ZAGREBAKA SLAVISTIKA KOLA WWW.HRVATSKIPLUS.

ORG

ANAGRAM

IVO ANI

Purgerinjosi, tovarinjosi i leginjice tvorbene inovacije u hrvatskim vernakularima

1. Uvod
Prije petnaestak godina hispanist Karlo Budor analizirao je sve brojnije hispanizme u hrvatskom jeziku, posebno imenice mukog roda na -o.1 Dio je takvih posuenica prilagoen hrvatskom sustavu i dobiva mnoinske nastavke -i ili -a (sombreri, stampeda), no veinom se hrvatski -i dodaje na izvornu panjolsku mnoinu tipa bandidos, gringos, mungos... Tako nastaju hibridi tipa desperadosi u kojima se ukrtaju pogreno shvaeni strani sufiks, neprepoznat kao mnoinski, i uslijed toga suvini domai sufiks; ishod je pleonastina mnoina mnoine ili udvostruena mnoina. Na temelju oblika purgerinjosi iz kolumne Viktora Ivania Iz biljenice Robija K, tiskane u splitskom tjedniku Feral Tribune u srpnju 1993, gdje je osnova germanizam purger, Budor zakljuuje da su mogue ak i kompleksne neologijske hibridne posuenice na dvostrukoj, tj. istovremeno morfosintaktikoj i etimologijskoj razini. Sve u svemu, u leksikogenezi hrvatskog jezika pojavio se plodan i sugestivan inovacijski postupak koji zahvaa i lekseme koji nisu izvorno hispanizmi, a jezini osjeaj openito prihvaa mogunost takve mnoinske tvorbe nastavkom -osi (Budor 1993). Taj se njegov rad ovdje nastoji dopuniti opisom sociokulturnoga konteksta upoznavanja hrvatskih govornika s hispanizmima, metodoloki i sociolingvistiki povezati s aktualnim posuivanjem portugalskoga deminutivnog sufiksa -inho, te terminologijski osuvremeniti.

2. Sociokulturni okvir posuivanja: film, strip i glazba

Britansko-panjolska koprodukcija The Savage Guns/ Tierra brutal iz 1961. dri se prvim filmom podanra pageti-westerna. Uobiajena je tema tih filmova meksika revolucija i lokalni banditi, a radnja se odvija u graninim podrujima Meksika i SAD. Autori su izbjegavali, pa i demitologizirali mnoge konvencije dotadanjih westerna, dijelom namjerno, dijelom zato to su radili s ogranienim financijama na drugaijoj kulturnoj podlozi. Tipinu postavu inio je talijanski redatelj, esto u koprodukciji sa panjolcima, iz tih dviju zemalja dolazili su i glavni glumci, pojaani pokojom hollywoodskom zvijezdom na zalasku, a snimalo se na Sardiniji i u Andaluziji, jer su krajolici najsliniji jugozapadu SAD (Arizona, New Mexico, zapadni Texas). Ve naslovi, gdje se nosiva imenica u jugoslavenskoj distribuciji nije prevodila, pokazuju koliko su ti filmovi mogli utjecati koliko na samo usvajanje hispanizama, toliko i na navikavanje na njih, to takoer olakava usvajanje ili barem neutralizira poetnu zaudnost: Gringo (1963), Relevo para un pistolero (1964), Requiem for Gringo (1968), Compaeros (1970), Adios Sabata (1971), takoer Bandidos (1967), The Desperados (1969), jo prije Last of the Desperados (1955). Iako ne pripadaju tom anru u uem smislu, u opem su tematsko-ambijentalnom kontekstu najpoznatiji, praktiki arhetipski filmovi Za aku dolara (A Fistful of Dollars, 1964), Za dolar vie (For a Few Dollars
1 Ovaj je tekst proirena verzija rada izloena na 23. meunarodnom skupu Hrvatskoga drutva za primijen-

jenu lingvistiku 21-23. svibnja 2009. u Osijeku, te tiskana u zborniku s toga skupa: M. Brdar - M. Omazi - V. Pavii Taka - T. Gradeak-Erdelji - G. Buljan (ur) Prostor i vrijeme u jeziku: jezik u prostoru i vremenu. HDPL - Filozofski fakultet Sveuilita J. J. Strossmayera, Zagreb - Osijek, 2010, str. 155-164.

Ivo ani: Purgerinjosi, tovarinjosi i leginjice tvorbene inovacije u hrvatskim vernakularima

1/13

ZAGREBAKA SLAVISTIKA KOLA WWW.HRVATSKIPLUS.ORG

ANAGRAM

More, 1965) i Dobar, lo, ruan (The Good, the Bad and the Ugly, 1965), tj. tzv. dolarska trilogija redatelja Sergia Leonea, sa zvijezdom u usponu Clintom Eastwoodom u glavnoj ulozi. Sociolingvistiki, najvaniji su u tim filmovima likovi kao Meksikanac Tuco u Dobrom, loem, runom, dakle hispanofoni koji govore engleski pun panjolskih izraza, ali i anglofoni iji je diskurs protkan panjolskim uzreicama, potapalicama i formulama oslovljavanja, i iz ijih su usta u nae ui, usporedo s haciendom, seoritama, siestom, fiestom, ponchom i tequilom, ulazili Gringosi, muchachosi, amigosi, desperadosi, bandidosi, pistolerosi, povik Vamos!, pozdrav Adios!, to se u titlovima nije prevodilo, kao ni te i druge imenice u naslovima: na plakatima je Compaeros (1970) bio naprosto Kompanjerosi. The Comancheros (1961) Michaela Curtiza nije pagetni, nego klasini western, a naslov mu je povijesno autentian naziv za odmetnutu skupinu bijelaca arolika porijekla koja je sredinom 19. st. na jugu SAD u sprezi s Komanima krijumarila oruje i alkohol, sve dok apsolutna zvijezda anra John Wayne, to bi se danas reklo, nije uspostavio pravnu dravu. U domaa je kina stigao kao Komanerosi, to je moda bila prva masovno predoena udvostruena mnoina. Drim da je pejorativno Bosaneros(i) za Bosance, valjda najraireniji kolokvijalni pseudohispanizam, izravno potaknuto tim filmom, vjerojatno zbog zvukovne slinosti poetnih slogova koman-/ bosan-, moda ukrteno sa zateenim deprecijativnim augmentativom Bosanina. O utjecaju filma svjedoi i to to se, kad se u sedamdesetima stvarala zadarska navijaka skupina Tornado, tada primarno vezana uz koarkaki klub, kao naziv razmatralo i Komanerosi Zadar. Kako je relativno nedavno vieput prikazan na HTV-u i RTL-u, termin i radnju mogle su upoznati i nove generacije. U izvornom znaenju, iz pera autora koji pripada prvoj generaciji publike westerna, izraz je dospio i u medije kao oznaka za nedisciplinirane postrojbe i samovoljne pojedince u Domovinskom ratu, lokalne komanerose koji su u Gospiu zlostavljali zarobljenike i srpske civile.2 Film dobro poznaje i autor koji u povodu skandala s gradonaelnikom Saborskog, samozvanim amanom koji je prireivao pseudorituale za kojih se jedna osoba smrtno otrovala kuhanom bunikom, pie da su HDZ-ovci kao komanerosi... oni zli bijelci koji prodaju oruje i alkohol (i jo poneto tipa bunika i trave) jadnicima u Saborskom i turistima eljnim duhovnosti (http://www.forum.net.hr; 11.11.2007, CROjappa). Dio su opeg sociokulturnog okvira pedesetih i ezdesetih, unutar kojeg se publika navikavala na zvuk i leksik panjolskog jezika, masovno prikazivani meksiki filmovi s pjesmama tipa Mama Juanita, posebno fascinantno uspjena melodrama iz meksike revolucije Jedan dan ivota (Un da de vida; 1950) redatelja Emilija Fernndeza. Jugoslavija je film uvezla potkraj 1952, no distributeri su ak tri puta obnavljali prava i svake dvije, tri godine puna dva desetljea slali ga u kina ili emitirali na televiziji. Film je potakao i nastanak cijeloga anra popularne glazbe, tzv. jugomeksikanaca ili, kako se danas govori, yu-mexa, sa stihovima jednom prevedenima sa panjolskoga, drugi put izvornima, ali redovito s fondom prepoznatljive leksike (sombrero, amigo, senjorita) koja je asocirala na Meksiko. Mimo toga, posebno u Hrvatskoj, autori zabavne glazbe ugledali su se na ameriku pop-produkciju, no i ona je stjecajem okolnosti u to vrijeme, u borbi ponajprije za domae trite, plasirala balade s konotacijama vezanima za stereotipizirani Meksiko i teme smjetene u isti sociokulturni prostor kao i europski pageti-westerni. Glavna izvoako-autorska zvijezda toga novoga podanra country-glazbe bio je Teksaanin Jim Reeves, popularan i u Europi.
2 Denis Kulji: 15 tisua dolara za pisce, Globus, 942, 26.11.2008: 98. Takoer kasnije, u vezi s jednom

