BONJACI IPOVA KROZ HISTORIJU

ZBORNIK RADOVA
SA PRVOG NAUNOG SIMPOZIJA "BONJACI IPOVA KROZ HISTORIJU"
ODRANOG 21. NOVEMBRA 1998. GODINE U SARAJEVU

"GRAFORAD" ZENICA
Izdavako i tamparsko preduzee Zenica
Zenica

1999.
Tira 1000. primjeraka

I EDICIJA: "KORIJENI I IDENTITET"

UREDNIK
Dr. Devad abi

REDAKCIONI

ODBOR

Prof. dr. Enver Imamovi

Prof. dr. Beir Maci
Devad Drino, dipl. pravnik
Dr. Devad abi
Dervi ori, ecc.

LEKTOR I KOREKTOR
Azra Karabdi, profesor

KOMPJUTERSKA OBRADA I PRIJELOM TEKSTA

Lejla i Velida abi

KOMPJUTERSKA

OBRADA I REPRODUKCIJA

ILUSTRACIJA

Studio "Graforad" Zenica

IZDAVA
Udruenje intelektualaca Bonjaka ipova u izgnanstvu - Zenica

TAMPA
"Graforad" Zenica, tel. (072) 411 - 314

fax (072) 412 - 629

CIP - Katalogizacija u publikaciji

Nacionalna i univerzitetska biblioteka Bosne i Hercegovine Sarajevo

94 (497.6 ipovo) : 323.1 ( = 163.43 * )

323 . 1 ( = 163 .43 * ) : 94 (497 . 6 ipovo)
341 . 485 (497 . 6 = 163 . 43 *)
355 .012 (497 . 6)
NAUNI simpozijum Bonjaci ipova kroz historiju (1; 1998; Sarajevo)
Prvi nauni simpozijum Bonjaci ipova kroz historiju:
Sarajevo, 21. novembar 1998. / [autori Ibrahim Buatlija ... [et al. ];
urednik Devad abi - Zenica: Graforad, 1999. - 511 str.: i1ustr.; 24 cm
Bibliografske i druge biljeke uz tekst
ISBN 9958 - 9301 - O - O
1. GI. Stv. nasl. 2. Dopun. Nasl. 3. Buatlija, Ibrahim
COBISS - 10 6721286
Prema miljenju Federalnog ministarstva obrazovanja nauke, kulture i sporta
Sarajevo, broj:Ol - 15 -2751/99. od 15.06.1999. godine, knjiga je osloboena
plaanja poreza na promet proizvoda.

\\
svim nevinim rtvama bonjakog naroda ipova i svim
Bonjacima ipova koji su brinui svoju i ne samo svoju brigu i
muei svoju i ne s~mo svoju muku pomogli da muke i patnje
bonjakog naroda Sipova i ne samo Sipova budu lake i manje
bolne i time ivot dostojniji ovjeka \\

to si tuan babo pita mene esto,

Sanjao sam sine opet rodno mjesto.
Ako babo ne doivi, zaklinjem te sada sine,
Naoj kui ti se vrati, isto eli tvoja mati.
Babovinu svoju nemoj nikom dati,
Budi svoj na svome, ove rijei pamti.
to sam blie sine, kraju svog ivota,
Zaviaja srcu vea je ljepota.
Ako babo ne doivi, zaklinjem te sada sine,
Naoj kui ti se vrati, isto eli tvoja mati.
Babovinu svoju nemoj nikom dati,
Budi svoj na svome, ove rijei pamti.

(Tekst pjesme napisao Sead Zubanovi,

kantatu za hor, harmoniju, oktet i solo bas
bariton izvodi Edin Pandur)

Predsjednitvo Udruenja
Intelektualaca Bonjaka ipova - Zenica

PREDGOVOR

uvob
I

FIZIKOGEOGRAFSKE KARAKTERISATIKE
PODRUJA IPOVA

1
5

Dr. Ibrahim Buatlija FIZIKOGEOGRAFSKE KARAKTERISATIKE

PODRUJA IPOVA
1.1. Geografski, geopolitiki i geostrateki poloaj
1.2. Morfostrukturne i morfoskulpturne karakteristike
1.3. Klima i hidrografija
1.4. Vegetacija

S
5
6
8
9

II NAJSTARUE RAZDOBljE

11

Dr. Enver Imamovi

1. PODRUJE IPOVA U NAJSTARIJEM RAZDOBUU
1.1. Predhistorija
1.2. Antika - prisutnost Rimljana
1.3. Seoba naroda

11
11
12
14

III

SREDNJI VIJEK

Dr. Salih Jalimam

1. PODRUJE IPOVA U SREDNJEM VIJEKU
1.1. Mjesto i uloga gradova kao naselja i
centara ekonomskog i drutvenog ivota
1.2. Tipovi srednjovjekovnih bosanskih naselja
1.3. Naselja podruja ipova u izvorima
srednjovjekovne bosanske drave
1.3.1. upa Pleba (Pljeva) i njen centar - utvrda arampov
1.3.2. Sokol, srednjovjekovni grad - utvrda
1.3.3. Steci - srednjovjekovni nadgrobni spomenici dobrih Bonjana

20
23
24
32

IV RAZDOBUE VLADAVINE OSMANLIJA

35

Devad Drino, dipl. pravnik

1. UPRAVNO - PRAVNI POLOAJ PODRUJA IPOVA U OSMANSKOM
RAZDOBUU
1.1. Upadi Osmanlija u Bosnu i formiranje Jajake banovine
1.2. Upravni poloaj nahija Janj i Soko
1.3. Razvoj nahija Janj i Soko u Osmanskom razdoblju
1.4. Otpor Austro - Ugarskoj okupaciji 1878 godine
1.5. Kultna mjesta Bonjaka ipova

35
35
36
37
39
40

17
17
19

Dr. Behija Zlatar

2. PODRUJE IPOVA U DEFTERU KLIKOG
SANDAKA IZ 1550. GODINE
2.1. Nahija Janj
2.2. Nahija Sokol
2.2.1. Timar Hurema
2.2.2. Timar divane Hajdara
2.2.3. Timar Hasana sina ahbegova
2.2.4. Timar Hasana sina Osmanova

43
44
45
46
46
48
49

Dr. Devad abi

3. DRUTVENO - EKONOMSKE PRILIKE, OSTACI MATERIJALNE
KULTURE I ETIMOLOKO NASLIJEE BONJAKA IPOVA IZ
OSMANSKOG RAZDOBUA
3.1. Ciljevi osvajanja Bosne i Hercegovine
3.2. Politike prilike
3.3. Ekonomske prilike
3.4. Kulturne prilike
3.5. Spomenici materijalne kulture
3.5.1. Damije
3.5.2 Mesdidi
3.5.3 Mektebi
3.5.4. Turbeta i mezarja
3.5.4.1. Turbe Alije Gerzelezau Gerzovu
3.5.4.2. Torlak evli Dedino turbe u Volarima
3.5.4.3. Mezarja
3.5.5. Kule
3.5.5.1. Hatibovia kula u Duljcima
3.5.5.2. Ribia kula u ipovu Starom
3.5.5.3. Ganibegovia kula na Vraiu
3.5.5.4. Daferbegova kula u Gerzovu
3.5.5.5. Babia kula u Babiima
3.5.6. ardaci
3.5.7. Gradovi i utvrde
3.5.7.1. Grad Sokol
3.5.8. Hanovi i konaita
3.5.9. Vodovodi i kaldrme
3.5.10. Etimoloko naslijee Bonjaka na podruju ipova

55
55
55
61
66
68
68
71
72
72
73
74
74
77
78
78
78
79
79
79
80
80
83
83
84

V RAZDOBUE

AUSTRO-UGARSKE

VLADAVINE

Rizo Rami
1. AUSTRO - UGARSKA OKUPACIJA BOSNE I HERCEGOVINE

89

Mr. Husnija Kamberovi

2. BONJACI IPOVA U RAZDOBUU AUSTRO-UGARSKE
BOSNE I HERCEGOVINE 1878.-1918. GODINE

93

OKUPACIJE

2.1. Krvavi ulazak Austro-Ugarske u Bosnu i Hercegovinu

1878. godine i otpor Bonjaka okupaciji
2.2. Bonjaci ipova u otporu Austro-Ugarskoj okupaciji
Bosne i Hercegovine 1878. godine
2.3. Bonjaci ipova u austrougarskim popisima
stanovnitva 1879., 1885., 1895. i 1910. godine
Dr. Devad abi
3. DRUTVENO - EKONOMSKE PRILIKE NA PODRUJU IPOVA ZA
VRIJEME AUSTRO - UGARSKE OKUPACIJE BOSNE I HERCEGOVINE
1878.-1918.
GODINE
111

3.1. Politike prilike

3.2. Ekonomske prilike
3.3. Kulturne prilike

Dr. Devad abi

1. BONJACI IPOVA U RAZDOBUU
SVJETSKOG RATA

111
114
115

BALKANSKIH

RATOVA I PRVOG

1.1. Balkanski ratovi 1912. i 1913. godine

1.2. Prvi svjetski rat 1914.-1918. godine
1.3. Bonjaci ipova, Balkanski ratovi i Prvi sVjetski rat

117
117
118
119

Smajo ~rki, diel. ecc.

1. BOSNJACI SIPOVA U PERIODU IZMEU

1.1.
1.2.
1.3.
1.4.

VIlI

DVA SVJETSKA RATA

121
Formiranje Kraljevine Srba Hrvata i Slovenaca i Kraljevine Jugoslavije 121
Politike prilike
122
Ekonomske prilike
123
Kulturne prilike
124

DRUGI SVJETSKI RAT I GENOCID NAD

BONJACIMA IPOVA 1941.- 1945. GODINE

Mr. Seka Brkljaa

1. IPOVO 1941. GODINE U ODNOSU LOKALNE I OPTE ISTORIJE
BOSNEI HERCEGOVINE U DRUGOM SVJETSKOM RATU

.t-

127

127

1.1. Regionalna i lokalna istorija 1941.-1945. godine

u ipovakom kraju
1.2. Opte stanje 1941. godine

127
128

1.3.

128

Aprilski rat

1.4. Uspostavljanje NDH vlasti

1.5. Zaotravanje meunacionalnih odnosa

129
130

Mr. Senija Milii

2. DRUGI SVJETSKI RAT I GENOCID NAD BONJACIMA
IPOVA 1941.-1945. GODINE
2.1. Stanjedokumentacionegraeo stradanjuBonjakaipova
u periodu1941.-1945.godine
2.2. Genocidnad Bonjacima)pova1941.-1945.godine
2.2.1. UbijeniBonjaciu Sipovutokom avgusta
i poetkomseptembra1941.godine
2.2.1.1. Benjevo
2.2.1.2. Brani
2.2.1.3.ifluk
2.2.1.4.osii
2.2.1.5. ukovi
2.2.1.6. Dragni
2.2.1.7. Duljci
2.2.1.8. Glavai
2.2.1.9. Hanovii ipovoStaro
2.2.1.10.Kudii
2.2.1.11.Lubovo
2.2.1.12.Mujdii
2.2.1.13.Majevac
2.2.1.14.Sarii
2.2.1.15.Volari
2.2.1.16.Vrai
2.2.2. Ubijenii stradaliBonjaciipova- rtve okupatorskog
nasiljai ratnih djejstavau perioduseptembar
1941.- maj 1945.godine
2.2.2.1. Benjevo
2.2.2.2. ukovi
2.2.2.3. Dragni
2.2.2.4. Kudii
2.2.2.5. Glavai
2.2.2.5. Lubovo
2.2.2.6. Volari
2.3. Opljakanai unitenaimovinai spaljeni
i poruenispomenicibonjakekulture
Asim Rami - Veli Muharem
3. BONJACI IPOVA U NOB I OTPORU FAIZNU
I GENOCIDU 1941. - 1945. GODINE

Smajo Brki, dipl. ecc.

1. BONJACI IPOVA U PERIODU SOCIJALIZMA 1941.-1945.

133
133
141
141
141
142
142
142
142
143
144
144
145
146
146
146
147
147
147
149

150
150
150
150
151
151
151
151
153

157

GODINE163

1.1. Politike prilike

1.2. Ekonomske prilike
1.3. Kulturne prilike

Dr. Beir Maci

1. GENOCID NAD BONJACIMA IPOVA 1991. - 1995. GODINE
1.1. Razmjere genocida u Bosni i Hercegovini 1992.- 1995. godine
1.2. Priprema za agresiju i genocid u ipovu
1.3. Prva ubistva, pljake, naoruavanja i maltretiranja
1.4 Etniko ienje i egzodus Bonjaka
1.5. Napad na Gipsaru "Volari" i druga maltretiranja, prvi zbjegovi
1.6. Unitavanje bonjakih privrednih i vjerskih
objekata, radna obaveza
1.7. Tune povorke prognanih Bonjaka
1.8. Masovna ubistva Bonjaka
1.9. Svjedoenja

163
174
175

177
177
180
182
186
189
192
195
198
202

Dr. Mujo Slatina

2.

ANTAGONISTINA
AKULTURACIJA I
SRBOETNIKO GENOCIDNO PONAANJE
2.1. Blagoslov patrijarha
2.2. Genocidno ponaanje nema samo jedan motivacioni izvor
2.3. Antagonistina akulturacija - jedan od izvora genocidnog ponaanja
2.4. Otpor akulturaciji
2.5 Suprotnost prema drugom i drugaijem etnosu
2.6. Utiskivanje - osnovni princip uenja
2.7. Automatski pripisana mistika
2.8. Maija i maijanje
2.9. Posebna forma tebnje za moi
2.9.1. Dosezanje kolektivno-psihikog praga izdrljivosti
2.10. Osuda s divljenjem
2.11. Umjesto zakljuka

Redo Glava
3. KARAKTERlSTINI

202
209
210
211
211
213
213
216
217
219
219
220
221

OBUCI I METODE SPECIJALNOG RATA U

FUNKCIJI PRIPREME ETNIKOG IENJA I GENOCIDA NAD
BONJACIMA IPOVA 1991. - 1995. GODINE
223
3.1. Specijalni rat u funkciji etnikog ienja i genocida nad Bonjacima 223
3.2. Mitologija u slubi raspirivanja nacionalne i nacionalistike
mrnje prema Bonjacima muslimanima, "potomcima
Turaka - srpskih vekovnih neprijatelja
224
3.3. Masovne grobnice i rtve faistikog terora iz Drugog svjetskog
rata u slubi raspirivanja nacionalne i nacionalistike mrnje
prema komijama Bonjacima muslimanima
225

3.4. Tajno naoruavanje Srba u cilju

stvaranja lanog osjeaja nepobjedivosti
3.5. Zastraivanje, ubistva, paljenje kua,
gaenje ljudskih prava i beznae Bonjaka
3.6. Saobraajna, informativna i ekonomska blokada Bonjaka

225
226
226

Dervi ori, ecc

4.

BONJACI IPOVA U ODBRANI BOSNE I

HERCEGOVINE 1992. - 1995. GODINE

4.1. Aktivnosti SDA na zatiti Bonjaka ipova

4.2. Prihvat prognanih i izbjeglih Bonjaka ipova na
slobodnoj teritoriji Optine Jajce i formiranje
4.3. Pad Jajca i Prikljuenje pripadnika Odreda Sipovo
jedinicama III Korpusa Armije BiH

XI STRUKTURA STANOVNITVA I POSJEDOVNI ODNOSI

229
229
230
230
233

Mr. Zijad ehi

1.

STRUKTURA STANOVNITVA
I POSJEDOVNI
ODNOSI PODRUJA IPOVA KROZ HISTORIJU

1.1. Struktura stanovnitva

1.2. Posjedovni odnosi

233
233
238

Zuhdija Jaarevi, ecc.

1.

PROSTORI ZA STANOVANJE I SPOMENICI MATERIJALNE KULTURE

BONJAKA IPOVA S KRAJA XIX I U PRVOJ POLOVINI XX VIJEKA 257

1.1. Uslovljenost potreba i mogunosti

1.2. Prostori za stanovanje i spomenici materijalne kulture
Bonjaka ipova s kraja XIX i u prvoj polovini XX Vijeka
1.2.1. Kue za stanovanje
1.2.2. ardaci
1.2.3. Hanovi
1.2.4. Kule
1.2.5. Stanovi
1.2.6. Damije i mesdidi

257
258
259
259
259
258
258

Munira Glava
eherzada abi
2.

TKANJE I VEZ U TRADICIJI KUNE

RADINOSTI BONJAKA IPOVA
2.1. Uslovljenost nastanka i svrha izrade

2.2. Tkanje
2.3. Vezenje

261
261
262
264

Svetlana Baji
3. NONJA BONJAKA IPOVA S KRAJA XIX I TOKOM XX VIJEKA

267

Husein Pipi, ugostitelj

4. KUHINJA I JELA BONJAKA IPOVA
4.1. Uslovljenost nastanka
4.2. Osnovne karakteristike, vrste jela i pribor
4.3. Osnovna termonologija
4.4. Vrste i oblici zijafeta (obroka, menija)
4.5 Vrste jela, njihov sastav i nain saidisanja

273
273
273
274
275
276

Dr. Nedad abi

Dr. Enver abi
S. ZDRAVSTVO BONJAKA IPOVA
5.1. Uslovljenost potreba i mogunosti razvoja zdravstva uopte
5.2. Narodna medicina
5.2.1. Bonjaci ipova - narodni ljekari
5.3. Struno i profesionalno organizovana Zdravstvena zatita
5.3.1. Bonjaci ipova meu zdravstvenim radnicima ipova

285
285
285
287
287
288

Dr. Devad abi

6. KOLSTVO BONJAKA IPOVA
6.1. Vjerske kole
6.1.1. Bonjaci ipova - alimi
6.2. Graanske kole
6.2.1. Bonjaci ipova - prosvjetni radnici
6.2.2. Bonjaci ipova - intelektualci
6.2.3. Bonjaci ipova - uspjeni poslovni ljudi

291
291
291
292
294
297
298

Dr. Naila Hebib-Valievac

~
~
7. IZ GOVORA BOSNJAKA SIPOVACKOG KRAJA
- o vokalskom sistemu govora Volara -

8.1. Uslovljeniost nastanka

8.2. Porodini obiaji
8.2.1. Roenje i nadijevanje imena novoroeneta
8.2.2. eteresnica
8.2.3. Prvi zubi i koraci
8.2.4. Roendani
8.2.5. Prodijevanje uiju
8.2.6. Polazak u kolu
8.2.7. Odlazak u vojsku
8.2.8. Vojna odsustva i dolazak iz vojske
8.2.9. Ispraaj aka na kolovanje i mladia na rad

321
321
323
324
325

325
326
326
326
327
328
328

8.2.10. Temeljenje i pokrivanje kua

8.2.11. enidba udaja
8.2.12. Pronja djevojke
8.2.13. Svatovi
8.2.14. Vjenanje
8.2.15. Mir
8.2.16. Ruho
8.2.17. Pir
8.2.18. Pohodi
8.2.19. Prela i sijela
8.2.20. Zijafeti
8.2.21. Objedi
8.2.22. Alun
8.2.23. Odnos starijih i mladih
8.2.24. Bolest

8.2.25. Smrt i alost

8.3. Obiaji vezani za vjerske obrede
8.3.1. Sunetluk
8.3.2. Polazaku mekteb
8.3.3. Niah - vjenanje po erijatu
8.3.4. Polaganje hifza
8.3.5. Odlazak na had
8.3.6. Povratak i doek hadija
8.3.7. Ramazanskiiftari
8.3.8. Hodaluk
8.3.9. Klanje kurbana
8.3.10. Obiaji oko denaza
8.3.11. Tevhidi
8.3.12. Mevludi
8.3.13. Postavljanje niana i obiljeavanje mezara
Dr. Devad abi
9. LEGENDE I PRIE BONJAKA IPOVA
9.1. Alija Gerzelez u ipovu Bosnu brani
9.2. Alija Gerzelezu usmenoj predaji generacija Bonjaka ipova
9.3. Alija Gerzelezudo u udesima Gerzova
9.4. Alije Gerzelezavelika kunja i Drvo opomena
9.5. Aliji Gerzelezuvakif Ibro turbe gradi
9.6. Agrama reforma u ipovakom kraju
9.7. Bonjaka ista dua
9.8. Brodovi na Plivi
9.9. Crkvine
9.10. ulet
9.11. Ganibegovii- begovi sa Vraia
9.12. Ganibegovii- Ajdii

329
329
330
331
331
332
332
332
333
334
335

336
337

337
338

338
339
340
340
341
341
342
343
344
345
345
345
346
346
346

349
349
352
354
355
356
358
359
360
361
361
362
362

9.13. Glumaki mezarluci

9.14. Gradnja crkve u Glogovcu
9.15. Gradnja crkve u ipovu
9.16. Grbavika Ijudoderna jezera
9.17. Hanovi - ipovo grad
9.18. Hadija Porobi Dedo iz Volara i Veliki i Mali Hadijin Kamen
9.19. Hanovi Volari
9.20. Hazna
9.21. Iman efendije Huseina Pipia
9.22. Izumrle i raseljene porodice Bonjaka ipova
9.23. Jai od medvjeda
9.24. Kavgalije i ratni kamen
9.25. Laari na plivi
9.26. Lovci iribolovci
9.27. Ljudoderna rijeka Pliva
9.28. Manastir Kozila i Kaluer kuia
9.29. Marifetluci
9.30. Mlinovi i mlinari
9.31. Moi oi u Osmi noj vodi na Moiocima
9.32. Pjevai - guslari bonjakih junakih pjesama
9.33. Pjevai bonjakih junakih pjesama
9.34. Podgorci i nadgorci
9.35. Pripovjedai bonjake usmene tradicije
9.36. Pipii - Hadii iz Saria
9.37. Pipii - Dudii ipovo Staro
9.38. Podruje ipova - masovna grobnica
9.39. Porijeklo bonjakih porodica ipova
9.40. Posljednji Bonjaci Babia
9.41. Posljednji Bonjaci Soko grada
9.42. Rani sabah namaz Muhameda Imamovia iz Volara
9.43. Selia
9.44. Sportski duh Bonjaka ipova
9.45. Svatovska mezarja
9.46. Strojiki bijeli adori
9.47. ehidske jame Bezdane
9.48. ehidsko mezarje dobrih
9.49. ehidske stijene
9.50. ipovaki duani
9.51. ipovake damije i mesdidi
9.51. ipovake kule
9.52. ipovo - Misir
9.53. ipovo u srcu - Bonjaka ipova
9.54 ipovako ivo blato
9.55. Teaki kruh od devet kora siromaha Mehe Gazia iz Volara
9.56. Tomruci vodovoda damije u ipovu
9.57. Torlak Evlidedino turbe u Volarima

363
364
367
367
368
368
369
370
370
371
372
372
373
373
374
374
374
375
376
376
378
379
379
380
380
381
381
382
383
386
387
387
389
390
391
392
392
393
394
394
395
396
396
397
398
398

9.58. Tursko greblje i kaldrma u Volarima

9.59. Varvarac - neobini hoda iz Dragnjia
9.60. Zlatna ruka age sa Moioca

399
399
401

XIII PORUKE I POUKE

427

1. KOMlJAMA SRBIMA
2. BRAI BONJACIMA IPOVA

427

XIV

BONJACI IPOVA PREMA POPISU STANOVNITVA

NA DAN 27.04. 1991. GODINE

432

435

PREDGOVOR
Historijska nauka dokazuje da se ljudski rod pojavio prije 4 miliona godina. Ovako dug
hod prema savremenoj civilizaciji gradile su mnogobrojne generacije, ostavljajui
nasljednicima vie od svojih prethodnika. Naalost, ovaj hod nije bio stalno uzlazan.
Iskonska, potajna i podivljala ljudska destruktivnost esto je unitavala dostignua
pret~odnika, unazaujui tako civilizacijski hod prema naprednijem, boljem i viem. Od
ovoga naalost nije imuno ni XX stoljee, u kome su se dogodila dva svjetska rata i brojni
lokalni ratovi i sukobi i u kojem se crna historija umnogome i mnogima ponavljala.
Prema mudrim Latinima: "Historia est magistra vitae". I zaista, historija je uiteljica
ivota samo za one koji je dobro poznaju. Oni drugi je ponavljaju plaajui tako viestruku
cijenu svoga neznanja i naivnosti.
Sticajem zlosretnih historijskih okolnosti i nemarnim odnosom i neinjenjem historiara
i nedavanjem dovoljne podrke od strane nosilaca politike i dravne vlasti iz redova
vlastitog naroda Bonjaci tek u 1997. godini, sa djelom prof. dr. Mustafe Imamovia
"Historija Bonjaka" dobijaju svoju pisanu historiju. Zato im se ona i ponavljala u svom
najcrnjem genocidnom izdanju vie od desetinu puta. Ponadati se da e ovo, a i ostala djela
na temu nae teke ali asne prolosti pomoi da lake idemo u mirniju i izvjesniju
budunost. Za ponadatiti se takoer da e nae nove generacije znati vie o sebi i tegobnoj
prolosti svojih predaka, nego to su to znali njihovi prethodnici. Ovo iz razloga to onaj ko
ne poznaje svoju prolost ne moe opredjeljujue uticati ni na svoju budunost. Zapravo,
budunost mu kao neznalici i time naivnom i lahkovjernom odreujU drugi. Kako, oito
svjedoe brojna ehidska mezarja Bonjaka irom Bosne i Hercegovine.
Pored opte, tj. nacionalne, Bonjaci moraju znati i svoju lokalnu historiju, tj. historiju
svojih bliih i dalekih predaka. Ovo zbog injenice to im se ba ona obijala o glavu i to ih je
ona kao iskrivljena istina, pisana voljom i interesima njihovih partnera u vlasti, a u brojnim
bunama i ratovima i neprijatelja Srba i Hrvata, esto igosala i prokazivala ustaama i drugim
zlikavcima, a da oni to u sutini kao narod, dakle masovno, nikada nisu bili.
Da bi Bonjaci ipova imali svoju izvjesniju budunost, oni se moraju upoznati sa
svojom prolou. Ovo posebno jer nemaju razloga da je se stide. Poznavanje prolosti
rasteretit e ih due od stoljea vjetaki nabijenih kompleksa "poturica", "balija", "ustaa",
"malih graana i graana drugog reda". Jer, Bosna i Hercegovina je rodna gruda njihovih
deda i nana, u kojoj su estito radili i ivjeli i za koju su se asno borili i ginuli kada god je
bila napadnuta. Ovo kao historijsku injenicu i istinu treba da znaju upravo Bonjaci ali i
priznaju i prihvate i Srbi i Hrvati kao partneri u vlasti i komije u suivotu. Sa ovim ciljem je
pisana knjiga "Bonjaci ipova kroz historiju".
Knjiga predstavlja zbornik radova podnesenih na Prvom naunom simpoziju "BONJACI
IPOVA KROZHISTORIJU",odranom u Sarajevu 21. novembra 1998. godine u organizaciji
Udruenja intelektualaca Bonjaka ipova i Udruenja graana ipova.
Koristimo priliku da se najiskrenije ljudski i toplo zahvalimo svima koji su pisanim
radovima kao autori, izjavama i svjedoenjima, priama, savjetima i uputama kao
savremenici, poznavaoci i pripovjedai odreenih dogaaja, lektorskom i tehnikom
obradom, novanim prilozima kao sponzori i donatori i na druge naine pomogli da se ova,
nadamo se korisna i vrijedna knjiga objavi i time postane dostupna irem krugu italaca,
naih dragih Bonjaka ipova prvenstveno.
PREDSJEDNITVOUDRUENJA
INTELEKTUALACABONJAKAOPTINEIPOVOU IZGNANSTVU

Umjerenokontinentalna klima, plodna polja dolina rijeka Plive, Janja, Lubovice i

Volarice, prostrani panjaci zaravni Lisine, Borovice, Dragnji podova, Plivskih
podova, Kozila, Hrbine, uleta, Strojica, Pribeljaca, Podobzira, Ljue, Grbavikog
polja, Natpolja i Gorice, obilje Iistopadnih i zimzelenih uma, prohodna dolina rijeke
Plive i dalje Vrbasa kao prirodne komunikacije, pogodovali su nastanjivanju ovjeka
na podruju ipova i time pojavi ivota na ovim prostorima od najranijih vremena
razvoja ljudskog roda. Potvruju to brojna nalazita ostataka kultura iz svih epoha,
posebno I1ira, Rimljana i bogumila.
Uz brojna nalazita koja potvruju prisutnost Rimljana, 395 registrovanih
steaka na ukupno 6 lokaliteta potvruje brojnost i apsolutnu dominantnost
pripadnika bogumilske zajednice na prostoru ipovakog kraja prije dolaska
Osmanlija.
Prirodna jednostavnost steaka odraava skromnost i umjerenost ivljenja
Dobrih Bonjana i njihovu odanost i bogobojaznost prema Svevinjem Stvoritelju.
Molitva 5 puta dnevno, post u trajanju od 145 dana godinje, ograniena upotreba
mesa, skromne bogomolje, strogo potivanje porodine (rodovske) i posebno
vjerske hijerarhije, na ijem elu je bio did kao najstariji vjerski starjeina i ostali
sveenici kao strojnici, uz stalne nasrtaje dominikanaca i franjevaca potpomognute
Mleanima i Ugarima u pokuajima njihovog pokatoliavanja, doprinijeli su da se
bogumili kao Dobri Bonjani lahko prepoznaju u organizaciji, obiajima, tradiciji i
nainu ivota uopte, posebno nainu obraanja Bogu, sa Osmanlijama kao novim
gospodarima zemlje im Bosne i Hercegovine. Imajui ovo u Vidu, nije uopte udno
da su masovno, bez prisile od strane novih gospodara, prihvatali islam. Ostalo je
zabiljeeno da je samo u jednom danu 1463. godine u Jajcu nakon njegovog
zauzimanja od strane Osmanlija, islam kao svoj svjetonazor i kulturu ivljenja
prihvatilo 36.000 porodica starosjedilaca - bogumila sa irih prostora jajakog kraja,
spaavajui se na taj nain od nasrtaja pokatoliavanja. Slino se desilo i sa
bogumilima sa podruja ipova, nakon njegovog definitivnog zauzimanja od strane
Osmanlija 1518. godine.
Iskonska ljudska destruktivnost i nezajaljiva elja za unitavanjem svega to je
razliito od vlastitog doprinijela je zatiranju materijalnih ostataka kulture ivljenja
Bonjaka ipovakog kraja iz vremena Osmanlija i Austrougarske. Uz unitene
brojne kule, ardake, hanove, turbeta, damije i mesdide ostali su sauvani jo
jedino mezarluci i nazivi naselja, njiva, livada, izvora, rijeka i planina.
Upravo sauvani nazivi predmeta i objekata i inae svega to slui ovjeku i
time ivotu kao emocionalna identifikacija i personifikacija njihovih dugogodinjih
korisnika i vlasnika potvruje viestoljetnu utemeljenost Bonjaka ipova na ovim
prostorima. Ovo i pored injenice da su u periodu 1941.-1945. i 1992.-1995. godine
svi materijalni spomenici kulture uniteni.
Zahvaljujui izuzetnom prirodnom poloaju, bosanski vladari i vlastela su jo u
ranom srednjem Vijeku na podruju ipova izgradili i sve do pada pod osmansku
vlast odravali Sokol grad kao svoju sigurnu zatitu i odbranu od brojnih nasrtaja

Mleana i Ugara na bosansku krunu i bosansku grudu. Sa dolaskom Osmanlija u

ove krajeve 1518. godine ipovaki kraj postaje tampon zona prema Mletakoj
dravi. Shodno ovoj ulozi i naseljavan je stoarima-vlasima iz Crne Gore, Dalmacije i
Srbije, to je trajno izmijenilo etniku i demografsku sliku i ostavilo dalekosene
posljedice na sudbinu stanovnila ovoga kraja.
Sa dolaskom Austro-Ugarske 1878. godine, stanje se nije bitno poboljalo.
Premda je kroz ovaj kraj 1906. godine prola eljeznika pruga Lava - Drvar,
tradicionalnu zemljoradnju i stoarstvo, kao osnovne i jedine izvore egzistencije
stanovnitva, upotpunila je eksploatacija drveta. Tek mali broj ipovljana je dobio
ansu da za sitnu paru rade kao drvosjee i pruni radnici. Poloaj Bonjake kao
manjinskog naroda se zapravo drastino pogorao. Znatan broj imunijih se iselio u
Tursku. Oni koji su ostali poinju nasilnikom otimainom i pljakom od strane
lokalnog pravoslavnog stanovnitva, a takoer i mjerama nove vlasti gubiti svoja
imanja na rubnim dijelovima prema Donjem Vakufu, Kupresu, Glamou iVascar
Vakufu.
Agonija stanovnitva ovoga kraja nastavljena je u jo drastinijoj formi i poslije
odlaska Austro-Ugarske monarhije i stvaranja Kraljevine Srba, Hrvata i Slovenaca,
a zatim i Kraljevine Jugoslavije. Ovo posebno Bonjaka, kojima je pod izmiljenim
pamfletom genocidne agrarne reforme nasilniki otimanja zemlja kao jedini izvor
prihoda i davana pravoslavnom stanovnitvu. Tako ekonomski opljakani, politiki
neorganizovani i nacionalno nezreli, Bonjaci ipova su nepripremljeni doekali
estoaprilski slom Kraljevine Jugoslavije i ulazak okupatorske vojske profaistike
satelitske Nezavisne Drave Hrvatske u ovo mjesto. Zapravo, kako to u historiji
naalost biva sa manjinskim narodima, Bonjaci ipova su zloupotrijebljeni od
strane NDH vlasti i vojske na najgori mogui nain. U bonjaka sela i kue, koja su
se nalazila po obodu ipovake kotline, nasilno se stacionirala hrvatska vojska.
Kako pravoslavno srpsko stanovnitvo nije priznalo ni prihvatilo novu okupatorsku
hrvatsku vlast, meunacionalne netrpeljivosti i tenzije izmeu Srba s jedne i
hrvatske vojne i upravne vlasti s druge strane su se zaotravale. Napade Srba na
andarmerijske postaje u Glogovcu, Pljevi i ipovu poetkom augusta 1941. godine
hrvatska vojska je iskoristila za odmazdu nad srpskim stanovnitvom. Kako su
kazneni pohodi i zlodjela vreni iz zaposjednutih bonjakih sela i kako je 28.
avgusta 1941. godine hrvatska vojska protjera na prema Jajcu, osveta je izvrena
nad nedunim bonjakim narodom. Tokom avgusta i poetkom septembra 1941.
godine ubijeno je ukupno 210 Bonjaka civila, budui da vojnika, izuzev nekolicine
saradnika NDH vlasti i vojske nije ni bilo. Preivjeli su, nemajui kud spas, potraili
bjeei u mjesta koja su bila pod okupatorskom vlau NDH, idui tako iz jedne
nesree u drugu.
Zlosretna sudbina se poigrala sa ovim krajem i njegovim narodima i u traginim
dogaajima 1991.-1995. godine. U 1992. godini vlast u njemu uspostavlja
nelegalno i nasilno formirana Republika Srpska, da bi ga 12. septembra 1995.
godine preuzele postrojbe Hrvatskog vijea odbrane i time vlast takoer nelegalno i
nasilno uspostavljene Herceg Bosne. Sa potpisom Dejtonskog sporazuma, 17.
decembra 1995. godine, ipovo se kao rubno podruje dodjeljuje novoformiranom
entitetu Republike Srpske.

U svim ovim traginim historijskim prijelomima stradavalo je neduno civilno

stanovnitvo, kako bonjako tako i srpsko. Bonjaci kao manjinski narod, da bi
spasili gole ivote, morali su naputati svoja iskonska ognjita i odlaziti u bijeli
svijet. Meutim, oni su se, sa vjerom u Boga i pravdu meu ljudima, puni ljubavi
prema svome zaviaju i svojim korijenima UVijekvraali i obnavljali ga i izgraivali
jo ljepim i bogatijim.
Ukoliko se shodno Dejtonskom ugovoru u ovaj kraj ne vrate Bonjaci kao
njegovi vjekovni stanovnici i sa njima suivot, tolerancija i razumijevanje meu
srpskim i bonjakim narodom, produit e se njegova ukleta zla sudbina i vjekovna
agonija rubnog podruja, optereenog nacinalistikim iracionainim nabojima i
strahovima, pogodnog zasuprotstavljanje naroda koji ive u Bosni i Hercegovini i
daljnje raspirivanje mrnje i sukoba za dnevno-politike svrhe. Cijenu e, kao i u
prolosti, plaati stanovnici ovoga kraja usporenim ekonomskim razvojem i sa njim
niskim ivotnim standardom i zaostalou u miru, daljnjim stradavanjima u
eventualnim novim sukobima u moguim kriznim situacijama, to e, izmeu
ostalog dalje podsticati ve tradicionalno iseljavanje. Imajui ovo u Vidu, pravo
rjeenje, kako Bonjacima, tako i Srbima je povratak prognanih Bonjaka, obnova
njihovih ognjita, vjerskih objekata, kulturnih i politikih institucija i sa njima suivot
u razumijevanju, meusobnom potivanju i uvaavanju razliitosti i zajednitvo u
obnovi i daljnjoj izgradnji i ekonomskom razvoju ovoga kraja. Da bi se ovo moglo
ostvariti i dalje istinski prihvatiti kao jedino mogue i trajno odrivo rjeenje, nuno
je suoenje sa istinom i prihvatanje njenih posljedica kao ivotne neizbjenosti.
Srba da priznaju da su pojedinci iz njihovih redova nad Bonjacima poinili zloine i
da ih kao takve privedu licu pravde i adekvatno kazne. Bonjaka da snagom
tradicionalnog sabura i merhameta prihvate izmirenje i nastave suivot sa
komijama Srbima, koji sa zloincima i zloinima nemaju nita.

PREDSJEDNI1VO
UDRUENJA
INTELEKTUALACABONJAKAOPTINEIPOVOU IZGNANS1VU

I FIZIKOGEOGRAFSKE KARAKTERISTIKE
PODRUJA IPOVA
Dr. Ibrahim Buatlija
1.

FIZIKOGEOGRAFSKE

KARAKTERISTIKE

PODRUJA IPOVA

1.1. Geografski, geopolitiki i geostrateki poloaj

Geografski, geopolitiki i geostrateki poloaj podruja ipova je veoma
specifian i ima direktnog odraza na sve geografske komponente i komplekse, a
takoer i na sudbinu stanovnika koji su ga kroz historiju naseljavali.
Posmatrano ire, geografski poloaj podruja ipova supsumira odlike poloaja
i Drave Bosne i Hercegovine kako u recentno, tj. sadanje vrijeme, tako i u
prolosti. Kao i Drava Bosna i Hercegovina, tako i podruje ipova, posmatrano
geografski, lei u junom dijelu sjevernog umjerenog landaftnog pojasa i u blizini
granice sjevernog dijela sjevernog suptropskog landaftnog pojasa. Skoro
podjednako je udaljeno od sjevernog pola i ekvatora. Kao i Drava Bosna i
Hercegovina, tako i podruje ipova lei upriatlanskom fizikogeografskom sektoru,
u zoni Iistopadno-etinarskih uma, koja na sjeveroistoku prelazi u umostepsku a
na jadran$koj obali u vjeno zelenu mediteransku tvrdolisnu umsku vegetaciju.
U geotektonskom pogledu, podruje ipova je situirano udinarskoj
geotektonskoj zoni u segmentu koji se u strunoj i naunoj bh javnosti od 1992.
godine oznaava pojmom Bosanskidinaridi. Ovo podruje predstavlja uzdignuto dno
bive mediteranske Tetis geosinklinale, koja na prostoru Sjeverne Bosne prelazi u
potonule Panonide, a na jugozapadu se naslanja na vodom Jadrana potopljeni
Adriatikum.
U klimatsko-meteorolokom pogledu, preko prostora podruja ipova prelaze
vazdune mase azorskog i sibirskog anticiklona, te vazdune mase sjeveroatlantske
ili islandske depresije.
U hidrolokom smislu, sa terena podruja ipova uglavnom se dreniraju vode
prema Crnom moru preko rijeka Plive, Vrbasa, Save i Dunava. Meutim, usljed
krenjakog supstrata u izvoritu i podzemnom slivu Plive, nije iskljueno da se i dio
voda sa ovog podruja ne drenira i prema Jadranskom moru. Ovo zbog injenice da
je na ovom podrujurazvoe neodreeno, odnosno jo nije sigurno utvreno.
U geopolitikom smislu, Bosna i Hercegovina, a time i podruje ipova su
smjeteni na evroazijskom kontinentalnom bloku, koji se kopneno i podmorski spaja
sa afrikim blokom. Zapravo, ovaj prostor je poloen na tromei tzv. starih
kontinenata, na kojima su se i zasnovale evroazijsko-afrike civilizacije. Na osnovu
takvog poloaja ipovo je, kao i Bosna i Hercegovina, situirano u Evropi uopte:
junoj, jugoistonoj i sjevernim dijelom u srednjoj Evropi posebno. Drugim rijeima,
teritorij Bosne i Hercegovine, time i ipova. pripada balkanskom, a dijelom i
panonskom i mediteranskom geoprostoru.

U saobraajno-geografskom smislu, geoprostor ipova je u neposrednoj blizini

longitudinalnog saobraajnog koridora, koji povezuje srednjeevropski i alpski
geoprostor na sjeverozapadu sa bliskoistonim, prednjeazijskim, anadolskim
prostorom na jugoistoku, u segmentu nekadanjeg carigradskog druma na prvacu
Biha-Jajce-Sarajevo-Viegrad-Novi Pazar-Skoplje-Carigrad. Sa ovim putnim
pravcem ukrta se transverzalni pravac, koji polazi iz sjevernog baltikog dijela
Evrope, a zavrava na Jadranskoj obali, koristei se dolinom Bosne i Neretve od
Brkog i amca do Ploa i Neuma. I ovaj putni pravac nije daleko od podruja
ipova, koje se nalazi u neposrednoj blizini vrbasko-ramsko-neretvanskog
transverzalnog putnog pravca.
U uem regionalnom i lokalnom smislu, geoprostor ipova lei u planinskokotlinsko-dolinskom prostoru Zapadne Bosne, u slivu Plive, koji je omeen hrbatima
i masivima: Lisine 1.467 i Gorice 1.234 metra na sjeveroistoku i Vitoroga 1.907
metara nadmorske visine na jugozapadu. Na sjeveroistoku i jugozapadu zemljite je
nie i predstavljeno je talasastim zaravnima, koji prelaze u susjedne prostore sliva
Sane na sjeverozapadu i Kuprekog polja na jugoistoku. Dok se ovi rubni osnovni
elementi orografije sliva pruaju dinarski, tj. sjeverozapad-jugoistok; dotle se sama
dolina rijeke Plive prua upravno na dinarski smjer, odnosno, azimut doline je
jugozapad - sjeveroistok.
Prikazani poloaj podruja ipova ima za posljedicu da na ovom prostoru na
specifian nain dolaze do izraaja sve komponente geografskog landafta, a na
prvom mjestu njegove morfostrukturne i morfoskulpturne karakteristike i hidroloke
prilike, te biogeografske, odnosno fito i zoogeografske karakteristike, a takoer i
pedoloki odnosi.

1.2. Morfostrukturne i morfoskulpturne karakteristike

U prostoru ipova razvijen je u vertikalnom smislu kompletan stub zemljine
kore, koji se moe nai na teritoriji Bosne i Hercegovine. Najdublje naslage taloene
su u paleozojskom moru geosinklinale Tetis i predstavljene su metamorfnim
sedimentima paloezoika. Ove naslage su rasprostranjene u sjeveroistonom dijelu,
u prostoru od naselja Jezero, uzvodno do Volara i predstavljaju krajnji
sjeverozapadni dio Bosanskog kriljavog gorja, koje je poznato po svojoj
rudonosnosti. Na ove najstarije naslage, opet uzvodno, nastavljaju se serije
sedimenata kompletnog trijasa; koje poinju sa donje trijaskim verfenskim
pjearima, koji su kao prethodni stratumi vodonepropusni, odnosno predstavljaju
vodoizolatore.
Navie i uzvodno, nastavljaju se serije sedimenata srednjeg i gornjeg trijasa,
predstavljene preteno krenjako-dolomitnim facijama, koje se mjestimino
smjenjuju sa klastinim naslagama. Ove facije zauzimaju najvee prostranstvo u
slivu rijeke Plive. U njima su usjeene sve glavne pritoke, a posebno rijeke Janja i
Sokonice; koje su usjekle duboke klisure u krenjakodolomitnoj podlozi.
Idui dalje uzvodno na srednje i gornje trijaski kompleks, nastavljaju se mlae
jursko-kredne naslage, predstavljene klastinim i krenjakim dolomitnim stijenama.
I kao to je sjeveroistono Lisina izgraena od karbonata trijasa, tako je i Vitorog na

jugozapadnom krilu ispunjen jursko-krednim sedimentima. U sredinjem dijelu

rijeke Plive, u prostoru gdje se spajaju doline Trnavice i Sokonice na sjeverozapadu
i Janja na jugoistoku, rasprostiru se mlae jezerske, slatkovodne, ugljonosne
naslage neogena, tanije donjeg i srednjeg miocena, predstavljene klastinim
glinovito-pjearskim naslagama sa proslojcima ploastih krenjaka, ija debljina
iznosi nekoliko stotina metara. Preko pomenutih geolokih supstrata, zavisno od
uslova taloenja i erozije, rasprostiru se najmlae kvartarne naslage, debele
nekoliko desetina metara. U njih spadaju aluvijalne, deiuvijaine, koiuvijaine
deflukcione naslage, te sedrane naslage, preteno u koritu Plive i Janja.
ZahvaljUjui ovakvom geolokom sastavu, na podruju ipova se pojavljUjU
rudna leita, i to metalogenog porijekla i kaustobiloliti.
Sve pomenute naslage su tektonski poremeene. To se naroito odnosi na
paleozojski kompleks, preko kojeg lee veoma poremeene naslage mezozoika. Ove
naslage su nabrane, izrasjedane, kraljuaste inavuene, a u cjelini predstavljaju
krilo velikog horsta antiklinorijumskog bloka bosanskog kriljavog gorja, omeenog
na sjeveroistoku basovakom dislokacijom, a na jugozapadu vrbaskom dislokacijom,
koje se ukrtaju u prostoru Jezera, odnosno na sjeveroistonom krilu sliva rijeke
Plive. Takoer je konstatovana i pljevska transverzalna dislokacija, koja je
predisponirala dolinu Plive.
Na prikazanom Iitogenom fundamentu, odnosno na geolokom sastavu i
tektonskom sklopu podruja ipova, izmodeliran je subaerski reljef predstavljen sa
tri generacije, koje se vertikalno smjenjuju od najviih dijelova terena do dolinskog
dna rijeke Plive.To su hrbati i masivi sredogorja predstavljeni Lisinom i Goricom na
sjeveroistoku i Vitorogom na jugozapadu. Nie od ovih hrbata rasprostiru se povrivisoravni, ostaci nekadanjih irih pineplena i pediplena, koji se rasprostiru sa obje
strane doline Plive, pruajui se dinarski preko sliva Janja na jugoistoku iSokonice
na sjeverozapadu. Posebno je izraena povr Pljevskih podova, koja se prua
dinarski iznad izvorine elenke rijeke Plive od Podgorja na jugoistoku do Podgorja
na sjeverozapadu.
Treu fazu i generaciju reljefa i oblika ine doline, kao najmarkantniji
morfoskulpturni kompleks oblika, koje sa krakim uvalama i vrtaama ini mezo i
mikro reljef egzogenog porijekla i pliocen-kvartarnog geolokog doba. Pomenute
doline i kraki oblici su polifazni i govore o ritminom razvoju reljefa u slivu Plive,
koji je uostalom karakteristian za sav egzogeni reljef bosanskih dinarida. Dok su
recentne fluvijalne forme razvijene u najniim dijelovima reljefa, dotle su krakokorozione morfoskulpture rasprostranjene i usjeene na viim karbonatnim
terenima, a predstavljene su skoro svim nadzemnim i podzemnim krakim oblicima:
krapama, vrtaama, uvalama, suhim i slijepim dolinama, te podzemnim jama ma i
peinama; koje su usjeene u krenjaku masu u obliku podzemnih lavirinata, jo
neistraenih. Meu najkarakteristinijim su Vaganska peina sa karakteristinim
stalaktitima i stalagmitima kao podzemnim kristainim oblicima, te jame na Kozilima i
u Lubovu.
Posebne morfoskulpturne forme nalaze se na padinama. Na krenjakim
supstratima srednjeg i gornjeg dijela sliva Plive, na dolinskim stranama su razvijena
toila, nie, potkapine i peinski otvori, a u podnoju siparske koiuvijaine i urniske

aglomeracije. Na padinama izgraenim od klastinih naslaga donjeg trija sa i

paleozoika, koje se kao to je ve reeno nalaze u donjem sjeveroistonom dijelu
sliva Plive, razvijene su forme spiranja, jaruanja, klizanja i deluvijacije; sa
deiuvijainim nakupinama u podnoju. Uz tokove u slivu razvijene su aluvijalnoproluvijalne naslage i oblici, predstavljeni aluvijalnim ravnima i akumulativnim
proluvijalnim konusima i terasama. Starost svih pobrojanih oblika je razliita i kree
se od neogena do kvartarea, odnosno pleistocena i holocena.

1. 3. Klima i hidrografija
Na prikazanoj Iitogenoj osnovi, odnosno morfostrukturnom i morfoskulpt!Jrnom
fundamentu, a u uslovima oyte cirkulacije atmosfere nad teritorijem Bosne i
Hercegovine, time i podruja Sipova, formirala se adekvatna klimatska i hidroloka
situacija.
Posmatrano u cjelini, klima na podruju ipova ima izrazito umjereno
kontinentaini karakter, sa prijelazom u planinsku klimu. To se najbolje vidi iz
klimatsko meteorolokih pokazatelja stanica Jajce (379 mnv) i Mlinite (1274 mnv).
Tako je prosjena temperatura vazduha u Jajcu u januaru (period 1961.-1970.
iznosila O,70e a na Mlinitima - 4,60e; u julu, u Jajcu 20 a na Mnlinitima l1,30e;
dok je godinja u Jajcu 10,6 a na Mlinitima 4,7e. Apsolutne maksimalne
temperature zabiljeene su u Jajcu u januaru 1,2; u augustu 36,2; dok je pak na
Mlinitima apsolutni maksimum,zabiljeen u augustu 27,3oe.
Identino klimatsko-meteoroloko obiljeje je i termiki pokazatelj za godinja
doba u samom naseljU ipovo i okoinom planinskom podruju. Tako su prosjene
temperature zrakaa u ipovu zimi 1,2 a u planinskom podruju -3,4 0e.
Temperature pak proljea u prostoru ipova iznose 10,1 a u planinskom podruju
3,9e. Ljeto u ipovu ima prosjenu temperaturu zraka 19,1 a planinsko podruje
13,6e. Jesen u Sipovu ima prosjenu temperaturu zraka 11,2 a planinsko podruje
5,le.
Koliine padavina su u obrnutim relacijama u odnosu na temperature. Planinski
predjeli primaju vie padavina nego nii dolinski. Tako prosjene godinje padavine
na Mlinitima iznose 1.587 mm a u ipovu 1.029 mm. Dok u Jajcu u januaru padne
prosjeno 55 mm, dotle pak na Mlinitima padne 136 mm. Maksimum padavina u
Jajcu u junu iznosi 136 mm, a na Mlinitima 160 mm.
Ovakve klimatske prilike i navedeni geoloko-tektonski i geomorfoloki odnosi
direktno su odredili osnovne hidroloke prilike podruja ipova. U prostoru
rasprostranjenja klastinih naslaga izdan je plitka, izvori esti i slabi, vodotoci gusti,
dok je pak na krenjako-dolomitnim supstratima suprotno: izdan je razbijena i
duboka, izvori rijetki i jaki, hidrografska mrea razrijeena sa rijetkim dolinama bez
stalnih tokova. Na odreenim potezima javljajU se i ponori.
Pliva je najznaajniji vodeni tok. Izvorite joj je u podruju Majevca i sastoji se
od dva kraka: desno izvorite se naziva Dubinsko vrelo, dok lijevi izvorini krak
sainjavaju Drenovac, Srednje Vrelo i Vrelua. Ukupna duina toka ove rijeke iznosi
oko 30 km i prua se upravno na dinarski smjer. Jai meandar je kod ipova.

Nizvodno su u koritu i dolini dva bigrena jezera: Veliko i Malo Plivskojezero. Pritoke
Plive dospijevaju u glavni tok sa jugoistoka i sjeverozapada. Sa jugoistoka dospijeva
Janj, koji izvire ispod planine Plazeniceiz dolomitnih naslaga sa dva izvorina kraka:
lijevog, koji se zove Kupreka rika i koji se nastavlja u Vaganac i desni - Glogovac.
Dolina Janja je klisurasta, sa nesaglasnim uzdunim profilom i pojavom brzaca i
slapova, izgraenih od sedre ili bigra. Slapovi Janja su u narodu poznati kao Gornji i
Donji janjski' otoci. Naziv su dobili po brojnim otoiima, koje oplakuje vie
rukavaca. Donji ili Mali janjski otoci predstavljaju ustvari ue Janja u Plivu sa vie
rukavaca i sedrenih nanosa - otoka. Gornji ili Veliki janjski otoci su smjeteni u
sredinjem toku Janja i takoer su formirani od vie rukavaca i sedrenih nanosa otoka.
Sa jugoistone desne strane sliva Plive dospijeva tok Volarice, dok sa lijeve
strane, u dinarskom pravcu sjeverozapad-jugoistok dotiu Lubovica iSokonica.
Lubovica, koja utie u Plivu u samom naselju ipovo, se u srednjem toku naziva
Trnovica, a u gornjem Mladaka rijeka. Sokonica, koja sa desne strane prima
pritoku zvanu Rijeka, utie u Plivu iznad ipova. Izrazito je klisurasta i bUjiarska
rijeka.
Na grebenu izmeu rijeke Plive i Janja, izmeu Mujdia i Pljeve nalazi se i
Olia jezero. Male je povrine, ali znatne dubine, cca 25. metara. Manje jezero se
nalazijo i na padini iznad sela Dragnji na lijevoj obali Plive, cca 2 km nizvodno od
izvorita i naziva se Saba Vajino jezero.

1. 4. Vegetacija
Na prikazanom Iitogenom i morfogenom supstratu i klimatskohidrolokim
odnosima razvila se u svojoj primarnoj formi vegetacija uma i panjaka, te
pedosfera, koja odraava ukupnu landaftnu situaciju i ini ogledalo landafta
podruja ipova.
Na osnovu fitocenolokih istraivanja rekonstruisana je potencijalna vegetacija
na podruju ipova, pa se na osnovu rezultata istraivanja na terenu rekonstruiu
zajednice idui od najviih ka niim poloajima: ume bukve i jele sa smrom, koje
su amfiteatralno, u vidu potkovice opkoljavale dolinu Plive; dok su oko samog
izvorita bile ume bukve, a nizvodno, sa desne dolinske strane ume lunjaka i
obinog graba, a sa lijeve pak strane ume kitnjastog i obinog graba. Oazno su
rasprostranjene zajednice crnog graba, a u samom izvoritu ume medunca i crnog
graba.
Uticajem antropogenih faktora, navedena potencijalna vegetacija je vremenom
prerasla u realnu sadanju recentnu vegetaciju, koja je rezultat agrarne i tehnike
osvojenosti terena podruja ipova i sliva rijeke Plive. Najvee prostranstvo
zauzimaju sada poljoprivredne povrine, naselja i umske goleti. One se rasprostiru
naroito u uem pojasu samog naselja ipova i dolinskih strana, te na zaravnima,
posebno na jugozapadu.
U obliku oaza zadrala se umska vegetacija preteno na sjeveroistoku, gdje
dominira bukovina. Ispod ove vegetacije, na supstratima i reljefnim elementima,

razvila se pedosfera, predstavljena sa mozaikom tala, od kojih dominira na

krenjacima jugozapada kalkomelanosoli i kalkokambisoli, a na viim poloajima
sjeveroistonog dijela na dolomitima i krenjacima razvijena je rendzina.
Fragmentarno od izvorita do ua Plive rasprostire se distritini kambisol na kiselim
silikatnim stijenama. Dno doline, njenu aluvijalnu ravan i niske podove pokrivaju
aluvijalna tla ili fluvisoli.
Kako je vidljivo, prirodna slika podruja ipova prikazana po komponentama
landafta se diferencira u tri sukcesivno, po visini poredane cjeline:
landafte sredogorja,
landafte niskogorja
landafte zaravni-povri.
Svaka od ovih fiziko-geografskih cjelina ima svoj ansambl komponenata, koje
ga ine posebnim u optem planu prirodne sredine geoprostora podruja ipova.
Na ovoj i ovakvoj prirodnoj areni razvijalo se ljudsko drutvo i njegove
tvorevine od prahistorije, smjenjujui se u kulturnom i civilizacijskom smislu.
Naalost i na sveoptu ljudsku nesreu stanovnika ovoga podruja a i ire, umjesto
da se na dostignuima ranijih civilizacija u jedinstvu i bogatstvu razliitosti
kontinuirano gradi daljnji razvoj i napredak ovoga kraja, nerijetko su pripadnici
brojnijeg i time fiziki jaeg naroda unitavali sve to je predstavljalo materijalno i
kulturno dostignue manjina. To se, naalost, desilo i u posljednjim sukobima
1992.-1995. godine, u kojima je uniteno sve to je bonjako i to je kao takvo
podsjealo na Islam kao svjetonazor, kulturu i civilizaciju Bonjaka ipova.

Literatura:
1.

Buatlija,
dr.
Ibrahim:
KARAKTERISTIKE REU EFA
Jugoslavije, Sarajevo, 1972.

MORFOSTRUKTURNE
I
BOSNE I HERCEGOVINE,
"BOSNA

IX

MORFOSKULPTURNE
Kongres geografa

2.

ENCIKLOPEDIJA JUGOSLAVIJE - Separat

Jugoslovenski leksikografski zavod, 1983.

HERCEGOVINA",

3.

Grupa autora:
1977 i 1978.

4.

KARTA BOSNE I HERCEGOVINE - entiteti, kantoni i optine, Sarajevo, Moare

5.

PREGLEDNA KARTA PODRUJA IPOVA, R = 1 : 50.000, VGI

GEOLOGIJA BOSNE I HERCEGOVINE, I, II, III,

IV, V,

Zagreb,

Sarajevo,

Dr. Enver Imamovi

1.

PODRUJE IPOVA U NAJSTARIJEM RAZDOBUU

1.1. Prethistorija
Podruje ipova spada u najpitomije i najljepe dijelove Bosne i Hercegovine.
Plodonst tla, obilje voda, uma i druge pogodnosti stvorilo je idealne uvjete za ivot
ljudi na ovim prostorima od najstarijih vremana. Arheoloka i historijska istraivanja
pokazala su da se ovdje ivot odvijao u kontinuitetu od nekoliko hiljada godina, ili
tanije, od mlaeg kamenog doba do dananjeg dana. Da je ve u prethistorijsko
doba ovaj kraj bio gusto naseljen pokazuje veliki broj gradinskih naselja, kojih je do
danas otkriveno vie desetina: Crljenica (Lubovo), Glavica (ifluk), Glavica
(Lubovo), Gradina (Babii), Gradina (Brdo - ukli), Gradina (Sokolac), Gradina
(ipovo), Gromile (ipovo), Kobai (Vrai), Lekia Glavica (Sarii), Miljevci
(Krevine), Piskavice(Sarii), Raskre(Podosoje), Selie (Volari), Sokol (Sokolac),
Suknjajin Do (Lubovo), ipovo, Topia Gradina (Moioci), Visovi (Babii), Hrid
(Podosoje) itd. (Arheoloki leksikon, 1/171 i 174 - 187)
Uz gradinska evidentirana su i tri ravniarska naselja s tri nekropole iz istog
razdoblja. Ni na jednom od prethistorijskih lokaliteta nisu vrena sistematska
istraivanja. Veinom se radi o sluajnim nalazima. Ipak se preko sakupljenog
materijala moe stvoriti dosta jasna predstava o ivotu ljudi na ovom prostoru prije
4 - 5 hiljada godina.
Prethistorijski stanovnici ipovakog kraja su za svoja stanita birali poloaje sa
kojih su se mogli lake braniti i koji su odgovarali potrebama njihovog privreivanja.
Tako u Donjim Mujdiima, veoma pitomom kraju, uz sami tok rijeke Janj, uokolo
prirodne depresije nastala su etiri jaka gradinska naselja: Maglina Glavica,
Sokolina, PerkoviaGradina zvana Pandurica i Grabe. (Bojanovski, 2/112)
Nastambe su im bile kolibe nainjene od pletera oblijepljene ilovaom. Posue
je bilo od zemlje, orue i oruje od kamena i kosti. Od konca III i poetkom II
milenija stare ere ulazi u upotrebu bakar i bronca.
Osnovno zanimanje onovremenih stanovnika podruja ipova bilo je stoarstvo
i obrada zemlje. Kopalo se roinama jelena i kamenim motikama. ito se mljelo
pomou dVije kamene ploe. Runi rvanj je uao u upotrebu tek u eljezno doba, a
to je bilo poetkom I milenija st. e. Od stoke uzgajalo se govee, ovca i koza. Lov je
takoer predstavljao vanu granu privreivanja.
Stanovnici gradina ipovakog kraja bavili su se i rudarstvom. Blizina bogatih
rudnika u Sinjakovu i Majdanu uinila je neke od ovdanjih gradina znaajnim
centrima. Na gradini Brdo-ukii naeni su ostaci troske to upuuje na
metalurgijsku djelatnost u razdoblju eljeznog doba. Troske ima jo i na gromilama
Benjevakih njiva i na zaravnima njiva i livada zvanim Baia Ravan i abia Ravne
iznad sela Volari.

Vanoje napomenuti da nam je poznato ime prethistorijskog naroda kojem su

pripadali stanovnici ipovakog podruja. Bili su to !liri - prvi imenom poznati
stanovnici dananje Bosne i Hercegovine od prije tri i vie hiljada godina.

2. Antika - prisutnost Rimljana

Veliki preokret u ivotu stanovnika ipovakog kraja zbio se pod konac 1.
stoljea stare ere, kada je itavo podruje dananje Bosne i Hercegovine dolo pod
vlast Rima. Tome su prethodili dugogodinji krvavi ratovi izmeu I1ira i Rimljana. I
kada se mislilo da su !liri konano umireni i pokoreni, izbije ustanak takvih razmjera
da je dolo u pitanje ukupno rimsko prisustvo na Balkanskom poluotoku. Otpor je
trajao pune tri godine (6 - 9 godine nove ere). Pouzdano se zna da su se najtee
borbe vodile ba u ovom dijelu Bosne, gdje je ustanak i zapoeo. Nakon to je
uguen, Rimljani su otpoeli s pacifikacijom koja je sprovoena na takav nain da
im je osigurala prisustvo na ovim prostorima za slijedeih pet stotina godina.
(Imamovi, 4/18 - 23)
U doba rimske uprave koja je trajala od 1. do 6. stoljea nove ere, podruje
ipovaje steklo dosta vaan znaaj. Kroz njega je prolazila magistrala koja je imala
strateki znaaj, poznata pod nazivom "Solarski put". Polazilaje iz Salone (dananji
Solin kod Splita) i usmjeravala prema Savi do grada Servitiuma (dananja Bosanska
Gradika). Prolazila je kroz itluk, Prolog, Livno, ujicu, Kupreko polje, onda je
izlazila na rijeku Janj pa odatle u ipovo, Jezero na Plivi, Majdan, Mrkonji Grad i
dalje prema Savi. (Paali, 5/21 - 22; Bojanovski, 2/103)
Na dionici koja je prolazila ipovakim krajem tragovi su se dosta dobro
sauvali. Najbolje se uoavaju na potezu ipovo - Jezero. Djelimino ju je prekrila
suvremena komunikacija izgraena 1906. godine. Tom prilikom se na ulazu u Staro
ipovo nailo na rimske supstrukcije. Dokazano je da je istim pravcem vodila i
srednjovjekovna cesta. Iako se na dionici koja je povezivalaMrkonji Grad nije
nailo na ostatke rimske ceste sasvim je izvjesno da je ila tim smjerom. To se
zakljuuje po ostacima rimskih naselja koja su leala uz trasu.
Nalazi graevnog materijala, novca, orua, natpisa, ulomaka skulptura i drugog
materijala pokazuju da se na mjestu dananjeg Starog ipova, na lokalitetu
Gromile, nalazilo vee rimsko naselje municipalnog ranga (samoupravna gradska
optina). Njegovo ime nam je poznato sa Itinerara. To je Baloie. Naselje u
Mujdiima se zvalo Indenea itd. Na natpisu pronaenom u Gromilama u ipovu
spominje se visoki gradski slubenik (dekurion) (CIL III, 13982) i vojno lice. Na
ovom lokalitetu je otkriveno najvie rimskih spomenika, i to u Crkvini, Tuku,
Sariima i Lubovakoj rijeci. (Paali, 5/108)
Najee se nailazi na opeke raznih oblika (tegule, imbreksi, tubulusi), zatim
vodovodne cijevi i ostatke zidova. U nekoliko kua u ipovu je ugraen rimski
graevni materijal. Nalazi pokazuju da su rimske zgrade bile zagrijavane sistemom
centralnog grijanja. Po koliini nalaza materijala moe se pouzdano rei da se
sredite rimskog naselja u ipovu nalazilo na mjestu dananjih Gromila. Tu se
nalazio forum (trg), hram, vijenica (curia) i drugi sadraji koje je imalo svako vee

rimsko naselje. Posebnu vrijednost

et Romae). (Sergejevski, 6/102)

ima natpis posveen zatitnicima Rima (Augusto

Rimski nalazi sesusreu na itavom ovom podruju. Na lokalitetu Kuie nailo

se na ostatke hrama. U njegovim ruevinama naena su dva rtvenika i dio
kandelabra. U Mramorovima kod ifluka, na srednjovjekovnom greblju, naen je
reljef koji prikazuje rimsku trijadu. U trb-Gradini na Janju naena je bronzana
fibula, eljezni okov, eljezni privjesak i ulomci staklenih posuda bijele, zelene i
plave boje. U Vola rima, naseljU na desnoj obali rijeke Plive, u rjeici Volarici pored
mezarja zvanog Han, otkriven je reljef Silvana i Dijane. (Arheoloki leksikon, 1/179

- 185)
Na vie mjesta pronani su tragovi
tenkovac Seto), u ruevinama jedne
troske. Troska se susree i u Podiima
predmeti, ulomci keramike i novci. Isti
(Arheoloki leksikon, 1/182 - 185)

metalurke djelatnosti. U Meama (Babii zgrade je naena vea koliina eljezne

kod ifluka. Tu su pronaeni razni eljezni
je sluaj snedalekim
lokalitetom Seiite.

Stariji istraivai su na osnovi dotadanjih otkrivenih ostataka bili miljenja da

se ni3 mjestu dananjeg ipova nalazio vei vojni logor (castrum). To miljenje je
kasnije naputeno, jer ma nj kaju vojni natpisi, kojih bi moralo biti mnogo vie da je
tu boravila vojska. Pa je svojevremeno na osnovi itanja nepotpunog natpisa
( ... ELV... ) iznio miljenje da se dotino naselje zvalo Pelva (ime putne stanice sa
Itinerara Antonini), te da se njeno ime sauvalo u nazivu rijeke Plive (Patseh, 7/264
- 265). Tomasehek i Truhelka su, pak, iznijeli miljenje da se grad zvao Saritte
(Sarute), smatrajui da mu se ime sauvalo u nazivu sela Sari; koje lei na desnoj
obali Plive kod ipova. (Tomasehek, 8/504 i 517)
Ne zna se tano kada je rimsko naselje u ipovu steklo rang municipija, to jest
samoupravne gradske opine. Taj rang je potvren na jednom natpisu koji nosi
standarnu formulu: I (oco) d(ato) d(ecurionum) d(ecreto) (mjesto dato odlukom
gradskog vijea). Smatra se da se to zbilo u doba cara Hadrijana, to jest izmeu
117. i 137. godine nove ere.
O tome kako se odVijao ivot u rimskom ipovu, o sastavu njegovog
stanovnitva,
ureenju i drugim bitnim stvarima, malo znamo zbog slabe
istraenosti. Arhitektonski ulomci koji pripadaju reprezentativnim gradnjama, natpisi
sa imenima visokih gradskih i dravnih slubenika, vojnih lica i dr, upuuje da je to
bilo veliko i znaajno naselje. Vano je napomenuti da se ivot ovdje odvijao veoma
inten~ivno za sve vrijeme rimskog prisustva. To potvrUjU i kasnoantiki nalazi. Isto
se moe rei za cijeli ipovaki kraj. U selu MUjdii, uz rijeku Janj, na 5 kilometara
od ipova, pronaeni su ostaci brojnih kasnoantikih graeVina. Na mjesnom
greblju otkriven je ranokranski natpis. Posebnu vrijednost predstavlja nalaz
podzemnih spremita za ito, tzv. hambarine (Paali, 5/21). I u selu Glogovcu su
naeni ostaci rimskih zgrada. Sa ovog .Iokaliteta potjee i nalaz zlatnog nakita te
zlatnika iz vremena cara Honoria i Valentiana (Sergejevski, 6/49 - 60). Najvie
nalaza novca potjee sa prostora sadanjeg grada ipova.
PripadajU carevima
Antoninu, Elagabalu, Valerianu, Maksiminu, Dazi, Konstantinu I i Konstantinu II.
(GZM, 3/323; Sergejevski, 6/27)

Od kasnoantikih nalaza treba spomenuti ulomke sarkofaga koji su pronaeni

na uu Lubovake rijeke u Plivu. Od ukrasa sauvali su se likovi Meduze i Erosa. U
ipovu su otkriveni arhitektonski ostaci monumentalnog mauzoleja i nekropole. Na
aktivnom pravoslavnom greblju iskopano je vie ulomaka arhitekture, nadgrobnih
spomenika, jedna glava Meduze te vie reljefa raznih likovnih sadraja. Ostaci
nekropole su otkriveni i u Tuku s vie stela i ara. U jednom od grobova naen je
nakit i novii. Na Velikom Kamenu iznad sela Volari, sauvani su ostaci
kasnoantikog refugija. Bio je sagraen na jednoj visokoj stijeni. (Arheoloki
leksikon, 1/185 -187)
aroliki nacionalni sastav stanovnitva raznog geografskog porijekla uvjetovao
je da na ovo podruje dosta rano prodre ranokransko uenje. U MUjdiima, na
lokalitetu Crkvina uz rijeku Janj, otkopana je ranokranska bazilika s grobovima na
svod i ulomcima sarkofaga (Sergejevski, 6/49-51). Bazilikaje pronaena i u itluku.
I u njoj su naene grobnice na svod. (Sergejevski, 6/22)

3. Seoba naroda
Rimsko naselje u ipovu je opstalo sve do konca 6, odnosno poetka 7.
stoljea, to jest do seobe naroda. Neki podaci upuuju da je srueno 597. godine
prilikom provale Avara. Bizantski izvori opisuju kako je avarski kagan Bajan
spomenute godine upao s vojskom iz Panonije u provinciju Dalmaciju, a to je
prostor dananje Bosne, i da je tom prilikom bilo porueno etrdeset gradova i
utvrda, meu kojima i dobro utvreni grad Vonke (Bojanovski, 2/110). Neki
istraivai njegovo ime dovode u vezu s nazivom grada Baloie koji se nalazio na
mjestu dananjeg ipova. (Bojanovski, 2/110)
U avarskoj provali su vjerojatno stradala i ostala rimska naselja na ipovakom
podruju. Do njihovog konanog unitenja isatiranja antikog ivota dolo je
poetkom 7. stoljea najezdom Slavena.Tada su bile unitene sve tekovine antike
kulture na Balkanskom poluotoku, pa tako i u Bosni, odnosno ipovakom podrujU.
Na njezinim ruevinama zapoeo je ivot srednjeg Vijeka koji je u odnosu na
antiko doba ciVilizacijski predstavljao veliki korak nazad. Trebalo je proi dosta
vremena dok se nisu stabilizirale politike i ekonomske prilike da bi ivot krenuo
daljim tokom. On se u promijenjenim okolnostima uveliko razlikovao od onog iz
prethodnog doba. Najvaniji politiki dogaaj koji je potom uslijedio bilo je
stvaranje srednjovjekovne bosanske drave, u kojoj je ipovo sa irom okolicom
opet steklo prvorazredan znaaj. I ovaj su put geostrateki i komunikacijski motivi
bili presudni. To mu je donijelo presti koji je imao vidan odraz u povijesti
srednjovjekovne Bosne.

1.

ARHEOLOKI LEKSIKON BOSNE I HERCEGOVINE,Tom 2, Sarajevo 1988.

2.

Bojanovski, Ivan: DOLABELIN SISTEM CESTA U RIMSKOJ PROVINCIJI DALMACIJI,

Djela, knj. XLVII, knjiga 2, Sarajevo, Centar za balkanoloka ispitivanja, 1974.

3.

GZM. III, Sarajevo 1891., p. 323; D. Sergejevski, GZM. XLIV. Sarajevo, 1932.

4.

Imamovi, dr. Enver: BOSNA I HERCEGOVINA OD NAJSTARIJIH VREMENA DO

KRAJA DRUGOG SVJETSKOG RATA, Sarajevo, 1994.

5.

Paali,
E: ANTIKA
Sarajevo, 1960.

6.

Sergejevski,
Beograd,1938.

7.

Patseh, K:
WISSENSCHAFTLICHE
HERCEGOVINA, IV, Wien 1896.

8.

Tomasehek, W: DIE VORSLAWISCHE TOPOGRAPHIE DER BOSNA, HERZEGOVINA,

CRNA GORA UND DER ANGRENZENDEN GEBIETE, MITIEILUNGEN
DER
GEOGRAPHISCHEN GESELLSCHAFT IN WIEN, 1880.

D:

NASEUA I KOMUNIKACIJE

SPOMENIK

SRPSKE

U BOSNI I HERCEGOVINI,

KRAUEVSKE

MITIEILUNGEN

AKADEMIJt,

AUS

LXXXVIII,

BOSNIEN

UND

Dr. Salih Jalimam

1.

PODRUJE IPOVA U SREDNJEM VIJEKU

1.1. Mjesto i uloga gradova kao naselja i

centara ekonomskog i drutvenog ivota
Razdoblje srednjeg vijeka uglavnom se izuava i prati preko razvoja i sudbine
gradova, utvrda i drugih naselja kao centara ekonomskog ivota i posebno politikih
i vojnih zbivanja u njima. Ovo iz razloga to su srednjovjekovna naselja i posebno
gradovi bili centri ivota i sveukupnih drutveno-ekonomskih zbivanja tadanjeg
vremena i to o njima ima najvie sauvane historijske grae. Zbog toga je u svakoj
naunoj historijskoj analizi srednjeg Vijeka nezaobilaznosagledavanje mjesta i uloga
gradova i utvrda kao naselja i centara ekonomskog i drutvenog ivota odreenih
podrujauopte.
Gradovi u historiji Svijeta i ovjeanstva nastaju prije svega da ovjeku i
ljudima pomognu u "kosmikim i historijskim procesima", te de svojim sloenim,
trajnim i esto nepredvidivim strukturama daju i iskazuju nadu, ansu i mogunost
do se potvrdi i iskae sposobnost graana da aktivno, stvaralaki i podsticajno
uestvuju i sudjeluju u profilranju slike naselja. (Mumford, 37/5)
Odnos ovjeka prema gradu i obrnuto uslovljen je historijskom dimenzijOm,
skoro uvijek je ogranien generacijskim kodom ali i obiljeen i smislom za lijepo
(svakom itelju njegov grad je lijep), posebnom ljubavlju, tzv.
"obojenom"
ljubavlju, smislom i za rtvu, odricanje ali i stradanje, te su ovo uzajamni odnosi, jer
grad je, pored ostalog, i emocionaina zajednica, kroz koju se esto i ne mogu
upoznati i prepoznati sve pore vezanosti i povezenosti.
Ne postoje mali ili veliki gradovi, razvijeni ili nerazvijeni, historijski ili ne, nego
se emocionaina uslovljenost dalje razvija i tako da se razumskom komunikacijom,
arhitektonskom i urbanistikom oplemenjenosti dolazi do "dramatske ivotnosti"
kojom se povezuje smisao i pretpostavka grada i ljudi u njemu, i to ovaj put u
njegovom srednjovjekovnom periodu historijskog trajanja. U ovom radu kljuan je
historijski momenat, kroz pisane spomenike i ostatke materijalne kulture, kroz to
se grad i prepoznaje, to je granina nit ivota grada, te ga odvaja i prepoznaje i
kroz injenicu da je svaki grad i zapoet kao dom Boiji, mjesto gdje se "uvaju
vjene vrijednosti i otkrivaju boanske mogunosti". (Mumford, 37/41)
Grad u srednjovjekovnom periodu povijesnog razvoja nije izgubio nita od svog
prahistorijskog ili historijskog odredjenja, ve naprotiv i dalje je prepoznatljiv po
svim onim zanimljivim, vrijednim ali i neznanim, nepoznatim; esto "nevanim"
dijelovima i detaljima, koji su dio grada, njegovog ivota i ivljenja, sitnicima koje
esto optereuju, smetaju, utiu da se vrlo teko ili skoro nikako ukupna slika grada
stekne ili grad "vidi". Kada bi se i eljelo neto iz stvarne slike grada izuzeti, na
neto posebno ukazati ili uticati da se "vidi" u tom tonu slika grada, a sve ostalo

zanemari ili zaboravi, skoro da se nita time ne bi postiglo, jer grad bez svojih
historijskih kulturno-civilizaciiskih relacija i reminiscencija skoro da nije grad.
Potrebno je naglasiti de samo kulturno-civilizacijskim dostignuima, historijskobatinskim relacijama moe se prepoznati viemilenijski hod i grada ipova,
njegovih ljudi, privrednih, kulturnih, drutvenih, vjerskih, politikih i svih drugih
tokova ivota i svaki drugi pristup gubi na vanosti. Potreba za takvim pristupom je
zahtjevna, nuna i jedino mogua; posebno i zbog toga to se kroz historijski razvoj
prepoznaju kulturno-civilizacijska dostignua, tehniko-tehnoloki napredak,
arhitektonsko-graditeljsko naslijee, urbanistiki razvoj, a evidentno je i to da su
historijske injenice i dokumenti protpostavka saznanja o prolom i kljuna injenica
za razvoj drutva i ovjeka u totalitetu.
Inae, prouavanjem gradskih neselja, posebno pitanjem njihove
kategorizacije, obino se bavi etnologija i antropogeografija. U neto manjoj mjeri
mogue je nai sigurne injenice u ekonomskoj geografiji, historiji arhitekture,
urbanizma, historiji umjetnosti, te u dijelovima historijske nauke, koja se tie
drutveno-ekonomskog razvoja gradova. Prvi i najvaniji kriterij za tipoloko
razvrstavanje naselja u srednjovjekovnom drutvu jeste privredna djelatnost ljudi
koji u tim naseljima ive. (Pirenne, 40/156 - 157 i 41/140)
Karakter ekonomskih odnosa u srednjovjekovnom gradu direktno se odraava
na samo neselje te isto tako odreuje i njegov tip. Bitna injenica u tipologiji je i
poloaj naselja u drutvenom organizmu, odnosno njegov pravni status shvaen u
najirem smislu rijei. (Aneli, 1/179; Duby, 16/95 - 97; Le Goff, 30/159)
Nedostatak primarnih historijskih izvora vezanih za historiju srednjovjekovne
bosanske drave uticao je da se meu kljune probleme historijske nauke u XX
vijeku smjesti pitanje naune interpretacije i reinterpretacije malog broja
dokumenata, ime se samo takvim metodolokim postupkom moe mnogo toga
nejasnog objasniti. Posveujui tome posebnu panju, u istraivakom postupku
evidentne su dVije karakteristine injenice, koje definiraju i odreuju skoro svako
istraivanje:
lini interes historiara koji istrauje i
specifian metodoloki postupak u tumaenju historijskih izvora.
Treba znati de je do osamdesetih godina XX vijeka u historiji historiografije
Bosne i Hercegovine, njen srednjovjekovni period razvoja prouavan i kao znak
Iinog opredjeljenja, istovremeno kao dokaz osobne hrabrosti i rizika istraivaa i
popunjavao je po ideolokom obrascu ve formiranu sliku bosanskohercegovake
drave, koju je samo tim "specifinim" tipom tumaenja mogue bilo i predstaviti.
Mnoga tamna i nejasna mjesta iz prolosti ostajala su tako na margini zbivanja,
meu koje treba posebno apostrofirati i historiju srednjovjekovnih bosanskih
gradova; to se jo uvijek smatra najmanje istraenim fenomenom (Vego, 57/184).
Tek u novije vrijeme, u historijskoj literaturi se pojavljuje poseban interes za
istraivanje historije pojedinih naselja, gradova i utvrenja srednjovjekovne
bosanskedrave, te je istovremeno i objavljeno nekoliko vrlo uspjelih studija, knjiga
i rasprava na ovu temu. Posebno podsticajno je bilo objavljivanje sintetikih prikaza
historije gradskih naselja srednjovjekovne bosanskedrave. (28/421 i 58/501)

Mnoge pretpostavke i hipoteze o gradskim naseljima srednjovjekovne bosanske

drave konfrontiraju se sa poznatim historijskim izvorima ili neobjavljenom
arhivskom graom, posebno onom iz dubrovakog ili zadarskog arhiva, te se i na taj
nain deifruju tragovi prirodno-geografskog, historijskog, kulturno-civilizacijskog ili
crkveno-vjerskog ivota, obiljeja ili karakteristika. ZahvaljujUi pojedinim
svearskim prigodama, pojavilo se i nekoliko uspjenih monografija o prolosti
pojedinih gradova u Bosni i Hercegovini, u kojima je, pored ostalog, obraena
historija od najstarijih vremena do najnivijeg doba, gdje se u pojedinim dijelovima,
na zavidnom nivou obrauje i srednjovjekovna historija. (Grupa autora, 21/534;
Jalimam, 22/147 i 26/41 -46)
Ne treba se posebno uditi da se tek sada, pred kraj XX vijeka nanovo otkriva
historija srednjovjekovne civilizacije, interpretiraju raniji pisani dokumenti, otkrivaju
arheoloki spomenici kulture, ljudi, naroda, drava i tako redom, te se tako
zapoinje posao koji su mnoge evropske historiografije ve davno zavrile. Razlozi
kanjenja su raznovrsni i slojeviti, te se ovom prigodom nema namjera niti osjea
potreba da se lamentira nad sudbinom niza srednjovjekovnih bosanskih gradova,
naselja, utvrda i tvrava, koji ekaju svog istraivaa.

1.2. Tipovi srednjovjekovnih bosanskih naselja

U srednjovjekovnoj Bosni, prema raspoloivim podacima mogue je
identifikovati slijedee tipove srednjovjekovnih naselja: selo, katun, zanatlijsko
naselje, trgovite, varoita, grad, grad-varo. (Aneli, 1/179 -180; KovaeviKoji, 28/17)
U okviru historijskih istraivanja, ostataka arheolokih ispitivanja i usmene
predaje, ovu preliminarnu katagorizaciju mogue je identifikovati na skoro svim
prostorima srednjevjekovne Bosne, te se kao takvo uzima kao potreban uvod u
sistematski rad irih razmjera u svome domenu.
U identifikaciji srednjOVjekovnoggrada (trg, gradsko naselje, varo, utvrenje i
sl.) poneku informaciju mogue je pronai i u toponomastici; koja, opet, da se
naglasi, ne mora UVijeknositi obiljeje srednjeg vijeka. U literaturi se pretpostavlja
da se srednjovjekovno naselje moe prepoznati i u slijedeim toponimima: kaIite,
hisar, gradina, kaljaja, itd. (Aneli, 1/181). Njihovo poznavanje i upoznavanje,
makar i djelomino, daje odreeni doprinos rekonstrukciji nekih, ne ba jasnih
momenata iz srednjovjekovne historije Bosne i Hercegovine, te su i zbog toga
znaajni dokumenti i izvori naunih istraivanja. Mnogi od njih, pored historijskih i
arhitektonskih vrijednosti imaju i znaaj kao kulturno-historijski spomenici
srednjOVjekovnecivilizacij, te se i kao takvi trebaju historijski fundirati.

Treba znati da skoro svi srednjOVjekovni gradovi i utvrenja nastaju na

uzvienjima sa kojih je bilo lake vriti kontrolu prostora na sve strane. To je u isto
vrijeme bila i najbolja odbrana od neprijatelja, jer je iznenaenje, kao jedan od
faktora ratovanja bilo, iskljueno. S druge strane, uzvienja su po svojoj prirodnoj
lokaciji onemoguavala lak pristup gradskom naselju.

Shodno usvojenom optem odreenju, srednjovjekovni grad u ovom radu

oznaava svako utvreno naselje nastalo u feudalnom dobu ili ranije, s tim da je
kao takvo dalje obimnije utvrivano i koriteno, koje pored vojnih ima i graevne,
. stambene, privredne, ekonomske, drutvene, crkvene i kulturne potrebe i karakter.
Osnove ili temelji tih gradova su u najveem broju sluajeva bile pravougaone,
premda nije rijetkost da se gradi i u polukrune ili trouglaste osnove. Osnovni
elemenat grada je, ipak, odbrambeni zid, a to je ono to je zajedniko za sve ove
arhitektonsko-urbanistike cjeline, dosta razliite po veliini, namjeni, poloaju i
vremenu nastanka. (Sabo, 48/9 - 11; Bokovi, 12/112; Pirenne, 41/140)
Treba ponoviti, razvoj srednjovjekovnog grada u bosanskoj dravi je direktno
vezan za razvoj privrednih, ekonomskih, drutvenih, politikih i vjerskih odnosa, te
se razvojem trgovine i zanatstva na odreenoj teritoriji samo profilie i to utie na
daljnji razvoj njegove odbrambene arhitekture za opti razvoj oruja i tehnike
graenja.
Kako je osnovno i zajedniko za sve srednjovjekovne gradove odbrambena,
vojna arhitektura, a u najveem broju sluajeva u materijalnom pogledu je i najvie
ostalo, dio ovog teksta e se odnositi i na vojno-politika zbivanja u ipovakom
kraju u srednjem vijeku.
1.3. Naselja i podruje ipova u izvorima
srednjovjekovne bosanske drave
Srednjovjekovna historija naselja i podruja ipova daleko je od toga da bi se
moglo rei da je i naeta u istraivakom pogledu, te se s pravom smatra jo UVijek
nedovoljno poznatom kako u uem gradskom smislu, tako isto i u irem,
meumjesnom pogledu. (Truhelka, 55/67; Kreevljakovi, 29/25; Vego, 57/106;
Bojanovski, 7/67 -171; 9/103 -122; 9/193 - 10198 i 11/41- 69)
Neosporno je da su znanja iz ranijih epoha, prije svih antikog doba, donekle
uslonili tokove istraivanja, posebno iz razloga to su sistematska istraivanja i
sluajni nalazi ponudili dosta bogat arheoloki materijal; koji ovaj kraj oslikava u
jasnim kulturno-civilizacijskim obrisima i koordinatama, to se teko moe
konstatovati za naredne vijekove. (Truhelka, 54/315; Patsch, 38/182 - 190 i
39/140; Sergejevski, 42/155 - 158; 43/157- 158,44/49 -64; 45/169 - 170 i 46/41 57)

u oitom nedostatku pisanih vrela, osobito za njegov ranosrednjovjekovni

period, ipovaki kraj je bio predmetom jednog serioznijeg arheolokog istraivanja
ezdesetih godina XX vijeka, osobito njegova blia okolina, srednjovjekovni gred
Sokol, koji je u irem znaenju ali i u stvarnom elementu, temelj dananjeg grada
ipova (Bojanovski, 11/41-69). Ovim istraivanjima ipovaki kraj postao je
interesantan kao arheoloka ali i historijska tema, posebno to se istraivaka
znatielja usmjeravala prema materijalnim ostacima kulture, meu kojima
dominiraju steci-nadgrobni spomenici srednjovjekovnih Bonjana, kojih je, prema
preliminarnim istraivanjima u ovim krajevima bilo dosta (Belagi, 5/116 - 117;
Lovrenovi, 31/85 - 96). Isto tako nastojalo se iz krtih historijskih dokumeneta
pronai bilo koji trag organizovanog naselja, te time razrijeiti pitanja iz podruja

topografije, problema drutvene organizacije, te urbanistiko-graevinskog

naslijea srednjovjekovnog grada Sokola i njegovog izgleda; to se, ipak, treba
smatrati dovoljno podsticajnim za daljnje traganje u srednjovjekovnom razdoblju.
Naalost, u prolosti nije bilo sistematskog istraivanja historije ipovakog kraja u
srednjem vijeku. Ovo je, moglo bi se rei skoro prvi sistematski istraivaki
poduhvat, da se prema malom broju historijskih dokumenata, razuenom broju
ostataka materijalne kulture i civilizacije, te usmene predaje, objasni i identifikuje
historijski razvoj, koji prati vrijeme od VII do XV Vijeka. Skoro da je sigurno da e
dobar dio ovog irokog vremenskog razdoblja ostati i dalje nepoznat, do novih
dokumenata, arheolokih spomenika, zahtjeva i naloga, te se u tom smislu ovaj rad
treba smatrati tek pokuajem da se nekom buduem istraivau probudi interes za
ira, trajnija i sistematskija istraivanja.
Uz uvaavanje ovih i ovakvih injenica, ovakvog fonda prikupljenih historijskih
dokumenata i miljenja u historiiskoj i arheolokoj literaturi, do ega se svega dolo
u dosadanjim istraivakim zahvatima, uz neto novog materijala i uz neophodnu
komparaciju se slinim problemima u nizu bosanskih srednjovjekovnih gradova, te
podrazumijevajui u teritorijalnom pogledu iri ipovaki kraj u srednjem vijeku,
mogue je govoriti o stvorenim pretpostavkama o reinterpretacij i historije ovoga
kraja od poetka antike epohe do politikog sloma srednjovjekovne bosanske
drave 1463. godine.
Reinterpretecija bi trebala, koliko je to inae mogue sa svoje strane da
pokae, kako se, pored ostalog, razvijalo srednjovjekovno drutvo na jednom
podruju, na koji se nain povezivalo sa uim i irim okruenjem evidentne
historijske relacije, drutveno-politiko-ekonomske relacije i komparacije; kao i
kulturno-civilizacijski i religiozno-vjerski doprinos na irem polju djelovanja.
U historijskom pogledu razvoja ipovakog kraja u srednjem vijeku, kao
polalite se uzima njegovo topografsko odreenje, uz apostrofira nje dViju
karakteristinih injenica: (a) ubikacije naselja u irem podruju, kao i (b) vjersko
opredjeljenje stanovnitva, i to prije svega prema novopronaenim historijskim
dokumentima i ostacima materijalnih spomenika kulture, uz opasku, da se sve to
uzima kao osnov i pretpostavka za neko budue sistematskije historijsko
istraJvanje.
Sa ovako postavljenim zadatkom i ciljem nuno je ukazati i na odreene
metodoloke probleme, koji su uslovljeni i odreeni malom koliinom historijskih
dokumenata, te na taj nain rapidno smanjuju mogunost davanja konanog suda o
odreenim pojavama, obesnauju odreena ranija miljenja u literaturi i
ograniavaju mogunost potpunijeg uvida u pojedina pitanja srednjovjekovne
histori)e ipovakog kraja.
Nesporna je injenica da je ve poodavno u historijskoj literaturi konstatovana
prirodno-geografsko-historijska vanost i prednost srednjeg toka rijeke Plive u
ranijim epohama, ali i za Srednji Vijek, kako u razvoju drutvenog, ekonomskog,
politikog, vjerskog i kulturnog ivota - te se posebno apostrofira izuzetna vanost u
komunikacijskom pogledu u sredinjici, na srednjovjekovnoj putnoj komunikaciji:
Jajce - Sokol - Klju. (Truhelka, 55/67)

Intenzivna arheoloka istraivanja, koja su krajem XIX vijeka obavljena na

skoro cijeloj teritoriji Bosne i Hercegovine, a takoer djelomino i u ipovakom
kraju, skoro da su u potpunosti zaobila prouavanja i ispitivanja perioda ranog i
razvijenog srednjeg vijeka, koji vremenski prati doba velike seobe naroda, period
ranoslavenskog ivota i sve do uspostave srednjovjekovne bosanske kraljevine, te
se uglavnom sluajnim arheolokim nalazima tumaio historijski razvoj ovoga kraja
(Kreevljakovi, 29/24 - 55). U drugoj polovini XX vijeka sistematska arheoloka
istraivanja i njihovi nalazi razrijeili su problem naselja i naseljenih dijelova u
potpunosti, i moe se sa dosta sigurnosti identificirati ivot na ovim prostorima od
antike urbane cjeline sve do politikog sloma srednjovjekovne bosanske kraljevine
1463. godine, sa djelominim prekidima; posebno za vrijeme uzurpacije od strane
novih doseljenika, bez obzira u kojoj su mjeri i sa kojim razlozima ovdje boravili.
(Bojanovski, 11/41 - 42)
Doba velike seobe naroda, iji se poeci preklapaju sa posljednjim decenijama
antiko-rimske civilizacije, obiljeeno je na prostorima dananje Bosne i Hercegovine
vladavinom Ostrogota (Istoni Goti) od 490. do 536. godine, odnosno 540. godine,
kao i snanim i sudbonosnim prodorima avarskoslavenskih hordi 597. godine du
rijenih dolina, sa padom grada Salone oko 614. godine, kao zavrnom fazom.
Ruilaki prodori Avara i Slavena oko 597. godine prema gradu Saloni, pri emu
je, kako to navode suvremeni vizantijski historijski izvori, sruena, izmeu ostalog i
tvrava Vonke (ubicirano negdje istono od Kljua) zajedno sa 40 ostalih utvrda, u
arheolokim istraivanjima potvren je jedino slojem gara i dVjema trobridnim
strijelicama iz perioda VI - VII Vijeka, pronaenih ezdesetih godina XX vijeka na
kasnoantikom kastelu u Vrbljanima kod Kljua. (Mileti, 34/97, 98, 104 i 35/217 218; Grupa autora, 19/367)
Vijek poslije definitivnog doseljavanja Junih Slavena obiljeen je sa stvaranjem
prvih drutveno-politikih cjelina po sistemu upa, zaecima ranofeudalnih
dravnopravnih cjelina i jaim procesom drutveno-ekonomskog raslojavanja, koji
poslije smjenjivanja franake i maarske vrhovne vlasti u periodu VIII - IX Vijeka
pokaZUje svoje ire aspekte. Dvije upe iz ovog ireg podruja, koje spominje
vizantijski car-pisac Konstantin Porfirogenit u svom znamenitom spisu: "De
administrando imperio" nastalom oko 950. godine, i to meu upama u "krtenoj
Hrvatskoj" su Psenta (Pset) u petrovakom kraju i Pleba (Pliva) uz istoimenu rijeku
su prvi znaci srednjovjekovnog ivota na ovim prostorima (Jalimam, 24/15). Kasnije
je to dopunjeno u XI i XII Vijeku upama Luka, Vrbas, Sana i Dubica, prema
sjeveru. (Klai, 27/141 -172)
Da se ne radi samo o tragovima ivota, nego u pravom smislu rijei
zanimljivostima ukazuje i injenica, koja je identificirana prilikom arheolokog
istraivanja srednjovjekovnog grada Sokola na Plivi. Naime, prema suvremenim
istraivanjima ovog interesantnog lokaliteta, pored ranije poznatih starijih slojeva na
prvobitnoj prahistorijskoj gradini, rezultat je bio vie nego znamenit. Naime,
otkopan je doprozornik, i to iz njegova najstarijeg sloja, koji je u umjetnikom
pogledu sav u koncepcijama vizantijske, odnosno dalmatinske skulpture iz XI - XII
vijeka, to je bio najjasniji putokaz i trag koji je istraivae usmjerio prema irim

komparacijama i historijskim relacijama. (remonik,15/110 i 120; ovi, 14/241 244; Forre und Zschille, 18/12; Bojanovski, 7/107 -108 i 10/193 - 198)

1.3.1. upa Pleba (Pliva) i utvrda arampov

Arheoloki nalazi su usmjerili i dio historijske dokumentacije, i to posebno u
pitanju ubikacije srednjovjekovne upe Pleba (Pliva) prema dananjem ipovakom
kraju, kao znaku kontinuiteta ivota na ovim prostorima. U historijskoj i arheolokoj
literaturi sa dosta sigurnosti se tvrdi da Porfirogenitovu Pleba (Pliva) treba traiti
negdje uz tok rijeke Plive, nizvodno od njenog izvorita, najvjerovatnije u podruju
dananjeg naselja arampov, uz desnu obalu rijeke. (Bojanovski, 11/62)
Da se radi o srednjovjekovnom naselju i naseljenom mjestu, koje zadovoljava
sve pretpostavke gusto naseljenog podruja, kazuje, izmeu ostalog, i broj
identifikovanih
stanita, koja pripadaju srednjovjekovnom
periodu historijskog
razvoja dananjeg ipova (Arheoloki leksikon BiH, /174 -187).To su:
Beria Glavica (lokalitet Arapsko groblje),
Brijeg (lokalitet Mramorovi i Rimsko groblje),
adarov greb (lokalitet Babii),
ifluk,
Delijin brijeg (lokalitet Benjevo),
Donji MUjdii (dva srednjovjekovna lokaliteta istog imena),
Gaj (lokaliteti Gornji MUjdii i Orahovica),
Gaji (lokalitet Babii),
Hrasti (lokalitet Moioci),
Hrid (lokalitet Podosoje),
Jasika (lokalitet Stupna),
Kielovo Brdo (lokalitet Babin Do,
Luke (lokalitet Babii),
Luine (lokalitet Benjevo),
Mramor (lokalitet Donji MUjdii),
Mramor (lokalitet Vagan),
Mramori (lokalitet Sokolac),
Mramorje (lokalitet Babii),
Mramorovi (lokalitet Pobrdnjice i ifluk),
Nadvode (lokalitet Babii),
Raskre (lokalitet Babii),
Raskre (lokalitet Podosoje),
Selie (lokalitet Volari),
Sokol (lokalitet Sokolac),
Spasovina (lokalitet Jusii - Bijelii),
Vaganac (lokalitet Babii),
Velika njiva (lokalitet Babii),
Vrai (lokalitet Crkvina),
Vratnica (lokalitet Lubovo),
Zgonovi (lokalitet Majevac).

Identifikovanih 30 naseljenih mjesta u samom ipovu ili uem podruju ukazuje

da se radi o pravom srednjovjekovnom naseljenom podruju sa vrlo interesantnim
srednjovjekovnim okruenjem; na to ukazuje i bogata toponomastika 9raa, sa
posebno karakteristinim srednjovjekovnim toposima kao to su: Crkvina, Sarampov
i Zgonovi, koji su vezani za zemljana utvrenja (arampov) ili pak oblik
zemljoradnike srednjovjekovne rente (Zgonovi). Prema ranijim istraivaima, tu je
nekada postojala i bogata nekropola steaka sa bogomilskom bogomoljom; to sve
ukazuje na bogate tragove ivota, koji su, na alost uniteni, te se ne mogu
identificirati u prvobitnoj formi niti pak kroz historijske dokumente. (Truhelka, 56)
U historijskoj literaturi ve je davno konstatirana prirodno-geografskohistorijska prednost srednjovjekovnog naselja arampov, koje, pored ostalog, ima
izuzetan poloaj, koji je pitom i zaklonjen a samo naselje lei na starom drumu, koji
je na tom mjestu vodio preko upe Pliva ("Brod") na Janj i Glamoko polje
(Truhelka, 56).
Ve je konstatirano da se po svemu vidi da je to jedno od onih starinskih
mjesta, oko kojih se okupljala blia, pa i dalja okolica (Truhelka, 56). U irem
okruenju, ovo naselje okupljalo je slijedea sela: Dragni, Majevac, Brani i Pliva
(Pljeva); te je vjerovatno u srednjovjekovnom periodu, kao jedinstvena
geomorfoloka cjelina sa nizom historijskih naznaka, pokazivalo svoju posebnost. To
je uticalo da se s pravom pretpostavlja da je ve u ranosrednjovjekovnom periodu
ivota tu formirana jedna plemenska upa, koja se vremenom teritorijalno irila na
susjedne oblasti uz rijeku Plivu i njene pritoke Janj i Sokonicu. (Klai, 27/191 212; Mileti, 36/231 - 237; Grupa autora, 19/312 - 331)
Nad samim kanjonom rijeke Sokoniceevidentiran je lokalitet Crkvina, to se u
relevantnoj toponomastikoj literaturi povezuje sa nekom crkvenom graevinom,
to je i potvreno sistematskim arheolokim istraivanjima. (Bojanovski, 9/103 - 104)
ezdesetih godina XX vijeka na lokalitetu Crkvina u ifluku otkopana je
kasnoantika bazilika sa dvije kasnoantike grobnice na svod, koje se u arheolokoj
literaturi nazivaju "tomba a pozzetto" (Bojanovski, 9/103 - 104). U toku istraivanja
otkrivena je i trea presvoena grobna komora sa pretsobijem u obliku vestibule.
Pretpostavlja se da je ova grobna komora u srednjem vijeku koritena za naknadne
ukope. Ova grobnica, kao i one u Zagaju i Karahodi, predstavljaju odlian tip
ranokranskih sepuklarnih spomenika (Bojanovski, 9/103- 104). Inae, kontinuitet
ivota na ovom lokalitetu potvruje i nalaz obilja prahistorijske keramike.
Poseban peat razvoju ivota na podruju ipovakog kraja u srednjem vijeku,
uz navedena naselja, dao je i Sokol-grad.

1.3.2. SOkol - grad, srednjovjekovni grad-utvrda

Nema nikakve dileme da je prvobitno jezgro dananjeg grada ipova u
srednjem vijeku nastalo oko ili u vezi sa srednjevjekovnim naseljem, utvrdom i
gradom Sokol, koji u sebi povezuje mnogo vanih i zanimljivih injenica, te se
osnovano smatra temeljem i kljuem za razumijevanje historije srednjevjekovnog
razvoja ipovakog kraja. Oskudni historijski izvori iz perioda razvijenog srednjeg

vijeka, kao ni rezultati dosadanjih arheolokih istraivanja nisu, u mogunosti da

odgovore na pitanje, u kontekstu srednjevjekovnog odreenja: ta je Sokol - grad,
utvrda ili naselje, te se ta dilema ostavlja za neka budua istraivanja. Posmatrano
historijski, grad Sokol se pod tim nazivom po prvi put spominje u dokumentima iz
1363. godine, to se svakako, prema historijskim relacijama i komparacijama, ne
moe niti treba smatrati prvim tragovima ivota na ovim prostorima.
Historijsko utemeljenje srednjevjekjovnog Sokola treba traiti u kontekstu
burnih i neobinih deavanja krajem XIII vijeka, u kojima dolazi do jaanja
feudalnih dravnopravnih pozicija srednjovjekovne bosanske drave, te kroz
uvrenje i dominiranje vjere Dobrih Bonjana, bosanskog bogomilstva, to su
dvije, od niza kljunih injenica, koje se posebno apostrofiraju u historijskoj literaturi
(Jalimam, 22/17 - 19). Radi se o snanom procesu formiranja jake i mone
srednjovjekovne bosanske drave, iji je jedan od atributa jaki i moni, utvreni
srednjovjekovni gradovi, o ijim nastancima postoji neto potvrda u historijskim
dokumentima, kao i pronaenom arheolokom materijalu. (irkovi, 13/98)
Prema pretpostavkama u historijskoj literaturi prve utvrene gradove u
srednjevjekovnoj bosanskoj dravi podizao je maarski hercog Koloman tridesetih
godina XIII vijeka, kao jedan od pokuaja da se srednjovjekovno drutvo spasi od
bosanskih bogomila. Slino je i sama bosanska vlast podizala utvrene gradove da
bi se spasila od prodora mongolske vojske 1241. - 1242. godine, da bi se poslije
toga, u drugoj polovini XIII vijeka poeli podizati gradovi kao produkt drutvenoekonomskog napretka. (Bojanovski, 8/84 i 11/63)
O nastanku prvih utvrenih srednjovjekovnih gradova u bosanskoj dravi,
posebno za one koji su, prema pretpostavkama, podizani u drugoj polovini XIII
vijeka, teko da se moe nai sigurna potvrda u historijskim izvorima, osim jednog
naglaenog navoda u pismu pape Inocenta IV od 26. augusta 1247. godine, gdje se
spominje da u srednjovjekovnoj bosanskoj dravi "ecclesiae munitiones et castra".
(Fermendin, 17/13 - 14)
Na samom poetku XIV vijeka, odreenije, u poveljama bana Pavla ubia
upuenim vlastelinu Hrvatinu Stjepanoviu, spominje se "da innferiobus Bosna
confinibus" (Thalloczy, 52/401 - 444 i 53/143). Vijest je znaajna i za temu ovoga
teksta, posebno i zbog toga to se 2. februara 1301. godine Pavao "banus
Croatorum una cum carissimis fratribus Georgio et Mladino comitibus civitatum
dalmatiae filisque nostris predilectis Mladino, Georgio, Paulo et Gregorio trium
camporum, Hlivne et de Cetina comitibus" (Thalloczy, 52/401 - 444 i 53/143). Ban
sveano potvruje knezu Hrvatinu Stjepanoviu punu zatitu i integritet posjeda u
Donjim krajima i posebno obeava pomo: "imo si alii aliqui in occupationem
castrorum vel destructionem aut dissipationem possessionum
aspirabunt vel
procedere attentabunt ... " (Thalloczy, 52/401 - 444 i 53/143)
o

U historijskoj literaturi se s posebnom panjom komentarisala ova vijest te se

jasno tvrdi da je porodica Hrvatinii u Donjim kraji imala poetkom XIV vijeka vie
gradova ("castrorum"), a najmanje dva. Donekle sline podatke daje i povelja bana
Pavla ubia od 21. februara 1305. godine u kojoj stoji "... promisimus et
promittimus veri amici comitis Horvatini cognati nostri dilecti et fidelis ... ac de suo
domino et toto comitatu inferiorum partium Bosne in castris terris vel in alia sus

terra
vel reclplemus modo alique, ecc." (Thalloczy, 52/401 - 444 i 53/143).
Neto ranije, u povelji od 30. marta 1304. godine spominje se neki grad, ije se ime
ne spominje: "
ac quod castri ipsius bone et possissiones non recipiemus
(Thalloczy, 52/401 - 444 i 53/143)
000

000

000

".

Oskudni historijski izvori s poetka XIV vijeka nisu u mogunosti da potvrde

tanu ubikaciju spomenutih utvrenih srednjovjekovnih gradova, ali stoji injenica
da se spominju u dokumentima, to je vano za ovu temu, u ovom opserviranom
podruju.
Iz spomenutih historijskih vrela jedino to je tano jeste da je srednjovjekovna
bosanska drava imala utvrene gradove, prema pretpostavkama vie njih, od kojih
je znatan broj uao u sastav drave teritorijalnim osvajanjima, razvojem trgovine,
zanatstva i rudarstva. Ipak, najvei broj utvrenih srednjovjekovnih
gradova
izgraen je u vrijeme vladavine bosanskih banova Stjepana II Kotromania i kralja
Tvrtka I Kotromania. Postoji i pretpostavka u historijskoj literaturi da su neki od
gradova iz toga vremena samo dograeni ili proireni. (Thalloczy, 52/401 - 444 i
53/143)
Historijski izvori ve dvadesetih godina XIV vijeka u srednjovjekovnoj bosanskoj
dravi spominju po imenu utvrene gradove, i to ovim redom: Klju 1325. godine,
Kulat 1345.godine, Bobovac 1351. godine, Visoki 1355. godine, Srebrenik 1376.
godine, Dobor 1387. godine, Samobor 1397. godine. (Kovaevi-Koji, 28/23 - 27).
Za razliku od ranije spomenutih, nepoznatih gradova-castra iz XIII vijeka,
vremenom oni svoju potvrdu dobijaju u historijskim izvorima, mijenja se i njihova
funkcija i poloaj u drutveno-politikom
i ekonomskom ivotu srednjovjekovne
bosanske drave. Ne radi se vie samo o administrativnim centrima pojedinih upa
kao u doba cara-pisca Konstantina Porfirogenita nego o pravim centrima ivota:
ekonomskog, vjerskog, kulturnog, drutvenog, politikog (Kovaevi-Koji, 28/23 27). Gradovi i naseljena mjesta rasprostranjena su podjednako na cijeloj teritoriji
srednjovjekovne bosanske drave, pod neposrednom vlau vladara i ova pojava je
u skladu sa jaanjem dravnog organizma i razvijenim oblicima feudalnog
drutvenog sistema. (Kovaevi - Koji, 28/23 - 27)
Uz utvreni grad KljU na rijeci Sani, sigurno da je Sokol najznaajniji castrum u
Donjim krajima, te se s pravom u historiiskoj literaturi pretpostavlja da je jedan od
spomenutih castra iz povelje bana Pavla Subia iz 1301. godine upravo Sokol. Da se
ne pretpostavlja bez razloga ukazuje i obilje arheolokog materijala koji je prilikom
arheolokih istraivanja identificiran,
posebno onog koji koincidira sa zrelom
gotikom fazom. Meu pronaenim arheolokim ostacima je i onaj koji ukazuje da
se moe pretpostavljati da ovom naselju prethodi jedan manji romaniki burg, koji
se sastojao od brani-kule i uskog dvorita (Bojanovski, 11/65 - 67). U arheolokoj
literaturi navodi se i jo smjelija pretpostavka da je i toj fazi gradnje prethodila jo
jedna starija, moda u drvenoj i suhozidnoj tehnici, sa opkopom i palisadama, to bi
odgovaralo navodu iz pisma pape Inocenta IV. (Bojanovski, 11/65 - 67)
Kada se analizira prvi spomen Sokola u historijskim izvorima, onog iz 1363.
godine, mogue je zakljuiti da se radi o ve razvijenom burgu, koji je ne samo
zatien vrletnou poloaja nego i vrstinom bedema. Taj podatak nije samo puko

historijsko spominjanje nego sadri u sebi mnoge ire relacije koje se ovom
prigodom i nude. Naime, maarski kralj Ljudevit I Veliki, poto je izbacio Mleane iz
Dalmacije i slomio feudalnu oligarhiju u Hrvatskoj, odluio se da pod svoju vlast
stavi i bosanskog bana Tvrtka I Kotromania, tvrdei da u srednjovjekovnoj Bosni
egzistiraju bosanski heretici (urmin, 49/13 -14). Do vojne intervencije dolo je u
ljeto 1363. godine ali o ijim smjerovima postoji malo vjerodostojnih historijskih
injenica. U ovom periodu izdata je 8 jula 1363. godine povelja "datum in Plyna in
obsidione castri Zokol terre Bosnensi" (Ljubi, 32/64) kao i jedno pismo Mletakoj
Republici upueno 10 jula 1363. godine "datum in castris prope Zokol feria secunda
proxima ante festum breate Margarite virginis anno LXIII". (Ljubi, 32/64)
Veje napomenuto da prema identifjciranim historijskim dokumentima teko da
se moe neto posebno utvrditi vezano za maarsko-bosanski rat iz ljeta 1363.
godine, osim toga da je maarski kralj Ljudevit I Veliki naveo kao razlog ono to je
ve spomenuto, borbu protiv bosanskih bogomila. Svi su izgledi da je rat trajao
dosta kratko, naime, ve 19. jula 1363. godine maarski kralj boravi pod
Viroviticom, to se u relevantnoj historijskoj literaturi komentarie kao dokaz da je
kralj Ljudevit I Veliki doivio pod castro Sokol neuspjeh "jer je Ljudevit ne samo
naglo napustio opsadu Sokol-grada, ve se vrbakom dolinom preko Hrvatske
povratio u Ugarsku". (Vego, 57/106)
Maarski kralj Ljudevit I Veliki poslao je u septembru 1363. godine novu vojsku
pod zapovjednitvom kraljevskog kancelara i palatina da osvoji grad Srebrenik u
upi Usora, ali je i ovaj napad odbijen od strane vojske bosanskog bana Tvrtka I
Kotromania. Relevantne injenice dokaZUjUda su u ljeto i jesen 1363. godine
porazi koje je vojska maarskog kralja pretrpjela u srednjovjekovnoj Bosni imali
velik uticaj na dalji odnos ovih dviju drava, posebno u zvaninoj komunikaciji koja
se sada podie na vii nivo. Ovaj uspjeh srednjovjekovne bosanske drave bio je
konaan i odluan te znaajan za budunost bosanske drave, posebno to je ovim
inom "Bosnaje sauvala i odbranila orujem u ruci svoj politiki individualitet", koji
se najvie prepoznaje u titu li kojom oslovljavaju bana Tvrtka I poslije ovoga rata.
Naime, "7. setembra 1364. godine Mleani ga zovu: dei gratis banus totium
Bosne". (ii, 51/325)
Vojna pobjeda bosanske vojske podno Sokola iz jula 1363. godine dobila je i
svoju zvaninu potvrdu u jednoj povelji bosanskog bana Tvrtka I Kotromania, koja
je izdata u Rami, podno Prozora 11. avgusta 1366. godine bosanskom velikau
Vukcu Hrvatiniu, ocu vojvode Hrvoja Vukia-Hrvatinia, koji je te godine odbranio
grad. Za nagradu"
svojom vjernom sluzi, u ime vojvode Vlkcu Hrvatiniu, za
njegovu vjernu slubu u ono vrijeme, kada se podie name ugarski kralj, u ime
Ludovik, i pohodi u Plivu pod Sokol i ondar mi vojvoda Vlkac vjerno poslui"
(Fermendin, 17/34). Bosanski ban Tvrtko I Kotromani poklanja "grad u Pleve u
ime Sokol s vsem Plevomot meje do meje od Uskopia po Krtovu Jelu, a ot Dlamoa
po Vitoraja, a ot Lue do Rave, ot Luke po Zlamenije" (Fermendin, 17/34). Ovom
darovnicom bosanskafeudalna porodica Hrvatinii dobila je u plemenito skoro cijelu
teritoriju srednjovjekovne upe Donji kraji.
000

Prema historijskim dokumentima maarska vojska jo je jednom opsjedala

srednjovjekovni Sokol, i to u septembru 1405. godine, kada je maarski kralj

Sigismund Luksemburki kao saveznik bosanskog kralja Stjepana Ostoje poveo

vojsku protiv bosanskog feudalca Hrvoja Vukia-Hrvatinia. Historijski izvori tvrde
da je maarski kralj boravio pod gradom Sokolom u dane 23 i 28. septembra 1405.
godine. Raspoloivi podaci kazuju da ni ovom prigodom maarski kralj Sigismund
Luksemburki nije postigao vojni uspjeh, jer se ve 4. oktobra 1405. godine,
zajedno s dijelom maarske vojske, nalazi u gradu Bihau na povratku u maarsku
kraljevinu (Sii, 50/17 i Bojanovski, 11/64). Maarsko-bosanski rat, s izvjesnim
prekidima nastavio se i iduih godina, a zavren je poznatom tragedijom pod
Doborom 1408. godine. Zanimljivo je spomenuti da se poslije ovoga i sve do 1463.
godine ne spominje srednjovjekovni Sokol.
Prigodom tursko-osmanlijskog vojnog osvajanja srednjovjekovne bosanske
drave, pri bijegu posljednjeg bosanskog kralja Stjepana Tomaevia prema Kljuu,
u Sokol je navratio kralj, o emu svjedoi autentian zapis turskog historiara
Dursun-bega. Detalji se svode na slijedee, naime u potjeru za bosanskim kraljem i
njegovom svitom, prema tvrdnjama Dursun-bega, upuen je Mahmud-paa sa
rumelijskom vojskom. Kada je vojska stigla do obale rijeke Vrbasa saznalo se da je
kralj Stjepan Tomaevi samo dan prije boravio je pred veer sa svojom pratnjom i
svitom na tom prostoru, te se udaljio u pravcu Sokola. Osmanske vojne snage
odmah su krenule prema Sokolu, ali zahvaljujui izuzetnom vojno-strategijskom
poloaju samog grada i ivoj odbrani, Turci ga ne zauzee: \\ Kad su saznali da je
kralj sino doao, pa poto je svoje osokolio i pridobio za sebe, da je otiao u
pravcu Kljua, krenue u potjeru za kraljem". (Bojanovski, 11/65 ijalimam, 24/107)
Prilikom vojnog osvajanja srednjovjekovne bosanske drave, tursko-osmanlijska
vojska osvojila je brojne gradove i utvrena naselja, meu njima i kraljevski grad
Jajce. Preda se i bosanski kralj Stjepan Tomaevi u KljUu i bi pogubljen u Jajcu,
juna 1463. godine (Jalimam, 24/107). Kada i kako je osvojen utvreni
srednjovjekovni Sokol, historijski izvori nita ne kazuju; samo se pretpostavlja da je
podno njegovih zidina prola glavnina tursko-osmanlijske vojske na elu sa
sultanom Mehmedom II El Fatihom, te se smatra da je tom prigodom osvojen i ovaj
grad, ime se zavrava njegova srednjovjekovna historija.

1.4. Steci - srednjovjekovni nadgrobni spomenici Dobrih Bonjana

Iz ranije izloenog vidljivo je odsustvo historijskih izvora, te se prouavanje
historijskih zbivanja o ipovakom kraju u srednjem vijeku, koje je za pretpostaviti
bilo dinamino, esto vrilo i na posredan nain i do izvjesnih pokazatelja o nekim
hronolokim aspektima mogueje doi prouavanjem steaka kao srednjovjekovnih
nadgrobnih spomenika. Dosadanja saznanja o stecima, njihova ikonografska
obrada, umjetniko stremljenje kao i sve analogije sa prilikama i odnosima u
srednjovjekovnoj Bosni zahtijeva duan oprez kao i jedno ire posmatranje,
posebno kada se steci stavljaju u tumaenje vjerskih prilika i u ovom krajU.
Prema evidenciji, koja je sainjena ezdesitih godina XX vijeka i kasnije neto
dopunjena, (Belagi, 6/116) steci se nalaze na slijedeim lokalitetima:

1. G o ric a, selo koje je od ipova udaljeno oko sedam kilometara zrane

linije na istonu stranu i na lokalitetu Gaj ili Mramor, pokraj puta ka MUjidiima
nalazi se nekropola sa 23 steka, od kojih jedna ploa i dvadeset i dva sanduka.
Spomenici su gotovo svi amorfni kamenovi, postavljeni po pravcu zapad-istok i
nemaju ukrasa. (Belagi, 6/116)
2. i f I u k, selo koje je od ipova udaljeno dva kilometra jugoistono i u
samom selu, a na mjestu gdje je aktivno pravoslavno groblje, smjetena je
nekropola sa 49 steaka, od kojih je devetnaest ploa i trideset sanduka.
Radi se o vrlo gruboj obradi, osrednje ouvanosti. Neki primjerci iskoriteni su
za klesanje novijih krstaa. Postavljeni su po pravcu: zapad-istok, osim dvaju
primjeraka, koji lee po pravcu sjever-jug. Ni ovi steci nemaju ukrasa. (Belagi,
6/116)
3. P o d o s oje, selo koje je od ipova udaljeno trinaest kilometara zrane
linije na jugoistonu stranu. U podnoju prahistorijske gradine zvane Hrid, na
mjestu gdje se od puta za Babin Dol odvaja krak za Strojice, nalazi se nekropola sa
148 steaka, od kojih su stotinuetrdesetest sanduka i dva sljemenjaka.
Spomenici su samo pritesani, a dobro ouvani, te su postavljeni po pravcu
zapad - istok; osim pet primjeraka, koji lee po pravcu sjever - jug. Svrstani su u
nizove, ajedan sljemenjak je ukraen motivima polumjeseca i rozete. (Belagi,
6/116)
Na ve spomenutom lokalitetu Hrid, nalazi se nekropola sa 6 steaka u obliku
ploe. Spomenici su dosta slabo obraeni i ouvani a postavljeni su po pravcu:
zapad - istok. (Belagi, 6/116)
4.
Ba bin
D o I, selo udaljeno od ipova oko trinaest kilometa zrane
linije na jugoistonu stranu, na lokalitetu Kielovo Brdo, lijevo od puta ka Babiima
nalazi se nekropola sa 13 steaka, od kojih su dvanaest sanduci i jedan sljemenjak.
Spomenici su sasvim slabo obraeni i postavljeni su po pravcu: zapad - istok i
nemaju ukrase.
U blizini mosta na rijeci Janj, lijevo od puta za Strojice, nalaze se dva usamljena
steka u obliku sanduka. Spomenici su dobro obraeni i ouvani i postavljeni su po
pravcu: zapad - istok i nemaju ukrasa. (Belagi,6/116)

S.
B a b i i, selo u podruju Janja, udaljeno od ipova oko etrnaest
kilometara zrane linije na jugoistonu stranu ima 4 lokaliteta steaka.
(a) Na lokalitetu Nadvode ili Potkue u istonom kraju sela, nalazi se nekropola
sa 19 steaka, od kojih je est ploa, deset sanduka i tri amorfna kamena.
Spomenici su dobro obraeni, djelomino oteeni i upali u zemlju. Preteno su
postavljeni po pravcu: zapad - istok. Jedna ploa i jedan sanduk su ukraeni. Njihovi
reljefni ukrasi su polumjesec, predstava jelena i scena lova na jelene.
(b) Na lokalitetu Mramorje, u poljU iznad kue, nalazi se nekropola sa 32
steka, od kojih su tri ploe, dvadeset dva sanduka, jedan sljemenjak i est
amorfnih komada. Spomenici su uglavnom dobro klesani i ouvani, postavljeni po

pravcu: zapad - istok, osim dva primjerka, koji lee po pravcu sjever - jug (Belagi,
5/116 - 117). Jedan sanduk je ukraen motivom polukruga.
(c) U polju iznad se/a/ prema rijeci Vaganjac nalazi se nekropola sa 35 steaka,
od kojih su trideset i tri sanduci i dva sljemenjaka. Spomenici su slabo obraeni i
ouvani, obrasli su ikarom, te im je otean pristup. Postavljeni su po pravcu: zapad
- istok u nizovima. Dva sanduka su ukraena motivima polumjeseca, kruga (sunce) i
ruke ispruenih prstima.
(d) Na /opka/itetu Raskre, usred sela, nalazi se nekropola sa 60 steaka u
obliku sanduka. Spomenici su osrednje obraeni i slabo ouvani. Postavljeni su po
pravcu: zapad - istok, sa malim otklonima. Nemaju ukrasa. (Belagi, 5/116 - 117)
6. G e r zov o, selo u graninom podruju ipova i Mrkonji Grada, pokraj
ceste ipovo - Barai, na samom ulazu u polje iz pravca ipova, tridesetak metara
od Turbeta Alije erzeleza (Gerz Iljas) nalazi se pet-est amorfnih ploa, skoro
zaravnjenih sa povrinom zemlje. Ploe nisu ukraene. (Lovrenovi, 31/91)
Historijska injenica je da se u vrijeme politikog i teritorijalnog uspona
srednjovjekovne Bosne, uglavnom, pravoslavno i katoliko stanovnitvo identifikuje
u tzv. okrajnim predjelima, da je njihovo prisustvo, posebno pravoslavnog
stanovnitva, mnogo manje nego to se i moglo pretpostaviti u jednom dijelu
historijske literature.
Pitanje egzistencije steaka nije samo pitanje njihovog umjetnikog odreenja.
Radi se ipak o mnogo irem i dubljem problemu, kroz koji se i preko kojeg se
prelamaju mnogi drugi jai problemi, prije svega porijeklo stanovnitva i njegova
vjerska opredijeljenost. Historijski i vremenski nastanak steaka korespondira sa
pojavom i jaanjem uticaja bosanskih bogomila u srednjovjekovnoj Bosni, to samo
uslonjava problem i vezuje ga za kljune segmente srednjovjekovnog drutva:
narod i dravu. Ovo iz razloga to se steci javljaju samo na prostorima gdje su
ivjeli i djelovali bosanski bogomili, te su kao takvi osoben spomenik
srednjovjekovne Bosne i njenih Dobrih Bonjana. Rasprostranjeni su samo tamo
gdje je djelovala vlast bosanske drave, to pojaava tezu o uzajamnosti ovih dvijU
pojava.
Kovai steaka su iskljuivo domai ljudi, imenom i zanimanjem su vezani za
bosansko podnebije, te se i u toj injenici moe tragati za spoljnom, ali i
unutranjom identifikacijom veze: steak i bosanski bogomili.
Posebna zanimljivost steaka ipovakog kraja jeste injenica da su to
uglavnom ili skoro cijele nekropole bez spoljnjih oznaka, bilo u pisanom ili
ikonografskom pogledu, to takoer pojaava tezu o vezi bogomil - steak. Isto
tako, istina nedovoljna arheoloka istraivanja okoline ipova nisu identifikovala
nikakva druga srednjovjekovna groblja, osim steaka; posebno iz XIV Vijeka kada su
bosanski bogomili predominantni u srednjovjekovnoj Bosni, to je uticalo da se u
literaturi s pravom tvrdi da su steci iskljuivo pripadali bosanskim bogomilima.
(Jalimam, 23/177 - 183 i 25/37 - 40)
Prema snimanjima izvrenim na terenu, u ipovakom kraju je ezdesetih
godina XX Vijeka evidentirano ukupno 390 steaka, od ega veina leeih a manji

dio uspravnih. Meu leeim stecima dominiraju ploa i sanduk, dok steak u
obliku sarkofaga, koji se u tumaenju "opredijeljenosti" steaka esto stavlja u prvi
plan, nije uopte evidentiran.
Pokuaj da se razlono i valjanim injenicama protumai veza steaka i
bogomila, kroz odnos koji je uobiajen u srednjem vijeku, da se radi o povezanim i
autohtonim pojavama od izuzetnog znaaja, sa dosta zanimljivim ornamentalnim
izrazom, stvara dovoljno prostora da se sve to jo jednom proui. Kada su u pitanju
ornamentalni simboli, kojih je na stecima ipovakog kraja vrlo malo, potrebno je
naglasiti da se radi o simbolikim predstavama, koje su u direktnoj vezi sa
bogomilskim uenjem. Prema identifikovanim nalazima pored ornamentalnog,
simbolikog, tu se radi i o viziji umjetnikog dojma, o emu se treba posebno voditi
rauna. (Solovjev, 47/33)
Jedan od prisutnih simbola na nekoliko steaka ipovakog kraja je i
polumjesec, koji je prema relevantnim tumaima simbol smrti i ponovnog raanja.
Pojavljuje se u dva oblika: kao luk ili rog, dok mu je poloaj razliit - najee na
vrcima okrenut prema dolje. Postoji nekoliko varijanti polumjeseca, esto su mu
vrci okrenuti prema dolje, a ponekad zauzima i kosi poloaj (Belagi, 5/116 117). U ipovakom kraju polumjesec se nalazi na nekoliko sanduka i jednom
sljemenjaku i obino zauzima istaknuto mjesto. Prema veini istraivaa, simboliko
znaenje polumjeseca je u predstavljanju nebeske lae - obitavalita pravednih
dua pred polazak.
Uz polumjesec se skoro uvijek nalazi i rozeta kao simboliko znaenje sunca, te
prema istraivanjima dr Aleksandra Solovjeva, polumjesec i rozeta su uglavnom
prisutni na stecima starjeina bosanskih bogomila, koji na taj nain iskazuju svoj
poloaj kao i oekivanu elju za rajem (Solovjev, 47/41). Treba ipak ovdje naglasiti
da je polumjesec simbol mnogih naroda, prije svih Asiraca, Babilonaca, Etruana,
I1ira, Rimljana, Grka, Kelta, Slavena i dr.; kod kojih uz mitoloko opredjeljenje
pokazuje i religijski karakter. Tako je i na nadgrobnim spomenicima polumjesec
simbol, koji u bogomilskom okruenju u srednjovjekovnoj Bosni poprima potpuno
novi i odreeni smisao, koji simbolie smrt i ponovno raanje. Ve je istaknuto da
uz polumjesec dolazi i rozeta, koja se na stecima pojavljuje sa est, sedam, osam
ili deset krakova. "To je prije svega simbol sjajnog Hrista, a kada se sunce prikaZUje
u obliku lopte, pored polumjeseca, moemo oba simbola tumaiti kao nebesku lau"
(Mileti, 33/7; Benac, 4/198-99).
Steci ipovakog kraja, pored polumjeseca i rozete, obiluju i mnogim drugim
heraldikim znacima. Tako su jo prisutni i polukrug, krug, ruka ispruenih prstiju,
jelen, scena lova na jelene. U umjetnikom pogledu preovladavaju, pored ostalog,
romaniki i gotiki ukrasi; to samo po sebi sVjedoio ovim uticajima i vezama, ali i
o umjetnikim kretanjima. (Belagi, 6/74 i Benac, 3/218)
Protivurjeni historijski podaci o mnogim karakteristinim detaljima ili ak
kljunim injenicama o vjerskom ivotu bosanskih bogomila ponekad predstavljaju i
tako oteavajuu injenicu u mnogim momentima koji su, donekle slini ili su
priblini pojedinim kultnim ili obrednim radnjama, to samo po sebi dodatno
uslonjava ukupan utisak. (Jalimam, 23/182)

Prisutnost srednjovjekovnog ivota, tragova kulture bogomilske vjere na irem

podruju ipova mogue je identifikovati
i time potvrditi kontinuitet ivota i
postojanja u ovim krajevima. Prema podacima pisanih historijskih izvora, ostataka
materijalne kulture, prije svih steaka, mogue je potvrditi mnoge ranije hipoteze.
Uz neminovnu konfrontaciju sa toponomastikom graom posebnim istraivakim,
zahvatima sve se ovo moe dovesti u potrebnu korelaciju.
U zakljuku treba napomenuti i to da se ovim radom samo pokualo u pravom
smislu rijei otvoriti problem srednjovjekovnog ivota na podruju ipova i da e
slijedea, ira i obuhvatnija istraivanja donijeti vjerovatno mnogo toga novog.

1.

Al1eli Pavao: TRGOVITE, VARO I GRAD U SREDNJOVJEKOVNOJ BOSNI, Prilog

tipologiji naselja, Sarajevo, Arheologija - glasnik Zemaljskog muzeja, 1963.

2.

ARHEOLOKI LEKSIKON BOSNE I HERCEGOVINE, Tom 2, Sarajevo, 1988.

3.

Benac, Alojz: BOGUMILI I UMJETNOST NA STECIMA, Sarajevo, Izraz, broj 8-9, 1966.

4.

Benac, Alojz: "Jedan istorijski pogled na izuavanje steakaa" BOGOMILSTVOTO NA

BALKANOT VO SVETLINA ANA NAJNOVITE ISTRAUVANJE; Skopje, 1982.

5.

Belagi, efik: STECI - KATAKOKO-TOPOGRAFSKI

Maslea, Biblioteka: Kulturno naslijee, 1971.

6.

Belagi, efik: STECI I NJIHOVA UMJETNOST, Sarajevo, 1971.

7.

Bojanovski Ivo: "Nalaz srednjovjekovnih

STARINE, sveska VIII, 1962.

8.

Bojanovski Ivo: "Stari grad Bobovac", NAE STARINE, sveska VIII, 1962.

9.

Bojanovski Ivo: "Kasnoantike

grobnice na svod
konzervacija", Sarajevo, NAE STARINE IX, 1964.

10.

Bojanovski Ivo: "Biljeke iz arheologije"

11.

Bojanovski Ivo: "Sokol na Plivi", Sarajevo, NAE STARINE XIII, 1972.

12.

Bokovi ure: ARHITEKTURA SREDNJEG VIJEKA, Beograd, Nauna Knjiga, 1967.

13.

irkovi, Sima: ISTORIJA SREDNJOVJEKOVNE BOSANSKE DRAVE, Beograd, 1963,

14.

ovi, Borivoje:
1957.

15.

remonik, dr Irma: ARHEOLOKA ISTRAIVANJA U OKOLICI BIHAA, Sarajevo, GZM,

1958.

16.

Duby Georges:MECIORVO MASCHIO AMORE E MATRIMONlO,

17.

Fermendin, Eusebio: ACfA BOSNAE POTISSIMUM ECCLESIASTICA SUM INSERTIAS

EDITIORUM DOCUMENTORUM REGESTIS AB ANNO 925. USQUE AX AD ANNO 1752.
Zagreb, JAZU MSHSM, knjiga 23. 1892.

PREGLED, Sarajevo,

Veselin

mamuza na Crkvini u ipovu", Sarajevo, NAE

u itluku

i njihova

prethodna

, Sarajevo, NAE STARINE IX, 1964.

NEKOLIKO MANJIH PREISTORIJSKIH NALAZA IZ BiH, Sarajevo, GZM,

Roma, Laterza, 1988.

18.

Forre, R. und R. Zschille: DER SPORN IN SEINEN FORMENETWIKLUNG, Berlin, 1891.

19.

Grupa autora: KULTURNA ISTORIJA BOSNE I HERCEGVINE, Sarajevo, Veselin Maslea,

1966.

20.

Grupa autora: KULTURNA ISTORIJA BOSNE I HERCEGOVINE OD NAJSTARIJIH

VREMENA DO PADA POD OSMANSKU VLAST, Sarajevo, Veselin Maslea, 1983.

21.

Grupa autora: FOJNICA KROZ VIJEKOVE, Sarajevo, Veselin Maslea, 1987.

22.

Jalimam, Salih: VRANDUK - KRAUEVSKI GRAD, Travnik,

23.

Jalimam, Salih: STUDIJA O BOSANSKIM BOGUMILIMA, Tuzla, 1996.

24.

Jalimam, Salih: IZVORI ZA HISTORIJU SREDNJOVJEKOVNE BOSANSKE DRAVE, Tuzla,

Historijski arhiv, 1997.

25.

Jalimam, Salih: BOSANSKI BOGUMILI I STECI, Mostar, Kabes, 1998.

26.

Jalimam, Salih: APUINSKI KRAJ U SREDNJEM VIJEKU, Mostar, Kabes, 1988.

27.

Klai, Nada: POVIJEST HRVATA U RANOM SREDNJEM VIJEKU, Zagreb, kolska knjiga,
1971.

28.

Kovaevi-Koji,
Desanka:
GRADSKA NASEUA
DRAVE, Sarajevo, Veselin Maslea, 1978.

29.

Kreevljakovi, Hamdija: STARI BOSANSKI GRADOVI, Sarajevo, Nae strane, 1953.

30.

Le Goff Jacques: L'UOMO MEDIEVALE, Roma, Laterza, 1988.

31.

Lovrenovi, Ivan: STECI OKOLINE MRKONJI GRADA, Sarajevo,

YIV - XV, 1981.

32.

Ljubi, ime: LISTINE, IV

33.

Mileti, Nada - Alojz Benac: UMJETNOST STEAKA, Sarajevo. 1965.

34.

Mileti, Nada: "Reflets des Grandes Invasiones en Bosnie-Herzegovine,

PROBLEMI SEOBE NARODA U KARPATSKOJ KOTLINI, Novi Sad, 1978.

1996.

SREDNJOVJEKOVNE

BOSANSKE

Nae starine, knjiga

Zbornik radova:

Mileti, Nada: "Rani srednji

vek u arheolokim
istraivanjima
na podruju
severozapadne Bosne", ARHEOLOKA PROBLEMATIKA ZAPADNE BOSNE, Sarajevo,
1982.
36)

Mileti, Nada: "Srednjovjekovni

arheoloki spomenici jugozapadne
ARHEOLOKA PROBLEMATIKA ZAPADNE BOSNE, 1983.

Bosne", Sarajevo,

37)

Mumford Lewis: GRAD U HISTORIJI, Zagreb, Naprijed, 1968.

38)

Patsch, dr. Karlo: IPOVO U DOLINI PLIVE, Sarajevo, GZM, 1910.

39)

Patsch, dr. Karlo: DREI BOSNISCHE KULTURSTATIEN

KUNDE D. MORGENLANDES, B. XXXII

40)

Pirenne, Henri: POVIJEST EVROPE OD SEOBE NARODA DO XVI STOUEA, Zagreb,

Kultura, 1956.

41)

Pirenne, Henri: PRIVREDNA POVIJEST EVROPSKOG ZAPADA U SREDNJEM VIJEKU,

Sarajevo, Veselin Maslea, 1958.

42)

Sergejevski, dr. Dimitrije:

U WIENER ZEITSCH F. D.

EPIGRAFSKI NALAZAk U IPOVU, Sarajevo, GZM, 1926.

43)

Sergejevski, dr. Dimitrije: EPIGRAFSKI I ARHEOLOKI NALASCI (IPOVO,

DRINA), Sarajevo, GZM, 1930.

44)

Sergejevski, dr. Dimitrije:

GZM,1938.

45)

LIVNO,

KASNOANTIKI SPOMENICI IZ OKOLICE JAJCA, Sarajevo,

Sergejevski, dr. Dimitrije: ARCHAOLOGISCHE FORSCHUNGEN IN BOSNIEN IN DEN

JAHREN 1920. - 1940, Sudost - Forschungen.

46)

Sergejevski,
1952.

dr. Dimitrije:

KASNOANTIKI

SPOMENICI IZ IPOVA, Sarajevo,

47)

Solovjev, dr. Aleksandar:

"Simbolika srednjovjekovnih
Hercegovini",
GODINJAK ISTORIJSKOG DRUTVA
Sarajevo, 1956.

48)

Szabo, Gjuro: SREDOVJENI GRADOVI U HRVATSKOJ I SLOVENIJI,

Hrvatske, 1920.

49)

urmin, uro: ACTA CROATICA

50)

ii, Ferdo: VOJVODA HRVOJE VUKI-HRVATINI I NJEGOVO DOBA, Zagreb, 1902.

51)

ii, Ferdo: STUDIJE IZ BOSANSKE HISTORIJE, sarajevo, 1903.

52)

Thalloczy,
Ljudeivt:
ISTRAIVANJA
O POSTANKU BOSANSKE BANOVINE
NAROITIM OBZIROM NA POVEUE KORMENSKOG ARKIVA, Sarajevo, GZM, 1906.

SA

53)

Thalloczy, Ljudeivt: STUDIEN

MmELALTER, Munchen, 1913.

IM

54)

Truhelka, dr. iro: ARHEOLOKO ISpmVANJE

Sarajevo, GZM, 1892.

55)

Truhelka, dr. iro: KRAUEVSKI GRAD JAJCE - POVIJEST I ZNAMENITOSTI,

Bosanska pota, 1904.

56)

Truhelka, dr. iro: NAI GRADOVI, Sarajevo, Naklada Knjiare J. Studnika i dr. 1904.

57)

Vego, Marko: NASEUA BOSANSKE SREDNJOVJEKOVNE DRAVE, Sarajevo, Svjetlost,

1957.

58)

Vego, Marko: IZ HISTORIJE

Svjetlost, 1980.

ZUR GESCHICHTE

GZM,

grobnih spomenika u Bosni i

U BOSNI I HERCEGOVINI,

BOSNIENS

UND

Zagreb, Matica

SERBIEN

JAJAKOG GRADA I

OKOLINE,
Sarajevo,

SREDNJOVJEKOVNE BOSNE I HERCEGOVINE,Sarajevo,

Devad Drino, dipl. pravnik

1. UPRAVNO- PRAVNI POLOAJ PODRUJA
IPOVA U OSMANSKOM RAZDODOBUU
1.1. Upadi Osmanlija u Bosnu i formiranje Jajake banovine
Prvi upadi Osmanlija u Bosnu, a takoer i na podruje ipova vezani su za
ulogu Hrvoja Vukia Hrvatinia, gospodara Bosne ukljuivo i Plivske upe i
namjesnika kralja Ladislava Napuljskog za Hrvatsku i Dalmaciju, te hercega Splita
i otoka Braa, Hvara i Korule. (Truhelka, 23/6)
Po njegovom pozivu, ljeta 1414. Osmanlije ulaze u Bosnu, dok jedan odred,
najvjerovatnije preko Soko-grada, sredita Plivske upe, kree ka Zagrebu. (Daja,
7/87; Imamovi, 9/74)
U periodu osvajanja Bosne, 1463. godine; nakon pada grada Bobovca, sultan
Mehmed II Osvaja - El Fatih na elu vojske kree ka kraljevskom gradu Jajcu,
progonei posljednjeg bosanskog kralja Stjepana Tomaevia. O daljnjem toku
ratnih operacija dragocjeno svjedoanstvo ostavio je turski historiar Dursun-beg:
"Juer oko iindije, sa svojom svitom i pratnjom (kralj Stjepan, op. autora), otiao
je u pravcu grada Sokola. im je ovaj izvjetaj dobiven, odmah upravie napad na
grad Soko. Zahvaljujui izvanredno jakom poloaju samog mjesta, nevjernik poe
da se ivo brani i bije. Kad se saznade da je kralj u KljUu, s mnogo opreznosti
turska vojska poe kroz planinu izmeu Sokola i Kljua." ( (HKD Nepredak, 18/578)
Kao to je vidljivo iz ovog svjedoanstva, i pred naletom silne osmanske vojske
tvrava Soko je sauvala nepobjedivost, kao to je bila neosvojiva i ugarskim
kraljevima 1163. i 1405. godine.
Smaknuem posljednjeg bosanskog kralja Stjepana Tomaevia pod Jajcem i
zauzimanjem ostalih utvrenih gradova Bosne, ovaj kraj dolazi pod kratkotrajnu
osmansku vlast. Protuofanzivom ugarske vojske oktobra 1463. godine stavljen je
pod vlast krune Svetog Itvana. Naime, dio ugarske vojske na elu sa kraljem
Matijaem Korvinom, kreui se dolinom Vrbasa, protjerala je turske strae, udarila
na Klju, a odatle dalje ka Jajcu. Ugarskom kraljU su iz pravca juga pomagali
Stjepan Kosaa i njegovi sinovi. Tako je Vladislav povratio jugozapadnu Bosnu, tj.
Ramu s Prozorom, Uskopije s Veselom Straom i Livno i zatvorio pristup Osmanlija
Jajcu. (abanovi, 21/151)
.
Ugarska opsada Jajca je trajala do 26. decembra 1463. godine, kada je turska
posada predala grad, pa je tom prilikom - izvjesno je, preuzeta i tvrava Soko. Po
zauzimanju grada Jajca, ugarski kralj formira Jajaku banovinu, koja obuhvata
gradove: Jajce, Boac, Banjaluku, Greben, Sokol, Jezero, Vinac, Vrbaki grad,
Liva, Komotin i Zveaj. (Thaloczy, 22/157)
U ovoj novoformiranoj ugarskoj enklavi u Bosni, podruje ipova i utvrda Sokol
predstavljaju krajnju junu taku banovine, izloen u estim sukobima i provalama,

te je granica cijelo vrijeme bila nestalna. Ve 1469. godine Osmanlije zauzimaju

grad Hum u Livanjskoj nahiji, dok je samo Livno zauzeto prije 1485. godine. Budui
da se ve od 1478. godine Osmanlije pojavljuju kao gospodari Prusca (Akhisar),
izvjesno je da je ugarska posada u tvravi Soko bila izloena estokim navalama
Osmanlija, budui da se je nalazila u svojevrsnom poluokruenju.
Pobjedom na Krbavskom polju 1493. godine poele su znatnije provale
Osmanlija u Hrvatsku, da bi tursko-ugarskim ugovorom iz 1503. godine podruje
Soko-grada, tj. ipova definitivno bilo izdvojeno iz Jajake banovine i time ugarske
vlasti, koja je spala na samo etiri grada: Jajce, Zveaj, Vrbaki grad i Banjaluku.
Ovim ugovorom, Turskoj su priznati gradovi: Kamengrad, KljU, Hlivno, Belgrad
(Glamo), Vinac (Vinac), Komotin, Akhisar (Prusac) i dr. (abanovi, 21/152)
Zauzeem Klisa 12. marta 1537. godine, uinjen je definitivan kraj ugarskoj
vladavini u ovim krajevima, te je jo iste godine formiran zaseban Kliki sandak, u
kome se je podruje ipova nalazilo od njegova formiranja pa sve do ukidanja
1828. godine.

1.2. Upravni poloaj nahija Janj i Sokol

Konsolidovanjem turske vlasti na podruju ipova, nakon pada Jajake
banovine, od nekadanje upe Pliva formirane su etiri zasebne nahiie: Jajce,
Jezero, Janj i Sokol: od kojih su se dVije posljednje prostirale na podruju Sipova.
(a) Nahija Sokol- nazvana po istoimenoj tvravi, sreditu nekadanje upe
Pliva, osvojena je prvi put 1463. godine. Nakon ugarskih osvajanja Osmanlije su je
ponovo povratile 1495. godine, da bi bila definitivno u osmanskoj vlasti od 1518.
godine.
"Nahija grada Sokola sa podrujem Golhisara-Jezera", spominje se u izvorima
prvi put 1528. godine, i to u sastavu Kadiluka Neretva (Konjie), a iza 1580. godine
ulazi u sastav novoformiranog kadiluka Akhisar (Prusac).
(b) Nahija Janj, nazvana po istoimenoj rijeci, desnoj pritoci Plive, prvi put se
pominje 1540. godine, a postojala je svakako i ranije i u upravnom pogledu dijeli
sudbinu Sokola. Nakon neretvanskog kadije ubrzo potpada pod jurisdikciju
prusakog (abanovi, 19/153). Obje nahije su cijelo vrijeme pripadale kadiluku
Akhisar, sve do reformi Omer-pae Latasa, kada se ukidaju kadiluci i sandaci, pa
ovaj kraj potpada pod kajmakamluk Travnik sa mundirlukom Jezero. Obrazovanjem
Bosanskogvilajeta 1865. SJodine,formirana je kaza Jajce sa nahijama Jezero (koja
je obuhvatala i podruje Sipova), Skender Vakuf i Varcar Vakuf. Od 1872. godine,
podruje ipova, tj. ranijih nahija Janj i Sokol se ponovo vraa u sastav sandaka
Travnik. Takvo stanje zatie i Austro-Ugarska, prilikom okupacije Bosne i
Hercegovine 1878. godine.
.
Paljivim razmatranjem upravnog poloaja podruja ipova u periodu
osmanske vladavine mogu se konstatirati slijedee osobenosti:
Podruje ipova/ u vrijeme prvih osvajanja Osmanlija i nakon pada Jajake
banovine u upravnom pogledu, zajedno sa susjednim nahijama Uskopije, Kupres i

Livno, pripaja se Kadiluku Neretva sa sjeditem u Konjicu. Razlog formiranja ovako

prostranog kadiluka je, u prvom redu, njegova geografska odrednica. Naime, ovaj
cijeli kadiluk je bio u graninom poloaju (serhat) sa mletakim posjedima u
Dalmaciji, glavnom pravcu daljnjih turskih nadiranja.
Okonanjem prodora Osmanlija prema Dalmaciji sredinom XVI stoljea i
formiranjem Klikog, Krkog i Likog sandaka; mijenja se i dotadanja upravna

podjela, pa nahije Janj i Sokol ulaze u sastav novoformiranog kadiluka Akhisar.

Ovaj kadiluk se formira u relativno mirnijoj unutranjosti sandaka, jer i sama
utvrda Prusac ima status tvrave u unutranjosti i nikada nije dignuta u rang
kapetanije, kao to je sluaj sa susjednim utvrdama Kupres, Livno i Duvno. Istu
sudbinu dijeli i tvrava Soko, dok su okolne utvrde Kamengrad, Klju i Glamo
dobile rang kapetanija. (Kreevljakovi, 12/412-413)
Sagledavajui razvojni aspekt podruja ipova, vidljiv je veoma mali uticaj
susjednih regionalnih centara: Jajca, Travnika, Banjeluke, Bihaa, ali i slabljenje
saobraajnog znaaja ovog kraja, to je imalo dugorone negativne posljedice koje
se osjeaju i pod kraj XX vijeka.

1.3.

Razvoj nahija Janj i Sokol u Osmanskom razdoblju

Najraniji popisi Klikog sandaka potjeu iz 1550. godine. Poredei kasnije

popise iz 1574. godine i s poetka XVII vijeka, moe se pratiti interesantan razvojni
period ipovakog kraja, izvriti djelimina ekonomska rekonstrukcija privreivanja,
kao i naznaiti osnovne tokove migracije stanovnitva i irenja Islama.
(a) U prvom popisu iz 1550. godine, u okviru carskog hasa popisani su Vlasi u
nahiji Janj (deset sela sa 122 kue) i u nahiji Soko (devet sela, .jedna mahala i
manastir sa 140 kua); dok je ve jedan vlaki knez u nahiji Janj prihvatio Islam
(knez Kurd, novi musliman). (BBA, 2/284)
U nahiji Sokol popisana su 4 timara, koja su se protezala i u susjedne nahije
Klju, Jezero, Uskopije i Neretva. To su:
Hurema,
Divane Hajdara,
Hasana, sina ahbega i
Hasana, sina Osmana.
Iz popisa je zanimljivo utvrditi koja su naseljena mjesta pripadala nahiji Sokol.
Za naselje Volari je izriito navedeno da pripada Jezeru; dok je za selo Ljua, koje
pripada podruju Donjeg Vakufa navedeno da "pripada Sokolu". (BBA, 2/284)
Po opirnom popisu iz 1574. godine, naselja Sokol i Jezero se pominju kao
varoka, sa preteno kranskim stanovnitvom, dok se poetkom XVII stoljea
situacija znatno mijenja, time to susjedno naselje Jezero stie status kasabe, tj.
naselja sa preteno muslimanskim stanovnitvom, koje ima damiju, demat,
mahalu, pazar i u kome se redovno petkom obavlja duma namaz.

(b) Na irenje Islama na podruju ipova nesumnjivo su presudno uticale dVije

injenice (Selmanovi, 19/154 -190):
Postojanje Jajake banovine do 1528. godine, bilo je limitirajui faktor za

masovniji prelazak na Islam, budui da prelazak na Islam du osjetljivih i opasnih

granica nikada nije posebno forsiran. Naseljavanje Vlaha kao stoarskog
stanovnitva romanskog porijekla iz Crne Gore, Hercegovine i Srbije na opustjele
posjede, pogotovo nakon pada banovine, ostavilo je trajne demografske posljedice
na ipovaki kraj.
Prema istraivanjima Handia (8/252) i Vasia (24/234 - 259), Vlasi iz okoline
Maglaja usmjeravani su u pravcu turskih osvajanja, te je vidljivo njihovo
naseljavanje u nahijama Grahovo, Unac, Vrhovine, kao i ostaloj Bosanskoj krajini
(Handi, 8/234 - 250). Njihovo prisustvo je evidentirano i za vrijeme banovine,
kada Vlasi slue Ugrima kao komordije i kiridije, ali i kao pomone plaenike
trupe, koje esto pljakaju okolne krajeve (BBA, 2/284; Truhelka, 23). Vei priliv
ovog nomadskog stanovnitva, kao pomonih odreda turskih snaga, naseljenih na
opustjele mezre, donosi u ove krajeve i novu religiju. Kako je ve navedeno, u
okviru nahije Sokol u popisu iz 1550. godine se navodi i manastir u okviru sela
Kozare, drugim imenom Peite. Istina, u ovom popisu, u vezi ovoga manastira je
zapisano: "Manastir u blizini spomenutog sela (Kozare, odnosno Peite, dodao
autor), to je odavnina boravite svetenika, u ranijem defteru nije upisana; na
mjestu koja su u njihovom posjedu upisana je filurija - kua 1 - Maksin, kaluer."
((BBA, 2/284)
Sagledavajui ekonomski razvoj nahija Janj i Sokol, moe se konstatovati da
se stanovnitvo bavilo uzgojem tradicionalnih ratarskih kultura: penice, jema,
prosa, heljde, zobi i lana, te povrtlarskim kulturama, kao to su crveni i bijeli luk,
kupus, itd. Znatni prihodi su takoer ostvarivani i ubiranjem sijena i uzgojem pela.

