Tomislav Jonjić KAKO JE STVARANA NEGATIVNA SLIKA O NADBISKUPU STEPINCU I CRKVI

STEPINEV ZBORNIK
UDK 32.018.5:329.36(497.5)+(497.1)Stepinac
Izvorni znanstveni rad
Tomislav Jonji
Zagreb
KAKO JE STVARANA NEGATIVNA SLIKA

O NADBISKUPU STEPINCU I CRKVI
Na temelju ralambe tekstova objavljenih u jugoslavenskom komunistikom tisku, koji je izlazio u Zagrebu 1945./46., te literature i arhivskoga
gradiva, autor pokazuje kako je propaganda protiv zagrebakoga nadbiskupa
Alojzija Stepinca i Katolike crkve bila smiljena, planirana i sustavno voena
iz samoga vrha dravne i republike vlasti. Cilj joj je bio opravdanje zloina
poinjenih nad Hrvatima, napose nad katolikim sveenicima tijekom rata, te
politika i psiholoka priprema domae i inozemne javnosti na konani obraun s Crkvom, ali i s drugim politikim protivnicima radi ouvanja totalitarnog komunistikog reima, kojemu je Katolika crkva u Hrvatskoj objektivno
bila najsnaniji i najorganiziraniji protivnik.
Uvod
O ivotu i radu zagrebakoga nadbiskupa, kardinala dr. Alojzija Stepinca
(1898.1960.) objavljen je veliki broj istraivanja, tekstova i monograja.1 Iz njih
se nedvojbeno moe zakljuiti da je Stepinac u prvom redu bio ovjek Crkve,
bezuvjetno odan Svetoj Stolici. Istodobno je u svojoj zreloj dobi nastupao kao
svjesni i formirani hrvatski rodoljub. Rodoljublje je drao prirodnim osjeajem i
moralnom dunou te je, u skladu s tim, u govoru hrvatskim sveuilitarcima,
odranom u Zagrebu 27. oujka 1938., istaknuo kako je ljubav prema hrvatskom
Opirnu bibliograju radova o nadbiskupu Stepincu, kao i popis njegovih objavljenih i neobjavljenih
tekstova, usp.: Batelja 1990, 1642, 4349. Zanimljive bibliografske biljeke s ocjenama knjiga o Stepincu, objavljenih u Jugoslaviji i u hrvatskom iseljenitvu, odnosno u Republici Hrvatskoj u razdoblju
1946.93. usp.: Dami 1994; Dami 1995: 261349. U Hrvatskoj je posljednjih godina tiskano vie
studija i monograja o crkveno-politikim prilikama u Stepinevo doba te o njegovoj javnoj djelatnosti
od 1934. do 1946., odnosno do smrti 1960. Posebno se izdvajaju radovi Jure Krite, Miroslava Akmade i Ivana Gabelice: Krito 1997, 1998, 2001, 2004); Akmada 2000, 2001, 2004, 2006, 2008;
Gabelica 2008. Uvodni se dio ovoga lanka oslanja uglavnom na njihove prinose.
49
zbornik_nove pregrade.indd 49
30.11.2009 8:34:38
STEPINEV ZBORNIK
K a r din a l A l o j z i j e S t e p i nac s v j e d o k v r e mena i vi z i onar z a t re e t i sul j ee
narodu moralna dunost, pa slijedom toga kranin katolik ne samo da smije, nego mora ljubiti narod iz kojeg je nikao (Benigar 1974: 430432; Stepinac
2000: 231232). Takvu ljubav kao etiku obvezu on je jasno razlikovao od stranakoga opredjeljivanja.2
U skladu s tim, Stepinac je odluno otklanjao svaki pokuaj stranako-politike manipulacije njegovim imenom, bez obzira na to od koga dolazio. Kad je na
prosinakim izborima 1938. Beograd pokuao zloupotrijebiti njegov utjecaj, putajui lanu vijest da je glasovao za vladinu listu, Stepinac je javnosti priopio da
je glasovao za oporbenu listu koju je predvodila Hrvatska seljaka stranka (HSS),
ali je njezinu voi dr. Vladku Maeku napisao: Gospodine predsjednie, ja nisam
glasovao za Vau stranku, nego za hrvatsku stvar (Benigar 1974: 384). Potujui
veinsko politiko opredjeljenje svojih sunarodnjaka, Stepinac ipak nije smatrao
da u politikim stvarima veina nuno ima pravo.3 Osim snanoga vjerskoga uvjerenja i odanosti Svetoj Stolici, na otklon su ga od stranako-politikoga istupanja,
nema sumnje, nukala i negativna iskustva s pokuajima nekih crkvenih ljudi krajem 19. i u prvim desetljeima 20. stoljea, da se Crkvu i katoliki pokret uvue u
dnevnopolitika previranja, to je imalo nepovoljne posljedice i za hrvatski narod
i za samu Crkvu.4 To jasno izlazi iz itava njegova misaonoga sustava, a napose iz
nastojanja da se Katolika akcija uzdri od bilo kakvoga politikoga djelovanja.5
Unato tomu upravo e politika previranja obiljeiti ivot i djelovanje mladoga zagrebakoga nadbiskupa: gotovo sve to se oko njega dogaalo od trenutka kad je nakon samo triju godina sveenitva imenovan 1934. nadbiskupom
koadjutorom cum jure successionis, do trenutka kad je 10. veljae 1960. umro u
internaciji u Kraiu, pa i u kasnijim desetljeima, moda ak i danas, snano je
obiljeeno politikom. Sm je Stepinac i prije nego to je nakon smrti nadbiskupa dr. Antuna Bauera (1937.) preuzeo upravljanje nadbiskupijom, bio duboko
Kao novoimenovani nadbiskup koadjutor, Stepinac je 1934. zagrebakim bogoslovima kazao: Mi se

kao sveenici ne moemo baviti stranarskom politikom, i neka je daleko od nas, ali isto tako potujemo
i ne bojimo se istaknuti svoje ljubavi prema Hrvatskom Narodu. Mi znamo to jesmo i svog hrvatskog
imena ne trebamo se nikad stidjeti (Benigar 1974: 150).
U svom razmatranju o ulozi katolikoga tiska, Stepinac je u sijenju 1939. naglasio da on mora biti kao
to je i Crkva, nadpolitiki i nadstranaki. (..) On mora stajati na liniji rodoljublja i domoljublja, ali
ne na liniji politike. Iznosei politike referate i informacije mora se drati naela, da je najbolje usmjeravati politike simpatije italaca onamo, gdje je veina naroda, iako se ni ovdje ne smije prijei mjera
opreza i susretljivosti, jer i u manjini imade katolika, a na podruju politikog ivota se moe dogoditi,
da manjina ima stvarno pravo (Benigar 1974: 275).
O katolikom pokretu i njegovu udjelu u politikom ivotu hrvatskoga naroda, usp.: Krito 1994,
2004; Matijevi 1998, 2005, 2008; Hrvatski katoliki pokret 2002.
Usp. Stepinevu izjavu od 11. lipnja 1936. u: Benigar 1974: 161164.
50
30.11.2009 8:34:38
TOMISLAV JONJI
Kako je stvarana negativna slika o nadbiskupu Stepincu i Crkvi
svjestan da Crkva ima i nacionalno-politiku zadau, ali da i nju najbolje izvrava

ako ustraje u svom duhovnom, pastoralnom djelovanju i dosljedno promie svoj
etiki i drutvovni nauk, istodobno se klonei sudjelovanja u dnevnopolitikim
borbama i stranakim okapanjima.
No drutvene su i politike prilike u Hrvatskoj i Europi u Stepinevo doba
jedva doputale ouvanje te naelne pozicije. U okviru sve zaotrenije ideolokopolitike polarizacije u Europi 1930.-ih, iz dana su u dan zahtjevi hrvatskoga naroda za istupanjem iz jugoslavenske zajednice i ostvarenjem dravne neovisnosti bivali sve otvorenijima. Usporedno s tim odvijali su se sloeni procesi u katolikom pokretu u Hrvatskoj, a neke tendencije u jugoslavenskom politikom ivotu koje su
na vidjelo izbile osobito u vrijeme tzv. konkordatske borbe, u crkvenim su krugovima ubrzavale proces trijenjenja od jugoslavenskih i junoslavenskih zabluda. Katolika crkva u Hrvata u tom je razdoblju bila u procjepu izmeu sve radikalnijih
hrvatskih nacionalno-politikih zahtjeva i svoje zabavljenosti pitanjima unutarnjega ustroja i reforme katolikoga pokreta. Doktrinarno, idealistiko jugoslavenstvo,
kojemu su poetkom 20. stoljea bili skloni mnogi crkveni ljudi, brzo se nasukalo
na objektivnim prilikama u novostvorenoj jugoslavenskoj dravi. Oekivanja da e
Hrvati u njoj biti slobodni i ravnopravni i da e, dapae, pridonijeti pribliavanju
kranskoga Istoka Svetoj Stolici, brzo su se izjalovila. Zbog velikosrpskih obiljeja
koje je nova drava imala, i katolitvo je u njoj doivljavalo nazadak. U skladu s tim
je politika tzv. katolikoga jugoslavenstva doivjela smrtonosan udarac konanim
i neopozivim slomom Hrvatske puke stranke krajem 1920.-ih, a coup de grce zadala joj je konkordatska borba u drugoj polovici 1930.-ih.
Ideoloka suprotstavljenost i snane sekularistike tendencije u suvremenom
svijetu neminovno su utjecale i na djelovanje Katolike crkve. Skori poetak Drugoga svjetskoga rata (1. rujna 1939.) te ratni dogaaji na podruju njegove nadbiskupije i uope u hrvatskim zemljama, presudno su odredili Stepinev ivot. Dok
su se dva suprotstavljena ideoloko-politika bloka borila za privlaenje Kraljevine
Jugoslavije u svoj tabor, hrvatski je narod u toj borbi traio prigodu za osiguranje
svoga nacionalno-politikog opstanka, koji je u prvim dvama desetljeima jugoslavenske drave bio ozbiljno ugroen. Zbog ratne prijetnje i inozemnoga pritiska,
Beograd je uoi samoga izbijanja rata bio prisiljen Hrvatima uiniti ustupak u
obliku Banovine Hrvatske, autonomne upravne jedinice s provizornim ustavnopravnim poloajem. To je rjeenje, postignuto sporazumom Dragie Cvetkovia i
Vladka Maeka 26. kolovoza 1939., na hrvatskoj strani imalo znatan broj protivnika, a na srpskoj je nailazilo na posvemanji otklon, koji je postupno poprimao
i obrise organiziranoga nastojanja za dokidanjem, odnosno revizijom Sporazuma.
Usporedno s tim tekoama, nova se jugoslavenska vlada nalazila i pred vanjsko51
30.11.2009 8:34:38
STEPINEV ZBORNIK
politikim prijetnjama. U iduim je mjesecima ona nastojala ouvati svoju lojalnost zapadnim saveznicima te istodobno izgraditi stabilne odnose s osovinskim
silama. No Osovina se, napose Hitlerova Njemaka, nije zadovoljavala samo snanim privlaenjem Jugoslavije u svoju interesnu i gospodarsku sferu, nego je traila
i njezino formalno pristupanje Trojnomu paktu. Ti su pritisci, pojaani osobito
nakon talijanskog napada na Grku u listopadu 1940., konano urodili poputanjem jugoslavenske vlade, koja je pristup Trojnomu paktu potpisala u Beu, 25.
oujka 1941.
Uinilo se da je time poloaj Jugoslavije stabiliziran, a da su hrvatske elje za
dravnom neovisnou doivjele teak udarac. Time je, naime, utrnula nada da bi
revizionistiki, osovinski tabor mogao odustati od nastojanja za privlaenjem cjelovite jugoslavenske drave te tako u svom imperijalistikom prekrajanju europskih granica otvoriti prostor i za ostvarenje hrvatskih narodnih tenja. Hrvati su,
pak, tijekom posljednjih desetljea nauili da kod zapadnih demokratskih velesila
ne e dobiti potporu, budui da su se one tradicionalno zauzimale za opstanak i
jaanje jugoslavenske drave, ak i u razdobljima najbrutalnije diktature i terora
koji je osuivao itav uljueni svijet. No, kad je 27. oujka 1941. u organizaciji britanske obavjetajne slube izveden dravni udar u Beogradu i sruena vlada
Cvetkovi Maek, Njemaka je odluila napasti Jugoslaviju, to se nekoliko
dana kasnije i zbilo. Zbog toga iznenaujuega obrata, hrvatski su nacionalistiki
krugovi odluili iskoristiti povoljan trenutak, pa su 10. travnja 1941. proglasili
Nezavisnu Dravu Hrvatsku (NDH).
Stvaranje neovisne Hrvatske nije u svojim planovima imala ni jedna od suprotstavljenih europskih strana. No kolikogod su sloeni odnosi meu osovinskim silama otvorili prostor nastanku NDH, toliko su mladu hrvatsku dravu ve
od prvoga dana duboko opteretili na vanjskopolitikom i na unutarnjopolitikom planu. Iako nominalni saveznici, Italija, a donekle i Maarska, nastupile su
sa zahtjevima za velikim politikim, gospodarskim, pa i teritorijalnim ustupcima.
Hrvatski otpor prema maarskim zahtjevima rezultirao je maarskom aneksijom
Meimurja, podruja koje je maarska vojska okupirala ve u Travanjskom ratu.
Jo je gori udarac dolazio s juga: neusporedivo snanijoj Italiji polo je za rukom
prisiliti Hrvatsku na odstupanje znatnih podruja u priobalnom pojasu, koje je
talijanska vojska takoer zauzela u travnju iste godine. Potpisivanjem Rimskih
ugovora 18. svibnja 1941. ta su podruja pripojena Italiji.6 No hrvatski se ape-
Sline je zahtjeve Mussolini nekoliko godina ranije bio postavio V. Maeku kao uvjet za talijansku pomo u osamostaljenju Hrvatske. Ionako nesklon razbijanju Jugoslavije, Maek je te zahtjeve odbio. No
u proljee 1941. postojala je jo jedna bitna razlika: drugaije od prilika iz 1938./39., sad su u prilog
52
30.11.2009 8:34:38
TOMISLAV JONJI
ninski susjed nije zadovoljio time, nego je na razliite naine nastavio potkapati
Hrvatsku u tenji da proiri svoj posjed i svoj utjecaj u Podunavlju. Takvo talijansko i maarsko dranje upravljalo je hrvatsku politiku prema Berlinu, u kojem se
trailo saveznika i arbitra. To je istodobno uvjetovalo sve snanije vojnopolitiko i
ideoloko pribliavanje Njemakoj, koja je i na hrvatskom podruju trajno titila
tek svoje interese, uvijek pretpostavljajui talijansko saveznitvo hrvatskomu (op.
Jonji 2000).
Gubitak dijela teritorija, uvoenje autoritarnoga reima, suspenzija politikih
prava, subjektivne slabosti nositelja ustakoga reima, mnogobrojne pravno-politike
i redarstvene mjere koje su teko ugroavale poloaj Srba, idova i Roma, a potom
i drugih politikih protivnika, te nedostatak pravne sigurnosti, koji je u nekim
podrujima dobivao i oblike anarhije, dodatno su slabile hrvatsku dravu. Ona je
postigla povoljno utvrenje granica prema Treem Reichu i prema istoku, ukljuivi itavu Bosnu i Hercegovinu, te je u razmjerno kratkom razdoblju dobila
diplomatsko priznanje osovinskih sila i njihovih saveznica. Pristupila je i nizu
meunarodnih udruga i multilateralnih konvencija, dok je s mnogim neutralnim
dravama uspostavila faktine odnose. No time nije bio osiguran njezin opstanak.
Velika Britanija i njezini saveznici nastavili su priznavati postojanje Kraljevine
Jugoslavije, proklamirajui njezinu faktinu obnovu kao jedan od svojih ratnih
ciljeva. Diplomatske odnose s jugoslavenskom izbjeglikom vladom nastavile su
odravati i neutralne drave, pa tako i Sveta Stolica. To je dodatno motiviralo i niz
utjecajnih projugoslavenskih hrvatskih politiara, osobito onih iz sredinjega dijela HSS-a, da nastave sudjelovati u radu jugoslavenske izbjeglike vlade i zagovarati
unitenje NDH. Srpski otpor prema hrvatskoj autonomiji iskazanoj u obliku Banovine Hrvatske prerastao je oruani otpor u novoproglaenoj hrvatskoj dravi.
Zbog spleta svih okolnosti, sluajevi ograniene srpske pobune protiv hrvatskih vlasti i mjestiminih hrvatskih represalija ili osvetnikih pohoda zbog velikosrpskoga nasilja tijekom razdoblja 1918.1941. ve su u ljeto 1941. prerasli u
ogoreni i krvavi hrvatsko-srpski rat na podruju NDH. Srpski su pobunjenici,
osim britanske potpore, uivali i snanu potporu Italije, iako je ova bila nominalni
saveznik i zatitnik NDH, a ponegdje i simpatije Njemake, koja je vodila rauna
o svojim interesima ne samo u NDH, nego i na podruju okupirane Srbije. Pobuni srpske manjine, nakon napada Njemake na SSSR u lipnju 1941., pridruili
talijanskim aspiracijama govorili ne samo rasulo jugoslavenske drave i vojske, nego i vojno-politika
potpora Treega Reicha i drugih lanica Trojnoga pakta, koje su dominirale cijelom kontinentalnom
Europom, kao i injenica da je Italija na istonoj jadranskoj obali imala nekoliko stotina tisua vojnika
te je faktino okupirala i vee podruje od onoga koje joj je u svibnju 1941. uspjelo anektirati.
53
30.11.2009 8:34:38
STEPINEV ZBORNIK
su se i komunisti, koji e iako je Komunistika partija Jugoslavije (KPJ) u brojanom smislu bila gotovo zanemariva snaga uskoro izbiti na elo partizanskoga
pokreta otpora. Time je, kao i sudjelovanjem ogranienoga broja hrvatskih vojnika u borbama na Istonoj fronti, hrvatsko-srpski rat postupno dobivao i obiljeja
ideolokoga obrauna. U takvim je prilikama slabjela i potpora hrvatskoga puanstva reimu te se u drugoj polovici 1942., a osobito od 1943., poveava broj Hrvata koji se pridruuju partizanima koje predvode komunisti. Ratni su okraji u
Hrvatskoj time dobili nove znaajke, znaajke graanskoga rata, sa zastraujuima
zloinima koje su inile sve sukobljene strane.
Katolika hijerarhija, s nadbiskupom Stepincem na elu, pozdravila je proglaenje
NDH, izraavajui uvjerenje da i hrvatski narod ima pravo na dravnu samostalnost.
U tom je dijelila ope oduevljenje veine hrvatskoga naroda.7 Osobitu privrenost novoj dravi pokazivalo je nie sveenstvo koje je bilo u svakodnevnom i neposrednom
dodiru s narodom, pa je jasnije i preciznije shvaalo njegove prave osjeaje i tenje. U
tom je njegovo raspoloenje bilo jednako raspoloenju pretenoga dijela inteligencije
(Krito 2001: 95). I nii kler i katolika hijerarhija ostali su vrsto do kraja svjetskoga
rata na pozicijama obrane prava hrvatskoga naroda na opstanak njegove neovisne drave. Takvo je njihovo stajalite, izraeno u mnogobrojnim propovijedima, okrunicama
i poslanicama te u dosljednom pisanju katolikoga tiska, neizbjeno vodilo snanomu
politikomu i ideolokomu sueljavanju sa zagovornicima obnove Jugoslavije, a napose s KPJ koja je, osim obnove jugoslavenske drave, prikriveno navjeivala i provedbu
boljevike revolucije.
Upravo su obrana prava hrvatskoga naroda i protukomunistika orijentacija
katolikih sveenika i biskupa bili glavnim motivima njihova sustavnoga progona
tijekom rata i nakon njega. Iako su crkvena hijerarhija, kao i sm nadbiskup Stepinac, pokazivali suzdranost prema pojedinim potezima ustakoga reima, snano
i bezuvjetno osuujui sve zloine i sve zloince, nakon rata e biti proglaeni ne
samo potpornjem, nego i inspiratorima zloina.8
Don ivko Kusti ocjenjuje: Oduevljenje koje je uslijedilo nakon proglaenja suverene hrvatske drave, na onaj Veliki etvrtak 10. travnja 1941, bilo je tako iskreno i tako sveobuhvatno da se s pravom
moe tvrditi kako je velika veina stanovnitva na hrvatskom podruju prihvatila novu dravu kao
ostvarenje svoje politike volje. Onoga travnja nije proveden formalni referendum, ali, da ga je bilo
mogue provesti, rezultati bi se jedva razlikovali od referenduma kojim se je u ovo doba hrvatski narod
izjasnio za nezavisnost sadanje svoje drave. Nevolja je bila u tom to borci za hrvatsku nezavisnost
nisu imali mnogo birati, a dravna nezavisnost, osobito u ratnim prilikama, ne postie se bez jakih
saveznika (Kusti 1996).
Nakon sloma komunizma ipak je u historiograji sve rjei jednostran i ideoloki pristup, koji je obiljeio mnogobrojne radove komunistikih i drugih protukatolikih pisaca, ali on i danas ponekad poprima
oblike koji zauuju svojim ignoriranjem dostupnih i objavljenih izvora te historiografskih radova.
54
30.11.2009 8:34:38
TOMISLAV JONJI
Katolika crkva i nadbiskup Stepinac prema komunizmu