drugom ratnom skupinom mutna statusa: U ono vrijeme Zagrebom su kruile prie kako se od Tomice [Tomislava Merepa] i njegove skupine komanerosa moe naruiti svata, od iznuda ili bilo kakve reketake usluge, pa i do puno gorih i opasnijih stvari; Denis Kulji: Bandiu podrka ratnog zloinca, Jutarnji list, 07.01.2010: 38. Oba je puta opisano ponaanje sukladno izvornim filmskim odmetnicima.

Ivo ani: Purgerinjosi, tovarinjosi i leginjice tvorbene inovacije u hrvatskim vernakularima

2/13

ZAGREBAKA SLAVISTIKA KOLA WWW.HRVATSKIPLUS.ORG

ANAGRAM

Prepjev njegova hita Adios amigo u izvedbi Ive Robia bio je u ezdesetima veliki hrvatski (i opejugoslavenski) hit, gotovo svakodnevan na radio-stanicama. Djelomina usporedba izvornika i prepjeva plastino pokazuje nain na koji su u temeljni tekst, bilo engleski, bilo hrvatski, ukljueni ikonini i asocijativni hispanizmi (kao i to koji su meu njima u prepjevu izostavljeni): Adios amigo, adios my friend (...) Adios compadre, what must be must be Remember to name one muchacho for me I ride to Rio [Grande] where my life I must spend Adios amigo, adios my friend Adios compadre, let us shed no tears May all your maanas bring joy through years (...) Adios, adios, adios... Adios, amigo, zbogom, stari moj (...) Adios, amigo, ja u poi sad Daleko, muao, u nepoznat grad I negdje za Riom mir nai u svoj Adios, amigo, zbogom, stari moj. Adios, amigo, to je ivot, znam, Ti naao si ljubav, ja odlazim sam (...) Adios, adios, adios...

Sljedei su kanal sociokulturnog navikavanja na hispanizme stripovi: Kekec - Borbin zabavnik za mlade od 7 do 77 godina poinje 1959. tiskati strip Deri Spring [Jerry Spring] u kojem se junak bori protiv meksikih odmetnika zvanih desperadosi, a u isto granino podruje i povijesnojezini okvir smjetene su i mnoge epizode talijanskog strip-serijala o renderu Texu Willeru. Opi uvid u tip jezika koji je posredovan tim stripom daje, primjerice, epizoda Blindirani vlak (Il treno blindato), smjetena u junu Arizonu, gdje se Tex bori protiv generala Contrerasa koji udruen s meksikim banditima eli vratiti podruja izgubljena u ratu sa SAD: kod svih likova est je, praktiki standardan uzvik bijesa i neugodna iznenaenja Caramba!, Tex izgovara dvojezine reenice tipa Hasta la vista, stari moj! ili Amigos, kako sam obeao, slobodni ste!, a jedan Meksikanac, kad uoi opasnost, uzvikne: Madre de dios! Javimo strojovoi! Paradoksalno ili ne, iako situirani u SAD i Meksiko, te nadahnuti mitologijom Divljeg zapada i fabulama klasinih westerna, ti stripovi nisu bili ameriki, nego europski: Jerryja Springa stvorio je 1954. frankofoni Belgijanac Jij, serijal o Texu Willeru, u kojem se hispanizmi posreduju radnjom smjetenom uz granicu, iz usta niza sporednih likova, ali i dvojice stalnih Texovih prijatelja i suboraca, arobnjaka El Morisca i Meksikanca Montalesa, zapoeli su 1948. talijanski autori G. L. Bonelli i A. Galleppini, kao to su 1961. Talijani S. Bonnelli i G. Ferri poeli objavljivati jednako popularan serijal o Zagoru i njegovu odanom prijatelju, debeljukastom i dobroudnom Meksikancu Chicu. Tako hispanizmi do domae publike, koliko se tie stripa, nisu stizali iz amerikih kulturnih proizvoda, nego u mjeri i izboru koji su odreivali europski autori, na temelju vlastite percepcije kako samog panjolskoga jezika, tako i ambijentalno-kulturnih znaajki to ih je jezik imao evocirati. U osamdesetima TV-Zagreb prikazuje crtanu seriju o Speedyju Gonzalesu, najbrem miu u Meksiku, s golemim utim sombrerom, gdje sinkronizacija takoer uva izraze kao amigo(si), pistolero(si)... Metaforina je sinteza svih tih procesa, ili leksikon svih spomenutih motiva i anrova, pjesma to su je Tomislav Ivi i Mladen Grdovi kao Duo Pegla snimili 1987. na kasetu koja se prodala u ak 400.000 primjeraka: Mi imamos mnogos problemos i lutamo svijetos bez kintos. Nosimo brkoves i oales, a svi nas zovu Speedy Gonzales s pripjevom:

Ivo ani: Purgerinjosi, tovarinjosi i leginjice tvorbene inovacije u hrvatskim vernakularima

