Urednitvo

Lutvo Ahmetovi, in. Boris Bakra, Anka Berus,

Antun Biber, Ivan Boievi, dr Mira Kolar-Dimitrijevi,
dr Narcisa Lengel-Krizman, dr in. Mauricije Magai,
Mirko Peren i Dragutin Pla

ZBORNIK SJEANJA
ZAGREB 1941-1945
3

Izdavai
Gradska konferencija SSRNH, Zagreb
Institut za historiju radnikog pokreta Hrvatske
kolska knjiga, Zagreb
1984

Grupa autora

ZBORNIK SJECANJA 1941 - 1945

3

Vanjska oprema

BORIS DOGAN

Lektor
ILIJANA MILENKOVI

Za izdavaa
dr JOSIP MALI
Tiskara: SOUR Vjesnik* OOUR Tiskara i mehanografija, Zagreb, 1984.

Sacionalna i sveuilina biblioteka Zagreb, katalogizacija na izvoru

949.713-25.1942. (082) (093.3)

ZBORNIK sjeanja Zagreb 1941 1945. / (urednitvo Lutvo Ahmetovi... et al.). Zagreb:
Gradska konferencija SSRNH : Institut za historiju radnikog pokreta Hrvatske : kolska knjiga
1982 (Zagreb : Vjesnik), sv. 3; 24 cm
Dio 2. iziao 1983.
3. - 1984. - 348 str.
Nakl. 5000 primj. Kratice: str. 335 336. Imensko kazalo.

PREDGOVOR

Nastupila je 1942. godina. Ilegalni narodnooslobodilaki front u Zagrebu po

staje sve masovniji i snaniji. Istodobno okupatorsko-ustaki reim zavodi sve tei i okrutniji
teror. Sistemom zabrana, hapenja, progona i ubijanja ustaka policija nastoji prije svega
razbiti organizaciju Komunistike partije i SKOJ-a i tako obezglaviti narodnooslobodilaki
pokret i iroku mreu Narodne pomoi, narodnooslobodilakih odbora, Antifaistikog
fronta ena i Saveza mlade generacije. Ali u tome nikako ne uspijeva. Nakon svakog prodora
u organizaciju, hapenja ili ubijanja, ponovo niu nove organizacije, a u redove oslobodi
lakog pokreta svrstavaju se novi antifaistiki borci. Djeluju udarne grupe, likvidiraju se
konfidenti, vre sabotae i diverzije, a sve je vie onih koji odlaze u partizane. Valja naglasiti
odlazak lanova Hrvatskog narodnog kazalita, Vladimira Nazora i Ivana Gorana Kovaia.
Preko Zagreba je u partizane otiao i dr Ivan Ribar.
Ilegalni zagrebaki front bogat je svakodnevnim dogaajima. Njegova aktivnost
ne prestaje ni za trenutak. Sastanci, dogovori, akcije, skupljanje pomoi, skrivanje ilegalaca,
otpremanje u partizane, prenoenje vijesti, agitacija, oruani otpor, prkos u zatvorima i na
gubilitima, kao i svi drugi najrazliitiji naini djelovanja nastavljaju se iz dana u dan. 1
tako sve dalje. Cijelu godinu.
O svemu tome iznose svoja sjeanja autori u ovome treem svesku Zbornika
sjeanja ZAGREB 1941-1945. Oni su najneposredniji sudionici u svim tim dogaajima.
Vjerno i ivo opisuju dogaaje u kojima su sami sudjelovali. Iz mnotva manjih i veih
akcija izrasta veliina pokreta, odlunost i junatvo graana nepokorenoga grada. itaoci
su se o tome uvjerili i itajui sjeanja objavljena ve u prva dva sveska Zbornika u kojima
su opisani dogaaji u 1941. godini.
U sjeanjima treeg sveska Zbornika opisuju se i rasvjetljuju mnogi dogaaji
iz 1942. godine, pa e ona itaocima pruiti zanimljivo tivo o onome to se tada dogaalo
u Zagrebu. Neka od njih, kao ona u kojima se opisuje spasavanje djece s Kozare, upravo
su potresna i snano svjedoe o snazi oslobodilakog pokreta u Zagrebu, u prvome redu
o humanosti i pripadanju najveeg dijela njegovih graana tome pokretu.

Pripremajui materijale za ovaj trei svezak Zbornika sjeanja ZAGREB 19411945, urednitvo je s rukopisima autora postupalo jednako kao i pri pripremanju i objav
ljivanju sjeanja za prva dva sveska Zbornika.
elimo upozoriti na to da je u toku objavljivanje zbirke GRAA ZA PO
VIJEST
NARODNOOSLOBODILAKE
BORBE
U
SJEVEROZAPADNOJ
HRVAT
SKOJ 1941-1945. U njoj e se objaviti dokumenti s podruja sjeverozapadne Hrvatske,
obuhvaajui i grad Zagreb. Tako e biti objavljeni i mnogi dokumenti o dogaajima koji
se opisuju i u naem Zborniku sjeanja ZAGREB 1941-1945. Odreena e zbivanja time
dobiti svoju autentinost potvrenu dokumentima.
1
ovaj put se zahvaljujemo svima koji su omoguili izdavanje treeg sveska
Zbornika sjeanja ZAGREB 1941-1945. To se osobito odnosi na autore ija su sjeanja
uvrtena u ovaj svezak.
Pred urednitvom je ostao zadatak da objavi preostala sjeanja koja se odnose
na ilegalni antifaistiki pokret u Zagrebu do osloboenja grada.
Urednitvo

Lutvo Ahmetovi

ZAGREB 1942.

Velika policijska provala Dolazak Edvarda Kardelja i

Ive Lole Ribara lanovi Mjesnog komiteta KPH Uvr
ivanje i proirivanje partijske organizacije Djelovanje
SKOJ-a, Narodne pomoi, narodnooslobodilakih odbora i
AF-a Akcije i diverzije U gradu su postojale tehnike
za partijske i druge materijale
Ideoloki kurs za mlade
lanove KP i kandidate Partija je prodrla u sve slojeve
graanstva

I
Druga godina rata, 1942. bila je po mnogoemu teka u Zagrebu. Osim
svih nedaa koje su se okupacijom sruile na Zagrepane, kao to su policijske
zabrane kretanja, progoni, hapenja, ubijanja pristaa narodnooslobodilakog po
kreta u zatvorima i ulicama i oskudice hrane, zima je bila vrlo otra, kakva se
rijetko pamti u Zagrebu, s mnogo snijega. Sastajati se i zadravati na ulici bilo
je teko radi hladnoe i radi policije i njenih dounika. Pjeice se u oblinju okolicu
grada moglo ii samo sa specijalnim propusnicama, pa ako se do njih nekako i
dolo, trebalo je prtiti visok snijeg da bi se tekom mukom stiglo u neko selo.
I po gradu se ilo prtinom, osobito na periferiji. Sve je to ometalo veze Zagrepana
s okolnim selima. Graanima je ta veza trebala u opoj oskudici hrane da bi doli
do bilo kakvih ivenih namirnica koje su kupovali po selima. Veze narodnoo
slobodilakog pokreta izvan grada ile su do tih sela i preko njih u iru okolicu.
Kako emo kasnije vidjeti, ba tih prvih mjeseci 1942. godine trebalo je u to teko
zimsko vrijeme organizirati prebacivanje iz grada mnogih drugova, koje je policija
traila jer su bili provaljeni. Tekoe koje su se inile nepremostive, partijska
je organizacija ipak uspjeno prebrodila u relativno kratkom vremenu, dodue sa
rtvama bez kojih nema rata, a jo manje pobjede. Ilegalne partijske tamparije
su dobro krivotvorile razliite isprave za kretanje. Uskoro su proradile pokidane
veze i kanali, pa je odlazak ugroenih aktivista iz grada bio kako-tako mogu.
Bilo je to doba kada je Hitlerova faistika armija zaustavljena i kada
se zaglibila pred Moskvom. Iako jo vrlo snana, polako ali sigurno, brojano se
topila pred sve jaim udarcima Crvene armije. Osim talijanske faistike armije,
s kojom je poao u rat protiv Sovjetskog Saveza, Hitler sada trai od svojih satelita,
pa, razumije se, i od Pavelia, da mobiliziraju sposobne za vojsku i alju na Istoni
3

front u borbu protiv Crvene armije. Prema tadanjim naim saznanjima Hitler
je traio da mu iz tzv. Nezavisne Drave Hrvatske poalje 200 000 vojnika. Paveli
se spremno prihvatio toga zadatka. Morali smo svim silama to omesti. Trebalo
je graanima objanjavati to to znai, kamo vodi i kakve mogu biti posljedice
za one koji se odazovu pozivu. Trebalo ih je upoznati sa stvarnim stanjem u zemlji
i na frontovima i pozvati u borbu protiv okupatora, u redove partizana.
Akcije narodnooslobodilake vojske su bile graanima dosta poznate,
ne samo iz nae propagande, nego i iz pisanja neprijateljske tampe, koja je na
papiru unitavala sve vee i vee grupe odmetnika, kako su okupatori nazivali
partizane. Narodnooslobodilaka vojska je nezadrivo rasla i napredovala, stvarajui
sve krupnije jedinice i sve vee osloboene teritorije. Njemaka i ustaka propa
ganda obeavale su skori slom Crvene armije i saveznika te unitenje Narodnoo
slobodilake vojske i partizanskih odreda. O takvu pisanju ustake tampe po gradu
su se irile vrlo duhovite dosjetke i posprdni komentari. Istina se nije dala zadugo
sakriti nikakvom njihovom propagandom. Naa usmena propaganda je bila vrlo
iva i dopirala u sve slojeve graanstva, jaajui antifaistiko raspoloenje. Proglasi
i pozivi CK KPH, CK KPJ, Mjesnog komiteta, leci i obavijesti su se umnoavali
i dijelili na razne naine u poduzeima, radionicama, uredima, kolama i po gradu.
Vijesti radija Slobodne Jugoslavije, Moskve i Londona su se irile od uha do uha,
bez obzira na to to je okupator za irenje tih vijesti i sluanje radio-stanica odredio
smrtnu kaznu.
Na prijelazu iz 1941. u 1942. godinu u gradu je bila u toku velika
policijska provala u partijsku organizaciju. Poela je otprilike u studenome 1941.
godine. Hapenja pojedinaca i grupa bila su stalna i prije u toku okupacije, ali
po irini koju je ta provala poprimila moglo bi se rei da je bila najjaa i vrlo
teka za partijsku organizaciju u gradu.
Velika provala u organizaciju Komunistike partije nastala jc izdajom
i loim dranjem na policiji uhapenih koji su radili u tehnikom aparatu Cen
tralnog komiteta KPH.
Centralni je komitet za potrebe svoga rada imao u gradu vie punktova
i veza preko kojih je odravao kontakte irom zemlje. Imao je i svoju tampariju,
stanove za sastanke, stanove u kojima su se sklanjali od policije njegovi lanovi.
To je sve bilo iskljuivo njemu na raspolaganju. Za to su, osim lanova CK, znali
ljudi iz tehnikog aparata koji su primali kurire i potu, prenosili poruke i ilegalnu
tampu drugovima iz Centralnog komiteta i od njih obrnutim pravcem to isto
inili prema organizacijama. Najvei broj drugova koji su radili na tim zadacima
bili su izdvojeni iz organizacija i partijskih elija u kojima su prije radili. Te veze
sa starom sredinom oni su morali prekinuti. To je znailo da idu na specijalne
zadatke i da ih njihove organizacije ne mogu angairati na drugim poslovima.
Nitko ih nije smio pitati to rade, niti su oni bilo kome smjeli o tome bilo to
govoriti.
Cijelim tehnikim aparatom CK KPH u to je vrijeme rukovodio Milan
Hupert, namjetenik u Mebi, uz pomo Marije Ankice Serti, zvane Cincipinka.
Oni su suvie mnogo, nedopustivo za tadanje prilike, znali o radu CK KPH i
njegovim lanovima, njihovu kretanju, vezama i sastajanju. Znali su takoer gotovo
i itav sastav Mjesnog komiteta u Zagrebu, kao i mnoge lanove raznih komiteta
izvan Zagreba i slino. Kako je dolo do takve neopreznosti i tolike nekonspirativnosti u radu, teko je danas procjenjivati. To vie to je CK inzistirao da se
do kraja u organizacijama potuju pravila konspiracije u ilegalnom radu. Neshvat
ljiv je postupak da se za taj odgovoran posao angairaju ljudi kao to su Hupert
4

i Sertika koje je policija ranije zatvarala i da se previdi kako policija moe, pratei
ih, otkriti njihovu aktivnost. Hupert i Sertika su se u zatvoru ne samo meusobno
teretili nego su bez velike prisile poeli otkrivati sve ono to su znali o radu Partije
i posebno CK KPH. Na tome se nisu zaustavili, nego su odavali i one za koje
su otprije znali da su bilo to radili u pokretu pred rat. Potpuno su se izdajniki
drali i poeli sluiti ustakoj policiji. Kada su iz Huperta izvukli sve to je znao,
ustae su ga ipak ubile, bez obzira na to to im je mnogo pomogao.
Ankicu Serti je na vojni sud odmah poslije osloboenja osudio na
smrt.
Policiji je prokazano, uz lanove CK, vie od stotinu drugih aktivista
KP i narodnooslobodilakog pokreta. Prije Huperta policiji je pao u ruke i Joco
akovi, prijanji sekretar MK SKOJ-a koji se takoer izdajniki drao. Polovicom
studenoga uhapen je i Marko Simeni koji je tada bio sekretar MK KPH. Koliko
je meni poznato, u poetku se dobro drao i nije priznavao, ali kasnije, suoavan
s tim izdajnicima, i on poinje priati, ali ipak ne sve to je znao. I jednoga i
drugoga e ustae ubiti. Time je ugroen bio izravno Centralni komitet, njegovo
jezgro, operativno rukovodstvo, i onaj dio njegovih lanova koji se jo zadravao
u Zagrebu. I ta provala sada ulazi u gradsku organizaciju KP i iri se. Najvei
dio lanova MK mora otii iz grada, jer su provaljeni. Mjesni komitet se popunjava
novim lanovima. Smjene su
bile potrebne i u rajonskim komitetima, da
se sa
uvaju kadrovi i ne dopuste
dublji prodori u organizaciju.
Nasuprot izdajnikom dranju Huperta, Sertike, akovia i Simenia,
najvei je dio uhapenih odolijevao uasnim muenjima, nisu odali organizacije
i nisu poklekli pred neprijateljem uz cijenu vlastitog ivota. Primjerice, na policiji
su ubijene sestre Bakovi, Rajka i Zdenka, a da policija od njih nije nita doznala
o njihovu radu, osim onoga to su im odali Hupert i Sertika. Uhapena su braa
Bizjak, trgovci povrem iz Gajeve ulice, koji su takoer bili punkt za vezu. Ni
oni nisu policiji odali nikakve podatke o onome to su znali i radili. Bilo je jo
takvih primjera u 1941. godini a i kasnije u toku 1942. godine. Na policiji su
u stranim mukama ivote izgubili lanovi MK Nada Heiligstein i Vojo Kovaevi,
a Boo Daki, panjolski borac, takoer lan MK, strijeljan je u Dotrini, a da
ba nita nisu odali. Tako su
u proljee 1942. godine na prijevaru uhvatili druga
Katia, vozaa, ijeg se imena sada ne sjeam, polomili mu ruke
i noge, aliim
nije nita priznao. Radnika, sekretara rajonskog komiteta s Trenjevke, tada mje
snog tehniara, Mika Pataia na policiji su, nakon zvjerskog zlostavljanja, takoer
ubili, ali im nije nikoga odao.
U takvoj situaciji trebalo je spasavati ljude i organizaciju od daljeg
policijskog udara i skloniti sve one koji su bili ugroeni. Radi toga je Zagrebaka
partijska organizacija krajem prosinca 1941. i u poetku sijenja 1942. godine bila
vrlo prorijeena u elijama, rajonima i u Mjesnom komitetu. Mnoge partijske
organizacije nisu imale vertikalne veze. Rajonski su komiteti bili oslabljeni i ostali
su s malim brojem lanova. Bilo ih je ak i s jednim lanom. Takvi komiteti nisu
tada imali ni veze sa svim elijama, a teko su odravali i ono malo veza koje
su zadrali. Ta prolazna nepovezanost nije bila posljedica samo provale policije
u organizaciju. Mnogi lanovi partije, sekretari elija, lanovi RK morali su se vrlo
brzo sklanjati i ii u ilegalnost, da ih ne bi policija uhvatila. Radi toga, neki od
njih esto nisu ni stigli predati svoje veze s organizacijom gdje su radili. Tako
je ostao jedan dio partijskih i drugih organizacija narodnooslobodilakog pokreta
bez svojih prijanjih veza. Nastavili su raditi samostalno i traili vezu sve dotle
dok se nisu povezali svojim trudom ili akcijom odozgo. Takva aktivnost tih or
5

ganizacija, bez povezanosti sa viim rukovodstvima, u nekim je sluajevima trajala

i nekoliko mjeseci. U vezi sa stanjem u organizacijama, Mjesni komitet je iskazivao
samo one organizacije s kojima je u tom momentu imao veze. Brojno stanje, pa
otuda i aktivnost, bilo je u pravilu vee.
U poetku sijenja 1942. godine od lanova CK KPH bili su jo u
Zagrebu lanovi njegova Operativnog rukovodstva Vlado Popovi i Andrija Hebrang i lan Politbiroa CK KP Hrvatske Dragutin Saili Konspirator. U to doba
Politbiro CK KPJ i Tito odluuju da se osnuje Organizacioni sekretarijat CK KPJ
na okupiranom teritoriju koji e u ime CK KPJ i s njegovim ovlatenjima odr
avati veze s partijskim rukovodstvima u zemlji te s rukovodstvima komunistikih
partija susjednih zemalja i Kominternom. Situacija u kojoj je tada bio Vrhovni
tab i Politbiro CK KPJ traila je takvo rjeenje, jer je Vrhovni tab bio u centru
oruane borbe i teko mu je bilo odravati sve te veze i kontakte. Uza to je
ocijenjeno da nije sasvim dobro da u tim uvjetima bude rukovodstvo samo na
jednome mjestu, koje je bilo i veoma ugroeno. Dogovoreno je da je najbolje da
sjedite toga sekretarijata bude u Zagrebu, jer je u njemu bilo kadrovskih i or
ganizacijskih mogunosti za odravanje i djelovanje takvog punkta. Za taj punkt
su odreeni Edvard Kardelj Beve i Ivo Lola Ribar Fier, koji su u Zagreb stigli
u prvoj polovici sijenja 1942. godine.
Dolaskom u Zagreb, oni su zatekli provalu u partijskoj organizaciji
koja je polako ve pokazivala znakove smirivanja. Osnovno jezgro partijske orga
nizacije, iako nagrizeno, jo je bilo vrsto. Organizacija je, dodue, primala udarce
i bila tu i tamo razarana policijskim provalama, ali se vrlo brzo obnavljala i irila.
Kad je u studenome pao u zatvor sekretar Mjesnog komiteta Marko
Simeni, sastavljen je novi Mjesni komitet od samo etiri lana, od kojih je Ivan
Boievi bio sekretar, a lanovi su bili Antun Biber, Joa Han i Nikola Slatkovi.
Taj je komitet, u tom sastavu, bio kratkog vijeka. Ivan Boievi i Antun Biber,
koje je policija traila ve prije, moraju otii iz grada. Zato se 21. prosinca formira
novi MK u kojem su: Josip Han, sekretar, a lanovi su Lutvo Ahmetovi Mika,
Stjepan Puklek Mali i Nikola Slatkovi Dugi. Samo desetak dana poslije toga Han
takoer mora otii u ilegalnost i odlazi iz Zagreba, pa politiki sekretar postaje
Lutvo Ahmetovi. Uz Nikolu Slatkovia i Stjepana Pukleka, iz prethodnog sastava,
u taj MK ulaze jo Ivan Mear Musliman, kao organizacioni sekretar i kasnije
Ivica Kraneli, kao sekretar MK SKOJ-a. Bilo je predvieno da u MK ue i
Olga Zerdik, koja se bavila radom meu enama. Mislim da je u meuvremenu
uhapena pa tako nije ni ula u MK. Opet zbog sigurnosti, da ne budu uhapeni,
morali su ubrzo otii iz grada, pa time i iz MK, Stjepan Puklek i Nikola Slatkovi.
Uskoro zatim e pasti u policijsku zasjedu Ivica Kraneli. MK se ponovo po
punjava, a u njemu su Janko Zrinak Hromi i Ivan Denac Beli, koji je bio zaduen
samo za udarne grupe. Kako se vidi, promjene u sastavu Mjesnog komiteta bile
su u vrlo kratkim razmacima, tako da su iz njega odlazili drugovi prije nego to
su se uspjeli povezati s podrujem na kojem su trebali djelovati. Mjesni je komitet
ostao neko vrijeme samo na svom politikom i organizacionom sekretaru. Slino
je stanje i u rajonskim komitetima. itava partijska organizacija u gradu, silom
nastalih prilika, prestrojavala se organizaciono i kadrovski. To prestrojavanje je i
u ostalim organizacijama narodnooslobodilakog pokreta. Osobito su velike pro
mjene u mjesnoj organizaciji SKOJ-a. Tih prvih mjeseci 1942. godine razbijena
su ili pohapena rukovodstva na nekim fakultetima i srednjim kolama. Meutim,
aktivnost omladine je bila neprestana. Kada nastanu policijski udari, aktivnost
malo jenjava, da se odmah iza toga ponovo razbukta, a organizacija i proiri.
6

Treba imati na umu da je tada u Zagrebu postojalo est rajonskih

komiteta i partijsko rukovodstvo na eljeznici te Mjesni komitet SKOJ-a i mjesni
i kotarski odbori Narodne pomoi. Za Mjesni je komitet izravno vezana partijska
tehnika, koja je umnoavala sve propagandno-informativne materijale i pravila
lane isprave za ilegalce. Na Mjesni komitet je bio povezan najprije jedan drug,
a kasnije ui odbor koji se bavio samo otpremanjem ljudi u partizane, te dranjem
i pronalaenjem novih kanala za te potrebe.
Sekretari rajonskih komiteta u sijenju i veljai 1942. godine, po mom
sjeanju, bili su: na eljeznici Karlo Koroec Brzi, prometnik sa Zapadnog kolo
dvora; Stjepan Glumpak, obuarski radnik, za rajon Trenjevku; na Maksimiru je
vrio dunost sekretara Ivan Mear, lan Mjesnog komiteta, na Sigeici se ne
sjeam tko je bio, a, ako se ne varam, na Crnomercu je radila Dragica Konar
krae vrijeme kao sekretar. To sam saznao od Dragutina Sailija, lana Povjerenstva
CK KPH koji me s njom povezao i rekao da je trebamo ukljuiti u MK KPH
kao novog lana. Bilo je to vjerojatno potkraj travnja 1942. godine. Poslije toga
vie nikada nisam vidio Dragicu, jer nije dola na zakazani sastanak na dogovoreno
mjesto. Ustaka policija ju je uhapsila i uskoro ubila.
Za izvravanje mnogih zadataka koji su tada stajali pred partijskom
organizacijom Mjesni komitet je bio brojano slab. Uza to, kao ni drugi komiteti,
nije imao veeg iskustva za rad u takvim uvjetima. Kao cjelina nije ni imao
vremena da ga stjee, jer je brzo mijenjao svoje sastave. Ipak se uspjeno odrvavao
svim tekoama. U 1941. godini veza izmeu zagrebake organizacije i CK KPH
bila je toliko esta i dnevna da nije bilo gotovo ni jednog sastanka MK na kome
nije bio prisutan jedan lan CK, vrlo esto i sekretar CK Rade Konar, a kasnije
sekretar Operativnog rukovodstva CK KPH Vlado Popovi. lanovi Centralnog
komiteta dolazili su i na sastanke rajonskih komiteta i sudjelovali u njihovu radu.
Tako je to bilo do kraja 1941. godine. Poetkom 1942. ta se praksa naglo prekida
i mjesni komitet se tada morao sam snalaziti.
injenica je da se Vlado Popovi odrao u Zagrebu sve do oujka i
da se u to vrijeme sastao sa mnom, kao sekretarom MK, samo dva puta na ulici,
na brzinu, i to u sijenju. Istina je da je policija za njim intenzivno tragala i da
su njegove slike imali policajci na ulicama.
Usporeujui tadanje izvjetaje Kardelja i Ribara iz Zagreba Titu s
dokumentima MK i sjeanjima preivjelih sudionika naeg pokreta iz toga doba,
moe se zapaziti da nemaju uvijek svjee podatke o stanju partijske aktivnosti
u gradu. Moe se pretpostaviti da je to proistjecalo otuda to ni rukovodilac
Povjerenstva CK KPH nije imao esto kontakte s Mjesnim komitetom, a promje
ne su u organizaciji bile svakodnevne i esto veoma krupne. Povjerenstvo je bilo
osnovano i radi toga da odrava veze sa MK i da mu politiki pomae u radu.
Uza to je trebalo drati veze i s nekim komitetima u sjeverozapadnoj Hrvatskoj
i obavljati i neke druge poslove u ime CK. Prva dva mjeseca taj zadatak koji je
bio vrlo opsean i teak dobio je Grga Jankes sam, tada u organizaciji poznat
pod imenom Fric. Za etiri mjeseca, koliko je to radio u gradu, na sjednice MK
je doao dva puta. Jo etiri-pet puta se sastao sa mnom na ulici, gdje smo
izmijenili kratke poruke ili materijale. Vie kontakata izmeu MK i predstavnika
Centralnog komiteta KPH bilo je od oujka kada se u Zagreb vratio Ivan Krajai
koji je uz svoj specijalni posao, odravao i ee radne kontakte sa sekretarom
Mjesnog komiteta. Kada u kasno ljeto 1942. dolazi za rukovodioca Povjerenstva
CK KPH u Zagrebu Ivo Marinkovi, Mjesni komitet je preko sekretara imao
redovitiju vezu s predstavnicima CK Krajaiem i Marinkoviem. Tada je bilo i
7

lake da MK koordinira svoju aktivnost, pogotovo na onim podrujima za koja

su oni bili zadueni. Ipak, poslije odlaska Jankesa iz Zagreba pa do kraja listopada,
na sjednicama Mjesnog komiteta, a bilo ih je dosta, nije nikada bio prisutan nijedan
lan CK KPH i CK KPJ, niti njihova Povjerenstva. Na lea MK palo jc teko
breme koje je morao nositi bez obzira na brojno stanje i svoje politiko i orga
nizaciono iskustvo.

II
Pred Mjesnim komitetom
na prijelazu iz 1941. u 1942. godinu prven
stveno je
stajao zadatak da uspostavi neke prekinute veze s partijskim i ostalim
organizacijama NOP-a, popuni rajonske komitete i osnovne organizacije, proiri
na nepokrivena podruja partijsku i ostale organizacije pokreta, i tako stvori bolje
uvjete za
politiku aktivnost i jo iri utjecaj meu radnicima i omladinom prije
svega, kao i meu ostalim slojevima
Zagrepana.
Kako nas je u Mjesnom komitetu bilo malo, svi smo bili u stalnom
pokretu, odravajui neprekidno veze s organizacijama. Mjesni komitet je gotovo
dva do tri mjeseca imao pune ruke posla da povee neke organizacije na pojedinim
podrujima grada i pohvata veze s pojedinim lanovima KP, koji su, zbog raz
bijanja njihovih organizacija, ostali nepovezani. Uza to je trebalo povezati i neke
organizacije NOP-a s njihovim rukovodstvima. Organizacija se obnavljala nepre
stanom politikom aktivnou i borbom za utjecaj meu graanima, osobito u
radnikoj klasi i omladini. Tenja je bila da se odrava inicijativa u politikoj
aktivnosti i da neprijatelj stalno osjea nae pojaano djelovanje i prisutnost bez
obzira na to koliko je uspijevao da nam razara organizacije. Onda kad je policija
u pojedinim veim provalama uspjela uhapsiti nekoliko desetaka, pa i stotinu
aktivista, naa je organizacija u tim momentima umjela na drugom podruju izvesti
jednu ili nekoliko znaajnih akcija koje su podravale samopouzdanje aktivista,
a kod graana pobuivale dojam o velikoj prisutnosti i neunitivosti naih orga
nizacija. Dokumenti koji su iz toga doba sauvani, kao to su izvjetaji Mjesnog
komiteta Centralnom komitetu o stanju organizacije, ili o pojedinim akcijama, o
poslovnim vojnoobavjetajnim podacima, o tampanju raznih obavijesti i si., kao
i pisma i upute CK Mjesnom komitetu, odraavaju dosta vjerno i pregledno sliku
0 stanju i aktivnosti Partije u gradu. Ti su dokumenti pohranjeni u Institutu za
povijest radnikog pokreta Hrvatske.
Po svom sjeanju navest u nekoliko akcija mjesne organizacije KP
koje su imale snaan odjek u gradu i iroj okolici.
Organizacija antifaistikog fronta ena je u oujku uspjeno provela
demonstraciju ena na trnici u Branimirovoj ulici, gdje je bila skupljena velika
masa ljudi, oekujui podjelu krumpira, koja im je bila obeana za taj dan. Prisutni
nisu dobili krumpir, nego su im ga obeali za drugi put. Prevareni graani su
protestirali, to su nae aktivistkinje iskoristile da taj protest pretvore u demon
stracije protiv gladi, rata, okupacije i okupatorskog reima. U povodu toga, Mjesni
komitet izdaje 24. oujka letak u kojem graane Zagreba poziva u borbu protiv
okupatora i njegovih slugu ustaa. Letak je tampan u nekoliko tisua primjeraka
1 podijeljen po gradu.
Potkraj oujka u dvoritu Zavoda za gluhonijemu djecu u Ilici 113
osnovano je bilo sabiralite za srpsku djecu i ene koje su ustae hvatale po srpskim
selima i vukle prema logorima. Tu su ih krae vrijeme zadravali, to su nai
8

aktivisti iskoritavali da ih prebacuju u bolnice na lijeenje, a mnoge smjeste u

zagrebake porodice ili vrate rodbini.
Naime, Mjesni komitet je saznao iz pouzdanih izvora da e biti rase
ljavanja stanovnitva iz podruja gdje su djelovali partizani, pa je u vezi s tim
dao upute svim organizacijama da gdje god budu u prilici pomognu svim sred
stvima tom narodu da izbjegne strahote koje su uslijedile.
U povodu godinjice ulaska Nijemaca u grad Mjesni je komitet izdao
letak u 4 000 primjeraka koji je 1. travnja bio razdijeljen po gradu.
Diverzija s manjim i veim efektima, a i sabotaa, bilo je esto na
raznim mjestima po gradu. O nekima e biti jo govora. Manjih se vie ne sjeam.
Meu metalskim radnicima najjau su organizaciju imali komunisti i/
eljeznike radionice i loionice. U ratu je ta organizacija imala veliku vanost.
Osim uspjenih sabotaa, koje su izvodili njezini lanovi, odravali su i najbolje
i najsigurnije kanale za izvoenje naih ljudi izvan grada. Ti kanali su imali veliku
propusnu mo. Za te potrebe raspolagali su kompletnom eljezniarskom garde
robom, alatom, legitimacijama i putnim nalozima, ime su se sve obilato koristili
pri prebacivanju drugova u partizane. Nekada su to bili i transporti s dcsccima
ljudi. Sami su stvarali meu svojim drugovima eljezniarima na pojedinim e
ljeznikim stanicama punktove preko kojih su otpremali ljude ili su im partijske
organizacije davale svoje javke. Na tom poslu je stradalo i poginulo vie eljez
niara. U pravilu, oni su ipak sretno provodili povjerene im drugove. Ne sjeam
se da je na tim vezama koje su oni drali bilo tko, njima povjeren, pao policiji
u ruke. Redovno su sretno stizali na odredite. Veinu veza za otpremu ljudi u
partizane izvan Zagreba u ime MK drao je neko vrijeme Vlado Lonari, pa
njolski borac, a nakon njegova hapenja dobar dio tih veza preuzima eljezniarski
radnik Jordan, zvan uti. On je na tom poslu ostao i nakon mog odlaska iz
Zagreba.
Okupator je osobito bio zainteresiran da na eljeznici uniti nau or
ganizaciju i svaki otpor. Osim oruane ustake i gestapovske kontrole, raspleo je
i svoju mreu tajnih agenata, koje je birao meu funkcionarima biveg Hrvatskog
radnikog saveza. eljezniari nisu pokazivali milosra prema izdajnicima i pi
junima, jer ni okupator ni njegove sluge nisu bili milosrdni prema njima. rtve
koje su imali eljezniari samo te godine bile su velike. Od sijenja do listopada
ustae su izvrile nekoliko masovnih hapenja. Teak je udarac doivjela do ljeta
te godine njihova partijska organizacija zbog dvije provale u njezine redove. Prvi
je doao zbog neoprezne aktivnosti odbora Narodne pomoi, a drugi nakon ruenja
transformatora u krugu eljeznikih radionica.
Zbog vanosti te organizacije sam je sekretar MK drao izravnu vezu
sa eljezniarskim partijskim rukovodstvom. Koliko se sjeam, partijske su elije
bile u loionici, radionici, signalnoj radionici, te meu osobljem na Glavnom i
Zapadnom kolodvoru. Brojno stanje lanova KP se stalno mijenjalo i mislim da
ih te godine nije nikada, ni pri najveim provalama, bilo manje od petnaest.
Kada sam preuzimao vezu sa eljezniarima, poetkom sijenja 1942.
godine, ini mi se da je jo nekoliko dana bio sekretar njihova rukovodstva Stjepan
Debeljak Bil i odmah je zatim otiao iz Zagreba. Rukovodstvo je poslije preuzeo
Karlo Koroec Brzi, koji je uskoro i sam morao u partizane, jer je za njim raspisana
potjernica. ustar, odluan i veoma aktivan, a kao ovjek bio je vrlo mio. ini
mi se da je poginuo negdje na granici izmeu Hrvatske i Slovenije. Od tada se
vrlo esto mijenjaju drugovi u rukovodstvu. Poznavali smo se po ilegalnim, kon
spirativnim imenima, pa im prava imena nisam nikad ni doznao, kao to ni oni
9

nisu znali moje. Poneko bi pravo ime doznao tek nakon hapenja, kada bi drugovi
sa eljeznice izvjetavali tko je uhapen ili tko je od njih morao otii iz Zagreba.
Jedno vrijeme je sekretar bio Stanko Komavli zvani Co, pa Franjo Culjak, a drugih
se ne sjeam. U rukovodstvu su u razno doba bili Eduard i Velimir Heski, koji
su stanovali u Dubravi, Vladislav Mekinec, iz signalne radionice, a stanovao je
u Vlakoj ulici, Aleksa Dragosavi iz loionice, te Ferdo Udijer, prometnik za ije
ime je vezano niz uspjenih prebacivanja drugova u partizane. Na tom zadatku
je s njim vrlo tijesno suraivao i Duan Krist i njegova drugarica Melanija koja
je bila vrlo odvana i snalaljiva. Bilo ih je jo ne malo.
Poslije jedne vee provale u eljeznikoj organizaciji uspjeli smo u
poetku travnja ponovo povezati sve pokidane veze i nastaviti neto ivlju aktiv
nost. eljezniarsko rukovodstvo je izilo pred Mjesni komitet s prijedlogom da
naprave jednu veu diverziju u loionici. Kako sam, u ime MK, drao s njima
stalnu vezu, izloili su mi prijedlog da se digne transformator u krugu loionice
u zrak i da e radi toga morati biti obustavljen rad ne samo u loionici na dulje
vrijeme, nego i u svim radionicama, a moda i na irem podruju grada, kako
su oni pretpostavljali.
Tada je Aleksa Dragosavi bio sekretar elije u loionici. Ideja o di
verziji je potekla od njega, pa je i sama diverzija na transformatoru u Branimirovoj
ulici njegovo djelo i djelo njegovih drugova. Ideja, koju mi je on podrobnije izloio,
meni se svidjela pa sam u ime MK, poto sam obavijestio Ivana Krajaia, dao
suglasnost da se ona realizira. Samo sam ih upozorio da predvide sve mogunosti
iznenaenja, da budu oprezni i da ne bude nepotrebnih rtava.
Diverzija je izvrena 21. travnja 1942. Izveli su je Aleksa Dragosavi,
Sidkija Sadikovi i Ivan Kranjevi. Diverzija je uspjela, ali nije nestalo struje na
irem podruju kako smo oekivali. Jedino su loionica i eljeznike radionice
nekoliko dana bile bez struje. Diverzija je na eljeznici i u gradu imala mnogo
vei politiki nego materijalni efekt. Dragosavi je s drugovima Sadikoviem i
Kranjeviem uspjeno iziao iz Zagreba, ali su negdje u okolici Bjelovara, na putu
k partizanima, naili na ustaku zasjedu, uhapeni su i vraeni u Zagreb. Iz oglasa
ustakog Prijekog suda smo proitali da su zbog te akcije bili osueni na smrt
strijeljanjem Dragosavi i Sadikovi, a da je zbog olakotnih okolnosti Kranjevi
upuen u logor. Ranije, prije te akcije, zapoelo je hapenje na eljeznici. Policija
je sada to jo proirila i nanijela organizaciji teke gubitke. Ve potkraj ljeta novo
popunjeno rukovodstvo na eljeznici je opet povezalo sve razbijene elije i grupe
i nastavilo rad.
Meu saobraajnim radnicima, osim eljezniara, partijsku organizaciju
u Zagrebu imali su tramvajci. Poznate su otprije njihove tarifne akcije i politiki
trajkovi u povodu Prvoga maja. U svim politikim manifestacijama pred rat su
djelovali su u velikom broju. Imali su i svoju planinarsku grupu oko koje su se
okupljali trenjevaki radnici. Mislim da je ve Maekova banovinska policija pohapsila dio rukovodstva tramvajske organizacije. Ustaka policija se strano oko
mila na njih u 1941. godini. Ipak su snanije bile tradicije i svijest tramvajaca
od svih terora. Mi smo i potkraj 1942. godine meu njima imaji partijsku eliju
i druge organizacije NOP-a. Iz toga doba sjeam se po imenu ivka Kovaevia
i Stjepana Bubania.
Tih ranih proljetnih dana partijska organizacija u Zagrebu imala je 182
lana i kandidata za lanove Partije. Taj podatak ne daje ni priblinu sliku o broju
aktivista, koji su sami sebe smatrali komunistima i kao takvi djelovali i ginuli.
Gledajui danas unatrag, mislim da ih je tada mnogo vie zavrijedilo, po svom
10

radu, da budu lanovi Komunistike partije, nego to su to bila naa mjerila u

ono vrijeme. Vrlo je esto partijska organizacija dobila podatke s policije da je
ovaj ili onaj lan udarne grupe, lan NOO-a, omladinac ili lan bilo koje orga
nizacije NOP-a, za sebe tvrdio da je lan KP, pa ak na policiji pod tekim
mukama izjavljivao: Ja sam lan KP i nita vam vie neu rei niti o sebi niti
0 svojim vezama. Znaajno je za itavu tu godinu, a i kasnije, da su se omladinci,
radnici, kao i ostali graani, vrlo brzo politiki polarizirali pod utjecajem tekih
dogaaja, kojih je bilo svaki dan, a djelovali su potresno. Do juer neopredijeljeni,
pod dojmom tih zbivanja, a i nae propagande, sve su se vie svrstavali u redove
NOP-a.
U naoj organizaciji se okupljao irok krug intelektualaca razliitih
profesija. Bili su knjievnici, glumci, slikari, lijenici, nastavnici srednjih kola i
fakulteta, te velik dio tehnike inteligencije. Te smo veze posebno njegovali. Preko
njih je na pokret ulazio u ire graanske slojeve i utjecao na ake i studente
1 skupljao sanitetski materijal za partizane. Njihova aktivnost u pokretu pomagala
je, meu ostalim, da graani vide kako obrazovan svijet, osobito inteligencija, ide
s Partijom. Nama su bili veoma potrebni lijenici i drugo sanitetsko osoblje,
osobito njihova pomo u partizanskim jedinicama. U vezi s tim smo u svibnju
traili od CK KPH da nam poalje primjerak Sanitetskog vjesnika Vrhovnog
taba da ga umnoimo i, kao nau prethodnicu za razgovore, doturimo do od
reenih lijenika koji su nam bili naklonjeni i da se onda upustimo u izravne
kontakte i pozivamo ih u partizane. U poetku su se spremno odazivali pojedini
studenti medicine i sanitetsko osoblje. Dosta je teko bilo neto znaajnije postii
na brzinu, kako smo to mi eljeli i to se od nas trailo. Saznanje da je neki
lijenik kao student bio na simpatizer, bio nam je dovoljan razlog da potraimo
s njim vezu i da ga pozovemo u partizane. Mnogi su od njih bili voljni da rade
u Zagrebu, da lijee, da ak dre u bolnici ranjene drugove, da daju sanitetski
materijal i poneke sanitetske instrumente i lijekove, to je bilo mnogo opasnije
i tee, ega oni esto nisu bili svjesni, nego a idu u partizane. Lino sam iao
dru Matovinoviu i dru Josipu Kajfeu, iako otprije nisam ni jednoga poznavao.
Dr Matovinovi me pregledavao kad sam se osjeao loe, ali tada nije bio sklon
da ide u partizane. Davao je sanitetski materijal i lijeio nae drugove. Kod dra
Kajfea sam izazvao nepovjerenje kad sam mu izravno pristupio u njegovoj or
dinaciji u bolnici. U prvi je trenutak ocijenio da bi to mogla biti drska policijska
provokacija i odbio je svaki razgovor, dajui mi do znanja da e zvati policiju.
Meutim, kako je razgovor dalje tekao, on je stjecao povjerenje i malo-pomalo
poputao, ali se ipak ograivao time da je imao ili da ima bilo kakve veze sa
NOP-om. Tada smo se rastali, a on je neposredno nakon toga sam otiao u
partizane. Spremnost da odmah ide u partizane je izrazio i student medicine Gusti
Keler, koji nam je tih dana donosio brojne dobro krivotvorene propusnice za
kretanje izvan grada. Nije nam bilo sasvim jasno kako on kao student medicine
moe tako uspjeno krivotvoriti isprave. Zbog bojazni da na tom poslu ne uleti
u neku policijsku zamku, odluili smo da ga otpremimo u partizane. Kasnije smo
doznali da je to on dobivao od Ice Simia, mladog cinkografskog radnika, sko
jevca, koji je to sam radio. Ipak smo tada uspjeli otpremiti u partizane i neke
lijenike ijih se imena ne sjeam.
Nastojali smo poslati u partizane ili na osloboeni teritorij to vei
broj kulturnih radnika. Otprije, dok sam jo bio sekretar etvrtog rajonskog ko
miteta (centar grada), imao sam na vezi partijske elije intelektualaca, to mi je
tih dana koristilo da do kraja dovodimo neke nae zamisli.
11

Mjesecima smo imali veoma dobar odbor Narodne pomoi, a kasnije

i Narodnooslobodilaki odbor u Hrvatskom narodnom kazalitu. Meu aktivno
stima toga odbora isticali su se Joa Ruti, lan KP, Vjekoslav Afri, Salko Repak,
Ivka Ruti, tada sve vrlo poznati glumci, meu kojima su neki od njih bili i prvaci
tadanje drame. S njima su radili Tomo Fadljevi, radnik iz kazaline radionice,
te Ivan trk, Josip Kavur, tajnik baleta, i Zvonimir Cvija, muziar. Oni su imali
kontakte s Dejanom Dubajiem, Dubravkom Dujinom i jo nekim glumcima i
osobljem u Kazalitu. Doli smo na pomisao da ih pozovemo da idu u partizane.
Razgovarao sam najprije s Joom Rutiem i Jankom Rakuom. Suglasili su se
i napravili plan tko s kim dalje da razgovara. S idejom su se odmah sloili Vje
koslav Afri, Salko Repak, Ivka Ruti i Zvonimir Cvija. Dubravko Dujin, na koga
smo raunali, nije smogao snage. Odlazio sam u njegov stan u Demetrovoj ulici
nekoliko puta, no on je uporno ostao na tome da ne moe fiziki izdrati te napore,
ali da e u gradu pomagati NOP.
Janko Rakua, koji je takoer bio lan KP, u posljednjem se asu, pod
utjecajem porodice, pokolebao i odustao od odlaska. Iskreno je, uz kavu, u svome
stanu u Buconjievoj ulici iznosio to mu sve smeta da donese takvu sudbonosnu,
kako je govorio, odluku. Bili su to, po njemu, razlozi oskudice i tekoa u par
tizanima kojih se bojao. Poznato mi je da je, osim stana, u svemu vie oskudijevao
u to doba nego to bi oskudijevao u partizanima. Pred samo osloboenje grada
ustae su ga objesile na Remetinekoj cesti kao jednog od uglednih aktivista KP
u gradu.
Napokon se sloila grupa iz Kazalita u kojoj su se nali: Joa i Ivka
Ruti, Vjeko Afri, Salko Repak i Milan Vujnovi, glumci, Zor Skrigin, lan baleta
i Zvonimir Cvija, lan orkestra Narodnog kazalita. Predao sam ih na vezu Vladi
Lonariu zaduenom za otpremanje u partizane, koji ih je povezao s Ferdom
Udijerom, prometnikom na kolodvoru, a on ih je uputio na svog druga prometnika
u Donjim Dubravama gdje su stigli 22. travnja 1942. Vijest o njihovu odlasku
u partizane irila se po Zagrebu kao plima. To je bio jo jedan fijasko ustake
uljudbene politike i ustake promibe, a veliki plus za nau aktivnost u gradu
i ne samo u njemu, jer je i to bio dokaz vie uz koga su bili kulturni radnici
Zagreba u tim tekim vremenima.
Slikara Vilka eferova sam poznavao jo prije rata. Prilikom jednog
susreta u stanu arhitekta Branka Bona i njegove supruge Milene sa eferovim sam
se bio dogovorio da e nam u sluaju potrebe omoguiti da kod njega smjestimo
stroj za umnoavanje nae tampe. Pri odlasku iz grada nisam stigao povezati
eferova s Mjesnim komitetom da eventualno iskoriste tu mogunost. Bonov stan
je sluio, u doba najveih provala u gradu, za sklonite nekih lanova CK. Tu
se sklanjao i Vlado Popovi. Mjesnom komitetu je sluio kao zlatna rezerva, jer
su vlasnici bili ugledni graani, a sam Branko je radio na unutranjem preurei
vanju nekih javnih objekata. Policiji nije dugo vremena bilo ni na kraj pameti
da se preko te porodice i u njegovu stanu odravaju esti partijski sastanci i
kontakti nekih zagrebakih intelektualaca i Partije.
Poetkom svibnja 1942. godine organizacija se u gradu, nakon neko
liko uzastopnih udara u kraim vremenskim razdobljima, opet sreuje i uvruje.
Dodue, este su promjene u partijskim organizacijama i organizacijama NOP-a,
ali se dosta brzo uspijevaju povezati sve pokidane veze i ostvariti organizaciono
jedinstvo pokreta u gradu.
Partijska organizacija Zagreba je tada imala vie sigurnih kanala kojima
je otpremala dobrovoljce u partizane, to je bio njezin prvenstveni zadatak. Nije
12

bila vezana samo za eljezniarske veze i kanale. Mnogo se trudila da ti kanali

budu sigurni i redovni, kako bi se njima u svakom trenutku mogla koristiti.
Postojale su javke na koje se trebalo javiti izvan grada da bi se dolo
u vezu s partizanskim jedinicama. To su bili opet nai drugovi seljaci, kojima je
to esto bio glavni zadatak u pokretu. U pravilu, oni su se odlino snalazili po
danu i noi na terenu kojim su provodili Zagrepane. Nekada je gradska orga
nizacija davala svoje vodie do tih punktova. U Zagrebu su na tom poslu radili
redovno vrlo hrabri i snalaljivi drugovi. U toj smo godini imali dobre veze i kanale
sa znatnom propusnom moi koji su ili od grada prema Ivanjoj Reci i odatle
preko Save i Sitarjeva na Lukavec, Gue i Luelnicu prema Kordunu preko Kupe.
Od Ivanje Reke se ilo prema Moslavini i Slavoniji. Preko Podsuseda smo imali
veze preko Novaka i Rakitja na Horvate, i odatle jednim korakom prema umberku, a drugim preko Kupine i rijeke Kupe prema Kordunu. Preko Save, na
Horvate i Luelnicu, neto e kasnije otii Vladimir Nazor i Goran Kovai u
partizane. Imali smo veze za partizane i jo u nekim selima na desnoj strani obale
Save, kao to su Jakuevac, Konica i Mievac. Kasnije e se te veze proiriti,
a odravat e se i preko drugih sela u blioj okolici grada.
To nam je pomoglo da smo uspijevali, jasno uz odreene tekoe,
provoditi sve vee i vee grupe dobrovoljaca u partizane i otpremati znatne ko
liine razliitog materijala potrebnog naoj vojsci. Odlazei tim putovima u par
tizane, zagrebaki radnici i omladinci su popunjavali nae jedinice u uem i irem
podruju grada i Hrvatske. U mnogim jedinicama e oni biti udarno radniko
i omladinsko jezgro.

III
Osim sa sekretarom MK SKOJ-a Ivicom Kraneliem, povremeno
sam dolazio u kontakt i s nekim drugim lanovima rukovodstva SKJ-a u Za
grebu, pa sam tako upoznao i Fadilu Bilal-Redi, koja je bila zaduena za skojevske organizacije u srednjim kolama i Josipa Kuluia, studenta, koji je bio
zaduen za studentske organizacije. S radnikom omladinom je radilo, po mome
sjeanju, nekoliko drugova, a meu njima i Emil Ivane, metalski radnik. S omla
dinom u eljeznikoj radionici radio je do hapenja Ivan Palec. U MK SKOJ-a
poetkom 1942. godine krae vrijeme je bio i in. Mauricije Magai.
Omladinska organizacija je izvravala niz veih i manjih diverzija i
sabotaa, od unitavanja na skladitu na tisue vojnikih uniformi do paljenja u
Auto-komandi u Ilici 60 000 litara motornog benzina, nekoliko vozila i skladita
automobilskih guma. Pod rukovodstvom MK SKOJ-a akciju izvode omladinci
Vladimir Popovi i Vladimir Radoevi. Primitivnom napravom, u kojoj se mje
avinom sumporne kiseline i nekih kalijevih soli izaziva poar, omladinci uspi
jevaju zapaliti skladite. Upaljivu smjesu im pribavlja Mjesni komitet KP preko
partijske elije intelektualaca.
Velike uspjehe je omladinska organizacija postigla, prije svega, u ideo
lokoj borbi protiv faizacije omladine i njenog odvraanja od ulaska u poluvojne
i vojne formacije okupatorskog Pavelievog reima, te na privlaenju na politike
pozicije narodnooslobodilakog pokreta i njenom dobrovoljnom mobiliziranju u
udarne grupe za oruanu aktivnost u gradu i njenom odlasku u redove partizana.
Primjera dovitljivosti, odvanosti i hrabrosti, svojstvene samo mladim ljudima uvje
renim da se bore za pravednu stvar za koju se isplati podnijeti i najvee rtve,
13

bilo je gotovo svakog dana. Kronike zbivanja iz tog vremena su pune imena tih
mladih ljudi koji su u toj, blago reeno, neravnopravnoj borbi izgubili svoje ivote.
Meutim, ni oni nisu neprijatelju opratali. Odgovorili su istom mjerom. Protiv
jedne takve naoruane i za ubojstva izdresirane armije i jedne policije koja je u
povijesti ostala poznata po svojim najokrutnijim metodama muenja te u uvjetima
velike koncentracije jedne i druge organizacije nasilja, u gradu se mogla tako
uspjeno boriti samo jedna svjesna omladina, dobro organizirana i puna ideala.
U sjeanju su mi likovi udarnika Josipa Preskara Bolteka, obuarskog radnika,
Josipa Kuluia, studenta, upadljivo vitkog mladia, lana MK SKOJ-a, Milana
Gotlicha, radnika, mjesnog tehniara, te udarnika Ivice Ivekovia, mladog trgova
kog pomonika, koji su pali u toj borbi na zagrebakim ulicama. Koliko li je
u to doba bilo takvih o kojima sumarno piu izvjetaji MK SKOJ-a i MK Partije.
Po imenu su mnogi od njih ostali nepoznati i nezabiljeeni.
Najee promjene u rukovodstvima su bile kod omladine, jer su tu
bila vrlo esta i hapenja. Udarnim grupama i diverzijama omladina je okupatoru
u gradu zadavala najee udarce, priinjala mu je velike muke, unosila strah u
njegove redove i medu njegove dounike. este provale u omladinske organizacije
ile su dosta iroko, jer je omladina gotovo javno iskazivala svoje miljenje i odavala
raspoloenje. Odluna u borbi, fanatino uvjerena u ciljeve za koje se borila, esto
je ta omladina zaboravljala i najosnovnija pravila ilegalnog rada u uvjetima fai
stike okupacije i tekog terora, pa je lako upadala policiji u oi i kada nije bilo
potrebno. Zbog toga je i imala velike rtve. Istina, nije ni imala mnogo vremena
da se privikava na takve uvjete rada, jer je stalno irila svoj krug istomiljenika
i uvodila nove omladince u borbu, a starije koji su stekli ve neka iskustva, morala
je slati izvan Zagreba, jer su ubrzo postajali meta policijskih napada na ulica
ma.
Za slobodu o kojoj je sanjala odricala se mladosti, krvarila i ginula
po zagrebakim ulicama i zatvorima, suena po kratkim postupcima na smrt pa
strijeljana ili vjeana o stabla uzdu prilaza gradu. Ni dnevni oglasi o strijeljanim,
ni stravine slike objeenih nisu je mogle zaustaviti. To ju je jo vie uvrivalo
u uvjerenju da se protiv toga nasilja treba i vrijedi boriti.
Sekretar MK SKOJ-a Ivica Kraneli bio je uhapen toga ljeta. Naletio
je na zasjedu u radnji lana KP Martina Pribania, koga je policija ve bila uhapsila,
a Kraneli to nije znao.
Umjesto Kranelia u Mjesni komitet KP tada je ukljuen Josip Manoli Crni, koji je bio lan PK SKOJ-a. Poslije odlaska Manolia iz Zagreba,
mislim da te godine vie nismo imali u MK predstavnika SKOJ-a. Jedan od
lanova MK odravao je vezu sa MK SKOJ-a.
I drugarica Bilal, koja je krae vrijeme bila sekretar MK SKOJ-a, mo
rala je napustiti Zagreb, jer su este provale meu srednjokolcima dovele ustae
i gestapovce na njen trag. Otila je u Slavoniju i otuda kasnije prela u Cazinsku
krajinu, da bi opet na poluosloboenom teritoriju nastavila svoj omladinski
rad.
Te je godine Mjesni komitet SKOJ-a neprekidno djelovao na tri sek
tora: radnikom, srednjokolskom i studentskom, s osam kvartovskih komiteta i
vie od 50 aktiva s ukupno 843 lana SKOJ-a, te 28 odbora Saveza mlade ge
neracije. Poetkom godine jo su bile izravne veze izmeu partijskih organizacija
i SKOJ-a, a u toku te godine svode se samo na veze preko Mjesnog komiteta
Partije.
14

Nevjesti u rukovanju kratkim orujem, omladinci su esto u stanovima

uili rukovati njime, pa je bilo i sluajeva meusobnog ranjavanja i samoranjavanja.
Tako me jednog dana susreo u tramvaju, sav zbunjen i usplahiren, Emil Ivane
i traio hitno naeg lijenika, jer je nepanjom ranio u stanu jednog omladinca.
Sreom, rana je bila laka, pa je i lijeniku to olakalo posao. Iz revolvera, koji
je skrivao u pei, lake je bio ranjen i Josip Manoli, jer mu je gazdarica zapalila
pe, pa je tako revolver sam poeo pucati. Lijeniku pomo nam nije bilo teko
nai. Tekoe su bile u tome to su nam za krae vrijeme bile prekinute veze
koje su imali ranjeni drugovi, jer privremeno nisu smjeli na ulicu. epali su ili
su se zbog rana neprirodno drali, pa su na taj nain na ulici na sebe skretali
panju.
U poetku 1942. godine djeluje u Zagrebu i Mjesni odbor AFZ-a sa
est kotarskih odbora, 13 odbora i 37 pododbora sa 97 lanova i 780 aktivista.
Promjene su stalne, kao i u ostalim organizacijama. Ta je organizacija, uz ostalo,
u oujku 1942. vodila masovne demonstracije ena na trnici u Branimirovoj ulici
s parolom protiv skupoe i gladi. Bio je pretuen i pohapen velik broj sudionika
tih demonstracija. Predsjednica Mjesnog odbora bila je kratko vrijeme Olga Zerdik-oga, a lanice odbora Ankica Mokosek i Adela Ivankovi. S njom su, meu
ostalima, radile Milena Milidrag, Hilda Romanovi, Anelka Pavlini i Zora Cergolj-Ahmetovi, koje sam poznavao. Sastav odbora je bio neto iri. Znaajna je
bila njihova politika aktivnost. injenica je da su one bile te s ijom su se
privolom i znanjem mogli koristiti u gradu mnogi stanovi za potrebe nae ilegalne
organizacije. U skupljanju priloga za narodnooslobodilaki pokret njihova je uloga
bila velika. Radile su kao kuriri, odravale veze po gradu, prenosile razne materijale
pa i oruje. Pri svemu tome izlagale su opasnosti za ivot ne samo sebe, nego,
mnoge meu njima, i svoju djecu i rodbinu.
Organizacije ena spaavaju i brinu se o mnogoj srpskoj djeci koju
ustae povlae od logora do logora i na prolazu zadravaju neko vrijeme u gradu.
One lijee tu djecu, smjetaju ih u porodice u gradu, otimaju ih od smrti, primaju
ih u svoje porodice, kao svoju roenu.

IV
Partijska organizacija stvarala je u Zagrebu i odbore NOP-a meu
pripadnicima domobranskih jedinica. Zadaci su im bili da politiki djeluju meu
domobranima, pripremaju ih za prijelaz na stranu partizana ili izravni odlazak u
partizane, da skupljaju oruje i odjeu, a posebno vojne podatke o snagama, nao
ruanju i planiranim akcijama protiv NOV-a. U davanju podataka vojnog karaktera
osobito je bilo dobrih rezultata. Nekada se te obavijesti nisu mogle iskoristiti, jer
su dobivene neposredno pred akciju, pa se zbog slabih veza nisu mogle proslijediti
dalje. Kasnije su uspostavljene bolje veze, i informacije su sve vie dobivale na
vrijednosti.
Meu domobranskim oficirima s kojima smo imali veze najvei ih je
dio potjecao iz redova rezervnih oficira stare Jugoslavije. Neki su od njih bili i
razni inovnici i slubenici koji su pred rat sudjelovali u naem pokretu ili imali
nekakav kontakt sa sindikatima ili studentskim organizacijama.
Razliiti su bili njihovi putovi u domobranstvo. Neke su jednostavno
preveli iz stare, rasute, jugoslavenske vojske u domobrane, a neki su kasnije mo
bilizirani.
15

Meu bivim oficirima stare Jugoslavije bilo je i takvih koji su bili

anglofilski nastrojeni, a bilo ih je koji su u tom pravcu imali i neke obavjetajne
veze. Iz mnogih razloga je trebalo probirati od njih dobivene informacije, posebno
obavjetajnog karaktera. Sve vanije veze tog karaktera i informacija predavali smo
preko Ivana Krajaia Steve. Bilo je veoma korisnih informacija, osobito o dislo
ciranju i snagama okupatorskih jedinica u NDH, o pokretima tih jedinica, o pla
novima obrane Zagreba, o vojnim transportima i o planiranim akcijama. U sjeanju
su mi ostali podaci koje smo dobili o planiranim akcijama na Petrovu goru i
Kozaru. Ti podaci su bili toni i dostavljeni su desetak dana prije akcije. Nae
su veze bile prodrle i do glavnog taba domobranstva. Bio je to jedan oficir u
tom tabu. Zanimljiva je bila aktivnost grupe oficira meu mornarima NDH. Iz
nje su bili s nama u vezi pomorski oficiri uranovi i Jelii. S njima sam se
povezao preko Zivka Kovaevia koji je tada radio u Narodnoj zatiti, gdje su
radili i ti oficiri. Mi smo, inae, imali dobre organizacije u Narodnoj zatiti. Tamo
smo i upuivali drugove da se zapoljavaju, jer nam je djelatnost Narodne zatite
bila interesantna.
Iskreno suraujui s nama, uranovi je pomno skupljao vrijedne in
formacije, oruje i sve do ega je mogao doi, a to je bilo korisno za po
kret.
Grupa oko Jeliia bila je svakojako obojena, od njemakih i talijanskih
do engleskih simpatizera i suradnika. Brzo smo se uvjerili da dio informacija koje
mi dobivamo ide i na druge strane. Onda smo doznali da to preko Engleza dolazi
i emigrantskoj vladi.
Iz te grupe smo u kasno ljeto 1942. dobili podatke i skice o magnetskoj
mini za mornariko naoruanje. Mislim da su nam govorili da jo nije u naoruanju
nijedne ratne mornarice. Predlagali su da nam daju osobu koja e nositi nacrte,
a mi da osiguramo veze preko naih punktova do zapadnih saveznika. Pristali smo
s namjerom da ih otpremimo do slobodnog teritorija, gdje ima vie mogunosti
da se provjeri vjerodostojnost tih dokumenata i ocijeni to dalje treba raditi. Neki
mladi ovjek, koga smo dobili, bio je upuen s Joom Manoliem prema oslo
boenom teritoriju. Joa je tamo iao radi dogovora o radu PK SKOJ-a. Usput,
u nekom selu, mladi je preko noi nestao. to je tono bilo s njim, nismo uspjeli
doznati. Poslije rata sam doznao da je konstrukciju te mine izradio jedan na
simpatizer, bivi podoficir Vilim Ivi (stanovao je na Ribnjaku), i ponudio je par
tizanima. U grupi je bilo i bivih jugoslavenskih mornarikih oficira, od kojih su
neki bili vezani i za zapadne obavjetajne slube. Budui da je nacrt ocijenjen
kao dosta ozbiljan, predaja nacrta nama bila je uvjetovana time da se on dostavi
i zapadnim saveznicima. S Iviem se tada vidio samo Joa Manoli i to pred sam
polazak u PK SKOJ-a. Manoli nije znao da je on konstruktor mine. Iviev sin
je otiao u partizane i poginuo kao komesar ete. Nedavno je umro i stari Vilim
Ivi.
Ta se grupa dugo odrala u Zagrebu. Ako se ne varam, bila je pohapena u vezi s neuspjelim pokuajem pua u 1944. godini, poznatim pod nazivom
Voki-Lorkoviev pu. To je bio pokuaj pregovora ustaa sa zapadnim savezni
cima. Tada se i poblie ustanovilo koliko je bio politiki arolik sastav te oficirske
grupe. Informacije koje smo dobivali iz kontakta s Jeliiem, smatrajui mnoge
od njih korisnima, dostavljali smo, uz sve rezerve, s obzirom na izvor, dalje. Na
policiji su uranovia izmrcvarili. Iz zatvora je iziao kao invalid. Nikoga iz nae
organizacije nije odao. Poslije osloboenja primljen je za oficira u naoj ratnoj
16

mornarici, ali je zbog naruenog zdravlja u zatvoru i logorima otiao rano u mi

rovinu. ivio je kasnije u svojoj Boki Kotorskoj.
I
u domobranskim kasarnama u donoj Ilici, u vojnoj radionici na
Selskoj cesti i u Ljubljanskoj ulici imali smo odbore koje su partijske elije drale
na vezi. Davali su poneto oruja, municije, uniforme, sanitetskog materijala, uba
civali nau tampu meu domobrane i vrili manju mobilizaciju iz svojih redova.
Efekt njihova rada vjerojatno se vie osjeao u slabom borbenom moralu tih
jedinica i u njihovim predajama prigodom okraja s naim jedinicama. Ivan Mear
je imao veze s nekoliko grupa oficira. Neke od njih poslao je u partizane, a neke
uputio da se sa svojim jedinicama predaju naima. Sjeam se da je na sjednici
MK iznosio da su se dvije grupe predale partizanima u Slavoniji i Bosni.
Preko nekih oficira uspjeli smo unititi i otetiti kiselinom oko
10 000 novih domobranskih uniformi na skladitu u Ljubljanskoj ulici.

V
Pismena propaganda iva je i redovita. tampaju se leci, proglasi i
okrunice, listovi, bilteni i broure. Postoje dvije mjesne tehnike. Te je godine
do listopada tiskano u gradu oko 17 000 primjeraka letaka i proglasa, oko 8 000
primjeraka listova i biltena, oko 5 000 primjeraka broura. Dva letka, o godinjici
napada faistike Njemake na SSSR i u povodu demonstracija ena na trnici
koje je izdao Mjesni komitet Zagreba u lipnju 1942. godine u 16 000 primjeraka,
dijelilo je, prema ondanjim procjenama MK, po Zagrebu oko 1 000 aktivista,
meu kojima je bilo najvie omladinaca. S pojedinim smo materijalima ili i na
uline akcije, dok se veina predavala od ruke do ruke. Iznenadno i brzo izvedena
akcija nije policiji dala prilike da bilo koga od sudionika uhapsi.
Radi dobre organiziranosti i brzine kojom su se izvodile takve akcije
na ulicama, Mjesni komitet je ve pola sata poslije izvedene akcije znao rezultate.
Svi bi se aktivisti odmah povukli s ulica, osim onih koji su podnosili vioj vezi
izvjetaj.
U toku 1942. godine imali smo i velike gubitke drugova koji su bili
zadueni za tehniku MK.
Po mome sjeanju, prva rtva je bio Milan Gotlich, mladi metalski
radnik s Trenjevke, koji je, iz nama neobjanjivih razloga, naletio na policijsku
zasjedu kod Samoborskog kolodvora i u okraju poginuo.
Poetkom proljea 1942. tamparija Mjesnog komiteta, koliko se sje
am, bila je negdje na Selskoj cesti, a mjesni tehniar je bio Nikola Cvita, radnik
iz Pivovare. On je bio odvojen za taj rad iz elije u Pivovari, a u koju su bili
ukljueni jo neki drugovi s Ciglenice. Ako se ne varam, sekretar te elije bio
je jedan tekstilni radnik koji je radio na Samoborskoj cesti (u nekoj francuskoj
firmi), a rodom je bio iz Meimurja. Ne sjeam se tko je bio prije uhapen, da
li Meimurac, kako smo ga zvali, ili Nikola Cvita. Znam da smo dobili podatke
da su Meimurca ustae toliko izmrcvarile u zatvoru da ga, zbog deformacija i
oteklina po glavi, nitko nije mogao prepoznati. Nita im nije priznao.
Nakon pada te tamparije, aktivirali smo rezervnu u podrumu gosti
onice majke Mika Pataia na Samoborskoj cesti. Tako je Miko Patai postao
za kratko vrijeme mjesni tehniar. Ustae su tampariju otkrile nepanjom Patacievih ukuana, pa je i on bio uhapen i ubijen.

Zbornik sjeanja 3

17

Sljedei mjesni tehniar bio je Stjepan Bubani, zvan Elektrika, tram

vajski radnik. Izvanredno hrabar ilegalac na tome poslu, probijajui se iz policijske
blokade, iz neke opkoljene nedovrene kue na Ljubljanici, u kojoj su inae udarne
grupe drale skladite oruja i municije, uspio je bombama, koje je tu naao,
rastjerati zasjedu oko kue, prebaciti se preko krova kue u drugu ulicu, gdje su
ga ustae ranile u nogu. Ipak im je uspio pobjei, skloniti se i javiti u MK to
se dogodilo. Uz lijeniku pomo ubrzo se opet naao na poslu, donosei iz
tehnike tampani materijal. Na tom radu poginuo je zajedno s organizacionim
sekretarom MK KPH za grad Zagreb Ivanom Mearom Muslimanom, Dugim (to
su mu bila konspirativna imena). Poginuli su, kako sam kasnije doznao, na Medveaku u oruanom okraju s ustakom policijom poetkom 1943. godine.
Ivana Meara sam prvi put susreo prilikom formiranja MK. Bio je
uvijek veseo i vedar. Kao organizator posjedovao je izvanredne sposobnosti. U
poetku je vjerovao da ne treba nositi oruje, da e ga njegova opreznost i do
tadanja nekompromitiranost spasavati. Nakon nekoliko guvi u koje je uskoro
upao, uzeo je oruje i do smrti ga nije ostavljao. Nekoliko puta ga je to spasilo
od hapenja, jer se borbom probijao iz zasjede. Dok sam do sredine listopada 1942.
bio sekretar MK, Mear je bio organizacioni sekretar. Takoer je bio zaduen za
nae veze (kanale) izvan grada.
U to doba Josip Lukatela, profesor, veoma je uspjeno falsificirao razne
ustake i njemake dokumente za slobodno kretanje po gradu i okolici. Meu
ostalim, vrlo je dobro falsificirao propusnice za izlazak iz grada. Tim propusnicama
su stotine zagrebakih aktivista otile u partizane. Da bi se sauvao od hapenja,
Lukatela je bio povezan samo s in. Draganom Cariem, kojega smo poetkom
ljeta primili u MK. Nitko s Lukatelom nije smio komunicirati, niti je on, osim
toga, smio bilo to drugo raditi. Znao je da nam je za to jedina veza Cari, koji
bi od njega preuzimao propusnice i donosio ih Mearu. Mear je nekako otkrio
taj izvor propusnica. Jednom je prekrio pravila konspiracije i pokucao na vrata
Lukateli, traei ih izravno od njega. Razumljivo da je to kod Lukatele izazvalo
iznenaenje, pa i strah da mu je policija ula u trag, to vie to mu je Mear
rekao da on to radi po nalogu Partije i da zna da mu je Cari glavna veza. Lukatela
do tada Meara nikada nije vidio. im ga se otarasio, nazvao je Caria telefonom,
ispriao mu incident i opisao posjetioca. Bio sam u tom trenutku kod Caria, pa
smo po opisu odmah ocijenili da je vjerojatno rije o Mearu. Za svaki sluaj
smo mu rekli da se privremeno skloni iz stana, ali da mislimo da je posrijedi
samo nesporazum. Lukatela se neopravdano ljutio na Caria, mislei da on neo
prezno radi i otkriva veze. Mear nam je kasnije ispriao da je sasvim sluajno
vidio iz koje kue izlazi Cari, kad mu je nosio propusnice, a poto je jednom
uo da to radi neki profesor, upao je u kuu i zazvonio na vrata Lukateli, da bi
na kraju i sam posumnjao da je pozvonio na kriva vrata.
Kad je trebalo neto hitno tampati ili neto to se nije iroko raspaavalo po gradu, znali smo to uraditi na mjestima izvan redovnih kanala i ljudi.
Tako smo, mislim u oujku ili travnju 1942, tampali Proletera, broj
2 i 3, koji smo dobili od delegata CK Ivana Krajaia Steve, sa zahtjevom da
mu od tampanih brojeva dademo dvadesetak primjeraka. Matrice i zaglavlje s
naslovom i srpom i ekiem izradili smo u birou in. Caria i Borisa Bakraa u
Bokovievoj ulici. Osim njih dvojice i mene, u tom je poslu sudjelovao i tehniar
Ljubo Sari, sada inenjer.
Tu smo izradili i matrice za bilten Vrhovnog taba Partizanski sanitet,
koliko se sjeam naslova.
18

Tu smo izradili i matrice za letak MK koji smo izdali u povodu skui napada policije na gladne ene na trnici u Branimirovoj ulici i za letak
prigodom godinjice napada faistike Njemake na Sovjetski Savez. Prvi je raspacavan, po mom sjeanju, u travnju, a drugi 22. lipnja te godine. Oba letka sam
ja pisao i pokazao ih Ivanu Krajaiu, koji nije imao nikakvih primjedbi.
Partizansku pjesmaricu s borbenim partizanskim pjesmama tiskali
smo u redovnoj tampariji u nekoliko tisua primjeraka i raspaavali meu aktiviste
i simpatizere, pa su se tako po Zagrebu poele pjevuiti i nae partizanske borbene
pjesme.
U tako tekim uvjetima radila je naa organizacija brzo i uspjeno na
umnoavanju raznih pismenih materijala. Mi smo tada u gradu imali, u pravilu,
osim redovne organizacije za tampanje s potrebnim strojem za umnoavanje,
papirom, matricom i bojom, najmanje jo jednu da u sluaju policijske provale
imamo odmah mogunost da nastavimo rad. To nije bilo sve. Osim tih strojeva
i punktova vezanih za MK Partije, i Mjesni komitet SKOJ-a je gotovo redovito
imao svoju tehniku koja je radila specijalno za njegove potrebe. Materijale su
ponekad umnoavali rajonski komiteti, pa ak i neke elije. Tako se ta vrsta nae
izdavake djelatnosti multiplicirala i prodirala iroko po gradu. Na tim materijalima
je u pravilu pisalo u zaglavlju: Proitaj i daj drugom da proita!
Biro Dragana Caria i Borisa Bakraa, inae vrlo uglednih zagrebakih
inenjera, sluio je Mjesnom komitetu ee u takve svrhe. Ja sam u njemu na
njihovoj pisaoj maini pisao izvjetaje i razne obavijesti Centralnom komitetu,
kao i letke koje je tada izdavao Mjesni komitet. Bili su toliko paljivi i konspirativni
da se uope nisu zanimali za to to ja kucam na maini. Uz biro Dragan Cari
je imao svoju sobu s malom kuhinjicom. Barem jednom tjedno sam mogao noiti
u tom stanu. Mogao sam se zadravati i po danu koliko sam htio. Predstavljali
su me svojim poslovnim partnerom kao in. Crnia. Pod tim imenom sam ih
i nazivao telefonom, kad su mi neto vanredno trebali ili da provjerim kakva je
njihova sigurnosna situacija. Isto tako su mi bila otvorena vrata za noenje i u
stanu in. Borisa Bakraa i njegove drugarice Ivanke, koji su stanovali u Medvedgradskoj ulici.
Bilo je nekada i uzbudljivo u tim stanovima. Kad smo umnaali Pro
leter u birou, Cari i Bakra su izostali s posla, da bi taj partijski zadatak im
prije i bolje obavili. U jednom trenutku je zazvonilo zvono na vratima. Svi smo
pomislili da je policija. Prihvatili smo oruje tko je imao, a tko nije uzeo je neki
teki predmet i stali smo iza vrata ekajui s kim e se Cari susresti. Umjesto
policije pojavio se podvornik iz Carieva ureda koji mu je donio plau, jer su
u uredu mislili da je bolestan. Drutvo je sjelo, pogledalo se i grohotom smo se
nasmijali.
Kod Bakraa, u toku jedne noi, kad sam kod njih spavao, pozvonili
su kasno na vratima ustaki policajci. Po ranijem dogovoru pourio sam na ku
hinjski balkon da se tamo pripremljenim uzetom spustim u dvorite i prijeem
na drugu stranu u Novu ves. Kad je Bakra polako otvorio vrata, ustae su ga
samo pitale tko to u dvorinom stanu pali svjetlo kad je to zabranjeno. Boris im
je rekao da je to njihov ovjek to je zapravo i bio. Dalje se nisu zanimali.
0e

19

VI
Kako se vidi, organizacija i djelovanje Komunistike partije, narodnooslobodilakih i ostalih masovnih organizacija ve se bila dobro prilagodila tako
tekim ilegalnim uvjetima rada. Da bi se brzo reagiralo na sve udare policije,
izvanredno su bili vani i presudni trenuci kao to su povezanost svih organizacija,
dnevni, po potrebi i krai, pregledi stanja partijskih i ostalih organizacija, kao i
dogaaja. Sve je bilo isplanirano do sitnih detalja, ega su se morali prvi pridravati
svi aktivisti, da ne bi doveli sebe i organizaciju u bezizlazan poloaj. Na minutu
se tono dolazilo na zakazane sastanke. Kratko i saeto su se izmjenjivale infor
macije, prijedlozi i upute.
lanstvo u Partiji je osciliralo i mijenjalo se. Jedni su odlazili u par
tizane ili su ginuli na ulici i po zatvorima i logorima, a na njihova mjesta su dolazili
novi, mlai s manje politikog znanja, osobito o Partiji, njezinoj politici i ciljevima.
Osjeala se velika potreba da im se omogui minimalno znanje o Partiji, kako
bi mogli odgovarati na mnoga aktualna politika pitanja za koja su se sve vie
ljudi interesirali. Mjesni komitet odluio je da i u tim okolnostima organizira kurs
za te nove lanove Partije.
Prema tome, u takvim smo okolnostima mislili i radili na ideoloko-politikom obrazovanju lanova KP. U naoj organizaciji imali smo starog robijaa
Dragu Krndiju Emeriju, koji je na robiji proao kolovanje iz marksizma. An
gairali smo ga da dri predavanja. Organizirali smo vie grupa od pet-est drugova,
koje je on po gradu obilazio i drao im predavanja. Sami kursisti su osiguravali
stanove. Taj kurs je obuhvatio oko 30 lanova Partije i skojevskih rukovodilaca.
U 1942. godini u Zagrebu su radili i ilegalno ivjeli, dolazili po zadatku
i odlazili, i pojedini lanovi CK KPH i CK KPJ. Kao sekretar Mjesnog komiteta
imao sam veze s nekima od njih. Nain na koji smo organizirali te veze omo
guavao nam je, ako je trebalo, da jedni druge naemo isti dan, pa i za krae
vrijeme. Iskustvo nas je nauilo da manje padamo u oi policiji ako se pristojno
obuemo i ako se kreemo u drutvu isto tako dobro odjevenih ena. Zato smo
se na javnim mjestima tako i pojavljivali. Drugarice koje su imale takav zadatak
nisu smjele nita drugo raditi niti imati drugih veza s organizacijom. Odreivala
ih je organizacija i dodjeljivala na taj rad ili su ih predlagali sami rukovodioci.
One su se dnevno po nekoliko puta nalazile na raznim mjestima, neupadljivim
policiji, kao to su crkve, trnice, tramvaji i slino, prenosile poruke rukovodilaca
i po potrebi zakazivale sastanke. Mjesta i vrijeme u koje emo se s njima nai
idui put ugovarali su se na sastanku. Kao po pravilu, bile su to ulice.
Za vezu druga iz CK sa MK bila je u 1942. godini zaduena Neda
Prohaska-Rukavina, studentica, a na vezi MK sa CK radila je Zora Cergolj-Ahmetovi, trgovaka pomonica.
Neposredno poslije formiranja MK u veljai 1942. godine sastao sam
se u Zagrebu s Pajom Gregoriem Brzim, koji je doao po nekom zadatku iz
Slavonije. S Pajom Gregoriem poznavao sam se jo iz 1938. godine, kad je s
Ivicom Maruiem drao knjiaru. To je bila partijska knjiara, a izdavala je po
pularnu marksistiku literaturu, knjige i broure. Preuzimao sam nekoliko puta
iz te knjiare pakete broura i knjiga i davao ih edi Kruevcu, studentu iz
Trebinja, koji ih je dostavljao tamonjoj organizaciji. edo Kruevac je kao student
marksist s knjiarom Orbis tada tampao knjigu koja se, ini mi se, zvala Da
nanjica i Mlada Bosna uloga i znaaj Vladimira Gaenovia. Policija je knjigu
zaplijenila, ali je ipak najvei dio primjeraka spaen, poto smo je raznijeli ranije
20

na razna mjesta u gradu. Knjiga je bila namijenjena BiH i mislim da su i autori

bili iz BiH.
U oujku sam dobio vezu s Ivanom Krajaiem Stevom. Od njega sam
saznao da je lan CK. S njim sam imao veze gotovo sve do mog odlaska iz Zagreba,
do sredine listopada 1942. godine.
Sa Stevom sam bio ee u kontaktu. Ponekad i dvaput na dan. Kon
takte sam vie ja traio, jer smo redovito imali dosta informacija vojnog karaktera
koje sam mu predavao. Sam mi je otkrio da je u gradu po zadatku Vrhovnog
taba. Meutim, ne bi mi bilo teko i samom to konstatirati zbog njegova inte
resiranja za vojnopolitika pitanja, kao i po ostalim podacima koje je traio.
On je po svojoj liniji i po prijanjem poznanstvu uspostavio veze sa
eljezniarima. Tako smo se znali i zajedno sastajati s nekim drugovima iz eljez
nice i razmatrati novonastalo stanje organizacije nakon uestalih provala. Nekoliko
puta smo se zajedno nali s Franjom Culjkom, prije njegova odlaska iz Zagreba.
Neko vrijeme smo zajedno boravili u stanu Nikole Lazia na Dolcu. Zatim je
on ostao sam u njemu sve dok policija nije otkrila stan i uhapsila Nikolu. Budui
da sam znao o radu Ivana Krajaia, a to mi je i sam ponekad znao ispriati,
to me je obvezivalo da dobro pazim, vie nego obino, gdje se sastajemo da nam
policija ne bi bila za petama. Nekada sam znao i ja prekriti pravila konspiracije
i povesti na te sastanke kao osiguranje Ivana Meara. Mear se kretao na odre
enom odstojanju iza nas i motrio prolaznike. Stevi o tome nisam govorio.
Jedan sastanak, koji mi je Stevo zakazao u nekoj gostionici kod Sa
moborskog kolodvora, zamalo se nije zavrio traginim obraunom orujem izme
u mene i pokojnog Lole Ribara, jer se tada nismo poznavali. U istoj gostionici
Stevo je bio ranije zakazao sastanak s Ribarom, ali nije doao u ugovoreno vrijeme.
Ne znam iz kojih razloga, Lola ga je jo tamo ekao kad sam ja uao. Bio je sam
u gostionici i posumnjao je u mene. I on se meni uinio sumnjiv. Obojica smo
drali u depovima revolvere. Ja sam se natrake povukao i negdje u blizini susreo
Stevu. Upoznao sam ga s dogaajem i svojom sumnjom. Odgovorio mi je da se
radi o naem drugu. Potkraj 1942. godine naao sam se i razgovarao u svojstvu
sekretara OK KPH Pokuplje, u selu Kunanima u Zumberku, s Ivom Lolom
Ribarom. Tada smo meusobno otkrili to smo mislili jedan o drugome prilikom
naeg prvog susreta u onoj gostionici.
Povremeno sam se sastajao i s Dragutinom Sailijem Konspiratorom.
Znao sam da je i on lan CK. Bio je, zaista, izvrstan konspirator. Precizan, toan,
brz, kratak i jasan. Nisam prije poznavao Sailija, kao to ni tada nisam znao mnogo
o njemu. Osjetio sam iz tih kratkih susreta da je poznavao neke organizacije i
ljude po tvornicama, a osobito drugove u eljeznikoj radionici. Sjeam se da nam
je dao veze s nekim drugovima i organizacijama koje su bile pokidane zbog
policijskih provala. Zapazio sam ve tada da je bio veoma odgovoran i toan u
odnosu prema partijskom novcu. Naime, dok nitko od nas, pa ni on, nije u
principu pravio nikakve zabiljeke, on bi, to se ono kae, do posljednje pare
zabiljeio to je primao od MK. Nekoliko puta smo njemu predavali partijsku
lanarinu. Sjeam se da se zanimao da li ova ili ona samohrana porodica naih
drugova koji su bili u zatvorima ili poginuli dobiva redovito pomo. U tim tekim
uvjetima mi smo u gradu od skupljene Narodne pomoi izdvajali jedan dio i
redovito pomagali takve porodice, dok smo drugi dio davali za partizane. Ako
smo imali pogodnih veza, znali smo slati pomo naim drugovima i u logore i
zatvore. To se, u pravilu, radilo preko njihovih porodica.
21

Sve ono to je bilo vano za partijsku organizaciju sjeverno od Save

znam da smo njemu javljali.
Kad sam otiao iz Zagreba, Saili me je na Kanalu povezao s ondanjim
sekretarom KK Zagreb Vladom Prilinom s kojim sam zajedno na biciklu iziao
iz grada i preko mosta u Podsusedu, natovaren ruksakom punim lijekova, doao
Pavlu Videkoviu u Novake kod Sv. Nedjelje.
U kasno ljeto 1942. godine dobio sam
vezu s
Ivom Marinkoviem
Slavkom (tim imenom smo ga nazivali u Zagrebu).
Mislim da sam se posredo
vanjem Steve s njim povezao. Bio sam upoznat da e
nam on od tada biti redovna
via partijska veza, to je za nas znailo vezu sa CK KPH.
Ivo je na mene, i ne samo na mene, ostavio izvanredan dojam kao
ovjek i revolucionar. Otvoren, komunikativan, irokog obrazovanja, izvanredno
hrabar i dinamian. Predao sam mu nekoliko svojih stanova u kojima sam se
skrivao. Svi ti stanodavci bili su oduevljeni njime. Impresionirao je osobito
porodice intelektualaca. Znam to iz sluaja sa stanom arhitekta Branka Bona u
Martievoj ulici, kamo sam ga odveo. Njegova zadravanja u stanu pretvarala su
se u male skupove intelektualaca koji su eljeli s njim razgovarati. Ta popularnost
je u tadanjim uvjetima nosila i odreene, ne male, opasnosti. Na prvom naem
sastanku u Frankopanskoj ulici, ocijenio sam da ga pozna dosta ljudi u gradu.
Dvojica graana su ga glasno, preko ulice, pozdravila punim imenom i prezime
nom. Iznenaen time, upitao sam ga kako on misli ostati u gradu kad ga toliko
ljudi pozna. Odgovorio mi je mirno da takvih nema mnogo, a i da ni ona dvojica
ne znaju da je ilegalac, da su poteni graani i da mu zbog toga ne prijeti opasnost.
Rekao mi je da je prije dolaska u Zagreb bio i na Kozari, a da je
neposredno doao preko Moslavine u grad. Na Kozari se naao u doba velike
neprijateljske ofenzive. Dosta uvjerljivo mi je iznosio svoje dojmove o nekim
naim propustima u toj ofenzivi. Spominjao mi je da je na tom putu bio s Grgom
Jankesom.
Vie puta mi u Mjesnom komitetu pokuavali smo pridobiti na surad
nju i neke rukovodee ljude iz redova bive Hrvatske seljake stranke, ali nismo
imali uspjeha. Do te mjere su se bili slizali s ustaama da su se mnogi nai drugovi
izlagali velikim opasnostima pokuavajui stupiti s njima u kontakt.
Krajem ljeta te godine, preko Ljudevita Blaika, postolarskog obrtni
ka, ponudio nam se advokat Zui (vjerojatno se tako zvao) za razgovore u ime
rukovodstva HSS-a i Vlatka Maeka.
Traio je kontakt s predstavnicima vieg partizanskog taba. U stvari,
mislio je na Vrhovni tab. Konzultirao sam se s Dragutinom Sailijem i Slavkom
Marinkoviem da li da razgovaramo s njim. Iako nam samo Zuievo ime nije
mnogo kazivalo, odluili smo se ipak na razgovore, jer je njegova upornost za
kontakte s nama pokazivala da, moda, moe biti nekih, barem manjih, promjena
u dranju HSS-ova rukovodstva. Na prvom sastanku u stanu kod Blaika nali
smo se sa Zuiem Slavko i ja. Traio je od nas konkretne dokaze da smo delegati
Vrhovnog taba. Naa uvjeravanja da smo ovlateni za razgovore nisu mu bila
dovoljna. Dogovorili smo se za drugi sastanak, kad radio-stanica Slobodna Jugo
slavija potvrdi na mandat izjavom da pozdravlja razgovore ugodne naroda slovinskoga. Ivo je preuzeo na sebe da organizira emitiranje te izjave. Zui se javio
nakon nekoliko dana da je sluao radio-stanicu Slobodna Jugoslavija i da je uo
ugovorenu lozinku, ne ba doslovno kako smo se dogovorili, ali da mu je dovoljno
za razgovore.
22

Na drugom sastanku, u istom sastavu i na istome mjestu, poeo je

postavljati njihove uvjete za suradnju. Ako se ne varam, oni su bili da priznamo
izbjegliku vladu i Drau Mihailovia. Odbivi kategoriki to kao uvjet za bilo
kakve razgovore, razili smo se s njim. A da li je on bio izravno vezan sa samim
Maekom, Krnjeviem, Koutiem ili ubaiem, nije nam bilo poznato. Nakon
toga nije bilo vie potrebno da i Sailija ukljuujemo u razgovore. Nije mi poznato
da li je Slavko tada obavijestio CK o ishodu tih razgovora. Vjerujem da je izvijestio
o poetku razgovora, jer ne bi Slobodna Jugoslavija davala spomenutu lozinku.
Kada sam ve bio izvan Zagreba, u umberku, kao sekretar OK KPH
Pokuplje, jo sam se dopisivao sa Slavkom, iako je tada na Okruni komitet bio
izravno vezan za CK KPH. Slao nam je glasilo NOF-a za grad Zagreb, koje je
tada poelo izlaziti, i traio nae primjedbe i miljenja o njemu. Pisao je, koliko
se sjeam, slina pisma i tabu II operativne zone koja se tada nalazila u umberku.
Ivo je poklanjao povjerenje i ljudima iju je odanost u tim uvjetima
trebalo ponekad i provjeravati. Njemu je bio dovoljan samo jedan propust radi
kojega je izgubio ivot. Nasjeo je kuriru kojega su ustae uhvatile i zavrbovale.
Izdao ga je policiji i tamo mu se u zatvoru izgubio svaki trag. Bez uspjeha su
ostali svi pokuaji da se pronae i zamijeni za zarobljene njemake oficire.
U prvom dijelu sjeanja naveo sam partijske elije u centru grada i
organizacije na eljeznici koje sam dobro poznavao. Gotovo sve te elije su dje
lovale u toku itave 1942. godine. One u centru su najmanje imale gubitaka.
Osim tih partijskih elija, koje sam ve spomenuo, sjeam se i sastava
jednog dijela elija koje su djelovale na podruju Trenjevke, Ciglenice i Ljubljanice.
U jednoj ulinoj eliji bio je sekretar Janko Zrinak, zidarski radnik,
a lanovi Ivan ulik, liilaki radnik i in. agronomije Marija ubrini.
U meutvornikoj eliji Ventilator, Cati, bili su: sekretar Grga
Starevi, metalac, a lanovi Milan Gotlich, metalac i Milan inki Crni, voza
na poti, te jo jedan prosijedi metalac imenom Kletu iz Ventilatora. U Ven
tilatoru je pred rat bila snana partijska organizacija iz koje je dio lanova odmah
po okupaciji otiao na rad izvan Zagreba, a neki su pohapeni. Iz te dvije elije
uzeli smo u ljeto 1942. godine Janka Zrinaka u MK, a neto ranije Gotlicha
za mjesnog tehniara. Janko je ubrzo otiao u partizane, a Gotlich je poginuo
na dunosti. Od sviju njih sada je iv jo samo Zrinak.
elija u kojoj su bili radnici zaposleni u kinematografima djelovala
je u sastavu: sekretar Franjo Zidani, kino-operater, Ivan Lucovi, biljeter, andor
Rihter, kino^operater, i jo jedan lan.
elija u donjoj Ilici imala je u svom sastavu krojae, od kojih se sjeam
druga po imenu iro iz Primorske ulice i iz Deelieve (Prilaz JNA) remenara
Matu Truceka.
U Pivovari smo imali takoer eliju u kojoj je, uz jo dvojicu-trojicu
drugova, djelovao Nikola Cvita.
Ako se ne varam, elija u kojoj je bio sekretar metalski radnik Ferdo
Mandi okupljala je komuniste iz tvornice Brae evik i neke zanatske radnike.
U Zagorskoj cesti djelovala je elija u kojoj je bio sekretar jedan tek
stilni radnik rodom iz Meimurja. Ostao mi je u sjeanju po tome to sam znao
ponekad prenoiti zajedno s njim u njegovoj podstanarskoj sobi, a posebno po
tome to se izvanredno drao na policiji gdje su ga ustae i ubile. Po onome to
smo tada doznali bio je toliko izubijan i izmrcvaren da je bio nateen kao utop
ljenik, da ga vie nitko ne bi mogao prepoznati.
23

Partijske organizacije su tada bile tvornike, strukovne i uline. Redov

no je bilo najvie tvornikih. Taj se princip organizacije nije mogao do kraja
potovati. Kada su neke partijske elije iz raznih razloga ostajale na jednom lanu
ili na dva lana, onda su se one spajale s onom elijom koja im je teritorijalno
bila najblia. Opet bi se razdvajale kad su mogle primiti nove lanove s podruja
gdje su prije toga bile oslabljene. Na nekim podrujima je znalo nekada ostajati
dosta praznog prostora bez partijske organizacije. Ako na tom prostoru nisu po
stojale ni druge organizacije NOP-a, stvarale bi se, pa bi se onda iz njih primali
u Partiju oni za koje se smatralo da su moralno i politiki za to zreli i dovoljno
hrabri da se toga mogu prihvatiti. Brojno stanje lanova i kandidata za lanove
Partije se stalno mijenjalo. Po mome sjeanju jednih i drugih znalo je biti najmanje
oko stotine do 220, najvie. lanova SKOJ-a je bilo dva do tri puta vie. U
izvjetajima koje smo povremeno slali Centralnom komitetu davali smo gotovo
redovno i brojno stanje i raspored lanova KP. Slabost tih izvjetaja bila je u tome
to su oni ubrajali u to stanje samo one lanove KP s kojima su toga trenutka
postojale vrste veze.
Kako sam ve napomenuo, MK je znao ostati bez veze s vie partijskih
organizacija koje su ipak djelovale. U toku te 1942. godine s manjim prekidima
mi smo imali pet rajonskih komiteta. Bili su formirani i kotarski (rajonski) na
rodnooslobodilaki odbori i ue jezgro mjesnoga (gradskog) narodnooslobodilakog odbora. Taj proces formiranja NOO-a iao je neto sporije jer je poela akcija
spajanja odbora Narodne pomoi s narodnooslobodilakim odborima.
Skojevska organizacija, otprilike pri kraju 1942. godine, imala je ruko
vodstva srednjokolske i studentske omladine, dok su s radnikom omladinom,
ako se ne varam, rukovodila rukovodstva za istoni i zapadni dio grada.
Otprilike poetkom listopada u Mjesnom komitetu razmatrali smo
cjelokupno brojno stanje svih organizacija NOP-a u gradu, ukljuujui tu i Partiju.
Svjeih podataka o omladinskim organizacijama nismo imali, jer je tih dana bila
ponovo neka ira policijska provala u omladinske redove, pa se Mjesni komitet
SKOJ-a trudio da se ta provala ne proiruje i nastojao da povee pokidane veze
s nekim drugim organizacijama. Pripremali smo detaljniji izvjetaj za Centralni
komitet. Imali smo tada vie od 150 povezanih lanova KP i kandidata u pedesetak
partijskih jedinica i kruoka za kandidate. Vie od polovice tih organizacija i
lanova je djelovalo u tvornicama. Po broju za njima su bile one organizacije po
strukama meu zanatskim radnicima, namjetenicima i intelektualcima. Nabrojili
smo tada jo oko 260 organizacija Narodne pomoi, Narodnooslobodilakih odbora
i odbora Antifaistikog fronta ena u kojima je radilo vie od 1100 odbornika
tih organizacija. Iz toga se vidjelo da Partija ima vrste pozicije u radnikoj klasi
i u graanstvu. Nita manji, ako ne i vei, bio je utjecaj SKOJ-a na omladinu.
Sve zajedno, to je bila velika, dosta mobilna snaga, u stalnom pomi
canju naprijed. Prema iskustvu koje smo stekli u to doba, mogu slobodno tvrditi
da je taj broj aktivista, smjetenih po itavom gradu, u vie organizacija i orga
nizacijski dobro povezan, mogao pokrenuti u akcije najmanje deseterostruko vie
graana.
U toku te godine policija je stekla odreena iskustva u borbi protiv
nas. Znala je podatke o sistemu naih organizacija. Nanijela nam je dosta gubitaka.
Provale su bile ponekad iroke. Tako je ubacivanjem u partizanske redove pro
vokatora Kurelca, koji se otuda vratio u Zagreb, uspjela isprovocirati, otkriti i
zatvoriti oko 100 aktivista i simpatizera pokreta. Veliko hapenje su izvrili u
24

eljeznikoj radionici u vrijeme kad je izvrena diverzija na elektrini transfor

mator u krugu loionice. Bilo je veih hapenja i omladinaca.
Susretao sam se tada, u svome ilegalnom radu, s drugovima iz razliitih
slojeva graanstva, razliitih zanimanja i starosti. Najvie je bilo, to je i razumljivo,
radnika, namjetenika i omladinaca. Bilo je takoer slikara, glumaca, sudaca, sred
njokolskih i sveuilinih nastavnika od asistenata do profesora, lijenika i knji
evnika. Mnogima nisam znao ime, to je i razumljivo za ilegalne uvjete rada.
Teko mi je sada vremenski precizno razgraniiti da li su ti drugovi radili u pokretu
krajem 1941. ili u 1942. godini. Tako sam tada poznavao, uz ve spomenute,
radnike: Ivana Pandu, Josipa Preskara, Milana Andraia, Dragu Pracajia, Marka
Linaria, Slavka Parfanta, Josipu Pepicu Popelar-Veera, Antu Jurjevia, Ivana Delgala, Velimira Heskija, Eduara Heskija, njegova brata, i Juru Asanajia. Od grupe
intelektualaca spomenuo bih Stjepana Rapia, asistenta Ekrema Maglajlia, tada
sveuilinog docenta Zorka Goluba i in. Zorka Bekera; zatim namjetenike: uru
i Zivku Nemi, uru Hiveu, Ivana Stipetia, Veru uricu Solar, Jerka Bakovia,
Ruicu Mikac i Mihu Koroca. Radio sam takoer s publicistom Mladenom Ivekoviem i Erefom Badnjeviem, sucem, te Bogdanom Ogrizoviem, srednjokol
skim profesorom. Osim ve spomenutih kazalinih glumaca i radnika, naveo bih
glumca Dejana Dubajia u ijem smo se stanu ponekad sastajali. Stavljajui svoju
radionicu na raspolaganje Mjesnom komitetu za sastanke mnogo je zaduio na
pokret i fotograf Sreko Delhunija iz Ilice. Radi toga je ubijen na policiji.
Potrebno je istaknuti da su in. Zorko Beker iz Enolokog instituta
koji se tada nalazio u Kaievoj ulici, te Miha Koroec, privatni namjetenik, po
zadatku Mjesnog komiteta KPH radili na organiziranju Slovenaca u Zagrebu.
Meu njima je od ranije bio znatan broj onih koji su tu radili i ivjeli, ali i ne
malo onih koje su Nijemci protjerali sa njihovih ognjita i raselili diljem Jugo
slavije. Ta organizacija Slovenaca u okviru NOP-a u Zagrebu radila je vrlo dobro
i koliko se sjeam imala dobrih rezultata.
S Markom Beliniem doao sam u vezu u gradu posredstvom Ivana
Krajaia. Marko je, ini mi se, tada bio sekretar OK KPH Zagreb i tako imao
veze sa Zagorjem i Zumberkom. Radi veza za slanje drugova u partizane na ta
podruja, imali smo nekoliko puta sastanke.
Zatim smo se nali potkraj listopada 1942. godine na relejnoj stanici
u Kupini kod Pisarovine. Ja sam napustio Zagreb i iao u umberak za sekretara
Okrunog komiteta KPH Pokuplje, a on za komesara II operativne zone.
Tada sam ponovo susreo jo neke svoje prijanje znance iz pokreta,
kao Pavla Videkovia u selu Novakima i Veu Holjevca na Kordunu. S Veom
sam se pred rat susretao na radu u sindikalnoj podrunici SBOTIC-a u Zagrebu.
U umberak nisam mogao izravno otii, jer je upravo ondje bila u
toku udruena ofenziva okupatorskih snaga na nae jedinice, koje su se, probivi
neprijateljski obru, povukle zajedno s politikim radnicima preko Kupe prema
Sjeniaku na Kordun.
Nepredvieno sam se uputio do CK KPH i Glavnog taba NOV i
PO Hrvatske, koji su se nalazili u Gornjem Budakom. Zadrao sam se i dobio
obavijesti i upute za rad na novom terenu i u novim uvjetima. Tu sam susreo
neke drugove koje sam otprije poznavao u Zagrebu: Vladu Bakaria, Anku Berus
i Milutina Baltia. Naao sam u Glavnom tabu i Sreka Manolu, starog znanca
iz rada u Sarajevu. Tu sam opet susreo i Vladu Popovia.
Drugovi su mi tada rekli da se za Zagreb spremaju Lepa Perovi Zina,
Milutin Balti i Perica Dozet. Pericu i Lepu sam tada prvi put susreo. Izloio
25

sam im stanje u Zagrebu onakvo kakvo je bilo kad sam otiao i dao im neke
javke i punktove na koje se u izvanrednim prilikama mogu obratiti za pomo.
Poetkom studenoga prisustvovao sam na Sjeniaku formiranju XIII
udarne brigade Josip Kra (kasnije je prerasla u proletersku brigadu Rade Konar), s kojom smo se uputili u umberak. Tu sam se upoznao s novim drugovima
i s novim zadacima.
S Lepom Perovi Zinom sam se jo jedanput naao poetkom 1943.
godine u Oborovu u Posavini. Izila je iz Zagreba i traila vezu sa mnom da
razmotrimo mogunosti jo bolje suradnje izmeu grada i njegove okolice.*

Prireeno za ovaj Zbornik iz ve objavljenih sjeanja.

26

Ivan Krajai Stevo

ILEGALNI RAD U ZAGREBU

Suradnja s Ivom Lolom Ribarom i Dragutinom Sailijem

Veze s viim oficirima u domobranskoj i ustakoj vojsci
Komiteti i partijske elije u neprijateljskoj vojsci Prebaci
vanje dra Ivana Ribara u partizane
Putovanje do Vr
hovnog taba Ponovo u Zagrebu Razgovor s koman
dantom Pavelieve mornarice
Zapoeti posao je uspjeno
nastavljen

Nakon povratka iz panjolske 5. svibnja 1939, nastojao sam se zaposliti

na eljeznici, to sam dosta teko uspio, i to u Loionici u Zagrebu, odakle se
mogao imati pregled kretanja eljeznikih kompozicija u raznim pravcima, a oso
bito onih to su ile prema istoku nae zemlje. U 1940. godini poeli su u tom
pravcu uestali pokreti vojnih kompozicija Hitlerovih oklopnih jedinica. Iako je
bio potpisan pakt o nenapadanju izmeu Hitlerove Njemake i SSSR-a, mi nismo
sumnjali da te trupe nee biti upotrijebljene za napad i na Sovjetski Savez, pa
smo o tim pokretima, prema naim mogunostima, upozoravali i obavjetavali na
vrijeme, kako bi se o tome vodilo rauna u SSSR-u.
Pokuao sam tada stupiti u kontakt s odreenim linostima iz graan
skih stranaka i s njima pretresti tadanju situaciju koja je u Evropi bila vrlo kritina,
a Jugoslaviji je ve prijetila opasnost od okupacije i komadanja. U razgovoru s
nekim pristaama lijevih Radievaca i samostalnih demokrata teko se moglo utje
cati na Maeka i ubaia. Oni su, poslije potpisivanja sporazuma Cvetkovi-Maek,
imali u Banovini Hrvatskoj veliku, iako privremenu, vlast. Pozatvarali su znatan
dio partijskog kadra i kasnije ga predali ustaama koji su ih gotovo sve ubili. Meu
njima imao sam dobrih drugova, dugogodinjih suradnika i prijatelja, kao: Divka
Budaka, iru Brezovca, Augusta Cesarea, Ognjena Priu i druge.
Jo koncem oujka CK KPH je donio odluku da svi drugovi koji su
poznati kao komunisti prijeu u ilegalnost, jer je postojala opasnost da budu
uhapeni.
Rije je bila o predstojeem masovnom hapenju komunista krajem
oujka 1941. godine, za koje je CK saznao da se priprema.
Na toj liniji zajedno s prijateljima pokuao sam neke povui u ilegal
nost, ali oni to nisu htjeli. Na primjer, za Cesarea smo nali dobar smjetaj kod
doktora Zlatana i Nade Sremec. I Divka Budaka mogli smo vezama izvui. No
27

on je to odbio iz solidarnosti s ostalim zatoenicima. Nije htio da bude sam spaen,

a da ostali ostanu u logoru Kerestinec. To je bilo s njegove strane veliko rtvovanje,
jer je imao etvero djece.
Jugoslaviju su napale faistike sile, Njemaka i Italija, 6. travnja 1941.
iako su vlada Maek Cvetkovi i princ Pavle Karaorevi, potpisali sporazum
s Osovinom Berlin Rim o nenapadanju. Pod pritiskom naroda, u kojem je ve
snano djelovala Komunistika partija, vlada je uspostavila diplomatske odnose
sa Sovjetskim Savezom uoi same okupacije.
S tim u vezi ivo se sjeam i jednog predavanja u punoj dvorani
sindikata u Zagrebu, to ga je odrao na povratku iz Moskve Rudolf Biani. Na
razna pitanja naih drugova priznao je da je to uspostavljanje diplomatskih odnosa
zakanjelo i da nee postii eljene rezultate.
Faistiki agresori su u kratkom vremenu od 12 dana napada prisilili
Vrhovnu komandu jugoslavenske vojske da potpie kapitulaciju u Beogradu 17.
travnja 1941. Kako je voena obrana protiv okupatora to je poznato, a o njoj
je na V kongresu KPJ u svom referatu govorio drug Tito.
Centralni komitet KPJ u pozivu na oruanu borbu svim narodima i
narodnostima Jugoslavije odredio je zadatke svim komunistima i panskim bor
cima koje je rasporedio na odreene poslove u dizanju ustanka i voenju borbe
protiv okupatora i njegovih vjernih slugu u zemlji: ustaa, etnika i drugih.
Kratko vrijeme nakon okupacije ja sam se po nareenju Partije, kao
i mnogi drugovi, morao povui u ilegalnost, kako bih mogao obaviti, prije odlaska
na teren, jo neke poslove vane u borbi protiv okupatora. Prema obavjetenju
da je na Zemunskom aerodromu ostalo vrlo mnogo avionskih bomba, sloenih
na otvorenom skladitu, ja sam, s radnom knjiicom na ime in. Jovana Kokanovia iz Hrvatske Kostajnice, otiao u kolovozu 1941. da radim na obnovi bom
bardiranog mosta Zemun Beograd na Savi. Zaposlio sam se kod organizacije TOT,
koja je radila na mostu. Kako nisam bio poznat u Zemunu, mogao sam se slo
bodno kretati, iako sam imao sve dokumente falsificirane. No to mi nije smetalo.
Poto sam ve otprije imao u Zemunu poznatih drugova, koji su radili u tvornici
Ikarus, nastojao sam da ih zadrim, da neki ostanu i da tamo i dalje rade, a
one druge iz organizacije pripremao sam da mi pomognu u pripremanju paljenja
skladita avionskih bomba na zemunskom aerodromu.
Kao i ranije u ilegalnom radu, imao sam vie stanova. Poto sam s
falsificiranim dokumentima radio u organizaciji TOT, zvanino sam iznajmio sobu
sa tednjakom u hotelu u Zemunu, gdje su stanovali i ostali legalni vabe, nor
malno zaposleni u organizaciji TOT, a i poneki na graanin. Nastanio sam se
u hotelu namjerno, radi pripremanja zapaljivog eksploziva od tekuina, raunajui
i s time da, ako sluajno doe do eksplozije, ne stradaju nai simpatizeri koji su
i tako ve time mnogo rtvovali to su nas primali na stan, a znalo se kakav je
postupak bio s onima koji su pomagali ilegalne komuniste.
Prilikom kuhanja tih tekuina, to se trebalo raditi prema receptu,
nastajao je vrlo estok smrad, tako da je netko od gestapovaca mogao lako otkriti
da se neto neobino radi u sobi in. Jovana Kokanovia. Zato sam prio jo i
crveni luk kako bih smanjio neugodan vonj kemikalija. Nakon dobivanja kaastog
sadraja i materije u suhom stanju naknadnim dosuivanjem, bio sam vrlo zado
voljan to sam uspio doi do tako znaajnog materijala s kojim se, prema receptu,
moglo unititi sve to se eljelo. A moj cilj bile su avionske bombe, a potom
i prijevozna sredstva, brodovi to su sa sovjetske fronte vozili teko ranjene oku
patorske vojnike u pozadinu. Dugotrajnim radom i pripremama u postavljanju
28

eksploziva kraj samih bomba na aerodromu i izazivanjem eksplozije, koja nije

upalila slagalite bomba, bio sam vrlo nezadovoljan i poeo sam sumnjati u is
pravnost recepta i u one koji su mi ga dali.
Iza toga javio sam se drugu Titu u Beograd. On mi je ceduljicom
odgovorio da ide na teren i da e mi javiti to da radim. Ja sam potom preko
drugova, simpatizera u Zemunu, a i vlasnika kue u Beogradu, unajmio kuu u
Dojinovievoj ulici, na junoj periferiji grada, gdje sam se preselio potkraj rujna
1941. godine. Ponovo sam pokuao praviti eksploziv, sada za unitenje najveeg
rijenog broda, koji je stalno prevozio ranjenike s Istonog fronta, ali sam mu
zaboravio ime, mogue je bilo Kraljica Marija ili Karaore. Iako sam uo da
su pri pravljenju eksploziva od istog materijala stradali jedan na drug inenjer
(ne sjeam mu se vie imena) i Matija Vidakovi, koga sam dobro poznavao,
pokuao sam s veom koliinom tekuine, nadajui se ipak uspjehu. A imao
sam i ljude brodare koji su znali postaviti eksploziv na podesno mjesto oko stroja.
Ali i opet su rezultati bili slabi: mala oteenja strojeva i brzi popravak broda!
Kad sam se napokon uvjerio da tu ipak neto nije u redu, traio sam
da idem na prijanji raspored i dobio sam obavijest od CK KPH da se javim
u Zagreb na jednu adresu u vili kraj Stenjevca. U Zagreb sam stigao poetkom
veljae 1942. godine, ali po obiaju i pravilu opreznosti, navratio sam kod svojih
nekompromitiranih znanaca, gdje sam ostao nekoliko dana da ispitam je li kua
slobodna i da uhvatim vezu s Partijom. Prvo to sam doznao bilo je to da su
prije kratkog vremena policija i ustae blokirali taj kraj, pa ak i pucali prilikom
hapenja nekih nepoznatih ljudi.
Za nekoliko dana uhvatio sam vezu s Vladom Popoviem koji je bio
vrlo zadovoljan to nisam iao na vezu, kako se trailo u obavijesti. Naime, on
je bio poslao i drugu obavijest koju nisam primio, a u kojoj je pisalo da se javim
na drugu javku, tj. adresu. Po odluci CK KPJ ostao sam u Zagrebu da pripremam
i organiziram slanje uglednih graana na osloboeni teritorij. Osim toga, preuzeo
sam i nau ilegalnu vojnu obavjetajnu slubu u Zagrebu, koju sam stvarao prije
odlaska u Beograd.
Dolaskom Ive Lole Ribara u Zagreb, mi smo zajedno radili razne
partijske poslove, sve do prebacivanja dra Ivana Ribara iz Beograda u Zagreb.
Partijski zadaci koje smo obavljali u okupiranom Zagrebu Lola, ja i
Konspirator (Dragutin Saili) s Lutvom Ahmetoviem, a povremeno i Markom
Beliniem, bili su i teki i opasni, pa smo ih meusobno dijelili kad je to bilo
mogue. Neke smo Lola i ja radili zajedno.
Za relativno kratko vrijeme uspjeli smo pronai prikladne linosti u
raznim vojnim formacijama takozvane Nezavisne Drave Hrvatske, uglavnom na
prednije oficire, i privoliti ih da rade za ciljeve narodnooslobodilakog pokreta.
Moji kontakti s viim oficirima u domobranskoj i ustakoj vojsci sa
stojali su se u tome da ih privolim da pruaju pomo NOB-u. A takvih je iz dana
u dan bilo sve vie. Nisu to bili neki prijeratni simpatizeri na koje se ovjek mogao
odmah i sigurno osloniti, ali su bili uglavnom poteni i estiti ljudi koji su na
ovaj ili onaj nain dospjeli u domobranske, a rjee u ustake redove i tamo obavljali
razliite dunosti.
Valjalo je dobro prouiti biografiju svakoga od njih, vidjeti kakva su
mu uvjerenja, opredjeljenja, to misli o ovome ili onome. Tek tada bismo se
odluili da odemo k njemu i privolimo ga na uu suradnju. Zato je bilo vrlo vano
i dranje onoga koji mu dolazi, njegov prvi nastup, njegovo iskustvo. Naime, u
29

takvim prilikama bio bi dovoljan i najmanji znak nesigurnosti ili kolebanja pa

da svi nai planovi propadnu.
Moji najpouzdaniji suradnici u specijalnoj obavjetajnoj slubi narodnooslobodilakog pokreta u neprijateljskim vojnim formacijama bili su:

Franjo Pire, zrakoplovni dopukovnik, naelnik taba komande NDH,

potpukovnik bive jugoslavenske vojske, prvi koga sam poslao na osloboeni te
ritorij. Prije toga s njime sam imao vie razgovora o njegovu odlasku u NOB.
Po odlasku u partizane, odreen je za prvog komandanta JRZ. Umro je kao
penzionirani general-potpukovnik JNA u Ljubljani.
Matija Petrovi, zrakoplovni bojnik, kapetan I klase bive jugoslavenske
vojske. Kao novinar, urednik asopisa Hrvatska krila, on je po svojoj slubenoj
dunosti povremeno prisustvovao sastancima u Hitlerovoj ambasadi u Zagrebu,
gdje je uz vojnog ataea prisustvovao i sam ambasador Von Kasche, pa je dolazio
do vijesti koje su nam bile vrlo korisne. Kod njega je neko vrijeme stanovao Titov
sin Mio. Kao penzionirani pukovnik JNA umro je 1979. godine u Zagrebu.
Sreko Brana, ustaki satnik, kasnije domobranski nadsatnik (kapetan
I klase bive jugoslavenske vojske), suradnik obavjetajne grupe. Zbog suradnje
sa NOP-om u Karlovcu osuen je na dugogodinju robiju. Za vrijeme povlaenja
ustae su ga likvidirale.
Ivan Cvenek, bojnik, komandant aerodroma Borongaj, lan KPH.
Suradnik NOP-a od 1941. godine. Uoi osloboenja Zagreba prebacio je na na
partizanski teritorij kompletnu avijaciju NDH, koja je tada bila u Zagrebu. Umro
je kao pukovnik JNA u Zagrebu.
Ljudevit Ger, domobranski satnik, artiljerijski kapetan I klase bive
jugoslavenske vojske, jedan od najistaknutijih lanova obavjetajne grupe NOP-a
u vojsci NDH. Nosilac Partizanske spomenice 1941. godine. Kao pukovnik JNA
u mirovini, ivio je u Zagrebu.
Ivan Kneevi, oficir bive jugoslavenske vojske, domobranski bojnik,
u Karlovcu suradnik obavjetajne grupe. Poticao domobrane da pruaju pomo
partizanima i da odlaze u NOV, prikupljao pomo za partizane, odravao vezu
s obavjetajnom grupom u Zagrebu itd. Otkriven i zbog suradnje s NOP-om
osuen na smrt i strijeljan 1. srpnja 1943. u Zagrebu.
Nikola Obuljen, pukovnik vojnog zrakoplovstva NDH, suradnik oba
vjetajne slube, lan KPH. Bio je direktno zaduen u Komandi zrakoplovstva
kod generala Krena za Istoni front. S njime sam se nekoliko puta dogovarao
0 prebacivanju aviona u SSSR. Zbog suradnje sa NOP-om uhapen i zvjerski
muen. Likvidiran od agenata UNS-a 23. prosinca 1944.
Vlado Gali, ustaki pukovnik, komandant Pavelieva tjelesnog zdruga
1 komandant grada Zagreba, otkriven i zbog suradnje sa NOP-om strijeljan od
ustaa.
Frane Bioi, oficir bive jugoslavenske vojske, domobranski bojnik u
Karlovcu, predsjednik tajnog Vojnog komiteta NOP-a, lan obavjetajne grupe
(lan KPH), glavna veza Zagreb-Karlovac osloboeni teritorij (i obratno). Kad
je otiao u partizane, postao je vijenik ZAVNOH-a. Kao pukovnik JNA ivio
u Zagrebu u mirovini.
Nenad Stefanovi, zamjenik naelnika Operativnog odjeljenja general
taba NDH. Od njega je Vojni komitet u Karlovcu (Bioi) dobivao vane podatke.
Umro je u Zagrebu.
30

oro Novak, profesionalni vojnik oficir bive jugoslavenske vojske,

pukovnik, zapovjednik svih trupa u kasarni Crnomerec, suradnik obavjetajne gru
pe. Prebacio na osloboeni teritorij vie desetaka domobrana i veu koliinu oruja
i municije. Umro kao pukovnik JNA 13. listopada 1967. u Zagrebu.
Miha Marki, mornariki oficir bive jugoslavenske vojske, suradnik
obavjetajne grupe, organizirao susret s komandantom mornarice u njegovu tabu
u Zagrebu. Otkriven zbog suradnje sa NOP-om i strijeljan.
Demetar Vara, potporunik austrougarske vojske, kapetan I klase biv
e jugoslavenske vojske, domobranski bojnik u Varadinu i komandant topnikog
sklopa artiljerijskog diviziona u kasarni Jalkovac (kod Varadina). U oujku 1942.
godine sastao se u Zagrebu s Ivom Lolom Ribarom, sa mnom i Dragutinom
Sailijem. Tom prilikom dogovoreno je da cijeli divizion prijee u NOV (to je i
ostvareno 1943. godine). Poslije rata bio pomonik komandanta grada Zagreba.
Kao pukovnik JNA umro 20. rujna 1969- u Zagrebu, a sahranjen 23. rujna 1969.
u rodnom Karlovcu.
Prof. Anita Drobni, medicinska sestra i horska pjevaica, lanica spe
cijalne obavjetajne grupe. Radila je i na specijalnom zadatku u Italiji za vrijeme
drugoga svjetskog rata. Poslije rata bila lanica Zbora RTV Zagreb. Umrla u Za
grebu.
Joze Kropar, zrakoplovni bojnik, kapetan I klase bive jugoslavenske
vojske, suradnik obavjetajne grupe, kasnije penzionirani potpukovnik JNA.
Ljudevit inko, domobranski stoerni nadsatnik, generaltabni kapetan
I klase bive jugoslavenske vojske, suradnik obavjetajne grupe. Kasnije je ivio
kao umirovljenik u Opatiji.
Franjo Balon, domobranski natporunik, porunik bive jugoslavenske
vojske. Vojnim kamionetom prebacio na poluosloboeni teritorij 1942. godine dra
Ivana Ribara, Lolu i mene. Suradnik NOP-a od 1941. godine. Umro 20. prosinca
1974. u Zagrebu kao potpukovnik Jugoslavenske ratne mornarice.
Emilio eeli, domobranski porunik, radio-vezist, lan specijalne oba
vjetajne grupe, davao Ivici nidariu i meni dragocjene i vrlo povjerljive podatke.
Preko svoje radio-stanice prenosio vane novosti Vrhovnom tabu NOV i POJ.
Zvonimir Heimovi, oficir bive jugoslavenske vojske, domobranski
pukovnik, ef odsjeka u obavjetajnom odjeljenju MINORS-a, davao znaajne vojne
i druge podatke Ivanu Cveneku i Ivici nidariu. Tragino poginuo 1963. godine
u Zagrebu.
Josip Horvat, podoficir u zrakoplovstvu NDH, lan specijalne obavje
tajne grupe. Suradnik NOP-a od 1941. godine. Sa Stjepanom Rutiem i Ivanom
Jakovliem uinio velike usluge za NOP. Kao major JNA u penziji ivio u Za
grebu.
Preko vojnih komiteta i partijskih elija u neprijateljskoj vojsci, zajedno
s Ivom Lolom Ribarom i nekim drugim mojim suradnicima, ulazili smo u sve
pore neprijatelja i tu djelovali, irili istinu o oslobodilakoj i pravednoj borbi naih
naroda i narodnosti, prikupljali povjerljive podatke i vojna obavjetenja o kretanju
njemakih, talijanskih i ustakih trupa, slali na partizanski teritorij oruje, muni
ciju, sanitetski materijal i instrumente, upuivali domobrane i njihove oficire u
partizane, kao i odreen broj uglednih linosti, osobito HSS-ovaca.
Za vrijeme ilegalnog rada u Zagrebu ja sam se, osim s ostalima, sastao
i s ustakim pukovnikom Vladom Galiem, komandantom Pavelievog Tjelesnog
31

zdruga i komandantom grada Zagreba, u njegovom stanu, u Petrovoj ulici. Taj

sastanak upriliili su moji suradnici oficiri: Ljudevit inko, pok. Sreko Brana i
Ljudevit Gerl.
Galia su stalno uvala dva ustaka straara. Sa mnom su do njegove
vile dola dva naa suradnika, glumac August Cili i Ivica nidari, tadanji di
rektor Tvornice likera Becker u Branimirovoj ulici. Pred Galievom rezidencijom
oni su ekali ako kojim sluajem sve ne bi bilo kako smo predvidjeli. Cili i
nidari bili su doista civilni stupovi u naem radu s neprijateljskim vojnim
formacijama za ovo vrijeme okupacije Zagreba.
Na pukovnika Vladu Galia ja sam, ini se, ostavio iznenaujui uti
sak.
Pa zar
su partizani takvi?
rekao mi je.
Nakon nekoliko konvencionalnih
reenica o vremenu i zdravlju, upo
znao sam ga s meunarodnom situacijom i uslugama koje se od njega trae.
Pukovnik je, oito, bio uznemiren, bilo mu je jasno da se upetljao u opasne
poslove.
Saznao sam rekoh mu da ste tampali letke o padu Staljingrada. Kako vam je to moglo pasti na pamet?
Nasjedate njemakim laima. Znate
li vi,molim vas lijepo, kakva je snaga Crvene armije? Ja vam kaem
da Staljingrad
nee pasti. Zasuo sam ga nizom dokaza i argumenata da Staljingrad ne moe pasti.
Rekao sam mu da je to propagandni manevar Nijemaca, iako tada nisam bio
obavijeten da je uistinu tako. Ali vrsto sam vjerovao u herojsku borbu Crvene
armije.
Morate svakako sprijeiti da se ti leci rasture! rekao sam mu.
Ali kasno je pokuao se pukovnik opravdati.
Nije. Leci su jo uvijek na skladitu u tampariji.
Na rastanku, poslije veere, kasno nou, Gali mi dobaci:
udni ste vi komunisti. Govorite i nastupate tako slobodno kao
da vam ne prijeti nikakva opasnost...
Kasnije su ustae otkrili i strijeljali pukovnika Galia kao suradnika
NOP-a.
Poslije sloma Nijemaca kod Staljingrada svi nai simpatizeri bili su
oduevljeni naim predvianjima o ishodu staljingradske bitke.
Nekoliko partijskih elija i vojnih komiteta osnovali smo u hrvatskom
zrakoplovstvu, a pouzdane suradnike imali smo u sastavu ustakog Glavnog sto
era, u topnikoj kasarni u rnomercu, u domobranskoj bolnici na Kuniaku,
u Komandi samovoza, u ustakom topnikom zdrugu, u Ministarstvu oruanih
snaga (MINORS-u), na aerodromu u Borongaju itd., zatim u Karlovcu, Rajlovcu
kraj Sarajeva i u Varadinu.
Od lanova specijalne obavjetajne slube, kao i od njihovih suradnika,
dobili smo najrazliitije podatke o neprijateljskim operativnim mjerama, pri emu
sam se koristio njihovim uniformama, i tako ulazio u najvie ustanove i ministar
stva NDH, kao na primjer u Ministarstvo mornarice NDH. Sluio sam se razliitim
legitimacijama. Tako sam bio nadsavjetnik Ministarstva financija, domobranski
topniki asnik, avijatiki major itd.
Ve sam spomenuo da je u proljee 1942. godine u Zagreb doao lan
Politbiroa CK KPJ i Vrhovnog taba, osobni izaslanik druga Tita, Ivo Lola Ribar.
S njime me je upoznao Konspirator (Dragutin Saili) i mi smo se izvrsno spora
zumijevali i slagali. Preko partijskih organizacija i osobnih veza Konspirator i ja,
uz ostale poslove, osiguravali smo za nae ljude u Zagrebu stanove, legitimacije
32

kojima su se sluili i simpatizeri u vojnim jedinicama, besplatne tramvajske karte

i drugo.
Premda su ustae i okupator u to vrijeme svirepo kanjavali i najee
ubijali one kod kojih bi se zatekli komunisti, nije bio malen broj Zagrepana kod
kojih su ilegalci boravili i stanovali. Oni su zajedno s nama proivljavali najtee
trenutke policijskih pretraga i blokada, rtvujui se za ideale borbe koju je vodila
Komunistika partija, iako nisu bili njezini lanovi.
Lola i ja u okupiranom Zagrebu radili smo vrlo sloen i odgovoran
posao. Dakako, pritom nam je dosta koristio i moj dotadanji ilegalni rad, kao
i prilino razgranate mree u vojsci NDH i brojna poznanstva u gradu. Te 1942.
godine este su bile racije i blokade u gradu, stalno su se kontrolirali vojni do
kumenti. Ali mi smo ih imali dovoljno, iako smo do njih dolazili teko i uz cijenu
ivota. Padali su nai drugovi, pa i neki lanovi Mjesnog komiteta Partije. Orga
nizacija se stvarala iznova i popunjavala mlaim i odanim ljudima.
esto se dogaalo da se zbog nepredvienih tekoa Lola i ja ne sret
nemo na ugovorenom mjestu, ali to nije predstavljalo nikakvu tekou. Gotovo
uvijek imali bismo vie predvienih rezervnih punktova i na jednome bismo se
sigurno nali. Naravno, u naem svakodnevnom poslu nismo izbjegavali izlazak
i na javna mjesta. Zalazili smo u najpoznatije ustake lokale kao i u one u njihovoj
neposrednoj blizini. Uspijevali smo se prilagoditi situaciji, sredini i ponaanju
prema publici, a to je u ono vrijeme bilo i te kako vano. Pojedinim smo se
lokalima koristili i za razgovor s naim znancima i prijateljima, za primanje in
formacija i obavjetenja, te za nabavku namirnica do kojih se teko dolazilo, na
stojei uvijek da ne svraamo panju na sebe.
Lola i ja, uz pomo sekretara Pokrajinskog komiteta KP Srbije dra
Blagoja Nekovia, organizirali smo u kasno ljeto 1942. prebacivanje dra Ivana
Ribara iz Beograda u Zagreb, a u rujnu iz Zagreba do Tita, koji je bio u Mlinitu.
U tom prebacivanju sudjelovali su domobranski oficiri Ljudevit Ger i Franjo Balon
i podoficir Viktor Gonzi.
Iz Zagreba smo krenuli, naravno domobranskim kolima, do sela Purgerije, a odatle pjeice na umberak, Kordun i u Liku. Put do Purgerije bio je
dosta lagan, a u umberak teak. Pjeaili smo, a sva trojica smo imali laganu
obuu i to je oteavalo nae kretanje po umberakim bregovima. U Zumberku
smo dobili partizanske uniforme i obuu kako bismo se lake kretali naem cilju.
Usput smo Lola i ja obili jedinice NOV-a i bolnicu, razgovarali s
borcima i ranjenicima, osobito Lola. On je tada bio lan Politbiroa CK KPJ i
V NOV-a i POJ-av a ja privremeni komandant II operativne zone koja je obu
hvaala i podruje umberka. Ne sjeam se datuma kad smo poli preko kotara
Jaske i Korduna u Glavni tab NOV-a i PO Hrvatske, odnosno u CK KPH koji
su se tada nalazili u Drenici, ali smo se vraali na Plaki, pa smo nas trojica
s pratnjom oficira za vezu Miloa Kukia i drugih preko Korenice, Donjeg Lapca,
Kulen-Vakufa, Bosanskog Petrovca, Drvara stigli u Mlinite, i tu sam se prvi put
sastao s drugom Titom i ostalim lanovima Vrhovnog taba. Svi su oni, kao i
lanovi Politbiroa CK KPJ, srdano i drugarski doekali nas trojicu. Lola je ve
ranije bio -sa svima; dr Ribar je neke Titove suradnike poznavao, a ja dvojicu-trojicu. Za vrlo kratko vrijeme postali smo svi bliski i iskreni drugovi, kako je
tada bilo u naoj Partiji.
Druga Tita sam poznavao kao uzornog revolucionara jo od 1928.
godine, radei ilegalno u Partiji, preko panjolske, naeg ustanka i susreta u drugoj
godini narodnooslobodilake borbe kad je Tito ve bio vrhovni komandant, bez

Zbornik sjeanja 3

33

nekih vojnih oznaka, iako su u partizanskim jedinicama ve bili uvedeni inovi

i rangovi prema vrsti i komandi vojne jedinice.
U to vrijeme bilo je osloboeno Jajce i svi smo ili u grad. Sjeam
se da je ia Janko (Moa Pijade) traio po trgovinama papir, bilo kakav papir,
jer ga nije imao. Volio je pisati, a u to vrijeme ve je pisao razna uputstva o
narodnooslobodilakim odborima.
Za vrijeme moga boravka u Vrhovnom tabu preli smo iz Mlinita
u Otrelj. Odatle sam se, po nareenju druga Tita, vratio u Zagreb (u Otrelju
smo bili smjeteni u malom vlaku, tu se nalazio Vrhovni tab i CK KPJ). Prije
polaska, drug Tito mi je ponovo naglasio vanost moga povratka u Zagreb. Koop
tiran sam za lana CK KPJ kako bih ispred njega mogao samostalnije raditi za
nau revoluciju, ne obazirui se na Kominternu. Naglaavao je kako je potrebno
da uz dosadanje poslove uloimo jo vie napora i pridobijemo to vie simpa
tizera, i to prije svega uglednih ljudi raznih zanimanja koji e nam biti potrebni
u stvaranju nove narodne vlasti.
Bilo je govora i o pojedincima koji bi nam dobro doli, ali nisam
mogao dati obavezu za sve njih, jer su neki bili slabog zdravlja ili, pak, u godinama.
Pri povratku u Zagreb put je bio teak, pa sam se i prehladio. A kada
sam ulazio u sam grad, moj povratak nije bio dobro organiziran. Morao sam se
ponovo koristiti osobnim i prijateljskim vezama, govorei da sam bolestan i da
moram na lijeniki pregled doktoru erceru, koji je bio proustakih pogleda, i
dru Sremcu, kod koga sam i doao da se lijeim. On je to rado prihvatio, jer
smo bili otprije znanci i prijatelji.
Cim sam prizdravio, poeo sam raditi. Odmah sam potraio Konspiratora, kako bih vidio to je s organiziranjem prebacivanja pjesnika Vladimira
Nazora na osloboeni teritorij. No Konspirator je, kao i obino, stvari koje radi
volio drati u strogoj tajnosti. Kada sam ga upoznao s uspjelim prebacivanjem
dra Ivana Ribara, bio je zadovoljan i traio je neke savjete o izlasku iz Zagreba.
Tvrdio sam da je automobil najbolje prijevozno sredstvo, ako je dobro organiziran
put i pravac kretanja.
Radom u Zagrebu nisam bio zadovoljan, jer sam se muio oko uvje
ravanja naih simpatizera, kako bi nam dobro doli i lijevi HSS-ovci koji bi bili
voljni da javno neto kau o loem dranju Maeka i njegovih najuih suradnika.
Doktor Zlatan Sremec i jo neki smatrali su da bi mogao doi u obzir
Boidar Magovac koji je pisao u glasilu Hrvatske seljake stranke. Sastao sam se
i porazgovarao s njime. On nije bio na simpatizer, ali je pristao da se treba boriti
protiv okupatora i ustaa. Uvjeravao sam ga u vie razgovora da bi trebao ii na
osloboeni teritorij i tamo pomoi u pokretanju novoga glasila Hrvatske seljake
stranke, koje bi se zvalo Slobodni dom. Napokon je pristao da poe, ali zahti
jevajui da mu poaljemo enu i etvero djece na osloboeni teritorij. Obeao sam
da emo to to prije organizirati. Policija je ve neto bila posumnjala, ali smo
mi to prebacivanje obavili i agenti UNS-a saznali su za nj kad su Magovac i njegova
obitelj ve bili na osloboenom teritoriju. Taj sluaj navodim radi objanjenja
onoga to sam sve poduzimao da pridobijemo u to vrijeme barem nekoga tko
e neto rei protiv dranja Maeka i njegovih suradnika u okupiranom Zagrebu.
A znalo se da Magovac nije bio komunist.
to se tie ostalih, vrlo mi je ao to nisam uspio u nekoliko razgovora
nagovoriti glumca Dubravka Dujina da prijee na osloboeni teritorij prije hap
enja, iako je bio na simpatizer. Ova dva primjera sam naveo zbog njihove ka
rakteristinosti.
34

Osim s pukovnikom Galiem i nekima drugima, u okupiranom sam

se Zagrebu sastao i s komandantom mornarice Gatinom, u Gundulievoj ulici.
Bilo je to 1943. godine. Pred zgradom Ministarstva mornarice NDH
u Zagrebu zaustavio se vojni automobil i iz njega sam iziao ja kao priuvni
zrakoplovni nadsatnik, dakle, u avijatiarskoj oficirskoj uniformi. vrsto koraajui
uputio sam se ulazu Glavnog stana (taba) mornarice NDH. Straari su me po
zdravili i propustili.
Najprije sam potraio oficira Mihu Markija, svog suradnika i znanca,
da me najavi komandantu. Nekoliko trenutaka kasnije naao sam se u njegovoj
sobi. Ne obazirui se na vojne propise, priao sam mu, pruio ruku i kratko rekao:
Dolazim kao izaslanik Vrhovnog taba Narodnooslobodilake voj
ske i partizanskih odreda Jugoslavije i druga Tita!
Komandant mornarice se zaprepastio, lice mu se zacrvenjelo, znoj ga
oblio, ustajao je od stola pa sjedao, otvarao usta, ali rijei nisu dolazile. Takav posjet
zaista nije oekivao.
Poto smo sjeli, ja sam mu mirno priao o razvoju partizanske borbe
te kao uzgred spomenuo da je u Vrhovni tab stigla engleska vojna misija
(znajui da je komandant mornarice prije rata bio poznat kao prijatelj Engleza).
Uslijedio je i kratak dijalog: govorio sam mu kako ne bi trebalo dopustiti da se
stare rijene topovnjae osposobe za novu ofenzivu koja se priprema na Kozaru.
To je nemogue, one su ve spremne rekao je.
Nisu. Obavijeten sam da topovske cijevi i ostali dijelovi jo nisu
stigli iz Njemake u Zagreb. Kad stignu, bit e poslane u artiljerijski puk u
Karlovac, a ne u Slavonski Brod, gdje se topovnjae trebaju popravljati. Dok se
greka ispravi, ofenziva e proi.
Komandant se suprotstavljao, ali je napokon popustio, shvativi da e
greke nainiti simpatizeri partizanske borbe.
Odlazei, zastao sam na vratima kabineta komandanta mornarice NDH
i rekao mu:
Pazite, vai uvari na porti imaju moju fotografiju iz civila i ako
doe do ega, vi me ne poznajete. Nisam bio kod vas. Nikada se nismo vidjeli!
Leerno sam iziao iz mornarikog taba, uao u kola i odvezao se.
Zadatak je obavljen i te topovnjae se nisu pojavile u ofenzivi. Za prvu
ofenzivu na Kozaru bile su posuene maarske topovnjae.
Kola i uniformu za taj posjet osigurali su mi moji suradnici u avijaciji
NDH (bojnik Matija Petrovi).
U to vrijeme porazmjestili smo svoje ljude i na druga, veoma povjer
ljiva i vrlo osjetljiva domobranska i ustaka mjesta, a uz pomo pukovnika Nikole
Obuljena poslali smo dva aviona-lovca Messersmith, odnosno Henkel u po
zadinu fronte Sovjetskog Saveza.
Budui da sam obavio svoju misiju u okupiranom Zagrebu, i poto
mi je prijetila opasnost da budem uhapen, ja sam, na poziv Centralnog komiteta
Komunistike partije Hrvatske, povuen na osloboeni teritorij i postavljen za
organizacionog sekretara CK KPH (1943. u jesen).
Naravno, prethodno sam se pobrinuo za one koji e moi nastaviti
zapoeti posao i obaviti sve ostale zadatke. Zamijenili su me poznati komiar,
glumac Hrvatskog narodnog kazalita, August Cili i direktor Tvornice likera Bec
ker Ivan nidari. Oni su s dosta razgranatom mreom, koja je uspjeno djelovala
sve do osloboenja Zagreba, ispunili sve zadatke to su pred njih bili postavljeni.
35

Najvei pothvat izveden je nekoliko dana prije osloboenja Zagreba,

kada je bojnik Ivan Cvenek prebacio ostatke Pavelieve avijacije u Topusko (u
suradnji s Ivanom nidariem).
Ostali poslovi koje sam radio u okupiranom Zagrebu do kolovoza
1943. godine kad sam i s posljednjim od traenih uglednika kiparom Antunom
Augustiniem, njegovom suprugom Nadom i kerkom Rozom napustio Za
greb automobilom jednog ministra NDH, prema ocjeni CK KPJ i CK KPH dobro
su voeni. U to vrijeme je na osloboenom teritoriju bilo vrlo dobro raspoloenje,
Italija je bila kapitulirala, a naa vojska je preuzimala hranu i oruje od nekih
vojnih grupacija, to su se nalazile na tom podruju. Tada je Otoac bio sjedite
svih naih organizacija i institucija s dosta zaplijenjenoga ratnog talijanskog ma
terijala, to su ga nai bili dovukli bez odreenoga organiziranog rasporeda po
gradu. Kada sam stigao u Otoac, predlagao sam drugovima sa se to skloni s ulica,
jer bi to neprijateljska avijacija izvianjem iz zraka sve mogla vidjeti, a i dounici
e raditi.
Drugovi s kojima sam razgovarao nisu to ozbiljno shvatili, pa je sve
ostalo onako kako je i bilo. Nou 12. na 13. rujna 1943. oko 1 sat organiziran
je napad ustako-etnikog trupa vojne jedinice od 100 do 200 koljaa, koji
su znali da tada nije bilo u gradu nae vojske. Napali su bolnicu i poklali dosta
naih ranjenika, porazbijali i zapalili raznovrstan vojni i civilni materijal i pred
mete. U Otocu je tada bilo i dosta drugova koje sam iz Zagreba slao na osloboeni
teritorij, predsjednik AVNOJ-a dr Ivan Ribar, Vladimir Nazor i drugi, zatim gotovo
svi lanovi ZAVNOH-a.
Osjeajui mogunosti da bi ti koljai mogli doprijeti i do zgrade gdje
su bili smjeteni Ribar, Nazor, Rittig i ostali, na prijedlog Jakova Blaevia, ja
sam od strae ZAVNOH-a, koja je imala od 15 do 20 boraca, uzeo petoricu, a
ostale sam dao za pratnju i osiguranje povlaenja iz grada rukovodstva naih or
ganizacija i ustanova. Drug Jakov je bio u pratnji s njima, a ja sam sa slabom
mainkom i petoricom boraca iao prema raskrsnici otkuda su protivnici dolazili,
kako bih ih sprijeio da tom ulicom lako ne dou do naih drugova, koji su se
povlaili iz grada.
Budui da sam iao na elu tih nekoliko boraca, nisam primijetio da
su oni zastali, a poto je bila no, nisam vidio da je na raskru protivnik ve
ekao s mitraljezom i s dosta malog rastojanja poeo pucati prema meni. U krat
kom okraju dobio sam metak kroz desno koljeno i pao, a to je sigurno i protivnik
primijetio. uvao sam jo neto metaka u sluaju ako bi me pronali i htjeli me
dotui. Privlaio sam se zidu jedne kue bez krova kako bih se zatitio od dolaska
koljaa s lea. Iako sam bio teko ranjen, bio sam zadovoljan to nisu produili
tom ulicom kojom su se nai drugovi povlaili iz grada.
Bolovi su bili jaki u iskrenutoj desnoj nozi, a zbog gubitka krvi stra
hovao sam da u ostati bez svijesti. Meutim, ipak sam se uspio dovui do zidova
kue bez krova i tu sam ostao do jutra. Tada su doli Jakov Blaevi i Lazo Gabri
i prenijeli me u neku staju koja je sluila kao privremena bolnica. Dva dana kasnije
prebaen sam u umsku bolnicu baraku kraj sela Tomia blizu Drenice. Tu
sam ostao neko vrijeme, do napada Nijemaca, a onda sam prebaen u umsku
privremenu bolnicu pod atorima u Javorniku. est tjedana kasnije prebaen sam
iz atorske bolnice ponovo u Otoac, kao poluzalijeen, a od CK KPH dobio sam
novo zaduenje, postao sam organizacioni sekretar CK. Tu sam dunost dosta
teko obavljao jer sam bio nepokretan, a to mi je smetalo za sve vrijeme narodnooslobodilake borbe, a i kasnije u izgradnji nae zemlje.
36

U kolovozu 1944. pozvan sam u Vrhovni tab, koji se nalazio na otoku

Visu. Drug Tito je bio nezadovoljan zbog nekih naih propusta i greaka u Hr
vatskoj, osobito zbog neopreznosti i gubitka nae jedinice PPK, boraca protiv pete
kolone kraj Slunja. Naime, ona je neoprezno upala u zasjedu jake grupe ustaa.
Tom prilikom izgubili smo oko 20 drugova, a ja sam jo u svibnju iste godine
bio postavljen za naelnika OZN-e (Odjeljenja za zatitu naroda). Kako je tada
bilo dosta teko doi do Visa, nisam brzo stigao na otok, pa je i to ilo u prilog
naim grekama. Moj drugi sastanak s drugom Titom bio je zaista drugarski. Iako
je bio sa mnom Rade igi, ispred CK KPH, na sastanku V i CK KPJ ja sam
podnio dvosatni izvjetaj.
Razgovoru su prisustvovali Kardelj i jo neki lanovi CK KPJ i Vr
hovnog taba NOV i POJ. S osjeajem odgovornosti rekao sam da je bilo veih
i manjih greaka kod nas u Hrvatskoj i njih sam iskreno priznao. ,
Tu sam ponovo osjetio veliinu druga Tita. On je, u zavrnoj rijei,
bio otar i korektan, rekao je da im je situacija u Hrvatskoj poznata sa mojim
izlaganjem.
Na Visu smo ostali nekoliko dana, a zatim smo brodom otili do Barija
i Brindisija u Italiji i vratili se u zemlju avionom. Kraj Barija u Grumu posjetili
smo Nazora, koji je tu bio na oporavku. S aerodroma smo se tada dva puta vraali.
Najprije se avion nije mogao spustiti, a drugu no, prilikom sputanja na impro
vizirani aerodrom kraj Cemernice, survao se s oko 150-200 metara visine na zemlju
i zapalio. Posada aviona i drugarica Draga Kajfe (te jo jedan na drug) poginuli
su, a ruska misija, koja je ila u Glavni tab Hrvatske, Churchillov sin Randolph,
Zigi i ja ranjeni i opaljeni vatrom uz pomo i zalaganje drugova spaeni
smo. Tom prilikom izgorjele su sve moje pribiljeke, razliiti dokumenti i ma
terijali koje sam imao, foto-aparat, te snajperka koju sam dobio na poklon od druga
Tita na Visu.
Ponovno teko ranjavanje, jo mi je vie otealo rad za koji sam bio
zaduen, a to sam postavljao i na sjednicama CK KP Hrvatske, pa su me kasnije,
dolaskom dra Vladimira Bakaria za sekretara CK KPH, oslobodili dunosti or
ganizacionog sekretara, ali sam i dalje ostao lan politbiroa Centralnog komiteta
Komunistike partije Hrvatske. Naelnik OZN-e s inom pukovnika, pa general-majora i general-potpukovnika Odjeljenja zatite naroda za Hrvatsku ostao sam
za sve vrijeme borbe i u osloboenoj zemlji sve do reorganizacije i pripajanja
OZN-e kao samostalne slube Ministarstvu unutranjih poslova. Kao ministar
unutranjih poslova bio sam prisutan svim dolascima druga Tita u Hrvatsku. Bri
nuo sam o njegovu boravku i smjetaju, o sigurnosti, a i udobnosti od Du
brovnika, Splita, Briona, Plitvikih jezera, Zagreba, Samobora, Kumrovca, Pajzoa
i Beljskog lovita sve do 1967. kada sam, po zavrenom mandatu predsjednika
Sabora NR Hrvatske, izabran za lana Savjeta federacije.
Revolucionarni rad Josipa Broza 1928, njegovo dranje pred sudom
na tzv. bombakom procesu sluilo je kao uzor ne samo meni ve svim mladim
metalcima i omladini Zagreba i nae zemlje uope. Tito nam je dao primjer i
pokazao kako se treba boriti i drati pred klasnim neprijateljem. Ja sam, pak,
nastojao da kao lan SKOJ-a i Komunistike partije Jugoslavije radim ono to
je u odreenom vremenu bilo mogue, kako sam umio, znao i mogao.*

'Autorizirano za ovaj Zbornik.