Stepinev je protukomunizam dosljedno izlazio iz crkvenoga nauka. Komunistika ideologija, nastala na djelima klasika marksizma, propovijedala je borbu
protiv religije i crkve. Iako je odnos Karla Marxa prema tim pitanjima bio sloeniji
nego to se doima na prvi pogled, njegovo je uenje, osobito u obliku u kojem su
ga doraivali, tumaili i htjeli u praksi primijeniti njegovu suradnici (F. Engels)
i sljedbenici (V. I. Lenjin i dr.), podrazumijevalo borbu protiv religije, napose
protiv kranstva (Vere 1981).9 U njihovu je misaonom sustavu Marxov Kapital
proglaen nadomjestkom Evanelju, a Kongres Prve internacionale zamjenom za
Sveto pismo (Vere 1981: 123124).
Iako je glavnoga svoga protivnika u 19. stoljeu gledala u liberalizmu, Katolika je crkva ve tada negativno ocjenjivala razliite kolektivistike inaice predmarksistike komunistike ideologije.10 I marksistiki je komunizam doivio ranu
crkvenu osudu. U popisu osamdeset uenja koja se s katolikoga stajalita dre
zabludama, Pio IX. je 1864. socijalizam i komunizam svrstao u skrajnje pogubne zablude (Franuli 1994: 23). Papa Lav XIII. upozorio je u enciklikama Quod
apostolici muneris (28. prosinca 1878.) i Rerum novarum (15. svibnja 1891.) na
opasnosti egalitaristikoga pojma jednakosti, koji brie sve prirodne razlike meu
ljudima, drei da takav nauk moe prouzroiti teke drutvene poremeaje u kojima e prevladati samovolja i nasilno svevlae. Istodobno papa, osobito u drugoj enciklici, izlae smjernice za pravino rjeenje radnikoga pitanja, ime je ona
postala kamenom-temeljcem suvremenoga katolikoga drutvenoga nauka (Vere
1981: 234235).
Nakon Prvoga svjetskoga rata, odnosno nakon pobjede boljevike revolucije u Rusiji i njezinih proplamsaja u nizu srednjoeuropskih zemalja, stajalite se
Katolike crkve prema komunizmu zaotrava. Lenjin zagovara borbeni ateizam
i ateistiku propagandu, a nakon privremenoga ukidanja restriktivnih caristi-
10
Primjer je takvoga ideologiziranoga pristupa pisanje bugarske povjesniarke Irine Ljubomirove, koja
se, u sklopu projekta Fondacije Otvoreno drutvo Prag, posebno bavila odnosom Katolike crkve i
hrvatskoga nacionalizma. S neshvatljivom povrnou zastupa tezu da ustatvo obiljeava borba protiv
pravoslavlja, islama i idovstva, a prema njoj je katolicizam sastavnica ustakog nacionalizma (Ljubomirova 2001).
Zanimljivo je da su upravo katoliki pisci puno prije Marxa raspravljali o lozofsko-sociolokim i ekonomskim temama koje se nalaze u samoj sri marksistikoga nauka, poput klasne borbe, vika vrijednosti, dehumanizacije radnika, svevlasti novca i sl. U djelima se katolikih pisaca takoer prije Marxa rabe
nazivci poput proletera i komunizma (Vere 1981: 83, 9091, 95, 101, 116117, 190).
Enciklikom Qui pluribus od 9. studenoga 1864. papa Pio IX. odbacio je i komunizam, ne samo zbog
njegova ateizma, nego i zbog drugih njegovih sastavnica koje ugroavaju osnovna ljudska prava (Vere
1981: 190, 229230).
55
30.11.2009 8:34:38
STEPINEV ZBORNIK
kih mjera, djelovanje Katolike crkve u Rusiji iz dana u dan biva podvrgnuto sve
veim ogranienjima. U Staljinovu se razdoblju stanje dodatno pogorava, a otre mjere reima pogaaju i rusko pravoslavlje. Papa Pio XI. na te pojave reagira
nizom govora i enciklika, u prvom redu govorom od 18. prosinca 1924. i enciklikama Miserentissimus Redemptor (1928.), Quadragesimo anno (1931.), Caritate
Christi (1932.), Acerba animi (1932.), Dilectissima nobis (1933.) i dr. (Vere 1981:
236241). Kako je ocijenio Ducattillon u poznatom zborniku tekstova Komunizam i krani, koji se 1937. pojavio u Francuskoj, a iste godine bio preveden na
hrvatski, za kranstvo je marksizam protivnik s kojim je sporazum nemogu. On
stoji ne samo politiki nego i lozofski i socioloki u nepomirljivoj oprjeci s religijom, napose s kranstvom (Mauriac 1937: 112114). Sredinje mjesto u otporu Crkve ima enciklika Divini Redemptoris, koju je Pio XI. objavio 19. oujka
1937., na svetkovinu sv. Josipa, kojega je nazvao nebeskim zatitnikom u borbi
Crkve protiv ateistikoga komunizma. Njom je Katolika crkva u cijelosti odbacila komunistiki nauk. U enciklici se ujedno istie kako je suradnja s komunizmom nedopustiva na bilo kojem polju. Ako bi neki bili dovedeni u zabludu
i zapoeli suraivati na pobjedi komunizma u svojoj zemlji, prvi e stradati kao
rtve svoje pogrjeke.11 Osim dramatinih, iako turih, vijesti iz SSSR-a, dogaaji u panjolskoj, Meksiku i u Kini potvrivali su ispravnost katolikoga stajalita
prema komunizmu. Politika puke fronte koju su komunisti u Europi, pa i u Jugoslaviji, poeli zagovarati nakon Hitlerove pobjede u Njemakoj, u katolikim
je krugovima pravilno shvaena kao taktiki korak, kojim komunisti radi vlastitih
probitaka ele instrumentalizirati proturevizionistike i protufaistike silnice u
drutvenom ivotu.
I u hrvatskim su zemljama komunisti zbog niza nacionalnopolitikih, sociolokih i gospodarskih razloga bili u sukobu s tenjama goleme veine puanstva. Oni su se otro okomljivali i na Katoliku crkvu, optuujui je kao orue
reakcije i kao faistiku organizaciju u slubi diktature i rimskog pape (Krito
2001: 360362). Hrvatski su katoliki pisci uzvraali jednakom mjerom. Osim
lozofsko-teolokoga obrauna s komunistikom ideologijom, katoliki su pisci
redovito isticali i njezinu internacionalistiku orijentaciju, koja je u protimbi s
narodnom svijeu i nacionalnim interesima (Perovi 1938: 45, 9495). Buharin
je otvoreno napisao: Proleteri nemaju domovine. Jedinu obvezu i dunost koju
imaju proleteri prema domovini jest ne da je brane niti da rade na njezinu una-
11
Enciklika je iste godine objavljena i na hrvatskom jeziku kao 2829. svezak popularne knjinice MOSK
(Moderna socijalna knjinica). O toj knjinici i njezinu znaenju usp. Krito 2004: 207208.
56
30.11.2009 8:34:38
TOMISLAV JONJI
preenju i slavi, nego nastojanje, da je svim moguim silama unite (prema Bara
1944: 105). I doista su komunisti u Hrvatskoj u dravnopravnom pogledu zastupali internacionalistika, odnosno jugoslavenska, stajalita (Franuli 1994: 2934;
Jonji 200406: 200201). To je dodatni razlog zbog ega je Hrvatima komunistika ideologija neprihvatljiva. U skladu s crkvenim naukom, istie B. Perovi u
jednoj od niza publikacija koje je o toj temi jo prije poetka Drugoga svjetskoga
rata objavilo Drutvo sv. Jeronima, komunizam moramo osuditi i bezuvjetno mu
se suprotstaviti kao ljudi, kao katolici i kao Hrvati (Perovi 1938: 9495).
Iako su otklanjali totalitaristike i rasistike tendencije u drugim ideologijama, katoliki su pisci jo u meuratnom razdoblju u mnogobrojnim publikacijama, knjigama i asopisima ustrajno upirali prstom u komunizam kao najveu prijetnju kranstvu i ljudskim pravima uope (Krito 2004: 215217). Nadbiskup
je Stepinac u cijelosti dijelio to shvaanje te je u pismima i poslanicama promicao
negativna stajalita Svete Stolice o svim totalitarnim ideologijama, a napose komunizmu (Alexander 1990: 4546; op. Gabelica 2008: 378383). Zbog takvoga
je stajalita bio na zubu komunistima jo puno prije rata. Osim vulgarne protuvjerske i protucrkvene propagande (Popovi lopovi i sl.), komunistiki je Proleter vie puta snano kritizirao i mladoga zagrebakoga nadbiskupa, optuujui ga
jo 1936. da upravo on s visokim klerom stoji iza progona komunista u monarhistikoj Jugoslaviji.12 Ta je optuba ponavljana i iduih godina.13 Iako s mjerama
koje su jugoslavenske vlasti poduzimale i protiv komunista nadbiskup Stepinac
nije imao nikakve veze, on je bez ikakve sumnje o komunizmu imao krajnje nepovoljno miljenje. Unato kritikim primjedbama o djelovanju nekih katolikih
listova, isticao je veliinu njihovih zasluga u beskompromisnoj borbi protiv masonerije, protiv marksizma i pukofrontatva (Benigar 1974: 274). U skladu s
tadanjim shvaanjima i Stepinac je usko povezivao idovstvo, slobodno zidarstvo
i boljevizam (Goldstein 2001: 3165; 2005: 408409; Krito 2004: 217220).
Borbu protiv komunistike ideologije on je drao jednom od najvanijih zadaa
katolitva. U pismu S. K. Sakau Stepinac se 1940. otro obara na podzemne sile
razornog komunizma, dodajui: Hvala Bogu, mogu rei, da istinski Hrvati nemaju s komunizmom posla, nego je to sve trule uvezen od drugud. Ja sam uvjeren, da e ga Hrvatski Narod odbaciti i istrijebiti prije ili kasnije iz svoje domovine (Benigar 1974: 305). U tom nastojanju on veliku ulogu namjenjuje Crkvi
i sveenstvu: Na svaki nain borit emo se protiv njega, dok bude u nama daha,
12
13
Hajka na komuniste, Proleter, 1936, br. 1, str. 2.

Komunisti i hrvatski narod, Proleter, 1937, br. 5, str. 7.
57
30.11.2009 8:34:39
STEPINEV ZBORNIK
a na pomo Majke Boje raunam, jer nema gore hereze nego je crvena, pa e je
ona istrijebiti kao to je i sve druge u naem narodu (Benigar 1974: 306). Ni u
propovijedima Stepinac ne krije svoj potpuni otklon od komunizma (Gabelica
2008: 378386). U propovijedi koju je 1940. na blagdan Velike Gospe odrao
u Glogovnici, komunistiki nauk naziva paklom, a njegove propovjednike zloincima te zakljuuje: Mi bismo bili izdajice svoga svetoga zvanja, kad bi[smo]
se bilo laskanjima bilo prijetnjama dali zavesti da ne kaemo svome narodu istine. A prava istina jest, da s komunistima nikada ne moe biti suradnje, dok se ne
odreknu svojega nauka i svojih zloinstava i tako prestanu biti ono to jesu. A ne
moe biti suradnje zato, jer oni vode organiziranu akciju, plaaju silnim milijunima, da se ime Boje i svaka uspomena na Boga istrijebi s lica zemlje (Stepinac
2000: 433).
Crkveni su ljudi i nakon proglaenja NDH zadrali protukomunistiku orijentaciju. U mnogobrojnim izvjeima o ratnim prilikama mnogi su sveenici i redovnici optuivali etnike i partizane za otpoinjanje krvoprolia, esto naglaavajui njihovu zajedniku mrnju prema Katolikoj crkvi (Krito 2001: 362375).
Katoliki list (6. travnja 1944.) u prigodi tree obljetnice NDH ocjenjuje da su
partizani navjeivali borbu protiv Nijemaca, Talijana, ustaa i etnika, a zapravo
se bore protiv hrvatskoga naroda i hrvatske drave. I nadbiskup se Stepinac u razdoblju nakon travnja 1941. vie puta otro osvre na komunizam, izbjegavajui,
dodue, javno oznaiti partizane (samo) kao komuniste, ali je bilo posve jasno na
koga misli kad je etnike i komuniste oznaio kao zaetnike mnogoga zla u Hrvatskoj (Gabelica 2008: 383388). To ga, naravno, nije prijeilo da se kranski
zauzme za mnoge osuene komuniste i spasi ih od stradanja, niti je od kranskih
moralnih naela odstupao zbog toga to su partizani (dakle, njihovo komunistiko vodstvo) njegove propovijedi nerijetko rabili u vlastitoj propagandi (Batelja
1990: 242243). Njegovo otro protivljenje komunizmu dobilo je novu crtu kad
su komunisti na podrujima pod svojim nadzorom poeli uvoditi civilni brak,
uklanjati krieve, ukidati vjersku pouku i sl. (Batelja 1990: 243). Osobito je otro
dizao glas povodom vijesti o ubijanju sveenika i redovnika.14
14
Nepotpun popis katolikih sveenika, redovnika i redovnica koje su poubijali etnici i partizani donio
je Krunoslav Draganovi (1943: 101102, 119, 123124). Sredinji hrvatski dnevnik, Hrvatski narod, u broju od 7. oujka 1945. objavio je kako su etnici i partizani smaknuli vie od 150 katolikih
sveenika, to je prenio Katoliki list u broju od 15. oujka 1945. (Krito 2001: 386). Pastirsko pismo
katolikih biskupa Jugoslavije od 20. rujna 1945. posebno upozorava na dotad nezapamene progone
katolikih sveenika: 243 su ubijena, 169 je u zatvorima i logorima, a 89 je nestalih. Tomu treba pribrojiti 19 ubijenih klerika, 3 ubijena redovnika i etiri asne sestre. Iako se od 1945. u crkvenim dokumentima i u djelima objavljenima u emigraciji spominju razliiti podatci, popis pobijenih sveenika,
58
30.11.2009 8:34:39
TOMISLAV JONJI
Nakon to je u propovijedi 18. oujka 1945. osudio komunizam i izjavio da

e braniti slobodu Crkve i zauzimati se za pravo hrvatskoga naroda na slobodu i
vlastitu dravu to je nekoliko dana kasnije izraeno i u Poslanici Hrvatskoga
katolikoga episkopata15 komunistiki su prvaci na Radio Beogradu otvoreno
napali Stepinca i prvi ga put javno optuili kao ratnoga zloinca (Batelja 1990:
243).16 Iako su nedovoljno dokumentirani, neki podatci upuuju na to kako je
bilo razmiljanja da se Stepinca po kratkom postupku smakne prigodom ulaska
Jugoslavenske armije (JA) u Zagreb (Mui 1991: 8384; Horvat 1996: 160).
Ako je takvih planova doista bilo, od njih se odustalo zbog sasvim razumljive procjene da bi to bilo politiki neoportuno, s obzirom na niz otvorenih politikih
pitanja koja su stajala pred reimom i na unutarnjopolitikom i na vanjskopolitikom planu. Partija je, naime, faktino imala svu vlast u svojim rukama,17 ali
je i nakon svibnja 1945. nastavila djelovati iz drugoga plana.18 Ipak je bilo malo
onih koji su dvojili o tom tko zaista upravlja obnovljenom Jugoslavijom. Iako je
bio svjestan koliko se nove prilike kose s uenjem i interesima Crkve, Stepinac je
zadrao vrstu vjeru i odlunost da se za njih neustraivo bori. Intimno, on je do
kraja ivota ostao uvjeren da je sporazum Crkve i komunizma nemogu (Benigar
1974: 691).19 S reimske je strane sva krivica za napete odnose Crkve i drave svaljivana na crkvene predstavnike, u prvom redu na zagrebakoga nadbiskupa, ije
se neprijateljstvo prema partizansko-komunistikom pokretu posebno uoavalo u
komunistikom vrhu.20 Traio se nain da se rijei sluaj Stepinac, koji je postao
15
16
17
18
19
20
redovnika i redovnica koji se moe drati vjerojatno potpunim, napravljen je tek pola stoljea nakon
rata. Za razliite podatke o broju ubijenih usp.: Benkovi 1946; Nikoli 1988: 5164; Kordi 1988;
Mui 1991: 327; Beljo 1990; Bakovi 1994, 2008; Koul 1998: 1998; Radeli 2006:100102.
Tekst Poslanice od 24. oujka 1945. usp.: tambuk-kali i dr. 1997: 270274.
U pismu mons. Hurleyu 2. oujka 1946. Stepinac govori o toj javnoj prijetnji komunistikoga vodstva
(Batelja 1990: 312320).
Ona je naglaava Petranovi stvarno bila svemona, iako je prividno dijelila vlast s drugim snagama
unutar Narodne fronte (Petranovi 1995: 58).
Istaknuti su komunisti na internim sastancima isticali kako je nepravilno i nedopustivo da se javno
govori o pripadnosti komunistikoj partiji (Spehnjak 2002: 30). Na sjednici Politbiroa CK KPH odranoj 5. listopada 1945. naglaavalo se kako konspirativnost djelovanja treba ouvati i po cijenu kanjavanja lanova (Vojnovi 2005: 130). Kardelj je poetkom 1946. upozoravao na to da je javni nastup KP
politiki tetan, a iste je godine Tito izbjegao odgovor na pitanje je li on generalni sekretar KPJ (Radeli
2006: 56).
Takvo je njegovo dranje bilo, uostalom, u skladu s crkvenim uenjem. U doba Pija XII. Katolika crkva
nije pokazivala spremnost na poputanje. Dapae, papa je potvrdio odluku Vrhovne kongregacije od 8.
lipnja 1949. kojom se katolicima zabranjuje biti lanovima komunistikih partija i na bilo koji nain
svojevoljno podupirati njihovu specinu propagandu i aktivnost (Vere 1981: 246).
Ivan Stevo Krajai je na sjednici Politbiroa CK KPH 30. oujka 1945. upozorio: Popovi su vrlo aktivni protiv nas. Stepinac takodjer (Vojnovi 2005: 52).
59
30.11.2009 8:34:39
STEPINEV ZBORNIK
jo sloenijim kad se spoznalo da zagrebaki nadbiskup ni po koju cijenu ne eli

napustiti Zagreb i Hrvatsku (Znidari 1998: 67). Stepinac je samo elio ouvanje prava Katolike crkve te uvoenje mira i donekle redovitih prilika u Hrvatskoj, a ne sueljenje s reimom po svaku cijenu.
Nove su vlasti Stepinca prvi put uhitile nekoliko dana nakon ulaska u Zagreb
17. svibnja 1945. (Masucci 1967: 200; Horvat 1989: 111112). Dok se on nalazio u internaciji, Josip Broz Tito je 2. lipnja 1945. primio izaslanstvo katolikoga
klera, predvoeno pomonim biskupom Salisom Seewisom. Tom je prigodom
postupao relativno pomirljivo, a Salis Seewis se nije htio uputati u dublje pregovore dok je nadbiskupu oduzeta sloboda. Titova ocjena kako e i pitanje odnosa izmeu pravoslavne crkve i katolike crkve trebati isto tako dovesti u sklad
s velikom idejom zblienja i ue saradnje slavenskih naroda,21 potvrivala je da
se reim kani ozbiljno umijeati u rjeavanje vjerskih pitanja. Naizgled pomirljive rijei koje je komunistiki voa 3. lipnja kazao opatu Luigiju Ramiru Marconeu i njegovu tajniku Giuseppeu Masucciju, bile su oita varka (Masucci 1967:
203205). Nadbiskup je Stepinac puten na slobodu 3. lipnja te se ve sutradan
susreo s Titom u nazonosti predsjednika vlade Federalne Hrvatske Vladimira Bakaria. Razgovor je, oito, bio vie nego ustar, a nadbiskup je istaknuo kako se
sporazum moe postii samo sa Svetom Stolicom (Benigar 1974: 505508; Znidari 1998: 28, 70). Takoer je prvake jugoslavenskoga reima upozorio da radi
sreivanja prilika treba prestati s nasiljem i ubijanjima te pozvati na suradnju sve
one koji se nisu okaljali zloinima, dakle ne samo pristae HSS-a, nego i estite
pripadnike ustakog pokreta (Benigar 1974: 506509).
Stepinac je i na simbolikoj razini, poput kurtoaznoga sudjelovanja na razliitim manifestacijama, pokazivao spremnost Crkve na suradnju s novim vlastima,
ali ne na nain da se time ugroze prava Crkve (Betelja 1990: 244245). Nije popustio ni pritisku reima da se ve u srpnju 1945. u Zagrebu odre biskupske konferencije, koje bi prema zamisli vlasti imale odobriti dotadanji rad vlade, to
bi imalo vane unutarnjopolitike i vanjskopolitike reperkusije. Dotadanji rad
vlade, pie poslije Stepinac u spomenutom pismu voditelju (regentu) apostolske
nuncijature u Beogradu mons. J. Hurleyu, takvo odobrenje nije omoguivao, pa
je on zasjedanje odluio odgoditi do sredine rujna. Ve u lipnju 1945. nadbiskup
je Stepinac dravnim predstavnicima uputio niz pisama i predstavki, kojima prosvjeduje protiv reimskih mjera u prosvjeti i kulturi koje odaju jasnu ideoloku,
21
Maral Tito primio delegaciju visokog katolikog sveenstva (Vjesnik, 1945, br. 38, str. 1); Maral
Tito o katolikoj crkvi u Hrvatskoj (Narodni list, 1945, br. 8, str. 2).
60
30.11.2009 8:34:39
TOMISLAV JONJI
materijalistiko-komunistiku pozadinu (Benigar 1974: 520526. i dr.; Kisi-Kolanovi 1992).

Zbog niza su se razloga odnosi izmeu Crkve i drave iz dana u dan pogoravali. Vlasti su, nesumnjivo, ekale trenutak u kojem e se moi obraunati s
Crkvom, odluivi da u meuvremenu na to pripreme domau i meunarodnu
javnost. Stoga je jo u listopadu 1945. na sjednici Politbiroa CK KPH kritizirano
frontalno istupanje prema crkvi, a u niim partijskim strukturama najavljeno da
e se nakon izbora prionuti unitenju vjere tako da je izoluju se od masa (Vojnovi 2005: 129, 131). Nekoliko mjeseci potom, na sjednici Politbiroa 1. svibnja 1946., Bakari je raspravljao o nizu vanih politikih tema, od naina na koji
treba kompromitovati Maeka i dalje manipulirati HRSS-om, preko gospodarskih pitanja, do problema s odreivanjem granica. Zakljuio je da u popove se
ne treba dirati dok se te stvari vani ne svre (Vojnovi 2005: 212). No Krajai je
na sjednici Politbiroa 31. svibnja 1946. ocijenio da Crkva rovari protiv reima
upravo zbog njegove popustljivosti. Ustvrdivi da vlasti imaju materijal za proces protiv popova, on se usprotivio daljnjem ekanju te se zauzeo za prelazak u
ofanzivu. Bakari se s tim naelno sloio, a Mika piljak pitanje je jo zaotrio,
precizirajui kako je nehapenje Stepinca () ohrabrilo njegove pristae (Vojnovi 2005: 215216).
Priblino sredinom 1946. zasad nepoznati pripadnik crkvene hijerarhije, ili
moda skupina crkvenih autora, sastavili su dragocjen dokument pod naslovom
Crna knjiga o grozovitostima komunistike vladavine u Hrvatskoj.22 U njemu su
saeto navedene brutalne mjere totalitarnoga komunistikoga reima. Ujedno se
izraava zabrinutost zbog neshvatljive pasivnosti meunarodne zajednice i izraava bojazan od jo stranije budunosti.23 Da je nekanjavanje nadbiskupa Stepinca ohrabrilo djelatnost popova, Politbiro CK KPH je zakljuio i 24. kolovoza
1946. (Vojnovi 2005: 215216). A kad se reim ve bio odluio na otvoreni i nemilosrdni sukob s Crkvom, predsjednik republike vlade, V. Bakari, tijekom predavanja odranoga 25. rujna 1946. u Studentskom domu u Zagrebu otvoreno je
vrhove katolike crkve u Hrvatskoj nazvao agenturom okupatora u toku rata,
dodajui da oni oito ele ostati i dalje strana agentura. Taj su programatski go-
22
23
Pod istim ju je naslovom priredio, napisao uvod i popratio biljekama te u Zagrebu objavio mons. J.
Batelja 1999.
Tijekom suenja predbacivalo se nadbiskupu Stepincu da je dao nalog prof. Ljubomiru Marakoviu da
tekst toga dokumenta prevede na francuski, kao i to da ga je dostavio mons. Hurleyu i francuskomu
konzulu.
61
30.11.2009 8:34:39
STEPINEV ZBORNIK
vor, u skladu s praksom totalitarnih reima, prenijele sve novine.24 Problematizirajui doktrinarni marksistiki pristup religiji, on se oslanja na Engelsa i na Lenjina,
koji je jo 1909. otvoreno pozvao na borbu protiv religije, jer je to, kae Bakari,
abeceda itavog materijalizma, dakle i marksizma. I dalje, ne ostavljajui dvojbu, Bakari je zakljuio: I naa Partija temelji svoju politiku na istim naelima.
Mediji kao instrument politikoga obrauna
Strateki je cilj KPJ bio uvoenje totalitarne diktature radi stvaranja novoga,
komunistikoga poretka. U politikoj i psiholokoj pripremi obrauna s politikim protivnicima bilo u obliku suenja ili progona i likvidacije bez suenja te
u instrumentalizaciji toga obrauna za ciljeve KPJ, veliku su ulogu odigrale novine
i radio. U sklopu ope boljevizacije Hrvatske i Jugoslavije, koja je provoena na
sustavan i organiziran nain (op. Knezovi 1992), njihova je uloga iznimno vana. I inae u totalitarnom sustavu, kakav je bio poratni jugoslavenski komunistiki, primarna funkcija medija nije bilo izvjeivanje javnosti, nego prevrjednovanje
i gaenje tradicije radi stvaranja novoga ovjeka, izgraenoga u skladu s komunistikim naelima. Uzor je pronaen u boljevikom, Staljinovu SSSR-u.25
Komunisti su, naime, vrlo rano shvatili vanost i snagu sredstava javnoga priopivanja. Ve tijekom rata, iako se zbog diplomatsko-politikih razloga prikrivao komunistiki biljeg partizanskoga vodstva, bilteni i novine koje su objavljivali
partizani (NOV i POJ) izlazili su pod strogim nadzorom partijskoga Odjeljenja za
agitaciju i propagandu (Agitprop) (Novak 2005: 410).26 Agitprop je bio centraliziran i strogo hijerarhijski ustrojen te je s viih razina na nie prenosio direktive,
odnosno smjernice koje su uvijek bile vrlo jasne i odreene, iako su ponekad bile
u pismenom obliku, a nerijetko su prenoene usmenim putem (Spehnjak 2000:
508509; Jandri 2005: 253254). Uvodni su tekstovi novinskih izdanja nerijetko nepotpisani imali jasnu instruktivnu crtu te su ih esto pisali visokopozicionirani politiari (Jandri 2005: 254). Osim davanja takvih, obvezujuih smjernica, Agitprop je nadzirao pisanje sveukupnoga tiska, a KPJ cjelokupnu djelatnost
na podruju kulture i prosvjete (Petranovi 1995: 2333). Agitprop je bio politiki nadreen i uredima za informacije koji su ustrojeni pri republikim vladama
24
25
26
Vjesnik (1946, br. 442, str. 3), Naprijed (1945, br. 40, str. 34), Narodni list (1946, br. 411, str. 6).
Sve do 1950. Kratki kurs istorije SKP(b) bio je molitvenik jugoslavenskih / hrvatskih komunista (Jandri 2005: 256)
Op. o djelovanju Agitpropa usp.: Spehnjak 2002. Naputak CK KPJ O reorganizaciji agitacije i propagande, upuen u oujku 1945. svim centralnim i pokrajinskim komitetima KPJ, donosi i Petranovi
1995: 259267.
62
30.11.2009 8:34:39
TOMISLAV JONJI
(Spehnjak 2002: 509510). Zapisnici Politbiroa CK KPH jasno pokazuju da se

na sjednicama najviega partijskoga tijela odluivalo o temama koje e novinstvo
obraivati i o nainu na koji e im pristupati, kako bi se KP osigurala potpuna
vlast (Vojnovi 2005: 3536, 45, 56, 68, 211, 259. i dr.). I sami dunosnici Agitpropa potvruju da su novi jugoslavenski mediji dosljedno primjenjivali sovjetski
medijski sustav, tj. masovnu indoktrinaciju puanstva, iako je KPJ djelovala iz sjene, kroz Narodnu frontu (Novak 2005: 428430). Jedan od istaknutih novinara
partijskoga Naprijeda, Berto rnja, priznao je nakon gotovo pola stoljea, da su
CK i Agitprop bili iznad svega, tj. uvijek se s njima dogovaralo to i kako da se
pie (op. rnja 1992:). Dok je Politbiro CK KPJ bio najvia instanca pri ocjeni
uspjenosti propagande te je odluivao o personalnom sastavu partijskih tijela u
CK KPH,27 Politbiro CK KPH izravno je odluivao ne samo o ureivakoj politici nego i o personalnim pitanjima u Agitpropu, a onda i u novinama i na radiju
(Vojnovi 2005: 148149). Od prvoga dana rad novinara temeljito nadzire Ozna,
poslije Udba (Novak 2005: 453454). Ako bi se dogodilo da koji novinar ili urednik nedovoljno temeljito izvrava partijsku liniju, Politibiro je traio provoenje
istrage i kanjavanje (Vojnovi 2005: 98, 104). Drugim rijeima, komunisti su
javnomu mnijenju pridavali iznimno veliko znaenje, ali su onemoguivali i neutralizirali sve one pojave i tendencije koje nisu bile u skladu s njihovim ideolokim
pogledima i ciljevima (Jandri 2005: 255).
U razdoblju relevantnom za nau temu, 1945./46., u Zagrebu su izlazila dva
dnevna lista: Vjesnik i Narodni list.28 Kljunu je ulogu imao Vjesnik, koji je od 12.
svibnja do 29. rujna 1945. izlazio kao glasilo Jedinstvene Narodno oslobodilake
fronte Hrvatske, a od tada kao glasilo Narodnog fronta Hrvatske.29 Ime se glavnoga urednika pojavljuje tek 18. listopada 1945. i tada je to erif ehovi. Poslije,
do prosinca 1946., list ureuju Branko Priselac, erif ehovi i Josip Kirigin. Godine 1945. izlazio je u 95.000 primjeraka, a iduih mu je godina naklada preteno bila oko 60.000 primjeraka (Spehnjak 1993: 173). Narodni list novopokrenuti
je zagrebaki dnevnik, koji kao organ Narodnoga fronta Zagreba poinje izlaziti
1945., i to kao nastavak ratnih Novosti, priloga Naprijeda. Prvi mu je glavni urednik bio Branko Priselac, a potom Branko krinjar, Marko Demetrovi, Marin
27
28
29
Usp. raspravu o (ne)uspjenosti partijske agitacije u Hrvatskoj te odluke o kadrovskim promjenama,

