zloslutno
karikirajui oinsku toplinu.
to ti tu radi?
Ja ja sam... ganjao sam gutera, rekao je drhtavim
glasom.
Ah, i ja sam znao ganjati gutere u tvojim godinama.
Jesi ga ulovio?
N-ne, on mi je pobjegao je.
O, ba teta. Jesi li sasvim sam tu, u divljini?
Moja mama mama i tata su sa mnom.
Je li? Pa, to je utjeno, zar ne? Opasno je da jedan mali
djeak posve sm luta ovim putem. ovjek se uspravio do
pune visine i malice podigao otro svijene obrve. Zna,
mislim da bih volio upoznati tvoju mamu i tvog tatu.
108

Tri su se mukarca jo upinjala izvui oteenu koiju iz

rupe kad je odjeknuo pucanj. Voza, uvar u pratnji i dobro
odjeveni ovjek skamenili su se i podigli glave kad su ga
uli. ena, koja se neudobno smjestila na oblinjem
kamenu da se malo odmori, prestala se hladiti mahanjem i
uasnuto se zagledala u novopridolice. U skupini su bila
etvorica na konjima, svi opasna izgleda, svi naoruani. A
oruje su uperili u ovdanju trojicu na nogama. Njezin je
sini sjedio na konju glavnog jahaa, sav ukoen od
straha.
Clinch je naciljao glavu uvara u pratnji. Baci je,
smireno mu je naloio. uvar je polako i nevoljko odloio
svoju Winchesterku na tlo.
Djeakova majka skoila je na noge. Michael! kriknula
je.
O, budite bez brige za svog sina, madam, rekao je
Clinch i pristojno podigao eir. Bit e njemu sasvim
dobro... pod uvjetom da svi budete posluni. Osvrnuo se i
kimnuo pleatom ovjeku koji mu je stajao uz desni bok.
Ima ast, Ben.
Ben je sjahao, otiao do koije i podigao sjedalicu
vozaeve klupe, gdje su se obino skrivale krinje Wells
Farga. Nego to. odande je izvadio drveni sanduk srednje
veliine, olien u zelenu boju koja se ve ljutila. Imam ga,
Clinch! uzbueno je viknuo. krinja je bila zakljuana
velikim lokotom. Ben je spustio sanduk na zemlju i uspio
razvaliti lokot sa samo nekoliko hitaca. Otvorio je
poklopac. Isuse dragi, ma gledajte vi to, kazao je i iscerio
se razrogaenih oiju. Okrenuo se i pokazao svjetlucavi
sadraj krinje Clinchu.
Clinchove gmazolike oi zakrijesile su se poput ljetne
oluje. Deset tisua u istim zlatnim polugama, proaptao
109

je s tihom uivljenou.
Redovi zlatnih ipaka opinili su sve odmetnike svojim
blistavim obeanjem budunosti, pozlaene svim tjelesnim
nasladama. ak se ni mladi Michael, usprkos
prestravljenosti, nije uspio suzdrati, pa mu se s usana oteo
kratak uzdah.
Nikad neu dobiti drugu priliku, shvatio je uvar u
pratnji. Vrlo je sporo spustio ruku prema izmi u kojoj je
nosio Derringer. skriven za upravo ovakvu situaciju.
Deset tisua, ma vraga, rekao je Ben. Ovdje ih
sigurno ima najmanje petnaest!
Clinch je pranjavim prstom preao preko poluga. Bit
emo tako ljubazni da preuzmemo ovo teko breme od
kompanije Wells Fargo.
uvar je potajice izvukao pitolj iz izme. Odmetnici su
i dalje bili pohlepno usredotoeni na sadraj krinje. Glavni
se jaha nagnuo skroz do zlata, to je znailo da mu se
pruila najbolja mogua prilika da ga ustrijeli u glavu a da
pritom ne ugrozi djeakov ivot.
uvar je stisnuo okida. PRAS!
Pitolj mu se odjednom naao na zemlji, a jedan njegov
prst odletio je daleko otraga. Cijev revolvera glavnog jahaa
ostala je zadimljena. uvar je bolno vrisnuo i primio se za
osakaenu aku.
To je, rekao je Clinch, bila pogreka.
Clinch je sjahao, ostavljajui djeaka da sjedi sm na
nesrazmjerno velikom konju. Priao je pogoenom uvaru i
grubo ga gurnuo uz bok koije. Dobro me sluaj, kazao je
Clinch smrtonosno tihim glasom i prislonio hladni elik
svog pitolja ovjeku uz vrat. Ima veliku sreu. Zna li to?
Jer nedavno sam se domogao petnaest tisua dolara u
zlatnim polugama. to znai da sam danas dobre volje.
110

Dakle, misli li opet pokuati takvo to?

N-ne. Ne, gospodine, procvilio je uvar, skamenjen od
straha.
Zna da bi to bilo glupo. Da, ti to zna, zar ne?
D-da.
Dobro, dobro. Jer dat u ti samo jedno upozorenje:
mai se opet oruja, i eka te ovo.
Clinch je opalio metak i razorio ovjeku cijelo grlo.
uvar je skliznuo na zemlju, ostavljajui razmazan trag
krvi niz bok koije.
Kao to kaem jedno upozorenje.
lanovi Clinchove bande i dalje su bili zauzeti
razgledavanjem sjajnih zlatnih poluga, tako da nitko nije
primijetio Michaela, sve dok nije skoio s konja i potrao
majci u zagrljaj. Jedan se odmetnik okrenuo, opazio
djeaka na pola puta i podigao oruje da zapuca.
Jordy, sputaj pitolj! obrecnuo se Clinch. To je samo
mali djeak. Clinch je nehajno proetao natrag do bande,
te smjesta nadlanicom odvalio uku Jordyju preko usta.
ovjek se sruio u prainu i poeo si brisati krvavo lice.
Nego, da vam jedna stvar bude sasvim jasna, prije nego to
vas prejako obuzme zlatna groznica, zapovjedniki je
nastavio Clinch. Da nitko nita nije uinio s ovim blagom
dok se stvari ne slegnu. Vratit emo se u Stari Panj,
pokupiti Lewisa i Annu, a onda se pritajiti na barem mjesec
dana. Jasno?
Momci su uglas potvrdno progunali.
I tako je Clinchova banda odjahala dalje, ostavljajui za
sobom onesposobljenu koiju, bespomonog vozaa,
istraumatiziranu obitelj i krvavo truplo.

111

tagalj je bio daleko najvei u Starom Panju tovie,

prevelik za farmu kojoj je pripadao. Chester Cooksey neko
je posjedovao goleme koliine okolnog obradivog zemljita,
sve dok ga jedna naroito loa etva nije primorala da
proda pozamaan dio kako bi spojio kraj s krajem. Zbog
toga mu je u taglju ostalo mnogo neiskoritenog prostora.
I tako je, dijelom da pomogne sumjetanima, ali uglavnom
zato to je prostor savreno odgovarao, mjesto Stari Panj
davalo Chesteru svake godine skromnu novanu naknadu
u zamjenu za koritenje taglja za godinji ples. Bila je to,
kako je Albert ve mnogo puta zamijetio, sjajna prilika da
se jednom godinje odjene neudobna odjea i natisne u
zatvoreni prostor s onim istim ljudima koje ionako
svakodnevno via.
A on i Anna bili su doista neudobno odjeveni kad su
naveer tog pakleno vrueg, jebeno suhog petka uetali
kroz ulaz u svearski ukraen tagalj. Raznobojne vrpce
visjele su sa stropnih greda, tu i tamo du potpornog
okvira krova bili su povjeani fenjeri i... pa, to je uglavnom
bilo sve. Sjajno odraen posao, ekipo iz povjerenstva za
ukraavanje. Ba ste posegnuli za zvijezdama, pomislio je
dok se nespretno mekoljio u trodijelnom nedjeljnom
odijelu od vune zbog kojeg se eao. Ali koliko god je
njemu bilo neugodno, inilo se da je Anni jo neugodnije.
Nosila je haljinu skrojenu po posljednjoj modi, koja je
izgledala kao djelo kreatora s uznapredovalim tumorom
mozga. Bilo je teko odrediti koji je sloj koji, bilo je vie
manica nego na omotu boinog poklona upakiranog za
malog bogatuna, a stranja joj je izboina strala gotovo
punih metar i pol od tijela.
Pa, ovo e biti zabavno, oporo je primijetila. Lijepo je
kad se moe navui komotna, udobna odjea i samo
112

opustiti, zna?
Da, oboavam formalno pogranino ruho, promrsio je
Albert. Koliko donjeg rublja nosi samo na nogama?
Da vidimo, imam dva para vunenih pumperica, tri para
nizozemskih arapa, soknice od medvjee koe i preko njih
drvene klompe. A ti?
Eh, ja nosim etiri para nizozemskih arapa,
mokasinke, glenjae od tuljanove koe, dva sloja titnika
za pete iz Klondikea i noni ovoj od votana platna s
podstavom od ohe.
Stvarno mi je udobno, rekla je i popravila si sloj broj
47.
I meni. Drago mi je da sam se sjetio kojih mi tono
est pomagala iz nekog razloga treba za pridravanje
hlaa.
Pozornost mu je privukla njezina stranjica. Svia mi
se tvoja ispupina, usput.
Hvala, rekla je Anna. Da, divno mi je to je
najzamamniji modni detalj koji ena u dananje vrijeme
moe nositi simulirana debela guzica.
Da sam crnac, to bi bila najprljavija finta na koju bi me
mogla dobiti.
Pogotovo zato to je to, kad se podigne, samo veliki
metalni kavez. Zadigla je haljinu odostraga da otkrije
strukturalnu potporu ispupine: komplicirani okvir od
zavojitog eljeza slian ratnom brodu u izgradnji.
Gledaj ti to, rekao je Albert. Spremna si za oputanje
od dnevne napetosti.
Sasvim.
Albert je uzdahnuo i preao pogledom po prepunoj sali.
Usprkos vruini, svi su veselo plesali i izgledali kao da
nemaju ni brige ni muke u ivotu. Sm Albert nije bio te
113

sree. Ono strano suoenje s Foyem ekalo ga je za

otprilike dvanaestak sati, a premda mu se streljaka
vjetina znatno poboljala uz Anninu umjenu poduku,
ishod je i dalje bio daleko od izvjesnog. U proteklih
nekoliko dana ak se poeo pitati hoe li mogui ivotni
rizik kojemu se izlae biti vrijedan dobitka. Prije tjedan
dana takva mu pomisao ne bi bila ni nakraj pameti. Volio
je Louise svim srcem, ali poinjao je primjeivati sitne
napukline u svojoj odlunosti, a nije mu bilo jasno odakle
potjeu. eludac bi mu se i dalje uvrnuo kad god bi je
ugledao, ali sada je to bilo poput refleksa: poput nehotina
smijeha pri kakljanju. Takoer je sad malice krae trajalo.
Tijekom dana ak bi dolazilo do trenutaka kad bi mu misli
odlutale na neto drugo. Nije bilo sporno da mu je
nesnosna ve i sama pomisao na to da nije s njom, ali taj
mu se osjeaj sada iskazivao na mrvicu... uobiajeniji nain.
Otresao je te misli. Znao je da su nebitne. Sutra mu
slijedi oruani obraun iz kojeg se vie ne moe izvui,
inae e ga proglasiti jo veom kukavicom. A zato bi se
uope i htio izvui iz toga? Louise je zavrijedila da stavi
ivot na kocku zbog nje. Srodna mu je dua.
Zar ne?
Pa, ovo e mi biti lijep provod u posljednjoj noi
ivota, oporo je rekao.
Hej, rekla mu je, sutra e ti sve proi u redu. Postigao
si velik napredak od sajma.
Obrisao si je sloj znoja sa ela. Kvragu, zato se uope
sve na Divljem zapadu uvijek mora rjeavati nasiljem? Ovo
su osamdesete, za Boga miloga. Budimo civilizirani.
Anna se okrenula prema njemu i primila ga za obje
ruke. Njezine su bile iznenaujue hladne u ekstremnoj
vruini sale, to mu je godilo. Ima li povjerenja u mene?
114

rekla je.
Svijest o tome da o ovoj eni vrlo malo zna opet ga je
poela titati, ali kad se zagledao u te samouvjerene oi
boje ljenjaka, osjetio je da to na neki nain nije bitno. Da
joj moe pokloniti svoje povjerenje. Da. Imam.
Anna je odmaknula pramen kose koji mu je pao preko
lijevog oka.
Jedno joj je oko svjedije boje ljenjaka nego drugo,
primijetio je. U proteklih je tjedan dana svaki dan proveo s
njom. Kako to da sve do sada nije to opazio?
Dobro. Toplo se osmjehnula i stisnula mu ake. Kad
bih mislila da e izgubiti u ovom obraunu, natjerala bih
te da ga otkae. Shvaa?
Povjerovao joj je. Da. Okej.
Stvarno je jako
U razmiljanju ga je prekinuo Edwardov povik. Hej!
Alberte! Anna! Bok! On i Ruth doskakutali su do njih
dvoje.
Anna je njeno pustila Albertove ruke.
Samo to nije poeo ples zaljubljenih parova,
uzbueno im je dojavio Edward. Hoete se i vas dvoje
pridruiti? E, da, zar nije ovaj sastav ba sjajan, a?
Da, fantastini su, suho je rekao Albert. Savio je dlan
oko usta i doviknuo onima na pozornici: Samo bih
istaknuo da svi vai instrumenti zapravo imaju drugaiju
namjenu!
Veseli glazbenici, koji su svirali na basu od kade, na
loncu, licama, elju, pili, gitari od lopate i bendu od
kalupa za pite, ili ga nisu uli, ili su odluili preuti
komentar.
Okej, dajte da se svi lijepo poredamo za ples
zaljubljenih! viknuo je zdepasti, zajapureni majstor
115

ceremonije.
Anna nije gubila vrijeme, pa je dohvatila Alberta za
ruku i povukla ga prema plesnom podiju. Doi! rekla mu
je s oduevljenjem.
O, Isuse, ne, koma sam u plesanju.
Nitko nee primijetiti; koma si u svemu. Zaigrano mu
je namignula i s neoekivanom ga snagom odvukla na
plesni podij.
Odisala je zaraznim entuzijazmom koji se donekle
uspio probiti kroz slojeve Albertove negativnosti. Nije
uspio sprijeiti da mu se traak smijeka proiri licem.
Taj smijeak je smjesta ispario kad je vidio kako Foy i
Louise takoer izlaze na plesni podij u svom najboljem
izdanju, drei se za ruke.
Foy je smjesta primijetio Alberta. Je li, pa zdravo,
pastirko.
Albert se ukoio. Zdravo, Foy. Louise.
Bok, Alberte, hladno je rekla Louise.
Izgledala je prekrasno u svijetloplavoj veernjoj haljini s
porubom od krem ipke. Ali neto je nedostajalo. to god
odjenula, od kienog formalnog ruha do svakodnevne
odjee za van, uvijek bi blistala. Tog blistanja veeras nije
bilo. Albert se lecnuo od spoznaje da je ovo prvi put otkako
je poznaje da ona ne blista. Da joj se neto nije dogodilo?
Sutra nam je veliki dan, zar ne? Foy se drno
podsmjehnuo. Jesi li za posljednji ples?
Albert se zbunio. S tobom?
Ne.
O, hoe rei da, ne, nas dvoje emo plesati. Anna i
ja.
Zdepasti majstor ceremonije ponovno se oglasio. A
sada e nam serenadu za ples zaljubljenih otpjevati na
116

sumjetanin Marcus Thornton!