3/13

ZAGREBAKA SLAVISTIKA KOLA WWW.HRVATSKIPLUS.ORG

ANAGRAM

Aj-aj-aajaaaaj, mama Juanita, Gonzales po svijetu skita! i potom iznova osnovnom kiticom u kojoj trei stih onda glasi: sviramo(s) stares gitares. Mnogo ranije, 1891, zagrebaki naelnik Milan Amru predlae u Saboru da se na Sveuilitu osnuje medicinski fakultet, ali se zastupnik Stevo Popovi protivi, te udrueni maaroni i Srbi odbijaju prijedlog. August Harambai objavljuje nato u pravakom asopisu satiru Los balados espanjolos, iz koje evo izvatka: E los obos nel saboros izrekados grand govoros pro i contra pucos mlados Fakultados Medicados (...) E los nostros Magjaronos, Collos Serbos, slugos buonos, Govornikos posluados, Popofichos pravos dados; (...) Don Emilios Amrussjanos Gorkos suzos proplakanos, Don Stefanos Popofichos se smijados posves tihos. Nem, Hrvatos ne imados Fakultados Medikados: I jo njima s velkos rados Malkos noktos okresados.3 Ako i nije uio panjolski, obrazovan ovjek, doktor prava s aktivnim znanjem latinskoga, kakav je bio Harambai, zacijelo zna barem da je balada imenica enskog roda, pa da naslov treba biti Las baladas espanjolas. No, gramatika je svjesno rtvovana da se izgradi svojevrsni percepcijski panjolski na osnovi elementa koji se i danas doivljava tipinom znaajkom tog jezika, dakle doetnim -os, proirenim na sve vrste rijei. Ono se dobiva na nekoliko naina: na zateeno hrvatsko zavrno -o dodaje se -s (u Ivia imamos, mnogos, u Harambaia malkos, estokos, tihos, vrlos rados); zavrni suglasnik hrvatskog nastavka, kada mu prethodi o, zamjenjuje se sa -s (instrumental svijetom kao svijetos); rije koja ve sadri skup -os- skrauje se do njegove granice (radost > rados); proireni panjolski sufiks -ados/-anos dodaje se na hrvatsku osnovu i tako stvara svojevrsni hispanizirani aorist (izrekados, posluados, proplakanos, to intuicija hrvatskoga govornika oekivano percipira kao generiko prolo vrijeme po tipu aorista ili imperfekta izrekoe, posluae/ posluahu, proplakae/ proplakahu). Stavljanjem sufiksa -os na hrvatsku osnovu morfoloki se izjednauju padei i tako dodatno poveava njegova estota, a zbog asonanci i sugestivnost toga tipinoga jezinog elementa: u Ivia kintos < gen. kinte, u Harambaia noktos < akuz. nokte, nel saboros < lok. u saboru) itd. U reenici da je Amru bios buonos govorjanos Harambai trostruko sukcesivno -os dobiva kombinacijom prvospomenutog postupka, tj. dodavanjem -os na hrvatsku (bio) i talijansku (buono) rije, te konstruiranom imenicom u jednini govorjanos u znaenju govornik.

3 Gregorios Kaloperos [A. Harambai]: Los balados espanjolos, Trn, 15.07.1891.

Ivo ani: Purgerinjosi, tovarinjosi i leginjice tvorbene inovacije u hrvatskim vernakularima

4/13

ZAGREBAKA SLAVISTIKA KOLA WWW.HRVATSKIPLUS.ORG

ANAGRAM

3. Kompleksne leksike hibridizacije

Budor izdvaja oblik purgerinjosi iz 1993. kao primjer da su u hrvatskoj leksikogenezi mogue ak i kompleksne neologijske hibridne posuenice na dvostrukoj, tj. istovremeno morfosintaktikoj i etimologijskoj razini. Naime, udomaeni germanizam purger + panjolski (-ios) odnosno portugalski (-inhos) deminutivni nastavak za muki rod mnoine + hrvatski mnoinski nastavak -i dali su germansko-iberski izraz, stilistiki afektivan i deprecijativan i s dodatnim znaenjskim nabojem (46). No, budui da je i izvorni germanizam purger iz izvanzagrebake perspektive esto deprecijativan, ovdje nije rije samo o tome, niti samo o intenzifikaciji deprecijativnosti, nego i o dosta ranom primjeru ulaska sufiksa -injo u hrvatski kolokvijalni registar, odnosno jedan utjecajni urbani varijetet mladih. Proces je jo stariji, jer je u idiomu splitskih srednjokolaca i studenata ve potkraj osamdesetih postojao dvojezini hibrid takva tipa, pederinjo, deprecijativno za homoseksualac (Vidovi 1993: 187), s internacionalnim grecizmom peder kao polazitem. Svejedno, uloga spomenute Ivanieve kolumne u razvoju gradskog idioma nipoto nije zanemariva, samo to odnos idiolekta fiktivnog Robija K. i stvarnoga gradskog vernakulara nije jednoznaan: autor preuzima jezine prakse i tvorbene tendencije zateene u govoru gradskih adolescenata, ali i sam, okazionalno ili na podlozi uoenih tendencija, stvara oblike koji potom ulaze u ivi govor; ni on ni govornici ne moraju imati svijest o takvoj meuuvjetovanosti. Pseudohispanizmi u Budorovu smislu zastupljeni su praktiki od poetka. Robi K. svoju ekipu imenuje kao mi obini banditosi ili mi ekipa banditosi (pa je posrijedi hibrid talijanskoga bandito i hispanskog sufiksa, dok bi pravi pseudohispanizam bio bandidosi), a njen je pripadnik ekipos. Pederinjos(i) se javlja od veljae 1991, a purgerinjo prvi put, ini se, ba u tekstu koji citira Budor, ali on nije uvrten u knjigu (Ivani 2006). No, sam tvorbeni model uveden je u kolumnu dosta ranije, prvi put 3. srpnja 1988. kao blasterinjo, kasnije i kazi blasterinjos, prema ghetto-blaster, veliki kazetofon koji se nosi na ramenu i ikonian je za pripadnike hip-hopa i drugih crnakih subkultura u SAD; temeljni je dakle leksem u tom viejezinom hibridu anglizam. U kolovozu 1991. ima ustainjo, kasnije mnoinsko ustainjosi, pa amarinjos (amar), grminjos (grm), te bajbukinjo (bajbuk, zatvor), gdje je osnova takoer germanizam bajbuk, prema njemakom bei Wache, pod straom.4 U travnju 1997. javlja se mrginjosi kao preobliku starijih slengizama mrga i mrga (snagator, sudionik ulinih tunjava)... Taj oblik, kao i purgerinjosi, pokazuje da uvoenje sufiksa -injo(s) ne slui samo za nove tvorbe, tj. popunu leksiko-stilskih praznina u repertoaru kao kod primjera ustainjo i blasterinjo, nego i za ekspresivno osvjeavanje, pojaavanje, pa i modernizaciju zateenih izraza, bez promjene izvorne konotacije. Oba se aspekta inovacije mogu obilno dokumenirati pretragom interneta, te oito zaivljavaju i u govoru s obzirom na aktivnu interferenciju virtualne i realne komunikacije. Barem od poetka 2008. djeluje vrlo aktivan foruma, Splianin, s nadimkom Tovarinjo, a skupina se ljubitelja klapske pjesme na portalu o tom glazbenom anru potpisuje kao Tovarinjosi Reunited (www.naklapskinacin.com; 14.06.2008). Prije njih se s ironijskom konotacijom kao zagrebakim pandanom splitskom purgerinjosi javio dinamovac ivan_zg uz novinsku vijest da je Hajduk predstavio nove dresove: moda su smijeni, moda i nisu, ali :) sori, tovarinjosi, moramo malo prcare (www. jutarnji.hr/sport; 21.09.2006), dakle prcati, blago reeno, bockati. Grublji je, time i blii konotacijskoj ekvivalenciji Milanek u raspravi u povodu vijesti da je u Dubrovniku oteen zagrebaki automobil. Kad je jedan sudionik, oito Dalmatinac u Zagrebu,
4 Budui da se u relativno estoj kolokvijalnoj upotrebi zadrala u BiH, bajbuk, takoer bajbok, u Hrvatskoj

se esto zbog takve regionalne distribucije pogreno percipira kao osmanizam. U Sarajevu od kraja devedesetih postoji knjiara i klub, ujedno izdavaka kua Buybook kao vieslojna izgovorno-grafika izvedenica.