donesene na zajednikoj sjednici saveznoga i republikog politibiroa, 5. prosinca 1945. u: Petranovi
1995: 108114.
Ukupno je u prvim poratnim godinama u Hrvatskoj izlazilo est dnevnika: Vjesnik, Narodni list, Glas
Slavonije, Slobodna Dalmacija, Rijeki list i La voce del popolo.
Posljednji broj Vjesnika tiskan izvan Zagreba pojavio se 5. svibnja 1945, a od 5. do 12. svibnja list ne
izlazi. (Novak 2005: 410412, 431)
63
30.11.2009 8:34:39
STEPINEV ZBORNIK
Furlan, Danko Grli i dr.30 Prosjena mu je naklada iznosila oko 21.000 primjeraka (Spehnjak 1993: 173).
Bilo je i nekoliko tjednika. U Zagrebu je izlazio Naprijed kao tjedni organ
KPH. Ime glavnoga i odgovornoga urednika Ive Sarajia naznaeno je tek od
6. listopada 1945. On ostaje urednikom tijekom itava razdoblja relevantnoga
za ovaj tekst.31 Velika je vanost pridavana humoristiko-satirikomu Kerempuhu
koji izdaje Olikprop: Organizacija likovne propagande N. F. H., Zagreb. Prvi
broj toga tjednika (16. rujna 1945.) nema naznaenoga urednika, a od drugoga
do estoga broja potpisuje ga Ivan Laa. Od 7. do 56. broja (10. studenoga 1946.)
kao odgovorni urednik naveden je Veljko Klaterka, kojega nasljeuje Fadil Hadi.32 Kerempuh je izlazio u iznimno visokoj nakladi, izmeu 120.000 i 150.000
primjeraka (Spehnjak 1993: 173). Naklade izmeu 12.000 i 100.000 primjeraka
imali su i drugi tjednici, poput Ilustriranoga vjesnika, Glasa rada, Slobodnoga doma
i Fiskulturnoga vjesnika.33 Tomu valja dodati i tisak koji je izlazio izvan Zagreba,
a raspaavao se u Hrvatskoj. Posebno vanu ulogu mala je Slobodna Dalmacija.34
Tisak se iz drugih republika u Hrvatskoj prodavao u zanemarivu broju primjeraka, osim beogradske Politike i Borbe.35 Drugim rijeima, dnevni su i tjedni listovi
30
31
32
33
34
35
Nejasno je zato se u nizu kasnijih pregleda tadanjega novinstva tvrdi da je prvi urednik Narodnoga lista
bio Ivo Baljkas. Narodni list je 1959. spojen s Veernjim vjesnikom u Veernji list (Poar 2001: 522).
Prvi broj lista pojavio se 26. svibnja 1945., a u prodaju je dolazio popodne te se tiskao u 2040 tisua
primjeraka (Novak 2005: 440441). U razdoblju relevantnom za nau temu list su ureivali B. Priselac
i B. krinjar.
Naklada se Naprijeda s poetnih 40.000 smanjila 1952. na 12.000 primjeraka (Novak 2005: 481482)
, odnosno na 11.000 primjeraka (Spehnjak 1993: 174).
Spehnjak meu urednicima navodi samo Ljubomira Petriia, Fadila Hadia, Tomislava urinovia
i Zlatu Flego (Spehnjak 1993: 173). Novak spominje Klaterku, ali tvrdi da mu je ime Ivan (Novak
2005: 524). U impresumu je naveden Veljko Klaterka.
Potanje podatke o tim i drugim listovima usp.: Spehnjak 1993: 173175.
Pokrenuta je 1943. kao antifaistiko glasilo naroda Dalmacije. Pokreta je JNOF Dalmacije, a list
je zapravo ureivao Agitprop PK KPH za Dalmaciju. Od jeseni 1944. u Splitu izlazi svakoga drugoga
dana, a potom tri puta tjedno. Od 1945. izlazi kao dnevnik (Poar 2001: 718719). Spehnjak navodi
da se naklada sa 20.000 iz 1945. smanjila na 12.500, pri emu je 1951. iznosila samo 7.800 primjeraka
(Spehnjak 1993: 173), Novak pak tvrdi da se tiskala u 10.000 primjeraka, a za sukoba s Informbiroom
i u 20.000 primjeraka (Novak 2005: 435).
Borba je predratni list ilegalne KPJ. Ponovo je poela izlaziti u Uicu 1941. te povremeno tijekom rata.
Od kraja 1944. irilino se izdanje tiska u Beogradu, a od oujka 1948. pa sve do 1987. na latinici izlazi
i u Zagrebu. Prema K. Spehnjak (2000: 510511), od 1945. do 1952. u Hrvatskoj je distribuirano
izmeu 55.000 i 90.000 primjeraka, a Jandri (2005: 255) dri kako je rije o 90.000 primjeraka. Novak (2005, 486) tvrdi da je 1947. u Hrvatskoj distribuirano 47.000 primjeraka Borbe dnevno, a 1948.
ak 56.000 primjeraka, dok je u itavoj Jugoslaviji 1948. njezina naklada bila 426.000 primjeraka. Na
zajednikoj sjednici Politbiroa CK KPJ i Politbiroa CK KPH pak, odranoj 5. prosinca 1945., u sklopu
partijskoga izdavakoga plana predvia se 2.000 primjeraka Borbe za Zagreb. U popratnim biljekama
prireiva zbirke dokumenata donosi dokument Agitpropa CK KPJ iz studenoga 1945. (Petranovi
64
30.11.2009 8:34:39
TOMISLAV JONJI
iako se njihov broj smanjio u odnosu na predratno doba bili snana propagandna poluga u rukama nove vlasti. Prinos propagandnim nastojanjima davali
su graki i glavni urednici izborom ilustracija i grakom obradbom odnosno
opremom teksta. Nekad je to injeno uz grubu manipulaciju,36 a nekad duhovitim, zapravo vulgarnim, karikiranjem crkvenih ljudi i njihovim prikazivanjem u
grotesknom ili izopaenom obliku.37
Vlast je povrh toga raspolagala i radiom, koji se nalazio pod jednakim nadzorom istih tijela. U skladu s odvijanjem ratnih operacija u partizanskim se rukama
prvo nala Radio postaja Dubrovnik (18. listopada 1944.), potom Radio Osijek
(14. travnja 1945.) i Radio stanica Split (22. travnja 1945.), a namjesto Hrvatskoga krugovala, 9. svibnja 1945. oglasio se Radio Zagreb (Novak 2005: 410, 425).
U iduim su godinama u Hrvatskoj postojale etiri radio postaje: Zagreb (I. i II.
program), Osijek, Dubrovnik i Rijeka (Spehnjak 2000: 510). Broj radijskih pretplatnika za ono doba nije bio prevelik,38 ali treba imati na umu da je radijske emisije, osobito u ruralnim podrujima, redovito sluao vei broj sluatelja. Takoer,
pri ocjeni sredstava kojima se reim sluio u propagandne svrhe, ne treba podcijeniti ni znaenje plakata i grata (napisa po zidovima), koji su takoer bili sredstvom irenja agresivne i vulgarne protucrkvene propagande.39 Dodatnu su ulogu
imali lm i tzv. mitinzi, odnosno narodne skuptine. Na njima se esto zapaljivim
govorima irila najvulgarnija propaganda (Znidari 1998: 73). kolski su i sveuilini udbenici u prvom redu bili instrumentima propagande, a ne strunim
pomagalima.40 Zabranama nepoudne literature i visokim nakladama propagan-
36
37
38
39
40
1995: 111, 452), prema kojem je naklada latininoga izdanja Borbe 35.000 primjeraka, od ega se u
Zagrebu prodaje samo 2.500 primjeraka. Nije jasno zato bi se u prosincu planiralo poveanje prodaje
na 2.000 primjeraka, ako se ve u studenom prodaje 2.500.
Primjerice, uz tekst pod naslovom Osudjeni su pekulanti i verceri koom u Karlovcu objavljena je
fotograja nadbiskupa Stepinca i legata Marconea (Vjesnik, 1945, br. 214, str. 4) koja se povrnu itatelju doima kao ilustracija upravo teksta o pekulantima i vercerima, iako s njima nema nikakve veze.
Tako je F. Hadi znao prikazati biskupa M. Puia kao vampira (Kerempuh, 1946., br. 54, str. 6), a N.
Mucavac nadbiskupa Stepinca kao antipatinoga, lombrozovskoga tipa (Kerempuh, 1946., br. 53, str.
1).
Oslanjajui se na podatke Agitpropa CK KPH, Spehnjak (2000: 510) navodi da je 1947. u Hrvatskoj bilo 79.210 radijskih pretplatnika, a potkraj 1949. njihov se broj poveao na oko 90.000. Prema
Novaku (2005: 433, 448452), u Hrvatskoj je 1946. bilo 76.697 radijskih prijamnika, a 1947. ima
ih 77.878. Petranovi (1995: 30) navodi da je 1941. na podruju Jugoslavije bilo 160.000 radijskih
pretplatnika, a krajem 1947. taj se broj poveao na 210.000.
Na uvrjedljive i sramotne protucrkvene plakate i grate nadbiskup Stepinac je s ogorenjem upozorio i
predsjednika vlade Bakaria u pismu od 10. studenoga 1945. (Kisi-Kolanovi 1992: 173).
Naizgled okantan, a za to doba zapravo uobiajen, pristup pokazuje molba koju je sveuilini profesor
Ferdo ulinovi, inae pouzdani partijski kadar, 11. kolovoza 1946. poslao Agitpropu, skupa sa svojom
Historijom narodno-oslobodilakog pokreta u Jugoslaviji: Molim za dobrotu, da se pregleda rukopis, da
65
30.11.2009 8:34:39
STEPINEV ZBORNIK
dnih tekstova u dodatnoj su se mjeri plasirale dezinformacije i konstrukcije koja

su odgovarale reimu.41
U skladu sa shvaanjem da je Crkva jedan od kljunih neprijatelja novoga reima i da je ve iz ideolokih razloga nuno raiavanje s religijom kao praznovjerjem, itav je dravni propagandni aparat stavljen u slubu ostvarenja komunistikih ciljeva, meu kojima je ateizacija imala istaknuto mjesto (Krito 1997: 36).
Drugim rijeima, mediji su imali izraenu protuvjersku usmjerenost (Radeli 2006:
164177). Ralamba pisanja hrvatskoga i jugoslavenskoga komunistikoga tiska
pokazuje da se uglavnom napadalo hrvatsko katoliko sveenstvo, ali su se ponekad
pojavljivali i otvoreni napadaji na Svetu Stolicu, odnosno Katoliku crkvu u cjelini.
Za to su drani prikladnima i negativno intonirani lanci o Crkvi i crkvenim ljudima u drugim zemljama.42 Ataci su na samu Svetu Stolicu rjei iz pragmatinih
razloga, ali se Crkva kao cjelina ipak povremeno proglaava protivnikom slobode i
zagovornikom povratka inkvizicije.43 Ve se 1945. tvrdi da je ona bila ne samo saveznik nego i inspirator faizma i nacionalsocijalizma,44 to su optube koje e kulminirati iduih godina (Mihovilovi 1950). Javnost se uvjerava kako je Katolika crkva
antisemitska institucija koja je simpatizirala s Hitlerovim progonom idova,45 kako
se iz crkvenih redova u naim krajevima trajno ire antisemitske predrasude46 te
41
42
43
44
45
46
se dometne ili ispravi ili izbaci sve ono, to smatrate, da nije ispravno (Knezovi 1992: 130).
Benigar (1974: 557) i Masucci (1967: 243244) navode primjer manipulacije nekim tvrdnjama iz
knjige ora Milie Jasenovac. Takvi su se sluajevi mnoili iz dana u dan.
Okruni narodni sud u Ljubljani izrekao je osudu izdajnikim politiarima, ocirima i sveenicima
koji su krivi za tolike nesree slovenskog naroda (Vjesnik, 1945, br. 213, str. 2), Uloga ljubljanskog
biskupa Dra Romana i njemu vjernog klera u izdajnikom radu ujedinjene slovenske reakcije (Vjesnik,
1945, br. 215, str. 3), Prema direktivama iz inozemstva dio albanskog katolikog sveenstva pripremao
je omladinu za agente Gestapo-a (Vjesnik, 1946, br. 224, str. 4), Slovenska reakcija na elu s Leonom
Rupnikom i biskupom Rumanom udarila je no u ledja vlastitom narodu (Vjesnik, 1946, br. 408, str.
2) i dr.
Komentari iz Vatikana (Kerempuh, 1946, br. 52, str. 5).
Usp. Klevetnike protusovjetske izmiljotine vatikanskog organa Quotidiano (Vjesnik, 1945, br. 90,
str. 2), Zauzimanje gorikog nadbiskupa za faizam (Vjesnik, 1945, br. 99, str. 2), Nadbiskup dr.
ari na ustolienju novog biskupa u Celovcu (Vjesnik, 1945, br. 106, str. 4), Nepobitno je utvrdjeno,
da je Vatikan u tekim godinama borbe protiv mranih snaga hitlerizma zastupao prohitlerovsku politiku (Vjesnik, 1946, br. 269, str. 2), Zabrinutost gorikog i transkog biskupa (Vjesnik, 1946, br.
332, str. 1), Fratarska posla, gdje je sklanjanje Mussolinijeva tijela prikazano kao dokaz faistikog
idealizma sveenstva (Kerempuh, 1946, br. 48, str. 4) itd.
Povodom nekih antisemitskih ispada u Poljskoj, satiriki tjednik Kerempuh objavljuje karikaturu Savjet
dobrog pastira, u kojoj sveeniki lik nalik papi Piju XII. govori: Ja osuujem svaku rasnu i vjersku
mrnju, a da bi se izbjeglo takovim nemilim pojavama, trebalo bi sve idove smjestiti u konclogore i
uvesti zakone, koji su za njih vrijedili za okupacije (Kerempuh, 1946, br. 43, str. 4).
Navodno upnik S. andor tvrdi pastvi da se kolju kranska djeca i da Jevreji upotrebljavaju njihovu
krv za svoje vjerske obrede (Kerempuh, 1946, br. 46, str. 8).
66
30.11.2009 8:34:39
TOMISLAV JONJI
kako ona i danas djeluje protiv naeg naroda.47 Kao tobonji dokaz stalne potpore
Svete Stolice ustatvu i faizmu iri se uvjerenje da je o. Giuseppe Masucci, tajnik
papinskoga legata u NDH, Marconea, takoer znao kako visoki ustaki dunosnik
Erih Lisak, koji se ilegalno vratio iz emigracije u domovinu, dolazi nadbiskupu Stepincu.48 U rugalici satirikoga Kerempuha Vatikan je carstvo mraka,49 a klerikalci
su isto to i faisti, izjavljuje ministar Koharovi.50 Pod naslovom Vatikan iri se
rugalica: Proulo se ovih dana / preko raznih kablograma, / da se usred Vatikana /
opet brusi no i kama.51 Drugim rijeima, uporno se i sustavno stvara predodba
da je obraun s Crkvom nuan radi opstanka i budunosti naroda, pa je kako se u
oujku 1946. u Narodnoj skuptini u Beogradu izrazio Bakari jedina svrha vladinih mjera u odnosima s Crkvom, da se sprijei da ona bude strana, imperijalistika
njemaka odnosno ustaka agentura.52
Utjecaj koji je reim htio imati nad puanstvom treba napose promatrati u
svjetlu injenice da su vlasti, u skladu s nastojanjem da postignu totalitarni nadzor
nad drutvom, onemoguile ili zabranile izlaenje opozicijskoga tiska.53 Od prvih
se dana na posebnom udaru naao i katoliki tisak, koji je onemoguen zabranama, uskratom papira i konskacijom tiskarskih strojeva.54 Onemoguena je ne
47
48
49
50
51
52
53
54
U jeku rasprava o sudbini Istre Vjesnik je objavio karikaturu koja prikazuje talijanskoga premijera De
Gasperija u borbi za Trst, pri em mu je glavni saveznik vatikanski LOsservatore Romano (Vjesnik, 1946,
br. 274, str. 1).
Kerempuh, 1946, br. 51, str. 2, 8.
Kerempuh, 1946, br. 31, str. 2.
Na velikom zboru u Garenici ministar Dr. Koharovi osvrnuo se na tvrdnje Narodnog glasa, Pastirskog pisma i letka s potpisom Dra Krnjevia, Vjesnik, 1945, br. 160, str. 4.
Vjesnik, 1946, br. 286, str. 3.
Narodni glas ovjenosti i pravice jedini je opozicijski list koji se pojavio u hrvatskim zemljama nakon
8. svibnja 1945. Pokrenut je uoi izbora zakazanih za 11. studenoga 1945. Registriran je 6. listopada 1945., a prvi je broj objelodanjen 20. listopada 1945. u 50.000 primjeraka. Kako su oni odmah
razgrabljeni, tiskano je jo 50.000. Reim je odmah reagirao: ve 24. listopada donesena je odluka o
privremenoj zabrani raspaavanja lista, jer da on harangira protiv vlasti, te iri lai i klevete, izaziva
nacionalnu mrnju i propagira rad neprijatelja. Kad su pokretai i urednici odluili ipak objaviti drugi
broj, tomu su se usprotivili sami radnici, koji su ga odbili tiskati, uvidjevi da je list reakcionaran
i pie protiv naroda i steevina NOB. Nitko se vie nije usudio tiskati list, pa se vie nije pojavio ni
jedan broj. Njegovi su pokretai i urednici u iduim mjesecima i godinama osueni na visoke zatvorske
kazne (Lai klevete i harangiranje pod rmom Hrvatske seljake politike, Vjesnik, 1945, br. 160, str.
8; op. Spehnjak 1993: 179; Radeli 1994; Novak 2005: 456458). U studenom i prosincu 1945. i
formalno su zabranjeni Dobri pastir, glasilo zagrebakih upa, te Boinica za 1946. Tada su zabranjeni i
Patak i Rebus, dva humoristika tjednika, te jo nekoliko marginalnih publikacija (Spehnjak 1993: 180;
Novak 2005: 458).
Na pitanje progona i obustave katolikoga tiska nadbiskup je Stepinac upozoravao u nizu prosvjeda koje
je upuivao vlastima ve od lipnja i srpnja 1945. (usp. Benigar 1974: 526527. i dr.).
67
30.11.2009 8:34:39
STEPINEV ZBORNIK
samo obnova starih, nego i pokretanje novih vjerskih novina, poput tjednika Novi
ivot (Znidari 1998: 70). Time je Crkva pretrpjela velik udarac, jer je, prema
nekim podatcima, prije rata naklada crkvenoga tiska mjeseno dosezala 700.000
primjeraka (Petranovi 1963: 308).55 Gubitak na pastoralnom i prosvjetnom planu bio je nemjerljiv,56 no on je imao i sasvim neposredne posljedice na reimsku
protuvjersku propagandu, budui da je zbog nedostatka vlastitih listova Crkvi
onemogueno braniti se od kleveta. To je osobito vano u svjetlu injenice da je
dravni, odnosno partijski, tisak sustavno odbijao objavljivati ispravke (Jandri
2005: 257), a ako bi, iznimno, ispravak i bio objavljen, to bi bilo uinjeno na nain koji iskrivljuje njegov smisao i omoguuje nove pamete protiv Crkve.57
Samim time valja imati na umu da s oprezom treba uzimati novinske izjave
koje su kritine prema Crkvi i crkvenoj hijerarhiji, a koje su pripisane pojedinim
sveenicima. To napose vrijedi u sluajevima kad takve izjave odudaraju od ukupnoga djelovanja pojedinoga sveenika ili redovnika. Ono to nas ovdje u prvom
redu zanima, nije utvrenje ponaanja pojedinih biskupa, sveenika i redovnika u
vrijeme te zastraujue medijske kampanje protiv Katolike crkve, nego ralamba medijske strategije jugoslavenskoga komunistikoga reima i ciljevi koje je on
kanio postii.58
Novinska hajka kao uvod u sudsko umorstvo nadbiskupa Stepinca
Odluku o kaznenom progonu nadbiskupa Stepinca donio je najvii jugoslavenski politiki vrh (Hrnevi 1984: 173174; Blaevi 1983: 189). U tom je
pothvatu komunistiko vodstvo imalo potporu slobodnozidarskih krugova, koja
55
56
57
58
Nije jasno to Petranovi koji ni za tu svoju tvrdnju ne navodi izvora razumijeva pod pojmom
crkvena tampa, tj. misli li se na sav vjerski tisak, ili samo na katoliki. Prema nekim podatcima, prije
Drugoga svjetskog rata Katolika je crkva na podruju Jugoslavije objavljivala 137 listova na hrvatskom
i slovenskom jeziku, te na jezicima nacionalnih manjina. HDA, Osobni fond Svetozara Ritiga, kut. 7.
Zahvaljujui tomu, Agitprop CK KPH mogao se 1948. pohvaliti da su svi listovi u Hrvatskoj, osim
jednoga katolikoga, pod rukovodstvom Partije (Novak 2005: 463). Taj jedini katoliki list nesumnjivo je katoliki tjednik Gore srca, koji je uza sve tekoe izlazio u Pazinu u nakladi izmeu 40.000
i 50.000 primjeraka (Spehnjak 1993: 174175). U svjetlu te slubene Agitpropove tvrdnje biva jasnija
uvjerljivost navoda Petranovieva (1963: 308) da je za verske potrebe i posle rata izlazio dovoljan broj
novina, asopisa i katolikih publikacija.
Usp. Ispravak g. M. Puia na lanak. Odobravajui odredbe nacrta Ustava narod je dokazao da su
propale nade klerofaistikih brodolomaca (Vjesnik, 1946, br. 236, str. 3). Nepotpisani je pisac ironino odgovorio hvarskomu biskupu ne samo istoga dana, nego i unutar istoga teksta, ustvrdivi da su
njegovim ispravkom (navodnici u izv.) samo potvrdjene i jo jae iznesene nae kvalikacije.
Nije naodmet napomenuti da jezik komunistikih propagandista ne obiljeuje samo ideoloki novogovor, nego i gramatika, pravopisna i rjenika nedosljednost, kojoj je nakana bila potiranje razlika
izmeu hrvatskoga i srpskog jezika.
68
30.11.2009 8:34:39
TOMISLAV JONJI
se zrcalila osobito na propagandnom polju (Mui 1991: 8889). Odluka o uhienju i montiranom suenju zagrebakomu nadbiskupu kao personikaciji Katolike crkve u Hrvata, bila je logina kulminacija komunistike protuvjerske, u prvom redu protukatolike ideoloke usmjerenosti. Komunisti su religiju i crkvu drali smrtnim neprijateljem koliko zbog ideoloke suprotstavljenosti, toliko i zbog
shvaanja da je ona zaprjeka sveopemu irenju komunistike ideje, koja nuno
ima totalitarne ambicije (Courtois 1999: 423424 i d.; Radeli 2006: 9899).
Ve su od prvih dana partizanske pobune, 1941./42., vodei ljudi komunistikoga pokreta zapovijedali strijeljanje sveenika, asnika, inteligencije i kulaka.59
Stoga su sustavna ubijanja sveenika, redovnika i redovnica posve logian rezultat
komunistike ekspanzije (usp. Krito 1998: 325351). Ta ubojstva komunisti nikad nisu uspjeli potkrijepiti navodima i dokazima o konkretnoj zloinakoj djelatnosti crkvenih ljudi, nego se uvijek ostajalo na opim ocjenama o njima kao o
narodnim neprijateljima (Jonji 200406: 212213).
Komunistiki se agitatori nisu ustruavali pozivati na mrnju i osvetu, dapae, propovijedali su ih sasvim otvoreno. Jedan od perjanica Agitpropa u Hrvatskoj, knjievnik Joa Horvat, u partijskom Naprijedu na poetku 1945. (br. 86,
str. 45) zahtijeva: Drugovi, bijte jo jae, jo jae, jo mnogo jae! Zagluite mi
ui tutnjavom, umirite mi srce osvetom! Takvi pozivi, crtei i plakati Ede Murtia, Vanje Radaua i dr., pozivima na mrnju i osvetu naslanjaju na zlokobnu
pjesmu Ivana Gorana Kovaia Mrzimo vas! (obj. u Nazorovoj zbirci Hrvatske pjesme partizanke, 1943). Reim, naime, nije razmiljao ni o kakvoj samilosti prema
politikim i vojnim protivnicima, tek su se vrijeme, opseg i nain izvrenja osvete
trebali prilagoditi prilikama. Crkva je meu prvima bila na udaru: prvaci jugoslavenskoga komunistikoga pokreta, Vladimir Bakari i Edvard Kardelj, posavjetovat e u srpnju 1944. Oblasni komitet Komunistike partije Hrvatske (ObK
KPH) za Dalmaciju da se Partija u sadanjem trenutku mora prikriti, pa se stoga
ne mogu uvijek izdavati pismeni naputci. No, Partija se bori za Jugoslaviju i zauzima za jugoslavenski patriotizam, a nakon istjerivanja okupatora obraunat e se
s cjelokupnom reakcijom, na elu s HSS-om.60 I borba protiv Crkve vodi se pod
krilaticom borbe protiv reakcije, a upravo su popovi najjae uporite reakcije,
kako je ocijenjeno na sjednici Politbiroa CK KPH 12. sijenja 1945. (Vojnovi
2005: 27). Na savjetovanju politikih sekretara OK KPH za Dalmaciju Bakari 6.
59
60
Takvu je zapovijed uputio, primjerice, Edvard Kardelj 1. listopada 1942. Ivanu Maeku Matiji, novoimenovanomu zapovjedniku G NOV i POJ Slovenije (Radeli 2006: 99100).
HDA, ObK KPH za Dalmaciju, KP-296 (700782), KP-297 (783934), sv. 1, VII/1944, br.
KP-296/706, izvjee od 9. srpnja 1944.
69
30.11.2009 8:34:39
STEPINEV ZBORNIK
veljae 1945. ponovo najavljuje predstojei obraun s HSS-om, dodajui: Popovi su nam neprijatelji. Katolika crkva je pripremala i odgajala sve to je ustako
i nezdravo u narodu. Pristupanje popova pojedinaca u Front je posljedica snage
masa. U borbi s njima moramo biti oprezni i vanjska hajka protiv njih nije oportuna. Vatikan je mona snaga. Ali to nikako ne znai, da emo dozvoliti pomirljivost prema njima ili da emo u Fronti trpiti mir, jer to bi bilo ruenje jedinstva.
Budno paziti svaki njihov korak i traiti intervenciju Fronte. Neka sam narod,
neka svaki na ovjek raskrinkava i udara po njihovim smicalicama, neka ih tjera
kad dou da unaaju nemir i rue jedinstvo.61 Na tom e tragu Okruni komitet KPH Makarska u veljai 1945. ustvrditi: Popovi su najjae uporite reakcije,
isto tako kao to su bili najglavniji nositelji faizma kroz NOB. Kampanja e se
sprovesti ali neemo da dolazimo u direktan sukob s Vatikanom ali zato emo ovo
pitanje postavljati odozdo, preko samog naroda, da ih bojkotuje i izmlate jajima
i slino.62
Sastavni je dio te kampanje bilo sustavno optuivanje Crkve i raspirivanje
mrnje prema crkvenim ljudima. Tisak pod nadzorom KPJ jo je prije kraja rata
okrivljavao Crkvu za otvorenu suradnju s Nijemcima, Talijanima i ustaama: Na
tom gnjusnom poslu okupator je naiao na punu podrku sveukupne reakcije u
Bosni, meu kojom je vidno mjesto zauzimao i jedan dio katolikoga sveenstva
na elu sa sarajevskim nadbiskupom Ivanom ariem. Poznati su primjeri fratra
Filipovia, kasnijeg jasenovakog koljaa, kao i podmukla i ubojita rabota jednog
dijela franjevaca, o ijoj su sramnoj ulozi u raspirivanju bratoubilake borbe pronaeni mnogobrojni dokumenti u franjevakom samostanu prilikom nedavnog
osloboenja irokog Brijega. Pod uplivom tih ustakih izroda dolo je ve 1941.
godine do strahovitih krvoprolia nad srpskim narodom u Zapadnoj Bosni i u
Hercegovini.63 Drugim rijeima, i prije nego to je zavrio rat, u novinstvu pod
komunistikim nadzorom zapoeo je otvoreni obraun s Crkvom. OK KPH za
Dalmaciju u travnju 1945. ocjenjuje da je sveenstvo vrlo zabrinuto stoga to je
u novinstvu prikazano kao saveznik ustaa, ali ipak ne obustavlja svoju djelatnost
ve lukavo ustrajava na odravanju vjerskih obreda i dranju vjeronauka, ne traei za to nikakvu plau.64
61
62
63
64
HDA, ObK KPH za Dalmaciju IIIII/1945, sv. 4, KP-298 (10111042), br. KP-298/1014.
HDA, OK KPH Makarska, sv. 1. Knjiga zapisnika sastanaka OK KPH za Makarsku 19441945, zapisnik od 22. veljae 1945.
Jedinstvo naroda Bosne i Hercegovine uvruje temelje nove Jugoslavije (Naprijed, 1945, br. 100,
str. 5); o stradanju irokobrijekih fratara usp.: Mari 2007.
HDA, ObK KPH za Dalmaciju IVV/1944, KP-298 (10431072), sv. 5, br. KP-298/1048, izvjee za
CK KPH od 9. travnja 1945.
70
30.11.2009 8:34:39
TOMISLAV JONJI
Pomirljive rijei i postupci biskupa u onim hrvatskim biskupijama koje su u