U popisima je takoer evidentirano i dosta mlinova i vodenica. Samo na ifluku

Malko-bega i Hasan-bega, podno tvrave Sokol, evidentirano je 6 mlinova. Kod
istog posjednika su evidentirani i posebni prihodi od ribnjaka.
U tradiciji ipovakog kraja u osmanskom periodu je bila i tabaka djelatnost
(zbog bogatstva stoke), ali i valjaonice sukna (stupe), dok su se iz okolnih sela
duneri i erahori esto slali na opravke okolnih tvrava.
Na ifluku Malko-bega, podno Sokola, navodi se mjesto pod nazivom Rudnik,
ali prihod od rude nije iskazan, to upuuje na zakljuak da ruda nije eksploatisana.
Na interesantno zanimanje, povezano i sa samim imenom tvrave Sokol
ukazuje i popis ifluka dogandije Alije u selu KamenSkaJturski: dogan = soko).
Naselja Dogani i Doganovci u susjednom Jajcu i Donjem Vakufu, kao i istoimene
bonjake porodice, mogu se dovoditi u vezu sa sokolarstvom kao zanimanjem
(Konforti, 10/97). U popisu iz 1550. godine je navedeno iselite fJetina, koje
pripada Kljuu a nalazi se u blizini poruene tvrave Sokolova gnijezda, to sve
ukazuje na tradiciju sokolarstva u irem podruju ipova. Ova tradicija je prisutna i
u porodinim predanjima i legendama, ali i u toponomastikoj grai sa podruja
Jajca, Donjeg Vakufa, Bugojna, Kupresa, Livna, itd. (Kico, 11/133; Drino, 6)

Razvoj nahija Janj i Sokol u Osmanskom dobu nije tekao uzlaznom linijom. Ovo
zbog gubljenja saobraajnog znaaja, ali i nepostojanja jakih vakufskih legata nije
dolo do formiranja gradskih sredita u ovim nahijama. Podgrae tvrave Sokol,
zbog izuzetno strme i time nepovoljne konfiguracije tla, nije imalo prostora za
formiranje gradske sredine, koja se faktiki formira tek nakon Drugog sVjetskog
rata, izgradnjom novog grada ipovo.
Zahvaljujui pogodnijem saobraajnom poloaju, susjedna nahija Jezero se
poetkom XVII stoljea transformie u ureenu kasabu, koja postaje i centar
kadiluka, a kasnije i sjedite mundirluka i time administrativni centar ovoga kraja.

1. 4. Otpor Austro-Ugarskoj okupaciji 1878. godine

Zapaeno uee Bonjaka ipova u otporu Austro-Ugarskoj okupaciji posebno
je dolo do izraaja u bitkama kod sedla Rogolje na podruju Varcar Vakufa,
odnosno Mrkonji Grada kao i kod Jezera.
Neposredno po ulasku austrougarskih okupacionih trupa, Narodna vlada iz
Sarajeva je u pravcu Jajca uputila jedan dobrovoljaki odred, jaine oko 1.000 ljudi,
pod komandom opanara Riste BUjaka, kojem je dat in bimbae, tj. potpukovnika.
Feldmaral Virtenberg je 2. avgusta 1878. godine, glavninom snaga VII divizije
krenuo iz Banjaluke preko Sitnice ka Varcar Vakufu i Jajcu. Prvi organizovani otpor
navedenih 1.000 branilaca je uslijedio u sedlu Rogolj, na graninom podruju
izmeu Varcar Vakufa i Kljua, gdje su 5 avgusta, nakon troasovne bitke iz stroja
izbaena 44 austrougarska vojnika. Branioci su imali oko 100 mrtvih, meu njima je
bio i beg Rustenbegovi iz Travnika. Najdui otpor branioci su pruali iz Kulenovia
kule.
Ve 7. avgusta, 5.000 - 6.000 dobrovoljaca iz ipova, Jajca, Travnika i Varcar
Vakufa, meu kojima je pored Bonjaka muslimana bilo i 500 - 600 pravoslavaca i
katolika ureujU odbrambene poloaje iznad Jezera. Ovu bosansku narodnu vojsku
je vodio Dervi-beg Kulenovi, sa 3 odreda, i to:
Odred sa 1.000 ljudi iz Jajca, ipova, Varcar Vakufa i Travnik, pod
komandom Hrustenbega Bievia,
Odred sa 2.000 vojnika iz Travnika i
Odred sa 2.300 dobrovoljaca
iz Uskopija, pod komandom Ali-bega
Miralema.
U toku same bitke stigao je i Odred Dafer-bega Miralema iz Donjeg Vakufa.
Odbrana je bila ureena na zapadnim prilazima Jajca, s osloncem na Lisinu i Golu
planinu, ali i gradsku tvravu.
U estokoj bitci branioci su bili poraeni, i u neredu su se povukli preko Karaule
u Travnik dok je okupaciona vojska imala 22 mrtva i 174 ranjena vojnika i oficira.
Zbog izvojevane pobjede i osvajanja "kraljevskog grada Jajca", i sam car
Franjo Josip je uputio javnu estitku, jer je ovo bila jedna od najteih bitaka
austrougarskih okupacionih trupa u Bosni i Hercegovin. (Mandi, 13/44 - 47).

U obadvije bitke je bilo brojno uee Bonjaka ipova, zbog ega su kasnije
od okupacionih trupa trpili teke represalije, a vie lica je sueno na prijekom sudu.

1.5. Kultna mjesta Bonjaka ipova

Bonjaci ipova su stotinama godina, prenosei s koljena na koljeno usmenu
predaju njegovali uspomene i tradiciju na dvije posebno zaslune linosti. To su:
erzelez Alija i
Torlak evli Dedo.
(a) Gerzelez Alija - u usmenoj predaji i tradiciji Bonjaka ipova zauzima
posebno mjesto. Na dan 2. avgusta sve do 1941. godine, Bonjaci ipova i okolnih
mjesta Varcar Vakufa, Jajca i Glamoa okupljali su se kod turbeta Alije Gerzeleza u
selu Prhovu, odnosno Gerzovu da obiljee Alun (turski
Alijin dan).

Ovaj obiaj u Bonjaka ipova se njeguje jo od XVI vijeka, i to kao uspomena

na proslavljenog bonjakog junaka - Gerzelez Aliju, dok pjesme, prie i legende o
njemu ine poseban ciklus u bonjakoj epici i usmenoj tradiciji.
Pod kraj XVI Vijeka, tanije oko 1480. godine, turski pisac Kemal-paa zade
(1468. - 1534.) spominje bosanskog ratnika i akindiju, po imenu GOrz Ilyas; o
ijim junatvima pjeva i pjesnik Esiri, te nema sumnje da je historijski potvren
GOrz I1yas ustvari epski Gerzelez Alija. (Olesnicki, 15/18 - 37 i 16/20 - 25);
Popovi,17/117);
Buturovi, 5/172 - 186)
Divanski pisar rumelijskog beglerbega - Kesihi, 1513. godine pie, da su u
blizini Sokol - grada poginula trojica subaa: GOrz I1yas, Guzel Tursun i Mumin
Havace, mogue u sukobu sa tadanjim jajakim banom Dereninom. Ovu okolnost
pominje i uveni historiar Peevija (1574. - 1650.), koji pie da je ban Derenin
odsjeenu GOrz Ilyasovu glavu poklonio ugarskom kralju, koji je naredio da se ista
ukopa na budimskom brdu, koje je od tada prozvano Gerzelez brdo. (Imamovi,
9/229)
Turbe Alije Gerzeleza u selu Prhovu, koje je po njemu dobilo ime Gerzovo,
stoljeima je
bilo kultno mjesto ne samo Bonjaka, nego i drugih naroda
ipovakog i varcarvakufskog kraja. Ovo izmeu ostalog i zbog injenice, to su se
turbetu pripisivale nadnaravne moi. Tako se vjerovalo da ostrugan prah sa
kamenih zidina turbeta, razmuen u vodi, pomae lijeenju odreenih bolesti.
Inae, turbe je takoer posjeivalo i okolno srpsko stanovnitvo.
(b) Torlak evli Dedo - meu Bonjacima ipovakog kraja takoer zauzima
posebno mjesto. Po narodnom predanju, kao alim i misionar irio je Islam na
podruju nahija Janj i Sokol, pa mu je u haremu damije u Vola rima, u dijelu
naselja zvanom Kurlat ili Imamovia Mahala sagraeno kameno turbe. Turbe je
zajedno sa damijom zapaljeno i srueno 1941. godine, tako da su do 1992. godine
sauvani samo kameni ostaci. (ArhiV ipova, 1)
Legenda o Torlak evli Dedi u mnogome podsjea na legendu o Ajvaz Dedi iz
susjednog Akhisara, tj. Prusca. Pridjevak Dede ili Dedo na bosanskom jeziku,

vjerovatno predstavlja skraenicu od rijei dervi, tj. pripadnik dervikog reda. U

narodnoj predaji nije sauvano kojem je Torlak Dedo tarikatu pripadao.
Turbe Torlak evli Dede je predstavljalo kultno mjesto okupljanja Bonjaka
ipova, sa kojeg je vren ispraaj Bonjaka na hadd ili su pak polazile povorke
uaa Kur'ana na kine doveo O ovoj linosti, najvjerovatnije iz prvih godina
osmanske vlasti u Bosni i Hercegovini nema tragova usauvanoj historiografskoj
literaturi. Indikativno je, meutim, da selo Torlakovac u kanjonu Vrbasa, na
polovini puta Donji Vakuf - Jajce u korijenu nosi ime ovoga alima i misionara.
(Konforti, 10/443)
Kako je vidljivo, linosti Torlak evli Dede i Gerzelez Alije su dio trabicije
Bonjaka Sipova sauvane u usmenom predanju, dok su njihova turbeta postala
kultna mjesta ne samo Bonjaka, nego i ostalih naroda ipova i okolnih mjesta.
(c) Pored uspomene na erzelez Aliju i Tor/ak evli Dedu, Bonjaci ipova
takoer njeguju uspomenu i na Glumac Osman-agu, spahiju i narodnog junaka iz
Udbine u Lici, saborca Mustaj-bega Likog, Tale Lianina i Osmana Tankovia, koji
je ivio u drugoj polovini XVII i prvoj polovini XVIII Vijeka, a kojeg spominje
eoznata narodna pjesma "Tale Lianin dolazi u Liku" (14/98 - 115). Naime, u
Sipovu, iznad puta prema Benjevu, na izlazu iz grada nalazi se veoma staro
mezarje iz osmanskog razdoblja, sa neobino velikim nianima, kojeg Bonjaci
ipova zovu Glumako mezarje.
Prema usmenoj narodnoj predaji, u ovim mezarlucima ukopan je Glumac
Osman-aga sa'bratom i nevjestom, nakon pogibije njegovih svatova. Ostali svatovi
su izginuli u Volarima, u Starom ipovu i Lubovu, gdje takoer postoje mezarja sa
veoma starim nianima, koja Bonjaci ipova nazivaju Svatovska mezarja. (Arhiv
ipova, 1)

1.

ARHIV UREDA OPTINE lPOVO -ZENICA

2.

BBA, Tapu defter broj 284, Sarajevo, Orijentalni institut

3.

Bojanovski, Ivo:
Sarajevo, 1974.

4.

Braudel, Fredinand: CIVIUZACIJE KROZ POVIJEST, Zagreb, 1990.

5.

Buturovi, dr. enana: GERZ ILYAS - ERZELEZ PREMA HISTORIJSKIM IZVORIMA XV,
XVI i XVII VIJEKA, Prilozi za knjievni jezik i folklor, Knjiga XU, Srajevo, 1975.

6.

Drino, Devad: TOPONOMASTlKA SKOPALJSKEDOUNE, Travnik, Divan, 1996.

7.

Daja, M: SA KUPREKEVISORAVNI, Bijelo polje, 1994.

8.

Handi, Adem: TUZLA I NJENA OKOUNA, Sarajevo, 1975.

9.

Imamovi, dr. Mustafa: HISTORIJA BONJAKA, Sarajevo, 1997.

DOLABEUN SISTEM CESTA U RIMSKOJ PROVINCIJI DALMACIJI,

10. Konforti, Salamon: NASELJENA MJESTA U SR BiH, Sarajevo, 1979.

11. Kice, mr. Ahmed: UENJEO DJELU AHMEDA BUREKA, Travnik, 1990.
12. Kreevljakovi, Hamdija: KAPETANIJE U BiH, Sabrana djela, Sarajevo, 1990.
13. Mandi, Mihovil:POVIJEST OKUPACIJE BOSNE I HERCEGOVINE 1878. GODINE, Zagreb,'
1910.
14. OD ERZELEZ AUJE DO TALA UANINA, Sarajevo, Svjetlost, 1966.
15. Olesnieki, Aleksej: TKO JE ZAPRAVO BIO ERZELEZ AUJA, Zagreb, ZNO, 1933.
16. Olesnieki, Aleksej: JO O UNOSTI ERZELEZ AWE, Zagreb, ZNO, 1934.
17. Popovi, Pavle: PREGLEDSRPSKEKNJIEVNOSTI, Beograd, 1909.
18. POVIJEST BIH OD NAJSTARIJIH VREMENA DO GODINE 1463, Sarajevo, HKD Napredak,
knjiga I, 1998.
19. Selmanovi, Medida: JAJCE OD PADA POD TURKE DO KRAJA XVI VIJEKA, Sarajevo,
POF 42/84, 1985.
20. Skok, Petar: ETIMOLOGIJSKI RIJENIK HRVATSKOGA lU SRPSKOGA JEZlKA,kKnjiga
III, Zagreb, 1971.
21. abanovi, Hazim: BOSANSKI PAALUK, Sarajevo, 1982.
22. Thaloczy, L : POVIJEST BANOVINE, GRADA I VAROI JAJCE 1450 - 1527. GODINE,
Zagreb, 1916.
23. Truhelka, iro: KRAUEVSKI GRAD JAJCE, Sarajevo, 1904,
24. Vasi, Milan: ETNIKE PROMJENE U BOSANSKOJ KRAJINI U XVI VIJEKU, GOI BiH,
1962.

Dr. Behija Zlatar

2. PODRUJE IPOVA U
DEFTERU
KUKOG SANDAKAIZ 1550. GODINE
Osmansko carstvo se pojavljuje na bosanskom prostoru u XIV stoljeu i od
tada e dati i peat razvoju Balkanskog poluostrva narednih etiri stotine godina.
Pravi utemeljiva Osmanskog carstva bio je Mehmed Osvaja, pod ijom
komandom je osmanlijska vojska 1463. godine zakratko osvojila veliki dio Bosne.
Te godine palo je i Jajce i pogubljen posljednji kralj iz dinastije Kotromania,
Stjepan Tomaevi. Kontraofanzivom ugarske vojske osvojeno je Jajce te sjeverna
Bosna (Donji krajevi i Usora), te obrazovane dvije banovine:Jajaka i Srebrenika.
Godine 1512. osmanske ete su ponovo zauzele podruje Srebrenike banovine,
koja je pola stoljea pretstavljala prepreku za dalja osmanlijska osvajanja prema
Ugarskoj, a petnaest godina kasnije (1527.), osvojena je i Jajaka banovina, ija je
teritorija prikljuena Bosanskom sandaku. Time je pod sultanovu vlast doao
najvei dio teritorije Bosne i Hercegovine. (Imamovi, 3/97)
Podrujedananjeg ipova i okoline pripadalo je Bosanskom a kasnije Klikom
sandaku. Krajem XV stoljea Bosanski sandak dijelio se na est vilajeta i pet
kadiluka:
1. Vilajet
2. Vilajet
3. Vilajet
4. Vilajet
5. Vilajet
6. Vilajet

i kadiluk Novi Pazar

i Kadiluk Sarajevo
i kadiluk Brod
i kadiluk Neretva
Pavli
Kova

Vilajet Neretva spominje se od 1519. godine, a istoimeni kadiluk do druge

polovfne XVI stoljea. Njemu su pripadale i nahge Janj, Sokol i Golhisar (Jezero) podrujakoja danas obuhvataju dijelove opine Sipovo.
Nahija Janj prostirala se u porjeju istoimene rijeke, desne pritoke Plive.
Sredite joj je bilo u mjestu Janju a pripadala je prvo kadiluku Neretvi a poslije
kadiluki Akhisaru.
Nahija Soko prostirala se od Plive prema sjeveru desnom stranom Sane. Ime
je dobila po glavnom gradu upe Plive-Sokolu, koji je leao na lijevoj obali rijeke
Plive. Osmanlije su ga prvi puta zauzeli 1463., a drugi puta 1469. godine, te
definitivno 1518. "Nahija grada Sokola sa podrujem Golhisara (Jezero)", spominje
se prvi puta u izvorima 1528. godine, apotom 1540. Pripadala je kadiluku Neretvi,
a poslije 1580. akhisarskom kadiluku (abanovi, 8/153). Grad Jezero na Plivi
Osmanlije su zauzeli 1518. godine, a istoimena nahija formirana je neto prije
1528. godine, kada se prvi puta spominje u izvorima.
Kada su Osmanlije osvojili nova podruja prema zapadu, na prijedlog uvenog
bosanskog sandakbega Gazi Husrev-bega, formiran je novi, Kliki sandak 1537.
godine, a za sandakbegaje izabran njegov osloboeni rob Murat-beg Tardi. Kliki
sandak je obuhvatao podruja od Konjica na istoku do Gospia na zapadu, te od

Klisa i Skradina na jugu do rijeke Une na sjeveru (Spaho, 5/137). Tada su Kadiluk
Neretva i Skradin izdvojeni iz Bosanskog i prikljueni Klikom sandaku. Izmeu
1537. i 1562. godine Kadiluk Neretva dijelio se na nahije: Neretva i Rama sa
Prozorom, Kupres, Skoplje sa Susidom, Prusac ili Akhisar (Belgrad), Janj; Gerzovo,
Soko (na Plivi) i Golhisar ili Jezero, zatim nahije Sana ili Klju, Sanica, Bilaj, Blagaj i
Vodnica u porjeju Sane, te Unac, Srb i moda jo Kamengrad. (abanovi, 8/204 205)
Krajem XVI stoljea nahije u porjeju gornjeg Vrbasa i Plive izdvojene su iz
Neretvanskog kadiluka i pretvorene u poseban kadiluk sa sjeditem u Pruscu
(Akhisar) - po emu je kadiluk dobio i ime. U sastavu ovog kadiluka bile su nahije
Skoplje ili Akhisar, Glamo, Kupres, Janj, Gerzovo, Soko na Plivi i Jezero (Golhisar).
U prvoj polovini XVII stoljea Jezero je postalo sredite istoimenog kadiluka kome
su prikljuene nahije: Jezero, Soko, Janj, Gerzovo te Klju i Bilaj iz Kamengradskog
kadiluka.
Najstariji popis Klikog sandaka, koji sadri i znaajne podatke o nahijama
Janj i Sokol, potie iz 1550. godine (BBA, 1/284). Drugi sauvani defter Klikog
sandaka je iz 1574. (BBA, 1/533), a trei s poetka XVII stoljea, tanije iz
vremena sultan Ahmeda I (1603. 1617.). (TK, 9/475)
Kliki defter iz 1550. godine podijeljen je na etiri velika dijela: carski hasovi,
hasovi sandakbega, zeameti i timari. U okviru carskih hasova (Hasha-i hadret-i
alem penah hulide mulkuhu der Iiva-i Klis-Hasovi njegove ekselencije, cara, neka
vjeno traje njegova vlast u sandaku Klis) popisano je vlako stanovnitvo u osam
nahija, a obuhvaene su i nahije Janj i Sokol.)l

2.1. Nahija Janj

Nahija Janj - sastojala se od tri vlaka demata (Starjeine: dva kneza i jedan
primiur) koje su obuhvatale deset sela sa 122 kue.
Demat Kurda, kneza, novi musliman.
Selo
Selo
Selo
Selo

Zastinje pripada Janju 10 kua

14 kua
Babin Dol
tikovica
10 kua
Grbovska i Glogovska 13 kua

Demat kneza Ivania

.Selo
Selo
Selo
Selo

Grdanci
Medua
Moiovci
ukli

9 kua
12 kua
6 kua
11 kua, primiur 1

1) Original ovog deftera nalazi se u Arhivu predsjednitva vlade u Istanbulu, dok su

kopije u fondu Orijentalnog instituta u Sarajevu zajedno sa prijevodom kojeg je uradio Fehim
Spaho

Demat primiura Radula, sina Radoje

Selo Gornje i Donje Jarite
i mezra Dobropoljiee kua
selo Jeeviea kua
Svega:
Sela:
Kua
Knezova:
Primiura:

26
10

10
122 po 150, pristojba 18.300

2
2

2.2. Nahija Sokol

U okviru nahije Sokol popisana su tri demata (dva kneza i jedan primiur) sa
devet sela i jednom mahalom i jednim manastirom sa 140 kua. Navedeni manastir
nalazio se u okviru sela Kozare koje se drugim imenom zvalo Peite.
Demat kneza Milka, sina Bogumana
Selo Prhovo, drugo ime Popovia kua 20
Mahala Bogdana sina Nikole u spomenutom selu - kua 10. Izmeu ostalih
upisana je i batina Radivoja Szepanova, u ruei Mehmeda, sina Alije, vojnika
tvrave Sokol.
Selo Mala i Velika Benjeva kua
Selo Lubova Dulei kua
Selo Vrh pljeva, drugo ime Udno kua

2
4
16

pemat primiura Ilije, sina Miloa

Selo Stupnica sa mezrom Trnovei kua 15
Selo Kozara, drugo ime Peska kua
19
Manastir u blizini spomenutog sela, to je odavnina boravite svetenika, u
ranijem defteru nije upisana, na mjestu koja su u njihovom posjedu upisana je
filurija - kua 1 - Maksin, kaluer.
Selo Vrevine kua

12

Demat kneza Cvetka, sina Radula

Selo Brklardin, drugo ima Vrbljan kua
Selo Grmi, drugo ima Suri kua

14
27

U defteru Klikog sandaka iz 1550. godine najvei dio (279 strana) zauzima
opis timara. Oni su upisivani po nahijama, a u okviru svakog timara popisana su
analitiki sva naselja koja je timar obuhvatao, tj. popisana su sva domainstva u
naseljima i porezi od poljoprivrede. Posjednici timara u nahiji Sokol bili su: Hurem,
divane Hajdar, Hasan, sin Sahbegov, Hasan, sin Osma nov.

2.2.1. Timar Hurema

(a) ifluk Ma/ko-bega i Hasan-bega pripada Sokolu sa ukupnim prihodom od
4.050 aki, zatim dio sela Seljani, dio u selu Pelice, mezra Dobra Voda, Podvii i
Zgon, mezra Doljne Bere pripada Kljuu.
Ukupan prihod 5.999. aki. (BBA, 1/212)
uvena porodica Malkoa imala je znaajne posjede okolo rijeke Plive u nahiji
Sokol. Rodonaelnik ove porodice Kara Osman te posjede je dobio u vrijeme kada
je Junus-paa osvojio tvrdavu Sokol, a poslije njegove smrti naslijedili su ih
njegovi sinovi Malko-beg i Hasan-beg (BBA, 1/284). Kara Osman je bio konjiki
kapetan i imao je velike zasluge u osvajakim pohodima Osmanlija u zapadnoj
Bosni. Imao je tri sina: Hasan-bega, Malko-bega i Dafer-bega (Zlatar, 10/107).
Hasan-beg je bio dizdar tvrdave Novi u Bosni. U nahiji Sokol u Klikom sandaku
imao je ifluk koji je donosio godinji prihod u iznosu od 41.440 aki. Pored
panjaka, travnjaka i livada, on je tu posjedovao i mlinove i ribnjake na rijeci Plivi
(BBA, 1/533). Zajedno sa svojim bratom Malko-begom, Hasan-beg je imao jo
posjeda u Klikom sandaku: ifluke u nahijama Nevenu, Sokolu i Uskopiju (BBA,
1/284). Malko-beg je bio hercegovaki, bosanski i kliki sandakbeg. Umro je 26.
oktobra 1565. godine i ukopan u Banjoj Luci pokraj svoga sina Dafer-bega koji je
poginuo pet godina ranije. (abanovi, 7/255)
Iz popisa Klikog sandaka iz XYI stoljea moe se vidjeti da je porodica
Malkoa imala znaajne posjede u tom sandaku, te da su ti posjedi bili nasljedni.
Veina lanova ove porodice vrili su znaajne funkcije, bili su zaimi, kapetan i,
spahije timarnici, sudjelovali u pohodima osmanlijske vojske, te za svoje zasluge
sticali velika imanja koja su prelazila na njihovu djecu i ostajali u porodici.
2.2.2. Timar divane Hajdara
Mezra Hladovo, Skramenjari, renjica i SVinjlan. Spomenute mezre su u
starom defteru bile upisane na Hasana, sina ahbegova, Mehmeda sina Gazijina,
Ahmeda i Bajezida sinove Mustafe i Aliju i Toplica Mustafu, Ferhada, sina
Aladuzova, Husejna, roaka ahbegova i Veliju. U vrijeme popisa ustanovljeno je
da na spomenutoj zemlji stanuju neki vlasi koji su izvan deftera. Na osnovu asnog
fermana, na zemlje koje oni dre ovdje se upisuje filurijska pristojba, a zemlje koje
pripadaju ifijama upisane su na drugom mjestu.
Kua 12, po 150 filurijska pristojba 1.800
Polovica baduhave filuridija spomenutih mezri 125
Prihod od nomada 300
Svega: 3.225
Polovica mezre Volari pripada Jezeru.
Spomenuta mezra je u starom defteru bila upisana na Mustafu, i Baliju i Aliju i
Hadiju i Gaziju, sinove Arnaud Mehmeda i na etiri rajetina koji stanuju na toj
mezri. Sada kada je vreno ispitivanje ustanovljeno je da je obrauju neki koji su
ranije upisani, ali i neki nomadi koji su izvan deftera. Poto je traeno da se prema

vlakim obiajima ubiljei filurijska pristojba na polovicu zemljita koja su u posjedu

raje navedene mezre i na Krevine, ovdje se upisuje filurija.
Kurd, sin Mustafin
Mustafa, sin Mihotinov
Ali, sin Matejev
Veli, sin Abdullahov
Matej, sin Radinov
Bali, sin Matejev
Kua: 7 po 150, filurijska pristojba 1.050
Polovica baduhave spomenute mezre 50
Prihod od nomada 165
Svega: 1.265
(a) itluk Jusufa, sina Omerova sa tahvila Mustafe i Kurda, pripada Kljuu, to
su zemljita po imenu Velun i Rudenica u blizini tvrave KljU. U vrijeme popisa je
ustanovljeno da na spomenutim zemljitima stanuju i da ih dre neki vlasi nomadi
koji su izvan deftera. Na osnovu uzvienog fermana se na ovom mjestu, na mjesta
koja oni dre upisuje filurijska pristojba, a mjesta koje dre ifije, upisuje se na
njih na drugom mjestu.
Kua: 3 po 150, filurijska pristojba 450
Polovica baduhave filuridija: 30
Prihod od nomada: 50
Svega: 530
(b) itluk Alije i Balije i Mumina i Mustafe, sinova Sari Husejna pripada 5okolu,
to su mjesta po imenu Nevlug, tako je bilo zapisano u starom defteru. Kada je
vreno popisivanje ustanovljeno je da na spomenutoj zemlji stanuju neki vlasi
krani, koji su izvan deftera. Na osnovu asnog fermana, na ovom mjestu se na
zemljita koja oni dre upisuje filurijska pristojba, a mjesta koja dre ifije upisuju
se na drugom mjestu.
Kua: 3 po 150, filurijska pristojba 450
Polovica baduhave spomenutih filurdija: 30
Prihod od nomada: 50
. Svega: 520
(c) itluk Nebije i Velije, sinova Iskenderovih i Sulejmana i lsaa, sinova
Mustafinih i Timura, sina Musina, pripada 5okolu, to su mezre Bijoani, pilica,
Dobre njive i Beduani, tako je bilo zapisano u starom defteru. Kada je vreno
popisivanje ustranovljeno je da na spomenutom itluku stanuju i da dre zemlje
neki vlasi krani koji su izvan deftera. Na osnovu asnog fermana na zemljita koja
oni dre na ovom mjestu se upisuje filurijska pristojba, a zemljita koje dre ifije
upisuje se na drugom mjestu.
Kua: 2 po 150, filurijska pristojba 300
Polovica baduhave spomenutih filuridija:
Prihod od nomada: 40
Svega: 350

10

(d) itluk dogandije Alije pripada Sokolu, to su ispasita u selu Kamenska. U

vrijeme popisa je ustanovljeno da na spomenutom itluku je upisana jedna kua
vlaha nomada i da on dri zetl"llju. Na osnovu asnog fermana se na ovom mjestu
na zemljita kOja oni dre upisuje filurijska pristojba, a zemljita koja dre ifije
upisuje se na drugom mjestu.
Kua: 1 po 150, filurijska pristojba 1"50
Polovica baduhave 5
Prihod od nomada 30
Svega: 1.850
Mezra Mala Ljubiina u posjedu filuridije koji su izvan deftera, pripada Sol<olu.
Kua: 4 po 150, filurijska pristojba 600
Polovica baduhave filuridija: 40
Prihod od nomada: 90
Svega: 730
'
(e) itluk Nesuha.i Hasana, sinova I1ijas-aginih i Ejnehana, sina Hisejnova,
pripada KljUu, to je selite rietina u blizini poruene tvrave Sokolova gnjezda,
tako je bilo zabiljeeno u starom defteru. Sada, kada je vreno ispitivanje
ustanovljeno je da je na spomenutom itluku upisana jedna kua vlaha nomada i
da oni dre zemlju. Na osnovu asnog fermana na ovom mjestu na zemljita koja
on dri upisuje se filurijskapristojba,
a mjesta koja pripadaju ifijama upisuju se
na drugom mjestu.
Kua: 1 po 150, filurijska pristojba 150
Polovica baduhave: 4
Prihod od nomad9: 30
Svega: 184
Ukupno timar spomenutog divane Hajdara 5.999

2.2.3. Timar Hasana sina ahbegova

(a) itluk Mehmeda i Mustafe i Alije i Ahmeda, sinova spahije Hasana elebije,
pripada Sokolu. To su mjesta Dvorite i ono to im pripada koja su ranije izuzeta iz
mezre po imenu Mladian. Obrauje se zemlja i plaa uur i salarija.
Prihod:
penica, 15 kejla iznos 300
jeam, 15 kejla iznos 195
proso, 8 kejla iznos 104
zob, 18 kejla iznos 108
uur od sijena, 2 kola iznos 40
Svega: 748
(b) itluk Korkuda, sina Dervia, Hasana i Mustafe, sina Nesuhova, to su
Krevine, topije u blizini Akhisara, pripada Uskopiju, tako je bilo zabiljeeno u
starom defteru. Sada, kada je vreno ispitivanje, ustanovljeno je da veinu

navedenih mjesta dre i da tamo stanuju raja, a neka mjesta obrauju osobe po
imenu Ibrahim, Hasan, Husejn, Mustafa i Mehmed, sinovi Muruvata ehaje, pa se u
novi defter na sviju njih upisuje i svako od njih je posjednik.
Mehmad, sin Ahmedov
Abdi, sin Ahmedov
Mustafa, sin Alijin
Jusuf, sin Ferhadov
Kurd, sin Ferhadov
Timurhan, sin Husejnov
Ahmed, sin Vladislavov
Mahmud, sin Vladislavov
Turhan, Prilac
Kua: muslimana 9 resm-i ift 198
Penica,jeam, ra, kapluda, zob, uur od lana, pristojba na bostan, crveni i
bijeli luk, nijabet, mlaarina i poljaina.
Svega: 886
(c) itluk Zavrka u posjedu Mustafe, ehaje, pripada Uskopiju. Spomenutu
mezru je navedeni Mustafa ranije prodao Bajrakliji i irmerdu, a zatim su
spomenuti Bajraklija i irmerd prodali Husejnu i Hasanu i u njihovom je posjedu,
tako je bilo zabiljeeno u starom defteru. Sada, kada je vreno ispitivanje
ustanovljeno je da je spomenuti Hasan svoj dio prodao Kara Mahmudu i njegovu
sinu Nesuhu i u njihovom je posjedu i u novi defter se na njih upisuje. Spomenuti
Hasan sada stanuje u selu Kruevicai tamo obrauje zemlju, pa je tamo i upisan
Kua: muslimana 3, neoenjenih 1, resmi-i ift 78
Prihod : svega 261
(d) itluk Hadi age, sina Kurda dizdara, pripada Uskopiju, to su batine koje
su ostale puste poslije nevjernika po imenu Milia i Biria u selu Palice u blizini
tvrave Susid. U starom defteru je bilo upisano na spomenutog dizdara Kurda, pa
kako je on umro preneseno je na sina mu Hadija i u njegovom je posjedu, pa je
na njega upisan.
Prihod : svega 359
(e) itluk Bajezida i Dafera, dizdara Jezera, pripada Jezeru u mezru Zaselak,
obrauje se zemlja i plaa uur i salarija
Prihod: svega 126
Ukupno timar Hasana,sina ahbegova 2.492

2.2.4. Timar Hasanasina Osmanova

(a) itluk Malko-bega i Hasan-bega, sinova Osman-begovih, pripada Uskopiju.
To je mezra Ponikva, tako je bilo zabiljeeno u starom defteru. Sada, kada je
izvreno ispitivanje ustanovljeno je da na spomenutoj mezri stanuju neki vlasi
krani. Na zemlju je izaao kadija Mevlana Ali, sin Mehmedov sa vlasnikom
ifluka....Po odobrenju Malkobega i Hasan-bega kadija je izdao hudet na osnovu
kojeg su spomenute zemlje upisane kao filuridijske.
Prihod: svega 645.

(b)itluk Hasan-bega, sina Osman-begova, pripada Sokolu, poznat kao

Radomani.
Prihod: svega 231
(c) itluk Ma/ko-bega i Hasan-bega, sinova Osman-begovih, pripada Sokolu.
(Njegove granice su ove): ide se od Radonia u selu Veeri, pa od batine Viiova
do batine Gora, pa onda do granice Podlaz bana dalje do mlinova, koji su na
batini Vilova, pa putem ispod sokolske tvrave, pa kroz mjesto Visoka sa
mlinovima, zatim od prelaza preko vode Sokol kojeg je osnovao spomenuti Osmanbeg, mjesta koja su tu od osnivanja spomenute tvrave, to je njiva po imenu Luka
- spomenuti ifluk je, zatim, idui vodom Sokol od starog mosta na vodi Plivi do
Dizdarevia greblja, pa odatle putem Gazija do starog mosta. Dio spomenutog
Osman-bega se nalazio u posjedu Uvejsa, sina Mehmedova, a mjesta poznata po
imenu Rudnik u posjedu njegovog sina Hasan-bega. Ostala mjesta zajedno sa est
mlinova nalazila su se u posjedu Osman-bega. Kasnije je spomenuti umro, pa je
bilo u posjedu njegovih sinova Malko-bega i Hasan-bega. Tako je bilo zabiljeeno
u starom defteru.
Kada je vreno ispitivanje ustanovljeno. je da na ovom ifluku stanuju
muslimani, krani i raja. Na zemljU je izaao kadija Mevlana Alauddin zajedno sa
posjednicima ifluka i rajom, pa odredio njegove granice. Raja je iZjavila da oni
stvarno dre neke od tih mjesta, a da su im neka potrebna za obraivanje i
podnijeli su molbu, pa je, uz odobrenje spomenutih Malko-bega i Hasan-bega,
dato raji. Tako je navedeno zemljite upisano na raju. Kako su obje strane bile
zadovoljne, kadija je izdao hudet u kome su naznaene granice i prema kome je
na muslimansku raju razrezan resmi ift, a na krane filurijska pristojba. ifluko
zemljite je i dalje u posjedu spomenutih Malko-bega i Hasan-bega.
Mustafa, sin Husejnov
Timur, sin Jusufov
Jusuf, sin Radojinin
Ferhad, sin Dobroinov
Oru, Sin Bajezidov
Dursun, sin Nesuhov

Hasan, sin Ivanov

Bali, sin Atmadin
Turhan Prilac
Ramadan, sin Radiin
Hasan, sin Vuiev

Kua: muslimana 11, resm-i ift 242

Prihod ifluka Malko-bega i Hasan-bega, sinova Osman-begovih od penice,
jema, prosa, heljde, zobi, uura od lana, pristojbe na bostan, uura od sijena,
mlinova, crvenog i bijelog luka, kupusa, nijabeta, mlaarine i poljaine svega:
1.088
(d) itluk Mi/ka, sina Stepanova i Antuna, sina Jurjeva i Mihotina, pripada
Neretvi, to je batina Balabana u selu Bukovite i Vinogradi Idrika i Radovana i
batina Milaina i mjesto po imenu Vrag i batina Medovi i Vinograd po imenu
Rakonjica i dVije parcele vinograda po imenu Stup i Vinogradi Zaranje. Polovica
dijela je u ruci Mihotina, sa tahvila Mahmuda, a druga polovica, u ruci Radoja
Radoeva i Stepana, sina Vukieva iz sela
Neki od vlasnika ovog ifluka su u
nahiji Visoko, a neki su raja u selu.....
Prihod: svega 659

(e) ifluk Ratka/ sina Vladislavovog i Grgura, sina Jurajeva, pripada Neretvi. To
su krevine koje su uspostavljene na rijeci..... koje su od davnina u njihovom
posjedu u selu Pokojite. Kada je ranije vreno ispitivanje ustanovljeno je da su
navedena mjesta u okolini spomenutog sela i da tu dolazi i druga raja i uzgaja
vinograde i posjedniku timara plaaju uur. Spomenuti su zabiljeeni kao raja u
selu Belovian. Sada je spomenuti itluk u ruci Mihovila, sina Radkova i
spomenutog Grgura.
Prihod : ira, 49 medri po 5, iznos

245

Selo Pokojite, pripada Neretvi

Kua: muslimana sa batinom 14 po 22,308
muderreda 1, 12
kranskih batina 1, 25
Prihod 2.372
(f) ifluk Ferhada i Malkoa i Mustafe, sinova Prebi Mustafe i Husejna, sina
Mehmeva Vilia, pripada Uskopiju, to je mezra Jazvina u blizini sela Porije i njiva
po imeu DobriIje, tako je bilo zabiljeeno u starom defteru. Sada, kada je vreno
ispitivanje ustanovljeno je da je spomenuti ferhad svoj dio u navedenom itluku
prodao za 600 aki Baliji i Hasanu, sinovima Mustafinim i Mehmedu, sinu ceribae.
Naib neretvanskog kadije je izdao hudet, pa je na osnovu tog hudeta na njih
upisano, a dio spomenutog Husejna, sina Mehmeda Vilia se, kao i ranije, na njega
upisuje.
Prihod: svega 470
(g) ifluk Mehmeda/ sina Radojinina, pripada Uskopiju, to je njiva po imenu
Mratinica koju je kupio od Alije Vilia u selu Grnica, tako je bilo zabiljeeno u
starom defteru i isto se upisuje u novi defter.
Prihod: svega 132
Ukupno timar spomenutog Hasana: 4.924
Na osnovu navedenog deftera moe se utvrditi, ne samo opseg Klikog
sandaka, nego i pojedinih nahija, nastanak i razvitak gradova, struktura
stanovnitva, podaci o nekim feudalnim porodicama, poljoprivredi. Tano se moe
vidj~ti koje su poljoprivredne kulture bile zastupljene u odreenim krajevima. U
nahijama Sokol i Janj to su bile: penica, jeam, proso, zob, lan, ra, kapluda,
crveni i bijeli luk, kupus, heljda. Popisani su mlinovi na rijekama, vrste poreza . Po
imenima upisanih stanovnika tog podruja, vidi se da je to domae, autohtono
stanovnitvo. Takoer se moe utvrditi i procenat irenja islama na tom podruju.
Glavni grad nahije Sokol, grad Soko na Plivi spominje se jo od 1357. godine.
Osmanlije su ga zauzeli 1496. a definitivno 1518. godine i u njemu su drali posadu
do 1833. godine (Kreevljakovi, 4/412-413). to se tie tvrave Sokol tu je 1550.
bilo 11 mustahfiza :dizdar tvrave bio je Redep, sin Mustafe i uivao je timar u
iznosu od 3.300 aki u nahiji Ostrovica. ehaja Hasan posjedovao je timar u nahiji
Uskopije a ostalih devet mustahfiza uivali su zajedno etiri timara. (Spaho, 5/142)

Popisom iz 1574. godine obuhvaeno je znatno ire podruje, jer su izmeu

1550. i 1574. godine Osmanlije osvojili nove teritorije prema Zapadu. U ovom
popisu evidentirano je 49 nahija, i to je posebno znaajno na poetku se nalazi
kanun~nama, jedina sauvana za Kliki sandak koja sadri zakonske odredbe za to
podruje. Tu su tano precizirani i odreeni porezi za sve kategorije stanovnitva,
za sve poljoprivredne proizvode kao i sve druge proizvode i djelatnosti. Original
ovog deftera nalazi se u Arhivu Predsjednitva vlade u Istanbulu u fondu Tapu
defterler No 533, a fotokopije u Orijentalnom institutu u Sarajevu pod brojem 92.
U opirnom defteru iz 1574. godine upisana su dva tipa gradskih naselja:
kasaba i varo. Do ovog vremena, dakle, na podruju nahije Janj i Sokol nije bila
osnovana ni jedna kasaba a kao varoka mjesta upisana su mjesta, Sokol i Jezero.
to se tie seoskih naselja to su sela (karye), mezre (pusta selita) a bilo je i
naseljenih ifluka. Seoska naselja u ovom defteru, dakle i u nahijama Janj i Sokol,
sadre, pored imena i statusa naselja, eventualne zabiljeke o posebnom statusu
nekog naselja, zatim popis stanovnika tog naselja; popisivani su domaini i ostali
odrasli i za rad sposobni mukarci, kao i udovice koje su bile starjeine
domainstava; popis feudalnih daa (hasil); resm-i ift, bennak i muderred,
ispenda, uur, baduhava, resm-i arus i poljaina. Na kraju je uvijek upisan ukupan
novani iznos prihoda. Takoe su upisivani ifluci sa oznakom vlasnika ifluka i
prihoda, vinogradi, mlinovi i ribnjaci.
U XV i XVI stoljeu je dolo do velikih vjerskih promjena u Bosni. Narod je
ostajao isti samo se djelomino mijenjala vjera. U XVI stoljeu u Bosni je dolo i do
naseljavanja stanovnitva, posebno vlaha-stoara. (Handi, 2/121)
to se tie irenja islama u Klikom sandaku, za razliku od drugih krajeva, taj
proces je imao neto drugaije obiljeje, ponajvie zbog krajikog karaktera tog
sandaka. Osnovan 1537. godine, ovaj sandak je kroz cijelo vrijeme svoga
postojanja predstavljao direktno granino podruje prema mletakoj granici. Zbog
toga se i irenje islama odvijalo razliito. Najizraenije je bilo u nahijama
naseljenim zemljoradnikim stanovnitvom, koje su bile najudaljenije od graninog
pojasa, dok je taj proces bio neznatan kod novonaseljenog vlakog stanovnitva,
koje je dovoeno u opustjele krajeve.
NajVie muslimanskog stanovnitva bilo je u kasabama i gradovima. Tako je
napr. do poetka XVII stoljea stanovnitvo Sokola bilo 80% muslimansko a Jezera
100% (Spaho, 6/289). Do ovog vremena Jezero je dobilo status kasabe. Tu je od
ranije postojala damija sultana Bajezida okolo koje je formirana istoimena mahala
koja je poetkom XVII stoljea brojala oko 100 kua (TK, 9/475). Osim ove velike
damije postojalo je, prema podacima koje donosi sredinom XVII stoljea poznati
putopisac Evlija elebija, jo osam manjih damija-mesdida, nekoliko hanova i
hama ma te arija sa pedesetak duana.
U posljednjem, do sada poznatom popisu Klikog sandaka (1603.-1617.)
elementi popisa seoskih naselja su uglavnom isti .kao i u defteru iz 1574. godine. U
nahiji Sokol upisano je 49 sela, ifluka, mezri i jedno varoko naselje-Varo tvrave
Sokol (TK, 9/475) dok je u nahiji Janj upisano 30 sela, ifluka, mezri i penayir
Janj.21

Kada budu dostupni i drugi izvori, a ne samo defteri, koji su inae veoma
znaajni za izuavanje historije Bosne, moi e se dati i kompletnija slika
spomenutih nahija u osmanskom periodu.

2) selo u kome se odravao sedmini sajam ili godinji vaar zvalo se bazar, odnosno
penayir (panaur), ali time se nije mijenjao status sela, Ankara, TK No 475, OIS fo 225228.

1.

BASBAKANUK ARSIVI (BBA), Tapu defter (TD), Fotokopije - Orijentalni

Sarajevu

institut u

2.

Handi, A.: "Konfesionalni sastav stanovnitva u Bosni i Hercegovini

stoljeima osmanske vladavine", POF 42-43/1992-93, Sarajevo, 1995.

u prvim

3.

Imamovi, dr. Enver: BOSNA I HERCEGOVINA OD NAJSTARIH

KRAJA DRUGOG SVJETSKOG RATA, Sarajevo, 1994.

4.

Kreevljakovi, Hamdija: STARI BOSANSKO GRADOVI, Izabrana djela, knjiga II.

5.

Spaho, Fehim D.: DEFTERI ZA KUKI SANDAK IZ XVI I POETKA XVII

STOLJEA, Prilozi za orijentalnu filologiju (POF), 34/1984, Sarajevo 1985.

6.

Spaho, F. D: "Prihvatanje
Sarajevo, 41/1991.

7.

abanovi, Hazim: "Natpisi nad nadgrobnim spomenicima

sina Dafer-bega, POF II/1951, Sarajevo, 1952.

8.

abanovi, Hazim: BOSANSKI PAALUK, Sarajevo, 1959.

9.

TAPU VE KADASTRO (TK), Ankara, Fotokopije - Orijentalni

islama

kod stanovnitva

10. Zlatar, dr. Behija: "O Malkoima", POF XXVI/1976,

Klikog

VREMENA DO

sandaka,

POF,

Malko-bega i njegovog

institut u Sarajevu

Sarajevo, 1978.

Dr. Devad abi

3.

DRUTVENO - EKONOMSKE PRILIKE, OSTACI MATERIJALNE

KULTURE I ETIMOLOKO NASLIJEE
BONJAKA IPOVA
IZ OSMANSKOG RAZDOBUA

3.1. Ciljevi osvajanja Bosne i Hercegovine

Prodor Osmanlija u Bosnu i Hercegovinu, iniciran pozivom Hrvoja Vukia
Hrvatinia iz 1414, godine (Daja, 8/87) imao je jasno odreen cilj: poveanje broja
podanika i time prihoda i sa njima ekonomske i vojne moi Carevine personificirane
u linosti sultana-halife za daljnje osvajake pohode prema Srednjoj i Istonoj
Evropi, te zemljama Bliskog i Srednjeg istoka, Magreba, Pirineja i Apenina. irenje
islama, koje je bilo dobrovoljno i time nenasiIno, bilo je pratea pojava i kao takvo
sekundarno.
Inae, Osmansko carstvo je bila najvea muslimanska drava novijeg vremena
i jedna od najveih i najdugotrajnijih drava svih vremena. Imala je 36 sultana u
direktnoj mukoj lozi sa Osmanom (1299 - 1326), koji su vladali preko 600 godina,
tj. sve do 1922. godine, kada se Carstvo raspalo. (Imamovi, 14/16)
Iako je Bosna i Hercegovina, preko sandakbega, a poslije i beglerbega i valija
u rangu pae (valija - valipaa), te vezira i drugih dravnih i vojnih
dostojanstvenika zadrala iroku autonomiju i sa njom znaajnu samostalnost (
Ibrahimagi, 12/24 i 27); strana okupatorska osmanska vlast je za svo vrijeme 415.
godina duge vladavine (1463. - 1878.) u osnovi bila - tutorska. Ovo je ostavilo
snaan i dalekosean peat na sve sfere ivota: politike, drutveno-ekonomske i
posebno prosvjetno - kulturne.
Dok su gradovi, kasabe i varoi kao upravno-pravna sredita demata, nahija,
mundirluka, kajmakluka, kadiluka, sandaka i vilajeta donekle osjeala sjaj i
bogatstvo silne Carevine, uglavnom preko trgovine i zanatstva, te podizanja
vjerskih i vojnih objekata i kola; dotle su pogranina i manja podruja, kakvo je
bilo i podruje ipova ivjela tegoban i specifian feudalni ivot, zasnovan na
zemljinim posjedima - timarima i begovatima i specifinom odnosu njihovih
vlasnika i namjesnika s jedne i kmetova i slobodnih seljaka kao radne snage s
druge strane, zaostajui vidno za civilizacijskim hodom.

3.2. Politike prilike

Osmansko Carstvo je bilo vojniko po karakteru i dinastiko po organizaciji
(Imamovi, 14/16). Sultan kao car je bio vrhovni zapovjednik vojske i suveren
dravne vlasti i svojine nad zemljom kao osnovnim izvorom prihoda. On je kao
vrhovni poglavar drave uivao neogranieno pravo svojine na dravnoj zemlji
(erazi miri). Zemlju je dodjeljivao i oduzimao spahijama, tj. feudalcima u vidu
timara, lena, zijameta, itluka i hasova kao feUdalnih posjeda. Ovi feudalni posjedi
bili su osnov ekonomske, a preko poreza i vojne moi Carevine.

Car kao vrhovni nosilac vlasti bio je ujedno i zapovjednik vojske. Vojska je
pored janiara kao profesionalnih vojnika, uglavnom regrutovana iz redova lokalnog
bonjakog muslimanskog stanovnitva, koje je popunjavalo jurine elitne i najvie
i najee desetkovane jedinice. Kako je Osmansko carstvo za svo vrijeme svoga
trajanja neprekidno poduzimalo osvajake pohode prema susjednim zemljama; ili
je pak bilo u situaciji da brani osvojene teritorije, to je bonjaka mladost ginula i
stradavala, a bonjako stanovnitvo desetkovano za ostvarenje osvajakih
tuinskih velikodravnih ciljeva. Ovo posebno u periodu izmeu velikog rata (1683.
- 1689.) i Dubikog rata (1788. - 1791.), kao i ratovima protiv Rusa i Perzijanaca u
XVIII vijeku (Halilovi, 11/13). Ovo je imalo za posljedicu usporeni prirast
muslimanskog stanovnitva. S druge strane, potreba obrade velikog broja krupnih
posjeda, begovata i agiluka uslovila je naseljavanje nemuslimanskog stanovnitva
kao kmetovske radne snage, to je vremenom bitno mijenjalo demografsku
strukturu stanovnitva na tetu uea Bonjaka muslimana kao starosjedilaca.
Koliku su visoku cijenu plaalii Bonjaci kao potinjen i potlaen narod Osmanske
Carevine pokazuje i slijedei navod iz mahzara, tj. predstavke upuene 1738.
godine od strane bonjakih nosilaca vlasti sultanu, u kojoj izmeu ostalog pie:
"Od 5.200 ratnika i junaka koji su tu prije popisani i poslani na vojnu u Perziju, i
od 10.000 spahija i vojnika to su poslani pod Oziju nije se vratilo 500 vojnika, a
osim toga je boijom odredbom otilo pod zemlju pred 5 godina od kuge oko
20.000 junaka."
Janiari kao elitna specijalna profesionalna vojska su formirani od djece
hriana, dobrovoljno date u vojnu slubu ili pak otete u osvajakim pohodima.
Ovo iz razloga to su oni bili vei poslunici u uguivanju buna i ustanaka, to su ih
nerijetko dizali i sami Bonjaci (velike seljake muslimanske bune u XVII i XVIII
stoljeu, Imamovi, 14/18).
Oficirski kadar, posebno visoki bili su uglavnom Turci kao stranci i
naturalizovani janiari porijeklom nemuslimani. Rijetki Bonjaci iz malobrojnih
bogatih i uglednijih begovskih porodica su dobijali mjesta starjeina, zapovjednika
kapetanija i drugih vojnih formacija. Dravnu upravu su takoer uglavnom drali
Turci kao stranci, to je poloaj bonjakog muslimanskog stanovnitva inio jo
teim.
Oit primjer je sluaj vezira Omer pae Latasa, penzionisanog isluenog
austrougarskog oficira, hrianina porijeklom iz Like, kojeg je Porta unajmila i sa
jo 30 plaenih, uglavnom penzionisanih oficira Austro-Ugarske vojske opremljene
topovima i jurinom konjicom poslala da sprovedu upravne reforme i zavedu red u
nezadovoljstvom i nemirima domaeg muslimanskog stanovnitva zahvaenoj
Bosni. Po kakvom je zadatku doao u Bosnu i kako ga je izvrio, pokazuje i
injenica da je u periodu kratke trogodinje strahovlade i zuluma (1850. - 1852.)
godine, poubijao preko 850 najobrazovanijih i najbogatijih kao najuglednijih
Bonjaka muslimana, od toga blizu 200 u vezirskom Travniku. Ovim je, po nalogu
sultana za naredni dugi niz godina obezglavio bonjaki muslimanski narod i vratio
ga njegovoj muci i osnovnom izvoru egzistencije - zemlji i stoci, od koje je tekim
radom jo tee ivio.

Kako to konstatuje
Ibrahimagi
(13/27):
"U vrijeme
namjes nitv
(vezirovanja) Omer pae Latasa (1850. - 1852.) definitivno je skrena politik
mo bonjakog plemstva u Bosni. Izvrena je temeljna reorganizacija politikE
uprave u Bosni. Bosna je tada bila podijeljena (i definitivno politiki i upravne
pocijepana, dodao autor) na kajmakamluke.
U Bosni: sarajevski, travniki
banjaluki, bihaki, zvorniki i novopazarski. U Hercegovini: mostarski, trebinjski
pljevaljski."

Nemuslimansko stanovnitvo je bilo osloboeno sluenja vojske i uea l

osvajakim pohodima. Vojska i dravna uprava se izdrava la od poreza i ratno~
plijena. Narod, kako hrianski, tako i muslimanski, u zavisnosti od svog
drutvenog statusa plaao je odgovarajue poreze. Porezi su u sluajU nehriana
pored veliine posjeda ukljuivali i naknadu za nesluenje vojske.
Poloaj nehrianskog stanovnitva
zatitu. Ovo potvruju slijedei navodi:

bio je specifian, i imao je dravno-pravm

"Turska je,
prije svega, poivala na vojnoj hijerarhiji, tako da nije bile
brutalnog feudalizma, kako mnogi misle. Kmetovska zemlja uvijek je bila baziran
na privatnom ugovoru izmeu onoga koji je obraivao zemlju i vlasnika kmetovskE
zemlje. Kmetovi su davali treinu ita i voa, a polovinu sijena, jer tu nije bile
nekog velikog rada. Za itavo vrijeme turske carevine, ako kmet nije uestvovao l
pobuni ili u ubistvu, beg ga nije imao prava smijeniti niti otjerati s imanja. On nijE
imao jurisdikciju nad njim. Jurisdikcija je bila iskljuivo u posjedu drave, tako d
su kadije odluivale u sluaju spora izmeu bega i kmetova. Taj je odnos bie
sasvim drugaiji nego to ga naa literatura ( tj. na prostoru Balkana, dodao autor:
prikazuje. To se vidi naroito sada kad su u turskim arhivima pronaeni tefteri (tj
defteri, dodao autor) koji opisuju ta se dogaalo od Maarske pa do Jadransk~
mora.

Postoje svjedoanstva koja potvruju da je to bio pravni odnos na baz

ugovora, iz kojega se vidi da zemlja pripada bezima, koji su tu zemlju naslijedili ili l
svoje vrijeme dobili kao leno. Druga imanja bila su oko kula - to su begluci il
odaci, jer ko je imao kulu imao je bar svoj ardak s odakom. To je bila zemlj
koja nije bila u kmetovskom odnosu i obraivali su je nadniari.

muslimani u Bosni i Hercegovini bili su ti koji su ili u rat, dok kmetovi,

krani, nisu ratovali, i zato su oni plaali takozvani zatitni porez dravi i bil
privilegirani mileti. Ratovi su bili brojni i njima je zemlja opustoena.
u tom Sl
pogledu muslimani - Bonjaci bili u nekoj vrsti neravnopravnog poloaja u odnosl
na krane, jer je Turska vodila mnogo vie lokalnih ratova nego to ih je vodila l
srcu svoga carstva. Bosna je bila pogranina zemlja i neprijateljski upadi bili su vrlc
esti. Bonjaci su bili ti koji su uestvovali u tim vjeitim arkama, a davali Sl
vojnike i za velike bitke i stalno ratovali na svim ratitima: u Perziji, Rusiji, Africi i l
svim evropskim ratovima u koje je Turska bila upletena. Oni su davali ogromar
danak u krvi, dok se broj kmetova u to vrijeme u miru poveavao.
00.

0.0

Tako je porast stanovnitva iao na tetu Bonjaka, kroz kmetovski odnos

kroz organizaciju turske drave u kojoj su iskljuivo muslimani ili u rat, dok Sl
drugi u najgorem sluajU mogli ii kao pomone trupe, kuhari, komordije i slino,

Mnogi bogatiji seljaci muslimani, koji su imali samo jednog ili nisu uope imali sina,
ili su sami u vojsku. Da im se zemlja ipak obradi, esto bi je dali komiji kraninu
da mu obradi zemljU popola, kako bi familija mogla preivjeti. Vrlo esto su takvi
ljudi bili ranjeni ili bi poginuli i tako su komije postajali nasljednici zemlje, odnosno
stvorili bi kmetovski odnos." (ilas, 9/24 i 25)
Kako se vojska, zavisno od ratne sree esto seljakala, to su sa njom selile, tj.
doseljavale i odseljavale i itave porodice. Pretpostavka je da su Jaarevii kao
najstarija porodica iz sela Benjevo doli sa konjicom iz Anadolije davne 1463.
godine, Komii zvani Arnauti u Volarima iz Albanije itd. Slina je situacija i sa jo
nekim bonjakim porodicama ipovakog kraja. Pretpostavka je da su Spahii,
takoder iz Benjeva dobili naziv po precima zaslunicima osmanske vojske; koji su
kao dar za svoje izdravanje dobili manja imanja - timare i zijamete kao spahiluke.
Da je Osmanska vojska imala svoje formacije na podruju ipova dokazuje i
sam naziv sela itluk, prema itluk sahibijama kao vojnim zaslunicima; kojima su
na uivanje davane plodne oranice ovoga sela. Takoer je poznato da je porodica
Dizdara sa Vraia bila namjesnik Soko grada, u kojem je takoer za svo vrijeme
osmanske vladavine bila smjetena vojna jedinica. Porodica ehi iz Lubova je
takoer dobila prezime po ehaji, tj. ustabai kao predsjedniku skuptine esnafa u
okviru tvrave Soko i njenom podgrau.
Nakon poraza pod Beom 1683. godine i daljnjih esnaestogodinjih ratova
voenih sa zemljama saveza Sveta alijansa, kojeg su sainjavale Austrija, Poljska,
Venecija i Rusija, Turska je bila prisiljena da se povue sa znaajnijeg dijela
teritorija kojim je do tada upravljala. Mirom u Sremskim Karlovcima, poznatim pod
nazivom Karlovaki mir 1699. godine, Osmansko carstvo se moralo povui juno od
Save i Dunava, izgubivi tako sve posjede u Maarskoj, Slavoniji, Lici, Baniji i
Dalmaciji. Ovim su sjeverne i zapadne granice Bosne i Hercegovine dobile
uglavnom savremene obrise. Sa gubitkom ovih krajeva, nestaje i muslimanskog
stanovnitva u njima, formirano tokom dotadanje vladaVine, kako od
starosjedilaca koji su iz politikih, socijalno - ekonomskih ili vjerskih razloga primili
islam, tako i od koloniziranih muslimana iz Bosne. Tako je na teritoriju izmeu
rijeka Dunava, Drave, i Save, Ilove i Grdevice, tj. na podruju koje je trajno
izgubljeno Karlovakim
mirom muslimansko stanovnitvo sa blizu 100.00
pripadnika inilo preko polovine ukupne populacije, dajui u svim vidovima
privrednih i kulturnih djelatnosti dominantan peat i ton. Takoer je na podruju
Like i Krbave, tj. podruju kasnije Hrvatske Vojne Krajine oko 1680. godine bilo
7.000 muslimanskih domainstava sa preko 30.000 stanovnika starosjedilaca i
doseljenika.
Potpadanjem najveeg dijela navedenih krajeva pod vlast Austrije, imalo je za
posljedicu iskorjenjivanje i potpuni nestanak muslimanskog stanovnitva u ovim
krajevima. To je ostvareno fizikim likVidacijama, nasilnim pokrtavanjem,
unitavanjem materijalnih i kulturnih dobara i protjerivanjima. Ono to od strane
nove austrijske vlasti nije pobijeno i pokrteno, moralo je izbjei u muhadirluk u
unutranjost Bosne (Halilovi, 10 /13 i 14; Kramberger - Orli, 16/369). O ovom
procesu sVjedoi i Ali (3/97) slijedeim navodima; "Puna je Lika muslimanskih
prezimena kao to su: Alii, Alekovii, Alivojvodii, Atlagii, Bakrai, Baii, Begii,

Bosnii, Cepii, aii, ustovii, Delalii, Dizdarevii, ulii, Hasanehaji

Kasumovii, Kurtagii, Kolakovii, Komii, Muhii, Musii, Muete, Nemi
Osmanovii, abii, Uzunlii, i tako dalje."

Isti proces je nastavljen sa i znaajnijim gubljenjem graninih podruja prem

Mletakoj: Klisa, Sinjske i Imotske Krajine, te ibenske i Zadarske Zagore i drugil
dijelova Carevine i time ukidanjem Klikog sandaka 1838. godine. Nakon ovi
dogaaja, dolazi do nasilnog pokatolienja bonjakog ivlja i kmetov
pravoslavaca, koji su radili na imanjima protjeranih aga i begova ovih podruja. S,
oni, koji nisu pristali na ovaj in, morali su bjeati za osmanskom vojskom
upravom koja se povlaila. U ovom vremenu na podruje ipova naseljene S
brojne bonjake porodice i sa njima kmetovi pravoslavci. Oni koji su primi
katolianstvo i ostali na svojim ognjitima ali u novoj Mletakoj i kasnije Hrvatske
dravi zadrali su dotadanja prezimena. Tako se na prostoru Dalmatinske Zagore
Zapadne Hercegovine i Like susreu brojna prezimena kao i kod ipovaki
Bonjaka (Baii, Brkii, ajii, abii i dr.). Identian je sluaj i sa veinon
ipovakih Srba (Medii i dr.).

Kako konstatira Serdarevi (23/24): "Ukupnost surovih postupaka prema ovon

vjersko-etnikom korpusu (tj. muslimanima Bonjacima, dodao autor), izraenih
fizikoj likvidaciji, nasilnom pokrtavanju ili protjerivanju, poslije kojih je na prelaz
iz XVII u XVIII stoljee (i poetkom XIX vijeka, dodao autor) nestalo muslimansk
stanovnitvo u Hrvatskoj, savremeno iskustvo i dananji politiko-pravni jezi
oznaavaju pojmom GENOCID."

Inae, za svo vrijeme vladavine Osmanlija, nepismeno seosko stanovnitv

ipova, kao i veeg dijela Bosne i Hercegovine je bilo politiki neobrazovano
neorganizovano. Ovo je i razumljivo, s obzirom na strogu vojnu organizaciju
ustrojstvo dravne i civilne i time politike vlasti. Car je bio neprikosnoveni suvere
i u neku ruku vrhovni vjerski poglavar i svaka pomisao na oponiranje ili pa
suprotstavljanje njegovoj volji olienoj u volji i zlovolji njegovih brojnih vojnih
civilnih izvrnika kanjavana je smru. Potvruju to narodne pjesme i predanja I
brai Moria, te historijski izvori o velikom pokretu Husein kapetana Gradaevi
1831 - 1833. godine, te samicama i kazamatima Sarajeva, Travnika, Mostar2
Jajca, Banjaluke. U takvim prilikama, bolje kazano neprilikama, osnovni vii
okupljanja i razmjene miljenja, bile su damije i u njima demati. Meutim, nis
to bila okupljanja politiki zrelih i nezavisnih oponenata i takmaca, nego vjerski~
vojnih i dravnih poslunika.

Tragian poloaj Bonjaka u vrijeme vladavine Osmanskog carstva potvruju

navodi Francuza Massiende C1erval-a, koji je boravio u naunoj i politikoj misiji
Bosni 1856. godine. Prema njemu: "Velika nesrea ovog dijela slovenskog narod
jeste u tome da je nepoznat, osim po izvjetajima svojih neprijatelja. Za miljenje
Muslimanima ne pitajte krane. Meu grkim i katolikim zemljacima koji i
smatraju otpadnicima i meu Osmanlijama, koji u njima vide samo nepotpun
Turke, ovi domai Muslimani (Bonjaci, dodao autor) ive u jednoj tunoj izolaciji.
(Halilovi, 11/36)

Pod kraj vladavine Osmanlija, sa slabljenjem centralne vlasti jaaju nacionalni

nacionalistiki apetiti susjeda Bosne potpomognuti domaim pravoslavnim

katolikim stanovnitvom. Tako 1844. godine Ilija Garaanin proklamuje svoj

program (memoar) ujedinjenja
srpskog naroda, poznat pod nazivom
"Naertanije"; koji je predviao pripajanje Bosne Srbiji, i koji e postati okosnica
velikosrpskog nacionalistikog antibosanskog i antibonjakog djelovanja tokom
narednih decenija i stoljea (Halilovi, 11/28). U ovom cilju srpski ideolog, Vaso
Pelagi 1867. godine tampa direktivu poznatu pod nazivom "Rukovoenje za srbobosanske, ercegovake, starosrbianske i maedonske uitelje, kole i obtine", u
kojoj se pored ostalog trai i slijedee: "Svaki uitelj treba da naui prvo svoje
uenike, a posle svu ostalu varoku dieicu koja god umeju govoriti: da kad jih
kogod upita: ta si mladiu? pa da mladi na to pitanje odma odgovori: Ja sam
Srbin ! Dobro bi bilo kad bi se neki dobri ljudi nali koji bi dieici po koju kraicaru za
to darivali, da se tim u njima jo vema pobuuje revnost k tome odgovoru"
(Halilovi, 11/39). Isti cilj je imao i srpski jeziko-politiki imperijalizam Vuka
Karadia sa poznatim geslom o jednom jeziku i "jednom narodu triju vjera"
sraunatim na ostvarenje krajnjeg cilja "Srbe sve i svuda" (Halilovi, 11/39).
Kakav je inae poloaj u Osmanskom carstvu imalo hriansko stanovnitvo,
kazuje slijedei navod: "Unutar Osmanskog carstva pravoslavno stanovnitvo
junoslovenskih zemalja imalo je isti poloaj kao i Grci kojima je tri dana po
osvojenju Carigrada, Mehmed II (El Fatih) izdao 1 juna 1453. godine ahdnamu u
kojoj su pravoslavcima, openito nazvanim "grki narod" (urum milleti) bile
garantovane tri povlastice:
neprikosnovenost crkava, zabrana njihovog pretvaranja u damije;
nezavisnost njihovog graanskog poloaja - odnosno da su brakovi,
roenja, pogrebi i svi drugi akti pravoslavnih hriana imali da se vre po
obredima i propisima grke crkve;
vjerski blagdani imali su da se slave kao i do tada.
I u odnosu Osmanlija spram katolika valja apstrahirati istim od kasnijih
manipulacija i iznijeti injenicu da je sultan Mehmed II (El Fatih), analogno svojoj
ahdnami obznanjenoj pravoslavnoj crkvi po osvojenju Konstantinopolja, slinu
ahdnamu izdao odmah po osvojenju Bosne 1463. godine fra Anelu Zvizdoviu
starjeini bosanskih franjevaca' - dakle, prije ravno 530 godina. PrOVincijalu
Zvizdoviu sultan tom prilikom nije izdao obian berat (tj. diplomu koja
podrazumijeva dodjelu posjeda ili dravne slube), niti ferman (tj. carsku zapovijed,
kojom se prenosi carska volja visokim dostojanstvenicima), ve ahdnamu, tj.
savezni ugovor, kakve sultan izdaje iskljuivo suverenim licima.
Zbog paradigmatinosti u pogledu vjerske tolerancije, pogotovo za to doba,
donosimo tekst ahdname integralno:
'Ahd-nama sultana Mehmeda II El Fatiha.
Mehmed, sin Murat-hanov, uvijek pobjedonosni !
ZapOVijed asnoga, uzvienog sultanskog znaka i svijetle tugre osvajaa
svijeta, jest sljedee:
Ja, sultan Mehmed-han, (dajem) na znanje cijelom svijetu (puku i odlinicima)
da su posjednici ovoga carskog fermana, bosanski duhovnici, nali moji veliku
milost, pa zapovijedam:

Neka nitko ne smeta i ne uznemiruje spomenute ni njihove crkve. Neka

(mirno) stanuju u mom carstvu. A oni, koji su izbjegli, nek budu slobodni i sigurni.
Neka se povrate i neka se bez straha u zemljama mog carstva nastane u svojim
samostanima. Ni moje visoko Velianstvo, ni moji veziri, ni moji slubenici, ni moji
podanici, niti itko od stanovnika moga carstva neka ih ne vrijea i ugroava: ni njih
ni njihov ivot, ni njihov imetak, ni njihove crkve. Pa i to, ako bi iz tuine doveli
kojeg ovjeka u moju dravu, da im je doputeno. Budui da sam spomenutima
milostivo dao ovu carsku Zapovijed, kunem se sljedeom velikom zakletvom:
Tako mi stvoritelja zemlje i neba, koji hrani sva stvorenja, i tako mi sedam
musafa (svetih knjiga) i tako mi naeg velikog poslanika, i tako mi sablje koju
paem, niko nee protivno uiniti ovomu, to je napisano, dok ovi budu pokorni
mojoj slubi i vjerni mojoj zapovijedi.
Pisano 28. maja 1463. u stanu Milodra." (Halilovi, 11/37-38)
Kako je nasilno uspostavljena i dalje tutorski i time od interesa i ivotnih
potreba veine naroda, kako hrianskog tako i bonjakog muslimanskog otuena
odravana, tako se je osmanska vlast i sa njom cijelo carstvo nakon skoro 500
godina vladavine i sruilo kao kula od karata. to bi na bosanski ovjek slikovito
rekao: - Tueg haka za malog vijeka! Ovo naalost, ponajvie na daljnju nesreu
Bonjaka. Silnike tuine i tutore Osmanlije, po narodnoj: - Sjai Murta da uzjae
Kurta, zamijenila je Austro-Ugarska monarhija. Ono to nije mogla ostvariti
viestoljetnim nasrtajima i ratovima, postigla je zahvaljujui propadanju i uzmicanju
vojno i ekonomski oslabljenog Osmanskog carstva. Okupaciju i time pokoravanje
Bosne i Bonjaka muslimana u njoj dobila je za pregovarakim stolom, na
Berlinskom kongresu 1878. godine. Ovim se je agonija Bosne i Bonjaka u njoj,
dalje nastavila.

3.3. Ekonomske prilike

Ekonomske prilike Osmanskog doba najvjernije odslikava njegovo agrarno
feudalno' ureenje. Specifian feudalni sistem, zasnovan na tima rima, lenima,
zijametima, itlucima i hasovima kao feudalnim posjedima bio je izvor kako
ekonomske tako i vojne moi carevine. Sva zemlja je pripadala dravi, iji je
neogranien i neprikosnoven suveren bio sultan kao car iz loze Osmanlija. Kako je
to ve istaknuto, on je kao vrhovni poglavar drave uivao neogranieno pravo
svojine na dravnoj zemlji (erazi miri). Zemlju je dodjeljivao i oduzimao spahijama,
tj. feudalcima u vidu timara, lena, zijameta, itluka i hasova kao feudalnih posjeda.
Timari, lena, zijameti i hasovi su dobijani kao nagrada za vojnu i dravnu
slubu, dok su itluci ili begovati bili Iini i time nasljedni porodini posjedi. Pored
kupovine, begovati su okrupnjavani i poklonima koje su dobijale istaknute
vojskovoe, begovi i drugi dostojanstvenici kao nagradu za vjernu slubu i
materijalnu pomo i odanost caru u odsudnim vojnim osvajakim pohodima i
odbrambenim ratovima i nasleivali ih dalje njihovi potomci. Na ove posjede, kao
radna snaga naseljavani su kmetovi i slobodni seljaci, uglavnom nemuslimansko
stanovnitvo iz Srbije, Crne Gore i Bugarske. (Selmanovi, 22/154 -190; Handi,
12; Vasi, 27/234 - 250)

Kako to konstatuje prof Imamovi (14/17): "Sultan je dijelio zemlju kao feude
u prvom redu zaslunim ratnicima. Najvei dio zemlje dodjeljivao je Iino
feudalcima (spahijama) kao timare i zijamete (zeamete). Jedan dio zemlje davao je
visokim dravnim funkcionerima u vidu posebnih feuda (hasovi). Dio zemlje
zadravao je za sebe kao svoje Iino dobro (carski hasovi). Po nazivu osnovnog
oblika feuda-timar-osmanski feudalni sistem zvao se timarski sistem". (Imamovi,
14/17)
(a) Timarisu bili manja feudalna dobra, tj. spahiluci, koja su dobijali timarnici
ili timarlije kao zasluni ratnici i time feudalci, tj. spahije-askeri. Po svom karakteru,
predstavljali su neslobodne posjede (serbestsiz), to znai da je njihovim
uivaocima pripadalo samo ekonomsko pravo ubiranja rente, a ne i upravnopolicijski imunitet, tj. politiku vlast prema naseljenicima koji su ih obraivali.
Timari su bili najmanji feudalni posjedi, tj. spahiluci sa godinjom rentom kao
prihodom do 19.999 aki. Timarnici ili timarlije kao uivaoci timara su po svom
socijalno-politikom rangu bili obini konjanici.
(b) Zijameti (zeamet) su bili feudalna dobra tj. spahiluci, koja su donosila
prihode od 20.000 do 99.999 aki. Dobijali su ih zaimi kao zasluni ratnici i time
feudalci, tj. spahije-askeri. Po svom karakteru, predstavljali su slobodne posjede
(serbest), to znai da je njihovim uivaocima pripadalo kako ekonomsko pravo
ubiranja rente, tako i upravno-policijski imunitet, tj. politika vlast prema
naseljenicima koji su ih obraivali.
Zaimi kao uivaoci zijameta su po svom socijalno-politikom rangu bili nii
komandanti spahijske konjice, i esto su nosili titulu beg.
Pravna priroda timara i zijameta bila je principijeino ista: i jedni i drugi su
dodijeljivani na ime, tj. Iino kao prihod (renta) za vrenje vojne ili rjee neke
druge slube i samo dok sluba traje. Timarlije i zaimi kao spahije nisu bili vlasnici
timara i zijameta, i mogli su sa nje uivati rentu samo dok su vrili vojnu slubu. Na
ovaj su nain oni bili daleko vie potinjeni sultanu kao vrhovnom vlasniku zemlje
nego feudalci na Zapadu. Ovom i ovakvom organizacijom feudalnih posjeda i time
zavisnou njihovih uivaoca kao vojnika i vojnih komandanata tumai se nagli
osvajaki uspon Osmanskog carstva, koji je trajao sve do krajaXVII vijeka. Od
druge polovine XIV vijeka, timare i zijamete su se mogli, pod odreenim uslovima
nasljeivati sinovi timarlija i zaima.
Timari i zijameti su bili sastavljeni od sitnih seoskih posjeda, itluka i batina.
Obraivali su ih i time uz obavezu plaanja rente timarlijama i zaimima uivali
seljaci, kako muslimani tako i hriani; koji su se do poetka XVIII stoljea nazivali
optim imenom - raja, i koji su uz askere podnosili najvei teret vojno i feudalno
ureene Osmanske carevine. Od poetka XVIII stoljea naziv raja se koristi
iskljuivo za muslimane kao uivaocetimara i zijameta. (Imamovi, 14/17)
. Posjedi seljaka muslimana su se zvali iflucima, aseljaka hriana - batine.
Batine su se mogle pod odreenim uslovima nasleivati, a takoer i otuivati; uz
uslov vrenja odreenih obaveza njihovih uivaoca prema spahijama i Osmanskoj
dravi. Identino pravo nisu imale spahije kao vojni slubenici i korisnici rente sa
ovih posjeda, tako da je njihov ekonomski poloaj bio neizvjesniji i time riziniji.

Kako konstatuje Defter Klikog sandaka iz 1550. godine,na podruju ipova

su postojali kako timari, tako
zija meti i ifluci. Timare i ifluke je uivalo
muslimansko stanovnitvo. Tako se jedno od sela, sa velikim kompleksom
oraninog zemljita i danas naziva ifluk.
Obaveze seljaka kao uivaoca timara i zijameta su bile dvojake:
prema spahijama, tj. feudalcima (feudalna renta) i
prema dravi.
Obeveze prema spahijama u vidu feudalne rente imale su:
naturalni,
novani oblik i
radni oblik.

Natura/na renta je

bila ista za muslimane i hriane i imala je oblik:

uura, tj. desetine od glavnih poljoprivrednih proizvoda,

priselice ili solarije i
resumata, koji je davan na ovce, pele, mlinove i sl.

Novana renta

se unekoliko

razlikovala

kod muslimanske

raje i hriana, a

imala je oblik:
ispend, 22 ake po odrasloj
stanovnitvo i

mukoj osobi, kojeg je plaalo hriansko

resmi ift, 25 aki po svakoj kui, kojeg je plaala muslimanska raja.

Radna renta, se spominje od XVI stoljea i predstavljala je obavezu korisnika

posjeda da 3 dana godinje radi kod spahije na razliitim poslovima, kao to su
prevoz sijena, obrada vinograda i sl.
Obeveze prema dravi su bile razliite za muslimansku
imale su slijedee oblike:

raju i hriane, a

hara u iznosu od 35 aki po odrasloj osobi, kojeg su plaali hriani,

devirma ili danak u krvi, tj. povremeno davanje odreenog broja muke
djece za janiarski odak, kojeg su u Bosni uz hriane davali i muslimani i
koju su, s obzirom na privilegije janiara kao profesionalne vojske smatrali
povlasticom. Ova obaveza je ukinuta 1627. godine,
baduhawe, tj. takse na vjenanje, prodajU zemlje, manje globe i sl.
U krajevima u kojima je bilo manje hrianskog stanovnitva, sve obaveze su
padale na teret muslimanske raje, to tokom XVII i XVIII vijeka uzrokUje velike
muslimanske seljake bune.
Vlako stoarsko stanovnitvo je imalo neto povoljniji poloaj. Ovo iz razloga
to je naseljava no u opustjele pogranine krajeve i imalo je ulogu tampon zone.
Oni su plaali filuriju, jedan dukat po svakoj kui godinje. Na ovoj osnovi Vlasi
ponegdje vremenom
stiu status slobodnih
seljaka i uspostavljaju
svoju
orga nizacij u.

Odnosi u timarskom sistemu su strogo regulisani osmanskim zakonima kanunima; ime su efikasno suzbija ne mogue zloupotrebe spahija i drugih nosilaca
lokalne vlasti. Deformacije u organizaciji timarskog sistema pojavljivale su se sa
sluajevima slabljenja centralne vlasti i sa pojavom procesa ifluenja. ifluenje
predstavlja specifian vid izvlaivanja seljaka i stvaranja velikih posjeda u rukama
ifluk sahibija. Oni su uneku ruku bili posrednici izmeu postojeih spahija i seljaka
kao korisnika posjeda, ime su putem devetka poveali davanja seljaka do 112
prinosa. Ovo je vremenom dovelo do raspadanja timarske i janiarske organizacije i
potkopavanja dravnih finansija i centralne i provincijske uprave.
(c) Hasovisu bili feudalna dobra tj. spahiluci, koja su donosila prihode iznad
100.000 aki. Dobijali su ih visoki vojni i upravni, tj. dravni funkcioneri, sultan ili
car, veziri i dr. Shodno ovome i zvali su se carski, vezirski i dr. hasovi. Po svom
karakteru, predstavljali su slobodne posjede (serbest), to znai da je njihovim
uivaocima pripadalo kako ekonomsko pravo ubiranja rente, tako i upravnopolicijski imunitet, tj. politika vlast prema naseljenicima koji su ih obraivali.
Prihode sa hasova uivali su funkcioneri samo za vrijeme i dok traje odreena
dravna sluba. Uivaoci hasova su upravljali dodijeljenim im posjedima posredno,
preko svojih subaa.
Kako to konstatuje Defter Klikog sandaka iz 1550. godine, na podruju
ipova su postojali carski hasovi, koje je obraivalo nemuslimansko stanovnitvo.
Kompleks njiva i livada u selu Babii se i danas nazivaju Hasanovci, vjerovatno iz
razloga to su u osmansko doba bili hasovi.
(d) Vakufska ili mukovna dobra po svohjinskom obliku su bila privatna.
Kako je iz svega navedenog Vidljivo, ekonomski poloaj muslimanske raje nije
bio mnogo povoljniji u odnosu na hriane. Ako se ovome doda obaveza sluenja
vojske i uea u osvajakim pohodima, tada je sumarno gledajui poloaj veine
muslimanskog stanovnitva u cjelini bio nepovoljniji. Izuzetak su predstavljali vojni
zapovjednici, dravni inovnici i pripadnici uleme, koji su predstavljali znatno manji
dio muslimanskog stanovnitva.
Ekonomske prilike podruja ipova u osmanskom dobu karakterie inae
raspodjela drutvene moi po osnovu posjeda, tj. veliine imanja izmeu pojedinih
bonjakih porodica, na kojima su najee radili kmetovi i slobodni seljaci hriani.
Posjed i vezano za njega stoni fond su bili osnovni i iskljuivi izvor artikala ishrane
i predmeta odijevanja i obuvanja. Seoska domainstva su proizvodila sve to im je
za nuno odranje ivota kao ratara i stoara bilo potrebno, ukljuivo i predmete
odjee i obue. Vrlo mali, zapravo neznatni dio vikova je odlazio u razmjenu,
uglavnom naturalnu. Svo stanovnitvo je ivilo po selima. Kasaba kao malih
gradova i gradova (sehr) u pravom smislu te rijei i nije bilo. Izuzetak su Sokol
grad i naselje Janj kao penayir, odnosno bazar, kao centri nahija Sokol i Janj.
Vaarite, odnosno bazar Janj kao centar istoimene nahije je pod kraj vladavine
Osmanlija promijenilo naziv u Babi; po prezimenu najbrojnije i najbogatije
begovske porodice Babi.
Sokol grad, izgraen i pod tim imenom poznat jo iz predosmanskog doba bio
je de fakto vojna utvrda smjetena na teko pristupanom i skuenom terenu, i kao

Kako konstatuje Defter Klikog sandaka iz 1550. godine,na podruju ipova

su postojali kako timari, tako
zijameti i ifluci. Timare i ifluke je uivalo
muslimansko stanovnitvo. Tako se jedno od sela, sa velikim kompleksom
oraninog zemljita i danas naziva ifluk.
Obaveze seljaka kao uivaoca timara i zijameta su bile dvojake:
prema spahijama, tj. feudalcima (feudalna renta) i
prema dravi .
Obeveze prema spahijama u vidu feudalne rente imale su:
naturalni,
novani oblik i
radni oblik.

Natura/na renta je

bila ista za muslimane i hriane i imala je oblik:

uura, tj. desetine od glavnih poljoprivrednih proizvoda,

priselice ili solarije i
resumata, koji je davan na ovce, pele, mlinove i sl.

Novana renta

se unekoliko

razlikovala

kod muslimanske

raje i hriana, a

imala je oblik:
ispend, 22 ake po odrasloj
stanovnitvo i

mukoj osobi, kojeg je plaa lo hriansko

resmi ift, 25 aki po svakoj kui, kojeg je plaala muslimanska raja.

Radna renta, se spominje od XVI stoljea i predstavljala je obavezu korisnika

posjeda da 3 dana godinje radi kod spahije na razliitim poslovima, kao to su
prevoz sijena, obrada vinograda i sl.
Obeveze prema dravi su bile razliite za muslimansku
imale su slijedee oblike:

raju i hriane, a

hara u iznosu od 35 aki po odrasloj osobi, kojeg su plaali hriani,

devirma ili danak u krvi, tj. povremeno davanje odreenog broja muke
djece za janiarski odak, kojeg su u Bosni uz hriane davali i muslimani i
kojU su, s obzirom na privilegije janiara kao profesionalne vojske smatrali
povlasticom. Ova obaveza je ukinuta 1627. godine,
baduhawe, tj. takse na vjenanje, prodaju zemlje, manje globe i sl.
U krajevima u kojima je bilo manje hrianskog stanovnitva, sve obaveze su
padale na teret muslimanske raje, to tokom XVII i XVIII vijeka uzrokuje velike
muslimanske seljake bune.
Vlako stoarsko stanovnitvo je imalo neto povoljniji poloaj. Ovo iz razloga
to je naseljava no u opustjele pogranine krajeve i imalo je ulogu tampon zone.
Oni su plaali filuriju, jedan dukat po svakoj kui godinje. Na ovoj osnovi Vlasi
ponegdje vremenom
stiu status slobodnih seljaka i uspostavljaju
svoju
orga nizacij u.

takav se nije formirao u grad u punom smislu te rijei, premda je imao neke od
odlika grada, ukljuivo i podgrae u naselju i kasabi Sokolac sa mahalama,
damijama i sl. Babii kao centar i sjedite nahije Janj su se takoer formirali u
vaarite (bazar ili panaur, turski penayir) sa mahalama, damijama, kulama i
drugim prepoznatljivim sadrajima islamske arhitekture i naina ivota.
Postoianje naselja ifluk i prezimena Spahii, upuuje na zakljuak da je na
podruju Sipova u osmanskom dobu bio razvijen timarski feudalni sistem i time
vojna organizacija.
Iz vremena XIX i poetka XX vijeka, na podruju ipova, u usmenoj predaji
bonjakog naroda ostali su upameni agiluci i begovati kao feudalni posjedi.
Agiluci, iji su vlasnici bile age predstavljali su sitnije veleposjednike, sa
nekoliko desetina kmetova. Begovati su bili veliki posjedi, sa nekoliko stotina, pa i
hiljada kmetova.
Na podruju ipova ostale su zapamene slijedee porodice aga:
Aganovii, Begovii i Jaarevii u Benjevu,
Babii i Mekani u Babiima,
Brkii, Imamovii, Porobii i abii u Volarima,
Dizdari u Sokocu,
Ganibegovii na Vraiu,
Hatiboviu i Duljcima,
Maglii i Ramii u MUjdiima,
Pipii i Ribii u ipovu.
Premda su ranijim nasilnim prisvaja njima i procesom agrarne reforme Bonjaci
muslimani ipovakog kraja razbatinjeni velikih posjeda, ipak popis iz 1910. godine
registruje 26 muslimana vlasnika posjeda veih od 200 duluma u slijedeem
naseljima (Kamberovi, 15):