Ivo ani: Purgerinjosi, tovarinjosi i leginjice tvorbene inovacije u hrvatskim vernakularima

5/13

ZAGREBAKA SLAVISTIKA KOLA WWW.HRVATSKIPLUS.ORG

ANAGRAM

pokuao smiriti strasti, Milanek mu je odbrusio: ima svoju tovarinju i tamo boravi, na to mu je uzvratio drugi kontinentalac, Hezbollah, pitanjem: a zato se onda ide kupat na more u njihovu tovarinju umjesto da se kupa u mutnoj Savi ili Dravi (www.reci.hr, 17.08.2009). Iako su konotacije oprene, Tovarinja je oba puta upotrebljena kao toponim, metonimija za Dalmaciju, to opet pokazuje da u nestandardnim idiomima internacionalizirani sufiksi, neovisno o porijeklu, imaju otvorena znaenja koja se uvijek iznova konstituiraju u konkretnim komunikacijskim situacijama. Da nije tako, Tovarinja bi znailo Dalmatinku, sistemski izveden enski rod od Tovarinjo.

4. Brazilski nogomet: poticaj tvorbenoj inovaciji

Naelno je Budor u pravu kada iz kuta jezika primatelja i sistemske lingvistike odbija diferencirati panjolsku i portugalsku sufiksaciju u mnoinama na -os(i) i deminutivima na -injo(si), te rabi krovni termin iberoromanizmi. U panjolskom su najei deminutivni sufiksi -ito/-ita i -cito/-cita, dok je -io/ -ia posve rijedak, no u portugalskom je ba -(z)inho/ -(z)inha najplodniji, posebno est u razgovornom jeziku, s nizom proirenja znaenja, te upotrebom ne samo kod imenica, nego i priloga i pridjeva, kada su osobito znaajne superlativne konotacije. Znaenje se umanjenosti/ malosti, naime, rijetko ostvaruje samostalno, nego ponajprije slui intenziviranju znaenja. Portugalski nije jedini jezik u kojem se ostvaruje proirenje kategorije deminutiva, tj. spajanje naizgled nespojiva pojaavanja znaenja i znaenja umanjenosti, ali se izdvaja izuzetnom razvijenou superlativne uloge deminutiva (Sari 2006). Superlativizacija deminutiva dodatno se razvila u brazilskom varijetetu, usko povezana s jednom znaajkom brazilske kulture: opom javnom, pa i slubenom uporabom nadimaka najrazliitijeg porijekla, ukljuivi deminutivno-hipokoristine oblike osobnih imena. Kada se doda nacionalni kult nogometa i niz nogometaa koji na dresu nose samo nadimak, stie se do izvora hrvatske jezine inovacije. Stoga je u sociolingvistikoj perspektivi, s obzirom na prepoznatljive komunikacijske kanale i industrije zabave koji potiu inovacije, neko film, zabavnu glazbu i strip, danas nogomet, termin (pseudo)iberoromanizmi preopenit, jer sada postaje mogue dosta precizno razluiti sociokulturne (pseudo)hispanizme i (pseudo)luzitanizme, tj. (pseudo)brazilizme. O dubokoj sociokulturnoj ukorijenjenosti nadimaka i hipokoristika u svim sferama brazilskog ivota, kao i o njihovoj svojevrsnoj demokratizacijskoj funkciji u komunikaciji, rjeito svjedoi to to je i sam predsjednik drave Luiz Incio Lula da Silva (2002-2010) i u najformalnijim kontekstima rabio ono Lula, to je hipokoristik od Luiz, a ujedno znai lignja. Nadimci su esti i u telefonskim imenicima, raznim adresarima, na posjetnicama i slino. Obiaj nogometaa da na dres, umjesto prezimena, stavljaju osobno ime irio se od poetka 20. st, uskoro su se poeli rabiti i nadimci, te je 1914, na prvoj uope utakmici brazilske reprezentacije, nastupio i napada kojem je na leima stajao nadimak Formiga, mrav, tako uveden i u zapisnik. Upotreba hipokoristika i nadimaka osnauje teatarski aspekt brazilskoga nogometa, pridonosi njegovoj romantinosti, te pronosi ideju produenoga djetinjstva, odnosno sliku nogometa kao zaigranih i srdanih vjenih djeaka. Kada se nekoga nazove imenom, time se iskazuje prisnost, a kada se upotrijebi nadimak, ona je jo vea i momad se, makar posrijedi bio profesionalni klub ili reprezentacija, u oima navijaa simbolino pretvara u ekipu bliskih prijatelja koji naganjaju loptu u parku (Bellos 2002: 229-233). Godine 1970. u Meksiku desno krilo brazilske reprezentacije koja je postala svjetski prvak, i koju mnogi dre najboljom napadakom momadi svih vremena, bio je Jair Ventura Filho zvan Jairzinho, mali Jair. Igrao je na tri svjetska prvenstva, u Meksiku postigao i neto dotad nezabiljeeno, dao gol u svakoj utakmici, a kada je 1974. doao u marseilleski Olympique, postao je prvi

Ivo ani: Purgerinjosi, tovarinjosi i leginjice tvorbene inovacije u hrvatskim vernakularima