Vlasnik zaprene konjunice Starog Panja istupio je
pred scensku kerozinsku rasvjetu, ve izdaleka
prepoznatljiv zbog svojih upavih brkova i razbaruene
kose. Marcus je u cijelome mjestu bio dobro poznat kao
zavodnik zlatna glasa, pa su okupljene dame vidno ivnule
kad je sastav razdraganim notama popratio njegov izlazak.
Jesi li spremna za uasno, udno, tradicionalno
granino plesanje? rekao je Albert kad su on i Anna
zauzeli mjesto meu ostalim parovima.
Hvala, prijatelji! veselo je doviknuo s pozornice
Marcus Thornton. A sad bih vam kao serenadu otpjevao
jedan ivahan napjev velikog Stephena Fostera! Tu je elju
veeras imao moj i va prijatelj, gospodin Foy Ellison!
Foy je zabljesnuo Alberta cerekom koji je izgledao kao
da je samo za tu prigodu unajmio dvadesetak zuba pride,
kad je Marcus Thornton dubokim opernim baritonom
zapjevao:
Kad ljubav trai, stari moj,
Nadu ti nikad ne gubi,
Jer posluaj tajnu koju znam,
Ljepojke svake to ljubi;
Moda ne zaziva snove,
Moda i ne zna naine:
Imat e koju god poeli,
Al mora nosit brine!
Brine! Brine!
Al mora nosit brine!
Moda si jado najjadniji
117

I ponosa nema ni traka

Al kraljevski rod ne treba ti
Da zavoli svaka te maka;
Ma pusti sad ime i lovu,
Sve su to trice i kuine:
Tvoja jo svaka biti moe,
Al mora nosit brine!
Brine! Brine!
Al mora nosit brine!
Moda si deblji od vola ti
Moda si ruan kao grijeh
ene za te ne ele znati
Izaziva porugu i smijeh;
Otisni uz moj se savjet
Na nove ljubavne puine:
Svakoj e poglede privui,
Al mora nosit brine!
Brine! Brine!
Al mora nosit brine!
Brine! Brine!
Brine! Drine!
Mrcine! Prine!
Krasno re je brine!
Brine! Brine!
Al mora nosit brine!
Boe, rekao je Albert. Ovdje mi je grozno.
Anna mu je zavjereniki apnula: Hej, to kae na to
da ukradem bocu viskija, pa da odemo nekamo odavde?
118

Albertu su se ramena objesila od olakanja. Oboavam

taj prijedlog.
Osmjehnula se i hitrim korakom otila salom do anka.
Kita ti je ispala, rekla je ankeru. On je prestraeno
spustio pogled, nato je ona s pulta dohvatila bocu i dvije
ae. Kad je podigao glavu, ni ene ni boce vie nije bilo.
Anna pritom nije ak ni zastala u hodu.
Samo, umjesto da krene natrag do Alberta, svratila je
do praznog stola u kutu taglja. Stavila je obje ae na stol i
brzo se osvrnula preko oba ramena. Kad se uvjerila da je
nitko ne gleda, potajice je iz rukava izvukla papirnati
smotuljak. Istresla je njegov sadraj malu koliinu
bijelog praka u jednu au. Bacila je papir i promotrila
prostoriju. Foy i Louise sjedili su pet stolova dalje. Anna je
krenula u akciju.
Bok, rekla je kad im je prila. Foy je podigao pogled i
vidljivo se nakostrijeio kad je opazio o kome se radi. uj,
Albert i ja sad odlazimo odavde, dodala je, ali samo bih ti
htjela poeljeti sreu za sutra.
Hvala. Uputio joj je hladan osmijeh.
Nema na emu, uzvratila mu je toplo. Dakle... Rekla
bih da je udno znati da te jedna ena moe nadmaiti u
gaanju, a?
Foy se zavalio u stolici i prekriio ruke. Ako ti nije
problem, moja djevojka i ja upravo uivamo u zajednikom
druenju.
Ona je uporno nastavila. Ali zna u emu je glavni
tos? Mogu te nadmaiti i u piu.
Foy se malo opustio, i opazila je da opet postaje pun
sebe. To je, uvjeravam te, nemogue.
Anna se naas zloesto osmjehnula kad je podigla bocu
i ae da mu ih pokae, pazei pritom da joj aka prikriva
119

bijeli praak. Ne rekavi nita vie, napunila je obje ae do

dvije treine i pruila Foyu onu s dodatkom.
Nazdravila mu je svojom aom. Deset centi
pobjedniku.
Uzvratio joj je svojom aom. Slaem se.
Jen... dva... tri. Krenuli su trusiti viski kao dvoje
profesionalaca. Ali Foy je dovrio prvi i pobjedniki opalio
aom po stolu. Anna je zakaljala kad je progutala
posljednji gutljaj i stavila praznu au pokraj njegove.
Namrtila se prema njoj, savreno simulirajui gubitniku
posramljenost. Sranje, tiho je promrmljala, ali dovoljno
glasno da je Foy uje.
Nemoj da ti bude krivo, rekao je s runim malim
cerekom. Alkohol se ne da dobro uskladiti s krhkom
enskom graom.
Oito se ne da, odgovorila mu je pomirljivo, pa bacila
kovanice na stol pred njega. Izvoli. Moe svojoj djevojci
kupiti mozak.
Kako, molim? Louise se obrambeno uspravila u
stolici.
Prvi put tijekom ovog razgovora Anna je dopustila da
joj krinka suzdranosti padne s lica. Prava si glupaa.
Najsimpatiniji deko na svijetu baca ti se pod noge, a ipak
si radije tu s ovom tekom upinom.
Moja stvar je s kime u izlaziti, odsjeno joj je
otpovrnula Louise. Zato radije gledaj svoja posla, moe,
kujo?
Anna je zaueno odmahnula glavom. Zna, rekla je,
ima vrlo ljupke, vrlo velike plave oi. Nitko nikad ne bi
pretpostavio da si slijepa. Anna se okrenula na peti i
udaljila od njih, a izboina joj se ljuljala tamo-amo dok se
gubila meu svjetinom.
120

Premda se gotovo cjelokupno stanovnitvo Starog Panja te

noi okupilo na sudjelovanju u godinjem plesu, jedan je
pojedinac bio prisiljen ne otii onamo, zahvaljujui samoj
prirodi svojeg poziva erif Arness. Natmureno je stajao
uz trbuastu pe preko puta svog radnog stola i polako
mijeao vodenasto varivo s govedinom i povrem za
veeru. ena mu je prije tri godine stradala u stampedu
stoke, a u meuvremenu je Millie, madam iz bordela,
stekla naviku da mu donosi obroke kao svojevrsnu
neslubenu uslugu. Bilo da je to radila iz suosjeanja s
gubitkom koji je pretrpio, ili je imala neke svoje
romantine namjere, nitko pa ak ni erif nije znao,
ali svejedno joj je bio zahvalan na toj ljubaznosti.
Veeras je, meutim, Millie razdragano cupkala na
plesu u taglju, zajedno s ostatkom sumjetana, pa je erif
Arness bio primoran samome sebi skuhati veeru. Da mu
zadatak bude jo neugodniji, morao je pripremiti dovoljno
i za zatvorenika. Ba mi je sasvim glupo tratiti dobru
govedinu na mrtvog ovjeka, ogoreno je pomislio. Lewisa
Barnesa drao je zbog ubojstva pastorova sina, sve dok
savezni maral ne bude u mogunosti doi u Stari Panj da
ga odvede u pritvor. Lewis e dobiti suenje, naravno, ali
imajui u vidu krvno srodstvo pastora Wilsona s jednim
kongresnikom, taj e proces sluiti u prvom redu za
predstavu. Lewis Barnes bit e pogubljen prije kraja
mjeseca.
erif je odvadio tri zaimae variva na vlastiti tanjur, pa
samo jednu na tanjur za Lewisa. Ispljunuo je gust, sluzav
hraak na hranu, isto da se nae, a onda izvadio klju
elije iz ladice radnog stola. Lewis je vrsto spavao na
svome leaju uz suprotni zid. erif je s tanjurom u ruci
oprezno otkljuao vrata elije. im su se otvorila, izvadio je
121

revolver iz futrole i uperio ga u usnulog zatvorenika.

Veera, pizdo jedna lijena, zareao je.
Lewis se nije probudio, a tiho, ritmiko hrkanje
nastavilo mu je odjekivati od zidova oskudno namjetene
elije.
erif je polako odloio tanjur na pod. Opet se uspravio i
zgaeno promotrio spavaa. iva teta to uope ima
plua. Okrenuo se natrag prema vratima elije
i pao u nesvijest prije nego to je stigao osjetiti
udarac.

122

Bila je najblaa no koju se pustinja ikada udostojila

ponuditi svojim ljudskim stanarima, a zvijezde su se
krijesile u teatralnom obilju. Albert i Anna sjedili su na
neravnoj ogradi pokraj Albertove gazdinske kuice i
naizmjence potezali iz boce viskija.
Albert je otpio gutljaj i zgrio se kad ga je estoka
jantarna tekuina proparala niz grlo sve do eluca. Otjerao
je taj intenzivan podraaj visokofrekventnim drhtajem, pa
se obratio Anni. Ne mogu istjerati iz glave onu prokletu
pjesmu o brkovima, potuio joj se.
Samo se sjeti neke druge pjesme, predloila mu je.
Ne mogu; postoje, ono, samo tri pjesme.
To je tono, a sve tri je napisao Stephen Foster.
Uf, da. Albert je sastavio grimasu.
Ne svia ti se njegova glazba?
Ne znam... ogradio bih se od odgovora.
Anna je prevrnula oima na tu igru rijei. Opa, sad se
nadam da e sutra dobiti metak.
Albert se nasmijao i privreno je pogledao. Sluaj,
iskreno joj je rekao, to god da se sutra dogodi... hou ti
zahvaliti. I, zna, moda je to zbog pia, ili zbog tvog
prijanjeg nagovora, ili i jednog i drugog, ali... mislim da to
mogu. Mogu ga pobijediti.
Anna mu je stisnula ruku i jo jednom potegnula viski
123

iz boce. Kao to kaem, bit e sve u redu s tobom. A ako to

sluajno nisi primijetio, zvui daleko sigurnije u sebe nego
onaj tip koji me, nema tome dugo, izvukao iz saluna.
Albert se prisjetio te noi. inilo mu se kao da je otada
prola godina dana. A zapravo je prolo... koliko, dva
tjedna? Ni toliko. Imao je dojam da daleko dulje poznaje
Annu Barnes. Da moe imati povjerenja u nju. A ipak,
paradoksalno...
Anna, moram te neto pitati. S tobom se osjeam
blisko, kao s najboljim prijateljima koje sam ikada imao.
to je u kurcu, jer upadljiva injenica glasi da i dalje
zapravo ne znam nita o tebi. A kad god te pitam, ti
promijeni temu.
Anna je uzdahnula i spustila glavu. Njezin bi je britki
um obino smjesta oboruao otrim, samouvjerenim
odgovorom na svako pitanje, ali ovaj put nije nita rekla.
Albert je stekao izrazit dojam da e sada od nje uti
pravu priu. Na neki nain i jest.
Znam da ti djeluje kao da ti neto tajim, rekla je, a...
uj, iskreno reeno, evo kako stvari stoje: ne svia mi se
naroito odakle potjeem. Nimalo mi se ne svia. To je
trulo mjesto, a to se mene tie najradije bih ga potpuno
izbrisala iz svog ivota. A to nema veze s osobom koja sam
danas. Znam da puno traim, ali... ne pitaj me o tome.
Okej?
Albertova se znatielja sada udvostruila; dobio je
oajniku potrebu da zaviri dublje. Umjesto toga, samo joj
je uputio smijeak najdubljeg razumijevanja. Okej.
Hvala, rekla je s vidnim olakanjem. Dranje joj je
smjesta opet postalo zaigrano. A sad, moe zdravica za
neto to nam je oboma zajedniko: za nau mrnju prema
ovom groznom dijelu zemlje. Podigla je bocu viskija.
124

Jebe Divlji zapad! Potegnula je pozamaan gutljaj i

dodala je Albertu.
Jebe Divlji zapad! ponovio je, a onda i sm otpio iz
nje.
U boci je ostalo jo samo par gutljaja. Ako je hoe
dokrajiti, izvoli, ponudila mu je.
Ne, ne mogu, rekao je. Ve sam dosta popio, a kad
previe pijem, prosere me.
Hoe rei, prosere se. Nasmijala se i prinijela bocu
usnama.
Ne, prosere me. Izazove mi groznu sraku. Jutro nakon
to sam previe popio, kad se sjednem olakati, osjeaj mi
je kao da mi se neki luak pokuava akama probiti iz
upka.
Anna je tako glasno prasnula u smijeh da joj je viski
trcnuo iz nosnica.
Vidi, eto to bude, tono tako, rekao je Albert,
smijui se zajedno s njom. Na zahod moram ponijeti
najmanje polovicu Starog zavjeta, toliko mi to traje. A
ironija je u tome da me obino proe oko onog dijela
Levitskog zakonika gdje pie: Ne paaj se u guzice.
Okej, prekini! Jo u se uguiti zbog tebe! Zakaljala je
i prpono ga odgurnula.
Albert se uspravio. Ooo, umalo sam zaboravio,
uzbueno je rekao. Doviknuo je prema oboru: Bridget!
Doi ovamo, Bridget! Beeee! Beeee!
Bridget je izala iz stada ovaca i urno pola prema
ogradi, uzvraajui Albertu blejanjem. Anna je primijetila
da joj je neto privezano za lea. Kad se Bridget zaustavila
pokraj ograde, Anna je vidjela da je to drveni pladanj na
kojem lei mali umotani poklon.
to je ovo? upitala je s iznenaenim smijekom.
125

Ah, nita naroito. Samo sitnica kojom bih ti zahvalio.

