https://www.jutarnji.

hr/domidizajn/inspiracije/pogledajte-fotografije-kultnog-casopisa-
polet/4739348/

Osim provokativnih tekstova, uzlet Poletu omogućio je i Goran Trbuljak kada je postao
grafički urednik Poleta i donio vizualni identitet koji će dugo godina ostati uzorom u tadašnjoj
Jugoslaviji.

Fotografije su postale odjednom provokativnije od tekstova.

http://www.novilist.hr/Kultura/Knjizevnost/Igraonica-za-odrasle-Polet-1976-1990-2-Na-
krilima-Novog-vala?meta_refresh=true

Iako je Polet ostavio vrlo značajnog traga u hrvatskom novinarstvu, on je također iznjedrio
brojne utjecajne fotografe.

Kako su novine živi isječak vremena koji sadržava misli i ideje nekog društva, one također i
ostavljaju vizualna svjedočanstva i to upravo kroz fotografije.

To su fotografije, neke koje su i do danas očuvanje zahvaljujući prvom Poletovom uredniku i

njegovu čestom suradniku: novinaru i književniku Peri Kvesiću, fotografije Danila Dučka,
Dražena Kalenića, Siniše Knafleca, Jasmina Krpana, Ivana Posavca, Šime Strikomana,
Milisava Mije Vesovića, Fedora Vučemilovića, Gorana Pavelića Pipe, Andrije Zelmanovića, i
drugih bile veliki dio časopisa Polet.

Danas su Poletove fotografije poznate po crnom rubu s kojime su objavljivane, što je značilo
da su u tisak išle cijele, kako su snimljene, a rub ih je i posebno vizualno isticao.

https://www.jutarnji.hr/domidizajn/inspiracije/pogledajte-fotografije-kultnog-casopisa-
polet/4739348/

U jesen 1978. formirana je nova redakcija »Poleta«, čiju jezgru čine Denis Kuljiš, Ninoslav
Pavić i Zoran Franičević. Oni će radikalno promijeniti dotadašnju koncepciju lista želeći
uistinu biti novina za mlade, velika novina koja će se čitati i prodavati. »Polet« će se baviti
radnim i životnim prostorom mladih, i to onih običnih srednjoškolaca i studenata, njihovim
problemima, spolnošću, izgledom — imageom i ponašanjem, alternativnom i rock kulturom.

Grafički urednik, urednik fotografije i tvorac vizualnog identiteta lista 1978. godine postaje
Goran Trbuljak, koji fotografiju po važnosti izjednačuje s tekstom, a fotografa s autorom
teksta te tako dovodi do uvelike promjenu na polju novinske fotografije.

Novine postaju mjestom za izražavanje ideja, stajališta, ali i fotografske interpretacije

događaja, promoviranje drukčijeg, osobnog izraza.
Središnje mjesto, kako u novovalnoj glazbi tako i u fotografiji, zauzima tema grada. Nastaje
izrazito urbani izraz, izraz života i stila urbane mladeži, razvija se svojevrsna mitologija
grada. U ovom slučaju to je Zagreb, a njegova mitologija stvara se oko popularnih kafića
Blata, Zvečke i Kavkaza te diskoteka Saloon i Big Ben, uz koje su vezane »Poletove«
medijske manipulacije. Središnji likovi poznate su javne i medijske ličnosti, zgodne djevojke,
ali i subkulturne grupe: hašomani, šminkeri i punkeri. Poletovi fotografi i sami su dio scene
koju fotografiraju, a s vremenom su postali i njezine svojevrsne zvijezde. I onda kada snimaju
na selu »Poletovi« će fotografi iskazivati gradski senzibilitet i pomalo će sa čuđenjem gradske
djece snimati domaće životinje i seljake.

Od svih likovnih disciplina upravo je fotografija stvorila najkarakterističniji likovni izraz tog
vremena — odražavala je duh vremena i ujedno je sudjelovala u njegovu stvaranju.
»Poletova« fotografija likovna je inačica novoga vala u Hrvatskoj. Ona je novovalna po
svojoj agresivnosti, načinu kadriranja, ikonografiji, duhu, prividnom kaosu.