partizanske ruke pale u rano proljee 1945. (Alexander 1990: 8485) nisu ublaile komunistike planove. im je JA ula u Zagreb, odmah je poela hajka na
protivnike novoga reima, s otvorenim pozivima na progone i ubojstva (Benigar
1974: 497). Na mitingu na Jelaievu trgu 11. svibnja govorili su visoki predstavnici novoga reima. Marko Belini je u svom govoru optuio Maeka i Stepinca
kao izdajice i neprijatelje NOB-a, dodajui da danas Zagreb odgovara i Stepincu,
odgovara Maeku, odgovara krvnicima i izdajicama naih naroda da je iao putem
svoje borbe, putem, kojeg je oznaio sin naeg pitomog Hrvatskog Zagorja, na
voljeni vodja maral Tito.65 Nadbiskupu je bilo jasno da je svrstan meu ratne
zloince.66
Predsjednik ZAVNOH-a Vladimir Nazor prozvao je 16. svibnja nadbiskupa
Stepinca i Kaptol to ulazak JA u Zagreb nisu popratili zvonjavom (Zazvonite i
vi utljiva kaptolska zvona u ovome asu veselja hrvatskoga naroda), to je partijski Naprijed (1945, br. 106, str. 2) zainio karikaturom pod naslovom Umorni
zvonar Lojzek sa Kaptola, na kojoj zvonar govori: Mnogo sam se nazvonil zajdnih etiri leta.67
Belini je 18. svibnja 1945. na velikoj sindikalnoj konferenciji u Zagrebu
odrao govor u kojem je, uz poklike Titu, Staljinu i KP, najavio brutalan obraun
s protivnicima: Ova drava je naa, u njoj imamo pravo mi. Ona e biti onakova
kakovu emo je urediti sami. (Povici: Tako je!) Nemamo se, drugovi, ega plaiti.
Ja bih vam preporuio, da zgrabite sve faistike elemente sutra ujutro, ili jo sada,
ako se neki nalaze ovdje medju vama, za vrat, treba ih maknuti. (Povici: Tako je!)
Borili smo se za narodnu demokraciju i treba da na narod osjeti da on iskljuivo
ima pravo. (Povici: Dolje izdajice!) Faistike tipove, koji su skriveni po kojekakvim rupama, naa je dunost, radnika dunost, da ih pronadjemo i unitimo.
(Povici: tako je!) Svima treba biti jasno, da e u naoj dravi postojati pravda i zakonitost, ali za faiste zakona u naoj dravi nema. (Povici: Tako je!) Jedini zakon
koji emo primijeniti na njih jeste kurum. (Povici: Tako je!) Nema pravde za
one, koji su stvarali bezakonje, koji su rezali grudi majki, koji su palili naa sela.
65
66
67
Vjesnik, 1945, br. 19, str. 12. Za ovu je raspravu vano naglasiti da je Belini, uz niz drugih visokih
dunosti u partijskom i dravnom aparatu, tijekom druge polovice 1945. bio i na elu Odjeljenja za
agitaciju i propagandu CK KPH. Na tom ga ja mjestu zamijenio Duko Brki, prema odluci donesenoj
5. prosinca 1945, na zajednikoj sjednici Politbiroa CK KPJ i Politbiroa CK KPH (Petranovi 1995:
113114).
Usp. njegovo pismo mons. Hurleyu od 2. oujka 1946. (Batelja 1990: 314).
Navodno je mons. Svetozar Rittig poruio nadbiskupu da ulazak partizana u Zagreb treba doekati i
popratiti zvonjavom svih zvona (Benigar 1974: 496).
71
30.11.2009 8:34:39
STEPINEV ZBORNIK
Oni nemaju nikakova prava, da se pozivlju na demokraciju. (Povici: tako je!). /

Drugarice i drugovi! Hou da vam kaem, da je u vaim rukama sve, da proistite
odmah danas, vaa poduzea od faistikih zlotvora. Radnici imaju puno pravo da
ih na licu mjesta likvidiraju, bez obzira na to, da li e netko rei da li imaju dozvolu od komande grada. Mi smo tu dozvolu stekli tokom teke i krvave borbe.
(Povici: Tako je! Dole faisti!).68
Na konferenciji JNOF-a I. rajona grada Zagreba, 22. svibnja 1945., Mika
piljak je napao Maeka te se osvrnuo i na dranje jednog dijela katolikog klera, istiui kako je bilo sveenika i u sastavu NOV-a, te su oni uvijek mogli slobodno obavljati svoje sveenike dunosti: Ali mi neemo trpjeti ustakih agenata, makar se oni oblaili i u popovske mantije. Drugi dio sveenika, na alost
prilino velik dio, iskoristio je svoje zvanje i svoje poloaje da slui ustaama, a
mnogi sveenici bili su upravo aktivni organizatori ustakih jedinica. Tu se osobito istakao sarajevski nadbiskup ari, organizator ustaa u Bosni i Hercegovini.69
U tom se kontekstu piljak okomio i na fratre iz samostana irokog Brijega, koji
nisu dali samo ustake propagatore, nego i najsvirepije koljae. Oni su bili organizatori pokolja u Hercegovini, organizatori tolikih ubojstava. Takoer govornik,
javlja Vjesnik, podsjea samo na jedan sluaj: fratar, upnik u Kraljevanima bio
je komandant one bojne, koja je izvrila strahovit pokolj u Glini i na Baniji. Prema takvim ljudima na se Pokret odnosi isto tako, kao to se odnosi prema ostalim ustaama. Govornik je prikazao i rabotu onih biskupa, koji su uputili nedavno
poslanicu narodu i osudili na Narodno-oslobodilaki pokret zato, to je pobio
ustae u sveenikim mantijama. Ali zato neemo potedjeti nijednog zloinca, pa
ma u kakvo se ruho odjenuo. Nita mi nemamo protiv potenih sveenika. I danas im pruamo ruku u elji, da rade na korist svoga naroda. Svi, koji e poteno
suraivati s Narodno-oslobodilakim pokretom bit e potpuno sigurni i podpuno
slobodni u izvravanju svojih sveenikih i vjerskih dunosti.70
Kad su mu se opat Marcone i tajnik mu Masucci 3. lipnja 1945. potuili
da novine i radio ne ine drugo, ve napadaju sveenstvo i Sv. Stolicu, tvrdei,
da je Vatikan elio Hitlerovu pobjedu, a protuvjerska se propaganda i ikaniranje crkvenih ljudi dogaa na svakom koraku, Tito je uzvratio da e za etrdeset
dana biti potpuno uspostavljeni mir i najvea sloboda savjesti (Masucci 1967:
203205). No, zbilja je ipak bila drugaija. im su okonane ratne operacije, za-
68
69
70
Vjesnik, 1945, br. 19, str. 2.

Nedavna poslanica je, nema sumnje, Poslanica Hrvatskoga katolikoga episkopata od 24. oujka
1945; njezin tekst usp.: tambuk-kali i dr. 1997: 270274.
72
30.11.2009 8:34:39
TOMISLAV JONJI
poela su mnogobrojna politiki motivirana suenja, u kojima su politiki protivnici meu njima i znatan broj sveenika, redovnika i redovnica po kratkom
postupku osueni na visoke zatvorske i logorske kazne.71 Tisak i radio napadaju
Crkvu, Papu i hrvatske biskupe (Horvat 1989: 113). Ve od prvih dana nakon
partizanskoga ulaska u Zagreb, predstavnici Svete Stolice pokuavali su intervenirati za zatoene biskupe i sveenike, kako u razgovorima s najviim dunosnicima, tako i s predstavnicima pravosua u lipnju, srpnju i kolovozu 1945. (Masucci 1967: 209, 216, 218, 220). Te su intervencije bile nedjelotvorne, a malo je
ili nimalo pomoglo i to to je i nadbiskup Stepinac ustro stao u zatitu progonjenih politikih protivnika novoga reima, ve u razgovoru s V. Bakariem 28.
lipnja 1945., a onda i u brzojavu J. Brozu Titu od 19. rujna 1945 (Benigar 1974:
517519). Ta su suenja popraena zagluujuom reimskom propagandom. I
sudski procesi i medijsko izvjeivanje o njima imali su dodatnu funkciju: trebali
su pokazati iroku rasprostranjenost neprijateljskog raspoloenja i djelovanja u
redovima klera, kako bi se, s jedne strane, opravdala mnogobrojna ubojstva i nasilja poinjena tijekom rata, te kako bi se, s druge strane, dobio izgovor za frontalni
obraun s Crkvom i religijom.72 U pismu Bakariu od 21. srpnja 1945. nadbiskup
se Stepinac opirno pozabavio poloajem Katolike crkve. Prosvjedovao je zbog
mnogobrojnih uhienja i smrtnih osuda izreenih sveenicima, podsjeajui na to
da vojni sudovi sude po skraenom postupku, strahovitom brzinom (kako se govori, dnevno pada oko 80 presuda) i uz iskljuenje javnosti. Posebno je skrenuo
pozornost na novinsku kampanju, u kojoj se iz dana u dan ocrnjuju sveenici, pa
i sam nadbiskup, to sve pokazuje da je katoliki kler u ovoj dravi stavljen izvan
71
72
Prema Pregledu osuenih sveenika, asnih sestara i crkvenih funkcionera svih vjeroispovijesti na teritoriju
NR Hrvatske od 1944. do 1951. godine, koji se uva u fondu Komisije za vjerske poslove NRH, u
spomenutom je razdoblju osueno 206 rimokatolikih sveenika, 15 rimokatolikih bogoslova, 15
rimokatolikih asnih sestara, tri grkokatolika i 13 pravoslavnih sveenika, dvije pravoslavne monahinje, jedan funkcionar evangelike, dva funkcionara muslimanske, sedam funkcionara adventistike
vjerske zajednice, te sedam funkcionara Jehovinih svjedoka. Na izdravanju kazne u kazneno-popravnim domovima Stara Gradika, Lepoglava i Slavonska Poega nalazi se 57 rimokatolikih sveenika,
devet rimokatolikih bogoslova, tri asne sestre i jedan pravoslavni sveenik (HDA, Komisija za odnose
s vjerskim zajednicama, kut. 341. sv. 1). No, taj popis ne obuhvaa katolike sveenike i redovnike
u drugim republikama, kao ni neke koji su na podruju tadanje NR Hrvatske osueni i smaknuti.
Njime, uostalom, nije obuhvaen ni nadbiskup Stepinac. Povrh toga, on ne obuhvaa ni one katolike
sveenike koji su iz politikih razloga bili prisiljeni otii u emigraciju (Jonji 200406: 223224; Radeli 2006: 103104).
Masucci je 17. lipnja 1945. u dnevnik zabiljeio: Komunistike mjere protiv Crkve rastu bez prekida.
Radio donosi neprestano sve uljivije napadaje na Vatikan i Crkvu. Mnogobrojni sveenici su strijeljani i jo vie ih se nalazi u tamnici. U podruju Zagreba se strijelja gradjane u masama. Svi katolici dru
pred novim reimom, traei sklonite i sakrivajui se. Oekuju se jo gori dogadjaji (Masucci 1967:
206).
73
30.11.2009 8:34:39
STEPINEV ZBORNIK
zakona. Navodei mnoge primjere manipulacije injenicama, Stepinac ocjenjuje:

injenice vrlo glasno govore svoju rije. A ta je jasna. Katolika Crkva u Hrvatskoj je u stadiju svojevrsnog progona. Ne dodue progona pod otvorenim vizirom.
To danas jo ne bi bilo oportuno (Kisi-Kolanovi 1992: 143153).
Stepinac je, dakle, bio svjestan da reim odgaa konani obraun s Crkvom,
ekajui za to povoljnije prilike. Nesumnjivo je nasluivao i to da je stoerna uloga u tom pothvatu namijenjena upravo suenju njemu, hrvatskomu metropolitu. Predsjednik vlade V. Bakari ve je 23. srpnja 1945., na sjednici Politbiroa
CK KPH, kazao kako katolikoj crkvi koja i dalje rovari treba napokon kazati
Gospodo, dosta je! (Vojnovi 2005: 73). Trebalo je tek pripremiti suenje pred
domaom i meunarodnom javnosti. U sklopu su tih priprema radio i novine
odigrali veliku ulogu.73 Usporedno s tim su predstavnici reima odravali hukake javne skupove i silili graanstvo i dravne slubenike na potpisivanje zahtjeva
kojima se od suda trai najtea kazna za nadbiskupa (Masucci 1967: 248; Znidari 1998: 3334). Kao to pokazuju dosad objavljeni radovi o toj temi, medijska
je hajka voena planski i sustavno (Jandri 1998, 2000, 2005). Time je nadbiskupa trebalo osuditi prije suenja. Odluku koja je donesena na najvioj razini,
u medijima su u tehnikom smislu proveli dunosnici Agitpropa, poesto glavni
urednici novina i pisci direktivnih uvodnika, poput Ive Baljkasa, Joe Horvata,
Ive Sarajia, Ivana Donevia, Danka Grlia, Radovana Zogovia i dr., karikaturisti poput Alfreda Pala, Vilima eria, Fadila Hadia, Nikole Mucavca, Vlade
Kristla i dr. Oni su to inili ili izravnim diskvalikacijama i klevetama Stepinca
ili upornim i raznovrsnim ocrnjivanjem drugih biskupa, sveenika, redovnika i
redovnica, kako bi se u javnosti kompromitirala Katolika crkva i vjera. Pritom
je znakovito da je komunistiko vodstvo glavninu borbe protiv Stepinca i Crkve
prepustilo prividno nekomunistikoj Narodnoj fronti i njezinim glasilima. Neke
od najvulgarnijih napadaja imali su poduzeti komunistiki prirepci u tzv. Izvrnom odboru Hrvatske republikanske seljake stranke (IO HRSS), a komunistiki
su dunosnici i partijski tisak prema javnosti za sebe zadravali samo instruktivna
stajalita i novinske komentare. Da je bila rije o smiljenoj i planiranoj strategiji,
jasno pokazuje injenica da je protucrkvena medijska kampanja trajala neprekidno, mijenjala se tek njezina jaina. Ako se kampanja promatra u kontekstu unu-
73
Novak (2005: 463466) priznaje da su tisak i radio tijekom suenja nadbiskupu Stepincu izvjeivali
pristrano, podupirui dravnu i partijsku politiku, te zakljuuje da je bez ikakve dvojbe bila rije o
montiranom procesu. No znakovito je da ne govori o ulozi koju su novine i radio imali prije suenja, tj.
u njegovoj pripremi i u posvemanjem ocrnjivanju Crkve.
74
30.11.2009 8:34:40
TOMISLAV JONJI
tarnjih i vanjskopolitikih dogaanja, biva jasno da su i oscilacije u intenzitetu tek

posljedicom promiljenih odluka partijskoga i dravnoga vodstva.74
Od ulaska Jugoslavenske armije u Zagreb do izricanja osude nadbiskupu Stepincu (dakle, tijekom 521 dana), samo u 854 izdanja dvaju zagrebakih dnevnika
(433 broja Vjesnika te 421 broj Narodnoga lista) te u 127 izdanja dvaju najvanijih tjednika (74 broja Naprijeda i 53 broja Kerempuha) objavljeno je vie od 1.400
priloga (govora, komentara, vijesti, osvrta, stvarnih i navodnih itateljskih pisama
te karikatura i stripova), koji se izravno odnose na Katoliku crkvu. To znai da
je samo u tim listovima prosjeno objavljivan priblino 1,5 prilog dnevno. Ti su
prilozi gotovo bez iznimke negativno intonirani, a ak i oni koji su naizgled neutralni ili sa simpatijama govore o tzv. narodnim sveenicima, zapravo su u funkciji
protucrkvene i protuvjerske propagande, jer se u tim situacijama pozitivni primjeri istiu nasuprot neprijateljima i reakciji olienoj u nadbiskupu Stepincu
i njemu slinima. Pribroje li se tomu radijske emisije (za koje nemamo podataka),
te lanci u Borbi, Politici, Ilustriranom vjesniku i drugim listovima, a onda plakati,
mitinzi i drugi oblici manipulacije javnim mnijenjem, postaje jasno da je intenzitet kampanje bio zastraujui.75 Ve to dovoljno govori da je reim bio i te kako
svjestan ugleda koji je u narodu uivao zagrebaki nadbiskup.76
Takoer valja imati na umu da je medijska hajka imala dodatnu ulogu u pripremi suenja nadbiskupu Stepincu (kao i u suenjima ostalim politikim protivnicima): ona je trebala obeshrabriti obranu optuenika, moebitne svjedoke i
svaki oblik javne potpore optueniku.77 U novinskim se napisima sugeriralo da
je kanjavanje faistikih zloinaca jedan od preduslova za nau svijetliju budunost, jer to smee treba potpuno izmesti.78 U tom obraunu moraju svi
sudjelovati, jer je kanjavanje ratnih zloinaca mjerilo naprednosti i iskrene elje za novim ivotom.79 Kako bi se taj pothvat mogao temeljito provesti, valja se
74
75
76
77
78
79
Iako spominje i desetak tekstova iz Vjesnika objavljenih u drugim razdobljima, napose nakon Pastirskoga
pisma, B. Jandri pozornost usmjerava na medijsku kampanju u jesen 1946., dijelom obraujui i prve
medijske napadaje na Stepinca i Crkvu u svibnju 1945., pa se moe stei (krivi) dojam da je bilo i duljih
zatija u jugoslavenskoj komunistikoj medijskoj kampanji protiv Katolike crkve.
Bilo bi vrijedno utvrditi jesu li u odnosu na bilo koju drugu temu jugoslavenski komunistiki mediji
vodili tako sustavnu i angairanu kampanju.
Iz tih je razloga samo u historiograji poput jugoslavenske bio mogu zakljuak poput Petranovieva
(1963: 274): Zbog te saradnje rimokatolikog klera sa NDH ovaj je meu vernicima bio omraen, to
naroito vai za episkopat.
U tom bi se smislu ona mogla nesumnjivo promatrati i kao nedoputeni pritisak na pravosue, kad bi
se ovdje uope moglo ozbiljno govoriti o pravosuu.
75
30.11.2009 8:34:40
STEPINEV ZBORNIK
obraunati i s odvjetnitvom jer su odvjetnici djelovali i u doba NDH,80 ili radi

toga to se usuuju na raspravi provokatorski ustvrditi da su njihovi branjenici u neravnopravnom poloaju u odnosu na javnoga tuitelja.81 Takoer se htjelo
uplaiti svjedoke, jer je svaki oblik potpore narodnim neprijateljima ravan izdaji naroda.82 To vrijedi i za izjave svjedoka koje dovode u pitanje inkriminacije
i optube.83 Na to moraju obratiti pozornost i narodni tuitelji, jer je, kako je
istaknuto na Konferenciji javnih tuilaca iz svih okruga Federalne Hrvatske u listopadu 1945., rije o sprezi reakcije i bandi u umi.84 U tom kontekstu vanu
ulogu ima Crkva, jer ona branei zapravo vlastiti udio u zloinima brani zloince pozivom na naela milosra.85 U takvom su ozraju bilo omogueni, a nekad i izravno organizirani, i tvorni napadaji na politike protivnike, nerijetko i na
sveenike i biskupe. Time je faktino stvarana atmosfera u kojoj je otpor svakoj
reimskoj inkriminaciji ravan zloinu.86
Razumljivo, kampanja protiv Stepinca i Crkve nije prestala izricanjem osude. Nju je u budunosti trebalo uvijek iznova i opravdavati i eksploatirati. Upravo u danima izricanja osude pojavila se knjiga izabranih protucrkvenih, nerijetko
vulgarnih, crtea, karikatura i stripova 1000 Lojzekovih grijeha : zbirka aktuelnih
politikih karikatura autora Nikole Mucavca, Fadila Hadia, Alfreda Pala i Vlade
Kristla. Takoer se prikazivao lm Stepinac pred narodnim sudom, a u sklopu njega
prizori sa suenja i ratne strahote, s nakanom da se nadbiskupa prikae odgovornim za njih (Benigar 1974: 633). Nekoliko tjedana nakon osude Agitpropovi su
pouzdanici Joa Horvat i Zdenko tambuk objavili znameniti pamet Dokumenti
o protunarodnom radu i zloinima jednog dijela katolikog klera. Taj je pamet kojega se pretisak pojavio i 2008. jednako kao i jo poznatiji obraun s Katolikom
crkvom koji je Viktor Novak pod naslovom Magnum crimen objavio dvije godine
kasnije, umnogom kompilacija novinskih napadaja na Crkvu objelodanjenih u
80
81
82
83
84
85
86
Pred Sudom za zatitu nacionalne asti zapoela je rasprava protiv odvjetnika Dra afara, Vjesnik,
1945, br. 96, str. 5.
Poveden postupak protiv advokata dra Waltera zbog klevete narodne vlasti, Vjesnik, 1945, br. 184, str.
4.
Intervenirati za osudjene narodne neprijatelje znai suprotstavljati se pravednim zahtjevima naroda,
Vjesnik, 1945, br. 101, str. 2.
O davanju i potpisivanju izjava, Vjesnik, 1945, br. 146, str. 2.
Reakcija iskoritava demokratske zakone za svoje protunarodne ciljeve, Vjesnik, 1945, br. 157, str. 3.
Zloince narod kanjava bez obzira tko su oni. Odgovor na Pastirsko pismo potpredsjednika vlade
Bosne i Hercegovine i lana Izvrnog odbora HRSS dr. Jakova Grguria, Vjesnik, 1945, br. 161, str.
3.
Razbijmo reakciju koja organizirano nastupa na procesima protiv ratnih dobitnika, Vjesnik, 1946, br.
219, str. 1; Protiv raznih branitelja ratnih dobitnika, Vjesnik, 1946, br. 228, str. 4.
76
30.11.2009 8:34:40
TOMISLAV JONJI
prethodnim mjesecima i godinama s bezbrojnim faktografskim pogrjekama, krivim imenima i nadnevcima.87