37

Rade Konar

PISMO DRUGOVIMA

Ovdje se nalazi jedan Zagrepanin. aljem vam izvjetaj o njegovom

sluaju i poloaju u kom se nalazi. Prilino je interesantan. Njegovom padu pri
lino je kriv stan u kome se nalazio. Imao je loe komije, jednog ital. oficira
i Hohmana koji je ubijen. Ne zna da li je policija dola po njihovu zahtjevu ili
sluajno. Iznenadili su ga, imao je kod sebe dvije krive legitimacije. Toga dana
doputovao je iz ibenika, trebao je da pohrani jednu legitimaciju kod prijatelja,
ali je prijatelj nije mogao primiti. Kad su ga legitimirali i nainili pretres sobe,
preli su na lini pretres. On je vidio da e nai i drugu legitimaciju sa drugim
imenom kod njega, da e ga zato sigurno odvesti na policiju, dao im je novanik
gdje su bile nekolike fotografije i legitimacije pa je proao pored njih trojice. Oni
su vjerovatno mislili da e on u klozet, meutim, on je na oigled njih sve trojice
jurnuo na izlazna vrata od stana niz stepenice sa prvog kata na ulicu i bjeao
dalje Vrhmanoskom ulicom Istarskom u Vrazovu. Kad je bio u Vrazovoj, okrenuo
se, njih nije bilo otraga, tada je uletio u jedno dvorite, ali na njegovu nesreu
vidio ga je jedan civil koga on nije vidio i kad su naili agenti, on im je rekao
u koje je dvorite on uao. Kad su agenti uli u dvorite i vidjeli ga, on je na
drugi izlaz dvorita poeo da bjei, pucali su za njim 2 put, nisu ga pogodili u
meso ve u kaput. On je preko ulice pretrao i skoio u jednu batu. Meutim,
oni su i trei put pucali, pogodili ga u nogu, tako da mu je noga vie koljena
sasvim pukla i on je pao na zemlju. Nije mogao dalje. Poslije toga prenesen je
u bolnicu, isto vee sasluavali ga. Rekao je da je njegovo pravo ime Ivan Rei,
da je roen u Splitu, ali da je doao da nabavi ulje kog nema u Zagrebu, da na
pravu legitimaciju nije mogao da dobije propusnicu za ibenik da posjeti roaka
ve mu je jedan ovjek pred policijom nabavio za sto lira legitimaciju i propusnicu
na krivo ime. Meutim, sutradan, su preko opine saznali da ne postoji takav Rei
u Splitu, t. j. da nije takav roen u Splitu. Gazdaricu su sasluali. Ona im je rekla
38

da je kod njega dolazila jedna djevojka i donosila mu ruak. Uvee su doli u

civilnu bolnicu, traili da kae svoje pravo ime, koja mu je djevojka donosila ruak,
zato je doao u Split, zato je iao u ibenik. Donijeli su nekakve dvije cedulje,
na jednoj su bili nekakvi podaci o Brodogradilitu, a na drugoj podaci da se blizu
Bea nalaze benzinski rezervoari. Rekli su da su to nali u njegovom stanu, da
kae ko mu je to dao. On je ostao kod svog prvog iskaza da je Rei, da je djevojka
iz jedne gostione, da ne zna kako se zove, da cedulje nisu njegove. Trei dan
izvadili su hirurzi metak iz noge koji je bio ostao unutra u nozi. etvrti dan oko
8 sati na vee doli su karabinjeri i policija i silom ga odnijeli u vojnu bolnicu.
Isto vee vezali ga za krevet i odmah poeli da ga tuku, da prizna ko je djevojka
koja je donosila ruak, ko mu je dao cedulje, tukli su ga i sasluavali 2-3 sata.
Padao je u nesvijest od batina nekoliko puta, sutradan su nastavili sa batinama
od 8 ujutro do 12 u podne. Dobio je stranih batina sa pendrekom. Kad su ga
izmrcvarili i nisu dobili nikakvo priznanje, onda su mu silom gurali sol u usta,
uspjeli su mu nagurat pola ae soli od 3 deci. Ostavili su ga tako mislei da
e od ei morati priznati sve to trae. Ostavili su ga samog u sobi, otili na
ruak. Uspio je jo pri normalnom stanju da se odrijei, jer je prilikom batina
trzao se i olabavili su kaii od krpe kojima je bo vezan. Izvukao je najprije jednu
ruku a zatim se sasvim oslobodio, tog se sjea dobro, kasnije je nastupilo nenor
malno stanje, doao je u nekakvo bunilo onako muen i oajno edan od soli
koju su nagurali u njega. Nikako ne zna kako se dogodilo da je pao kroz prozor
sa II kata. Prilikom pada na glavu pukla mu je lobanja na 2 mjesta. Bio je 4 dana
u nesvijesti, mislili su da e umrijeti, bio je kod njega i pop da mu oita posljednju
molitvu. To sve dok je bio u nesvijesti. etvrti dan kad je doao svijesti pitali
su ga zato je htio da pobjegne kroz prozor. On nije vjerovao da se to sa njim
dogodilo, jer se nije nieg sjeao. Nisu ga poslije toga tukli 5 mjeseci. Stalno njega
samog uvali su jedan karabinjer i jedan agent. Traili su od Zagrebake policije
podatke, slali u Zagreb njegovu sliku, dobili su iz Zag. njegovo pravo ime i
prikazan je kao opasan komunista i kao veliki organizator Kom. partije i njenih
akcija u itavoj Hrvatskoj. Kasnije je Zagreb traio da ga se preda njima. Kasnije,
kad su poela velika hapenja u Splitu, oni su njegovu sliku pokazivali mnogima
na policiji, tako da su primorali nekoje koji su pod batinama priznali da su bacali
bombe na muziku u Tartaljinoj ulici, da je on bio na sastancima njihovim i da
je on uestvovao u pripremi napada na muziku. On to nije priznao jer te ljude
ne pozna niti je bio na njihovim sastancima. Kada je bila kod njega u vojnoj
bolnici vojna komisija itana su mu policijska akta zato je optuen, tako da je
njegov poloaj vrlo ozbiljan. Najgore je to ga se optuuje da je organizator napada
na muziku, a to je ulo u policijske zapisnike onih koji su priznali napad na
muziku. On je dokazivao vojnoj sudskoj komisiji da nije tono ono za to ga se
optuuje, potpisao je samo zapisnik vojne komisije jer je ulo ono ta je izjavio.
Policiji nita nije priznao niti ma ta potpisao. Zagrebaka policija takoe mnogo
ga tereti. Dakle, kao to vidite, njegov je poloaj teak. Pomognite mu ako je
mogue, ako se da neto napraviti sa novcem javite njegovim u Zagreb da poalju.
Inae ako ode na sud sa prvom grupom siguran je kandidat za uza zid ako budu
takve osude. On inae nije maloduan niti oajava iako se nada najgorem ali i
prilino vjeruje da e se stvari dobro razvijati obzirom na meunarodnu situaciju
i stanje na frontu. Ima jednu molbu da u sluaju ako ga postave uza zid njegove
posljednje misli sprovedete sa kojima e da umre, a to je pozdrav Djedu, ai
J-, ai H., svima onima za koje e da dade svoj ivot. Na kraju pozdrav njegovoj
drugarici i njegovom malom proleteretu, njegovom nasljedniku, koga na alost
39

nee ni vidjeti. Njegovo stanje zdravlja je prilino, jedino boji se komplikacije u

glavi. Noga e mu ostati malo falina ali ne jako. Sta je sve prepatio od bolova
to je neopisivo, naroito u vezi sa glavom. Ako moete, poaljite ovo pismo nje
govima u Zagreb da se i oni upoznaju sa njegovim sluajem.
Mnogo i najiskrenije
Vas drugarski pozdravlja
Novi Tata

Pismo Rade Konara iz zatvora u Splitu. Pismo je iz konspirativnih razloga pisano

u treem licu. Prepisano je iz knjige Sudbonosna pisma, knjiga druga, -Naprijed, Zagreb, 1960, str
304-307.

40

Ivanka Klai

PISMO IZ ZATVORA

Danas idem u smrt i prua mi se prilika da ti se javim. Dri se dobro,

budi hrabar. Na mene se nemoj ljutit, sve mi oprosti kao i svi drugovi. Kad se
sjeti mene, napii kartu mojoj seki, to e za nju biti utjeha
Mnogo mnogo pozdravi drugove, nek mi oproste ako sam koga uvri
jedila. Mnogo te pozdravlja i vrsto grli tvoja seka. Pozdravi sve. Za Sru. *

*
Posljednje pismo Ivanke Klai (Seka Ivica) pisano iz zatvora u Zagrebu prije strijeljanja
14. sijenja 1942, Pismo je poslano Srdi Sranu Brujiu, koji je ve tada bio u partizanima. Prepisano
je iz zbornika ene Hrvatske u narodnooslobodilakoj borbi, knjiga prva, Zagreb, 1955, str. 79-

41

Aleksandra Ljubi

PISMA IZ ZATVORA PRIJEKOG SUDA U

ZAGREBU, STUDENOGA 1942.

. . . Draga ga K. Molim Vas javite mi u kojem mjestu se nalazi moj

drug. Sretna sam da je sve u redu. Velika i jedina mi je elja da njemu bude
dobro i sigurno za zdravlje jer danas razne bolesti haraju na sve strane sveta.
Molim Vas ako doe moj brat recite mu neka kae roditeljima da se
ne aloste zbog mene, da e sve dobro proi. Nije potrebno da se ve sada aloste,
jer to e i tako prebrzo doi.
Izgleda da u ovaj tjedan imati raspravu. Predosjeam da se pribliuju
dani koji e rijeiti moju sudbinu, ali ja se nita ne bojim, jer nisam nita kriva
i ako u morati umrijeti, ii u ponosno sa smijekom u smrt....
Aleksandra
Draga ga K.!
Javljam vam da sam suena na smrt i to nevino i bez dokaza. Rasprava
je bila pred Vinjeviem i nije dao uope da se branim. Vjerujte mi nisam za
plakala kad mi je bila osuda izreena, nego kad sam opazila svog brata kako je
oajan i kako su mu suze zasule oi, te sam morala njega ja da tjeim.
Bilo mi je grozno ali tjeim se sama. Hou i moram biti hrabra do
posljednjeg asa, danas kada milijuni nevinih polaze u smrt i ja u biti meu njima.
Sudbina je tako htjela i nije mi teko jer nevino idem u smrt ali ponosno i hrabro
i to recite mom jedinom B. Puno pozdrava i posljednja misao to e biti on. Molim
vas doite na razgovor. Puno pozdrava
Aleksandra
Dragi moji! Molim Vas doite na razgovor. Sada mogu razgovarati
koliko god hou, i to mi je posljednja elja. Razgovor se moe dobiti od devet
do dva.
42

To mi je jedina elja da se jo prije smrti vidim sa ljudima koji su

mi dragi a to ste Vi.
Mislim da ve znadete da sam suena na smrt, jer sam bila pred
Vidnjeviem. Naime, nisam sama, sueno nas je 13; 5 drugarica i 8 drugova. Puno
pozdrava i do vienja.
Aleksandra

Prepisano iz zbornika ene Hrvatske u narodnooslobodilakoj borbi., knjiga prva,

Zagreb, 1955, str. 161-162.

43

Antun Biber

KAKO SAM POSTAO ILEGALAC

Zasjeda u Mesnikoj ulici Pobjegao sam agentima

Klopka u Juriievoj 19 Uspio sam se probiti uz revolverski okraj

U srpnju 1941. godine ustaki agenti doli su na osnovi jedne denun

cijacije u moj legalni stan u Mesnikoj ulici broj 13 sa zadatkom da izvre pretres
stana i da uhapse mene, mog stanodavca Vendelina Firsta, njegovu enu i njezinog
brata. Agenti su doli oko podneva, pred sam ruak.
Ja sam imao dogovor sa stanodavcem da u sluaju opasnosti stavi na
prozor s uline strane teglu sa zelenim cvijeem. Kada sam dolazio kui, uvijek
sam iao suprotnom stranom ulice, pogledao bih u prozor, i tek onda ulazio u
kuu. Meutim, toga dana bio sam u drutvu s jednim drugom i drugaricom i
u razgovoru s njima zaboravio sam pogledati na prozor. Uao sam u veu, proao
pored kuhinjskog prozora, a moj stanodavac neto udno mlatara rukama sa ciljem
da me upozori na situaciju u stanu, ali ja proem prema dvoritu gdje je bio WC.
Da sam bio malo oprezniji, mogao sam primijetiti da me moj stanodavac elio
upozoriti na opasnost koja mi je prijetila. Meutim, ja sam toga dana bio neto
zamiljen, sam ne znam zbog ega, i uope nisam reagirao na upozorenja. Uao
sam u stan, a agenti su me doekali rijeima: vi ste uhapeni. Zatim su mi rekli
da imaju nareenje da pretresu stan i da me predvedu na policiju. Ruak je bio
gotov i gazdarica je poela servirati. Meutim, osim mene nitko nije priao ruku.
Gazda i gazdarica bili su poteni ljudi, nai simpatizeri, ali nisu bili svjesni to
znai pred ustakim agentima govoriti da se onaj koga oni odvedu na policiju,
vie ne vraa. Ja sam umirivao gazdaricu da stvar nije tako opasna i da je rije,
vjerojatno, o zabuni i da e oni nas presluati i sami e se uvjeriti da mi nemamo
nikakve krivice. To su i agenti uli kad sam ja govorio. ini se da je to utjecalo
na njihovu budnost.
Ja sam ruao i razmiljao kako izii iz te situacije, a istodobno sam
bio svjestan da u lake sit nego gladan izdrati prvu rundu batina na policiji.
Dok sam ja ruao, agenti su vrili premetainu. Meutim, ini se da su oni bili
44

vie zainteresirani da pronau neke vrijednosti nego neku zabranjenu politiku

literaturu. Na njihovu alost nisu nali nita vrednije osim jednog Pelikan naliv
pera, jer su moji stanodavci bili siromani ljudi. Za vrijeme ruka ja sam pratio
svaki pokret agenata i jednog asa, kada su se obadvojica okrenula leima prema
kuhinji, ja sam to iskoristio, krenuo prema izlaznim vratima, tiho ih otvorio i
produio prema ulici, a zatim do prve tramvajske stanice u Frankopanskoj 'ulici.
Uem u tramvaj i sretno stignem do Ratkajeva prolaza u Vlakoj ulici. Kad su
agenti primijetili da mene nema, nastala je uzbuna ali prekasno, jer sam ja u to
vrijeme ve bio na sigurnome mjestu. Prema nalogu agenti su odveli gazdu i
gazdaricu i njezinog brata na policiju, a u stanu su ostavili zasjedu.
Istoga dana, oko 14 sati, trebao sam se sastati s Lutvom Ahmetoviem,
tada lanom IV rajonskog komiteta u kojem sam ja u to vrijeme bio sekretar.
Zbog situacije u koju sam upao, nisam doao u odreeno vrijeme na mjesto
ugovorenog sastanka. Drug Lutvo, mislei da sam iznenadno bio zauzet nekim
drugim poslom, uputio se da me potrai u mom stanu, ne znajui to se dogodilo,
i tako je upao u zasjedu. Videi situaciju, on nije traio mene ve mog stanodavca
Firsta, radi neke kreme za brijanje, jer se moj stanodavac kao nadriobrtnik bavio
izradom kozmetikih preparata.
Leernou i hladnokrvnou Lutvo je uspio da za as zbuni agente,
a to je bilo dosta da se doepa ulice.
Vendelin First, njegova ena i njezin brat istog su dana puteni iz
policije. Od toga dana ja sam postao ilegalac. Kao ilegalac morao sam ee mi
jenjati stanove. Tek u kolovozu, preko jednog simpatizera, postolarskog obrtnika
Ljudevita Blaika, naao sam stan kod krojakog obrtnika Milana Stefanca u
Juriievoj ulici. U tom stanu stanovao sam do kraja studenoga 1941. godine, kada
sam ga morao napustiti zbog hapenja Marka Simenia, tadanjeg sekretara Mje
snog komiteta KP za grad Zagreb.
Protivno pravilima konspiracije, ja sam jednom zgodom doveo Marka
Simenia u svoj stan u kojem je prespavao tri noi, jer je njegov bio provaljen.
Pravilo ilegalnog rada bilo je da se stanovi za koje su znali pojedini
drugovi i drugarice, koji bi pali u ruke policije, vie ne koriste za stanovanje ni
za druge potrebe ilegalnog rada, dok se ne sazna njihovo dranje na policiji. Tako
sam i ja morao za neko vrijeme napustiti svoj stan u Juriievoj ulici broj 19.
U toku prosinca dobili smo informacije da se Simeni dobro dri na
policiji. Poslije toga, ja sam se vratio u stan, ali sam ga krajem prosinca ponovo
morao napustiti, jer su sada informacije iz policije bile loe, tj. da je Marko Simeni
poeo priznavati svoj rad i provaljivati druge. Gazdi i gazdarici sam rekao da idem
na put i da dulje vrijeme neu biti u Zagrebu.
Potkraj sijenja 1942. godine navratio sam u nekadanji stan da se
raspitam kakva je situacija, da li je policija dolazila, i da usput sluam vijesti
Radio-Londona. Nisam znao da je Simeni provalio moj stan i da je policija
nasuprot stana iz jednog lokala pratila tko ulazi i izlazi iz zgrade u kojoj se nalazio
stan Milana Stefanca.
im sam uao u zgradu, policija ju je poela opkoljavati. Prema ori
ginalnom policijskom izvjetaju na zadatku je bilo sedam agenata. Dok su agenti
opkoljavali kuu broj 19, ja sam za to vrijeme askao sa svojim stanodavcima.
Poto dulje vremena nisam navraao u stan, tefanac i njegova dru
garica radosno su me primili, a tefanac me odveo u sobu gdje je leala njegova
drugarica poslije operacije.
45

Skinuo sam kaput i objesio ga na prozorsku kvaku. Srdano smo razrovarali i sluali Radio-London, kad se najedanput na vratima zauje zvonjava.
<Tije to bio uobiajen signal, osim toga bilo je ve dosta kasno, 20,45 sati, kad
rie nismo nikoga oekivali. Kako je u stanu bio jo jedan podstanar, inilo nam
;e dajenetkootvorio vrata i da se oprezno pribliava. Ja
sam se digao ipoao
i kuhinju. No, samo to sam prekoraio prag, naao sam
se iznenada pred nejoznatim ovjekom s revolverom u ruci.
Dobar veer rekao sam mirno i pomislio
agent.
Iziite napolje! rekao je ovaj otro.
Odmah, samo da obuem kaput odgovorio sam i naglo uao
natrag u sobu. Brzo sam skinuo kaput s prozorske kvake i u istom asu premjestio
revolver iz unutranjeg u vanjski desni dep.
Prolo je samo nekoliko sekundi kad sam ponovo bio u kuhinji. Trgao
sam revolver i opalio nekoliko puta. Agent, pogoen u prsa, kriknuo je i ispalio
nekoliko hitaca ali me nije pogodio, a zatim je potrao u hodnik, a ja za njim.
Agent, iako je bio smrtno ranjen, uspio je pobjei u sobu u kojoj je bio drugi
agent. Drugi se agent nije usudio izii na hodnik gdje sam ja bio, ve je isturio
ruku kroz otvorena vrata i pucao naslijepo u hodnik. Ja sam se uuljao uz zid,
do vrata, opalio metak i pogodio agenta u ruku. Agent se povukao u sobu i prestao
pucati. Krenuo sam prema izlaznim vratima iz stana na stepenice, ali kada sam
uo amor sa stepenica, vratio sam se prema kuhinji. Zatim sam iziao na balkon
i iz visokog prizemlja skoio u dvorite. Poto je te zime snijeg bio visok, proao
sam bez ikakvih ozljeda.
Poto sam u stanu u sukobu sa dvojicom agenata ispucao itav arer,
morao sam najprije napuniti prazan pitolj. Srea je bila da sam imao rezervni
arer. Kad sam napunio revolver, najprije sam pretraio dvorite da se nije slu
ajno sakrio koji agent. Poto je dvorite bilo malo i sve naokolo zid, lako sam
se uvjerio da u dvoritu nema nikoga. Poeo sam razmiljati to dalje. Uputio sam
se najprije kolnim ulazom prema vanjskim vratima. Na alost, vrata su bila za
kljuana. U susjedstvu je bila tada Narodna banka NDH. Pokuao sam da pre
skoim zid koji je dijelio Narodnu banku od dvorita nae zgrade i da se tako
na prepad doepam ulice, ali nisam mogao jer je zid bio visok. A da sam i
preskoio zid, pitanje je da li bih se tako spasio, jer su Banku uvali andari, a
vjerojatno se ne bih mogao dalje kretati o onog prostora gdje bih skoio.
Vie nisam vidio mogunosti za bijeg i moja osnovna misao je bila
da li u biti u stanju da se u eventualno novom sukobu s policijom kontroliram
da ne ispucam svu municiju. vrsto sam odluio da iv ne padnem policiji u
ruke. Kada se inilo da je situacija bezizlazna, elja za ivotom nala je izlaz.
Iz dvorita u kuu vodila su jedna vrata. Krenuo sam prema tim vra
tima. Na sreu, vrata nisu bila zakljuana. Oprezno sam ih otvorio, ali zbog velike
zime ona su jezovito zakripila. Uao sam u kuu. Zaujem neki amor, bacim
pogled na stepenice koje su vodile na prvi kat, a zatim ujem razgovor. Agent
pita egrta kamo sam otiao, a on je malo zamuckivao i na kajkavskom dijalektu
odgovori: Ja ne znam. im sam uo taj razgovor, opalio sam jedan metak prema
agentu, ali ga vjerojatno nisam pogodio. Agent je potrao prema prvom katu, a
ja sam se dotle pribliio izlazu iz kue. Imao sam klju od ulaznih vrata, brzo
sam ga izvadio, gurnuo u kljuanicu i poeo otkljuavati, kad se na stepenicama
pojavi onaj agent koji je bio na stubitu, i pone pucati. Uzvratio sam vatrom
i pogodio i toga agenta u eludac. Agent se svalio na stepenice. Brzo sam otkljuao
vrata i iziao na ulicu.

Juriieva ulica bila je prazna, samo je pred Narodnom bankom stajao

straar, a preko puta bila je grupa ljudi. Znao sam da su i andar i oni ljudi morali
uti pucnjavu.
Iao sam polako prema andaru. Ruku sam drao u depu i stiskao
revolver u kojem se nalazilo jo nekoliko
metaka. Znao sam da nisam u
naroitoj
opasnosti dok idem ravno prema njemu.
No
im ga proem, moe mi pucati u
lea.
Cijelo tijelo mi je bilo napeto kao luk, sekunde su polako odmicale,
kao vjenost.
Mimoiao sam straara.
U leima mi se zgrilo, sve se slilo u jednu toku u koju e svaki
as straar opaliti metak.
Zaokrenuo sam, a straar nije opalio.
Iao sam uza zid Narodne banke, no preko ulice uz Glavnu potu bile
su dvije straarnice, jedna nedaleko od druge, sa dva domobrana. Trebalo je i mimo
njih proi i nakon nekoliko kua zaokrenuti u Vlaku ulicu.
Iznenada ona grupa ljudi pred gostionicom povie: Drite ga! Ja sam
se ponovo sav napeo. Znao sam da su
i ti
domobrani uli pucnjavu iz kue,
udaljene samo tridesetak koraka.
Prvi je domobran polako poeo skidati puku. Ja bez rijei trgnem
ruku iz depa, izvadim revolver i uperim ga u njega. On isto tako polako stavi
puku ponovo na desno rame. Nastavim brzim korakom prema Vlakoj ulici,
stalno drei revolver u ruci. Stigao sam napokon do Vlake ulice, kada domobrani
zapucae. Potrao sam i naletio na nekog ovjeka. Trgnuo sam se, kad opazih
znanca koji mi dovikne: Tri, drue! To je bio Stjepan Vozgovi, postolarski
radnik.
Od srdanog drugarskog povika, punog ohrabrenja, napetost je malo
popustila. Osjeao sam da nisam sam. Bio je to Zagreb, pun ustaa, Nijemaca,
andara, agenata, policije i raznog oloa, istovremeno Zagreb pun komunista, sko
jevaca, rodoljuba i potenih ljudi, spremnih da se
rtvuju za druge.
Nakon ona dva metka to su ih ispalili
domobrani, ljudi su na ulici
poeli trati. Trao sam i ja i umijeao se meu ostale prolaznike. Svi su trali
ve i zato to je bilo vrijeme redarstvenog sata, pa ako sada zatvore ulice, mogli
bi stradati.
Netko me u trku upita:
Tko to puca?
Tuku se etnici i ustae odgovorio sam trei.
Umoran, s nekom starom ozljedom na nozi, klizui se po smrznutom
snijegu, bio sam sve iznemogliji i ljudi su me u trku prestizali.
Samo da to prije stignem do Drakovieve ulice pa na tramvaj
mislio sam uzbueno, kad me iznenada netko gurne. Ponovo sam u leima osjetio
gr. Uhvaen, pomislih. Naglo se okrenem s revolverom u ruci, spreman da
pucam. To su, meutim, bili mu i ena koji su me
nehotice okrznuli po leima.
Brzo sam gurno revolver u dep i pomalo epajui nastavio dalje. Napokon sam
stigao do Drakovieve ulice. Gotovo sam zavikao od veselja. Tu je stajao tramvaj.
Kao u filmu u pravi as pomislio sam i uskoio.
Kartu rekao je kondukter, a onda uasnuto rairio oi. Ja izvadim
100 kuna i zaudim se kako me kondukter gleda, pa se brzo ponem gurati prema
vratima tramvaja.
Nemam sitnoga promucao je kondukter.
47

Da kondukter nije agent? Moda se na meni vidi da sam vie

zadihan i uzbuen od drugih? Hoe li zvati policiju? S velikom panjom pratio
sam svaki pokret i razgovor konduktera s putnicima. Najednom, opazim da se
kondukter uputio prema meni. Sav blijed u licu, drhtavom rukom mi vrati 100
kuna, jer nije imao sitnog novca. Kada sam stavljao novac u dep, primijetio sam
da mi iz depa viri revolver.
Na prvoj stanici sam iziao iz tramvaja i pourio pjeice u stan kod
obitelji Kova na Jordanovcu broj 3, dvorina zgrada, gdje sam tu no prespavao.
Drugi dan sam normalno obavljao sve svoje dunosti. Tako sam prvi
sastanak imao s Ankom Berus, u nekadanjoj Vrhovevoj ulici. Ja sam mislio da
u je iznenaditi kad joj ispriam to se dogodilo. Meutim, ona je ve sve znala,
jer je te noi bila jedna opsenija racija policije u kojoj je uhapen i njezin brat
Rikard Znidari, koji je takoer stanovao blizu mog stana u Juriievoj ulici. Nju
je zanimalo kako je to kad ovjek puca iz revolvera. Ja kaem, sasvim jednostavno,
samo pritisne na obara i revolver sam puca. Uistinu je to tako, budui da ja
nikad nisam prije toga u ivotu pucao iz revolvera. Najgore je bilo to to sam
taj revolver mjesecima nosio u depu neispravan. Jednom zgodom sam se uputio
na Savski nasip da u snijegu isprobam pitolj, jer snijeg zaguuje zvuk, ali na moje
veliko iznenaenje pitolj nije opalio. Kasnije sam pitolj dao popraviti i na moju
sreu opalio je onda kad je trebalo.
Milan tefanac i njegova ena Anica bili su uhapeni i mueni na
policiji. Milan je bio osuen na smrt, kasnije pomilovan, a Anica je bila do 1944.
u logoru Jasenovac i Stara Gradika. Poslije toga su zajedno doli u partizane.
Jo nekoliko dana ostao sam u Zagrebu, a 5. veljae otiao u partizane.*

' Napisano za ovaj Zbornik.

48

Vlado Lonari

PONOVO U ZAGREBU

Dolazak panjolskih boraca Javke su radile normalno

Unato teroru panjolci su u Zagrebu bili sigurni Rad
u rajonskom komitetu

U Zagreb sam doao 1933. godine, gdje me je Nina Marakovi uskoro

povezao s drugovima iz naprednog radnikog pokreta. U sijenju 1935. godine
primljen sam u Partiju. Zatim sam radio u centralnoj tehnici SKOJ-a s Bebom
Evi i Ozrenom Novoselom. Zbog toga mi je bilo zabranjeno da javno istupam,
da radim u sindikatima i da sudjelujem u trajkovima. Osim rada u tehnici bili
smo zadueni i za javke. Odravali smo veze s drugovima u inozemstvu i dobivali
pisma na razne adrese. To su uglavnom bili poslovi i zadaci koje sam obavljao
do polaska u panjolsku u kojoj sam se borio na strani republikanske vlade.
Poslije neuspjeha oruane borbe demokratskih i progresivnih snaga,
mi Jugoslaveni bili smo u logorima u Francuskoj oko 28 mjeseci. Zatim smo,
kao to je poznato, preko Njemake doli svi u Jugoslaviju. Prethodno je Partija
s nama uspostavila kontakt preko druga Floresa. On nam je dao javke jednu
u Dobovi, a dvije u Zagrebu. Sjeam se da nam je za Dobovu dao i rezervnu
javku, u sluaju da s prvom ne bude sve u redu. Na nesreu, prva nije funkcionirala,
pa smo potraili drugu. Meutim, jednu no smo ipak prespavali u kukuruzima.
Kada smo stigli u Zagreb, javka je radila normalno. Doli smo na Trenjevku kod
drugarice Crnojevac. Vjerojatno je u njenom stanu proboravio najvei broj panjol
skih boraca dok nisu bili upueni u razne krajeve Jugoslavije.
Mene je Vlado Popovi ostavio u Zagrebu da radim ilegalno...
... Svi mi koji smo ilegalno ivjeli u Zagrebu esto smo morali mi
jenjati stanove, gotovo svaku no. U tome smo potpuno uspijevali, unato poli
cijskom teroru. Ve tada smo osjeali da je narod uz Partiju i NOP, a protiv
faizma. Kao potvrda jest injenica da su svi nai panjolski borci proli kroz
Zagreb, u njemu su bili smjeteni i nisu pali u ruke policije. Svi su imali legi
timacije i propusnice i upuivani su u razne krajeve po zadatku Partije. Samo je
4

Zbornik sjeanja 3

49

jedan bio negdje uhapen. Na svoju nesreu rekao je da je Srbin, pa je kao takav
stradao.
U svakoj kui u kojoj sam kao ilegalac stanovao osjeao sam se siguran,
jer je veina stanovnitva bila antifaistiki raspoloena. S obzirom na historiju
radnikog pokreta u Zagrebu, to je bila logina posljedica. Osjeali su se autoritet
i snaga Partije.
Letke smo dijelili po cijelom Zagrebu. Vie od pet minuta se nisu
smjeli dijeliti. Obino se po kuama dijelilo od najgornjeg kata nanie. Poslije
deset minuta znali smo da li je sve podijeljeno i da li je netko u akciji uhapen.
Meutim, nikada se nije dogodilo da je neki od drugova na tom zadatku bio
uhapen, jer je organizacija raspodjele uvijek bila na visini.
Nekoliko sam mjeseci radio u Rajonskom komitetu. Trebao sam otii
u partizane, ali me je Vlado Popovi zadrao rekavi mi da moram preuzeti or
ganizaciju slanja ljudi u partizane. U vezi s tim dobio sam javke u Gorskom kotaru,
zatim kod Siska i Sunje za Slavoniju. S Markom Beliniem sam imao vezu za
Hrvatsko zagorje. Sve su te javke dobro funkcionirale. Sjeam se da isprva nismo
imali mogunost da poaljemo sve ljude koji su se javljali da idu u partizane.
Uskoro smo pronali rjeenje. Sa eljezniarima u Zagrebu (meu kojima je dje
lovala jaka partijska i skojevska organizacija) imali smo vezu, pa smo ljude zatvarali
u teretne vagone i slali ih u partizane. Naime, takva kompozicija dospjela bi na
slijepi kolosijek u manjim mjestima u kojima smo imali javku. Nou bi ljudi
napustili vagone, pa preko veza stizali do partizana. Uz pomo eljezniara izili
su iz Zagreba Vlado Popovi i Otmar Kreai. Njih dvojicu sam smjestio u slu
bena kola u kojima obino boravi vlakovoa. Odjevene u eljezniarske uniforme
uveo sam ih kroz slubeni ulaz na stanicu. Uli su u slubena kola i doli na
slobodni teritorij. Kasnije smo dosta drugova poslali na isti nain.
Uskoro smo veu grupu uputili na Kalnik. Naime, Grga Jankes sc
povezao s nekim domobranskim oficirom koji je kasnije postao na dobar drug.
On je iz kasarne uzeo kamion s oznakom Crvenog kria i doekao tu grupu
drugova na ugovorenome mjestu. Prethodno smo im dali krampove i lopate da
izgledaju kao grupa radnika koja ide na odreeni radni zadatak, jer su trebali proi
preko rampe kod Maksimira. Poto su se ukrcali na kamion, bez potekoa su
stigli na Kalnik. Kada se vratio, taj nam je oficir rekao da bi mogao odvesti i
grupu vojnika. Razumljivo je da smo mu mi sugerirali da se obraa samo onima
u koje je potpuno siguran. On je tako i postupio. Ukrcao je odreen broj vojnika,
nekoliko mitraljeza, puaka i municije i sve to dovezao na Kalnik. Od svih tih
ljudi na Kalniku je formirana prva partizanska jedinica.
Nastavili smo slati ljude i razni materijal u partizanske jedinice. Lju
dima nikad nismo unaprijed davali ni javke ni adrese, nego tek onda kada su trebali
krenuti. Po dvojicu smo dovodili na odreeno mjesto. Upravo kada bi trebali
krenuti, davali smo im javke i propusnice. Sve se to moglo raditi zato to su
politiki uvjeti bili vrlo povoljni. Narod je vjerovao Partiji i bio je spreman da
provodi njene zadatke i politiku. To nam je i omoguilo postizanje velikih uspjeha.
Znam tvornice i institucije u kojima smo imali po dva-tri lana KPJ. Kada se
gleda samo brojanost komunista, ona se ini vrlo nepovoljna za nas, za bilo kakav
intenzivniji rad. Meutim, injenice nam daju sasvim drukiju sliku. Djelatnost
tih komunista osiguravala je utjecaj Partije na itav kolektiv, osobito u politikom
pogledu. Snaga Partije bila je fascinirajua.
S Hrvatskim zagorjem imao sam vezu preko Marka Belinia. Sastajali
smo se na samoborskoj pruzi kada bi on dolazio iz Zagorja. Imao sam zadatak
50

da se s njim dogovaram za slanje ljudi u partizane u Hrvatsko zagorje. Odredio

mi je druga preko kojeg smo slali ljude u Zagorje. Imali smo kanal i vezu i preko
Sljemena. Na vezu je redovito dolazio jedan drug. I Stjepan Ivi mi je iz Zagorja
dolazio na vezu u Zagreb. Ja sam sve te zadatke i direktive prenosio tim naim
vezama, a od njih primao izvjetaje koje sam prenosio Ivanu Krajaiu.
Stalno sam odravao vezu s Ivanom Krajaiem, Grgom Jankesom i
ostalim drugovima. Sjeam se da smo se preko Krajaia povezali s dvojicom
ustakih oficira koji su radili na nekoj koli. Mnogo su nam pomogli u ilegalnom
radu. Naime, oni su bili bivi jugoslavenski oficiri, pa su kao takvi najprije sluili
u domobranstvu, a kasnije su bili nastavnici na nekoj vojnoj ustakoj koli. Nosili
su ustaku uniformu, ali su bili antifaisti. Oni su ak traili da ih Krajai uputi
u partizanske jedinice, ali on na to nije pristao uvjeravajui ih da e mnogo vie
pridonijeti NOP-u ako i dalje ostanu u Zagrebu. Oni su disciplinirano ostali i
dalje na svojim mjestima i radili za NOP sve ono to se od njih trailo. Krajai
je, sjeam se, odravao neke veze i s oficirima u avijaciji, pjeadiji i ostalim ro
dovima vojske.
Izvravao sam i druge zadatke s Vladom Popoviem. Sjeam se da mi
je jedanput rekao da treba uspostaviti vezu s Beogradom. Upitao me da li znam
nekoga tko bi to mogao obaviti. Odmah sam se sjetio Marice Zastavnikovi. Ona
je savreno govorila njemaki. Kao linost bila je ugledna, osobito u HSS-ovskim
krugovima, a radila je u nekoj kvislinkoj instituciji. Kada sam joj rekao to bi
trebalo da uini, bez oklijevanja je pristala. Mi smo je zvali grofica, jer se ukusno
i lijepo odijevala. Osim toga, imala je krzneni kaput i nakit. Rekla mi je da vjeruje
da e izvriti zadatak, iako se, s obzirom na stjecaj okolnosti, nije s optimizmom
moglo gledati na uspjeh. Dali smo joj adresu na koju se mora javiti. Stigla je do
Zemuna, ali dalje nije mogla. No kako je vrlo dobro govorila njemaki, a uz to
je bila inteligentna i kulturna, ubacila se u vlak koji je prebacivao Nijemce za
Istoni front. Poslije mnogih peripetija ipak je stigla u Beograd, u kojem je tekom
mukom uspostavila vezu. Kada se vratila u Zagreb, poslali smo je po zadatku u
Split i jo neka mjesta. Ona u to vrijeme nije bila lan KPJ, a njena kerka jest.
Tako smo uz pomo simpatizera izvravali odreen broj partijskih obaveza.
Imao sam takoer zadatak da realiziram odlazak grupe glumaca Hr
vatskog narodnog kazalita u partizane, na emu je ranije radio Ahmetovi. U
HNK postojao je narodnooslobodilaki odbor. Dosta lanova kazalita bilo je
ukljueno u akcije prikupljanja materijalnih sredstava, sanitarnog materijala i oru
ja. Grupa glumaca trebala je jo u jesen 1941. godine biti upuena u partizane,
ali su se pojavile neke tekoe. Oni kao protagonisti prave kazaline umjetnosti
nisu htjeli bespomono promatrati kako se zloinu nad kulturom daje filozofsko-etiko pseudoopravdanje. Bili su svjesni injenice da e njihov odlazak na slobodni
teritorij pozitivno utjecati ne samo na HNK nego i na progresivne kulturne kru
gove i rodoljube da smjelije pristupaju NOP-u.
Odravao sam vezu s glumcem Rutiem. Dao sam im javke, pa su
oni 22. travnja 1942. s vezom krenuli na slobodni teritorij. Mislim da su tada
otili Vjekoslav Afri, Ivka Ruti, Joa Ruti, Salko Repak, or Skrigin, Milan
Vujovi'i lan orkestra Zvonimir Cvija.
Poslije nekog vremena bio sam uhapen, ali sam zamijenjen u Slavo
niji.*

* Iz zbornika sjeanja Zagreb 1941-1945, Spektar, Zagreb, 1972.

51

Martin Pribani

TREI RAJONSKI KOMITET

Sekretar komiteta
Hapenje i zamjena

Krojanica kao partizanski punkt

... Nakon propasti stare Jugoslavije, Nijemci i ustae su okupirali

Zagreb. Demagokim parolama su ustae pokuali pridobiti stanovnitvo, pa kad
to nisu uspjeli, poeli su provoditi teror, u prvom redu protiv komunista, jer su
znali da e Komunistika partija biti pokreta svih akcija protiv okupatora i kvi
slinga. I zaista, rad nam je bio znatno otean. Bivi sindikalisti i simpatizeri KP
iz tvornica Arko i Sile, u poetku iz straha nisu dolazili na sastanke koje smo
sazivali. Meutim, grupa sindikalista ostala je nepokolebljiva i izvravala sve za
datke. Postepeno su se i ostali oslobaali straha, prikljuivali nam se i poeli
aktivno djelovati.
Godine 1941. tri partijske elije bile su povezane s III rajonskim ko
mitetom. To su bile elije iz tvornice Elka i Penkala te elija postolarskih
radnika iz Juriieve ulice. Na teritoriju III rajonskog komiteta bilo je jo partijskih
elija, ali su one bile izravno povezane s Mjesnim komitetom. Pouzdano znam
za te tri koje su bile povezane sa III rajonskim komitetom. Rajonski komitet su
inili sekretari elija i jo dva druga. Sekretar RK bio je vrste fizike konstitucije,
smee kovrave kose, ali mu se ne sjeam imena. U RK jo su bili: Dragica
Konar, Josip Kuren, Ivica Kraneli i ja. Potrebno je naglasiti da su se lanovi
RK mijenjali jer su odlazili na druge dunosti. Sastanke smo odravali svakih 14
dana, a prema potrebi sazivani su i prije. Glavna pitanja koja su se tretirala na
sastancima bila su: propagiranje protiv faizma, prikupljanje oruja i sanitetskog
materijala, slanje kompromitiranih drugova u partizane, skupljanje Narodne po
moi, raspaavanje letaka i drugo.
Raspaavanje letaka bilo je veoma dobro organizirano. Svi su drugovi
imali zadatak da ih istovremeno raspaavaju u cijelom gradu u roku od 10 minuta.
Ubacivali smo ih u potanske sanduie zgrada, kune vee, ispod vrata stanova,
a podmetali smo ih i u domobranske kasarne. Drugovi su se nakon zavrene akcije
52

morali javljati rukovodiocu akcije. To se obavljalo na ulici u prolazu pored toga

druga, da bi on mogao utvrditi da li je netko u toku akcije uhapen. Letke su
raspaavali partijci i simpatizeri. Do kraja 1941. godine bilo je vie tih akcija.
Sekretar elije bi dobio letke. Tada bi svaki lan elije dobio odreenu koliinu
letaka da ih sam raznosi. U svakoj eliji bio je zaduen drug koji je letke davao
simpatizerima i upuivao ih kako e taj zadatak obavljati. Drug koji je bio zaduen
za kontrolu uvijek je bio obavijeten o tome koliko e drugova sudjelovati u akciji,
a oni su nakon akcije trebali proi pored njega. Tako je on mogao zakljuiti da
li je netko pao.
U lipnju 1941. godine ustaka policija me je uhapsila, jer je smatrala
da sam komunist. U zatvoru sam bio mjesec dana u ulici Rakoga 9- Budui da
policija nije imala nikakvih dokaza o mojem radu, pustila me je na slobodu. Sve
o svojem hapenju, ispitivanju i dranju u zatvoru ispriao sam sekretaru Rajonskog komiteta. Zatim, do kraja 1941. godine nije nitko bio uhapen od lanova
RK.
Moja krojaka radionica (Vlaka 94b) sluila je kao punkt gdje su do
lazili drugovi zbog povezivanja. Ja osobno nisam bio veza. Budui da sam bio
lan KP i Rajonskog komiteta, drugovi su smatrali da je moja radionica veoma
pogodno mjesto za sastanke i povezivanje. Jo 1940. godine u radionicu su dolazili
Rade Konar, Stipe Ugarkovi, Ernest Rado i drugi koje nisam poznavao, ali ih
je netko upuivao k meni.
Moja krojaka radionica 1941. godine sluila je za hitne dogovore triju
elija koje su inile RK, za izvrenje akcija, raspaavanje letaka i drugo.
Poetkom 1942. godine odreen sam za sekretara III rajonskog komi
teta. Dotadanji sekretar RK mi je kazao da preuzmem tu funkciju, jer on treba
ii na drugu dunost. Kad sam preuzeo dunost sekretara RK, u njemu su jo
bili: Mato Jergovi, sekretar elije u Elki, zatim sekretar elije koja je obuhvaala
vie manjih tvornica u zgradi Penkale (ne sjeam se njegova imena) i sekretar
elije postolarskih radnika, vjerojatno se zvao Josip Kuren.
Kao sekretar RK sjeam se da su s tim komitetom bile povezane tri
elije. Znam da ih je bilo jo, ali nisu bile povezane sa RK. U partijskoj eliji
tvornice Elka (proizvodila je elektrine kablove) bila su etiri lana KP; u eliji
zgrade Penkala bilo je est lanova KP, a u eliji postolara bilo je pet lanova
KP.
Sastanci RK odravali su se svaki tjedan u ovim ulicama: u Vlakoj
94b, u mojoj krojakoj radionici, uvijek poslije pet sati popodne; na Ravnicama
(iza sadanjeg stadiona nogometnog kluba Dinamo) u stanu Mate Jergovia (ta
koer poslije podne). Ta dva mjesta bila su najsigurnija i u njima smo odrali
najvie sastanaka RK. Diskutirali smo o organizacionim pitanjima (o lanstvu,
kandidatima i simpatizerima). Na primjer, tko dolazi u obzir za prijem u KP. U
razdoblju od est mjeseci, dok sam bio sekretar RK do srpnja 1942. godine,
sekretari elija (a ujedno lanovi RK) su smatrali da neki drugovi, po njihovom
kriteriju, nisu jo sazreli za primanje u KP. Skretao sam im panju da su moda
prestrogi u ocjenjivanju ljudi. Meutim, oni su ostajali pri svom gleditu da jo
nije vrijeme da budu partijci, ali su naglaavali da dobro izvravaju zadatke, da
politiki djeluju u tvornicama na ljude koje su ukljuili u NOP, da mnogi ljudi
daju novane priloge za Narodnu pomo i sanitetski materijal i da rade na tome
da se ljudi javljaju za odlazak u partizanske odrede. Razgovarali smo i o antifa
istikim organizacijama. Na svakom sastanku smo razmatrali kako mi, lanovi
53

RK, izvravamo svoje zadatke, a kako elije. Nakon diskusije uvijek smo konkretizirali zadatke i za RK i za elije.
Rajonski komitet je preko simpatizera uspjeno raspaavao partijski
agitacijsko-propagandni materijal (tampa, leci i drugo). Taj materijal osobno mi
je predavao Nikola Cvita (oko 40 primjeraka). To smo raspodjeljivali na RK, elije
i simpatizere. Kako bi tko proitao ilegalnu tampu davao bi je na itanje drugim
ljudima u tvornicama za koje se znalo da su pristae NOP-a. Vie puta mi je Cvita
donosio materijale u moju krojaku radionicu, obino prije podne.
U tvornici Elka i zgradi Penkale, kao i meu postolarima, postojali
su odbori za skupljanje Narodne pomoi, sanitetskog materijala i ostalog pod
vodstvom partijskih elija. Ti odbori su postizali veoma dobre rezultate u svojoj
djelatnosti.
Nas etvorica u RK bili smo zadueni za izvravanje odreenih zada
taka. Ja sam primao tampu od Cvitaa. Sekretar elije u Penkali skupljao je
Narodnu pomo i sanitetski materijal. To isto su obavljali sekretari elija u Elki
i postolarskih radnika. Sav skupljeni sanitetski materijal lan RK iz Penkale
predavao je vioj vezi. Skupljeni novani prilozi Narodne pomoi takoer su se
donosili u RK. Taj sam novac osobno predavao jedanput mjeseno svojoj vioj
vezi za Narodnu pomo. Ime tog druga sam zaboravio. Sjeam se da je bio visok,
crn ovjek. On je dolazio po novac u moju krojaku radionicu i preuzimao ga.
Ne sjeam se vie svote koju sam mu predavao.
Kad je prijanji sekretar RK odlazio, povezao me s viom vezom iz
MK. Rekao mi je konspirativno ime toga druga. Mislim da mu je pseudonim bio
Crni. Nae veze su bile svakodnevne, oko 14 sati, veinom na Kaptolu. Traio
je da ga informiram o djelatnosti partijske organizacije, o antifaistikim organi
zacijama i da li ima nekih novih dogaaja (hapenje, prijave za odlazak u partizane).
Zatim bi mi davao zadatke koje treba provoditi i upozoravao da se strogo pridr
avamo principa ilegalnoga raa, da ne doe do provala itd. Taj kratki sastanak,
zapravo etnja ulicom, trajao je 4 5 minuta da nas policija ne bi uoila. Ti
svakodnevni sastanci bili su potrebni kako bi se, u sluaju hapenja nekog lana
KP ili simpatizera, svi koji su bili u kontaktu s njim na vrijeme sklonili, ili to
prije, po partijskim vezama, otili u partizane, a da se do tada skrivaju u ilegalnim
stanovima. To je bilo potrebno zbog toga to se nikad nije moglo znati kako e
se uhapenik drati na policiji. Ta mjera opreza pokazala se korisnom, jer su se
na taj nain ouvali drugovi iz partijskih i antifaistikih organizacija.
U poetku 1942. godine doao je k meni, iz Moslavine, jedan drug.
Rekao je da je njegovo konspirativno ime Stipe. U jesen 1942. godine sreo sam
ga u partizanima i doznao da se zove Pavle Vukomanovi. Kazao mi je da je bio
dobrovoljac u panjolskom graanskom ratu. U Zagreb ga je u moju krojanicu
uputila partijska organizacija iz Garenice koja je znala za moj rad. Bio je nepo
sredan i zatraio da moja krojanica bude punkt za kurire koji e dolaziti iz
Moslavine, da bi mogli odravati vezu s drugom iji je pseudonim Nos. Kasnije
sam doznao da je to Vlado Lonari. Naime, trebalo je uspostaviti vrstu vezu
izmeu Moslavakog partizanskog odreda i Vlade Lonaria, koji je bio zaduen
od Povjerenitva CK KPH za odravanje takvih veza. Razumljivo je da ja iz
konspirativnih razloga nisam trebao znati o kakvim je vezama rije. K meni je
ubrzo, u oujku 1942, doao kurir Mijo Koli. Njega sam poznavao iz Kanike
Ive jo prije rata. Vjerojatno su ga drugovi, imajui na umu tu injenicu, i odredili
za kurira. Rekao mi je da ga alje Stipe. Prethodno je k meni doao Nos s jednom
omladinkom i kazao mi da e ona dolaziti u krojanicu svaki dan, jer da se ne
54

zna kad e kurir naii. Ta omladinka ga je trebala prihvatiti i voditi na vezu Vladi
Lonariu.
Kad je kurir (Mijo Koli) doao, naila je ta omladinka i odvela ga
Vladi Lonariu. Otada je taj kurir dolazio vie puta. Nekad bi prolo petnaest,
a nekad i mjesec dana dok bi ponovo doao. Meutim, omladinka je dolazila u
krojanicu svaki dan, jer se, kako je Nos naglasio, nikad nije znalo kakve hitne
obavijesti on treba donijeti. To je trajalo do polovice 1942. godine.
Uznemirio sam se kad ta omladinka nije dola na vezu dva dana
zaredom. Posumnjao sam na najgore. Tri dana kasnije sam uhapen, tj. 4. srpnja
1942. Tada sam shvatio, budui da se omladinka nije pojavljivala, da sam se trebao
povui u ilegalnost i ne dolaziti u svoju krojanicu.
Poslije mog hapenja ne znam tko je preuzeo dunost sekretara III
rajonskog komiteta.
U zatvoru sam bio u sadanjem Studentskom domu na dananjem
Trgu rtava faizma. Policija me tukla palicama i pod nokte zabadala zailjene
olovke. Prvo muenje trajalo je oko 24 sata. Kad sam se onesvijestio agenti su
me ubacili u samicu. Zatim su me iz nje izvlaili i tukli jo nekoliko puta. Traili
su da im prokaem imena lanova KP, zato su k meni dolazili kuriri i s kime
su se oni povezivali. Drali su me u samici do 22. rujna 1942. Zatim su prebacili
mene i Vladu Lonaria, kojeg sam tada vidio, u zatvor na Savsku cestu. Tu smo
prenoili u podrumu. Ujutro su nas doveli na glavni ulaz kaznionice gdje smo
zatekli veu grupu zatvorenika. Prevezli su nas na eljezniku stanicu i vlakom
odveli u Novu Gradiku u kotarski zatvor. Sutradan u Novu Gradiku bila je
dovedena grupa logoraa iz Jasenovca. Odatle su nas prebacili u Okuane na
zamjenu za ustakog funkcionara Vutuca, koji je bio zamjenik efa UNS-a za NDH
i Nijemca Wagnera, efa Gestapoa Nove Gradike. Obojica su bili partizanski
zarobljenici. Neposredno pred zamjenu upoznao sam dra Mladena Ivekovia i
Andriju Hebranga. Oni su nam i kazali da idemo na zamjenu. Trideset etiri naa
druga odreena su za zamjenu za spomenute neprijateljske funkcionare. edo
Grbi bio je na predstavnik za zamjenu. Bilo je to 23. rujna 1942. Prihvatila nas
je naa partizanska jedinica i odvela u Slavoniju na slobodni teritorij. Ubrzo sam
dobio i zaduenje. Rukovodio sam krojakom radionicom u kojoj je bilo vie
mukaraca i ena. Sili smo partizanska odijela.*

'Odlomak iz sjeanja, SUBNOR, Zagreb.

55

Bogumil Rupnik

PREDSJEDNIK
NARODNOOSLOBODILAKOG ODBORA

U III rajonu imali smo 1942. godine nekoliko NOO-a

Oruje i municija u Zoolokom vrtu

Primljen sam u Komunistiku partiju u kolovozu 1940. godine na

Peenici. To mi je saopio Viktor Leljak, elektriar. Za vrijeme NOB-a poginuo
je kao partizan u borbi protiv neprijatelja. eliju su inili: Joso Greti, Josip
Kuren, postolar, Silvio Pelei, elektriar, Gajo Petrovi, graevinar, Julije Veber,
Viktor Leljak i ja. Leljak je bio sekretar elije do studenoga 1940. godine. Kad
je uhapen, ja sam odreen za sekretara. Tu dunost sam vrio do kraja veljae
1941. godine. elija je razvila intenzivnu politiku aktivnost u nekim tvornicama.
Osnovni zadaci su joj bili borba protiv faizma i Maekovih logora u kojima su
bili zatvoreni eminentni komunisti. elija je formirala kruoke i rukovodila njima,
a inili su je kandidati i simpatizeri KP. U radu s njima formirali smo ih kao
komuniste i najbolje i najaktivnije od njih primali u Partiju iz tvornice Gorica,
elektrane itd.
Ponekad sam radio, zbog prekida, na podruju Medulieve ulice preko
Franje Draenovia, krojaa. Tada sam povezao s vanjskom udarnom grupom, za
osloboenje drugova iz Kerestinca, Stjepana Tenjera i Josipa Vilija, krznarske
radnike. Oni su bili simpatizeri KP. Reeno mi je, da ih obavijestim da e biti
primljeni u KP ako prihvate da sudjeluju u osloboenju drugova iz Kerestinca.
Kad sam im to rekao, oni su pristali da sudjeluju u toj akciji. Budui da ona nije
uspjela, njih dvojica su se vjeto skrivali u bunju oko rijeke Save, pa ih ustae
nisu pronali.
Godine 1942. bio sam predsjednik Narodnooslobodilakog odbora na
podruju III rajona (kotara). Moja veza bio je Josip Kuren u ime Mjesnog NOO-a
Zagreb. U NOO-u za III rajon, osim mene, su bili: Franjo Krmarek, Anita Lelas
(ona je rukovodila AF-om na III rajonu), Dante Doimi, Nikola Truta i drugi.
Naime, lanovi NOO-a su se mijenjali ovisno o situaciji.
56

Takoer sam imao vezu s drugom koji je preuzimao drugove za upu

ivanje u partizane. Poetkom 1942. godine bio je to Vojo Abramovi, pekar iz
Peenice, a njega je naslijedio, do odlaska u partizane, Mio Tadi.
Kad je uhapen Martin Pribani poetkom srpnja 1942. godine, for
miran je novi Rajonski komitet u kojem su bili Mato Jergovi, radnik Elke, Milan
Rimaj, takoer iz Elke i ja. Glavno zaduenje u RK sam imao da i dalje ru
kovodim NOO-om.
U formiranju III rajonskog komiteta (u srpnju 1942) odreen je za
sekretara Mato Jergovi i tu dunost je obavljao oko tri mjeseca. Zatim je, zbog
ugroenosti, morao otii u partizane. Nakon njegova odlaska sekretar RK je bio
Ivan imecki, a lanovi su bili Borivoj Petreevi i ja. Via veza Rajonskom ko
mitetu bio je Janko Zrinak, lan Mjesnog komiteta. On je dolazio na sastanke
RK, a kasnije i Perica Dozet u studenome i prosincu 1942. godine. Sastanke smo
odravali na mnogim mjestima. Stanove su nam ustupali lanovi KP i pristae
NOP-a.
Partijske elije su bile u tvornici Elka, zgradi Penkala, a u tvornici
Arko (dananji Badel) bila su dva lana KP: Slavko Baek i Ante Vukovi.
Oni su inili eliju. Bila je jo jedna elija u kojoj su preteno bili trgovaki
namjetenici Franjo Krmarek, Dante Doimi, Nikola Truta, Anita Lelas i Ma
rica Penezi.
Na podruju III rajonskog komiteta postojalo je, osim onog za cijeli
rajon, vie naronooslobodilakih odbora. Njima su rukovodili lanovi KP. Posto
lari su imali svoj NOO kojim je rukovodio August Jurak. S NOO-om brijaa
rukovodio je Boo Besalet Kadeni. Franjo Krmarek je vodio NOO trgovakih
pomonika. Anita Lelas rukovodila je odborima Antifaistikog fronta ena u tvor
nicama Gorica, Elka i dr.
Za III RK bio je vezan NOO
Glavne pote (Juriieva ulica).
To je
bilo u drugoj polovici 1942. godine.
Postojali su NOO-i i u Bolnici Rebro i Klinikoj bolnici na Salati.
Zatim je formiran zajedniki NOO za te bolnice, kojim su rukovodili u 1942.
Petar Bajlo, Krunka Zastavnikovi i Zlata Mozer.
U Zoolokom vrtu takoer je bio osnovan NOO. Njegov rukovodilac
se vjerojatno zvao Franjo Skrinjari. On je primao po vezama oruje od domobrana
i skrivao ga kod slonova do otpreme partizanskim jedinicama. Bio sam mu via
veza u ime RK. Za slanje oruja partizanima (rune bombe, puke, municija) imao
je posebne veze i kanale. Stalno me je izvjetavao o koliinama preuzetog oruja,
o tome kako ga je pohranjivao i otpremao. Otiao je u partizane 1943. godine.
Kao predsjednik NOO-a III rajona pratio sam djelatnosti svih NOO-a
na podruju rajona.
NOO-i su se povezivali sa svim onim graanima koji su bili odluni
da pod vodstvom NOO-a sudjeluju u borbi protiv okupatora i kvislinga, pa su
tako postali centri okupljanja i aktiviranja stanovnika antifaista. Ubrzo se na i
tavom rajonu razgranala mrea aktivista i simpatizera.
Budui da sam uhapen u oujku 1943.
godine, prestao je moj ilegalni
rad u Zagrebu. Poslije policijskih tortura
upuen sam u logore, prvo u
Staru
Gradiku, a zatim u Jasenovac.*

' Sjeanje, SUBNOR, Zagreb.

57

Franjo Culjak

SEKRETAR PARTIJSKOG KOMITETA

NA ELJEZNICI

lanovi komiteta sredinom 1942. godine Nastavlja se

borba eljezniara

... Potrebno je navesti stanje u novonastaloj situaciji poslije hapenja

ljudi u eljeznikoj radionici i u eljeznikom voru uope pred kraj prve polovice
1942. godine. Naime, Karlo Koroec, u to vrijeme sekretar eljezniarskog par
tijskog komiteta, morao je otii u partizane zbog permanentne policijske potjere,
i ubrzo je poginuo. Kada je poslije odreenog vremena zbog ugroenosti i Stjepan
Debeljak, kao sekretar eljezniarskog partijskog komiteta, otiao u Narodnooslobodilaku vojsku, kao imperativ se nametnulo pitanje imenovanja novog sekretara
partijskog komiteta.
U razgovoru s Ivanom Krajaiem, kao sa svojom viom vezom, Lutvo
Ahmetovi, tada sekretar Mjesnog komiteta KPH Zagreb, alio se da ne poznaje
ljude na eljeznici i da ne zna koga bi mogao imenovati za sekretara komiteta.
Na to mu je Krajai odgovorio da tamo potrai Franju Culjka, jer je Krajai
nekad bio radnik eljeznike radionice i mene je poznavao. Ahmetovi nije znao
tko je to Franjo Culjak, iako sam ja, pod konspirativnim imenom Iskreni, s njime
imao stalno vezu za zadatke Partije. Kada mi je Ahmetovi ispriao to mu je
rekao Krajai, zatraio sam da me povee s njim, na to se Ahmetovi bunio.
Meutim, sluaj je htio da se naemo sva trojica i da se nasmijemo jedan drugome.
Na kraju je Krajai rekao tko sam. Tako je Ahmetovi napokon doznao za moje
pravo ime i prezime. Nakon toga razgovora, imenovan sam za sekretara Partijskog
komiteta eljeznice. Tu sam dunost obavljao do odlaska u Varadin, tj. od srpnja
do studenoga 1942. godine. Uz mene su u sastavu komiteta bili: Valent Ivi, iz
eljeznike loionice, Mijo Poun, eljeznika stanica Zapadni kolodvor, Ladislav
Mekinc, eljeznika stanica Glavni kolodvor, Stanko Konavli i Velimir Heski,
eljeznika radionica.
Sastanci komiteta su se odravali u stanovima Josipa Putareka (Vino
gradska cesta 13) i Rudija ukanca (Babonieva ulica). Teko se poslije trideset
58

sedam godina sjetiti svih pitanja o kojima je komitet raspravljao. Meutim, siguran
sam da su dnevni redovi bili aktualni. Odraavali su konkretnu situaciju i probleme
partijske organizacije. Meu ostalim, dogovarali smo se o tome kako treba per
manentno osiguravati lanovima Partije i antifaistima tampu, literaturu i radio-vijesti. Svi zaposleni bili su veoma brzo obavijeteni o svim najnovijim dogaajima
koji su se odvijali u sklopu poduzea, zatim, o vojnopolitikoj situaciji u zemlji
i stanju na saveznikim frontovima.
Raspravljali smo o aktivnosti UNS-a i kvislinkim dounicima. esto
je to pitanje bilo jedna od toaka dnevnog reda da bismo sauvali komuniste i
rodoljube kojima je prijetila opasnost od hapenja.
Razgovarali smo o organizaciji raznovrsnih sabotaa, kako u eljezni
kom saobraaju, tako i u radionicama za popravak lokomotiva i vagona. Utvrivali
smo koja su mjesta najprikladnija za sabotae. Predviali smo i odreivali poje
dince koji su u stanju izvriti pojedine akcije.
Komitet i elije prema potrebi su razmatrali mogunost sklanjanja i
simpatizera od hapenja i njihovo upuivanje u partizane. Kao primjer navodim
vagon pun rodoljuba koji je upuen iz Zagreba vjerojatno polovicom 1942. godine.
Naime, taj vagon je prikljuen vozu koji je iao u Gornju Dubravu. Po dolasku
bio je izdvojen i eljezniari su ljude uputili u partizane. Svi su oni imali pro
pusnice koje sam dobio od vie veze, a popunila ih je omladinka Stefica Bari.
Imao se uvid u prikupljanje Narodne pomoi, a kasnije i o radu narodnooslobodilakih odbora. Analizirana je djelatnost postojee mree u tom va
nom poslu.
Veliko znaenje pridavalo se organizacionom pitanju. Hapenje komu
nista ili njihov odlazak u partizane zbog ugroenosti imperativno je nalagalo iz
graivanje strukture partijske organizacije da bi ona mogla kontinuirano djelovati.
Ta pitanja su, uglavnom, dominirala na sastancima partijskog rukovod
stva koje je, miljenja sam, izvrilo svoj zadatak. . .
... Iz Zagreba sam upuen u Varadin na partijski rad zato to se u
Zagrebu vie nisam mogao odrati zbog kompromitiranosti na politiko-partijskom radu, a takoer i zbog mnogih poznanstava, pa mi je i zbog toga
prijetila opasnost da me policija otkrije i uhapsi.
U Varadin sam doao 3. studenog 1942. i bio kooptiran za lana
Okrunog komiteta KPH Varadin.*

'Odlomci iz sjeanja, SUBNOR, Zagreb. Prvi dio sjeanja koji govori o ilegalnom radu
u 1941. objavljen je u I svesku ovoga Zbornika.

Bla Lasi

U NOVIM UVJETIMA

Zadaci u Vojnoodjevnom zavodu Kao zagrebaki ilegalac

Postao sam lan V rajonskog komiteta

Jo prije rata, kao lan URSS-a, bio sam povezan s odreenim brojem
aktivista naprednog radnikog pokreta. Kao koarac sudjelovao sam u trajkovima
organiziranim preko sindikata. U to vrijeme zapazio sam kao aktivne sindikaliste
Marka Cankovia i jo neke drugove.
Pred poetak drugoga svjetskog rata nas nekoliko koaraca osnovali
smo postolarsku radionicu. U stvari, to je bila zadruga. Inicijatori tog naeg koraka
bili su prijanji sindikalisti, a tada lanovi zadruge, Hedi i aura. Njihova je
radionica bila na uglu Frankopanske i Ilice. U Zagrebu su bili poznati kao dobri
majstori i zadrugari. Na nas nekoliko, koji smo radili kod njih, utjecali su da i
mi osnujemo zadrugu. Da bismo u tome potpuno uspjeli, dali su nam najkonkretnije upute. Poslije nekog vremena, nakon izvrenih priprema, nas desetak
drugova otvorili smo zadrugu. To su bili: Ivica Krznari, Lackovi, Franjo Balako,
Tucman, Milan Paripovi, ja i drugi ijih se imena vie ne sjeam. Uloili smo
odreenu svotu novca, a Hedi i Saura su nas potpomogli nekim materijalnim
sredstvima, pa smo poeli zadovoljavajue djelovati.
Uskoro je k nama doao Marko ankovi i informirao nas o zadacima
koji nam predstoje u borbi protiv Nijemaca i ustaa za osloboenje zemlje. Da
bismo postigli odreeni cilj, istakao je ankovi, partijski komitet inzistira na
stvaranju najpogodnijih oblika djelovanja NOP. Dao nam je i konkretne direktive
i upute za nau djelatnost za krae vremensko razdoblje. ankovi je, vjerojatno,
bio lan KP. Ne znam da li je bio lan kojeg rajonskog komiteta.
Jedanput je doao i Marko Belini. U to vrijeme ja nisam znao tko
je on, kao ni injenicu da je on jedan od partijskih funkcionara za grad Zagreb.
Kasnije sam doznao da je bio sekretar jednog od rajonskih komiteta, kao i lan
MK KPH. Navraao je k nama i Pavle Gregori. Na temelju toga doao sam do
zakljuka da je naa radionica bila jedno od stjecita naih drugova i jedna od
60

baza za akcije i poetak borbe. Razumljivo da smo mi zadrugari, tada jo u gra nicama naih mogunosti, poeli realizirati direktive Partije. U poetku su se nae
akcije svodile na prikupljanje materijalnih i financijskih sredstava za potrebe
NOP-a. Sve se vie osjeala djelatnost partijske i skojevske organizacije u gradu.
One su poele oivotvorivati zadatke CK KPJ i CK KPH na organiziranju ustanka
i oruane borbe.
Kada je faistika Njemaka napala SSSR, sjeam se da smo ozbiljnije
i s mnogo veom odgovornou prili izvravanju dobivenih zadataka. Nekoliko
dana kasnije policija je ula u nau radionicu i izvrila premetainu. Prodavaonica
se zvala Dobre cipele, a bila je u Ilici 124. Agenti tada nita nisu pronali, ali
su ipak Krznaria i mene poveli sa sobom u Ulicu Rakoga i tamo nas ispitivali.
Poslije dueg maltretiranja pitali su tko nam dolazi u prodavaonicu, imamo li
oruja, to se tamo sve govori, itd. Ti novopeeni ustaki agenti bili su jo mladi
i neiskusni za taj posao. To sam zakljuio po njihovu ispitivanju i postupanju.
Meutim, kasnije, kada ih je instruirao i kontrolirao Gestapo, postali su rafiniraniji.
Zadrali su me otprilike tri sata i pustili. Svi moji drugovi interesirali su se za
uzrok mog hapenja, za detalje ispitivanja i za sve drugo to se odigralo na policiji.
Dva dana kasnije policija je izvrila premetainu u mom stanu. Sta
novao sam na Selskoj cesti 62. Bila su etvorica. Mene kod kue nisu zatekli. U
prisutnosti moje supruge sve su po kui ispreturali i osjealo se da im nedostaje
strunost i iskustvo. Zahvaljujui njihovoj povrnosti, moja je obitelj i dalje ostala
netaknuta. Naime, ispod kredenca u kuhinji bila su dva pitolja, a vei broj letaka
propagandnog sadraja pohranio sam u oluku nad samim kunim vratima. Kua
je bila niska, nije imala katove, pa sam samo ispruenom rukom postavio letke
u oluk, odnosno u cijev koja odvodi vodu s krova. Premetaine u prodavaonici
i u kui potakle su me da u buduem radu budem vrlo oprezan. Kompromitirajue
materijale nisu pronali, pa je, jasno, to bila olakavajua okolnost za mene. Ta
je injenica, barem za neko vrijeme, umanjila njihove sumnje prema meni.
Poslije tih premetaina Ivica Krznari je otiao u partizane, Milan
Paripovi je uhapen, odveden u Koprivnicu, u kojoj je i ubijen; Jozef Markovi
i Tucman takoer su ubrzo poli u partizane; ankovi je nestao; Franjo Balako
(on je bio nosilac radionice, po zakonu je to mogla biti samo jedna osoba koja
je imala ispit), Lackovi i ja i dalje smo ostali u Zagrebu. U listopadu 1941. godine
zatvorili smo radionicu i likvidirali je. Tada smo se i razili. Iznenada se pojavio
ankovi, pa sam ga skrivao kod sebe. On je ekao vezu za odlazak u partizane.
Zatim se kod mene skrivao Joa Han, lan MK KPH. Poslije njega boravio je
kod mene Vlado (Slovenac). Svi su oni ekali vezu za odlazak u partizane. Kanali
za slanje ljudi u partizane tek su se stvarali i trebalo je da proe neko vrijeme
dok se ne uhodaju. Zbog toga je vezu trebalo ekati relativno dulje. Godine 1941.
nije se moglo pomiljati na masovnije slanje ljudi i materijala u partizane.
Dok su ankovi i Han bili u Zagrebu, dobivao sam od njih zadatke
odvojeno. Morao sam propagandno djelovati i skupljati pomo za ilegalce, za
obitelji iji su lanovi bili u zatvorima, logorima ili strijeljani. Potkraj 1941. godine
nisam imao neka tea i odgovornija zaduenja, jo nisam bio ni u jednoj udarnoj
grupi. Han i ankovi, pred svoj odlazak, povezali su me s pokojnim Boltekom.
Imao sam vezu s Parfantom-Umjetnikom. U sijenju ili veljai 1942. godine Boltek
mi je rekao da se po svaku cijenu moram po zadatku zaposliti u Vojnoodjevnom
zavodu. Kad mi je on to govorio, bio je prisutan i Umjetnik. Jedino sam s njima
dvojicom radio u to vrijeme. Reeno mi je da tamo ima mnogo radnika, a da
je dio majstora pod utjecajem neprijatelja, da su konfidenti i da se njih moram
61

uvati kada budem djelovao meu radnicima. Budui da je u Zavodu bilo naih
drugova, uspio sam da se tamo zaposlim. Dobio sam zadatak da se poveem s
Joom Jagiem, Danikom, Todorovom, Leskovarom i urom utim (ubijen je
kasnije u zatvoru) i da formiramo grupu za agitaciono-propagandno djelovanje,
da ljudi odlaze u partizane (ta grupa se s vremenom i po potrebi u tom Zavodu
trebala pretvoriti u udarnu); da izvlaimo materijalna sredstva i da ih po vezama
aljemo na slobodni teritorij, zatim, da djelujemo samoinicijativno u svim onim
pitanjima za koja ocijenimo da e slabiti neprijatelja, a jaati na NOP i borbenu
mo partizana, koji svakodnevno uvruju svoju vojnu organizaciju. Uspostavio
sam vezu i s Belim (Slavko Blaina).
Najprije sam se povezao s Joom Jagiem. On je ve neko vrijeme
bio u Vojnoodjevnom zavodu i postigao je vidljive rezultate na polju agitaciono-propagandne djelatnosti. Koristili smo se svakim pogodnim trenutkom da infor
miramo ljude o injenici da partizanski odredi postepeno prerastaju u viu formu
vojne organizacije, u bataljone i brigade, da partizani svakodnevno jaaju, jer se
u njihove redove slijevaju sve vie i vie novi borci, antifaisti i rodoljubi. Dje
lovanje nae grupe u Zavodu imalo je svog odraza. Njena djelatnost nije se is
crpljivala samo u Zavodu. U domeni njenog rada ukljueno je i ire podruje.
Dobili smo zadatak da letke bacamo u vee i pred ulazna vrata stanova, kao i
pojedine broure. Sve se to odvijalo u prvoj polovici 1942. godine.
S vremenom sam od Bolteka dobivao sve vie zadataka koje sam trebao
obavljati u Vojnoodjevnom zavodu. Cesto sam bio prisiljen da za vrijeme radnog
vremena izlazim u grad. Kontrola izlazaka bila je stroga, pa sam preko neke
drugarice, naeg simpatizera, koja je radila u kancelariji (ao mi je da se njenog
imena ne mogu sjetiti) dobivao propusnice za odlazak na ljekarsku. Zapravo
nisam mnogo ni radio kao postolar. Vano je bilo da sam tamo evidentiran, a
iskljuivi zadatak mi je bio da agitaciono i mobilizatorski djelujem. Kada sam
jedanput bio izvan Zavoda, uo sam da je uhapen uro uti. Obratio sam se
Bolteku za savjet zbog toga dogaaja. Rekao mi je da ne idem vie u Vojnoodjevni
zavod niti kui. Bez diskusije sam to posluao. Paljivo smo ekali vijesti o dranju
utog na policiji. Uskoro smo dobili obavijest da ga strano tuku i mrcvare, ali
da on nita ne govori. Bili smo zadovoljni njegovim dranjem u prvim danima
muenja, ali se nikada nije znalo kako e se stvari dalje razvijati. Sistematska
danonona muenja, na alost, slomila su njegov moral. Ne mogavi izdrati fizike
torture, progovorio je. Prokazao je sve nas iz grupe koja je kompaktno djelovala.
Odmah poslije njegova hapenja, Danik i Leskovar su otili u partizane. im
je on progovorio, agenti su stupili u akciju. Iz grupe je bio uhapen Blagoje
Todorov. Kasnije nam je priao da su ga suoili sa utim, ali da ga nije mogao
prepoznati jer je sav bio izoblien od strahovitog muenja. Todorov je upuen
u Lepoglavu na izdravanje kazne zatvora, a uti je bio strijeljan.
Agenti su odmah doli u moj stan na Selskoj cesti; kasnije su mi
oevici priali da ih je bilo dvanaest. Kod kue je bila moja supruga, pa su na
nju vikali da odmah kae gdje je Bla. Tako su nastupili da bi je zastraili, da
pod pritiskom kae sve to zna. Meutim, ona se hladnokrvno drala i odgovorila
im da ga u Zagrebu nema, da je otputovao u Koprivnicu i da ne zna koliko e
se dana tamo zadrati. Izvrili su temeljitu premetainu stana ne bi li doli do
kompromitirajuih materijala i zatim izjavili da e boraviti u stanu sve dotle dok
me ne uhvate. Vjerojatno su se nadali da u ja prije ili poslije doi kui, da u
pasti u njihovu zasjedu. Moj stan je bio malen, sastojao se od sobe i kuhinje.
Unato tome, svi su se oni nabili u njega. Polovica ih je sjela u kuhinju, a ostali
62

u sobu. Dan prije sam poruio svojoj supruzi da u sutradan uveer, kada su ve
agenti bili u stanu, a ja za to nisam znao, doi kui iz stana njene sestre, jer se
uti dobro dri i da zbog te injenice meni ne prijeti nikakva opasnost. Sutradan
uveer bio sam kod njene sestre Marice u Ulici Pokornoga 6 na jednom sastanku.
Poto je moja supruga znala gdje sam, u strahu da ne doem, smiljala je kako
e me izvijestiti. Prevarila je agente rekavi im da mora izii iz kue i ii u WC
koji je bio u dvoritu. Oni su joj povjerovali i nisu je pratili. Iskoristila je to i
potrala do susjeda, tramvajca Josipa Filipia, i tiho mu rekla: Joa Bla je kod
Marice. On je shvatio o emu je rije, jer je agente vidio u mom stanu, obukao
je uniformu, uzeo konu torbu i krenuo da me obavijesti da ne dolazim kui,
jer mi prijeti opasnost hapenja. Kako je i okolica kue bila blokirana, upitali su
ga kamo ide i zabranili mu da napusti kuu. On im je rekao da za njega blokada
ne vrijedi, jer mora ii u slubu. Bio je odluan u svom tvrenju te su ga oni
pustili. Sa Selske ceste pourio je na tramvaj i doao u Ulicu Pokornoga 6. Mi
smo u to vrijeme zavravali sastanak na kojem smo bili Slavko Blaina Beli, Dugi,
ja i jo jedan drug. Ne sjeam se pitanja o kojima smo raspravljali. Netko je
pozvonio na vratima. Kada je Marica vidjela da je to Joa, otvorila mu je vrata.
Obratio mi se rijeima: Bla, ustaki agenti su u tvom stanu. Ne idi kui! De
finitivno sam odluio da vie ne idem kui. Ustae su me u mom stanu ekali
etrnaest dana nadajui se da u im ipak pasti u ruke. Moju suprugu nisu putali
ni koraka iz stana.
Kao ilegalac stanovao sam kod mnogih zagrebakih obitelji. U poetku
i kod Umjetnika, dok jo nije bio kompromitiran, zatim na Medveaku, pa na
Trenjevci, onda na Sv. Duhu kod pokojnog Burmaa, na rnomercu kod nekih
obitelji, itd.
Neprijatelj je ubijao nae ilegalce, i to podmuklo pucanjem u lea, i
nastojao poto-poto ubaciti konfidente i provokatore u nae redove. U gradu je
izmeu kvislinke policije, predvoene Gestapoom, i naih udarnih grupa voen
pravi rat.
Sjeam se da naa aktivnost na prikupljanju novca i svih moguih
materijala za Narodnu pomo nije nikada prestajala. Osim toga, kada bi povremeno
trebalo nekom odgovornom drugu nabaviti odjevne predmete i obuu, taj smo
zadatak bez nekih naroitih tekoa izvravali. Nabavljali smo po vezama cigarete,
sanitetski materijal i drugo.
Boltek je kao komunist bio vrlo agilan, neumoran. Njegov osjeaj od
govornosti pred partijskom organizacijom bio je primjeran. Krasile su ga najbolje
osobine revolucionara i beskompromisnog borca. Svojom pojavom i odnosom
prema drugovima ulijevao je vjeru u pobjedu; utjecao je na vrstinu i odlunost.
U kasnu jesen 1942. godine Boltek, Umjetnik i Linari saopili su mi
da na temelju svog dosadanjeg razvojnog puta mogu ui i u partijski forum i
da u se ubudue morati vie angairati na partijsko-politikom sektoru. Rekli su
mi da sam odreen za lana Petog rajonskog komiteta. Prisustvovao sam prvom
sastanku. Bilo nas je est, raunajui i drugove koji nisu bili lanovi Rajonskog
komiteta. Zbog partijske discipline nisam se nikad interesirao za njihova prava
imena, a zaboravio sam i njihova konspirativna. Jedan od najvanijih zadataka
komiteta bio je da razvija iroku politiku akciju za odlazak ljudi u partizane. To
je bio stalni zadatak. RK se sastajao prema potrebi, a obino svakih osam do
etrnaest dana.
U sijenju 1943. godine imali smo u Crnatkovoj ulici 14 sastanak RK.
Stan za sastanak ustupio nam je Rudolf Zvonar. On je imao i bife u Savskoj ulici
63

pod mostom. Sastanak smo ugovorili za 13 sati. U stanu u to vrijeme nije bilo
nikoga. Dolazili smo u razmacima jedan za drugim. U zakazano vrijeme bili smo
etvorica na okupu. U uvjerenju da nas nee nitko smetati, raskomotili smo se.
Bobi je, mislim, otvorio sastanak. Ne sjeam se pitanja koja su bila na dnevnom
redu. Bili smo neoprezni. Nitko od nas nije osiguravao sastanak da bi drugove
na vrijeme obavijestio ako bude ugroena njihova sigurnost. Mislim da se mogao
na strau pred kuom postaviti i neki lan Partije iz neke osnovne organizacije,
da nas upozori na eventualnu opasnost. To se u ono vrijeme nije prakticiralo,
to je, razumljivo, bio velik propust. Odjednom je Zvonar upao u stan s trojicom
ili etvoricom agenata. Bili smo iznenaeni. Agenti su u jedan glas, s uperenim
pitoljima u nas, zavikali: Ruke uvis! Nai kaputi u kojima su bili revolveri
nalazili su se u predsoblju. Ta okolnost nam nije pruala nikakve anse da im
se suprotstavimo. Sjeam se da je Zvonar stajao pored agenata blijed kao krpa.
Mene su prvog postavili uza zid i naredili mi da ruke drim povrh glave, prislo
njene na zid. Pretresli su me. Nisu nali nita. Tako su postupili s drugim, treim
i etvrtim. Razmiljao sam to da radim. Odluio sam pobjei. To je bila smjelost,
ne da pobjegnem nego da poginem, jer sam znao da e na mene otvoriti vatru,
da u time zaokupiti njihovu panju i stvoriti mogunost drugovima da iskoriste
mete i pobjegnu, ako u tome uspiju. Odluio sam da to uinim, jer nisam znao
da li u na policiji izdrati sve fizike torture, pa sam vie volio poginuti to prije.
Kako sam bio do vrata, uhvatio sam za kvaku i naglo ih otvorio. To je agente
iznenadilo, tako neto nisu oekivali. Jedan od njih je pojurio za mnom. Za
trenutak sam se naao pred vrtnim zidom. Preskoio sam ga i trao prema Vod
nikovoj ulici. Agent je pucao. Osjetio sam toplinu u nozi, ali na to nisam obraao
panju. Preskoio sam nekoliko drvenih ograda. Snijeg je bio dubok. Kada sam
doao do zgrada, ljudi s prozora su mi vikali: Ne idi drue, prema tim vratima,
nego prema onim drugim! Posluao sam. U svakoj od tih kua bilo je, dakle,
naih simpatizera. Probio sam se na Vodnikovu ulicu. Kada sam bio kod Bota
nikog vrta, sjetio sam se Martina Kunteka u Gundulievoj ulici broj 58. Tu je
on imao svoju stolarsku radionicu. On je bio u prijateljskim odnosima s mojim
bratom. Usprkos rani na nozi i velikoj zimi uspio sam doi do stubita te kue.
Poeo sam gubiti svijest. Na moju sreu, Kuntek je iziao i vidio me na stubitu
i pitao to mi je. Oslovio sam ga sa: Gospon Kuntek, pijan sam. To sam
namjerno rekao, jer sam u magnovenju osjetio da netko po stubama prolazi, pa
da ne bi primijetio da sam ranjen. On je ocijenio da ja nisam pijan, ali je shvatio
zato sam to rekao. Odveo me je u radionicu u kojoj su radila tri radnika. Jedan
od njih bio je naklonjen ustaama. Prolazei sa mnom pored njih usput je rekao,
da bi opravdao moju prisutnost: Napio se. Ovo je moj dobar prijatelj, pa ga moram
tu smjestiti. Ugurao me je u neku manju prostoriju koju je upotrebljavao kao
kancelariju. Iz rane mi se niz nogu slijevala krv u cipelu. Imao sam zimske duge
gae koje su upijale krv, pa se, na sreu, nije moglo opaziti kroz hlae da sam
ranjen. Bio sam dosta iscrpljen i ne sjeam se detalja. Kada je Kuntek vidio da
sam ranjen, mislim da je sa sebe skinuo svoju koulju, raskidao je i povio mi
ranu. Poslije sat vremena po mene su po vezi dole saonice. Najvjerojatnije je
da je Kuntek, dok sam ja bio u polusvjesnom stanju, neto poduzeo. Dva druga
koja su dola saonicama po mene dobro su odglumila svoje uloge govorei u jedan
glas: Gdje je taj pijani? Odvest emo ga kui. S lakoom su me iznijeli i postavili
na saonice, umotali u neki pokriva, pa su me Gundulievom, Vodnikovom, Sav
skom i Tratinskom cestom, potpuno legalno, uz vlastiti rizik, doveli na Trenjevku
pred stan Zore Kevi. Uveli su me u njen stan, smjestili, pozdravili i otili. Ona
64

je tu ivjela sama. Njen sin, student, poginuo je u ljeto 1941. godine prilikom
bijega iz Kerestinca. Nakon otprilike pola sata doao je neki lijenik, pregledao
ranu, povio je i dao mi injekciju. Dolazio je jo pet-est dana.
Kasnije sam saznao to se sve dogodilo
s ostalim drugovima poslije
mogneoekivano uspjenog bijega sa sastanka.
Bobi Linari, lan MK, iskoristio je zabunu nastalu poslije mog bijega
i skoio kroz prozor. Za njim su pucali i bio je pogoen na ulici. Uhvaen je
i u bolnici je umro. Dva druga koja su dolazila na sastanak vidjela su to se dogaa,
pa su se na vrijeme povukla. Dvojicu koji su bili na sastanku, zatvorili su. Vje
rojatno je jedan od njih danas jo uvijek iv.
U vezi s upadom policije na na sastanak
napominjem jo nekapitanja
koja eunijeti vie svjetla u taj dogaaj. Jednu je drugaricu uhapsio UNS (Ustaka
nadzorna sluba). Stanovala je, mislim, na Trenjevci. Ime joj ne znam. Za vrijeme
strahovitog muenja prokazala je skladite sanitetskog materijala kod jednog stolara
u Jagievoj ulici. Agenti su odmah otili da to provjere i ustanovili da je spomenuti
materijal zaista uskladiten u jednoj baraci. Vlasnika barake su uhapsili i traili
od njega da objasni odakle mu taj sanitetski materijal, odnosno tko ga je sve
donosio i tko ga je tu sortirao i da li se pomalo dostavljao partizanima. Izbezumljen
od straha da e mu se dogoditi ono najgore, rekao je da je materijal dopremao
Rudolf Zvonar. Na njihov zahtjev da kae gdje ga mogu nai, uputio ih je na
Savsku cestu ispod mosta gdje je Zvonar imao svoj bife. Cim su stigli, legitimirali
su ga i uhapsili i naredili mu da ih povede u svoj stan s namjerom da ga temeljito
pregledaju, nadajui se da e u njemu nai slian i tko zna kakav jo materijal.
Jo nisu znali kakva je njegova uloga u NOP-u, ali su po onome to su do tada
otkrili pretpostavljali da nije beznaajna. Kada ih je poveo u svoj stan, Zvonar
je znao da na RK tog dana treba da odri u njemu svoj sastanak u 15 sati. U
tom trenutku bilo je 13 sati, pa je bio radostan to agenti nee nai u njegovom
stanu nikakav kompromitirajui materijal i bio je uvjeren da e premetaina za
vriti prije nego to se lanovi Rajonskog komiteta ponu okupljati na sastanak.
Poto su agenti otvorili vrata, vidjeli su nas, nepoznate ljude, da sjedimo za stolom.
Zvonar se prenerazio kada nas je vidio da smo mi ve tu i da smo poeli rad.
Zbog toga je problijedio i malaksao. Kako su se stvari dalje odvijale, ve sam
ispriao. Istog dana Zvonara su muili na policiji na trgu N. Nisu ga odmah
strijeljali. Boravio je u zatvoru na Savskoj cesti, pa je uskoro prebaen na izdr
avanje vremenske kazne od 10 godina u Gradiku. Intervenirali su za njega neki
njegovi prijatelji da ga se pusti. U tome su, ini se, uspjeli, pa se on vratio u
Zagreb. Na slobodi je bio samo osam dana, kada je ponovo uhapen, zatvoren
i strijeljan.
Potkraj 1942. godine Nijemci i ustae su pripremali temeljitu raciju
za cijeli grad da bi pohvatali sve ilegalce, razbili partijsku i skojevsku organizaciju
i zaplaili graane koji rade za NOP. Da im ne bih pao u ruke, bio sam prebaen
u Zaprei dok proe racija. Kasnije sam saznao da su se iz Zagreba sklonili svi
ilegalci, koji bi najvjerojatnije bili pohapeni. Uskoro sam se ponovo vratio u
Zagreb, kao ,i svi ostali koji su ga bili napustili. Poslije nekoliko dana otiao sam
u partizane, u sijenju 1943. godine. Najprije sam bio u Moslavakom partizan
skom odredu, a zatim sam upuen u Osamnaestu brigadu u Slavoniju.*

*Iz zbornika sjeanja Zagreb 1941 194), Spektar, Zagreb, 1972.

5 Zbornik sjeanja 3

65

Rudolf Kuhar

BIO SAM SEKRETAR PARTIJSKE ELIJE

Sve tei dani za ilegalni rad lan Rajonskog komiteta

i tehniar Odlazak u partizane

U svibnju 1940. godine dobili smo direktivu, i to radnici i slubenici

svih struka, da se u 8 sati okupimo pred sindikatom u ubievoj ulici. Policija
je za to doznala i zaposjela prostor oko sindikata i u njega nije nikog putala.
Kako se okupilo mnogo svijeta, povorka je krenula Juriievom ulicom, Trgom
Republike, Ilicom i Frankopanskom do Narodnog kazalita. U povorci su se iz
vikivale parole: Kruha, rada i slobode radnom narodu! Dolje nenarodna vlast!
itd. Pred Kazalitem su drugovi odrali govore. Sjeam se da je jedan od govornika
bio i drug Adam Kati. Poslije mitinga masa se razila. Bilo nas je vie od deset
tisua. Taj put nas policija nije dirala, iako nas je opkolila kod Kazalita.
Sindikat URSS-a bio je smjeten u ubievoj ulici. Iznenada dobismo
nareenje da moramo pola zgrade isprazniti, jer da tu dolazi sindikat HRS-a. To
smo i uinili. Od tada su u istoj zgradi bila dva sindikata. Nastala je borba koji
e sindikat privui u svoju organizaciju vie radnika. Ursovci su s radnicima HRS-a
bili dobri i pomalo ih ubjeivanjem pridobivali i uvlaili u URSS. Kada su bile
neke proslave HRS-a i mi smo u njima sudjelovali, i tako stjecali njihovu naklonost
i povjerenje. To je bila teka borba, ali je ipak uspijevala.
Potkraj 1940. godine vlasti su zatvorile sindikat URSS-a. Odmah su
pronaeni novi oblici za nau djelatnost, koja je i dalje bila vrlo intenzivna. Sa
stanke smo odravali po radionicama, a one vee kod onih poslodavaca koji su
bili nai simpatizeri. Mi postolari najvie smo se koristili prostorijom druga Masneca u Juriievoj ulici, a sastanke odravali, najee, nedjeljom. U prostoriju
smo ulazili i iz nje izlazili pojedinano, i to u vremenskim razmacima. Sastancima
je uvijek prisustvovao poneki drug iz vieg foruma (na primjer Ivica Horvat, Valent
Suh, Mato Matija, Adam Kati i drugi), koji je uglavnom njima rukovodio, kao
i- simpatizeri radnikog pokreta. Sjeam se i imena nekih drugova: Drago Banovac,
Stjepan Cvieg, Drago Jurec, Milan api, Franjo Miak, Botek Car, Stevo Glumpak, Franjo Golub itd.
66

Redovito se iznosila unutranja i vanjska situacija, a nakon diskusije

0 njoj razmatrali bismo konkretno nae svakodnevne zadatke i dobivali jasne upute
za ra<^'

Tako smo dobili zadatak da prikupimo to vie Crvene pomoi, da

dijelimo naprednu tampu i pronalazimo stanove kod povjerljivih drugova za nae
ilegalce, kojih je svaki dan bilo sve vie. Upozoravani smo na konspiraciju kako
ne bi dolo do provale, i na to kako se moramo drati ako netko od nas bude
uhapen: da nita ne priznamo i da ne prokazujemo drugove, jer da e nas ba
tada vie muiti, a takoer i prokazane drugove. Eto, tako se, uglavnom, na rad
razvijao sve do rata 1941. godine.
Po okupaciji zemlje nastavili smo isti rad, ali s jo veom konspira
cijom. Bila je direktiva da ne pitamo drugove kako se zovu, a mi nismo njima
davali svoja prezimena. To je bilo zbog toga da uhapeni drug ne zna kako se
zovu ostali drugovi s kojima je imao veze. Tako nije mogao nita otkriti. Ilegalna
su imena, uglavnom bila: Crni, uti, Biciklist, Brko, Dugaki, itd. Ni danas kada
na ulici vidim pojedine drugove ne znam njihova prava imena.
Po okupaciji zemlje imao sam zadatak da nabavljam oruje malog
kalibra, potrebno ilegalcima. Nabavljao sam ga uglavnom preko druga Ljudevita
Blaika, jer je on imao u domobranskoj vojsci prijatelja oficira, i druga Stjepana
Vargovia koji je, takoer uz pomo svog znanca domobranskog oficira nabavljao
pitolje veeg kalibra. Sjeam se da se Vargovi obukao u domobransku uniformu
1 na biciklu otiao u kasarnu u Ljubljanskoj ulici i donio dvije puke. Tako smo
nabavljali oruje, razliite vojne uniforme, odjeu, obuu, sanitetski materijal i
ivene namirnice. Odjea, obua i ivene namirnice davane su siromanim sim
patizerima i porodicama ilegalaca. Po zadatku sam raspaavao razne letke po ku
ama i ubacivao ih, sloene u paketie, preko ograde u krug kasarni. Vojnici su
ih pronalazili i itali. U njima su se vojnici pozivali da ne idu na front i da bjee
iz vojske.
Pisali smo i parole po zidovima. U kolovozu 1941. godine Drago Viek,
njegov brat i ja otili smo pisati parole po asfaltnoj cesti kod Svete Nedjelje prema
Samoboru. Iz Zagreba smo krenuli biciklima u 12 sati nou. Ponijeli smo crvenu
uljenu boju i kistove. Parole smo pisali preko asfaltne ceste, tako da su se dobro
vidjele. Sadraj im je bio: Dolje krvavi Ante Paveli! Dolje krvavi Hitler! ivio
Sovjetski Savez! ivjela Crvena armija! Naravno da smo pritom imali potekoa
jer su seljaci kolima ili u Zagreb, a mi svaki put bjeali u kukuruz. Kad bi proli,
mi smo nastavili pisati. Izvrivi zadatak, pribor smo bacili u kukuruz, sjeli na
bicikle i otili u Bizeljsko, gdje smo bili do podne, a zatim u Samobor, pa smo
se s izletnicima samoborcem vratili u Zagreb. Tako smo postupili da nas ne
bi primijetili policijski agenti.
Sjeam se da je u jesen 1941. godine vea grupa bila odreena za
pisanje parola u Gornjem gradu, Tkalievoj ulici, Novoj Vesi i na Ribnjaku (sada
Ulica Moe Pijade). Milan api, jedna drugarica i ja dobili smo zadatak da
ispisujemo parole na Ribnjaku. Akcija je poela oko jedan sat nou, a sadraj parola
je bio: Dolje krvavi Ante Paveli! Dolje krvavi Hitler! ivjela Komunistika
partija Jugoslavije! ivio Sovjetski Savez! ivjela Crvena Armija! Dok smo
pisali parole, kia je padala kao iz kabla, a ustae su se kamionom stalno prevozili
gore-dolje, ali nas nisu opazili, i tako smo tu akciju uspjeno zavrili. Vraajui
se kuama uli smo pucnjavu na Gornjem gradu. Pomislili smo da se puca na
nae drugove koji tamo ispisuju parole. Tako je i bilo. Jedan je od njih bio lake
ranjen, ali je uspio pobjei. Sutradan sam iao vidjeti parole to smo ih pisali,
67

kao i dojam koji su ostavile na stanovnitvo. Policija je ila po kuama i nareivala

kuepaziteljima da ih ostruu, ali kako se uljena boja dobro upila u zid, one su
se i nakon struganja vidjele.
Nastaju sve tei dani za ilegalni rad. U Zagreb su poeli dolaziti dru
govi koji su sudjelovali u panjolskom ratu. Za njih je trebalo pronalaziti strogo
povjerljive stanove. U to vrijeme bili su nalijepljeni plakati po ulicama u kojima
je stajalo da e biti ubijen svaki stanodavac kod kojeg se nae skriveni ilegalac.
Prirodno je da je to zaplailo stanoviti broj simpatizera. Meni se dva puta dogodilo
da nisam mogao pronai stan za panjolske borce, pa sam bio prisiljen jednoga
primiti u svoj stan. Veselio sam se pomisli da u od njega tota doznati o borbama
u panjolskoj, ali to nisam uspio. Drug je doao naveer, srdano smo ga primili
i ugostili. Shvatio je da s njim elim razgovarati, pa mi je rekao: Drue, nemoj
me nita ispitivati, jer je to bolje i za mene i za tebe. Jasno mi je bilo da je
u pitanju konspiracija i obojica smo utjeli. Ujutro je ustao, dorukovao, pozdravio
se sa mnom i mojom drugaricom i otiao. Isto tako je bilo i s drugim pancem,
tako da od njih nisam mogao ni rijei neposredno doznati o herojskoj borbi
panjolskih naprednih snaga i interbrigadista protiv faistikih trupa.
Drugovi koji su me poznavali iz URSS-a uvidjeli su da sam zasluio
da me prime u Komunistiku partiju. Zaista sam primljen 15. studenog 1941.
Prisutni su bili Lutvo Ahmetovi, Ivan imecki, Milan Zapi i jo jedan drug.
Bio sam uzbuen zbog povjerenja ukazanog mi prijemom u KP. Taj sastanak se
odrao upravo u mome stanu. To mi je dalo jo vie poleta za rad u NOP-u.
Potkraj jeseni 1941. godine primio sam dunost tehniara, a u pro
sincu iste godine dunost sekretara partijske organizacije od Steve Glumpaka, koji
je otiao u partizane. U toj organizaciji bilo nas je devet lanova KP: Milan Zapi,
Drago Jurec, Josip Golub, jedan bravar, jedan kroja, drugarica Zoga, Joa Horvat
i jo jedan drug. Saopeno mi je da sam i lan Rajonskog komiteta.
Sa ovih osam lanova Partije svaki dan sam se morao sastati. Osim
toga, imao sam na vezi i sedam drugova simpatizera koji su bili ilegalci. To je,
uglavnom, bio ui aktiv. S njima sam svaki dan odravao vezu, da bih znao da
li je koji uhapen, a i radi zadataka koje sam im prenosio. I sa svojom viom
vezom, drugom o kojem znam samo to da sam ga zvao Dugaki, sastajao sam
se svaki dan i referirao kakvo je stanje na terenu i kako se rad razvija.
U zimu 1941. na 1942. godinu esto je vii forum u mom stanu
odravao sastanke koji su trajali do sat i pola. Inae, u moj su stan dolazili Adam
Kati, Lutvo Ahmetovi, Ivan Simecki, Anka Berus i Valent uh.
Godine 1942. primio sam u svoj stan (imao sam jednu sobu u podru
mu) ilegalca Adama Katia koji se hitno morao odseliti od druga Podrugaa u
Petrovoj ulici, jer su ga zapazili stanari iz kue. Kako mu nisam odmah mogao
nai odgovarajui stan, bez razmiljanja primio sam ga u svoj.
Ve sam spomenuo da sam bio sekretar partijske organizacije, lan
Rajonskog komiteta i tehniar za podruje od Zrinjevca do Frankopanske ulice
i Ilice do Mihanovieve ulice. Primao sam materijal od Lutve Ahmetovia u Pri
morskoj ulici, i to u kunoj vei. Bili su to razliiti leci koje smo dijelili, broure
? listovi, a davao sam ih drugovima koje sam drao na vezi. Oni su ih dalje
raspaavali. To su bili: Meunarodni karakter oktobarske revolucije, Omladinski
borac, Glas Hrvatskog zagorja, itanje karata i Proleteri svih zemalja ujedinite
se. Od tih listova i broura imam i sada po jedan primjerak, a sjeam se da sam
ih sakrio na tavanu.. .
68

... Godine 1942. sastanke smo odravali po tavanima, ponekad u ne

kom stanu, a i na otvorenom prostoru. Kad smo se Banovac, Jurec i ja sastali
u srpnju na tavanu jedne zgrade u Ilici (mislim da je bio broj 9, jer sam tu imao
jednog simpatizera, koji nam je otvorio tavan) da razmotrimo neka aktualna pitanja
i zadatke, neki je stanar iz kue, koji nas nije opazio, tavan zakljuao izvana i
mi nismo mogli izii. Dosta kasno doao je taj na simpatizer vidjeti da li smo
otili. Na sreu otkljuao je tavan i tako smo izili.
U zimu 1941. na 1942. godinu imao sam na vezi Olgu KovaiKreai. Bila je uhapena i nije dola na vezu. Odmah sam o tome izvijestio svoju
viu vezu. Odgovorio mi je da im je to poznato.
Na mojem podruju djelovale su i dvije udarne grupe, koje su iz
vravale specijalne zadatke. Jednom je rukovodio Vargovi. Stevo Glumpak mi
je rekao za njih i naglasio da ja o njima ne treba da vodim rauna, budui da
one imaju svoje rukovodioce. Zbog toga mi i nije poznata njihova djelatnost.
U proljee 1942. godine dobio sam zadatak od Lutve Ahmetovia da
po itavoj Gajevoj ulici podijelim letke. Primio sam velik paket letaka, otiao na
tavan, nainio male paketie, naao osam simpatizera i s njima se dogovorio da
akcija pone u pola osam u nedjelju naveer. Ja sam letke, tj. paketie, strpao
u depove i, kako sam se s drugovima dogovorio, poao u prolaz koji vodi s Trga
Republike na trnicu. U tom prolazu sam stajao, a drugovi koje sam organizirao
dolazili su u razmaku, preuzimali od mene te paketie i ili na zadatak. Svaki
je od njih imao odreen broj kua, a letke su stavljali na prozore i vrata. S njima
sam se dogovorio da poslije zavrene akcije prou preko parka na Starevievu
trgu, da ih ja vidim, kako bih znao da nije koji sluajno uhapen. Po zavrenoj
akciji otiao sam Ahmetoviu, koji me je ekao iza Kazalita, da ga obavijestim
0 uspjeno izvrenoj akciji.
Dok sam bio lan Rajonskog komiteta, imali smo tri puta sastanak,
1 to dva puta u dvorinoj zgradi u koju se ulazilo iz Ilice i Bregovite ulice (bio
je to stan neke drugarice na IV katu). Na sastanak je dolazilo 4 5 drugova,
sekretar je bio Ahmetovi (to je vjerojatno bilo potkraj 1941. godine), a za ostale
ne znam kako su se zvali. Poto bi sekretar iznio politiku situaciju, mi bismo
diskutirali i podnosili izvjetaje o djelatnosti na terenu i donosili zakljuke za idui
rad. Pod tokom razno govorili smo o praktinim pitanjima. Po zavrenom
sastanku odlazili smo iz stana jedan po jedan u malom vremenskom razmaku.
Trei smo put imali sastanak u radionici druga Blaika u Drakovievoj ulici.
Sjeam se da sam 1942. godine dobio lino od Lutve na vezu druga
Kelera, s tim da ga drim na vezi dok se otvori kanal za odlazak u partizane.
On je bio ilegalac, student medicine, porijeklom Nijemac. Svaki je lijek i injekciju
nabavio u odreenom roku i donosio mi na vezu. Svakodnevno sam imao s njim
sastanak. Izdaleka je irio ruke, pitajui me time da li ide u partizane. Imao sam
ga na vezi sedam tjedana i napokon se kanal otvorio. Kada sam mu saopio da
se spremi i da sutra odlazi, nije znao to bi od veselja. Dobio sam dojam da su
drugovi iz vieg foruma grijeili, jer su u njega izgubili povjerenje zbog toga to
je bio njemakog porijekla. Sluajno 1944. godine kada je X zagrebaki korpus
sa VI slavonskim korpusom iao u napad na uporite Koprivnicu, ja sam se sa
svojom jedinicom nalazio u Podravini u selu Virje, a Keler je bio u sanitetu VI
korpusa.
Napominjem da sam imao dva druga simpatizera Franju Podrugia,
koji je imao svoju postolarsku radionicu u Prakoj ulici i Ljudevita Blaika, koji
69

je takoer imao postolarsku radionicu u Drakovievoj ulici. Ta dva druga najvie

su materijalno pomagala na pokret, i prije i za vrijeme rata.
U proljee 1942. godine, skladite oruja bilo je smjeteno u jednome
malom taglju u tadanjoj Varadinskoj cesti (sada Ulica proleterskih brigada). U
njemu su bile tri puke, oko 70 kragujevakih bombi i osam pitolja razliitog
kalibra i municije. Kada su druga zaduenog za to skladite ranili i uhvatili po
licijski agenti, dobio sam zadatak od svoje veze da to oruje to hitnije prebacim
na drugo mjesto. Sjetio sam se uvara tigra koji je bio u slubi u Zoolokom
vrtu u Maksimiru. Rekao sam mu zbog ega dolazim. Predloio mi je da pohra
nimo oruje u neku praznu jamu pokraj tigra. Voi udarne grupe s kojim sam
tada bio u vezi rekao sam to treba da uradimo, pa se on obavezao da preselimo
oruje. lanovi udarne grupe i ja (bilo nas je sedam) uzeli smo bombe, municiju
i pitolje, stavili ih u kovege, a puke uz tijelo i nogavice i nita se nije primje
ivalo. Ja sam nosio puku, a imao sam u svakom depu po jednu odvinutu bombu
u sluaju da budemo napadnuti. Krenuli smo Varadinskom cestom, Paromlinskom, preko nadvonjaka, kod kolodvora uli u tramvaj i odvezli se u Maksimir
u umu. U Paromlinskoj cesti su bile smjetene ustae. Budui da je bila nedjelja
predveer, ustae su etale cestom. Mi smo proli pokraj njih. Oruje smo spremili
kod tigra, a Vargovi je tada rukovodio skladitem.
Potkraj svibnja 1942. godine Drago Jurec je uhapen u Kaievoj
ulici, u 10 sati prije podne. Nije mi doao na vezu. On je, naime, imao zadatak
da drugovima koji odlaze u partizane daje isprave i upuuje ih kamo da idu i
kome treba da se jave. Sluajno sam istog dana sreo Ahmetovia na Jelaievu
trgu. Rekao mi je da naveer u pola devet doem u gostionicu Nad lipom. Kada
sam doao, Lutvo mi je dao jednu cedulju i rekao da se odmah sklonim iz svog
stana ako je na njoj i moje ime. Tada je saznao kako se zovem i upozorio me
da budem na svakom koraku oprezan jer da e me agenti traiti. Zahtijevao je
da sve svoje veze odmah prebacim na drugi teritorij, da sastanke ne odravamo
vie na starim mjestima i da odmah obavijestim i onih est drugova ija su imena
bila na cedulji, budui da nas je Jurec prokazao na policiji. Tu veer sam ih
obavijestio. Svi su napustili svoje stanove i postali ilegalci. Iste noi doli su agenti
u moj stan u kojem su nali samo moju drugaricu. Pitali su za mene, a ona im
je odgovorila da sam dobio poziv za vojsku da sam prije tri tjedna otiao i da
joj se jo nisam javio. Izvrili su premetainu. Budui da nisu nita nali, otili
su. Sljedeu no doli su oko dva sata. Odgovor moje drugarice bio je isti, a oni
su ponovo izvrili premetainu. Nisu nita nali i otili su. Nakon tri tjedna opet
su doli, u jedan sat nou, a odgovor moje drugarice bio je isti. Ponovo su izvrili
premetainu stana. Poto nisu nita nali, otili su i vie nisu dolazili. Ja sam se
smjestio kod Valenta Horvatieka u Amruevoj ulici br. 1/1. Tu sam bio dva
mjeseca, tj. tu sam dolazio spavati. Horvatiek je bio ustaa, a to je postao zato
to je bio stalno bez posla pa je otiao u ustae mislei da e kod njih biti kratko
vrijeme, dok se ne zaposli. Ali to nije uspio i tako je dulje vrijeme bio ustaa,
iako im nije bio privren. Iz toga sam stana morao otii kada su me otkrili stanari
u kui i poeli se za mene zanimati. Od tada sam spavao ponekad u radionici
Barice Prelec u Gajevoj ulici. Ponekad u njenom stanu na Gornjem Preecu.
Nekad sam spavao u sobi, a ponekad na taglju, sve do odlaska u partizane. U
srpnju sam zatraio od svoje vie veze da idem u partizane. Dobio sam odgovor
ima vremena. Kako mi je bila poznata direktiva CK KPH da se drugovi koji
su kompromitirani i ive ilegalno upuuju u partizane, i ja sam nastojao da to
prije odem. Nekoliko puta traio sam od svoje vie veze da me uputi u partizane.
70

Napokon, potkraj kolovoza, reeno mi je da naem zamjenu i da predam svoju

dunost. To sam odmah uinio. Za tehniara sam naao Milana Zapia, a za
sekretara partijske organizacije Dragu Banovca. Kada sam sve obavio, veza mi je
saopila da idem u partizane 2. rujna 1942, da sa mnom idu dvije ene koje se
vie ne smiju vratiti u Zagreb, a ja da im budem sprovodnik. Jedna od njih je
bila ena druga Podrugaa, a druga nije dola kad sam iao na slobodni teritorij.
Prvog rujna moja veza je zatraila da doem u Drakovievu ulicu u
gostionicu Crveni lajbec. Sjeli smo u bau. On u jedan ugao, a ja u drugi. Tu
mi je pisao karakteristiku koju sam nosio u Okruni komitet na Kordun, a takoer
i za tu drugaricu. Dao mi je karakteristike, legitimaciju na tue ime i rekao da
vlakom idem do Srpskih Moravica te da se tamo javim skretniaru na eljeznikoj
stanici. Toga dana partizani su napadali eljezniku stanicu Josipdol pa vlak nije
iao do Srpskih Moravica. Do njih je trebalo prijei jo dvije eljeznike stanice.
Odluio sam da idemo pjeice, pa to bude. Napokon smo stigli do S. Moravica.
Kada sam krenuo skretniaru na vezu, dotrao je jedan djeak i zapitao me:
Drue, da li si ti za preko? Pogledao sam ga i potvrdio. Odgovorio mi je da
je njegov tata otiao u neko selo na sastanak, pa da idem kod njegove mame.
Ona nas je uputila vezama do Drenice, gdje smo se povezali s partizanima. Ujutro
smo krenuli preko Perjasice i Veljuna do Petrove gore. U jednom seocetu bio
je Okruni komitet. Tu sam susreo Anku Berus. Poznavala me je jo iz Zagreba.
Sutradan je Anka Berus zatraila da odvedem drugaricu koja je dola sa mnom
na Veljun. Kad sam ;e vratio drugarica Berus mi je rekla da se u selu Miholjsku
upravo priprema kurs za politike komesare.
Idui dan kurs je poeo raditi. Poslije tri dana doli su Veco Holjevac,
Franjo Ogulinac Seljo, Marko Belini i jo neki drugovi da vide gdje se on odrava.
Marko me je upitao da li elim ii u sjevernu Hrvatsku. Ja sam to prihvatio i
krenuo na Perjasicu. Tu sam zatekao proleterski bataljon koji je iao na umberak.
Krenuo sam s njima. Usput je taj bataljon napadao Bosiljevo pa sam zarobio puku,
tri bombe i municiju, a zatim smo stigli u mjesto Soice na Zumberku. U tom
mjestu Marko Belini formirao je etu od 52 borca u kojoj je pola bilo Hrvata,
a pola Srba. eta je krenula za sjevernu Hrvatsku i tako sam ja postao pravi
partizan.*

* JHRPH, MG-74/II, 11.

71

Anina Tompa

SVE TEI I ODGOVORNIJI ZADACI

Stan za ilegalce Primljena sam u Partiju Poslovi

kurira Uspjeli bijeg

Prola su gotovo etiri desetljea od poetka mog partijskog ilegalnog

rada u Zagrebu. Nastojim da to dublje proniknem u tu daleku prolost, pa ipak
osjeam da su uspomene izblijedjele i da u se teko moi prisjetiti svih zadataka
i kontakata odranih u tim burnim danima...
... U toku proljea 1941. godine gotovo svake subote ili smo na
Sljeme u aki dom. Veina aka koji su se tamo skupljali bili su skojevci.
Odravale su se kratke priredbe s recitacijama, a pjevale su se i zabranjene pjesme.
Stariji su drugovi u etnjama s manjim grupama mlade upoznavali kako se treba
uvati u uvjetima ilegale i drati pred neprijateljem. Jedne nedjelje je prof. Ivo
Frol drao predavanje o naprednim pjesnicima u ekoj i itao njihove pjesme.
Dva dana kasnije pozvao me je direktor Prve muke gimnazije u kojoj je Frol
bio redovan profesor i pitao me o njegovom buntovnom predavanju. Znala sam
zato me je pozvao. Priznala sam da sam sluala jedan dio predavanja i da mi
se dopao stil i literarni nain Frolova izlaganja. Napomenula sam da svojoj djeci
ne bih dopustila da prisustvuju predavanju da sam ita kompromitirajueg primi
jetila. Javila sam Frolu. Shvatili smo da imamo dounike meu omladincima i
postali smo oprezniji. Dogaaji se brzo redaju. Poinju konkretne akcije skojevaca,
kao to su buenje guma, pisanje parola, skupljanje sanitetskog materijala, lijep
ljenje i dijeljenje plakata i ilegalnih materijala. Tek tada sam doznala da su mi
sin Janko i ki Vanda organizirani skojevci, a ne samo napredni omladinci.
Jednoga dana, krajem lipnja 1941. godine, u mojoj koli na Jordanovcu
odravali su se ispiti za malu maturu. U rano poslijepodne k meni je doao prof.
Ivo Barbali. Dok smo u sobi razgovarali, pred kuom je zaustavljen automobil
i ustae su odmah ule u kuu. Dogovorili smo se da kaemo da je Barbali doao
pitati da li mu je brat poloio malu maturu. Detektivi su nas odmah rastavili i
ispitivali to radimo. Dali smo iste izjave i Barbalia su odmah pustili. To je bilo
72

najvanije, jer je on prije okupacije bio hapen i poznat policiji. Detektivi su doli
da me pitaju za jedan na letak, koji su nali kod susjede kod koje je izvrena
premetaina i koja im je rekla da je taj letak dobila od mene. Priznala sam da
sam ga nala u knjizi drugarice koja mi je ostavila svoje knjige i koja je pobjegla
u Beograd. Sugerirala sam im da se za mene raspitaju kod mojih bivih aka,
a sada ustaa, i nabrojila sam im njihova imena. Poslije pregleda stana sve se dobro
zavrilo jer nita nisu nali. Zatim sam, s djecom, tri dana napustila stan. Smjestili
smo se kod moje roake Dragice Broz, sa stanom na Pantovaku 126. Tim smo
se stanom kasnije ee koristili za ilegalce. U njemu su povremeno boravili I.
Barbali i najee Lepa Perovi, koja je (nakon zavretka rata sam doznala) bila
lan Povjerenstva CK KPH za Zagreb i sjevernu Hrvatsku od studenoga 1942.
do rujna 1943. godine. Zatim je rukovodila partijskom organizacijom Zagreba
preko Mjesnog komiteta do kraja prosinca 1943. godine.
Moji bivi aci su za mene garantirali i opet sam nastavljala rad. Uoi
priprema akcije paljenja stadiona, moja djeca, jedan drug i drugarica pakovali su
neke eksplozivne materijale. Prof. Kesler, kemiar, struno je pomagao u pripremi
eksploziva i njegova pakovanja. U to vrijeme u kui su nam esto spavali napredni
omladinci. Sjeam se Marijana Grozaja koji je vrlo brzo otiao u Moslavaki par
tizanski odred, odakle je nekoliko puta dolazio na vezu u Zagreb; zatim, Ante
Jelia i Zvonka Fiera, koji su, na alost, brzo uhvaeni i strijeljani. Obojica su
se odlino drala i nikoga nisu provalila. esto je dolazio i Petar Fari, koji je
kasnije nastradao u Jasenovcu. Sjeam se da su u Martinicu, a posebno u aki
dom, dolazili: Slavko Komar, Kreo Raki, Marijan Kockovi, kao i lijenica dr
Filipovi s neakinjom Vinjom, dr rnozubov i njegova kerka Tatjana, te omla
dinka Milena lezinger. Njezini roditelji su bili lijenici i na vrijeme su otili s
njom u partizane. Na alost, svi troje su poginuli. Prije odlaska poslali su mi mnogo
garderobe i sanitetskog materijala. U toku ljeta esto su se u mojem stanu sastajali
drugovi. Sjeam se da je jedne nedjelje poslijepodne bila Anka Berus i Andrija
Hebrang.
Omladinci koji su bili zadueni za rad u Crvenom kriu donosili su
mi esto pakete sa sanitetskim materijalom, a takoer i dosta toploga rublja i
vunenih arapa. Sve se to pohranjivalo u bunker i po kuririma slalo u paketima
na osloboeni teritorij, kao i drugovima u zatvorima i logorima. Zbog tog posla
esto je dolazila omladinka Mira Paut.
U jesen 1941. godine uhapeni su prof. Frol i Gamulin. Preko naih
veza uspijevamo da budu smjeteni u bolnicu u Vinogradskoj ulici. Dobila sam
nalog da uspostavim vezu s njima i da im prenesem neke poruke. To sam uspjela
uz pomo dra Panca, okulista u toj bolnici, koji ih je u odreeno vrijeme pozvao
u ambulantu na pregled. Ja sam ve bila u ambulanti kada je Frol doao u pratnji
straara, koji je na zahtjev dra Panca ostao pred vratima. Prenijela sam Frolu
poruku. Sjeam se kako se obradovao kada je uo da su neki drugovi, koji su
bili u opasnosti da budu uhapeni, sretno stigli u Moslavaki partizanski odred.
U to vrijeme upoznala sam Nedu Sokolov^ studenticu farmacije, koja
je sa drom Dragom Grdeniem, kemiarom, radila na Salati u Zavodu za prosekturu. I od njih sam redovno dobivala sanitetski materijal, osobito mnogo istog
alkohola, a sjeam se da su redovno nekome davali i izvjetaje tko je od pokojnih
drugova i u kakvu stanju donesen na obdukciju. Ve u proljee 1942. godine
upueni su u partizane, a ja sam obavijestila njihove majke da su sretno stigli
na osloboeni teritorij. S majkom Nede Sokolovi ostala sam u stalnom kontaktu
i ona mi je ee donosila hranu za ilegalce.
73

Na alost, krajem 1941. i poetkom 1942. godine, padaju mnogi omla

dinci. Jedne noi uhapen je i moj sin Janko. Njegov otac Janko Tompa, koji
je tada bio jedan od direktora Shella, otiao je odmah svome roaku generalu
Sabljaku, Pavelievu doglavniku. Njegovom intervencijom sin je puten nakon dva
dana. Nisu mu nita mogli dokazati. Ubrzo je na sasluanje bila pozvana i kerka
Vanda. Tada je, naime, bio uhvaen kurir iz Moslavine, koji je nosio potu u Zagreb
u kojoj je naena i dopisnica adresirana na Vandu. Dopisnicu joj je poslala kolska
drugarica Karmela Peo. Ona je bila u partizanima, pa je ranije dogovorenom
ifrom traila sanitetski materijal i toplu odjeu. Vanda je tvrdila da ne zna tko
joj je poslao dopisnicu. Budui da sadraj naoko nije bio kompromitirajui, pustili
su je.
Meni i drugovima, koji su sve ee spavali kod nas, postalo je jasno
da mi se djeca nee moi dugo odrati u Zagrebu. Dogovorili smo se da ih
poaljem na kolovanje negdje u unutranjost pod izgovorom da to inim zbog
toga to su oboje slabog zdravstvenog stanja. Iskoristila sam poznanstvo s inspek
torom Degorizijem, pa mi je dao preporuku za direktora gimnazije u Senju. Prije
putovanja za Senj dobila sam od drugova neke materijale da ih predam jednoj
mladoj profesorici u Senju. U vlaku je bila jaka kontrola i pregledi svih putnika.
Kada su doli do nas, ja sam izvadila ono pismo, preporuku s peatima, i rekla
da nosim to u Senj, pa smo tako izbjegli premetainu. Vjerujem da sam se do
sredine 1943. godine odrala u tako aktivnom radu zahvaljujui izjavama bivih
uenika i garanciji naelnika Degorizija.
Odlaskom djece u Senj imala sam vie vremena. Tada su se moje veze
proirivale. U stan je dolazio lan Partije Ekrem Maglajli, asistent Veterinarskog
fakulteta, koji je, mislim, bio zaduen za trei rajon. Tada poinje moja svakodnev
na suradnja s Bogdanom Ogrizoviem, profesorom Reichnizerom i s inenjerom
Borisom Bakraem erkezom. U stanu sam ostala s najmlaom kerkom Nevenkom, koja je u to vrijeme imala 12 i po godina.
Nastavljaju se redovni zadaci i sastanci na ulicama, predaja ili primanje
materijala, prihvaanje kurira, a esto sam primala na spavanje ugroene drugove
i drugarice. Ne sjeam se mnogih imena. Nai sastanci, koje smo drali uvijek
u raznim dijelovima grada, na ulicama, u tramvaju, po parkovima ili u crkvama,
bili su puni zamki i opasnosti. Bila je potrebna maksimalna opreznost, dovitljivost
i hrabrost da se izvuem iz raznih situacija i nadmudrim neprijatelja koji je vrebao
sa svih strana. Sjeam se da sam se dva puta spasila zasjeda uskaui u jurei
tramvaj. Gotovo sam uvijek, prije i poslije svakog zadatka, osobito pazila da me
nitko na slijedi. im sam osjetila neto sumnjivo, javljala sam to drugovima. S
djecom, kao i onima koji su se krili ili dolazili kod mene u stan, imala sam
ugovorene znakove: sputena zavjesa, cvijee na prozoru i si., koji su oznaavali
postoji li neka opasnost ili je sve u redu. Susjedi nisu nita sumnjali, jer su otprije
bili naviknuti da mi esto dolaze roditelji mojih aka. Znali su da dajem i sate
iz matematike, pa im je bilo normalno da uvijek kod nas dolaze nepoznate osobe.
Brinula sam i o tome da se to bolje preruim za odlaske na sastanke. Osobito
sam pazila da za te prilike ne oblaim ono u emu sam odlazila u kolu.
Jedno poslijepodne u jesen 1942. godine doao mi je brat Ljudevit
Obolt, koji je ivio u Mikuliima 5. On je znao za moj ilegalni rad, a povremeno
na moje traenje primao je na spavanje ilegalce. Iznenadilo me je vrijeme njegova
dolaska, jer je on, radi poslova na imanju, uvijek dolazio rano ujutro. Dosta uz
buen mi je rekao da ga je oko etiri sata ujutro probudio Ivo Barbali, kojeg
su dobro poznavali. Naglasio je da je doao bos, pocijepane koulje i krvav od
74

ogrebotina, bjeei preko ume i skrivajui se po susjednim livadama dok nije

stigao do njega. Barbali mu je rekao da je u nekoj vili prema Vrapu, u kojoj
se nalazio bunker iza velikog ormara, odran sastanak i da je on u toj vili ostao
na spavanju. Meutim, u noi su iznenada upale ustae u vilu i on je preko
kuhinjskog balkona uspio preskoiti i doepati se ume i vinograda i tako je stigao
do njega. Barbali je traio da o tome obavijestim drugove i da mu poaljem odjeu
i obuu. Sreom sam tu veer imala u blizini sastanak s Borisom Bakraem
erkezom, koji mi je rekao da u sljedeeg dana dobiti pitolj za Barbalia, dio
garderobe smo mu poslali po mome bratu, a neto i sami odnijeli. Pitolj je
odnijela moja kerka Nevenka u koarici s povrem i voem. Nakon tri dana odvela
sam i Bakraa u Mikulie kod brata. On se u vinogradu sreo s Barbaliem, koji
mu je podnio izvjetaj o sastanku u vili i o svojem bijegu. Tada smo se dogovorili
da u dan kasnije doi po Barbalia i odvesti ga na kolodvor, a da u mu prethodno
kupiti kartu za Sisak. Na kolodvor je Nevenka donijela mali koveg s najnunijim
stvarima. Sve je ilo, sreom, po planu. Smjestila sam ga u vagon, a ja sam izila
iz vlaka u posljednjem momentu. Na peronu sam vidjela neke drugove raspore
ene na nekofiko mjesta. Shvatila sam da nisam bila sama, ve da smo imali dobro
osiguranje za svaki sluaj. Vrativi se kui, u stanu sam nala njegovu suprugu
Katicu Krnjaji-Barbali i Ekrema Maglajlia koji je ekao moj izvjetaj. Katica,
sretna da se sve dobro svrilo, skinula je zlatni lani i dala ga Ekremu za Narodnu
pomo.
Ne sjeam se vie po ijem sam nalogu poetkom 1942. godine otila
do Jele Brigljevi-Kristl. Ona je imala prekrasan stan u vlastitoj kui u orievoj
8. U to vrijeme je kod nje stanovao komandant Zagreba, domobranski general.
Njezinim stanom smo se koristili, uglavnom, u vrijeme kada je njezin stanar bio
izvan kue. Bila je rastavljena. Njezin stariji sin je ve prije otiao u partizane,
a mlai je ekao vezu. Budui je pripadala predratnom visokom drutvu u Za
grebu, uivala je puno povjerenje okupatora i nitko nije slutio da surauje s nama.
Bila nam je vrlo korisna. U njezinoj kui u prizemlju stanovao je i Nijemac, koji
se zvao Schmit. On je tvrdio da je funkcionar u Abwehru. Za novac je izvukao
neke omladince iz zatvora. Stavio nam je stan na raspolaganje za sastanke. U
studenome 1942. godine imala sam jednu veer sastanak u tome stanu s Borisom
Bakraem. Poslije redovne izmjene izvjetaja, Bakra mi je saopio da sam svojim
radom i odanou davno trebala biti primljena u Partiju, da je greka da to nije
ve uinjeno i da sam od toga dana primljena u Partiju.
Na partijskom sastanku krajem studenoga, koji se odravao u jednoj
kui iza Samoborskog kolodvora, bio je i jedan novi drug koji nas je sve vrlo
detaljno ispitivao o naem radu i situaciji u gradu. Na kraju sastanka predan mu
je pitolj i tada se postavilo pitanje tko e ga povesti na spavanje i prihvatiti u
prvo vrijeme. Dogovorili smo se da poe sa mnom. Nakon zavretka rata doznala
sam da je to bio Perica Dozet, koji je poslije odlaska sekretara Mjesnog komiteta
Lutve Ahmetovia na teren, upuen u Zagreb da preuzme tu funkciju. On je doao
s Lepom Perovi-Zinom, lanom Povjerenstva CK KPH za Zagreb i sjevernu
Hrvatsku, i Milutinom Baltiem, koji je bio zaduen za rad s omladinom. Oni
su u gradu razvili veoma intenzivnu djelatnost u partijskoj i skojevskoj organizaciji.
U tramvaju sam, dakle, sjedila suelice s Dozetom i nismo razgovarali.
Pravili smo se da se ne poznajemo. U jednom momentu priao mi je moj bivi
ak tada ustaa. Dok smo razgovarali o njegovoj obitelji, priapnuo mi je da
su partizani prijevarom uli na sajmeni dan u Biha. Ja sam se udila i rekla
75

a je to teko vjerovati. Sreom iziao je dvije stanice prije nas i mi smo sretno
tigli kui.
Nakon dva dana Dozet me je povezao s Lepom Perovi. Od tada su
mi vrlo esto boravili u mom stanu i koristili se garderobom i materijalima iz
lunkera. Tada sam postala njihov kurir za vezu s Bakraem (lanom MK KPH
943), Milutinom Baltiem i nekolicinom drugova koje sam znala po nadimcima
s kojima su unaprijed bili zakazani sastanci i javke. Radi kamuflae povremeno
h je na sastanke, do odreenih mjesta, pratila moja kerka Vanda, koja se te jeseni
rratila iz Senja i upisala u gimnaziju asnih sestara u Savskoj cesti. Za mene je
0 razdoblje bilo vrlo naporno, jer sam redovno radila u koli na Jordanovcu, gdje
am imala mnogo obaveza koje sam esto sama preuzimala zbog toga da se ne
)i posumnjalo da se bavim neim nedoputenim.
Moji su se zadad proirivali. Pokidane veze zbog estih hapenja tre
balo je ponovo uspostaviti. esto sam se sastajala s Nedom Prohaska-Dragicom.
Na sastancima smo bile maksimalno oprezne, jer smo obje prenosile potu za
via partijska rukovodstva. Sjeam se da sam odlazila i u vilu prof. I. Supeka koji
je aktivno pomagao NOP. ee sam se sastajala s Bogdanom Ogrizoviem, koji
je u to vrijeme honorarno radio u Knjiari Kugli u Ilici, gdje je dosta dugo
vremena uspjeno skrivao nae ilegalne materijale. S Milutinom Baltiem sam se
sastajala uglavnom u mljekari na Ilikom trgu, gdje je radila Katica KrnjajiBarbali.
Sredinom oujka 1943. godine na jednom sastanku Bogdan Ogrizovi
mi je saopio da sam kooptirana za lana Narodnooslobodilakog odbora Zagreba
1 zaduena za rad sa AFZ-om.
Odrali smo, koliko se sjeam, samo dva zajednika sastanka: jedan
u mom stanu a drugi, mislim, u stanu Borisa Bakraa. To je razdoblje puno velikih
uzbuenja. Uz gubitak Ive Marinkovia (bio je lan Biroa CK KPH i rukovodilac
Povjerenstva CK KPH za sjevernu Hrvatsku; ustae su ga ubile poetkom 1943.
godine, a imao je pseudonim Slavko; naravno, to sam doznala mnogo kasnije),
ubijen je i Umjetnik (lan MK). Njegova se imena vie ne sjeam. igove Mjesnog
komiteta, koji su se nalazili u njegovu stanu, uspjeli smo iznijeti, pa sam ih
prenijela u stan Katice Krnjaji u Moinskijevoj ulici.
Provale su se nastavljale. Krajem svibnja ili poetkom lipnja 1943.
uhapen je novinar, mislim da se zvao Vrinjanin. Poznavao je mnoge napredne
profesore, a bio je i u mom stanu dva puta. Znali smo da je nervno labilan i
da nam svima prijeti opasnost. Nakon deset dana poela je velika provala i uhapen
je prof. Reichnizer. Stan i opstanak su mi bili ugroeni. Ja sam u to doba dobila
novu upalu srednjeg uha. Po nareenju Lepe Perovi i Perice Dozeta otila sam
u bolnicu na Sv. Duh i pomou dra Kajfea smjetena sam krajem srpnja na
interno odjeljenje, a kerke Vanda i Nevenka otile su kod bake u Harambaievu
ulicu. Jedanput me je u bolnici posjetio Bogdan Ogrizovi, koji je bio vrlo slab
i imao jake bolove. Ispriao mi je da se dan ranije gotovo onesvijestio u tramvaju
od bolova, a da je imao ilegalni materijal. To je bio na posljednji susret, jer je
uskoro uhapen i objeen u Maksimiru s grupom intelektualaca.
Jednog kasnog poslijepodneva dola mi je mlaa kerka u bolnicu,
budui da je dobila visoku temperaturu zbog infekcije na nozi. Dr Kajfe je obavio
manji kirurki zahvat i ona je ostala te noi sa mnom u bolnici. U tri sata ujutro
ula su u sobu tri detektiva. Poslije identifikacije pitali su kerku zato je u mome
krevetu. Ona im je pokazala nogu, a ja sam tvrdila da sam pripremljena za ope
raciju uha. Povukli su se, ali je na hodniku ostao jedan detektiv da pazi na nau
7fi

sobu. Bila sam spremna na sve. vrsto sam odluila da bjeim. Poslije doruka
obukla sam svilenu haljinu, u kojoj me dotad nitko nije vidio, i obuena legla
u krevet. Kerka se motala po hodniku i zajedno s dvojicom domobranskih oficira,
koji su se tu nalazili na lijeenju da bi izbjegli odlazak na front, pazila na kretanje
detektiva. Oko osam sati kerka mi je rekla da je detektiv uao u kancelariju da
telefonira. Iskoristila sam taj trenutak, izila u hodnik i krenula prema izlazu. Na
pola puta sreo me je jedan domobranski oficir, pa sam s njime ispod ruke dola
do glavnog izlaza iz bolnice. Sporednim ulicama otila sam u rnomerec. Kerki
sam ranije rekla da ide kod bake. Na alost, tamo je istog dana bila uhapena.
Budui da je za svojih 14 godina bila razvijena, prilikom hapenja agenti su mislili
da je ona moja starija kerka Vanda, organizirana skojevka.
Uspjela sam vrlo brzo uspostaviti vezu s Pericom Dozetom, pa smo
starija kerka i ja prele u duboku ilegalnost. Posljednja dva dana u Zagrebu prije
odlaska u partizane boravile smo u stanu moje prijateljice Marije Ivanevi u
tadanjoj Beogradskoj ulici. Tu nas je obilazio Boris Bakra. Rekao nam je da 3.
kolovoza 1943. budemo u pet sati na uglu, mislim, Crnieve ulice gdje su nas
saekali B. Bakra i vjerojatno in. Dragan Cari (kasnije sam doznala da je on
rukovodio udarnim grupama, a poslije Perice Dozeta bio je neko vrijeme i politiki
sekretar Mjesnog komiteta KPH Zagreb). Dobile smo upute da idemo prema Savi,
gdje nas je ekala veza. itavim putem smo imale pratnju drugova na biciklima.
Nakon podueg hodanja, bile smo predane prvoj vezi, koja nas je odvela u jednu
seosku kuu gdje smo srele i prof. I. Supeka. Te noi, usred spavanja na sjeniku,
dola su po kerku Vandu i mene tri partizana i odveli nas do Lepe Perovi koja
se vraala sa sastanka na osloboenom teritoriju. Tako se zavrio moj ilegalni rad
u Zagrebu.
To je bilo razdoblje neizvjesnosti, raznih opasnosti, velikih fizikih i
psihikih napora, pa ak i straha za djecu kada se s akcija, u kojima su oni
sudjelovali, nisu na vrijeme vraali. Meutim, taj rad je bio i izvanredno bogat.
Ispunjavao me je sreom i zadovoljstvom poslije svakog ispunjenog zadatka i
akcije. O tuzi za onima s kojima sam radila, a koji su stradali u toku ilegaie ili
nestali u borbi, ne mogu govoriti. Ona se nosi u sebi do kraja ivota.*

'Odlomak iz sjeanja, SUBNOR, Zagreb.

77

Mijo Kroelj

PARTIJSKA ELIJA PEENICE

Godine 1940. organizirana je partijska elija za Peenicu, a njezin

sekretar je bio drug Valter Andrijani, zvan Strosmajer. Kandidati za Komunistiku
partiju bili su tada drugovi koji su bili najaktivniji u odboru Stranke radnog naroda:
Albert Fuks, Mijo Kroelj, Franjo Valenak, Mato Cifrek i Franjo Roksa. Iste
godine organizirana je i skojevska grupa: Nada Kocijan, Bobi Kutjak, Muji i
Ljubica Valenak. Svi drugovi i drugarice, i iz partijske elije i iz skojevske grupe,
kao i progresivno orijentirani ljudi, bili su vrlo aktivni i sudjelovali su u svim
akcijama to su bile organizirane pod vodstvom Partije u gradu Zagrebu.
Sastanke smo redovito odravali, i to svaki put na drugome mjestu.
Tim su sastancima esto prisustvovali Mladen Ivekovi, Joso Greti, in. Konjevi,
Maca Greti i drugi.
Cijelu 1940. godinu pripremali smo se na sastancima partijske elije
Peenica za borbu protiv faizma, budui da su nacisti ve nekoliko evropskih
zemalja okupirali.
Na sastanku odranom 19. oujka 1941. na Livadarskom odvojku 3
bili su prisutni drugovi Greti i Silvo, koji je bio lan III rajonskog komiteta
Maksimir, a govorilo se o unutranjoj i meunarodnoj situaciji i u vezi s tim
odreivali zadaci za djelatnost nas komunista. Naglaeno je bilo da e borba protiv
faizma biti teka i da se izjasnimo hoemo li izdrati u bespotednoj borbi koja
nam predstoji. Kolebljivaca nije bilo.
Jedan od zakljuaka je bio da se organizira vie malih grupa od po
tri simpatizera koji su stanovali na naem terenu, te da se prikupi to vie sani
tetskog materijala, oruja, mnicije i novane pomoi.
lanovi partijske organizacije, kao i kandidati, dobili su strogo povjer
ljive zadatke. Mijo (Vilko) Kroelj i Franjo (aa) Valenak dobili su zadatak da
organiziraju skladita za municiju, oruje i drugi ilegalni materijal. Jedno takvo

skladite na Naselku 11, bilo je dobro organizirano. Drugo je bilo na Livadarskom

odvojku 3. Isto tako, osigurali smo stanove za na ilegalni rad (sastanke i kruoke).
Po zaduenju partijske organizacije, 10. travnja 1941. primio sam dunost ruko
vodioca za agitaciju i propagandu za istoni dio grada Zagreba.
Partijska organizacija Peenica, odmah nakon okupacije nae zemlje,
u svibnju 1941. godine, okupila je lijeniku grupu dr Ozren Novosel, dr
Lonari, dri Anton i Vlasta Cveti za potrebe NOP-a. Ta je lijenika grupa
vrlo aktivno radila u ilegalnoj ambulanti na Livadarskom odvojku 3.
Akcija prikupljanja oruja i municije dala je dobre rezultate. Naime,
izvren je prepad na vojnu rampu u Donjim Sveticama, gdje se nalazio vojni vagon,
to ga je ostavila biva jugoslavenska vojska. Iz tog vagona odneseno je mnogo
municije, puaka i bombi, i sve pohranjeno u tajno skladite na Naselku 11. U
toj su akciji sudjelovali: Valter Andrijani, Mijo Kroelj, Franjo Valenak, Albert
Fuks i Franjo Roksa. Osim toga, ja sam donio trideset pitolja i municiju za njih,
a dobio sam ih od narednika Stankovia dva dana prije ulaska okupatora u Za
grebUurbano smo se pripremali za borbu protiv okupatora. Bili su izraeni
i klieji kojima smo se koristili za pisanje parola po ulicama okupiranoga grada.
U to vrijeme dolo je i do napada nacista na Sovjetski Savez, to nas je duboko
potreslo. Bili smo svjesni injenice da nam predstoji duga i teka borba. U vezi
s tim velikim dogaajem naa partijska elija odrala je sastanak 23. lipnja 1941,
na kojem je razmatrana politika situacija. Sastanku su prisustvovali: Silvo, lan
III rajonskog komiteta, Valter Andrijani, sekretar nae partijske elije, Franjo Va
lenak, Mijo Kroelj, Albert Fuks, Mato Cifrek i Franjo Roksa. Ja sam, ve sam
spomenuo, bio zaduen za agitaciju i propagandu, te sam drugi dan poslije sastanka
trebao primiti proglas CK KPJ za borbu protiv okupatora i domaih izdajnika.
Te ilegalne materijale primio sam u Heinzelovoj 21, u stanu Slavka Mojia, a
predao mi ih je drug igarac. Prije raspaavanja propagandnog materijala, odran
je sastanak u Hirevoj 4 kod druga Kolara. U akciji raspaavanja propagandnog
materijala sudjelovali su Stevo Ptiek, Mato Grozdani, Nada Kocijan i Mijo Kro
elj. Akcija je potpuno uspjela.
Dvadeset estog lipnja 1941. uhapsila me je ustaka policija. Otpremili
su me u zatvor u Ulicu Rakoga 9. Tu su me zvjerski muili. Usprkos muenju,
nisam nikoga odao niti su od mene bilo to doznali. Iz zatvora sam bio prebaen
u Vinogradsku bolnicu, a nakon 10 dana u bolnicu Sv. Duh u kojoj se nalazila
posebna prostorija za zatvorenike. U zatvorskoj bolnici sam bio godinu dana. Za
vrijeme lijeenja u zatvorskoj bolnici pomagali su: Ana, bolniarka, brija koji nas
je dolazio iati i straar koji nas je uvao, Marko Jovan. U istoj sobi sa mnom
bili su drugovi: Posari, in. Konjevi, Mesari, Gmajni i braa Bori.
Vezu s partijskom organizacijom uspostavio sam uz pomo bolniarke
Ane, koja je bila vrlo aktivna. Preko nje sam uspostavio vezu i sa svojom suprugom
Fanikom. Ona je s vremena na vrijeme dolazila u bolnicu na vezu, i to uglavnom
onda kada je na strai bio Marko Jovan.
Dvanaestog lipnja 1942. iziao sam iz bolnikog zatvora. Odmah nakon
izlaska, tj. 15. lipnja 1942, povezao sam se s naom partijskom elijom stara
Peenica, kao i s drugom Franjom Valenakom. U srpnju iste godine pohaao
sam partijski teaj s drugovima Spetiem, Cifrekom i edom. Predava nam je
bio drug Brko. Kurs je trajao oko mjesec dana.
U kolovozu 1942. godine Franjo Valenak me je povezao s Brankom
Petreeviem Cvikeraem, koji je u to vrijeme bio sekretar III rajonskog komiteta
79

za Maksimir. Od njega sam dobio zadatke: da osiguram stan za nae drugove

ilegalce, da organiziram vezu za prebacivanje ljudi u partizane, da prikupljam
oruje, municiju i sanitetski materijal.
S naom grupom, koja je pohaala kurs, Branko Petreevi odravao
je redovito sastanke na kojima smo se upoznavali s politikom situacijom i primili
nove zadatke. Meutim, kada je Petreevi bio uhapen u studenome 1942. godine,
neko vrijeme nismo imali vezu sa III rajonskim komitetom. Kada smo je uspo
stavili, odrali smo sastanak u stanu Ivana Spetia u Harambaievoj 6. Na tom
sastanku, kojemu su prisustvovali Cifrek, edo, Speti, Beli i ja, primio sam du
nost sekretara III rajonskog komiteta, a za njegove lanove bili su odreeni prisutni
drugovi. To je bilo u studenome 1942. godine. Tada je naa via veza bio drug
Beli.
Novi partijski komitet III rajona Maksimir bio je vrlo aktivan.
Na dnevnim redovima sastanaka RK, koji su bili redoviti, tretirala su
se pitanja: politika situacija u gradu i u vezi s tim aktualna pitanja ilegalnog rada,
organizaciona pitanja, akcije na naem rajonu (sabotae i diverzije), agitacijsko-propagandno djelovanje meu stanovnitvom za odlazak u partizane, prouavanje
ilegalnih materijala (tampa, leci, broure), kako provesti direktive Mjesnog komi
teta KPH Zagreb, djelatnost u antifaistikim organizacijama itd. Formirali smo
nekoliko novih partijskih elija, osnovali NOO, obnovili organizaciju AF-a i
SKOJ-a. Osim toga, organizirali smo kanale za prebacivanje naih drugova u par
tizane. Uspostavili smo i organizirali obavjetajnu slubu. Imali smo i stalnu vezu
s domobranskom komandom, od koje smo dobivali mnoge vane obavijesti o
kretanju domobranske, ustake i njemake vojske. Naa organizacija i veze za
prebacivanje ljudi i materijala u partizane bile su dobro organizirane, tako da nam
neprijatelj nije mogao ui na trag za sve vrijeme dok smo radili u Zagrebu.
Rajonski komitet Maksimir organizirao je prebacivanje vee koliine
lijekova iz Higijenskog zavoda u Zagrebu. Taj zadatak izvrio je Ivo Speti.
Sve zadatke dobivene od nadlenog partijskog foruma na je komitet
izvravao pravodobno: na primjer, sabotae na eljeznici i u tvornicama. lanovi
komiteta imali su svaki dan po nekoliko veza sa NOO i aktivima. Partijske elije
bile su vrlo aktivne i dobro organizirane, pa im neprijatelj nije mogao ui u trag.
Ljudi su u akcijama gubili ivote, bili su hapeni i najtee mueni, ali izdaje nije
bilo.
U svibnju 1943. godine na sastanku u Petrovoj ulici (zgrada potanskih
slubenika) drug Beli nas je obavijestio da prijeti opasnost otkrivanja naeg ko
miteta. On nam je saopio da ima podatke o slabom dranju uhapenog Branka
Petreevia Cvikeraa. Da ne bi dolo do provale RK, budui da nas je on sve
dobro poznavao, dobio sam zadtak da u roku osam dana naem zamjenu za sebe
i ostale lanove RK.
Poslije nekoliko dana RK je imao sastanak na Laini kod druga Mlinaria na kojem su dotadanji lanovi komiteta, Ivan Speti, Mato Cifrek, edo
i Mijo Kroelj, predali dunosti i veze s organizacijama na terenu. Svi smo otili
u partizane.
Kada smo stigli na slobodni teritorij, nadleni su nas drugovi raspo
redili na razne dunosti:
Ivan Speti, za politiki rad na terenu Zumberka,
edo, na rad u Agitprop Okrunog komiteta KPH Zagreb,
80

 Mijo Kroelj, za politikog sekretara Kotarskog komiteta KPH Do

nja Stubica,
Mato Cifrek, za politikog sekretara Kotarskog komiteta KPH Ze
lina.
Veza sa III rajonskim komitetom i nakon mog odlaska iz Zagreba nije
bila prekinuta.
Poto smo upoznali teren na koji smo bili rasporeeni, uspostavili smo
vezu sa Zagrebom. Vezu ie odravao na Sljemenu i Stubici lugar Miko Spoljari
s Matom Grozdaniem, Fanikom Kroelj i Marijom Hunjak. Preko Maksimira,
Vidovca i uerja vezu sa Zagrebom odravali su Franjo Valenak i ostali dru
govi.*

* Iz zbornika sjeanja Zagreb 1941-1945, .Spektar, Zagreb, 1972.

6 Zbornik sjeanja 3

81

Fabijan Rukavina

RAD PARTIJSKE ELIJE 6/1

elija je obuhvaala podruje od Frankopanske do Vodovod

ne ulice i od Ilice do eljeznike pruge 27 odbora Narodne
pomoi, a svaki odbor sa dva-tri pododbora 12 narodnooslobodilakih odbora

U studenome 1941. godine dobio sam zadatak od Ferde Mandia Du

gog da organiziram partijsku eliju u strojarskom poduzeu Braa evik (danas
Prvomajska) i da se u njemu zaposlim, kako bih mogao ilegalno raditi na po
druju tadanjeg V kotara. Istovremeno me je Mandi povezao s Markom Linariem Bobijem, Vladom Crnim (ne znam prezime) i Josipom Preskarom Boltekom,
da s njima radim. Ujedno mi je rekao da u poduzeu radim s Tomislavom Vukeljom, Slavkom Petrekoviem, Vjekoslavom Brlekom i jo nekima, a da im se
prikljui Ulrih Sedar. Rekao je da on vodi njihov kruok i da su ve zreli za
primanje u Partiju.
U prosincu je odran samo jedan sastanak elije na kojemu je reeno
da drug Crni odlazi na drugu dunost, a da e k nama doi drugi drug. Tada
su ponovo podijeljena zaduenja. Marko Linari Bobi zaduen je za Narodnu
pomo, Josip Preskar Boltek za SKOJ i udarne grupe, ja sam radio s kruocima
i takoer s Linariem u Narodnoj pomoi. On je bio zaduen i za tehniku.
U to vrijeme smo imali tri kruoka. lanovi kruoka su bili rukovo
dioci u odborima Narodne pomoi i u aktivima SKOJ-a. Dosta slabo se sjeam
sastava tih kruoka. Znam da je u prvome bio Josip Gugo, Slavko Petrekovi,
Vjekoslav Brlek, jedan slastiar iz Ilice 220 i jo dvojica drugova. U drugome su
bili Tomislav Vukelja, Andrija i jo nekoliko drugova, a u treem kruoku su bili
Jagi, Salopek (iz oficirske postolarske zadruge), Franjo Horvat iz Vojne odjee
i jo dva druga.
Narodna pomo je imala matini odbor, dva matina pododbora iji
su lanovi bili proelnici odbora Narodne pomoi. Proelnici matinih pododbora
su inili matini odbor.
Prvi matini pododbor je imao est ulinih i tvornikih odbora, a drugi
takoer est odbora Narodne pomoi. Svaki ulini odbor imao je svoje pododbore,
82

tako da ih je ukupno bilo oko 36. Bilo je est tvornikih odbora Narodne pomoi.
Oni su bili u Tvornici duhana, Domaoj tvornici rublja, Vojnoj odjei, u ljevaonici
eljeza i metala Braa evik, kovinarskoj radionici Ivan Munjak i u oficirskoj
zadruzi.
Ulini su odbori bili u Vodovodnoj s Mandaliinom, donjoj Ilici, Pri
morskoj, Ljubljanskoj i Prilazu.
Najjai je odbor bio u Vojnoj odjei.
Oko sredine sijenja do sredine veljae 1942. godine po direktivi Ferde
Mandia nismo odravali sastanke nego smo bili samo na vezi. U to vrijeme SKOJ
nije vie neposredno povezan uz eliju. Tada je u nau eliju doao Vlado, Umjet
nik. Na sastanku sam dobio zadatak da organiziram izradu arera za pitolje. U
njihovoj izradi su sudjelovali Ivan Fresi, Slavko Petrekovi, Zlatko Dukanovi i
palat. Izraene arere sam predavao Ferdi Mandiu i Josipu Preskaru.
Krajem oujka 1942. godine poeli smo osnivati narodnooslobodilake
odbore. U njih smo povukli istaknutije drugove iz Narodne pomoi. U matini
NOO uli su Franjo Horvat, Josip Gugo i Salopek.
U svibnju 1942. godine imali smo osam NOO, i to po etiri u tvor
nicama i ulicama. Tvorniki su bili u Tvornici duhana, Vojnoj odjei, Oficirskoj
zadruzi i kod Brae evik. Ulini su bili u Ilici, Primorskoj, krojai i tapetari.
Ubrzo se broj NOO poveao na deset, a odbora Narodne pomoi na 18.
Teren djelovanja nije se vie zvao V nego VI kotar, a naa elija je
bila 6/1.
U tom meuvremenu su bili uhapeni Tomislav Vukelja, Ludvig Beli
(ne znam prezime) i slastiar iz Ilice 220.
Kruok za kandidate je bio preformiran, tako da su tada u njega uli
Jagi, Crni, Franjo Horvat, Vjekoslav Brlek i Salopek iz Oficirske postolarske za
druge. Taj je kruok odrao samo tri sastanka, jer su se ponovo prestali, za neko
vrijeme, odravati sastanci, a radile su samo veze. To je trajalo oko mjesec dana.
Otprilike u lipnju Josip Preskar je preao raditi s udarnim grupama,
a iz kruoka je Vjekoslav Brlek dobio zadatak da radi na prebacivanju u partizane.
Tada smo primili u partijsku eliju Jagia, a poetkom kolovoza Franju
Horvata i Salopeka. Provalom Franje Kurelca, ja sam bio uhapen 24. kolovoza
1942. Sjeam se da smo neposredno pred moje hapenje imali Matini odbor
Narodne pomoi sa tri matina pododbora. Oni su rukovodili sa 27 odbora NP,
a svaki od tih odbora imao je dva-tri pododbora Narodne pomoi.
Imali smo takoer Matini Narodnooslobodilaki odbor sa 12 NOO-a,
u svakome prosjeno etiri-pet lanova. Ne sjeam se kako smo stajali s organi
zacijom AFZ.*

Sjeanje, IHRPH, MG-12/VIII, 67.