Punk i novi val u glazbi i u estetici donose radikalno drukčija rješenja jer priznaju vrijednosti
po izboru pojedinca ili grupe, pa makar bilo posrijedi i ružno. U »Poletu« je stvorena nova
fotografska estetika, naglašeno realistična, u kojoj rubne teme iz svakodnevice imaju jednaki
tretman kao političke teme i poznate ličnosti. Fotograf jezikom fotografije priča svoju priču o
događaju, mjestu ili osobi koju snima, izražava vlastito stajalište. On neki događaj ne samo
dokumentira nego i komentira, a rezultat je sretan spoj narudžbe i interpretacije.

Predstavljajući neke od fotografa koji su radili za »Polet«, na 14. salonu mladih 1982. godine,
Goran Trbuljak napisao je da su »njihove fotografije načinjene brzim, strogim okom čiji su
komentari u rasponu od duhovite opservacije, lagane ironije do sarkazma i stroge kritike«.

Fotografi su neprestano bili u pogonu i iz tjedna u tjedan dokazivali su se na različitim

zadacima, a vrlo je važna bila i brza povratna informacija, što je sve stvaralo atmosferu žive
komunikacije s čitateljima.

Crni rub, važan konstitutivni element svake fotografije objavljene u »Poletu«, znak je (i
dokaz) da je riječ o punom kadru. To znači da fotograf kadrira fotografiju u trenutku snimanja
i poslije ne mijenja njezin izrez. Grafički urednik poštuje taj puni izrez, on čak ustrajava na
njemu.

Naslovnica »Poleta« rezervirana je za fotografiju, najčešće, ali ne i isključivo, samo jednu.

Treća stranica, koja je u tzv. ozbiljnim novinama posvećena aktualnim, većinom političkim
sadržajima, u »Poletu« je također namijenjena fotografiji popraćenoj kraćim tekstom o temi
koja je protekloga tjedna bila u središtu pozornosti. Motiv fotografije ovdje je, kao i u čitavom
listu, gotovo uvijek vezan za tekst, što kasnijih godina u omladinskom tisku neće uvijek biti
slučaj. Često samo jedna fotografija zauzima čitavu stranicu, ponekad i dvije.

Odluka uredništva da uza sve tekstove uz koje ide ilustracija to bude originalna fotografija što
ju je za tu priliku napravio »Poletov« fotograf rezultirala je procvatom reportažne i osobito
rock-fotografije. Značenje koje se pridaje rock-rubrici (reportaže, prikazi, kritike, intervjui)
odrazilo se na veliku zastupljenost rock-fotografije na »Poletovim« stranicama. Tu se
pojavljuju fotografije snimljene na koncertima koje prikazuju izvođače i publiku, snimke
glazbenika napravljene iza scene ili u druženju s njima prilikom vođenja intervjua te režirane
snimke rock-pjevača i grupa u kojima se nastoji predočiti njihov image.

Portreti se najčešće snimaju u ambijentu u kojemu osobe o kojima se piše žive i rade, tako da
predmeti oko njih i okolina govore o njima.

Lik može biti smješten i na samom rubu kadra, što je čest slučaj u Vesovićevim fotografijama,
a on ponekad osobi reže dio glave ili gotovo čitavo tijelo. Naglasak je često na licima i
gestama govornika koje fotograf lovi dok pričaju, tako da s pomoću fotografija možemo
pratiti tijek razgovora, ponašanje sugovornika, njihovo psihološko stanje. Danilo Dučak i
Siniša Knaflec, osobito, rade portrete u studiju, ispred neutralne pozadine, uz umjetnu
rasvjetu, ali bez ikakvih tehničkih trikova. U tim studijskim portretima očište fotografa
otprilike je u visini očiju modela, a objektiv kojim se služi onaj je normalne žarišne duljine.
Siniša Knaflec, za razliku od ostalih, nikad nije išao u reporterske zadatke. Njegove studijske
fotografije prepoznatljive su po jednostavnoj i uravnoteženoj kompoziciji, blagu, ravnomjernu
osvjetljenju, likovima koji poziraju, često u frontalnom stavu, na neutralnoj pozadini.

http://www.matica.hr/vijenac/265/Pe%C4%8Dat%20vremena/