Pogledala je Alberta sumnjiavim ali privrenim oima,
pa paljivo razmotala papir. Unutra je pronala okvir za
sliku u kojem se nalazila fotografija. Prikazivala je mladog,
odrpanog kauboja kako stoji naslonjen na tagalj
lica rairena u osmijeh.
Naglo je razrogaila oi. Pas mater!!
Znam, zar ne? radosno je rekao Albert.
On se smijei! Na slici!
Znam! Kupio sam je od putujueg trgovca koji je prije
nekoliko dana proao kroz mjesto.
To je taj tip za koga sam ula! Ne mogu vjerovati da
ovo postoji!
Da, i navodno nije poremeen.
Ne seri.
Tako mi je ovjek rekao.
Treba trideset sekundi da se snimi fotografija. Morao
bi se neprestano smijeiti punih trideset sekundi.
Znam. Ja u ivotu nisam bio sretan trideset sekundi
zaredom.
Ovo ti je Divlji zapad nitko nije. ovjek je sigurno
lud.
Da, po svoj prilici.
Obratila mu se s izrazom goleme zahvalnosti. Alberte,
ovo je stvarno lijepo od tebe.
Daj, molim te, zaduila si me. Ovo je sitnica naspram
toga, zapravo.
Dala mu je pusu u obraz. Dodir joj je bio topao, a
odisala je slatkim miomirisom koji se upadljivo razlikovao
od mjeavine odbojnih smradova okolnog pograninog
podruja.
Albert ju je poljubio.
126

Ona se nije odmaknula. Na nekoliko trenutaka oboje su

dopustili da se svijet oko njih rastopi i prestane postojati.
Kad je poljubac zavrio, Albert je postao bolno svjestan
injenice da mu se obrazi rumeno are. Osjeao se
potaknuto, oivljeno i krajnje zbunjeno. Zaustio je, pojma
nemajui to e mu prijei preko jezika. Oh, rekao je.
Pogledala ga je nekako posve novim oima. to je?
tiho je rekla.
Ma... ao mi je. Nisam to trebao uiniti.
U redu je.
Ma kad si mi... kad si mi dobra prijateljica, to je
sve.
Stvarno, u redu je, rekla je i njeno poloila ruku
preko njegove.
K tome, popio sam pun kurac viskija.
Nasmijala se. I ja. Znam, u redu je. Ionako bi mi ve
bilo vrijeme da odem.
Albert se ukoeno zagledao u svoje cipele. Otpratit u
te kui.
Pustinjska je no postala poneto svjeija do trenutka kad
su rame uz rame prili vratima Hotela Stari Panj. Zastali su
na ulazu.
Sretno ti bilo sutra, rekla mu je s toplom podrkom.
Doi u.
Hvala, rekao joj je. Ostali su tako stajati pod plinskom
svjetiljkom jo cijelu vjenost, kako mu se inilo, a onda je
ona poljubila njega.
Dok je njihovo prvo dijeljenje intime bilo slatko, njeno
i oprezno, ovo je bilo strastveno. Uzvratio joj je na isti
nain. Kog ja to vraga radim? pomislio je. Upravo se
127

spremam staviti ivot na kocku ne bih li ponovno doao do

ene koju volim. Ja volim Louise.
Ali nije se odmaknuo.
Nekoliko su minuta doputali trenutku da se oblikuje
kako mu odgovara dok su se drali u zagrljaju, uivajui u
dijeljenju tjelesne topline koja ih je grijala u prohladnom
zraku.
Zatim se Albert napokon odmaknuo i ispustio njezine
ruke. Osjetio je kako mu smijeak dosee oi, to mu se ve
upadljivo dugo nije dogodilo. Laku no, rekao je, okrenuo
se i otiao u smjeru stupica za vezivanje konja. Anna je
zatvorila vrata hotela za sobom.
Ni on ni ona nisu primijetili kako ih iz sjenovitog
prilaza na suprotnoj strani ulice promatra tamna Lewisova
silueta.

128

Ne moe to otkazati? upitala je Louise Foya, izvodei

kruan pokret blijedim, tanunim prstom nad njegovim
golim prsima.
Naravno da ne mogu! otro je rekao. igosali bi me
kao kukavicu.
Ali, mili, ako sutra ode u dvoboj s njim, ubit e ga.
Da, tako to bude u oruanom obraunu, rekao joj je
snishodljivo.
Leali su jedno uz drugo u Foyevom pozamanom
mjedenom krevetu. Njegova je kua bila sigurno najbolje
namjetena u Starom Panju, kao i jedina s imalo ulatenog
drveta.
uj, nije on lo, Foy. Hou rei, da, poprilian je
gubitnik i uvijek smrdi po ovcama, ali ne zasluuje da
pogine od metka.
Louise, moja odluka je konana. Hajde sad.
Nakubila je usne. Ali umorna sam.
Louise, strogo ju je opomenuo. Ona je uzdahnula,
prignula se prema njegovu licu i poela mu posluno sisati
jedan vrak brkova.
Sklopio je oi i poeo se uzbueno mekoljiti. Mmm...
prostenjao je oznojena ela i razmaknutih usana. Moj
drutveni status je znaajan. Vaan sam ovjek. Vodim
vlastitu tvrtku. Ljudi mi zavide. Zatim je odjednom naglo
129

rairio oi. Ukoeno se uspravio u sjedei poloaj, pa

iskoio iz kreveta i izjurio iz sobe.
Foy? doviknula je Louise za njim. to je bilo? Foy?
ula ga je kako istrava kroz prednja vrata. Otvorila je
prozor i pogledala van. Bilo je mrano, ali uspjela je
razabrati njegovu gologuzu, nagu priliku kako jurca
dvoritem prema poljskom zahodu. Zalupio je za sobom
drvena vrata s izrezbarenim polumjesecom i poeo glasno
psovati tijekom sljedeih pola sata, obuzet naletom
eksplozivnog proljeva.
Jutro obrauna osvanulo je sunano i vedro, ne prevrue.
Anna se pripremala u hotelskoj sobi, etkajui si kosu dok
se promatrala u zrcalu za cijelo tijelo. Salijetale su je tolike
misli da se nije mogla nositi sa svima, jer nije oekivala da
se dogaaji razviju na ovakav nain. Albert joj je bio
projekt: svojevrsna zabavna razonoda da prekrati vrijeme u
pospanome mjestacu Stari Panj, dok eka neizbjeni
Clinchov povratak. Albert joj je bio igraka, igraka uz koju
se izuzetno vezala. Ali situacija se sada promijenila. Ona se
promijenila.
Anna se nije brinula oko dvoboja. Albert e dobro
proi. Nikada, jasno, nee biti vrhunski strijelac, ali i ne
treba biti. Foy od bolesti nee moi primiti revolver, a
kamoli ispaliti suvisao hitac, pod uvjetom da se uope
pojavi. Ali brinula se za sebe. To to se dogodilo ne moe se
ponititi. A ipak, kako da se suoi s time, imajui u vidu
kakav joj je ivot?
U razmiljanju ju je prekinulo kucanje na vratima.
Odloila je etku za kosu na toaletni stoli i otila vidjeti
tko je. Vjerojatno joj je Albert svratio na nekoliko
130

poticajnih rijei za kraj, prije nego to se ode suoiti sa

suparnikom. Ali kad je otvorila vrata, oi koje su je
doekale bile su hladne i gmazolike.
Bok, srce, rekao je Clinch.
Albert je stajao na jednom kraju glavne ulice, obuzet
snanim dj{ vuom. Tono je tu stajao ne ba tako davno,
dok se pripremao za suoavanje s Charliejem Blancheom.
Publika se tiskala du obje strane glavne ulice, kao to je to
bio sluaj pri svakom oruanom obraunu jo od nastanka
Starog Panja. Edward i Ruth pogledom su mu slali podrku
sa svog mjesta uz ulicu, vrsto se drei za ruke. A tamo,
meu redovima okupljenih mjetana, na gotovo posve
istom mjestu kao i na dan susreta s Charliejem Blancheom,
stajala je Louise i promatrala ga. Toga je dana ona bila dio
njegova ivota produetak njega samog, koji je smatrao
stalnim poput smjene godinjih doba, neophodnim poput
ruke ili noge.
A sada? Sada je bila stalni dio ivota nekoga drugog. Ali
koliko god ga to boljelo, radilo se o posve drugaijoj vrsti
boli nego prije. Duboko ga je zasjekla, to svakako, ali
boljela ga je tupo, a na rani se polako stvarala krasta.
U Charlieju Blancheu Albert je imao britkog i
prekaljenog protivnika, spremnog za akciju. Meutim,
ovjek koji je danas teturavim korakom doao da zauzme
svoje mjesto na suprotnoj strani ulice, izgledao je vie od
svega spremno za grob. Meu svjetinom je prostrujao
amor neizvjesnosti kad se Foy klecavo dovukao na ulicu,
sav znojan i upalih oiju. Svejedno, uspio se nekako isceriti
na prihvatljivo prepotentan nain. Ma je li? Mislio sam da
se nee pojaviti, pastirko.
131

Albert ga je odmjerio, nastojei odrediti to se tono

zbiva s ovim ovjekom. Zakljuio je da to i nije ba bitno.
Ovaj, da, rekao je. Sluaj, Foy, ti
Prekinuo je Alberta otrim odmahivanjem s jasnim
znaenjem: Boe dragi, priekaj sekundu. Foy se primio za
trbuh, oito trpei bolove, i oteturao do ruba ulice, gdje se
vrsto uhvatio za stupi za privezivanje konja ne bi li ostao
na nogama. Odjednom su mu se oi iskolaile, a panian
mu je izraz preao licem. Slabano je ispruio ruku prema
crnom polucilindru na glavi neugodno iznenaenog
bradatog ovjeka, koji ih je promatrao s ruba ulice. Foy je
strgnuo eir ovjeku s glave, bacio ga na zemlju okrenutog
naopake, smaknuo hlae sa sebe, pa unuo nad klobuk.
Proljev je prasnuo iz njega poput pare iz probuenog kotla
pod punim pritiskom i potpuno napunio eir. Foy se
uspravio i poeo podizati hlae u slabanom nastojanju da
spasi bar mrvicu dostojanstva. Ali prije nego to je uspio
navui hlae do struka, nadvladao ga je drugi val.
Odbauljao je do suprotne strane glavne ulice i mlitavo
posegnuo prema eiru nekog drugog ovjeka. Taj se
lecnuo i ustuknuo od njega, jer nipoto nije imao elje da
podvrgne svoj eir sudbini koja mu ne bi ginula ako ga
ustupi. Foy je ostao uporan, slabim, nesigurnim koracima
pratei ovjekovo uzmicanje. Smogavi zavrni nalet
energije, Foy je naglo ispruio ruku i dohvatio eir, pa ga
bacio na tlo, izvrnutog kao i prije. Iskrcao je u njega drugu
poiljku vodenastih govana.
Albert je pun nelagode promatrao kako Foy sav
oamuen ustaje, sipljivo hvatajui zrak. Foy je zakopao
hlae (Albert nije htio razmiljati o upadljivom izostanku
primjene higijenskih mjera nakon obavljanja velike nude)
i ponovno zauzeo poloaj.
132

Jesi... jesi gotov? upitao ga je Albert.

Spreman sam, propentao je Foy, izgledajui kao da
nipoto nije gotov.
Albert je kimnuo glavom, stavio obje ruke na opasa s
revolverom...
... i otkopao ga, putajui da mu pitolj padne na
zemlju.
Foy je blenuo u njega, potpuno smeten, usprkos stanju
u kojem se nalazio. Meu svjetinom se proirio zbunjeni
amor.
Foy, rekao je Albert s atipinim samopouzdanjem u
glasu, preputam ti je.
amorenje publike postalo je glasnije, dok su se
okupljeni upinjali shvatiti puno znaenje ovog neobinog
obrata. Nisu morali dugo ekati na objaenjenje, jer se
Albert zatim obratio eni koja ga je natjerala da na
dananji dan doe ovamo.
Louise, rekao je, ti si... Boe, stvarno si prelijepa. I
zaista mi je stalo do tebe. Ali... ne znam mislim da sam
u nekom trenutku zaboravio da je istinska veza dvosmjerna
ulica. A nedavno sam dobio priliku da se podsjetim kako je
to kad je nekome stalo do mene. I zna to? To mi se svia.
Zato, ako ba hoe provesti ostatak ivota s picom
prepunom dlaka, mogu ti samo rei: idi s Bojom pomoi, i
elim ti svu sreu.
Albert je pridigao eir u znak dentlmenskog
pozdrava, pa leernim koracima krenuo s glavne ulice, pun
olakanja i optimizma kakve ve jako dugo nije osjetio.
Trenutak potom, dodue, zastao je i ponovno se okrenuo
prema okupljenima.
Upravo sam shvatio da ta ala moda nije bila sasvim
jasna. Nisam htio rei da ona ima dlakavu picu; htio sam
133

rei da Foy ima brkove, tako da... njoj dlake ulaze u... kad
joj se on... spusti tamo dolje. Da. eretski se osmjehnuo i
ponovio odlazak odande.
Jedan kauboj meu publikom oglasio se na to. Ja sam
skuio.
Albert je praktiki otrao na kat stubitem hotela. Moda
me Anna gledala iz svoje sobe, mislio je, potpuno svjestan
koliko je to apsurdno. Trebala je biti prisutna, da mu prui
podrku. Svejedno, bez obzira na razlog iz kojeg nije dola
onamo, znao je da joj je spreman oprostiti. Danas se
predobro osjeao. Osloboenje ga je presnano opijalo.
Zapravo, shvatio je da se ve naviknuo na to da se
svakog jutra osjea usrano kad se probudi. U tome je bilo
neke uobiajenosti koja mu se nastanila u tijelu i dui. Dok
je grabio dvije po dvije stube pomislio je: Osjeam se
sjajno. Zar mi je cijelo vrijeme nedostajalo ovo? Kako sam
toliki dio ivota mogao provesti uskraen za ovaj osjeaj?
Stigao je do Annine sobe na vrhu stubita i uzbueno
zalupao na vrata.
Anna!
Nije dobio odgovor.
Albert je ponovno pokucao, a onda primio kvaku.
Otkrio je da nije zakljuano, pa je zavukao glavu i pogledao
unutra. Krevet nije bio namjeten. Puni lavor za umivanje
stajao je na toaletnom stoliu. etka za kosu leala je na
podu. Ali soba je bila prazna.
Hej, vas dvoje, jeste li vidjeli Annu? upitao je Albert,
uspuhano dolazei ulicom do Ruth i Edwarda. Ostatak
svjetine ve se vie-manje ratrkao, nezadovoljno si
134

gunajui u bradu zbog toga to nije dolo ni do kakvog

krvoprolia.
Ne, rekla je Ruth. Nismo jo od sino na plesu.
Ha, rekao je nato, potpuno smeten.
Alberte... radi se o njoj, zar ne?
Albert se nasmijeio. Da. O njoj.
Voli je.
Da. Tako je. I to je jo bolje, mislim da i ona voli
mene.
Edward se iroko osmjehnuo. Joj, pa to je ba sjajno.
Meni je ona ba krasna.
Znai, nitko je nije vidio, a? Albert se sad poinjao
zabrinjavati. Nije mi jasno. Rekla je da e jutros doi. Nije
ona takva da se samo tako ne pojavi.
Ruth ga je potapala po miici. Ma sigurno je sve u
redu s njom, Alberte. I brzo e se pojaviti. Pogotovo ako je
tono to to kae.
Da, valjda...
Hej, a dotad, moe da se svi zajedno maknemo s ove
vruine i odemo na pivo, a? predloio je Edward.
Otili su do saluna, naruili tri krigle piva i sjeli za svoj
uobiajeni stol u kutu.
Hej, eh, Alberte? rekao je Edward s vidnom
nelagodom na licu.
Da?
Misli da e izmeu tebe i Anne biti seksa?
Ulovio je Alberta nespremnog. Ma... ne znam. Hou
rei... moda, u nekom trenutku.
Pa, kada doe do toga, to kae nato da to bude
izmeu svih nas, prijatelja? Ono, da se svi zajedno, je li,
sinkroniziramo. Seksualno.
Eddie, nee biti seksa izmeu nas, odbrusila mu je
135