~~

Grbavica
Pliva
Strojice

2
4
1

~~~
~~

2
9

Volari

Svoje begovate na podruju ipova imali su:

Aganovii iz Jezera: podruje Zastinja i Gornjih Volara sa Moiocima i
Grbavakim poljem,
Filipovii iz Glamoa i KljUa: podruje ardaka, Dragnji Podova, Hrbine,
Kozila, Podgore, Pljevskih Podova i Pribelje,
Hadiahmetovii iz Donjeg Vakufa, podruje Ljue,
Idrizbegovii sa Kupresa: podruje Pribeljaca, Strojica i Vaganja,
Kapeta novii iz Jajca, podruje ukia, Popua, Kozila i Lipovae,
Medii iz Varcar Vakufa: podruje Gerzova, Sokoca i Trnova,
Miralemi iz Donjeg Vakufa.

Pod kraj osmanske vladavine, 1733. i posebno u periodu 1813. - 1818. godine
na podruju Bosne i Hercegovine je harala smrtonosna kuga, koja je prepolovila
stanovnitvo mnogih bonjakih naselja (Halilovi, 11/13); ukljuivo i naselja
podruja ipovo. Ovo iz razloga, to su po tradiciji bonjaka naselja zbijena i u
plodnim kotlinama rijeka, tako da su kontakti meu ljudima, time i oboljelim bili
ei a sa njima i irenje opake zaraze i to se zrak po kotlinama tee provjetravao
i u njemu due zadravale klice neizlijeive bolesti. Uz to okupljajui se pet puta
dnevno u damijama, Bonjaci su, ne slutei opasnos, ee dolazili u kontakt sa
zaraenima i tako dalje irili ovu opaku bolest. U narodu je ostala pria, da se 17
odraslih mukaraca porodice Maila iz istoimenog sela nije vratilo kui sa jednog od
duma namaza iz damije u ipovu. Svi su zaraeni kugom pomrli na putu vraajui
se od damije kuama.

3.4. Kulturne prilike

Kulturne prilike Bonjaka ipova u osmanskom dobu vezane su uglavnom za
djelovanje vjerskih ustanova, damija i mekteba i mejtefa kao niih Vjerskih kola.
U vrijeme prodora Osmanlija u Bosnu, podruje ipova je bilo pod vlau
Ugarske. S obzirom na plodna oranina polja u dolini rijele Plive i Vola rice, te
strateki poloaj raskrsnice puteva prema graninim mjestima Carstva: Kupresu,
Duvnu, Livnu i Glamou, te Varcar Vakufu, KljUu i dalje Bihau - Osmanlije su u
vie navrata osvaja le i gubile ovo podruje. Tako je zabiljeeno da su tvravu Soko,
kao sjedite upe Pliva, a kasnije nahije Soko, osvojili prvi puta 1463. godine,
drugi puta 1495. i definitivno 1518. godine.
Kako su u svim veim mjestima u prvim godinama svoga dolaska gradili
damije, za osnovano je pretpostaviti da je damija na Soko gradu i mjestu Staro
ipovo izgraena odmah po dolasku Osmanlija. Ostale damije u Vola rima,
Benjevu, Pljevi i Babiima, izgraene su vjerovatno neto kasnije.
Pored toga to su okupljale Bonjake pet puta dnevno, a odrasle mukarce i
neradnim petkom u podne na duma namazu, damije su bile i mjesta u kojima su
odravani mevludi, na kojima je na arapskom i bosanskom jeziku podsjea no na
odredbe Kur'ana asnog i praksu Muhammeda a.s.v. i time trajno u srca mumina
usaivane osnove etike i morala, prije svega strpljivosti prema nedaama ivota,
istrajnosti na putu prema pravdi i boljem, meusobnom potovanju muslimana kao
sljedbenika islama i toleranciji prema drugima koji nisu muslimani. U okviru svih
damija stalno su radili i mejtefi kao osnovne vjerske kole, koji su pored arapskog
pisma i vjeronauke pouavali bonjaku djecu i praktinim naukama i vjetinama
ivota. U vremenu iza 1869. godine Osmanlije na podruju ipova grade i prve
graanske osnovne kole (Papi,19/19). Ovo potvruje popis 7 uitelja iz 1885.
godine. (Austrougarski popis, 4/192 - 201)
Kulturne prilike Osmanskog doba i inae tradicionalnu toleranciju Bonjaka
prema sunarodnjacima
koji nisu muslimani podcrtavaju i pravoslavne crkve
izgraene u Gerzovu, pograninom mjestu prema Varcar Vakufu i Glogovcu pokraj
sela Babii u ovom vremenu. Ostale tri crkve u ipovakom kraju, u samom ipovu,

Pljevi i Strojicama izgraene su kasnije, ne radi toga to to nisu dozvoljavale

Osmanlije i poslije Austro-Ugarska, nego jednostavno zato to pravoslavno
stanovnitvo nije pokazivalo elju i interes za istima. Da je ovo tano pokazuje
podatak da su za vrijeme Kraljevine SHS i Kraljevine Jugoslavije, u kojima su imali
apsolutnu vlast sagradili samo crkve u Hanovima i Pljevi. (Arhiv ipova, 1).
Kulturne prilike u doba vladavine Osmanlija u Bosni i Hercegovini slikovito je
opisao ipovljanin Rizo Rami, inae knjievnik i knjievni kritiar u djelu "Budna
Bosna".
"Dok je na Orijentu postojala relativno razvijena i znaajna knjievnost, i
kulturni ivot u administrativnim sreditima carstva bio na izvjesnoj visini, u Bosni i
Hercegovini, onovremenim zabaenim turskim provincijama, knjievni i kulturni
ivot bio je primjetno skuen i ogranien na mali krug povlatenih linosti.
Knjievnou i naukom i svim ostalim djelatnostima koje se mogu nazvati
kulturnim, bavili su se, obino, vii vjerski i dravni dostojanstvenici, rjee
nastavnici, feudalci i oficiri. Onovremeno drutveno ureenje, uglavnom
polufeudalno, odravano vojnom silom i vojnim osvajanjima, sa primitivnim
nainom proizvodnje i razmjene dobara, u kome je veina stanovnitva proizvodila
za sebe najvei dio osnovnih ivotnih potreba, nije ni trebalo ni moglo imati
razgranatu i razvijenu nauku i knjievnost, pogotovu ne takve, koje bi bile
pristupane irim slojevima naroda.
Poloaj naeg naroda kroz tih dugih i tamnih pet vijekova robovanja bio je u
prosvjetnom i kulturnom pogledu jo kudikamo tei nego poloaj drugih naroda
tadanje feudalne Evrope: osvaja je nametnuo svoj jezik administraciji i javnom
ivotu, svim svojim kolama, a srednjim i viim jo i druge orijentalne jezike.
Izuavanje tih nimalo lakih jezika, iziskivalo je dug i skup studij, koji je bio narodu
nepristupaan. Turska uprava gotovo sve do polovice devetnaestoga vijeka
zadovoljavala se time da muslimanskom stanovnitvu u svom prostranom carstvu
prui nuni vjerski odgoj u vjerskim kolama, sa ciljem da od vaspitanika stvori
odane branioce carstva i kadar niih slubenika. Nauka, knjievnost i druge
umjetnosti bile su dosrtupne plemiima, dostojanstvenicima, bogataima i,
izuzetno, ogranienom broju darovitih puana, od kojih su drava i mecene
sistemom dugotrajne kolske stege oblikovali odane oficire i administrativne
funkcionere.
U prilinom broju istaknutih vojskovoa, dravnika i drugih dostojanstvenika,
bosansko-hercegovaki muslimani dali su turskoj carevini i nekoliko knjievnika i
naunika iji su radovi imali glasnog odjeka u turskoj knjievnosti i nauci)! Njihovo
stvaranje i uenje prilagoeno je bilo prilikama, stanjima i potrebama ondanjeg
turskog vladajueg sloja, kao i orijentacijama ondanjih istonjakih literarnih i
drugih kola. Ono je istovremeno ideoloki izraz, u izvjesnom stepenu, tih
sveukupnih stanja. Meutim, nijedan, koliko je dosad poznato, od tih naih
zemljaka, meu kojima ima vidnih talenata, nije snagom svoje izuzetne darovitosti
nadrastao drutvene i kulturne okvire svoje epohe, nije uspio da ostvari umjetniko
djelo koje bi svojim izuzetno kvalitetnim estetskim vrednotama osiguralo sebi trajnu
egzistenciju u budunosti.

Ali, na alost, uticaj tih knjievnika i aktuelne onovremene orijentalne

knjievnosti uopte, jedva da je ikako postojao i u glavnom gradu Bosne i
Hercegovine, Sarajevu. Za njihovo stvaranje, kao i za stvaranje ostalih orijentalnih
knjievnika, izvjesno su znali rijetki, povlateni pojedinci. Uticaj orijentalne kulture
vren je i izvren tokom pet vjekova uglavnom posredno: muzikom, pjevanjem,
ivom svakodnevnom rijeju u svojevrsnim "klubovima isalonima", orijentalnim
nainom ivota, koji su osvajai donijeli sobom. Osim snanog uticaja na neke
drutvene i ivotne oblike, taj uticaj se odrazio blagotvoreno na naoj muslimanskoj
narodnoj poeziji: ona je visoki estetski domet u naem folkloru.
Ovaj letimian osvrt na kulturne i knjievne prilike u naoj zemlji, u toj dalekoj
i unepovrat prohujaloj epohi, pokazuje da u njoj nije bilo stvarnog Iiterarnog
ivotapoput onoga u evropskim zemljama. Nije bilo ni tamparija (prva
Sopronovapeatnja, kasnije "Vilajetska tamparija", osnovana je tek 1866. u
Sarajevu) ni knjievnih asopisa, a prve novine pojavile su se takoe 1866. godine
("Bosanski vjesnik" i "Bosna"). Prema tome, jasno je da kod naih muslimana u
toku tih pet vjekova nisu nastajale ni postojale odreene i ustaljene knjievne i
naune tradicije kao to su nastajale u Evropi, pa i izvan nje. I muslimanski dio
naeg naroda, koji su njegovi gospodari feudalci i vjerski dostojanstvenici vezali za
Turke vjerski, ekonomski i politiki, ivio je u sutini slinim kulturnim i duhovnim
ivotom kao i hrianski dio naroda, stvarajui i on, na vajkadanjim folklornim
osnovama, svoju specifinu narodnu umjetnost (vez, ornamentiku, pjevanu
pjesmu) i narodnu usmenu knjievnost i njene tradicije. Odlaskom Turaka i
prestankom njihove politike i drutvene vladaVine, nestaje gotovo svaki trag
njihovog knjievnog i kulturnog (ali ne i vjerskog i politikog) uticaja na ire
muslimanske slojeve. Taj uticaj uspostavie i poeti da ire 20. - 30. godina iza
C?kupacijeknjievnici: Osman Nuri Hadi, Safet-beg Baagi, Osman iki, Musa
Cazim Cati i drugi, od kojih su neki kolovani u Turskoj, a neki poeli da piu pod
uticajem orijentalnih knjievnosti." (Rami, 20/191 - 193)

3.5. Vjerski objekti i spomenici materijalne kulture

Vladavina osmanlija na podruju ipova u trajanju od 360 godina (1518. 1878.) ostavila je brojne i znaajne spomenike materijalne kulture u vidu damija i
mesdida, mekteba i mejtefa, turbeta, harema i mezarja, kula i utvrda, hanova i
konaita, vodovoda i pokaldrmanih puteva i sl.
3.5.1. Damije
Damije i njihove vitke bijele munare kao Boije kue i mjesta okupljanja pet
puta na dan njegovih pokornih robova - mummina su prepoznatljiv i nezaobilazan
1)

Baagi, V: BONJACI
1912.
Kemura, S. iV. orovi:
AUS DEM XVII, XVIII u.
Handi, M: KNJIEVNI
1934.

I HERCEGOVCI U ISLAMSKOJ KNJIEVNOSTI, Sarajevo,

SERBO-KROATISCHE DICHTUNGEN BOSNICHER MOSLIMS
XIX JAHRHUNDERT, Sarajevo, 1912.
RAD BOSANSKOHERCEGOVAKIH MUSLIMANA, Sarajevo,

{?ejza mjesta u kojima ive muslimani kao pripadnici islama. Tako je i na podruju
Sipova.
Demije su redovno imale ograene dvorine prostore zvane hareme, u kojima
su se vremenom formirali mezarluci i podizala turbeta.
U svim veim naseljima u kojima su ivjeli muslimani, odmah po dolasku
Osmanlija u ove krajeve 1518. godine izgraene su i dalje odravane damije.
Manja sela su imala mesdide, tj. namjenski izgraene kue identine damijama,
ali manje po veliini i bez munara; u kojima su takoer redovno obavljani dnevni
namazi i izvoena vjerska pouka.
Do augusta 1941. godine, na podruju ipova su postojale damije izgraene u
periodu vladavine Osmanlija u slijedeim selima:
ipovo Staro,
Benjevo,
Pliva, sa odlaskom Austro-Ugarske
Kraljevine Jugoslavije - Pljeva i
Volari.

i stvaranjem

Kraljevine SHS i poslije

(a) U selu Staro ipovo, na njegovoj sredini, na uzvisini strmih ledinjaka ukraj
plodnih ipovakih njiva, a iznad puta za selo Benjevo; na poetku vladavine
Osmanlija izgraena je prelijepa kamena damija, koja je dominirala prostranom
ipovakom dolinom. Kako se izvor zvani Zveaj nalazio na prostoru ispod damije,
to je za potrebe uzimanja abdesta i klanjanja dnevnih namaza dematlija izgraen
poseban vodovod sa izvora zvanog Hazna na planini Lisini. Vododovod je u drvenim
cijevima, zvanim tomrucima prelazio preko cijele Hazinske kose i Grabea, tj.
uzvisi na na planini Lisini u duini od 5 kilometara.
Damija je sluila svojoj svrsi sve do augusta 1941. godine, kada je spaljena i
poruena. Kao imam do 1941. godine demat je predvodio efendija Imamovi
Mustafa iz Diviana kod Jajca. Zajedno sa veinom Bonjaka ipova uspio je u
avgustu 1941. godine na vrijeme izbjei u pravcu Jajca i tako ostati iv. U periodu
1945. - 1967. godine, na kamenim zidinama ove damije odravani su mevludi i
tevhidi. Nova i ujedno prva damija na podruju ipova u vremenu soc-realizma
izgraena je uz brojne zapreke aktuelne vlasti tek 1967. godine pored puta ipovo
- Jajce, na dnu nekadanjeg sela ipovo, cca 500 metara nie od prvobitne.
(b) U selu Benjevu, u periodu osmanske vladavine takoer je izgraena
kamena damija; koja je spaljena i unitena u jutu 1941.godine. U ovoj damiji kao
imam do 1941. godine demat je predvodio efendija Kadribai, a prije njega
efendija Ati Muharem iz Prusca. Efendija Kadribai je zajedno sa veinom
Bonjaka ipova uspio u avgustu 1941. godine na vrijeme izbjei u pravcu Jajca i
tako ostati iv. Na kamenim ostacima i ove damije do 60-tih godina XX vijeka
takoer su odravani mevludi.
Mesdid, tj. damija bez munare sagraen je u ovom selu 1967. godine na
temeljima 1941. godine zapaljene i poruene damije.
(c) Na podruju Plive, odnosno Pljeve, u naselju zvanom arampov u periodu
osmanske vlasti takoere je izgraena kamena damija. Ista je spaljena i unitena

u julu 1941. godine. U ovoj damiji kao imam do 1941. godine demat je predvodio
efendija Alija Bektaevi, zvani Varvarac hoda, inae rodom iz Varvarina kod
Prozora. Zajedno sa veinom Bonjaka Pljeve uspio je u avgustu 1941. godine na
vrijeme izbjei u pravcu Jajca i tako ostati iv.
Nova damija u ovom selu je izgraena na temeljima stare 1974. godine.
(d) U se/u Vo/ari, u periodu osmanske vlasti, na podruju Imamovia mahale u
podnoju padine zvane Kurlat, inae bogate izvorima, taker je izgraena kamena
damija sa drvenim krovom i munarom. I ovaj spomenik islamske kulture i svjedok
bonjake i islamske utemeljenosti na podruju ipova je spaljen i uniten od
strane komija pravoslavaca u augustu 1941. godine. Kao imam do 1941. godine u
ovoj damiji demat je predvodio efendija Mustafica Sakib, rodom iz Prusca, koji je
oenio Zejnu Imamovi iz Volara, sa kojom nije imao djece. Zajedno sa veinom
Bonjaka Volara uspio je u avgustu 1941. godine na vrijeme izbjei u pravcu Jajca i
tako ostati iv. Na kamenim ostacima i ove damije su odravani mevludi sve
dopolovine 60-tih godina XX Vijeka.
Nova damija u ovom selu izgraena je 1990. godine na prostoru mezarluka
zvani Han.
Do pod kraj 360 godina duge vladavine Osmanlija na podruju ipova (1518. 1878.) postojale su jo damije i u slijedeim naseljima:
Babiima,
Sokocu kao podgrau Soko grada i
Soko gradu.
(a) U naselju Babii, koje je u vrijeme vladavine Osmanlija od 1518. - 1865.
godine i time punih 347 godina bilo centar i sjedite nahije Janj i ije su oranice i
prostrani panjaci bili begovati i koje ja takoer bilo nastanjeno Bonjacima
muslimanima u peridu osmanske vladavine takoer je, izmeu ostalog, bila
izgraena i kamena damija i kula najbogatije i najbrojnije begovske porodice
Babi. Sa odlaskom Osmanlija i dolaskom Austro-Ugarske vlasti jaaju nezajaljivi
srpski apetiti za "turskim" imanjima i bogatstvom.
Na jedan od Bajrama, dok je veina odraslih mukaraca obavljala Bajram
namaz u dematima ipova, osokoljene komije pravoslavci, inae kmetovi, su
spalili selo i sa njim damiju i kulu, starce i neja pobili, a ostatak stanovnitva koji
je uspio izbjei zulumu protjerali u ipovo i sela na obalama rijeke Vrbas izmeu
Jajca i Donjeg Vakufa. Preivjeli Bonjaci Babia iz porodice Babi, te porodice
Mekan i ostalih nastanili su se u dolini Vrbasa i Bosne. Poslije ovog dogaaja, niko
od Bonjaka se vie nije vratio u Babie, tako da su ovo posljednji Bonjaci Babia,
koje pamti usmena bonjaka predaja.
(b) U naselju Soko/ac, koje je osmanskom dobu predstavljalo podgrae Soko
grada i koje je poetkom XVII Vijeka preko 80% nastanjivalo
bonjako
muslimansko stanovnitvo (Spaho, 24j289),u
periodu vladavine Osmanlija
izgraena je kamena damija. Damija je bila u funkciji sve do pod kraj vladavine
Osmanlija u Bosni 1878. godine i sluila je svojoj svrsi, obavljanju dnevnih namaza i

vjerskoj obuci djece, kada je nakon njihovog povlaenja poruena zajedno sa

veinom objekata Soko grada.
U bonjakom narodu ipova ostalo je upameno da su meu posljednjim
Bonjacima stanovnicima Soko grada i Sokoca bile porodice Dizdar i ehi, iji su
muki preci bili dizdari, tj. zapovjednici Soko grada i ehaje, starjeine Sokoca. Sa
naputanjem Soko grada i povlaenjem Osmanske vlasti, porodica Dizdar se
naseljava u susjedno selo Vrai, a porodica ehi u takoer oblinje selo Lubovo.
(Arhiv ipova, 1)
(c) Soko grad, centar i sjedite istoimene nahije Sokol punih 315 godina (1518.
- 1833. godine, Kreevljakovi, 17/412-413) bio je za svo ovo vrijeme nastanjen
osmanskom i bonjakom muslimanskom vlastelom i gradskim uvarimamustafhizima, dizdarima i ehajamam, te oruarima, sokolarima i prateim
zanatlijama. Kako su Osmanlije na svim tvravama i srednjovjekovnim gradovima u
koje su nastanjivali svoju vojnu posadu i vlastelu i njihovu pratnju izmeu ostalog
gradili i damije, to je i na Soko gradu odmah po njegovom zauzimanju 1518.
godine dograena kamena damija. Ista je sve do pod kraj vladavine Osmanlija u
Bosni 1878. godine sluila svojoj svrsi, tj. obavljanju dnevnih namaza i vjerskoj
pouci djece, kada je nakon povlaenja Osmanlija poruena zajedno sa veinom
objekata Soko grada.
Kako je ve istaknuto, damije i mesdidi su redovno imale prostrana dvorita
zvana haremi u kojima su se vremenom formirali mezarluci i podizana turbeta.
Izuzetak su damije i mektebi podizane u gusto nastanjenim naseljima ili na
kamenitim prostorima, to je sluaj sa veinom ipovakih damija i mesdida.
Zapravo, samo je damija u Volarima izgraena u osmanskom dobu u naselju
zvanom Kurlat ili Imamovia mahala, koja je spaljena i poruena 1941. godine
imala harem. Nova damija, podignuta u ovom selu 1990. godine na prostoru
mezarluka zvanih Han dobila je takoer svoj harem.
3.5.2. Mesdidi
Bonjakasela ipova u kojima nije bilo izgraenih damija imala su mesdide.
To su ustvari graevine oblikom i veliinom identine damijama, stim to nisu
imale munare. Pouzdano se zna da su sve do augusta 1941. godine mesdidi
postojali u Lubovu i na Vraiu.
(a) U selu Lubovu, u njegovoj sredini do augusta 1941. godine postojao je
mesdid. Kao imam do 1941. godine u ovom mesdidu demat je predvodio
efendija Kuri (Tahira) Idriz iz Benjeva, roen 1915. godine, koji je zavrio
medresu u Banjaluci 1932. godine. U augustu 1941. godine zajedno sa veinom
ostalih Bonjaka Lubova uspio je sa porodicom izbjei u Banjaluku. Tu su ga 1943.
godine uhapsili Nijemci i odveli u logor Jasenovac, gdje je i ubijen. Mesdid je
spaljen u avgustu 1941. godine i do 1992. godine nije obnavljan.
(b) U selu Vrai, u neposrednoj blizini izvora u sredini sela u osmanskom dobu
izgraen je takoer mesdid. Kao imam do 1941. godine u ovom mesdidu demat
je predvodio efendija Kuri (Tahira) Esad iz Benjeva, roen 1910. godine, koji je
zavrio medresu u Banjaluci 1935. godine. U augustu 1941. godine zajedno sa
veinom ostalih Bonjaka Vraia uspio je sa porodicom izbjei u Jajce.

U bonjakom i srpskom narodu ipovakog kraja ostao upamen kao veoma

napredan i angaovan vjerski slubenik, koji se je veoma esto druio sa protom iz
susjednog srpskog sela Gerzovo i uspostavljeno prijateljstvo prenosio na bonjaki
narod.

I ovaj objekat i spomenik bonjake islamske kulture je spaljen u augustu

1941. godine i do 1992. godine nije obnavljan.

U vrijeme mjeseca Ramazana u Duljcima, ifluku, MUjdiima i Stupnoj su

takoer najvee kue mjetana pretvarane u mesdide, i u njima su u ovom
mjesecu takoer redovno klanjani dnevni vakat namazi i izvoena vjerska pouka.
Sve damije i mesdidi su takoer u vrijeme kada nisu koritene za klanjanje
redovnih dnevnih vakat namaza sluile i kao mektebi i mejtefi za osnovnu vjersku
pouku djece i omladine. Ova pouka je posebno intenzivirana zimi, tj. u vrijeme
nesezone poljoprivrednih radova kao i za vrijeme mjeseca Ramazana. Sva
bonjaka djeca bez izuzetka, sve do 1941. godine; a vei dio njih i sve do 1991.
godine su prola ovu pouku i tako od rane mladosti upuena u osnove Islama i
svog bonjakog identiteta.
3.5.3. Mektebi i mejtefi
Mektebi i mejtefi su posebni vjerski objekti, u kojima je izvoena vjerska
obuka. Graeni su u haremima damija, tako to su prizemn~ prostorije sluile za
izvoenje obuke, dok su na spratu bile prostorije za stanovanje hode i njegove
porodice. Prostorija u kojoj se izvodila obuka je imala klupe za sjedenje i u oku
feleke, kao posebnu drvenu napravu, u kojoj su se batinanjem sa drvenim ibama
kanjavali polaznici koji nisu uspjeno savladavali gradivo. Ovakav mekteb,
odnosno mejtef je do 1941. godine postojao u haremu damije u Imamovia
mahali u Volarima, u kojem je obuku izvodio efendija Mustafica Sakib, rodom iz
Prusca.
Napredniji polaznici bi po uspjenom savladavanju osnovne vjerske obuke uili
dalje sufaru i musaf.
3.5.4. Turbeta i mezarja
Turbeta su inae skromne i jednostavne graeVine podignute prilOZima
mjetana mumina ili imovinom pojedinaca rahmetlijama, ija su ivotna djela i
rtva za opte dobro i islam asni zaduila generacije potomaka. Podizana su
spontano, bez potpore i poticaja dravne vlasti i vjerske uleme, najee na
mjestima junake ehidske smrti i ukopa, tj. kaburu rahmetlija. Pored odavanja
dunog potovanja zaslunim alimima, gazijama i ehidima muenicima, svrha im
je i namjena takoer i da podsjeaju generacije mummina na prolaznost
ovodunjalukog ivota i obavezu asnog i estitog ivljenja mummina i svjesnog
rtvovanja za odbranu ideja i tekovina islama i muslimana kao njegovih sljedbenika
i poklonika. Kao takva ukazuju na dvije znaajne injenice:
da su mjesta u kojima su podignuta u odsudnim prolim vremenima imala
mummine ija su djela i Iina rtva za opte dobro nadvisila vrijeme u
kojem su ivjeli i koja su kao takva zaduili generacije potomaka,

da su mjesta u kojima su podignuta imala mummine koji su bili svjesni

veliine i potovanja djela i Iine rtve pojedinaca za opte dobro iz ranijih
generacija.
Na podruju ipova, u osmanskom dobu sagraena su dva turbeta:
Turbe Alije erzeleza u Gerzovu,
susjednom Varcar Vakufu i
Torlak evli Dedino turbe u Volarima.

na granici

podruja

ipova prema

3.5.4.1. Turbe Alije Gerzeleza u selu Gerzovu

Ovo turbe je sagraeno u selu Gerzovu pod kraj XY Vijeka, neposredno nakon
junake borbe protiv krstake najezde vojske ugarskog kralja Matijaa Korvina i
ehidske smrti 1491. godine jednog od najveih junaka u historiji bonjakog
naroda, S<;lrajlije - Alije GerzelezaY
Kameno turbe su sagradili Alijini saborci i mjetani oblinjeg sela Prhovo, koje
se od tada zove Gerzovo. Inae, turbe je sagraeno na zaravni, sa desne strane
puta ipovo - Barai - Glamo, na kojoj je Alija, prema legendi, pao nosei vlastitu
glavu u rukama due od 300 metara. Ovo turbe, kao sveto i zavjetno mjesto
vjenog smiraja borca za pravdu i dobro naroda, redovno su posjeivali i obilazili
putnici namjernici, ulema, alimi i brojni mummini, a takoer i pripadnici ostalih
vjerskih konfesija, kojima je uinjena neka nepravda i koji su se obraali Bogu za
milost i zatitu. Pokraj turbeta su sve do avgusta 1941. godine odravani mevludi i
tevhidi, kada su ga spalili i do temelja unitili mjetani pravoslavci iz okolnih sela.
Turbe je, iz velike ljubavi i potovanja prema junakom djelU i rtvi ehitlije na
istom mjestu sagradio Ibrahim(Ibrahima)
Mei iz oblinjeg sela Lubovo 1970.
godine.
Poznati bonjaki historiar Mehmed Mujezinovi (21/12), u svom obimnom
djelu "Islamska epigrafika Bosne i Hercegovine o turbetu Alije Gerzeleza u mjestu
Gerzovo je zapisao slijedee:
"Na Gerzovakom PoljU, kojih tridesetak kilometara od Mrkonji Grada idui
prema ipovu nalazi se turbe koje narodna predanja pripisuje legendarnom junaku
Aliji erzelezu.
Turbe je do temelja porueno u toku prolog (tj. Drugog svjetskog rata, op.
autora) i nedavno je obnovljeno. To je jednostavna graevina, veliine 5,50 x 5,50
metara sa drvenim krovom na etiri vode i alemom sa dVije jabuke na vrhu krova.
Navodno se prije ruenja u turbetu nalazio i natpis sa slijedeim tekstom, koji je
zabiljeio imam iz Benjeva:
- "Vian boju i okraju,
I poznat po junatvu na mejdanu,
Umrli erzelez Alija,
Od posjete grobovima muenika,
Svrha je traenje lijeka bolesnima."

3.5.4.2. Torlak evli Dedino turbe u Volarima

Ovo turbe izgraeno je u sredini sela Volari, u Imamovia mahali u podnoju
padine zvane Kurlat, u haremu kamene damije takoer u periodu osmanske vlasti.
Narodno predanje ukazuje na injenicu da je ovaj alim doao na podrujeipova iz
dalekog Stambola u misiju irenja islama i prosvijeivanje bonjakog naroda u
vrijeme kada i uveni bonjaki uenjak, Ajvaz Dedo. Njegovi savremenici, u znak
potovanja i podsjeanja generacija potomaka na njegovo neprocjenjivo ivotno
djelo i rtvu podigli su mu kameno turbe. I ovaj spomenik islamske bonjake
kulture i sVjedok bonjake i islamske utemeljenosti na podruju ipovoje spaljen i
uniten od strane komija pravoslavacau augustu 1941. godine.
3.5.4.3. Mezarja
Turbeta i damije su najee graene na prostoru mezarluka, ili su se pak
vremenom u njihovoj blioj okolini formirali mezarluci i haremi. Pored toga,
mezarluci kao mjesta ukopa i time predaje zemnih ostataka rahmetlija Zemlji su se
takoer formirali u prikrajcima sela, pored prilaznih puteva, na uzvisinama i
prostorima koji nisu bili pogodni za obradu i time zemljoradnju. Redovno su bili
ograeni ivom, kamenom ili pak drvenom ogradom, dok su kaburi obiljeavani
bijelim kamenim nianima ili mautima. U ogradama mezarluka i harema su saene
lipe, bagremovi ikestenovi, a takoer i jorgovan i rue.
Svojom lokacijom (pored puteva) i prirodnom jednostavnou (zemlja, kamen,
ivo drvee) su podsjeali prolaznike na prolaznost i kratkou ovodunjalukog
ivota i vjeni smiraj zaslunih dua rahmetlija. Uz to su od mummina prolaznika
traili uenje Fatihe i traenje oprosta od Svevinjeg za uinjene grijehe. Kao takvi
su takoer nezaobilazni spomenici islamske bonjake kulture i tradicije i svjedoci
njihove iskonske utemeljenosti na podrujuipova.
Svako bonjako selo na podruju ipova imalo je po pravilu zajednike
centralne mezarluke, u kojima su po Iinoj elji ukopavane rahmetlije iz svih
porodica toga sela. Pored toga, skoro svaka porodica je takoer imala i svoje
porodine mezarluke. Premda su vremenom prekopavani i na istim mjestima
ukopavano po vie rahmetlija, i jedni i drugi su brojni i poprilino veliki; to
potvrUje vjekovno prisustvo Bonjaka na podruju Sipova. Naalost, iskonska
Ijudska-neljudska destruktivnost nije potedjela ni mezarluke kao vjene kue
rahmetlija. Mnogi mezarluci i u njima niani su u estim periodima opteg
drutvenog nereda i izliva nacionalistikemrnje ineljudskosti unitavani. Ipak ih je
dosta sauvano.
Na podruju ipova, do poetka 1992. godine, tj. do poetka agresije Srba iz
Bosne i Srba iz Srbije na Bosnu i Hercegovinu i Bonjake i Hrvate u njoj postojali su
slijedei mezarluci.

U selu 8enjevu:
zajedniki stari mezarluci iz osmanskog perioda na blagoj strmini sa desne
strane potoka, neposredno ispod sela, na ulazu iz pravca ipova, sa desne strane

puta. U ovim prostranim mezarlucima svaka bonjaka porodica ima svoj prostor za
kabure umrlih. U vrhu mezarluka, na zaravni neposredno do puta, su kaburi
porodice Jaarevi. S obzirom na ovu injenicu, kao i injenicu da je Jaarevia
mahala formirana neposredno oko jedinog izvora u ovom selu - za osnovano je
pretpostaviti da su Jaarevii najstarija porodica u Benjevu.
U selu ifluk:
- zajedniki stari mezarluci iz osmanskog perioda na ulazu u selo sa gornje
strane pristupnog puta.
U selu Du!jci:
- zajedniki mezarluci u sredini sela sa gornje desne strane puta ipovo Jajce. Kako ove mezarluke presijeca put prema Gornjim Duljcima, to su oni
razdvojen i i zasebno ograeni.
U selu Glavai:
Mezarluci porodice Glava na izlazu iz sela Glavai prema osiima, sa desne
strane puta u njivi zvanoj "Betije". Jedan broj rahmetlija iz ovog sela je po vlastitoj
oporuci ukopavan u mezarlucima kod damije u arampovu.
U selu Kudii:
- Mezarluci zvani Tunjevac, na desnoj strani sela Kudii, idui u pravcu sela
obii i Olii; u kojima su ukopavane rahmetlije iz ovog sela po prezimenima; Ajkii,
Kadii, Kudii i Meii.
U selu Lubovu:
- svatovski mezarluci ispod sela, sa gornje strane puta iz pravca ipova, na
mjestu gdje je nekad bio Aemovia mlin na rijeci Lubovici,
- Velia mezarluci iz osmanskog perioda, na izlazu iz sela u pravcu Trnova, sa
donje strane puta.
U selu Maila:
- zajedniki mezarluci porodica elilovi, Mailo, Imamovi i uki.
U selu MUjdii Gornji:
- Maglia mezarluci sa desne strane pristupnog
MUjdia.

puta selu iz pravca Donjih

- Ramia mezarluci u blizini Olikog jezera, sa lijeve strane puta kreui se od

kua Vjetica i Jevtii prema Maria kuama. Kako su po povratku iz muhadirluka
Ramii saselili u Pljevu, to se u ove mezarluke nisu ukopavali umrli od 1941.
godine.
U selu Mujdii Donji:
- zajedniki stari mezarluci iz osmanskog perioda na zaravni plodnih njiva iznad
sela na desnoj obali rijeke Janj. Kako popisi stanovnitva poslije 1895. godine u

MUjdiima Donjim ne registruju Bonjake muslimane, to u ovim mezarlucima dugo

nije niko ukopan.
U selu Sarii:
- zajedniki stari mezarluci iz osmanskog perioda u centru sela sa desne strane
starog puta kroz selo iz pravca ipova,
- Pipia mezarluci iz osmanskog perioda u neposrednoj blizini zajednikih
mezarluka sa donje strane starog puta kroz selo iz pravca ipova,
- Selimovia mezarluci iz osmanskog perioda na lijevoj strani Sarikog potoka,
neposredno iznad starog puta koji je preko Dubrava iao prema Hanovima, tj.
ipovu gradu.
U selu Stupna:
- elilovia mezarlucic,
- mezarluci porodice Skopo itd.
U selu ipovu Starom:
- Glumaki mezarluci, na izlazu iz grada ipova prema Benjevu, ispod
rezervoara za vodu, u kojima je ukopan Glumac Osman-aga, spahija i narodni
junak iz Udbine u Lici,
- Gradina ili Pipia mezarluci iz osmanskog perioda, sa desne strane starog
makadamskog puta iz pravca Jajca. U ovim mezarlucima su ikaburi
izginulih
svatova, tako da se dio ovog mezarja naziva Svatovsko mezarje,
- Rakite ili Ribia mezarluci, na prostoru izmeu Plive i puta Jajce - ipovo
ispod vrela zvanog Zveaj,
- Ramia mezarluci, na izlazu iz sela, sa lijeve strane puta prema Benjevu.
- ukia mezarluci, na izlazu iz sela sa desne strane starog makadamskog
puta Jajce - ipovo grad,
U selu Volari:
Han, zajedniki mezarluci na sredini sela,
ilbura mezarluci, neposredno uz mezarluke Han,
Grebljice, stari mezarluci iz osmanskog perioda na ulazu u selo starim
putem preko Jablanova i Hrastova iz pravca Jajca,
Svatovsko mezarje na ulazu u selo ispod Rudnika gipsa,
Komia mezarluci, na ulazu u selo iz pravca ipova sa desne strane puta,
Brkia mezarluci preko puta mezarluka Han,
Imamovia mezarluci u neposrednoj blizini Brkia mezarluka i Hana,
Baia mezarluci pored Raskoria,
ehidski ili Mezarluci Dobrih u mjestu zvanom Hrast,
Stari mezarluci iz osmanskog perioda u haremu damije Kurlat,
Jusia mezarluci u produetku mezarluka u haremu damije Kurlat,
abia mezarluci u dijelu sela zvanom abia mahala,
Pucara mezarluci donji na vrh sela na lijevoj obali Volarice,

Pucara mezarluci gornji na desnoj obali Volarice,

oria mezarluci,
Brkia i mezarluci na Busnovima.
Pucara mezarluci na Busnovima.
Svatovsko mezarje, Grebljice, ehidski ili mezarluci Dobrih, Komia mezarluci,
Mezarluci u haremu damije Kurlat, Jusia mezarluci, Brkia mezarluci, oria
mezarluci i Brkia mezarluci na Busnovima nisu koriteni za ukop rahmetlija poslije
1941. godine. Ostali mezarluci su koriteni sve do 1992. godine, s tim to je veina
porodica i pored toga to je imala svoje porodine mezarluke svoje rahmetlije
ukopavala u Han kao zajednike mezarluke.
Mezarluci Grebljice, Han i Kurlat u haremu istoimene damije su vakufi, dok su
ostali u vlasnitvu istoimenih porodica.
Grebljice, Han, Kurlat u haremu istoimene damije, Jusia mezarluci, Komia
mezarluci, Brkia preko puta mezarluka Han, Imamovia
mezarluci, Baia
mezarluci, abia mezarluci, Pucara i oria mezarluci su do 1992. godine bili
stalno zagraeni. Ostali mezarluci, koji se ve dugo ne koriste za ukop mrtvih su
otvoreni, i kao takvi su sastavni dio okolnih livada.
Brojnost mezarluka u selu Volari ukazuje na dvije injenice:
da su Volari jedno od najveih bonjakih sela podruja ipova,
da su u ovom selu ivile ekonomski jake i po broju lanova velike porodice;
koje su kao takve vremenom
formirale
svoje zasebne porodine
mezarluke.

U selu Vrai:
Kula, zajedniki stari mezarluci iz osmanskog perioda na ulazu u selo sa
desne strane puta iz pravca ipova,
Hrastik, zajedniki stari mezarluci iz osmanskog perioda u neposrednoj
blizini samog sela.
Zbog prenaglaene odvojenosti vjere od drave i stroge kontrole rada vjerskih
zajednica u periodu 1945. - 1992. godine, kao i inae tradicionalnog nemarnog
odnosa muslimana prema kaburima rahmetlija
i mezarlucima u kojima su
ukopavani - veina mezarluka je zaputana, sa izraslim ibljem i korovom, kaburi
provaljeni a niani oteeni i povaljani. Na muhadirluk i izbivanje u ukupno 24
zemlje svijeta, je izmeu ostalog Boija kazna za nemaran odnos prema naim
mezarlucima i u njima kaburima naih rahmetlija.
3.5.5.

Kule

Kule, ardaci i utvrde su inae u osmanskom dobu bile svjedoci bogatstva i

znaaja kraja i bogatstva i drutvenog statusa njihovih vlasnika. Gradila ih je
vlastela, begovi i age za stalno boravite svojih porodica ili pak kao Ijetnjikovce.
One kao takve su svjedoci hijerarhije drutva i raspodjele drutvene moi kraja u
kome se pojavljUju na begove i age s jedne i kmetove s druge strane. (ilas, 9/24)

Na podruju ipova u osmanskom razdoblju su postojale slijedee kule (Arhiv

ipova, 1):
Hatibovia kula uDuljcima,
Ribia kUI$:Iu ipovu Starom,
Ganibegovia kula na Vraiu,
Daferbegova kula u Gerzovu i
Kula porodice Babi u Babiima.
3.5.5.1.

Hatibovia kula uDuljcima

U selu Duljci, na porodinom imanju veliine preko 100 duluma (10 hektara), u
osmanskom dobu je izgraena Hatibovia kula. Kula je imala okrugao oblik,
prenika 20 metara sa 3 boja, tj. etae, dok je u prizemlju bilo ognjite sa kuhinjom
i ostavama. Vanjski zidovi su izgraeni od kamena debljine 1 metra, dok su
unutranj~ odaje izgraene od drveta. Kula je podignuta na zaravni jedne kose, i
bila je teko osvojiva. Imala je vlastiti vodovod i sluila je kao siguran zaklon od
brojnih kija i komita, kako samoj porodici Hatibovi, tako i ostalim Bonjacima
muslimanima sela Duljci.
Do 1941. godine u Kuli je sa svoja etiri sina i kerkom ivio Ahmed ef.
Hatibovi. U augustu 1941. godine Kulu su opljakali, a zatim zapalili i sruili Srbi.
Prizemlje sa prvim spratom Kule u svom prvobitnom obliku se odralo sve do GO-tih
godina XX vijeka.
3.5.5.2. Ribia kula u ipovu Starom
U selu ipovo, na njivi zvanoj Zakunica nalaze se kameni ostaci Ribia kule.
Prema kazivanju
Sadika Ribia, roenog 1913. godine, Kula je sagraena
najvjerovatnije poetkom XIX Vijeka, budui da tanu godinu gradnje nije znao ni
njegov djed SuIjo, roen 18GO.godine. Sve do 1941. godine, kada su je opljakali,
a zatim zapalili i sruili ipovaki etnici, koritena je za stanovanje; a posljednji
vlasnik i nasljednik Kule bio je Bego Ribi.
U vremenu u kojem je sluila svojoj namjeni, tj. stanovanju i zatiti vlastelinske
porodice Ribia - Kula je, pored ipovake damije,
bila najljepa i najvea
graevina u ipovakom kraju. Imala je etvorougaonu osnovu dimenzija 20 x 20
metara, sa kamenim zidovima debljine 1 metar. Kula je u prizemlju imala kuhinju
sa zatvorenim ognjitem, te emerom, tj. ostavom i podrumom. Iznad emera su
bila sagraena dva boja, tj. sprata. Na svakom spratu bila je izgraena kamarija, tj.
hodnik du cijele kule, te divanhana, tj. soba za goste i dnevni boravak i spavae
sobe. Na svakom spratu bilo je po osam prozora, to upuuje na zakljuak da je na
jednom spratu bilo 8 prostorija. Na svim prozorima su bili postavljeni eljezni
dem iri. Krov Kule bio je na etiri vode sa pokrovom od smreve indre.
3.5.53. Ganibegovia kula na Vraiu
U selu Vrai, sve do Drugog svjetskog rata su postojali ostaci kamene Kule
porodice Ganibegovi. Kula je po dimenzijama, nainu gradnje i unutranjem
prostoru bila identina kao Hatibovia i Ribia Kula. Prostor na kome se nekada
nalazila ova utvrda na geografskim kartama je oznaen kao Kula.

Poslednji vlasnici ove kule, koji su u njoj ivjeli sa porodicama sve do 1941.
godine bila su braa GanibegOVi:
amil (Ajde) Ganibegovi, 1890. - 1946.
Munib (Ajde) GanibegOVi, 1900. - 1980.
Ibro (Ajde) Ganibegovi, 1893. - 1940.
3.5.5.4.

Daferbegova kula u Gerzovu

U selu Gerzovu, preko puta turbeta Alije Gerzeleza, izmeu sela Sokolac i
Gerzovo na ulazu u 5 kilometara dugo Gerzovako polje u periodu osmanske
vladavine izgraena je i kamena kula, koja se zvala Daferbegova
kula.
Pretpostavlja se da je pripadala vlastelinskoj porodici Dizdar, koja je u posjedu
imala i prostrano Gerzovako polje.
Kula je po dimenzijama, nainu gradnje i unutranjem rasporedu prostorija bila
identina kao i ostale kule ipovakog kraja. Kameni ostaci i ove kule sauvani su
sve do 1992. godine.

U sredini sela Babii, sve do odlaska Osmanlija iz Bosne postojala je kula

begovske porodice Babi. Kulu, kao i damiju u njenoj neposrednoj blizini i sve
kue bonjaka su zapalili i sruili kmetovi pravoslavci, a bonjako stanovnitvo
pobili i protjerali. Kameni ostaci ove kule, koju su novi stanovnici - Srbi iz zlobe
nazivali "turskom" odolijevali su zubu vremena i brojnim silnicima sve do 60-tih
godina XX Vijeka, kada su upotrijebljeni za gradnju lokalnih kua. Na mjestu na
kojem je nekada bila Kula i kamena damija, a koje se i danas u narodu naziva
Divan, lO-tih godina XX vijeka sagraena je Osnovna kola, a 1998. godine i crkva.
Inae, naselje Babii se u Osmanskom dobu naziva lo Janj i bilo je centar i
sjedite istoimene nahije Janj. U njemu su kao centru nahije odravani sedmini
pazari i godinji vaari, te je imalo prefiks bazar ili panaur(panayir).
3.5.6.

ardaci i stanovi

Bonjake porodice su izvan sela smjetenih na obodu plodnog ipovakog

polja imali i prostrana imanja sa panjacima i gajevima po okolnim visoravnima
Lisine, Borovice, Podova, Podgore, a rda ka, Kozila, Hrbine, uleta, Pribeljaca,
Ljue, Natpolja i Grbavikog polja zvana stanovi. Na ovim imanjima bi sa stokom i
dijelom porodice boravili ljeti, dok bi se tokom zime vraali u selo kao stalno
boravite.
Na ovim stanitima su imali prostrane kue na sprat, zvane ardaci. Prizemlje
je obino bilo od kamena i sluilo je kao ostava i kuhinja, dok su na spratu bile
sobe za spavanje.
Narodna predaja pamti stanove i ardake slijedeih porodica do 1941. godine:
Ajkii iz Kudia - Pljevi, na Rekia livadama (Kozila iznad Pljeve),
Alibaii iz osia - Pljeva, na Rekia livadama (Kozila iznad Pljeve),
Brkia iz Volara, u Zabrdu i na Busnovima,
oria iz Volara na Zapatku,

Glavaiiz Glavaa - Pljeva, na Rekia livadama (Kozila iznad Pljeve),

Kadia izKudia - Pljeva, na Rekia livadama (Kozila iznad Pljeve),
Muminovii iz Volara, na Hrastiku iznad Volara,
Pipia iz ipova na Lisini,
Jaarevia na Lisini,
abii iz Dragnjia - Pljeva, na Dragnji Podovima,
abii iz Volara, na abia Stanu ispod Volarskog Brda.
3.5.7. Gradovi i utvrde
Na podruju ipova Osmanlije su zatekle i dalje za svo vrijeme
odravale tvravu i ujedno grad Soko i utvrdu arampov.

vladavine

3.5.7.1. Grad Sokol

Prvi put se u istorijskim izvorima spominje posredno 1304. godine u Povelji
bana Pavla ubia (Thalloczy, 25/401-444, 35), to odgovara navodima iz pisma
pape Inocenta IV od 2. avgusta 1247. godine, u kojem se spominje, da u
srednjovjekovnoj
bosanskoj dravi postoji "ecclesiae munitiones
et castra"
(Bojanovski, 6/65-67; Fermendin, 10/13-14). Neposredno se pak spominje prvi
put 8 jula 1363. godine vezano za maarsko-bosanski rat u povelji "datum in Plina
in obsidione castri lokol terre bosnensi" (Ljubi, 17/57; Bojanovski 6/64); kao i u
pismu upuenom Mletakoj Republici od 10 jula 1363. godine "datum in castris
prope lokol feria secunda proxima ante festum beate Margarite virginis anno
LXIII". (Ljubi, 17/57; Bojanovski 6/64)
Na domaem bosanskom jeziku grad Sokol se prvi put pojavljuje u Povelji
bosanskog bana Tvrtka IKotromania,
izdatoj u Rami, podno Prozora, 11 avgusta
1366. godine bosanskom velikau Vukcu Hrvatiniu, ocu vojvode Hrvoja VukiaHrvatinia; koji je te godine odbranio grad. U Povelji stoji: " ... svoiom vjernom sluzi,
u ime vojvode Vlkca Hrvatiniu, za njegovu vjernu slubu u ono vrijeme, kada se
podie name ugarski kral, u ime Ludovik, i pohodi u Plivu pod Sokol i ondar mi
vojvoda Vlkac vjerno poslui" (Fermendin, 50/34). Bosanski ban Tvrtko I
Kotromani poklanja "grad u Pleve u ime Sokol s vsem Plevom ot meje do meje od
Uskopia po Krtovu Jelu, a ot Dlamoa po Vitoraja, a ot Lue do Reve, ot Luke po
liamenije".
(Fermendin, 10/34)
Inae, sam nastanak grada Sokola se moe indirektno dovesti u vezu sa:
- podizanjem prvih utvrenih gradova u srednjovjekovnoj bosanskoj dravi od
strane maarskog hercoga Kolomana, tridesetih godina XIII Vijeka kao jedan od
pokuaja da se srednjovjekovno drutvo spasi od bosanskih bogumila,
- podizanje utvrenih gradova od strane bosanske vlastele u ciljU zatite od
prodora mongolske vojske 1241 - 1242. godine,
- podizanje utvrenih gradova u drugoj polovini XIII Vijeka kao rezultat
ekonomske moi i drutvenog statusa bosanske vlastele. (Bojanovski, 5/63)
Osmanlije su Sokol osvajale u vie navrata. Prvi put 1463, drugi 1495 i
definitivno 1518. godine. Inae tvrava i grad Sokol je do osvajanja od strane

Osmanlija bila sjedite upe Pliva. Po zauzimanju od strane Osmanlija postaje

sredite istoimene nahije, to se po prvi put spominje 1528. godine (Spaho, 23
/137 - 162). Prvobitno je do 1580. godine bila u sastavu kadiluka Neretva, a
kasnije u sastavu kadiluka Prusac, a nakon formiranja Klikog sandaka 1537.
godine u sastavu ovog sandaka. Sa formiranjem kadiluka Jezero, polovinom XVII
vijeka, Nahija Sokol ulazi u sastav ovoga kadiluka. Reformama Omer-pae Latasa i
ukidanjem sandaka i kadiluka i time transformacijom kadiluka Jezero u mundirluk
u okviru Kajmakamluka Travnik, nahija Sokol ostaje u sastavu mundirluka Jezero u
okviru Kajmakamluka Travnik. (abanovi, 24)
Obrazovanjem bosanskog vilajeta 1865. godine, formirana je kaza Jajce sa
nahijama Jezero, Skender Vakuf i Varcar Vakuf; kojom prilikom podruje
dotadanjih nahija Sokol i Janj ulazi u sastav Nahije Jezero.
Kako je vidljivo, grad Sokol je bio sjedite istoimene nahije od 1518 - 1833.
godine, tj. punih 315. godina. (Kreevljakovi, 16/412 - 413).
Prema prvom defteru Klikog sandaka iz 1550. godine, u okviru tvrave Sokol
se navodi 9 mustafhiza, jedan dizdar i jedan ehaja. (Spaho, 23/137 -162)
Prema Defteru iz 1574. godine, naselja Sokol i Golhisar - Jezero se spominju
kao varoka.
Nesumnjivo da su Osmanlije grad-tvravu Sokol kao sjedite istoimene nahije
preuredili prema svojim vojnim, upravno-pravnim i civilnim potrebama, to je inae
bila uobiajena praksa; a to potvrUjU sauvani gradovi i tvrave irom Bosne,
tvrave u Pruscu i Travniku posebno. Pored gradskih uvara, te vojnih i dravnih
dostojanstvenika; u gradske zidine se naseljavajU i odreene zanatlije. Sama
unutranjost i sadraji grada se prilagoavaju svakodnevnim potrebama, obiajima
i navikama novih stanovnika - sljedbenika islama. Shodno ovome, unutar gradskih
zidina se podiu i minareti damija. Isto se vremenom prenosi i na arhitekturu
Sokoca i njegove mahale kao varoita u podgrau Soko grada, to donekle
potvrUje defter iz 1550. i 1574. godine.
Sagledavajui sve raspoloive izvore i dokumentacionu istorijsku grau o
tvravi Sokol, nuno se namee pitanje: ta je uticalo da nekada neosvojiv
bosanski grad i sredite velike upe u osmanskom periodu izgubi vanost i ne
formira se u gradsko sredite u pravom smislu te rijei, to je imalo dalekosene
negativne posljedice za budunost cijelog ipovakog kraja? Odreenije reeno:
koji su elementi uticali na pad znaaja ovog podruja u bosanskom paaluku, na
njegovu privrednu i kulturnu izolovanost, to se vidno osjealo ak i u vrijeme opte
socijalistike izgradnje i intenzivnog koritenja razvojnih investicionih fondova
solidarnosti do 1992. godine? Razlogaje svakako vie. Meu najvanijim su:
(a) Nesumnjivo je da u sudbini utvrde Sokol, formiranje Jajake banovine od
strane ugarskog kralja poslije predaje Jajca od strane turske posade, 26 decembra
1463. godine zauzima izuzetan znaaj. Ovo iz razloga to je ugarska plaenika
posada grada, udaljena od matice Ugarske i time izvora redovnog i urednog
snabdijevanja, u nedostatku dotura hrane i novca esto pljakala i zlostavljala
okolno stanovnitvo, prisiljavajui ga da se iseljava u pogranina podruja pod

vlau Osmanlija i tako populaciono prazni ove krajeve. Ovo potvruju i prvi turski
popisi iz 1550. i 1574. godine, koji pruaju sliku prave pustoi ovoga kraja.
Nestabilne granine prilike i opustoena zemlja prinudili su tursku vlast da u
pogranine oblasti sa Ugarskom doseljava vlahe stoare, koji su svojim nomadskim
nainom ivota i vrenjem pomonih vojnikih dunosti predstavljali elemenat
stabilizacije osmanske vlasti.
Sa zauzimanjem Klisa, 12 marta 1537. godine i padom Jajake banovine
poslije Mohake bitke, uinjen je definitivan kraj ugarskoj vladavini u ovim
krajevima; tako da se granica Osmanskog carstva protee do Budima. Ovi
dogaaji, kao i daljnji prodori Osmanlija u Hrvatsku i stabiliziranje granice Carstva
u Lici, imali su za posljedicu slabljenje vojnostratekog znaaja Sokola. Time on
dobija status unutranje tvrave, vojnostratekog uporita u dubokoj pozadini, to
uslovljava njegovo zaostajanje za daljnjim tokovima historijskih dogaaja. Ovakav
status se logino morao negativno odraziti i na razvoj cijele nahije, odnosno
podgraa tvrave i zaustaviti njegovu normalnu transformaciju u ureeni grad.
(b) Teko pristupana konfiguracija tla, opadanje saobraajnog znaaja i otra
klima su takoer sa svoje strane doprinijeli opadanjU znaaja Sokola i njegovoj
normalnoj transformaciji u ureeni grad.
(c) Relativna blizina Jajca, Livna, Travnika i Banjaluke, kao atraktivnih gradskih
sredita u usponu su takoer doprinijeli opadanju znaaja Sokola i istoimene
nahije.
Postoje indicije da je na poetku vlasti osmanlija u ovim krajevima gradska
sredina Sokola bila u zaetku formiranja i poprimanja osobenosti ivota turskoosmanskih orijentalnih obiljeja. Meutim sa pomjeranjem granice Carstva duboko
u Hrvatsku i Maarsku, kao i sa razvojem okolnih gradova, ovaj proces se
zaustavlja.
Tako se u popisu iz 1550. godine izmeu ostalog spominju: vinogradi, ribnjaci,
mlinovi, zanatlije u sastavu posade tvrave (tufegije i zergeri), a u okolnim
naseljima duneri i erahori, te tabaci i stupari, zbog bogatstva stoke, time i koe i
vune, odnosno sukna, to su nesumnjivo elementi koji utiu na formiranje gradske
zajednice.
Po opirnom drugom popisu iz 1574. godine, naselje Sokol, tj.Soko grad sa
Sokocem kao podgraem se pominje kao varoko, sa preteno kranskim
stanovnitvom. Meutim, po treem popisu s poetka XVII Vijeka, stanovnitvo
Sokolaje bilo 80% muslimansko.
Ipak, zahvaljujui pogodnijem saobraajnom poloaju, susjedna nahija Jezero
se poetkom XVII stoljea transformisala u ureenu kasabu, dok nahije Sokol i Janj
bitno zaostaju u svom razvoju, u okviru kojih se gradska zajednica formira tek
nakon Drugog sVjetskog rata, sa izgradnjom grada ipovo na prostoru nekadanjeg
konaita i trgovita zvanog Hanovi, smjetenog na uu Lubovice u Plivu.
Sa povlaenjem gradske posade i time naputanjem Soko grada od strane
Osmanlija 1833. godine, dolazi do iseljavanja muslimanskog stanovnitva i time
promjene etnike strukture ovoga kraja. Okolno, preteno pravoslavno stanovnitvo

Soko grad doivljava kao zaostavtinu osmanske vlasti, te ga kao takvog nesebino
unitav, tako da on vrlo brzo postaje ruevina.
3.5.8. Hanovi i konaita
Podruje ipova je zbog svog geostrategijskog poloaja prema Dalmatinskoj
zagori i Jadranskom primorju oduvijek bilo raskrsnica znaajnih puteva. U doba
Rimljana ovim podrujem je prolazio uveni Solni put, dok su u osmanskom dobu
prolazili brojni karavani u pravcu Imotske i Sinjske zagore, te ibenika, Zadra i Klisa
i obnuto. Kako su karavanima trebala konaita i objekti za odmor i smjetaj konja,
to su se isti vremenom i formirali kao hanovi. Tako se malo naselje na uu
Lubovice u rijeku Plivu sa svega nekoliko kua i lO-tak trgovinskih, ugostiteljskih i
zanatskih radnji; iz kog se poslije 1945. godine razvio grad ipovo, sve do 1941.
godine nazivalo Hanovi, po dugoj tradiciji ugoavanja putnika namjernika.
Mezarluci u sredini sela Volari se takoer nazivaju Han, najvjerovatnije po
prostoru na kojem su smjeteni, a na kojem su u osmanskom dobu bila konaita,
tj. hanovi na kraku Solnog puta Jezero - Janj - Kupres.
3.5.9. Vodovod i i kaldrme
Podruje ipova je bogato izvorima i rijekama. Bonjaka naselja su redovito
podizana pokraj jakih izvora, potoka i rijeka. Ovo, izmeu ostalog i zbog injenice,
to je voda kao sredstvo odravanja istoe i higijene tijela sastavni dio islamske
kulture i civilizacije. S obzirom na ovu injenicu, gradnja vodovoda i nije bila nuna;
izuzev u sluaju vodovoda damije u ipovu Starom.
Kako je damija u selu ipovo izgraena iznad izvora zvanog Zveaj, koje se je
nalazilo u dnu blage padine sela; to je za potrebe uzimanja abdesta dematlija
izgraen poseban vodovod sa drvenim cijevima zvanim tomruci. Ovim vodovodom
dugim oko 5 kilometara dovedena je voda preko planine Grabe sa izvora zvanog
Hazna. Vodovod je uredno odravan i bio je u funkciji sve do augusta 1941. godine,
kada je spaljena i poruena damija. Trasa vodovoda sa truhnuim nadzemnim
borovim cijevima se odrala sve do 1992. godine.
Bonjaka naselja su po pravilu podizana uz izvore i u sunanim i ocjeditim
prikrajcima plodnih polja. Putevi su uz to nasipani ljunkom i pijeskom i tako
odravani poroznim i suhim. U mjestima koja su leala u ravnici uz vlane vodotoke
rijeka putevi su pokaldrmisani. Ovo je sluaj sa selom Volari, kroz koje protie
rijeka Volarici. a pored nje prolazi glavni i vie mahalskih puteva. Da bi se ovi
putevi zatitili od vlage i time blata, jo u osmanskom dobu poploani su
kaldrmom, tj. velikim kamenim ploama. Kako je kroz selo i vei dio njegOVih
mahala 1988. godine izgraen asfaltni put, to je vei dio ove kaldrme prekriven.
Ostali dio u Imamovia i Brkia mahali, koje nisu asfaltirane je isprovaljivan tekim
graevinskim mai nama i kamionima, tako da je izgubio svoj raniji izgled i
kompaktnost.
Dio kaldrme je, meutim, dobro ouvan na ulazu u selo starim putem iz pravca
Jajca iznad mezarja zvanog Grebljice i u bonjakom narodu se naziva "Turska
kaldrma".

3.5.10. Etimoloko naslijee Bonjaka na podruju ipova

Specifina i prepoznatljiva osobenost islama
tradicije Osmanlija i dalje Bonjaka ipova ostavila
nazivima naselja, njiva livada, panjaka, izvora i dr.
i u mjestima u kojima od dolaska Austrougarske u
ive pravoslavci Srbi, a koja su nekada bila bonjaki

kao vjeroispovijesti,
kulture i
je upeatljiv trag i u brojnim
na cijelom podruju ipova, pa
Bosnu i Hercegovinu iskljuivo
begovati.

Premda su komije Srbi, kad god im se za to ukazala pogodna prilika,

nemilosrdno unitavali sve to je podsjea lo na Bonjake i islam kao njihovu vjeru,
kulturu, tradiciju i i civilizaciju uopte, ipak su sauvani brojni materijalni i drugi
dokazi o milenijumskom ivotu Bonjaka i njihovih predaka Bogumila na ovim
prostorima.
Tako i danas itelji Moioca)3 piju Osminu vodu, dok itelji Babia nastanjuju
Donju Mahalu, po prvi put 1998. godine, tj. pod kraj XX vijeka grade crkvu na
Divanu, prostoru u sredini sela na temeljima sruene damije i Kule porodice Babi;
oru plodne njive zvane Hasanovci, napasaju stoku u Smajia strani i na Hridu i love
divlja u Misiru. itelji pak Kozila oru Bau, dok obani Popua napasaju stoku na
Zejinoj Poljani.
obani Benjeva, Duljaka i Stupne takoer napasaju i planduju stoku u nekada
bonjakim livadama i gajevima iznad ovih sela zvanim, Mahala, Hadijin do, Hazna
i Jaarevia Kozila. Stoari nomadi iz dipovakih i mrkonjikih sela takoer
napasaju ljeti stoku po prostranim panjacima ardaka, uleta i Hrbine na granici
ipova prema Kupresu, Glamou i Mrkonji Gradu.
Od zaseoka Gluhii na prijevoju izmeu Mujdia i Pljeve u pravcu sela Sarii,
livade i panjaci se zovu Begluci. Na ovom prostoru su do 1964. godine ivjele dVije
bonjake porodice, Vejsila i Zaima Begovia, iji su preci bili vlasnici ovih prostora,
po kojima su i dobili prezime.
Oitost iskonske utemeljenosti Bonjaka na podruju ipova posebno je vidljiva
iz naziva u selu Volari. U ovo selo se sa.puta Sipovo - Jajce ulazi pored Rudnika
gipsa, koji se u bonjakom narodu naziva Mehka stina. Plodne njive niz rijeku Plivu
se nazivaju Nisplivlja. Livade i uma iznad Nisplivlja se nazivaju Hrust. Na Hrust se
dalje prema selu nastavljaju Hrastovi, Rakovice, Briine, Bojra i Kavgalije. Ispod
Volarskog brda su njive, livade, panjaci i gajevi sa naseljem zvanim Zastinje, tj.
prostor, odnosno naselje iza stina, tj. stijena. Udo lina, tj. do na zapadnoj strani
ovog naselja se naziva Mehanovac, po Mehi Gaziu; koji ga je iskrio. Iznad
Zastinja su brojni izvori i potoci zvani Moik, a iznad Moika zaravni obrasle
livadama zvane Trahanica, Kuica, Previle, te abia stan i Muminovia hrastik,
odnosno kuie.
Iza Mehke stine, tj. Rudnika gipsa na ulazu u selo iz pravca ipova su panjaci,
livade i njive porodice Brki iz Volara, zvane Smrikovica, te Njihovice (livade) i
3) U Osmanskom dobu selo je bilo begovat i bilo je nastanjeno Bonjacima i zvalo se
Moioi, po Osminoj vodi, koja je zdrava za umivanje (moi + oi, tj. kvasi oi, umivaj se
Moioi ~ Moioci); izvor: Austrougarski popis stanovnitva iz 1879.

Kavgalije (livade).
U samom selu Volari su Arnauti (naselje porodice Komic na ulazu u selo), Han
(mezarluci), Bent (kanjon Volarice), Kurlat (istona strma padina sela), Raskorie
(centar sela), Stine (kamena litica na desnoj obali kanjona rijeke Volarice kroz selo)
i Seir, tj. najvii kamen iznad Stina.
U selu su, pored centraInih zajednikih mezarluka zvanih Han i brojni mezarluci
eorodica koje su vijekovi.ma nastanjivale selo: Komia, Jusia, Brkia, Imamovia,
Sabia, Baia, Pucara, Coria. Kako su u selu ivjele tri porodice sa prezimenom
Brki koje nisu u srodstvu, to je jedna od njih, za koju se pretpostavlja da je
najstarija, imala svoje mezarluke u zaseoku na istoimenom brdacu iznad sela
Volari zvanom Busnovi, a druga u samom selu preko puta zajednikih mezarluka
zvanih Han.

Iznad sela je Krialovac (potok, proplanci i uma), Vrioci (njive i livade),

BuSnovi (zaselak porodice Brki), Naselie (brdo obraslo umom naspram
nekadanjeg sela u Gornjem Polju), Ekenica(njive), Selie (njive), Slatina (njive),
Paliak (njive), Kamenica, Papranjica i Zapatak (njive i livade); Hadijin kamen
(Veliki i Mali), itd. Identino stanje je i u ostalim selima.
Etimoloki, selo Volari, prema narodnom predanju vue naziv iz perioda
bogumila, najvjerovatnije prema rijeci Volarici, koja je puna brzaka, bukova i valova
(valovi, val + rika = valarika, valarica, Volarica, tj. rijeka puna valova). Identino
je i sa nazivom sela ipovo (po ipovima, tj. drvenim stubovima nabijenim u
movarno tlo, na kojima je u bogumilskom dobu izgraene naselje), te skupinom
sela zvanim Pliva, po istoimenoj rijeci Plivi, koja je opet dobila naziv po trini,
odnosno plivi, tj. sitnim otpacima od ita i slame, koji su bacani u ponore
glamokog polja i izvirali na ovom podruju.
Za razliku od sela Volari, te sela ipovo i skupine sela u gornjem toku rijeke
Plive zvane Pliva, odnosno Pljeva; ostala naselja u kojima su ivjeli Bonjaci
muslimani vuku porijeklo duboko utemeljeno na islamskoj tradiciji i kulturi.
Tako su Duljci, selo na lijevoj obali rijeke Plive naspram Volara, dobili naziv po
osnivau Duljku, tj. Abdulahu; Benjevo po Beiru, Lubovo po Lubejdu, Sarii po
Sariji, MUjdii po Muji, Jusii po Jusi, Maila po Maliu, Gerzovo po Gerzelez Aliji,
ifluk po ifluk sahibijama kao vojnim zaslunicima i namjetenicima osmanske
vlasti, te Glavai, Kudii i Tice po istoimenim prezimenima bonjakih porodica,
koje su ih do 1992. godine nastanjivale. itd. Ovo iz razloga to su u periodu
osmanske vlasti porodice prepoznavane po imenu najstarijeg lana kao domaina,
tj. glave porodice i nosioca poreske obaveze, pa su po osnovu toga nova, a i
postojea naselja koja su dobijali kao spahiluke i u kojima su se nastanjivali
dobijala naziv po imenima njihovih utemeljivaa. Ovo potvruju bogumilski nazivi
naselja, tj, nazivi iz perioda koji je prethodio dolasku Osmanlija na ove prostore, a
koji su upotpunosti razliiti od dananjih bonjaki utemeljenih naziva.
Sokolac, u osmanskom periodu Soko je takoer bonjako naselje, koje je
zadralo naziv iz bogumilskog perioda po tvravi zvanoj Sokol. Prema trem
popisu stanovnitva Klikog sandaka izvrenom u periodu 1603. - 1617. godine,

Sokolac kao podgrae Sokol grada naseljavalo je 80% muslimansko stanovnitvo.

(Spaho, 23/289)
Selo Vrai, podno brda Borovica, kojeg su inae u osmanskom periodu
utemeljila 3 brata vojni zaslunici iz donjovakufske porodice Ganibegovia,
najvjerovatnije je dobilo naziv po svojoj vraijoj udaljenosti od tadanjeg Starog
ipova, i posebno Donjeg Vakufa, odakle su se njegovi utemeljivai doselili.
Ostala naselja podruja ipova, uglavnom manja sela i zaseoci, nastanjena
upotpunosti pravoslavnim ivljem, na visinama iznad 800 metara nadmorske visine,
kao to su Zastinje, Krevine, Moioci, ukli, Grbavica, Natpolje, Gorica, Greda,
Brdo, Kneevii, Podobzir, Pribeljci, Kielovo Brdo, Strojice, Vagan, Vodica, ate,
Popue, Kozila, Olii, Dragnji Podovi, Dragnji, Brani, i dr. nastala su uglavnom
naseljavanjem stoara-vlaha iz Hercegovine, Crne Gore i Srbije, kao i izbjeglog
pravoslavnog ivlja sa prostora Dalmatinske zagore, koje nije pristalo na
pokatolienje vreno poslije ukidanja Klikog sandaka 1828. godine i koje se je sa
osmanskom vojskom, uglednicima i jednim brojem porodica ipovakih Bonjaka
trajno nastanilo na podrujuipova. Ovo stanovnitvo je po dolasku krilo dravnu
umu i pustare ili se pak kao kmetovska radna snaga nastanjivalo u prikrajcima
begovata i agiluka Bonjaka iz ipova, Jezera, Jajca, Donjeg Vakufa i Varcar
Vakufa.

1)
2)

ARHIV UREDA OPTINE IPOVO - ZENICA

Alii, Ahmed: UREENJE BOSANSKOG EJALETA 1789. - 1878. godine, Sarajevo,
1983.

3)

Ali, Husein: NARODNE UZDANICE, Sarajevo, 1941.

4)

AUSTRO-UGARSKI POPIS STANOVNITVA

univerzitetska biblioteka Sarajevo

5)

Bojanovski, Ivo: STARI GRAD BOBOVAC, Sarajevo, Nae starine, sv. VIII,1962.

6)

Bojanovski, Ivo: SOKOL NA PUVI, Sarajevo, Nae starine, sv. VIII,

7)

elebi, Evlija: PUTOPIS (Sejahatnama),

8)

Daja, M: SA KUPREKEVISORAVNI, Bijelo polje, 1994.

9)

ilas, Milovan - Nadeda Gae: BONJAK ADIL ZULFIKARPAI, Zagreb, Globus,

1996.

1885.

GODINE,

Nacionalna

1972.

Sarajevo, Veselin Maslea, 1979.

10) Fermendin,
Eusebio: ACfA
BOSNAE POTISSIMUM
ECCLESIASTICA SUM
INSERTIAS EDITORUM DOCUMENTORUM REGESTIS AB ANNO 925. USQUE AX AD
ANNO 1752, Zagreb, JAZU MSHSM, Knjiga 23, 1892.
11) Halilovi, dr. Safet; Bosanska dravnost - historijski korijeni", VRIJEME BEAA
- GENOCID NAD BONJACIMA KRAJEM XX STOUEA, Zenica, 1994.

12) Handi, Adem: TUZLA I NJENA OKOLINA, Sarajevo, 1975.

13) Ibrahimagi, dr. Omer: DRAVNO - PRAVNI RAZVITAK BOSNE I HERCEGOVINE,
Sarajevo, 1997.
14) Imamovi, dr. Mustafa: HISTORIJA DRAVE I PRAVA BiH, Sarajevo, 1995
15) Kamberovi, mr. Husnija: "Bonjaci ipova u doba Austro-U~arske okupacije Bosne
i Hercegovine 1878.-1918. godine", Simpozij "Bonjaci Sipova kroz historiju",
Srajevo, 21.11. 1998.
16) Kramberger, Ernst Band, Wien, 1902.

Mito Orli:

LIKA UND KRBAVA, Ost.-Ung.-Monarchie,

VII

17) Kreevljakovi, Hamdija: "Stari bosanski gradovi", IZABRANA DJELA, knjiga II.
18) Ljubi, ime: LISTINE, IV
19) Papi, Mitar: STAZAMA PROSVJETE I KULTURE, Sarajevo,
udbenika, 1966.

Zavod za izdavanje

20) Rami, Rizo: BUDNA BOSNA, Sarajevo, Svjetlost, 1966.

21) Mujezinovi, Mehmed: ISLAMSKA EPIGRAFIJA BOSNE I HERCEGOVINE, Sarajevo,
Veselin Maslea, 1982, knjiga III
22) Selmanovi, Medida: JAJCE OD PADA POD TURKE DO KRAJA XVI VIJEKA,
Sarajevo, POF 42/84, 1985.
23) Serdarevi, Husein; "Stvaranje junoslovenskih nacionalnih drava i Bonjaci muslimani", VRIJEME BEAA - GENOCID NAD BONJACIMA KRAJEM XX
STOUEA, Zenica, 1994.
24) Spaho, D. Fehim: DEFTERI ZA KLIKI SANDAK IZ XVI I
STOUEA, Sarajevo, POF 34/84,1985.

POETKA XVII

25) abanovi, Hazim: BOSANSKI PAALUK, sarajevo, 1982.

26) Thaloczy, L: POVIJEST BANOVINE, GRADA I VAROI JAJCE 1450 - 1527. GODINE,
Zagreb, 1916,
27) Vasi, Milan: ETNIKE PROMJENE U BOSANSKOJ KRAJINI U XVI VIJEKU, GDI BiH,
1962.
28) VRIJEME BEAA - GENOCID NAD
STOUEA, Zenica, KDM Preporod, 1994.

BONJACIMA

KRAJEM DVADESETOG

1. AUSTRO-UGARSKA

OKUPACIJA BOSNE I HERCEGOVINE

" ... Austru-Ugarska 1878. godine zauzima borbom Bosnu i Hercegovinu, koju
brane uglavnom muslimani, i uvodi u zemlju zapadnjaku kapitalistiku civilizaciju i
kulturu. Uvodi ih na uobiajen evropski nain: krvavim sredstvima i surovim
pritiscima u svim oblastima drutvene stvarnosti. Okupacijom ovih pokrajina
muslimani i cjelokupno stanovnitvo stupaju u nove drutvene odnose. Novi
drutveni poredak sa svojom civilizacijom (kojom se vabo veoma ponosi) poinje
da vri uticaj na cjelokupan drutveni ivot. Patrijarhaini oblici ivota raspadaju se
polako. Podiu se industrijska preduzea, sijeku bogate bosanske ume, otvaraju
novi rudnici, trgovina dobija veliki razmah, grade se eljeznicke pruge, putovi,
kasarne, nadletva i ustanove, kole, popisuje stanovnitvo, premjerava zemlja i
procjenjuju objekti i upisuju u gruntovnicu radi oporezivanja. Uskoro se uzima u
vojsku svako ko je sposoban za sluenje. Itd., itd. Narod se goni i dogoni u novi
poredak surovo, brutalnim metodama. Evropski osvaja zna ta hoe - profite bi
nova osvajanja na Balkanu - i te svoje ciljeve sprovodi u ivot kao vrhovni zakon
svoga sistema: uroenici se imaju bezuslovno pokoravati u svemu.
Muslimanski dio naega naroda nalazio se , naroito prvih godina, a i sve
vrijeme kasnije, u izuzetno tekom poloaju. vabo ga najprije tretira kao
neposrednog neprijatelja. Imuni muslimani bi, meutim, i bez toga proganjanja
bili neprijatelji novog stanja i nove vladavine, jer im je upravo ta vladavina skrila i
ukinula njihovu vladavinu, tako priraslu njihovom srcu i interesu.
Na muslimanske mase su svetenici, arija i feudalci vrili osobito u to
prelomno vrijeme, potpun uticaj, tako da su one interese tih slojeva i njihova
shvatanja slijedile kao svoje sopstvene. Pored klasne mrnje (age i begovi su
izgubili vladavinu ili oslonac na tu vladavinu, i jo im se prijetilo odUZimanjem
zemlje) ispoljava se trajno jo i vjerska mrnja protiv okupatora od strane
muslimanskog kolektiva. Nadmonu i pobjedniku "daursku" civilizaciju i kulturu
preziru, mrze i bojkotuju hode, feudalci i arija; u emu ih slijede muslimanski
radni (i dobrim dijelom gladni) ljudi, iako je to protiv njihovih sutih interesa.
Bojkotuju "daurske" kole, zanate, knjige, uopte sve pozitivne tekovine novog
drutva. Na okupu i u jedinstvenom frontu dri ih vie godina zajednika arka
nada: vabo je privremeno tu; opet e se vratiti staro dobro vrijeme kada je lijepa
islamska vjera bila prva !
Muslimanski radni ljudi, uglavnom neimune varoke i seoske mase, ionako
primitivne, zbog takvoga svoga otpora prema novom drutvu i novim odnosima
postaju proletarijat u zemlji. PrOivljavaju potresne godine materijalne bijede,
1) RizoRami,roenje u MUjdiima
Gornjim1906.godine.Kaoknjievnik,knjievnikritiar
i esejistivio i radio u Sarajevu;gdje je i umro 1982. godine. Napisaovie djela, meu

kojimai: (a) BUDNABOSNAi (b) IlijA GRBIKNJIEVNIK

- BORAC

drutvene i duevne svestrane torture, priklijeteni izmeu zahtjeva nove stvarnosti

,da je bezuslovno prihvate onakvu kakva je, i zahtjeva svojih vjekovnih gospodara
feudalaca, arije i vjerskih voa da joj se odupru, da je ne prihvate. A novi
poredak je upravo njih vrsto poklopio svojom gvozdenom apom: oni ive
iskljuivo od svog bijednog plaenog rada. ivot poskupljuje znatno i razne potrebe
i obaveze nameu se svakodnevno, neodoljivom silom. Moraju besplatno sluiti
vojsku, plaati mnogo nekakvih poreza i prireza (ako ita pod nebom posjeduju !),
plaati skupe kirije, biti pristojno odjeveni ako su uposleni, popiti malo, jer i njih na
to sve upuuje i mami u ovom civiliziranom drutvu. A odakle e sve te potrebe
podmiriti, pa i kad rade? ta su izuili i ta znaju ti radni muslimanski ljudi? Nosai
su, sluge, koijai, radnici na najgrubljim i najmanje plaenim poslovima, seljaci
bezemljai ili posjeduju krpice zemlje, ili su u polukmetskim odnosima.
Usljed sve veeg pootravanja njihove bijede prisiljeni su, napokon, njihove
kerke i ene da stupe na rad u fabrike i radionice, da idu u slukinje, u prostitutke,
itd., uprkos svih njihovih ilavih opiranja da do toga ne doe i uprkos ljutoga
prezira zemljoposjednika, svetenstva i arije. Drutveno, ideoloki, duhovno, oni
su u srednjovjekovnom feudalnom mraku, emu znatno doprinosi injenica da jo
postoje feudalni odnosi o kojima je djelimino ovisan jedan dio muslimana
bezemljaa, polukmetova i sitnog svijeta iz arije imahale.
Mnogi srednjeimuni i bogati feudalci zapadajU u opojni areni vrtlog
vapskoga raskalaenog ivota, koji su Be i Peta i u svojoj Be-Ha koloniji umjeli
da divno organizuju i njime oamute te ljude kao da su najneukiji nepismenjaci. Oni
usvajaju negativne tekovine civilizacije: alkohol, provodnju, prostituciju, kartanje
itd. Propijaju imetke u kratkovidnoj obijesti, slijepi i gluhi za stvarnost i prkosei joj
tvrdoglavo. Iomladinu njihovu, neosposobljenu za rad i neuposlenu, takoe
zahvata vrtlog naglo razvijenog kafansko-bordeljskog ivota. Drugi, obezglavljeni
nastalim promjenama, ogoreni i preplaeni za svoju vjeru i budunost svoje djece,
prodaju imetke u bescijenje i iseljavaju u tuinsku Tursku, da tamo doive
nesluenotragine lomove.
Dovitljiviji i sposobniji spoznaju uskoro ta treba da rade ako ele da opstanu u
ovom vabinom vremenu i gospodstvu. UViaju konano da se vabo utvrdio i
odomaio i da se staro stanje ne moe vie vratiti. Prihvataju se poslova,
prilagoavaju, pouavaju u "novoj raunici", aljU sinove, pa i keri, na kole. Sami
postaju politike voe "muslimanskog naroda", a te poloaje nasljeuju njihovi
sinovi, koji dominiraju i danas u bosansko-hercegovakommuslimanskom drutvu i
politikom ivotu, koji su ujedno prva generacija muslimanskih intelektllalaca,
evropski obrazovanih i graanski dotjeranih.
Austro-Ugarska, koja se rukovodila svojim konkretnim imperijalistikim
interesima na Balkanu, zato to je i sama tipino polufeudalna drava, ne rjeava ni
u Bosni i Hercegovini avolski teke agrarne odnose, zbog kojih su se u prolosti
dizali krvavi seljaki ustanci (jer hoe da bi prema hrianima, koji tee
nacionalnom i ekonomskom osloboenju, imala uza se feudalce a pomou njih bre
i uspjenije no to se nadala). Feudalci, svetenici i arija, podvrgavajui se i
svjesno i nagonski svojim interesima, imaju puno rauna da obespravljene i gladne
muslimanske mase dre na okupu pod svojim ideolokim i politikim uticajem, da ih

podravaju u opoziciji prema mrskom "da uru", koji, eto, hoe da udari na islamsku
vjeru ... Svjesni su da e dokle budu imali muslimanske mase uza se moi drati u
ahu austrougarsku upravu da ne dira u njihove zemljoposjede, zatim da e kao
politiki predstavnici muslimana igrati znaajnu ulogu u bosansko-hercegovakom
drutvenom, ekonomskom i politikom ivotu.
Na drugoj strani poloaj hriana i Jevreja bio je mnogo povoljniji. Svojom
religijom, pismom, kulturnim orijentacijama, svojim ekonomskim, nacionalnnim i
drutvenim poloajem, oni su bili suprotnih interesa i tenji od poetka turske
vladavine. Pripadali su po svemu tome zapadnjakoj hrianskoj kulturi i primali,
koliko je u toj epohi bilo mogue, njene svestrane uticaje. Teili su i borili se (diui
i oruane ustanke) za nacionalno i ekonomsko osloboenje od turskog samovlaa.
Bili su, dakle, po svome poloaju, istorijski predodreeni da budu prevratnika sila
koja ima interesa da se bori za unitenje feudalnog sistema, za uspostavu
modernog evropskog drutva. Drutveno, politiki, duhovno, hriani su bili
spremni za dolazee promjene i uslove ivota u novom poretku. Dolaskom AustroUgarske, jedne, ipak hrianske, kulturnije i naprednije vlasti, iako se nisu
nacionalno i ekonomski oslobodili, rado su prihvatili od poetka tekovine modernog
ivota i moderne kulture, onakve kakva je, razumije se, nova vlast posjedovala i
lansirala (preteno surogate).
Hriani su malo imali feudalaca svojih suvjernika, koji bi ih vjerski i politiki
potinjavali i eksploatisali, i to je za njih, u ovom sluaju, bila srea. Odmah su dali
svoje sinove da izuavaju kole, zanate, prihvataju kulturu i oblike zapadnjakog
ivota. Njihov trgovaki i zanatlijski stale naglo se u novom poretku snai, bogati i
pretvara u domau gradsku buroaziju. Porijeklom iz naroda, mahom iz ta dva
spomenuta stalea, ve prva zapadnjaki kolovana hrianska inteligencija pod
uticajem ivota naprednijih sredina (Zagreb, Beograd, Be, Peta, Paris itd.) i po
uzoru na naprednu inteligenciju tih sredina, zadojena romantiarsko - narodnjakim
idealima poinje ivo da djeluje na nacionalnom i kulturnom buenju svojih
istovjernika. Ona ima oduevljenja i ljubavi za narod, vjeruje u njegove snage, nju
jo nisu bogatstvo i poloaj otuili od zlopatnih i neukih masa. I mlada hrianska
buroazija dri se u tim prvim fazama svoga drutvenoga uspona solidarno sa
narodom, odnosi su gotovo bliski. I jedni i drugi rade predano na prosvjetnom,
kulturnom, nacionalnom i privrednom pridizanju svojih narodnih masa. Rezultati su
dobri ma koliko austrougarska uprava taj rad, naroito pravoslavcima, ometala i
prijeila. Uskoro po okupaciji najprije pravoslavci, zatim katolici i Jevreji, osnivaju
po gradovima i varoima, pa ak i po selima (osim Jevreja, kojih po selima nema)
brojna drutva: pjevaka, sokolska, prosvjetna, humana, potporno-aka, koja
razvijaju postojanu akciju u narodu na njegovom drutvenom uzdizanju. Za
pravoslavnu "Prosvjetu", za katoliki "Napredak" i jevrejsku "La Benevolenciju",
imuniji pripadnici tih vjera (trgovci, obrtnici, inteligencija) daju novane priloge, a
svjesni i plemeniti pojedinci ulau svoje energije, ugled, podnosei i inae rtve.
Jak pokreta u njihovu radu i vrsta spona koja ih je vezivala sa narodom bile
su tenja za nacionalnim osloboenjem od tuinske, ugnjetake vlasti. Zahvaljujui
svom poloaju, o kojemu je prethodno bilo rijei, svojim pozitivnim stavovima
prema zapadnjakoj civilizaciji i kulturi, zatim ovim akcijama: prosvjetnim,
drutvenim i nacionalnim, hriani su dosta brzo i gotovo bezbolno preli iz etape

feudalne drutvene i ivotne primitivnosti, u fazu evropskog graanskog ivota i

njegovih klasnih diferencijacija.
Ono malo muslimanske inteligencije i mlade buroazije, kler, zemljoposjednici
- age i begovi, porijeklom mahom iz feudalizma ili pod njegovim jakim uticajem,
ve nisu tako vrsto povezani sa muslimanskim masama ( a sa seljakim samo
vjerski i ekonomski) i ne osjeaju se jedno s njim - osim u propagandistikim
frazama. Naprotiv, svi oni (a takvi su i dan danas) prema muslimanskim i
nemuslimanskim masama ostaju onakvi kakvi su bili kroz nekoliko vijekova svoje
vladavine i svoga gospodstva: beg je beg! aga je aga ! Efendija je efendija a
fukara je fukara ! U tim rijeima je vjerno izraen njihov sutinski odnos prema
masama. Kad siromaku svoje vjere prue milostinju o vjerskim praznicima i daju
mu da na tekom radu zaradi kod njih svakidanji kruac, oni su smatrali da su
prema njemu ispunili savjesno sve svoje ovjeanske obaveze - po slovu svoje
klase.
Muslimani, odnosno muslimanska inteligencija, osnivaju najkasnije od ostalih
konfesija svoja prosvjetnokulturna i humana drutva, ugledajui se u tome na
hriansku inteligenciju. Knjievnik Baagi sa jo nekoliko intelektualaca osniva
"Gajret", borei se upravo protiv klerikaIne reakcije koja pokuava da i mase
pridobije za nepotedan bojkot "Gajreta". Pokuaj se izjalovio, ali to drutvo ne
nailazi na potporu na kakvu su naila pomenuta nemuslimanska drutva. Feudalci i
njihova inteligencija slabo drijee kese i malo imaju razumijevanja i ljubavi za
prosvjetne i kulturne poduhvate koji idu za tim da muslimanske mase podiu iz
neznanja i socijalne bijede. Uinak djelatnosti "Gajreta", a kasnije i drugih drutava,
ma koliko skroman, nije izostao. Ve meu sljedeim generacijama inteligencije
ima mladih ljudi iz siromanih slojeva, kolovanih pomou tih drutava. Postotak
djece koja pohaaju 'aurske' kole i izuavaju zanat postepeno se poveava.
Porodini i drutveni ivot poinje se evropeizirati neto brim tempom. Predrasude
i najcrnje neznanje, naslijeeni od kraja zaostalog balkansko-turskog feudalizma,
uzmiu pomalo pred drutvenim razvitkom i injenicama iskustva, koje oigledno
dokazuje da evropska civilizacija i kultura nisu nikakav avolski bauk, ve da su,
naprotiv, prave blagodati za one koji ih posjeduju i razumno uivaju
(Rami,
1/193 - 199)
000

"

Mr. Husnija Kamberovi

2. BONJACI IPOVA U RAZDOBUU
AUSTRO - UGARSKE
OKUPACIJE BOSNE I HERCEGOVINE 1878 - 1918. GODINE
2.1. Krvavi ulazak Austro - Ugarske u Bosnu i Hercegovinu
1878. godine i otpor Bonjaka okupaciji
Okupacijom 1878. Bosanci, posebice Bonjaci, su se nali u posve novoj
historijskoj situaciji u kojoj su "sliili djetetu, kojemu je u vodu upala igraka, pak
ostalo zabezeknuto, ne vjerujui u ono to mu se zbilo" (Hadi, 4/11). Prva je
reakcija na takvo stanje bila potitenost i nevjerica."Dotle silni, moni i jedini
gospodari Bosne, za koju su bezbrojno puta krv Uli, postaju podanici hrianske
drave i graani drugoga reda. Menja se ceo ivot i to se od njih zahteva. Ali oni ne
veruju stvarnosti, oni veruju da je Austrija dola privremeno, samo da umiri duhove
u zemlji pa e se povui, a oni e ostati opet pod suverenitetom turskog cara
jedini i pravi gospodari Bosne" (Rebac, 7/121). Zbog nade u obnavljanje
osmaJ;lskogasuvereniteta, jedan dio Bonjaka seli u Tursku, ali istodobno zbog te
nade veina ih ostaje u Bosni. Pogrenoje, meutim, smatrati da je samo ta nada
zadrala Bonjake da ne sele u Tursku." Ona (ta nada, op. autora) je bila samo
njihova labudova pesma, a njih je u Bosni zadrala ogromna ljubav prema roenoj
grudi, koja ide skoro do oboavanja. Bonjaku se je bilo lake oprostiti sa ivotom
nego sa zaviajem". (Slipievi, 6/2771)
Ipak, u analizi bonjake politike poslije 1878. godine i odnosa prema Bosni
mora se poi od injenice da su Bonjaci pruili snaan oruani otpor ulasku
austrougarske vojske. Godine 1878. gotovo tri mjeseca je voen pravi rat u Bosni,
u kojem je jedna od najsuvremenijih armija Evrope, kakva je tada bila
austrougarska vojska, angairala preko 300.000 vojnika od kojih je oko 5.200
zauvijek ostavilo kosti u bosanskim gudurama bijui se u 76 velikih bitaka protiv
slabo naoruanih Bonjaka, koji su, na isti nain kao i u sluajU rata iz 1738, pruili
velianstveni otpor i pokazali svoju odlunost da brane Bosnu kao svoju domovinu
(Bosna i Hercegovina, 2). Ovaj je rat sublimirao cjelokupnu dotadanjU povijest
borbe Bonjaka za Bosnu s jedne, ali je istodobno pokazao pravac i smisao daljega
politikoga usmjerenja bonjakoga drutva, s druge strane. Osnovni sadraj
bonjake politike iza 1878. godine ini borba za Bosnu i svi politiki projekti
nastali unutar bonjake politike elite bili su odreeni bosanskim okvirima. Svi
bonjaki drutveni pokreti iza 1878. godine imali su cilj odravanje Bosne kao
cjeline. Pokret protiv okupacije i oruani otpor 1878. godine bio je na tragu
dotadanjega politikog razvoja Bonjaka i predstavlja kontinuitet bonjake
politike povijesti. Oni su ovim pokazali da je Bosna stvarno njihova domovina.
"Bonjaci su svoj odnos prema sudbini Bosne odredili i potvrdili velikim brojem
rtava i uspjesima da pretpostavljenu etnju kroz Bosnu pretvore u teki krvavi
tromjeseni rat" (Filipovi, 2/50). Bonjaci su u ovaj rat za Bosnu uli uprkos
injenici to je sultan, kao vrhovni suveren, pristao na okupaciju, to je samo jedan
od pokazatelja neraskidive vezanosti Bonjaka za Bosnu. "Njihova velika moralna
snaga i privrenost njihovoj zemlji se ogleda prvenstveno u bonjakom
dvostrukom otporu. S jedne strane, Bonjaci se bore protiv stranog okupatora i
pruaju otpor jednoj stranoj sili koja eli da porobi ili da kontrolira njihovu zemlju. S

druge strane, odupiru se jednoj zastarjeloj, neadekvatnoj, neodgovornoj i po

njihovu zemlju tetnoj vlasti, iji su sami bili dio, a koja je olahko, bez konsultacije i
voenja rauna o interesima stanovnika, iji su joj interesi bili povjereni na uvanje,
prepustila zemlju strancima" (Filipovi, 2/51). Na taj su nain Bonjaci predstavljeni
kao pobunjenici protiv vlastitoga suverena (sultana), to e jednim dijelom utjecati
i na formiranje novih bonjakih stavova i pogleda prema sultanu i Osmanskome
carstvu u cjelini. Bonjaci ulaze u fazu intenzivnijega odvajanja od upuenosti na
Osmansko carstvo, iako e oni gotovo sve do pred Prvi svjetski rat insistirati na
sultanovom suverenitetu nad Bosnom. Nije to, meutim, bila nostalgija za
Osmanskim carstvom, nego vie izraz svijesti o ugroenosti vlastite domovine,
Bosne. Vijest da se sultan odrekao Bosne potpisivanjem Berlinskoga ugovora meu
Bonjacima primljena sa velikim negodovanjem i rezignacijom. Oni su tada tvrdili
kako je "Bosna njihov vatan (domovina), pa sultan moe dati Stambol, a ne
Bosnu". U ovaj opi okvir bonjake povijesti u doba austrougarske vladavine
uklapa se i historija Bonjaka ipova.
2.2. Bonjaci ipova u otporu Austro-Ugarskoj
okupaciji Bosne i Hercegovine 1878. godine
Bonjaci ipova se ukljUUjuu pokret otpora 1878. godine. U velikoj bitki kod
Jajca, u kojoj je sudjelovalo oko 5.000 - 6.000 muslimanskih dobrovoljaca iz Jajca,
Travnika i Varcar Vakufa, dana 7 avgusta 1878. godine, sudjeluje i dio Bonjaka
ipova. U ovom okraju VII austrougarska divizija je odnijela pobjedu, ali je imala
22 mrtva i 174 ranjena oficira i vojnika, dok su Bonjaci izgubila 620 vojnika i 5
topova. (Boji, 1/81 - 82)
Historija Bonjaka ipova u odnosu na opu bonjaku povijest toga doba
razlikUje se u tome to je ipovo itavo vrijeme austrougarske vladavine doista
ostalo na margini svih politikih i opih drutvenih kreta'}ia. ipovo nije bilo nikakav
centar. Za itavo vrijeme austrougarske vladavine u Sipovu je izgraena jedino
eljeznika stanica i tri osnovne kole u selima Pliva i Pribeljci i zaseoku sela Sipovo
zvanom Hanovi (1910). U teritorijalnom smislu podruje ipova pripadalo je
kotarevima Jajce i Varcar Vakuf)l u okrugu Travnik. ipovo nije imalo poloaj ni
ekspoziture. Prostoripova bio je podijeljen na politike opine ili demate, a ove
su optine, uglavnom, obuhvatale nekoliko naselja, koja su se sastojala od vie
sela. Opine (demati) koje su obuhvatale prostor ipova bile su Babii, Grbavica,
Pliva, Sokolad2, Strojice, Stupna, ipovo, Vaganj i Volari.

1) Varcar Vakuf je status kotara dobio tek u popisu 1910. godine, a u ranijim popisima
Varcar Vakuf je ispostava kotara Jajce. Sa prostora opine ipovo u ispostavi Varcar Vakuf
bila su neka sela obuhvaena u mjestu Sokolac (opina Sokolac), koje je prema popisu 1895.
obvuhvatalo Brijeg, Dubrave, Gaj, Grabe, Kosmake Doline, Ploe, Rijeku i ajnovac.
2) Opina Sokolac i mjesto Sokolac se spominju u popisima 1895. i 1910. godine, dok
se u popisu 1885. godine selo Sokolac u katastarskoj opini Sokolac spominje u opini

Trnovo , ispostava
Varcar Vakuf,
1879. uope ne spominje Sokolac.

kotar

Jaj ce.

Prvi

popis

iz

2.3. Bonjaci ipova u austrougarskim popisima

stanovnitva 1879., 1885., 1895. i 1910. godine
Prema popisu stanovnitva iz 1895. godine, opina Babii obuhvatala je
naselja Babii (sa dijelovima naselja Donja Mahala, Dajii, Marjanovci, Raskre,
terkovac), Babin Do (sa dijelovima naselja Babin Do, Batovii ili Crepulje, Borje,
Glogovac, Krilovo brdo), Ljua (sa dijelovima naselja Doganova kosa, Ljua,
Previja, Vodovode), i Podobzir, opina Grbavica je obuhvata la naselja ukli (koje
je obuhvatalo Donje Uklie, Gornje Uklie, Potkamen, Stranu), Grbavica (Donja
Grbavica i Popove Njive), Greda (Greda, VUjani), Kneevii iNatpolje (Natpolje i
Stolac); opina P/ivaJ3 je obuhvatala naselja Brani (Brani, Dubrave, Umetala),
osii, Dragni, Drgni Podovi (Dragni Podovi, Suhaja)4, Glavai, Kudii, Lekii,
Majevac (Kalemovi, Kutitine, Majevac, Sedrovac, Strabenice, Vrelo), Olii, Plivski
Podovi, arampovo (Rasoje, arampovo), arii (Katunite, Krevine, arii);
opina Soko/ac, u ispostavi Varcar Vakuf, obuhvatala je naselje Sokolac sa
dijelovima naselja koji su se zvali Brijeg, Dubrave, Gaj, Grabe, Kosmake Doline,
Ploa, Rijeka i ajnovac; opina Strojice obuhvatala je naselja ukid (ukii,
Rastik), Lipovaa (Lipovaa, Podgora), Pod-Osoje (Miliii, Pod-Osoje, Rae),
Popue (Brdo, urovine, Popue, Strane), Todorovii (Maksimovii, Todorovii);
opina StupnaJ5 je obuhvatala naselja Alinovac (Alinovac, Zmajevac), Brdo,
Cirakovac, Doi, Glavica, Jovetii, Kovaevac (Kovaevac, Osoje, Simetii), Mahala
donje, Mahala gornja, Peruica (Kosa, Kurtaljevac, Luke, Torina), Po/jice (Poljice,
Vrbica), Radii, Tonkovac, opina ipovd6 je obuhvatala naselja Benjevo
(Benjevo, Podgaj), DU/jci (Duljci, Gromile, Sjenokos),
Lubovo (Borovica, Duge
Njive, Jusii, Lubovo, Luka, Maglii, Vranovina), ipovo (Luine, Meuluje, ipovo),
Vraii (Brdo, Kozji Brod, Vraii); opina Vaganj je obuhvatala naselja Pribe/jci
(Gornje Polje, Grabe, Ilia-dolina, Kutanja, Marievina) i Vaganj (Brdo, Jasik,
Vaganj); opina Vo/arP se sastojala od naselja if/uk (ifluk, Grubanovci), Gorica
(Donja Gorica, Gornja Gorica), Krevine (Krevine, Pasjaci, Selite), Maila (Maila,
Sljivanci, Trenjevice, Vagnji), Moaoci (Donji Moioci, Gornji Moioci), Mujdii
donji, Mujdii gornji (Gajevi, Jezerci, Jezernice, Luine, Mujdii gornji, Orahovica,
Osoje), Volari donji (Koarine, Volari donji, Zastinje) i Volari gornji (Busnovi,
Kopanja, Krevine, Previle, Volari gornji).
Dakle, prostor dananje opine ipovo u austrougarsko doba dijelo se na devet
opina ili demata, s napomenom da je 1910. godine od dva naselja opine Pliva
(Dragni i Dragni Podovi) formirana posebna opina pod nazivom Dragni-Podovi
u sastavu kotara Varcar Vakuf. U sastavu kotara Varcar Vakuf godine 1910. bila je i

3)

Godine 1879. opina Pliva je bila u sastavu kotarske ispostave Jezero kotara Jajce.

4)

Prema popisu iz 1910. godine, naselja Dragni i Dragni Podovi se ne navode kao
sastavni dijelo opine Pliva (Pljeva), nego su izdvojeni u posebnu opnu Dragni-Podovi
u kotaru Varcar Vakuf.

5)

Godine 1879. opina Stupna je bila u sastavu kotarske ispostave Jezero kotara Jajce

6)

Godine 1879. opna ipovo je bila u sastavu kotarske ispostave Jezero kotara Jajce

7)

God. 1879. opina Volari je bila u sastavu kotarske ispostave Jezero kotara Jajce

politika opina Sokolac koje se danas nalazi na prostoru opine ipovo, pa se te

godine prostor dananje opine ipovo dijelio na deset politikih opina ili demata.
Od ovih opina na prostoru opina Babii (koja je obuhvatala naselja Babii,
Babindo, Glogovac, Ljua i Podobzir - dakle prostore ne samo dananje opine
ipovo) i Grbavica (koja je obuhvatala naselja ukli, Grbavica, Greda, Kneevi i
Nadpo(je) prema popisu stanovnitva 1885. godine uope nije bilo Bonjaka)8. U
ostalim opinama, odnosno dematima te godine bilo je zastupljeno muslimansko
stanovnitvo u veoj ili manjoj mjeri izmijeano sa pravoslavcima. Kako je
prvenstveni zadatak ovoga rada da prikae strukturu naselja podruja ipova u
kojima su u doba Austro-Ugarske vladavine ivjeli Bonjaci, to se u narednom daje
analiza popisa izvrenih 1879., 1885., 1895. i 1910. godine.
(a) Prvi popis Austro-Ugarska je provela 1879. godine, ali je ovaj popis
najnepouzdaniji. Prema ovim rezultatima naselja opine ipovo u kojima su ivjeli
Bonjaci nalazila su se u sastavu kotarske ispostave Jezero kotara Jajce. Bonjaci
su ivjeli u 13 naselja (u opinama Pliva, Stupa, ipovo i Volari). Od 13 naselja
Bonjaci su, prema istim podacima, ivjeli u 11 etniki istih naselja, a samo u dva
u mjeovitim naseljima sa pravoslavnim stanovnitvom, a i u ta dva naselja
Bonjaci su inili veinu.
Rezultati popisa stanovnitva iz 1879. godine onih naselja opine ipovo u
kojima su ivjeli Bonjaci iskazani su u tabeli broj 1:
Tabela broj 1: Broj Bonjaka prema popisu stanovnitva

Ispostava

Opina

Mjesto

Jajce

Jezero

Pliva

osii

Jajce

Jezero

Pliva

Jajce

Jezero

Jajce

Kotar

1879. godine

muslimani

Dravoslavni

63

Draqni

102

Pliva

Glavai

31

Jezero

Pliva

Kudii

80

Jajce

Jezero

Pliva

arampov

49

Jajce

Jezero

Stupna

Mahala
Donja i Gornja

51

Jajce

Jezero

Stupna

Poliice Donje

79

Jajce

Jezero

ioovo

Benjevo

186

78

Jajce

Jezero

ipovo

Dulici

154

62

8 ) Ortschafts-und Bevolkerungs - Stati5tik von Bosnien und der Hercegovina nach dem
Volkszahlungs - Ergebnisse von 1. Mai 1885. Aemtliche Ausgabe. sarajevo 1886.

Jaice

Jezero

Volari

Donia Mahala

180

Jaice

Jezero

Volari

Gornia Mahala

168

Jajce

Jezero

Volari

Krevina

100

Ukupno

1533 92%

140 8%

(b) Drugi popis je obavljen 1885. godine i bio je znatno temeljitiji i pouzdaniji.
ipovo je, opet, pripadalo kotaru Jajce i bilo je podijeljeno u vie opina ili
demata. Kada se unutar ovih opina izdvoje i promatraju samo ona naselja u
kojima su ivjeli Bonjaci, a koja danas pripadaju podruju opine ipovo, moe se
zakljuiti kako su prema popisu stanovnitva iz 1885. godine postojala dva isto
bonjaka naselja (Glavai i KUdii).l9 Bonjaci su ivjeli u 20 naselja sa
pravoslavcima, pri emu su u 9 predstavljali veinu (osii, Dragni, arampov,

9) Ni kasnije austrougarski i jugoslavenski popisi stanovnitva ne registriraju ni jedno

"isto" bonjako naselje na prostoru opne ipovo. Kada se radi o ovome problemu vjerski,
odnosno nacionalno "istih" naselja u Bosni i Hercegovini o tome u posljednje vrijeme
opirnija istraivanja provodi prof. dr. Iljas Hadibegovi sa odsjeka za historiju Filozofskog
fakulteta u Sarajevu.
Kada se radi konkretno o ipovu, a ista je situacija i u ostalim krajevima BiH, valja
imati na umu da su u pitanju administrativna naselja kako ih registrira statistika, a ne sela
kojih je svakako bilo vjerski i nacionalno "istih". Popis stanovnitva 1885. navodi i
postojanje dijelova naselja, ali ne donosi njihovu strukturu stanovnitva, nego se struktura
iskazuje samo po pojedinim naseljima; to je davalo iskrivljenu predstavu strukture
stanovnitva. Dakle, bilo je vjerski odnosno nacionalno "istih" sela, ali su sela, po razliitim
kriterijima, statistiki objedinjavana u naselja i na taj nain se stvarao privid o postojanju
znatnog broja nacionalno, odnosno vjerski "mijeanih" krajeva. Dovoljno je pogledati,
naprimjer, naselje Lubovo koje je 1895. godine obuhvatalo slijedea sela kao dijelove toga
naselja: Borovica, Duge Njive, Jusii, Lubovo, Luka, Maglii, Vranovina. Spajanjem ovih sela i
zaseoka u jedno naselje, pod zajednikim nazivom Lubovo, dobili smo u statistikom smislu
"mjeovito naselje", iako su u samom selu Lubovu ivjeli iskljuivo Bonjaci. Slino je i sa
ostalim naseljima. Moda se na ovom primjeru vjerski ili nacionalno istih, odnosno
mjeovitih naselja najbolje pokazuje koliko je tana jedna definicija statistike po kojoj
postoje tri vrste lai: dobra la, loa la i statistika. U svakom sluaju, iz ovih statistikih
pokazataije nije mogue izvlaiti nikakve dalekosenije zakljuke.

Donja Mahala, Benjevo, Duljci, ipovo, Volari Donji, Volari Gornji), a u ostalih 11
manjinu (arii, ukii, Gornja Mahala, Lubovo, Vraii, Sokolac, Pribeljci, itluk,
Maila, Mujdii Donji i MUjdii Gornji).
Broj Bonjaka na prostoru dananje opine ipovo prema popisu stanovnitva
iz 1885. godine tabelarno je iskazan u tabeli broj 2.
Tabela br. 2: Broj Bonjaka prema popisu stanovnitva

1885. godine

Opina

Naselje

Spada u kat.
oDinu

Pliva

osii

Pliva

64

10

Pliva

Draqni

Pliva

135

Pliva

Glavai

Pliva

29

Pliva

Kudii

Pliva

65

Pliva

rampov

Pliva

58

11

Pliva

arii

Pliva

84

293

Stroiice

ukii

Stroiice

271

Stupna

Donia Mahala

Stupna

55

12

Stupna

Gornia Mahala

Stupna

26

39

ipovo

Benievo

ipovo

247

74

ipovo

Dulici

ipovo

155

69

ipovo

Lubovo

ipovo

130

198

ipovo

ipovo

ipovo

230

35

ipovo

Vraii

ipovo

135

174

Trnovo

Sokolac

Sokolac

13

343

Vaqani

Pribelici

Pribelici

597

Volari

ifluk

Volari

28

160

Volari

Maila

Volari

41

161

Muhamedanaca Pravoslavnih

Volari

MUjdii Donji

Volari

127

Volari

MUjdii Gornii

Volari

89

172

Volari

Volari Donii

Volari

160

31

Volari

Volari Gornji

Volari

101

53

Ukupno

1853 40%

2838 60%

Iz istog popisa se vidi socijalna struktura stanovnitva u naseljima u kojima su

ivjeli Bonjaci. Kako je vidljivo, date su samo osnovne vrste zanimanja (begovi,
slobodni seljaci i kmetovi); te svetenici, tj. hode i popovi i uitelja kao pokazatelj
stupnja kulturnoga razvoja ovih krajeva, uz napomenu da ni u jednom od ovih
naselja nije bilo inovnika. Napominjemo takoer da se ovdje uzima samo broj
starjeina domainstava, a ne i broj svih lanova domainstava. Ovo je iskazano u
tableli broj 3.
Tabela broj 3: Socijalna struktura stanovnitva prema popisu 1885. godine

Opina

Naselje

Svetenici

Uitelji

ZemljoposJednici

Slobodni
Kmetovi
seljaci

Pliva

osii

24

Pliva

Draqni

39

Pliva

Glavai

Pliva

Kudii

14

Pliva

aramoov

17

Pliva

Sarii

44

52

Stroiice

ukii

11

57

Stuona

Donia Mahala

Stuona

Gornja Mahala

12

ipovo

Benjevo

63

24

ioovo

Duljci

46

13

ioovo

Lubovo

75

12

ioovo

ioovo

81

10

ioovo

Vraii

50

49

Sokolac

70

29

Vaqanj

Pribeljci

33

131

Volari

itluk

40

11

Volari

Maila

35

23

Volari

Muidii Donji

11

22

Volari

Muidii Gornji

49

29

Volari

Volari Donji

35

16

Volari

Volari Gornji

21

10

753

510

Trnovo

Ukupno

Ovi podaci ne omoguavaju da se neto odreenije kae o tome koliko je

Bonjaka, a koliko pravoslavnih bilo meu pojedinim socijalnim strukturama. Iz ovih
podataka se jedino moe sa sigurnou pretpostaviti da su Bonjaci bili u
socijalnom smislu do kraja strukturirano drutvo, da su bili zastupljeni u svim
socijalnim strukturama (bilo ih je i meu zemljoposjednicima,
meu slobodnim
seljacima kao i meu kmetovima); dok se ne moe sa sigurnou utvrditi koliko ih
je i u kojim sve mjestima bilo zemljoposjednika. Indikativno je, meutim, da se
1885. godine u naseljima ukii i Pribeljci pojavljuje po jedan musliman i po jedan
zemljoposjednik, dok popisi iz 1895. i 1910. godine ne registriraju niti muslimana
niti zemljopsojednika u tim naseljima.
(c) Popis stanovnitva izvren 1895. godine je neto detaljniji i pouzdaniji, ali
se u usporedbi sa podacima iz 1885. godine ne uoava neka znaajnija
promjena)109. Odnos muslimanskog i pravoslavnog stanovnitva u mjestima gdje su
ivjeli muslimani nije se bitnije mijenjao, osim to ovaj popis vie ne registrira ni
jednog pravoslavnog stanovnika u osiima, kao ni muslimana u ukiima i
Pribeljcima. U Lubovu se, meutim, pojavljuje pet, a u Pribeljcima 4 stanovnika
katolike vjeroispovijesti.
Broj stanovnika u onim naseljima dananje opine ipovo gdje su ivjeli
muslimani, prema popisu iz 1895. godine, tabelarno je iskazan u tabelii broj 4.
Tabela broj

Opina

4: Broj Bonjaka prema popisu stanovnitva 1895. godine

Naselje

Muhamedanaca Pravoslavnih

Katolika

85

Draqni

156

10

Pliva

Glavai

37

Pliva

Kudii

67

Pliva

arampov

62

11

arii

94

297

Sokolac

Sokolac

14

346

Stupna

Donia Mahala

68

19

Stupna

Gornja Mahala

12

54

Pliva

osii

Pliva

Pliva

ipovo

Benievo

234

108

ipovo

Dulici

172

88

ipovo

Lubovo

156

257

l0)Hauptresultate
der Volkszahlung
Hercegovina von 22.april 1895. Sarajevo

in Bosnien
1896.

und

der

ipovo

ipovo

248

46

ipovo

Vraii

165

219

Volari

ifluk

31

280

Volari

Maila

49

126

Volari

Muidii Donii

144

Volari

Muidii Gornii

134

261

Volari

Volari Donji

124

86

Volari

Volari Gornji

127

47

Ukupno

204345,94%

239953,95%

5 0,21%

Socijalna struktura prema popisu iz 1895. godine neznatno je izmijenjena, ali s

obzirom da je preciznija prua vie mogunosti za sigurnija zakljuivanja. Iz ovih
podataka se vidi da na prostoru opine ipovo u mjestima u kojima su ivjeli
Bonjaci nije bilo veih zemljoposjednika. Ovaj popis ak ne registrira niti jednog
zemljoposjednika sa kmetovima u onim mjestima gdje su ivjeli Bonjaci. Ovo
upuuje na zakljuak da su zemljoposjednici koji su u popisu iz 1885. godine
registrirani kao begovi ili age u meuvremenu izgubili dio svojih posjeda, ili su, pak,
to bili.slobodni seljaci koji su imali vie svoje zemlje nego je to bilo uobiajeno, pa
ih je statistika 1885. godine uvrstila u zemljoposjednike?
Treba, meutim, imati na umu da su na prostoru ipova svoje posjede imali
muslimanski begovi i age iz susjednih krajeva. Iz jednog detaljnog popisa slobodnih
beglukih posjeda veih od 575 dunuma vidi se, naprimjer, da su begovi
Idrizbegovii iz Kupresa u k.o. Vaganj, Pribeljci i Strojice imali gotovo 10.000
dunuma zemlje. Na prostoru opine ipovo posjede su imali jo i jajaki
Kapetanovii, te u manjoj mjeri Aganovii iz Jezera i Filipovii iz Glamoa.
Popis 1895. godine uvodi i posebnu kategoriju, "ostale osobe koje se bave
poljodjelstvorn", a koje ne spadaju u kategoriju zemljoposjednika, slobodnih
seljaka, kmetova ili slodobnih seljaka koji su i kmetovi. U naseljima gdje su ivjeli
Bonjaci na prostoru dananje opine ova kategorija stanovnitva registrirana je u
ukiima (3 obitelji), Benjevu (2 obitelji sa 4 lana), Vraiima (1 obitelj),
Pribeljcima (1 obitelj) i ifluku (1 obitelj). U uvodnim napomenama za ovaj popis
nije detaljnije objanjeno ta se podrazumijeva pod pojmom "ostale osobe koje se
bave poljodjelstvorn" pa svake pretpostavke koje bi se mogle donositi ne bi
pomogle stvaranju jasnije slike o strukturi stanovnitva toga doba, nego bi prije
mogle jo vie zakomplicirati koliko-toliko izgraenu predstavu o tome.
Socijalna struktura stanovnitva naselja u kojima su ivjeli muslimani prema
popisu stanovnitva iz 1895. godine iskazanaje u tabeli broj 5.

Opina

Naselje

zemljoposjednici
qlavari

Pliva

slobodni
seUaci

srodnici

qlavari

slobodni
seljaci
kmetovi

kmetovi

srodnici qlavari

srodnici

qlavari

srodnici

osii

56

18

Draqni

26

88

38

Pliva

Glavai

30

Pliva

Kudii

11

41

Pliva

aramoov

11

43

Pliva

arii

30

181

23

112

40

Sokolac Sokolac
Donja
Stupna
Mahala
Gornja
Stupna
Mahala

39

244

30

35

14

63

10

18

25

ipovo

Benievo

46

198

14

58

12

ioovo

Dulici

30

136

15

12

58

ioovo

Lubovo

61

263

22

45

ioovo

ioovo

47

215

10

ioovo

Vraii

30

201

22

102

22

Volari

itluk

29

190

18

60

Volari

Maila
MUjdii
Donii
Mujdii
Gornii
Volari
Donii

16

85

22

41

39

22

69

47

244

15

13

65

26

109

16

11

41

27

117

11

13

508

2500

111

484

108

593

Pliva

Volari
Volari
Volari
Volari
Ukupno

Volari
Gornii

dj Popis stanovnitva obavijen 1910. godine ima posebno mjesto u historiji

Bosne, budui da je posljednji kojega je provela austrougarska administracija i jer

je najtemeljitiji i napouzdaniji.)l1OPrema ovom popisu Bonjaci su ivjeli u 26 naselja

dananje opine ipovo. Od ova 26 naselja Bonjaci su u 3 ivjeli sami (osii,
Glavai i Kudii); u izrazitoj manjini su bili u 7. naselja (u Babinom Dolu, Grbavici,
Krevinama i Moiocima po 1 Bonjak, u Natpolju i aliima po 3, te u Vagnju 6
Bonjaka). U ostalih 16 naselja Bonjaci su u veini u 8 naselja (Dragni-selo,
arampovo, Donja Mahala, Benjevo, Duljci, ipovo, Volari Donji, Volari Gornji), a u
8 u manjini (arii, Sokolac, Gornja Mahala, Lubovo, Vraii, ifluk, MUjdii Gornji i
Maila). Naravno da ovdje valja imati na umu raniju opasku kako se radi o
administrativnim
naseljima, a ne selima o kojima ne postoje zasebni statistiki
pokazatelji. U uvodnim objanjenjima popisa stanovnitva 1910. godine navodi se
da "smatraju se mjesnim dijelovima ona obitavalita, koja imadu osamljeni poloaj i
samostalno, topografiki utvreno nazivlje, te premda su prostorom meu se
odijeljena, ipak sva skupa sainjavaju dotino mjesto". U popisu se, meutim, ne
navode statistiki podaci o mjesnim dijelovima, pa ak se uope ne navode niti
nazivi mjesnih dijelova kako je to uraeno u popisu 1895. godine.
Vjerska struktura naselja u kojima su ivjeli Bonjaci 1910. godine prikazana je
u tabeli broj 6.
Tabela broj 6: Broj Bonjaka prema popisu stanovnitva 1910. godine

Opina

Naselje

Babii

Babin Do

544

Grbavica

Grbavica

214

Grbavica

Natpolje

433

183

27

Dragni Podovi

Dragni-selo

Muhamedanaca

Pravoslavnih Katolika

Pliva

osii

98

Pliva

Glavai

35

Pliva

Kudii

90

Pliva

Olii

249

Pliva

aramDovo

77

12

106

353

Pliva

arii

Sokolac

Sokolac

38

373

Stupna

Donja Mahala

70

15

11) Rezultati popisa iteljstva u Bosni i Hercegovini od 10. oktobra 1910. godine.
Sastavio Statistiki odsjek Zemaljske vlade sa preglednom kartom. Izdala Zemaljska vlada
za Bosnu i Hercegovini. Sarajevo 1912. godine

12

34

Benievo

286

134

ioovo

Dulici

164

103

ioovo

Lubovo

222

373

ioovo

ioovo

280

76

12

ioovo

Vraii

208

273

Vaqani

Vaqani

654

Volari

itluk

43

265

Stuona

Gornia Mahala

ioovo

Volari

Muidii Gornii

177

308

Volari

Volari Donii

138

94

Volari

Volari Gornii

136

76

Volari

Krevine

364

Volari

Maila

48

159

Volari

Moioci

134

2427

5267

15

31.48%

68.32%

0.20%

UKUPNO

Popis iz 1910. godine daje vie mogunosti da se sagleda socijalna struktura

stanovnitva. Poljoprivredno stanovnitvo je razvrstano u kategorije:
zemljoposjednici sa kmetovima,
zemljoposjednici bez kmetova,
slobodni seljaci,
kmetovi i
kmetovi koji su ujedno seljaci.
Pri tome se kod kmetova koji su ujedno seljaci razlikuju preteno slobodni
se po ovome popisu mogu
smatrati samo oni svrstani u kategoriju zemljoposjednika sa kmetovi ma, budui da
su zemljoposjednici bez kmetova slini slobodnim seljacima "no ipak se ne mogu
oznaiti kao slobodni seljaci, bilo da im dobrom upravlja zakupnik ili su ga dali
priorcima za neko vrijeme na obraivanje". Slobodni seljaci se od zemljoposjednika
razlikuju "ne samo tim, to im je zemljite manje ili manje vrijedno, nego prije
svega i tim, to slobodni seljaci obrauju svoju zemlju sami, a pomae im porodica
i sluinad". Valja jo napomenuti da se u ovome popisu pod glavarom
podrazumijevalo "predstavnika
dotinog agrarno-pravnog
odnoaja i svakoga
samosvojnog suvlasnika (kod zemljoposjednika i slobodnih seljaka)", dok se pod

seljaci i preteno kmetovi. Pravi zemljoposjednici

pojmom svojad podrazumijevalo "lanove obitelji, koji nijesu samostalni, svejedno,

da li glavaru obitelji pomau ili ne".
Prema ovom popisu socijalna struktura najvanijih socijalnih
naselja u kojima su ivjeli Bonjaci iskazana je u tabeli broj 7.

opina

naselje

zemljoposjednici sa
kmetovima

zemljoposjednici bez
kmetova

slobodni
seljaci

kategorija

onih

kmetovi
ujedno
slobodni seliaci

kmetovi

Iqlavari svoiad qlavari svoiad qlavari svoiad Iqlavari svoiad

qlavari

svoiad

Babii

Babin Do

49

179

22

184

21

71

Grbaviea

Grbaviea

20

40

16

102

10

24

Grbaviea

Natpolje

47

108

16

109

41

112

Dragni
Podovi

Dragniselo

51

152

Pliva

osii

23

75

Pliva

Glavai

10

24

Pliva

Kudii

27

63

Pliva

Olii
Saram-

44

132

12

50

17

47

14

Pliva

DOVO

Pliva

arii

15

44

155

28

128

12

64

Sokolae

93

285

26

Il

iii.

IIIJ111l't

il

III

JII

Gornja
Mahala

15

21

ioovo

Benievo

79

285

28

11

ioovo

Duliei

65

153

13

20

ioovo

Lubovo

123

446

20

ipovo

ipovo

69

250

11

ipovo

Vraii

66

266

12

37

17

54

Vaganj

57

481

87

Volari

ifluk

54

151

35

10

42

Volari

MUjdii
gornji

11

96

279

29

30

.',?W1W

.n

Stupna

Sokolae

Volari

Krevine

59

258

23

Volari

Maila

36

107

18

11

29

Volari

Moioci

35

18

67

11

34

1190

3807

210

1275

209

770

Ukupno

Popis 1910. godine je registrirao agrarno stanovnitvo po vjeri, ali samo za

okruge i kotareve, a ne i za pojedina naselja. Budui da prostor ipova u to vrijeme
nije imao status kotara ne postoje podaci koji bi omoguavali razvrstavanje
~ojedinih socijalnih kategorija po vjerskoj pripadnosti tadanjih naselja opine
Sipovo, pa ponovo nismo u mogunosti odrediti koliko je zemljoposjednika bilo iz
reda muslimana (begova i aga), a koliko iz reda pravoslavnih i katolika (gazda).
Pregled broja Bonjaka i broja zemljoposjednika sa kmetovi ma i bez kmetova
po pojedinim naseljima gdje su 1910. godine ivjeli Bonjaci izkazan je u tabeli broj

8.
Tabela broj 8: Broj Bonjaka, te broj zemljoposjednika
1910. godine

Opina

Naselje

Muhamedanaca

po pojedinim naseljima

Zemljoposjednici
sa kmetovima
qlavari

svoiad

Zemljoposjednici
bez kmetova
qlavari

Svoiad

Babii

Babib Do

Grbavica

Grbavica

Grbavica
Dragni
Podovi

Natpolje

183

Pliva

osii

98

Pliva

Glavai

35

Pliva

Kudii

90

Pliva

Olii

Pliva

aramoovo

77

Pliva

arii

106

15

Sokolac

Sokolac

38

Stuona

Donia Mahala

70

Stupna

Gornja Mahala

12

ipovo

Benjevo

286

ipovo

Duljci

164

ipovo

Lubovo

222

ipovo

ipovo

280

Dragni-selo

ioovo

Vraii

208

Vaaanj

Vaganj

Volari

itluk

43

Volari

MUjdii Gornji

177

11

Volari

Volari Donji

138

Volari

Volari Gornji

136

Volari

Krevine

Volari

Maila

48

Volari

Moioci

2427

11

34

UkuDno

Openito posmatrano, na podruju ipova je u 1910. godini preovladavalo

slobodno seljatvo sa malim zemljinim posjedom. Prema jednom izvjetaju o
strukturi slobodnih beglukih posjeda veih od 200 dunuma, to je nainjen 1911.
godine, vidi se da je na teritorij opine ipovo tih posjeda bilo veoma malo. Vidljivo
je, takoer, da su ti posjedi veim dijelom u rukama pravoslavnih, dok je
muslimana manji broj; a to je direktna posljedica sprovoenja agrarne reforme.
Taj pregled je tabelarno iskazan u tabeli broj 9)12
Tabela broj 9: Broj vlasnika slobodnih posjeda veih od 200 dunuma
godine

1911.

Vlasnici
Opina
Pravoslavni

Katolici

Muslimani

Ukuono

Babii

Dragni - Podovi

Grbavica

Pliva

12

Pribeljci

Sokolac

12) Na ovom mjestu valja upozoriti kako se. radi o katastarskim, a ne politikim
opinama (dematima), pa se ovi podaci o strukturi beglukih posjeda veih od 200
dunuma i njihovim vlasnicima ne mogu komparirati sa podacima o broju stanovnika
pojedinih politikih opina (demata) i iz toga izvlaiti neki dalekoseniji zakljuci.

Strojice)13

10

Stupna

ipovo

Vaqani

16

Volari

Ukupno

43

26

78

Zanimljivo je pogledati kakav je bio odnos obradive i neobradive zemlje ovih

slobodnih beglukih posjeda veih od 200 dunuma.
Tabela broj 10:
1911.godine

Opina

Struktura posjeda veih od 200 dunuma na podruju ipova

Panjak

7.710

2148.950

Baa

Babii

841.090

13.890

1142.840

20.150

123.270

DragniPodovi

538.081

9.504

1297.131

263.635

116.200

8.050

2232.601

Grbavica

573.095

0.700

561.210

1368.940

1.660

2695.345

1.531.913

7.030

1957.449

189.740

uma

Ukupna
povrina

Oranica

Pliva

Livada

Kue
i
drugi
objek
ti

36.580

639.150

5.000

4177.122

30.557

31.580

6.486

2208.824

Pribelici

792.935

4.294

1342.972

Sokolac

98.715

5.290

3673.331

608.895

3.520

2888.590

68.321

StuDna

234.750

1.570

274.260

4.200

159.440

674.220

iDOVO

336.300

2.540

288.590

7.280

76.570

4.000

715.280

Vaqani

446.486

1.5679.770

1837.473

4312.040

2.026

22277.795

Volari

988.750

17.640

670.930

10.000

1302.880

5.410

2995.610

6892.295

60.688

2.6103.740

2467.936

8228.785

45.632

43799.078

Strojice

UkuDno

13) U Strojicama se navodi 9 katolika vlasnika posjeda iznad 20 dunuma, mada popis
1910. u politikoj opini - dematu (u naseljima ukii, Lipovaa, Podosoje, Popue i
Todorii) uope ne registrira katolike nego samo pravoslavne. Ovdje se ne radi o statistikoj
greci, nego o injenici da je u pitanju katastarska, a ne politika opina. Isti je sluaj i sa
katastarskim opinama Vaganj i Volari.

Ovo potvruje detaljan popis slobodnih beglukih posjeda veih od 575 dunuma, iz
kojeg se vidi, da su begovi Idrizbegovii iz Kupresa u katastarskoj opini Vaganj,
Pribeljci i Strojice imali gotovo 10.000 dunuma zemlje. Na prostoru opine ipovo,
kako je to ranije ve navedeno; posjede su takoer imali jo i jajaki Kapetanovii,
te u manjoj mjeri Aganovii iz Jezera i Filipovii iz Glamoa.
Bonjaci ipova u doba austrougarske vladavine ne sudjeluju ni u kakvim
znaajnijim politikim i kulturnim pokretima. Prema rezultatima popisa stanovnitva
iz 1885. godine vidi se da je na prostoru kasnije opine ipovo bilo svega 6
osnovnih kola, u kojima je slubovalo ukupno 7 uitelja. Rijetka bonjaka djeca iz
imunijih porodica pohaala su kole u Duljcima i ipovo, tj. u mjestima u kojima
su i ivjela. Kako drugih javnih kulturnih ustanova i institucija nije bilo to se itav
kulturni ivot ovoga vremena odvijao u okviru 4. damije u selima Volari, ipovo,
Benjevo i Pliva. Uz redovne hutbe ivazove petkom, uz damije su radili mejtefi i
odravani tevhidi i mevludi.
Nije nam poznato niti kako se politiki procesi koji se odvijaju u Bosni toga
doba odraavaju na svijest Bonjaka ipova. Tadanja tampa gotovo nita ne
registrira od dogaanja na ovim prostorima. Nema, ak, podataka niti o tome
kakvoga je odraza na Bonjake ipova imao pokret za pripajanje nekih bosanskih
krajeva Srbiji 1918. godine ~Kapidi, 5/262 - 282). Moglo bi se, dakle, uglavnom
zakljuiti kako su Bonjaci Sipova doba Austro-Ugarske vladavine preivjeli posve
na margini svih drutvenih zbivanja. Za takav njihov poloaj "krivac" je ne samo
geografski poloaj ovoga prostora, nego i sami Bonjaci, kako ipova tako i Bosne i
Hercegovine, meu kojima nije bilo dovoljno izraslih snaga koje bi ih mogle
probuditi iz duboke letargije.

1.

Boji, Mehmedalija: "Svrgavanje turske vlasti i odbrambeni rat Bosne i Hercegovine protiv
Austro-Ugarske invazije 1878. godine", Nauni skup OTPOR AUSTRO-UGARSKOJ OKUPACIJI
1878. GODINE U BOSNI I HERCEGOVINI, Sarajevo, ANUBiH, Posebna izdanja, knjiga XLIII,
Odjeljenje drutvenih nauka, knjiga 8/ 1979.

2.

BOSNA I HERCEGOVINA OD NAJSTARIJIH VREMENA DO KRAJA DRUGOG SVJETSKOG RATA,

Sarajevo, 1995.

3.

Filipovi, dr. Muhamed: "Bonjaka

STOUEU, Sarajevo, 1996.

4.

Hadi, Osman Nuri: MUSLIMANSKO PITANJE U BOSNI I HERCEGOVINI, Zagreb,

1902.

S.

Kapidi, dr. Hamdija: BOSNA I HERCEGOVINA POD AUSTROUGARSKOM UPRAVOM, lanci i

rasprave, Sarajevo, 1968.

6.

Slipievi, Fuad: "Nai muslimani".

XV/ br. 17/ Sarajevo, 1932.

7.

Rebac, M. Hasan: "Gajret

Gajret, God. XII, 1928.

politika",

POLmKI

RAZVOJ U BOSNI U XIX I XX

Dio prvi,

Odgovor na lanak dr. Duana J. Popovia. Gajret, God.

kao duhovni

nacionalni

pokret

kod naih muslimana",

Sarajevo,

Dr. Devad abi

3.

DRUTVENO-EKONOMSKE
VRIJEME AUSTROUGARSKE
1878.-1918. GODINE

PRILIKE NA PODRUJU IPOVA ZA

OKUPACIJE BOSNE I HERCEGOVINE

Premda je podruje ipova po osnovu svog fizikogeografskog poloaja,

veliine prostora kojeg pokriva, brojnosti stanovnitva i ekonomskom razvoju bilo
na margini svih znaajnijih dogaanja pod kraj XIX vijeka, ipak se dolazak AustroUgarske i okupacija Bosne i Hercegovine viestruko osjetila. Ovo kroz promjene
drutveno-politikih, ekonomskih i kulturnih prilika.

3.1. Politike prilike

Ulazak Austro-Ugarske monarhije u Bosnu, Bonjaci ipova su zajedno sa
ostalim Bonjacima jajakog kraja obiljeili uecem u uvenoj Jajakoj bitci, koja
se odigrala na prostoru izmedu Malog i Velikog Plivskog jezera iznad Jajca. Iako
naoruani samo lovackim pukama, neobueni vjetini ratovanja i vojno-taktiki
neorganizovani ipak su pruili znaajan otpor i stvorili kod novopridolih gospodara
strah i oprez u daljnjem zaposjedanju Bosne. (Boji, 3/81-82)
Nova vlast ne gubei vrijeme uvodi svoju policiju, lugare, finance i ostalu
dravnu administraciju. Ustrojava matine i vjenane knjige, te knjige umrlih, uz
obavezno prijavljivanje. Takoer uvodi obavezno plaanje poreza i plaanje
naknada za sjeu uma.
Nova vlast uvodi i obavezno sluenje vojnog roka za sve zdrave i vojnosposobne mladie. Vojni rok se slui u svim dijelovima Monarhije, tako da bonjaki
mladii ipova upoznaju Be, Budim i Petu, te Tirol i Grac; a poslije, kroz bitke i
ratove za odbranu Monarhije, u kojima su i sami uestvovali i rijeku Sou i Pjavu, te
Krim i Odesu. Mnogi od njih se nisu nikada vie vratili u rodno ipovo. Oni koji su
se vraali nauie poneto od njemakog jezika, a ponajvie rijei "links - rechts,
eins - zwei".
U cilju ovladavanja narodom i ubiranja poreza i drugih dabina, nova vlast, ne
gubei na vremenu organizuje 1879. prvi, a zatim 1885. godine i drugi popis
stanovnitva, zemljinih posjeda i stonog fonda. U ovom ciljU, u okviru priprema
za sprovoenje popisa izdaje Dekret, prema kojem svaka osoba, pored imena mora
imati i prezime. U ovom vremenu mnoge bonjake muslimanske a takoer i
hrianske porodice, kako ipova tako i cijele Bosne i Hercegovine; koje su se do
tada identifikovale po najstarijem mukom srodniku uzimaju prezimena po kojima
su do tada bili poznati u narodu: bogati i vjerski i vojnozasluni po begovima,
agama, paama, serdarima, spahijama, subaama, kadijama, kUjundijama,
kazandijama, saraima i terzijama; hodama, hadijama, hafiZima, imamima,
muftijama i mujezinima, softama; te dizdarima, ehajama, auima, mustafhizima i
kapetanima kula - siromani, po brojnim runim nadimcima kmetova, sluga,
nadniara i svakojakih hizmeara i tekih zanimanja. Kako je siromaha na optu
nesreu i po pravilu bilo ponajvie - nastadoe brojna prezimena, koja svojim

znaenjem de facto predstavljaju rugalice i kojih je i danas u Bosni i Hercegovini, a

takoer i ostalim prostorima Balkana na kojima su vladale Osmanlije ponajvie.
Tako Osmanlije, a iza njih i Austro-Ugarska monarhija pored brojnih podjela,
raskola i zaziranja meu narodima Bosne i Hercegovine i sa njima sveoptim
nesreama brojnih generacija potomaka u amanet ostavie i opte siromatvo i sa
njim i siromatvo u prezimenima.
Prema popisu stanovnitva, kojeg je izvrila Austro-Ugarska 1885. godine,
podruje ipova koje obuhvata teritorij Optine iz 1991. godine je imalo ukupno
10.870 stanovnika i 1.405 kua. (2/192 - 201)
U strukturi stanovnitva Bonjaci, odnosno muhamedanci, kako ih tada
nazivaju, su uestvovali sa 1.820 ili 16,74%; Srbi ili istono-pravoslavni sa 9.045 ili
83,26%; a Hrvati ili rimo-katolici sa svega 5%.
Socijalna struktura stanovnitva je bila slijedea:

Age i begovi, odnosno vlastela po popisu

Kmetovi
Sluge
Trgovci i obrtnici
Uitelji
Sveenici,tj. hode i popovi

6
1.658

86
43
7
4

(a) Age i begovi kao vlastela su popisani u slijedeim naseljima:

1. ukii
2. Stupna, naselje Donja Mahala
3. Duljci
4. Pribeljci
(b)
Uitelji su popisani
postojale i kole:

u slijedeim

naseljima,

u kojima

su vjerovatno

1. Babi

2.D~g~~

3. ipovo Staro
4. Benjevo
5. Duljci
6. Volari Donji

1
1
2
1

(c) Sveenic~ tj. hode i popovi su popisani u slijedeim naseljima:

1. Grbavica
2. arampov, tj. Pliv
3. ipovo Staro
4. Vrai

1
1
1
1

Kako su arampov, tj. Plivu, Staro ipovo i Vrai nastanjivali iskljuiVO

Bonjaci, to je za realno pretpostaviti da su u ovim naseljima slubovale hode, a

na Grbavici, tj. u Glogovcu pop. Ovo potvruju

osmanskom vremenu:

bogomolje izgraene u

- damije, u arampovu, tj. Plivi i ipovu Starom,

- mesdidi, u Lubovu i na Vraiu i
- crkva, u Glogovcu.
Dolazak Austro-Ugarske monarhije u Bosnu i Hercegovinu pokrenuo je i sa
podruja ipova proces iseljavanja bonjakog stanovnitva u Tursku i druge
islamske zemlje i time odlazak u daljnju neizvjesnost i izazove ivota. Tako je
upameno da se porodica Tali iz Duljaka, nakon to je potroila unovenu imovinu
i nije se snala u tuinskoj sredini turske Carevine, ponovo vratila u rodne Duljke.
Kako je prethodno rasprodala svu zemlju i ostalu imovinu, morala se, to bi se
reklo, vratiti na ledinu i poeti kuiti bukvalno od kaike. Ovo su nesumnjivo bili
strani porodini lomovi, koji naalost u Bosni i Hercegovini u ovom dobu nisu bili
izuzetak nego pravilo bonjakog stanovnitva.
Inae, iseljavanje Bonjaka kao posljedicu smjene jedne tuinske vlasti
drugom biljei i ilas-Gae (5/25):
" U turskoj Bosni i Hercegovini bilo je prije okupacije (od strane Austro Ugarske, dodao autor) oko 800.000 muslimana.i 600.000 pravoslavaca, da bi se
nakon austrougarske okupacije preko 250.000 muslimana iselilo u Tursku. Tada su
Srbi postali veina. Slobodni seljaci u Bosni bili su uglavnom muslimani, koji su s
bezima i agama posjedovali preko tri etvrtine zemlje, dok su pravoslavci i katolici
veinom kao kmetovi obraivali muslimansku zemlju. To se sve odnosi na doba
pred dolazak Austro-Ugarske."
Promjeni etnike strukture stanovnitva Bosne i Hercegovine na tetu do tada
veinskog bonjakog stanovnitva, pored iseljavanja Bonjaka doprinijelo je i
organizovano doseljavanje katolika iz podruja Dalmacije; to je svakako bio jedan
od ciljeva nove okupatorske vlasti. Tako je na ire podruje Zenice, gdje ih ranije
nije bilo doseljeno 200 katolikih porodica iz Dalmacije. Na begovat Mulabegoviau
epu su takoer organizovano doseljeni katolici iz Dalmacije i time druge drave.
Identino je bilo i u drugim krajevima u kojima su kroz proces agrarne reforme
otimani bonjaki begovati.
Iseljavanje bonjakog stanovnitva, i sa njim promjenu etnike i socijalne
mape stanovnitva Bosne i Hercegovine, kao jedan od ciljeva okupacije, AustroUgarska monarhija je podsticala i pripremom i djeliminim sprovoenjem agrarne
reforme, kao zakonski legalizovane pljake bonjakih posjeda. O ovome ilasGae (5/25) takoer biljei: " Prije nego to se izvela agrarna reforma, bosansko
stanovnitvo bilo je uglavnom poljoprivredno, izuzev malo trgovaca i zanatlija.
Zanatlije su opet bili veinom muslimani. Trgovina je za vrijeme Turaka takoe bila
veinom u rukama muslimana. Poljoprivredno stanovnitvo, koje je sainjavalo oko
80 posto stanovnitva, ubrzo je upropateno. Prije poetka austrougarske uprave,
odnosno u zadnjim ostacima turske uprave, bilo je moda najvie 50.000 aga i
begova u itavoj Bosni i Hercegovini. S austrougarskom upravom pripremao se
zakon da se ta zemlja fakultativno otkupi - dijelom da je plate seljaci, a dijelom
drava i da se agrarna reforma provede na civilizirani nain."

Podruje ipova, kao uostalom i cijela Bosna i Hercegovina, je u vrijeme ulaska

Austro-Ugarske bila izrazito feudalna. Skoro svo stanovnitvo se izdravalo od
eoljoprivrede. Hanovi kao dio naselja sela ipov9, koje se od formiranja grada
Sipovo iza 60-tih godina XX vijeka naziva Staro Sipovo su bili raskrsnica puteva
prema Glamou, Kupresu i Varcar Vakufu sa nekoliko kua, osnovnom kolom i par
trgovina i kafana. U ovom '2aselju, koje je poslije zavretka Drugog svjetsko$) rata
postalo sredite podruja Sipova i iz kojeg je vremenom izrastao grad Sipovo
zanatskih radnji skoro da i nije bilo a kamoli manufakturnih radionica. Rijetki
zanati: kovaki, suknarski i sl. kao dopunska zanimanja i izvor prihoda su se
odravali po selima; koja su bili centri ekonomskog, vjerskog i kulturnog ivota.
Kako se grad i sa njim trite u to vrijeme nije ni formirao, to su seoska
domainstva proizvodila sve to im je za ivot bilo potrebno: hranu, odjeu, obuu,
drvene i druge poljoprivredne alatke i sl. U razmjenu su davali samo onoliko koliko
je bilo potrebno da se plate porezi dravi i da se kupi so, kafa i eer. Sa takvim
nainom ivota su i ispratili odlazak Monarhije 1918.godine. Ovo iz razloga, to cilj i
interes nove vlasti nije bio ekonomski i drutveni razvoj bosanskohercegovakog
drutva, nego prevashodno eksploatacija umskog, rudnog i drugog bogatstva,
ubiranje poreza i formacijsko uvezivanje bosanske mladosti u irenju Monarhije
dalje prema istoku Balkana. U ovom ciljU su izvrena i premjeravanja uma i
zemljita i prekopavanja planina i brojnih gromila u traganju za rudnim nalazitima.
Godine 1905. ininjer Jozef Kacer iz Bea otkriva rudu gipsa i anhidrida na
lokalitetu zvanom Mehka Stina, na ulazu u selo Volari. U ovom vremenu su
otkrivena i nalazita uglaj u selu Pliva, te ciglarska glina u selu Sokolac i ruda bakra
na Sinokosu iznad sela Stupna.
Rezultati svih ovih aktivnosti se pretau u izradu geografskih karata, te karata
umskog i rudnog blaga. Kako je pravoslavno stanovnitvo, koje se preteno bavilo
stoarstvom nasta njiva lo planine i uzvisine, na kartama se kao kote ucrtavaju nazivi
prema prezimenima porodica koje su nastanjivale okolinu kota, iako su od ranije
postojali stari bonjaki nazivi. Ovim se svjesno i ciljno ini istorijska nepravda
prema bonjakom narodu, podrivajui mu i na ovaj nain legalitet i legitimitet nad
veinskim teritorijem Drave Bosne i Hercegovine i dajui isti ostalim narodima.
Tragom sprovedenih geolokih i drugih istraivanja i izraenih karata umskog
i rudnog bogatstva, u periodu 1903 - 1906. gradi se pruga Lava - Travnik - Donji
Vakuf - Jajce - ipovo - Mlinita - Srnetica - Drvar. Ovom prugom po prvi put u
historiji se izvlai i hari iskonsko bogatstvo bosanskih uma, od ije sjee su sami
Bosanci imali veoma malu korist. Istina, rijetki se zapoljavajU na eljeznici i u
uma rija ma, a poneki tragom ove pruge, preko Jajca, Travnika i Lave dospijevajU i
u manufakturne radionice Graca i Bea, te na umska radilita i pilane Tirola.
Meutim, plate su bile toliko male, da su mladii svu zaradu u sezoni sjee uma
od maja do novembra davali za po jedno manufakturno uradeno odijelo, u kojem
su se u narednih nekoliko godina enili svi mladii sela.J1

Od javnih objekata na podruju ipova, Austru-Ugarska je za 40 godina, koliko

te upravljala Bosnom i Hercegovinom, pored spomenute pruge izgraqila jo samo
Zeljezniku stanicu i osnovne kole u Plivi, Pribeljcima i Hanovima, tj. Sipovu.

3.3.

Kulturneprilike

Kako kulturne prilike u osnovi opredjeljuju prevashodno politike i ekonomske

prilike, to su iste u osnovi bile nedovoljno razvijene i kao takve nezadovoljavajue.
Na podruju ipova, razbijenog po katastarskim optinama na nivou mjesnih
zajednica i administrativno uvezanim na nivou Travnikog kotara, prema popisu
stanovnitva od 01.05. 1885. godine postojalo je 6 osnovnih kola, u kojima je
slubovalo ukupno 7 uitelja. Rijetka bonjaka djeca iz imunijih i naprednijih
familija pohaala su kole u Benjevu, Duljcima, Dragnjiu, Hanovima, tj. zaseoku
ipova i Vola rima Donjim, tj. selima u kojima su i ivjela.
Kako drugih javnih kulturnih ustanova i institucija nije bilo, to se kulturni ivot
ovoga vremena odvijao jo i u okviru 4 preostale damije u selima Volari, ipovo,
Benjevo i Pliva i mesdidima u Lubovu i na Vraiu. Uz redovne hutbe ivazove
petkom, u damijama i mesdidima su radili mektebi ili mejtefii i odravani tevhidi i
mevludi.
- U ovom, za Bonjake ipova tekom i inae po mnogo emu problematinom
vremenu, Iinom rtvom, uei Vojnu akademiju u dalekom Beu, do ina
policijskog majora i inae uvaenog Austro-Ugarskog vojskovoe se je uspio vinuti
Komi (Ta le) erif, roen1870. godine u Vola rima, gdje je i ukopan 1936. godine.
Na ast i kao priznanje njegovom djelu austrijska vlada mu je neposredno nakon
smrti podigla monumentalni spomenik na porodinim Komia mezarlucima na
ulazu u selo Volari.
Kako je sve to je veliko bontako smetalo komijama pravoslavcima, to su
ovog velikana bonjakog naroda Sipova optuili za nepoinjeni grijeh i proglasili
ustaom, a 1941. godine spomenik mu poruili, likuj ui na taj nain ustaama sve
do progona 1992. godine njegove srodnike, mjesto u kom je roen i sam bonjaki
narod Volara.

1) Prema kazivanju abi, Dede Smaje (1892. - 1968.), mladii iz sela Volari i ostalih
bonjakih sela su poslije prolaska pruge kroz ipovaki kraj 1906. godine, pa sve do poetka
Prvog svijetskog rata 1914. godine tokom ljeta odlazili na privremeni rad na umska radilita
i pilane u Tirolu u Gornjoj Austriji. Tokom ljeta su zaraivali toliko da su mogli platiti kartu za
prijevoz vozom nazad do Volara u duini od cca 700 kilometara i kupiti po jedno
manufakturno uraeno odijelo.

1.

ARHIV UREDAOPTINEIPOVO- ZENICA

2.

AUSTROUGARSKI POPISI STANOVNITVA 1885 i

Nacionalna i univerzitetska biblioteka

3.

Boji, Mehmedalija: "Svrgavanje turske vlasti i odbrambeni rat Bosne i Hercegovine

protiv austrougarske invazije 1878. godine", Nauni skup OTPORAUSTROUGARSKOJ
OKUPACIJI 1878. GODINE U BOSNI I HERCEGOVINI,Sarajevo, ANU BiH, Posebna
izdanja, knjiga XLIU, Odjeljenje drutvenih nauka, knjiga 8, 1979.

4.

BONJAKIMEMORANDUMiz 1908, reprint 1998.

5.

ilas, Milovan - Nadeda Gae: BONJAKADIL ZULFIKARPAi,Cirih, Bonjaki

institut - Zagreb, Globus, 1996.

6.

Ibrahimagi, dr. Omer: DRAVNO-PRAVNIRAZVITAK BOSNE I HERCEGOVINE,

Sarajevo, 1997.

7.

Imamovi, dr. Mustafa: HISTORIJABONJAKA,Sarajevo, Svjetlost, 1997.

8.

Rami, Rizo: BUDNABOSNA,Sarajevo, Svjetlost, 1996.

1895.

GODINE, Sarajevo,

Dr. Devad abi

1. BONJACI IPOVA U RAZDOBUU BALKANSKIH

RATOVA I PRVOG SVJETSKOG RATA
1.1. Balkanski ratovi 1912J 1913. godine
Posmatrano kroz historiju, sa svakom smjenom tuinske okupatorske vlasti,
koja se u sluaju Bosne i Hercegovine i Bonjaka u njoj moe opravdano nazvati tutorskom; poloaj Bonjaka se pogoravao, a njihovo stradanje poveavalo. Ovo iz
razumljivih razloga, jer su se poveava li apetiti tuinske okupatorske vlasti kao
tutora za apsoutistikim pokorava njem Bosne I Hercegovine i ponajvie Bonjaka u
njoj, a takoer i velikodravni nacionalistiki apetiti susjeda. Ovo je svakako sluaj i
sa okupacijom Bosne i Hercegovine od strane Austro - Ugarske, posebno pod kraj
njene vladavine; kada izbijaju Balkanski i Prvi svjetski rat.
Predajom uprave nad Bosnom i Hercegovinom Austro-Ugarskoj Monarhiji 1878.
godine, Osmansko carstvo se zadralo na prostoru Sandaka i dalje Kosova i
Makedonije. Ovim je dotada jedinstveni dravno-politiki,
ekonomski i kulturni
pro$tor na kome su vijekovima ivjeli Bonjaci administrativno i time neprirodno
podijeljen. Ovo je dalje imalo za posljedicu
slabljenje i odbrambene moi ovih
prostora. Vojno i ekonomski oslabljeno Osmansko carstvo je svojim uzmicanjem
podsticalo pretenzije i nasrtaje susjedne Crne Gore i Srbije.
UViajui svoju istorijsku ansu za teritorijalnim irenjem na raun Sandaka,
Crna Gora dana 8. oktobra 1912. godine napada Sandak i time Osmansko carstvo.
Dana 17. oktobra pridruuju joj se i Srbija i Bugarska, a ve 18 oktobra i Grka.
OVim sukob poprima ire balkanske razmjere i oznaava se kao Prvi balkanski rat.
Dana 20. oktobra 1912. godine, poslije genocida nad golorukim bonjakim
stanovnitvom i desetkovanja malobrojnih i slabo naoruanih i opremljenih jedinica
turske vojske Crna Gora i Srbija zauzimaju Sandak. Ovim se po prvi put poslije
dolaska Osmanlija na ove prostore 1389. godine sastaju vojske Crne Gore i Srbije i
izmeu njih uspostavlja dravna granica na tetu okupiranog Sandaka. Bonjaci
Sandaka, pored fiZikog i materijalnog stradanja, definitivno gube vezu sa Bosnom
i Hercegovinom kao svojom vievjekovnom prirodnom kulturnom i nacionalnom
maticom. U nastavku daljnjih ratnih operacija Crna Gora, Srbija, Bugarska i Grka
su gotovo sasvim istisnule Tursku iz Evrope. U novom teritorijalnom
i dravnom
ustrojstvu zemalja Balkana, koje je nakon toga uslijedilo, Albanija postaje
samostalnom dravom. Ratna stradanja, kao i i iseljavanje u Tursku i zemlje
Magreba, koje je poslije uspostavljanja mira uslijedilo, prepolovilo je obezglavljeno i
nezatieno bonjako stanovnitvo Sandaka.
Prvi balkanski rat i sa njim stradanja Bonjaka Sandaka i cijepanje njihovog
jedinstvenog
tkiva i bia, bio je uvod u daljnja
meubalkanska
krvava
razraunavanja susjeda 1913. godine i istovremeno za daljnju internacionalizaciju
sukoba sredinom 1914. godine.

Zbog spora oko podjele Makedonije 1913. godine Bugarska napada Srbiju. U
sukob na strani Srbije se ukljuuju Rumunija, Grka i na kraju Turska, tako da je
Bugarska bila prisiljena na zakljuenje mira u Bukuretu.
Ovakvim ishodom u Srbiji su ohrabrene nacionalistike snage, iji je konani
cilj bio stvaranje velike Srbije, naravno na tetu susjednih drava: Bosne i
Hercegovine, Hrvatske i Makedonije.

1.2. Prvisvjetski rat 1914. - 1918. godine

Balkanski ratovi i sa njima okupacija Sandaka i protjerivanje Turske iz Evrope
nisu stavili taku na ratnike nacionalistike strasti za daljnjim krvavim
razraunavanjima meu balkanskim susjedima. Politikopropagandno i
vojnoobavjetajno djelovanje sa prostora Srbije je usmjereno prema okupiranoj
Bosni i Hercegovini i Austrougarskoj kao njenom tutoru, sa ciljem da se poslije
odlaska Osmanlija na isto prisili i Austrougarska i tako nesmetano iri srpska
dominacija i velika Srbija kao konaan cilj. S druge strane, Bosna i Hercegovinaje
trebala biti polazna stanica za daljnje irenje Austro-Ugarske prema istoku. U
takvim okolnostima za sukob se trailo zgodno opravdanje. Povod je bio atentat
Gavrila Principa, rodom iz BosanskogGrahova, inae studenta Pravnog fakulteta u
Beogradu i lana teroristike organizacije "Mlada Bosna", koja je okupljala srpske
nacionaliste i odreen broj prosrpski orijentisanih bonjakih intelektualaca, na
austrougarskog prestolonasljednika Franca Ferdinanda i njegovu suprugu Sofiju,
izveden 28. juna 1914. godine u Sarajevu.
Indikativna je injenica da su bosanski Srbi, kao i bosanski Hrvati sa
oduevljenjem doekali odlazak Osmanlija i dolazak hrianske Austro-Ugarske u
Bbsnui Hercegovinu, i da nisu, ili su neznatno uestvovali u krvavom otporu
okUpaciji kojeg je organizovala Narodna vlada preko svoga lana, komandanta
Bosne, Smail-bega Haki Selmanovia - Taslidaka (Ibrahimagi, 2/31). Ovo oito
potyrCfuje da su pucnji sarajevskog atentata, pripremani u susjednoj Srbiji
PryerisM~nopucnji u dravnopravni kontinuitet Bosne i Hercegovine i Bonjake kao
najbrojniji narod u njoj.
Dana 25. jula 1914. godine, Austro-Ugarska dostavlja Srbiji ultimatum, kojim
trai' da austrijski unomoenik sudjelUje u istrazi o uticaju srpskih nacionalista na
atentat li Sarajevu. Srbija 25. jula potvruje da prihvata istragu, ali odbija
austrijsko sudjelovanje kao protuustavno. Nakon ovoga, 28. jula, Austrougarska
objavljUje Srbillrat.
;.:

,)

C';"k,,;'!i

Nakon p~jfilve rata Srbiji od strane Austro-Ugarske, dana 30 jula Rusija

zapoinj~ op~tl,lmobilizacijU. Njemaka 1 augusta objavljUje rat Rusiji, a 3 augusta
i FraIjlFuskoj;CU~a~,
u Belgiju. Ovo navodi Englesku da objaVi rat Njemakoj. Poslije
ovoga u rat ulciiei druge zemlje i on se dalje internacionalizuje i do 1918. godine
odnosi 8 miliona poginulih i 19 miliona ranjenih.

r.hl.vi~p~

Rat se
pobjedom sila Antante (Engleska, Francuska i Rusija). Kao
dir~kt"a' P9~l)r~IF~ii'rata jeste iraspadanje
3 do tada mona carstva:

austrougarskog, ruskog i turskog i formiranje novih samostalnih drava: Sovjetskog

Saveza, Austrije, Maarske, Kraljevine Srba, Hrvata i Slovenaca. (3/184 i 185)

1.3. Bonjaci ipova, Balkanski ratovi i Prvi svjetski rat

Inae o vremenu Balkanskih ratova 1912. i 1913. godine, kao i Prvom
svjetskom ratu 1914. - 1918. godine na podruju ipova nema istorijske grae.
Medutim, ovo vrijeme je u bonjakom narodu ipova ostalo zapameno po
slijedeim posljedicama:
- bijedi, gladi, smrtonosnoj suici i drugim boletinama koje su prijevremeno
odnijele mnoge ivote; jer su njive zbog odlaska radno sposobnih mukaraca na
ratita ostale nepoorane, livade nepokoene a stoka oduzeta kao ratni porez, tako
da je bonjako stanovnitvo, ivei u bijedi i siromatvu, obolijevalo i umiralo,
- brojnim kijama, komitama i hajdukim druinama, koje su koristile nastalo
ratno stanje straha i bezvlaa za presretanja, ubistva, otimainu i pljaku i onoga
malog, to su nejake i starake bonjake ruke tekom mukom uspijevale stei
tokom ljetnjih mjeseci,
- nasrtajima i otimaini bonjakih imanja u vlasnitvu aga i begova od strane
kmetova,
- smrti i izgibiji brojnih bonjakih mladia, koji se nikada vie ne vratie
svojim kuama,
-

ratnim vojnim invalidima,

- brojnim
djevojkama,
-

hudovicama, djeci bez oeva i ostarjelim a neudavanim bonjakim

prvim muhadirima iz Podrinja i Sandaka.

Premda su Podrinje i zapadni dio Sandaka i sa njim Srbija od ipova udaljeni

preko 300 kilometara, veliina i razmjere bonjake tragedije nastale kao direktna
posljedica Balkanskih ratova i Prvog sVjetskog rata su imale svoj nesretni eho i na
podruju ipova. Naime, prva grupa muhadira-izbjeglica sa prostora Podrinja i
zapadnog dijela Sandaka, nakon viemjesenog izbivanja, skrasila se konano u
ipovu. Ovome je vjerovatno doprinijela i eljeznika pruga, koja je preko Jajca,
Travnika, Lave, Sarajeva, Foe, Gorada, Ustikoline, Meee, Rudog i Priboja na
Umu omoguila dolazak mi.Jhadira. Tako je zabiljeeno da je oko 1915. godine u
ipovo iz okoline Foe doao Huso Duri i Bei Jaar, koji su sa sobom doveli jo 7
djevojaka, blinjih rodica, meu kojima i Haniju orbo, udatu Pipi i Mejru orbo,
udatu Ribi, kojima su pobijeni ostali srodnici.
Huso Duri (1870.-1938.) se nastanio na krevini iznad Starog ipova zvanoj
Kotunie. Bio je vrijedan uevan. Pored toga to je znao arapsko pismo i bio ua
Kur'ana, takoer je bio izvanredan pjeva i guslar bonjakih junakih pjesama.
Takoer se bavio pelarstvom i spravljao mehleme za rane na bazi meda, polena i
razliitih trava i besplatno lijeio sve nevoljnike koji su mu se obraali. Sv~e znanje
je prenio na kerku Zejfu, udata Mei (1916.-1985.). Cio ivot Bonjaci Sipova su

ga iz potovanja zvali Huso muhadir, a enu mu Hatidu - muhadirka Hatida.

Huso je imao sina Dervia (1928. - 1990.), iza koga je ostalo devetoro djece:
-Husein, Salih, Halid, aban. Mirsad, Sabiha, Halida, Hatida i Sadika, koji su do
progonstva 1992. godine ivjeli u ipovu .
Jaar 8ei se takoer nastanio u Starom ipovu. Kako je imao samo dvije
kerke, koje su se u meuvremenu udale, to je sa njegovom smru izumrlo i ovo
prezime na podrujU ipova .
Hanfja orbo (1895. - 1965.) se udala za Pipi Dervia (1890.-1952.),
trgovca iz Saria. Iza njih je ostala kerka Fatima, roena 1920., koja se udala za
Jaara Jaarevia iz Benjeva.
'
Kako u svakoj nesrei obino ima i poneki traak sree i nade za ugroene i
gubitnike, ovo vrijeme je takoer potvrdilo ta znai tradicija dravnosti AustroUgarske monarhijee, a time i vladavine prava i stabilnosti pravnog sistema
naspram svojih zaslunih i portvovanih podanika, koja to i pored sloma i gubitka
ne samo teritorija Bosne i Hercegovine nije nikad iznevjerila i zanemarila. Naime,
brojni Bonjaci ipovakog kraja, uesnici i invalidi ratova i bitaka koje je vodila
Austro-Ugarska su za svo vrijeme svoga ivota, time i u Kraljevini a poslije Drugog
sVjetskog rata i Socijalistikoj Jugoslaviji redovno, svakog prvog u mjesecu dobijali
austrougarsku, tj. austrijsku penziju. Ova penzija je bila tolika da nisu morali nita
raditi i da su od njenog iznosa mogli solidno izdravati svoje porodice i kolovati
svoju djecu. Meu posljednjim uivaocima ovih penzija su Ganibegovi Alaga i
onlagi air sa Vraia i Hodi Feriz iz Pljeve. Alaga i Feriz su umrli sredinom
sedamdesetih godina, dok je onlagi air umro 1990. godine.

1.

ARHIV UREDA OPTINE lPOVO - ZENICA

2.

Ibrahimagi, dr. Omer:

Sarajevo, 1997.

3.

ILUSTRIRANA POVIJEST SVIJETA, Zagreb, Stvarnost, 1971.

4.

Imamovi, dr. Mustafa: HISTORIJA BONJAKA, Sarajevo, Svjetlost, 1997.

5.

Rami, Rizo: BUDNA BOSNA, Sarajevo, Svjetlost, 1996.

DRAVNO-PRAVNI RAZVITAK BOSNE I HERCEGOVINE,

Smajo Brki, dipl. ecc.

1.
1.1.

BONJACI IPOVA U PERIODU IZMEU DVA SVJETSKA RATA

Formiranje Kraljevine Srba Hrvata i Slovenaca
1918. i Kraljevine Jugoslavije 1929. godine

Po zavretku Prvog svjetskog rata, 1. decembra 1918. godine formirana je