83

Marija Magjer-Inka

OBAVLJALA SAM ZADATKE PARTIJE

Ilegalni je rad bio raznovrstan Veza s domobranskim

oficirima Odlazak u partizane

. . . Budui da sam svoj novi stan u Krajikoj 13 od 1936. godine dala

na raspolaganje drugovima iz Mjesnog komiteta Partije, u njemu su se i prije rata
i u toku rata ilegalno odravali sastanci. Taj stan je imao jednu sobu u koju se
moglo ui sa stubita. Njome se za sastanke koristio samo Andrija Hebrang, nakon
izlaska s robije, od 1940. do njegova hapenja.
Nakon okupacije i poetkom oslobodilakog rata drugovima sam iz
razila elju da odem u partizane. Meutim, oni su stali na stajalite da ostanem
u Zagrebu dokle god to bude mogue.
Za vrijeme takozvane NDH skinuta sam s poloaja upraviteljice zagre
bakih djejih vrtia zbog sumnje da suraujem s narodnooslobodilakim pokre
tom. Ta injenica me nije pokolebala u mom ilegalnom radu. Suraivala sam i
primala zadatke, kojih se vie i ne sjeam, od Kate Govorui, Anke Supanc, Anite
Lelas, Stipe akovia, Grge Jankesa, Ognjena Price, Dragice Paenovski, Zore
Kevi, Mije Bukovca i drugih koje sam znala samo po ilegalnom nadimku. Moja
konspirativna imena su bila: Inka, Silva, Dragica i druga.
Anita Lelas me je uvela u rad grupe ena na Bukovcu (bilo ih je
dvadesetak), a zatim s grupom grafikih radnika (bilo ih je oko etrdeset). Moje
zaduenje je bilo da na sastancima tih grupa (na kojima su se izmjenjivala lica
od spomenutih brojeva) govorim o ciljevima, zadacima i uspjenom zavretku
narodnooslobodilake borbe s revolucionarnim promjenama. Zbog mjera sigurno
sti sastanci su se uvijek odravali u drugim stanovima mnogih simpatizera i ak
tivista. Jo se sjeam zgrada u kojima su se oni odravali, a meu njima bio je
i stan Pistotnika u Frankopanskoj ulici.
U Zagrebu sam za vrijeme rata bila zaposlena u gradskoj opini u
socijalnom odsjeku. U toj instituciji nalazili su se magazini hrane, odjee, obue
i raznih drugih potreptina. ef tog odsjeka bio je dr Predrag Brozovi. Utjeui
84

politiki na njega, proirila sam njegove horizonte, pa je tolerirao moje zahtjeve

za potrebe ugroenih obitelji pristaa NOP-a. Davao mi je vee koliine bonova
kojima su se mogle podizati ivene namirnice i ostale potreptine. Bonove sam
prema potrebama dijelila enama koje su bile u grupi Narodnooslobodilake fronte
(NOF). injenica je da su ene iji su muevi bili u partizanima dobivale pomo.
Kada se danas toga sjetim, proima me zadovoljstvo to sam i sama sudjelovala
u zadatku velikog znaenja koji je odredila Partija. Sjeam se da mi je povremeno
potroake karte davala i Boena Brlei. Ona je, naime, radila u Potroakom
uredu, pa joj se pruala mogunost da ih uzima i da mi ih predaje za potrebe
NOP-a.
U razdoblju okupacije i oslobodilakog rata zadatke su mi esto davali,
osim drugarica i drugova koje sam ve spomenula, i moji bratii Zvonko i Stjepko
Kavuri. Odreivalo se kada moramo ustupiti svoj stan ili pronalaziti druge za
potrebe partijske organizacije, kada i gdje treba da provodimo agitaciono-propagandnu djelatnost. Entuzijazam je prevladavao u mojoj djelatnosti sa eljom
za to skorijom pobjedom nad faistikim okupatorima i kvislinzima.
Bila sam veoma zadovoljna zbog injenice to sam osnovala grupu
naprednih odgajateljica, koju su, meu ostalim, inile i moje predratne drugarice
iz Crvenog kutia: Boena Brlei, Maja Emrovi, Mara ukli, Herma Wester
mayer i druge. Sve su one, bez sustezanja, suraivale u ilegalnom radu po smjer
nicama koje sam dobivala i na njih prenosila. U jednom djejem vrtiu u Krajikoj
ulici 9 bio je depo ilegalne tampe, a u njemu su se odravali i ilegalni sastanci.
Dr Koreni, simpatizer NOP-a, okupljao je domobranske oficire koji
su osuivali okupatora i kvislinge i izjanjavali se za NOP. Budui da sam bila
njegov pacijent, doznala sam za to kada smo, u razgovorima, doli do meusobnog
povjerenja. Rekao mi je da odreen broj oficira eli uspostaviti vezu s ilegalcima
NOP-a zbog odlaska u partizane. Pitao me da li mogu dobiti vezu s kompetentnim
drugovima da bi se ta stvar realizirala. Nisam mu mogla nita odreeno rei, ali
sam obeala da u pokuati. Moja via veza je u to vrijeme bio drug sa pseudo
nimom Lin. Kada sam ga informirala o tome, rekao je da bi, moda, bilo dobro
da te ljude prebacimo u partizanske jedinice uz uvjet da daju sve podatke o vojnim
pitanjima, a meu ostalim i plan obrane grada Zagreba. Odobrio mi je da to
prenesem dru Koreniu, pa sam to uskoro i uinila. Ubrzo mi je dr Koreni predao
plan obrane Zagreba. Odmah sam ga predala Linu. Koreniu je odreen broj
domobranskih oficira donosio revolvere i metke za potrebe NOP-a. Povremeno
sam ih preuzimala, pakirala i predavala svojoj vioj vezi Linu. Sjeam se da je
ukupno bilo pet pitolja. Policija (Ustaka nadzorna sluba i Gestapo) saznala je
za namjere tih domobranskih oficira, pa je neke uhapsila. Meutim, dio njih je
Odbor za otpremanje ljudi i materijala za partizanske jedinice, koji je bio pri
Mjesnom komitetu KPH Zagreb (to sam, naravno, doznala poslije rata), izveo
svojim kanalima iz Zagreba i doveo ih u Narodnooslobodilaku vojsku.
Bio je uhapen i dr Koreni. Najvjerojatnije je da me je on za vrijeme
muenja na policiji prokazao, pa me je Gestapo i UNS traio kod biveg supruga
dra Ante Gospodnetia. On me je odmah o tome obavijestio preko moje drugarice
iz ilegalnog rada Herme Westermayer. Sklonila sam se iz svog stana u koji je
odmah dola policija i zadrala se u njemu etiri dana, nadajui se da u se vratiti
ili da e moda naii i pozvoniti ilegalni radnici NOP-a, koji bi takoer bili veoma
bogat plijen za nju.
Budui da je moj dalji boravak u Zagrebu bio vrlo rizian, dobila sam
vezu od Lina za odlazak na slobodni teritorij. Iz Zagreba sam otila u rujnu 1944.
85

godine. Dosta nas je tog dana bilo okupljeno za naputanje grada u predjelu stare
remize (prostor dananjeg Tehnikog muzeja). Dobili smo falsificirane propusnice.
Reeno nam je da se kreemo u odreenom odstojanju, da ne bismo pobudili
sumnju, a da e na elu biti ovjek s aktentanom i da idemo za njim. Kretali
smo se Savskom cestom i preli preko Savskog mosta. Nismo imali nikakvih
peripetija. Doli smo u Stupnik gdje nas je preuzeo jedan partizan i odveo na
slobodni teritorij u Pisarovinu.
Uskoro sam bila rasporeena u Lasinje u djeji dom u kojem su bila
djeca iji su roditelji bili u jedinicama Narodnooslobodilake vojske. Tako sam
i u partizanima nastavila raditi u svojem zvanju odgajateljice.. .*

' Odlomak iz sjeanja, SUBNOR, Zagreb.

86

Josip Mokosek

ZADATAKA JE BILO MNOGO

Nabavljanje oruja Pomo u akciji Kerestinec Okupili

smo velik broj antifaista

... Poslije kapitulacije stare Jugoslavije partijska elija (kolska cesta)

kojoj sam ja pripadao poela je nabavljati oruje. Dobili smo dvije puke s neto
municije, a kupljena su i dva revolvera sa 100 metaka. Nastavili smo nabavljati
oruje, pa je veina drugova u kruocima imala revolvere i metke i nekoliko bombi.
Spremite za oruje bilo je kod Franje uka, ali ga je provalila jedna susjeda i
policija je odnijela dva revolvera sa 200 metaka i neto puane municije. Tri
revolvera predana su Antunu Biberu. Drugo spremite bilo je kod Joe Vrbana,
a tree kod Albina Lugaria, i to pet puaka. Na alost, pohranjene su na mjesto
gdje je bilo vlage, pa kasnije nisu mogle biti upotrijebljene.
Za akciju u Kerestincu elija je bila zaduena da dade tri lana. Oni
su od Franje Slovia trebali po vezi primiti, negdje kod zapadnog kolodvora, oruje
i prenijeti ga u Kerestinec. Taj zadatak nije izvren, jer nije dola Slovieva veza.
Stoga se Slovi zadrao preko noi negdje u Kustoiji, da bi pronaao vezu, i bio
uhapen. Ubijen je u Rakovu Potoku.
Da bi se nekako pomoglo bjeguncima iz Kerestinca, uspostavljena je
veza s Vrbanom. On je trebao sprijeiti drugove da prelaze preko Save, jer su
sve blokirali ustae i agenti. To je i saopeno etvorici drugova. Meutim, jedan
student nije htio ekati. Plivao je preko Save i u vodi je ubijen. Ta pucnjava
alarmirala je ustae preko Save kod Radio-stanice i oni su zatvorili uzmak ostaloj
trojici, koje su nakon dugog pretraivanja grmlja nali i odveli u tabor Trnje, a
potom strano tukli.
Pogibijom Slovia bila nam je prekinuta veza, pa je dobivena nova
preko Lutve Ahmetovia. Primljeno je nekoliko puta materijala za raspaavanje,
koji se prenosio sa Srebrnjaka u Trnje, a zatim na Trenjevku nekoj drugarici.
Ujedno je uspostavljena veza s Ivanom Pandom radi Narodne pomoi.
Kad je trebala biti izvrena diverzija na Poti, elija je dobila zadatak
da njezina dva lana s orujem budu na uglu Drakovieve i Vlake ulice, a udarna

87

grupa na podvonjaku Miramarske ceste i da baci bombe na ustae kada budu

prolazili. Te noi uhapeni su neki drugovi koji su bili vezani uz oba kruoka.
Uspjeli smo pred policijom pobjei Joa Hadelan, Franjo uk i ja, a sklonili smo
se u Jakuevac kod Joe Vrbana. Javio sam svojoj supruzi Ankici kako e uspo
staviti vezu s Lutvom Ahmetoviem, to je ona i uinila. Ahmetovi je traio da
se nas trojica vratimo u Zagreb i da ilegalno radimo. Tako smo i postupili.
Joa Hadelan i Franjo uk prebaeni su u Liku, ali su na vezi, koja
je bila provaljena, pali. Prilikom zamjene ustae su pobili drugove, otevi ih od
Talijana. Tada je ubijen i Franjo uk, a spasio se bijegom Joa Hadelan, koji je
kasnije poginuo.
Osnovana je nova elija koju su inili Joa Ruti, Milena Milidrag, Ivan
Panda i Josip Mokosek. Kasnije je uz tu eliju vezana i kolska cesta preko
Ankice Mokosek. Rad je bio veoma teak, jer su veze bile prekinute.
Uspjelo se okupiti mnoge ljude koji su davali novane priloge za Na
rodnu pomo. Ta djelatnost se uspjeno razvijala, pa se odravala veza s drugovima
iz ovih poduzea: * Bates (drugarica Peten), Jugoslavenski Shell (tefica Borovak,
Standard C.O. (Albin Lugari), Vacuum (Franoli), Gradski namjetenici (Marko
Novak), Gradski porezni ured (Puhovski), Sava (Milena Milidrag), Croatia (Hive), Papirnica (Zigi), Potanska tedionica (Stipe Starevi), Kstner i hler
(Slavko Jeki), Helios (Juriki), I. Paspa (Stjepan ernjul), Griesbach i Knaus,
, Vojno poduzee postolari, Poduzee za kou (Jovanka Ljubii), Gradska plinara
(Mato Heimovi), Gradski vodovod (Martinovi), kolska cesta (Ankica Mokosek),
Palace hotel (uro Nemi), Esplanada, Gradski podrum (Tomo Dijanovi),
Noris, Kazalite (Joa Ruti), Cinkografija tehno-klie (Josip Mokosek), Gra
fiari (Kata Hru), Metal i Katel (Baun).
Bilo je jo nekih poduzea ili grupa, ali je vrlo teko sjetiti se koja
su i koji su sve ljudi skupljali Narodnu pomo.
Rad na povezivanju ljudi u poduzeima omoguio je da se formiraju
grupe po struci. Tako su ponovo uvrene grupe u poduzeima Helios, Noris,
Paspa i Gradskoj plinari, i meu grafiarima i na kolskoj cesti. Tu su ponovo
ojaale partijske elije. Kod ugostitelja je formirana elija koja je veoma aktivno
radila i za kratko vrijeme okupila velik broj ljudi. U Plinari je takoer oivio
rad. Kod grafiara, poslije hapenja Branka Sabljia, i jo nekih aktivnih drugova,
ilo je tee. Slabost je bila u tome to su se predugo provjeravali ljudi koji su
pristupali NOP-u. Veina ih je radila kao da su lanovi Partije i osjeali su se
komunistima.*

Odlomci iz sjeanja, SUBNOR, Zagreb.

88

Ankica Mokosek

PRIMLJENA SAM U PARTIJU

Zadaci u Gradskom odboru AF-a Bijeg iz ruku policije

Stanovi za ilegalne sastanke i ilegalce Odlazak u
partizane

Godine 1939- moj suprug Josip uveo me je u ve postojei kruok na

ijim se sastancima prouavala ilegalna partijska tampa i marksistika literatura.
Prvi sastanak na kojem sam prisustvovala odran je u naem stanu (kolska cesta
36). Bili su prisutni: Anton Bratko, Josip Mokosek, Josip Hadelan, Franjo uk
i ja. Kruokom je rukovodio Bratko. Tada jo nisam bila zaposlena, a po profesiji
sam bila tekstilac.
U toku rada u na kruok smo primili jo neke drugove i drugarice.
Kruok se je najvie sastajao u naem stanu, i to dva puta mjeseno.
Meutim, sastanci su se odravali i u drugim stanovima, kod Josipa Hadelana i
Franje uka.
Na sastancima smo pojedinano dobivali zadatke za djelatnost u ma
sama, a davao nam ih je Bratko.
Stalni zadaci naega kruoka pod rukovodstvom Bratka bili su: povre
meno raspaavanje letaka od Tukanca do Ksavera, skupljanje hrane, odjee i
novane pomoi za panjolske borce i sudjelovanje u demonstracijama. Takav rad
kruoka trajao je do kolovoza 1941. godine, kada je grupu razbila ustaka policija
hapenjem Marice Hadelan i Nikole Suka, dok su Josip Mokosek, Josip Hadelan
i Franjo uk uspjeli pobjei.
Potrebno je napomenuti kako je dolo do hapenja. Naime, policija
je dola uhapsiti Josipa Hadelana u kolskoj cesti 17. Meutim, kod njega se
skrivao Franjo Hadelan, njegov brat, koji je u to vrijeme bio ilegalac, pa je pomislio
da je policija dola po njega i uspio je pobjei. Policajci su ga opazili i pojurili
za njim, ali ga nisu uhvatili. Kad je to vidio njegov brat Josip, pobjegao je na
drugu stranu kroz kukuruze.
Budui da policija nije uhapsila Josipa, po kojeg je i dola, povela je
njegovu suprugu Maricu. Obitelj Hadelan prokazao je policiji Mesi, tabornik za

Trnje, koji je stanovao u kolskoj cesti, jer je tu obitelj smatrao komunistikom.

Uzrok hapenju tih drugova bio je taj to su prije rata postojali sindikati URSS-a
i HRS-a. Hrsovci su znali ljude koji su simpatizirali Partiju i komunizam, pa je
na osnovi njihova prokazivanja ustaka policija hapsila komuniste i sve ostale
antifaiste.
Smanjenom grupom, koju su sada inile Apolonija Lugari, Albin Lugari, Barica Mezdi i ja, neko vrijeme nije nitko rukovodio, iako smo meusobno
kontaktirali. Uhapenicima, Marici Hadelan, Nikoli uku i njegovoj supruzi, koji
su bili taoci, nosili smo hranu u zatvor na Savskoj cesti est mjeseci. U istrazi
oni nisu nita govorili to su znali. Odbacivali su sve optube, pa ih je ustaka
policija, poto nije bilo nikakvog dokaznog materijala, pustila na slobodu, vjero
jatno, u veljai 1942.
Trojica koji su pobjegli pred hapenjem: Josip Mokosek, Josip Hadelan
i Franjo uk, sklonili su se u Jakuevac kod Joe Vrbana. Nakon desetak dana
obavijestili su me preko Slavka Markulina da se poveem s Lutvom Ahmetoviem.
Moj suprug mi je poruio gdje u ga nai. elim naglasiti da je moj mu Josip
primljen u KP 1939. To sam saznala mnogo vremena kasnije.
S Lutvom Ahmetoviem sastala sam se na uglu Prilaza i Frankopanske
ulice u pet sati popodne. Kazala sam mu gdje se nalaze drugovi koji su pobjegli
pred hapenjem i da trae da ih se obavijesti to e dalje raditi. Ahmetovi mi
je rekao da im javim da se vrate u Zagreb i da e djelovati kao ilegalci. Kad sam
im dostavila poruku, oni su se vratili i povezali s drugovima.
Moj suprug kao ilegalac nije dolazio kui. Skrivao se u stanovima za
ilegalce. Meutim, s njim sam povremeno odravala vezu na raznim mjestima.
Dok je moj suprug ilegalno djelovao u Zagrebu, ja sam primljena, kao
stari kandidat, u Partiju 15. oujka 1942. Prethodno sam pozvana na jedan sastanak
u stan Joe Rutia, u blizini dananjeg Lenjinova trga kod Doma sindikata (sa
danja Ulica Anke Butorac). Kad sam ula u Rutiev stan, reeno mi je da sam
dola na sastanak partijske elije, da sam primljena u Partiju na temelju svog
dotadanjeg rada, zalaganja i privrenosti Komunistikoj partiji. To je bio veliki
dan za mene, jer se ostvarila moja davnanja elja. Bila sam vrlo sretna. Ujedno
mi je to bio poticaj za jo intenzivniji rad. To mi je saopio Butkovi (zaboravila
sam njegovo ime). eliju su inili: Butkovi, Joa Ruti, dramski glumac HNK
i ja. Poto je Butkovi rukovodio sastankom, zakljuila sam da je on sekretar elije.
Na tom prvom sastanku dobila sam detaljne instrukcije kako se kao lan KP
moram ponaati.
Do prijema u KP bila sam zaduena za rad u odboru AF-a grada
na^ ijem je elu bila Olga Kovai-oga, a ostale lanice su bile Katica Hru,
jo dvije drugarice, ijih se imena ne sjeam, i ja.
Glavni zadatak odbora AF-a grada agreba je bio odravanje veza
s odborima AF-a rajona. Sadraj rada je bio skupljanje novanih priloga za Na
rodnu pomo, zatim odjevnih predmeta i sanitetskog materijala za partizanske
jedinice i drugo. Bilo je dosta obitelji iji su hranioci bili uhapeni ili su otili
u partizane, pa je lanove njihovih obitelji trebalo prehranjivati. Stoga im se iz
fonda Narodne pomoi dodjeljivala novana pomo.
Mi, lanovi mjesnog odbora AF-a esto smo prisustvovali sastancima
rajonskih odbora i pododbora i pomagali im u radu. Odlazila sam na sastanke
rajonskog odbora AF-a na Trenjevci. Rukovodilac tog odbora bila je ivka
Nemi. Ona je ispoljila veoma dobre organizatorske i rukovodilake sposobnosti.
Imala je velik utjecaj na dinamian rad pododbora na Trenjevci.

90

Kad sam ukljuena u spomenutu partijsku eliju, sastanci su se odr

avali povremeno ili po potrebi. Nisam dobivala nikakve posebne zadatke, ve sam
na sastancima elije informirala drugove o svojoj djelatnosti u AFZ-u. Zapravo,
ja sam kao lan te elije odravala veze s antifaistikim organizacijama u kolskoj
cesti, pa je tako ta cesta bila vezana uz tu eliju.
Nakon nekog vremena sastancima nije prisustvovao Ruti. O tome mi
Butkovi nije nita govorio. Kasnije sam saznala da je otiao s grupom glumaca
u partizane.
Sa svojim suprugom sam kontaktirala sve do njegova hapenja u svib
nju 1942. Uhapen je na Savskoj cesti kraj Novinarskog doma kad je oekivao
vezu. Nakon njegova hapenja, policija je dola k meni u stan i izvrila preme
tainu. Agenti su nali partijsku tampu i kutiju sanitetskog materijala koji sam
dobila od simpatizera. U kutiji su bili potrebni materijali za operacije, zatim zavoji,
gaza, lijekovi i drugo. To jutro, pred sam dolazak policije, dobila sam taj paket.
Uruio mi ga je Tomo, trgovaki pomonik iz Petrinjske ulice, rodom iz Hrvatskog
Primorja, a trebala sam ga uruiti svojoj vioj vezi Butkoviu (vjerojatno je tada
bio student prava).
Kad su dvojica agenata pronala spomenute materijale, jedan je rekao
onome drugom da ode do najblieg telefona i da obavijesti policiju da doe
pojaanje. Ubrzo su dola jo trojica. Jedan je referirao svom efu (vidjela sam
po njegovu dranju da mu je to pretpostavljeni) to je pronaao. ef agenata me
je tada zapitao kojim se sve prostorijama koristim u stanu. Rekla sam da stan
kojim se koristim ima samo sobu i kuhinju, a da se do mog stana nalazi stan
moje majke koja je umrla prije mjesec dana. Kad je to uo, otiao je izvriti
premetainu i u tom stanu u kojem se tada nalazila supruga moga brata Franje.
Dva agenta su ostala u mom stanu, a ja sam s njihovim efom pola u stan moje
majke. Dok je on vrio premetainu i gledao stvari u otvorenom ormaru, iskoristila
sam njegovu nepanju i iz tog stana, koji je bio u prizemlju, hitno izila kroz
vrata postavljena prema dvoritu, potrala dvoritem, skoila preko plota u tue
dvorite, pa trkom ula u kuu susjeda kojeg sam poznavala, zatim sam prola
kroz njegovu kuu i izila u drugo dvorite, pretrala dva-tri vrta i ula u kuu
jednog naeg simpatizera, koji mi je osobno davao novane priloge za Narodnu
pomo. Kad sam mu rekla to je posrijedi, skrivala sam se u njegovu stanu tri
dana. Ta kua je bila oko 400 metara od mog stana, pa me policija, iako je
pretraivala okolne kue, nije pronala. Na sreu, kuu u kojoj sam se skrila agenti
nisu pretraili.
U mom i majinom stanu agenti su ostali tri dana, nadajui se da u
se vratiti, pa da e me uhapsiti.
Apolonija Lugari poslala mi je cedulju kojom me je obavijestila da
znade gdje sam. Odmah sam odluila, kad se ve zna gdje se skrivam, da napustim
to mjesto. Maskirala sam se, pa sam otila na Trenjevku kod drugarice koja je
bila u jednom pododboru AF-a (zaboravila sam njezino ime). Ona mi je dala
svoju haljinu, zatim sam dola na Kvaternikov trg (oko 5 sati popodne), jer sam
znala da u to vrijeme dolazi na vezu sa mnom Butkovi, sekretar partijske elije
u kojoj sam bila. Rekla sam mu to se dogodilo. Prenoila sam u njegovu stanu,
a sljedeih nekoliko dana provela sam u stanovima simpatizera iji stanovi nisu
bili kompromitirani. Butkovi je izvijestio Lutvu Ahmetovia da traim da idem
u partizane. U poetku je partijska organizacija smatrala da jo nije vrijeme za
moj odlazak u partizane i da jo mogu kao ilegalka djelovati u gradu. Meutim,
kad je policija umnoila moju sliku i podijelila je agentima, o emu me informirala
91

jedna drugarica koja je bila lan jednog odbora AF-a, nadleni drugovi su ocijenili
da je moj dalji boravak u Zagrebu opasan, pa su odluili da me upute u partizane.
Obavijetena sam da doem iza crkve Sv. Petra (mislim da je bio ve kraj svibnja).
Tamo sam zatekla Butkovia. Zatim je naiao jedan automobil iz kojeg je iziao
jedan drug i obratio se Butkoviu. Istodobno je dola jo jedna drugarica. Butkovi
mi je rekao da je i ona kompromitirana i da e automobilom izii sa mnom iz
Zagreba. Dobile smo lane legitimacije i bez tekoa su nas kontrole propustile
preko Savskog mosta i dole smo do sela Stupnika. Tu nas je drug koji je sjedio
do vozaa predao obitelji Domovi. U tom selu sam sa spomenutom drugaricom
boravila 14 dana. Jedna drugoj, pridravajui se strogo naela ilegalnog rada, nismo
rekle tko smo i to smo radile.
Jedne veeri doao je jedan partizanski vod i poveo nas u Zumberak.
Tamo smo ukljuene u bataljon Josip Kra, a ja sam svoju poveznicu (o lanstvu
u KP) predala Milki Kufrin.
elim naglasiti da smo ilegalne sastanke odravali kod ovih obitelji:
Josip Mokosek, kolska cesta 36, Franjo uk, kolska 36, Franjo Mezdi, kolska
30, Albin Lugari, kolska 29, Franjo ukulin, kolska 17/a, Dragica Abel, Drinska
23, Slavica Bai, Kruge 8 i Dobrin (zaboravila sam ime), Lika 32.
Zaboravila sam imena ljudi koji su davali stanove za sastanke, ali se
sjeam ulica: Heinzelova 7, Rujnika 1, Trnjanska 6 i 47.
Stanovi u kojima su spavali ilegalci: Josip Mokosek, kolska ulica 36,
Franjo uk, kolska 36, Josip Hadelan, kolska 17, Franjo Mezdi, kolska 30,
Albin Lugari, kolska 29, Slavica Bai, Kruge 8, Dragica Abel, Drinska 23, Marija
elas, Rebar 149, Bosiljka amac, Mikulieva 24, Vlai (zaboravila sam ime),
Gundulieva 15, i Razum (zaboravila sam ime), Gundulieva 53.
Budui da sam zaboravila imena nekih obitelji kod kojih su spavali
ilegalci, navest u ulice: Livadieva 25, Buanova 14, Maksimirska 100, Domjanieva 45, Trnskoga 18, Pile I br. 3, Daniieva 46.*

' Odlomci iz sjeanja, SUBNOR, Zagreb.

92

Dr Gabrijel Divjanovi

POKUAJ HAPENJA I BIJEG

Stan za ilegalce Provokator kao kurir Agenti su doli

Otprilike na prijelazu iz 1941. u 1942. godinu metalski radnik Fabijan

Rukavina dao mi je direktivu da osnujem odbor za Narodnu pomo u Penzionom
zavodu u Vinogradskoj 25 u kojem sam bio zaposlen. Ja sam tu direktivu odmah
proveo u djelo te sam sve do svojeg hapenja, svaki mjesec redovno, predavao
prikupljenu pomo Fabijanu.
S Fabijanom sam se poznavao jo iz mladosti i suraivao s njim dok
je on bio radnik u Slavoniji u tvornici u urenovcu, nedaleko od moga rodnog
mjesta Naica. Prilikom davanja spomenute direktive Fabijan mi je rekao da zbog
konspiracije vie ni s kim ne smijem odravati neke druge veze, a uinio je to
zato to je znao da kod mene neki drugovi, na primjer Ljerka i Boko najder
(poznat tada pod nadimkom Motorist), esto na spavanje dovode drugove koje
trai ustaka policija, kao i da kod mene skrivaju razliite materijale.
Ja sam ipak, otprilike u travnju ili svibnju 1942. godine sakrio Franju
Kurelca, kurira Glavnog taba Hrvatske. Dovela mi ga je Ljerka najder jednog
dana kasno uvee govorei da ga moram bezuvjetno sakriti, jer je kasno pa nema
vie vremena da ga negdje drugdje odvedu.
/
Poslije toga je Franjo Kurelac vie puta noio kod mene, a ja nisam
nita sumnjao, jer, ne samo da sam u Ljerku najder i njezinog brata Boka imao
apsolutno povjerenje, kao u stare prijatelje i drugove, nego mi je i sam Franjo
Kurelac pokazao originalnu propusnicu Glavnog taba Hrvatske, to je na mene,
u sreditu Zagreba (a bilo je to u proljee 1942) uinilo izvanrednu impresiju.
Bio sam naprosto ponosan to kod mene spava kurir Glavnog taba Hrvatske.
Na nesreu, poto je dosta esto noio kod mene, Franjo Kurelac nije
mogao a da ne primijeti da ja suraujem s Fabijanom Rukavinom i da isti dovodi
mom bratu uri (koji je stanovao u Ilici tono meni preko puta) drugove koji
su se skrivali pred policijom, meu njima i jednoga, kako sam tada zakljuio, vrlo
93

vanog druga kojeg su zvali Peeni, jer su ga ranije na policiji muili pekui mu
tabane.
Naravno, tada nisam imao ni pojma da je Franjo Kurelac opasni agent-provokator. ak sam mu u povjerenju rekao da se ni pod koju cijenu ne smijemo
dati ivi uhvatiti. On zato to je kurir Glavnog taba, a ja zato to imam skriveno
oruje na tavanu i letke pod krevetom na kojem smo obojica spavali. Iznio sam
mu i riskantni, ali i jedini, plan bijega za sluaj ako doe do najgorega: skoit
emo kroz prozor na krov drvarnice i tada se popeti preko zida, nadvienog sa
tri reda bodljikave ice, i baciti se u dvorite susjedne kue koja je pripadala ve
Buconjievoj ulici. Na Kurelevu ironinu primjedbu da je to malo previsoko za
skok, a bodljikava ica na vrhu zida daje slabe nade, ja sam mu odgovorio da
je skok izvediv, iako se na prozor nalazi na visini izmeu prvoga i drugoga kata
i da u ja svakako i bezuvjetno skoiti, jer bolje je i jedan posto bilo kakve nade,
nego sigurna smrt kojoj bi prethodilo jo i zvjersko muenje da odamo drugove
koji s nama rade.
I zaista, kad je 24. kolovoza 1942. oko tri sata popodne netko pokucao
na vrata moje sobe i na moj upit: Tko je, bilo odgovoreno Franjo, ja sam otvorio
vrata i revolveri trojice policijskih agenata uperie mi se ravno u usta. No, iako
su znali da se neu dati iv odvesti na policiju, ja sam ipak uspio skoiti kroz
prozor. Istina, ne odmah nego tek kad je jedan od agenata otiao u kuhinju prati
ruke (koje je zaaio kad je na tavanu traio oruje i municiju), a drugog je agenta,
njihov ef, as ranije poslao da izie pogledati, odnosno kontrolirati kakva je
situacija pred kuom na ulici gdje je stajala Marica s ve pohapenim drugovima.
Kad sam tako na tren ostao sam sa efom agenata, naglo sam otvorio vrata od
ormara u relativno uskoj sobici i agentu djelomino sprijeio put k prozoru, a
i nianjenju, skoio sam i, na sreu, krov drvarnice se nije prolomio poda mnom,
a kako sam bio trenirani sporta (skaka s motkom u tadanjem klubu HAK)
nisam pao ni posrnuo, unato prilinoj visini, nego sam, doskoivi sretno na noge,
odmah nastavio brzo trati preko krova drvarnice prema zidu gdje me je ekao
jo mnogo tei problem nego to je skok kroz visoki prozor. Naime, zid ne samo
da je bio visok, nego je s njegove gornje strane bilo jo tri reda bodljikave ice
jedan povrh drugoga. No ono najgore dolo je jo prije nego sam dotrao do zida.
Nisu prole ni tri sekunde od mog skoka kroz prozor, a zlikovac je ve poeo
pucati iz revolvera i ve prvim metkom mi je prostrijelio lakat lijeve ruke, tako
da mi je ona potpuno obamrla. Ne smijui gubiti ni dijelak sekunde, naprosto
sam se propeo uza zid i golom desnom rukom hvatajui bodljikavu icu kao da
je meka pauina presavinuo sam se konano tijelom preko najvieg reda bodljikave
ice. Iako je to sve trajalo najvie tri sekunde, meni se oteglo kao vjenost. Jer,
ba tu na vrhu, kad sam bio u mrtvoj toki, oekivao sam kobni hitac rutiniranog
strijelca.. .
Ali, drugog pucnja nije bilo, a ja sam se sav krvav bacio, odnosno
prevalio u susjedno dvorite. Tu sam bio ve zaklonjen zidom od metaka s prozora.
Smjesta sam iz tog dvorita uletio u zgradu, koja je s vanjske strane gledala u
Buconjievu ulicu i pretravi je u tren, spasio sam se zatirui trag potjeri preko
vrtova i plotova kua u Bosanskoj ulici, da bi se tek na gornjem dijelu Herce
govake ulice osjetio koliko-toliko sigurnim. Uostalom, ve sam bio oko pola
kilometra daleko od svog stana, a agenti, budui da se nitko nije usudio skoiti
s tolike visine, da me pokua ranjenog uhvatiti, morali su najprije istrati iz zgrade
u protivnom smjeru, tj. u Ilicu a onda tek nastojati odgonetnuti u kojem smjeru
sam zapravo umakao.
94

Poto sam tako pobjegao neposrednoj potjeri, otiao sam na sasvim

drugi dio grada i potraio drugove, zapravo vezu za partizane. Iako ranjen, bio
sam uskoro prebaen u partizane te sam doao u Slavoniju, u III operativnu zonu
s grupom partizana koje su na osloboeni teritorij vodili Zivko Kovaevi i Zvon
ko Bakran. Doavi u partizane, saznao sam neto kasnije da je Fabijan Rukavina
otpremljen u logor kao i moj brat uro, koji je tamo i ostavio svoj ivot. U
partizanima sam jo saznao da je provokator Franjo Kurelac vie od 200 naih
drugova provalio na policiji od kojih je velika veina izgubila ivote.
I napokon, da se vidi kakav je zlikovac bio ustaki agent koji je pucao
na mene, neka ilustrira scena moga ponovnog vienja s njim. Kad sam se nakon
tri godine vratio iz partizana u Zagreb, upozorili su me drugovi da je, meu ostalim
agentima, uhvaen i taj koji me je ranio i neka doem, ako hou, da ga vi
dim.
A htio sam ga vidjeti, jer sam tri godine u partizanima sam sebi
postavljao pitanje kad me je ve zlikovac uspio znalaki pogoditi u punom
trku, zato me nije gaao kad sam bio u mrtvoj toki na vrhu zida s bodljikavom
icom? Suoen sa mnom i na moje izravno pitanje o tome, zlikovac je ciniki
odgovorio: Okinuo sam, naravno, ba u tom trenu, ali je metak zatajio!
Dakle, sluaj mi je spasio ivot, a ne ovjek.. .*

* Napisano za ovaj zbornik.

95

Tomo Dijanovi

RAD UGOSTITELJSKIH RADNIKA

Bili smo organizirani Naa je organizacija funkcionirala

dobro

. . . Njemaki napad na nau zemlju nije nas zatekao nespremne. Ugo

stiteljski radnici, kao i radnici drugih struka, bili su usko meusobno povezani
preko svoje sindikalne organizacije i preko odbora Crvene, odnosno Narodne
pomoi.
Sa svim odborima preko njihovih proelnika rukovodio je Joa Gmajni Crveni sve do svoga pada. Poginuo je na zagrebakoj policiji u prosincu 1941.
On je s proelnicima odravao sastanke u svome stanu na Ribnjaku 4, u stanu
Avde Gotovue, Ivkaneva 27 (danas Ulica Anke Butorac), u mome stanu, Nova
ves 61, i u stanu Ivice Biljana, Dereninova 23. Navodim samo stanove u kojima
sam ja tada kao rukovodilac odbora u Gradskom podrumu bio prisutan.
Nekoliko dana prije njemakog napada bio sam pozvan na sastanak
u stan Avde Gotovue. Na sastanku, koliko se sjeam, bili su prisutni Joa Gmajni, Ivica Biljan (uhapen u prosincu 1941. i ubijen sa svojim bratom Slavkom
u logoru Jasenovac u veljai 1942), Avdo Gotovua, Martin Srdarev, Slavko Ruskovi i ja. Sastankom je rukovodila neka mala crna njena drugarica. Ona nas
je upoznala sa situacijom i savjetovala nam kako se moramo ponaati u tim pri
likama. Pred nas je postavila zadatke: uvrenje organizacija NOP-a, uvanje kon
spiracije, prikupljanje oruja, lijekova, hrane, odjee, novanih sredstava i prona
laenje nekompromitiranih stanova za ilegalne partijske radnike.
Na sam dan njemakog napada na SSSR odran je poslije podne sa
stanak u Trnju (kupalite na Savi). Tim je sastankom rukovodio Gmajni, a na
njemu su bili iz Gradskog podruma: Ivica Biljan, brat mu Slavko, Franjo Bedekovi (ustae su ga objesile u veljai 1945, negdje pokraj Zagreba), Ladislav
Kraji, Joa Miholi (poginuo 1945. u brigadi Franje Ogulinca Selje), Ivan Juriev,
Lujo Jakopovi iz Esplanade (poginuo u logoru 1943) i ja.
Na sastanku je razmotrena vojnopolitika situacija. Govorio je Gmaj
ni. Upoznao nas je s nastalom situacijom i s pripremama za oruani ustanak u
96

zemlji na slinim sastancima kakav je i na. Razvila se iva diskusija u savskom

vrbiku. Svaki od nas je preuzeo zadatke, a bilo je postavljeno; ako je nekoga strah
i ako ne vjeruje u pobjedu Sovjetskog Saveza, da se povue.
Drugi dan poslije toga sastanka odrali smo sline sastanke, svaki sa
svojom grupom. Zatim smo na sljedeem sastanku u stanu Gmajnia podnijeli
izvjetaj o broju svojih ljudi, njihovu dranju, o NOO-ima, prikupljenom mate
rijalu, hrani i stanovima, o provokacijama neprijateljskih elemenata.
Zakljuili smo da uvrujemo organizacije NOP-a, da uimo ljude
konspiraciji, da izoliramo neprijateljske elemente, da to manje s njima diskuti
ramo a vie i bolje radimo na preuzetim zadacima, irenju ilegalne tampe, lijep
ljenju i pisanju parola, uvlaenju novih rodoljuba u odbore Narodnog osloboenja
i pronalaenju stanova i hrane za ilegalce.
Taj se rad normalno i konspirativno odvijao kako na materijalnom
radu, tako i na prosvjetnim sastancima koji su se redovito tjedno odravali sve
do hapenja Gmajnia u prosincu 1941. Gmajni je tada radio u restauraciji na
zagrebakom kolodvoru.
U prosincu 1941, osim Gmajnia, uhapeni su Ivica i Slavko Biljan.
Poslije njihova hapenja rad ni za trenutak nije prestao. Do tada sve
je ilo preko Gmajnia, a poslije njegova i Biljanova hapenja reorganizirali smo
odbor u Gradskom podrumu i napravili novi raspored rada. Sada su veze ile
prema Esplanadi i Luji Jakopoviu. Poslije izvrene reorganizacije u Gradskom
podrumu, u restoranu je pododborima rukovodio Franjo Bedekovi, Slavko Hrukar i Miko Volnjak, a u kavani Jovo Grahonja (poginuo u veljai 1945), a za
prehranu ilegalaca u Gradskoj kavani zaduena je bila Dragica Dijanovi i Milan
Jakopovi. Svaki od njih imao je etiri do pet drugova s kojima je radio. Oni
su sada za svoj rad odgovarali meni. Osim s drugovima iz Gradskog podruma,
drao sam vezu s Fabijanom tabekom iz Trgovakog doma. Od njega sam primao
novac, hranu i lijekove, koje je on skupljao od svoje grupe, a sastojala se od nekih
radnika i ljudi koji su dolazili u Trgovaki dom, od drugova iz Astorija kavane
te Pik i Ritz bara. U tabekovu stanu (ulica iza tvornice Elka) odravali smo
sastanke s Fabijanom tabekom, Ivicom Jurievim, koji je radio u kavani Du
brovnik i drao grupu s Matom Pelajiem koji je radio u Biljar kavani, Ilica
15, zatim Martinom Srdarevim, radio je u restauraciji Kruna u Gajevoj ulici,
Lujom Jakopoviem iz Esplanade i Franjom Bedekoviem iz Gradskog podru
ma.
S obzirom na ondanje nae znanje i mogunosti, rad se odvijao dobro.
Prikupljali su se i raspaavali raznovrsni materijali, sastanci su se tjedno redovito
odravali, a s pojedinim drugovima odravala se svakodnevna veza. Na prosvjetnim
sastancima prouavali smo partijske materijale: Historiju VKP (b), Dvanaest
uslova za boljevizaciju Partije, Proletera, Konspiraciju i druge materijale. Jo
prije pada Gmajnia imali smo u Gradskom podrumu jednu omladinsku etvor
ku sastavljenu od omladinaca Ante Lueva, Nikole antia, Slavka Biljana i Havidia, koji je radio u restauraciji Pod zidom, Tkalieva ulica, a kasnije je pre
mjeten u Gradski podrum.
Tada nismo imali veih iznenaenja ni provala. Poslije prvih hapenja
rad je nastavljen, veze su brzo uspostavljene i proirene. U svibnju 1942. Lujo
Jakopovi i Tomo Jambrek saekali su me na ulici u Novoj vesi i predstavili mi
Duku Nemia, te smo sva etvorica otila u tadanji moj stan, Nova ves 61, i
odrali sastanak. Na sastanku smo s Nemiem pretresli nain naega dotadanjeg
rada: NO odbore, pododbore, novanu pomo (koja je iznosila oko 35 40000

Zbornik sjeanja 3

97

dinara mjeseno), prikupljanje lijekova, prehranu ilegalaca, pronalaenje stanova,

te prosvjetni rad i postupak sa tampom, koja se dobivala. Nemia mi je Jakopovi
predstavio kao nau viu vezu. Nemi mi je rekao da ja i dalje zadrim sve odbore
kao i dosad i da radim s njima, a da u novac i sve ostalo predavati njemu. Na
sastanke koje je sazivao Nemi dolazio sam ja iz Gradskog podruma, Lujo
Jakopovi iz Esplanade, Fabijan tabek iz Trgovakog doma i Martin Srdarev
iz Zlatne krune. Nemi je radio u hotelu Palace kao urnalist, a doao je iz
Beograda sa svojom drugaricom Marijom Nemi ivkom. Njegovu vezu s nama
uspostavio je neki drug iz SBOTI-a.
Nemi, kojega smo zvali konspirativno Juni, bio je skroman, iv
agitator i gdje je doao, svuda je raspaljivo djelovao na svijest ljudi. Bio je neumoran
i neustraiv u radu. Njegovim dolaskom nai su prosvjetni sastanci oivjeli, te smo
s drugovima ponovo poeli proraivati partijsku literaturu i imali dovoljno pjes
marica iz NOB-a, koje smo prouavali i raspaavali, kao i bilten Vrhovnog taba
i druge materijale. S Nemiem sam iao na sastanak u Prilaz 74, u stan nekog
radnika gdje su dolazili drugovi iz hotela Skui. Zatim smo ili u stan Mate
Pelajia, Dalmatinska 17, gdje smo imali punkt za skupljanje i slanje hrane, odijela,
lijekova i drugog materijala. Dolaskom Junog za nau viu vezu, rad se znatno
poboljao i oivio. On je kolebljivce i oportuniste pozivao na odgovornost i na
dosljedno izvravanje zadataka. Njegovim dolaskom razbijen je oportunizam, ne
disciplina i neiskrenost koja je vladala u odboru u Esplanadi.
S Junim sam imao svaki dan ili svaki drugi dan vezu radi opskrbe
ilegalaca hranom, to je iz Gradskog podruma odlino funkcionirala. On i nje
gova drugarica esto su bili u naem stanu. ivka, koja je bila zaduena za rad
sa AF-om, radila je s mojom drugaricom i nekom Milkom i Danicom, a sastanke
su odravale u naem stanu. Iz Gradskog podruma nosili smo svaki dan suhu
hranu za prehranu ilegalaca. Kada je hrana, kruh i ostalo, bila racionalizirana, mi
smo u Gradskom podrumu, uz znanje tadanjeg vlasnika Vinka Ljubia, naim
simpatizerom, raspolagali velikim koliinama hrane besplatno. Skladitem je ru
kovodio Slavko Baukovac i Josip Kenda kod kojega smo spremali konzerve, mar
meladu i sve to donosili na punktove u Zagreb. U kuhinji Gradskog podruma
pomagali su nas kuhari Vinko i drugi lanovi naeg odbora i pododbora u Grad
skom podrumu.
U lipnju 1942. od Junog sam dobio vezu s grupom u Sanatoriju
Brestovac na Sljemenu. Toj grupi bio je rukovodilac sanatorijski kuhar Mirko
Keber. Ta je grupa imala oko 12 ljudi koji su davali lijekove i novanu pomo.
Obuhvaala je radnike i neke lijenike u Sanatoriju, Tomislavovu domu i u ostalim
objektima na Sljemenu. Svaki tjedan sam odlazio na Sljeme i odravao sastanke
sa etvoricom drugova, davao im tampu i od njih prikupljao novac i lijekove,
a oni su odravali sastanke sa svojim grupama. Jedanput je i Nemi iao sa mnom
na sastanak odbora na Sljeme.
Po Nemievu nalogu esto sam pakete s hranom i drugim materi
jalom ostavljao kod jednog postolara u Gundulievoj ulici, desna strana ulice u
blizini Botanikog vrta (u podrumu). Na moju inicijativu uspostavio sam vezu s
Gjukom Mrkocijem i Ivanom Gradiarom koji su radili u poduzeu DOP u Petrinjskoj ulici, bivi hotel Astorija. Grupu iz DOP-a povezao sam uz nas, a budui
da su obadva druga bili vratari, to smo kod njih u podrumu uredili skladite za
oruje i knjige. Gjuka Mrkoci stanovao je u Malinovoj ulici kraj Zvijezde. Tu sam
odravao vezu sa njegovom sestrom Vikom Mrkoci. Od njih sam primio nekoliko
pitolja, municije i bombi, koje sam predao Nemiu. U kolovozu 1942, kada je
98

u Zagorju bila razbijena partizanska eta, iz te ete doao je u Zagreb Marko

Mrkoci da uspostavi ponovno vezu s partizanima u Zagorju. Njegov brat Gjuka
predao ga je meni da ga sklonim i da se brinem o njegovoj prehrani, dok ne
uspostavi vezu. Marka Mrkocija skrivali smo i hranili oko mjesec dana u Zagrebu
u mojem stanu i u stanu Marije Buri, Vinjica 8, dok nije uspostavio ponovo
vezu i otiao u partizane. O svemu sam odmah obavijestio Junoga.
Takoer u kolovozu 1942. upoznao sam Junog s Dragutinom Kosov
cem, koji je tada stanovao na broju 60 u dananjoj Ulici Rade Konara, gdje smo
odravali i sastanke. Isto tako, odravali smo sastanke i u stanu Junoga u jednoj
ulici blizu Samoborskog kolodvora. U blizini Samoborskog kolodvora odravali
smo sastanke i u stanu Ivana Jurieva.
Na Vinjici 8, stubite izmeu Bosanske i Kosirnikove ulice, stanovala
je sestra moje drugarice Marija Buri u ijem smo stanu takoer esto odravali
sastanke i ukonaivali ilegalce.
Marija Buri mi je govorila da ima vezu s nekim drugaricama i dru
govima iz Bosanske ulice, ali da oni nisu ni s kim povezani i da se kod njih
ve dugo nalazi skupljena vea koliina puane municije, odjee i lijekova i da
to ne mogu otpremiti, jer nemaju vezu. Ugovorio sam sastanak s tom grupom
i o tome obavijestio Junoga. On je pristao da to bude na ulini odbor. Na
sastanak je sa mnom otiao i Juni. Bili su prisutni Jelena Manojlov Bugarka,
moja ogorica, i jo jedan drug i drugarica. Postavili smo im zadatke, a od njih
primili materijal i novac. Privremeno smo ih drali na vezi, dok ih nismo predali
njihovu rajonu.
Poslije toga Juni je sa mnom i jo s nekim drugovima odrao sastanak
na kojemu smo zakljuili da povedemo akciju za skupljanje zlata, tj. zlatnog nakita
od simpatizera, lanova naih odbora i drugih graana, te biveg jugoslavenskog
srebrnog novca koji se u velikim koliinama mogao dobiti. Taj zlatni nakit i srebrni
novac sluio bi nam za nabavu oruja u Bosni. Kada je akcija poela, svi nai
simpatizeri vrlo rado su davali svoju zlatninu: razne lanie, prstenje i drugi nakit,
kojega je bilo skupljeno, u predratnoj vrijednosti, oko 200 000 dinara, a srebrenog
novca isto tako nekoliko desetaka kilograma. Akcija je vrlo dobro uspjela i Juni
je sve predao svojoj vioj vezi.
U stanu na Vinjici 8 upoznao sam se s Ivanom Javornikom Ratkom
(umro je u sanatoriju na Golniku), rukovodiocem udarne grupe. S njim smo esto
diskutirali o ilegalnom radu i borbi. Ratko je tada radio u tvornici lijekova Katel.
Tu je radila i moja druga ogorica Ema Magdaleni. Preko njih smo iz tvornice
dobivali na desetke kilograma raznovrsnih sulfamidnih lijekova, alkohola i injekcija
protiv tetanusa.
Na Vinjici je bio ilegalni punkt sve do osloboenja. S njim se sluio
Ratko i neki drug Berislav, a Ratko je bio u tome stanu siguran i esto se lijeio
od rana dobivenih u akcijama u Zagrebu. Iz toga stana 1943, kada sam ve bio
u partizanima, Bugarka, Ratko, Berislav i ogorica poslali su nekoliko puta mojemu
odredu na Zumberak veu koliinu lijekova, zavoja, cigareta, pisaeg papira i jednu
pisau mainu.
Kako sam ve rekao, dolaskom Junog na nau viu vezu rad je bio
mnogo bolji nego prije i dosta dugo se odvijao i proirivao bez provala. AFZ je
takoer radio, organizirala ga je drugarica ivka, a moja je drugarica, osim to
je brinula o prehrani ilegalaca u Gradskoj kavani, imala i vezu po liniji AFZ-a
s nekom drugaricom Danicom, koja je stanovala u Vlakoj ulici a radila u Ju
tarnjem listu. Danica je bila via veza mojoj drugarici po liniji AF-a. Preko

99

Danice ila je hrana i odjea za zatvorenike u Savskoj cesti i za logore Jasenovac

i Staru Gradiku.
Jedne veeri, poetkom rujna 1942, Nemi je doao mojoj drugarici
u Gradsku kavanu i predao joj sav novac, neki popis i materijal koji se nalazio
kod njega i rekao da predosjea da e biti uhapen i ako se to dogodi, neka ona
preda novac Oficiru, Grafiaru ili Danici. Oficir je bio mali, niski, mravi, crni
drug, a kako je izgledao Grafiar ne sjeam se. Te iste veeri oko 19 sati Juni
je bio uhapen u dananjoj Ulici Rade Konara. O tome nas je isto vee obavijestila
njegova drugarica Zivka. Te noi bili su uhapeni, kada i Nemi, drugovi Oficir
i Grafiar, te je sve materijale koje je Nemi ostavio mojoj drugarici ona predala
Danici. ivka se nije vie mogla vratiti u svoj stan na Trenjevci pa je stanovala
kod nas u Novoj vesi 61, gdje smo je kamuflirali, obojili joj kosu, stavili oale
i traili vezu za odlazak u partizane. Nakon mjesec dana uspostavljena je veza
i poetkom listopada 1942. ona je otila vlakom u partizane negdje oko Gnibinog
polja. Poslije hapenja Junoga nitko tada nije stradao i mi smo rad nastavili.
Meutim, ja sam preko veze bio upozoren da o itavoj naoj grupi postoje podaci
u policiji i da se ja i Slavko Hrukar moramo odmah ukloniti iz Zagreba. Mi
smo se odmah povukli u ilegalnost i predavali svoje dunosti u Gradskom po
drumu Franji Bedekoviu i vezali na Martina Srdareva koji je s Mikom Volnjakom preuzeo sve veze i nastavio rad. Budui da sam nakon toga dobio dozvolu
da odem u partizane, uspostavio sam vezu s Ratkom koji je pokupio podatke od
mene i nakon nekoliko dana sam dobio lozinku i marrutu kuda u otii u par
tizane. Sa mnom su ili moja drugarica, takoer kao ilegalni radnik, Slavko Hrukar
i njegova drugarica. Treega studenoga 1942. na Tomislavovu trgu imali smo
posljednji sastanak u Zagrebu s nekom malom mladom crnom drugaricom, s
mukom frizurom, koja nam je izruila propusnice i dala nae karakteristike s
kojima smo krenuli vlakom do Odre, gdje smo se iskrcali i preko sela Odre, gdje
sam upotrijebio lozinku u gostionici, dobio vezu za sedmi kilometar u umi prema
selu Havidii. Ondje nas je ekao jedan drug i dao vezu za Kljuka bataljon. No
prije toga nas je prihvatio Ivan turman i Ivan Radini Jao, lanovi tadanjeg
Kotarskog komiteta Pisarovine. Prelaskom preko Kupe drugovi su nas doveli u
Okruni komitet, gdje smo nali druga Mika, Benu, Ivicu Lopajia i Borisa.
Karakteristike za nas etvoricu predao sam Miku (Lutvi Ahmetoviu), koji mi
je tom prilikom rekao, poto je proitao karakteristike, a ti si to arue To
mo.
Drugi dan po istoj vezi za nama su doli Franjo nobl i s njime jo
est drugova.*

IHRPH, 9/IV-29.

Josip Mikovi

NA RAZLIITIM ZADACIMA

Rad borbene grupe Meu kino-namjetenicima Kan

didati za lanove KP Hapenje Mika Pataia

. . . Rat i kapitulacija stare Jugoslavije zatekli su me u Beogradu, gdje

sam radio kao nekvalificirani radnik. Nakon tromjesenog rada u gostionici Boka
u Hilendarskoj ulici 3, gdje sam radio kao toilac pia, potkraj srpnja 1941. otiao
sam iz Beograda u pravcu Zagreba s namjerom da produim kui u Dalmaciju.
Na taj put odluio sam se zbog toga to nita nisam znao o svojima kod kue
u selu Rupama kraj ibenika, koje su okupirali Talijani. Na put sam krenuo i
zbog toga to sam u Beogradu sluao o svakojakim zlodjelima okupatora i njegovih
slugu u Dalmaciji i drugim dijelovima nae zemlje.
Kada sam doao u Zagreb, Talijani mi nisu dali vizu da odem kui,
iako su mi izdali paso. Paso sam kasnije ustupio organizaciji NOP-a da ga
eventualno iskoristi.
U Zagrebu sam u poetku izvjesno vrijeme stanovao u Preradovievoj
39, kod Steve Matkovia, radnika, inae simpatizera NOP-a kojega sam otprije
poznavao; upoznao sam ga kad sam prvi put bio u Zagrebu. Poto nisam mogao
otii svojima kui u Dalmaciju, morao sam se zaposliti. Radio sam najprije u
restauraciji Janje u Nikolievoj ulici, kao toilac pia, odakle sam poslije samo
nekoliko dana, uz pomo radnika Slavka Goeka, razvodnika publike u kinu Luk
sor, preao na rad u kino Trenjevka na Trenjevci. U tom sam kinu radio kao
razvodnik publike, odnosno biljeter i obavljao sve druge fizike poslove.
, U prvoj polovici kolovoza 1941. godine sreo sam na Zrinjevcu omla
dinca Zvonka tipanova, rodom iz sela Pirovca kraj ibenika, kojega sam poznavao
iz Beograda. On se u meuvremenu vratio iz Dalmacije, pa mi je priao o ne
djelima talijanskih okupatora i akcijama partizana u Dalmaciji. Taj razgovor s
drugom Stipanovim, kao i akcija koju su 4. kolovoza pripadnici NOP-a pod ru
kovodstvom Slavka Komara izveli kod Botanikog vrta u Zagrebu i druge akcije
NOP-a, a zatim strijeljanje rodoljuba i komunista od ustaa potakli su me da se
101

prikljuim NOB-u. Tom prilikom, na moju elju, drug Stipanov mi je obeao da

e me upoznati s jednim svojim mjetaninom koji aktivno radi u NOP-u. To je
i uradio. Drug Stipanov me je ubrzo upoznao s drugom Milanom inkiem,
auto-mehaniarem koji je radio na poti u Badalievoj ulici na Trenjevci. Zatim
me je upoznao s braom Milana inkia, Jakovom i Markom, i s Marijom inki,
Milanovom drugaricom. Svi su oni bili pripadnici NOP-a. Jakov inki je bio
bravar i radio je u Loionici kod Glavnog kolodvora.
Prvi put sam doao u kontakt s Milanom inkiem u Paromlinskoj
ulici kod Glavnog kolodvora, mislim da je to bilo sredinom kolovoza 1941. godine.
Od tada pa sve do odlaska u partizane, u martu 1943. godine, neprekidno sam
aktivno radio u NOP-u.
Poto se prethodno obavijestio o meni, drug inki me je upoznao
sa zadacima pripadnika NOP-a. Tako sam dobio zadatak da prikupljam pomo
za partizane, da pridobivam simpatizere NOP-a, da radim meu omladinom, itd.
Naravno, svi ti zadaci su mi bili postepeno postavljani. Ja sam najprije bio na
linoj vezi s drugom inkiem, dajui mu skromnu pomo za NOP. Poto sam
preao na rad u kino Trenjevka, on me je povezao s ve organiziranim dru
govima tamo.
Po pozivu druga inkia dolazio
sam na ilegalne sastanke. Sjeam se,
npr., sastanka odranog u kinu Trenjevka
otprilike krajem rujna ili
poetkom
listopada 1941. Bilo je prisutno desetak kino-jiamjetenika, meu kojima Franjo
Zidani, Ivan Lucovi, Feliks Lukman, Miko nidari, Ivan Prenjak i drugi. Na
sastanku je glavnu rije imao neki drug u ubari, koji je bio malo hrom i s
defektnom lijevom rukom. Njegovo ime nisam znao. Tek poslije rata saznao sam
da je to bio Ivan Delgalo, koarski radnik, koji je ubijen u Jasenovcu. On je govorio
o politikoj situaciji, o stanju na frontovima u Evropi, o borbi partizana u okolici
Uica, o izdajstvu etnika, o naem pripremanju za borbu i zauzimanje vlasti, o
akciji na
prikupljanju pomoi za partizane, itd.
Takoer se sjeam sastanka koji
je odran u jednoj manjoj kui
na
Trnju, otprilike ondje gdje je danas hotel Internacional, a prisustvovali su mu
braa inki, Milan i Jakov, Grga Starevi, metalski radnik, i drugi ija imena
nisam znao. Na sastanku je bilo rijei o naem prodiranju meu ljude, meu
radnike, kino-namjetenike i dr., o akcijama za prikupljanje pomoi u novcu i
sanitetskom materijalu, govorilo se o konspiraciji, irenju nae propagande, dije
ljenju letaka i drugome.
Nakon izvjesnog vremena Milan inki me je povezao s drugom Fra
njom Zidaniem Ferencom, koji je bio kino-operater u kinu Astorija u Ilici.
U proljee 1942. godine drug Zidani me je predao na vezu drugu
Miku Pataiu Crnom.
Poslije rata saznao sam da je tada Zidani bio sekretar V rajonskog
komiteta Trenjevke. Na toj dunosti zamijenio ga je Miko Patai Crni, kada
je on otiao na VI rajon.
S Pataiem sam bio povezan do kraja oktobra 1942. kada smo obojica
pali u ruke ustake policije. Kada sam nakon etiri dana iziao iz zatvora, opet
sam se povezao s drugom Zidaniem. On me je, meutim, nakon nekog vremena
predao na vezu drugu andoru Rihteru, kino-operateru u kinu Jadran, s kojim
sam bio na vezi sve do 23. marta 1943, kada sam otiao u partizane.
Moj ilegalni rad u Zagrebu od ljeta 1941. do oujka 1943, sastojao
se u ovom: bio sam lan borbene grupe u kojoj je bilo nekoliko omladinaca. Na
elu te grupe bio je Ivan Denac, koji je bio rukovodilac svih borbenih grupa pri
102

Mjesnom komitetu KP grada Zagreba. Radio sam za Narodnu pomo, bio sam
lan NOO kino-namjetenika grada Zagreba, kandidat za lana KPJ i rukovodilac
(proelnik) I jedinice kandidata V rajona. Takoer sam bio rukovodilac (proelnik)
kursa na kojem se prouavala Historija SKP (b).
U borbenoj grupi kojoj sam pripadao na elu je bio Ivan Denac, obu
arski radnik. Ostali lanovi: Mirko Vuleti, takoer obuarski radnik, koji je radio
u Zagorskoj ulici u jednoj obuarskoj radionici, Kolja Tomljenovi, student, Josip
Antoli Dugi, iz Taborske ulice, radnik pismoslikar, Josip vigir, obuarski radnik.
vigir je radio u radionici kod Cizmeka, Taborska 1. Cizmek je zavrio u logoru
u Jasenovcu ve odmah po dolasku ustaa, a vigir je radio kod njegove ene
u radionici. Pao je u ruke policiji u toku ljeta 1942. godine, ali mi je nepoznato
u kakvim okolnostima. Zatim je bio u Jasenovcu, gde je, kako sam uo, ubijen.
Toj grupi pripadali su i Ivo, po nadimku Baksuz, ije mi prezime nije poznato.
On je bio malerski radnik. U grupi je bio i Joa Masni, ili Boltek, malerski
radnik. Zatim, u grupi je bio Miro Blaina, stolarski radnik iz eljeznike loionice. I on je bio u Jasenovcu, a po izlasku je otiao u partizane.
Ta se grupa sastala nekoliko puta. Na sastancima smo uili rukovati
orujem, pitoljem i runim bombama. Sjeam se takvog jednog sastanka u obu
arskoj radionici u Bihakoj ulici na Trenjevci, potkraj 1941. godine. Pojedini
lanovi grupe uvali su oruje, bombe i pitolje. Ja sam, npr., imao na uvanju
u kinu Trenjevka dva pitolja (jedan marke FN i drugi marke tajer) i dvije-tri rune bombe. Osim toga, bilo mi je povjereno na uvanje nekoliko knjiga
i broura, odnosno ilegalne literature koju su lanovi grupe itali.
Jedanput je grupa pozvana da doe na odreeno mjesto. ini mi se
da je to opet bila Bihaka ulica. Sastanak je zakazan u sumrak. Reeno nam je
da ponesemo sa sobom oruje, da svaki lan ponese kaket, kako bismo se za
vrijeme akcije lake prepoznali, da ne bismo sluajno pucali jedni na druge. Reeno
nam je da emo ii u neku akciju. Kada smo se okupili, drug Denac nas je
obavijestio da se akcija odgaa, a trebalo je da napadnemo njemake i ustake
avijatiare koji su se vraali s Istonog fronta. Meutim, poetkom 1944. godine
u XIII proleterskoj brigadi Rade Konar od druga Denca doznao sam da je tom
prilikom trebalo da se izvri akcija na bolnicu u Vinogradskoj ulici iz koje je
trebalo osloboditi Andriju Hebranga. Akcije nije bilo jer je Hebrang premjeten
iz bolnice.
Poslije hapenja Steve Bievia jedan broj lanova ove borbene grupe
trebao je skloniti oruje. Izvravajui taj zadatak, u travnju 1942. godine, Ivan
Denac, Ivica Ivkovi i Kolja Tomljenovi sukobili su se s policijom ispod pod
vonjaka izmeu hotela Esplanade, odnosno zgrade socijalnog osiguranja, i Bo
tanikog vrta. Tom je prilikom pao Ivkovi, a Denac i Tomljenovi su ranjeni.
Uspjeli su taksijem pobjei. Dok je Denac iao kod Baranaia, policija je u jednoj
kui opkolila Tomljenovia. Pucao je na policajce, a posljednjim metkom ubio
je sebe.
Danas se na toj kui u ulici blizu Selske ceste nalazi spomen-ploa
koja podsjea na taj dogaaj. Poslije te akcije, Denac je otiao u partizane. U
meuvremenu smo se sastali dva-tri puta i on je imao zavoj oko ruke. U to vrijeme
dogovarali smo se kako da se izvede akcija u skladitu filmova i njemakih urnala
na Svaievu trgu, odnosno kako da se izazove poar u skladitu. On mi je za
tu svrhu dao jednu boicu sa zapaljivom tekuinom koja mi se u ruci zapalila
ispred kina Trenjevka. No ti dogovori nisu urodili plodom, jer je Denac u
meuvremenu otiao u partizane, a nekih drugih sredstava ja nisam imao. Nekako
103

u isto vrijeme JVlirko Vuleti je otiao u partizane, na umberak, gdje sam ga

kasnije sreo u Zumberakom partizanskom odredu. Poslije njihova odlaska grupa
se nije sastajala.
U meuvremenu lanovi ove borbene grupe sudjelovali su zajedno s
drugim omladincima u dijeljenju letaka po kuama, pisanju parola, kidanju usta
kih i njemakih plakata. Npr., odreen je broj omladinaca meu kojima sam
bio i ja i s kojima sam radio i drao ih na vezi, a koji su se okupljali oko kina
Trenjevka sudjelovao u oujku 1942. godine u dijeljenju letaka u kojima
se, prema mojem sjeanju, govorilo o skupoi i pekulaciji pod okupacijom i
demonstraciji ena na trnici. Ta je akcija izvedena na dijelu Trenjevke od e
ljeznike pruge do Nove ceste, uzdu i u pobonim ulicama Tratinske ulice,
odnosno dananje Ulice Rade Konara. Akcija je izvedena tako da smo svi u tono
zakazano vrijeme dijelili letke. ini mi se da je to bilo jedne nedjelje u jedan
sat poslije podne. Dok su jedni dijelili letke, drugi su ih s pitoljem pratili i titili
da ih ne bi napala policija. Letke smo stavljali u potanske sanduie ili na ste
penita u stambenim zgradama, odnosno u kune ulaze. Akcija je protekla dobro
i tono u odreenom roku.
S grupom omladinaca ispisivao sam parole kao to su: ivio vrhovni
komandant NOV i POJ drug Tito, ivjeli Narodnooslobodilaka vojska i parti
zanski odredi Jugoslavije, ivio Vrhovni tab NOV i POJ, Smrt faizmu Slo
boda narodu, ivio narodnooslobodilaki front, Sve za front Sve za pobjedu,
itd. Ispisivali smo ih po zidovima i na propagandnim ploama i to crvenom
masnom bojom, minijem, crtali smo srp i eki i petokraku zvijezdu. Osim toga,
ja sam, npr., u svom stanu ispisivao iste parole crvenim tuem na uskoj traci papira,
na kolutu od ljepenke, koje smo kasno uvee lijepili preko ustakih plakata. Nosio
sam parole smotane u rolu, a jedan omladinac je u ruci drao mokru spuvu kojom
smo vlaili ljepljivu stranu trake prije nego to bismo je zalijepili na ustaku plou,
preko njihovih plakata. To smo, sjeam se, radili u Kranjevievoj, Samoborskoj
ulici, Novoj cesti i u drugim ulicama. Uza to, dok bi jedni u ulici lijepili parole,
drugi bi uvali strau da netko ne naie i ne otkrije nas.
Oko kina Trenjevka okupljalo se prilino omladine. Meutim, mi
smo te omladince, kojih je bilo razliitih pogleda i ponaanja, razlikovali i selek
cionirali, prodirali smo prije svega meu radniku omladinu. Zahvaljujui naem
radu, obuhvatili smo nekoliko omladinaca koji su se tu okupljali. Osim onih koje
sam spomenuo u borbenoj grupi, bilo je i omladinaca koji su sudjelovali samo
u pisanju, odnosno lijepljenju parola, dijeljenju letaka i kidanju ustakih plakata.
Sjeam se i omladinaca Mirka, brata Joe Masnoga, Tita, plavokosog djeaka, koji
nije imao vie od 14 ili 15 godina. Njegova prezimena se ne sjeam tono; mislim
da se zvao Krsnik.
Dok sam radio s omladinom, bilo u borbenoj grupi ili izvan nje, istinu
govorei, nisam jo znao to je to SKOJ. Onda se vie govorilo o antifaistikoj
omladini, o Savezu mlade generacije, ili uope o omladincima. Jednom prilikom
za vrijeme dogovora na uglu Jukieve ulice i Ulice Krnjavoga, preko puta pod
vonjaka za Samoborsku ulicu, Mio Patai Crni me zapitao: Sto ti rade skojevci?
Gde su ti skojevci? Ja sam ga upitao ta su to skojevci? Onda mi je on to objasnio.
Tek sam tada saznao to je SKOJ, pa sam sebe i druge omladince smatrao pri
padnicima SKOJ-a, mada formalno nisam nikad primljen u lanstvo niti sam
druge primao u to doba.
Mogu rei da sam radei usporedo na drugim zadacima neprekidno
radio za Narodnu pomo. U tom pogledu moj se rad sastojao u tome to sam
104

od svojih poznanika, drugova i prijatelja, u koje sam imao povjerenje, kao sim
patizera NOP-a, traio i dobivao pomo, a takvih je bilo sedam-osam. Dalje, su
djelovao sam na sastancima na kojima se govorilo o organizaciji rada Narodne
pomoi, a kasnije sam dobio u zadatak da drim vezu s nekoliko pododbora
Narodne pomoi, i to s pododborom na Peenici, u Sermaeovoj ulici kod Kvaternikova trga, i s jednim koji su inili radnici tvornice za preradu tekstilnih
otpadaka Obnova, tvornice Drava, Jugo-farmacije i Kemike.
Jedan od tih sastanaka, na kojma se govorilo samo o Narodnoj pomoi,
odran je kasno uvee blizu Selske ceste, nedaleko od vojnih kasarni i tramvajske
remize. Bilo je etiri-pet drugova i jedna drugarica, mislim da je bila Dalmatinka,
to sam zakljuio po naglasku. Prisustvovao je i Mirko Vuleti.
Moja via veza po liniji Narodne pomoi bio je Pero, ije prezime
nisam znao. Bio je to postariji ovjek, visok i mrav. Uvijek je bio tih i ponekad
je kaljao kao da je bolestan od tuberkuloze. Nosio je kratki zimski kaput iznad
koljena, neto slino vojnikoj dolamici. On je sve do mog hapenja odravao vezu
sa mnom.
Pododbor Narodne pomoi u Sermaeovoj ulici predao mi je na vezu
Miko Patai Crni. Na njegovu elu bio je Vlado tajcer, kroja, vlasnik krojake
radionice, a lanovi Benko Kalenianec, krojaki radnik i Ernest Binenfeld, na
mjetenik.
U pododboru Narodne pomoi iz spomenutih tvornica Obnove,
Drave, Jugo-farmacije i Kemike sjeam se druga ure, radnika iz Obnove,
i Mustafe, laboranta iz Kemike. U tom je pododboru bilo jo drugova, preteno
radnika. Mislim da je bio i Gotlib iz Jugo-farmacije.
Za Narodnu pomo bili su mi veza drugarica Martinovka, vlasnica
mljekarske radnje na Medveaku, Antoli, koarski radnik, kojega sam kasnije
sreo kao borca XIII proleterske brigade Rade Konar, drugarica Skrigin, iz Badalieve ulice 2, balerina Hrvatskog narodnog kazalita, sestra lana baleta Skrigina
koji je 1942. godine zajedno s Vjekom Afriem i drugima otiao u partizane, Fedor
Hanekovi, filmski reiser a tadanji prevodilac filmova sa stranih jezika na hr
vatski jezik, kod Esperija-filma, Fure, pismoslikar, koji je pravio plakate za filmske
predstave za kinematografe, i drugi. Od tih drugova dobivao sam uglavnom nov
anu pomo za NOP, koju sam predavao drugu Peri. Takoer sam dobivao i manje
koliine sanitetskog materijala. Tim ljudima, kao i drugima, davao sam odreene
ilegalne materijale na itanje (letke, broure, listove).
Kada je npr. poetkom 1942. godine Vinko imuni, radnik iz Luksora, dobivi poziv za domobrane, otiao u partizane, ja sam po nalogu Mika
Pataia za nj napisao karakteristiku na jednoj maloj cedulji koju mi je izdiktirao
Patai i ispod teksta napisao I/V, to je znailo da dolazi s teritorija I jedinice
V rajona. Simunia sam predao drugu s kojim sam odravao vezu za slanje drugova
u partizane. Porodici Vinka imunia, eni koja je ostala sa dvoje male djece, a
stanovala je na Ribnjaku 2 ili 4, na mansardi, nosio sam svaki mjesec nekoliko
tisua kuna kao pomo NOP-a.
U kinu Trenjevka radio sam do travnja 1942, kada sam preao u
Europu, dananje kino Balkan. To kino bilo je vlasnitvo talijanske firme Esperija-film. Iz tog kina otiao sam u partizane. I u tom smo kinu imali nekoliko
simpatizera NOP-a. To su bili Stevo Krmar, Frane Kos, radnici, biljeteri, Ilija,
kino-operater i drugi.

105

U svim zagrebakim kinematografima, a bilo ih je oko 20, imali smo

oko 30 pripadnika NOP-a. Pretpostavljam da je, osim simpatizera, meu njima
bilo i kandidata, a moda i lanova KPJ.
Za sve pripadnike NOP-a meu kino-namjetenicima u Zagrebu bio
je formiran jedan narodnooslobodilaki odbor od tri lana: predsjednika, tajnika
i blagajnika. Predsjednik je bio Feliks Lukman, biljeter u kinu Central, koji je
kasnije otiao u partizane i postao major JNA. Ja sam bio tajnik, a andor Rihter
blagajnik. Odbor se obino sastajao u dvorani kina Jadran u Ilici, i to u pravilu
u ranim popodnevnim i podnevnim satima. Na njegovim sastancima, a sjeam
ih se dvaju-triju, raspravljalo se o politikoj situaciji, o radu s kino-namjetenicima,
o pridobivanju novih simpatizera za pokret, o prikupljanju pomoi, dijeljenju ma
terijala, o pripremama da jednog dana zauzmemo vlast kad se Nijemci i ustae
budu povlaili, itd.
U maju 1942. Miko Patai Crni saopio mi je da sam postao kandidat
za lana KPJ, i to za vrijeme naeg kratkog ulinog sastanka na Ksaverskoj cesti
iznad Medveaka, odnosno dananje Ulice Moe Pijade. Kada sam to uo, bio
sam beskrajno radostan. Sjeam se da sam poslije naeg sastanka iao prema gradu
trotoarom ispod razlistanih kestenova kao da me krila nose, presretan to sam
postao komunist, odnosno kandidat za lana KPJ.
Neko vrijeme nakon toga postao sam rukovodilac (proelnik) I jedinice
kandidata V rajona. U toj jedinici, koliko se sjeam, bila su tri ili etiri kandidata.
Sigurno pamtim da je jedan od njih bio Mustafa, radnik iz Kemike, ije prezime
nisam znao.
Dalje, koliko se sjeam, u jedinici je bio Ivan Munjak, trgovaki po
monik, ali je radio na tramvaju. Zatim je bio i jedan drug iz Jugo-farmacije.
Mislim da je to bio Milan Gotlib, ije ime tada nisam znao. Gotlib je poginuo
u borbi s policijom blizu Samoborskog kolodvora.
Naa kandidatska jedinica sastala se dva-tri puta. Sjeam se da je jedan
sastanak odran u mojoj sobi u arengradskoj ulici 5, u stanu Mika Juraka, kod
koga sam kao samac stanovao. Sastanak je odran bez znanja vlasnika u ranim
poslijepodnevnim satima, kada je cijela vlasnikova obitelj bila u gostionici koju
su imali u Tratinskoj ulici.
U ljeto 1942. godine, a to je moglo biti potkraj kolovoza ili poetkom
rujna, formiran je kruok za prouavanje Historije SKP(b), za ijeg je rukovodioca
Miko Patai odredio mene. Kruok je imao zadatak da prouava Historiju SKP(b)
sluanjem predavanja, voenjem diskusije i itanjem pojedinih glava iz Historije
SKP(b).U kruoku je bilo, prema mom sjeanju, est do sedam drugova, meu
kojima i jedna drugarica. Osim mene, tu su bili Munjak i Mustafa, i drugi ija
imena nisam znao. Sjeam se, takoer, jednog bravara koji je radio u Dalmatinskoj
ulici, zvali smo ga uti.
Miko Patai povezao me s predavaem koga smo zvali Cvikera. Ja
sam jedini iz kruoka s tim drugom odravao vezu sve do mog hapenja 27.
listopada 1942.
Kruok se u meuvremenu sastao tri do etiri puta. Sastajali smo se
u stanovima naih ljudi na Trenjevci. Sjeam se takvoga jednog sastanka u nekoj
veoma uskoj ulici, kakvih je vie na Trenjevci, s jedne strane Tratinske, odnosno
Ozaljske ulice. Mislim da je to bila Cesargradska ulica. U upoznavanju s Historijom
SKP(b) bili smo doli do III glave. Imali smo samo jedan primjerak Historije
SKP(b), pa je izmeu sastanaka knjiga kruila meu nama radi itanja onog dijela
o kojem smo na prolom sastanku uli predavanje.
106

Sastanke s Mikom Pataiem Crnim, za koga sam poslije rata od

Franje Zidania uo da je u to doba bio sekretar Rajonskog komiteta na Trenjevci,
odravao sam najee na ulici. Bili su to kratki sastanci radi dogovora u tono
odreeno vreme. Poslije dogovora, razilazili smo se svak na svoju stranu. U poetku
ne tako esto, ali kasnije smo se sastajali gotovo svaki dan. Na sastanak, odnosno
na vezu, moglo se ekati najvie pet minuta. To je bilo ope pravilo. Ako jedan
od nas nije mogao doi u roku od pet minuta, trebalo je sutradan da doe na
drugo, tj. rezervno mjesto i u isto vrijeme. Ako ni sutra ne bi doao u odreeno
vrijeme, to je ve bio znak da neto nije u redu: ili je pao u ruke policiji ili se
neto drugo s njim dogodilo.
Napominjem da sam se s Pataiem nalazio i u njegovoj radionici
jorgana u Vlakoj ulici 92, koju je vodila njegova drugarica Ana Kovaevi. Po
nekad je Crni dolazio u kino Europa s ostalom publikom i da usput gleda film.
U vrijeme naeg hapenja ja sam stanovao u stanu u arengradskoj
5 kod Mika i Pepice Jurak i hranio se u njihovoj gostionici u Tratinskoj ulici.
Dvadesettreeg listopada 1942. godine u 13 ili 13,30 sati sastao sam
se s Pataiem uzdu kanala koji je tekao pored arengradske ulice. Produili smo
Varadinskom ulicom prema Trenjevakom trgu. Danas je to Trg oktobarske
revolucije. Zatim smo se uputili Krajinskom ulicom, da bismo skrenuli prema
Ozaljskoj. Kada smo bili u Krajinskoj ulici, obazreli smo se i na rastojanju od
100 do 150 metara iza nas ugledali dvije sumnjive osobe koje smo jo u Vara
dinskoj ulici sreli naslonjene na plot. Odmah smo pomislili da su to agenti. I
nismo se prevarili. Crni me upitao da li imam neto kod sebe. Rekao sam da
imam jedino ceduljicu s vremenom sastanaka i nita vie. Zguvao sam je i ne
primjetno je spustio ispred sebe na ulicu. Crni mi je rekao da ima isto tako ispisane
sate sastanaka na futroli tramvajske karte, to je odmah izbrisao rukavom od
mantila. Takoer je imao jednu ili dvije bjanko-propusnice za partizane. Poto
smo vidjeli da su agenti, rekao mi je da se rastanemo i da krenem prema tram
vajskoj stanici u pravcu grada, odnosno stana. To sam i uinio. Meutim, jedan
agent me je slijedio. Ja sam uao na zadnju platformu prvih kola, a on na prvu
platformu zadnjih kola. Drugi agent je slijedio Pataia. On je stanovao u Jarunu
iza tramvajske remize. Vidjevi opasnost, odluio sam da siem na Trenjevakom
trgu i da se izgubim u masi svijeta, ali to nisam uspio. Agent je bio spretan. Skoio
je preda me i s uperenim pitoljem u mene rekao: Stojte! Vi ste uhapeni. Upitao
sam ga zato sam uhapen. Meutim, on nije dao da se objanjavamo, nego mi
naredio da dignem ruke uvis i da poem pred njim u oblinju policijsku stanicu
u Ozaljskoj ulici.
im sam bio sproveden u policijsku stanicu, agenti su me vezali i
legitimirali. Zatim su dvojica pola da izvre pretres moga stana. Kad su se vratili,
rekli su da nisu nita nali. Kratko vrijeme poslije toga ugledao sam kako agenti
vode uhapenog Pataia, s lancima na rukama. Poslije nekog vremena policajci
su nas sproveli na Trg N, danas Trg rtava faizma, u ustaku policiju. U kolima
su nas pratila dva agenta, jedan izmeu nas s pitoljem u ruci na zadnjem sjeditu,
a drugi na prednjem sa dva pitolja, u svakoj ruci po jedan, i okrenut nazad prema
nama.
Dok smo bili u hodniku policijske stanice, okrenuti leima jedan pre
ma drugom, uspio sam vidjeti neke materijale u ruci jednog agenta koje su nali
kod Pataia.
107

uo sam da su prilikom hapenja Crnog kod njega u stanu nali

apirograf za umnoavanje letaka, popis organizacija NOP-a, popis oruja (sve bez
adre <a;, propusnice za partizane, itd.
Kad su nas doveli u ustaku policiju na IV kat, ja sam bio u jednoj
sobi, a Patai u drugoj, odnosno iz moje se sobe ulazilo u njegovu. Njega su
agenti odmah stali tui i traiti od njega da kae gdje se nalazi skladite oruja.
To je za njih bilo najinteresantnije. Nekoliko ga je agenata satima tuklo batinama,
nogama; pohvali su ga vodom. Za to mu je vrijeme isljednik Bogojevski, bivi
bjelogardijac, porijeklom Rus, postavljao pitanja da kae gdje je skladite oruja.
Crni je stalno odgovarao da ne zna. Na kraju je, koliko se sjeam, rekao da nee
da im kae. U meuvremenu su prijetili meni govorei mi da kaem to znam
o tom ovjeku, da on toboe sve pria o meni, plaei me da u i ja isto tako
biti udaran, itd. Kao to sam se dogovorio s drugom Crnim, govorio sam da ne
znam nita o njemu, nego toliko da je dolazio kao gledalac u kino Europa i
da sam mu ja nabavljao ulaznice, a da smo se taj dan sluajno sreli idui s posla
na ruak.
Pataia su agenti tukli i muili dok nije pao u nesvijest, a onda su
ga na kraju, na moje oi, poto su me uveli da ga vidim da bi me uplaili, onako
izmuenog i izudaranog, u modricama, krvavog i mokrog odvukli po podu niz
stepenice u podrum, u eliju. Od tada Crnog nisam vidio, a njegovu sudbinu
doznao sam tek u partizanima, u brigadi, od Denca i Marka Blaevia, koji je u
ljeto 1943. doao iz Zagreba u partizane, a poznavao je Pataia i njegovu dru
garicu. Tako sam doznao da je Crni poslije nekoliko dana pod batinama izdahnuo
u zatvoru ustake policije. Koliko je meni poznato, on nije nita priznao ni za
sebe niti je izdao druge.
S obzirom na to da me Patai nije teretio, da ja nisam nita priznao
0 naem radu, mada ozbiljnom isljeenju nisam bio ni podvrgnut, nego samo
usputnom, prolaznom postavljanju pitanja, da se u mom stanu nije nita nalo
niti sam ita imao uza se, moja situacija je bila utoliko olakavajua. Meutim,
u momentu hapenja imao sam na uvanju tri pitolja (jedan marke FN i dva
marke tajer), nekoliko runih bombi i vei broj knjiga i ilegalne literature. Sve
sam to bio sakrio u kinu Europa, pod krovom na tavanu, uz pomo naeg
simpatizera, radnika Steve Krmara, koji je uspio napraviti kopiju kljua kinokabine kroz koju se eljeznim stepenicama kao jedinim ulazom, ilo na tavan
zgrade, odnosno u potkrovlje. Osim mene i Krmara, nitko nije znao gdje se nalazi
to oruje. A agenti, vjerojatno, nisu ni pomiljali kada sam ja bio uhapen da ita
trae u kinu iji su vlasnici bili Talijani.
Poslije etiri dana provedena u zatvoru puten sam kui. Bio sam
strahovito iznenaen, jer se tome nisam nadao. Kad sam doao u stan, doznao
sam od vlasnika i njegove ene, kao i od drugova koji su sa mnom stanovali,
da je za mene intervenirao Miko Jurak, vlasnik stana.
Napominjem da je Miko Jurak, kao gostioniar, poznavao neke agente
pomou kojih je za novac vadio ljude iz zatvora, iz logora i iz domobrana. Tako
je i za mene intervenirao, izjavivi da je dao 5000 kuna nekom agentu da me
puste iz zatvora...
Poslije izlaska iz zatvora odmah sam se javio Franji Zidaniu. Na
njegov zahtjev, tj. na zahtjev Partije, dva ili tri puta pisao sam detaljnu izjavu o
tome kako je dolo do naeg pada u ruke policije. Nastavio sam i dalje raditi,
ali u suenom opsegu, najvie sa simpatizerima koje sam drao na osobnoj vezi,
1 s pododborom Narodne pomoi u Sermaeovoj ulici. Po odluci Partije u sijenju
108

1943. godine trebalo je da odem u partizane. Meutim, otiao sam tek u oujku
1943 .
poto su u meuvremenu mnoge veze bile pokidane. Sve to vrijeme po
izlasku iz zatvora moja via veza bio je andor Rihter, s kojim sam se ponovo
povezao po Zidanievu nalogu.*

' Iz zbornika sjeanja Zagreb 1941-1945, Spektar, Zagreb, 1972.

109

Marija Penezi-Mort

AKTIVISTKINJA ILEGALNOG POKRETA

Radnica Vunatrikota, sindikalni povjerenik, skuplja Na

rodne pomoi, kandidat i lan Partije Na dunosti teh
niarke Nova funkcija u Mjesnom odboru AF-a
Hapenje, zlostavljanje, logor i zamjena

. . . Okupaciju sam doekala kao radnica Vunatrikota (to se poduzee

nalazilo na dananjem Trgu rtava faizma). U njemu sam jo od 1938. godine
radila kao povjerenik URSS-ovih sindikata, a nakon njihove zabrane (u prosincu
1940) nastavila sam odravati kontakte i veze s radnicama u pojedinim poduze
ima, koje su takoer bile ulanjene u URSS i s kojima sam zajedno do rata
sudjelovala u nizu trajkova i protestnih demonstracija.
Krajem svibnja ili poetkom lipnja 1941. povezala sam se s Dragicom
Konar koja mi je kao via veza prenijela direktivu da skupljam Narodnu pomo
i da u poduzeu agitiram protiv NDH i faizma uope. Od ukupno 18-25 radnica,
koliko ih je radilo tada u Vunatrikotu, vie od polovice je odmah pristalo na
davanje pomoi. Svaka radnica mjeseno mi je davala po 10 kuna kao svoj prilog,
a skupljeni iznos predavala sam Dragici Konar.
Sredinom ljeta 1941. dobila sam zadatak da svoj rad u sklopu Narodne
pomoi proirim i izvan poduzea u kojem sam radila, i to osnivanjem novih
odbora, odnosno pododbora u onim poduzeima i tvornicama u kojima sam po
znavala radnice iz rada u naprednim sindikatima do rata. Organizirala sam odbor
Narodne pomoi u tvornici posua Gorica, arulja Paspi, Kartonai, Teksti
lu, Tvornici cigareta, a istovremeno i meu simpatizerima na podruju Trnja, gdje
sam stanovala. Osim skupljanja mjesenih priloga u novcu, dobivala sam i odre
ene proizvode i stvari iz spomenutih tvornica to sam sve i dalje predavala Dragici
Konar.
U kolovozu 1941. preko Dragice Konar dobila sam vezu s Ivanom
Mearom, a 1942. s Bogumilom Rupnikom i Dojmijem Danteom, lanovima par
tijskih rukovodstava i organizatorima irokog antifaistikog pokreta, koji se ve
razvio u to vrijeme u Zagrebu. Kao jedan od prvih zadataka od njih sam dobila
da pronalazim i osiguram stanove, koji bi sluili ne samo za sastanke, nego (to
110

je bilo tada mnogo vanije i potrebnije) za smjetaj ugroenih i kompromitiranih

aktivista kojih je u Zagrebu bilo iz dana u dan sve vie. Ne sjeam se vie tono
koji su sve to bili stanovi, ali znam da se za to koristio i stan moga brata Marka
Penezia na Trnjanskom nasipu 135, zatim jo jedan u istoj ulici br. 100 ili 102,
vie njih u kolskoj cesti itd. U tim se stanovima povremeno pohranjivao skupljeni
materijal, pa ak i oruje. Ja sam uspjela u to vrijeme nabaviti dvije bombe i neto
eksploziva preko majke jednog ustae (inae mojih susjeda), a jedanput sam nov
cem Narodne pomoi kupila neto oruja. Sve sam to predavala Mearu. Jedanput,
u jesen, sjeam se, nosila sam oko 3 kg eksploziva u svojoj torbi i urila na sastanak
s Mearom kojem sam to trebala predati. Prolazei dananjim Lenjinovim trgom,
naila sam na ustaku raciju. Nije mi preostalo nita drugo nego da u trenutku
kada su mi se pribliavali agenti bacim cijeli paket u ukrasni grm pored kojeg
sam prolazila. Slian sluaj dogodio se i D. Danteu koji je prenosio jedan apirograf
kojeg je nabavila jedna drugarica s Trenjevke (ne znam joj imena). Morao ga je
ostaviti u tramvaju, jer je iznenada naila racija. Tako je, na alost, toliko potreban
materijal ponekad morao biti naputen ili baen da ne bi mi, aktivisti, pali u ruke
policije.
Sve do kraja 1941. radila sam u sklopu Narodne pomoi. Obilazila sam
odbore i pododbore koje sam drala na vezi u ve nabrojenim poduzeima. Preko
daljnjih veza osnivala sam nove, preuzimala skupljeni materijal (od jeseni 1941.
poeo se najvie skupljati sanitetski) i predavala ga Dragici Konar ili I. Mearu.
Kasnije sam ga predavala u jedno skladite u Solovljevoj ulici, a odatle se slao
dalje.
U jesen 1941. meu enama-aktivistkinjama govorilo se o potrebi or
ganiziranja sve veeg broja ena u organizaciju AF-a. U radu sa enama najvie
su se angairale Olga Kovai-oga, Anita Lelas, Apolonija Lugari, Ankica Mo
kosek i Slavica Bai. Po primitku u KP ja sam dobila zadatak od Dragice Konar
da, uz ostala zaduenja, radim i na organiziranju ena u AF-u. Tako sam od
proljea 1942. odlazila na sastanke sa srednjokolkama, koje su stizale u grupama
ili pojedinano u stan jedne od svojih kolegica. Ne sjeam se vie to sam sve
govorila tim mladim djevojkama. Meutim, znam da sam im isticala potrebu
zajednike borbe svih onih koji ele slobodan i sretan ivot u novoj zajednici,
itala sam im ili davala da same prorauju materijal i ostalu literaturu koju smo
mi tada prouavali. Govorila sam o potrebi okupljanja svih potenih ljudi u NOP,
o potrebi skupljanja materijala, stvaranja odbora Narodne pomoi ili AF-a, agi
tirala za borbu protiv gladi, skupoe itd. Sline sastanke odravala sam i s inov
nicima. Ne mogu se danas sjetiti svih tih stanova u koje sam ulazila kao pred
stavnica AF-a, jer ih je bilo mnogo (npr. u Drakovievoj ulici, Ilici, Maksimirskom zavoju, Klanjiu itd.). Uglavnom, nisam poznavala ni vlasnike ni stanare,
budui da se rijetko u istom stanu odravalo nekoliko sastanaka zaredom. Bilo
je potrebno mnogo opreznosti da policija ne sazna za mjesta gdje se sastajemo.
U toku 1941. odravala sam vezu s pojedinim drugovima iz eljez
nike radione (Slavko Glavati, Ivo Roter, Slavko Leskovar, Tomo Lepen i drugi).
Od njih sam preuzimala skupljeni materijal i novane priloge. Neki od njih su
me osiguravali u nekim akcijama u kojima sam sudjelovala. To se, uglavnom,
deavalo prilikom dijeljenja letaka ili kada sam raznosila tampu, koju sam pre
davala i njima, a i prenosila im direktive za njihov rad koje sam dobivala od
Dragice Konar, I. Meara ili pak od D. Dantea, proelnika moje partijske elije.
U proljee 1942. na jednom sastanku, kojeg je organizirala Dragica
Konar u Heinzelovoj 5 ili 7 (danas se na toj kui nalazi spomen-ploa kojom
111

je ona obiljeena kao mjesto brojnih ilegalnih sastanaka), bila sam primljena u
lanstvo Komunistike partije. Naime, u ljeto 1941. Dragica Konar me je oba
vijestila da sam postala kandidat KP. Sjeam se da sam na jednom ulinom sa
stanku iznijela, vjerojatno Stjepanu Pukleku, podatke o svom dotadanjem radu.
To se, naime, tada prakticiralo u partijskoj organizaciji.
Partijska elija kojoj sam organizaciono pripadala bila je ulina. Pro
elnik je bio D. Dante, a lanovi, osim mene, Milan Rimaj i Ljubo Troskot.
Sastanke smo odravali u privatnim stanovima: na Paliu 62, gdje sam ja stanovala,
zatim kod Josipa Slanine u tadanjoj Zvonimirovoj ulici (danas Socijalistike re
volucije), kod obitelji uk i Lugari u kolskoj cesti i drugim, a kojih se vie tono
ne sjeam. Via veza ostala je i dalje Dragica Konar koja je vrila funkciju lana
i sekretara III rajonskog komiteta i odravala gotovo svakodnevno vezu sa I. Mearom, koji je bio od poetka 1942. organizacioni sekretar Mjesnog komiteta. Naa
elija trebala je izvravati ove zadatke: osnivati i iriti mreu odbora i pododbora
Narodne pomoi, skupljati razni materijal (osobito sanitetski i tehniki), agitirati
i popularizirati oslobodilaku borbu i partizanske jedinice i iriti ilegalnu partijsku
tampu. tampu sam uvijek dobivala od proelnika i zatim ju predavala dalje s
napomenom da se ona predaje opet drugima, tj. strogo potovati princip lananog
sistema. To je bilo to potrebnije jer naa elija nije dobivala vee koliine tampe,
pa je to bio jedini nain da se iri krug ljudi upozna s njenim sadrajem.
U ljeto 1942. preuzela sam dunost tehniarke. Ne znam tko mi je
dao javku i vezu s Dragom Regvartom kome sam dolazila na sastanak u Vodnikovu
ulicu i preuzimala ovee pakete. Svu tampu bih u svom stanu podijelila na etiri
dijela, jer je svaki bio unaprijed odreen za podruje jednog rajona. U Zagrebu
su tada djelovala etiri rajonska komiteta. U odreeno vrijeme predavala sam
materijal tehniarima s pojedinih rajona, kojima nikad nisam znala imena. Po
znavala sam ih po rednim brojevima, tj. od I do IV. Osobno sam dijelila tampu
za IV rajon, kojem sam preko svoje elije pripadala. Prema dobivenoj koliini
davala sam je pojedinim partijskim elijama ili odborima na svojem podruju.
Najvie i najee to su bili leci, a svaki rajon obino ih je dobivao nekoliko stotina,
a elije i odbori 10-20 komada. Naravno, koliina je gotovo uvijek bila razliita
to je ovisilo o mogunostima partijskih tehnika u gradu.
Sastav moje partijske elije se izmijenio. Dragica Konar je u prvoj
polovici 1942. morala napustiti za krae vrijeme rad, jer je pod tuim imenom
i preko veza otila u bolnicu i rodila sina. Nastavila je rad ponovo, ali je sredinom
kolovoza bila uhapena i ubijena. Iz nae elije bio je uhapen i Ljubo Troskot.
Ja sam od srpnja 1942. preuzela funkciju predsjednice Mjesnog odbora AFZ-a,
to su mi ranije saopile Dragica Konar i Olga Kovai. Po nalogu mjesne par
tijske organizacije od 1. rujna iste godine napustila sam redovan posao u Vunatrikotu i danima obilazila grupe i aktive ena u gradu, davala im upute za rad
i pomagala u daljem okupljanju sve veeg broja ena. Svugdje sam objanjavala
cilj i karakter oslobodilake borbe i prenosila direktivu svim enama da razviju
agitaciju za mobilizaciju ljudi u partizanske jedinice. Sve dobrovoljce, koji su se
javili za odlazak u partizane, predavala sam vioj vezi. Bio je to drug kojeg sam
znala samo po nadimku Koarac ili Obuar. Sjeam se da sam u toku ljeta Obuaru
predala pet omladinaca i dvije ene, ali se njihovih imena vie ne sjeam.
Naa je partijska elija u ljeto 1942. osnovala i jednu udarnu grupu,
ali ja nita ne znam o njenom radu, jer sam tada ve preuzela novu funkciju u
Mjesnom odboru AF-a.
112

Na tim zadacima radila sam do 7. studenoga 1942, kada sam uhapena

izdajom jednog omladinca, koji se prijavio zajedno sa jednim srednjokolcem za
odlazak u partizane. On je doveo policiju na sastanak kojeg je imao sa D. Danteom,
pa je najprije on bio uhapen, a ja sam uspjela izbjei pratnji dvojice agenata i
otila u svoj stan na Paliu 62. Uspjela sam brzo unititi sve stvari koje bi mogle
pasti policiji u ruke prilikom pretresa, a zatim sam sporednim izlazom pobjegla.
Naime, primijetila sam da me jedan agent eka pred kuom i da, naravno, pazi
na eventualne posjetioce. Otila sam u grad, obavijestila da je stan u opasnosti,
a zatim sam pred veer krenula na jedan kontrolni sastanak s jednom drugaricom,
koja je trebala takoer otii u partizane. Bojei se zasjede i pratnje, dola sam
na mjesto sastanka (Palmotieva ulica), skrenula joj panju na opasnost i odmah
produila dalje u suprotnom smjeru. Na nesreu, poslije nekoliko sekundi bila
sam uhapena. Predvedena sam na tadanji Trg N (Trg rtava faizma), gdje sam
ostala tri dana. Presluavanje je trajalo dugo. Bila sam strahovito muena. Sa tekim
fizikim ozljedama (ije su posljedice jo i danas vidljive) prebaena sam u zatvor
na Savsku cestu, gdje sam u zatvorskoj bolnici leala do veljae 1943, a zatim
bila premjetena u Zaraznu bolnicu u kojoj sam ostala do travnja 1943.
Naknadno sam saznala da su drugovi iz eljeznike radionice, a s
njima i Apolonija Lugari, pokuali organizirati moj bijeg iz bolnice, ali to se nije
ostvarilo, jer su upravo u to vrijeme uslijedile velike provale i hapenja na eljez
nici. Ponovo sam bila prebaena na Savsku cestu i ekala svakog dana strijeljanje.
Sjeam se pojedinih drugarica koje su se tada nalazile u zatvoru (npr. Lucija Borjan,
Ema ibi, Anka Smoli, Olga Kapitari, Zorica Jordan, Krunka vjerojatno
Zastavnikovi) i koje su mi pomagale najvie to su mogle. Kao to sam spome
nula, izdrala sam velika i teka fizika zlostavljanja. Bila sam sva u otvorenim
ranama. Leati sam mogla samo kratko vrijeme i to jedino potrbuke. Zatvorski
lijenici su mi palili pojedine dijelove tijela kako bi mi olakali boli i sprijeili
raspadanje tkiva. Napominjem da policija nije znala moju funkciju, jer to nije znao
onaj omladinac-izdajnik, nego su traili od mene da priznam tko je bila ona ena
s kojom sam se sastala na ulici. Doveli su na suoenje neke ene koje su bile
uhapene u Palmotievoj ulici, ali nijedna od njih nije bila ona prava. Zahva
ljujui takvom svom dranju, nisu me ispitivali za druge veze i ljude. Priznala
sam jedino da sam lan KP. U zaraznoj bolnici (Mirogojska cesta) leala sam sa
teficom ulige, sada piljak, jer je i ona imala pjegavi tifus kao i ja.
Za vrijeme mog lijeenja u Zaraznoj bolnici policija je dola po mene
da me kao taoca odvedu na strijeljanje, ali je lijenik, dr Zrinak, izjavio da je
moje stanje veoma teko i ozbiljno i da ja uope ne mogu stajati na nogama,
pa ni hodati. Oni su otili, a ja sam i dalje ostala u bolnici i ekala. Povratkom
u zatvor na Savsku cestu, jedne noi doli su ustae do nae elije u kojoj je sa
mnom bila Ema ibi i jedna idovka (ne znam joj vie imena) da nas odvedu
na strijeljanje. Meutim, i ovoga puta sam se spasila. Na strijeljanje te noi bila
je odvedena grupa od 10 drugova iz susjedne elije. Uskoro sam prebaena u
Jasenovac, zatim u Staru Gradiku, a poetkom 1945. zamijenjena.*

IHRPH, MG-75/1,5.

8 Zbornik sjeanja 3

113

Dr Stjepan Rapi

ILEGALNI RAD NA VETERINARSKOM

FAKULTETU

Skupljanje sanitetskog materijala Stanovi za ilegalce

Kanali za prebacivanje u partizane

. . . Veterinarski fakultet, odnosno njegov lijevi aktiv, doekao je oku

paciju i ustaki reim dovoljno pripremljen. Iako se rad cjelokupnog aktiva odvijao
konspirativno, njegovo djelovanje dobro se osjealo i meu nastavnicima i meu
studentima. Za neke se lanove znalo da su komunisti ili simpatizeri, tako da
je miljenje to je vladalo na Sveuilitu o politikom stanju na naem fakultetu
odgovaralo realnosti. U faistikim redovima fakultet je, s obzirom na predstojeu
okupaciju, nosio dosta neugodan epiteton crveni fakultet. Od fakultetskih zavoda
u naim je rukama bila kompletno Parazitologija, Klinika za unutranje bolesti
i Rendgenologija, a dobrim dijelom Patoloka anatomija i Porodiljska klinika.
Dolaskom okupatora i formiranjem ustakog reima, rad se bitno iz
mijenio. Sve je bilo usredotoeno na pomo NOB-u. Radilo se mnogo konspirativnije, a radne grupe bile su manje i mnogo zatvorenije. Uz politiku izgradnju,
koja je postepeno potisnuta u drugi red, sve je bilo koncentrirano na skupljanje
lijekova, sanitetskog materijala, oruja, novca, hrane, odjee i obue, na pronala
enje konspirativnih stanova za ilegalce i kanala za slanje svega potrebnoga par
tizanima, na prebacivanje drugova na osloboeni teritorij, na sakrivanje kompro
mitiranih ilegalaca te ranjenih i bolesnih partizana, koji su se radi toga morali
vratiti u Zagreb, na pronalaenje simpatizera antifaista i njihovo ukljuivanje u
ilegalni rad, na pomo obiteljima partizana, zatvorenika, logoraa i strijeljanih, na
slanje paketa u Jasenovac i druge logore. Jednom prilikom doveli su nam bolesnog
partizana (I. King iz Stupna kraj Siska), koga smo smjestili u jedan od naih
ilegalnih stanova (Blanka Knjievi na Pantovaku). Jedan od naih lijenika su
radnika konstatirao je pjegavac, pa je bolesnik upuen u bolnicu, gdje je za ne
koliko dana umro. Knjievieva je bila osuena na smrt, ali je zbog visoke starosti
pomilovana.
Kao medicinari po prirodi stvari, razvili smo osobito veliku i uspjenu
aktivnost u skupljanju lijekova, medicinskih instrumenata i sanitetskog materijala.
114

Na Veterinarskom fakultetu bilo je nekoliko skladita za takav materijal (Porodilj

ska klinika, Interna klinika, Patoloka anatomija, Patoloka fiziologija i Parazitologija), zatim veliko skladite u staroj tramvajskoj remizi (Z. Veek) na Savskoj
cesti, u susjedstvu fakulteta. Izvori lijekova i sanitetskog materijala bili su domo
bransko Ministarstvo oruanih snaga (dr R. Rede) i Veterinarsko-sanitetsko skla
dite (dr . Vincekovi). U ta dva vojna objekta mogli smo doi do svake koliine
takva materijala. Vaan izvor bio je i Katel (Pliva), gdje su radili nai aktivisti
(dr A. Grgi i prof. dr J, jei), a isto tako i ljekarna na Savskoj cesti (mr ph.
M. turman) uz sam Veterinarski fakultet.
Posebno se treba osvrnuti na Veterinarski odsjek Ministarstva oruanih
snaga i Domobransku veterinarsku sredinjicu. Spomenuti Veterinarski odsjek
vrio je takve akcije kakve nijedna druga ustanova nije mogla ni zamisliti, osobito
u skupljanju podataka vojne prirode, prebacivanju veterinara i ilegalnih radnika
u partizane i u oslobaanju od vojne obaveze osoba koje su imale razliite zadatke
u pozadini, preteno u Zagrebu. Cesto su po dogovoru s naim aktivom pozivani
i rasporeivani u domobranske jedinice ugroeni aktivisti da bi se privremeno
sklonili. Prebacivanje u partizane vrilo se tako da su drugovi pozivani u vojsku,
gdje su bili obueni u uniformu, opskrbljeni orujem i upuivani u ona mjesta
u kojima je postojala sigurna veza za prihvaanje i slanje u oblinju partizansku
jedinicu. Oslobaanje pojedinih partijskih radnika od vojnih obaveza obavljalo se
preko satnika Kurenta u Mobilizacijskom odjelu. U Domobranskoj veterinarskoj
sredinjici (dr . Vincekovi, dr K. Boji) sklanjali su se ugroeni aktivisti, preanski Srbi, pa i idovi. itave grupe studenata Veterinarskog fakulteta odlazile
su u partizane uz znanje upravitelja pukovnika K. Bojia. Osobito uspjena akcija
Vojnog veterinarskog odsjeka bila je ona kada su partizani obavijeteni da e
njemaka vojna komisija za otkup konja (godine 1943) doi odreenog dana u
moslavaka sela. Kod sela Preca partizani su napali spomenutu komisiju, zarobili
jednog njemakog i jednog domobranskog potpukovnika i zaplijenili 25 milijuna
kuna. Dr Rede pribavio je partizanima zapovijed Ministarstva oruanih snaga da
im tekstilna tvornica u Oroslavlju preda jedan kamion tofa za vojsku. Partizani
preodjeveni u domobrane doista su s tom zapovijedi preuzeli tof. Prilikom jedne
provale Rede je pobjegao u partizane i preuzeo Veterinarski odjel u Vrhovnom
tabu. Po zavretku rata, preuzeo je rukovodstvo vojnog veterinarstva u socijali
stikoj Jugoslaviji, na kojem je poloaju ostao sve do odlaska u mirovinu.
Za otpremanje materijala na osloboeni teritorij imali smo vie kanala.
Najvei kapacitet imao je kanal preko Zagrebakog elektrinog tramvaja (grupa
aktivista na elu sa Z. Veekom). Za opskrbu tramvajskih namjetenika imali su
dozvolu od ustakih vlasti da po cijeloj Hrvatskoj mogu nabavljati ivene namir
nice. Kamionom za dopremanje ivenih namirnica otpremani su redovito lijekovi
i drugi materijal u partizane. Kanali manjih kapaciteta ili su preko Velike Gorice
(Marica Zubek), Vukojevca (F. Robi), Lekenika (I. Ljubi) i preko Duice (I. Rapi).
Medicinski instrumenti otpremali su se preko poznatog knjievnika Hasana Kikia, koji je tada bio domobranski oficir u Sanskom Mostu.
U prvoj godini NOR-a, kad je za partizane oruje bilo najvei problem,
dobili smo direktivu da skupljamo to vie oruja i municije, no osobitog uspjeha
nije bilo. U svemu smo pribavili nekoliko desetaka pitolja i vojnikih puaka s
neto municije. U toj akciji najvei je uspjeh pokazao Z. Golub.
Mnogo vei uspjeh zabiljeili smo u skupljanju Narodne pomoi, ko
jom je u sveuilinoj eliji rukovodio E. Maglajli. On je kasnije postavljen za
sekretara Narodne pomoi pri Mjesnom komitetu, a pred samo hapenje uao je
115

u Pokrajinski komitet za Narodnu pomo. Sveuilina je elija u prikupljanju

Narodne pomoi imala najvie uspjeha upravo na Veterinarskom fakultetu, gdje
je ve u prvoj godini okupacije stalne mjesene priloge davalo vie od 50 posto
namjetenika. Kasnije se taj rad veoma razgranao izvan fakulteta. U Katelu je
skupljao A. Grgi, u Domobranskoj veterinarskoj sredinjici . Vincekovi, na
Zagrebakom elektrinom tramvaju Z. Veek, u tvornici Franck Z. Aleraj, a,
osim toga, svaki aktivist u svom uem krugu. Velike svote novca dobivali smo
redovito od pojedinih imunih simpatizera (V. Ribari, dr . Sokola, in. Korinek). U poetku smo sav novac predavali, a kasnije smo odreeni dio davali kao
stalnu mjesenu pomo mnogim obiteljima partizana, logoraa i ilegalaca na naem
podruju grada. Dio novca troili smo za nabavu pisaih strojeva, matrica za um
noavanje, dalekozora, naoala razliitih dioptrija itd., za osloboeni teritorij. U
taj sektor ilegalnog rada ubrajamo i partizanski zajam, za koji smo skupili oko
milijun i po kuna. Pola milijuna dao je spomenuti Ribari, koji je jednom prilikom
kupio itavu malu tampariju za osloboeni teritorij.
Veliku aktivnost razvili smo u skupljanju hrane. U tom nam je po
mogla sretna okolnost to je na elu Zagrostoka stajao na suradnik dr . Sokola,
koji je naem aktivu redovito svake sedmice davao doznake za velike koliine
masti, slanine i suhog mesa. Iz Sredinjice za eer, kojom je rukovodio lan
naeg aktiva H. Havliek, dobivali smo redovito doznake za vee koliine eera
i pekmeza. Dio skupljene hrane davali smo I. Barbaliu, drugi obiteljima ilegalaca
i partizana, a trei smo slali zatoenicima u Jasenovac i druge logore. Skupljeno
je mnogo odjee i vune, to se predavalo u Barbalievo skladite.
Raspolagali smo veim brojem stanova za ilegalce. Na samom fakultetu
imali smo u tu svrhu leaje na Patolokoj anatomiji, Patolokoj fiziologiji, Rend
genologiji i Internoj klinikoj propedeutici. U gradu smo imali ilegalne stanove
kod ve spomenute Blanke Knjievi, Pantovak 175, kod Marije Triner, Boroina
ul. 4, kod Slave Bratani, Goljak 27, kod V. Ribaria, Jelaiev trg 10, kod D.
Karaija, Vrhovac 18, i u njegovoj ljevaonici u Vodnikovoj ulici te kod V. Benkotia, Kuniak 2. U te ilegalne stanove smjetali smo, kadto, bolesne ilegalce,
ranjene drugove iz udarnih grupa, odnosno ilegalne radnike ranjene na bijegu.
Njih su lijeili i na njima vrili manje kirurke zahvate nai suradnici lijenici
dr N. Radeti, dr Pava Jajac, dr S. Pernat i dr Dora Aleraj.
Na je aktiv raspolagao veim brojem kanala za prebacivanje boraca
u partizane. To su veinom bili isti kanali kojima smo na osloboeni teritorij slali
sanitetski materijal. Osobito dragocjen kanal bio je preko Veterinarskog odsjeka
pri Ministarstvu oruanih snaga, u kojem su drugovi dobivali otvorene zapovijedi
i viakom odlazili na osloboeni teritorij.
U toku 1943. godine na je aktiv bio ukljuen u obavjetajnu slubu,
koja je u NOR-u imala, openito, veliko znaenje. Aktiv je u obavjetajnu slubu
povezao L. Ahmetovi iz Pokuplja, a njome je s osloboenog teritorija rukovodio
L. emelji (tefanke, Pokuplje). S njime smo odravali vezu preko kurira, a
izvjetaje slali ifriranim pismom. Na tom sektoru razvili smo veliku aktivnost
i angairali velik broj pristaa. Primarno znaenje pridavali smo izvjetajima vojne
prirode. Takve podatke redovito su nam davali pukovnik K. Boji, potpukovnik
D. Vincekovi, generaltabni major I. Brusi i major Z. Han. Pomou njihovih
izvjetaja dolazili smo do planova predstojeih ratnih akcija. O ekonomskom stanju
davali su podatke iskusni ekonomisti, a o politikoj situaciji simpatizeri koji su
imali neposredne veze s ustakim politiarima. U prikazanim okvirima kretao se
revolucionarni rad na Veterinarskom fakultetu pod rukovodstvom sveuiline e
116

lije. Odmah po okupaciji, sekretar elije Wertheim morao je poi u ilegalnost,

ali je ubrzo bio uhvaen u jednom ilegalnom stanu i umoren u tzv. Sing-Singu.
Funkciju sekretara preuzeo je Z. Golub. Neposredno po okupaciji, zatvorena su
jo dva lana elije knjievnik I. Frol i profesor V. Vitasovi. Frol je odveden
u Jasenovac, a Vitasovi je likvidiran u Zagrebu. U svibnju 1942. ustae su dole
na fakultet da uhapse Z. Goluba, S. Rapia, I. Dreania i M. Winterhaltera.
Goluba, Dreania i Winterhaltera su uhapsili, a Rapia tog trenutka nije bilo
na fakultetu. Ta su hapenja izvrili ustaki studenti s Veterinarskog fakulteta.
Odvedeni su, kako su govorili ti studenti, prononsirani komunisti, iako nije kon
kretno nita predstojalo protiv njih. Sva su trojica odvedena u Jasenovac. Kako
je poznato, Golub je iz jasenovake ekonomije Obradovac organizirao uspjean
bijeg i dospio na osloboeni teritorij, gdje je preuzeo organizaciju i rukovodstvo
civilnog veterinarstva Hrvatske. Aktiv se brojano poveao na gotovo dvije
stotine aktivista u Zagrebu i njegovoj okolici. Nije udo da je u tom irokom
krugu bilo i provala. U ljeto 1942. godine do takve provale dolo je u Lekeniku,
pri emu su u zatvor dospjeli I. Ljubi, E. Maglajli i S. Rapi. Ljubi i Maglajli
odvedeni su u Jasenovac, gdje su zamijenjeni i tako dospjeli na osloboeni teritorij,
a Rapi je nakon dvomjesenog zatvora puten, pa je nastavio rad, sve do godine
1944, kada je pozvan u ZAVNOH radi organizacije veterinarstva na osloboenom
teritoriju. Nae lijenike aktiviste upuivali smo izvan Zagreba pa i na oslo
boeni teritorij da prue ranjenim i bolesnim partizanima pomo. Tako smo dr
Pavu Jajac poslali u Lekenik k jednom partizanu s pjegavcem, koga su skrivali
u nekom bunkeru. Odlazei k njemu povezala se s tamonjom organizacijom, u
kojoj je dolo do provale, pri emu je ona uhvaena i strijeljana u Sisku. Jo je
jedna opasnost zaprijetila aktivu 1944. godine kad je neki zatvorenik (vjerojatno
neki kurir) pod batinama priznao da mu je veza jedan komunist s Veterinarskog
fakulteta. Po opisu ustae su uhapsile jednog asistenta iz Patoloke anatomije, no
pri suoenju se pokazalo da se nije radilo o pravome. U nekim drugim provalama,
na sreu, nije bilo rtava u naem aktivu.
U jesen 1944. godine Rapi je kako smo ve spomenuli pozvan
u ZAVNOH radi organizacije veterinarske slube na osloboenom teritoriju, a
aktivom su sve do osloboenja rukovodili B. Miklaui i Z. Aleraj.
Broj aktivnih suradnika meu namjetenicima fakulteta poveao se do
kraja okupacije ak na 80 posto. Pet asistenata dospjelo je u ustake logore (Z.
Golub, E. Maglajli, I. Dreani, M. Winterhalter i Marica Kneevi, koja je
likvidirana u Jasenovcu), a sedmorica mlaih nastavnika bili su u partizanima (Z.
Golub, E. Maglajli, S. Vatovec, S. Rapi, I. Dreani, E. Topolnik i S. Matuka).
Na aktiv nije obuhvatio sve antifaiste na fakultetu. Dosta ih je bilo
vezano za druge organizacije. To najbolje pokazuje injenica da su kao revoluci
onari izgubili ivote namjetenici fakulteta in. dr Edo Babi, Mila Gerzej i Ana
Vorkapi-Vukadinovi, koji su sudjelovali izvan naeg aktiva.
Treba istaknuti korektan odnos antikomunistiki orijentiranih nastav
nika, koji su ak pomagali svoje progonjene kolege i njihove obitelji. Da nije bilo
toga, stradalo bi mnogo vie lanova ilegalnog aktiva.*

' Odlomak iz sjeanja, Zagreb 1941 1945, Spektar, Zagreb, 1972.

1 17

Dr Ekrem Maglajli

STUDENTI I NASTAVNICI
VETERINARSKOG FAKULTETA

.. . Odmah po napadu Nijemaca na SSSR, u Zagrebu dolazi do for

miranja udarnih grupa koje su najprije vrile razne sabotane akcije, a kasnije i
oruane napade na okupatora i njegove sluge. Grupe su bile sastavljene od sko
jevaca radnika, studenata i aka. U njima je sudjelovalo i nekoliko studenata
veterine, a grupama je rukovodio Slavko Komar. Treba napomenuti da je u prvoj
grupi koja je iz Zagreba otila u partizane, u srpnju 1941. godine, bio student
veterine Branko palj. Jedna od najpoznatijih oruanih akcija tih grupa bila je
uspjeli oruani napad na Sveuilinu ustaku satniju u Runjaninovoj ulici 4. ko
lovoza 1941, kojom prilikom je ubijeno ili ranjeno 28 pripadnika ustakog pokreta.
Osim Slavka Komara, koji je rukovodio akcijom, u njoj su sudjelovala jo dvojica
studenata veterine Ljubo Mrakovi i Milan Boroak. Ta je akcija odjeknula
irom nae zemlje i dala je snaan poticaj narodnooslobodilakom pokretu u Za
grebu.
Poto je Slavko Komar ubrzo poslije akcije u Runjaninovoj ulici otiao
u partizane, fakultetska organizacija SKOJ-a nastavlja svoj rad nakon kraeg pre
kida. Organizacijom su do kraja 1941. godine rukovodili Ljubo Mrakovi i Milan
Boroak. Najvie se radilo na skupljanju municije, sanitetskog materijala, odjee
i obue, skijakog pribora i novca za partizane. Kada je Boroak otiao u partizane,
poetkom 1942. godine, organizacijom je rukovodio Tvrtko vob. U lipnju 1942.
dolazi do provale u skojevskoj organizaciji na fakultetu, kada su uhapeni Tvrtko
vob, Dragan Kuini, Joa Jurini, Damir Mainar i Franjo Zori. Posljednja
etvorica upuena su u logor Jasenovac. Meutim, rad organizacije nije prestao
ni nakon provale; nastavila je skupljanje sanitetskog materijala i municije, sudje
lovala je u raznim akcijama u gradu (dijeljenje letaka i drugo). U toku 1943. i
1944. godine rukovodilac skojevskog aktiva bio je Ivan Jureti, a lanovi Vlado
Puhalec, Vlado Gregorovi, Miko Strlek, Toni Vukeli, Ivo Bogdani i drugi.
118

U jesen 1944. velika grupa studenata veterine (oko 15 drugova) odlazi

u partizane. Na fakultetu ostaje manja grupa aktivista, koja je djelovala sve do
osloboenja Zagreba u svibnju 1945. godine.
Treba napomenuti da je na zagrebakom Veterinarskom fakultetu prije
drugoga svjetskog rata i u toku rata postojala i djelovala i grupa nastavnika ljeviara
koji su iznikli iz naprednog studentskog pokreta. Pred rat Fakultet je bio poznat
po svojem brojnom ljeviarski nastrojenom kadru. Nastavnici komunisti s tog
fakulteta inili su jezgra sveuiline organizacije KPJ (od pet lanova te organi
zacije etvorica su bili s Veterinarskog fakulteta Zorko Golub, Ekrem Maglajli,
Stjepan Rapi i Josip Ivo). U poetku okupacije jedna treina klinika i zavoda
bila je u rukama komunista. etiri petine nastavnika aktivno su sudjelovale u
NOB-u, petorica ih je prola kroz ustake logore (Zorko Golub, Ekrem Maglajli,
Ivo Dreani, Mato Winterhalter, Marica Kneevi), a sedmorica su u toku rata
prela u partizane (Zorko Golub, Ekrem Maglajli, Sreko Vatovec, Ivo Dreani,
Eugen Topolnik, Stjepan Matuka i Stjepan Rapi).
Dugogodinji prijeratni rad i utjecaj naprednog studentskog pokreta
i grupe nastavnika ljeviara doao je do punog izraaja u toku narodnooslobodilake borbe naih naroda. Gotovo dvije stotine studenata i veterinara ovog fakulteta
aktivno je sudjelovalo u narodnoj revoluciji, od kojih su 62 poginula.*

* Odlomak iz sjeanja, Zagreb 1941 194), Spektar*, Zagreb, 1972.

119

Drago Krndija

IZGRADNJA PARTIJSKIH KADROVA

Dobio sam zadatak da organiziram kurs u Zagrebu 1942

Na kursu je bilo po nekoliko grupa lanova Partije i
SKOJ-a Prouavali smo Historiju SKP(b), Nacionalno
pitanje, Historiju KPJ i program i ciljeve NOP-a Izlaenje
lista Vijesti i asopisa Narodna borba

Partijska organizacija u Zagrebu odmah poslije okupacije poela je

diskusiju o borbi protiv okupatora. O tome se diskutiralo na jednom sastanku,
prvom kojem sam ja prisustvovao poslije dolaska iz Beograda u Zagreb 1. svibnja
1941. Sastanku su prisustvovali ime Balen, Nikola Rubi, Eref Badnjevi, dr
Zvonko Tkalec i dr Sreko ilovi. Bilo je govora o prikupljanju oruja, municije,
sanitetskog materijala, pojaanju rada u masama itd. Sastav elije brzo se mijenjao.
Na drugom sastanku, koji je uslijedio ubrzo nakon prvoga, a to je bilo nekoliko,
dana prije poetka agresije Njemake na SSSR, umjesto ilovia doao je dr Ozren
Novosel, a Balen i Rubi su najavili svoj odlazak iz Zagreba. Na treem sastanku
nije bilo druga Tkalca, a etvrtog sastanka nije ni bilo, jer su u meuvremenu
drugovi Badnjevi i Novosel bili uhapeni.
U drugoj eliji intelektualaca, u koju sam uao preko druga Mladena
Ivekovia, nisam dugo bio. eliju su inili dr Golub, dr Mladen Ivekovi, dr Ekrem
Maglajli, in. Moro Magai i Lutvo Ahmetovi. U travnju 1942. s jednim rad
nikom eljeznike glavne radionice krenuo sam u Petrovu goru u partizanski
odred. Put nas je vodio preko sela Blinski Kut, gdje smo trebali dobiti vezu, ali
poto su u selu bili domobrani i ustae, koji su Srbe iz tog sela sve otjerali u
logor u Jasenovac, morali smo se vratiti u Zagreb. Mlinar, koji je bio veza s
partizanima, bio je takoer odveden u logor i vezu nismo mogli dobiti. Nekoliko
tjedana poslije povratka, drug Ahmetovi je doao u moj stan na Srebrnjaku i
saopio mi da treba da organiziram kurs za izgradnju partijskih kadrova i da vie
ne treba da dolazim na sastanke elije.

120

I
Izgradnja partijskih kadrova nametala se kao prvorazredni zadatak. Par
tija je ula u borbu protiv okupatora s kadrovima koji su desetljeima radili u
masama, stekli veliko iskustvo i bili dobro povezani s radnicima, seljacima i in
telektualcima, koji su vodili velike masovne akcije u trajkovima radnika, na zbo
rovima raznih politikih partija, organizirali legalne i ilegalne sastanke na kojima
se objanjavala politika situacija u zemlji i svijetu i tumaila politika linija Partije.
S tim kadrovima KPJ je mogla povesti narode Jugoslavije u ustanak, ali kako
se ustanak irio i zahvaao sve vee mase naroda i krajeve nae zemlje, potreba
da se u Partiju prime novi lanovi iz redova radnika, seljaka i intelektualaca bila
je sve vea. Osobito je bio snaan odziv omladine da stupa u redove boraca protiv
okupatora. Te nove lanove Partije i SKOJ-a trebalo je to prije upoznati s os
novnim idejama marksizma-lenjinizma i programom Partije, idejno ih naoruati
i osposobiti da se uspjeno suprotstave neprijateljskoj propagandi. Neprijatelj je
poduzeo sve to je mogao da sprijei masama put do istine, do saznanja o kretanju
politike i vojne situacije. tampa i radio bili su iskljuivi monopol okupatora
i njegovih ustakih slugu. Stroge mjere protiv onih koji sluaju strane radio-stanice
i ire vijesti nepovoljne za njih trebalo je da zaplae svakoga graanina i da ga
orijentiraju da slua samo slubene emisije i ita tampu koja je obilato irila lai
i dezinformacije, sluei se pri tome demagogijom i raznim novinarskim trikovima
i patkama.
Izgradnja novih kadrova nametala se i zato to je borba protiv oku
patora svaki dan zahtijevala rtve. Neprijatelj je znao koliko vrijede izgraeni
partijski kadrovi i radio je svim silama da ih fiziki uniti. Poslije prvih rtava,
Boidara Adije, Ognjena Price, Otokara Kerovanija, Ivana Krndelja i ostalih
drugova koji su strijeljani, dole su druge isto tako teke. Pali su u borbi drugovi
Josip Kra, Rade Konar, Pavle Pap, Ivo Marinkovi, Filip Kljaji, Stanko Paunovi, Slavko lander, Tone Tomi i stotine drugih koji su bili neustraivi borci,
prekaljeni, s velikim znanjem i iskustvom steenim u borbi protiv reakcionarnih
reima u staroj Jugoslaviji. Sve vie su se prorjeivali redovi Partije i nestajali su
drugovi koji su godinama radili na svojoj izgradnji. Koliko je teko u staroj Ju
goslaviji bilo izgraivati partijske kadrove, najbolje znaju ljudi koji su radili na
tom poslu. Legalne literature bilo je malo, a ilegalnu je unitavala policija u estim
provalama partijskih organizacija. Poslije svake provale moralo se poinjati iznova.
Teko je bilo doi do pisae maine, papira, getetnera, a kamoli organizirati
ilegalnu tampariju.
Za vrijeme rata sve je to bilo mnogo tee, jer je neprijatelj udvostruio
i utrostruio panju, stvorio golem aparat pijuna i policajaca, pa ipak Partija je
uspijevala da razvija intenzivan propagandni rad lecima, ilegalnim listovima, pre
davanjima u ilegalnim grupama radnika i seljaka, ivom rijei na radnim mjestima,
itd. Istina o Partiji i njezinoj borbi irila se uprkos svim tekoama, stvarala bor
beno raspoloenje kod radnih ljudi i odlunost da i sami organiziraju borbene
akcije. Trebalo im je samo dati osnovna znanja o revolucionarnoj taktici i strategiji,
upoznati ih s ciljevima i programom narodnooslobodilakog pokreta koji je pred
vodila KPJ.
Kada mi je Ahmetovi saopio odluku Mjesnog komiteta da organi
ziram kurs za izgradnju partijskih kadrova, bilo mi je jasno da je to po direktivi
CK, jer sam u listovima, to sam ih dobio preko veze, proitao lanak o tom
problemu. Dotadanji rad nije mogao zadovoljiti. Premalo je bilo da se ide od
121

radionice do radionice od jednog stana do drugoga i da se tu govori o NOB-u,

o politikoj situaciji i o borbama na Istonom frontu, da se radnici uvjeravaju
u neizbjenost sloma faizma i pobjede nad okupatorom.
Prva misao mi je bila kako da organiziram kurs. to treba da bude
predmet kursa. Za pet godina robije proao sam sve kursove koje smo tamo drali
u Sremskoj Mitrovici i Lepoglavi. Primjer tih kursova mogao je da mi pomogne,
ali ipak ne sasvim. Posrijedi su bili specifini uvjeti rada. Sudionici kursa bili su
zaposleni ljudi (u veini sluajeva), osim toga oni su bili sudionici u raznim ak
cijama, udarnim grupama, angairani vrlo esto da idu van Zagreba, prenosei sve
ono to se moglo u gradu nabaviti za potrebe partizanskih odreda i donosei s
osloboenog teritorija tampu i druge materijale. Zbog toga nee moi redovito
sudjelovati u radu kursa, itati materijale koje treba za njih pripremiti. Znai, morat
u se orijentirati na usmeno izlaganje, na ivu rije, a manje na itanje i studiranje
materijala. Trebalo je ii za tim da sudionici kursa naue to vie na samom
sastanku, poticati njihovu panju, izazivati pitanja i diskusije.
Predloio sam da se na kursu prijee ubrzanim tempom Historija
SKP(b), Nacionalno pitanje, Historija KPJ, programi i ciljevi NOP. Historija
SKP(b), na osnovi knjige koju sam ranije dobio od Erefa Badnjevia, bila je u
to vrijeme najpodesniji materijal za prouavanje strategije i taktike radnikog po
kreta u uvjetima borbe za vlast. Jasno je da se pri izlaganju moralo brinuti o
specifinim uvjetima borbe za vlast u naoj zemlji, imajui na umu da se vodi
borba za osloboenje zemlje od okupacije, borba protiv faizma u cijelom svijetu.
Historija KPJ i Nacionalno pitanje dopunjavali su izlaganje o Historiji SKP(b)
time to su omoguavali sluaocu da se upozna s konkretnom borbom nae Partije
za slobodu, demokraciju, za ravnopravnost svih naroda Jugoslavije i pravo na
slobodan politiki, ekonomski i kulturni razvitak. Materijala za to nisam imao
nikakvih i morao sam se osloniti na ono to sam nauio na robiji.
Na sljedeem sastanku, poslije nekoliko dana, reeno mi je da u dobiti
nekoliko grupa lanova Partije i nekoliko grupa SKOJ-a. I kurs je poeo. Grupe
su se sastojale preteno od radnika koji su se istakli borbenou i portvovnou
u svakidanjim akcijama i koji su pokazivali volju da neto naue. Obino ih je
bilo pet do est, dok su omladinske bile neto vee. Svaka grupa je imala stan
za sastanke i ja sam iao od jedne grupe do druge, ponekad u toku dana u dvije
grupe koje su drale sastanke u raznim dijelovima grada. Stanovi su bili u Trnju,
na Trenjevci, u Dubravi, Peenici, Sv. Duhu, itd.
Poetak je bio dobar. Sudionici kursa pokazivali su velik interes za
predavanja. Rado su itali materijale koje sam donosio u svaku grupu i ivo dis
kutirali na sastancima poslije predavanja, kada smo pretresali pojedine teme. Pi
tanja je bilo mnogo, to je pokazivalo elju da se svako pitanje dobro razjasni,
a to je bila i garancija da e od tog kursa biti neke koristi ne samo za ope
obrazovanje tih mladih ljudi, nego i za rad Partije u masama. este akcije koje
su se 1942. godine i kasnije vodile u gradu i blioj okolici angairale su pojedine
lanove grupe po nekoliko dana, tako da se jedanput dogodilo da sam u Dubravi
drao predavanje samo jednom radniku. Bilo je i hapenja lanova grupe, zbog
ega je grupa morala mijenjati stan, pa i razii se. Ostatak grupe je obino odlazio
na osloboeni teritorij u odrede. Konspiracija je bila na visini i policija nikada
nije uspjela provaliti u stan u kojem se sastanak odravao i pohapsiti cijelu grupu.
Uspjeh u radu bio je vrlo razliit. Grupe u kojima je bilo intelektualaca
bre su napredovale. Ostala mi je osobito u sjeanju grupa u kojoj su bili in.
Boris Bakra, in. Dragan Cari i jo dvojica mladih radnika, grupa koja je zavrila
122

kurs potpuno po programu i iji me je uspjeh zadovoljio. Poslije zavretka kursa,

drugovi Bakra i Cari traili su da s njima prijeem osnovne kategorije politike
ekonomije po Segalu. Pristao sam. Sastanci, samo dva-tri, odravali su se u stanu
Caria, a sudjelovala je i drugarica Bakra. Na drugom sastanku prekinuli smo
rad da Cari ode na sastanak. Uskoro je doao sav blijed i uzbuen. Rekao nam
je alosnu vijest da su ustaki agenti kraj Petrove crkve ubili Josipa Preskara,
mladog radnika koji je s njim i Bakraem bio na kursu i bio komandant udarnih
grupa SKOJ-a za Zagreb, a ranili Ivicu Hrestaka.
U drugim grupama uspjeh je bio vrlo raznolik. Pojedinci su bre svla
davali materiju s predavanja, dok su drugi vrlo teko shvaali npr. potrebu saveza
radnika i seljaka i nain kako da se taj savez ostvari, i si. pitanja. Meu onima
koji su dosta brzo napredovali treba istaknuti uricu, Nadu, Gladnog (ilegalna
imena) i jo jednog radnika u grupi s Trnja (ije je ilegalno ime bilo, ini mi
se, Plavi), a za koga sam uo, jo za vrijeme svoga boravka u Zagrebu, da se herojski
drao u policiji kada je bio uhapen u zimu 1942. godine. Osobito me je radovao
uspjeh mlade radnice urice. Na alost, i ona je tragino zavrila svoj revolu
cionarni rad u Zagrebu. Ostala je primjer herojstva izdravi strahovite muke u
ustakoj policiji i ne odavi nikog od drugova i drugarica.
Za Nadu sam vjerovao, s obzirom na njenu inteligenciju, da e se s
vremenom izgraditi u istaknutog politikog rukovodioca. Ali ustaki zloinci su
tu mogunost unitili kada su zajedno sa svim lanovima Okrunog komiteta
Zagreb ubili i Nadu i naoj revoluciji oduzeli jednog odanog i portvovnog borca.
Izuzevi grupu u kojoj su bili Bakra, urica i Nada, a koje su u
cijelosti prele teme kursa, sve ostale su se raspale, bilo zbog hapenja, bilo zbog
odlaska iz Zagreba ne zavrivi kurs. Grupa je bilo mnogo. Stalno sam dobivao
nove umjesto onih koje su se raspale. Sada, poslije 20 i vie godina, teko mi
se sjetiti koliko je bilo ukupno sudionika u kursu, ali bilo ih je, sigurno, vie od
100. Pojedine grupe nestale su odmah poslije dva-tri sastanka, kao to je bio sluaj
s jednom grupom na Trnju. Poslije velike racije u sijenju 1944. godine nisam
vie mogao ostati u Zagrebu. Iz jedne grupe sam izuzeo druga in. Andru Mohoroviia, onda asistenta na Tehnikom fakultetu, a sada profesora i akademika,
na brzinu sam s njim preao sve teme i predao mu sav materijal da on vodi kurs.
Omladinskih grupa je bilo vie nego partijskih. Program je bio isti
kao i za partijske. Meu omladincima bilo je dosta srednjokolaca i studenata.
Takav je sastav vjerojatno, kao posljedicu imao to da su stanovi za sastanke bili
preteno u gradskim etvrtima. Sudjelovanje skojevaca u velikom broju akcija, u
kojima su oni bili najbrojnije zastupljeni, moralo se odraziti na rad kursa; pojedine
grupe teko su se sastajale. Zbog toga i zbog mladenake neustraivosti i neshva
anja vanosti konspiracije malo koje grupe su se odrale u punom sastavu. Ali
se ipak nije dogodilo da je neki stan bio otkriven i cijela grupa pohapena, iako
je pijuna bilo u svim ulicama. Najaktivnija i najvie uspjeha u radu pokazala je
grupa koja je bila sastavljena od lanova MK SKOJ-a; Fadila Bilal, udata Redi,
po ijem su sjeanju, ini se, bili jo Meri Radovi, Josip Kului Dugi, Emil Ivane
i Joa Manoli.
lanovi te grupe bili su naoruani i na prvom sastanku, kada me je
jedan drug doveo, pregledali su svoje pitolje i municiju. Nekima je oruje spasilo
ivot. Jednom lanu te grupe, koji je bio student medicine, nije pomoglo, jer su
ga ustaki agenti muki ubili na ulici. Joa Manoli se spasio od potjere agenata,
kada su doli da ga uhapse, iskoivi kroz prozor jedne prizemne kue u Crnievoj
ulici i pobjegavi kroz kukuruze u pravcu Maksimira. Skokom kroz prozor spasio
123

se jo jedan omladinac iz svog stana na Peenici. im je uo da se neki ljudi

na ulaznim vratima raspituju za nj, brzo je skoio kroz prozor i preko vrtova uspio
umaknuti. Vjerujem da je na kursu bilo oko 200 omladinaca i omladinki, ali je
mali broj grupa proao cijeli kurs.
Da li je kurs uspio, da li je opravdao nade koje su se polagale u njega
kada je poeo, odnosno kada je donesena odluka o njegovu organiziranju? Na to
e pitanje najbolje odgovoriti radnici koji su sudjelovali u njemu. Nemam pregleda
koliko ih je preivjelo revoluciju. Znam samo neke s kojima i danas odravam
vezu. ini mi se da je kurs, unato tekoama s kojima se neizbjeno morao boriti,
usprkos svim slabostima kojih je bilo, ipak odigrao pozitivnu ulogu. Ako nita
drugo, on je kod preivjelih drugova i drugarica probudio zanimanje za revolu
cionarnu teoriju i potakao ih da sami rade na svom daljem obrazovanju.

II
U kasnu jesen 1942..godne imao sam sastanak s drugaricom Lepom
Perovi. Donijela mi je nekoliko brojeva Borbe i drugih listova i tom smo
prilikom razgovarali o kursu i o potrebi da se u Zagrebu pokrene asopis koji
bi izlazio jedanput mjeseno i koji bi propagirao liniju Partije i raskrinkavao lai
i dezinformacije neprijateljske tampe. Uspjesi NOP-a nuno su zahtijevali list koji
bi hiljadama ljudi u Zagrebu govorio istinu ne samo o irenju pokreta, nego i
0 politikoj situaciji u svijetu, podvrgao kritici izdaju graanskih partija, grupa i
pojedinaca. Ona me je kasnije upoznala s jednim drugom koji je prije rata bio
urednik lista Rote Fahne u Berlinu. Nas dvojica smo trebali da ureujemo asopis
1 da pourimo njegovo izlaenje. List je trebalo da nosi naslov Narodna borba.
Narodna borba nije trebalo da bude neki teorijski asopis. Za to tada
nije bilo uvjeta, a ni potrebe. Takoer nije trebalo da bude ni sasvim informativnog
karaktera, jer je MK ve izdavao informativni list Vijesti.
Gotovo u isto vrijeme kada sam poeo organizirati kurs za izgradnju
partijskih kadrova, poeo sam raditi s jednom novinarskom grupom u kojoj su
bili Mahmud Konjhodi, predratni saradnik Politike (ilegalno ime Milan), Bra
nimir Grkovi, tehniki urednik i kazalini kritiar Jutarnjeg lista (ilegalno ime
Marijan), Petar Mihoevi, poznati reporter zagrebakih Novosti, i dr Branko
Ivaki. Partijska organizacija organizirala je preko prof. Bogdana Ogrizovia (sina
Milana Ogrizovia, autora Hasanaginice) i prof. Radovana Reicherzera pri Narodnooslobodilakom odboru za grad Zagreb novinarsko odjeljenje u kojem je bilo
vie novinara, a meu njima su se isticala prva trojica. Sva trojica su bila poznati
predratni reporteri, kritiari, novinari po pozivu, koji su stekli glas istaknutih
radnika u svojoj struci.
Za Grkovia u jednom svom napisu Konjhodi kae da je bio jedan
od najduhovitijih zagrebakih novinara, otar pozorini kritiar, a osim toga lju
bitelj socijalnih tema... Bavio se pitanjem sirotinje, egrta... Mihoevi je bio
dobar kao hljeb, osjeajan, njean..., osobito mu je leala socijalna reportaa...
u kojoj on nije samo ukazivao na nepravdu i socijalnu bijedu od koje su patili
ljudi ve i na tipove, kako ih je on nazvao, koji su uzrokovali tu bijedu.
Grupu sam primio poslije hapenja prof. Reicherzera i svakog tjedna
jedanput sam odravao s njom sastanak u Grkovievu stanu u Amruevoj ulici.
Grupa je bila vrlo aktivna na svom podruju. Svi su pisali lanke, reportae, biljeke
124

i razliite napise, koji su bili namijenjeni ne samo Narodnoj borbi nego i listo
vima na osloboenom teritoriju, Vjesniku i dr. S nestrpljenjem su oekivali
Vjesnik, Naprijed, Borbu i druge listove, da vide da li je iziao neki njihov
lanak. Morao sam ih vrlo esto umirivati kada neki lanak ne bi iziao. Iako im
je bilo jasno da partizanska pota ne moe raditi bez greaka (jer je rat, kuriri,
potari su bili i te kako na udaru neprijatelja), ipak su bili malo alosni i neza
dovoljni. Ivaki je jedanput rekao da vie nee pisati.
Osim pisanja lanaka, ta je grupa, osobito ona prva trojica, radila i
druge poslove, npr. skupljanje novanih priloga, raznovrsnog materijala, hrane,
lijekova itd. Grupa je organizirala i hvatanje radio-vijesti, redigirala ih, a Reicherzer
ih predavao svojoj vezi. Tako je materijal za list Vijesti bio gotov i tehnika je
samo obavila tehniku stranu tampanje i predaju na rasturanje.
Zadatak lista Vijesti bio je da graane Zagreba informira o dogaa
jima u zemlji i u svijetu, osobito da suzbija lai faistike tampe o ratnim us
pjesima Hitlerovih i Mussolinijevih hordi. Zato su morale izlaziti esto, a kako
to nije bilo mogue svaki dan, izlazile su jedanput tjedno. Znai, imale su karakter
informativnog dnevnika. Hvatale su se vijesti ovih radio-stanica: Moskva, Slobodna
Jugoslavija, London, Glas Amerike.
Osim novinara vijesti je hvatala i jedna drugarica, Istranka, koja je
stanovala, ini mi se, na Trenjevci, a donosila ih meni na sastanak njena sestra.
Tada je moj mali stan u potkrovlju na Srebrnjaku broj 26 bio prepun materijala
za kurs, za Vijesti i kasnije za Narodnu borbu. Iskoristio sam sve mrane kutove
na tavanu za skrivanje tog materijala. Bilo je tako zgodnih mjesta da ih ni najvjetiji
policajac ne bi lako mogao otkriti. Imao sam vlastitu pisau mainu i redigiranje
rukopisa za Vijesti ilo je lako. Poslije hapenja Reicherzera Vijesti sam redi
girao ja. Poto sam u kui bio prijavljen kao novinar, nije bilo upadno da imam
pisau mainu i da na njoj neto piem. Ipak, da se to manje uje, uvijek sam
podmetao debelu deku. Cesto sam iz velike mase vijesti odabirao najvanije, re
digirao ih, otkucao na mainu tono onako kako mora da izgleda list i predavao
svojoj vezi, Perici Dozetu, kasnije Cariu i Bakrau. I tako je sve ilo do mog
odlaska iz Zagreba.
Iako Vijesti nisu bile dnevnik, izlaenje jedanput tjedno omoguavalo
je da zagrebaki radnici budu tono informirani o najvanijim dogaajima u zemlji
i svijetu. Dok je ustaka tampa pisala hvalospjeve njemakoj sili i proglaavala
Crvenu armiju unitenom, a tako isto i nae partizane, Vijesti su stalno donosile
obavjetenja o unitavanju faistikih hordi i ukazivale na neizbjean slom faizma
u budunosti. U njima su bile vijesti o krvavim borbama s njemakim i talijanskim
divizijama, s ustakim i etnikim jedinicama u Bosni, Crnoj Gori, Lici, Srbiji i
drugim dijelovima nae zemlje, o ivotu na osloboenom teritoriju, o borbi fran
cuskih partizana, o uspjesima pokreta otpora u zemljama porobljene Evrope. Vi
jesti su budile i uvrivale vjeru u pobjedu, bodrile i poticale sve borbene ljude
na otpor faistikoj sili i dokazivale da iz dana u dan rastu snage koje e slomiti
i unititi armije Italije i Njemake i da e izdajnici morati polagati raun pred
narodom. vrsto sam ubijeen da su Vijesti dosta pridonijele jaanju borbenog
duha u Zagrebu i suzbijanju irenja lai i dezinformacija ustake tampe i radija.