Glavna je svrha medijske hajke, koja je trajala gotovo godinu i pol, saeta u
uvodniku zagrebakoga dnevnoga lista od 15. rujna 1946.: nadbiskup je Stepinac
glavni krivac za proustako dranje Crkve u doba NDH, za sve tekoe koje danas postoje u odnosima Crkve i drave, a time i za postojanje kriarskih bandi
koje teroriziraju puanstvo.88
Gledano unatrag, medijska kampanja protiv nadbiskupa Stepinca otkriva nekoliko kljunih tema koje je reim izabrao, oito ih drei vanima i pogodnima
za diskreditiranje Crkve. Potanja njihova ralamba rjeito govori o pravim interesima i naumima jugoslavenskih komunistikih vlasti, a mogla bi upuivati i na
potrebu iznijansiranijega pristupa sloenim razlozima i motivima odluke jugoslavenskoga komunistikoga reima da se nadbiskupa Stepinca ipak izvede pred sud.
No, to prelazi okvire ovoga rada.
Stepinac kao potporanj NDH i inspirator ratnih zloina
Vie od tri etvrtine negativno intoniranih tekstova o nadbiskupu Stepincu
i Katolikoj crkvi tijekom 1945./46. polazi od postavke da je tijekom Drugoga
svjetskoga rata katolika hijerarhija u Hrvatskoj, pa ak i Sveta Stolica, stajala na
proustakim pozicijama (tako Petranovi 1963).89 To se polazite oslanja na nepobitnu injenicu da je nadbiskup Stepinac u drugoj polovici 1930.-ih postao pobornikom neovisne hrvatske drave, pa je u skladu s tim pozdravio i proglaenje
NDH, zadravajui uvijek kritian odnos prema reimu i naelno osuujui sve
zloine, bez obzira na to tko ih je i u ime koje ideje poinio (Benigar 1974; Krito
2001; Gabelica 2008).
No komunistika je propaganda jo prije rata, u kontekstu konkordatske borbe, optuivala katoliku hijerarhiju i poimence nadbiskupa Stepinca, za sluenje
protunarodnim interesima i za hukanje na meunacionalne sukobe u Jugoslaviji.90 Takvo se ocrnjivanje nastavilo nakon rata. Mnogobrojni lanci, komenta-
87
88
89
90
Stoga je neutemeljeno tvrditi da je Novakov Magnum crimen, iako znanstveno kolosalni promaaj,
ipak djelo monumentalno po akribinosti (imi 2002 : 159).
Glavni krivac, Narodni list, 1946, br. 398, str. 1.
U skladu s openito prihvaenim tezama jugoslavensko-srpske historiograje Petranovi i danas pie
(1995: 55) kako je Katolika crkva sa nadbiskupom Stepincem prihvatila monstrumsku vlast NDH i
politiku prekrtavanja.
Povodom Konkordata Proleter, 1937, br. 10, str. 34; Srpski komunisti i osnivanje Komunistike
stranke Slovenije i Hrvatske, Proleter, 1937, br. 11, str. 7.
77
30.11.2009 8:34:40
STEPINEV ZBORNIK
ri i karikature od svibnja 1945. prokazuju hrvatske katolike sveenike kao zagovornike zloina poinjenih u ime hrvatske drave. Oni se redovito prikazuju kao
simpatizeri ustaa, a ponekad i kao obini policijski kondenti.91 I Masucci je 28.
svibnja 1945. u dnevnik zabiljeio kako je Radio Zagreb estoko napao hrvatske
biskupe i Svetu Stolicu da su uvijek zagovarali pobjedu Osovine (Masucci 1967:
202). On i opat Marcone zbog estoke su protucrkvene i protuvjerske propagande ve u lipnju i srpnju 1945. vie puta prosvjedovali kod Bakaria, Tita i mons.
Rittiga (Masucci 1967: 204205, 209, 215, 216). Novinstvo je uzvratilo, objavljujui fotograje opata Marconea u drutvu hrvatskih i njemakih dunosnika
tijekom rata. Radio Beograd je 21. srpnja napao biskupa Salisa Seewisa za sudjelovanje u izaslanstvu hrvatske vlade prigodom potpisa Rimskih ugovora u svibnju
1941. te optuio Marconea da je blagoslovio ustae, druio se s njima i klanjao se
Paveliu (Masucci 1967: 215).
Standardni je rekvizit jugoslavenske komunistike propagande bilo povezivanje crkvenih ljudi s kriarskim pokretom.92 Taj je pokret prikazan kao nastavak
ustake borbe, a uz uhienja i suenja kriarskih skupina redovito je suen koji
sveenik, redovnik ili redovnica (Radeli 2002; Jonji 2007). Masucci je u kolovozu 1945. zabiljeio kako je uhienje kanonika Boria, zbog sumnje da je odgovoran za mnoge protukomunistike djelatnosti, ujedno sredstvo za uplaivanje
nadbiskupa (Masucci 1967: 219, 249). Tijekom kolovoza 1945. protuvjerska
je kampanja bivala sve jaom, a osobito je estokom postala nakon objavljivanja
Pastirskoga pisma od 20. rujna 1945. (Masucci 1967; 219, 226; Benigar 1974:
545546).
91
92
Osudjen sveenik koji je ustaama prokazivao partizane, Vjesnik, 1945, br. 112, str. 5.
Primjerice, U Dubrovniku je osuena ilegalna teroristika grupa (Vjesnik, 1945, br. 59, str. 2), Neuspjeli manevar jedne grupe ustakih zloinaca (Vjesnik, 1945, br. 74, str. 4), Sudjenje rukovodiocima
ustake teroristike organizacije kriara u Sarajevu. Medju optuenima je pet sveenika i dvije asne
sestre, koji su slali bandite u umu i aktivno ih pomagali u vrenju zloina (Vjesnik, 1945, br. 213, str.
2.), Samostani i upni uredi sklonita ustakih bandita. Pred Okrunim narodnim sudom u Karlovcu
vodi se postupak protiv grupe kriara ustaa (Vjesnik, 1945, br. 215, str. 3), asni otac Pero Turkalj organizirao je ilegalnu ustaku bandu u Splitu (Vjesnik, 1946, br. 216, str. 4), Jo jedan sveenik
koji sakriva narodne neprijatelje (Vjesnik, 1946, br. 219, str. 3), Osudjena je grupa ustaica koje su
sudjelovale u protunarodnoj zavjeri klerofaista (Vjesnik, 1946, br. 223, str. 4), Po direktivama diecezanske kurije u Sarajevu organizirali su franjevci tajnu ustaku kriarsku organizaciju u Tuzli (Vjesnik,
1946, br. 248, str. 4), Reakcionarno i izdajniko vodstvo HSS i protunarodni dio sveenstva povezali
su se s teroristikom organizacijom kriara (Narodni list, 1946, br. 395, str. 4), Fratri samostana u
Visovcu i upnik u Kninu aktivni pomagai ustakih zloinaca i duhovni vodje kriara (Vjesnik,
1946, br. 261, str. 4), Osjeki fratri erke i Posavec pretvorili su svoj samostan u zloinaku jazbinu
(Vjesnik, 1946, br. 290, str. 5), Presuda suda grupi klerofaista u Varadinu: Optueni protunarodni
sveenici i ostali kanjeni su za svoj zloinaki rad (Vjesnik, 1946, br. 426, str. 2), U Varadinu su
osueni organizatori i pomagai kriarskih terorista (Narodni list, 1946, br. 396, str. 4) itd.
78
30.11.2009 8:34:40
TOMISLAV JONJI
Oko njegova sadraja93 bilo je razmimoilaenja kod biskupa, ali su nadbiskup Stepinac te biskupi ule i ekada ipak uspjeli da se u dokumentu ne preute
kljuni prigovori novim vlastima, koji su se odnosili ne samo na poloaj Crkve i
crkvenih ljudi, nego i na zastraujui progon svih politikih protivnika (Znidari
1998: 71).94 O medijskoj kampanji koja je uslijedila, sm je Stepinac pisao poslije
mons. Hurleyu, nazivajui je prvom generalnom ofenzivom protiv Crkve i njezinih predstavnika (Batelja 1992: 317318). Tu su kampanju pratili sve brutalniji
progoni i uhienja sveenika te zlostavljanja vjernika, kako se Masucci 5. listopada
1945. jo jednom uzalud potuio Rittigu (Masucci 1967: 226). Prvih su se tjedana najvii predstavnici vlasti oklijevali ukljuiti u nju, ali su onda otre izjave i prijetnje Crkvi javno uputili predsjednik republike vlade V. Bakari,95 a onda i sm
J. Broz Tito.96 I strane su radijske postaje sredinom listopada javljale da je Sveta
Stolica prosvjedovala jugoslavenskoj vladi upozorivi kako nikada u povijesti Balkana nije bilo tamo tako mnogo mrnje protiv Katolike Crkve (Masucci 1967:
228). U novinstvu je stvarana predodba da su Pastirsko pismo nadahnuli ustae.97 U tobonjim pismima itatelja sveenici su optuivani za otvoreno ustatvo,
odnosno za to to su od Pavla postali Savli.98 Oni su muili zarobljene partizane
i zlostavljali ih uoi strijeljanja.99 Dokle seu njihovo ustatvo, pokazuje injenica
da je sveenstvo ukljuujui i ono s podruja koje je tijekom rata Italija anektirala ili okupirala opravdavalo i ustaku suradnju s Italijom.100 Vjesnik je prenio
93
94
95
96
97
98
99
100
Tekst Pastirskoga pisma katolikih biskupa Jugoslavije od 20. rujna 1945. usp.: tambuk-kali i dr.
1997: 275285.
Masucci je uoi objavljivanja Pastirskoga pisma izvijestio mons. Montinija, buduega papu Pavla VI.,
da e se biskupi vrlo kritiki izraziti o dosadanjim mjerama vlasti, dodajui da je i on sm u potpunoj
suglasnosti s politikom, koju vode biskupi (Masucci 1967: 223). V. Horvat (1989: 115116) navodi
kako je u vrijeme zasjedanja Biskupske konferencije nadbiskup Stepinac dobio vapaj dvjestotinjak osuenika na smrt iz pritvora vojnoga suda u Novoj vesi, koji na suenju nisu dobili mogunost kazati niti
rijei. Nadbiskup je odmah intervenirao kod vlasti.
Ovo je pismo najbolji dokaz na kojoj je strani pomanjkanje dobre volje za pravilno rjeenje odnosa
crkve i drave, Vjesnik, 1945, br. 144, str. 2.
Maral Tito o Pastirskom pismu, Vjesnik, 1945, br. 160, str. 1.
Usp. karikaturu A. Pala pod naslovom Smjena, Vjesnik, 1946, br. 218, str. 1.
Javna govornica: J. S, upljanin upe sv. Blaa, Vratite nam vjeru u nae duhovne pastire!..., Vjesnik,
1945, br. 148, str. 2.
Fra Ivan, fra Jozo i fra Stanko ili Pria o trojici fratara, Naprijed, 1945, br. 128, str. 6.
Sramota ljubitelja Tomislava II.. Javna govornica, Vjesnik, 1945, br. 168, str. 2; fotograja Delegacija katolikih sveenika otoka Hvara i Braa pod vodstvom nekog ustakog dunostnika u posjeti kod
Pavelia, Vjesnik, 1946, br. 217, str. 3.
79
30.11.2009 8:34:40
STEPINEV ZBORNIK
pismo poznatoga sovjetskoga propagandista Ilje Erenburga, objavljeno u Izvestiji,

kojim se takoer napada Pastirsko pismo i uope dranje Katolike crkve.101
Na nianu se naao i zagrebaki nadbiskup osobno. Njega se, i zbog njegove
nepokolebljivosti, a i zbog stvarnoga i simbolikoga znaenja zagrebake nadbiskupske stolice, dralo najtvrim kamenom. Stoga ga je valjalo to vie ocrniti.
Prema zakljuku Politbiroa CK KPH, Stepinca je u novinstvu trebalo prikazati kao zatitnika Miroslava Filipovia Majstorovia (Vojnovi 2005: 82), dakle
kao poticatelja zloina u logoru Jasenovac,102 koji neprijateljski djeluje i danas.
U predizbornom govoru odranom krajem listopada 1945. u Zagrebu, Hebrang
je otvoreno optuio visoki kler sa Stepincem na elu da raspiruje vjersku i nacionalnu mrnju. I dok to rade, nama preporuuju ljubav prema blinjemu[,] t. j.
samilost prema ustaama i drugim neprijateljima naroda. (...) Sve ono to je u naoj
prolosti bilo demokratsko i napredno[,] borilo se uvijek svim silama protiv politike
crnomantijaa, ocijenio je Hebrang, dodajui da Crkva djeluje u interesu Rima, a
ne u interesu hrvatskoga naroda.103 Samo dva dana potom (27. listopada) Vjesnik je
objavio tobonje pismo itatelja, naslovivi ga rijeima koje su pozivale na obraun:
Najvei broj ustakih koljaa u Hrvatskoj odgojen je u redovima klerikalnih organizacija (br. 162, str. 2).
Strahujui od moguih posljedica nadbiskupove propovijedi na Sve Svete,
vlasti su od Stepinca zatraili da se ustegne od bilo kakve kritike vladinih mjera
(Masucci 1967: 230). No Stepinca to nije uplailo, nego je, dapae, u propovijedi
otvoreno govorio vjernicima o prijetnjama koje mu se upuuju (Masucci 1967:
230; Horvat 1989: 133136; Znidari 1998: 29). lanci u Slubenom vjesniku
Zagrebake nadbiskupije, kojima se objanjavalo ponaanje Crkve i nadbiskupa u
doba NDH (Alexander 1990: 96 i d.), nisu mogli dovesti do smirenja, jer komunistikim vlastima nije bilo do utvrivanja injenica nego do obrauna. Britanski
se konzul Harrison 3. studenoga sloio s njime da su prilike u zemlji sve gore, a
progon Crkve sve agresivniji (Masucci 1967: 230231). Nadbiskup je 4. studenoga 1945. u Zapreiu bio rtvom i tvornoga napadaja (Masucci 1967: 231232;
Benigar 1974: 548555). On je taj napadaj smatrao oekivanim plodom novinske
kampanje, a kad je svojim pismom Bakariu i okrunicom sveenstvu objasnio o
101
102
103
Ilja Erenburg o biskupskoj poslanici i makinacijama opozicije u Hrvatskoj. Pismo Ilje Erenburga listu
Izvestija , Vjesnik, 1945, br. 179, str. 2.
O sluaju fra Tomislava Filipovia i njegovu otputanju iz franjevakoga reda, usp.: Krito 1998:
128132.
Govor ministra savezne vlade i predsjednika privrednog savjeta Andrije Hebranga na velikom predizbornom mitingu VI. rajona u Zagrebu, Vjesnik, 1945, br. 160, str. 2.
80
30.11.2009 8:34:40
TOMISLAV JONJI
em je doista bila rije i tako opovrgnuo slubena priopenja vlasti, zapoela je

po njegovim rijeima druga generalna ofenziva protiv zagrebakog nadbiskupa, u kojoj su otvoreno sudjelovali najvii komunistiki dunosnici, ukljuujui
Tita i Bakaria (Batelja 1992: 318319.).104 Nekoliko dana potom bile su organizirane demonstracije protiv nadbiskupa, ali se od njih odustalo nakon Masuccijeva prosvjeda republikim vlastima i njegove obavijesti britanskomu konzulatu
(Masucci 1967: 232).
Kad je krajem studenoga i u prosincu 1945. pojaana protucrkvena kampanja, sve su ee i jasnije bile aluzije na potrebu sudskoga obrauna i s nadbiskupom Stepincem.105 Crkva je prikazana kao inspirator i zatitnik kriarske
bande. Crkveni ljudi ne prestaju ni danas rovariti protiv novoga poredka. Oni
pomau ustae u skrivanju i bijegu preko granice.106 Bakari je sredinom prosinca 1945. primio novinare te im je kazao da dananje dranje crkvene hijerarhije
nije nikakva novost, nego nastavak vrste veze izmedju okupatora i ustaa i tog
dijela visokog klera. Na pitanje o umijeanosti biskupa u tu protudravnu djelatnost, Bakari je izbjegao otvoren odgovor, ali je posve jasno aludirao na nadbiskupa Stepinca. Navijestio je da predstoji raienje nekih stvari, pri em samo
o energinosti i iskrenosti Crkve ovisi daljnji razvoj odnosa.107 Iduega je dana,
17. prosinca, u Vjesniku objavljen uvodnik pod naslovom Dio visokog katolikog klera pomaga ustakih zloinaca, u kojem se razrauje Bakarieva izjava da
je zapravo rije samo o nastavku proustake crkvene politike. Uz najavu suenja
Erihu Lisaku i ustakim elementima katolikog klera, takoer se navjeuje da
taj sud nee izbjei ni oni ljudi, ni one organizacije, koje rade protiv nae zemlje,
makar kako vjeto na sebe navukli religioznu odjeu, jer e se svakome suditi pre-
104
105
106
107
Reim je izdao Saopenje Ministarstva unutranjih poslova o dogadjajima od 4. o. mj. (Vjesnik, 1945,
br. 171, str. 2). Tim je povodom Stepinac 10. studenoga 1945. otro otpisao Bakariu, na to je ovaj
neuobiajeno odgovorio istoga dana (oba pisma usp.: Kisi-Kolanovi 1992: 171176). Nakon
nekoliko dana vlasti su u novinama najavile zaotravanje odnosa (O nekim odnosima koji e rasvijetliti
pozadinu incidenta u Zapreiu, Vjesnik, 1945, br. 179, str. 3)
Nadbiskupov tajnik vl. Harrison bio je uhien 15. studenoga 1945, a 11. prosinca iste godine vlasti su
zatvorile i zagrebakog vjerouitelja vl. Josipa imekoga.
Osudjeni pomagai ustaa redovnik i asna sestra koji su prebacivali ustake koljae iz nae zemlje u
inozemstvo (Vjesnik, 1945, br. 196, str. 4), Nad sveenikom koji je skrivao ustakog atentatora izreena je pravedna osuda (Vjesnik, 1946, br. 229, str. 4).
Predsjednik Narodne vlade Hrvatske Dr. Vladimir Bakari dao je izjavu o ustakoj djelatnosti u crkvenim ustanovama (Vjesnik, 1945, br. 205, str. 1). U istom su broju objavljene i tri fotograje na str.
1, 2. i 4. Na prvoj je Ustako-kriarska zastava posveena u kapelici nadbiskupa Stepinca, na drugoj
se Stepinac rukuje s Paveliem (Prisne veze dijela visokog klera s ustaama), a na treoj je prikazana
skupina sveenika kod Pavelia (Faistiki odgoj mladih sveenika).
81
30.11.2009 8:34:40
STEPINEV ZBORNIK
ma njegovim djelima.108 Na koga se misli, bilo je jo jasnije dva dana poslije. Uz

lanak pod naslovom Dio visokog katolikog klera zadrao je dosljedan ustaki
stav, objavljen je faksimil Katolikoga lista od 29. travnja 1941., sa Stepinevom
Okrunicom asnome kleru nadbiskupije zagrebake, te fotograja za koju se
razmjerno nevjeto tvrdi da prikazuje nadbiskupa kako prisustvuje ustakoj paradi i pozdravlja faistikim pozdravom.109
Nakon razgovora sa Stepincem, Masucci je 18. prosinca 1945. prosvjedovao
kod Rittiga zbog sve eih medijskih napadaja na sveenstvo i Crkvu (Masucci
1967: 239), no vlasti se na te prosvjede nisu obazirale, jer su agresivnim pisanjem
tiska upravo htjele stvoriti dojam da je dananji prijepor izmeu Crkve i drave
posljedica dugotrajne ustake orijentacije hrvatskoga katolikoga episkopata.110
Na Badnji dan 1945. Stepinac je dobio obavijest da se skupljaju potpisi kojima
se trai njegovo uhienje i suenje na smrt (Masucci 1967: 239), a poetkom
1946. Masuscci je u dnevnik biljeio kako radio napada Svetu Stolicu, a on je
dobio obavijest da vlasti pripremaju Stepinevo ubojstvo (Masucci 1967: 244).
Stepinac je tih dana oekivao uhienje ili bar napadaj organizirane i potaknute
svjetine na Nadbiskupski dvor, a u isto je vrijeme reim vrio pritisak na Svetu
Stolicu da Stepinca ukloni i postavi drugu osobu na zagrebaku nadbiskupsku
stolicu (Benigar 1974: 559560). Od sijenja 1946. nadbiskup se faktino nalazi u kunom pritvoru, iako mu takva mjera formalno nije izreena (Znidari
1998: 75). Propagandna je hajka zaotrena ve krajem prosinca 1945. Tih je dana
u Vjesniku zagrebaki nadbiskup prikazan u Palovoj karikaturi kao pastir koji svoje stado predaje mesaru Lisaku, a u istom je broju objavljena njegova fotograja
sa Slavkom Kvaternikom (br. 208, str. 1), potom s Paveliem iz 1942. prilikom
otvorenja Hrvatskoga dravnoga sabora (br. 213, str. 2) te s ustakim i njemakim
dunosnicima pri otvorenju Zagrebakoga zbora 1942. (br. 214, str. 4). Ironizirajui nadbiskupovo slubeno stajalite u svezi s Lisakovim dolaskom na Kaptol,
satiriko-humoristiki Kerempuh objavljuje 1946. nagradnu krialjku sa Stepinevim likom, traei odgovor na pitanje: Vodoravno: 1. visoki gospodin na Kaptolu, koji se bavi hoteljerstvom (slika u krialjki) (br. 17, str. 7). Sredinom rujna
1946. nadbiskupov je tajnik ali osvanuo na naslovnici toga tjednika u Hadievoj karikaturi prikazan kao voditelj svratita Lojzeku, ija je rma slovo U i
108
109
110
Vjesnik, 1945, br. 206, str. 1.

Vjesnik, 1945, br. 207, str. 2.
Za vrijeme okupacije mnogi katoliki biskupi su dobivali od okupatora i ustaa odlikovanja, a danas su
duhovni organizatori bjesomune hajke protiv narodne vlasti (Vjesnik, 1946, br. 230, str. 4).
82
30.11.2009 8:34:40
TOMISLAV JONJI
u kojem kriari, ustae i ostali nai imaju popust, te je za njih svratite otvoreno
u svako doba (br. 50).
No nije samo Lisak, nego je, prema Vjesniku (1946, br. 216), i njemaki poslanik Kasche, toboe, svakodnevno dolazio na Kaptol i posjeivao Stepineva
tajnika alia. Nadbiskup je okrivljen da je tijekom rata i nakon njega pokazivao
apsolutno razumijevanje za one sveenike koji su sudjelovali u pokoljima u Jasenovcu i drugdje,111 pa je ak optuen da je i Crkvu podredio opstanku NDH.112
U Kerempuhu je Stepinac 1946. prikazivan kako blagoslivlja klanja civila te kako
se ustakim pozdravom javlja na telefonskoj centrali da bi poziv spojio s Trstom
(br. 51, str. 5), a crkveni su ljudi drali ljestve ustaama u svim zgodama, pa tako
i onda kad su mijenjali poetno polje grba na krovu zagrebake crkve sv. Marka
(sic!) (br. 46, str. 8). Drugim rijeima, nadbiskup Stepinac je ustaa.113 Njemu
se, pod naslovom Misa U-nisono (Skladao A. Stepinac), u usta stavljaju parafrazirani stihovi najpoznatije ustake koranice koju je napisao, najvjerojatnije, sm
A. Paveli (br. 51, str. 4). Prikazan je kao dobri pastir s bombom, te slovom U,
kukastim kriem i liktorskim snopom za psom (br. 51, str. 6). Prirunici kojima
se on kao stari kuhar slui, jesu Hitlerov Mein Kampf i Pavelieva knjiga Strahote
zabluda. (br. 53, str. 4). U desetcima je sluajeva zagrebaki Kaptol prikazan kao
ustako utoite.114 Zato mu Petrica Kerempuh, nabrojivi nadbiskupove grijehe i obilno citirajui Sveto Pismo, ve poetkom 1946. poruuje: Neka vam
bude milostiv sud narodni i neka vas kazni po djelima vaim, amen (br. 16, str.
3). U novinstvu se tvrdi da sm nadbiskup u svojoj korespondenciji zapravo priznaje svoj proustaki i neprijateljski rad.115 Sva je njegova djelatnost upravljena
na pomaganje ustaa, sugerira kolorirani strip na posljednjoj stranici Kerempuha,
punih osam mjeseci prije podizanja optunice (br. 16, str. 8). Pritom su mu in-
111
112
113
114
115
Sveenike, koji iskoritavaju crkvu za svoj protunarodni rad, treba privesti zasluenoj kazni (Vjesnik,
1945, br. 211, str. 1); Hadieva karikatura Quo vadis ecclesia u etiri crtea prikazuje sveenika do
rata (s kriem), za rata (s okrvavljenim noem), danas (s kriarskom zastavom) i u budunosti (zgrada
narodnog suda) (Kerempuh, 1946, br. 14, str. 2).
Nadbiskup Dr. Alojzije Stepinac s jednim dijelom katolikog klera povezivao je sudbinu crkve s faistikim reimom i ustakom tvorevinom NDH, Vjesnik, 1945, br. 210, str. 2.
Ustaki lik zagrebakog nadbiskupa Dra Alojzija Stepinca, s trima fotograjama Stepinevih susreta s
Paveliem. (Vjesnik, 1946, br. 218, str. 4).
U karikaturi Svi njihovi putevi vode u... prikazana su dvojica ustaa, od kojih jedan nosi krvav no,
a drugi kriarsku zastavu, i idu prema zagrebakomu Nadbiskupskom dvoru (Vjesnik, 1946, br. 219,
str. 1). Pod naslovom Svaka ptica svome jatu!, Pal karikira Stepinca kako blagoslivlje Lisaka koji nosi
oruje i dinamit te mu govori: Dobro doao, sinko, u oinsku kuu! (Vjesnik, 1946, br. 225, str. 1).
U pismu suradnicima otkriva se nadbiskup Stepinac kao zakleti neprijatelj naroda, Vjesnik, 1946, br.
224, str. 1, 3).
83
30.11.2009 8:34:40
STEPINEV ZBORNIK
teresi Katolike crkve sporedni, jer irom otvara vrata i ustaama-muslimanima.