6/13

ZAGREBAKA SLAVISTIKA KOLA WWW.HRVATSKIPLUS.ORG

ANAGRAM

u nizu brazilskih superlativno deminutiviziranih nogometaa u velikim europskim klubovima. Ba prvenstvo u Meksiku prvo je izravno prenoeno u cijeli svijet i s njim je nogomet postao globalni televizijski proizvod i utjecajna industrija zabave. Bitan sastojak te spektakularizacije nogometa bio je mit osunane nogometne Arkadije na ijim beskrajnim pjeanim plaama stasavaju umjetnici lopte koji igraju poteno, lijepo i nadahnuto, nasuprot njemakom stroju bez due i kalkulantskoj Italiji. Televizija je udesno pridonijela internacionalizaciji nogometa preko svih zamislivih granica, od vjerskih preko drutvenih do dravnih, te u tom smislu i internacionalizaciji barem jednog dijela suvremene puke kulture i svojevrsnom kulturnom ujednaavanju (...) puke kulture u svjetskim razmjerima (Vrcan 2003: 69). Ujedno je i sam nogometa statusno preao put od lokalnog junaka do meunarodne zvijezde i pokazao da suvremeni nogomet stvara simboliki kapital koji se moe koristiti i u drugim podrujima ivota, ukljuivi i politiku (isto: 75). Ukljuivi, moe se dodati, i motivaciju za tvorbene inovacije steknu li se u povoljnoj konstelaciji viedesetljetne silnice masovne kulture u konkretnom drutvu i univerzalna tendencija mladih urbanih govornika za jezinim eksperimentom i igrom. U takvu ozraju s krajem osamdesetih u velike europske klubove poinje, uz ostale, dolaziti sve vie deminutiviziranih brazilskih zvijezda: najprije u njemaki Bayer Jorginho (Jorge), srebrni na OI 1988. i prvak svijeta 1994, pa Srginho (Srgio), koji s Milanom postaje prvak Europe. Stiu i reprezentativci koji su 2000. postali prvaci svijeta i drugi: dva Marcelinha (Marcelo), jedan u Valenciju, drugi u Marseille, i dva Juninha (Junior), jedan u madridski Atltico, drugi u Lyon, pa Ricardinho (Ricardo) u Bordeaux, Cicinho (Cicero) u madridski Real, Sylvinho (Sylvio) u Arsenal i Barcelonu, Robinho (Robson) u Real, pa Manchester City i Milan, te naposljetku amblemski mali Ronaldo, Ronaldinho, u Barcelonu, najbolji svjetski igra u izboru FIFA-e 2004. i 2005, tih etiri, pet godina bez premca medijski i marketinki najeksploatiraniji igra na svijetu. S njim taj sufiks za Europljane definitivno postaje zatitni znak vrhunske vjetine, ili kako kae mfiderm1, ve u poetku vrijedi vie ako si brazilac i ak ti je nadimak na -injo (http://forum.gameplay. hr, 16.01.2008). U iru javnost nova se sufiksacija proirila iz Zagreba, preko nadimka Maminjo za medijski eksponirana dopredsjednika Dinama Zdravka Mamia, ali je geneza fenomena sloenija. U Splitu je, kako je ve reeno, pseudobrazilska sufiksacija opih imenica dokumentirana ve potkraj osamdesetih, a ondje je oito poela i preoblika osobnih imena. Na prijelazu iz sedamdesetih u osamdesete, u sezoni 1979/80, Zdravkov stariji brat Stojan, koji se sada predstavlja kao Ante Stojko, igrao je u Hajduku, pa iako je rijetko ulazio u igru, publika ga je voljela i na Poljudu se skandiralo: Maminjo, Maminjo. Nadimak je i sam prihvatio u izvornom, afirmativnom znaenju, pa se u devedesetima njegova pizzerija u Sesvetama, na obiteljskom posjedu gdje su ivjela i ostala dva brata, zvala Maminjo.5 O toj malo poznatoj, iz aktualne perspektive i posve neobinoj epizodi iz karijere brae Mamia, neto je ranije opirno pisao i list Naprid Bili, glasilo uprave i navijaa Hajduka, a ulomke razgovora sa Stojanom prenio je regionalni dnevnik Slobodna Dalmacija. Iz komentara uz internetsko izdanje vidi se da stariji navijai i ljubitelji nogometa pamte Mamia po tom nadimku, te o njemu govore s izrazitom simpatijom. Jedan, oito Zagrepanin koji ga se sjea i iz vremena kada je zapoinjao karijeru, zapisuje: maminjo je legenda kluba NK Dubrava iz Zagreba (istoni ulaz u Zagreb) i svima nam je bio idol i uzor kad smo bili klinci, kad se je volio nogomet, i kad hrvatsko puanstvo nije bilo ogranieno, tj. retardirano, dok drugi sudionik, Splianin i hajdukovac, sentimentalno dodaje: e da, maminjo, veliki dribler, koji nije doeka svoju ansu u hajduka... maminjo, ba zbog driblinga.6 Zavrna napomena dodatno potvruje da su brazilski nogome5 Tomislav idak: Moj brat Zdravko bolestan je od Dinama, Jutarnji list, 10.05.2009: 20. 6 Prvi put u medijima: Brat Zdravka Mamia prisjea se svojih dana u Hajdukovu dresu, 22.02.2009;

http://www. slobodnadalmacija.hr/Hajduk (autori komentara njinjo i damjan_st).

Ivo ani: Purgerinjosi, tovarinjosi i leginjice tvorbene inovacije u hrvatskim vernakularima

7/13

ZAGREBAKA SLAVISTIKA KOLA WWW.HRVATSKIPLUS.ORG

ANAGRAM

tai Pelove i kasnijih generacija, odnosno vjetina i elegancija njihova driblinga, koji se percipira kao bt nogometne igre i vrhunac individualnog talenta nasuprot pukoj tjelesnoj snazi pojedinca i vojniki ustrojenu kolektivu s preciznim zadacima za svakoga, bili poticaj oblikovanju takva nadimka za Stojana Mamia, i to, ima smisla istaknuti, vie od dva desetljea prije pojave megazvijezde Ronaldinha . Srednji brat Zdravko, ponaanjem suta suprotnost skromnom Stojanu, tada je bio manje-vie nepoznat iako je u poetku devedesetih nakratko bio na visokoj funkciji u klubu. Tek kada je 2000. postao lan Izvrnog odbora Dinama, a tri godine potom i izvrni dopredsjednik, uao je na velika vrata u javni ivot i medije, dijelom kao spretan i elokventan menader, no jo vie kao buan, agresivan i nedodirljiv de facto privatni vlasnik kluba koji nie skandale i vulgarne ispade, posebno prema novinarima, te je upleten u niz krajnje mutnih poslovno-politikih operacija. U tom je vremenu nadimak prenesen na nj (ili je moda i sam sugerirao da se tako upotrijebi kao neka vrsta obiteljskoga simbolinoga kapitala). Pritom je, iz kuta ope javnosti, konotacija vrlo brzo, kako je Zdravko dolazio u sukob s navijaima i dijelom javnosti, pomaknuta prema ironiji, ak sarkazmu, ali je naelno sauvana veza sa svijetom nogometa kao kontekstom u kojem se oblik primarno ostvaruje i razumijeva. Nasuprot tom difamativnu, sekundarno definiranu Maminju, specijalizirane javnosti - sportski novinari, klupski i navijaki portali i forumi, te openito mladi - uvaju izvornu konotaciju tvorbe i ire je na omiljene i uvaene nogometae. Najee je zahvaen Luka Modri: Da je Brazilac, vridia bi jo vie. Bit e Modrinjo jedan od naj veznjaka na svitu za koju godinu.7 Jednom se ak preoblikuje ime roenoga Brazilca Eduarda da Silve kako bi se na podlozi istih konotacija uinilo jo brazilskijim: Brijem da chemo potopit Ruse... a pogotovo Modrinjo i Eduardinjo (www. jacbri.com/forum; 29.08.2006, j.j.Krs). Moe se preoblikovati i samo ime, kako s Nikom Kranjarom ini navija koji dri da e na nevanoj utakmici, da se ne ozlijede, Modrinjo i Nikinjo na klupu (www.sportnet.hr; 10.09.2007; Rhaegal). Ipak, i za nj je bitno ee brazilsko prezime, kao u navijakoj ocjeni da se kranjarinjo trudi, al slabo tri (www.hnkhajduk.com/forum; 19.06.2006; monkul). Ivica Oli postaje *Olinho: kad Olinjo zarola dvojicu i podvali balun Petriu (www.forum.hr; 04.06.2009, Kuzma2222), ili: hahaha pa ovaj rio se ne moe sagnuti a on bi trao za naim olinjom (www.index.hr/forum; 08.09.2008; Gregoriani). Potvren je i Vedran orluka kao orlukinjo (www.index.hr/sport; 09.08.2008; DeLuxFender), te Darijo Srna kao Srninjo (www.pravokutnik.net/forum; 21.11.2007; Legionar). Mimo aktualnih reprezentativaca, minjanina Igora Pamia - igraa nekoliko njemakih i francuskih klubova, te nakratko i reprezentativnog centarfora - Istrani cijene kao svog najveeg nogometaa, pa je dobio nadimak Paminjo. Kada je pak 2007. postao trener Karlovca, nadimak je prihvatila i nova sredina, a kada je klub uveo u Prvu ligu, preuzeli su ga i nacionalni mediji, kao u naslovu Paminjo je lider, momad ga slijedi ( Jutarnji list, 25.08.2009: 50). Isti nadimak, s jednakom konotacijom simpatije, nosi i njegov sin Manuel, junior Rijeke, sada u inozemstvu, takoer navijaki miljenik: Ovaj odlazak naeg Paminja je jo jedan udarac rijekom ponosu (www. forza-fiume.com; 13.12.2008; River). Iz splitskog se pak dnevnika, pod naslovom Marinjo: Nikad jai, doznaje da je kondicijski trener Hajduka Marin Fradeli u gradu opepoznat kao Marinjo, ak da je, ini se, takav nadimak dao sam sebi kako bi sugerirao svoju upuenost u nogomet, moda na temelju glasovne slinosti dvaju leksema asocirao i na cijenjenog portugalskog trenera Josa Mourinha (Slobodna Dalmacija, 04.07.2009: 42).

