rani srednji vijek  5. - 11. st.

= novi narodi i države, nestajanje starih gradova, razvoj feudalizma

razvijeni srednji vijek  12. i 13. st. = razvoj grada, trgovine, bolji život ljudi, križarski ratovi
kasni srednji vijek  14. i 15. st. = razvoj građanskog sloja, velika zemljopisna otkrića, razvoj
industrije

sustav primogeniture  prvorodstvo, pravo prema kojemu vladara nasljeđuje najstariji sin
- srednjovjekovno društvo - staleški odijeljeno:
1. stalež  svećenstvo
ne plaćaju porez!!
2. stalež  plemstvo
3. stalež  seljaci i građani
stalež  društveni sloj ili skupina s točno određenim pravnim položajem u društvu

prelati  svećenik koji ima
upravnu vlast nad nekim
teritorijem ili zajednicom
(crkvena jurisdikcija)
- nadbiskupi, biskupi, poglavari
i provincijali crkvenih redova =
plemićkog podrijetla
svećenstvo
dijecezansko svećenstvo 
redovništvo  siromaštvo,
mogu imati imovinu, ne
posvećeni Crkvi
zavjetuju se siromaštvu
- obavljalo župničku službu
- odgovorni biskupima - žensko ili muško
- žive na selu

biskupija  administrativna teritorijalna jedinica kojom upravlja biskup

nadbiskupija  oblik je biskupije u Rimokatoličkoj Crkvi, na čijem se čelu nalazi se nadbiskup
 glavna biskupija unutar jedne crkvene pokrajine ili metropolije
metropolija  središte biskupije ili nadbiskupije
župa  teritorijalna i administrativna jedinica sa županom na čelu
 najmanja administrativna jedinica Katoličke crkve; crkvena organizacija
papa  poglavar Katoličke crkve
 od 11. st. birao ga zbor kardinala

leno  zemljišni posjed koji senior dodjeljuje vazalu, a vazal mu se obvezuje na vjernost
- npr. senior je vladar, vazal je plemić
senior  onaj tko ima svoje podanike; u srednjemu vijeku veliki zemljoposjednik koji je starješina
manjim posjednicima – vazalima
vazal  feudalni podanik koji je od seniora dobivao posjed, a zauzvrat se obvezao na vojnu ili
savjetodavnu službu
politički narod  ujedinjeni plemići, plemstvo (snažniji od kralja)
 pretvaranje lena u nasljednu zemlju, donosili bitne političke odluke na skupštinama,
birali novoga kralja nakon izumiranja dinastije
 prikupljali porez, ubirali razne sudske pristojbe i naplaćivali skelarine, putarine i
mostarine, dobivali rentu od kmetova

plemstvo
visoko srednje sitno
- markgrofovi, vojvode, grofovi,
- baruni - vitezovi, plemići  jednoselci
knezovi  magnati

markgrofovija  u Franačkoj veće samostalno upravno područje u blizini granice koje se sastoji od
nekoliko marki, a njime upravlja markogrof
marka  u srednjovjekovnoj Franačkoj samostalno upravno područje kojim upravlja grof
vojvoda  pripadnici plemstva, povijesno prvi ispod kralja, a obično upravljaju vojvodstvom;
nadređeni grofovima
knez  naziv stare slavenske plemićke titule, upravlja kneževinom
 naslov je koji se davao pripadnicima plemstva, a u raznim je povijesnim razdobljima i u
raznim krajevima imao različito značenje
 plemenski ili seoski poglavar među Slavenima; monarh; kraljević
magnat  pripadnici visokog plemstva; veliki zemljoposjednici
vitez  poseban stalež profesionalnih ratnika, plemića koji imaju pravo na nošenje oružja;
razvijaju vlastitu kulturu, kodeks časti
jednoselci  plemići s 1 selištem, vlasnici plemićkih dvoraca, koji su sami sa svojom obitelji obrađivali
zemlju; nisu imali kmetskih selišta, pa prema tome ni vlastelinske sudbenosti
selište  naziv za zemljišni posjed čiji je vlasnik bio vlastelin – njemu su kmetovi, kako bi se mogli
koristiti selištem, plaćali feudalnu rentu i priznavali su njegovu sudsku vlast

feudalizam  naziv za srednjovjekovno gospodarstvo; ekonomsku osnovicu feudalizma činio je feud,

a društvenu veza seniora i vazala
feudalac  posjednik feuda, pripadnik vladajuće klase u srednjemu vijeku (ratnik, svećenik)
feud  uređen i organiziran zemljišni posjed u vlasništvu feudalaca po lenskom pravu, sastojao se od
feudalčeva dijela, alodija koji su obrađivali ovisni seljaci i kmetskih selišta, pašnjaka, šuma i
voda
alodij  slobodno vlasništvo, nasljedno imanje koje nije vezano feudalnim pravom
 feudalčeva zemlja koju su obrađivali kmetovi
kmet  ovisan obrađivač feudalne zemlje u srednjem vijeku; živio je pod vlašću feudalnog gospodara
(vlastelina) kojemu je obrađivao zemlju (tlaka), a od svoje je zemlje davao i dio uroda
tlaka  radna obveza kmeta na feudalčevu dijelu posjeda