Kraljevina Srba, Hrvata i Slovenaca; u iji sastav bez volje bonjakog naroda ulazi i
Bosna i Hercegovina. Sa ovim inom su za sve Bonjake na prostoru od Prokletija
na jugoistoku do Une i Save na zapadu nastupila veoma teka vremena. Bez svoje
volje, politiki neorganizovani i bez svojih voa i predstavnika u organima nove
vlasti nali su se u novoj, izuzetno tekoj i sloenoj socijalno-ekonomskoj i politikoj
situaciji.
Formiranju nove dravne zajednice prethodila je okupacija Bosne i
Hercegovine od strane vojske susjedne Srbije. Naime, 6. novembra 1918. godine,
Glavni odbor Narodnog vijea za BiH, kojeg su inili veinom Srbi, kao paralelni
protuorgan legalno izabranom Bosanskom saboru poziva Srbiju da vojno
zaposjedne Bosnu i Hercegovinu, to je ona i uinila. (Ibrahimagi,l /41)
Nova vlast, u poetku Kraljevine SHS a kasnije i Kraljevine jugoslavije, ne
samo da im nije priznala ni ime u nazivu drave, nego je svim sredstvima nastojala
dalje razgraditi njihovo bonjako tkivo i time ih populaciono i ekonomski
desetkovati. U prvoj zajednikoj vladi nove dravne zajednice - Kraljevine SHS,
formiranoj ukazom regenta Aleksandra Karaorevia 20. decembra 1918. godine,
a mimo znanja i odobrenja ustavotvorne skuptine, Bonjaci su imali jednog,
Slovenci 2, Hrvati 4 i Srbi 13 predstavnika. Kakvu je politiku vodila ova vlada na
elu sa predsjednikom Stojanom Protiem vidljivo je iz razgovora kojeg je o statusu
bosanskih muslimana Proti vodio sa Ristom Trumbiem, lanom Vlade. Na
Trumbievo pitanje, kako e rijeiti problem bosanskih muslimana, Proti je
odgovorio: "Dat emo im 24 sata, pa i 48 sati vremena da se opredijele: jedne
emo protjerati u Tursku i Albaniju, druge vratiti u 'veru pradedovsku' (tj. pokrstiti),
a tree emo pobiti:' (Ibrahimagi, 2/42)
Dana 28. juna 1921. godine, donijet je Vidovdanski ustav, utemeljen na
nacionalnom unitarizmu i dravnom centralizmu i osnovnim motom: "jedan narod,
jedna drava". (Ibrahimagi, 1/43)
Zakonom o oblasnoj i sreskoj samoupravi od 26. aprila 1922. godine, u Bosni i
Hercegovini je formirano 6 olasti: sarajevska, tuzlanska, mostarska, travnika i
bihaka, ime su prestale da djelujU pokrajinske i Zemaljska vlada. Ovim je Bosna i
Hercegovina po prvi put izgubila svaki oblik administrativno-teritorijalne cjeline,
kakav je kao drava imala u srednjem Vijeku i pod osmanskom vlau (sandak,
ejalet, vilajet) i Austro-Ugarskom monarhijom (corpus separatum sa zemaljskom
vladom). (Ibrahimagi, 1/43)

Proklamacijom od 6. januara 1929. godine, poznatom kao "estojanuarska

diktatura", kralj Aleksandar ukida Vidovdanski ustav, rasputa Narodnu skuptinu,
rasputa politike stranke, obrazuje vojnu vladu i proglaava sebe jedinim
nosiocem suvereniteta i vrhovne vlasti u zemlji.
Dana 3. oktobra 1929. godine kralj donosi Zakon o nazivu i podjeli Kraljevine
na upravna podruja, po kojem se dotadanji naziv Kraljevina SHS mijenja u
Kraljevina Jugoslavija. Po ovom zakonu, Drava je podijeljena na 9 banovina, koje
su dobile imena po rijekama. Ovom podjelom, historijsko-teritorijalni okvir Bosne i
Hercegovine je razbijen na 4 banovine, od kojih je samo Vrbaska banovina sa
centrom u Banjaluci u cjelini pokrivala bosanskohercegovakiteritorij. Ostali dijelovi
Bosne i Hercegovine dodijeljeni su Drinskoj (Sarajevo), Zetskoj (Cetinje) i
Primorskoj (Split) banovini. Cilj ove podjele je razbijanje jedinstvenog dravnog
teritorija Bosne i Hercegovine i svoenje bonjakog naroda na nacionalnu manjinu,
uz jaanje uticaja susjednih nacinalnih zajednica u Bosni i Hercegovini i njihovih
velikodravnih pretenzija (Srbija, Crna Gora, Hrvatska). (Ibrahimagi, 2/43 i 44)
Dana 26. augusta 1939. godine, poslije potpisivanja Sporazuma CvetkoviMaek objavljena je Uredba o Banovini Hrvatskoj, kojom su Savska i Primorska
banovina sa jo 13 srezova u BiH: Brko, Gradaac, Derventa, Travnik, Fojnica,
Bugojno, Stolac, Mostar, Ljubuki, Livno, Konjic, Duvno i Prozor spojeni u jednu
banovinu; ime su upravno-pravno legalizovane velikohrvatske pretenzije na
dravni teritorij Bosne i Hercegovine. Sa formiranjem kvislinke marionertske
tvorevine Nezavisne Drave Hrvatske, poslije estoaprilske kapitulacije Kraljevine
Jugoslavije 1941. godine, ove pretenzije su i faktiki realizovane i kao takve su se
uz pomo nacistike Njemake i njenih saveznika Italijana odrale sve do sloma Sila
osovine (Njemaka, Italija, Japan) 9. maja 1945. godine.
Teritorijalno razbijena i faktiki okupirana, politiki razjedinjena, ekonomski i
vojno oslabljena, Bosna i Hercegovinaje nepripremljena doekala poetak Drugog
svjetskog rata polovinom 1941. godine. Naavi se u procjepu velikosrpskih i
velikohrvatskih vjekovnih velikodravnih projekata, u kojima im razumljivo nije bilo
mjesta, najveu cijenu su platili po ko zna koji put, zna se, naivni i kratkovidi
Bonjaci.
Premda o razdoblju izmedu Dva svjetska rata na podruju ipova nema
znaajnije istorijske grae, ipak se po sjeanjima najstarijih Bonjaka ipovljana
moe donekle upotpuniti slika drutveno-ekonomskog ivota ovoga vremena.

1.2. Politike prilike

Sa zavretkom Prvog sVjetskog rata i time raspadom Austro-Ugarske
monarhije i formiranjem Kraljevina Srba Hrvata i Slovenaca, a kasnije i Kraljevine
Jugoslavije agonija i beznae bonjakog naroda ipova se dalje produava. Oni
imuniji nastavljaju ve tradicionalno iseljavanje u tuinsku i daleku Tursku, dok se
ostali, uglavnom siromaniji i neobrazovani vraaju svojoj muci - zemlji i stoci od
koje su tekim radom jo tee ivjeli. Budui da se po tradiciji i svojoj nesrei nisu
bavili politikom niti su imali svojih lokalnih i irih nacionalnih voa, to su u njihovo
ime govorili, drugi, najvie pravoslavci, to je njihov poloaj inolo jo teim i

neizvjesnijim. Okupljali su se ponajvie u dematima i na mevludima, na kojima

su, bjeei od surove stvarnosti i vjerujui u pravdu bar na onom svijetu utjehu
traili u molitvama i obraanju Bogu.
Nova vlast kao sila iznad naroda uvodi svoju policiju, umare, biljenike,
poreznike, izvriteije, seoske knezove i ostalu administraciju u kojoj zapoljava
pravoslavno stanovnitvo. Koliko je nova vlast potencirala vjerske i nacionalne
razlikei podjele izmeu Bonjaka i njihovih komija pravoslavaca govori i injenica
da su u istom selu postavljane seoske starjeine na nacionalnoj osnovi, i to knez za
pravoslavce a muhtar za Bonjake. Za svu stvarnu a ee i izmiljenu nepravdu
koja se dogaala pravoslavnom stanovnitvu, pored izvrilaca, optuivani su i
seoski muhtari - nekad za injenje a vie za neinjenje odreenih radnji na tetu
bonjakog, a u korist pravoslavnog stanovnitva. Mnogi su ovu svoju nezahvalnu
ulogu platili glavom.
Bonjaki mladii, dorasli oruju zamjenjuju austrougarske kakete srpskom
ajkaom, sluei vojsku uglavnom izvan Bosne i Hercegovine.
Pljaka i otimaina bonjakih imanja se nastavlja. Ono to nije smjela ili nije
uspjela dovesti do kraja Austro-Ugarska, uinila je nova vlast. Uvodei agrarnu
reformu 1919. godine i ukidajui kmetstvo, otela je bonjaka imanja i preko noi
ih podijelila kmetovima i ostalom pravoslavnom iviju. Ovakvo stanje politikih
prilika Bonjaka ipova samo je dalje podstaklo iseljavanje u daleku i tuinsku
Tursku, to je inae naslijeena praksa iz doba Austro-Ugarske.

1.3. Ekonomske prilike

Ekonomske prilike izmedu dva svjetska rata, kako je ve objanjeno,
karakterie preraspodjela posjeda u korist pravoslavnog ivlja. Na ostatku imanja
Bonjaci nastavljaju primitivnu obradu drvenim ralom i runim radom uz male i
nedovoljne prinose. Da bi se preivjelo i izmirili porezi dravi, morale su se orati i
sijati velike povrine, ukljuivo i strme strane, nepovoljne za obradu. Posljedica
napornog rada, oskudne ishrane i inae tekog ivota je stalno prisutna
smrtonosna suica kao ve uobiajena i tradicionalna "muslimanska bolest". Ovo
posebno u vrijeme poznate svjetske ekonomske krize 1929. - 1933. godine.
Godine 1919. zahvaljujui povezanosti ipova eljeznicom sa svijetom,
industrijalac iz Beograda Karlo Pilipi otvara Rudnik gipsa u selu Volari. Sve do
1941. godine kompozicija popularnog "ire" je jednom mjeseno prevozila rudu do
Beograda, gdje je u Fabrici zvanoj "Dinara" na eljeznikoj stanici na Sajmitu
preraivana u peeni, uglavnom medicinski i modelarski gips. Premda je
eksploatacija rude vrena uglavnom runo i u malim koliinama, ipak je i jedan
manji broj Bonjaka iz sela Volari i Duljci naao zaposljenje i time dodatni izvor
prihoda na ovom rudniku. Ovo svakako ne mijenja bitnije nezavidan ekonomski
poloaj Bonjaka ipova.
Nakon svjetske ekonomske krize 1929. - 1933, pa sve do 1941. godine meu
bonjakim stanovnitvom ipova se posebno razvija trgovina. Praktino, nije bilo

niti jednog sela nastanjenog bonjakim ivljem a da u njemu nije bilo vie
trgovina, zvanih "duani". Tako su svoje duane u ovom vremenu imali:
- U Benjevu: Jaarevi (Feriza) Fehko iSaIih - braa, Jaarevi Remzo i
Kesten Hamid,
- U Hanovima, zaseoku ipova Starog. Brkii iz Jajca; dva Jevreja iz Jajca, od
kojih se jedan zvao Rafo; Prole Riste, zvani Rican iz Hanova i Zairagii iz Jajca,
- U Sariima, Pipi Dervi (1890.-1952.)
- U ipovu Starom. Ribi (Mehe) Akif, Ribi Juso i Ribi Mehmedalija i aban
(braa), i
- U Vo/arima: Brki Ago, ilbur Meho, abi Ibro i uko Dervi.
Vlasnici duana su uglavnom nabavljali i prodavali so, eer. kahvu, riu,
bamiju, smokve, metrane tekstilne tkanine, gumene opanke i izme, barut, samu,
avle za potkivanje konja, eksere, noeve, sjekire, motike i druge proizvode koje
nisu proizvodila seoska domainstva. Roba se plaala rjee novcem, a ee
grahom, itom, orasima, osuenim koama i krznom divljai. Kako su ene mimo
znanja mueva kao domaina znale u zamjenu za ito kupovati kojekakve
drangulije, to nije bila rijetkost da pojedine, manje imune porodice dou u
situaciju da u nedostatku ita i time hrane pred zrenje penice istu runo beru,
sue, rukama utiru i dalje melju - da bi preivjele do nove etve.
Iako je zanatstvo bilo slabije razvijeno u odnosu na trgovinu, ipak je po selima
bilo, mada skromno opremljenih brijakih, kovakih, obuarskih, sedlarskih,
stolarskih i drugih radnji; to je doprinosilo da se ekonomski uslovi ivota i sa njima
standard Bonjaka ipova pred Drugi svjetski rat vidno popravlja.
Inae u ovom vremenu nerazvijenog zanatstva, razvijenih trgovina po selima,
loih puteva i oskudnih komunikacija meu ljudima; sadanji grad ipovoje sve do
1945. godine bio praktino nenaseljen i nazivao se Hanovi. Zahvaljujui svom
prirodnom poloajU kao raskrsnici puteva koji vode u okolna sela i dalje prema
Glamou, Kupresu i Varcar Vakufu, imao je razvijenu trgovinu. Svoje duane, kako
je ve navedeno, u Hanovima su imali Brkii iz Jajca, Prole Rican iz ipova,
Zairagii iz Jajca i dva Jevreja takoer iz Jajca. Zanatskih radnji kao ni kua za
stanovanje skoro da nije ni bilo.

1.4. Kulturne prilike

Sa odlaskom Austru-Ugarske i dolaskom nove vlasti, kulturne prilike ivota
Bonjaka ipova nisu se znaajnije poboljale i po tradiciji svode se na osnovno
kolovanje i vjersku pouku. Veina stanovnitva je bila nepismena, premda je
jedan, istina manji broj mladia izuavao zanate u susjednom Jajcu i Mrkonji
Gradu, srednje kole u Banjaluci, Travniku i Sarajevu i fakultete u Beogradu,
Zagrebu, Istambulu i Kairu.
U ovom periodu nastavile su sa radom postojee osnovne kole izgraene u
vremenu vladavine Osmanske carevine i Austro-Ugarske monarhije u selima

ipova. Ove kole je, djelomino iz ve tradicionalnog zaziranja od svega to nije

dolazilo sa Istoka, a djelomino i iz razloga to su Bonjaci imali bolja i vea imanja
i time manju potrebu da kroz kolovanje dolaze do dodatnih izvora prihoda,
eohaao veoma mali broj bonjake djece. Ovome u prilog je ila i injenica da
Sipovo nije imalo srednjih kola, tako da su svi oni koji bi zavrili osnovnu kolu
morali nastavljati dalje skupo i za to vrijeme dugotrajno kolovanje izvan ipova, ili
su u suprotnom ostali obraivati svoja imanja, za to im, po njihovom i nije puno
trebala kola. Ovo im se svakako vremenom osvetilo. Jednostavno reeno, u
obavljanju vanijih administrativno-dravnikih, prosvjetno-kulturnih, politikih i
drugih plaenih i na drutvene tokove uticajnih poslova, nije ih bilo, a po onoj
narodnoj: koga nema na prozivci, na njega zaborave i u raspodjeli.
Vjerska obuka i inae djelovanje i prosvjeivanje odvijalo se u mejtefima
damija Benjeva, Plive, ipova i Volara i mesdida u Lubovu i Vraiu sagraenih u
osmanSkom vremenu. Za razliku od svjetovnih osnovnih kola, mektebe su bez
izuzetkS' pohaala sva bonjaka djeca. Na nesreu i alost bonjakog naroda,
veoma mali broj je nastavljao daljnje kolovanje na rudijama, medresama i
drugim viim i visokim vjerskim i graanskim kolama; na kojima su pored vjerskih
izuavane i prirodne i drutvene nauke i time sticane diplome i za obavljanje
znaajnih javnih funkcija. Ipak i u ovakvim okolnostima Bonjaci ipova su imali
svoje Iju.de,koji su svaki na svoj nain trajno obiljeili ta teka vremena. To su:
1. Rizo Rami, roen 1906. godine na Orahovici, zaseoku Gornjih MUjdia.
Zavrio knjievnost na Filozofskomfakultetu u Beogradu 1935. godine, ivio i radio
kao knjievnik, knjievni kritiar i esejist u Sarajevu, gdje je i umro 1982. godine.
Napisao je vie djela, meu njima i knjievnu kritiku "Budna Bosna". Ukopan na
greblju "Bare" u Sarajevu.
2. air ar, roen 1906. godine u ipovu Starom, sin Omera i Zlate, lan KPJ
od 1930. godine, upuen u logor 1941. godine na prijedlog ispostave .R.O. u
Zemunu,na vrijeme od jedne godine, gdje mu se gubi daljnji trag.
3. Mustafa Brki, sin Mehe, roen 1910. u Volarima. Zavrio Medresu u
Sarajevu 1930. godine i Islamski teoloki fakultet u Kairu, nakon ega je poloio
ispit za hafiza i sudiju erijatskog prava. U periodu 1945. - 1955. godine bio je
konzul Ff}lRJu Egiptu. ivio u Sarajevu, gdje je i umro 1980. godine. Ukopan na
greblju "Bare" u Sarajevu.
4. Husein Pipi, sin Rede, roen 1901. godine u Sariima, zavrio Medresu u
Sarajevu '1920. godine. Do 1941. godine bio imam Ferhadija damije u Banjaluci.
Umro 1947. godine.
!.;

5. Faik Bahti, uitelj iz Benjeva, roen 1890. godine,

6. Fehko Bahti, uitelj iz Benjeva, brat Faika, roen 1892. godine.
Ostalih kulturnih aktivnosti u smislu organizovanog i kontinuiranog njegovanja
muzike i.druge tradicije, obiaja, folklora i sl. nije bilo.

1) ARHIV UREDA OPTINE IPOVO - ZENICA

2) Ibrahimagi, dr. Omer: DRAVNO-PRAVNI RAZVITAK BOSNE I HERCEGOVINE,
Sarajevo, 1997.
3) ILUSTRIRANA POVIJEST SVIJETA, Zagreb, Stvarnost, 197!.
4) Imamovi, Mustafa: HISTORIJA BONJAKA, Sarajevo, Svjetlost, 1998.
5) Rami, Rizo: BUDNA BOSNA, Sarajevo, Svjetlost, 1996.

VIlI

DRUGI SVJETSKI RAT I GENOCID NAD

BONJACIMA IPOVA 1941.-1945.
GODINE

Mr. Seka Brkljaa

1. IPOVO 1941. GODINE U ODNOSU LOKALNE I OPTEISTORIJE
BOSNE I HERCEGOVINE U DRUGOM SVJETSKOM RATU
1.1. Regionalna i lokalna istorija 1941 - 1945. godine
u ipovakom kraju
.
Regionalna i lokalna istorija nisu uvijek od neizostavnog znaaja za optu
istoriju. Postoje opte teme koje ne zavise ili su vrlo malo uslovljene predhodnim
istraivanjima lokalnih prilika i regionalnih fenomena. Na tlu odreene regije nisu
se moda zbivali dogaaji od veeg znaaja za nacionalnu istoriju u irem smislu.
Nagomilavanje drugorazrednih podataka i hipertrofija Iinih imena nisu ni od kakve
koristi za univerzalno shvaenu istoriju.
Meutim, istraivanja koja ne bi uvaavala posebne pojave ostala bi
nepotpuna u mjeri u kojoj je sam ivot bio raznovrstan. Samim tim, u ii
istraivanja trebalo bi da se nau sve specifinosti pojedinih regija, okolnosti
zbivanja, teritorijalno prostiranje pojava i njihov intenzitet. Aprilski rat 1941.
godine, okupacija, uspostava okupacionih sistema i u okviru njih ustanovijenje
vlasti Nezavisne Drave Hrvatske, odavno su svrstani kao dogaaji opte istorije u
Bosni i Hercegovini u Drugom svjetskom ratu.
Lokalna i regionalna istorija imaju svoje vlastite predmete i probleme koji im
dajU smisao opstanka kao posebnom istoriografskom rodu. Tu su, prije svega,
porijeklo i razvoj specifinih lokalnih, odnosno regionalnih pojava, ukljuujui i
analizu reflektovanja optih procesa i podsticaja na ue teritorijalnim poligonima.
Otkrivanje, utvrivanje i razumijevanje tih pojava daje raznolikost opte-istorijskom
procesu, ukazuje na neiscrpnost slojeva proteklog ivota, istorijski radovi ako
imponuju gustinom analiza ostaju kao sVjedoci antidogmatskog, uniformisanog
pristupa. Ti specifini problemi mogu da budu vie nego jasno uoljivi, ali i ponekad
nedovoljno reljefno izraeni. Osobenosti mogu da se izraavaju na brojne naine, a
komaparativnim metodom ili se uklope kao kamici mozaika vieznane pojave, ili
se izdvajaju kao specifinost, zavisno od vie momenata, kao to te vezano za
Bosnu i Hercegovinu u Drugom sVjetskom ratu, procesi na lokalitetu Sipova ili ire
regije : razliit nacionalni i vjerski sastav stanovnitva s izuzetnim reprekusijama na
tok dogaanja, istorijske tradicije, blizine vanijih centara kao to je
Jajce,(Bosansko za elektriku), strane penetracije i pretenzije ( njemaki vojno
privredni interesi i sukobi sa istovjetnim italijanskim karakterino oko demarkacione
linije dVije interesne zone koja dijelom prolazi preko tog podruja), one, dalje
mogu da zavise i od toga koliko su odreena podruja izloena penetraciji
sukobljenih nacionalnih snaga, koje na njih polau" prava" s pozivom na istorijske
i etnike argumentacije.

1.1.1. Opte stanje 1941. godine

Kada je u pitanju odnos regionalne i lokalne istorije u ipovakom kraju u
Drugom sVjetskom ratu predmet izlaganja je predmetno, prostorno i hronoloki
ogranien. Meutim, oblast ipova ne posmatramo kao nekakvu enklavu, jer takva
nije ni bila, poto su sve oblasti na neki nain meu sobom povezane, as vre,
a as slabije, to zavisi od sticaja ratnih okolnosti. Unutranja ipovaka scena i
njen lokalni i regionalni ambijent u cijelom meuratnom razdoblju nosi peat
zaostalosti, bez obzira na postojanje nekih industrijskih preduzea i pogona u Jajcu
i eksploatacije uma u iroj okolin.
Varoica ipovo, koja prema popisu 1931. godine nije ni optina, jer osim
nekoliko trgovakih, ugostiteljskih i zanatskih radnji nema nikakvih drugih
privrednih objekata, a osnovna karakteristika bavljenja poljoprivredom bilo je
svatarenje, bez mogunosti znaajnijeg prinosa za trite. Uz takvu ekonomsku
situaciju i gotvo optu neprosvijeenost, ako se izuzme pred rat otvorena itaonica
sa malom bibliotekom za onaj mali broj pismenih, loe zdravstvene uslove sa
znaajnom populacijom ugroenom tu berkulozom, uz nedostatak zdravstvene
zatite u uslovima visokog nataliteta i smrtnosti djece, sa ambulantom koja je
radila jedanput sedmino, sve to, meusobno se prepliui, ubrzavalo je proces
raslojavanja i osiromaenja stanovnitva, te su ukupne socijalne prilike, neodvojive
od bosanskohercegovake prosjenosti, kao veoma teke doekale u rat 1941.
godine.

1.1.2. Aprilski rat

Stanovnitvo ipova je u toku kratkotrajnog aprilskog rata bilo uznemireno,
pored opte ratne psihoze i neizvjesnosti i strahom od preleta ratnih aviona,
talijanskih, koji su 12 aprila vrili izvianja na liniji Biha- Jajce, a posebno i od
njemakih "tuka", koje su 14 aprila bombardovale eljezniku prugu iznad
"Elekrobosne" Jajce.
Dezorijentisana Vrhovna komanda Vojske Kraljevine Jugoslavije esto nije
imala vezu sa svojim armijama, pa otuda nije uVijek ni poznavala stvarnu situaciju
kod svojih trupa. U vezi sa direktivom o organizovanju "odsudne odbrane"je isto
tako i nareenje komandantu 4 armije da ojaa trupe dijelovima 7 armije i zatvori
pravac Banjaluka - Sarajevo i Bosanski Petrovac - Jajce - Rama, u koji ulazi iri
prostor ipova kao frontaino podruje. Meutim, kao to nisu postojali uslovi za
izvrenje opte direktive, tako i nareenja izdata u vezi s njom nisu bila realna.
Veina jugoslovenskih armija nalazila se u rasulu, a frontovi kao cjelina stvarno nisu
vie postojali. Time je njemakim snagama bilo omogueno brzo i koncentrino
nastupanje i dalja djejstva na optem pravcu prema Sarajevu.
Iz dnevnog izvjetaja OKW-a se vidi da je 14 oklopna divizija 2 armije do 14
aprila uvee zauzela prednjim dijelovima liniju Jajce - Doboj. Taktika linija
razgranienja njemakih i talijanskih trupa u toku izvoenja ratnih operacija
mijenjana je od njemake strane vie puta, da bi ve 14 aprila dobila pribline
konture, onakve kakvom je Hitler proglasio 24 aprila kao demarkacionu liniju dvije
interesne sfere, njemaku i talijansku, nevidljivu ali vrlo vanu liniju Donji Vakuf -

Jajce, koja je bila blizu i ipova i koja je imala dalekosean znaaj za razvoj vojnopolitikih odnosa Njemake i Italije u NDH, posebno u oblasti Bosne i Hercegovine.
Njemake motorizovane jedinice prodirale su 15 aprila od Mrkonji Grada
prema Jajcu, prema kome su dezorijentisana Vrhovna komanda Kraljevine
Jugoslavije, odnosno eneral Kalafatovi, uputili eljeznicom 13 aprila jedan
pirotehniki bataIjon, u nemogunosti da poaljU i jednu bateriju. Grupa vojnika
digla je u noi 14 aprila u vazduh eljezniki i kolski most na Plivi, a dijelovi akog
bataljona napali su puanom vatrom njemake trupe u koloni ka Jajcu. Tim
akcijama i ulaskom njemakih trupa u Jajce 15 aprila zavrena su malobrojna i
kratkotrajna ratna djejstva u ovoj regiji u invazionom periodu.

1.1.3. Uspostavljanje NDH vlasti

Jo u toku aprilskog rata na podruju ipova osjealo se izvjesno djelovanje
ustakih pristaa, pojaano vijestima o inu proglaenja NDH 10.aprila,
neposrednom ulasku njemakih trupa u Zagreb, i daljnim brzim prodorima u
dubinu, prema Bosni. Ove pristae obilazile su okolna sela da bi nali nove
saradnike i uspostavili ustake punktove, kako bi spremno doekali Nijemce i
preuzeli odreene zadatke, izvodili akcije po njihoVim direktivama i sl. Tako su vrili
pripreme za uspostavljanje svoje vlasti u ipovu, to jest ustakog tabora, optine,
andarmerijske stanice, povjerenika u selima i slino.
Ubrzo po dolasku njemakih jedinica u ipovo poelo je razoruavanje
zateenih na tom prostoru, dijelova jugoslovenske vojske i otpremanje zarobljenika
eljeznikim transportom prema Jajcu, a potom za Rajh. Mnogi vojnici i pojedini
oficiri bacali su, skrivali i poklanjali svoje oruje i municiju mjetanima u Janju,
Pljevi i na drugim podrujima. Neki od njih preporuivali su seljacima da uvaju
oruje, uvjereni da rat nije zavren.
Kad su Nijemci zavrili razoruavanje bive jugoslovenske vojske, ustae su
poele da organizuju i uvruju svoju vlast u ipovu. Formiran je Ustaki tabor,
kao vojno-politika institucija. Njegovi zadaci bili su oduzimanje oruja, municije i
vojne opreme od mjetana i odravanje reda u ipovu i okolnim selima. Uporedo s
tim ustae su poele da zavode strahovladu i da proganjaju mirno stanovnitvo, da
odvode taoce, da pljakaju trgovake radnje, da najavama svojih postupaka, kao i
samim djelima, izazivaju uznemirenje i strah.
Jedan od prvih akata Ustakog tabora bio je proglas kojim je uveden policijski
as i ogranieno kretanje. Ustaki povjerenici po selima, dobro naoruani,
postavljeni su odmah poslije formiranja pomenutog tabora, a istovremeno je
uspostavljena i ustaka optinska vlast u ipovu. Kopiranje nacista bilo je vidno u
cijelom sistemu ustake dravne uprave, ija je struktura bila uspostavljena na
principima centralizma i totalitarizma, i u zemlji nije postojao ni jedan izborni
organ. Svi nosioci vlasti, pa i u ipovu, bili su imenovani, sami ustae, glasne
pristae, ili javno neoponentski raspoloeni slubenici. Na osnovu odluke o
osnivanju upa 10. juna 1941. godine kao vida administrativno teritorijalnih jedinica
NezavisneDrave Hrvatske, 7. avgusta 1941. godine obraZUjese upa Pliva i Rama
sa sjeditem u Jajcu, u iji sastav ulazi i ipovo.

1.1.4. Zaotravanje meunacionalnih odnosa

Ustaki vid tripartitnog rjeavanja tzv. srpskog problema: unititi, iseliti,
prekrstiti; ustako-muslimanske protivrjenosti, ustako poimanje o Muslimanima
kao "cvijetu hrvatstva", odavno su svrstani kao dogaaji opte istorije, ali lokalna
istorija ih unapreuje, ubjedljivo potvrujui da pojave mogu da imaju jedinstveno
porijeklo, ali da su putevi njihove primjene raznoliki, jer fokusirano na lokalna i
regionalna arita pokazuju se najraznovrsniji oblici stvaralatva, samoinicijative
naroda, primjeri "malih" i nepoznatih antifaista, likovi boraca i humanista koji su
1941. godine radili van svih direktiva, povedeni patriotskom vokacijom i
osjeanjima.
Ako je istraivanje lokalnih pojava, kao usamljenih, organski nepovezanih sa
irim kolosijecima deavanja jednostrano, utoliko je i vano da panji opte istorije
ne bi smjelo da izmaknu one pojave regionalnog i lokalnog znaaja bez ijeg se
izuavanja i utvrivanja ona ne bi do kraja razumjela i objektivno prikazala. U njen
krug ulazi i ovaj lokalitet kao podruje u kome rat i okolnosti uspostave NDH
zaotravaju meunacionalne odnose dajui im novi kvaIitet, sa posebnim i optim
manifestacijama i reprekusijama. Opti uslovi opstanka stanovnitva, u cjelini, nisu
se bitno razlikovali od onih u ostalim okupiranim zemljama Evrope, ali su u
ograniavanjima nacionalnih, vjerskih i drugih sloboda, zloinima i genocidu bili
mnogo blii uslovima u kojima je ivjelo stanovnitvo istonoevropskih okupiranih
zemalja. Kao rezultat okupatorske politike razjedinjavanja i instrument planova da
se nerijeeno nacionalno pitanje u Kraljevini Jugoslaviji iskoristi za meusobno
istrebljenje njenog stanovnitva, tretman pojedinih naroda i njihovih pojedinih
kategorija stanovnitva bio je vrlo diferenciran.
Erozija tolerancije i tradicije vjerskog trijalizma bosanskohercegovakog
drutva u svome ishoditu bila je vanjska i unutranja izdaja i tradicije i ljudstva, a
imala je za krajnji cilj i stvarno "etniki isto" sankcionisanje prikljuenja Bosne i
Hercegovine Nezavisnoj Dravi Hrvatskoj. Panji istraivaa kompleksnih
meunacionalnih odnosa u Bosni i Hercegovini u toku Drugog svjetskog rata ne bi
smjeli da izmaknu mnogi dogaaji vezani i za ovaj lokalitet koji pokaZUju da
"efektivnost" okupacije i nove vlasti dovoena u pitanje i u podrujima u kome ona
nije bila samo nominalna ili suspendovana vojnim putem. Skup muslimanskih
vjernika, seljaka i hoda iz petnaestak sela u i oko damije u Divianima u povodu
mevluda, bio je prilika za politiki istup sa jasnim naznakama da se u postojeoj
situaciji uvaju komijski odnosi sa susjedima druge vjere i nacije. Ovaj istup ne
samo da je iroko odjeknuo i pozitivno uticao na opredjeljenje i ponaanje
muslimanskog stanovnitva, nego je posebno znaajna injenica da se meu
nekoliko stotina ljudi nije naao niko ko bi govornika prijavio ustakim vlastima.
Slinih primjera je bilo i meu Bonjacimaipova.
Razliiti oblici otpora pridonosili su jaanju progresivnih tendencija i uticali na
jasnije formiranje nacionalne i antifaistike svijesti, bez obzira to su im polazne
idejne pozicije bile razliite. Istupanje pojedinih muslimanskih prvaka iz javnog
ivota, organizovano i pojedinano, nije bilo samo neslaganje sa ustakom
politikom, ve i oblik javnog pasivnog otpora dogaajima, idejama i njihovim
reprekusijama koje su suprotne dubokim ljudskim, vjerskim osjeanjima i

uvjerenjima onih koji su otpor pruili. Kada neki od njih pristupaju i organizovanom
oslobodilakom pokretu, taj otpor kvalitetno poprima nove forme.

1)

Aprilski rat 1941. godine, Zbornik dokumenata,

503, 567, 619-620, 645, 697.

kniga. 2, Beograd 1987., strana 502-

2)

Zbornik dokumenata i podataka o NOR-u naroda Jugoslavije, tom IV, knjiga 1, Beograd
1951., str. 288-291, dok. 131.

3)

Bri, Rafael: OKUPACIONI SISTEM U BOSNI I HERCEGOVINI 1941. GODINE, Beograd,

Vojno istorijski glasnik, 1970., strana 19-89.

4)

ulinovi, Ferdo: SLOM STARE JUGOSLAVIJE, Zagreb 1958.

5)

JAJAKO PODRUJE U OSLOBODILAKOM RATU I REVOLUCIJI, Zbornik sjeanja, knjga

1, Donji Vakuf, Jajce, ipovo, 1981.

6)

Kreso, Muharem: USLOVI IVOTA STANOVNITVA I OTPORA NA "EFEKTIVNO"

OKUPIRANOJ TERITORIJI JUGOSLAVIJE U TOKU DRUGOG SVJETSKOG RATA, Zagreb,
asopis za suvremenu povijest, 1972., strana 43-63.

Mr. Senija Milii

2.

DRUGI SVJETSKI RAT I GENOCID NAD BONJACIMA

IPOVA 1941- 1945. GODINE

2.1. Stanje dokumentacione grae o stradanju

Bonjaka ipova u periodu 1941. - 1945. godine
Na pitanje koliko je Bosna i Hercegovina imala rtava u toku Drugog svjetskog
rata ni danas nemamo pravi odgovor. Prvi i najvaniji razlog su izvori.
Izvorna graa nastala u toku rata nedovoljna je iz vie razloga. Graa nastala
krajem rata i prvih godina po njegovom zavretku nije u potpunosti obuhvatila sve
dogaaje, posebno ne stradanja Bonjaka. Drugi razlog su oskudni radovi na ovu
temu. Ovo najoitije potvruje primjer ipova.
(a) Arhiv Bosne i Hercegovine u Sarajevu, u zapisnicima Zemaljske komisije za
utvrivanje zloina okupatora i njegovih domaih pomagaa i spiskovima rtava
za ipovo nema podataka o Bonjacima. U kutija ma 116 (ifluk i Duljci), 118
(Lubovo), 120 ( Stupna) i 121 (Volari i Vrai) u kojima je skoro apsolutno ivjelo
bonjako stanovnitvo, sve navedene rtve su Srbi, a u prijavama raenim od
1944. do 1946. godine pominju se paljenja i pljake ovih sela koje su izvrili ustae,
Nijemci i etnici. Pri tome se imaju u vidu paljenja srpskih kua i ostalih objekata.

(b)Gazi -Husrevbegova biblioteka, u zbirci dokumenata iz Drugog sVjetskog

rata ne nalazi se ni jedan dokument koji bi se odnosio na stradanja Bonjaka
ipova i okolnih sela u Drugom svjetskom ratu.
(c) Zbornik dokumenata i podataka o narodnooslobodilakom ratu naroda
Jugoslavije kada je o ipovu rije daje uglavnom podatke o vojno-politikoj situaciji
na terenu. U dokumentu broj 131 (288-291 str. ), tom IV, knjiga 1., Beograd 1951.,
u izvjetaju
"komande Plivskih partizanskih odreda" od 11. septembra 1941.
~odine tabu Drvarske brigade o borbama na sektoru Janj-Pliva i osloboenju
Sipova nalazi se i podatak o velikom razdoru izmeu Srba i Muslimana.

(d)
Anketa
Republikog
odbora
Saveza
udruenja
boraca
narodnooslobodilakog rata Bosne i Hercegovine, kojU su optinski odbori SUBNORa izvrili 1961. godine sastavni je dio fonda Republikog odbora SUBNOR-a Bosne i
Hercegovine i nalazi se u Arhivu Bosne i Hercegovine u Sarajevu. Ovom anketom
napravljen je poimenini popis sljedeih kategorija uesnika i pripadnika NOR-a:
poginuli borci u NOB,
preivjeli borci u NOB,
rtve faistikog terora u toku NOB,
otjerani na prisilni rad,
bivi politiki zatvorenici, internirci ideportirci,
bivi ratni zarobljenici.
Postavlja se pitanje da li je sve obuhvaeno ovom anketom i kako i koliko se
objektivno moglo dvadesetak godina nakon poetka rata doi do tanog broja
rtava. Vidjet emo to na primjeru ipova.

U rubrici poginuli borci u NOB (K-194, 195, 196, 197, 198, 199, 200 i 201)
nalaze se imena 6 poginulih Bonjaka. To su:
1.
2.
3.
4.
5.
6.

Ajki (amila) Mustafa, rod. 1922., poginuo 11. XI 1944. kao tenkist kod
Busovae.
Brki Rasim, poginuo u novembru 1944. kao borac kod Busovae.
Ganibegovi (Sulje) Remzo, rod. 1929., poginuo u avgustu 1944. kod
Kupresa.
ori Muharem, rod. 1917., Volari, poginuo 1945. kod Karlovca.
Hadi Ahmo, rod. 1924., poginuo u maju 1944. kod Busovae.
Komi Huso, rod. 1904., Volari, poginuo u maju 1945. kao bolniar kod
Karlovca

Ovom rubrikom
obuhvaeni su Bonjaci ipova i svih sela ove optine. U
rubrikama u kojima se daju podaci gotovo uz svakog Bonjaka stoji da je neko
vrijeme bio u domobranima, dok se za Srbe navodi da nisu bili u etnicima.
Postavlja se pitanje otkud onih 3000 - 4000 etnika na podruju ipova, koliko ih se
navodi u Zborniku dokumenata i podataka o narodnooslobodilakom ratu naroda
Jugoslavije?
U rubrici preivjeli borci NOB navode se imena 49 Bonjaka. To su:
Kutija 197:
1.
2.
3.
4.
5.
6.
7.
8.

Ajki Ibrahim, 1914., ukii

ejvan Fejzo, 1909., Vrai
Ganibegovi Jusuf, 1904., Vrai
Ganibegovi Asim, 1916., Vrai
Ganibegovi Idriz, 1924., Vrai
Ganibegovi emso, 1927., Vrai
Ganibegovi Mustafa, 1919., Vrai
abi Ibro, 1926., ukii

Kutija 198:
9.
10.
11.
12.
13.
14.
15.
16.
17.
18.
19.
20.
21.
22.

Bai Bisera, rod. 1924.

Bai Muharem, rod. 1902.
Brakmi Muhamed, rod. 1929., Lubovo
Ganibegovi Hajrudin, rod. 1928., Vrai
Rami Dervi, rod. 1919., ipovo
Karabai Nurija, rod. 1927., ipovo
Karabai Zaim, rod. 1929., ipovo
Kahvi Redo, rod. 1911., ipovo
Rami Adil, rod. 1918., [povo
Rami Asim, rod. 1919., S!p0vo
Rami Osmo, rod. 1899., Si~ovo
Ribi emalija, rod. 1907., Sipovo
Pipi Ibrahim, rod. 1921, ipovo
Zec Mehmed, rod. 1923., Sarii

23.
24.
25.
26.

Veli Nurko, rod. 1928., Lubovo

Hasanbai Dervi, rod. 1917., Lubovo
Veli Usnija, treba Husnija rod. 1920., Lubovo
Veli Muharem, rod. 1928., Lubovo

Kutija 201:
27.
28.
29.
30.
31.
32.
33.
34.
35.
36.
37.
38.
39.
40.
41.
42.
43.
44.
45.
46.
47.
48.
49.

Aganovi Salih, Benjevo

Aganovi Smajo, Benjevo
Begovi Zajim, rod. 1919., Olii
Brki Bego, rod. 1922., Volari
Brki Ibro, rod. 1927., Volari
Brki Salih, rod. 1922., Volari
Brki Zuhdo, rod. 1924., Volari
Brki Vasva, rod. 1917., Volari
Hajder Omer, rod. 1930., Stupna
Hajder Suljo, rod. 1911., Stupna
Hadi MUjo, rod. 1908., Volari
Hadi Vejsil, Benjevo
Imamovi Salih, Volari
Kesten Kadrija, rod. 1917., Benjevo
Kesten Safet, rod. 1927., Benjevo
Komi Omo, rod. 1929., Volari
Pucar emso, rod. 1921., Volari
abi amil, rod. 1917., Volari
abi Fahrija, rod. 1921., Volari
abi Ibrahim, rod. 1929., Volari
abi Rasim, rod. 1925., Volari
kopo Sulejman, rod. 1922., Stupna
Zoli Mustafa, Benjevo

Ostale rubrike: rtve faistikog terora u toku NOB, otjerani na prisilni rad,
bivi politiki zatvorenici, internirci i deportirci i bivi ratni zarobljenici - za ipovo
ne postoje, dok su za druga mjesta i gradove uradene.
Sama injenica da je anketa radena 1961. godine i da nije izvorni dokument,
upuuje na to da joj treba prii s rezervom. Zato anketari na terenu nisu uradili
svoj posao onako kako je trebalo i do kraja sa svim rubrikama, nije poznato medutim razlog svakako postoji.

(e) Pregled stratita i

rtava faisikog terora u
Bosni i
Hercegovin~
kojeg je izdao Republiki odbor Saveza udruenja boraca NOR BiH
1985. godine u Sarajevu, takoder ne sadri podatke za bonjaki muslimanski
narod. U uvodnom dijelu reeno je da poinjene zloine treba zaboravljati kako bi
mlade generacije ivjele" neoptereene ", a kao jedan od problema koji su autori
imali prilikom izrade ovog pregleda navodi se nepriznavanje
statusa FT
muslimanskom stanovnitvu. Nije reeno od koga i za koja podruja. Na 89. strani
ovog Pregleda dati su podaci za ipovo. Ukupan broj FT po podacima iz 1984/85.
je 4.300. Pobrojana su stratita, broj rtava na tim stratitima, a u rubrici kom
narodu pripadaju Muslimana nema.

(f) Arhiv Hrvatske i Srbije, i time izvori koji se nalaze u arhivskim institucijama
izvan Bosne i Hercegovine (u Beogradu i Zagrebu), oni su u vrijeme pisanja rada
bili nedostupni iz vie razloga.
(g) Objavljeni dokumenti i literatura iz kojih se moe saznati neto vie o
Bonjacima u Drugom svjetskom ratu, ukljuivo i njihovo stradanje, stanje je
slijedee.
Muhamed Hadijahi je prvi jo u toku rata sainio rukopis i prikupio dio
grae o stradanju Muslimana. Knjiga nosi naslov Posebnost Bosne i Hercegovine i
stradanja Muslimana, rukopis dostavljen saveznikim snagama 1944., a knjiga je
objavljena u Sarajevu tek 1991. godine. Podataka o stradanju Bonjaka ipova u
ovoj knjizi nema.
". Vladimir Dedijer i Antun Mileti, nakon skoro pola stoljea objavili su knjigu:
Genocid nad Muslimanima 1941.-1945. godine, Zbornik dokumenata i svjedoenja,
II izdanje, Sarajevo, 1990. Ponovo nema dokumenata o Bonjacima ipova.
Dr. emso Tucakovi. U knjiZi dokumenata: Srpski zloini nad Bonjacima Muslimanima 1941.-1945. godine, Sarajevo, 1995, takoe nema podataka o
stradanjima Bonjaka ipova.
Dr. Smail eki. U knjiZi Genocid nad Bonjacima u Drugom svjetskom
ratu, dokumenti, Sarajevo, 1996. godine, o stradanju Bonjaka od strane ustaa,
etnika, Nijemaca i !talijana dato je mnotvo podataka. U ovoj knjizi nalazi se i
dokumenat broj 5. (28 - 29. strana) o otpremanju Bonjaka u koncentracione
logore. Iz izvjetaja Kotarske oblasti Jajce od 26 jula 1941. godine, Broj: Pov.
448/41 vidi se da su u koncentracioni logor Gospiotpremljeni:
Jusuf Filipovi, sin Fahribego~ rodom iz Jezera, star 36 godina, po zanimanju
bravar, oenjen, vjere islamske, narodnosti hrvatske, otac dvoje djece, slabog
imovnog stanja, pismen, do sada navodno neporoan. Isti je poznat kao opasan
komunistiki agitator i kao otvoreni pristaa komunizma.
Mustafa Hasi, sin Salihov iz Jezera, star 18. godina, neoenjen, vjere
islamske, narodnosti hrvatske, navodno neporoan, pismen, dobrog imovnog
stanja. Isti je poznat kao pristaa komunizma i saraivao je zajedno sa Jusufom
Filipoviem.
Irfan Filipovi, sin Fahribegov iz Jezera, po zanimanju svreni ak VII razreda
gimnazije, star 19. godina, neoenjen, vjere islamske, narodnosti hrvatske,
imovnog stanja srednjeg, pismen, do sada sudski nekanjavan. Isti je poznat kao
simpatizer komunizma i kao saradnik svoga brata Jusufa. Bjeaoje pred potragom
ustaa. Isti dokumenat se nalazi u knjiZi Dedijera i Miletia, str. 483 - 484.

U knjizi dr. ekia, dokument broj 20, Klanje na podrujuVarcar Vakufa i Jajca
1941. godine - IZvjetaj ustakog logora Varcar Vakuf od 31.12. 1941. godine,
strana 67. - 69. navedeno je 56 osoba bonjake i hrvatske nacionalnosti, "koje su
etnici - komunisti poubijali od 10 travnja do 31 prosinca 1941. godine. Poubijani
su veinom na zvjerski nain. Neki su zaklani noem, a drugi usmreni vatrenim

orujem ... Sve spomenute hrvatske rtve nisu dale nikakvog povoda odmetnicim
da izvre ovaj niz umorstava i ubojstava."
Meu navedenim rtvama je i 38 Bonjaka iz ipova, koje je po tadanje
upravnoj organizaciji jednim dijelom pripadalo opini Varcar Vakuf. To su:
1.
2.
3.
4.
5.
6.
7.
8.
9.
10.
11.
12.
13.
14.
15.
16.
17.
18.
19.

uk Asim
uk emalija
uk Hamid
uk Himzo
uk Ibrahim
uk Kadrija
ul Mehmed
uk Nurija
uk Nafa
uk Rifat
uk Sakib
uk air
uk emso
uk erif
uk Zuhdija
unjalo Alija
unjalo Ibro
unjalo Mustafa
unjalo Redo

20.
21.
22.
23.
24.
25.
26.
27.
28.
29.
30.
31.
32.
33.
34.
35.
36.
37.
38.

Ganibegovi Galib
Hadi Hamid
Hodi Muharem
Hodi Mujo
Hodi Rekan
Hodi Suljo
Hodi Zlata
Kapi MUjo
Kobili Ruhija
Medilovi Ibro
RediAle
Redi Rekan
abi Avdija
abi Bilko
abi Fatima
abi Ibro
abi Sado
abi Zajko
Zoli Mehmed

Pod istim dokumentom u knjizi dr. ekia, pod naslovom: "VIDITE VAE
SMRTI !" - Zvjersko ubijanje Hrvata (muslimana, dodao autor) iz sela Dragnjia
Plive, dato je i slijedee:

"Orunika postaja ipovo iZVjestila je Kotarsko predsjednitvo u Jajcu (

zVjerskom ubijanju Hrvata muslimana iz sela Dragnia, kotar Varcar - Vakuf, te i,
Plive, kotar Jajce. U napisanom izvjetaju od 13. kolovoza 1941. godine OV
orunika postaja izvjeuje o izjavi, koju je o tom jezovitom dogaaju dao Dervii
Redi,sin Mehin, star 24 godine iz Dragnia.

Dervi Redije ispriao kako je dana 9 kolovoza bio uhvaen od pobunjenit

etnika u selu Dragniu, kada je dijelio letke da se pobunjenici vrate svojirr
kuama. etnici su uhitili osim njega jo i:
1.
2.
3.
4.
5.
6.
7.
8.
9.
10.

Zajku abia,sina abanovog,

Ibru abia, sina Ibrinog,
Sulju Hodia, sina Ibrinog,
MUju Hodia, sina amilovog,
Muharema Hadia, sina MUjinog,
Sadu abia, sina Salkinog,
Salku Meia. sina Alijinog, sve iz Dragnia, kotar Varcar - Vakuf, te
amila Hajkia, sina Mehinog,
Hrustana Glavaa,sina Mehinog,
erifa Glavaa, sina Hamidovog, i

Prole, Mile Vujkovi i njihovo drutvo svaaju, koji e prije da ubija. A nama, koji
smo jo povezani u lancima i konopcima, Mirko Prale otvarao je i punio puke
govorei: "Vidite vae smrti" ! Kad su iste poubijali i nas dvojicu poveli nazad,
okrenuo sam se i vidio sam, gdje one, koji su jo bili ivi, etnici kolju noevima".
U navedenoj knjizi dr. ekia Genocid

nad Bonjacima u drugom svjetskom

dokument broj 139, str. 378-436, govori o otpremanju Bonjaka u

koncentracione logore. Rije je o spisku zatoenika Ministarstva unutarnjih poslova
NDH u koncentracionam logoru Jasenovac, Zagreb, 27 mart 1945. godine. Meu
zatoenicima je pod rednim brojem 60 i ime ar aira, roenog uipavu 1906.
godine, sin Omera i Zlate, roene ipi, oenjen, otac dvoje djece, radnik, koji je
upuen u logor na prijedlog Izpostave . R. O. u Zemunu na vrijeme od jedne
godine, jer je bio lan komunistike organizacije i dolazio na komunistike sastanke.
ratu,

U istoj knjizi dr. ekia, dokument 141, na strani 445 Prijekog ratnog suda
pukovnika Luburia - presude antifaistima u Sarajevu od 29. III 1945. godine, pod
rednim brojem 39 nalazi se ime Ganibegovi Abida, sina emse, roenog 1912.
godine u ipovu, po zanimanju obuar, stalno nastanjen u Sarajevu - na kaznu
smrti strijeljanjem .

Ostali radovi o genocidu nad Bonjacima 1941. -1945. godine.

Od ostalih radova o genocidu nad Bonjacima treba pomenuti slijedee:

Mustafa Imamovi, Istorija genocida nad Muslimanima u jugoslavenskim
zemljama, Glasnik Rijaseta Islamske zajednice, br. 6/91, 8-9 str.;
Historija Bonjaka, Sarajevo, 1997., (poglavlje o etnikom genocidu nad
Bonjacima, str. 529-543; Kontinuitet genocida nad Bonjacima u: Genocid u Bosni
i Hercegovini 1991.-1995., Zbornik radova Meunarodnog kongresa za
dokumentaciju genocida u Bosni i Hercegovini 1991.-1995., odranog u Bonu od
31. avgusta do 4. septembra 1995., Sarajevo, 1997., 169-174. str.
Mustafa Spahi: Povijest islama, Sarajevo, 1996. Mustafa Spahi u svojoj knjiZi
Povijest islama, pisao je o deset genocida nad Muslimanima Balkana (409-412 str ).
Dr. Bogo/jub Koovi: rtve Drugog svetskog rata u Jugoslavij~ London, 1985.
godine i Vladimir erjavi: Gubici stanovnitva Jugoslavije u Drugom svjetskom
ratu.

Prvi pokuaji utvrivanja broja rtava na prostoru bive Jugoslavije u Drugom

sVjetskom ratu su oni dr. Bogoljuba Koovia, rtve Drugog svetskog rata u
Jugoslaviji, London, 1985. godine i Vladimira erjavia, Gubici stanovnitva
Jugoslavije u Drugom svjetskom ratu, te Alekse ilasa.
Koovije ustvrdio da je u Drugom svjetskom ratu stradalo 103.000 Bonjaka,
dok je kod Zerjavia taj broj 114.000. Bez obzira na razlike koje se pojavljuju kod
ovih autora, u procentima izraeno to je 8,1% od ukupne tadanje muslimanske
populacije.

U vie knjiga i radova o Drugom svjetskom ratu genocid izvren nad

Bonjacima samo je pomenut.
Sva navedena literatura i radovi ne pruaju nam naalost nijedan podatak o
Bonjacima ipova. Sve to nam je bilo na raspolaganju su tri knjige Jajakog
podruja u oslobodilakom ratu i revoluciji, Zbornik sjeanja.
Jajako podruje u oslobodilakom ratu i revoluciji, Zbornik sjeanja
SUBNOR-aJajce, Mrkonji Grad i ipovo
Kao i prethodne, i ove knjige ne daju uvid u to ta se to za vrijeme Drugog
svjetskog rata stvarno deavalo sa Bonjacima ipova. Tek iz ponekih sjeanja
saznajemo da su s uspostavljanjem ustake vlasti "neizvjesnost i strah poeli da
obuzimaju i muslimansko stanovnitvo".

Ustaka vojska se smjestila u bonjakim selima, odakle je pod izgovorom

zatite bonjakog stanovnitva preduzimala kaznene pohode protiv srpskog
naroda. Ustae su u svoje redove uspjele angaovati jedan vrlo mali broj
Bonjaka.

Odnosi izmeu veine Srba i Muslimana bili su u to vrijeme dobri, kako u

ipovu, tako i u ostalim naseljima na podruju optine. Veina muslimanskog
stanovnitva sa podruja ipova nije odobravala zloine ustaa nad Srbima. Svoje
protivljenje ispoljavali su na razne naine, navodi Radomir Mitri.

Ovo podruje proivljavalo je niz naglih i neoekivanih dogaaja i obrta. Na

prvom mjestu to je narodni ustanak. Na dva-tri dana prije ustanka muslimansko
stanovnitvo je zahvatilo veliko uznemirenje. Stariji ljudi, ene, djeca, a zatim i
itave porodice iz okolnih sela, poeli su naputati svoje domove i odlaziti prema
ipovu. Dan-dva nakon ustanka, u ipovo je stigla jedna ustaka satnija
(Herenieva bojna), sa crvenim fesovima na kojima je bilo slovo "U". Ubijali su
neduno srpsko stanovnitvo ipova i okolnih sela. Ista su u svom pohodu spalili.

Bez obzira na ve poinjene im zloine od strane komija Srba, Bonjaci ipova

su ih onoliko koliko su mogli titili od ustakih zlikovaca. Ovo se naroito odnosi na
sela Benjevo, Duljci, Sarii, itluk, ipovo Staro, Vrai, Pljevu i MUjdieu kojima
su ivjeli i Srbi. U ostalim selima u kojima nisu ivjeli Bonjaci, Hrvati su izvrili
genocid nad srpskim stanovnitvom. Komije Srbi nisu meutim uzvratili
Bonjacima pomo i zatitu. Kada su ustanici zauzeli ipovo 28. avgusta 1941.
godine, svu svoju mrnju prema Hrvatima su iskalili na nedunom i nenaoruanom
bonjakom stanovnitvu, mahom starcima, enama i djeci. Sve to na vrijeme nije
izbjeglo u Jajce i Mrkonji-Grad poklano je i baeno u jame. Sve kue i drugi
objekti koji su pripadali Bonjacimasu opljakani a zatim spaljeni.

Po ulasku ustanika u ipovo, vojska NDH se povlai u Jajce. Za njima kreu

bonjake izbjeglice ipova. Ovim je agonija i stradanje bonjakog naroda ipova
uzrokovana daljnjim ratnim djejstvima, bijedom, glau, tifusom, suicom i drugim
bolestima, nastavljena. Kako su se Bonjaci skrasili u sredinama koje su uglavnom
bile pod kontrolom NDH, to je jedan broj mladia, to silom, to iz nevolje,

prihvatio domobransku uniformu. Veina njih je izginula, a jedan dio je vremenom

otiao u partizane.
Jovo Kljaji je u svojim sjeanjima naveo da veliki broj potenih i razumnih
Muslimana nije imao snage da se energinije suprotstavi podivljalim pojedincima iz
svoje sredine koji su se prikljuili ustaama. Takvo dranje muslimanskog
stanovnitva nije po njegovim rijeima bilo samo po sebi dovoljno da uvjeri Srbe u
iskrene i potene namjere. U noi 27/28 avgusta 1941. godine ipovo je
osloboeno od. Neprijatelj je ne mirei se s takvom situacijom preduzeo od 3 - 10
IX 1941. ofanzivu sa vrlo jakim snagama. Tom prilikom spaljena su gotovo sva sela
u Janju i Pljevi. Ustanici su ponovo uli u ipovo 10. IX 1941. godine. Bonjako
stanovnitvo sa podruja ipova se povuklo prema Jajcu, jer su vidjeli kakve su
zloine ustae izvrile nad srpskim stanovnitvom Janja i Pljeve, pa su se sklonile
bojei se osvete.
Vojno-politika situacija na ovom podruju bila je veoma sloena i teka,
posebno u aritu ustanka Janju i Pljevi. Veina sela bila je spaljena, a bilo je
prisutno i osjealo se djelovanje srpskih ovinista, koji su pOZivali na osvetu i
bratoubilaki rat. Krajem 1941. i poetkom 194:2.godine slobodna teritorija bila je
u dobroj mjeri izolovana dolaskom Talijana, koji se deklariu kao zatitnici srpskog
naroda od
ustakih zloina kao i zbog formiranja etnikih jedinica koje
obustavljaju borbu s neprijateljem na ovom podruju.
U ovako nastalim okolnostima politika previranja prisutna su i u ustanikim
redovima. KPJje vodila borbu da ustanike mase mobilie na platformi borbe protiv
ustaa, etnika, Nijemaca i Italijana. Iz tog razloga Vrhovi tab NOV i DVJ u
januaru 1942. uputio je proglas Bosancima, Srbima, Muslimanima, Hrvatima u
kome ih upozorava na pogubnost bratoubilakog rata. etnici su za to vrijeme radili
na tome da iznutra razbijUjedinstvo ustanika, izoluju KP i na taj nain onemogue
razvoj oslobodilake borbe. Naroito aktivni postali su nakon sporazuma sa
Talijanima. UbijajU kurire, komuniste, politike radnike, proglaavaju sve Muslimane
i Hrvate ustaama.
etniki uticaj imao je na podruju ipova razliitu jainu i efekte. Od aprila
1942. godine situacija se pogorala, jer su partizanske snage ponovo na udaru
etnika, Nijemaca i Talijana. Iako su u estokim borbama etnici i domobrani
razbijeni, uslijedila je nova neprijateljska ofanziva na Janj i Pljevu iloktobra
neprijatelj je potisnuto Od 22 oktobra do 1 novembra 1942. godine velike
neprijateljske snage ponovo su udarile na ovo podruje i poinile teke ratne
zloine. Stalne napade partizanskih snaga neprijatelj nije mogao izdrati, zato se
povlai i od 1 novembra 1942. godine ovo podrujeje pod kontrolom partizanskih
jedinica. Srpski narod ovog kraja, budui da su svi Bonjaci izbjegli na podruja
pod kontrolom NDHje za svo to vrijeme ivio po zbjegovima, vraao se na zgarita
pa opet bjeao, naroito za vrijeme IV neprijateljske ofanzive, kada su etnici
zajedno sa ustaama i Nijemcima izveli niz napada. Naroitu tekou u ovom
vremenu predstavljao je nedostatak osnovnih ivotnih namirnica. DolazakVrhovnog
taba NOV i POJ u Bosansku krajinu sredinom 1943. i kapitulacija Italije pozitivno
su se odrazili na NOPi istovremeno izazvali demoralizaciju i donekle rasulo etnika

na ovom podruju. Za svo ovo vrijeme neprijatelj je pokuavao da vrati gradove u

dolini Vrbasa. Voen je niz veoma otrih borbi, pa je neprijatelj poetkom 1944.
uspio da privremeno ovlada dolinom Vrbasa, a posebne napade preduzeo je prema
Janju i Pljevi. U prvoj polovini 1944. jedinice NOVJ vrile su stalni pritisak prema
ovim gradovima, da bi ih u septembru 1944. oslobodile to je znailo osloboenje
cijelog jajakog podruja. Najvei problemi u ovom periodu bili su ishrana i
smjetaj stanovnitva u popaljenim selima kao i stalno vrijanje ostataka etnikih
bandi.
Radomir Mitri je naveo u svojim sjeanjima da su se muslimanske mase tek
po osloboenju gradova u dolini Vrbasa u septembru 1944. godine od strane
okupatora i razbijanju ostataka etnikih bandi pruanjem materijalne pomoi i
masovnijim stupanjem u brigade, odrede, poele bre opredjeljivati za NOP.
U ovom Zborniku sjeanja dat je podatak da je ukupan broj rtava faistikog
terora za podruje optine ipovo 4.350.

2.2.1.

Ubijeni Bonjaci u ipovu tokom avgusta

i poetkom septembra 1941. godine

Stanje ubijenih Bonjaka u ipovu tokom avgusta i poetkom septembra 1941.

godine po pojedinim naseljima je slijedee.
2.2.1.1.

Benjevo

U ovom selu ubijeno je 19 Bonjaka: po 1 iz porodice Aganovi, Begovi,

Gluhi i Zoli, po 2 iz porodice Bahti i Hodi, 4 iz porodice Jaarevi i 7 iz porodice
Kesten. Od toga 13 lica ubijeni su kao civili, 3 su nestala kao civili, 2 su iva
spaljena u kui i 1 baen u ivi kre. To su:
1. Aganovi (Age) Muharem, ubijen kao civil
2. Bahti (Ale) Ibro, nestao kao civil
3. Bahti (Bege) Mujo, ubijen kao civil
4. BegOVi (erifa) Demko, ubijen kao civil
5. Gluhi (Sejfe) Sejfudin, 5 godina, baen u ivi kre
6. Hodi Ibrahim, nestao kao civil
7. Hodi Ema, iva spaljena u kui
8. Jaarevi (erifa) Adem, roen 1912., ubijen kao civil
9. Jaarevi (Remze) Mustafa, ubijen kao civil
10. Jaarevi (Mehe) Mehaga, nestao kao civil
11. Jaarevi (Fehke) Beo, ubijen kao civil
12. Kesten (Muje) Sulejman), ubijen kao civil
13. Kesten (Muje) Salih, ubijen kao civil
14. Kesten (Muje) emso, ubijen kao civil

15.
16.
17.
18.
19.

Kesten (Sulejmana) Osman, ubijen kao civil

Kesten (Ibriima) Dafo, ubijen kao civil
Kesten (Smaje) Rahim, ubijen kao civil
Kesten roena Frlj Hafiza, iva spaljena u kui
Zoli (Bege) Fadil, nestao kao civil

Jaarevi (Adila) Adem, Jaarevi (Bee) Fehko i Kesten (Sulejmana) Osman

su mobilisani u augustu 1941. godine kao civili od strane ustanika na radnu
obavezu. Sa kolima i konjima su vie puta izvlaili topove i municiju na Grbavicu.
Posljednji put su odvezli so iz ipova za Pljevu, odakle se vie nisu vratili.
2.2.1.2.

Brani

Iz ovoga sela ubijen je civil Sefer Mujo. Ubistvo je izvreno kod mainskog, tj.
eljeznikog mosta.
2.2.1.3.

ifluk

U ovom selu ubijena su 3 lana porodice Bai, dok je jedan nestao. To su:
1.
2.
3.
4.

Bai
Bai
Bai
Bai

(Ibrahima) Alija, ubijen kao civil

(Ibrahima) Meho, ubijen kao civil
(Ibrahima) Mujo, nestao
(Ibrahima) Sado, ubijen kao civil

2.2.1.4. osii
U ovom selu na podruju Pljeve dva lana porodice Alibai-ulbi su baeni u
jamu "KoziIa", dok je jedan lan porodice Salidik ubijen kao civil. To su:
1. Alibai-ulbi Hamid, baen u jamu "Kozila"
2. Alibai-ulbi Rizvan, baen u jamu "Kozila"
3. Salidik (Fahrije) Mehmed, ubijen kao civil
2.2.1.5.

ukovi

U ovom zaseoku sela Trnovo, koje pripada optini ipovo, Srbi su na Alun, 2
augusta 1941. godine i polovinom istog mjeseca, najprije zvjerski muili a onda
zaklali i bacili u jamu zvanu Bezdana 21 Bonjaka, svojih komija, lanova porodice
uk, Ganibegovi, Kobili i Zoli, od ega 18 mukaraca i 3 ene. ene su prije
ubistva silovane. Takoer postoje osnovane indicije da je veina preivjelih ena i
djevojaka iz ovog sela silovana, s tim to one, iz razumljivih razloga, nisu o tome
javno govorile. To su:
1.
2.
3.
4.

uk
uk
uk
uk

(erifa) Rifet, star 60 godina, ubijen 2. VIlI 1941.

(erifa) Sakib, 24 godine, ubijen 2. VIlI 1941.
(Hasana) Nurija, 45 godina, ubijen 2. VIlI 1941.
(Hasana) Mehmed, 45 godina, ubijen 2. VIlI 1941.

5. uk (Hasana) Himzo, 18 godina, ubijen 2. VIlI 1941.

6. uk (Hasana) Kadrija, 23 godine, odveden poslije napada na Benjevo
7. uk (Adila) emalija, 16 godina, ubijen 2. VIlI 1941.
8. uk (ame) Hamid, 50 godina, ubijen 2. VIlI 1941.
9. uk (ame) emso, ubijen 2. VIlI 1941.
10. uk (Hanije) Ibrahim, 18 godina, ubijen 2. VIlI 1941.
11. uk (Fehke) Asim, star 16 godina, odveden 2. VIlI 1941.
12. uk (ee - Toromana) air, 21. godina, odveden 2. VIlI 1941.
13. uk (Haima) Mustafa, 16 godina, ubijen, 2. VIlI 1941.
14. uk (Haima) Nura, 16 godina, ubijena 2. VIlI 1941.
15. uk (aira) erif, 60 godina, ubijen izmeu ls.VIII i l.IX 1941.
16. uk Zuhdija, ubijen 2. VIlI 1941.
17. uk ro. Harambai Nafa, 50 godina, ubijena polovinom avgusta 1941.
18. uk aira, ubijena polovinom avgusta 1941.
19. Ganibegovi Galib, ubijen 2. VIlI 1941.
20. Kobili Ruhija, iz Glamoa, 25 godina, bila u gostima u ukovima,
ubijena 2. VIlI 1941. godine
21. Zoli (erifa) Mehmed, 45 godina, ubijen 2. VIlI 1941.
2.2.1.6. Dragni
U ovom selu na podruju Pljeve, udaljenom 7 kilometara
jugozapadno od
centra ipova ubijeno je ukupno 36 Bonjaka, i to: po 1 iz porodica Bektaevi,
ehaji, Hadi, Hudovii, Medilovi, Mei i Tucak , 7 iz porodice unjalo, 5 iz
porodice Hodi, 4 iz porodice Redi, 7 iz porodice abi i 4 iz porodice Tica. Njih
34 su ubijeni kao civili, 1 zaklan i 1 baen iv sa Petrove stijene na Dragni
Podovima. To su:
1.
2.
3.
4.
5.
6.
7.
8.
9.
10.
11.
12.
13.
14.
15.

Bektaevi (Alije) Muhamed, ubijen kao civil

unjalo Alija, ubijen kao civil
ehaji Mujo, ubijen kao civil
unjalo (Mustafe) Ibro, ubijen kao civil
unjalo (Salke) Mustafa, ubijen kao civil
unjalo Redo, ubijen kao civil
unjalo Osman, ubijen kao civil
unjalo (Osmana) Haim, ubijen kao civil
unjalo (Rede) Saiko, ubijen kao civil
Hadi Hamid, ubijen kao civil
Hodi (amila) MUjo, ubijen kao civil 13.08. 1941. godine na Pljevskim
podovima.
Hodi (Muje) Muharem, ubijen kao civil 13.08. 1941. godine godine na
Pljevskim podovima
Hodi Suljo, ubijen kao civil 13.08. 1941. godine godine na
Pljevskim podovima
Hodi Zlata, supruga Sulje, ubijena
Hodi Rekan - Reo-Rea, ubijen kao civil

16. Hudovi (Sulje) Zajko, ubijen kao civil

17. Medilovi Ibro, ubijen kao civil
18. Mei (Alije) Saiko, ubijen kao civil 13. 08. 1941. godine godine na
Pljevskim podovima
19. Redi Redo, roen 1870. godine, zaklan
20. Redi Rekan, ubijen kao civil
21. Redi (Halila) Juso, ubijen kao civil
22. Redi (Mehe) Ale, baen iv sa Petrove stijene na
Dragni Podovima
23. abi (Hasana) Avdija, ubijen kao civil
24. abi Bilko, ubijen kao civil
25. abi (Ibriima) Ibro, ubijen kao civil 13. 08. 1941. godine godine na
Pljevskim podovima
26. abi (Zajke) Fatima, ubijena
27. abi (Salke) Sado, ubijen kao civil 13. 08. 1941. godine godine na
Pljevskim podovima
28. abi (Avdije) Alija, ubijen kao civil
29. abi (Avdije) Hasib, ubijen kao civil
30. abi (Zajke) Huso, ubijen kao civil
31. abi Zajko, ubijen kao civil 13. 08. 1941. godine godine na
Pljevskim podovima
32. Tica (Nazifa) Hasib, ubijen kao civil
33. Tica (Sabida) Husein, ubijen kao civil
34. Tica (Mehe) Imir, ubijen kao civil
35. Tica (Sabita) Sulejman
36. Tucak (Agana) Muharem, ubijen kao civil
2.2.1.7. Duljci
Iz ovoga sela je ubijen
selu Stupna.
2.2.1.8.

Crnki (Omera) Suljo. Ubistvo je izvreno u susjednom

Glavai

U ovom selu na podruju Pljeve ubijeno je ukupno 9 Bonjaka iz porodice

Glava, od kojih su 3 baeni u jamu "Kozila". Svi ubijeni su bili civili. To su:
1.
2.
3.
4.
4.
5.
6.
7.
9.

Glava (Ale) Himzo, ubijen kao civil

Glava (Hamida) erif, baen u jamu "Kozila" 13.08. 1941. godine
Glava (Hamida) Latif, roen 1902., ubijen kao civil
Glava (Hamida) Mujo, ubijen kao civil 13. 08. 1941. godine
Glava (Hrustana) Fata, ubijena
Glava Haim, roen 1902., ubijen kao civil
Glava Hrustan, ubijen kao civil 13. 08. 1941. godine
Glava Mehmed, roen 1912. godine, baen u jamu "Kozila"
Glava (Osmana) Redo, roen 1905. godine, iv baen u jamu "Kozila"
zajedno sa jo 16 Bonjaka mukaraca sa podruja ipova.

U naselju Hanovi, sadanji grad ipovo i selu ipovu, sadanje Staro ipov,
ubijen je 41 Bonjaka: po 1 iz porodica Bei, ar, Karali i uki; po 2 iz porodic
Hamidovi, Hajder i Karabai; po 3 iz porodica Bahti, Ganibegovi, Musagi
Pipi, 4 iz porodice Kahri i 15 iz porodice Ribi. Od toga ih je 35 ubijeno kao civil
1 su zaklana, 4 baena u vatru, 1 strijeljan. To su:
1.
2.
3.
4.
5.
6.
7.
8.
9.
10.
11.
12.
13.
14.
15.
16.
17.
18.
19.
20.
21.
22.
23.
24.
25.
26.
27.
28.
29.
30.
31.
32.
33.
34.
35.

Bahti Gane, ubijen kao civil na pragu porodine kue na izlazu iz Hanove
- ipova prema Pljevi
Bahti (Gane) Ramo, ubijen kao civil
Bahti Gane supruga, ubijena
Bei (Jaara) Ramo, ubijen kao civil
ar (Zlate) Fehko, roen 1919., ubijen kao civil
Ganibegovi (Nezira) Sadik, ubijen kao civil kod Bahtia kua na izlazu iz
Hanova - ipova prema Pljevi
Ganibegovi (Nezira) Ramo, ubijen kao civil kod Bahtia kua na izlazu iz
Hanova - ipova prema Pljevi
Ganibegovi Munelfa, Nezirova majka, zaklana
Hamidovi (Hamida) Asim, roen 1920, ubijen kao civil
Hamidovi (Dede) Ahmo, roen 1921., ubijen kao civil
Hajder (erifa) Ferik, roen 1906., ubijen kao civil
Hajder (Ferika) Suljo, roen 1925., ubijen kao civil
Kahri (Muje) Mustafa, roen 1913., ubijen kao civil
Kahri Ibro, roen 1870., baen iv u vatru
Kahri Ibre supruga, zajedno sa muem baena iva u vatru
Kahri (Zlate) Fehko, ubijen kao civil
Karabai (Rede) Junuz, roen 1923., ubijen kao civil
Karabai (Ibre) Zuhdija, ubijen kao civil
Karali (Jaara) Ramo, ubijen kao civil
Musagi (Smaje) Juso, roen 1905., ubijen kao civil
Musagi (Juse) Demalija, roen 1925., ubijen kao civil
Musagi (Age) Nurko, roen 1920., ubijen kao civil
Pipi (Haima) Sulejman, roen 1918., ubijen kao civil
Pipi (Atifa) Islam, roen 1920., ubijen kao civil
Pipi (Sulje) Mae, roen 1927., ubijen kao civil
Ribi (Mee) ena, baena iva u vatru zajedno sa djetetom
Ribi (Mee) dijete, baeno ivo u vatru zajedno sa majkom
Ribi (Vejsila) Dafer, roen 1914., ubijen kao civil
Ribi (Sulje) Smajo, roen 1910., ubijen kao civil
Ribi (Habibe) Hado, roen 1910., ubijen kao civil
Ribi (Habibe) Zuhdo, roen 1912., ubijen kao civil
Ribi (Habibe) emko, roen 1915., ubijen kao civil
Ribi (erifa) MUjo, roen 1913., ubijen kao civil
Ribi (Muharema) Abdulah, roen 1916., ubijen kao civil
Ribi (Fehre) amil, roen 1920., ubijen kao civil

36. Ribi (Mehe) Rasim, roen 1920., ubijen kao civil

37. Ribi (Temfe) Hao, roen 1910., ubijen kao civil
38. Ribi (Muje) Neim, roen 1913., ubijen kao civil
39. Ribi (Salke) Fadil, roen 1914., ubijen kao civil
40. Ribi (Huse) Osman, roen 1910., ubijen kao civil
31. uki (Osmana) Ahmo, roen 1921., ubijen kao civil
2.2.1.10.

Kudii

U ovom zaseoku na podruju Pljeve ubijeno je ukupno 5 Bonjaka: dva iz

porodice Ajki i 3 iz porodice aji. Svi ubijeni su bili civili. To su:
1.
2.
3.
4.
5.

Ajki (Ibre) amil, baen u jamu "Kozila"

Ajki (Mehe) amil, ubijen kao civil 13.08.1941.
eodovima
Caji Mumin, ubijen kao civil
aji Selim, ubijen kao civil
aji Redo, ubijen kao civil

2.2.1.11.

godine

na Pljevskim

Lubovo

U ovom selu, udaljenom 2 kilometra sjeverozapadno od centra ipova ubijen je

ukupno 15 Bonjaka civila, i to: po 1 lan porodica Brakm i, ehi, Harambai,
Safi, ehi, po 3 Velia i Omerovia i 4 Meia. To su:
1.
2.
3.
4.
5.
6.
7.
8.
9.
10.
11.
12.
13.
14.
15.

Brakmi (Muje) emko

ehi (Rame) Husein
Harambai (Muhe) amil
Mei (Ibrahima) Jusuf, roen 1917.
Mei (Ibrahima) Ahmet, roen 1919.
Mei (Sulejmana) Began
Mei (Sulejmana) Esad
Omerovi (Ale) emso
Omerovi (Dervia) Suljo
Omerovi (Omera) Zuhdo
Safi (Adila) Ibro
ehi (Sejde) Suljo
Veli (Age) sin, ubijen kao civil
Veli (Bege) Hamid, ubijen kao civil
Veli (ee) Smail, ubijen kao civil

2.2.1.12.

Mujdii

U ovom selu udaljenom 3 kilometra juno od ipova ubijeno je 15 Bonjaka: 8

iz porodice Malkoa zaklano; 7 iz porodice Ramia, od ega su 3 zaklana, 2 ene
silovane i zaklane i 2 baena kao civili ivi sa MUjdikih stijena. To su:
1.
2.

Malko Bego, zaklan

Malko Bege supruga, zaklana

3.
4.
5.
6.
7.
8.
9.
10.
11.
12.
13.
14.
15.

Malko (Bege) dijete, 10 godina, zaklano

Malko (Bege) dijete, 8 godina, zaklano
Malko (Bege) dijete, 6 godina, zaklano
Malko (Bege) Sulejman, roen 1920. godine, odveden iz MUjdia u
ipovo i zaklan u zatvoru u Brkia kui uHanovima - ipovo
Malko Bajro, zaklan
Malko Emin, zaklan
Rami (Hasana) Mehmed, roen 1931. godine, zaklan
Rami Alija, roen 1890. godine, zaklan
Rami Zlata, supruga Zajke, zaklana
Rami (Alije) Mujesira, roena 1923. godine, silovana i zaklana
Rami (Alije) Ema, roena 1923. godine, silovana i zaklana
Rami (Fejze) Muharem, baen iv sa MUjdikih stijena
Rami (Fejze) Sulejman, baen iv sa MUjdikih stijena

2.2.1.13.

Majevac

U ovom selu je kao civil ubijen Kapi MUjo.

2.2.1.14.

Sarii

U ovom selu, udaljenom 500 metara od centra ipova ubijeno je 10 Bonjaka:

po 1 iz porodica Pipi i Selimovi, po 2 dva iz porodica Zec i Kos i 4 iz porodice
Tuti. lanovi porodice Kos, Nura i njen nepokretni sin Fehko su ivi nabijeni na
kolac i ispeeni na ranju, a ostali su stradali kao civili. To su:
1.
2.

Kos roena Magli Nura, iva nabijena na kolac i ispeena na ranju.

Kos (Tale i Nure) Fehko, nepokretan, iv nabijen na kolac i ispeen na
ranju.
3. Tuti (Bajre) Alija, ubijen kao civil.
4. Pipi (Osmana) Ramo, ubijen kao civil.
5. Selimovi (aira) Muharem, ubijen kao civil.
6. Tuti (Huse) Huso, ubijen kao civil.
7. Tuti (Sulje) Sulejman, ubijen kao civil.
8. Tuti (Mae) Osman, ubijen kao civil.
9. Zec (Muje) Huso, ubijen kao civil.
10. Zec (Mae) Mahmut, ubijen kao civil
2.2.1.15.

Volari

U ovom selu udaljenom tri kilometra jugoistono od centra ipova ubijeno je

17 Bonjaka: po 1 iz porodica ori, Gazi, Jusi, Mei i Muminovi, 2 iz porodice
abi, 3 iz porodice Bai i 5 iz porodica Brki. Veina rtava je zvjerski muena i
umorena. Meu njima posebno grupa od 7 Bonjaka mukaraca civila, preteno lJ
dobi izmeu 40 i 60 godina privremeno smjetenih u Jezeru, koja je u septembrlJ
1941. goloruka pokuala ui u selo u potrazi za hranom. To su: Bai Himzo, Brki
Abaz, Brki Beo, Gazi Meho, abi Osman i dva nepoznata prognanika Bonjaka

ipovljanina privremeno smjetena u Jezeru. Komije Srbi su ih primijetili kako se

preko njiva pribliavaju selu, postavili zasjedu i uhvatili ive. Povezali su ih u lance
i predstavljajui ih kao ustae vodili ih od jednog do drugog janjskog sela. Pri tome
su im u svakom od sela odsijecali po dio tijela, dok na kraju nisu izmrcvareni
iskrvarili i popadali u nesvijest. Rodbina nikada nije saznala gdje su baeni njihovi
zemni ostaci.
U ovom selu zarobljena je i silovana je Muminovi (Dede), djevojako Porobi
elebija, roena 1910. godine. Veinu zloina u selu Volari izvrila je trojka u
sastavu: Mran (Milana) uro, Pelji (Mie) Mirko i Petkovi (Trivuna) uro.
rtve u ovom selu su:
1. Bai (Ahmeta) Kasim, 7 godina, uhvaen u Lukama, oraninom polju
iznad Volara kod ovaca i odveden na Moioce, srpsko selo udaljeno 4
kilometra iznad Volara, gdje je izmasakriran.
2. Bai (Osme) Suljo, 70 godina, ivio u zaseoku Baia Ravan, ubijen kao
civil.
3. Bai (Saliha) Himzo, 40 godina, uhvaen kao civil prognan u Jezero u
pokuajU da u septembru 1941. godine
zajedno sa jo 6 roaka i
komija ue u selo zaposjednuto od strane Srba i uzme neto hrane za
porodicu. Umoren na podrujuJanja nakon strahovitog muenja.
4.

Brki (Halila) erif, 70 godina, ivio u zaseoku Brkia Busnovi, gdje je

uhvaen i odveden u oblinjU umu zvanu Krialovaci ubijen.

5. Brki (Muje) Abaz, 18 godina, uhvaen kao civil prognan u Jezero u

pokuajUda u septembru 1941. zajedno sa jo 6 roaka i komija ue u
selo zaposjednuto Srbima i uzme neto hrane za porodicu. Umoren na
podrujuJanja nakon strahovitog muenja.
6. Brki (Age) Beo, 40 godina, uhvaen kao civil prognan u Jezero u
pokuaju da u septembru 1941. zajedno sa jo 6 roaka i komija ue u
selo zaposjednuto od strane Srba i nae neto hrane za porodicu.
Umoren na podrujuJanja nakon strahovitog muenja.
7. Brki (Age) Adil, 21 godina, partizan, pripadnik jedinice u Jezeru gdje je
izbjegao sa porodicom. Po zadatku doao u selo u decembru 1941.
godine da dogovori dolazak prve grupe bonjakih mladia u partizane i
povezao se sa jedinicom smjetenom u kui Pelji Mie. U nedostatku
ljudstva ukljuio se u dranje strae. Ubijen pod izgovorom da je pokuao
bjeati.
8. Brki Dervia, 80 godina, zapaljena iva u kui na Brkia Busnovima.
9. ori (Mehe) Ibro, 80 godina, ivio u zaseoku Zapatak, ubijen u selu
Vrai gdje se nalazio kod kerke Mevleu gostima.
10. Gazi Meho, 55 godina, uhvaen kao civil, prognan u Jezero u pokuajU
da u septembru 1941. zajedno sa jo 6 roaka i komija ue u selo

zaposjednuto od strane Srba i nae neto hrane za porodicu. Umoren na

podruju Janja nakon strahovitog muenja.
11. Jusi Pao, 80 godina, nepokretan, zapaljen iv u kui.
12. Mei air(, 55 godina, uhvaen kao civil na Zapatku, gdje je i ivio i
odveden u caldarovac, umu iznad sela gdje je i ubijen.
13. Muminovi eo, 60 godina, ubijen kao civil u Krialovcu.
14. abi (Dede) Osman, 60 godina, uhvaen kao civil prognan u Jezero pri
pokuajU da u septembru 1941. gdine zajedno sa jo 6 roaka i komija
ue u selo zaposjednuto od strane Srba i nae neto hrane za porodicu.
Umoren na podruju Janja nakon strahovitog muenja.
15. abi Mela, imala oko 60 godina, majka Muje i Mehe, uhvaenaa kod
koza na abia stanu, zaseoku iznad Volara gdje je i ivjela i zVjerski
umorena. Tijelo nikad nije pronaeno, niti se zna mjesto umorstva.
2.2.1.16.

Vrai

U ovom selu udaljenom 2 kilometra zapadno od centra ipova ubijeno je 13.

Bonjaka: 1 iz porodice Ganibegovi i 12 iz porodice Dizdar. Svi su ubijeni kao civili.
U Vraiu su
po protjerivanju
ustaa i zaposjedanju bonjakih naselja
poetkom avgusta 1941. komije Srbi organizovali javnu kuu u Ganibegovia kuli,
u kojU su dovodili bonjake ene i djevojke iz ovog sela i na njima se zvjerski
iivljavali. Pouzdano se zna da je silovano ukupno 15 ena, premda su samo 3
meu njima javno priznale svoju muku i zlodjela komija Srba. Ostale, iz
razumijivih razloga, nisu o tome htjele javno govoriti. rtve iz ovog sela su:
1.
2.
3.
'4.
5.
6.
7.
8.
9.
10.
11.
12.
13.

Dizdar Zaim,
Ganibegovi
Ganibegovi
Ganibegovi
Ganibegovi
Ganibegovi
Ganibegovi
Ganibegovi
Ganibegovi
Ganibegovi
Ganibegovi
Ganibegovi
Ganibegovi

ubijen kao civil.

(Mahe) Medaga, ubijen kao civil.
(Mehe) Adem, ubijen kao civil.
Jakub, ubijen kao civil.
ajna, Jakubova supruga, ubijena.
(Ejuba) Fahrija, ubijen kao civil.
(Fatme) Galib, ubijen kao civil.
(Gane) Ibro, ubijen kao civil.
(Ibriima) Dedo, ubijen kao civil.
(Dede) Isak, ubijen kao civil.
(Sade) Meho, ubijen kao civil.
(Zajke) Ale, ubijen kao civil.
(Hamida) Mujo, ubijen kao civil.

Kako je VidljiVO, na podruju ipova je tokom avgusta i poetkom septembra

ubijeno ukupno 211 Bonjaka civila, uglavnom ena, djece i starijih i nepokretnih
osoba. Veina ubistava je izvrena na krajnje gnusan i genocida n nain: klanjem,
baca njem ivih u vatru, bacanjem u jame i niz stijene i nabijanjem na kolac i
peenjem na ranju. Veina ena i djevojaka su prije ubistva silovane.

Pored navedenih ubistava, izvrenih nad Bonjacima civilima na podruju

optine ipovo tokom avgusta i poetkom septembra 1941. godine; u junu 1943.
godine na podruju sela Trnovo, koje od 1953. godine pripada optini Mrkonji
Gradje uhvaen i ubijen narodni heroj Rifat Burdevi- Tro, zajedno sa pratnjom.
Pretpostavlja se da su baeni u jamu Bezdanu, u koju su baeni i mjetani zaseoka
ukovi, pobijeni poetkom avgusta 1941. godine.
2.2.2.

Ubijeni i stradali Bonjaci ipova - rtve

okupatorskog nasilja i ratnih djejstava u
periodu septembar 1941. - maj 1945. godine

Kao rtve okupatorskog nasilja, ratnih djejstava i prisilne mobilizacije od

strane okupatorske NDH vlasti u periodu septembar 1941. - maj 1945. godine
ubijena su i stradala ukupno 115 Bonjaka ipova. Posmatrano po mjestu roenja
stanje je slijedee:
2.2.2.1. Benjevo
1. Aganovi (Ibre) erif
2. Begovi (emke) Asum
3. Begovi (Ragiba) emalija
4. Begovi(Muharema) Zair
5. Begovi (Zaima) Arif
6. Jaarevi (Feriza) Remzo,
7. Jaarevi (Remze) Zejnil
8. Jaarevi(Remze) Kasim
9. Jaarevi (Juse) salih
10. Jaarevi (erifa) Smajo
11. Kesten (Begana) Ahmet
12. Peratovi (Jusufa) Edhem
13. Spahi (Zaima) Imir
14. Spahi (Zaima) Mahmut
2.2.2.2. ukovi
1. uk (Begana) Safet, 22 godine
2. uk (Hakije) Ismet, 18 godina
3. uk (Muje) Meho, 22 godine
2.2.2.3. Dragni
1.
2.
3.
4.
5.
6.

unjalo (Ibre) Hasan

unjalo (Rede) Ibrahim
Hodi (Camila) Jusuf
Hodi (Begana) Fahrija
Hodi (Dervia) Mehmed
Hodi (Muje) Mustafa

7. Redi(Omera) Dervi
8. Redi(Ale) Alija

Iz ovoga sela je stradao uki MUjo. Ubijen je u Jajcu na ehaliatekiji iznad

entovog mosta.

1. Glava (Osmana) Jusuf, roen 1908.

2. Glava(Osmana) Mumin, roen 1910.
2.2.2.6. Hanovi i ipovo Staro
1.
2.
3.
4.

Karabai(Ibre) Nurija, roen 1922. godine, stradao u Jajcu

Ribi (Vejsila) Munib, roen 1919.
Ribi (Sulje) Adem, roen 1912.
Ribi (Age) Kadrija, roen 1919.

Ajki (amila) Mustafa, ro. 1922., poginuo 11. XI

Busovae.

1944. kao tenkist kod

2.2.2.8. Lubovo
Prema izjavi mjetanina Ibrahima (Ibrahima) Meia, roenog 1908. godine, u
Lubovu su tokom Drugog sVjetskog rata stradala 34 mlaa Bonjaka. U septembru
1998. godine, kada je sa njim voen razgovor, tj. u njegovoj 90-toj godini nije se
mogao sjetiti imena pojedinano.
Budui da se pouzdano zna da je u augustu ubijeno 15 Bonjaka ovoga sela,
to se moe zakljuiti da je u muhadirluku od septembra 1941. do maja 1945.
godine stradalo jo 20 Bonjaka iz ovoga sela.
Prema kazivanju najstarijih Bonjaka ipova poznata je sudbina hode
Kuri(Tahira) Idriza, roenog 1915. godine u Benjevu, koji je do avgusta 1941.
godine bio imam mesdidaa u Lubovu. Nakon progona iz Lubova avgustu 1941.
godine sa porodicom je izbjegao u Banjaluku. Tu su ga 1943. godine kao
naprednog Bonjaka muslimana uhapsili Nijemci i odveli u logor Jasenovac, gdje je
i ubijen.
2.2.2.9. Volari
1. AVdagi(Avde) Vejsil, star 18 godina
2. Bai(Sulje) Fehret, star 20 godina
3. Bai(Meke) Jaar, star 28 godina

4.
5.
6.
7.
8.
9.
10.
11.
12.

13.
14.
15.
16.
17.
18.
19.
20.
21.
22.
23.
24.
25.
26.
27.
28.
29.
30.
31.
32.
33.
34.
35.
36.
37.

Brki (Halila) Dervi, star 28 godina

Brki (erifa) Ramo, star 18 godina
Brki (Mehe) Ramo, star 18 godina
Brki (Mehe) Fadil, star 18 godina
Brki (emila) Rako, star 18 godina
Brki (Osme) Saiko, star 18 godina
Brki (Salke) Hamdija, star 20 godina
Brki (Salke) Kadrija, star 25 godina
Brki (Nume) Rasim, star 20 godina,
poginuo u borbama za osloboenje
Busovae u novembru 1944. godine.
Brki (Avde) Mujo, star 25 godina
Brki (Muharema) Hasan, star 18 godina
ori (Saliha) Mehmed, star 18 godina
ori (Saliha) Muharem, star 20 godina
ori (Mehe) Ago, star 20 godina
ori (Mehe) Mahmut, star 25 godina
ori (Salke) Suljo, star 20 godina
Fejzi (Mehe) Ramo, star 20 godina
Imamovi (Mee) Sejfo, star 18 godina
Imamovi (Rede) Remzo, star 20 godina
Jusi (Salke) Ahmo, star 25 godina
Komi (Ta le) Remzo, star 20 godina
Komi (Tale) Muharem, star 50 godina
Krio (Bee) Enver, star 18 godina
Krio (Bee) Huso, star 20 godina
MUjki (aira) Fadil, star 20 godina
Porobi (Dede) air, star 25 godina
Pucar (Ibre) Remzo, star 18 godina
Pucar (Ibre) Omer, star 20 godina
Pucar (Zulfe) Omer, star 25 godina
abi (Ibre) Salih, star 18 godina
abi (Ibre) Saiko, star 20. godina
abi (Rame) Hajro, star 18 godina
abi (Fejze) Ramo, star 18 godina
abi (Osme) Himzo, star 18 godina

Fejzi Meho, do 1941.

komija Srba da se nije
zarobljenih Srba poetkom
organizovanog od strane
ivio kao izbjeglica.

godine seoski muhtar u selu Volari, optuen je od strane

dovoljno angaovao kod NDH vlasti na spaavanju
avgusta 1941. godine. Nakon improvizovanog suenja
partizana, ubijen je u Jajcu 1943. gdje je sa porodicom

Po ulasku partizana u Travnik i konanom osloboenju

22. X 1944. godine iz
Medrese, gdje su ivjeli kao izbjeglice, po nareenju aira Maslia, partizanskog
komandanta roenog u Jezeru,
izvedeno je 15 starijih mukaraca Bonjaka i
pobijeno. Meu njima nalazilo se i 5 Bonjaka iz ipova. To su:

1.
2.
3.
4.
5.

Brki (Muje) Ibrahim, 55 godina, iz Volara

Brki (Nume) Numo, 60 godina, iz Volara
ar Ibrahim, roen 1910. godine iz ipova Starog.
uki (Huse) Bahto, roen 1880. godine iz ipova Starog
uki (Bahte) Hamdija, roen 1922. godine iz ipova Starog

Partizani su, takoe, po ulasku

uk Hakiju, starog 50 godina.
2.3.12.
1.
2.
3.
4.
5.
6.
7.
8.
9.
10.
11.
12.
13.
14.
15.
16.
17.
18.

2.3.

u Banjaluku 1945. godine

u Crnoj kui ubili

Vrai

Dizdar (Osme) Islam

Dizdar (Rue) Meho
Ganibegovi (Zajke) Fehko
Ganibegovi (Imira) Asim
Ganibbegovi (Zeira) Sulejman
Ganibegovi (Medage) Alaga
Ganibegovi (Jakuba) Eo
Ganibegovi (Alage) Sulejman
Ganibegovi (Fatme) Sakib
Ganibegovi (Fatme) Ibrahim
Ganibegovi (Latifa) Saiko
Ganibegovi (emke) Ramo
Ganibegovi (Sulje) Atko
Ganibegovi (Ale) Meho
Ganibegovi (Hamdije) Nijaz
Ganibegovi - Pjani Ibrahim
Ganibegovi (Naske) Zuhdija
Ganibegovi (Sulje) Remzo, roen 1929. godine, poginuo u avgustu
1944. kod Kupresa.

Opljakane i spaljene i poruene kue, drugi

gospodarski objekti i spomenici materijalne kulture

Navedenim zloinima treba dodati i cca 2.000 opljakanih i spaljenih kua i

drugih gospodarskih objekata, te 4 damije, 2 turbeta, 3 kule kao spomenike
islamske materijalne kulture i arhitekture, a takoer i sav stoni fond od oko 5.000
grla krupne i 10.000 sitne stoke, ukljuivo svu pokretnu i nepokretnu imovinu
Bonjaka.
Po protjerivanju iz ipova, u augustu 1941. godine Bonjaci su izbjegli u Jajce,
Banjaluku, Bosansku Gradiku, Travnik, Zenicu. Tako se u Jajcu, u julu 1941.
godine nalo 5.000 izbjeglica iz optina, ipovo i Mrkonji-Grad, a u septembru ih
je bilo 4.800, od ega 100 udovica s 282 djece i 30 djece bez roditelja. Najvei dio
ovih izbjeglica bio je smjeten po stajama i upama (Safet Bandovi, O
migracionim kretanjima u Bosni i Hercegovini 1941. godine, u: Migracije i Bosna i

Hercegovina, Sarajevo, 1990., (237-258), a dokument je autor

pronaao u
Institutu za historiju radnikog pokreta Hrvatske u Zagrebu, Fond neprijateljske
grae, inv. br. 2730).
U zborniku sjeanja Jajako podruje u oslobodilakom ratu i revoluciji kada je
rije o materijalnim tetama, ne spominju se unitene kue, drugi gospodarski
objekti niti objekti islamske arhitekture.
Od spomenika materijalne kulture Bonjaka u augustu
opljakani, a zatim zapaljeni i srueni slijedei objekti :

1941. godine

su

(a) Demfje, sagraene u osmanskom dobu, u slijedeim selima:

Benjevu,
Pljevi, naselje arampov,
ipovu,
Volarima.
(b) Mesdidi, sagraeni u osmanskom dobu, u slijedeim selima:
Lubovo i
Vrai.
(c)

Turbeta, sagraena u osmanskom dobu, u slijedeim selima:

Gerzovu, turbe Alije Gerzeleza, na granici optina ipovo i Mrkonji Grad,
Vola rima, turbe Torlak evU Dede.

(d) Kule, sagraene u Osmanskom dobu, u slijedeim selima:

-

Duljcima, Hatibovia kula, u vlasnitvu Hatibovi ef. Ahmeda,

ipovu, Ribia kula u vlasnitvu Ribi Bege,

- Vraiu, Ganibegovia kula, u vlasnitvu

Ganibegovia, sinova Ajde Ganibegovia.

brae amila,

Ibre

Muniba

1.

ARHIV BOSNE I HERCEGOVINE, Sarajevo, fond: Zemaljska komisija

Hercegovinu za utvrivanje zloina okupatora i njihovih pomagaa

za Bosnu

2.

ARHIV BOSNE I HERCEGOVINE, Sarajevo, Anketa RO SUBNOR-a BiH, 1961.

3.

ARHIV UREDA OPTINE IPOVO - ZENICA

4.

Bandovi, Safet: "O migracionim kretanjima u Bosni i Hercegovini 1941. godine",

MIGRACIJE I BOSNA I HERCEGOVINA, sarajevo, 1990. godina, strana 237-258.

5.

eki, dr. Smail: GENOCID NAD BONJACIMA U DRUGOM SVJETSKOM RATU,

dokumenti, Sarajevo, dokumenti, 1996. dok. broj 139., Spisak zatoenika Ministarstva
unutarnjih poslova NDH koncentracionog logora Jasenovac,
Zagreb, 27. mart 1945.,
str. 378-436.

6.

Dedijer, Vladimir i Antun Mileti: GENOCID NAD MUSLIMANIMA

Zbornik dokumenata i svjedoenja, II izdanje, Sarajevo, 1990.

7.

Hadijahi, Muhamed: POSEBNOST BOSNE I HERCEGOVINE I STRADANJA MUSLIMANA,

rukopis dostavljen saveznikim snagama 1944. godine, Sarajevo, 1991.

8.

Imamovi, dr Mustafa Istorija genocida nad Muslimanima u jugoslovenskim zemljama,

Glasnik Rijaseta Islamske zajednice br. 6/91., 8-9. str.; Historija Bonjaka, Sarajevo,
1997., (poglavlje o etnikom genocidu nad Bonjacima, 529-543. str.); Kontinuitet
genocida nad Bonjacima u: Genocid u Bosni i Hercegovini 1991.-1995., ZBORNIK
RADOVA MEUNARODNOG KONGRESA ZA DOKUMENTACIJU GENOCIDA U BOSNI I
HERCEGOVINI 1991.-1995.GODINE, odranog u Bonu od 31. avgusta do 4. septembra
1995., Sarajevo, 1997., str. 169-174.

9.

JAJAKO PODRUJE U OSLOBODILAKOM

knjiga 1, 2, 3.

RATU I REVOLUCIJI,

1941-1945.

Zbornik

godine,

sjeanja,

10. Koovi, Bogoljub: RTVE DRUGOG SVETSKOG RATA U JUGOSLAVIJI, London, 1985.
11. PREGLED STRATITA I RTAVA FAISTIKOG TERORA U BOSNI I HERCEGOVINI,
sarajevo, 1985.godine, izdava RO SUBNOR-a BiH
12, Spahi, Mustafa: POVIJEST ISLAMA, Sarajevo, 1996., str. 409-412.
13. Tucakovi, dr emso: SRPSKI ZLOINI NAD BONJACIMA - MUSLIMANIMA 1941-1945.
GODINE, Sarajevo, 1995.
14. ZBORNIK DOKUMENATA I PODATAKA O NARODNOOSLOBODILAKOM RATU NARODA
JUGOSLAVIJE, Beograd, tom IV, knjiga 1, 1951.
15. erjavi, Vladimir: GUBICI
RATU, Zagreb, 1987.

STANOVNITVA

JUGOSLAVIJE

U DRUGOM SVETSKOM

Asim Rami - Veli Muharem

3. BONJACIIPOVA U NOB I OTPORU FAIZMU
I GENOCIDU 1941- 1945. GODINE

3.1.

Pripreme za ustanak 1941. godine na podruju

ipova i stradanje i egzodus Bonjaka

Ustanak za otpor faizmu 1941. godine na podruju ipova pripremao je i uz

pomo malog broja tadanjih lanova KPJorganizovao Nemanja Vlatkovi, uitelj u
Pribeljcima. Po zadatku Partije, iz Jajca su mu kao pomo poslati Altarac Ivica,
Stipo Bilan, Dubo Ahmet i jo neki lanovi KPJ iz Banjaluke. Ovi organizatori
ustanka, Bonjaci i Hrvati iz sigurnosnih razloga su nosilii srpska imena, jer se tada
nisu smjeli predstavljati svoijim nacionalnim imenima. Tako se Stipo Bilan zvao
Despot.

Navedeni organizatori ustanka nisu moglili postii dogovor ni dobiti pristanak

srpskih ustanika da se i Bonjaci ipova sa njima ukljUUjUu borbu, kako bi bili
masovniji i jai u pruanju otpora faizmu. Ovo iz razloga, to su ustanici Bonjake
smatrali svojim neprijateljima. Zbog toga su odluili da ih protjeraju sa njihovih
-Dekovnihognjita, to im je i uspjelo krajem avgusta 1941. godine. Po osloboenju
Sipova od malog broja domobrana, navodno slavonaca 28. avgusta 1941. godine,
ustanici su protjerali bonjako stanovnitvo i sva sela popalili. U optem haosu i
pometnji, koji je tada nastupio, ustanici-etnici su poubijali bonjako stanovnitvo
zateeno po kuama, kao i prilikom bjeanja u pravcu Jajca i Mrkonji Grada.
Stradalnici su bili starci, ene, djeca i bolesnici. Preivjeli, koji su uspjeli izbjei,
spas su nali u zbjegovima u Mrkonji Gradu, Jajcu, Banjaluci, Bosanskoj Gradiki i
drugim mjestima irom Bosne pod reimom okupatorske NDH.

Tako su se u paninom strahu i igrom svoje zlehude sudbine, bjeei od

jednog zla i nesree nali u milosti i nemilosti drugog neprijatelja i porobljivaa
njihove domovine. Ovim njihova nesrea biva jo vea i traginija, budui da jedan
broj Bonjaka, mimo svoje volje i interesa gine za prljave i genocidne ciljeve NDH
kao okupatora.
Kako su ovo bile sredine u kojima su, zbog okupacije NDH vojske u ilegali
djelovale partijske elije KPJ, to su se bonjaki mladii dorasli oruju na svoju
sreu imali priliku vrlo rano upoznati sa aktivistima organizovanja svenarodnog
otpora, ciljevima oruane borbe i odlaska u partizanske jedinice i odrede najblie
mjestima u kojima su iVjeli kao muhadiri. Odlazak bonjakih mladia u partizane
bi uslijedio mnogo ranije, da nije bilo straha od ustanika Srba koji su ih protjerali iz
rodnog ipova, kao i jake antikomunistike propagande od strane NDH vlasti.
Vremenom, ovaj strah i nepovjerenje je prevladano, zahvaljujui plemenitosti i
iskrenoj ljudskoj toplini i saosjeanjima sa prognanikim mukama od strane
aktivista mjetana iz redova bonjakog naroda, tako da se uspostavlja most
povjerenja prema partizanima kao optenarodnoj oslobodilakoj antifaistikoj
vojsci, Bonjaki mladii su uestvovali u krajikim brigadama i drugim jedinicama i

odredima, borei se za konano osloboenje nae zemlje od stranih faistikih

porobljivaa i domaih izdajnika. Jedan broj njih je u toj borbi dao i svoje ivote.
Po tradiciji naivni i nenaviknuti na traenje svojih prava iz svega to rade, bez
svojih ljudi na visokim vojnim i civilnim poloajima, koji bi ih uputili i njihova prava
zatitili, Bonjaci ipova uesnici NOR-a su svoje uee u partizanima u prvo
vrijeme smatrali kao svoj astan dug u borbi protiv zajednikog neprijatelja i za
zajedniku domovinu. Iz ovih razloga su rijetki meu njima uspjeli ostvariti svoja
prava, a posebno dokaZivanje uea putem svjedoka iz svojih jedinica u kojima su
se borili, zbog ega su ostali oteeni za sta u dvostrukom trajanju i priznavanju,
po kojem su imali pravo na status borca za uee prije 09.09. 1943. godine i
prijevremene borake penzije i druge zasluene i na zakonu osnovane privilegije.
Mali broj boraca Bonjaka je ostvario priznanje statusa borca NOR-a uz mukotrpno
dokumentovano dokazivanje. Jedan broj njih je tek 70-tih godina uspio dokazati
svoje uee, to je prilino kasno, dok veina nije nikada zbog traganja za
SVjedocima iz svojih jedinica, od kojih su neki u meuvremenu pomrli, neki nisu
pronaeni, a neki su odbili svjedoiti s izgovorom da se ne sjeaju da je dotini bio
borac njegove jedinice. Tako su mnogi ostali obespravljeni i pored zasluenih prava
boraca NOR-a.

3.2.

Bonjaci ipova u Narodnooslobodilakoj borbi

i otporu faizmu i genocidu 1941. - 1945. godine

Od svih raspoloivih dokumenata u kojima su registrovani uesnici NOB-e i

otpora faizmu, samo Anketa Republikog odbora Saveza udruenja boraca
narodnooslobodilakog rata Bosne i Hercegovine, koju su optinski odbori SUBNORasainili 1961. godine, izmeu ostalih, sadri i 6 poginulih i 49 preivjelih borca
Bonjaka sa podruja Sipova. Ova Anketa ne sadri imena 8 preivjelih Bonjaka
ipova, kojima je status borca priznat poslije 1961. godine, kao ni 7 poginulih i 10
preivjelih Bonjaka ipova uesnika NOB-e kojima status borca nije nikada priznat.
Ima li se sve ovo u vidu, vidljivo je da je u NOB-u aktivno, kao borci uestvovalo
ukupno 81 Bonjaka sa podruja ipova.
Shodno navodima dr. ekia (3/378-436), ovome svakako treba dodati i imena
predratnih komunista, ar (Omera i Zlate) aira, roenog 1906. u ipovu Starom,
koji je stradao kao zatoenik koncentracionog logora Jasenovac u martu 1945.
godine i Ganibegovi (emse) Abida, roenog 1912. godine na Vraiu, koji je
strijeljan 29. marta 1945. godine u Sarajevu od strane ustake faistike
okupacione vlasti pukovnika Luburia. Ova knjiga je prilika da se bar spominjanjem
njihOVih asnih imena koliko - toliko oduimo njihovom plemenitom djelu i njihovoj
rtvi.
Anketa Republikog odbora Saveza udruenja boraca narodnooslobodilakog
rata Bosne i Hercegovine, koju su optinski odbori SUBNOR-a sainili 1961. godine,
izmeu ostalih sadri i poginule i preivjele borce NOB-e. U ovoj anketi sa podruja
ipova evidentirani su slijedei Bonjaci:

a)

Poginuli borci u Narodnooslobodilakoj

borbi:

U kutijama oznaen im sa K-194, 195, 196, 197, 198, 199, 200 i 201. nalaze se
slijedei Bonjaci ipova:
1.
2.
3.
4.
5.
6.

Ajki (amila)
Mustafa, roen 1922. godine u Pljevi, poginuo 11. XI 1944.
godine kao tenkist kod Busovae
Brki Rasim, roen u Volarima, poginuo u novembru 1944. godone kao borac
kod Busovae
Ganibegovi (Sulje) Remzo, roen 1929. godine na Vraiu, poginuo u avgustu
1944. godine kod Kupresa
ori Muharem, roen 1917. godine u Volarima, poginuo 1945. godine kod
Karlovca
Hadi Ahmo, ro. 1924. godine u Duljcima, poginuo u maju 1944. godine kod
Busovae
Komi Huso, roen 1904. godine u Vola rima, poginuo u maju 1945. godine
kao bolniar kod Karlovca
B) Preivjeli borci NOB-e:
Kutija 197:

1.
2.
3.
4.
5.
6.
7.
8.

Ajki Ibrahim, 1914. godine, ukii

ejvan Fejzo, 1909. godine, Vrai
Ganibegovi Jusuf, 1904. godine, Vrai
Ganibegovi Asim, 1916. godine, Vrai
Ganibegovi Idriz, 1924. godine, Vrai
Ganibegovi emso, 1927. godine, Vrai
Ganibegovi Mustafa, 1919. godine, Vrai
abi Ibro, 1926. godine, ukii
Kutija 198:

9.
10.
11.
12.
13.
14.
15.
16.
17.
18.
19.
20.
21.
22.
23.

Bai Bisera, roena 1924. godine

Bai Muharem, roen 1902. godine na ifluku
Brakmi Muhamed, roen 1929. godine u Lubovu
Ganibegovi Hajrudin, roen 1928. godine na Vraiu
Rami Dervi, roen 1919. godine u ipovu Starom
Karabai Nurija, roen 1927. godine u ipovu Starom
Karabai Zaim, roen 1929. godine u ipovu Starom
Kahvi Redo, roen 1911. godine u ipovu Starom
Rami Adil, roen 1918. godine u [povu Starom
Rami Asim, roen 1919. godine u Sipovu Starom
Rami Osmo, ro. 1899. godine u i~ovu Starom
Ribi emalija, ro. 1907. godine u Sipovu Starom
Pipi Ibrahim, roen 1921. godine u ipovu Starom
Zec Mehmed, roen 1923. godine u Sariima
Veli Nurko, ro. 1928. godine u Lubovu

24. Hasanbai Dervi, roen 1917. godine u Lubovu

25. Veli Husnija roen 1920. godine u Lubovu
26. Veli Muharem, roen 1928. godine u Lubovu
Kutija 201:
27. Aganovi Salih, roen u Benjevu 1915. godine, osloboenje 9 maja 1945.
godine doekao kao kapetan I klase
28. Aganovi Smajo, Benjevo
29. Begovi Zajim, roen 1919. godine u Oliima
30. Brki (Sulje)Bego, roen 1922. godine u Vola rima
31. Brki (Ibrahima) Ibro, roen 1927. godine u Vola rima
32. Brki (Age) Salih, roen 1922. godine u Vola rima
33. Brki Zuhdo, roen 1924. godine u Volarima
34. Brki (Agice) Vasva, roena 1917. godine u Volarima
35. Hajder Omer, roen 1930. godine u Stupnoj
36. Hajder Suljo, roen 1911. godine u Stupnoj
37. Hadi Mujo, ro. 1908. godine u Volarima
38. Hodi Vejsil, roen 1910. godine u Benjevu
39. Imamovi Salih, roen 1909. godine u Vola rima
40. Kesten Kadrija, roen 1917. godine u Benjevu
41. Kesten (Begana) Safet, roen 1927. godine u Benjevu
42. Komi (Omera) Omo, roen 1929. godine u Volarima
43. Pucar emso, roen 1921. godine u Vola rima
44. abi (Ibre amil), roen 1917. godine u Volarima
45. abi (aira) Fahrija, roen 1921. godine u Vola rima
46. abi (Muharema) Ibrahim, roen 1929. gdine u Volarima
47. abi (Fejze) Rasim, roen 1925. godine u Volarima
48. kopo Sulejman, ro. 1922. godine u Stupnoj
49. Zoli (Bege) Mustafa, roen 1908. godine u Benjevu
Anketa Republikog odbora SUBNOR-a iz 1961. godine ne sadri imena
preivjelih Bonjaka ipova, koji su slubeno priznat status borca dobili iza ovog
datuma. To su:
1.
2.
3.
4.
5.
6.
7.
8.

Bai Asim iz Volara, Pripadnik Crvene Armije, uesnik osloboenja Beograda i

uesnik Sremskog fronta
Glava Ejub iz Pljeve
Hasi MUjo iz Benjeva
Hodi Muhamed iz Benjeva
Kadi Meho iz Pljeve
Medilovi Ejub iz Pljeve
Selimovi Ekrem iz Saria
Rami (Zajke) Hasan iz Gornjih MUjdia

Kao partizani i komunisti u toku NOB-e su poginuli i slijedei Bonjaci ipova,

koji nisu imali slubeno priznat status borca:

1.
2.
3.
4.
5.
6.
7.

Brki (Age) Adil iz Volara, poginuo na partijskom zadatku u Volarima krajem

1941. godine
ar (Omera i Zlate) air, roen 1906. godine u ipovu Starom, predratni
komunista, logora
Ganibegovi (emse) Abid, roen 1912. godine na Vraiu, predratni
komunista, logora
Ganibegovi (Naske) Zuhdija sa Vraia
uk (ee - Toromana) Mustafa iz ukova
uk (ee - Toromana) Mehmedalija iz ukova
Ribi (erifa) MUjo iz ipova Starog

U Narodnooslobodilakoj borbi i time otporu faizmu i genocidu 1941. - 1945.

godine, uestvovali su i slijedei Bonjaci ipova, koji nisu imali slubeno priznat
status borca.
1.
2.
3.
4.
5.
6.
7.
8.
9.
10.
11.

Ganibegovi emso, roen 1927. godine u Vraiu

Ganibegovi Beet, roen 1920. godine na Vraiu
Ganibegovi Tahir, roen na Vraiu
Harambai Dervi, roen u Lubovu
Dizdar (Osmana) Almaz, roen na Vraiu
uki Zumra - Zumrica, roena 1925. u Duljcima
Kesten (Begana) Smail, roen u Benjevu
Kesten (Kadrije) Firdeusa, roena 1922. u Benjevu
Keren (Huse) Husein, roen 1929. u ipovu Starom
Rami (Muje) Dervi, roen 1919. u ipovu Starom
abi Ibrahim, roen u Dragnjiu, odbio da primi rjeenje o statusu borca bez
obrazloenja

U arhivi optinskog Odbora SUBNOR-a ipovo, do 1992. godine postojao je

spisak sa 50 Bonjaka sa podruja ipova, rtava faistikog terora, koji nisu nigdje
i nikada javno spominjani. Prema vjerodostojnim izjavama rodbine i sVjedoka, a to
je poimenino dato u radu mr. Senije Milii "Drugi svjetski rat i genocid nad
Bonjacima ipova 1941. - 1945. godine", tokom avgusta i poetkom septembra
1941. godine na podruju ipova je ubijeno ukupno 211 Bonjaka.
Posmatrano po mjestima, stanje stradalih je slijedee:

1.
2.
3.
4.
5.
6.
7.

8.

Benjevo
Brani
ifluk
osii
ukovi
Glavai
Hanovi i ipovo Staro
Dragni

19
1
4
3
21
9
41
36

9. Duljci
10. Kudii
11. Lubovo
12. Majevac
13. Mujdii Gornji
14. Sarii
15. Volari
16. Vrai

1
5
15
1
15
10
17
13

1.
2.
3.
4.
5.
6.
7.

ARRHIV BOSNE I HERCEGOVINE, Sarajevo, Anketa RO SUBNOR-a BiH, 1961.

ARHIV UREDA OPTINE IPOVO - ZENICA,
eki, dr. Smail: GENOCID NAD BONJACIMA U DRUGOM SVJETSKOM RATU,
dokumenti,
Sarajevo, 1996. godine, dokument broj 139, Spisak zatoenika Ministarstva unutarnjih
poslova NDH
koncentracionog logora Jasenovac, Zagreb, 27. mart 1945., str. 378436.
JAJAKO PODRUJE U OSLOBODILAKOM RATU I REVOLUCIJI, Zbornik sjeanja,
knjiga 1, 2, 3.
Milii, mr. Senija: DRUGI SVJETSKI RAT I GENOCID NAD BONJACIMA IPOVA 1941.
- 1945. GODINE, Prvi nauni simpozijum "Bonjaci ipova kroz historiju", Sarajevo, 21.
novembar 1998. godine

IX RAZDOBUE SOCIJALIZMA
1945. - 1992. GODINE
Smajo Brki, dipl. ecc.
Dr. Devad abi
1.

BONJACI IPOVA U RAZDOBUU SOCIJALIZMA

1945. - 1992. GODINE

1.1. Politike prilike

Kako su Bonjaci bosi i goli napustili ipovo krajem augusta 1941. godine, tako
su se i vratili poetkom ljeta 1946. godine. Razlika je jedino u tome to su 1941.
godine bjeali pjeke preko uma prema Jajcu i Mrkonji Gradu, a 1946. godine su
se vratili "irom" u "G" vagonima. Rijetki su sretnici koji su iz petogodinjeg
muhadirluka doveli kozu ili kravu. Volova i konja kao vune radne snage niko nije
imao.
Budui da su sve bonjake kue bile spaljene, smjestili su se u kolibe
napravljene za jedan dan od prua i oblijepljene glinom. Iz ovih stanita su dalje,
prema mogunostima pravili kue za trajnije stanovanje. No bilo je i onih
nesretnika koji su u kolibama proveli i do dVije godine.
Kako su njive' bile posijane od strane komija Srba, to je optinska vlast
naredila da se ljetina popolovi sa vlasnicima posjeda, to je povratnicima kolikotoliko olakalo muke. Svi Bonjaci su od drave dobili besplatan maremat, tj. pravo
da sijeku crnogorinu oblovinu kao grau za podizanje kua u oblinjim umama
Volarskog brda, Lisine, Smiljevca, Vitoroga i Vranovina. Takoer su besplatno dobili
i crijep. Debela stabla borova i jelika su pilana runo i prevlaena do sela takoer
ponajvie runo. Ovo iz razloga to je na jedno selo od cca 100-tinjak porodica
dolazila po jedna zaprega konja koje je kao ~mo za prevoz trupaca dala Optina.
Crijep sa eljeznikih stanica u Volarima, Sipovu i Sokocu je takoer ponajvie
runo noen do sela u koja su se vratili Bonjaci. Od zidara, tesara, stolara i drugih
majstora formirani su radni vodovi, koji su u poetku besplatno, a kasnije uz
naknadu podizali kue, prvo samohranim hudovicama i porodicama bez muke
radne snage, a zatim i ostalim. Ove radne vodove, popularno nazvane Obnova je
plaala Drava.
Kue su po tradiciji podizane na sprat. Prizemni dio je graen od kamena, dok
je sprat dizman. Kako se za zidanje koristio kre, to je svaka porodica prethodno
po oblinjim umama palila kreane, to je takoer bio teak i naporan posao.
Jedan dio Srba, koji je zaposjeo plodna oranina polja i ostala imanja Bonjaka
se je protivio povratku. Sa njima se je odluno obraunala novouspostavljena
komunistika vlast, tako da su Bonjaci imali punu slobodu kretanja i uivanja
svojih imanja. U ovom procesu uspostave graanskih prava i sloboda kao i pune

zatite privatne imovine presudnu ulogu su odigrali predratni komunisti,

revolucionari i humanisti: Nemanja Vlatkovi, predratni uitelj u Pribeljcima, inae
rodom iz Jajca i Radomir Mitri iz Natpolja. Ipak, nije sve ilo bez potekoa. Jedan
broj Bonjaka je, ni kriv ni duan stradao pod neosnovanim optubama i
izmiljenim nedjelima. To su:
(a) Ribi (Sulje) Mahmuta, roenog 1915. godine u ipovu Starom, bez
prethodno sprovedenog istranog postupka i sudskog procesa na ipovakim
barama 1946. godine je ubio IinoTegeltija Ljupko - predsjednik Mjesnog narodnog
odbora ipovo, a od 1947. godine i direktor Gipsare "Volari" kao tada jedine
tvornica u ovom kraju, inae nosilac spomenice 1941. godine. Zajedno sa
Mahmutom, ubio je takoer jo jednog Bonjaka iz Jajca.
(b) unjalo Juso iz Pljeve je osuen i izdrao je zatvorsku kaznu zbog navodne
saradnje sa ustaama, da bi mu ova kazna poslije bila poveana zbog optube da
je saraivao i sa etnicima.
(c) Braa abi (Dede) Ibro i Fejzo, roeni 1893. i 1895. godine u Volarima,
pod optubom za saradnju sa ustaama su 1947 . godine u zatvorenom sudskom
procesu, bez advokata i prava na odbranu, a na osnovu izjava komija Srba
osueni na zatvorsku kaznu u trajanju od po 13 godina, koju su u cijelosti izdrali
samo zato to su im komije Srbi u septembru 1941. na najzvjerskiji mogui nain
ubili brata Osmana roenog 1894. godine sa jo 6 bliih roaka i komija, inae
civila starih od 17do 60 godina. Bojei se osvete, komije Srbi su ih nesnovano
optuili i strpali u zatvor, iz koga su izali kao skrhani i bolesni starci. Za vrijeme
kratkog ivota po izlasku iz zatvora, niko od komija Srba im nije, to se u narodu
kae rekao ni tamo se dalje, jer su bili svjesni njihove nevinosti i nepravde koja im
je nanijeta.
Za brojne zloine izvrene nad Bonjacima; za koje se je javno znalo ko ih je
izvrio nikad niko nije odgovarao. Dapae, jedan broj izvrilaca i sauesnika je
uivao privilegije uesnika NOR-a.
Ono to je posebno indikativno i to upotpunjuje sliku mozaika ivota Bonjaka
ipova jeste injenica da niti jedna rtva niti stratite Bonjaka ipova stradalih u
augustu i poetkom septembra 1941. godine nije niim obiljeeno. Zapravo, za
zemne ostatke umorenih Bonjaka, izuzev Bezdana u Trnovu i Kozilima se nikad
nije saznalo niti se pak pokualo saznati. Po onoj staroj narodnoj: za krvnika rtva je kriva, svi zvjerski umoreni Bonjaci su od strane Srba proglaeni ustaama. Naprotiv, sva stratita Srba su obiljeena i sve rtve uredno popisane
kao uesnici otpora faizmu. Naalost, ne samo da su ovim prokazivane i igosane
porodice nevinih rtava, nego i cijela sela; koja su u svim procjenama politikobezbjednosne situacije komunista sve do 1992.godine nazivana "ustakim
gnijezdima". Ovo je dalje, naravno, zgodno koriteno za raspodjelu i formiranje
drutvene moi u korist Srba. Bonjacima kao politiki nepodobnom narodu, bez
prava na ime (morali su se izjanjavati kao Srtbi ili Hrvati, a od 60-tih godina i
Neopredijeljeni) uskraivane su vane politike i javne funkcije. Tako je za cio
period od 1945. do 1992. godine vrlo mali broj Bonjaka radio u optinskoj

administrasciji i miliciji, te na rukovodnim funkcijama u privredi. Rijetki su mladii

Bonjaci, koji su upuivani u kole rezervnih oficira, a neka od najveih bonjakih
sela; kao to su Volari, u periodu 1945. -1992. godine nisu imala niti jednog
rezrervnog oficira ili podoficira Bonjaka, iako su dala na stotine vojnika. Na drugoj
strani, rijetka je srpska porodica iz koje mladii nisu slati u kolu rezervnih oficira.
Za svo ovo vrijeme na elu SUP-a, u ulozi naelnika i komandira, nikada nije bio
Bonjak. Isti je sluaj i sa Sekretarijatom odbrane, iako je bilo Bonjaka koji su za
ove funkcije imali odgovarajuu kolsku spremu. Tek pod kraj SO-tih, u eri
jednogodinjih mandata i inae oslabljene moi i uticaja Partije i politike, Bonjaci
su znaajnije ukljuivani u podjelu vlasti.
Sa politiko-bezbjednosnog aspekta, indikativno je stradanje dvaju starijih
Bonjaka: Magli (Osmana) Sade iz MUjdia Gornjih i uki Haima iz ipova
krajem 60-tih i poetkom 70-tih godina.
(d) Mag/i (Osmana) Sado, roen 1907. godine u Gornjim MUjdiima , na
lijevoj obali rijeke Janj, gdje je skromno i neprimijeeno ivio muei svoju muku,
pored rada na porodinom imanju radio je i kao zidar, u susjednim selima Donji
MUjdii, Gornji Janjski otoci, ukii, Popue i drugim, nastanjenim srpskim
stanovnitvom. Po ovom osnovu imao je potraivanja od odreenih komija Srba,
koja su se vukla godinama i koja su na kraju osporavana.
U proljee 1967. godine, u vrijeme estih kia i otapanja snijega i time
nabujalih rijeka, preko mostia na slapovima Gornjih janjskih otoka, koji su
naseljeni, u sami sumrak dana prevozio je sam na volovskim kolima sijeno kupljeno
ispod sela Babina Greda, koje se nalazi na desnoj obali rijeke Janj. Budui da tu
vee nije doao kui, rodbina, znajui gdje je otiao se je sutradan digla da ga
trai. Kola, volove i njega su nali zavaljenog za joike i sedrane sprudove stotinjak
metara nizvodno od mostia koji na ovom dijelu spajaju obale Janja. Njegovo
stradanje od strane zvaninih istranih organa nikad nije razjanjeno i za porodicu i
Bonjake ipovaje ostalo sumnjivim.
(d) uki Haim, roen 1912. godine u ipovu, gdje je i ivio, pored rada na
skromnom porodinom imanju radio je i kao prevoznik robe i putnika na konjskim
kolima. Pored redovnog prevoza pote dva puta sedmino za Strojice udaljene od
ipova 30 kilometara, takoer je svakog radnog dana, budui da nije bilo redovnog
autobuskog niti drugog iavnog prevoza ujutro dovozio a uvee odvozio radnike
Organa uprave Optine Sipovo, koji su ivjeli na podruju Gornjih janjskih otoka,
ukia, Kovaevedoline i Popua.
U proljee 1972. godine, prevozei navedene radnike jednog popodneva uvee
do Gornjih janjskih otoka nije se vratio kui u ipovo. On, konji i kola naeni su
sutradan u nabujaloj rijeci Janj ispod strme litice visoke 200 metaran, na mjestu
gdje put ima prostrtano proirenje i gdje se je inae uVijek po zavrenij vonji
okretao. Njegovo stradanje od strane zvaninih istranih organa takoer nikada
nije razjanjeno i za porodicu i Bonjake ipovaje ostalo sumnjivim. Ovo iz razloga
to je imao slabe i mirne konje, koji su se godinama kretali ovom relacijom i koji,
naviknuti na ljude nisu bili plaljivi.

U periodu 1945 - 1992. godine Bonjaci su obavljali slijedee elne politike i

dravne funkcije:

(a) Mag/i evko, iz Gornjih MUjdia

U vremenu 1947. - 1949. godine obavljao dunost prvog poslijeratnog
sekretara Mjesnog narodnog odbora ipovo, a od 1948. godine, kada je sa funkcije
predsjednika
MNO ipovo kao informbirovac
smijenjen Tegeltija
Ljupko i
predsjednika MNO ipovo.
(b) Rami (emse) Asim
Godine 1949. izabran za odbornika Plenuma Sreskog narodnog odbora Jajce i
drugog podpredsjednika SNO Jajce i ujedno postavljen za povjerenika finansija
SNO Jajce u periodu 1949. - 1951. godine. Godine 1951. od strane Plenuma SNO
Jajce izabran za predsjednika Savjeta za prosvjetu i kulturu SNO Jajce i lana
Izvrnog odbora SNO Jajce, na kojoj dunosti je ostao sve do maja 1952. godine,
kada je izabran na dunost sekretara Skuptine Optine ipovo. Na ovoj dunosti
ostao do kraja 1953. godine, kada je izabran za sekretara TP "Trgocentar",
odnosno "Vitorog" ipovo.
U 1986. i 1987. godini obavljao dunost predsjednika
Saveza udruenja boraca NOR-a.

Optinske organizacije

(c) Pipi (Mahmuta) air, profesor iz Saria

U periodu
1969. 1974. godine,
kao volonter
obavljao
dunost
podpredsjednika Skuptine Optine ipovo, a u 1984. i 1985. godini i predsjednika
Skuptine Optine ipovo.

(d) Jaarevi (Muniba)

Zuhdija,

V ekonomist

iz Benjeva

U vremenu
1970. - 1974. godine predsjednik Socijalistikog saveza radnog
naroda ipovo, a od 1974. do 1982. godine predsjednik Izvrnog odbora Optine
ipovo.

(e) Mehmedagi Reuf, profesor iz Doboja

U periodu 1974. - 1978. godine - predsjednik
naroda ipovo.

Socijalistikog

saveza radnog

(f) G/ava Reo, KV ugostitelj iz Pljeve

U periodu 1979. - 1982. godine - predsjednik Optinske konferencije
socijalistike omladine ipovo.

Saveza

(g) abi (Su/ejmana) Devad, magistar ekonomskih nauka iz Vo/ara

Godine
ipovo.

1982/1983

- predsjednik

(h) Hadi (Sulje) Adem, tehn%g

Optinskog

komiteta

Saveza

komunista

iz Duljaka

Godine 1982/1983 - predsjednik Optinskog vijea saveza sindikata ipovo.

(i) onlagi (aira) Zekir, dipl pravnik sa Vraia

U 1983/84. godini obavljao
sindikata ipovo.

dunost

predsjednika

Optinskog

vijea saveza

(j) Hajder (Omera) Hazir, Vpravnik iz Lubova

U periodu 1986/1987. godine - predsjednik
socijalistike omladine ipovo.

Optinske
.

konferencije

Saveza

Kako je socijalistika Jugoslavija bila ideoloka i totalitarna drava, to je svu

vlast za svo vrijeme njenog postojanja apsolutno drala KPJ, odnosno SKJ. Glavnu i
zavrnu rije u svim dogovorima davao je predsjednik Partije, odnosno Saveza
komunista. Skoro sve kljune stvari u Optini pratio je i usmjeravao predsjednik
Komiteta.
Svi kadrovi koji su se u meuvremenu ikolovali, ukljuivo i Bonjake, da bi se
zaposlili i dalje napredovali, morali su postati lanovi KPJ, odnosno Saveza
komunista. lanstvo u KPJ, odnosno Savezu komunista nije znailo samo odricanje
od Islama kao pradjedovske vjere, nego i od tradicije, obiaja, kulture i nacionalnih
obiljeja i osjeanja. Zbog postojee strukture stanovnitva u kojoj su uestvovali
sa manje od 20%, te zbog male zastupljenosti Bonjaka u redovima Partije, preko
koje se Iiferovao politiki i privredni kadar, predstavnici Bonjaka na politikim i
drugim
funkcijama su praktino samo figu rirali, bez stvarne mogunosti da
znaajnije utiu na drutvene tokove u korist bonjakog naroda. Ovo iz razloga to
su delegati i lanovi kuptine optine, Optinskog komiteta Saveza komunista i
drugih organa na kojima su se donosile bitne odluke bili preteno Srbi kao veinski
narod, ijoj volji i interesima su se morali prilagoavati prijedlOZi odluka. No, bez
obzira na ovakvo stanje - predstavnici bonjakog naroda su asno i estito vrili
navedene politike dunosti, titei maksimalno zakon i time pravo svih graana i
naroda, ukljuiVO i prava i interese i naroda kome su pripadali.
Razdoblje socijalizma 1945. - 1992. godine kod Bonjaka ipova, u politikom
smislu posmatrano, je ostalo upameno po slijedeem:
Popisu ratnih teta,
Poslijeratnim hajkama na ostatke etnikih bandi,
Periodu Informbiroa,
Periodu obnove, omladinskim radnim akcijama i brigadama
Zemljoradnikim i seljakim zadrugama,
Javnim tribinama i marksistikom ideoloko - politikom obrazovanju,
Posebnim mjerama bez~ednosti za dane dravnih praznika,
Doecima i ispraajmai Stafete mladosti,
Doecima i ispraajmai Josipa Broza,
Ispraajima regruta u JNA,
Vojnim vjebama i logorovanjima,
umskim poarima,
Urbanizaciji grada i otimanju najplodnije bonjake zemlje,
DjelovanjU pravne drave,
Meusobnmi komijskim odnosima Bonjaka i Srba,

trajkovima, protestnim skupovima i mitinzima solidarnosti sa kosovskim

kninskim Srbima,
Plasiranju teze o ugroenosti Srba na prostorima Jugoslavije i prijetnji
njihovom genocidu i istrebljenju kao paravanu za njihovo javno
naoruavanje i organizovanje za najkrvaviji obraun sa ostalim narodima.

(a) Popis ratnih teta, prema kazivanju najstarijih Bonjaka ipova izvren je
uredno 1946. godine. Meutim, daljnjih aktivnosti u smislu naknade tete nije bilo.
U zvaninim arhivama SUBNOR-ai istorijskim muzejima Bosne i Hercegovine nema
pisanih dokumenata o opljakanoj i unitenoj imovini Bonjaka ipova.

(b) Hajke na ostatke etnikih bandi su organizovane sve tokom 1947. i 1948.
godine. Predvodila ih je vojska. U njima su pored Srba uestvovali i Bonjaci. Hajke
su posebno organizovane u jesen i proljee kada su tragovi kretanja bili lake
uoljivi a i sama Vidljivost zbog ogoljelog drvea vea. Nisu bili rijetki sluajevi da
se hajke organizuju i po vie sedmica po planinama Srnetice, Mlinita, ardaka,
Smiljevca, uleta, Vitoroga, ukovina, Obzira, Vrana, Volarskog Brda i dr. Slabo
odjeveno i poluboso bonjako stanovnitvo zajedno sa komijama Srbima
pretrailo je praktino svaki grm prostora optine ipovo, te prostor susjednih
optina prema Ribniku, Drvaru, Mrkonji Gradu, Glamou, Kupresu, Bugojnu,
Donjem Vakufu, Jajcu.

(c) Informbiro kao proces odmjeravanja moi komunistikih partija zemalja

socijalistikog lagera predvoenih Komunistikom partijom Saveza Sovjetskih
Socijalistikih Republika na elu sa Josifom Visarionoviem Staljinom i Komunistike
partije Jugoslavije sa predsjednikom Josipom Brozom Titom na elu obio se je o
glavu i jednom broju Bonjaka ipova. Kako su KP Sovjetskog Saveza i Staljin do
optubi na raun KPJ i Tita upuenih u pismu sa zasjedanja Informacionog biroa
komunistikih partija Evrope u martu 1948. godine bili uzor i pojam, to su mnogi
neinformisani lanovi Partije neznajui ta se deava i mislei da je u pitanju
partijska provjera odanosti izgradnji socijalizma po uzoru na bratski Sovjetski Savez
ostala na dotadanjoj partijskoj liniji, tj. uz Sovjetski Savez i Staljina. Ovo ih je
kotalo dugogodinje robije.

Prema prianju sudionika, u aprilu 1948. godine u Kinosali Doma kulture

ipovo sazvan je sastanak rukovodstva i lanova KPJ, kojem su kao aktivisti
prisustvovali i predstavnici UDB-e. Bez uvodnog obrazloenja ta se u
meuvremeno desilo u odnosima KPJ i KPSS, od prisutnih se bukvalno trailo
izjanjenje, jesu li protiv politike koju vodi KPSSna elu sa Staljinom. Kako u to
vrijeme nisu imali ni elektrine energije a kamoli radija i novina i neshvatajui o
emu se radi, mnogi su se izjasnili da ostaju uz politiku KPSSSi Staljina kao
komunistikog lidera. Milicija, koja je stajala ispred ulaza u dvoranu pohapsila ih je
po zavretku sastanka i odvela u istrani zatvor. Sud ih je dalje po kratkom
postupku osudio na dugogodinju robiju. Tako su Goli otok i ostali zatvori slini
njemu postali pretijesni za brojne "izdajnike i protivnike Tita i Partije".

Pipi (Ibre) Ibrahim, upravni pravnik roen 1921, godine u ipovu, inal
radnik Mjesnog odbora ipovo, samo zbog svoje neinformisanosti o preokreti
odnosa sa Rusima proveo je 2,5 godine na Golom Otoku, faktiki ni kriv ni duan.

Cd) Om/adinskeradne akcije su takoer bile specijalnost poslijeratne obnove

socijalistike izgradnje. Pored toga to su u vremenu oskudne mehanizacije
tehnike uopte imale znaajnu ekonomsku korist, one su takoer imale i ideolo~
znaaj i ciljeve. Kroz udarnike pjesme, priredbe, predavanja i kurseve disciplinirali
su se generacije na "jedino ispravnom i nepogreivom putu izgradnje socijalistikI
bratske zajednice ravnopravnih naroda i narodnosti". Tako su izgraeni Don
kulture u Sipovu i Pljevi, Tvornice gipsa u Vola rima, Hidrocentrale Jajce I i II
eljezara Zenica, pruge amac - Sarajevo, autoputa Beograd - Zagreb, No,"
Beograd, brojne akumulacije hidrocentrala itd. U euforiji izgradnje eljezare Zenica
milicija je saekivala demobilisane vojnike na eljeznikoj stanici u Zenici koji su pc
odsluenju trogodinjeg vojnog roka prisilno odvoeni na izgradnju eljezare I
trajanju od 3 do 6 mjeseci. Vremena za dokolovavanje i time osposobljavanje Zi
ivot po osnovu strunog i intelektualnog kao lakeg i vie plaenog rada nije bilo.

Omladina ipova nastupala je na akcijama u okviru Brigade "Simela olaja"

Kako se je poratni euforizam i isprazni patriotski zanos vremenom topio a naro<
trijeznio, od poetka osamdesetih godina brigada je formirana uglavnom od mlai!
radnika, kojima je, dok su bili na radnoj akciji tekao radni sta i Iini dohodak, tak<
da su akcije umjesto tereta omladine postale teret privrede. Naravno, omladi na SE
na akcijama hranila ideologiziranim bajkama o bratstvu i jedinstvu, ravnopravnosti
jednakosti svih u pravu na rad i ivljenje od vlastitog rada neovisno na pol
vjeroispovijest i socijalni status. Kako je to sve izgledalo na djelu, pokazala je 1991
i 1992. godina, kada su se preko noi formirale jednonacionalne partije, apotom
kole, dravne ustanove i preduzea, kvartovi zgrada i ulazi i to je najtraginijE
vojne i paravojne formacije, u kojima vie nije bilo mjesta za Bonjake.

Ce) Zemljoradnike i seljake zadruge su takoer specijalnost poslijeratnE

obnove i socijalistike izgradnje. Osnivane su dekretom u periodu 1947. - 1955
godine po ugledu na praksu Sovjetskog saveza, tako to su objedinjavana privatm
imanja i radna snaga njihovih domainstava, uz uvoenje zajednikih kazana Ze
ishranu zadrugara i sl. Kako su krta, tokom rata negnjojena i iscrpljena ipovake
polja, usljed rune obrade davala niske prinose i praktino nisu mogla prehraniti n
same zadrugare, a kamoli proizvesti i trne vikove, to su se zadruge ubrzc
raspale. Inae, glavni cilj zadrugarstva je bio otimanje plodne bonjake zemlje
koja im je ostala poslije agrarne reforme.

Cf) Javne tribine i marksistiko ide%ko - politiko obrazovanje su takoel

specijalnost ovog vremena. Po svom sadrajU i temama koje su obraivale
uklapale su se u opti
okvir oprobanog discipliniranja naroda. Na njima jE
uglavnom hvaljena NOB-a i Socijalistika revolucija, praksa Sovjetskog Saveza,
Iikovano po SAD i zapadnom drutvu. Posebno je isticano stradanje 4.350 Srba .
rtava faistikog terora, 220 poginulih boraca NOR-a i doprinos ipovakih Srb
osloboenju zemlje. Stradanja i doprinos Bonjaka nisi spominjana.

(g) Posebne mjere bezbjednosti za dane Dravnih praznika i izmiljanje

dravnih neprijatelja je specijalnost komunizma i aktuelne vlasti, na ijem elu su,
shodno postojeoj strukturi stanovnitva i ratnim zaslugama uglavnom bili Srbi. Za
svaki od dravnih praznika, redovito i po pravilu je nagovjetavan dolazak
specijalno obuenih i dobro naoruanih emigrantskih ustakih grupa, dok etnike
nisu nikad pominjane. U povodu izmiljenog dolaska istih su uduplavana straarska
mjesta u preduzeima, organizovana posebna danonona deurstva od povjerljivih
lanova SK po preduzeima, ustanovama i mjesnim zajednicama i od lanova
Komiteta organizovana njihova kontrola i obilazak. Na svu sreu, izmiljeni
neprijatelji se nikada nisu pojavili, asiina svita budnih uvara drave i sistema je
dobijala pohvale za dobro obavljeni zadatak. Naravno, sav ovaj cirkus je imao svoj
jasno odreen cilj, ukazujui na ustatvo kao vjeitog neprijatelja prokazivani su
Hrvati kao njegovi izvorni nosioci i Bonjaci kao izmiljene pristae, a ostali narod je
dran pod stalnim tenzijama straha i time odvraan od nedaa svakodnevnog
ivota. Koliko se u ovome ilo daleko, govori i injenica da su Bonjaci, koji su u
potrazi za korom kruha radili po Njemakoj i drugim evropskim zemljama
proglaavani za lanove emigrantskih ustakih organizacija ukoliko su, tedei teko
zaraeni novac rjee dolazili u rodni kraj i time obilazak svojih porodica.
(h) Doeci i ispraaji tafete mladosti bili su manifestacija odanosti Titu i
Partiji, bratstvU-jedinstvu, zajednitvu naroda i narodnosti Socijalistike JugoslaVije
i izgradnji u svijetu jedinstvene samoupravne socijalistike zajednice. Pored silnih
priprema, ienja i pranja ulica i krugova preduzea, jurnjave skupim slubenim
automobilima, na taj dan nisu radile tvornice ni kole, a ugostiteljski objekti su bili
prepuni "odanih" i "veselih" sljedbenika. Uenici su izvodili priredbe, obavezno se je
igralo bratsko kozarako kolo i pjevala pjesma "Drue Tito mo ti se kunemo, da sa
tvoga puta ne skrenemo".
(i) Doeci i ispraaji Josipa Broza na podruje ove i susjednih optina, posebno
u lovita Bugojna su takoer ostali u psebnom sjeanju. Na noge se dizala cijela
Optina. Pored deurstava po preduzeima i mjesnim zajednicama, kao
obezbjeenje je dizan i redovni i rezervni sastav milicije. Skoro svaki grm je,
"pretvarajui se u jea, kako je to slikovito opisivano", imao svoga uvara. Budui
da je Tito u lov dolazio pod kraj jeseni, kada su ve poinjale susnjeice i hladni
zimski dani i da je u lovu ostajao i po desetak dana, to je ljudstvo na obezbjeenju,
po njegovom odlasku bukvalno padalo snogu od umora i prozebiosti. U krugovima
provjerenih prijatelja je apatom komentarisano, da je Tito zbog ovoga najvei
diktator svijeta: dok se on igra make i mia sa medvjedima, na hiljade ljudi
danonono nemaju sna.

u)

Ispraaji regruta u JNA takoer su ostali upeatljivi Iz ovog vremena. Biloje

to euforino potvrivanje pripadnosti zajednikoj dravi, odanosti njenoj Partiji i
vojsci kao garantu mira, slobode i sigurnosti svih njenih graana. Naravno kao i u
svemu ostalom, prednjaili su - Srbi. Bez obzira bili bogati ili siromani, slavlje je uz
okretanje ranja trajalo danima. Stariji roaci, komije i prijatelji se se izmjenjivali
danima prije samog polaska regruta, a dan i no pred sami polazak je obino bio
rezervisan za omladinu. Da ugoaj bude pravi, posljednjih godina bitisanja

zajednike drave, goste je po nepisanom pravilu uveseljavao i pravi orkestar

Naravno, kao i u svemu ostalom, i u ovome nita manje nisu zaostajali ni sam
Bonjaci.

(k) Vojne vjebe i /ogorovanja su bile u funkciji odranja ustanike tradicijE

ipova i ujedno daljeg unapreenja postojeeg rezervnog starjeinskog kadra
naravno iz reda srpskog naroda. U mjestima u kojima su vjebe ilogorovanje
odravana ostajale su razvaljene seoske ograde, pogaena ljetina, polomljeno VO
i isjeena i spaljena uma. Valjda radi toga to se je vojska naziva la, narodnom.

(I) umski poari su bili redovna pojava. Kao po pravilu, to iz inata i osvetE
prema aktuelnim vlastima i budnim uma rima, a to iz Iine koristi u vidu irenje
prostranih panjaka, svake godine, u jeku najveih ljetnih ega obani i seljani Se
rubnih podruja Optine su palili ume po okolnim bezvodnim planinama. Ze
gaenje poara, koje je trajalo i po 15 dana dizana je omladina, jedinice CivilnE
zatite, milicija, zaposleni iz preduzea i konji kao tovarna snaga za noenje vode
Mlai su to komentarisali na svoj nain: "Upoznaj domovinu - da bi je vie volio"
Za to vrijeme, redovni seoski poslovi i poslovi u preduzeima su naravno stajali.

(Ij) Urbanizacija ipova i otimanje najp/odnije bonjake zemlje je takoel

upeatljiv proces socijalistike izgradnje gradova i naroda. Grad ipovo je 1941.
godine praktino bio nenaseljen i predstavljao je de fakto manji zaselak zvan
Hanqvi. Sve do 60-tih godina, ukljuivo i selo Sipovo Staro na potezu od Ribie
kua i Gradine na ulazu u ipovaku kotlinu iz pravca Jajca pa sve do Bahtia kue
na izlazu prema P~evi, slovom i brojem je broja lo 100 kua, uglavnom bonjakih.
Radnja obuara (amila Sivia ispred Bahtia kua kao posljednjih na izlazu i2
ipova prema Pljevi nosila je upeatljiv broj - 99.

S kraja 60-tih godina poinje eksproprijacija plodnih bonjakih bai i oranica

naseljavanje Srba iz okolnih sela Janja i Pljeve i na taj nain irenje naselja, koje se
i zvanino proglaava gradom poetkom 70-tih godina. Do kraja SO-tih godina nikl;:
su naselja Rasadnik, Lubovaka rijeka, Sariki potok, Pipia harmani i druga, sa pc
nekoliko hiljada stanovnika, tako da je sam grad ipovo po popisu iz 1991. godine
imao preko 5.000 stanovnika. Oduzeta zemlja je plaa na simbolino, budui da se
tarifa u uslovima visoke inflacije godinama nije poveavala. Mnoge bonjake
porodice, koje su imale zemlju u centru ipova i koje su ivjele iskljuivo od prihoda
sa zemlje, kao to su Brakmii i Ribii ostajale su tako bez izvora egzistencije. Da
apsurd bude vei, za svoju djecu su mogli zadrati samo jedan plac.Tako su
Bonjaci kao apsolutni vlasnici plodnih oranica prostrane ipovake kotline i
veinsko stanovnitvo ipova kao mjesta, zahvaljujui aktuelnoj socijalistikoj vlasti
preko noi razbatinjeni i pretvoreni u manjinu, koja je slijedom daljnjih dogaaja
uz to postala i nepoeljna.
O urbanizaciji
ipova, realizovanoj
bukvalnim
saseljavanjem
uglavnom srpskog stanovnitva zorno govori citat iz knjige "Komuna
Jugoslavije" iz 1962. godine (2/732):

seoskog,
i privreda

"Optina ipovo je po svojim obiljejima slina Baraima. U neposrednoj blizini

ipova, u Vola rima, proizvodii se peeni gips u tvornici gipsa "Volari". Drugih

industrijskih objekata na podruju ove optine nema. Postoje vrlo povoljni uslovi za
eksploataciju umejer je njeno podruje najbogatije umama na teritorij i sreza, a
naroito etinjaama.
Optina zauzima povrinu od 447 km2 od koje na poljoprivredno zemljite
otpada 47,3%, na obradive povrine 27,3% i na oranice i bate svega 14,7%.
umsko zemljite uestvuje u ukupnoj povrini sa 51,7%.
Na podrujuoptine ivi 18.289 stanovnika ili 42 stanovnika na 1 km2 Sjedite
optine je ipovo, malo seosko naselje koje ima 912 stanovnika, a nalazi se u blizini
izvora rijeke Plive koja obiluje pastrmkama ilipljanom. ipovo je sa svojom
okolinom poznato kao ustaniko mjesto iz narodnooslobodilakog rata i po svom
legendarnomjunaku i narodnom heroju Simi olaji."
(m) Djelovanje pravne drave do poetka 80-tih godina je injenica kojoj se
treba odati priznanje. Naime, sve do poetka 80-tih godina XX Vijeka bila je jaka
centralna vlast u Beogradu i djelovala je pravna drava. Sa smru Josipa Broza
1980. godine jaa velikosrpska hegemonija, a sa njom i uzurpiranje prava
Bonjacima i drugim narodima. Pokuaj nacionalnih stranaka da u raspodjelu vlasti
ponovo uvedu i kriterij strukture stanovnitva, doveo je izmeu ostalog i do
agresije prosrpske JNA i novoformiranih paravojnih formacija Srba na Bosnu i
Hercegovinu poetkom aprila 1992. godine i u okviru toga do nasilja i progona
Bonjaka.
(n) Meusobni komijski odnosi Bonjaka i Srba kao pojedinani graanski
odnosi do poetka agresije 1992. godine bili su obostrano korektni. Bonjaci su, po
tradiciji potovali svoje komije i aktuelnu vlast i trudili se da im budu susretljivi i
od koristi. Srbi su to cijenili i uzvraali. Rijetki su bili sluajevi svae i sporenja radi
mea, posjeda i stoke. Bonjak je kao po pravilu, ukoliko je bio u nudi ili obijesti,
birao i sitnim kraama nasrtao na imovinu Bonjaka. Sve do 80-tih godina, skoro
da se i ne pamte meusobne tue, ubistva, napastvovanja i sl. Dapae, meusobno
uvaavanje i potivanje je u mnogim sluajevima krunisano kumovanjem na
vjenanjima, roendanima, temeljenju kua i sl. Sloboda kretanja, zatita usjeva,
stonog fonda i druge imovine bila je korektna. Lovci, sakupljai umskih plodova i
drugi putnici namjernici, bilo gdje da su se nali, nisu mogli ostati gladni i edni, niti
bez konaka. S obzirom da je Optina bila relativno mala i da su se kroz kolovanje,
sluenje vojnog roka, zaposlenje i na druge naine skoro svi meusobno poznavali,
dovoljno je bilo rei ime i prezime, ime oca i selo iz kojeg se potie pa da se u
nudi dobije jelo, pie, prijevoz i konaite. Ovo sve do poetka 80-tih godina, tj.
do smrti Josipa Broza, do kada su djelovali zajedniki centralni organi vlasti i sa
njima pravna drava i time pravda i jednakopravnost pred zakonima za sve njene
graane i narode.
(nj) trajkovi, protestni skupovi i mitinzi solidarnosti sa kosovskim i kninskim
Srbima od poetka 80-tih godina stvari postepeno mijenjaju na gore. Poinju se
pjevati zabranjene pjesme u stilu:
"Oj vojvodo Sineliu ...",

"Od Topole pa do Ravne Gore,

Sve su strae enerala Drae",
"Oj Srbijo, jesi mala - jesi mala al si triput ratovala,
Oj Srbijo, nae cvijee i opet e ako bude sree
000

"

i sl.

Po saobraajnim znacima, javnim objektima i umskom drveu u blizini

bonjakih sela se iscrtavaju kukasti krstovi, a sa objavljivanjem knjige Vuka
Drakovia "No" i etnike kame. Aktuelna vlast i naivni Bonjaci ne eleu
nesreu su to pripisivali nezreloj i obijesnoj omladini.
Po dizanju kosovskih Srba na noge i izazivanju prvih sukoba sa Albancima na
Kosovu poetkom SO-tih godina, uslijedila su i prijetea pisma nekolicini porodica
Albanaca, koji su u gradu ipovu imali svoje slastiarske radnje. U kafanskim i
drugim druenjima, pojedini pripiti Srbi na kao u ali podsjeaju svoje komije
Bonjake, da su Srbi i muslimani "braa", tj. isti narod koga su Turci nasilno
podijelili, tako to su daleki preci muslimana kao slabi Srbi popustili pod pritiskom
Turaka i prihvatili islam i da se oni kao njihovi potomci trebaju konano vratiti "vjeri
pradjedovskoj". U sitnim nesporazumima i svaama, izazvanim ve primijetnom
srpskom arogancijom, poinje se potresati turska, balijska i ustaka majka. Biljee
se i prva napastvovanja bonjakih djevojica, istina od strane okorjelih
kriminalaca, protiv kojih se nita ne poduzima. Bonjaci naviknuti tradicionalno
brinuti samo svoju brigu i bjeati od nesree podvode to pod obijest neodgovornih
pojedinaca i pod krivicu i samih rtava, nadajui se da sve to nee izai na vee zlo.
Kakoje nacionalizamopta zaraza, nadanja im se na njihovu nesreu nisu ispunila.
Svoju naivnost su, kao i bezbroj puta ranije, skupo platili.
Protestni skupovi protiv malih i neredovnih plaa pod kraj SO-tih godina i
mitinzi podrke Srbima na Kosovu i u Kninskoj krajini poslije izbijanja rata u
Hrvatskoj 1991. godine pretvaraju se u euforini izliv netrpeljivosti i mrnje prema
svemu to nije srpsko. Na mitinzima se pojavljuje davno zaboravljena ikonografija:
crne ubare i ajkae sa kokardama, kame, slike Karaora, Miloa Obilia i drugih
linosti srpske istorije iz doba vladavine Osmanlija i suprotstavljanja naroda na
prostorima Balkana.
(o) Plasiranje teze o ugroenosti Srba na prostorima Jugoslavije i prijetnja
njihovom genocidu i istrebijenju posluilo je kao paravanu za njihovo javno
naoruavanje i organizovanje za najkrvaviji obraun sa ostalim narodima. Kako
Bonjaci ipova kao manjinski narod nisu imali politike ni dravne vlasti, to su se
ovim postupcima komija Srba suprotstavljali na svoj tradicionalni nain: trpnjom i
strpljenjem do boljih vremena.
Koliko su Bonjaci vjerovali svojim komijama Srbima, ili su pak bili naivni i
slijepi, govori i injenica da su na desetine kua po Bonjakim selima graene
upravo 1991. pa i poetkom 1992. godine, tj. u jeku najeih ratnih sukoba u
susjednoj Hrvatskoj i ve uveliko pripremane i izvrene agresije na Bijeljinu,
BosanskiBrod, Brko, Bratunac i druge pogranine gradove prema Srbiji.

1.2. Ekonomske prilike

Bonjaci ipova su se iz 6-to godinjeg muhadirluka vratili 1946. godine ne
upotpunosti spaljena ognjita, praktino goli i bosi i sa tradicionalnim zaveljajimc
pod pazuhom. Rijetki su bili oni koji su tokom rata uspjeli stei kravu, kozu ili ovcu
sa sobom je dovesti u rodni kraj. Volova i konja kao vune radne snage niko nijE
imao.
Iako je nova vlast dodjeljivanjem besplatne oblovine po umama za sjeu
uvoenjem radne obaveze za zidare i tesare znaajno pomogla obnovu, ipak su SE
Bonjacidobro namuili sijekui runo oblovinu, vozei je na leima i runo pilajui,
teui i dalje zidajui i ispravljajui kue. Mnogi od njih su i po nekoliko godine
proveli upletarama oblijepljenim glinom kao privremenim boravitima obnavljaju
iz njih spaljena ognjita.

Inae teak ekonomski poloaj Bonjaka u periodu obnove iza 1946. godine
oteala je jo vie odluka o zabrani dranja koza, to je za partijske nosioce
politike i dravne vlasti, uz zabranu noenja zara i ferede, bio definitivan obraur
sa zaostalou. U nemogunosti da nabave i izdravaju kravu, mnoge Bonjake
porodice su podizale mnogobrojnu djecu hranei ih, izmeu ostalog, i zdravim
kozijim mlijekom. Ovim inom im je oduzeta ta mogunost, tako da je meu
bonjakim stanovnitvom harala suica ili tu berkuloza, a djeca su podizana
rahitina i neuhranjena.

Kako su Bonjaci imali u posjedu najplodnije oranice prostrane ipovake

kotline, to su se izdravali od uroda ljetine i prirasta stoke. Zemlja se je obraivala
stonom zapregom i runom radnom snagom sve do poetka 80-tih godina, kada
se poinju nabavljati traktori. Kako je svaka bonjaka porodica po pravilu imala
100-tinjak duluma zemlje, to se je puno radilo i bukvalno jeo kruh od 9 kora.

Godine 1947. izgraena je Tvornica gipsa u Volarima, selu tri kilometra

nizvodno od ipova. Kako u to vrijeme nije bilo javnog prijevoza i kako je u krugu
od cca 5 kilometara ivjelo uglavnom bonjako stanovnitvo, to su Bonjaci dobili
ansu da se u veini zaposle u ovom preduzeu. Preduzee je sa osnivanjem
zaposlilo 130 radnika, da bi u 80-tim dostiglo cifru od blizu 500 zaposlenih. Iako su
za svo vrijme do 1992. godine Srbi uestvovali sa 1/3 u strukturi zaposlenih,
Tvornica je igosana kao "turska", a 1993. godine, u jeku agresije na bonjaki
narod, po prethodnom protjerivanju Bonjaka ipova, je uz opte slavlje uveliano
peenjem vola na ranju i odravanjem krsne slave i zvanino pokrtena. U ostalim
preduzeima i ustanovama u ipovu radio je veoma mali broj Bonjaka, njih svega
jo 100-tinjak.
Za svo ovo vrijeme, tj, od 1947. do 1992. godine, Tvornicom su kao glavni
direktori rukovodili slijedei Bonjaci:
(a) Kadri Neac!, prvoborac iz Jajca, direktor u periodu 1958. -1966. godine,

(b) Kapidi Muhidin, mainski tehniar iz Jajca, direktor u periodu 1966. - 1970.
godine,

(c) BegoviMuharem, pravnik i rezervni kapetan roen u selu Benjevo, direktor u

periodu 1972. - 1983. godine, i
(d) abi Devad, magistar i doktor ekonomskih nauka roen u selu Volari, glavni
direktor u periodu 1982. - 1992. godine.
Svi oni su izabrani putem javnog konkursa, kao kandidati koji su najvie
ispunjavali traene uslove. injenica da su svi ostajali na funkcijama do kraja
izabranog mandata i da su neki od njih isti i obnavljali vie puta potvruje, da su
bili uspjeni i pravedni rukovodioci.
U ostalim preduzeima kroz cio ovaj period radio je veoma mali broj Bonjaka.
Prema popisu iz 1992. godine, stopa zaposlenosti Bonjaka ipova je iznosila 10%
u odnosu na prosjek Optine od 21%. Posebno su se teko zapoljavali Bonjaci iz
sela Benjevo, Pljeva i Vrai. Ovo je uzrokovalo iseljavanje u druga mjesta, gdje
se lake moglo zaposliti, posebno Jajce, Banjaluku, Gradiku, Travnik, Novi Travnik
i Zenicu. Od poetka 70-tih godina, veliki broj Bonjaka ipova se zapoljava u
zapadnoevropskim zemljama, gdje je i doekao agresiju na Bosnu i Hercegovinu.
I pored injenice da su investicije po glavi stanovnika u optini ipovo u
periodu 1945. - 1990. gdine bile najvee u Bosni i Hercegovini, ipovo je,
zahvaljUjui ogranienoj lokalistikoj politici njegOVih vodeih politikih i privrednih
kadrova i inae visokom bolovanjU i drugim izostancima sa posla, i po tom osnovu
niskoj produktivnosti i ekonomskoj efikasnosti, ostalo jedna od najnerazvijenih
optina u Republici Bosni i Hercegovini.

1.3. Kulturne prilike

Razdoblje socijalizma 1945. - 1992. godine kod Bonjaka ipova, u kulturnom
smislu posmatrano je ostalo upameno i po slijedeem:
SkidanjU tradicionalne bonjake nonje: zara, ferede i fesa,
Analfabetskim teajevima i veernjim kolama,
Izgradnji Domova kulture,
Seoskim priredbama,
Pokretnom kinu,
Izgradnji prvih osmogodinjih kola,
Izgradnji Srednjokolskog centra 1973. godine.
(a) Skidanje tradicionalne bonjake nonje: zara, fefede i fesa ostalo je
posebno upeatljivim inom iz vremena socijalizma. Na zvaninim skupovima,
organizovanim po selima i uprilienim u povodu ovog krajnje nedemokratskog,
nehumanog, neciviliziranog, poniavajueg i iznad svega sramnog i genocidnog in,
aktivisti Partije, pod ijom direktivama se u tom vremenu sve deavalo su to
objanjavali kao raskid sa zaostalou. Ovo je svakako bio samo jeftin izgovor za
lakOVjerne i naivne, a njih je, naalost, meu tradicionalno vlastima odanim i
poniznim i pokornim Bonjacima bilo ponajvie. Pozadina i time prava sutina je,
meutim, bila daleko sloenija i bolnija. Ona se uklapa u opti genocidni prosrpski

plan razgradnje bonjakog tkiva i zatiranja svega to je tradicionalno bonjako i

to kao takvo podsjea na islam kao bonjaku vjeru, kulturu i tradiciju.
Od uzevi im prethodno pravo na ime, kao osnovno odreenje svakog ovjeka i
time naroda kojem pripada, sa oduzimanjem i prava na izbor nonje kao predmeta
odijevanja, Bonjacima je, zapravo, oduzeto pravo na postojanje, tj. pravo na
miljenje i time samosvjesno kritiko i kreativno djelovanje i uestvovanje u
voenju politike i drave. Ovaj in je potvrdio faktiko stanje, u kome su za
Bonjaci kao pripadnici islama zajedno sa Albancima zapravo bili graani drugoga
reda. Ovo potvruje injenica, da ni prema jednom drugom narodu u Socijalistikoj
Federativnoj Narodnoj Republici Jugoslaviji nije na identian nain postupijeno. U
ipovu se i dalje nosila tradicionalna "janjska, tj. srpska nonja", u susjednom Jajcu
i Mrkonji Gradu katolika; dok su se po beogradskom sajmitu, eljeznikoj i
autobuskoj stanici i dalje mogli susretati srbijanski opanci, jelek i ajkaa. Isti je
sluaj bio i kod Crnogoraca, Hrvata, Makedonaca i Slovenaca.
(b) Seoske priredbe i pokretna kina u ovom vremenu su bili centralni kulturni
dogaaji po ipovakim selima. Priredbe su organizovale kole i omladinske
organizacije, dok je pokretno kino odravao Dom kulture iz ipova. I jedna i druga
manifestacija je, kao uostalom i sve drugo, bila ideoloki obojena i predstavljala je
zapravo discipliniranje naroda. Veliani su partizani sa srpskim imenima, a igosane
ustae sa bonjakim, izvoeni ironini skeevi sa glupim MUjom i naivnim Suljom i
prikazivani Titovi spektakularni doeci po svijetu.
(c) Izgradnja kolskog centra 1973. godine u ipovu, koji nije isto kulturni
objekat i ustanova, ali je u funkciji razvoja obrazovanja i sa njim izgraivanja i
irenja kulture kao civilizacijskog dostignua, predstavlja prvorazredan i presudan
dogaaj kako za Srbe, tako posebno i za Bonjake ipova u vremenu socijalizma.
Ovo iz razloga to su djeca mahom nezaposlenih
i materijalno siromanijih
Bonjaka koji nisu bili korisnici velikih borakih penzija i koja se nisu mogla
kolovati izvan ipova dobila ansu da se koluju u mjestu stalnog ivljenja i time
znaajnije uestvuju u raspodjeli drutvene moi i uticaja na znaajne ivotne
tokove. Poslije ovog dogaaja biva ih sve vie u dravnoj upravi, lokalnim
preduzeima a takoer i ostalim sredinama u Bosni i Hercegovine.
Zahvaljujui ponajvie ovom dogaaju, Bonjaci ipova su u periodu 1945. 1992. godina dali blizu 150 univerzitetski obrazovanih kadrova, meu kojima i 5
doktora nauka, 2 mag istra nauka, la-tak
doktora medicine i na desetine
ekonomista, pravnika, ininjera, profesora i nastavnika svih struka.

1.
2.
3.

ARHIV UREDA OPTINE IPOVO - ZENICA

KOMUNE I PRIVREDA JUGOSLAVIJE, Zagreb, Orbis, 1962.
Rami, Rizo: BUDNA BOSNA, Sarajevo, SVjetlost, 1966.

Dr. Beir Maci

1. GENOCID NAD BONJACIMA IPOVA 1991. - 1995. GODINE

1.1. Razmjere genocida u Bosni i Hercegovini 1992. - 1995. godine

Na osnovu dosadanjih saznanja o: 200.000 ubijenih, 450.000 ranjenih, 30.000
nestalih, 1.200.000 protjeranih i izbjeglih Bonjaka, oko 30.000 silovanih, preko
1000 unitenih damija i drugih vjerskih objekata, velikom broju spaljenih sela i
unitenih gradova - moe se zakljuiti da je u Bosni i Hercegovini izvren genocid,
kao krivino djelo protiv ovjenosti i meunarodnog prava. Genocidje izvren nad
Bonjacima. Bitan element vrenja genocida je namjera da se njegove radnje
ostvare. Raspoloiva saznanja jasno pokazuju da su kod Srba i Hrvata, odnosno
kod drava Srbije, Crne Gore i Hrvatske postojale namjere da se unite Bonjaci
na tlu bive Jugoslavije, a prevashodno u Bosni i Hercegovini. Ova namjera je
zasnovana na nekoliko elemenata. Bonjaci su predstavljali prepreku za realizaciju
velikodravnih projekata Srbije i Hrvatske. Bez njih stvaranje velike Srbije i