7 HINA: Ferguson eli Modria u Unitedu, Slobodna Dalmacija, 24.08.2009; online-komentari (25.08.2008,

bellygunner).

Ivo ani: Purgerinjosi, tovarinjosi i leginjice tvorbene inovacije u hrvatskim vernakularima

8/13

ZAGREBAKA SLAVISTIKA KOLA WWW.HRVATSKIPLUS.ORG

ANAGRAM

Navija koji se potrudio sastaviti idealnu hrvatsku momad iskazao je i znalake tvorbene varijacije istoga, brazilskoga sociokulturnog i jezinog porijekla. U njegovu su sastavu Modrinjo, Petrinjinjo (Petri) i braa Kovainjo, Roberto i Nikao, s kojim je u optjecaj uveden i portugalski augmentativni sufiks -o. Slijede i na nov nain brazilizirani Oli, Srna i orluka, tj. Olinjao (*Olinho), Srnjao (*Srnho) i Corlukao (*Corluko), pa Pletao (Pletikosa), Simuninjao (imuni) i Budanao (Budan), potom Rakitinja (*Rakitinha, Rakiti) itd. (www.sportnet.hr/forum; 21.03.2008, Joockan). I augmentativni sufiks -(z)o, takoer afektivno oznaen s hipokoristinom konotacijom, ali sposoban izraziti i intimnost, nerijetko pomijeanu s odreenim potovanjem, est je u brazilskih nogometaa: najslavniji su dva velika Luiza, Luizo Goulart, koji nije igrao u Europi, i mlai Luizo Pereira, koji je dugo igrao u Juventusu, te Luiso, takoer u Juventusu i Benfiki. Model su oito bili i slavni Tosto, Alemo i Falco, samo to kod njih nisu posrijedi augmentativi: prvo je naziv najsitnije brazilske kovanice, drugo znai Nijemac, kako je taj dvostruki svjetski prvak i igra velikih europskih klubova, nazvan zbog svijetle kose i puti, dok je tree prezime koje kao opa imenica znai sokol. O rairenosti sufiksa i injenici da ga jezini osjeaj hrvatskih govornika lako prihvaa, ali i svijesti o porijeklu i afirmativnoj konotaciji, svjedoe sudionici foruma koji su bili pozvani navesti kako bi se zvali da su Brazilci. to iz stvarnog imena ili njegova hipokoristika, to iz internetskog nadimka, veina je izvela oblike tipa Tominho, Dadinho, Petrinho, Ivinho, Pavinho, Tinho, Jerkinho, Bolfekinho (prezime Bolfek), te Hajdinho (Hajdukovac), Vukovinjo (Vukovarac2), Casinjo (Casino), Killerinho (Killer).... Hodinho, Zubinho i Horvinjo kao osnovu moda imaju prezimena Hodak, Zubak i Horvat, moda to drugo, ali model ostaje jasan, kao to i neka druga rjeenja ukazuju na brazilske nogometae: Hrvojson na Edmlsona, Edlsona, Denlsona, a Denincha, gdje je osnova vjerojatno ime Denis, na Garrinchu. Neki svjedoe o percepciji tipinih brazilskih antroponima, ali opet s nogometom kao posrednikim anrom: Hrvojaldo [Rivaldo, Ronaldo, Clodoaldo, Everaldo] Santos i Horveiro [Ribeiro, Pinheiro] da Costa (http://forum.cropes.net, 02.08.2006). Onako kako su Harambai i Ivi u svojim anrovima konstruirali percepcijski panjolski, Navrnuta uka na blogu LudUd nie ritmiziranu pseudobrazilsku prozu: a modrinjo a plavinjo, znaninjo, im igra u dinaminjo nije zanitinjo (...) bloginjo je bez didaa kao brazil bez ronaldinjo, didinjo i ostalinjo (www.blog.hr, 27.06.2006). I tu se ciljana asocijativnost ostvaruje sufiksom koji se percipira tipinim i uzdie u simbol cijelog jezika i kulture, a zajedniki je jo jedan postupak: sufiksacija ne zahvaa samo osobna imena i prezimena, to je bila izvorna motivacija i uzorni tvorbeni model, nego i druge vrste rijei: imenice (znanje, blog), pridjeve (plavi, stl) i priloge (zanita). Kako su slengovi i gradski vernakulari osobito inovativni u imenovanju negativnih ljudskih osobina, ubrzo su nastali i oblici glupinjo i tupinjo, gdje je osnova pridjevska, i budalinjo. Potvruje se i oblik mamlazinjo, katkad samostalno, kao opa imenica za neku neugodnu i glupu osobu (e ba si mamlazinjo, takoer srpski primjer ma ti si bre ovee totalni mamlazinjo), katkad upravo za Zdravka Mamia, kao vlastito ime Mamlazinjo, s tim da se kontekstualno razumije da je rije o njemu (Mamlazinjo ipak treba prodati Mandu), ponajee pak u fiksiranoj sintagmi Maminjo Mamlazinjo, to opet upuuje na to da nadimak Zdravka Mamia slui kao opi tvorbeno-konotacijski poticaj za sve iri krug tvorbi s izrazito negativnim znaenjskim opsegom. Po jednakome modelu kojim se negativne konotacije vezane uz Mamia intenziviraju stvaranjem dvolane rimovane strukture, tj. udvajanjem njegova nadimka i novotvorenice stvorene uz pomo istog sufiksa, nastala je sintagma Maminjo Smradinjo, pri emu se drugi lan javlja i samostalno kada je iz konteksta jasno na koga se misli. Tenja pak za dodatnom ekspresivnou u opem smislu pogrde oituje se u reenici iz jedne rasprave o politikim strankama i njihovoj

Ivo ani: Purgerinjosi, tovarinjosi i leginjice tvorbene inovacije u hrvatskim vernakularima