III
Novinarska trojka Konjhodi, Grkovi i Mihoevi odigrala je vanu
ulogu u izlaenju asopisa Narodna borba. Napisali su velik broj lanaka, repor
taa i drugih priloga. Novinari od zanata, navikli da promatraju ivot i da iz njega
izvlae ono to je najinteresantnije i najvanije u danome momentu, sada su u
svoj posao, osim novinarske, zanatske rutine, unosili i borbeni elan koji je zahvatio
mase i plemenitu mrnju prema nasilnicima, prema okupatoru i njegovim sluga
ma. Njihovi su napisi unijeli mnogo ivosti, razbijali monotoniju koja bi bila
neizbjena da je list bio ispunjen samo politikim lancima. Njihove reportae,
anegdote i drugi napisi pridonijeli su da je list uspio u etiri broja, koliko ih je
izilo, dati presjek ivota u Hrvatskoj na poetku 1943. godine. Redakcija, koliko
god se trudila, ne bi uspjela donijeti onoliko stvari iz ivota, npr: Lov na ljude
u Hrvatskoj, Neuspio prodor u zagrebake smonice, Sve ste nam opljakali,
U defektu, itd.
Grkovi je duhovito ismijao ustaku uredbu o prijavi i predaji rezervi
hrane, kada se od 300 000 graana nalo 87 plaljivih ljudi da preda svoje rezerve.
Novinarskom Mihoevievu oku nije promakla tunjava na bivem Jelaievom
trgu izmeu jednog domobranskog oficira i jednog vabe. vabo je ugrizao oficira
za grkljan i raskrvario ga. Usta su mu bila krvava od ujeda. Ljudi su poeli vikati:
Sve ste nam opljakali, a sad ve i ljude derete... Tekom mukom su ih pro
laznici razdvojili.
Konjhodi je pokazao u svojoj reportai U defektu kako je mogue
na jednom sitnom dogaaju pokazati promjenu u politikom dranju graana
Zagreba. Tenk je stao, u defektu je.
A maina? Maina, je, eto, stala.. . Tu usred Zagreba, na ravnom
asfaltu. Za onaj mali neki vijak nikakva komanda ne vrijedi. Maina hoe: dobro
ulje, benzin, elik i dobre gume. Bez toga vstop.
Nai sugraani su i dalje zastajali kod umrtvljene Hitlerove kolone.
Kod mnogih je neto u oku zasjalo. A na usnama osmijeh...
Veini onih malodunih i malobrojnih Zagrepana danas su se ve
otvorile oi. Oni su bili zapanjeni 1941. Nisu vidjeli. A danas vide. Progledali
su kroz krvave dane, koje nam je donio Hitler, uz pomo Pavelia... kroz po
paljena hrvatska i srpska sela...
Iz njegova pera je lijepa reportaa: Kroz krajeve najveih borbi i
najveeg poraza okupatora u kojoj govori o bici na Neretvi i tekom porazu
Talijana i etnika, a koju je napisao na osnovi kazivanja dvojice komunista iz
Sarajeva koji su proli kroz kraj gdje su se vodile borbe: Ismeta Milavia, suca,
i prof. Agana Bostandia.
Osim novinara, suradnici su bili i neki politiki ljudi koji su tada
boravili u Zagrebu. Neke lanke su napisali lanovi redakcije. Zahvaljujui toj
obilatoj suradnji, redakcija je uspjela u prvoj polovici 1943. godine izdati etiri
broja, posljednji je bio dvobroj.
Jedan pogled na sadraj pokazuje da je u svakom broju obraeno sve
sto je imalo neku politiku vanost u tome momentu. Svaki broj je imao dosta
velik broj rubrika, biljeaka, karikatura, ilustracija, tu je bilo i humoristikih crtica.
U prvom broju objavljena je izjava Vrhovnog taba Narodnooslobodilake vojske
i partizanskih odreda i deklaracija AVNOJ-a donesena na I zasjedanju o ciljevima
pokreta. Odlazak Vladimira Nazora na osloboeni teritorij duhovito je opisan u
obliku komentara graana Zagreba koji su izraavali svoje divljenje i odobravanje

126

tom gestu velikog pjesnika. Evolucija raspoloenja graana Zagreba od apatije do

borbenog stava izraenog u brojnim akcijama, velikoj materijalnoj pomoi, masov
nom odlasku u partizanske jedinice, bila je stalna tema koju je list obraivao u
raznim napisima.
Staljingradska pobjeda, situacija na raznim frontovima, uspjesi NOV-a
i POJ-a predmet su nekoliko lanaka, reportaa itd. Redakcija se trudila da to
bolje i potpunije informira graane Zagreba o slomu faizma koji je bio na pomolu.
U isto vrijeme ona je ila za jaanjem akcije na davanju materijalne pomoi, osobito
u oruju.
Jedan od nedostataka za koji je redakcija mislila da e ga ukloniti
u petom i kasnijim brojevima, to to nije bilo dopisa iz poduzea, barem onih
veih kao to je eljeznika radionica, loionica, tvornice trikotae, likera i dr.
ostao je, na alost, neispravljen. Redakcija nije uspjela uspostaviti svoju mreu
suradnika, to je i razumljivo s obzirom na uvjete u kojima je radila. Morala se
zadovoljiti s onim materijalom koji je dobila preko veze to ju je odravao urednik
lista.
Upravo u to vrijeme kada sam pokuao da dobijem preko poznatih
radnika, aktivista, dopis iz eljeznike radionice, provaljena je novinarska grupa.
Uhapen je najprije Mihoevi, kasnije u srpnju 1943. Grkovi, ali je odmah
sutradan bio puten. Na sastanku koji je imao sa mnom rekao sam mu da nipoto
ne spava kod kue, da napusti svoj stan i ponudio sam mu da ga smjestim u
stan nekog od simpatizera kojih sam znao prilian broj i koji su vrlo spremno
davali stanove ne samo za sastanke nego i za sakrivanje drugova. Rekao mi je
da nee ii u svoj stan. Ali me nije posluao i u toku noi je bio ponovo uhapen.
Obadvojica, i Mihoevi i Grkovi, drali su se hrabro pred policijom i nikoga
nisu odali. Mihoevi je bio objeen u Dubravi 20. studenoga 1943. Grkovia
su drali dugo u zatvoru i 20. sijenja 1945. objesili u Odri. U isto vrijeme, kada
je policija prvi put uhapsila Grkovia, umalo je i Konjhodi pao. Agenti su upali
u stan nou, ali dok je drugarica otvorila vrata, Konjhodi se sklonio na krov
kue i sakrio iza dimnjaka gdje ga ni vjeto policijsko oko nije moglo primijetiti.
im je proao policijski sat, iziao je iz kue i, poto smo taj dan imali sastanak,
odmah sam ga odveo u stan Marka Rebca, svog prijatelja koji je tada bio slubenik
u Ministarstvu dravne riznice, i poslije nekoliko dana ve je bio u Bojakovini,
a odatle nije bilo teko otii u odred na osloboeni teritorij.
Hapenjem najagilnijih i najsposobnijih novinara redakcija lista nala
se pred tekim problemom kako da nadoknadi tako veliki gubitak. U meu
vremenu u redakciju je uao in. Andr Mohorovii.
Ni tampanje nije ilo lako. U isto vrijeme ja sam tada bio dosta
okupiran s kursom, tako da nisam imao mnogo slobodnog vremena da posvetim
prikupljanju materijala za peti broj Narodne borbe. Vrijeme je brzo prolazilo
i ja sam se u sijenju naao u situaciji da moram napustiti Zagreb, jer je dalje
zadravanje u njemu bilo krajnje opasno.
Polovicom sijenja, mislim da je to bilo 16. sijenja 1944, rekao mi
je drug Bojan Kugler da e grad biti blokiran velikim policijskim i ustakim
snagama i da e pretresati kuu po kuu, stan po stan. U poslovne prostorije nee
ulaziti. To je bilo oko 10 sati, a ja sam imao oko 12 sati sastanak sa sekretarom
MK i odmah sam mu to saopio. Rekao sam mu da se moram skloniti iz stana
i da poslije toga vie ne mogu ostati u Zagrebu. Sloio se sa mnom. Po Kuglerovoj
preporuci no, kada je bio pretres stanova, proveo sam u njegovoj kancelariji u
kui odmah do ulaza u trnicu Dolac na lijevoj strani, ini mi se da je to bila

Tkalieva ulica. Tu su bile poslovne prostorije Zajednice za drvo, iji je tajnik

bio Kugler. Poslije tri dana ve sam prvu no proveo u relejnoj stanici br. 2
Zagrebakog partizanskog odreda u Ivanjoj Rijeci, a nakon nekoliko dana naao
sam se u Topuskom u redakciji lista Naprijed. U kolovozu 1944. na zahtjev
Pokrajinskog komiteta KPJ za BiH otiao sam u Bosnu i krajem kolovoza poeo
rad u ZAVNOBiH-u.
Tekoe u vezi s izlaenjem Narodne borbe bile su toliko velike da
je dvobroj 3 4 bio posljednji. Listovi s osloboenog teritorija Naprijed,
Vjesnik i drugi sve ee su dolazili u Zagreb i zato se nije osjeala u tako
velikoj mjeri potreba da Zagreb ima svoj list. Na osloboenom teritoriju radile
su dvije tamparije, koje su imale dovoljno kvalificirane radne snage i materijala
da su mogle da daju tehniki dobro opremljene listove kao da su raeni u potpuno
mirnodopskim uvjetima. Odreena oskudica papira upravo je bila rijeena trans
portom dosta velike koliine novinskog papira u velikim rolama (nakon prvog
osloboenja Koprivnice, op. u.), koje je prevozilo vie od 20 seljakih kola, a pratila
eka brigada (VI slavonskog korpusa, op. u.), s kojom sam ja iao od sela Sue
do Gline.
Pojava Narodne borbe bila je svjedoanstvo snage NOP-a i pravilne
politike partijske organizacije Zagreba, koja je znala iskoristiti sve raspoloive
kadrove. Teko je govoriti o nekom utjecaju tog lista na politiko opredjeljivanje
graana, jer je vrijeme od est mjeseci prekratko da bi etiri broja mogla osjetnije
utjecati. Ali je ipak dosta ljudi italo list i govorilo o njemu, o njegovu sadraju,
a u uvjetima rata, kada nema slobode tampe, zbora i dogovora, kada je i sluanje
stranih radio-stanica bilo krajnje opasno, taj je list morao izvriti snaan utisak
na itaoce. Njegov opseg, raznovrsnost materijala, crtei i karikature, koje su bile
djelo slikara Josipa Lukatele, Emila Viia i Ladislava Hvale, izazivali su impresiju
ozbiljnog politikog asopisa.
Bilo je kritike politike linije lista. Drug Dozet mi je dao jedno pismo
koje je dolo s osloboenog teritorija, a u kojem su neki drugovi kritizirali op
timizam koji se provlaio kroz list, osobito u vezi s opskrbom NOV-a i POJ-a
orujem i municijom, kao i odreeno poputanje ukusu zagrebakih purgera, ali
su isticali i pravilne stavove, kao to je ocjena staljingradske pobjede koja je u
lanku, u prvom broju, ocijenjena kao prekretnica u ratu to e dovesti do sloma
faizma. Toliko ja znam o ocjeni vrijednosti lista. Vjerojatno je da to nije bila
jedina ocjena i da je bilo jo kritikih ocjena.

IV
Prestankom izlaenja Narodne borbe i Vijesti, nije zamro ideoloko-politiki rad. Nastavljena je i dalje aktivnost oko izgradnje kadrova. Prije mog
odlaska sav materijal za kurs predao sam drugu in. Mohoroviiu i on je nastavio
predavanja u grupama sve do svog hapenja. Sva hapenja i povremene provale
pojedinih grupa nisu mogli prekinuti rad na izgradnji kadrova. A to je bilo mogue
zato to je za takav oblik rada iva rije predavaa bila osnovno sredstvo. Patriotsko
raspoloenje Zagrepana bilo je na tolikoj visini da se uvijek moglo nai dovoljno
stanova za odravanje sastanaka. ovjek ne bi vjerovao kroz koliko sam stanova
proao u toku svoga ilegalnog rada u Zagrebu i tko je sve davao stanove na
raspolaganje. Bili su zastupljeni svi slojevi, od radnika i intelektualaca do imunih
ljudi.
128

Sve je to govorilo o irini i zamahu revolucionarnog raspoloenja koje

je zahvatilo sve narode Jugoslavije. Svaki domain je znao da time daje svoj do
prinos narodnooslobodilakoj borbi. Bili su izvanredno paljivi, uklanjali su se iz
soba ili stana da ne bi smetali, zimi su sobe za sastanke bile redovito tople, iako
je za vrijeme rata bilo teko nabaviti ogrjev. Bio sam vrlo prijatno iznenaen kada
su me odveli u stan blizu Glavnog kolodvora u kojem je domain bio moj stari
znanac iz Sarajevske eljeznike direkcije Josip olaja. Nisam ni slutio da u poslije
nekoliko tjedana proitati njegovo ime na listi objeenih. Iao je s grupom eljez
niara na osloboeni teritorij. Na putu su upali u ustaku zasjedu, dovedeni su
u Zagreb i poslije zvjerskog muenja objeeni.
U jednom tako dobro konspiriranom stanu (druga Mahmuda Hadijahia) proveo sam tri dana prije polaska na osloboeni teritorij.
Provaljenim se stanovima policija redovno koristila za postavljanje za
sjede. U veini sluajeva se znalo za zasjede i drugovi su izbjegavali te stanove.
Kada je poelo hapenje novinara, jednog dana 1943. godine, doekali su me na
Ilikom trgu drugovi Mahmud Konjhodi i Branimir Grkovi. U 9 sati trebalo
je da bude sastanak u stanu dra Ivakia. Njih dvojica su dola mnogo ranije da
bi me doekala i upozorila da ne idem u taj stan, jer je u njemu zasjeda. Zahva
ljujui toj panji drugova, izbjegao sam hapenje.
Sva hapenja, muenja, logori smrti, strijeljanja i javna vjeanja nisu
mogli obeshrabriti graane Zagreba ni itave Jugoslavije, niti su mogli zaustaviti
Partiju u njezinoj borbi za slobodu naroda Jugoslavije. U svakoj borbi ima rtava.
I naa je revolucija zahtijevala rtve i imala ih. Danas se s ponosom moemo sjetiti
tih burnih dana i odati poast rtvama drugova i drugarica koji su svoje ivote
dali za slobodu i za izgradnju boljeg ivota naroda Jugoslavije.*

* Iz zbornika sjeanja Zagreb 1941 194i, Spektar, Zagreb, 1972.

9 Zbornik sjeanja 3

129

Mahmud Konjhodi

MALA REDAKCIJA U ZAGREBU

Sastanci ilegalne grupe novinara Zadaci novinarske re

dakcije Izila su etiri broja Narodne borbe

Od ljeta 1942. do ljeta 1943. godine u Zagrebu je postojala jedna mala

redakcija za koju su ustae i Nijemci vrlo dobro znali, jer su neprekidno itali
ilegalno tampane vijesti, ali itavu tu godinu nisu saznali tko su lanovi redakcije.
Tek jednom provalom ljeti 1943. godine otkrili su samo neke lanove te tajne
redakcije.
Bila je to novinarska grupa od nekoliko lanova, ali ni svi oni nisu
znali za svakog od njih da se bavi tim ilegalnim poslom, iako su se svi meusobno
vrlo dobro poznavali. U stvari, nekoliko poznatih zagrebakih novinara postalo
je mali kotai jednog vrlo brojnog aparata koji je radio kao dobar i precizan sat.
To je bio aparat Partije i narodnooslobodilakog pokreta.
Kad sam bar malo upoznao taj aparat, bio sam i oduevljen i izne
naen. Evo kako sam upoznao taj aparat. Jednog dana, u srpnju 1942. godine
susreo me je u Ilici moj prijatelj, prof. Bogdan Ogrizovi. Nekoliko dana prije
toga preselio sam ponovo u Zagreb iz Mostara, gdje sam se bio sklonio 1941.
godine, jer u Zagrebu tada nisam mogao ostati. Kako me je Bogdan susreo poslije
duga vremena, popriali smo i on me je uvukao u kunu veu, negdje oko broja
70 u Ilici, iz njedara je izvukao bilten i dao mi ga. Bile su to vijesti na ijem
je vrhu pisalo: Proitaj i daj dalje.
Poslije me je Bogdan jednom odveo u gimnaziju u kojoj je radio. Iz
dimnjaka pei izvukao je bilten i dao mi ga. Bio je svje, nov. A kad smo se
trei put susreli, pitao me je bi li htio ui u jednu novinarsku grupu da radimo
te novinarske stvari. Odmah sam pristao i uskoro smo to i ostvarili. Meni se javio
Branko Ivaki. Nae su se porodice otprije rata poznavale i prijateljevale, pa smo
se prvi put sastali u Zelengaju u kui hrvatskog knjievnika Joze Ivakia, koju
je, poslije oeve smrti, bio naslijedio njegov sin Branko, i u kojoj je ivio sa enom
i majkom. Taj je sastanak bio improviziran i vie familijaran, ali smo se ipak
dogovorili o nekim stvarima.

130

Drugi je sastanak ve bio slubeniji i Ivaki mi je predstavio nepozna

toga visokoga, plavog druga, koji je ostao bezimen. Neke smo stvari jo konkretizirali i dogovorili veze i budue sastanke, kao i djelovanje na novinarskom poslu.
Ve sam bio upuen u neke metode ilegalnog rada u Mostaru, gdje
sam takoer bio ukljuen u jednu ilegalnu grupu, opet u novinarskom poslu. Ali
sada u Zagrebu nije mi se svidjelo to sam uskoro saznao da i nae porodice znaju
ono to smo mi na sastanku s nepoznatim drugom dogovorili.
Potraio sam Ogrizovia, kazao mu to i on mi je obeao da e to srediti.
Traio sam da se grupa razdvoji i on mi je rekao da e u grupi biti i Branimir
Grkovi. Zaista, plavi je drug, na iduem sastanku saopio da e se grupa razdvojiti
i da e Ivaki voditi neto drugo, a sa mnom e biti u grupi Branimir Grkovi.
Tako smo se i razdvojili i vie nita, nikada, nisam saznao za onu grupu u kojoj
je bio Ivaki.
Dogovoreno je tada s plavim drugom da emo se sastajati s njim samo
ja i Grkovi, i to u Grkovievu stanu u Amruevoj ulici 7, gdje je on ivio kao
samac, neenja.
Ve u kolovozu smo se prvi put sastali u tom stanu u najstroem
centru Zagreba. Plavi drug Radovan Reicherzer dolazio je redovito i u
minutu tono svake srijede predveer u Grkoviev stan. Svaki je sastanak bio
ispunjen odreenim dnevnim redom. Ponajprije je bio sat nekog kursa, najprije
iz politike ekonomije, a kasnije iz pitanja lenjinizma. Ali smo svaki put rasprav
ljali i o aktualnostima jer smo bili duni da redovito sluamo vijesti i da o svemu
budemo tono obavijeteni. A onda smo govorili o zadacima. Trebalo je, naime,
da svaki od nas pronae to vie veza s prijateljima i znancima koji bi htjeli davati
novanu pomo za pokret, zatim koji bi mogli pribaviti neku robu, sanitetski
materijal, cipele, papir i slino. Svaki od nas imao je prilino veza u gradu i ubrzo
smo pronali po nekoliko onih koji su bili spremni pomoi pokret, od kojega
je mnogi graanin ve tada oekivao jedini spas i slobodu. Malo je tko iz plaljivosti
odbio naa traenja.
Na iduim smo sastancima taj rad obogaivali novim zadacima. Kako
smo, kao novinari, bili neprekidno, po navici, vezani s ljudima, saznavali smo razne
novosti i podatke. Zato smo dobili nalog da vane podatke biljeimo bilo za vijesti
za bilten bilo kao obavjetajne podatke. Tako je poelo skupljanje informacija o
neprijatelju. A zatim je Reicherzer od nas traio da pronaemo stanove u kojima
bi sastanci ilegalaca bili sigurni, gdje bi ljudi mogli prespavati ili se privremeno
sakriti.
Oko pola godine Reicherzer je redovito svake srijede bio s nama, ali
nam je po imenu ostao nepoznat.
Uskoro smo poeli pravi novinarski rad. Reicherzer me je povezao s
jednom drugaricom koja bi dva ili tri puta tjedno donijela pregrt uhvaenih
radio-vijesti stanica Slobodna Jugoslavija, Radio-Londona i Radio-Moskve.
Grkovi je hvatao njemake i talijanske radio-stanice, a ja sam hvatao ustake.
Ono to bi donijela nepoznata drugarica prekucao bih i zajedno sa svojim ma
terijalima predavao Reicherzeru, dok mu je Grkovi svoje materijale predavao
izravno. S njim sam imao sastanke svakog dana u odreeni sat, ne samo radi
predaje vijesti nego i radi odravanja veze i drugih zadataka.
Odmah u poetku, s jeseni, moda u rujnu ili listopadu 1942. meu
svojim poznanicima uspio sam pronai jednu sigurnu vezu, mladog Muhameda
Hadijahia, koga sam ve prije rata poznavao kao studenta, a drugarica mu je
bila radnica, lanica URSS-a u Sarajevu. On je bio zaposlen, takoer kao novinar,
131

u Ravnateljstvu za promibu i nije bio kompromitiran, a uivao je i donekle

povjerenje reima, zato to se poznavao s nekim reimskim ljudima otprije rata,
iz studentskih dana. Obratio sam se Hadijahiu, koji je odmah pristao na suradnju
i rekao mi da je i godine 1941. neto radio za NOP u Sarajevu, odakle je pre
mjeten u Zagreb.
Takva veza nam je dobro dola, jer mi ostali novinari nismo mogli
dolaziti do znaajnijih podataka. Imali smo, naime, jo 1941. godine pomalo i sree,
jer je ustaki reim imao svoju garnituru novinara regrutiranu iz redova opskur
nih novinaria, ponajvie iz klerofaistikog lista koji je vodio pop Janko imrak,
jedna od mranih figura hrvatskog politikog ivota izmeu dvaju ratova. List je
bio po zlu poznata Hrvatska straa. Neki od tih novinaria odgojili su se dvije-tri
godine uoi rata u Budakovu tjednom listu Hrvatski narod, koji je nakon dolaska
ustaa postao dnevnik i glavni ustaki list. Neki su novinari doli iz provincije,
na primjer Matija Kovai iz Osijeka, i drugi. Oni su se polakomili i zauzeli sve
poloaje u ustakoj tampi, a poto su bili manje sposobni novinari, ne bi u svojoj
sredini ni trpjeli one najsposobnije novinare kakav je bio Grkovi i drugi. Zato
smo mi svi uspjeli da se posakrivamo u kojekakve rupe na tehnikim poslovima
kao prelamai, prevodioci, lektori i slino. Kao takvi nismo uivali gotovo ni
kakvo povjerenje ustaa i izgubili smo se u masi ljudi, jer nijedan od nas nije
nita pisao.
Osim svojih veza dolje, od kojih smo dobivali novac i materijal kao
Narodnu pomo, i ja i Grkovi smo bili povezani i usporedo, to jest s nekim
drugovima i drugaricama koji su nam neto donosili, a zatim1 s Reicherzerom,
kao vezom prema gore.
Grkovi u ijem smo stanu, u sjenci njegove goleme biblioteke, odr
avali te sastanke, bio je svakako jedan od najsposobnijih i najduhovitijih hrvatskih
novinara. Na naim smo sastancima, u ranu jesen 1942. godine, poeli razmatrati
prikupljanje materijala za jedan list u Zagrebu i za neko vrijeme stvoren je itav
aparat koji je funkcionirao kao toan sat. Sluali smo sve radio-stanice, ne samo
na naem nego i na stranim jezicima, hvatali vijesti i predavali ih Reicherzeru.
Ja sam znao samo za Grkovia, a on je bio zaduen za vezu s Hadijahiem.
Svi materijali su stizali u ruke Reicherzera. On me je povezao s jednom druga
ricom (Olga Benel) koja je nekoliko mjeseci tono u odreenu minutu stizala iz
nekog kraja Zagreba u centar, susretala se sa mpom i predavala mi uhvaene
materijale radio-stanica Slobodna Jugoslavija i Radio-Moskva.
Kao najtoniji mehanizam radila je ta veza, iako nisam znao ni ov
jeka koji me je povezao, ni ma i jednu vezu onih koji su sa mnom dolazili u
kontakt, pa ni one koji su mi donijeli jo od boje vlane Vijesti. Samo sam znao
da sav taj aparat, sve do tampanja Vijesti i raznoenja, postoji i radi vrlo sigurno
i na isti nain, u kratkim susretima. Svakako, treba dodati da je u toj godini rada
u Zagrebu nekoliko puta taj mehanizam stao. Dva-tri puta bili smo iz sigurnih
izvora obavijeteni da e ustae vriti neku raciju, pa je sastanak izostajao ali je
odmah bio ugovoren drugi. To se dogaalo i kada bi netko bio uhapen. Na
primjer, koliko se sjeam, zimi na poetku 1943. godine bio je uhapen Reicherzer.
Odmah smo bili upozoreni, jer ni za koga nije bilo sigurno kako e se drati
u zatvoru i hoe li to odati. Ali se Reicherzer drao vrlo dobro pred neprijateljem.
Tada smo dobili novu vezu, ne sjeam se vie kako i preko koga. Pojavio se
umjesto Reicherzera neki vrlo miran i ozbiljan crnomanjast ovjek, omanjeg rasta,
odjeven kao najbolje situiran graanin, ak luksuzno i pomalo sveano. A isto
132

tako kako je bio odjeven i uglaen, dostojanstveno se kretao zagrebakim ulicama.

Predstavio nam se kao Crni (Drago Krndija), i tako smo ga zvali.
Crni je sam kazao to svoje ilegalno ime. Nastavili smo s njim kurs
politike ekonomije i sadraj sastanaka je bio isti kao i prije. Crni nam je tada
kazao da se priprema izdanje jednog lista u kojem bi suraivali mi novinari, osim
Vijesti koje se izdaju.
Uzgred treba spomenuti da me jo Reicherzer bio povezao s jednim
drugom koji mi je. saopio da treba da preuzmem organizaciju izdavanja Vijesti
i spojio me s nekim drugom s kojim sam se sastao dva-tri puta i razgovarali smo
0 organizaciji izdavanja Vijesti. Ali jednog dana, pred veer, na dogovoreni susret
u Buconjievoj ulici taj drug nije doao. Drugi put sam doao, kako je bilo do
govoreno, na kontrolni sastanak, ali taj drug opet nije doao. Sutradan mi je
Reicherzer saopio da je taj drug dan prije poginuo i da neu imati zadatak u
vezi s Vijestima, ve u raditi kao i do tada. Vie nisam susreo ni svoju vezu
(Boris Bakra) preko koje sam doao u kontakt s palim drugom.
Crni je od nas i dalje primao materijale i s njim smo se sastajali, pa
smo se u poetku 1943. godine naroito dogovarali o materijalima za jo jedan
list koji se pokretao u okupiranom Zagrebu Narodnu borbu.
Za vijesti se nije imalo to dalje raditi, osim primanja i prekucavanja,
a dalji posao u vezi s izdavanjem svravala je dobra partijska tehnika o kojoj
mi nita nismo znali. Meutim, za novi list odravali smo prave redakcijske sa
stanke s Crnim i dogovarali se o tome koje emo teme uzeti i kakve materijale
napisati. Naviknuti na novinarski rad, istraivali smo u Zagrebu sve ono to bi
moglo ui u list ili bi se moglo poslati kao na dopis na osloboeno podruje
za tampu koja je tamo izlazila, jer i to je Crni od nas traio. Prema dogovoru
mi bismo materijale napisali pa ih predavali Crnom. Bili smo i nestrpljivi, poto
se mjesec-dva list pripremao, a nije se pojavljivao.
U meuvremenu, i na naim sastancima i u susretima, dobivali smo
1 druge zadatke osim novinarskih. Usput, istraujui materijale za list, bila su tu
i zapaanja, na koja su novinari navikli. Zatim, novinari imaju veze sa tamparijama
i sve to se tamo tampa mogu najprije vidjeti ili dobiti.
Napokon, uz malo smjelosti mogli su doi i do nekih vanih podataka.
Tako nam je Muhamed Hadijahi jednom donio jo vlaan od boje, iz stroja,
najnoviji broj Redarstvenog viestnika od sijenja 1943. godine u kojem je objav
ljena potjernica za drugom Titom i slika druga Tita. Malo prije toga velik plakat
s ucjenom izlijepljen je po Zagrebu i graani su se do sita nagledali te slike
legendarnog ovjeka, koji je probudio nade ljudi u slobodu i pravdu. Kad je
Hadijahi donio taj broj s potjernicom i s istom slikom kao na plakatu i kad
sam ga predao Reicherzeru, on je rekao: Poslat emo ovo pravo drugu Titu...
Tako smo imali prilike vie puta da doemo do podataka ili dokume
nata. Jednom smo dobili geografske karte u koje je Glavni stoer domobranstva
svakog dana ucrtavao ratnu situaciju u NDH i te su se karte, kao informacija,
slale raznim ustakim ministrima. Dobili smo takvu kartu od jednog datuma uoi
etvrte ofenzive i kartu poslije te ofenzive. Na prvoj karti neprijatelj je ucrtao vrlo
velik osloboeni teritorij u Bosni, kojoj je bio pripojen i dio Like, Korduna i Banije
osloboeni teritorij u toj karti bio je oznaen crvenom bojom. Osim toga, bilo
je jo mnogo krajeva oznaenih manjim kruiima crvene boje, a u legendi su
bili nazvani partizani. Vrlo malo kruia oznaenih zelenom bojom bili su u
legendi nazvani etnici, a vie kruia plavom bojom bili su nazvani etnici-suborci. Poto su na kartama bili slubeni ustaki igovi, to je naziv etnici133

-suborci bio dokaz, napismeno, o etniko-njemakoj suradnji. ulo se poslije

da su neke vicarske novine objavile takvu kartu kakvu smo predali Reicherzeru.
Zadaci novinarske redakcije ilegalnog Zagreba bili su osobito znaajni
u pribavljanju materijala za pokret. I tu je, oito, bio angairan velik aparat u gradu.
Jednog dana Reicherzer mi je donio ig drvarskog poduzea Sana, ne sjeam
se da li iz Bosanskog Novog ili Sanskog Mosta, i traio da napravim popis od
150 radnika toga poduzea i molbu Zajednici za kou, da, radi obnove toga
poduzea koje su partizani zapalili, odobri 150 pari cipela za radnike toga poduzea
koje se obnavlja i poinje raditi. U Zajednici za kou dao mi je Reicherzer vezu
s nekim drugom. Napravio sam molbu sa igom i priloio popis izmiljenih imena
radnika, veinom Muslimana. Osim toga, napisao sam sebi ovlatenje i punomo
da to sve mogu traiti i podii, i to na izmiljeno ime Husnija Kulenovi. Tako
sam preuzeo 150 pari obinih cipela. Sve je ilo kao podmazano, cipele sam
podigao u prodavaonici Macan, u Ilici. Ba kad sam bio tamo, sluajno naie, kao
kupac, moj poznanik apotekar Chudoba i pozdravi me, spomenuvi moje pravo
prezime. ena koja je brojala cipele, ula je to pravo ime, a punomo koju je
imala u rukama, glasila je na izmiljeno ime. Malo sam protrnuo, ali me je ena
brzo umirila jednim eretskim osmijehom, po kojem sam shvatio da je i ona vojnik
iste vojske usred Zagreba.
Nije bilo lako
preuzeti toliko cipela, pa sam bio doao u Ilicu s nekim
ovjekom i kolima i prevezao ih u Berislavievu ulicu, gdje
smo bili unajmili sobu
kod neke obitelji grafikog radnika, i tu smo smjestili cipele. Ubrzo, valjda istog
dana ili sutradan, stigao je visok mlad ovjek s lozinkom i motociklom s priko
licom i u dva-tri puta je vree s cipelama natovario na prikolicu i odvezao ih.
Nakon nekog vremena opet smo obnovili tu operaciju. Naime, kad
smo smatrali da su radnici poduzea Sana ve poderali donove cipela koje smo
prije dobili, ponovo smo
napravili popis i na isti nain u zadruzi Sloga dobio
sam 70 pari donova za
radnike tvornice Sana.
Osim tih operacija dogaalo se da posluimo i kao obini kuriri. Je
danput mi je Grkovi rekao da je jednog dana prenio osam kilograma graha, a
i meni se slino dogaalo. Tako sam mu od Reicherzera bio donio cedulju na
kojoj je rukom pisalo: Izdajte deset kilograma. Nije uope pisalo to da se izda.
Uputio me u neku prodavaonicu u Maksimirskoj cesti i ja sam od poslovoe dobio
deset kilograma eera koji sam morao odnijeti u neki stan.
Danas moe biti i nevjerojatno da se solidni graani, kakvi smo bili
mi novinari u toj grupi i mnogi drugi, bave takvim poslovima, povezanim s lanim
predstavljanjem, izmiljenim imenima i poslovima, da se sastaju s mnogo nepo
znatih ljudi, da s njima rade poslove za koje je propisana i kazna smrti. Meutim,
u isto vrijeme je svaki od nas znao da pripada jednoj velikoj armiji s kojom je
ta mala grupica, kao i sve ostale u Zagrebu i svuda, bila vrsto povezana. Svi su
bili odlino obavijeteni, sloni i solidarni, svi jednako borbeni i disciplinirani.
Za takve poslove pribavljanja robe lako je bilo nai legende, jer tada
gotovo nije bilo ovjeka koji se nije bavio nekom trgovinom i krijumarenjem.
Nije bilo nikakvo iznenaenje da profesor sveuilita u kavani ponudi na prodaju
dobru slatku papriku ili u zamjenu za neku drugu namirnicu. Sami ustae i Ni
jemci na veliko su krijumarili i bogatili se. Prialo se tada da ustae s vrhova
izvoze dravni ugljen u vicarsku i ondje imaju raune u bankama u dolarima.
Nijemci su postajali sve gladniji i bavili se ve uvelike preprodajom konzervi i
druge robe. Prialo se tada u ali kako je iz jednog ustakog aviona u Lici ispalo

134

 tele. Nijemci su odvozili vrijednu hranu u Njemaku, a na maslac opljakan

u Hrvatskoj stavljali su odmah, tu u Hrvatskoj, njemake etikete.
Sauvao sam neke kratke biljeke o atmosferi u Zagrebu u to vrijeme.
U NDH, pa i u Zagrebu, djelovalo je tada pet ili est policija: redovna, vojna,
njemaka, zatim Ustaka nadzorna sluba (UNS), Gestapo, pomalo i talijanska
OVRA pa, na kraju, ak i gospodarsko redarstvo i prometna vojnica za uvanje
pruga. Zagreb je, dakle, bio poploan agentima tih policija, koji su nastojali da
se probiju u redove boraca i izvre provalu.
U ustakom su pokretu jo od poetka poele meusobne svae jer
je bilo mnogo grupica: ustae povratnici, domai ustae, nastae, germanofili, talijanofili, klerikalci, ustae-maekovci i si. Te su se grupice svaale oko pljake
i zgrtanja novca, jer politike nisu imali, ali su se naprosto utrkivali u dodvoravanju
okupatoru.
Paveli je tada bio proglasio totalnu mobilizaciju, pa su ljudi hvatani
na ulicama u iroko zasnovanim racijama. Odvodili su ih na rad u Njemaku ili
u vojsku. Na ruke su uhvaenima udarali kemijskom tintom neizbrisive igove
jer su mnogi i mnogi bjeali. Neki bjegunci su sami sebi ak izrezivali kou s
podlaktica s tim igovima. Korupcija je cvjetala. Ustae su se mogle dobrim parama
potplatiti da se tko oslobodi od vojne dunosti, na sudu ili u policiji, pa ak da
se izvue i iz zatvora. Bezbrojni agenti raznih ustakih i gestapovskih ustanova
epirili su se Zagreb >m, kao provokatori, s crvenim kravatama. Nijemci su krili
svoje vojne jedinice uz crkve, raunajui da engleski piloti nee bacati bombe na
crkve.
Hapenja su bila masovna, jer su i izdaje bile masovne. Uhapeni u
zatvorima strahovito su mueni i pod batinama i prijetnjom smru, esto izdavali
drugove. U gradu je te godine bilo vie oruanih sukoba. Za svaki se sukob odmah
proulo u gradu. Pucnjave kraj Petrove crkve, u Petrinjskoj ulici, na Medveaku
i drugdje odjekivale su ulicama i gradom. Ustae se ve plae i ne usuuju se
uope da trae legitimaciju od komunista jer su vie puta doivjeli da oni, umjesto
legitimacije, izvlae iz depa revolver i pucaju. Zato ustae pucaju na komuniste
im ih vide na ulici. Po gradu se pria da partizani, preobueni u razne uniforme,
hapse poznate ustae nou i odvode ih u nepovrat. Mnogi od njih se ve pribo
javaju.
Zagreb se sve vie punio ustaama-bjeguncima iz osloboenih krajeva
i grad je ve prepun pridolica, raznih dunostnika, koji su izgubili svoj teritorij
ili su protjerani, odnosno pobjegli ispred partizana, iz svojih rodnih krajeva.
Saobraaj je potpuno razbijen, pa se osjea glad u gradu, a graani na
razne naine, ak i pjeke, odlaze u sela u blioj i daljoj okolici u potrazi za bilo
kakvom hranom. Tamo saznaju o borbama s neprijateljem, o kojima su itali u
naim Vijestima pa tako provjeravaju istinitost naih informacija.
Graani Zagreba su tada bili zaista odlino informirani. Poto je rat
trajao, ve samo to je tjeralo svakoga da prati dogaaje i prieljkuje da se rat svri,
da jezivi dogaaji siu s pozornice ivota, da doe mir. Zato je masa ljudi udjela
za novim vijestima koje su budile nadu.
Ali uz tanki sloj onih koji su se prihvatili okupatorova skuta, uz od
reen broj onih koji su ostali po strani i ivjeli u vjenom strahu za ivot, u borbi
da kupe komad kruha, graani Zagreba su, moe se rei, u veini sa simpatijama
pratili veliku borbu koja se vodila u zemlji na bezbroj fronta Svaka vijest o tome
izazivala je najvee zanimanje ljudi. A velik broj je bio i onih koji su na razliite
135

naine izdano pomagali tu borbu. To su inili neustraivo, iako im je prijetila

smrt, ako budu uhvaeni.
Grupa novinara je bila mali djeli toga velikog pokreta u gradu. Uz
onaj posao koji je svaki ilegalac u gradu izvravao, pomaui pokret, ta je grupa
ostavila iza sebe jo jedan trag etiri broja lista Narodna borba. Nije to obian
informativni list kakvih je bilo bezbroj na osloboenim i neosloboenim podru
jima Hrvatske i Jugoslavije. To je bio itav skroman asopis na 40 50 stranica,
formata etvrt arka papira, kao broura. I po sadraju je to bio asopis. U uvodnoj
rijei prvog broja, koji je tampan u oujku 1943. godine, Novinsko odjeljenje
NOO za grad Zagreb obratilo se graanima i objasnilo ciljeve toga osebujnog
lista.
Na stranicama lista odmah se moglo vidjeti da u njemu surauje niz
novinara od zanata, jer je sadraj svih brojeva bio veoma raznovrstan i zanimljiv,
a uz to vrlo bogat. Osim politikih lanaka, u kojima je dana situacija u Jugoslaviji,
stvaranje nove narodne vlasti, usporeenja sa ivotom u staroj Jugoslaviji, obja
njenja o radu AVNOJ-a, osim lanaka o stvaranju novih jedinica i borbama
Narodnooslobodilake vojske, u brojevima Narodne borbe mogu se proitati i
prilozi iz kulture, a povod su im tadanji aktualni dogaaj. Glavni od tih dogaaja
u brojevima Narodne borbe bio je odlazak Vladimira Nazora i Ivana Gorana
Kovaia na osloboeno podruje. Pod naslovom Najvei hrvatski pjesnik Vla
dimir Nazor meu nama* u listu je prikazano najprije djelo Vladimira Nazora
kao knjievnika i pjesnika, a zatim donesen i prvi Nazorov govor, odran 2. sijenja
1943. na konferenciji SKOJ-a u Slunju.
Zagrepani su tada opirnije obavijeteni i o pomoi amerikih Hrvata
narodnooslobodilakoj borbi i o osudi hrvatskog kvislinga Pavelia i izdajnika
Drae Mihailovia. Na odranom kongresu za predsjednika Odbora amerikih
Hrvata izabran je hrvatski umjetnik svjetskog glasa Zlatko Balokovi, a za potpred
sjednika don Niko Grkovi.
Osim opirnih vijesti s fronta za sijeanj i veljau, kao i do 6. oujka,
u kojima su prikazane velike operacije etvrte ofenzive, list je odgovorio na ustaku
Sivu knjigu u kojoj je neprijatelj pokuao sva zvjerstva ustaa i etnika prebaciti
na partizane. U tom napisu prikazana su zvjerstva ustaa i, uz ostalo, navedeno
kako je jedan od ustakih krvoloka, kad je unitena telefonska centrala u Zagrebu,
naredio delatima u zatvorima u Petrinjskoj ulici i Savskoj cesti: Strijeljajte jedan
kat... A nakon kratkog razmiljanja dodao: I jo pola kata...
U tom je napisu objavljeno kako je ustaki ministar za prosvjetu Starevi, kad je predao Sivu knjigu javnosti, vie govorio o Nazoru nego o Sivoj
knjizi, pa rekao i ovo: Nazor je putovao na svoje imanje, a putem su ga partizani
ugrabili.
Odlazak Vladimira Nazora na osloboeno podruje vrlo je teko po
godilo ustae, pa Narodna borba i u iduem broju donosi napis o tome, sav u
dijalogu zagrebakih graana i njihovim komentarima.
Kada smo jedanput na redakcijskom sastanku govorili o sadraju
idueg broja Narodne borbe, o tome to tko ima od ideja za napise, Grkovi
je iznio ideju da humoristiki prikae situaciju u gradu opisom centra grada,
njegove glavne ile kucavice, Jelaieva trga. I u tom se broju pojavio kratak
kozerski prilog Na tirhu Nove Evrope.
Narodna borba je bila prepuna takvih biljeaka, duhovitih anegdota,
pjesmica koje su se tada pjevale protiv poglavnika, pa ak i crtea i karikatura.
136

Takav je bio i Grkoviev prilog Neuspio prodor u zagrebake smo

nice o naredbi ustakoga gradonaelnika Wernera da svi Zagrepani prijave svoje
zalihe brana. Grkovi dodaje kako je sloan otpor graana, osobito ena, bio
vrlo estok, tako da su ustae morali povui svoju naredbu.
Narodna borba donijela je tada i Grkoviev prilog Zloinci ne smiju
ostati nekanjeni, kao pismo iz Hrvatskog zagorja u kojem neki seljak, tada uhap
en, pa poslije nekog vremena puten, opisuje to je sve uo i vidio u zatvoru.
Grkovi navodi imena i prezimena policajaca koji mue ljude i zahtijeva od
graana da upamte sva takva imena.
Grkovi je pisao pod ifrom EM-BE i Marijan; prva je ifra nastala
od Marijan-Branko, jer je Marijan bilo njegovo ilegalno ime.
U Narodnoj borbi tako ima vie napisa pod iframa, pa je vjerojatno
da je pod ifrom P pisao poznati zagrebaki reporter Petar Mihoevi.
Neposredno poslije zavretka etvrte ofenzive i velike bitke na Neretvi,
u Zagreb su stigli moji drugovi, najprije Ismet Milavi, sudac Okrunog suda iz
Sarajeva, komunist i ilegalni borac, a neto kasnije Agan Bostandi, matematiar,
takoer iz Sarajeva. Prvi je rodom iz Mostara, drugi iz apljine i obadvojica su
tih dana proli putem iz Mostara prema Sarajevu. Koristio sam se starim novi
narskim pravilom da se od putnika koji stiu mogu dobiti svjee informacije i
ispitao ih, pa za Narodnu borbu napisao malu reportau o kraju u kojem se
vodila ta velika bitka, o groblju neprijateljske motorizacije u Neretvi i oko Neretve,
o razbijanju talijanske divizije MURGE i etnika na Prenju i o proboju preko
Neretve.
Osim ostalih priloga, napisao sam i jednu reportau s ulica grada pod
naslovom U defektu, koja je vjeran odraz tadanjih prilika u gradu i njemake
vojne sile.
Na zavretku te reportae objavljena je karikatura: kolona njemakih
konjskih zaprega, a tekst je ovaj: Njemake motorizirane kolone koje se u po
sljednje vrijeme vide sve vie.
Ne sjeam se tono, ali ini mi se da smo na redakcijskom sastanku
s Crnim Grkovi i ja dali ideju za taj crte i tekst, kad smo raspravljali o mojoj
reportai U defektu.
Inae su u brojevima Narodne borbe objavljene mnoge ilustracije,
ne samo na naslovnoj stranici nego i u tekstu. ak su izmeu pojedinih priloga
objavljene ratne vinjete: crte tenka, aviona i slino. Bilo je i karikatura bez rijei,
na primjer, kako Hitler jae na magarcu naopake.
U jednom broju Narodne borbe objavljene su najnovije pjesme Vla
dimira Nazora Drug Tito, Mitraljeza, Pjesma o pesti i Crvena zvijezda.
Po bogatstvu sadraja Narodne borbe jasno se moglo vidjeti da ne
koliko dobrih pisaca surauje u svakom broju. Ali ustae i gestapovci nisu bili
tako dovitljivi da ponu pratiti novinare i druge pisce koji nisu pisali za njih
nijednu rije, pa da ih tako otkriju.
Uope za itavu godinu dana naoj redakciji nije zaprijetila nikakva
opasnost iz kruga njenog rada. Kad je jo na poetku 1943. bio uhapen Reicherzer
ni rijei nije kazao policiji i ak se izvukao iz zatvora, uz dobre batine. Kad su
ponovo bili uhapeni on i Ogrizovi, bez veze s nama, takoer nisu ni rijei rekli
policiji i mi smo nesmetano nastavili rad.
Meni je samo jedanput zaprijetila opasnost, ali ne zbog te redakcije.
Naime, preko nekih naih veza, u jesen 1943. godine, uselio sam se u stan knji
evnika Hasana Kikia, jer je on otiao u NOB, a njegova drugarica Anka i sin

137

Zlatko morali su preseliti iz Zagreba u Gradaac, u Bosnu, kod Hasanove majke.

Uselio sam se da sauvam stan i namjetaj ako bude mogue. Vlasnik zgrade nije
se htio sloiti s izdavanjem stana u podnajam, pa je dao sudski otkaz, a ujedno
je podnio prijavu policiji da je Hasan otiao u partizane, tako da me je policija
pozvala na sasluanje, zato to sam se uselio u taj stan. Ali, usprkos nekorektnom
postupku tog vlasnika, inae lijenika negdje u Zagorju, a porijeklom Hercegovca,
na sreu, u policiji u Ljubljanskoj ulici naiao sam na dobrog referenta, nekog
pravnika, koji se ograniio samo na presluanje o mom podnajmu stana, a nije
nijednom rijei spomenuo Hasanov odlazak u partizane. Oito je taj predmet
stavio ad acta jer vie nita nije bilo istraivano, iako je to moglo i meni i Anki
donijeti neprilika da smo u policiji naili na nekog ustau. Treba rei da je i tada
u policiji bilo ljudi koji su razmiljali i dobro znali da ustae i Hitler rat gube.
Meutim, opasnost naoj redakciji zaprijetila je s druge strane, sasvim
iznenada i ba u ono vrijeme, u srpnju 1943. godine, kad smo najvie razvili rad.
Samo dva dana prije izbijanja te opasnosti pozvao me Crni da doem
na sastanak s jednim drugom u Hadijahiev stan u Klaievoj ulici. Bio je etvrtak.
U Hadijahievu stanu zatekao sam nepoznatog druga, omanjeg rasta, blijedog,
a zapazio sam da mu je kaiprst jedne ruke krai, pa sam pomislio da je radnik
kome je stroj odnio dio prsta ili da je bio ranjen u ruku. Razgovor s njim bio
je veoma zanimljiv. Zapazio je da sam u jednom izvjetaju popisao sve njemake
vojne ustanove u Zagrebu. Obilazio sam grad i zapisao svaku kuu pred kojom
je njemaki vojnik uvao strau. Kazao mi je da su takva zapaanja potrebna i
dao mi mnoge upute o ilegalnom radu, te me pitao bih li elio poi na osloboeno
podruje. A ja nisam elio nita vie od toga i odmah sam pristao.
Poslije opirnog razgovora od cijelog sata, naslutio sam da je taj drug
jedan od rukovodeih ljudi u Zagrebu (Perica Dozet). Zahtijevao je od mene da
u subotu doem ponovo u taj stan na sastanak. Imao sam dojam da emo se tada
dogovoriti o mom odlasku na osloboeno podruje.
U subotu sam u tom stanu toga druga ekao itav sat, ali on nije doao.
Poto je to bilo vrlo neobino, pomalo sam se zabrinuo, ali sam pomislio da je
razlog tome hapenje novinara Branka Ivakia.
Naime, nekoliko dana prije toga odmah smo bili obavijeteni da je
uhapen Ivaki. Iako je on radio u drugoj novinarskoj grupi, znao je za nau grupu,
jer smo se godinu dana ranije dvaput sastali. Ogrizovi i Reicherzer bili su u
zatvoru, ali su ve bili proli sve muke i batine, a da nisu nita rekli. Meutim,
Ivaki je bio nova opasnost i mene je Crni odmah obavijestio o njegovu hapenju,
a ujedno je i Slava Ogrizovi, Bogdanova drugarica, poslala svoju malu kerku u
moj stan i poruila mi je da je Ivaki uhapen.
Kako sam tada saznao, Ivaki je poznavao nekog biveg jugoslavenskog
avijatiara, koji je u to vrijeme drao malu krmu negdje na Dolcu. Taj ovjek
je davao Ivakiu novani prilog za Narodnu pomo. Bio je neoprezan i, moda,
na zahtjev Ivakia, traio je priloge i od drugih. U njegovu krmu navraao je
neki ovjek koji mu se pribliio toliko da je i od njega zatraio prilog. Ali je
naletio na ustakog agenta koji ga je odmah prijavio. Taj avijatiar je uhapen
i odao je Ivakia.
Ivaki je bio veoma njean ovjek, fiziki vrlo slabaan i pribojavali
smo se da e kazati i za na rad. Ali nismo oekivali da e to biti ba odmah
a, kako sam ja imao zakazan sastanak s blijedim drugom u subotu, saekao sam
mirno taj dan.
138

Ivaki je, moda, ba toga dana rekao policiji za na rad. I uveer je

policija ve poela djelovati. Te noi uhapen je Grkovi to ja, naravno, nisam
mogao iste noi saznati. Do kasna sam sluao radio, kad je te noi, tono u pono,
na ulaznim vratima moga stana u Hercegovakoj ulici otro zazvonilo zvonce. Na
alost, iako sam znao za hapenje Ivakia, nisam potovao opi savjet da se za
sluaj hapenja veza ne spava u vlastitom stanu. Ali sam imao unaprijed plan
za spas. Dok su ustae bjesomuno zvonile na vratima i opkolile kuu, oprezno
sam se s tavana zgrade provukao kroz mali prozori na krovu, zatvorio ga i legao
na krov. Postojala je ipak mala vjerojatnost da policija napusti kuu i da umaknem.
Agenti su ostali u stanu sve do svanua. Kako je kua na uzvisini, znao sam da
me nitko s ulice nemoe vidjeti na krovu. Leao sam tako do jutra na
krovu
i, kad su agenti samo na as otili iz
kue, iskoristio sam priliku,
siao skrova
i izgubio se u gradu.
Ujutro toga dana imao sam ugovoren redovan dnevnisusret
s Crnim. On mi je
odmah pronaao stan gdje sam se sklonio, i
to kod moga
druga s fakulteta i zemljaka Marka Rebca, za iju sam porodicu bio njegov prijatelj
koji je ba stigao iz Hercegovine. Poto su veze za izlaz iz grada bile isprekidane,
dobio sam, poslije nekoliko dana, odobrenje od Crnog da iziem na svoju ruku
do Bojakovine, gdje sam imao mlaeg brata agronoma, a i prijatelja Slavka Kolara,
knjievnika, na koga sam se sigurno mogao osloniti.
Poto je za mnom izdana tjeralica, a moja drugarica s dvoje male djece
uhapena i stan zapeaen, nije bilo lako izii iz grada. Ali tada su ve i ustae,
koji su zalutali u te postrojbe, poeli traiti veze s partizanima. I poto je neki
moj poznanik Mehmedbai saznao to se sa mnom dogodilo, kad me je susreo,
ponudio mi je da njegov neak atovi, ustaki mladi oficir koji je bio zavrio
kolu Gestapoa u Beu, bude povezan s naim pokretom. Trebala je i smjelost
da se takva ponuda prihvati. To sam odmah ispriao Crnom, poto, razumije se,
na to ne bih smio ni pristati bez savjetovanja i odobrenja. Crni je zatraio da
mu napiem lini opis Mehmedbaia i dam tonu adresu. Poto se i on dalje
s nekim posavjetovao, sutradan mi je saopio da mogu kazati Mehmedbaiu da
pristajemo na tu vezu, ali, ako se meni ili ma kome dogodi neto loe preko te
veze, da e i on i atovi izgubiti glavu. To sam saopio Mehmedbaiu, pa je
pristao na takav uvjet. Po nalogu Crnog mladog sam ustakog porunika nepo
sredno pred odlazak iz Zagreba, povezao s Fehmom Hadijahi. Zatim me je
atovi na svom motociklu kroz Maksimirski park i ustaki konjiki zdrug u
Maksimiru izveo iz Zagreba do Sesveta, gdje sam sjeo na vlak i brzo se prebacio
do Bojakovine. Tamo sam uhvatio vezu posredstvom brata s organizacijom
SKOJ-a, koja me je tri veeri sklanjala u razne stanove, jednom kod Slavka Kolara,
drugi put kod inenjera Zupca, a tree noi kod umara, pa su me zatim njeni
lanovi odvezli kolima do poluosloboenog sela Lepravica. Te veeri naila je jedna
naoruana i uniformirana partizanska trojka u kojoj je bio student medicine Joa
Juranovi i ona me prihvatila i odvela do prvih partizanskih baza, samo 35 ki
lometara od Zagreba, u selima Posavine Jeevu, Oborovu, Trebovcu, Preseki
i drugima. Tada sam prvi put vidio partizane i kape troroke. Iz Posavine, iz
Okrunog komiteta KPH za Zagrebaki okrug upuen sam na rad u Propagandni
odjel ZAVNOH-a i redakciju Vjesnika u Otoac.
Ali uskoro, poslije nekoliko mjeseci, sam saznao za tuan kraj nae
novinarske grupe. Odmah poslije 20. prosinca 1943. dobio sam jedan broj ustakih
novina Nova Hrvatska i proitao veliku ustaku objavu: Objeeno 16 redarstveno
utvrenih komunista. Meu imenima poginulih pronaao sam drugove novinare
Petra Mihoevia i Branka Ivkia. Tada sam otkrio da je i naa prva veza plavi
139

drug Radovan Reicherzer takoer meu objeenima, zajedno s Bogdanom Ogrizoviem. U oglasu je stajalo da je Bogdan bio tajnik NOO-a. S njima je objeeno
jo nekoliko komunista i to: Alojz Kocmur, Ivan imecki, Stjepan Kozjak i drugi.
Culo se tada da je ispod vjeala pobjegao jedan osuenik na smrt Milovan
Kovaevi, koga sam uskoro upoznao u Slunju, kad je stigao na osloboeno po
druje. Pretvarao se da je onesvijeten, ili ak mrtav, i delati su ga ostavili da
lei na zemlji, da ga posljednjeg objese. Iskoristio je pogodan trenutak, skoio
u kukuruze u Dubravi, gdje su drugove vjeali, i uspio umai potjerama. Grkovievo ime nije se nalazilo meu pogubljenima.
Tek poslije osloboenja sam saznao to je bilo s Grkoviem. I on
je bio poveden na vjeanje, ali je u posljednji momenat izvuen, polumrtav, iz
kamiona. Njegovi prijatelji profesor sveuilita dr Milan Smokvina, njegova dru
garica ua i njen otac hrvatski uenjak Dragutin Borani, uspjeli su ga pomou
nekih veza i mita tada spasiti. ak je puten iz zatvora, ali, kad se oporavio, ponovo
se ukljuio u ilegalni rad, pa je ponovo uhapen. Vie ga nita nije moglo spasiti.
Ustae su ga objesile u Odri 20. sijenja 1945.
Grkovi nije imao rodbine u Zagrebu. Njegov drug iz zatvora, Matijai, skinuo je njegovo tijelo s vjeala i prijatelji su ga sahranili. Sauvan je
konopac kojim je Paveli uguio toga talentiranog i vrlo popularnog hrvatskog
novinara..
Jednom, kad je Ivaki ve bio uhapen, ali jo nije bio provalio nau
grupu, poto sam znao da Crni dolazi Ivakiu odreenog dana prije podne, pozvao
sam Grkovia da saekamo Crnog blizu Ivakieve kue u Zelengaju, jer smo znali
da su agenti u zasjedi u toj kui i da e Crni upasti u zasjedu. ekali smo Crnog
itavo jutro na klupi blizu kue i imali prilike za razgovor.
Kada bi netko prolazio blizu klupe na kojoj smo sjedili, razgovor smo
automatski skretali na raspravu o muzici ili poeziji. Tako smo ekali i doekali
Crnog i kazali mu da u kui u koju je poao ekaju agenti. On jo nije znao
za Ivakievo hapenje. Crni nam je toplo zahvaljivao to smo mu spasili ivot.
Osim Ivakia, nijedan od uhapenih nita nije kazao neprijatelju. Bog
dan Ogrizovi i, po drugi put, Reicherzer uhapeni su neto prije, zbog drugih
provala. Prialo se tada o sahrani Bogdana Ogrizovia i poto je njegov otac, pisac
Hasanaginice, Milan Ogrizovi u mladosti bio poznanik Ante Pavelia, Ogrizovieva majka, nad grobom svoga objeenog sina, poruila je svom muu u grobnici:
Evo, Milane, ovo ti alje Ante Paveli. U oglasu o vjeanju ustae se nisu tada
usudili da kod imena Bogdana Ogrizovia stave oevo ime Milan, ve su kao oevo
ime stavili lano Ivan. Ali je itav grad priao o pogubljenju sina pisca Ha
sanaginice, Milana Ogrizovia.
Ubojstvo esnaestorice boraca, kako su tada pripovijedali oni borci koji
su stigli iz Zagreba u Posavinu na osloboeno podruje, zaista je bolno odjeknulo
u Zagrebu i svim selima okolice. ule su se svuda rijei osude i uasnih prijetnji
zloincima. Takav je bio kraj nae male ilegalne redakcije u Zagrebu. Meutim,
uskoro je uhvaena veza s onima koji nisu bili uhapeni, ali je i Crni u poetku
godine 1944. morao napustiti Zagreb. U Posavini sam primio jednu njegovu ce
dulju i iz nje saznao da je iziao iz Zagreba i da ima jo jedno ilegalno ime
Emerija.

140

Razbijanje nae redakcije i prestanak izlaenja Narodne borbe nani

jeli su tetu. Ali je grad bio i dalje dobro obavijeten jer su Vijesti i dalje izlazile,
radili su ih novi ljudi, a od tada je sve vie tampe stizalo u Zagreb i s osloboenog
podruja.*

*
Objavljeno u: Zagreb u NOB-u i socijalistikoj revoluciji, Institut za historiju radnikog
pokreta Hrvatske, Zagreb, 1971, str. 293-307.

Josip Lukatela

RAD RUNE TEHNIKE

Izrada propusnica i legitimacija Organizacija opskrblji

vanja materijalom Tajna skrovita bila su sigurna

Ve u prvim danima okupacije pojavili su se u Zagrebu plakati kojima

se odreivalo, zabranjivalo, grozilo strijeljanjem, itd.
Meu ostalima, odmah su se pojavili i takvi koji su govorili o ogra
niavanju kretanja. Za putovanje ili kretanje izvan grada propisivale su se posebne
propusnice, to su ih izdavali redarstveni kotarevi. U poetku je takva propusnica
imala oblik pravokutnika, veliine razglednice, plavkaste boje.
Uvoenjem takvih propusnica kretanje izvan grada bilo je oteano.
Ilegalan rad i odravanje veze s terenom bili su time vrlo pogoeni.
Tih prvih dana dooe k meni u stan u Babonievoj ulici drugovi iz
srednje kole, s kojima sam kasnije bio i na istom fakultetu u Zagrebu. Bogdan
Ogrizovi ili Grizi, kako smo ga zvali, i ja bili smo u to vrijeme namjeteni kao
profesori na istoj gimnaziji u Zagrebu.
Priali smo i za vrijeme toga prianja Ivo Barbali je izvadio iz depa
nekoliko plavkastih kartonia, pokazao nam ih i to popratio rijeima:
To su propusnice, nove, iste. Uspio sam doi do nekoliko komada
preko veze na ustakoj policiji. Imaju i ig, ali su bez potpisa. Imam i jednu
iskoritenu s potpisom i igom iz istog policijskog kotara. Potpis bi morao biti
isti takav isti je kotar.
Uzeo sam u ruke iskoritenu propusnicu. Na njoj je bio ig Redar
stveni kotar IV i potpis efa. Vrlo karakteristian, kaligrafski, itak. Napisan krup
nim slovima. Moglo se proitati Montani.
Promatrao sam ga. Zatim sam suhim perom potezao preko slova pot
pisa pokuavajui ga oponaati. Ponovio sam to nekoliko puta. Nakon nekoliko
pokuaja i s tintom, ve sam uspio potpuno imitirati potpis Montani.
Barbali i Ogrizovi gledali su me zaueni. Ogrizovi, veseo i uvijek
spreman za alu i doskoicu, prasnuo je u smijeh, a Barbali je nakon prvog
iznenaenja rekao:
142

Pazi, bogati, pa to je kao original. Daj potpii ove propusnice!

Pruio mi ih je nekoliko. Ponovio sam jo nekoliko puta potpis na
papiru, da bih stekao odreenu sigurnost pokreta, i tada vrlo mirnom rukom jednu
za drugom potpisivao propusnice koje su stajale preda mnom.
Poslije toga drug Barbali je gotovo svakodnevno donosio propusnice,
a ja sam ih potpisivao.
Prolazili su dani, propusnica je bilo sve vie i vie. Prve su bile za
mijenjene drugima, na bijelom papiru, veliine etvrtine arka.
Jednoga mi je dana drug Barbali saopio da je odlueno da preuzmem
drugi zadatak.
Ti e dobiti poseban zadatak, rekao je. Sve veze koje si dosad imao
prekinut e. I sa mnom takoer. Ja u ti dati novu vezu i samo e s njom
odravati kontakt. Dobit e i detaljne upute to e raditi. To e biti uglavnom
rad u vezi s propusnicama, legitimacijama i raznim drugim dokumentima. To nam
je potrebno za ilegalce i za one koji odlaze iz grada.
Mi emo se sastati pred kazalitem, nastavio je Barbali u 3/4
2 i ii emo Prilazom prema kasarni. Na tom putu susrest emo druga s kojim
u te upoznati i koji e odsad biti jedina tvoja veza. On ne zna tvoje ime i ti
nee znati njegovo. Ti e se zvati Feliks, a on e biti Ozren. O ostalom ete
se sami dogovoriti.
U tono dogovoreni dan i sat nali smo se pred kazalitem. Krenuli
smo lijevom stranom Prilaza . Deelia u pravcu kasarne. Prije nego to smo
doli do raskra Medulieve ulice i Prilaza, Barbali mi je skrenuo panju na onoga
koji nam je dolazio u susret.
Dolazi drug s kojim u te upoznati. Onaj sa eirom i naoalama u
konatom kaputu. Kada se sastanemo, ini se kao da se poznajemo i kao da smo
se sluajno sreli. Ako nas koji agent promatra, da mu izgleda sasvim normalno,
kao susret starih znanaca. Ja u vas odmah nakon toga ostaviti. On ima instrukcije
to sve treba da ti kae.
Korak po korak bili smo sve blie. Dolazio nam je u susret. to je
bio blie, sve me je vie podsjeao na jednoga djeaka s kojim sam prije mnogo
godina bio zajedno u istom razredu. Sjedio je nekoliko klupa ispred mene u
etvrtom razredu Karlovake gimnazije. Bilo je to 1924. godine. Nikada se poslije
toga nismo vidjeli. Ja sam nastavio gimnaziju u Zagrebu, a on je ostao u Karlovcu,
gdje mu je otac bio direktor banke. Nisam mogao vjerovati da bi to on mogao
biti. Ali to je dolazio blie, sumnja je postajala sve manja. To je ipak bio on,
Dragan Cari, moj kolski drug iz Karlovake gimnazije. Bio sam uvjeren da e
i on mene prepoznati. Meutim, ini se da smo obojica stvorili istu odluku, da
drug Barbali ne smije znati da se mi poznajemo. Iako se o konspiraciji nije vie
moglo govoriti, ipak se mogla ograniiti. Vrlo smo se ivo i buno pozdravili.
Nakon kratkog zadravanja Barbali se oprostio, a Cari Ozren i ja smo nastavili
zajedno prema kazalitu. Kada smo ostali sami, prvo to smo gotovo u isti mah
izgovorili bilo je:
Ba si to ti morao biti!
Izmijeniti se vie nita nije moglo. Znali smo imena i nije bilo po
trebno tajiti ni gdje stanujemo. On je bio neoenjen, stanovao je u Bokovievoj
ulici broj 6 na etvrtom katu u dvosobnoj garsonijeri. Radio je kao graevinski
inenjer-statiar u poduzeu Carnelutti. Suvino je bilo da se sastajemo na ulici.
Dogovorili smo se da dolazimo prema potrebi jedan drugome, a mogu ga nazvati
i telefonom kui.
143

U vezi s mojim daljim radom saopio mi je da u ilegalce i ostale

kojima to bude potrebno opskrbljivati raznim ispravama. Radi toga treba da preuz
mem partijsku tehniku, takozvanu runu tehniku. Sav materijal donijet e mi jedna
drugarica. Vezu sa mnom odravat e samo on, a ako bude potrebno da bude
netko drugi, tada e mi on to posebno saopiti. Osim toga, slijedilo je i upozo
renje :
Ako koji od nas padne, mi se poznajemo samo kao kolski drugovi,
i nita vie!
Idui kui jo dugo sam razmiljao o ovom sluajnom susretu. Nisam
imao jo pravu predodbu o tome to u sve raditi, a nisam znao ni da li u
moi s uspjehom to obavljati.
I tako je poeo rad koji je trajao tri godine. Tri godine u okupiranom
Zagrebu. Tri godine igre ivaca, uzbuenja, nenadanih situacija, iznenaenja i
raznih doivljaja. Bio sam izoliran, ali mi je ta moja djelatnost, kako se kasnije
razvila, omoguila da osjetim kako Zagreb ivi, kako se buni, kako njegov revolt
postaje sve snaniji, sve organiziraniji, sve masovniji, sve djelotvorniji. Sva nasto
janja da se on ugui ostala su bez rezultata. Sve odmazde i strijeljanja koja su
vrili okupatori i ustae pokazivali su samo jedno, da je iz dana u dan sve vie
onih koji aktivno sudjeluju, koji na bilo koji nain pomau otpor neprijatelju i
koji su spremni uiniti mnogo toga samo da se to prije dokraji monstruozno
divljanje okupatora i svih njegovih parazita.
Nitko kao ja, koji sam bio izoliran, nije imao prilike da osjeti kakva
je to bila iroka, masovna aktivnost Zagrepana. Masa materijala koja je dolazila
k meni sa svih moguih strana bila je najbolja slika te masovnosti. Moje su veze
dolazile i odlazile. Jedni su zamjenjivali druge, jedni, u nemogunosti da dalje
ostanu u gradu, odlazili su na osloboeni teritorij, a drugi su dolazili na njihova
mjesta. Neki nisu uspjeli, ostali su leati na gradskim ulicama izreojtani mecima
gestapovskih i ustakih agenata.
Zamiljeni rad rune tehnike poeo se odvijati. Jednoga dana, kako
sam se dogovorio s Ozrenom, pojavila se na vratima naega stana u Babonievoj
ulici broj 29, prizemno, jedna drugarica. U ruci je nosila koveg osrednje veliine
napravljen od lijepljenog drva. Bez predstavljanja, bez ikakvih drugih formalnosti,
kratko je saopila:
Donijela sam koveg. alje ga Ozren. Ako bude potrebno da se neto
donese ili odnese, Ozren e poslati mene ako on ne bude mogao doi.
I otila je. Imena joj nismo znali. Radi nae orijentacije, da znademo
o kome je rije, moja joj je drugarica dala ime Tamara. Kasnije, nakon osloboenja,
saznali smo da je to bila drugarica Ivanka Bakra.
U kovegu koji sam primio nalazila se partijska runa tehnika. Tu je
bilo razliitog materijala po kojemu se moglo zakljuiti to se sve radilo. Bilo je
tu raznih starih jugoslavenskih legitimacija, rabljenih, ali bez slika, a i novih neis
punjenih. Osim toga, bilo je i vojnih otvorenih zapovijedi, igova raznih ustanova,
gumenih, izraenih u metalu ili drvu.
Sve te stare isprave dobro su mogle posluiti do izdavanja novih. Do
zamjene je dolo vrlo brzo i itav sadraj kovega ubrzo je zastario.
Runom tehnikom prije nego to je donesena k meni rukovao je Maks
Durjava, student tehnike, sve do svog hapenja u ljeto 1941. godine. S njime je
suraivao i Dragutin Susovi. To sam saznao nakon osloboenja.
Prvi zadaci odnosili su se na izradu propusnica. Jedan od prvih do
kumenata izraenih u runoj tehnici bila je domovnica koja je trebala potvrditi
144

zaviajnost drugu Leu Matesu. Domovnica je bila izraena na ime Rudolf Matasi.
Osim toga, odmah u poetku bilo je izdano nekoliko krsnih listova i kolskih
svjedodaba.
To je bilo malo, neznatno i dosta jednostavno, sve dok jednoga dana
nije Ozren traio da doem k njemu, jer e biti vie posla.
Kada sam doao k njemu, kod njega je bio neki drug srednjeg rasta,
upadljivo crne kose i suha duguljasta lica.
To je drug erkez, a ovo je Feliks.
I odmah je iznio o emu je rije.
Do sutra treba pripremiti 30 propusnica. Jedna grupa se mora pre
baciti izvan Zagreba. Nemamo istih primjeraka, ve samo rabljenih. Morat emo
sva trojica pokuati da oistimo ove stare. Imam tekuinu za odstranjivanje tinte
tintentodt i moemo poeti.
Imali smo oko ezdesetak starih, ve iskoritenih propusnica koje su
prikupili pojedini drugovi. Posao nam nije nikako polazio od ruke. Pribliavao
se redarstveni sat, a uskoro smo uli i odbijanje s oblinje policijske zgrade.
Napokon je Ozren predloio:
Razdijelimo svakome po dvadeset propusnica, i kui! Ujutro mora biti
trideset komada gotovo.
Iziao sam na ulicu, koja je bila pusta. Skrivajui se u sjeni zgrada urio
sam kui. Kod kue sam nastavio rad koji smo poeli. Prolazilo je vrijeme, ali
rezultata nije bilo. Na papiru su ostajale mrlje koje su odvie upuivale na to da
je s propusnice neto odstranjeno. U takvu stanju bile su jo opasnije. Pono je
ve bila blizu, a rezultata nema. Ve sam napustio svaku nadu, kada mi pogled
padne na kuhinjski ormar. Na njemu je bilo debelo staklo. Odluio sam da ga
uzmem kao podlogu, di na njega stavim prozirni papir i propusnicu i da pokuam
precrtati slovo po slovo. Radi bolje vidljivosti, staklo sam stavio izmeu dvije
stolice, a ispod njih svjetiljku. Precrtavao sam kemijskom tintom. Imao sam je
jer sam se bavio crtanjem i kopiranjem crtea pomou kamene ploe. To mi je
bio hobi. Nakon dueg strpljiva rada konano sam precrtao cijelu propusnicu.
Prenio sam je na kamenu plou i nakon trljanja kemikalijom pojavila su se slova.
Prvi otisci pokazali su da je rad potpuno uspio. Umnoavanje je teklo brzo i za
kratko vrijeme bilo je gotovo oko 200 propusnica. Preostalo je jo da se stavi ig
redarstvenog kotara i potpis. Propusnica je imala svojih nedostataka, ali kao i svaki
falsifikat, na prvi je pogled izgledala uvjerljivo.
Ujutro, u dogovoreno vrijeme, pourio sam i odnio 50 komada i s
interesom oekivao to e oni rei kada ih ugledaju. Bio sam iznenaen. Oni su
me gledali vrlo sumnjiavo. Te sumnje je nestalo kada sam im ispriao kako sam
radio.
Tako sam umnoavao propusnice sve dok nisu bile zamijenjene no
vima. Nove su bile po formatu neto vee, a imale su i mjesto za fotografiju.
Postepeno se posao irio. Osim propusnica i pojedinih legitimacija,
bilo je potrebno izraivati i razne druge isprave.
Za sve to trebalo je sve vie materijala i sve raznolikijega. Razne le
gitimacije i dokumenti od vojnih i civilnih vlasti, od Wehrmachta, ustakih vojnica
i domobranstva, pa do onih koje su izdavala razna drutva, organizacije, opine
itd.
Da bi se do toga dolo, trebalo je stvoriti odgovarajuu organizaciju
koja e nabavljati sve ono to bude potrebno. Upoznao sam Ozrena s tekoama
10 Zbornik sjeanja 3

145

i s onim to je sve potrebno da se posao moe odvijati to uspjenije. On je s

mojim prijedlogom upoznao drugove i ubrzo je poela djelovati naa organizacija.
Preko partijske organizacije dana je ova direktiva:
Svaku legitimaciju, svaku ispravu, koritenu ili novu, gdje god moe,
uzmi je! Uzimaj razne dokumente. to ee otrgni glavu dokumenta i potpis
i sve to dostavljaj po vezi!
Za novi materijal trebalo je prodrijeti u razne tamparije. Iz njih je
trebalo pribaviti razna slova, i to upravo onakva koja odgovaraju onima s kojima
se tampaju pojedini dokumenti.
Direktiva je vrlo brzo prodrla i do zadnjeg simpatizera na terenu, to
sam ja ubrzo osjetio. Gotovo svakodnevno preuzimao sam razni materijal. Kod
kue mi se nakupila velika koliina. Sasvim loe sam spaljivao, a dobre spremao.
U poiljkama to sam ih dobivao bilo je materijala iz svih moguih ustakih i
domobranskih ustanova. Bilo je i vojnih isprava Wehrmachta, raznih dokumenata
i dopisa iz njegovih ureda. Legitimacije UNS-a (Ustaka nadzorna sluba) nisu bile
rijetke. Jednoga dana pojavile su se i tri legitimacije Gestapoa. itavo to mnotvo
i arolikost raznih dokumenata, propusnica, legitimacija, dopisa raznih ustakih
doglavnika, stoernika, ministara, vojnih osoba itd. pokazivalo je kako je mrea
iroka i kamo sve prodire.. Tu su bile stotine i tisue raznih materijala i podataka
koji su se mogli iskoristiti.
Organizacija opskrbljivanja je uspjela. Tako je teklo snabdijevanje do
kumentima, koji su bili iskoriteni. Za novi materijal trebalo je traiti druge pu
tove, uspostaviti vezu s nekom tamparijom. Da ne moram uvijek preko veze
prenositi svoje zahtjeve i da se time ne gubi odvie vremena, odlueno je da mi
se da veza koja e se neposrednije brinuti o tome da me opskrbljuje svim po
trebnim materijalom. Tako sam dobio na vezu druga kojega sam nazvao Grafiar.
Kasnije, nakon osloboenja, saznao sam i njegovo ime: Slavko Parfant. On je bio
lan Mjesnog komiteta. Poginuo je izreetan mecima na uglu Bokovieve i Palmotieve ulice. Nakon njegova pada, dobio sam drugu vezu. Njega sam takoer
nazvao Grafiar, ali njegovo ime nisam nikada doznao. I jednu i drugu vezu dao
mi je Ozren. Pretpostavljam da je Grafiar II bio dalja veza Parfanta i da je nakon
njegova pada Ozren odluio da me vee izravno na njega.
Prvi i stalni zadatak Grafiara bio je da me opskrbljuje slovima koja
su se upotrebljavala za tampanje isprava koje su nas interesirale. Istovremeno je
donosio i otisak izvuen iz odbaenih probnih uzoraka. Takav mi je uzorak sluio
za pravljenje matrice. U nekim sluajevima, kada nismo mogli nabaviti odgova
rajua slova, bilo je potrebno izraditi klieje cinkografskim putem. To je takoer
izvrio Grafiar. Na taj su nain bili napravljeni klieji za omotne stranice radnike
knjiice, inovnike knjiice i vojne knjiice. Isto tako, napravljen je i klie za
ustaku iskaznicu.
Grafiar mi je pribavio i sav materijal potreban za izradu igova. Donio
mi je tri veliine prstenova za igove, nekoliko veliina raznih slova, grbove NDH
i sirovu gumu. Uz to mi je opisao i cio postupak pri izradi igova.
U sluajevima kada su posrijedi bili igovi za koje nismo mogli pri
baviti odgovarajua slova i sve ostalo to je bilo potrebno, da bih dobio ig to
sliniji originalu, sluio sam se metodom izrezivanja u linoleumu ili u drvu.
Bilo je jo niz raznih drugih stvari koje mi je morao pribaviti Grafiar,
npr. odgovarajui papir i boje, kao i ureaj pomou kojeg bi pripremljenim ma
tricama tampao. To nije mogao biti nikakav tamparski stroj. Radi toga sam
146

napravio nacrt za jedan valjak i jednu plou, a on je to dao izraditi. Da su to

kojim sluajem i nali, nikada ne bi mogli pomisliti da je to sluilo za tampanje.
Tako je bilo organizirano i tako je teklo snabdijevanje starim i novim
materijalom.
Kada se materijal poeo gomilati, pojavio se problem gdje da ga smje
stim. U poetku, dok ga je bilo malo, spremao sam ga izmeu prozorskih stakala.
Prozori su bili tako graeni da je dolazilo krilo-na-krilo. Budui da se moralo
provoditi zamraenje, stakla sam s unutranje strane obloio crnim papirom. Tako
se prostor izmeu stakala mogao korisno upotrijebiti. To spremite je bilo i dobro
i nesigurno. Sluajni kamen djece, koja su se uvijek igrala oko kue, vjetar ili
eksplozija neke bombe u blizini mogli su iznijeti na svjetlo sve ono to sam
skrivao. Trebalo je stoga potraiti drugo, vee i sigurnije spremite.
Stanovali smo u malenom jednosobnom stanu. Izvan stana negdje u
podrum nisam mogao ii. To bi bilo nepristupano. Pokuao sam nai odgova
rajue mjesto negdje u kuhinji. Odluio sam se da napravim dva spremita. Jedno
manje, jednostavnije za rukovanje i pristupanije, a drugo, vee, koje u otvarati
samo povremeno.
Kraj vodovoda postojala je jedna udubina veliine keramike ploice,
a sluila je za odlaganje sapuna. Tu sam nakanio smjestiti manje spremite, a u
tednjaku vee. Izrada tih spremita iziskivala je dug rad povezan s razbijanjem
i zidanjem. Nakanio sam da taj posao ponem u subotu poslije podne i da ga
zavrim do ponedjeljka ujutro. Da me pri tom poslu nitko ne bi smetao, moja
supruga Vera sjedila je u dvoritu. Bio je lijep dan. Kad bi me netko traio,
odgovarala je da nisam kod kue, da sam negdje u gradu. itav posao sam morao
raditi tako da se ne uje nikakva buka. Radi toga sam pripremio alat. Stari no
sam nazupao kao pilu i njime sam poeo. Najprije sam skinuo ploice, a zatim
sam pilio ciglu. Polijevao sam je vodom da se ne prai i da malo omeka. Nakon
duljega vremena preda mnom je bio otvor u zidu, irok oko 25 cm, dubok isto
toliko, a visok oko 70 cm. Trebalo je tu upljinu obzidati, zatvoriti i napraviti
poklopac s mehanizmom za zatvaranje, i paziti na to da se pri kucanju po zidu
ne uje da se tu nalazi upljina. Kada sam je zatvorio, stavio sam natrag ploice,
zatvaranje sam rijeio tako da sam gornju ploicu, na koju se odlagao sapun, stavio
na debelu betonsku podlogu, u koju sam ugradio kotaie to su klizili po tra
nicama koje su bile smjetene horizontalno i koje su ulazile u zid. K tome sam
dodao jo jedno elastino pero, koje je sluilo za zatvaranje, i spremite je bilo
gotovo. Otvaralo se tako to bi se pritiskom ivae igle na jednu rupicu otkaio
zatvara, i cijela ploica se pokretala u zid. Zatvaranje je bilo jo jednostavnije.
Ploica povuena prstom automatski bi se zakvaila.
Preostalo mi je da uredim drugo spremite, u tednjaku. Nalazio se
u desnom kutu kuhinje. Bio je graen na starinski nain, s povienim stranjim
dijelom, u kojem su bile dvije penice i kotli za vodu. Izvadio sam penice i
iskopao cijeli stranji dio izmeu loita i stranjega zida. Kada sam ispraznio
sav materijal koji je bio tu, preda mnom se stvorio veliki uplji prostor. Obzidao
sam ga i pokrio amotnim ciglama. Ostavio sam otvor veliine cigle i za nj napravio
poseban poklopac. itavu povrinu sam pokrio ploom koju sam napravio od
krovne cigle podloene cementom. Ako se htjelo otvoriti, trebalo je najprije mak
nuti tu plou, a zatim sam poklopac od cigle. Spremite je bilo veliko, gotovo
kao osrednji sanduk. U njega je moglo stati mnogo materijala. itav materijal koji
sam iskopao postepeno smo u papirnatim vreicama iznosili i prosipali ga kada
smo odlazili u etnju prema alati.
147

U ta dva spremita stale su velike koliine materijala. U manjem pri

runom, nalazile su se odreene koliine propusnica, istih legitimacija, igovi,
raznovrsne tinte, jastuii za igove, uglavnom ono to mi je moralo biti pri ruci
ako Ozren doe i zatrai. U veem spremitu, u tednjaku, nalazio se neobraen
materijal ili onaj kojeg sam imao u veim koliinama. Kada smo otili u partizane,
na osloboeni teritorij, u tom je spremitu ostalo jo mnogo materijala, koji sam
ispraznio tek nakon osloboenja.
Nakon osloboenja dolazili su drugovi i traili da imjDokaem gdje
sam imao spremita. Meu ostalima bili su i Cari Ozren i Bakra erkez, obojica
graevinski inenjeri. Pustio sam ih da trae. Kuckali su po zidovima, podu,
pregledavali pod i namjetaj, ali skrovite nisu pronali. Vjerojatno bi grubljim
metodama, razbijanjem zida i uspjeli.
Preraivanje starih legitimacija, izrada igova i tampanje, svako za
sebe, traili su odgovarajui tehnoloki postupak prilagoen mogunostima kojima
sam raspolagao. Svakako je najsloenije bilo preraivanje starih legitimacija i raznih
isprava. Postupak koji smo primjenjivali u poetku, tj. da stari tekst odstranimo
pomou tekuine koja se za to mogla kupiti u svakoj papirnici, nije bio pogodan
za svaki papir. Na mnogim su legitimacijama nakon odstranjivanja teksta ostajale
upadljive, esto ute mrlje koje se vie nisu mogle odstraniti. Takvim se postup
kom nije moglo nastaviti. Nakon niza pokuaja, napokon sam izradio tehnoloki
postupak kojemu se morala podvri svaka legitimacija, svaki dokument koji je
trebalo oistiti. Ako je posrijedi bila legitimacija ili paso, najprije bih ih rastavio
i izvadio im listove koje je trebalo oistiti, snimio sam igove i potpise, a zatim
te listove namakao u omekanoj vodi, kako bi tako omekan papir mogao podjed
nako primiti kemikaliju. Slijedilo je zatim ispiranje u nekoliko kemikalija i na
pokon u istoj vodi. Tako dobivene stranice ili dokumenti bili su posve isti, bez
teksta, igova i potpisa, ali se u takvom stanju jo nisu mogli upotrijebiti, jer se
pri pisanju po takvu papiru sve razlijevalo. Papir je trebalo podvri daljoj proceduri,
da ovrsne. Za to sam se koristio ljepilom. Poslije svega posuo bih ga talkom
i izgladio toplim glaalom. Na tako prepariranom papiru moglo se pisati a da se
nita ne razlijeva. Svaku tako oienu ispravu opremao sam odgovarajuim igo
vima i potpisima.
Izrada igova od gume traila je isti postupak kakav primjenjuju i
obrtnici kada ih izrauju. Najprije se izrauje slog, a zatim negativni otisak u smjesi
pripremljenoj kao tijesto, koja se sui i tek kada je potpuno suha, izrauje se
gumeni ig. Tu je zapravo bio problem. Za to obino postoje odgovarajue ter
mike pree. Tako neto nisam mogao imati u stanu. Morao sam nai drugo
rjeenje. Nakon mnogih pokuaja, rijeio sam to vrlo jednostavnim postupkom:
zagrijavi negativ na tednjaku, stavio bih na njega sirovu gumu i pritiskao je
ugrijanim glaalom. itav taj postupak tekao je bez tekoa. U mojoj zbirci ubrzo
se nala velika koliina igova svih moguih institucija. Ako nisam raspolagao
potrebnim slovima i ako takvim postupkom nisam mogao napraviti ig vjeran
originalu, sluio sam se jednom od tehnika grafike izrezivanjem igova u linoleumu ili u drvu. Nakon odreene vjebe, sluei se pri tome povealom, mogao
sam vrlo vjerno izraditi svaki ig. Tom tehnikom izrezivanja sluio sam se ako
je trebalo izraditi i neki peatnjak. To je bilo rijetko, ali se dogaalo.
Osobit problem bio je takozvani suhi ig. Normalno se pri njegovu
utiskivanju slui sa dvije matrice, pozitivnom i negativnom. Izrada takvih matrica
trai mnogo vremena i odgovarajui alat. Rezbari se u metalu. Takvom kompli
ciranom izradom nisam se mogao koristiti i dugo sam te otiske pravio na vrlo
148

primitivan nain. Gubio sam vrlo mnogo vremena. Jednoga dana i za to sam naao
rjeenje, mnogo jednostavnije i mnogo lake od svih ostalih. itava izrada takva
iga trajala je samo nekoliko minuta.
tampanje propusnica pomou sloga bilo je vrlo jednostavno. Najvie
vremena gubio sam na pravljenje sloga. Slova su morala imati iste razmake kao
i na originalu. S gotovim kliejima to je bilo mnogo jednostavnije.
Za tampanje sam esto upotrebljavao i kamenotisak, opalografsku plo
u, osobito za izradu kupona za hranu. Jednoga dana Ozren mi je priao kako
je teko nabavljati hranu za ilegalce, koji nemaju odgovarajuih knjiica i kupona.
Isto tako je bilo teko doi do hrane za logorae. To me je ponukalo na to da
detaljnije razgledam razne kupone. Bilo ih je mnogo razliitih. Za kruh, brano,
mast, i kojeta drugo. Mene su zanimala samo ova tri. Bili su u raznim bojama,
s raznim crteima, a preko svih bili su utisnuti datumi i oznake za vrstu robe.
Za svalji kupon pravio sam kemijskom tintom odgovarajui crte, prenosio ga na
kamenu plou, premazivao odgovarajuom bojom i zatim otiskivao na papir. Na
kon jedne boje slijedila je druga, a onda i oznake i datumi. To sam izraivao u
linoleumu. Mogao sam izraditi velike koliine takvih kupona. Sve sam to predavao
Ozrenu. U Hrvatskom narodu, ustakim novinama, pojavio se jednoga dana napis
kako je prodano mnogo vie ivenih namirnica nego to je slubeno razdijeljeno
kupona. To su pripisivali neodgovornim elementima, koji na taj nain nanose tetu
narodnom gospodarstvu. Cijela ta koliina nije ila na moj raun, ali dobar dio
svakako. Ostali je dio vjerojatno potjecao od bonova to su ih dobivali nelegalnim
putem razni njihovi prirepci iz vlastite njihove distribucije.
Dok se Ozren nalazio u Zagrebu, vrio sam i niz drugih poslova,
zajedno sa svojom drugaricom Verom.
Odmah u poetku, kada je jedanput bio kod nas i primijetio.da imamo
pisai stroj sa sitnim peri slovima, predloio je da mi piemo matrice za Vijesti,
informacije koje su izlazile na osloboenome teritoriju i koje je trebalo umnoiti.
Tamara je obino donosila jedan primjerak koji smo mi prepisivali na votane
matrice, a njih je ona odnosila na umnoavanje i ponovo donosila umnoeno k
nama. Tada je s mojom drugaricom sve to rasporeivala u pakete i jedan po jedan
odnosila u torbi ili koarici. Osim Vijesti, prepisivali smo i raznu marksistiku
literaturu.
Odmah od poetka okupacije pa do poetka 1942. godine esto smo
zajedno s Ogrizoviem i njegovom drugaricom lavom sjedili naveer u prosto
rijama Profesorskog drutva u tadanjoj Bauerovoj ulici (dananja Kraova ul.),
prepisivali razni materijal i umnoavali ga na getetneru. Nae su drugarice za
to vrijeme bile zabavljene pletenjem vunenih rukavica i alova ili paranjem starih
vojnikih injela, koji su se zatim prekrajali i ili. Tim smo se prostorijama dugo
koristili, sve dok jednoga dana drutvo nije postalo dravno, s povjerenikom na
elu, a dotadanji predsjednik prof, dr Antun Kajfe i tajnik Ogrizovi maknuti
sa svojih dunosti.
U tim prostorijama odran je 1941. godine i sastanak na kojem su
od onih koje sam ja poznavao bili prisutni Anka Berns, Vitasovi, Bogdan Ogri
zovi, Radovan Reicherzer i Vinja Vukovi. Sastanak se odravao u vezi s orga
niziranjem prikupljanja pomoi, prihvaanja panaca i osiguravanja stanova za
ilegalce.
Osim Vijesti i materijala to je dolazio s osloboenoga teritorija,
osjeala se potreba da se i u samom Zagrebu izdaje neto slino. I napokon je
odlueno da se u Zagrebu tampa Politiki pregled, list u kojem e osim vijesti
149

biti i raznih drugih lanaka. Formirana je i jedna grupa koja se trebala brinuti
0 tehnikoj strani izlaenja. U njoj smo bili: in. Branko Tukori, Blako Sudarevi i ja. Pripremljeni materijal sam preuzimao ja, donosio ga kui, gdje ga je
Vera prepisivala na matrice. Zatim sam matrice predavao Tukoriu, koji ih je
dalje davao drugu Emilu Viiu. On je na matrice crtao naslov Politiki pregled,
a po potrebi i razne druge crtee kao dodatak tekstu ili humoristikom prilogu.
Kada bi matrice bile gotove, preuzimao ih je drug Sudarevi i odnosio na um
noavanje. On se brinuo i za distribuciju.
List je iziao u samo 6 7 brojeva, dok sam se ja jo nalazio u Zagrebu.
Vijesti s terena o akcijama partizanskih jedinica ili o akcijama na frontovima, kao i one o politikim zbivanjima u svijetu, najbre i najneposrednije su
dolazile preko radio-stanice Slobodna Jugoslavija. Sluanje stranih radio-stanica
bilo je povezano s velikom opasnou. Tko god je pokuao da slua, bio je izvrgnut
opasnosti da to plati svojom glavom. Emisije stranih stanica bile su ometane i
njihovo sluanje oteano. Da bi se do vijesti dolo redovito i brzo, bila je orga
nizirana stalna sluba sluanja vijesti. Taj su posao obavljale sestre Marija i Olga
Benel u svojem stanu na Trenjevci. Poznavanje stranih jezika omoguilo im je
da prate i druge strane radio-stanice. Sve to je bilo vano one su biljeile i
dostavljale po vezi partijskom rukovodstvu. Vijesti napisane na tankom papiru
donosila je drugarica Marija Benel i predavala ih meni. Ja joj tada nisam znao
ime i nazvao sam ju Slobodanka. Sve to sam primao, predavao sam Ozrenu.
Radio sam i neto vrlo neobino. Kada sam jednoga dana doao k
Ozrenu, zatekao sam ga kako se bavi ienjem pitolja. Imao ih je nekoliko na
yolu. istei ih, priao je kako je to loe da tako malo metaka moe stati u pitolj.
esto je vrlo vano imati metak vie, osobito u sluaju ako doe do okraja s
agentima. U takvu sluaju rauna se sa svakim metkom i protivnik uvijek broji
koliko ih je ispaljeno. Poznavajui razne vrste pitolja, sasvim se tono moe
odrediti koliko je metaka jo preostalo, i nakon posljednjega brzi napad osigurava
pobjedu. U takvu sluaju, ako se raspolae sa dva-tri metka vie, moe se s us
pjehom iznenaditi protivnik. Gledajui razne arere doao sam na ideju da ih
produljim i da time omoguim da u njih stane vie metaka. Predloio sam mu
da mi dade nekoliko arera da pokuam. Napokon sam i uspio, i nekoliko arera
moglo je primiti po nekoliko metaka vie nego to je bio sluaj prije moga zahvata.
Za taj moj rad, kako sam kasnije saznao, znao je i drug Perica Dozet.
Povremeno sam dobivao od Ozrena i poneki manji zadatak. Sjeam
se da sam se nekoliko puta sastajao s jednim drugom kojemu sam prenosio oba
vijesti o tome gdje e preuzeti neku robu. On je bio zaduen za transport. Kasnije
sam saznao da se on zvao Janko Salamon.
Uza sve opasnosti koje su vrebale sa svih strana i koje su mogle ne
nadano dovesti do toga da nam upadne ustaka policija ili Gestapo u stan, ipak
se smatralo da je na stan relativno siguran, ne samo zbog toga to trenutno
nije bilo indicija po kojima bismo zakljuili da prijeti neposredna opasnost, ve
1 zbog toga to se iz stana i iz kue moglo pokuati relativno lako pobjei ako
bi zaprijetila neposredna opasnost.
Stanovali smo prizemno. Ulazna vrata bila su s dvorine strane i re
dovito su bila zatvorena, a otvarala su se samo iznutra. Svatko tko je dolazio morao
je pozvoniti i trebalo je sii da mu se otvori. Kua nije imala pazikuu. Sa stubita
se kroz otvor ulazilo na ravni krov. Samo metar dalje od ruba krova nae kue
bio je krov susjedne, na koji se bez tekoa moglo preskoiti. Na jednome mjestu

150

ispod oluka bilo je sakriveno ue kojim se moglo spustiti u susjedno dvorite,

a zatim preko vrta izii na Voarsku cestu.
S obzirom na takvu sigurnost i mogunost, na se stan upotreb
ljavao, ali samo u izuzetnim sluajevima.
Jednoga dana Ozren je doao s jednom drugaricom s time da ona
ostane nekoliko dana kod nas. Ime joj nije spomenuo. Bila je vrlo paljivo odjevena
i na ulici vjerojatno nije pobuivala panju kao opasni komunist. Morali smo joj,
radi orijentacije, dati neko ime. S obzirom na njenu vanjtinu, Vera ju je nazvala
Lepa. Ozren mi je priao da je neposredno prije dolaska k nama izbjegla hapenju
pobjegavi iz blokade koja joj je bila postavljena u kui u kojoj se te noi nalazila.
Kada smo kasnije saznali njeno ime, bili smo vrlo iznenaeni. Ime
Lepa, koje smo joj mi dali, u stvari bilo je njeno pravo ime. I pod tim imenom
bila je poznata ustakoj policiji. Zvala se Lepa Perovi. Kod nas je esto navraala.
Kada je morala napustiti grad, da bismo znali kako je prola i da li
je uspjela prijei prve kontrole oko grada, Vera ju je ispratila prema Dubravi,
odakle je dalje po vezi sretno stigla u partizane.
Od vremena do vremena situacija je i za nas dvoje postajala opasna.
Prijetila je opasnost da nas s neke sasvim sporedne strane netko ne provali. U
koli je za to uvijek postojala potencijalna mogunost. Razni ustaki tipovi, uenici,
a i kolege profesori mogli su to uiniti. Poznavajui moje politiko uvjerenje prije
rata, mogli su se uvijek posluiti kojom denuncijacijom i nakopati mi na vrat
ustaku policiju. Opasnost je bila osobito ozbiljna kada je poetkom ljeta 1943.
godine pao Ogrizovi. Budui da je dobro znao moj rad i da je bio podvrgnut
svim stupnjevima muenja, lako se moglo dogoditi da neto kae. Nismo smjeli
spavati kod kue. No je uvijek bila najopasnija. Penzionirana uiteljica Silva Horvatin, koja je stanovala u istoj kui, na drugom katu (sestra poznatog komunista
Kamila Horvatina, koji je stradao u Staljinovoj istki), pomogla nam je da se svake
noi sklonimo. U jednoj garsonijeri u istoj ulici stanovala je njezina sestra koja
je upravo u to vrijeme bila izvan Zagreba kod svoje rodbine. Kljuevi su bili kod
Silve. Ona bi nas svaku veer otpratila u garsonijeru i zakljuala. Istodobno je
pazila nee li netko nou dolaziti u na stan. Po danu sam redovito odlazio u
kolu. Stalno sam sluao meni namijenjene primjedbe, kako sada, nakon hapenja
Ogrizovia, treba da dou i drugi na red. Pop koji je predavao vjeronauk smatrao
je_ potrebnim da me jednoga dana, kada smo ostali sami u zbornici, opomene:
uvajte se, kolega, pazite to radite, jer i vi ete doi na red!
Poto je postojala mogunost da budem uhapen, bilo je potrebno
osigurati da se posao nesmetano moe odvijati. I neposredno prije Ozrenova od
laska odlueno je da se pronae netko koga bih mogao nauiti barem ono to
je najpotrebnije, tako da u danom sluaju moe brzo uskoiti. Jednoga dana Ozren
me je upoznao s jednim drugom. Bio je to Marko Novak. Stanovao je u Ilici
izmeu Primorske i Ljubljanske ulice. Njega sam upoznao samo s baratanjem
istim ispravama, sa stavljanjem igova i potpisa. On je kasnije preuzeo i dio
materijala. Predala mu ga je Vera nakon mojega odlaska na osloboeni teritorij.
Prije nego to je otiao u partizane, Ozren me je povezao s drugom
koji je njega zamijenio. Bio je to Ivan Darovi Andrija, u to vrijeme sekretar MK.
Napokon je odlueno da se i meni dopusti da napustim grad i da odem
na osloboeni teritorij. Budui da nije prijetila neposredna opasnost, a i zato to
smo imali sina od samo est mjeseci, odluili smo da ja odem, a da Vera ostane.
Da svojim odlaskom ne dovedem nju u opasnost, zamislio sam da ga prikaem
kao neto sasvim normalno, kao redovan odlazak u domobrane. Po mjestu roenja
151

pripadao sam u Otoac, pa je, prema tome, to i bio moj vojni okrug. Svaki vojni
okrug pozivao je svoje pripadnike. Pojavio sam se jednoga dana pred direktorom
s falsificiranim pozivom vojnog okruga Otoac kojim me poziva da se odmah
prijavim. To nije bilo nita sumnjivo, jer su u to vrijeme pozivi dolazili sve ee,
trebalo je popuniti prorijeene redove. Oni su povjerovali da je tako. Ali imao
sam smolu. Tek to sam se oprostio sa svima i otiao iz kole, s time da idui
dan otputujem u domobrane u Otoac, slijedei dan su partizani napali Otoac
i oslobodili ga. U kolu se nisam mogao vratiti. Andriji sam predao ceduljicu s
podacima nunim da mi se napie karakteristika i uputnica za drugove na oslo
boenom teritoriju. Prije nego to sam bilo to dobio od njega, i on je pao. Nisam
znao da li je kod njega neto pronaeno. Tako sam ostao bez veze, a centar mojega
opredjeljenja bio je u partizanskim rukama. Brzo sam uspostavio vezu s Brankom
Tukoriem Oraem, s time da mi on osigura prebacivanje u partizane. Prije nego
to sam otiao, nastojao sam popraviti situaciju nastalu u vezi s mojim falsifi
ciranim pozivom. Vojni okrug, kako je pisalo u novinama, prebaen je iz Otoca
privremeno u Senj. Da uvjerim direktora i ostale kako sam ja dobar domobran
i da sam otiao u Senj, napisao sam dvije dopisnice iz Senja s propisnim igom
pote, s datumom. Jedna je bila naslovljena na moju drugaricu, a druga na kolu.
U njima sam pisao kako me je na putu zadesila vijest da su partizani zauzeli Otoac
i da smo svi upueni u Senj. Karte sam ubacio u potanski sandui i na njima
napisao krivo dostavljeno. Tako se inilo kao da ih je listonoa dostavio na
pogrenu adresu, a on ih je vratio s time da se pravilno dostave. Karte su u redu
prispjele u prave ruke. I u koli su komentirali moj odlazak u domobrane.
U to sam vrijeme dobio vezu, i to druga Matijaia. S njime sam se
sastao 29. travnja 1944, kada smo krenuli kao izletnici u Samobor. S nama je
bila i njegova ena. Od kolodvora u Samoboru uputili smo se u vinograde.
Nakon kratkog vremena provedenog u klijeti pojavila su se dvojica koje
je moj pratilac dobro poznavao. To je bio moj prvi susret s partizanima-terencima.
Objasnio im je da treba da me prebace na osloboeni teritorij Pisarovine. Nakon
kratkog zadravanja oprostio sam se i s novim pratiocima krenuo u meni nepo
znatom pravcu.
Brzo smo ili i ve nakon jednog sata pjeaenja kroz vinograde, ikarje
i umu, stigli smo na jedan proplanak na kojem je bilo nekoliko kua i jedan
veliki tagalj. Tu smo se zadrali dva dana, a zatim se uputili prema Okiu. U
jednom selu ispod Okia moja me je pratnja predala novoj vezi, koja je imala
zadatak da se povee s jednom grupom partizana koji e tuda proi i koji e me
povesti dalje do Pisarovine. Nakon toga oni su se vratili, a ja sam ostao s novom
vezom.
U toku noi situacija se iznenada izmijenila. Poela je neprijateljska
ofenziva. Grupa partizana koja je trebala ujutro da se pojavi i da me preuzme
nije dola. Moj novi domain bio je nesiguran, nije znao kamo sa mnom, poeo
mi je priati da je situacija vrlo neizvjesna, ofenziva je jaka i dulje e trajati. Dva
dana me je skrivao u nekoj bajti u umi. Uvidjevi da se tim putem neu moi
prebaciti, odluio sam da se vratim u Zagreb i pokuam na drugu stranu.
Vrativi se u grad, nisam krenuo kui, ve sam potraio druga Sudarevia i zamolio ga da vidi kakva je situacija kod moje kue, a istodobno da
obavijesti i druga Tukoria da prebacivanje preko Samobora nije uspjelo i da treba
pokuati drugim putem. Nekoliko dana sam se skrivao kod kue a da nitko u
njoj nije znao da sam se vratio.
Napokon sam dobio obavijest da sljedeeg dana oko jedan sat poslije
podne budem na uglu Hatzove (danas Ul. 8. maja) i Drakovieve ulice. Tamo
152

e me ekati jedan poluteretni auto i neka se javim vozau. Bila je ugovorena

lozinka. Sjeo sam uz njega i bez ikakva daljnjeg pitanja krenuli smo. Vozili smo
se prema Borongaju, a zatim raznim poljskim putovima, tresui se preko jama,
a negdje i preko polja gdje nije bilo nikakva puta, stigli smo u jedno selo. Bila
je to Ivanja Rijeka, u to vrijeme dosta sigurno partizansko podruje, udaljeno samo
nekoliko kilometara od Zagreba. Sljedeega dana kurir me je poveo do mjesta
Otok, gdje sam se susreo s Ozrenom, a s njime je bio i drug Norbert Veber aban.
Nekim seljakim kolima krenuli smo dalje. Po vezi predavali su me jedan drugome
i sutradan kasno poslijepodne prispjeli smo u azmu, a odatle u Dolnji Mikleu,
u Konspiraciju. To su bile kue u umi u kojima se nalazilo Povjerenstvo CK
za Hrvatsku. Tamo sam se susreo s drugaricom Ankom Berus i drugom Dragu
tinom Sailijem.
Tek tada sam mogao rei da sam se izvukao iz opasnosti, a uskoro
smo uspjeli izvui iz grada i Veru.
Tu u Konspiraciji izradio sam i svoj posljednji falsifikat. Radilo se
o legitimaciji za druga Vebera abana. On je imao zadatak da se vrati u Zagreb.
Da bi se lake kretao, otiao je kao domobranski astnik, i to u uniformi. Za
to mu je trebalo izraditi potrebne isprave.
To je bilo mnogo tee nego izvriti isti zadatak u Zagrebu. Nakon
prikupljanja potrebnog materijala, i to je izvreno.
Time je bila zavrena moja falsifikatorska djelatnost.*

' Sjeanje -Rad rune tehnike od 1941. do travnja 1944. godine*, objavljen u zborniku
sjeanja Zagreb 1941 7945, Spektar, Zagreb, 1972.

153

Josip Gorki

U ULICI BARUNA JELAIA

Osnivanje odbora Narodne pomoi Skladite papira u

kui broj 3

Odmah poslije okupacije doao je k meni Albert Fuks i rekao mi da

skupim nekoliko pouzdanih i dobrih drugova, koji e raditi na skupljanju lijekova,
odijela i ostalih potrebnih stvari za NOB.
Ja sam, nakon razmiljanja, pozvao Marijana Ravnikara, Brunu Srdelia,
Franju Drvenka, M. Gau i Ivana avia. Poto sam im obrazloio potrebu ile
galnog rada protiv okupatora, drugovi su se s time sloili i prihvatili postavljene
im zadatke.
Sastanci su se esto odravali u mom stanu, u Ulici baruna Jelaia
(danas Marinkovieva), u Zvonimirovoj 43 (Socijalistike revolucije) i Gajevoj 2,
u podrumu. Svi postavljeni zadaci izvravali su se na vrijeme. Jednom prilikom
bio je u mom stanu Kovaevi, Crnogorac, kojemu sam predao veu svotu novca,
a drugi dan ga je uhapsio pijun Mayerhold. Kratko vrijeme nakon toga bio je
ubijen na ustakoj policiji.
Naa dunost bila je i raspaavanje ilegalnog materijala. Kratko vrijeme
poslije osnivanja naeg odbora, Fuks, koji je kasnije poginuo na ustakoj policiji,
povezao nas je s drugom Andrijaniom, koji je likvidiran u Jasenovcu. Zatim smo
bili povezani s Jurom Puklekom, koji je rukovodio naom jedinicom sve do mog
hapenja.
Jednog dana doveo je Puklek k meni jednoga druga zaduenog za
nabavu papira za ilegalnu tampariju i zamolio me da u mom podrumu uskladitim
papir.
Dan ili dva nakon tog razgovora dovezao je taj drug 450 kg papira
na kolicima, koji smo uskladitili u mojoj drvarnici. Tom prilikom se taj drug,
nazvan Skija, sa mnom dogovorio da e papir odnositi postepeno, po nekoliko
kilograma. Tako je i bilo. Nekoliko je puta papir odnosio u koferu. To se dogaalo
u studenom i prosincu 1941. godine. Poto se dulje vrijeme taj drug nije pojavio,
154

postala mi je stvar sumnjiva. Jednog dana, neto prije Boia, doao je Puklek
i rekao mi da je taj drug ubijen, ali da stvar zato nije opasna i da e mi javiti
ako bude potrebno papir premjestiti iz kue. Ja sam odmah nakon toga jedan
dio papira spremio ispod lifta, a drugi dio u kupaonicu uredskih prostorija u
drugom katu.
U mom stanu sastajali su se ee lanovi mjesnog i rajonskog komi
teta. Meu njima je bio Antun Biber (Tehek). U taj rad je bila upuena i moja
drugarica. U svojemu stanu sakrivao sam i Hinka Hana, stolarskog pomonika,
koji je kod mene pronaen i odveden u Jasenovac, gdje je na vanjskim radovima
izvan logora, jo s dvojicom drugova, ubio ustakog straara, pobjegao u partizane
i tamo poginuo. Kako je on uhapen?
Sedamnaestoga veljae 1942. u pono dolo je u moj stan 12 ustakih
agenata i traili su da im pokaem gdje se nalazi skriveni papir za ilegalnu tam
pariju. Ja sam im rekao da tog papira kod mene nema. Meutim, oni su zatraili
da ih odvedem u ured Stoarske zadruge u drugom katu iste kue, jer mora da
je papir tamo. Izgovarao sam se da nemam kljueva od kancelarije, ali su oni traili
adresu direktora Stoarskog saveza, koji e im otvoriti prostorije. Ja nisam to
mogao dopustiti, jer je direktor bio Srbin koji je takoer bio pod paskom, a uope
nije znao za moj ilegalni rad. Tako sam uzeo kljueve i odveo ih u ured. Oni
su poeli premetainu. Tu no je u kupaonici spavao Han, pa agenti, iznenaeni
njegovom prisutnou, nisu primijetili u kupaonici spremljeni papir.
Nakon toga zavezali su Hana i mene u lance te nas automobilom
odvezli na ustaku policiju, sadanji Trg rtava faizma. Prilikom sasluavanja pri
mijetio sam jednog ovjeka koji je bio doveden u susjednu sobu s povezanom
nogom i za kojeg sam kasnije saznao da je to bio Hupert, rukovodilac ilegalne
tamparije, koji je postao izdajica. Poslan sam u logor Jasenovac, iz kojeg sam
bio puten u kolovozu 1943...
. . . Ovdje trebam spomenuti da je ujutro, nakon mojeg i Hanova hap
enja, moja drugarica tefanija, u 5 sati, znajui da e doi u moj stan Puklek,
uzela metlu i izila istiti snijeg. Tom prilikom naiao je Franjo Drvenko, kojemu
je rekla da sam uhapen. Kratko vrijeme nakon toga naiao je Puklek, ali, vidjevi
da moja drugarica tako rano isti snijeg, bilo mu je sumnjivo te se uputio u stan
Drvenka koji mu je rekao da sam uhapen.
Istog dana ujutro moja drugarica uzela je koaru u koju je metnula
tetanus injekcije, to ih agenti nisu nali, te ih odnijela u trnicu drugu Gai, ija
je drugarica imala trafiku i koja je te injekcije preuzela i odmah predala dalje.'

Sjeanje, IHRPH, MG-10/III, 26.

155

Marijan Kusturin

SKLADITE U BRANIMIROVOJ 18

Nakon zarobljenitva, na ilegalnom radu u gradu Bio

sam uhapen i u logoru

. . . Kao krojaki radnik doao sam u Zagreb 1933. godine. Zaposlio

sam se i radio kod vie poslodavaca. Meutim, bilo je razdoblja kad sam bio i
bez posla. Za vrijeme rada u struci odlazio sam s drugovima u URSS-ove sindikate,
i tako se upoznao s borbom radnike klase. Radio sam i u novootvorenoj radnji
Brodvej. Clan URSS-ovih sindikata postao sam 1937- godine. Tamo sam se upo
znao s mnogim drugovima, na'primjer, Ivanom Pandom, urom Bermancem,
Milanom Andraiem, Stevom aravanjom i drugima. Odlazio sam na predavanja
ili kruoke koji su se odravali u URSS-ovim sindikatima. U trajkovima krojakih
radnika odreivan sam na strau. U trajkovima sam aktivno sudjelovao. Tako sam
bio izabran u paritetnu komisiju koja je za vrijeme trajkova pregovarala s poslo
davcima. U toj komisiji bili su drugovi: Ivan Boievi, Vinko Cukor, uro Mezak
i ja. Skupljao sam i Crvenu pomo. Novac sam predavao Ivanu Pandi. Dijelio
sam i letke. Dobivene zadatke izvravao sam u sklopu URSS-ovih sindikata sve
do njihove zabrane krajem 1940. godine. Zabranom sindikata mi smo odmah
poeli ilegalno raditi od 1. sijenja 1941, i to s drugovima Ivanom Pandom,
Milanom Andraiem i Jankom Mrnjec. Formiran je Centralni odbor krojaa ko
jim je rukovodio Ivan Panda. U tom sam odboru djelovao sve do 26. veljae
1941.
Kada sam dobio poziv na vojnu vjebu kao rezervist, pitao sam Pandu
sto treba da radim. On mi je rekao da se odazovem pozivu, pa sam se prijavio
u Somboru. Nakon nekog vremena cijeli puk iz Sombora krenuo je u abac. Tamo
sam 18. travnja 1941. zarobljen i odveden u Austriju u zarobljenitvo iz kojeg
sam se vratio u Zagreb u listopadu 1941. godine.
Ubrzo sam se povezao i poeo aktivan i organiziran ilegalan rad s
Milanom Andraiem, Josipom erfijem, Ivanom Housterom i Jankom Mrnjecom. Milan Andrai bio je glavni rukovodilac u formiranom ilegalnom odboru.

156

Na sastancima nas je zaduivao i davao uputstva kako treba da dobivene zadatke

izvravamo i budemo oprezni pred neprijateljem koji je bio svuda. Bio sam za
duen za pronalazak stanova za sastanke i za ilegalce, zatim za prikupljanje lijekova
i novca. Andrai je na sastancima provjeravao kako smo izvravali dobivene za
datke i uvijek nas upozoravao na veliku budnost i opreznost u izvravanju svakog
zadatka. Rad se dobro odvijao.
Meutim, polovicom 1942. godine Andrai je bio uhapen, a ruko
vodilac nam je postao Houster. Nastavio sam prikupljati novac od simpatizera,
a davao mi ga je i Vinko Casar, kojega sam odredio za tu djelatnost.' On mi je
predavao veu svotu novaca, a ja sam ga donosio Dragutinu Banovcu sve do
njegova odlaska u partizane. Zatim sam dobiveni novac uruivao Franji Gorjupu
i prenosio prehrambene artikle sa teficom Crnojevac u jednu kuu u sadanjoj
Ulici Socijalistike revolucije (broja se ne sjeam). Takoer sam prenosio municiju
koju sam dobio od Stjepana ercla koji je bio podoficir u avijaciji u Zagrebu. Dao
mi je i nove vojnike cipele i ja sam municiju i cipele predavao dalje na vezu.
Jedanput sam dobio zadatak da prenesem est francuskih bombi iz dananje Ulice
brae Kavuri u Ilicu 29 (I kat) kod obrtnika Radanovia, krojaa. Te bombe mi
je dao Stevo aravanja. Prenio sam i veliku koliinu lijekova i pribora za operacije
to sam dobio u bolnici na Kuniaku. To su bila dva velika kovega. Sav taj
materijal s lijekovima nalazio se kod jednog stolarskog obrtnika u sadanjoj Ulici
brae Kavuri 12. Ta dva kovega s lijekovima donio sam, uz pomo Ljube Migia,
u zgradu, na uglu Ulice brae Kavuri i Preradovieve, i predao ih jednom vozau
koji ih je prenio po vezi na osloboeni teritorij. Bio sam zaduen i za jedno
skladite s pisaim strojevima, apirografima i kancelarijskim priborom. Velike
koliine papira primao sam iz nekih kancelarija preko simpatizera. Iz tog skladita
se slao materijal za NOB, a skladite se nalazilo u Branimirovoj ulici 18, u dvoritu.
Na tom zaduenju sam ostao sve do svog hapenja (u jesen 1943. godine).
U Partiju me primio 16. rujna 1943. u organizaciji 4/1 Andrija Darovi...
. . . Ilegalni sastanci odravali su se od 1. sijenja 1941. do 20. rujna
1943. u Frankopanskoj 2, kod Kermara, krojakog obrtnika; zatim kod Radano
via, krojakog obrtnika u Ilici 29, I kat; u Gundulievoj 1, II kat, kod krojaa
Lazia; u Radievoj ulici 34 (ne sjeam se imena te stare ene koja je umrla 1945.
godine); u Tkalievoj ulici u tavanskom stanu (ne sjeam se imena stanodavaca
koji su poginuli u partizanima). Sastanke smo imali i na drugim mjestima ali sam
zaboravio naziv ulica i brojeve. Ja sam za vrijeme rata stanovao na Pantovaku
81 i u Mosorskoj ulici 1 (na Ljubljanici).
Kada sam, 23. listopada 1943. uhapen, policija me tukla i muila, a
zatim sam upuen u logor Stara Gradika. U listopadu 1944. godine bio sam
prebaen u logor Jasenovac. Iz Jasenovca sam 18. veljae 1945. s pjegavim tifusom
transportiran s oko 800 zatoenika na prisilni rad u Njemaku. Neko vrijeme bio
sam u bolnici i iz Njemake doao u Zagreb nakon zavretka rata, 20. svibnja
1945.*

* Odlomak iz sjeanja, SUBNOR, Zagreb.

157

August Cili

KUA S TAJNIM SKLONITEM

Veze s Ivanom Krajaiem Punkt kod direktora Ivana

nidaria Pokuaj spasavanja Nevenke Tepavac Po
sebni zadaci Preuzimanje kue u Stenjevcu Gornjem

. . . Godine 1939- preselio sam se sa svojom porodicom u Sloveniju

u selo Rigonci kraj Dobove, u neposrednoj blizini rijeke Sutle, gdje sam se povezao
s tamonjim komunistima, a naroito posvetio panju omladini, koja me je po
znavala ve otprije, jer sam prije svog doseljenja dolazio u ribolov na rijeku Sutlu
i u Breice na rijeku Savu. U radu su mi pomagali Dule Grkovi, Fina Grkovi,
Marija Pintar i njen drug te Nevenka Tepavac, koji su dolazili k meni na ljetni
odmor. Tu smo razvijali propagandu i obuhvatili lijep krug ondanje omladine
i ostalog stanovnitva. Sastanke smo odravali uz ribolov na rijeci Sutli i u Zagrebu
u Krajikoj ulici 4, gdje je Fina Grkovi imala trafiku.
Kad je okupator provalio u nau zemlju, veliku potekou mi je za
davala granica koju je okupator oznaio izmeu rijeke Sutle. Poto sam bio s
porodicom na slovenskoj strani, najednom sam se naao u velikom Reichu.
Trebalo je ishoditi dozvolu za prelaz preko granice, jer sam morao u Zagreb na
dunost u Kazalite. Pitanje granice uspio sam rijeiti. Nakon toga se trebalo
ponovo povezati u ilegalan rad. Dobio sam vezu s komunistima u Breicama preko
omladinaca Marka Gerjavia i irila Gerjavia, s kojima sam radio prije okupacije.
Tada sam obavljao pojedine zadatke, dok me Nevenka Tepavac nije povezala s
Markom Beliniem u listopadu 1941. u selu enkovac u gostionici Ede Vrapca.
Dobio sam zadatak da skupljam novac koji je bio prijeko potreban. Novac sam
najprije pribavio od svojega brata Viktora Cilia, tesarskog obrtnika, Grobna cesta
8. Dva puta mi je dao po 5 000 kuna i jedanput 10 000 kuna. A i sam sam
zaraivao nastupajui izvan Kazalita po raznim kabareima i priredbama, te sam
skupio u svemu 25 000 kuna. Tu sam svotu predao Nevenki Tepavac, koja mi
je davala zadatke i bila u to vrijeme moja via veza. Uskoro sam dobio zadatak
da formiram grupu lijenika i bolniara, koji bi u Zagrebu odrali kratak kurs
i s potrebnim instrumentima i ljekarijama bili prebaeni na osloboeni teritorij.
158

Obratio sam se ugroenim lijenicima idovima, koji jo nisu bili uhapeni i neke
idovke iji su muevi bili uhapeni a one su se skrivale po raznim stanovima
u Zagrebu i ekale na hapenje. Kurs se imao odrati u stanu Dejana Dubajia,
lana Zagrebakog kazalita. Grupa je imala devet lanova, dva lijenika i sedam
bolniarki. Ali taj pothvat nije uspio, jer je meu njih bila ubaena parola da
idove vie nee dirati, i tako su se svi ratrkali. Za kratko vrijeme bili su svi
uhapeni, osim dvojice. Poslije toga neuspjeha, morao sam se kamuflirati, jer sam
se bojao da u biti provaljen. Svaki dan sam mijenjao stan i spavao na raznim
mjestima. Istodobno sam organizirao i grupu u kojoj su bili Franjo Hrnir, kle
sarski pomonik, namjeten kod mog brata Viktora Cilia, zatim Ante Jurjevi,
klesarski obrtnik i Jura Koprivevi, klesarski pomonik. Sastanke smo odravali
svaki tjedan dva puta u radionici moga brata na Grobnoj cesti i rad se razvijao
normalno.
Tako sam radio dok se nisam povezao s Ivanom Stevom Krajaiem,
Dragutinom Konspiratorom Sailijem i Ivanom Marinkoviem...
Ivan Krajai Stevo mi je rekao da u, s obzirom na svoju popularnost
glumca, morati obavljati strogo povjerljive i odgovorne zadatke. Zato u prekinuti
sve svoje dotadanje veze. Jedino sam trebao uvrstiti grupu klesara na Grobnoj
cesti...
Od Steve sam dobio zadatak da pronaem neki siguran punkt (mjesto)
gdje bismo se po danu mogli sastajati. Najbolje bi bilo u kakvom poduzeu ili
trgovini s veim prometom kako bi to sastajanje bo manje uoljivo. Sjetio sam
se da bih se za to mogao koristiti uredom Ivana nidaria, direktora Tvornice
likera Becker u Branimirovoj ulici.
Ivana nidaria sam poznavao od 1938. iz sela Rigonci, gdje sam esto
odlazio na ribolov, a kasnije sam mu bio i susjed, jer je njegova kua bila tik
uz moju, a bio je pripravan da uini usluge za pokret, i tako sam se obratio na
njega u vezi s punktom.
Objasnio sam mu da e sa mnom doi jedan gospodin, moj uenik,
koga ja pripravljam za kazalite. I tako je stvar bila perfektuirana. Poslije sastanka
sa Snidariem, imao sam sastanak sa Stevom, kod mog brata Viktora u njegovoj
radionici na Grobnoj cesti. Brata sam obavijestio neka nam ne smeta, a mi emo
gledati spomenike, kao da smo muterije. Tu sam Stevi sve opisao i ispripovijedao
razgovor sa nidariem. Tada smo se uputili u tvornicu da se pregleda situacija.
Stevi se ona dopala, i tako je poelo na tome punktu.
Na njemu se razvilo iroko polje rada, jer je kancelarija direktora ni
daria sluila gotovo iskljuivo naem radu, a muterije koje su dolazile po poslu
u vezi s tvornicom u prednjoj je sobi primala inovnica jer je gospodin direktor
uvijek kada bi tko njega traio imao vanu konferenciju s gospodinom savjetni
kom iz Ministarstva socijalne skrbi. Naime, drug Stevo je bio predstavljen, kad
bi nas tko iznenadio, kao gospodin savjetnik. Ja sam imao dunost da se svaki
dan prije sastanka informiram da li je sve u redu, a onda bih saekao Stevu na
dogovorenome mjestu. Tada bismo zajedno dolazili u kancelariju Geistu (jer sam
nidaria prozvao Geist) zato da bude u skladu s njegovom tvornicom. Stevo je
dobivao sve vie povjerenja u Geista i davao mu sve odgovornije zadatke: prona
laziti ljude iz ustakih redova koji su bili Stevi potrebni i razviti obavjetajnu slubu
do maksimuma. Tu su dolazili razni ljudi. Neprijateljski oficiri, ustae, domobrani
itd. Poslije svakodnevnog sastanka razjurili bismo se po gradu da izvrimo dogo
vorene zadatke.
159

Punkt je poprimao sve vanije znaenje jer su se tu sastajali nai najvii

rukovodioci. Osim Ivana Krajaia, dolazili su Dragutin Saili, Ivo Lola Ribar, Lepa
Perovi, Josip Kopini i drugi.
Na se rad sve vie proirivao, sve se vie poslova nagomilavalo, a
dolazilo je sve vie drugova s osloboenog teritorija. Trebalo je potraiti vee
prostorije, a i vie punktova, kako ne bi bilo sve na jednome mjestu, radi sigurnosti
u sluaju provala. Odluili smo da potraimo starog naeg simpatizera Ferdu Persolija, koji je bio direktor ekonomije i tvornice seruma za svinje i preradu suho
mesnate robe Predovi u Vrbovcu. Tako se nas etvorica, Ivan Krajai, Ivo Lola
Ribar, Ivan nidari i ja, uputimo u Vrbovec. Ferdo Persolio i njegova drugarica
Maca s oduevljenjem su odmah prihvatili da aktivno pristupe radu, kako bi po
mogli borbi. Persolijeva obitelj mnogo je pomogla pokretu, jer su od tog vremena
nae jedinice, koje su operirale u toj okolici, esto posjeivale tvornicu i opskrb
ljivale se mesom i masnoama. Ferdo Persolio je imao svoju vilu u Podsusedu
kojom smo se takoer koristili. Ali i to je bilo malo s obzirom na dogaaje i
razvoj nae borbe. Trebalo .je doi u mogunost da se iskoriste i neke kue iz
kojih su nai drugovi morali pobjei. Takva je jedna kua bila u Stenjevcu, a
pripadala je Joi Brniu i njegovoj drugarici Nadi Novosel. Ustaka policija je
kuu bila zatvorila kad je Joa Brni pobjegao, a uhapsili su Nadu Novosel i
njegova brata. Kua je imala veliko znaenje za ilegalni rad, jer je bila podeena
jo prije okupacije za sklanjanje ilegalaca i ilegalnog materijala. U kui je bio
sagraen bunker gdje su se drugovi u sluaju provale mogli skloniti. U njoj se
nalazilo i mnogo stvari, ivenih namirnica, odijela itd. Dobio sam zadatak da
poto-poto dobijem kuu od ustakih vlasti u najam, kako bi nai rukovodioci
mogli useliti u nju i kako bi bili sigurniji u svom radu, jer su u Zagrebu svaki
dan bile racije, a trebalo je odteretiti i punkt u Branimirovoj ulici, koji nije bio
vie dovoljan za na sve oprezniji rad.
U meuvremenu je pao Ivan Marinkovi. Znali smo da je imao sa
stanak s kurirom koji je redovito dolazio s osloboenog teritorija i Nevenkom
Tepavac na uglu Primorske ulice i Ilice. Nevenka Tepavac uspjela je pobjei, ali
je nakon dan-dva i ona bila uhapena. Ivana Marinkovia nismo mogli pronai
ni u jednom zatvoru, premda smo imali veze ve u ono vrijeme po svim nepri
jateljskim zatvorima. On je nestao, kao da ga je zemlja progutala. Bit e da su
ga zloinci iste noi umlatili. Tako smo izgubili velikog heroja i borca, a da mu
nismo mogli pomoi. Za Nevenku Tepavac sam doznao poslije nekoliko dana da
je zatvorena kod ustake policije. Trebalo je odmah intervenirati, trebalo je spa
avati, trebalo je rtvovati maksimum, i to to prije, jer smo znali kako mrcvare
ovjeka, to sve rade s naim ljudima. Uspio sam pronai referenta koji ju je sam
muio pri presluavanju, bio je to zloglasni Kamber, koga ja nisam osobno po
znavao, ali sam preko prijatelja Jure Sotaria saznao da se svaku veer napsla
u gostionici Pogaj u Vlakoj ulici. Ja kao ovjek od zakona i reda, kao persona
grata, popularni Cili, dovukao sam se u to krvavo drutvo, a bio je tu i zloglasni
Joco Rukavina, Javor i drugi krvnici. Primili su me oduevljeno, premda sam
osobno poznavao samo Javora, ali zato su svi oni mene poznavali. Odmah ja
nastupam u svojoj ulozi komiara, kako bi ih udobrovoljio i stekao povjerenje,
kao stari purger i kenignapsler s rijeima: Tako, lepi moji tieki, ovdje ste se
zavlekli i pijuckate i napslate a za Gusteka Cilia kaj vas briga, ali ako vas ja
dobim pod svoje ruke, budete se svi nali pod stolom. Kajti od mene ni jeden
od vas partiju ne bu dobil. Taj moj nastup vrlo im se dopao. Prasnuli su svi
u smijeh. Sad se razvila veselica. napslao sam sad s jednim, sad s drugim, i tako
160

redom, upotrebljavao sam svu snagu svoga talenta kako bih se dopao krvnicima.
Najveu panju posveivao sam Kamberu, pipajui kakve vrste viceva kod njega
najvie pale. Sve druge sam u kartanju pobijedio, na sve mogue naine i trikove,
na primjer: kad je bila opasnost da partiju izgubim, izvalio sam kakav vic, kako
bih mogao dobiti na vremenu da karte izmijeam itd. Sad je doao red da sa mnom
igra Kamber. Tu sam promijenio taktiku i pruio mu mogunost da sve partije
dobije, kako bi on trijumfirao, a ne ja, jer sam osjetio da drugi nisu bili oduevljeni
kad su izgubili. Kamber je bio oduevljen. Tako sam se oito dopao itavom
krvnikom drutvu. Kamber mi je ak ponudio bratimstvo. Nakon toga on pozove
itavo drutvo u jednu vilu na Ksaverskoj cesti, gdje je imao ljubavnicu. Tu sam
u tom raspoloenju rekao Kamberu: Lahko tebi amice, vrag te zemi, ti uiva,
a ja siromak moram postiti. Kak to dragi moj Gusti? veli on meni. Pa kad
si mi zaprl moju ocu. Kaj je napravila da ju drite ve tri dana v retu? Morti
su ju vlovili, kajti je prekoraila redarstveni sat, kajti drugo znam nije mogla
napraviti. Tako je poela moja intervencija. Pita on mene: Kaj je pri meni
zaprta? A ja ne znam, samo mi je njezina mama rekla da je zaprta.
Sjedili smo na divanu, a ostali su sjedili kod stola. Kamber mi veli:
Doi sutra k meni, pa emo pogledati u emu je stvar.
I kak bi do tebe vrag doel, kad ste se zakukuljili kak gusenice,
pak nikoga ne pustite k sebi.
Ja u ti dati propusnicu odgovori on. Napisao mi je jednu
ceduljicu sa svojim potpisom i veli neka potraim slubujueg inovnika, pa e
me taj odvesti do njega. Sutradan sam doekao Kambera kad je doao u kance
lariju. Inae dolazi redovito u 7 sati, ali ovaj put, s obzirom na lumperaj, doao
je u 10,30 sati. Ja sam od 6 sati ekao i to na Zrinjevcu, jer sam bio obavijeten
da svaki dan dolazi automobilom sa te strane. Kad se dovezao, Kamber mi doe
u susret i tako smo otili u njegovu kancelariju. Nas dvojica bili smo sami u
njegovoj kancelariji. On sjedne za pisai stol, a meni nije ponudio da sjednem.
Gledao me mutno svojim staklenim oima, kao bijesno pseto. Tada pomislim:
Gotovo je, ali zadrim svoj mir kao da se nita ne deava, te jo vre odluim
samo ne ispasti iz svoje uloge i ne dati se zbuniti, a mrnja koja je u meni
kipjela dala mi je toliko snage da me ne bi mogli ni svi zloinci ovoga svijeta
izbaciti iz moje uloge. Ja se odmah snaem, postavim se u istu pozu kao i on,
stavim ruke na pisai sol i gledam ja njega istim bijesnim pogledom kao i on
mene i velim: Alaj ima hudi kacenjamer, zakaj pije kad ti kodi? To ga je,
ini se, malo iznenadilo i zbunilo, jer mi je punudio da sjednem. Ja odmah
nastavim savreno mirno: Daj pogledaj kaj je s mojom Nevenkom Tepavac, zakaj
je zaprta? Na to se priblii k meni i veli: Zna li ti Gusti ko je ta ena? To
ti je opasan komunistiki razbojnik. Jo je izgovorio groznih rijei koje ne mogu
iznijeti. Ja sam se na to grohotom nasmijao pa velim: Ako je ona komunist, onda
sam i ja komunist, onda si i ti komunist, onda je cijeli svijet komunist. Kaj vraga
brblja bedastoe, samo ti nju lepo puaj van, pa da ide sad z menom doma.
Nastavim dalje: Bogati, kak moe biti tak bedast pa da je ona komunist, moral
bi i ja o tome nekaj znati. Na to on meni: To sam uvjeren da ne zna, jer da
zna ti bi sam s njom obraunal. Sada sam promijenio taktiku, pa sam krenuo
na sentimentalnost. Kako ne mogu ivjeti bez nje, kako je ljubim. Primijetio sam
da se malo smekao, te velim: Daj barem da je vidim, poalji po nju. On pozvoni,
doe straar i dovede Nevenku Tepavac.
Taj mi je sastanak uvijek ostao pred oima i neu ga zaboraviti dok
sam iv. Izmrcvarena, jedva hoda. Kad me ugleda krikne (valjda je mislila da sam
11 Zbornik sjeanja 3

161

ja pao u ruke ustaama). Ja odmah upadnem, kako bi joj bilo jasno da ja nisam
ahapen i velim: Kako to Nevenka ovi ljudi vele da si komunist. Otro ju
sogledam u oi i nastavim: to radite s njome, kako moete nedunog ovjeka
iako muiti? Opet Nevenki: Reci mi to je na stvari? ini se da me je razumjela.
Visoko digne glavu i promuklim glasom veli, ali tako mirno i vrsto da nisam
mogao ni askom posumnjati da bi se ikad mogla pokolebati: Ne znam to ti
ljudi hoe od mene? Trae neto to ja ne znam. Pokazuje na Kambera: Ova
zvijer ovdje, koja me ponizuje i mrcvari, trai da neto priznam o emu ja nemam
pojma. Na to Kamber pozvoni straaru i Nevenku odvede. Kad smo ostali sami
u kancelariji, ja sam mislio da e Kamber navaliti na mene, ali on je samo rekao:
Vidi kako je bezobrazna.

Vraga ne bu bezobrazna, kad ju zlostavljate (htio sam ublaiti cijelu

stvar). Bogme da je nekaj kriva ne bi bila tako ratoborna. Pak nemojte ljudi biti
nori, pusti ju da ide s menom doma, a ja ti bum jamil svojom glavom da nije
nita kriva. Ili ju je sigurno neko denunciral, ili je pak kaj zbrbljala ili tak nekaj
slinoga, ali da je ona komunist, to je iskljueno. Pa ti barem zna kakve su babe.
Sad sam poeo molbama i uvjeravanjem, i dokazivati na sve mogue naine, kako
je nevina, kako bih ga privolio da je pusti na slobodu. Ali sve uzalud. Na koncu
mi je obeao da e u toku dana vidjeti. Ja sam mu rekao: Zato u toku dana
kad se to moe odmah napraviti. Navaljivao sam uporno, dok mi na kraju nije
obeao da e je nakon nekih formalnosti sutra pustiti. A ja ga uhvatim za rije,
upitam: U koliko sati sutra da doem? Veli on meni: utra uli sati i tada
sam otiao.
Doao sam sutradan, ali me nisu pustili ni blizu. Traio sam Kambera
posvuda, ali bez uspjeha. Uvidio sam da me je prevario. Trebalo je potraiti neto
drugo.
Pokuao sam preko jedne druge veze da Nevenku za veu svotu novca
uspijemo osloboditi, ali ni to nije uspjelo. Nevenka je ostala u zatvoru, mlaena,
mrcvarena, a vrhunac mrcvarenja je bio kad su joj noge kuhali u jednoj eljeznoj
posudi. Ispod posude su zapalili vatru dok voda polagano nije zavrela, tako da
joj je meso ispalo s kostiju. Sutradan su je odnijeli i likvidirali. To je bilo, kako
smo bili obavijeteni, 4. travnja 1943.

Nastavio sam raditi na zadatku kue u Stenjevcu, koju je po svaku

cijenu trebalo rijeiti to prije. Uputio sam se u porezni ured za kotar Zagreb,
savjetniku Viteku, koji je bio svemogu i koji je raspolagao i gospodario tim
konfisciranim kuama. ovjek me je lijepo primio, rekavi mi kako je poaen
mojim posjetom, itd. Ja njemu jadikujem, kako me Nijemci tjeraju iz velikog
Reicha, iz sela Rigonci, pa kako sam se obratio na njega da mi, ako je mogue,
pomogne. Znam da raspolau s konfisciranim kuama, pa da mi dade jednu u
najam, kako ne bih ostao s porodicom na ulici. On mi je velikoduno odgovorio:
To mi neemo dozvoliti da na umjetnik, koga svi volimo, strada.
Kad sam ponovo doao kod njega, izvadio je iz ladice listu konfisci
ranih kua. Obojica smo pregledavali popis i kombinirali koja bi mi kua kon
venirala, dok nisam opazio na listi i ime Brni, Stenjevac Gornji. Primio sam
u ruke aicu s rakijom, a jednu ruku stavio na listu kako ne bi dalje listali,
kucnemo se i ispijemo bosansku ljivovicu i proitam Stenjevac Gornji i velim:
162

Tu u Stenjevcu bilo bi krasno. Lijepa okolica pa jo ako je malo po strani, da

nije blizu eljeznike pruge gdje ovjek ne bi bio nadohvat bombardiranju. Na
stojao sam da on sam meni ponudi Brnievu kuu, kako bi bila iskljuena svaka
sumnja. On se malo zamisli i veli gledajui listu: Ovdje bi bila jedna zgodna
kua, samo ne znam da li e vam odgovarati s obzirom na dogaaj koji se desio
u toj kui. Vlasnik te kue bio je dr Brni, komunist, kojega su nae vlasti uhapsile
i sigurno likvidirale. Istina to bi bila zgodna vilica, samo ja nemam kljueve od
te kue. Kljuevima raspolae ustaka policija pa bi trebalo dosta vremena dok
bi se pronali.
Ja sam na to odgovorio teta, to bi bilo kao stvoreno za mene,
te sam poeo jadikovati kako je teta da se ba u toj kui moralo tako to desiti,
itd. On je primijetio da mi se kua, s obzirom na tako zgodan poloaj, vrlo dopada
i veli: Sad u ja doznati sve! Uzme telefonsku slualicu i nazove ustaku policiju.
Po razgovoru sam zakljuio da su stari prijatelji. Na kraju on veli tom ustai: Ako
ima vremena, doi malo k meni, kod mene je na umjetnik Gusti Cili, pa da
zajedno popijemo aicu bosanske ljivovice i ponesi sa sobom kljueve od te
Brnieve kue. Dobro, dobro, spremni! i zatvori telefon. ..
Tako sam uspio dobiti kuu. Kad smo uli u prostorije, prilikom pre
uzimanja ovjek slabih nerava morao bi pasti u nesvijest. Prizor je bio uasan.
Hrpa crkotina u raspadajuem stanju. Bilo je tu kokoi, gusaka, kunia, jer je
policija zapeatila kuu sa svim ivotinjama, koje su od gladi i ei pocrkale. Bio
je neopisiv smrad, jer je kua vie od est mjeseci bila zatvorena i nitko joj se
iv nije smio pribliiti. Tada je obavljen strogo slubeni dio, jer je trebalo sve
zapisniki prebrojiti i utvrditi. Bila je tu velika hrpa svakojake robe. Odijela mu
kih, enskih, cipela, zimskih kaputa, platna, tofova, svile, ivenih namirnica. Sve
se to prebrojavalo i stavljalo u zapisnik, ali i kralo na veliko, tako da su najednom
svi bili napuhnuti kao da ih je netko napuhao kao automobilske gume. Svi su
trpali kradomice odgovarajue im stvari u depove, njedra, kako su na brzinu
stigli. ..
Sve u svemu, posao se odvijao glatko. Kad je sve bilo gotovo nakon
dva i po sata, sve su stvari odnesene u donju veliku sobu. Ona je zapeaena,
a meni je ostavljena za stanovanje gornja soba s uporabom svih nuzgrednih pro
storija. Dobio sam kljueve s rijeima: Gospodine Ciliu, ja vam estitam na kui,
jedino e soba u kojoj su stvari biti zapeaena dok se stvari ne otpreme. Ja,
kao skroman ovjek, zadovoljan sa svaim, zahvalim se na dobroti i poklonim
se do crne zemlje, prepotovanom, za mene svemoguem, savjetniku, a i ostali
mi pruili svoje desnice, kojima su as prije krali nae krvlju steene stvari.
Kljuevi su u mojim rukama, zadatak sam izvrio, a Stevo mi je po
stavio da nastojim dobiti gornju sobu, jer je u toj sobi bilo tajno sklonite (bunker),
sve ostalo je sekundarne vanosti. Glavna je soba sa sklonitem...
Sutradan sam referirao Stevi svoj uspjeh. On je bio neobino zadovo
ljan. Cilj je postignut. Jedino zapeaena soba s toliko nama vanim stvarima, kao
to su odijela, tofovi itd., bila je nepotpuno rijeena, ali mi smo i to rijeili. Ve
isti dan prije mraka u kui smo se nali Stevo, nidari i ja. Izvadim kljueve
kao pravi gazda i otvorim vrata zapeaene sobe, ne obazirui se na peat. I tako
smo ispraznili sobu. Neto smo odnijeli u drugu kuu koja je bila dobivena na
slian nain, a neto smo prebacili u prvi kat, u sklonite. Radili smo dobrano
dva dana dok smo sve to uredili. . .
Uskoro smo se uselili. Moja porodica i drugovi Stevo i drugarica Seka
smjestili su se u gornje prostorije, jer je tamo bilo sklonite, vjeto kamuflirano

163

koje nisu mogli otkriti ni ustae kad su provalili, a prostor u sklonitu bio je za
nekoliko ljudi koji bi se, za sluaj nude, mogli skloniti. Tako su nai rukovodioci
mogli nastaviti svoj teki svagdanji posao.
Vano je bilo da su bili odvojeni od dosadanjih sklonita i putova,
jer je njihov rad uzimao sve vee razmjere. Uza to su dolazili u kontakt sa sve
vie ljudi. Sve je vie ljudi padalo i u ruke neprijatelja, a nisi mogao znati za
svakoga koliko e biti izdrljiv da to ne izda. Zato je morala postojati najvea
i promiljena opreznost. Ja sam morao svaki dan po nekoliko puta dolaziti iz
Stenjevca u Zagreb, raznosei materijal, nabavljajui hranu, pratei u grad sad
jednoga, sad drugoga rukovodioca. Vano je bilo saznati kretanje neprijatelja, si
tuaciju na gradskoj mitnici, kako neprijatelj vri preglede, kao i tko ih vri, da
li ustae ili Nijemci. Treba uvijek mijenjati prelaz preko mitnice. Jedanput pjeke,
drugi put autom, biciklom, vlakom, malim vlakom samoborcem, itd. Neprijatelj
lovi ljude po ulicama, provodi racije, blokade, a ti uvijek pun materijala i na ulici.
Svaki dan ima 10 i vie sastanaka. Drugovi rukovodioci ne smiju se sami kretati
ulicama, mora ih pratiti. Moja drugarica neko vrijeme sprema hranu za drugove,
prenosi materijal, nabavlja hranu, ali mora esto prelaziti granicu preko Sutle u
veliki Reich Sloveniju, radi nabavljanja hrane...
Velike smetnje bile su za vrijeme blokada i racija, ne samo u gradu
ve i na selu, a osobito na periferiji. Dan i no morali smo naizmjence deurati,
ja i moja drugarica. Osobito dobro nam je dolo moje psetance koje je lajanjem
najavljivalo kada bi se tko pribliio kui, i to raznim varijantama. Kad je tko bio
podalje drukije bi lajalo, a kad je bio blizu drukije. To psetance igralo je vanu
ulogu, jer nismo trebali obilaziti oko kue, poto su drugovi radili na pisaim
strojevima, pa se tipkanje ulo vani, osobito nou...
Za kuu u Stenjevcu nije nitko znao osim nas petorice. Ali ni od nas
poslije Stevina odlaska nije se znalo tko se nalazi u kui, kakvu funkciju vri kua
i tko dolazi, tko je ostao, tko odlazi. Kad je otila Seka (Lepa Perovi, op. ur.)
u zimi 1943. godine na osloboeni teritorij, dobio sam zadatak da isti dan doekam
i u kuu uvedem jednog druga koji je doao na rad u Zagreb s osloboenog
teritorija kao zamjena drugarice Seke. Nazvao sam ga Duko (Milan Mikovi, op.
ur.). Radi stroge konspiracije ja sam im izmiljao imena.
Svaki dan bih pratio Duka kao i sve ostale iz Stenjevca u Zagreb
i obratno. U toku dana sastajali smo se u Zagrebu i odravali sastanke kod mog
brata Viktora na Grobnoj cesti, jer svi dosad koriteni punktovi bili su odvojeni,
a i naa grupa, koja se do odlaska Steve i Seke dnevno sastajala, morala se odvojiti
i to rjee sastajati. Svaki je punkt imao svoje konkretne zadatke, a bilo je potrebno
i radi okolice, poznanika, susjeda itd...
Nakon nekog vremena primio sam upozorenje i zadatak da ne smijem
u kuu u Stenjevac nikoga primati i da sav arhiv koji je bio u sklonitu zakopam
u najstrooj konspiraciji, to znai sam, osobno. Jasno mi je bilo da sam neprijatelju
upao u oi. Po kojoj liniji to mi nije poznato. Bila je zima. Termometar je po
kazivao 20 ispod nitice, ali se zadatak morao izvriti u najkraem roku. Po danu
nisam smio kopati radi susjeda, nego nou, ali oprezno kako bi bilo neopazeno
i bez buke. Trebalo je iskopati jamu najmanje metar i pol duboku, dva metra
dugu i metar iroku, jer je materijala bilo mnogo, i kutija od aluminija koju sam
dao specijalno napraviti kod Nikole Pakvana bila je po prilici takvih razmjera.
Smatrao sam kao najzgodnije mjesto ispod koca, jer me tu nee izvana nitko vidjeti
a i buka se nee uti. Jedina potekoa je bila to je kotac bio vrlo nizak, pa
sam morao uei raditi a i alat je bio predug. Poetak je bio teak, jer je zem ja
164

bila jako zamrznuta, kao kost. Tri noi sam kopao, dok nisam iskopao odgovarajuu
jamu. Kad je to bilo gotovo, stavio sam sav materijal u limenu kutiju i zakopao.
Sa zemljom koju sam iskopao, bilo je lako jer je bio duboki snijeg, pa se moglo
lijepo kamuflirati. Mislio sam da je zadatak potpuno izvren. Ali je dolo neto
to nisam predvidio. Snijeg je poeo kopniti, jama se napunila vodom a i kutija.
Sav je materijal bio u vodi. Trebalo je to prije sve ivaditi dok jo nije upropateno.
Radio sam itavu no, ali bez uspjeha, jer je kutija, napunjena vodom, bila silno
teka. Morao sam zvati u pomo svoju drugaricu, a konspiracija nije bila vie vana,
jer materijal ionako ne moe vie ostati na istome mjestu. Ali ni ja ni moja
dmgarica nismo bili kadri izvui iz jame krinju. Pozvao sam u pomo Duka
koji se iznimno te veeri naao u kui. Tekom smo mukom izvadili kutiju.
Trebalo je osuiti sva pisma, sva akta izvaditi iz koverata, nabaviti nove koverte,
napisati tono naslove i brojeve na kovertama, jer je bila opasnost da se materijal
sav ne upropasti. Suio sam no i dan. Pri tom poslu pomagali su mi moja
drugarica, Josip Kopini i njegova drugarica. Jedan od nas morao je biti na strai
oko kue. Sav taj posao je trajao nekoliko dana, dok se sve osuilo i sredilo. Trebalo
je odmah pronai drugo skladite, i to to bre jer sam bio obavijeten da je
neprijatelj neto nanjuio. Trebalo je pronai majstora i materijal prirediti za drugo
sklonite. Doveo sam Antu Jurjevia iz grupe na Mirogojskoj cesti, koji mi je
napravio novo sklonite za materijal. U njemu smo ga nali poslije osloboenja.
Jedne noi kua je bila opkoljena. Moja drugarica je bila sama u kui.
To je bilo u vrijeme kad sam ja svake noi spavao na drugome mjestu po raznim
stanovima u gradu, to sam inio uvijek kad je prijetila opasnost.
Lupali su na sva vrata i prozore. Moja se drugarica nije dala smesti
i sve je radila po instrukciji. Kad je otvorila vrata, rekla je: Hvala bogu da ste
vi, ja sam se prepala da su partizani. Odmah ih je pozvala u sobu i ponudila
rakijom koja je bila spremljena za takav sluaj i udom se udila u prijaznom
tonu: Vi zacijelo ne znate tko u ovoj kui stanuje. U kuu su ula etvorica,
jedan oficir, civil i dva vojnika s uperenim pukama. Nekoliko ih je ostalo vani.