Nije vano to e se oni boriti za Muhameda, vano je samo da se bore protiv
Jugoslavije i komunista.116
Nakon to je priopeno da je u kripti franjevakoga samostana na Kaptolu
24. sijenja 1946. pronaeno zlato iz dravne riznice NDH (27. sijenja 1946.),
zaredat e stotine tekstova i karikatura, koje su poesto morale izazvati morbidne asocijacije. No najubojitija je trebala biti optuba da su nadbiskup Stepinac i
protunarodni dio klera htjeli (...) krvavo ustako zlato iskoristiti za borbu protiv
naroda.117 Ali da u tom ne e uspjeti, sugerira karikatura na naslovnici Kerempuha (tijekom 1946. Stepinev se lik ak pet puta naao na naslovnici toga tjednika!) na kojoj su prikazani Paveli i Stepinac kako bjee, dok je narodna ruka ve
zgnjeila Drau Mihailovia i njegove suradnike. No zalud bjei eljad neka / narodna je ruka eka (br. 42, str. 1). Dapae, slabo e se provesti ovaj majstor zakulisne igre, predvia karikatura pod naslovom Kaptolsko klerofaistiko kazalite
lutaka, na kojoj su Stepinac, Lisak i Mokov prikazani kao oni koji na koncima
dre lutke u liku ustaa, sveenika i asnih sestara (br. 51, str. 1).
Kako bi dojam na itatelja bio to snaniji, istodobno su 1945. za ustatvo
u Vjesniku (br. 207, str. 5) optuene i asne sestre, a Ervin inko se u dva nastavka (br. 374, 375) pozabavio njihovim tobonjim sudjelovanjem u zlostavljanju i
ubijanju siroadi u djejem domu u Jastrebarskom, ilustrirajui podlistak fotograjom asnih sestara u drutvu s Milom Budakom. I tjednik Dobri pastir optuen
je u Vjesniku za protudravnu djelatnost (br. 208, str. 2), to je trebalo opravdati njegovu zabranu. Da bi optuba Stepinca i Crkve za ustatvo bila dojmljivija,
novinstvo tvrdi da nije samo Stepinac, nego su i drugi biskupi aktivno nastupali
protiv partizana.118 Nii se kler takoer zaklinjao Paveliu, poticao pokolje i sudjelovao u njima, te je obavio najvie prljavoga posla u prekrtavanju koje je bilo
116
117
118
Usp. karikature Kaptolska irokogrudnost i Zlatni deko, Kerempuh, 1946, br. 51, str. 5, 6.
Vjesnik, 1946, br. 241, str. 1. To sugerira i tobonje Objanjenje o 36 sanduka zlata, koje je u Kerempuhu 1946. stavljeno u usta ocu Bonifaciju, gvardianu franjevakog samostana, uvaru dravnog
peata i 36 sanduka zlata i drugih dragocjenosti u grobnici. U istom je broju na posljednjoj stranici
objavljen kolorirani strip, prema kojem zlato i dragocjenosti pohranjuje upravo nadbiskup (Lojzek),
govorei fratrima: Primite ovo i pohranite kroz ono nekoliko dana, dok se vrate oni u koje vjerujemo!
(br. 18, str. 4, 8).
Dokumenti o izdajnikom radu splitskog biskupa Dra Bonefaia (Vjesnik, 1945, br. 209, str. 2);
Protunarodni rad ibenskog biskupa Milete (Vjesnik, 1945, br. 215, str. 3); Ustaa nadbiskup sarajevski Dr. Ivan Ev. ari (Vjesnik, 1946, br. 219, str. 3); Sluei vjerno okupatoru[,] biskup Srebrni
je nastojao stvoriti pijunsku organizaciju preko podredjenog mu klera (Vjesnik, 1946, br. 224, str. 3);
Zloinaka aktivnost nadbiskupa vrhbosanskog dra Ivana aria (Vjesnik, 1946, br. 261, str. 4). O
protunarodnom radu biskupa Srebrnia pisao je i Narodni list (1945, br. 12, str. 3).
84
30.11.2009 8:34:40
TOMISLAV JONJI
samo izlika za pokolje.119 Kerempuh se ruga kako su i ustaki propagandisti, poput

D. Crljena, govore pripremali itajui crkveni tisak, jer im druga literatura i nije
trebala (1946, br. 53, str. 2). Kler je takoer sudjelovao u irenju ustake propagande, terorizirao puanstvo i do posljednjega dana podupirao NDH.120 Katoliki
su sveenici bili zapravo glavni oslonac ustakoga reima, dapae, oni su otvoreno propagirali i faizam i nacionalsocijalizam.121
Stepinac kao neprijatelj naroda
Ako se komu prozivanje Stepinca kao ustae ne bi uinilo dovoljno uvjerljivim, reim je svakako nastojao da njegovo protivljenje uspostavi totalitarne komunistike vladavine pokua prikazati kao protunarodno djelovanje. Uoi rata
njega se i Katoliko crkvu uope u komunistikom tisku optuivalo za petokolonako djelovanje i za simpatiziranje s Hitlerom i Mussolinijem (Proleter, 1940,
br. 78, str. 47). U novim se prilikama ono napose zrcali u pothranjivanju meunacionalnih razronosti, napose sporova izmeu Hrvata i Srba. Unato samodopadnom ponavljanju u javnosti da je nova Jugoslavija rijeila nacionalno pitanje, na zatvorenim su sastancima komunisti bili svjesni da nije tako, i da se nakon rata u Hrvatskoj Srbi osjeaju pobjednicima, a Hrvati poraenima. Taj osjeaj
119
120
121
Fotograja s natpisom Dok se narod borio ovi su se zaklinjali krvniku Paveliu i lanak Duhovni oci
primali su ustaka odlikovanja za borbu protiv naroda (Vjesnik, 1945, br. 211, str, 1, 3); Velika je lista
sveenika ustaa, koji su za svoj protunarodni i zloinaki rad dobivali odlikovanja (Vjesnik, 1946,
br. 228, str. 3). Hercegovaki fratri bili su duhovni zaetnici ustakih pokolja u Bosni i Hercegovini
(Vjesnik, 1946, br. 226, str. 5), Mnogi katoliki sveenici kao aktivni ustaki ociri uestvovali su u
pokoljima nad naim narodom (Vjesnik, 1946, br. 227, str. 3). Jedan dio katolikog sveenstva pod
izlikom prekrtavanja Srba mamio je nae narode u ustake klaonice (Vjesnik, 1945, br. 213, str. 2.).
Mnogi katoliki sveenici povezali su se na ivot i smrt s najkrvavijim neprijateljima naeg naroda,
Vjesnik, 1945, br. 214, str. 4. Uhvaen ustaki zloinac koji je zajedno s jednim fratrom provodio teror
nad graanstvom Vukovara (Vjesnik, 1946, br. 216, str. 4). I uoi samog sloma Hitlerove Njemake
dio visokog katolikog klera primao je sa zadovoljstvom ustaka odlikovanja (Vjesnik, 1945, br. 208,
str. 3). Mnogi pripadnici katolikog klera bili su glavni oslonac okupatorskog ustakog reima (Vjesnik, 1946, br. 220, str. 6), Visoki katoliki kler u Hrvatskoj takodjer snosi odgovornost za rad ustakih
ministarstava (Vjesnik, 1946, br. 234, str. 7).
Mnogi katoliki sveenici povezali su se na ivot i smrt s najkrvavijim neprijateljima naeg naroda,
Vjesnik, 1945, br. 214, str. 4. Uhvaen ustaki zloinac koji je zajedno s jednim fratrom provodio teror
nad graanstvom Vukovara (Vjesnik, 1946, br. 216, str. 4). I uoi samog sloma Hitlerove Njemake
dio visokog katolikog klera primao je sa zadovoljstvom ustaka odlikovanja, Vjesnik, 1945, br. 208, str.
20. prosinca 1945, 3. Mnogi pripadnici katolikog klera bili su glavni oslonac okupatorskog ustakog
reima (Vjesnik, 1946, br. 220, str. 6), Visoki katoliki kler u Hrvatskoj takodjer snosi odgovornost
za rad ustakih ministarstava (Vjesnik, 1946, br. 234, str. 7). Fra Krsto Krani propagator nacistikog
faistikog pokreta (Vjesnik, 1946, br. 221, str. 2), Osudjen pijun madarskih faista revizionista
i raspiriva mrnje protiv naroda Jugoslavije. Reakcionarni faistiki list Magyar Ujsag tampao se u
kaptolskoj tiskari (Vjesnik, 1946, br. 245, str. 2).
85
30.11.2009 8:34:40
STEPINEV ZBORNIK
produbljuje i djelovanje itave reakcije, kojoj je Katolika crkva zapravo na elu.

Zbog toga se na sjednici Politbiroa CK KPH 26. srpnja 1945. raspravljalo o tom
da se razornoj djelatnosti popova suprotstave organizirane delegacije pojedinih
drutava i naroda, koje e popovima zaprijetiti da ne smiju raditi protiv naroda
(Vojnovi 2005: 76). U pozdravnom brzojavu Kongresu Srba u Hrvatskoj, kako
prenosi Vjesnik 1. listopada 1945. (br. 140) savezni je ministar Hebrang istaknuo
bratstvo i jedinstvo Hrvata i Srba, koji su svojom borbom stekli ravnopravnost.
O njihovu e se slogu razbiti ostatci reakcije.
Novinski se uvodnici takoer bave otporom Crkve protiv tzv. slobode savjesti, tj. protiv ograniavanja i zabrane vjeronauka i vjerske pouke,122 a za njima
slijede mnogobrojne vijesti s terena i podrugljive karikature. Crkveni se ljudi ne
usteu izmiljati i inscenirati incidente s kraama i oteivanjima kipova, krieva
i sl.123 Oni takoer koriste kojekakve procesije i navodna ukazanja da bi potkopali narodnu vlast. I sm se Tito pozabavio zakletim neprijateljima naih naroda
koji se, izmeu ostaloga, koriste pobonou i prostodunou ljudi, pa izmiljaju
kojekakva udesa u ukazanja.124 U izmiljanju ukazanja, sugerira Hadieva karikatura u Kerempuhu 1946. (br. 53, str. 3), sudjeluje i nadbiskup Stepinac kao arobnjak iz Oza. Posebna je tema reimske propagande bila teza o navodnoj sprezi
Crkve i emigrantskoga vodstva HSS-a na elu s Maekom. Maek je poistovjeen
s Hitlerom i Paveliem, a reakcija se i danas okuplja oko njih. U skladu s tim su
aktivnosti Crkve prikazane kao sastavni dio borbe ustaa i faista protiv Jugoslavije.125
Na sjednici Politbiroa CK KPH 21. lipnja 1946. postignuta je suglasna ocjena da je Crkva danas centar oko kojega se okupljaju svi nezadovoljnici. Njezina je
vanost podcijenjena, a ona je najjai i najopasniji protivnik. Stoga treba propi-
122
123
124
125
Sloboda savjesti osnovna sloboda gradjana Federalne Hrvatske, Vjesnik, 1945, br. 78, str. 2.
Tajna ukradenog kipa, Kerempuh, 1946, br. 49, str. 4. Usp. Horvat 1989: 138139.
Klevete i smutnje narodnih neprijatelja upuuju nas na jo otriju borbu protiv ostataka faizma (Vjesnik, 1945, br. 78, str. 1). Navodna ukazanja tema su stotina lanaka, ironinih komentara i karikatura.
Usp. Zvonko Brki, Maek je svojom izdajnikom politikom skrivio teka stradanja naih naroda
(Vjesnik, 1945, br. 59, str. 1); N. Rubi, Od nekadanjeg vodje do narodnog izdajice (Vjesnik, 1945,
br. 110, str. 2). Ve 16. svibnja 1945. Pal u karikaturi prikazuje Pavelia kako se obraa Maeku rijeima: Ipak si mi ti, Vlatko, ostao vijeran (sic!) do kraja (Vjesnik, 1945, br. 22, str. 2). Nekoliko mjeseci
kasnije Pal pod naslovom Prijateljski izlet prikazuje Hitlera, Pavelia i Maeka u istom automobilu, a
u potpisu se navodi kako je predsjednik dr. Maek otiao (..) u inozemstvo s nekolicinom svojih stranakih drugova i prijatelja (Vjesnik, 1945, br. 160, str. 4). Isto tako usp. lanke Ista farba i ista banda,
Vjesnik, 1945, br. 162, str. 3; Na velikom zboru u Garenici ministar Dr. Koharovi osvrnuo se na
tvrdnje Narodnog glasa, Pastirskog pisma i letka s potpisom Dra Krnjevia, Vjesnik, 1945, br. 160,
str. 4.
86
30.11.2009 8:34:40
TOMISLAV JONJI
tati dosadanju politiku borbe protiv popova koja nije urodila plodom. Osobito
treba raskrinkavati one najreakcionarnije i prikazivati ih kao sluge tuina i neprijatelje naroda, te istodobno koristiti sve mogunosti, da izvestan dio barem nieg
klera pribliimo Fronti (Vojnovi 2005: 236242).
Stepinac za otpor Crkve reimu snosi najveu odgovornost. On je glavni krivac, pa ga A. Pal 1946. na karikaturi u Kerempuhu (br. 52, str. 2) prikazuje kako
ide na ispovijed istranom sudiji s velikom vreom grijeha: ustako zlato, veze s
inostranstvom, teroristike akcije, kolaboracija, kriarska zastava, izdaja, Lisak...
Da ne bi stalo na tom, Stepinac, tvrdi Vjesnik (1946, br. 406, str. 2), proganja
prave narodne sveenike. Njegovo prezime treba upisati u Kerempuhovoj nagradnoj krialjci (1946, br. 52, str. 5) kao odgovor na pitanje tko je voa teroristike
bande.
Sudbina Istre bila je jedna od sredinjih vanjskopolitikih preokupacija reima, s jasnim reperkusijama na unutarnjem planu. Iako su jugoslavenske komunistike vlasti i hrvatsko katoliko sveenstvo dijelili tenju da Istra i formalno pripadne Hrvatskoj odnosno Jugoslaviji, motivi koji su ih pokretali bili su bitno razliiti i nisu uspijevali priguiti komunistiku mrnju prema Crkvi, koja se zrcalila
u mnogobrojnim nasiljima, ogranienjima djelovanja, pa i u ubojstvima sveenika
(op. Grah 1998.). Iako je prigodom susreta s Titom poetkom lipnja 1945. Stepinac podsjetio na to da je upravo zahvaljujui Katolikoj crkvi ouvano hrvatstvo
Istre (Benigar 1974: 508), reim je stvarao predodbu da rovarenje Crkve protiv
vlasti dovodi do slabljenja Jugoslavije, a time posljedino i do smanjenja izgleda
da se Istra pripoji Hrvatskoj. Na taj se nain pojaavala predodba o izdajnikom
dranju katolikoga klera, to vie to su kako je spomenuto Sveta Stolica i talijanski visoki kler proglaeni otvorenim saveznikom talijanskoga imperijalizma.
Organizirajui doek meunarodnoga povjerenstva koje je trebalo posjetiti Istru zbog donoenja odluke o njezinoj pripadnosti, Politbiro CK KPH bio je
svjestan vanosti Crkve, pa je Krajai napomenuo kako treba angaovati popove, sestre i klerike, da podupru nau tezu kod dolaska komisije (Vojnovi 2005:
184). No to je ujedno prigoda da se javnosti pokae kako, nasuprot neprijateljskom i protunarodnom djelovanju hijerarhije i znatnoga dijela klera, ima i onih
sveenika koji podupiru vlast. Meu njima se posebno istiu istarski sveenici,
koji se ne samo bore za sjedinjenje Istre s Hrvatskom odnosno Jugoslavijom, nego
otvoreno poriu klevete da je NOP protiv Crkve i vjere.126 ak su usred neposrednih priprema za suenje nadbiskupu Stepincu novine javljale kako je izaslanstvo
126
Narodno sveenstvo Istre pomae narodnu vlast, Vjesnik, 1945, br. 160, str. 2.
87
30.11.2009 8:34:40
STEPINEV ZBORNIK
sastavljeno od deset istarskih sveenika i 22 bogoslova posjetilo Bakaria i s njim

se zadralo u srdanom razgovoru.127 U funkciji naglaavanja razlika unutar katolikoga klera bilo je i Rittigovo pismo talijanskomu sveeniku don Giorgiu Beariju iz Trsta, iz veljae 1946 (Vjesnik, br. 260, str. 2). Sugerirano je i da slina razlika
izmeu rodoljubnoga i izdajnikoga klera postoji i u Sloveniji.128
Kako se, pak, treba postaviti prema neprijateljima naroda, na svoj je duhoviti nain pouavao satiriki tjednik Kerempuh (1946, br. 19, str. 2.). U skladu s uobiajenim pridavanjem animalnih svojstava i imena politikim protivnicima, list
se zauzeo za opu detakorizaciju. Pritom identicira etiri vrste takora. Nakon
takora-faista, drugi je po redu takor crni, kojega tjednik opisuje ovako: krupan, trbuast glodavac, koji se zadrava oko grobnica i u njih sakuplja rpe (sic!)
zlata, satova, dragulja i bisera. takor crni je udna psina, vrlo bliska i usko povezana sa takorom-faistom. Jedino takor crni ima mnogo inteligentniju njuku i
pismen je, te ima dar za sastavljanje poslanica.
Agrarna reforma kao instrument ocrnjivanja Crkve
Agrarna je reforma u komunistikoj Jugoslaviji nesumnjivo imala i druge
ciljeve osim puke dodjele zemlje siromanijim seljacima i bezzemljaima. Ona je
bila jedan od instrumenata kojima je reim kanio utjecati na demografska kretanja i ujedno pridobiti znatan dio puanstva (op. Stipeti 1954; Maticka 1990).
Ujedno je ona bila sredstvo borbe protiv imunih seljaka (kulaka) i napose Crkve. Oekivalo se da e se njom bitno oteati, pa ak i onemoguiti djelovanje
Crkve.129 Ako to ne bi uspjelo, agrarna reforma je mogla posluiti pri ocrnjivanju
crkvenih struktura. Pitanja agrarne reforme i kasnije nacionalizacije stambenih
zgrada i graevinskoga zemljita imala su neposredno nakon svretka rata iznimno
veliku ulogu u reimskoj propagandi protiv Katolike crkve. Ona se naslanjala na
sad ve stoljetno ocrnjivanje Crkve i crkvenih ljudi zbog tobonje opsjednutosti
materijalnim dobrima i uivanja u ovozemaljskim uitcima. U prilikama opega
siromatva i pojavama gladi kao posljedica dugogodinja ratovanja moglo se oekivati da e medijska kampanja u tom smislu imati vie nego povoljne uinke.
127
128
129
Narodni list, 1946, br. 388, str. 8; Vjesnik, 1946, br. 420, str. 2.
Rezolucija slovenskih narodnih sveenika o Julijskoj krajini (Vjesnik, 1945, br. 141, str. 2).
Na zajednikoj sjednici Politbiroa CK KPJ i Politbiroa CK KP Slovenije, odranoj 4. prosinca 1945,
Boris Kidri je izrazio nadu da bi se Crkvu agrarnom reformom moda moglo pogoditi i do te mjere da
njezini slubenici napuste zemlju (Petranovi 1995: 104).
88
30.11.2009 8:34:40
TOMISLAV JONJI
Najavljene su mjere osobito teko prijetile Katolikoj crkvi (op. Akmada

2000). Zbog toga su ona, ali i druge vjerske zajednice, nastojale odgoditi ili izmijeniti najavljene odredbe Zakona o agrarnoj reformi (Petranovi 1963: 287291).130
U pismu upuenom Titu, predsjedniku republike vlade Bakariu i Komisiji za
vjerska pitanja, Stepinac je 17. kolovoza 1945. ponovio svoje poglede na agrarnu
reformu, ustvrdivi sa aljenjem da je reim njegova dotadanja nastojanja ignorirao. On se nije naelno suprotstavio potrebi preraspodjele zemljita nego naumu
da se irokim mjerama Crkvi oduzme glavnina imovine i time praktino onemogui njezin rad (Benigar 1974: 532535. i d.; Kisi-Kolanovi 1992: 165169).
Meutim, ti pogledi nisu nailazili na razumijevanje narodnih vlasti, pa su sukobi
bili neminovni, a katkad i ei nego to su objektivne okolnosti nalagale (Maticka 1990: 91). Zakon o agrarnoj reformi i kolonizaciji, objavljen i u dnevnom
tisku (Vjesnik, 1945, br. 109, str. 12), izazvao je veliko uzbuenje. Bilo je jasno
da Tito nije odrao obeanje koje je, oito iz taktikih razloga, poetkom lipnja
1945. dao predstavnicima klera, rekavi da e se sva pitanja odnosa drave i Crkve,
pa i ona u svezi s agrarnom reformom crkvene imovine, rjeavati sporazumno.131
Crkveni su ljudi, u prvom redu biskupi i provincijali, reagirali negodovanjem.132
Na negodovanje iz crkvenih redova reim je odgovorio orkestriranom kampanjom: CK KPJ je 16. listopada 1945. brzojavio CK KPH-u, u kojem se nalae:
U agitaciji i tampi treba posvetiti panju: 1) Raskrinkavati akcije reakcionarnog
katolikog klera, pastirsko pismo, ukazujui na njihov revolt protiv agrarne reforme i na povezanost akcije sa cjelokupnom aktivnou domae i inostrane reakcije protiv nae zemlje (Maticka 1990: 91).
I doista su predstavnici reima i u domaem i u stranom tisku viekratno optuili Crkvu da je zapravo agrarna reforma, tj. materijalni interesi crkvenih ljudi,
130
131
132
Stepinevo pismo Bakariu od 10. srpnja 1945. o toj temi usp.: Kisi-Kolanovi 1992: 140143. O
svojim aktivnostima protiv planiranoga Zakona o agrarnoj reformi Stepinac je 2. oujka 1946. izvijestio
i mons. Hurleya (Batelja 1992: 315317.).
Obraajui se Komisiji za vjerska pitanja povodom napisa u tisku o projektu Zakona o agrarnoj reformi,
zagrebaki nadbiskup Stepinac u pismu br. 72/BK od 17. kolovoza 1945. podsjea da je Tito 2. lipnja
1945. predstavnicima zagrebakoga klera obeao da e se sva pitanja odnosa Crkve i drave, ukljuujui i agrarnu reformu, rjeavati sporazumno (HDA, Komisija za vjerska pitanja Izvrnog vijea
Sabora, kut. 326, sv. 5. Predstavke (molbe, albe, izvjetaji). Pismo br. 72/BK od 17. kolovoza 1945).
Prireujui Stepineva pisma Bakariu, N. Kisi-Kolanovi tvrdi da se nadbiskup u njima ponajvie
bavi nadolazeim tegobama za Crkvu, meu kojima su daleko najznaajnije mjere agrarne reforme
i njene posljedice na materijalni status Crkve (Kisi-Kolanovi 1992: 139). Ta je tvrdnja neobina ne
samo po tom to korespondira s ondanjim nastojanjem reima da upravo materijalne interese proglasi
temeljnim interesom Crkve, nego i po tom to pisma koja prireivaica objavljuje govore upravo o suprotnome: da je u sreditu Stepineva interesa slobodno pastoralno i duhovno djelovanje Crkve, emu
je zadravanje materijalne podloge samo jedna, svakako ne najvanija pretpostavka.
89
30.11.2009 8:34:40
STEPINEV ZBORNIK
pravi razlog njihovih kritika reima (Benigar 1974: 546547).133 Slijedom toga
je novinstvo optuivalo Crkvu da pokuava izigrati odredbe Zakona o agrarnoj
reformi nepotrebnim osnivanjem novih upa ili prikazivanjem pojedinih posjeda kao samostalnih cjelina.134 Isticalo se kako, nasuprot tomu, narodni sveenici
odobravaju mjere vlasti.135 Reim je sugerirao kako oni time izriu narodno stajalite, jer: Narod odluno trai da se kaptolska imanja razdijele agrarnim interesentima (Vjesnik, 1946, br. 237, str. 3). Pokuaj da se prijepor predstavi kao spor
izmeu veleposjednikih, feudalnih ambicija Crkve i pravednih pukih zahtjeva
oito se uinio prikladnim receptom, kojim su se htjele izbjei dodatne politike komplikacije i predbacivanja iz inozemstva te istodobno stvoriti predodba o
jazu izmeu Crkve i naroda. Zbog toga je CK KPH 20. veljae 1946. zatraio
od okrunih partijskih komiteta da dodatno potaknu agrarne interesente da zatrae dodatno smanjivanje zakonom predvienoga zemljinoga maksimuma za
crkve i samostane, kako bi se crkvi oduzelo jo vie zemlje (Maticka 1990; 91).
U tom smislu je poetkom 1946. u Vjesniku (br. 242, 249, 255, 260, 262, 263,
264) objavljeno vie tako intoniranih lanaka: Agrarni interesenti u Ludbrekom
kotaru trae da se smanji zakonski minimum predvien za crkvene posjede, U
Radnikom domu u Zagrebu odrana je prva rasprava o utvrdjivanju agrarnih
objekata na posjedu Zagrebake nadbiskupije, Oduzimanjem crkvenih posjeda
u akovekom kotaru dobili su agrarni interesenti 1280 jutara zemlje, Agrarni
interesenti u Dugom Selu trae da se smanji zakonski maksimum crkvene zemlje,
Zagorski seljaci u Zlataru trae da se izmijeni Zakon o agrarnoj reformi smanjivanjem maksimuma za crkvene posjede, Narod kotara Darda u Baranji trai da se
upama ostavi samo upni dvor i vrt, I narod kotara Pregrada trai da se izmijeni
Zakon o agrarnoj reformi, zahtijevajui da se sva crkvena zemlja podijeli seljacima, U kotaru Pakrac narod trai da se smanji zakonski maksimum za crkvene
posjede, Seljaci urevakog kotara zahtijevaju da se zakonski maksimum za crkvene posjede smanji na tri jutra, Narod krapinskog kotara trai izmjenu agrarnog zakona i potpuno oduzimanje zemlje onima, koju ju ne obrauju i dr. Slijedom toga je Duko Brki mogao 27. veljae 1946. izvijestiti Politbiro CK KPJ,
133
134
135
Tako je, primjerice, M. Belini u predizbornom govoru od 25. listopada 1945. ustvrdio da je agrarna
reforma jedini razloga nastanka Pastirskoga pisma i njegova itanja po crkvama (Vjesnik, 1945, br. 161,
str. 6).
Saopenje Ministarstva unutranjih poslova o dogadjajima od 4. o. mj., Vjesnik, 1945, br. 171, str. 2.
Da, primjerice, don Ante Salacan pozdravlja agrarnu reformu, izvijestio je Vjesnik, 1945, br. 191, str.
5.
90
30.11.2009 8:34:40
TOMISLAV JONJI
da popovi rovare protiv agrarne reforme, ali mase trae da se crkvi suprotstavi
(Petranovi 1995: 140).
Kako bi kampanja bila uspjenija, pojedine se crkvene ljude u novinstvu optuivalo da skrivaju ito kako ono ne bi bilo podijeljeno siromanoj pastvi (Vjesnik, 1946, br. 231, str. 3.). Na karikaturama su prikazivani pretili sveenici koje
su vjernici prisiljeni nositi na svojim leima, podsjea ih se da su s ustupanjem zemlje seljacima zakasnili samo koju stotinu godina, a namjesto da slue pastvi, sveenici tuguju u podrumima, pred praznim bavama (Kerempuh, 1946, br. 14, 24,
45). Na raun crkvenih ljudi i njihove nezajaljivosti objavljivane su podrugljive
pjesme.136 Tvrdi se da su sinjski fratri svojim vjernicima u zamjenu za centimetre
zemlje ponudili kilometre raja,137 dok su dubrovaki htjeli spasiti obraz pokazujui tobonju velikodunost onda kad su doznali da e im zemlja biti oduzeta.138 Po
ustaljenom receptu komunisti su nadbiskupa Stepinca jo prije rata optuivali da
se vie brine za Kaptolske veleposjede nego za rajsko naselje,139 pa nije neobino
to ga se i u kontekstu provedbe agrarne reforme izruguje kao licemjera.140
Otkrivanje dravnoga zlata i dragocjenosti u grobnici na Kaptolu dalo je povoda urednitvu Kerempuha da taj dogaaj u veljai 1946. povee s agrarnom reformom: u karikaturi N. Mucavca Agrarna reforma, objavljenoj na naslovnici
tjednika, debeli se fratar sa svinjskim likom (fra Modesto) tui sugovorniku rijeima: Lako je tebi, tebi su uzeli samo zemlju, a meni i ono ispod zemlje!
Optube za nemoral i obini kriminal
Onomu dijelu javnosti kojemu politiki argumenti ne bi bili dovoljni, valjalo
je nadbiskupa Stepinca i sveenstvo uope ocrniti zbog nedostatka morala i obinoga kriminala. Time se takoer zapoelo ve prvih dana. Kad je jedna nastavnica
stala u obranu zagrebakoga nadbiskupa nakon to je napadnut na skupu prosvjetnih radnika 25. svibnja 1945., podsjeajui na to da je spasio mnoge Srbe i
idove, s reimske je strane uzvraeno da je to bilo stoga to je Stepincu idovka
136
137
138
139
140
Agrarijada, Kerempuh, 1946, br. 19, str. 3.