velike Hrvatske moglo bi se, kako oni zamiljaljaju, bez tekoa ostvariti. U svim
velikodravnim projektima Bosna i Hercegovina, iji su konstituens Bonjaci, trebala
je da nestane, pukim pripajanjem ili podjelom izmeu aktera velikodravlja: Srbije,
Crne Gore i Hrvatske. Namjere se ponovo kreu u pravcu unitenja Bonjaka, jer
njihovim biolokim nestankom nestaje i Bosna i Hercegovina, jedina njihova
domovina.
Namjera o unitenju Bonjaka, odnosno genocidu nad njima pravda se i
borbom protiv islamskog fundamentalizma, koji navodno prijeti civiliZiranoj
Evropi. O takvim pojavama naravno ne moe biti ni govora, jer su upravo Bonjaci
pozitivan primjer vjerske tolerancije i vjerskog pluralizma na tlu Bosne i
Hercegovine. U svim gradovima u kojima su Bonjaci veinski narod djelUjU
slobodno, sa svojim vjerskim objektima i drugim obiljejima etiri najvee svjetske
religije (islam, hrianstvo, katolicizam i jevrejstvo), kao i mnotvo drugih religija.
Za ovo se Sarajevo UVijek uzima za primjer kao grad, u kome se na malom
prostoru uju zvona svih religija sa crkava i ezani sa damija. Stvar je sasvim druge
prirode. Evropa se zaista boji islama, jer on sa svojom tolerancijom, istotom i
naprednim idejama postaje sve privlaniji za brojnu omladinu Evrope, te
istaknute linosti javnog ivota. Srbi i Hrvati su, ustvari, instrumenti u rukama
Evrope, koja eli da islam u potpunosti eliminie sa ovih prostora, to je u cjelini
inkorporirano u genocidne radnje prema Bonjacima.
Kada se Bonjaci ele bioloki unititi, odnosno time realizovati genocidne
radnje, to se pravda nepostojanjem njihovog nacionalnog i vjerskog identiteta.
Prema Srbima i Hrvatima oni nisu autohton narod sa odreenom samosvijeu,

nego su najveim dijelom Srbi i Hrvati, koji su islamizirani. Zbog toga ih treba
"vratiti u pradjedovsku vjeru", naravno silom i genocidom. Ako se nije uspjelo sa
prethodnih deset genocida, treba pokuati i novi, koji je najirih razmjera, u srcu
samozvane civilizirane Evrope, na pragu 21. stoljea. Svoja tehniko-tehnoloka
dostignua u sferi kompjuterizacije naalost, Evropa koristi za to precizniju obradu
genocida nad Bonjacima, to posmatra iz svojih satelita i drugih tehnikih
dostignua.
Genocid nad Bonjacima je planiran kako bi se oni sistematski i organizovano
unitili. U tom cilju predviena su mjesta njihove egzekucije, kao to su logori,
jame, peine, rudarska okna, rijeke itd. sa raznovrsnim nainima i metodama
ubistava.
Kao to je poznato, genocid se ne iscrpljuje u izvrenju pojedinanih ubistava,
nego su ta ubistva masovna, usmjerena ka unitenju grupe. Naime, "objekat
djela nije ivot i linost ovjeka kao jedinka, ve grupa kao cjelina".
Masovnim ubistvima pojedinaca ostvaruje se osnovni cilj - istrjebljenje
Pojedinci se ubijaju kao pripadnici odreene grupe (za razliku od
pojedinanih ubistava), u ovom sluaju Bonjaka. Cilj je potpuno ili djelimino
unitenje grupe. Srbi nastoje da Bonjake potpuno unite, to se vidi po masovnim
egzekucijama. Unitava se njihov vitalni dio populacije, da bi se starci, ene i djeca,
preputeni sami sebi, unitili sami od sebe.

grupe.

Prema tome, Bonjake unitavaju kao nacionalnu grupu, to je sutinsko

obiljeje genocida. To je osnov, polazite, motivacija i cilj aktera genocida nad
Bonjacima. Objekat radnje genocida u ovom sluaju nije odreeni ovjek pojedinac, nego grupa.
Za genocid je takoe bitno da ga izvrava vei broj inilaca. U ovom
sluaju na tome su angaovani skoro svi pripadnici jednog naroda i dio drugog
naroda. On se ne bi mogao ni realizovati bez veeg broja izvrilaca koji imaju
jedinstven cilj - potpuno ili djelimino unitenje nacionalne grupe. Nije bitno da li je
namjera ostvarena, znaajno je da su radnje izvrenja injene sa tom namjerom.
Radnje izvrenja genocida, kao kriVinog djela, su veoma raznovrsne i precizno
su naznaene u KZ - lan 141. Svaka za sebe predstavlja radnju izvrenja, ali sa
stanovita posmatranja agresije kao krivinog djela, one su sredstvo za unitenje,
tj. istrjebljenje jedne grupe. Skoro sve radnje izvrenja genocida su injene u Bosni
i Hercegovini nad Bonjacima.
Za ostvarenje te namjere vrena su ubistva, teke povrede tijela
naruavanje fizikog ili duevnog zdravlja Bonjaka kao grupe.

ili teko

Prinudno raseljavanje pomenute grupe je imalo masovan karakter, tako da je

vie od pola stanovnitva ove populacije protjerano sa svojih ognjita, nalazei se u
oko 120 zemalja svijeta. Bonjaci su kao grupa stavljeni u takve ivotne uslove
koji treba da dovedu do njihovog djeliminog ili potpunog istrjebljenja. Izmeu
ostalog,
planski i sistematski se vrilo
njihovo izgladnjivanje,
kroz

nedostavljanje hrane, uskraivanje vode, svih vrsta energente,

neophodnih
higijenskih uslova ili zdravstvene pomoi, te prisiljavanje na teki fiziki rad.
Primjena mjera kojima se sprijeava raanje izmeu pripadnika grupe, kao
jedna od radnji izvrenja genocida, injena je u Bosni i Hercegovini. Masovno
silovanje, te zadravanje trudnoe, do stepena kada se ne moe izvriti pobaaj,
usmjereno je na to da silovane ene, nakon roenja neeljenog djeteta, ne raaju
djecu sa pripadnicima svoje grupe odnosno da u potpunosti zaustave svoj
reproduktivni ciklus, bez obzira na starosnu dob.
Dokle sve seu genocidne radnje, potvruju primjeri nasilne kastracije nad
Bonjacima u pojedinim logorima, posebno onim uPrijedoru (Omarska, Keraterm,
Trnopolje itd.).
Prilikom prinudnog raseljavanja stanovnitva; naroito iz Bijeljine i drugih
podruja Semberij~ Srebrenice i sl. vreno je nasilno odvajanje mukih i enskih
pripadnika grupe. Zene su prognane na teritoriju pod kontrolom Armije Republike
Bosne i Hercegovine, a mukarci zadravani u srpskim logorima i zatvorima, gdje
su ubijani ili koriteni za prisilan rad.
Zabiljeeni su i sluajevi prinudnog preseljavanja djece, njihovo odvajanje od
roditelja, kako bi se sprijeilo obnavljanje grupa, to sve govori o planskom
genocidu nad Bonjacima.
Nain izvrenja genocida prema Bonjacima je, takoer, razliit. I u ovom
sluajU pojavljuju se dVije kategorije, koje vre genocid: lice - izvrilac, koji
neposredno preduzima radnje upravljene na potpuno ili djelimino unitenje
Bonjaka, i lice - naredbodavac, koje izdaje nareenja za vrenje genocida. Kao
izvrioci genocida, posebno treba istai paravojne naoruane formacije iz Srbije,
Crne Gore i Hrvatske, regularne vojske drava-agresora, aktiviste SDS, pripadnike
dijela srpskog naroda, plaenike itd.
Naredbodavci su najvia rukovodstva zemalja - agresora, rukovodstva
paradravnih tvorevina na tlu Bosne i Hercegovine, zatim rukovodstva na lokanim
nivoima, njihove vojne i policijske vlasti, rukovodioci paravojnih formacija
rukovodee strukture SDSi nekih drugih srpskih stranaka, upravitelji logora, srpska
pravoslavna crkva itd.
Potrebno je naznaiti i one koji podstiu i pozivaju na vrenje genocida i
ratnih zloina, to se takoe, tretira kao krivino djelo (lan 145. KZ). Podstrekai u
pravom smislu rijei su sredstva informisanja drava r agresora, njihove naune
ustanove inteligencija, vladajue i opozicione stranke, crkva, razne druge
organizacije, udruenja, knjievnici, iseljenici i sl.
Genocid, koji je uinjen nad Bonjacima ne moe se u potpunosti izraziti
Konvencijom o sprijeavanju i kanjavanju zloina genocida (usvojena 9.
decembra 1948. godine). U ovom dokumentu obuhvaen je samo bioloki
genocid, tj. fiziko istrjebljenje odreene grupe, a ne i druge dimenzije genocida
(kulturocid, urbicid, ekonomicid, elitocit itd.). U oruanom napadu na Bosnu i
Hercegovinu, nad Bonjacima, kao nacionalnom grupom, izvren je kulturocid

(unitenje
razaranje
objekata,
(ubijanje

svih objekata kulture, koja imaju bonjako obiljeje), urbicid (ruenje i

starih bonjakih gradova), ekonomicid (onesposobljavanje privrednih
otuenje opreme i sL), ekocid (zagaivanje prirodne okoline), elitocid
najuglednijih linosti) itd.

Sva navedena zlodjela, Evropa i UN namjerno nazivaju "etnikim ienjem",

da bi pod tom nebuloznom kovanicom prekrili velom stvarno stradanje i genocid
nad Bonajcima, a takoer i svoje neinjenje i na taj nain posredno pomaganje
egzekutora.
Opte je poznato da je genocid krivino djelo koje ne zastarijeva, odnosno
njegovo gonjenje i izreeno izvrenje kazne. To je u skladu sa Konvencijom o
nezastarivosti ratnih zloina i zloina protiv ovjenosti iz 1968. godine.
Nakon ovih optih konstatacija neophodno je sagledati bitne elemente
genocida, koji su uinjeni na podruju ipova u periodu 1991-1995. godine.

1.2. Pripreme za agresiju i genocidu ipovu

ipovo je inae poznato kao mjesto u Bosni i Hercegovini koje je meu prvima
prihvatilo i dosljedno slijedilo ratnohukaku i militantnu politiku SDS stranke.
Prema izjavi jednog Bonjaka: "kada je 1989. godine slavila 600 godinjica Bitke na
Kosovu, iz ipova su bili organizovani autobusi, koji su prevlaili tzv. Velike Srbe,
koji su se oblaili u neke njima poznate uniforme.")l
Srbi u ipovu meu prvima u ex. Jugoslaviji organizuju trajkove, protestne
skupove i mitinge podrke Srbima na Kosovu i u Kninskoj krajini, na kojima, istina u
poetku trae vee plate, a kasnije i vei ivotni prostor - prvo Srba na Kosovu i u
Kninskoj krajini, a nedugo zatim i Srba u Bosni i Hercegovini ukljuivo i u ipovu. U
poetku su to Bonjaci ipova prihvatili kao demokratsko ispoljavanje decenijama
nasilno sputavanog bunta osiromaenog naroda nezadovoljnog postojeim stanjem
socijalistikog beznaa, da bi vremenom, kroz slike vaskrslog svekolikog srpskog
voda Slobodana Miloevia, crkvene i druge zastave, vojnim uniformama sa
ubarom i kokardom i parole koje su velia le vaskoliko srpstvo i pozivale na
otvoreni obraun sa drugim narodima, u poetku sa Slovencima i Hrvatima, a
kasnije i Bonjacima, otkriva li pravu pozadinu: velianje velikosrpstva i etnitva.
Koliko je ovo bilo prisutno u politiko-vjerskim igrama velikosrpske hegemonistike
politike iz Srbije i njihovih pomagaa iz Bosne i Hercegovine, govori i injenica da je
ostarjeli i podobro zdravlja narueni patrijarh Pavle u julu 1990. godine doao
automobilom iz 500 kilometara dalekog Beograda da svojim prisustvom uvelia Prvi
Janjski sabor u ovom kraju i svojom pojavom, govorom i ukazanoj asti ovom kraju
podigne srpstvo ovog, ali i drugih krajeva BiH i Jugoslavije na noge.
Saboru je, prema procjeni organizatora, predsjednika SPO Optine ipovo
Branka Topia, prisustvovalo 100.000 Srba, a prema registarskim tablicama
nepreglednih kolona automobila, faktiki je bio optejugaslovenski. Ovo je inae
bila druga posjeta patrijarha Srpske pravoslavne crkve Bosni i Hercegovini od 1941.
godine (prva je bila 1957. godine u Manastiru itomislii kod apljine). Istu svrhu

je imao i dolazak predsjednika SDS Radovana Karadia i njegovih najbliiha

saradnika i lanova zvaninog BH Predsjednitva Biljane Plavi i Nikole Koljevia
na svadbu ljekara Dragana ukia, predsjednika SDS ipova u novembru 1989.
godine. Posjeta nije naravno prola bez prigodnog obraanja prisutnima i
mitomanskog prizivanja slavne prolosti srpskog naroda od strane Radovana
Karadia Iino, inae u javnosti predstavljenog i kao pjesnika i guslara narodnih
srpskih pjesama. U istom cilju su protekli i osnivaki skupovi SDSi SPOipova, puni
mitomanije i prizivanja na osvetu.
Koliko je ipovo bilo pogodno tle za srpsko nacionalistiko djelovanje govori i
injenica da je proetniki Srpski pokret obnove iz Srbije izabrao ba ovo mjesto
kao svoje sjedite za cijelu Bosnu i Hercegovinu, odakle je irio ideje nacional faizma i zatiranja bonjakog naroda, dobivajui podstrek od svoje centrale u
Srbiji, predvoene predsjednikom Vukom Drakoviem.
Na osnivakoj skuptini Srpske demokratske stranke ipova, odranoj u maju
1989. godine, kojoj je prisustvovala u nacionalizmu ve ogrezla bratija iz Knina,
novoizabrani predsjednik Dragan uki, Ijekar, roen 1960. godine uPljevi,
obraajui se, kako je rekao, "ponositom junakom, ali u socijalizmu od komunista
razjedinjenom i omalovaavanom srpskom narodu" nije propustio priliku da porui
komijama Muslimanima, "da se dobro pripaze da ponovo ne postanu neije
cvijee, jer cvijee u vrstoj ruci brzo uvene". I Jovan Rakovi, predsjednik SDS
Knina, inae neuropsihijatar, u svom obraanju podsjetio je prisutne, "da Srbi vie
ne priznaju nikakve granice, da e popiti Unu i Drinu i da e se ujediniti u jednu
dravu", mislei na istu etniku dravu, u kojoj, naravno, nee biti mjesta za
Bonjake i ostale narode.
I Milan Zelenbaba, lan Glavnog odbora SDSKnina u svom obraanju poruuje
da je stomatolog u miru, ali ako zatreba da e vrlo rado biti i komandant u ratu. On
se posebno obraa , kako kae "sestrama srpkinjama" sa savjetom, "da puno ne
biraju momke, da se udaju za prvoga koji im se javi i da raaju to vie djece, koja
su neprocjenjiv dar i blagodat srpskog naroda i koja e srpstvu trebati". U slinom
tonu je protekao i osnivaki skup SPOipova - sa neizostavnim pozivom na zatiti
ugroenog srpstva i osvetu.
Odmah iza ovih dogaaja uslijedila su prijetea pisma pojedinim bonjakim
aktivistima mutevelijama, lanovima damijskih odbora, aktivistima SDA i pojedinim
mladiima. U njima se pretresa istorija dogaanja 1941.-1945. godine na
prostorima Optine ipovo i Bonjacima stavljaju na teret zlodjela nad srpskim
narodom, koje oni nisu poinili. Pri tome se nazivaju ve zaboravljenim uvredljiVim
nazivima, koji su bili u upotrebi do 1945. godine: poturice, balije i ustae.
Tako se u pismima, pisanim staroslovenskim crkvenim irilinim pismom,
otvoreno prijeti likvidacijama sljedeim istaknutim Bonjacima:
Derviu oriu, predsjedniku Odbora za izgradnju damije u selu Volari i
lanu Izvrnog odbora Stranke demokratske akcije ipovo,
Samiru Uku, lanu odbora za izgradnju minareta damije u selu Benjevo,

Mehemeclu Ganibegoviu, mladiu iz sela Vrai, roenom 1965. godine;

koji se je poslije kafanske prepirke potukao sa neto starijim Radmilom
Bokom, taksistom iz ipova i Draganom ukiem, predsjednikom SDS
ipovo,
Sadi Jaareviu, roenom 1910. godine, koji je neosnovano optuen za
navodna stradanja Srba u selu Peruica na granici optina ipovo i Jajce
1941. godine,
Sakibu Ribiu, predsjedniku Stranke demokratske akcije ipovo i lanu
Glavnogodbora SDA Bosne i Hercegovine i
Vejsilu abiu, muteveliji u selu Volari, roenom 1920. godine.

1.3. Prva ubistva, pljake, naoruavanja i maltretiranja

Za sve ovo vrijeme pripreman je sistematski i planski progon Bonjacima
ipova. Skuptina je od svog viestranakog konstituisanja krajem 1990. godine
radila bez Bonjaka, jer im nije dozvoljeno da uestvuju u podjeli vlasti
proporcionalno ueu u strukturi stanovnitva Optine prema popisu iz 1991.
godine. Putem privremenog penzionisanja i na druge naine uklonjeno je i ono
malo Bonjaka iz Organa uprave i SUP-a. Bonjaci ipova ne shvataju sve ove
postupke zvanine vlasti, koja postaje apsolutno srpska i jo uvijek se nadaju da e
sve ovo ipak stati i tmurnu svakodnevnicu ivota vratiti u normalnije tokove. Tako
su jo jednom na djelu manifestovali svoj merhamet, koji e ih u vremenima koja
su dolazila skupo kotati.
Kako je u meuvremenu poela agresija bive JNA i paravojnih srpskih
formacija na prostoru tzv. Kninske Krajine u Hrvatskoj, Srpska demokratska stranka
ipova formira specijalni odred milicije za terorisanje Bonjaka sastavljen od SO-tak
mladia, uglavnom iz tzv. borakih, tj. "partizanskih porodica". Pri tome im kao
kasarnu dodjeljuju naputenu Osnovnu kolu u selu Kozila iznad Pljeve. Odavde ih
poslije alju na obuku na Kninsko ratite i po tom osnovu ih nazivaju "martievci".
Dok "martievci" teroriu Hrvate i pljakaju njihovu imovinu u tzv. Kninskoj
krajini, dovozei je u konvojima u ipovo, njihovi naredbodavci i idejne voe ne
gube vrijeme. Po instrukcijama Radovana Karadia, predsjednika SDS BiH i
Slobodana Miloevia, predsjednika Srbije, Iino, uz pomo oficira JNA organizuju u
augustu 1991. godine provalu u zajedniko Skladite naoruanja i vojne opreme za
optine Jajce, Mrkonji Grad i ipovo, "Kula" kod Mrkonji Grada. Iz skladita
uzimaju 600 automatskih puaka i 300.000 metaka i kamionima razvoze po
ipovakim selima i kao petrovdanski dar na dan 12.07.1991. godine dijele Srbima.
Na ovaj nain poinje intenzivno i sistematsko naoruavanje Srba ipovo i njihova
priprema za krvave dogaaje poetkom aprila 1992. godine.

1) Ova izjava, kao i ostale koje se u radu navode preuzete su iz Arhiva Instituta
istraivanje zloina protiv ovjenosti i meunarodnog prava Sarajevo

za

Ovo oruje i municija iz kog se pucalo nasumice i u svako doba, kao i oruje i
municija dovezeno sa kninskog ratita imalo je dvostruku svrhu i cilj:
Da izazove strah meu golorukim i malobrojnim

Bonjacima, i

Da uvjeba i podigne Srbe ipova na noge u pripremi za pokuaj krvavog

iscrtavanja granica Velike Srbije na potezu Bosansko Grahovo - Livno - Duvno Kupres - Gornji Vakuf - Novi Travnik - Travnik - Vlai - Maglaj.
Ovo potvruje i slijedei snimak telefonskog razgovora voenog
1991. godine izmeu Radovana Karadia i Slobodana Miloevia:

polovinom

''Miloevi S: Molim te, ovo treba da razume to se kae. Ne mogu sve da ti

objanjavamo
Karadi R: Dobro.
Miloevi S: Od stratekog znaaja je za budui RAM... Zna ta je RAM?
Karadi R: Sve znam, sve znam !
Miloevi S: Da banjaluka grupacija bude sposobna imobilna
Karadi R: Dobro.
Miloevi S: Zato mora, pod jedan, da obezbedi da ona bude sposobna i
mobilna i da nema nikakvih problema i, dva, za jedan sat se javi generalu Uzelcu, s
pozivom na dogovor na najviem mestu. Sve koliko ti da ljudi, dodatnih, koji treba
da ostanu da uvaju kue i teritorije i blokiraju te takozvane .. i tako dalje, sve e
ih naoruati. Helikoptere emo dati za sve to !
Karadi R: Odlino. Molim Vas ...
Miloevi S: Prema tome, ja te molim, broj jedan i broj dva, Iino mora
regulisati. .. A ovo drugo je jako vano, u meunarodnoj javnosti je izuzetno vano.
Karadi R: Ide, ide to. Nego ovo mi recite: moete li mi istu stvar urediti, da
mi date oruje u ipovu i Mrkonjiu?
Miloevi S: Ma sve to.
Karadi R: Pa dobro, neka mi naoruaju tamo, sto sedamdeset u Mrkonjiu i
sto pedeset u ipovu i oni su spremni da odu na Kupres.
Miloevi S: Jel' to, jel' to ista ... kao Uzelac?
Karadi R: Ja mislim da jeste.
Miloevi S: Kai mi i to brate, nema problema.
raspravljam ovako!

Ne mogu svaku sitnicu da

Karadi R: Dobro ... Ova, ovi' sto pedeset i sto sedamdeset

Mi na Kupresu imamo sedamsto pedeset ljudi. ..

ii e na Kupres.

Miloevi S: Nama je bitno da taj bata Ijon koji je digla vojska na Kupresu bude
tamo i da bude kako treba!" (GENOCID, 6/44 i 45)

Martievci, kako se zvao paravojni odred SDS-a ipovo, POCInJuizazivati

incidente. Krajem augusta 1991. godine u mjestu Peurica na granici optina
ipovo i Jajce postavljaju prve barikade, na kojima zaustavljaju i maltretiraju
putnike. Na novinarsko pitanje otkud "marti}evci" u ipovu, i ta sa njima dalje
predsjednik Optine Stevo Medi, odgovara da su to srpski dobrovoljci; koji su
pritekli u pomo ugroenoj srpskoj brai u Kninskoj krajini, i da su, s obzirom na
njihovu obuenost i spremnost dobro doli u zavoenju reda na Optini ipovo
budui da to slubena milicija nije u stanju.
Martievci, dosljedno svom nazivu, uskoro pokaZUjUza kakav su red i u ijoj su
slubi. Dana 6. oktobra 1991. godine, poslije izvrene prve javne mobilizacije i
smotre dobrovoljaca za odlazak na ratite Okuani u Hrvatskoj; u 12 sati u centru
ipova, prepunog naroda, na ulici iz neposredne blizine iz automatskog oruja
ubijajU Ganibegovi (Mehemeda) Mehemeda sa Vraia, roenog 1960. godine.
Nakon ovog ubistva veina Bonjaka ipova posebno iz ueg dijela grada,
strahUjui od daljnje eskalacije nasilja bjee sa porodicama u okolna mjesta: Jajce,
Donji i Gornji Vakuf, Bugojno, Travnik i Zenicu, gdje provode narednu no i
nekoliko sljedeih dana osjeajui tako prvu gorinu progonstva.
Kako to obino biva, nakon svih ovih dogaaja, ivot se iz svoje prirodne
nunosti, bar prividno vraa u svoje koliko - toliko normalne koloteine. Bonjaci,
tradicionalno nenaviknuti sukobu, uz to goloruki i malobrojni, vratili su se svojim
redovnim ivotnim obavezama. Srbi takoer, ali i svom svetom oruju. Nastavljaju
sa svakodnevnim, posebno nonim kanonadama i u dane vjerskih i dravnih
praznika. Ovim strah i neizvjesnost meu Bonjacima postaju sve vei.
Martievci, s obzirom na injenicu da su i zvanino predstavljeni graanstvu
Optine, nastavljaju intenzivno sa svojim militantnim i teroristikim aktivnostima.
Pored organizovanog odlaska na ratita u susjednu Hrvatsku i dovoenja
napljakanog plijena u kolonama VOZila;nastavljaju naoruavati srpski narod i
pokazivati se sa orujem i uniformama na ulicama ipova i po okolnim selima
svakodnevno. Ovo posebno pijanim danima i u vrijeme praznika, kada se okuplja
vea masa svijeta. Uz postojeu slubenu miliciju, "martievci" organizuju i svoje
posebne patrole i danonona deurstva na pojedinim istaknutim punktovima grada,
to je sve smiljena politika zastraivanja bonjakog naroda ovoga kraja, na to
zvanine vlasti uopte ne reaguju.
U meuvremenu je rat u Hrvatskoj bio u punom jeku. Njegove zlokobne
posljedice i zlosutno preseljavanje u Bosnu sve se vie osjealo. Dana 7 aprila
1991. godine, na Kuprekoj visoravni, sa obrazloenjem da izvodi vjebe,
stacionirala se tenkovska jedinica bive JNA. Defile tenkova, koji su doli sa
Manjae i iz Banjaluke preko Baraa i Gerzovatrajao je danima i digao je na noge
srpski narod ovog kraja. Doekani su optim narodnim veseljem, piem, hranom i
poklonima. Ovo je meu Bonjacimaipova unijelo dodatni strah.
Kada se jedan tenk M - 84 sa pijanim vozaem obruio u jarak puta u selu
Sokola,c,5 kilometara ispred ipov~ i zbog movarnog tla morao saekati dizalicu
da ga izvue; skoro svi Srbi grada Sipova i oblinjih sela, posebno elnici Optine i

direktori preduzea su ili da ga vide i da ukau dobrodolicu "uvarima"

Jugoslavije. Taj dan, narednu no i slijedei dan, do dolaska dizalice organizovano
je narodno veselje, okretao se raanj, pilo se i orgijalo i euforino dokazivalo
srpstvo.
U ovom vremenu na ulazu u ipovo iz pravca Jajca na asfaltu, kao i veini
saobraajnih znakova je masnom crvenom bojom ispisano OVO JE SRBIJA i SAO
KRAJINA.Kako je Srbija bila udaljena preko 400 kilometara, Bonjaci su se ovome
udili a Srbi su, znajui ta se sprema, na istom aktivno radili. Slika Slobodana
Miloevia postala je nezaobilazan dekor izloga prodavnica, ulaznih prostorija
preduzea, te prozora automobila i privatnih kua.
U augustu 1991. godine Srbi iz grada organizuju obilazak tenkista na
Kuprekom polju. Po stanovima i ulazima zgrada organizuju pripremanje hrane i
sakupljanje novanih priloga za kupovinu pia i cigareta. U svemu ovome, kao i do
tada uestvuju i Bonjaci, a jedan broj njih odlazi autobusima i automobilima na
Kupres. Po tradicionalnom obiaju, gosti su svojim domainima donijeli izobilje pita,
peenja, kolaa, pia i cigareta. Za uzvrat, po prianju oevidaca - prijem je bio
strogo sluben i hladan.
Od septembra 1991. godine poinje ispisivanje prijeteih parola po fasadama
javnih zgrada. Prve, "Ustae - napolje", "Poturice - izdajice srpskog roda", "Balijeovo je Srbija" i sl. se ispisuju po Osnovnoj i Srednjoj koli u ipovu i upuene su
malobrojnim prosvjetnim radnicima i uenicima Bonjacima. Parole identinog
sadraja se takoer ispisuju i po fasadama stambenih zgrada, zidovima zgrade
Optine i zidovima objekata Trgovine, Doma zdravlja i dr. Autori napisa' nisu nikad
otkriveni. Bonjacima se nastoje inscenirati neke situacije.
Predmetom napada takoer postaju i kulturno-historijske znamenitosti
Bonjaka. Tako, polovinom 1991. godine u reiji SPO ipovo slijedi ultimativno
pismo Stranci demokratske akcije ipovo i Damijskom odboru ipovo, da se turbe
bonjakog junaka i ehida Alije Gerzeleza u selu Gerzovo, udaljenom od ipova
lO-tak kilometara; koje je po njemu i dobilo ime pod hitno ukloni sa "srpske"
zemlje, inae e biti uklonjeno silom. Ova prijetnja se brzo i ostvarila. Turbe je
tokom oktobra 1991. godine u vie navrata minirano i konano do temelja srueno.
Izvrioci su "martevci" kao specijalna milicija SDS-a, na elu sa Damjanom
VUjkoviemiz sela Pljeva.
Kraj 1991. i poetak 1992. godine, u skladu sa ve stvorenom tradicijom i
inae brojnim vjerskim i dravnim praznicima, dostojno je obiljeen. Danima se
pucalo iz svih vrsta oruja, a vrhunac urnebesnog slavlja bio je 7. i 11. januara
1992. godine; tj. za Boi i srpsku Novu godinu. Boina misa i darodajnice
prisutnih su prenoene preko jakog razglasa, tako da su se jasno ule cijelom
ipovakom kotlinom. Slavlje je na kraju zainjeno obaveznim pucanjem iz topa,
kojeg je za ovu priliku na prikolici svog putnikog automobila iz crkve u Pljevi
dovezao Damjan VUjkovi. Ovaj top, koji je za vrijeme osmanske i kasnije
austrougarske uprave u Bosni sluio za oglaavanje ramazanskih iftara, je ukraden
iz damije u Pljevi augustu 1941. godine prilikom njenog spaljivanja.

Kraj 1991. i poetak 1992. godine, donio je takoer i kraj rata u Hrvatskoj i
preseljenje tadanje, iskljuivo od Srba sastavljene JNA u Bosnu i Hercegovinu, bez
znanja i odobrenja zvaninih organa vlasti ove konstitutivne federalne jedinice.
Znaajan dio te silne armade u nepreglednim kolonama vozila natovorenim ratnom
tehnikom i ljudstvom kree se u pravcu Mostara, Sarajeva, Travnika i Zenice, a
proao je i kroz ipovo. Razumljivo, Srbi su ih doekivali i ispraaH sa
oduevljenjem i euforijom, Bonjaci sa strahom i zebnjom od mogueg zloslustnog
preseljenja rata u Bosnu i Hercegovinu, to e se kasnije pokazati tanim.

1.4. Etniko ienje i egzodus Bonjaka

U Optini ipovo kraj 1991. i poetak 1992. godine donio je i smjenu
ereostalih kadrova iz reda bonjakog naroda. Tako je profesor biologije Pipi
Saira i dugogodinjeg uspjenog direktora "Trikotae" i direktora investicija
"Gipsare" na mjestu direktora komunalnog preduzea "Lisina" smijenio Slobodan
Jefteni, ing.organizacije rada i lan Glavnog odbora SDS ipovo. Iz nastavnog
procesa su iskljueni preostali uitelji i nastavnici Bonjaci: Meho (Muharema)
Crnki, Ifeta Pipi, Kasim (Ahme) Pipi i Fatima Ribi, koji se do tada nisu sami
eovukli i alju na ekanje. Dva Bonjaka milicionera od ukupno 20. radnika SUP-a
Sipovo, bojei se provokacija i fizikih nasrtaja se povlae iz ove slube. Dervi
Ganibegovi odlazi u SUP Jajce, a Komi Jusuf vue bolovanje do jula 1992.
godine kada mu se prekida radni odnos. I jedinice Teritorijalne odbrane,
mobilizirane polovinom 1991. godine ostaju poetkom 1992. godine bez Bonjaka.
Zbog provokacija od strane mobiliziranih Srba jedan broj Bonjaka se
samoincijativno povlai, dok preostali dio biva demobilisan naredbom taba. Slian
je sluaj i sa rezervnim sastavom milicije. Etniko ienje se tako nastavilo punim
tempom.
Tokom februara 1992. godine, na granici optiina ipovo i Jajce, u mjestu
Reljine kue, zaseoku sela Stupna ipovaki SUP postavlja svoj kontrolni punkt.
Kontrolni punktovi su takoer postavljeni i na izlazima iz ipova, prema Kupresu u
selu ifluk i prema Mrkonji Gradu u selu Sokolac. Na kontroinom punktu puta
spasa Bonjaka ipovo - Jajce u poetku deura redovni i rezervni sastav milicije.
Nedugo zatim njima se prikljuuju i martievci, a takoer i ozloglaene crvene
beretke - specijalna vojna policija bive JNA, koja je poslije pada Vukovara i
zavretka rata u Hrvatskoj dola u kasarnu vojne policije "Kula" kod Mrkonji
Grada. Od strane "crvenih beretki", kako su ih zvali, bez ikakvog razloga i
opravdanja pretueno je lO-tak bonjakih mladia, meu njima i Nead, Rudije
Jaarevi, privatni autoprijevoznik iz sela Benjevo, roen 1960. godine i Ekrem
(Smaila) Hodia, uitelj iz ipova, roenog 1947. godine. Pored njih maltretirani
su, tueni i pljakani i ostali putnici Bonjaci iz Jajca, Mrkonji Grada, Vinca i
Donjeg Vakufa; koji su do poetka maja dolazili u ipovo pijanim danima.
Obrazloenje za ovakve postupke vojne policije od strane zvaninih predstavnika
vlasti ipova i srpskog naroda je bilo, da su to ratnici iz Vukovara, izranjavani i
psihiki u takvom stanju da im niko ne moe komandovati, te ih se kao takvih treba
kloniti.

Crvene beretke su dolazile i u sam grad ipovo u potragu za pojedinim

bonjakim mladiima. Tako im je iz kafia Adila (Mustafe) Kosa, provukavi se
kroz mali prozor na WC-u za dlaku umakao ranije na mrtvo ime pretueni Nedad
(Rudije) Jaarevi iz Benjeva.
Martovske barikade u Sarajevu, kao generalna proba totaine blokade koja je
uslijedila poetkom aprila, donijele su Sipovu none oruane strae i takoer
barikade na ulazima u grad iz pravca Jajca i Mrkonji Grada preko Braa i Kupresa.
Uz crne ubare i kokarde, zaputene brade i pletene vunene arape do koljena kao
tradicionalnu etniku ikonografiju, na barikade postavljaju i pukomitraljeze
dobivene od bive JNA ili pak brino skrivani jo od zavretka Drugog svjetskog
rata. Posebno je budno uvan put prema Jajcu, kao jedini put spasa Bonjaka
ipova; na kojem su u selu Stupna postavljene danonone barikade i mitraljesko
gnijezdo.
Krajem marta sa kontrolnog punkta na putu ipovo - Jajce, u mjestu Reljine
kue, zaseoku sela Stupna naspram bonjakih sela Ljoljii i erkezovii na
suprotnoj obali rijeke Plive, udaljenih cca 500 metara tokom noi poinje pucnjava
po ovim selima. Kako pucanjava nije prestajala za dui niz noi, bonjako
stanovnitvo ovih i drugih pograninih sela, a takoer i iz oblinjeg gradia Jezero
bjei poetkom aprila u Jajce sa veinskim nesrpskim stanovnitvom. Nakon ovih
dogaaja, TO ipovo izvlai topove i minobacae na Glamoakovu glavicu, brdo na
lijevoj ipovakoj obali rijeke Plive, sa koje se izvanredno kontrolie desna jajaka
obala i pomenuta sela na njoj. Kontrolni punkt policije se pomjera prema Jajcu u
granino selo Peruica kod Smiljania kua, nastanjeno srpskim stanovnitvom. Sa
Glamoakove glaVice uslijedilo je granatiranje sela Ljoljii i erkezovii sa
bonjakom veinom.
Dana 6. aprila 1992. godine biva JNA i rezervisti ipova napadaju Kupres.
Sedmicu dana nakon napada poinje defile uhapenog nesrpskog ivlja, tj.
Bonjaka i Hrvata prema Kuli i Manjai, kao i dovoz ratnog plijena. U ipovo se
dovozi sve i svata: putniki i teretni automobili, traktori, namjetaj i pokustvo te
iva stoka. U mjesnom Domu zdravlja se smjeta Ratna bolnica, a ipovo postaje
komandni i logistiki centar Kuprekog ratita, koje se protezalo od Bosanskog
Grahova preko Livna, Duvna, Gornjeg i Donjeg Vakufa, Novog Travnika i Travnika,
te Vlaia do Maglaja i Teslia. Sipovo uz to, pored "martievaca" i rezervista
postaje stjecite vojske JNA, te "bijelih orlova" i drugih paravojnih formacija, koje
djeluju bez ikakve kontrole.
Kako je ve ranije nastupila kriza sa naftnim derivatima, "martievci", tab TO
ipovo, SUP ipovo, Dom zdravlja i Komunalno preduzee ipovo poinju sa
pljakom imovine "Gipsare" Volari; koja je slovila kod Srba kao "tursko" preduzee.
U poetku je to bilo dizel gorivo, deterdenti, a poslije i drvena graa i sl.
Na izmjetenom kontroinom punktu, zapravo barikadi u selu Peruica; koju je
dalje drala redovna i rezervna milicija iz ipova, tokom aprila i maja nastavljeno je
pretresanje i maltretiranje putnika, uglavnom izbjeglih Bonjaka iz ipova, koji su
sa zaveljajima jedini jo putovali prema Jajcu i dalje Banjaluci, Bugojnu, Travniku i

Zenici. Ono malo stvari to su u rukama nosili sa sobom, ukljuivo i hranu,

oduzimano im je i to nije odgovaralo Srbima bacano je u oblinju baru pored puta.
U ovome se posebno isticao rezervni policajac Tihomir (Nikole) Gvero. Od poetka
maja Bonjaci, vojni obveznici nisu mogli proi punkt u pravcu Jajca bez putnog
naloga, upute u bolnicu ili deponovane line karte. Tokom aerila i poetkom maja
preko ovog punkta je u Jajce izbjeglo oko 1.000 Bonjaka iz Sipova, ime je poeo
njihov masovni egzodus.
Poetak maja 1992. godine donio je Bonjacima ipova nova iskuenja. U
Osnovnu kolu u selu Volari, 3 km ispred ipova se useljava vod ipovakih
rezervista, ojaanih izbjeglim Srbima iz Jajca na elu sa Neom Gvozdencom,
profesorom geografije i rezervnim kapetanom i njegovim zamjenikom Dukom
Jefteniem, profesorom mainstva i rezervnim porunikom.
Na raskru puta prema selu Volari, pored kruga Preduzea "Gipsara" Volari
ipovaki SUP postavlja svoj kontrolni punkt. Cilj dovoenja vojske i milicije na ovaj
prostor je kontrola bonjakih sela Duljci i Volari, kao i kontrola Preduzea
"Gipsara" Volari sa cca 200 radnika Bonjaka od ukupno 300 zaposlenih, koju Srbi
nazivaju "turska". Zajedno sa ovim vodom, u kolu u Vola rima se useljava i Marko
Bogdanovi, upravni pravnik i rezervni major u ulozi glavnog oficira, inae sekretar
Komunalnog preduzea u ipovu i dugogorinji radnik "Gipsare" Volari, roen u
Starom ipovu. Njemu rezervisti dovode na sasluanja bonjake mladie iz okolnih
sela, koji su pokuali prebjei na slobodni teritorij Optine Jajce, a on ih dalje alje
na Kulu i Manjau. Sa Manjae se niko ne vraa, dok se sa Kule vraaju svi
isprebijani i unakaeni. Tako su Senada ( Kasima) Crnkia iz Duljaka, starog 30
godina, oca dvoje djece morali zamotavati u svjee jagnjee koice i zakopavati u
zemlju da bi ga povratili. Isti sluaj je i sa ostalima, koji su uhvaeni 28 maja 1992.
godine:
Smajo (Raida) Brki, diplomirani ekonomist, direktor investicija "Gipsare"
Volari, roen u Volarima 1953. godine, gdje je i ivio, otac etvero djece,
Orhan (Asima)
neoenjen,
Samir (ee)
neoenjen,

Crnki, roen
uk, roen

1968. godine

1965. godine

u ipovu, gdje je

u Benjevu,

gdje

je

ivio,
ivio,

Husein (Envera) Dadovi, roen 1965. godine u Benjevo, gdje je ivio,

otac dvoje djece,
Mustafa (Kema/a) Ribi, roen 1963. godine u ipovu, gdje je i ivio, otac
jednog djeteta,
Nijaz (Sade) Tiea, roen 1954. godine u Sokocu gdje je i ivio, saobraajni
tehniar, rukovodilac Tehnike slube Preduzea "Pelvatrans" ipovo i
rezervni porunik, otac troje djece i
Husein (Sade) Tica, roen 1959. godine u Sokocu, gdje je i ivio, otac troje
djece.

Poetkom maja, u selu Stupna Donja, u posjeti kod roaka su uhvaeni i na

Manjau odvedeni Hadi (Muje) Muho iz Duljaka, roen 1954. godine, otac dvoje
djece i Jahaj Fejzo roen 1956. godine, porijeklom albanac, koji je u ipovu imao
eekarsku radnju. U isto vrijeme, uz asistenciju i obezbjeenje Voda srryjetenog u
Skoli u Vola rima, radnici preduzea "Gipsara" Volari, Neboja (Rajka) Curko i Mile
(Jove) Leto na tornju Gipsare postavljaju tri zastave SDS Stranke, dajui tako do
znanja radnicima Bonjacima da je i ovo preduzee srpsko i da ih tek oekuju nova
iznenaenja.
U DC "Angropromet" Jezero, na granici optina ipovo i Jajce poetkom maja
se takoer useljavaju ipovaki i mrkonjiki rezervisti, pripremajui tako teren za
napad na Jezero, naselje nastanjeno veinskim bonjakim stanovnitvom sa cca
250 kua i dalje Jajce, koje je odbilo nalog srpskih kartografa iz Banjaluke za
prikljuenje samozvanoj Srpskoj Krajini, kao i zahtjev SDS Jajce o ultimativnoj
predaji oruja i formiranje Srpske Optine Jajce. Da je sve raeno olrganizovano i
ciljno, govori i injenica da je krajem 1991. godine na Sportsko-rekreacionom
centru "Babanovac"
na Vlaiu poeo sa radom Centar za obuku rezervnog
starjeinskog kadra, da su se rezervisti poetkom aprila 1992. godine uselili u Motel
"Semenica" kod Donjeg Vakufa i da su zauzeli dominantan prijevoj Komar ispred
gradova Turbe i Travnik i pod izgovorom izvoenja bojevog gaanja poeli
granatirati Travnik.
Poetkom maja grupa "belih orlova", pripadnika paravojnih formacija Vojislava
eelja sa kuprekog ratita zlostavlja amila (Ajde) Ganibegovia, valsnika kafia
smjetenog u prizmelju porodine kue u centru ipova i njegovu suprugu Semiru,
prijetei da e je silovati. Tek po predaji pozamane sume novca i na intervenciju
nekih Srba komija, ostavljaju ih na miru. Nakon ovog dogaaja, ova porodicom
bjei u Jajce. Njihova kua je prvo opljakana a zatim i zapaljena. Isto biva i sa
naputenim kuama Bonjaka iz sela MUjdii, koji su bjeei od nasilja i terora
izbjegli u ipovo i Jajce.

1.5. Napad na Gipsaru i druga maltretiranja, prvi zbjegovi

Na "Gipsaru" Volari, kao jedini kolektiv u ipovu u kojem su jo na elnim
rukovodnim mjestima ostali Bonjaci intezivira se pritisak. Tako Mile (Jove) Leto,
radnik ovog kolektiva, mobilisan na Kuprekom ratitu i Neboja Kljaji, izbjeglica
iz Jajca, od uvara Safeta (Osmana) abi, roenog 1932. godine u Volarima
otimaju 2 slubene puke M-48 i pitolj CZ 7,64 mm. Ovoj otimaini se pridruuju
eoslije i "beli orlovi". Tako uvarska sluba ovog kolektiva po nalogu elnitva SDS
Sipovo ostaje bez naoruanja, a Srbi se oslobaaju neosnovanog straha da bi ovo
oruje Bonjaci mogli u samoodbrani upotrijebiti protiv njih.
Dana 8. maja, vod TO smjeten u Osnovnoj koli u Volarima pod komandom
Nee Gvozdenca i Jove Vujnia, na osnovu iznuene izjave radnika Gipsare,
Suvada Plivca opkoljava Gipsaru. Pod optubom da je naoruao radnike Bonjake
Gipsare i okolno bonjako stanovnitvo i da je "glavni ustaa Gipsare", sasluava
se direktor Devad (Sulejmana) abi iz ipova i vri pretres Upravne zgrade i

skladita rudarskog eksploziva na Rudniku gipsa. Kako oruje nije pronaeno,

jedinica se povlai, a na direktora se vri daljnji pritisak. Od strane
novopostavljenog predsjednika Optine uki Radoslava i predsjednika Izvrnog
odbora, Plavi Ratka ne poziva ga se ponedjeljkom na odavno ve
jednonacionalne redovne sastanke direktora ipovakih preduzea, telefonom mu
se prijeti da e sa porodicom biti izmasakriran, daju mu se ultimatum da napusti
stan. Njegova braa ljekari u Zenici se optuuju da zajedno sa dr Asimom KUrjakom
iz Zagreba u Zatvoru "Stara Gradika", u rukama hrvatske vlasti, vade vitalne
organe zarobljenim Srbima i presauju Bonjacima i Hrvatima. Zvanini organi
vlasti predvoeni idejom i politikom SDS od rukovodnih radnika Srba formiraju u
Gipsari "Krizni tab", a da to ne saoptavaju legalnom rukovodstvu. Prema kasnijim
saznanjima od strane nekih uticajnih Srba, jedinica rezervista vojske i milicije
stacionirana pored kruga Preduzea "Gipsara" Volari se je trebala obraunati sa
Bonjacima ovoga kraja. Kako nije imala stvarnog povoda to isto na sreu nije ni
izvrila.
Prijetnje i pritisci se vre i prema preostalim bonjakim rukovodiocima, koji
jo nisu smijenjeni naredbom predsjednika Optine, koji je Skuptinskom odlukom
postavljen i za predsjednika Ratnog taba Optine, sa neogranienim ovlatenjima.
Putem "pisma upozorenja", iZVieenogna izloge prodavnica u ipovu, od Zuhdije
Jaarevia, direktora Pote u Sipovu se zahtijeva da podnese ostavku i napusti
stan. Identino se zahtijeva i od jo nekih Bonjaka. Uz ovo pismo, na vidnim
mjestima u gradu se istura i spisak desetak bonjakih mladia koji su u
organizaciji zvanine vlasti, u nedostatku mjesta u Policijskoj koli u Sarajevu
krajem 1991. i poetkom 1992. godine bili na kursu u Zagrebu, a koji su trebali
popraviti postojeu neadekvatnu nacionalnu strukturu policije. Kako se optuuju da
su kao ustaka mlade bili na obuci kod Tumana kao "najveeg ustae", svi oni se
poetkom maja, sem Mersina (Mahmuta) Kudia svjesni situacije kojoj su se nali,
uglavnom bjeei preko ume prebacuju na slobodni teritorij Optine Jajce i time
spaavaju od moguih zlodjela. Njihovi roditelji i ostali lanovi porodica, kue i
stanovi postaju meta bombakih napada, paljevina i maltretiranja.
Prilikom izlaska iz autobusa koji je dolazio iz Pljeve, 16. maja u 15 sati na
autobuskoj stanici u ipovu kidnapovan je mladi Kudi (Mahmuta) Mersin, iz sela
Pljeva, roen 1970. godine, inae polaznik kursa za milicionere u Zagrebu, kojemu
se od ovog dana gubi svaki trag. Prema iskazima oevidaca, otmicu su izvrili
VUjkovi Damjan i Simo olaja, pripadnici specijalnog odreda SDS ipovo zvanog
"martievci" i njegove komije iz Pljeve.
Od strane Radoslava ukia, predsjednika Skuptine optine i predsjednika
Ratnog taba Optine ipovo, dana 18 maja upuen je putem pismenog oglasa
javni poziv Bonjacima Sipova da predaju "nelegalno nabavljeno oruje", nakon
ega e im se garantovati sigurnost i zatita. Kako Bonjaci ipova nisu imali
traeno oruje, nisu ga mogli ne predati. Ovo je kod Srba dodatno povealo
nezadovoljstvo, a kod Bonjaka strah i neizvjesnost.
Dana 19. maja sprovedena je Opta javna mobilizacija, kako mukaraca, tako i
ena. U narodu se javno prialo da onaj ko se ne odazove na mobilizaciju gubi

zaposlenje, to se pokazalo tanim. Bonjaci, svjesni situacije u kojoj su se nali, u

nastojanju da izbjegnu svaki mogui povod za napad sa srpske strane, su se
odazvali ovoj mobilizaciji i upisali u odgovarajue spiskove Staba TO. Kako se
poslije potvrdilo, bio je ovo sastavni dio ireg Projekta discipliniranja naroda, tj.
dizanje Srba na noge i pruanja prilike neposlunim Bonjacima da ih se napadne,
odnosno i ovim inom se traio povod i izgovor za napad.
Jezero, pogranino mjesto jajake optine prema ipovu, naseljeno preteno
Bonjacima, dana 21. maja napada vod Seeljovih "bijelih orlova" iz Srbije, koji su
krenuli na Kupreko ratite. U okruenju dre ovaj gradi od 8-15 sati, pucaju po
kuama i mjesnoj damiji i teko ranjavanju dvojicu mladia. Zahvaljujui
prisebnosti i samoorganizovanju mejtana, kao i injenici da je mjesto praktino
smjeteno na rijenoj adi, nisu uspjeli ui u centar naselja i napraviti vea zlodjela.
Poslije ovog dogaaja bonjako stanovnitvo Jezera i okolnih sela po drugi put
definitivno bjei na slobodni teritorij Optine Jajce, a mjesto zaposjedaju srpski
rezervisti. Milicija SUPJajce, koja je do ovog dogaaja imala svoj punkt u Jezeru se
povlai prema Jajcu, a Teritorijalna odbrana Optine Jajce postavlja svoj kontrolni
punkt kod Hotela "Jajce" na Velikom Plivskom Jezeru, 5 kilometara nizvodno prema
Jajcu.
Dana 25. maja podijeljeni su pozivi Bonjacima za formiranje, kako se prialo
jednog "Bataljona Muslimana" za Kupreko ratite, budui da su svi Srbi ve bili
mobilisani. Na javnoj smotri, odranoj 23 maja na Gradskom stadionu, 20-tak
bonjakih mladia, ne imajui izbora prihvata uniforme i oruje i odlazi na
Kupreko ratite. Jedan broj Bonjaka vojnih obveznika, koji je odbio poziv za
mobilizaciju, strahujui od odmazde, budui da nije mogao izai legalno preko
kontrolnih punktova - bjei preko ume i minskih polja, zaobilazei srpske zasjede i
poloaje, na teritorij Optine Jajce. Neki od njih bivaju uhvaeni i sprovedeni na
"Kulu", gdje bivaju fiziki i psihiki zlostavljani do iznemoglosti. Meu njima su
ranije navedeni: Brki (Raida) Smajo, Crnki (Asima) Orhan, Crnki (Kasima)
Senad, uk (ee) Samir, Dadovi (Envera) Husein, Ribi (Kemala) Mustafa, Tica
(Sade) Nijaz i Tica (Sade) Husein.
Putem spasa ipovo - Jajce 26. maja bjee posljednji meu 1.500 Bonjaka
ipova, koliko ih je od napada na Kupres. 6. aprila izbjeglo iz ovog mjesta. Bili su
to zapravo samo ene, djeca i starci; budui da mukarci kao vojni obveznici ve
odavno nisu mogli prolaziti kontrolu na postavljenim punktovima. Na neke od njih
je pucano iz pravca kruga Preduzea "Angopromet" Jezero, gdje su bili smjeteni
ipovaki i mrkonjiki rezervisti. Kako je na ovaj dan napadnuto Jajce, to su
preostali Bonjaci ipova, njih oko 1.500 ostali praktino zatoeni u milosti i
nemilosti komija Srba i njihove aktuelne vlasti.
Sa napadom na Jajce, dana 27. maja 1992. godine, poloaj Bonjaka ipova
postaje jo tei, jer na ovom ratitu ginu srpski vojnici iz ipova i to se u Ratnu
bolnicu u ipovo dovoze ranjenici i stradali i iz drugih mjesta, to sve die tenzije u
srpskom narodu i time netrpeljivost prema Bonjacima. Iskljuuju im se telefoni i
bez posebnog odobrenja taba TO i SUP-a ne mogu putovati za Banjaluku i time
naputati teritorij Optine ipovo.

Krajem maja i poetkom juna skoro svim zaposlenim Bonjacima se zakljuuje

radni odnos. Svjesni beznadenosti situacije u kojoj su se nali, krajem maja trae
prijem kod predsjednika Ratnog taba uki Radoslava i predsjednika Izvrnog
odbora, Plavi Ratka. U razgovoru trae dozvolu organizovanog izlaska u pravcu
Jajca ili Bugojna preko Ljue, to se ne odobrava.

1.6.

Unitavanje bonjakih privrednih

i vjerskih objekata, radna obaveza

Poetkom juna izvedene su bombake akcije martievaca na ugostiteljske,

trgovinske i zanatske objekte svih Bonjaka i Albanaca, nakon ega se zatvaraju, a
njihovi vlasnici ostaju bez izvora prihoda za izdravanje svojih porodica. U ovim
napadima uniteni su slijedei objekti:
Bahti (Mehe) Alen, kafi,
Dadovi (Envera) Nedad, trgovinska radnja u ipovu,
Daaj (Mehmeda) !lira, kiosk za prodaju hljeba i peciva u ipovu,
Dizdar (Muharema) Sulejman, brijanica u ipovu,
Gai Fazlija, slastiarnica u ipovu,
Eminovi (Adila) Esad, krojaka radnja u ipovu,
Ganibegovi (Ajde) amil, ugostiteljska rad'}ia u ipovu,
Kos (Mustafe) Hafiza, fotografska radnja u Sipovu,
Kos (Mustafe) Atif, ugostiteljska radnja u ipovu,
Mei (Ibrahima) Safet, brijanica u Sipovu,
Pipi (Ahme) Asima, brijanica u ipovu,
Pipi (Ah me) Mustafa, ugostiteljska radnja u ipovu,
Pipi (Mustafe) Sejo, trgovinska radnja u ipovu,
Ribi (Sadika) Suljo, ugostiteljska radnja "Gradina" u ipovu.
Ovi i raniji napadi imali su za rezultat prestanak rada i ostalih radnji Bonjaka u
gradu ipovu i okolnim selima:
Brki (Raida) Smaje, trgovinska radnja u Volarima,
Brki (Rede) Semra, trgovinska radnja u Volarima,
Jahaj Fejzo, pekarska radnja u ipovu,
Crnki (Abdulaha) Omera, trgovinska radnja u Duljcima,
Crnki (Muharema ) Asima, trgovinska radnja u ipovu,
Crnki (Muharema ) Osmana, kovaka radnja u Duljcima,
Jahaj Fejzo, pekarska radnja u ipovu
Komi (O me) Jusuf, ugostiteljska radnja u Volarima,
Ribi (Abida) Mehmed, zlatarska radnja u ipovu,
Ribi (Kemala) Mustafa, kovaka radnja u i(?OVU,
Ribi (Kemala) Mustafa, trgovaka radnja u Sipovu,
abi (Fahrije) Bakir, stolarska radnja,
abi (efika) Refik, trgovinska radnja u Volarima.
Uz neprekidni danononi vatromet iz svih vrsta naoruanja (pitolji, puke,
automati,
mitraljezi, bombe, trombloni);
poetkom juna poinje sistematsko

plansko paljenje bonjakih kua i drugih objekata. Svakog etvrtka, tj. uoi petka,
kao neradnog dana muslimana; obino iza 22 sata paljeno je po 4 - 5 kua i dr.
objekata, prvo u Mujdiima, a zatim i u Benjevu i Vraiu; selima na obodu
ipovake kotline, tako da su se vatre odravale tokom cijele noi, a to su Srbi
nazivali marale. Paljevine su se krajem jula i poetkom augusta prenijele i u ostala
sela, sa bonjakom veinom: Duljci, Lubovo, Pljeva, ipovo, Volari.
Dana 1. juna 1992. godine, spaljeno je Jezero, gradi na granici optina ipovo
i Jajce sa 300 bonjakih kua i damijom. Mjetani koji nisu uspjeli izbjei u Jajce,
njih 24-ero, uglavnom stariji ljudi i ene su pobijeni. Ovo mjesto od poetka maja
1992. godine zaposjeo je redovni i rezervni sastav milicije i tab TO ipova.
Putem javne naredbe od 24. jula 1992. godine, potpisane od strane Radoslava
ukia, predsjednika Ratnog taba Optine, izvjeene na zgradu SUP-a, .oglasne
table u gradu i tgovinske radnje po selima uvodi se obaveza prijavljivanja i
ogranienje slobode kretanja Bonjaka izmeu 18 i 55 godina. Svakog dana,
izmeu 7 i 9 sati, svi Bonjaci, vojni obveznici, njih ukupno 447 su se morali Iino
prijaviti u SUP i nisu smjeli naputati teritorij Optine, tj. putovati u Mrkonji Grad,
Banjaluku i druga mjesta novouspostavijene
Republike Srpske, bez pismene
dozvole SUP-a. Svaki Bonjak je, identino zatvorenicima dobio svoj Iini broj, pa se
prijavljivanje vrilo samo izgovaranjem broja.
U julu 1992. godine, na pragu porodine kue u Gornjim Mujdiima, oko 20
sati ubijeni su Eniz (Ibre) Magli, roen 1918. godine, kao i Hanifa (aira Magli,
supruga Sulje, roena 1918. godine. U ovom selu, u zaseoku Orahovica, u istom
mjesecu u svojim kuama ubijeni su jo i Ibrahim Rami, roen 1914. godine i
supruga mu Rami (Rede) Afiza, roena 1930. godine. U istom mjesecu, na putu
ipovo - Mujdii oko 16 sati ubijen je i Nijaz (Adila) Rami iz ipova Starog, roen
1972. godine.
Poetkom avgusta 1992. godine, nakon prvih novinarskoh saoptenja o
zlodjelima nad Bonjacima i Hrvatima Prijedora, Kozarca, Kljua i Sanskog Mosta u
logorima Keraterm, Omarska i Manjaa i najave posjete delegacije Meunarodnog
Crvenog krsta ovim logorima za 20.08. iste godine, grupa od 100-tinjak logoraa se
u strogoj tajnosti dovozi nou u zatvorenim kamionima u smjeta u podrumske
prostorije Osnovne kole "Nemanja Vlatkovi" u ipovu. Za svo vrijeme dok je
posjeta delegacije Crvenog krsta ovim logorima trajala, kolu je danonono uvao
rezervni sastav milicije SUP ipovo. Mjetani okolnih kua su priali da su se iz
kole nou uli jauci i pla, a osoblje kole da su hodnici i nus prostorije bile pune
krvi. Kakva je daljnja sudbina ovih nesretnika, nije poznato.
Krajem jula 1992. godine poinje paljevina sela Benjevo, sa 100-tinjak
bonjakih kua. Skoro svake noi je paljena po jedna kua, tala ili drugi objekat.
etvrtkom uvee, tj. uoi petka, kao u Bonjaka muslimana odabranog dana
paljeno je vie kua. Sa prvim paljevinama, stanovnitvo koje nije ranije izbjeglo u
Jajce se sklonulo kod roaka i prijatelja u ipovu Starom, Duljcima i Vola rima. Do
kraja 1992. godine, prvo su opljakane, a zatim spaljene sve bonjake kue u
ovom selu.

U augustu 1992. godine, oko 16 sati na pragu porodine kue u centru ipova
automatskim orujem iz neposredne blizine ubijen je Muradif (Hasana) Pipi, roen
1955. godine u ipovu. U istom mjesecu, u selu Pljeva, takoer u porodinoj kui
ubijena je Besima (Jusufa) Redi,roena 1980. godine.
Dana 28. avgusta u vremenu od 22 do 01 sati, specijalni vod diverzanata, koji
je doao iz Banjaluke die u zrak damije, prvo u Benjevu, a zatim i u ipovu i
Pljevi. Damija u Volarima, koja je do aprila 1992. godine tek pokrivena nije
minirana, iz razloga to su se u njenoj blizini na udaljenosti od cca 50-200 metara
nalazilo 7 srpskih kua i vie prateih objekata. Bojei se ruenja od detonacije,
Srbi iz ovih kua, kojih je inae bilo u martievcima i redovnoj srpskoj vojsci, nisu
dozvolili miniranje damije.
Dana 28. avgusta 1992. godine za 200 Bonjaka, uglavnom intelektualaca i
vlasnika trgovinskih i drugih radnji uvodi se radna obaveza. Tokom avgusta i
septembra grupa od njih 100 je kopala rovove na Kupresu, da bi tokom oktobra i
novembra bila prebaena na sjeu ogrijevnog drveta za potrebe Kuprekog ratita,
ipovakih kolektiva i porodice srpskih vojnika. Kako nije bilo goriva, ova grupa je
uz sjeu uz pomo motornih pila vlastitom radnom snagom vrila i izvoz usjeene
oblovine. Druga grupa od 50 Bonjaka je u vremenu 5. septembra do 15.
novembra istila ikaru ispod dalekovoda Mrkonji Grad - Strojice i ispravljala od
nevremena poruene, pokrivljene i dotrajale stubove; te pripremila teren za
postavljanje trafostanica u sela Vaganj kod Strojica.
Trea grupa, od 50 Bonjaka se angauje na utovaru - istovaru za potrebe
Crvenog krsta, Trgovine; za kopanje krompira i prijevoz sijena na ekonomiji
Preduzea "Gorica" u Natpolju, te za cijepanje drva SUP-u, Trgovini i drugim
ipovakim kolektivima, a takoer i porodicama Srba koji su bili angaovani na
kuprekom ratitu. Bonjaki mladii, koji pjeke dolaze na prijavljivanje se
presreu, maltretiraju, napadaju i fiziki zlostavljaju. Rezervni sastav milicije vri
racije po selima i brutalnim nasiljem utjeruju strah u preostalo stanovnitvo, koje
nema kud sa sobom do da sve trpi i eka izbavljenje. Sa nastupanjem hladnih
zimskih dana ovi radovi su privremeno obustavljeni, da bi se nastavili u proljee
1993. godine, a takoer i narednih ratnih godina sa Bonjacima vojnim
obveznicima, koji u meuvremenu nisu napustili ipovo.
U septembru 1992. godine, na putu ipovo - Mujdii oko 16 sati ubijen je i
Nisvet (Adila) Rami iz ipova Starog, roen 1972. godine.
Pod kraj oktobra 1992. godine, na podruju Natpolja, u selu Kneevii mjetani
Srbi su uhvatili mukarca civila starog oko 30 godina, koji je bjeao prema Ljui i
dalje slobodnoj teritorij i Pruscai Bugojna. SUP-uipovo su ga prijavili kao "ustau".
Od tada se o ovom licu gubi daljnji trag, tako da je njegova sudbina neizvjesna?
Dana 20. oktobra 1992. godine uvee rezervna milicija je u mjestima gdje su
iVjeli u porodinim kuama uhapsila mladie civile: Smaju (Raida) Brkia iz
Volara, roenog 1953. godine, Heseina (Envera) Dadovia , roenog 1955. godine
u Benjevu i Remzu (Osmana) Pucara iz Volara i privela u SUP, gdje su zadrani
dvije noi i dva dana. Tu su lano optuivani, maltretirani i fiziki zlostavljani. Smaji

Brkuu, dipl. ecc. je tom prilikom polomljeno 7 rebara, a i ostala dvojica su izubijani
i iskrvavljeni.
U isto vrijeme policija je takoer kod kua uhapsila i na Kupresu u zatvor
zvani "Zlatara" privela Bonjake ipova: Muradifa i emsudina (Mustafe) oria iz
Volara, Sakiba i Sulejmana Ganibegovia sa Vraia i Mustafu (Kemala) Ribia iz
ipova. Pod izmiljenim optubama ovi mladii su ikanirani, maltretirani i fiziki
zlostavljani vie dana i noi, nakon ega su izubijani puteni kuama. U ovaj zatvor
su privoeni i ostali Bonjaci ipova, koji su na Kupresu bili na radnoj obavezi,
izmeu ostalih i Ajki Salih, Kadi Nihad, Mirsad (Jahije) Hadi iz Duljaka i Asim
Strukan iz Pljeve, a takoer.
Za svo ovo vrijeme, Bonjaci ipova su ivjeli od zateenih zaliha hrane i ita,
voa i povra sa vlastitih imanja. Kako nisu radili, to nisu imali mogunost da hranu
kupuju u trgovinama. Humanitarnu pomo nisu primali, iako je od maja mjeseca
Meunarodni crveni krst dostavljao redovno Crvenom krstu ipovo hranu i za
Bonjake ipova.

1.7. Tune povorke prognanih Bonjaka

Kako su se paljevine, pljake, zlostavljanja, teror i ubistva nastavila i dalje
intenzivirala ne znajui ta i kuda sa sobom, Bonjaci ipova su se u vie navrata
pojedinano i organizovano u grupama od SO do 200 mukaraca obraali
predsjedniku Ratnog taba za dozvolu izlaska. U meuvremenu, za beznadean
poloaj Bonjaka u ipovu, preko odreenih veza saznaje i Meunarodni Crveni
krst, koji dolazi u ipovo. Uvjerivi se u injenino stanje, isti vri pritisak na
aktuelne srpske vlasti u ipovu i Banjaluci da dozvole organizovan izlazak Bonjaka
iz ipova.
U knjizi "Zloini nad banjalukom krajinom '92 - '94.", mr. Muharem Krzi predsjednik SDA Banjaluka do 1994. godine, o deavanjima u ipovu u drugoj
polOVini1992. godine pie slijedee:
"Prvo me je obaVijestila o stanju u ipovu (mlada ena, dodao autor), gdje
Bonjacima nije bilo dozvoljeno primanje humanitarne pomoi, iako je Crveni krst
ipovo dobivao pakete od Meunarodnog crvenog krsta i izvjetavao gospodina
Schweizerada daje hranu i Bonjacima. Sutra sam odmah reagirao u MCK,ali su ih
Srbi opet slagali. Tek kod tree intervencije Schweizer osobno odlazi u ipovo i
tjera Srbe iz CK da neto hrane dajU Bonjacima. Bilo je tu i drugih informacija.
Mlada ena je naroito bila zadovoljna kada su Radio-Zagreb i Sarajevo to objavili.
Svi smo ustvari slino mislili, pa i njena braa u ipovu. Saznanje da neko zna ta
se deava u ipovu navelo je etnike da uspore teror i odustanu od masovnih
smaknua, pa je veina mjetana uspjela postupno napustiti grad. Ovo je sve bilo
nakon izvrenja najveih etnikih zloina na ovom podruiu. Jedna takva pria
vezana je za selo Cerkazovie, opina Jajce izmeu Jajca i Sipova je pria uasa.
Naime, komije iz susjednog sela erkanovo su na prevaru, pod izlikom
neophodnog sastanka pod Brusovima (oblinja uma, dodao autor), odvela 32

Bonjaka, da bi ih tamo opkolilo 12 naoruanih rezervista, dovelo 'pod Brusove' i

pobile rafa Inom paljbom. Kao ranjenici su preivjeli Nurko Zoli, Zijad Bajramovi i
supruga mu Zlata. Oevidac dogaaja je, navodno Asim Bajramovi, koji je
obavijestio srpsku policiju na punktu kod Jezera. I sam je uskoro odveden u logor
Manjaa i dalja njegova sudbina je nepoznata.
I dalje informacije i prie nisu manje uasne. U selu Benjevu su sve kue
spaljene i nema nikog ivog. U selu Lubovo ubijene 4. osobe a selo zapaljeno. Selo
Staro ipovo uniteno, a u Pljevi prvo silovanaya ubijena 14-to godinja djevojica.
Svi mukarci Bonjaci od 18 - 55 godina u Sipovu idu na prisilni rad, anikakva
pomo im ne dolazi." ( 8/146 i 147)
Dana 5 septembra, u selu Lubovo, oko 16 sati u porodinim kuama iz
automatskog oruja su pobijeni:
Ibro (Bege) Bahti, iz Benjeva, roen 1904. godine, gdje se nalazio se u
gostima kod kerke,
Ibrahim (Smaje) Omerovi, roen 1948. godine,
Sakib (Akifa) Safi, roen 1965. godine.
Dana 8. septembra 1992. godine u selu erkazovii, na granici optina ipovo i
Jajce, nastanjenom preteno Bonjacima ubijena su ukupno 23 mjetana. Ovo
mjesto jeod poetka maja 1992. godine zaposjeo redovni i rezervni sastav milicije i
TO ipova.
Dana 20. novembra 1992. godine, u kasnim veernjim satima, u porodinoj
kui u centru ipova, na udaljenosti 100 metara od zgrade SUP-a ubijen je Kasim
(Rame) Pipi, uitelj, roen 1949. godine. Supruga mu emka (ee), uk roena
1950. godine je teko ranjena.
U decembru 1992. godine dozvoljava se upis za izlazak iz ipova u pravcu
Srednje Bosne, pod uslovom da se popuni lista imovine koja se ostavlja. Ovom
prilikom se od preostalih cca 1.500 Bonjaka upisuje njih 1.200.
Krajem januara dozvoljava se po prvi put pojedinaan izlazak Bonjacima
ipova preko Banjaluke, Bosanske Gradike i dalje Okuana i Novske za Hrvatsku i
druge evropske i vanevropske zemlje. Budui da se u vremenu kada Bonjaci
ipova nisu radili i time nisu ostvarivali nikakva primanja moralo prikupiti cca 20-tak
razliitih potvrda i uvjerenja o plaenom porezu, komunalijama, telefonu, odjavi
prebivalita, produenju ili vaenju novih pasoa, prevozu do Banjaluke i drugo,
to je sve skupa kotalo cca 500 DM po osobi i uz to trajalo i po mjesec dana, to je
vrlo mali broj Bonjaka do 26 februara, njih cca 20-tak uspjelo izai iz ipova na
ovaj nain.
Dana 25.02.1993. godine na SUP-u je postavljena

slijedea obavijest:

1. Svi Bonjaci upisani za izlazak iz ipova moraju dana 26.02. 1992. godine u 8
sati biti na Autobuskoj stanici u ipovu.
2. Osim Iinih dokumenata sa sobom po jednoj
putnu torbu najnunijih stvari.

osobi mogu ponijeti

po jednu

kako su prethodno Bonjacima iskljueni telefoni, nastala je trka i unutarnji

lomovi: ii ili ostati? Ovo iz razloga to se ostati nije imalo gdje, a odlazak je
predstavljao veliki rizik, jer se dolo do saznanja o ubistvu 200 mladia sa podruja
Kljua na Vlaiu, iza Skender Vakufa, kao i o maltretiranju, pljaki izlostavljanjima
ostalih prognanika, koji su iz Banjaluke preko Vlaia putovali prema Travniku i
Zenici. Procjenjujui da se iz pakla moraju spaavati pa i pod cijenu eventualnih
rtava i raunajui da nee biti svi pobijeni, svi upisani se pripremaju za put spasa i
neizvjesnosti uvidjevi da drugog izlaska i time izbora nema.
No uoi 26. februara je skoro do koljena napadao snijeg i prekrio prostranu
ipovaku kotlinu. Kako je Autobuska stanica, smjetena na ipovakim barama;
kao zborno mjesto, bila praktino centar ipovake kotline - to su se na razmeu
noi i dana neprekidne crne kolone ljudi, koji su se zbog velikog snijega kretali
uskom prtinom jedni iza drugih, slijevale satima iz naselja na obodu kotline:
ifiluka, Saria, Vraia, Benjeva, Starog ipova.
Poslije izvrene prozivke, od strane Nee Gvozdenaca, predsjednika Ratnog
taba Iino i organizatora progona, koje je trajalo do deset sati, tuna i u isto
vrijeme sretna kolona od 7 lepera i 5 autobusa je krenula preko Mrkonji Grada,
Boca, Krupe na Vrbasu, predgraa Banjaluke i Skender Vakufa u pravcu Vlaia i
dalje Travnika, Zenice, Bugojna i ostalih gradova Srednje Bosne.
U toku putovanja, do Skender Vakufa nije bilo nikakvih problema. Na ulazu u
Skender Vakuf, da li sluajno ili namjerno; leper, kojeg je vozio Ilija Kljaji se,
budui da nije imao lanaca zaustavio na uzbrdici i ostao u snijegu. Zahvaljujui
injenici da je kolonu pratio komandir SUP-aipovo, Tegeltija Milan, inae profesor
odbrane i zatite i Savo Popovi, potpredsjednik SDSipovo i stomatolog po struci,
angaovan je drugi kamion i 160 Bonjaka, koliko ih je u leperu bilo je prevezeno
do linije razgranienja na silazu sa Vlaia u Turbe.
Sam prelazak linije razgranienja je obezbjeivao i nadzirao UNPROFOR,tako
da je svih 1.200 Bonjaka ivih i zdravih doputovalo u Travnik i Zenicu. Vei broj
njih je rat i proveo u ovim mjestima, a jedan broj se u bitci za spas i opstanak
zaputio dalje u bijeli svijet i time daljnju ivotnu neizvjesnost. Posljedica svega to
im se desilo je injenica da ih danas ima rasutih u 24 drave svijeta, ukljuivo i
najudaljenije kao to su Australija, Kanada, Malezija i Novi Zeland, USAi druge.
Oko 300 Bonjaka, koliko ih je do kraja rata, tj. do ,Potpisivanja Dejtonskog
mirovnog sporazuma 21 novembra 1995. godine ostalo u Sipovu, mahom onih koji
su od ranije imali roake na privremenom radu u zapadnoevropskim zemljama i
koji su oekivali odlazak u ovom pravcu ili pak onih koji nisu imali rodbine u
Srednjoj Bosni i time nisu imali kuda - nastavilo je dalje ivot sa mukama. Uz
ogranieno kretanje, prisilni rad, oskudne izvore hrane - nastavljen je dalje progon,
zlostavljanja i teror, ukljuivo i masovna ubistva.

1.8. Masovna ubistva Bonjaka

Dana 27. juna (subota) 1993. godine, u se/u Vo/ari su tokom noi iz automata
u porodinoj kui, koja se nalazila na izlazu sela uzvodno uz rijeku Volaricu ubijeni:
Rasim (Dervia i ihe) ori, roen 1931. godine,
Lutvija (Osmana i elebge Porobi) ori, roena 1933, godine,
Emin (Rasima i Lutvije) Cori, sin, roen 1960. godine.
Ovom prilikom je
1938.godine, koji se,
njihovu kvUu.Iste noi
(Sefika) Sabi i Jusufa
streljakim orujem.

teko ranjen i njihov komija emal (erifa) Brki, roen

budui da je ivio sam, iz sigurnosnih razloga sklonio u
na ulazu u selo iz pravca "Gipsare" je zapaljena kua Refika
(Ome i Fazile) Komia, uz prethodni napad tromblonima i

Dana 30. juna 1993. godine (utorak) uvee napadnuti su Vo/ari, posljednje od
bonjakih sela na podruju ipova. Kako se selo nalazi u klisuri rijeke Vola rice, to
je napad poeo sa vrha sela sa okolnih zaravni, kao i augusta 1941. godine:
Ravanca, Baia Ravni, Pucara Gaja i Seira, iza kojih se podalje nalaze kue
malobrojnih komija Srba?! Kako je na nekoliko dana prije poela paljevina i pljaka
susjednog sela Duljaka, to malobrojni Bonjaci Volara, uglavnom starije ene i ljudi,
koji su jo ostali u selu uspijevaju koristei vrbama obraslo korito Vola rice izbjei u
pravcu Starog ipova; inae predgraa grada ipova i jedinog naseljenog mjesta u
kome su se jo zadrali Bonjaci. Ovo je i bio konani cilj aktuelne vlasti - - da ih
radi kontrole i daljnjeg terorisanja imaju na jednom mjestu. Nedugo zatim slijedi
organizovana pljaka naputene imovine. Milicija SUP-a ipovo
tri dana dri
barikadu na ulazu u selo i ne dozvoljava ulazak Bonjacima, dok istovremeno Srbi
kamionima, traktorima i zapregama izvoze opljakani namjetaj, elektro i druge
ureaje, poljoprivredne mai ne, preostale automobile i traktore, ito, stoku i sve
to ivu ovjeku treba ili pak nekad moe zatrebati.
Od 100 bonjakih kua u Volarima i SO-tak u Duljcima, malobrojne komije
Srbi ostavljaju njih lO-tak, u koje se useljavaju, dok ostale, zajedno sa prateim
gospodarskim objektima spaljuju.
Napad na Volare su izvrili: Dragan (Ljupka) Dobrati, Milorad (Jove) Kui
zvani Roda; Luka, Marko i Milan (Mitra) Maksimovi; Ilija i Niko ~ure) Milovac;
Krstan zvani Kika (Branka) Nii, Vlajko (Duana) Pekez, Mariko (Cede) Petkovi i
Lazo (Pere) Vrakelja. Komandant napada je bio Milorad (Jove) Kui. Paljenje kua
su u91avnom vrili: Dragan (Ljupka) Dobrati i Niko (ure) Milovac. Veza sa SUPom Sipova i inae cvikaro i potkaziva muslimana sela Volari bio je Petkovi
Duan, ija se kua nalazila pored glavnog puta u centru sela i koji je radio kao
kurir u Preduzeu "Gipsara" Volari. Od njegovih izmiljenih prijava i lanih dojava,
mnoge muslimane je zabolila glava.

Dana 20. septembra 1993. godine ubijen je Ribi (Sulje) Dafer, roen 1956.
godine i izvren pokuaj ubistva Ribi (Sadika) Sulje, roenog 1934. godine.
Organizator i izvrilac ubistva je prvi komija Srbin, Nikola (Jove) Dereta.

orita mahala u Volarima, -mjesto genocida. Ovdje su na spavanju 27.06.1993. godine ubijeni:
1. ori (Dervia) Rasim, roen 1931. godine
3. ori (Osmana) Lutvija, ro. Muminovi 1934. g.
2. ori (Dervia i Lutvije) Emin, roen 1960. godine 4. Brki (erifa) Dtemal, roen 1938. godine

Dana 7. marta 1994. godine, oko 16 asova u centru ipova, neposredno uz

zgradu SUP-aispred bratove kue, u kojoj je boravio kao prognanik ubijen je Ibri
(Ibre) Ibrahim, roen 1929. godine u Benjevu zajedno sa Pipi (Kadrije) Mujom,
roenim 1955. godine u ipovu Starom. Ubistvo su automatskim orujem izvrili:
Jovi Mirko, profesor odbrane i zatite, radnik taba TO ipovo, roen u Sokocu i
mladi po prezimenu Kerkez.
Zlostavljanja i ubistva nad preostalim Bonjacima ipova su nastavljena i u
narednom periodu. Ko se mogao i imao gdje skrasiti i time spasiti izvlaio se je iz
ovoga pakla, tako da je ulazak HVO u septembru 1995. godine, u rodnom ipovu
doekalo 180 od ukupno 2.997 Bonjaka, koliko ih je do aprila 1992. godine ivjelo
u ovoj Optini.
Sa ulaskom HVO u ipovo i protjerivanjem Srba, 20-tak Bonjaka bjei sa
Srbima u izbjeglitvo u pravcu Banjaluke i Bosanskog Broda, gdje ostaju do
potpisivanja Dejtonskog sporazuma. Po vraanju optine ipovo Srbima nakon
potpisivanja Dejtonskog sporazuma 17. novembra 1995. godine, ovih 20-tak
Bonjaka se vraa sa Srbima u ipovo, dok oni koji su ostali u ipovu po ulasku
HVO naputaju ipovo i prelaze na prostor Federacije.
U periodu 1991-1995. godine na podruju Optine ipovo ubijeni su slijedei
Bonjaci civili, budui da oruanog otpora od strane Bonjaka nije bilo:
1.

2.

3.

4.

5.
6.

7.

8.

9.

Ganibegovi(Mehmeda) Mehmed, roen 1966. godine u Vraiu gdje je i ivio,

ubijen u centru ipova na ulici, dana 06.10.1991. godine u 12 sati od strane
"martievaca",
Kudi (Mahmuta) Mersin, roen 1969. godine u Pljevi gdje je i ivio,
kidnapovan 16. maja 1992. godine u 15 sati od strane "martievaca" prilikom
izlaska iz autobusa na Autobuskoj stanici u ipovu,
Alibai (Muje) Hamdija, roen 1933. godine u Pljevi, ivio u gradu ipovo,
ubijen prilikom bjeanja Srba iz ipova ispred postrojbi HVO u septembru
1995. godine,
Bahti (Bege) Ibro, roen 1904. godine u Benjevu gdje je i ivio, ubijen 5.
seoptembra 1992. godine u selu Lubovo, gdje se nalazio u gostima kod
kerke,
Bahti (Ejuba) Ahmet, roen u Benjevu gdje je i ivio, ubijen u aprilu 1992.
godine,
ori (Dervia) Rasim, roen 1931. godine u Volarima gdje je i ivio, ubijen na
pragu porodine kue dana 27 juna 1993. godine zajedno za suprugom
Lutvijom i sinom Eminom,
ori, roena Muminovi (Osmana i elebije) Lutvija, roena 1933. godine u
Volarima, supruga Rasimova, ubijena na pragu porodine kue dana 27 juna
1993. godine zajedno za suprugom Rasimom i sinom Eminom
ori (Rasima) Emin, roen 1960. godine u Volarima, ubijen na pragu
porodine kue dana 27 juna 1993. godine zajedno za ocem Rasimom i
majkom Lutvijom
Ibri (Ibrel Ibrahim, roen 1929. godine u Benjevu, ubijen ispred kue brata
Adema u Sipovu, udaljene 50 metara od zgrade SUP-a dana 7. marta 1993.

10.
11.
12.

13.
14.
15.

16.
17.
18.
19.

20.
21.
22.
23.
24.

25.
26.

godine oko 16 asova zajedno sa Pipi (Kadrije) MUjom, roenim 1955.

godine,
Jaarevi (Remze) Sado, roen 1906. godine u Benjevu gdje je i ivio, ubijen
snajperom na njivi u blizini porodine kue u avgustu1993. godine,
Mag/i (Ibre) Eniz, roen 1918. godine u MUjdiima gdje je i ivio, ubijen u
augustu 1992. godine oko 20 sati na pragu porodine kue u MUjdiima,
Mag/i (aira) Hanifa, supruga Sulje Maglia iz MUjdia, roena 1918.
godine, ubijena u augustu 1992. godine na pragu porodine kue u
MUjdiima,
Mei (Muharema) Hama, roena 1949. godine u Pljevi, ubijena u porodinoj
kui,
Omerovi (Smaje) Ibrahim, roen 1949. godine u Lubovu gdje je i ivio, ubijen
5 septembra 1992. godine oko 16 asova u porodinoj kui u Lubovu,
Pipi (Rame) Kasim, roen 1944. godine u Benjevu, ubijen u 20. novembra
1992. godine u porodinoj kui u centru ipova, 150 metara udaljenoj od suPa ipovo,
Pipi(Hasana) Muradif, roen 1955. godine u ipovu, ubijen 24 juna 1992.
godine oko 16 sati na pragu porodine kue iz automatskog oruja,
Pipi (Kadrije) MUjo, roen 1955. godine u ipovu Starom gdje je i ivio,
ubijen 7. marta 1994. godine zajedno za Ibri Ibrahimom,
Pipi (Mehmeda) Fuad, roen 1949. godine u ipovu gdje je i ivio, ubijen
prilikom bjeanja Srba iz ipova u septembru 1995. godine,
Ribi (Sulje) Dafer, roen 1956. godine u ipovu Starom gdje je i ivio, ubijen
20. septembra 1993. godine u mjestu Barai na podruju optine Mrkonji
Grad,
Rami-Ramiac Ibrahim, roen 1914. godine u Gornjiim MUjdiima, gdje je i
ivio, ubijen u porodinoj kui,
Rami (Rede) Afiza, roena 1930. godine u MUjdiima Gornjim, supruga
Ibrahima Ramia, ubijena u porodinoj kui,
Rami (Huseina) Devahira, roena 1982. godine u selu Kudii - Pljeva gdje je
i ivjela sa roditeljima, ubijena 9. septembra 1992. godine
Redi (Jusufa) Besima, roena 1980. godine u Dragnjiu gdje je i iVjela sa
roditeljima, ubijena u porodinoj kui,
Rami (Adi/a) Nisvet, roen 1972. godine u Starom ipovu gdje je i ivio sa
roditeljima, ubijen u septembru 1992. godine oko 16. asova na putu ipovo
- MUjdii
Redi (Muje) Mina, iz Dragnjia, roena 1918. godine, ubijena
Safi (Akifa) Sakib, iz Lubova, ubijen 5 septembra oko 16 asova u kui
zajedno sa Bahti Ibrom iz Benjeva i Omerovi Ibrahimom iz Lubova.
Od posljedica tekog ranjavanja umrli su:

1.

Dema/ (erifa) Brki, roen 1938. godine u Volarima gdje je i ivio, teko
ranjen dana 27.06. 1993. godine zajedno sa ubijenim ori Rasimom,
suprugom mu Lutvijom i sinom Eminom, tako da je od zadobijenioh rana
ubrzo umro.

2.

Tija (Muje) Jaarevi, c!jevojako Hadi iz Benjeva, supruga Tahira

Jaarevia, roena 1941. godine u Duljcima, teko ranjena u ljeto 1992.
godine na njivi u blizini porodine kue u Benjevu. Od posljedivca ranjavanja
umrla u Travniku 1996. godine.
Teko ranjeni:

1.

emka Pipi, c!jevojako uk, supruga ubijenog Kasima Pipia, roena 1952.
godine u Benjevu.

U logorima Kula i Manjaa zatvarani su i fiziki zlostavljani i maltretirani

slijedei Bonjaci ipova:
Zatvor Kasarne Vojne policije "Kula" kod Mrkonji Grada:

1. Brki (Raida) Smajo, diplomirani

ekonomist, direktor investicija "Gipsare"

Volari, roen u Volarima 1953. godine, gdje je i ivio, otac etvero djece,

2. CrnkifAsima) Orhan, roe.,n1968. godine,

3. Cuk (See) Samir, roe u Sipovu,
4. Dadovi (Envera) Husein, roen 1968. godine u Benjevo, gdje je ivio, otac
dvoje djece,

5. Ribi (Kemala) Mustafa, roen 1963. godine u ipovu, gdje je i ivio, otac
jednog djeteta,

6.

Tica (Sade) Njiaz, saobraajni tehniar, rukovodilac Tehnike slube Preduzea

"Pelvatrans" Sipovo i rezervni porunik, roen 1955. godine u Pljevi gdje je i
ivio,i otac troje djece i
7. Tica (Sade) Husin, roen 1959. godine u Pljevi gdje je i ivio, otac troje djece .

Logor "Manjaa" Manjaa:

1. Edin (Safedina) Azizi, roen 1973. godine,

2. Hamid (emse) Bahti, roen 1956. godine u ipovu,
3. Husein {Zaima) ehi, roen 1964. godine u Lubovu,
4.

Samir (See) Cuk, roen 1965. godine u Benjevu,

Husein (Envera) Dadovi, roen 1968. godine u Benjevu,
6. Muho (Muje) Hadi, roen 1954. godine u Duljcima,
7. Zaim (Vejsila) Hodi, roen 1960. godine u Benjevu,
8. Hodi (Alije) Esad, roen 1965. godine u Benjevu,
9. Jahaj Fejzo
10. Spahi (Saliha) Taib, roen 1965. godine u Benjevu,
11. aki (Mehmeda) Muharem, roen 1959. godine u Lubovu.

5.

(e) Skoro sve bonjake kue i pratei gospodarski objekt~ njih preko 1.000 je
prvo opljakano a vei dio zatim zapaljen. Za svo ovo vrijeme zvanine vlasti nisu
nikoga privele na sasluanje, uhapsile, okrivile, niti osudile, premda se javno zna ko
je poinio navedene niim izazvane zloine.
S obzirom na injenicu da se ipovo u periodu 1992.-1995. godine nalazilo u
dubini teritorija Republike Srpske, udaljeno blizu 100 kilometara od linije fronta, te
da su u njemu za svo ovo vrijeme djelovali dravni organi vlasti (policija, inspekcije,

tuilatvo, sudstvo), te da nije bilo sukoba izmeu mjetana Bonjaka i Srba, to su

razmjere niim izazvanih poinjenih zloina i etnikog ienja i time genocida jo
vee, a njegovi ciljevi jasniji - unitenje i trajno protjerivanje Bonjaka sa podruja
ipova.
Ono to nisu opljakali i unitili Srbi, uradili su Hrvati po ulasku u ipovo 13.
septembra 1995. godine. Do vraanja ipova Srbima, aprila 1996. godine, sve
bonjake kue su opljakane, a jedan, istina manji broj i zapaljene.

1.9. Svjedoenja
Jedan broj institucijc(t a posebno Institut za istraivanje zloina yrotiv
ovjenosti i meunarodnog prava u Sarajevu, intervjuisali su vie Bonjaka Sipova
o zloinima koji su poinjeni u ovom mjestu u periodu 1991 - 1995. godine. Iskazi
koji su tom prilikom dati potvruju ono to je naprijed izneseno. U ovom cilju
prezentira se nekoliko karakteristinih navoda)!

(a) N. N. o izvrenim zloinima u ipovu (izjava broj 12/93.)

"U mom selu je bilo preteno srpsko stanovnitvo otprilike omjer je bio 6
prema 1. Mi smo bili u okruenju. Od samog poetka vrili su pretres kua. Poto je
vladajua stranka SDS preuzela svu civilnu vlast. Od vojske su bili JNA - u kojU su
pristupili svi Srbi s optine. Od Srba su se isticali Peno Slavko-vojvoda. U mom selu
su zapalili kuu Mehemeda Ganibegovia koji je ubijen ispred kafane u ipovu.
Vidio sam kad su zapaljene kue u susjednom selu Benjevo. Jedno vee poetkom
avgusta oko 9 sati minirali su amiji u Benjevu. Isto vee u razmaku od 2 sata
dignuta je amija u selu Pljeva i amija u Sipovu. Gledao sam svako vee kako
Qore kue u susjednim selima Benjeva i Lubova odakle je stanovnitvo protjerano.
Cetnici su skoro svako vee dolazili u nae selo, pucali. Uveli su da se moramo
prijavljivati svako jutro od 7 do 8 h. Svi mukarci os 17. do 65.g. su se morali svako
jutro javljati. Nakon prijavljivanja organizovali su stanovnitvo u radne grupe. Ili
smo na sjeu ume i kopali rovove i sve drugo to je njima bilo potrebno. Imali sno
ogranieno kretanje. Prije toga su otpustili sve muslimane iz preduzea. Vidio sam
kako pljakaju kuu Kene Ganibegovia. Nije bilo organizovanog otpora. Prije
odlaska etnici su prilazili stanovnicima da im prodamo neto od bijele tehnike.
Onaj ko proda dou mu uvee i uzmu novac. Mjesni funkcioner SDA je otiao prije
ovih dogaaja. Prije odlaska iz sela morali smo potpisati da ostavljamo sve
dobrovoljno legalnoj vlasti Srpske Republike. Prilikom povratka sa prijavljivanja
prisustvovao sam kod legitimisanja mojih roaka
Midhet i Fikret Ganibegovia.
Tukli su ih kundacima, nogama, palicama. Bilo je sedam poinioca navodno vojna
policija iz Kupresa. Mene su jedanput u obuarskoj radnji legitimisali i istjerali nas
bilo nas je 5-6 muslimana i natjerali me da idem na suprotnu stranu od moje kue.

1) Autentina kazivanja svjedoka kao originalne izjave, nalaze se u Arhivu Instituta.

Identitet SVjedokase uva u tajnosti

Istakli su obavjetenje u Centru grada i na optini da svi graani muslimanske

nacionalnosti koji su izmirili obaveze Srpskoj Republici optini ipovo moraju se
odseliti. Ostali su jedino muslimani iji su muki lanovi obitelji ostali u njihovoj
vojsci koju su nasilno mobilisali."
(b) N. N. o izvrenim zloinima u ipovu (izjava broj 26/93.)
"Rat me je zatekao u Pljevi u ipovu. Stanovnitvoje bilo preteno srpsko. Ve
od izbora poelo je istjerivanje muslimana iz stanova i iz preduzea. Prije 04.04.'92.
ubijen je Mehemed Ganibegovi, nestao je mladi (05.04. '92.) Mersim Kudi. Ve
u martu poelo je provociranje i pucanje, dolazili su nam oko kua i pucali. Nije bilo
Umprofora. 04.04.'93. poelo je pravo da se puca. 10.07. 1991. podijeljeno je
oruje Srbima kod Crkve u Pljevi. Bili su obueni u uniforme stare JNA i crvene
beretke, trobojke, ubare sa kokardama. Glavno mjesto za okupljanje im je Hotel
Janj u ipovu. Tu su doli bjeli orlovi, arkanovci, eeljovci, Martievci - uglavnom
su bile komije. 17.06.'93. izdat je oglas kojeg su okaili na SUP-u i na
prodavnicama na kojem je bilo napisano da svi muslimani - mukarci od 18 do 55
god. moraju da se prijave u SUP 18.06.'93. Svako jutro sam io da se prijavim.
Prilikom prijave su nas ustavljali da radimo cjepamo drva, kosimo travu komijama
Srbima, prenosimo namjetaj. Vojna policija je tukla zbog banainih stvari - zelena
majica, zeleni bicikl. Glava Saliha su poslije prijavljivanja Vojni policajci zasreli i
pitali ga ta mu je Branimir Glava i to mu je zelen demper - zbog toga su ga
pretukli. Policajci su bili strani ja ih nisam poznavo. Jo dok smo mi tu bili etnicikomije su orali nau zemljU i sijali sebi penicu. 26 avgusta poslali su nam poziv
da idemo na Kupres. Na Kupresu smo uvali stoku, umu sjekli, kopali rovove na
prvoj liniji, rasporeivali nas na razne poljoprivredne radove. Svako vee su nas
autobusima vraali kui. Mene Iino nisu provocirali ali su .. Ismetu osiu,
Ibrahimu Rediu i Asimu Strukanu pucali iznad glava. Davali su nam po jedan
obrok. Poslije Kupresa smo dobili radnu obavezu na Lisinu. Tu smo sjekli umu,
vukli na sebi stabla. Svaki dan smo dobijali po 3 kg marmelade na nas 86 ljudi.
Poslije Lisine se opet nastavilo isto prijavljivanje svaki dan od 7 do 9 h.
06.
avgusta poslije ponoi su nam minirali amiju. To vee su izgorjele jo dvije
amije u ipovu. Svako vee su hodali po naselju traili marke, odvodili krave - od
Rame Alibaia i drugi dan mu donijeli papke i rogove. 22 decembra opkolili su
kuu ubacili tri tromblonke, nekoliko bombi, pucali mitraljezima
To sve to se
dogaalo bilo je u kui Taiba Glavaa. Sutradan je doao Goran Kalajdija i rekao
da mu je (Taibu) ovo opomena... 23.12 smo mi svi otili u ipovo. Otili smo jer
nismo smjeli vie tu ostati. Svakodnevno su dolazili maltretirali narod, dolazili da im
prodamo krave, namjetaj a navee dolazili sa arapama na glavama i uzimali
novac. Goran Kalajdija je pucao u Huseina Ramia i ranio ga u nogu, a njegovu
kerku evahidu (12 g) ubio, tu no je ranio i Selima ajia. On je palio kue po
danu. 23.12 nae selo je bilo etniki oieno. Svaki dan poslije toga su palili nae
kue. Glavni etnici koji su nas istjerali: Goran Kalajija, Gruba Nikola. 24.
februara su dali oglas da svi muslimani moraju izai iz ipova, poto izmire sve
obaveze prema optini ipovo Republike Srpske, 26 smo autobusima, kamionima
napustili Sipovo. Dovezli su nas do Smetova i tu nas pustili."
0.0

0.0

"o

(c) N. N. o izvrenim zloinima u ipovu (izjava broj 156/93.)

"Dana 26. m~a 1992. godine sam zajedno sa sinom Armanom i kerkom
Anitom napustila Sipovo. To je inae grad sa veinskim srpskim stanovnitvom.
Dogovorila sam se sa muem da emo se nai u Jajcu. On je krenuo navee preko
uma. Bilo ih je jo petorica s njim. Ja sam dobro stigla u Jajce. Putem su etnici
kontrolisali samo Iine isprave.
Kad sam stigla u Jajce , moja svekrva mi je javila da mi je mu uhvaen i
odveden u logor u Manjai. Saznalasam da je tu bio zatoen sedam dana. Pretukli
su ga. Oteli su mu svu dokumentaciju.
Poto se vratio iz Manjae, moj mu Senad se opet nastanio kod svoje majke i
oca. Iz njihovog stana mi se javio. Tad mi se javio prvi i posljednji put.
Tek sad prije nekoliko dana sam ula za njega da je dobro."

(d)

N. N. o izvrenim zloinima u ipovu (izjava broj 401/93.)

"U ipovu je jo 1989. god. poelo nacionalno razdvajanje tj. razdvajanje

kafia na muslimanske i srpske nacionalnosti. Kada je se 1989. godine slavila 600
godinjica bitke na Kosovu iz ipova su bili organizovani autobusi koji su prevlaili
t.z. velike srbe, koji su se oblaili u neke njima poznate uniforme (odjee). Te
godine sekretar Doma Zdravlja ipova a ujedno i gazda kafia "Dionis" nosio je
kameru da bi snimio veliinu godinjice, kasetu je putao svojim velikim srbima
kada se okupe u njegovom kafiu, on je se zvao Duko.
Kada su poeli izbori tj. pripreme pred izbore vlasnik kafane "Lane" po imenu
Uro poeo je sakupljati Srbe u svoju kafanu i dozvoljavati im da pjevaju
nacionalne tj. (etnike) pjesme, a ovjek kojeg su podravali jeste Vuk Drakovi
jer je on u to vrijeme bio ei srbin od Radovana Karadia. Tada su se najvie
iZjanjavali braa Grahovac Rajko i Ilija ostali su bili malo mudriji pa su se tek
kasnije poeli izjanjavati.
Poeli su se god. 190/91. otvarato novi kafii a ije su bile gazde srpske
nacionalnosti. Poto sam ja ivio u ariji ... bio sam prisutan svaki dan u njihovom
drutvu. Mene su smatrali manjim muslimanom nego oni koji ive na selu pa su
ponekad znali zaneseni alkoholom pjevati etnike pjesme i predamnom, mada
sam ja odma nputao taj objekat pa mi se gazda kafia kasnije izvinjavao radi tog
ispada pod izgovorom da su bili pijani i da nisu znali ta rade. Poto je bilo poelo
da se guva u Hrvatskoj poeli su se odavati i drugi iz pozadine koji su ili u Knin
da budu "Martieva milicija". U 10/11 mjesec '91 godine ubijen je mladi
muslimanske nacionalnosti po imenu Mehmed Ganibegovi a muki su ga ubli
mjetani koji su bili u Martievoj mi1iciji, a njihova imena su: Damjan Vujkovi,
Dobrati Tomislav, Lazija neznam mu prezime Pea Baji a kasnije i njegov otac
Rajko Baji. Poslije Mehmedovog ubistva oni su nestali tako da niko nije odgovarao
za njegovo ubistvo. Taj dana kada su ga ubili ja sam bio u selu ... tako da nita
nisam znao kada sam stigao u ariju nije mi bilo jasno zato nema nikoga u

glavnoj ulici a znam da idu aci u kolu, kada sam stigao do robne kue primjetio
sam preko puta ispred kafane "Park" nekoliko momaka obueni u uniformu
Martieve milicije naoruani do zuba nisam ih prepoznao jer sam bio zastraen
njihovom pojavom jer nisam navikao na tako neto. Jedan od njih mi je povikao
nareujuim tonom da pourim, a noice od starog mitraljeza naslonio je na sto
tako da je bio okrenut prema ulici. Bio sam izgubljen kada sam stigao na kraj
glavne ulice gdje se nalazio kafi "Kolor" a gazda je muslimanske nacionalnosti
zove se Kos Adil (Atkan) naiao sam na nekoliko momaka koje poznajem i pitao
sam ih ta se desilo i oni su mi ispriali ta je se desilo i na koji gnusan nain je
ubijen meni dobro poznat Mehemed Ganibegovi. Od tada je poelo provociranje
muslimana. Poelo je sa velikim puca njem iz automatskog
naoruanja gdje
veinsko muslimansko ivlje. Onda su se ponovo pojavili ubice naeg druga
Mehemeda etali su se ulicama uniformisani i naoruani.
Poeli su se dizati u vazduh objekti muslimanske nacionalnosti srea pa su
gledali da nikoga nema u objektu kada su bacali eksploZivna sredstva ispred kafia
Kolor prva je baena bomba pod auto vlasnika Fuada Ganibegovia. To je bila
opomena da bi gazda kafia skratio radno vrijeme. Dru9a eksplozivna naprava je
baena u kiosk gdje se prodavao kruh a vlasnik je bio Siptar po imenu Ilir koji je
ivio u ipovu od prije otprilike 40 godina , mi smo dobrovoljno prikupili prilog za
renoviranje i popravili smo kiosk za veoma kratko vrijeme.
Trea eksplozija je bila ponovo u kafiu "Kolor" a bila je ispaljena iz
poluautomatske
puke tromblonska mina dobro je bilo to kafi nije radio,
eksplozija se desila oko 23 00 asa ujutro. Kada sam otiao u kafi po obiaju na
jutarnju kafu bio sam razoaran kada sam vidio prizor ispred sebe bio je razbijen
izlog na knjiari koja se nalazila sa Ijeve strane kafia. Sva stakla na kui u kojoj se
nalazio kafi i izlozi sa prodavnicom tepiha koja se nalazila sa desne strane. Par
momaka koji su smjeli da pomognu gazdi da oisti sve to staklo i nered po kafiu
meu kojima sam i ja bio po zavretku rada otili su kui a ja i jo jedan momak ...
ostali su zajedno sa gazdom da uvamo strau da se i drugu no nebi desilo isto.
Ja sam se nalazio na treem spratu kue odakle sam mogao dosta da pratim tok
dogaaja na ulici. Tu no se nismo nadali da e se ponoviti ista bar ne tako rano
kao to je se ponovila oko 2200 asa ali ne na objekat koji smo obezbjeivali, ve
na kafi "Alen" vlasnika Bahti Alena. Srea pa nije niko bio u kafiu zbog toga to
niko od muslimanske nacionalnosti nije smio da se kree ulicama poslije sumraka.
Poto sam ja smatrao da im nisam nita zgrijeio ja sam se kretao i po noi
ak i iza 2400 asa. Poto su lanovi Martieve milicije bili pohlepni i nisu se
zadovoljili samo sa time da se slobodno uniformisani eu ispred prijanjih
pripadnika MUP-a oni su prvo organizovali jedan miting sad ove '92 godine u
februaru mjesecu kao da nema muslimana kau kako oni ele zajedno sa nama da
ive tada su se svi upetljani u tu prljavu ubrad s oprotenjem na izraaju zajedno
sa tzv. JNA rezervistima. Govore su drali sve poznati propali aci i Ijeni seljaci koje
sam ja vrlo dobro poznavao. Jedan dan su bili toliko glupi da su postavili punktove
na svim izlazima iz ipova i nisu nikome dali da izae sa autom izvan grada, tada
su postavili ultimatum ipovakoj vladi. Imali su plan sa zauzmu sva vodea mjesta

u Optini i po firmama. Tada ni redovna milicija MUP-a nije nita smjela da

poduzme protiv njih. Poto su uVidjeli da im se nee ispuniti ultimatumi odustali su
od barikada. Nakon izvjesnog vremena stigle su crvene beretke kao tampon zona
da smire tzv. martievce, poto su pomenuti na punktu (barikadi) maltretirali
graane muslimanske nacionalnosti a punkt se nalazio u selu Stupna na putu
izmeu Jajca i ipova. Poto u ipovu nisu radili kafii i mi smo poeli izlaziti
navee u susjedne gradove Jajce i Mrkonji Grad. Vojnici pod nazivom Crvene
Beretke (specijalci iz Banja Luke) poeli su istim stopama kao i Martievci, poelo je
maltretiranje i ugroavanje reda i mira graana, uglavnom graana muslimanske
nacionalnosti. Ja sam 21.03.1992. godine, bila je subota krenuo autobusom u Jajce
u ariju da se malo opustim neznajui nizato. Na punktu u Stupnoj vojnici skupa
sa rezervnom milicijom su uli da nas legitimiu mene je legitimisao rezervni
milicioner kojega sam ja vrlo dobro poznavao a koji mi je na brzinu apatom rekao
da sam kod njih na nekom njihovom spisku i da se nevraam vie jer mi se nepie
dobro. Ja se nisam nikome od svojih blinjih javljao. Tu no 21/22.03.1992. godine
dolo je do pucnjave izmeu crveni beretki i mjetana erkozovia - sela s druge
strane Plive rijeke koja izvire u selu Pljeva koje se nalazi u ipovu. Poto se ja
nisam vratio u ipovo nakon 7 dana moji bivi prijatelji su me proglasili da sam
pripadnik zeleni beretki ...
... Imena svih koji su bili u Martievcima: 1. Vujkovi Damjan elektriar,
Vujkovi Milan, Vujkovi Lazo, Vujkovi Zoran, VUjkovi Dragan (ovi VUjkovii su
braa), Baji Pea i Rajko, Popadi Lazija, Pajin Simo i jo dva njegova brata, LUji
Zoran auto prevoznik, Tomislav Dobrati, ane Bubnjevi gazda kafia "Formula 7",
Mirko manja, Boji Vladimir, zvani abo, i jo dosta momaka.
Gvero (Nikole) Tihomir, koji je bio u mirno vrijeme rezervni milicionar preo je
u pravu srpsku miliciju. Kada je koja muslimanka prelazila punkt, najvie je on
maltretirao i prekopavao kese i torbe u kojima su bile sve nunije stvari. U selu
Volari kod ipova, ... rezervisti su bili: Kojdi (Steve) Stojan, Petkovi (Duana)
Boro, Maksimovi (Mitra) Milan, Vrakelja Zoran, VrakeJja Pero, Vrakelja Mlaen,
Vrakelja Drago, Mran (Ile) Jovo i Slobodan, Petkovi (Cede) uro, Milovac (ure)
Petar i Simo. U selu Benjevo najgori su bili po prezirnenu Baji. Vidovi Dragan, ...
predavao je odbranu i zatitu. Jedno vrijeme je radio kao vojni starjeina - kapetan
po inu, davao je svoje planove velikim Srbima koji su ga sluali. Kupreak (Petra)
Duko, zvani Pekarov sin, gazda diskoteke "Galija" potpomogao je sve najee oloe
iz ipova, da se tuku sa bilo kojim muslimanom kada doe u njegovu diskoteku.
U sljedee kafie nije smjeo nijedan musliman ui a to su: kafi "Neptun" vlasnik Marko neznam mu prezime, kafi "Stendal" vlasnik Malinovi Dragan, kafi
"Fontana" vlasnik Vidovi Goran, kafi "Mimoza" vlasnik Vidovi Rajko, kafi
"Dionis" vlasnik Prole Duko - sekretar Doma zdravlja ipovo, kafi "Madona"
vlasnik Milana zvana (Lena), kafana "Lane" vlasnik Uro jedan od najvei srbina.
Doktor Dragan uki, predsjednik SDS ipova, inae direktor Doma zdravlja
ipovo diktirao je svim nesuglasicama i problemima koji su se dogaali u zadnje
vrijeme. Njegov brat Jovo, zvani Lolica autoprevoznik, inae gazda nekog kafia u
selu Pljeva pucao je po selu i psovao balijsku majku svima koji imaju neto protiv.

Ukrao je teretni kamion - leper iz Vukovara

automobila."
{el

jo dosta malih luksuznih

N. N. o izvrenim zloinima u ipovu (izjava broj 1002/93.)

"U pomenutom razdoblju na teritorij i Optine ipovo sa selom Ljoljii izvreno

je ukupno 34 ubistva, 11 ranjavanja, a u cilju progona stanovnitva totalno je
porueno i spaljeno est sela i to: Benjevo, Lubovo, MUjdii, Seferi, Glavai i
osii uz mnogo pojedinanih paljevina u drugim muslimanskim selima.
Za veinu poinjenih zloina postoje svjedoci i znaju se poinioci. Navodim
nekoliko zlodjela sa njihovim izvriocima:
- U prvoj polovini avgista mjeseca 1992. godine ubijena je 43-godinja ena
Hama Mei u selu Pljeva. Ubistvo je izvreno automatskom pukom, a izvrio ga
je Branko Leti, bravar iz Jajca koji je tada bio kao izbjeglica nastanjen u Pljevi.
Ranije je bio zaposlen u "Elektrovrbasu" u Jajcu. Ovo ubistvo je poinjeno na
kunom pragu ove nesretne ene. Pomenuti ubica isticao se takoe estim
pljakama muslimanskih kua i stalnim zastraivanjem muslimanskog stanovnitva.
- U septembru mjesecu 1992. godine Goran (Marinko) Kalajdija, roen 1967.
godine u selu Majevac, optina ipovo, ubio je djevojicu Devahiru (Huseina)
Rami, roenu 1981. godine i tom prilikom bez ikakva povoda ranio oca ubijene
djevojice, Huseina Ramia i njegovog komiju Selima ajia. Za pomenuto ubistvo
nije odgovarao, pa je decembra iste godine ubio u selu Dragni jo jednu
djevojicu, Redi Besimu, staru 13 godina, kerku Jusufa Redia i tom prilikom
ranio joj oca Jusufa i njegovu enu. U tom periodu zajedno sa olom (Pere)
Balaem, Rajkom (Ilije) obiem i Draganom (Ilije) abiem zapalio je selo Glavai,
a malo potom sa Nikolom (Sreka) Gruba i Zoranom (Nee) Vjeticom zapalio je i
selo osie. Isti je vie puta napadao i maltretirao graane muslimanske
nacionalnosti, a eni Selima Sefera nanio je tee tjelesne povrede prilikom pokuaja
silovanja.
- U prvoj polovini septembra mjeseca dolazi do masovnog zloina u selu
Ljoljii, koje je ranije pripadalo optini Jajce. Tom prilikom smrtno su stradale 23
osobe od ega etvoro djece. Ovaj masakr sluajno su preivjele 4. osobe koji su
danas ivi svjedoci tog stranog zloina. Kao izvrioci pominje se grupa od 12 ljudi
veinom komija postradali. Njihova imena znaju preivjeli postradali, to emo
kasnije precizno prezentovati.
- Takoe u septembru mjesecu su Mladen Raji zvani Robija, Zoran Savii,
Predrag Baji, Goran Malinovi, sa jo nekim pomagaima izvrili 3 ubistva u selu
Lubovu i tom prilikom zapali veinu kua.
- Tek nedavno od komije Srbina doznao sam da je ubistvo Mehmeda
Ganibegoviapoinjenog oktobra 1991. godine izvrio Lazija Popadi, koji je kasnije
i sam poginuo na napadu na Kupres.

- Ubistva Kasima Pipia/ uitelja iz ipova, izvrili su dvojica mladia iz Lubova

koje supruga ubijenog opisuje kao, jedan je bio visok i tanak i stalno nosi eir, star
25 godina, a drugi je nizak i stalno se kreu zajedno. Takva dvojica opisanih viali
su se stalno po ariji, ali nisam mogao saznati im imena. Da napomenem da je
supruga ubijenog bila ranjena, ali na sreu lake i danas je ivi svjedok tog
dogaaja.
Za ostala poinjena ubistva nemam pouzdanih dokaza o poiniocima. Ovom
prilikom treba napomenuti da se iz ipova do sada iselilo oko 2.500 stanovnika
Muslimana i to veinom za vrijeme mandata predsjednika
Optine Nee
Gvozdenca."

(f) N. N. o izvrenim zloinima u ipovu (Izjava broj 1009/93.)

"U aprilu 1992. godine poela su maltretiranja i ubijanja Muslimana od strane
Srba u optini ipovo. Prvo su ili po spisku koji su nali u SUP-a, od kue do kue i
otimali oruje Muslimanima. Svi mukarci muslimanske nacionalnosti su se morali
svako jutro javiti u SUP ipovo. U mom selu, gdje su ivjeli samo Muslimani 15
dana su vrili granatiranje. Nakon toga su upadali u selo i palili kue. Mjetani su se
sklanjali u kue koje su bile sa najtvrim zidovima. Tako su radili u drugim selima.
Morao sam ii na prisilan rad gdje smo kopali rovove za etnike. Rovove smo
kopali na Kupresu. etnici su izdali nareenje da se strijeljaju svi Muslimani, koji
imaju nekog od roaka u Armiji BiH, po njima neprijateljskoj vojsci. Ja sam imao u
Armiji dva brata. Trebao sam biti strijeljan. Meutim, oni su se dogovorili da nas
protjeraju, pa nam je uskoro postavljen ultimatum za izlazak iz ipova.
Zloinci sa podruja Pljeve (optina ipovo):
1. KALAJDIJA (MARINKA) GORAN - roen 1965. godine. On je prvi zapalio
moju kuu i to usred dana. Ubio je dvoje djece Rami (Huseina) Devahiru i Redi
(Jusufa) Besimu. Poveo je dva momka da ih ubije i baci u jamu. Oni su uspjeli
pobjei i oteli mu puku. Kasnije su mu vratili puku kojom je on sasuo rafai i ubio
to dvoje djece. Jedan je od glavnih organizatora za paljenje muslimanskih kua.

2.
3.

GRUBA(SREKA) RAJKO- roen 1960. godine

GRUBA (SREKA) NIKOLA - roen 1962. godine iz Brana, takoer je bio

organizator za paljenje muslimanskih kua.

MARKOVI (EDE) MIRKO- roen 1958. godine
MARKOVI (EDE) MOMILO- roen 1954. godine
VJETICA (NEE) ZORAN- roen 1976. godine
MARKOVI (MIRKA) GORAN- roen 1971. godine
MARKOVI ALEKSANDAR- roen 1975. godine
OBI ('SUDIJE" - ILIJA) RAJKO "RAJO"- roen 1959. godine
OBI ('SUDIJE'/ - ILIJA) DRAGAN- roen 1957. godine
11. PROLE (SLAVKA) ZORAN- roen 1958. godine

4.
5.
6.
7.
8.
9.
10.

Svi oni su uestvovali u paljenju kua."

(9) N. N. o izvrenim zloinima u ipovu (izjava broj 1017/93.)

"Nakon izbora u ipovu je pobijedila SDS-a. Bilo je veinsko srpsko
stanovnitvo, zatim Muslimansko, Hrvata nema. Postavljene su barikade u martu
1992. godine. Na barikadama su bili martievci. Ljudi koji su se kretali iz Jajca u
ipovo i obrnuto bili su maltretirani, pljakani, ali na barikadama nije niko poginuo.
Od 24.07.1992. godine graani muslimanske nacionalnosti su se moraU svako jutro
javljati u SUP, ali su morali da idu u selo Pljeva. Poginula je jedna djevojica, koja
se prezivala Rami (Huseina) Devahira. Imala je 13 godina. Poginula je u kui u
koju su etnici pucali. Tom prilikom ranjeno je 2 ili 3 ljudi. Otac joj je ranjen. Nakon
toga jedna grupa je odbila da radi, ali su poslije bili prisiljeni. Ja sam cijepao drva
za pekaru vojsci. Radio sam mjesec dana jer je privatnik preuzeo tu pekaru. I drugi
ljudi koji su bili prisiljeni da rade. Ili su na Kupres da kopaju rovove. Stalno su
morali ii. Bilo ih je preko 100. Ovi ljudi su ili na sijeu ume u planinu Lisina. Oni
su ukupno radili oko 4 mjeseca. uo sam od jednog prijatelja da ga je vojna milicija
istukla zbog toga to nije imao linu kartu. To je bio Ribi Mirsad i tukli su ga
palicama i nogama. Jednom prilikom u selu Lubovo 3 ovjeka su poginula. Jedan
od njih bio je Bahti Ibro, a imao je oko 70 godina.
Nakon etiri mjeseca morali smo potpisati da se odriemo sve svoje imovine,
jer je ipovo moralo biti oieno. Morali smo se prijaviti u Crveni krst u optini. Svi
koji su se bili prijavili ili ako su imali nekog llana porodice u Armiji morali su da
idu. Ili smo preko Mrkonjia, Banja Luke i Skender Vakufa. Bilo je oko 900 ljudi.
Nisu nas pljakali i ma Itreti rali. Dana 26.02.1993. godine doli smo u Travnik, a
potom smo doli ovdje, tj. u Zenicu 03.03.1993. godine".

1.

ARHIV INSTITUTA
ZA ISTRAIVANJE
MEUNARODNOG PRAVA SARAJEVO

ZLOINA

PROTIV

OVJENOSTI

2.

ARHIV UREDA OPTINE IPOVO - ZENICA

3.

Bandovi, Safet: RATNE TRAGEDIJE MUSLIMANA, Novi Pazar, 1993.

4.

eki,

dr. Smail: AGRESIJA NA BOSNU I GENOCID NAD BONJACIMA, Sarajevo,

1994.
5.

Durakovi, dr. Nijaz: PROKLESTVO MUSLIMANA, Sarajevo, 1993.

6.

GENOCID U BOSNI I HERCEGOVINI 1991-1995. godine, Sarajevo, 1993.

Imamovi, dr. Mustafa: HISTORIJA BONJAKA, Sarajevo, 1997.

8.

Krzi, mr. Muharem:

Bemust

9.

Saltaga, dr. Fuad: DA LI JE GENOCID SUDBINA BONJAKA? Sarajevo, 1996.

ZLOINI NAD BANJALUKOM KRAJINOM '92 - '94, Zenica,

10. VRIJEME BEAA -

GENOCID NAD
STOUEA, Zenica, Centar za istraivanje
Muslimanima Zenica, 1994.

BONJACIMA KRAJEM DVADESETOG

ratnih zloina i zloina genocida nad

Dr. Mujo Slatina

2. ANTAGONISTINA
AKU LTU RACIJA
I
SRBOETNIKO GENOCIDNO PONAANJE

Zbornik radova Bonjaci ipova kroz historiju svakako ukljuuje i ona pitanja
koja su vezana za sam fiziki i duhovni opstanak Bonjaka na prostorima ipovske
opine. I Bonjaci ipova, kao uostalom i Bonjaci na drugim prostorima Bosne i
Hercegovine, bili su izloeni redovitim srboetnikim napadima i nasrtajima. Ti
nasrtaji i napadi bili su usmjereni na satiranje i zatiranje njihove kulture, njihove
tradicije, njihove vjere i njih samih. "Ako bi se u najkraem htjela definirati historija
Bonjaka, onda bi se moglo rei da je to jedna praktino neprestana borba za
samoodranje na vlastitom tlu, u neprijateljskom okruenju, u toku koje je, uprkos
svih ratova i stradanja, bosanskomuslimanski narodni genije stvorio zavidna djela,
kako na polju materijalne, tako i duhovne kulture" (Imamovi, 10/572)

2.1. Blagoslov patrijarha

Kad se radi o fizikom i duhovnom satiranju i stradanju Bonjaka u vrijeme
agresije 1991.-1994. ipovljani nis nikakva posebitost (Genocid, 7). Oni su kao i
drugi Bonjaci bili meta velikosrpstva i srboetnitva. Ali je ipovo u toku ove
agresije dobilo jedno posebno priznanje. To je posjeta ostarjelog i bolesnog
patrijarha Pavla ipovu,jula mjeseca 1990. godine. Tom svojom posjetom patrijarh
je uveliao Prvi Janjski Sabor na kojem je podrana i dobrim dijelom pokazana
daljna razrada srboetnikog genocidnog ponaanja u toku agresije na BiH koja je
neposredno uslijedila. Ovu patrijarhovu poast ipovu i ipovljanima kasnije
nastavljaju zloinac Radovan Karadi, Biljana Plavi, Nikola Koljevi i drugi
kreatori sprovoenja zloina genocida nad Bonjacima. Tako je srboetniko
genocidno ponaanje, uz blagoslov patrijarha, poelo slanjem razliitih poruka i
prijetnji, ne samo Bonjacima iz ipova, nego svim Bonjacima Bosne i
Hercegovine. Bonjaci su upozoravani da sluajno ne postanu "niije cvee jer
cvee u vrstoj ruci brzo uvene". Davano im je do znanja "da e Srbi popiti Unu i
Drinu i da e se Ujediniti u jednu dravu" itd. Ove i sline poruke nisu bile nita
drugo do srboetnike pripreme za genocidne i pljakake pohode koji e ubrzo
uslijediti. Dakle, i u samom ipovu je pripreman genocidni pakao kao i u Srebrnici,
Kozarcu i drugim mjestima. Srbi nisu popili ni Unu ni Drinu, ali su se zato napili
bonjake krvi u Srebrenici, Kozarcu, Viegradu i diljem Bosne i Hercegovine.
"Srebrenica je toliko strana" veli B. Bogdanovi, "da e se Srbima, pokoljenjima
objesiti o vrat kao Jasenovac. Pogledajte sad te pokuaje da se zataka, to
prebacivanje leeva. Doe komija i nae prazne grobove, trgovina mrtvim
duama. Srpstvo ne moe da doe k sebi, ne moe da izae iz bolesti dok neke
stvari ne uvidi i prizna. Mora se jasno rei, to je zloin, Srebrenica je strani zloin
koji su uinili pripadnici Srba, i to u ime Srba i srpstva!" (Srbija, 15/58)

Ako se uzme u obzir broj genocida koji su izvreni nad Bonjacima od strane
srboetnika, onda se tek vidi koliko je ozbiljno pitanje zato se srpstvo ne moe
nikako da oslobodi bolesti koja se naziva genocidno ponaanje (Imamovi, 9
/169-174). Gdje lei nepresuni izvor srboetnikog genocidnog ponaanja? Moe li
se, vie puta ponovljeno, genocidno ponaanje objasniti samo tzv. geopolitikom
teorijom? Naime, je li jedini ili odluujui motiv ovog ponaanja prostorna
stijenjenost, tj. potreba i elja da se proiri ivotni prostor? Moe li se ovom
teorijom objasniti zato neki ljudi odmah pristaju na genocidno ponaanje, drugi se
usteu, a trei, pak, uope, ni po koju cijenu, ne pristaju na ovaj oblik ponaanja?
Kao i ranije i u ovom radu zastupam tezu da se srboetniko genocidno
ponaanje ne moe objasniti samo iz ugla geopolitike teorije. Bez obzira na posve
konkretne racionalne ciljeve genocida koji proizilaze iz geopolitke teorije, ostaju
mnoga pitanja na koja se ne mogu dati odgovori sa stajalita njene logike. Dakle,
veliki neobjanjivi dio srboetnikog genocidnog ponaanja ostaje izvan
geopolitikog gledita. Da je potreba za proirenjem ivotnog prostora bio jedini ili
preovlaujui motiv, onda bi rat u vrijeme agresije izgledao posve drugaije.
Agresiju na BiH pratio je rat koji nije imao nita sveto pred sobom; to je bio rat bez
ikakvih moralnih ogranienja; to je bio rat u kojem su otkriveni novi i usavreni
historijski poznati oblici ljudske destruktivnosti (Gutman,8). Ne postoje nikakvi
logiki razlozi ili znanstevni dokazi da se u traganju za pojavom kakva je genocidno
ponaanje ide slijedom jednog motiva. Ovo nije mogue ni kod drugih, mnogo
manje sloenih i komplikovanih drutvenih fenomena. Genocid se ne moe
objanjavati jednim motivacionim faktorom. Svako izdvajanje i naglaavanje samo
jednog motivacionog izvora ne moe da pretenduje na objanjenje genocidnog
ponaanja. Van svake sumnje dobar dio ovog fenomena nalazi svoje leite i svoje
stanite u oblasti antropologije i ljudske psihologije)1
Unitavanje i satiranje svega ivog to nije srpsko, unitavanje materijalnih i
duhovnih dobara koja prezentiraju drugu i drugaiju kulturu, unitavanje drugaijih
obiaja, drugaije svijesti, drugaijeg svjetonazora, drugaijeg duha bio je cilj
agresije na RBiH a ne samo tenja da se proiri ivotni teritorij. Prema tome, valja
tragati za dubljim korijenima ovog ponaanja. "Srpsko-etniki genocid nad
Bonjacima ima duboke korijene. Na jednoj strani to je ukorijenjena vjerska mrnja
i netrpeljivost, a na drugoj elja srpskih ideologa i politiara da po svaku cijenu
stvore etniki istu dravnu teritoriju" (Imamovi, 9/537). Ideja o etnikoj "Velikoj
Srbiji" je rezultat velikosrpstvom zagaene politike kulture i politike socijalizacije,
mitom i mitomanijom zagaene kulture i nakaradno oblikovane i obogaljene
srboetnike svijesti. (Cohen, 5)

1) Genocidno ponaanje se ne moe prouavati neposrednom interpretacijom, ili se ne

moe samo njom. Samo je dio ovog ponaanja pristupaan ovom postupku. Dakle,
neophodno je dublje zaviriti u tvorbu ovog ponaanja.

2.3.

Antagonistina akulturacija - jedan

od izvora genocidnog ponaanja

U proizvoenju nakaradne i osakaene svijesti koja pristaje na genocidno

ponaanje bitno utjee jedan veoma zanimljiv drutveni proces koji se, i svjesno i
nesvjesno, njeguje u srpskoj kulturi. To je proces antagonistine akulturacije.

Da bismo lake shvatili pojam antagonistine akulturacije uputno je prisjetiti se

jednog nunog drutvenog procesa koji je oznaen terminom akulturacija.
Akulturaciju ine sve pojave koje su rezultat direktnog susreta, dodira i
meudjelovanja izmeu skupina ili pojedinaca koji pripadaju razliitim kulturama i
tako uzrokuju preoblikovanje izvornih kulturnih modela (patterns) jedne ili obiju
skupina. Akulturacija je, dakle, logian civilizacijski i nuan proces. Svakako, dodir
izmeu dvije kulturne skupine je uvijek iskuenje i za jednu i za drugu. Ali na ovo
iskuenje jedni pristaju, a drugi mu se opiru i suprotstavljaju.

2.4. Otpor akulturaciji

Srbi pruaju otpor akulturaciji. Po logici stvari, odbijanje procesa akulturacije
je isto to i pristajanje na suprotni proces, tj. na antagonistinu akulturaciju.
Postoje razliiti sociopsiholokividovi ovog otpora. Kada bi se sainio iscrpan spisak
otpora, nepristajanja i odbijanja drutveno nunog procesa akulturacije, taj bi se
spisak itekako poklapao sa sadrajima zloinake srboetnike svijesti. Naime, svi
porivi, iluzije, fantazmi, netrpeljivosti i mrnje koji se pojavljuju u etnocentristikoj
srpskoj svijesti poklapali bi se sa oblicima otpora i odbijanja procesa akulturacije.
Otpor i suprotstavljanje drutveno nunom i civilizacijskom procesu akulturacije
teti ne samo kulturnom nego i etnikom i osobnom identitetu. Lijep primjer za ovo
je tzv. miting ovjek)2 Nije teko zapaziti kako u svijesti i ponaanju ovog
OVjeka funkcioniraju rezultati antagonistine akulturacije. Ponaanje miting
ovjeka zorno pokaZUje kako je ova akulturacija napravila psiholoki nered i
psiholoke more u njegovoj dui. On je ivi primjer kako izloensot dugotrajnom
procesu antagonistine akulturacije liava ovjeka osjeaja za suivot u ljudskoj
zajednici; on je ivi primjer kako otpor i suprotstavljanje drutveno nunom i
civilizacijskom procesu akulturacije ini OVjekaneplodnim za ivot sa drugim i
drugaijim; on je ivi primjer kako antagonisitna akulturacija liava ovjeka
individualnih osjeanja. Miting ovjek svoja osjeanja ispoljava samo u masi. On

2) Na mitinzima se najbolje vidi ponaanje "miting ovjeka". Na mitinzima je uzvikivao

test-slogane svoga genocidnog ponaanja. (Kaem test-slogane zato to je "miting ovjek"
bio izvidnica srboetnitva i to je tim sloganima testirano koliko zapravo ima spremnih za
genocid no ponaanje.) Iz tog bogatog repertoara izdvajamo: "O Muslimani doli su vam crni
dani, nema Tita da vas brani!"; "Volimo te Slobodane (Miloeviu), jer ti mrzi Muslimane";
"Ja sam drugi ko je prvi da pijemo turske (muslimanske) krvi".
Vidi na primjer tekst Jevrema Brkovia "utea utnja", Danas, 7. februar,

33.

1989. strana

je ovjek koji osjea kulturnu tjeskobu; on je ovjek suene i izopaene svijesti o

etnosu.
Otkuda dolaze to siromatvo u individualnim osjeanjima i njegova neplodnost
za bilo' kakav suivot? Otkuda ta njegova zatvorenost u etnos? Otkuda tolika
ritualizacija etnikog identiteta i njegovo etnocentristiko optereenje?)3
Dio odgovora na ova pitanja lei u injenici to se antagonisitnom
akulturacijom ljudima sugerira da im prijeti opasnost da ne izgube svoju osobnost i
samosvojnost, da im se na "sustavan, nasilan i politiki promiljen nain oduzima
etniki i kulturni identitet" (Letica, 12/18). Ili, to je zato to se na proces
akulturacije gleda kao na jednodimenzionalan i jednosmjeran proces u kojem su
samo Srbi primorani da se odriu vlastite kulture i prihvataju drugu i drugaiju
kulturu. Ovjde se, dakle, potpuno zaboravlja da je akulturaicija reciproan kulturni i
socijalno-psiholoki proces u kome dolazi do meusobne prilagodbe. Na ovaj nain
se u ljudsku svijest utiskuju strah i strepnja od gubljenja etnikog identiteta, tj.
razvija se opi osjeaj ugroenosti. Zato se drugaija kultura, drugaija vjera,
drugaiji obiaji i tradicija, drugaiji svjetonazor doivljavaju kao prijetnja, kao
nasilje. S druge strane, stalni osjeaj ugroenosti trai stalnu potrebu da se od
nekog brani etniki i osobni identitet. Umjesto da se akulturacijom tvori kulturni
identitet, otporom prema njoj tvori se kulturna tjeskoba, suno i osakaeno
jedinstvo etnosa. To je zato to proces akulturacije trai jedne, a proces
antagonistine akulturacije druge forme funkcioniranja ljudskog duha. A kada otpor
prema akulturaciji pree u suprotstavljanje, onda je mogua samo hotimina
disocijativna promjena, tj. negativna akulturacija. Antagnostina akulturacija se
sprovodi pomou tri razliite tehnike: regresijom, ostentativnom (samohva/isavom)
diferencijacijom
i negacijom. Prva tehnika omoguuje vraanje na modele
ponaanja koji su vaili prije dodira sa drugaijom kulturom /ovim postupkom se
stvara nad-prolosti; drugom tehnikom se stvaraju ne samo razlikovni nego i

3) Otpor i suprotstavljanje akulturaciji ne tjera samo u etniku samodovoljnost nego

nuno dovodi do etnocentrizma. Etnocentrizam je opi stav koji pretpostavlja predispoziciju
da pojedinac odbaci pripadnike grupa koje nisu njegove i da velia svoji etniku i
nacionalnu grupu. (Vie u: D: Kre, R. Krifild i I. Balaki, Pojedinac u drutvu, Beograd,
1972.) U srpskoj literaturi, kako u onoj koja dolazi iz narodnih tako i u onoj koja se plasira iz
intelektualnih krugova, ima na pretek primjera etnocentristikog ponaanja. Evo nekih: "Srbi
su jedan od pet imperijalnih naroda. Oni su stari narodi, i to jedan od najkranskijih". (Ljudi
i vreme, Vreme, 13. april 1992. strana 50). Ovako srbijanski ministar kulture vidi karakter
svojih Srba. Jedan drugi ministar ovu etnocentristiku ideju razrauje ovako: "Danas mnogi
irom svijeta sanjaju o tom da budu Srbi. Pojedinac na Petoj aveniji koji jede hamburger,
Eskim koji probija led da bi lovio ribu, Francuz koji luta du Jelisejskih polja ... budite sretni
jer ste Srbi ... budite sretni jer pripadate tom narodu vi ste veni". Vladimir Cvitkovi, Ljudi
i vreme, Vreme, 24. maj 1993. strana 55. Velibor Ostoji tvrdi da su "Srbi nebesko udo i
inspiracija i primjer svim drugim narodima i zemljama." B. Lazuki, Srbi su udo nebesko,
Borba, 23. mart 1994., strana 11. Citirano prema N. Cigaru, 1998: 92/93. U svom govoru
(decembar 1991.) Vuk Drakovi na svoj "knjievni niz" naniza da su Srbi "najjaa nacija", da
imaju "najjae istorijske korene", da su "najinteligentniji narod", da imaju "najbolje pisce,
najbolje pozorite, najbolje vojnike",. Citirano prema N. Cigaru, 1998:92.
000

negativni oblici ponaanja; treom se stvaraju obiaji na suprotnostima obiajima

drugih skupina. Ovim se tehnikama stvara akumulirana i uskladitena energija
negativizma i opsjednutost nasiljem. Kako?

2.5. Suprotnost prema drugom i drugaijem etnosu

Antagonistina akulturacija gradi etniki identitet na suprotnosti prema
drugom i drugaijem etnosu, na suprotnosti, a ne na kontrastnosti razliitih ili
slinih kultura. Srbi svoj etiniki identitet grade na suprotnosti prema Turcima.J4
Teko je etniki a pogotovo kulturni identitet graditi na suprotnostima koje
iskljuuju neophodne oblike akulturacije, oblike koji su neophodni i porad
razumijevanja vlastite kulture i radi gradnje osobnog identieta. ovjek izloen
antagonistinoj akulturaciji postaje slijep i za najmanje kritike opservacije vlastite
kulture. A kako su se Srbi opredijelili da grade svoj etniki i osobni identitet na
suprotnostima prema isalmu i Turcima, to onda valja pronai nain kojim se stie
na taj zadani cilj,>t5Ba antagonistina akulturacija omoguuje da se u svijest ljudi
utiskuju razliite zablude, iluzije, predrasude, mitovi, fantazmi, nepodnoljivosti, i
sl. Sve ovo nie iz naopake gradnje etnikog identiteta.

2.6. Utiskivanje - osnovni princip uenja

Da bi ideja o ugroenosti srpskog naroda ovladala masama ista se mora
podravati neprestanim utiskivanjem u svijest ljudi neprestajuih srpskih tragedija,
stradanja, progona, seoba itd. Ovo utiskivanje promie usmena i pisana
knjievnost, romani i filmovi, historija i etnografija, masmediji i kolska lektira. Ali
kad zatreba u pomo pristiu i strunjaci za utiskivanje. Tako J. Rakovi
utiskivajue upozorava: "Sve to to se stalno deava Srbima, od Kosovske bitke do
danas, je nesrea. Samo je Boija pravda spasila Srbe od istrebljenja, srpsko ime
od izumiranja. etiri Vijeka, stotine hiljada pa ak i miliona Srba plaalo je zbog
svoje odanosti svojoj veri i naciji svojim ivotima. Srpski narod je umirao est
vjekova" (Umovi, 16/9). "Kosovo ivi kao najstarija i najsveija uspomena, kao stari
i novi oiljak", veli psihijatar J. Strikovi (Umovi, 16/15). Istodobno je ovo i nain
utiskivanja u svijest ideje muenikog naroda, ideje ugroenosti srpskog naroda
ali i nain aktiviranja energije koja je samim utiskivanjem akumulirana.
Kao materijal mit je viestruko pogodan za antagonistinu akulturaciju. Prvo,
mit je kulturni materijal koji je izuzetno pogodan za utiskivanje. Drugo, mitovi
najbre i najlake tvore sredstva odbrane od ugroenosti i nesree. Tree, u
bezlinu hladnu odaju lahko se uskladitavaju razliiti fantazmi, iluzije,
predrasude, zablude i druge sociopsiholoke naslage koje su neophodne za
funkcioniranje antagonistine akulturacije. A ako se mit o Kosovu osvjei duhom
Svetog Save onda se jo vie ojaava mentalna struktura Srba (Umovi, 16/16).
Najzad, i samoj antagonstinoj akulturaciji treba mitoloki scenarij kako bi se
beznaajne linosti mogle proglasiti prorokom i mesijom)16i kako bi se oni koji ine

zloine proglasili Miloem Obiliem a oni koji ne pristaju na zloin Vukom

Brankoviem.

4) Toliko ima argumenata za potkrijep ove tvrdnje da bi njihovo nabrajanje trailo jednu
itavu knjigu. Od Njegoeva, na epski nain uobliena, ovinizma pa do nekih dananjih
knjievnika, psihijatara i znanstvenika, Srbi ne prestaju graditi svoj etniki individualitet na
suprotnosti ma prema Turcima i islamu. Zloin koji je 1711. godine izvren nad muslimanima
pod geslom "istraga poturica" i kojem je Njego, u svom Gorskom vijencu, dao
"ideologiziranu epsku podlogu" postao je paradigmom "za sva kasnija proganjanja i fiziku
likvidaciju muslimana na prostorima Srbije, Sandaka i Bosne i Hercegovine." Dr. Mustafa
Imamovi, Kontinuitet genocida nad Bonjacima, u: Genocid u Bosni i Hercegovini 1991.1995, cL djelo. strana 170. Preko antagonistine akulturacije utiskuju se u svijest ljudi, npr.
ove ili njima sline Njegoeve poruke i poduke:
Nekru se' gore usmrdee;
Oda rie na ravnom Cetinju
Vrana vrani oi ne izvadi
Brat je Turin svud jedan drugome
Nego udri dokle mahat moe.
A ne ali nita na svijetu.
Sve je polo avolijem tragom
Zaudara zemlja Muhamedom.
No lomite munar i damiju.
Petar Petrovi Njego, Gorski vijenac, Biblioteka izabranih djela, Svjetlost, Sarajevo, 1989.,
strana 45, 56 i 71. Tako se govorilo i pisalo 1711. Ni danas stvari ne stoje bolje. Predrag
Miloevi u knjizi Sveti ratnici, Gornji Milanovac i Pritina, Djeije novine i Jedinstvo, 1989. na
strani 164 pie: "Njegoev osjeaj za pravdu i pravednost bio je visoko razvijen ... (kako9
samo moe biti kod pravoslavnog vladara. Tako, on moe likvidirati bez milosti Turke,
otelotvorenje zla i nepravde. Njega i njegove podanike te glave (muslimana) podsjeaju
svakodnevno da se moe i mora boriti protiv zla i da je to najvea kranska i ljudska
dunost. Borba protiv zla bila je Njegoeva obaveza prema Bogu. On j udio za osvetom,
osvetom bez milosti .., za Njegoa, osveta je bila sveto, boansko djelo! Da, on je bio, za
mir i ljubav meu ljudima, ali samo meu ljudima: to se nije odnosilo na zvijeri sa ljudskim
licima". Citirano prema Norman Cigar, Genocid u Bosni, Institut za istraivanje zloina protiv
ovjenosti i meunarodnog prava, sarajevo, 1998. strana 54/5.
Tekstovi Miroljuba Jeftia samo su nizom-nanizane nepodnoljivosti i mrnje prema
islamu i Bonjacima. Njegov miroljubivi etnocentrizam i akumuliranu mrnju lijepo pokazuju
ove rijei: "Oni koji su prihvatili islam (misli se na Bonjake!), prihvatili su de fakto osvajae
kao svoju brau i njihove zloine kao svoje. To znai da su i njihove ruke takoe uprljane
krvlju njihovih vlastitih predaka, nekadanjeg bosanskog nemuslimanskog stanovnitva". Vidi
tekstove: Rezervisti alahove vojske, Duga, 9-22, decembar 1989; Savremeni dihad kao rat,
Narodna biblioteka Srbije, Beograd, 1989; ta se krije iza groblja - islam juria na Srbiju,
I1ustrovana politika, 18. decembar, 1990; Turci (opet) ele Srbiju, Srpska re, 19. avgust,
1991. Iz pera Dragoa Kalajia, jovana Rakovia, Matije Bekovia, Mirka Jovia i na
desetine drugih izlile su se iste mrnje i iste ili sline poruke na stotine stranica. Samo zato
to su Bonjaci muslimani kao i Turci i sami su izloeni neprestanim progonima i ubijanjima.

ovjek ima potrebu da se oslobodi nesree i ugroenosti. Kako ta ugroenost i

ta nesrea traje od Kosovske bitke do danas i kako je Kosovo stari i novi
oi/jak, to je za ovo oslobaanje potrebna velika energija negativizma i
opsjednutosti nasiljem koje i individualno i kolektivno treba uskladititi. Zato ovu
opsjednutost ne moemo mjeriti uporedbenim statistikim podacima o kriminalu.
Ta energija miruje i upotrebljava se onda kada je najpogodnije - u ratu. Rat
doputa sve i on je, dakako, prostor ispoljavanja taloga antagonistine akulturacije.
Antagonistina akulturacija je nosei proces krivog oblikovanja svijesti od
povrinskih slojeva kulture. U ovom oblikovanju mit i mitotvorstvo zauzimaju
centralno mjesto. Kosovski mit je zametak svake nakazno i krivo oblikovane
svijesti. Iz kosovskog mita izrastaju mnogi impulsi srboetnikog genocidnog
ponaanja. Polazei od kosovskog mita u kom se izdaja javlja kao sredinji
nacionalni mitem pomou antagonistine akulturacije se kontinuirano niu
historijske i drutvene nesree, tragedije i stradanja Srba. Proces antagonistine
akulturacije omoguuje da mit i mitotvorstvo bude sredinje mjesto srpske
kulture, a ne samo jedan kulturni sklop. A kako se mit ne dade uklopiti u
suvremenost, on postaje i ostaje strano tijelo u drutvenoj strukturi, pa time i u
svijesti pojedinaca. S druge strane ovaj proces podrava sljedei lanac
socijaliziranja: rivalstvo 7 zavist 7sujeta 7surevnjivost 7 pretjerana osjetljivost
7mrnja 70sveta 7 unitavanje. Psihologija nas ui da su sujeta, ljubomora,
zavist, mrnja, osveta itd. crte agresivne prirode (Adler,l). Ovakav lanac
socijaliziranja tvori osjeaj ugroenosti i stalnu potrebu OVjekada se od nekog
brani kulturni identitet i kulturna nezavisnost. Tako se procesom antagonistine
akulturacije postepeno gradi izobliena etnika svijest koja trai svoju samopotvrdu
u ratu i destrukciji)7

5) Historijski i kontinuirano se definira samo jedan cilj sa skoro istim rijeima: Stojan
Proti, voa Srpske narodne stranke, obraajui se hrvatskim politiarima 1917. godine nudi
ove moduse realiziranja cilja (satiranja i zatiranja Bonjaka): "Ostavite to nama. Mi imamo
reenje za Bosnu. Kada naa armija pree Drinu, daemo Turcima (lokalnim muslimanima)
24 sata, ili ak 48 sati, vremena da se vrate veri svojih predaka. Oni koji to ne ele uiniti,
bie poseeni kao to smo ranije uinili u Srbiji". I najzad daje i tree rjeenje: "Nee vie
moi biti Turaka (ita se Bonjaka) u Bosni. Oni mogu pobei preko save ili gde god
bilo". Uspomene na politike ljude i dogaaje, ''Matica Hrvatska'; Zagreb, 1993, strana
65/6. Za vjerske i kulturne spomenike jugoslavenski predsjednik Milan kri 1933. nudi ovaj
metod: "Ne mogu podnijeti da gledamo minarete u Bosni, oni moraju nestati". Citirano
prema: Norman Ciglar, Genocid u Bosni, sarajevo, 1998. strana 26.
Danas na pragu XXI stoljea, nigdje drugdje nego u Parlamentu radovan Karadi bez
ikakvih potekoa kae: "jednog naroda nee biti". On nudi slijedei put spasenja za
Bonjake: "Jasno je da je put spasenja za Srbe muslimanske vjere povratak u
pravoslavlje". Citirano prema: Paul Mojze, Relogioznost Radovana Karadia, u: Genocid
u Bosni i Hercegovini 1991. - 1995., cit. djelo, strana 296. Gojko Dogo bi " .. oistio depove
u Podrinju ... od ludaka inficiranih azijatskom kugom". Moglo bi se nabrojati itava rukovijed
imena koji slijede Njegoev cilj "istraga poturica" i koji ovaj cilj osavremenjuju sve do
interneta, kako bi do njega stigli.

2.7. Automatski pripisana mistika

U antagonistinoj akulturaciji koristi se tzv. automatski pripisana mistika.
"Vjerovatno postoji malo automodela etnike linosti koji ne ukljuuju
samopripisivanje hrabrosti, ali je "oigledno da nisu sve etnije u jednakoj mjeri
ratnike" (Deverux, 6/301). Ovo samopripisivanje po Devereux-u daje "iskvaren
etniki identitet". Evo nekih primjera tog samopripisivanja.
Spartanci su, primjerice, sebe smatrali nepobjedivima na zemlji, a to Srbi
jednostavno sebi automatski pripisuju. Tako se mit o nepobjedivosti Sparte uselio u
mitove Srba. Zato su i primorani da vlastite poraze proglaavaju pobjedom)8 Ne
lei li u ovoj injenici i mogua tanost J. Rakovievetvrdnje da "Srbi posjeduju
diktatorske kvalitete po prirodi" (O etnokratima, ). Zar ideja o "Velikoj Srbiji" ne
svjedoi da poput Spartanaca i Srbi imaju ekspanzionistike pretenzije!?
Srboetnici imaju i svoje Dingis Kan-e. "Kada su poetkom 1992. godine, prije
proglaenja nezavisnosti, armijske jedinice rezervista iz Crne Gore marirale po
Bosni i Hercegovini, pjevali su novu popularnu pjesmu: 5arajevo i damije
poruie momci s Romanije. Jedan od tih vojnika kazao je novinaru: Znate li vi
za Dingis Kana, Mongola koji je davno kontrolisao itavu Evropu i AZijU i koji je
ubio stanovnitvo itavog grada koji je imao 300.000 /judi ... E tako emo mi
postupati sa njima (sa nesrbima) (Ciglar, 4/84). Ali u mongolski nain ratovanja
srboetniki dingiskanovi unose jednu ratnu inovaciju. Smatra se da je Dingis Kan
rekao kako je slavodobit pobjednika objahati konje i ene poraenih. Zaista, mnoga
krvoprolia u historiji nude obilje primjera slave koja je steena silovanjem ena
6) Iz osieva predgovora knjizi "Luda zemlja" saznajemo da je J. Rakovi "sa
osobinama proroka". "I im on pone da govori, Srbi poinju da ga sluaju. Oni smatraju da
je sve to on kae istina. U tami straha i izgubljenosti sija zraka nade .. On ve ima svoje
mesto u raju". Slobodan Miloevije bio ekani aneo. "Miloevi je za njih (Srbe) bio aneo
boiji, oni su ga ekali. Scenarij je opet bio mitoloki: pojavi se beznaajna linost i oni ga
proglase mesijom. Lani car epan Mali". Dakako, ostaje pitanje "kako je Miloevi jedino
u Srbiji mogao, jer svuda na svijetu ima Miloevia. Ne bi jedna takva nitarija mogla da
doe na vlast da dugo nije pripremana mentalna klima da jedan tajkav doe". (B.
Bogdanovi,cit rad.).
0

7) Govorei o dananjoj Srbiji, Bogdan Bogdanovi konstatira: "Umorna je (Srbija) od

tekih, traginih, moda i nesmislenih ratova koje je vodila, a jo umornija od sulude
apoteoze tih ratova i od truba i doboa koji, i na izmaku XX veka, jo odjekuju u njenom
duhu i sluhu". Vie u: Mrtvouzice, Zagreb, 1991. Naalost, mudre i plemenite rijei
Bogdanovia do mnogih ne dopiru. Tako, recimo, Boidar Mija misli da je rat 2krajnje
stvaralaki impuls Srba i doprinos, ispunjenju boijih i ljudskih ciljeva protiv zla i
ugnjetavanja, kao dela univerzalnog plana spasenja". Mir, da, ali kakav? Pravoslavlje, 15.
mart, 1992., strana 5. Slobodan Miloevi, pak, za rat kao srpsku profesiju kae: "Jer ako ne
znamo kako da radimo i vodimo ekonomiju, bar
znamo da se borimo". Govor
gradonaelnicima srpskih gradova u niu 1989. Koristei se terminom R. Lintona, moglo bi se
rei da su Srbi stvorili "kulturu rovova".
8) Koliko mi je poznato u historiji su samo faraoni redovito svoje poraze proglaavali
pobjedom

protivnika. Za Dingis Kana i njegove vojnike bilo je jo slavnije silovati ene

protivnika u prisustvu njihovih oeva, brae ili mueva, ali ne i njihovih majki ili
sestara. Ovo posljednje bilo im je zabranjeno. Za srboetnike ove razlike ne
postoje. Njihovi dingiskanovisu slavu sticali silovanjem Bonjakinja ba u prisustvu
njihovih majki i sestara. Tako su oni u svoje junatvo i ojstvo uvrstili jo jednu
slavu vie. Zato se i ne treba uditi to ratni srpski psihijatar smatra da se u biti
ena ne osjea ponienom ukoliko se siluje. Ovo neizljeivo ponienje smatra se
potajnom seksualnom eljom. Tako se ova srboetnika moralna retardiranost i
moralni debilitet ubraja i u znanost i u etiku (junatvo). Antagonistina akulturacija
dovodi u pitanje i objektivno vaee vrijednote i opu ljudsku prirodu
(ademovsku ili adamovsku prirodu - ljudski rod) a to raa moralnu retardiranost i
moralni debilitet. Njome se vjeto tvore i racionalizacije kojima se opravdava
uinjeni zloin, ili stvara moralno slijepilo i tu post za bilo koju svetu stvar. Time to
se suprotstavlja univerzalno vaeim vrijednotama antagonistina akulturacija
omoguuje "nasilje bez moralnih ogranienja" (Herbert C. Kelman) ili daje
odgovor na pitanje "kako se moe poiniti nezamislivo" (Israel W. Charney).
Upravo to razumni i moralni ljudi postavljaju ovakva pitanja srboetnici su ak i
svoje ene ukljuili u negiranje ovog zloina. Jedna od njih, umjesto da zatiti ene
izredala je ovaj red rijei: "Dajte mi ih u ruke (Muslimanke) mi emo im pokazati
ta je stvarno silovanje, majku im tursku. One lau cijelom svijetu kako su nai
skromni mladii silovali toliko mnogo Muslimanki dok su one raale male crne
djevojice u evropskim bolnicama, poto su zatrudnile sa personalom UNPROFORa. Svi lau ne bi li ocrnili nae mukarce, nae Srbe")24 Da moralna retardiranost
srboetnika prelazi u perverzni moralni debilitet pokazuju i horska pjevanja na
mitinzima. Na jednom mitingu ova perverzija je glasila: "Na proplanku u umarku
Srbin j ... Muslimanku, Muslimanka sva u krvi Srbin joj je bio prvi". (Ciglar, 4/114)

2.8. Maija i maijanje

Antagonistina akulturacija Srbe zakljuava u historiju. Ona ih goni da natrake
idu u budunost. Antagonistika akulturacija trai mit i mitotvorstvo, maije i
maijanja, kako ree Bogdanovi.To nagomilava velike psiholoke terete koji se ne
daju sanirati ni hvalisanjem, ni laima niti bilo im drugim sem pokazom moi i sile
na zemlji. Ni bijeg u visine nebeske ne moe otkloniti nakupljene psiholoketerete i
more. Zato se koriste maije i maijanja. Tako, primjerice, u knjizi Olge Lukovi
Pejanovi 5rbi - najstarija nacija nalazimo da je Biblijska rajska bata bila
locirana u dananjoj Srbiji, da su Srbi izumili pismo, da je pjesnik OVidije pisao
svoja djela originalno na srpskom jeziku, da su srpske knjige bile meu unitenim
knjigama kad su osvajai Arapi u sedmom vijeku tobo spalili Aleksandrijsku
biblioteku u Egiptu itd. itd. Karadi jo nije napisao slinu knjigu, ali je itekako
koristio metod maije i maijanja. "Bog je po nacionalnosti Srbin!", mahnito je
jednom uzviknuo R. Karadinakon to je sanjao Kosovski boj.
Mitomaniziranim znaenjima vrijednota i forsiranjem kolektivne simbolike)9
ljudima se nudi raspoznativ mobilizirajui i motivirajui kod poziva na ustanak.
Zato se ovdje osjeaju ugroenosti mora dodati i osjeaj superiornosti. Ako se

ovjek osjea ugroenim onda se trudi pronai izlaz iz te sitaucije. Mora samu tu
situaciju jednom prevazii. A da bi to mogao uiniti mora biti dovoljno jak. Valja,
dakle, uporedo sa osjeajem ugroenosti razvijati i osjeaj superiornosti. Mjeavina
ovih osjeaja je izuzetno eksplozivna mjeavina. Sociolog Ervin traub smatra da
"egoistini kulturni koncept naroda uveliko utie na potrebu za zatitom kolektivnog
psiholokog egoa. Osjeaj superiornosti, osjeaj da si bolji od drugih i da ima
pravo da njima vlada, intenzivira tu potrebu i stvara predispoziciju itave grupe za
upotrebu nasilja. Suprotan osjeaj, koji moe koegzistirati sa osjeajem
superiornosti, je kolektivna sumnja
u sebe - jo jedan motiv, dakle, za
samoodbranu. A kada se osjeaj superiornosti kombinuje sa naglaenom sumnjom
u sebe (ova sumnja nie iz ideje muenikog naroda, prim. M.S.), njihov doprinos
mogunosti pojave genocida i masovnih ubistava moe biti izuzetno velik" (Ciglar,
4/96/7)
Da bi se do osjeaja superiornosti dolo valja poeti od ovjekove tenje za
moi (Adler, 1). Svaki ovjek ima ovu tenju. Ali antagonistina akulturacija ovu
tenju vodi krivim putem. Naime, njome se razvija prekomjerno jaka elja za
nadmonou. Njome se ne usmjerava tenja za nadmonou prema osjeaju za
zajedniki ivot. ovjek koji je izloen pritiscima antagonistine akulturacije nema
onog to namee osjeaj za zajedniki ivot. Nema duevnog aparata za suradnju
sa onim to se razlikuje od njegove kulture. On taj ivot ignorira. "Jedna od glavnih
oblika nacionalistikog idiotizma je ignorancija" (Bogdanovi, 2/58). Ignorancija ne
doputa ni elementarnu prilagodbu kulturnim razliitostima. Naime, procesom
antagonisitne akulturacije osujeena su dva osnovna mehanizma drutvene
prilagodbe - introjekcija i identifikacija. Ovi psiholoki mehanizmi u antagonistinoj
akulturaciji slue za uklapanje u vlastitu etniku skupinu, a ne za drutvenu
povezanost. ovjek izloen antagonistinoj akulturaciji ne samo da postaje
neplodnim za zajedniki ivot nego pokazuje elju da neto drugom oduzme, da
drugog zakine ili omete u njegovim pravima. Ukoliko neki od svojih interesa ne
ostvari onda prebacuje krivnju na drugoga. Svoju nesposobnost za zajedniki ivot
zamjenjuje svojom borbenou. Antagonistina akulturacija ustvari produkuje
borbeno nastrojene ljude. Psihologija govori da se kod ovih ljudi esto nalaze crte
mrnje. Naime, slab osjeaj za zajedniki ivot dovodi do ovjekove udnje za
nadmonou. Kako se srboetnika svijest natapa i krvoednom narodnom
epikom koja je sainjena od deseterakog kanibalizma (J.Brkovi)
antagonistina akulturacija ovjekovu tenju za moi usmjerava prema
bionegativitetu. Slab osjeaj za suivot je taka oslonca za nepodnoljivost i
neprijateljstvo. Ako je slab osjeaj za zajednicu oslonac neprijateljstvu,
neprijateljstvo je oslonac genocidnom ponaanju.

9) A to je zapravo kolektivna simbolika i kakvo je njeno znaenje U procesu

socijaliziranja italac moe saznati u djelu Duana Kecmanovia, Izmeu normalnog i
patolokog, Ideje, Beograd, 1973.

2.9. Posebna forma tenje za moi

ovjek u kojem nije razvijen osjeaj za zajedniki ivot ne moe drugaijeg
ovjeka smatrati sebi ravnim. Krivo oblikovana tenja za moi nije kadra sebi
pronai ispravan put samopotvrde. Ona mora ii zatvorenim putevima izoblienog
etnosa, a to nju napuhuje. Ona svoj otpuhak/oduak trai u tenji da se bude bog.
Ova posebna forma tenje za moi, potpomognuta bogom u ljudskom liku, tvori
bogoovjeka. A bogoovjek je faraon, despot, tiranin, zloinac. Natovjek je
skromna forma cilja bogolikosti. Cilj srpske bogolikosti)10izraava deformiranu elju
za sveznanjem, za posjedovanjem sveobuhvatne mudrosti)l1 i, dakako, izraava
tenju da se produi ivot mitu i mitotvorstvu. U sutini ovo je ateistika orijentacija
koja hoe da pobijedi boga. Ateist vjeruje u bogoovjeka i u razne sline mitove.
Ateist ne vjeruje samo u Jednog Boga. A kako je ateizam daleko od toga da bude
humanizam, kako je on samo teorijski humanizam (K. Marx), to nije udo to
srboetnitvo prakticira nasilje bez moralnih ogranienja, to mogu poiniti
nezamislivo. Antagonistina akulturacija preko bionegativiteta benignu agresiiju
transformira u malignu agresiju (Fromm, ). Zaista, kako kae Marx, kada ideje
ovladaju masama onda postaju materijalna sila. Ova materijalna snaga dovela je
do zloina genocida nad bonjakim narodom.

2.9.1. Dosezanje kolektivno-psihikog praga izdrljivosti

Crte linosti koje nisu izloene akulturaciji ne doputaju pojedincima
neophodnu prilagodbu, ne samo kulturnom pluralizmu nego i osujeuju zdravu
prilagobu vlastitoj kulturi. ovjek koji je izloen procesima antagonistine
akulturacije nemoan je i nespreman za bilo kakav suiVOt.)12Tako tenja ka
etnikoj posebitosti i kulturnoj izoliranosti nije puka injenica nego jedan sloaj
razliitih sociopsiholokih protivrjenosti u ljudskoj svijesti i dui. Taj sloaj, izmeu
ostalog, sadri slab osjeaj za mijeanu zajednicu, netrpeljivost i netoleranciju,
kulturnu tjeskobu, tzv. narcizam malih razlika,)13osjeaj ugroenosti, rivalstvo,

10) Poznati srpski sociolog dr. Radomir Luki pisao je da je Katolika crkva
nadnacionalna, za razliku od Pravoslavnekoja je nacionalna. Zahvaljujui tome i injenici da
se "pravoslavna vera pokazala jaom od zamamne moi turske vere", ona je na ovom
prostoru mogla "zameniti dravu". Prema: Marinko uli: Obnovljena simfonija, Danas, broj
385, godina VIlI, 4. srpnja 1989, strana 13.
11) Ima dosta pokaza kako Srbi uobraavaju da imaju proroansku narav i zadau.
12) Svoju i nesposobnost drugih SDS-ovaca Radovan Karadi je lijepo objasnio time
to je suivot u BiH uporedio sa vodom i zejtinom koji se nedaju pomijeati.
13) Narcizam Malih razlika (Frojd): Tendencija da se pridaje ogromna vanost
razlikama izmeu vlastite i sline kulture. Taj strah od malih razlika goni da se nekontrolirano
glorificira vlastita historija, knjievnost, umjetnost itd. Taj svoj strah od maHhrazlika Srbi su
u Bih zorno i glupo pokazali. Oni su politikim direktivama htjeli domai ijekavski izgovor
zamijeniti ekavtinom.

zavist, sujetu, mrnju i druge karakteristike agresivne ljudske prirode. Ovako

sruktuirana srboetnika svijest ima svoju jednadbu samopotvrivanja. Ovo
samopotvrivanje, u pogodnim drutvenim prilikama, poinje s drutvenim
negativizmom a zavrava s genocidnim ponaanjem. Ova vaea jednadba
srboetnikog manifestiranja prepoznatljiva je u loim romanima i jo loijim
filmovima, u pojavi boljeviko-faistikih ekscentrika (S. Miloevi, V. eelj, V.
irinovski)J14,u ponaanju miting ovjeka, u antisocijalnom ponaanju prisutnom