Ruth.
Edward je postieno pognuo glavu. Oprostite, znam
da je to bio glup prijedlog.
Ruth! Doi da te karam! doviknuo je prljavi kauboj s
vrha stubita.
Stiem! Pourila je na svoj radni zadatak.
Ona pazi da mi se ne pomuti u glavi, zahvalno je
rekao Edward.
Albert se spremao dovesti to u pitanje, kad su zauli
izvana topot nailazeih kopita. Salun je bio prilino krcat
mjetanima koji su dovukli guzice skroz od kue da gledaju
obraun do kojeg nije dolo, pa su se sada odluili posvetiti
piu i kockanju, kad ve nisu imali pametnijeg posla. Svi su
se okrenuli kad su dva oznojena ovdanja farmera
uurbano ula u salon, s krajnje prestravljenim izrazima
lica.
Topot kopita zaustavio se odmah pred vratima. Albert i
Edward zauli su korake izama s mamuzama kako se
uspinju drvenim stubama. Krilna vrataca su se otvorila...
... i u salon je uao najkrupniji, najzloslutniji ovjek
kojeg je Albert u ivotu vidio. Imao je hladne oi i mrtvo
lice, i bio je i previe prepoznatljiv s plakata u erifovu
uredu.
Clinch Leatherwood, uasnuto je rekao Edward,
gotovo pretiho da bi ga se ulo.
Albert je ojaeno prevrnuo oima. Sjajno. Evo jo
neega to nas moe ubiti. Bilo bi nam najpametnije da
umjesto odjee nosimo lijesove.
Clinch Leatherwood nosio je sa sobom mranu, krvavu
povijest i prije nego to je doao na zao glas kao
smrtonosna prijetnja graninom miru, redu i zakonu.
Rodio se 1836. godine u Junoj Carolini kao sin slabo
136

plaenog nadzornika na plantai rie koja je jedva krpala

kraj s krajem. Majka mu je umrla na dan kad ga je rodila
ne uslijed poroda samog, nego zato to je jaki ljetni prolom
oblaka odmah nakon samog roenja izazvao ruenje krova
koji ju je zgnjeio do neprepoznatljivosti. Nekim je udom
(ili ne, ovisno o toki gledita) Clinch to preivio. Njegov se
odnos s ocem do adolescencije raspao do te mjere da izljevi
fizikog nasilja izmeu oca i sina nisu bili nita neobino.
Situacija je neizbjeno eskalirala do takvih razmjera da je
jedne noi, nakon naroito razjarene svae oko toga koji
od njih vie mrzi Meksikance, Clinch razbio bocu viskija
napola i zabio otri kraj u oev grkljan. Kako se nije imao
namjere zadrati na suenju za umorstvo, mlai je
Leatherwood pobjegao s poprita dogaaja i nekoliko
godina samo besciljno lutao Jugom, uspjeno izbjegavajui
suoavanje s odgovornou za ocoubojstvo.
Zatim je srea htjela da mu izbijanje Graanskog rata
prui primjeren ispuni ventil za tako nabijenu narav.
Clinch se prijavio u vojsku Konfederacije, gdje je zavrio u
satniji stacioniranoj na sjeveru Virginije, nedaleko od prvih
crta Unije. Meutim, duga razdoblja neaktivnosti, u sprezi
s manjkom namirnica, uskoro su natjerala njegovu jedva
obuzdavanu srdbu da ponovno prokljua. Izmeu Clincha
i kolege doasnika jedne je veeri izbila prepirka oko
komada unke. Tu je unku doasnik dobio od svoje
obitelji u paketu s namirnicama. Clinch je htio unku za
sebe, ali umjesto da upita doasnika bi li je htio podijeliti s
njim, Clinch je napao ovjeka u njegovu atoru i nasmrt ga
pretukao istom tom unkom kao tupim oruem. Ovaj put,
dodue, nije mogao izbjei podnoenje rauna za svoj
zloin. Logor je bio malen, i postojali su oevici koji bi
posvjedoili da su vidjeli kako Clinch izlazi iz atora s
137

krvavom unkom u ruci. Clinch je stoga ponovno pobjegao.

Iao je na zapad, na zapad, i jo dalje na zapad, sve dok nije
stigao na jug Teritorija Arizona. Tu jedva da je bilo ikakvog
zakona. Tu su najnesmiljeniji ljudi zadavali moralne
parametre kako im se prohtije. Tu mu je bilo mjesto. I tu je
napredovao, ostavljajui za sobom stravu i smrt po cijelom
podruju, stjeui ime koje je unosilo strah u srce svakoga
tko bi ga uo.
Clinch je preao pogledom po salunu. Uao je nekoliko
koraka dublje u salu. Za njim su dola tri ovjeka grubih
lica i postavila mu se uz oba boka. Svi su bih naoruani do
zuba, svaki s po dva revolvera i opasaima za pitolje
ispunjenim mecima.
Svima je zastao dah. Zatim je napokon, nakon nekoliko
sekundi utljivog promatranja, Clinch progovorio tihim,
smrtonosnim glasom.
Nekoga u ovoj maloj kenjari od selendre eka smrt.
Jedan moj momak sino je vidio ovjeka kako ljubi moju
enu. Zanima me koji je to bio.
Edward je potiho zviduknuo. Isuse.
Albert je kimnuo. Da, bez zajebancije. Netko e
jaaaako najeeeeebati.
Clinch je uputio okupljenima odvratnu, sablasnu
imitaciju ljudskog osmijeha. Djelujete mi kao dobri ljudi,
rekao je. A dobri ljudi imaju dovoljno pameti u glavi da ne
uzimaju ono to im ne pripada. A ovo ovo je moje.
Ispruio je ruku unatrag kroz krilna vrataca, tvrdo
cimnuo i grubo za lakat dovukao unutra jednu enu.
Drala je pognutu glavu ne bi li izbjegla bilo koga pogledati
u oi, ali ak i prije nego to ju je Clinch primio pod bradu i
naglo joj podigao lice navie, Albert je znao tko je ta ena.
Srce mu je stalo. Bila je to Anna.
138

O, Boe moj...
Edward i Ruth zgranuto su se u isti mah okrenuli
prema njemu. Albert je imao dojam da izdaleka gleda
odvijanje dogaaja. Cijelo je vrijeme znao da Anna nosi
nekakvu guju u njedrima, ali nikad mu nije bilo ni nakraj
pameti da bi se moglo raditi o neemu ovoliko mranom.
Udana je. Za Clincha Leatherwooda. Za najsmrtonosnijeg,
najbeutnijeg, najkrvavijeg odmetnika na cijelom Divljem
zapadu.
Sada u vas pitati opet, tiho je rekao Clinch. Osmijeh
mu je nestao. Tko je taj?
Nitko mu nije odgovorio. Kretnja se odvila
zasljepljujuom blizinom i Clinchu se pitolj odjednom
naao u ruci. Uperio ga je jednom kockaru u glavu.
Tko? rekao je.
Zauo se um tekuine koja pod pritiskom udara u
tkaninu kad se kauboj za kartakim stolom upiao od
straha. Ja... ja ne znam, uspio je procijediti.
Clinch ga je ustrijelio u glavu. ovjek se svalio na pod,
gdje mu je krv iz raznesene lubanje poela polako stvarati
lokvu.
Clinch je preao pogledom po prestravljenim gostima
saluna. Jako bih se volio upoznati s ovjekom kojeg
traim. Zato se svi zajedno pobrinite da dobije ovu poruku:
ili e stati pred mene na glavnoj ulici sutra tono u podne
ili u nastaviti ubijati ljude.
Okrenuo se i izaao, silom odvlaei Annu. Kriom je
dobacila Albertu pogled pun teke sramote, koji je potrajao
punih pola sekunde prije nego to ju je Clinch izvukao
odande.
Cijela je sala glasno odahnula. Edward i Ruth zagledali
su se u svog prijatelja.
139

Alberte, mora se pokupiti odavde! uzbunjeno ga je

upozorio Edward.
Kako li je kratko potrajalo Albertovo oijukanje s
blaenom jasnoom osjeaja! Sve se u njemu sad ponovno
sruilo.
Konje su zaustavili nasred prerije, sjeverno od Starog
Panja. Clinch je sjahao i neotesano potegnuo Annu,
povukavi je za sobom sa sedla. Pljuger se zabrinuto motao
u blizini, cvilei kao da zna da se sprema neka nevolja.
Clinch je gurnuo Annu leima uz stjenovitu formaciju koja
je tu strala iz tla i otrim joj, smrtonosnim pogledom jasno
dao do znanja da e bilo kakvim pokuajem bijega izazvati
nesputano nasilnu reakciju. Zatim se obratio Lewisu.
Tamo, iza onog zavoja, nalazi se jedna naputena
zemljana kua. U nju emo spremiti zlato. Povedi momke i
podignite logor. Htio bih malo biti nasamo sa enom.
Lewis je poastio Annu takorskim osmijehom punim
osvetoljubive naslade. Moe, Clinch. Idemo, deki!
Ostatak bande odgalopirao je s njim, a Clinch se
potpuno posvetio svojoj glavnoj brizi. Priao je Anni, koja
ga je gledala s odvratnou koju bi veina ljudi sauvala za
leinu u raspadnutom stanju. Jednom ju je rukom njeno
pomilovao po obrazu, a onda joj hitro nadlanicom odvalio
amar od kojeg se sruila na zemlju.
Tko je to, kurvo? zareao je.
Ona se podigla na noge, ne odvajajui ni naas pogled
od njega. Mark Twain, rekla je.
Clinch je jedan dugi trenutak samo buljio u nju prije
nego to je napokon rekao: Je li?
Ne! Isuse, koliko si ti jebeno glup?
140

Srdito se iskreveljio i stisnuo oi u crne proreze, otre

poput britve. Izvadio je revolver i pritisnuo joj ga nasred
ela. Malo se odmaknula od pritiska, ali nije se lecnula.
Tko? rekao je tim smrtonosno tihim tonom.
Anna je priekala dovoljno dugo da bi joj teatralna
izvedba djelovala uvjerljivo, a onda je odmaknula pogled
prema zemlji s izrazom postiene izmirenosti sa
sudbinom. Bio je to erif Arness, napokon je rekla i
suznih oiju pogledala Clincha. Molim te, nemoj mu
nauditi, preklinjem te! Savjest ju je malice zapekla zato
to je prenijela smrtnu presudu na erifa, ali imala je u vidu
da je on ipak erif. Posao mu je baktati se s ovakvim
upcima.
Meutim, uz Clincha to i nije bilo bitno. Nakon to
smo zajedno proveli ovoliko lijepih godina, zar misli da ne
znam kad mi lae? Povukao je oroz pitolja. Anna je
zamirila i pripremila se na neizbjeno. Zatim je iznenada
prodoran Pljugerov lave proparao zrak kad je pospani
mjeanac dugim skokovima doao do njih, reei i kesei se
Clinchu. Odmetnik je spustio pogled i ona beskrvna
brazgotina od osmijeha rasporila mu je lice.
Anna je osjetila kako joj se cijev pitolja odmie od ela
i odahnula kad je otvorila oi. Olakanje joj je brzo iezlo,
kad je vidjela da je Clinch uperio pitelj u Pljugera. Ili e
mi rei njegovo ime, rekao je, ili e na stari Pljuger
popljugati metak.
Znala je da je iscrpila sve mogunosti. Kad je ovaj put
odmaknula pogled prema zemlji, nije posegnula ni za
kakvim teatralnim trikom.
Albert, proaptala je. Albert Stark.
Clinch je spustio pitolj. Eto. Tako je ve mnogo bolje.
U jednom uasnom trenutku Anna je pomislila da e
141

svejedno ustrijeliti Pljugera, ali Clinch je spremio pitolj

natrag u futrolu.
Okrenuo se i proetao natrag do svog konja, skinuvi
pritom eir. Nedostajala si mi, draga, rekao je bez
topline i prisnosti. Jako si mi nedostajala. Skinuo je
prsluk i koulju i prebacio ih preko sedla. Naao joj se
okrenut leima.
Nikad mi se nee pruiti druga prilika, shvatila je.
Dok je otkopavao hlae, Clinch je nastavio: Ah sad
imamo vremena. Imamo vremena biti mu i ena. Na
dolian nain. Uspio je spustiti hlae tek do polovice kad
ga je udarac pogodio u zatiljak. Onesvijeteno se sruio na
zemlju, a Anna je ostala stajati nad njim s krvavim
kamenom u ruci. Njegova gola guzica posve je nedolino
blenula uvis u nju.
Anna je otila zajahati njegova konja, a onda je zastala i
opet pogledala u Clincha, onako izvaljenog. Joj, sranje,
rekla je. Ne mogu ga ostaviti ovakvog.
Otila je do podnoja kamene formacije, ubrala mali
cvijet i zataknula ga u procijep izmeu Clinchovih guzova s
laticama okrenutim navie. Tako je bolje, rekla je. Zatim
je zajahala njegova konja i pohitala natrag u Stari Panj.
Edward je bio jedan od mnogih mjesnih obrtnika koji su na
ulazna vrata svojih lokala prikucavali natpise ZATVORENO
DO DALJNJEGA. Nitko se nije htio izlagati nepotrebnom
riziku dokle god je u mjestu odmetnika banda.
Ruth mu je prila dok je ekiem pribijao posljednji
avao. Eddie? rekla je, a u glasu joj se ulo da joj je neka
vana tema na umu.
Da, srdace?
142