komendacija  akt kojim se vazal stavlja pod zaštitu seniora obvezujući se, npr. pomagati mu u ratu
- slobodni seljak postaje kmet
feudalna renta  daće kmetova
1) radna renta – kuluk, tlaka; kmet obrađuje feudalčevu zemlju
2) naturalna renta – renta u proizvodima; dio uroda sa zemlje od koje žive
3) novčana renta – novčane daće; porez kojeg feudalac prikuplja za kralja
* Crkvi kmet mora dati desetinu uroda
* plaća porez državi, radi na održavanju mostova i puteva
tropoljna zemljoradnja  razvijeni način obradbe zemlje u kojemu je oranica podijeljena na 3 djela: 2
se obrađuju, a 3. se odmara (ugar)

srednjovjekovni burg = utvrda, zamak, dvorac

srednjovjekovni grad  utvrđena naseobina, u kojoj je stanovalo slobodno stanovništvo, koje se bavilo
trgovinom i obrtom, posjedovalo posebno pravo, raspolagalo svojim
sudstvom i više ili manje razvijenom komunalnom autonomijom (biraju kneza,
suca)
slobodni kraljevski gradovi  imunitetno područje; nastao na temelju privilegija od plemića ili vladara
- plemići su davali povlastice, pravo na samoupravu i vlastito sudstvo
- vladari davali pravo na samoupravu i podvrgli ih svojoj vlasti i porezu

građanstvo  novi društveni stalež

građanin  stanovnik grada
gilda  srednjovjekovni savez trgovaca u zapadnoj Europi nastao radi zaštite zajedničkih interesa
 nestale u 19. st.
 udruženje ljudi sličnih/istih zanimanja
ceh  srednjovjekovno staleško udruženje obrtnika po strukama
 cehovi se osnivaju radi zaštite interesa svojih članova
 udruženje obrtnika srodnih/istih zanata
Hanza  savez sjevernonjemačkih trgovačkih gradova potkraj srednjega vijeka
 najpoznatije europsko udruženje trgovaca; udruženje gradova uz obale Baltičkoga mora
 vodeći grad: Lubeck; najveća skladišta: London i Novgorod
 poticala trgovinu i brodogradnju
 oslabjela u 15. st. – istupili su njemački gradovi
gradska vlast: - plutokratska  oblik vladavine u državi; sustav društvenih odnosa u kojemu
prevladavajući utjecaj u vlasti i na vlast imaju bogataši
- oligarhijska  vladavina manjine; vrsta vlasti u kojoj je većina moći u rukama
manjeg dijela populacije, ali koje je normalno najmoćnije bilo po
svom bogatstvu, vojnoj sili, strahovladi ili političkom utjecaju

laik  svjetovnjak, čovjek koji ne pripada svećeničkom staležu; član kršćanske crkve
laička kultura (početci sekularizacije = posvjetovljenje  proces kojim se neki objekt, institucija,
područje ili društvo u cjelini gubi eksplicitno religijska, odnosno na taj način stiče svjetovna
(sekularna) obilježja; odvajanje crkve od države)
bratovština  crkveno udruženje svjetovnjaka na staleškoj osnovi i na čvrstim pravilima
franjevci (Red male braće)  crkveni red nastao u 13. st.; sljedbenici sv. Franje Asiškoga (Ivan Franjo
Bernardone, 1209. g.)
dominikanci (bijeli fratri)  crkveni red propovjednika nastao u 13. st.; sljedbenici sv. Dominika
(Dominik Guzman, južna Francuska, 1215. g.)
misteriji  scene iz Biblije; scenske priredbe religijskoga značaja
hereza  načelo, mišljenje, sklonost, krivovjerje; vjersko učenje suprotno službenom naučavanju
Crkve; zastranjivanje od kakvog načela ili politike
 prve organizirane hereze nastale su u 12. st. u J Franc., J Njem. i S Italiji
heretik  krivovjerac

hereze
katari
bogumili (albižuani, valdenzi viklifovci husiti
albigenzi)
- prva hereza u Bugarskoj, Makedoniji, - najraširenija - 12. st.
Srbiji i Bosni hereza u - Petrus Valdes,
- vjerski dualizam (učenja o materijalnom – Francuskoj trgovac iz Lyona
sotona i duhovnome – Bog svijetu) (ALBI) - ravnopravnost,
- u Bosni su bogumile Dubrovčani nazivali siromaštvo
PATARENIMA (Crkva bosanska)

banco (talij.) = klupa  banka – ustanova za novčano poslovanje

prvi europski bankari su bili Židovi
talijanske riječi u bankarstvu – žiro, konto, bruto, neto, saldo
tajkun  bogati poduzetnik s velikim utjecajem u politici i društvu
mecena  označava osobu ili društvo koje nesebično i izdašno daje podršku i potporu umjetničkim,
kulturnim ili u današnje vrijeme sportskim ili znanstvenim aktivnostima i njihovim
nositeljima (umjetnicima, znanstvenicima, športašima).
garda  elitna vojna jedinica koja je odgovorna za zaštitu najvažnijih državnih dužnosnika i glavnih
državnih zgrada