9/13

ZAGREBAKA SLAVISTIKA KOLA WWW.HRVATSKIPLUS.ORG

ANAGRAM

odgovornosti za korupciju: da, samo su vladajuci krali puuuno manje, za razliku od tvojih, kui, bukvinjo (www.reci.hr; 11.08.2009; Unfettered), gdje je sufiks -injo dodan na imenicu bukva u kolokvijalnom znaenju glupe osobe. Sve to, ini se, najavljuje drugu fazu usvajanja tvorbenog modela u kojoj e se - uz zasad usamljenog mlaeg Maminja - ire komunikacijski ovjeriti i ishodi s difamativnom konotacijom.8 Vrijedi dodati i primjer koji svjedoi da se novi sufiks, iako zasad primarno ostaje vezan za izvedenice iz imena i prezimena, te openito uz osobe, to je u skladu s kontekstom u kojemu je nauen i iz kojega je preuzet, moe u daljem razvoju proiriti i na neivo, na tragu ve spomenutog oblika blasterinjo. U raspravi uz lanak o loem stanju nekih hvarskih hotela i openito previsokim cijenama koje odreuju hrvatski hotelijeri javio se ogoreni 24sata i opisao svoje iskustvo: on i ena skupo su platili tjedan dana ljetovanja, doputovali i - to dobivamo u hotelu... salaminjo, patetinjo, marledinjo, kajganu i razrijeene maarske sokove. komunjarski doruak! (http:// dnevnik.hr/vijesti; 20.07.2007).9 Inovacijom je zahvaen i izraz lega, tipian za Osijek i uu okolicu, u znaenju bliske osobe. Na studentskom forumu zagrebakoga Tekstilno-tehnolokog fakulteta raspravljalo se o slabom zanimanju za studentske izbore, to Acida ne udi, jer jako puno lega i leginjica radi, nema se vremena (12.03.2009), a na jednom mrenom dnevniku Drug pita ...alo leginjo... kak na phaksu? (http://zmajaa.blog.hr, 03.07.2007). Iako se ne da ustanoviti je li nominativ legnjo ili legnja, tenja za brazilizacijom izraza nije sporna. Trei je primjer jasan zahvaljujui dopunskoj hrvatskoj sufiksaciji za enski rod: mu$a jednu blogericu pozdravlja: e leginjice uiwaj mi... pa nawraty (www.blog.hr; 22.12.2007). Taj i Acidov oblik drim dijelom opisane inovacije, a ne hrvatskom sufiksacijom s -inja za enski rod, te dopunskim deminutivnim -ica. Kao prvo, hrvatska mocijska sufiksacija za legu ve stabilno postoji u obliku legica, a kao drugo, sufiks -inja mladi govornici urbanih idioma doivljavaju bilo ekspresivno inferiornim sufiksu -ua (divljakinja prema divljakua), bilo knjikim zbog velike frekvencije tvorbi naziva zanimanja tipa pedagoginja u formalnim registrima. Nasuprot tome, oblik leginjica nastaje u kontekstu nove luzitanizacije slengova, prema modelu koji je Budor opisao za pseudohispanizme: temeljni leksem + umetak -inja/ -injo, brazilskog porijekla + hrvatski sufiks za enski rod, kada je nuan. Dakle, posrijedi je isti kompleksni neologijski postupak koji kombinira posuenicu i kovanicu, strano i domae, i to na vie razina, kao u primjeru purgerinjosi ili govorno odavna potvrenu osjekom legos(i) i legosica/ legosice.

5. Terminoloke dileme
U sociolingvistikoj perspektivi ne moe se govoriti o pleonastinoj mnoini iako sustavski ona jest posrijedi. Morfologiju je u ovakvim sluajevima, kada inovacije nastaju na substandardu meu mladom urbanom populacijom, nuno promatrati iz perspektive njene percepcije, iz rakursa primatelja koji dekodira odreenu formalnu shemu. Nuno je relativizirati i Budorovu formulaciju o pogreno shvaenom stranom sufiksu koji je neprepoznat kao mnoinski, to vrijedi i da se kae kako je -injo neprepoznat kao deminutivni nastavak. U svim jezicima, u standardu, a pogotovo u suvremenim urbanim vernakularima i idiomima mladih, mnotvo
8 Meu tvorbama izrazito afirmativne konotacije mogu se spomenuti pozdravi Jutro maminjosi i bebinjosi!!!

i Olaaa maminjosi i bebinjosi!, kako se jedna zagrebaka sudionica foruma na kojem se razmjenjuju iskustva o novoroenadi obraa drugim sudionicama i njihovoj djeci (www.superbaby.org; 29.03.2008. i 08.05.2008; mommy3). Ovdje je pretpostavljena pseudoluzitanska jednina maminja izvedena od imenice mama, ali oblik maminjosi javlja se i kao oznaka za igrae Dinama, u znaenju Maminjovi igrai/ deki. 9 Marledinjo je oito tvorba prema marmelada, oblikovana u ljutnji i na brzinu umjesto pravilnog marmeladinjo.

Ivo ani: Purgerinjosi, tovarinjosi i leginjice tvorbene inovacije u hrvatskim vernakularima

10/13

ZAGREBAKA SLAVISTIKA KOLA WWW.HRVATSKIPLUS.ORG

ANAGRAM

je leksikih jedinica etimologijski tamno, a njihova semantika funkcija arbitrarna, pa se ipak rabe, razumiju i ire. Iako etimologijski slijepi, govornici znaju kako da precizno upotrijebe neku rije i intuitivno osjeaju to katkad znanost o jeziku smee s uma, naime da se rijei uvijek rabe u specifinim komunikacijskim situacijama kojih se sastavnice nikad ponovo ne posloe na jednak nain (Sornig 1981: 11-12). I Ani (1998: 137) istie neobaveznost prema izvornom jeziku kao normalnu pojavu, dakle, izvorni hrvatski govornik u svom znanju panjolskog ili portugalskog ostaje unutar granica intuicije. Preneseno na aktualne inovacije, svejedno mu je to je desperado jednina, a desperados mnoina, je li gdje etimologijski posrijedi panjolsko -io ili portugalsko -inho, i jesu li to gramatiki deminutivi ili to drugo. On ne osjea obaveznost prema izvornom jeziku i zato su mu deminutivni Ronaldinho i portugalski trener Mourinho, to nije deminutiv, ili Luizo i Tosto, injenice istog reda, ne elementi gramatike, nego konotacije na sociokulturne kontekste, odnosno simboline predodbe odreenih jezino-kulturnih zajednica i njihovih stereotipiziranih znaajki. U Francuskoj se od ezdesetih iri veoma plodan sufiks -os, dijelom takoer potaknut panjolskim, dijelom proiziao iz unutarnjih razvojnih procesa, katkad kombiniran s apokopom kao u prilogu gratos < gratuitement, besplatno, katkad samostalan kao u imenici ringardos < ringard, ara, u slengu demodirana, stara osoba. Za takve jezine prakse u poetku je predloen termin parazitska sufiksacija (suffixation parasitaire), jer da je sufiks redundantan i nimalo ne modificira znaenje (Brunet 1980). Dalja istraivanja uzela su u obzir sociolingvistike aspekte i uvela termin oznana sufiksacija (suffixation signaletique): takvi su sufiksi, istina, semantiki nekorisni i suvini, ali imaju identifikacijsku funkciju, jer govornik njima odailje poruku o svojoj jezinoj kompetenciji i dobno-grupnoj pripadnosti (Mandelbaum-Reiner 1991). U optjecaj je ula i ludika sufiksacija, termin koji, istina, pokriva vanu, katkad dominantnu, ali ne i jedinu dimenziju. Takve su derivacije zapravo toliko kompleksne da je jedva mogu termin koji bi obuhvatio sve njihove aspekte. Tu inherentnu vieaspektnost nastoje izbjei Zwicky i Pullum (1987) kada razluuju dvije morfologije: jednostavnu ili prirodnu (plain morphology) i ekspresivnu (expressive morphology), vezanu s izraajnim, ludikim, poetskim ili kojim drugim sugestivnim efektom. Bitne su znaajke takvih derivacija izvangramatinost, jak pragmatiki uinak, nepotpuna upravljivost, individualna varijabilnost, znaenjska otvorenost izlaznog oblika i neovisnost o ulaznoj leksikoj kategoriji, tj. svi se sufiksi dodaju na sve osnove. Za hrvatski svjedoe to ve Harambaievi otprije vie od stoljea, a pogotovo aktualni vernakularni i slengovski primjeri kao bezveznjikos (Ivani 2006), ostalinjo, Srnjao ili Kroatinjo Magarinjo, kako se nazvao jedan foruma iz Zadra. Sve u svemu, kako je napisao Paparaci, komentirajui jedan lokalni bosanski tv-program i pozdravljajui sugovornike na forumu (www.bol-chat.de/forum; 27.11.2008): a sad, bujrumos amigos