Kerempuh, 1946, br. 26, str. 3. U iduem je broju pod naslovom Fratri iz Sinja objavljena karikatura
debeloga redovnika koji u habitu klei i moli: Boe moj, vrati nam ovaj na raj zemaljski, a mi emo
onaj nebeski drage volje prepustiti agrarnim interesentima (Kerempuh, 1946, br. 27, str. 5).
Fratri u Dubrovniku ponudili su narodu zemlju kad su doznali da e njihova zemlja doi pod udar
Zakona o agrarnoj reformi, Vjesnik, 1946, br. 273, str. 3.
Hrvatska radnika klasa i borba hrvatskog naroda, Proleter, 1937, br. 11, str. 2.
U tobonjoj obavijesti o kazalinim predstavama u Zagrebu, Kerempuh (1946, br. 22, str. 5) objavljuje
kako u kazalitu Kaptol igra svaki dan (od jutra do mraka) komedija Tartue, sa veleasnim Al. Stepiniusom u nasl. ulozi.
91
30.11.2009 8:34:41
STEPINEV ZBORNIK
bila ljubavnica. Oni koji su prosvjedovali protiv takve klevete, poslije su zavrili u
tamnici (Znidari 1998: 2728). To je bio jedan u nizu mnogobrojnih napadaja,
koji su nadbiskupa imali prikazati kao nemoralnoga ovjeka i licemjera. U tisku
mu se predbacivalo da je bio ravnoduan ak i prema sudbini zatoenih odnosno
ubijenih katolikih sveenika.141 Tjednik Kerempuh mu u srpnju 1946. (br. 43)
pjeva rugalicu prema kojoj je nadbiskup pljaka naroda koji klie Zlato je moja
mo!, pa na koncu Beteen Lojzek pod tronom lei, / Betegu mu nema leka, /
Na koncu Miserere vse breni, / Na duu mu lucifer eka.
Slinim su klevetama izloeni i drugi crkveni ljudi. asne sestre nisu samo
krampovima ubijale djecu u djejem domu u Jastrebarskom,142 nego i danas u
bolnicama toboe uskrauju lijekove protiv bolova onim bolesnicima koji ne mole
krunicu.143 Ponekad od bolesnika kradu ak i hranu.144 Hadi u karikaturi prikazuje dvije asne sestre kako se izruguju pogrbljenoj radnici, rijeima: Tko joj
je kriv? Da je otila u asne sestre, ne bi trebala raditi.145 Prema Reisingeru, ispovjedniku nije grijeh ubijati, ali bi bio grijeh odati tajnu ustakog blaga.146 Sveenici su za 36 sanduka zlata prodali i Boga i narod, sugerira karikatura N. Mucavca.147 Oni kradu od sirotinje i bave se krijumarenjem ukradene robe.148 Njihovo
se ispovijedanje vjere svodi na zgrtanje materijalnih dobara.149 Sveenik odbija
majci strijeljanoga kazati gdje joj je sin pokopan, ali zato trai silan novac da bi
odsluio misu i sve e biti u redu.150 Dok narod gladuje, velikogoriki sveenik
skriva ito, zgre bogatstvo i kupuje graevinska zemljita.151 Crkvene ljude se u
141
142
143
144
145
146
147
148
149
150
151
Nadbiskup Dr. Alojzije Stepinac nije poduzeo nita da iz ustakog logora Jasenovac spasi 7 katolikih
sveenika (Vjesnik, 1946, br. 237, str. 5); Nadbiskup Stepinac nije izrekao ni jedne rijei osude povodom muenike smrti narodnog sveenika fra Karla uluma kao i drugih narodnih sveenika, rtava
faistikih zloina (Vjesnik, 1946, br. 239, str. 6).
Svjedoanstvo o tom kako su asne sestre istrebljivale partizansku djecu, Vjesnik, br. 212, str. 3.
Zato se bolesnicima u Bolnici milosrdnih sestara ne daju potrebni lijekovi?..., Vjesnik, 1945, br. 148,
str. 2.
asne sestre u okrunoj bolnici u Dubrovniku oduzimale su hranu i lijekove namijenjene bolesnicima,
Vjesnik, 1946, br. 265, str. 3.
O. Reisinger, Smrtni grijeh, Kerempuh, 1946, br. 50, str. 2.
Historija se ponavlja, Kerempuh, 1946, br. 19, str. 3.
asne sestre milosrdnice u Samostanskoj ulici u Zagrebu vercuju velike koliine koe ukradene od
UNRR-e koja je poslata za pomo naem narodu (Vjesnik, 1945, br. 190, str. 2), asne sestre osudjene
zbog neasne vercerske rabote (Vjesnik, 1945, br. 199, str. 3), A. Pal, Nezaposlene iz Gundulieve,
karikatura (Vjesnik, 1945, br. 209, str. 2)
Vjerovanje i vjerovanje, Kerempuh, 1946, br. 45, str. 5.
Jo neto o ustaama duobrinicima, Vjesnik, 1946, br. 219, str. 5.
Kod Mije Stepania, sveenika iz Velike Gorice pronadjene su velike koliine prikrivenog ita (Vjesnik,
1946, br. 231, str. 3). Nekoliko dana je u rubrici Dopisi naih italaca objavljeno navodno pismo
92
30.11.2009 8:34:41
TOMISLAV JONJI
karikaturama esto prikazuje kao pretile mjeine, koje narod nosi na grbai.152
Kad nisu obini kriminalci, sveenici su bar nasilnici,153 ili pijanci koji zbog svoje
alkoholiziranosti razbijaju ak i crkvena zvona.154
Optube zbog tobonje suradnje s etnicima
Tijekom 1945. rijetke su optube na raun nadbiskupa Stepinca i katolikoga klera za suradnju s etnicima, osim openite diskvalikacije za reakcionarno
djelovanje Crkve.155 No u 1946. i to se mijenja. Ve od sijenje te godine ee se
pojavljuju lanci, karikature i fotograje koje sugeriraju da su katoliki sveenici
u borbi protiv vlastitoga naroda bili spremni na suradnju i s etnicima.156 Kolorirana karikatura na posljednjoj stranici Kerempuha u travnju (br. 29) prikazuje
nadbiskupa Stepinca koji ali nad propau monarhije. Potom je u rugalici prikazan kako plae za Paveliem i nada se njegovu povratku da bi Drai (Mihailoviu) pravili drutvo: Na doek se Lojzek sprema / Bez Ante mu ivota nema (br.
31, str. 3). Pod mottom Lojzek, Lojzek, vrak te dal / S kim se nisi vse zmeal,
isti satiriki tjednik objavljuje podrugljivu pjesmicu Lojzekova karitas, u kojoj je
nadbiskup milosrdnik koji svakomu prua utoite ako je spreman boriti se protiv
komunizma, pa tako i Drai i njegovim etnicima (br. 37, str. 2).
Kad je u lipnju 1946. poelo beogradsko suenje Mihailoviu i skupini srpskih politiara i vojnika, navodnim etnikim vezama sa Stepincem dan je izniman publicitet,157 pa su krupnim slovima tiskani bombastini naslovi, poput
onih: Iz Mihailovievog pisma vidi se da je nadbiskup Stepinac primao etnike
izaslanike ili Dva pisma Drae Mihailovia nadbiskupu Stepincu (Vjesnik, br.
352). Tada je Stepinac zasluio prvu od niza koloriranih naslovnica Kerempuha
iz 1946. Prikazan je kako slua radijski prijenos sa suenja, te dok iz prijamnika
152
153
154
155
156
157
nekoga F. H-a, pod naslovom Kakav je bio velikogoriki upnik Mijo Stepani...? (Vjesnik, 1946, br.
243, str. 4).
Sluaj Stjepana Mlinaria[,] upnika Svete Nedjelje, Vjesnik, 1946, br. 253, str. 5.
Stepinac je, primjerice, skupa s Draom Mihailoviem, Maekom i dr. prikazan u zajednikom amcu,
na karikaturi s naslovom Svaka ptica jatu svome gospon Maek kraljevskome... (Narodni list, 1945,
br. 33, str. 2)
Dio katolikog klera povezivao se ne samo s ustaama i okupatorom, nego i sa etnicima!, Vjesnik,
1946, br. 226, str. 5.
U literaturi se esto istie kako je reim i zbog suenja Mihailoviu elio napraviti svojevrsnu ravnoteu,
pa je i to pridonijelo odluci da se nadbiskupa Stepinca izvede pred sud. Iako se toj pretpostavci ne moe
zanijekati logika, karakteristino je da ju se ne da dokumentirati. Makar ta okolnost bila znakovita,
ovdje se u raspravu o tom ne emo uputati.
93
30.11.2009 8:34:41
STEPINEV ZBORNIK
dopiru rijei ...Zavisit e i mjesto ... I Vaoj Preuzvienosti dodijeliti, zabrinuto

mrmlja: Hm, samo da ovo mjesto na bude na klupi uz Drau (br. 38). Vilim
eri karikira Stepinca i njegove tobonje veze s Mihailoviem, Maekom, Paveliem, kraljem Petrom i drugim reakcionarima (Vjesnik, br. 360, str. 3). Mucavac
je jednako eksplicitan: Mihailoviev tekli izruuje pozdrave Paveliu i Stepincu,
govorei: Vaim ekscelencijama njegova ekscelencija Draa alje bratske pozdrave
i poziv na sluajno sadejstvo (Kerempuh, br. 38, str. 2). Na iduoj stranici istoga
izdanja Stepinac kao duh lebdi iznad Mihailovieva kreveta i pita: Drue crni,
Drao, sjea li se mene?. Mihailovi na to odgovara: Meu nama, preuzvienosti, sjeam se vrlo dobro pisma, u kojem ste mi bili podmetnuti na potpis (br.
38, str. 3). Nije Stepinac jedini katoliki biskup koji je suraivao s etnicima: inili su to i drugi, primjerice, biskup Bonefai (Vjesnik, br. 366, str. 3). eri se ponovo vraa Stepincu u karikaturi u kojoj nadbiskup, skupa s Paveliem, Maekom
i drugima, proviruje iz Mihailovieve brade (Vjesnik, br. 363, str. 3).
Poetkom rujna 1946. Hebrang je u Zagrebu optuio klerikalnu reakciju,
pod ijim se skutom okupljaju ustae, kriari, maekovci i etnici. Najavio je da
se to vie ne e moi trpjeti, nego se pribliuje vrijeme kada emo protiv izrazitih neprijatelja naroda u redovima klera i protiv njihovih agenata morati odluno nastupiti.158 I na taj je nain potvrdio da su pripreme za suenje nadbiskupu
prilino odmakle. Na istom je tragu Kerempuh (br. 51, str. 2) popratio podizanje
optunice protiv nadbiskupa. Na Hadievoj karikaturi pod naslovom Lista izdajica Rupnik, Draa Mihailovi, Mandi i Budak se, gledajui u nadbiskupa koji
gazi po lubanjama, tue: Ostadosmo, ljudi, bez nosioca nae liste.
Tzv. narodni sveenici nasuprot reakcionarnom dijelu klera
Naziv narodni sveenici razmjerno se esto rabi u jugoslavenskoj komunistikoj propagandi protiv Katolike crkve.159 Ve je iz njegova oblika jasno da
implicira ocjenu svih ostalih sveenika kao nenarodnih. Kriterij razlikovanja izmeu tih dviju skupina u prvom je redu bio njihov odnos prema slavenstvu kao
jednom od pojmova kojemu je tadanja propaganda pripisivala najvie, mistine
vrijednosti. Zbog toga se idealizira sve to simbolizira slavensku slogu, osobito
ako je rije o simbolima koji su povezani s crkvenom tradicijom, pa mogu posluiti u ocrni reakcionarnog dijela klera, koji se od slavenstva odmetnuo. U skladu
158
159
Narodni list, 1946, br. 387, str 1; Vjesnik, 1946, br. 418, str. 1.
Fenomen tzv. narodnih sveenika omiljeni je i redoviti instrument komunistike borbe protiv crkve, od
Kine do Kube. Mijenjaju se samo nijanse i oblici kojima komunistiki reim uz pomo nekih sveenika
eli rascijepiti Crkvu i tako dokrajiti vjeru.
94
30.11.2009 8:34:41
TOMISLAV JONJI
s time slavi se sv. irila i Metoda te akovakoga biskupa J. J. Strossmayera.160

Partijski je vrh izravno poticao slavljenje kulta slavenske brae sv. irila i Metoda,
pa se agitiralo da to vie vjernika bude nazono bogosluju u zagrebakoj crkvi sv.
Marka u srpnju 1945. (Vojnovi 2005: 66). Reim je tomu dogaaju dao izniman
publicitet (Masucci 1967: 211212).
Slavenska ideologija imala je na jugoslavenskom tlu u prvom redu hrvatskosrpsku dimenziju. Tito je u razgovoru s delegacijom visokoga katolikog sveenstva 2. lipnja 1945. istaknuo kako e i pitanje odnosa izmeu pravoslavne crkve
i katolike crkve trebati isto tako dovesti u sklad s velikom idejom zblienja i ue
saradnje slavenskih naroda.161 U toj e propagandi, i uope u legitimiranju komunistikoga reima pred svijetom, iznimno veliku ulogu odigrati umirovljeni
upnik zagrebake crkve sv. Marka, mons. Svetozar Rittig.162 Da je on bio svjestan
kako e se novi reim okomiti na zagrebakoga nadbiskupa, potvruju njegove
rijei Masucciju 26. svibnja 1945., dok je Stepinac bio uhien. Ve tada je Rittig
kazao kako se boji za nadbiskupa Stepinca i eli, da on ne prosvjeduje i ne protivi se novoj vladi (Masucci 1967: 202). Rittig je bio oduevljeni pobornik (jugo)
slavenstva, pa se s razlogom ocjenjuje da se ini kako njegove misli proviruju iz
Titovih rijei od 2. lipnja 1945. (Benigar 1974: 503).163
Zapisnik sjednice Politbiroa CK KPH od 13. srpnja 1945. pokazuje da je reim crkvene ljude dijelio na one koji su za Rittiga i one koji su protiv Rittiga,
zakljuivi kako u odnosu na potonje treba pravilno voditi politiku protiv njih
(Vojnovi 2005: 68). Zahvalnomu reimu Rittig je uzvraao raznovrsnim uslugama. ini se da je i prigodom spomenutoga primanja kod Tita, 2. lipnja 1945.,
pred Titom optuio sveenstvo da je krivo, ono mora initi pokoru (Benigar
1974: 505: Alexander 1990: 88). Stoga nije udo da je prvi Stepinev susret s Rittigom bio izrazito hladan (Benigar 1974: 499500).164 I ako njegovo ponaanje
trai jo istraivanja, nema nikakve sumnje da je Rittig, za vrlo simboline i mrave protuusluge reima, ovomu u svakom trenutku priskakao u pomo. U nizu
160
161
162
163
164
iril i Metodije slavenski prosvjetitelji i pobornici slavenskog bratstva (Vjesnik, 1945, br. 65, str.
2); Sveano staroslavensko bogosluje u crkvi Svetog Marka (Vjesnik, 1945, br. 67, str. 5), Proslava
irilometodskog dana (Vjesnik, 1945, br. 69, str. 3); Dane Medakovi, ivot i rad biskupa Josipa Jurja
Strossmayera (4. II. 1815, 8. IV. 1905) (Vjesnik, 1946, br. 245, str. 2. i dr.).
Maral Tito primio delegaciju visokog katolikog sveenstva, Vjesnik, 1945, br. 38, str. 1; Maral Tito
o katolikoj crkvi u Hrvatskoj, Narodni list, 1945, br. 8, str. 2.
Op. o Rittigovoj djelatnosti u kasnijem razdoblju njegova ivota, usp.: Akmada 2001.
Titov govor usp.: Vjesnik, 1945., br. 38, str. 1.
Izgleda da nema nijednoga dokaza za potvrdu navodnoga katolikog izvora bliska Stepincu, prema
kojem se Rittig dobro (...) slagao sa Stepincem i Stepinac mu je po svoj prilici vjerovao (Alexander
1990: 8687).
95
30.11.2009 8:34:41
STEPINEV ZBORNIK
javnih manifestacija, koje su trebale legitimirati vlasti i amortizirati prigovore o

progonu vjere u Jugoslaviji, mons. Rittig je krajem kolovoza 1945. primio izaslanstvo Antifaistike fronte ena (AF), to su novine popratile sa simpatijama
i ilustriranim lancima.165 U predizbornom govoru u akovu hvalospjevima je
obasuo Nazora i Bakaria, proglaavajui pobjedu partizana konanim osloboenjem i ostvarenjem Strossmayerovih ideja: Svima nam je na jeziku Titovo ime,
legendarna linost. Narodna pjesma ga je opjevala. On je svojim umom zamislio
oslobodjenje, duom mu se predao i izveo ga za svoj ivotni poziv, gvozdenom ga
voljom izveo, neustraivim i divnim heroizmom proveo. Povijest ga jo za ivota
broji u najvee ljude, to ga je rodio jugoslavenski svijet. Rittig se nije zadrao
samo na diviniziranju Josipa Broza, nego je optuio reakciju (ostatke starih politikih stranaka) za pasivni otpor. Zato je sve pozvao na izbore, kako bi se osigurala narodna budunost. Za sadanje manje tekoe nisu krivi dananji ljudi nove
narodne i dravne vlasti, nego oni koji su vladali u prolosti. Titova politika i novi
ustav dovest e do uklanjanja zategnutih odnosa izmeu Crkve i drave, jer je Titovoj Jugoslaviji daleko da vrijedja vjerske osjeaje jugoslavenskih naroda. U posebnoj izjavi za novinstvo, Rittig je izrazio uvjerenje da e do poboljanja odnosa
izmeu Crkve i drave doi ve samim ukljuenjem Svete Stolice u razgovore.166
Time je na sasvim jasan nain krivicu za poremeaj odnosa izmeu Crkve i drave
prevalio na katoliku hijerarhiju u Hrvatskoj.
Zbog takvoga je njegova ponaanja Bakari na etvrtom zajedanju ZAVNOHa, polemizirajui sa stajalitima episkopata, izrekao pohvale mons. Rittigu.167 Ovaj
je uzvratio, veliajui 27. srpnja 1945. nove vlasti i proglaavajui Federalnu Hrvatsku u Demokratskoj Federativnoj Jugoslaviji ostvarenjem enje naih djedova i oivotvorenjem politikih ideala junih slavenskih naroda, te dodajui: Naa
druga misao je na veliki narodni heroj maral Tito. Da nije njega, ne bi bilo ni
naeg velikog uskrsnua. On e za uvijek ostati simbol prekretnice u novu povijesnu epohu naroda na slavenskom jugu njihove pomire i bratstva, njihove sloge i
jedinstva, njihove svijetle budunosti.168 Uoi zasjedanja Biskupskih konferencija
u rujnu 1945. Rittig je pokuavao doznati to biskupi spremaju i ujedno sugerirati
kompromis s reimom (Masucci 1967: 223224). No biskupi na elu s nadbiskupom Stepincem nisu nasjeli na ustupke reima u sporednim pojedinostima, koji su
tempirani upravo u to vrijeme, znajui da ih vlasti pokuavaju prevariti (Benigar
165
166
167
168
Vjesnik, 1945, br. 113, str. 3.

Vjesnik, 1945, br. 163, str. 2.
Vjesnik, 1945, br. 82, str. 23.
Vjesnik, 1945, br. 84, str. 12.
96
30.11.2009 8:34:41
TOMISLAV JONJI
1974: 541542). Iako se u rujnu 1945. potuio Masucciju da ga ne prima nijedan

vii crkveni dostojanstvenik i nije dobro gledan niti kod sveenika niti kod vjernika
(Masucci 1967: 223), Rittiga oevidan otpor episkopata i najveega dijela sveenstva komunistikomu reimu nije obeshrabrio. Pobjedu partizana kao najvee djelo
u historiji jugoslavenskih naroda on je proglasio i na misi odranoj na Duni dan
1945., kad je na prilino izravan nain zloine pobjednika proglasio pravednom
osvetom.169 I nakon bjesomunih napadaja na Crkvu, smaknua i tekih osuda velikoga broja sveenika, redovnika i redovnica, Rittig je 31. prosinca 1945. u crkvi sv.
Marka odrao sveani Te Deum povodom velikih pobjeda i uspjeha postignutih u
toku 1945. godine, koja je donijela konanu pobjedu naoj oslobodilakoj partizanskoj vojsci i dinoj Jugoslavenskoj Armiji pod vodstvom silnog narodnog heroja
marala Tita, nad vjekovnim dumanima slavenskih naroda na Balkanu. Svrio je
hiljadugodinji rat s njemstvom (sic!) i osigurao naim narodima prirodne i etnografske granice. Obistinile se sanje i enje svijetlih genija, pjesnika i rodoljuba hrvatskoga i srpskoga, slovenakog i makedonskog naroda.170
elei pridobiti vjerniki puk za reim makar i po cijenu sukoba s biskupima, Rittig je krajem lipnja 1946., u govoru u Crikvenici, izrazio uvjerenje da su
temelji iskrene suradnje vlasti i Crkve poloeni prigodom Titova primanja predstavnika klera 2. lipnja 1945. Hvalei vlasti, optuio je mnoinu franjevakih redovnika koji su u ratu djelovali, pa i sada djeluju protiv narodnih interesa. Ujedno je ustvrdio kako Sveta Stolica to se moe zakljuiti iz postupaka Pija XII.
ne odobrava dranje onih dijelova klera koji su neskloni suradnji s narodnim
vlastima.171 Unato teroru, pokuaj reima da Rittiga u proljee 1947. nametne
za zagrebakoga nadbiskupa, nije uspio (Batelja 1999: 38). No on se nije zaustavljao u svojim nastojanjima da pomogne vlastima. I dok je nadbiskup Stepinac
izdravao kaznu u Lepoglavi, reim ga je preko Bakaria i Rittiga pokuao nagovoriti da zatrai pomilovanje, odnosno da napusti Hrvatsku i ode u Rim. I jedno
je i drugo nadbiskup odbio, otklonivi, prema Kukulinu svjedoenju, Rittigovu
ponudu rijeima Apaghe satanas! Odlazi, sotono! (Batelja 1990: 253).
Osim Rittiga, vlasti 1945./46. nisu uspjele dobiti potporu veega broja sveenstva ni njegovih vienijih pripadnika. Stoga se, kad god se moglo, obinim kurtoaznim posjetima pridavala znatna pozornost te su se isticali srdani odnosi ili
169
170
171
Tiha misa zadunica za poginule junake oslobodilakog rata i rtve faistikog terora, Vjesnik, 1945, br.
168, str. 5. Rittigove rijei o potrebi sijanja kroz reeto crkvenih redova posluile su i uvodniaru Vjesnika u vrijeme kad je poeo otvoreni obraun s nadbiskupom Stepincem (Sveenike, koji iskoritavaju
crkvu za svoj protunarodni rad, treba privesti zasluenoj kazni, Vjesnik, 1945, br. 211, str. 1).
Vjesnik, 1946, br. 217, str. 2.
Uporno branimo ono to smo stekli krvlju naega naroda, Vjesnik, 1946, br. 365, str. 2.
97
30.11.2009 8:34:41
STEPINEV ZBORNIK
srdani razgovori crkvenih ljudi i predstavnika reima.172 U napadajima na Crkvu