Eddie, neto sam razmiljala. Budui da je Clinch

Leatherwood u mjestu, i svi su u takvom strahu, to me...
natjeralo me da se upitam.
O emu? rekao je, potpuno joj se posvetivi.
Pa, bilo tko od nas mogao bi sutra poginuti. Hou rei,
ne znamo to e se dogoditi. I... mislim da bismo trebali
spavati skupa.
Njegova se potpuna posveenost udvostruila. to?
Mislim da bismo veeras trebali spavati skupa.
Okej.
Da?
Da. Hajdemo.
Hou rei, u ovim okolnostima, Bog e nam oprostiti,
rekla je, traei njegovu podrku.
Podrao ju je. Mislim da hoe. Pripazit emo da u sobi
bude Biblija, da nas Bog moe gledati. Tako i on moe
sudjelovati. Aaaa, sad postajem uzbuen!
Albert je uurbano pakirao torbu kad je zauo topot. Dah
mu je zastao kad je pritrao prozoru, oekujui da ugleda
kako se na farmu obruava Clinch sa svojom bandom. Ali
kad je provirio kroz neravnomjerno valovito staklo vidio je
da to Anna galopira prema kuici. Nije mogao odrediti je li
to bolje ili gore. Nije ju htio vidjeti, ni sad ni ikad vie.
Albert se vratio pakiranju. uo je kako je pokucala na
vrata, ali nije joj odgovorio.
Alberte! pozvala je s atipinom uzbunjenou u glasu,
inae vrstom poput stijene. Alberte, jesi li unutra? Kad
joj i dalje nije odgovorio, sama je ula. Alberte! Mora se
maknuti odavde! uzviknula je.
Nije podigao glavu da je pogleda u oi. Da, upravo to i
143

radim.
Ne, hou rei, mora otii odmah! Clinch e doi po
tebe!
Albert je nastavio trpati odjeu, knjige i limenke s
hranom u torbu. Da, odlazim. Selim se u San Francisco.
to sam trebao uiniti jo prije mnogo tjedana.
Turobno ga je pogledala. ao mi je.
Da, uj, i meni je.
Anna se naas nije snala dok je nastojala smisliti to bi
rekla. to je s tvojim tatom?
Pitao sam ga hoe li sa mnom, i odbio je. Gore je na
brdu, pokapa se pokraj mame.
Priekala je trenutak, pa opet progovorila. uj... nisam
te namjeravala vui za n
Joj, Anna, daj mi ne troi vrijeme na to, otpovrnuo joj
je, naglo se okrenuvi da pogleda ravno u nju. Imala si
milijun prilika da mi to kae. I jebeno si mi lagala.
Nisam ti lagala, ustrajala je moleivo. Samo sam
odluila izvjesne stvari zadrati za sebe. Najiskrenije,
najistinskije sam mislila da je tako najbolje. Nikada ti ne
bih lagala.
Alberta je duboko uvrijedio njezin pokuaj da mu uvali
tako jezuitsko tumaenje svijeta. Laganje preuivanjem i
dalje je laganje. Svejedno, odluio je ne upustiti se u
raspravu. Nije me briga, hladno je rekao i vratio se
pakiranju.
uj, nisam ti mogla rei. To je bilo zbog tvoje vlastite
sigurnosti.
Joj, ne seri.
Zbog toga, a i... svidio si mi se. Jako, rekla je s
neporecivom iskrenou. Nisam te htjela prepasti, pa da
pobjegne. Jer... mislila sam da nikada neu upoznati
144

nekoga poput tebe.

Ma koga, nekoga tko nije nikoga ubio? Da, takve je
valjda prilino teko nai. Zato ene uvijek i govore: Joj,
zato su svi neubojice ve zauzeti?
Nisam ja kriva, okej? Stupili smo u brak kad mi je bilo
devet godina!
Albert je spustio gard tek toliko da se moe na trenutak
istinski zaprepastiti. to? Devet? Isuse Boe, kako se to
uope dogodi? Imali ste slubeno vjenanje?
Da, nazoili su mu moji roditelji, kao i pokoji susjed.
Nisam htjela zavriti kao jedna od onih petnaestogodinjih
usidjelica.
Pa, zna... ne bi me to trebalo iznenaditi, rekao je,
prije sebi nego njoj. Svaka djevojka koju zavolim na kraju
me razoara. Priveo je pakiranje kraju i zatvorio torbu.
Ti... ti me voli?
Bez brige, prolo me je. Moe sada ii.
Prvi put otkako ju je Albert upoznao Anna je izgubila
ivce. U redu! Da, lagala sam! Dobro! to sam trebala rei?
Hej, bok, ja sam Anna evim se s ubojicom jo od svoje
desete godine!
O, priekao je godinu dana. Kakav gospodin.
Dobro, od kraja devete, zaokruila sam. uj, prekinula
sam s njim! Onesvijestila sam ga i zabila mu tratinicu u
upak.
to?
Eto koliko mi znai.
Albert je prebacio torbu preko ramena. Bio je umoran.
Umoran od razgovora i umoran od prizivanja patnje u svoj
ivot. Zna to? Volio sam djevojku koja uope ne postoji.
Volio sam Annu Barnes, a ne Annu Leatherwood. Kvragu,
je li tvoje ime uope Anna? Ili je nekakvo uasno, poput
145

Gwendolyn?
Ne. Anna je. Ja sam djevojka koju si volio. To sam bila
prava ja moda prvi put u ivotu. Rekla bih, kad stvarno
razmislim, da si prvi kome nisam lagala. uj, oduvijek
mislim da ne zasluujem dobrog deka. Ali tako je. Volim
te. Daj mi jo jednu priliku. Molim te. Idemo odavde
preselimo se zajedno u San Francisco. U novi ivot. Samo
hou biti s tobom.
Albert ju je samo utke gledao u oi, tragajui za neim
to bi mu otkrilo moe li imati povjerenja u nju. Bila je
lijepa kao i uvijek, i imao je veliku potrebu pristati, pobjei
s njom istog trenutka. Ali sjetio se kako ga je boljelo kad je
izgubio Louise. Povjerio je svoje srce jednoj eni, a ona je
iznevjerila to povjerenje ba kad je bio najranjiviji. Nikad
vie nije htio osjetiti takav sirovi, otupljujui jad. A ako
zato nikad vie ne bude smio pripustiti ljubav u srce, eto,
onda e spremno platiti tu cijenu. Tvrdim je pogledom
odbio moleivost u njezinim oima boje ljenjaka. ao mi
je, rekao je. Ne dam da me se opet sjebe.
Prije nego to mu je uspjela odgovoriti, meutim, ovce
su glasno zablejale u oboru. Albert je otiao do prozora i
pogledao van. Isprva nita nije vidio, ali kad je zakiljio, u
daljini je razabrao oblaak praine, naznaku nailaska
skupine konjanika. Netko stie, rekao je.
To je Clinch. Anna je bila sigurna.
Oboje su bili sigurni. A ovaj put sigurno nee biti
razgovora. Ubit e ih im ih ugleda.
Albert ju je zgrabio za miicu i odvukao je prema
vratima. Hajde, odlazi odavde. Otraga je puteljak koji vodi
do grebena. Idi.
to e ti uiniti? Alberte, on e te ubiti!
Pusti ti mene, samo idi! Odmah! Grubo, ali ne i
146

neobzirno, gurnuo ju je kroz vrata van, na dvorite. Brzo je

zajahala konja, a onda je zastala u nedoumici i osvrnula se
prema njemu. Na trenutak su razmijenili poglede, jer su
oboje shvatili da bi ovo mogla biti posljednja prilika kad e
se u ivotu vidjeti. Anna je potom petama podbola konja,
natjeravi ga smjesta u silovit galop.
Zatim je nestala s vidika.
Clinch i njegovi ljudi gromovito su dojahali na Albertovu
farmu. Ionako dezorganizirano stado ovaca ratrkalo se jo
vie kad se razbjealo pred naletom odmetnikih kopita.
Ljudi su sjahali i banuli u kuicu, premeui sve na vidiku
u potrazi za onim kojega trae.
Nakon nekoliko neplodnih trenutaka Lewis se okrenuo
prema efu. Nema ga tu, Clinch.
Spremali su se otii drugdje u potragu kad je Clinch
neto primijetio. Torbu odloenu u kut. Podigao ju je i
otvorio. Bila je dupke puna odjee i hrane. Njegov se
beskrvni osmijeh posljednji put pojavio kad je polagano
izvadio revolver.
Albert se priginjao skroz do zemlje na sve etiri i uzdao u
sve na svijetu da nije vidljiv. U obje je ruke vrsto drao
pune ake bijele vune, posuene od dvije ovce koje su mu
stajale uz bokove. vrsto ih je privlaio prema sebi, dobro
pazei da se ne odmiu. Stado se sastojalo od priblino
ezdeset ovaca, a Albert se prikrio tono na sredini. Znao je
da bi, dokle se god ovce budu drale na okupu, trebao biti
u stanju ostati neotkriven, sve dok Clinchovi ljudi ne
privedu pretraivanje kraju.
Prevrnut e cijelu kuu naopake, otkriti da je prazna i
147

zakljuiti da je Albert pobjegao. Nakon toga e se

vjerojatno zaputiti natrag u mjesto, da i ondje obave
premetainu sve do najmanjeg zakutka. Kad napokon
shvate da im je uspio umaknuti, on e ve stei toliku
prednost da ga nee moi sustii ak ni ako pogode u
kojem je smjeru otiao.
Pozorno je ulio ui sve dok napokon nije uo kako
odmetnici izlaze iz kuice. Priekao je da do njega dopru
zvukovi njihova sjedanja na konje. Clinch e sigurno sada
odustati od potrage. Ali od onog to je zatim uo, Albertu
se srce naglo zaustavilo u mjestu.
Znam da si tu, Stark.
Albert je zapazio zlokobnu nasladu u Clinchovu glasu.
Do kosti ga je proela jezom. uo je kako ljudi polako,
metodino obilaze posjed u potrazi za njim. Kako je znao,
jebemu? A onda je shvatio svoju idiotsku pogreku. Torba.
Clinch je pronaao torbu, otvorio je i vidio namirnice u
njoj. Budui da bi samo budala ostavila hranu, vodu i
potreptine za sobom, prije nego to odjae u pustinju,
Clinch je iz toga zakljuio da je Albert sigurno jo ovdje.
Alberta je poela obuzimati panika. Izmeu njega i
sigurne smrti sada je stajalo jo samo stado ovaca. A Clinch
Leatherwood nije ovjek koji ne bi prevrnuo svaki kamen.
Pronai e Alberta. A zatim e ga ubiti. Nee biti prilike da
objasni situaciju, nee biti moljakanja za milost. eka ga
sigurna smrt.
uo je tiho zveckanje brojnih mamuza. Sve su blii.
Shvatio je da mora brzo neto poduzeti ako misli imati
nade u spas. A onda mu je jedna mogunost pala na pamet.
Curtis. Curtis je privezan za ogradu obora. Udaljen je tek
petnaestak metara od mjesta gdje se Albert sakrio. Ako
nekako uspije stii do Curtisa, mogao bi zajahati konja
148

dovoljno brzo da im odjuri s prednou. Druga je stvar

hoe li moi umaknuti odmetnicima nakon toga teko
da je Albert najbolji konjanik na svijetu ali jedina mu je
alternativa ekati ovdje da ga ustrijele.
Iz zakutaka pamenja Albert se prisjetio prie o
Odisejevu bijegu iz Polifemove peine. Oslijepljeni je
kiklop putao svoje ovce na pau i pritom im jednoj po
jednoj opipavao lea, kako bi se uvjerio da mu zatoenici
nee pobjei. Meutim, Odisej i njegovi ljudi domiljato su
se vezali uz trbuhe golemih ovaca i tako se neopaeno
iskrali na slobodu. Taj ga je prizor trebao nadahnuti. Ali
Albert je znao da on nije Odisej. A ni Clinch nije slijep.
Albert je krenuo potrbuke puzati kroz natisnuto stado
odupirui se potrebi da povrati kad je osjetio da mu se ake
utiskuju u meke, vlane hrpice ovjih brabonjaka i lokvice
smrdljive ovje mokrae. Polako se, mic po mic, primicao
Curtisu. Koliko jo mora prijei? Deset metara? Sedam?
Morat e se izloiti riziku i proviriti. Zadrao je dah i
virnuo preko lea jedne ovce. Do Curtisa mu je sada
preostalo jo samo oko pet metara. Ovisno o tome gdje su
odmetnici, moda to uspije pretrati. Okrenuo se i
pogledao u drugom smjeru...
... i umalo dobio srani udar. Lewis je stajao dovoljno
blizu da ga pljune, okrenut Albertu leima. Albert se bacio
na zemlju i ostao nepomino leati na leima. Nije se
usuivao ni unuti. Nakon nekoliko trenutaka pokuao je
zakiljiti kroz minijaturnu umu ovjih nogu ne bi li vidio
je li Lewis jo tu, ali nije uspio nita jasno razabrati.
Pogledao je uvis, ali spazio je samo trbuh najblieg ovna.
Njegov je ruiasti ovnujski penis blenuo u njega
kiklopskim okom to ga je opet podsjetilo na Polifema
a onda mu se popiao na lice.
149

Albert je ostao nepomino skamenjen dok se strah u

njemu mijeao s uasnutou. Nakon to je ovan priveo
pranjenje mjehura kraju, Albert si je obrisao smoeno lice
rukavom, dajui sve od sebe da se ne izbljuje. Nakon to se
manje-vie uspio pribrati, odluio se usuditi da jo jednom
baci pogled. Polako je ponovno pridigao glavu nad ovja
lea i povirio. Lewisa vie nije bilo. Otiao je prema drugoj
strani stada. Zapravo, svi su lanovi bande sada bili na
suprotnoj strani. inilo se da se pripremaju pretraiti
njegovu staju. Nikad mu se nee pruiti bolja prilika.
Dok mu je srce silazilo u pete, Albert je duboko
udahnuo... i skoio na noge. Pojurio je kroz preostale ovce,
ratrkavajui ih lijevo i desno od sebe, hitajui ravno prema
Curtisu. Srea je bila na njegovoj strani. Ve je gotovo
priveo kraju odvezivanje Curtisovih uzda kad ga je
primijetio jedan odmetnik.
Clinch!
Clinch i ostali lanovi bande okrenuli su se na peti
prema Albertu. Smjesta su izvadili revolvere i krenuli
prema njemu, ali Albert se vinuo u sedlo i petama podbo
Curtisa u galop. Odmetnici su dotrali do svojih konja i
nadali se u potjeru.
Albert se nisko nagnuo i potjerao konja bre nego ikada
u ivotu. Nikada te ne tjeram u trk, stari moj, rekao mu je
moleivo. Jurni mi danas!
Shvativi ga, Curtis je poveao brzinu za pola stupnja.
Albert je uo tutnjavu odmetnikih kopita otraga, dok su
ga Clinch i njegovi ljudi sustizali. Kad se okolna vegetacija
smanjila i potjera zala na otvorenu preriju, Albert je znao
da je sad sve na kocki. Tu se vie nema gdje sakriti. Tu mu
nema druge nego nastaviti jurnjavu do zavretka u bijegu
ili pogibiji.
150

