RODU O JEZIKU

O jeziku, rode, da ti pojem,

O jeziku milom tvom i mojem!
O preslatkom glasu onom
U komu te mile majke
Usnivahu slatke bajke,
Koga aptom i romonom
Dui ti se svijest probudi
Te ti spozna i uvidje
Da ti bolje nije nigdje
Do na tvoje majke grudi!
Po njemu te svijet poznaje iva,
Na njem ti se budunost osniva.
Zato uvijek k njemu tei,
U njegovo jato hrli,
Oko njega mi se grli
I u vrsto kolo vei
Pa ti nee vremeniti
Burni trijesi da nahude;
Po jeziku dok te bude,
I glavom e tebe biti!
Ljub' si, rode, jezik iznad svega,
U njem ivi, umiri za njega!
Po njemu si sve to jesi:
Svoje tijelo, udo svijeta,
Bus posebnog svoga cvijeta
U naroda silnoj smjesi.
Bez njega si bez imena,
Bez djedova, bez unuka.
U proasti sjena puka,
Ubudue niti sjena!

TO JE LJUBAV?
to je ljubav (u slatkoj njenosti
Ti me pita), koja svijetom vlada:
Je li iskra nebeske svjetlosti,
Il je klica zemaljskoga sda?
to je ljubav, kad njezini gosti
Plau bolni s nezasitna glada:
Suze rone bezbrojnih radosti,
Suze rone bezbrojnijeh jada?
Ljubav, duo, na zemlji je tajna,
Boji peat ovjejih povelja,
Koga stoprv naa smrt otvara;
Ljubav ovdje samo j' duga sjajna,
Koju sunce, milost Stvoritelja,
Katkad s kiom naih suza stvara!

""Moj sokole, moj anele!

Sa visosti tvoje zrei
Ti drukije put moj vidi
Neg po njemu ja hodei.

PJESNIK
Pjevat mi se opet hoe,
Ali ne znam ni sam kako:
Bih li pjevo od veselja,
Pjevajui bih li plako!
Na prozor mi jutros doe
Bio soko nevieni,
Kljuje staklo na prozoru,
dok prokljuje sanak meni:
"Otkud tebi tvrdi sanak
Da jo spava kad su pijetli
Triput zoru ve prozvali,
Triput zoru i dan svijetli?

Tvom se oku zemlja ini

Zvijezda jasna i okrugla;
Iz daljine ti ne vidi
Da je puna jaz, ugl""
"A ti digni se na krilih
nad zemaljske neravnosti,
Spua koj' po zemlji puzi,
Mora svaki trn ubosti."
""Ne imam krila ja da letim,
Nit bih ostavit zemlju mog';
Sinak ljubi i zlu majku,
majka i zla sina svoga.""
"Oj pjesnie nesrjetnie!
Suh si listak ti na gori,

Meu zemljom i me nebom

Tvoja cesta jo je duga
Do sjajnoga onog hrama,
Gdje e t' ljuba bit supruga.

Koj' od sunca nebeskoga

ne sazrije nego izgori.

O dii se, putuj smjelo!

U hodu te nit ne smeta,
Ljubimac si zemlje svoje,
Poznanik si cijelog svijeta.

Nebo vjetrom uzdie te,

A zemlja ti letjet ne da;
Meu zemljom tako i nebom
Tvoja dua uvijek preda."

A krasna je cesta tvoja:

Svuda ravna i jednaka,
Uz nju polja puna cvijea,
Nad njom nebo bez oblaka."