6. Zakljuak: meujezine konvergencije

Kao dio opeg suvremenog prepletanja raznolikih jezinih praksi, posebno meu idiomima mladih, odvija se dinamina razmjena sufiks i njihovo slobodno kombiniranje s raznorodnim osnovama. U talijanskim se idiomima, primjerice, od kraja osamdesetih poveava estota tvorbi sa panjolskim sufiksima -aro, -oso i -adr, a u panjolskima s talijanskim -ata, koji je istoznaan i iste etimologije kao domae -ada. No, govornici tim svojevrsnim sufiksalnim trampama svaki za sebe, u simbolinoj konfrontaciji s vlastitim svijetom odraslih, postiu uinak ouenja i inovacije. Iz Lombardije se Italijom za drogiranu osobu, drogaa, proirio oblik drugatero, sa panjolskim sufiksom -ero, iako bi talijanski sustav zahtijevao drogato. Isti sufiks brzo je stigao i u Hrvatsku: fikcionalni Robi K. ima torcideros(i) u alternaciji s uobiajenim torcida(i), zatim komunjeros, u jednini za ensku osobu i takoer kao alternaciju opeproirenu pejorativnom

Ivo ani: Purgerinjosi, tovarinjosi i leginjice tvorbene inovacije u hrvatskim vernakularima

11/13

ZAGREBAKA SLAVISTIKA KOLA WWW.HRVATSKIPLUS.ORG

ANAGRAM

komunjara za oba roda (Ivani 2006: I, 301), te bubnjiero, bubnji u uhu koji boli kad se dobije amar (2006: II, 208). Svi su navedeni primjeri dio europske konvergencije u formiranju omladinskih varijetet u sklopu koje oni dijele niz razvojnih znaajki, retorikih, leksikih, ponajprije sufiksacijskih, ak i kada se izostavi sveprisutni engleski koji se esto vidi kao jedini izvor inovacija. Oito je da svi takvi idiomi dijele istovrsnu osnovu, odreenu izvanjezinim iniocima, pa se njihova internacionalna dimenzija odnosi i na sociopsiholoke pretpostavke koje (...), iako u raznolikim sociokulturnim kontekstima, mogu biti uvelike istorodne. Mladi i na lingvistikoj razini tee za stvaranjem vlastitog socijalnog prostora, razgraniavajui ga spram izvanjskog svijeta upotrebom osobitih lingvistikih registara. Stoga se pitanje o tome to je nacionalno ne moe vie razmatrati ne ukljui li se u mreu koja je zbiljski internacionalna (Radtke 1992: 10-11, 34). Izvedeno dokraja, oblici bubnjiero, glupinjo, Modrinjo ili Pletao, nisu samo (pseudo)hispanizmi ni (pseudo)luzitanizmi, nego i slengovski internacionalizmi, otprilike onako kako se na razini standarda tim terminom oznaava leksik za koji je u komunikacijskoj upotrebi nebitno jesu li etimologijski posrijedi grecizmi, latinizmi ili njihovi hibridi. to je kod Harambaia i Ivia bilo jednokratan i osmiljen projekt, svjesno naslonjen na konkretne jezine stereotipije i drutvene predodbe, u masovnoj je komunikaciji trajan, dinamian i intuitivan tvorbeni in s jakom identitetskom dimenzijom. Mlada generacija ne boji se improvizacije i jezinih igara, njene jezine kompetencije pokazuju se izrazito sofisticiranima i nimalo kaotinima. Naprotiv, neologizmi se oblikuju na temelju analogija i precizne identifikacije percepcijski istaknutih znaajki jezika iz kojeg se preuzima, te u jeziku primatelju razvijaju u zaokruen sustav.

Literatura
Ani, Vladimir (1998) Jezik i sloboda. Zagreb: Matica hrvatska Bellos, Alex (2002) Futebol: The Brazilian Way. New York - London: Bloomsbury Brunet, Jean-Paul (1980) La suffixation parasitaire en o dans la franais populaire, Meta: journal des traducteurs/ Meta: Translators Journal, 25.3: 347-353; na: http://id.erudit.org/ iderudit/002156ar Budor, Karlo (1993) Udvostruena mnoina i patvorena jednina: pleonastiki sufiks -os(i) u nekim hrvatskim posuenicama, Suvremena lingvistika, 35-38: 41-47 Ivani, Viktor (2006) Robi K. 1984-2001. 2002-2006. I-II. Beograd: Fabrika knjiga Mandelbaum-Reiner, Franoise (1991) Suffixation gratuite et signaletique textuelle dargot, Langue franaise, 90.1: 106-112; na: http://persee.fr Radtke, Edgar (1992) La dimensione internazionale del linguaggio giovanile, str. 5-44, u: Banfi, Emanuele, Alberto A. Sobrero, ur. Il linguaggio giovanile degli anni novanta. Roma - Bari: Laterza, 5-44 Sari, Daliborka (2006) Deminutiv u portugalskome, Strani jezici, 35.2: 109-116. Sornig, Karl (1981) Lexical Innovation. A Study of Slang, Colloquialisms and Casual Speech. Amsterdam: John Benjamins Talan, Nikica (2003) Osnove gramatike portugalskoga jezika. Zagreb: kolska knjiga Vidovi, Radovan (1993) Jadranske leksike studije. Split: Knjievni krug

Ivo ani: Purgerinjosi, tovarinjosi i leginjice tvorbene inovacije u hrvatskim vernakularima

12/13

ZAGREBAKA SLAVISTIKA KOLA WWW.HRVATSKIPLUS.ORG

ANAGRAM

Vinja, Vojmir (1998) Gramatika panjolskog jezika. Zagreb: kolska knjiga Vrcan, Sran (2003) Nogomet - politika - nasilje. Ogledi iz sociologije nogometa. Zagreb: Naklada Jesenski i Turk - Hrvatsko socioloko drutvo Zwicky, Arnold M., Geoffrey J. Pullum (1987) Plain Morphology and Expressive Morphology. Aske, John, Natasha Berry, Laura Michaelis, Hana Filip, ur. Proceedings of the Thirteenh Annual Meeting February 14-16, 1987: General Session and Parasession on Grammar and Cognition. Berkeley: Berkeley Linguistic Society, VII: 330-340; takoer na: http://people.ucsc.edu/~pullum/ bls_1987.pdf

Ivo ani: Purgerinjosi, tovarinjosi i leginjice tvorbene inovacije u hrvatskim vernakularima

13/13