u jogurt i balvan revoluciji, u razliitim oblicima provociranja, u mitingaenju,
demonstriranju i zveckanju orujem, u kidnapovanjima itd. koji su se ispoljavali u
samoj pripremi agresije na R BiH. Ovaj pobunjeni drutveni negativizam, kao to se
vidi, izraavao se u razliitim aktivnostima i ponaanjima. Nije, dakle, nama bilo
teko prepoznati kako drutveni negativizam sadri vrlo naglaeni element agresije.
A ovo je samo potvrda da antagonistina akulturacija produkuje, ne samo odbijanje
svake drutvene veze sa onim to nije srbovanje, nego i agresiju protiv drutvenih
normi i kriminalno ponaanje koji su upereni protiv samog drutva. Protekom
vremena antagonistina akulturacija produkuje ogromne koliine netrpeljivosti i
mrnje koji, nakon dosezanja kolektivno-psihikog praga izdrljivosti, trae
neophodno pranjenje.

2.10. Osuda s divljenjem

U kontinuitetu ispoljavanja drutvenog negativizma, a po starom srpskom
obiaju, dodjeljivana su izriita priznanja svakom prekriteiju, ak i onom
najekstremnijem. Tako su i kriminalci, i ekscentrici i razbojnici s arapama na licu,
koji su pucali po golorukom narodu, proglaavani junacima, jer su se usudili
prkositi onim koji ele mir i red, koji ugroavaju srbovanje. Uzdizanje ljudi ovakvog
profila, kao to se zna, dovelo je do ponaanja da se krvnik ne prezire.J15Srpska
osudaJ16svojih krvnika nije nita drugo do osuda s divljenjem. Ovo je njihov i

14) Vladimir irinovski, ruski ekstremist, prilikom posjete (1994.9 BiH i jugoslaviji dao je
podrku srboetnikom genocidnom ponaanju na ovaj nain: "Rusi i Srbi su najbolji narodi
na ovoj planeti. Ali mi smo suvie dobri. Meutim, trebali bi da budemo tvri da bi pokazali
katolicizmu na zapadu i islamu na istoku koliko smo mi snani
Brao Srbi i Crnogorci,
budite ponositi to ste pravoslavci. Mi smo duhovno i ekonomski bogatiji (od ostalih)". Na
Balkanu dva jezika, Evropske novosti, 3. februara, 1994./ strana 11. Citirano prema N.
Ciglaru, 1998:93.
000

15) Naalost, to se protee do dananjih dana. Svjedoci smo izjave kojim se genocidno
ponaanje pojedinaca proglaava dobrim vladanjem
16) "Znaajno je, meutim, da nije bilo stvarnih institucionalnih glasova u srbijanskom
drutvu koji bi se suprotstavili genocidu. Srbijanski politiari i politike partije, koje su
predstavljale praktino itav ideoloki spektar, razlikovale su se jedino do kojeg stepena ii
kada su u pitanju Muslimani. Sasvim predvidivo, etnike partije su zagovarale najea
rjeenja". N. Ciglar. 1998:124. Takoer u martu 1992. godine na V. eeljevotraenje da se
protjeraju manjine iz Srbije niko nije reagirao. Nije bilo niti jednog glasa neslaganja meu
poslanicima.

metod i obiaj. Po ovom metodu i najvei zloinci u miru postaju pacifisti. Preko
pseudosublimiranih vidova ponaanja, npr. pomou reaktivne formacije,
agresivnost i genocidno ponaanje u ratu transformira se u pacifistiko ponaanje
u miru. Naime, kada se srboetnitvo u ratu oslobodi svoje akumilirane agesije,
kada se potvrdi u svom genocidnom ponaanju, onda u miru pokazuje farizejski
pacifizam. Drugim rijeima, srboetnika ratna destruktivnost prelazi u stanje
inkubacijskog mirovanja poput mehanizma reakcione formacije. Naime, psihologija
je otkrila da osobe sa velikim osjeanjem mrnje i neprijateljstva mogu putem
reakcione formacije ispoljiti upadljivo prijateljstvo i simpatiju. Reaktivna
formacija je pojavni oblik pod kojim su osjeanja neprijateljstva prema drugom i
drugaijem izvanredno dobro prikrivena. Tako i u ratu i u miru srboetnici imaju
standardizirana sredstva za oslobaanje akumulirane agresije koja je, posebice,
usmjerena na unitavanje i satiranje bonjakog naroda i njegove kulture.

2.11. Umjesto zakljuka

Antagonistinom akulturacijom se tvori razvijeni duh velikosrpstva i
srboetnitva. Taj duh drugaiju kulturu doivljava i tretira kao vlastito ugroavanje
i unitavanje, kao prepreku razvoju vlastite kulturne posebnosti. To je duh averzije
i mrnje prema ljudima drugaije kulture, drugaije vjere i drugaijih obiaja. Taj
duh poiva na antihistorijskoj nauci i logici s vjeitom nakanom da se civilizacija
potini barbarstvu, grad selu, industrija i trgovina poljoprivredi slovenskih kmetova,
bogatstvo radom pljaki i otimaini, ljubav perverziji i zloinu silovanja.
Antagonistinom akulturacijom se grade i vidljive i nevidljive ograde i brane
utjecaja druge kulture na srpski etniki karakter. Tako se njome u ljudima tvori
kulturna tjeskoba i naslage psiholokih mora i tegoba. Protokom vremena
antagonistinom akulturacijom se produkuju ogromne naslage netrpeljivo$ti,
mrnje i destruktivne energije. Ona tvori vulkansku energiju koja, nakon
dosezanja kolektivno-psihikog praga izdrljivosti, trai neophodno pranjenje.
Teko je predvidjeti u kakvim e se akcijama izraziti ovo pranjenje jer ta
vulkanska naslaga osim antropolokih, sociolokih isociopsiholokih
karakteristika poprima patoloke dimenije. Svakako da postoje mogunosti
prekidanja tvorbe deformirane i osakane srboetnike svijesti. Najbolji lijek je lijek
napustiti proces antagonistike akulturacije i ostaviti mit i mitovorenje, maiju i
maijanje da miruju u svojoj historiji.

1)

Adler, Alfred: POZNAVANJE OVJEKA, Novi Sad, Matica Srpska, 1989.

2)

Bogdanovi, Bogdanovi: "Mrtvouzice",

3)

Brkovi, Jevrem: "utea utnja", Danas, 7.I1 1989.

4)

Ciglar, N.: "Svjedok genocida", VKBMI, Sarajevo, 1998

5)

Cohen, J. Philip: SRPSKI TROJNI RAT, Sarajevo, NIPP Ljilja, 1996.

6)

Deverux, Georges:
Cesarec, 1990.

7)

GENOCID U BOSNI I HERCEGOVINI 1991. - 1995., Zbornik radova Meunarodnog

kongresa za dokumentaciju genocida u Bosni i Hercegovini 1991. - 1995., odranog u
Bonu od 31. avgusta do 4. septembra 1995. godine, sarajevo, 1997.

8)

Gutman,
Roy:
"Svjedok
genocida",
intelektualaca, Sarajevo, 1995., Knjiga I

9)

Imamovi, dr. Mustafa: "Kontinuitet

HERCEGOVINI 1991. - 1995.

Zagreb, 1991.

KOMPLEMENTARISTIKA

ETNOPSIHOANALIZA,

Vijee

Kongresa

Zagreb,

August

bosanskomuslimanskih

genocida nad Bonjacima",

GENOCID U BOSNI I

10) Imamovi, dr. Mustafa: HISTORIJA BONJAKA, Bonjaka zajednica kulture, Sarajevo,
Preporod, 1997.
11) Jefti, Miroljub: "Rezervisti alahove vojske", "Savremeni dihad kao rat", "ta se krije iza
groblja - islam juria na Srbiju", Beograd, Duga, Ilustrovana politika, 1989
12) Letica, dr. Slaven: "Asimilacija hrvatskih Srba", Danas, 12.IX 1989.
13) ETNOKRITETIMA - EDIPOVCI I KASTRATI, Intervju,

15.IX 1989.

14) Petrovi, P. Njego: GORSKI VIJENAC, Sarajevo, Svjetlost, 1989.

15) SRBIJA JE SAMU SEBE IZDALA,
decembar/prosinac, 1998.

Sarajevo,

16) Strikovi, J.: UMOVI IZA ETNIKOG IENJA.

Dani -

BH informativni

magazin,

21.

Redo Glava
3. KARAKTERISTINI OBLICI I METODE SPECIJALNOG RATA
U FUNKCIJI PRIPREME ETNIKOG IENJA I GENOCIDA
NAD BONJACIMA IPOVA 1991. - 1995. GODINE
3.1. Specijalni rat u funkciji etnikog
ienja i genocida nad Bonjacima
Viegodinje svestrano usavravanje prakse i teorije voenja rata
nekonv.encionalnimsredstvima u savremenom svijetu imalo je znaajno mjesto u
politikoj i vojnoj doktrini bive Jugoslavije; to se inae opravdavalo stalnom
ugroenou blokovskim interesima sa istoka i zapada.
Na osnovu iskustva drugih zemalja, te vjetaki izazvane krize na Kosovu ranih
SO-tih godina XX vijeka, do perfekcije su razraene metode i oblici djelovanja u
uslovima ni rata ni mira.
Ako se za rat kao oruani sukob suprotstavljenih strana kae da predstavlja
nastavak borbe za ostvarivanje politikih ciljeva nasilnim sredstvima, svaki drugi
oblik upotrebe kombinovanih metoda i vidova specijalnih djejstava poznat je kao
"specijalni rat". On kao takav podrazumijeva primjenu kompleksnih organizovanih
planskih mjera i djejstava na ideolokom, politikom, psiholoko-propagandnom,
diplomatskom, kulturnom i obavjetajno-subverzivnom planu.
Ova dobro razraena metodologija u ranijem sistemu u organizacionom obliku
dravne i vojne bezbjednosti doslovno je primijenjena prvo na Kosovu, zatim u
Sloveniji i Hrvatskoj; da bi od kraja 1991. godine na do tada nevien nain bio
izloen i prostor Bosne i Hercegovine, i posebno Bonjaci kao najbrojniji narod.
Potrebno je naglasiti da se nije radilo o diletantski improviziranoj koncepciji i
primjeni metoda, sadraja i oblika specijalnog rata,ye da je naprotiv rije o
veoma osmiljenoj sveobuhvatnoj koncepciji i praksi specijalnih djejstava
primijenjenih i u malom mjestu, kakvo je ipovo; u kome su Bonjaci inili tek 19%
od ukupne populacije. Da se nije radilo samo o uobiajenoj metodologiji primjene
sredstava i metoda specijalnog rata sa ciljem da se promijeni postojei ustavni
poredak i vlast, ve o ratu koji je noen mrnjom i razbuktalom strau "nebeskog
naroda" sa ciljem da se bioloki to vie uniti Bonjaki narod, njegova
dravotvornost, tragovi njegovog viestoljetnog postojanja, kulture i tradicije upravo pokaZUjUprimjeri dogaanja u ipovu tokom 1991., 1992. i poetka 1993.
godine, kada su Bonjaci svedeni na ovom prostoru na beznaajnu brojku.
Ovaj cilj ekstremnog krila Srpske demokratske stranke potvren je kasnije
kroz izjavu Andrije Spasia,doktora meunarodnog prava i lana Savjeta SDS"svih
srpskih zemalja"; date "Radio Srni" 10.09. 1994. godine, u kojoj stoji: "Muslimani
su jedan primitivan svet, jer samo kod primitivnog sveta moe da proe Islam. Ni
kod jednog normalnog oveka ne moe proi ideja Islama. Cela politika Zapada je
usmerena ka unitenju Muslimana, ali tako da oni ostanu istih ruku. Oni ele da
unite Muslimane na teritoriji bive Jugoslavije ili da ih svedu na takvu meru, gde

e biti toliko beznaajni; a mi smo instrument koji treba da zavri posao za njih, i
krajnji cilj je to."
Ovakvu izjavu, datu kao kritiku Zapada i opravdanje brojnih srpskih zloina i
genocida poinjenog u Bosni i Hercegovini suvino je komentarisati. Suprotno ovoj
izjavi, slijed dogaaja na podruju ipova, identian i vien na irem prostoru
Bosne i Hercegovine u potpunosti potvruje dugo i briljivo pripremani scenarij
rastakanja bive Jugoslavije sa ciljem stvaranja Velike Srbije na raun Bosne i
Hercegovine i unitenje Bonjaka kao autohtonog i konstitutivnog naroda, njegovog
bia, kulture i tradicije.
Odreeni dogaaji koji su se desili na prostoru Balkana prije vie stotina
godina i od kojih su Srbi kroz naro~no predanje, knjievnost, likovnu i drugu
umjetnost i na kraju oficijelnu istoriju stvorili mitove vjeto su zloupotrijebljeni za
homogeniziranje Srba u svim dijelovima bive Jugoslavije i njihovo pripremanje za
lO-to godinji zloinaki obraun sa ostalim narodima. Meu tim dogaajima je
"puteestvije moti cara Lazara" i proslava GOO-tegodinjice Bitke na Kosovu iz
1389. godine.
3.2.

Mitologija u slubi raspirivanja nadonaine mrnje

prema Bonjacima muslimanima, "potomcima
Turaka
srpskih vekovnih neprijatelja"

Pompezno obiljeavanje eststote godinjice Bitke na Kosovu, 28. juna 1989.

godine na Gazimestanu; kojoj je prisustvovalo preko milion ljudi, retorika i nain
obraanja tadanjih srpskih elnika, meu njima posebno Slobodana Miloevia,
predsjednika Srbije, imalo je za cilj razbuktavanje pritajenog nacionalizma kod
srpskog naroda, posebno Srba na Kosovu. Upravo oni, Srbi na Kosovu su vjeto
izmanipulisani i stavljeni u ulogu "zatitnika ugroenog srpstva na prostorima bive
Jugoslavije". U naredne dvije godine, tj. sve do napada bive JNA na Sloveniju
aprila 1990. godine i time poetka krvavog obrauna Srba sa ostalim narodima 70.
godina stare zajednike drave upravo oni, kosovski Srbi su predvodili kolone
mitingaa; koje su obilazile sva vea mjesta Srbije, Bosne i Hercegovine i Kninske
krajine i proetnikom nonjom, zastavama, ostalom ikonografijom i retorikom
podizale tenzije i netrpeljivost prema ostalim narodima. Poticaj ovome bile su i
demonstracije Albanaca na Kosovu.
U istom ciljU je organizovano i puteestvije moti cara Lazara, simbola srpskog
otpora Otomanskom Carstvu, izneenih iz kosovskih manastira. Ovo puteestvije je
pratilo zamiljene granice budue Velike Srbije i kao takvo nije mimoilo ni ipovo.
U pratnji osvjedoenih nacionalista sa Kosova i ostalih podruja Srbije, sa
ajkaama i etnikim kokardama na glavama, preteno nacionalistikim i etnikim
pjesmama i proetnikom ikonografijom; ovaj nesvakidanji dogaaj je imao za cilj
da digne Srbe na noge i osokoli eventualno kolebljive koji su jo vjerovali u
mogunost suivota sa ostalim narodima.
Iza ovih dogaaja uslijedili su prvo trajkovi radnika a zatim i mitinzi podrke
Srbima na Kosovu i Kninskoj Krajini nazvani "deavanje naroda", sa jo izraenijim

nacionalizmom i ikonografijom, koja je tradicionalno miroljubivi bonjaki narod

ipova podsjeala na krvava zlodjela poinjena u augustu 1941. godine, izazivajui
time opravdani strah i jezu. Vatreni govori uesnika mitinga, parole po zidovima
kola, Zgrade organa uprave optine, Doma zdravlja, trgovina, saobraajnih
znakova, privatnih kua sl. imali su dvije osnovne poruke Srbima, ali i Bonjacima
ipova:
"Svi Srbi - u jednoj dravi",
"Ovo je - Srbija",
(
"Poturice - izdajice",
"Balije - napolje" i sl.
3.3.

Masovne grobnice i rtve faistikog terora iz Drugog svjetskog

rata u slubi raspirivanja nacionalne i nacionalistike mrnje
prema komijama Bonjacima muslimanima

U cilju raspirivanja nacionalistikih strasti i poticanja Srba na osvetu prema

komijama Bonjacima i Hrvatima, na prostoru cijele Bosne i Hercegovine Srbi
prekopavaju poznate i nepoznate grobnice i zemne ostatke rtava stare preko 50.
90dina proglaavaju umorenim Srbima i sahranjuju ih kao muenike. Svakako,
Sipovo ni u ovome nije bilo nikakav izuzetak.
Mada je umorstvo vie stotina srpskih civila ipova poetkom augusta 1941.
godine od strane marionetske prbfaistike NDH i ustaa iz Hercegovine kao njene
legalne i legitimne vojske istorijski rasvijetljeno i time potvreno, ipovaki Srbi nisu
nikada prestajali optuivati komije Bonjake za taj zaista straan zloin. Spomenik
podignut na tom mjestu u znak sjeanja na nevino stradale rtve postao je
poetkom devedesetih godina XX vijeka mjesto odakle su u prigodnim govorima
upuivane otrovne strijele nacionalizma prema komijama Bonjacima; mada je i
nad Bonjacima ipova izvren genocid i mada su i oni dali svoj znaajan doprinos
otporu faizma.
3.4. Tajno naoruavanje Srba u cilju stvaranja
lanog osjeaja nepobjedivosti
S obzirom da je ve ranije, na prijedlog SSNO ex. Jugoslavije, cjelokupno
naoruanje Teritorijalne odbrane Bosne i HercegOVine stavljeno pod direktnu
kontrolu JNA, koja je po svom nacionalnom sastavu ve bila etniki naruena, to je
ovim inom de fakto naoruanje stavljeno u funkcijU tajnog naoruavanja samo
Srba. Tako dana 28. juna 1991. godine elnici SDS i TO ipovo, u dogovoru sa
komandnim kadrom ex JNA"provaljuju" u zajedniko skladite naoruanja, municije
i vojne opreme TO optina Jajce, Mrkonji Grad i ipovo, "Kula" kod Mrkonji
Grada; iz kog odvoze 700 automatskih puaka i 300.000 metaka i kao petrovdanski
dar dijele Srbima po ipovakim selima. Od ovoga dana danonono pucanje,
enluenje i time zastraivanje Bonjaka nisu prestajala.

Sa poetkom ratnih sukoba u Hrvatskoj, polovinom 1991. godine, u organizaciji

SDSipovo zapoelo je organizovanje dobrovoljakih formacija za pomo kninskim
Srbima, koje su ujedno direktno na terenu sticale potrebna iskustva za nadilazei
rat u Bosni i Hercegovini. Isti ti mladii, nazivani "martievci", po dolasku iz
Hrvatske, osokoljeni vienim i ogrezli u krvi, poeli su maltretirati, a zatim i ubijati
Bonjake ipova.
3.5.

Zastraivanje, ubistva, paljevine kua,

gaenje ljudskih prava i beznae Bonjaka

Martievci prvo smjenjuju rukovodioce bonjake nacionalnosti i rijetke Srbe,

koji nisu bili lanovi i time kadar SDS ipovo, a 6. oktobra 1991. godine u centru
ipova, u 12. sati, bukvalno na ulici ubijaju mladia Mehemeda Ganibegovia iz
Vraia. Madaje ubistvo izvreno usred bijela dana, na javnom mjestu i u prisustvu
svjedoka, poinilac naravno nije nikad otkriven. Poslije ovoga dogaaja
intenzivirana su svakodnevna zastraivanja kroz postavljanje barikada, pretrese i
kontrole, upade u kue, pljake, otimaine automobila i druge imovine te paljenje
kua.
Prvom paljevinom kue u centru ipova u aprilu 1992. godine u vlasnitvu
Ganibegovi amila, za koju su vlasti i policija ipova rekli da je djelo Zelenih
beretki ili pak posljedica neispravnih elektroinstalacija, zapoela je serija paljevina
na uem i irem podruju ipova. Tako su do augusta 1992. godine do temelja
spaljena i unitena slijedea bonjaka sela: MUjdii, Benjevo, Lubovo, Vrai,
Dragnji, osii, Glavai, Kudii i Seferi. Ni ostala naselja sa bonjakom veinom
nisu bila poteena.
Do kraja 1992. godine u oruanim pljakama, odvoenjima i protjerivanjima
ubijeno je ukupno 12 civila.
Do kraja 1995. godine, samo na podruju predratne optine ipovo, ne
raunajui 24 ubijena civila u selu Ljoljii i 22 u gradiu Jezero, inae pograninim
mjestima prema optini Jajce, koja su od maja 1992. godine kontrolisale snage TO
i policija ipovo ubijeno je ukupno 28 civila, od ega dvoje djece; iako ni u jednom
sluaju nije bilo prethodno isprovocirane situacuije. Za izvriocima zloina ili se nije
tragalo ili rezultati istrage nisu saoptavani, mada su u veini sluajeva poinioci bili
prepoznati i identifikovani.

3.6.

Saobraajna, informativna i ekonomska blokada Bonjaka

Po uzoru na ve isprobane i efikasne metode primijenjene na drugim

podrujima ex Jugoslavije poetkom 1992. godine u ipovu je postavljeno lO-tak
kontrolnih punktova. Na ovim punktovima Bonjaci su maltretirani i poniavani,
ime se jo vie ograniavalo njihovo kretanje i time ionako suen ivotni prostor.
Da bi domai Srbi ostali fini prema komijama Bonjacima, kao pomo u
provoenju getoizacije dovode se tzv. "crvene beretke", tj. specijalne formacije

koje su uestvovale na vukovarskom i kninskom ratitu i vojna policija iz Drvarskog

korpusa. Oni zaustavljaju, pretresaju, maItretiraju i tuku Bonjake ipova.
Od 20. juna 1992. godine svaki punoljetan Bonjak od 18 - 60 godina na
prostoru ipova imao je obavezu svakodnevnog javljanja u policijsku stanicu,
izgovarajui pri tome samo broj. Dva eventualna neprijavljivanja, mada su ljudi
pjeaili i po osam kilometara svakodnevno imala su za posljedicu policijsko
privoenje na informativne razgovore i slanje na radnu obavezu na kupreko
ratite; na kome su pored opasnosti ratnih djejstava bili izloeni i svakodnevnom
maltretiranju razularenih pijanih grupa i pojedinaca. Jedan dio Bonjaka bio je
takoer rasporeen i na privatna imanja srpskih porodica da rade poniavajue
poslove. Od 447 punoljetnih Bonjaka, koji su imali obavezu svakodnevnog
javljanja, njih blizu 200 je bilo angaovano u organizovanim radnim jedinicama na
vie mjeseci; dok je skoro svaki pojedinac bio angaovan na nekom od fizikih
poslovajedan ili vie dana u vie navrata.
Premoivanjemi usmjeravanjem lV i radio predajnika i repetitora, nametnuta
je jednostrano informisanje u slubi propagande, dezinformacije i neistine kao
pokrie za optuivanje Bonjaka za raspad Jugoslavije , kompromitovanje
pojedinaca, pripisivanje nedjela i zloina koji nikad I.isu poinjeni, s ciljem
izazivanja mrnje i to veeg antagonizma prema Bonjacima.
Sva lica bonjake nacionalnosti otputena su sa posla, nisu imala pravo na
humanitarnu pomo, a u vrijeme blokade koridora kod Brkog nisu imala pravo
kupovati u prodavnicama ni za vlastiti novac; to je izazvalo paniku i strah od
nastupajue gladi. Stoni fond Bonjaka, novac, nakit i druge dragocjenosti
opljakane su ili pokradene od strane maskiranih kriminalaca i ratnih profitera.
Kada su u istoj noi 28. avgusta 1992.godine sruene tri damije u ipovu,
definitivno je zapoeto uklanjanje sveg onog to je asociralo na Bonjake, njihovu
religiju, kulturu i tradiciju.
Do kraja februara mjeseca 1993. godine, raseljavanjem i protjerivanjem
Bonjaci ipova su i stvarno svedeni na beznaajan broj. Na podruju ipova ih je
ostalo cca 300, veinom starijih osoba, koje nisu znale kuda sa sobom. Tokom
1991 - 1992. godine jedna polovina je protjerana i raseljena u 22 mjesta
Federacije BiH a druga polovina u 24 evropske i prekookeanske zemlje.
Izneseni primjeri pokazuju jasno da su Bonjaci ipova itekako osjetili sve
strahote rata bez rata, voenog metodama klasinih iskustava i oblika specijalnog
rata, koji niim ne zaostaje za oruanim ratom, moda je raznovrsniji i sa bolnijim
posljedicama i od u praksi poznatih u svjetskoj politikoj i vojnoj literaturi voenih
estokih lokalnih ratova.

1)

ARHIV UREDA OPTINE IPOVO - ZENICA

2)

Muslimovi, Fikret: Kako su nas slagali ,Sarajevo,

3)

Specijalni rat protiv SFRJ u izdanju

4)

Kosmosa,

Ljiljan
Beograd 1983.

Ugljanin, Nedad: Uloga KOS-a u agresiji na R BIH

Dervi ori, ecc.

BONJACI IPOVA U ODBRANI BOSNE
I HERCEGOVINE 1992. - 1995. GODINE
4.1.

Aktivnosti SDA na zatiti Bonjaka ipova

Stranka demokratske akcije Bosne .i Hercegovine, iji su lanovi veinom bili

Bonjaci i koja je na prvim demokratskim izborima 1990. godine dobila vlast na
nivou Republike, bila je svjesna nadolazee nacionalfaistike euforije i svoje
odgovornosti za odbranu teritorija Bosne i Hercegovine, svih antifaista i
antinacionalista u njoj a posebno bonjakog naroda.
L

Nakon agresije prosrpske JNA na Sloveniju i sa izbijanjem agresije u susjednoj

Hrvatskoj, od jednog broja izbjeglih oficira Bonjaka do tada zajednike vojske,
aktivista Stranke i drugih istinskih patriota Bosanaca, formira Patriotsku ligu, kao
vojnu organizaciju Stranke, sa osnovnim zadatkom i ciljem da izvri pripreme za
odbranu teritorija Bosne i Hercegovine i svih antifaista, probosanskih i patriotski
opredijeljenih naroda u njoj, neovisno od vjere, nacije, politikog i drugog
demokratskog opredjeljenja. Shodno ovome, a na osnovu naredbe dobijene iz
centrale SDA, Optinska organizacija SDA ipovo pruzima samoorganizovanje u
smislu formiranja seoskih straa u ciljU blagovremenog otkrivanja eventualnih
diverzantskih i teroristikih akcija od strane ekstremista SDS, i drugih
paramilitantnih grupa na naselja sa bonjakom veinom.
Najvei teret je svakako bio na Izvrnom odboru stranke, kojeg su sainjavali
Ribi Sakib - predsjednik, uk Kadrija, Ganibegovi Fehim, ori Dervi, Veli
Ermin, Medilovi Nijaz i Aganovi Jasminka, te aktivisti: Pucar Muharem, Bai
Fehret, Hadi Esad, Crnki Vehab, aki Omer, ehi Husein, Ganibegovi Ago,
Sefer Ibrahim, unjalo Juso, Kadi emil, Glava Taib, aki Ramo, Ribi Atif,
Hodi Zaim, Dizdar Jusuf, Magli Vejsil i dr.
Budui da su Bonjaci ipova bili manjinski narod, da su bili udaljeni od pozicija
uticaja i drutvene moi, da su fiziki bili daleko od slobodne teritorije, te da je
ipovo kao komandni i logistiki centar kuprekog ratita bilo krcato ratnom
tehnikom i vojskom, to je procjenjivano da bi sa prihvatanjemisprovociranog
oruanog sukoba samo dali Srbima razlog za genocid nesluenih razmjera.
Iz ovih razloga su kao osnovni zadaci i ciljevi SDA ipovo u vrijeme gomilanja
vojne tehnike i ljudstva sa ratita iz Hrvatske u Bosnu i Hercegovinu tokom 1991. i
poetkom 1992. godine postavljeni:
(a) Praenje razvoja situacije i procjena moguih daljnjih demokratskih
metoda djelovanja,
(b) Smirivanje tenzija i predupreivanje eventualnih moguih ekscesnih radnji
i dogaaja od strane neodgovornih pojedinaca u redovima bonjakog
naroda i

(c) Priprema za prihvat i organizovanje Bonjaka ipova prognanih i izbjeglih

na slobodnu teritoriju optine Jajce.
4.2. Prihvat prognanih i izbjeglih Bonjaka !pova na slobodnoj
teritoriji optine Jajce i formiranje Sipovakog odreda
Do napada na optinu Jajce, 27. maja 1992. godine, iz ipova je prognano i
izbjeglo oko 1.000 Bonjaka, mahom ena, djece i staraca, to predstavlja 1/3
bonjakog stanovnitva ipovakog kraja.
Kako Bonjaci, vojni obveznici, po nareenju taba TO ipovo tokom aprila i
maja nisu mogli naputati teritorij Optine, to se znatan broj mlaih mukaraca na
slobodni teritorij susjedne, kao najblie optine Jajce prebacuje preko planine Lisine
i Hotomalj, pokuavajui zaobii brojne zasjede i strae. Jedan broj njih biva-.l
uhvaen i odveden u zloglasni logor "Manjaa" i kasarnu vojne policije Vojske
Republike Srpske "Kula" iznad Mrkonji Grada, koja je pretvorena u zatvor. Tu
bivaju zvjerski mueni i fiziki i psihiki maltretirani, to unosi dodatni strah meu
Bonjacimazatoenim u ipovu.
Kako je na slobodni teritorij optine Jajce izbjeglo skoro cjelokupno
rukovodstvo Stranke, to Izvrni odbor organizuje rad vojnih i civilnih organa vlasti,
ukljuivo i pomo u odbrani Jajca. Od jednog broja izbjeglih ipovakih mladia i
mladia iz sela Ljoljia i erkazovia u julu 1992. godine formira ipovaki odred.
Za prvog komandanta Odreda postavljen je Sakib Ribi. Kroz odred je od njegovog
formiranja pa do pada Jajca prolo 70 boraca.

4.3.

Pad Jajca i prikljuenje pripadnika Odredaipovo jedinicama III Korpusa Armije BiH

Sa samovoljnim, prethodno nenajavljenim naputanjem linija odbrane i time

izdajom od strane Hrvatskog vijea odbrane, dolazi do prodora Vojske Republike
Srpske i pada Jajca 28/29. oktobra 1992. godine. Odred se zajedno sa ostalim
braniocima Jajca i stanovnitvom povlai preko Diviana u pravcu Karaule i dalje
Turbeta ka Travniku i Zenici. Po dolasku na slobodni teritorij jedan broj pripadnika
Odreda se dobrovoljno ukljuuje u jedinice III Korpusa ARBIH, a sa oivljavanjem
rada Ratnog predsjednitva Optine ipovo u Zenici polovinom 1993. godine i u
oviru njega Sekretarijata za odbranu dolazi do mobilizacije svog vojno sposobnog
ljudstva i ukjuenja u jedinice III a kasnije i VII Korpusa Armije BIH.
U operativnim jedinicama Armije i jedinicama civilne zatite, u oruani otpor
agresiji na Bosnu i Hercegovinu bilo je ukljueno oko 280 Bonjaka sa podruja
optine ipovo.
Premda je ipovakih mladia Bonjaka bilo u svim jedinicama III Korpusa i
skoro u svim korpusima Armije BiH, ipak se kao matina jedinica smatra 327
slavna, odnosno kasnge 727 viteka brigada. Pripadnici ove kao i ostalih jedinica
ARBiH porijeklom iz Sipova nosili su asno ljiljane diljem Bosne i Hercegovine,

uestvujui na srednjobosanskom, tuzlanskom, sarajevskom, podrinjskom,

hercegovakom i zapadnokrajikom ratitu; borei se vojniki asno za osloboenje
zemlje, ne zlostavljajui pri tome nedune civile, ne ruei i ne palei crkve i druge
svetinje suprotstavljenih mu naroda.
Za hrabrost i portvovanost znaajan broj boraca je nagraen, pohvaljen i
unaprijeen. Tako su do kraja rate i demobilizacije poetkom 1996. godine
dodijeljena slijedea vojna priznanja :
Znaka zlatni ljiljan, najvie armijsko ratno priznanje: 3 pripadnika

Ljiljan od zlata:

lpripadnik

1 pripadnik
2 pripadnika
Pismena pohvala: 15 pripadnika
Knjiga sa posvetom:
vie desetina pripadnika
Novana nagrada: 20 pripadnika

Srebreni tit:

Pitolj sa posvetom:

inove oficira ponijelo je 25 pripadnika i podoficira

15 pripadnika. U
profesionalnim jedinicama Vojske Federacije ostalo je 11 pripadnika iz ipova.
Kako sloboda i drava/ koja se zove domovinom i majkom/ imaju svoju cijenu-

to su svoj ivot koji nije mogao imati drugu cijenu za odbranu svog naroda i svoje
drave Bosne i Hercegovinedalo 19 ehida roenih u ipovu.
Za odbranu i slobodu svog naroda i svoje drave Bosne i Hercegovine dijelove
svoga tijela a time i svoga ivota dalo je oko 25 ratnih vojnih invalida.

Na alost i veliku nesreu bonjakog naroda, jedan, istina mali broj Bonjaka
ipova se borio i stradao u redovima agresorske Vojske Republike Srpske, tj. protiv
svoje brae Bonjaka i protiv opstanka Drave Bosne i Hercegovine, a za neuspjeli
pokuaj stvaranja Velike Srbije. I ovo je potvrda razmjera nesree i stradanja
Bonjaka kao naroda i pojedinaca, iz koje se konano trebaju i moraju izvui pouke.
Ovo posebno budue generacije Bonjaka, koje se ni po koju cijenu pa ni po cijenu
ivota, koji nema cijenu ne smiju suprotstavljati jedni drugima, ne smiju biti na
strani zajednikog neprijatelja i velikodravnih projekata koji negiraju Bosnu i
Hercegovinu kao dravu i jedinu domovinu Bonjaka, ali ne smiju biti ni
neopredijeljeni i ne uestvovati u odbrani i zatiti bonjakog naroda i domovine
Bsne i Hercegovine i time posredno pomagati agresoru. Ovo je dunost i ast, ali i
obaveza. Da bi u tome uspjeli, i jo bolje, da bi eventualno stari i novi agresori
odustali od svojih zlih namjera - oni nesmije imati ansu u svojim genocidnim
namjerama, a nee je imati ako Bonjaci zbiju redove i budu zajedno, svi u istom
stroju, za ist cilj - za Dravu Bosnu i Hercegovinu od Drine do Une i od Save do
mora: cjelovitu, slobodnu i demokratsku, po mjeri svih asnih i estitih ljudi u njoj,
Bosanaca i Hercegovaca svih vjera i nacija. Ovo vam poruuju vaa braa po
roenjU u vjeri islama i po opeljudskom humanom i demokratskom opredjeljenju branioci Bosne i Hercegovine u presudnim dogaajima njene historije od 1992. 1995. godine.

1.

ARHIV UREDA OPTINE IPOVO - ZENICA

2.

ARHIV III I VII KORPUSA ARMIJE BiH

XI STRUKTURA STANOVNITVA
I POSJEDOVNI ODNOSI
Mr. Zijad ehi
1.

STRUKTURA STANOVNITVA I POSJEDOVNI

ODNOSI PODRUJA IPOVO KROZ HISTORIJU

1.1. Struktura stanovnitva

Srednjovjekovna upa Pliva pominje se prvi put sredinom X stoljea u spisu
bizantskog cara Konstantina Porfirogenita "De administrando Imperio". Sredite te
upe bio je grad Soko (Sokol grad), koji je leao na lijevoj obali Plive. Osmanlije su
ga zauzele prvi put 1463. godine, drugi put 1496. godine, a definitivno 1518.
godine. (abanovi,18/153)
U vremenskom razdoblju srednjovjekovne Bosne, na osnovu izvora moe se
utvrditi da plivsko podruje nije naseljavao vei broj stanovnika. Razlog tome
svakako su bili esti upadi Ugara sa sjevera u pokuajima prodiranja prema jugu s
ciljem uspostave dominacije, a time i esta privremeno-prisilna preseljavanja i
sklanjanja od osvajakih vojski.
Vei dio teritorije Bosanskekrajine Osmanlije su osvojile nakon dugogodinjeg
temeljitog pustoenja. Stanovnitvo je izginulo, odvoeno u ropstvo i masovno se
iselilo u sigurnije krajeve, a dio je bio obuhvaan procesom islamizacije. Posljedica
depopulacije bila je zaputenost zemljita. Takvo stanje nije odgovaralo
Osmanlijama ni u ekonomskom ni u vojnom pogledu. Ti interesi su mogli biti
zadovoljeni dovoenjem novog stanovnitva i naseljavanjem na rijetko nastanjeno
zemljite. Najpogodniji element za kolonizaciju bili su stoari poznati pod imenom
vlasi, ija je pokretljivost leala u strukturi njihove organizacije i naina
privreivanja. U XYI stoljeu ovi stoari, iji su se matini krajevi nalazili u
Hercegovini, Crnoj Gori i jugozapadnoj Srbiji naseljavajU znatan dio Bosne, izmeu
ostalih i planinsko zemljite u izvoritu Plive.(Vasi, 19/239)
Konkretnije podatke o kretanju stanovnitva u Bosanskoj krajini sadre
osmanski popisni defteri koji daju priblinu sliku rasprostranjenosti etnikih grupa,
vjerskih zajednica i socijalnih kategorija stanovnitva.
Nahija "grada Sokola sa podrujem GoIhisara" (Jezera) spominje se prvi put
1528. godine, a prostirala se od Plive prema sjeveru desnom stranom Sane. Drugi
put se spominje u popisnom defteru iz 1541. godine. Nahija tvrave Sokol
obuhvatala je 16 naselja sa 124 kue, izmeu izvorita Plive i Sane, meu kojima i
selo Vrai sa 10 kua, selo Popovii sa 23 kue, Trnovo sa 11 kua, Sokoa(danas
Sokolac) sa 4 kue, Gerzovosa 4 kue. (Vasi, 19/239 -240)

Nahija Sokol pripadala je kadiluku Neretva, a poslije 1580. godine akhisarskom

kadiluku. Tada su izdvojene nahije iz porjejaVrbasa i Plive i pretvorene u poseban
kadiluk ije sredite je bilo u Pruscu (Akhisaru). Ovom su kadiluku pripadale,
izmeu ostalih, nahije Jezero, Soko na Plivi, Janj i Gerzovo (abanovi,18/215).
Tako je ostalo do prve polovine XVII st., kada je Jezero postalo sredite posebnog
kadiluka, kome su prikljuene nahije Jezero, Soko, Janj, Gerzovo, Klju i Bilaj
(abanovi,18/215. - 216.). Poetkom XVIII stoljea u sastavu kadiluka Jezero
nalazile su se 2 nahije: Soko i Jezero.
Krupne promjene u pogledu administrativne podjele nastale su u doba Omerpae Latasa (1850-1852), koji provodi novu administrativnu podjelu na
kajmekamluke, mudirluke i nahije (abanovi, 18/232). Nahija Soko ula je u
sastav kajmekamluka Jezero. Godine 1865. donijeta je uredba za Bosanski vilajet i
izvrena nova administrativna podjela, kojom je podruje kajmekamluka Jezero
ulazilo u sastav kaze Jajce. (abanovi, 18/233)
Temelji modernoj statistici udareni su u austrougarskoj epohi (1878.-1918.),
kada su izvrena 4 popisa stanovnitva : 1879, 1885, 1895. i 1910. godine. U
Kraljevini SHS/Jugoslavijiizvrena su dva popisa stanovnitva, 1921 i 1931. godine.
Nakon Drugog svjetskog rata izvrenoje 6 popisa stanovnitva: 1948, 1953, 1961,
1971, 1981 i 1991. godine.
Problem istraivanja strukture stanovnitva predstavlja injenica da su popisi
stanovnitva vreni po razliitom metodolokom pristupu. Oteavajuu okolnost
predstavlja i injenica da je teritorij opine ipovo historijski promatrano, proao
kroz vie promjena politikih i pravnih sistema, to je bilo praeno promjenama
njenog administrativno teritorijalnog okvira.
U austrougarskoj epohi (1878.-1918), u zvaninim popisima u demat (1885.),
odnosno seosku opinu ipovo (1910.), koji se nalazio u sastavu sreza Jajce, ulazila
su naseljena mjesta Benjevo, Duljci, Lubovo, ipovo i Vrai. Na ovom teritoriju
dominirale su dVije konfesije, islamska i pravoslavna, a kasnije i dvije etnikonacionalne zajednice bonjaka i srpska, koje su stalno inile iznad 98%
stanovnitva.
U prvom austrougarskom popisu iz 1879. godine u dematu ipovo zabiljeeno
je ukupno 1.316 stanovnika, od ega je bilo 630 muslimana i 686 pravoslavnih.
Analizirajui popis stanovnitva, moe se primijetiti da u naseljenim mjestima Vrai
i ipovo nije registriran ni jedan stanovnik-musliman dok je na istom podruju
registrirano 546 pravoslavnih stanovnika (Ortschafts, 8/67). Nakon uspostave
austrougarske vlasti u popisu stanovnitva iz 1885. godine u ova dva naseljena
mjesta registrirano je 365 muslimana (ipovo 230, Vrai 135) , dok se broj
pravoslavnih stanovnika smanjio sa 546 na 209 (Ortschafts, 9/195). Od ukupnog
broja stanovnika demata ipovo 1885. godine (1.447) muslimani su u strukturi
stanovnitva imali veinu i bili zastupljeni sa 897 osoba (62%), a pravoslavnih je
bilo 550 osoba (38%). Ovakav odnos e se zadrati sve do kraja austrougarske
epohe.

Promatrajui polnu strukturu stanovnitva u austrougarskoj epohi moe se

zapaziti da je broj mukih osoba u dematu-seoskoj opini ipovo kod muslimana
konstantno bio za oko 30 % vii od osoba enskog pola. Razlogeza to treba traiti
u poveanoj smrtnosti enske djece, to je bilo uslovljeno i tradicionalnim
odnosom prema njima.
U periodu Kraljevine SHS/Kraljevine Jugoslavije (1918.-1941), izvrena su dva
eopisa stanovnitva, 1921. i 1931. godine. U prvom popisu iz 1921. godine u opini
Sipovo zabiljeeno je ukupno 2.140 osoba, to je neznatno poveanje u odnosu na
popis iz 1910. godine (za 9 osoba), kao posljedica gubitaka u toku Prvog svjetskog
rata (1914.-1918). Muslimani su i dalje inili veinu stanovnitva opine (od ukupno
2.140 osoba, po vjeroispovjesti je registrirano 1.136 muslimana (53,1%), 966
pravoslavnih (45,1 %) i 38 katolika (1,8 %). (Glavni rezultati popisa 1921.,6)
U popisu stanovnitva iz 1931. godine znatno je proiren teritorij dotadanje
opine ipovo i pod imenom opine Pljeva popisom je registrirano 8.705 osoba, sa
sljedeom zastupljenou stanovnitva po vjeroispovjesti:
- pravoslavni
- muslimani
- katolici

6.357 ili 73,1 %

2.310 ili 26,5 %
38 ili
0,4 %

Reorganizacijom ranije opine ipovo u novouspostavljenu opinu Pljevu i

ukljuenjem oblasti sa veinskim pravoslavnim stanovnitvom, muslimani su izgubili
veinu. koju su imali po ranijim popisima stanovnitva. (Definitivni rezultati popisa
1938.,5)
U FNRJ/SFRJizvreno je 6 popisa stanovnitva, 1948, 1953, 1961, 1971, 1981i
1991. godine. Znatno je povean broj stanovnika, to je bilo rezultat proirenog
teritorijalnog obima opine ipovo i ukljuenja veeg broja naseljenih mjesta.
U popisu stanovnitva izvrenom 1948. godine, u mjesnom narodnom odboru
ipovo zabiljeeno je ukupno 5.224 osobe, od ega je bilo Srba 3.2848 ( 62,8%) ,
neopredijeljenih Muslimana 1.840 (35,2%) 99 Hrvata (1,9%) i 1 Crnogorac. Ovi
statistiki podaci odnosili su se na popis izvren prema upravnqj podjeli iz 1946.
godine. (konani rezultati popisa 1954.)
Rezultati narednog popisa iz 1953. godine izvreni su prema novoj upravnoj
podjeli iz 1953. Rezultat toga je da je za 5 godina broj stanovnika opine povean
sa 5.224 osobe na 9.741, ili za 53.6 %. (Stanovnitvo i domainstva, 15/361 362)
Svi kasniji popisi stanovnitva opine ipovo izvreni su prema upravnoj eodjeli
od 30. VI 1958. godine i zbog jednakog teritorijalnog obima opine Sipovo
omoguavaju da se temeljno analiziraju strukture stanovnitva. (Popis stanovnitva
1961., 11)
Karakteristike stanovnitva jednog podruja odraava ne samo ukupan broj
stanovnitva, nego i njegove specifinosti izraene kroz brojne druge strukture i
njihove karakteristike, kao to su: prosjena gustina naseljenosti, prirodni prirataj,

starosne, polne, kvalifikacijske i nacionalne osobine,

opredijeljenost prema privrednim djelatnostima, itd.

ukupna

aktivnost,

Ekonomski i drutveni razvoj opine ipovo u navedenom periodu

najneposrednije se odraavao na promjene u demografskom razvoju. Do
najznaajnijih promjena dolo je u socijalno-ekonomskom sastavu stanovnitva, to
se odrazilo na ostale strukture (demografsku i obrazovnu), te i druge komponente
ukupnog kretanja stanovnitva.
Na demografska kretanja uticala je promjena dotadanjih nazora, izgradnja
saobraajnica, kola, zdravstvenih ustanova, a porasla je tenja za poveanjem
Iinog standarda. Dolo je do promjena u strukturi domainstava i porodica,
poznatih ranije po brojnom lanstvu i tradicionalnoj autarhinosti. ak je i u
najnepristupanijim predjelima gornjeg toka rijeke Janj nestalo porodinih
zadruga, koje su se odlikovale velikim brojem ukuana, naroito djece. (Bai, 2/54
i 56)
Opina ipovo imala je na relativno velikoj povrini (447 km 2) malu gustinu
naseljenosti stanovnitva (1961. godine - 41,4; 1991. odine - 33,1 stanovnika na
km2).

U tridesetogodinjem vremenskom periodu od 1961-1991. godine broj

stanovnika opine ipovo se smanjio sa 18. 213 osoba 1961. godine na 15.553
1991. godine, ili za 2.660.osoba.( 14.6 %).
Ope karakteristike kretanja stanovnitva opine ipovo prema rezultatima
posljednja 4 popisa bili su nizak natalitet, niski mortalitet i nizak prirodni
prirataj. Zbog staln09 opadanja nataliteta demografski razvoj bio je veoma
nepovoljan. Iz opine Sipovo iseljavanje je odnosilo vie stanovnika od ostvarenog
prirodnog prirataja, a kao rezultat toga demografska masa je starila, ime se
smanjivao udio za reprodukciju.
Na demografske strukture stanovnitva opine ipovo veliki znaaj su imale
vanjske i unutranje migracije.Privredni razvoj ovog prostora i porast stanovnitva
nije u dovoljnoj mjeri omoguavao apsorpciju vika poljoprivrednog stanovnitva.
To je dovelo do problema nezaposlenosti, pa je vremenom dolo do privremene
ekonomske emigracije radne snage, preteno u zemlje zapadne Evrope. U popisu
stanovnitva iz 1981. godine, u kojem su su optine rangirane po pozitivnom
migracionom saldu, od ukupno 109 opina ipovo se nalazilo na 96 mjestu sa
dosta nepovoljnim migracionim saldom. U odnosu na 1971. godinu, usljed migracija
smanjen je broj stanovnika za 3.446 osoba, ili za 19,2 %. (Rezultati popisa 1981.)
Na odliv stanovnitva uticao je i odlazak stanovnika na privremeni rad u
inozemstvo od 1964. do 1973. godine, kada dolazi do stagnacije. U popisu iz 1971.
godine registrirano je 836 osoba na privremenom radu u inozemstvu, od toga 692
muke i 144 enske osobe. Najvei broj osoba registriran prema dravi u kojoj
rade, zabiljeen je u SR Njemakoj, 481, i Austriji 268 osoba. (Statistiki godinjak
1974., 17)

Godine 1991. na privremenom radu u inoizemstvu nalazilo se 395 osoba sa

136 lanova porodice. (Privremeni rezultati popisa 1991, 12/22)
U prouavanju demografskog razvoja opine ipovo vano mjesto zauzimaju
polna i dobna struktura stanovnitva., kao i strukture stanovnitva prema kolskoj
spremi.
Imajui u vidu polnu strukturu stanovnitva opineipovo,u austrougarskoj
epohi zabiljeen je znatno vei broj mukih osoba. Taj odnos e se promijeniti
nakon 1945. godine, prije svega zbog gubitaka u ratu. U popisu stanovnitva iz
1948. godine od 5.224 osobe, mukih osoba bilo je 2.518 a 2.706 enskih.
(Konani rezultati popisa stanovnitva 1948,7/323). Primjetna je vea zastupljenost
enskih osoba, koja e se do 1971. godine smanjiti i razlika e iznositi samo 0,8 %
(Statistiki godinjak BiH 1974., 17). Iako neznatna, zastupljenost enskih osoba je
prisutnija u starosnim razredima od 25-65 godina i vie, dok je kod stanovnitva do
25 godina starosti neto vei broj mukih osoba.
Kad je rije o starosnoj strukturi stanovnitva opine ipovo moe se
konstatirati da dominira mlae stanovnitvo. Prema popisu stanovnitva iz 1971.
godine stanovnitvo do 15 godina starosti inilo je 1/3, a do 35 godina 2/3 ukupnog
stanovnitva. (Bai, 2/66)
Promatraju li se strukture stanovnitva prema kolskoj spremi, one su bile
dosta nezadovoljavaiue. Prema popisu iz 1971. godine od ukupnog broja
stanovnitva opine Sipovo zabiljeeno je 6.443 osobe bez kolske spreme, a u
opini je bilo ukupno 4.519 nepismenih osoba (25,1%) ,to je vie od republikog
prosjeka (23,3%).Ove dVije kategorije stanovnitva obuhvatale su oko 55%
stanovnitva, to je inilo izuzetno nepovoljnom kvalifikacijsku strukturu.
Stanovnitvo podruja opine ipovo oduvijek je bilo upueno na poljoprivredu,
odnosno na zemljoradnju i stoarstvo. Te dvije djelatnosti okupljale su najvei dio
stanovnitva. Poljoprivredno stanovnitvo je 1965. godine u ukupnom stanovnitvu
uestvovalo sa 66,6%, a osam godina kasnije, tj. 1973. godine, nije dolo do bitnije
promjene i smanjeno je uee za samo 1 % (65,6%). (StatistikigodinjsakBiH
1974., 17)

Od ukupno 18.035 stanovnika, broj aktivnog stanovnitva 1973. godine je

iznosio 7.474 (41,5 %), dok je u strukturi agrarnog stanovnitva (ukupno 11.838
osoba) bilo aktivno 5.663 (65,6%). (Statistikipregledzaoptine1966., 16)
Uvid u stanje zaposlenog osoblja prema vrstama djelatnosti i sektoru sV~ine u
desetogodinjem razdoblju (1964.-1974.) pokazuje da je na podrujuopine Sipovo
dolo do odreenih promjena.
U tom periodu dolo je do smanjenja broja zaposlenih sa 1.379 na 1348.
osoba, a razlog treba traiti u poveanim migracijama radno sposobnog
stanovnitva, prije svega u inozemstvo. Znatnije je smanjen broj zaposlenih u
industriji, umarstvu, graevinarstvu i stambeno-komunaInim djelatnostima, dok je
zabiljeen povean broj zaposlenih u poljoprivredi, trgovini i ugostiteljstvu,
vanprivrednim djelatnostima i u privatnom sektoru. (Bai, 2/69)

Prema rezultatima popisa stanovnitva 1991. godine zabiljeena je sljedea

nacionalna struktura opine ipovo (Popis stanovnitva 1991,/27):
- Srbi
- Bonjaci
- Hrvati
- Jugoslaveni

12.318
2. 998
33
154

ili 79,46%
ili 19,34%
ili 0,21%
ili 0,99%

1.2. Posjedovni odnosi

U osmanskoj epohi odnos izmeu zakupnika i posjednika nije bio posvuda
jedinstveno i jednako ureen. Ovaj odnos se smatrao kao privatnopravni i stoga
nije bio regulisan u kanunamama.
U saferskoj naredbi iz 1859. godine obraiva kmetskog selita se nazivao
mustedir, tj. zakupnik, a vlasnik zemljita sahib. U regulisanju meusobnih odnosa
presudnu ulogu imali su tradicionalni obiaji, ustanovljeni po kotarskim medlisima.
Za kotar Jajce, u ijem sastavu je ulazilo i podruje ipova, obiaj je bio davati hak
sa zemlje od svih plodina, i to treinu od ita i pobira, polovinu od voa i sijena,
izuzevi mjesta Janj i Pougarje, u kojim mjestima vlada sistem podavanja etvrtine,
petine i treine prema tome kakva je bila pogodba. Obiaj je da se od nekih
plodina bez ikakve naknade za isti hak ne uzima niti opstoji niti je ikada opstojao.
Mogue je da neke spahije ne uzmu od svog kmeta pobira, jer ga uraunaju ili u
rad, koji e im kmet na njihovu begluku odraditi, ili platiti u novcu. (Begi, 4/27)
Rezultati popisa stanovnitva, obavljeni u austrougarskoj epohi, daju
mogunost da se rekonstruiu posjedniki odnosi i na teritorij i opine ipovo. Na
osnovu
popisa stanovnitva iz 1910. godine mogue je ustanoviti broj
zemljovlasnika i lanova njihovih porodica, kao i broj slobodnih seljaka, "kmetova"
(zakupnika), kao i onih koji su istovremeno i zakupnici i slobodni zemljoradnici.
(Begi, 4/97)
U popisu iz 1910. godine na podruju demata ipovo registriran je samo
jedan zemljoposjednik sa 3 lana porodice, 302 slobodna seljaka, 15 glavara
kmetskih porodica, sa ukupno 83 lana porodice.
Uzimajui u obzir podatke sa podruja dananjeg teritorijalnog obima opine
ipovo, dobiju se sljedei rezultati:
Seoska opina Pljeva: 2 zemljoposjednika sa kmetovima sa 17 lanova
porodice, 80 slobodnih seljaka-glavara porodice sa 839 lanova i 25 glavara
kmetskih porodica sa 83 lana. Zemljoposjednici bez kmetova nisu
registrirani.Seoska opina Stupna: registrirano je 8 zemljoposjednika sa 17 lanova
porodice, 402 slobodna seljaka-glavara porodica sa 751 lanom.

 Seoska opina Vo/arI. 7 zemljoposjednika sa kmetovima sa 11 lanova

porodice, 543 glavara slobodnih porodica sa 1289 lanova.
Seoska opina Vaganj. 2 zemljoposjednika sa 16 lanova porodice, 80
slobodnih seljaka-glavara porodice sa 411 lanova, 87 kmetova-glavara porodice sa
669 lanova.
Seoska opina BabiI. registriran je 1 zemljoposjednik sa 6 lanova porodice,
129 slobodnih seljaka-glavara porodice sa 505 lanova, 127 glavara kmetovskih
porodica sa 1.017 lanova.
Seoske opine

Strojice:

29 glavara kmetskih porodica sa 141 lanom.

(Ortschafts, 10/539 - 541)

U Fondu agrarne direkcije koja je djelovala u Sarajevu od 1920 do 1928.
godine "irjeavala agrarne odnose nakon Prvog sVjetskog rata, sadrani su podaci o
veleposjedima u Bosni i Hercegovini i njihovim vlasnicima. Kriterij za odreivanje
veleposjeda predstavljala je minimalna povrina imanja od 575 dunuma zemljita.
Po ovom kriteriju na podruju opine ipovo registrirana su 1921 godine 2
veleposjednika: Medi Joco, sin Jovin iz Strojica sa posjedom povrine od 2.779
dunuma i PlaviRisto, sin Jovanov, iz Vagnja, sa posjedom od 733 dunuma.
Promjene do kojih je dolo u izmjeni posjedovnih odnosa u opini ipovo
mogue je ustanoviti na osnovu visine isplate sredstava za posjede oduzete nakon
1918. godine. (Arhiv BiH, 1)
Nakon Drugog svjetskog rata provedena je agrama reforma, a zemlja je
dodijeljena bezemljaima i kolonistima.

1.

Arhiv BiH, Sarajevo, Agrama direkcija, 1921.

2.

Bai, Milenko: Stanovnitvo vrbasko-plivskog

3.

Geografski pregled, Sarajevo, Geografsko drutvo BiH, Sveska XXIII 1978.

4.

Begi, Mustafa: Zemljovlasnici

Bosne, prema zvaninim
Kraljevine Bosne, Osmanskog vilajeta Bosna, Austro-Ugarske,
Sarajevo, 1997.

prostora (demografske

karakteristike),

dokumentima
Banovine/
Bosne i Hercegovine, (knj.

5.

Definitivni rezultati popisa stanovnitva od 31. marta 1931., Beograd, Knjiga II,
1938.

6.

Glavni rezultati popisa stanovnitva Bosne i Hercegovine 1921.

7.

Konani rezultati popisa stanovnitva od 15. marta 1948. godine, Beograd, Knjiga IX,
Stanovnitvo po narodnosti, 1954.

8.

ORTSCHAFTS UND BEVOLKERUNGS - STATISTlK VON BOSNIEN UND HERCEGOVINA,

Sarajevo, 1880.

9.

ORTSCHAFTS UND BEVOLKERUNGS - STATISTlK VON BOSNIEN UND HERCEGOVINA,

Sarajevo, 1886.

10. ORTSCHAFTS UND BEVOLKERUNGS - STATISTlK VON BOSNIEN UND HERCEGOVINA,

Sarajevo, 1910.
11. Popis stanovnitva
12. Privremeni
219,1991.

rezultati

1961. Rezultati za naselja, Beograd, 1965.

popisa stanovnitva

1991. godine,

Sarajevo,

13. Popis stanovnitva, domainstava, stanova i poljoprivrednih

Sarajevo, Statistiki bilten broj 219, 1991.

Statistiki

gazdinstava

bilten br.

1991. godine,

14. Rezultati popisa stanovnitva 1981. Rezultati po optinama, Beograd, 1984.

15. Stanovnitvo i domainstva. Podaci za naselja i dijelove naselja prema upravnoj podjeli
u 1953. godini, Beograd, 1959.
16. Statistiki
1966.

pregled za optine, Sarajevo, Republiki zavod za statistiku

SR BiH, broj 3,

17. Statistiki godinjak BiH 1974.

18. abanovi,
1982.

Hazim: BOSANSKI PAALUK - POSTANAK I UPRAVNA PODJELA, Sarajevo

19. Vasi, Milan: "Etnike promjene u Bosanskoj krajini u 16. vijeku",

drutva istoriara Bosne i Hercegovine, Godina XIII , 1962.

Sarajevo, Godinjak

Naselje

kua

stanova

muki

enski

ukupno

muslimani

pravoslavni

Beni,evo

37

37

144

120

264

186

7a

Dulid

31

42

118

98

216

154

62

Lubovo

45

45

158

132

290

290

ipovo

43

45

142

117

259

259

Vrai

41

43

160

127

287

287

Ukupno

197

212

722

594

1316

630

686

Naselje

kua

stanova

ukupno

muslimani

muki

enski

pravoslavni

Benievo

177

144

321

247

74

Duljei

128

96

224

155

69

Lubovo

184

144

328

130

198

ipovo

139

126

265

230

35

Vrai

175

134

309

135

174

Ukupno

803

644

1.447

897

550

Slobodni
teaci

Kmetovi

63

24

46

13

- Lubovo

75

12

- ipovo

81

10

- Vrai

50

49

Zanimanje:

Zemljoposjednici

- Benjevo

- Duljci

Naselje

muki

enski

Uitelji

Trgovci

ukupno

muslimani

6
3

2
1

Pomoni
radnici

pravoslavni

Benievo

183

159

342

234

108

Duljci

140

120

260

172

88

Lubovo

242

176

418

156

257

ioovo

152

142

294

248

46

Vrai

199

185

384

165

219

Ukupno

916

782

1.698

975

718

katolici

Prilog broj 5: Socijalna struktura stanovnitva 1885. godine, Demat ipovo

Zanimanje:

Slobodni
zemljoradnik

Kmet

Oboje

Ukupno
poljoprivredno

Ostalo

sveenici

- Benjevo

46

14

338

- Duljci

30

12

255

- Lubovo

61

407

11

- ipovo

47

282

12

- Vrai

30

22

22

384

214

49

49

1.666

Ukupno

III

GODINA 1910.,

32

KOTARJAJCE, SEOSKA OPINA IPOVO

Prilog broj 6: Vjerska struktura stanovnitva 1910. godine,

Kotar Jajce, Seoska opina ipovo

Naselje

Pravoslavni

Muslimani

Katolici

Ukupno

- Benjevo

134

286

420

- Duljci

103

164

267

- Lubovo

373

222

595

- ipovo

76

280

- Vraii

273

208

969

1.160

Ukupno:

12

368
481

12

2.131

Prilog broj 7:

Polna struktura stanovnitva 1910. godine,

Kotar Jajce, Seoska opina ipovo

Muslimani
Muki / enski

Pravoslavni
Muki / enski

- Benjevo

7S - 79

160 - 126

- Duljci

58 - 45

90 - 74

- Lubovo

206 - 167

124 - 48

- ipovo

37 - 39

158 - 122

- Vraii

132 - 141

109 - 99

Katolici
Muki / enski

Prilog broj 8: Kue 1910. godine, Kotar Jajce, Seoska opina ipovo

Naselje

Nastanjene

Nenastanjene

Ukupno

Stanarske stranke

- Benjevo

66

72

74

- Duljci

50

55

56

- Lubovo

102

110

108

- ipovo

63

70

67

- Vraii

73

80

78

Ukupno:

344

33

387

383

NASEUEj
jZVANJE

BENJEVO

LUBOVO

DUUCI

IPOVO

ZEMUOPOSJED
NICI
BEZKMETOVALANOVI
PORODICE
SLOBODNI
SEUACI
LANOVIMA
PORODICE

V RAII

1+3

79+285

65+153

123+446

69+250

SA

66+266

KMETOVI+
LANOVI
PORODICE

9+28

3+13

KMETOVI

SLOBODNI
SEUACI

1+5

12+37

3+7

2+6

1+4

8+38

2+11

6+13

1+14

5+7

9+16

414

263

593

351

470

420

267

595

UKUPAN
BROJ
STANOVNIKA
KOJI SE BAVI
POUOPRIVR
EDOM
SVEGA

368

481

Prilog broj 10: Vjerska struktura stanovnitva 1921. godine,

Kotar Jajce, opina ipovo
RIMOKATOLICI
1921.

34

PRAVOSLA VCI
966

MUSLIMANI
1136

UKUPNO
2140

Prilog broj 11: Vjerska struktura stanovnitva 1921. godine,

Kotar Jajce, opina Pljeva

PRAVOSLAVCI
1931.

IPOVO

RIMOKATOLICI

6357

38

UKUPNO

SRBI

5224

3284

UKUPNO
STANOVNITVO

2310

UKUPNO
8705

HRVATI

NEOPREDJEUENI
MUSLIMANI

99

1840

1953.

1961.

16.929

18.213

MUKO

8.386

ENSKO

8.543

STANOVNITVO
STARIJE OD 10 GODINA
KOJE ITA I PIE

MUSLIMANI

5.820

POUOPRIVREDNO
STANOVNI1VO

13.007

RUDARSTVO
INDUSTRIJA
POUOPRIVREDA

16

111

158

71

5.596

5.132

UMARSTVO

150

351

GRAEVINARSTVO

464

303

95

148

41

106

47

SAOBRAAJ
PROMET (TRGOVINAI
UGOSTITEUSTVO)

ZANATSTVO
KOMUNALNE DJELATNOSTI

44

ZDRVSTVENA I SOCIJALNA
DJELATNOST

19

USLUGE

44

UPRAVA

101

53

361

313

7.031

6.754

88

357

9.810

11.102

16.929

18.213

VAN
DJELATNOSTI
NEPOZNATO

SVEGA
LICA
SA
PRIHODOM

LINIM

IZDRAVANO
STANOVNI1VO
UKUPNO STANOVNI1VO

VilI

GODINA 1971. GODINA, OPTINA IPOVO

1953.

1961.

1971.

OPSTINA - NASEUE

1948.

BABII

785

858

914

931

118,6

111,9

BABIN DO

681

774

769

715

105,0

93,0

BENJEVO

527

561

589

542

192,8

92,0

BRDO

183

298

319

330

180,3

103,4

BRANI

519

576

595

545

105,0

91,6

IFLUK

441

473

504

475

107,7

94,2

UKU

449

537

498

419

93,3

84,1

DONJI
MUJADII

264

255

237

191

72,3

80,6

DRAGNI

186

224

290

229

123,1

79,0

DRAGNI
PODOVI

909

967

852

578

63,6

67,8

DUUCI

303

358

436

434

143,2

99,5

UKII

660

60

682

585

88,6

85,8

GORICA

111

117

107

105

94,6

98,1

GORNJI MUJII

540

528

531

50~

93,0

94,5

GRBAVICA

130

135

148

148

113,8

100,0

GREDA

169

197

186

186

110.1

100,0

JUSII

352

420

379

360

102,3

95,0

KNEEVII

145

184

200

166

114,5

83,0

KOZILA

195

270

233

169

86,7

72,5

KREVINE

293

326

348

345

117,7

99,1

UPOVAA

453

422

482

438

96,7

90,9

LUBOVO

607

616

649

489

80,6

75,3

LUINE

88

94

104

77

87,5

74,0

641

664

551

523

81,6

94,9

MAJ EVAC

. 1971 /
/1948.

19711

/1961.

MOIOCI

72

69

68

58

80,6

85,3

NATPOLJE

267

310

404

352

131,8

87,1

OUI

332

373

394

298

89,8

75,6

PODOBZIR

285

310

313

273

95,8

87,2

PODOSOJE

315

327

319

289

91,7

90,6

POPUE

282

318

313

278

98,6

88.8

PRIBELJCI

880

903

1240

941

106,9

75,9

SARII

518

586

708

779

150,4

110,0

SOKOLAC

451

478

433

328

72,7

75,8

STUPNA

642

711

732

608

94,5

82,9

IPOVO

608

747

911

1333

219,2

146,3

TODORII

506

592

635

583

115,2

91,8

VAGAN

453

478

504

454

100,2

90,1

VODICA

448

595

618

574

128,1

92,9

VOLARI

587

568

685

682

116,2

99,6

VRAII

448

495

564

724

1616

128,4

UKUPNO

16725

18316

19444

18035

107,8

92,8

UKUPNO STANOVNITVO

18.035

MUKO

8.871

ENSKO

9.164

STANOVNITVO
STARIJE
GODINA KOJE ITA I PIE
POLJOPRIVREDNO
RUDARSTVO

OD

STANOVNITVO

10

13.516
5.863
285*

INDUSTRIJA
POUOPRIVREDA I RIBARSTVO

5.204

UMARSTVO

320

GRAEVINARSTVO

302

SAOBRAAJ
PROMET
(TRGOVINA i UGOSTITEUSTVO )

51
140

ZANATSTVO
STAMBENA I
KOMUNALNEA
DJELATNOSTI

67

KULTURA I SOCIJALNA DJELATNOST

183

DJEI;;ATNOST DRUTVENIH I D[AVNIH

SLUZBI

69

VAN DJELATNOSTI I NEPOZNATO

27

NEPOZNATA DJELATNOST

OSTALE DJELATNOSTI

4
7.488

SVEGA

OPTINA

1948.

1953.

1961.

1971.

NASEUE

1971.

1971

1948.

1961

stanovi

1971.

BABI!

125

128

139

148

118,4

106,5

144

BABIN DO

111

111

106

116

114,5

106,5

116

BENJEVO

95

98

107

109

114,7

101,0

109

BRDO

25

40

45

54

216.0

120,0

53

BRANI

105

103

113

106

101,0

93,0

101

IFLUK

69

79

93

86

124,6

92,5

84

UKU

70

78

71

68

97,1

95,8

67

DONJI
MUJDII

45

DRAGNI
DRAGNI
PODOVI

48

45

44

97,8

97,8

44

46

49

65

52

113,0

80,0

51

150

145

146

110

73,3

75,3

110

DUUCI

54

66

85

87

161,1

102,4

85

UKII

102

84

91

91

89,2

100,0

91

GORICA

19

15

17

17

89,5

100,0

17

GORNJI

89

85

90

91

102,2

101,1

90

GRBAVICA

21

21

23

26

123,8

113,0

26

GREDA

32

33

34

31

96,9

91,2

31

JUSII

59

65

64

63

106,8

98,4

62

KNEEVII

29

33

32

33

113,8

103,1

33

KOZlLA

25

36

28

32

128,0

114,3

27

KREVINE

42

46

54

55

131,0

101,9

55

LIPOVAA

59

55

60

63

106,8

105,0

60

LUBOVO

114

111

118

99

86,8

83,9

99

LUINE

18

19

21

16

88,9

76,2

16

123

117

103

100

81,3

97,1

98

MOIOCI

14

13

15

13

92,9

86,7

12

NATPOUE

43

44

75

52

120.9

69,3

52

OLII

55

60

66

59

107,3

89,4

59

PODOBZIR

50

51

48

41

82,0

85,4

41

PODOSOJE

46

45

43

50

108,7

116,3

50

POPUE

45

45

49

53

117,8

108,2

53

132

126

368

138

104,5

37,5

137

SARII

97

99

128

164

169,1

128,1

156

SOKOLAC

81

86

63

77,8

76,8

63

120

120

122

102

85,0

83,6

101

127

152

213

346

272,4

162,4

326

MUJDII

MAJ EVAC

PRIBEUCI

STUPNA
IPOVO

TODORII

62

75

90

90

174,2

120,0

99

VAGAN

59

60

63

63

118,6

111,1

68

VODICA

56

75

78

78

142,4

102,6

80

VOLARI

119

116

137

137

112,6

97,8

132

VRAII

99

98

101

101

142,4

139,6

140

UKUPNO

2832

2931

3428

3311

116,9

96,6

3240

IX

GODINA 1981. 11991., OPTINAIPOVO

Prilog broj 17:

godine

Nacionalna struktura stanovnitva

HRVATI

UKUPNO

1981.

16154

100%

1991.

15579

NASELJE

OPTINA
IPOVO

Optine ipovo 1981. i 1991.

BONJACI

25
015
31

100%

020%

2831

12844

17,53

79,51

2965

12333

19%

79,16

UKUPNO

BONJACI

SRBI

15.575

2.965

1.233

31

155

95

482

337
121

BABII

484

BABIN DO

337

BENJEVO

377

249

HRVATI

SRBI

JUGOSLaVENI

OSTAU

BRDO

164

163

BRANI

357

132

222

IFLUK

880

98

577

UKLI

179

179

DONJI
MUJDII

169

166

DRAGNI

298

230

65

DRAGNI
PODOVI

194

194

DUUCI

421

228

188

UKII

231

227

GORICA

27

27

GORNJI
MUJDIlI

397

123

GRBAVICA

81

GREDA

90

JUSII

182

270

81

89

181

KNEEVI!

89

88

KOZILA

58

58

KREVINE

160

156

LIPOVAA

319

319

LUBOVO

196

77

118

LUINE

458

31

415

MAJEVAC

343

103

238

MOIOCI

17

14

NATPOUE

139

139

OLII

179

PODOBZIR

94

93

PODOSOJE

150

150

POPUE

105

105

PRIBEUCI

617

SARII

675

1
9

1
3

615

666

179

SO KOLAC

173

16

157

STUPNA

275

33

238

IPOVO

5170

1155

2826

14

117

56

TODORII

323

320

209

208

VODICA

268

268

VAGAN

VOLARI

576

328

239

VRAII

340

164

195

UKUPNO

XII

TRADICIJA I STVARALATVO
BONJAKA IPOVA

Zuhdija Jaarevi, ecc.

1. PROSTORI ZA STANOVANJE I SPOMENICI MATERIJALNE
KULTURE BONJAKA IPOVA S KRAJA XIX I U PRVOJ
POLOVINI XX VIJEKA

Historija i sa njom kultura uopte, kao tekovina i osobenost svakog naroda,

izmeu ostalog se opravdano veu i za prostore za stanovanje i spomenike
materijalne kulture. Ovo iz razloga to su kue i drugi prostori za porodino
okupljanje i ivljenje i spomenici materijalne kulture manje ili vie podsticaj i
nadahnue za stvaralatvo u narodnoj nonji, vezu i tka nju, narodnom umnom
stvaralatvu i predanju, itd. Ovo je svakako sluaj i kod Bonjaka muslimana na
podruju ipova. Za sagledavanje civilizacijskih dostignua i posebnosti arhitekture
i kulture Bonjaka ipova, posebno su karakteristine kue i drugi prostori za
stanovanje i spomenici materijalne kulture s kraja XIX i u prvoj polovini XX vijeka.
Kao opte karakteristike i specifinosti gradnje kua i time kulture stanovanja i
ivljenja Bonjaka ipova, a takoer i Bonjaka uopte, moe se izdvojiti slijedee:
Kue su po pravi/u graene u manjim i veim naseljima, sa prostranim
avlijama ispred kua i cvjetnim batama iza i oko kua,
Naselja su uvjek graena u blizini izvora pitke vode ili rijeka, te na
raskrsnicama puteva ili pored puteva,
Naselja su imala svoje maha/e, tj. kvartove, najee porodine; a u njima
su graene damije, mektebi, kole i trgovi sa duanima, zanatskim
radnjama, hanovima, kahvehanama i mehanama i drugim prostorima za
okupljanje, druenje i tradicionalni bonjaki muhabet i eglenu.
ivot u naseljima i mahalama kao iroj drutvenoj i socijalnoj zajednici
Bonjacima je genetski, uz islam kao vjeru i kulturu i uope pogled na svijet
ugradio na daleko poznati merhamet i sabur kao toleranciju, blagost i
otvorenost prema svim ljudima i strpljenje u tekoama i kunjama ivota.
1.2.

Prostori za stanovanje i spomenici materijalne kulture

Bonjaka ipova s kraja XIX i u prvoj polovini XX vijeka

Kada je u pitanju gradnja kua i drugih porodinih i javnih objekata kao

pretpostavke kulture stanovanja i stvaranja uopte, na podruju ipova s kraja XIX
i poetkom XX vijeka - karakteristini su slijedei objekti :

kue za stanovanje,
ardaci,
hanovi,
kule i
stanovi
1.1.

Kue za stanovanje

Poznate su uglavnom dVije vrste kua za stanovanje Bonjaka, i to :

prizemne kue i
kue na sprat koje su imale magazu, ostavu a negdje i podrum.
Veliina kue graena je u nekim sluajevima prema potrebi, a u nekim prema
mogunostima.
(a) Prizemne kue su graene uglavnom od drvene grae.
(b) Kue na sprat su graene u kombinaciji kamen - drvo.
Prizemlje kua na sprat je graeno od kamena, krea i pijeska, a sprat od
drvene grae. Kue su bile pokrivene daskom, zvana indra sa podlacima.
Unutranjost kue je bila omalterisana, a vanjski zidovi prema mogunostima.
Sadraj kua za stanovanje bio je prilagoen vremenu i uslovima ivljenja, kao
i materijalnim mogunostima.
Prizemlje kua je bilo podijeljeno na dva dijela i to :
Ognjite sa verigama, saem i svim potrebnim
za pripremanje i kuhanje u prvom ulaznom dijelu,

ostavama (dolafi, kljeri i rafe)

Drugi dio kue bio je podijeljen uglavnom u dvije sobe. U jednoj sobi se
nalazio zidani poret sa rernom i platom, te zemljanim loniima. U drugoj sobi je
bila takoe zidana furuna sa ugraenim zemljanim loniima, koja je bila povezana
sa poretom, tako da je jedna vatra grijala dvije sobe.
Sobe su bile prostrte ponjavama i ilimima iskljuivo rune izrade, sa
poredanim jastucima na kojima je bio pekir ukraen itmom. U jednoj sobi se
nalazila ostava, koja se zvala musandra, a sluila je kao ostava za nonu i drugu
posteljinu. Veina kua, posebno spratnih je imala verande - kamarije, koje su bile
ukraene muabcima izgraenim od drvenih letvica. Uz kuu, u kraju avlije, tj.
dvorita je bio izgraen i vanjski zahod, tj. klozet. Avlije su bile og raene visokom
ogradom (oko 2 metra visine) sa kanatima i malim vratima za ulazak u avliju.
Osnovna svrha im je bila uvanje porodine intimnosti. U avlijama su bili bunari i
korita sa vodom, iz oblinjih kaptiranih izvora. Kue koje nisu imale vlastitu vodu u
avlijama su se snabdijevale vodom sa oblinjih izvora, i to uglavnom u drvenim
posudama (fuije - burle, karlove) kao i u bakrenim posudama (ugumi i ibrici) i sl.

1. 2. ardaci
Graeni su za jednu brojniju zajednicu, tj. veu porodicu. Gradile su ih bogatije
porodice u centralnim djelovima naselja ili na uzvienjima. I ove graevine su u
svom sadraju imale prizemlje sagraeno od kamena, a sprat od drvene grae.
Sadraj ardaka je bio viestruk, ali je obavezno imao i jednu veliku sobu za
boravak ukuana i musafira, zvanu divanhana, koja je oslikavala i smo porodino
ime, tj. naziv - ardaka.
Sve do 1941. godine, tj. do poetka Drugog svjetskog rata, skoro u svim veim
naseljenim mjestima ipova bilo je ovakvih ardaka, izgraenih tokom XIX i
poetkom XX vijeka.

1.3. Hanovi
Hanovi su bili locirani uglavnom na raskru znaajnijih puteva ili uz same
prometnije puteve, a sam han znaio je besplatno konaite za putnike namjernike
i njihove karavane, koji su, natovareni suhim mesom, vunom, razliitim tkaninama i
pleteninama, predmetima od drveta, putovali put Janja i Kupresa, te dalje do Sinja,
Klisa i Dalmatinskog primorja a odatle su u povratku donosili so, kahvu i eer,
svilu, razne zaine i druge mirodije. Ovakav han postojao je u sadanjem centru
ipova, a po nekim saznanjima i u selu Volari, dva kilometra ispred ipova iz pravca
Jajca.
1.4. Kule
Kule predstavljaju impozantne viespratne kamene graevine etvorougaonog
ili okruglog oblika. Kao najvee i uz damije najljepe graevine, dominirale su
prostranom ipovakom kotlinom. Graene su u Osmasnskom dobu od kamena sa
zidovima debelim i do dva metra.
Kula je u prizemlju imala emer, tj. kuhinjU sa ostavom. Kuhinja je imala
ognjite sa saem ostalim priborom za kuhanje. Iznad emera bila su dva ili vie
spratova, svaki sa spavaim sobama, divanhanom i kamarijama. Na kuli su bili
prozori sa svih strana, na kojima su bili ugraeni demiri. etverougaone kule su
imale krov na etiri vode, a okrugle - kupolasti. Pokrov je bio od borove indre.
Kule su gradile najbogatije porodice aga i begova, po ijim prezimenima su i
dobijale naziv. Kao takve su odraavale drutveni status i imovno stanje poriodica.
Na podruju ipova do 1941. godine su bile poznate slijedee kule:
Ganibegovia kula na Vraiu, u kojoj su do 1941. godine stanovali sinovi
Ganibegovi Ajde: (a) amil, 1890. -1946; Ibro, 1893. - 1940. i Munib,
1900. -1980.
Hatibovia kula u selu Duljci, u kojoj je do 1941. godine stanovao erfendija
Hatibovi Ahmed sa svoja etiri sina i kerkom,
Ribia kula u selu ipovo Starom, u kojoj je kao posljednji vlasnik stanovao
Ribi Bego.

Sve tri kule su opljakane a zatim zapaljene i poruene u avgustu 1941. godine
zajedno sa svim ostalim privatnim i javnim objektima Bonjaka ipova.
Prema usmenoj predaji,
postojala slijedee kule:

do pod kraj vladavine

Osmanlija

u Bosni jo su

Babia kula u Babiima i

Daferbegova kula u Gerzovu. (Arhiv ipova, 1)
1.5. Stanovi
Pored navedenih objekata za stanovanje, skoro svaka bogatija porodica imala
je i poseban namjenski sagraen objekat na velikim imanjima van naselja, u kojem
se boravilo sa stokom od ranog proljea do kasne jeseni, a zvali su se stanovi.
Stanove su najee odravali, tj. stoku uvali i imanje obraivali sluge i kmetovi.
Stanovi su dobijali naziv po prezimenima porodica, kojima su pripadali.
podruju ipova, do 1941. godine su bili poznati slijedei stanovi:

Na

Ajkii iz Kudia - Pljevi, na Rekia livadama (Kozila iznad Pljeve),

Alibaii iz osia - Pljeva, na Rekia livadama (Kozila iznad Pljeve),
Brkia iz Volara, u Zabrdu i na Busnovima,
oria iz Volara na Zapatku,
Glavai iz Glavaa - Pljeva, na Rekia livadama (Kozila iznad Pljeve),
Kadia izKudia - Pljeva, na Rekia livadama (Kozila iznad Pljeve),
Muminovii iz Volara, na Hrastiku iznad Volara,
Pipia iz ipova na Lisini,
Jaarevia na Lisini,
abii iz Dragnjia - Pljeva, na Dragnji Podovima,
abii iz Volara, na abia Stanu ispod Volarskog Brda.
1.6. Damije i mesdidi
U ovom periodu postojale su sagraene i vrlo lijepo ureene kamenom zidane
damije, koje su dominirale ipovakom kotlinom.Takve damije postojale su do
1941. godine u selima ipovo, Benjevo, Pljeva i Volari, a prema usmenoj predaji
do kraja vladavine Osmanlija u Bosni i u Babiima i Sokocu.
Sve damije su po pravilu graene u blizini pitke izvorske vode. Kako je
damija u ipovu sagraena u centru sela, podalje od pitke izvorske vode, to je za
potrebe ove damije sagraen poseban vodovod sa izvora zvanog Hazna u duini
od oko pet kilometara, proveden drvenim cijevima, zvanim tomruci.
U selima u kojima nije bilo damije, postojali su mesdidi, tj. graevine
identine damijama, ali bez munara. Kao i damije sluili su za obavljanje dnevnih
namaza i vjersku obuka djece i omladine. (ArhiV Ureda optine ipovo, 1)
Izvor:
1.

ARHIV UREDA OPTINE IPOVO - ZENICA

Munira Glava
eherzada abi
2.

TKANJE I VEZ U TRADICIJI KUNE

RADINOSn BONJAKA IPOVA

Brojne ivotne potrebe oslonjene na obiaje i viestoljetnu tradiciju

ukraavanja odjee, unutranjih prostora bosanskih kua i predmeta svakodnevne
upotrebe izraenih na bazi razliitih vrsta tekstila; stvorili su vremenom bogatstvo
raznovrsnih sadraja i formi runih radova Bonjaka ipova. Meu njima, s
razlogom, posebno mjesto zauzima, tkanje i vez.>l
Kako konstatuje profesor Krzovi: "Tkanje i tkanine, vez i zlatovez, samo su
jedan dio nekadanje proizvodnje i umjetnike djelatnosti koja se veim dijelom
odvijala u krugu porodica. Umijee tkanja ili ukraavanja nekad se uzimalo kao
obavezan vid odgoja djevojaka. Predmeti koje su djevojke izraivale za opremu
svog svadbenog ruha: evrme, jagluci, mahrame, pekiri, jastunice, boe,
namazbeze i drugo, imale su znaaj prestia porodice iz koje je djevojka dolazila i
unoeni su u opremu i ambijent mladoenjine kue. Tako su vez i tkanje, zajedno
sa duborezom krabija, pekuna, dolafa, petahti, savatom na posuu, levhom na
zidu, inili ambijent rukotvorina, umjetnina i graditeljske tradicije usmjerene
ljudskim potrebama, posebno udobnostima i integritetu porodinog ivota. Takva
kua, ispunjena lijepim, bila je ambijent ili neka vrsta galerije u kojem su se raala
i odgajala djeca a ovjek bio okruen darovima darovitih." (Krzovi, 3/35)
Pored injenice da su potaknuti ivotnim potrebama, te da su dalje
prilagoavani datim obiajima i bonjakoj islamskoj tradiciji; runo raeni
predmeti od tekstila su nastajali i kao izraz ljubavi prema ivotu, prema milim i
dragim koji su ih koristili i nosili i njima se gizdali i ponosili. Kao takvi, oni zapravo
predstavljaju osobitu kreaciju, te se s pravom, kako to konstatuje profesor Krzovi,
takoer mogu oznaiti i pojmom umjetnine.
"Proizvodnja i oblikovanje tekstila vezanog ponajprije za nain stanovanja,
odijevanja i neke obiaje, bila je u rukama ena. Zene-tkalje i vezilje, ne samo to
su savladale sva pravila tehnolokog postupka proizvodnje i ukraavanja tekstila,
ve su bezbrojnim likovnim kreacijama-izraevinama koje su imale upotrebnu ili
kultnu namjenu, nesvjesno stvarale - mala umjetnika djela.... U stvaralakom
nadahnuu, uz slabu svjetlost svijee ili ak samo mjeseine (kako kae narodna
pjesma) nijedna tkalja ni vezilja nije kopirala motiv ni u obliku ni u boji. Nastojalaje

1) U prikupljanju grae o tkanju i vezenju Bonjaka ipova kao informatori konsultovani

su:(a) Ribi, djevojako Jaarevi Remzija, roena 1913. u Benjevu, (b) Jaarevi,
djevojako Pipi Fatima, roena 1920. u Sariima, (b) Omerovi, djevojako Sabi Fadila,
roena 1925. u Volarima, (c) abi, djevojako Brki ehida, roena 1928. u Volarima i (d)
Ribi, djevojako Jaarevi Rufija, roena 1933. u Benjevu.

da promijeni, doda, smanji, povea redoslijed motiva, izmijeni ravnoteu simetrije

ili boje, i to sve da ne bude isti kao uzor. Iz tih tenji stvarao se udesan svijet
arolije niti kao odraz duhovne snage individue i stalne tenje ka nadogradnji."
(Baji, 2/27)
U bonjakoj tradiciji inae, a takoer i u tradiciji Bonjaka ipova, odjevni i
ukrasni predmeti pokustva najee su raeni tehnikom tkanja i vezenja. Iako su
u ovom procesu koriteni stan i eref kao jednostavna pomagala; kao rezultat
vjetih ruku i osebujne mate i velike duhovne snage nastajali su izuzetno lijepo
ukraeni predmeti, koji se s pravom mogu porediti sa savremenim umjetnikim
djelima (Krzovi, 3/37).

2.2. Tkanje
Tkanje je tehnika naizmJenlcnog preplitanja unakrsnih ica zvanih osnova i
poutka. Njihovim meusobnim stezanjem i zbijanjem dobije se vie ili manje
monolitna i kompaktna struktura platna, koja se, u zavisnosti od vrste i debljine
osnove i poutke, moe upotrijebiti za razliite namjene.
Kako zakljuuje Svetlana Baji: "Tkanjem su se bavile vie udate ene, dok su
djevojke svu panju poklanjale vezu. Tkalo se na malim stanovima na kojima su se
"brda" mijenjala prema debljini i finoi tkanina. Osnovne sirovine za tkanje bile su
lan, pamuk i svila. Prema materijalu, tehnici rada, boji, ornamentici pa i oblicima,
prepoznavale su se upotrebne namjene i funkcije predmeta." (2/28)
Tehnikom tkanja izraivani su predmeti za svakodnevnu upotrebu, ali i za
ukraavanje unutranjih prostora kua. U tehnici tkanja kao pomagalo koriten je
stan. U zavisnosti od toga ta se tkalo, koritene su dVije vrste stanova:
stan sa vratilom i
stan sa razbojen.
(a) Stan sa vrati/om je sluio za tkanje beza, sukna i ponjava, dok je stan sa
razbojem sluio za tkanje serdada i ilima.
Bez je tanka, gusto tkana fina tkanina, izraena od tivtika, tj. tankog
pamunog konca i svile. Zavisno od namjene, kao osnova je koriten tivtik ili svila.
Za poutku je takoer koriteno i jedno i drugo. Kako osnova, tako i poutka su
koriteni najee u prirodnoj bijeloj boji, ali i obojeni. Razliitim kombinacijama
boja osnove i poutke, te dalje kombinacijom razliitih boja poutke, dobijao se
areni bez. Kako bijeli, tako i ereni bez se najee koristio za izradu:
odjevnih predmeta, uglavnom sveanih i obrednih, kao to su: enske
bluze, muke koulje, unutarnji ve,
pokustva: posteljine, jambezi, sofra, boa, jemeci, kitne mahrame,
svadbenih darova: boe sa evrmom, jaglukom, ukurom, kitne mahrame
i sl.

U toku samog tkanja, zavisno od namjene, platno je tehnikom pirlita

ukraavano vertikalnim i horizontalnim arenim prugama, koje predstavljaju glavni
ukras. Shodno namjeni, svadbeni darovi i pokustvo je takoer ukraavano i
naknadnim vezom, zlatnom i srebrenom niti, kao i raznobojnim svilenim i
pamunim koncima.
Sukno predstavlja debelu gusto tkanu grubu tkaninu izraenu od lanenog,

kudeljinog i vunenog prediva. Najee je isto predivo koriteno i za osnovu i za

poutku. Kako osnova, tako i poutka su koriteni najee u prirodnoj bijeloj boji.
Zavisno od namjene, sukno se nakon tkanja naknadno bojilo, najee u crnoj ili
tamnozelenoj boji. Sluiloje za izradu:
odjevnih predmeta
pokustva i
osta/ih predmeta svakodnevne upotrebe.
Laneno sukno
se koristilo za izradu mukih koulja i gaa, pekira,
kuhinjskih krpa, arafa, jastunica, prekrivaa, jastuka za seije i sl.
Kude!jino sukno se takoer koristilo za izradu muke radne odjee: koulja i
gaa, odijela, pekira, kuhinjskih krpa, posteljine, i sl. Ovo sukno je takoer
koriteno i za izradu torbi, cekera, harara, vrea, prekrivaa za stoku i sl.
Vuneno sukno se koristilo za izradu radnih i sveanih zimskih odijela,
prekrivaa za posteljinu, iljteta i seije, te za zatitu ljudi i stoke od kie i studeni..
Vuneno sukno se bijelilo ispiranjem u brzacima jaih potoka i manjih rijeka i valjalo
i ebalo pod udarima stupa. Tako se dobijala gusta i nepromoiva tkanina zvana
ebad, koja je sluila za zatitu ljudi i stoke od kie i studeni. Izvlaenjem
pramenova vune tehnikom grebenanja, dobijane su jambolije, koje su sluile kao
prostirka i ukrasi iljteta divanhana i drugih prostorija. I sukno je takoer kao i bez,
zavisno od namjene, ukraavano u toku samog tkanja, dok je rjee ukraavano
naknadnim vezom.
Ponjave su tkane od lanenog i kudeljinog prediva. Kao osnova najee je
koriten tivtik. Da bi se mogle kombinovati razliite boje i time tkati arene
ponjave, poutka je prethodno bojena u svim nijansama, a najee zelenoj,
crvenoj, plavoj i crnoj. Koritene su kao svakodnevna prostirka u sobama u kojima
se najvie boravilo, a takoer i kao prostirka za hodnike.

(b) Stan sa vrati/om, kako je ve istaknuto je sluio za tkanje serdada i ilima.

Serdade su tkane od finog lanenog prediva. Sluile su kao svakodnevna
prostirka preko ponjava. Posebno tkane serdade, duine odrasle osobe,
ukraavane motivima kjabe, svodovima damija i cvjetnim motivima sluile su za
obavljanje namaza, tj. klanjanje.
.
i/imi su tkani od vunenog prediva, koje je koriteno kako za poutku, tako i
za osnovu. Osnova, da bi bila jaa a uz to i tanja, je prethodno upredana na
balucima. Da bi se mogle kombinovati razliite boje i time tkati tradicionalni

bosanski areni ilimi, poutka je prethodno bojena u svim nijansama boja.

Kombinacijom razliitih, kontrastnih i komplementarnih boja, formirani su razliiti
motivi. Meu najeim su :
geometrijski oblici: rombovi, romboidi, krugovi, trouglovi,
biljni motivi: cvijet, rua. list, grana, stablo i sl.
motivi iz tradicionalne islamske tradicije: kjaba, minaret, damije, turbeta,
harfovi i sl.
Likovi ljudi i ivotinja, kao simboli paganskog vjerovanja, shodno islamskoj
tradiciji, nisu upotrebljavani.
Tkanje je, s obzirom na brojnost predmeta svakodnevne upotrebe koji su se
od otkanog platna izraivali, bilo potreba. Njime su se kao redovnim kunim
obavezama i poslovima bavile Bonjakinje ipova sve do poetka 70-tih godina XX
vijeka. Sa procesom industrijalizacije i sa njim otvaranjem radnih mjesta i
zapoljavanjem i enske radne snage; u masovnu upotrebu ulaze industrijski
izraene tkanine, koje potiskuju runu radinost.

2.3. Vezenje
Vezenje predstavlja tehniku ukraavanja platna kao podloge razliitim vrstama
i bojama konca pomou igle. Ovom tehnikom izraivani su razliiti odjevni i drugi
predmeti za sveanu upotrebu, ali i za ukraavanje unutranjih prostora kua. U
tehnici vezenja kao pomagalo, pored igle, koriten je i eref.
Za vezenje se koristilo pamuno, laneno, kudeljno ili svileno platno kao
podloga. Na ovom platnu tankim pamunim, svilenim koncem, te srmom kao
zlatnom, pozlaenom i srebrenom niti i finim vunenim predivom iscrtavani su
razliiti motivi, najee cvjetni i geometrijski.
(a) Vezenjem su uglavnom ukraavani predmeti koji su se koristili u posebnim,
sveanim prilikama. U zavisnosti od namjene, mogu se razlikovati vezeni predmeti.
pokustva,
svatovski i
obredni predmeti.

Predmeti pokustva ukraavani vezom - najee su: zarii na prozorima,

ukrasne krpe po zidovima soba, pekiri po jastucima iljteta i seija, sami jastuci
iljteta i seija, kitne mahrame ogledala, stalaa, banjica, vrata, dolafa; jastunice,
stoljnjaci i sl.
Svatovski predmeti ukraavani vezom najee su: kitne mahrame, boe,
boaluc~jastuc~ jastunice, razliitipekiri.

Obredni predmeti ukraavani vezom najee su: mahrame, boe,

serdade, pekiri.
(b) Najee primjenjivane tehnike ili vrste veza su:

muebak,
bajberek,
kadaif,
razvarua,

biserdik,
provlak i
keranje.

Muebak je najtea vrsta veza. upljikavim tkivom, koje nastaje stezanjem i

rasplitanjem ica, Iii na muebak, tj. reetke na prozorima bonjakih kua.
Kadaifse izvodi slinom tehnikom, stim to se suvine ice izreu, a ostale se
opliu svilenim koncem.
Biserdik predstavlja
ispunjavaju vee prostore.
Bajberek predstavlja
mijenjaju kao pletivo.

vez kojim se prave sitni,

biseru slini bodovi

koji

vrstu provlaka, kod koga se bodovi praviInim redom

Razvarua predstavlja tehniku veza preko jedne, dVije ili vie ica, tako da
nastaju krai ili dui bodovi, koji ine razliite geometrijske figure.
Keranje predstavlja tehniku veza, kojom se ukraavao obod tankih pamunih
mahrama zvanih jamenije. Jamenije su u bonjakoj tradiciji do nasilnog ukidanja
tradicionalne bonjake nonje: zara i ferede 1946. godine obavezno svakodnevno
nosile udate ene, to je bio znak njihovog branog statusa i time raspoznavanja.
Vezenje, za razliku od tkanja nije bilo izraz samo pukih ivotnih potreba. Ono
je, s obzirom da je namijenjeno ukraavanju prostora za boravak i predmeta
od ijevanja
u posebnim sveanim, svatovskim i obrednim prilikama
vie izraz
odnosa i ljubavi prema ivotu, prema kui u kojoj se je ivjelo i milima i dragima
sa kojima se radost i ljepota ivljenja u miru, razumijevanju,
uzajamnom
pomaganju i slozi osvaja la i dijelila. Uz sve ovo, vez je; s obzirom na potrebnu
vjetinu i biranost platna i konca, traio dosta vremena i bio je skup. Iz ovih razloga
su se vezom bavile djevojke iz imunijih porodica, tj. djevojke koje nisu radile izvan
kua i mogle su uz to nabaviti odgovarajue platno i konac.
Naalost, sa spaljenim bonjakim ognjitima u augustu 1941. godine izgorjeli
su brojni runo tkani i vezeni generacijama briljivo izraivani i uvani unikatni
predmeti. Ono to je neunitiva bonjaka ljubav sve to je lijepo i dobro ponovo
stvarala decenijama u periodu 1946. - 1992. godine, takoer je uniteno u ponovo
spaljenim ognjitima u periodu 1992. - 1995. godine. Veina djevojaka i mladih
nevjesta koje su sve ovo svojim rukama tkale i vezle za svoje djevojako ruho i
dalje za svoju djeicu i ostale mile i drage su odavno merhume. Rijetke, koje su jo
ive su nam sve ovo ispria le, da se zabiljei i otrgne od zaborava i da svjedoi da
su Bonjaci upravo po ljepoti ivljenja u zadovoljstvu sa onim to imaju i istoti i
irini svoje bonjake due razliiti od onih koji bi da ih nije. Moda je, izmeu
ostalog i u ovome tajna osvjedoenog viestoljetnog bonjakog prkosa i ponosa i
uspravnog i istrajnog otpora pokuajima njihovog zatiranja.

1.

ARHIV UREDA OPTINE IPOVO - ZENICA

2.

Baji, Svetlana : "Tkanje i vez u Visokom",. TKANJE I VEZ U VISOKOM, Sarajevo, AiAsna
BiH - Asocijacija za interkulturne aktivnosti i spaavanje naslijea Bosne i Hercegovine,

1998.
3.

Krzovi, dr. Ibrahim: "Tkanje vez i zlatovez", TKANJE I VEZ U VISOKOM, Sarajevo,
AiAsna BiH - Asocijacija za interkulturne aktivnosti i spaavanje naslijea Bosne i
Hercegovine, 1998.

Bonjaka nonja -porodica Huseina ef. Pipia (drugi s lijeva) sa prijateljima porodice Bori
(Mrkonji Grad, 1935.)

Svetlana Baji
3.

NONJA BONJAKA IPOVA S KRAJA XIX I TOKOM XX VIJEKA

Bonjaka nonja ipovakog kraja u dosadanjoj etnolokoj literaturi nije bila

predmet izuavanja; tako da se ista po prvi put predstavlja javnosti. Kao osnovna
graa za njeno predstavljanje koriteni su rezultati terenskih istraivanja vrenih u
Zenici i Bugojnu 1998. godine kod Bonjaka ipova, koji su u ove gradove doli
prije pet godina, nakon progonstva sa svojih ognjita.
Metod rada za koji sam se opredijelila podrazumijevao je biljeenje grae na
terenu o nonji u direktnom kontaktu sa informatorima razliitih godina i pola.
Podaci do kojih sam dola i oni koje u koristiti, na alost, nisu dostatni. Osim sa
nekoliko sauvanih ostataka nonji i fotografija koje su mi ljubazno ustupili moji
dragi domaini ne raspolaem sa brojnijim materijalnim dokazima)! Za detaljnija
sistematska istraivanja, koja bi nesumnjivo kompletirala sliku i predstavu o
bonjakoj nonji ipovakog kraja, bio bi potreban dui istraivaki rad na terenu
te boravak u nekim institucijama u Jajcu i Banjaluci, gdje se, pretpostavljam,
vjerovatno uvaju dijelovi bonjake nonje iz ovog kraja (ako nisu uniteni !). S
obzirom da u bliskoj budunosti ne postoje realne mogunosti za takva istraivanja
odluila sam da do sada prikupljene podatke i neke zakljuke koji nameu
reducirani raspoloiVi tragovi o bonjakoj nonji saoptim naunoj javnosti,
smatrajui da e makar i u ovom obliku biti koristan prilog poznavanju bonjake
nonje ipova, a time i u Bosni i Hercegovini; tim vie i tim prije to je ona
nepravedno zapostavljena u strunoj etnolokoj literaturi.
Prema sakupljenim podacima na terenu, mogu se u razvoju ove nonje uoiti
pojedine faze, poev od kraja XIX stoljea do danas, koje su uslijedile kao
posljedica veih istorijskih kretanja, te drutveno - ekonomskih i kulturnih
promjena nastalih kao posljedica tih kretanja. To je, uostalom, openito sluaj i sa
narodnim nonjama drugih dijelova Bosne i Hercegovine, iji je razvoj tekao
neravnomjerno; zavisno i od geografskog poloaja pojedinih oblasti, kao i od
njihovog privrednog razvoja.
Graa o bonjakoj nonji u ipovakom kraju razvrstana je na slijedee
periode :
Narodna nonja od kraja XIX stoljea do Prvog svjetskog rata,
Narodna nonja izmeu dva svjetska rata,
Narodna nonja poslije Drugog sVjetskog rata do agresije na Bosnu
Hercegovinu,
Nonja s kraja 90-tih godina XX vijeka.
1) U prikupljanju grae o nonji Bonjaka ipova s kraja XIX i tokom XX vijeka kao
informatori konsultovani su: (a) Ribi, djevojako Jaarevi Remzija, roena 1913. u
Benjevu, (b) Ribi (Vejsila) Sadik, roen 1913. u ipovu Starom, (c) Jaarevi, djevojako
Pipi Fatima, roena 1920. u Sariima i (d) Omerovi, djevojako abi Fadila, roena 1925.
u Volarima

Prije nego to se upustim u analizu raspoloivih materijala, potrebno je

naglasiti da granice izmeu ovih perioda nisu i ne mogu da budu stroge i krute i da
se nonja iz prvog perioda npr. nosila izvjesno vrijeme i u sljedeem periodu; to
znai da jedan oblik nonje nije odjednom nestao nego se taj proces izobiavanja
postepeno odvijao. Ako posmatramo ovu nonju moemo uoiti da su promjene u
enskoj i mukoj nonji neravnomjerno nestajale u pojedinim istorijskim
razdobljima poev od kraja XIX stoljea, odnosno 1878. godine do danas.
U enskoj nonji se moe uoiti da se nije mnogo izmijenila ni u periodu
izmeu Prvog i Drugog sVjetskog rata, a u svom osnovnom stilu, ni kasnije,
posebno kod starijih osoba;dok je kod muke nonje drugaiji sluaj. Glavne
promjene, kod nje nastale su poslije Prvog svjetskog rata, kada su postepeno
nestajali pojedini dijelovi nonji, pa sve do Drugog sVjetskog rata. Poslije ovog rata
muka nonja je sasvim izala iz upotrebe, tako da se nije oblaila ak ni za vrijeme
sveanosti kao to su Bajram, mevlud ili svadba.
Bonjaka seoska nonja iz ipovakog kraja nije se odlikovala velikim brojem
odjevnih predmeta, vezom i ornamentikom; kao to je bio sluaj sa gradskom
bonjakom nonjom iz ipova ili onom koju su nosili imuni Bonjaci iz porodica
npr. Hamidovii ,Ganibegovii, Ribii i drugi; ali sam npr. na pitanje: kakva je bila
vaa nonja uvijek dobijala odgovor : naa nonja ila je vajk sa modom i
gradom. U cjelini gledano, ova nonja je djelovala veoma skromno, jednostavno
ali nadasve elegantno.
Kao jedan od osnovnih odlika narodne nonje u najstarijem periodu, potrebno
je istai injenicu da je ona najveim dijelom bila proizvod domae radinosti.
Kudiljno (konopijano), ketenovo (laneno), bezno (pamuno) i melezno platno,
vunena nit, koa; po ve ustaljenoj tradiciji inili su osnovni materijal za izradu
odjee. Sukno nisu nikada tkale Bonjakinje iako je bilo u upotrebi u mukoj nonji.
Osim ena, koje su tkale, ile ,vezle i plele i na taj nain gotovo u potpunosti
oblikovale najvei broj odjevnih haljetaka, zatim mukaraca koji su izraivali
opanke za sebe i svoje ukuane, u izradi suknenih ili ohanih dijelova, naroito
muke nonje, uestvovale su i gradske zanatlije: terzije (poznati terzija bio je
Himzo Bai sa itluka). Sve ono to nije bilo domae proizvodnje, a koriteno je u
odijevanju, odnosno u ukraavanju, kao to je fes, uinjeni opanci, cipele, fereda,
metalni nakit, zatim pamuk, oha, svila i dr. nabavljano je u Mrkonji Gradu, Jajcu,
Travniku ili Sarajevu.
Osnovni dio enske nonje bila je duga koulja i gae na bumu bez posebno
naivenih nogavica. Koulje su bile duge do lanaka, sa dugim i irokim rukavima
ukraenim kericama zvane trepavice, listii i slino. Platno za mlae ene imale su
sa strana utkane pruge pervaze od crne ili ruiaste boje. Na gornjem dijelu tijela
noen je jelek, preko zime i hrka sa dugim rukavima postavljena pamukom i
proivena. Na nogama su nosile prijesne opanke, arape bez ukrasa, kasnije
uinjene opanke abake, kupljene kod opanara u gradu. Oko pasa se opasivao
resani al - mukaden. Kosa se plela u dvije pletenice u koje se uplitao
upletnjak sa raznim inuvama, dukatiima, ibriiima i slino; koje su bile
naivene na ohu koja je visila niz lea. Djevojke su nosile jemeniju, audate ene

Bonjaka nonja Sipova tridesetih godina XX vijeka, lijevo hanuma sa

keranom amijom na glavi, desno hanuma pod zarom, u sredini djevojka

kapicu od ohe sa dukatiima, pa na njoj tepeluk i preko njega tanju mahramu.

Starije ene su preko ove mahrame nosile i veu, deblju mahramu zvanu amija.
Za izlazak, zagrtala se vea mahrama bijele boje zvana tui bet. Bogate ene, pa i
one srednjeg imovnog stanja nosile su feredu. Ferede su bile od teget ili crne
boje ohe sa dugom jakom ukraenom gajtanima ili zlatovezom; to je svjedoilo o
imovnom stanju vlasnice ferede.
U vrijeme oko Prvog sVjetskog rata, poinju da se nose zarovi i dimije sa
dugim kouljama, koje su vrlo brzo kao moderne prihvaene kod mlaih ena.
Nakit kitnja kod ena i djevojaka bio je raznovrstan i zavisio je od imovnog
stanja onog ko ih nosi. U upotrebi je bilo srebro, ali i zlato. Noene su : pahte oko
struka, halhale, merdani, dukati, prstenje i dr.
Mukarci su, nekada prema tradiciji; sve do kraja XIX stoljea nosili kosu
spletenu u perin (poslijednji je nosio Muhamed erif - Zec, umro 1.... godine).
Brkove i bradu su brijali. Na glavi se nosio ulah koji se kupovao u Mrkonji Gradu,
kao i fes.
Muka ljetna nonja sastojala se od koulje bez jake sa dugim i irokim
rukavima, preko koje se nosio crveni vuneni pas i irokih gaa od platna. Zimi su
se nosile crne suknene akire i gunj. Na gornjem dijelu tijela imuniji su nosili i
odjeu od ohe, debljeg glota, amalade (akire, fermen, jeermu, koporan,
pamukliju i urak sa Iisiijim krznom iznutra) a oko pojasa i svileni trabolos te
koni bensilah. Na nogama su noene bijele vunene arape i opanci.
Muka tradicionalna nonja poela se gubiti, iza Prvog svjetskog rata.Tada
ulazi u upotrebu i francuska beretka koja postaje obiljeje bonjake nonje na
glavi u ipova kom kraju pa i u cijeloj Bosni i Hercegovini. Najprije su je prihvatili
mlai mukarci, a ona je noena istovremeno sa fesom do iza Drugog svjetskog
rata. Iz upotrebe u ovom periodu izlaze suknene akire, a nose se alvare od
glota pod uticajem gradske mode, a u upotrebi su i odijela.
U periodu izmeu dva svjetska rata, kat haljina dimije i bluza postaju osnovni
dijelovi enske odjee. Feredu je gotovo u potpunosti zamijenio zar. Nju nose
samo starije ene.
Ni u mukoj ni u enskoj odjei ne nose se prijesni opanci nego uinjeni, te
kupovne cipele.
Iza Drugog sVjetskog rata, pod uticajem novih ekonomskih i drutvenih
odnosa; tradicionalna nonja se naglo gubi i zamjenjuje odjeom koja sadri
elemente gradskog naina odijevanja. Novi odjevni predmeti se uglavnom izrauju
od materijala industrijske proizvodnje. Ipak starije ene zadravaju stari nain
eljanja, pokrivanja glave jemenijom, amijom ili boom a za vrijeme vjerskog
obreda obavezno se pokrivaju namazbezom. Dimije se nose u kui, a obavezno
prilikom odlaska u damiju.
Mukarci zadravaju na glavi francuzicu.

Nakon agresije na Bosnu i Hercegovinu neki izbjegli ipovljani nose

karakteristinu bonjaku nonju. Mlade djevojke i ene, pored moderne odjee,
oblae duge suknje, bluze sa rukavima ili odijela, obavezno su zamotane sa velikim
mahramama ije su boje usklaene sa ostalim dijelovima odjee ili su bijele. To su
njene i pastelne zelene, plave, sive i druge boje. Obavezno putaju dugu kosu i
nosejednu ili dVije pletenice, koje su skrivene.
Starije ene ostaju vjerne tradicionalnom katu, mantilu i velikim boama;
kada izlaze iz kue. Mlai mukarci putaju krau bradu, nose odijela i koulje bez
kragne. Mora se ipak naglasiti da su ovo sekundarne pojave u bonjakoj nonji
kod ipovljana.
Kako je vidljivo, ovaj skromni pregled odjevnih predmeta odjee Bonjaka
ipova ukazuje da je nonja prola kroz tri razvojne faze.
(a) U prvoj fazi, nonja je znatno a osobito muka bila izloena uticajem
gradske mode. To se ogleda u preuzimanju nekih odjevnih dijelova nonje iz grada
(demadan, fermen, koporan, fereda i drugo); kao i materijala od kojih se ti
odjevni predmeti izrauju i ukraavaju (oha,svilene tkanine, gajtan, zeh i slino).
Ipak treba naglasiti da nonju u ovom periodu karakteriziraju i pojedini odjevni
predmeti kao naprimjer gae, koulje, te njihov kroj, prijesni opanci, odnosno i
nain pripreme sirovine (Ian i konopija) i izrada platna - to sve ukazuje i potvruje
autohtonost bonjake ipovake nonje.
(b) U drugoj fazi, Bonjaci ipova, a posebno u enskoj nonji prihvataju u
potpunosti elemente gradske bonjake nonje: dimije i biuzu, kada se u gradu ve
uveliko prihvata zapadnjaka moda.
(c) U treoj fazi (period nakon Drugog sVjetskog rata do agresije na Bosnu i
Hercegovinu) zakonskim odredbama se zabranjuje noenje odreenih dijelova
nonje 1948. godine (zara i ferede); a prihvata se potpuno savremena odjea.
Ipak u krugu porodice zadravaju se i elementi tradicionalne nonje, osobito kod
starijih ena, koje naprimjer ne izlaze iz kue nikada gologlave. Isti je sluaj i sa
beretkama kod starijih mukaraca.
(d) U etvrtoj fazi (na kraju 90-tih godina XX Vijeka) prisutna su dva paralelna
procesa u enskoj bonjakoj odjei. Dok starija populacija preteno ostaje i dalje
vjerna tradicionalnoj nonji; kod nekih mlaih je naglaeno opredjeljenje za dosada
rjee koritene odijevne predmete koji obiljeavaju elemente istonjake islamske
tradicije. I u ovoj fazi se potvruje na poetku izraena ocjena da nema istih
faza, a vrijeme e pokazati ta e postati tradicija kako kod ipovljanki (i starijih i
mlaih) ai Bonjakinja u Bosni i Hercegovini u cjelini.

1. Beljkai, Ljiljana - Hadidedi : Dimije, haljetak orijentalnog porijekla u nosn]ama

Bosne i Hercegovine, GRADSKE NONJE U BOSNI I HERCEGOVINI U XIX VIJEKU,
Sarajevo, Glasnik Zemaljskog muzeja 1967. godine; katalog izlobe, Sarajevo 1985.
godine; Prilog poznavanju seoske muslimanske nonje u Bosni i Hercegovini, GZM, E,
ns.43/44,
Sarajevo 1989. godine; Gradska muslimanska nonja, Zagreb, 1989.

2.

uli, Zorana:

3.

Draki, Miroslav: NARODNE NONJE SJEVEROZAPADNE BOSNE, Banjaluka,

1962. i knjiga II, Zenica, 1972.

NARODNE NONJE U BOSNI I HERCEGOVINI, Sarajevo, 1963.

knjiga I,

Husein Pipi, ugostitelj

4.

KUHINJA I JELA BONJAKA IPOVA

4.1. Uslovljenost nastanka

Kuhinja i sa njom ishrane kao jedna od osobenosti naroda kao drutvenih i
kulturnih zajednica u osnovi predstavlja izbor namirnica, te nain pripremanja,
serviranja i konzumiranja jela.
Bonjaci ipova kao pripadnici islama su kuhinji i ishrani oduvijek pridavali
poseban znaaj. Ovo iz dva veoma bitna razloga:
hrana kao nafaka je po Islamu dar Boiji, koja je ljudima data da sa njome
uivajui njeguju zdravlje i tako odravaju ivot u bogobojaznosti i
zahvalnosti svome Stvoritelju, i
od malih nogu su ueni - da na grlo snaga ide; to e rei da nema dobrog
zdravlja i sa njim snage bez dobre i raznovrsne ishrane.
Zahvaljujui ovakvom odnosu islama prema lshrani, Istok je u dalekoj prolosti
suvereno prednjaio u vjetini pripremanja raznovrsnih, ukusnih i zdravih jela. Ova
vjetina se pojavljuje na prostorima Bosne i Hercegovine sa dolaskom Osmanlija
1453. godine.
Na osnovama bogate i raznovrsne orijentalne kuhinje, kroz viestoljetno
daljnje usavravanje i prilagoavanje specifinim potrebama i uslovima nabavke i
time izbora namirnica stvorena je tradicionalna bonjaka kuhinja. Njeno bogatstvo
izmeu ostalog ine i specifinosti u pripremanju identinih jela u razliitim
dijelovima Bosne i Hercegovine. Ovo je svakako sluaj i sa kuhinjom i jelima
Bonjaka ipova. )1

4.2. Osnovne karakteristike, vrste jela i pribor

Osnovne karakteristike i time specifinost kuhinje i sa njom vezane ishrane
Bonjaka ipova, kao uostalom i Bonjaka uopte, jesu:
da se u pripremi jela koristi veoma mnogo razliitih namirnica, dodataka,
zaina i sl.
da se od istih namirnica pripremaju razliita jela,
da se izbor namirnica, nain pripreme i vrsta jela prilagoavajU mjestu i
vremenu, tj. prigodi konzumiranja,
da se za pripremu i serviranje jela koristi vie razliitih posuda i pribora.
1) U prikupljanjU grae o kuhinji i jelima Bonjaka ipova kao informatori konsultovani
su:(a) Ribi, djevojako Jaarevi Remzija, roena 1913. u Benjevu, (b) Jaarevi,
djevojako Pipi Fatima, roena 1920. u Sariima, (b) Omerovi, djevojako Sabi Fadila,
roena 1925. u Volarima, (e) abi, djevojako Brki ehida, roena 1928. u Volarima i (d)
Ribi, djevojako Jaarevi Rufija, roena 1933. u Benjevu.

U zavisnosti od prigode konzumiranja,

razlikovao se:

obini ruak ili obrok,

brok za goste,
obrok za pohode,
obrok za iftare,
obrok za majstore,
obrok za kosce,
obrok za kupilice, kopae itd.
U pripremanju

i servira nju jela koritene su slijedee posude i pribor:

anci, tj. drvene zdjele razliitih oblika i veliina,

drvene kutljae, mjeaje i kaike,
srebreni i bakarni tasovi,
srebreni i bakarni zarfovi,
srebreni i bakarni ibrici i dezve za kahvu,
eviri,
demirlije,
razne boe i serdade,
vezena hanlija,
tabak,
eljezni i,
eljezni nian,
razliite tendere,
tendere od 12 oka,
lenoteri,
nakovne ae,
mangale,
zemljane tegare i dagare,
zemljani lonci,
zemljani ibrici i bardaci i sl.

4.3. Osnovna terminologija

U pripremanju jela, kod Bonjaka ipova su koriteni slijedei izrazi:
agda, tj. priprema slatkog zaljeva,
enoniti, tj. dinstati u vlastitom saftu,
dolmiti, tj. puniti, nadijevati,
iramiti, tj. gostiti,
krkati, tj. vrijuckati na tihoj vatri,
kavunisati, tj. upihtijati,
kutarisati, tj. konzumirati,
kunisati, tj. postaviti,
saidisati, tj. servirati, itd.

Pripremanje jela se vrilo u mutvacima, tj. kuhinjama kao posebnim objektima

graenim u avlijama pored kue, te dimlucima ili sunicama. Jela su se ostavlja la u
iler ili ostavu. U pripremanju jela su se koristili:
Pokljuka ili zemljni sa,
eljezni sa;
Sadak tevsija,
Maice;
Janje - tava, tj. posuda koja slui za peenje janjeta;
Joltava, tj. posuda koja slui za prenje jela koja plivaju u masnoi;
Hljebna tepsija, tj. posuda za peenje hljeba i mesa;
Pervarzlija kao posebna vrsta tepsije, koja slui za peenje baklave ili
polaganih bureka;
Demirlija kao posebna posuda na kojoj se serviraju jela za vie osoba,
Kadaifnjak kao posebna duboka posuda za peenje kadaifa,
Kusana - poseban oblik tendere;
Kuzi tendera - kalaisani lonac,
Zemljani lonac;
Kevija,
Kutijaa,
Dugumica - posuda za vodu;
Dugum - vei od dugumice;
erbetnjak - posuda za sluenje erbeta
himbera, tj. posebno
pripremljenih sokova,
Sinija - niski, okrugli drveni sto.

4.4. Vrste i oblici zijafeta (obroka, menija)

Bonjaci ipova poznaju slijedee obroke ili zijafete:
jemek,
ikindijua ili uina,

akamluc~
poveera!<,
sohbet halve,
teferi,
iftari.
Jemek oznaava i pojedinano jelo i redovni uobiajeni
predstavljala glavni obrok i dnevni obrok.

obrok. Veera je

Ikindijua ili uina, kako joj i sam naziv govori predstavlja obrok koji se
sluio oko ikindije, tj. dva sahata prije zalaska sunca; dakle izmeu ruka i veere.
Kao i ostali obroci, razlikovala se prema godinjem dobu, zimskom i ljetnom
periodu.
Akamluci predstavljaju okupljanja rodbine i prijatelja u vrijeme izmeu
zalaska sunca pa do pola noi za vrijeme toplih ljetnih dana na vidikovcima, pored

rijeka, u baama i vrtovima;

a u zimskom periodu na ardacima. Kod
akamluenja su se najvie sluile razne orbe, mnogo zakiseljene, koje se razlikuju
od dananjih po gustoi.
Poveerak je poseban obrok koji se sluio na sijelima, uz lagahna jela kao
to su peen i krompir, sir, kajmak, med i ostale poslastice. Za obina sijela su se
servirali erbe, kahva, svjee i suho voe.
Sohbet ha/ve su bila posebna vrsta sijela, na kojima su se obino servirale
razne vrste halvi uz dodatak oraha, suhih ljiva i kruaka. Obino su se na ovim
sijelima itale narodne pjesma rice o Gezelez Aliji, Hrnjici Muji i Halilu, Tali Lianinu,
Mustajbegu Likom, Glumcu Osman agi i drugim bonjakim gazijama.
Teferi
oznaava izlet u prirodi, zabavu, provod, i razonoda, tj.
piknik.Teferii se obino preko dana, tamo gdje ima hlada ili u blizini kakvog vrela.
Na teferi odlaze obino cijele porodice. Teferiki zijafet se sastoji od ia, ranjia,
janjeeg peenja na ranju i raznih pita, pripremljenih prethodno kod kue. esto
se pravila dagara i bosanski lonac uz obavezni dodatak bamije.
Iftari predstavljaju posebne veere u vrijeme ramazanskog posta. Za ovu
veeru je karakteristina smjena slanih, slatkih, toplih i hladnih jela. ak se
deavalo da se na iftaru servira i do 50 razliitihih jela. Najei sastav iftara je
slijedei:
Himber (sok od drenjka ili sok od rue),
Pogaa i sir kao hladno predjelo,
Begova orba,
imbur kao toplo predjelo ili burek ili sirnica,
Bosanski lonac kao glavno jelo,
Bamnje sa teletinom kao glavno jelo,
Sogan doima kao glavno jelo,
Peena piletina ili janjetina,
Hurmaica, baklava ili kadaif kao dezert,
Hoef (kompot koji se obino priprema od suhih ljiva, kruaka i dunja),
Kiselo mlijeko i
Kahva.

4.5. Vrste jela, njihov sastav i nain saidisanja

Saidisanje ili sluenje, tj. serviranje jela se je obavljalo tako to su gosti obino
sjedali uz zid na iljtetima, gdje su im prilaz ile mlae enske osobe sa lavorom,
ibrikom i pekirom i posipale vodu da operu ruke. Nakon pranja i posuivanja ruku,
posluivani su sa raznim vrstama slatka, kojeg su na tacnama prinosile takoer
mlae enske osobe. Nakon sluenja sa slatkom prilazili bi boi ili siniji, koja bi se
stavljala na sredinu sobe. Sjedali su uokolo poravno, tj. bez stolica, nakon ega su
se sluila slana i slatka jela, kako je ve napomenuto njih i do 50.
Meu najee sluenim jelima su bili:

imburi,
evapi,
orbe,
tiriti,
potkrie,
nadolmljeno janje,
bamije,
pite.

4.5.1.

imburi

imburi su lahka jela i predjela, iji je osnovni sastojak jaje. Kao dodaci se
koriste jo: mladi luk, pinat, prasa, suho meso, fairano meso i sl. Shodno ovome i
razlikuju se:
imbur,
imbur
imbur
topa,
imbur
imbur
imbur

od mladog luka,
od pinata,
sa suhim mesom,
sa prasom, i
kajgana.

(a) Topa se priprema tako to se % kg. kajmaka rastopi dotle da pone vriti.
Zatim se na rastopljen kajmak ubije 3 - 4 jaja, servira se toplo. Uz topu se servira
vru somun ili pogaa.
(b) imbur sa suhim mesom se priprema na dva naina, i to sa lukom i bez
luka. Za 4 osobe je dovoljno:
20 dkg suhog mesa,
60 dkg crvenog luka, malo soli,
4 jaja, i
10 dkg masla.
Luk se oisti, isjecka na rebra, stavi na vrelo maslo, malo se propri, doda se
suho meso, koje se zajedno propri s lukom i dodajU se 4 jaja na oko.

4.5.2.

evapi

evapi su jela na bazi mesa pripremljeni

naina pripreme, razlikuju se:
evap,
sitni evap,
diger evap,
sitni evap,

na rotilju. Zavisno od vrste mesa i

hadijski evap,
i evap i
papaz evap
(a)

Sitni evap se priprema od slijedeih namirnica:

60 dkg bravljeg mesa,
20 dkg crvenqg luka i
10 dkg mrkve i peruna.

Luk se iskria na vee krike, mrkva i ostala zelen na kolutie, sve se raspe na
vrelu masnou, te se doda isjee no meso na kocke. Na kraju se doda neto vie
masne vode.

4.5.3. orbe
orbe su rijetka predjela i lagahna jela, pripremljena na bazi tjestenine,
povra, mesa i zaina. Zavisno od upotrijebljenih sastojaka, razlikuju se:
trahana,
begova orba,
spana - trahana orba,
pirinana orba,
kisela janjea orba,
orba od mohuna i mlijeka,
grahna orba.
(a)

Trahana orba se priprema na vie naina. Potrebne namirnice su:

4 jaja,
112 kg propasiranog paradajza,
penino brano, po potrebi.

Jaja i propasirani paradajz se zaliju po razasutom branu, tako da se stvore

mrvice a ne zakuha tijesto. Mrvice se bacaju na sito tako da se kroz sito odstrani
viak brana a mrvice se stavljaju u posudu. Kada je svo brano odstranjeno
ostanu samo mrvice, koje se protjeruju kroz evir i razastru da se sue.
(b) Bungur orba predstavlja krupno samljevenu, tj. prepolovljenu
pripremu ovog jela, potrebno je:

penicu. Za

20 dkg suhog mesa,

10 dkg bungura, i
1 dkg masla.
Meso se iskuha, doda se bungur i potrebna koliina vode, osoli se, te se kuha
dok bungur ne bude gotov.

4.5.4.

Tiriti

Tiriti su posebne vrste pita pripremljene na bazi razliitih vrsta mesa. Zavisno
od toga koje se meso koristi u pripremanju tirita, razlikuju se:
masni tiriti,
kokoiji tirit i dr.
4.5.5. Potkrie
Potkrie su vrsta jela pripremljeni na bazi pogae
mesom. U zavisnosti od vrste zaljeva, razlikuju se:

zaljeva sa iskuhanim

Potkria sa janjeim mesom,

Potkria sa kokoijom vodom i mesom,
potkria sa suhim mesom,
potkria sa grahom,
potria sa krompirom, i
krajka potkria.
(a) Krajka potkria p-iprema se tako to se pogaa izree na krike, tj. nite
osrednje veliine i ostavi da odstoji par sati poklopljena. Janjetina se isijee na 5 6 komada i kuha u slanoj vodi, tako da se dobije mesna voda. Luk se isijee i stavi
na malo masnoe, suho meso isijee na kocke i baci na luk. Pogaa izrezana na
krike sloi se u tepsiju, zalije vodom i pospe suhim mesom i lukom. Sve se opet
prelije juhom, te se komadi mesa poredaju po vrhu. Zaljeveno se ostavi da odstoji
i time omeka pola sahata pokriveno drugom tepsijim. Dok je toplo, po potrebi i
podgrijano u rem, slui se zajedno sa kiselim mlijekom.
(b) Potkria sa krompirom
Priprema se slino sadanjoj musaki, s tim to se umjesto fairanog mesa
dodaje janjetina. Umjesto ulja stavlja se maslo.
(c) Soganlija priprema se tako to se prvo ispee pogaa, izree na ploke ili
komade, u meuvremenu se dinsta fairano meso u sitno isjeckan luk. Krike
potkrie se slau u redove, tako da se svaki red zalijeva posebno sa mesnom
vodom ili supom od iskuhane kosti, tako i po nekoliko puta.
(d) Grahova soganlija priprema se identino soganliji, s tim to se jo zalijeva i
grahom.
(e) Ostale potkrie, sa kokoijom vodom, sa vodom od suhog mesa, i dr. se
pripremaju na identian nain.

4.5.6. Nadolmljeno janje

Kako je ipovo bogato stonim fondom, to je imalo i svojih posebnih
karakteristinih jela pripremljenih na bazi pojedinih vrsta mesa. Jedno od njih je

svakako i nadolmnjeno janje. Ova vrsta jela se najee pripremala za vee sobete,
kosce itd. Sama priprema se vri na slijedei nain.
Uzme se cijelo janje, oieno i bez iznutrice, doda se koliina rie koja moe
popuniti upljinu u janjeta. Prije toga ria se skuha, odnosno obari, doda joj se
sitno isjeckana iznutrica, zatim perun, mrkva, janjea kouljica, to sve se posoli i
izmijea sa riom. Ovom dolmom nadolmi se janje te zaije akalicama, stavi se
na zamaenu tepsiju i pee, po potrebi se prelijeva juhom. Na slian nain se
priprema i janje iija.

4.5.7. Bamnja
Bamnja se koristila u ishrani mnogo vie prije svjetskih ratova nego danas, jer
su ljudi vie sijali, a sluila je i kao dodatak jelima i kao glavno jelo, a sva jela
bogatijih bonjakih porodica; posebno begova i aga, su obavezno morala imati
bamnju, kao jedan od glavnih sastojaka. 60njaci ipova su u drugoj polovini XIX i
prvoj polovini XX vijeka pripremali slijedee vrste bamnja:
bamnja sa teletinom,
bamnja sa janjetinom,
dolmnjena bamnja i sl.
(a) Bamnja sa janjetinam se proprema najee za jednu porodicu, tj. 4-5
osoba, od slijedeih namirnica:
800 grama janjeeg mesa,
40 dkg masla,
20 dkg crvenog luka,
250 grama sirove ili 50 grama suhe bamnje,
mljevena paprika i luk enjak, po elji.

Meso se izree na komade, doda se luk te

vrijeme bamnja se obari u vodi sa malo sireta.
skuhano napola obarena bamnja se dinsta sa
dodavanje mesne vode. Na isti nain se priprema i

se dinsta na tihoj vatri. Za to

Poslije se ocijedi i kad je meso
mesom, i kuha se uz pomalo
bamnja sa teletinom.

(b) Do/mijena bamnja priprema se tako to se bamnja obari. U drugoj vodi se

obari mozak tako da postane mekahan. U erpu se stavi malo masnoe, iskria
luka, doda se perun i to se dinsta. Mozak se ocijedi, sa bamnje se skine poklopac i
bamnja se puni mozgom, te se slae u erpu na ve dinstanu zelen. Kuha se na
lagahnoj vatri. Pripremala se iskljuivo za posebne musafire.

4.5.8.

Pite

Pite su jela pripremljene od razvijane jufke jufke i nadjeva od razliitih vrsta

mesa, bijelog mrsa i povra. U zavisnosti od vrste nadjeva, kao i od naina
pripreme i slaganja tijesta - razlikuju se:

bureci na bazi teleeg, goveeg

guve, mehki burek i sl.
buredici na bazi kajmaka,
bijele pite ili jajue,
kapanice ili maslanice,
paarice,
simice,
zelja nice,
krompirae,
tikvenjae,
kupus pite,
poprskua,
misiraa,
mrvnjaa,
drobarua i sl.

kokoijeg

mesa - polagani,

burek u

(a) Burek sa kokoijim mesom priprema se slino ostalim burecima s tim to

je to polagani burek. Koko se skuha, meso odvoji, pos ipa po jufci, zamasti maslom
i pee u remi.
(b)
MlVnjaa ili mlVnica priprema se kao polagana i u guvu. Uzme se
kukuruzno brano i zamijesi se s maslom tako da se stvore mrvice koje se posipaju
po jufci.

4.5.9.

Ostala jela

Od ostalih jela najee se pripremala

sirom, tikvenjak, lezibaba itd.

pura, cicvara,

kljukua,

kljukua sa

4.5.10. Suhomesnati proizvodi

Od suhomesnatih proizvoda za zimnicu su pripremani:
suho meso i suduka.

oviji prut, koziji prut,

4.5.11. Ribe
Kako su ipovake rijeke, Pliva i Janj i njihove pritoke, Lubovica, Sokonica i
Vola rica bogate pastrmkom i Iipljenom, to se vremenom stvorila tradicija razliitih
naina pripremanja ribe, kao to su:
pastrmka na aru
pastrmka u kajmaku
pastrmka ispod saa
pastmka na mlinski nain
i pastrmka

(a) Pastrmka na mlinski nain priprema se tako to se pastrmka potoarka

posoli, prevrne u kukuruznom branu, stavi na vrelu masnou i pee pod saom.

4.5.12. Jela od divljai

Podruje ipova je bogato razliitim vrstama divljai:
divljim patkama, divljim guskama, divljim kokoima i dr.

zecovima,

srndaima,

Pored krzna i perja, ova divlja se tradicionalno lovila i zbog ukusnog i zdravog
mesa. Da bi meso omekalo i otpustilo specifine mirise, ono se prvo pajcovalo u
bijelom luku, soli i i siretu. Tako pripremljeno se dalje peklo kao dodatak lovakim
jelima na bazi krompira i rie ili se kuhalo u vidu razliitih lovakih orbi.
Kao posebni specijaliteti,
mesa.

pripremani

su zeija trahana

i burek od srneeg

4.5.13. Slatka jela

Od slatkih jela, najee su pripremane hurmaice ili hurmice, baklava, kadaif,
gurabije na vie naina, dul fatma, lutma, pita ruica, lokumi, mekua, halva,
readija, pandur itd.
(a) Readfja, priprema se od mjere eera, nieste i masla. eer se rastopi u
vodi i doda niesta, te se mijea, tako da se dobije itko tijesto. Maslo se rastopi
tako da uzavrije, nakon ega se dodaje rijetko tijesto spravljeno od eera i
nieste. Smjesa se neprekidno mijea sve dotle dok se ne isprio
Ukoliko se smjesi doda med, dobije se readija s medom.

4.5.14. Slatki napitci

Kao slatki napitci pripremani su i slueni: erbe, mevludsko erbe, erbe od
mijeanog voa, turije od kruaka, turije od smreke, jabukovo sire itd.
(a) Turfja od kruaka, spravlja se od kruaka jerbasmi ili od kruke karamut.
Zdrave tvrde kruke se stave u bure, te se naspe voda. Kada uskisnu, turija se
pije uz jelo mjesto vode, a kisele kruke slue kao dezert.
(b) Turfja od smrekove bobe, spravlja se tako to se smrekove bobe stave u
bure sa vodom zajedno sa jednom izrezanom kiselom jabukom i dvije krike
limuna. Bure se dri lO-tak dana u toploj prostoriji na temperaturi od 25 C, nakon
ega se zasladi i slui.

4.5.15. Zahlade
Kao zahlade u svakodnevnim obrocima sluio se:

Hoef,
Kiselo mlijeko i
Turija.
(a) Kiselo mlijeko je bila redovna, za probavu posebno zdrava zahlada. Na
mjesto i znaaj kiselog mlijeka u ishrani Bonjaka ipova ukazuju dVije zgode, koje
pripovijedaju najstariji Bonjaci ipova:
Da bi objasnio mjesto kiselog mlijeka u ishrani, jedan efendija se posluio
slijedeim slikovitim primjerom. - Kiselo mlijeko vam je nalik na damiju punu
dematlija, u kojoj ama ba niko vie nemoe stati. U to se na vrata pomoli
efendija koji je zakasnio na namaz, pa mu se mora napraviti mjesto. Tako vam je i
sa kiselim mlijekom. Za njega se uvijek nae mjesta!
Posmatrao Nijemac kako se u jednom selu Bonjaci prejedaju za veeru i
znajui da to nije zdravo u sebi ree: - Ovi nee doekati zoru!
Nedugo zatim, na
siniju doe kiselo mlijeko. Vidjevi to, Nijemac opet u sebi progovori:
- Ostat e
ivi!

Izvor:
1) ARHIV UREDA OPTINE IPOVO - ZENICA

Dr. Nedad abi

Dr. Enver abi
S. ZDRAVSTVO

5.1.

BONJAKA IPOVA

Uslovljenost potreba i mogunosti razvoja zdravstva uopte

Od kada je ivota i sa njim zdravlja bilo je i bolesti kao ugroavanja zdravlja i

ovota i nastojanja ovjeka da bolest lijei i time zdravlje i ivot zatiti. Naravno, u
ovom nastojanju opredjeljujue su uticale drutvene okolnosti u kojima se ivjelo i
sa njima razvijenost medicinske nauke i struke i time proizvodnja i upotrba
medicinskih dijagnostikih instrumenata i postupaka i primjena raspoloivih
poznatih lijekova.
Kako vrijeme u kojem se ivi i sa njim objektivno date okolnosti opredjeljujue
utiu na mogunosti svjesnog djelovanja ovjeka i time njegovog ponaanja, to je i
lijeenje bolesti u cilju zatite zdravlja i ivota i time razvoj zdravstva, posmatrano
uopte imalo svoje dVije jasno uoljive razvojne faze. To su:
narodna ili prirodna medicina i
savremena medicinska nauka i struka zasnovana na strunoj dijagnostici i
farmakoterapiji.
Istorijski posmatrano, ove dvije jasno prepoznatljive faze u razvoju zdravstva
svakog drutva zbile su se prije ili kasnije u zavisnosti od dinamike i tempa opteg
civilizacijskog razvoja i sa njim progresivnog kretanja opteg civilizacijskog koda.
Svakako, ovo je nesumnjivo sluaj i sa razvojem zdravstva Bonjaka ipova.

5.2.

Narodna medicina

Kako je priroda i u njoj ljudski ivot savren sklad mogunosti i potreba,

davanja i uzimanja, nagrade i kazne, to se je lijeenje bolesti i zatita zdravlja ljudi
od iskona do modernog doba obilato oslanjala na prirodne blagodati, u narodu
poznate kao prirodna ili narodna medicina. Ona kao takva je defakto stara koliko i
sam ljudski rod i sa njim ivot. Ovo je svakako sluaj i sa narodnom medicinom
Bonjaka ipova.
Umjereno kontinentalna klima, dovoljno vlanosti i sunanih dana, bogatstvo
eksponencije tla, blagi prelaz zaravni i padina iz doline Plive i Janja sa nadmorske
visine od cca 500 metara do planinskih visova Lisine, Borovice, ardaka, Volarskog
brda, Vranovina, Obzira. Smiljevca, Crnog Vrha i Vitoroga, koji seu i do 2000
metara, stvorila je izvanredne uslove za bogatstvo biljnog i ivotinjskog svijeta i u
okviru njega posebno Ijekovitog bilja.
Uz brojne potoie i rijeke raste metvica i prelika, u prisojnim stranama i
kamenjarima uber i smreka, po ivicama i trnjacima ipurak, glog, trnjine; po
livadama bokvica, kamilica, kunica, ranjenik i stolisnik, po Iistopadnom drveu
imela, borovima se cijedi smola, itd.

Shodno ovome, svaka bonjaka domainska kua je od pamtivijeka pa do

progona 1992. godine na dumicama i lastavica ma tavana, razdignuto i time
sklonjeno od mieva i insekata u lanene vreice uvijeno i objeeno dralo sve ovo,
briljivo osueno i sortirano - za nedaj Boe. Ovo iz razloga to su ljekari bili
daleko, lijekovi skupi, a ponosni Bonjaci sumnjiavii prema svakojakim i1adima i
njihovom blagotvornom djelovanju. Uz sve ovo, u svakom selu se barem jedan
dido ili nana iskljuivo bavio sakupljnjem, suenjem i pripremanjem lia, cvata,
plodova, korijenja, kore, smole, vosak, med i preraevine od meda i sl. razliitih
trava i drvea iz nepresunog ham bara prirodne apoteke.
Od osuenih trava su, posebno zimi, tj. u vrijeme poveane pojave nazeba,
gripe, kostobolje i slinih tegoba pripremani ajevi, kupke, obloge, mehlemi od
meda i propolisa, razliite masti i sl. - to je, to svojim blagotvornim djelovanjem,
to vjekovima s generacije na generaciju prenoenim uvjerenjem o njihovoj
djelotvornosti efikasno pomagalo da odbrambena sposobnost organizma ojaa i da
se time irenje bolesti sprijei i njene posljedice zalijee.
Evo nekoliko primjera,
svakodnevne tegobe;
Krv od razliitih
(Achillea Milefolium),

kako su dobri stari Bonjani ipova travama

rana se uspijeno

zaustavljala

kunicom

lijeili

ili stolisnikom

Gnjojne rane su se istile bokvicom (Plantago lanceolata L),

Uboj se smekavao i izvlaio slan im lanenim oblogama,
sVjeih janjeih i jareih koa,

te oblogamaod

Nazeb ili prehlada se lijeila razliitim ajevima zaslaenim medom,

Zubobolja se lijeila ispiranjem
divizme (Verbascum Thapsus L.),

zuba ajem

pripremljenim

Srane tegobe su se lijeile medom i ajem pripremljenim

(Prim us Spinosa L.)

od korijena

od glogova cvata

Suica ili tuberkuloza se je lijeila kozijim mlijekom, mladim maslom i pileim

mesom
Astma ili zaduha se je lijeila naizmjeninim toplim - hladnim kupkama nogu,
ajem od Petoprste stee (Potentilla anserina L), oblogama prsa odvarom od trine
i Vinskog sireta itd,
Prolivse lijeio uzimanjem, suhi kruaka na esrce,
Zatvorse

lijeio ajevima od kamilice i raedijom,

Zatrovani stomak se lijeio nemasnom kaom od bungura i gerla,

Nedostatak apetita se je lijeio hladnim ajevima na bazi pelina i meda, itd.

5.2.1.

Bonjaci ipova - narodni ljekari

U bonjakom narodu ipova do 1992. godine ostale su u sjeanju dvije

posebne linosti, koje su koritenjem meda, trava i sugestijim olakavali tegobe
bolesnim i razliitim morama optereenim Bonjacima i drugim narodima. To su:
Duri Huso i
Duri (Huse) Zejfa.
(a) Duri Huso iz ipova (1865. - 1938.) je izmeu ostalog bio i vrijedan
pelar i vrstan poznavalac svih ljekovitih trava i spravljanja razliitih mehlema na
bazi meda i polenovog praha za uspjeno lijeenje svih vrsta rana. Koristei
nesebino svoje znanje lijeio je besplatno sve ljude, znane i neznane, koji su mu
se u nevolji obraali. Svoje znanje je prenio na kerku Zejfu.
(b) Mei, roena Duri Huse Zejfa iz ipova (1915. - 1985.) je, iako
nepismena imala neobinu mo psihoanalize linosti i primjene autosugestije u
otklanjanju razliitih psihikih optereenja. Svi koji su joj se obraali su se hvalili da
ih je rastereivala i da su se bolje i zdravije osjeali. Dugogodinju porodinu
tradiciju Zejfa je dalje znanje prenijela na svoju kerku Hajru. (Arhiv ipova, 1)
Narodna medicina je inae stara koliko i sam ljudski rod. Ona se kao takva
obilato koristi i danas. Meutim, sa razvojem tehnike i tehnologije i time
proizvodnje lijekova, te irenjem spoznaje o grai i funkcijama pojedinjh organa
ljudskog tijela, u lijeenje bolesti se uvode industrijski i time vjetaki proizvedeni
lijekovi. Veina pak vjetaki proizvedenih lijekova predstavlja fizikohemijskim
procesima izdvojene i koncentrirane sadraje razliitih trava i drugog Ijekovitog
bilja.
Kako upotreba vjetaki proizvedenih lijekova predpostavlja i zahtijeva struna
medicinska znanja brojnog medicinskog osoblja: ljekara, medicinskih sestara,
zubara i apotekata, to se njihova aktivnost integrie u drutveno organizovanu i
strunu zdravstvenu zatitu. Ovo je, svakako, sluaj i sa razvojem zdravstvene
zatite Bonjaka ipova.

5.3. Struno i profesionalno organizovana struna zdravstvena zatita

Nema pouzdanih podataka o prvim poecima razvoja i organizovanog
djelovanja zdravstvene zatite Bonjaka na podrujU ipova. Meutim na osnovu
drugih relevantnih injenica moe se posredno zakljuiti da se uz narodnu medicinu
organizovana zdravstvena zatita javlja u svojim poecima ve sa dolaskom
Osmanlija u ove krajeve.
Naime, vojniki ureeno bogato i mono Osmansko carstvo je nesumnjivo
profesionalno i time struno pokrivalo sve osnovne ljudske potrebe, pa time i
potrebe zdravstvene zatite. Ovo potvrUju brojni osvajaki pohodi, u kojima je
godinama znalo uestvovati i po stotinu hiljada vojnika (sluaj opsade Bea, Bitka
pod Mohaom, opsada Krakova, Moskve itd). Ovoliki broj ljudi odanih i predanih na

rtvu ivota i smrti je trebalo hraniti, odijevati, snabdijevati orujem i municijom i

brinuti se o zatiti njihovog zdravlja i raspoloenja. S ovim ciljem, uz vojsku su
zajedno sa komorom ili i kuhari, pekari, oruari, krojai, berberini, obani sa
hiljadama grla sitne i krupne stoke kao pokretnom mesnicom, hode, kadije, pisari,
hroniari, pripovjedai, muziari i ostali zabavljai i naravno - heimi, tj. Ijekari.
Kako je sultan Mehmed II Osvaja - El Fatih, na elu vojske uestvovao u opsadi
Sokola 1463. godine i dalje potjeri za posljednjim bosanskim kraljem Stjepanom
Tomaeviem; to je za realno pretpostaviti da su sa njim u ovim krajevima, pored
historiara Dursun-bega, koji je sve ovo zabiljeio, boravili i prvi kolovani ljekari.
(HKD Napredak, 2/197)
S definitivnim zauzimanjem Sokola 1518. godine, u njegove gradske odaje se
nastanjuju vojni i civilni dostojanstvenici i sa njima mustafhizi kao gradski uvari
zajedno sa dizdarom kao gradskim zapovjednikom i ehajom. Za osnovano je
eretpostaviti da je u ovom gradu, kao jedinom gradskom sreditu na podruju
Sipova u osmanskom dobu u kome je boravila gradska posada sve do 1833. godine
stalno ili pak povremeno boravio i radio i kolovani Ijekar. Takoer je izvjesno da je
Ijekar povremeno ili stalno boravio i radio i u Hanovima, zaseoku ipova Starog,
smjetenog na uu Lubovice u Plivu; u kome su uz nekoliko kua bili smjeteni
hanovi, tj. konaita, trgovinske i zanatske radnje i kola; i koji je de facto bio
raskrsnica puteva, stjecite karavana i trgovanja.
Sa odlaskom Osmanlija, Sokol gubi na znaaju i biva naputen i preputen
zubu vremena, dok Hanovi kao sredite u neku ruku postaju upravno-pravno
podruje ipovakog kraja. U njima se dalje razvija trgovina, ugostiteljstvo,
zanatstvo, i nastavlja da radi osnovna kola. Iako nema pouzdanih podataka, za
osnovano je pretpostaviti; posebno poslije prolaska eljeznike pruge u pravcu
Drvara, da je u ovom mjestu organizovana zdravstvena sluba.
Prema sjeanjima najstarijih Bonjaka ipova, u periodu Kraljevine SHS i
Kraljevine Jugoslavije, tj. do poetka Drugog sVjetskog rata na ovim prostorima
1941. godine - u Hanovima je radila ambulanta. Ista je nastavila sa radom i nakon
1945. godine.

5.3.1. Bonjaci ipova meu zdravstvenim radnicima ipova

U periodu 1946. - 1949. godine u Ambulanti u ipovu kao bolniar radio je
Huso iz Lupnice kod Jajca. Naslijedio ga je takoer bolniar Alibai (Muje)
Sulejman, roen 1929. godine u Pljevi, koji je ovaj posao obavljao do 1954. godine.
Ambulanta je 1954. godine dobila i prvog ljekara. Bio je to dr. Nenad ai iz
Srbije, koji je u ipovu boravio i radio do 1957. godine. Iza njega je dola dr.
Zdenka Brkalj, iza nje dr. Pero Cvetkovi i dr. Jovo Todorovi, takoer iz Srbije.
U Ambulanti su u 1967. godini poeli raditi prvi ljekari ipovljani: dr. Markovi (
Mile) Ljuboja i dr. uki (Husnije) Safet. Dr uki Safet je ubrzo preao u
Medicinski centar Travnik, gdje je specijalizirao internu medicinu i stekao radno
priznanje primarijusa. Doktor Ljuboja Markovi, takoer primarijus je cio radni vijek

radio u ipovu. U Ambulanti je u 1968. godini kao Ijekar poeo raditi i dr. Milan
ikanj iz elinca, koji je stekao radno priznanje primarijus i koji je takoer radio u
ipovu sve do 1995. godine.
Godine 1973. u ipovu je izgraen i opremljen savremeni Dom zdravlja. U
njemu su u periodu 1979 - 1983. godine kao ljekari radili brani par dr. Nedad i
dr. Kadrija Harai - abi, nakon ega su preselili u Zenicu.
Dr. abi (Sulejmana) Nedadje roen u Volarima 1953. godine. Specijalizirao
je ortopediju i stekao radno priznanje primarijusa na Ortopedskoj klinici Bolnice
Zenica, dok je Harai, udata abi dr. Kadrija roena u Vitezu i specijalizirala je
neuropsihijatrijuju i takoer je stekla radno priznanje primarijus na
Neuropsihijatrijskoj klinici Bolnice Zenica. U periodu 1983. - 1988. godine u Domu
zdravlja je radio i dr. Ababnen Ahmed, rodom iz Sirije, koji je specijalizirao
genekologiju.
U 1982. godini u Domu zdravlja poinje raditi Ijekar dr. Rajko Todorevi iz
Sokoca, a u 1983. godini i dr. Marija Popovi, porijeklom Poljakinja. Godine 1984.
kao ljekari poinju raditi i d. Jandri (Krste) Krsto iz ipova i dr. Malinovi (Slavka)
Ljubica iz Sokoca, koji su nedugo zatim sklopili brak i koji su krajem 80-tih godina
odselili u Banjaluku. U 1984. godini upomu zdravlja ieovo takoer poinju raditi i
dr. Dragan uki iz Pljeve i dr. Gaji (Zarka) Dragica iz Sipova.
Do 1992. godine, tj. do progona Bonjaka iz ipova, Medicinske studije su
zavrili jo i slijedei Bonjaci ipova:
Godine 1986. dr. abi (Sulejmana) Enver iz Volara, zaposlio se u Bolnici
Zenica i specijalizirao optu hirurgiju i ortopediju,
Godine 1987. dr. Ganibegovi (Nezira) Jasmin iz Vraia, zaposlio se u
Preduzeu"Elektrobosna" Jajce i specijalizirao internu medicinu,
Godine 1989. dr. abi (Mehmeda) Semin iz Volara, zaposlio se u
Klinikom centru Tuzla i specijalizirao ginekologiju,
Godine 1992. dr. Bahti (Mehe) Edin iz ipova,
Godine 1986. Stomatoloki fakultet u Sarajevu zavrio je Crnki ( Esada)
dr. Mustafa, zaposlio se u Medicinskom centru u Jajcu i specijalizirao
ortodonta,
Godine 1987. Farmaceutski fakultet u Sarajevu zavrila je
(Sulejmana) Narida iz Volara i zaposlila se uDoboju.

abi

U Domu zdravlja ipovo su radili i slijedei ljekari stomatolog ije:

Popovi, dr. Savo iz Crne Gore,
Dr. Marui (Andrije), Ilija iz Imotskog
Svi navedeni ljekari, kao i ostalo medicinsko osoblje Ambulante i Doma
zdravlja ipovo su do 1992. godine a takoer i tokom ratnih sukoba 1992. - 1995.
godine krajnje struno i profesionalno i time ljudski korektno, u duhu Hipokritove

zakletve pomagali bolesnima i zdravstveno

narod ipova zahvalan.

ugroenima,

na emu im je bonjaki

1)

Arhiv Ureda optine ipovo - Zenica

2)

POVIJEST BIH OD NAJSTARIJIH VREMENA DO GODINE 1463, Sarajevo,

HKD Napredak, knjiga I, 1998.

3)

Sadikovi, Sadik: NARODNO ZDRAVUE, Sarajevo, Svjetlost, 1972.

Dr. Devad abi

6. KOLSTVO BONJAKA IPOVA

6.1. Vjerske kole

Osnove prve pismenosti mladi Bonjaci ipova, kako djeaci tako i djevojice,
sticali su u mektebima ili mejtefima damija i mesdida izgraenih u vrijeme
osmanske vlasti u Bosni i Hercegovini u mjestima ipovo, Babii, Benjevo, Pljeva,
Sokolac i Volari.
Pored mekteba, koji su djelovali u okviru navedenih damija, u selima Lubovo i
Vrai, za potrebe obavljanja dnevnih namaza izgraeni su namjenski mesdidi, u
okviru kojih su sve do poetka Drugog sVjetskog rata djelovali i mektebi.
Mektebi su posebno bili aktivni za vrijeme mjeseca Ramazana i tokom zime, tj.
u vrijeme nesezone poljoprivrednih radova; kada su ih pohaala sva djeca bez
izuzetka. Istina, bila je to u osnovi vjerska pouka sa Sufarom. Meutim,
zahvaljujui Kur'anu asnom kao univerzalnoj i vjenoj istini i time izvoru i tumau
svega ovodunjalukog i ahiretskog; Bonjaci ipova su uz vjersku pouku usvajali i
osnove etike i morala (ahlak), te sociologije, logike i filozofije ivljenja u
bogobojaznosti i slobodi od prirode i ljudi i toleranciji i suivotu prema svim ostalim
ljudima i narodima. Otuda kod Bonjaka ipova, kao uostalom i kod svih istinskih
mumina svijeta sabur kao najjae oruje prema nedaama i kunjama ivota,
merhamet kao oprost i saaljenje prema nejaem i onome ko prizna vlastitu krivicu
i iskreno se pokaje i promijeni svoje daljnje ponaanje na bolje, i istrajnost u borbi
protiv lai, nepravde i silnika, a za istinu, slobodu i jednakopravnost meu svim
ljudima.

6.1.1. Bonjaci ipova - alimi

Jedan broj polaznika mekteba je nastavljao daljnje vjersko kolovanje u velikim
gradovima u Bosni i Hercegovini, a nekolicina od njih i u Istambulu i Kairu.
Zahvaljujui izmeu ostalog i djelovanju mekteba, Bonjaci ipova su dali vie
alima, tj. uenih ljudi: hoda, hafiza i kadija.
(a) Hode meu Bonjacima ipova krajem XIX i tokom XX Vijeka su bili:
Ribi (Mahmuta) Ago iz ipova Starog, 1890. - 1967.
Brki (Mehe) Mustafa iz Volara, 1900. - 1975.
Pipi (Rede) Husein, iz Saria, 1901. - 1947.
Kuri (Tahira) Esad iz Benjeva, 1910. - 1975.
Kuri (Tahira) Idriz iz Benjeva, 1915. - 1943.
Pipi (Muje) Omer iz ipova Starog, 1915. - 1994.
Pored hoda iz reda Bonjaka ipova, do 1941. godine, na podruju ipova su
ivjeli i kao imami damija radili:
Ati Muharem iz Prusca, imam damije u Benjevu,

Imamovi Mustafa iz Diviana, imam damije u ipovu Starom,

Mustafica Sakib iz Prusca, imam damije u Volarima.
(b) Hafizikao uaima Kur'ana asnog, meu Bonjacima ipova krajem XIX i
tokom XX vijeka su bili:
Smaji Ibrahim iz Volara, 1860. - 1930.
Bai Salih iz Volara, 1863. - 1943.
Brki (Mehe) Mustafa iz Volara, 1900. - 1975.
(c) Kadije erijatskog
vijeka su bili:

prava meu Bonjacima ipova krajem XIX i tokom XX

Brki Began iz Volara, 1795 - 1915.

Brki (Mehe) Mustafa iz Volara, 1900 -1975.

(dJ Hadije kao posjetioci Kjabe, u muslimana posebnog i odabranog mjesta su

meu Bonjacima ipova, posebno meu mladima svojim pripovijedanjem utisaka i
samom pojavom i ponaanjem irili plemeniti duh Hidre kao rtve na putu spasa i
izbavljenja, te se s pravom mogu smatrati alimima. Meu Bonjacima ipova ostale
su upamene slijedee hadije iz XIX i XX vijeka:
Pipi eo iz Saria, 1822. - 1923., djed Pipi Dervia, Pipi Hate, udate
Jaarevi, Pipi Huseina-efendije i Pipi Mahmuta; pradjed Pipi (Dervia)
Fatime; Pipi (Mahmuta) Hajre, Huseina, Remzije, Sadije i aira i Pipi
(Huseina) Bakira, Fadile, Hasnije, Muamera, Nedada, Razije, Senije,
Zakira i Zekire<,
Pipi Jahija iz Sipova Starog, 1830. - 1925., djed Pipi Jahije; pradjed Pipi
(Jahije) Hanefije,
Kahri Abdulah iz ipova Starog, 1865. - 1940.
Kesten Hamid iz Benjeva, 1900. - 1987.
Jaarevi (Remze) Rifat, 1904. - 1983.
Ganibegovi Mehmedalija sa Vraia, 1905. - 1990.
Brki (emila) Haim iz Volara, 1906. - 1977.
Bai Nezir iz Volara, 1912. - 1988.
Pipi (Muje) Omer, 1915. - 1994.
Ganibegovi Fatima sa Vraia, hanuma Ganibegovi Mehmedalije, 1915. -

1991.
abi (Smaje) Sulejman, 1929. - 1998.

6.2. Graanske kole

Prva graanska, etverorazredna kola na podruju ipova izgraena je u
vrijeme osmanske vlasti u mjestu Hanovi, do 1945. godine zaseoku ipova Starog sadanjem gradu ipovo. Kako pisanih tragova nema, za realno je pretpostaviti da
je to moglo biti polovinom XIX vijeka, tj. poslije donoenja poznatog Hatierifa iz
1839. godine, Hatihumajune 1856. i Zakona za optu prosvjetu od 1869. godine od
strane Osmanske vlasti. (Papi, 3/12)

Inae, presudan dogaaj za izgradnju sVjetovnih kola u Bosni i Hercegovini u

vrijeme Osmanske vlasti je 1945. godina, kada se dozvoljava otvaranje sVjetovnih
kola; koje nisu vezane za vjerske institucije i objekte. (Papi, 3/13)
Za realno je pretpostaviti da je gradnju kola nastavila dalje Austro-Ugarska
Monarhija po okupaciji Bosne i Hercegovine 1878. godine, a to potvruju i popisi
sta novn itva.
Prema podacima iz popisa stanovnitva od 01.05. 1885. godine, na podruju
ipova je popisano ukupno 7 uitelja, i to u slijedeim selima (Popis 1885., 2/192 201):
-

Babii
Dragni
ipovo
Benjevo
Duljci
Volari

Kako su u svim navedenim selima sem Babia, ivjeli iskljuivo Bonjaci; to

ovaj popis potvruje ranije iznijetu tezu da su bonjaka djeca podruja ipova pod
kraj Osmanske i tokom Austro-Ugarske vladavine u Bosni i Hercegovini, pored
vjerskog, masovno sticala i svjetovno obrazovanje.
Osnovano je pretpostaviti da su u svim navedenim selima, u kojima su
popisani uitelji, postojale i kole. Indikativno je meutim da su u selu Duljci
popisana dva uitelja, pored injenice da je u susjednom selu Volari Donji,
udaljenom svega dva kilometra, takoer popisan jedan uitelj. Realne su dVije
pretpostavke:
da su u istom popisu u Duljcima evidentirane dvije vlastelinske porodice
(age/begovi) imale svoga privatnog uitelja, ili, to je manje vjerovatno,
da je bilo nezaposlenih uitelja.
Da ne bi bilo sumnji da se radi o hodama kao vjerouiteljima, podsjeamo da
su navedenim popisom posebno obuhvaeni popovi, tj. hode i popovi, i to u
slijedeim selima: Grbavica, arampov ili Pliva, Staro ipovo i Vrai.
Godine 1910. u mjestu Hanovi, zaseoku ipova Starog, Austro-Ugarska je
izgradila novu zgradu Osnovne etverorazredne kole u zamjenu za postojeu
dotrajalu i prostorno skuenu, izgraenu u periodu Osmanske vlasti.
U vrijeme Kraljevine SHS i Kraljevine Jugoslavije, tj. do poetka Drugog
sVjetskog rata; u selima Grbavica, MUjdii, Pljeva i Pribeljci su izgraene osnovne
kole. Sela MUjdii i Pljeva su u to vrijeme bila naseljena iskljuivo Bonjacima.
Pedesetih godina su izgraene osnovne kole i u selima Babin Do, Lubovo,
Podobzir, Vagan, Volari iStupna.
Godine 1954. u gradu ipovu je izgraena nova spratna zgrada Osmogodinje
kole sa 6 funkcionalnih uionica. U 1963. godini joj je dograeno krilo, a 1971. i

aneks sa fiskulturnom salom. Godine 1984. na prostoru zvanom Crkvina, udaljenom

od postojee kole 300 metara izgraena je nova zgrada Osmogodinje kole, dok
je postojea pretvorena u Osnovnu kolu.
Godine 1970. - u okviru Programa "1000 kola", izgraene su Osmogodinje
kole u selima Babii, Grbavica, i Pljeva. U okviru istog programa izgraene su
etverorazredne kole i u selima Benjevo, Dragnji PodoVi, ate, Natpolje, Popue,
Kozita iSokolac.
Godine
kolama:

1971.

u ipovu je

izgraen

Srednjokolski

centar

sa slijedeim

(a) Gimnazija,
(b) Ekonomska,
(c) kola za kvalifikovane radnike, za zanimanja:
autoelektria r,
automehaniar i
mainbravar
(d)

Tekstilna.
Do agresije na Bosnu i Hercegovinu, formirane su takoer i slijedee kole:

(e) Elektrotehnika,
(f) Mainska tehnika,
(g) umarska tehnika i
(h) Trgovaka.
Inae, sam Srednjokolski centar je odigrao znacaJnu ulogu u daljnjem
obrazovanju bonjake omladine. Mnogi su poslije zavrenih srednjih kola u
rodnom ipovu 'nastavljali i zavrava li studije u Sarajevu, Zenici, Banjoj Luci i
drugim univerzitetskim centrima.

6.2.1.

Bonjaci ipova - prosvjetni radnici

U kolovanju prosvjetnih radnika Bonjaka ipova tokom XX vijeka uoljiva su

tri karakteristina perioda:
period do 1941. godine,
period 1946. - 1965. godine,
period 1965. - 1992. godine.
(a) U periodu do 1941. godine, prema sjeanju najstarijih
podruju ipova u svojstvu uitelja su slubovali slijedei Bonjaci:
Bahti Fehko iz Benjeva, roen 1890 ..godine,
Bahti Faik iz Benjeva, brat Fehke, roen 1892. godine i