Pa vi sigurno znate da tu stanuje Cili iz kazalita, a ja sam njegova

ena govorila je ona. Ba mi je drago to ste doli. Izvolite sjesti, izvolite
piti itd.
Ne mogu opisati kako je izgledala i kako im je to
sve servirala, ali
ini se
da je instrukciju i zadatak dobro izvrila, jer su stan pregledali dosta
povrno.
Sve se to dogodilo u oujku 1944. Svakako da mi je rad bio otean.
Bio sam obavijeten da sam pod paskom. Trebalo je za sve moje veze nai zamjenu
i otii u partizane. Prije odlaska sam sve vrednije stvari iz kue odnio i pohranio
kod Josipa Kopinia, koji je imao kuu 15 minuta udaljenu
od moje. Jasno,
fingirao
sam kako su provalnici provalili i sve odnijeli.
Tako sam zavrio svoj ilegalni rad i kad sam doao na osloboeni
teritorij, bio sam najsretniji ovjek na svijetu, a ujedno sam i odahnuo.*

Odlomci iz sjeanja, IHRPH, Mg-20/VII, 101.

165

Dr in. Boris Prikril

INENJERSKA OBAVJETAJNA GRUPA

NA ELJEZNICI

Dostavljali smo sve mogue informacije Izrada krivotvo

renih dokumenata Skupljanje razliitog materijala za
partizanske jedinice

. . . Inenjerska obavjetajna grupa na eljeznici poela je raditi

u 1941.
godini, neposredno nakon njemakog napada
na SSSR. Grupu je osnovao Ivan
Oak (naziv Mirni) i njome je rukovodio od njenog osnutka do svog odlaska u
NOV. Grupa se sastojala od nekoliko inenjera i tehniara, koji su svi radili u
eljeznikoj radionici na Trnju (danas Tvornica eljeznikih vozila Janko Gredelj).
U tom najveem zagrebakom metalopreraivakom pogonu sa 3500
radnika, lanovi su grupe bili razdijeljeni svaki u drugom odjeljenju, tako da je
grupa pokrivala praktiki itav pogon. Grupu su inili, osim sekretara grupe Ivana
Oaka, Petar egvi (Pjer), Boris Prikril (Simens), Franjo Dominko (Cezar) i Duan
Doder.
Grupa se redovno sastajala barem
jedanput tjedno u stanu
Duana
Dodera u
Krajikoj ulici 34, prizemlje, gdje je svaki lan grupe podnosio iscrpan
izvjetaj o svim informacijama koje je prikupio, dobivao nove direktive i zadatke,
dobivao praktiku poduku o rukovanju orujem i upute za konspirativnost u pro
voenju ilegalnog rada. Osim toga, provodila se teoretska obuka proradom mar
ksistike literature.
Rad je grupe intenziviran iz mjeseca u mjesec do kraja 1941. i dalje
u 1942. Poto je opasnost provale rasla s pojaanjem rada, grupa je promijenila
taktiku. U 1942. godini naputeni su redovni sastanci itave grupe i prelo se na
sistem lanane veze prema kojem nikad nije bilo istovremeno prisutno vie od
dva lana grupe. Rukovodilac grupe Ivan Oak zakazao bi sastanak svakom lanu
grupe u drugo vrijeme i na drugome mjestu. Obino su sastanci bili u razmaku
od pola sata, i to na ulici. U pravilu su se birale ulice u sredinjem dijelu grada
gdje je bio velik promet pjeaka, jer se u masi lake prolo nezapaeno. Sekretar
grupe je tako u jedno poslijepodne obredao sve lanove grupe, primio izvjetaje

166

i dao zadatke. Tonost je morala biti odravana do najvee preciznosti. Tolerancija

je bila dvije minute, a sastanak nije bio zakazan na jednome mjestu nego na
jednom potezu ulice da se sprijei svako i najmanje zastajkivanje. Aktivisti su
morali biti neprekidno u pokretu i hodati to prirodnije. Na sastanak su dolazili
suprotnim, unaprijed odreenim smjerovima kretanja, tako da je sastanak bio
insceniran kao sluajan susret. Sastanak se odravao opet u stalnom pokretu obino
skretanjem u neku sporednu ulicu radi lakeg razgovora i lake provjere sigurnosti.
Nakon jednog zavrenog sastanka lan grupe bi se udaljio u suprotnom
pravcu od predvienog sljedeeg sastanka sekretara grupe to mu je bilo reeno,
dok je sekretar grupe imao desetak minuta vremena da izmeu dvaju sastanka
provjeri da li ga slijede i da se u odreeno vrijeme nae na novome mjestu s
iduim lanom grupe.
Takav stil rada bio je vrlo naporan, osobito za sekretara grupe jer se
nita nije smjelo zapisivati nego se sve moralo pamtiti. Osim toga, prije odlaska
na ulini sastanak bilo je obavezno provjeriti sve depove i odstraniti svaki ma
terijal ili biljeke koji je mogao kompromitirati.
Ako se jedan od sudionika nije pojavio na dogovorenom sastanku u
odreeno vrijeme, nije se na tom potezu ulice smjelo okrenuti pa etati u oe
kivanju, nego se morao obii blok kua idui uvijek u istom smjeru da se za
dvije-tri minute doe na isto mjesto. Ako ni tada nije bilo dogovorenoga lana
na sastanak, te su se ulice morale odmah napustiti i doi idui dan u kontrolnu
javku u posve drugom udaljenom dijelu grada. Ukoliko kontrolna javka ne uspije,
trebalo je odmah obavijestiti ostale lanove grupe radi mjera privremene zatite,
dok se ne ustanovi da li je nastupila provala i kolikih je razmjera. No takvih
sluajeva u grupi nije bilo i rad se odvijao besprijekorno.
U 1942. godini rad se postepeno pojaavao, tako da su lanani sastanci
odravani svaki drugi dan. Nakon odlaska Ivana Oaka Mirnog u partizane, ru
kovoenje je preuzeo Franjo Culjak Crni. Grupa je punim intenzitetom nastavila
rad. Osim toga, lanovi grupe, izuzevi sekretara, svakog su dana odravali vezu
u radionici, nekih dana i po nekoliko puta. To je bilo vrlo lako, jer su po slu
benom poslu mogli stalno dolaziti jedan drugome, pa su uz posao obavljali i
konspirativne zadatke. Uza to je bilo jo i posebno zaduenje odravanja unutra
njih veza u radionici, koje je imao Franjo Dominko Cezar.
Kad je rukovodilac grupe Franjo Culjak Crni ocijenio da je odravanje
lananih sastanaka postalo previe opasno zbog mnogobrojnih uzastopnih susreta,
odredio je novu taktiku. Veza se trebala vriti samo preko jednog lana grupe,
dakle svaki drugi dan samo po jedan sastanak na ulici, a taj lan je onda ujutro
idueg dana pojedinano stupio u vezu sa svim ostalima prenosei zadatke.
Dan kasnije ponovo je kontaktirao sve lanove grupe u radionici, da
bi se popodne istog dana na ulici sastao s Crnim, izvjetavajui o svemu to je
grupa uinila i primajui nove zadatke. esto je na tom sastanku ve bilo pod
neseno kao izvreno sve to je dva dana ranije postavljeno. Za tu vezu izmeu
Crnog i radionice bio sam ja odreen. Tako sam radio dok nisam otiao sa e
ljeznice na druge zadatke, pa je Crni dalje rukovodio grupom preko Cezara (Franjo
Dominko).
U toku svoga rada 1941. i 1942. godine, kao i kasnije, grupa je izvr
avala mnoge i raznovrsne zadatke. Nazvana inenjerskom obavjetajnom gru
pom, ona je neprekidno i intenzivno prikupljala i dostavljala mnogobrojne po
datke o kretanju transporta, popravcima lokomotiva i vagorta, mjerama za uspo
stavljanje isporuka, o gradnji oklopljenih vagona i dvaju oklopljenih vlakova u

167

radionici sa svim detaljima konstrukcije i naoruanja, o direktivama koje je e

ljeznica dobivala u okrunicama ministarstava, detaljima s konferencija rukovod
stava radionice, restrikcijama, personalnim promjenama na svim vanim mjestima,
o mjerama koje su planirane protiv sabotae, aktivnostima ustakih grupa u ra
dionici, lozinkama, planovima rada za idui mjesec, o imenima radnika koje je
uprava smatrala nepouzdanima i protiv kojih su pripremane mjere, o naprednim
radnicima na koje se moglo raunati i o mnotvu drugih pojedinosti.
Osim toga, grupa je svakodnevno prikupljala brojne druge informacije
0 zbivanjima u vladi, u ministarstvima, u zagrebakim komandama i drugdje, to
se moglo uti u razgovorima s vanim ljudima u radionici koji su to znali slubeno
zbog svojeg prisustvovanja u tim ustanovama ili privatno po roakoj liniji, jer
su neki u radionici bili u uskom srodstvu s vanim politikim osobama. Tim
ljudima posveena je posebna panja svakodnevnim navoenjem na razgovore.
Osim redovne obavjetajne djelatnosti, grupa je imala i niz drugih
zadataka. Jedan od vanih zadataka bila je izrada krivotvorenih dokumenata za
ilegalce. Crni bi davao na ulinom sastanku fotografiju i lane podatke koje je
trebalo ukljuiti. Ve za 48 sati donosio sam gotove isprave. Grupa je, naime, preko
jednog lana uzimala prazne radnike knjiice iz ekonomata personalne slube,
ulijepila fotografiju, ispunila sve podatke prema dobivenim uputama, Cezar je
odlino imitirao potpise na knjiici, a Duan Doder je potajno stavljao sve po
trebne peate, jer je do njih imao pristup. Knjiica bi obila tako itavu grupu
1 stigla opet do mene, da je odnesem na prvi ulini sastanak.
Taj se posao obavljao brzo i precizno, tako da je izraeno oko 20
potpuno autentinih dokumenata za ilegalce. Grupa je, dalje, imala brigu za smje
taj na spavanje ilegalaca koji su to iznenada zatrebali i koji su preko veze bili
poslani. Odravan je i kanal za prebacivanje na teren.
Preko inenjerske obavjetajne grupe intenzivno su se opskrbljivale
partizanske jedinice. Posebno smo u znaajnim koliinama slali sanitetski mate
rijal, jer je Cezar uspostavio dobru vezu s velikim izvorom. Osim neprekidnih,
gotovo svakodnevnih isporuka, jednom zgodom tih je koliina bilo toliko da je
grupa morala organizirati kamion koji je ispod normalnog tereta sakrio gomilu
sanitetskog materijala i odvezao to s propusnicom koju je takoer nabavila grupa,
u pravcu Moslavine, gdje je na otvorenoj cesti na ugovorenome mjestu itava
isporuka predana.
Grupa je organizirala u radionici izradu medicinskih instrumenata za
potrebe kirurgije. Izradu je provodila radnika grupa, u stvari radnike grupe u
raznim odjeljenjima, s kojima je inenjerska grupa suraivala kad je bilo potrebno
i kad je dobila odgovarajue direktive. Inenjerska grupa je nabavila izdatnice
materijala na ime raznih drugih objekata, koje je ispostavio i ovjerio Doder, dok
sam ih ja dostavio u radionice. Kad su instrumenti bili gotovi, doao je najtei
dio, kako da se iznesu iz radionice, jer je na vratima pregled bio strog. Taj zadatak
sam ja obavljao i predavao instrumente svojoj vezi u gradu.
To su samo neki poslovi koje je u svom intenzivnom radu provodila
inenjerska obavjetajna grupa. Teko je nakon gotovo 40 godina prisjetiti se mno
gih pojedinosti. No jedan zadatak ostao mi je posebno u sjeanju. Na jednom
ulinom sastanku Franjo Culjak Crni naredio mi je da grupa u najkrae mogue
vrijeme nabavi znatnu koliinu otrova. Zadatak sam prenio i grupa ga je za ne
koliko dana izvrila. Nikad nismo saznali koja je bila svrha tog zadatka.
U 1943. godini preao sam na posao u tvornicu metala i bakelita
Meba i tamo sam radio na organiziranju petorki od radnica te tvornice, koja
168

je imala preteno ensku radnu snagu. Postepeno sam formirao etiri grupe po
pet lanova.
Kad je djelatnost jae razgranata, odreeno je stalno operativno ruko
vodstvo koje su inile Marija Prkain i drugovi Brko i Vrabac. S njima sam odr
avao sastanke izvan tvornice u jednoj seljakoj kui nedaleko od dananjeg auto-puta. Bili smo povezani za komitet IV rajona Zagreba (drug Kavuri).*

Sjeanje, SUBNOR, Zagreb.

169

Olga Ivekovi

STAN NA UGLU BUKOVAKE I

CRNIEVE ULICE

U stanu su boravili Marko Belini, Dragutin Saili, Ivan

Krajai, Ivo Marinkovi, Lepa Perovi, Milan Mikovi i
Norbert Veber

... U trenutku kada je doao proglas CK za ustanak, mi smo znali

gdje nam je mjesto, a osobito kada je bio napadnut Sovjetski Savez prva zemlja
socijalizma. Narod je u velikoj mjeri shvatio da je to borba za ivot i smrt, borba
za unitenje faizma. Poslije proglasa CK 1941. godine opet dolazi ilegalno, kao
i 1939- godine, Marko Belini. Doao je k meni u moj stan u Crnievu ulicu
44. To je kua na uglu Bukovake i Crnieve ulice, koja ima pregled na tri-etiri
ulice i na maksimirsku umu. Bila sam vrlo uzbuena i jedva sam ekala da mi
pria i pokae proglas. Odmah smo preli na rad. Nabavili smo pisau mainu
i papir i poeli umnoavati proglas, okrunice i slino. To se uglavnom radilo
nou vrlo oprezno. Mainu smo stavljali na jastuke zbog priguivanja zvuka. Pro
zori su se briljivo zatvarali da se ne vidi trag svjetla. Nakon mjesec i po dana,
Marko je doveo k meni Konspiratora, tj. Dragutina Sailija i druge drugove. U
kui je postojao i telefon. Radilo se gotovo danonono. Marko je dolazio i odlazio,
navraao u Zagorje, pa ponovo u Zagreb. Saili je preko dana boravio u mom stanu.
Tu im je bilo osigurano gotovo sve: stan, spavanje, hrana i telefon. Mene su odmah
uklopili u taj rad. Doekivala sam kurire, primala potu, nabavljala raznovrsni
materijal, skupljala Narodnu pomo (tekstil, cigarete i slino). Te predmete sam
i sama odnosila u Zagorje, te sam tako i ja bila kurir izmeu Zagorja i Zagreba.
Moj stan je bio u toku itave okupacije mala oaza gdje su se okupljali drugovi
na sastanke. Tu su oni razgovarali, primali i davali izvjetaje. Osim toga, u mom
stanu sluale su se vijesti vie radio-stanica, na primjer iz Londona, Moskve itd.
Te vijesti je moj suprug Branko Kubovi stenografirao, na mainu prepisivao i
kasnije ih predavao Sailiju i Marku Beliniu. Dakle, u moj stan su dolazili Marko
Belini, Dragutin Saili, Ivan Krajai, Ivo Marinkovi, Lepa Perovi-Seka, Milan
Mikovi Decembar i Norbert Veber kao posljednja veza. Kurir izmeu grada
i mene bila je Neda Prohaska, udata Rukavina. U moj stan dolazili su na vezu

170

i Mladen Kubovi, Boo Mili i Nikola Toni s kojima sam se poznavala prije
rata. Oni su bili simpatizeri Partije i aktivno radili za NOP. Imali su neposredne
kontakte sa Sailijem.
Mladen Kubovi bio je namjeten na eljeznici i po zadatku Sailija
nabavljao je eljeznike legitimacije za drugove koji su trebali ii na slobodni
teritorij, ili na neko privremeno putovanje po zadacima izvan Zagreba. Poto je
u njih unosio imena prema dogovoru sa Sailijem, donosio ih je u moj stan, a
Saili ih je odnosio i davao drugovima kojima su bile potrebne.
Boo Mili radio je u nekoj domobranskoj instituciji u Zagrebu i
donosio propusnice sa igom, s kojima se moglo kretati poslije policijskog sata.
Saili je naknadno u njih upisivao imena i davao ih ilegalcima. Takve propusnice
vojne institucije NDH namijenile su vojnim obveznicima starijih godita, kojima
su popunjavali vojne jedinice izvan Zagreba prema potrebi. Takvi su se po gradu
mogli kretati u civilnim odijelima. Zbog toga su nai ilegalci, koji su se koristili
tim propusnicama, putali da im narastu brkovi i stavljali naoale da izgledaju
stariji.
Nikola Toni je u policiji spretno uzimao i legitimacije i propusnice,
donosio mi ih, a ja sam ih davala Sailiju koji ih je dobro znao iskoristiti za svoje
drugove. Sjeam se da je Saili znao izraziti zadovoljstvo zbog velike pomoi NOP-u
od spomenutih drugova.
S vremenom su Boo Mili i Nikola Toni postali sumnjivi ustakom
redarstvu. Oni su to osjetili i na vrijeme otili u partizane. Meutim, Mladen
Kubovi je bio provaljen i uhapen, strano muen i ubijen. Nikoga nije proka
zao. ..
... U moj stan je esto navraao Antun Augustini i sastajao se vrlo
esto s Ivanom Krajaiem. To je bilo u jesen 1942. godine. Dolazio je i Ivo
Marinkovi...
... Ivo Marinkovi je koncem prosinca 1942. automobilom doveo knji
evnike Vladimira Nazora i Ivana Gorana Kovaia do Dubrave. Tu ih je prihvatio
Saili, poto je bilo sve pripremljeno za njihovo prebacivanje na slobodni teritorij,
i osobno ih poveo, po vezama, preko Save i Kupe. Uz pratnju partizana stigli
su u Slunj, gdje su ih primili lanovi Glavnog taba Hrvatske i CK KPH, a poslije
nekoliko dana u Bihau su se sastali s vrhovnim komandantom NOV i POJ
Titom. Dolazak starog knjievnika i velikog rodoljuba Nazora u partizane imao
je snaan odjek irom zemlje i dao novi poticaj razvoju NOB-a.
Prije polaska na slobodni teritorij s Nazorom i Kovaiem, Saili je u
moj stan donio radio-stanicu u velikom koferu.
Dogovoreno je bilo da se ta radio-stanica prebaci na slobodni teritorij.
Poslije nekoliko dana tu radio-stanicu su odnijeli Saili i Ivo Marinkovi. Kofer
su mi ostavili za uspomenu te ga i danas uvam. U to vrijeme drugu Sailiju izrazila
sam elju da i ja odem u partizane. Meutim, on mi je rekao da po nalogu CK
KPH treba da ostanem tu, budui da im moj boravak u Zagrebu mnogo vie znai
i mnogo je korisniji. Tako je Saili otiao, a ostao je Ivo Marinkovi, koji je esto
dolazio u moj stan. Nastavio se rad kao i prije i primali su se kuriri, pota,
raznovrsni materijal...
Saili me je, osim s Ivom Marinkoviem, povezao i s Lepom Perovi-Sekom. Ona je takoer dolazila povremeno u moj stan i nastavila rad. Meutim,
esto je bila odsutna, jer je odlazila i na teren na razne sastanke. Vraajui se
s terena, uvijek se javljala i nastavljala svoju djelatnost.
171

U mom stanu bio je na sastanku i Svetozar Vukmanovi Tempo. Tada

jo nisam znala tko je on. Tek poslije osloboenja sam to shvatila.
Poetkom oujka 1943. godine uhapen je Ivo Marinkovi, tadanji
sekretar Povjerenstva CK KPH za Zagreb i sjevernu Hrvatsku. Naravno, za nje
govu funkciju doznala sam kasnije. Tu neugodnu vijest saopila mi je Lepa Perovi.
Meutim, ona me uvjeravala da se ne trebam nita bojati, jer Ivo ni pod najteim
mukama nee odati svoj identitet, a pogotovo nee odati drugove s kojima je
suraivao, ni kue u koje je zalazio. Marinkovia vie nije bilo, ali je ostala Lepa,
koja je intenzivno radila i obavljala sve dunosti. Preko nje sam, naravno, radila
i ja. Obavljala sam savjesno sve zadatke koje su mi postavljali...
Spomenula sam da je Lepa zbog raznih ilegalnih sastanaka i drugih
poslova povremeno dolazila i boravila u mom stanu po nekoliko dana, jer je u
Zagrebu imala vie ilegalnih stanova. Stalno je mijenjala garderobu. Kad god je
dola, uvijek je bila dotjerana, elegantna, ali mirna i staloena. Nikada nije paniarila. Bila je vrlo konspirativna, ozbiljna. Od nje nisam mogla nita saznati. Pri
likom jednog svog odlaska na vezu u Zagorje od svojih drugova sam doznala da
je ona bila i na savjetovanjima izvan Zagreba. Meutim, ona mi sama, iz razum
ljivih razloga, nikada nita nije rekla. Ja sam je potpuno shvaala, budui da je
u Zagrebu dosta ljudi palo ba zbog toga to su nepotrebno govorili o svom radu.
U studenome 1943. godine, kada se vratila s osloboenog teritorija,
saopila mi je da mora ponovo otii, ali da e veza i dalje ostati sa Zagrebom
i to preko Milana Mikovia Decembra koji je preuzeo sve te dunosti i vrio
ih do polovice 1944, kada je i on otiao, a umjesto njega doao Norbert Veber
i ostao do kraja 1944. godine. Sjeam se da su se i oni strogo pridravali principa
ilegalnog rada. Bili su vrlo aktivni, odluni, hladnokrvni i staloeni. Znala sam
da obavljaju odgovorne partijske zadatke koji su povezani uz ivotnu opasnost,
pa su zbog toga na mene kao linosti ostavljali snaan utisak.
Spomenula sam da sam stanovala u kui na uglu Crnieve i Bukovake ulice. Do te kue moglo se doi Crnievom ulicom, zatim Bukovakom
cestom sa sjeverne i june strane i iz maksimirske ume. Zbog toga sam dogo
vorom s ilegalcima, koji su dolazili u moj stan, imala odreene znakove na pro
zorima bez obzira s koje strane oni budu dolazili. Na primjer: ako su dignute
rolete ulaz u stan je slobodan; ako su sputene na pola znailo je da imam gosta
(rodbinu, poznanike); ako su bile sasvim sputene znailo je da se ne moe dolaziti.
Naime, rolete sam sasvim sputala kada je pazikua Srbi imala u svom stanu
posjet. Ona je ranije bila kuharica kod Dide Kvaternika (sin vojskovoe Kvaternika) koji je bio jedan od efova UNS-a i bio poznat po svojoj nehumanosti
prema komunistima i rodoljubima. Razumljiv je bio moj oprez, jer sam pretpo
stavljala da meu njenim gostima moe biti policijskih agenata koji su navraali
kod Dide Kvaternika i tamo je upoznali, pa da je sada eventualno posjeuju. Svaki
njihov sluajni susret na stubitu s ilegalcima mogao je imati neeljene i tragine
posljedice. Meu gostima su vjerojatno bile i osobe koje su mogle policiji prijaviti
sve ono to im se ini sumnjivo u vezi s mojim stanom. To su bili razlozi koji
su me obavezivali da bdijem nad sigurnou naih ilegalaca. Osim toga, prakticiralo
se da drugovi najave svoj dolazak telefonom. U tom sluaju davala sam im do
znanja kakva je situacija u kui, tj. da mogu odmah doi ili da saekaju. Razumljivo
je da sam u prisutnosti gostiju vodila bezazlen razgovor da im ne bi dala povoda
za bilo kakve pretpostavke*...
Odlomci iz sjeanja, IHRPH, MG-73/III, 27.

172

Neda Rukavina-Prohaska

MOJA KURIRSKA DJELATNOST

Omladinske akcije Konspiracija i novi zadaci Skriva

nje i kretanje Kuriri i javke Hapenje Ive Marinkovia
Izbjegla sam hapenje

Moja sjeanja na ivot i rad u NOB-u u Zagrebu u razdoblju od 1940.

do kolovoza 1944. godine, odnosno od primanja u SKOJ do odlaska na osloboeni
teritorij, jo su intenzivna, mnogi dogaaji nezaboravni i duboko usjeeni u pam
enje. No, ipak, vrijeme i jo jedan cijeli ivot poslijeratnog razdoblja uinili su
svoje. Neke su stvari izblijedjele, a zaboravila sam imena i adrese mnogih tako
dragih ljudi, s kojima sam tada bila povezana. Posebno mi je ao to je velik broj
nestao u zatvorima, logorima ili poginuo u partizanima, a da se neki od njih nikada
i nigdje i ne spominju. Za neke tada nisam ni znala kako se zapravo zovu i tko
su.
Ve kao srednjokolka druila sam se gotovo iskljuivo s naprednom
omladinom, veinom s Tehnikog fakulteta, na koji sam se i ja nakon mature
upisala (kemijski smjer). Dugo sam godina drugovala s Bracom Nemetom, tako
da sam bila lan tada nerazdvojnog drutva: Zvonko Rukavina, braa palj, Ria
Rihter, Niko Tomi, zatim Alfred Jaeger, Branko Semeli s mog fakulteta i mnogi
drugi.
U tom razdoblju sudjelovala sam u svim ondanjim akcijama, od pri
prema i izbora u studentskim udruenjima, sudjelovanju u demonstracijama, di
jeljenju letaka i osiguravanju raspodjele Novog studenta, zatim skupljanju potpisa
i pisanju zatvorenicima u Lepoglavi, prikupljanju i slanju paketa u zatvore, itd.
Prisustvovala sam sastancima KUSP-a, aktivno suraivala u organizaciji drugarskih
veeri, kao i izleta. Na zajednikim izletima uspostavljali su se vri kontakti sa
studentima ostalih fakulteta, srednjokolskom i radnikom omladinom, a posebno
s grupom Istrana u Zagrebu. Na tim su se izletima pjevale borbene pjesme, uvr
ivalo drugarstvo. Sjeam se jednog od posljednjih izleta na Sljeme prije rata,
kada smo se na povratku razdvojili u nekoliko grupa i svaka je krenula kui drugim
putem. Mi, koji smo se vraali preko Vile Weis i Cmroka, proli smo dobro,
173

dok je grupa koja se vraala preko Ksavera bila uhapena prije ulaska u tramvaj.
Neposredno pred rat pojaana je aktivnost, svakodnevno i intenzivno se radi na
okupljanju omladine, dijeljenju letaka, skupljanju oruja i municije, skrivanju kom
promitiranih drugova itd.
Na dan kapitulacije i ulaska Nijemaca u Zagreb mnogi drugovi prelaze
u ilegalnost, te odravamo vezu s njima i osiguravamo sigurnija skrovita. Kao
manje kompromitirana, ponovo se pokuavam ukljuiti na fakultet, gdje, zajedno
s ostalima (Brankom Semeliem, Zoranom Vuilovski, s mojeg semestra, i nekima
drugim), radimo na okupljanju omladine, skupljanju Narodne pomoi, krademo
kemikalije u laboratoriju, lijepimo parole i naljepnice s crvenom zvijezdom, srpom
i ekiem po prostorijama fakulteta i Sveuilita. Sudjelovala sam u skojevskim
leteim grupama, koje su za vrijeme zamraenja, a prije poetka redarstvenog sata,
dijelile letke i proglase prolaznicima, po veama, pisale crvenom bojom po zido
vima parole, srp i eki i si. Sve je to ve poznato. Mnogi sudionici tih akcija
sve su opisali.
One nedjelje kada je napadnut SSSR, poli smo s velikom grupom
omladine na izlet u vrbik na desnoj obali Save, preko Trnja. Jedan se drug vratio
biciklom preko skele na Savi u Zagreb po najnovije vijesti i novine. Sjeam se
da se tada odmah odrao sastanak i dogovor o najnovijoj situaciji i daljim akcijama.
Dok smo okupljeni ekali vijesti i diskutirali, na znak naih straara na nasipu
da se netko pribliava, zaorio se organiziran smijeh pretvarajui nas u grupu bez
brine omladine i izletnika.
Nastavili smo mobilizirati studentkinje na platformi borbe za ravno
pravnost ena, jer je Mile Budak propagirao da ene ne studiraju ve ostaju kod
kue. Organizirani su teajevi prve pomoi, nekoliko ih je odrano u mojem stanu.
Okupljenim skojevkama i simpatizerkama predavanja i vjebe odravala je dr
Kranjc. Redovno sam sluala radio i hvatala vijesti stranih radio-stanica, osobito
Moskve i umnoavala ih. Nekoliko drugova bilo je uhapeno Niko Tomi,
paljevi, a nakon jedne provale i prepoznavanja pri bacanju letaka iz tramvaja na
Savskoj cesti ugroen je i Braco Nemet. Preko Zlate troser dobivamo propusnicu
i on odlazi najprije u Prijedor, a zatim na Kozaru.
Postepeno sve vie suraujem s Brankom Semeliem, koji me upoznaje
s Ivom Srebrnjakom, Ivanom Krajaiem Stevom i nekima drugim. Pomalo pre
stajem raditi s ostalom omladinom, a s Brankom intenzivno eksperimentiram
izradu kapsla, upaljaa, detonatora i zapaljive smjese. Nabavljala sam kemikalije
u prodavaonicama boja i u apotekama, a kod kue i u nekim stanovima (u Maksimirskoj ulici, Babonievoj itd.) radili smo upaljae od staklenih epruveta, zava
renih staklenih kapalica i punili razne kutije pripremljenim zapaljivim smjesama
(Frank cikorije, i si.). Sve dovrene upaljae i kutije odnosio je Branko. Jednom
smo radili pokuse s nekom smjesom, koja je ve u vrlo malim koliinama i na
najmanji dodir bila vrlo eksplozivna. Unato svim nastojanjima, nismo je mogli
tempirati, pa smo nakon jedne detonacije u mojoj kuhinji napustili tu smjesu i
jedva se rijeili sirovina za nju. Pravili smo i upaljae od ica i elektrinih
zvonaca, specijalno pripremane za podmetanje eksploziva ispod eljeznikih tra
nica itd., itd.
U to doba dobivala sam intenzivnu poduku o konspiraciji i metodama
obavjetajnog rada od Srebrnjaka. Sjeam se da sam esto upravo strepila od sa
stanaka s njim, jer me je uvijek sasluavao da li sam zapamtila to me je ve
poduio, da li to primjenjujem u svom radu. Uvijek me iznenaivao neim novim,
kao i instrukcijama o ponaanju, izotravanju opaanja, zbunjivao me iznenadnim
174

promjenama tema pri mimoilaenju s prolaznicima, nainom sastajanja i dogova

ranja, trikovima pri izbjegavanju agenata. Iako prilino zbunjena i prestraena svim
tim uputama i zahtjevima, nisam prestajala s aktivnostima, ve obratno, svakim
sam se danom osjeala sve sigurnija. To je bila veoma dobra kola za sav moj
kasniji rad.
Nakon Srebrnjakova hapenja, njegove drugarice i Pavice Peri, od
laska Branka Semelia u partizane u prosincu 1941. godine, iako sam se gotovo
svaki dan sastajala ak i po nekoliko puta sa Stevom, meni se inilo da nisam
dovoljno aktivna ni korisna. Preko omladinske organizacije, s kojom nikada nisam
prekinula vezu i povremeno sam suraivala (Josip Kului, Joa Manoli i dr.),
traim da me zadue nekim konkretnijim i veim zadacima. Tada me jednog dana
Joa Manoli dovodi kao kurirku na vezu drugu Stevi, ne znajui da se s njim
poznajem i viam. Naravno da me je nakon tog susreta Stevo izgrdio i zabranio
mi je aktiviranje preko omladine gdje su bile sve ee provale i hapenja. Ve
sam prije za Stevu obavljala razne zadatke, odravala vezu sa MK (Lutvo Ahmetovi), prenosila poruke Loli Ribaru, potu kuririma za Zemun, odravala veze dok
je on odlazio iz Zagreba i ponovo dolazio. Sjeam se da sam pakovala minijaturne
poruke, pisane sitno na cigaretnom papiru, u tube paste za zube, u cigarete i si.
U to vrijeme odravala sam vezu s Dragutinom Sailijem Konspiratorom. Isprva me zvao Mala. Mnogo sam od njega nauila, jako me je volio i esto
me vodio na sastanke s drugovima s terena, kamo smo oboje ili na biciklima,
a ja sam sluila za kamuflau. Kada su uhapsili Dragicu Konar, pomagala sam
u skrivanju i uvanju malog Rade kod Pepice Saili. Njezin bicikl odvezla sam
svojoj kui i obojila drugom bojom. Unato opomenama, da bi ga neko mogao
prepoznati, esto sam ga upotrebljavala prije nego to sam ga predala dalje. Tom
prilikom mi je Konspirator nadjenuo ime Dragica i s tim imenom ostala sam
do kraja rata. Konspirator je bio vrlo paljiv i uvijek spreman da pomogne. Sjeam
se da sam jedanput u razgovoru spomenula kako nemamo u kui soli. Sljedei
put mi je na sastanak donio omot sa 2 kg, jer se, uz sve zadatke i sastanke, sjetio
i toga.
Nakon ofenzive na Kozaru, dolazi preko Save Ivo Marinkovi i ja sam
ga doekala i prihvatila na javki u Padovevoj ulici. Isprva je bio nepovjerljiv, jer
sam izgledala vrlo mlada i nepodesna za zadatke koji su mi bili povjereni. Poto
me je bolje upoznao i provjerio na radu, postajem njegov osobni kurir sve do
njegova hapenja.
Kako su mi u jesen 1941. godine zabranili polagati ispite na fakultetu,
jer me studentsko ustako rukovodstvo nije pozitivno ocijenilo, prekinula sam
studij i posve se posvetila radu u NOB-u. Za tu odluku imala sam i materijalne
mogunosti, jer me je izdravao otac, a postojali su i ostali povoljni uvjeti.
Stanovala sam, tako rei, u sreditu grada, u Haulikovoj ulici 4 na II
katu. Stan nije bio kompromitiran, a poloaj je bio vrlo prikladan zbog mnogih
mogunosti prilaenja (od Zrinjevca ili kolodvora, iz Preradovieve ili Mihanovieve ulice, Kumiieve, dananje Ulice 8. maja itd.). Osim toga, imao je vrlo zgodan
tlocrt. Tri su osobe imale prozore na ulicu, a jedna na dvorite, bile su i meusobno
povezane vratima, tako da se moglo njima kruiti preko kupaonice i hodnika. Time
smo se vrlo esto koristili prilikom skrivanja drugarica i drugova, odnosno boravka
ilegalaca u naoj kui, kada su nas iznenadile posjete nepoeljnih roaka ili zna
naca, pa ak i pri racijama po stanovima.
U tom su se stanu skrivali Niko Tomi i Vladimir Nemet od asa
ulaska Nijemaca u Zagreb do uspostavljanja veza za sigurnije sklonite. Kada je
175

bilo nuno, dolazili su i skrivah se, ili prespavali no ili dvije, mnoge moje kolege
s fakulteta (Srbi-Vojvodani i idovi), a i drugi (Zvonko Rukavina, Volga Budak,
dr Radeti...). Tu je odrano nekoliko sastanaka omladinskog rukovodstva, kojima
su prisustvovali Slavko Komar, sestra mu Iva (Maja), Vicko Raspor, Milka Kufrin,
Trinajsti, Buba Jani, Fumica Sedmak i drugi, kojih se vie ne sjeam, a nekima
nisam ni znala ime. Kod nas su se esto zadravali mnogi drugi izmeu dvaju
sastanaka, kako se ne bi previe kretali ulicama, na primjer Branko Semeli, Josip
Kului i drugi. Iz tog su stana 4. kolovoza 1941. na akciju u Botaniki vrt otili
Guba, Tvrtko Seljan i brat mu Dragan. U stan su dolazili Srebrnjak, Saili, Krajai,
Milan Mikovi, Norbert Veber i drugi, no najvie su u njemu boravili i esto
noili za svojeg boravka u Zagrebu Ivo Marinkovi, Slavko i Lepa Perovi-Zina.
Radi sigurnosti pri dolaenju u stan, koristili smo se razliitim zna
kovima vidljivim ve iz velike daljine, na primjer: napola sputena (naherena) roleta
odreenog prozora, cvijee u prozoru, trake zbog zatite od bombardiranja nali
jepljene na kri po staklima. Osim toga i na samim ulaznim vratima stana na
ljepnice tadanje Zimske pomoi bile su uvrene na posebno dogovoren nain.
Sve je to osiguravalo da drugovi ne nalete na zasjedu i ne doive neugodno
iznenaenje, pa je stan na taj nain koriten sve do hapenja mog oca 10 . srpnja
1944. i mog odlaska na osloboeni teritorij.
Mom ocu je sve bilo poznato, a on je takvo stanje podravao, no majka
se strano bojala i strepila od svakoga takvog novoga gosta, uvijek je pitala koliko
e ostati i to da kae ako je tko pita za njega. Moja baka, koja je inae s nama
ivjela, privremeno je odselila mojoj tetki kojoj je mu poginuo za vrijeme bom
bardiranja Beograda, tako da je bilo dosta prostora kako za boravak, tako i za
skrivanje raznih materijala i arhiva. Brat mi je bio djeak, ali je esto pomagao
u skrivanju i prenoenju materijala i poruka. Moram napomenuti da je moj otac
neovisno o meni radio za NOP na svom sektoru (zbog ega je i hapen). Veinom
se to odraavalo u skupljanju lijekova, sanitetskog materijala, oruja i metaka,
prodaja obveznica zajma. Sve se to isto skrivalo u naem stanu. Meutim, neki
put sam i ja na neko vrijeme pohranjivala razne kovege, torbe i omote, za iji
sadraj nisam ni ja znala. Vie od godinu dana uvala sam dva kovega s ruko
pisima Vladimira Nazora, dnevnicima uvezanim u kou i mnogim biljekama.
Kasnije sarn^ ih predala dalje na uvanje drugima preko MK.
itavo razdoblje od 1941. do 1944. godine na je stan bio sauvan
i siguran. Tko je bio uhapen, a znao je moju adresu, nikada me nije odao. Kod
kue nisam spavala samo onda kada je bila provala i hapenja; za svaki sluaj da
me netko ne prokae, te da me ne bi slijedili do kue. Ja sam se uvijek na neko
vrijeme sklanjala ili kod kolegice s fakulteta Zore Vuilovski, iza remize na Trenjevci (do njenog hapenja), ili kod svoje kolske drugarice Zore Beli-Pilko na
Mauranievu trgu 2 ili kod obitelji Hrak u Kukovievoj kui koja je imala vie
od etiri ulaza, dok Boena Hrak
nije uhapena i ubijena. Njezina sestra
Vera
otila je u partizane, a do tada je
bila moja kurirka.
Po prirodi svojih zaduenja mnogo sam se kretala gradom i esto
izlazila iz kue. Imala sam mjesenu tramvajsku kartu, to mi je bilo vrlo potrebno
i korisno pri estim mijenjanjima vozila
i smjerova. Za obilazak udaljenih mjesta
sastanaka ili obilaska javki najvie
sam se koristila biciklom. U najkraem
roku
znala sam iz rnomerca doi na sastanak u Heinzelovu ulicu ili iz Trnja u sjeverne
dijelove grada. Kao kamuflau estih izlazaka i noenja torbi i cekera (najvie zbog
susjeda u kui) koristila sam se nabavkama namirnica ili honorarnim radom za
mog strica iz Osijeka. Naravno da smo svi pri tom cirkuliranju i ugovaranju

176

sastanaka izbjegavali zabranjene zone (Gornji grad, Tukanac itd.), zatim mjesta
za koja smo bili upozoreni da ih posebno paze agenti ili gdje su bile este racije
(Jelaiev trg, eljeznika stanica i si.). Osim iznenadnih racija, esto su nas ometale
i uzbune zbog aviona, jer su tada zabranjivali kretanje po gradu dok uzbuna ne
proe, ak su nas tjerali u sklonita, to je bilo vrlo nezgodno i onemoguavalo
je tonost dolaska na sastanke i skrivanje kompromitirajueg materijala koji smo
nosili uza se. Tada smo se koristili kontrolnim sastancima, koji su redovno bili
ugovoreni na nekome drugome mjestu nakon pola sata ili na istome mjestu u
drugo vrijeme.
Osim velikog opreza i panje da me netko ne slijedi, mnogo mi je
pomoglo to sam se esto, prema potrebama i prilikama, preruavala, tj. mijenjala
odjeu i frizuru (kosu nisam nikada bojila). Bilo je esto dovoljno obui majin
kaput, obuti cipele s visokom petom da se potpuno promijeni izgled i hod, te
bi teko bilo prepoznati djevojku koja je to isto jutro na biciklu s maramom na
glavi prola istom ulicom na istu javku. Ponekad mi je promjena bila toliko uspjela
da me nisu prepoznavali ni najblii suradnici i prolazili su pored mene mislei
da nisam pravovremeno dola na sastanak. Moda se ini neozbiljno, ali sam
uvjerena da i tome mogu zahvaliti da sam ostala nezapaena i neotkrivena. In
tenzitet sastanaka i odravanje kontakata zahtijevalo je u to doba i veliku izdr
ljivost, ali i dosjetljivost i spretnost. Mislim da sam u tome ve u prvim danima
rada pokazala dovoljno upornosti i inicijative, te su me drugovi predloili na tako
odgovorni zadatak kurira pri Povjerenstvu CK KPH u Zagrebu.
Drugovi Stevo, Konspirator, Slavko i Zina znali su moj stan i gdje
me mogu uvijek nai, a ja sam poznavala mnoge, naravno ne sve, njihove baze,
odnosno stanove gdje su znali prenoiti, boraviti i gdje bih im mogla odnijeti
potu ili poruku ako je bilo hitno. Mnogo adresa je izbrisano iz sjeanja, ali nekih
se jo i danas dobro sjeam. To su, na primjer, stan arhitekta Branka Bona u
Martievoj ulici, stan arhitekta Andrije Mohoroviia na Tomislavovu trgu, stan
Olge Ivekovi-Kubovi u Crnievoj ulici i Kubovia u Bokovievoj ulici, stan
u Hercegovakoj ulici, atelje in. Dragana Caria Ozrena, vjerojatno na uglu Bokovieve i Petrinjske ulice. Kod Petra Stipetia (tada Medveak 6) neko vrijeme
je Ivo Marinkovi Slavko leao bolestan. Zatim, stan Slavka i Katice Kolarec u
Kuerinoj ulici. Kua Drage oklice na Oboju bila je godinama javka i baza za
boravak, osobito preko subote i nedjelje.
Znala sam se prilino sluiti pisaim strojem i tako sam pisala mnoge
dopise i izvjetaje za Sailija, Slavka i Zinu, vrlo esto i na matrice. Kada je to
bilo hitno, tipkala sam i po cijelu no u kuhinji, koja je bila malo izdvojena od
ostalih dijelova stana. Da bismo malo priguili zvuk, stavljali smo pod stroj deku.
Prsti su mi se esto koili i trnuli od pisanja bez odmora i hladnoe u nezagrijanoj
prostoriji.
Nakon preuzimanja materijala i pote, koje sam primala preko kurira
iz okrunih komiteta, Druge operativne zone ili Glavnog taba Hrvatske, obino
sam ga donosila kui gdje ga je Slavko, a kasnije Zina, pregledavao i odreivao
dalju namjenu. Sjeam se da su neko vrijeme redovno dolazile vee koliine tam
pe iz Agitpropa CK Hrvatske (Borba, broura Jasenovac, Omladinski borac,
razni leci, proglasi i slino, zatim Glas Hrvatskog zagorja itd.). Sve sam to s
vremenom samostalno rasporeivala za okrune komitete, pravila omote (peatila
ruskom kopjejkom). Uvela sam ak i popratne dopise i reverse kojima su mi
partijski komiteti potvrivali prijem. Tada sam to raznosila na sastanke kuririma
ili na javke gdje su to oni preuzimali. ao mi je da se izgubilo pismo kojim me
12 Zbornik sjeanja 3

177

je tada drug Kultura (Otmar Kreai) pohvalio za tonost i ekspeditivnost, jer mi

je to priznanje mnogo znailo.
Uz redovne sastanke za odravanje veza, drugovi su me esto zaduivali
i nekim drugim zadacima. Uz pisanje i ifriranje, ponekad sam trebala obaviti neke
posebne nabavke, na primjer neke specijalne lijekove, nabaviti ili popraviti stakla
za naoale nekome s osloboenog teritorija, razviti filmove kod povjerljivih foto
grafa (sjeam se filmova sa slikama Milke Kufrin s pukom, Vladimira Nazora
kako govori na nekom zboru, ranjenog Francetia u bolnici i dr.). Ponekad je
trebalo nabaviti lane dokumente i propusnice, a neki put sam i ja dizala pro
pusnice na svoje ime ili na ime nekog od rodbine. Nabavljala sam odjeu i ila
rance za one koji su odlazili u partizane, kao i ilegalce. Jednom sam odnijela u
stan oklice odijelo za Svetozara Vukmanovia Tempa, kada je prolazio kroz
Zagreb. esto sam raznosila poruke ili pisma s osloboenog teritorija (na primjer
obitelji Bakari, Semeli, Nemetovima i dr.), kao i poruke, koje smo primali iz
zatvora ili logora, rodbini ili znancima. tamparski ciklostil papir, boje i matrice,
nabavljala sam u velikim koliinama u knjiari Radi na Ilikom trgu, gdje je radila
Vera Pla. Na teren smo slali papir i naliv-pera, a gumene rukavice za lijenike
nabavljala sam preko jedne drugarice koja je radila u tvornici RIS. Vie sam puta
od Meri Afri-embera primila omote sa minkom, perikama i maskama za glumce
na osloboenom teritoriju, to se dobivalo iz Hrvatskog narodnog kazalita.
Jedan od takvih izvanrednih, a vrlo delikatnih zadataka, bio je i odr
avanje veze s Vladimirom Nazorom i Goranom Kovaiem, za vrijeme priprema
njihova odlaska u partizane, kao i redovni obilazak Nazorove sestre nakon njegova
odlaska. Njihov odlazak bio je nekoliko puta odgaan i za to vrijeme sam se
redovno sastajala s Goranom, a Nazoru sam odlazila u kuu u Gregorjanevoj ulici
pod izgovorom da sam sestra-bolniarka, a da se on dobro ne osjea. Uputio me
je i u neke administrativne poslove, koje sam umjesto njega, da bi se prikrio njegov
odlazak, obavljala, a kao pomo njegovoj sestri. Odnijela sam na vezu, koliko se
jo sjeam, za Zumberak, dva kovega njegove robe, ali ne znam da li ju je ikada
naao. Isto tako sam ih ispratila na odlasku preko mitnice, kao i Sailija i Maljika,
nosei neki uasno teki teret u kutiji od harmonike. Meutim, glavni zadatak
koji sam obavljala bio je redovno odravanje veze s terenom preko javki i kurira.
Od 1942. godine do odlaska u partizane redovno sam odravala vezu
s okrunim komitetima: Zagreb, azma, Varadin, Krapina, Pokuplje, zatim GH
CK KPH, Drugom operativnom zonom, Mjesnim komitetom Zagreb, a neko
vrijeme i kuririma iz Slavonije.
S kuririma sam se ponekad sastajala izravno i primala potu iz ruke
u ruku, ili su je oni ostavljali na javki, te dolazili u odreeno vrijeme po odgovor,
tako da ih nisam ni vidjela. U pravilu, nisam znala tko su, samo sam nekima
znala ime ili nadimke. Nisam znala, ni njihova zanimanja (osim za kurire iz Zagorja
koji su veinom bili eljezniari).
Javke su bile ili u raznim prodavaonicama, lokalima, radionicama ili
u privatnim stanovima. Po sjeanju mogu neke navesti: trafika u Nikolievoj ulici
(sestre Bakovi), trafika u Radiinoj (danas Adijinoj) ulici, mesnica u Vrhovevoj
(danas Drakovievoj) ulici, auto-lakirerska radionica u dvoritu u Palmotievoj
ulici, krojaka radionica na poetku Petrinjske ulice, kroja u Hirevoj ulici (Vinko
Kolar), radionica kapa u Ilici (Gredelj), fotografska radnja u gornoj Ilici, postolarska
u. Balkan prolazu (Ljudevit Blaikoj, Tvornica likera Beker u Branimirovoj ulici
(Snidari). Od stanova se sjeam Cokliine kue na Oboju, stana Kolarevih u
Kuerinoj ulici, Kubovievog stana u Bokovievoj ulici, Emilije Poljak-Cvetko

178

u Padovevoj 4. Mnoge su javke sluile za prihvat ili otpremu ugroenih drugova

ili ilegalaca, kao javka u Sesvetama, preko koje sam ispratila u partizane drugaricu
Adija, druga Gaija i druge.
Za dolazak na javku obavezno su bile dogovorene lozinke i znakovi
za eventualnu uzbunu. Unaprijed su bili dogovoreni i razlozi dolaska i porijeklo
poznanstva, kako bi u sluaju sasluavanja bili odgovori identini. U trafikama su
se usput kupovale cigarete, obrasci i kuverte, da bi se prikrio pravi razlog dolaska,
pogotovo kada je unutra bilo kupaca. Blaiko mi je pokrpao sve cipele, kao i
lanovima moje obitelji, jer sam kod njega dolazila vrlo esto. I tu su, kao i u
stanovima, postojali problemi s ostalim namjetenicima ili ukuanima, pa je in
diferentno dranje uvijek znailo da zrak nije ist.
S kuririma na cesti ili na otvorenome sastajala sam se na vie naina:
s terencima to je gotovo uvijek bilo dolaskom na biciklu, malo dalje izvan sredita
grada, negdje uz savski nasip, na Radnikoj cesti, Selskoj ili Trnjanskoj cesti, u
uliicama Trenjevke i iza tramvajske remize, na trnici na Kvaternikovu trgu.
Ponekad sam odlazila i izvan tadanjih zagrebakih mitnica (u Sesvete, Kustoiju,
Vrape, Remetinec itd.), pa sam radi prikrivanja nosila koaru, kao da idem u
kupovinu jaja, luka, ivadi i si., a neki put sam vukla ak i harmoniku na leima,
kao da idem na izlet.
S vezama u gradu imali smo nekoliko naina sastajanja i ekanja.
Rijetko je to bilo stajanje na jednome mjestu, osim, eventualno, ekanje tramvaja
na nekoj ne previe optereenoj, ali ni pustoj stanici. Prakticiralo se sastajanje
susretanjem u odreeno, uvijek unaprijed dogovoreno i, naravno, vrlo tono vri
jeme. Polazilo se s jedne odreene toke (tramvajska stanica, crkva, neki spomenik,
duan, park i si.) i kretalo u susret kuriru, koji je dolazio s neke druge polazne
toke na udaljenosti hoda oko pet minuta. Ako se na toj razdaljini nismo sastali,
to je ve bila nenormalna situacija. Neki put vraali smo se tada po drugoj strani
ulice, za sluaj nepredvienog zakanjenja ili odlazili tek na kontrolni sastanak.
S nekima sam na isti nain imala sastanke kruei suprotnim pravcima oko jed
noga bloka kua ili vie njih u mirnijim predjelima grada (Peenica, Maksimirska,
gornja Ilica itd.). Isto su se ugovarali i odravali sastanci s viim vezama i dru
govima iz Mjesnog komiteta. Prisjeam se nekih imena ljudi s kojima sam se
sastajala: Zlata troser, Adela Ivankovi, Milena Milidrag, Ema Cekun, August
Cili, Duje Bilu. Oni su tada obavljali razliite zadatke i funkcije. Cesto sam
odravala s pojedincima vezu preko njihovih drugarica-supruga, npr. drugaricom
Srebrnjaka, Pepicom Saili, preko Zore Ahmetovi s Lutvom, preko Ivanke Bakra
s drugom Borisom itd.
Isprva sam odravala izravnu vezu s drugovima iz Mjesnog komiteta,
okrunih komiteta ili njihovim kuririma, a potu i poruke prenosila Stevi, Sailiju
i Slavku. Kasnije je proiren sistem kurira, negdje poetkom 1943. godine tako
da su angairane jo druge osobe-kuriri, koji su odravali stalnu vezu s nekoliko
kurira s terena, odnosno obilazili odreene javke dva-tri puta u tjednu, a onda
potu predavali meni, a ja opet dalje. Na isti nain, ali u obratnom pravcu, odlazila
je pota i direktive od Povjerenstva CK KPH okrunim komitetima i drugdje.
Na taj nain izbjegnuti su izravni kontakti i smanjena mogunost prokazivanja.
S kuririma, uglavnom drugaricama, koje su na vezi imale kurire s
terena ili su obilazile javke, sastajala sam se vrlo esto, pa ak i po nekoliko puta
u jednom danu, ovisno o broju kurira koje su saekivale, ili o zadacima i situaciji
u gradu. Kurirke-srednjokolke bile su Gita Gselman, Vera Hrak i Milka abrajac.
Do hapenja Slavka danomice sam se sastajala s Nevenkom Tepavac, koja je odr
179

avala vezu sa GH i CK KPH, a tada je uhapena i ubijena. Anina Tompa mi

je mjesecima bila veza sa Zinom. Meu posljednjima s kojima sam se redovno
sastajala prije mog odlaska bila je Vikica Tukori (tada organizacioni sekretar MK)
i kojoj sam na odlasku predala sve svoje veze i javke.
S Nevenkom i Aninom imala sam uvijek unaprijed dogovoreno vie
sastanaka, tako da smo se ponekad znale samo mimoii, jer nije bilo pote ili
novosti. Nismo se ni zaustavljale, a mali pozdrav ili gotovo neprimjetan znak
odravao je kontinuitet veze. Potu i ostali materijal predavali smo na razne naine,
kao to smo se dovijale i za mjesta sastanaka, pogotovo u zimsko doba, kada ba
nije bilo prikladno dugo kruiti gradom. Sjeam se da sam se s Aninom Tompa
vrlo esto sastajala u crkvi u Palmotievoj ulici. Tamo bismo pobono klekle
ili sjele jedna blizu druge i bez rije razmijenile potu i poruke, a katkad apui
molitve dogovarale nove sastanke ili izmjene. Male ceduljice ili pisma predavaie
bismo prilikom rukovanja pri iznenadnim susretima, pa ak i u rukavicama i
mufu, koje bismo na isti nain vraale na sljedeem sastanku. S Vikicom Tukori
najee sam se sastajala u tramvaju. Imale smo unaprijed dogovoreno vrijeme
i stanicu na kojoj u se ja popeti u odreeni tramvaj. Na primjer, ulazila bih kod
Frankopanske u liniju broj 1. Ona je obino stajala blizu ulaznih vrata, tako da
sam je mogla vidjeti, kako ne bih ula u krivi tramvaj. Gotovo uvijek je to bila
prikolica, jer je iz nje bilo lake iskakati, a ulazila bih obino meu posljednjima,
kako bih uoila i izbjegla eventualnu pratnju. im me je ona opazila, povlaila
bi se pomalo prema sredini kola (onda nije bilo srednjih vrata), gdje bi je ja stigla
i u guvi, neopaeno, zamijenile bismo torbe. Bile su to potpuno iste platnene
torbe, koje su bile napravljene za tu svrhu. Iako prilino natovarene potom i
tampom na vrhu su bile napunjene salatom ili povrem za juhu. Nakon dvije-tri
tramvajske stanice, a ponekad ve na prvoj sljedeoj, ona bi silazila, a ja produila
dalje. Tako smo se sastajale po nekoliko puta, a da nismo progovorile ni rijei.
Ako je bilo potrebno usmeno komuniciranje, esto smo se sastajale na Srebrnjaku.
Ona je tada dolazila sa svojom kerkom.
Iako sam sa svim tim drugaricama bila vrlo bliska, nije bilo mogue,
niti su se smjeli uspostaviti intimniji prijateljski odnosi. Ponekad smo ipak, kad
nije bilo urbe ili opasnosti, u kraim etnjama malo popriale. Meutim, detalje
o svom ivotu nismo iznosile. To smo izbjegavale. Zato je, unato intenzivnom
svakodnevnom angairanju, bilo vrto teko izdrati osamljenost na koju smo bili
prisiljeni. Nije bilo mogue odrati mnoga stara prijateljstva i drugarstva, a jo
je tee i opasnije bilo uspostavljati nova. Posebno je to bilo teko kada su bile
velike provale ili je bio uhapen netko od najbliih drugova ili znanaca. Strepnja
ili iekivanje od proirivanja provale, strah od sudbine uhapenih, a kasnije i
za njihove obitelji, sve je to utjecalo na raspoloenje i rad. Iako sam ve od prvih
dana NOB-a gotovo svakodnevno gubila nekog od svojih najbliih drugova i dru
garica, nisam se mogla do kraja na to priviknuti i svaki put mi je bilo teko, pa
cak i sve tee i tee. Svaki dan bilo ih je sve manje. Sve je vie drugova i drugarica
odlazilo u partizane ili padalo u zatvor, ubijano ili osuivano na logor. Nije bilo
lako gledati u oi ocu brae palj, lagati Ivanki Vitasovi da joj je drug iv, poslije
Kerestinca razgovarati sa dr Marijom Vinski, Franjicom Budak, sestrom Nike Tomica itd., itd. Unato opasnosti, opomenama, pa ak i zabranama druenja, po
sjeivala sam povremeno obitelji naih drugova koji su bili uhapeni ili otili u
partizane (roditelje Branka Semelia, obitelj Rukavina, majku i sestru Brace Nemeta i druge), a odrala prijateljstvo sa Zorom Vuilovski (iako je radila u tehnici)

180

i Boenom Hrak-Katarinom sve do njihova hapenja, koja su me jako pogodila.

No, za mene je najtraginiji gubitak bio pad druga Slavka.
Slavko je nakon provale u eljeznikoj radionici poveo sa sobom u
partizane Matu Rendulia, koji je navodno tom prilikom bio ugroen. Otili su
u Moslavinu, gdje je Slavko bio na savjetovanju, a Renduli trebao ostati na terenu,
ili u jedinici. Po povratku u Zagreb, poetkom 1943. godine, Slavko je otiao na
nekoliko dana na teren u Zagorje. Nevenka Tepavac, koja je, umjesto Matije
Rendulia na vezu dobila njegovu sestru, obavijestila me da se u Zagreb vratio
Renduli i da hitno trai sastanak sa Slavkom, radi neeg veoma vanog. Ne slutei
opasnost, Slavko je zakazao sastanak, pa sam to prenijela Nevenki, koja je o tome
obavijestila Rendulievu sestru. Isto jutro doao je iz Moslavine kurir, donio hitnu
potu i svakako elio doekati odgovor. Obila sam sve stanove i javke gdje sam
se nadala pronai Slavka, ali uzalud. Svugdje je odgovor bio negativan; uope nije
bio ili je otiao i da se nee vratiti toga dana. Budui da nije svraao ni u moj
stan, otila sam na kontrolni sastanak u Harambaievu ulicu, na koji je trebao
doi nakon sastanka s Renduliem. Ali, prvi put Slavka nije bilo na sastanku.
Slutei zlo, nastojala sam poto-poto pronai Zinu. Iz primljene pote bilo je
vidljivo da je Renduli sumnjiv kao provokator, ali bilo je prekasno. Na sljedei
sastanak nije dola ni Nevenka, jer je bila odmah uhapena, poto je predala poruku
Rendulievoj sestri. Jo mi ni danas nije shvatljivo kako su tada preskoili mene,
ali oito je Renduli bio uvjeren da Nevenka dri izravan kontakt sa Slavkom,
a na diskretan sastanak nije bio shvaen kao karika u lancu te veze. Jo dugo,
dugo progonio me osjeaj krivnje, iako bez osnove, jer sam bila uvjerena da se
ta tragedija mogla izbjei, da sam uspjela pravovremeno pronai Slavka i uruiti
mu potu, koja bi mu tada spasila ivot. Svaki takav gubitak, a osobito ovaj, stvarao
je veliku prazninu i ostavljao osjeaj potitenosti, ali bio je i poticaj za pojaanu
aktivnost i dokazivanje, koji je ponekad bio i izazov sudbini.
Sama sam nekoliko puta za dlaku izbjegla hapenje (prilikom pada
Nike Tomia na Savskoj cesti, zasjede na javci u Domjanievoj ulici, ubojstva
Josipa Kuluia, hapenja Srebrnjaka i Pavice Peri, Slavka i Nevenke). Prilikom
drugog hapenja moje drugarice ore Vuilovski bila sam prisutna. To se dogodilo
ovako: kada god sam ila u posjet Nazorovoj sestri, odnosno jo prije k njemu,
morala sam biti posve ista, tj. nisam kod sebe smjela imati nita kompromitirajue. Kako nisam ponekad stigla odnijeti potu i materijale kui ili na javku,
izmeu dvaju sastanaka, znala sam navratiti u auto-mehaniarsku radionicu u Martievoj ulici, gdje je Zora bila zaposlena kao inovnica. esto sam odvajala inte
resantniju tampu da je ona proita i vrati, jer je tako saznavala vijesti prije nego
to bi dole k njoj preko njene veze. Tako sam taj dan, na povratku iz Gregorjaneve ulice, na ulazu kroz vrata pretekla dvojicu mukaraca koji su oito neto
traili. Ula sam u njenu malu kancelariju, u kojoj se jedva moglo kretati i odmah
uzela svoju mreu, koja je visila na njenom naslonu. Tada su ula ona dvojica
i poela razgovor, dok sam se ja malo odmakla. Oni nisu znali koga trae (ime)
ali su je oito prepoznali po opisu, jer su izjavili da trebaju ba nju. Ja sam se
pozdravila na odlasku, a ona mi je jo pruila svitak tampe umotan u papir, koji
sam joj prije ostavila i ja sam izila. Prolazei, kroz prozor sam vidjela da su u
nju uperili pitolje i da ona dri ruke u zraku. Ubrzanim korakom izila sam u
Martievu ulicu, pa sam zatim iz Glavne pote u Juriievoj telefonirala u radi
onicu. Javio mi se njen roak plauim glasom i obavijestio me da su je odveli.
Budui da sam bila dosta upadljivo obuena (gojzerice, crvene sokne, kina kaba
nica i al kao turban), popela sam se u Marievu prolazu na najvii kat i ondje
181

sam nastojala promijeniti izgled. Okrenula sam kabanicu na tamnoplavu stranu,

jer je bila dvostruka, vezala al oko struka da se ne vidi, skinula crvene sokne,
iako je bilo hladno, i kod Boene Hrak odmah posudila cipele umjesto gojzerica.
Tek tada i nakon dugog obilaenja usudila sam se vratiti kui. Kod kue sam
zatekla Ivu Marinkovia kako radi na nekim materijalima i odmah ga obavijestila
0 tome to se dogodilo, te ga zamolila da odmah ode i da neko vrijeme ne dolazi.
No, on je mirno rekao da Zora Vuilovski sigurno nee odmah progovoriti. Ona
me nije odala, iako je zbog mene dobila mnogo batina, jer agenti su posumnjali
u njeno objanjenje da sam muterija radionice. O tome mi je priala kada smo
se srele nakon njene zamjene iz logora tek 1945. godine. Zbog opasnosti da me
Renduli ipak naknadno ne prepozna, a sumnjali smo da se nalazi u nekoj avijatiarskoj jedinici stacioniranoj na poetku Bukovake ceste u Maksimiru, izbje
gavala sam obilazak Oboja, pa i Crnieve ulice. Jo sam jedanput izbjegla hapenje
prilikom posljednjeg susreta s Matom Renduliem. Kada je moj otac bio uhapen,
odlazila sam nekoliko puta na razgovor s njim u orievu ulicu, a zatim i u
zatvor u Savskoj cesti. Svaki dan donosila sam mu ruak u koari. Meutim,
prilikom ulaska u zgradu zatvora mimoila sam se s Renduliem, koji je upravo
izlazio. On je malo zastao osvrui se za mnom, ali je na poziv drugog agenta
iziao i ukrcao se u prikolicu motora koji ga je ekao. Stojei u redu za pregled
koara, priekala sam jo neko vrijeme, ali sam odmah izila i odnijela koaru
jednom znancu u Petrinjskoj ulici s molbom da on odnese hranu, a ja sam se
nakon obilaenja hitno vratila kui. Budui da je moj otac bio otpremljen u Ja
senovac, a stan kompromitiran, na inzistiranje Sailija povuena sam iz Zagreba
1 upuena 11. kolovoza 1944. u Moslavinu u Povjerenstvo CK KPH za sjevernu
Hrvatsku.*

* Sjeanje, SUBNOR, Zagreb.

182

In. Petar egvi

NALOZI ZA SLUBENA PUTOVANJA

ILEGALACA

Skupljanje podataka U alatnici eljeznike radionice iz

raivali smo kirurke instrumente za partizanske bolnice

Rat me je zatekao u Novom Sadu. Kao mladi inenjer radio sam u

tvornici kabela Felten Guillome. Kad su nas Maari izbacili u petom mjesecu
1941, nali smo se na-drugoj obali Dunava. Ostali smo bez sredstava za ivot
otac, mati i ja. Doli smo, zatim, kod jednog mog prijatelja izmeu Srijemske
Kamenice i Petrovaradina. Ubrzo sam dobio dozvolu za prijelaz preko Dunava
i nastavio rad u tvornici kabela. Sa dvije-tri plae koje sam dobio doao sam s
roditeljima u Zagreb. Kod kolega sam se interesirao gdje bi se mogao zaposliti.
Oni su mi govorili da je privreda praktiki potpuno stala, da nema sirovina, da
svatko dri svoje radnike, a da nitko ne prima nove. Zatim su me upozorili da
jedino eljeznica funkcionira i da radi, pa da, moda, treba ponekog inenjera.
Sredinom srpnja 1941. doao sam na eljeznicu gdje me je tadanji
naelnik mainskog odjeljenja uputio u eljezniku radionicu kod upravnika mainskog inenjera Stulhofera. On mi je objasnio da u njegovu kompetenciju ne
pripada primanje novih kadrova, ve da se javim njegovu pomoniku koji sjedi
nasuprot njemu. To je bio inenjer kemije. Uivao je povjerenje ustaa i samog
upravnika. Predstavio sam mu se. Kad je uo da mi je prezime egvi, upitao
me da li mi je Bruno u rodu. Rekao sam da mi je to brat. Kada sam mu kazao
da je poginuo na ratnom brodu Drava, ta injenica ga je veoma uznemirila. Kazao
mi je da su zajedno bili u Akademskom kolegiju (dom za studente) u Ljubljani.
Studirali su obojica montanistiku. Kasnije je on preao na kemiju, a moj brat je
otiao u Pomorsku vojnu akademiju. Time je pitanje mojega zaposlenja bilo ri
jeeno, jer sam bio brat njegova prijatelja. U eljeznikoj radionici poeo sam
raditi kao povremeni radnik, jer nisam imao odslueni kadrovski rok, pa me nisu
mogli primiti kao inovnika. Upuen sam u II odjel (alatnica) u kojem je bio ef
inenjer aelj. Ja sam bio drugi inenjer, jer smo samo nas dvojica bili inenjeri
u tom odjelu. Dobio sam dunost da nadzirem rad u alatnici, pa sam se u tom
svojstvu po njoj i kretao.
183

U eljeznikoj radionici tada je bilo ukupno 48 inenjera po raznim

odjeljenjima. Najvie ih je bilo u montai i kolnici. Bio sam u to vrijeme strahovito
neoprezan. To se manifestiralo u injenici to sam svoje politike nazore javno
ispoljavao pred svima koje sam susretao. Meutim, imao sam sreu da nisam naiao
ni na koga tko bi me prijavio ustakoj vlasti i upropastio. Razumljivo je da je
to veoma vaan indikator, da je ogromna veina ljudi na eljeznici bila antifaistiki
raspoloena. Ljudi su iz moje otvorenosti mogli shvatiti kakvo je moje politiko
opredjeljenje. Svi oni koji su imali odreeno politiko iskustvo vjerojatno su oci
jenili da sam orijentiran u progresivnom duhu. Stoga mi je vie drugova poelo
davati zadatke (nisam znao njihova imena, jer sam se odskora bio zaposlio na
eljeznici). To je poelo krajem ljeta ili poetkom jeseni 1941. godine. Dobio sam
zadatak da dvojicu inenjera, koji su bili Srbi, uvjerim i da kategoriki zahtijevam
da odmah napuste Zagreb i da odu u Srbiju, budui da im je zaprijetila neposredna
opasnost da ih ustaka policija uhapsi, jer su bili na listi za hapenje. Oni su u
to vrijeme jo mogli bez tekoa otputovati, jer je funkcionirao saobraaj. Da su
bili uhapeni, zavrili bi u Jasenovcu. Taj sam zadatak uspjeno obavio. Posluali
su me i hitno otputovali. Zatim su mi drugovi poeli davati propagandni materijal,
pa sam ga raznosio po odjeljenjima. Prenosio sam i pojedine informacije i zadatke
pojedinim ljudima u drugim odjeljenjima. Sve to sam obavljao nisam smatrao
nekim veim organiziranim radom. Meutim, vrlo rado sam sve izvravao to su
mi drugovi rekli.
Vjerojatno je to bilo poetkom jeseni 1941. godine kada je leo Oak
formirao jednu organizaciju u kojoj sam i ja bio zajedno s Borisom Prikrilom,
Duanom Doderom i Franjom Dominkom. Poeli smo se sastajati u Doderovu
stanu u Krajikoj ulici, jedanput tjedno. Prouavali smo nain konspiracije, po
naanje na sastancima itd. Zatim smo na prvom sastanku meusobno podijelili
igrae karte. Svaki od nas drao ih je na stolu pred sobom. To je, zapravo, sluilo
za kamuflau da u sluaju upada policije, ili ako netko pozvoni, imamo izgovor
da kao dobri poznanici kartamo. Svi smo bili naoruani pitoljima. Ako bi nas
policija dola hapsiti znailo bi da zna za na ilegalni rad. Stoga je unaprijed bilo
dogovoreno da u eventualnoj takvoj situaciji pruimo odluan oruani otpor i da
se nastojimo spasiti bijegom, jer je to bio povoljniji nain da netko- od nas i ostane
iv nego da padnemo u ruke faista, pa da nas, zatim, mrcvare po zatvorima i
logorima i da nas ipak na kraju sve pobiju. Dakle, na prvim sastancima smo
temeljito upueni u konspiraciju i na nae dranje i ponaanje u sluaju suoavanja
s policijom.
Jedan od glavnih zadataka nam je bio da proanaliziramo, a zatim da
predvidimo proizvodnu organizacijsku shemu eljeznike radionice nakon oslo
boenja zemlje. Da bi se uspjenije odvijala i razvijala borba protiv okupatora i
kvislinga, zadueni smo da skupljamo sve interesantne podatke za koje doznamo,
bilo u eljeznikoj radionici ili izvan nje od poznatih ili drugih ljudi koji e biti
korisni za NOP, da ih predajemo, odnosno da informiramo o svemu svoju vezu
leu Oaka. Pod njegovim rukovodstvom odvijao se na rad. Davao sam opis zna
ajnijih ljudi u Zagrebu, podatke o njihovom politikom uvjerenju i ponaanju.
Zatim, sve mogue podatke o ustakoj andarmeriji na Donjem Kraljevcu, kao
i mnoge druge zanimljive informacije (detalja se vie ne sjeam). Oak je u poetku
nae djelatnosti prisustvovao na nekoliko sastanaka. Ubrzo smo se sastajali sami,
a najviu funkciju u grupi imao je Boris Prikril. On je neprekidno odravao vezu
s Icom Oakom. Mi ostali smo samo u sluaju vrlo vanih stvari (bilo nam je,

184

naime, objanjeno to je to) mogli traiti visu vezu, to jest izravan kontakt s
Oakom. Meni se nametnulo takvo pitanje u sijenju 1942, kad je napadao velik
snijeg u Zagrebu. Htio sam mu kazati da sam dobio poziv u vojsku i konzultirati
se s njim to u poduzeti. Budui da su ulice bile uskoro oiene, tramvaj je
mogao cirkulirati, pa sam odluio da odem do Prikrila (ja sam u to vrijeme sta
novao u Gornjem Kraljevcu, a Prikril u Ljubljanici, preko potoka rnomerec) da
mi kae gdje stanuje Oak. Tramvajem sam se odvezao do posljednje stanice na
Trenjevci, potraio Prikrila i od njega dobio adresu Ice Oaka. Bez obzira na to
to sam u Zagrebu prije rata studirao, Trenjevka mi je bila potpuno nepoznata,
jer u to podruje grada nikada nisam dolazio. Stoga mi je Prikril detaljno objasnio
kako u doi do ulice u kojoj Oak stanuje. Po njegovim uputama, po uzanim
snijenim prtinama koje su bile uhodane u visokom snijegu, doao sam do te
kue, pokucao na vrata i uao. Naao sam se pred prostorijom u suterenu. Pri
mijetio sam uzbuene poglede Oakovih roditelja. Lijevo, pored stepenica sjedila
su na jednom sanduku dva mlaa ovjeka. Upitao sam Oakove roditelje da li
je Ico kod kue. Nitko mi nita nije odgovorio. Meni se u tim okolnostima, dok
sam dobio odgovor, inilo da sam na njega satima ekao, a moda je proteklo
samo pet-est sekunda. Svi su me uzbueno gledali. Dobio sam dojam da oni
misle da sam agent ustake policije. Razumljivo je da mi je bilo vrlo neugodno.
Prva je progovorila Icina majka rekavi da ga nema ve nekoliko dana i da bi
trebao doi svaki trenutak. To se moglo shvatiti kao poziv da uem u stan i da
ga saekam. Meutim, to nisam namjeravao. Budui da nekoliko dana nije bio
kod kue odmah sam shvatio da neto nije u redu. Zatim, taj neprijatni osjeaj
to misle da sam ustaki policajac natjerao me da to prije odem. Rekao sam da
u ga saekati pred kuom, mada sam odluio da tako ne postupim, pa sam iziao
iz kue i krenuo istim putem kojim sam doao prema tramvaju i odvezao se kui.
Sljedeeg dana ujutro u eljeznikoj radionici doao je bravar iz II odjela kod
tehniara Tanciga koji je sjedio iza mene. Objanjavao se s njim u vezi s nekim
nacrtom. Kad je prolazio pored mene bacio je neku cedulju na moj pisai stol.
Bilo mi je udno da taj bravar baca cedulju na moj stol kao da je on smetlite.
Uzeo sam je da je bacim u korpu za smee. Usput sam bacio pogled na nju i
opazio da na njoj pie: Tamo gdje si juer bio nemoj vie ii. Shvatio sam tek
tada da je dolazak tog bravara kod tehniara bio izlika da, toboe, ne razumije
neto u nacrtu da bi mene na taj nain upozorio da bih mogao biti uhapen ako
tamo opet odem. Tog ovjeka sam poznavao. Bio je alatni bravar na katu II odjela.
Meutim, s njim do tada nisam imao nikakve veze. Ostao sam jo pola sata za
pisaim stolom, a cedulju sam, da ne bi ostao nikakav trag, bacio u pe. Zatim
sam otiao na kat i upitao tog bravara to je zapravo posrijedi. Rekao mi je da
su ona dvojica, koja su sjedila na sanduku pred Oakovim stanom, ustaki agenti
i da tamo na smjenu ve tri dana ekaju da se Ico pojavi. Zatim, kad sam otiao
da se jedan od njih udario po glavi i kazao da sam ja traio onoga koga oni oekuju
i da su me trebali uhapsiti i da je jedan hitro poao za mnom da me uhapsi,
a drugi ostao u zasjedi. Naravno da ja o tome nita nisam znao. Vjerojatno sam
ja, ne poznajui Trenjevku, zaobilaznim putem doao i otiao od kue, pa me
ustaki agent nije pronaao, jer je on najkraim putem iao prema tramvajskoj
stanici. Zahvaljujui neiskustvu i neznanju ustakih agenata, izvukao sam ivu
glavu.
Neovisno o radu u organiziranoj grupi i dalje sam od drugih ljudi
dobivao zadatke u eljeznikoj radionici za prenoenje ilegalnog materijala. Jedan
od njih bio je poslovoa Mirko Lojen, koji je rukovodio reijskom grupom (zidari).

Davao mi je tampu koja je dolazila s osloboenog teritorija, takoer i letke. Sve

te materijale raznosio sam u strugaru, montau i kolnicu.
Jednoga dana doao je k meni ukrija Bijedi i kazao mi da mu treba
nalog za slubeni put radnika, budui da smo u II odjelu bili ovlateni, Saelj
i ja, da izdajemo naloge radnicima za slubena putovanja, poto je II odjel imao
veliku i malu dizalicu za uklanjanje udesa i odravanje vodostanica u Hrvatskoj.
Stoga smo svoje radnike mogli slati s nalogom koji je ujedno vaio i kao vozna
karta. Formulari su bili kod pisara i meni potpuno dostupni. Mogao sam ih uzimati
koliko sam htio, pa sam svakog tjedna davao naloge Sukriji Bijediu za odlazak
na teren. Tada mi je govorio da stalno odlazi u Generalski Stol i na Petrovu goru.
Meutim, prema onome to danas znam to oito nije bilo tono. Znai da se
i on strogo pridravao naela konspiracije, to jest da to manje drugova zna za
stvarne pravce putovanja za koje su se koristili putni nalozi. Onog dana kada je
uhapen, takoer je putovao s mojim nalogom. Vjerojatno je to bilo jedne subote,
a ve u ponedjeljak ujutro (ovo istiem zato da se vidi kako je organizacija savreno
funkcionirala) jedan mi je radnik, s kojim nisam bio povezan u svojoj djelatnosti
za NOP, rekao da se ne bojim nita zbog hapenja Bijedia, jer da je on za vrijeme
hapenja progutao moj nalog za slubeni put. Bio sam fasciniran takvim brzim
informacijama o tom hapenju, a i injenicom da mi ne prijeti nikakva opasnost
zbog izdavanja putnog naloga. Ni sada mi nije jasna nevjerojatna brzina u infor
miranju, ali je zaista bilo tako. Oigledno je da je na svakoj eljeznikoj stanici
postojao punkt NOP-a, koji je organizirala Partija i s njim rukovodila.
Neovisno o radu u eljeznikoj radionici i svim vezama u njoj, na
primjer s poslovoama Lojenom i Sedlarom, zatim s Paljanom, Gredeljom (Jankovim bratom) i ostalim drugovima, ijih se imena, na alost, danas vie ne sjeam,
bio sam povezan sa svojim bratiem Igorom Gasparinijem, kirurgom. On je bio
godinu dana mlai od mene. Meutim, veoma brzo je zavrio studij medicine
i specijalizirao kirurgiju prije rata i otiao na odsluenje vojnog roka. Napadom
faistikih armija na nau zemlju u travnju 1941, Nijemci su ga zarobili i odveli
u logor. U jesen 1941. Nijemci su vee grupe Hrvata pustili iz takvih logora u
Hrvatsku. Tako je i dr Gasparini doao kui u Zagreb u Gundulievu 34 kod svojih
roditelja. Budui da je otprije bio antifaist i progresivno orijentiran, odmah se
je povezao i bio ukljuen u ilegalni rad. Razumljivo je da ja o njegovim vezama
nita nisam znao, ali mi je bilo poznato da je imao kao jedan od najvanijih
zadataka da partizanske bolnice opskrbljuje sanitetskim materijalom, instrumen
tima i sa svim ostalim sredstvima koja su trebala bolnicama. U svom entuzijazmu
za NOP on je bagatelizirao Gestapo i UNS. U kuu u kojoj je stanovao ulazilo
se s velikim paketima. Dva ormara bila su puna sanitetskog materijala, a i itava
soba je bila ubrzo pretrpana. Vie puta se to kamionima odvozilo. Utovar paketa
u kamione u Gundulievoj 34 morao je pobuivati odreenu sumnju. Stoga sam
se bojao da e biti otkriven, uhapen i ubijen na izvravanju tog zadatka. Naime,
on je kasnije likvidiran u Jasenovcu, ali ne radi toga.
Oito je da se za taj njegov rad nije saznalo. Meutim, imao je tekoa
u prikupljanju nekih instrumenata, jer je sve bilo rasprodano, a novih nije bilo.
to se jo moglo nai, on je to sve pokupovao. Kod njega su se koncentrirala
golema sredstva prikupljana od Narodne pomoi. Takoer sam mu i ja donosio
velike svote novca, koje su mi davali bogati Zagrepani. Bio je neumoran i s tim
velikim svotama novca nabavljao je mnoge stvari. Meutim, nije mogao nabaviti
instrumente ratne kirurgije, jer u mirnodopskoj, koliko ja znam, nisu primjenji
vani: to su igle za proboj kostiju preko kojih se zatim radila ekstenzija slomljenih

186

kostiju u udovima. Stoga smo te igle masovno radili u alatnici od nerajueg elika
(naime, trebalo je u njemu biti najmanje 28% kroma i nikla), a njega je u magazinu
bilo u veim koliinama. Poslovoa Kralj je bez ikakva sustezanja pristao da se
to radi. On je bio najbolji specijalist za alatne elike i uope za izradu alata. Ja
sam prema opisu, skicama i literaturi, koju mi je dr Gasparini pokazivao, izradio
radionike nacrte, predao ih Kralju, a on je organizirao sve ostalo (izvadak ma
terijala iz stovarita, kao i ljude koji e to napraviti; zatim^ tu je bilo strugarskih,
frezerskih, runih kovakih, kalionikih i ostalih radova). injenica je da je za taj
zadatak bio angairan vei broj radnika u II odjelu (alatnica), a za to se nikada
nije saznalo, to potvruje visoku svijest i privrenost NOP-u veine radnika. Bilo
je izraeno oko stotinu igala. U alatnici smo, osim igala, izraivali i pincete takoer
za potrebe kirurgije. Sve te predmete predavao sam Gaspariniju (uskoro je uhapen
i ubijen u Jasenovcu), koji ih je slao partizanskim bolnicama s ostalim sanitetskim
materijalom.*

* Odlomak iz sjeanja, SUBNOR, Zagreb.

187

Milan Jakovi

ZAGREBAKA VEZA
U DONJIM DUBRAVAMA

Kako smo organizirali prihvaanje drugova iz Zagreba

Lozinke eljeznikim telegrafom Dolazak Vlade Popovia
i Otmara Kreaia Stigli su glumci iz Kazalita

Potkraj listopada 1941. dobio sam zadatak da stupim u vezu sa Zvon

kom Hrakom, koji je radio na eljeznikoj stanici Donje Dubrave, radi organi
ziranja prihvata drugova koji su iz Zagreba trebali dolaziti u narodnooslobodilake
partizanske odrede.
Zvonka Hraka upoznao sam nakon njegova dolaska u Donje Dubrave.
To je bila povoljna okolnost da otvoreno razgovaramo. Meutim, moram priznati
da sam se u to vrijeme, iz razumljivih razloga, pribojavao. Kada sam rekao o emu
je rije i pitao ga da li je voljan suraivati s partizanima, odgovorio mi je da je
s njim o tome ve razgovarao njegov prijatelj iz Zagreba i da je oekivao da e
mu se u vezi s tim netko javiti.
Sredinom studenoga 1941. kod Zvonka sam se sreo s lijepo obuenim
eljezniarom, koga do tada nisam poznavao. Po oznakama koje je imao na uni
formi zakljuio sam da je inovmk. Predstavljen mi je kao Prijatelj iz Zagreba,
koji je doao kod Gojka Jakovia vajcaka, mesara u Donjim Dubravama, da kupi
mesa, a po mogunosti i drugih ivenih namirnica. Shvatio sam to bukvalno,
pa je u tom smislu tekao na dalji razgovor. Prijatelj se mnogo raspitivao o Gojku
mesaru i njegovim mogunostima opskrbljivanja mesom. To mi je postalo dosad
no, a pomalo i sumnjivo. Zvonko je, uglavnom, utio. Svoje raspoloenje, bez
mnogo uvijanja, kao i veina mladih ljudi, glasno sam stavio na znanje Zvonku
i njegovu prijatelju. Na moje reagiranje oni su se nasmijali. Meutim, nesporazum
je ubrzo uklonjen. Naime, Zvonko mi je rekao da je to Prijatelj o kojem mi je
ranije govorio, zatim, da nije u pitanju meso itd. Prijatelj je, u stvari, doao sa
zadatkom da provjeri kakve su mogunosti i to sve treba poduzeti za mjere
sigurnosti da bi se dio drugova i simpatizera NOB-a iz Zagreba prevozio vlakom
do Donjih Dubrava, a zatim produio na slobodni teritorij u partizanske jedini-

Utvrdili smo da je to mogue i da je sigurnost u Donjim Dubravama

potpuno garantirana, uz poduzimanje potrebnih mjera. Zatim se poveo razgovor
0 tome kada i kako da drugovi dolaze do Donjih Dubrava i na koji nain us
postaviti vezu izmeu Donjih Dubrava i Zagreba. Dogovorili smo se da je najbolje
da drugovi dolaze u eljezniarskim uniformama, vlakom koji stie u Donje Du
brave u 15 sati. Tim vlakom su se vraali eljezniari zaposleni u Karlovcu i Dugoj
Resi, pa je to bila povoljna okolnost, jer su se oni mogli bez tekoa udaljavati
sa stanice. Isto e trebati postupati i drugovi koji dolaze u partizane, pa nee
pobuditi nikakvu sumnju. im se udalje 300-400 metara od stanice vie im nee
prijetiti nikakva opasnost od neprijatelja. Zatim smo odluili da izmeu Zagreba
1 Donjih Dubrava treba odravati vezu zbog toga da bi drugovi eljezniari mogli
javiti kada polaze iz Zagreba u Donje Dubrave. Zvonko je bio miljenja da bi
se veza najbolje mogla odravati telegrafom, samo ako bismo na kolodvoru u
Zagrebu imali svoje ljude. Prijatelj je odmah potvrdio da takvih ljudi ima na
kolodvoru. Utvrdili smo lozinku i odziv. Sloili smo se da e najbolje biti ako
sadraj tih znakova za raspoznavanje bude vezan za Gojka mesara, pa smo zaklju
ili:
1. Prije nego to jedan drug ili vie njih krene iz Zagreba, drug s
Glavnog kolodvora u Zagrebu eljeznikim telegrafom upitat e Zvonka na e
ljeznikoj stanici Donje Dubrave: Ima li Gojko mesa? to je znailo: mogu
li drugovi krenuti iz Zagreba. Ako je sve bilo u redu, Zvonko je, istim putem,
trebao odgovoriti: Gojko e imati mesa u srijedu ili u petak to je znailo
da drugovi u te dane mogu otputovati iz Zagreba u Donje Dubrave.
2. Da se onog dana, kada drugovi eljezniari pou iz Zagreba javi
telegramom: Vlakom 312 (ili nekim drugim) aljem ti novac za dva (ili vie)
kilograma mesa. To je znailo da tim vlakom stiu dva ili vie drugova. Ako je
u telegramu stajalo da se alje novac i moli za to bolje telee meso, to je znailo
da dolaze odgovorni rukovodioci ili politiki znaajni ljudi.
3. Da se po dolasku eljezniara u Donje Dubrave, odnosno njihovu
odlasku na slobodni teritorij, o tome obavijesti Zagreb ovakvim telegramom: Vla
kom 311 (ili drugim) aljem ti dva (ili vie) kilograma mesa. To je trebalo da
znai da su upueni drugovi stigli u Donje Dubrave i produili na slobodni teritorij
Korduna ili Like. Ako je u spomenutom telegramu bilo navedeno Paket se nalazi
kod vlakovoe znailo je da se u paketu, umjesto mesa, nalaze eljezniarske
uniforme drugova koji su otili na slobodni teritorij i da ga treba uzeti iz slubenih
kola, kako bi te uniforme posluile i drugima koji budu istim putem odlazili u
Donje Dubrave.
Poto smo se o svemu dogovorili, Prijatelj iz Zagreba je prvim vlakom
otputovao. Uzeo je podatke o vremenu i danima kada e Zvonko biti u slubi.
Obeao nam je da neemo dugo ekati na prvi telegram s kolodvora iz Zagreba.
Posebno nas je upozorio na budnost i oprez, naglasivi da ne gubimo iz vida da
je neprijatelj veoma lukav.
Znao sam da se sve organizira i da e se realizirati pod neposrednim
rukovodstvom odreenih partijskih rukovodstava. Meutim, nikada nisam saznao
pravo ime ovjeka kojeg mi je Zvonko predstavio kao Prijatelja iz Zagreba. Sjeam
se da je kasnije dolazio jedan ovjek po imenu Ivan Radoevi.
U sijenju 1942. Zvonko mi je u jednom razgovoru rekao da na glav
nom kolodvoru u Zagrebu radi za nas drug Ferdo. Pomislio sam da je i to neki
pseudonim i da tog ovjeka nikada neu vidjeti i upoznati. Da, tako sam mislio
1942. godine. Dvanaest godina kasnije, na eljeznikoj stanici u Karlovcu upoznao

189

sam se sa efom te stanice Ferdom Udierom. Tada sam ga pitao da li je potkraj

1941. i u poetku 1942. slubovao u Zagrebu. Kada mi je rekao da jest, to je
bilo dovoljno za poetak razgovora. Oivjeli smo stare ratne uspomene i tako jedan
drugog uvjerili da smo u prvoj godini narodnooslobodilakog rata, iako prostorno
udaljeni jedan od drugoga oko 100 kilometara, nekoliko mjeseci radili na ostva
renju istog zadatka. Zbog toga saznanja bili smo radosni.
Bliio se kraj mjeseca studenoga 1941, ali iz Zagreba nije stizao te
legram. Nitko nije pitao Ima li Gojko mesa? To nas je zabrinjavalo. Zabrinutost
za Prijatelja i akciju svakim danom je bila sve vea. Sve je bilo odjednom prekinuto.
Takav je bio na dojam.
Meutim, jednog sam dana bio u Zvonkovoj slubenoj prostoriji.
Odjednom se pojavio pozivni znak na telegrafu. Zvonko je ukljuio traku po kojoj
su otkucavali Morseovi znaci. Kada je telegraf prestao, Zvonko uze traku i proita:
Ima li Gojko mesa?
Bili smo presretni. Odluili smo da ubrzo odgovorimo, to smo nakon
dva sata i uinili. Zvonko je uputio telegram: Gojko e imati mesa u petak. Toga
petka prije pdne iz Zagreba je javljeno: Vlakom 312 aljem ti novac za dva
kilograma mesa.
Vlak broj 312 na liniji Zagreb Suak stizao je u Donje Dubrave u 15
sati. S nestrpljenjem smo oekivali susret sa eljezniarima. Budui da smo Zvon
ko i ja poznavali sve eljezniare koji su se tim vlakom vraali s posla, nije bilo
teko uoiti nepoznate eljezniare. Zvonko je imao zadatak da eljezniare* iz
Zagreba, neupadljivo prolazei pored njih, uputi prugom prema zaseoku u kojem
se nalazio Gojko mesar, a ja da ih saekam 300 metara dalje od stanice i uputim
na slobodni teritorij.
Sve smo predvidjeli i ekali smo vlak. Otiao sam k skretniaru i kod
njega sam se zadrao do signala za vlak 312. Poto je bio dan signal da vlak stie,
nekoliko minuta kasnije iziao sam. Bio je lijep, ali hladan prosinaki dan 1941.
Vlak broj 312 se pribliavao Donjim Dubravama. Skretniar je dao znak da vlak
ulazi u stanicu, a ja sam se uputio za njim. Nepunu minutu kasnije vlak je napustio
stanicu, a ja sam ugledao dvojicu eljezniara kako prugom idu prema meni.
Stao sam i saekao ih da mi priu. Skretniar me je pozvao da se vratim k njemu
i da nastavimo razgovor. Rekao sam mu da u kasnije navratiti.
eljezniari su se brzo pribliavali. Usput su se neto dogovarali i
tako su stigli do mene. Pozdravio sam ih i upitao kako su
putovali.
Dobro smo
putovali, ali bi setrebali to prije udaljiti
od pruge
i od stanice rekoe, a ja sam ih uvjeravao da se nemaju ega plaiti, budui
da se nalazimo na partizanskom teritoriju.
U to vrijeme, gotovo sav narod Gornjih i Donjih Dubrava bio je na
strani narodnooslobodilakog pokreta. Dubrave su imale i svoju partizansku jedi
nicu. U veini sela i zaselaka bili su formirani narodnooslobodilaki odbori kao
organi vlasti. Na teritoriju dubravake opine ve su bile formirane tri partijske
elije i via aktiva SKOJ-a. Veina omladine bila je u Savezu mlade generacije.
Sve sam im to brzo ispriao, ali jednom drugu eljezniaru to nije bilo dovoljno.
Poeo se nervirati. Bilo je oigledno da se uplaio. U jednom trenutku poe putem
prema Generalskom Stolu.
eli li kod
ustaa? upitah
ga u ali.
Zar me tako neto uope moe pitati? ree
mi neto smirenije,
jer ga je moje pitanje iznenadilo.

190

 to bih te drugo pitao! Lijepo ti kaem i uvjeravam te da si, tako

rei, na osloboenom teritoriju, a ti mi nita ne vjeruje, ve se udno ponaa
rekao sam mu i to je bio kraj naem nesporazumu.
Zatim smo napustili prugu i krenuli obilaznim putem prema selu
Rebii. Na putu za to selo eljezniari su skinuli uniformu i spakovali je u mali
kofer, koji je trebalo vratiti u Zagreb. Tako smo stigli do kue eljezniara Sime
Rebia Bana. Objasnio sam mu da drugovi idu u partizane. Sada su bili veoma
raspoloeni.
Pa kako se zovete drugovi? upita ih Simo.
Ja sam Drago Fosli, iz Zagreba.
A ja Ivan Gae, takoer iz Zagreba odgovori drugi.
Nisam ulazio u to da li su im to bila prava imena, ali sam ih zapisao
u svoju biljenicu. Kasnije sam saznao da su im ta imena, kako su se predstavili,
bila prava, jer sam se s drugom Fosliem sretao i u toku NOB-a.
Poto su Drago i Ivan upueni na osloboeni teritorij Korduna, tj. u
Perjasicu, Zvonko je Prijatelja iz Zagreba, u slubi na Glavnom kolodvoru, oba
vijestio telegramom.
Nekoliko dana kasnije, ponovo je iz Zagreba telegrafirano: Ima li
Gojko mesa? Zvonko je iz Donjih Dubrava staninim telegramom odgovorio kada
e biti mesa.
Veza izmeu Zagreba i Donjih Dubrava, koju su realizirali eljezniari
preko slubenih telegrafa, dolazak i prihvat drugova, tekla je kako se samo moe
poeljeti. Dolazili su pojedinci i grupe od dva do etiri druga. Meu njima je
bio i Mauricije Magai. Za Zvonka i mene njihov je dolazak postao sasvim obian
i normalan. Nismo mnogo mislili na mogunost da itav na rad moe biti i
otkriven. Meutim, poslije jednog razgovora, krajem prosinca 1941, s prometni
kom Globernikom na stanici u Donjim Dubravama, malo smo se trgli.
On je tu slubovao, ali nije stanovao. Mi smo imali svoje miljenje o Globerniku.
Naime, smatrali smo ga proustaki nastrojenim. On nam je jednog dana stavio
do znanja da neki eljezniari silaze iz vlaka u Donjim Dubravama i da odlaze
u Perjasicu, tj. na osloboeni teritorij. Zbog toga smo eljeli da s njim raistimo,
jer mu je na rad, uglavnom, bio poznat.
Jednog dana dogodilo se neto neoekivano. Globernik je bio u slubi.
U slobodnom vremenu izmeu dvaju vlakova koje je trebao primiti, otiao je u
seosku kavanicu koja se nalazila nedaleko od eljeznike stanice i tamo naao neko
veselo drutvo.
Ti si ustaa! rekao je netko iz tog drutva Globerniku.
Globernik se branio uvjeravajui da on to nije. Meutim, to ga je
strano pozlijedilo. Iste noi, Globernik je napustio svoju slubu i otiao u par
tizane. Zvonko se iznenadio kada je to saznao. Pokazalo se da nae miljenje o
Globerniku nije bilo ispravno. Grijeili smo prema njemu. Da nije otiao u par
tizane, tko zna kakve bi posljedice snosio, jer je odluka da se s njim razjasnimo
bila veoma vrsta i odobrena. Nije mi poznato da li je Globernik preivio rat.
Istovremeno, kad nam je Globernik stavio na znanje da mu je poznato
da u Donje Dubrave dolaze eljezniari iz Zagreba, a zatim da odlaze u partizane,
Zvonkov poznanik, domobranski zastavnik, koji se nalazio s domobranskom po
sadom u osnovnoj koli u Donjim Dubravama, interesirao se za partizane i izrazio
elju da se s njima sastane. Nakon nekoliko dana zastavnik je rekao Zvonku da
i njegov porunik eli uspostaviti vezu s partizanima. Poduzeli smo potrebne mjere
i sastanak je odran u Zvonkovu stanu u kui Rade Jakovia, zvanog Dvirac. Glavni

191

partizanski pregovara bio je Simo Karapanda. Na tom sastanku domobrani nisu

nita naroito prihvatili u pogledu suradnje s partizanima, a kao znak svoje do
bronamjernosti i iskrenosti dali su Karanpandi veliki automatski pitolj s drve
nom futrolom koja se mogla koristiti kao kundak. Poslije tog sastanka ubrzo su
oba domobranska oficira bila premjetena. Mi nismo saznali razloge njihova pre
mjetaja. Nismo se mnogo ni interesirali, jer su veze sa Zagrebom funkcionirale
veoma dobro.
Meutim, u drugoj polovici sijenja 1942. zapaeno je da na stanicu
Donje Dubrave gotovo svakodnevno dolazi u kontrolu ustaki natporunik Marijan
Persoli. Bez obzira na to, na je kanal i dalje bez smetnji funkcionirao. Postao
je siguran. Vjerojatno je to zapazilo i partijsko rukovodstvo u Zagrebu, pa su tim
kanalom, u prvoj polovici oujka 1942. upueni iz Zagreba na slobodni teritorij
Vlado Popovi, tada predstavnik CK KPJ pri CK KPH i Otmar Kreai, sada
general-pukovnik JNA u mirovini. (Njihova prava imena doznao sam kasnije.)
Najava njihova dolaska bila je iznenadna. U svemu je odstupljeno od ve uhodane
prakse.
Naime, oko 16 sati Zvonku je iz Zagreba, bez prethodnog pitanja Ima
li Gojko mesa?, javljeno: Danas ti vlakom broj 316 aljem novac za dva kilograma
boljeg teleeg mesa. Vlak broj 316 stizao je u Donje Dubrave u 21 sat. Kada
smo s Prijateljem odredili vrijeme dolaska drugova precizirali smo 10,11 i 15 sati.
Vlak koji stie u 21 sat iz vie razloga nije uzet u obzir. Zato nas je primljeni
telegram prilino zbunio. Ipak, odluili smo da saekamo vlak i da prihvatimo
drugove.
Kad je vlak stigao, iz prvog ili iz drugog vagona, uz pomo konduktera,
izila su tri eljezniara. Dvojica, Vlado Popovi i Otmar Kreai, bili su u
uniformi kakvu su nosili prometnici, a trei je bio u obinoj eljezniarskoj uni
formi. Sa sobom su imali etiri velika kofera. Priao sam im i pozdravio. Upitao
sam ih:
Jeste li kod Gojka doli po meso?
Vlado mi je snano stegao ruku. Nita nisu odgovorili. Rekao sam im
da odmah produimo i da zajedno s radnicima, koji su doputovali istim vlakom,
iziemo iz ice kojom je stanica bila ograena. To nije uinjeno. Ni danas mi
nije jasno zato. Umjesto da s ostalim putnicima iziemo iz te iane ograde, uli
smo zajedno sa Zvonkom u prometni ured. Pristigli putnici nisu ni sjeli, a kod
Zvonka je uao natporunik Marijan Persoli. Zvonko je odmah reagirao. Predstavio
je drugove kao svoje kolske kolege, koji ive u Zagrebu, pa je odmah dodao da
su doputovali ovdje radi nabavke mesa. Za mene je, onako usput, rekao:
To je Mile iz susjedstva, pa sam ga zamolio da odvede kolege u
moj stan.
Zatim se poveo razgovor izmeu Vlade Popovia i Zvonka s jedne
i natporunika s druge strane. Ostali smo utjeli. Imao sam pitolj tajer 9 mm
i samo jedan metak u njegovoj cijevi. Bio sam spreman da taj metak ispalim u
natporunika ako doe do ma kakvog objanjavanja. Kasnije sam saznao da je
Kreai imao isti takav pitolj, ali s vie municije. Natporunik se ponaao nor
malno i razgovarali su sve do 22 sata. Tada je Zvonko zamolio natporunika
Persolija da naredi domobranima da nam ne prave smetnje i da nas puste iz ice.
On je to odmah i uinio. im smo izili iz ice, krenuli smo prema selu Rebiima.
Snijeg je bio veoma visok, vie od jednog metra, a temperatura je pala izmeu
minus 25 i 30 stupnjeva. Kad smo stigli do kue eljezniara Sime Rebia Bana,
bilo je gotovo pola noi. Tu smo se ugrijali. Popovi i Kreai su skinuli svoje
192

eljezniarske uniforme, a trei putnik to nije uinio. Iz razgovora koji su oni

meusobno vodili zakljuio sam da se on vraa u Zagreb. Vjerojatno je to bio
drug Radoevi. Poto su se presvukli, rekao sam im da emo ovdje saekati jutro,
jer ne moemo prijei rijeku Mrenicu. amac je bio na suprotnoj obali, a u mlinu,
koji se nalazio pored obale, nije bilo nikoga.
Meutim, Vlado Popovi je odmah odgovorio:
Ne, odmah idemo! a zatim se okrenuo prema meni i upitao
me: Jesi li ti komunist?
Jesam rekao sam.
Za komunista nema nemoguega. Pred njim se i elina vrata
moraju otvoriti rekao mi je.
U redu, ali mi rijeku Mrenicu ne moemo pregaziti, jer je dosta
duboka odgovorio sam mu.
Vlado Popovi me je poeo kritizirati da nam organizacija nije dobra.
Onda, idemo na rijeku rekao sam mu i poli smo, iako sam
znao da nam se moe desiti da se vratimo ili da otvorimo Rebiev mlin da bismo
se sklonili od hladnoe.
Po divnoj mjeseini i cii zimi probijali smo se uskom prtinom nosei
etiri teka kofera (Vlado je nosio dva). Nakon jednog sata pjeaenja, stigli smo
do rijeke Mrenice i stali nad kanjonom dubokim 50100 metara.
Evo nas, drugovi, stigli smo i sada bismo trebali ispaliti jedan metak
iz karabina u pravcu sela Vitesi. Kad straar uje pjevanje zrna, opalit e metak
prema nama i odmah nekog uputiti ovamo da nas preveze objasnio sam im
na znak raspoznavanja.
Vlado je odmah reagirao i kazao da treba pucati. Rekao sam da ne
moemo, jer nemamo karabina. Istovremeno u ruci Otmara Kreaia ugledao sam
pitolj tajer i, dok smo mi jo razgovarali, on je opalio metak u pravcu sela
Vitesi.
Taj se pucanj na snijegu i zimi nije uo rekao sam mu i nasmijao
se. Metak nije propjevao.
Onda emo baciti bombu pa e se uti! rekao je pomalo ljutito
Vlado.
Ja sam ih uvjeravao da tada pogotovo nitko nee sii do Mrenice.
Bomba je
eksplodirala, ali nikakva odgovora s druge strane nije bilo. Na
tome
mjestu smo se neko vrijeme zadrali. Bilo je
vrlo hladno, pa smo odluili da se
sklonimo u Rebiev mlin i da u njemu saekamo dan, ili da se vratimo odakle
smo i poli. Kad smo doli do Rebieva mlina, vidjeli smo da je zakljuan. Uz
Vladinu i Otmarovu pomo popeo sam se na krov, pa sam se spustio u sobu
koju sam iznutra otvorio. Upalio sam luu (malu petrolejsku lampu bez cilindra)
i odmah sam naloio vatru u pei. U poetku je soba bila puna dima, ali se brzo
zagrijala. Vlado je odmah legao na krevet, a Otmar je sjeo na stolicu i sluao dijalog
izmeu Vlade i mene. Vlado je neprekidno postavljao pitanja, a ja sam odgovarao.
S nekim mojim odgovorima bio je zadovoljan, a zbog nekih me je kritizirao.
Meutim, ni ja se nisam dao.
Vi ste sektai! odjednom
ree Vlado.
Bilo bi dobro da ustane iz tog
kreveta, jer u njemu ima neugodnih
stanovnika rekao sam mu umjesto odgovora, iako sam ve bio iznerviran, pa
je tako izmijenjena tema naeg razgovora.
Svanulo je. Sa suprotne obale stigao je amac. Pozdravili smo.se. Vlado
i Otmar su produili za Perjasicu, a ja natrag.
13 Zbornik sjeanja 3

193

Iduih dana stigla je nova grupa eljezniara. U oujku 1942. Zvonku

je doao neki drug eljezniar (nisam se s njim sreo) i rekao mu da e uskoro
iz Zagreba poi u partizane grupa vanih drugova, ali da oni vjerojatno nee
putovati u eljezniarskim uniformama, ve u civilnim odijelima. Mjesec oujak
je proao. Nekoliko grupa eljezniara je stiglo, ali od najavljenih vanih drugova
ni traga. Pretpostavljali smo da e oni doputovati u travnju. Ta se pretpostavka
potvrdila. Naime, prvih dana travnja, iz Zagreba je stigao telegram: Ima li Gojko
boljeg mesa? Odmah smo znali da je u pitanju dolazak eminentnih drugova, pa
smo i odgovorili: Ima Gojko mesa. Oekivali smo brzo obavjetenje o njihovu
dolasku. Tako je i bilo. Idueg dana, kada je primio slubu, Zvonko je primio
obavjetenje da tri druga stiu vlakom u 10 sati.
Prije dolaska toga vlaka stiglo je i obavjetenje da vlakom 1010 stiu
etiri druga. Taj vlak je stizao u Donje Dubrave uli sati. Dakle, najavljeni drugovi
su putovali podijeljeni u dva vlaka, koji su stizali u Donje Dubrave u razmaku
od jednog sata. To nam je predstavljalo dosta tekoa. Morali smo poduzeti po
sebne mjere sigurnosti da bi svi oni stigli na slobodni teritorij. Sve stigle drugove
morao sam prihvatiti na stanici. Sa Zvonkom sam napravio ovakav plan za njihovo
prihvaanje:
Grupu koja stigne vlakom u 10 sati on treba da uputi cestom prema
selu Tounja i da joj kae da u ih ja saekati 300 400 metara iza kua zaseoka
Bojanii i da e me oni prepoznati po tome to u lijevu ruku drati preko grudi.
Ta grupa je morala proi pored kole u kojoj se nalazila domobranska posada.
To je bilo rizino. Meutim, svjesno smo ili na taj rizik, jer smo znali da u toku
dana domobrani ne obraaju panju na ljude koji prolaze cestom.
Sa Zvonkom sam se dogovorio da drugu grupu koja stigne prihvatim
na samoj stanici i da je povedem drugim putem.
Otiao sam na ugovoreno mjesto i poslije prolaska vlaka, koji je stizao
u 10 sati, s nestrpljenjem sam oekivao te drugove. Nakon 20 minuta, s okuke
puta pojavila su se tri civila u elegantnim kaputima s koferima. Stavio sam lijevu
ruku preko grudi i ekao da mi se priblie. Jedan iz te grupe me je primijetio
i brzo poao k meni. Poao sam mu u susret i ubrzo smo se nali u zagrljaju,
iako se nikada ranije nismo vidjeli. Odmah smo postali prisni, ali imena nismo
govorili. Rekli su mi da e drugim vlakom doi jo jedna grupa i to tri mukarca
i jedna ena. Zbog toga sam ih zamolio da pourimo u zaselak Janjane, budui
da drugu grupu trebam prihvatiti na stanici. Brzo smo stigli u Janjane. Tu sam
ih ostavio i pourio na eljezniku stanicu Donje Dubrave, gdje sam stigao ne
posredno pred dolazak vlaka.
Na stanici me je Zvonko obavijestio da nema nikakvih promjena. Vlak
broj 1010 stigao je tono po redu vonje. Iz njega je izilo nekoliko putnika, meu
kojima i druga grupa drugova. Prolazei pored njih stavio sam im do znanja da
produe za mnom. Iao sam brzo i zaklonio se iza nekih drva, ekajui da oni
stignu. Meutim, na moje iznenaenje, umjesto da pou za mnom, oni su otili
oko stanice. Rukom sam im davao znak da dou k meni. Na sreu, moj znak
je primijetila drugarica iz te grupe i sve se dobro zavrilo.
Nakon pola sata obje grupe su bile zajedno. Iz zaseoka Janjani otili
smo u zaselak Mirie i smjestili se kod Duana Miria. Bilo je veselo. Tu sam
saznao da su prispjeli drugovi glumci Zagrebakog kazalita Vjekoslav Afri, Joa
Ruti, Milan Vujnovi, Ivka Ruti, Salko Repak, Zor Skrigin (lan baleta) i Zvo
nimir Cvija (iz orkestra).

U razgovoru o njihovu putu, o tome kako e se zakazana predstava

morati odgoditi itd., Joa Ruti mi je ispriao: Na Glavnom kolodvoru u Zagrebu
sreli smo inspicijenta kazalita, Josipa Pukeca, slugu svih nenarodnih reima, a
tada ustakog tabornika, koji je tim vlakom trebao putovati. To je bila tekoa
koja je mogla imati teke posljedice. Snaao sam se i kazao mu da mi supruga
putuje s Afriem u nabavku mesa, pa da ih ja ispraam. Afri je s tim tipom
sjeo u vagon-restoran, a Ivka je bila u zadnjem vagonu. im je vlak krenuo, uskoio
sam u nj i sjedio u kupeu sa suprugom, Smislio sam i izgovor zato sam se i
ja odluio na put, da ga kaem Pukecu ako naie. Prije dolaska u Donje Dubrave,
Afri je napustio vagon-restoran, izgovarajui se da ide zaas Ivki, i ostavio eir
kao da e se odmah vratiti. U Donjim Dubravama smo oprezno izili iz vlaka
da nas ne primijeti ustaa Pukec.
To saznanje mi se nije svialo. Odmah sam poao kod Zvonka i rekao
mu da javi Zagrebu da su drugovi stigli, a zatim sam mu ispriao to sam saznao
od Joe Rutia. Zvonko je izrazio bojazan da e kanal biti otkriven.
Idueg dana, iako nije bio u slubi, susreo sam Zvonka na eljeznikoj
stanici. Saekali smo vlak koji iz Zagreba stie u 15 sati. Poto je vlak napustio
stanicu, primijetili smo da tri nepoznata ovjeka razgovaraju s prometnikom. Bili
su lijepo odjeveni. Kad je prometnik prolazio pored nas, Zvonko ga je upitao:
Tko su ta gospoda i kamo odoe?
Kau da su trgovci ogrjevnog drva i interesiraju se ija su drva
na stovaritu. Otili su u Rakie u gostionicu odgovorio je prometnik i otiao
u svoj ured.
Odmah smo ocijenili da to nisu trgovci, ve agenti Ustake nadzorne
slube. Ja sam napustio eljezniku stanicu, a Zvonko je ostao s prometnikom.
Ispriao mi je iste veeri da su trgovci iz Rakia ponovo doli kod prometnika
i pitali ga o mogunostima nabavke ogrjevnog drva, interesirali se o Dubravama,
itd. Zatim su pjeice otili u Generalski Stol na spavanje. Uvjereni da se radi o
agentima, zakljuili smo da to treba javiti drugovima u Zagreb, a takoer infor
mirati i partijsko rukovodstvo, koje se nalazilo na slobodnom teritoriju (Kotarski
komitet KPH Veljun i Okruni komitet KPH Karlovac). Zvonko je telegrafirao
u Zagreb Gojko vie dana nee imati mesa.
Ja sam upoznao drugove iz kotarskog i okrunog komiteta s nastalom
situacijom, te da je Zvonko uputio u Zagreb telegrafsku poruku iz koje e se moi
zakljuiti da se drugovi vie ne upuuju ovamo. Nakon toga razgovora odlueno
je da vie ne radim na zadatku na kojem sam bio i da Zvonko obavezno treba
da doe na slobodni teritorij. No, prije nego to ta odluka bude realizirana, trebalo
je da saekamo 1015 dana radi eventualnog javljanja drugova iz Zagreba.
Prolazio je mjesec travanj. Od dolaska glumaca, koje smo prihvatili,
iz Zagreba nije bilo pitanja: Ima li Gojko mesa? Na se kanal gasio.
Upoznao sam Zvonka sa zahtjevom da treba otii na slobodni teritorij.
Objasnio sam mu da drugovi iz Okrunog komiteta smatraju da mu prijeti ne
posredna opasnost. Upitao sam ga kada e krenuti. Na moje veliko iznenaenje,
Zvonko se kolebao i nije bio spreman da odmah poe. To je pravdao raznim
argumentima, a najvie je isticao da mu majka nije opskrbljena i da ne zna kako
e rijeiti taj problem. Uoio je opasnost koja mu prijeti, pa je odluio da ide
195

u partizane. Meutim, prethodno je htio smjestiti i opskrbiti majku. Vie puta

sam ga pourivao, a upozorio sam ga i na injenicu da se iz Zagreba nitko ne
javlja i da ne znamo to se tamo deava. Nije stigao da sve sredi. Uhapen je
i vie se nije vratio.*

Sjeanje, SUBNOR, Zagreb.

196

Nikola Maretko

VEZA GLAVNI TAB HRVATSKE - MK

ZAGREB

Udarne grupe u eljeznikoj radionici Lozinke u Donjim

Dubravama

. . . Nakon okupacije 1941. imali smo zadatak da formiramo udarne

grupe koje e se orujem suprotstaviti ustakom teroru u eljeznikoj radionici
i u gradu. Formirali smo tab i udarne grupe pod rukovodstvom drugova: Gredelja,
Mutaka, Koroca, Culjaka i Miloa Boka, koji je ubrzo bio uhapen. Formirali
smo po odjelima udarne grupe za vrenje sabotaa i diverzija (onesposobljavanje
postrojenja).
Krajem rujna dobio sam zadatak da treba likvidirati dva ustaka agenta:
Boievia i Petanjka. Oni su bili ustaki agenti u eljeznikoj radionici. Naa
ih je grupa trebala likvidirati. Pripremao sam plan i ve smo dobili oruje. Me
utim, doao je 30. rujna, kada su nas na zadatku prikupljanja Narodne pomoi
primijetili i pohapsili (bilo nas je 14 15). Zbog toga nismo uspjeli izvriti atentat
na ustake agente. Odveli su nas na sud u sadanju Ulicu socijalistike revolucije
i nakon istrage bili smo prebaeni u zatvor u Savsku cestu, gdje smo ostali 14
dana. Poslije su nas opet odveli na Prijeki pokretni sud u Petrinjsku ulicu. Ve
je bila organizirana naa obrana (imali smo advokate). ak su i neki ustae govorili
u nau korist, i tako smo bili osloboeni. Moram napomenuti da je na sudu bio
jedan na simpatizer, sudac Horvat, koji nas je sasluavao svakog posebno i mislim
da je pomogao naem osloboenju. Svi smo izili, samo je Stjepan libar bio
osuen na smrt, jer ga je teretio jedan iz eljeznike stanice da je od njega dobio
letke.Meutim, poslije su ga
pomilovali, te je tako i on kasnije iziao.
Naa grupa bila je
osloboena 15. oujka 1942. i svi smo se vratili
u eljezniku radionicu.
Kad sam se vratio, sastao sam se s drugovima Culjakom i Korocem,
koji su se
raspitivali o svemu to smo doivjeli i savjetovali mi da prijeem u
ilegalnost ili da odem u partizane budui da sam kompromitiran.

197

Kako sam bio iscrpljen od petomjesenog ekanja i neizvjesnosti od

suenja, prihvatio sam njihov prijedlog. Na radnome mjestu ostao sam do 10.
travnja 1942, kada sam dobio vezu i otiao u partizane preko nae eljeznike
veze s Donjom Dubravom.
Sam sam otiao do Donje Dubrave gdje me pod lozinkom ekao jedan
mladi. Obojica smo izgovorili lozinke. To je bila potvrda da sam se obratio pravoj
vezi. Otiao sam, zatim, u Karapandinu etu na Petrovu goru.
U svibnju 1942, nakon mog odlaska iz Treeg kordunakog bataljona
na teren Pokuplja u Kupinu, bio sam rasporeen na dunost u opinu Pisarovina,
zajedno s Ivom Radiniem. Imali smo zadtak da organiziramo i odravamo vezu
s Glavnim tabom Hrvatske i Mjesnim komitetom KPH Zagreb.
Veza je ubrzo uspostavljena i funkcionirala je besprijekorno dva mje
seca. Zatim je dolo do provale, jer je u nju bio ubaen neki ustaki agent. Me
utim, govorilo se takoer da su je provalile neke drugarice koje su odmah po
dolasku u partizane bile ukljuene u jedinicu, pa su se u jednoj borbi koju je
vodila ta jedinica one izgubile. Tom prilikom bilo je uhapeno desetak drugova
iz te veze.
Viu vezu odravao sam sa Stjepanom Korenom Benom i Mikom
piljakom. Punktovi za prebacivanje bili su: Odra, Kravarsko, Dobranjci, Luenica,
Kupa, Gradec. Obavljali smo taj zadatak do svibnja 1943. Nakon toga preao sam
na teren bjelovarskog okruga.*

' Odlomak iz sjeanja, SUBNOR, Zagreb.

198

Tomislav Salopek

PARTIJSKA VEZA ZAGREB - GRAAC

Prenoenje izvjetaja i poruka Kovezi materijala za par

tizane Stizali su drugovi i drugarice

... Nakon zavrene industrijske kole, radio sam u IV odjelu eljez

nike radionice (montaa lokomotiva). In. Alfred Heim rukovodio je tim odjelom.
Tu sam se povezao s Vinkom Jeutom, Blakoviem i Penikom. On mi je, naime,
davao materijale da ih prekucavam, jer sam znao tipkati na pisaem stroju. Sve
sam to obavljao do okupacije zemlje. Budui da sam bio kompromitiran, prema
ocjeni HRS-a nisam bio poeljan da i dalje budem u Zagrebu. Premjeten sam
u loionicu Graac u lipnju ili srpnju 1941. U to su se mjesto upuivali kom
promitirani eljezniari da bi bili postepeno likvidirani. U Graacu su Talijani
drali vlast, ali su ustae radili to su htjeli. Shvatio sam to me tamo eka. Stoga
sam odluio napustiti slubu i otii u Ogulin u svoje rodno mjesto. Tada me je
potraio Karei Koroec i rekao mi da trebam ii u Graac sa zadatkom da odr
avam vezu izmeu partijske organizacije u Zagrebu i partijske organizacije u
Graacu. Znao sam da e ta moja obaveza biti korisna za KP. Pristao sam da
idem u Graac. Tada mi je dao i konspirativno ime. Rekao mi je da se moram
predstavljati imenom Begovi, a za sebe je naglasio da je njegov pseudonim Brzi.
Napomenuo mi je: kad stignem u Graac, da e mi se javiti drug Aca. Koroec
mi nije dao opis toga druga, pa pretpostavljam da je on mene opisao njemu.
Kasnije sam doznao da je Aca bio Srbin, pa da se stoga povukao u ilegalu da
ga ustae ne ubiju. Njegovo ime i prezime bilo je Aleksandar Radakovi.
Kad sam doao u Graac, odreen sam na rad u loionici. Drug Aca
je vjerojatno poznavao gotovo sve ljude na eljeznici i u mjestu, pa kad me je
vidio, shvatio je da sam ja taj drug o kojem mu je javio Koroec. Pristupio mi
je i rekao da je on Aca, a da sam ja najvjerojatnije Begovi. To sam mu potvrdio.
U tom momentu blizu nas nije bilo nikoga. Bio sam odjeven u eljezniarsku
uniformu, a on zaodjenut u eljezniarsku kabanicu bez znakova, da ga netko ne
bi prepoznao. Naglasio mi je da e mi osobno ili po vezama davati potu.

Budui da sam bio premjeten, majka mi je ostala u Zagrebu na Sav

skoj cesti 61. Ta injenica mi je posluila kao dobar razlog da zatraim da je to
ee posjeujem. U tome sam uspio, pa sam svaki tjedan putovao k njoj. Aca
mi je svaki tjedan dostavljao izvjetaj koji sam trebao nositi u Zagreb. Poslije rata
sam saznao da je Aca bio sekretar Kotarskog komiteta KPH Graac. Dakle, glavni
moj zadatak je bio da nosim potu, a pokrie mi je bilo da dolazim u Zagreb
da posjeujem svoju majku. Vjerojatno sam prenosio izvjetaje Okrunog komiteta
KPH za Liku drugovima u Zagreb.
U to vrijeme u blizini Graaca postojao je u Bruvnu partizanski odred.
Pretpostavljam da je Aca i o djelatnosti odreda obavjetavao nadlene partijske
forume, kao i o perspektivama daljeg razvoja partizanskih jedinica.
Svaki put kad sam dolazio u Zagreb, potu, plavu kovertu bez adrese,
predavao sam Brzom (Karelu Koroecu). On me je saekivao, jer sam dolazio
ubrzanim vlakom (1009-1010) u 19,30 sati subotom. Bio je uvijek u civilnom
odijelu. U hrpi ljudi neopazice sam mu uruivao potu, a zatim bih odlazio majci.
Ponedjeljkom ujutro (oko 8 sati) vraao sam se tim ubrzanim vlakom u Graac.
Prije ulaska u vlak Brzi mi je u prometnom uredu davao potu za Graac, pa
se nije inilo nita sumnjivo.
Potkraj 1941. Brzi mi je rekao da ubudue neu biti s njim povezan
nego s Ferdom Udierom i odmah me upoznao s njim na kolodvoru. Otada sam
predavao potu Udieru. Kad sam dolazio iz Graaca s njim sam se sastajao nekad
na Glavnom kolodvoru, ponekad na ulicama (Vodnikova, Maruliev trg) ili u nje
govu stanu u Bosiljevskoj 39- Naravno, donosio sam mu potu koju mi je predavao
Aca ili neka ena, odjevena u seljaku nonju, koju bi poslao Aca. U Zagreb sam
dolazio svake subote.
Na povratku u Graac netko od drugova stavljao bi kovege u kupe
koji mi je bio odreen za putovanje. Sa mnom su putovali i talijanski vojnici iz
Graaca. Oni su, naime, esto dolazili u Zagreb, pa smo na povratku bili zajedno
u kupeu. Sprijateljio sam se s njima, pa nam je jedan kupe uvijek bio rezerviran
i kao takav bio osloboen svake kontrole. U tom su kupeu drugovi ostavljali dva,
tri, a ponekad i etiri kovega puna nekog materijala. Nikad nisam znao to je
u njima. Udier mi je samo jedanput rekao da su kovezi, koji su u kupeu, moji
i da ih trebam predavati partizanima. Kada bih doao u Graac, prenosio sam
ih u eljezniku zgradu na eljeznikoj stanici u kojoj je stanovalo dosta nas
eljezniara. Na moje veliko zadovoljstvo svi eljezniari koji su tu stanovali bili
su antifaistiki orijentirani. U stanu, u kojem sam bio, stanovalo je nekoliko
eljezniara. Ti moji drugovi nikad me nisu zapitkivali to je u kovezima. Sve
te kovege prebacivao sam spretno vlakovima za opskrbljivanje vodocrpa u Stikadu
svim potrebnim materijalima. Od Graaca do Stikade bila su etiri kilometra.
Budui da sam u Graacu obavljao funkciju rukovaoca materijalom, odnosno,
opskrbljivaa vodocrpa materijalom (ugljen, ulje, krpe, rezervni dijelovi itd.), bio
sam kompetentan da zatraim uvoenje materijalnog vlaka. Naime, u ime loionice
to sam zatraio, a prometni ured je to odobrio. Dakle, prometni je ured na moje
traenje uveo materijalne vlakove za opskrbljivanje vodocrpa u Stikadi, Lovincu
i Gospiu. Tako sam se koristio tim vlakovima da uz potrebni materijal za opskrbu
vodocrpa prebacujem i kovege za partizane. Kovege sam u tikadi predavao
upravitelju vodocrpa. On je bio pristaa NOP-a, a i radio je za NOP na taj nain
sto je te kovege predavao seljankama koje su dolazile po njih. Naime, ja u vodocrpu nikad nisam osobno predavao kovege partizanskim vezama. Taj vodocrp
bio je u neposrednoj blizini sela.