A onda je zapoela pucnjava. Hici su bili zagluni, a

Albert je krajikom oka opaao kako iz pijeska frcaju mali
gejziri praine, ondje gdje meci pogaaju tlo, poneki jedva
pedalj dalje od Curtisovih kopita. Curtis, ako pobjegne
ovim tipovima, odvest u te u konjski kupleraj. Dobit e
hrpetine konjskih piaka. Samo, molim te, idi bre.
Banda ga je i dalje sustizala. Jedan je metak probio rupu
u uturi privrenoj na Curtisovo sedlo. Voda je briznula
iza Alberta kad je snano petama podbo Curtisove sapi.
Albert nikad nije jahao tako brzo i tako usrdno, no znao je
da to nije dovoljno. A onda mu je za oko zapalo neto lijevo
od njega. Osvrnuo se i opazio traak crnog dima na
obzorju.
To mu je bila jedina nada. Otro je skrenuo ulijevo, ba
u trenutku kad mu je metak fijuknuo uz desno uho. I dalje
je preklinjao i preklinjao Curtisa, znajui da je to uzalud
konj je ve grabio nogama punom brzinom. Albert je
napokon izbio na vrh male uzvisine i ugledao prugu pod
sobom. Teretni se vlak kretao smjerom okomitim na
njegov. Dobit e samo jednu priliku za ovo, ali ako mu
uspije...
Krenuo je ravno onamo. Jo je nekoliko metaka
prozujalo oko njega, a onda mu je jedan okrznuo gleanj.
Shvatio je da ga je pogodio gotovo tono u isto mjesto gdje
ga je ne tako davno nastrijelio Charlie Blanche.
Vlak je hitao dalje, a on je hitao prema vlaku. U
posljednjem trenutku Curtis je smogao zadnju zalihu
snage, koju je oito uvao za upravo ovakvu priliku. Konj i
jaha poletjeli su prema pruzi jedva pola sekunde prije
nego to je vlak protutnjao njome.
Albert se zasad naao na sigurnom.
151

Clinch i njegova banda bili su primorani priekati da cijela

kompozicija proe, prije nego to su mogli nastaviti
potjeru. Konji odmetnika agresivno su se propinjali
tamo-amo u mjestu, razjareni bijesom svojih gospodara.
Kad je napokon vagon s radnicima promaknuo pokraj njih i
izgubio se u daljini... Alberta vie nije bilo na vidiku.
Clinch je mrano gledao za vlakom koji je gutala daljina
kad mu je Ben priao galopom. Kog emo vraga sada,
Clinch?
Sad emo, rekao je Clinch, pronai moju enu.
Do smiraja dana Albert je uspio pronai prikladno mjesto
da se ulogori. Dodue, nije imao nikakve namirnice kod
sebe izdano napunjena torba koju je pripremio i dalje
je leala na podu njegove naputene kuice. U probijenoj
uturi zadrala se mala koliina vode, ah Albert ju je
iskapio jo prije nekoliko sati. Uskoro e morati pronai
vodu, inae e se nai u stvarnoj nevolji. Moda e malo
gladovati, ah barem e se moi odmoriti preko noi i ujutro
smisliti sljedei potez. A u ovom je kraju ak bilo neto
zelenila, tako da Curtis nee morati prazna eluca na
poinak. Bog zna da je konj zasluio poten obrok, nakon
to se onako iskazao na dobrobit obojice.
Albert nije bio svjestan da to ima u sebi, ah kad je vidio
kako u kompoziciji nailazi jedan otvoreni vagon, znao je da
u njemu lei razlika izmeu ivota i smrti. Punim se
galopom zaletio ravno prema boku jureeg vlaka. Curtis je
skoio na otvoreni vagon, koji je njega i Alberta odnio na
sigurno. Albert nikada nije volio tu ivotinju vie nego u
ovom trenutku.
Curtis, danas si nam obojici spasio ivot. im se
152

izvuemo iz ovoga, pronai u ti konjske kurve, ba kao to

sam i obeao.
Curtis je frknuo, pun oduevljenja prema tom
prijedlogu.
Albert je srdano promrsio konju grivu. A sad, rekao
je, posveujui se aktualnoj problematici, kako se pravi
vatra, jebemu?
PRAS!!
Pao je u nesvijest prije nego to je shvatio da nije sm.

153

Edward je sjedio na krevetu u svojoj sobi iznad postolarske

radionice, odjeven samo u gae. Ruth je stajala pred njim s
razdraganim smijekom na licu. Nije nosila nita osim
jednostavnog negliea. Za oboje je ovo bila vana no, a
posebni je trenutak sada stigao.
Okej, eto ga. Edward se iscerio, lupkajui bosim
nogama po podu, pun ivane energije.
Jesi li uzbuen? upitala ga je Ruth.
Jesam. Stvarno sam zapaljen za to.
I ja.
Ovo e mi biti prva vagina, priznao je i porumenio do
uiju.
Nikad jo nisi vidio nijednu?
Ne. Da zna da mi doe da pojedem komad torte ili
neto takvo. Zna, da proslavim.
Da, i ja imam malu tremu, da zna.
Edward se zasmijuljio. Ti ima tremu? Opa, a ti si
prostitutka!
Znam, zar ne? rekla je i pridruila mu se u smijehu.
Okej. Spreman?
Da!
Ruth je podigla skut negliea i otkrila mu svoje
spolovilo.
Edwardov vedar, eljan osmijeh polako je omlohavio, a
154

onda se posve izgubio. Dugo je samo ostao utke zuriti.

to je? napokon ga je upitala Ruth, mrtei se.
Eh...
to ne valja?
Uperio je prst. To je... to, ovo tu, je l tako?
Da. Pokazala mu je. Odavde dovde.
Ha. Zamiljeno je poloio bradu na dlan i malo se
odmaknuo, drei se poput profesora matematike koji
razlae kompliciranu jednadbu. To je... eh... joj, nije...
nije mi jasno.
Ne svia ti se?
Ne, samo udno mi je. udna je to stvar. Izgleda
kao... kao petarda umotana u biftek.
Pa, da, ali to nipoto nije sve. Rastvorila ju je da mu
pokae ostatak.
Zgranuto je razrogaio oi. Jao! Jao si ga meni! O, mili
moj Isuse, Marijo i Josipe! Jesi li ozlijeena? Trpi li ti to
sada bolove?
Ne, Eddie, ona treba ovako izgledati.
Je li? upitao je u nevjerici.
Da. Dobro, mislim, moda ne tono ovako, ali sluaj
bit e ugodno. I tebi i meni.
Edward se malice primirio. Pobogu, nekako mi je
drago to nisam pojeo tu tortu.
Utjeno mu se osmjehnula. Eddie... imaj povjerenja u
mene.
Ruth je ugasila svjetlo, skinula neglie i popela se na
krevet do njega. Lagano mu je spustila glavu na jastuk i
objahala ga, pa smjestila njegov nabrekli penis u sebe.
Jao meni, uzbueno je rekao. Okej, samo polako, ja
sam okej. Oh. Okej. Okej, shvaam. Da, sad mi je jasno.
Jer je toplo i meko i da. Da, okej, da, Bog bi ovo htio.
155

Prvi trenutak putene naslade koju je Edward Phelps

doivio u ivotu, gotovo se smjesta rasprio kad ga je u
amaterskom nabijanju prekinulo jo jae nabijanje po
vratima.
Ruth je glasno uzdahnula od iziritiranosti i sila s njega.
Na brzinu je obukla neglie i bosa otila kroz sobu. Kad je
otvorila vrata, ugledala je posljednju osobu koju bi
oekivala.
Anna?
Ruth, smijem li ui? pitala je Anna, vidljivo sva izvan
sebe.
Ovaj, da. Da, naravno.
Anna je uurbano ula u sobu, a Ruth je zatvorila vrata
za njom.
Edward se uspravio na krevetu i poeo navrat-nanos
posteljinom prikrivati svoju golotinju. Ne dolazi ovamo!
Ne bih htio da mi vidi penis.
Edwardov penis je po svemu sudei bio posljednja
Annina briga. Od Albertove je kuice odjahala ravno do
grebena, gdje je shvatila da ne moe nastaviti dalje. Jo
otkako je bila dovoljno stara da shvati kakvim ivotom
zapravo ivi, bjeala je sama od sebe. Predugo si nije
doputala da postane onakva ena kakva bi htjela biti, i
kucnuo je as da to poricanje prestane, bez obzira na
cijenu ak i smrtnu.
Znala je da joj iskupljenje lei u Albertu. Naalost,
razdvojili su se, i nije znala kamo je on otiao. Nije ak
znala ni je li uspio pobjei. Zato se istim putem vratila do
kuice, koju je zatekla naputenu. Budui da nije imala
pojma kamo da konkretno nastavi, vratila se u mjesto da
potrai Edwarda i Ruth, ali kad je u smiraj dana stigla do
saluna, ondje je doula da su Clinch i njegovi ljudi otili u
156

lov na nju. I tako je zavrila ovdje.

Anna je pritrala prozoru i pogledala van. S kata na
kojem se nalazio Edwardov stan pruao joj se jasan pogled
na najvei dio glavne ulice. Primijetila ih je gotovo odmah.
Pet se mranih prilika kretalo du ulice, metodino ulazei
u svaku zgradu. Kad su prili malo blie, uspjela im je
razabrati lica. Bio je to Clinch sa svojim ljudima, nego to.
Dok ih je promatrala, nastojei odrediti postupak kojim
obavljaju potragu kako bi osmislila nain bijega, Clinch je
iznenada pogledao ravno prema prozoru. Anna je brzo
navukla zavjese. Sranje! Je li ju vidio? Mislila je da su im
se pogledi susreli, ali nije mogla biti sigurna. Ruth, moram
se negdje sakriti! zadihano je rekla. U sobi nije bilo mnogo
namjetaja, kao ni spomena vrijednog ormara. Ispod
kreveta? Iza toaletnog stolia? Nita od toga nije ba
obeavalo. Dok su grozniavo traili neku mogunost,
zauli su udarce.
Tres. Tres. Tres.
Ruth je pritrala bonom prozoru i pogledala van.
Boe moj, proaptala je. Pomono stubite. Dolazi po
pomonom stubitu! Staklo je bilo izvitopereno i puno
skorene praine, ali nije se moglo ne prepoznati sjenovitu
priliku koja se uspinjala prema stanu.
Anna je pritrala prozoru s pogledom na glavnu ulicu i
otvorila ga na van. Popela se kroz njega na krov, pa paljivo
sila niz drvenu indru i skoila s nje na zemlju.
Kad se doekala na noge, nala se licem u lice s
Clinchom.
U isti je mah sjenovita prilika stigla do vrha stubita i
nogom razvalila vrata stana. Ruth i Edward zatekli su se
157

kako gledaju u cijev Lewisova revolvera, iza koje je njegovo

takorsko lice optuujue buljilo u njih.
Edward je moleivo ispruio ruke. Molim vas, nemojte
nas ubiti u noi seksa!
Lewis je ljutito progunao, ali ostavio ih je
neozlijeene.
Nije da predlaem da nam ovo prijee u naviku, rekao
je Edward kad su on i Ruth ostali sami, ali kad je uperio
pitolj u nas, vratila mi se erekcija.
Albert je oamueno zatreptao dok se vraao svijesti. Svijet
mu je bio taman i zamuen. Sve je izgledalo kao da pluta u
movarnoj vodi. Pokuao je podii ruku da si obrie oi, ali
otkrio je da nije u stanju. K tome, potiljak ga je nesnosno
bolio. Leao je na leima na nekakvoj tvrdoj, uskoj
povrini. Bilo mu je strahovito neudobno. Kad je pogledao
uvis, razabrao je niz neodreenih oblika kako ga okruuju
odozgo. Lica?
Pokuao je ustati, ali ruke su mu bile vrsto vezane iza
lea. A onda je shvatio da uope ne lei na leima. Nego da
stoji... privezan uz nekakav stup. Jo nekoliko je puta
vrsto mirnuo, a onda mu se svijet razbistrio i poprimio
jasne obrise. Oni oblici koje je vidio doista su bili lica. Njih
trideset, tonije reeno. Staraka lica, mladolika lica,
bucmasta lica, suhonjava lica a svako je nosilo
neprijateljski izraz.
Apai.
Albert je pogledao pod svoje noge, znajui i predobro
to e ondje ugledati. Prue za potpalu. Odluili su me
spaliti. Ispao sam iz tave i upao u vatru. Doslovno. Albert je
uspio za dlaku pobjei Clinchu i njegovoj bandi samo da bi
158

doivio da ga pleme otpadnikih Apaa ispee na ranju

kao puricu. Po otprilike milijunti put u ivotu Albertu je
pala na pamet misao koja mu je postala poznata kao par
starih cipela: Boe, jebeno mrzim Divlji zapad.
Prila su mu tri apaka ratnika s upaljenim bakljama u
ruci. Zaprepastio se kad je shvatio da mu jedan od njih
izgleda poznato. Vidio je ve crtee tog ovjeka, a u jednoj
prilici ak i fotografiju. Bio je to zloglasni apaki poglavica
Cochise koji je pruanjem otpora irenju bjelake
civilizacije na cijelom ovom teritoriju stekao glas sile koju
se nipoto ne smije zanemariti. Isuse, pa ja sam posljednji
ovjek kojega bi ti trebao ubiti, pomislio je Albert. Ja mrzim
bjelaku civilizaciju u istoj mjeri kao ti.
Cochise je podigao baklju i progovorio na apakom:
Bijelce, budui da su tvoji sunarodnjaci pregoleme
upine, spalit u te.
Trojica Apaa krenuli su prema lomai i pripremali se
zapaliti naslagano prue.
Albert je iznenada progovorio. Stojte!
Ratnici su uzmaknuli, puni zaprepatenja. Ne zbog
rijei koju je rekao, nego zato to ju je izrekao na
savrenom apakom jeziku.
Cochise je naredio ljudima da zasad odustanu. Posluali
su ga, ali nastavili su spremno drati baklje. Zatim se
obratio Albertu, ponovno na svom materinjem jeziku.
Kako to da ti, kao upina, ima mo govora naim
jezikom?
Albert mu je odgovorio savrenom dikcijom. Ja sam
treberska upina. Budui da nisam drag drugim bijelim
upinama, premda sam njihov, oduvijek se drim po
strani. Zbog toga sam proitao mnogo knjiga, znam mnogo
jezika i dobro mi ide matematika.
159

Iz okupljenih se oglasio jo jedan Apa. Brzo, koliko je

27 puta 89?
2403, rekao je Albert.
Nekolicina se ratnika saaptavala, znajui da je bijelac
dao toan odgovor.
to radi ovdje? upitao ga je Cochise.
Odveite me, molim vas, pa u vam rei.
Cochise se okrenuo prema preostaloj dvojici ratnika s
bakljama. Pa, on zna na jezik, to znai da nema razloga
da mu ne vjerujemo.
Albert je zduno odahnuo kad su spustili baklje i
presjekli mu spone.
Neto kasnije, Albert se zatekao kako sjedi pored logorske
vatre s Cochiseom i desetak ostalih apakih ratnika. Ne bi
oekivao da e se situacija tako razviti ni za milijardu
godina. Svejedno, zduno su eljeli uti njegovu priu i
doznati kako i zato je potpuno samostalno dospio ovako
daleko. Ispripovijedao im je sve po redu.
... Nakon to sam pobjegao vlakom, jahao sam kao
vjetar, priveo je priu kraju. Zatim sam se probudio u
vaem logoru. I sad pojma nemam to u.
Albertu se inilo da ga je Cochise nakon toga vrlo dugo
samo gledao. Zatim se okrenuo i priapnuo neto
sparuenom apakom starjeini sebi zdesna. Starjeina je
polako kimnuo glavom. Cochise se ponovno obratio
Albertu. Ja u ti pokazati put, rekao je.
utke je dao signal rukom jednom od mlaih ratnika.
ovjek je ustao iz kruga i udaljio se u mrak. Vratio se
nakon nekoliko trenutaka sa zdjelom od kaktusa punom
nekakve itke tekuine. Ratnik je pruio zdjelu Cochiseu,
160

koji je srknuo gutljaj i zatim je predao Albertu.