Sarajli (Dervia) Mustafa iz Jezera, 1906.-1980.

Bonjaka,

na

 Bahti Fehko i Faik su poslije osloboenja 1945. godine iviH izvan ipova,
tako da ni najstariji ipovljani ne znaju nita o njihovom daljnjem ivotu i sudbini)1
Mustafa Saraj/i je roen 1906. godine u Jezeru, gdje mu je otac Dervi,
porijeklom iz stare sarajevske vlastelinske porodice imao velike posjede, na kojima
je sa porodicom boravio tokom ljeta. Uiteljsku kolu u Derventi je zavrio 1922.
!;Jodine. Po zavretku kole slubovao je kao uitelj u Dobratiima kod Jajca,
Cajniu, Pljevi i MUjdiimado 1941. godine i Visokom od 1941. - 1945. godine.

ivei sa porodicom u Pljevi, kao intelektualac se druio sa Nemanjom

Vlatkoviem, uiteljom u Pribeljcima, predratnim komunistom i organizatorom
ustanka na podruju ipova, kao i sa Simom olajom, prunim radnikom. Ovo
druenje i prijateljstvo mu je poslije osloboenja zlata vrijedilo. Naime, 1945.
godine je optuen da se kao intelektualac nije dovoljno angaovao u pripremi
ustanka i NOB-i. Osloboen je optube i puten iz zatvora nakon svjedoenja Zorke
olaje, supruge Sime olaje da je druei se sa Simom doprinio da Simo prihvati
program borbe radnikog proletarijata i ode u partizane. Nemanja Vlatkovi ga po
izboru za ministra u Ministarstvu trgovine i snabdijevanja 1945. godine kao
predratnog druga i prijatelja uzima za jednog od svojih naelnika.
Inae, Mustafa Sarajli je kao intelektualac koji se nije oficijelno bavio
politikom i koji je svojim idejama meu narodom iao ispred svoga vremena bio
sve do 1945. godine stalno pod prismotrom aktuelne vlasti. Tako je poslije ubistva
kralja Aleksandra Karaorevia u Marselju 1934. godine osuen na zatvorsku
kaznu radi toga to je - pjevao.
Mustafaje imao etvero djece:
Sabahetu, roena 1930. u ajniu,
Envera, roenog 1934. uDobratiima - Jajce,
Mirsada, roenog 1935. u Pljevi i
Faruka, roenog 1941. godine u Pljevi.)2
U ovom periodu, tj. 1940. godine Filozofski fakultet u Beogradu, smjer
knjievnost zavrio je Rizo Rami, roen 1906. godine na Orahovici - Mujdii
Gornji.
U periodu izmeu dva svjetska rata, na podruju ipova pored navedenih
Bonjaka, kao uitelji su jo slubovali:
Nedeljkovi Sreko, na Grbavici,
Matekalo Jakov i Manda, brani par iz Jajca, slubovali uHanovima ipovo Staro,
Vlatkovi Nemanja, iz Jajca, slubovao u Pribeljcima.

1)
2)

Ribi (Vejsila) Sadik, roen 1913. u ipovu

Sarajli (Mustafe) Enver, roen 1934. uDobratiima - Jajce

(c) U periodu 1946.- 1965. godine, na podruju ipova kao uiteljinastavnici

slubovali su pravoslavci iz Srbije i Crne Gore. Meu njima nije bilo niti
jednog Bonjaka.
(c) U periodu 1966.-1992. godine, Bonjaci ipova zavravaju uiteljske kole,
Pedagoke akademije i fakultete nastavnikog smjera.
Tako polovinom 60-tih godina XX vijeka, uiteljske kole u Jajcu i Travniku
daju prvu generaciju poslijeratnih uitelja Bonjaka ipova. To su:
Bahti (Hae) Ejub iz Benjeva,
Bai (Hamze) Zijad iz Volara, roen 1943.
Crnki Himzo iz Stupne,
Crnki (Zuhde) Zekira, roena 1947. uipovu Starom,
Ganibegovi (emke) Arif iz Vraia,
Ganibegovi (Hamdije) Nijaz, roen 1944. na Vraiu,
Hasi (Muje) Mustafa iz Benjeva,
Hodi (Smaila)Ekrem iz Benjeva,
Kesten (Hamida) Sulejman, roen 1947. u Benjevu,
Pipi (Rame) Kasim iz Benjeva,
Od polovine 60-tih godina, visoke i vie kole i fakultete
su zavrili slijedei Bonjaci ipova:

nastavnikog smjera

Pipi (Mahmuta) air, roen 1937. godine u Sariima, zavrio Prirodnomatematiki fakultet u Sarajevu 1963. godine, smjer biologija,
Crnki (Muharema) Meho, roen 1941. u Duljcima, zavrio Pedagoku
akademiju u Sarajevu, smjer istorija - geografija,
Crnki Himzo iz Stupne, zavrio Filozofski fakultet, smjer knjievnost,
Bai Hamze) Zijad, roen 1943. u Volarima, zavrio Pedagoku akademiju
u Banjaluci, smjer fizika kultura,
Hamidovi (Dervia) Ahmo, zavrio Prirodno-matematiki
fakultet, smjer
hemija,
Kudi (Fehke) Devad iz Kudia, zavrio Filozofski fakultet u Beogradu,
smjer knjievnost,
Crnki (emke) Zahid iz ipova, zavrio Fakultet za fiziku kulturu u
Sarajevu,
Jaarevi, udata Priji Senada, roena 1957. u Benjevui zavrila Prirodnomatematiki fakultet u Sarajevu, smjer hemija,
Musagi (ame) Nusret iz ipova Starog, Mainski fakultet u Rijeci pedagoki smjer,
Pipi, udata Mulali Sadika, roena 1953. u ipovu Starom, zavrile
Pedagoku akademiju, smjer predkolsko obrazovanje,
Alibai (Rame) Nedad, roen 1960. u osiima, zavrio Pedagokl
akademiju, smjer istorija-geografija,
Alibai Remzo iz osia, zavrio Prirodno-matematiki
fakultet, smjel
matematika,

unjalo (Adila) Devad, roen 1961. u Dragnjiu, zavrio Pedagoku

akademiju,
uk (ee) Kadrija iz Benjeva, zavrio Fakultet politikih nauka u Sarajevu
- smjer Odbrana i zatita,
Spahi (Hade) Adem iz Benjeva, zavrio Fakultet politikih nauka u
Sarajevu - smjer Odbrana i zatita,
Ibri (Adema) Denijal iz ipova, zavrio Prirodno-matematiki
fakultet,
smjer geografija,
Ganibegovi (Nezira) Jasminka iz Vraia, zavrila Filozofski fakultet u
Sarajevu, smjer istorija,
Ganibegovi (Rifeta) Semira iz ipova, zavrila Filozofski fakultet u
Sarajevu, smjer istorija,
Pipi (Omera) Senad iz Saria, zavrio Filozofski fakultet u Sarajevu, smjer
istorija,
unjalo (Remze) Fikret iz Dragnjia, zavrio Prirodno-matematiki fakultet,
smjer matematika,
Kao supruge Bonjaka ipovljana u periodu 1946. - 1992. godine, u ipovu su
ivjele i radile:
.
Pipi Mirsada, djevojako Runda, udata za Pipi aira, zavrila Pedagoku
akademiju, smjer razredna nastava,
Ribi Fatima, udata za Ribi Sakiba, zavrila Pedagoku akademiju, smjer
biologija,
Ribi Senada, udata za Ribi amila, zavrila Pedagoku akademiju, smjer
bosanski jezik,
Pipi Ifeta, djevojako uki, udata za Pipi Asima, zavrila Pedagoku
akademiju, smjer razredna nastava.

Zahvaljujui Iinoj marljivosti i inae u periodu socijalizma 1945. - 1992.

razvijenom
sistemu obaveznog osmo~odinjeg
kolovanja
i besplatnog
srednjeg i visokog obrazovanja, Bonjaci Sipova krajem 90-tih godina XX vijeka
imaju oko 200 intelektualaca sa zavrenim fakultetima i viim kolama, to
iznosi 5% ukupne populacije, istina rasutih igrom sudbine irom svijeta.
Uz prosvjetne
radnike, ljekare, ininjere, ekonomiste,
pravnike itd.,
Bonjaci ipova imaju svoje ljude i meu naunim radnicima i profesorima
univerziteta. To su:
Alibai (Mehe) Hamid - doktor ekonomskih nauka, roen 1951. godine u
osiima - Pljeva, do 1992. godine profesor Ekonomskog fakulteta u
Brkom,
Bai (Eniza) Hazim - magistar mainstva, asistent na Mainskom fakultetu
u Sarajevu, roen 1966. godine u ifluku,

unjalo (Remze) Fikret - magistar informatike i matematike, asistent na

Prirodno-matematikom fakultetu u Sarajevu, roen 1964. godine u
Dragniu,
ilbur (Sulje) Mustafa - doktor pravnih nauka, roen 1923. godine u
Volarima, umro 1986. godine u Zagrebu, gdje je radio i ivio,
abi (Sulejmana ) Devad - doktor ekonomskih nauka, roen 1950.
godine u Volarima,
Zoli (Hakije) Hasan - doktor ekonomskih nauka i profesor Ekonomskog
fakulteta u Mostaru,
Fakulteta kriminalistikih nauka u Sarajevu i
Fakulteta politikih nauka u Sarajevu.
Bonjaci ipova takoer imaju i jedan broj polaznika postdiplomskih studija, a
takoer i doktoranata i magistranata.

Iako otrgnuti od svoje rodne grude i svoje imovine, jedan broj Bonjaka se je
nastavio baviti predratnim biznisom, dok se jedan broj njih vlastitim biznisom bavi
od 1996. godine. Meu njima su:
(a) Dadovi (Envera) Nedad, roen 1960. godine u Benjevu, vlasnik
trgovinskog preduzea"Dado Trade" u Bugojnu,
(b) ejvan (Refika) Husein, ing. tehnolog obuarstva, roen 1949. godine u
Kudiima - vlasnik Tvornice modne obue "Cheiwan" Visoko,
(a) ejvan (Refika) HaliI, dipl. ecc. roen 1968. godine u Kudiima - vlasnik
trgovinskog preduzea u Bihau,
(b) abi (Sulejmana) Nedad, doktor medicine, specijalist ortoped - vlasnik
preduzea za proizvodnju ortopedskih pomagala "Ortoze" Zenica,

1) ARHIV UREDAOPTINEIPOVO- ZENICA

3) AUSTROUGARSKIPOPIS STANOVNITVAIZ 1885. GODINE, Sarajevo,
Nacionalna i univerzitetska biblioteka
4) Papi, Mitar: STAZAMA PROSVJETEI KULTURE, Sarajevo, Zavod za
izdavanje udbenika, 1966.
5) Rami, Rizo: BUDNABOSNA,Sarajevo, 1966.

Dr NaUa Hebib-Valjevac
7.

IZ GOVORA BONJAKA IPOVAKOG KRAJA

- o vokalskom sistemu govora Bonjaka Volara -

Uvod
1. U elji da pomognemo nesumnjivo vrijednu i svake pohvale
dostojnu akciju jednog broja nacionalno svjesnih intelektualaca ipova da
u vrijeme ponovljenog, gotovo ciklinog egzodusa Bonjaka ovog kraja
sauvaju svijest o sebi i svom identitetu, koji je neodvojiv od njihove
rodne grude, jezika i vjere, a stoljeima oblikovanom u specifinom
drutvenom, politikom i vjerskom okruenju, pridruili smo se ovim
radom, iako sa znatnim zakanjenjem, grupi znanstvenika koji su svojim
prilozima na savjetovanju tim povodom odranom u Sarajevu 21.
novembra 1998. godine (u izbjeglitvu i bez uobiajene medijske
propraenosti), nastojali barem fragmentarno otrgnuli od zaborava poneto
iz tradicije i kulture ovoga kraja i ovoga naroda.
1.1. Bez posjedovanja govorne grae sa ireg ipovakog kraja na
kome su do posljednjeg rata ivjeli Bonjaci, jer su oni danas, odatle
protjerani i raseljeni irom svijeta, svoju analizu reducirali smo na govor
samo jednog od brojnih muslimanskih naselja u ipovu i njegovoj okolini
- na govor Volara, i ti opet samo na jedan njegov segment, nadajui
se da je upravo ovaj govor i reprezentativni predstavnik govora Bonjaka
ipovakog kraja uope. Bila nam je, istina posredno, dostupna kvalitetno
i vjeto snimljena govorna graa iz ovoga sela, ali i ona je prikupljana
po sistemu uzorka. Prilikom pisanja ovog rada pred sobom smo imali
samo nekoliko sati govornog materijala, snimljenog na ogranienom
korpusu, to u znatnoj mjeri moe dovesti u pitanje globalnu ocjenu o
fonetskom sistemu ovoga govora, ali drugog izbora nismo imali. Poto je
rije o doista reprezentativnim informatorima i kvalitetnoj i dobro
snimljenoj jezikoj grai, izvrena analiza, nadamo se, budue ispitivae i
analitiare nee usmjeriti pogrenim putem. Priloeni rad e, uz ostale u
ovome Zborniku, upotpuniti bonjaki mozaik tradicije, kulture i obiaja
ovoga kraja i biti poticajan rad za daljnja istraivanja ne samo govora
Bonjaka ipova nego jo vie - protjeranih Bonjaka uope, ija je
opstojnost u sociokulturnoj sredini kakva je Bosna i Hercegovina
oigledno mnogima nerijetko upitna, no uprkos svemu - ipak postojana.
2. Snimljenu grau za jeziku analizu, iako dosta kasno, to e se
na izvjestan nain odraziti i u samom radu, dobili smo od dr Devada
abia, jednog od organizatora ove historijske i kulturoloke manifestacije,
na emu mu se najtoplije zahvaljujemo.
Na raspolaganju nam je bilo oko est (6) sati snimljenog razgovora,
odnosno zaniljivih ivotnih pria ovdanjih stanovnika, koje i same za
sebe mogu biti zanimljivi prilozi, a glavni informatori, iji se govor nalazi
u osnovi naeg istraivanja, su:

a) ehida abi, domaica, roena 1928. godine na Busnovima Volari, udata u Volarima, opina ipovo,
b) Fadila Omerovi, domaica, roena 1925.
opina ipovo, udata u Volarima i
u

godine u Volarima,

b) Meho ilibur, penzioner, roen 1925. godine u Volarima, ipovo,

periodu 1941.
1994. godine ivio u Engleskoj.

Meho ilibur kao informator je

posebno zanimljiv vie sa
sociolingvistikog nego sa dijalektolokog aspekta posmatranja, jer je, kao
rtva ranijeg etnikog ienja
ovog kraja
(drugi svjetski rat), svoj
radni i ivotni vijek kao prognanik proveo u Engleskoj. Iako izvan
domovine i bez redovnog i eeg kontaktiranja sa Bonjacima svoga
kraja, odlino je sauvao u djetinjstvu naueni maternji, bosanski govor.
3. Geografsko-demografske, kulturno-historijske
druge relevantne
podatke, neophodne pri deskripciji nekog govora, u ovome radu ne
iznosimo iz dva osnovna razloga. Najprije - zato to je upravo to
tematika pomenutog savjetovanja, te su izvorni, ujedno i najnoviji radovi
te naravi dostupni i itaocima ovoga teksta, a zatim i zato to je ovaj
rad, zbog kasnog dostavljanja govornog materijala, pisan neposredno pred
tampanje Zbornika. Volari su, inae, danas gotovo potpuno etniki
oieni od Bonjaka. Nakon rata tamo su se vratili samo oni koji su
se uistinu, jer nigdje drugo nisu imali nita, morali, iz ekonomskih
razloga, vratiti na svoju zemlju. Najvei dio stanovnitva zasada ivi
raseljen ne samo irom Bosne nego i irom svijeta, jer povratak na
zgarita gdje su nekad bili njihovi domovi jo uvijek, zbog nestabilne
politike i ekonomske situacije, u Bosni nije siguran. To je jedan od
vanih razloga zakanjenju pisanja ovoga rada.
Izostalo je, takoe, i poreenje ovoga sa drugim bosanskim
govorima, kako bonjakim, tako i hrvatskim i srpskim, to u samoj
deskripciji i nije neophodno, ali je ovakva korelacija meu njima bitna za
preciznije lociranje govora Volara, a posredno i govora ipovakih
Bonjaka, na bosanskohercegovakoj dijalektolokoj karti. Ovaj zadatak,
kao i sve druge kojima treba upotpuniti i i zaokruiti sliku ipovakog
govora, neophodno je zavriti to prije. Standardnojezika, odnosno
substandardna ekspanzija na raun narodnih govora u ovom trenutku
dobila je oigledno saveznika vie, ali ne u forsiranju knjievnog jezika i
njegove norme meu ipovljanima, nego u ubrzanom zatiranju njihovog
narodnog govora. Bonjaci ipova posljednjim ratom i fiziki su otrgnuti
od svojih viestoljetnih stanita. Raseljeni irom svijeta vie ne ive u
kompaktnim
predratnim jezikim zajednicama. Fiziki razdvojeni i
razdijeljeni po zemljama koje su im u prognanstvu pruile utoite, i
pored plemenitih namjera njihovih inozemnih domaina, oni su danas
izloeni ubrzanoj asimilaciji raznih vrsta, meu kojima je jezika samo
jedna od njih. Njihov identitet je, bez ikakve sumnje, oZbiljno ugroen.

3.2. U radu su stoga date samo osnovne karakteristike fonetskog sistema

govorajednog od ipovakih bonjakih naselja, a to je razlog vie da se
ispitivanju ovog, ali i drugih bonjakih govora sa podruja ipova, pa
bilo to i posrednim prikupljanjem dijalektoloke grae, kako je uinjeno i
ovog puta, pristupi to prije i to studioznije.

4. Ope napomene. - Glasovni sistem u cijelosti, pa i vokalski sistem

govora Bonjaka Volara ne razlikuje se bitnije od glasovnog sistema
ostalih Bonjaka sa ireg govornog podruja. Ako se zanemare alofonske
vrijednosti pojedinih glasova, osobito vokala, koje se kreu u granicama
poznatim u gotovo svim bosanskim muslimanskim govorima, i koje, osim
toga, nisu ni sistemske niti su uopene, moe se rei da se glasovni
sistem ovoga govora artikulaciono-akustiki ne razlikuje bitnije ak ni od
glasovnog sistema standardnog bosanskog jezika. Druga je stvar
distribucije pojedinih glasova i glasovnih promjena u njemu, koje se u
ovom govoru i danas uvaju ili kao odraz starine ili kao posljedica
novijih glasovnih tendencija unutar njegovog glasovnog sistema. Ni
formom ni funkcijom ne odstupa bitnije od ope slike
ireg govornog
podruja.

Po osnovnim svojim akcenatskim karakteristikama, koje posmatramo

kao neodvojivi dio vokalskog sistema, ovaj govor se uklapa u ukupnu
sliku progresivnih, novotokavskih govora. On se, takoe, u cjelini bitnije
ne razlikuje ni od prozodijske norme u knjievnom jeziku.

A. Akcenat
5. Nosioci akcenata su po pravilu vokali, ali se katkada u
akcentovanog nosioca sloga moe nai i poneki sonant, pa
konsonant koji je preuzeo funkciju vokala s kojim je inio slog
njegove redukcije. To, inae, nije ipovaki specifikum. Slina
javlja se u gotovo svim bosansko-hercegovakimgovorima.

funkciji
ak i
nakon
pojava

Govor Bonjaka Volara ima etiri akcenatske jedinice, kao

standardni bosanski jezik, te dva neakacentovana kvantiteta, tj. duinu
kratkou. Akcenti su meusobno oponirani po kvantitetu i kvalitetu, kao i
u knjievnom jeziku, ak im je i distribucija u odnosu na knjievni jezik
samo neznatno izmijenjena. Akcenti mogu, dakle, biti dugi i kratki, a i
jedni i drugi mogu biti silazni i uzlazni. Silazni su akcenti dugosilazni
( ~ ) i kratkosilazni ( " ), a uzlazni su dugouzlazni
(')
i
kratkouzlazni ( , ).
5.1. Dugosilazni akcenat ( ~ ) zabiljeen je na
uglavnom u inicijalnom slogu, kakvo mu je mjesto i
jeziku:

svim vokalima,
u standardnom

i: skorom CM godne, Imam sina, rn1r je doo, sOhi ~,

mI bi, do Monte Kasina, Musolinoga ufatili, teta i vka, ~
nam je itd.
e: vezove vezli, .e.sta13je nastala, Ima pet krava, nIko ni
rjel, najma, ~
mesa, Meho, petoga maja, nejma cveta, i
nejse tako itd.

o: pravi pUt, kao tlllb.afi14,za rUdnara, i tDj smo bili, po'koj

mu dll..i, v6z nas je vUko, krupan ovjek, Imam CL, .lln.e
kamenie, mU mi je umro i sl.
6: dok d.6j.d..eveera, Ovde, onda je, b..d.aj bi za onim
telalom, sa goriiega, ako BOg da, gO i----.b6s,grana'te il bombe,
elezni mOst, ka ti d6jdem, tO mi je krivo,

uval SVOJpo'so, i on me tude, .fiQj se nIje moglo, SkrQjZ

do' kue i sl.
a: da vam kaem15, pet krava sam Imala, nas oboe, PrB.Vll
'istinu kaem, prIvOkli stvari, od Alla'ha dragoga, nadamo se, zn.a,
ja se zo'vem, naske pi'to Ima radnu snagu, od gladi, djeca
b..d.aj,malo vama, tala Bogu, iz Australiie itd.
Dugo vokalno r je rijetko, jer se obino skrauje, ali nije
nepoznato u ovome govoru. Pod silaznom intonacijom dugo r (
r ) 16U naoj grai pronali smo jedino u primjeru: u crkvu17.
5.2. Kratkosilazni akcenat je distribuiran na slian nain:
'i: di.gnl su, ni'sam se tIla nIgd.i udat, riiko nam n'ita, hil.ad.u,
on je b1"izne, mene da vIdI, nije bilo najlanki, riiked. ni'sam,
mIslim da treba, s iiIma18, 'istinu itd.

12) Umjestografema Ij upotrijebljen je znak (

).

13) Obino neakcentovano dugo a iz istih razloga obiljeavamo znakom

a.

14) U nedostatku dijalektolokog znaka za glas nj, njegovu vrijednost pripisali

smo znaku n.
15) Ovim znakom ( El )

u nedostatku pravog, obiljeavamo i obino dugo

16) U nedostatku bilo kakvog znaka za dugo vokalno r

intonacijom, ovakvo obiljeavanje je u toj funkciji ( r ).
17) U nedostatku odgovarajueg
isticanjem.
18) Znakom

pod silaznom

znaka ovaj glas smo naglasili ovakvim

obiljeavamo grafem nj,

e: tUj se :trefila teta, ke.rce smo kerali, mo'gu reci, u svo'je

mjesto, nIje re.kQ, da sam veoma zadovolna, eteres esta, po
nekome zana'tu, vjerovali i sl.

o:

po'kusamo s.Up.u,kad Udosmo, uzme ta bi'lo, ovi dn1gl,

bi'lo uasno, dvaes drOgoga, lo'i uprava, sillro, u glavu, tUj se
Ozmem sa svo'jom enom itd.
o: krupan ovjek, s Qtfun, u Kotor mahali, uz pomoc .BO.ij.U,
gOri smo, optina 'ipovo, ~
li svome, i PQtO e, kOil, samo
ona.j zna, poneki itd.
a: na radijonu, blber se ~,
navOkli gra'na, najstarija, ko
sada, rn8lo navie, osmi man, moj brat, i dadnem, po stare
danove, cjelu pastrmu i sl.
r: i Srbi, svrtaka i sl.
Silazni akcenti se po pravilu nalaze na inicijalnom slogu, ali,
kao i u veini drugih narodnih govora, mogu se, osobito u
rijeima stranog porijekla, nai i izvan te PozIcIJe. Zabiljeeni
primjeri sa silaznim akcentima izvan prvog sloga nisu brojni, te
se govor Volara i po ovoj markantnoj osobini nedvojbeno svrstava
meu progresivne novotokavske govore:
apsolUtno n'ikud, tamam
sl.,odnosno: iz Australije,
Musalinoga i sl.

pr1t kuu, n'ije

na televizoru,

interesantno
danas hlI

5.3. Ni distribucija uzlaznih akcenata ne razlikuje se bitnije od

stanja u knjievnom jeziku, iako izmeu njega i ovoga govora
postoje izvjesne nepodudarnosti na koja emo posebno ukazati.
5.3.1. Dugouzlazni akcenat se moe nai na bilo kom slogu
u rijei izuzev na posljednjem. Kako je u tom smislu situacija
gotovo standardna, navedene primjere, koje navodimo samo radi
ilustracije, neemo klasifikovati na uobiajen nain (kako smo to
inili npr. uz silazne akcente):
sve ~,
da se e priivilo, upito bi; jedan Zvonko; brat mi
Sulejmen, za Omerevi Bemzu itd.; sa ru..ka, kokoruze,
sluijo
u Sarajvu, o'li u .Dulke; morali su, dok postoimo; gladnu se, u

Jaj.c..u, u
muslimanu,

Volarma,
dokazat
se,
pomago
je
naro.d,
19
wrti kompire, Haznedarovi
Hatie itd.

ennaza,

5.3.2. Kratkouzlazni akcenat je, s obzirom na njegovu vitalnost

uope, pa i u ovom govoru, zabiljeen u brojnim primjerima, a)
kako onima koji se podudaraju
sa stanjem u knjievnom jeziku,
b) tako i u onim koji se od njeg razlikuju.
a)

svoj bLOt sprovela, po eriatu; takO deveram, ne IDleg8.,

male gredice, devedeset
drOge, djeca, wlke
su nam nevoje; u
tueme
svjetu, u svome, moja unuad;
godine osvojile, mog.u,
moja, pogreno,
ponosna
sam , da doekamo;
o dva sprata,
zavrila sam, Brki.i. itd.
b)
Umjesto
sa
kratkosilaznim
akcentom,
kakav
imaju
u
standard nam jeziku ovdje je i podosta onih primjera koji imaju
u nekim
kratkouzlaznu
intonaciju.
Pojava
je
i ranije uoena
bonjakim govorima i ini se da je progresivne naravi.

sreca,
radili skUpa, i ustae,
moja ma.ma,
blizu te k.U..e
gledala je, nIje bila svjesna, svjetla, svoje mjesto, dnO, fE~ree,
pravu lstinu, brana dv'jce, estero,
iJmr:lo, ab.a ti, pucalo, bilo
nas je estero i sl.

5.3.3.
uobiajenim

Akcenat
se
uglavnom
prenosi
na
proklitiku
prema
pravilima koja se uvaavaju i u standardnam jeziku:

a) do' tog svoga, ugodnama,

kuu, do' kUe, u mene su, pri ko'
ls Travnika;20
b) O stranu, O zemJu, O glavu,
tako je LbIIa, .lL.ne barake, po nu

ne merem, ne smije, prlt

Lisine, u kOlu, po' umama,
za Boga,
6rbu itd.

I stan,

nI ovde,

c)
Nekoliko
primjera
svjedoi
i o drugaijem
prenoenju
akcenta. Rije je o prenoenju
tipa~,
LID, ali je ovakvo
stanje
posljedica
drugih
glasovnih
promjena
i nije
primarno
prozodijska pojava ( za o+to > za oto > za ato > za-ato > za
to).
5.3.4. Kvantiteti se uglavnom dobro uvaju: etri-pet ~21,
West tiilada, IZ DuJaka, po' vreu jabuka,
ko zasluiva,
da

19)

Naglaenim grafemom obiljeen je akcentovani vokal.

20) Umjesto kratkouzlaznog akcenta na vokalu o upotrebljavamo znak

a umjesto dugouzlaznog akcenta na asluiemo se znakom -.---a.

- 0.:,

isko'ristim, suhi liva, desetaek godina,

o'bav]amo, u tueme itd.

do

erka'zovia,---'ilijI

5.3.5. Iako rijetki, poznati su i dvostruki akcenti:ja sam

najstarija, najnpa doba, dvajspeto godie, pravi polupr'ivrednik /
poluprivrednik i sl.
5.3.4. Duljenje vokala pred sonantom ide u red novotokavskih
inovacija:: njegova penzija, tr.6jcu sam spa'sijo, Oju se velke
b6rb.e. oko Drva'ra, po nu 6rbu, S.CJnCa v'idili, u To'rlakOvcu, u
talijanske parza'ne, ii.egilll
sluga, u Sarajvu i sL, ali nisu
nepoznati ni primjeri bez sekundarnog kvantiteta: u dravnOme
sta'nu, do'bro zapantila, etri o'snovne.
lako se o akcentu govora Volara moe i treba govoriti i
znatno opirnije, neke pojedinosti eksponirati i objasniti, za opu
akcentoloku sliku ovoga govora ovo su najnuniji podaci.

B.

V oka

I iza

6. Govor Bonjaka Volara (ipovo) ima uobiajenih pet (5)

vokala karakteristinih u svim novotokavskim govorima: i, e
(vokale prednjeg reda) i u, o, a (vokale zadnjeg reda, koji mogu
biti dugi i kratki. Kao ilustracija njihove slogotvornosti, odnosno
njihovog kvantiteta, mogu posluiti ve navedeni primjeri kojima
smo prezentirali akcenatski sistem ovoga govora, te posebne
primjere neemo navoditi.
6.1. U vokalskoj ulozi, kao i u standardnom jeziku, uobiajen
je i sonant r, koji, takoe, moe biti dug i kratak, te kao i
ostali vokali moe biti nosilac akcenta:
svjetla gorJa, Srbi, kerce kerali, i.u:nrti, da je zavrslJo i sL, a
katkada vokalsku funkciju preuzima i konsonantsko r
nakon
redukcije vokala s kojim je inio slog: sa konim matrjalom, na
primjer.
6.2. to se tie zamjene "jata", ona je u ovom narodnom
govoru u osnovi ikavska, ali je danas, barem na osnovu govorne
grae koju smo imali pred sobom, ve prilino jekavizirana.
Prisustvo ikavizama/jekavizama nije u podjednakoj mjeri zastupljeno
kod svih itelja Volara. A kod onih ranije raseljenih uz ove

21)
iako

U nedostatku znaka
neprimjerenim znakom.

za

obiljeavanje

dugog

poslUili

smo ..~

oblike evidentno je i mnotvo ekavskih formi. Ovo nije nikakva

osobenost samo govora Bonjaka ipovakog kraja. Razloge
takvom previranju moemo nai i u jeziku samom, ali i u prisili
koju u njemu ine brojne i razliite izvanjezike okolnosti.
Onaj
prvi je posljedica prirodne jezike evolucije unutar jezika samog,
pri emu je taj proces ubrzan injenicom da su na istom
govornom podruju, jedni pored drugih, ili izmijeani, egzistirali do
posljednjeg genocida nad Bonjacima i ijekavski govori ovdanjih
Srba. Drugi je razlog drutvene naravi i posljedica je ne samo
jezike agresivnosti standardnog jezika, koji je svjesno prihvatan u
ovom narodnom govoru kao knjievni jezik Bonjaka,
nego i
vulgarne agresije jednog naroda na drugi, pri emu su stradali
oni
koji unutar svoje govorne zajednice nisu posjedoval
izgraene zatitne i odbrambene mehanizme za ouvanje sebe i
svog identiteta. Nauci je poznato da su takvi agresivni nasrtaji
postojali i ranije, te da su u njima nestajali i jezici i njihovi
narodi.

Poznato je da su od tri refleksa praslovenskog glasa "jat" na

bosanskohercegovakom
govornom
podruju,
dva
gotova
podjednako prisutna. Ikavizam i ijekavizam su autohtoni bosanski
refleksi. Ikavska zamjena "jata" je u proteklim stoljeima imala i
prestini, knjievni status, kako meu muslimana tako, ako ne jo
i vie, i meu katolicima. Pa ipak u dananjem naem
knjievnom jeziku ijekavski refleks "jata", osobito nakon posljednje~
rata, jedini je oblik koji priznaje vaea standardnojezika norma.
Ovo je bio jedini refleks poznat u svim govorima na tokavskorr
podruju, bez obzira na vjersku i nacionalnu odrednicu njegovi~
govornika. Ekavski refleks "jata" na ovim prostorima nije autohton
a sporadino se javljao samo na uskim lokalitetima (maglajsko
teanjski govor, npr.). Iako je imao svojevrsnu prednost, ik~vizarr
je u knjievnojezikoj normi, zarad opih interesa, ve u ~ano
fazi standardizacije svjesno potisnut u domen dijalekatskoga. To~
ujedno bio i poetak njegovog postepenog nestajanja ne samo i~
pisane nego i iz govorne rijei. Nakon izbora knjievnog narjej~
u
svim
bh.
ikavskim
govorima
slijedi
ve
poznate
sociolingvistiko raslojavanje.

Uticaj standardne norme, ali i drugih faktora, nije zaobiao n

govor Bonjaka ipovakog kraja, kako se moe zakljuiti n
osnovu prikupljene grae o govoru Volara. Pa ipak, ikavskc
dijalekatska podloga na kojoj poivaju i drugi susjedni muslimansk
govori, iako zapljusnuta ne samo brojnim jekavizmima nego
ekavizmima, ovdje je jo uvijek prepoznatljiva. "Muslimani

istonoj Hercegovini i dijelu istone i jugoistone Bosne (negdje

do linije Vlasenica - Srebrenica) pripadaju istonohercegovakom
dijalektu, dok su oni na terenu sjeverno od Sarajeva
prema
Tuzli i Doboju, do Save, ijekavskoakavski istonobosanski.
Muslimani u srednjoj Bosni
su ikavci akavci i pripadaju starijim
ikavskim govorima, dok su oni u zapadnoj Bosni dio mlaih
ikavskih govora, kao i Muslimani u zapadnoj Hercegovini."22
ikavizam/jekavizam je, inae, vidna diferencijalna vjersko-nacionalna
crta ipovakih govora.
Standardni jezik, koji su u govor Volara unosili i unose
tamonji
intelektualci, ali i obavezno osnovno kolovanje i
ekspanzija masmedija, uveliko su poremetili starije stanje. Narodni
govor ovoga kraja sve se vie i sve bre potiskuje u zaborav, u
historiju jezika.
6.3. Refleksi "jata", kako u dugim, tako i u kratkim
slogovima, nemaju u govoru Volarana stabilnu formu. Ovdje su i
poznati i prisutni svi oblici zamjene, uz jednu ogradu. Umjesto
ijekavske ovdje je , kad se javi, uobiajena jekavska zamjena.
Ne moe se, takoe, zakljuiti da pri tome postoje ikakva
"uhvatljiva" pravila. Razliiti refleksi, i to bez vidljivih i objanjivih
razloga, poznati su ak i u govoru istog govornika, a ponekad i
u istoj leksemi. U tom smislu situacija je u ovom narodnom
govoru sasvim "neprevrela". lIustrovaemo to jednim
brojem
primjera.
6.3.1. Dugo "jat" > i:
nije mogla-P-dl vodu, nismo prispili, nisu imali, illLi godine,
prua, dobili smo crip, sav smo crip mi d.onili, prinili ga,
sve se e izmialo, sve izmiano, illli:tri noi, kopali i pfulli, illLi
sestre, illLi godne, on bi ~
nazovi, ima IDLita, kupiti i d.onlti,
znao d.onit po vreu, na onaj ffilit, kod Stine, ekaj snlg.a, crip
mi d.onili sa gipsane, ne merem nita pridonit itd.

.uslci

Dugo "jat" > je/ije:

prinese dj.ete, da nas ne bi primjetili, jedno joj dj.ete, illlje.k,
nis mogo primje'ti, neko vrjeme, da djele,
ma rjei nam rekli
nisu, kroilo se je odjela, koji e dodjelti, prvo dj.ete, pjehe, illlje.k

22)
Devad Jahi, Jezik Bosanskih Muslimana, Bosanski krug, Biblioteka
Kljuanin, Sarajevo, 1991, str. 55.

spominJe, jer mi se e teko pomjerati, u tueme IDljetu, zakon

mjenjati, fino vavjek, samo nas rj.eka rastavia, cj.el.u pastrmu; u
. Crnu rijeku, donesi mlijeka, jedno vrijeme, bijo dosta vrijedan,
komije su nae lijepe, bie bezbjedna, kupilo se mlijeko, i lijepi
para i sl.
Dugo "jat" > e:
lliffik te uvali, i pot'rae Nemce, ta e
IDle1u, i sada lliffik" pogreslJo e u ivotu.

lepo, po celilln

6.3.2. Slina je situacija i s refleksima kratkog "jata".

Kratko "jat" > i:

nedilja je, doli doli, da joj prinese djete, koji su morali

priplivati, nismo prispili, da se privezemo, kad smo ~,
MlO se
je, ni si ga mogo ~,
poteko se iviti, nije moglo, priVUkl
stvari, mi njega prisel'li, neto sikirice, kudilja, s.ija1ase kud1ja, pa
potuje se zakon svagdi, pa smo gori hLlli, pobigli smo,
kokoruz'ca se istiraJ, etvero dlc.e, slkli umu, nisam se
tila
nigdi udat, nigd.i fule, sijat nau zemlju, da posijemo, i najlipa
doba, tamam---P-dtkuu, ne srnij.e dirat, 1io nas sviju, nisu smili
imat kontakta, nije pristalo padat, pridili ime, ufatli i ohisili itd.
Kratko "jat" > je:?

is~erali su nas, njegova djevojka, nije bila svjesna, i danas

se podsjeam, svjetla, odma odvoilo dj.ecu, dj.e.ca su bile, krupan
ovjek, izbjeglice u svoe rnjas1o, ba da posjetim tu mahalu, su
se sj.e1li,sve me posjea, i svojoj d.jaci, u tome su nas is~erali,
iza djeda, ne mogu se jo svega ni sjetiti, bjeali smo, i tuj
smo sjedili, djevojice, one su ile pjeice, fino vavjek, moral
smo iz.bj.e., ka smo izbjegli, tri dana sje.dla i mislla, tude
smjestijo, da se sjetim itd.
Kratko "jat" > e:

mi smo se primakli dole, kad je trebalo da svane, illld.e u

Zenici, da nam je neto teko, neto sikirice, svi su po nekome
zanatu, to je bilo muslimanu potrebno, ako budem neto
pogreno rekla, ne meremo ni illld.e ostat, krenemo nekuda, ima
neto i humetarne, nekako smo jope priivli, neto e bit,
poneto ovako, fino nam je i illld.e, Alija je neki bijo, to budem
pogreno rekla, donit po vreu jabuka, ta ti treba, seam se,
preko baa, moda mesec-dva dana, na sreu, pe..ke krenemo,
za tri meseca, uvek spreavali i sl.

Najvei broj ovih "ekavizama" ( nastalih zamjenom kratkoga

"jata") prihvaen je i u standardnojezikoj normi. Uglavnom su
poziciono uslovljeni ili su analoke prirode. Samo rijetki meu
njima (seam se, mesec, pake, npr.) zabiljeeni su u govoru
odavno prognanog Volarana, te se i ne mogu uzeti kao opa
pojava.
6.3.3. Kao to se i moglo oekivati, u ovome govoru nema
hiperjekavizama, te redovno biljeimo primjere kao to su: varti
kompire, nego se je opremalo u paplr, ono je mir doo, ni u
iju dirat, niko te ne smije dirat, meutim ; ono sirotinje i sl.
Takoe nema ni pnmJera analokih ujednaavanja tipa tij.em: s
otim smo nadareni, i illlim ljudima, za onim telalom, s otim
naim svjetom i sl.
Rijetki su i primjen zamjenjivanja vokala e i glasa "jat".
Primjer gori umjesto gore analoke je prirode (prema prilozima
dolje, illldje, oncije i sL): moje konije gori, gori smo imali, pa
smo gori ivili i sl.
7. Iako po pravilu nemaju vokalsku vrijednost, u fU~kciji
vokala, uglavnom nakon izvrenih nekih u knjievnom jeziku
nenormiranih glasovnih promjena, koje potom lanano dovode do
drugih glasovnih procesa (najprije do asimilacije a zatim i do
redukcije neakcentovanih vokala ili itavih slogova - haplologija), u
ovom govoru mogu se pojaviti i neki drugi sonanti (n, I, i dr.),
pa ak i neki pravi suglasnici (, t, z, npr.). I ovo je ire
rasprostranjena osobina bosanskih narodnih, i ne samo bonjakih
govora, iako se o njoj jo uvijek oprezno govori jer nisu izvrena
egzaktna mjerenja tako dobivenih glasova, a sluhom je teko
odrediti granicu sloga koja igra kljunu ulogu u vokalizaciji
suglanika.
Meu vokalizovanim suglanicima, osim i u knjievnom jeziku
poznatog sonanta r ( up. o tome u t. 6.1.), u govoru Volarana
zabiljeili smo i neke prave suglanike kao nosioce slogovne
vrijednosti, kao to pokazuju sljedei primjeri:
mi smo se pokrli jorganom, sva raskopana i izgorla, kerce
smo kerali; al il smo, lIovaa .uIca, u ko.lbl; etvero mlai digni
su u Kiseljak, samo deku na vrata metnli, Mrkonjani se uzbunli,
sa e swnt; pokraj nas su prolazli, da moremo ulazti; ispatli,
osjetli da nam je teko; <ijevojca; za Omerev Remzu i sl.

8. Vokal a. - Po pravilu ima standardnu artikulaciju u svim

pozicijama. Takva je situacija i sa drugim vokalima te emo
ilustracije radi, a iz praktinih razloga, u cijelosti navesti samo
primjere za ovaj vokal.
a: avto'bus, ls~erali su~,
ja i mo'ja mama, Imala
ie
dvoie bl"iznadi, to sam rekla, nisam nita ka'zala o'no to nije,
rahmetli mi mati, dade sabat za komadi b1eba, nisu smi1ilmat
ko'ntakta s nama, i Alla'ha oboa'vat, ve sam zabo'avla, samo
nas rjaka. rastavia i asvalt itd.

a: EUCar Mevle, dvoie bl"iznadi, es god(na, ko'd n1h8., da

Imamo, ml gledamo, jedno spo'min'an'e, pet krfula, Kluani,
nejmamo, eteres esta itd.

a: od graha, o'kupi plakati, taj ~mi,

samo mo'ja miit.fu,
po stare danove, IDL.8. rnJ.aadjeca, kune radove, s otom nMom
stOpom, SJab..O
gori vraa
itd.

a: mdikQ, zapamtila, ~
smo m'islli, sn8.ha, Iffikful je takIDl
je, jedamput nam je, s otlm smo nadarenl, i ovaj dunBjluk,
Imam zanat, sa :tak1mIUdma itd.

a': od----QI:ana'ta,u Tra'vnlku, zapo'sl1io je Vala'rane, Asima

Baia, samo ba'b6m, nemoj spa'vat, sedam dana, slabo pla'ali,
muslima'ni, m'li su ga i sl.

8.1. To to su meu navedenim primjerima samo oni ija

artikulacija ne odstupa od knjievnojezikog standarda, ne znai
da se u ovom govoru ne javljajui djelimina artikulaciona
pomjeranja. Zabiljeeni primjeri akustiki imaju tamniju ili svjetliju
vokalsku boju, odnosno dolazi do njihovog zatvaranja ili otvaranja.
Ova pojava, meutim, nije tako esta, a
niti su takva
pomjeranja arikulacije dosljedna ak ni u govoru istog informatora.
Na osnovu zabiljeenih primjera da se konstatovati
da takvih
pomjeranja, naroito kad je u pitanju vokal a, ima u oba smjera,
tj. i prema vokalima prednjeg, ali i prema vokalima zadnjeg reda:

aa: o'n su nadaoreni majsto'rluku, mlaaO djeca, glaO'dni smo,

~
po'tuje se; m6raola se ie, no'sile se ~
li'cu, ~
je
naoilo da se mora ski'daOti, i do'laozimo dole, gore za Petrovaoc
~;

a8: ~
ovjek, nije se mo'glo izdr'a8t, to sa=m bi'la, 1
ja dana8s, na'stoja8u, ja sa=m pri kraju, Imam te fama8lije, men
nije bi'lo mr'sko proda8ti, da mi djeca lzajdu- na sa8Ia'met, lzv

na sa8Ia'met, o'voga Ama8la, Idemo na rua8k, zara8i'val su nam,

ni'sam Ila li kolu riika:d, bIio jea8m, da se moremo nazva8ti.
8.2. Zamjene drugim vokalima su rijetke, ali ni one nisu
nepoznate. Takvi primjeri koje smo pronali u prikupljenoj grai u
kojima je vokal a
zamijenjen vokalima e ili Q mogu biti ili
posljedica otvaranja vokala u finalnom slogu (up. navedene
primjere a >a8) koje ide do potpune zamjene, to je fonoloki
proces, ili su posljedica analokog Ujednaavanja, a ako je u
pitanju kakva tuica, onda, zapravo, i nije rije o zamjenjivanju
vokala nego o neizmijenjenom izvornom samoglasniku iz
jezika
donatora.
a>e:

ni'sam

ra'dla n1ke.d, a

nIje ti

nIked nampalo, I

ja

d8.nes iVim, do' bie jedan, ehida abi, o'demo na rU.ek,

Pucar MffilJ.e, brat mi Sulejmen,
a>o: puno llYO.da, sina najmlaoga, koji su j.eilllo ekali, i
danas i sillm, sillm ja kad odem, izajutro aj, krenem dto1ful, i
otolen sam se udala; da o'rape obu'em, o'stala sam so
svekrom izavama;
a>u: na pillu puta.
Kad je nJec o pojavi a>e, neki lingvisti je objanjavaju
glasovnom asimilacijom vokala prema susjednim mehkim (sadanjim
ili nekadanjim) suglasnicima23, ali ovo objanjenje ne vrijedi i za
nau situaciju jer primjere toga tipa nismo ni pronali u
konsulovanoj dijalekatskoj grai.
8.3. Da pomenemo jo i prilino estu pojavu pokretnog
vokala a u ovome govoru, inae ne tako frekventnu u drugim
bosanskim narodnim govorima:
sa G6rflega Tepeika, od Alla'ha dragoga svakoga do'bra, do
zadflega asa, naspi fi'noga; n'ije ko sact.a., tUda pro'i, v6z tada
vuko i sl.
9. Vokal e. - Uz konstataciju o njegovoj standardnojezikoj
vrijednosti, bez navoenja primjera, izdvojiemo samo one oblike u
kojima je dolo do zamjene ovog nekim drugim vokalom, te
primjere u kojima je ovaj glas' u funkciji pokretnog vokala.
e>a: prama Vrbasu,

23)
Up.: A. Peco, Govor istone Hercegovine, Srpski dijalektoloki zbornik,
XIV, Beograd, 1964, str. 34.

e>i: Inglezima, Ingleska, ciment,

e>o: Jadranskim morom, najmlaega brata, Haznadarovi

, s

ocom i sl.
9.1.

Ovdje

narodnih govora,
erica:

su, inae, to je ira karakteristika bonjakih

obiniji zbirni brojevi i brojne imenice na -ero, -

bilo nas je estero, etverca

9.2.
govoru:

Pokretno e,

kao i a,

i bilo, etvero
dosta je

djece i sl.

frekventno u

ovome

da se vrati svakome, ono to drugome zlo ini, ne mogu

nikome, svi su po nekome zanatu, u tueme svjetu itd.
10. Vokal o. - Ni samoglasnik 0, kako dugi, tako i kratki,
ako se izuzmu pojedinani primjeri njegovog pomjerenog izgovora,
ne odstupa od situacije u standardnom jeziku. S obzirom na to
da uz ovaj rad prilaemo i autentine dijalekatske tekstove,
neemo navoditi posebne primjere radi ilustracije ove konstatacije.
Naveemo

samo izuzetke:

o>a: zaposlijo Valarane, gledamo Valare, u pali.cii, otolen,

umu;
o>oa: U Voalar'ma;
o>u: telefun;
o>ou: gladnoU se;
o>e: potl'e odemo, ne meremo ni ovde.

boravu

11. Vokal

u. - Slina konstatacija vrijedi i za vokal .u.

u>i: onda krenimo, sve b.i.d.ejedno spominjanje,

u>o: kroz kokuruze, kokoruzca, samo je nogostop io,
u>v: u avgustu,
utva: nosili ~

avtobus
tude, dobro se
koji su nas wiLdozvali.

llilj.e.k

spominje, fino vavjek,

12. Vokal i. - Ovaj vokal treba pomenuti prije svega zbog

njegove nestabilne artikulacije u razliitim fonetskim pozicijama.
Inae ima uobiajenu standardnotokavsku arikulaciji i funkciju.
Kad je u pitanju alternacija ila kod glagola sloenih sa ::lli,
zabiljeili smo samo jedanput i oblik - i ob.a.i.

Postakcenatsko kratko i izuzetno je sklono redukcijama, kako

djeliminim, tako i potpunim. Primjeri za to su brojni i lahko
uoljivi u priloenim tekstovima, te ih, takoe, neemo posebno
navoditi. Pa ipak, zanimljivo je da se infinitivno finaino i as
javlja, a as redukuje i u govoru istog govornika. Otuda nisu
rijetki ni jedni ni drugi oblici, ali su, ini nam se, ipak brojniji
ovi prvi (puni infinitivi):
.::ti: sa emo 'ia11i kompire, morali priplivati, nije mogla ptii
vodu, nije se imalo u emu opremati, dok su mogli pomagati,
mogu vam 00, sve ostaviti, i mi smo morali ii, klas kupiti,
morali sve ~;
.:1:: ne mogu sad objasnit, i ovo hacit, nije se moglo izdraet,
mogli su nas sve pobit, ne moremo ni ovde ostat, a aba ti
leat, si i dovlait itd.
13. Redukcije vokala. - Svi kratki vokali skloni su redukciji,
naroito u postakcenatskom pOloaju, ali to nije jedina pozicija u
kojoj su nestabilni.
-i: a' osto je u ntrenatu, al smo znali; nestaca bila rastayli
utte, naske je
se, Ma sam u Volarrna, sa emo 'laI1i, ~,
u.teij upito, etri sahata, odnosno: da se e pr;;y'lo, neimamo
sup'ce, imali smo u'telja,
-e: zava Mina; oti u Sarajvo, na Busnovima,
-u: oni su $rn. pomagali, gol zemlju; sa e IDlaOt, mi smo
krenli, deke smo na vrata metnli, otac mi je pogino,
-o: u nOJ velkoj kasarnoj, nas krenue; ZIDffi
dananje; nije .ffilB.k ni loe, da svak uiva svoje,

<

-a: stvarno se nastave po dva kazna kazana),

trojcu spasijo, ko.-kao)
jabuka, nao ( <naao)/naao
jedanest jedanaest) sati.

zaove)
pa sm
majku,

Najee se redukuju nakon prethodno izvrene asimilacije.

Meutim, ukoliko je jedan od dva vokala u hijatu nosilac akcenta,
onda do asimilacije ne dolazi:
kao bubanj, biber se ZWQ, znao se red, da sam veoma
zadovoljna, veoma je glad bila i sl.
14. Dodavanje vokala. - Kao i drugi narodni govori,
poznaje dodavanje vokala, kakvo imamo u primjerima:

ovaj

svoje krave hranijo s otom

naom
nadareni i sl.
Pojava je po pravilu analoke prirode.

supom,

o1im

SL

14. Neposojano a. - Ovo je jedina zamjena za stari polugla~

u ovome govoru, iako na njegovom mjestu katkada stoji i voka
e. Ipak, pojavom ovog vokala na poziciji nepostojanog a nE
moemo dovoditi u pianje njegov iskljuivi a-refleks.

mala sam bila, danas je iv, zave dananje, brat mi jadan

otac mi je bijo, krupan ovjek, SIDl smo crip prinili, svekar ml JE
majstor, Mina najmanja, imo je kao bubanj, doo jedan dan
nao/na.aQ majku i sl.

Drugaiji refleks (up. t. 8.1. i 8.2.) posljedica je pomjerenE

artikalacije vokala a, a ne njegove fonemske vrijednosti, odnosne
drugaije zamjene.

15.
Iako
nismo
u
cijelosti
i
sa
svim
neophodnirr
pojedinostima opisali vokalski sistem govora Volara, ipak sme
ukazali na njegove osnovne karakteristike. Na osnovu prezentirane
i analizirane govorne grae, iako je rije o grai prikupljenoj pe
sistemu uzorka, da se zakljuiti da je i govor Volara jo jedar
od bonjakih govora koji svjedoi o autohtonom i autentinon
porijeklu svojih govornika kao najstarijih autohtonih stanovnike
ovoga uvijek politiki, kulturoloki, vjerski i civilizacijski rovito!
prostora. I nakon ove samo djelimino uraene analize jo jedno!
bonjakog govora, analize samo jednog njegovog segmenta
vokalskog sistema, odnosno temeljnih glasovnih elemenata govore
bez kojih sporazumijevanja nema, a iji su govornici ponov(
protjerani sa svojih stoljetnih ognjita, da se zakljuiti da je
ovaj govor - govor ipovakih Bonjaka predstavljen govoron
Volarana, makar i samo djelimino analiziran, neposredni svjedol
o genocidu koji se stoljeima ini nad autohton im i autentinin
bonjakim govorom
i bosanskim jezikom. A kako bez jezike
nema ni naroda - i nad Bonjacima.

ehida abi, domaica, 1928. godite

Ja se zovem ehida abi. Roena sam na Busnovima.
Udata sam u Vola~ma. To su ... Busnovi i Volari to je jedno
te isto, samo je malo navie. Gori smo imali vie zemlje, pa
smo gori ivili. Meutim, ivila sam u Volarima. Roena sam
hiladu devesto dvacet osme godne. Zavrila sam etiri osnovne
kole. Nisam u preduzeu nikad radila. Jednostavno sam, ovaj,
bavila se kunim poslovma. Tkala sam, prela sam. Tkali smo
ponave, tkali smo platna, tkali smo ilime, tkali smo serade,
kerce kerali, vezove vezli... Sav sam svoj ivot provela u
Vola'rima, optina ipovo, do hiladu devesto devedese druge.
Sada se nalazim u Zenici. ... Mu mi je umro, tako da je
meni ostala njegova penzija. ... I mene su godine osvojile. Nije
mi do ... ni do kakvoga veselja, jer sam to sam imala
- sve
izgubila. Ka sam ivila u ipovu, u Vola~ma, imala sam kuu o
dva sprata. Imali smo sve svoe to e bilo muslimanu potrebno.
Imali smo damiju, eteres prve... Boga mi, ka smo se povra'tili
eteres ..., hiladu devesto eteres este,
zapoela se je
amija praviti i toga je IjetaO trebalo da bude otvor amije. U
tome su nas istjerali ponovno hiljadu devesto devedeset druge.
Sav sam svoj ivot sprovela, i curinski, i mladinski, a ako Bog
da, i staraeki. Volim u svome mjestu umrti, nego u tueme
svjetu. Svakom je najmilije ono njegovo to mu je ostalo iza
stari. Iza djeda, oca, babe, majke... Ponosna sam to sam i
imala i koji su mi ostavili imanje da ga posjeduju i moja djeca,
moja unuad, ako Bog da.
Danas je dvadeset osmi mart 1999. godine, dan, na
najblagodatiji, koji obavljamo klanje kurbana. Pa, Allahu uur.
Boe da doekamo i dogodne u zdravlju i veselju. Da svak svoe
sprovodi po erijatu ono to mu je zakon donijo. Ne bi trebalo
zakon niii mjenjati, ni u iji dirat. Eto toliko. Ja mislim da sam
dosta neto kazala, da vam pravo kaem. ak se ne mogu
svega jo ni sjetiti. Ali ovo to sam rekla, budte sigurni da je
sve tako. Poto imam ja komije i Srbe, i muslimane. Ako
budem neto pogreno rekla, ja mislim da bi se za to stidila.
/

eteres esta kad je nastala, ono je mir doo jedan dan

Telal doo. Nije ko sada da se e vikalo na radijonu i m
televizoru. Mi djeca hodaj bi za onim telalom to e ..., imo jE
kao bubanj. Izbjeglice u svoje mjesto. Mi smo krenuli. Stanoval
sam kod Haznadarovi Hatie. I danas mi je drago tuda PtO'i.
projdem ba da posjetim tu mahalu i te sve svoje komije Vo;
nas je tada vuko, dovuko u Voala're. Kod barake. Tuj as jE
istreso oko deset sati, jedanest. Mi nismo mogli proi u SVO
mjesto. Samo je nogostop io, a ne da bi mi privukli stvari t(
smo imali. Hajmo raistit putove da moremo takama i kolicim
privu ono sirotine to smo imali. Jedaen ovjek, Jusi erif kae

"HaOjte vi pomo'zte meni", poto smo mi ivili na Busnovima

da ja prinesem svoje stvari!"

Dok smo mi nega priselli, mrak je savla'do... Mi smo S

pokrii jorganom. Nedilja je bila. Srbi su ili u crkvu. Pokraj na
su prolazii. Ma rjei nam rekli nisu.

Ja sam imala pet krava. Isporuivala sam svako jutro, ti

znaju i Srbi i Muslimani, da vam iskreno kaem. Pet
kravi
sam imala. Isporuivala saem ... Kupilo se mlijeko, dolaz'lo rf
kombi tamam prit kuu. Poto mi je kua bila o dva sprata,
zgodno im bilo tUde, a mi smo asvalt sproveli: ja sam krav
dala, pa sam sprovela asvalt skrojz do kue, tako da izlazim i
kuhinje i na asvalt stajem i tako produavam. Samo nas rjek
rastavia i asvalt. Meutim, isporuivala sam mlijeka svako jutro
dvacet litara. I nisu mi plaali, prolo je po tri mjeseca. Ka s
nam poeli plaati, sasvim slabo plaali. Nosilo se mlijekc
gradiralo se, nosilo se u Bajnu Luku. Da se vidi koja je masn
jedinica, i tako. Meutim, u mene su bile krave uvene. Sam
kod mene su bile uvene krave i kod abi Fahrije. I n
Vrau, kako se je zvao ovjek, ne mogu sad ... Alija je nel
bijo. Kako se je zvao, ne mogu da sjetim. Ganibegovi! Vel
kod njega je bila prva masna jedinica. Meutim, ka su nar
poli plaati, sasvim slabo plaali. I ja sam odma prekinl
Kaem - ja neu da budem obavezna da vas moram ekat k
e doi, a ja mogu svoe mlijeko iskoristit i na drugi nain.

Boga mi, men nije nilo mrsko prodaeti ni sir, nj mlijeko, ni

kajmak, ni jaje, ni nita. Na pijacu sam ila, BOga~mi, i lijepi
para zarad'la. Ja ti, znala sam sir siriti, pa nosti rodavati, pa
kajmak kupit pa prodavati. Tako, bili smo dobro sku 'eni. To se
ne stidim ni svoji komija, ni srbski. Svi me znaju to stie
ipova gore. to budem pogreno rekla, nek se ja stidim. Sve
to kaem, pravu istinu kaem. Jednostavno. Sve bide jedno
spominjanje. Sve to imadosmo - izgubismo. to se kae - za
dvajs etri sahata. Imali smo i dobri i ljudi koji su nas
spaavali. Mogu vam rei, to je bijo edo Dobraeti. I eto, ula
sam da je umro, pokoj mu dui. Po njihovom zakonu. Ljuboja
Bai, Milan uuz, ima i mnogo. to s tie Milana uuza, on
je znao svake subo!lfe, pijaca je u povu subotom, svake pijace
je znao donit po vreu jabuka, dok smo bili u izbjeglitvu,
krompira, suhi ljiva, jabuka. Meutim, jedamput nam je donijo
cjelu pastrmu - ovcu osuijo i za nas donijo. Svaka mu ast.
Srbin je, al ne daj Boe, nije svak isti. Hou da kaem pravu
istinu.

Fadila Omerovi, domaica, 1925. godite

Ja sam roena abi Fadila. Od Smaje abia erka i od
Demille. Bilo nas je sedmero. Moje majke prvo djete je umrlo.
estero nas je odhranla. I .... do eteres prve bilo nas je
estero. Ja sam najstarija. Fadila. I, kad se e zaratilo (1941.,
op. autora), ostali smo ivi svi. I otac mi i mater. Bjeali smo
po umama, po njivama. Pucalo e. Krili smo se ... Pobigli smo.
U Vola~ma sam iv'la. I roena... od Volara. Pobigli smo, optina
ipovo. Jedno dva kilometra. Tuj smo se nali. Dao nam je
jedam komija, roak, kuu. Bilo mi je jo od oca brae:
Muharem, Fejzo... etverca i bili, sve sa enama i djecom.
Skupa. Ili smo u grupi. Onda e i ipova otuda, ozgor, ope i
tuj zapucalo e izutra rano. Otac je izio vani. Unide:
" Spremajte se! Bjemo! Ne meremo ni ovde ostat!"
Onda smo oli priko Lisine, za povo, i u Mrkonj. U
Mrkonj smo bili dvi-tri noi u amii. I tuj, Bo-me, nismo mogli
ostati. I tuj se je uzbunlo, pucalo. ta ja znam. Mrkonjani se
uzbunli. Mi krenemo nekuda kroz nikakve potoke, ume, ta ja
znam. I doli prama Vrbasu u Crnu rijeku. I tuj smo sjedili. Ne
znamo ku emo. Vratimo se u Jajce. U Jajce i u mejtef, tako

da nismo imal' e ni sjedit', a aba ti leat. To se e toliko

narod salijo, gladan, go, bos. Nejma se e ni oprati, ni noiti,
ni spavat, ni ta jesti... Imala sam brata Sulejmana. Malo bijo
nako ... svoji jedn desetaek godina. Otidi kod vojske. Donosi oni
kosti. Donesi mlijeka. Tako priivi. I onda su nas krenli u
Travnik. U Travniku smo bili u medresi jedno vrijeme. Nali smo
onda jednu sobicu. I izali otlen. Tu je bilo nemogue ivot. Ali
il smo ope u medresu po nu orbu. Od pola kile kokoruze,
kokoruzca istiraj. Dadne ti na etvero. Nejma ta jes. Nejma.
Izal smo u jednu... Komija doveo sa ... 1I0vaa ulca. Tuj smo
radli u komija: kopali, plivli, ... Daval' su nam voa, zaraival
smo. Sijal smo bae. Patili se svakako. AI, u medresi, da
kaem... U medresi su nam ... U Jajcu su nam nama odvoili
djecu. etvero dice u moje matere bilo, mlai. Ja i sestra mi
starija, Fazila. bile, Som-me, nako, djevojice. Pole pomalo i
curiti se. I akovati i ta ja znam. Mi samo ostale, ono etvero
mlai djece digni su u Kiseljak, u kolu. I on su tamo izdrali,
ispatli. Samo kost i koa bili. Ovi sestre i dva brata. Tad mi je
mater obolla za tom djecom. Jo joj ... to e djece bilo udo.
Nije samo moja mater. One su ... Njiha e bilo etri-pet jetrva.
Sva su mlaa djeca otla i pokupla. One su ile pjece, i gole,
i bose. Tu djecu posjet, obai. I tako, to se sve deveralo. I
izdeverali. Onda smo se vratli is Travnika. Onaj iro - voz,
odvuko nas. Mi smo izali u Torlakovcu. enskinja. I vratla s se
i ta djeca nama. Onda su otli gori na Jezero, u ne barake.
Omladnu pokupio svu. Ko da ide rat. I malo kasnije otklen smo
mi bili tuj, odemo u Voalare. Sogme, ispatl svega i svaega.
Nas... gol zemlju, na livade, na, na... Sujad eli. Sikli umu, ono
prue. Kolbe pleli, tamo - vamo. Onda, dali su nam umu.
Soravu umu. Imaj smo ume, borovu umu, jelovu, smrevu.
Koliko je ko mogo si i dovlat. Ko je imo radnu snagu, mogo
je neto stvort, ko nije...
U mene bijo taj brat mi Sulejmen. I
Mustafu imala sam, jo manjeg brata. A on je bijo nejak. I osto
je u nternatu. Radijo. kolovo se. Otac mi je bijo dosta vrijedan
i jak. Kao majstor. I mi smo Som-me, svi, malo kamenja, malo
ume, malo tamo,
malovamo. Napravsmo finu kuu.
I tako
tuj... Nisam tila dok je bijo rat, nisam se tila nigdi udat. Sila
sam ko djevojca. Vratim se u svoje mjesto. Udam se. Za
Omerev Remzu. I tuj sem kuu pravla. I tuj sem se bila dobro
skula. Fino sam ivla. Dobro sam ivla. Finu kuu napravla, al
evo sada... U starim godinama... Imam neto penzije. Sama sam.
Djece nisam imala nikako. I e tako deveram.
.

Meho ilibur, zanatlija, rodjen 1925. godine.

Seam se (poetka Drugog svjetskog rata, op. autor) ba ko
danaes. Neki Suljo Bai i...
Obkolli su Srbi sa sviju strana. A
ja ba se tuj desijo kod ovoga Raidove kue. I on dro ovoga
svoga sina najmlaoga u Luci. I njega pogod'e u glavu ozgor.
Tu je on pogino. Onda smo mi preko baa, preko, ba, alla
rahmetelje, bae Jusia i njegove ene, skroz, pokraj Volar'ce,
do Plive. I to je bilo na veer. Mi smo gazli i plivali. Kao djete
znao saem
gdje ima svrtaka, gdje nejma. I ka sam doo na
duljaku stranku, uzo sam motku od graha. Pa sm, trojcu sam
iz Volara spasijo da se ne ugue. To je bijo jedan Raid Brki
i bijo s, ovi gore, kod nae Lokve, dvoica brae. I njiha sam
spasijo. I onda smo oli u Duljke. Rahmetli mi mati nije bila sa
mlom. Ona je ola na ... gore na eljezni most, na ipovo. Ne
znam kako su oni. Ja sam sam bijo tuj. Mi gledamo Valare sve
u plamenu. Potom, drugi dan, krenli smo umom spram Jajcu.
Pa smo ili na Stupni do. I dole pram Jezeru. I, u Jajce .... , a
mi smo izali bez ita. ... I tamam bijo jedna ... graha. I mi
malo uzmemo onoga graha, i da ponesemo, da imamo ta jesi.
I tako da sam u Jajce doo. Srea. Imo sam mater'nu sestru u
Jajcu, Eminu. Kod njiha smo bili. I tetka Dervia. Dva-tri dana.
Onda smo krenli u Bugojno. Svi smo bili tamo. I tuj saem
zadro se moda mesec-dva dana. Opet poelo bit opasnije, i ja
krenem otolen za Bajnu Luku. Kao djete. Probijo se. Bijo sam
sa ovim efikom abiem. Radili skupa. I njega otrae u
domobrane. Ja ostado sam. I ba oo do pijacu. Ono vreme
saraival su i ustae, etnici, vabo, svi skupa. I nas opkole
vabe. I sviju nas strpae u trapste. Tuj smo bili, to je bilo
uasno. Znam neki Hajro iz Hercegov'ne dade sahat za komad'
hljeba. Dolazu o etnika ofciri. Spas'li mi ba Aziza Malea.
Poznaval' su ga. A i drugi ovi nai. Ostadosmo mi, bonjaka
djeca, muslimanska djeca, i katolka i srpska. I tude pokupe
sva bosanske konjie koji se ... nost hranu na frontovma. I,
peke krenemo od Bajne Luke na Bosanski Novi, Bosansku
Krupu. Onda, krenusmo gore za Petrovaec, Bosanski Petrovaec.
uju se velke borbe na Drvaru. I onda u Biha. Iz Bihaa,
peke, jopet na Dojnji Lapac, Gornji Lapac, Graac, Gospi, Senj,
i tamo spram Rijeki. Onda je se zvala Kjumme. I onda gore
ona brda Apacii. Ostamo dva-tri dana. I onda krenimo. Sve
peke. Jadranskim morom, do Monte Kasina. I ka smo dole
doli, doli tude, tude smo sa nim konjiima hranu razvozili.
Vojski. A mogu ti i to rei. Bilo je sluaja da su bili duani sa

zlatom, a nije ti niked nampalo da (me

ta bilo. Samo si
Da glavu spasi. I tako onda dOO~:~Merikanci i Glezi. Prvo su
poslli Poljake da zauzmu Monte Kasino. Oni su izgubli tri hiljade
vojnika. I nisu mogli ga zauzet. Onda dooe iz Australije.
Kanaani i oni Iglezi potre Njemce. I mi smo robovi bili. Nis'
mogo nikud. Pod straom s uvek te uvali vabe. Dojomo,
vabe SU ve pot'rane s nama na Bari. I mi smo pobigli tude,
kod Bari, i oo sam u talijanske parzane. Ba sam se, Riminik
se zove mesto, blizu nalazijo e su Musolinoga ufatli i obis'li. I
ondak, kad je i to, ondak, pobli se, oli tamo pa pridali
Inglezma. I Inglezi SU nas svi u jedno kampo - Bari, na putu
pustili. Tu je bilo Jugoslovena, kak u drugaije re', sve je
primijo kralj Petar. lotalen
smo oli svi za Napoli. Biloa je etri
ete. Tude smo ostali. Kralj Petar nas je plao iz Londona. Tri
meseca. Potlje neki, izmeu Tita i njega, tio nas sviju da izrui.
A znam kako s bili sluaji. Koji su oli, niked vie nisu sunca
vidili. I mi, tude nas... Inglezi nam dade - ko hoe ostat, ko
hoe ii. Mi smo ostali. Otalen uzee igleski oficiri avijacije
dunost. I, tuj smo sluili. Onda smo uvali vabe u vim
logorma. Tamo oko Udina. I onda vabe ka su se povukle, i
mi smo oli kao engleska avjacija do Hamburga, Njemake. Tuj
smo bili u jednom avijakom kampu, i otalen smo ili za
Inglesku. I ka smo doli u London, tuj smo ostali dan-dva.
Potlje, odemo tamo, kod Blakbova. Mesto se zove Liden. I tuj
smo bili jedno sedam dana. Dobil' smo onda ratnu nagradu,
plaenu za tri meseca, poso. Otle smo... Stavie nas u rudnik
jedne, a neke na poluprivredu. Tuj sam zavrijo za rudnara.
Imam zanat kao rudnar, a imam zanat kao mehanar, a imam
zanat teretni kola vozila, imam zanat baevana.

Dr. Devad abi

8.

OBIAJI I TRADICDA BONJAKA IPOVA

8.1. Uslovljenost nastanka

Obiaji i tradicija u osnovi predstavljaju opteprihvaena nepisana pravila
lijepog, tj. moralnog ponaanja ovjeka kao pojedinca i pripadnika date drutvene
zajednice u odreenim ivotnim situacijama. Kao takvi prate ovjeka od roenja do
smrti, odnosno preseljenja sa Dunjaluka na Ahiret. Zajednica u kojoj ovjek ivi od
pojedinca jednostavno oekuje da se u datoj ivotnoj situaciji ponaa na uobiajeni
i opteprihvaeni normalan nain. )1
Obiaji i tradicija Bonjaka ipova, kao uostalom i Bonjaka u Bosni
Hercegovini, nastali su na osnovama viestoljetne primjene odredaba Kur'ana
Sunneta, prema kojima:
svi ljudi su stvoreni da ive u miru, slobodi i meusobnom potovanju i
toleranciji, neovisno o boji koe, jeziku kojim se slue i nainu na koji se
obraajU Bogu,
svako ima svoju nafaku za kojom se mora poskoiti da bi bila halal,
u svaijoj nafaci imaju udjela siromani i za rad nesposobni - zato se ona
mora istiti zekjatom. Bogati su duni pomagati siromane, jaki i snani
zatititi slabije i nemonije ukoliko su ugroeni od neodgovornih i obijesnih
pojedinaca ili grupa,
svi muslimani su braa po islamu i duni su se meusobno potivati,
uzajamno pomagati i meusobno tititi,
muslimani su duni potivati i svoje komije nemuslimane i sa njima ivjeti
u meusobnom uvaavanju i toleranciji,
ivot je borba dobra i zla, pravednosti i nepravde, ljubavi i mrnje,
tolerancije i nasilja, istine i lai, sabura i hitnje, znanja i zabluda .,.
muslimani su duni slijediti dihad kao borbu na Allahovom putu za istinu,
pravdu i dobro, toleranciju i ljubav, sabur i znanje, a protiv lai, nepravde
i zla, mrnje i nasilja, hitnje i neznanja i zabluda,
najjae oruje je sabur. Njime ovjek pobjeuje prvo sebe a onda i svoje
protivnike,
1) U prikupljanju grae o obiajima Bonjaka ipova kao informatori konsultovani su:
(a) Ribi, djevojako Jaarevi Remzija, roena 1913. u Benjevu, (b) Ribi Vejsila Sadik,
roen 1913. u ipovu Starom, (e) Jaarevi, djevojako Pipi Fatima, roena 1920. u
Sariima, (d) Omerovi, djevojako abi Fadila, roena 1925. u Volarima, (e) abiSmaje
Sulejman iz Volara, 1929.-1988., (f) abi, djevojako Brki ehida, roena 1928. u
Volarima i (g) Jaarevi, djevojako Pipi Remzija, roena 1933. u Sariima.

- blizanac sabura je merhaLl1

oprost - samo veliki i snani, koji se samo

Boga boje znaju i mogu pratati,

blizanac sabura je merhamet ili oprost - samo veliki i snani, koji se samo
Boga boje znaju i mogu pratati,
muslimani su duni borei se za svoju halal nafaku kao pojedinci
doprinositi i pomagati zajednicu kojoj pripadaju i u kojoj ive,
musliman je duan braniti svoj ivot, ast i imetak - ukoliko su ugroeni,
ovjek je bogat onoliko koliko je zadovoljan sa onim to ima,
muslimani su se duni rtvovati radom za svoju halal nafaku da ne bi bili u
nudi i time nemilosti prema drugima, od sebe bogatijima,
unjaluki ivot je kratak i privremen, ahiret je vjean,
ovjek na ahiret i time vjenost nosi samo svoja dobra djela,
najvea dobra djela muslimana su: (a) lijepo odgojena i u Islamu
vaspitana djeca, (b) vakufi kao trajna dobra koja e sluiti zajednici i (c)
pisana djela preko kojih se iri znanje i sa njim istina i pravda, tolerancija i
razumijevanje, zajednitvo i ljubav i dobro meu ljudima.

Osnovna karakteristika obiaja i tradicije uopte, a time i obiaja Bonjaka

ipovaje u slijedeem:
moralna utemeljenost,
opteprihvaenost,
dobrovoljnost primjene,
zakonska komplementarnost.

(a) Moralna utemeljenost

ogleda se u injenici da obiaji i tradicija uVijek
slijede moralne norme sredine u kojoj se pri~jenjuju.

(b) Opteprihvaenost ukazuje na injenicu da su obiaji i tradiciji nepisana

pravila ponaanja veine pripadnika date zajednice u odreenim ivotnim
situacijama.
(c) Dobrovoljnost primjene znai da su oni kao takvi ostavljeni na savjest
pojedincima i da za njihovo neprimjenjivanje i time nepotivanje nema drugih
sankcija, izuzev prezira i moralne osude sredine.

(d) Zakonska komplementarnost podrazumijeva injenicu da obiaji i tradicija

nisu u suprotnosti sa zakonima zajednice. Zapravo u pravnoj praksi svih modernih
graanskih drutava, obiaji i tradicija su polazite i ujedno nadogradnja zakona,
Naime, u odreenim ivotnim situacijama kao predmetima pravne prakse; u kojime
postojea zakonska rjeenja nisu do kraja jasna, primjenjuju se dati obiaji
tradicija. Iz ovih razloga i postoji obiajno pravo kao struka i nauka i time pravne
praksa.

(
Zajednice i drutva koje izgrauju pravni sistem i donose zakone suprotne
obiajima i tradiciji naroda koji ih sainjavaju i na taj nain negiraju ili zabranjuju
primjenu obiaja i tradicje osuene su na propast. Oit primjer je socijalizam u ex.
Jugoslaviji, koji je, izmeu ostalog, negirao pravo na postojanje Bonjaka kao
autohtonog i konstitutivnog naroda u Bosni i Hercegovini i koji je Bonjacima
muslimanima nasilnom genocidnom politikom zabranio upotrebu zara i ferede kao
nacionalne nonje i jednog od obiaja pristojnog i lijepog odijevanja.
Budui da obiaji i tradicija prate ivotne situacije ovjeka od roenja pa sve
do smrti, to se ovim redom ukazuje na neke od karakteristinih za Bonjake ipova
u XIX i do kraja XX vijeka. U zavisnosti od ivotnih situacija u kojima se
primjenjuju, mogu se razlikovati dvije velike skupine obiaja:
porodini, i
obiaji vezani za vjerske obrede.

8.2. Porodini obiaji

Porodini ili svjetovni, odnosno graanski obiaji;)! kako im i sam naziv
ukazuje, prate i reguliu ponaanje u odreenim
porodinim,
rodbinskim,
komijskim i time svjetovnim, tj. graanskim ivotnim situacijama. U osnovi ovih
obiaja je odnos meu Bonjacima kao pripadnicima istog etnosa i time graanima.
Iako nisu direktno vezani za Islam kao vjeru Bonjaka, oni u svojoj osnovi slijede
moralne i druge odredbe Islama; to ih kao takve umnogome izdvaja u odnosu na
obiaje i tradiciju drugih neislamskih naroda u Bosni i Hercegovini.
Meu najznaajnijim

porodinim i graanskim obiajima Bonjaka ipova su:

Roenje i nadijevanje imena novoroeneta,

eteresnica,
Roendani,
Prvi zubi i koraci,
Prodijevanje uiju,
Polazak u kolu,
Odlazak u vojsku,
Vojna odsustva i dolazak iz vojske,
Ispraaj aka na kolovanje i mladia na rad,
Temeljenje i pokrivanje kua,
enidba i udaja,
Prela i sijela,
Zijafeti,
Objedi,
Alun,
Odnos starih i mladih,
Bolest,
Smrt i
alost

8.2.1. Roenje i nadijevaLm:na

novoroeneta

Ljudski ivot i sa njim porod je po Islamu i time u muslimana Allahov dar

najvea vrijednost. Ovo indirektno potvruje Kur'anska odrednica: - Ko ubijE
nedunog ovjeka, kao da je poubijao cijeli svijet!

(a) Roenje djeteta i sa njim novi ivot u zakonitom braku i time porodici; tj. l
duhu islamskih obiaja i lijepe tradicije je u Bonjaka najvea ivotna radost kakc
sretnih roditelja, tako i dida i nana, amida i dajida, tetaka i strina, brae isestare
i ostale blie i daljnje rodbine. Iz ovih razloga se samom inu roenjai nadijevanjl
imena novoroenetu pridavala posebna panja i znaaj.

Iz navedenih razloga trudnica je uivala svu moguu panju ukuana. L

poodmakloj trudnoi se povlaila u kuu i rijetko je, sem u velikoj nudi izlazile
vani. Nije joj se dozvoljavalo da radi napornije kune poslove. Pred njom se morale
tiho i razlono govoriti, birajui temu i nain da je se ne uvrijedi ili potakne ne
rune misli. Hrana se pripremala i birala prema njenom ukusu i zahtjevima. Kako Sl
trudnice inae osjetljive na raznolike mirise, vodilo se rauna da se pred njom nE
jede ili pria o hrani koja joj se nije mogla nabaviti. U kui, u kojoj je bilo Vi
eljadi; obino se po godinama bliska zaova ili jetrva stavljala na raspolaganjE
buduoj porodi1ji da joj stalno bude pri ruci i na usluzi.

Zaove, jetrve, ostala rodbina ili pak komije; ukoliko bliih roaka nije bilo, Sl
prije poroda kreili kuu, ribali drvene podove, prali i peglali pokustvo, sterali nOV
serdade i ilime i gizdali kuu u seharama briljivo uvanim zidnim mahramama
drugim vezom.

Sam porod se obavljao u kui, u prisustvu i uz pomo starije jetrve ili zaove il
pak iskusne starije ene koja je vaila kao seoska babica. Ona je kao ebejka prv
na ruke prihvatala novoroene i vezala mu pupak, tj. pupanu vrpcu. (
zavrenom inu poroda i o tome jeli sin, odnosno unuk ili pak kerka ili unuka
ebejka je prva obavjetavala sretnog oca i dalje dide i nane i ostale ukuane i za t<
dobijala bogat mutuluk. Mutuluk je najee davan u parama, ali takoer i I
zlatu, katovima svile i kadife, medu, suhom mesu , siru i sl. U raznoenju veselE
vijesti selom, ebejki su pomagala brojna djeica. Najbri meu njima bi sakupil
ponajvie mutuluka.

Porodilja je posebno darovana. Obino je od svekra i svekrve dobijal

ponajvei dar: katove svile i ohe, dukate, novac, zlatni nakit. Darove je takoe
dobijala i od supruga, djeverova, zaova i jetrva.

Dok se porodilja oporavljala u zasebnoj prostoriji, iskupljala se rodbina n

estitanje i vijeanje o izboru imena. Svakako, oni su davali savjete i prijedloge
dok su odlUUjuurije imali sami roditelji, jer je izbor imena novoroenetu I
muslimana bio zapravo prvi ispit roditeljske zrelosti i njihove islamske svijesti.

(b) Izbor imena novoroenetu je uz roenje u Bonjaka od davnina bila velik

stvar, jer e ga novoroene nositi itav ivot i to e se upravo po imem
raspoznavati, kako tokom ivota, tako i poslije preseljenja. Uz to, vodilo se rauni
o injenici da sva muslimanska imena imaju svoje znaenje na arapskom jeziku i di

se po Kur'anskom odreenju ljudi vremenom ~jU

kao linosti sa karaktemim

crtama prema znaenju imena koje nose. U jednom had isu Muhamed a.s. kae:
Nadijevajte svojoj djeci lijepa imena, jer ete se vi na Sudnjem danu prozivati po
svojim imenima i imenima vaih oeva. Uz ovo, imena su takoer birana i prema
umrlim didama, nanama i drugim milim i dragim rahmetlijama koji su asno i
estito ivjeli i iza sebe sVijetli i ponositi trag ljudskosti i dobrote ostavili.
Prema islamskom obiaju, sedmi dan od roenja dijete se okupa, lijepo obue i
okrene prema Kjabi. Zatim bi mu mjesni imam ili neko od starijih prouio ezan na
desno i ikamet na lijevo uho. Nakon toga se proui ajet iz Kur'ana i dova. Prisutni
ukuani i ostali dragi gosti su se sluili pravom kahvom, himberom, baklavom,
medom sa orasima, voem i sl. Imuniji su ovim povodom mahsuzile klali kurban i
prireivali zijafet.
Imena novoroenadi su, pored u slubene, upisivana i u damijske knjige. U
tradiciji je Bonjaka ipova da se osobe zovu i oslovljavaju sa svojim punim
imenom. Rijetkost je da se je neko zvao po skraenim imenima i runim
nadimcima; to je inae grijeh po Islamu.
Zahvaljujui ovom i ovakvom odnosu prema nadijevanju imena novoroenadi,
u ipovu su se odrala lijepa stara tradicionalna muslimanska imena. Tek iza lO-tih
godina XX Vijeka, pojavljuju se neodreena imena; na sreu kao rijetki izuzeci.

8.2.2. eteresnica
Porodilja je ostajala u kui 40 dana. Za to vrijeme dolazilo joj je cijelo selo, i
to prvo blia i daljnja rodbina, a zatim i sve komije. U obilazak porodilje dolazile su
samo ene. Obiaj je bio da se porodilja i novoroene daruju. Kao dar se donosila
metraa, gura bije, voe i sl. Ukoliko se desilo ,da u periodu poroda kua nije imala
mlijeka donosilo se i ono. Zapravo, donosilo se sve to porodilji i novoroenetu
treba i u emu kua u tom vremenu oskudijeva.
Nakon 40 dana po porodu, porodilja je sa djetetom izlazila iz kue, prvo blioj i
daljnjoj rodbini, prvim komijama a zatim i svim mjetanima sela. Pri tome se
vodilo rauna da se prvi izlazak uini uz selo, tj. uz vodu i brdo i time napredak;
kako bi dijete i sa njim sve to je dobro raslo i ilo navie. Dijete je takoer
unoeno u mlin vodeniar, ako je takav bio u selu i sa eka lom je lagano udarano
po glavi - kako bi bilo hitro i spretno kao ekalo.
U obilasku sela novoroenetu su kao dar najee davana jaja, kao simbol
ivota i bjeline, tj. istoe i neiskvarenosti.

8.2.3.

Prvi zubi i koraci

Prvi zubi i koraci su bili znaajni dogaaji u ivotu djece i njihovih roditelja.
Zubi, iz razloga to dijete postaje sposobno da pored majinog mlijeka jede i ostalu
runo pripremljenu i time raznovrsniju hranu; koraci, radi toga to dijete postaje

sposobno da se kree, da se igra, izlazi u ltniu,

vremenom slua i pomae

starijima i time unosi dodatnu radost i korist u porodicu.

Prvi zub, ukoliko nije ispao sam, vadio se koncem. Da bi prije izrastao novi
biserni i da bi bio jak i otporan kao miiji, ostavljao se miima za rog krova kue.

Kod prvog koraka spremala se posebna slatka pita, zvana mehkua, koja se
jela za veeru na sofri iz tepsije u kojoj je i spremana. Prije stavljanja u paret da
se pee, dijete je desnom nogom stavljano na tepsiju kako bi ostavilo otisa~
nogice. Kako nije bilo elektrine energije, to se pita uz slabu sVjetlost lampe jela u
polumraku. Onaj ko bi jedui prvi kaikom doao do otiska nogice, bio je duar
kupiti prve cipelice.

8.2.4.

Roendani

U Bonjaka ipova, do 60-tih godina XX vijeka roendani nisu niim posebne

obiljeavani. Majka kao majka bi se na taj dan prisjetila roenja svoga djeteta,
poljubila ga i zaelila mu naglas dug i rahatli ivot.

Ostali ukuani bi ga takoer izljubili, poneto darovali i lagahno ga povukli Ze

ui navie - da bre i zdravo poraste.

8.2.5.

Prodijevanje uiju

Curicama u dobi od 1. do 3. godine su prodijevane ui, kako bi mogle nosit

minue i time se gizdati i navikavati na ulogu Ijepeg dijela ljudske populacije.

Ovaj manje bolan in vrile su stare nane na taj nain to bi zagrijale iglu i sc
tako vruom iglom jednostavno proigale tanki zavretak une koljke.
Neposredno nakon prodijevanja u uho je uvlaena kostrijet od koza ili konja
Nakon to bi rana zarasla, udijevane su zlatne minue.

Prodijevanje uiju, premda nije bilo ravno sunetluku; ipak je predstavlja le

veliku porodinu radost. I ovom prilikom se okupljala rodbina, prijatelji i komije
sa sobom donosili prigodne poklone.

8.2.6.

Polazak u kolu

Znanje i sa njim istina i i pravda kao osnov povjerenja, tolerancije isuivote

meu svim ljudima i narodima u Bonjaka kao pripadnika Islama je oduvijek imale
posebnu vanost i znaenje. Bonjaci ipova, iako udaljeni od velikih obrazovnit
centara, traili su i pronalazili naina da se obrazujU i kao takvi uestvuju u voenjl
optih drutvenih poslova i usmjeravanju istorijskih tokova. Jo u Osmanskom dobl
znali su za Stambolske visoke kole, a u vrijeme Austro - Ugarske za Be, Budim
Petu. Iz ovih razloga je i polazak djece u kolu i time saznavanje istine i preko njE
postepeni ulazak u svijet odraslih imao posebno, reklo bi se simboliko znaenje.

Polasku u kolu su se uz sve ukuane posebno radovale dide i nane. Unucima

su se, uz neophodan kolski pribor i rijetke knjige do kojih se moglo doi ila nova
odijela, pravila ili kupovala obua i sl. U periodu izmeu dva sVjetska rata i do
poetka 70-tih godina XX vijeka, acima prvacima su majstori stolari pravili
posebne fino uraene i obraene torbake od smreve daske. Dimenzije su im bile
povrine djeijih lea, i kako su imali kone naprtnjae, nosili su se na leima. Da
bi ljepe izgledali, farbani su u njene boje; najee neboplavu i otvorenozelenu.
Torbaci su imali drveni poklopac, i kada bi djeca trala on bi u taktu lupkao i time
najavljivao prolazak aka. Pored toga to su bili lijepi, torbaci su kao drveni bili i
kruti, te su znali nauljati njena djeija lea. Ovo posebno za vrijeme toplih ljetnih
dana, kada su se nosile samo koulje.

8.2.7. Odlazak u vojsku

Vojska i sa njom odbrana domovine, Iina i porodina sloboda, mir i na njima
temeljena srea u Bonjaka uopte, a time i Bonjaka ipova je tradicionalno imala
posebno mjesto u ivotu i time obiajima i tradiciji. Uz sve ovo, sluenje vojske je
imalo i simboliko znaenje. Ono je zapravo bila potvrda muke zrelosti i
sposobnosti za daljnje izazove ivota. I enidba se kao izuzetno znaajan i
presudan dogaaj u Iinom i porodinom ivotu ravnao prema obavezi sluenja
vojske. Mladii su se nedugo po povratku iz vojske enili, gradili kue i osnivali
svoje porodice. Rijetki su bili oni koji su se na ovaj in odluivali prije odlaska u
vojsku. Zapravo, djevojke su nerado pristajale na udaju za mladie koji nisu
odsluili vojni rok. Koliko je sluenje vojske bilo znaajno u ivotu Bonjaka,
potvruje i injenica da su se mladii nesposobni za sluenje vojske teko enili.
Ovo iz razloga to se smatralo da nesposobnost za sluenje vojske istovremeno
znai i nesposobnost za teku i odgovornu ulogu glave i hranioca porodice i time
brojne i rizine ivotne izazove.
S obzirom na ovu injenicu, spremanje i ispraaj regruta u vojsku je u punom
smislu rijei bilo porodino, ali i ire optenarodno veselje. Posebno su ponosni bili
didovi, koji su prepriavali svoje zgode sa sluenja vojske u dalekom Beu, Peti i
Budimu: vonju tramvajima i simpatije Austrijanki i Maarica prema Bonjacima.
Nane ne bi bile nane da nisu putale suze radosnice.
Da bi se mladi opremio za vojsku, prodavano je ito i stoka. Za novac je
kupovana kafa i eer, odjea i obua i poruivan poseban runo raeni kufer, u
kojem je regrut drao svoje Iine stvari tokom sluenja vojnog roka. Kufer je raen
od smrevine, po strogim vojnim propisima je morao biti odreenih dimenzija i
obino je bojen u tamno zelenu boju.
Veselje ispraaja je poinjalo obino na sedmicu dana prije zvaninog odlaska.
Prvo su dolazili stariji roaci i komije iz cijelog sela. Sluili su se himberom i
kahvom. Obiaj je bio da se regrut daruje: novcem, arapama, epnim
maramicama, cigaretama, gurabijom i sl.

Posljednju no pred odlazak dolazila je omladina. Obavezno je svirala

harmonika i igralo kolo. To je bila prilika da se momci uhvate u kolo do djevojke
koja im se sviala. Do iza Drugog svjetskog rata momci i djevojke su se drali za
epne mahrame.
Kako je obino po vie mladia odlazilo u vojsku zajedno, to su se ispraaji
zakazivali i na nekoliko dana prije odlaska.
Do prolaska pruge Lava - Travnik - Jajce - ipovo 1908. godine, u vojsku se
do kasarni u Jajcu, Travniku i Banjaluci odlazilo pjeke. Regrute je jednim dijelom
puta pratila blia rodbina.

8.2.8. Vojna odsustva i dolazak iz vojske

Kako se vojska sluila po dalekim i nepoznatim mjestima Osmanske carevine i
poslije Austro-Ugarske monarhije po dVije i vie godina, te kako nije bilo javnog
prijevoza, na odsustvo se dolazilo obino jednom. S obzirom na ovu injenicu. bio
je to izuzetan porodini dogaaj. Opet bi kuu vojnika posjeivali roaci i komije,
prepriavali doivljaje iz tuine i ispija la bi se prava kahva. Vojnik koji nije do tada
imao euru, bio je opsjednut simpatijama.
Po isteku odsustva, takoer je
organizovano veselje i ispraaj, uz nezaobilaznu harmoniku.
Dolazak iz vojske po isteku vojnog roka bio je posebna porodina radost, jer se
u tim tekim vremenima neizvjesnosti i rizika vratio iv i zdrav, i to je njegovim
dolaskom porodica ojaana mukom radnom snagom na kojoj je poivala Iina i
ekonomska sigurnost porodice. Uz ovo, povratak je najavljivao i ostale porodine
rasdosti; koje su prirodno nadolazile: enidba i raanje novih ivota.

8.2.9. Ispraaj aka na kolovanje i mladia na rad

Kako na podruju ipova nije bilo srednjih i viih kola a takoer ni fabrika, to
su aci koji su u ipovu zavrava li osnovnu kolu i mladii stasali za teke fizike
poslove nerijetko odlazili u bijeli svijet; to bi se reklo trbuhom za kruhom, odnosno
glavom za znanjem. Ovo je posebno podstakla izgradnja eljeznike pruge 1908.
godine. Budui da se sa dalekih radilita i iz udaljenih gradova, gdje su se nalazile
kole dolazilo obino jednom godinje, i da je put u bijeli svijet uvijek sa sobom
nosio razliite neizvjesnosti i riZike; to se je ispraaju kolaraca i nadniara pridavao
poseban znaaj. Uz to, odlazak je znaio i ansu za bolji ivot i time radost za
porodice koje su ispraale putnike namjernike. Ovu radost su nastojali podijelit,
kako roaci tako i sve komije i mjetani naselja.
Putnike su najmanje na hevtu prije polaska pohod ili roaci i svi mjetani bez
izuzetka. Pored dolaska, radost se iskazivala i darovima: novcem, arapama,
runicima, sapunom, posebno pripremanim okruglim kolaima sa kockom eera u
sredini, zvanim gurabije. Ovakav srdaan prijateljski ispraaj za putnike je znaio
veliku moralnu obavezu. Put se morao opravdati dobrom zaradom i uspjeno

zavrenom kolom. Oni koji ne bi opravdali povjerenje nisu vie imali priliku
osjetiti neposrednost i srdanost prijateljskog ispraaja i podrke.

8.2.10. Temeljenje i pokrivanje kua

Kue u Bonjaka su inae prostori porodine intime, smiraja nakon napornog
radnog dana i oputanja u izolaciji, miru, slobodi i sigurnosti. To su prostori za
porodina okupljanje i uputan i koristan razgovor i dogovaranje ta i kako sutra.
Kako su po pravilu graene u porodinim mahalama, tj. ulicama i dalje naseljima
bliskih roaka i ostalih prijatelja komija; to su dodatno ulivale i obezbjeivale
sigurnost u mir i slobodu. U njima su se kroz itav ivot dijelile i obiljeavale
porodine radosti, ali i tuge i alosti kao sastavni i neodvojivi dio ivota. Zato su
Bonjaci intimno vezani za kue u kojima su odrastali i za kunje i izazove ivota
stasavali, a preko njih i za drage im mahale i naselja kao dio ireg rodnog zaviaja i
didovine. Iz ovih razloga su se, neovisno gdje ih sve vode i vjetrovi ivota odnose
uVijek vraali svome zaviaju; povremeno za vrijeme kratkih godinjih odmora ili
pak trajno nakon odlaska u penziju. Mnogo je onih koji su nakon viegodinjeg
izbivanja i ostvarene zavidne karijere u brojnim svjetskim metropolama konaan
smiraj nakon preseljenja, po vlastitoj elji nali ba u mezarjima porodinih mahala
pored kojih su odrastaIi. Slabim poznavaocima istote bonjake due ovo je
izgledalo udno, nama Bonjacimaje pak sasvim normalno.
Iz navedenih razloga, temeljenje i pokrivanje kua; kao mjesta porodinog
rahatli i umjerenog ivljenja u blagodatima to ih ivot prua, je predstavljalo
poseban dogaaj. Na te dane se okupljala blia i daljnja rodbina, te komije i
prijatelji da uestvuju i uveliaju tu znaajnu i vanu radost. Na temelje se redovno,
u znak zahvalnosti Stvoritelju na darovanim ivotima, nafaci i berietima ali i
odanosti i istrajnosti njegovom putu prinosila rtva; tj. klali ovnovi i uili mevludi i
postavljali zijafeti.
Pokrivanje kue je takoer obiljeavano prigodnom sveanou. Okupljena
rodbina je majstorima donosila prigodne darove na sljemenku, a mjesni imam je
uio hair-dovu.

8.2.11. enidba - udaja

enidba i udaja kao in svjesnog i dobrovoljnog vezivanja ivota i sudbina
momka i djevojke koji se vole i porodina sveanost ima vie svojih sastavnih
dijelova, tj. faza. To su:
Pronja djevojke,
Svatovi,
Vjenanje,
Mir,

Ruho
Pir, i
Pohodi.

8.2.11.1. Pronja djevojke

Premda su se momci i djevojke sastajali i druili u dane Bajrama, Mevluda,

Tevhida i za teravih-namaza,
obiljeavanja Hidre, pirova, teakih radova i
drugih prigodnih veselja i time imali priliku da razmijenu poglede, osmijehe i pokoju
rije i na taj nain iskau meusobnu naklonost i simpatije; obiaj je bio u Bonjaka
ipova sve do 70-tih godina XX vijeka da se cura - prosi. Ovo iz vie razloga:

Brak je u Bonjaka trajna zajednica mukarca i ene i osnov porodice i

time islamske i ire drutvene zajednice,
Brakom se povezuju i time u ekonomskom, fizikom i moralnom smislu
jaaju porodice; to je meusobna porodina radost i obaveza,
Brakom se zavrava jedna od faza roditeljskih obaveza i odgovornosti
prema djeci.

Pronja je redovno podrazumijevala da su se prethodno momak i djevojka

meusobno upoznali i da su voljni ui u branu i porodinu zajednicu, ovo svakako
pod uslovom ukoliko im to roditelji odobre. Na taj nain, pronja je bila vie
formalni i sveani in. Rijetki su bili primjeri da se cura prosi, a da se prethodno
nije vidjela sa momkom ili pak da se porodice meusobno dobro ne poznaju. U
ovakvim sluajevima pronju je prethodno morao ugovarati zajedniki dobar
prijatelj i uglednik kome se vjerovalo.

Neovisno od toga jesu li se momak i djevojka meusobno prethodno upoznali i

poznaju li se njihove porodice, pronja se uVijek najavljivala preko zajednikih
prijatelja i roaka. Po pristanku djevojinih roditelja u pronju je redovno odlazio
otac i amide momka zajedno sa osobom koja je pronju ugovarala. U pronju se
odlazilo u fijakerima ili na konjima doratima. Da se roditelji momka ne bi obrukali u
sluaju odbijanja pronje od strane djevojinih roditelja, u pronju se odlazilo
potajno, obino pazarnim danom, petkom za umu- namaz, u dane bajramskih i
drugih sveanosti.

Gosti su po dolasku u djevojinu kuu nakon razmjene selama pitali ima li

bujruma. Kako bi obino dobijali potvrdan odgovor, sjedali su na iljteta u posebnoj
sobi za goste zvanoj musafirhana. Slueni su kahvom, himberom i slatkom. Gosti
su domaine po obiaju pitali za zdravlje, za urod ljetine, za zajednike ive i umrle
prijatelje, roditelje, didove i nane i sl. Tako bi eglen-beglen na red doao i razgovor
o momku i djevojci. Prethodno bi se uputile rijei hvale za odnose i meusobno
prijateljstvo roditelja i drugih roaka, a zatim i za djevojku i momka. Domaini bi se
opirali izgovorom da je njihova kerka jo mlada, da nije jo nauila raditi sve
poslove domaice i da nije za udaju o kojoj oni uopte nisu razmiljali. Ukoliko nisu
bili za kerkinu udaju odlagali su pronju za narednu jesen, do koje bi se djevojka u
meuvremenu obinu udala za momka po volji. Ukoliko su im pak momak i prijatelji
bili po volji, na njihovo daljnje insistiranje bi uz nekanje i opiranje pristali, s
izgovorom da takve prijatelje ne mogu odbiti.
Nakon pristanka je slijedio dogovor oko svatova i davanje zaruka. Za zaruke je
redovo davan prsten, nakon ega bi se zadovoljni gosti vraali kui.

Svatovi su dio ire sveanosti to se enidba i udaja zove. Sprema ih

mladoenjina porodica, uglavnom od bliih roaka, komija i prijatelja. Njihova
sveana odjea, kitnja i sama organizacija i ceremonija imaju osnovnu svrhu da
uveliaju enidbu kao porodinu radost i time osnivanja brane i porodine kao
moralne zajednice.
Svatovi isproene djevojke su se spremali i po djevojku odlazili javno, obino
sredinom dana; najee etvrtkom, tj. uoi petka kao odabranog dana. U
zavisnosti od imovnog stanja mladoenjine porodice, vozili su se u fijakerima,
kolima sa konjskom zapregom ili na konjima i obavezno su ulazili u djevojinu kuu.
Tu bi popili kahvu, himber i pojeli slatko, nakon ega bi djever preuzimao mladu.
Mlada je kitila svatove i konje posebno runo raenim kitnim mahramama i drugim
vezom.
Ukoliko djevojka nije bila prethodno isproena, to su bili rijetki sluajevi;
svatovi su spremani u strogoj tajnosti i po mladu su odlazili uveer kada padne
mrak.

Vjenanje kao in javne potvrde odluke dvoje mladih da ive u branoj i

porodinoj zajednici u ivotu i tradiciji Bonjaka ima viestruko znaenje. Pored
potvrde obostrane ljubavi i spremnosti na kunje ivota, znailo je i prijateljsko
povezivanje i udruivanje i time fiziko i ekonomsko jaanje dviju porodica. U
rizinim vremenima oslabljene dravne moi i zatite stanovnitva pod kraj
vladavine Osmanlija, kao i na poetku vladavine Austro-Ugarske monarhije i dalje
Kraljevine SHSi Kraljevine Jugoslavije; bio je ovo znaajan in. Iz ovih razloga, kod
enidbe i udaje, a time i vjenanja u ovom vremenu su vladala stroga nepisana
pravila. Begovi i age su se enili i time vezivali meusobno; slobodni seljaci
meusobno, kmetovi takoer meusobno. Kako to kae ona narodna, ko se
siromahom rodi - siromah i umire.
Do zavretka Drugog sVjetskog rata, vjenanja u Bonjaka ipova su se
obavljala dvojako:
slubeno i
vjerski.
Slubeno vjenanje je obavljano u optini, pred matiarem i u prisustvu dvaju
sVjedoka. Vjersko su obavljale hode, tj. mjesni imarni, ovlateni od nadlene
Islamske zajednice.
Potrebno je naglasiti da su Bonjaci ipova sve do lO-tih godina XX vijeka na
vjenanja vodili svjedoke i nisu znali ta je to vjenani kum.

8.2.11.4. Mir

Mir je sastavni dio enidbe i udaje, kojim se izmiruju mladoenje i mlade

porodice. Ovo, istina, vie u sluajevima kada se mlada, koja nije isproena
iskradala iz roriteljske kue i u potaji udavala, to su u Bonjaka ipova do 70-tih
godina XX vijeka rjei sluajevi. Mir se obavljao nakon vjenanja, a prije pira;
najee uveer i predstavljao je praktino cjeloveerno sijelo.
Na mir su obavezno ili mladoenja i mlada sa mladoenjinim roditeljima,
bliim roacima i zajednikim prijateljem koji je eventualno posredovao pronju.
Oni su se nazivali mirdijama.
Sam in mira ili mirenja je proticao u uobiajenom razgovoru i meusobnoj
panji i biranim rijeima; da se prijatelji ne bi uvrijedili. Mirdije su sluene kahvom,
himberom, slatkom i veerom. Na kraju bi, pri povratku, darovali roditelje i ostalu
mladinu rodbinu: katom platna, kouljom i mukim unutranjim veom, runicima i
sl.

8.2.11.5. Ruho

Ruho su darovi, koje je nevjesta i njeni roditelji i rodbina spremili za

mladoenju i njegove roditelje i ostalu rodbinu a takoer i rukotvorine koje je
mlada runo radila dok je kao djevojka za udajU stasavala i o porodinoj srei
sanjala. Ukljuivalo je koulje, perkire, mahrame i druge vezenine, pletenine i
tkanine. Spremalo se u posebno izraene, rezbarene i bojene drvene sanduke,
zvane bavle.

Ruho je na konjskim kolima ili pak konjima za mladom donosio njen neoenjen
brat ili neki drugi blii roak, to je izmeu ostalog bila prilika da vidi sestru i novog
zeta, te ostale prijatelje i da meu njima upozna koju djevojku.
Obiaj je bio u Bonjaka ipova da se mladi, koji je donio, tj. dovezao ruho
daruje od strane roditelja mladoenje novcem, kouljom, pekirima i drugim
pekeima.

8. 2.11.6. Pir

Pir ili svadba je sveanost, koja je sastavni dio enidbe i udaje. Organizuje ga
mladoenjina poriodica neposredno nakon vjenanja. Podrazumijeva okupijanje
rodbine, komija i prijatelja; igru i svirku, postavljanje zijafeta i momaka
nadmetanja. U periodu do 70-tih godina XX vijeka, pir u Bonjaka ipova je trajao
obino jednu heftu, tj. od petka do petka ili pak due.
PIVU vee i naredna dva dana
i no se obino iskupljala blia rodbina i
komije. Uz obaveznu harmoniku, igralo se i sviralo i sluilo erbe.

Treu veer se zvao zijafet i postavljale sofre. Na zijafet se zvala rodbina,

komije i prijatelji. Sam zijafet je podrazumijevao spremanje i postavljanje
tradicionalnih bosanskih jela, i to posebno: hladnih predjela, supa i orba, toplih
predjela, glavnih jela, salata i kolaa (vidi: Zijafeti).

U ostale dane dolazili su ostale komije, te prijatelji i roaci iz udaljenijih sela,

koji su takoer doikani igrom ,svirkom i erbetom, a oni iz udaljenijih mjesta i
rukovima i veerama, pa ikonakom.
Sedmi, tj. posljednji dan je organizovano glavno veselje i u okviru njega
momaka nadmetanja, i to:
tranje na duini od 1 kilometra,
tranje na konjima u duini od 1- 5 kilometara,
skok u dalj, skok u vis,
bacanje kamena s ramena i sl.
Na ovim nadmetanjima su u bonjakom narodu ipova posebno ostali
upameni trkoi:
Agica ahi iz Saria i Zajko Tali iz Duljaka u periodu 1920. - 1940.
odine,
Sado Bai sa ifluka iKadrija Karali iz Starog ipova od 1945. - 1960.
godine,
Islam Ribi iz ipova grada i Safet Ribi iz Starog ipova od 1960. - 1970.
godine,
Fikret (Mustafe) uki iz Duljaka od 1970. - 1976. godine,
Dervi (Mustafe) ori iz Volara od 1976. - 1992. godine.
Kao trkoi sa konjima su upameni:
Medo Ganibegovisa Vraia od 1945. - 1960, i
amiloviIzet i sinovi mu iz Starog ipova od 1960. - 1970. godine.
Pobjednici su obino dobijali koulje i pekire.
Hrvanja kao agresivnije nadmetanje u Bonjaka ipova nije nikada
praktikovano u vrijeme pirova. Isto tako nije praktikovano ni vuenje konopca, kao
grubi i snagatorski oblik nadmetanja.
Za svo vrijeme dok je pir trajao, mlada je spavala u sobi sa jetrva ma i
zaovama, a mladoenja sa braom.

8.2.11.7. Pohodi
Pohodi, kako im i sam naziv ukaZUje predstavljaju obiaj posjete, tj.
pohoenja mladoenjine rodbine nevjestinim roditeljima. Obavljani su nakon pira, a
osnovna svrha im je bila da se porodice; koje su i zvanino postali prijatelji,
meusobno to bolje upoznaju i time zblie i kao takve moralno i materijalno
ojaaju novoformiranu branu zajednicu.

U pohode su pored mladenaca i mladoenjinih roditelja ili jo i djeverovi,

zaove i mladine jetrve. Sa sobom su nosili poklone: runo tkane rui1ike, vezene
mahrame, krojene i ivene koulje i sl. Kako su se svadbe obavljale zimi, tj. za
vrijeme nesezone poljoprivrednih radova, obiaj je bio da se u pohodama ostaje
due, sedmicu, pa i dvije. Za to vrijeme prijatelji su imali priliku da se odista dobro
upoznaju. Pored upoznavanja sa imanjem, blagom i ostalom imovinom, upoznavani
su takoer i sa mjesnim imamom, dematom, roacima i prijateljima. U
mladoenjinoj kui prireivana su sijela i prela, a mladoenjini roditelji su takoer
svoje goste vodili na prela, sijela i zijafete kod svojih roaka, komija i prijatelja.

Prijateljima bi obino nakon pohoda, to bi se reklo pao kamen sa srca.

Mladoenjinim roditeljima jer bi se uvjerili da su sina oenili odista iz asne i estite
familije, nevjestinim roditeljima, jer su konano saznali kome su dali svoju kerku.
Poslije ovog saznanja, ni nemali trokovi doeka i ispraaja gostiju nisu vie bili
vani. Kako je ivot esto znao biti nepredvidiv i nemilosrdan, bilo je svakako i
razoarenja.

8.2.12. Prela i sijela

Prela i sijela su bili obiaji okupljanja rodbine, prijatelja i komija za vrijeme

dugih zimskih dana. Na prela i sijela su, pored ljudi i ena, ile i djevojke. Obino bi
ljudi sjedjeli u jednoj a ene i cure u drugoj prostoriji. Momci su po obiaju bili vani
i tiskali bi se oko prozora sobe u kojoj su sjedjele djevojke.

Kako je na podruju ipova tek poetkom GO-tihgodina razvedena elektrina

energija, sjedjelo se uz svjetlo lampe i fenjera na gas ili pak karabitue, koje je
koristilo preduzee Gipsara Volari. ene i djevojke su prele, plele i vezle dok su
mukarci pripovijedali kojekakve zgode i nezgode iz vojske, sa dalekih radilita i
putovanja, te prie iz starog vakta i zemana. Kako ene, tako i mukarci su se
esto igrali kapica, tj. skrivanja i pogaanja zagonetnog predmeta ispod kapa i
runo pletenih vunenih arapa. U ovom vremenu, kada nije bilo radija, televizije niti
pak novina, posebna poslastica i redovna zabava svih sijela i prela su bile
pjesmarice.

Po pravilu, svako bonjako selo je imalo knjigu bonjakih junakih pjesama,

zvanu Pjesmarica; u kojoj su opjevani bonjaki junaci: Alija Gerzelez, braa
MUjo i Halil Hrnjica, Tale Lianin, Mustajbeg Liki, Glumac Osman-aga, Osman
Tankovi, braa Morii, Husein kapetan Gradaevi, Smail aga engi i drugi.
Pjesmaricu su itali aci i drugi pismeni mukarci, kao poasni gosti sijela. U
Lubovu su bili Mai Suljo i Mei Ibrahim, 1908 - 1998. i u Volarima Kasim Bai,
uenik Osmogodinje kole u ipovu i Gimnazije u Jajcu, roen 1945. godine; MUjo
Fejzi, roen 1938. godine u Volarima i Zijad Bai, uenik Osmogodinje kole u
ipovu i Uiteljske kole u Travniku, roen 1943. godine. Dok su oni pjevali,
prisutni su nijemo sluali i upijali svaku izgovorenu rije, uivljavajui se u stvarni
tok dogaaja. U pauzama, dok se sluio peeni krompir, peena tikva, rasol i
turija, slijedio je kratak komentar: - Bosna i Bonjaci u njoj su odista imali svoje
neustraive branioce kao gazije, neka im je rahmet dui i lijepi Denet. Kako je

Pjesmarica bila knjiga od blizu 1000 stranica, prola bi i cijela zima dok bi se od
jednog do drugog sijela proitala naglas od jednih do drugih korica.
Pored pjevanja bez pratnje, bonjake junake pjesme su pjevane i uz pratnju
9usala. S kraja XIX i do poetka 70-tih godina XX Vijeka, u bonjakom narodu
Sipova ostali su posebno upameni:
Duri Huso iz ipova, 1857. - 1937.,
Rami (Ale) Atif iz ipova, 1895. - 1988.,
abi (Muje) Vejsil iz Volara, 1920. - 1996.

8.2.13.

Zijafeti

Zijafeti su stari lijepi bonjaki obiaji ugoscavanja posebnim jelima veeg

broja zvanica, obino rodbine, komija i prijatelja. Na zijafete su pozivani kako
mukarci, tako i ene, s tim to su odvojeno jeli u zasebnim sobama. Organizovani
su obino zimi, tj. za vrijeme nesezone poljoprivrednih radova, najee petkom
uvee, tj. za veeru, kod muslimana posebnim danom. Kako se na zijafete pozivalo
vie desetina ljudi i ena, to to zbog prostora, to zbog troka; iste su mogli
organizovati bogatiji domaini, koji su imali vee i prostranije kue. Glavna im je
svrha bilo rodbinsko, komijsko i prijateljsko druenje i oputa nje uz prigodnu
prijatnu i veselu eglenu. Budui da su na zijafete UVijek poziva na ista lica, koja su
naizmjenino, prema dogovoru bili domaini zijafeta, to su zijafeti istovremeno
znaili i odreeno rastereenje domaice.
Hrana na zijafetima se sluila na soframa ili pak boama, a sastojala se od
tradicionalnih bosanskih jela, i to:
(a) Hladna predjela:
razne vrste sireva,
kajmak slani - slatki,
suho meso, govedina, bravetina,
suuka.
(b) Supe i orbe:
trahana,
bungur orba,
begova orba,
telea orba,
krompir orba,
kokoija orba,
tutmat orba,
janjea orba,
orba od povra.
(c) Topla predjela:
imbur na razne naine,

pite na razne naine,

pastrmka na razne naine.
Cd) Glavna jela:
bosanski lonac,
bamija sa suhim mesom,
sogan doima,
musaka sa mesom i jajima,
peeno pile,
peena janjetina,
pi lav,
sarma,
slagani burek,
Ce) Salate:
kiseli kupus,
kiseli paradajz,
kisele paprike,
kisele krastavice,
satrica.
Cf) Slatko:
kolai
med,
hurmaice,
baklava,
halva,
raedija,
lokumi,
mekua,
gurabija,
sutlija.
Zijafet je obavezno zavrava n sa kahvom i erbetom, odnosno himberom. Prije
zijafeta je u domainovoj kui obavezno klanjan akam, a poslije i jacija namaz.
Uspremanju
komije.

8.2.14.

zijafeta

kao obimnog jela domainima

su pomagali

roaci i

Objed i

Hrana i sa njom sve ostalo korisno ovjeku kao njegova nafaka po Islamu je u
Bonjaka dar Boiji i kao takva zasluuje posebnu panju. Iz ovih razloga je
redovno briljivo uva na na istom i zatienom mjestu i s dunom panjom
pripremana u raznovrsna i ukusna jela. Kako je hrana pored odravanja ivota i sa
njim zdravlja sastavni dio dunja lukih umjerenih uivanja, to su vremenom

uobiajeni posebni postupci i pravila kako njenog pripremanja tako i sluenja,

poznati kao bosanski ibadeti.
Sluenje hrane ili objedi su u osnovi utemeljeni na moralnim normama, koje
reguliu nain odravanja istoe i odnos izmeu mladih i starijih osoba.
Hrana se u Bonjaka ipova do 70-tih godina XX vijeka sluila na okruglim
soframa, a rjee na boama. Veliina sofri je podeavana prema brojnosti
porodice, tako da su svi mogli komotno sjesti poravnivi, tj. sjedei bez stolica.
Obino bi za jedan kraj sofre sjedala djeca, do njih majka i ostala enska eljad, pa
zatim mukarci. Domain, kao najstariji mukarac je imao svoje ustaljeno mjesto,
kao i kaiku kojom se sluio. Jelo se sluilo i uzimalo iz zajednikih posuda u kojima
se i pripremalo: tagara, tepsija i 51.
Prije sjedanja za sofru ukuani su obavezno prali ruke i zube na kamariji
koristei ibrike sa vo<;fomi vanjike. Prilikom sjedanja za sofru svako je za sebe uio
Bismilu, a poslije zavrenog jela Fatihu. Nakon zavrenog objeda, obavezno su se
prale ruke i zubi.
Gostima, ukoliko ih je bilo vie, su se postavljale zasebne sofre u zasebnim
prostorijama. Ukoliko ih je bilo manje, objedovali su zajedno sa ukuanima, to je
bio izraz prijateljstva i neposrednosti.

8.2.15. Alun
Alun je posebno veselje, koje se je odravalo 2 avgusta svake godine. Do
1941. godine Alun je odravan kod Turbeta Alije erzeleza izmeu Sokoca i
Gerzova, 7 kilometara od ipova prema Mrkonji Gradu i Glamou. Kako je Turbe
spaljeno i porueno avgusta 1941. godine, po povratku Bonjaka ipova iz
estogodinjeg muhairluka 1946. godine pa sve do 1992. godine, Alun se
odravao u selu Volari. Ovo najvjerovatnije zbog injenice da je i i selo Volari imalo
turbe bonjakog zaslunika, alima Torlak evli Dede; koje je takoer spaljeno i
porueno avgusta 1941. godine.
Na Alun su se okupljali Bonjaci, kako mladi, tako i stari i to iz svih bonjakih
naselja ipova, a takoer i iz susjednih mjesta: Jezera, Glamoa, Jaca, Mrkonji
Grada. Mladi su uz zvuke harmonike igrali kola i etali, dok su stariji odmarali u
hladovini bai rashlaujui se taze vodom i sladei kahvom, erbetom, lokumima,
gurabijama i 51.
Mladii su se nadmetali u skoku u dalj, fudbalu, tranju, trkama na konjima i

51. Veselje je trajalo cio dan i uvee do kasno u no.

8.2.16. Odnos starijih i mladih
Prema dobrom starom bonjakom obiajU, starije osobe, posebno dide i nane
u Bonjaka ipova su uivale posebnu panju, jer su svojom rtvom i mukom
sticali porodinu imovinu, podizali porodicu, to ih je krasila odmjerenost i mudrost

i to su kao zasluni za kontinuitet ivota uivali posebnu zatitu Islama. Od njih SE

redovno trailo miljenje i savjet do koga se dralo. Ono to njima nije bilo po volji,
mlai nisu radili. Pored njihovih godina i zasluga, razlog je bio i u nepogreivorr
instinktu i dugogodinjem iskustvu estitig rada i asnog ljudskog ivljenja. Mlai Sl
ih redovno obasipali panjom i susretljivou na svakom koraku.
Kada bi onemoali za tekog fizikog rada ostajali su u kuama da svijaju
zabavljaju djecu i doikaju i ispraaju goste. Pored toga to su imali svoje mjestc
za sofrom, svoje kaike i mehke dueke; imali su i svoje posebne iljtete u vrt
sobe, na koja je rijetko ko drugi sjedao.
Mladi, posebno unuci su bili neprocjenjivo blago i ponos svojih dida inana, jel
su u njima vidjeli produetak svoga ivota i smisao svoje ivotne rtve. Drali su it
na krilu, priali im aljive i zabavne prie i pjevali uspavanke. Tako je to prenoene
s generacije na generaciju, sve do progona 1992. godine.
Okrueni ovakvom panjom, sigurnou i zatitom stariji nisu bili optereen
bremenom starosti i sa njom nemoi i nisu se nikada osjeali nekorisnim lanovim
eorodice, iako ih veina nije uivala penzije. Ne pamti se da je neko od Bonjak
Sipova do 1992. godine svoje posljednje starake dane proveo u starakom domI
ili sirotitu.

8.2.17.

Bolest

ivot i sa njim zdravlje nose u sebi neumitno bolest i smrt kao svoju suprotnos
i protuteu. ivot i zdravlje su u Bonjaka Boiji dar, izvor radosti i najve
vrijednost. Nasuprot njih, bolest je kunja a smrt preseljenje u vjenost i timl
logian nastavak ivota u formi putovanja due prema Kijametskom ili Sudnjen
danu. Bolest i smrt kao negacija zdravlja i fizikog ivljenja su razlog alosti i tuge,
kao takvi su svojina svih ljudi.
Kako su bolest i alost svojina svih ljudi, to. su se prema njima vremenon
izgradili posebni obiaji. Bolesnik je iskuenik i sevap ga je obii, ohrabriti Iijepin
rijeima, panjom i prigodnim poklonima. Nije uputno bolesnika optereivati svojin
ni velikim irim problemima. Takoer ga nije uputno obilaziti u veim grupama nil
se je pak uputno kod njega due zadravati.

8.2.18.

Smrt i alost

Kako su ivot i zdravlje i sa njima radost ogranieni u svom kretanju, i kako il

neumitno prije ili kasnije smjenjuje bolest i smrt kao Boije odreenje i alost kal
iskaz emocionainih ljudskih osjeanja i saosjeanja; za Bonjake je karakteristial
poseban odnos kako prema radosti, tako i prema alosti i smrti, poznat kal
umjerenost, kao sabur, tj. strpljivost. Ovaj odnos najpotpunije iskazuje narodn
mudrost slijedeim rijeima: - Boiji robe,niti
se u bogatstvu i radosti previ,
ponosi, niti se pak u oskudici i alosti previe zanosi, ili kako to nepoznati pjesni
zapisa: "Nit s'u dobru ponesi nit u muci zanesi, vazda jednak neka si ..."

Na vijest o smrti roaka i komije, prirodnoj ili iznenadnoj; okupljali bi se

roaci i komije i iskazivali bi svoja saosjeanja ru kova njem, grljenjem
i
izgovora njem rijei na turskom jeziku: - Baun sag olsun (neka ti je iva i zdrava
glava); dok bi oaleeni odgovarali rijeima; - Dostun sag olsun (neka si ti iv i
zdrav).
Kako su ukuani bili oaloeni, da bi se hranom posluili gosti koji su dolazili iz
udaljenijih mjesta, ostali roaci i komije bi u svojim kuama pripremali i donosili
hranu.
Roaci i komije bi takoer organizovali kopanje kabura, nabavku efina, poziv
hoda i obavjetavanje komija i prijatelja o danu i vremenu klanjanja denaze i
ukopu umrlog. Poslije ukopa kui umrlog bi se vraali blii roaci da jo izvjesno
vrijeme budu uz oaloene, dok bi komije i daljnja rodbina dolazili naalost
narednih dana. Prilikom posjete oaloene porodice, gosti bi se kratko zadravali,
vodei rauna da malo razgovaraju, birajui pri tome rijei i teme koje e unekoliko
biti utjene oaloenoj porodici.
Za vrijeme alosti, gosti su posluivani samokahvom.

8.3. Obiaji vezani za vjerske obrede

S obzirom da obiaji vezani za vjerske obrede Bonjaka muslimana u svojoj
osnovi imaju vjerske norme Islama kao svjetonazora i ine sretan spoj sa
optevaeim optevaeim graanskim i nauno potvrenim normama
zatite
zdravlja, ivota, moralnosti i integriteta linosti, to su i odreeni obiaji proizali iz
samog ina praktikovanja obreda. Tako moemo razlikovati slijedee obiaje
Bonjaka ipova vezane za:
Sunetluk,
Polazak u mejtef,
Nikah ili niah, tj. erijatsko vjenanje,
Polaganje hafza,
Odlazak na hadd,
Sehuri, ramazanski rukovi,
Iftari, ramazanske veere,
Hodaluk, raspored i doek hode uz Ramazan,
Lejletul - Kadr,
Lejletul - Bedr,
Ramazanski Bajram,
Kurbanski Bajram,
Nova Hidretska godina,
Denaze,
Tevhidi,
Mevludi.

8.3.1.

Sunetluk

Iz vjerskih i higijenskih razloga muslimanska muka djeca,'2 pa tako i Bonjak,

muslimana ipova su se sunetila, tj. obrezivala. To je in kojim se otklanja suvin.
koica na zavretku mokranog izvoda, kako se vremenom ne bi inficirala i tim
postala uzrokom veih i ozbiljnijih komplikacija i bolesti. Inae suneenje je islams~
propis i time dunost, koja datira jo iz vremena Ibrahima a.s. Savremen.
medicinska nauka je potvrdila da je suneenje korisna i preporuljiva zatitn.
higijenska mjera; koju pored muslimana uobiavaju i mnogi napredni naroe
svijeta. Po nepisanom pravilu, suneenje je obavljano u dobi od 1 do 3. godine.

Kao struan posao i vjetinu suneenje su obavljali berberi. To su najeI

bili medicinski radnici ili pak berberini, tj. brice, koje su se ovoj vjetini dodatne
priuili. Oni su dolazili iz veih gradskih centara, kao iz Jajca, Travnika i Banjaluke
Sam in suneenja je vren tako to bi se suviak zategnute koice, koji je prelazie
zavretak mokranog izvoda odsijecao otrom britvom. Krv koja bi se tom prilikon
pojavljivala, zaustavlja na je kunicom, drugim travama ili pak specijalnim puderom
Odsjeena koica se stavljala na granu rumarina, koji je rastao u mutvaku ispre(
ulaza svake bonjake kue i tu je ostajala sve dok je u potpunosti ne bi nestalo.

Kako bi dijete, a i roditelji i ostali ukuani lake podnijeli sam in suneenja

neizbjene propratne potekoe koje su uz njega ile, isto je vreno dva put
godinje: u proljee i u jesen tj. u vrijeme manjih i time podnoljivijih vruina
studeni.

Sunetluk, kao i porod je bio vaan in, kako u ivotu samog djeteta, tako
cijele porodice. Prema njemu je iskazivano posebno potovanje i odnos. Dijete je
od roditelja, dida i nana, te ostale rodbine obasipano parama i drugim poklonima
Uz to, sve ene iz sela, a nerijetko i drugih sela, su pohodile porodicu osuneenog
donosile mu darove.

8.3.2. Polazak u mekteb

Obrazovanje i sa njim prosvjeivanje u duhu islamskog uenja i tradicije imal(

je oduvijek kod Bonjaka ipova posebno mjesto. Iz ovih razloga je polazak djece I
mekteb ili mejtef bio znaajan dogaaj.

Mektebe kao nie vjerske kole vodili su mjesni imami. Uz predvoenje

demata, uenje djece osnovnoj vjerskoj obuci bila im je glavna dunost. Sam
pouka se izvodila u damijama i mektebima, izmeu dnevnih namaza, a najec
prije podne tj. izmeu sabaha i podne namaza.

Sva djeca sa navrenih 5 godina bez izuzetka su pohaala Mejtef kao poetm
vjersku kolu. Ova kola nije bila vremenski ni dobno ograniena. U zavisnosti o(

2) Obiaje vezane za vjerske obrede recenzirao je efendija Zahir (erifa) Magli, rode I
1951. godine u Mudrikama kod Travnika, imam damije u Benjevu u periodu 1976. - 1978
godine

napredovanja u savladavanju gradiva formirane su grupe djece razliitog uzrasta.

Svi oni su, bez obzira na starosnu dob, prije ili kasnije morali uspjeno savladati
predvieno gradivo. Da to nije bilo nimalo lahko, i da sa hodama nije bilo ale;
potvruje i injenica da su damije imale posebne drvene naprave, zvane feleke; u
koje su se vezivala neposluna i nemarna djeca i batinala suhom drvenom ipkom
po tabanima.

8.3.3.

Niah - vjenanje po erijatu

Niah, tj. vjenanje po erijatu su obavljale hode, ovlatene od nadlene

Islamske zajednice.
Sam in vjerskog, tj. erijatskog vjenanja je obavljan u damijama ili
mesdidima. Pored hode, prisustvovala su mu i dva svjedoka, obino mladoenjina
i mladina punoljetna braa i sestre. Pri tome su trebala dva mukarca ili jedan
mukarac i dVije ene.
Hoda je prije pristupanja samom inu vjenanja pitao mladence i svjedoke da
li postoje smetnje za zakljuenje braka po erijatu. To su tri osnovne smetnje:
srodstvo po krvi,
srodstvo po mlijeku, i
srodstvo po tazbini.
Poto bi dobio odgovor da smetnje ne postoje, hoda bi prouio Bismi/lahi ve
ala Mi//eti Resu/i//ahi i objasnio mladencima sutinu braka po erijatu: slobodno
izabrana zajednica mukarca i ene u kojoj se shodno svojim mogunostima
ravnopravno bore za svoju halal nafaku i podizanje djece u Islamu. Hoda bi prvo
upitao mladu a zatim i mladoenju da li dobrovoljno pristaju na zajedniki ivot.
Nakon dobijenog potvrdnog odgovora pitao bi mladu ta trai kao mehr (mehrimU'eddel), tj. otkupninu u sluaju rastave braka, na to je najee dobijao
odgovor da je to suma novca potrebna da se obavi had. Potom bi hoda uio
A//ahumme e//if bejnehuma kema ..., nakon ega bi prisutni prouili fatihu.
Mladoenja bi zatim prstenovao mladu, te bi se zajedno sa svjedocima upisali u
Knjigu po erijatskim propisima vjenanih.
Potrebno je naglasiti da sve do 70-tih godina XX vijeka Bonjaci ipova su na
vjenanja vodili svjedoke i nisu znali ta je to vjenani kum.

8.3.4. Polaganje hifza

Kur'an kao objava BOijeupute ljudima na Zemlji, oduvijek je bio oslonac i
izazov za vjernike - mummine. Kako u osmanskom i austrougarskom periodu nije
bilo prijevoda na bosanskijezik, djeca su ve u Mejtefu morala savladati Sufaru, tj.
kur'ansko pismo; kako bi dalje sama mogla uiti Kur'an.
Pored uenja Kur'ana naglas itanjem, posebno su cijenjeni i potovani hafizi
kao uai Kur'ana napamet. Bez obzira to su kroz sve istorijske epohe ivjeli na

podruju koje je iz vie razloga predstavljalo prOVi~jU; Bonjaci ipova su imaj

svoje asne predstavnike i meu hafizima k~~a.
Tako su kao hafizi s kraje
XIX i poetka XX vijeka ostali upameni slijedei Bonjacima ipova:
Smaji Ibrahim iz Volara, 1860. - 1930.
BaiSalih iz Volara, 1863. - 1943.
Brki (Mehe) Mustafa iz Volara, 1900. - 1975.

Kako se ispit za hafiza polagao u dalekom Stambolu, a po odlasku Osmanlija

Kairu, interesantna su sjeanja najstarijih Bonjaka ipova o ovom nesvakidanjer
dogaaju.

Samo spremanje za hafiza, tj. uenje cijelog Kur'ana napamet trajalo je obine
izmeu dVije i tri godine. Prethodno se najavljivalo kod nadlenog Meihata
obino se zavjetovalo dovom Allahume ellif bejnehuma kema ellefte bejne Ademt
ve Hawa ... Mladii bi se zatvarali u posebnu sobu, u kojoj su boravili danju i nou
Za vrijeme uenja rijetko su izlazili vani i malo su kontaktirali, kako sa bliorr
rodbinom tako i sa komijama. Povremeno bi im dolazio mjesni imam koji ih jE
presliavao i inae bodrio. Bila je to u neku ruku tjelesna i duhovna kunja
ienje; koje je na svoj nain pomagalo da se obiman sadraj Kur'ana uspjene
savlada.

Sam ispit se polagao u dijelovima, tako to su se svaki dan uila po dva do tr

duz'a Kur'ana, tj. 20 - 30 listova, ovisno o tome kako se hafiz dogovori sc
komisijom koja ga je presluavala. S obzirom da Kur'an ima 30 duzeva, to zna
da je trebalo 10 - 15 dana da bi se napamet prouio cijeli Kur'an. Ukoliko bi hafi~
zbog umora ili moda slabijeg memoriranja Kur'ana poeo praviti greke il
pokazivati znake umora, imao je pravo na odmor. Meutim, ukoliko bi i nakon toge
ponavljao iste greke, ne bi mogao poloiti hifz.

8.3.5. Odlazak na hadd

Had predstavlja petu islamsku dunost i veliku ivotnu eljU svakog istinsko~
vjernika muslimana. No nisu svi naalost iz ekonomskih i zdravstvenih razloga l
mogunosti obaviti ovu dunost.

Had podrazumijeva posjetu u odreenim mjesecima Kjabi u Mekki, mjestu l

kojem je Muhamed a.s. kao posljednji Boiji poslanik primio Objavu, kao Uputu
poziv od Svevinjeg Stvoritelja svim ljudima i narodima svijeta da ga slijede.

Samom organizacijom puta u grupama, boravkom u Medini, skromnirr

smjetajem i umjerenom ishranom, nonim ibadetima, cjelodnevnim obavezama
time kunjama, oblaenjem u ihrame kao skromnu i istovjetnu odjeu za SV
hadije sastavljenu od dva komada bijelog platna, stajanjem na Arefatu, obilaskorr
Kjabe u smjeru suprotnom kretanju Sunca i Mjeseca i time simbolikom ienja
vraanja Svevinjem Stvoritelju - had odista predstavlja velianstven doivljaj
pribliavanje vjernika meusobno i svih zajedno svome Uzvienom Stvoritelju. Kae
takav je privilegija manjeg broja mummina, koji su u mogunosti da ga obave. U~

sve ovo, put u odlasku i povratku u ukupnoj duini od cca 15.000 kilometara preko
teritorija 6 drava je predstavljao veliki fiziki napor i rizik. Iz ovih razloga je
odlazak na had UVijek predstavljao veliku ast i ponos, kako za samog hadiju,
tako i njegovu porodicu, demat i mjesto u ~me je ivio. za.to se samom ispraaju
prilikom odlaska i doeku hadija prilikom po rtka poklanjala posebna panja.
Nijet, tj. odluka o odlasku na had don sio se i saoptavao porodici najmanje
na godinu dana unaprijed. Za to vrijem vrile su se materijalne i duhovne
pripreme. Nastojale su se stvoriti dovoljne zalihe hrane da porodica ne bi
oskudijevala i da ne bi dola u situaciju da eventualno neto od hrane i drugih
potreba posuuje. Uz to su se vraali dugovi, dijelila sadaka i pomagali siromani.
Najmanje na mjesec prije polaska, nijet se je saoptavao rodbini, komijama,
prijateljima i demnatu. U ovom vremenu vrata kue u kojoj je ivio hadija su bila
irom otvorena za sve prijatelje porodice i sljedbenike Islama. Dolazilo se na slatku
kahvu, estitanje i podrku ibadetom.
Pred sami odlazak u mjesnom dematu se uila dova. Kako se u stara vremena
putovalo karavanama, u novije autobusima; porodica, rodbina, komije, prijatelji i
dematlije su uz uenje tekbira pratili hadiju do mjesta polaska. Tu bi se bratski
izgrlili, prouili Fatihu i zaeljeli Allahovu milost i hairli putovanje, obavljanje hada i
povratak nazad.
Za vrijeme boravka na hadu, koji je u davna vremena putovanja karavanima
trajao i po pola godine, hadijina hanuma bez velike nude nije izlazila iz kue i bila
je obasuta panjom ukuana i posjetama rodbine, komija i prijatelja.

8.3.6. Povratak i doek hadija

Nakon izvjesnog vremena poslije Kurbanskog bajrama, u zavisnosti od toga
ime su putovali, hadije su se vraale svojim kuama. Za njih Iino, za njihove
porodice, komije, roake, prijatelje i demat, bio je to veliki dogaaj i veselje, jer
se had uspjeno obavio i to su se vratili ivi i zdravi da zajedno sa svojim
najmilijima dijele radosti ivota u daljnjim ibadetima i Boijim davanjima.
Kako se dolazak, preko mutulugija i na druge naine najavljivao; na ulazu u
naselje ili jo blie u susret izlazili su lanovi porodice, komije, roaci, prijatelji i
lanovi demata da se bratski izgrle, stisnu muku ruku radosnicu, podijele osmijeh
i sa njim radost. Odatle bi svi zajedno kretali prema hadijinoj kui, u kome bi popili
slatku kahvu, erbe i slatko. Hadija, iako umoran ispriao bi utiske i podijelio
poklone: tespihe, mirise, kanu, kape imahrame, svileni namazbez i sl. Prisutne su
posebno interesovale dvije stvari: ahmedija i ihram, koje je hadija obavezno
pokaZivao. Ovo iz razloga to se hadija poslije preseljenja oblaio u ihram i tako
ukopavao i drugo, to su potomci na posebnom mjestu s generacije na generaciju
uvali ahmediju, zajedno sa Musafom i drugim knjigama kao uspomenu na svog
asnog pretka. Obilazak hadije i njegove porodice i podjela radosti trajao je tako
danima.

U stara vremena, za vakta osmanlija; kada se na had putovalo mjesecima

karavanima i kada su zbog daleka i rizina puta i inae tekoa u organizaciji
odlaska na had odlazili rijetki Bonjaci, obiaj je bio da hadija i njegovi nasljednici
postojeem prezimenu dodaju prefiks hadi.
Na podruju ipova, u selu Duljci ivjeli su Hadii, koji su prezime dobili po
dalekom pretku - hadiji.
Potomke Pipi ee (1822. - 1923.), koji je had obavio 1875. godine;
komije, roaci i prijatelji su uobiavali oslovljavati i sa Hadii, imajui u vidu
injenicu da je njihov predak eo bio hadija.
Pored Pipi eo iz Saria, na podruju ipova iz XIX i XX vijeka se pamte
slijedee hadije:
Pipi Jahija iz ipova Starog, 1830. - 1925., djed Pipi Jahije; pradjed Pipi
(Jahije) Hanefije,
Kahri Abdulah iz ipova Starog, 1865. - 1940.
Kesten Hamid iz Benjeva, 1900. - 1987.
Jaarevi (Remze) Rifat, 1904. - 1983.
Ganibegovi Mehmedalija sa Vraia, 1905. - 1990.
Brki (emila) Haim iz Volara, 1906. - 1977.
Bai Nezir iz Volara, 1912. - 1988.
Pipi (Muje) Omer, 1915. - 1994.
Ganibegovi Fatima sa Vraia, han uma Ganibegovi Mehmedalije,
1915. - 1991.
abi (Smaje) Sulejman, 1929. - 1998.

8.3.7.

Ramazanski iftari

Obiaj je bio u Bonjaka ipova da se tokom ramazanskog

iftari. Na iftare su pozivani blii roaci, komije i prijatelji.

posta organizuju

Kako su iftari organizovani naizmjenino, to bi se vei dio ramazanskih iftara

obavljao kod roaka, komija i prijatelja. Ovi susreti su pored zajednikog ibadeta
bili prilika i za porodina okupljanja i lagahnu i tihu eglenu.
Na iftare su ili kako mukarci, tako i ene i odraslija djeca i omladina. Sam
iftar je postavlja n posebno za mukarce a posebno za ene i djecu.
Za iftare su pripremana posebna jela, kao to su: begova orba, bamja, sarma,
pilav, doima, sogan doima, burek polagani, buredici, tirit, peeno pile, kiselc
mlijeko, sutlija, hurmaice, kadaif, hoaf i dr.
Prije iftara bi se klanjao akam namaz. Poslije iftara bi se otilo do mjesne
damije ili mesdida, gdje bi se klanjala teravija.
Poslije teravije uesnici iftara bi se vraali u domainovu
slatko, popili kahvu i nastavili eglenu.

kuu, gdje bi pojel

8.3.8.

Hodaluk

Za vrijeme mjeseca Ramazana u Bonjaka ipova je bio obiaj da se hoda koji

je u vrijeme ramazanskog posta predvodio demat zove na iftar zajedno sa ostalom
rodbinom, komijama i prijateljima. Kako se je svako vee iftar organizovan kod
drugih domaina, to je hoda iao od kue do kue; to se zvalo - hodaluk.
Ukoliko je hoda bio sa strane, on je kod porodice kod koje se iftario konaio i
boravio sve do narednog iftara.
Boravak hode u porodici bio je prilika za zajednike ibadete, eglenu i savjete;
to je posebno za mlade bilo pouno i korisno.

8.3.9.

Klanje kurbana

Klanje kurbana kod muslimana ima viestruko znaenje. Osnovno je u ime

Allaha d.. rtvovati, tj. zaklati govee, brave ili devu i podijeliti odreeni dio
mesa blinjim roacima i siromanima, koji se raduju kurbanskom mesu. Na ovaj
nain islam, dakle propisuje uspostavljanje solidarnosti i socijalne ravnotee meu
ljudima.
Obiaj je bio u Bonjaka ipova da se kurban kolje umrlim roditeljima i drugim
bliim roacima, tako da se tom prilikom za njihovu duu ue dove i podsjea na
njihova dobra djela, ali i na prolaznost dunja lukog ivota i obavezu na umjerenost
u sticanju i uivanju i bogobojaznost u ivljenju.

8.3.10.

Obiaji oko denaza

Kako je u Bonjaka muslimana ivot i sa njim smrt kao neumitan kraj Alahova
milost i volja i kako su svi Boiji robovi putnici, te kako ih sviju bez izuzetka eka
preseljenje, denaze kao vjerski obredi ispraaja i ukopa umrlih koji obavezuju
samo mukarce, imaju i odreena obiaj na pravila. Njihova osnovna svrha jeste da
daljnja rodbina i komije pomognu oaloenoj porodici u ispraaju umrlog.
Sama smrt bi se oglaavala tako to bi neko od lanova porodice ili neko od
komija na prigodan nain, obino idui od kue do kue obavjetavao mjetane
kao i stanovnike okolnih naselja o smrti umrlog.
Sam in dolaska na denazu i ispraaj umrlog bio je uVijek tih i dostojanstven,
kako bi se iskazalo potovanje prema umrlom i njegovoj smrti kao Boijoj volji i
kako se oaloeni lanovi porodice ne bi povrijedili nekom nepromiljenom gestom
ili postupkom. Oaloeni nisu preglasno plakali niti se zanosili. Njihova razumljiva
ljudska tuga i alost su pomijeani sa ponosom na estit i astan ivot rahmetlije i
njegova dobra djela koja je iza sebe ostavio. Zapravo, rodbina je svjesna injenice
da rahmetlija nastavlja da ivi sa svojim dobrim djelima i time lijepim uspomenama
kod svojih roaka, komija i prijatelja, koji nastoje slijediti njegov primjer.

8.3.11. Tevhidi

Uenje Tevhida za umrle je ibadet, od kojeg umrli imaju koristi. Meutim, on je

istovremeno nastao i kao stvar obiaja kod Bonjaka muslimana, koji se strogo .
potuje. Ovo je sluaj i kod Bonjaka ipova. Ui se nakon 7 i 40 dana od
preseljenja na Ahiret umrlog, najee u kui rahmetlije ili mjesnoj damiji. Na
Tevhid se pozivaju blii i daljnji roaci, komije i prijatelji. Obiaj je da se za duu
rahmetlije pee halva i dijeli prisutnima, da se dijele lepine i svijee, te rahat
lokumi i bombone, a da oni za uzvrat proue Fatihu i predaju rahmet, tj. zatrae
milost Allaha d.. i oprost grijeha.
Tevhide obino predvodi imam dotinog demata, a moe i neko drugi. Na
Tevhid se takoer pozivaju i imami iz drugih demata. Nakon obavljenog Tevhida,
sluila bi se kahva, erbe, slatko i sl.

8.3.12. Mevludi
Obiaj je bio u Bonjaka ipova da se pred duu umrlih ue i mevludi. To je
bila praksa svake godine na dan preseljenja. Pored toga to bi se uio zajedniki
Mevlud demata, neki srodnici bi takoer sami uili Mevlude za svoje rahmetlije.
Mevludi su se takoer uili i drugim povodima: u dane mjeseca Ramazana, kod
odlaska na hadd, polaganja hifza, postavljanja kunih temelja, useljenja u novu
kuu i stan, ispraaj uenika u Medresu i sl.
Prilikom uenja Mevluda na prvu godinjicu preseljenja rahmetlije, obino su
postavljani i niani.

8.3.13. Postavljanje niana i obiljeavanje mezara

Niani su kamena obiljeja mezara. Postavljaju se u paru po dva, jedan vie
glave, drugi nie nogu. Nian vie glave ima uklesan tekst sa datumom roenja i
smrti. Ovi tekstovi su stvar izbora rodbine koja podie niane ili pak elje i oporuke
umrlog. Vrijeme postavljanja niana, izbor njihova oblika i izgleda, nain
postavljanja itd. su takoer stvar obiaja i izraz mogunosti i osjeanja porodice
umrlog.
Dunjaluko bogastvo koje ljudi za ivota stiu su Allahovo trajno vlasnitvo i
kao takvo ostaje iza umrlih. Zato nema svrhe niti pak koristi naglaavati materijalno
bogatstvo kojeg je umrli za ivota stekao, jer ono njemu vie ne pripada i kao
takvo mu nije od koristi i pomoi. Iz ovih razloga se mezari ili kaburi obiljeavaju
skromno, sa dva niana i bez ograde; tj. iroko, otvoreno, zajedno sa svim ostalim
merhumuma i upravo onako kako su muslimani kao mumini i pripadnici Islama i
ivjeli. Na nianima se ispisuje ime, ime oca i prezime umrlog, godina renja i
preseljenja.
Do poetka 70-tih godina XX Vijeka u Bonjaka ipova mezari nisu pojedinano
ograivani niti su na njih noeni vijenci i cvijee.

8.3.14.

Odravanje i obilazak mezarja

Prema Sunnetu Muhameda a.s. - mezarja kao vJecna poivalita zemnih

ostataka rahmetlija su opomena ivima o prolaznosti dunjalukog ivota i
sVjedoanstva neizmjerne i ni sa im drugim uporedive Allahove moi. Kao takva
zasluuju posebnu panju i odnos ivih srodnika i drugih namjernih posjetilaca i
prolaznika.
Po pravilu su postavljana pokraj puteva na ulazu i izlazu iz naselja i prikrajcima
mahala, najee na uzvisinama i breuljcima, kako bi bila uoljivija i vidljivija. Da
po njima ne bi gazili neodgovorni pojedinci i stoka, redovno su ograivana
ivicama, kamenom ogradom ili bodljikavom icom. Mezarja i mezarluci su
vremenom pretvarani u travnjake i kao takvi su redovno koeni i ieni od korova.
Obiaj je u Bonjaka ipova da se prilikom prolaska pokraj mezarluka nazove
selam i proui Fatiha. Mezari su redovno obilaeni u dane Bajrama, a rodbina koja
je ivjela izvan rodnog mjesta posjeivala je porodine mezarluke i prilikom boravka
u rodnom kraju tokom cijele godine.

Dr. Devad abi

9. LEGENDE I PRIE BONJAKA IPOVA

Viestoljetno asno i estito ivljenje Bonjaka na podruju
ipova, iako
optereeno brojnim nedaama i patnjama, imalo je za posljedicu, odnosno rezultat
brojne prie i legende, koje su se kao narodno blago generacijama putem usmene
predaje prenosile s koljena na koljeno i tako sauva le do pod kraj XX vijeka. Dio
tog blaga, u mjeri koliko to pamte najstariji Bonjaci ipova, muhadiri-prognanici
koji su ratne gO-te proveli u Bosni i Hercegovini se po prvi put predstavlja javnosti
putem ove knjige.
Ono to je zajedniko svim sakupljenim priama i legenda ma - jeste injenica
da su odraz surove ivotne stvarnosti, da shodno istinski i krajnje ljudski
utemeljenom islamskom bonjakom biu veliaju i istiu dobra djela, a osuuju zlo
i njegove poinioce, da ire ljubav meu svim ljudima i narodima i optimizam u
bolje sutra.

u XV i XVI vijeku Gerzelez je na Balkanu bio najjaa i najvea sila,

Jer ga je zadojila pomajka vila.
esto se sa pomajkom vilom nalazio,
I stambolskom caru je desno krilo bio.
Gerzelez je u Saraj'vu roen,
A u Prhovu je muki na namaz u posjeen.
Od Alijine smrti ehitske,
Prhovo se Gerzovom zove.
Od ugarskog esara nije imo mira,
Ostadoe dva sokola siva.
Zalud dorat to ima krila,
Vie ga kui nee doniti iva.
Dorat hre a sokoli cvre,
Ale lei niim se ne mie.
U daleki Budim mu je otila glava,
Ugarskog esara je odnijela askerija.
U Prhovu ostala samo ovda,
Ale tuj nema nikoga od svoga blinjeg roda.
To je bilo oko pola Iita,
Skupi se na stotine svita.

Ukopae Aliju ehita, u Prhovu, ba u istoj ravni,

Nema vie Gerzeleza da Carevinu brani.
U ipovu i eh'r Bosni zavlada alost velika,
Ozidae mu turbe od kamena mehka.
Ekseri su od sokolskih kovaa,
Krov od borovih dasaka.

I ograda je drvena bila,

Preko nje je nou preskakala pomajka vila.
Kada bude oko pola Iita,
Tuj dolazi na hiljade svita.
Momci ine svakakva mejdana,
Jerbo je tuj poljanica ravna.
Prolo tako nekoliko vika,
Uvik narod trai sebi lika.
Ko imade kakvu bolu plahu,
On strue ispred Turbeta kamen i nosi sa kabura ohu.
Neka je slava i hvala Allahu d.. toga ima odvie,

I hoda preko Iita ide kada nejma kie.

Kad je pola drvenina gnjiti,
Uzmae narod dolaziti.
Zid se zimi od mrazeva runiti poe,
Uokolo Turbeta ljeti ovce plandovae.
Na'pako narod Turbe zanemari,
Kljueve su srbovima dali.
ipovaki kraj pritisnu velika sua, i kako kie dugo nejma,
Gerzovaki pop proto svoga konja sprema.
Dojaha ga do vraikog hode Smaje,
Pa mu sve nevolje kae.
Hoda dobro biti nee,
Od Turbeta narod glavu okree.
Srbovima ste kljueve dali,
Oko Turbeta planduje ma!.
Odkako ste Turbe napuali,
Dogaaju se udne stvari.
Liti sue a zimi meave,
Ne trebaju nam vee nesrie.
Ako ete Turbe napuati,
Pusto Gerzovo i okolica e biti.

Hoda slua, pa e na to,

- Ja u probat ali nije lahko!
Sie hoda do ipovake damije,
Pa okupi virne dematlije.
Draga brao, Allahove sluge,
Velike me brige pritisnule.
Sramota je i velika grihota,
Po Gerzelezovom kaburu se stoka mota.
Allah d.. nam opomenu alje,
Ljeti ue, zimi zehmerije.
Zekjat dajte,
Turbe ispravljajte.
Nekome bi pravo a nekom i nije,
Popravie Turbe, bi koto je i prije.
Poe narod Turbe ophoditi,
I sa njega ohu za i1ada odnositi.
To do Drugog sVitskog rata tako bivae,
Turbe izgori a muslimani pobigoe.
Zalud Gerzelez na toliku glasu,
Po njegovom kaburu i goveda pasu.
Tri/jest godina nimalo da fali,
Otkako se Gerzelezovo turbe spali.
Govorili su naunjaci - bie svakome milo,
Turbe e se napraviti - bolje nego to je bilo.
Napraviti e ga jedna mudra glava,
to do Allaha nejma ni od koga straha.
Bila je to Allahova d.. volja,
Na snu Alija zakune Mei Ibrahima.
Brate Ibro, kunem te u tvrdu viru tursku,
Ne' dozvoli da ovce planduju po mome kaburu.
Ibrahim poslua glas Alije ehita,
Sagradi Turbe godine 1971. u po Iita.
Kamen je u kanjonu Sokonice sa erama
Kako bi Turbe ko i ranije bilo.
Ponovo se sjati narod sa sviju strana svita,
A najvie na Aliun oko pola Iita.
Dolazilo i golemo i malo, sviju vira i nacija,
Da se pokloni branioca Bosne zemnim ostacima.
Pri Gerzelezu nikad nije bilo runih maha na,

On e se spominjati do Sudnjega dana.

Tako sve do marta 1992. godine bivae,
Kada ga neki izrodi od srbova kukaviki minirae.
ipovaki muslimani ponovo pobigoe,
Alino turbe na milost i nemilost ostavie.
Kao to sve u ivotu bude i proe,
Tako i kraj nesretnog rata u decembru 1995. godine doe.
U ipovo se muslimani pooe vraati,
I u svojim mukama Alinu rtvu spominjati.
Nije jo vri me, ali e jednog Iipog dana biti,
Ponovo e se mudra glava pojaviti.
Sagradie Turbe Iipim no to bi prije,
Tako narod eli a Allah d.. odreuje.
Poujte me ipovljani moji sviju vira i nacija, to u vam na kraju rijet,
Otkada je svita i vika - sramota i zla djela su Iina a dobra djela su za sviju
blagodet.
Gerzelez Alija je bio junak koji je inei dobra djela odbranio Bosnu od
tuinskog zuluma,
Zato su ga se rado prisjeali i ophodili svi ljudi nevezano za to kako su Boga
molili.
Ako elite iviti asno i mir kao amanet na djecu i unuke ostaviti,
Dobra djela inite, zla se klonite, svoje ljubite a komijsko potujte.
Jer takva nam je eher cvjetna i mirisna Bosna didovina,
Jedna zemlja a naroda dosta - aare ko u prolie livada rascvjetana.
to je vie u njoj raznovrsnog i raznobojnog cvita,
To je oku ugodnija, dui mirisnija a zajednikom Stvoritelju milija.
(Prema kazivanju Mei Ibrahima iz Lubova, 1908- 1998. obnovitelja Turbeta
Alije Gerzeleza 1970. godine zabiljeeno u Zenici 16.10. 1996. godine)

9.2.

Alija Gerzelez u usmenoj predaji generacija Bonjaka ipova

erzelez Alija je u XVI i XVII Vijeku bio najvei junak cijele Turske carevine.
Kao takav je i postao carski mejdandija. Ravno 25 puta je izlazio na mejdan za
cara. ivio je u u Saraj'vu, povi Baarije. Bio je veoma bogat, im'o je svoja
imanja u Saraj'vu, Mostaru i Glasincu na Romaniji. Iz Saraj'va je zajedno sa ostalim
gazijama sarajlijama odlazio diljem eher Bosne da je brani od zuluma Ugara,
Mleana, vlaha i drugih kaura i dumana.

Alija je kao vanredno stasit, naoit, ponosit, dian i hrabar momak i nadaleko
uveni gazija isto tako imo i odabranu enu. Ne shvatajui izvor njegove nadljudske
snage i pobjede u brojnim bitkama, ena mu je esto govorila: "Kako to, Ale, da
tebe ne moe nita ubiti, ni britka sablja ni hurnebesni top?" - Ja se ne bojim
nikoga, do Allaha jedinoga! Ne moe me nita ubiti, jedino kada klanjam moje tilo
omlitavi. ena ne bi bila ena i ejtanov dounik kad ne bi bila govorua i
blebetua. Od usta do usta, ova vijest dojde taman do ugarskog esara. Ugarski
esar poalje mahsuzile vojsku na Bosnu. Pri tome nasvitova svoje vojskovoe:
"Saraj'vo, Visoko, Travnik i dalje diljem Bosne ponite paliti i harati, a on e za
vama krenuti. Samo znajte i dobro zapamtite: savladati ga moete jedino kada je
na namazu. Da bi mu se tada pribliili, morate se preruiti u odjeu njegovih
askera.
U Iito prije 300 i vie godina ugarska vojska napade Bosnu i spali gradove
Travnik, Visoko i Sarajvo. Kada kaurima ponestade hrane poee se povlaiti put
dalekog Budima preko Visokog i dalje Travnika, Jajca i ipova za Varcar Vakuf,
Klju i Biha. Ale sa poveom grupom gazija sarajlija krene za njima. Kada doe u
Visoko, oni su ve stigli u Travnik. Kada Ale stie u Travnik, rekoe mu da su otili
u pravcu Jajca. Kad je do'o u Jajce, rekoe mu da su otili u pravcu ipova. Kadje
do'o u ipovo, rekoe mu da su otili preko Prhova za Varcar Vakuf. Kad je stigao
u Prhovo udaljeno lO-tak kilometara sjeverozapadno od ipova u pravcu Varcar
Vakufa i Glamoa, odnosno oko 200 kilometara sjeverozapadno od rodnog Saraj'va
bi vrime podne namaza. Usputno je Ale sustizao posustale ostatke ugarske vojske i
u junakom boju ih kao gazija pobjeiv'o. Ne smijui mu ii u ruke, kaurski askeri
su, bacajui sablje i topuze, bjeali dalje glavom bez obzira.
Na zaravni iznad kanjona rike Sokonice di poinje prostrano prhovsko polje,
gazije su se odmarale a Alija je donio 3 ploe duge 4 - 5. metara i na njima klanjo.
Kada je Ale pao na seddu, jedan prerueni ugarski asker iz okolne ume mu je
muki pri'o s lea i sabljom mu odsjek'o glavu. Ale se uspravio, uzeo u ruke svoju
odsjeenu krvavu glavu i potrao za nevjernikom. Trei tako oko pola kilometra,
umalo da ga stigne, kad ga primijetie njegova sabraa i povikae uglas: "Eno
naeg Ale tri bez glave". U tom momentu Ale pade, a glava mu se otkotrlja pred
noge nevjernika. Nevjernik zgrabi Alinu glavu i sa ostalima svojima umae put
Mrkonjia i dalje Kljua i Bihaa.
Alijini saborci iskopae kabur na mjestu gdje je pao ju rei nevjernika i
predadoe Alinu ovdu majci Zemlji. Ubrzo zatim narod Prhova i ostalih sela
ipovakog kraja nad kaburom sagradi turbe. U znak potovanja i zahvalnosti
prema veliini junakog djela i ehitske rtve, mjetani Prhova, sela u blizini kojeg
Ale poginu, muslimani i ostali promijenie ime u Gerzovo. Alijin kabur od tada pa
kroz vikove postade misto svakodnevnih pohoda dobrih ljudi sviju vira i nacija iz
svih krajeva Bosne i diljem svita.
Kada je sultan sazn'o da je Alija u ipovu pogin'o, sumnjajui da je to uradio
neko od mjetana ipovljana - kanio je cio ipovaki kraj satrti i zatrti, tj. sve u
njemu pobiti. Tri puna dana i tri noi se u Stambolu neprekidno zasjedalo i Vijealo,

i na kraju odluilo da se to ne uradi, jer je Ale u ipovu pogino od ruke ugarskih

askera branei eher Bosnu.
(Zabiljeeno prema kazivanju Mei Ibrahima, obnovitelja Turbeta Alije Gerzeleza 1970.
godine, 1908. - 1988.)

9.3.

Alija Gerzelez udo u udesima Gerzova

Gerzovoje selo koje ima udo - udesa:

(a) Kao prvo, u njemu je junakom ehidskom smru poginuo Alija Gerzelez,
najvei junak turske carevine u XVI i XVII vijeku. On je ravno 25 puta izlazio na
mejdan za cara.
(b) Poslije Aline pogibije, car je htio da uniti itav gerzovski kraj, tj. da pobije
sve ivo, to su ga napuali na namazu i tako dozvolili da ga posijee vojska
ugarskog esara. Poslije njegove smrti su dugo vijeali - i zakljuili: Njega ionako
vie nejma, nego da se po njemu oblinje selo Prhovo Gerzovom zove, i da se tako
Ale za sva vremena spominje i pripovijeda.
(c) Na mjestu Aline pogibije, gdje je i ukopan, sagradie turbe, koje e narod
obilaziti i za Alinu duu se Bogu moliti.
(d) U Gerzovu su za turskog vakta ivili muslimani i Srbi. Kako su Srbi Alino
turbe dobro pazili i potivali, car Sulejman odobri da se u Gerzovu napravi crkva.
Uz to dade i svoje pare, sa kojima se crkva sagradi. I danas dan se u crkvi uva
carev ferman.
(e) Kad su napravili crkvu, Gerzovci su ili pjeke u carigrad po odobrenje za
gradnju kole. Kako su turbe dobro pazili i potivali, car im odobri i gradnju kole.
Bila je to prva kola u ipovakom kraju.
(f) Povi Turbeta, sa desne strane puta kroz gerzovsko polje bila je
Daferbegova kula. Daferbeg je imao vie stotina kmetova. Do Kule je bilo
muslimansko naselje zvano Halipue. Prostor gdje je nekada bila kula se zove
Gromile. Uvrh Polja, u Bubnjevim gajevima oko 5 kilometra dalje, ivio je pop iz
porodice Bubnjevia. Obojica su bila velike pijanice. Poesto su jedan drugom
odlazili na eglenu i pie. Tako, jednom pozove pop bega svojoj kui. Po obiaju su
pili do neko doba noi. Kada se Daferbeg dobro opio, pop zaveza kesu dukata i
stavi je begu u dep. Ne mogavi vie piti, asavladan rakijom i umorom, beg lee i
brzo zaspa. Kad je svanulo i dobro odjutrilo, reie pop: "Ustaj bee da ponovo
pijemo i proslavimo pogodbu". - Kakvu pogodbu, nato e beg 7 "Zna ti, bee, da
mi sino pazarismo luke 7" - Kakve luke, ako za Boga zna, ja se niega ne
sjeam. U to e pop:"Evo ako mi se ne vjeruje, vidi da sam ti i pare dao", pa iz
begovog depa izvadi kesu dukata. "Zna ti bee dobro da turski nije lagati", na to
beg, ne budui naisto je li ili nije prodao Luke, outi. Tako pop na prijevaru kupi
budzato Luke, tj. najplodniji dio Gerzovskog polja, koje se od tada zazvae
Popovskeluke.

Od Turbeta, pojdavi prema selu Trnovu imaju dva brda. Izmeu ta dva brda
tee voda Sokonica.Ono brdo to je na strani do Gerzova, ima kamen visok koliko
neboder od 10 spratova. Ovaj kamen je na sredini upalj, a u toj upljini ima