200

Namee se pitanje zato sam sa eljeznike stanice morao preba

civati kovege u tikadu? Razlog je bio to je eljeznika stanica Graac bila
omeena gustom bodljikavom icom koju su postavili Talijani. Oko ice bile su
talijanske strae, uglavnom na prolazima. Zbog te injenice kovege se nije bez
kontrole moglo iznositi kroz odreene prolaze. Da bih to izbjegao naao sam
najpovoljnije rjeenje prevoziti ih u vodocrp.
Vie puta sam iz Zagreba u tom rezerviranom kupeu vodio sa sobom
drugove u eljezniarskim uniformama u Graac. To su vjerojatno bili kompro
mitirani drugovi koji se u Zagrebu vie nisu mogli kao ilegalci odrati, pa su
odlazili u partizane. Iz Zagreba sam vie puta poveo oko petnaestak drugova.
Prebacivanje kovega i drugova odvijalo se do 9. svibnja 1942. Do tog
datuma drugovi iz Zagreba slali su i neke drugarice i drugove u Graac. Trebali
su se meni javljati. ekao sam svaki dan kod esme na eljeznikoj stanici da
li e netko iz Zagreba doi. Svima koji su upuivani reeno je da u ih ja ekati
kod esme. Tko bi mi se pribliio i izgovorio Begovi, znao sam da je upuen
na mene.
Drugovi koji su dolazili iz Zagreba, boravili su do uspostavljanja veze
u mome stanu, koji je bio, kao to sam ve spomenuo, u zgradi do 'eljeznike
stanice. Ponekad bi prola i tri dana, a veza se ne bi mogla uspostaviti. Tada su
drugovi postajali nestrpljivi. Po drugove su dolazile ene (seljanke) i nesmetano
su ih pored talijanskih straa izvodile iz Graaca i predavaie ih, preko Resnika,
partizanskim vezama. Meutim, kad su dolazile ene iz Zagreba njih nisam mogao
dovoditi u svoj stan, jer su u njemu bili samo mukarci. Stoga sam ih vodio u
stan ivka Janjuia i njegove supruge. Janjuiev stan bio je u krugu loionice.
On je bio predloa i radio je za NOP. Odatle sam ih vodio, toboe, u etnju
u odreeno doba dana, a najee poslije podne. Proveo bih ih mimo talijanskih
straa kroz prolaze u ici bez prtljage. Talijanski straari me nikad nisu pitali tko
su te ene. Budui da sam se s njima sprijateljio, nikad mi nisu pravili smetnje.
Oni su, naime, smatrali da kao mladi etam sa svojim djevojkama i nisu ih nikada
legitimirali. Tada bih ih odveo u Resnik i predavao partizanskim vezama. Vjero
jatno sam predao desetak drugarica vezama u Resniku.
Kada sam 9. svibnja 1942. doao u Zagreb, donosei potu, najprije
sam posjetio majku. Sutradan (10. svibnja) uputio sam se u stan Ferde Uiera
i u tom stanu upao u zasjedu agenata UNS-a. Uhapsili su me. Kazao sam im
da mi je Udier prijatelj iz slube, jer sam bio u eljezniarskoj uniformi. Moje
objanjenje nisu prihvatili. Odveli su me u UNS, na dananji Trg rtava faizma
(za vrijeme okupacije zvao se Trg Kulina bana). Na sasluanju nita nisam priznao.
Ubrzo sam upuen u logor Jasenovac s kaznom od tri godine. U Jasenovcu sam
bio do 31. prosinca 1942. i odatle prebaen u logor Staru Gradiku u kojem sam
bio do 5. studenog 1944. Zatim sam odveden u Lepoglavu. Iz nje sam uspio
pobjei (7. prosinca 1944) u Zagorski partizanski odred.*

* Sjeanje, SUBNOR, Zagreb

201

Anka Dragni Skorupan

BILA SAM KURIR

Putovanje na relaciji Plaki Zagreb i natrag Javke

u Zagrebu Veza je uspostavljena Odlazak s Ankom
Berus

Po izbijanju rata 1941. godine dola sam ivjeti kod roditelja u Plaki.
Tako sam se preko brae Branka i Ljubana Latasa, obojica uitelji i predratni
ljeviari, rodom iz Plakoga, povezala sa NOP-om.
Otprilike poetkom decembra 1941. godine dobila sam poruku da
doem u kuu Latasovih. Tamo sam zatekla Ljubana Latasa, koji se ve nalazio
u partizanskom odredu u Plaanskoj dolini i samo povremeno dolazio kriom
zbog zadataka u kuu svojih roditelja u Plaki.
Ljuban mi je saopio da su me odgovorni drugovi predloili za izvr
enje specijalnog zadatka. Budui da mi je rekao o emu je rije, trebala sam
odluiti da li sam ga u stanju obaviti, s obzirom na opasnost, eventualni neuspjeh
i hapenje. Trebala sam da kao kurir ponovo uspostavim kanal izmeu Zagreba
i NOP-a, poto je postojei prekinut radi provala u Zagrebu i hapenja dotadanjih
kurira. Nije znao da li e biti mogue da mi se zbog brojnih hapenja i u samom
Zagrebu osigura siguran smjetaj, te da, prema tome, planiram smjetaj po svom
nahoenju. Odmah je morao znati da li imam neku mogunost za smjetaj, a ako
je nemam, da mi se osigura, jer inae cijela stvar propada. Odgovorila sam da
mislim na jednu osobu kojoj bih mogla otii uz uvjet da ona nita ne zna o mom
zadatku. Ostalo je na tome da razmislim o mogunosti dobivanja propusnice, tj.
da izmislim neku priu za talijanske okupatorske vlasti koje su izdavale propusnice.
U to vrijeme nisam znala kako e me primiti osoba kod koje u boraviti. Bilo
je predvieno da moj put traje to je krae mogue, dva-tri dana. Dogovorili smo
se da emo moj plan zajedno razmotriti kada me uskoro ponovo pozove i donese
ono to trebam nositi. Rekla sam da u zadatak preuzeti ako dobijem propusnicu.
Naime, talijanska okupatorska komanda mi je mogla uskratiti samim time to sam
Srpkinja.
Odmah sam napisala pismo bivoj kolegici Mariji Zorina. (S njom sam
do rata radila u francuskoj firmi Batignolles u Kulen-Vakufu. Ona je tada, poto

202

je firma likvidirala poslove, ivjela u Zagrebu.) Javila sam joj da u je uskoro,

vjerojatno, posjetiti samo da jo ne znam tono vrijeme. S njom sam se inae
dopisivala i vjerovala sam da e me rado primiti. Vjerovala sam i u njeno prija
teljstvo, iako je pripadala ruskoj emigraciji po roditeljima. S obzirom na ratne i
okupatorske prilike, znala sam da dolazak k njoj mora biti uvjerljiv znak elje
za informacijama o pogubljenju mog vjerenika. Ustae su ga ubile u Kulen-Vakufu
poslije mog odlaska kui u Plaki.
Nakon nekoliko dana dobila sam ponovo poruku da doem kod Latasovih. Ljubanu sam saopila svoj plan za smjetaj. Rekao mi je da mi se, s
obzirom na prekid veze, ne moe osigurati siguran smjetaj i da u morati biti
oprezna u kui u koju me alje. Dao mi je adresu i lozinku kojom u se koristiti
u Zagrebu i naglasio da se sa sigurnou ne zna to je s osobom kojoj me upuuju.
Upozorio me da najprije osmotrim okolicu kue u koju u po zadatku ui zbog
eventualne zasjede agenata. Ako se dogodi da mi se na lozinku ne odgovori
izravno, odmah moram odustati i vladati se kao da zaista elim ono to sam traila
i da to neupadljivije napustim mjesto, bez obzira na mogunost da se sugovornik,
moda, zbunio i nije odmah reagirao. Lozinka je bila Imate li travnikog sira.
Veza je bio vlasnik bifea na Kvaternikovu trgu. Ne sjeam se vie to mi je on
trebao odgovoriti.
Oekivala sam odgovor od prijateljice iz Zagreba. Ubrzo mi je Ljuban
predao jednu debelu kovertu na kojoj je u uglu pisalo GS (kasnije sam saznala
da je to bila oznaka za Glavni tab Hrvatske). Pri predaji omota rekao mi je da
je to materijal koji nikako ne smije neprijatelju pasti u ruke, to je znailo da
ga u sluaju nevolje moram unititi. To je preputeno mojem snalaenju. Oprostili
smo se. Zaelio mi je uspjeh i brzi povratak nakon kojeg u mu, preko njegova
oca, poruiti da doe i da mu referiram kako sam obavila zadatak. Preostalo mi
je da dobijem propusnicu, a to je ilo lake nego to sam pretpostavljala. Obraz
loila sam zato mi je potrebna. Talijanskoj komandi nije bilo neobino da elim
donijeti garderobu koju sam ostavila kod prijateljice prilikom prijanjeg boravka
kod njega. Tee mi je bilo s roditeljima. Njih je bilo teko uvjeriti da tako arko
elim vidjeti svoju bivu kolegicu u ovim ratnim prilikama, nakon svih zbivanja,
hapenja i pokolja u proljetnim i ljetnim mjesecima u Plakom i okolnim selima.
Poto zabrane, preklinjanja i molbe nisu pomogle, razljutili su se i s najgorim
predvianjima za moju budunost pustili me da odem.
Ve pri mom odlasku u komandu radi propusnice, uvidjela sam da
se moj plan remeti. Iza mene u redu je bio potanski slubenik porijeklom iz
Zagreba. Njemu je zbog posla odbijen odlazak u Zagreb. Kad smo izili iz Ko
mande, zamolio me, oajan to nije dobio propusnicu, da njegovim starim rodi
teljima odnesem jednu gusku i jo neke namirnice za Boi. Kazao mi je da kod
njih mogu i boraviti ako hou. Odgovorila sam mu da u mu uiniti uslugu i
da putujem sutra. Budui da sam poslije njegova zahvaljivanja ostala sama, prva
mi je pomisao bila da nekako to izbjegnem. Poslije sam uvidjela da e mi kao
kamuflaa ta guska i ostalo ba dobro doi, pa sam odluila da i to prihvatim
(tada nisam poznavala pravila ilegalnog rada i opasnosti odstupanja od utvrenog
plana).
Krenula sam sutradan popodnevnim vlakom, iji mi je dolazak u Za
greb trebao osigurati da se smjestim prije policijskog sata. Stigla sam bez tekoa
i uputila se da predam gusku, pismo i ostalo roditeljima potanskog slubenika
(ne sjeam se vie imena). Oni su stanovali u sadanjoj Ulici 8. maja. Primili su
me s velikim oduevljenjem i zahtijevali da ostanem spavati kod njih, bez obzira
203

na moje protivljenje i napomenu da sam dola kod prijateljice. Svoja navaljivanja

su oprovdavali time da e uskoro policijski sat i da je bolje da prijateljici odem
sutra ujutro, da bi htjeli uti kako njihov sin ivi itd. Razmiljajui, ocijenila sam
da su to bezazleni starci u koje nitko ne sumnja. Njihov sin smatran je lojalnim
graaninom po mjerilima ustake i okupatorske vlasti, pa sam odluila da je pa
metnije da te noi ostanem kod njih, a da sutra, ako ne obavim zadatak, odem
kod Marije, pa kad ga izvrim da otputujem natrag. Tako sam opet odstupila od
utvrenog plana i prihvatila to gostoprimstvo. Poslije skromne veere i prie o
ugodnom ivotu njihova sina i miru koji vlada u Plakom i njegovoj sigurnosti,
zamolili su me da mu kaem koje sve namirnice treba donijeti kada doe. Zatim
sam im kazala da sam umorna i da elim ii spavati. Spavala sam sama u sobi
njihove odsutne neakinje, studentice. Ujutro, za vrijeme doruka, upitala me je
njegova majka da li sam dobro spavala i da li sam ula njihova podstanara za
kojeg su mi zaboravili rei da dolazi kasno. Rekla je da je to fini gospodin i da
radi u policiji, ali da uvijek pazi da
ne pravi buku kada ulazi u stan.
Buduida
je bila zauzeta posluivanjem doruka, pogled
joj nije bio stalno na
meni,pa
vjerujem da nije primijetila moje uzbuenje. Prekoravala sam samu sebe zbog
gluposti koju sam uinila, jer se soba tog finog gospodina nalazila do moje.
Istovremeno sam proivljavala i strah i osjeaj neizmjerne sree. Odluila sam da
se to prije iz tog stana zauvijek izgubim. Otila sam to sam prije mogla. Na
ulici sam zastajkivala s vremena na vrijeme da vidim da li me tko prati. Zakljuila
sam da sam prema svim okolnostima bila blizu nesree, ali da je bolje da nisam
uveer saznala za policajca, jer bih
zbog toga strepila cijelu no.
Razmiljajui stigla sam
i do bifea na Kvaternikovu trgu.
Bio jeza
tvoren. Poranila sam i nikoga u blizini nije bilo. Da ne bih bila upadna, etala
sam trgom i ekala da se otvori. Prema Ljubanovim uputama promatrala sam i
ljude uokolo. Vratila sam se pred jo uvijek zatvoren bife. Vidjela sam jednu enu
koja ulazi u susjednu veu, pa sam je upitala kada se bife otvara. Odgovorila mi
je da bife ve odavno ne radi. Bila sam razoarana, pa mi nije preostalo nita nego
da tu injenicu prihvatim i da se vratim. Razmiljala sam o sudbini tog ovjeka
i pomislila da je najvjerojatnije uhapen. Vraala sam se prema kolodvoru neobav
ljena zadatka, unato svim peripetijama kroz koje se mora proi da u ratnim
uvjetima i ilegalnom radu ovjek preda u sigurne ruke po opsegu relativno mali
omot, a po sadraju i vanosti tko zna koliko velik. Svi oni koji su radili na slinim
zadacima poznaju muku da se prenese ovakav omot. Putovala sam samo s runom
torbom zbog toga to se moglo dogoditi da se vratim s veom prtljagom, pa bi
mi moj smetao. Oekivalo se uspostavljanje veze radi dobivanja svih moguih
materijala. Osobito se spominjala potreba za apirografima, matricama i lijekovima.
Prije polaska iz Plakog razmiljala sam gdje je najbolje sakriti omot. Da li u dep,
u podstavu, u grudi ili u steznik. Razumljivo je da od svega toga nita nije sigurno.
Trebalo je takoer imati na umu i unitavanje materijala ako bih zapala u situaciju
da nema drugog izlaza. Napokon sam uvidjela da je steznik najpovoljnije mjesto
za pohranjivanje omota za vrijeme putovanja.
Kada sam stigla na kolodvor (a imala sam samo petnaestak minuta
do polaska vlaka), ulazei u prolaz za izlazak na peron, vidjela sam da jedan civil
legitimira ljude. U meuvremenu ohrabrena da mi se nije nita dogodilo, pismo
sam ostavila u runoj torbi. Poto onaj civil trai dokumente, taj veliki omot bi
mu upao u oi, pa sam ga morala skloniti. Pritijenjena skorim polaskom vlaka
i nemajui vremena da traim WC za koji nisam znala gdje se nalazi, da bih
ponovo stavila omot u steznik, odluila sam da omot stavim u cipelu, s tim da
204

ga negdje iz cipele izbacim ako me ovaj to legitimira zadri. Odmah sam se

sagnula prema zidu sputajui kaput da mi prikrije lea. Tekom mukom sam
ugurala omot u cipelu. Na nesreu, imala sam nove niske cipele, pa mi je gotovo
cijelo stopalo virilo. Prilazei izlazu pazila sam da ne epam. Budui da je agent
legitimirao jednu enu s djevojicom, odluila sam da proem, pravei se kao da
nisam primijetila da se legitimira, sputenih ruku kako bi se vidjelo da nosim
samo runu torbu, a koncentrirala sam svu panju na hod. Bilo je to teko, ali
sam uspjela. Ne znam to se dogaalo iza mojih lea. Sretno sam izila na peron.
Noga me je boljela, pa sam oprezno izvadila omot iz cipele.
Po dolasku u Plaki, poruila sam Ljubanu da sam stigla. Sutradan sam
dobila poruku od njega da doem. Ispriala sam mu sve (ukljuujui i potanskog
slubenika). Kada sam zavrila, odrao mi je malo predavanje. Naglasio je da u
ubudue morati biti discipliniranija. Rekao je da u vjerojatno ponovo ii u Zagreb
i da u se tada morati strogo pridravati utvrenog plana. Napomenuo je: ako
nisam mogla odbiti da uinim uslugu potanskom slubeniku, da sam trebala
odgoditi putovanje, kako radi svoje sigurnosti, tako i zbog sigurnosti zadatka. Oboje
smo znali da je sigurnost velika nepoznanica, jer su zamke bile brojne.
Nekoliko dana kasnije dobila sam poruku da doem u tab partizanske
jedinice koja je bila smjetena u selu Tuk u Plaanskoj dolini. Ovaj put su mi
upute davali Ljuban Latas i pok. Drago Domjani (Adolf Stajnberger), panjolski
borac. Trebala sam izloiti gdje se kanim smjestiti, pa sam predloila da to bude
moja biva kolegica i prijateljica Marija Zorina. Budui da partijske veze nisu bile
uspostavljene, morala sam izvriti postavljeni zadatak. Ljuban i Drago su prihvatili
moj prijedlog. Zatim mi je Drago dao i adresu svoje sestre u Zagrebu koja je
bila supruga tapetarskog obrtnika. Naglasio je da s njim mogu razgovarati, poto
je on simpatizer NOP-a i aktivni suradnik, i da se kod njih mogu i smjestiti ako
mi se to uini nunim. Adresu nisam smjela zapisati, ve sam je trebala zapamtiti.
Zadatak je bio da predam pismo dru Bocaku na Otorinolaringolokoj klinici na
Salati. Reeno mi je: ako ga tamo ne naem, da nita ne ispitujem, nego da se
odmah udaljim i vratim pismo. Lozinku nisam imala. Kada on proita pismo,
trebalo mi je dati upute to u dalje raditi.
Ponovila se procedura s propusnicom kod talijanske komande i pisanje
prijateljici da dolazim. Saekala me je na kolodvoru. Prvo to mi je rekla bilo
je da se raduje to me vidi, ali da oito ne znam kakva je situacija u Zagrebu,
te da zbog injenice to sam Srpkinja, nisam ba razborito postupila. Stanovala
je u podrumskoj sobi u Drakovievoj ulici s kerkom starom 10 godina. Poto
smo cijeli dan priale, predloila je da uveer odemo do znanaca (brani par) koji
su takoer stanovali u toj kui. Saznala sam da u istoj zgradi stanuje nekoliko
porodica. To su bili slubenici koji su izbjegli iz Kulen-Vakufa, a koji su radili
kod poduzea Batignolles. Svi su bili ruske izbjeglice. Nisam bila oduevljena
njezinim prijedlogom, ali nisam proturjeila, jer sam znala da me ti ljudi vole.
I zaista, nita me nisu ispitivali, ve su vie priali o dogaajima koji su ih doveli
u Zagreb. (Ubrzo su otili iz Zagreba u Garenicu i tamo pomagali NOP. Poslije
rata sam ih nala kao potpuno ispravne ljude.) Meutim, zbog saznanja da se u
kui nalaze i neki ljudi za koje sam znala da su estoki bjelogardijci i bivi
pripadnici visokog plemstva, odluila sam da prespavam samo tu no, da obavim
zadatak i da istog dana otputujem, ako me dr Bocak ne zadri. Kazala sam Mariji
da u sutra otputovati. Nije inzistirala da dulje ostanem, jer se plaila da me
pazikua ne primijeti. Teko se snalazila za hranu, a ni smjetaj u jednoj sobi
nije bio ugodan. Sutradan je ona otila na posao, a ja, toboe, na vlak.
205

Uputila sam se na alatu i portira upitala za dra Bocaka. On mi je

sa udnim izrazom odgovorio: Oh, od kada njega vie nema. Odmah sam se
udaljila i vratila u grad. Sreom, nikoga nije bilo u blizini kada sam prila vrataru.
Adresu za nekoga drugog aktivista nisam imala i morala sam se opet vratiti ne
obavljena zadatka. Bila je zima 1941/42. godine i velik snijeg. Jutarnji vlak sam
propustila zbog zadatka, pa sam trebala otputovati veernjim. Sjetila sam se da
sam u Karlovcu doivjela neugodnosti zbog slabog poznavanja jezika kad sam se
iz Kulen-Vakufa vraala kui u Plaki. Naime, izgovorila sam voz umjesto vlak.
Zbog toga sam bila iskompleksirana da jo ne vladam dobro naim jezikom koji
sam nauila nakon povratka iz Francuske gdje sam ivjela do 1936. godine. Stoga
sam izbjegavala svaki razgovor, pa sam pjeaila zagrebakim ulicama. U to vrijeme
ulazak djevojke u lokal bez pratnje bio je nezamisliv a da se ne izloi neugodnim
pristupima. Moje jezine strepnje takvu situaciju uinile bi jo teom. Zbog toga
sam odluila da odem do sestre Drage Domjania u Biankinijevu ulicu. Tu sam
lijepo primljena. Dragin zet jo nije bio otiao u radionicu. U razgovoru sam
saznala da je on Hrvat, a Drago idov pa prema tome i njegova sestra. S njima
su ivjeli djevojica od 2 do 3 godine, zatim njena sestra, djevojka od 17 godina,
i njen otac, starac, koji me jako impresionirao i raalostio. Prvi put sam vidjela
da netko nosi idovsku zvijezdu. Objasnili su mi da on to nosi u kui iz protesta,
ali da ga ne putaju van kako ne bi skretao panju na ostalu obitelj koju titi
brak s Hrvatom. (Poslije osloboenja potraila sam ih i saznala da su svi osim
mlae sestre likvidirani. Domain zbog suradnje s NOP-om, a njegova ena, malo
dijete i starac zajedno s njim.) Bilo mi je neizmjerno teko to sam u tu obitelj
unijela jo jedan nemir svojom prisutnou i ispriala sam se da im ne elim praviti
tekoe. Meutim, oni su me rado primili i to me je umirilo. Ispriala sam da
nisam mogla izvriti zadatak. Domain (obrtnik) mi je predloio da ne nosim omot
natrag ve da se vratim i traim dalje upute. Zatim me je poveo u svoju radionicu
da tamo sakrijemo materijal, poto je imao radnika aktivista NOP-a. Kad smo
stigli, pozvao je tog radnika. Omot je stavljen ispod tapecirunga jedne nedovrene
fotelje. Odmah smo se vratili u stan. Prethodno me je nekoliko puta upozorio
na neke tipove u trenkotima. U stvari, to su bili agenti koji su stajali na ulicama.
Zadivilo me je kako ih prepoznaje. Objasnio mi je karakteristike njihova odijevanja
i ponaanja. Poto smo ruali, ostala sam cijelo poslijepodne do vlaka s njima.
Na povratku me optereivalo to sam ostavila potu. Postupila sam spontano,
budui da sam stekla povjerenje u tog ovjeka. Nisam ni pomislila da mi se moe
prigovoriti zbog neplaniranog postupka. Na moje iznenaenje, ni Ljuban ni Drago
mi nisu prigovorili i primili su tu injenicu kao prirodnu. Kazali su mi da e
se konzultirati i poto dobiju dalje direktive da e me pozvati.
Poslije nekog vremena, tj. poetkom februara 1942. godine, ponovo
sam pozvana u Ljubanovu kuu. Ovaj put sam dobila nekoliko pisama s brojevima
i s jednom ceduljom na kojoj su bile ispisane adrese. U sluaju nevolje cedulju
sam morala pojesti, a pisma unititi. Rekao mi je: poto nema druge mogunosti
da je najsigurnije da opet odsjednem kod sestre Drage Domjania (Adolfa Stajnbergera). Za osobe kojima su upuena pisma nisam dobila lozinku, pa sam morala
sama izmisliti priu s kojom u im pristupiti. Pismo sam trebala predati samo
onda ako ga adresat zatrai na osnovi moje prie.
U meuvremenu sam ula da je jedan talijanski oficir, koji je imao
nadzor nad eljeznikom stanicom u Josipdolu, bio naklonjen potlaenom
srpskom stanovnitvu i da je ak jednu veu grupu Srba obukao u talijanske
uniforme i prebacio ih u Italiju. U talijanskoj komandi u Plakom ve su mi nerado
206

izdavali propusnice, a bilo je i govorkanja meu mjetanima u Plakom, osobito

ustakim porodicama, o razlozima mog putovanja, kamo odlazim i odakle mi
novac, budui da su znali da smo vrlo siromani. Stoga sam zamolila prijateljicu
Zoru Peut da me kolima odveze do Josipdola, granice do koje nije trebalo pro
pusnice i da tamo potraimo tog oficira. Odluile smo da krenemo sutradan,
odmah poslije zabrane kretanja. Zora je znala da neto radim nedoputeno, ali
me o tome nije nita pitala. Talijanski oficir nas je odmah primio. Ne sjeam
se vie to sam navela kao razlog za put u Zagreb, ali mi je propusnicu odmah
izdao. Ponudio nas je piem i pokazivao slike ustakih zloina, zapravo pokolj
srpskog stanovnitva na jednom groblju izmeu Plakog i Josipdola. Imao je veliki
snop tih slika koje je snimao i slao vlastima u Italiju sa zahtjevom da se sprijei
dalje djelovanje ustaa. Bio je uvjeren da Mussolini za to ne zna i da e to svakako
ubrzo sprijeiti. Bio je dobronamjeran, ali i naivan. To se zbivalo poetkom 1942.
godine.
Stigavi u Zagreb, otila sam do Dragine sestre i zeta i kod njih spavala,
jer sam stigla popodnevnim vlakom. Sutradan je rano Dragin zet otiao da mi
donese omot skriven u fotelju, poto sam i njega trebala predati poslije pisma.
Prvo mjesto gdje sam se trebala obratiti bila je drugarica Ivekovi,
Mladenova supruga, a stanovali su u Bosanskoj ulici. Djevojka mi je otvorila i
rekla da gospoe Ivekovi nema, ali da e ubrzo stii, pa sam zamolila da je
saekam. Uvela me u sobu gdje se nalazio jedan stari gospodin i dijete koje jo
nije dobro hodalo. Stari gospodin nije obraao panju na mene, ve se i dalje
igrao s djetetom. Razmiljajui o upozorenju da u kui moe biti zasjeda, uvjeravala
sam samu sebe da starac i djevojka ne mogu biti agenti. Razmiljala sam i o prii
za drugaricu Ivekovi. Odluila sam se da to bude pozdrav nekog neznanca kojeg
sam susrela u vlaku i koji me zamolio da je posjetim. Po opisu e znati tko je.
Poto je stigla, predstavila sam se i poela svoju priu. Uvidjela sam pri svakoj
izgovorenoj rijei kako je pria glupa i nestvarna. Ona me je paljivo promatrala
i prekinula. Rekla mi je da mora odmah spremiti neke stvari i hranu za svog
mua koji se nalazi u zatvoru, pa da e se brzo vratiti i zamolila me da priekam
i da emo zajedno ruati i na miru razgovarati. Spremila je stvari vrlo brzo i otila.
Starac i dijete su otili ruati u drugu prostoriju ili u kuhinju. Ostala sam sama.
Pitala sam se kako e ena traiti pismo kada joj moja pria ne daje povoda za
to. Znala sam da bi bilo jo gore ako bi sada mijenjala priu. Kada se drugarica
Ivekovi vratila, sjele smo za stol i poele ruati. Kad je djevojka izila, poela
me ispitivati i motriti. Ja sam je, odgovarajui, gledala pravo u oi. Ubrzo smo
zavrile ruak. Ona pita, ja odgovaram, postiena da nisam znala nita pametnije
izmisliti. Odluila sam: ako me ne upita da li imam pismo, da u sama rei, budui
da su me sve okolnosti upuivale da je ona prava osoba i da se ba ne moram
drati uputa, jer sam ve bila sigurna da je to drugarica Ivekovi. Kazala sam joj
da imam pismo, a ona je zatraila da joj ga predam. Kada ga je proitala, lice
joj se ozarilo, pruila mi je ruku i rekla: E pa zdravo, drugarice! Zatim je ubrzo
kazala da s pismom ide kod jedne susjede radi dogovora. Ubrzo se vratila s jednom
drugaricom plave kose koju mi je predstavila kao suprugu Hasana Kikia, iju
sam knjigu bila itala. Objasnila mi je da se moraju sastati s nekim drugovima
koji e rei to u dalje raditi. Poto su se uvjerile da imam osiguran boravak,
zakljueno je da ujutro doem kod drugarice Ivekovi u ured. Bilo je to neko
koarsko poduzee na sadanjem Trgu Republike. Kada sam stigla, ve me ekala
na stepenicama ulaza u njen ured. Pitala me je kako je sa smjetajem i propu
snicom, jer da joj je reeno da u morati ostati nekoliko dana i da e sada doi
207

drug koji e me voditi dalje. Odgovorila sam da mi propusnica traje nekoliko dana,
ali da se ne bih eljela vratiti kod ljudi koje, bez obzira na veliku gostoljubivost,
ipak optereujem svojom prisutnou. U stvari, bila sam i pod dojmom dogaaja
od prethodnog dana kada sam, sjedei u sobi, prisustvovala dolasku policajca.
Odmah su me umirili i kazali da je on suradnik i da se ne plaim.
Drugarica Ivekovi mi je rekla da poslijepodne doem kod nje u stan
i da e me odvesti na sigurno mjesto. U meuvremenu je stigao i jedan drug
pa me je diskretno uputila da poem s njim. Taj drug mi je rekao da idemo prema
tramvaju i da me tamo preuzima drugi drug. S tim sam ula u tramvaj. Po njegovu
dranju shvatila sam da nikakav razgovor nije predvien, ve se upoznajemo po
gledima. Izila sam iz tramvaja s tim drugom. Odveo me je do jedne slastiarnice
u Ilici i tamo me opet bez rijei predao drugome. Taj me je poastio kolaima
i tu su nam se pridruila dva visoka druga (kasnije sam njegovim dolaskom u
partizane saznala da je to Vlado Popovi, lan CK. Za onog drugog mi je rekao
da je stradao od ustaa, ali nisam zapamtila ime). Nisam ni primijetila kada je
nestao onaj koji me je uveo u slastiarnicu. S njima sam pjeice stigla do nekog
velikoga gradilita. Ispitivali su me tota o osloboenom podruju i dranju na
roda. Na vie pitanja nisam znala odgovoriti. (Kasnije, u partizanima, drug Popovi
je bio iznenaen da nisam jo lan Partije nakon ega sam i primljena. Prigovorio
je drugovima to su imali povjerenja da mi daju zadatke takve vrste, a da jo nisam
primljena u Partiju.) Vjerojatno su smatrali da sam mnogo bolje upuena u tokove
oslobodilakog pokreta. Zajedno smo se vratili u grad s tim da se sutradan sa
stanem s drugom Popoviem u Oktogonu. Poto nisam znala gdje je to, doveo
me na mjesto sastanka i onda smo se razili. Cijelo jutro sam provela s drugovima,
a najdulje hodala i razgovarala s drugom Popoviem i njegovim drugom.
Zatim sam se uputila kod drugarice Ivekovi, koja je ve bila stigla
kui. Kasno poslijepodne odvela me nekoliko kua dalje od svog stana kod jednog
branog para kod kojeg sam se hranila i spavala do svog povratka u Plaki.
Sutradan sam stigla u Oktogon i odmah mi je priao drug Popovi.
ini mi se da je taj dan trebao ispitati moju postojanost. Naime, rekao mi je da
u vjerojatno morati nositi neke stvari, a da jo ne zna koliko i to i da u upoznati
jednu drugaricu s kojom u se nai sutradan u Vinogradskoj ulici pred brojem
kojeg se vie ne sjeam. Meu ostalim, pitao me to u rei ako budem sluajno
uhapena s materijalom koji u nositi. Odgovorila sam uvrijeeno, valjda nisam
budala da kaem odakle mi. Tada je pojam odati neto u naim redovima bio
toliko stran da mi to ni najmanje nije zaokupljalo panju i nisam posumnjala
u mogunost da mi netko od onih kojima sam upuena ne vjeruje. Radi toga
mi se inilo da je previe opreznosti na svim sastancima i da se previe ispituje
moje eventualno dranje u sluaju hapenja. Pojma nisam imala da su pravila
ilegalnog rada tono utvrena. Ipak sam mnogo kasnije shvatila da je, unato svim
pravilima, svaki rad bio zasnovan na velikom nepredvidivom riziku i velikom
meusobnom povjerenju. Nasmijao se i rekao da se ne ljutim. Onda je ozbiljno
govorio o tekim vremenima i potrebi da se zadacima osigura siguran ishod. To
me je toliko smirilo da sam najednom shvatila da od tog ovjeka uim hodajui
po ulici. esto je gledao na sat i ispred sebe. Tada mi je rekao da emo kod jednog
izloga vidjeti drugaricu s kojom u se sutradan u odreeno vrijeme (mislim u 9
sati) sastati u Vinogradskoj ulici, da neemo razgovarati, da je zapamtim i da emo
se zatim razii.
Sutradan sam bila u odreeni sat u Vinogradskoj ulici koja je bila pusta.
Na moje iznenaenje nije bilo drugarice. Kasnije sam u partizanima saznala da
208

je to Anka Berus. Svih tih dana sam bila naviknuta da se odmah pojavi onaj s
kim sam se trebala sastati. Budui da nisam poznavala pravila ilegalnog rada, ekala
sam. Poslije pet-est minuta pojavila se drugarica. U prolazu mi ree: Zdravo,
idemo! Uz put mi je strogo rekla da je zbog neega zakasnila i da nisam smjela
ekati. Odgovorila sam da nisam znala. Opet sam imala priliku da saznam zbog
ega je to opasno. Naglasila je da je dosta drugova tako stradalo, a da bi se ve
nala mogunost da se uspostavi veza. Dole smo do jedne kue na sadanjem
Drapinovu trgu. Ne sjeam se da li je bio prvi ili drugi kat, ali znam da nam
je vrata stana otvorila jedna mlada ena i uvela nas u sobu gdje je bilo ve nekoliko
drugova. Meu njima je bio Vlado Popovi i onaj drug koji je bio s njim kada
smo zajedno etali jedno cijelo jutro i razgovarali. Kraj mene je sjedio jedan
nepoznati drug. Kasnije, u partizanima, saznala sam da mu je pravo ime Grga
Jankes. Nita nisam shvaala iz njihova razgovora. Izgovorili su mnoge meni ne
poznate kratice. Na kraju sam samo shvatila da sa mnom treba iz Zagreba otii
drug Popovi. Reeno mi je da sutradan u odreeno vrijeme budem na kolodvoru.
Zatim su neki drugovi jedan po jedan otili. I meni su rekli da mogu ii. Sjeam
se da ih je nekoliko ostalo u sobi, a meu njima Anka Berus, Vlado Popovi i
Grga Jankes.
Sutradan na kolodvoru odnekud mi je prila drugarica Anka. Rekla
mi je da je naknadno odlueno da otputuje ona. Predala mi je kartu i pokazala
na va golema kofera kod ulaza. Jedan sam trebala uzeti ja, a drugi ona. Napo
menula mi je da to uradim tek onda kad ona uzme svoj. Zatim, ako netko prie
koferima sa sumnjom, da se ne javljamo da se ne shvati da su nai; da emo
u vlaku svaka sjediti na svom kraju kupea a kofere smjestiti u sredinu. Ako uslijedi
njihovo provjeravanje, da izjavimo da nisu nai i da se nas dvije ne poznajemo.
Na moju primjedbu da bi bila teta da koferi propadnu, odgovorila je da bi gubitak
drugova bila mnogo vea teta i da e jo biti svakojakih gubitaka.
Vlak je iao za Rijeku, a mi smo u Ogulinu trebale presjesti na lokalni
vlak za Plaki. U to vrijeme bilo je mnogo vlakova ukinuto. Vlakovi Zagreb Split
bili su rijetki zbog nesigurnosti od partizanskih akcija. Zbog toga nismo imali
drugog izbora nego da idemo na vlak za Rijeku, bez obzira na presjedanje. Pu
tovanje do Ogulina je teklo bez problema. Meutim, zbog spore vonje pretpo
stavila sam da neemo stii na lokalni vlak za Plaki. Stoga mi je sinula pomisao
da bi bilo najbolje rjeenje da prespavamo kod jedne moje znanice u Ogulinu.
Zabrinula sam se kako emo proi talijansku strau pri ulasku u mjesto kroz
eljezniku stanicu. Nakon izlaska iz vlaka, drugarici Anki sam rekla da je na
vlak otiao i da moramo prenoiti u Ogulinu. Rekla sam joj da to nije nikakva
tekoa, ali da trebamo proi talijansku strau na stanici. Kazala je da u toj prilici
moramo ostaviti dojam kao da se ne poznajemo. Kofere smo nosile svaka svoj
i o njima nije dala nikakvu napomenu. Vidjele smo da se talijanski vojnici ale
i smiju s putnicima, pa sam i ja prihvatila njihove ale, a krajikom oka vidjela
da to isto radi i drugarica Anka, dajui im na uvid svoju legitimaciju. Tako smo
sretno prole i tu prepreku.
Uputile smo se do udovice andarmerijskog narednika koji je prije
ivio u Plakom, a ustae su ga ubile im su preuzele vlast. ivjela je sa sinom
i kerkom i srdano nas primila. Dala sam joj nekakvo objanjenje za svoju su
putnicu. Budui da je stan bio jednosoban, drugaricu Anku i mene je smjestila
na seiju u kuhinji. Domaica se ispriavala to nam za jelo ne moe dati nita
drugo osim graha i kruha. Kada smo ostale same, drugarica Anka, vadei neke
stvari iz torbe, pokazala mi je svoju legitimaciju na neko ime kojeg se vie ne
14 Zbornik sjeanja 3

209

sjeam, rekavi da ni to nije pravo, da je tako loe falsificirano da bi i slijepac

to vidio, a da Talijani to nisu primijetili.
Ujutro smo proetale Ogulinom. Odjednom je drugarica Anka pristu
pila jednoj mladoj eni. Saekala sam sa strane da zavri razgovor. Kad mi je prila,
rekla je da je to njena kolegica, profesorica, da je radila kao simpatizer i da se
ponadala da e uspostaviti vezu s njom, ali da je odbila dalju suradnju, mada e
sigurno ostati poten ovjek. Poslije podne smo krenule na vlak. Pri prijelazu
talijanske strae upotrijebile smo istu taktiku (alu i leernost) i opet smo uspjele.
Ule smo u vlak koji se ubrzo napunio. Jedna grupa Plaanki poela se snebivati
oko mene. Zanimalo ih je gdje sam bila i to mi se dogodilo. Kazale su mi da
je moja majka digla uzbunu i da je u afektu tota izgovorila i da je izrazila bojazan
da su me uhapsili, a da sam ja ila u posjet svojoj prijateljici u Zagreb. Budui
da su glasno govorile, stiavala sam svoje znanice naglaavajui da e me dovesti
u nepriliku. Vidjela sam da je i drugarica Anka uznemirena. Objasnila sam joj
da one ne znaju radi ega putujem u Zagreb i da sam im lagala. Poto sam rekla
da ostajem samo dva dana, oigledno je da su se zabrinuli to sam se tako dugo
zadrala. Mama je vjerojatno zakljuila da sam stradala pa je traila od talijanske
komande da me trai, jer mi je ona dala propusnicu. To me je najvie pogaalo,
jer za ovo posljednje putovanje nisam od nje dobila propusnicu. Izdvojila sam
jednu svoju znanicu i po njoj poruila majci da zataka cijelu stvar, da neu odmah
doi kui i da kae da sam bila u Ogulinu i da sam sada kod roaka u selu radi
prehrane. Zatim, ako mjetani prihvate takvu obavijest, da mi poalje poruku kod
Ljubanova oca, Pere Latasa, da li mogu doi kui. Zamolila sam svoju znanicu
Bosu Mandi (sada ivi u Novom Sadu) da odvrati panju ostalih djevojaka od
mene, jer u izii na drugu stranu kolosijeka, suprotno od stanice, poto je ionako
kua Pere Latasa bila na toj strani, a bilo je uobiajeno da putnici koji stanuju
na toj strani tako i izlaze. Ipak smo morali prijei talijansku strau na eljeznikoj
rampi za izlazak na cestu. Rampa je bila udaljena oko 50 metara, pa sam raunala
da e nas vlak koji stoji dosta dugo pokrivati od onih koji su na eljeznikoj stanici.
Tako je i bilo. Dogovorile smo se da emo prema Talijanima opet nastupiti kao
i u Ogulinu. Talijani su bili veseli i dijelili nam komplimente. Jedan me je upitao
to nosim u tom velikom koferu. Odgovorila sam u smijehu same bombe. Pri
hvatio je to kao alu a takoer i drugarica Anka pa ostali nisu ni pokuali da
nas zaustave. Pokazale smo da idemo u kuu Pere Latasa. To je bila ujedno i
gostionica, udaljena pedesetak metara od rampe, u kojoj je uvijek bilo svijeta. Dalje
od Latasove kue Talijani nisu ni ili nego samo u veim formacijama. Meutim,
seljaci iz okolnih sela dolazili su i odlazili smo s propusnicama narodnih odbora
za koje Talijani jo nisu znali.
Kada smo dole u kuu Latasovih, rekla sam da drugaricu Anku i sve
stvari treba odmah prebaciti u komandu ete. Domain Pero Latas je imao zadatak
da odmah organizira prebacivanje. Naredio je svojoj eni da nas nahrani, a on
je odmah poao pripremiti kola. Kada se vratio, mi smo ve bile spremne, a kola
su bila vlasnitvo jednog susjeda iji je sin, petnaestogodinjak, trebao da nas vozi.
Budui da djeakov otac nije bio kod kue, Latas je bio nervozan. Bojao se da
djeak nije shvatio da treba sve brzo obaviti. Ispred kue smo promatrali kako
djeak petlja oko kola i konja u svom dvoritu. Kad sam vidjela da je spor,
dogovorili smo se da drugarica Anka krene pjeice to bre moe, no ipak ne
previe upadljivo, pa da iza prve okuke (otprilike neto manje od 1 km), ako je
dotle ne stignemo, od prvog seljaka na kojeg naie zatrai da je odvede do par
tizana. Ona je bila iznenaena da je sigurnost ve tako blizu, a ovdje jo svi

210

strepimo. Krenula je odmah. Rekla sam joj da u ja s kolima i koferima odmah

poi za njom im ih djeak pripremi. Latas je psovao i konano su kola stigla.
Brzo smo utovarili kofere, a djeaku je Latas psujui naredio da sada vozi to bre.
U taj trenutak smo ugledali jednu grupu talijanskih oficira koja je prelazila rampu
i kretala prema Latasovoj gostionici. Mislili smo da je sve gotovo, da e zahtijevati
da stanemo. Latas je zavikao na maloga da to bre potjera konja. Otili smo u
oblaku praine. Tek na pola puta od okuke usudila sam se, kao pridravajui kofere,
pogledati to se deava pred Latasovom kuom. Vidjela sam da Latas gestikulira
nutkajui oficire da uu u gostionicu, a oni, inilo mi se, u nedoumici stoje i
gledaju as prema nama, as prema njemu. Najzad sam vidjela da su krenuli prema
kui i odahnula, mislei na Latasa koji je vjerojatno takoer odahnuo. Poslije mi
je priao da ni sam ne zna to im je petljao na slabom talijanskom jeziku.
Nakon okuke u kola je ula i drugarica Anka. I ona je promatrala to
se dogaalo i mislila da se neemo izvui, ni kola s djeakom ni ja s koferima.
Kada smo stigli u komandu ete, ve je bio sumrak. Na vijest da sam stigla svi
su istrali i poeli me ljubiti i grliti to sam se vratila iva i zdrava. Drago mi
je rekao da su bili uvjereni da sam stradala. Naime, smatrali su da sam uhapena
kad se tako dugo nisam vratila. Pozdravili su se i s drugaricom Ankom, koja je
uskoro trebala krenuti dalje na Kordun. Objasnila sam im da moram ostati, jer
da je moja majka digla uzbunu ne znajui moje zadatke. Rekla sam da sam joj
poruila da mi javi da li se mogu vratiti kui.
Sutradan mi je preko Latasove veze porueno da se mogu vratiti. Do
govoreno je da ispriam da sam nakon povratka iz Ogulina otila po hranu u
selo kod roaka. Stoga sam i donijela neto hrane koja je zaista nedostajala mojima.
Budui da je veza bila uspostavljena, koristila se i mimo mene. Ipak
sam nakon nekoliko dana bila pozvana da opet doem kod Latasovih. Dobila sam
zadatak da predam potu jednoj drugarici koja e doputovati vlakom iz Zagreba
u Josipdol. Na stanici smo trebale razmijeniti potu. Kao znak raspoznavanja ja
sam u ruci trebala drati jednu veliku bijelu maramicu, a ona u reveru kaputa
novine s uoljivim naslovom (vie ga se ne sjeam). Opet sam zamolila Zoru Peut
da me odveze u Josipdol kako bih izbjegla put vlakom. Zamolila sam je da mi
uini tu uslugu i oduevila me je kako je bez razmiljanja pristala ne pitajui me
za razlog. Zaudila sam se da ona sama odluuje o upotrebi kola i konja. I njezini
su imali gostionicu i veliku kuu, kojom su se veim dijelom koristili Talijani.
Odreenog dana smo krenule i na vrijeme stigle u Josipdol. Ona me je ekala
ispred eljeznike stanice. Kad je vlak stigao, putnici su izlazili i razilazili se. Meu
njima sam uoila jednu visoku damu u crnom astrahan kaputu, ubari od astrahana
i visoke elegantne izme. Vidjela sam u njenom reveru i neke novine. Meutim,
to sam smatrala sluajnou. Pomislila sam da takva dama nema nikakve veze s
pokretom kojemu pripadam. Nije mi nikada bilo jasno zato sam tako razmiljala
poto sam u Zagrebu imala kontakt iskljuivo s elegantno odjevenim ljudima i
boravila u, za tadanje pojmove, luksuznim stanovima kojima sam se divila. ak
sam i Dragi Domjaniu rekla da sam se divila burujskom stanu njegove sestre.
On mi je u ali odgovorio da mu ne pravim takvu reklamu. Ipak sam bila iz
nenaena kad smo na peronu ostale samo mi dvije. Prole smo laganim korakom
jedna pokraj druge. Ona je motrila mene, a ja nju. Uvjerila sam se da ona ima
ugovoreni znak. Ta dama gledala je u moju maramicu. Mimoile smo se i odmah
vratile jedna prema drugoj. Nasmijeila se i pozdravile smo se. Odmah je izjavila
da joj je reeno da e se nai sa skromno odjevenom djevojkom. Ja sam imala
novi kaput od finog tofa kupljenog jo dok sam radila kod Batignollesa u

211

Kulen-Vakufu. Rekla sam da mi osim ugovorenog znaka nita drugo nisu drugovi
rekli, pa da sam bila zbunjena njenom elegancijom i krznom. Smijui se razmi
jenile smo potu i rastale se. U partizanima smo se srele 1943. godine. Saznala
sam da se zove Marica Zastavnikovi. U meuvremenu je bila uhapena zajedno
sa kerkom. Dole su u partizane poto su zamijenjene za Nijemce.
Sa Zorom Peut sam se vratila u Plaki i predala potu kod Latasovih.
Nekoliko dana poslije dola mi je Cvijeta Bunjevac rei da je ula
ustake ene kako priaju da e mi Talijani dati jo jedanput propusnicu, kada
je budem traila, i da e me pratiti i uhapsiti. Inae se ve dosta prialo o meni.
Neki su se pitali to imam traiti van kue u ovim vremenima, a neki su davali
zlobne primjedbe. Imala sam osjeaj nesigurnosti i nemogunosti da dalje radim
pa sam ubrzo rekla majci da odlazim u partizane. Ako netko pita za mene, neka
kae da sam otila u selo rodbini raditi kako se roditelji ne bi morali brinuti za
prehranu. Majka mi je rekla da odluim sama, jer je i ona ve dugo u uasnom
strahu. Ima osjeaj da e me ubrzo uhapsiti. Nee me sprijeiti da odem, jer vie
voli da uje da sam poginula nego da padnem ustaama ili Talijanima u ruke.
Prigovorila mi je da sam joj trebala povjeriti to radim, pa da bi mi bila pomogla
i da ne bi digla uzbunu. Naglasila je da e se oni braniti kako znaju i mogu.
Kasnije su mi poruili da su pronijeli vijest da sam pobjegla s nekim talijanskim
vojnikom, to je tada i prihvaeno.*

SUBNOR, Zagreb.

212

Vjekoslav Brlek

PREBACIVANJE U PARTIZANE

Punktovi u Radnikoj i Varadinskoj cesti Ponekad sam

dnevno predavao kuririma po desetak drugova i drugarica

... Uoi okupacije 1941. godine bio sam pozvan na sastanak u Slo
vensku ulicu, na kojem su bili Stjepan Flajpan, Stjepan tabek i jo nekoliko
drugova ijih se prezimena ne sjeam. Na tom sastanku je saopeno da e se
dotadanja Crvena pomo zvati Narodna pomo. Naglaeno je da se ona ubudue
nee sastojati samo od novanih sredstava nego da u njezine zadatke ulazi skup
ljanje odjee, obue, oruja i sanitetskog materijala. Na drugom sastanku, koji je
odran u Deelievoj ulici potkraj 1941. godine, bili su prisutni Ferdo Mandi,
Tomislav Vukelja i drugi. Tada sam dobio zadatak da radim na realiziranju spo
menutih pitanja. Na sastanku smo ujedno raspravljali o tome da treba pronalaziti
i osigurati stanove za ilegalne sastanke, kao i za smjetaj kompromitiranih drugova
kojima prijeti opasnost od hapenja. Naglaeno je da pronalazimo simpatizere koji
dobivaju pozive za neprijateljske formacije i da ih pripremamo za slanje u par
tizanske odrede. Sastanci su se stalno odravali, ali uvijek na razliitim mjestima,
kao: Rabarova 10, Gundulieva 53, Novotnyjeva 3, zatim jedna ulica kraj Nove
ceste, kojoj se ne sjeam imena, itd. Na njima nam je govoreno o djelokrugu rada
nas aktivista. Tako je djelokrug mog rada bio odreden za podruje: Frankopanska
ulica, Jagieva uz eljezniku prugu, potok rnomerec i Ilica do Frankopanske.
U 1942. godini, osim moga rada u poduzeu (Braa evik), dobio sam zadatak
da iz Tvornice duhana i Vojne odjee preuzimam drugove koji se trebaju pre
baciti u partizanske odrede i da ih predajem glavnim kuririma. Te godine primljen
sam u Partiju na prijedlog Stjepana Flajpana. U tom razdoblju glavni kuriri (mislim
lanovi odbora za slanje ljudi u partizane) bili su: Slavko Petrekovi Britva, Josip
Preskar Boltek, Slavko Parfant Ladislav Umjetnik. Osim toga, Slavko Petrekovi
i Josip Preskar su kod mene kao ilegalci povremeno noili. Moj stan je bio u
Gundulievoj 53 i bio je vrlo podesan za ilegalce zato to je s ulice izgledao kao
podrum, a s dvorine strane ravan s terenom, sa dva ulaza. U njemu su se odravali
213

i sastanci Mjesnog komiteta KPH, koje je osiguravao Umjetnik. Ja sam u radu

suraivao s niz drugova, koji su mi bili via i nia veza, na primjer: Marko Linari
Bobi, Vjekoslav Marini Picek i Stjepan Flajpan (vie veze), Josip Gugo iz Tvornice
duhana, Ulrih Sedar, Pavao Vid, Vinko Sadaji, Antun Imper i, mislim, Horvat
iz Nove ceste ispred Vojne odjee i niz drugih (nie veze). U tvornici Brae
evik radio sam povremeno s drugovima: Ferdom Mandiem Dugim, Ivanom
Freslom, Zlatkom Dukanoviem, Fabijanom Rukavinom Seljom, Franjom Pinterom ekiem, Slavkom Petrekoviem Britvom, Tomislavom Vukeljom Lacijem.
Na sastanke smo dolazili, po naelima ilegalnog rada, pojedinano. Od navedenih
drugova bili su u partizanima: Ferdo Mandi, Slavko Petrekovi, Tomislav Vukelja,
Ulrih Sedar, Pavao Vid i ja. U toku ilegalnog rada bili su uhapeni Slavko Oluji,
Tomislav Vukelja, Fabijan Rukavina, Zlatko Dukanovi, Pavao Vid, Franjo Pintar
i ja. Na policiji nijedan nije nita priznao i nikog odao.
Zlatko Dukanovi objeen je 1944. godine u Sv. Nedjelji. Fabijan Ru
kavina i Tomislav Vukelja bili su u logorima u Jasenovcu i Staroj Gradiki i kasnije
zamijenjeni. Slavko Oluji bio je u Dachau sve do kapitulacije Njemake i ostao
iv. Ivan Fresi ubijen je na nepoznatome mjestu.
Osim ostalih, moj zadatak je bio i prebacivanje u partizane. Naime,
predavao sam dnevno kuririma po desetak drugova i drugarica u Radnikoj i
Varadinskoj cesti (danas Proleterskih brigada) i u takvim ulicama u kojima je
prijetila najmanja opasnost od neprijatelja.
Kada mi je 1944. godine, prijetila opasnost da budem uhapen, dobio
sam zadatak da odem u partizane, unato tome to sam bio povojnien, jer sam
radio u takvom poduzeu. Otiao sam u partizane preko itnjaka. Na putu do
prve relejne stanice ili su Tomo Buljevi i Dobrila Bauk, koja je ispraala svoga
supruga Miju. Ona je kasnije ubijena u Lepoglavi uoi osloboenja nae zemlje.*

' Odlomak iz sjeanja; IHRPH, MG-73/II,13.

214

Antun imunovi

U VEZI S GLAVNIM TABOM HRVATSKE

Otpremanje tamparskog stroja i drugog materijala Vla

kovima sam odvodio ilegalce Nove narudbe materijala
Pao sam u ruke agenata Izlazak iz zatvora i ponovni
rad za NOP

... U radionici Sekcije veze na eljeznici, u kojoj sam bio zaposlen

kao elektromehaniar, neposredno pred rat i u prvim mjesecima okupacije for
mirao sam grupu simpatizera. Prije ulaska okupatorskih snaga u Zagreb, Bogdan
Popovi mi je dao zadatak da organiziram grupe simpatizera u svojoj okolici, tj.
na eljeznici u radionici Sekcije veze, zatim i u sportskom drutvu eljezniar.
To je drutvo imalo vie sportskih sekcija, koje su bile organizirane po sportskim
granama, na primjer: boksaka, rvaka, nogometaka, tenisaka, biciklistika, pla
ninarska, ping-pongaka itd. Postojala je i folklorna grupa u kojoj je bio Otmar
Kreai. Tada sam osnovao u radionici grupu aktivista u kojoj su bili Josip Molnar,
Franjo Firm, Mirko Radoti i poslovoa Glas (on se, kao Slovenac, da ne bi bio
premjeten, morao ulaniti u Kulturbund). Kazao mi je da ga se ne plaim i
da e on i dalje biti na strani NOP-a; naglasio je: ako mi bude potreban kakav
materijal (kancelarijski ili telefoni), da napiem trebovanje a on e ga potpisati.
Time sam se koristio to se vie moglo. Tako sam dobivao kancelarijski materijal
i poljske telefone. U poetku sam dobio dvadesetak kilograma kancelarijskog ma
terijala (teke, papir, indigo, olovke itd.) i desetak telefona.
Formirana grupa imala je zadatak: vriti male akcije sabotaa, a neto
kasnije, kad se uspostavila veza sa slobodnim teritorijem, grupa je skupljala razliite
materijale, a ja sam ga nosio na slobodni teritorij.
Na Glavnom kolodvoru u postavnici I i II, gdje sam radio neposredno
pred rat^i u toku rata, osnovao sam grupu od ljudi koji su sa mnom bili u deurnoj
slubi. inili su je Adolf Husu, Franjo Faist i arko Breni. Bilo je jo simpatizera
koji su bili povezani s drugim drugovima.
Ladislav Mekinc, koji je bio ef vagonske rasvjete na Glavnom kolo
dvoru, primijetio je moju aktivnost i predloio mi da u svoju grupu uzmem dva
povjerljiva elektriara iz odjeljenja rasvjete na Glavnom kolodvoru, Sidkiju Sadi-

kovia i Stjepana Kranjevia, pa da e preko Kranjevia biti detaljno informiran

o djelatnosti grupe (rad i akcije). Rekao mi je da je on sekretar partijske elije
Glavnog kolodvora i da sam kandidat KP. Bilo je to krajem veljae 1942. godine.
injenica da sam postao kandidat KP dala mi je jo vie elana u djelatnosti. (Nakon
zavretka rata saznao sam da su eliju Glavnog kolodvora inili: Ladislav Mekinc,
sekretar, Miroslav Grakali, Ivan Radoevi, Ferdo Udier i Vlado Cvija, a da joj
je u proljee 1942. godine prikljuen i Kranjevi.)
Nakon ulaska okupatora i ustaa u Zagreb, Bogdan Popovi je otiao
u Beograd. Budui da za vrijeme svog boravka u Beogradu nije uspostavio vezu
za odlazak na osloboeni teritorij, ilegalno se vratio u Zagreb, i obratio se meni.
Rudolf Stani mu je nabavio falsificiranu propusnicu za dolazak u Zagreb. Ilegalno
je stanovao kod mene na Pantovaku 53. On je radio u tehnici CK KPH.
Kad je uspostavio u Zagrebu vezu za odlazak na osloboeni teritorij,
krajem studenoga 1941. godine, nabavio sam mu ilegalnu eljezniku propusnicu
s putnim nalogom (koji je dao Glas) i radno odijelo.
Nakon njegova odlaska, kod mene se skrivala i stanovala njegova su
pruga Danica vie od mjesec dana (u prosincu 1941. i sijenju 1942). Po partijskoj
liniji dobila je u Zagrebu ilegalnu propusnicu i vezu za Josipdol. Otpratio sam
je vlakom do Josipdola, gdje je uspostavila vezu, a ja sam se vratio u Zagreb.
U sijenju 1942. godine doao je k meni kurir Glavnog taba Hrvatske.
Bogdan mu je dao moju kunu adresu i on je uspostavio vezu sa mnom. Zapravo,
poslao ga je Bogdan Popovi s porukom koje sve materijale treba da nabavim
(boje za getetner, ciklostil, matrice, papir i kompase). Taj kurir ime (roen na
otoku Pagu) upitao me je kad u doi s materijalom na teren. Rekao sam mu
dan i sat svog dolaska u Fuine i naglasio da me tamo saeka Bogdan. Naime,
veza s Fuinama uspostavljena je nakon provaljene veze s Plakim. Prethodno sam
se dogovorio s Faistom i Husom: kad sjednem u kupe putnikog vlaka na Glav
nom kolodvoru Zagreb, da oni iz postavnice donesu pakete i da ih stave na nosa
prtljage. Zatim, da me zamole da ih pripazim, da ostali putnici u kupeu dobiju
dojam da su njihovi i da naglase da e oni, kao putnici, stajati u hodniku vagona.
Te mjere opreza poduzeo sam zato da budem ist ako ih policijska kontrola
otkrije u vlaku. U tom sluaju sam mogao rei da su paketi vlasnitvo dvojice
ljudi koji se nalaze u hodniku vagona, a njih, naravno, u hodniku ne bi nali,
jer su jo u Zagrebu, prije polaska vlaka, izili iz vagona. Oni su postupili kako
sam od njih zatraio.
U Fuine sam donio tri paketa traenog materijala (oko 60 kg). Pakete
mi je prenio nosa do gostionice Fuine kod kolodvora. Bilo je dogovoreno da
ih predam vlasniku gostionice za Dragana. To sam i uradio. Tada sam otiao u
selo Pod Brdo i javio se Draganu kod kojega sam zatekao kurira imu i Bogdana
Popovia. Zatim je Dragan preuzeo pakete u gostionici, ukrcao ih u seljaka kola,
dovezao u selo i predao ih Bogdanu, koji ih je otpremio u Glavni tab Hrvatske.
Popovi mi je, pred povratak u Zagreb, rekao da pakete slinog sadraja
ponovo donesem iz Zagreba u gostionicu i da ih predam za Dragana.
Nakon mjesec dana dopremio sam u gostionicu pet paketa tekih oko
80 kg. Tada je iz Zagreba do Fuina sa mnom putovao, kao osiguranje, Franjo
Faist. Sjedili smo u istom kupeu, ali smo se pred ostalim putnicima pravili kao
da se ne poznajemo.
Budui da su paketi sretno stizali u Glavni tab Hrvatske, u tabu se
dolo na pomisao da se organizira prebacivanje vee koliine materijala i, po
mogunosti, runi tamparski stroj teak oko 1500 kg.

Iz Glavnog taba Hrvatske doputovao je zbog toga u Zagreb Bogdan

Popovi u uniformi domobranskog oficira s urednim dokumentima. Javio mi se
na Pantovak 53 i boravio je kod mene nekoliko dana. Za to vrijeme uspostavio
je veze s grafiarima koje je poznavao, radi nabavke potrebnog materijala. Imao
je veu svotu novca (razliite valute) da bi mogao kupiti, legalno ili ilegalno, sve
ono to je bilo potrebno.
Bogdan me je pitao kako e se materijal moi prebaciti na slobodni
teritorij, budui da e ga biti mnogo. Rekao sam da ne brine o tome. Zatim je
rekao da tamparski stroj ima oko 1500 kg, olovna slova 2000 3000 kg, da
e biti velika koliina novinskog papira za tampanje, boje4za tampanje, getetner
i sav materijal potreban za njega i jedan pisai stroj.
Sve je to Bogdan nabavio uz pomo grafiara i svojih veza u Zagrebu,
a ciklostil papir, matrice, boje, getetner i dva pisaa stroja ja sam kupio legalno
u veletrgovini u Vlakoj ulici u kojoj je bio uro Pavlovi, na simpatizer. Me
utim, da bih sve to mogao nabaviti, trebao sam imati domobransku narudbenicu.
Nju mi je donio Rudolf Stani. On je bio rezervni domobranski porunik, a bio
je, kao simpatizer KP, u predratnoj grupi simpatizera. Razumljivo je da je Bogdan,
kao bivi robija i stari komunist, rukovodio tom grupom. Kada sam u rukama
imao domobransku narudbenicu, kupio sam sav spomenuti materijal.
Kad je sve bilo nabavljeno, rekao sam Bogdanu da u se ja pobrinuti
za teretni vagon koji e stajati na utovarnom kolosijeku kod radionice Sekcije veze.
Taj utovarni kolosijek tada je bio u Branimirovoj ulici, preko puta mjesta gdje
se sadanja Drakovieva ulica spaja s Branimirovom. Tu je kolni ulaz za dovoz
raznog materijala. Kod utovarnog kolosijeka bili su i magazini.
Uspio sam postaviti vagon na odreeni kolosijek koji je imao nomen
klaturu utovara za tampariju u Crikvenici, a Plae sam oznaio kao istovarnu
stanicu. Naime, Bogdanu Popoviu sam predloio da istovarna stanica bude Plae,
a ne Suak, jer sam tamo dobro poznavao efa skladita Marohnia. Budui da
je to bio inilac koji je garantirao povoljniji uspjeh dotura materijala na slobodni
teritorij, Bogdan se s tim odmah suglasio.
Bogdanu sam rekao da se moe utovarivati dva dana, ali samo prije
podne u odreeni vagon. Ono to sam ja nabavio odmah je prodava, uredno
spakovano, dostavio i utovario u vagon. Prethodno je Bogdan od svih grafiara
zatraio da veliki runi tamparski stroj rastave u najmanje mogue dijelove i da
nijedan paket ne bude tei od tridesetak kilograma. Zahtijevao je da i sav ostali
materijal bude spakovan u manje pakete zbog lakeg noenja materijala kad stigne
na slobodni teritorij. Manje pakete, kojih je bilo mnogo, donosili su, zatim, meni
nepoznati drugovi. Nonalantno su ih slagali u vagon. To je bilo dobro, jer nije
moglo pobuditi nikakvu sumnju. Sve sam to promatrao sa strane, da bih, kao
eljezniar, mogao intervenirati ako bi dolo do komplikacija. Sve te materijale
doveo je do eljeznice kamionom neki prijevoznik koga je unajmio Bogdan.
Kad je sav materijal ukrcan, a bio je teak oko 9000 kg, vagon je
slubeno plombiran i upuen u stanicu
Plae.
Nakon otpremanja vagona u
Plae, Popovi se vratio u Glavni
tab
Hrvatske radi organiziranja prihvaanja materijala na slobodnom teritoriju. Poto
teretni vlak putuje nekoliko dana do odredita, imao sam vremena da upozorim
Marohnia, efa skladita u Plasama, da e doi vagonska poiljka za Crikvenicu
koju e bez uobiajne papirnate procedure preuzeti jedan prijevoznik (na alost,
ime sam mu zaboravio). Marohniu sam
rekao o kakvoj je poiljci rije. To sam
mu mogao rei jer je on radio za NOP
i bio je povezan s tim prijevoznikom.
217

Telefonski sam mu rekao da u doi u Plae radi te vagonske poiljke, a da on

obavijesti odgovarajue drugove kad prispije vagon. Dan-dva kasnije doao sam
u Plae, sastao se s Marohniem i detaljno ga upoznao sa svime. Poetkom travnja
1942. godine vagon je stigao u Plae.
Od stanice Plae do Crikvenice Talijani su pratili blindiranim kolima
autobuse i kamione zbog osiguranja od eventualnog napada partizana na ta sao
braajna sredstva. Taj prijevoznik, kad je preuzeo materijale u svoj kamion, izabrao
je vrijeme kad e ih moi sam transportirati, bez pratnje^ Talijana. Naime, on je
Talijane, koji su odreivani za pratnju, dobro poznavao. Cesto ih je astio jelom
i piem, pa zbog toga nisu obraali panju na njega. On je, po dogovoru, te
materijale dopremio na pola puta Plae Crikvenica i sve istovario u jednu
naputenu baraku, kojom su se graevinari koristili za odmor i pohranjivanje
graevinskog materijala, i zakljuao. Predsjednik Narodnooslobodilakog odbora
Kriia, drug Grubii (zvani Saa), takoer je imao klju barake. On je zatraio
od stanovnika Kriia, koji su svi bili privreni NOP-u, da nou prenesu sav taj
materijal do prvog prihvatnog partizanskog logora Bribir. Oni su to s entuzijaz
mom uinili.
Za vrijeme toga nonog prebacivanja ja sam bio u Kriiu sa Saom,
dok se mjetani nisu vratili. Popovi je u prihvatnom logoru doekao transport,
preuzeo ga i uz pomo partizana natovario na konje i mazge i doveo u Glavni
tab Hrvatske u Drenicu.
U Kriiu sam se zadrao desetak dana. Kada sam se vratio u Zagreb,
uslijedila je provala na Glavnom kolodvoru. Razbijena je partijska elija Glavnog
kolodvora.
Kada danas razmiljam o prebacivanju runog tamparskog stroja, slova
i svih ostalih materijala iz Zagreba na slobodni teritorij, tako rei pred oima
Gestapoa i UNS-a, a da nita nije bilo otkriveno, shvaam koliko je to bio velik
pothvat. Kasnije sam doznao da su se do toga vremena Vjesnik i Partizan,
i sva ostala izdanja partizanskih novina, tampala na situ, kasnije na rotacionim
sitima pomou matrica i boje, a neto i na ormig aparatu pomou pirita i indiga.
Taj tamparski stroj donesen iz Zagreba nije se mogao usporediti s modernom
tamparijom gdje vlada zagluna buka strojeva. On je imao veliku ruku, pa male
kotaie, zatim ramu i druge dijelove. Dvojica grafiara, Bogdan Popovi i Milan
Variak, bila su majstori od zanata. Ostali drugovi nisu imali grafikog znanja,
ali su pokazivali volju i elju da se to prije osposobe. Ubrzo su izraeni ormari
za slova. Poslije nekoliko dana stroj je bio postavljen. Stola nije bilo, pa je na
kolsku klupu poloena velika crna ploa, na kojoj je instaliran stroj. Sagradio se
i poseban stalak za tampariju. S ponosom i potovanjem se obilazilo oko tam
parije. Stroj je trebalo povremeno popravljati. U poetku je stroj izbacivao 500,
a ubrzo i do 1500 primjeraka na sat.
Osim prebacivanja spomenutih materijala na slobodni teritorij, odvo
dio sam i ilegalce iz Zagreba u partizane. Oni su putovali kao eljezniari. Za
njih sam dobivao slubene propusnice od efa kartenbiroa Vlade Ranogajca, koji
je radio za NOP. Neke sam vodio do Plakoga, neke u Josipdol, a neke u Kriie.
Mjesec dana poslije mog povratka iz Kriia, preko Ranogajca je vezu
sa mnom zatraio sekretar Mjesnog komiteta KPH Zagreb (zvani Crni). Bilo je
to u lipnju 1942. godine. On je htio vezu sa mnom da se dogovori o prebacivanju
veih koliina materijala na slobodni teritorij. Vjerojatno mu je o meni netko rekao
iz GH, pa je zato i traio vezu zbog prebacivanja materijala. Na ugovoreni sa
stanak sam doao tono u ugovoreno vrijeme. ekao sam pet minuta, to je bilo
218

prekoraenje principa ilegalnog rada. Da je uoio neki iskusni agent da nekoliko

minuta ekam na jednome mjestu, mogao je zakljuiti da sam ilegalac i da nekoga
oekujem. O posljedicama ne trebam govoriti. Pretpostavljao sam da se sekretaru
MK neto dogodilo. Nakon osam dana ugovoren je novi sastanak. Ja sam Ranogajcu rekao da ne elim ii na sastanak, jer da mi se moe dogoditi da opet ekam.
Veza sa Crnim nije uspostavljena. U ljeto 1943. godine Vlado Ranogajec je otiao
u Koprivnicu na lijeenje, a odatle u partizane.
U lipnju 1942. godine doao je u Zagreb Saa, predsjednik NOO Kriie. Obratio mi se na Pantovaku 53, gdje sam stanovao. Kazao je da dolazi
kao kurir s narudbenicom Glavnog taba Hrvatske; da Bogdan Popovi nije mo
gao doi, a bili su sprijeeni i kuriri GH. Objasnio mi je da za bolnice treba
nabaviti dosta sanitetskog materijala, zatim i hranu (kekse, okoladu, napolitanke
i druge sline stvari). Govorio je i o narudbi za gojzerice po mjeri. Dogovorili
smo se detaljno o slanju te robe, budui da sam se s njim dobro upoznao na
terenu. Saa je za nabavku materijala imao novac i zlatne predmete koje je trebalo
unoviti. Sve te stvari nabavljao je po listi koja je napisana u GH. Takoer je
i mene zaduio za nabavku mnogih stvari. Nabavio sam neke stvari koje nisu bile
na popisu. Naime, dobio sam etiri puke i municiju od efa Sekcije za odravanje
pruge na Glavnom kolodvoru. Mislim da mu je prezime bilo ganec. K njemu
me je uputio Otmar Kreai preko svog brata Mira. ganec je bio, prema rijeima
Otmara, na simpatizer. Trideset pet pari cokula dobio sam od naih simpatizera
koji su kao postolari radili za vojsku. Ukupna nabavka bila je teka oko 4000 kg
(sanitetski materijal, hrana, gojzerice, cokule i drugo).
Sve sam to ukrcao u montani vagon radionice Sekcije veze i otpremio
ga u stanicu Plae, Marohniu efu skladita, a odatle, uz pomo Sae, u prihvatni
partizanski logor Bribir. Osobno sam pratio materijal do partizanskog logora.
Ugodno sam se iznenadio to me je tu saekao Bogdan Popovi, koji je preuzeo
sav materijal (partizani su ga natovarili na konje i mazge) i prenio u GH. Ja
sam se vratio u Zagreb.
Nakon nekog vremena pozvao me je politiki komesar Glavnog taba
Hrvatske Vlado Bakari da doem k njemu na slobodni teritorij. Naime, u ko
lovozu 1942. godine, pismo Bakaria donio mi je u Zagreb Mate andrli, kurir
GH. U pismu je bilo naglaeno da to prije doem zbog razgovora o detaljima
dotadanjih poiljaka, kao i o daljem radu. Otiao sam vlakom do stanice Plae,
gdje me je neto dalje od nje doekao Otmar Kreai. Doveo je konja i za mene.
Budui da ja nisam bio vjet jaha, rekao sam Kreaiu da u ja pjeaiti do
Drenice, gdje je bio smjeten GH, a on je odgalopirao svojim konjem. Kad
sam stigao, razgovarali smo o mom daljem radu, zatim o poiljkama za koje sam
organizirao prebacivanje iz Zagreba u GH, a dogovorili smo se i o buduim
poiljkama. Vratio sam se istim putem, to jest od Drenice, do stanice Plae pjeke,
a odatle do Zagreba vlakom.
Uskoro je uslijedila neprijateljska ofenziva, pa je GH promijenio svoje
sjedite.
Bogdan Popovi je obolio na pluima pa je doao na lijeenje u Kriie u kuu Mate andrlia, kurira GH, koji me je obavijestio, po svom dolasku
u Zagreb, da trebam Popovia dovesti u Zagreb na lijeenje. Od Vlade Ranogajca
sam dobio, u proljee 1943. godine eljezniku legitimaciju s Popovievom pravom
slikom na ime Dragutin Prini. eljezniku uniformu mi je dao Adolf Husu,
pa sam doao u Kriie, preuzeo ga i taksijem ga odveo na eljezniku stanicu
Plae, s koje smo doli vlakom u Zagreb. Smjestio sam ga u obiteljsku kuu

Rudolfa Stanica, koja se nalazila izmeu Stenjevca i Podsuseda. Stani mu je

dovodio lijenike nae simpatizere. Lijeio se godinu dana.
Kad se Popovi neto oporavio, poeo je izlaziti iz kue i etati. Na
nesreu, susreo je Jotovog sina, koji je, kao predratni skojevac, poznavao Popovia.
Promijenio je svoje politiko uvjerenje, pa je za vrijeme okupacije radio za Ustaku
nadzornu slubu. Popovi je to znao. Najprije su razgovarali o konvencionalnim
stvarima. Budui da je Popovi nasluivao da Jot znade da je bio na slobodnom
teritoriju, da bi opravdao svoj boravak u Zagrebu, rekao je da je pobjegao iz
partizana zbog gladi i veoma tekih uvjeta ivota. Tada mu je Jot predloio da
bi mu bilo najbolje rjeenje da radi za UNS i da e u tom sluaju dobro ivjeti.
Zatim su se dogovorili da se sastanu sutradan, pa da e mu Popovi dati konaan
odgovor o njegovu prijedlogu. Odredili su mjesto i vrijeme gdje e se sresti.
Razumljivo je, da mu je Popovi to rekao da bi ga se to prije oslobodio. Takoer
je vjerovao da Jot nee poduzeti neku hajku da ga policija uhvati u tom kraju'

Meutim, hajka je uslijedila nakon nekoliko dana. Oevidno je da ju

je Jot organizirao da bi se pronaao i uhapsio Popovi. Pod pretpostavkom da
e ga teko nai u tom podruju, Popovi je odlazio na kupanje na Savu u kolovozu
1943. godine. Stanieva supruga je na vratima kue ostavila cedulju na kojoj je
pisalo da je ona na kupanju na Savi. Cedulju je ostavila zbog mene, kao i ostalih
prijatelja, da bih znao, ako doemo, gdje je moemo nai. Naime, s njom je na.
kupanju bila i moja supruga.
andari su, traei Popovia, doli i na rijeku Savu. Primijetili su jedno
muko odijelo u blizini moje i Stanieve supruge, pa su upitali ije je to odijelo.
Stanieva je supruga, ne razmiljajui, rekla da to odijelo pripada nekom vojniku.
andari su pretresli odijelo i pronali pitolj, eljezniku legitimaciju i fotografski
aparat. Pretpostavljajui da to odijelo ima nekakvu vezu s mojom i Stanievom
suprugom obje su poveli na andarmerijsku stanicu u Podsused. Popovi je sve
to promatrao s druge strane rijeke. Kad je o tome obavijeteno ustako redarstvo,
agenti su odmah doli i odveli ene u orievu ulicu na sasluanje.
Popovi je hitno doao k meni na Pantovak 53 i ispriao mi to se
dogodilo. Zatim je poao u stan Vinka Vrbke u Dubravu. Tamo je bio nekoliko
dana, pa se preselio u Grane, u stan nekoga grafiara.
Budui da je ustako redarstvo, nakon ispitivanja, zakljuilo da uhap
ene ene nemaju nikakvu vezu s naenim odijelom, putene su na slobodu.
Tekoe su nastale kad je ustako redarstvo razvilo film koji je bio
u fotografskom aparatu. Odmah su agenti poeli traiti osobe koje su bile na
slikama. Tako su uspjeli pronai i uhapsiti Popovievu sestru Bogdanku koja je
radila u Ministarstvu riznice. U toku sasluavanja ona me je prokazala. Tvrdila
je da sam ja doveo njezinog brata iz neke partizanske institucije na lijeenje u
Zagreb, da je kod mene stanovao i da se poznajemo od prije rata. Za brata je
izjavila da je on stari komunist i robija. Prokazala je jo neke ljude.
Neko vrijeme prije njezinog hapenja, jer je policija posjedovala nje
zinu sliku i traila je, predloio sam joj da ode u partizane, budui da je to najbolje
rjeenje za nju. Na alost, ona je taj prijedlog odbila. Tada sam hitno obavijestio
Dragutina Karaija da preko Ratka (rukovodioca udarne grupe) dobije propusnice
za Bogdana Popovia, Rudolfa Stania, uru Wohlfarta i mene za odlazak u par
tizane preko kanala uerje. Ratko je sve to brzo obavio. Popovi, Stam i Wohlfart
prenoili su kod Karaija u potkrovlju, a sutradan su trebali poi u uerje, gdje
sam im se i ja trebao prikljuiti.

220

Na eljeznici sam drugovima Faistu, Husu, Breniu, Molnaru, Firmu,

Radetiu i Glasu rekao da se moram, zbog ugroenosti, sakriti, ali da njima ne
prijeti nikakva opasnost.
Karai je doveo na sabirno mjesto u Cuerje Popovia, Stanica i Wohlfarta. Budui da ja nisam doao u dogovoreno vrijeme, oni su vezama krenuli na
slobodni teritorij. Razlog mog nedolaska je greka koju sam uinio. Naime, ja sam
prije svog odlaska na vezu doao u svoj stan (Pantovak 53) da uzmem neke stvari
koje su mi bile potrebne za partizanske uvjete ivota. Na nesreu, agenti su ve
bili u mom stanu, pa su me uhapsili potkraj kolovoza 1943. godine.
Na sasluanju sam odluno nijekao sve to su me pitali. Meutim, po
pitanjima koja su mi agenti postavljali shvatio sam da znaju neke stvari iz moje
ilegalne djelatnosti. Tako su me suoili s Bogdankom Popovi i upitali je da li
sam ja taj o kome im je ona govorila. Ona je to potvrdila. Meutim, to me nije
pokolebalo. I dalje sam uporno sve nijekao, iako je Bogdanka zahtijevala da po
tvrdim injenice koje je iznosila protiv mene.
Budui da je policija bila u nedoumici zbog moga kategorikog od
bijanja svih optuaba, obratila se Direkciji eljeznice za provjeru moje slube.
Provjerom dnevnika deurstava ustanovljeno je da nikad nisam bio odsutan s posla
i da sam dnevnik vlastoruno redovito vodio. Bez obzira na te neoborive dokaze,
policija je jo sumnjala. Vjerovala je da e izjava grafologa biti najvjerodostojnija
usporeivanjem moga rukopisa sa zabiljekama u dnevniku. Grafolog je uporeivanjem pisma utvrdio da sam vlastitom rukom vodio dnevnik.
Dnevnici su bili u redu zato to sam se uvijek, prije svog odlaska na
slobodni teritorij, dogovarao sa svojim suradnicima u deurstvu Faistom, Husom i Breniem da za moje deurstvo ostave slobodnu stranicu u dnevniku
i da na posebnom papiru pribiljee to se toga dana dogaalo. Kad sam dolazio
s terena iz pribiljeaka spomenutih drugova ispisivao sam u dnevnik sve ono to
se deavalo. Tako sam pred pretpostavljenima na eljeznici imao pokrie da re
dovno obavljam svoje dunosti.
U zatvoru sam ipak bio pet mjeseci u orievoj ulici i na Savskoj
cesti, iako moja djelatnost za NOP nije dokazana. Bio sam osuen na dvije godine
na izdravanje kazne u logoru Jasenovac. Moja je supruga, takoer bez dokaza,
bila osuena na godinu dana zatvora i odmah odvedena u logor Stara Gradi
ka.
U Jasenovac nisam upuen, jer smo svi mi iz zatvorske elije na Sav
skoj cesti, u kojoj nas je bilo dvadesetak, zadrani kao taoci. Odatle sam bio upuen
u bolnicu zbog granuloma, ali me lijenici nisu operirali.
Ubrzo me je pozvalo ustako redarstvo u orievu ulicu, pa me je
uvjetno pustilo na slobodu, a kaznu smanjilo na vrijeme koje sam proveo u zatvoru.
To me je ugodno iznenadilo, a doznao sam i za razlog. Naime, predsjednik bi
ciklistikog saveza Stjepan Ljubi (na simpatizer), poto sam se i ja bavio tim
sportom, pokrenuo je akciju meu sportaima biciklistima da napiu molbu da
nisam kriv i da na nju stave svoje potpise. Dvije stotine biciklista napisalo je i
potpisalo molbu nadlenim organima takozvane NDH, da sam lojalni graanin
i da se nisam bavio politikom. Slinu izjavu s vrlo mnogo potpisnika dali u i
eljezniari na inicijativu Josipa Molnara i Franje Faista. Taj pothvat je uspio. Tako
sam se naao na slobodi u sijenju 1944. godine. Na mene je snaan dojam ostavila
solidarnost drugova.
Dr Milo, moj poznanik iz lakoatletskog kluba Maraton prije rata
(ja sam bio dugopruga), uticao je takoer na svoje rukovodioce u Ministarstvu

221

za javni red i sigurnost, da me zbog nedovoljnih dokaza na sasluanjima ne upu

uju u logor. U tome je uspio, pa sam skinut i s liste talaca, a kasnije uvjetno
puten sa smanjenom kaznom.
Kao kompromitiran vie se nisam mogao intenzivnije baviti ilegalnim
radom. Bio sam pod policijskom paskom.
Kad sam se vratio na svoje mjesto na eljeznici (radionica Sekcije veze),
ubrzo sam se ponovo ukljuio u sakupljanje materijala za Narodnooslobodilaku
vojsku. Vjeto sam prouzrokovao zakanjenje vlakova. S Molnarom sam nou ski
dao vanjske telefone, pa smo ih preraivali u prijenosne poljske telefone i slali
na osloboeni teritorij. Davao sam mu i skupljeni sanitetski i kancelarijski ma
terijal, a i tehniku robu. On je sve to slao, uz pomo Radovana Krikovia, Viktora
Marohnia i stolara Haia u Lipovljanima, jedinicama NOV-a.
Budui da vie nisam smio putovati, predao sam pismo Josipu Molnaru
da ga odnese u Ludinu Jagodi Mari kod koje je bila majka Otmara Kreaia.
Naime, njegov otac bio je u zatvoru na Savskoj cesti u Zagrebu, pa sam njegovoj
majci napisao da preko komandi jedinica NOV-a pokrene akciju za osloboenje
svog supruga zamjenom za zarobljene okupatorske ili kvislinke oficire. Poznato
mi je da je kasnije ta zamjena uspjela.
Po ponaanju okupatora i kvislinga ocijenili smo da se naa vojska
pribliava Zagrebu i da e ga uskoro osloboditi. Naem veselju nije bilo kraja.
Meutim, bili smo svjesni injenice da i u posljednjim trenucima pred osloboenje
mogu pasti nove rtve i da mi eljezniari, ako bude potrebno, prije dolaska naih
jedinica u oruanoj borbi pokuamo sauvati od ruenja razne objekte na eljeznici
(postavnica I i II, telefonska centrala i drugo). Zato smo se mi aktivisti naorua
li.
Iz vagona koje je neprijatelj predvidio za povlaenje, a bilo ih je ne
koliko nakrcanih orujem, uzeli smo puko-mitraljez, dvije puke, desetak runih
bombi i sanduk municije. Stvorena je naoruana grupa (Faist, Husu, Breni i ja).
S naom grupom spojila se i naoruana grupa iz eljeznike radionice pod ru
kovodstvom Mate Marohnia. vrsto smo odluili da objekte branimo ako ih
neprijatelj pokua unititi. Meutim, zbog brzog napredovanja naih jedinica, ne
prijatelj nije imao vremena misliti o ruenju objekata. tovie, na kolodvoru je
ostalo vie vagona s orujem, jer nije bilo lokomotive koja bi ih mogla odvu
i.
Posljednje grupe neprijatelja povlaile su se kroz grad. Na kolodvoru
je bio manji broj slubenika i mi aktivisti. Moe se rei da smo ve tada drali
stanicu u svojim rukama.
U meuvremenu su na runoj drezini dola na glavni kolodvor dva
oficira nae armije u izvianje. Doveo ih je jedan eljezniar iz Velike Gorice.
Informirali smo ih o situaciji na stanici. Kazali smo im da je naoruano nas
dvadesetak aktivista sa zadatkom da branimo objekte ako ih neprijatelj, u posljednji
as, pokua minirati. Takoer smo im rekli da se neprijateljske jedinice povlae
Ilicom i Nikolievom ulicom u pravcu Slovenije i da pucaju na prolaznike po
ulicama da bi ih zastraili, da oni eventualno njih ne napadnu (pukama, stroj
nicama ili runim bombama). Jedan od njih je krenuo Zrinjevcem da se osobno
uvjeri o tome. Kao hrabar ratnik nije bio dovoljno oprezan, pa ga je neprijatelj
ustrijelio na uglu Zrinjevca i Nikolieve ulice. Njegov drug je s drezinom pohitao
natrag da to prije dovede svoju jedinicu.
Osmog svibnja 1945. godine Zagreb je bio osloboen. Sa suzama radosnicama promatrali smo ulazak jedinica Jugoslavenske armije u Zagreb. Teka

222

borba naih naroda i narodnosti jiod vodstvom Tita i Partije doivjela je svoj
trijumf. I mi eljezniari, na to smo bili ponosni, dali smo i svoj prilog toj opoj
borbi za slobodu i novo drutveno ureenje.
Prikupljeno oruje predao sam komandi saobraajne ete brigade Kor
pusa narodne obrane Jugoslavije (KNOJ) 19. svibnja 1945. Komandir te ete
zadrao me je mjesec dana kao razvodnika strae na Glavnom kolodvoru, budui
da sam dobro poznavao sve eljeznike objekte.*

* Odlomci iz sjeanja, SUBNOR, Zagreb.

223

I
Vladimir Nazor

ODLAZAK IZ ZAGREBA

Ree mi jednom, iznenada, Goran:

ele vas. Biste li vi k njima?
Bih, odgovorih.
Sada? Odmah?
Da.
Da govorim s kiparom?
Moe.
To bijae sve.
Doskora kipar doe i povede sa sobom dva nepoznata mi ovjeka:
jednog smo zvali Ininirom (to on nije bio); drugoga, nieg i brkatog, Konspiratorom (to ovaj doista i jest).
Uredite sve s njima ree mi bezbradi hrvatski Michelangelo i
ode.
Dogovorismo se prije svega, kako da ne ostavim sestru u Zagrebu bez
pomoi i zatite.
to da sobom ponesem?
to manje. Dva koveia. U jednom zimsko rublje, u drugom
zimsko odijelo i obuu. Do dva dana doi emo da ih dignemo i pred nama
otpremimo k vaem cilju.
A kad ete po me?
Najdalje do desetak dana.
Kuda, kako i kamo?
Ne dadoe mi odgovora.
Moje se pouzdanje ipak ne uskoleba; ne rekoh vie niti jedne rijei.
I moja me sestra (draga, razborita, portvovna, uviavna i sestra i majka!) hitro
i uredno spremi; koveii nekamo otputovae.
224

Ali, neto zapne.

Proe preko mjesec dana nestrpljivog ekanja. Minu i Boi. Tek jedan
ili dva dana prije Nove Godine doe mi, s prvom jaom zimom i ozbiljnijim
snijegom, tajanstveni utljivac Ininir i povede me autom izvan Zagreba; u opinu
i mjestance Dubravu, gdje doe pred mene i Gorana jo tajanstveniji Konspirator,
ovjek ozbiljan, spretan i pun panje prema meni.
Daljnje, zanimljivo, ali prilino dugo i teko putovanje preko Save i
Kupe, danju i nou, po stranputicama, njivama i umama, kroz onda tako zvanu
Niiju Zemlju, pa dogovoreni susret s etom Partizana i tuan prolazak uz do
temelja popaljena srpska sela i uz jame pune zaklane eljadi ne u ovdje opisati.
Zamolio me Goran da pustim njega o svemu tome potanje progovoriti.
Ima ipak jedna epizoda koju elim sam ispriati.
Proosmo Kupu u malenu tronu amcu, prvi ja i Konspirator, zatim
Goran s Partizanom (politikim mladim komesarom), koji e nas dalje voditi. Kad
prooh vodu, jo se vema zaudih to se taj plitki amac ne prevrnu, i blatna
nas voda ne prisili na zimsko plivanje; nije bilo sueno da Kupa, ta sadanja
granica izmeu ustake i partizanske zemlje bude moj Jordan, pa da u njemu
naem svoje prvo sveano partizansko krtenje.
Na drugom brijegu ekala nas seljaka kolica, kojima stigosmo u neko
selo.. .*

'Odlomak iz knjige S partizanima, Dravni izdavaki zavod Jugoslavije, Beograd, 1945.

15 Zbornik sjeanja

225

Antun Augustini

NAZOR I KOVAI ODLAZE U

PARTIZANE

Poznanstvo s Titom Ministarskim autom na osloboeni

teritorij

Moje poznanstvo i susreti s Titom padaju nekako u sredinu 1939.

godine. S Titom me je upoznao dr Mladen Ivekovi, koji mi je najavio dolazak
jednog visokog partijskog funkcionara. I uistinu, poslije nekoliko dana doao je
s njim u moj stan u Bosansku ulicu 5a. Predstavio mi se kao inenjer Tomanek.
Bio je to lijep i otmjeno odjeven ovjek. Naravno, ja sam tek kasnije saznao da
je to Tito. Nasluivao sam da je Tito iz Hrvatskog zagorja, negdje iz okolice
Klanjca. To sam zakljuivao po njegovu govoru, osobito po izgovoru i naglasku
pojedinih rijei. I kad me je jednom Tito upitao to mislim odakle je on, ja sam
smjesta rekao deset kilometara od Klanjca! Veoma se zaudio, a ja sam mu
to na njegovu elju i objasnio. Rekao sam da to zakljuujem po nainu izgovaranja
nekih rijei. Tako je, na primjer, Tito govorio sam biu a tako se govori s obje
strane Sutle, na hrvatsko-slovenskoj granici. Jo me je Tito zapitao to mislim
kako se on zove, a ja sam mu rekao Golub! Tito se samo nasmijao i rekao
da poznaje Golube, ali da on nije Golub.
Od tada poinje i moja suradnja s Titom po partijskoj liniji. Po do
govoru s Titom trebao sam po partijskom zadatku krenuti u Sovjetski Savez. S
tim smo u vezi prouavali sve mogunosti i sve pravce toga mog putovanja, a
morali smo unaprijed, bar donekle, predvidjeti sve prilike i neprilike, koje bi me
mogle zadesiti na putu.
U to su vrijeme ve mnoge granice bile zatvorene i svako je putovanje,
a osobito putovanje prema Sovjetskom Savezu, predstavljalo gotovo nepremostive
zapreke i opasnosti. Bio sam tada predsjednik Drutva prijatelja Sovjetskog Saveza
u Zagrebu i dogovorio sam se s Titom da zatraim nau putnicu i vizu za Sovjetski
Savez, a da kao razlog puta navedem podizanje spomenika Pukinu u Moskvi.
Tito e opet sa svoje strane ishoditi sovjetsku vizu. Poslije dosta dugog vremena
obavijestio me je Tito da je iz Moskve stigla viza. Poao sam odmah u Beograd
226

u sovjetsku ambasadu, ali mi je tamo reeno da u morati jo dosta dugo ekati.

Kada sam slubeniku ambasade rekao da se viza ve nalazi kod njih neobino
se zaudio. Odmah je nazvao telefonom konzulat i na svoje veliko iznenaenje
ustanovio da je moja viza ve stigla. Bio je vrlo ljubazan i nikako nije mogao
razumjeti o emu se zapravo radi i kako se ta stvar mogla obaviti bez njegova
znanja.
Dugo sam ekao i na jugoslavensku putnicu, koju mi je, napokon,
uruio tadanjih predsjednik vlade Dragia Cvetkovi. Doekao me je rijeima:
Dobar dan, predsjednie! i estitao mi. Brzo sam mu odgovorio da nije sramota
biti predsjednik Drutva prijatelja Sovjetskog Saveza. Cvetkovi mi je uruio put
nicu rekavi: Pa, bogami, i nije sramota! U Beogradu sam zatim pokuao dobiti
tranzitnu maarsku vizu, ali nisam uspio. Tu mi je vizu uruio maarski konzul
u Zagrebu preporuivi mi da u Maarskoj nigdje ne izlazim iz vlaka, jer se
posvuda nalaze agenti Gestapoa i sve kontroliraju. Jo mi je, povienim tonom,
dao do znanja da e se za koji dan dogoditi strane stvari. Imao je. pravo taj
je dan bio petak, a u nedjelju je ve poeo rat.
U subotu bio je Tito kod mene, ba kad sam pripremao stvari za put.
Dao mi je nekoliko telefonskih brojeva i uputio me da odmah po prelasku sov
jetske granice nazovem Moskvu. Otputovati sam trebao sljedei dan, u nedjelju,
ali je tog dana ve ranim jutrom poeo rat invazijom njemakih i kvislinkih trupa
u Jugoslaviju i bombardiranjem Beograda. Nekako oko deset sati doao je i Tito
radi dogovora to da se u tako nastaloj situaciji radi i zajedno smo zakljuili da
od mog puta u Sovjetski Savez ne moe biti nita.
Tita sam sreo jo jedanput poslije nekih etrnaest dana u tramvaju.
Samo smo se pozdravili. Ponovo sam ga vidio tek u studenome 1943. godine u
Jajcu.
Istog mjeseca, dvadeset petog travnja 1941, uhapsio me je Gestapo i
odveo otvorenim kamionom, zajedno s mnogim drugima, u Graz. Poslije nekoliko
mjeseci, uz pomo nekih Varadinaca, spaeno nas je dosta iz ruku Gestapoa, na
primjer Krizman, Protega, ja i drugi. Oni su, naime, imali dobre veze s austrijskim
nacistima, koji su poslije Dollfussova ubojstva i neuspjelog pua morali bjeati
iz Austrije. U Jugoslaviji su ih prihvatile nae vlasti i bili su internirani u Varadin.
Poznato je da je Hitler poklonio tadanjim vlastima u Varadinu autobus u znak
zahvalnosti za dobar postupak s tim interniranim austrijskim nacistima.
Po povratku u Zagreb nastavio sam rad u svom ateljeu na Kreimirovu
trgu (danas Lenjinov trg). Jednog me je dana iznenada posjetio Paveliev sekretar
i pozvao da moram odmah portretirati Pavelia. Nisam imao vremena ni da skinem
radne papue. Paveli me je lijepo primio. Nudio mi je cigarete i sam ih je
pripaljivao, a zatim je naredio da ga portretiram. Upozorio sam ga da se s tim
poslom ne moe poeti tako brzo, poto ga sada vidim prvi put u ivotu i da
bih trebao neko vrijeme promatrati ga, studirati. Dobro, rekao je vi sjednite
u fotelju a ja u raditi. I tako sam se zadrao u njegovoj kancelariji nekoliko
sati, sve do etiri poslijepodne. Sjedio sam i puio, a Paveli je pojedinano pozivao
svoje ministre. Kada su doli Eugen Dido Kvaternik i jo neki njegov ministar,
povremeno su svoje poglede bacali as na mene, as na Pavelia. Trajalo je to
tako, otprilike, pola sata, kad odjednom Paveli, koji je primijetio to pogledavanje,
ree smijeei se: to gledate, nije to Gestapo, to je kipar Augustini. Te Pavelieve rijei ... nije to Gestapo. . . samo pokazuju kako je takozvana NDH
bila obina nacistika tvorevina i ekspozitura u kojoj je Gestapo bio sve i sva i
227

kako ustaka vlada i ostali njezini potinjeni organi nisu mogli nita poduzimati
bez znanja Gestapoa, kojeg su se i sami strahovito bojali.
Tih su me dana esto posjeivali Ivan Krajai i Ivo Lola Ribar i njima
sam ispriao to se dogodilo. Preporuili su mi da portretiram Pavelia, ako ve
odmah ne mogu bjeati, a da emo honorar dati za Narodnu pomo. I tako je
prva svota koju sam primio upuena kao pomo sestri Vladimira Nazora.
Trinaestog lipnja 1942, na Antunovo tog je dana Paveli slavio svoj
imendan poao sam sa suprugom u etnju kako bismo izbjegli da gledamo
parade u Pavelievu ast. Na toj smo etnji sreli Vladimira Nazora i Ivana Gorana
Kovaia i ba mi je taj susret s naim pjesnicima neto kasnije dobro posluio.
Godine 1942. dali su mi Ivo Marinkovi i Dragutin Saili Konspirator,
oba lanovi CK KPH, zadatak da utjeem na neke poznatije ljude, kulturne i javne
radnike, da donesu odluku o odlasku u partizane, poto bi njihov odlazak u umu
imao veliko politiko znaenje i poticao bi rodoljubne i antifaistike, progresivne
krugove da slijede njihov put. O tome smo razgovarali kod Olge Ivekovi-Kubovi
iji je stan bio u blizini Maksimira, na uglu Bukovake ceste i Crnieve ulice.
Dogovorili smo se da se za nekoliko dana naemo na istome mjestu i da ih
obavijestim o rezultatima svoje akcije. U tu sam svrhu posjetio neke ljude, ali
su oni odbili dakle, bez uspjeha. Bio sam ljut i loe raspoloen kad odjednom
upadne u moj atelje Goran Kovai i sav u nekom afektu ree: Augustiniu,
ja u se ubiti ako mi ne date vezu za odlazak u partizane. Znam, vi to moete
uiniti. Vlasti NDH tampaju moje radove bez moje suglasnosti pa e me javno
mnijenje osuditi kao ustau. Odmah sam se sjetio susreta s Nazorom i Goranom
na Antunovo i odmah sam pomislio kako bi zaista dobro bilo da njih dvojica
odu u partizane. Njihov bi dolazak na slobodni teritorij izazvao snaan dojam ne
samo u Zagrebu i Hrvatskoj, ve i u itavoj Jugoslaviji. U oduevljenju rekao sam
Goranu da se ne treba ubijati i da u mu omoguiti da ode u partizane. Ujedno
sam ga zamolio da poe do Nazora i da mu kae da ga narod zove da doe u
partizane. Goran je sav radostan poao Nazoru i prenio mu sve kako smo se
dogovorili. Nazor mu je smireno rekao: Kada me narod zove, moja je dunost
da idem. Dan kasnije izvijestio me je Goran o Nazorovu pristanku i s njim sam
se dogovorio za prvi sastanak s Nazorom, odmah smo odredili dan i mjesto. Sat
prije sastanka s Nazorom obavijestio sam kod Olge Ivekovi-Kubovi Ivu
Marinkovia i Dragutina Sailija, da moja akcija nije urodila plodom, ali da ve
imam pristanak jedne linosti koja je poznata u itavoj Jugoslaviji i koja je veliki
Jugoslaven, koja nije komunist i iji e odlazak utjecati na odlazak mnogih ljudi
u partizane. Oni su nastojali pogoditi tko bi to mogao biti, ali u tome nisu uspjeli.
Kada sam im rekao da je to Nazor, naprosto nisu mogli vjerovati. Uvjeravao sam
ih da u tri sata imam s njim sastanak. Pozvali smo taksi, pa sam ih poveo u
Gregorijanevu ulicu i upoznao ih s Nazorom. Nazor je bio oduevljen i isticao
da se osjea mlaim od godina koje nosi. Ja sam ih uskoro napustio, a Marinkovi
i Saili su jo ostali s Nazorom. To je bio prvi sastanak s Nazorom. Poslije ga
je preuzeo Saili, koji je izvravao sve organizacione i praktine pripreme za Nazorov odlazak na slobodni teritorij.
Svoju sam ilegalnu djelatnost u Zagrebu najprije poeo sa Sailijem,
a nastavio je s Ivanom Krajaiem, zatim s Ivom Marinkoviem, pa onda ponovo
s Krajaiem. Radio sam i s Lepom Perovi, koja je dola u Zagreb potkraj 1942.
godine i bila na dunosti lana Povjerenstva CK KPH za Zagreb i sjevernu Hr
vatsku. Ivo Marinkovi je bio sekretar (rukovodilac) tog povjerenstva. Naravno, o
svemu tome sam doznao poslije rata. Svi ti drugovi, i Lepa Perovi, razvijali su,
228

kao iskusni partijski funkcionari, veoma ivu ilegalnu djelatnost i postizavali vid
ljive rezultate. S Lepom sam dosta radio i da bih joj omoguio intenzivniji rad,
tj. da bi se mogla slobodnije kretati gradom u izvravanju svojih kompleksnih
obaveza, hodao sam pod rukom s njom kao njen suprug. Bojila je kosu i otmjeno
se odijevala, kako bi svojim izgledom odbacila sumnjiavost agenata Gestapoa i
UNS-a, a i kvislinkih suradnika.
Sjeam se Ive Marinkovia, koji je kao ilegalac bio dosta neoprezan
i nepotrebno hrabar. Kretao se preslobodno, a ponekad je bez naroitog opreza
izvravao svoje obaveze. Mene je, na primjer, s plonika dozivao u moj stan u
Bosanskoj ulici. Ja bih otvarao prozor na etvrtom katu gdje sam stanovao, pa
bismo se tako glasno dogovarali. Stjecao se dojam da je Marinkovi prekomotan,
odnosno da omalovaava okupatorsku i kvislinku policiju ili je pak preuranjeno
okupaciju promatrao kao efemernu pojavu. I Saili je, a on se strogo pridravao
principa ilegalnog rada i bio vrlo iskusan na tom poslu, zapazio to kod Marin
kovia. ak mi je jednom prilikom izrazio zabrinutost rijeima: Odugovlaim
svojim odlaskom u partizane, jer se bojim da e Marinkovi postati rtva svoje
neopreznosti. Naime, Marinkovi je, koliko ja znam, zamijenio Sailija. Sailijeva
pretpostavka da e Marinkovi pasti u ruke policije, na alost, obistinila se. U
oujku 1943. godine Marinkovi je poao na jedan sastanak na koji osobno nije
trebao ii (pozvao ga je provokator Mato Renduli) i upao u zasjedu agenata. Od
tada se za njega vie nije nita ulo. Danas se zna da je Marinkovi bio zvjerski
muen i ubijen. Sigurno je, meutim, da nije nikoga odao, jer je poznavao mnogo
komunista i antifaista, a nikoga od njih nije policija hapsila niti progonila.
Napokon je dolo do odluke da i ja krenem na slobodni teritorij.
Kolima smo trebali ii Krajai, moja supruga Nada, ker Rosa i ja. Naime, po
vremeno je kamion iz tvornice u Dugoj Resi prevozio platno preko Karlovca u
Zagreb i bilo je u planu da se tim kamionom prebacimo u partizane uz pomo
veza koje smo imali u Karlovcu. Sekretarica te tvornice bila je naa veza u Karlovcu
i kada bi kamion s platnom trebao krenuti prema Zagrebu, ona bi izvijestila
partizane i ovi bi na pogodnome mjestu saekali kamion i uzeli platno, koje je,
naravno, bilo prijeko potrebno partizanskim jedinicama. Ta je veza zbog toga bila
prekinuta i platno se prevozilo eljeznicom, a ne vie kamionom.
Poslije nekog vremena sugerirao mi je Krajai da ja naem neka kola
za odlazak u partizane. Krajai je poeo osjeati ponovo bolove u nozi od stare
rane koju je dobio kao borac interbrigada u panjolskoj, u hodu je mukom pre
nosio teinu tijela na tu nogu i uoljivo je epao.
Doao sam na dobru ideju. Preko puta mog stana u Bosanskoj ulici
stanovao je Buli, ministar graevina NDH. esto sam ga s moje terase promatrao
i zakljuio sam da bi se s njim moglo razgovarati. Kao ovjek izgledao mi je Buli
dobar, ali bio je zanesen faizmom i ustatvom. Ipak sam odluio da mu pristupim
kad bude izlazio iz kue. To sam i uradio i rekao mu da bih s njim elio razgovarati.
Bez daljnjega je na to pristao i rekao mi da doem u njegov stan u osam sati
naveer. Kad sam doao, primijetio sam da je sve lanove svoje obitelji nekuda
poslao^kako nas ne bi ometali u razgovoru. Poto sam sjeo nasuprot njemu, upitao
me: Sto elite? Bez ikakva uvoda, rekao sam: Znam da vi svakog mjeseca
dobivate 15 neispunjenih propusnica za Dalmaciju s potpisom efa ustakog re
darstva. Trebao bih tri takove propusnice. Buli me je samo gledao. Meutim,
u tom njegovom pogledu nisam osjetio nita ispitivakog, a niti sam na njegovom
licu mogao uoiti i najmanji znak uenja. Htio je ipak znati zato mi te pro
pusnice trebaju. Bez okolianja sam mu rekao da su mi potrebne za odlazak u
229

partizane. Ni na te moje rijei nije se uope uzbudio, sauvao je onaj mir od

trenutka kada smo sjeli. Tiho je izustio: U redu! Tada sam dobacio da su mi
nuno potrebna i njegova luksuzna kola. Ali, u koju svrhu?, upitao me. Da bih
s njima poao u partizane, odgovorio sam. I odmah sam ga uvjeravao da emo
mu vratiti kola. Objanjavao je da je to nemogue, jer da ne poznaje vozaa. Kada
sam mu jo rekao da ja garantiram za vozaa samo je problijedio. Oito je bilo
da je jako iznenaen kada je shvatio da je voza na suradnik. Obeao je dati
kola da nas prevezu preko Savskog mosta i dalje prema osloboenom teritoriju,
a on da e kola saekati kod Samobora. Zatim se Buli naglo okrene i rukom
pokae prema zidu govorei: Svemu je kriv onaj lopov! Iznenadile su me te
njegove rijei, jer sam znao da u sobi nema nikoga. Pogledao sam na njegovu
ruku i vidio kako ona pokazuje na veliku Pavelievu sliku iza njegovih leda. Od
tog je momenta Buli poeo otvoreno govoriti. Spominjao je brojku od 70 000
domobrana koji bi pod njegovim utjecajem prili partizanima. Isticao je da je on
za konfederaciju i traio je sastanak s Titom. On je bio pristaa pua kojeg su
pripremali Lorkovi i Voki. Taj moj razgovor s Buliem ponovio sam kasnije,
u Otocu, Andriji Hebrangu, a rekao sam to i Titu kad sam mu se javio u Jajcu.
Tito me je upitao da li sam to ispriao Hebrangu i kad sam to potvrdio, rekao
je da e Hebrang vjerojatno neto poduzeti. Sjeam se da je Tito kazao: Ako
to uspije, onda moe Buli spasiti svoju glavu. Dobio sam utisak da je Tito itavoj
toj stvari pridavao vanost. Meutim, Hebrangov je sluaj poznat. On je o Bulievim zamislima bio prvi upoznat, ali je najvjerojatnije da nije poduzeo nita.
Puisti Lorkovi i Voki, kao i ostali, pohvatani su i likvidirani. Buli se sklonio
kod njemakoga generala u Zagrebu i njegovom pomoi preao u Njemaku gdje
je i kasnije ivio.
Automobilom ustakog ministra poli smo Ivan Krajai, moja supru
ga, kerka i ja. Kolima je upravljao Milan Horvat, a pratio nas je Bogdan Ivekovi,
inovnik u ministarstvu graevina. Preko Savskog mosta preao je samo voza
Horvat s Ivekoviem, a mi smo se ukrcali, otprilike, kilometar dalje. Krenuli smo
glavnom cestom prema Karlovcu, a zatim neto prije Rakova Potoka, desno, obi
nim poljskim putem prema Okiu. Sjeam se, nadlijetao je dosta visoko nad nama
neki avion, ali vjerojatno nije opazio kako se na auto kree po livadi. Naskoro
su nas u Sv. Martinu prihvatili partizani i tu smo se oprostili od naih pratilaca.
Auto se vratio u Zagreb zaobilaznim putem preko Jastrebarskog, Pljeivice i Sa
mobora. Jo smo iste noi krenuli s etom partizana preko Pokuplja prema oslo
boenom teritoriju. Tako je zapoeo moj prvi dan- u partizaniji bio je to 8.
rujna 1943. godine.*

Sjeanje, SUBNOR, Zagreb.

230

Franjo Mikuli

U OSIGURAVANJU NAZORA I GORANA

Nepoznati drugovi iz Zagreba Na doeku u Horvatima

Stari pjesnik je bio sretan

Jedan vod iz bataljona Kljuka osiguravao je odlazak Vladimira Nazora

i Ivana Gorana Kovaia u partizane. Dvadeset estoga prosinca 1942. doao je
iz Horvata jedan drug, kojemu se ne sjeam imena ni prezimena, a radio je kao
politiki radnik na podruju Horvata i u okolnim selima. On je, po svom dolasku,
nas nekoliko iz Kotarskog komiteta Pisarovina upoznao s tim da dolazi jedan drug
po vezi i da bi mu trebalo dati to bolje osiguranje od Horvata do Korduna.
Mi koji smo dobili zadatak da izvrimo osiguranje nismo znali o kome
je rije. Borci, kao i rukovodioci, stalno su Saputali i pitali se tko dolazi. Mnogi
su se nadali da e moda
imati sreu da vide Tita.
Pri planu smo se rukovodili da se 26. prosinca 1942. prebacimo u
Horvate u strogoj konspiraciji, a 27. prosinca trebala su stii kola s nepoznatim
drugom. S kolima je bio upuen pouzdani seljak Stjepan Brada iz Jamnike
Gorice. Kada smo doli u Horvate, borce smo razmjestili na lijevu i desnu stranu
pruge, kao i u selu Babii. Smjeteni smo bili tako po kuama da bismo se, u
sluaju napada neprijatelja, mogli ispomagati. U kuama su bila tri do etiri borca.
Imali smo samo jedan pukomitraljez. Za sve vrijeme imali smo dobru obavje
tajnu slubu, preko politikih radnika kao i ostalih ljudi u selu, o kretanju ne
prijatelja koji je bio i u samome mjestu. Takoer smo znali za njegovo kretanje
i izvan mjesta. Stalno smo gledali kako su se ustae kretali po cesti, a odjednom
su doli i Nijemci u samo selo, gdje smo se mi nalazili. Bilo je sluajeva
da su
ulazili i u pojedine kue u kojima su bili skriveni nai drugovi. Narod nas
je sve
vrijeme, dok smo ekali, hranio najboljom hranom i donosio najbolja pia. Teko
je utvrditi koliko je ljudi znalo da se nalazimo u selu. Pouzdano se moe rei
da je vei dio naroda to saznao, ali neprijatelj riije nita doznao iako je imao svoje
uporite na samoj stanici. To je za nas bilo vrlo vano pri ocjenjivanju utjecaja
narodnooslobodilakog pokreta u naem narodu.
231

Proao je 27. prosinca, a drugovi nisu

stigli. Sljedei dan je poeo
padatisnijeg. ekali smo, a 30. prosinca naveer u
8 sati obavijeteni smo da su
stigla tri druga iz Zagreba i da jedan eli (a to je bio Nazor) odmah vidjeti uni
formirane i naoruane partizane. Doao je jedan drug i saopio mi da idemo
drugovima koji su stigli i da povedem jo nekoliko partizana.
Kada smo uli u kuu, u kojoj su bili smjeteni oekivani drugovi,
pozdravili smo sa: Smrt faizmu, a oni su nam odgovorili: Sloboda narodu.
Kako su drugovi sjedili za stolom, prvi
se digao starac, nasmijana lica
i dignutih
ruku uvis rekavi: Vidio sam mnogo i
mnogo partizana u naem
bijelom Zagrebu, ali nisam uniformiranih i s petokrakama na glavi. Osjeam se
mnogo sretan i radostan, to vas mogu danas ovdje vidjeti. Poeo se rukovati
s nama i nastojao je da svakoga od nas zagrli i poljubi. Zatim nas je ponudio
cigaretama. Saili, koji je predstavio sebe i drugove, nije nam rekao tko su oni.
Za sebe je rekao: Konspirator, a Nazora je predstavio kao naeg dobrog starog
druga. Koliko se sjeam Goran je rekao ime i prezime.
Zatim su nastali srdani razgovori. Saili je stalno zabavljao druga Na
zora duhovitim rijeima, a povremeno mene ozbiljno pitao kako je s osiguranjem
i pripremama za polazak. Ivan Goran Kovai je sjedio uz mene i pitao me kako
spavamo, ime se i kako hranimo. Ukratko sam odgovorio da spavamo po selima,
da nas narod dobro prima i hrani, a esto zarobljavamo i hranu iz neprijateljskih
magazina i transporta, pa ono to ne moemo ponijeti sa sobom, podijelimo
narodu. Goran se na to nasmijao i rekao: U Zagrebu ustaka promiba tumai
da vi spavate jedino po umama, a da se hranite onim to od naroda opljakate.
Nakon kraeg srdanog razgovora, krenuli smo pjeke do sela Apergeri. Prijelaz preko pruge osigurali su sa svih strana partizani i mjetani, a omla
dinci su pokazali svoju visoku vrijednost. Oni su stalno izviali kakvo je stanje
na terenu, a ujedno su bili i na osiguranju.
Nekoliko boraca i drugova, koji su politiki radili na tom terenu, otilo
je u selo Apergeri da osigura kola za prijevoz Nazora, Sailija i Gorana do sela
Luelnice.
Za naega starog pjesnika bilo je prilino teko putovati, poto je zapao
snijeg, ali je izdrao do Apergera, gdje se ukrcao u seoska kola. Bio je vrlo slabe
fizike kondicije, a to su primijetili i nai borci, pa su odmah, kad se penjao u
kola, priskoili i pomogli mu. Meutim, Nazor je stalno pokazivao veselo raspo
loenje s osmijehom na licu i duhovitim rijeima, koje je upuivao svima nama.
U kolima se vrlo ugodno osjeao, iako vrijeme nije bilo najbolje. Pahulje snijega
stalno su padale po eiru naeg starog i nezaboravljenog druga. Kola su se prilino
teko kretala po snijegu. Morali smo ih uzeti jer u selu jo nije bilo sloenih
slonica, a svako ekanje da se sloe saonice moglo je uzrokovati nepredviene
Probleme i oteati uspjeno prebacivanje drugova u partizane. Od Apergera do
sume koja spaja cestu za Zagreb i selo Luelnicu putovali smo u strogoj tiini
1 u velikoj opreznosti. Sjeam se kako je odjednom drug Saili zastao i zapitao
^as da li je cesta koju moramo prijei osigurana? Odgovorili smo da je osigurana
1 da su rasporeeni drugovi koji e nas obavijestiti o eventualnom kretanju ne
prijatelja. On se na to nasmijao i pourio za kolima u kojima se vozio Nazor.
Goran je stalno iao sa mnom i postavljao mi razliita pitanja, a ja sam mu priao
P borbama, o palim borcima, o politikom raspoloenju naroda za narodnooslobodilaki pokret.
Kada smo preli cestu Zagreb Pisarovina, kolona je stala i nastalo
je veselje i glasan razgovor. Borci dovikuju: Slobodno je, ovo je na teren, tu
232

se ustaki zlikovci boje doi, tu su oni ve platili sa mnogo svojih ivota, a narod
je u cijelosti za nas.
Dolazimo u Luelnicu. Tu nema izdajice. Nekolicina je maekovaca,
ali pod pritiskom naroda, koji slijedi narodnooslobodilaki pokret, i oni naputaju
izdajniku politiku Maeka.
Kola su za kratko stala, a mi smo se okupili oko njih. Saili duhovito
i aljivo dovikuje drugu Nazoru. Kola su ponovo krenula. Sjevernjak je pomalo
pirio i skidao snijeg s hrastovih i
bukovih grana na naeg omiljenog starca.
Jo nitko ne zna, osim
drugova iz Zagreba, tko je taj starac. Tek
na
putu od ceste do Luelnice doznao sam tko je starac. Kada smo poli umom
prema Luelnici, Goran me je zapitao da li se sjeam nekih pjesmica iz knjiga
osnovne kole i tko je te pjesmice pisao. Sjetio sam se Vladimira Nazora i odmah
odgovorio da je na stari drug Vladimir Nazor. Goran mi je to potvrdio i rekao:
Nemoj to jo nikome kazati, poto bi nas Konspirator, ako bi za to doznao, sve
skupa kritikovao, a i negodovao.
Kad smo stigli u selo Luelnicu, inilo se da je potpuno konspirirano
tko je Nazor. Meutim, bilo je samo konspirirano da Konspirator ne zna koliko
je nas ve znalo tko je stari drug.
U Luelnici se kolona
zaustavila u zaselku Mike. Bilo je to ba
na
Staru godinu 1942. Smjestili smo
drugove u kuu Josipa Dobrilovia. Nazor
se
prvi put odmorio i odspavao u jednoj seoskoj postelji pod zatitom partizana.
Prije polaska na put Nazor je podijelio neke slatkie djeci, koja su
poslije noi stizala s roditeljima u kuu, gdje se on nalazio sa svojim drugovima.
U istoj kui u prisutnosti vie ljudi Nazor je, meu ostalim, rekao ove
rijei: Paveli je traio od mene da govorim preko radio-stanice, i to da govorim
ono to bi ilo u prilog ustako-faistikoj tvorevini. Sada kada dozna da se nalazim
meu vama, past e sigurno natrake. Njegova ustaka propaganda pisat e da su
me zarobili odmetnici. Ja sam ostavio dvije kue u Zagrebu, mogao bih da udobno
ivim, Paveli bi mi dao dosta para, kako ih daje nekim drugima, ali to bi bilo
izdajstvo i sluenje tuinstvu, a protiv svog vlastitog naroda. To mogu samo da
ine izdajice i tuinske sluge. Zatim je rekao: Vi mladi primajte puke u ruke
i borite se za svoju zemlju i svoj narod protiv svojih neprijatelja. Ja u primiti
oruje, ali njime neu moi uiniti toliko koliko perom. Moje pero e unitavati,
kako okupatore, tako i domae izdajnike. Nakon toga je nastao smijeh u kui
i burno odobravanje.
Krenuli smo kroz umu Valjevicu i Selsko Brdo pa preko Skender
brda, gdje smo trebali prijei potok Kravaricu, koji je prilino nabujao. Teko
smo pronali mjesto gdje su kola mogla proi. Stigli smo u selo Levi Stefanki.
Nazora srno smjestili u kuu Josipa Tiara. Tu smo ekali dok su stigle saonice
iz Desnih Stefanki. Tada smo krenuli na vezu broj 2, koja se nalazila na uu
potoka Roenice u Kupu. Kada smo uli u amac, koji je bio dosta upalj, Nazor
je rekao koliko se sjeam: Ovaj amac e me prevesti preko Kupe na osloboeni
teritorij meu narod mojih elja i velikih nada. Stigavi u Desne Stefanke odsjeli
smo u zaselku Karasi u kui Mije Karasa.
Prola je no i nastao dan. Uspostavljena je dalja veza preko Dugog
Sela za Ostroin. Drugovi Nazor, Saili i Goran spremali su se za nastavak putovanja
za koje mi nismo bili dalje odgovorni. Prije polaska, Nazor je opet rekao: Pu
tujemo od Zagreba ve dva-tri dana i jo nisam vidio Pavelievih vojnika ustaa.
Njegova promiba stalno govori da su ustae po svim selima i mjestima, da su
ustae svi seljaci, a ustaa nema niti je ovaj narod za njih. Zatim se rukovao sa
233

svima nama koji smo sudjelovali u osiguranju i darovao nam je knjigu Pastir
Loda s rijeima: Drugovi, ovu vam knjigu darujem, to je moje djelo, i to zato
to sam ugledao vas, prve partizane, koji dopremie lau mojih elja u slobodniju
luku. Poslije Nazorovih rijei zahvalio nam je drug Saili na brizi i opreznosti
u izvravanju povjerenog nam partijskog zadatka.*

IHRPH, MG-41/XIII, 19.

234

Joa Ruti

ODLAZAK GLUMACA U PARTIZANE

Ilegalni rad i osnivanje Narodnooslobodilakog odbora u Hr

vatskom narodnom kazalitu

... 10. travnja 1941. donio je hrvatskom narodu, pa i HNK u Zagrebu,

okupaciju i ustaki teror. Na taj teror svi nai ljudi odgovorili su kao to je poznato,
pa je i u HNK poeo organizirani ilegalni rad pod rukovodstvom Partije. Nije
sluajno da su meu prvim ilegalnim radnicima u HNK bili ba bivi lanovi
Dramskog studija pri HNK u Zagrebu koji je djelovao prije rata. Vrlo brzo for
miran je prvi Narodnooslobodilaki odbor u HNK u sastavu: Dubravko Dujin,
Janko Rakua, Joa Kavur, Tomo Fadljevi i Joa Ruti, a nedugo zatim poeli
su rad i odbori po sektorima (drama, opera, balet, tehnika, orkestar) u kojima su
radili: Vjekoslav Afri, Salko Repak, Ivka Ruti, or Skrigin, August Cili, Ljubo
Hartl, braa Pomikalo, Andrija Suki, Petar Tokov, Pavle Stojkovi i Milan Vujnovi.
Ti su odbori razvili vrlo razgranatu aktivnost, tako da je golem broj
lanova HNK u Zagrebu bio obuhvaen svim akcijama koje je u to doba provodila
Partija u okupiranom Zagrebu. (Prikupljanje materijalnih sredstava, sanitetskog
materijala, oruja, sabotae, rasturanje propagandnog materijala itd.)
Osim rada meu kazalinim lanstvom, lanovi Odbora proirili su rad
i na neke druge institucije, pa se, na primjer, Narodnooslobodilaki odbor HNK
povezao s Radio-stanicom Zagreb, gdje je preko Ive Vuljevia organizirao slian
rad. Isto tako, povezao se s grupom inenjera i tehniara pri Gradskom poglavar
stvu preko inenjera Novaka, Kovaia i Tukoria, a osim toga, pojedini lanovi
odbora odravali su i druge veze s pojedinim simpatizerskim grupama.
Uz taj posao rodila se ideja o formiranju kazaline grupe za odlazak
u partizane. Ta grupa trebala je da krene na teren ve u jesen 1941. godine, ali
je, zbog potpuno tehnikih razloga, odlazak uslijedio tek 22. travnja 1942.
itavim ilegalnim radom rukovodila je naa Partija preko Mjesnog
komiteta KPH u Zagrebu, a prva veza bio je Josip Viek Stari, koji je prilikom
235

odlaska u partizane predao vezu Lutvi Ahmetoviu. Na alost, Viek Stari, pao
je u ruke ustakim zlikovcima i nakon zvjerskog muenja strijeljan je u Zagrebu.
Lutvo Ahmetovi rukovodio je u ime Mjesnog komiteta radom Narodnooslobodilakog odbora u HNK i organizirao prebacivanje u partizane grupe
glumaca koja je bila jezgro budueg Kazalita narodnog osloboenja.
Vlado Lonari Nos organizirao je 22. travnja 1942. prebacivanje grupe
na slobodni teritorij.
Istog dana, od prve improvizirane priredbe, poeo je jedan teak ali
astan posao glumca-vojnika.
Ivka Ruti, Vjeko Afri, Salko Repak, or Skrigin, Milan Vujnovi
i Joa Ruti krenuli su 22. travnja 1942. sa eljom da svojom umjetnou poslue
svome narodu u onim danima kada je umjetnost bila nerazdvojno vezana s borbom
i kada je samo zajedno s njom mogla da bude istinski narodna. Kasnije, stizali
su sve novi i novi umjetnici-borci da popune i ojaaju tu ekipu. Bezbroj priredaba,
odranih u svim moguim situacijama koje su nosile ratne tekoe, govorile su
0 tome da je Kazalite narodnog osloboenja moglo izvriti svoju dunost vojnika
1 umjetnika samo zato to je bilo rukovoeno humanim idejama nae Partije i
to su njegovi lanovi bili unaprijed spremni za taj zadatak.*

Odlomak iz sjeanja, SUBNOR, Zagreb.

236

Vjeko Afri

UMJETNICI U REDOVIMA BORACA

Odlazak u partizane Zagrebako kazalite dalo je jezgro

Kazalita narodnog osloboenja Portreti glumaca

... Naem odlaska u partizane prethodilo je nekoliko vrlo konspira

tivnih sastanaka. Dodue nitko oko nas nije znao nita pouzdano, ali ipak se u
Kazalitu proulo o nekom odlasku u umu, i u vezi s tim spominjala su se,
naravno, naa imena. To, u stvari, nije bilo bez razloga, jer se na odlazak u
partizane odgaao punih pet mjeseci. S nama je trebalo da ode jo nekoliko
lanova Kazalita. Ukratko: za tu umsku tezgu nismo mogli tako brzo da for
miramo ekipu.
Zuckalo se mnogo o naem odlasku, a ipak je na korak u umu
odjeknuo kao bomba.
Naim slubenim sastancima rukovodio je drug Lutvo Ahmetovi
koji nam je nekoliko dana prije odlaska morao satima objanjavati tehniku pre
laenja na osloboeno podruje i da nam da sve potrebne instrukcije.
Dan 22. travnja 1942. bio je mutan i kiovit. Sliio je vie na jesen
nego na proljee.
Do tri sata ujutro sjedio sam s prijateljima. Onda sam poeo pakovati
stvari. Osim odjee, ponio sam foto-aparat s nekoliko filmova, mnogo cigareta,
neto novca, neke dokumente, dva dnevnika, kalendar, jednu biljenicu, naliv-pero,
runi sat i upalja. Neprestano sam kontrolirao taj svoj prtljag i razmiljao to
mi jo nedostaje.
Eh, da imam jo i revolver! Eto! Ode borac u rat bez puke!
Tu sam reenicu nekoliko puta ponovio, a ini mi se da sam je i glasno
izrekao.
Na Zagrebaki kolodvor stigao sam itav sat prije odlaska vlaka. Bili
smo razdijeljeni u dvije grupe: prva polazi u osam sati, a druga u osam i trideset.
Svi u pravcu Suaka. Izlaz na stanici Donje Dubrave. U prvoj grupi biji smo: Ivka
i Joa Ruti, Salko Repak i ja. U drugoj grupi bili su: Milan Vujnovi, or Skrigin
i Zvonimir Cvija.
237

Bili smo svi zaprepateni kad smo na stanici ugledali politikog po

vjerenika u Kazalitu, ustakog tabornika Josipa Pukeca biveg inspicijenta, koga
sam ja poznavao jo iz glumake kole.
Gotovo je, pomislio sam, izdani smo! Netko nas je izdao.
Ve sam u mislima pravio razne kombinacije. Bio sam i prije uvjeren
da na prijelaz na osloboeno podruje nee proi bez incidenata. Odluio sam
da mu prvi priem i da ga pitam kamo putuje. Da vidim kako e se ponaati
prema meni. Ostalo u poslije planirati. Meutim, ja sam ga u gomili i guvi
izgubio. Na peronu sam ga kasnije naao u drutvu nekoliko uniformiranih ustaa.
Vlak je krenuo. Joa Ruti me je na brzinu obavijestio da je izlaz u
Donjim Dubravama iz posljednjega vagona.
Da se tabornik ne bi muvao po vagonima i da ne otkrije cijelu grupu,
odluio sam da ga potraim i da ga zadrim u razgovoru. Naao sam ga u kolima
za ruavanje.
Pa to je ovo danas? uskliknuo je kada me je ugledao. Pa
ovo cijeli na teatar putuje.
Ne znam bogami rekoh mu mirno. Ja idem u Novi.
Razgovor je poeo. To je bilo glavno. Priali smo o kazalitu, o in
trigama i traevima. On je neprestano pio konjak i nekoliko se puta ozbiljno
zamislio:
Kako se to dogodilo da toliko ljudi iz kazalita odjednom zajedno
putuje?
Nastojao sam da ne pokaem nikakav interes za tu njegovu zabrinutost.
Popio je ve nekoliko konjaka kada je razgovor skrenuo na politiku. Govorio je
vie sebi nego meni. Kao da samog sebe uvjerava u neto to ni on sam ne vjeruje.
Htio je valjda tako smiriti svoj strah. Nijemci e sve ume u kojima se nalaze
partizani jednostavno spaliti. Bacat e na njih otrovne plinove. Ovog proljea mora
da nestane bandita.
Ja sam sluao, a on se hlestakovski oduevljavao svojim izmiljotinama.
Ve su se pribliavale Donje Dubrave.
Oprosti rekoh mu to te naas ostavljam. Odmah u se vratiti.
Idem da pogledam svoj prtljag. Da mi ga netko ne ukrade.
Ne zaboravi da si moj gost na ruku.
Odmah se vraam. Donijet u kofer ovamo.
Poao sam i odmah sam se vratio.
Uh, bogamu, zaboravio sam ovdje svoju kapu i rukavice.
Pa ostavi to. Ionako e se odmah vratiti.
Ne, ne smrsio sam brzo. Ne mogu ja u vlaku bez rukavica.
to e! Navika...
I u urbi sam ga napustio.
Stigoh na sastajalite po dogovoru u posljednjem vagonu.
Napokon smo stali. Stigosmo u Donje Dubrave. Prvu etapu smo kako-tako ipak prebrodili. A to sada?
Kako smo izili, stali smo odmah iza vagona da nas tabornik ne pri
mijeti ako bismo uli u stanicu.
Vlak u Donjim Dubravama stoji obino jednu minutu. Nevolja je htjela
da se taj put morao zadrati radi iskrcavanja jednog veeg tovara.
Mi smo iza posljednjeg vagona popuili ve cijelu cigaretu, a vlak jo
nije imao namjeru da poe. Poeli smo praviti viceve i smijati se, kako ne bismo
238

pobudili sumnju. Iako smo glumci, u takvoj situaciji ipak nismo mogli odvie dugo
glumiti veselo raspoloenje. Naa nervoza rasla je svakog trenutka.
Onih desetak-petnaestak minuta to je vlak stajao uinie mi se kao
itava vjenost. Ve sam pomislio da lokomotiva vie nikada nee ni krenuti sa
stanice. Netko je od osoblja stanice zavikao eljeznikom kondukteru, efu nae
lokomotive.
Pourite! Kreni ve jednom!
Kao da mi je iz dubine srca progovorio. Htjedoh i ja za njim podviknuti:
to ste se zalijepili za ovaj peron kao potanska marka? Dovraga,
maknite se odavde.
Kao da je mainovoa osjetio moje neizgovorene elje, vlak je mirno,
elegantno i s dostojanstvenim huktanjem poeo naputati stanicu, na kojoj nije
bilo nijednog putnika osim nas.
Kad je vlak krenuo, ostala je bjelina posutog pijeska na peronu iarana
crnim prugama eljeznih tranica. Izdaleka bi taj peron izgledao kao list iz kaj
danke. Na tom notnom papiru muvali smo se kao crne notne mrlje. Tko zna
kakvu bi melodiju proitao muziar pratei nae kretanje po peronu. Poeo bi
sigurno sa largo i andante a zavrio allegro furioso.
Zaboravivi na tabornika i na njegove meditacije, mi smo pourili da
se to prije izbriemo s ovog muzikog rekvizita.
Pred izlazom iz perona opazio sam kako nam u susret ide neki uni
formirani saobraajni slubenik. Uinilo mi se da je on u domobranskoj uniformi
i da e nas zaustaviti. Salko i ja ili smo prvi na izlaz. Bojei se da nas ovaj ne
obaspe pitanjima ili sam moda htio da se pred ovim ovjekom prikaemo kao
domaini koji su doli da nabave ivenih namirnica; naprosto i ne znajui to
govorim i ne mislei savreno nita odreeno, ja sam glasno zapitao Salka:
A ima li Gojko mesa? Nemam pojma kako mi je palo na pamet to ime.
ovjek koji je iao u susret srdano mi se nasmije i vrlo ljubazno mi
odgovori: Ima, ima mesa. Tu je Gojko odmah preko ceste.
Ostao sam zabezeknut otkud sada ovaj zna tog Gojka, koga sam u
ovom asu izmislio. Zar on postoji? Uto Joa naglo pristupi tom ovjeku i odvue
ga u stranu. Usput me je tako razrogaenih oiju pogledao kao da sam u najmanju
ruku zapitao gdje se nalazi Glavni tab partizana.
Bilo mi je odmah jasno
da se neto zamijesilo
s tim ovjekom. Na
cesti smonekoliko minuta priekali
Jou. On je brzo doao
i veoma raspoloeno
nam je saopio
da je sve u redu. Onda nam je dao jo
jednu instrukciju.
Ako nas netko bude pitao kamo smo se uputili, moramo rei da idemo
u Tounj, i da emo tamo odigrati neku priredbu.
Joa me je opet s potajnim uenjem pogledavao s vremena na vri
jeme. Onda je askom zastao i neto je aputao Ivki. Nije me zanimalo njihovo
brano aputanje, ali sam ve ozbiljno razmiljao o tom njegovu udnom pogledavanju na mene koje nije sakrivalo oiglednu sumnju.
Nama je, meutim, ila u susret jedna domobranska patrola. Sada treba
da opet budemo raspoloeni. Odluio sam da utim, da ne bi Joa opet u udu
zvjerao na mene.
Vojnici su pregledali nae isprave i bez komplikacija mirno su nas
propustili.
Dok smo ili cestom, priao mi je Joa, koji ve nije mogao sakriti
svoj unutranji nemir. Poslije kraeg uvoda otvoreno me je zapitao:
239

 Reci mi, bez sustezanja, jer smo mi sada tako rei u partizanima,
otkuda si ti doznao lozinku?
Kakvu lozinku? zaudio sam se.
Pa ti si onom inovniku, naoj vezi, rekao lozinku.
to sam rekao?
Pitao si ga, ima li Gojko mesa; to je bila lozinka.
Divio sam se organizaciji seljaka koji su nas kao po tafeti predavali
jedan drugome. Poslije dva sata pjeaenja po kii stigli smo u selo Mirii. Moj
se krombi tako natopio kiom da je ve teio
dvadesetak kilograma.
Gotovo je! Ja sam u partizanima!
Ja sam slobodan umalo da
se nisam rasplakao od sree.
Kad smo uli u jednu seljaku kuu i vidjeli prvog partizana s peto
krakom, mi smo se zaista rasplakali. Ljubili smo
i njega i petokraku. Taj mi je
trenutak znaio jedno ispunjenje moga ivotnog
sna.
Dolazi novi ivot. Dolaze dani sree.
Pola sata kasnije stigla je i druga grupa: or Skrigin, Milan Vujnovi
i Zvonimir Cvija.
Sada smo kompletni:
Salko Repak, Hercegovac iz Stona, glumac u Mostaru, Sarajevu, Splitu,
Subotici, Poarevcu, Novom Sadu, u raznim putujuim kazalitima, u Beogradu
i od sezone 1938 1939. lan zagrebakog Narodnog kazalita.
Milan Vujnovi, Lianin, zavrio glumaku kolu u Zagrebu, glumac
u raznim kazalitima Jugoslavije, posljednji angaman u Splitu.
Ivka Krop-Ruti, iz Virovitice, nekadanji lan Dramskog studija i
lan Narodnog kazalita u Zagrebu.
Joa Ruti, Zagrepanin, popularan pjeva-komiar iz kabarea Mo
nokl, lan Narodnog kazalita u Zagrebu, takoer bivi lan Dramskog studija.
Zor Skrigin, Rus, od oca Ukrajinca i majke Francuskinje, proslavio
se osobito kao fotograf, lan baleta Narodnog kazalita u Zagrebu.
Zvonimir Cvija, iz okolice Zagreba, lan orkestra Narodnog kazalita
u Zagrebu.
I ja, Hvaranin.
Uveer smo krenuli na prvo pjeaenje i prelaskom rijeke Mrenice
krenuli smo na jug, u pravcu Like*...

' Odlomak iz napisa Partizanska pozornica, objavljenog u jubilarnom izdanju 1941

1961, Republika, almanah, Zora, Zagreb.

240

Josip Manoli

RAD ORGANIZACIJE SKOJ-a

Velika provala skojevske organizacije Osnivanje novog

Mjesnog komiteta Rad je uspjeno nastavljen Omla
dinske udarne grupe

U listopadu 1941. godine uhapen je sekretar Mjesnog komiteta

SKOJ-a Joco akovi i jo nekoliko lanova MK. Ostali lanovi MK bili su
provaljeni i poslani su na rad izvan Zagreba. Slabim dranjem na policiji, pod
strahovitim muenjem, Joco je provalio sve to je znao o skojevskoj organizaciji.
Likvidiran je MK, rajonska rukovodstva i mnogi sekretari i lanovi skojevskih
aktiva. Do formiranja novog MK SKOJ-a veze s preostalim organizacijama drao
je Pokrajinski komitet SKOJ-a.
U prosincu 1941. godine, uz pomo partijske organizacije i PK
SKOJ-a, formiran je novi MK od kadrova koje je dao MK KPH. U taj komitet
uli su Ivica Kraneli, postolarski radnik, kao sekretar, Josip Kului, student,
Moro Magai, agronom, a u travnju je kooptirana Slava Privrat, inovnica. Kasnije,
u ljeto 1942. godine, kooptiran je Ivan Palec, radnik sa eljeznice. Magai je
nakon kratkog vremena otiao na osloboeni teritorij. U ljeto 1942. godine koop
tirani su u isti komitet jo Emil Ivane (Fazan) i Fadila Bilal, srednjokolka.
Novi komitet je najprije imao zadatak da formira rajonske komitete,
povee aktive SKOJ-a i pojedince, koji su ostali bez veze zbog hapenja rajonskih
rukovodstava i sekretara aktiva, da pojaa i popuni sveuilino i srednjokolsko
rukovodstvo. Te zadatke je Komitet uspjeno izvrio u toku tri mjeseca. U veljai
je opet proradila tehnika (tamparija za umnoavanje vijesti radio-stanica Slobodna
Jugoslavija, Moskva i London, kao i drugog materijala).
Porastao je na utjecaj na studentsku i srednjokolsku omladinu. Po
stankom NDH, dio omladine, koji je vjerovao u nacionalnu slobodu i elio je,
uvjerio se da je rije o okupaciji i komadanju hrvatskih krajeva (Dalmacija, Lika,
Meimurje itd.). Oni nisu odobravali zvjerstva ustaa i okupatora koja su inili
nad srpskim narodom i naprednim elementima uope. Meutim, uz na poveani
utjecaj, porastao je i utjecaj Maekovaca, osobito u redovima imunijih slojeva
16 Zbornik sjeanja 3

241

uenika i studenata. U stvari, radilo se o politici koja je pogodovala tim elementima

stav iekivanja i mirovanja. Meu radnikom omladinom Maekovci nisu imali
nikakav utjecaj, a ni ustae. Moe se govoriti o pojedincima koji su se srozali na
policijske agente i denuncijante.
Na Sveuilitu je bilo omladinaca koji su bili jugoslavenski orijentirani
i pokuavali su stvoriti organizaciju zvanu JURO Jugoslavenska revolucionarna
omladina. Mi smo se pokuali s njima povezati. Uspjeli smo doi s pojedincima
u kontakt, ali oni nisu bili spremni za bilo kakvu akciju protiv okupatora. Mi
smo od njih traili da izdaju letak u kojem e osuditi ustaki reim, izdaju iz
bjeglike vlade i pozvati omladinu u borbu protiv okupatora. Pri tome smo im
nudili da emo im tampati i letke ako nemaju mogunosti sami. Obeali su da
e nam dati uskoro odgovor, meutim na tome se zavrilo. Oni nisu do kraja
rata dali odgovore, niti su uspjeli proiriti svoj utjecaj na fakultetima.
U tome razdoblju, kraj 1941. i poetak 1942. godine, prilagoavamo
oblike rada tekim ilegalnim uvjetima. Vie nema masovnih oblika rada: izleti,
utakmice, vei sastanci na otvorenome i slino, kojima smo se jo u poetku
okupacije koristili. Sada se prelazi na formiranje to manjih aktiva i cijepanje
velikih grupa u grupe od tri do pet omladinaca, a veze s masama omladine odr
avaju se mnogobrojnim pojedinanim vezama. Svaki skojevac bio je zaduen da
odrava veze s nekoliko omladinaca, da im dostavlja tampu, radio-vijesti, letke,
da od njih skuplja Narodnu pomo, sanitet, oruje itd. To prilagoavanje tekim
ilegalnim uvjetima ilo je dosta teko. Ponegdje su nam itavi aktivi padali ba
zbog tendencije da se mora odrati sastanak veeg broja omladine.
Stvaranje odbora Saveza mlade generacije ilo je vrlo sporo
i teko.
Kod jednog dijela aktivista prevladalo je miljenje da su oni nepotrebni, jer i tako
u njima nee raditi nitko drugi nego skojevci. U nekim kvartovima
gdje su ti
odbori bili i stvoreni, u njih su uli iskljuivo skojevci.
Poslije hapenja sekretara MK SKOJ-a Ivice Kranelia, za sekretara
je postavljen Emil Ivane, metalski radnik. On je tu dunost obavljao vrlo kratko
vrijeme (oko dva mjeseca, od kraja lipnja do kolovoza).
U kolovozu 1942. godine Ivane je poslan na rad izvan Zagreba, u
Slavoniju, jer je bio kompromitiran. Za sekretara MK postavljena je Fadila Bilal,
koja je na toj dunosti ostala do kraja listopada 1942.
U rujnu 1942. godine ustaka je policija ubila Josipa Kuluia pred
stanom njegovih roditelja.
U istom razdoblju uvrivanja skojevske organizacije kraj 1941. i po
etak 1942. godine), izvrena je i reorganizacija borbenih grupa. Do tada su po
stojale vee grupe zvane brigade od etiri do pet omladinaca. U praktinom dje
lovanju i taj se broj pokazao prevelik za vrenje akcija, zbog ega smo prili
stvaranju manjih grupa, zvanih trojke, sa tri omladinca. Trojke su inili najborbeniji
i najbolji omladinci. Svaka trojka imala je svoga komandira. Zatim, tri trojke su
se spajale i imale svoga komandira. Kada je neki omladinac primljen u trojku,
prestao bi raditi u skojevskoj organizaciji. To je bila mjera opreza, kako se, u sluaju
provale, hapenje ne bi irilo iz jedne organizacije u drugu. Unato tome, provale
su ponegdje izbijale. Iako je bilo zabranjeno odravanje veze s ostalim omladincima
koji su bili u aktivu SKOJ-a, ona se ipak kriom odravala, jer su omladinci, koji
su bili primljeni u trojke, obino bili najaktivniji i poznati u aktivu i njihovo
potpuno izvlaenje esto je bilo nemogue. Veih padova imali smo kod srednjo
kolske omladine u ljeto 1942. godine.

242

Naoruanje trojke je bio pitolj i bombe. Za kompromitirane lanove

bilo je obavezno da nose oruje uvijek sa sobom, dok su omladinci koji su legalno
ivjeli i bili zaposleni ili studirali nosili oruje samo u akciji.
U to je vrijeme bila i akcija na ustakog povjerenika Smiljanca sa
eljeznice, zatim likvidiran je ustaki agent Serti na Ciglenici, razoruan jedan
policajac u Brozovoj ulici. Nije uspjela akcija na Bivala, efa UNS-a, i jo ne
ke.
Osnovna slabost u akcijama bilo je neiskustvo u ilegalnom radu, a osim
toga slabo ili nikakvo znanje iz vojnih vjetina.
Poslije moga odlaska iz Zagreba, rukovoenje udarnim grupama pre
uzela je Marija Radovi.
Ja u ovom izlaganju nisam naveo broj organizacija, rukovodstva i ra
spodjelu, jer je to vidljivo iz izvjetaja koji sam poetkom lipnja 1942. godine
poslao u Pokrajinski komitet SKOJ-a za Hrvatsku.*

Taj izvjetaj je sauvan, nalazi se u arhivu IHRPH, i objavljujemo u

cjelosti, kao prilog ovoga sjeanja, dio koji se odnosi na organizaciju SKOJ-a u
samom gradu.

PRILOG
Zagreb, 12. VI 1942.

POKRAJINSKI KOMITET SKOJ-a ZA HRVATSKU

Stanje Mjesne organizacije SKOJ-a Zagreb

MK broji 4 lana. Organizacija je podijeljena u 7 kvartovskih komiteta i 1 radioniki
radniki sektor.
I
II
III
IV
V
VI
VII
VIII

kvartovski komitet

tt

>
M

eljezniko

3 lana

3 aktiva

35 skojevaca

4
3
6
5

4
3
6
5
3
6

20
20
24
35
20
55
21

ukovodstvo

4
5
30

228

3 odbora
po 4 lana

li

10 antifaista

15

Studentska organizacija SKOJ-a

Rukovodstvo: 5 lanova
Komercija:
Veterina:
Pravo :
Filozofija:
Medicina:
Pedagoka:
Tehnika:
Agronomija:
Umjetnika akademija:

3 aktiva
1

1
11
2

3
1

4
11
5
11

20

11

14 aktivista
4
li
3
11
10
11
14
11
4
11
19
11
22
li
5
11
95

10 skojevaca
8
11
3
11
35
li
10
11
10
11
66
11
22
11
15
ii
233

11

11

Srednjokolsko rukovodstvo 5 lanova.

Srednje kole podijeljene su u 5 skupova:
I skup:

II skup:

III skup:

I muka realna gimnazija

IV
V
Srednja tehnika
Obrtna
Uiteljska
II enska gimnazija
111

IV skup:

V skup:

II trgovaka akademija
Privatna trgovaka
Jevrejska gimnazija
IV muka realna gimnazija
111 ..
IV klasina gimnazija
I trgovaka akademija
Graanska kola
I enska realna gimnazija
Opatika gimnazija
Struna uiteljska
Sestara pomonica
Domainska kola

22 aktivista
35
11
18
11
31
11
21
11
28
ii
20
11
14
11
7
11
8
ii
9
11
20
li
50
11
19
11
24
11
6
ii
31
11
2
11
8
11
8
11
2
li
380

11

70 skojevaca
50
11
30
11
30
11
25
ii
30
11
25
li
19
11
4
11
18
ii
4
11
25

40
li
5
ii
5
ii
36
3
6

ii
11
ii

436

11

Stanje mjesne organizacije SKOJ-a vidi se po samim podacima.

U mjesecu travnju MK je ostao na 2 lana, jer je jedan drug morao otputovati, ali vie
radi svoje volje nego radi potrebe. Isti tjedan popunjen je sa jednom drugaricom, a poslije
je uao jo jedan drug. Drugarica je dosta mlitava na ovom radu.
Podjela na kvartovske komitete bila je potrebna zbog nedostatka ljudi u samom MK-u.
Prodrlo se u Vojnotehniku jedriliarsku kolu, ali za sada nema nekih vidljivih rezultata,
iako kola obuhvaa oko 500 omladinaca.

244

Kod radnike omladine opaa se dosta jako antifaistiko raspoloenje, a to se vidi i

po zadnjoj skuptini radnike omladine, koju su priredili faisti, a na kojoj je bilo vie
agenata nego omladine. Iako je antifaistiko raspoloenje, mi nismo uspjeli masovno oku
piti omladinu. Pristupilo se i stvaranju odbora Ml.(ade) gen.(eracije), ali i tu zapinje. Glavni
razlog tome je loe kvalitativno stanje itavog naeg kadra. Bilo je nekoliko akcija u po
jedinim poduzeima ekonomske naravi, koje su djelomino uspjele. Veina akcija nije bilo.
Uhapena su 4 omladinca, na radni(kom) sektoru 2 su denuncirana, a 2 po sumnji. Kod
jednog je naeno oruje, jedan je mnogo priao, ali o sebi uglavnom, jer za druge nije
znao ni ime ni stan, dok se ostali dobro dre.
Stanje studentske organizacije. Openito gledajui na situaciju na Univerzi raspoloenje
je uglavnom antifaistiko, ali naoj organizaciji nije uspjelo da obuhvati studentske mase.
To je uglavnom razlog to su ustae u znatnoj mjeri uspjeli terorom da zaplae studente,
tako da je otean kontakt s njima, osim toga ti antifaistiki elementi nalaze se pod utje
cajem londonskog radija, koji meu omladinom unosi izvjestan optimizam svojim stalnim
pozivima da si uvaju glave i ekaju neki odluan as, ali najvaniji uzrok tog nemasovnog
zahvata nesumnjivo je i kvalitativno stanje naih aktiva. Samo rukovodstvo dosta je mlado
1 neiskusno, ali zadnje vrijeme je mnogo skrenuta panja izgradnji tih kadrova, gdje je bez
sumnje mnogo doprinijeo i sam list Mladi komunist, a i ostala marksistiko-lenjinistika
djela, koja smo sami umnaali.
Uspostavljena je veza sa kom(itetom) oml(adine) Bugara na Sveuilitu. Uglavnom se veza
sastoji u tome da smo im mi davali materijal i obavjetavali ih o situaciji kod nas, a oni
su sakupljali sanitet i novane priloge za Nar(odnu) pomo.
Stanje srednjih kola. Polovicom aprila razbito je srednjokolsko rukovodstvo hapenjem
3 od njih 5. Meutim jednoj drugarici uspjelo je pobjei. Hapenja su uslijedila po provali
od borbenih grupa. Popunjeno je rukovodstvo, veze su uspostavljene sa svim kolama i
rad funkcionira normalno.
U svim kolama ustae vre pojaanu propagandu meu acima putem ustakih sastanaka,
predavanja profesora i direktora koji su uglavnom eksponenti dananje vlade.
Omladina u velikoj veini bojkotira ustake sastanke i ukoliko je prisiljena da im pri
sustvuje, uope ne sudjeluje u diskusiji o pitanjima koja tretiraju dunostnici. U Uiteljskoj
koli od 300 aka dolazi na sastanke 30 40. U Srednjotehnikoj se uope ne odravaju
zbog otpora aka.
Posljednje vrijeme mnogo je skrenuta panja izgradnji kadrova. Na mnogim kolskim
aktivima rade Segala, Engelsa, Lenjina i u Uiteljskoj koli Historiju VKP (b).
Stanje borbenih grupa. Od omladinaca koje je naa organizacija stavila na raspolaganje
tabu u mjesecu martu, neki su pali u zatvor, neki su se morali skloniti van, jer su skoro
svi bili provaljeni od jednog bandita, koji je bio komandir, dok su se ostali dosta dobro
drali, ak je bilo i herojskog dranja.
Poslije traginog sluaja poetkom aprila, kad su pali najbolji drugovi, sve akcije su
zaspale i jo danas spavaju.
Mi smo prili organiziranju novih udarnih grupa, formirali smo 17 od 74 omladinca,
2 smo najbolja od 10 omladinaca predali, dok ostalima rukovodi naa organizacija. Neke
vee akcije su u pripremi. Sabotaa u tvornicama se nastavlja u pojaanoj mjeri. U jednoj
metalskoj radionici u jednom danu zatopane su tri maine za koje treba itav dan da ih
se stavi u pogon. Dola je komisija da ustanovi sluaj i povjerenik HRS-a, ali naunici
su dokazali da ulje koje je drava odredila za podmazivanje nije dovoljno i da treba vee
koliine da se strojevi ne zatopaju.
Tehnika. Materijal koji smo primili od vas umnoili smo kako slijedi: Omladinski borac
u 790 primjeraka, Mladog komunista 100 primjeraka, a neki su drugovi jo sami kucali
na raznim strojevima prvomajski proglas u 500 primjeraka. S razloga toga, to je dosta
kasnio jer mi smo ga primili 8. maja, 10 dana je kod nas stajao do tampanja.
Sama je tehnika dosta nesreena, jer nemamo solidni stan za nju. Skoro svaki tjedan
moramo seliti. Vijesti izlaze dosta redovno, oko 300 primjeraka. Omladina je zadovoljna
s materijalom, naroito s Omladinskim borcem. Radimo na sreivanju tehnike. Openito,
stanje mjesne organizacije moe se okarakterizirati da se nalazi u jaanju u svim pravcima

245

i po borbenosti i irenju same organizacije. lanarina i prilozi za mjesec april iznosi 10.615
kn, za maj 12.906 kn, za mjesec juni 13.000 kn.

Danas je izvrena jedna akcija, zapaljeno je skladite benzina u Auto-komandi, 35-40.000

litara. Poar je zahvatio i auto-garau i unitio oko 4 motora, a skojevci su se sklonili. teta
je velika, ali nije jo ustanovljeno.

Sjeanje, IHRPH, MG-10/III, 27.

Ivica Kraneli

NOVI MJESNI KOMITET SKOJ-a

Komitet je formiran potkraj 1941 Ubrzo su obnovljena

i povezana sva skojevska rukovodstva Diverzija u kasar
ni domobranske auto-komande

. . . Moju aktivnost i privrenost radnikom pokretu zapazili su stariji

drugovi, pa sam u ljeto 1940. godine primljen u Komunistiku partiju. To su mi
saopili Ivan imecl i Jovo Strievi i ukljuili me u radniku postolarsku eliju
koju su inili: Ivan imecki, Josip Kuren, Jovo Strievi, Franjo Bobi i ja. Postolarska radionica (iji je vlasnik bio Rudolf Robiek, idov iz Maarske) nalazila
se u Juriievoj 5. Djelatnost elije odvijala se u zanatskim radionicama koarsko-preraivakih radnika na irem podruju istonog dijela Zagreba. Meu ostalim
zadatak joj je bio raspaavanje ilegalne tampe, skupljanje novanih priloga za
Crvenu pomo i dijeljenje partijskih letaka. Nakon zabrane URSS-a, krajem 1940.
godine, nastavili smo skupljanje sindikalne lanarine od svih drugova koji su i
dalje htjeli biti lanovi zabranjenih sindikata. Naa djelatnost nastavila se sve do
okupacije zemlje. Tada smo se svi mi lanovi partijske elije iz postolarske radi
onice morali razii, jer smo bili kompromitirani. Rasporeeni smo u teritorijalne
i tvornike elije (u tvornice Elka, zgradi Penkala, Arko itd.). Ja sam bio pri
kljuen eliji tvornice Elka. Njezin sekretar bio je Martin Pribani, a lanovi Mato
Jergovi, Milan Rimaj i ja. Kasnije je u tu eliju bio ukljuen i Josip Kuren. Na
sastancima elije nisam dobivao zadatke, jer sam bio zaduen za okupljanje omla
dinaca za udarne grupe i raspaavanje tampe. To sam obavljao do 20. prosinca
1941.
U ljeto 1941. godine odreen sam za lana III rajonskog komiteta u
kojem su bili: Dragica Konar, Josip Kuren, Martin Pribani, ja i sekretar RK,
ijeg se imena, na alost, ne sjeam, a bio je ovjek srednjeg rasta, plav. Kasnije
je za lana RK bio kooptiran i Jergovi. U dinamici ilegalnog rada esto su se
mijenjali lanovi RK.
U Zagrebu je ilegalni rad Partije bio vrlo razvijen. Radu meu omla
dinom radnikom, srednjokolskom i studentskom posveena je velika pa
247

nja. Stoga i nije bilo teko odmah nakon okupacije 1941. godine pokrenuti brojne
i raznovrsne aktivnosti meu omladinom. Razumije se da je trebalo sve aktivnosti
prilagoditi novonastaloj situaciji. Pristupilo se osnivanju odbora na antifaistikoj
osnovi po ulicama i poduzeima. Ve u jesen 1941. godine grad je bio pokriven
mreom odbora NOP-a.
Pokretanje aktivnosti meu omladinom bilo je toliko lake, to je i
prije okupacije postojala u Zagrebu brojano jaka skojevska organizacija. SKOJ
je u Zagrebu svojim ilegalnim radom bio velik oslonac partijskoj organizaciji u
borbi protiv okupatora i kvislinga. Iz redova skojevaca fomirane su i prve udarne
grupe koje su izvrile brojne akcije. Uz velike uspjehe partijska i skojevska orga
nizacija povremeno su doivljavale i padove zbog terora neprijatelja koji je prorjeivao njihove redove hapenjima i strijeljanjima, a mnogi kompromitirani ak
tivisti odlazili su iz Zagreba u partizanske odrede ili terenski rad.
U drugoj polovici 1941. godine skojevska rukovodstva, a meu njima
i Mjesni komitet SKOJ-a za grad Zagreb, doivljavali su vrlo esto kadrovske
promjene u svojim sastavima. Razloga za sve te brojne promjene bilo je vie. Evo
nekih: nekoliko lanova Mjesnog komiteta bilo je uhapeno i strijeljano; neki su
poginuli na elu udarnih grupa u poznatim akcijama (napad na ustaku vojnicu
kod Botanikog vrta, paljenje stadiona, paljenje skladita sijena u Kustoiji, napad
na njemake avijatiare itd.), dok su drugi zbog provale morali otii izvan Zagreba
u prve partizanske odrede ili u svoje rodne krajeve gdje su se prikljuili parti
zanskim jedinicama. Od desetak i vie drugova i drugarica radnika, studenata i
srednjokolaca, koji su bili lanovi Mjesnog komiteta SKOJ-a do dolaska okupatora
i ustaa, tj. od mjeseca travnja do poetka studenoga, danas ih je ivo samo etvero.
To su: Milka Kufrin, Milica Opalo, Mojmir Martin i Milutin Balti.
U studenom 1941. godine Mjesni komitet SKOJ-a praktiki je prestao
djelovati kao rukovodstvo skojevske organizacije. Prekinute su bile veze s niim
skojevskim rukovodstvima: kvartovskim, srednjokolskim i studentskim. U takvoj
situaciji Mjesni komitet Partije, u dogovoru sa Pokrajinskim komitetom SKOJ-a,
odluio je da se to prije formira novo rukovodstvo SKOJ-a, tj. Mjesni komitet.
U vezi s tim zadatkom u Zagreb su doli sekretar Pokrajinskog komiteta SKOJ-a
Drago Sasso Tesli i lan PK Josip Manoli. Nakon izvrenih konzultacija i upo
znavanja s organizacionim stanjem pristupilo se izboru drugova i drugarica koji
bi doli u obzir za lanove novog MK SKOJ-a. Smatralo se da bi to trebali biti
mladi lanovi Partije i lanovi SKOJ-a koji u dotadanjoj aktivnosti nisu kompro
mitirani, a da pokazuju nepokolebljivost za ilegalni rad. Razgovori s nama, koji
smo bili predvieni da budemo u novom MK SKOJ-a, nisu bili dugaki. Reeno
nam je da je to odluka MK Partije u dogovoru s predstavnicima PK SKOJ-a.
Tako je 20. prosinca 1941. odran prvi sastanak na kojem smo se mi, novi lanovi
MK SKOJ-a, prvi put vidjeli i upoznali. Bili su to: Josip Kului, Mauricije Magai i ja. Izvrena je i podjela rada. Kului je bio zaduen za rad sa studentskom
omladinom, Magai za zapadni dio grada i privremeno sa srednjokolskom omla
dinom preko Fadile Bilal-Redi, a ja s radnikom omladinom. Saopeno mi je
da sam odreen da budem sekretar tog novog rukovodstva. U veljai 1942. godine
za lana MK SKOJ-a kooptirana je Slava Privrat, a u proljee Fadila Bilal, Emil
Ivane i Ivan Palec.
Mauricije Magai bio je kompromitiran, pa je potkraj sijenja ili po
etkom veljae otiao u partizane.
U proljee 1942. godine kao sekretar MK SKOJ-a bio sam i lan MK
KPH. To mi je saopio sekretar MK Partije Lutvo Ahmetovi. Razumljivo je da

sam za njegovo pravo ime doznao kasnije, kada sam bio na slobodnom teritoriju.
Sve osobe koje sam naveo bile su lanovi MK SKOJ-a do mog hapenja, poetkom
srpnja 1942.
Zadatak novog MK SKOJ-a bio je viestruki. Kao jedan od najvanijih
bio je to da se to prije uspostavi veza s kvartovskim, srednjokolskim i student
skim rukovodstvima skojevskih organizacija, budui da se u vrijeme formiranja
novog mjesnog rukovodstva nije imala prava slika stanja skojevske organizacije
0 organizacijskim pitanjima, iako aktivnost ni jednog asa nije prestala meu
omladinom. Zatim je trebalo organizirati i tehniku koja e tampati biltene, letke,
parole i drugi propagandni materijal, a takoer dobiti i potpuniji uvid u omla
dinske udarne grupe koje je trebalo i reorganizirati. Taj zadatak preuzeo je Josip
Manoli, razumije se uz pomo svih lanova MK, a pogotovo pri odabiranju omladinaca i omladinki za lanove udarnih grupa.
U relativno kratkom roku, a pogotovo ako se imaju na umu teki uvjeti
za ilegalni rad, uspjeli smo se povezati sa znatnim brojem organizacija i pojedinaca
na svim podrujima i uz pomo rajonskih komiteta Partije, a u poduzeima preko
partijskih elija. Brzo su obnovljena i popunjena kvartovska rukovodstva SKOJ-a,
zatim na eljeznici, a takoer srednjokolska i studentska.
Ubrzo je obnovljen rad tehnike tamparije za koju smo, uz pomo
lanova SKOJ-a i ostalih omladinaca, nabavili potrebne koliine slova i ostalog
materijala. Tako smo preuzeli od MK Partije da u naoj tehnici tampamo Bilten
Vrhovnog taba, koji se masovno dijelio po Zagrebu, a neto smo poslali i izvan
grada. tamparijom je rukovodio mladi grafiki radnik Josip Husenik.
lako je novoformirani MK SKOJ-a bio malobrojan, njegova aktivnost
se vrlo brzo osjetila meu omladinom grada Zagreba. Osim toga to su se gotovo
svakodnevno odravali kontakti s kvartovskim, srednjokolskim i fakultetskim ru
kovodstvima SKOJ-a, ostvarena je i potpunija koordinacija u brojnim aktivnostima
1 akcijama udarnih grupa. Meutim, i sam MK SKOJ-a bio je inicijator i orga
nizator odreenih diverzija. Otpremano je sve vie omladine u partizanske jedinice,
a stvorena je i iroka mrea za prikupljanje raznog materijala: oruja, odjee,
lijekova i drugih stvari za potrebe partizana.
Kao dokaz za organizaciono i politiko sreivanje omladinske organi
zacije u gradu i o njezinoj aktivnosti MK KOJ-a poslao je ve poetkom travnja
1942. godine prvi pismeni izvjetaj PK SKOJ-a za Hrvatsku, u kojem je prikazao
organizaciono i politiko stanje u zagrebakoj skojevskoj organizaciji. U izvjetaju
je, meu ostalim, navedeno da se je od prosinca 1941. do kraja oujka 1942. godine
uspjelo obnoviti ili ponovo formirati osam kvartovskih rukovodstava; da je u sred
njim kolama (osim rukovodstava za sve srednje kole) organizacija podijeljena na
pet skupova, a meu studentima da je postojala organizacija na osam fakulteta.
Na sva tri sektora (radnikom, srednjokolskom i studentskom) bilo
je u proljee 1942. do tisuu lanova SKOJ-a, koji su imali vrlo velik i irok utjecaj
na mladu generaciju u Zagrebu, koja je u toku narodnooslobodilake borbe bila
snaan oslonac Partije u izvravanju zadataka u borbi protiv okupatora i domaih
izdajnika.
MK SKOJ-a je preko svojih organizacija provodio propagandne i udar
ne akcije, pa je neprijatelju bila jasna injenica da je NOP u gradu zahvatio iroke
razmjere. Akcije su ujedno hrabrile rodoljubive snage, podizale borbenost omla
dine i njezinu odlunost za odlazak u partizanske jedinice. Ispisivanje antifaisti
kih parola po asfaltu i zidovima bile su najmasovnije akcije. Raspaavanje prvo
majskih letaka pred 1. maj 1942. bila je akcija veeg politikog znaenja u kojoj
249

je sudjelovala itava skojevska organizacija. Zatim je u povodu godinjice napada

na SSSR, 22. lipnja, akcija raspaavanja letaka politiki bila vrlo efikasna. Bio je
to mali letak sadrajno bogat.
Sastanke MK odravali smo po potrebi, a svi drugovi nisu uvijek mogli
dolaziti iz objektivnih razloga. Najee smo se sastajali: Manoli (kao predstavnik
PK SKOJ-a, a s kojim sam bio gotovo svakodnevno u vezi), Kului, Fadila Bilal
i ja. Razmatrali smo stanje skojevske organizacije i kako su izvreni zadaci. Manoli
nam je davao direktive i zadatke i diskutirali smo o tome kako emo ih provesti.
Oni su odravani u Tkalievoj, Kaievoj, Petrovoj i u drugim ulicama, u sta
novima simpatizera i skojevaca. Nikad nismo odlazili u stanove u kojima su sta
novali partijci i lanovi partijskih foruma da ih ne bismo kompromitirali.
Svaki tjedan redovito sam odravao veze s lanovima MK na ulici zbog
dogovora u radu ili zbog hitnih zadataka, a takoer i s pojedinim rukovodiocima
kvartovskih rukovodstava (na primjer, s Ivanom Koiem, Ernestom Mezgom,
Rokavcem i drugima).
U Zagrebu je ivio odreen broj omladinaca iz Istre. Naime, njihovi
roditelji su napustili Istru nakon stvaranja versajske Jugoslavije, kad je ta pokrajina
pripala Italiji. Najveim dijelom istarske su obitelji ivjele na Trenjevci, a iz njih
su se progresivni omladinci i omladinke primali u SKOJ i ukljuivali u skojevske
grupe. Od Istrana odravao sam vezu s Vladom Juriiem, koji je radio u tvornici
Pluto na Zavrtnici.
Sastancima Mjesnog komiteta KPH nisam morao redovito prisustvo
vati, ali sam imao osobne kontakte s njegovim politikim sekretarom Lutvom
Ahmetoviem i organizacijskim sekretarom Ivanom Mearom. Lutvu Ahmetovia
sam, kad je on to traio, informirao o stanju skojevske organizacije, zatim, o broju
omladinaca koji se javljaju za odlazak u partizane, o skupljenom oruju, sanitet
skom materijalu itd. Dakle, kada bi Lutvo Ahmetovi smatrao potrebnim, obavje
tavao bi me preko Manolia da doem na sastanak. Oni su se odravali na
ulicama: Drakovieva, Nova ves, Kaptol i druge. Birali smo, naime, mjesta gdje
je vea frekvencija ljudi da bismo policiji, koja je promatrala stanovnitvo na
ulicama, bili manje upadljivi.
U nizu diverzija koje su izvele skojevske udarne grupe ili pojedinci
zapaeno je bilo: paljenje radionice u kasarni domobranske auto-komande, koja
se nalazila na uglu Ilice i Selske ceste, u lipnju 1942. godine.
Kao sekretar MK SKOJ-a u to vrijeme kontaktirao sam s brojnim
skojevskim i drugim omladinskim grupama. Tako sam, kontaktirajui s kvartovskim rukovodstvom zapadnog dijela grada, rnomerca, doao u vezu i s dvojicom
omladinaca (koji tada nisu bili lanovi SKOJ-a), Ivom Posavcem i Vladom Radoeviem iz radionice domobranske auto-komande u Selskoj cesti.
U to vrijeme nismo imali slubeno formiranu skojevsku ili omladinsku
organizaciju u toj radionici. Meutim, ta dva omladinca ostavila su dojam, ve
nakon dva ili tri susreta, da su spremni ne samo na suradnju nego i na ozbiljne
zadatke.
Tako sam prilikom jednog susreta s njima poveo razgovor o njihovoj
sredini, to oni u njoj rade, to se u njoj nalazi, ima li vojnog materijala itd.
Nakon dobivenih podataka o svemu obavijestio sam viu vezu, tj. Jou
Manolia i Lutvu Ahmetovia, tadanjeg sekretara MK KPH. Reeno mi je da
i dalje drim vezu s tim omladincima i izvjetavam kako e se stvari razvijati.
Kad sam dobio potrebne informacije o tome to sve ima i to e doi u skladite,
postavio sam Posavcu i Radoeviu izravno pitanje bi li oni mogli i jesu li spremni
250

izvriti odreene zadatke, tj. diverziju u radionici ili u skladitu auto-komande.