to je to? upitao ga je Albert, pun nedoumice.
Cochise mu je uputio znaajan pogled. Tvoj put.
Albert nije prepoznao tekuinu u zdjeli, ali prilino je
dobro nasluivao o emu se radi, budui da je nedavno
proao neto ovakvo s Annom i njezinim prokletim
kolaiem. Poizit u, znam ve, rekao je i uputio
Cochiseu pogled pun krajnje nedoumice.
Nee poiziti, kunem ti se.
Ne poznaje me. Ozbiljno ti kaem, jako sam osjetljiv
na drogu.
treberu.
Ostali lanovi plemena pridruili su se poruzi.
treberu! Papino! Jadnice!
Albert je nevoljko pokleknuo pod pritiskom. Okej, pa
dobro! Iskapio je ostatak tekuine.
Lica Apaa, dotad puna poruge, ve koji trenutak
potom ispunila su se zaprepatenou i nevjericom. Popio
je cijelu zdjelu!
Albert se skamenio od panike. to?
Popio si cijelu zdjelu!
O, sranje! O, sranje, je li to loe?
To je bilo za cijelo pleme! rekao je Cochise. Sad e
totalno poiziti, a po svoj prilici i umrijeti. Sretno ti bilo.
Albert je samo prestravljeno zijevao dok se svijet oko
njega pretapao u izoblienu panoramu pakla...
Pokuao je pomaknuti ruke, ali ostale su mu nepomine uz
bokove. Neto mu nije davalo da se pomakne. Spustio je
pogled i. opazio da mu je cijelo tijelo priklijeteno izmeu
dviju smeih, grubih eljusti nekakvog divovskog kripca.
161

Samo malo, ne kripca... nego oraha? Da, oraha. Naao se

zarobljen u sreditu golemog oraha. Samo, kako se tu naao,
kvragu?
Kad je pogledao uvis, ugledao je zvijezde. Nebrojene
zvijezde. Nikad ih jo nije vidio toliko. Ali prestravilo ga je
ono to je vidio kad je pogledao pod sebe: opet zvijezde. Na
tisue njih. Lebdio je iznad neba, u eteru, gdje vie nije
postojala razlika izmeu onoga gore i onoga dolje. Vidio je,
sa svih strana, druge orahe svakojakih veliina kako krue
oko sunca.
Negdje daleko, njemu slijeva, bljesnuo je jo jedan izvor
svjetlosti. Albert se okrenuo i preneraeno ugledao masivan
oblak plina i praine kako se iri iz neodredivo udaljene
izvorine toke. Svaka se boja poznatog spektra tu ukljuila
u svojevrstan magloviti vodeni balet; bilo je ak i nekoliko
novih boja koje Albert nikad prije nije vidio. Nove boje? Kako
je to mogue? Ali prije nego to je stigao podrobnije
razmisliti o tome, plinski se oblak saeo jednako brzo kao
to se razmaknuo. Ona predivna raznobojna formacija
uvukla se u vakuum koji se strelovito proirio. Razjapila se
rupa, slina nekom uasnom drijelu to vodi u mrano
doba prije stvaranja, koje iv ovjek nikad ne bi smio vidjeti.
A onda se sve usisalo u nju. I orasi, i zvijezde, i plin i
praina, i Albert. Privlaenje je postalo tako silovito da ga je
iupalo iz oraha u kojem je dotad bio zatoen; otkrio je da
sad zasljepljujuom brzinom hita kroz nekakav golemi tunel
koji se pritom nasumino izvija i okree, poput unezvjerene
gliste koju ibom bocka neko sadistiki nastrojeno dijete.
I tada se odjednom zatekao na vrstom tlu. Nije osjetio
udar, ali svejedno je ostao izvaljen na leima na neravnoj
povrini. Podigao je glavu i ispljunuo puna usta pijeska.
Opet se naao u pustinji.
162

Ali kad je s naporom ustao, primijetio je da to nije

njegova pustinja. Da to nije Jugozapad. Ovdje nije bilo
raslinja, stijena i zemlje samo pijesak. Pijesak dokle
pogled see, s dinama protegnutim sve do obzorja. Prije mu
je izgledala kao sjevernoafrike pustinje o kojima je itao u
knjigama.
Nije tu bio sm. Neto se ovdje nalazilo uz njega.
Tamna je silueta na trenutak zakrila sunce, i Albert je
zauo prodoran KRIIIIIK. Pogledao je uvis na vrijeme da vidi
kako se orijaki crni kondor obruava s neba na njega.
Kretao se brzo poput lokomotive, a inilo se i kao da je upola
dug poput nje. Ali na ptici nije samo to bilo pogreno. Oi su
joj blistale jarkim zelenilom, a u ustima je imala onjake.
Albert u ivotu nije vidio pticu s onjacima, niti je uo za
neto takvo. Ovo je bila paklena demonska ptica koja je
izgledala kao da je nahrupila na javu iz mitoloke bajke neke
davno umrle divljake civilizacije koju bi bilo najpametnije
zaboraviti.
Albert je pokuao vrisnuti, ali nita se nije zaulo. Zato je
potrao. Potrao je koliko ga noge nose, to je u ovom
svijetu none more i dalje izgledalo kao da se kree kroz
melasu. Ba kad se kondor nadvio nad njega, bacio se preko
kreste jedne dine, silovito se skotrljao niz njezin strmi
obronak
i probio se kroz debeli sloj leda.
Albert je duboko utonuo u studenu vodu pod njim.
Smjesta je zamahnuo da izroni, ali nije uspio nai nikakav
otvor. Ostao je zarobljen pod debelim ledom. Opet ga je
obuzela panika dok je akama lupao u zaleeni strop, a
plua su ga bolno titala dok su u njima sagorijevale zavrne
zalihe kisika.
Zatim je, napokon, ba kad mu se stisak nesvjestice
163

poeo stezati oko tijela, pronaao otvor kroz koji je upao.

Smogao je svu preostalu snagu da se izvue iz vode i
pronae tvrdo uporite na snijegom zavijenoj obali ledenog
jezera. Drui se osovio na noge, natopljen vodom, i
promotrio svoj novi okoli. Naao se u arktikoj divljini
kojom je upravo brijala snana meava. Otre pahulje poele
su mu gristi i amarati lice, u isti mah kad je shvatio da ovo
nije obina tundra. Visoka stabla palmi koila su se po
krajoliku, razmjetena tako neobino ravnomjerno da su
izgledala gotovo kao da su umjetno rasporeena. Svaki im je
list bio drugaije boje, to je stvaralo upeatljiv dojam duge.
Ali Albertovac je pozornost nadasve privukla kuica. Bila je
to njegova kuica. Tek tako smjetena tu, usred sulude
panorame kojoj nema mjesta na ovome svijetu. Potrao je
prema njoj, dijelom iz radoznalosti, a dijelom iz straha od
upale plua ili pothlaivanja. Stigao je do vrata kuice i
utrao u nju.
Bila je to njegova kua, samo prazna. Ne ne sasvim
prazna. Stolica za ljuljanje samotno je stajala uz hladni,
ugaeni kamin. Kako nije imao kamo drugdje otii, Albert je
priao stolici i sjeo.
Zidovi oko njega gotovo su se istog trenutka poeli
mrekati. U poetku se pripremio za jo jedan prijelaz
Isuse, kamo u ovaj put, na mjesec? ali promjena je
poela zahvaati samo prostoriju oko njega. Mrekanje se
pojaalo, pretvarajui zidove i pod u rastopljene valove,
sline morskima, samo sainjene od drva i utabane zemlje. A
onda je iznenada prestalo.
Prostorija vie nije bila prazna. U njoj su sad bile stolice,
stolovi, slike i fotografije na zidovima. To je i dalje bila
Albertova kuica, ali karakter joj se u potpunosti promijenio.
Preobrazila se u udoban, predivno namjeten dom. Malo mu
164

je trebalo da je ne prepozna.
A tu je bila i Anna.
Sjedila je na drugoj stolici za ljuljanje, sa suprotne strane
kamina, koji je sad buktao i pucketao i ario se toplim,
ugodnim sjajem. Anna se utke osmjehnula Albertu dok je
bodovima igle vezla krasopisne rijei na jastuku: Nitko tko
duhan vae, nee u moje gae. Trenutak potom odloila je
pribor za vezenje i pokazala prstom nekamo njemu zdesna.
Kad se osvrnuo, primijetio je stoli kojeg sekundu prije
nije bilo ondje. Na njemu je stajala alica kave koja se puila.
Albert je osjetio kako se smijei. Premda su mu odjea i koa
sada nekako bile suhe, i dalje je u kostima osjeao studen od
leda i snijega. Kava bi mu svakako dobro dola. Uzeo je
alicu i pripremio se srknuti gutljaj, ali zastao je kad je
pogledao u nju. Kava se kovitlala kao vrtlog. Prizor ga je
praktiki hipnotizirao, i uskoro je otkrio da ne moe odvojiti
pogled od njega. I dalje je osjeao kako mu tijelo vrsto
poiva na stolici, ali u isti je mah imao izrazit dojam da ga
neto vue nanie, nanie, nanie, prema samome sreditu
vrtloenja.
A onda se vie nije nalazio u kuici, nego je sjedio na
nekoj tvrdoj, rebrastoj povrini. Spustio je pogled. Prue.
Pod od prepletena prua, zidovi od prepletena prua... ne, ne
zidovi. U koari sam. Skoio je na noge, a dah mu je zapeo u
grlu kad je ugledao svoj najnoviji okoli.
Lebdio je u balonu napunjenom vruim zrakom, okruen
drveem. Ali to je drvee bilo nemogue, nestvarno visoko.
Bilo da je pogledao navie ili nanie, Albert nije mogao
razabrati ni gdje poinje, ni gdje zavrava. Debla su se
jednostavno smanjivala u nepojmljivo sitne tokice u daljini.
Osjetio je kako je balon lagano zadrhtao. Kad se
zagledao uvis, razabrao je da se na tkanini iznad njega sad
165

nalazi divovsko lice. Lice koje mu je i predobro poznato.

Foyevo lice. Balonski brk, balonski brk, zapjevalo je
neskladnim glasom, punim jeke i brujanja. Albert se
zbunjeno zgrozio, ali prije nego to je mogao jae reagirati
tamna je sjenka prela iznad njega. Crni se kondor stutio
odozgo i orijakim kandama rastrgao Foyevo lice na
komadie. Naalost, pritom je i sm balon ostao rastrgan,
pa je Albert poeo silovito propadati. Ispustio je krik kad je
spustio glavu i opazio kako debla hitaju pokraj njega,
zamuena od brzine. Svejedno, tlo se i dalje nije ukazivalo na
vidiku. Padanje mu se ubrzalo i Albert je sad osjetio kako mu
lice poinje lepetati od siline sputanja. Utroba mu se ljutito
natisnula o nepce, poput osvajake vojske s ovnom za
razbijanje glavnih dveri zamka. A onda je iznenada zastao,
trznuvi se tako naglo da mu je mozak zveknuo o lubanju.
Bacio je pogled uvis i otkrio da je balon zapeo o granu.
Ostao se njihati amo-tamo poput klatna, a grana nije
djelovala kao da bi dugo mogla podnositi njegovu teinu.
Ponovno je pogledao poda se i napokon uoio umsko tlo.
Bila je to buktinja razjarenog poara.
Grana je pukla.
Albert se pripremio na pogibiju kad je koara opet
propala, a plamenovi liznuli ususret njemu
TRES!
Prizemljio je na proplanak pun meke zelene trave.
Udario je u njega jae nego ikada dosad, pa je naas mislio
da je pritom slomio, ili u najmanju ruku raskrvario nos. Ali
kad ga je oprezno opipao kaiprstom, stekao je dojam da mu
ipak nije nita. S mukom se osovio na noge i pogledao oko
sebe. Zatekao se na otvorenoj poljani koju su okruivala
gusta crnogorina stabla. Ovdje je vladala neobina tiina,
liena ak i ptijeg pjeva. A onda je do njega poelo dopirati
166

kloparanje kotaa. Okrenuo se prema tom zvuku. Izdaleka

mu je prilazila najkienija koija koju je u ivotu vidio. Bila
je jarkoljubiaste boje, a vukle su je dvije mlijenobijele
kobile u cijelosti ureene pozlaenom konjskom opremom.
Koija se zaustavila tono ispred Alberta. Konji se nisu
vrpoljili, ali Albert je stekao izrazit dojam da ekaju da on
neto uini. Oprezno je priao bonim vratima i primio
kvaku. Kad ih je otvorio, u glavi mu se zavrtjelo.
S druge strane vrata nalazio se interijer gotike crkve.
Bila je zasljepljujue ureena, ispunjena bajnim ukrasima
i prepuna. U njoj se sigurno nalazilo najmanje petsto ljudi,
svi raskono odjeveni, svi s iekivanjem zagledani u Alberta.
Veinom su mu bili nepoznati, ali neke je prepoznao iz
Starog Panja: Edwarda, Ruth, Millie, Doka Harpera, erifa
Arnessa i Annu.
Na sebi je imala dugu, valovitu bijelu vjenanicu i stajala
je pred oltarom, ispred pastora Wilsona. Toplim i srdanim
pogledom vabila ga je da krene prema njoj. Nije mogao
odoljeti magnetskoj privlanosti te vizije. Albert je
prekoraio ulazni prag...
...i iskotrljao se s druge strane koije. Osjetio je kako mu
se dah izbio iz plua kad mu je prsni ko primio punu silinu
udarca pri padu. Pridigao se na noge, bolno se primio za
rebra i osvrnuo prema otvorenim vratima. Crkve vie nije
bilo. Preostala je samo unutranjost koije, a ona je
izgledala poput bilo koje druge. ak je i dotad posve blistava
ljubiasta povrina sad postala mutna. Posegnuo je rukom
unutra, traei, nastojei napipati bilo kakav trag one
iezle fatamorgane, ali nije naao nita. Umjesto
razoaranja, meutim, osjetio je neto drugo. Bijes. Neto ga
je primamilo ovom mogunou ulaska u eljeni ivot i
zatim mu namjerno zaprijeilo pristup. Upravo je tada
167