redovito se istie da ima i narodnih sveenika, tj. onih koji nisu krenuli putem izdaje vlastitoga naroda,173 veliaju se primjeri pomirljivih ili ak pohvalnih rijei koje
vlastima upuuju pojedini katoliki sveenici i redovnici, poput Antuna Bonara,
novogradikoga katehete Franje Resmana i poekoga upnika Didovia, istarskoga
sveenika Viktora Heraka, sinjskoga franjevca fra Ivana Vukovia koji agitira po sinjskom i imotskom kotaru i sl. (Vjesnik, 1945, br. 77, 163, 205, 435). Napose se istiu stvarni ili navodni primjeri u kojima narodni sveenici odbijaju itati Pastirsko
pismo,174 ili ga proglaavaju provokatorskim, kako se izrazio upnik u Raiu na
Koruli, fra Anastazije Pavelin, dodajui da je sveenike koji su simpatizirali s ustaama bilo pravedno kazniti, jer oni nisu pastiri dua ve krvoloci u mantijama sveenika (Vjesnik, 1945, br. 178). Da je i piscima poslanica i pisama (dakle, katolikim
biskupima) na umu da posiju sjeme mrnje i novog bratoubilakog rata, ocijenio je
i risanski upnik don Niko Lukovi (Vjesnik, 1945, br. 186, str. 2).
Saetak
Ve su tijekom rata jugoslavenski komunistiki partizani pokazivali izrazito neprijateljstvo prema Katolikoj crkvi. Istraivanja pokazuju da su u vrijeme ratnih
zbivanja i u prvim poratnim danima ubili nekoliko stotina katolikih sveenika,
redovnika i redovnica. Vie od pet stotina katolikih vjerskih slubenika pred njima je u svibnju 1945. otilo u politiku emigraciju, a nekoliko je stotina sueno na
teke zatvorske kazne u poratnim godinama. Kako bi opravdali ta nasilja i zloine,
komunisti su ve tijekom rata zapoeli sustavno iriti protukatoliku i protuhrvatsku propagandu. Uspostavom totalitarnoga reima u proljee 1945., koji je ukljuivao i posvemanji nadzor nad medijima, ta je propaganda postala jo agresivnijom.
Upornom novinskom i radijskom hajkom, propagandnim lmovima i plakatima te
172
173
174
ibenski biskup kod predsjednika Narodnog sabora Hrvatske (Vjesnik, 1945, br. 135, str. 5), Barski
nadbiskup kod predsjednika vlade (Vjesnik, 1945, br. 137, str. 2).
Govor ministra savezne vlade i predsjednika privrednog savjeta Andrije Hebranga na velikom predizbornom mitingu VI. rajona u Zagrebu, Vjesnik, 1945, br. 160, str. 2.
Katoliki sveenici Hercegovine odbili itanje Pastirskog pisma (Vjesnik, 1945, br. 157, str. 2); Pastirsko pismo nije itano u crkvama okruga Dubrovnik (Vjesnik, 1945, br. 160, str. 1); U banjalukom
okrugu sveenici nisu itali biskupsku poslanicu (Vjesnik, 1945, br. 160, str. 2); Izjava nadbiskupa
barskog i primasa srpskog Dra Nikole Dobreia o Pastirskom pismu (Vjesnik, 1945, br. 164, str. 1).
Na Trgu bana Jelaia 7. studenoga 1945. predizborne su govore odrali Ivan ibl i Mladen Ivekovi.
Obojica su napali reakciju, Maeka i pastirska pisma, a Ivekovi je dodao: itav niz istinski narodnih
sveenika odbio je da ita poslanicu biskupa (Vjesnik, 1945, br. 174, str. 3).
98
30.11.2009 8:34:41
TOMISLAV JONJI
hukanjem na narodnim skupovima, oni su se pripremali za potpuni obraun s religijom, a napose s Katolikom crkvom koju su drali najopasnijim protivnikom.
Ralambom tiska iz razdoblja 1945./46. te njegovim promatranjem u kontekstu tadanjih crkvenopolitikih prilika, zakljuuje se da je i montirani proces zagrebakomu nadbiskupu dr. Alojziju Stepincu (1946.) bio dio takve zatornike politike
te stoga neizbjean. Stepinac i Crkva mogli su ga izbjei samo da su se bili pokorili
reimu i postali njegovim instrumentima. Budui da nisu pokazivali nikakve spremnosti da se ponaaju na taj nain, reim je ve od svibnja 1945. zapoeo sustavnom medijskom kampanjom koja je trebala pripremiti domau i inozemnu javnost
za konani udarac Crkvi. Kampanja je trajala neprekidno, a povremena njezina slabljenja ovisila su o vanjskopolitikim prilikama i okolnostima. Do izricanja presude
nadbiskupu Stepincu (listopad 1946.) samo je u zagrebakom tisku objavljeno vie
od 1.400 negativno intoniranih tekstova o Crkvi i crkvenim ljudima.
Njihova ralamba pokazuje da se reimska propaganda koncentrirala na nekoliko kljunih tema: navodnu suradnju crkvenih ljudi s vlastima Nezavisne Drave Hrvatske (1941.1945.), njihovo openito protunarodno djelovanje i otpor mjerama agrarne reforme koje su imale onemoguiti pastoralno djelovanje
Crkve. Usporedno s tim se nastojalo nadbiskupa Stepinca i druge crkvene osobe
prikazati kao nemoralne i kriminalne likove koji su, za razliku od malobrojnih tzv.
narodnih sveenika, zbog svojih sitnih probitaka bili spremni suraivati sa svim
neprijateljima Crkve i naroda. Propaganda je bila olakana i injenicom to je u
poratno doba gotovo u cijelosti katoliki tisak bio zabranjen. Njome je reim takoer elio opravdati mnogobrojna nasilja i nad drugim politikim protivnicima
te obeshrabriti pokuaje obrane osumnjienika u politikim procesima pred sudom ili u javnosti. S obzirom na to da je ta svjesna i dirigirana medijska kampanja
imala dalekosene ciljeve osiguranje totalitarne komunistike vlasti i stvaranje
novoga ovjeka ona nije utrnula osudom nadbiskupa Stepinca na montiranom procesu, nego se u razliitim oblicima, nekad istananijim, a nekad sasvim
brutalnim, nastavila sve do sloma komunistike Jugoslavije. ak se i danas na nju
povremeno oslanjaju protukatoliki i protuhrvatski publicisti i propagandisti.
Kljune rijei
Propaganda, tisak, komunistiki reim, Hrvatska, Jugoslavija, Alojzije Stepinac,
Katolika crkva
99
30.11.2009 8:34:41
STEPINEV ZBORNIK
IZVORI I LITERATURA
AKMADA, Miroslav, 2000. Odnos katolike crkve u Hrvatskoj prema agrarnoj reformi iz 1945.
godine, Historijski zbornik, 53, str. 171183, Zagreb,.
AKMADA, Miroslav, 2001. Prilog poznavanju politikog djelovanja mons. Svetozara Ritiga,
Historijski zbornik, 54, str. 137158, Zagreb.
AKMADA, Miroslav, 2004. Katolika crkva u Hrvatskoj i komunistiki reim 1945.1966.,
Rijeka.
AKMADA, Miroslav, 2004. Ometanje i zabrane vjeronauka od strane komunistikog reima u
Zagrebakoj nadbiskupiji od 1945.1966 godine, Tkali, 8, str. 347443, Zagreb.
AKMADA, Miroslav, 2008. Crkva i drava. Dopisivanje i razgovori izmeu predstavnika Katolike
crkve i komunistike dravne vlasti u Jugoslaviji, 1,1945.1952., Zagreb.
AKMADA, Miroslav MATIJEVI, Margareta, 2006. Odnos biskupa Antuna Akamovia prema
komunistikoj vlasti, asopis za suvremenu povijest, br. 2, str. 433.456., Zagreb.
ALEXANDER, Stella, 1990. Trostruki mit. ivot zagrebakog nadbiskupa Alojzija Stepinca,
Zagreb.
BAKOVI, Anto, 1994. Stradanja Crkve u Hrvata u Drugom svjetskom ratu : sveenici rtve rata
i poraa : radni materijal, Zagreb.
BAKOVI, Anto, 2008. Hrvatski martirologij XX. stoljea, Zagreb.
BARA, Dominik, 1944. Socialna lozoja boljevizma, Dubrovnik.
BATELJA, Juraj, 1990. ivjeti iz vjere : duhovni lik i pastirska skrb kardinala Alojzija Stepinca,
Zagreb.
BATELJA, Juraj, 1999. Crna knjiga o grozovitostima komunistike vladavine u Hrvatskoj, Zagreb.
BELJO, Ante, 1990. YU-genocid : Bleiburg, Krini put, Udba, ZagrebToronto.
BENIGAR, Aleksa, 1974. Alojzije Stepinac hrvatski kardinal, Rim.
BENKOVIC, Theodore, 1946. The Tragedy of a Nation : an Americans Eye-Witness Report,
[Chicago]
BLAEVI, Jakov, 1983. Povijest i falsikati, SamoborZagreb.
COURTOIS, Stphane i dr., 1999. Crna knjiga komunizma : kriminal, teror, represija, Zagreb.
RNJA, Berto, 1992. Zbogom, drugovi, Rijeka.
IMI, Esad, 2002. Politika i religija (sluaj Magnum crimen), u: Hrvatski katoliki pokret :
zbornik radova (ur. Z. Matijevi), str. 159170, Zagreb.
DAMI, Ivan, 1994. Bibliografski pogled u knjige o kardinalu Stepincu (objavljene u Jugoslaviji,
hrvatskoj emigraciji i samostalnoj republici Hrvatskoj u razdoblju od 1946.1993.). Maruli,
br. 2, str. 220234; br. 3, str. 351374; br. 4, str. 543-562, Zagreb.
DAMI, Ivan, 1995. Ulomci za povijest Katolike crkve u Hrvata, Zagreb.
DRAGANOVI, Krunoslav, 1943. Hrvatske biskupije : sadanjost kroz prizmu prolosti, Croatia
sacra, br. 2021, str. 78130, Zagreb.
FRANULI, Josip, 1994. Skrajnje pogubna zabluda : jedan pogled u jugokomunistiku prolost,
Makarska.
GABELICA, Ivan, 2008. Blaeni Alojzije Stepinac i hrvatska drava, Zagreb.
GOLDSTEIN, Ivo, 2005. idovi u Zagrebu 1918.1941., Zagreb.
GRAH, Ivan, 1998. Istarska crkva u ratnom vihoru (1943.1945.), Pazin.
HDA. Hrvatski dravni arhiv. Fond Komisije za vjerska pitanja Izvrnog vijea Sabora; Oblasni
komitet KPH za Dalmaciju; Okruni komitet KPH Makarska, Zagreb.
100
30.11.2009 8:34:41
TOMISLAV JONJI
HORVAT, Vladimir, 1989. Kardinal Alojzije Stepinac (obj. 1981. na franc. pod pseud. M.
Landercy; hrv. prijevod Ivan Zirdum), akovaki Selci.
HORVAT, Vladimir, 1996. Nadbiskup Alojzije Stepinac i totalitarni reimi, Obnovljeni ivot, br.
12, str. 149166, Zagreb.
HRNEVI, Josip, 1984. Svjedoanstva, Zagreb.
HRVATSKI KATOLIKI POKRET, 2002. Hrvatski katoliki pokret : zbornik radova s
Meunarodnoga znanstvenog skupa odranog u Zagrebu i Krku od 29. do 31. oujka 2001. (ur.
Z. Matijevi), Zagreb.
JANDRI, Berislav, 1998. Dravno-partijska priprema javnosti za suenje nadbiskupu Stepincu.
Proglaen krivim i prije zapoetog kaznenog procesa, Croatica christiana periodica, br. 42, str.
137180, Zagreb.
JANDRI, Berislav, 2000. Stvaranje javnog mnijenja protiv Katolike crkve i nadbiskupa Stepinca
1945.1946. godine. Dijalog povjesniara istoriara, 3, str. 441456, prir. H.-G. Fleck i I.
Graovac, Zagreb.
JANDRI, Berislav, 2005. Croatian Totalitarian Communist Governments Press in the Preparation
of the Staged Trial against the Archbishop of Zagreb Alojzije Stepinac (1946), Review of Croatian
History, br. 1, str. 253272, Zagreb.
JONJI, Tomislav, 2000. Hrvatska vanjska politika 1939.1942., Zagreb.
JONJI, Tomislav, 200406. Makarski franjevci u Nezavisnoj Dravi Hrvatskoj i komunistikoj
Jugoslaviji, Kai, 3638, str. 175230, Split.
JONJI, Tomislav, 2007. Organised Resistance to the Yugoslav Communist Regime in Croatia in
19451953, Review of Croatian History, br. 1, str. 109145, Zagreb.
KEREMPUH, 194546. Kerempuh , 1946, br. 14, 1619, 22, 26, 27, 29, 30, 31, 37, 38, 42, 43,
45, 46, 48-54, Zagreb.
KNEZOVI, Zlata, 1992. Obiljeja boljevizacije hrvatske kulture (1945.1947.), asopis za
suvremenu povijest, br. 1, str. 101133, Zagreb.
KORDI, Lucijan, 1988. Muenitvo crkve u Hrvatskoj, Chicago.
KOUL, Stjepan, 1998. Martirologij crkve zagrebake : spomenica rtvama ljubavi Zagrebake
nadbiskupije, Zagreb.
KRITO, Jure, 1994. Preuena povijest. Katolika crkva u hrvatskoj politici 1850.1918., Zagreb.
KRITO, Jure, 1997. Katolika crkva u totalitarizmu 1945.1990. : razmatranja o Crkvi u
Hrvatskoj pod komunizmom, Zagreb.
KRITO, Jure, 1998. Katolika crkva i Nezavisna Drava Hrvatska 1941.1945., Zagreb. KRITO,
Jure, 2001. Sukob simbola : politika, vjere i ideologije u Nezavisnoj Dravi Hrvatskoj, Zagreb.
KRITO, Jure, 2004. Hrvatski katoliki pokret (1903.1945.), Zagreb.
KUSTI, ivko, 1996. Iskreno oduevljenje na Veliki etvrtak 10. travnja 1941., Panorama, br. 102,
10. travnja, Zagreb.
LJUBOMIROVA, Irina, 2001. Natsionalizum i natsionalna politika v Nezavisimata Khurvatska
Durzhava (19411945), Soja.
MARI, Ante, 2007. Tragom ubijenih hercegovakih fratara, Mostar.
MASUCCI, Giuseppe, 1967. Misija u Hrvatskoj : dnevnik od 1. kolovoza 1941. do 28. oujka
1946., Madrid.
MATICKA, Marijan, 1990. Agrarna reforma i kolonizacija u Hrvatskoj od 1945. do 1948.,
Zagreb.
MATIJEVI, Zlatko, 1998. Slom politike katolikog jugoslavenstva : Hrvatska puka stranka u
politikom ivotu Kraljevine SHS (1919.1929.), Zagreb.
101
30.11.2009 8:34:41
STEPINEV ZBORNIK
MATIJEVI, Zlatko, 2005. U sjeni dvaju orlova : prilozi crkveno-nacionalnoj povijesti Hrvata u
prvim desetljeima 20. stoljea, Zagreb.
MATIJEVI, Zlatko, 2006. Luonoe ili herostrati? : prilozi poznavanju crkveno-nacionalne povijesti
Hrvata poetkom XX. stoljea, Zagreb.
MAURIAC, Franois i dr. 1937. Komunizam i krani (suaut. O. Ducattillon, Alexandre Marc,
Nikolaj Berdjajev, Denis de Rougemont, Daniel-Rops ), Zagreb.
MIHOVILOVI, Ive, 1950. Vatikan i faizam, Zagreb.
MUI, Ivan, 1978. Katolika crkva u Kraljevini Jugoslaviji : politiki i pravni aspekti konkordata
izmeu Stolice i Kraljevine Jugoslavije, Split.
MUI, Ivan, 1991. Paveli i Stepinac, Split.
NAPRIJED, 1945. Naprijed, 1945, br. 86, 100, 106, 128, Zagreb.
NARODNI LIST, 194546. Narodni list, 1945, br. 8, 12, 33; 1946, br. 387, 388, 395, 396, 398,
411, Zagreb.
NIKOLI, Vinko, 1988. Bleiburg : uzroci i posljedice : spomen-zbornik etrdesete godinjice tragedije,
MnchenBarcelona.
NOVAK, Boidar, 2005. Hrvatsko novinarstvo u 20. stoljeu, Zagreb.
PEROVI, Bonifacije, 1938. Komunizam, Zagreb.
PETRANOVI, Branko, 1963. Aktivnost rimokatolikog klera protiv sreivanja prilika u Jugoslaviji
(mart 1945 septembar 1946), Istorija XX veka : zbornik radova, 5, str. 263313, Beograd.
PETRANOVI, Branko, 1995. Zapisnici sa sednica Politbiroa Centralnog komiteta KPJ (11. jun
1945 7. jul 1948), Beograd.
POAR, Petar, 2001. Leksikon povijesti novinarstva i publicistike, Split.
PROLETER, 193640. Proleter : organ Centralnog komiteta kom. Partije Jugoslavije, 1936, br. 1,
5, 10, 11; 1937, br. 11; 1940, br. 7. 8.
RADELI, Zdenko, 1994. Narodni glas glas oporbe, asopis za suvremenu povijest, br. 2, str.
299315, Zagreb.
RADELI, Zdenko, 2002. Kriari gerila u Hrvatskoj 1945.1950., Zagreb.
RADELI, Zdenko, 2006. Hrvatska u Jugoslaviji 1945.1991. : od zajednitva do razlaza,
Zagreb.
SPEHNJAK, Katarina, 1993. Uloga novina u oblikovanju javnog mnijenja u Hrvatskoj 1945.1952.,
asopis za suvremenu povijest, br. 23, str. 165181, Zagreb.
SPEHNJAK, Katarina, 2000. Vlast i javnost u Hrvatskoj 1945.1952., asopis za suvremenu
povijest, br. 3, str. 507514, Zagreb.
SPEHNJAK, Katarina, 2002. Javnost i propaganda : Narodna fronta u politici i kulturi Hrvatske
1945.1952., Zagreb.
STEPINAC, Alojzije, 2000. Propovijedi, govori, poruke (1934.1940.),. prir. J. Batelja, Zagreb.
STIPETI, Vladimir, 1954. Agrarna reforma i kolonizacija u FNRJ godine 19451948, Rad
JAZU, knj. 300, Zagreb.
TAMBUK-KALI, Marina i dr. 1997. Proces Alojziju Stepincu : dokumenti (prir.; suprir. J.
Kolanovi i S. Razum), Zagreb.
TOMI, Celestin, 1998. Kardinal Stepinac muenik vjere. Obnovljeni ivot, br. 4, str. 403421,
Zagreb.
VERE, Tomo, 1981. Filozofsko-teoloki dijalog s Marxom : misao i praksa u djelu Karla Marxa,
Zagreb.
102
30.11.2009 8:34:41
TOMISLAV JONJI
VJESNIK, 194546. Vjesnik Narodnog fronta Hrvatske, 1945, br. 19, 22, 28, 35, 38, 45, 46, 55,
59, 65, 67, 69, 74, 77, 78, 82, 84, 90, 96, 99, 101, 106, 109, 110, 112, 113, 135, 137,
140, 144, 146, 148, 157, 160164, 168, 171, 174, 178, 179, 184, 186, 190, 191, 196, 199,
205215; 1946, br. 216221, 223229, 230, 231, 234, 236, 237, 239, 241243, 245, 248,
249, 253, 255, 26066, 269, 273, 274, 286, 290, 332, 352, 360, 363, 365, 366, 374, 375,
406, 408, 418, 420, 426, 435, 442, Zagreb.
VOJNOVI, Branislava, 2005. Zapisnici Politbiroa Centralnoga komiteta Komunistike partije
Hrvatske 19451952, Zagreb.
ZNIDARI, Lav, 1998. Alojzije Stepinac : o stotoj godinjici roenja, Zagreb
103
30.11.2009 8:34:41

Tomislav Jonjić KAKO JE STVARANA NEGATIVNA SLIKA O NADBISKUPU STEPINCU I CRKVI

Uploaded by

Document Information

Copyright

Available Formats

Share this document

Share or Embed Document

Sharing Options

Did you find this document useful?

Is this content inappropriate?

Copyright:

Available Formats

Tomislav Jonjić KAKO JE STVARANA NEGATIVNA SLIKA O NADBISKUPU STEPINCU I CRKVI

Uploaded by

Copyright:

Available Formats

STEPINEV ZBORNIK

Izvorni znanstveni rad

KAKO JE STVARANA NEGATIVNA SLIKA

K a r din a l A l o j z i j e S t e p i nac s v j e d o k v r e mena i vi z i onar z a t re e t i sul j ee

Kao novoimenovani nadbiskup koadjutor, Stepinac je 1934. zagrebakim bogoslovima kazao: Mi se

Kako je stvarana negativna slika o nadbiskupu Stepincu i Crkvi

svjestan da Crkva ima i nacionalno-politiku zadau, ali da i nju najbolje izvrava

K a r din a l A l o j z i j e S t e p i nac s v j e d o k v r e mena i vi z i onar z a t re e t i sul j ee

Kako je stvarana negativna slika o nadbiskupu Stepincu i Crkvi

K a r din a l A l o j z i j e S t e p i nac s v j e d o k v r e mena i vi z i onar z a t re e t i sul j ee

Kako je stvarana negativna slika o nadbiskupu Stepincu i Crkvi

Katolika crkva i nadbiskup Stepinac prema komunizmu

K a r din a l A l o j z i j e S t e p i nac s v j e d o k v r e mena i vi z i onar z a t re e t i sul j ee

Kako je stvarana negativna slika o nadbiskupu Stepincu i Crkvi

Hajka na komuniste, Proleter, 1936, br. 1, str. 2.

K a r din a l A l o j z i j e S t e p i nac s v j e d o k v r e mena i vi z i onar z a t re e t i sul j ee

Kako je stvarana negativna slika o nadbiskupu Stepincu i Crkvi

Nakon to je u propovijedi 18. oujka 1945. osudio komunizam i izjavio da

K a r din a l A l o j z i j e S t e p i nac s v j e d o k v r e mena i vi z i onar z a t re e t i sul j ee

jo sloenijim kad se spoznalo da zagrebaki nadbiskup ni po koju cijenu ne eli

Kako je stvarana negativna slika o nadbiskupu Stepincu i Crkvi

materijalistiko-komunistiku pozadinu (Benigar 1974: 520526. i dr.; Kisi-Kolanovi 1992).

K a r din a l A l o j z i j e S t e p i nac s v j e d o k v r e mena i vi z i onar z a t re e t i sul j ee

Kako je stvarana negativna slika o nadbiskupu Stepincu i Crkvi

(Spehnjak 2002: 509510). Zapisnici Politbiroa CK KPH jasno pokazuju da se

Usp. raspravu o (ne)uspjenosti partijske agitacije u Hrvatskoj te odluke o kadrovskim promjenama,

K a r din a l A l o j z i j e S t e p i nac s v j e d o k v r e mena i vi z i onar z a t re e t i sul j ee

Kako je stvarana negativna slika o nadbiskupu Stepincu i Crkvi

K a r din a l A l o j z i j e S t e p i nac s v j e d o k v r e mena i vi z i onar z a t re e t i sul j ee

dnih tekstova u dodatnoj su se mjeri plasirale dezinformacije i konstrukcije koja

Kako je stvarana negativna slika o nadbiskupu Stepincu i Crkvi

K a r din a l A l o j z i j e S t e p i nac s v j e d o k v r e mena i vi z i onar z a t re e t i sul j ee

Kako je stvarana negativna slika o nadbiskupu Stepincu i Crkvi

K a r din a l A l o j z i j e S t e p i nac s v j e d o k v r e mena i vi z i onar z a t re e t i sul j ee

Kako je stvarana negativna slika o nadbiskupu Stepincu i Crkvi

Pomirljive rijei i postupci biskupa u onim hrvatskim biskupijama koje su u

K a r din a l A l o j z i j e S t e p i nac s v j e d o k v r e mena i vi z i onar z a t re e t i sul j ee

Oni nemaju nikakova prava, da se pozivlju na demokraciju. (Povici: tako je!). /

Vjesnik, 1945, br. 19, str. 2.

Kako je stvarana negativna slika o nadbiskupu Stepincu i Crkvi

K a r din a l A l o j z i j e S t e p i nac s v j e d o k v r e mena i vi z i onar z a t re e t i sul j ee

zakona. Navodei mnoge primjere manipulacije injenicama, Stepinac ocjenjuje:

Kako je stvarana negativna slika o nadbiskupu Stepincu i Crkvi

tarnjih i vanjskopolitikih dogaanja, biva jasno da su i oscilacije u intenzitetu tek

K a r din a l A l o j z i j e S t e p i nac s v j e d o k v r e mena i vi z i onar z a t re e t i sul j ee

obraunati i s odvjetnitvom jer su odvjetnici djelovali i u doba NDH,80 ili radi

Kako je stvarana negativna slika o nadbiskupu Stepincu i Crkvi

prethodnim mjesecima i godinama s bezbrojnim faktografskim pogrjekama, krivim imenima i nadnevcima.87

K a r din a l A l o j z i j e S t e p i nac s v j e d o k v r e mena i vi z i onar z a t re e t i sul j ee

Kako je stvarana negativna slika o nadbiskupu Stepincu i Crkvi

K a r din a l A l o j z i j e S t e p i nac s v j e d o k v r e mena i vi z i onar z a t re e t i sul j ee

pismo poznatoga sovjetskoga propagandista Ilje Erenburga, objavljeno u Izvestiji,

Kako je stvarana negativna slika o nadbiskupu Stepincu i Crkvi

em je doista bila rije i tako opovrgnuo slubena priopenja vlasti, zapoela je

K a r din a l A l o j z i j e S t e p i nac s v j e d o k v r e mena i vi z i onar z a t re e t i sul j ee

ma njegovim djelima.108 Na koga se misli, bilo je jo jasnije dva dana poslije. Uz

Vjesnik, 1945, br. 206, str. 1.

Kako je stvarana negativna slika o nadbiskupu Stepincu i Crkvi

K a r din a l A l o j z i j e S t e p i nac s v j e d o k v r e mena i vi z i onar z a t re e t i sul j ee

teresi Katolike crkve sporedni, jer irom otvara vrata i ustaama-muslimanima.

Kako je stvarana negativna slika o nadbiskupu Stepincu i Crkvi

samo izlika za pokolje.119 Kerempuh se ruga kako su i ustaki propagandisti, poput

K a r din a l A l o j z i j e S t e p i nac s v j e d o k v r e mena i vi z i onar z a t re e t i sul j ee

produbljuje i djelovanje itave reakcije, kojoj je Katolika crkva zapravo na elu.