Na njihov pristanak nisam dugo ekao. Dali su ga odmah. Meutim, upozorio
sam ih da nakon akcije nee vie ostati u Zagrebu, a niti ii svojim kuama, nego
e biti otpremljeni u partizane. Upitao sam ih to misle o tome, a oni su odgovorili
da su spremni na sve. Takoer su mi kazali da se s akcijom prieka nekoliko
dana, jer se oekuje doprema vee koliine benzina u skladite. O svemu tome
odmah sam obavijestio Lutvu Ahmetovia i Jou Manolia i zatraio da se hitno
pripremi sredstvo za paljenje. Od sada pa dalje radilo se brzo i prema dogovoru.
Omladincima sam dva puta objasnio tehniku paljenja, odnosno postupak s epru
vetama sa zapaljivom tekuinom.
Prije predaje epruvete s Radoeviem sam se dvaput sastao pred ula
zom u auto-komandu i donio mu jagode, tako da je to i straar mogao vidjeti.
Sve je to uinjeno da nai sastanci ne bi postali sumnjivi. Vreica s jagodama
uvijek je bila otvorena. Jednako smo postupili i na dan izvrenja diverzije, samo
to je vreica bila neto vea i jagoda jo vie, kako bi se to bolje zakamuflirala
epruveta. Jagode pri dnu vreice malo smo zgnjeili, tako da je sok probio papir,
pa je straar mogao vidjeti da Radoevi unosi zaista jagode.
Kao to je poznato, akcija je izvedena uoi Pavelieva imendana, koji
su, inae, ustae imali namjeru sveano proslaviti. Dan prije akcije Posavec i Ra
doevi su na skladitu skinuli prozor. To je uoio i komandant koji je zahtijevao
da se prozor popravi. Omladinci su to dobili u zadatak, ali su predloili da to
uine poslije radnog vremena. Jedino su tako mogli ostati sami u radionici i izvriti
preuzeti zadatak.
Jedan je zakivao prozor, a drugi buio bave s benzinom, vlaio krpe
i vatu i stavljao epruvetu prema dobivenim uputama. Budui da su sve te pred
radnje trajale dvadesetak minuta, straaru se uinilo sumnjivo pa je doao kon
trolirati to rade. Kad su mu objasnili da zakivaju prozor, udaljio se pa su mogli
nesmetano obaviti posao. Omladinci su bili upozoreni da od pola pet do pet sati
poslije podne moraju sve zavriti i biti izvan radionice, jer paljenje nastaje 15
minuta od asa aktiviranja, a oni se u tom asu ne smiju nai ni u radionici ni
u blizini kasarne.
Kad se zaula strahovita eksplozija, izbio je poar golemih razmjera
i poeo se dizati visoki stup dima iznad kasarne. Manoli i ja smo pourili prema
centru grada. U Preradovievoj ulici uli smo aputanje graana: Opet su nai
neto uinili.
Prema izvjetaju ustakih vlasti, u toj akciji izgorjelo je vie od 60 000
litara benzina, oko 300 automobilskih i drugih guma, nagorjelo je nekoliko ten
kovskih i automobilskih motora, koji su bili u remontu, i raznovrsnog vojnog
materijala. Osim to je nanesena materijalna teta okupatoru i njegovim slugama,
akcija je imala veliko politiko znaenje, utoliko vie to je obavljena unutar kruga
kasarne koja je pod stalnom straom i kontrolom vojske. Najvanije je bilo da
neprijatelj tu akciju nije mogao prikriti.
Neposredni izvrioci, omladinci Posavec i Radoevi,-uspjeli su se iz
vui iz kasarne, te su odmah predani vezi i smjeteni u stanove gdje su ekali
odlazak u partizane.
Od tog trenutka Manoli i ja nismo s njima vie imali nikakve veze.
Radoevi je pri odlasku u partizane bio uhapen, a Posavec je poginuo na Kalniku.
Poetkom srpnja 1942. imao sam zakazani sastanak s Joom Manoliem, a poslije njega s Lutvom Ahmetoviem. Budui da sam imao dovoljno
vremena do sastanka s Manoliem sinula mi je misao da svratim U krojaku

251

radionicu kod Martina Pribania (Vlaka ulica 94b) i da malo porazgovaram s njim.
Na nesreu, kad sam uao u radionicu upao sam u policijsku zasjedu i bio uhapen.
Zatim je naiao Mato Jergovi, pa je i on uhapen. Agenti su me odveli na Trg
N (sadanji Trg rtava faizma) i ispitivali. Poslije svih tortura prebaen sam u
zatvor na Savsku cestu.
Nakon nekog vremena grupu drugarica i drugova, u koju je bila uklju
ena i dr Olga Dedijer iz beogradskog zatvora, doveli su u njemaku komandu
u Gajevoj ulici. Odatle su nas odveli na vlak. Nismo znali to smjeraju s nama
i, naravno, pomiljali smo na najgore. Kad smo doli u Sarajevo, doznali smo da
idemo na razmjenu za njemake zarobljenike. Grupu su inili: Olga Kovai, dr
Olga Dedijer, Marica Zastavnikovi, Krunka Zastavnikovi (Mariina ki), Ana
Vueti, Nada Novosel, (sestra dra Ozrena Novosela), Marijana Novosel (Ozrenova
supruga), Beba Krajai, Vlado Radoevi, Nikola Cvita, Pavao Daskijevi, ja i
drugi ijih se imena ne sjeam. Ubrzo je izvrena zamjena kod Duvna u prisutnosti
predstavnika Vrhovnog taba.. .*

' Odlomak iz sjeanja, SUBNOR, Zagreb.

252

Fadila Bilal-Redi

SJEANJE O RADU SKOJ-a

Bila sam sekretar srednjokolskog rukovodstva U Mjesnom

komitetu SKOJ-a Akcije zagrebake omladine

Bilo je to dosta davno, u okupiranom Zagrebu, koji je u to vrijeme

bio centar ustatva i najcrnje faistike reakcije. Moja generacija je tada imala od
15 do 20 godina. Bili smo aci, studenti, naunici ili mladi radnici. Uili smo,
radili i borili se protiv uasne tiranije i sile a za slobodan i vedar ivot sviju.
Poslije velikih provala u srednjokolskoj skojevsko[ organizaciji, kada
je uhapeno gotovo cijelo srednjokolsko rukovodstvo s Lukom Spaljem, uenikom
VIII razreda Prve muke realne gimnazije, na elu, otprilike potkraj listopada 1941.
godine formirano je novo u sastavu: Fadila Bilal, zvana Seka, uenica VIII razreda
II enske realne gimnazije (sekretar), Zorka Fak, uenica VIII razreda I enske
realne gimnazije, Alija Jahi, uenik IV razreda Srednje tehnike kole i Stjepan
Puba Cerjan, uenik IV razreda Uiteljske kole. To novo rukovodstvo SKOJ-a,
koje je formirao Drago Sasso Tesli, tadanji sekretar PK SKOJ-a za Hrvatsku,
vrlo je brzo dopunjeno. I Rudi Zadravec, uenik VIII razreda III muke realne
gimnazije, postao je njegov lan. Mislim da je i Bruno Moneti, privatni ak, takoer
kooptiran u to rukovodstvo. Kako je bilo vie od 20 srednjih kola u kojima smo
imali skojevsku organizaciju, formirani su takozvani skupovi, to jest rukovodstva
koja su odgovarala za rad i organizaciju SKOJ-a i Saveza mlade generacije u
nekoliko srednjih kola. Tako je postojao skup za I, IV i V muku realnu gimnaziju,
skup koji je obuhvaao Srednju tehniku, Obrtnu i Uiteljsku kolu, skup za II
i III ensku realnu gimnaziju, II trgovaku akademiju i idovsku gimnaziju, skup
za II i III muku realnu gimnaziju, II klasinu gimnaziju, I trgovaku akademiju
i Graevinsku kolu i, na kraju, skup za I ensku realnu gimnaziju, Opatiku
gimnaziju, Strunu uiteljsku kolu za sestre pomonice i Domainsku kolu.
Koliko se sjeam skojevskih aktivista u skupovima kola od kraja 1941. do sredine
1942. godine bili su vrlo istaknuti Mio krgati, Drago Golubovi i Slavko Ko
marica iz Srednje tehnike kole; Nata Bruji, Boo Lukatela Antoli, Gita Svje253

tlii, Slavica Jarh, Mila Grezelj i Dubravka Kapitari iz Trgovake akademije;

Zorka ermanovi iz Uiteljske kole; Mira Paut, Nevenka oljan, Sonja Fabijani
i Slavica Kopi iz II enske gimnazije; Mila Pavli, Olga Radmanovi, Dubravka
Gredelj, Nedeljka Jovi i Sonja Jazbinek iz III enske gimnazije; Ivan Grguri
i Nemanja Manojlovi iz II muke realne gimnazije, Andre Luii, Milorad Radoevi, Bolesav Karninik, Veljko Mudrini, Fedor Raji, Nikodem Guda i Bran
ko Poldruga iz III muke realne gimnazije; neki oko violinist iz Klasine
gimnazije (sjeam se da smo s njim stalno vodili polemike o aktivnosti SKOJ-a;
uvijek se bunio to se skojevska organizacija toliko izlae i kompromitira raznim
akcijama koje smo mi u to vrijeme vodili); Zlata Bedekovi, Jasna Krsti i Anka
Ljubi iz I enske realne gimnazije; Ljerka Jurainovi iz Opatike gimnazije,
Mirjana Gvozdanovi, uenica VIII razreda gimnazije koja je bila prebjegla iz
Splita, itd. Bilo ih je jo mnogo ijih se imena ne sjeam, a teka mi je i pomisao
da ostane nezabiljeeno sve ono to je za nau generaciju, za svakog od nas u
ono vrijeme znailo cio na ivot.
Kao sekretar srednjokolskog rukovodstva SKOJ-a, osim s rukovodi
ocima skupova, odravala sam gotovo svakodnevnu vezu s Josipom Kuluiem
Dugim, studentom filozofije. U veljai ili oujku 1942. godine postala sam lan
Mjesnog komiteta SKOJ-a Zagreb. lanovi tog komiteta u to vrijeme bili su Ivica
Kraneli, radnik (sekretar), Meri Radovi, student agronomije, Josip Kului Dugi,
student filozofije, Emil Ivane, radnik s Ciglenice, Fadila Bilal, uenica VIII razreda
II enske realne gimnazije, a poslije nekoliko mjeseci i Ivan Palec, radnik iz
eljeznike radionice. Kako sam ja neposredno rukovodila srednjokolskom skojevskom organizacijom, o djelovanju SKOJ-a na drugim podrujima meu
radnikom omladinom, u studentskoj organizaciji i u kvartovskim organizacijama,
znala sam samo toliko koliko se o tome govorilo na sastancima komiteta. Znam
da je postojala organizacija SKOJ-a u eljeznikoj radionici, u Njemakoj autokomandi, na Ciglenici, na Trenjevci, na Kustoiji, u Vrapu, Podsusedu, da su
postojala kvartovska rukovodstva SKOJ-a i da je bila dosta jaka skojevska orga
nizacija gotovo na svim fakultetima.
Za rad SKOJ-a meu radnikom omladinom bio je zapaen Emil
Ivane, a kasnije i Ivan Palec, a Meri Radovi i Josip Kului za rad sa studentskom
omladinom. Ivan Palec je, koliko se sjeam, uhapen. Kao lan komiteta gotovo
svakodnevnu vezu odravala sam s Joom Manoliem Crnim, Ivicom Kraneliem
i Josipom Kuluiem, a povremeno i s Meri Radovi. Zajedniki sastanci itavog
komiteta bili su rjei, jer je stalno postojala opasnost od provale. Znam da smo
imali neku ilegalnu vezu s Ustakom nadzornom slubom (UNS-om) jer su me
Josip Kului i Joa Manoli redovito obavjetavali o dranju pojedinih uhapenih
pojedinaca. I ja sam bila prokazana kao rukovodilac srednjokolskog rukovodstva
SKOJ-a, ali samo pod imenom Seka, jer osim Alije Jahia, lana srednjokolskog
rukovodstva SKOJ-a, nitko nije znao moje pravo ime i prezime. Alija Jahi je,
otprilike u svibnju 1942. godine, otiao iz Zagreba u Hercegovinu i tamo je
uhapen, vraen u Ustaku nadzornu slubu u Zagreb i tu je napokon otkrio i
moje ime. Tada sam morala prijei sasvim u ilegalnost, a vrlo brzo, to jest 23.
rujna 1942. i napustiti Zagreb. U proljee 1942. godine dopunjeno je srednjokol
sko rukovodstvo novim lanovima. Bili su to Mila Pavli, Sonja Fabijani i Anka
Ljubi. Anka Ljubi je u kolovozu 1942. godine s Ivanom Grguriem pola na
zadatak da uzmu oruje u stanu nekog ustae i tom prilikom su uhvaeni na djelu
i muki ubijeni. Znam da su se hrabro drali pred neprijateljem i nikoga nisu
odali. Sonja Fabijani je uhapena u svome stanu poslije mog odlaska u partizane.
254

To sam saznala tek u prosincu, kada sam ponovo dola u Zagreb s Milutinom
Baltiem, lanom PK SKOJ-a za Hrvatsku, da uspostavimo prekinute veze i ob
novimo skojevsko rukovodstvo. Tada sam uspjela povezati Baltia s Gitom Svjetlii iz Trgovake akademije koja je rukovodila SKOJ-em u toj koli. Ne sjeam
se drugih veza, ali znam da su mnogi skojevci bili ve u partizanima ili pohapeni,
pa je bilo vrlo teko doi do preostalih veza.
Od lanova Gradskog komiteta SKOJ-a poslije pogibije Josipa Kuluia u ljeto 1942. godine uhapen je i Ivica Kraneli, sekretar Mjesnog komiteta,
pa sam ja postavljena za sekretara. Budui da sam ve tada bila strogi ilegalac
i kretanje po gradu bilo mi je gotovo nemogue, ubrzo sam otila na novu dunost
u Moslavinu. Franjo Zajek, student medicine, zvani Bepo, lan studentskog ru
kovodstva SKOJ-a i zaduen za skojevsku tampariju, bio je takoer ilegalac i
zajedno smo dobili vezu preko Meri Radovi. Dvadeset treeg rujna 1942. oko
14 sati krenuli smo Heinzelovom ulicom, pa Kanalom, u partizane. Tu su poeli
noni marevi, a odmori u toku dana u seoskim tagljevima i skojevski sastanci
koje smo usput drali. Sjeam se puta preko Lonjskog polja, zadravanja u logoru
u umi kod Siska, drugova uka (Vinka Jeuta), Svijetlog, Posavca, Duana alia
Culeta, Duanke ali, Danka i drugih. U pismu to mi ga je pri polasku uruila
Meri Radovi bila je moja karakteristika i prijedlog da me Povjerenitvo CK KP
Hrvatske postavi za sekretara OK SKOJ-a Bjelovar. Meutim, zadrana sam u
Moslavini na dunosti sekretara Okrunog komiteta SKOJ-a azma, a Franjo
Zajek je otiao za bjelovarki okrug.
Eto, to je sve ega sam se uspjela sjetiti u vezi s organizacijom SKOJ-a
u razdoblju od listopada 1941. do rujna 1942. godine.
Zadrat u se potanje na skojevskoj organizaciji u srednjim kolama,
u to sam imala neposredni uvid. Osim srednjokolskog rukovodstva i rukovodstva
takozvanih skupova kola, svaka je kola imala svoje rukovodstvo i aktive po
razredima. U nekim je kolama skojevska organizacija bila izrazito masovna, to
je dobrim dijelom ovisilo i o tradiciji, o radu SKOJ-a pred sam rat i u prvim
danima rata. Tako je u I i III mukoj realnoj gimnaziji, I enskoj realnoj gimnaziji
i Srednjoj tehnikoj koli skojevski i uope omladinski antifaistiki pokret u to
vrijeme bio najmasovniji. Bilo je opet kola u kojima smo imali samo jedan aktiv
i neto simpatizera i lanova SMG-a u pojedinim razredima. Takve su bile Opa
tika i Klasina gimnazija.
Stalan osnovni zadatak bio je da okupimo to vei broj omladine, da
stvorimo svugdje svoja uporita, svoje skojevske jezgre. Bio nam je vaan svaki
omladinac, a skojevac je cijenjen prije svega po tome koliko je uspio biti masovik.
Organizaciji ustake mladei, koja je postojala na svakoj koli, trebalo je odgovoriti
otporom, bojkotom, a to je bio zadatak SKOJ-a i antifaistike omladine koja se
okupljala oko SKOJ-a. A bilo je straha od ustakog terora, bilo je parola da treba
ekati, da jo nije vrijeme, itd. Upravo druga polovica 1941. godine i 1942. godina
bile su godine organiziranja Ustake mladei, Zatite radnike mladei, Narodne
zatite, godine mobilizacije za ustaku i domobransku vojsku i omladina se morala
opredjeljivati.
U Zagrebu je u to vrijeme postojala omladinska organizacija JURE
(Jugoslavenske revolucije) u kojoj je bila okupljena omladina iz redova imunijih
zagrebakih srpskih porodica. Bila je to omladina ugroena, ali vrlo oportuna i
kompromisna prema ustakim okupatorskim vlastima. U borbi za pridobivanje
svih antifaistikih snaga razvili smo suradnju i s tim organizacijama, ali, sjeam
se, ilo je vrlo teko. Bilo ih je koji su prilazili naem pokretu, a mnogi su ostajali
255

sasvim po strani. Meutim, kako mi je ostalo u sjeanju, bili su tolerantni i nisu

nas otkrivali ustaama.
Propaganda je bila vrlo mono oruje u radu s omladinom. Redovito
smo dobivali broure, letke, omladinske listove, radio-vijesti i raznu drugu napred
nu literaturu. Imali smo i svoju tampariju u stanu Franje Zajeka, gdje su se
pretampavali razni bilteni. Glas Hrvatskog zagorja, pjesmarice, parole, leci, ak
i Osnovi lenjinizma. Josip Kului Dugi odravao je neposredno vezu sa Zajekom, a ponekad i ja. Do ljeta 1942. godine tamparija je stalno bila kod Franje
Zajeka, a pred polazak u partizane predao ju je Ulri Radovi. Dalje ne znam
nita o toj tampariji, poto smo otili u partizane.
Propagandni materijal i tampu dijelili smo skojevcima, a ovi su or
ganizirali italake grupe i obavjetavali o svemu i ostale lanove Saveza mlade
generacije. Stalno i uporno agitirali smo da se to vie omladine javlja za odlazak
u partizane. U tome nam je posebno mnogo koristila ilegalna tampa preko koje
smo redovito obavjetavali o vojnim i politikim uspjesima partizana. Odravani
su posebni sastanci u zavrnim razredima srednjih kola, jer se tada trebalo ii
u partizane ili u neprijateljsku vojsku. Sjeam se jednoga takvog razgovora u III
mukoj realnoj gimnaziji kada je nekoliko mladia na tom sastanku odluilo i
poslije otilo u partizane.
Prikupljanje Narodne pomoi najire je obuhvatilo omladinu srednjih
kola. Naroito je bila dobro organizirana prehrana ilegalaca u Zagrebu. Skojevci
su, iako u opoj oskudici s hranom donosili namirnice, pa ak i tople obroke.
Skupljala se i novana pomo. Znam da smo skupljali ak i nakit; davali smo
prstenje, narukvice, satove, lanie s vrata, ak i najdrae uspomene.
U akoj menzi u Medulievoj ulici radila je jedna skojevska grupa.
lanovi te grupe bili su Sofija Pavii, uenica I enske realne gimnazije, Stefica
Pavlovi Farbica, Vlado Strucelj i Duanka ali. U menzi je bio uveden ustaki
reim pozdrav, molitva, djevojke odvojene od djeaka. Hrana je bila veoma
slaba i skojevska grupa je organizirala proteste zbog loe prehrane.
U toku 1942. godine omladinska je organizacija provodila razne pro
pagandne i udarne akcije. One su imale dvojak smisao: da se neprijatelju d do
znanja kakvo je raspoloenje u gradu i da se podre i ohrabre sve antifaistike
snage u gradu, a to je najvanije, te su akcije razvijale borbeni duh kod omladine
i spremnost na vee akcije, pa i na odlazak u partizane.
Najmasovnije su bile akcije pisanja antifaistikih parola. Preko noi
itav kvart bi osvanuo ispisan parolama po zidovima i po asfaltu. Vinjete s pe
tokrakim zvijezdama i sa srpom i ekiem lijepljene su na automobile, na tramvaje,
na prozore i na vrata, ak i na ljude u guvama. Takve sitne akcije okupljale su
i aktivirale velik broj omladine, a kod neprijatelja stvarale uvjerenje da je komu
nistiki pokret u Zagrebu jo masovniji i snaniji nego to je bio. Veeg opsega
bila je akcija dijeljenja prvomajskih letaka uoi 1. maja 1942. U toj akciji sudje
lovala je cijela skojevska organizacija u gradu, od Mjesnog komiteta do posljednjeg
skojevca. Sudjelovali su i radnici, i studenti i srednjokolci. Studentskom akcijom
rukovodili su Josip Kului i Meri Radovi, srednjokolskom Fadila Bilal, radni
kom omladinom u istonom dijelu grada Ivica Kraneli, na Dravnoj eljeznici
Ivan Palec, a u zapadnom dijelu grada Emil Ivane. Cijelom akcijom je rukovodio
Joa Manoli, organizacioni sekretar PK SKOJ-a za Hrvatsku. Akcija je poela
predveer i za pola sata itav je grad bio preplavljen lecima. U toj akciji nitko
nije bio uhapen. Te noi grupe provjerenih skojevaca (u svakoj grupi po jedan
256

mladi i jedna djevojka) u kvartu oko Trga N ispisale su minijem velike prvomajske
parole. Takve parole smo pisali i po asfaltu.
Sjeam se da je za Paveliev roendan zapaljen benzin u barakama
Njemake auto-komande, a akciju su izvela dva skojevca, naunici te benzinske
stanice.
Impozantna i politiki vrlo efikasna u to vrijeme mislim da je bila
i akcija raspaavanja letaka u povodu godinjice napada na Sovjetski Savez 22.
lipnja 1942. Radilo se o malom letku, ali vrlo sitno tampanom i nabijenom
sadrajem. Raspaavanje je provedeno u sumrak, i to po itavom gradu, preko
svih organizacija koje smo imali u Zagrebu. Tom akcijom je rukovodio Mjesni
komitet KP Zagreb, a sudjelovala je i sva skojevska organizacija. Svi smo imali
svoj zadatak. U roku od nekoliko minuta itav je grad bio preplavljen lecima.
Mnogi graanin ga je naao u depu, pred vratima stana, u kancelariji, na ulici
i svugdje. U eljeznikoj koloniji neki skojevci, meu njima i student Franjo
Zajek (drugih se ne sjeam), bacali su letke jurei na motorima i biciklima. U
jurnjavi se ak i pucalo. Meutim, nijedan skojevac nije bio uhapen.
U to vrijeme organizirale su se i posebne udarne trojke od najhrabrijih
skojevaca. Zadatak im je bio da ometaju neprijatelja u svakoj akciji. Pronalazili
su oruje, skidali ga s neprijatelja, ubijali agente, vrili akte sabotae i uvijek bili
spremni da ginu. Tim udarnim trojkama rukovodio je Joa Manoli.
Piem ove retke, a u meni se sve buni to ipak sve ostaje blijedo pa
i zaboravljeno, ostaje svedeno na suhe podatke bez krvi i mesa, bez onog ara
i zanosa koji je nosio tu nau mladost, a koja je htjela da stvori drutvo bez straha,
drutvo osloboeno svih predrasuda, bez eksploatacije, kozmopolitsko, bogato i
sretno drutvo za sve ljude.*

Iz zbornika sjeanja Zagreb 1941-1945, Spektar, Zagreb, 1972.

17 Zbornik sjeanja 3

257

Ivan Nikola Koi

SKOJEVCI SU BILI JEZGRO SAVEZA

MLADE GENERACIJE

Skojevske grupe na podruju Radnike ceste, Peenice i /Mak

simira Rad u MK SKOJ-a Sadraj i oblici politikog
rada

Moja sjeanja na rad zagrebake skojevske organizacije, u vremenu

1941 1942. godine, odnose se samo na one organizacije s kojima sam ja odravao
vezu, kao i na one za koje sam, kao lan MK SKOJ-a, bio informiran. Kao
skojevski aktivist, ja sam iskljuivo radio na podruju Radnike ceste, Maksimira
i Peenice, a sredinom 1942. godine bio sam u MK SKOJ-a zaduen za egrtske
kole u cijelom gradu.
Nije iskljueno da su na tom podruju u isto vrijeme djelovale i druge
organizacije SKOJ-a, koje su pojedini rukovodioci SKOJ-a ili Partije sami drali
na vezi. U uvjetima velike ilegalnosti (uz stroge konspirativne mjere) bilo je dosta
sluajeva da su na istom podruju, a nekada ak i u istom poduzeu, djelovale
po dvije grupe ije su vie veze bile iz razliitih rukovodstava SKOJ-a ili Parti
jeTakav stil rada bio je nuan, kako radi konspiracije, tako i zbog breg
omasovljivanja pokreta. Svaki organizirani komunist imao je zadatak da radi na
aktiviranju mree aktivista NOP, bez obzira na to da li se to pokriva s podrujem
djelovanja njegove matine organizacije.
Kada bi pojedinac ili grupa bili dovoljno provjereni, tek tada bi se
povezali s odgovornim drugom iz skojevske organizacije.
Pravila stroge konspiracije nalagala su da se ne zanimam za imena
aktivista koji su bili na vezi, kao ni rukovodilaca koji su sa mnom drali ve
zu.
Imena nekih drugova saznao sam tek u partizanima ili poslije rata.
Nekim drugovima i drugaricama zaboravio sam i pseudonime.
Godine 1941. bio sam vezan na skojevsku grupu sastavljenu od omla
dinaca iz poduzea sa Radnike ceste. Osjeao se jak omladinski sindikalni pokret
u poduzeima: Moster (dananji Chromos), Kontakt, Centroterma i limar258

skoj radionici Erde. Od omladinaca koji su radili u tim poduzeima bila je sa

stavljena skojevska grupa. Ta je grupa djelovala kratko vrijeme, jer je drug kao
via veza nestao. Takoer je drug iz Ventilatora, koji je bio via veza, iz meni
nepoznatih razloga nestao. Neki od lanova grupe napustili su Zagreb i tako se
ona raspala. Ja sam po sugestiji Vinkovia, lana Partije u Centrotermi i Antuna
Metesija, panjolskog borca, nastavio okupljati antifaistiku omladinu.
Potkraj 1941. godine organizirao sam skojevsku grupu od omladinaca
s Donjih Svetica i Gradskih kua u Heinzelovoj ulici. Grupa je imala est lanova:
Ernesta Mezgu, Milana Rajevia, Jimarskog naunika (poginuo u oujku 1943.
godine u umberku kao borac XIII proleterske brigade), Franju Boja, trgovakog
naunika (nestao u Bosni kao partizan), Tomicu Orenika. Ostalih se ne sjeam.
Poetkom 1942. uspostavio sam vezu s Ivicom Kraneliem koji je
tada bio sekretar, ili lan MK SKOJ-a. Kraneli je dolazio na nae sastanke
tri-etiri puta. S naom grupom preko Kranelia povezana je jedna drugarica
krojaica i jedan postolarski radnik iz Livadieve ulice.
Naa skojevska grupa bila je, u stvari, jezgro kadrova, koji su radili
na formiranju aktiva Saveza mlade generacije (SMG) i drugih skojevskih grupa
na podruju Radnike ceste, Peenice i Maksimira.
Na tom podruju imali smo 1942. godine pedesetak organiziranih sko
jevaca.
Organizirane skojevske grupe koje su djelovale jesu:
1. Donje Svetice Ferenica: grupa od est lanova i tri aktiva SMG-a
sa 1015 antifaistikih aktivista.
2. Gradske kue u Heinzelovoj ulici: grupa od etiri lana.
3. egrtska kola na Laini imala je grupu od etiri lana.
4. Centroterma i tvornica Kontakt imale su grupu od pet lano
va.
5. Livadieva ulica Peenica: radila je grupa sastavljena od naunika
(limara, postolara kod malih obrtnika) od etiri-pet lanova.
6. U Domu hrvatskog radie (sadanja zgrada Komande zagrebake
armijske oblasti, kao i u Domu hrvatskog radie u sadanjoj Adijinoj ulici) radilo
je pet skojevskih grupa od tri-etiri lana u svakoj od njih. Bilo je i vie aktiva
SMG-a u spomenutim domovima.
Vezu s tim skojevskim grupama drali su pojedini lanovi prve sko
jevske grupe na Donjim Sveticama. Tako je za skojevsku grupu Livadieva ulica
Peenica via veza bio Ernest Mezga, za skojevsku grupu egrtske kole na
Laini Milan Rajevi, a ja za skojevske grupe u Centrotermi i Domu hrvatskog
radie.
U prvoj skojevskoj grupi Donje Svetice gotovo svi lanovi imali su
i svoje specijalne vie veze za pojedine sektore rada.
Tako sam ja bio zaduen za partijsku tehniku. Moja via veza bio je
jedan drug s Trenjevke (ime mu ne znam). Od njega sam dobivao skojevsku i
partijsku tampu. Od tampanih stvari dobivao sam Srp i eki, razliite letke,
radio-vijesti i list Omladinski borac, kao glasilo SMG-a.
Dobivenu tampu dalje sam slao rukovodiocima skojevskih grupa i
aktivistima SMG-a ili starijim simpatizerima NOP-a.
Ernest Mezga bio je zaduen za politiki rad i agitaciju. Njegova via
veza bio je Plavi (Mladen Bival) koji je poginuo kao borac XIII proleterske bri
gade.
259

Tomica Orenik bio je zaduen za udarne grupe. Njegova via veza

bio je drug Crni (ne znam mu ime). Orenik je pod svojim rukovodstvom imao
dvije udarne grupe (tzv. trojke).
Sredinom 1942. godine Joa Manoli saopio mi je da sam primljen
u MK SKOJ-a. Za vrijeme dok je Manoli vodio sjednice MK, ja sam bio prisutan
na samo dvije. Nekoliko sjednica MK SKOJ-a odravao je u jednom stanu u
Heinzelovoj ulici broj 4 ili 6.
Nakon odlaska Joe Manolia u partizane sa MK SKOJ-a rukovodila
je Fadila Bilal.
Od ostalih lanova MK SKOJ-a sjeam se da su bile jo dvije drugarice
kojima ne znam imena, a od drugova se sjeam Emila Ivanca.
U MK SKOJ-a ja sam bio zaduen za uenike u privredi (egrtske
kole). U kolama i internatima uenika u privredi imali smo skojevske organizacije
u koli u Lainskoj ulici, u koli u Varavskoj ulici i u Domu hrvatskog radie
skojevske grupe. Organizacija SKOJ-a na eljeznici bila je zasebno vezana na MK
SKOJ-a.
Osnovno naelo aktivnosti bilo je: organizirati otpor ustakom reimu,
okupatoru i prikupljati pomo za NOP. Otpor ustaama i okupatoru bio je raz
novrstan i to od najsitnijih suprotstavljanja raznim ustakim politikim akcijama
do organiziranih sitnih i veih diverzija. Na razliitim sitnim akcijama provjeravala
se odanost pojedinaca pokretu i njihova spremnost da sudjeluju i u veim akci
jama.
Glavni politiki otpor bio
je usmjeren
na suprotstavljanje omladine
da se neulanjuje u ustake i klerikalno-ustake
organizacije (Hrvatski junak).
Antifaistiki aktivisti odvraali su omladinu od raznih ustakih manifestacija. Ako
su neke ustake manifestacije bile organizirane na silu, onda je zadatak aktivista
bio da na takvim skupovima organiziraju amor ili da ispoljavaju ravnodu
nost.
Popularizacija SSSR-a, Crvene armije i partizanskih akcija bio je politiko-propagandni rad, kojim se dizao borbeni moral aktivista i sijala nevjerica
u snagu ustaa i okupatora.
Inicijativa za otpor reimu
i okupatoru
bila je u svakoj organiziranoj
grupi SKOJ-a ili SMG-a vrlo bogata.
Tako su pojedine organizacije SKOJ-a i
SMG-a samostalno organizirale akcije pisanja parola i znakova (crvene zvijezde,
srpa i ekia).
Moja skojevska grupa imala je svoju malu tehniku za izradu znakova
srpa i ekia.
Pojedinana zaduenja preko kojih se provjeravala odanost pokretu bila
su takoer veoma razliita. Od zaduenja da se nekome preda letak ili da se
prenese oruje, pa do izrade kljueva za ilegalce, osiguraa za bombe, te izvravanje
malih sabotaa (sipanje pijeska u lagere vagona, u strojeve u radionicama koje su
radile za ustaku vojsku) itd.
Prikupljanje pomoi za NOP bila je obaveza svakog aktivista. Prikup
ljanje novane pomoi bio je minimalan zadatak svakog skojevca, dok je za pri
padnike SMG-a davanje novane pomoi bila najmanja obaveza.
Prikupljanje oruja i municije te sanitetskog materijala bili su stalni
zadaci skojevskih grupa.
Informacije o vojnim garnizonima, skladitima, pokretima trupa, pro
nalaenje naina za sabotae itd., bila su takoer znaajna pitanja u sadraju ak
tivnosti pojedinaca ili grupe.
260

U mnogim tzv. sitnim akcijama nastojali smo angairati kolebljive

simpatizere. U radionici Centroterma, u kojoj sam ja radio, organizirao sam
izradu osiguraa za bombe, a od nekih starijih radnika traio sam da pomognu
pri popravcima pitolja
Danas je veoma teko pisati i sjetiti se svih oblika akcija i inicijativa
koje je imao omladinski pokret u Zagrebu. Susreti skojevskih aktivista imali su
iskljuivi zadatak: pronalaenje naina za pomo NOP-u i otpor reimu. Sa tih
pozicija poinjali su svi razgovori u grupi ili u pojedinanim kontaktima.
Politiko ideoloki rad osnivao se na tumaenju politike NOP-a kao
masovnog antifaistikog pokreta koji okuplja sve rodoljube. U tom smo smislu
na skojevskim grupama prouavali prikladne letke (proglase) i lanke iz Srpa i
ekia. Informacije o stanju na frontovima dobivali smo preko radio-vijesti, koje
bi netko od zaduenih drugova morao pratiti preko Radio-Moskve ili Londo
na.
Posebne teorijske sastanke posveivali smo pravilima konspiracije. U
brouri Konspiracija bili su opisani razliiti primjeri dranja na policiji ili pri
likom hapenja. Prouavanje te broure bilo je veoma znaajno i vrlo korisno. Na
godinjicu napada na SSSR imali smo jednu masovnu akciju u gradu. Tom je
prilikom policija uhapsila dvojicu naih aktivista, koji su se izvukli iz zatvora
iskljuivo zbog toga to su se posluili primjerima koje su nauili iz spomenute
broure.
Antifaistika platforma NOP-a nije bila uvijek dobro shvaena. Rad
nika omladina u pravilu je sebe smatrala pripadnikom komunistikog pokreta.
Organizaciju SMG-a smatrali su drugorazrednom organizacijom. Tako smo imali
sluaj da su omladinci u Domu hrvatskog radie, koji su bili organizirani u aktive
SMG-a, zahtijevali da se njihovi aktivi pretvore u skojevske grupe, jer da oni nee
da budu drugorazredni borci. Na zahtjev tih omladinaca ja sam s njima morao
odrati sastanak u vonjacima na Milerovu brijegu. Na tom sastanku bilo je pri
sutno vie od 20 omladinaca koji su od mene traili da ih primim u SKOJ. Aktive
SMG-a u spomenutom domu formirali smo zbog narodnooslobodilakog karaktera
borbe, budui da je Hrvatski radia bio HSS-ovska organizacija. Kako ni meni
samome nije bila jasna razlika izmeu organizacije SMG-a i SKOJ-a, ja sam im
rekao da su oni skojevci. Zbog takvog mog stava bio sam kritiziran kao sekta
u MK SKOJ-a. Kritika koja je tada bila meni upuena nije mi bila razumljiva,
jer nisam znao praviti nikakvu razliku izmeu komunistike i antifaistike po
litike platforme.
Od bezbroj sitnih akcija koje su inile stalni sadraj rada u SKOJ-u,
u organizacijama koje sam opisao, imali smo i neke vee i masovnije akcije.
1. U jesen 1941. godine organiziran je pod prijetnjom ustaa sastanak
s radnikom omladinom u Radnikom domu na kojem je govorio ustaki ministar
Budak. Tom prilikom mi skojevci organizirali smo amor i nemir, pa je Budak,
umjesto odobravanja koje je, moda, oekivao, morao stalno prijetiti da e ustae
iz nas iskorijeniti komunistiku drskost.
2. Godine 1942, nakon ofenzive na Kozaru, ustae su po cijelom Za
grebu izvjesili panoe sa slikama iz operacija na Kozari. Ti panoi bili su obino
na trgovima, pred tvornicama i pred kinima. U jednoj akciji, u kojoj je sudjelovalo
oko 50 omladinaca, unitili smo sve ustake panoe na Kanalu, Peenici i u
Maksimiru.
3. U Domu hrvatskog radie 1942. godine organiziran je trajk u
kojem je sudjelovalo nekoliko stotina omladinaca. trajk je bio organiziran protiv
261

jednog ustakog nastavnika. Ustae su bile prisiljene da tog nastavnika uklo

ne.
4.
Na dan godinjice napada na SSSR bila je organizirana velika akcija
dijeljenja letaka proglasa CK KPH. Akcija je poela oko 16 sati. Leci su se dijelili
prolaznicima na ulici, stavljali u potanske sanduie u kuama itd. U toj akciji
je na istonom dijelu Zagreba sudjelovalo vie od 50 omladinskih aktivista.*

* Sjeanje, IHRPH, MG-74/I, 4.

262

Ivan Palec

SKOJEVCI NA ELJEZNICI

lan MK SKOJ-a Grupa za prebacivanje u partizane

Sekretar Istonog komiteta SKOJ-a u Zagrebu

... Skojevska organizacija eljeznike obrtne kole i eljeznike radi

onice JD od rujna 1941, pa do sijenja 1942. godine nije bila vezana za Mjesni
komitet SKOJ-a grada Zagreba, nego za partijsku organizaciju na eljeznici, stoga
to je skojevsko rukovodstvo grada bilo djelomino razbijeno i veze pokidane. Od
rujna 1941. godine via veza nam je bio Ivan Oak Ico. On nam je osiguravao
i ilegalnu tampu koju smo primali od Ratka Nikina, koji je radio u tokarnici.
S Oakom nikada nisam odravao vezu u eljeznikoj radionici, nego uvijek na
ulici ili u nekom stanu. On je odravao povremeno sastanke na kojima su bili
prisutni, osim mene, i sekretari grupa. Inae je odravao vezu preko mene. S njim
je veza prekinuta u studenome 1941. godine. Ne sjeam se da li je bio uhapen
ili je otiao u partizane. U prosincu 1941. i sijenju 1942. godine via veza nam
je bio Vlado Cvija. U to vrijeme preuzeo sam na svoju vezu skojevsku organizaciju
iz loionice s njihovim sekretarom Stjepanom Vlahekom s pet skojevaca ija imena
nisam znao. Vlado Cvija odrao je nekoliko sastanaka sa mnom i Vlahekom u
elektriarskoj radionici na kolodvoru u Zagrebu. Kasnije je odravao vezu samo
sa mnom.
Potkraj sijenja 1942. godine Vlado Cvija me je povezao s Ivicom
Kraneliem, sekretarom Mjesnog komiteta SKOJ-a za Zagreb. Od tada skojevska
organizacija eljeznice vezana je za skojevsko rukovodstvo grada Zagreba.
Dva skojevca, Fonari i Marko Komar (Slavkov brat), prebaena su
u jesen 1941. godine na rad u gradsku skojevsku organizaciju. Fonari je bio
povezan s organizacijom na Trenjevci (Ciglenica), a Marko Komar u Centru.
Fonari je bio dva puta uhapen. Prvi put u studenome 1941. godine, ali je nakon
mjesec dana puten. Nastavio je ilegalni rad, zatim je primljen u KP. Uhapen
je, zatim, kao partijsko-politiki radnik u Zagrebu u oujku 1945. godine i stri
jeljan. Marko Komar uhapen je s Marijanom Kumparom, Vjekoslavom Nadom,
263

jednom-omladinkom i jednim omladincem. Svi su strijeljani krajem 1941. godine.

Stjepan Nesek bio je zaduen za odravanje veza sa skojevskom organizacijom
u Kustoiji, ali je bio organizaciono povezan sa skojevskom organizacijom na
eljeznici.
Spomenut u jednu svoju nezvaninu ilegalnu vezu. Naime, Rudi Prpi, u ijem je stanu otkrivena ilegalna tamparija CK KPH, obolio je od upale
zglobova, pa se pod krivim imenom lijeio u bolnici. Budui da je prijetila opasnost
da bude identificiran, napustio je bolnicu, iako se jo nije izlijeio. Smjeten je
u jedan stan kod tekstilne tvornice Gaon. Njegovao sam ga zajedno s Laziem,
lanom Partije koji je uhapen i strijeljan potkraj 1941. godine. Lazi je radio u
eljeznikoj radionici u alatnici. Donosili smo mu hranu, lijekove i ostale potrep
tine za ivot. Ubrzo se oporavio, pa je poetkom prosinca 1941. godine prebaen
u Liku u partizanske jedinice. Zatim je, u toku prosinca 1941. i sijenja 1942.
godine, nekoliko puta dolazio kao kurir u Zagreb i odsjedao u mom stanu. Stoga
sam u to vrijeme imao odline veze s terenom kojima su se, uz moju pomo,
koristili neki lanovi Partije i slali razliite materijale partizanima. Meu ostalim,
Paula Humek uputila je skije i jo neki materijal. Tada je moj stan opet postao
stjecite komunista.
Poetkom veljae 1942. godine formirali smo jednu grupu drugova radi
prebacivanja u partizane. Ubrzo smo to i ostvarili. Naime, u Primorsko-goranski
odred NOP-a otpremljena je grupa skojevaca: Milovan Muevi, Zvonimir neler,
Boris Majer, Josip Domjan i omladinac Milo Mion (njega smo prebacili u par
tizane, jer mu je kao Srbinu prijetila opasnost od ustaa i u jedinici je uskoro
primljen u SKOJ). Osim Borisa Majera, koji je krajem rata bio pomonik komesara
Trideset druge divizije Desetog korpusa, svi navedeni su izginuli u borbama.
Budui da nisam imao odobrenje za slanje ljudi u partizane, kritizirao
me je Ivica Kraneli, jer su, navodno, drugovi bili potrebniji u Zagrebu. injenica
je da smo mi skojevci iz eljeznike radionice imali svoju vlastitu vezu za odlazak
u partizane (samo u Primorsko-goranski narodnooslobodilaki partizanski odred).
Veza nam je bio jedan drug koji je radio u hotelu Esplanada u Zagrebu. Pomou
njega otili su svi oni omladinci u partizane koji su bili na mojoj vezi do 20.
kolovoza 1942.
U zimskom razdoblju 1941/42. godine u eljeznikoj radionici primili
smo za lanove SKOJ-a: Vilima Blakovia, Mirka Jea, Emerika Kritofia, Repka
i jo nekoliko omladinaca ijih se imena vie ne sjeam.
U travnju 1942. postao sam lan Mjesnog komiteta SKOJ-a Zagreb.
lanovi MK SKOJ-a u to vrijeme su bili: Ivica Kraneli (sekretar), Meri Radovi,
Josip Kului Dugi, Slava Privrat, Emil Ivane, Fadila Bilal i ja. Potkraj lipnja 1942.
godine primljen sam u Partiju.
Kasnije sam bio i sekretar Istonog komiteta SKOJ-a u Zagrebu, pa
sam, osim skojevaca sa eljeznice, na svojoj vezi imao i sekretare rajonskih ko
miteta SKOJ-a Trnje, Centar, Peenica, Medveak i sekretara jedne slovenske
grupe (nju je inilo est skojevaca i, na alost, ne sjeam se imena njezinog se
kretara). Napominjem da je skojevska organizacija u Zagrebu u to vrijeme bila
podijeljena na dva dijela na Istoni i Zapadni komitet SKOJ-a. U stvari, Istoni
komitet SKOJ-a kao tijelo nije postojao, jer se nisam sastajao odjednom sa se
kretarima rajonskih komiteta. Veze s njima odravao sam pojedinano i prenosio
im zadatke Mjesnog komiteta SKOJ-a. Rokavec i Jurica Posavec su bili sekretari
rajonskog komiteta SKOJ-a Trnje. Na alost, ne sjeam se imena ostalih sekretara
rajonskih komiteta. Istoni komitet je bio nadlean za rad skojevskih organizacija
264

istono od granice: Savska cesta Frankopanska ulica Ilica Trg Republike

(ranije Jelaiev trg) Ribnjak Medveak. Obuhvaao je samo radniku omla
dinu s tog teritorija.
U rajonskom komitetu Centar, koji je bio na mojoj vezi u Ilici, bila
su povezana dva skojevca: Vlado Posavec i Vladimir Radoevi, auto-mehaniarski
uenici. Oni su radili u Auto-komandi na Trenjevci (Selska cesta). Tu je bilo i
veliko skladite benzina, a uvali su ga njemaki vojnici. Njih dvojica bila su
spremna da izvre diverziju, tj. da zapale skladite benzina. Odmah sam o tome
obavijestio Ivicu Kranelia koji je organizaciju diverzije i omladince preuzeo u
svoje ruke. Akcija je uspjeno izvrena 14. lipnja 1942. Posavec i Radoevi su
odmah po izvrenoj akciji trebali biti prebaeni u partizane, ali trenutano nije
bilo veze, pa su se skrivali u Zagrebu. Posavec je sedam dana spavao kod mene.
Zatim je prebaen u jedan stan izmeu Ilice i Zapadnog kolodvora. U drugoj
polovici lipnja uspostavljena je veza, pa su njih dvojica trebala biti prebaena u
partizane. Na alost, na putu su u okolici Remetinca uhapeni. Poto su u zatvoru
proveli oko tri mjeseca, poetkom rujna 1942. godine Radoevi je zamijenjen,
a Posavec je nakon nekog vremena puten. Kasnije je poginuo u partizanima.
Edo Kancir preao je na rad u tehniku MK SKOJ-a, ali je i dalje
odravao vezu sa eljeznikom radionicom. Stjepan Nesek postaje sekretar grupe
skojevaca u eljeznikoj radionici. Emerik Kritofi i Drago Vrek, s jo jednim
drugom, prebaeni su u udarne grupe SKOJ-a u Zagrebu.
U svibnju 1942. godine vonko Vrabec i jo dva skojevca (njihovih
se imena ne sjeam) prebaeni su u partizane (Primorsko-goranski odred NOP-a).
Vrabec je, kao lan KK SKOJ-a za Novi, poginuo u borbi protiv Talijana 13.
studenog 1942. u Smriki kraj Kraljevice. Poetkom kolovoza otili su u partizane
(Primorsko-goranski odred NOP-a) Anton Petrii i Ivica Zatarani.
U toku 1942, 1943. i 1944. godine odlaze u partizane Stjepan Nesek,
1944; Stipe Majerovi, 1943; Vilim Blakovi, 1942, poginuo u Bosni 1943; Repak,
otiao u partizane 1942. sa svojim stricem glumcem. Taj put su proli i neki drugi
omladinci, ali se ne sjeam njihovih imena.
Kroz zatvore i logore proli su u toku NOB-a: Marijan Peuc, drugi
put uhapen u sijenju 1945. i ubijen u Lepoglavi. Emil Rui, uhapen pred kraj
rata, a doekao osloboenje Zagreba u ustakom zatvoru, Emerik Kritofi i Drago
Vrek uhapeni su 1943, bili su u logoru Stara Gradika, a Kritofi kasnije i u
Jasenovcu.
U lipnju 1942. uhapen je Ivica Kraneli, sekretar MK SKOJ-a. Od
tada sam odravao vezu s Emilom Ivancem. Za sve vrijeme mog rada u MK
SKOJ-a via partijska veza bio je Lutvo Ahmetovi, sekretar MK KPH Zagreb,
zatim i lan PK SKOJ-a Joa Manoli. Njih dvojica prisustvovala su gotovo svim
sastancima MK SKOJ-a.
elim naglasiti da spomenuti drugovi, koji su pali u ruke policije, nisu
nikoga prokazali...
.. .Devetnaestog kolovoza 1942. godine uhapen je Edo Kancir, a dan
kasnije i ja. Uhapeni smo nevezano jedan od drugoga. Mene je denuncirao Franjo
Kurelac, bivi partizanski kurir. Naime, on se predao u Zagrebu ustakoj policiji
i sluio joj. Kad je dola policija, ja sam iz stana pobjegao kroz prozor i bjeao
pred agentima koji su pucali za mnom. Uhvatili su me u zgradi Penkala u
Branimirovoj ulici, gdje sam se bio sakrio. Kao aktivist imao sam pitolj. Meutim,
nisam ga mogao upotrijebiti, jer sam dan ranije dao svu municiju za izvrenje
jedne akcije, pa sam ga praznog sakrio u stanu. Policija ga nije pronala. Moja
265

majka ga je uzela i pobjegla iz stana kad su ustae mene hvatali. Poslije nekoliko
dana upuena je u partizane. Iz NOR-a 1945. godine vratila se kao komesar Vojne
bolnice estog slavonskog korpusa. U ustakom zatvoru u Zagrebu bio sam mjesec
dana. esto su me presluavali. Konkretnih dokaza o mom ilegalnom radu nisu
imali, jer Kurelac nije nita znao o mom radu.
Edo Kancir, budui da je bio puten iz zatvora, otiao je krajem 1942.
godine u Narodnooslobodilaku vojsku i poginuo 1944. kao oficir Jugoslavenske
armije na srijemskom frontu.
Potkraj rujna 1942. godine upuen sam u logor Stara Gradika.. .*

' Odlomak iz sjeanja, SUBNOR, Zagreb. Prvi dio sjeanja o dogaajima

ljen je u 1 svesku ovoga Zbornika.

u 1941.

objav

In. Stjepan Nesek

SKOJEVCI ELJEZNIKE OBRTNE KOLE

Ustae nisu uspjele u bojkotu prema skojevcima Ojaao

je utjecaj na omladinu Istodobno sam radio u Kustoiji i na Trenjevci

. . . eljeznika obrtna kola djelovala je izmeu dvaju ratova i u toku

rata kao specifina obrazovna institucija za dobivanje srednjih rukovodeih kadrova
na eljeznici.
Djelovanje aktivista na liniji Partije meu omladinom odvijalo se preko
organizacije Mladost i drugih slinih organizacija s kulturno-umjetnikim i drutveno-zabavnim sadrajima. Meutim, individualni rad aktivista s odreenim bro
jem omladinaca bio je nezamjenljiv nain okupljanja omladine oko SKOJ-a i
Partije. Za individualno pristupanje i izgraivanje koritena je svaka povoljna pri
lika, a osobita je panja posveena dobrim i istaknutim uenicima.
Aktivnost komunistiki orijentiranih omladinaca u razdoblju koje je
prethodilo dolasku ustaa na vlast nije ostala nezapaena kod frankovaca i njihovih
simpatizera. Dolaskom na vlast ustaki aktivisti u radionici i koli odmah su
odluno djelovali na izolaciji komunistikih omladinaca od ostale omladine. Uve
den je poznati bojkot komunistikih omladinaca. U svakom razredu oznaeni su
javno napredni omladinci i razmjeteni tako da su sa svake strane ispred i iza
njega sjedili ili ustaki orijentirani omladinci ili oni za koje su ustae smatrali
da su njihovi simpatizeri. Strogo nam je bilo zabranjeno svako meusobno kon
taktiranje, svako istupanje meu omladinom i kretanje bez nadzora. U razredima
su demonstrirane metode zastraivanja. Sjeam se da je organizirana posjeta nekog
visokog ustakog funkcionara koli. Pripreme su bile velike za taj dolazak. U
razrede je prethodno dolazio poznati ustaki povjerenik Smiljanec i provjeravao
pripreme za doek. Ustaki funkcionar (ne sjeam se imena) doao je u na razred
u momentu kad je nastavu izvodio inenjer (mislim da se zvao Mihaljevi). Ustaa
se najprije s njime pozdravio, a onda poeo iza svega glasa, na nae ope zapre
patenje, vikati kako je mogue da jo uvijek Srbin, komunist, ovdje odgaja hr
vatsku omladinu. Naredio je inenjeru da smjesta napusti razred i kolu. Inenjer
267

je napustio razred, a razljuen ustaki oficir otrim rijeima objasnio nam je da

e se tako postupati sa svakim tko s komunistikim idejama truje hrvatsku omla
dinu ' brzo iziao iz razreda. Smiljanec i ostali ustaki funkcionari kole i radionice
nastavili su objanjavati kako e taj inenjer morati napustiti i radionicu, a moda
i NDH. Objanjavali su kako jo diu glave komunisti i kako ih ostala zdrava
hrvatska omladina treba izolirati i onemoguiti. Bilo je takvih demonstracija straha
dosta.
U travnju 1941. godine postao sam lan SKOJ-a u grupi koju su inili
Milovan Muevi, Zvonimir neler, Eduard Kancir, Ivan Ilija i drugi. Milovan
Muevi objasnio mi je da se sada moja odgovornost pred Partijom poveava i
da moramo pristupiti razbijanju bojkota i stvaranju uvjeta za normalan rad s omla
dinom i njezinu pripremanju za oruani otpor.
Obavijestio me je da sam zaduen za organiziranje i voenje akcije
razbijanja bojkota. Osim aktivnosti na razbijanju bojkota zaduen sam da odravam
vezu i djelujem u grupi Kustoija, a preko Ivana Ilijaa povezan sam s grupom
na Trenjevci, tako da sam dulje vremena povezivao omladince Kustoije i Trenjevke.
Nakon duljeg razmatranja kako razbiti bojkot dogovoreno je da se
pokrene meu omladinom akcija za priznavanje ranga kole na razini srednje-tehnike kole i time osigura mogunost nastavka kolovanja na fakultetu. To
nije bila potpuno nova ideja, o tom problemu smo i prije meusobno razgovarali,
jer je trajanje kolovanja, predznanje i dio nastavnog programa, koji nije bio spe
cifian eljezniki, bio na razini srednjo-tehnike kole. Ocijenili smo da su po
voljni uvjeti za pokretanje akcije, ali da javno pokretanje mora poeti ili ustako
orijentirana omladina ili onaj dio omladine za koji se smatralo da je vezan uz
ustaku orijentaciju.
Poeo sam individualne razgovore upravo s uenicima koji su bili
odreeni da me nadziru i spreavaju kontakte s ostalim bojkotiranim omladincima.
Nije mi bilo teko objasniti neopravdanost da nakon zavrenog ko
lovanja u toj koli, ako elimo nastaviti kolovanje, moramo ponovo polaziti u
gimnaziju kao da ovu kolu nismo ni zavrili. Naglasio sam da je upravo sada
nuno pokrenuti pitanje priznavanja ranga kole na razini srednjo-tehnike, kad
rukovodstvo u koli i radionici govori o velikoj ulozi omladine ove kole i obeava
svu brigu i pomo. Sloili su se da je to osnovni zadatak na kojemu treba odmah
djelovati. Dogovorili smo se da oni problem rasprave s omladincima iz ostalih
razreda. Ideja je ubrzo zahvatila sve razrede. To je bila jedina tema o kojoj se
razgovaralo. Ona je bila svima jednako prihvatljiva. Za nju su se zagrijali i naji
staknutiji ustaki orijentirani omladinci. U rasprave po razredima ukljuili su se
i bojkotirani komunistiki omladinci koje vie nitko nije u tome spreavao. For
mirani su i odbori za pripremu materijala i podnoenje zahtjeva upravi kole i
Radionice. Na elo grupe, koja e voditi razgovore s upravom kole, izabran sam
ja. Razgovori s upravom kole izazvali su zabunu i nedoumicu kod direktora. Nije
se smatrao nadlenim nego je objasnio da e zahtjev prenijeti upravi Radionice.
U upravi Radionice oito nas nisu shvatili dovoljno ozbiljno i jednostavno su
poruili da se na zahtjev ne moe prihvatili, a ukoreni su inicijatori. Ponovo su
odrani razredni sastanci i poeli su se sakupljati potpisi po svim razredima. Osim
nekoliko najistaknutijih ustaa, liste su potpisali svi omladinci. Takva peticija po
slana je upravi Radionice i ustakom povjereniku Smiljancu. Ponovo smo pozvani
na razgovore koji su bili dugaka uvjeravanja o specifinoj namjeni kole, o nje
zinom interno-eljeznikom karakteru, kao i o posljedicama koje bi nastale za

eljeznicu kada bi se na zahtjev prihvatio. Razumljivo, sva ta objanjenja nisu

bila uvjerljiva i mi smo, vraajui se u razrede, otvoreno objanjavali neopravdanost
takvih stajalita.
Bojkot skojevaca u toj akciji brzo je doivio potpuni neuspjeh, a ko
munistika omladina stekla je ponovo vodeu ulogu u koli. Postignuti rezultati
u razbijanju bojkota ohrabrili su nas, i obogatili iskustvom da se i u takvim uvje
tima moe djelovati u irim masama. Ocijenili smo da ustako rukovodstvo nee
priznati rang kole i da na tom pitanju moemo od ustakog utjecaja otkinuti
najvei dio omladine. Takva procjena pokazala se tonom. Na svaku dalju aktivnost
ustaki rukovodioci reagirali su negativno, a uenici odgovarali mrnjom i osje
ajem prevarenosti u odnosu prema poetnim obeanjima. Najgovorljiviji ustaki
omladinci poeli su se izvlaiti iz akcije, ali ih je to tjeralo u sve veu izoliranost
od ostalih omladinaca.
Ustae se ne mire sa stanjem u koli. Ustaki povjerenik Smiljanec
obilazi razrede i poziva svu omladinu na organiziranje zajednikih izleta, formi
ranje glazbenih i drugih kulturno-umjetnikih sekcija, a ustaki organiziranoj
omladini obeava interesantne akcije. Naa iskustva u organiziranju kulturnog i
zabavnog rada odmah su nas dovela na mjesta organizatora izleta i kulturno-zabavnog ivota. To su tada postala mjesta gdje smo mogli pojedinano razgovarati
sa svakim omladincem. Ustae su organizirali i dugo pripremanu zanimljivu ak
ciju za ustaki organiziranu omladinu. Obueni su u ustake uniforme, naoruani
i kamionima prevezeni na teren, gdje su se protiv srpskog ivlja provodile akcije.
Iako je to bio jednodnevni ili dvodnevni izlet (ne sjeam se tono), on je na
omladinu ostavio suprotan dojam od oekivanoga. Mi smo ih u razredima doekali
puni znatieljnih pitanja, to su radili i gdje su bili. Razumljivo, mnogi su se u
poetku hvalili pucanjem po kokokama u selima i openito pucanjem, a naa
pitanja ila su sve dalje i traili smo da kau po kome se pucalo? Zato se
pucalo? to su ti ljudi krivi? to im je reeno o tome? Na takva pitanja nisu
znali niti mogli odgovarati. Dovedeni su u poloaj da se stide svoje akcije. To
je bila posljednja akcija te vrste u koli.
Akcija razbijanja bojkota ojaala je utjecaj skojevaca na omladinu, od
vojila najvei dio omladine od ustakog rukovodstva i omoguila skojevcima da
svladaju organizaciju rada u strogo ilegalnim uvjetima i to kako u samom SKOJ-u,
tako i meu irim masama. Sastanci organizacije kao cjeline ili grupa zamijenjeni
su trojkama ili individualnim kontaktima izmeu skojevaca. Znaajniji kontakti
meu nama odravali su se sve vie posredstvom treih osoba, ija imena nismo
znali.
Ustae su uvoenjem opisanog bojkota komunistikih aktivista i kon
kretno uvjeravali omladinu da e surovo postupati s komunistima. Uslijedila su
prva hapenja i to: Antuna Petriia, Vrabeca i Majerovia (uenici starijih razreda).
Nakon nekog vremena ti su omladinci puteni iz zatvora. Otrica ustake panje
bila je usmjerena prema energinom i autoritativnom omladincu Ivici Lasiu koji
je, nakon hapenja u jednoj akciji, napustio Zagreb i nastavio ilegalni rad u Dal
maciji. Strijeljan je u ibeniku. Lasi je bio dulje vrijeme sekretar organizacije
SKOJ-a. Iako smo se esto viali u to vrijeme, to nisam znao, jer sam bio povezan
s Mueviem.
Sekretar organizacije poslije Lasia postaje Milovan Muevi. Polovi
com 1941. godine formirane su skojevske grupe, a sastanci su se odravali samo
u trojkama. Radi specifinih zadataka u vezi s razbijanjem bojkota, kao i aktivnosti
u Kustoiji, ja sam preteno bio povezan sa Mueviem, sve do njegova odlaska
269

u partizane 1942. godine. Pojedini zadaci dovodili su me u vezu sa skojevcem

Borisom Majerom, Emerikom Kritofiem, Laziem, Vrekom i drugima.
U 1942. godini skojevska organizacija djelovala je pod vrlo tekim
uvjetima. Pretresi, hapenja i odvoenje iz Radionice aktivista bila je svakodnevna
pojava. Mobilizacija za odlazak u partizane bio nam je jedan od osnovnih zadataka.
Svi omladinci kojima je prijetilo hapenje odlazili su u partizane. Sjeam se da
je u to vrijeme otila u partizane vea grupa rukovodeih skojevaca: Milovan
Muevi, Zvonimir Sneler, Damjan, Boris Majer i drugi. Moja neposredna veza
postao je Eduard Kancir.
Iako je odlaskom u partizane znatno oslabljena organizacija, taj dogaaj
imao je dobar odjek meu omladinom. U razredima u to vrijeme ratni dogaaji
i borbe partizana bili su glavna tema razgovora.
Poslije iznenadnog hapenja Ivana Paleca i Eduarda Kancira, koji su
se hrabro drali, pozvani su u grupama u kancelariju poslovoe Mlinaria svi
osumnjieni komunistiki omladinci. Tada nam je poslovoa Mlinari oinskom
brigom saopio da smo na listi crvenih, da smo osumnjieni i da ubudue paljivo
kontroliramo svoj rad.
U 1942. godini Kancir mi je rekao da u neko vrijeme rukovoditi
organizacijom na eljeznici, uz ostale zadatke u Kustoiji i na posebnim zadacima
meu irom omladinom u razredima. Kao osnovni zadatak postavljeno je orga
niziranje sabotaa u Radionici sipanjem pijeska u leita vagona i lokomotiva,
izrada specijalnih avala za buenje guma na kotaima vozila, unitavanje ustakog
propagandnog materijala, lijepljenje i dijeljenje letaka, ispisivanje parola i slino.
Openito, mi smo se, kako u Radionici, tako i u terenskim organizacijama, drali
pravila: na svako hapenje odgovarali smo akcijama ispisivanja parola ili drugih
vidljivih znakova da se vidi da organizacija djeluje. To je uvijek imalo kao cilj
da olaka poloaj uhapenih drugova. U takve akcije ukljuivali su se drugovi koji
su bili najmanje kompromitirani.
U vrijeme izvravanja svojih obaveza moja via veza bio je neko vrijeme
Kancir, a imao sam i izravne kontakte s Palecom, jer su obojica primili vie
dunosti u organizaciji SKOJ-a grada. Preko Kancira dobio sam vezu s nepoznatim
drugovima. Od Kancira primio sam informaciju o posebnim zadacima pojedinih
skojevaca koji su bili vezani u udarnim grupama na terenu, kao Emerik Kritofi,
Drago Vrek i drugi. Ne sjeam se tonog broja skojevaca koji su tada inili
organizaciju. Bilo je to vrijeme kad smo kontakte, uglavnom, odravali individu
alno.
U 1943. godini kola je za nau generaciju zavravala i mi smo raspo
dijeljeni na rad u radne brigade kao KV radnici. Ja sam rasporeen u brigadu
putnikih vagona na demontau mazalica, to je bio najprljaviji i najtei posao
koji sam mogao dobiti. U radnoj brigadi odmah sam kontaktirao s Prstecom, koji
je tada bio vrlo cijenjen stariji radnik, a radio je za NOP. Odlaskom iz kole, kao
i radi poveanih zadataka na prebacivanju u partizane, u Kustoiji je rukovoenje
organizacijom preuzeo novi drug. Nije mi reeno njegovo ime, ali mislim da je
to bio Drago Vrek.
U Kustoiji, gdje sam takoer aktivno djelovao, bio sam ukljuen u
rad skojevske grupe Mika Krmelia, Slavka Vugrinia, Ivana Majeria i drugih.
Preko obitelji Majeri uspostavljao sam esto prekidane veze, osobito u razdoblju
1942. i 1943. godine, kad nam je osnovni zadatak bio prikupljanje pomoi i slanje
ljudi u partizane.
270

U poetku je s naom grupom sastanke odravala Milka Kufrin, a

kasnije su vie veze ostajale sve manje poznate. Organizirani smo u trojke koje
su svakodnevno ispisivale parole i organizirale razliite akcije prikupljanja infor
macija, podmetanje posebno izraivanih avala pod vozila i slino.
Velik broj omladinaca iz mojeg susjedstva u Kustoiji Alojza Markusa, Josipa urina, Slavka Bituha i brata mu Branka, Nadu Hubak sa suprugom
i grupom njihovih prijatelja uspio sam prebaciti u partizane. Jedan od omla
dinaca, kojega sam prebacio u partizane, bio je zarobljen i prebaen u neprijateljsku
jedinicu. Meutim, nije me izdao nego je ponovo prebjegao u partizane. Hapenja
u Kustoiji, kao i javna vjeanja, nisu zastraila organizaciju. Nije izdana i ona
je, s veim ili manjim uspjehom, izvodila akcije do kraja rata. Ja sam, meutim,
nakon pojave spomenutog omladinca u neprijateljskoj uniformi i poziva da stupim
u domobranstvo prebaen u partizane 1944. godine.
Moja povezanost s Trenjevkom organizirana je preko Ivana Ilijaa i
Fonaria. Na Trenjevci, od veeg broja omladinaca s kojima sam odravao sa
stanke, ostali su mi u sjeanju Katica Humski i Jugovi koji su dulje vrijeme ostali
moja veza, a koja je najveim dijelom imala kao cilj povezivanje organizacije u
Kustoiji i na Trenjevci. Ta se veza odravala u toku itave 1942. godine, a
djelomino i 1943. pri emu su esto ukljuivane omladinke Fanika Majeri i Prah
iz Graberja za uspostavljanje veze, jer su osobno poznavale dosta omladine Trenjevke iz predratne drutvene aktivnosti, a aktivno su djelovale u Kustoiji.*

Odlomci iz sjeanja, SUBNOR, Zagreb.

271

Dr Zlatan Sremec

ILEGALNA PARTIZANSKA DJEJA

BOLNICA

... Za vrijeme NOB-a i Zagreb je odigrao znaajnu ulogu u borbi za

slobodu i nezavisnost zemlje. Nisu ga mogli pokoriti ni nacistiki okupatori, ni
domai izdajnici ustae ni sav teror i strahovlada takozvane Pavelieve NDH.
Za sve vrijeme rata u Zagrebu su radili, iako u najteim uvjetima, razni
ilegalni odbori i mnogobrojne grupe organiziranih lanova KPJ, osobito SKOJ-a,
te ilegalni NOO i odbori jedinstvene NO fronte Hrvatske. Okupatora i njihove
pomagae ustae, uznemiravala je ilegalna tampa, koja je donosila injenice
o razvoju NOB-a, o djelovanju partizanskih odreda, zatim vijesti sa svih frontova
koje su vodili saveznici protiv sila Osovine i dr. Akcije, kao to su bile slanje
raznovrsnog materijala za potrebe NOB-a, organiziranje odlaska dobrovoljaca u
partizane, voenje borbe protiv faista u Zagrebu, oito su govorile da stanovnici
Zagreba mrze ustae i njemake okupatore i da su spremni na razliite naine
potpomagati NOB.
Meu mnogobrojnim primjerima te pomoi treba spomenuti i stvara
nje ilegalne djeje bolnice za partizansku djecu. Ta je bolnica, po nalogu partijskog
rukovodstva u Zagrebu, osnovana 1942. godine na Perjavici i odrala se u ilegal
nosti sve do osloboenja 1945. godine.
Ofenzivom u lipnju 1942. godine na slobodni teritorij Kozare, faisti
su po selima ubijali djecu, ene i starce. Popalili su desetke sela i pohvatali na
hiljade seljaka. One koje nisu odmah ubili, otjerali su u Jasenovac ili u njemake
logore. Neprijatelj je odvodio ak i nejaku djecu, elei se time osvetiti partizanima
koje nije mogao unititi u borbama.
Potkraj srpnja i poetkom kolovoza 1942. godine mnogo bolesne par
tizanske djece je bilo dopremljeno u zagrebake bolnice. Sva djeja odjeljenja u
bolnicama bila su prepunjena. Ustae nisu davali djeci hranu, pa su se zbog gla
dovanja djeca masovno razboljela i umirala. Veina zagrebakih lijenika u bol
272

nicama pokazala je tada neobinu portvovnost i ulagala je mnogo truda da spasi

tu djecu. Bilo je sluajeva da su otputali iz bolnice starije bolesnike, pa i zagre
baku djecu koja nisu bila u tekom stanju, da bi napravili mjesta za male izmu
ene partizanske bolesnike.
Kako su sve bolnice bile prepune, a bolesna su djeca i dalje stizala,
trebalo ih je smjestiti i u razliite ustanove, kole itd.
Centralni komitet Komunistike partije Hrvatske, iji su lanovi radili
ilegalno u Zagrebu, brinuo je i o toj djeci. Napravljen je plan kako da se sva djeca
spase. Simpatizeri NOB-a i patriotsko graanstvo Zagreba znalo je da su ta djeca
osuena na smrt, ako ostanu u rukama ustaa i njihovih njemakih gospodara,
pa su dolazili u bolnice i ustanove i uzimali po jedno ili dvoje djece i odvodili
ih svojim kuama. Tako je vei broj te djece i bio spasen.
U Zavodu za odgoj gluhonijemih bila je smjetena vea grupa djece
s Kozare; odatle su graani Zagreba takoer odveli svu djecu koja nisu bila u
oajnom stanju. Preostalo je oko dvadesetoro djece, koje graani nisu mogli uzeti
iz straha da im ne umru na rukama do kue.
Po nalogu vieg partijskog rukovodstva, to ga je donio Ivan Krajai,
trebalo je organizirati neko djeje sklonite i djecu staviti pod nadzor najboljih
strunjaka-lijenika u Zagrebu. Partijsko rukovodstvo je dalo odreenu svotu novca
iz fonda koji su skupljali ilegalci za potrebe NOB-a i za pomaganje u najkritinijim
sluajevima. . .
Tada sam bio lijenik u bolnici u Vrapu, odakle smo prevezli krevete
i opremu iz bolnikih magazina u Ribarievu vilu. Zagrebaki ilegalci su nabavljali
odjeu i obuu, a Vjekoslav i Marijan Ribari su se brinuli za prehranu. Potrebni
sanitarni materijal i lijekove nabavljali su ilegalni borci, lijenici, bolniari, medi
cinske sestre i druge pristae NOP-a.
Prvo je prevezena grupa najtee oboljele djece iz Zavoda za odgoj
gluhonijeme djece. Poslije je jo oko dvadesetero bolesne djece iz raznih bolnica
preneseno na Perjavicu.
Kao strunjak pedijatar bio je pozvan prof. Dragii, zatim dermatolog
Frankovi, te lijenici dr Stanislav upi i dr Klara Daj-upi. Ja sam preuzeo
funkciju upravitelja i glavnog lijenika.
Zahvaljujui ilegalnim borcima i radnicima u Zagrebu i Vrapu, zatim
brai Ribari, strunim lijenicima i sestrama njegovateljicama, ta djeja ilegalna
bolnica normalno je funkcionirala sve do osloboenja; nijedno nam dijete nije
umrlo. Bila je to uistinu prava djeja bolnica (iako ilegalna), u kojoj su se primje
njivale tadanje najmodernije metode lijeenja. Treba spomenuti da su djeca bila
i dobro obuena.
Za tu ilegalnu bolnicu su znali mnogi stanovnici Perjavice, Vrapca i
Stenjevca, ali je nitko nije odao. U tom sklonitu na periferiji Zagreba krili su
se i progonjeni antifaistiki i ilegalni borci. Tako su, na primjer, nali sigurno
sklonite na Perjavici uiteljica Ana Mihun s djetetom, drugarica Mira Havliek
sa sinom, kao i djeca drugih naih aktivista.
im su djeca bila prenesena na Perjavicu, podvrgnuta su najboljem
lijeenju i prehrani i brzo su se oporavila. A kada su ozdravila, veselo su se igrala
i pjevala narodne pjesme, meu kojima se ula i pokoja partizanska. Sestre nje
govateljice su poetkom 1944. godine napustile bolnicu, a oporavljena djeca su,
pod nadzorom Ane Mihun, uila gradivo odgovarajuih razreda osnovne kole,
pa su poslije osloboenja mogla nastaviti redovno kolovanje. Bolnica je, u stvari,

18 Zbornik sjeanja 3

273

postepeno pretvorena u djeji dom, koji je bio sauvan sve do osloboenja, kada
su sva djeca predana roditeljima ili roacima.
Ve u lipnju 1945. ovamo su dolazile majke i roaci iz raznih krajeva
Bosne i Slavonije, traei svoju djecu, to dokazuje da su mnogi rodoljubi iz
Zagreba znali za bolnicu na Perjavici i da su joj paljivo uvali ilegalnost.*

etrdeset godina, Zbornik seanja aktivista jugoslovenskog revolucionarnog radnikog

pokreta, knjiga VII, .Kultura*, 1961, Beograd.

Jana Koch

SPASENA SU MNOGOBROJNA
NAA DJECA

Uloga Crvenog kria Spaavanje djece iz logora Prizori

uasa i smrti Prihvatilite u Zagrebu
Samoprijegor
medicinskih sestara i lijenika Pomo graana Zagreba

. . . Poetkom rata Drutvo za prosvjetu ene prestalo je raditi. Meu

tim, po direktivi Partije sve ene koje su bile povjerljive, odane i dovoljno hrabre,
okupljene u manje grupe, nastavile su rad do kasnog ljeta 1941. godine, kada je
osnovan Inicijativni odbor AF-a za Hrvatsku. Grupa ena, iz Drutva za prosvjetu
ene, bila je odmah ukljuena u AFZ. Toj sam grupi pripadala i ja.
U jesen 1941. godine izdvojila se grupa knjievnica i organizirala sa
stanak na koji je pozvana Slava Ogrizovi takoer redovan lan DKH sa
eljom da tu grupu organizirano ukljui u AF. Tom sastanku, osim Slave Ogri
zovi, prisustvovale su: predsjednica DKH knjievnica Erna Kraja (ubijena u
Lepoglavi 1944. godine), Marija Manja (Rahela) Hanevaki (strijeljana 1944), Jana
Ilijani (objeena 1944), Vera Luketi, tajnica drutva, Boena Begovi, Jelena Loboda-Zrinska, Ivana Vuji-Laszowska, Staa Jeli i ja. Grupa je radila vrlo por
tvovno i bez kolebanja. Prihvaala je sve zadatke i hrabro ih izvravala. Osim
uobiajenih zadataka, kao to su sabirne akcije, davale smo stanove za ilegalce,
za ilegalne sastanke, sastanke najviih foruma KP. U naim drutvenim prosto
rijama organizirale smo i magazinirale tampu, apirografirale materijale i spremale
sav materijal iz sabirnih akcija. Osim toga, svaka od nas imala je zadatak da
mobilizira za rad i ostale ene i da rukovodi s nekoliko grupa ena iz AFZ-a.
Kao knjievnice nismo se vie nigdje javljale pisanjem, iako smo stalno
bile pozivane na suradnju, a bilo je zaista vrlo opasno odbijati takve pozive. Ne
koliko nas moralo je, kao predstavnice DKH, i pred samog Milu Budaka, pa ipak
nijedna nije nita tampala do osloboenja.

Budui da sam od 1939. godine bila namjetena u Glavnom odboru

Crvenog kria kao rukovodilac podmlatka, imala sam i posebne i znaajne mo
gunosti za rad za NOP, pa se od mene i mnogo vie trailo. U tadanjim konaitima za ake sklanjali smo ugroene drugove i drugarice i prihvaali one koji
su bili spremni za odlazak u partizane, ili pak koji su se po zadatku vraali u
Zagreb. Iz skladita Crvenog kria izdvajale smo odmah u poetku vee koliine
lijekova, sanitetskog materijala, hranu, rublje, pokrivae, odjeu i obuu za nae
drugove zatoene u logorima u Kerestincu i u Lepoglavi, kao i pomo za njihove
porodice.
U prvim grupama antifaistkinja radila sam 1941. godine na zagreba
kim kolodvorima na kojima su podignute prihvatne stanice Crvenog kria. Njih
je organizirao prof. Kamilo Brssler koji je tada radio u Ministarstvu socijalnog
staranja i bio lan odbora Crvenog kria. Na tim prihvatnim stanicama doekivali
smo i davali topli obrok (mlijeko, aj i kavu, kruh i cigarete) transportima depor
tiranih u logore ili raseljavanim, kao to je bio sluaj sa Slovencima. Negdje iza
Glavnog kolodvora proradila je i raskuna stanica na Senjaku, namijenjena raskuivanju transporta civilnog stanovnitva. Na tim prihvatnim stanicama Crvenog
kria zaustavljali su se vlakovi kojima su faisti odvodili narod u logore, internacije,
na prisilan rad u Njemaku i prisilno ih raseljavali. Prihvatne stanice Crvenog
kria postale su partijska uporita i od 1941. godine one su bile mjesta s kojih
su antifaisti imali mogunost da kontroliraju transporte, uspostavljaju kontakte
sa zatoenicima i pruaju raznovrsne pomoi. Na tim stanicama portvovno su
radile antifaistkinje dobrovoljne sestre Crvenog kria od kojih je vei broj
ve prije proao teajeve za dobrovoljne bolniarke. Sestre koje su radile na ko
lodvorima bile su: Dragica Habazin (glavna sestra Crvenog kria), Vera Juri-Olenkovi, sestre Nataa i Ana Vodopija, Jana Ilijani, medicinska sestra Anka
Mele, Ana epi (predsjednica sestrinstva). Odmah u poetku aktivirale smo velik
broj dobrovoljnih sestara Crvenog kria. To su bile: Katica Jambreak, Vera Cerne,
Vera ekemati, Joica Baki, Branka Neferovi, Vanda Koroa, Ivka Vrkljan, Zora
koli, Nevenka Kutera, Terezija Pintari, Danica auli, Helena Breslav, Terezija
Homota, Walpurga Augustin. U grupi antifaistkinja koje smo radile na kolodvo
rima, radila je s nama i Paula Humek. Osim nas, u Crvenom kriu djelovala je
grupa antifaista na koje smo se oslanjali i koji su nas u svakoj akciji pomagali.
To ci bili: prof. Kamilo Brssler, Vladimir Broz, in. Drago Kralj, Aleksandar
Jurekovi (Sanji), Robert Horn, Marica i Mia Vaarevi, Franjo i Anka Frii,
Mijo Gomeri. Na peronu Zapadnog kolodvora bio nam je od velike pomoi
dr Eugen Pusi. Godine 1941, kratko vrijeme nakon okupacije, dr Eugen Pusi
bio je na dunosti kao rezervni domobranski narednik na Zapadnom kolodvoru.
On je bio povezan sa mnom preko nekih svojih drugova koji su pripadali drutvu
Svjetlost na zagrebakom sveuilitu. Bio je aktivan u skupljanju Narodne po
moi, kao i u svim ostalim akcijama koje su se u to vrijeme provodile. U sijenju
1943. godine aktivno sam ga ukljuila u ilegalni rad i bila sam mu via veza sve
do kraja 1944. godine, tj. do moga hapenja. Dr E. Pusi rasporeivao je strau
koja je trebala uvati transporte. On je tako rasporeivao straare da sam mogla
po nekoliko puta ulaziti i izlaziti iz vagona. Tako sam mogla prenositi i primati
poruke.
Krug aktivnih ena danomice se poveavao. U Crvenom kriu radile
su Jelena Loboda-Zrinska, Vera Luketi, Staa Jeli, Erna Kraja, a u prihvatili
tima za djecu 1942. godine dr Desanka Ristovi-tampar, dr Hermina Miler, dr
Olga Bonjakovi i medicinska sestra Katinka Fabijani.
276

Povezano smo radile i s Jevrejskom opinom. Stalni kontakt imali smo

s njihovim lijenikom drom Zdenkom Lwentalom koji je zajedno s nama pri
sustvovao svim transportima deportiranih idova u koncentracione logore. Isto
tako, bili smo povezani i zajedno radili s delegatima Osvobodilne fronte Ljubljane
preko Rdeeg kria Ljubljane. Na prihvatnoj stanici, a kasnije i u prihvatilitima
za djecu, danonono je radio dr Franjo Pernu.
Usporedo s akcijom Jevrejske opine, radila je i Akcija za pomo
srpskim porodicama u koncentracionim logorima, koja je bila vrlo aktivna na
spasavanju djece iz koncentracionih logora. Akcijom je rukovodila Dijana Budisavljevi, a u njenom krugu radili su dr Vidakovi, supruzi Bojani, supruga slikara
Becia, obitelj Omikus i mnogi drugi. Na kartoteci koju je vodila ta Akcija radile
su i sestre Breda i Verena Kogoj.
Krug graana antifaista koji nam je pomagao naglo se irio,
osobito u 1942. godini, kada smo smjetali transporte djece iz djejih koncentra
cionih logora u prihvatilita. Goleme bale materijala i platna skrojile su i saile
uenice enske strune kole pod vodstvom Dragice Plee, tadanje direktorice
kole. Svakog sam mjeseca primala stalnu pomo u novcu za potrebu djece od
firme Chromos izravno od direktora Carminea, zatim stotine kilograma keksa
i dvopeka od V. Bizjaka (tvornica keksa), na stotine pari cipela iz trgovine Bata-Borovo, brojne sanduke limuna i drugog voa od firme Zoran Skerl. To golemo
sudjelovanje graana-antifaista pomoglo je da smo nae zadatke zaista izvravali
i u tako stranim i tekim prilikama ili kako smo onda govorili: uvijek s jednom
nogom pod stupom.

Treeg lipnja 1941. doekali smo prvi transport iseljenih Slovenaca.

Prihvatna stanica Crvenog kria toga je dana imala samo privremeno podignuti
ator s natpisom Prihvatna postaja hrvatskog Crvenog kria, a tek nekoliko dana
kasnije postavljena je kao stalna baraka, koja je unaokolo bila opkoljena ustakim
straarima. Kasno u no na kolosijeku ispred atora zaustavio se vlak. Bilo je
trideset tamnih stonih plombiranih vagona iz kojih se uo kaalj i djeji pla.
Osvijetljena su bila samo dva vagona do lokomotive, iz kojih je poskakala njemaka
pratnja. Ispred vagona blijetale su bajonete. Pratnja se uputila odmah do atora.
Primili su ponuenu kavu, napunili ajem termosice i vojnike boce, strpali u
depove cigarete a zatim otvorili vagone. Ljudi su se svrstali u etveroredove,
nijemo prilazili kotlovima. Jedna grupa sestara popela se s kantama mlijeka u
vagone u kojima su ostali starci, bolesni i ene s malom djecom. U vagonima
smo ostavile nae ceduljice na kojima je bio otisnut ig Crvenog kria s punom
adresom. Dijeljenje hrane namjerno smo odugovlaile, tako da su se ljudi tek
nakon etiri sata ponovo vraali u vagone. I dok su ljudi ulazili, mi smo ponovo
s preostalim kantama mlijeka i kave stajale pred vagonima, punile boce i posude
koje su nam pruale ene. Onda su opet povueni zasuni. Visoko na vagonima
iza malih reetaka svijetlile su oi. A kada su zacviljeli kotai pod teinom, iz
vagona se prolamalo u mrak:
Hvala vam! Na svianje, Hrvati!

Do kraja 1941. godine doekali smo nekoliko desetaka transporta de

portiranih Slovenaca. Prokrijumarili smo bezbroj ceduljica, poruka, tako se za
mnoge sluajeve saznalo kamo su upueni pojedini drugovi kojima se zameo trag.
Te godine sudjelovala sam i radila, uz ostale sestre, na brojnim transportima Srba
i idova, koje su odvodili u koncentracione logore. Vjerujem da su se ti transporti
duboko usjekli u sjeanja sestara, ne samo po ljudskim patnjama, ve i po nad
ljudskim naporima i disciplini koju je trebalo zadrati.
Bila su tri sata ujutro. Pred barakom Crvenog kria, ispod aavih
vojnikih kotlova, raspiruju sestre vatru, a gusti dim pali njihove umorne i neis
pavane oi. Iza nas je 27 slovenskih transporta, oko osam tisua deportiranih
Slovenaca. U tom dvadeset sedmom transportu rodio se u Zagrebu i mali Slovenac.
Sestre su pomogle pri porodu, oprale dijete i majku, zavile ga u pelene nainjene
od plahte kojom smo pokrivale kruh.
U svitanju jutra prve svijetle zrake odbijaju se od njemakih i ustakih
bajoneta, koje neumorno krue peronom. Odjednom se to tiho jutro pretvara u
dernjavu, viku, izdaju se nalozi, strae tre, a mi apatino sjedimo na uskoj klupi
pred barakom i ekamo.
Iza utog petrolejskog fenjera, koji osvjetljava kotlove, puzi mlaz utog
svjetla na hrpu narezanog kruha i kao zlatna nit lagano se stapa s ljubiastim
svjetlom jutra. Odjednom se peronom proirio jaki miris uzavrele kave. Stigao
je transport. Bijele figure sestara Crvenog kria nalijevaju alice i bez rijei pruaju
ih u drhtave ruke. Sve se jutros odvija brzo u zatvorenom krugu ustakih strojnica.
Straa je pojaana. Cigarete za transportfirera omoguuju nam da s kantama
toplog mlijeka uemo u vagone. Oprezno provirujem iz vagona. Na peronu se
opet sve odvija po planu. Sestre su okruile Nijemce, nalijevaju im posude ajem
iz kojeg mirie rum. Dijele im cigarete i tako skreu panju s vagona u kojima
radimo oprezno i brzo.
Ima li tko kakav list, poruku? Odakle ste? Biljeimo, pamtimo, gu
ramo u njedra ispisane cedulje, a ostavljamo nae.
Na izlazu iz posljednjeg vagona naletjela sam na transportfirera. Ra
irio se na vratima vagona ugojen i dobro raspoloen, i poziva me da zajedno
s njim odem niz prugu, jer tamo stoji otkaeno jo pet vagona. Bez rijei produila
sam uz prugu. Zaista, na istom kolosijeku stajalo je pet vagona, i to osobnog vlaka,
samo to su prozore zatvorili daskama. Ulazimo u prvi vagon, koji Nijemac teko
otkljuava. Odjednom me teak smrad udario u lice. Vagon je bio u visini glenja
noge pun izmetina, guste kaljue. Na improviziranim zbitim klupama, leajevima
sjede ili lee zgrene unakaene ljudske spodobe. Glave su im okiene papirnatim
krunama, mitrama, vojnikim ljemovima, perjem, arenim papirnatim cvijeem.
Nezaboravan prizor; prizor jeze i straha. Ispod tih raznobojnih kapa, cere se lica
na smijeh, na pla, glasovi i krikovi nalik su na ivotinjske; neodreeni pogledi
izbuljenih oiju, gledaju nas i ne gledaju. Pokraj zabitog prozora u kutu stisla se
ena neodreenih godina, sitna ali s golemom guom koja je sezala duboko na
prsa. Do nje sjedi mali mukarac, zahirenog rasta, velike glave, starakog lica i
pri svakom pogledu na mene, stidljivo tura veliku glavu pod sitnu eninu miku,
pri tome se smije, a niz bradu mu se cijedi slina. Odmah do nje stoji visoki mravi
mukarac, zapravo jo samo malo ivi kostur, na glavi mu kapa biskupska mitra,
mae knjiicom koju dri u rukama, pjeva, zavija nesuvislo, strano. U drugom,
treem i petom vagonu ista slika. U posljednjem vagonu ena s krunom na glavi,
posred vagona obavlja nudu, sva zaprljana, strano zavija.
278

Osjeam kako me Nijemac gleda kriom, a kada su nam se pogledi

sastali, on se zatrese od smijeha. Na onako ugojenom sve se treslo, a u debelim
prstima drao je maramu kojom je svaki as brisao oznojeno lice. Tekom mukom
i nagovaranjem, dobili smo dozvolu da nahranimo i ovih sto i pedeset teko
duevno bolesnih ljudi. Nijemci su ispraznili jo jednu zgradu, bolnicu za najtee
bolesnike. Ovih pet vagona zakaili su na redovan transport, ali i opet su ih otkaili
kod Sesveta, javio nam je vlakovoa.
Na kolodvorima, na prihvatnim stanicama Crvenog kria razvijene su
nae mree koje su poinjale kod prometnih uprava, kod staninih policija, obuhvatale sve signalne stanice, vlakovoe, konduktere, koniare i sizale upravo tako
daleko kao to je sizala granica Pavelieve nezavisne.
Najveu zaslugu za te veze ima svakako sestra Dragica Habazin, koja
je rukovodila tim stanicama. Bila je neumorna, portvovna i zaista hrabra. Svi su
je poznavali pod imenom Majka. Ona je to ime uistinu zasluila.
Jedanaesti srpnja 1941. Na stolu u zapovjednitvu lei lista. Brzo itam.
etiri vagona osobnog vlaka. Dvjesta Srba iz sabirnog logora. Zagrebaki zbor
odlazi danas za Gospi.
Sutradan smo doznali da nisu putovali za Gospi, ve za Jadovno
odakle nije bilo povratka.
I dok tako svaku no doekujem transporte, jutrom urim u kancelariju
Crvenog kria. Kroz obavjetajnu slubu prolaze stranke, a svaka ona koja dri
u ruci upitnicu trai mene. Brzo ispunjavam ve potpisane i igom ovjerene
formulare za delegate, za kurire, za potrebno osoblje na prihvatnoj stanici u Ze
munu, jer svi oni dolaze po vezi.
Nai drugovi putuju kao delegati, kuriri Crvenog kria ili Rdeega kria
Ljubljane. Oni pak koji putuju kao potrebno osoblje za prihvatnu stanicu Crvenog
kria u Zemunu mogu se uvijek vratiti, jer su opskrbljeni dokumentima Ureda
za Hrvate povratnike, imaju i besplatnu kartu Ustakog ministarstva udrube,
radi preseljenja. Taj ured, kojim je rukovodio Vladimir Broz, bio je nae snano
uporite. Tu smo dolazili do potrebnog novca, do dokumenata, do putnih karata,
i ta je veza trajala do odlaska Vladimira Broza u partizane 1943. godine.
Otprilike polovicom 1941. godine osvanula je na ulaznim vratima Cr
venog kria diskretna cedulja s ovakvim sadrajem:
Bratski Crveni kri organizira ob sodelovanju Rdeeg Kria v Ljubljani, trans
port vseh onih Slovencev, ki moraju vsled kakrnega koli vzroka zapustiti Zagreb, ozirom
podruje nezavisne drave Hrvatske, in se ali bodo pristojni v sedanju provinco Ljubljana.
Transport gre vidoma v soboto dne 21. jula ob pol eni uri pop. iz Zagreba (Glavni kolodvor)
in sicer preko Karlovca, Metlike, rnomelj, Novo Mesto, Sentjan, Grosuplje, dospe ob
pol deveti uri zveer v Ljubljano. Podrobneje informacije daje in prijave sprejema Crveni
kri oddelek za Slovence, Zagreb, Dereninova ulica 40, prvi kat. Za Pokr. Odb. Rdeega
kria v Ljubljani. Commitate della croce Rossa a Lubiana, delegat.

U organizaciju tih transporta uputio me slovenski delegat. Ti su trans

porti omoguili mnogim naim drugovima odlazak u partizane. Procedura je bila
ovakva: ljudi koji su se vraali takvim transportima, morali su pokazati dokumente,
ali samo kod nas u Crvenom kriu. Mi smo tada za policiju ispunjavali liste u
koje smo unosili samo imena i prezimena bez ikakvih podataka. Policija je te
liste potvrdila, a mi smo morali za svaki transport imati pratnju do Ljubljane.
Ubacivanje u te transporte bilo je zaista vrlo opasno i zato sam obavijestila drugove
279

da postoji takva i takva mogunost za prebacivanje, ali kako i kojim putem nisam
govorila.
Svaki put kada je jedan od slovenskih delegata odnio listu na kontrolu
i potvrdu, napeto sam iekivala njegov povratak. Lista se izraivala u tri primjerka.
Jedna je ostajala na ustakom redarstvu, drugu je dobivalo Dravno ravnateljstvo
za ponovu, iji je izaslanik takoer izlazio na peron, dok je trei primjerak dobivao
pratilac transporta. Nai su se drugovi trebali samo odazvati na novo slovensko
ime i prezime na prozivku izaslanika ustakog redarstva. Ponekad, u brzini, nismo
se mogli sjetiti slovenskog prezimena, pa su tako u jednom transportu putovali
Simon Preern i Franc Gregori.

Iako je to bio velik, naporan i portvovan posao, kada se i po nekoliko

dana i noi nije moglo niti asa odmoriti (osim onih koji su od umora padali
u nesvijest, pa su se dva-tri sata umotani u sestrinsku kabanicu odmarali na uskoj
klupi pozadi nae barake), najtei moj rad bio je onaj na spasavanju partizanske
djece s Kozare, a koje su ustae odvukle u djeje koncentracione logore. Ta najvea
akcija traila je od svih nas nadljudske snage, samoportvovnost, hrabrost i odri
canja.
Tu je akciju organizirao i njome rukovodio Ivo Marinkovi. On je kao
lan CK KPH preko Partije doao u vezu s prof. Kamilom Brsslerom. Kako
sam ve spomenula, prof. Kamilo Brssler je radio u Ministarstvu socijalnog sta
ranja, a bio je i u odboru Crvenog kria. Ivo Marinkovi organizirao je akciju
spasavanja tako to su njegovom djelatnou Ministarstvo socijalnog staranja i
Crveni kri, kao ustanove, uspjeli sebi izboriti dozvolu od ustake vlasti za legalno
spasavanje djece iz brojnih koncentracionih logora, npr. Stara Gradika, Jasenovac,
Mlaka, Utice, Gornja Rijeka i Sisak. U te sam logore odlazila sa sestrama Crvenog
kria i dovodila djecu u prihvatilite. U to vrijeme na spasavanju djece i na or
ganizaciji prihvaanja vrlo aktivno je djelovala Tatjana Marini sa svojom kolom
odgajateljica u Rudama, koje su radile u Jaski i u Reki kraj Jaske, dok sam ja
djelovala za Crveni kri, obilazila i opskrbljivala sva ta prihvatilita u Zagrebu i
izvan njega. U toj akciji sudjelovale su i knjievnice Vera Luketi i Staa Jeli.
AFZ je dobio zadatak da vri propagandu u obiteljima graana da preuzimaju
djecu, osobito dojenad, da ih usvajaju, na emu su antifaistkinje vrlo intenzivno
radile. U akciji i njenom organiziranju sudjelovala je i Slava Ogrizovi.
Taj aktivni i portvovni rad za KP i NOP bio je razlog da sam najprije
1943. godine otputena iz Crvenog kria, a 1944. uhapena, i meu ostalim te
reenjima, ba zbog toga rada teko zlostavljana.
U prvi sumrak u srpnju 1942. godine stigao je vlak sa sestrama Cr
venog kria u koncentracioni logor Staru Gradiku. Otputovalo je 15 sestara, meu
njima i Dijana Budisavljevi. Putovala je i komisija od nekoliko ljudi koju je
imenovalo Ministarstvo udrube. Sa sestrama Crvenog kria putovao je u logor
i Vladimir Broz, direktor Ureda za Hrvate povratnike koji je, kako sam to ve
spomenula, bio povezan s naom grupom. Tek drugo jutro uspjeli smo ui u logor.
Nakon vrlo neugodnih i brojnih legitimiranja, sestre su se nale u dvoritu logora
koje je vrvjelo od ena i djece. Najprije je trebalo pronai lijenika. Voa puta
zaustavio je nekog ustau i pitao ga gdje e nai lijenika. Ustaa se nekoliko puta
okrenuo po dvoritu i zatim ispruenim kaiprstom pokazao na nekog ovjeka
280

koji je u sivom poderanom ogrtau lunjao po dvoritu. Eno, onaj tamo ifut,
to vam je lijenik.
Kao da je oivio, lijenik nam je cijelim putem aptao: Sve u ja vama
pokazati, sve. I bolnicu i tavan i podrum i kulu, a vi samo sve to vidite zapiite
i predajte javnosti. Svaki ovjek treba to saznati.
Ovo je bolnica, pokazivao je lijenik na zgradu, jednokatnu, ruevinu,
odmah od ulaza u logor nadesno. Prizemlje, u potpuno ruevnom stanju, sluilo
je za praonicu ustakog rublja. Bolnica se nalazila u prvom katu. Na kat su vodile
posve trule i klimave stepenice, preko kojih se cijedila smea itka tekuina i
strano je zaudaralo. Kroz polupane prozore strujio je zrak, ali to je bilo tako
malo, preslabo a da se ovjeku ne smui. Na katu jo vie smrada, jo vie tekuine,
zrak gust, potpuno je zatvorio dah. Na vratima je kredom ispisano: Tifus. Vrata
nabuhla od mokrine ne daju se otvoriti. Zajednikim guranjem, uspijevamo ui
u sobu jedan. Bolesnika soba jedan bila je veliine 5 x 5 m. Na podu jedno
do drugoga i jedno na drugome leala su nepomina djeja tjeleca. To su bili
mali nepomini kosturi na kojima su ivjele velike, svijetle upale oi. Leala su
djeca na trulim daskama u utoj kai po kojoj plazi na tisue muha. U prvi as
se inilo kao da su djeca obuena, bolje prekrivena crnim krpama. Ali priblia
vanjem slika se izmijenila. Djeca su leala posve gola, a te crne prnje bile su
muhe koje su u rojevima prekrile izmuene djeje kosture i ispijale iz njih po
sljednji dah ivota. Pri svakom koraku blie djeci, dizali su se rojevi i slijetali u
lice, u oi. Voa puta uspio je irom otvoriti vrata i mahanjem kaputa otjerati
muhe s oiju i usta sestara. Jadni je lijenik jo uvijek ponavljao: Ovo treba
zapisati. Evo, tu je i bolniarka pokazao je lijenik na enu koja je leala
nepomino izmeu djece. Njeno oslabljeno tijelo nije se razlikovalo od djejega.
Sitna i zgrena bila je pokrivena samo nekom krpom. Odjednom, kao da je po
makla glavu i micala usnama. Sagiba se lijenik posve do njenih usana, hvata njenu
mravu ruku, oslukuje bilo. Zeli limun, ali to je jo samo podsvjesno. Ona je
u tekoj agoniji. Puls se jedva osjea. Njena se patnja svrava. Podigao se lijenik
od bolesnice i opet aptao: Samo sve to zapiite. Jedna od sestara otvorila je
vrata to vode na tavan. U sobu bolnice poeli su se kotrljati kosturi leinice
umrle djece. Tu su na tavansko stubite smjetali mrtvu djecu iz bolnice. Mrtvu
pokraj teko bolesnih. Oni jo malo ivi kosturi morali su nositi mrtvu djecu na
stubite tavana. Ista je slika bila u bolnikoj sobi broj dva i u bolnikoj sobi
broj tri. Djecu su osudili na stranu polaganu smrt od gladi.
Stvorena je odluka. Uzeti tu djecu, isprazniti tu stranu bolnicu i
spasiti, ako se jo ita spasiti dade. Djeca su smjetena u kamione za prijevoz u
Okuane. Lijenik je odveo sestre i u podrum. U podrumu je sjedilo ili lealo
mnotvo ena i djece. Dospjelo se jo i do Kule. Tu se nalazilo oko 300 djeaka
starih od 7 do 14 godina. Djeca su dobro izgledala, a obuena su bila u crna odjeka
s kapama koje su nosile znak U. Iste znakove nosili su i na kaputiima. To su
bila takoer djeca s Kozare. Njih nisu htjeli niti smjeli izruiti. Reeno je da su
to poglavnikovi pitomci, i oni ostaju tu.
Sestre su djecu prenosile na rukama. Na suncu, djeca su zatvarala velike
upale oi i pomalo otvarala mala krastava usta. Bili su eljni zraka. Pri prenoenju
djece iz bolnice u autobuse, umrlo ih je etrdesetero na rukama sestara. Meutim,
sestre su uspjele uz tu umiruu djecu na brzinu strpati u autobuse jo stotinu
zdravije djece.
U Okuanima je djecu trebao doekati vlak, ali na kolodvoru nije bik)
nita prireeno. Nije bilo vagona, nije bilo slame. Prolo je nekoliko sati, dok su
281

se napokon djeca uspjela utovariti u vlak na tanki sloj slame koju je izvukla sestra
Dragica Habazin iz jednog vojnikog skladita. U tom ekanju brzo se pronijela
vijest u Okuanima i ljudi su saznali za transport. Dotrali su seljaci, bilo je i
ena i djece i svi su nijemo pomagali unositi djecu u vagone. U trideset stonih
vagona smjeteno je 850 kozarake djece. Put je bio vrlo teak. Trajao je vie od
trideset sati. Ustae su izmiljali zapreke i svaki as zadravali vlak na otvorenoj
pruzi. Tako je do Zagreba umrlo jo sedamnaestero djece.

Na treem kolosijeku zagrebakog Glavnog kolodvora zaustavilo se 30

stonih vagona, koje je dovukla teka lokomotiva iskiena zelenilom i zastavicama.
Ta je lokomotiva pred tri dana vukla ustako pojaanje na Kozaru. Na peronu
je ekala ekipa sestara s kantama aja i popela se u vagone. U aj smo namakale
komade gaze i tako redom blaili ispucane i krastave usne.
Pred vagonima su se skupljali sluajni prolaznici. Ljudi stoje nijemi
i izbezumljeno promatraju. S vremena na vrijeme uje se grcanje. No, ubrzo stie
i ustaka straa da rastjera znatieljnike. Uzrujani prometnik vie vlakovoi da
smjesta povue vlak na Senjak.
Uz jo tri sestre stala sam pod tueve. Na nosilima smo prenosili djecu
iz vagona najprije u prostorije za ianje. Svaki as trebalo je rastavljati maine
i oistiti zupce od uiju i krvi. S njihovih tijela skinuli smo prnjice koje smo bacili
u raskune kotlove, a djecu oprezno stavljali pod tueve. Smrad djece, ija su tijela
bila obloena debelom osuenom korom izmetina, a i ui i oni kapci, mijeao
se u vruoj pari i svaki nas as silio na povraanje. Paljivo smo skidale te debele
naslage i pazile da ne pozlijedimo gnojna mjesta i rane, a pogotovo komade krvavih
ispalih crijeva. Na svim tim mjestima miljeli su crvi.
Kasno u no dola su na red ona zdravija djeca. Veinom su to bili
djeaci, ali njihovi naduti trbusi govorili su o danima gladi i stradanja. Ta zdravija
djeca teko su nam i s nepovjerenjem pristupala. Trebalo je uvjeravanja, mnogo
toplih rijei da nam prue mravu ruicu i da ih odvedemo pod tueve.
Sedmogodinji Mile gorko se rasplakao kad je uao u kupaonicu. Tje
ila sam ga, milovala po glavi i govorila: Ajde Mile, vidjet e kako e lijepo
spavati kada te okupam. Lijepo e se presvui, a jedan dobri striek, mislila sam
na prof. Brsslera, spremio je za svu djecu bijelog kruha, mlijeka i topli leaj.
Moramo se kupati, mora biti ist. Jednoga dana doi e tvoja mama. to bi ona
kazala kad bi vidjela da su sva djeca ista osim njenog Mile. Mali je Mile sluao
moje rijei, gledao u zemlju i ne diui pogled, prkosno i tvrdo rekao: Moja mati
nee doi. Moju su mater priklali ustae. Mater i moje dvije sestre...
Dr Franjo Pernu letimino ih je pregledao jo na raskunoj stanici
i ustanovio da odreen broj djece ima trbuni tifus i pjegavac. Odmah smo takvu
djecu odvezli u Zaraznu bolnicu. Ve prve noi umrlo je na Zelenom brijegu u
Zaraznoj bolnici trideset i sedmero djece. Lijenici su konstatirali potpunu iscrp
ljenost. Ekstremiteti su bili oteeni, lice upalo, mravo, blijedo, oi jako upale.
Teki proljevi redom kod sve djece krvavi odgovarali su slici teke dizenterije. Iz djece su visila crijeva i do pet centimetara izvan tijela. U crijevima su
se vidjela neprobavljena kukuruzna zrna. U logoru su djeca dobivala i to ne
svaki dan aku sirovog zrnja. Dok nisu stigla do takozvane bolnice, pasla
su po dvoritu travu. Djeja tijela, od kojih je, u doslovnom smislu, ostala samo

282

kost i koa, naputao je i svrabac (uzronik svraba) jer nije imao dovoljno hrane
u posuenoj koi. Kada bi se koa nategla prstima i zguvala, ostala bi tako
nategnuta i smeurana. Zubi su poispadali zajedno s komadima eljusti od jed
noline hrane (kukuruz, trava) i pomanjkanja svakog vitamina. U logoru Stara
Gradika dnevno je umiralo do 50 djece.
Nakon kupanja i raskuivanja, ajem okrijepljenu djecu ukrcali smo
u iste pripremljene vagone natrpane slamom. Svako smo dijete umotali u topli
pokriva. Djeca su bila prevezena u Jasku u kojoj je bila formirana djeja bolnica
u bivem dvorcu grofa Erddyja (a u tadanjem djejem domu). Djejom bolnicom
rukovodio je prof. dr Branko Dragii i njegova supruga dr Nina Dragii. Jo
su tu radili dr ernozubov i njegova supruga sestra ernozubov. Zatim knjievnice
Vera Luketi i Staa Jeli, Lina Padovan, Vera Cegec i uenice kole za odgaja
teljice. One su dole u Jasku s Tatjanom Marini. Istim vlakom prevezli smo i
dva vagona tereta, tj. kreveta, slamarica, lijekova, hrane i posua za prihvatilite.
Iz jednog vagona, u kojem smo vozili hranu, ustaka straa, koja je pratila vlak,
ukrala je 100 kg keksa pakovanih u kutije, koje nam je dostavio tvorniar Bizjak.
Cijelim su putem vadili iz depova kekse i vakali ih pred nama. Ta bolnica u
Jaski bila je odreena za bolesnu djecu, dok su za one zdravije, budui da su
ipak mogli hodati, pripremljene barake na Reki, koje su pripadale talijanskoj ko
njici. Tatjana Marini sa svojim uenicama okreila je te barake, nasula ih istom
slamom, istim plahtama i toplim pokrivaima. Uloen je maksimalan napor da
djeca dou do istog i toplog leaja. Tatjana je uredila jednu baraku (neto slino
bolnici) za izolaciju bolesne djece. Bolnicom je rukovodio lijenik. Djeci su odmah
pristupili lijenici i sestre. Dr Nina Dragii sa pricom u ruci ila je od kreveta
do kreveta s injekcijama koramina, jer su manje-vie sva djeca bila bolesna. Li
jenici su kod djece konstatirali po nekoliko bolesti: kombinacija tifus-dizenterija,
ospice, difterija nosa i drijela, gnojne irove, najtei stupanj edema na nogama
kao posljedica gladi. Lijenici i sestre uredile su odmah i ambulantu i ve istoga
dana poele su se davati supkutane infuzije fizioloke otopine, intravenozne injek
cije eera, da bi se izgladnjeloj djeci vratio ivot.
Ostalu djecu smjestili smo u prihvatilite u Zavod za odgoj glu
honijeme djece u Zagrebu. U Zavodu se radilo tih dana dan i no. U oribane
sobe postavljali su se kreveti, obavljale pripreme za idui transport. Sestre su
ponovo krenule u logor Staru Gradiku.
etrnaestog srpnja 1942. stigao je i drugi transport od samo 700 djece
iz koncentracionog logora Stara Gradika, dok ih je u logoru ostalo dvije hiljade.
To 700 djece bilo je u dobi od dvije do osam godina.
Zanimljivo je u kakvim su okolnostima sestre organizirale taj drugi
transport. Po ulasku u logor, one su se zaputile ravno u bolnicu. Bolnica je
potpuno izmijenila izgled. Stepenice oribane, prozori na stubitu oprani, irom
otvoreni, sobe okreene, izribane ali i prazne. Voa puta zaputio se do kancelarije
logora. (Voa je i u ovom transportu, sa sestrama Crvenog kria, bio Vladimir
Broz.) Pred vratima kancelarije doekao ga je Maks Luburi. Kao zvijer izbuljio
je oi na vou, na sestre. Okrenut prema Dragici Habazin, vikao je: Vi ste ta
sestra koja govori po Zagrebu da ja koljem djecu. Nita ja ne govorim, branila
se sestra Dragica, ali on je ve zakoraio prema voi puta i nastavio: Tko ste
vi? Kako se zovete? Voa puta nije stigao da otvori usta, Luburi je nastavljao:
Vi se neete vratiti kui. Tko je vama dozvolio ulaziti u bolnicu? Voa puta
dao je Luburiu nalog za preuzimanje djece i govorio mu: Doao sam po na
reenju poglavnika... ali nije dovrio, jer je Luburi nastavio vikati: Ovdje nema
283

vieg naloga. U ovom logoru nareujem ja. Ovdje sam ja poglavnik. Ako to oni
u Zagrebu ne znaju, neka dou ovamo, jer u ih nauiti i pokazati im tko ovdje
zapovijeda. Nije ovo Zrinjevac, ovo je logor. Vi se ovdje ne moete i ne smijete
kretati bez pratnje. Sa zatvorenicima, pa bio to i lijenik, ne smijete razgovarati.
I da znate, lijenika nema, a nema ni djece koju traite. Pokupite ovu tu... sa
dvorita, i gubite se iz logora. Nema djece, to kaite onima koji vas alju, pod
viknuo je Luburi i izgubio se u upravnoj zgradi logora. Voa puta na nagovaranje
sestara odmah je napustio logor. Sestre su vidjele da je sretno iziao. Nakon tri
dana vratio se u Zagreb. Bio je oprezan i mijenjao pravac puta.
Sestre su brzo izvrile popis, pokupile djecu u dvoritu i dovezle,
umjesto dvije hiljade, samo 700 djece. Iz tog drugog transporta djeca su izgledala
naoko ivahnija i zdravija. Meutim, ve pri prvom pregledu, pri kupanju i raskuivanju, vidjelo se da su sva zaraena dizenterijom. Odvezena su takoer u
Jasku gdje ih je doekala Tatjana Marini i smjestila u barake kod Jaske.
Tri godine kasnije, u sijenju 1945, saznala sam od Marije Cizmek
(ubijena je u logoru), s kojom sam u to vrijeme bila zatoena u istoj eliji u Savskoj
cesti, za jezivu sudbinu djece koja su ostala u logoru iza prvog transporta. Iako
bih mogla napisati njezino prianje od rijei do rijei, nemam snage da opiem
najsvirepije zvjerstvo koje su izvrili dan poslije transporta ustae Karamarko i
Orekovi.
Marija Cizmek bila je 1942. godine zatoena u logoru Stara Gradika.
Potkraj godine otputena je iz logora. Vratila se u Zagreb i ukljuila u ilegalni
rad. Ustae su je 1944. godine uhapsile. Potkraj veljae 1945. godine ustae su
velik broj zatoenih ljudi iz zatvora na Savskoj cesti odveli u logore. Na Savskoj
cesti ostali su oni kojima nije dovrena istraga i muenje. U tom transportu nalazila
se i Marija Cizmek. Pred osloboenje ustae su likvidirali redom sve logore, pa
je tako nekoliko dana prije osloboenja nestala i Marija Cizmek. Mi smo zato
enice, govorila mi je drugarica Marija, morale prenositi djecu iz bolnice i iz
dvorita na tavan i u podrum. Poslije tog zvjerstva, morale smo ribanjem ukloniti
svaki trag. Ako ti preivi, govorila mi je, ti e sigurno o tome pisati. Znaj,
to je iva istina, jer sam sve to gledala, dovrila je ona tim rijeima najjezovitiju
priu stoljea.
Poslije drugog transporta iz Stare Gradike, stigao je nenadano na
Senjak velik transport djece, takoer iz Stare Gradike. Dopratili su ga ustae.
Prema popisu, koji su nam predali, u transportu je trebalo biti 1 000 djece. Ona
su imala 12 godine, a najstarija pet godina. Stigla su u temperaturi i s tekim
proljevima. Na prozivku se nisu odazivala. Pokuali smo ih prozivati po imenima.
Samo po koje dijete bi se odazvalo. Na pitanje iji su, odgovarali bi: mamini,
aini, okini, Stojanovi i to je sve. Kako bismo utvrivali identitet, ispisivali smo
za svako dijete mali karton. Koliko god smo brojali, prozivali, popis se nije slagao,
jer umjesto hiljadu djece bilo ih je samo 750. S prof. Brsslerom obilazila sam
vagone. U predzadnjem, koji je bio zatvoren i kojeg smo jedva otvorili, ugledali
smo ono to nas je najvie prenerazilo: jedno do drugoga, jedno na drugome leala
su dojenad. Ti maleni crvii 24 sata su putovali, leei na golom podu, bez hrane,
isplakani nisu vie imali glasa. Dok smo ih slagali po pet na nosila, nae su sestre
jurile u Crveni kri do sestre Anke Mele i Jane Ilijani. Telefonirale smo drugarici
Budisavljevi, zatim u strunu kolu drugarici Plee. Prof. Brssler obavijestio je
lijenike na Higijenskom zavodu i za nepun sat stigli su prvi taksiji. Slovenski
delegati donijeli su kofere u kojima su bile majice, rubenina i stare mekane plahte
za pelene. Dole su i ene iz Akcije za pomo srpskim porodicama u koncen
tracionim logorima, drugarice Budisavljevi, Bojani, Omikus, Beci. Donijele su

284

sterilne boice, dude, razrijeeno mlijeko, ruski aj, irov kakao. Vrlo brzo su stigle
i nae graanke s koarama, torbama, kantama. I one su imale svoju obavjetajnu
slubu i znale su za svaki transport djece. Na se rad odvijao u najveoj tiini.
Dok je dio sestara prenosio djecu, druge su ih kupale, jedna grupa je preuzimala
robu, punila boice, hranila onu istu djecu. Osim djejeg plaa nije se uo nikakav
razgovor. Bile smo nauene da razgovaramo samo pogledom. Nikad nismo bile
sigurne, jer su neprestano oko nas etali ustaki straari.

Ne bismo prebrodili tekoe prethodnog transporta, a ve je stizao

drugi, mnogo vei. Sedamnaestoga kolovoza 1942, po tekoj sparini, ustae su
ponovo dovezle nenajavljeni transport djece iz Stare Gradike. U vagonima je bilo
1080 djece. Najstarija su mogla imati priblino 6 7 godina, a bilo je i 300 do
jenadi. Vie od 500 djece stiglo je bez ikakvih podataka. Dakle, 500 bezimene
djece. Najprije smo prenosile dojenad iz vagona u baraku. Od teke sparine i
urbe, bile smo potpuno mokre od znoja. Zurimo se. Vea se djeca rue od ei
i gladi. U poetku su djeca jo kratko vrijeme stajala na nogama. No, to je bio
za njih prevelik napor. Crpili su posljednju snagu iz potpuno mravih tijela. Nji
hove ruice bile su preslabe da prihvate alicu mlijeka ili komadi kruha. Njihove
oi gledale su poudno u hranu. Usne i vilice koile su se u gru od elje za
tekuinom. Nije nam preostalo drugo ve da redom napajamo djecu, koja radi
gra i ukoenih vilica nisu mogla primati tekuinu. Djeca od pet i est godina
odbijala su hranu i traila da nahranimo najprije one za koje su oni preuzeli brigu
i odgovornost jo u logoru. Oni samo neto manji, vrsto su se pripili uz veu
djecu, drali ih za odjeu, i ni asa se nisu odvajali od njih. Manju djecu, onu
od dvije i tri godine, plaio je svaki na korak, svaki pokret ruke. Vrlo je teko
bilo zadobiti povjerenje preplaenog i napaenog djeteta.
U tim zbivanjima, za koje je rije strahota preslaba, doivjela sam i
toliko neopisive ljepote. Upoznala sam ljude, ali upoznala sam i nau djecu u
kojima je ivjela ljubav i odgovornost, upoznala sam njihova odricanja za koja bi
trebao i odrastao ovjek mnogo snage. U toj djeci bilo je toliko nesebinosti, a
toliko ljubavi za brau, za djecu njihovih komija, pa i za djecu potpuno nepoznatu
iz udaljenih sela. Tako bi djevojica od pet ili est godina drala na malim slabim
ruicama trogodinje dijete, a sa svake strane za njenu se malu pregaicu grevito
dralo jo po jedno ili dvoje djece.
Seko, jesu li to tvoja braa?
Ne, nisu. Ovo na rukama i ovo dvoje pored mene su djeca naih
komija. Kad su nam matere vukli iz logora u kamione, molile su nas veu djecu
da priuvamo njihovu malenu, oni se jo ne znaju uvati, trpkom ozbiljnou,
s ljubavlju i osjeajem odgovornosti, odgovarala bi ta vea djeca od pet i est
godina. I ta vea djeca, ije su usne bile pune krasta od pretrpljene ei, odbijala
su mlijeko sve dok nisu oni manji utaili e.
Neka, neka, odbijala bi malom ruicom alicu mlijeka, podaj samo
njima, oni su maleni i edni, smiri ti samo njih. Najtee je bilo napojiti one
male zaplaene glavice ija su se tijela poput puia savila na leima ovih veih
djevojica. Njihove tanke ruice uklijetile bi vrat ovih veih. Nisu se dali odvojiti
od svojih sestrica. Badava i milovanje i topli dlan, badava rijei, mlijeko, sve to

nije koristilo. Samo rije ili ruka starije djevojice, starije seje, kominice, za as
su umirile maliane.
U baraci, u kojoj smo smjestili okupanu dojenad, na bijelim plahtama
leali su mali ruiasti goliavci, nemirno bacakali noicama a male ruice, mali
prstii nemirno su se hvatali u zraku. Mala otvorena usta i pla uporno su traili
hranu. Svaki bi od nas trebao desetak ruku da ih brzo nahrani da stia pla.
Lijenica, koja ih je redom obila, predvidjela je katastrofu. Po najveoj egi djeca
su ostala bez majinog mlijeka, 24 sata vozila su se po sparini bez kapi tekuine.
Dolo je i ono najgore, jer su mnoga od njih ve imala jaki proljev. Kada bi ih
gledala, inila su mi se jo punaka, ruiasta, i na as bih povjerovala u njihov
spas. Ali, onda bi odmah iskrsle slike onih prvih koji su jo samo dva dana ivjeli,
a isto su ovako izgledali. Ve drugi dan oko njihovih oica pomaljao se crni duboki
kolobar, s lica i tijela nestajalo je njihove ruiaste boje, umirile bi se nemirne
noice i ruice i modri kapci pomalo su zatvarali njihove oi.
Tu djecu dojenad preuzelo je prihvatilite Djeji dom Josipovac
kojim je rukovodio dr Bezi i dr Olga Bonjakovi. Slijedei su dan deseci i deseci
Zagrepanki ponijele dojenad u svoje domove. Na alost, mnogima nije ni toplina
ni ljubav novog doma pomogla da se spasu od prerane smrti. Veu djecu od jedne,
dvije godine, a moda i tri, smjestili smo u prihvatilite Zavoda za odgoj gluho
nijeme djece.

Pored Djeje bolnice i prihvatilita u Jaski osnovano je i prihvatilite

u Sisku, koje se uskoro pretvorilo u novi djeji koncentracioni logor. Pravi je
naslov bio: Prihvatilite za djecu izbjeglica. Taj logor bio je potpuno u rukama
ustaa, a samo je formalno bio u kompetenciji Ministarstva udrube. Meutim,
on je bio u sastavu Sabirnog logora...
... Od postojanja koncentracionog logora u Sisku, tj. od 3. kolovoza
1942, pa do 9. veljae 1943, kada je dovezeno 300 djece iz Sabirnog logora Sisak
i smjeteno u Zagrebu u Jerolimskoj dvorani kroz taj logor je prolo 7 000
djece. Roditeljima su vraena 2 662 djeteta. U Zagreb smo prebacili 2 018 djece.
Graani i seljaci okolnih sela preuzeli su 1 193 djeteta i 19 dojenadi. Prema
podacima mrtvozornika, gradskog fizika dr Ektajna, u Sisku su umrla 1 152
djeteta. U tom logoru radile su antifaistkinje Vera Lipovak-egec i Neva iler
do kolovoza 1942. i medicinska sestra Katinka Fabijani do rasputanja logora.
Ali ve prvih dana narod se ubacio u nau akciju i spontano spasavao
djecu Srba i antifaista. Pri formiranju koncentracionog logora u Sisku, graani
Siska i seljaci iz okolice svaki dan su dolazili pred logor i traili najmanju i bolesnu
djecu. Meutim, ustae i dr Najar (ustaa lijenik) dali bi samo onu veu i zdraviju.
Narod je potajno uzimao djecu. Iako su sve zgrade u kojima su bila djeca bile
ograene icom i uvane naoruanom ustakom straom, djeca su se uspijevala
provui kroz icu. Kada su ustae vozili transport od 500 djece iz Crkvenog Boka
u Sisak, narod se prikljuio transportu. Putem je rasla kolona kola, narod je uz
prugu uprezao konje i iao za vlakom, pa su tako izvlaili djecu iz vlaka i odvozili
ih kuama.
Nezaboravan je prizor koji smo doivjele sestra Anka Mele i ja jednog
dana u jesen 1942. godine. Ujutro nam je javljeno da je pred zgradom gimnazije
u Krianievoj ulici, ispred zatvora Gestapoa, sve opkoljeno i da Nijemci i ustae
286

otpremaju transport idova koje su protekle noi pohapsili. U uniformama sestara

Crvenog kria, pojurile smo u Krianievu ulicu, koju su sve do ulaza u zgradu
gusto uvale ustake strae. Zahvaljujui uniformama, uspjele smo se probiti do
ulaznih vrata. Svi prilazi u ulicu bili su puni graana. Dola je kolona kamiona.
Uz pohapene idove otpremali su u Auschwitz i zatoenike iz logora Lobor-grad.
Posljednjom snagom penjale su se izmuene ene i djeca, sivih ispaenih lica na
kojima su ivjele jo samo oi. Na njima su doslovce dronjci. Bijedne majke vrsto
su drale djecu i pomagale im pri penjanju u kamione. Natovareni kamioni polako
su kretali kroz palir ustakih strojnica. Odjednom je meu ljudima nastala guva.
Okupljeni narod probio se do kamiona. uli su se povici: Dajte nam djecu! Bacite
ih! Samo ih bacite! Brzo! Dok su se ustae snale u tom neoekivanom razvoju
dogaaja, ene su pobacale djecu iz kamiona na gomile ispruenih ruku graana,
koji su se brzo izgubili u meteu i poveli svojim kuama desetero djece.

Zavod za odgoj gluhonijemih pripadao je takoer pod kompetenciju

Ministarstva udrube, odnosno pod odsjek iji je bio naelnik prof. Kamilo Brssler. Taj zavod je odmah poetkom 1942. formiran kao prolazno prihvatilite. U
njega su ve u travnju 1942. upuivane majke i djeca izravno iz raznih sabirnih
logora u kojima su zbog prenatrpanosti, slabe prehrane, zbog nemogunosti izo
lacije, sve bolesti nale vrlo pogodno tlo. Unato nastojanjima lijenika i sestara,
nije se moglo sprijeiti irenje nekih zaraznih bolesti (tifus, morbile, difterija), jer
su djeca s tim zarazama dolazila u ta prihvatilita, veinom nou, kada je njihovo
odjeljivanje i raskuivanje, zbog umora i gladi, bilo nemogue. U taj takozvani
prolazni logor ve poetkom 1941. godine vraali su Nijemci iz Maribora ene
s veom djecom, za koje je komisija pronala da su nesposobne za rad. Njih je
trebalo opet vratiti u koncentracione logore. Meutim, to se nije dogaalo, ve
ih je upravitelj toga prihvatilita, Lajo afari, sporazumno s nama obukao, opskr
bio besplatnom kartom, pa su ene same odabirale mjesta kamo e se vratiti. Od
ena koje su Nijemci vraali saznali smo u samom poetku 1942. o sabirnim
logorima Utice, Cerovljani, Jablanac, Stara Gradika, Jasenovac i Mlaka, u kojima
se u to vrijeme nalazilo na tisue ena i djece. Odmah poslije prvog transporta
djece iz Stare Gradike, koje smo veim dijelom smjestili u bolnicu u jaski,
preostalu djecu doveli smo u Zavod za odgoj gluhonijemih, koji automatski postaje
prihvatilite za djecu. Kroz to prihvatilite, Zavod, prola su od srpnja 1942. do
31. 12. 1942, iskljuivo iz sela ispod Kozare i oko nje 5162 djeteta. Sva su ta
djeca bolovala od 38 raznih bolesti u 30 284 sluaja. Unato tolikom broju obo
ljelih, u Zavodu je umrlo samo 157 djece. Za mali broj umrlih najzasluniji je
dr Franjo Pernu, kao i dobrovoljne sestre Crvenog kria koje su naizmjence radile
u Zavodu. Taj Zavod bio je predvien za 200 djece, a nai su transporti bili veliki
i esti, pa je bilo razdoblja kada smo u Zavodu imali i 1 800 djece. No, i to je
bilo bolje nego da ih prepustimo stradanju u koncentracionim logorima. Zdrav
stveno osoblje Zavoda, kao i ostalo zaposleno osoblje, radilo je zaista neumorno.
Koliko se trebalo boriti da se bar donekle odri higijena i sprijei zaraza! Usprkos
tom velikom naporu, prihvatilite je davalo sliku neistoe. Pomanjkanje prostorija
i tako golem broj djece silio nas je da po sobama, po podu prostremo slamu.
Na alost, zbog proljeva slama je brzo postajala mokra i zaudarala je. Zatim, bolesni
i zaputeni izgled djece, njihova bijedna odjelca, sve je to odavalo sliku bijede.

287

Meutim, svaki pojedinac, koji je s nama probdio noi i noi uz bolesnu djecu,
nastojao je ulaganjem krajnjeg napora poboljati stanje u prihvatilitu. U njemu
se dnevno broj bolesnika prosjeno kretao oko 150, a ambulantnih zahvata i re
dovnih ambulantnih pregleda bilo je dnevno i do 140. Do kraja 1943. godine kroz
taj Zavod prolo je 11 000 ljudi, od toga 7 000 djece i 4 000 ena.
Prihvatilite Crvenog kria na Josipovcu prije rata je bila ustanova
iskljuivo za malu djecu i to zdravu, jer su se bolesna djeca upuivala na lijeenje
u bolnice. Kada su poeli stizati transporti djece iz koncentracionih logora, osobito
dojenadi, mi bismo tu djecu smjestili u Djeji dom Josipovac, koji je raspolagao
sa 100 djejih kreveta. U tom domu radili su lijenici dr Bezi, dr Olga Bonjakovi, neko vrijeme i dr Hermina Miler. Njegu djece preuzele su strune
medicinske sestre i djeje njegovateljice. Cijela ta zdravstvena ekipa na Josipovcu
radila je kao i svi mi danonono, portvovno samo s jednim ciljem da se djeci
spasi ivot.
U prvom transportu, koji je stigao iz Stare Gradike na Josipovac, bila
su djeca od nekoliko dana do tri godine starosti i nekoliko djece od etiri-pet
godina. Ona su bila fiziki potpuno iscrpljena. Ekstremiteti nateeni, lica mrava,
oi potpuno upale. Dola su gotovo gola i posve izgladnjela. Sva su djeca imala
teke krvave proljeve koji su ukazivali na teku dizenteriju. Sva su bita krastava
s gnojnim upalama koe. Dojenad, koja su odmah poslije te djece stizala na
Josipovac, bila su atrofina, odbijala su svaku hranu, i u najkrae vrijeme, uglavnom
za dan-dva, umirala. Starija djeca su se lake odrvala bolesti. Ona su se mogla
izlijeiti i preteno su ostala iva. Transporti koji su upuivani na Josipovac bili
su brojni, pa je to bio razlog to je i po etvero djece lealo zajedno na krevetiima.
Proljevi se nisu smirivali. Usprkos davanju potkonih fiziolokih infuzija, dubokih
klizmi, te injekcija za odravanje srca, nije se mogao zaustaviti nagli tok bolesti
i ta su djeca, osim vrlo rijetkih izuzetaka, umirala, tako da su od transporta do
transporta kreveti bili prazni. Preivjelu djecu kolonizirali smo kod porodica u
Zagrebu. Zatim smo velik broj djece izravno iz transporta davali graanima, koji
su od nas traili djecu i rado ih uzimali.
Odreen broj te djece takoer je umro, dok su se ostala, nakon dueg
lijeenja, spasila. To izravno davanje djece iz transporta spreavalo je esto even
tualne zaraze. U 1942. godini Josipovac je primio 800 dojenadi od kojih je 530
umrlo. Imena djece nismo znali. Sahranjivana su na jednom odreenom grobnom
polju na Mirogoju, na takozvanom novom groblju, i dobivala su bijele bezimene
kriie.
Jedno prihvatilite Crvenog kria bilo je i u zgradi Udruge uiteljica
u Kukuljevievoj ulici. U toj zgradi moglo se smjestiti najvie 30 dojenadi. Iako
su, naoko, izgledala zdravija, i ta su djeca umirala kao i ona na Josipovcu. Usta
novom je rukovodila dr Desanka Ristovi-tampar, koja je bila neumorna i iz
ustanove se nije micala.
Prihvatilite Crvenog kria u Jerolimskoj dvorani na Tomislavovu trgu
imalo je veliku dvoranu (prije se koristila za priredbe) u koju smo dovezli slamu
i upotrebljavali je za zdraviju djecu. Budui da su djeca bolovala od proljeva,
higijenske su prilike u toj dvorani bile vrlo teke. Zahodske kanalizacije bile su
vrlo loe i svaki as morale su se otepljivati. U toj dvorani je vrlo portvovno
radila sestra Vera Cerne, koju sam jedne noi zatekla kako rukom pokuava odepiti zahod. Zbog tih nepovoljnih uvjeta za ivot, nastojali smo iz te dvorane
to prije kolonizirati djecu, pa smo graane upuivali da preuzmu ba tu djecu.
Poto su shvatili situaciju, oni su ih rado preuzimali.

288

Prenoite za Slovence na Tomislavovu trgu je uredio Rdei kri Ljub

ljane za svoje prolazne ljude. Oni su tu imali i kuhinju, jer je kroz to prenoite
prolazilo dnevno i do stotinu ljudi. Ono je funkcioniralo do kraja travnja 1942,
godine a kad su zaredali djeji transporti, pretvorilo se u stalni djeji dom. Tu
bismo smjestili zdraviju djecu. Dom su izdravale porodice Slovenaca koje su
stalno ivjele u Zagrebu. Taj je dom zaista bio vrlo dobro voen. Djeca su u njemu
imala odgovarajuu njegu.

Prihvatilita, za koja smo bili svjesni da su zaista samo nuno zlo,

unato nedovoljnoj opremljenosti, odigrala su sudbinsku ulogu pri spasavanju dje
ce. Ljudi koji su radili dan i no na spasavanju djece i bili nadasve portvovni,
zapravo su sudjelovali u velikoj akciji AFZ, koji je dobio zadatak da meu gra
anima propagira preuzimanje djece, osobito dojenadi, kako bi ih spasili od smrti.
Ljubav Zagrepana prema djeci, kao i ljubav seljaka, bila je istinska i mi smo imali
prilike to vidjeti i osjetiti ve prvih dana prilikom prvih transporata djece. Na
tu smo se injenicu vrsto oslanjali...

... U Zagrebu je danomice rastao broj porodica koje su dolazile u

prihvatilita i odvodile djecu. Tako braa Vjekoslav i Marijan Ribari pretvaraju
svoju kuu-ljetnikovac u Vrapu u djeji dom u koji su smjestili 35 najbolesnije
djece. Dr Zlatan Sremac bio je upravitelj tog ilegalnog djejeg doma, a s njima
su lijeili djecu dr Nikola Nikoli, dr Stanislav upi, dr Klara Daj-Zupi, zatim
strunjak pedijatar prof. Dragii i dermatolog Frankovi. Kada su se djeca opo
ravila, sestre njegovateljice su poetkom 1944. napustile tu malu bolnicu. Pod
nadzorom Ane Mihun djeca su uila gradivo odgovarajuih razreda osnovne kole.
Badel u Sesvetama preuzeo je desetoro djece. Desetoro djece je uzela i obitelj
Predovi. Firma Standard Oil Compani uzdravala je dom sa tridesetoro djece.
Obitelj Onleitner-Simi, koja je ve poetkom 1941. izgubila zeta kojeg su ustae
odveli u Jadovno, uzimaju u stan na Trenjevci estero djece, itd., itd.
Od srpnja 1941. do 9. veljae 1943, sestre Crvenog kria prihvatile
su 47 transporata djece iz koncentracionih logora. Utjecaj Komunistike partije
u Crvenom kriu Hrvatske uinio je da se akcije, koje su se uspjeno zapoele
uoi rata, jo uspjenije nastave kroz sve godine okupacije. Bili smo vrsto povezani
s Partijom i svjesno smo radili za NOP. Golema veina graana Zagreba u tim
je godinama bila uz nas, pomagala sve nae akcije i bila potpuno na liniji narodnooslobodilakog pokreta.
Godine 1943. Crveni kri mi je dao otkaz s motivacijom da sam se
bavila svim drugim poslovima, samo ne organizacijom podmlatka. Predsjednik mi
je tom prilikom pokazao sliku enu koja leti kroz plamen i rekao mi: Svi
znaju da ste vi crvena. Osim toga, stvorili ste oko sebe srpski kruok.
Od srpnja 1943. godine bila sam povezana sa in. Joom Kamkeljom.
Po njegovu odlasku iste godine u jesen preuzeo me je na vezu Ive Mihovilovi
Teak novinar iz Zagreba. Od tada do naeg hapenja, do kraja 1944. godine,
mi smo radili zajedno. U to vrijeme radila sam za nau obavjetajnu slubu. U

19 Zbornik sjeanja 3

289

jesen 1943. Ive Mihovilovi moja via veza bio je lan Mjesnog NOO-a
za Zagreb. U proljee 1944. godine Ive Mihovilovi obavljao je specijalne zadatke.
Padom drugova ili njihovim odlaskom na osloboeni teritorij mijenjale su se i
njegove vie veze iz partijskih foruma. Ja sam i dalje bila s njim povezana.
Drug Matija Norbert Veber povjerio je u jesen 1944. godine Ivi Mihoviloviu rukovodstvo takozvanog VIII kotara u zagrebakoj organizaciji NOP-a.
Sve to vrijeme suraivala sam s Mihoviloviem i naa suradnja bila je vrlo iva.
Radila sam na mnogim zadacima NOP-a (organizacijske, propagandne, financijske
i obavjetajne naravi). Povezivala sam pristae NOP-a, davala stan za sastanke,
skrivala ilegalce i pohranjivala raznovrsni materijal, skupljala sam velike svote
novca, redovito davala vana obavjetenja, prenosila propagandni materijal, orga
nizirala u svojoj domeni prebacivanje ljudi u NOV itd. Suradnja s Mihoviloviem
trajala je sve do naeg hapenja u zimi 1944. godine.*

Odlomci iz sjeanja, SUBNOR, Zagreb.

290

Slava Ogrizovi

KOZARAKA DJECA

Spaavanje srpske djece iz logora u Staroj Gradiki Djeca

su umirala Smjetaj u Zagrebu Nijedno dijete nije bilo
zdravo

Kozara se jo dri... aptalo se po Zagrebu.

Ljudi su uzalud listali ustake novine. Ni spomena o borbama na toj
planini, ni nagovjetaja propasti odmetnika. Iz iskustva su ve znali da se objav
ljuju samo vijesti o pobjedama makar i prividnim pa e i o ofenzivi na
Kozaru pisati tek kad zavri ili barem kad faisti budu uvjereni u svoju pobjedu. . .
Tako je bilo i prije, kad su, na primjer, prodavai novina vikali: Nai
junaki ustae uli u Srebrenicu, a da prije toga nije bilo ni spomena da su i
tamo partizani. Tada se po novinama velialo junatvo ustaa u nesmiljenom
ienju istonih krajeva od zloinakih etniko-komunistikih hordi.
Bilo je to jo prije dva mjeseca, a uspjeno ienje nikako da svri.
Kao ni borbe na Kozari. Samo poneka vijest pokazala bi gdje se sve vode borbe,
makar se u vijesti tvrdilo da su suzbijeni komuno-etnici i da su se komunisti
i partizani rasprili na sve strane, makar se najavljivao raspad partizanskih redova
i smiljala sve nova objanjenja: iskoristivi rasulo nastalo raspadom bive Jugo
slavije, partizani i idovi uspjeli su skupiti oko sebe odreen broj ljudi, koje su
onda po umama odgajali u svome duhu. Sada, meutim, zavodi se red u svim
krajevima.
Samo, to nije ilo brzo! Makar je ministar unutranjih poslova NDH
Artukovi jo 26. travnja 1942. izjavio Pester Lloydu da je komunizam likvidiran
u cijeloj Hrvatskoj, da su se elije razbjeale, a voe su onemogueni.
Uostalom, takve domae vijesti bile su rijetke i gotovo nikad ne na
naslovnoj stranici, koja je bila rezervirana za uistinu velike pobjede Nijemaca u
Sovjetskom Savezu i Japanaca na Dalekom istoku.
Ali zato se o Kozari znalo iz letaka i ilegalne tampe. Znali smo da
je ona neto posebno; velik, ve vie mjeseci neosvojiv teritorij kamo su stizali
ranjenici i zbjegovi iz neosloboenih krajeva. itali smo o tome kako kozaraki

291

partizani, povezani s banijskima, ometaju dolazak novih faistikih jedinica u Bo

snu (istone krajeve). Nijemcima je najvie smetalo to su partizani neprestano
ruili prugu i cestu Zagreb Beograd, toliko vanu za otpremu vojske i municije
na Istok.
Znali smo kako su neslavno zavrile ofenzive na Kozaru prole zime
iako su faistike snage bile jake i usprkos etnikoj izdaji. Nakon svakog ienja
partizani bi odmah novim akcijama dokazali da nisu uniteni.
Ipak, zabrinjavao nas je nerazmjer partizanskih i faistikih snaga, sa
zebnjom smo u njemakim novinama pratili vijesti o najavljenom Blitzkriegu,
zaustavljali se na izrazu ausrotten (munjeviti rat... do istrebljenja). Nekoliko
desetaka tisua vojnika s najmodernijim naoruanjem sad je krenulo na Kozaru!
A ustake novine su as veliale svoje velike pobjede u drugim kra
jevima spominjui stotine ubijenih odmetnika i tisue zarobljenika, a as bi
potcjenjivaki spominjale da se jo tu i tamo nalaze aice zavedenih osoba.
Bile su to vijesti toliko protuslovne i udne, da su sada, u ljeti 1942.
godine, o njima poeli govoriti ak i oni koji su nastojali da se ne obaziru na
rat, koji su nestrpljivo ekali da se svri, da proe mimo njih.
Razgovori o tobonjim pobjedama munjevitog rata pomalo su se
uvukli i u ureve. To su bili odreeni dani kad bi neka gospoda primala svoje
prijateljice i znanice. Jedanput tjedno imala je jour fixe i Grizijeva mama, pa
smo znali navratiti da je posjetimo, a da usput ujemo to se pripovijeda i u tim
krugovima.
Meni je udno rekla je jednom prilikom neka starija gospoa
da taj Blitzkrieg kod nas traje tako dugo, da su u borbi tolike snage, a sve
protiv grupica odmetnika.
Kad bi se zbrojilo koliko je ve, po slubenim izvjetajima, izginulo
i zarobljeno partizana, tada bi to bila golema vojska primijetila je druga.
Pa, zacijelo ih nije malo istakne trea prijateljica. Ni Nijemci
ih nikako ne mogu svladati, a tamo u Rusiji tako munjevito napreduju. Ve su
i na Kavkazu!
A Kozara nije nikakva nepristupana planina naglasi jedna znanica i raspria se o nekom svom izletu u Bosansku krajinu jo za Austro-Ugarske.
A nije li najudnije da sada s ustaama idu i etnici? zapitala
je jedna gospoa pokazavi da se dobro snalazi u raznim vrstama vojske. A
jo nedavno su ih ustae neprekidno napadali.
Oh, zar mislite da je to istina?
Mogla bi biti. Vie se ne spominju etniko-komunistike ili
komuno-etnike bande, niste li primijetili?
Stvarno, kao da su nestali...
Pa nije sasvim tako. Ba kada sam naula da su sad etnici na strani
ustaa, zapela mi je za oko jedna vijest kad sam bacala stare novine. Ovamo sam
ih donijela.
Dok su druge sa zanimanjem sluale, gospoda proita: Obavijest iz
Glavnog stana Poglavnika od 2. lipnja 1942. Samo malo... evo, tu: Ve je tome
vie tjedana, to su etnici poeli pokazivati sklonosti da se povrate kuama i
redovitom ivotu. Onda, to kaete? Navodno su doli do uvjerenja da njihovo
cetnikovanje koriste agenti Moskve za boljevike ciljeve natjerujui narod u ta
kozvane partizane... A sad sluajte paljivo: Istodobno izjavljuju svoju priprav
nost pobijati svim sredstvima partizanske (komunistike) izgrede!
Naas je zavladala tiina, a onda se zauje tihi glas:
292

 Tko zna to je zapravo istina...