Albert shvatio, s valom olakanja, do koje mu je mjere ve

dojadilo neprestano biti meta za primanje nebrojenih
udaraca koje mu zapadna granica nemilice zadaje.
Zauo je nepogreivo prepoznatljiv krik kondora.
Pogledao je uvis kad se udovino stvorenje jo jednom
stutilo s neba prema njemu, oiju blistavih od nezemaljskog
sjaja, bijelih onjaka zvjerski svjetlucavih na suncu. Ali
Albert se ovaj put nije nadao u bijeg. Neto ga je cimnulo
oko struka, a kad je spustio pogled, opazio je da nosi svoj
opasa s revolverom. Ne asei ni asa, izvukao je pitolj i
ispalio nekoliko hitaca u pticolikog napadaa. Nezadovoljno
je primijetio da metci nisu probili kou ptice, nego su se
odbili i nisu je nimalo ozlijedili. Dodue, ptica je odustala od
dotadanjeg smjera i skrenula uvis, natrag u nebo. Zatim je
zavinula i opet pola u napad, a Albert je ponovno zapucao u
nju. Utroba mu se stisnula kad je zauo kljoc-kljoc
praznog bubnjia. Ostao je bez metaka.
Kondor se zaletio ravno prema njemu. Spremao se
udariti u trk kad je primijetio pernatu vreastu ispupinu
izmeu kondorovih nogu. Monje, shvatio je. Potpuno
otkrivene i nimalo zatiene. Zar bi moglo biti tako lako... ?
Ptica je naletjela na njega, kretei iz otvorenog kljuna. Kad
ga je sustigla, Albert ju je vrhom izme iz sve snage
odalamio u monje. Iz kondora se oteo nepodnoljivo
prodoran, pakleni vrisak, koji je odjeknuo cijelim
proplankom kad je ptica ustuknula od njega, tumbajui se u
zraku, i utekla natrag u nebo, sve dok nije iezla s vidika
kao tamna tokica spram sunca.
Albert se uspravio iz leeeg poloaja sa silovitim trzajem.
Svjetla odjednom vie nije bilo. Osjeao je kako mu guste
168

kapljice znoja cure niz obraze. Kad je promotrio gdje se

nalazi, shvatio je da i dalje sjedi pokraj logorske vatre, a
Apai ga pozorno promatraju. Prve rumene pruge zore
vidjele su se na istonom rubu obzorja. Albert je osjetio
kako mu netko njeno polae ruku na rame. Bio je to
Cochise.
Jesi li pucao u crnog kondora i opalio ga u jaja? upitao
ga je izborani stari ratnik.
Albert se zaprepastio. Da. Odakle zna za to?
Kutovi Cochiseovih oiju smeurali su se kad je uputio
Albertu topao, znalaki osmijeh. To znai da u tebi lei
doista istinska hrabrost. Ako se moe pouzdati u njezinu
snagu, onda je jo mogue da pronae sreu.
Nekoliko sati nakon toga Albert je stajao pred cijelim
plemenom Apaa na rubu njihova logora. Pogledao je
Cochisea sa zahvalnou. Albert je otpoeo svoju odiseju
kao njihov zarobljenik, a sad ju je privodio kraju nadaren
njihovom mudrou i dobrotom.
Hvala ti na svemu, poglavico Cochise. Ne znam kako
bih se snaao bez tebe.
Cochise mu je uputio gotovo oinski pogled. Moj
narod ima jednu prastaru poslovicu: Katkad ovjek moe
otkriti svoj pravi put jedino uz pomo grupnog drogiranja.
Albert je kimnuo glavom. Hvala ti to si mi dopustio
da se drogiram s vama. Sada znam to mi valja uiniti.
Nakon to je vrsto zagrlio Cochisea, uzjahao je Curtisa
i mahnuo svima. Apai su ga ispratili pogledom kad je
galopom krenuo ususret svojoj sudbini.
Oblaci su zastirali praznu glavnu ulicu Starog Panja kad je
169

Clinch Leatherwood dovukao svoju enu nasred kolnika,

drei pitolj zabijen u njezin bok. Lewis, Ben i ostatak
bande podsmjeljivo su promatrali kako njihov voa
poinje izvoditi smrtonosnu predstavu.
U redu, srce, apnuo joj je u uho i pritom joj kunim
zadahom zapahnuo nosnice, sad emo otkriti je li istina
da tvog momia imalo boli kurac za tebe. Clinch je iz
depia na prsluku izvadio onaj zlatni sat zbog kojeg je
prije nepuna tri mjeseca ubio ovjeka. Do podneva mu je
preostalo jo est minuta. Ako se ne pojavi, morat e te
skupljati u komadima po cijeloj ulici. Clinch se proderao
prema praznom obzorju: STARK!!
Nije dobio odgovor. Anna je stajala skamenjena lica, i
dalje kao slika i prilika hrabrosti. Znala je da je danas eka
smrt, ali znala je i da bi prije pustila da je vrag odnese,
nego to bi gadu od svoga mua pruila zadovoljstvo da je
vidi kako se lomi. Istini za volju, najmanje od svega je
htjela da se Albert sada ukae. Znala je da ne bi imao
nikakvih izgleda protiv Clincha. Ve je osjeala probadanje
kajanja zbog toga to ga je iznevjerila, pa nije htjela biti
odgovorna, neizravno ili ne, i za njegovu smrt.
Sada su svi zajedno uobliili morbidan prizor: krupan,
zlokoban ovjek gmazolikih oiju, koji ukoeno stoji
nasred ulice i dri napunjen pitolj svojoj eni uz rebra,
njegova banda koja ih promatra kao da gleda predstavu u
lunaparku a ne predigru umorstva, te deseci kozjih
fizionomija itelja ovog pograninog kraja, to ustraenim
oima bespomono vire s prozora, vrata i iz prilaznih
uliica, a nitko se ne usuuje pomoliti glavu. ak je i erif
to gledao iz sigurnosti svog ureda, iskazujui svoju
uobiajenu beskorisnost.
A onda su se u daljini zaula kopita. Kako se njihov
170

topot pribliavao, Anni se srce sputalo sve nie prema

petama. Ne, Alberte, ne! Bjei odavde, da ne ubije i tebe!
Albert se pojavio na svom konju na suprotnom kraju
glavne ulice. Kad je zastao, svojim je nespretnim,
treberskim silaskom s konja samo pojaao ojaenost u
njoj. Je li on normalan? Pa on je uzgajiva ovaca sa samo
tjedan dana prakse u streljatvu, a sad se misli suoiti s
najsmrtonosnijim odmetnikom na Divljem zapadu?
Pusti je, Clinch. Ako nita drugo, Albert je barem
zvuao sigurno.
Clinch je stisnuo Annu bez imalo ljubavi. Ma vidi ti
to, rekao je i zlobno se iscerio, prava ljubav jaa je od
svega, zar ne, srce?
Alberte, ne budi glup! oajniki mu je doviknula.
Bjei odavde, kvragu!
Clinch joj je bolno zavrnuo ruku. Prekasno je za to,
rekao je odmetnik. On je ve izveo pravu glupost, zar ne,
Stark? Bio si s mojom enom.
Albert je oito pomno odvagnuo odgovor. A uj, nismo
radili one stvari, ako to ima veze.
Clinch je grubo gurnuo Annu prema Lewisu, koji ju je
primio vrsto i s posve prevelikim zadovoljstvom a
onda je uperio pitolj u prostor izmeu Albertovih oiju.
Albert se ukoio, ali izdrao je suparnikov pogled. Zna,
ujem da si poprilina faca, Clinch. Pa, zato onda to ne bi i
dokazao? Ti i ja. U dvoboju. Upravo tu, upravo sad.
Clinch se nato vidno razvedrio. Izgledao je kao da mu je
praktiki zabavno, kao da su mu rekli da e ga sada
poastiti lutkarskom predstavom. Ti zaista eli umrijeti,
je li? rekao je i krvolono se zacerekao.
Ali Albert je podigao ruku. Ali daj da bude
zanimljivo. Da svaki ima samo po jedan metak. Jedan za
171

tebe, jedan za mene.

Clinch je na trenutak izgledao kao da ga je stvarno
ulovio nespremnog. to?
Da. Isprazni sve metke i ostavi samo jedan. Osim ako
misli da ti treba vie nego jedan da me ubije.
Clinch je zastao u nedoumici. Naravno da se nimalo
nije bojao ovog bezveznog, prejadnog uzgajivaa ovaca, ali
u isti mah oito nije uspijevao dokuiti na to Albert
zapravo cilja. Napokon kao da je odluio kako to zapravo i
nije bitno. Mrani mu se smijeak vratio na lice kad je iz
bubnjia svog revolvera izbacio sva zrna osim jednog.
Albert je postupio jednako.
Okej. Pucamo na tri, rekao je Albert dok mu se elo
polako poinjalo rositi znojem.
Clinch je kimnuo.
Albert je duboko udahnuo. Jedan... dva...
Albert je opalio.
Pogodio je Clincha u lijevu ruku.
Clinch je spustio pogled prema rani, pa ga polako
podigao natrag prema Albertu, a onaj uasni smijeak
rairio mu se licem, istovremeno kad i krv rukom. Zduno
se zacerekao, to je jezovito odjeknulo prostranstvom
praznog mjesta. Dugo se ve kartam, a jo nikada nisam
vidio ovako loe hazardiranje, Stark. Tko te nauio pucati?
Tvoja ena.
E, ba, proaptao je Edward s vrata u kojima je stajao.
Clinch se prestao smijati. Podigao je pitolj i zapeo ga.
Albert je bacio svoj revolver na zemlju i moleivo
podigao obje ruke. uj, prije nego to me ustrijeli...
dopusti da kaem nekoliko posljednjih rijei. Molim te.
Clinch se prezirno iscerio. Zato da ne? Da, uivajmo u
ovom trenutku.
172

Okej, dobro. Hvala. uj samo mi obeaj jednu stvar.

Potedi Anni ivot. Molim te. Nije ona mene poljubila,
nego ja nju. Tako da sam ja tu kriv. Albert je zastao i na
trenutak se zamislio. Hou rei, nije da mi je ba rekla da
je udana, tako da je na neki nain i ona kriva, valjda, pa...
da, zapravo, to je tono. Da joj moda onda samo puca u
nogu? To zvui poteno, zar ne?
Anna ga je pogledala u stilu koji ti je kurac.
Albert je nastavio. I jo jedna stvar: djed i baka bili su
mi Arapi, pa bih te molio da sada udovolji mome
religijskom svjetonazoru... Muslimanska tradicija trai od
mene da uoi smrti izrecitiram islamski samrtni napjev.
Potrajat e samo trenutak. I Albert je poeo grgljavo
isputati disharmonino lelekanje koje je zvualo kao
meket jarca kojeg kope.
Jebote, je li on siao s uma? pomislila je Anna. Tek
nakon to je on tako proveo nekoliko sekundi, postala je
svjesna promjene u Clinchu. Sada je ubrzano mirkao. I sav
se poeo preznojavati. Nesigurno je poeo pogledavati oko
sebe, kao da mu se malo pomutilo. Ruka kojom je ciljao
zaljuljala mu se, a onda mu je revolver ispao iz drhtee
ake. Kao da se tek s pregolemim naporom jo uvijek
uspijevao odrati na nogama.
Koji je... koji je to vrag sa mnom? slabano je
propentao.
Anna je u sebi postavila isto pitanje. Je li ovo nekakva
vradbina?
Albert je prestao lelekati i ponovno se obratio Clinchu.
Zna, Clinch, postoji milijun putova u smrt na Divljem
zapadu. Tu su ti boletine, glad, elementi, oruani
obrauni... i divlje ivotinje. Zna, na primjer zmije. A kod
zmija ti je zanimljivo to da te ne moraju ak ni ugristi.
173

Dovoljno je samo da ti njihov otrov ue u organizam pa da

vie-manje sigurno najebe. Daj da ti opiem jedan mali
trik koji sam nedavno nauio od mojih prijatelja Apaa:
uzme izvjesnu koliinu otrova prugaste egrtue i ukopa
ga u rupicu koju si izbuio u zrnu metka, i zna to onda
bude? Stvarno ti bude dovoljan jedan pogodak. E sad, znao
sam da ne gaam tako dobro da te ustrijelim u iole bitnije
mjesto, ali ako te ulovim na prepad... Pa, Anna me
dovoljno dobro poduila da te ne promaim sasvim. A nije
bilo bitno gdje u te pogoditi, dokle god te metak uspije
raskrvariti. Ve i najmanja koliina otrova u otvorenoj rani
dovoljna je da ubije ovjeka ako je
Alberte. Mrtav je.
A?
To mu je kazala Ruth. Stajala je nad Clinchovim
sruenim tijelom. Mrtav je. Ubio si ga.
Oh. Zaista je bilo tako. Clinch je nepomino leao na
zemlji.
Je li uo kako sam ga pametno sredio?
Ne, ne bih rekla.
Oh. Okej. Svejedno je dobro.
iroki osmijeh razlio se Anninim licem kad je laktom
opalila Lewisa po porebrici. Savio se u struku od bolne
iznenaenosti, ba kad su erif i njegov zamjenik izali iz
svog ureda i uperili oruje u Clinchove ljude.
Anna je pritrala Albertu i bacila mu se u zagrljaj, pa ga
poela obasipati poljupcima, sa strau oednjelog
brodolomca koji se iznenada domogao vode. Usne su mu
se stopile s njezinima na punu minutu, prije nego to se
odmaknula od njega i nastavila ga gledati puna ljubavi,
ponosa i dubokog olakanja.
Nije loe, ovarko, rekla mu je. Nije uope loe.
174

Oprosti to sam ti ubio mua. Smatrao je da je barem

donekle duan to rei.
Anna mu je primila ruke. Alberte... to je neto najslae
to je itko ikada uinio za mene.
to je pomalo u kurcu, a?
Da, stvarno je pomalo u kurcu, je l tako?
Opet su se poljubili. Kad su se ovaj put razdvojili,
Albert je osjetio da ga netko promatra. Okrenuo se da vidi
tko je to iza njega.
Ugledao je Louise.
Hej, Alberte, zavodljivo mu je rekla.
Oh. Hej, Louise.
Sluaj, eh... ako bi htio... da porazgovaramo o svemu,
bilo bi mi drago. Mogla bih veeras svratiti do tebe.
Jo donedavno Albert bi bio spreman drage volje
samom sebi pucati u koljeno, samo da uje kako ona
izgovara te rijei. Ali sada nita nije osjetio. Tek je u tom
trenutku spoznao da je istinski slobodan. Slobodan od
njezine emotivne stege. Slobodan da potrai sreu sa
enom koja ga je spremna voljeti do kraja ivota.
Ne mogu, Louise. Osmjehnuo joj se. Stvarno moram
poraditi na sebi. Ali hvala ti na zanimanju.
Nije vidio kako se snudila jer je ve krenuo dalje,
drei se za ruku s Annom.
Anna se zaarenih oiju okrenula prema njemu kad joj
je neto novo palo na pamet. Zna... ti si ubio Clincha
Leatherwooda. Najsmrtonosnijeg revolveraa na granici.
Vjerojatno te eka novac od nagrade.
Ha. Nije mi to palo na pamet.
Onda, to sad namjerava?
I tako se zbilo da su se tog toplog arizonskog ljeta 1882.
godine Albert i Anna Stark, nedavno vjenani u mjestacu
175

Stari Panj, zagrlili pokraj njegove kuice, okrueni golemim

stadom od pet tisua ovaca. A nakon to mu je enska
ljubav podarila nov, posve svje pogled na ivot, Albert
Stark je otkrio da mu je ba lijepo ivjeti na Divljem
zapadu.

176