kuga (crna smrt)  naziv je za period jedne od najrazoritijih pandemija u povijesti čovječanstva
 teška bolest koju prate simptomi visoke temperature, groznice, upale pluća…
 žrtve umirale u mukama i agoniji; prijenosnici bolesti: štakori
pandemija  širenje infekcijske bolesti u širokim zemljopisnim regijama, kontinentalnih ili globalnih
razmjera
apokalipsa  tematski poseban dio religiozne literature u kojoj je "sudnji dan" ili "potop svijeta" u
središtu pozornosti
fanatizam  strastvena, pretjerana, zanesenjačka, slijepa odanost nekom čovjeku, političkomu ili
vjerskomu pokretu ili ideji
antisemitizam  neprijateljski stav prema Židovima, u obliku vjerske, nacionalne, socijalne ili rasne
nesnošljivosti; mržnja prema Židovima
lihvarenje (kamatarenje)  ponuda usluge uz svjesno iskorištavanje lošeg položaja stranke s
kojom se sklapa ugovor
marginalan  nije važan, sporedan, nebitan
geto  odvojena naselja
inkvizicija  istražni i kazneni postupak Katoličke crkve protiv heretika i hereza; priznavanje se
iznuđivalo mučenjem, a „krivci“ su se osuđivali na smrt na lomači
 crkveno-građanska institucija, crkveni sud
a) biskupska – 1184. g.; papa Lucije III. i Friedrich I. Barbarossa
b) rimska (papinska) – 1232. g.; papa Grgur IX.
c) španjolska – 1478. g.; Tomas de Torquemada (dominikanac)
inkvizitori  mučitelj, posebni papini povjerenici zaduženi za istražni postupak
vještice

dinastija  vladarska kuća (niz monarha istoga roda i istoga prezimena)

Generalni stalež  predstavničko tijelo francuskih staleža – postalo kraljevo savjetodavno tijelo u
pitanjima državnih poslova i raspisivanja poreza
Avignonsko sužanjstvo papa  razdoblje zavisnosti papa o francuskim kraljevima
centralistička monarhija – centralizacija  usredotočenje velikog dijela javnih službi u središnje
ustanove glavnoga grada
– monarhija  kraljevina, carstvo; oblik vladavine i države kojom upravlja
monarh (kralj, vladar), čija je vlast nasljedna
apsolutizam  oblik vladavine u kojoj zakonodavna, upravna i sudbena vlast pripada istoj osobi; vlast
je neograničena i bez nadzora

knezovi izbornici  knezovi koji su imali pravo izbora vladara u SRCNjN

teutonci  njemački viteški red koji je u pribaltičkim zemljama osnovao državu; nerijetko na čelu
kolonizatora

baruni  najviše englesko plemstvo

parlament (Veliko vijeće)  u ustavnim državama najviše izborno zakonodavno i savjetodavno
državno tijelo (sabor, skupština); obnaša zakonodavnu ili ustavotvornu
vlast ili pak obje
anarhija  nered, bezvlašće

rekonkvista  razdoblje u povijesti Pirinejskoga poluotoka na kojemu su od 8. do 15. st. Španjolci i

Portugalci ponovno osvojili posjede kojima su vladali Arapi

gradske republike (Italija)  gradovi koji se samostalno razvijaju (Venecija, Genova, Firenca…)
signorie  gradska vijeća koju su činili plemići

kanton  mala teritorijalno-administrativna jedinica

husitski pokreti  religijsko-socijalni pokret u Češkoj početkom 15. st., usmjeren je protiv njemačkih
feudalaca radi stvaranja češke nacionalne Crkve

poljsko-litavska unija  povijesna država nastala unijom Kraljevine Poljske i Velike kneževine Litve
 od obale Baltičkoga do obale Crnoga mora
panovi  krupni feudalci u Poljskoj
šljaht  sitno plemstvo
Sejm  plemićki sabor

pronij  zemlja darovana vojnicima ili zaslužnim osobama

skolastika  srednjovjekovna crkvena filozofija; predavala se u školama

romanika  umjetnički stil 11. i 12. st.; obilježavaju ga svodovi, masivni zidovi, mali prozori i lukovi
gotika  građevni i umjetnički stil nastao u 12. st. u Francuskoj, odakle se proširio gotovo cijelom
Europom, obilježavaju ga šiljasti lukovi, visoki tornjevi, vitki i visoki stupovi, veliki prozori, vitraji
trubadur  lirski pjesnik 12. i 13. st.
humanizam  novi svjetonazor u čijem je središtu čovjek i sve što je za njega vezano; pojavio se u
Italiji u 1. pol. 14. st.
renesansa (preporod)  razdoblje u europskoj kulturi, znanosti i umjetnosti od 14. do 17. st. s
osloncem i nadahnućem u klasičnoj grčko-rimskoj kulturnoj baštini