Imale su donekle pravo, to smo morali priznati. Ustae i Nijemci su
poduzimali sve da sakriju istinu i cenzurom vijesti i zabranom sluanja stranih
radio-stanica (za to je predviena smrtna kazna). irenje vijesti bila je stoga velika
i stalna briga u ilegalnom radu partijske i drugih organizacija. Ilegalnim novinama,
biltenima i lecima irila se sada i istina o Kozari, o herojskoj borbi kozarakih
partizana i tragediji ranjenika, te naroda u zbjegovima staraca, ena i djece.
Ofenziva je poela 10. lipnja, a tek 2. srpnja slubeno su u novinama
spomenute borbe na Kozari. Prodavai novina su uzvikivali: Poglavnik meu
svojim borcima. Ljudi su grabili novine i itali o tome kako je Paveli bio s onima
koji su visoko na poloajima danima i tjednima po najgorem nevremenu dovravali
zadnji in velike borbe. Jo sljedea dva dana pojavljivale su se reportae o Poglavnikovu putovanju, a nama se steglo srce kad smo proitali kako mu je jedan
od komandanata rekao: Mi smo potpuno opkolili planinu, tako da ni mi ne
moe iz nje utei.
Sljedeih dana moglo se itati da su njemake ete osvojile Voronje,
ali o Kozari ni rijei... No, mi smo znali da ofenziva jo traje, da sve faistike
ete vode Nijemci (Poglavnik je kasnije sveano odlikovao general-majora Friedricha Stahla u znak priznanja za vanredne uspjene i pobjedonosne pothvate uz
osobno zalaganje protiv pobunjenika u Kozari planini, jer je on bio komandant).
Oni su stezali obru s tri strane jer je s etvrte uzmak prijeila Sava, po kojoj
je patrolirala maarska dunavska mornarica.
Teko napredujui, u bijesu su hvatali sve ivo. im su osvojili Prijedor,
kraj njega su uredili logor i tamo dovodili zarobljenike starce i ene s djecom.
Od 4 090 zatoenika polovica su bila djeca. Kad se taj logor napunio, poeli
su ih slati u logor u Staroj Gradiki.
Tako se istina o zarobljenicima saznala u Zagrebu. Neki politiki
zatvorenici su u Staroj Gradiki imali dozvolu da ih posjeuju roaci. A ti su se
vraali u Zagreb uasnuti prizorima to su ih vidjeli. Zarobljenike s Kozare su
odmah razdvajali, majkama su oduzimali djecu, dojenad upali iz naruja i majke
slali na dobrovoljni rad u Njemaku, u tvornice oruja i municije. Odabirali su
samo zdrave ene. Ako bi na posljednjem pregledu u Mariboru primijetili da koja
nije sposobna za rad, vraali bi je za Zagreb, na Crveni kri. Tamo su majke priale
sve pojedinosti.
Kad su tako u Crvenom kriu s raznih strana doznali da u logoru
ima djece, odmah su odluili da ih spase. Obratili su se prof. Kamilu Brssleru
u tadanjem Ministarstvu udrube. Za nekadanje Savske banovine bio je to so
cijalni odjel. Kad su ustae doli u Zagreb, postavili su svoje ljude na ministarske
i druge rukovodee poloaje, ali veinu namjetenika nisu mogli promijeniti. A
od njih su mnogi, osobito u bivem socijalnom odjelu, bili nai simpatizeri. Zato
su odmah pomogli Crvenom kriu u zahtjevima, ali nisu postigli nita.
Djeca iz logora mogla su se izvui samo na legalan nain. Svi ilegalni
zadaci Komunistike partije izvravali su se brzo i uspjeno zahvaljujui rairenosti
raznih masovnih organizacija (SKOJ, USAOH, JNOF, AF i druge), no do djece
je, legalnim putem, mogao doi samo Crveni kri (rukovodstvo kojeg je davno
prije rata tijesno suraivalo s Komunistikom partijom) uz pomo naih simpa
tizera u Ministarstvu udrube.
Trebalo je to hitnije spasiti djecu i istodobno im u Zagrebu osigurati
smjetaj. Taj drugi posao mogla je organizirati Partija, osobito uz pomo Antifa
293

istike fronte ena. U tekim uvjetima ivota, kad je odjee, obue i hrane svakog
dana bilo sve manje, ene su morale biti spremne da prime u kuu tu djecu.
Stoga smo na svim sastancima AF-a govorile o djeci u logorima da
bi ene mogle pripremiti svoje obitelji. Mjesni komitet Partije redovno je izdavao
letke i tako se pobrinuo da cijeli grad bruji o kozarakoj djeci. Ujedno je osigurana
podrka Crvenom kriu i Ministarstvu udrube.
Ali do djece se nikako nije moglo doi. Iz Stare Gradike su dolazile
vijesti o tome kako djeca umiru od gladi i bolesti, pa su Zagrepani poeli ve
naglas na ulicama protestirati, iako je sve bilo puno vojske i agenata.
Tada je Dijana Budisavljevi odluila uzeti stvar u svoje ruke. Njen
suprug, prof, dr Budisavljevi bio je jedan od najboljih kirurga, pa ga ni ustae
nisu dirali, iako je bio Srbin. Radila je u Crvenom kriu, a kao roena Austrijanka
iskoristila je svoje znance Beane da je upoznaju s visokim njemakim vojnim
funkcionarima. Uspjela je da je najave generalu Wiecku, komandantu svih njema
kih snaga u endehaziji.
Kad ju je primio u audijenciju, Dijana Budisavljevi je ispriala kako
u logoru ima mnogo djece, kako su u uasnom stanju, a da se to u Zagrebu zna.
Istakla je da su graani jako uzbueni, da se njihova mrnja okree i na Nijemce,
to bi moglo dovesti do raznih neprilika. Time ga je pogodila u pravo mjesto.
Nijemcima je, naime, bilo najvanije da to prije unite partizane i
osiguraju ovdje mir, kako bi svoje vojnike mogli poslati na Istok. Nije im moglo
biti svejedno kakvo je raspoloenje u gradu. Stoga je Wieck obeao pomo Cr
venom kriu.
General je odmah obavijestio Pavelia da zna sve o djeci u logorima
i orevoltu
u Zagrebu, pa je istakao da to njima, Nijemcima, nikako nije po volji.
Savjetovao je Poglavniku da dozvoli Crvenom kriu da odvede djecu iz logora.
Paveli je znao da je taj savjet zapravo nareenje pa je odmah pot
pisao dekret kojim je prvo izdvojio djecu iz kompetencije Ustake nadzorne
slube (UNS) koja je vodila logore, a Luburi joj je bio na elu. Drugo, dekretom
je izriito doputeno da Crveni kri i predstavnici Ministarstva udrube smiju ui
u logor i, tree, da smiju odvesti djecu.
im je 7. srpnja stigao Paveliev dekret u Ministarstvo udrube, stvo
rena jekomisija koja je trebala otii u logor po djecu. Istodobno je dr Kamilo
Brssler poeo pripreme za primanje i smjetaj djece u Zagrebu.
Preko radija pozvao je Zagrepanke koje su zavrile teajeve Crvenog
kria za ratne bolniarke (to je mnogima jo prije rata bio partijski zadatak), kao
i druge graanke da se jave na ranirni kolodvor na Senjaku, jugoistono od
Glavnog kolodvora (blizu dananjeg Autobusnog kolodvora).
Onamo su dopremljeni veliki kotlovi za kuhanje hrane. Ve postojei
tuevi za eljezniare preureeni su da se mogu djeca prati kad stignu iz logora.
Nije se moglo znati koliko je djece u logoru, ali im je prof. Brssler
osigurao smjetaj u Zavodu za gluhonijemu djecu u Ilici, zatim u djejem domu
u Kukuljevievoj ulici, a dr Olga Bonjakovi (koja je u Moinskijevoj danas
Nazorovoj vodila Prihvatilite za dojenad) pripremila je u oblinjoj novoj,
velikoj zgradi kole za socijalne radnike prostorije za dojenad iz logora. Za svaki
sluaj prof. Brssler je ve bio u dogovoru i s drugim djejim domovima, ako
bi djece bilo jo vie.
Znalo se da ima i bolesne djece, da vladaju zaraze. Prof. Brssler je
osigurao krevete u Zaraznoj bolnici. Zatim je zamolio lijenike Klinike za djeje
bolesti da dou na Senjak na Raskunu postaju za ljude koje su Nijemci trans
294

portirali u Njemaku na rad. Tamo e pregledavati djecu im stignu, kako se budu

iskrcavala. Odmah su se javili prof, dr Dragii i njegova supruga, takoer spe
cijalist za djeje bolesti, pa doc. dr Niko Scrivanelli i mnogi drugi. Iz Higijenskog
zavoda odmah su se odazvali dr ernozubov, dr Prebeg, dr Rasuhin, dr Bori,
dr Franjo Pernu i mnogi drugi. Svi su donijeli lijekove i sanitetski materijal.
Iz Raskunog su zavoda na poziv doli na Senjak strunjaci sa svom
opremom za dezinfekciju i dezinsekciju.
Kad su douli to se sprema, javili su se sami i mnogi drugi lijenici,
a dole su i mnoge ene sa svrenim teajem, te graanke.
Svi su oko ruke dobili znak Crvenog kria, da bi se smjeli kretati
gradom i u vrijeme kad je to bilo zabranjeno (obino izmeu deset ili jedanaest
naveer do est ujutro).
Predvialo se da e djecu prihvatiti i obitelji, pa je bilo potrebno svu
djecu uvesti u kartoteku da im se ne bi izgubio trag. Tiskare su u najkraem roku
tiskale obrasce za kartoteku. Prof. Brssler je takoer naruio metalne ploice da
moe svako dijete oznaiti i brojem. To je bilo osobito vano za djecu mlau
od dvije godine, od koje je teko saznati ime i druge podatke. Odmah su se javili
i fotografi da besplatno snime djecu za kartoteku.
Crveni kri je na Senjak dopremio odjeu i obuu da se djeca presvuku,
a dio su sestre trebale ponijeti sa sobom u logor kako bi odmah tamo presvlaile
djecu. Graani su pozvani da skupljaju djeju odjeu i obuu, kao i novac. Odziv
je bio tolik da su ljudi stajali u repovima.
Komisija za preuzimanje djece stigla je u logor Staru Gradiku poet
kom srpnja 1942. godine. U njoj su bili Vladimir Broz, direktor Ureda za Hrvate
povratnike (taj je ured bio u sklopu Ministarstva udrube, ali su mu prostorije
bile u istoj zgradi sa Crvenim kriem, pa su tijesno suraivali), zatim 16 sestara
Crvenog kria, meu njima Jana Koch, tada proelnik podmlatka Crvenog kria
(teaj za dobrovoljne bolniarke zavrila je po Partijskoj direktivi 1939- godine),
te dobrovoljne bolniarke sestre Dragica Habazin i Dijana Budisavljevi.
Samo pet dana prije toga prvi put je u javnosti priznata ofenziva na
Kozaru. Tada je, naime, poglavnik obiao bojita oko planine Kozare, iako je
ofenziva zapoela ve 10. lipnja, kao to e se to kasnije i priznati...
Komisija za preuzimanje djece stigla je u logor Stara Gradika 10.
srpnja. U logor nisu mogli ui iako su pokazali Paveliev dekret. Tek nakon dugog
natezanja najavili su ih Luburiu, rukovoditelju UNS-a.
Morali su dugo ekati da ih primi. Doekao ih je stojei, rairenih
nogu, ruku podboenih o pasu. Grubo se derui upitao ih je to tu trae, pa su
mu bez rijei predali poglavnikov dekret. Luburi ga je na brzinu proitao, pa
poeo urlikati:

Ja sam ef UNS-a i nitko mi ne moe nita zapovijediti! Pa ni

Paveli! Ako hou, mogu ovaj dekret razderati na komadie, a vas lijepo zadrati
u logoru.
lanovi komisije su se sledili. utjeli su jer su znali da Luburieve
prijetnje nisu prazne rijei. On je dalje mahao dekretom, vikao do promuklosti.
Odjednom je poeo tvrditi da u tom logoru uope nema djece. Onda im je
zaprijetio da nikad nee napustiti logor, ako sada hitno ne odu.
Okrenuli su se i otili. Poloaj je bio vrlo opasan, ali elju da se to
prije udalje iz Stare Gradike pobijedio je osjeaj dunosti: moraju spasiti djecu.
Znali su da istog dana to nije mogue jer se Luburi previe razjario. Otili su
kamionom u Bosansku Gradiku i tamo prenoili.

295

Drugog su jutra prema dogovoru u devet sati ponovo doli u

logor da se jave Luburiu. Uli su u logor gotovo uvjereni da iz njega vie nikad
nee izii...
Luburi je drao Paveliev dekret u ruci i rekao da bi im vrlo rado
iziao u susret i predao im djecu, ali da ih stvarno u logoru nema. U to se mogu
sami uvjeriti doputa im da pregledaju logor, pa ako nau djecu, smiju ih
odvesti.
Kad su izili od Luburia, u njima se osjeaj olakanja, to ih nije
zadrao u logoru, mijeao sa strepnjom da moda nije dao svu djecu poubijati,
pa ih sada zaista i nema.
Obilazili su neko vrijeme veliki prostor logora razmiljajui gdje bi
djeca mogla biti. Stali su da se dogovore. Primijetili su da logorom hodaju djeaci
od sedam do etrnaest godina u crnim odorama ustake mladei, koje dan prije
nisu vidjeli.
Pitali su za lijenika. Logora kojeg im je pokazao ustaa bio je idov
i polako je prolazio logorskim prostorom, sagibajui se ponekad da digne odbaeni
opuak. Neprimjetno im se pribliavao. Napeto su ekali da vide to e se do
goditi. Kanjenik je polako napredovao, sagibao se, dizao opuke i tako stigao do
njih. Ispravio se, pa brzo apnuo:

Ja sam doktor Klein iz Zagreba... Vidim da ste iz Crvenog kria,

sigurno ste doli po djecu. Tamo glavom je oznaio smjer u staroj zgradi
ustake praonice u polukatu su najmanja i najbolesnija djeca. Kod prvog stubita
su malena, gotovo nevidljiva vrata obojena jednako kao zid. Iza njih su djeca. U
sobi jedan tifus, u sobi dva tifus, u sobi tri tifus...
Okrenuo se i nastavio polako skupljati opuke sa zemlje. (Kad su
nakon nekoliko dana ponovo doli u Staru Gradiku i pitali za doktora Kleina,
jedan im je ustaa grubo odgovorio: Doktora Kleina nema. Svjesno je izloio
svoj ivot da bi spasio djecu.)
Komisija koju je vodio doktor Vladimir Broz pourila je u sobu dva,
kamo ih je uputio doktor Klein. Jedva su otkrili prikrivena vrata. Da ih nije
upozorio, vjerojatno ih nikad ne bi primijetili.
Kad su otvorili vrata, u prvi as nisu nita vidjeli. Prozori su bili
zamraeni. Samo se na podu naziralo neto nalik crnom pokrivau. Zapuhnuo
ih je uasan smrad. Sestre su se oprezno probile do prozora i pootvarale ih.
Tada se crni pokriva digao bile su to bezbrojne muhe koje su
potpuno pokrivale djecu. Prizor je bio uasan: djeca su leala u smrdljivoj tekuini
koja je iz njih tekla. Imali su takav proljev da su nekima poispadala i crijeva. Djeca
su bila tako slaba i iscrpljena od gladi i proljeva da vie nisu imala ni glasa da
plau. Samo je poneko dijete tiho stenjalo.
Tu su djecu sestre nosile u kamione da ih prevezu na vlak u Okuane.
Prenosile su ih na rukama. Na suncu djeca su zatvarala velike, upale oi, otvarala
krastava usta eljna zraka. Pri prijenosu iz bolnice umrlo je na rukama sestara
etrdesetero djece. Uz tu umiruu djecu sestre su uspjele spasiti stotinu zdravije
djece. Meutim, u logoru je ostalo jo djece osuene na smrt glau.
U Okuanima je djecu trebao doekati vlak. No, nikako da stigne. Jana
Koch je neprekidno trala od logorske kancelarije do kancelarije kako bi isposlo
vala da vlak bude to prije postavljen na odreeni kolosijek u Okuanima.
Napokon je stigao vlak.. . ali neobian.
296

Kako je ofenziva na Kozaru jo uvijek trajala, iz Zagreba su gotovo

svakog dana polazili novi odredi vojske, a lokomotive tih izvanrednih vlakova bile
su okiene granjem, cvijeem i faistikim zastavama.
I tako je za otpremu kozarake djece stigao takav vlak koji je bio
iskrcao vojsku za Kozaru, pa je lokomotiva jo bila okiena granjem, cvijeem
i zastavama. Kompozicija je imala 30 stonih vagona, a na drvenim podovima
nije bilo niega.
No, kako su do vlaka poeli dolaziti kamioni s bolesnom djecom, tako
su stizala i seljaka kola: seljaci su saznali da Crveni kri odvodi djecu, pa su
dovezli sijena i slame te prostirali podove vagona da djeca ne lee na golim
daskama, zaprljanim od vojnikih cokula.
U prostoriji koju im je bio pokazao doktor Klein, u takozvanoj bol
nici, nalazilo se 850 djece do dvije godine. Svu tu djecu je opralo, odjenulo i
otpremilo samo esnaest ena.
Tada je Jani Koch kriomice pristupio jedan, moda dvanaestogodinji
djeak u crnoj uniformi ustake mladei (kakve su ve prije primijetili u logoru).
apnuo je:
Drugarice, povedi i nas. . . Mi nismo ustaka mlade. .. I nas su
doveli s Kozare. Juer su nas preodjenuli.
Koliko vas je? upitala je Jana Koch.
Oko stotinu. Od sedam do etrnaest godina.
Nemojte nam prilaziti da ustaama ne bude sumnjivo, ali budite
spremni da se naglo skupite kad budu odvezena mala djeca. Ukrcat emo vas i
odvesti do vlaka.
Momiu je lice zablistalo. apnuo je:
Hvala.
Otrao je.
ene su neumorno, bez predaha radile, nisu osjeale ni umor, ni glad,
ni e dok sva djeca nisu bila ukrcana na vlak. Kad je iz logora odlazio posljednji
kamion, tiho su, sa svih strana, pritrala partizanska djeca u ustakim Uniformama.
Uskoila su u kamione, koji su odmah krenuli, prije nego to su ustae shvatili
o emu se radi.
O
tom ekanju selom se proulo o djeci. U Okuane su seljanke
donijele i hrane, no djeci su je oprezno davali. Vlak je stajao, a svi su nestrpljivo
ekali da odu to dalje od logora.
Nakon neobjanjivo dugog ekanja, vlak je napokon krenuo.
Krenuo je, ali je svaki as zastajkivao. Stajao bi satima ili nasred pruge
ili na sporednim kolosijecima kolodvora. Ustae su nastojali da djeca to kasnije
stignu u Zagreb.
Cim bi se vlak negdje zaustavio, sa svih su strana seljaci donosili hranu,
jer se ve u cijelom kraju proulo da Crveni kri spaava djecu iz ustakog lo
gora-

,
Put je bio vrlo teak: umrlo je jo sedamnaestero djece. I tako je taj
okieni vlak s prvim transportom od oko 850 djece stigao u Zagreb nakon trideset
sati putovanja!
Bio je 11. srpnja 1942.
U Zagrebu je jo od 8. sve bilo spremno za prihvaanje djece. Sestrama
Crvenog kria i graankama koje su dobrovoljno dole pomagati rukovodila je
medicinska sestra Anka Mele. Svakog jutra u pet sati ve su gorjele vatre u
297

prihvatnoj kuhinji, vrla je u kodovima voda i sve je bilo spremno da se odmah

skuha hrana za djecu.
Takoer su deurali lijenici i drugo medicinsko osoblje, fotografi i
ostali.
Kako su prolazili sati, pa dani, tako je napetost rasla. Teko je bilo
potisnuti strah da komisija nee uspjeti spasiti djecu, a da e moda i njezini
lanovi nastradati u zloglasnom logoru.
Kad je napokon okieni vlak uao u ranirnu stanicu na Senjaku, ne
samo da je svima odlanulo, nego se beznadna tupost pretvorila u radost.
im je vlak stigao, pritrali su, poeli otvarati vagone i vaditi djecu
koja su od dugog putovanja bila opet zagaena.
Radost to su djeca stigla pretvorila se u uas im su otvorili
vagone
iugledali izgladnjelu, bolesnu, umiruu djecu koja su jedva dahtala. Putem od
Okuana do Zagreba umrlo je jo 40 djece.
Nije se smjelo gubiti ni trena. Nevjerojatnom brzinom ene su
kuhale
ono tosu im preporuili lijenici, druge su iskrcavale djecu. Djeca su se
odmah
snimala za kartoteku i biljeili su se podaci o njoj.
Sa svih strana dolazili su lijenici koje je pozvao dr Brssler. Odmah
su pregledavali djecu, odvajali mrtvu, razvrstavali bolesne.
Lijenici su ustanovili da nema nijednog potpuno zdravog djeteta. Ne
ka su imala ak i jedanaest razliitih bolesti! ene su djecu svlaile, tuirale i
odijevale u isto. Djeca su i dalje, na rukama ena, umirala. Odmah tu, na Senjaku,
umrlo ih je jo 27.
Ve su bili spremni i kamioni koje su vlasnici besplatno stavili na
raspolaganje. Najprije su odvozili najtee bolesnu djecu u Zaraznu bolnicu, a zatim
u druge bolnice gdje su ekali kreveti, te doktorici Olgi Bonjakovi u Prihvatilite
za dojenad.
U domu na Josipovcu (danas Nazorova 49) tada je pedijatar bila dr
Stasa Dimitrijevi (ki slavne kazaline glumice Mile Dimitrijevi). Kad je ila s
vizite, kroz prozor je ugledala kako iz kola hitne pomoi iznose na nosilima
poslaganu golu (a dan je bio hladan) dojenad i to od novoroenadi do godine
dana. Nije bilo ni specijalne hrane za tu djecu ni lijekova. Davala im je infuzije,
ali su sva djeca iz tog prvog transporta njih 120 umrla a da se nijednom
djetetu nije znalo ime...
Djecu koja su bila u malo boljem stanju odvozili su u Zavod za glu
honijeme i u djeje domove. Kad je i tamo bilo sve popunjeno, doli su bez poziva
rukovodioci katolikog dobrotvornog drutva Caritas i ponudili svoje prostorije.
Tamo je ve sve bilo spremno da se smjesti tridesetero djece.
Ve prve noi umrlo je jo 37 djece u Zaraznoj bolnici.
Zagreb je bio preplavljen lecima Mjesnog komiteta KPH o tome da
su iz logora stigla kozaraka djeca i u kakvom su stanju. Partija je pozivala graane
da ih uzmu u svoje kue, na njegu. Ljudi su se odmah odazivali pozivu. Nagrnuli
su na Senjak. Kako su zdraviju djecu odvozili u djeje domove, tako su dolazili
i graani nudei pomo i smjetaj. No, Ministarstvo udrube jo nije dobilo doz
volu da djecu smjeta po obiteljima.
Komisija koja je bila u Staroj Gradiki sad je znala da u logoru ima
jo oko dvije tisue djece od dvije do osam godina. I tu je djecu trebalo to hitnije
izvui iz logora.
Osim toga, ofenziva na Kozaru se nastavljala i svakog dana bilo je
novih zarobljenika. Meu njima i mnogo djece.
298

Sestre Crvenog kria, koje su djecu dovele iz logora, samo su se jedan

dan odmarale i odmah se vratile u Staru Gradiku. Kao predstavnici Ministarstva
udrube sada su s njima ili dr Salih Kulovi i dr Velimir Deeli, naelnik za
djeju zatitu, koji je jo prije rata radio u tom odjelu bive Savske banovine.
Najprije su se opet morali javiti Luburiu. Bio je uljudan, ali im je
rekao:

Ovdje vie nema djece. Ne trebate ih ni traiti. A to kaite i onima

koji vas ovamo alju.
No, oni su ipak potraili djecu. Pronali su ih gotovo tri tisue.
Kad su uli u baraku s djecom preteno manjom, od dvije do pet
godina ugledali su prizor slian kao prvi put. Dr Salih Kulovi, iako je uo
u kakvom su stanju nali prvu grupu, sad je bio toliko potresen da se naglas
rasplakao.
I tu su djecu bez odmora i predaha sestre Crvenog kria pod ruko
vodstvom Jane Koch i Dragice Habazin odnosile u kamione. Zatim su ih otpre
male do vlaka i tamo ih smjetale. I sad su doli seljaci iz okolnih sela i dovezli
slamu i sijeno da pokriju podove vagona, a ene su donijele koare s hranom.
U vlak je stalo oko 700 djece.
Taj drugi transport stigao je 14. srpnja u Zagreb opet s mnogo
bezrazlonog zakanjenja.
U Zagrebu na Senjaku opet se sve ponovilo: im se doznalo da vlak
dolazi, u asu su tu bili lijenici iz Higijenskog i Raskunog zavoda, specijalisti
za djeje i druge bolesti. Kuhala se hrana. Lijenici su pregledavali djecu, odvajali
bolesnu, razdvajali po bolestima. Oprana, preodjevena i nahranjena djeca odvoena
su u bolnice i domove. No, sad je ve sve bilo pretrpano. Opet su od Pavelia
traili dozvolu da djecu mogu smjestiti u obiteljima. Na tome je radio i dr Kulovi.
Ipak, dozvolu nisu dobili.
Zagrepani su bili ogoreni, stajali su u redovima pred zgradama gdje
su bila smjetena djeca traei da ih odvedu kui. U Zagrebu se govorilo samo
o kozarakoj djeci.
Tako je bilo i na uru kod Grizijeve mame. Sve se manje govorilo
o kazalinim predstavama, koncertima, izlobama i traevima. Sad su kozaraka
djeca tako zaokupila te gospoe da su mirnodopski razgovori o zarukama, mi
razima i toaletama bili sve rjei. U razgovorima o borbama na Kozari i o djeci
iznosile su gospoe takve pojedinosti da smo Grizi i ja bili uvjereni da su i one
itale letke KP ili barem ule za njih.
Bile su to veinom supruge istaknutih graana koje su nazivali dobrim
starim Hrvatima. Bili su to najugledniji Zagrepani: suci, uenjaci, sveuilini
profesori, lijenici, knjievnici, odvjetnici, inenjeri... Krajem prolog stoljea kao
studenti bili su prvi u demonstracijama protiv Austro-Ugarske. Bacali su boce
crnila na maarske natpise i maarsku kolu kraj Glavnog kolodvora, razbijali su
prozore maaronima. Traili su odlazak Khuena Hedervaryja koji je dvadeset go
dina bio ban Hrvatske. Usred grada, na Jelaievu trgu, spalili su 1895. maarsku
zastavu. Studentima su se prikljuivali i graani, a uvijek su traili da se Hrvatska
otcijepi i postane neovisna drava. U takvim je demonstracijama kao student
sudjelovao i Grizijev otac dr Milan Ogrizovi, knjievnik.
Nakon razoaranja u staroj Jugoslaviji, sad je Paveli proglasio, dodue,
neovisnu Hrvatsku, ali dobri stari Hrvati ipak mu se nisu prikljuili, ve su ekali
da vide kako e se dogaaji razvijati. Ve prvih dana sve je krenulo drukije nego
to su oni jo kao studenti eljeli: dolazak Talijana na obalu, teror, borbe. Ne,
299

za takvu Hrvatsku oni se nisu borili, zbog nje nisu bili hapeni i proganjani u
Austro-Ugarskoj. I zato nisu ni uli u ustaki pokret, osim rijetkih izuzetaka.
Paveli ih je pozivao, elio je podii ugled svog pokreta time da najpoznatiji
graani budu uza nj. Nadao se da e oni za sobom povui i druge graane. Nudio
im je visoke poloaje, razne asti. Odbijali su izgovarajui se na starost, tvrdili
da ih politika vie ne zanima. Paveli je poeo onda prijetiti da e ve doi na
red i oni, dobri stari Hrvati.
Njihove su supruge takoer bile ogorene. Kad smo jednog dana Grizi
i ja doli na ur, tamo je ve bilo est-sedam gospoa. Odmah nakon nas dola
je jo jedna. Bila je vrlo uzbuena. Hitro je skinula ljetni slamnati eiri i rukavice
od ipke, sjela je i rekla:
Dakle, moje gospoe, danas sam doivjela neto uasno!
Sve su se nagnule prema njoj, a ona nastavi:
Bila sam na Senjaku.
Gdje ste bili? Na Senjaku ste bili? pitale su sa svih strana.
Da, bila sam na Senjaku. Saznala sam da opet dolaze ona jadna
djeca. Kako poznam profesora Brsslera i knjievnicu Janu Koch, eljela sam s
njima razgovarati. Bilo je tamo mnogo znatieljnika. Neki su eljeli vidjeti djecu,
drugi su nudili pomo, a neki su traili da im odmah daju djecu kako bi ih odveli
kuama. Rastjerivali su okupljenu gomilu, ali se stalno stvarala nova. Nala sam
meu sestrama Crvenog kria jednu poznatu gospou. Rekla mi je da ne mogu
razgovarati ni s kim, jer je doktor zauzet pregledavanjem djece i ureivanjem
kartoteke. Znate, svu djecu ispituju kako se zovu, ako koje zna i odakle je, fo
tografiraju ih... Priala mi je kako su etiri dana ekali prvi transport, da je
primanje, pregledavanje i razvrstavanje trajalo tri i pol dana. Kad je otpremljeno
posljednje dijete, profesor Brssler se samo sruio od gladi, premorenosti i uasa.
Ta tri i pol dana nije gotovo nita jeo, nije ak ni pola sata sjeo da se odmori...
Tek tada su ga prisilili da pojede malo juhe i da malo prospava. Spavao je samo
etiri sata i odmah nastavio raditi.
Strano!
A jeste li vidjeli knjievnicu Janu Koch?
Da, ta mlada lijepa, krhka i senzibilna djevojka prolazi ove dane
takve uase da je to neopisivo. Kao proelnica podmlatka Crvenog kria morala
je pregovarati s Luburiem koji im se prijetio da e ih zadrati u logoru. Koliko
se morala zgroziti kad je ugledala onu jadnu djecu! Pa sav onaj posao dok su
djecu oprale i otpremile u Zagreb. I onda opet natrag Luburiu! Ali, nju vodi
samo jedna misao: spasiti djecu.
A ona je tako suptilna osoba, tako divno pie rekla je jedna
gospoa, a druga je dodala:
Volim itati njena djela. to god napie, prava je pjesma u pro
zi. ..
Tko je mogao oekivati da moe podnijeti sve te nadljudske napore.
Mogu rei samo jedno: Jana Koch je velik ovjek.
Dalje su razgovarale o djeci, o tome kakve uase proivljavaju svi koji
ih spasavaju.

Trebalo je hitno iz logora spasiti i preostalu djecu. Bila su neto starija,

pretpostavljalo se i zdravija. Samo, kamo ih smjestiti?

300

U meuvremenu su se neka djeca iz prvog transporta ve oporavljala,

pa su ih odluili otpremiti u djeje domove izvan Zagreba, gdje su se ve otprije
nalazila druga djeca. Tako u Cabunu kraj Daruvara, u Skrad i drugdje.
Osim toga, veu su djecu upuivali u tzv. kolonizaciju, to jest u seljake
obitelji kojima je i prije rata Crveni kri plaao da se brinu za djecu bez roditelja.
Tako su djeca bila upuena u okolicu Mraclina, Molva i Svete Nedjelje. U Svetoj
Nedjelji je u velikoj zdravstvenoj stanici radila Vera Lipovak, pa se ona posebno
brinula za kozaraku djecu.
Jo prije rata je koloniziralo djecu i katoliko dobrotvorno drutvo
Caritas, pa se i sad ponudio tajnik Dumi da smjeste djecu i da za njih plaaju.
Oni su u svoje prostorije u Domu sv. Jerolima na Trgu kralja Tomislava (danas
Kazalite lutaka) smjetali po tridesetak djece (koliko je bilo prostora). Uzimali
su veu i jau. Nahranili bi ih, opremili odjeom i obuom, pa kad bi ojaali,
upuivali bi ih na selo.
Svoje prostorije u Slovenskom domu ponudili su i zagrebaki Slo
venci. Ustae su u skladu s Hitlerovim planom u raseljavanju Slovenaca najprije
popisali stanovnike bive Slovenije, a onda ih 1941. pohapsili i zatvorili u jedan
dio tadanjeg Velesajma (danas Studentski centar). U drugom su dijelu bili zatvo
reni idovi. Crveni kri je trebao otpremiti Slovence u Sloveniju. Sestre Crvenog
kria su tada pomagale koliko su najvie mogle, pa kad su Slovenci posebnim
vlakom odlazili, dovikivali su im:
Hvala vam, Hrvati. Mi emo se vratiti! Do vienja!
Nakon nekog vremena, isto tako
bez objanjenja, bilo im je i dopu
teno da
se vrate. Ustae su im ak vratili i njihov
dom, koji su sada Slovenci
ponudili za kozaraku djecu. I tamo se moglo smjestiti tridesetak djece. Stoga
su i oni uzimali na oporavak samo najjau, pa i njih smjetali po selima i plaali
za njih uzdravanje.
Sedamnaestoga kolovoza 1942. stigao je vei transport djece. Dovezli
su ga sami ustae. Po popisu su dr Brssler i Jana Koch ustanovili da ih manjka
oko 250. Odmah su poli u potragu i nakon dueg traenja pronali su jedan vagon
na pustom kolosijeku, nekoliko kilometara od stanice. Dok su oni iskrcavali djecu
iz prvih vagona, ustae su neopazice odvojili posljednji i odvezli ga.
Upravo u tom vagonu su bila najmanja
djeca, dojenad, u uasnom
stanju.Pokrivena slamom, bila su pomijeana
mrtva, umirua i bolesna djeca. Od
gladi i iscrpljenosti vie nisu ni plakala.
eljezniari su najhitnije prikvaili lokomotivu i odvezli i taj vagon
do Senjaka. Tada je prof. Brssler apnuo Jani:
Svaki jednoga, pa brzo kui!
Jo nije bilo dozvoljeno da graani uzimaju kozaraku djecu, ali dok
su sestre Crvenog kria iskrcavale drugu djecu, njih dvoje je spasilo barem po
jedno dijete: on je uzeo jednog desetomjesenog djeaka i dao mu ime Ivica, a
Jana je uzela desetomjesenu djevojicu koju je nazvala Duka.
Jana Koch je sve biljeila na papirie, stavljala u metalne kutije to
su ih pod grm na Jurjevskom groblju zakopavale Tila Durieux i Zlata Lubienski.
U Zagrebu se vie nije moglo smjestiti jo tisuu djece. Tada je prof.
Brssler otiao u Rude kod Samobora, gdje je Tatjana Marini jo prije rata os
novala kolu za odgojiteljice predkolske djece, tzv. Malu kolu. Ona je bila di
rektorica. S njom je radila Staa Jeli, a povremeno im je pomagala u predavanjima
i Lina Padovan, uiteljica u Rudama.

301

Prof. Brssler je predloio da djecu iz djejeg doma u Jastrebarskom

(koji su vodile opatice) smjeste po obiteljima u selima, a u taj dom, Erddyjev
dvorac, dovedu iz Zagreba najmanju djecu i onu koja bi trebala biti smjetena
u bolnice, gdje vie nije bilo mjesta. Tako bi u Zagrebu oslobodili mjesta za drugu
djecu.
Tatjana i Lina su s uenicama Tatjanine kole odmah otile u Jastrebarsko, dok je u koli ostala Staa Jeli. Ona je tada imala dvomjeseno dijete,
pa joj Tatjana nije dopustila da ide meu djecu bolesnu od zaraznih bolesti. Tamo
su odmah poele pripreme za smjetaj kozarake djece.
Meutim, Jana Koch je s komisijom dovezla u Zagreb jo dvije tisue
djece iz logora u Staroj Gradiki. I njih su na Senjaku oprali, presvukli, nahranili,
najtee bolesnu djecu uputili u bolnice, a druge u Jastrebarsko, kamo je ve bio
otiao jedan dio djece.
S prvim transportom 12. srpnja 1942. u Erddyjev dvorac u Jastrebar
skom dolo je 850 djece. U pratnji su bili prof. Kamilo Brssler, dr Salih Kulovi
i ekonom Sram iz Ministarstva udrube, te dr Dragii sa suprugom (njih dvoje
je i ostalo u domu da lijee djecu).
Na kolodvoru ih je doekala Tatjana Marini sa svojim uenicama. Bile
su to djevojke izmeu 15 i 17 godina, njih esnaest. Tu je bila i Lina Padovan,
jer je kao uiteljica ljeti bila slobodna, pa se dobrovoljno javila za spasavanje djece.
Sva ta djeca njih 850 dovedena su stonim vagonima. Kad su
ih ustae otvorili, djevojke su se zgrozile: to nisu bila djeca, ve isueni kosturi
presvueni koom, ivi leevi koji su jedva pokazivali znakove ivota.
Ustae su stajali na vratima vagona, a Tatjana, Lina i djevojke vadile
su djecu. Primijetile su da ima i mrtve djece, pa su njih odvajale. ivu djecu su
odvezle kamionima u dvorac, a onda su pokopale mrtve.
Sva su djeca imala teke krvave proljeve... dizenteriju. Crijeva su im
i po nekoliko centimetara visila izvan tijela. Istodobno su svi bolovali od nekoliko
razliitih bolesti: tifusa, dizenterije, hripavca, ospica, upale plua, arlaha, svraba,
gnojnih infekcija na koi.
Bilo je djece koja su naglo umirala i pri najmanjem naporu, na primjer
kad bi ustala iz kreveta da obave nudu. Padala su kao snoplje od ope tjelesne
slabosti i iscrpljenosti. Tako je u prvih petnaest dana umrlo jo 153 djece.
U dvorcu su postojali kreveti, pa su u njih
stavljali po dvoje-troje djece,
ali jedjece bilo vie. Ostatak su stoga smjestili na slamu prostrtu po podovima.
Ekonom ram bio je silno potresen stanjem djeice, pa je dr Dragiiu,
Tatjani i Lini obeao da e jo istog dana poslati lijekove i posebnu hranu potrebnu
za tako malu i bolesnu djecu. Rekao je da na skladitu ima rie, krupice, eera
i okolade, svega onoga to je ve nestalo iz zagrebakih trgovina.
Prola su dva dana, djeca su umirala, a
lijekovi i hrana nisu stigli.
Tatjana je
telefonirala u Zagreb, no ekonom ram je tvrdio da je odrao obeanje
i da redovito alje djeci sve to treba.
Tatjana je odmah zatraila razgovor s upraviteljicom doma sestrom
Pulherijom (koja je bila svastika Mile Budaka, Pavelieve desne ruke). Dola je
i sestra Gaudencija, ekonom doma. Obje su hladnokrvno tvrdile da one upravljaju
dvorcem, da je hrana njima poslana, pa da one o svemu same odluuju. Ipak,
neto hrane i lijekova morale su dati kozarakoj djeci. No premalo.
Kad je Tatjana javila ramu to se dogaa, on je uz svaku poiljku
slao i popis poslane hrane i lijekova namijenjenih kozarakoj djeci. Tatjana je sad
s popisom odlazila opaticama i pregovarala, ali pregovori su se pretvarali u svae.

302

Djeca su neprekidno umirala. Najgore je bilo to su patila od proljeva

i imala uasne koliine glista. Te su gliste ispadale iz njih, tako da ih je Lina
lopatama skupljala i odnosila u kantama daleko od dvorca, pa zakopavala u gnojne
jame. Radila je to sama jer opatice nisu htjele pomagati.
Nakon etiri-pet dana stigao je i drugi transport s oko 360 djece, a
zatim jo jedan sa 750 djece. Meu tom posljednjom djecom bilo je i oko 700
veih djeaka u crnim ustakim uniformama. Tako su ih bili odjenuli u logoru
u Staroj Gradiki.
Tatjana, Lina i uenice odmah su, ne skrivajui, trgale ustake oznake
s odijela i kapa, pa ih bacale.
Dvorac je ve i prije bio pretrpan. Traile su grozniavo nove prosto
rije. U blizini je bio franjevaki samostan i uza nj dvije velike vojne barake koje
su bili podigli Talijani za svoju vojsku. Sada su franjevci odstupili te barake za
smjetaj djece.
U dvorcu su tako ostavili samo najmanju i najtee bolesnu djecu. Tom
bolnicom rukovodio je dr Dragii. Ostalu djecu su smjestili u barake. Iako su
djeca Pavelievim dekretom bila osloboena, ipak su ustae poslali strae, a prostor
oko barake zatvorili icom. Poslali su ustaku mlade da preodgaja kozaraku
djecu, to se zapravo svelo na njihovo muenje.
Kako su djeca stizala, tako ih je trebalo svrstavati, odvajati manje od
veih, bolesne od tee bolesnih. Ta uasnuta, bolesna i iscrpljena djeca nisu ni
prema kome osjeala povjerenje. Teko su se odvajala, drala su se u grupama
prema porijeklu iz istoga sela ili prema srodstvu.
Jedna petogodinja djevojica vrsto je stiskala uza se trogodinjeg
djeaka. Nita nije govorila, samo ga ni asa nije isputala. Nije dozvolila da joj
ga uzmu. Nije govorila ni rijei, samo joj je iz rairenih oiju virio uas.
Tatjanine djevojke su joj strpljivo i njeno objanjavale da je djeak
bolestan, da ga moraju odvesti u bolnicu gdje e ga izlijeiti, a ako ga ne lijee,
onda e umrijeti. No, djevojica ih je samo uasnuto gledala i sve jae stezala
djeaka.
Tada su djevojke pozvale u pomo Tatjanu Marini. Ona je pola u
kut kamo se stisnula djevojica s djeakom. Kad je ugledala novo lice, djevojica
kao da se jo jae prestraila. Tatjana je klekla do nje, utila je neko vrijeme !
samo je gladila po kosi. Kada god bi dotakla djevojicu, ova se s uasom trzala.
Tek nakon nekog vremena Tatjana je poela posve tiho i njeno govoriti:
Zato ne da djeaka da ga izlijeimo? Zar ne vidi da mi nismo
ustae? Mi smo vas doveli iz ustakog logora da se brinemo za vas, da izlijeimo
bolesnu djecu, da vas spasimo. Nas se ne treba bojati.
Ponovo je gladila djevojicu po kosi i neko vrijeme utjela. Po neto
manje ukoenom pogledu djevojice zakljuila je da ju je ona poela sluati. Tada
je Tatjana upita:
to je tebi ovaj djeak?
Djevojica je promuklo apnula:
To mi je brat.
A zato ne da da ga odvedemo u bolnicu i izlijeimo?
Djevojica je opet tvrdoglavo stisnula usta, a onda je duboko uzdahnula
i poela tiho pripovijedati:
Kad su nas odvojili od majke, ona mi je dala brata u naruje i
doviknula mi: To je sve to ima na ovome svijetu! Nikad se nemoj od njega
rastati. uvaj ga kao kap rose na dlanu!

303

Tatjana je potresena jedva suzdrala suze. Samo je gladila djevojicu

po glavi dok se nije mogla toliko svladati da joj tiho kae:

Daj ga ipak nama da ga izlijeimo. I mi emo ga uvati kao kap

rose na dlanu. A kad ozdravi, opet ete biti zajedno.
Djevojica je prvi put pogledala Tatjanu u oi. Ispitivaki. Bio je to
pogled iskusnoga, odraslog ovjeka. Kad se uvjerila da su Tatjanine oi tople i
iskrene, dala joj je djeaka.

U Zagreb je od 11. srpnja do tada stiglo vie od devet tisua djece

iz logora. Dodue, Jana Koch je nekoliko stotina one zdravije i jae dala
seljacima usput i tono zapisala kod koga je tko. Ipak, u Zagreb je stizalo toliko
mnogo djece da su svi mogui prostori bili prekrcani.
O
strahotama koje se dogaaju u logorima, o tome kako su djeca
okrutno preputena bolestima i gladi graani su saznali iz letaka. Pritisak da se
djeca podijele po kuama bio je sve vei, ali Paveli jo nije doputao vjerujui
da se sve te strahote mogu sakriti od javnosti.
Crveni kri je traio gdje bi se jo mogla smjestiti djeca. Tako su
zamolili i nadbiskupa Alojzija Stepinca da odstupi neki od svojih nenastanjenih
dvoraca u okolici Zagreba, ili neki od majura (gospodarskih dobara) od kojih je
jedan bio u samom Zagrebu, u parku Maksimir. No, Stepinac je uporno odbijao.
Tek u studenome, kad je doao posljednji transport djece, morao je i on popustiti
dao je na raspolaganje staklenik uz nadbiskupiju. Kad je Staa Jeli tamo dovela
djecu, uasnula se: staklenik je bio zaputen, stakla porazbijana, sve je bilo prazno,
na podu goli beton. A vrijeme je bilo maglovito, kino, hladno...

Profesor Brssler se opet obratio Tatjani Marini za pomo. U Jastrebarskom je sve bilo puno, pa je otila tri kilometra dalje, u Reku. Tamo su u
ciglani do prije nekoliko dana boravili talijanski vojnici.
Tatjana je s nekoliko uenica otila u Reku, a Linu je ostavila sa etiri
uenice u bolnici u Jastrebarskom. Tatjana je izborila da u Reci moe smjestiti
djecu. Za prvo vrijeme dali su joj bivu konjunicu koja je bila puna konjskih
izmetina izgaenih sa sijenom i slamom.
Tek to je dobila odobrenje, jednoga lijepog, toplog ljetnog dana, stiglo
je sedam stotina djece. A jo nita nije bilo spremno! Djecu su smjestili na travu
u dvoritu, a Tatjana i djevojke su lopatama, grabljama i svime do ega su mogle
doi strugale konjske izmetine i odvozile ih malim runim kolicima. Zatim su
nekoliko puta izribale pod, a Tatjana je nabavila vapno kojim su okreile strop
i zidove.
Prostrle su slamu i smjestile djecu.
Jedne veeri Tatjana je zaula neke udne krikove. Istrala je da vidi
to se dogaa. Zvukovi su dolazili iz baraka gdje su bila vea djeca.
Izvan sebe od straha to se moglo dogoditi djeci utrala je u veliku
prostoriju gdje su leala djeca i odakle su se uli krikovi.

304

Usred barake stajalo je nekoliko djevojaka iz njezine kole. Jedna je

bila ogrnuta u plahtu i velikim skokovima plesala oko drugih koje su na glavi
imale velike vijence, mahale granama i neto nerazgovijetno pjevale.
Tatjana je stala zaprepateno. im su je djevojke ugledale, Regina, ona
koja je bila zaogrnuta u plahtu, pritrala joj je i kroz pla govorila:
Tatjana, oni se smiju... oni se smiju...
Tatjana se jo nije snala. Okruile su je i druge djevojke. Uzbueno,
upadajui jedna drugoj u rije, pripovijedale su:
Nismo vie mogle izdrati... Ta skamenjena lica, taj oaj, ukoe
nost. .. najtei posao se moe izdrati, ali ovo... Pa ta djeca vie ne znaju ni
plakati... Nismo vie mogle... Sve to smo poduzimale bilo je beskorisno.
Milovanje, tetoenje, nita ih nije moglo trgnuti iz ukoenosti, straha... Djeca su
se s uasom od nas trzala... Uzalud smo govorile da mi nismo ustae, da smo
im dole pomoi... Tako teko povjeruju... Oko baraka je ica, ustaa na strai...
I onda smo se dogovorile da ih pokuamo nasmijati... Kakva su to djeca koja
se nikad, ba nikad ne smiju... Nisu samo plakati zaboravila... Vidi, ovi neobini
krikovi, to je smijeh,
uspjele smo... Vidi, oni se smiju...
Razile su
se meu grupe djece, smijale se s njima, milovale ih, pri
povijedale. ..
Tatjana je
sve to gledala ne vjerujui, onda je kleknula meu djecu
da i ona s njima pria. Znala je da su kroz smijeh napokon stekle povjerenje
djece...

Opatice su u Jastrebarskom i dalje zadravale hranu i lijekove, bile

su grube prema partizanskoj neprijateljskoj djeci, muile ih, pa su stalno izbijali
sukobi.
Uzalud su pregovarali, svaali se, sve se to otezalo, a spasavanje djece
moralo je biti najhitnije. Ljudi koji su se brinuli za djecu bili su sve oajniji.
Lijenici (dr Dragii i njegova supruga) nemono su gledali kako djeca umiru,
a oni nisu imali potrebne lijekove da im pomognu ni prikladne hrane. Pomagali
su koliko su mogli, no djeca su svakodnevno umirala. Mnogu djecu za koju se
znalo da im nema spasa uzimala je u naruje Lina Padovan. Uza sav drugi posao
uvijek je nala vremena da ih koliko moe utjei. Drala je ponekad i dvoje-troje
djece na rukama. Tiho im je govorila i tepala, a ona su umirala. Nije osjeala suze
koje su joj se kotrljale niz lice.
Ogorenje, uas i bespomonost posve su je obuzeli. I tad se Lina
odluila na neto na to nikad prije ne bi ni pomislila: jedne noi je s nekoliko
djevojaka provalila u skladite dvorca. Grupa djevojaka je brzo iznosila riu, kru
picu, kekse i ostale namirnice za bolesnu djecu, a druge su iznosile lijekove.
Ne, Lina Padovan nikad ne bi povjerovala da joj je netko rekao da
e organizirati provalu i krasti. .. Ali, drugoga dana su lijenici bili sretni kad su
imali dovoljno lijekova... barem za neko vrijeme...

Jedne noi Linu Padovan je probudilo udaranje ekia. Ustala je i tiho

krenula u pravcu odakle se ula lupa. Tako je dola do skladita i provirila: opatice
20 Zbornik sjeanja 3

305

su hranu i lijekove namijenjene djeci uurbano stavljale u sanduke, zakivale ih

i tovarile u kola. Lina se prikrala do kola i vidjela da su sanduci adresirani na
razne samostane, ak u Beogradu i Ljubljani.
O
tome je odmah obavijestila Tatjanu Marini i pozvala je iz Reke.
Tatjana je bila niskog rasta, djelovala je slabano, ali u njoj se krio vulkan energije.
Kad su djeca bila posrijedi, pretvorila se u lavicu. Pobjenjela je i napala sestru
nadstojnicu Pulheriju.
No, opatice se nisu dale zbuniti. U pomo su pozvale ustae iz Jastrebarskog i dale uhapsiti Tatjanu Marini.
Lina Padovan je to odmah javila u Zagreb drugovima s kojima je
redovito od prije odravala vezu. im je to doznao Mjesni komitet KP za Zagreb,
pokrenuo je akciju da se Tatjana oslobodi prije nego to ustae iz Jastrebarskog
upitaju Zagreb tko je ona zapravo. A Tatjana je bila dobro poznati komunist iz
razdoblja izmeu dvaju ratova, esto je bila hapena, pa je i to bio jedan od razloga
to je pred poetak rata prela raditi u Rude. Tamo su se u koli kojom je ru
kovodila odravali mnogi sastanci, a noili su borci i rukovodioci umberake
partizanske brigade Matija Gubec.
Mjesni komitet KP Zagreb uspio je hitno nai vezu, pa je Tatjana
putena na slobodu nakon 24 sata.

U meuvremenu je stigla u Reku doktorica Glumec koja je dola

lijeiti tu djecu i pomoi doktoru Dragiiu.
Po selima Samoborskog gorja saznalo se da su u Reku stigla djeca.
Vijest o tome su po selima raznijeli omladinci koji su bili stalno u vezi s Tatjanom
u Reci i sa Staom Jeli u Rudama. Odmah je organizirano da seljaci dovezu sijeno,
slamu i hranu.
No, opatice su to doznale, htjele su i tu hranu prisvojiti. Zato se Tatjana
dogovorila da hranu seljaci dovoze nou, da kola zaustavljaju podalje od baraka.
Tamo su ih po dogovoru ekali omladinci i kriomice donosili hranu ravno u logor.
Seljanke, koje su isprva donosile hranu danju, uasnuto su gledale
djecu. Naglas su plakale i molile Tatjanu da im dozvoli da ih povedu svojim
kuama. Obeavale su da e se brinuti za djecu.
Tatjana im je objanjavala da jo nije dozvoljeno da se kozaraka djeca
daju u obitelji. Ali, nou je ipak odvojila jau, zdraviju djecu i na svoju ih ruku
dala seljacima. Zapisala je tono tko je uzeo koje dijete, a seljaci su ih tovarili
na kola i jurili to su bre mogli u svoja sela.

Bilo je dogovoreno da se i za djecu u Reki dobivaju hrana

i lijekovi
iz skladita u Jastrebarskom. A opatice nisu davale dovoljno ni za djecu
u dvorcu!
Neto je trebalo poduzeti kako bi djeca stvarno dobila ono to je za njih bilo
i namijenjeno.
Staa Jeli je otila u Zagreb ekonomu Sramu. Dogovorili
su da e
on i dalje slati hranu i lijekove u Erddyjev dvorac, ali samo toliko
koliko je

306

potrebno za djecu koja se tamo nalaze. No, vei e dio slati Stasi u Rude, zapravo
u Samobor, odakle e ih otpremati omladinci iz Reke kojima je rukovodio Janko
Sita.
Sve je odlino ilo: Staa je dio hrane slala u Reku, dio u Jastrebarsko
za djecu u bolnicu i barakama kod franjevakog samostana, a dio je skrivala u
koli. Lijekove nije pomijeala s lijekovima prirune kolske apoteke jer je postojao
toan popis ega u njima ima. I lijekove i hranu posakrivala je na razna mjesta:
u ostavu pod krumpir, u drvarnicu ispod drva i ugljena. . .
Opatice u Jastrebarskom brzo su primijetile da dolazi manje hrane
i lijekova. Posumnjale su da su izigrane, pa su se potuile ustakoj nadzornoj slubi
(UNS-u). Nekoliko ustaa iz UNS-a dolo je u kolu u Rude da sve pretrae.
Najprije su pregledali prirunu ljekarnu i usporedili popis lijekova s onima koji
se u njoj nalaze. No, to je sve bilo u redu. Nita nisu nali ni drugdje jer je Staa
sve dobro sakrila.
Ustae su jo nekoliko puta dolazile na premetaine, ali nikad nisu
nali nita.

Odmah poto su u Reki smjetena prva djeca, dola je u Rude mlada

ena i potraila Stau Jeli. Predstavila se kao Jana Ilijani, objasnila da je o Stai
dobila najbolje informacije i da joj je reeno kako moe s njome otvoreno raz
govarati. Objasnila je da radi ilegalno u Antifaistikoj fronti ena i da je dola
dogovoriti sa Staom kako bi se potajno mogla djeca odvoditi iz Reke (jer je to
bilo najmanje uvano mjesto) i dijeliti obiteljima u Zagrebu. Nije se mogla ekati
slubena dozvola.
I ta djeca u Reki bila su u Zagrebu na Senjaku uvedena u kartoteku,
ali nakon toga ih ustae vie nisu kontrolirali (u Jastrebarskom su ustae bile na
strai!). Ni u Zagrebu se nisu mogla djeca izvoditi iz domova koje su uvali ustae.
Stoga je jedino djecu iz Reke mogla preuzeti Antifaistika fronta ena, a da to
ustae ne saznaju.
U Zagrebu je odlueno da se djeca najprije smjeste u one obitelji za
koje se prije rata znalo da su napredne, ljeviarski orijentirane i pouzdane. 1 za
te je obitelji bilo bolje da ih kod budue razdiobe djece po kuama ustae ne
registriraju. Podatke e zabiljeiti samo Tatjana Marini, pa ih neslubeno predati
prof. Brssleru.
Staa Jeli i Jana Ilijani dogovorile su sve do pojedinosti: Zagrepani
e dolaziti najprije u Rude Stai Jeli s lozinkom Trebam sestru Tatjanu. Kako
je Tatjana bila pedagog, a ne sestra, a uz to i direktorica kole za odgajateljice,
Staa e odmah znati tko ih alje da ipak ne bude nekome sumnjivo ako uje
lozinku.
Ve sljedeeg dana poeli su dolaziti Zagrepani po djecu. Malim
lo
kalnimvlakom samoborekom dovezli bi se do Samobora, a zatim pjeke
do
Ruda. Tamo nije bilo teko pronai Stau Jeli, jer je stalno bila u koli. U to
vrijeme u Zagrebu, kao ni drugdje, nije bilo privatnih automobila, jer su ih Nijemci
zaplijenili im su doli.
Iz Ruda je Staa Zagrepane slala s vodiima omladincima preicom
kroz umu do Reke. Ljudi bi uzimali po nekoliko djece i istim se putem vraali.
Prva dva-tri dana moda i nije trebalo biti sumnjivo da u vlaku uvijek
ima ljudi
s djecom. Ali, iz dana u dan je dolazilo deset do petnaest ena ili

307

mukaraca iz Zagreba i odvodilo djecu. To nije moglo proi nezapaeno ni u

Rudama, ni u vlaku. A ipak, nitko nije stavljao nikakve primjedbe niti je ustaama
stigla prijava.

Munjeviti rat na Kozari trajao je ve vie od mjesec dana. Obru

je bio stegnut i ostali partizani su mogli pomoi samo tako da su na sve strane
napadali njemake i ustake jedinice da odvuku dio vojske s Kozare. A tamo je
stanje bilo teko: u zbjegu je bilo gotovo 100 000 ljudi. Ve su poklali svu stoku,
pojeli sve zalihe hrane. Zavladala je glad. Tada su im slavonski partizani pomogli
tako da su nou amcima prebacivali hranu preko Save kojom je plovila maarska
flota.
Iako su Nijemci bili prisilili Pavelia da pusti djecu iz logora, nisu
povukli naredbu da treba istrijebiti sve na Kozari, ve su i dalje zarobljavali sve,
pa tako i djecu. Tih je zarobljenika bilo sve vie, a partizana koji bi ih branili
sve manje. vrsto su ostali pri odluci da radije izginu do posljednjeg ovjeka nego
da se predaju.
I kad je u zbjegu ostalo oko 40 000 ljudi, partizani su se uspjeli probiti
iz obrua izmeu 18. i 24. srpnja. Preli su u Podgrme gdje su ih prihvatili
partizani Prve krajike brigade.
Tek nakon etrdeset dana borbe zavren je munjeviti rat, iako je
protiv partizana krenulo 40 bataljona 70 000 neprijateljskih vojnika s ar
tiljerijom, tenkovima i avijacijom.
O
svretku borbe na Kozari saznali smo i iz ustakih novina. Na prvim
stranicama je 22. srpnja osvanula Obaviest broj 6 iz Glavnog stana Poglavnika:
U Zapadnoj Bosni u podruju planina Kozare i Prosare bili su stvorili sovjetski
agenti pobunjeniko arite, iz koga su u cielom tome kraju vrili nasilja i zloine na
ivotima i imovini naroda.
Da se tome zloinakom djelovanju stane na kraj, provedena je proti tim
pobunjenicima, koji se nazivaju partizanima, bojna djelatnost, koja je zapoela obkoljavanjem dne 10. lipnja, a zavrena dne 18. srpnja o. g. sa podpunim unitenjem neprijatelja
uz neznatne svoje gubitke.
Neprijatelja u borbi palih nabrojeno je preko tri tisue petstotina, a zarobljeno
je oko 8 000 partizanskih pomagaa.
Plijen je znatan. Osim velikih koliina svakovrsnog oruja i streljiva pronaena
su i velika skladita ivenih namirnica, te svakovrsnog inog tvoriva, to su ga partizani
bili od naroda napljakali.
Nai novopostrojeni gorski sdrugovi upravo su sjajno proli i izdrali svoje
vatreno krtenje.
Neprijatelj se ilavo borio u gorskim utvrdama sa svom lukavou i iskoriujui esto
teko prolazno bezputno i gorovito tlo, no obru se je oko njega neumorno
suzivao. Svi oajni pokuaji, da se probije i izmakne iz obrua propali su i svrili sa tekim
krvavim gubicima.
Bojni podhvati stavljali su na obkoljavajue postrojbe obzirom na teko go
rovito tlo velike zahtjeve.
Jednako su u isto vrieme talijanske postrojbe druge Armate izvrile podhvate
ienjanapose u podruju Velebita i
sjeverno od Drvara sa najboljim izhodom uglavivi
i unitivi vane partizanske postrojbe i zaplienivi znatne koliine ratnog tvoriva.

Iz glavnog stana Poglavnika.

308

U tom izvjetaju nije pisalo, ali smo mi iz letaka saznali, da je zarob

ljeno vie od 50 000 ljudi iz zbjega. Od toga je bilo gotovo 20 000 djece.
Ustae su tu djecu pokuali prikazati kao rtve ije su roditelje odvukli
u ume odmetnici, koju su oni, ustae, spasili i sad se za njih brinu. Tako je
23. srpnja u dnevniku Hrvatski narod objavljena reportaa Meu djecom, rtva
ma odmetnikog zlostavljanja u kojoj je stanje u Erddyjevom dvorcu u Jastrebarskom prikazano u idilinom svjetlu, a sve zasluge za brigu o djeci pripisane
opaticama. Jedna od njih je navodno reporterima pokazala djecu i rekla: Eto,
to su vam ta mala djeica, a takovih imamo ovdje u djejem domu u Jastrebarskom
1500. Svi su tako mali i draesni, da je upravo milina biti s njima. Samo teta,
malo su bolesni, ali i to e proi.
Ipak se nisu usudili preutjeti da ima i djece koja nisu samo malo
bolesna. Uzbueno smo itali:
Vidjeli smo mnogo alosnih prizora, zapisao je reporter Hrvatskog
naroda. Jedno dijete vie od mjesec dana nije u ustima imalo ni najmanji zalogaj
prave ljudske hrane, tako da je njegovo slabano tijelo toliko oslabilo, da je postalo
potpuno slino suhom kosturu.

Takovu djecu rekao nam je lijenik moramo najpaljivije

hraniti. Svaki, pa i najmanji zalogaj, koji bi se djetetu dao vie nego to treba,
uzrokovao bi asovitu smrt. Crijeva ovog djeteta, a takove djece imamo ovdje u
domu dosta, potpuno su isuena, te su se odvikla od primanja hrane. Zbog toga
je potrebno, da se dijete najprije nahrani na umjetan nain, a zatim, da ga se
privikava na redovito uzimanje hrane...
Iza te mune istine reportaa je zavravala u svijetlim bojama prikazom
opatice koja dijeli malianima medenjake.
Stao sam malo podalje
ipromatrao
ovaj nadasve draestan prizor.
Mogli smo zamisliti s kakvim osjeajima tu nadasve draesnu sliku
kozarake djece itaju oni koji su je spasavali. . . No, takvoj promibi je rijetko
tko nasjedao. A ljude iz Crvenog kria su ekali vaniji poslovi nego da se uz
rujavaju zbog tih neistina. Trebalo je spasiti preostalu djecu iz logora. Zapravo,
najprije ih pronai.
Do tada su Crveni kri i Ministarstvo udrube dovodili djecu samo
iz Stare Gradike. Na pitanje ima li djece
i u Jasenovcu, odgovoreno
im je da
ih tamo u logoru nema. Ipak su poli da
provjere. I nali su ih.
S drugim zarobljenicima u Jasenovac su dovodili i djecu, ali ih UNSovci nisu htjeli primiti. Slali su ih u druge logore, a dio su smjestili u improvizirani
logor za djecu. To su zapravo bili samo veliki dijelovi tratine ograeni bodljikavom
icom, nita vie.
Djeca su tu bila bez krova, bez sjene, bez vode, sanitarnih ureaja.
Nitko ih nije hranio... pa su pojela svu travu.
Predstavnici Crvenog kria su ih htjeli odmah odvesti, ali im je reeno
da moraju dobiti posebnu dozvolu od Luburieva brata. Djeca su umirala, a do
bivanje dozvole je trajalo dva-tri dana. Tek tada su ih mogli osloboditi.
I za sve druge logore trebala je takoer njegova dozvola. U nekim
logorima nisu bila samo djeca. U logoru Mlaka kraj Jablanca prema slubenom
izvjetaju izaslanika Ministarstva udrube bilo je 9 176 zarobljenika, od ega
su neto manje od jedne treine bila djeca. U logoru Novska prema istom izvjetaju
bilo je 2 596 ena i djece, u Uticama osam tisua, a u Bosanskoj Dubici 300
djece. Sve ih je trebalo izbaviti iz logora i otpremiti u Zagreb.

Ustae su sami doveli 17. kolovoza transport od 1 080 djece na Sen jak.
Bila su to djeca od sedmogodinjaka do dojenadi, pa je vie od 500 bilo bez
imenih.
U Zagrebu se to sve saznavalo iz letaka. Graani su dalje dolazili pred
zgrade u kojima su bila smjetena djeca i sve glasnije traili da ih odvedu svojim
kuama. Revolt je bio sve vei, pritisak sve jai i napokon je Paveli morao do
pustiti da se djeca daju zagrebakim obiteljima. No, ta dozvola nije javno obje
lodanjena. ..
Ipak, za dozvolu se odmah saznalo, a sve ostalo teklo je munjevitom
brzinom: u svakom od domova gdje su djeca bila smjetena komisije Ministarstva
i Crvenog kria primale su graane. Putali su ih u grupama od po desetak da
izaberu djecu, a komisija je biljeila ime, prezime adresu svakoga tko bi preuzeo
koje dijete.
A graani nisu birali najljepu ili najzdraviju djecu, ve najmanju, bo
lesnu, najslabiju, takvu kojima je najhitnije trebalo pomoi u kunoj njezi.
Mnoga mala, bolesna djeca ipak su umrla, ali ene su plaui dolazile
da uzmu drugo dijete.
Istodobno je komisija Crvenog kria i Ministarstva udrube dovodila
novu djecu na ispranjena mjesta, pa su i njih uzimali graani. Tako su ve u
prvih pet-est dana samo iz Mlake, kraj Jablanca prema slubenom izvjetaju
doveli u Zagreb 2 156 djece. Iz Dubice su odmah doveli svih 300, iz Utice
gotovo 3 000, a iz Stare Gradike su i sami ustae dovodili djecu svaki drugi-trei
dan.
Ah, svima nam je u Zagrebu odlanulo otkada je Paveli dopustio
da obitelji uzimaju djecu govorile su gospoe na uru kod Grizijeve mame
kad smo je doli posjetiti.
I moja je kerka htjela uzeti jedno dijete. Odabrala je malu dje
vojicu, koja je bila vrlo slaba, ali odmah su se uz nju nala dva malo vea djeaka.
Stali su svaki s jedne strane, uhvatili djevojicu za ruice i bez rijei je drali.
Moja kerka ih je zaueno pitala tko su, pa su rekli da su sve troje braa. I tako
ih je uzela sve...
Da, i ja sam ula da mnogi uzimaju vie djece, da se braa i sestre
ne bi trebali razdvajati. Jadna djeca, kad ve nikoga nemaju, da bar ostanu zajed
no. ..
Mnoge gospoe imale su malu ili veu unuad, pa ih je sudbina te
djece osobito potresla.
Koliko ih moe biti? pitala je jedna. Koliko su ih ve po
dijelili, a jo stiu novi vlakovi...
Znate, ja sam ba danas prola ispred Zavoda za gluhonijemu djecu
da malo pogledam. Tu vam u dugakom redu stoje najrazliitiji ljudi: mladi i stari,
mukarci i ene. Na nekima se vidi da su siromani, ima
ih i iz srednjeg stalea.
Ali lijepo u redu
stoje i otmjene gospoe i gospoda ekajui nestrpljivo
da na
njih doe red da
uzmu djecu.
Ja sam na Senjaku vidjela nove vlakove
primijetila je
jedna
gospoa
ogoreno.
A tu se na veliko slavi Tjedan majke i djeteta, uzdie
se materinstvo. Kakvo licemjerje! S jedne strane bolest,
smrt, a s druge tobonja
briga za
djecu ide
tako daleko da strijeljaju ene zbog abortusa. . .
Oh,
nije li to ipak samo zastraivanje, to sa zakonom o pobaaju
sumnjiavo je primijetila jedna gospoa.

310

 to? razljutila se ona prva. Preporuila bih vam da paljivije

itate novine!
Brzo je otvorila torbicu, izvukla novine, ljutito ih prelistala i nala na
posljednjoj stranici malu vijest, pa je pokazala ostalima:
Streljanje Marije Stramiar. Zagreb, 25.
poslova pod brojem 89033/42 izdalo je ovaj

kolovoza. Ministarstvo unutranjih

OGLAS
Po Pokretnom priekom sudu u Zagrebu osuena je dana 22. kolovoza 1942.
na kaznu smrti strieljanjem Marija Stramiar, rkt. vjere, roena 1902. u Tuhelju, prebiva
litem u Zagrebu, primalja, radi toga to je dana 13. lipnja 1942. na molbu J.K. koja je
bila u drugom stanju, istoj, za nagradu od 400 Kn., nekim neustanovljenim predmetom
izazvala krvarenje, uslied ega je nastupilo drugi dan pometnue ploda.
Smrtna kazna izvrena je strieljanjem dana 25. kolovoza 1942.

Strano! proaptale su gospoe. Uvijek samo loe vijesti...

Nakon mune utnje javila se jedna gospoa:
Ipak, ima i boljih vijesti. Ja sam ula neto vrlo interesantno. Ne mogu
rei od koga, ali izvor je potpuno vjerodostojan. Partizani su napali logor kraj
Prijedora i oslobodili zarobljenike. A tamo je bilo vie od 1 500 djece.
to e biti s tom djecom? Pa, tamo su neprestano borbe!
Poslat e ih s izbjeglicama koje dolaze u
Zagreb, u Crveni kri.
Zar e se usuditi? Pa... zar ne misle ti ljudi da je Zagreb ustaki?
O, ne vrlo energino se uplete u razgovor jedna gospoa.
Priala mi je znanica koja radi u Crvenom kriu. . . u povjerenju, naravno, da su
partizansku djecu ovamo dovodili jo lani. Znate ono sabiralite za djecu i izbje
glice na Velesajmu. Od Jane Koch je ula da djecu bez roditelja tamo dovodi
Banjaluanka Ifakat Salihagi. Znai da su ve onda imali povjerenje u Zagrepane,
nisu mislili da je cijeli Zagreb ustaki!
A gdje su ta djeca?
Crveni kri ih je odmah smjetio u sigurne domove u Gorskom
kotaru i Slavoniji.
Valjda e i sada tako stii djeca prije nego
to dospiju u logore...
A tu e ih ve preuzeti graani! vratio se
razgovor na prvu temu.
Znam pouzdano priala je jedna gospoa da je Branka Kerdi-Roth, neakinja velikoga hrvatskog kipara, uzela troje djece.
Ipak je nevjerojatno kako su brzo Zagrepani saznali da se dijele
djeca, kamo treba ii po njih i koliko ih je, a jo nita nije slubeno objavljeno
udila se jedna gospoa, ali druga je brzo odgovorila:
Nita to nije nevjerojatno. U Zagrebu se odmah sve sazna, nita
se ne moe sakriti...
Grizi me neprimjetno dotakne koljenom: opet su itale nae letke...

Neprekidno su dolazila nova djeca. Neku su ustae vodili ravno u

Jastrebarsko. Tatjana Marini je onda odmah pozivala prof. Brsslera da poalje
311

ekipu, pa da djecu pregledaju, razvrstaju prema bolestima i uvedu u kartoteku

kao to su postupali s djecom koja su dolazila na Senjak.
Iz bolnice u dvorcu, koju je sada, na prijedlog dra Dragiia, vodila
Lina Padovan, odvodili su djecu kada bi se malo oporavila i prizdravila u Reku,
a njoj
bi davali opet najbolesniju. Od svake nove grupe prvih je dana umiralo
nekoliko djece... sva na Lininim rukama...
I dvorac i barake uz franjevaki samostan bili su ipak
pretrpani.
Jedne noi pred zoru probudila je pucnjava djecu i one
koji su se za
njih brinuli. Partizanski napad ovdje, u neposrednoj blizini Zagreba!
Da, bila je to etvrta partizanska brigada Hrvatske koja je dobila za
datak da na putu Pokupljem prema umberku napadne Jastrebarsko, vano ne
prijateljsko uporite na eljeznikoj pruzi i cesti Zagreb-Karlovac. Trebali su za
uzeti to kotarsko sredite, zaplijeniti oruje, hranu, odjeu i ostalo to nau u
vojnim skladitima, a prugu onesposobiti za promet. Osim toga, trebalo je narodu
i faistima pokazati kako nisu tone propagandne tvrdnje da su partizani dokraja
uniteni.
Partizanska obavjetajna sluba pribavila je sve potrebne podatke. Kad
su se partizani zaustavili u Kupinskoj umi, izloen im je potreban operativni
plan uz pomo velike i precizne skice kako mi je to kasnije ispriao Branko
Zuti, tada operativni oficir etvrte brigade.
Neobina okolnost pomogla je partizanima pred zoru 26. kolovoza
1942: nastupila je potpuna pomrina punog Mjeseca. Tako su se borci mogli
prikrasti blie nego da je sjala jasna mjeseina. Napad je poeo i odvijao se tono
po planu: zauzet je cijeli gradi, osim jedne jednokatnice u kojoj su se zabarika
dirali andari.
Dok su graani pozdravljali partizane, oni su otpremali municiju i
hranu, pa zapalili veliko ustako skladite sijena. Na kolodvoru su unitili teretni
vlak, a iz putnikoga, koji je ubrzo stigao, oslobodili sedam zatvorenika koje su
ustae vodili u Jasenovac. I iz zatvora su pustili uhapenike.
Oko sedam i trideset napad je bio zavren. No pukomitraljezac Stevan
Tesla s grupom boraca primijetio je kod franjevakog samostana barake ograene
icom koje su uvali ustae. Vidio je i djecu.
Partizani su zakljuili da je to jedan od ustakih djejih logora. Kun
dakom su provalili vrata na ogradi i svladali ustaku strau.
Partizani su se uasnuli kad su vidjeli kako su mrava djeca koja su
trala borcima, grlila ih i molila da ih povedu. Bilo je tu 727 djece. Partizani su
ih poveli, iako su ta mala, sitna, slaba i izgladnjela djeca jako usporavala povlaenje.
A po planu su se trebali hitno povui prije nego to iz Zagreba ili Karlovca stigne
vojska kao pojaanje svladanim ustaama.
Manju djecu naprtili su na lea partizani i oni graani Jastrebarskog
koji su krenuli s njima. Kad su izili iz grada, izgladnjela djeca su se razbjeala
poljima, upala klipove kukuruza, iskopavala mrkvu, krumpire i sve to jela sirovo.
Borci su bili nemoni da ih zaustave. Gledali su ih sa suzama u oima.
Ve nakon etiri kilometra hoda morali su se zaustaviti na odmor.
Djeci su podijelili zaplijenjeni eer u kockama.
U meuvremenu je doktor Davila (koji se brinuo za djecu u domu
nakon odlaska doktora Dragiia) saznao da su partizani odveli djecu. Brzo je
otrao u barake kraj franjevakog samostana gdje je bio izdvojio u karantenu
nekolicinu kod kojih je bio pronaao trbuni tifus i pjegavac da se zaraza ne bi
proirila meu drugu djecu. I ta su bolesna djeca otila s partizanima!
312

Doktor Davila se odmah raspitao kojim su smjerom poli partizani

i saznao da su otili prema Svetoj Jani. Potrao je za njima da im objasni kako
se za tu djecu brine Crveni kri. I, najvanije, da ih upozori kako neka djeca boluju
od zaraznih bolesti koje bi se mogle proiriti meu drugom djecom i meu
borcima.
Bez predaha je trao osam kilometara. Partizansku kolonu je stigao
u Svetoj Jani. Nakon objanjenja pronaao je bolesnu djecu i poveo je natrag. S
partizanima su tako ostali najvei i najjai, od kojih su mnogi bili odjeveni u odore
ustake mladei.
Neto dalje od Svete Jane partizane su napali ustae. Mnogo djece
ustae su ponovo zarobili, a neka su nastavila s partizanima i postala mali brigadiri.
Ponovno zarobljenu djecu ustae su odveli u Samobor u Prebcgov
magazin. Tamo su po njih poli Jana Koch i profesor Brssler, odveli ih u Zagreb
i odmah razmjestili kod zagrebakih obitelji.
Poetkom kolovoza u Crvenom kriu i Ministarstvu udrube jo nisu
tono znali gdje se sve nalaze zarobljena djeca ni koliko ih je. Ustae su sada
sami dovodili djecu, i to ravno u Reku.
Treim takvim neoekivanim transportom stiglo je 850 djece, redom
strano bolesne. Vidjelo se da su bila otrovana: grla su im bila ispeena. Od malo
vee djece su saznali to se dogodilo: bila je vruina pa su im ustae prije polaska
dali da se napiju hladne vode. A voda je imala neki udan okus. . .
Tatjana je zakljuila da je rije o sodi, pa je odmah pozvala iz Zagreba
dra Dragiia. On je utvrdio da su otekline u grlu od sode, ali da isto takve sigurno
postoje i u elucu i crijevima. Jedini lijek bio bi svjei kravlji sir i sirutka.
Staa Jeli je smjesta razaslala omladince po okolnim selima po sir
i sirutku. Odmah su poela stizati seljaka kola, ovaj put i s Pljeivice. Seljacima
su dopustili da odvedu sa sobom onu ozlijeenu djecu koja su inae bila u dosta
dobrom stanju. Lijenici su naglasili da moraju najmanje etrnaest dana piti sirutku
i jesti sir, a osim toga je doktorica Glumec obilazila tu podijeljenu djecu.
Dio djece je podlegao trovanju, ali ih je mnogo vie ipak spaeno.
Meutim, poela je kolska godina pa je Lina Padovan, koja je bila
uiteljica, morala natrag u Rude. U bolnici u Jastrebarskom ostao je dr Davila.
Kako su djeca ozdravljala, tako su ih slali u Zagreb, u obitelji.
*

Znate, moje gospoe govorila je jedna prijateljica Grizijeve ma

me nauru Zagreb se stvarno lijepo iskazao. Ve je smjeteno toliko djece,
a stalno stiu nova.
, ...
Odakle samo dolaze toliki ljudi po njih? I siromasi i imuniji.
Turkovi je ljetnikovac pod Sljemenom doslovce pretvorio u malo
ljeilite, gdje medicinske sestre i lijenici lijee djecu. I drugi su tako uzeli dje
cu. .. znam da su to uinili Ribari, Badel, in. Vidakovi, industrijalac Predovi,
Bizjak i mnogi drugi...
Onaj koji ima poljoprivredno dobro na Sljemenu, ispod Rauhove
lugarnice?
Da, taj. Drugima, kaem, ne znam svima imena, ali ujem da djecu
kad ozdrave vraaju profesoru Brssleru da ih podijeli po kuama, a oni uzimaju
nove male bolesnike.
313

 A ja sam ula da i ljudi koji imaju velike stanove od po osam,

deset soba, uzimaju k sebi petero i vie djece. Tako je uzeo i barun Turkovi,
ne onaj iz Okuana, nego onaj koji u Oktogonu ima veliku trgovinu ilima.
Lijenici lijee tu jadnu djecu po Zagrebu besplatno, nee da na
plate posao.
A apotekari daju lijekove besplatno...

U Sisku je jo od 1941. godine postojalo prihvatilite za djecu izbje

glica. Pripadalo je pod Ministarstvo udrube. Ali je 1942. godine pretvoreno u
ustaki koncentracioni logor i bilo je mnogo muka da ga vrate pod kompetenciju
Ministarstva udrube koje se tek tada moglo pobrinuti za djecu.
U sisaki logor su ustae dovodili zarobljenike i iz drugih krajeva
gdje se vodila borba, a ne samo s Kozare. Najvie je bilo iz Slavonije, jer su tamo
partizani izvodili mnoge napade da prue podrku kozarakim partizanima. Od
3. kolovoza 1942. do 8. sijenja 1943. godine (a kasnije je dovedeno jo zarobljene
djece) oko sedam tisua djece stiglo je u Sisak.
Smjestili su ih posvuda: u Teslievo kupalite, u koluju sela, u sa
mostan sv. Vinka, u Kriarski dom, u zgradu Gui i poslovnicu Spiler.
Kad se saznalo da e tu djecu preuzeti Ministarstvo udrube i Crveni
kri, dola je prof. Brssleru iz Slavonije delegacija da mu objasni kako u Sisku
ima mnogo djece kojoj su iva oba roditelja ili jedan roditelj, pa bi eljeli da im
se vrate djeca. Odmah je dogovoreno kada e roditelji doi da potrae svoju djecu.
Meutim, to su saznali i seljaci iz okolice Siska, pa su i oni doli.
Prof. Brssler je najprije pustio roditelje da
pregledaju sve zgrade u
kojima
su bila smjetena djeca. Kasnije mi je potresno
pripovijedao kako su se
roditelji i djeca prepoznavali. Dijete bi viknulo: Nano! a majka njegovo ime.
Grlili bi se i ljubili, pa nije bilo nikakve sumnje da su zaista roditelji i njihova
djeca.
Slavonci su prepoznavali i djecu svojih roaka i susjeda, pa su im
dopustili da i njih odvedu roditeljima.
Tako su vraena 2 662 djeteta. Vea djeca su
se okupljala oko seljaka
i seljanka: Povedi i mene, tetkice! Povedi i mene, iko!
I tako je jo
1 193 djece
odvedeno u Slavoniju. Tu djecu, koju su odveli roditelji, nije prof. Brssler uope
uvodio u kartoteku niti biljeio da su otila kuama.
Zatim su doli na red nestrpljivi Banijci. Njima su dali djecu koju su
odredili lijenici. Zatim su doli na red i graani Siska koji su takoer uzeli
nekoliko stotina djece, a neka su po miljenju lijenika trebala najprije ostati na
lijeenju.
U to je naiao jo jedan vlak djece, koji su doveli ustae. Predali su
i popis. Bila su to bolesna djeca koju je trebalo odvesti u Zagreb. Meutim,
ustanovljeno je da prema popisu manjka 250 djece. ene su potrale po pruzi
u potrazi
za vagonom u
kojem bi trebala biti ta djeca.
Ba kao i prije u Zagrebu, vagon je
bio udaljen nekoliko kilometara
od kolodvora, pa je bilo
jasno da su ga ustae izdvojili i ostavili tako daleko.
Prof. Brssler
i Jana Koch nali su 250 dojenadi koja su jo samo
zijevala plakati nisu mogla. Neka su bila mrtva. Ostalu su djecu ene doslovce
razgrabile i otrale s njima kuama. Djeca su tako posvojena po banijskim selima.
314

Nisu ula ni u kakvu kartoteku i mnoga od njih nisu nikad ni saznala da su zapravo
bezimeni, da im roditelji koji su ih odgojili zapravo nisu pravi roditelji.
Iz transporta su Siani preuzeli 1 152 djece. Preostale tri tisue odvezeno je u Zagreb. Najtee bolesnu smjestili su u zaraznu i druge bolnice, ostale
u prihvatilita odakle su ih preuzeli Zagrepani.
Kako su
ozdravljala djeca u Reki i iz baraka kraj franjevakog samo
stana izJastrebarskog, tako su i nju dovodili
u Zagreb i davali obiteljima. Samo
je u djejem domu u jastrebarskom ostala do osloboenja bolnica za koju su se
brinuli doktorica Glumec i dr Davila, a povremeno, su dolazili i drugi specijalisti.
Tatjana Marini, Staa Jeli i uenice ostale su u Rudama do poetka
rujna 1943. godine. Tada su Tatjana, Lina Padovan i uenice uzele hranu, lijekove,
posteljinu i sve to bi moglo dobro doi, pa otile u Zumberak. Staa Jeli se
s jednogodinjim sinom vratila u Zagreb, pa radila najprije u Crvenom kriu, a
zatim kod dra Boria u koli za medicinske sestre.
Tatjana i
njezine uenice odmah su se prikljuile brizi za partkanske
djeje domove kojih
je bilo sve vie. Na tom poslu sam ih i ja upoznala kad sam
dola u partizane. Ona, Lina Padovan i uenice Male kole nisu se mogle osloboditi
sjeanja na uase koje su proivjele spasavajui kozaraku djecu. esto su o njima
priale. . .
A tragedija kozarake djece time nije bila zavrena. . .
Kad su ustae bjeali iz Zagreba, nekoliko dana prije osloboenja sjetili
su se i kartoteke kozarake djece. Zapalili su je uvjereni kako e tako zamesti
svaki trag toj djeci i posve onemoguiti da se otkrije ija su.
No, nisu uspjeli. Doktorica Budisavljevi je bez znanja ustaa nainila
dvostruku kartoteku. Duplikate je sakrila i kad je Zagreb osloboen, donijela ih
je Tatjani Marini, tada naelnici odjela za brigu o djeci u Ministarstvu socijalnog
staranja, gdje je radio i prof. Brssler.
Tatjana se pobrinula da se po selima na Kozari razglasi da su djeca
smjetena u Zagrebu. I poeli su dolaziti roditelji u potrazi za svojom izgubljenom,
otetom djecom.
Iako su postojali podaci iz kartoteke, oajni bi roditelji za neko dijete
s drugim imenom tvrdili da je njihovo. Gledali su njih, pa fotografije izgladnjele
djece kakva su bila u logoru, pa opet djecu. A ona su sad bila sasvim drukija:
ishranjena, debeljukasta, lijepo odjevena. Vie nisu sliila na djecu s fotografije.
I majke su jaukale:
Moje je! Poznam ga po oima.. .
Susreti roditelja i djece bili su potresni, ali tu djecu je esto ekao
teak ivot u popaljenim selima, na razorenim poljima, moda i glad, neimatina.
To su isticali novi roditelji koji su za rata tu djecu zavoljeli kao svoju. Oni su
se borili da djeca ostanu s njima.
Drugarice, kamo e odvesti dijete? preklinjala je Zagrepanka.
I sama kae da ti je sve propalo. Ostavi ga ovdje! Tvoje je! Doi kad god
hoe k nama u Zagreb, a i mi emo dolaziti k tebi, ali ostavi dijete ovdje gdje
mu je bolje. Polazi kolu, zavrit e neto, ne vodi ga natrag u glad...
A poneka bi majka ostavila svoje dijete tamo gdje mu je bolje. Bilo
je dosta takvih sluajeva, ali mnoge majke su bile previe sretne to im je dijete
ivo da bi se opet od njega odvajale. Tako Lini Padovan nije ostao djeak kojeg
je bila uzela 1942. godine i odvela sa sobom u NOB, gdje je svrio dva razreda
u partizanskoj gimnaziji. Njezin oaj ni sva nagovaranja nisu koristila. Tetka ga
je odvela majci u popaljeno selo, u neimatinu i glad.
315

Po mnogu djecu vie nije imao tko doi. U Zagrebu ih je tako ostalo
vie od devet tisua. Od njih veina nije uope ni znala da njihovi tata i mama
nisu pravi roditelji. Ako bi od koga saznali, kretali su u potragu za pravim ro
diteljima i slali preko radija pozive Traim roditelje...
A kada bi se netko i javio, nitko nije mogao biti siguran jesu li to
zaista pravi roditelji ili pak neki oajnici koji su izgubili svoje dijete pa ele
posvojiti tue.
Djeca su odrasla, imaju svoje obitelji. Ne trae vie, vole i cijene ro
ditelje, ljude koji su ih usvojili i odgojili. Svjesni su da su ih njihovi novi roditelji
voljeli, da su im spasili ivot i da su ih uvali kao kap rose na dlanu.*

Iz knjige Zagreb se bori, .kolska knjiga, Zagreb, 1977.

316

Tvrtko vob

SLIICE IZ USTAKIH ZATVORA

Trg N., 2. srpnja 1942.

Bilo bi ipak najbolje da priznate, vodio me agent za presluavanje
u eliju br. 14. Svakog asa stizali su novi uhapenici. Kada sam uao u eliju,
doekali su me prilino veseli uzvici: Evo jo jednoga nevinog! U eliji je bilo
vrlo razliitih ljudi. U jednom kutu neki je starac samo sjedio i utio. Po sredini
elije etao se neki mlai, vrst ovjek. Bio je to Vladimir Frajti, koji je za vrijeme
stare Jugoslavije odsjedio po tamnicama vie od deset godina, a sada ga ustaki
reim opet zahvatio.
Zid kraj kojega sam naao mjesto za leanje bio je zamrljan od krvi
jednog studenta. Nije vie mogao izdrati batine, koje je svakodnevno podnosio,
pa si je prerezao ile na ruci jednom britvicom koju je uspio proturiti u eliju,
razjasnio mi je jedan drug.
Neki radnik koji je bio dopremljen iz Jasenovca na nova presluavanja,
zapitao me:
Jesi li to priznao?
Ne, pa nisam nita kriv, odmahnem.
Tako je, upozori me, ako jesi nisi, ako nisi nisi. Nasmijeio
sam se i potvrdio glavom.
Netko je zapjevao onu: Liba li me..., kad zausmo jaukanje. To su
prolazile kraj nae elije neke djevojke, kau, radnice i jedna medicinarka.
kiljili smo kroz buu na vratima i vidjeli kako enske bose noge,
sve crvene i nateene, kao na eravici, polako tapkaju u svoju eliju...
4. srpnja, moj roendan.
Baen sam u eliju br. 7 na Savskoj cesti, koja je tada bila samica.
Iako je bio srpanj, tamo u podrumu bilo je tako hladno da sam drhtao. Na zidu

317

sam ugledao nevjetom rukom, vjerojatno ustakom, da bi se zaplaile pridolice,

razne utjeljive reenice: Nema nade na povratak kui, Iz ove sobe ne izlazi
se iv, Ovdje je jedan dan kao hiljadu dana na slobodi i si. U eliji je bila jedna
pria, na uglu kibla sva prepuna starog izmeta, tako da je smrad bio uasan. Stalan
polumrak pojaavao je strahovitu prazninu. Uz to glad i neizvjesnost... Zabavljao
sam se time da sam nogom ubijao mnogobrojne muhe i brojio ih. Progonila me
misao koliko u ih morati ubiti dok se neto ne promijeni, da izaem odavde,
pa makar i na bolji svijet.
Svako jutro dolazila je pred elije neka ena i, viui pred vratima,
pitala da li je tu tko bolestan. Ja sam se javljao, i tako su prolazili dani: ona je
vikala izvana, a ja odgovarao iznutra, bez ikakva rezultata.
Referent Bogojevski, ruski emigrant, izvjeban u svojoj batinakoj ulozi
jo u beogradskoj Glavnjai, nezadovoljan rezultatom presluavanja, zapovijedio je
da me odvedu u neku gornju sobu. Kad sam doao u tu prilino veliku prostoriju
(ili mi se takva inila nakon samice), doekala me je neugodna slika. Jedan ovjek,
sa strahovito poveanim i crnim prstima, s ispruenim rukama, ukoeno je stajao.
Kraj njega se podupirala laktima o stol neka ena, sva razderana, vie nego po
lugola, teko diui i jauui. Nekoliko ustakih agenata bilo je zabavljeno neim
naroitim. Neki su bili leima okrenuti i zaklanjali su mi uvid u njihov posao.
Natezali su se s nekim zatvorenikom. uli su se nesuvisli glasovi, jaki uzvici.
Agenti su se odmakli: iz zatvorenikovih usta tekla je krv, na podu su se bijeljeli
zubi. Ustaa je drao u ruci zakrvavljeni pendrek.
Vjerovao sam da sada ja dolazim na red, pa kada sam baen natrag
u samicu, upravo mi je bilo udno...
Prolo je vie dana. . .
Veselio sam se kad sam uo da idem u ambulantu. Nai u se opet
s drugovima^ bit e ipak ljepe!
Sto si po zanimanju? tim pitanjem doekao me je jedan zatvo
renik u ambulanti.
Student.
Aha, onda ve moemo misliti! A ta si napravio?
Nita, to bih napravio?
Aha, student dakle komunist, nee da prizna znai zagrieni
komunist, dakle znade se, veselo je trljao ruke, za par dana e u logor, malo
e te tamo udeavati, i onda e otii bogu na raun.
No, u lijepo sam drutvo zapao! pomislih.
Malo kasnije, pribliio mi se neki seljak Rukavina, zvan Palenta, te
mi priapnuo: To ti je jedan ustaki gad, Marko Oani, ovdje je zbog bogtepitaj
ega, nemoj te stvari primati k srcu.
Neki zatvorenik Cividini stalno me je nagovarao da priznam, jer da
je to za mene najbolje. Kasnije sam doznao da je taj Cividini bio stari policijski
batina jo za vrijeme Bedekovia i da je sada bio u ustakoj slubi. Osobito krvav
je bio kasnije u jasenovakom logoru.
Prolo je opet nekoliko dana, kad sam premjeten u Zakladnu bolnicu
na Rebru, zatvoreniki odio.
Bilo je'tigodno lei na pristojan krevet. Ali svakodnevno su dolazili
novi bolesnici, i to sluajevi koji su pokazivali svu strahotu ustakog reima.
Jedne noi, oko dva sata, donesen je na nosilima jedan zatvorenik. Sav
povijen, imao je na licu masku od sadre koju su mu stavili lijenici. Hripao je
i pitao. Jedva se razabralo: Ubijte me, drugovi, ubijte me. Tek to je bio smjeten
318

u krevet, od strahovite boli strgao je masku s lica i skidao povoje. Vidjelo se je

da mu je cijelo lice, cijela glava tamnocrvena, gotovo crna i nateena tako jako
da se u toj nateklini nisu oi gotovo ni razabirale. Svi prednji zubi bili su izbijeni,
donja vilica slomljena, usne nevjerojatno ispupene. Ta glava inila se kao neka
udnovata mjeina stavljena na vrat. Zglob noge bio mu je, kao to je kasnije
ustanovljeno, razbijen na dvanaest komada. Dobio je i potres mozga. U poetku
se nije znalo tko je. Svi smo bili duboko uvjereni da nee preboljeti. Ipak, iako
desetak dana nije nita mogao jesti, on se polako, ali sigurno oporavljao. Konano
smo saznali njegovo ime. Bio je to dr Mile Bokovi, Crnogorac, asistent Vete
rinarskog fakulteta u Beogradu, sjajan drug i borac. Agenti su ga tukli i napokon
bacili s drugoga kata na trg N., i tako je dobio one strahovite ozljede. Uspio sam
dostaviti podatke o njemu svome najstarijem bratu, da bi ga se, moda, na neki
nain pokualo izvui iz ustakih kanda. Unato svim nastojanjima, nita nije
pomoglo. I moj brat i Mile doivjeli su na kraju istu sudbinu. Ubili su ih, nakon
strahovitih muka, ustaki koljai kada se osloboenje primicalo krupnim koracima.
Svaki dan dolazili su drugovi ranjeni ili premlaeni pri hapenju, ili
pak izmrcvareni seljaci uhvaeni pod optubom da su partizani. Iz Bjelovara su
dolazili osobiti sluajevi. Tamo su ustae bili specijalisti u prenju nogu. Drugovi
koji su odande dolazili bili su u strahovitu stanju. Meso im je otpadalo sve do
kukova, uz to se irio nesnosan smrad.
Bilo je tu drugova s kojima sam naveer potajno razgovarao i ak smo
se dalje izgraivali. Meu njima su bili prof. Safet Krupi (kasnije ubijen u logoru),
docent dr S. Rapi, braa Bori, Smoljan, dr M. Ivekovi, Veek i dr.
Medu nama su bili i neki koji su bili zatvoreni zbog kriminalnih djela.
Neki od tih su se odravali u bolnici dosta duhovitim simulacijama. Tako je jedan
simulirao da ima lues. Spalio si je na spolnom organu cigaretom jedno mjesto
tvrdei da je to od infekcije, a to to mu je krv negativna, tumaio je time ,to
je poeo ve prije uzimati antiluetinu kuru.
Cijelu posebnu sobu imao je Ivan Pernar, jedan od glavnih Maekovih
suradnika. On je nosio svoje odijelo, mogao je primati izvana knjige, hranu, mogao
je izlaziti na hodnik kada je htio, i imao je niz drugih privilegija koje mi ostali
nismo imali. Kada je jedan profesor razgovarao s nekim straarom, Pernar je toga
straara pozvao k sebi i pokazujui na profesora, denuncirao ga: Nemoj se druiti
s tim komunistom!
Jednog jutra napunile su se bolnike zatvorske sobe idovima. Ponovo
su ih bili pohapsili u velikom broju i strpali najprije u gimnazijsku zgradu na
Wilsonovu trgu. Toliko su bili tamo pretrpani, kako su nam doljaci priali, da
nisu mogli doi na red ni na zahod, te su morali vriti nudu jedan kraj drugoga,
ene kraj mukaraca i si. Nakon nekoliko dana otpremali su ih izvan Hrvatske,
a nekoliko nemonika dospjelo je k nama u bolnicu. Jedan starac, poto je bio
tako izmuen, u njoj je i umro.
U jednoj sobi leao je neki drug, imenom Posari, teko ranjen u
kimu. Nije se mogao ni maknuti. Bio je kost i koa. Policijski agenti i referenti
oblijetali su kao psi oko njega ne bi li odao drugove. On je nemono leao, ali
nije izustio ni rijei. Znao je da mu nema spasa. Da se svega toga to prije rijei,
nije uzimao hrane. Polako je umirao.
esto su tamo dolazili u inspekciju Joso Rukavina, Lui i drugi kr
voloci. Tada se samo ekalo koga e zgrabiti i otpremiti u logor. Stanje nekih
zatvorenika u takvim asovima zvali su u ali logoritis.
319

Naveer smo se katkada mogli proetati hodnikom, a da uprava za to

nije znala. Viali smo se tada i sa zatvorenicima iz drugih soba, pa i s osobama
iz enskih odjela. Veinom su to bile politike zatvorenice, osim jedne sobe u
kojoj su boravile prostitutke oboljele od spolnih bolesti. One su brzo izlazile na
slobodu.
Sjeam se nekoliko sasvim mladih seljakih djevojaka i ena, od 15
do 20 godina, koje su lijeene od raznih rana zadobivenih na osloboenom te
ritoriju i u zatvoru, da bi ih kasnije ubile ustae. Ostala mi je naroito u sjeanju
Zorica Vidiek iz Poznanovca. Videi kako joj tuku oca s kojim je zajedno uhap
ena, skoila je s drugoga kata. Kako je bila u tekoj seljakoj suknji, ona se pri
padu rairila kao padobran, i tako se ona, bez veih ozljeda, nala na ploniku.
Jednog dana dopremljena je s terena na nosilima, ranjena, jedna crnka
za koju smo se svi bojali da e loe proi. Bila je to radnica Stefa Culig. Ipak,
ozdravivi, prola je logore i mnogobrojne tekoe, uspjela se izvui iz zatvora i
prijei ponovo na osloboeni teritorij.
13. listopada 1942.
Puten sam kui. Prije odlaska izljubio sam se s mnogim drugovima
kojih vie nema. Mile Bokovi mi je rekao: Vele ti da ide na slobodu. Ali
slobode jo nema, mnogo e nas jo nestati dok do nje doe. Ali kad taj dan
doe, ne zaboravite nas koji to moda, neemo doivjeti.
Kada sam iziao iz zatvora, duboko sam udahnuo svje veernji zrak.
Nisam se naroito veselio, budui da sam vidio toliko patnja. Tada nisam slutio
da u s ustakim policijskim psima imati jo dva puta posla i da u izgubiti brata
koji mi je, uz drugove, najvie pomogao da se iskopam iz mrtvog doma.
Kada sam kao partizan ulazio u osloboeni Zagreb, nisam se mogao
otresti sjeanja na Bokovieve rijei. Ne, neemo vas zaboraviti! Vaim ubojicama
sudit e narod!*

Iz zbornika sjeanja Zagreb 1941-1945. Spektar, Zagreb, 1972.

320

KAZALO IMENA

Abel, D., 92
Abramovi, V., 57
Adija, 179
Adija, B., 121
Afri, V., 12, 51, 105, 194, 195, 235,
236,
237
Afri-embera, M., 178
Ahmetovi, L., 3, 6, 29, 45, 51, 58, 68,
69, 70, 75, 87, 88, 90, 91, 100,
116, 120, 121, 175, 179, 236, 237,
248, 250, 251
Ahmetovi, Z., 179
Aleraj, D., 116
Aleraj, Z, 116, 117
Ana, 79
Andrai, M., 25, 156, 157
Andrija, 82
Andrijani, V., 78, 79, 154
Antoli, J., 103, 104
Artukovi, 291
Asanaji, J., 25
Augustin, W., 276
Augustini, A., 36, 171, 226, 228,
229, 230
Augustini, N., 36, 229, 230
Augustini, R., 36, 229, 230
Babi, E., 117
Baun, 88
Badel, 313
Badnjevi, E., 25, 120, 122
Baek, S., 57
Bajlo, P., 57
Balon, F., 31, 33
Bakari, 178
Bakari, V., 25, 37, 219
Baki, J., 276
Bakovi, J., 25

Bakovi, R., 5, 178

Bakovi, Z., 5, 178
Bakra, B., 18, 19, 74, 75, 76, 77, 121,
125, 133, 145, 148, 179
Bakra, I, 19, 123, 144, 149, 179
Bakran, Z., 95
Balako, F., 60, 61
Balen, S., 120
Balokovi, Z., 136
Balti, M, 25, 75, 76, 248, 255
Banovac, D., 66, 69, 71, 157
Baranai, 103
Barbali, I., 72, 73, 74, 75, 116, 142,
143
Bari, ., 59
Bai, S., 92, 111
Bauk, D., 214
Baukovac, S., 98
Beci, 277, 284
Bedekovi, 318
Bedekovi, F., 96, 97, 100
Bedekovi, Z., 254
Begovi, B., 275
Beker, Z., 25
Beli, 80
Beli, Z., 176
Belini, M., 25, 29, 50, 60, 71, 158, 170
Bendo, 100
Benel, M., 150
Benel, O., 132, 150
Benkoti, V., 116
Berislav, 99
Bermanac, ., 156
Berus, A., 25, 48, 68, 71, 73, 149, 153,
202, 209, 210, 211
Besalet Kadeni, B., 57
Bezi, 286, 288
Biber, A, 6, 44, 87, 155

Biani, R., 28
Bijedi, ., 186
Bilal-Redi, F., 13, 14, 123, 241, 242,
248, 250, 253, 254, 256, 260, 264
Bilu, D., 179
Biljan, I., 96, 97
Biljan, S., 96, 97
Binenfeld, E., 105
Bioi, F., 30
Bievi, S., 103
Bituh, B 271
Bituh, S., 271
Bival, M., 243, 259
Bizjak, 283, 313
Bizjak (braa), 5
Blakovi, 199
Blakovi, V., 264, 265
Blaevi, J., 36
Blaevi, D., 108
Blaevi, M., 108
Blaiko, Lj., 22, 45, 67, 69, 178, 179
Blaina, M., 103
Blaina, S., 62, 63
Bobi, F., 247
Bocak, 205, 206
Bogdani, I., 118
Bogojevski, 108, 318
Boj, F., 259
Bojani, 277, 284
Boji, K., 115, 116
Boltek, 61, 62, 63
Bon, B, 12, 22, 177
Borani, D., 140
Bori, 295, 315
Bori (braa), 79, 319
Borjan, L., 113
Boroak, M., 118
Boroin, 116
Borovak, ., 88
Bostandi, A., 126, 137
Boko, M., 197
Bokovi, M., 319, 320
Bonjakovi, O, 276, 286, 288, 294,
298
Boievi, 197
Boievi, I., 6, 156
Brada, S., 231
Brana, S., 30, 32
Bratani, S., 116
Bratko, A., 89
Breni, Z., 215, 221, 222
322

Breslav, H.3 276

Brezovac, , 27
Brigljevi-Kristl, J., 75
Brko, 79, 169
Brlei, B., 85
Brlek, V, 82, 83, 213
Brni, J., 160, 162, 163
Broz, D., 73
Broz, V., 276, 279, 280, 283, 295, 296
Brozovi, P., 84
Brssler, K., 276, 280, 282, 284, 287,
293, 294, 295, 298, 300, 301, 302,
304,
307, 311, 313, 314, 315
Bruji, N., 253
Bruji, S., 41
Brusi, I., 116
Bubani, S., 10, 18
Budak, D., 27
Budak, F., 180
Budak, M., 174, 275, 302
Budak, V., 176
Budisavljevi, 294
Budisavljevi, D., 277, 280, 284, 294,
295, 315
Bukovac, M., 84
Buli, 229, 230
Buljevi, T., 214
Bunjevac, C., 212
Buri, M., 99
Burma, 63
Butkovi, 90, 91, 92
Car, B., 66
Cari, D., 18, 19, 77, 121, 123, 125,
143, 144, 145, 146, 148, 149, 150,
151, 153, 177
Cekuri, E., 179
Cergolj-Ahmetovi, Z., 15, 20
Cerjan, S., 253
Cerne, V., 276
Cesaree, A., 27
Chudoba, 134
Churchill, R., 37
Cifrek, M, 78, 79, 80, 81
Cili, A, 32, 35, 158, 160, 163, 179,
235
Cili, V., 158, 159, 165
Cividini, 318
Crnojevac, 49
Cukor, V., 156

Culjak, F., 10, 21, 58, 167, 168, 197

Cvenek, I., 30, 31, 36
Cveti, A., 79
Cveti, V., 79
Cvetkovi, D., 227
Cvieg, S., 66
Cvija, V., 216, 263
Cvija, Z., 12, 51, 194, 237, 240
Cvita, N, 17, 23, 54, 252
Cabrajac, M., 179
Calie, Duan, 255
ali, Duanka, 255, 256
andrli, M., 219
ankovi, M., 60, 61
asar, V., 157
avi, I., 154
edo, 79, 80
egec, V., 283
emelji, L., 116
Cerne, V., 288
ernjul, S., 88
izmek, 103
izmek, M., 284
rnozubov, 73, 283, 295
rnozubov, T., 73
ukli, M., 85
ulig, , 113, 320
ulik, I., 23
atovi, 139
iro, 23
Danik, 62
Daj-upi, K., 273, 289
Daki, B., 5
Damjan, 270
Danica, 98, 99, 100
Danka, 255
Dante, D., 110, 111, 112, 113
Darovi, I., 151, 152, 157
Daskijevi, P., 252
Davila, 312, 313, 315
Debeljak, S., 9, 58
Dedijer, O., 252
Degorizi, 74
Deigaio, I., 25, 102
Delhunij, S., 25
Denac, I., 6, 102, 103
Deeli, V., 299

Dijanovi, D., 97
Dijanovi, T., 88, 96
Dimitrijevi, M., 298
Dimitrijevi, S., 298
Divjanovi, D., 93, 95
Divjanovi, G., 93
Dobrilovi, J., 233
Dobrin, 92
Doder, D., 166, 168, 184
Doimi, D., 56, 57
Dominko, F., 166, 167, 168, 184
Domjan, J., 264
Domjani, D., 205, 206, 211
Domovi, 92
Dozet P, 25, 57, 75, 76, 77, 125, 128,
138,
150
Dragan, 216
Dragii, B., 273, 283, 289, 295, 302,
303, 305, 306, 312, 313
Dragii, N, 283, 295, 302, 305
Dragni-Skorupan, A., 202
Dragosavi, A., 10
Draenovi, F., 56
Dreani, I., 117, 119
Drobni, A., 31
Drvenko, F., 154, 155
Dubaji, D., 12, 25, 159
Dugaki, 68
Dugi, 63
Dujin, D., 12, 34, 235
Dukanovi, Z., 83, 214
Dumi, 301
Durieux, T., 301
Durjava, M., 144
akovi, J., 5, 241
akovi, S., 84
ekemati, V., 276
erfi, J., 156
ermanovi, Z., 254
igarac, 79
oko, 254
uranovi, 16
urica, 123
urin, J., 271
uro, 105
uro, uti, 63
Ektajn, 286
Emrovi, M., 85
Evie, B., 49

323

Fabijani, K., 276, 286

Fabijani, S., 254
Fadiljevi, T., 12, 235
Faist, F., 215, 216, 221, 222
Fak, Z 253
Fari, P., 73
Filipi, J., 63
Filipovi, 73
Firm, F., 215, 221
First, V., 44, 45
Fier, Z., 73
Flajpan, S., 213, 214
Flores, 49
Fosli, D., 191
Fonari, 263, 271
Frajti, V., 317
Franceti, 178
Frankovi, 273, 289
Franoli, 88
Fresi, I., 83, 214
Frii, A., 276
Frii, F., 276
Frol, I, 72, 73, 117
Fuks, A, 78, 79, 154
Fure, 105
Gabri, L., 36
Gaa, M, 154, 155
Gae, I., 191
Gali, V., 30, 31, 32, 35
Gamulin, 73
Gasparini, I., 186, 187
Gatin, 35
Gaudencija, 302
Gai, 179
Gerjavi, ., 158
Gerjavi, M., 158
Gerl, Lj., 30, 32, 33
Gerzej, M., 117
Gladni, 123
Glas, 215, 216, 221
Glavati, S., 111
Globernik, 191
Glumec, 306, 313, 315
Glumpak, S., 7, 66, 68, 69
Gmajni, J., 79, 96, 97
Golub, 226
Golub, F., 66
Golub, J., 68
Golub, Z., 25, 117, 119, 120
Golubovi, D., 253

324

Gomeri, M., 276

Gonzi, V., 33
Gorjup, F., 157
Gorki, T., 154
Gorki, S., 155
Gospodneti, A., 85
Goek, S., 101
Govorui, K., 84
Grdeni, D., 73
Gregori, P., 20, 60
Gotlib, M., 105, 106
Gotlich, M., 14, 17, 23
Gotovu, A., 96
Gradiar, I., 98
Grahonja, J., 97
Grakali, M., 216
Grbi, C., 55
Gredelj, D., 254
Gredelj, J., 186, 197
Gredelj, 186
Gregori, F., 280
Gregorovi, V., 118
Grgi, A., 115, 116
Grguri, I., 254
Grkovi, D., 158
Grkovi, F., 158
Grozaj, M., 73
Grozdani, M., 79, 81
Grkovi, B., 124, 126, 127, 129, 131,
132, 134, 136, 137, 139, 140
Grkovi, N., 136
Grubii, S., 218, 219
Grezelj, M., 254
Greti, J., 56, 78
Greti, M., 78
Gselman, G., 179
Guuba, 176
Guda, N., 254
Gugo, J, 82, 83, 214
Gvozdanovi, M., 254
Habazin, D., 276, 279, 282, 283, 295,
299
Hadelan, J., 88, 89, 90, 92
Hadelan, M., 89, 90
Hadijahi, M., 129, 131, 132, 133,
138, 139
Han, H., 154
Han, J., 6, 61
Han, Z., 116
Hanekovi, F., 105

Hanevaki, R., 275

Hartl, Lj., 235
Ha, 222
Havdi, 97
Havliek, H., 116
Havliek, M., 273
Hebrang, A., 6, 55, 73, 84, 103, 230
Heimovi, M., 88
Heimovi, Z., 31
Hedi, 60
Heiligstein, N., 5
Heim, A., 199
Heski, E., 10, 25
Heski, V, 10, 25, 58
Hitler, A., 3, 4, 27, 67, 126, 137, 138,
227
Hive, D., 25, 88
Hohman, 38
Holjevac, V., 25, 71
Homota, T., 276
Horn, R., 276
Horvat, 197
Horvat, F., 82, 83, 214
Horvat, J., 31, 68
Horvat, M., 230
Horvatiek, V., 70
Horvatin, K., 151
Horvatin, S., 151
Houster, I., 156, 157
Hrestak, I., 123
Hrnir, F., 159
Hrak, B., 176, 181, 182
Hrak, V., 176, 179
Hrak, Z, 188, 189, 190, 191, 192,
194, 195
Hru, K., 88, 90
Hrukar, S., 97, 100
Hubak, N., 271
Humek, P., 264, 276
Humski, K., 271
Hunjak, M., 81
Hupert, M., 4, 5, 155
Hus, A, 215, 216, 219, 221, 222
Husenik, J., 249
Hvale, L., 128
Ilijani, J., 275, 276, 284, 307
Ilija, I., 105, 268, 271
Imper, A., 214
Ininir, 224, 225
Ivaki, B., 129, 130, 131, 138, 139, 140

Ivaki, J., 130

Ivane, E., 13, 15, 123, 241, 242, 248,
254, 256, 260, 264, 265
Ivanevi, M., 77
Ivankovi, A., 15, 179
Ivekovi, B., 230
Ivekovi, I., 14
Ivekovi, M., 25, 55, 78, 120, 207, 226,
319
Ivekovi, O., 170, 207, 208
Ivekovi-Kubovi, O., 177, 228
Ivi, S., 51
Ivi, Valent, 58
Ivi, Vilim, 16
Ivkovi, I., 103
Ivo, (Baksuz), 103
Ivo, J., 119
Jaeger, A., 173
Jagi, 82, 83
Jagi, J., 62
Jagoda, 222
Jahi, A., 253, 254
Jajac, P., 116, 117
Jakopovi, I., 96, 97, 98
Jakopovi, M., 97
Jakovi, G., 188, 189
Jakovi, M., 188, 192
Jakovi, R., 191
Jakovli, I., 31
Jambrek, T., 97
Jambreak, K., 276
Jani, B., 176
Jankes, G^ 7, 8, 22, 51, 84, 209
Janjui, ., 201
Jarh, S., 254
Javor, 160
Javornik, I., 99
Jazbinek, S., 254
Jea, M., 264
Jeut, V., 199, 255
Jeki, S., 88
Jeli, A., 73
Jelii, 16
Jeli, S., 275, 280, 283, 301, 302, 304,
306, 307, 313, 315
Jergovi, M., 53, 57, 247, 252
Jei, J., 115
Jordan, Z., 113
Jordan, uti, 9
Jot, 220

Jovan, M., 79
Jovi, N., 254
Joa, Masni, 103, 104
Jugovi, 271
Jurak, A., 57
Jurak, M, 106, 107, 108
Jurak, P, 107
Juranovi, J., 139
Jurainovi, Lj., 254
Jurec, D., 66, 68, 69, 70
Jurekovi, A., 276
Juriev, I., 96, 97, 99
Jurii, V., 250
Juriki, 88
Juri-Olenkovi, V., 276
Jurini, J., 118
Jurjevi, A., 25, 159, 165
Kajfe, A., 149
Kajfe, D., 37
Kajfe, J., 11, 76
Kalenianec, B., 105
Kamber, 160, 161, 162
Kamkelj, J., 289
Kancir, E, 265, 266, 268, 270
Kapitari, D., 254
Kapitari, O., 113
Karaorevi, P., 28
Karapanda, S., 192
Karas, M., 233
Karai, D., 116, 220, 221
Kardelj, E., 3, 6, 7, 37
Karninik, B., 254
Kati, A., 5, 66, 68
Kavur, J., 12, 235
Kavuri, 169
Kavuri, S., 85
Kavuri, Z., 85
Keber, M., 98
Keler, G., 11, 69
Kenda, J., 98
Kermar, 157
Kerdi-Roth, B., 311
Kerovani, O., 121
Kesler, 73
Kevi, Z., 64, 84
Kiki, A, 137, 138
Kiki, H., 115, 137, 138, 207
Kiki, Z., 137, 138
King, I., 114
Klai, I., 41
326

Klein, 296, 297

Kletu, 23
Kljaji, F., 121
Kneevi, I., 30
Kneevi, M., 117, 119
Knjievi, B., 114, 116
Krupi, S., 319
Koch, J, 275, 295, 297, 299, 300, 301,
302,
304, 311, 313, 314
Kocijan, N., 78, 79
Kockovi, M., 73
Kocmur, A., 140
Kogoj, B., 277
Kogoj, V., 277
Kokanovi, J., 28
Kolar, S., 139
Kolar, V., 79, 178
Kolarec, K, 177, 178
Kolarec, S., 177, 178
Koli, M., 54, 55
Komar, I., 175
Komar, M., 263
Komar, S., 73, 101, 118, 175, 176,
177
Komarica, S., 253
Komavli, S., 10, 58
Konar, D., 7, 52, 110, 111, 112, 175,
247
Konar, R., 7, 38, 40, 53, 121
Konjevi, 78, 79
Konjhodi, M, 124, 126, 127, 129,
130
Kopi, S., 254
Kopini, Jf., 160, 165
Koprivevi, J., 159
Koren, S., 198
Koreni, 85
Koroa, V., 276
Koroec, K., 7, 9, 58, 197, 199, 200
Koroec, M., 25
Korinek, 116
Kos, F., 105
Kosovac, D., 99
Kouti, 23
Kova, 48
Kovaevi, A., 107
Kovaevi, Crnogorac, 154
Kovaevi, M., 140
Kovaevi, y., 5
Kovaevi, ., 10, 16, 95
Kovai, 235

Kovai, I. G, 1, 13, 136, 171, 178,

224, 225, 226, 228, 231, 232,
233
Kovai, M., 132
Kovai, O., 112, 252
Kovai-Kreai, O., 69
Kovai-oga, O., 68, 90, 111
Kozjak, S., 140
Koarac, Obuar, 112
Koi, I., 250, 258
Kraja, E., 275
Krajai, B., 252
Krajai, I. Stevo, 7, 10, 16,v18, 19, 21,
22, 25, 27, 31, 33, 51, 58, 158,
159, 160,
163, 164, 170, 171,174,
175, 176,
177, 179, 228, 229,230,
273
Kraji, L., 96
Kralj, 187
Kralj, D., 276
Kraneli, I.,
6, 13, 14, 52, 241,242,
247, 254,
255, 256, 259, 263,264,
265
Kranjc, 174
Kranjevi, I., 10
Kranjevi, S., 216
Kra, J., 121
Krmar, S., 105, 108
Krmarek, F., 56, 57
Kreai, M., 219
Kreai, O, 50, 178, 188, 192, 193,
215, 219, 222
Kren, 30
Krist, D., 10
Krist, M., 10
Kristi, J., 254
Krikovi, R., 222
Kritofi, E., 264, 265, 270
Krizman, 227
Krmeli, M., 270
Krndelj, I., 121
Krndija, D, 20, 120, 133, 137, 138,
139,
140
Krnjaji-Barbali, K., 75, 76
Krnjevi, 23
Kropar, J., 31
Kroelj, F., 79, 81
Kroelj, M., 78, 79, 80
Krsnik, T., 104
Kruevac, S., 20
Krznari, I., 60, 61

Kubovi, 177, 178

Kubovi, B., 170
Kubovi, M., 171
Kuini, D., 118
Kufrin, M., 92, 176, 178, 248, 271
Kugler, B., 127, 128
Kuhar, R., 66
Kuki, M., 33
Kulenovi, H., 134
Kulovi, S., 299, 302
Kului, J., 13, 14, 123, 175, 176, 181,
241, 242, 248, 250, 254, 255, 256,
264
Kumpar, M., 263
Kuntek, M., 64
Kurelac, F., 24, 83, 93, 94, 95, 265,
266
Kuren, J., 52, 53, 56
Kurent, 115
Kusturin, M., 156
Kuteran, N., 276
Kutjak, B., 78
Kvaternik, E., 172, 227
Lackovi, 60, 61
Lasi, B., 60, 63
Lasi, I., 269
Latas, B., 202, 203
Latas, Lj., 202, 203, 204, 205, 206
Latas, P., 210, 211, 212
Lazi, 157, 264, 270
Lazi, N., 21
Lelas, A, 56, 57, 84, 111
Leljak, V., 56
Lepen, T., 111
Leskovar, 62
Leskovar, S., Ill
Lin, 85
Linari, M., 25, 63, 64, 65, 82, 214
Lipovak-egec, V., 286
Lipovak, V., 301
Loboda-Zrinski, J., 275
Lojen, M., 185, 186
Lonari, 79
Lonari, V, 9, 12, 49, 54, 55, 236
Lopaji, I., 100
Lorkovi, 230
Lwental, Z., 277
Lubienski, Z., 301
Luburi, M., 283, 284, 294, 295, 296,
299, 300
327

Lucovi, I., 23, 102

Luev, A., 97
Lui, 319
Ludvig, 83
Lugari, Albin, 87, 88, 90, 92, 112
Lugari, Apolonija, 90, 91, 111, 112,
113
Lukatela, J, 18, 128, 142, 143, 145
Lukatela, V., 149, 151, 153
Lukatela-Antoli, B., 253
Luketi, V., 275, 280, 283
Lukman, F., 102, 106
Luii, A., 254
Ljubii, J., 88
Ljubi, Aleksandra, 42, 43
Ljubi, Anka, 254
Ljubi, I, 115, 117
Ljubi, S., 221
Ljubi, V., 98
Maek, V., 22, 27, 34
Magai, M., 13, 120, 191, 241, 248
Magdaleni, E., 99
Magjer, M., 84
Maglajli, E., 25, 74, 75, 115, 117, 118,
119, 120
Magovac, B., 34
Majer, B, 264, 270
Majeri, F., 271
Majeri, I., 270
Majerovi, S., 265, 269
Malea, A., 276
Mainar, D., 118
Maljik, 178
Mandi, B., 210
Mandi, F., 23, 82, 83, 213, 214
Manojlov, J., 99
Manojlovi, N., 254
Manola, S., 25
Manoli, J., 14, 15, 16, 123, 175, 241,
248,
249, 250, 251, 254, 256, 257,
260, 265
Manja, M., 275
Marakovi, N., 49
Maretko, N., 197
Marica, 63, 94
Marini, T., 280, 283, 284, 301, 302,
303,
304, 306, 307, 311, 313, 315
Marini, V., 214

328

Marinkovi, I., 7, 22, 23, 76, 121, 159,

160, 170, 171,
172, 173, 175,176,
177, 179, 181,
182, 228, 229,280
Marki, M., 31, 35
Markovi, J., 61
Markulin, S., 90
Markus, A., 271
Marohni, 217, 218, 219
Marohni, M., 222
Marohni, V., 222
Martin, M., 248
Martinovi, 88
Martinovka, 105
Marui, I., 20
Masnec, 66
Matasi, R., 145
Mates, L., 145
Matijai, 152
Matkovi, S., 101
Matovinovi, 11
Matuka, S., 117, 119
Mayerhold, 154
Mear, I, 6, 7, 17, 18, 21, 110, 111,
250
Meimurac, 17
Mehmedbai, 139
Mekinc, L., 58, 215, 216
Mekinec, V., 10
Mele, A., 284, 286, 297
Mesari, 79
Mesi, 89
Metesija, A., 259
Mezak, ., 156
Mezdi, B., 90
Mezdi, F., 92
Mezga, E., 250, 259
Migi, Lj., 157
Mihailovi, D., 23, 136
Mihaljevi, 267
Mihoevi, P., 124, 126, 127, 137, 139
Miholi, J., 96
Mihovilovi, I., 289, 290
Mihun, A., 273, 289
Mikac, R., 25
Mikuli, F., 231
Miklaui, B., 117
Milavi, I., 126, 137
Mili, B., 171
Miler, H., 276, 288
Milidrag, M., 15, 88, 179
Milka, 98

Milo, 221
Miri, D., 194
Mirko, 104
Miak, F., 66
Mikovi, J., 101
Mikovi, M, 164, 165, 170, 172, 176
Mion, M., 264
Mlinari, 80, 270
Mohorovii, A., 123, 127, 177
Moji, S., 79
Mokosek, A., 15, 88, 89, 111
Mokosek, J., 87, 88, 89, 90, 92
Molnar, J., 215, 221, 222
Moneti, B., 253
Montani, 142
Mozer, Z., 57
Mrakovi, Lj., 118
Mrkoci, G., 98, 99
Mrkoci, M., 99
Mrkoci, V., 98
Mrnjec, J., 156
Mudrini, V., 254
Muji, 78
Mussolini, B., 207
Mustafa, 105, 106
Munjak, I., 106
Mutak, 197
Muevi, M., 264, 268, 269, 270
Nada, 123
Nad. V., 263
Najar, 286
Nazor, V., 1, 13, 34, 36, 37, 126, 136,
137, 171, 176, 178, 224, 226, 228,
231,
232, 233
Neferovi, B., 276
Nemi, ., 25, 88, 97, 98, 99, 100
Nemi, ., 25, 90, 98, 99
Nemet, V, 173, 174, 175, 178, 180
Nesek, S., 264, 265, 267
Nikin, R., 263
Nikoli, N., 289
Novak, 235
Novak, ., 31
Novak, M., 88, 151
Novosel, M., 252
Novosel, N., 160, 252
Novosel, O., 49, 79, 120, 252
Obuljen, N., 30, 35
Oak, I., 166, 167, 184, 185, 263

Oficir, 100
Ogrizovi, B., 25, 74, 76, 130, 131,
137, 138, 140, 142, 149, 151,299,
310, 311
Ogrizovi, M., 140, 299
Ogrizovi, S., 138, 149, 275, 280, 291
Ogulinac-Seljo, F., 71, 96
Oluji, S., 214
Omikus, 277, 284
Onleitner-Simi, 289
Opalo, M., 248
Orenik, T., 259, 260
Oani, M., 318
Obolt, Lj., 74
Paenovski, D., 84
Padovan, L, 283, 301, 302, 303, 304,
305,
306, 312, 313, 315
Palec, I., 13, 241, 248, 253, 256, 263,
270
Paljan, 186
Pane, 73
Panda, I., 25, 87, 88, 156
Pap, P., 121
Parfant, S., 25, 100, 146, 213
Paripovi, M., 60, 61
Pakvan, N., 164
Patai, M., 5, 17, 101, 102, 104, 105,
106, 107, 108
Paten, 88
Paunovi, S., 121
Paut, M., 73, 254
Paveli, A., 3, 4, 67, 126, 135, 140,
227, 230, 233, 293, 294, 299, 300,
304,
308, 310
Pavii, S., 256
Pavli, M., 254
Pavlini, A., 15
Pavlovi, D., 217
Pavlovi, ., 256
Penik, 198
Pelaji, M., 97, 98
Pelei, S., 56
Penezi, Marica, 57
Penezi, Marko, 111
Penezi-Mort, M., 110
Pernar, I., 319
Pernat, S., 116
Pernu, F., 277, 282, 287, 295
Pero, 105

329

Perovi, L., 25, 26, 73, 75, 76, 77, 124,

151, 160, 163, 164, 170, 171, 172,
176,
177, 180, 181, 228, 229
Persoli, M., 192
Persolio, F., 160
Persolio, M., 160
Persie, P., 175, 181
Peso, K., 74
Peut, Z, 207, 211, 212
Petanjek, 197
Petrekovi, S., 82, 83, 213, 214
Petreevi, B., 57, 79, 80
Petrii, A., 265, 269
Petrovi, G., 56
Petrovi, M., 30, 35
Peuc, M., 256
Pijade, M. 34
Pintar, M., 158
Pintari, T., 267
Pinter, F., 214
Pire, F., 30
Pistotnik, 84
Pla, V., 178
Plavi, 123
Plee, D., 227
Podruga, 71
Podruga, F., 69
Poldruga, B., 254
Poljak-Cvetko, E., 178
Pomikalo, 235
Popelar-Veera, J. P., 25
Popovi, Bogdan, 215, 216, 217, 218,
219, 220, 221
Popovi, Bogdanka, 220, 221
Popovi, D., 216
Popovi, V., 6, 7, 12, 13, 25, 49, 50,
51, 188, 192, 193, 208, 209
Posari, 79, 319
Posavec, 255
Posavec, I., 250, 251
Posavec, J., 264
Posavec, V., 265
Poun, M., 58
Pracaji, D., 25
Prah, 271
Prebeg, 295
Predovi, 283, 313
Prelec, B., 70
Preskar, J., 14, 25, 82, 83, 123, 213
Preern, S., 280
Prenjak, I., 102
330

Pribani, M., 14, 52, 57, 247, 252

Pria, O., 27, 84, 121
Prijatelj, 188, 189, 192
Prikril, B., 166, 184, 185
Prini, D., 219
Prilin, V., 22
Privrat, S., 241, 248, 264
Prkain, M., 169
Prohaska, N., 76, 170
Protega, 227
Prpi, R., 264
Prstec, 270
Ptiek, S., 79
Puhalec, V., 118
Puhovski, 88
Puklek, J., 154, 155
Puklek, S., 6, 112
Pukec, J., 195, 238
Pulherija, 302, 306
Pusi, E., 276
Putarek, J., 58
Radakovi, A., 199, 200
Radanovi, 157
Radeti, N., 116, 176, 221
Radini, I., 100, 198
Radmanovi, O., 254
Rado, E., 53
Radoevi, I., 189, 216
Radoevi, M., 254
Radoevi, V., 13, 250, 251, 252, 265
Raditi, M., 215
Radovi, M., 123, 243, 254, 255, 256,
264
Radovi, U., 256
Rajevi, M., 259
Rajhercer, 74, 76
Raji, F., 254
Raki, K., 73
Rakua, J., 12, 235
Ranogajac, V., 218, 219
Rapi, I., 115
Rapi, S., 25, 114, 117, 119, 319
Raspor, V., 176
Rasuhin, 295
Ratko, 220
Ravnikar, M., 154,
Razum, 92
Rebac, M, 127, 139
Rebi, S, 191, 192
Rede, R., 115

Regina, 305
Regvart, D., 112
Reicherzer, R., 124, 125, 131, 132,
133, 134, 137, 138, 140, 149
Rei, I., 38
Renduli, M., 181, 182, 229
Repak, S., 12, 51, 194, 235, 236, 237,
239, 240, 265
Repko, 264
Ribar, I., 1, 27, 29, 33, 34, 36
Ribar, I. L., 3, 6, 7, 21, 27, 29, 31, 32,
33, 160, 175, 228
Ribari, M., 273, 289, 313
Ribari, V, 116, 273, 289, 313
Rihter, R., 173
Rihter, ., 23, 102, 106, 109
Rimaj, M., 57, 112, 247
Ristovi-tampar, ,D., 276, 288
Rittig, 36
Robiek, R., 247
Robi, F., 115
Rokavec, 264
Roksa, F., 78, 79
Romanovi, H., 15
Roter, I., 111
Rubi, N., 120
Rukavina, 180
Rukavina, F., 82, 93, 95
Rukavina, J., 160, 319
Rukavina, Palenta, 318
Rukavina, Z., 173, 176
Rukavina-Prohaska, N., 20, 173, 175
Rupnik, B., 56, 110
Ruskovi, S., 96
Ruti, I., 12, 51, 194, 195, 235, 236,
237, 239, 240
Ruti, J, 12, 51, 88, 90, 91, 194, 195,
235, 236, 237, 238, 239, 240
Ruti, S., 31
Rui, E., 265
Sabljak, 74
Sablji, B., 88
Sadaji, V., 214
Sadikovi, S., 10, 215
Saili, D., 6, 7, 21, 22, 23, 27, 29, 31,
32, 34, 153, 159, 160, 170, 171,
175, 176, 177, 178, 182, 228, 229,
232,
233, 234
Saili, P., 175, 179
Salamon, J., 150

Salihagi, I., 311

Salopek, 82, 83
Salopek, T., 199, 201
Sasso, D, 248, 253
Schmit, 75
Scrivanelli, N., 295
Sedar, U., 82, 214
Sedlar, 186
Sedmak, F., 175
Seljan, D. 176
Seljan, T. 176
Semeli, 180
Semeli, B, 173, 174, 175, 176, 178,
180
Serti, 243
Serti, M. A., 4, 5
Silvo, 78, 79
Simi, I., 11
Simeni, M., 5, 6, 45
Sita, J., 307
Skija, 154
Skrigin, 105
Skrigin, ., 12, 51, 105, 194, 235, 236,
237,
240
Slanina, J., 112
Slatkovi, N., 6
Slovi, F., 87
Smiljanec, 243, 267, 268, 269
Smokvina, ., 140
Smokvina, M., 140
Smoli, A., 113
Smoljan, 319
Sokol, ., 116
Sokolovi, N., 73
Solar, V. ., 25
Speti, I., 79, 80
Srebrnjak, 179
Srebrnjak, I., 174, 175, 176, 181
Srbi, 172
Srdarev, M., 96, 97, 98, 100
Srdeli, B., 154
Sremec, N., 27
Sremec, Z., 27, 34, 272, 289
Stahl, F., 293
Stani, R., 216, 217, 220, 221
Stankovi, 79
Starevi, 136
Starevi, G., 23, 102
Starevi, S., 88
Stefanovi, N., 30
Stepinac, A., 304

Stipanov, Z., 101, 102

Stipeti, I., 25
Stipeti, P., 177
Stojkovi, P., 235
Stramiar, M., 311
Strievi, J., 247
Sudarevi, B., 150, 152
Supanc, A., 84
Supek, I, 76, 77
Susovi, D., 144
Svijetli, 255
Svjetlii, G., 253, 255
aban, V., 153
afari, L., 287
anti, N., 97
aravanja, S., 156, 157
ari, Lj., 18
aelj, 183, 186
auli, D., 276
Saura, 60
ukanc, R., 58
efer, M., 12
efer, V., 12
egvi, B., 183
egvi, P., 166, 183
elas, M., 92
epi, A., 276
ercer, 34
ercl, S., 157,
ibi, E., 113
iler, N., 286
ilovi, S., 120
ime, 216
imecki, I., 57, 68, 140, 247
imrak, J. , 132
imuni, V., 105
imunovi, A., 215
inki, J., 102
inki, Marija, 102
inki, Marko, 102
inki, Milan, 23, 102
inko, Lj., 31, 32
koli, Z., 276
krgati, M., 253
krinjari, F., 57
Slander, S., 121
lezinger, M., 73
libar, S., 197
najder, B., 93
najder, Lj., 93

332

neler, Z, 264, 268, 270

nidari, I., 31, 32, 35, 36, 158, 159,
160,
163, 178
nobl, F., 100
olaj, J., 129
oljan, N., 254
otari, J., 160
palat, 83
palj, (braa), 173, 174, 180
palj, B., 118
palj, L., 253
piljak, M., 198
piljak, ., 113
poljari, M., 81
ram, 302, 306
tabek, F., 97, 98
tabek, S., 213
tajcer, V., 105
tefanc, A., 45, 48
tefanc, M., 45, 48
trk, I., 12
trlek, M., 118
troser, Z., 174, 179
trucelj, V., 256
tulhofer, 183
turman, I., 100
turman, M., 115
uk, F., 87, 88, 112
uki, A., 235
ubai, 23, 27
uh, V., 68
uk, F, 89, 90, 92,
uk, N., 89, 90
vigir, J, 103
vob, T., 118, 317
Tadi, M., 57
Tancig, 185
Tenjera, S., 56
Tepavac, N., 158, 160, 161, 162, 179,
180, 181
Tesli, 248
Tiar, J., 233
Tito, J. B., 6, 28, 29, 33, 34, 35, 37,
133, 171, 223, 226, 227, 230, 231
Tkalec, Z., 120
Todorov, 62
Tomi, 180
Tomi, N, 173, 174, 175, 180, 181
Toni, N., 171
Tomljenovi, K., 103

Tomo, 91
Tompa, A., 72, 180
Tompa, J., 72, 74
Tompa, N., 74, 75, 76
Tompa, V., 72, 74, 76, 77
Tomi, T., 121
Topolnik, E., 117, 119
Tokov, P., 235
Trinajsti, 176
Triner, M., 116
Troskot, Lj., 112
Trucek, M., 23
Truta, N., 56, 57
Tucman, 60, 61
Tukovi, B., 150, 152, 235
Tukori, V., 180
Turkovi, 314
Udier, F., 10, 12, 188, 189, 190, 200,
201, 216
Ugarkovi, S., 53
Umjetnik, 61, 63, 76, 83, 213, 214
Valenak, F., 78, 79, 81
Valenak, Lj., 78
Varda, D., 31
Vargovi, S., 67, 69, 70
Variak, M., 218
Vaarevi, Marica, 276
Vaarevi, Mia, 276
Vatovec, S., 119
Veber, J., 56
Veber, N., 170, 172, 176, 290
Veek, Z, 115, 116, 319
Vii, E., 128, 150
Vid, P, 214
Vidakovi, 277, 313
Vidakovi, M., 29
Videkovi, P., 22, 25
Vidiek, Z., 320
Vidnjevi, 42
Vili, J., 56
Vincekovi, ., 115, 116
Vinko, 98
Vinkovi, 259
Vinski, M., 180
Viek, D., 67
Viek, J., 235, 236
Vinja, 73
Vitasovi, I., 180

Vitasovi, V., 117, 149

Vitek, 162
Vlado, Crni, 82
Vlado, Slovenac, 61
Vlahek, 263
Vlai, 92
Vodopija, A., 276
Vodopija, N., 276
Voki, 230
Volnjak, M., 97, 100
Vorkapi-Vukadinovi, A., 117
Vozgovi, S., 47
Vrabec, E., 158, 169
Vrabec, Z., 265, 269
Vrban, J., 87, 88, 90
Vrbka, V., 220
Vrek, D., 265, 270
Vrinjanin, 76
Vrkljan, I., 276
Vueti, A., 252
Vuilovski, Z., 174, 176, 180, 181, 182
Vugrini, S., 270
Vuji-Laszowski, I., 275
Vujnovi, M., 12, 194, 235, 236, 237,
240
Vujovi, M., 51
Vukeli, T., 118
Vukelja, T., 82, 83, 213, 214
Vukmanovi, S., 172, 178
Vukomanovi, P., 54
Vukovi, A., 57
Vukovi, V., 149
Vuleti, M, 103, 104, 105
Vuljevi, I., 235
Vutuc, 55
Zadravec, R., 253
Zajek, F., 255, 256, 257
Zastavnikovi K., 57, 113, 252
Zastavnikovi, M., 51, 212, 252
Zatarani, I., 265
Zidani, F, 23, 102, 107, 108, 109
Zigi, 88
Znidari, R., 48
Zori, F., 118
Zorina, M., 202, 204, 205
Zrinak, 113
Zrinak, J., 6, 23, 57
Zubac, 139
Zubek, M., 115
Zvonar, R., 63, 64, 65

333

amac, B., 92
api, M., 66, 67, 68, 71
erdik, O., 6
erdik-oga, O., 15
eeli, E., 31
ganec, 219
igi, R., 36
nidari, M., 102
ubrini, M., 23
upi, S, 273, 289
uti, 106

uti, B., 312

ui, 22
Wagner, 55
Werner, 137
Wertheim, 117
Westermayer, H., 85
Wieck, 294
Winterhalter, M., 117, 119
Wohlfart, D., 220, 221

KRATICE

AF Antifaistiki front ena

AVNOJ Antifaistiko vijee narodnog osloboenja Jugoslavije
BBC Radio-London
CK Centralni komitet
CK KP Centralni komitet Komunistike partije
CK KPH Centralni komitet Komunistike partije Hrvatske
CK KPJ Centralni komitet Komunistike partije Jugoslavije
CK Mopra Centralni komitet Meunarodne organizacije za pomo borcima revolucije
CK SKOJ-a Centralni komitet Saveza komunistike omladine Jugoslavije
CO Centralni odbor
CONP Centralni odbor Narodne pomoi
CZ Civilna zatita
HRS Hrvatski radniki savez
HSS Hrvatska seljaka stranka
IHRPH Institut za historiju radnikog pokreta Hrvatske
JNA Jugoslavenska narodna armija
JNOF Jedinstveni narodnooslobodilaki front
Kl Komunistika intemacionala
Kominterna Komunistika intemacionala
KP Komunistika partija
KPH Komunistika partija Hrvatske
KPJ Komunistika partija Jugoslavije
KUSP Kulturno udruenje studenata pacifista
MK Mjesni komitet
MK SKOJ-a Mjesni komitet Saveza komunistike omladine Jugoslavije
NDH Nezavisna Drava Hrvatska
NOB Narodnoosiobodilaka borba
NOO Narodnooslobodilaki odbor
NOP Narodnooslobodilaki pokret
NOR Narodnooslobodilaki rat
NOV Narodnoosiobodilaka vojska
NP Narodna pomo
OK KPH Okruni komitet Komunistike partije Hrvatske
OVRA Politika policija faistike Italije
OZN-a Odjeljenje za zatitu naroda Jugoslavije
PAB Privilegirana agrarna banka
PK SKOJ-a Pokrajinski komitet Saveza komunistike omladine Jugoslavije
PO Pokrajinski odbor
PONP Pokrajinski odbor narodne pomoi
RAPLAZA Radnika planinarska zajednica
RK Rajonski komitet
SBOTI Savez bankovnih, osiguravajuih, trgovakih i industrijskih inovnika
SKOJ Savez komunistike omladine Jugoslavije
SKP(b) Svesavezna komunistika partija (boljevika)
SSSR Savez Sovjetskih Socijalistikih Republika
SSRNH Socijalistiki savez radnog naroda Hrvatske

335

SUBNOR Savez udruenja boraca narodnooslobodilakog rata Jugoslavije

SUZOR Sredinji ured za osiguranje radnika'
TKO Trenjevaka kazalina omladina
UNS Ustaka nadzorna sluba
URSS Ujedinjeni radniki sindikalni savez
ZAVNOH Zemaljsko antifaistiko vijee narodnog osloboenja Hrvatske

336

SADRAJ

Urednitvo

PREDGOVOR

Lutvo Ahmetovi

ZAGREB 1942.
Velika policijska provala Dolazak Edvarda Kardelja i Ive Lole Ribara lanovi Mjesnog komiteta
KPH Uvrivanje i proirivanje partijske organi
zacije Djelovanje SKOJ-a, Narodne pomoi, narodnooslobodilakih odbora i AF-a Akcije i di
verzije U gradu su postojale tehnike za partijske
i druge materijale Ideoloki kurs za mlade lano
ve KP i kandidate Partija je prodrla u sve slojeve
graanstva

Ivan Krajai Stevo

ILEGALNI RAD U ZAGREBU

Suradnja s Ivom Lolom Ribarom i Dragutinom Sailijem Veze s viim oficirima u domobranskoj i
ustakoj vojsci Komiteti i partijske elije u
neprijateljskoj vojsci Prebacivanje dra Ivana Ri
bara u partizane Putovanje do Vrhovnog taba
Ponovo u Zagrebu Razgovor s komandantom Pavelieve mornarice Zapoeti posao je uspjeno
nastavljen

27

Rade Konar

PISMO DRUGOVIMA

38

Ivanka Klai

PISMO IZ ZATVORA

41

Aleksandra Ljubi

PISMA IZ ZATVORA PRIJEKOG SUDA

U ZAGREBU, STUDENOGA 1942.

42

Antun Biber

KAKO SAM POSTAO ILEGALAC

Zasjeda u Mesnikoj ulici Pobjegao sam agentima
Klopka u Juriievoj 19 Uspio sam se probiti
uz revolverski okraj

44

Vlado Lonari

PONOVO U ZAGREBU
Dolazak panjolskih boraca Javke su radile nor
malno Unato teroru panjolci su u Zagrebu bili
sigurni Rad u rajonskom komitetu

49

Martin Pribani

TREI RAJONSKI KOMITET

Sekretar komiteta Krojanica kao partizanski
punkt Hapenje i zamjena

52

Bogumil Rupnik

PREDSJEDNIK
NARODNOOSLOBODILAKOG
ODBORA
U III rajonu imali smo 1942. godine nekoliko
NOO-a Oruje i municija u Zoolokom vrtu

56

Franjo Cui jak

SEKRETAR PARTIJSKOG KOMITETA NA

ELJEZNICI
lanovi komiteta sredinom 1942. godine Nastav
lja se borba eljezniara

58

Bla Lasi

U NOVIM UVJETIMA
Zadaci u Vojnoodjevnom zavodu Kao zagrebaki
ilegalac Postao sam lan V rajonskog komiteta

60

Rudolf Kuhar

BIO SAM SEKRETAR PARTIJSKE ELIJE

Sve tei dani za ilegalni rad lan Rajonskog ko
miteta i tehniar Odlazak u partizane

66

Anina Tompa

SVE TEI I ODGOVORNIJI ZADACI

Stan za ilegalce Primljena sam u Partiju Po
slovi kurira Uspjeli bijeg

72

Mijo Kroelj

PARTIJSKA ELIJA PEENICE

78

Fabijan Rukavina

RAD PARTIJSKE ELIJE 6/1

elija je obuhvaala podruje od Frankopanske do
Vodovodne ulice i od Ilice do eljeznike pruge
27 odbora Narodne pomoi, a svaki odbor sa dva-tri
pododbora 12 narodnooslobodilakih odbora

82

Marija Magjer-Inka

OBAVLJALA SAM ZADATKE PARTIJE

Ilegalni je rad bio raznovrstan Veza s domobran
skim oficirima Odlazak u partizane

84

Josip Mokosek

ZADATAKA JE BILO MNOGO

Nabavljanje oruja Pomo u akciji Kerestinec
Okupili smo velik broj antifaista

87

Ankica Mokosek

PRIMLJENA SAM U PARTIJU

Zadaci u Gradskom odboru AF-a Bijeg iz ruku
policije Stanovi za ilegalne sastanke i ilegalce
Odlazak u partizane

89

Dr Gabrijel Divjanovi

POKUAJ HAPENJA I BIJEGA

Stan za ilegalce Provokator kao kurir Agenti
su doli

93

Tomo Dijanovi

RAD UGOSTITELJSKIH RADNIKA

Bili smo organizirani Naa je organizacija funk
cionirala dobro

96

Josip Mikovi

NA RAZLIITIM ZADACIMA
Rad borbene grupe Meu kino-namjetenicima
Kandidati za lanove KP Hapenje Mika Pataia

101

Marija Penezi-Mort

AKTIVISTKINJA
ILEGALNOG
POKRETA
Radnica Vunatrikota, sindikalni povjerenik, skup
lja Narodne pomoi, kandidat i lan Partije Na
dunosti tehniarke Nova funkcija u Mjesnom
odboru AF-a Hapenje, zlostavljanje, logor i za
mjena

110

Dr Stjepan Rapi

ILEGALNI RAD NA VETERINARSKOM

FAKULTETU
Skupljanje sanitetskog materijala Stanovi za ile
galce Kanali za prebacivanje u partizane

114

Dr Ekrem Maglajli

STUDENTI
I
FAKULTETA

Drago Krdnija

IZGRADNJA
PARTIJSKIH
KADROVA
Dobio sam zadatak da organiziram kurs u Zagrebu
1942 Na kursu je bilo po nekoliko grupa lanova
Partije i SKOJ-a Prouavali smo Historiju
SKP(b), Nacionalno pitanje, Historiju KPJ i pro
gram i ciljeve NOP-a Izlaenje lista Vijesti i
asopisa Narodna borba

120

Mahmud Konjhodi

MALA REDAKCIJA U ZAGREBU

Sastanci ilegalne grupe novinara Zadaci novinar
ske redakcije Izila su etiri broja Narodne bor
be

130

Josip Lukatela

RAD RUNE TEHNIKE

Izrada propusnica i legitimacija Organizacija
opskrbljivanja materijalom Tajna skrovita bila su
sigurna

142

Josip Gorki

U ULICI BARUNA JELAIA

Osnivanje odbora Narodne pomoi Skladite pa
pira u kui broj 3

154

Marijan Kusturin

SKLADITE U BRANIMIROVOJ 18
Nakon zarobljenitva, na ilegalnom radu u gradu
Bio sam uhapen i u logoru

156

August Cili

KUA S TAJNIM SKLONITEM

Veze s Ivanom Krajaiem Punkt kod direktora
Ivana nidaria Pokuaj spasavanja Nevenke Tepavac Posebni zadaci Preuzimanje kue u Stenjevcu Gornjem

158

Dr in. Boris Prikril

INENJERSKA OBAVJETAJNA GRUPA

NA ELJEZNICI
Dostavljali smo sve mogue informacije Izrada
krivotvorenih dokumenata Skupljanje razliitog
materijala za partizanske jedinice

Olga Ivekovi

NASTAVNICI

VETERINARSKOG

STAN NA UGLU BUKOVAKE I CRNIEVE

ULICE
U stanu su boravili Marko Belini, Dragutin Saili,
Ivan Krajai, Ivo Marinkovi, Lepa Perovi, Milan
Mikovi i Norbert Veber

Neda Rukavina-Prohaska

MOJA KURIRSKA DJELATNOST

Omladinske akcije Konspiracija i novi zadaci
Skrivanje i kretanje Kuriri i javke Hapenje
Ive Marinkovia Izbjegla sam hapenje

In. Petar egvi

NALOZI ZA SLUBENA PUTOVANJA

ILEGALACA
Skupljanje podataka U Alatnici eljeznike radi
onice izraivali smo kirurke instrumente za parti
zanske bolnice

Milan Jakovi

ZAGREBAKA VEZA U DONJIM

DUBRAVAMA
Kako smo organizirali prihvaanje drugova iz Zagre
ba Lozinke eljeznikim telegrafom Dolazak

118

166

170

173

183

188

Vlade Popovia i Otmara Kreaia Stigli su glum

ci iz Kazalita
Nikola Maretko

VEZA GLAVNI TAB HRVATSKE MK ZAGREB

Udarne grupe u eljeznikoj radionici Lozinke
u Donjim Dubravama

197

Tomislav Salopek

PARTIJSKA VEZA ZAGREB - GRAAC

Prenoenje izvjetaja i poruka Kovezi materijala
za partizane Stizali su drugovi i drugarice

199

Anka Dragni-Skorupan

BILA SAM KURIR

Putovanje na relaciji Plaki Zagreb i natrag
Javke u Zagrebu Veza je uspostavljena Odla
zak s Ankom Berus

202

Vjekoslav Brlek

PREBACIVANJE U PARTIZANE
Punktovi u Radnikoj i Varadinskoj cesti Pone
kad sam dnevno predavao kuririma po desetak dru
gova i drugarica

213

Antun imunovi

U VEZI S GLAVNIM TABOM HRVATSKE

Otpremanje tamparskog stroja i drugog materijala
Vlakovima sam odvodio ilegalce Nove narud
be materijala Pao sam u ruke agenata Izlazak
iz zatvora i ponovni rad za NOP

215

Vladimir Nazor

ODLAZAK IZ ZAGREBA

224

Antun Augustini

NAZOR I KOVAI ODLAZE U PARTIZANE

Poznanstvo s Titom Ministarskim autom na oslo
boeni teritorij

228

Franjo Mikuli

U OSIGURAVANJU NAZORA I GORANA

Nepoznati drugovi iz Zagreba Na doeku u Horvatima Stari pjesnik je bio sretan

231

Joa Ruti

ODLAZAK GLUMACA U PARTIZANE

Ilegalni rad i osnivanje Narodnooslobodilakog od
bora u Hrvatskom narodnom kazalitu

235

Vjeko Afri

UMJETNICI U REDOVIMA BORACA

Odlazak u partizane Zagrebako kazalite dalo je
jezgro Kazalita narodnog osloboenja Portreti
glumaca

237

Josip Manoli

RAD ORGANIZACIJE SKOJ-a

Velika provala skojevske organizacije Osnivanje
novog mjesnog komiteta Rad je uspjeno nastav
ljen Omladinske udarne grupe

241

Ivica Kraneli

NOVI MJESNI KOMITET SKOJ-a

Komitet je formiran potkraj 1941 Ubrzo su ob
novljena i povezana sva skojevska rukovodstva
Diverzija u kasarni domobranske auto-komande

247

Fadila Bilal-Redi

SJEANJE O RADU SKOJ-a

Bila sam sekretar srednjokolskog rukovodstva U
Mjesnom komitetu SKOJ-a Akcije zagrebake
omladine

253

Ivan Nikola Koi

SKOJEVCI SU BILI JEZGRO SAVEZA MLADE

GENERACIJE

258

Skojevske grupe na podruju Radnike ceste, Peenice i Maksimira Rad u MK SKOJ-a Sadraj
i oblici politikog rada
Ivan Palec

SKojEVCi na eljeznici
lan MK SKOJ-a Grupa za prebacivanje u par
tizane Sekretar Istonog komiteta SKOJ-a u Za
grebu

263

In. Stjepan Nesek

SKOJEVCI
ELJEZNIKE
OBRTNE
KOLE
Ustae nisu uspjele u bojkotu prema skojevcima
Ojaao je utjecaj na omladinu Istodobno sam
radio u Kustoiji i na Trenjevci

267

Dr Zlatan Sremec

ILEGALNA PARTIZANSKA DJEJA

BOLNICA

Jana Koch

SPASENA SU MNOGOBROJNA NAA DJECA

Uloga Crvenog kria Spaavanje djece iz logora
Prizori uasa i smrti Prihvatilite u Zagrebu
Samoprijegor medicinskih sestara i lijenika
Pomo graana Zagreba

275

Slava Ogrizovi

KOZARAKA DJECA
Spaavanje srpske djece iz logora u Staroj Gradiki
Djeca su umirala Smjetaj u Zagrebu Ni
jedno dijete nije bilo zdravo

291

Tvrtko vob

SLIICE IZ USTAKIH ZATVORA

317

KAZALO IMENA

321

KRATICE

335

272

Izdavaka radna organizacija

KOLSKA
KNJIGA
Zagreb, Masarykova 28
Grafiki urednik
MIRA BEUTZ
Korekturu obavila
Sluba korekture kolske knjige
Tiskanje dovreno u srpnju 1984.