prostorija. Poesto,od jedan sahat poslije pola noi pa sve do prvih horozova, iz te
prostorije se uju vile kako pjevaju. Na drugoj strani je kamen visok 10 metara, koji
je na vrhu ravan kao terezija. Trei kamen ima oblik ogromne lopte. Postolje na
kojem stoji ima prenik 10 cantimetara. Ovaj kamen se zove - Terezija. Kako ovaj
kamen praktino stoji, selo pored njega se zove Stojiii.
Ispod Gerzova, prema ipovu je selo Sokolac okieno Sokol gradom. Sokol
grad sagradi kralj bosanski Stjepan Tomaevi pod brdom to se Borovicom zove, a
na teko pristupanoj stijenL Kada ga sagradi - povika: "Ozid'o sam grad k'o soko".
Tako grad dobi naziv Sokol, a selo u podnoju njega Sokolac.
Na gornju, zapadnu stranu od Gerzova je selo Barai. Za vrijeme turskog
vakta, u Baraima je bio neki bogata po imenu Mitar. On bi svake godine ujesen
nosio travnikom veziru po jednu kantu meda, kaicu sira i kaicu kajmaka.
Jednom e tako Mitar veziru: "Presvijetli gospodaru, to te pitam pravo da mi
kae. Je li tebi draga moja posjeta i ova miloa to ti je donosim ?" Na to e
vezir: -Ti meni uVijek doi. Kada nema to donijeti, svrati u moju bau i uberi
jabuku pa mi je donesi, meni e i to biti drago. Nego, reci mi pravo, ta hoe da ja
tebi dadnem? "Presvijetli gospodaru - na to e Mitar - najvolio bi' da u mom selu
nema kmetovine. - E nee je vie biti, na to e vezir. Tako u Bosni nema sela u
kojem nije bilo kmetovine, a u Baraima, zahvaljujui lukavosti Mitra i dobroti
travnikog vezira - nije je bilo.
Mitar i njegovi potomci su ostali vjerni dobrom veziru i stambolskom caru.
Tako, kada na cara udari 7 kraljeva i S-ma ruska kraljica, Mitrovii se dobrovoljno
javie u carsku vojsku i pomogoe njenu odbranu. Po ovom mudrom i tvrde vjere
Mitru, njegovi potomci dobie prezime - Mitrovii.

9.4.

Alije Gerzeleza velika kunja i Drvo opomena

U Alijino momako doba zagleda se neki kaurin nevjernik u njegovu sestru

Ajku i to silom, to milom je jednog dana privoli na jednom teferiu da na brzu
konju sa njim pobjegne u pravcu Visokog, Travnika i dalje Turbeta put Jajca. Kad
to zau gazija Ale, brzo spremi konja vrana, obue vojniku odoru, opasa sablju
demiskiju i pohita za njima put Visokog i Travnika. Allah d. . se smilova te ih Ale
sustie u polju na ulazu u Turbe iza Travnika, kod damije sa lijeve strane puta.
Sav bijesan, Alija im zaprijei put, kaura obori s konja topuzom a sestru zgrabi
za ruku desnicu i svue sa konja, te je upita: - Sestro Ajko, jeli sila il' je volja
draga? Videi da je Ale sav bijesan, a bojei se kavge, ona odgovori: - Pola sila,
pola dobra volja!

Ale kad to U, rasrdi se na kaurina nevjernika to se usudio da mu udari na

obraz sestri, a takoer i na sestru to je pristala na izazove kaurina i to od brata
nije na vrijeme traila zatitu, pa izvadi sablju i njome odsijee glavu, prvo kaurinu,
pa onda i sestri. Kad to uradi, poboja se Boga to je udario na vlastitu krv, uze
abdest i zanijeti namaz rijeima:
- Dragi moj jedini Stvoritelju svih svjetova, pomozi mi da skinem veliki teret sa
due. Odsjeu i usaditi granu, ako se primi - bio sam u pravu, a ako ne primi tvoj
sam grijenik ?
Kako to ree, sabljom odsijee granu sa oblinjeg drveta i usadi je u haremu
damije. Grana se je primila i tako skinula Ali veliki teret sa due.
U narodu se ovo drvo, koje se sauvalo sve do pod kraj XX vijeka zove - Drvo
opomena ili Alino drvo.
(Prema kazivanju Jaarevi, roena Hadiabdi Fatime, 1901.- 1987. zabiljeeno u
Benjevu 1985. godine. Pria je vezana za poznatu bonjaku narodnu pjesmu \\erzelez
Alija i Vuk Jajanin". (13/50 - 62)

9.5.Aliji

Gerzelezu Vakif Ibro turbe gradi

Ibrahim Mei, roen 1908. godine u selu Lubovu, jo kao dijete i kasnije
mladi, esto je za vrijeme dugih zimskih dana i noi, kada nije bilo elektrine
energije a time ni radija i televizije, od svojih starijih ukuana i drugih roaka i
komija sluao prie i pjesme o junatvu brae MUje i Halila Hrnjice,Tale Lianina,
Mustaj bega Likog, Glumca Osmanage, Alipae, Gazi Husrefbega, Husein kapetana
Gradaevia i posebno Alije Gerzeleza, koji je poginuo ehidskom smru branei
eher Bosnu od nasrtaja ugarske vojske u susjednom selu Prhovu.
Kako je po prirodi bio stasit i naoit, ba kao i Alija Gerzelez, to se je jo kao
mladi sa njim u potpunosti identificirao. Allija, kako je to u stvarnosti ba i bio, je
za Ibrahima postao olienje i uzor dobrote, pravednosti, junatva i rtve za svoju
domovinu i narod u njoj i primjer istinskog gazije na Allahovom putu. Zato mu je
poesto dolazio na san, a jednom ga je, iza Drugog sVjetskog rata, u kome je turbe
srueno i zakleo Bogom Velikim da mu obnovi Turbe, kako po njegovom kaburu ne
bi goveda i ovce plandovale. Ibrahim je uz uenje hair dove odnijetio i vrst jemin
dao, da e uz njegovu milost Turbe sagraditi kad-tad.
Poslijeratno zatiranje tragova islamske kulture i tradicije nije dozvolilo da se
ova 30 godina noena elja i ostvari. Ibrahim se je svom Stvoritelju klanjao i sa
zadatim nijetom uvee lijegao i ujutru se budio. Kraj GO-tih i poetak 70-tih godina
je u mnogo emu u praksi aktuelne komunistike vlasti donio preokret. Iako je
punih S godina obijao vrata nadlenih optinskih i dravnih institucija, konano je
poetkom 1970. godine dobio odobrenje da gradi Turbe.
Sudbina je htjela da Ibrahima jo kao djeak naui klesarski i zidarski zanat i
da zidaj ui kue, podzide, tale i druge objekte po ipovakim selima od toga kroz
ivot sakuplja svoju halal nafaku od devet kora i podie i koluje svoje etvero

Plemeniti dedo Mei (Ibrahima) Ibrahim iz Lubova, 1908.-1998.

obnovitelj turbeta Alije Gerzeleza u selu Gerzovu 1970. godine

djece: sinove Rifeta i Safeta i kerke Reziju, Seniju i Zekiju. Time je za njega ovaj
znaajan graditeljski poduhvat postao i kunja i slatki izazov.
Kako je radei kao zidar od sluaja do sluaja skromno i siromaki ali asno
ivio i kako je kao vjernik znao da je vei sevap svojim rukama birati i klesati
kamen po kamen i tako tananho zidati Turbe, to je odluio da Turbe gradi sam.
Budui da je ve zaao u 7. deceniju ivota, a da je Rifat bio nejak a Safet zauzet
svojim poslom, njegove kerke Rezija, Senija i Zekija nisu mu dozvolile da to radi
sam. I mimo njegove volje su za svo vrijeme gradnje bile sa njim i radile sve, inae
teke pripremne zidarske poslove.
Znajui za Ibrinu nakanu, imam ipovake damije je i mimo njegove volje
postavio dva puta za vrijeme duma namaza sergije: jednom se prikupilo 40.000
dinara, drugi put 45.000, to ukupno iznosi cca 1.000 njemakih maraka.
Ibrahim je uz ostalu dokumentaciju prikupio i odgovarajui projekat. Projektom
je bilo predvieno da se u cijelosti obnovi prvobitno kameno Turbe sagraeno u
turskom vremenu a porueno u augustu 1941. godine. Pokrovje, radi fizike zatite
i trajnosti, projektovan od pocinanog Iima.
Priprema gradnje je poela u rano proljee, tj. u aprilu mjesecu 1970. godine.
Ibrahim je u kanjonu rijeke Sokonice, udaljenom 500 metara ispod zaravni 5
kilometra dugog Gerzovakog polja gdje je Ale ukopan i gdje je trebalo obnoviti
Turbe, Iino birao i na licu mjesta klesao kamen. Njegove kerke, tada djevojke su
kamen po kamen naramenice u torbama i specijalno napravljenim nosilima iznosile
uz strmoglavu padinu do mjesta gradnje. U toku aprila i maja prikupljena je
potrebna koliina kamena. Zidanje je uz klanje kurbana i hair dovu efendije
ipovakog poelo 1. juna. Turbe je pokriveno 31. jula i opremljeno tabutom,
lavorom, ibrikom, tepisima, tespihima i ostalom potrebnom opremom 1. avgusta.
Na Aliun, 2 avgusta, turbe je sveano otvoreno za posjetioce. Ovoj za muslimane
ipova, i za vakifa Ibrahima Meia posebno znaajnoj sveanosti prisustvovali su
predstavnici Islamske vjerske zajednice i optinskih vlasti iz ipova, Mrkonji Grada
i Jajca, te brojni Bonjaci i Srbi Sipova, Mrkonji Grada, Jajca, Banjaluke, Travnika,
Zenice, Sarajeva i drugih mjesta Bosne i Hercegovine.
U pripremi dokumentacije za gradnjU Turbeta, Ibrahim je izmeu ostalog,
morao pribaViti i miljenje Mjesne zajednice Gerzovo, na podruju koje je ivjelo
srpsko stanovnitvo i u kojoj je zaselak Peia bio na samo 300 metara udaljen od
sela. Kakoje u narodnoj predaji bosanskog i srpskog stanovnitva ipovakog kraja
Turbe vailo kao zatitnik od ljetnih sua, provala oblaka, udara groma, proljetnih i
jesenih poplava, te iscjelitelj razliitih tjelesnih i umnih tegoba i mora i slinih
nedaa, to su mjetani sa oduevljenjem doekali vijest o njegovom obnavljanju. U
toku gradnje su donosili hranu, vodu, voe, cigarete i nudili svoju pomo. Na dan
sveanog otvaranja - podijelili su svoju radost sa komijama i sunarodnicima
Bonjacima.

Kako se Turbe nalazilo neposredno uz regionalni put Banjaluka - Jajce - ipovo

- Glamo - Livno, to je bilo posjeeno i darovano novanim i drugim prilozima.
Vremenom izrasli zasaeni kestenovi u njegovoj ogradi i ispod njih postavljene

klupe za odmor mamili su na predah putnike namjemike. Sve do 1991. godine

Turbe su budno pazili i obilazili kako Bonjaci, tako i Srbi, posebno stanovnici
oblinjih naselja. Tako bi vjerovatno i ostalo da Srpski pokret obnove ipovo nije u
tesen 1991. godine uputio ultimativno pismo vjerskim i politikim predstavnicima
Sipova "da se Turbe turskog zulumara i silnika nad srpskim narodom ukloni sa
srpske zemlje, ili e biti uklonjeno silom". Znajui za ovu prijetnju, najstariji Srbi
Gerzova i drugih mjesta ipova su se usprotivili najavi ruenja Turbeta. Kako ova
prijetnja nije shvaena ozbiljno i kako Bonjaci nisu imali izbora, grupa od 5
naoruanih vojnika je u noi poetkom marta 1992. godine tromblonskim minama
sruila i zapalila Turbe. Bio je to poetak zatiranja objekata islamske kulture i
arhitekture na podruju ipova. Dana 28 avgusta iste godine na red su dole i
damije u Benjevu, Pljevi i ipovu.
Narod je davno dobro i mudro rekao: dobro gradi a zlo razgrauje. Kako je
ivotno pravilo da dobro pobjeUje, to e dobri Bonjaci uz razumijevanje i podrku
svojih komija i sunarodnjaka Srba jednog lijepog dana obnoviti i Turbe Alije
Gerzelezai poruene damije kao dobra djela na dobro i ponos sviju. Kako su crkve
ukras bonjakih arija i potvrda njihove civiliziranosti i ivota u toleranciji i
zajednitvu, tako e i komije Srbi shvatiti i prihvatiti da su to isto i damije,
turbeta i ostali objekti islamske kulture i arhitekture u mjestima u kojima su oni
veinsko stanovnitvo. Jer, Bosna je od postanka kao arena livada puna
raznobojnih mirisnih cvjetova, prijatnih i oku i dui.
(Zabiljeeno prema kazivanju Ibrahima Meia iz Lubova, 1908 - 1988.)

9.6. .Agrarna reforma u ipovakom kraju

Otimaina i pljaka bonjake zemlje u posjedu begova I I aga kojU je kao
dravni projekt i time prisilu smislila Austro-Ugarska po dolasku u Bosnu i
Hercegovinu 1878. godine da bi od nekada mone bonjake vlastele i gospode
napravila sirotinju i prosjake, i da bi ih tako osiromaene i poniene rastjerala put
Anadolije i zemalja Magreba, poznat je kao agrama reforma.
Ipak, zahvaljujui tradicionalnoj ilavosti Bonjaka, poznatom vapskom
mudroluku i izbijanju Balkanskih ratova 1912. i 1913. godine i Prvog svjetskog rata
1914. godine - ovaj projekat je za vrijeme austrougarske okupacije vrlo malo
realizovan.
Sa zavretkom Prvog svjetskog rata i time raspadom Austro-Ugarske
monarhije i formiranjem Kraljevine Srba Hrvata i Slovenaca, to joj je zmeu
ostalog ii bio cilj, realizacija ovoga projekta se nastavlja. Ovoga puta drskije i
beskrupuloznije. Donoenjem famoznog estojanuarskog ustava 1918. godine i
zavoenjem poznate estojanuarske diktature, regent Aleksandar Karaorevi
realizuje zacrtani cilj, nasilno oduzima zemlju bonjakih aga i begova i besplatno
je dodjeljuje kmetovima.
Za kratko vrijeme oduzeta je i podijeljena begovska zemlja na podruju Janja.
Kako je u ovom vremenu podruje ipovakog polja, ukljuujui i okolna sela bilo

naseljeno uglavnom Bonjacima muslimanima i kako usljed porodinih dioba i tako

usitnjavanja imanja u posjedu jednog vlasnika nije bilo krupnih posjeda, to je na
ovom podruju bilo manje otimaine i pljake.
Ono to nije uspjela realizovati Kraljevina SHS i poslije Kraljevina Jugoslavija,
uspjeli su partizani i komunisti predvoeni Srbima (Kamberovi, 9). Izmiljanjem
bajnog zemljinog maksimuma od 10 hektara, ukljuivo i panjake i ume, od
nekad bogatih i uvenih bonjakih porodica ipova su napravili sirotinju, koja je,
da se imanja ne bi previe usitnjavala odlazila trbuhom za kruhom u svijet
radnikog prolaterijata eljezare Zenica, "Incela" Banjaluka, "Bratstva" Travnik,
Slovenije i razvijenih zapadnoevropskih zemalja. Ovim se broj Bonjaka a time i
njihovo uee u ukupnom stanovnitvu optine ipovo rapidno i kontinuirano
smanjivao.
Dogaaji koji su se zbili tokom agresije 1992. - 1995. godine na prostorima
pod kontrolom Vojske Republike srpske su oito pokazali koliko je agrarna reforma
i zemljini maksimum perfidno inkorporirana u etniko ienje i genocid nad
Bonjacima.

9.7. Bonjaka ista dua

ovjek, kao svjesno i savjesno bie ima - duu. Ona je moralni izraz i odraz
njegove ljudske linosti. Kako je moral odnos meu ljudima, to se dua i
prepoznaje iz toga odnosa. Dua kao takva moe biti: ista i prljava, tj.
pokvarena, odnosno bezgrena i grijena. ista dua je odraz moralne istote,
dobrote i plemenitosti prema svim ljudima kao boijim robovima bez obzira na
vjeru, naciju, bojU koe i sl. Budui da se dua prepoznaje iz odnosa meu ljudima,
to kao takva ima bezbroj izraza, odnosno potvrda svoga postojanja, zavisno od
toga u kakvim se sve ivotnim situacijama ljudi nalaze i kako se prema drugim
ljudima u tim situacijama postavljajU i odnose.
Kako se moral kao pravilo odnosa meu ljudima stvara vijekovima, to i dua
kao njegov izraz i odraz ima svoju dugogodinjU tradiciju. Ona kao takva, pored
toga to se prvenstveno vezuje za ovjeka kao pojedinca predstavlja i izraz
moralnog stanja naroda kao kolektiviteta kojem pojedinac pripada i ije moralne
norme u sebi nosi i primjenjuje. S obzifom na ovu injenicu, i govori se o dui
naroda.
Bonjaka dua u svom iskonskom, ali isavremenom, civilizacijskom smislu i
izrazu predstavlja izraz i odraz moralne istote, opeljudske dobrote i plemenitosti
prema svim ljudima, njihovim vjerama i nacijama. Kao takva se prepoznaje po
dobroti, plemenitosti, otvorenosti i neposrednosti, umjerenosti i korektnosti, te
saburu i merhametu. Lahko je prepoznaju i dobro razumiju oni koji u osnovi svog
moralnog bia imaju identian kodeks ponaanja. Oni drugi je nepodnose, budui
da kao takva odudara od njihove narcisoidnosti, arogancije, grubosti, vjerske,
nacionalne i nacionalistike iskljuivosti i moralne uskogrudosti, i kada god im se za

to ukazala zgodna prilika, nastojali su je unititi. Ovo svakako unitavajui Bonjake

kao nosioce prepoznatljive - bonjake due.
Jedan od bezbroj izraza istote bonjake due navodimo na primjeru
materijalno siromanog, ali duhom i bonjakom istotom bogatom Bonjaku
ipova, emsi Bahtiu iz ipova - grada (1880. - 1965).
emso je ivio gdje i njegovi blii i daleki pretci, na izlazu iz ipova u pravcu
Sokol i Mrkonji grada i Glamoa. Tu na djedovini, na lijevoj obali Plive je uz neto
okunice naslijedio i mlinove sa vie vitlova. enio se vie puta i porodio vie od
desetero djece. Svoj teaki kruh od devet kora je sakupljao mlijui ito bliim i
daljnjim komijama, obraujui skromno porodino imanje i kirijaenjem sa
konjima i kolima. Iako se pobijao sa brojnim ivotnim potrebama i vlastitom
mukom, slovio je za veselog i aljivog ovjeka. Sa lica mu je uVijek zraio osmijeh i
vjera u ivot i ljude.
Iako je ivio udaljen svega 500 metara od centra grada i Upravne zgrade
Optine, istu je rijetko ophodio. Jednog dana 60-tih godina po nekoj od potreba se
zaputio kod Zuhdije Jaarevia, inae optinskog slubenika, kojeg je dobro
poznavao. Kako se od malih nogu navikao izuvati prilikom ulaska u kue i kako je
baraka u kojoj su se nalazile optinske kancelarije bila nanovo izgraena, to se je,
shodno starom dobrom bonjakom obiaju izuo na ulazu u zgradu. Svoje gumene
opanke je ostavio ispred zgrade i zaputio se preko dugakih betonskih hodnika i
kancelarija sekretarice prema prostoriji u kojoj je Zuhdija radio. Uavi u
kancelariju nazvao je selam i upitao se za zdravlje. Zuhdija ga je ponudio da
sjedne, i iznenaen, vidjevi ga u vunenim runo pletenim arapama upitao, gdje
mu je obua.emso je na to stidljivo odgovorio: - Ja se vala naviko kui izuvati,
pa me sramota da vam prijam ovako istu upravu !
(Prema kazivanju Jaarevi Muniba Zuhdije, roenog 1933. godine u Benjevu
zabiljeeno u Zenici 1996. godine)

9.8.

Brodovi na Plivi

Sve do 1941. godine na rijeci Plivi je bilo malo mostova. Za prijelaz je koriten
eljezniki most izgraen na ulazu u ipovo u mjestu zvanom Gradina 1908.
godine. Kako nije bilo izgraenih fabrika i kako je malo djece ilo u kole, te kako
se svo vrijeme provodilo na imanjima i u kuama, to je i potreba za kretanjem
preko Plive kao najvee rijeke bila svedena na rijetke izuzetke. Uz to, za potrebe
povremenih prelazaka u odreene dane, pazarni dan u ipovu, duma namaz
petkom i slino koritene su lae. Svakako, lae su uz naknadu koristili imuniji, te
ene, djevojke, stariji koji nisu smjeli iz zdravstvenih, vjerskih i drugih razloga gaziti
hladnu i opasnu Plivu.
Kako je u umi najvie krivog drveta, a meu ljudima sirotinje koja nije imala
novaca za plaanje laarine, to su za prijelaze preko Plive, posebno u sune ljetne
dane koriteni pliaci, odnosno gazovi, tj. dijelovi vodotoka na kojima se rijeka irila
i tako postajala plia, da se je mogla gaziti do pojasa. Ovi pliaci u sune ljetne

dane su u narodu nazivani jo i brodovima, tj. mjestima na kojima se rijeka moe

prebroditi, tj. prijei gazei sa jedne obale na drugu.
Iako je poslije Drugog svjetskog rata na rijeci Plivi izgraeno vie drvenih
mostova, koji su pod kraj 80-tih godina XX vijeka zamijenjeni sa armiranobetonskim, ime je prestala potreba da se ova rijeka gazi, u narodu ipovakog
kraja su ostali Brodovi na Plivi, kao nazivi gazova, odnosno pliaka, na kojima se
nekada prelazilo gazei sa jedne na drugu obalu. U ifluku, to je Brod ispod Donjih
janjskih otoka, U Pljevi ispod naselja Tice i pored ade ispod ua Sokonice u Plivu,
u Stupnoj je to prostor ispod ua stupanjskog potoka u Plivu, a u Vola rima je to
prostor na sastavu njiva Lugovi i bara zvanih Smrdulje.

9.9. Crkvi ne
Prostori na kome su nekada davno postojali vjerski objekti, u narodi
ipovakog kraja i inae se nazivaju crkvine. Crkvi ne se najee vezuju za vrijeme
Rimljana, bogumila i Ugara.
Na podruju ipovakog kraja crkvi nama se naziva:
prostor na kojem je izgraena pravoslavna crkva u ipovu,
prostor iznad sela Vrai na zaravni istone strane kanjona Sokonice, tj.
na zapadnoj strani brda Borovice,
prostor uz rijeku Janj u selu Mujdii.
Kako su postojee pravoslavne crkve graene pod kraj vladavine Osmanlija
(Glogovac) i u vrijeme Kraljevine Jugoslavije (Pljeva, Strojice i ipovo); i kako nisu
premjeta ne, to se nazvi crkvi ne ne mogu dovoditi u vezu sa pravoslavnim vjerskim
objektima.
(Obraeno prema radu Saliha Jalimama: "Vrijeme bogumila", podnijetom na Naunom
simpotziju "Bonjaci ipova kroz historiju", odranom21. novembra 1998. godine u Sarajevu)

9.10. ulet
Prostrani planinski panjaci, u podnoju planine Vitorog i Crni Vrh sa zapadne
strane se u narodu zovu - ulet. Prema narodnom predanju, naziv su dobili po
djevojci uli, koju su u jednom od ipovakih 'sela, prema narodnom predanju
Volarima, iz porodice abi - oteli glamoani.
Djevojina braa, kada su saznala za otmicu, dadnu se u potjeru. Zahvaljujui
brzim konjima, poznavanju terena i vjetini jahanja, sustignu svatove na ovim
panjacima. Uvrijeeni otmicom - sabljama sasijeku svatove. Kako ih je sestra klela
i golim rukama titila svatove, oni sasijeku i nju. Budui da je bila izuzetne ljepote,
ba kao i mjesto na kome je poginula, narod ove panjake nazva, ulet.
(Zabiljeeno prema kazivanju abi Muje Vejsila, 1920. - 1996.)

9.11.

Ganibegovii - begovi sa Vraia

Selo Vrai, smjeteno na istonoj strani blago talasastog brda Borovica

okrenutoj prema ipovakoj kotlini, prema narodnom predanjU, tokom XIX vijeka je
bilo begovat brae Ganibegovia, porijeklom iz sela Kopi kod Bugojna. Inae,
mjesto po imenu Vrag u okviru nahije Sokolje popisano u Defteru iz 1550. godine.
Svu zemlju u rangu begovata veliine preko 1000 duluma, koju su
najvjerovatnije dobili od osmanske uprave kao posebno zasluni, su podijelili na
pola. Begovat je sa istone i june strane bio omeen rijekama Lubovicom i Plivom
a sa zapadne i sjeverne rijekom Sokonicom, grebenima i klancima prema selu
Jusii i Gerzovu.
Nakon podjele, stariji je rekao mlaem koji je birao: - U tebe je bolja zemlja,
uinio si mi hilnu, da Bog da ti otila u miraz! (raala ti se enska djeca). - Nije
istina povika mlai, u tebe je bolja, ja sam uzeo loiju, da Bog da da ti se raajU
budale!
Kako su begovi begovali, tj. upravljali imanjem a kmetovi radili, to su iz
Glamoa i drugih mjesta vremenom naseljavali pravoslavce, koji u procesu agrarne
reforme dobie po dio ovog velikog posjeda i vremenom formirae svoje zaseoke:
Kalabe, Oparnice, Pateri, Vidovii.
Sa agrarnom reformom i raspadom begovata, izdijelie se i Ganibegovii. Nove
vlasnike posjeda narod zazva po najstarijim i najuglednijim domainima; to se
vremenom upisa i u slubene matine knjige. Tako se sa dolaskom Austrougarske
carevine u Bosnu 1878. godine na Vraiu formi rae nove bonjake porodice:
onlagia i Isakovia.
(Zabiljeeno prema kazivanju Ganibegovi Ibre, udate Ganibegovi Sadete, roene
1935. godine na Vraiu)

9.12. Ganibegovii - Ajdii sa Vraia

Veina bonjakih porodica nosi prezimena u ijem je korijenu ime jednog od
uglednih dalekih predaka. Ugled kao pozitivno miljenje i pozitivna predstava
linosti u narodu se sticao dugogodinjim estitim radom i asnim ivljenjem.
Njegov osnov je moglo biti:
Bogatstvo, kod prezimena koja u korijenu imaju prefiks beg i aga),
Odanost tradiciji i dunostima Islama, kod prezimena koja u korijenu imaju
prefiks hoda, hadija, hafiz, efendija, mujezin, muftija, mutevelija,
Vjernost vojnikim dunostima, kod prezimena koja u korijenu imaju prefiks
dizdar, kapetan, spahija, ehaja, gazija i sl. i
Tradicija odreenih zanata i vjetina, kod prezimena koja u korijenu imaju
prefiks kova, kUjundija, terzija, stupar, top, tabak itd.

Ugled posebno zaslunih i uvenih predaka personificiran u njihovom imenu,

budui da se sticao u narodu, a ne dekretom; od potomaka je posebno cijenjen i
potovan i kao takav uziman za formiranje prezimena potomaka.
Kako je porodica Ganibegovi bila jedna od brojnijih porodica na ipovakom
kraju i kako je bilo vie njenih lanova sa istim imenima; to ostali mjetani, kako
muslimani, tako i ostali, i da bi ih vezali za odreene zaslune i ugledne lanove i
time lake razlikovali pojedine potomke ove bogate porodice zazvae onlagiima,
Isakoviima i Ajdiima.
onlagii i Isakovii su i zvanino uvedeni u matine i druge knjige, dok su
Ajdii ostali samo u narodu ipovakog kraja. Ovo po uglednom i bogatom pretku
Ajdi, koji je ivio u drugoj polovini XIX i prvoj polovini XX Vijeka.
(Zabiljeeno prema kazivanju Ganibegovi Ibre, udate Ganibegovi Sadete, roene
1935. godine na Vraiu)

9.13. Glumaki mezarluci

Prema kazivanju Rami (Dervia) Asima, roenog 1929. godine u ipovu
Starom, a to je on opet uo od najstarijih ljudi ipova Staro~ koje pamti: Pipi
MUje zvanog Muica i Rami MUje, zvanog Mujan, na ulazu u Sipovo Staro, iznad
izvora Zveaj na mjestu zvanom Gradina su nekad davno doekani svatovi Glumac
Osmanage. Dvojica na ovom mjestu ubijenih svatova su ukopani u oblinjem
mezarju zvanom Gradina ili Pipia mezarluci.
Iste svatove je doekala druga zasjeda iznad naselja zvanog Rasadnik, a ispod
rezervoara vodovoda Benjevo - ipovo na putu za Benjevo. Tu je poginuo
mladoenja Glumac Osmanaga i brat mu branei mladu, koja je takoer sa njima
poginula. Ukopani su na mjestu pogibije, neposredno iznad puta u malom mezarju,
kojeg narod naziva Glumaki mezarluci. Veliki niani iznad kabura bez natpisa su
Osmanage i njegovog brata. Mlada je ukopana iznad njih u kaburu obloenom
kamenim ploama u vidu sanduka, koje su urasle u ivu ogradu i teko su Vidljive.
Budui da su u ovim mezarlucima ukopani svatovi iz porodice Glumac, to se i zovu
Glumaki.
Ostatak svatova nastavio je put preko Luina i Lubova u pravcu Trnova. Na
ulazu u Lubovo, na mjestu iznad kue Aemovi Ale i mlina na rijeci Lubovici
doekala ih je trea zasjeda, gdje su svi izginuli. Na ovom mjestu su i pokopani, a
narod ove mezarluke zove Svatovsko mezarje.
Stradanje ovih svatova se takoer dovodi u vezu sa Svatovskim mezarjem
ispod Rudnika gipsa na uu Volarice u Plivu na ulazu u selo Volare.
(Zabiljeeno prema kazivanju Rami Dervia Asima, roenog 1929. godine u
ipovu Starom. Glumako mezarje i navedena pria se moe dovesti u vezu sa
istorijski potvrenim vlastelinom i narodnim junakom Glumac Osman-agom iz
Udbine u Lici, savremenikom Mustaj-bega Likog i Tale Lianina, koji je ivio u

drugoj polovini XVII i prvoj polovini XVIII vijeka, a kojeg spominje poznata narodna
pjesma "Tale Lianin dolazi u Liku,(l3).

9.14. Gradnja crkve u Glogovcu

Osmansk carstvo u Bosni i tokom XV - XIX vijeka kao "najvea muslimanska
drava novijeg vremena i jedna od najdugotrajnijih muslimanskih drava svih
vremena" (Imamovi, 8/16), imala je razumijevanja za svoje podanike, i to, kako
muslimane tako i pripadnike drugih vjera i nacija. Ovo je sadrano u adhnami, tj.
carskom ugovoru; kojeg je sultan Mehmed II El Fatih izdao 1. juna 1453. godine,
tj. tri dana po osvajanju Carigrada svom pravoslavnom stanovnitvu; kao i u
ahdnami, koju je u Milodrau izdao 28. maja 1463. godine fra Anelu ZVizdoviu,
starjeini bosanskih franjevaca, a najoitije je vidljivo iz odnosa prema prihvatanju
islama i gradnji crkava. (Halilovi, 5/37 i 38)
Podanicima osvojenih zemalja je ostavljano na volju da sami biraju izmeu
svoje vjere i vjere novih gospodara, s tim to su pripadnici Islama svakako uivali
odreene privilegije. Shodno ovome je i odnos osmanlija prema postojanju i
djelovanju crkava.. Ne samo da crkve kao vjerski objekti i mjesta velianja
apsolutne moi i neizmjerne milosti Boga kao zajednikog Stvoritelja cjelokupne
vasione i svih ljudi na planeti Zemlji nisu ruili, nego su dapae podsticali i
pomagali njihovu gradnju. Ovo svakako i iz praktinih i pragmatinih razloga, a
shodno istini - da onaj ko istinski vjeruje Boga ne moe mrziti ljude. Dokazuju to
brojni primjeri diljem Balkana a time i Bosne. Peka patrijarija kao vrhovna
institucija pravoslavlja u Srbiji, ne samo da nije sruena nego nikad za vrijeme
punih 500 godina vladavine Osmanlija nije ni prestajala sa radom. Identino stanje
je i sa ostalim pravoslavnim vjerskim objektima, objektima franjevaca i inae
~erskim neislamskim institucijama. Ovo potvruje i gradnja pravoslavnih crkava u
Sipovu, u kome su inae vijekovima ivjeli samo muslimani i pravoslavci. U narodu
ipovaje posebno upeatljivom ostala pria o gradnji crkve u Glogovcu.
Prema austrougarskom popisu stanovnitva iz 1885. godine (2/192 - 201),
sveenici, tj. hode i popovi, kako su popisom registrovan, su ivjeli u slijedeim
selima:
Grbavica
arampov, tj. Pliva, odnosno Pljeva,
ipovo Staro
Vrai
Kako su prema istom popisu arampov, tj. Plivu, Staro ipovo i Vrai
nastanjivali iskljuivo Bonjaci muslimani to je, budui da vjerski objekti nisu ovim
popisom posebno obuhvaeni, za realno pretpostaviti da su u ovim naseljima
slubovale hode a na Grbavici pop. Demat, odnosno Crkvena i katastarska
optina Grbavica, kako se popisom oznaava je inae obuhvatala slijedea sela:
ukli, Grbavica, Greda, Kneevii i Nadpolje. Sveenik je popisan u naselju
Grbavica. Da bi sveenik mogao obavljati vjersku slubu, za pretpostaviti je da je u

zaduenju imao i crkvu kao vjerski objekat. Indicije i usmena predaja ukazuju na
injenicu da je to mogla biti crkva u susjednom Glogovcu, dubokom usjeku
istoimene rjeice na pola puta izmeu Grbavice i Babia, kao centara okolnih
naselja. Svakako, kako je ovim popisom ovo registrovana jedina crkva, to je ona
kao takva i najstarija.
Ne zna se pouzdano kada je crkva sagraena, ali u narodu, kako srpskom,
tako i bonjakom o gradnji ove crkve postoji slijedea legenda.
Kako je to bilo pravilo, za gradnju se moralo pribaviti posebno odobrenjenaredba zvano ferman, kojeg je davao i potpisivao sultan Iino. Prethodno se
saglasnost morala pribaviti od uprave pripadajueg sandaka i carskog namjesnika
u Sarajevu. Do sultana u dalekom Stambolu, udaljenom preko 1.500 kilometara,
nije bilo lahko doi. To je pored odlaska na Kjabu, odnosno hadd kao petu svetu
islamsku dunost i za Bonjake muslimane bio ivotni dogaaj. Putovanje je sa
usputnim odmorima i boravkom u samom Istambulu, odnosno Carigradu trajalo
izmeu 3 i 5 mjeseci. Za tako vremenski i prostorno dug i u to vrijeme rizian put
valjalo se posebno pripremiti.
Priprema se sastojala u odabiru saputnika i konja kao prijevoznog sredstva, te
pripremi odjee, obue, darova i hrane. Radi sigurnosti, putovalo se u karavanima,
koje je pratila i obezbjeivala oruana pratnja, budui da su karavani natovareni
svajkojakom robom, zlatom, srebrom i dragim kamenjem bili esto predmet
napada kija, komita, hajduka i drugih odmetnikih bandi, koje su se skrivale po
umama i ivjele iskljuivo od opljakanog plijena. Karavani su imali ustaljeno
vrijeme prolaska i zadravanja u mjestima kroz koja su prolazili, tako da su im se
putnici usputno prikljuivali. Kako se je Osmansko carstvo na zapad prostiralo do
Klisa i Sinja, to je jedan ogranak karavana prolazio preko ipova za Kupres, Livno i
dalje u pravcu Imotske Krajine i Dalmatinske zagore. Za put se birala i pripremala
posebno sveana odjea i obua, te darovi za domaine. Kako je put bio dalek i
naporan to su radi njegove teine a i radi nama birani najbolji i najljepi konji
opremljeni posebno gizdavom opremom. Pored tovarnih, voeni su i rezervni konji
koji su se naizmjenino usputno mijenjali i time odmarali. Starije i vienije putnike,
radi sigurnosti i pomoi u sluajU zdravstvenih i drugih potekoa, pratili su
odabrani momci, blii roaci ili povjerljive sluge. Tako je bilo i sa delegacijom koja
je ila po ferman za gradnju crkve u Glogovcu.
Da bi se moglo ii po ferman moralo se prethodno dobiti pismeno odobrenje
muftije kao lokalnog islamskog vjerskog poglavara i drugih dostojanstvenika vojne i
civilne osmanskevlasti. Radi poznavanja jezika a i dobrih i lijepih komijskih obiaja
inae, uz kneza kao starjeinu srpskog stanovnitva odreenog podruja gdje se
crkva trebala graditi, iao je i muhtar kao starjeina lokalnog muslimanskog
stanovnitva. U sluajU delegacije odabrane za ferman crkve u Glogovcu pored
kneza demata Grbavica iao je i muhtar iz demata ipovo i jo tri momka, dva
Bonjaka i jedan Srbin.
Kakoje to obino u to doba bivalo, putovalo se preko Jajca, Travnika i Visokog
za Sarajevo, kao glavni sabirni centar karavana. Odatle se dalje preko Romanije,

Han Pijeska, Viegrada i Rudog ilo u pravcu Sandaka, tj. Priboja, Prijepolja,
Novog Pazara i Bijelog Polja i dalje Kosmeta, Skoplja, Makedonije, Bugarske, tj.
prostora koji su bili pod vlau Osmanlija put Istanbula. Usputno se odmaralo u
namjenski izgraenim hanovima, tj. konaitima za putnike i konje, koji su kao
vakufi, tj. zadubine obino nudili besplatan smjetaj.
Prema usmenoj predaji doek i boravak u samom Carigradu je bio
velianstven. Gosti su po najavi i preporuci iz Sarajeva smjeteni u poseban konak
sa kupatilima i restoranima. Na raspolaganju su im bili berberini, krojai, heimi,
zabavljai i posebni pratioci, koji su ih ureivali i oblaili u posebnu sveanu odjeu.
Poseban fijaker ih je vozio u obilazak znamenitih mjesta Stambola, meu njima
uvene crkve/damije Aje Sofije. Po dolasku su se prijavljivali carskoj pisarni, gdje
su predavali ili na licu mjesta sastavljali zahtjev. Na prijem kod cara se ekalo i
sedmicu dana. Za to vrijeme car se konsultovao sa velikim vezirom i savjetnicima
za Bosnu. Sam prijem je bio svean i ceremonijalan. carska rezidencija je bila sva
u zlatu, svili i kadifi. U nju je goste uveo predstavnik pisarnice. Gosti su padanjem
na koljena iskazivali pokornost i zahvalnost caru. Zatim je slijedilo kratko obraanje,
prvo predstavnika carske pisarnice a zatim gosta, muftije i kneza. U obraanju su
gosti prenijeli selame i pozdrave sVijih sunarodnika, tj. carskih podanika, zahvalnost
caru za pravedno vladanje, mir i slobodu ivljenja i zahvalnost za udostojeni prijem.
Zatim je obrazloen zahtjev i razlog posjete. Na kraju su caru predati darovi: med,
dimijeni sir, krzno kune zlatice i pravoslavna narodna nonja iz ipovakog kraja.
car ne bi bio car kada ne bi bio i mudar. Zahvalio se gostima na posjeti,
selamima i pozdravima, darovima i dobrom vladanju podanika ipovakog kraja.
Takoer je izrazio svoje zadovoljstvo to muslimani Bnjaci i pravoslavni podanici
ipovakog "kraja ive u slozi i razumijevanju, slijedei Boga kao zajednikog
Stvoritelja svih ljudi i svega postojeeg i to ele graditi crkvu, i zatraio od Allaha
d.. milost da tako bude do sudnjeg dana. Budui da je to bila gradnja prve crkve
u ovom krajU, on to prihvata i odobrava uz dva uslova:
crkva se mora sagraditi na takvom mjestu da se sa svih postojeih puteva i
okolnih naselja kojima se kreu i gdje ive ljudi ne smije vidjeti niti se pak
smije uti njeno zvono,
njena tlocrtna osnova ne smije biti vea od telee koice.
Gosti dobie tri dana za razmiljanje i za to vrijeme odluie slijedee:
da se crkva izgradi u kanjonu rjeice Glogovac, na prostranoj
nenastanjenoj zaravni na pola puta izmeu Grbavice i Babia, tako da
moe sluiti stanovnitvu ovih i ostalih janjskih sela, a da se iz okolnih
naselja i sa okolnih puteva ne vidi i da se ne uje njeno zvono,
da od osuene koice teleta starog 3 meseca izreu tanku oputu i da
njome omee temelje crkve.
Kada su nakon tri dana ponovo primljeni kod cara i saoptili mu svoju odluku,
car se slatko nasmijao i rekao da se i ovaj put Iino uvjerio da su Bosanci, mislei
na Bonjake i pravoslavce pored toga to su hrabri uz to i vispreni, tj. mudri i
dosjetljivi i da e dobiti traeno odobrenje. Uz to ih je zamolio da prenesu njegove

sela me i pozdrave vjerskim,

narodu ipovakog kraja.

vojnim

i civilnim

velikodostojnicima

kao i cijelom

Sutradan su uz ferman o gradnji crkve dobili i peke, tj. darove: srebrom

ukraene kubure, srebrene ibrike, tanjire i kaike, hranu za put i carski milodar za
gradnju crkve: kesu dukata.
Kako je carski namjesnik u Sarajevu dobio zaduenje da preko ipovakih
velikodostojnika prati i kontrolie gradnju crkve i izvrenje sultanove volje, crkva je
izgraena, ba prema postavljenim uslovima i datim obeanjima, u kanjonu rjeice
Glogovac. Gradnju crkve su pomogli i Bonjaci, koji su u tom vremenu ivjeli u
susjednom selu Babii, a takoer i age i begovi-vlasnici imanja na prostoru Janja.
(Zabiljeeno i prireeno prema kazivanju abi Dede Smaje iz Volara, 1892. - 1968.,a
to je on sluao od svoje majke Naza, djevojako Mekan, roene u Babiima, koju su svi iz
potovanja zvali Babika)

9.15. Gradnja crkve u ipovu

Pravoslavna Crkva u ipovu izgraena je 1920. godine na zaravni blagog
breuljka zvanoj Crkvi na u samom centru ipova, to upuuje na zakljuak da je na
tom mjestu nekad davno postojao neki vjerski objekat, vjerovatno iz rimskog,
bogumilskog ili ugarskog perioda.
Zemlju za gradnju crkve, povrine 2 duluma u centru ipova poklonio je aga
Ribi Suljo, otac Ribi (Dafera) Vejsila, 1888 - 1857 i did Ribi Sadika, koji je ivio
izmeu 1855 i 1930. Godine. Sedra za gradnju crkve je vaena iz njive zvane Sedre
u selu Lubovo u vlasnitvo Ganibegovi Smaila.
Prema starom dobrom bosanskom komijskom obiaju - gradnju crkve su u
novcu, majstorskoj radnoj snazi i zapregama pomagali i Bonjaci ipova.
(Prema kazivanju
21.09. 1998. godine)

Ribi (Vejsila)

Sadika, roenog

1913. godine zabiljeeno

u Zenici,

9.16. Grbavika Ijudoderna jezera

Grbaviko krako bezvodno polje ima vie udolina dubokih cca lO-tak metara
irokih cca 100-tinjak metara, zvanih vrtae, obraslih sitnom planinskom travom
koje se ljeti kose i po kojima za suhih dana pase stoka. Nastale su najvjerovatnije
tektonskim pomjeranjem tla ili udarom meteorita u prolosti. Nerijetko se deavalo
da se u proljee od otapanja snijega ove vrtae kao slivno podruje prostranog
Grbavikog polja napune vodom, koja se zadri do toplijih ljetnih dana.
Kako se u ovom polju do poetka maja napasa stoka, to se deavalo da se vie
obana i radnika u polju igrajui se oko ovih privremenih jezera, toei vodu ili
kupajui okliznu i spaavajui jedne druge utope. Tako je zabiljeeno da su se u
jednom danu 1959. godine u ovim privremenim jezerima utopila dva mladia, Baji
(Milana) Ostoja iz Benjeva i mladi iz Janj radnici Zemljoradnike zadruge ipovo

koji su u Grbavikom polju kupili sijeno. Kako su se radei ugrijali, prili su vodi s
namjerom da se okupaju i rashlade. Jedan od njih je uao u vodu i kako je prilaz
bio blatnjav, okliznuo se i zapomagao. Drugi je pritrao, i pokuavajui mu pomoi i
sam se utopio. udno ali istinito i svakako pouno: po staroj narodnoj, voda i vatra
su dobre sluge, a loi gospodari.
Kako su mladii bili iz uglednih i uvaenih porodica, a uz to su i sami bili momci
za primjer, u dane njihove sahrane na podruju ipova je bila opta alost.

9.17. Hanovi - ipovo grad

Prostor grada ipovo je do 1941. godine bio praktino nenaseljen i zvao se
Hanovi. U njemu su svoje trgovinske radnje na uu Lubovice u Plivu imali Brkii iz
Jajca, Prole Risto, zvani Rican, Zairagii iz Jajca i dva Jevreja, od kojih se jedan
zvao Rafo. Zanatskih radnji takoer nije bilo, a kue za stanovanje, njih lO-tak su
imale porodice Hamidovii, Prole Rican i manje.
Kako mu i sam naziv ukazuje to je bilo konaite i trgovite, u kome su za
vrijeme Osmanlija bili izgraeni hanovi, tj. konaita za karavane, koji su ovim
krajem prolazili put Livna i dalje Imotskog, Klisa i Sinja.
etiri su osnovna razloga zato prostor grada ipova nije bio naseljen do 1941.
godine:
Prostor je zbog neregulisanog korita rijeke Lubovice bio esto plavijen i uz to
movaran, i kao takav nezdrav za stanovanje,
Prostor je bio relativno puno udaljen od prostranih panjaka Borovice, Kozila,
Lisine i Sarike kose, gdje se ljeti napasala stoka; tako da su stanovnici ipovakog
kraja, iz praktinih ivotnih razloga, kue i time naselja gradili na obodu ipovakog
polja i time blie prostranim panjacima,
Svako selo je imalo vie duana, tj. trgovinskih radnji, tako da su ekonomski
razlozi komunikacije i time naseljavanja ovog prostora bili oslabljeni,
Hanovi, odnosno
kotaru Jajce.

ipovo nisu bili administrativno

sjedite,

tj.

pripadali

su

Sa formiranjem
optine ipovo 1953. godine i regulacijom korita rijeke
Lubovice, ovaj prostor se urbanizuje i time intenzivnije naseljava. Ovo svakako na
tetu Bonjaka, koji su bili vlasnici u bescijenje nasilno oduzete zemlje.
(Zabiljeeno prema kazivanju Ribi Vejsila Sadika, roenog 1913. godine)

9.18.

Hadija Porobi Dedo iz Volara i Veliki i Mali Hadijin Kamen

U narodu sela Volari postoji predaja da jeu davnom vaktu jedan dedo-hadija
iz porodice Porobi svakog dana tokom cijele godine poslije dolaska sa hadda
odlazio bos na Veliki kamen, udaljen jugoistono od sela 3 kilometra da proui ezan

i klanja podne namaz. Kako je po prirodi bio utljiv i uz to stalno uei dove i
prebirajui tespih ibadetio i tako izbjegavao razgovor sa rodbinom i komijama, to
se nije mogao dokuiti razlog ovog njegovog adeta. Predanje kazuje da su ga
mjetani po bosim stopama mogli pratiti do njiva Popadnica, odakle mu se dalje
gubio trag.
Kada je ostario i onemoao, te se tako vie nije mogao penjati uz strmu
padinu kamena dugu skoro jedan kilometar, ezan i podne namaz je nastavio uiti
na Malom kamenu, koji se nalazio kilometar ispod Velikog kamena pored njiva
zvanih Selia na desnoj obali rijeke Volarice u vrh Gornjeg volarskog polja. Poslije
Dedine smrti, ova dva kamena narod je nazvao Veliki i Mali Hadijin Kamen.
Na kartama iz austrougarskog vakta i kasnije Veliki kamen je oznaen kao
Niia kamen, po prezimenu porodice Nii koja je poetkom austrougarske
vladavine doselila na ovaj prostor sa Niave u Srbiji. Inae, narodna predaja
spominje veliko zakopano blago na ovom kamenu. Ovo potvruju i istorijski izvori,
budui da je na Velikom kamenu u Volarima pronaen novac.
Da je ovaj lokalitet bio interesantan u dalekoj prolosti, potvruje i navod dr.
Envera Imamovia u radu "Najstarije razdoblje", podnijetom na Simpoziju "Bonjaci
ipova kroz historij u", odranom 21. novembra 1998. godine u Sarajevu: "U
Velikom kamenu kod Volara sauvani su ostaci kasnoantikog refugija. Bio je
sagraen na jednoj visokoj stijeni".
(Zabiljeeno
1975. )

prema kazivanju abi, djevojako

Porobi Hane i Dede emile,

1895. -

9.19. Hanovi Volari

U sredini sela Volari nalaze se zajedniki mezarkluci zvani Han. Inae, skoro
sve bonjake porodice iz ovoga sela imaju i svoje zasebne mezarluke.
Narodna predaja kazuje da su mezarluci formirani pod kraj osmanske
vladavine na mjestu gdje su se ranije nalazila konaita, tj. hanovi kao uvakufljeni
hairati jednog od volarskih aga vakifa-dobrotvora. Ovi hanovi su pruali besplatnu
uslugu smjetaja i ishrane karavana putnika i konja, koji su preko ovog sela i dalje
Moioca, Natpolja, Babia i Kupresa prolazili put Imotske krajine i Dalmatinske
zagore, tj. Sinja i Klisa kao krajnjih odredita i sjedita Klikog sandaka. Sastojali
su se od vie poveih identinih objekata graenih na sprat, tako da su se u
prizemlju smjetali konji a na spratu putnici.
Gubitkom Imotske krajine i Dalmatinske zagore poetkom XIXI Vijeka, prestali'
su prohoditi karavani, tako da su ovi hanovi izgubili svoju funkciju. Budui da su
graeni od drveta i tako u meuvremenu dotrajali, a da je prostor na kom su bili
smjeteni uvakufljen, to je ovaj prostor u meuvremenu pretvoren u zajednike
mezarluke.
Kako se ovi mezarluci nalaze u sredini sela, opasani sa dVije strane putevima
to su kao takvi dostupni oku i dui mummina prolaznika, koji prolazei pored njih

9.20. Hazna
Rije Hazna na turskom jeziku izmeu ostalog znai i riznica, odnosno odaja.
Na planini Lisina, iznad sela Benjeva, izmeu dvije kose duge oko 3 kilometra, a
visoke oko 500 do 1000 metara postoji duboka udolina proarana Iivadicama,
kojom prema rijeci Plivi tee dosta jak potok. Udolina polazi praktino sa desne
obale Plive, presijeca put Jajce - ipovo i penje se dalje idui prema sjeveru i
sjeveroistoku prema vrhu Lisine. Na poetku udoline, idui od Plive prema Lisini je
prostrana obradiva ravan omeena sa tri strane visokim obroncima Lisine, tako da
izgleda kao velika prostorija, tj. odaja. Ova udolina se u narodu naziva Carska
hazna ili krae samo Hazna. Bogata je hladnim planinskim izvorima, Iivadcima i
proplancima na kojima obani ljeti napasaju i planduju stoku i koju rado posjeuju
izletnici i lovci.
Prema narodnom predanju, naziv je dobila po turskom sultanu Fatihu, koji je
osvajajui Bosnu i idui za kraljom Stjepanom Tomaeviem 1463. godine iz Jajca
za Sokol Grad i dalje Klju, svoju vojsku usputno odmarao i sakrivao ba u ovoj
udolini.
(Zabiljeenoprema kazivanjuCrnki Omera iz ipova, 1900 - 1990. i Ribi Vejsila
Sadika,roenog1913.godineu Sipovu)

9.21. Iman hode Huseina Pipia iz Saria

Hoda, Pipi (Rede) Husein, roen 1901. godine u Sariima, do 1941. godine
je radio u Banjaluci, gdje je bio imam Ferhadija damije. Ratno vrijeme 1941. 1945. godine je proveo u Banjaluci, Mrkonji Gradu i Jajcu. Kako je imao devetoro
djece i mala primanja, od kojih nije mogao izdravati i kolovati brojnu porodicu,
bio je prisiljen da se 1946. godine vrati u rodne Sarie na oevo imanje.
Od imovine i stvari koje je tokom radnog Vijeka stekao radei u Banjaluci, a
koju je prilikom preseljenja prodao, kao i od pomoi i posuenog novca roaka i
prijatelja uspjede kupiti malu drvenu kuicu ispod ipovake Stanice milicije, s
gornje strane puta ipovo - Jajce.
.
Kako ipovo u to vrijeme nije imalo damije ni stalnog imama, to on nastavi
prema potrebi obavljati vjerske dunosti: klanjati denaze, uiti dove, jasine i
mevlude. Najstariji mu sin Muamer, koji je u Banjaluci zavrio stolarski zanat u
prizemlju kue poe raditi kao stolar.
Jednog zimskog dana, dok je efendija Husein bio na mevludu, Muamer,
nesmotreno loei vatru, zapali talaiku pored pei od koje planu kua. Kako je bila

izgraena od borove dizme, i kako u blizini nje nije bilo vode, to se nije mogla
ugasiti i brzo izgori.
Neko od oevidaca dok je jo kua gorila pohita do hode da mu kae ovu
tunu vijest. Nae ga na mevludu kako ui. Mislei da je saoptenje vijesti vanije
od uenja mevluda, neekajui da hoda sui povika: efendija Huseine, izgori ti
kua!
Efendija e nato: "Od Allaha d.. je - elhadulilah", i kao da se nita nije
desilo nastavi dalje uiti mevlud.
Nakon ovog dogaaja, efendija se sa hanumom i svoje devetero djece preseli
u takoer malu bosansku kuicu svoga amide Mahmuta u Sarie, koja je imala
svega dVije prostorije. Kako je Mahmut imo hanumu i svoje petoro djece, to u ovoj
kuici, bolje reeno u njene dvije omanje prostorije, nastavi iviti ukupno 18 dua.
Niko od njih se nikada i nigdje ne potui da im je bilo tijesno i teko.
(Zabiljeeno prema kazivanju Pipi Za~ira, sina ef. Huseina, roenog 1938. u Banjaluci i
Pipi Mahmuta, udata Jaarevi Remzije, roene 1935. u Sariima)

9.22. Izumrle i raseljene porodice Bonjaka ipova

Kako to Allahovim od reenjem biva, u prirodi sve savreno tee i sve se
mijenja,
prelazei iz jednog
kvaliteta
u drugi. Tako in smrti kao kraj
ovodunjalukog ivota starih pobjeuje raanje ivota mladih i tako neprekidno do
Kijametskog dana. U toj smjeni, opet Allaha d.. od reenjem neke porodice, iz
razloga odlaska trbuhom za kruhom, neimanja mukog poroda ili pak nesretnim
sluajevima i prijevremenom smru mukih srodnika ostaju bez nasljednika i time
nosilaca prezimena na odreenom podrujU. Narodna predaja kaZUje da su to
Allaha d.. odabrani miljenici.
Na podruju ipova do 1992. godine
porodice:

upamene su slijedee izumrle bonjake

(a) U se/u Lubovu: Mai

(b) U se/u ipovo Staro: Bei, Kaponja, Karali, Karabai,
(d) U se/u Vo/ari: Avdagi, Bili, Druke, Gazi, Herceg, Hodi, Kos, Krio,
Mei, MUjki, Porobi, Dambas i Digo.
Pored ovih izumrlih, najstariji Bonjaci ipova pamte i raseljene porodice koje
su ranije ivjele u slijedeim selima:
(d) U se/u Babii : Babii i Mekani, ivjeli do pod kraj Osmanskog doba,
(e) U se/u ukovi : uk, ivjeli do 1941. godine,
(f) U se/u Gerzovo : Keren i Kurabase,
(g) U se/u Dragni: Bektaevi, ivjeli do 1941. godine,
(h) U se/u Mai/a: uko, Sefer,
(i) U se/u Mujdii Gornji: Begovi,
(j) U se/u Sarii: Tuti, ivjeli do 1941. godine
(k) U se/u Soko/ac: ehi i Dizdar, ivjeli do poetka Prvog svjetskog rata

9.23. Jai od medvjeda

U selu Benjevu, u porodici erifa Jaarevia, 1907. godine rodio se sin
Hamdija. Kako je i roen kao krupno dijete, to se ve od malih nogu razlikovao od
svojih vrnjaka po neobinoj snazi. Kada je stasao u mladia, prouo se izvan
Benjeva kao nepobjediv hrva. Inae, prema prianju njegovih savremenika,
Hamdija je bio neobino stasit i naoit mladi, atletski graen.
Na jednom obiljeavanju Aluna, 30-tih godina XX vijeka, u ipovu je
gostovala cirkuska grupa. U programu grupe je nastupao i veliki dresirani
medvjed, u koga su se vlasnici kladili u velike novane iznose, da ga niko ne moe
pobijediti hrvanjem.
Na veliko uenje prisutnih, posebno onih koji ga nisu poznavali, Hamdija se
prijavi na ovo neobino nadmetanje. Oevici iz tog vremena priaju da je borba
izmeu ovjeka i medvjeda bila duga i teka; ali fer i ravnopravna. Na kraju je
odluila snaga, Hamdija je uspio oboriti medvjeda tekog preko 300 kolograma i
tako zaraditi veliku novanu nagradu. Medvjed, to je neobino, ni u jednom
momentu nije pokazao agresivnost. Od tada pa sve do pod kraj 90-tih godina XX
vijeka, stariji Bonjaci ipova su se esto prisjea li ovog nesvakidanjeg dogaaja i
rado su ga prepriavali mlaima.
Ono to je u svemu ovome posebno vano i pouno, jesu dvije stvari:
Tradicionalna bonjaka hrabrost rahmetli Hamdije (umro i ukopan u
Donjem Vakufu 1989. godine), i
Mirnoa i staloenost, kojim je za razliku od mnogih ljudi medvjed primio
fer poraz.
(Prema kazivanju Ribi Vejsila Sadika, roenog 1913. godine u ipovu, zabiljeio Glava
Redo)

9.24.

Kavgalije i Ratni kamen

Zaravan livada i panjaka u posjedu porodica Brki i Pei, iznad zaseoka

Busnovi jugoistono od Volara se naziva Kavgalije. Kamen u prikrajku Kavgalija,
koji se zajedno sa pad inom okomito sputa prema obodu Gornjeg volarskog polja,
odnosno prema njegovim livadama zvanim Kamenice i Praponjice u duini od cca
SOO metara se naziva Ratni kamen.
Narodno predanje kaZUje da se na ovom prostoru odigrala jedna od presudnih
bitaka izmeu Rimljana i Slavena. Budui da su Rimljani trajno potisnuti sa ovih
terena - ishod bitke je za njih bio fatalan. Okovani u teke oklope i pokretljivi, nisu
mogli odoljeti naletima brze i vjete slavenske konjice. Pobjednici Slaveni nisu imali
milosti, preiVjele su ive bacili sa navedene stijene, na koju su zatim istakli svoju
ratnu zastavu.
Poslije ove bitke, tj. kavge, livade i panjaci na kojima se ona odigrala su
nazvane Kavgalije, a kamen na kome je postavljena zastava, Ratni kamen.

Na podruju Volara, na ulazu u selo, bare i njive na desnoj obali Vola rice na
500 metara iznad ua u Plivu se takoer nazivaju Kavgalije. Pretpostavka je da su
se i na ovom prostoru sukobile vojske Slavena i Rimljana i da su izginuli vojnici
ukopani na ovim njivama. Na ovo ukazuje i ljudska potkoljenica due od 1 metra,
pronaena 1951. godine prilikom iskopavanja temelja za Tvornicu "Bratstvo", koja
je poslije premjetena u Novi Travnik.
(Prema kazivanju Brki Demila Raida,
Brki Raida Smajo)

roenog

1917. godine u Volarima, zabiljeio

Kako sve do 1941. godine nije bilo dovoljno izgraenih mostova na rijeci Plivi
(postojao je eljezniki most na ulazu u ipovo u mjestu Gradina, te drveni mostovi
u Hanovima i PIjevi), to su se za prijelaz sa jedne na drugu obalu ove rijeke, pored
gazova, koristile i lae.
\
Osim to su sluile za prijevoz stanovnitva, lae su koritene i za ribarenje, te
za lov na divlje patke i guske zimi, a takoer i za prijevoz drva, ita, ostale ljetine i
za druge potrebe.
U ipovakom kraju su bili poznati duljaki laari iz reda bonjakog naroda,
meu njima posebno porodice Crnkii, Hadii. ukii i Talii. Ova tradicija je
sauvana sve do pod kraj XX vijeka, odnosno do 1992. godine, kada su Bonjaci
protjerani sa ovog podruja.

9.26.

Lovciiribolovci

ipovaki kraj je bUjan raznovrsnom vegetacijom i bogat sitnom i krupnom

divljai. Od sitne divljai poznati su: kuna, lisica, divlja maka, vuk, zec i tetrijeb.
Od krupne:
jeleni,
medvjedi, srne i veprovi. Kako je ovaj kraj obilat istim
planinskim rijekama: Janjom, Plivom, Sokonicom i Volaricom, to je takoer bogat i
ribom: pastrmkom ilipljanom.
to iz ekonomske koristi za mesom i krznom, to iz sporta, time i ouvanja
zdravlja i fizike kondicije a takoer druenja i zabave, Bonjaci ipovakog kraja su
se od pamtivijeka bavili lovom i ribolovom. U ovome su posebno uveni majstori
bili:
u selu Duljei. Crnkii, Hadii, ukii i Talii (lovci iribolovci),
u selu Lubovu: Aemovii, Harambaii, Omerovii, Meii, Sefii, akii i
Velii (lovci), uPljevi:
u selu ipovu: Crnkii, Hamidovii, Musagii, Pipii, Ramii, Ribii (lovci i
ribolovci),
u selu Volari. Baii, Brkii, orii, Fejzii, Imamovii, Jusii,
Komii,
Omerovii, Pucari, abii (lovci iribolovci),
u selu Vrai' Ganibegovii, Donlagii, Isakovii.

9.27. Ljudoderna rijeka Pliva

Rijeka Pliva i po njoj ipovaki kraj su nadaleko poznati po svojoj ljepoti.
Pristupane travnate obale, pjeskovito dno, brojne ade, pliaci i pjeane plae u
vrele ljetne dane mame mnotvo kupaa, ribara i izletnika. Meutim ova brza,
vodom bogata planinska rijeka sa dosta dubokih virova, podvodnih svrtaka i
brzaca u svojim njedrima krije brojne opasnosti za kupae, posebno za slabe i
neiskusne.
Tako se lovei ribu ispod eljeznikog mosta na Plivi kod Gradine na ulazu u
ipovo u Ijtoto 1985. godine sa starog panja okliznuo i u duboku vodu odletio Ribi
(Edhema) ekib, star oko 25 godina, omanji rastom, a koji uz to nije znao dobro
plivati. Vidjevi to, za njim je bez razmiljanja skoio krupan i snaan mladi, Bala
uro, koji je uz to bio vrstan pliva. Borei se sa brzom i hladnom Plivom, u elji da
spasi svog komiju i poznanika, uro je previe dugo ostao u vodi i izmorio se.
Tako malaksalog voda ga je savladala i povukla u svoje dubine. Ribia su nakan tri
dana pronali ronioci u priobalnom granju neposredno ispod mosta, dok je Balaa
voda nasukala na adu pored olakovih kua ispod sela Stupna, 5 kilometara
nizvodno.
Nema ljeta a da se rijeka Pliva ne proguta po nekoliko osoba.

9.28. Manastir Kozila i Kaluer kuita

Na Pljevskim Kozilima, ispod Osnovne kole nalaze se Rekia livade. Na njima
se nalaze kamene gromile, koje se u narodu Pljeve zovu "Gradine". Nie od Rekia
livada, umoviti dio se zove Koritni dol, Matin dol i Redin dol.
Idui od Gradine jugoistono prema selu Popue, ravni dio livada se zove
Rekia livade. U njima se nalazi vrlo stari zidani bunar, sa vrlo pitkom vodom, koju
rado piju obani, mjetani prilikom ljetnih radova na okolnim livadama i putnici
namjernici. Iza ovih livada, na udaljenosti od cca 1 kilometara nalaze se livade u
narodu nazvane "Kaluer kuita", gdje su po narodnoj predaji nekada davno ivjeli
kalueri. Ova kuita su od kole u Kozilima udaljena S, a od Popua 9 kilometra.
Popis stanovnitva iz Turskog deftera godine 1551. godine potvruje ovu
narodnu predaju. Naime u ovom defteru stoji: "Selo Kozara, drugo ime Peska ...
Manastir u blizini spomenutog sela, to je odavnina boravite svetenika, u ranijem
defteru nije upisana; na mjestu koja su u njihovom posjedu upisana je filurija kua 1 - Maksin, kaluer." (Zlatar, 17)
(Zabiljeeno
- Pljeva)

prema kazivanju Glava Selima Rede, roenog 1954. godine uGlavaima

9.29. Marifetluci
Kada ipovaki hoda Pipi (Muje) Omer, roen 1915. godine u ipovu Starom
zavri Medresu u Banjaluci 30-tih godina XX vijeka i vrati se na slubu u rodno

ipovOi poe stidljivo vaziti, jedan od dematlija se naali pa mu ree: - Dragi na

hoda, ti na svoju i nau veliku radost, uz Allahovu milost zavri Medresu, a mi
marifetluke. Tek kada zavri i ovo to smo i mi, moe nam vaziti !
ivei i predvodei demat skoro 50 godina, Omer hoda je imao priliku dobro
upoznati ivotnu kolu, to se marifetlucima zove, bez koje ne vrijedi ni jedna
druga kola pa time ni medresa.
(Zabiljeeno prema kazivanju Pipi Muje Omera iz ipova, 1915. - 1994.)

9.30. Mlinovi i mlinari

Do la-tih godina XX vijeka, tj. do otpoinjanja intenzivnijeg procesa
industrijalizacije na podruju ipova i okolnih optina time i masovnijeg
zapoljavanja radno sposobnog stanovnitva - privreivanje je u osnovi nosilo
naturalna obiljeja. Obraujui svoja imanja i gajei stoku, seosko stanovnitvo je
podmirivalo skoro sve svoje potrebe i samo mali dio poljoprivrednih vikova je
iznosilo na pijacu i time mijenjalo za mali broj industrijskih proizvoda. Kako u
mnogim selima jo uvijek nije bilo ni elektrine energije, a ni masovno proizvedenih
i koritenih mlinova za mljevenje ita sa elektromotornim pogonom, to su za
mljevenje ita koritene vodenice, odnosno mlinovi na pogon sa tekuom vodom.
Ovome je, svakako, pogodovala injenica da podruje ipova ima dosta brzih rijeka
i snanijih potoka, i da su podruja susjednih optina Glamoa, Kupresa i Varcar
Vakufa, odnosno Mrkonji Grada oskudijevala u vodotocima, time i mlinovima.
Zahvaljujui ovim okolnostima, na svakoj rijeci i veem potoku je bilo vie
mlinova, i to kako porodinih kojima se sluila samo odreena porodica tako i onih
koji su usluge mljevenja davali svima i od toga kao od stalnog zanimanja izdravali
svoje porodice.
Tako su u selu Benjevu na mjesnom potoku svoje mlinove imali braa Hodi
(Latifa) Hamdija i Ibrahim, te porodice Bahti, Gani, Jaarevi, Zoli.
U selu ~ubovo, na rijeci Lubovic~ svoje mlinove su imale slijedee porodice:
Aemovii, Cehii, Meii, Omerovii, Sakii, Velii
U selu Volari mlinove na rijeci Volarici su imale slijedee porodice: Baii,
orii, Imamovii, Komii, Pucari i abii.
Na rijeci Plivi, na izlazu iz ipova prema Pljevi, svoje mlinove sa nekoliko
vitlova su imali Bahtii. Na izvoru Plive svoje mlinove su imali Kljajii, Prole iVasii.
Vasii su uz mlin takoer imali i pilanu sa pogonom na vitio, tj. vodu. U ove
mlinove, pored mjesnog stanovnitva, ito na mljevenje su na tovarnim konjima
dogonili Glamoani i mjetani Baraa, Gerzova, Podgore i Trnova sa podruja
susjedne mrkonjike optine.
Glamoani Bonjaci bi obino stizali oko podne, predali ito na mljevenje i
odlazili u okolna bonjaka sela: Pljevu, ipovo Staro, Benjevo, Vrai i druga, u

kojima su imali roake kod kojih su konaili. Narednih dana bi navratili,

brano i vraali se u Glamo.

preuzeli

Ovako su se Glamoani snabdijevali itom sve do kraja GO-tih godina, tj. do

pojave elektrinih mlinova i poslije porasta standarda i time masovnije kupovine
industrijski mljevenog brana.
(Zabiljeeno prema kazivanju Rami Dervia Asima, roenog 1929. godine u ipovu
Starom i abi Smaje Sulejmana iz Volara, 1929. - 1998. i Jaarevi Muniba Zuhdije roenog
1934. godine u Benjevu)

9.31.

Moi oi u Osminoj vodi na Moiocima

Selo Moioci, u zaleu Volara Gornjih koje je u osmanskom dobu bilo agiluk i u
kojem su po popisu iz 1910. godine pored pravoslavaca ivjeli i Bonjaci, prostire
se na platou Dubokog dola iznad izvora Volarice na nadmorskoj visini od cca 800
metara. Oskudno je sa plodnim oraninim povrinama i bogato panjacima oboda
uklikog i Grbavikog polja, te umarcima, panjacima
i Iistopadnim umama
Dubokog dola.
Prema austrougarskom popisu iz 1885. godine, ovo selo se zove Moioi. Naziv
je najvjerovatnije dobilo po zdravoj i prema narodnoj predaji Ijekovitoj Osminoj
vodi, koja se nalazi iznad sela. Kako govori narodna predaja, u turskom vaktu;
kada nije bilo ljekara i industrijski spravljanih lijekova bolesti oiju su se lijeile,
izmeu ostalog, i ispiranjem sa zdravom izvorskom vodom. Bolesnima od oiju je
govoreno: - Moi, tj. kvasi oi, odnosno umivaj se vodom. Po ovome se selo nazva
- Moioci, kujui rijei: moi + oi = moioi ~ Moioci.

9.32.

Pjevai - guslari bonjakih junakih pjesama

Prema sjeanju najstarijih Bonjaka ipova, tokom Osmanskog doba i poslije,

sve do procesa elektrifikacije poetkom GO-tih godina i sa njom pojave radija i
televizije, obiaj je u Bonjaka ipova da se sastaju na sijelima i prelima i sluaju
pjevae i guslare bonjakih junakih pjesama. Ovo posebno zimi, za nesezone
poljoprivrednih radova i time predaha Bonjaka ipovakih sela.
Sijela su se organizovala po kuama, UVijek kod drugog domaina, i tako
redom tokom cijele zime u krug. Sijelima i time pjevanju pjesama uz gusle su
prisustvovali odrasli mukarci i mladii. Za vrijeme pjevanja je trajala mukla tiina.
U pjesmama su najee opjevavani Alija Gerzelez, Glumac Osman-aga, braa Mujo
i Hali! Hrnjica, Tale Lianin, Mustajbeg Liki, Tankovi Osman i drugi, koji su branili
Liku i Krajinu od upada i nasrtaja Austrijanaca, Mleana i Ugara. Tok opjevanih
dogaaja je pratio adekvatan izraz lica prisutnih. Sve dok su bonjaki junaci
pobjeivali, lica su bila vesela i nasmijana. Kada bi dumani uzvraali, lica su
postajala ozbiljna i zabrinuta. Nije bio rijedak sluaj da stariji puste i po koji suzu.
Ovo iz razumijivih razloga, budui da se porijeklo jednog broja bonjakih porodica
ipova vezuje upravo za Liku i Dalmatinsku zagoru.

Heeeeej gusle moje, sitna davorio,

Jesam li vam sino govorio,
Da emo mi malo zapjevati,
Staru pjesmu od stara zemana,
to je prije po zemanu bilo,
Davno bilo sad se spominjalo,
to su stare gazije radile,
I nama su spomen ostavile.
Gusle moje drvo javorovo,
Gudalo je od drenove grane,
Strune su mu od kobile vrane.
Poujte me moja brao mila,
ta se zbilo likom Mustajbegu,
U njegovoj Lici i Krbavi,
Itd. itd. u nedogled ...
U periodu izmeu dva svjetska rata, takoer do poetka 60-tih godina XX
Vijeka na podruju ipova ostali su upameni slijedei pjevai i guslari:
Duri Huso, muhadir Prvog svjetskog
ipovu Starom,
Rami (Ale) Atif, iz ipova Straog,
abi (Muje) Vejsil, iz Volara.

rata iz okoline Foe, nastanjen u

(a) Duri Huso, je u ipovo doao kao muhadir Prvog svjetskog rata iz okoline
Foe, zajedno sa Bei Jaarom i jo sedam djevojaka roakinja. Nastanio se na
dravnoj zemlji na vrh ipova Starog i vrlo brzo uspostavio bliske prijateljske
odnose sa ostalim komijama i mjetanima. Kako je stvarno bio muhadir, uz to
izuzetno fin i umiljat ovjek, njega i enu mu, svi su iz milja zvali Huso Muhadir i
Husinca Muhadirka.
Huso je bio odlian guslar, izuzetne prirodne
bonjakih junakih pjesama. Uz to je bio i pelar
trava i spravljanja razliitih mehlema za uspjeno
preko 80 godina i umro na par godina prije
najvjerovatnije 1938. Sobzirom na ove injenice"
godine.

inteligencije i vrstan poznavalac

i vrstan poznavalac svih ljekovitih
lijeenje svih vrsta rana. ivio je
poetka Drugog svjetskog rata,
mogao je biti roen oko 1865.

(a) Rami (Ale) Atif. Roen je 1895. godine u ipovu Starom. Bio je slijep,
izuzetne inteligencije i pamenja. Jednom proitanu pjesmu iz Pjesma rice, dugu i
po 30 strana, odmah je doslovce pjevao uz gusle. Takoer je bio izuzetno poboan
i uevan. Stalno je hodao pod abdestom uei jasine i ne proputajui niti jedan
namaz.
Iako slijep, nastojao je biti od koristi. esto je iao sam u Lisinu po drva,
snosei bremena na leima ili vukui runu dvokolicu za sobom. Drva je kod kue

sam cijepao. Niko ne pamti da se je sijekui ili cijepajui drva posjekao. Kako je
ivio uRamia mahali na vrhu sela, to je svakog petka silazio strmim ineravnim
seoskim putem do damije u dnu sela na duma namaz. Pipajui svojom kevom
tako je vjeto hodao da nikada nije pao niti u neto udario. Umro je 1987. godine,
navrivi ravno 93 godine ivota.
(c) abi (Muje) Vejsil. Roen 1920. godine u Vola rima, gdje je i ivio. U
periodu 1946 - 1965. pjevao je uz gusle bonjake junake pjesme, zabavljajui
tako roake i komije za vrijeme zimskih veeri. u ovom gradu ivio i radio od
1975. godine. Umro 1996. godine u Livnu, gdje je i ukopan.
(Zabiljeeno prema kazivanju Rami Dervia Asima, roenog
Starom i abi Smaje Sulejmana iz Volara, 1929. - 1998.)

9.33.

1929. godine u ipovu

Pjevai bonjakih junakih pjesama

Pored pjevanja uz gusle, bonjake junake pjesme su se takoer pjevale i bez

gusala. Pri tome su jedni znali pjesme napamet, dok su ih drugi pjevali itajui iz
Pjesmarica. Kao i kod pjevanja uz gusle, pjevane su na sijelima i prelima za vrijeme
neradnih zimskih veeri. Meu pjevaima su ostali upameni slijedei Bonjaci
ipova:
Mai Suljo iz Lubova,
Mei (Ibrahima) Ibrahim iz Lubova,
Fejzi (Mehe) Mujo iz Volara,
Bai (Hamze) Zijad iz Volara,
Bai (Ahmeta) Kasim iz Volara.
(a) Mai Su/jo je roen 70-tih godina XIX vijeka u Lubovu. Bonjake junake
pjesme je pjevao bez gusala sa istom melodijom kao i pjevai-guslari. Svaku
jednom proitanu mu pjesmu mogao je odmah pjevati, tj. zapamtiti. Umro je u
muhadirluku 1943. godine.
(b) Mei (Ibrahima) Ibrahim je 1908. godine roen u Lubovu. Imao je
izuzetnu mo pamenja i prirodan dar pripovijedanja i pjevanja. Znao je puno
bonjakih junakih pjesama, posebno o Aliji Gerzelezu, koji mu je bio uzor. Kao
poboan, sam je 1970. godine obnovio u avgustu 1941. godine spaljeno i porueno
turbe Alije Gerzeleza na granici optina ipovo i Gerzovo. Umro je u muhadirluku u
Zenici 1998. godine.
(c) Fejzi (Mehe) Mujo. Roen 1935.godine u Volarima. Imao prirodan dar i
posebnu ljubav prema bonjakim junakim pjesmama, koje je izuzetno pjevao.
(d) Bai (Hamze) Zijad iz Vo/ara. Roen 1943. godine u muhadirluku u
Banjaluci. Kao polaznik osmogodinje kole u ipovu i Uiteljske kole u Travniku
pjevao bonjake junake pjesme iz Pjesmarica i tako zabavljao i uveseljavao
roake i komije Volara.

9.34.

Podgorci i nadgorci

Bonjaci ipova su putem enidbe i udaje i time po osnovu krvnih i porodinih

veza, te po osnovu trgovine i usluga mljevenja ita sa Bonjacima Glamoa imali
meusobno razvijene i este prijateljske kontakte i susrete.
Kako je prostrana i pitoma ipovaka kotlina na cca 500 metara nadmorske
visine sa svih strana okruena visokim greQenima planina Lisine, Smiljevca i
Vitoroga, koje razdvajaju podruje susjednog Glamoa na nadmorskoj visini od cca
1000 metara nadmorske visine, to su Glamoani za ipovljane imali obiaj u ali
rei - podgorci, a ipovljani za Glamoane- nadgorci.
Potoje to bila prijateljska ala, utemeljena na stvarnim injenicama, niti jedni
niti drugi nisu se ljutili.

9.35.

Pripovjedai bonjake usmene tradicije

Meu pripovjedaima bonjake usmene tradicije i predaje pod kraj XIX

tokom XX vijeka u bonjakom narodu ipova ostali su upameni.
Imamovi Ibrahim iz Volara, 1871. - 1967.
Brki emil iz Volara, 1870. - 1944.
Brki Agan iz Volara, 1878. - 1986.
Ribi (Dafera) Vejsil iz ipova, 1878. - 1957.
abi (Dede) Smajo iz Volara, 1892. - 1968.
(a) Imamovi Ibrahim/ alim i pripovjeda, Roen 1871. godine u Volarima u
jednoj od najbogatijih porodica iz reda a9a ovoga sela. Pored vjerskog bio i
svjetovno obrazovan. Jedan od Bonjaka Sipova koji je najvie itao. Zapamtio
vrijeme dvaju carstava (Osmanskog i Austro-Ugarskog), dvije kraljevine (SHS i
jugoslaviju), dvajU Balkanskih ratova (Prvog i Drugog), dvajU sVjetskih ratova
(Prvog i Drugog) i vrijeme socijalizma. Kao svjedok smjene vie politikih i
drutvenih sistema i sa njima civilizacja bio iva enciklopedija i legenda sela Volari i
cijelog ipovakog kraja. Svoja sjeanja i pripovijedanja starijih koja je sluao u
mladosti rado prenosio mlaima i bio veoma omiljen meu Bonjacima Volara i
ostalih sela ipovakog kraja. Umro 1967. godine u 96-oj godini ivota.
(b) Brki Agan pripovjeda, Roen 1878. godine na Busnovima, zaseoku
Volara, gdje su mu se naselili preci poslije progonstva iz Dalmatinske Zagore.
Zapamtio vrijeme Austro-Ugarske Monarhije, dViju kraljevina (SHS i Jugosivaviju),

dvaju Balkanskih ratova (Prvog i Drugog), dvaju svjetskih ratova (Prvog i Drugog) i
vrijeme socijalizma. Kao svjedok smjene vie politikih i drutvenih sistema i sa
njima civilizacja bio iva enciklopedija i legenda sela Volari i cijelog ipovakog
kraja. Svoja sjeanja i pripovijedanja starijih koja je sluao u mladosti rado
prenosio mlaima i bio veoma omiljen meu Bonjacima Volara i ostalih sela
ipovakog kraja. Umro 1985. godine u 98-oj godini ivota.
(c) abi (Dede) Smajo, pripovjeda. Roen 1892. Godine u Volarima.
Zapamtio vrijeme Austro-Ugarske Monarhije, dViju kraljevina (SHS i Jugosivaviju),
dvaju Balkanskih ratova (Prvog i Drugog), dvaju svjetskih ratova (Prvog i Drugog) i
vrijeme socijalizma. Kao sVjedok smjene vie politikih i drutvenih sistema i sa
njima civilizacja bio iva enciklopedija i legenda sela Volari i cijelog ipovakog
kraja. Svoja sjeanja i pripovijedanja starijih koja je sluao u mladosti rado
prenosio mlaima i bio veoma omiljen meu Bonjacima Volara i ostalih sela
ipovakog kraja. Umro 1968. godine u 98-oj godini ivota.
(Zabiljeeno prema kazivanju

9.36.

abi Smaje Sulejmana, 1928 - 1988.)

Pipii - Hadii iz saria

Najstariji iz porodice Pipi iz sela Sarii pripovijedaju priu svojih starih da se

njihov pra-pra dedo, eo ( 1822. - 1923.), poslije smrti oca, koji je bio veoma
bogat i koji je ivio u ipovu Starom naselio u selo Sarie kao svoj dio oevine.
Kako su Pipii bili jedna od najbogatijih porodica u ipovakom kraju, to ei
pripade sva obradiva zemlja sa panjacima i umom od ua Janja u Plivu uzvodno
do MUjdia,Olia i Majevca. Budui da je kao bogat ovjek bio i istinski mummin,
to 1875. godine obie Kjabu i postade hadija.
Kako je porodica Pipi bila i jedna od najbrojnijih porodica na ipovakom
kraju, i kako je bilo vie njenih lanova sa istim imenom; to ostali mjetani, kako
muslimani, tako i pravoslavci Pipie u Sariima, da bi ih lake razlikovali nazvae
Pipii - Hadii.
Inae Pipii su u ipovakom kraju kroz historiju poznati i uveni i po tome da
su imali najvie hoda i hadija. Pored hadije ee,to su:
Pipi Jahija, hadija 1830. - 1925. djed Hanefijinog oca Jahije, po kome je
Hanefijin otac i dobio ime,
Pipi (Rede) Husein, hoda, 1901 - 1947.
Pipi (Muje) Omer, hoda, 1915. - 1994.
(Zabiljeeno prema kazivanju
Huseina, roenog 1951. godine)

9. 37.

Pipi Mahmuta aira, roenog

1937. i Pipi Mahmuta

Pipii - Dudii ipovo Staro

Iz istih razloga kao i P!pie u Sariima, narod ipovakog kraja je jedan dio
loze Pipia koji je ivio u Sipovu Starom oko izvora Zveaj nazvao Dudii. Ovo

9.38.

Podruje ipova - masovna grobnica

Kao posljedica zlosretnog geopolitikog poloaja i nezahvalne i teke uloge

tampon zone izmeu Mleana, Ugara i Osmanlija pod kraj XV i poetkom XVI vijeka
i time sudara istone i zapadne civilizacije, koje su ostavile razdor meu narodima
ovoga kraja, ipovo je sve do pod kraj XX vijeka bilo poprite brojnih traginih
dogaaja. U tekim vremenima bezakonja, vjerske i nacionalne netolerancije i izliva
podivljale neljudskosti, stradavali su neduni graani, pripadnici svih naroda koji su
ivjeli na ovom prostoru, Bonjaci kao manjinski i time nezatien narod ponajvie. Da bi spasili gole ivote, u vremenima bezakonja i izliva podivljale
neljudskosti morali su ostavljati sve to su generacijama tekom mukom sticali,
bjeei glavom bez obzira. Ovo posebno potvruju tragini dogaaji iz Drugog
svjetskog rata, tj. iz perioda 1941. - 1945. godine.
U augustu 1941. godine, prema navodima mr. Senije Milii, ustanici Srbi sa
podruja ipova su ubili 211 Bonjaka. Prema Pregledu staratita i rtava
faistikog terora Republikog odbora SUBNOR-aiz 1984/85. godine, na podruju
ipova je u periodu 1941. - 1945. godine od strane okupatora i njegovih NDH
slugu stradalo 4.300 Srba.
Budui da veina rtava, kako Srba, tako posebno Bonjaka nikad nije dostojno
pokopana niti im se zna za grobove, odnosno mezarja, to se s pravom moe rei da
podruje ipova naalost predstavlja - masovnu grobnicu.

9.39.

Porijeklo bonjakih porodica ipova

Prema narodnoj predaji, jedan broj bonjakih, a takoer i srpskih porodica se

naselio na podruje ipova nakon gubitka Imotske krajine i Dalmatinske zagore
poetkom XIX vijeka i time povlaenja Osmanlija sa ovih prostora pred sve jaim i
eim upadima Mleana.
Kako su Mleani sprovodili nasilno pokatolienje bonjakog i pravoslavnog
stanovnitava osvojenih krajeva, to se vei broj njih, ne prihvatajui ovaj in,
povukao zajedno sa osmanskom vojskom i administracijom i trajno naselio na
podruju ipova. Ovo potvruju brojna identina prezimena bonjakih i srpskih
porodica sa prezimenima hrvatskih porodica na podruju Imotske krajine i
Dalmatinske zagore.
Najstariji iz porodice Brki, zaselak Busnovi u Volarima su pripovijedali svojim
mlaima da su se njihOVi preci doselili sa podruja Vrlike, bjeei od
pokatoliavanja i nasilja kija ikomita.

9.40.

Posljednji Bonjaci Babia

Selo Babii smjeteno na plodnim oranicama i prostranim livadama i

panjacima jugoistonog dijela podruja ipova je za vladavine Osmanlija, u
periodu 1518. - 1865. godine bilo centar nahije Janj sa brojnim begovatima i
kmetovskim selitima. Ova nahija je do 1580. godine bila u sastavu Kadiluka
Neretva sa sjeditem u Konjicu, a od 1580. godine do reformi upravne organizacije
Bosne i Hercegovine Omer pae Latasa 1850. - 1852. godine zajedno sa nahijom
Sokol u sastavu kadiluka Akhisar, sa sjeditem u Pruscu. Poslije reformi Omer pae
Latasa, kada se ukidaju kadiluci i sandaci, nahija Janj i susjedna nahija Sokol
potpadaju pod mundirluk Jezero i kajmakamluk Travnik, u okviru kojih ostaju do
1865. godine. Sa obrazovanjem Bosanskogvilajeta 1865. godine, formirana je kaza
Jajce sa nahijama Jajce, Jezero, Skender Vakuf i Varcar Vakuf. Podrujeipova sa
dotadanjim nahijama Janj i Sokol potpada pod nahiju Jezero, u okviru koje ostaje
sve do kraja osmanske vladavine u Bosni i Hercegovini 1878. godine. Godine 1872.
kaza Jajce i sa njom Nahija Jezero, time i podruje ipova se ponovo vraa u
sastav sandakaTravnik. (abanovi,15/153; Ibrahimagi, 7/27)
U vrijeme vladavine Osmanlija, naselje Babii se je nazivalo Janj i bilo je centar
i sjedite istoimene nahije Janj, a poetkom XX vijeka ovo naselje dobija naziv
prema najbrojnijoj i najbogatijoj bonjakoj porodici Babi. U njemu su kao centru
nahije odravani sedmini pazari i godinji vaari, te je imalo prefiks bazar ili
panaur (turski, penayir).
Kako su pune 347. godine godine (1518. - 1865) Babii, odnosno bazar Janj
bili upravni i vojni centar nahije Janj, to su se vremenom formirali u naselje sa
mahalama i drugim prepoznatljivim bonjakim sadrajima. U centru naselja na
prostoru zvanom Divan je sagraena kamena damija. U neposrednoj blizini
damije je bila velika kula begovske porodice Babi. Svoje kue i imanja u Babiima
je takoer imala porodica Mekan i druge bonjake porodice. Kameni ostaci ove
kule su se sauvali sve do 60-tih godina XX vijeka. (ARHIV IPOVA,1)
Sa ukidanjem nahije Janj naselje Babii postepeno gubi dotadanji upravni i
vojni znaaj, to dovodi do slabljenja uticaja osmanske vlasti i jaanja destrukcije
brojnih kmetova na okolnim selitima. Ovome je potpomoglo oslabljeno i brojnim
nemirima i bunama znaajno uzdrmano Osmanskog carstva. Tako je na jedan od
Bajrama, dok je veina odraslih mukaraca obavljala namaz u dematima
ipovakih damija, okolno pravoslavno stanovnitvo spalilo selo i u njemu damiju

i kulu. Starce i djecu, koji nisu uspjeli pobjei, su pobili, a ostatak stanovnitva, koji
je uspio izbjei zulumu, protjerali u sela na obalama susjedne doline rijeke Vrbas.
Poslije ovog dogaaja, preivjeli Bonjaci Babia su se trajno nastanili u dolinama
rijeka Vrbas i Bosna. Tako danas Babia ima u Bugojnu, Zenici i Visokom aMekana
u Vincu i Donjem Vakufu.
Poslije Drugog svjetskog rata na prostoru zvanom Divan, gdje je do pod kraj
XIX vijeka bila damija sgraena je Osnovna kola, a 1998. godine po prvi put i crkva. Tako su vremenom o ivotu Bonjaka na podruju Babia ostali da sVjedoe
jedino kara kteristin i bonjaki nazivi, zadrani u narodu i katastarskim
i
gruntovnim knjigama, kao to su dijelovi ovog naselja: Divan i Donja Mahala, te
njive i livade Hasanovci, Hrid i Smajia strana i zaravan zvana Misir iznad sela u
pravcu Bugojna.
Narod je davno mudro i dobro rekao: ~ ovjek mora ivjeti sa prolou, bez
obzira kakva ona bila !
(Zabiljeeno prema kazivanju abi Dede Smaje, 1892. - 1968. godine, koji je ovo
sluao od svoje majke Naze, roene u Babiima u porodici Mekan, koju su ukuani i komije
iz potovanja zvali Babika)

9.41. Posljednji Bonjaci Soko grada

Soko grad smjeten na teko pristupanoj stijeni nad kanjonom rijeice
Sokonice lijeve pritoke Plive se prvi put u istorijskim izvorima spominje posredno
1304. godine u Povelji bana Pavla ubia (Thalloczy, 15/401-444,), to odgovara
navodima iz pisma pape Inocenta IV od 26. avgusta 1247. godine, u kojem se
spominje, da u srednjovjekovnoj bosanskoj dravi postoji "ecclesiae munitiones et
castra" (Bojanovski, 3/65-67; Fermendin, 4/13-14). Neposredno se pak spominje
prvi put 8. jula 1363. godine vezano za maarsko-bosanski rat u povelji "datum in
Plina in obsidione castri Zokol terre bosnensi" (Ljubi, 10/57; Bojanovski 3/64); kao
i u pismu upuenom Mletakoj Republici od 10. jula 1363. godine "datum in castris
prope Zokol feria secunda proxima ante festum beate Margarite virginis anno
LXIII" (Ljubi, 10/57; Bojanovski 3/64).
Na domaem bosanskom jeziku grad Sokol se prvi put pojavljuje u Povelji
bosanskog bana Tvrtka IKotromania,
izdatoj u Rami, podno Prozora, 11. avgusta
1366. godine bosanskom velikau Vukcu Hrvatiniu, ocu vojvode Hrvoja VukiaHrvatinia, koji je te godine odbranio grad. U Povelji stoji: " ... svoiom vjernom sluzi,
u ime vojvode Vlkca Hrvatiniu, za njegovu vjernu slubu u ono vrijeme, kada se
podie name ugarski kral, u ime Ludovik, i pohodi u Plivu pod Sokol i ondar mi
vojvoda Vlkac vjerno poslui" (Fermendin,
4/34). Bosanski ban Tvrtko I
Kotromani poklanja "grad u Pleve u ime Sokol s vsem Plevom ot meje do meje od
Uskopia po Krtovu Jelu, a ot Dlamoa po Vitoraja, a ot Lue do Reve, ot Luke po
Zlamenije" (Fermendin,4/34).
Inae, sam nastanak grada Sokola se moe indirektno dovesti u vezu sa:

podizanjem prvih utvrenih gradova ~ srednjovjekovnoj bosanskoj dravi

od strane maarskog hercoga Kolomana, tridesetih godina XII! vijeka kao
jedan od pokuaj?! da se srednjovjekovno drutvo spasi od bosanskih
bogumila,
podizanje utvrenih gradova od strane bosanske vlastele u cilju zatite od
prodora mongolske vojske 1241. - 1242. godine,
podizanje utvrenih gradova u drugoj polovini XII! vijeka kao rezultat
ekonomske moi i drutvenog statusa bosanske vlastele. (Bojanovski,
3/63)
Osmanlije su Sokol osvajale u vie navrata. Prvi put 1463, drugi 1495 i
definitivno 1518. godine. Inae tvrava i grad Sokol je do osvajanja od strane
Osmanlija bila sjedite upe Pliva. Po zauzimanju od strane Osmanlija postaje
sredite istoimene nahije, to se po prvi put spominje 1528. godine (Spaho, 13/137
- 162). Inae, nahija Sokol je prvobitno, tj. do 1580. godine bila u sastavu
Kadiluka Neretva, a kasnije u sastavu Kadiluka Prusac, a nakon formiranja Klikog
sandaka 1537. godine u sastavu ovog sandaka. Sa formiranjem kadiluka Jezero,
polovinom XVII Vijeka, nahija Sokol ulazi u sastav ovoga kadiluka. Reformama
Omer-pae Latasa i ukidanjem sandaka i kadiluka i time transformacijom Kadiluka
Jezero u mundirluk u okviru Kajmakamluka Travnik, nahija Sokol ostaje u sastavu
mundirluka Jezero u okviru Kajmakamluka Travnik (abanovi, 8). Prema
Kreevljakoviu, osmanska posada se sa Sokola povukla 1833. godine.
(Kreevljakovi, 9/413 - 415)
Obrazovanjem bosanskog vilajeta 1865. godine, formirana je Kaza Jajce sa
nahijama Jezero, Skender Vakuf i Varcar Vaku, kojom prilikom podruje
dotadanjih nahija Sokol i Janj ulazi u sastav nahije Jezero. Prema navodima
Kreevljakovia, Osmanlije su u Soko-gradu drale posadu do 1833. odine.
(Kreevljakovi, 9/412-413) Kako je vidljivo, grad Sokol je bio sjeoite istoimene
nahije od 1518. - 1833. godine, tj. punih 315 godina.
Prema prvom Defteru Klikog sandaka iz 1550. godine, u okviru tvrave Sokol
se navodi 9 mustafhiza, jedan dizdar i jedan ehaja (Spaho, 14/137 -162). Prema
Defteru iz 1574. godine, naselja Sokol i Golhisar-Jezerose spominju kao varoka.
Nesumnjivo da su Osmanlije grad-tvravu Sokol kao sjedite istoimene nahije
preuredili prema svojim vojnim i upravno-pravnim potrebama. Pored gradskih
uvara, te vojnih i dravnih dostojanstvenika; u gradske zidine se naseljavaju i
odreene zanatlije. Sama unutranjost i sadraji grada se prilagoavaju
potrebama, obiajima i naVikama novih stanovnika ~ sljedbenika islama. Shodno
ovome, unutar gradskih zidina se podiUi minareti dqmija.
Sagledavajui sve raspoloive izvore i dokumentarnu istorijsku grau o tvravi
Soko, nuno se namee pitanje: ta je uticalo da nekada neosvojiv bosanski grad i
sredite velike upe u osmanskom peeriodu izgubi vanost i ne formira se u
gradsko sredite, to je imalo oalekosene negativne posljedice za budunost
cijelog ipovakog kraja? Odreenije reeno: koji su elementi uticali na pad znaaja
ovog podruja u bosanskom paaluku, na njegovu privrednu i kulturnu izolovanost,

to se vidno osjealo ak i u vrijeme opte socijalistike izgradnje i intenzivnog

koritenja razvojnih investicionih fondova solidarnosti do 1992. godine? Razlogaje
svakako vie. Meu najvanijim su:
(a) Nesumnjivo je da u sudbini utvrde Soko, formiranje Jajake banovine od
strane ugarskog kralja poslije predaje Jajca od strane turske posade, 26. decembra
1463. godine zauzima izuzetan znaaj. Ovo iz razloga to je ugarska plaenika
posada grada, udaljena od matice Ugarske i time izvora redovnog i urednog
snabdijevanja, u nedostatku dotura hrane i novca esto pljakala i zlostavljala
okolno stanovnitvo, prisiljavajui ga da se iseljava u pogranina podruja pod
vlau Osmanlija i tako populaciono prazni ove krajeve. Ovo potvruju i prvi turski
popisi iz 1550. i 1574. godine, koji pruaju sliku prave pustoi ovoga kraja.
Nestabilne granine prilike i opustoena zemlja prinudili su tursku vlast da u
pogranine oblasti sa Ugarskom doseljava vlahe stoare, koji su svojim nomadskim
nainom ivota i vrenjem pomonih vojnikih dunosti predstavljali elemenat
stabilizacije osmanske vlasti.
Sa zauzimanjem Klisa, 12. marta 1537. godine i padom Jajake banovine
poslije Mohake bitke, uinjen je definitivan kraj ugarskoj vladavini u ovim
krajevima, tako da se granica Osmanskog carstva protee do Budima. Ovi
dogaaji, kao i daljnji prodori Osmanlija u Hrvatsku i stabiliziranje granice Carstva
u Lici, imali su za posljedicu slabljenje vojnostratekog znaaja Sokola. Time on
dobija status unutranje tvrave, vojnostratekog uporita u dubokoj pozadini, to
uslovljava njegovo zaostajanje za daljnjim tokovima historijskih dogaaja. Ovakav
status se logino morao negativno odraziti i na razvoj cijele Nahije, odnosno
podgraa tvrave i zaustaviti njegovu normalnu transformaciju u ureeni grad.
(b) Tekopristupana konfiguracija tla, opadanje saobraajnog znaaja i otra
klima su takoer sa svoje strane doprinijeli opadanju znaaja Sokola i njegovoj
normalnoj transformaciji u ureeni grad.
(c) Relativna blizina Jajca, Livna, Travnika i Banja Luke, kao atraktivnih
gradskih sredita u usponu su takoer doprinijeli opadanju znaaja Sokola i
istoimene nahije.
Postoje indicije da je na poetku vlasti Osmanlija u ovim krajevima gradska
sredina Sokola bila u zaetku formiranja i poprimanja osobenosti ivota turskoosmanskih orijentalnih obiljeja. Meutim sa pomjeranjem granice Carstva duboko
u Hrvatsku i Maarsku, kao i sa razvojem okolnih gradova, ovaj proces se
zaustavlja. Tako se u popisu iz 1550. godine izmeu ostalog spominju: vinogradi,
ribnjaci, mlinovi, zanatlije u sastavu posade tvrave (tufegije i zergeri), a u
okolnim naseljima duneri i erahori, te tabaci i stupari. Ovo zbog bogatstva stoke,
time i koe i vune, odnosno sukna - to su nesumnjivo elementi koji utiu na
formiranje gradske zajednice.
Po opirnom popisu iz 1574. godine, Soko grad sa se pominje kao varoko,
sa preteno kranskim stanovnitvom, da bi po popisu s poetka XVII (1603. 1617.) u ovom gradu i Sokocu kao njegovom podgrau muslimani inili 80%

stanovnitva (Spaho, 13/289). Kreevljakovi (10), pozivajui se na Jukia navodi

da je posljednji dizdar Sokol grada bio iv 1850. godine. Austrougarski popis
stanovnitva iz 1885. godine uSokocu registruje B, u popisu iz 1895. godine 14,
a u popisu iz 1910. godine 38 Bonjaka (Kamberovi). Ugledni ipovljanin, brico i
ugostitelj, Dizdar erif koji je do 1965. ivio uipavu, a zatim odselio u Jajce,
roen je 1906. godine uSokocu.
Ipak, zahvaljujui pogodnijem saobraajnom poloaju, susjedna nahija Jezero
se poetkom XVII stoljea transformisala u ureenu kasabu, dok nahije Soko i Janj
bitno zaostaju u svom razvoju, u okviru kojih se gradska zajednica formira tek
nakon Drugog sVjetskog rata, sa izgradnjom grada ipovo na prostoru nekadanjeg
konaita i trgovita zvanog Hanovi, smjetenog na uu Lubovice u Plivu.
Sa predajom uprave nad Bosnom i Hercegovinom iz ruku Osmanlija u ruke
Austro-Ugarske, mijenja se upravno-pravna organizacija, u kojoj grad-tvrava
Sokol gubi dotadanji znaaj i biva naputen. Okolno, preteno pravoslavno
stanovnitvo ga doivljava kao zaostavtinu osmanske vlasti, te ga kao takvog
nesebino unitava, tako da on vrlo brzo postaje ruevina.

9.42.

Rani sabah namaz Muhameda Imamovia iz Volara

Za ehidsko mezarje Dobrih, na ulazu u selo Volare starim makadamskim

eutem iz pravca Jajca preko njiva zvanih Jablanovi i Hrastovi na prostoru zvanom
Sabia Hrast, sa gornje strane puta u bonjakom narodu Volara vezuju su razliite
prie, meu njima i pojava nuraa, tj. plamena, te glas mujezina i ezana u vrijeme
sahaha i privienje dobrih u bijelim ihramima.
Jedna takva pria vezuje se i za ime rahmetli Muhameda Imamovi iz Volara,
koji je ivio na prelazu XIX i XX vijeka. Negdje u zimu 1910. godine, iz porodine
kue u neposrednoj blizini damije Kurlat u Imamovia mahali, Muhamed je zauo
ezan za sabah namaz. Pogledao je prema damiji i ugledao kandilje. Nabrzinu je
uzeo abdest i pourio prema damiji.
Kada je otvorio ulazna vrata imao je ta i vidjeti: puna damija nepoznatih
dematlija u bijelim ihramima. Prilazei im nazvao je selam. Nisu mu odgovorili. To
ga je zbunila i uplaila, te se je vratio nazad kui.
Od ovog dogaaja je pao na postelju i do preseljenja, koje je uskoro iza
uslijedilo nije se vie pridigao. Sutradan su njegovi ukuani, budui da je tu no
napadao snijeg od damije do Mezarluka dobrih u Hrastu upratili tragove bosih
nogu.
Kada je za ovaj neobian dogaaj saznao imam damije, efendija Sakib
Mustafica rodom iz Prusca; rekao je da je trebao stati iza zateenih dematlija i uz
Alahu ekber zanijetiti i zajedno sa njima klanjati sabah namaz. Na taj nain bi i on
postao dobri.

Inae mezarje Dobrih ili ehidsko mezarje u abia Hrastu se vezuje za

ehidsku izgibiju evlijali musafira, koji su ovim putem prohodili u davna vremena
osmanske vladavine.
(Zabiljeeno prema kazivanju
godine na Busnovima - Volari)

9.43.

abi, djevojako

Brki Dervia ehide, roene

1928.

Selia

Selita, u bonjakom narodu ipova selia su nazivi prostora na kojima su u

prolosti bila sela i druga naselja. Sticajem raznih okolnosti, nestanka jednih i
naseljavanja drugih naroda, zatvaranja rudnika, pojave opasne i neizlijeive bolesti
kuge, preseljavanja stanovnitva u novoformirane varoi, trgovita i gradove, te
sprovoenje agrarne reforme, kojom su dodjeljivana nova imanja kmetovima ranije lokacije su naputane
a sela i ostala naselja su graene na novim, za
privreivanje, odbranu i time ivot podesnijim lokacijama.
U narodu je kao sjeanje na ova naselja ostao naziv selia, odnosno selita.
Najee se vezuju za nekadanja naselja Rimljana i docnije bogumila i kao takva
potvruju drevnu starost i kontinuitet ivota datih prostora. U istorijskoj literaturi
selia se takoer vezuju i za kmetovska naselja iz Osmanskog doba.
Na podruju ipova postoji vie selita, i sva se vezuju uglavnom za vrijeme
Rimljana.
.
U selu Volari to su njive uz gornji tok rijeke Vola rice u vrhu Gornjeg volarskog
polja. ikarom obrastao prostor brdaca zvanog Zapatak na lijevoj obali rijeke
Vola rice se vezuje za lokalitet rimskog rudnika bakra, dok se strana obrasla
rijetkom hrastovom umom na desnoj obali ove rijeke bogata piritom, zvana
Naselie vezuje za rimske rudnike eljeza.
(Zabiljeeno prema kazivanju Brki, djevojako Sefer Sulje Nure, 1898 ~ 1997.)

9.44.

Sportski duh Bonjaka ipova

Bonjaci ipova su izmeu ostalog voljeli da se nadmeu i u sportskim

disciplinama. Posebno su se isticali u tranju, hrvanju, jahanjU konja, a u novije
vrijeme i u fudbalu i biciklizmu. Tako su izmeu 1920. i 1940. godine poznati trkai
bili Agica ahi iz Saria, Zajko Tali iz Duljaka, od 1945. - 1960. godine Sado Bai
iKadrija Karali, od 1960. - 1970. Ribi Islam i Ribi Safet, a poslije njih Fikret
uki iz Duljaka. Od 1976. godine pa do izbijanja agresije na Bosnu i Hercegovinu
poetkom 1992. godine, bilo je vrijeme Dervia oria iz Volara. Kao dobar hrva u
vremenu izmeu dva sVjetska rata spominje se Gane Bahti, premda hrvanje kao
grubo nadmetanje nije bilo omiljeno kod Bonjaka ipova. Dobre konje za jahanje
imali su Ganibegovi Medo i amilovii iz Starog ipova.
Bonjaci ipova su imali jo jedno omiljeno nadmetanje. To je bila koevina.
Sastojalo se u tome, da se sa runo kovanim kosama, zvanim "varcarke" kosi livada

to nie, to ire, to bre i sa to manje otrenja i teme zastajanja. Po ovome su

do 80-tih godina XX vijeka, tj. do pojave motokultivatora i traktora posebno bili
poznati: Fejzi (Mehe) Mujo i Muminovi (ee) Osman iz Volara i Ribi (Sadika)
Suljo iz ipova Starog. Oni su na uvenim takmienjima kosaca na Grbavikom i
Kuprekom polju, na kojima je nastupalo na stotine kosaca redovno bili meu
prvih 10.
Vezano za ova nadmetanja, u bonjakom narodu ipova se pripovijedaju
slijedee zgode:
(a) Jedne prilike bila je konjska trka u Volarima uz oranino polje ispod sela
zvano Bojra. Bilo je dobrih i uglednih konja, ali i jedan mrav. Kadaje trka krenula
svi su tipovali na dva dobra konja koji su bili poznati. Meutim, na toj trci je
pobjedio Fejzo (Dede) abi, 1895 -1975.0n je bio mal i lagahan pa je njegov
konj, iako mrav i neugledan, ali u kondiciji pobjedio.
(b)U Jajcu je izmee dva svjetska rata bio jedan okac kojeg niko nije mogao
pobjediti na pjeakim trkama. Vidjevi to, age iz Jajca, uvi za Zajku Talia upute
se u Duljke. Dovedoe oni tako Zajku u Jajce. Bila je zima. Trka se nadmetala od
Hrastova, ispod Baeluka do Pijace na aljeznikoj stanici. Kada je trka krenula
Zajko je istrao prvi i nije se vie obazirao.Trei tako uo je da mu je neko za
petama. Stigavi nadomak cilja masa radoznalog naroda je povikala : "Polahko
Zajko nema nikog za tobom". Kada se on obazro, imao je ta i vidjeti. Za njim je
trao pas koji se volio igrati, ali ga nije mogao stii.
~

(c) ori (Mustafe) Dervi, roen 1961. godine u Volarima je punih 15 godina
suvereno vladao trkama u ipovu pa i ire. Prvu trku je zabiljeio 1975. godine kao
uenik osmog razreda osnovne kole. Bile su to seoske partizanske igre, na kojima
je bio najmlai uesnik na optinskom takmienju a trao je bos i pobjedio.Te
godine je iao na Republiko takmienje u Bijeljinu. Od tada je svake godine
redovno nosio trke povodom 25. maja i 27. juta u ipovu. Osvajao je i nagrade u
Jajcu, Bugojnu, Kupresu, Torlakovcu, Strojicama, a kao vojnik i u Postojni .
Takoer je uestvovao i na Republikim takmienjima u Sarajevu, Viegradu,
Zenici, Bijeljini i drugim mjestima. Uz tranje je takoer uestvovao i na
biciklistikim trkama, a takoer i na fudbalskim utakmicama. Samoje njemu u ovim
nadmetanjima uspijevalo da za jedan dan osvoji tri medalje (dvije zlatne i jednu
bronzanu). Prvo bi se takmiio u biciklistikoj trci koja se vozila od Jezera do
ipova, tj. na udaljenosti od 11 kilometara. Odmah zatim bi se vratio do Duljaka,
sela na 3 kilometra ispred ipova, odakle je prema ipovu startala pjeaka trka,
da bi nakon zavrene ove trke igrao mali nogomet u ekipi Volara, koja je osvojila
tree mjesto.
Dervi je aktivno igrao nogomet za FK "Gorica" ipovo i za FK "Jugoslavija" iz
Minhena, SR Njemaka. Za vrijeme trka dOivljavaoje i razne neprijatnosti.Tako je
jedne prilike elio da uestvuje na svadbenoj trci u Zastinju, zaseoku Volara
nastanjenom Srbima, ali mu kao Bonjaku muslimanu nije bilo dozvoljeno. Isti
sluaj se ponovio i u Trenjevicama, zaseoku Volara nastanjenim Srbima. Takoe
mu je osporavano da uestvuje u trci u Strojicama organizovanoj za 4. juli - Dan

borca. Kako je bio uporan u elji da se takmii, na intervenciju uglednih ljudi bilo
mu je ipak dozvoljeno uestvovanje na ovoj trci, na kojoj je naravno pobjedio i
morao odmah napustiti Strojice, zbog Iine sigurnosti. Ovaj inae miran i tih
Bonjak ipova nije bio eljan nagrada koliko dokazivanja da je najbri. Naalost
brojne medalje diplome, pohvale i znake ovog vrsnog i svestranog sportiste
Bonjaka ipova su spaljene zajedno sa porodinom kuom u Vola rima 30. juna
1993. godine.
Ekipu u malom nogometu sela Volara za koju je Dervi redovno igrao
sainjavali su: Brki Mirsad i Esad (braa), ori Dervi i Muradif (braa), Fejzi
eval i Zekerijah (bra,?), Kojdi Stojan, Maksimovi Luka, Petkovi D. Bore, Pucar
Ibro i Remzo (braa), Sabi Sevko i Sabi Mustafa.
(Prikupio i obradio ori Mustafe Dervi, roen 1961. godine u Volarima)

9.45. Svatovska mezarja

U daljnjoj prolosti na podruju ipovakog kraja, sve do poetka XX vijeka, uz
enidbe i udaje su bile vezane i otmice djevojaka i sa njima presretanja i napadi na
svatove. Ovo se redovno dogaalo u sluajevima kada se mlada milom krij ui ili
pak silom i otmicama udavala za siromanijeg mladia ili pak ukoliko su svatovi bili
iz zabiti Glamoa, Kupresa, Duvna i Livna, Varcar Vakufa i Kljua.
I svatovi koji su se odluivali na otmice i njihovi domaini, koji su ih presretali,
znali su da se kockaju sa ivotima. U pitanju je bila odbrana ugleda i asti porodice,
za koju ni cijena ivota nije bila prevelika. Kako su se otmice i presretanja obino
zavravale sa vie ubijenih na obje strane, to su svatovi iz nepoznatih i dalekih
mjesta ukopavani na mjestu tragine pogibije. Tako su nastajala poznata svatovska
mezarja. Njih, naalost, u ipovakom kraju ima vie i sva su vezana za zlosretne
Bonjake.
(a) Na ulazu u selo Volare, ispod Rudnika gipsa, na uu Vola rice u Plivu, na
omanjem breuljku, neposredno uz mjesni put, je pravoslavno groblje. Na istonoj
strani groblja, neposredno uz rijeku Volaricu su i niani svatovskog mezarja.
(b) Na ulazu u selo ipovo Staro, starim makadamskim putem iz pravca Jajca,
na mjestu zvanom Gradina iznad vrela zvanog Zveaj, su stari mezarluci iz
osmanskog doba. Jedan njihov dio se zove Svatovski mezari.
(c) Na izlazu iz grada ipova prema selu Benjevu, iznad naselja zvanog
Rasadnik, sa gornje strane asfaltnog puta nalazi se manji harem. Bonjaki narod
ipova ovaj harem naziva svatovski ili Glumaki mezarluci.
(d) Na ulazu u selo Lubovo su takoer mezarluci, koji se u bonjakom narodu
ipovakog kraja nazivaju svatovski.
Prema kazivanju Rami (Dervia) Asima, roenog 1929. godine, a to je on
opet uo od najstarijih ljudi ipova Starog koje pamti i koji su roeni u XIX vijeku,
Pipi MUje, zvanog Muica i Rami Muje, zvanog MUjan, na ulazu u ipovo Staro,

iznad izvora Zveaj na mjestu zvanom Gradina su nekad davno doekani svatovi
Glumac Osmanage iz Like. Dvojica ubijenih svatova su ukopani u oblinjem mezarju
zvanom Gradina ili Pipia mezarluci,
Iste svatove je doekala druga zasjeda iznad naselja zvanog Rasadnik, a ispod
Rezervoara vodovoda Benjevo - ipovo na putu za Benjevo. Tu je poginuo
mladoenja Glumac Osmanaga i brat mu branei mladu, koja je takoer sa njima
poginula. Ukopani su na mjestu pogibije, neposredno iznad puta u malom mezarju,
kojeg narod naziva Glumaki mezarluci. Veliki niani iznad kabura su Osmanage i
njegovog brata. Mlada je ukopana iznad njih u kaburu obloenom kamenim
ploama u vidu sanduka, koje su urasle u ivu ogradu i teko su vidljive. Budui da
su u ovim mezarlucima ukopani svatovi iz porodice Glumac - to se i zovu Svatovski
ili Glumaki.
Ostatak svatova nastavio je put preko Luina i Lubova u pravcu Trnova. Na
ulazu u Lubovo, na mjestu
iznad kue Aemovi Ale i mlina na rijeci Lubovici
doekala ih je trea zasjeda, gdje su svi izginuli.
Stradanje ovih svatova se takoer dovodi u vezu sa Svatovskim
ispod Rudnika gipsa na uu Volarice u Plivu na ulazu u selo Volare.

mezarjem

(Zabiljeeno prema kazivanju Rami (Dervia) Asima, roenog 1929. godine u ipovu
Starom. Glumako mezarje i navedena pria se moe dovesti u vezu sa istorijski potvrenim
spahijom i narodnim junakom Glumac Osman-agom iz Udbine u Lici, savremenikom Mustajbega Likog i Tale Lianina, koji je ivio u drugoj polovini XVII i prvoj polovini XVIII vijeka, a
kojeg spominje poznata narodna pjesma "Tale Lianin dolazi u liku, 1)

9.46. Strojiki bijeli adori

Strojice predstavljaju kraki bezvodni plato iznad kanjona rjeice Vaganac,
pritoke Janja na putu Sipovo - Kupres, na nad morskoj visini cca 900 metara sa vie
sela. Meu njima: ukii, Lipovaa, Podosoje, Popue, Todorii, Vaganac i Vodica.
Zajedno sa naseljima Babii, UklU, Grbavica, Podobzir i Pribeljci ini prostrano
oranicama,
panjacima
i crnogorinom
umom bogato podruje Janja. U
osmanskom i austrougarskom dobu, ovo podruje je su bilo begovat porodice
Idrizbegovi sa Kupresa. Kako se je u tom vremenu porez izmirivao uglavnom u
vikovima poljoprivrednih proizvoda, to su begovi ujesen sakupljali svoj vlastelinski
dio izlazei sa dijelom posluge na svoja prostrana imanja.
Prema prianju Kvrgi Mirka, zvanog Keo, roenog poetkom XX vijeka u selu
Babii, na strojikim zaravnima iznad rjeice Vaganac tokom septembra i oktobra
svake godine, sve do zavretka Prvog svjetskog rata i raspada Austrougarske
carevine 1918. godine bijelili su se adori begovske porodice Idrizbegovia iz
Kupresa.
Kako je iz praktinih razloga, radi ubiranja i prijevoza poreza u itu, povru i
vou, vuni i dr. poljoprivrednim proizvodima jednostavnije i lake bilo sakupljati
poreze na licu mjesta negoli pak da na desetine i stotine kmetova dolaze i u
udaljena mjesta gdje su begovi ivjeli donose svoje godinje poreze, to je dio

posluge begova izlazio krajem ljeta i poetkom jeseni na begovate. Tu su ostajali

do prvih mrazeva, tj. sve dok ne bi pokupili svoj pripadajui dio ljetine i stoke. To bi
zatim u karavanima odnosili u mjesta iz kojih su dolazili.
(Zabiljeeno
Babiima)

prema kazivanju Kvrgi Mirka, zvanog Keo roenog krajem XIX vijeka u

9.47. ehidske jame Bezdane

Obod ipovake kotline, prema Kupresu i Glamou prelazi u kraku krenjaku
kamenitu poroznu i bezvodnu strukturu, u okviru koje se nalazi vie jama bezdana i
peina. Meu njima su najvee jame na uletskim livadama, Kozilima i u Trnovu i
Vaganska peina.
Naalost jame na Kozilima i u Trnovu su u bonjakom narodu ipova ostale
upamene kao masovne grobnice nepoznatog broja nestalih Bonjaka ipova,
baenih tokom augusta 1941. godine od strane jednog broja komija Srba.
(a) Jama Kozi/a se nalazi u blizini istoimenog sela Kozila na zaravni jugoistono
iznad izvora rijeke Plive, odnosno naselja Pljeva. Ova bezdana predstavlja masovnu
grobnicu veeg broja Bonjaka, baenih tokom augusta 1941. godine.
Prema navodima mr. Senije Milii (Genocid, 12), utemeljene
svjedoka, u ovu jamu su baeni slijedei Bonjaci:

na izjavama

Selo osii:
Alibai-ulbi
Alibai-ulbi

Hamid,
Rizvan.

Selo Glavai:
Glava (Hamida) erif,
Glava Mehmed, roen 1912.
Glava (Osmana) Redo, roen.
nepoznatih mukaraca sa podruja ipova.

1905. godine,

baen

iv sa jo

16

Selo Kudii:
Ajki (Ibre) amil,
(b) Jama u Trnovu, kako navodi mr. Senija Milii (Genocid, 12) je poetkom
augusta, 'uglavnom u vremenu izmeu 02 i 15. avgusta, nakon zvjerskih muenja i
ubistava postala masovna grobnica ukupno 21-og Bonjaka iz zaseoka ukovi u
selu Trnovo iz porodica uk, Ganibegovi, Kobili i Zoli, od ega 18 mukaraca u
dobi izmeu 16 i 60 godina i 3 ene.
U junu 1943. godine u ovu jamu je takoer baen i narodni heroj Rifat
Burdevi-Tro sa jo jednim saborcem i pratilocem, koje su etnici sela Trnovo na
prijevaru uhvatili ive a zatim zvjerski muili i poslije ubistva pobacali u ovu jamu.

9.48. ehidsko mezarje dobrih

Na ulazu u selo Volare starim makadamskim putem iz pravca Jajca preko njiva
zvanih Jablanovi i Hrastovi na prostoru zvanom abia Hrast, sa gornje strane puta
nalaze se vrlo stari neograeni u zemlju urasli i od dugog stajanja ukoeni niani.
Prostor na kojem se nalaze ovi niani se zove ehidsko mezarje dobrih i vezuje se
za izgibiju putnika namjernika koji su ovim putem prohodili u rizina vremena
vladavine Osmanlija u pravcu Janja i dalje Kupresa i Dalmatinske zagore, u kome
su karavane presretali i pljakali i putnike iz zasjede na prepad ubijali hajduci,
komite, kije i drugi otpadnici od naroda i odmetnici od zakona i drave, a koji su
ivili iskljuiVO od pljake, otimaine, nasilja i zuluma.
Za ove mezarluke, koje bonjaki narod Volara naziva Mezarlucima dobrih
vezane su razliite prie, meu njima pojava nuraa, tj. plamena, te glas mujezina i
ezana u vrijeme sabaha i privienje dobrih u bijelim afinima.
(Zabiljeeno prema kazivanju abi Dede Smaje, 1892- 1968. godine)

9.49. ehidske stijene

ipovaki kraj posmatran sa okolnih planina predstavlja prostranu duboku
kotlinu ispresijecanu tokovima rijeka Plive, Janja, Lubovice, Sokonice i Volarice.
Obod kotline, idui iz pravca zapada suprotno od kretanja
kaza Ijki na satu ine
planine: Lisina, Smiljevac, Crni Vrh, Vitorog, ukovine, Obzir, Vranovine i Volarsko
brdo. Visinska razlika izmeu najvie planine Vitorog od 1.906 i grada ipova od
520 iznosi 1.386 metara nadmorske visine.
Doline rijeka mjestimino prelaze u uske kanjone i klisure, doboke i do 500
metara, iznad kojih se uzdiu okomite stijene. Po ovome je posebno karakteristian
Janj, te Sokonica i Volarica. Sa njihOVih obala uzdiu se MUjdike stijene,
uklike stijene, Janjske stijene, Dragnjike, Sokolake i volarske Crvene, Hadijine
i Seir stijene. Iznad ovih kanjona i klisura su prostrane zaravni Borovice, Dragnji
Podova, Kozila, Strojica, Pribeljaca, uklikog polja i Natpolja, te Moioca.
Skoro za svaku od ovih stijena vezuje se u narodu poneka pria sa traginim
zavretkom. U jednima se sa ovih stijena survavala stoka, u drugima nesmotren i
obani, u treima lovci, u etvrtima nesretno zaljUbljeni i slino. Tragini dogaaji
koji su se zbili nad Bonjacima ipova u augustu 1941. godine dodali su ovim
priama i onu najcrnju i najgnusniju. Sa nekih od ovih stijena u augustu 1941.
90dine bacani su ivi Bonjaci. Zbog toga se one u bonjakom narodu jo nazivaju
Sehidske stijene. Takve su Dragnjike i MUjdike stijene.
Tako je u bonjakom narodu ipovakog kraja, izmeu ostalog, upameno i
zabiljeeno, da je sa Petrove stijene na Dragnji Podovima u augustu 1941. godine
baen iv Redi (Mehe) Ale. sa stijene iznad sela MUjdii, koja se uzdie od puta
prema Strojicama do podnOja zaravni zvane OrahOVica, u augustu 1941. godine je
ivi baeni braa Rami (Fejze) Muharem i Rami (Fejze) Sulejman.

9.50. ipovaki duani

Kako je ipovakim krajem jo u Rimsko doba prolazio Solni put, a u turskom
vaktu dijelom ovoga puta su nastavili prolaziti trgovaki i vojni karavani prema
Imotskoj krajini i Dalmatinskoj zagori - to je ovaj put i njegovi karavani na
podruju ipova veoma rano podstakao razvoj trgovine. Ovome je doprinijela i
injenica da je ovaj kraj bio veoma bogat itom, stokom i divljai i time suhim
mesom, sirom, kajmakom, vunom, suhim koama, krznom, suknom, tkaninama i
pleteninama, medom, Ijekovitim travama i drugim poljoprivrednim i stoarskim
proizvodima, koji su se razmjenjivali za so, eer, kahvu, zaine, svilu i kadifu,
ohu, poljoprivredne alatke i sl. Sve ovo je podstaklo razvoj lokalnih trgovakih
radnji po ipovakim selima, zvanih duani. Ovi duani ne samo da su nudili robu iz
dalekoh krajeva koja se na ipovakom kraju nije proizvodila, nego su takoer vrili
i otkup vikova poljoprivrednih i stoarskih proizvoda. Na taj nain su pomogli da
lokalno stanovnitvo vie proizvodi i razmjenjujui vikove raznovrsnije se hrani i
odijeva i time bolje i bogatije ivi. Koliko je trgovina bila znaajna u ipovakom
kraju, govori i injenica da do 1941. godine nije bilo sela u kojem nije radio bar po
jedan duan.
(a) U Benjevu su duane drali:
Jaarevi (Feriza) Fehko,
Jaarevi Remzo,
Jaarevi (Feriza) Salih
(b) U Hanovima, od 70-tih godina XX vijeka grad ipovo, duane su drali:
Brkii iz Jajca,
Prole Riste, zvani Rican iz Hanova,
Zairagii iz Jajca,
Dva Jevreja iz Jajca, od kojih se jedan zvao Rafo
(c) U ipovu Starom svoje duane su imali::
Ribi Juso,
Ribi Mehmedalija,
Ribi aban,
Ribi (Mehe) Akif
(dJ U Volarima su svoje duane imali:
Brki Ago,
ilbur Suljo i sin mu Meho,
abi Ibro, i
uko Dervi.
(Zabiljeeno prema kaZivanju Jaarevi Muniba ZUhdije, roenog 193'!. godine u
Benjevu; Rami Dervia Asima, roenog 1929. godine u Sipovu Starom i Sabi Smaje
Sulejmana iz Volara, 1929. - 1998.)

9.51.

ipovake damije i mesdidi

Vladavina Osmanlija na podruju ipova duga punih 360 godina (1518. 1878.) ostavila je vidne tragove kako u duhovnosti tako i u spomenicima
materijalne kulture. Meu njima su se svojom arhitektonskom prepoznatljivou i
ljepotom posebno isticale - damije. Naalost, sve one su do temelja unitene
1941. godine. Poetkom 70-tih godina XX vijeka u selima Benjevo, Pljeva i ipovo
Staro izgraene su nove damije, koje su takoer poruene 28. avgusta 1992.
godine.
Inae, iz perioda vladavine Osmanlija ostale su damije u slijedeim selima:
Benjevo, Pljeva, ipovo Staro, Volari. Prema usmenoj predaji, damije su do pod
kraj vladavine Osmanlija postojale jo u selu Babii i Sokocu, kada su spaljene i
poruene.
Do avgusta 1941 godine, u ostalim bonjakim selima u kojima nisu postojale
damije postojali su mesdidi, tj. kue za obavljanje vakat namaza i vjersku pouku
djece i omladine identine damijama, ali bez munare. lovi vjerski objekti su
zajedno sa damijama i svim kuama i drugim gospodarskim objektima prvo
opljakani a zatim spaljeni i porueni.
Za razliku od damija i mekteba, koje su komije Srbi palili i ruili kad god im
se za to ukazala zgodna prilika; Osmanlije su odobrile gradnju prve crkve na
podruju ipova u selu Glogovcu i graninom selu Gerzovu, prema Varcar Vakufu.
Inae, Bonjaci ipova su poklanjanjem placeva, sedre, majsorskim radom i na
druge naine pomagali izgradnju crkve uHanovima 1920. godine, kao i crkve u
Pljevi.
Tokom Prvog i Drugog svjetskog rata, te u periodu agresije 1992. - 1995.
godine ni jedna od ipovakih crkava nije opljakana, zapaljena niti poruena, iako
su podrujem ipova prolazile skoro sve suprotstavljene vojske, meu njima
Austro-Ugarska, Nijemci, !talijani, ustae, domobrani, etnici, partizani i Hrvatsko
vijee odbrane.

9.52. ipovake kule

ipovaki kraj je do 1941. godine bio nadaleko poznat i prepoznatljiv, izmeu
ostalog i po prelijepim kamenim kulama, izgraenim u davnom turskom vaktu. Do
dolaska austrougarske u Bosnu i Hercegovinu, ove kule su postojale u slijedeim
selima:
Babii, Kula porodice Babi.
Gerzovo, kula Daferbega,
Duljci, Kula porodice Hatibovi,
ipovo, Kula porodice Ribi, i
Vrai, Kula porodice Ganibegovi.

Sa odlaskom Osmanlija spaljene su i sruene kule u Babiima i Gerzovu, dok

su ostale kule u Duljcima, ipovu i Vraiu. U ovim kulama se stanovalo sve do
1941. godine; kada su opljakane a zatim zapaljene i sruene.
Evo jednog od sjeanja na kulu porodice Ribi u ipovu. Prema izjavi Ribi
(Vejsila) Sadika, roenog 1908. godine, ova kula potie najvjerovatnije s poetka
XIX stoljea, budui da ni njegov did nije znao kada je sagraena. Sve do augusta
1941, godine, kada su je opljakali, a zatim zapalili i sruili etnici - koritena je za
stanovanje. Posljednji vlasnik, koji je Kulu naslijedio od svoga oca, bio je Ribi
Bego. Dok nije sruena, ova kula je, pored ipovake damije, bila jedna od
najljepih i najveih graevina u cijelom ipovakom kraju.
Kula je u prizemlju imala eme~tj. kuhinju sa og nj item i ostavom. Ognjite je
imalo verige. Iznad
emera su bila sagraena dva sprata, svaki sa spavaim
sobama, divanhanom i kamarijom. Na svakom spratu je bilo po osam prozora, koji
su sa vanjske strane bili zatieni eljeznim demirima. Krov kule je sagraen na
etiri vode i sa drvenim pokrovom.
Identina kula, pribline veliine i rasporeda prostorija, postojala je i u selu
Duljci na imanju porodice Hatibovi. Do 1941. godine u ovoj kuli je stanovao
Ahmed efendija Hatibovi sa svoja etiri sina i jednom kerkom. I ovu kulu su u
augustu 1941. godine, prvo opljakali a zatim zapalili i sruili etnici.
U selu Vrai, do avgusta 1941. godine u vlasnitvu porodice Ganibegovi,
takoer je postojala identina kamena kula. O veliini ove kule kazuje injenica da
su u njoj do avgusta 1941. godine stanovali sinovi Ajde Ganibegovia sa svojim
porodicama, i to:
Ganibegovi (Ajde) amil, 1890 - 1946.
Ganibegovi (Ajde) Ibro, 1893 - 1940.
Ganibegovi (Ajde) Munib, 1900 - 1980.
I ovu kulu su etnici opljakali a zatim zapalili i sruili u augustu 1941. godine.
(Zabiljeeno prema kazivanju Ribi Vejsila Sadika, roenog 1913. Godine u ipovu)

9.53. ipovo - Misir

Kako se bonjaka sela nalaze po obodu prostrane, pitome i izuzetno plodne
ipovake kotline, kojom vijuga rijeka Pliva, to su Bonjaci Glamoa, koji su esto
ophodili svoje prijatelje Bonjake ipova za ipovo imali obiaj rei da je - Misir.
Ovo imajui u vidu oranicama oskudno i krto Glamoko polje sa surovom i otrom
planinskom klimom, u kojem od svih kultura ponajbolje uspijeva krompir, jeam i
zob.
Kako je Misir stari Asirski naziv za Egipat i posebno njegovu itnicu, dolinu Nila
- to su Bonjaci Glamoa bili apsolutno - u pravu.

9.54. ipovo u srcu - Bonjaka ipova

Koliko su Bonjaci ipova voljeli svoj rodni kraj pokazuju brojni primjeri. Oni
koji su igrom sudbine izbivali u tuini, kada god su bili u prilici vraali su mu se da
na obalama Plive, Volarice i Lubovice sevdiu i akamlue. Oni koji to iz raznoraznih
razloga nisu smjeli ili pak nisu stizali za kratka ivota, vraali su mu se vjeno nakon smrti. Nisu rijetki primjeri da su se Bonjaci ipova, koji su ivot proveli u
svjetskim metropolama, po Iinoj elji i oporuci ukopavali u rodnom ipovu.
Potvruje to primjer Volara.
Komi erif, penzionisani major austrougarske vojske, po Iinoj elji ukopan
je 1936. godine u porodinim - Komia mezarlucima, na ulazu u selo Volare.
Bai (Ahmeta) Sakib/ roen 1932. godine je nakon vie od 30 godina
provedenih na radu u Zagrebu i tutgartu, po Iinoj elji ukopan 1967. godine u
mezarlucima zvanim Han u centru Volara.
Imamovi (Mee) Ramo/ roen 1900. godine je vrijeme od 1941 - 1986.
proveo u Austriji, gdje se oenio austrijankom i porodio troje djece. Kako zbog
poznate komunistike hajke na sve one koji su ivili i radili u zapadnim
kapitalistikim zemljama za ivota nije smio dolaziti u rodne Volare, to je po Iinoj
elji, kojU su ispotovala njegova djeca i supruga ukopan 1986. godine u
porodinom Imamovia mezarju u centru sela.
ilbur (Sulje) Mustafa/ roen 1925. godine, doktor pravnih nauka, itav ivot
proveo kao uspjean privrednik i drutveni radnik u Zagrebu, po Iinoj elji je
ukopan 1982. godine u porodinom ilbura mezarju u centru sela Volari.
ilbur (Sulje) Meho/ roen 1923. godine, vrijeme od 1941. - 1994. godine je
proveo u Engleskoj, gdje se je oenio i porodio dva sina i jednu kerku. U toku
agresije 1994. godine je doao u obilazak izbjegle rodbine u Zenicu, gdje je ostao
do kraja rata i u sporazumu sa enom i djecom trajno se nastanio u Zenici. Nosei
neizbrisivu ljubav za rodnim Volarima, napisao je i sudski ovjerio oporuku, po kojoj
ga rodbina i prijatelji trebaju da ukopajU nakon smrti u porodinim ilbura
mezarlucima u Volarima.

9.55. ipovako ivo blato

ipovo je, izmeu ostalog, poznato i po podvodnim vodama i movarnom tlu
uz rijeku Plivu, posebno na prostoru zvanom Bare. Zbog ovoga je, budui da su se
temelji zgrada i time naselja morali osiguravati hrastovim i borovim ipovima, kroz
istoriju i dobilo ime.
Donji dio Bara obrastao bUjnom barskom travom, iznad uzvienja zvanog
Gromile povrine cca 5 hektara na kom je u rimskom dobu bila Gradina, je tokom
cijele godine pod vodom i ne koristi se za ispau niti koevinu. Budui da
predstavlja ivo blato i da je kao takav praktino nepristupaan, to predstavlja raj
za ptice movarice, abe, zmije bjelouke i druge barske ivotinje. Narod ipova,

znajui za ovo, zaobilazio je ovo opasno podruje. Meutim, nerijetko se deavalo

da u ovom blatu ujesen i s proljea, u vrijeme selame nestanu konji, goveda i ovce.
Poslije zavretka Drugog svjetskog rata i povratka 1946. godine u rodno
ipovo iz muhadirluka, uz koze kao izdane ivotinje, jedan broj siromanijih
Bonjaka Starog ipova je drao i magarce. Budui da su magarci poznati kao
Iijene i time manje osjetljive ivotinje, to se deavalo da u potrazi za sonom
barskom travom potonu u glib. Kako je njihovo vaenje iz blata bilo jako opasno i
time rizino to se rijetko ko, izuzev njihovih vlasnika, usuivao da ih pokua spasiti,
iako se je ovo radilo vezivanjem konopaca za oblinje vrbe na okoinom tvrdom tlu,
tako da su se spasioci mogli pomagati konopcem za sluaj opasnosti. Tako je u
ipovu, iako se od 60-tih godina XX vijeka u njemu ne gaje magarci ostala
uzreica: - Magarcavadi iz blata onaj iji je !

9.56. Teaki kruh od devet kora siromaha Mehe Gazia iz Volara

U selu Volari do 1941. godine ivio je siromah nad siromasima Gazi Meho.
Meho zapravo i nije ivio, on se patio i to ne u Volarima, nego na zaravni brda
zvanom Gua istono od sela Volari udaljenom dobar sahat hoda strmim umskim
putem prema planini zvanoj Zabrdo iznad sela erkazovia.
Meho je na Gui i roen 1885. godine, gdje mu se naselio otac takoer po
imenu Meho nakon progonstva iz Dalmatinske zagore, polovinom XIX vijeka, pod
kraj vladavine osmanskog carstva na ovim prostorima. Kako je doao go i bos, i
kako blie selu nije bilo slobodne plodne zemlje, to se nastanio na ovoj zaravni u
dravnom vlasnitvu. Njegovoj odluci da se nastani ba tu na osami, pomogla je
injenica da je u blizini postojao izvor, da se zaravan nalazila u podnoju ispaom
bogatog Volarskog brda i da je postojala mogunost krenja zemlje koja se mogla
orati. Uporno i strpljivo iskrio je juni do ove zaravni prema selu Zastinju povrine
2 duluma, koji se prema njemu nazvao Mehanovac. Ljetina koju bi ubrao sa ove
njive nije mogla ni izbliza pokriti njegove skromne godinje porodine potrebe. Zato
je on, a i njegov sin Meho, kada je stasao za tekog teakog rada tokom ljetnih
mjeseci svakodnevno radio za ito i druge poljoprivredne proizvode kod imunijih
bonjakih porodica, posebno kod porodice abi na njihovom oblinjem ljetnom
stanitu zvanom abiastan.
Kako je krta i strmovita planinsaka zemlja bila posna i kako Meho nije imao
dovoljno stoke i time mogunosti da svoju njivu ubri - to je siromah, kuda god je
iao na leima nosio posebno opleten sepet sa naprtnjaama, u kojeg je po
volarskim prilaznim putevima, panjacima i umarcima sakupljao suhu balagu i na
sebi je tako nosio na svoju Guu.
Zla sudbina tekog ivota, po onoj narodnoj, ko se siromahom rodi - siromah
e i umrijeti, nije potedila jadnog Mehu ni u momentu umiranja. Uhvaen od
strane komija Srba u septembru 1941. godine u pokuajU da sa jo 6 roaka i
komija civila ue u selo iz pravca Jezera, gdje su iVjeli nakon progonstva i uberu
neto ljetine, Meho je povezan sa ostalim u lance i tako kao navodni "ustaa"

odveden na podruje Moioca, uklia, Grbavice, Natpolja i ostalih janjskih sela,

gdje je pokazivan i ismijavan. Njemu i ostalim uhvaenima usput su u svakom selu
otkidani dijelovi tijela: ui, nos, prsti i dr. sve dotle dok izmrcvareni i iskrvavljeni
nisu na kraju od bolova i iznemoglosti popadali. Rodbina, normalno, nikad nije
saznala za mjesto gdje su zavrile kosti ovog i ostalih nesrenika.
Kako prema dobroj staroj narodnoj, ono to znaju dvije due ne moe biti
tajna - tako su i nesreu ovih ljudi ispriali sudionici i svjedoci: preivjeli Bonjaci iz
iste grupe, koji su uspjeli pobjei nazad prema Jezeru, i dobronamjerni i asni
janjski Srbi - oevidci zlostavljanja ovih muenika. Prema njihovoj izjavi: "Po
dranju i ponaanju tih ljudi, vidjelo se dasu poteni i nevini."
Iza Mehe je ostala hanuma, zvana Meharinca i sin Ragib. Kako nisu imali
zemlje u Volarima, to su ostali u Jajcu, gdje su i proveli rat kao muhadiri 19411945. godine.
(Zabiljeeno prema kazivanju abi Smaje Sulejmana, 1928. - 1998.)

9.57. Tomruci vodovoda damije u ipovu

U Osmanskom periodu, na sredini sela ipovo, smjetenog u podnoju
zapadne strane planine Lisine na blagoj uzbrdici poetka ipovakog polja sa desne
strane puta Jajce - ipovo; koje se danas zove Staro ipovo izgraena je prelijepa
kamena damija. Kako je damija izgraena iznad vrela Zveaj, koje se nalazilo u
dnu sela, to je za potrebe damije mahsuzile izgraen vodovod dug 5 kilometara.
Voda je dovedena sa izvora zvanog Hazna, koje se nalazi na istonoj strani
planine Lisina i slijedei prirodni pad preao je preko cijele Lisine. Voda je
dovedene pomou specijalno izraenih drvenih cijevi, zvanih tumruci. Radi due
trajnosti tomruci si raeni od borovih stabala. Ovaj vodovod je bio u funkciji sve
do 1941. godine, kada je poruen zajedno sa damijom. Vodu iz ovog vodovoda su
pored dematlija koristili i mjetani sela ipovo.
Ostaci ovog vodovoda i trasa kojom je iao su se odrali sve do 1992. godine.
(Zabiljeeno prema kazivanju Jaarevi Muniba Zuhdije, roenog 1934. U Benjevu)

9.58.

Torlak Evlidedino turbe u Volarima

Prema narodnom predanju, u selu Volari je u osmanskom vaktu ivio Torlak

dedo. Kako narodna predaja kazuje, imao je mo da predosjea budue dogaaje i
da na njih Iino utie. Tako se pria da su se njegove komije volarani u jednom
od pohoda osmanske vojske na Ugarsku nali u opasnosti da svi izginu. Kada je
bilo najtee - iznenada se pojavio Torlak dedo sa sabljom u ruci i stao na elo od
umora ve klonule i izranjavane vojske. Vjeto i neumorno je razmahivao sabljom
lijevo i desno, sijekui neprijatelje, sve dok na kraju nisu bili u potpunosti
pobijeeni. Na kraju je iznenada nestao, ba kako se iznenada i pojavio.

Poslije smrti, kao gazija i istaknuti pripadnik Islama ukopan je u haremu

damije u Volarima, na prostoru zvanom Kurlat, na ulazu u selo starim putem ispod
njiva Hrastovi iz pravca Jezera.. Njegovi saborci i komije podigli su mu kameno
turbe. Turbe je uz damiju bilo u funkciji sve do 1941. godine, kada je srueno a
damija zapaljena.
Postoje indicije da je Torlak dedo bio misionar, koji je u ipovaki kraj doao
po nalogu sultana i svojoj Iinoj elji u isto vrijeme kada i veliki uenjak i takoer
misionar Ajvaz dedo u susjedni Prusac. Pored misije irenja Islama, irio je i
pismenost i islamsku kulturu i nain ivota uopte.
(Zabiljeeno prema kazivanju Brki Demila Raida, roenog 1917. u Volarima, ori
Dervia Mustafe, roenog 1929. u Volarima i abi Muharema Tahira, roenog 1932. u
Volarima)

9.59.

Tursko greblje i kaldrma u Volarima

Prema predaji, u vrijeme bogumila i na poetku osmanske vlasti selo Volari je

bilo smjeteno na prostoru izmeu njiva zvanih Jablanovi i Hrastovi sa gornje
strane makadamskog puta, koji iz sela Volari desnom obalom rijeke Volarice i dalje
Plive vodi prema Jezeru i dalje Jajcu. Ovo iz razloga to je sadanji prostor sela
Volari, na usjeku rijeke Volarice izmeu Donjeg i Gornjeg polja bio movaran i kao
takav nezdrav za stanovanje. Potvrda ove predaje su stari mezarluci, zvani turske
grebljice sa donje strane puta, povrine cca 3 duluma, iznad kojih se nekada
nalazilo selo.
Put izmeu Grebljica i prostora na kojem je nekada bilo selo je prekriven
ogromnim kamenim ploama, koje se u bonjakom narodu ovoga kraja nazivaju
"turska kaldrma". Kako je selo praktino predstavljalo predvorje ipova iz pravca
Jajca idui desnom obalom rijeke Plive, to je esto bilo napadano i spaljivano od
strane svakojakih kija, komita, hajduka i drugih organizovanih odmetnikih band,
kojima je presretanje karavana i putnika namjernika bilo jedino zanimanje i izvor
egzistencije. Iz ovih razloga se esto moralo braniti, o emu svjedoe i nazivi
okolnih njiva (Bojra, tj. boj na ravnici; Kavgalije, po kavgi, tj. bitci). Kako je selo
strategijski gledano bilo nepovoljno za odbranu, a u meuvremenu je sa
produbljenjem korita rijeke Volarice usjek isuen, to je nakon jednog od brojnih
napada i spaljivanja trajno izmjeteno u tee pristupaan i za odbranu povoljniji
usjek rijeke .
(Zabiljeeno prema kazivanju abi Dede Fejze, 1895. - 1975.)

9.60. Varvarac - neobini hoda iz Dragnia

Prije Drugog svjetskog rata, u selu Dragnji ivio je i kao mjesni Imam
slubovao Alija ef. Bektaevi, koga su svi zvali, Varvarac. Ovaj neobian nadimak
hoda Bektaevi je najvjerovatnije dobio po mjestu Varvari u blizini Prozora, u
Hercegovini, odakle se i doselio.

Ovaj, nada sve ueni hoda, koji je sa lahkoom zapisima lijeio psihiki
oboljele, koje su mu esto i vezane dovodili, je imao jo i drugih nevjerovatnih
sposobnosti, izmeu ostalih i tu da u kratkom vremenu pjeke pree velike
razdaljine.
Vezano za ovoQ,alima se prepriava doivljaj Hakije Uka, roenog krajem XIX
vijeka iz zaseoka Cukovi u selu Trnovo, koji se zbio 30-tih godina XX vijeka.
Rahmetli Hakija je tako prilikom boravka hode Bektaevia u ukovima upitao bili i
on sa njim iao na vaar u Varcar Vakuf. Hoda je odgovorio da moe, i kako nije
zbog vjerskih obaveza mogao krenuti odmah sa Hakijom, da e on krenuti za njim
poslije i da e se nai u nekoj musafirhani. Hakija je po starom dobrom obiaju
pojahao dobrog konja i odmah po dogovoru krenuo sam u pravcu Varcar Vakufa.
Na veliko udo, kada je nakon tri sahata otrog jahanja stigao u Varcar Vakuf pred
dogovorenu musafirhanu, imao je ta i vidjeti. Hoda je sjedio i ispijao prvu kahvu i
dosaujui se spremao da porui i drugu. Ugledavi ga, hoda je upitao: - Pobogu
si Hakija, kamo te do sada. Ja pomislih, neka mi Allah d.. oprosti, da ti se
euzubilahiteala nije to runo dogodilo. Dok se je Hakijin konj podobro "puio od
znoja i zamora", hoda je izgledao ilo, kao da je tek ustao.
Putujui tako jednom iz Vinca za Donji Vakuf, hoda Bektaevi svrati na
eljezniku stanicu u Vinac. Radnike koji su takoer putovali za Donji Vakuf i ekali
voz upita kada nailazi voz ? Oni mu na to odgovorie, "da se sa irom nikad ne zna
hoe li i kada e naii". uvi to, hoda se uputi u Donji Vakuf pjeke. Nije prolo ni
pet minuta, u stanicu je uao voz iz pravca Jajca i radnici su se ukrcali u vagone.
Kada su nakon pola sahata vonje stigli u Donji Vakuf, na eljeznikoj stanici su
zatekli hodu kako sjedi i uiva u ispijanju svoje kahve. Nikako im nije bilo jasno
kako je prije stigao !
Ibrahim Mei iz Lubova, roen 1908. godine u Lubovu, inae savremenik
rahmetli hode Bektaevia je ispriao da pouzdano zna kako je hoda pjeice
odlazio iz Dragnjia u Glamo i vraao se u jednom danu. Nita neobino, ako se ne
zna da je Glamo od Dragnjia udaljen 40 kilometara, i da bi hoda krenuo poslije
sabaha, klanjao podne u Glamou i na akam namaz stigao u Dragnji.
Za hodu Varvarca takoer se vezuju prie da je bio veoma duhovit i aljivija.
Kako je esto putovao, to bi sa sobom nosio svoj ruksak i u njemu po deset i vie
satova budilnika. Navijao ih je da u kfatkom vremenu zvone jedan iza drugoga, to
je zbunjivalo i zasminavalo prolaznike.
Ispred kue u Dragnjiu hoda je imao veliku kruku, na ijem je vrhu sagradio
predivnu hladaru. U nju bi se tokom vrelih ljetnih dana esto penjao, nosei sa
sobom kahvu, svoj omiljeni napitak. Zbog visine i ogranienog prostora svoje
hladare, hoda nije imao puno gosta, pa je tako u ispijanju svoje kahve mogao
mirno i dugo uivati.
Neobini hoda Alija Bektaevi, zvani Varvarac umro je Alahovim od reenjem
prirodnom smru. Svijet mu je, ako ih je imao, odnio sve grijehe, jer ga je esto
spominjao prepriavajui njegove zgode i nezgode pokuavajui ga oponaati. Sina
mu Muhameda, roenog 1920. godine ubili su etnici u augustu 1941. godine.

9.61.

Zlatna ruka age sa Moioca

U selu Moioci, koje je u Osmanskom dobu bilo begovat, a pod njegov kraj
agiluk ivio jedan aga sa hanumom i ostalim lanovima porodice, koji je imalo slugu
Kaura. ta god da bi posijali raalo je nenormalno. Godina, odnosno ljetina nikad
nije izdavala. Jedne noi hanuma e upitati agu kako to da svake godine sve dobro
raa? Aga je ne slutei na zlo ispovjedio eni kako na tom i tom mjestu ima jedna
kamena ploa i ispod ploe zlatna ruka koja je razlog dobrom rodu. Ovu priu je
sluao sluga koji se napravio da spava. Nakon nekoliko dana sluga je zamolio agu
da ga otpusti rekavi da je bio zadovoljan kod njega. Kada je sluga dobio dozvolu,
usput je otiao do kamene ploe, uzeo zlatnu ruku i ponio je u rodni kraj.Ta
godina, a i naredne vie nisu raale kao prije. Pouka je da se ne treba eni
ispovjedati a ni slugama vjerovati.
(Prema kazivanju Brki Demila Raida, roenog
ori Mustafe Dervi, roen 1961. Godine u Volarima).

1917. godine u Volarima zabiljeio

1)

ARHIV UREDA OPTINE IPOVO - ZENICA

2)

AUSTRO-UGARSKI POPIS STANOVNITVA 1885. GODINE,

biblioteka Sarajevo

3)

Bojanovski, Ivo: SOKOL NA PLIVI, Sarajevo, Nae starine, sv. VIII, 1972.

4)

Fermendin, Eusebio: ACfA BOSNAE POTISSIMUM ECCLESIASTlCA SUM INSERTlAS

EDITORUM DOCUMENTORUM REGESTIS AB ANNO 925. USQUE AX AD ANNO 1752,
Zagreb, JAZU MSHSM, Knjif;ja 23, 1892.

5)

Halilovi, dr Safet~ Bosanska dravnost - histor,ijski korijeni", VRIJEME BEAA GENOCID NAD BOSNJACIMA KRAJEM XX STOUECA, Zenica, 1994.

6)

Handi, Adem: TUZLA I NJENA OKOLINA, Sarajevo, 1975.

7)

Ibrahimagi,
dr Omer:
Sarajevo, 1997.

8)

Imamovi, dr. Mustafa: HISTORIJA DRAVE I PRAVA BiH, Sarajevo, 1995.

9)

Kamberovi, mr. Husnija: "Struktura stanovnitva i posjedovni odnosi podruja ipova

od 1879. - 1992. godine", Sarajevo, Simpozij: "Bonjaci ipova kroz historiju, 21.11.

DRAVNO -

PRAVNI RAZVITAK

Nacionalna i univerzitetska

BOSNE I

HERCEGOVINE,

1998.
10) Kreevljakovi, Hamdija: "Stari bosanski gradovi", IZABRANA DJELA, knjiga II.
11) Ljubi, ime: LISTINE, IV

12) Milii, mr. 5enija: "Genocid nad Bonjacima ipova 1941 - 1945.
13) OD ERZELEZ ALIJE DO TALA LIANINA, sarajevo, Svjetlost, 1996.
14) Spaho, D. Fehim: DEFTERI ZA KLIKI SANDAK IZ XVI I POETKA XVII STOUEA,
Sarajevo, POF 34/84, 1985.

15) abanovi, Hazim: BOSANSKI PAALUK, Sarajevo, 1982.

16) Thaloczy, L: POVIJEST BANOVINE, GRADA I VAROI JAJCE 1450 - 1527. GODINE,
Zagreb, 1916.
17) Zlatar, dr. Behija: "Podruje ipova u defteru Klikog sandaka iz 1550. godine"

Iako na margini ire bosanskohercegovakehistorijske pozornice, ipovo je u

prolosti meu Bonjacima imalo svoje asne i estite pregaoce: borce za opte
dobro a protiv zla, graditelje mostova prijateljstva i povjerenja prema komijama
Srbima i graditelje magistrala prema boljem ivotu Bonjaka i svih ljudi ipova'i ne
samo ipova. Budui da nisu brinuli samo svoju brigu i muili samo svoju muku,
nego i zajedniku bonjaku; to konkretnim injenjem i djelima, to lijepom
rijeju i saosjeanjem za probleme svojih sunarodnika, pomagali su da se lake i
sa nadom ivi. Mnogi od njih su mlaima bili uzor kako se treba boriti za svoje
ovjeka dostojno mjesto pod suncem, prije svega usvajanjem znanja, tj.
kolovanjem, a zatim estitim radom i potenim i asnim ivljenjem i istrajnom
borbom za ivot, ast i imetak.
Kako svijet nije postao niti e na sveoptu sreu ivota i ciVilizacijskog hoda
ljudskog roda prestati sa nama svjedocima posljednjih traginih dogaanja na
ovim prostorima i u Bosni i Hercegovini, najmanje ime im e moemo oduiti jeste
pominjanje njihovih asnih imena i sVijetlih primjera dobroinstva iz njihovog
plemenitog ivota. Ovo, naravno, onoliko u prolost koliko pod kraj XX Vijeka seu
sjeanja najstarijih Bonjaka ipova, tj. iz vremena druge polovine XIX i tokom XX
Vijeka, budui da su njihova djela i rijetki pisani tragovi kao dokumenti o njima,
naalost, uniteni.
Svjesni rizika mogue greke da nekoga iz nehata i neznanja nepravedno ne
izostavimo, svjesno preuzimamo eventualni grijeh smatrajui da je on ovim daleko
manji nego nita ne initi, tj. ne pomenuti nikoga i time ogromnu rtvu brojnih
dobroinitelja kao SVijetlei za mlade narataje poune primjere prepustiti, kao i u
prolosti, zaboravu. Zato koristimo priliku da unaprijed zatraimo halal od
potomaka, ije pretke po dobrim djelima nismo spomenuli i pozivamo ih da nam se
jave, kako bismo poinjenu greku ispravili u narednim izdanjima.
Svjesno inimo nepravdu i grijeh prema Bonjacima ipova - braniocima Bosne
i Hercegovine u periodu 1992. - 1995. godine, smatrajui da jo nije vrijeme da
njihova nesumnjivo najvea djela i nemjerljiv doprinos stavimo pred sud javnosti i
time istorije. Za ovo, radi nas i radi njih smatramo da treba odreeni protok
vremena, i to bi se jeZikom historiara reklo, historijska distanca. No nadamo se
da e i to, ivotnim slijedom i naim daljnjim osvjeivanjem i uz pomo mladih koji
stasaju i sazrijevaju svakako doi na red.
Mi takoer smatramo da su za ljepotu i bonjaku istotu naeg rodnog
ipova; onakvu kakvu je mi Bonjaci ipova pamtimo i nosimo sa sobom kao
muhadiri irom svijeta, a kakvu samo malim dijelom opisuje ova knjiga zasluni svi
koji su u njemu ivjeli i koji su se estitim radom i asnim obrazom za nae mjesto
pod suncem borili i iza sebe potomke u Islamu odgojene ostavili. Svima njima, koji
su ivjeli u ipovu na dan popisa stanovnitva Bosne i Hercegovine u 1991. godini
posveujemo posebno poglavlje. inimo to to su oni, bilo kao muhadiri u Bosni ili
kao muhadiri razasuti u ukupno 24 zemlje svijeta bili moralna i materijalna

podrka i pomo borcima na linijama odbrane Bosne, bez ije pomoi ni borci ne bi
mogli preivjeti i boriti se.
Iz svega navedenog, dajemo pregled prema naem miljenju
Bonjaka ipova do 1992. godine. To su)!

najzaslunijih

1. erzelez Alija (Gerz Iljas), narodni junak-gazija. Roen u Saraje\(u,

poginuo kao ehid branei Bosnu od nasrtaja ugarskog kralja Matejaa Korvina
1491. godine u selu Prhovo, koje je po njemu dobilo ime Gerzovo. Na mjestu
pogibije izgraeno mu je turbe, koje je vie puta unitava no, posljednji put u martu
1992. godine.
U bonjakom i srpskom narodu Gerzova i ostalih mjesta ipova se s koljena
na koljeno prenosi legenda da je turbe i kabur Alije erzeleza u njemu zatitnik
ovoga kraja od sua, proloma oblaka, oluja i slinih prirodnih nepogoda. Zbog toga
je turbe i prihvatano i potovano kao sveto mjesto sve do marta 1992. godine,
kada je srueno.
2. Torlak evli Dedo, alim, misionar islama. ivio i umro u Volarima, gdje
je i ukopan u haremu damije u dijelu sela zvanom Kurla ili Imamovia mahala na
ulazu u selo starim putem iz pravca Jezera. Prema kazivanju najstarijih Bonjaka
sela Volari, a koji su to opet saznali od svojih starih, na podruje ipova je doao
sa prvim Osmanlijama u misiju irenja islama u vrijeme kada i Ajvaz dedo u
susjedni Prusac, krajem XY vijeka. U znak zahvalnosti za uinjeno dobroinstvo
uvoenja u islam i plemenitost, njegova sabraa su mu podigla kameno turbe, koje
je porueno zajedno sa damijom 1941. godine i koje poslije nije obnavljano.
Bonjaci sela Volari, prenosei s koljena na koljeno, uvaju sjeanja na evlijali
obdarenost ovog mummina, koji je imao nadprirodnu mo i snagu da svojim
dovama pomae i spaava rtve nasilja.

3. Brki Began, kadija i vojskovoa osmanske vojske. Roen i odrastao

u selu Volari 1795.godine. Zavrio visoke graanske i vojne kole u Carigradu i
postao istaknuti vojskovoa osmanske vojske.
U drugoj polovini ivota, po nareenju sultana, radio je kao kadija u Sandaku,
gdje je kupio veliko porodino imanje i sagradio kulu. ivio 120 godina i preselio
1915. godine.

4. Pipi eo, hadija. Roen 1822. godine u ipovu Starom u jednoj od

najbogatijih porodica Bonjaka ipova. Nakon enidbe i podjele oevine sa ostalom
braom naselio se kao prvi iz porodice Pipia na dio imanja u Sarie, gdje je ivio
101 godinu. Porodio sinove Osmana (1854. - 1947), Sulju (1856. - 1933) i Redu
(1863. - 1943).

1)
Izbor najzaslunijih Bonjaka ipova
intelektualaca Bonjaka ipova u izgnanstvu

izvrilo je Predsjednitvo Udruenja

Had kao petu islamsku dunost obavio 1875. godine. U bonjakom narodu
ipova ostao upamen kao ugledan i veoma bogat ovjek. Samo za opremanje
hada prodao 60 volova. Preselio 1923. godine. Ukopan uPipia mezarlucima u
Sariima.
S. Komi (Tale) erif, andarski major austrougarske vojske. Roen
u Volarima 1860. godine. Zavrio visoke vojne kole u Beu i slubovao kao viS9ki
oficir do 1918. godine. Po zavretku Prvog sVjetskog rata i raspadu AustroUgarskog carstva penzionisan i ivio u Zagrebu. Godine 1936. zbog politike
probosanske orijentacije i protivljenja realizaciji Projekta Banovine Hrvatske na
tetu Bosne i Hercegovine prijevremeno penzionisan u inu majora i protjeran u
rodne Volare, gdje mu je ogranieno kretanje od gaza na rijeci Plivi zvanog Brod na
granici njiva zvanih Lugovi i Nisplivlja pa do Mainskog (eljeznikog) mosta na
rijeci Plivi kod mjesta zvanog Gradina na ulazu u selo Staro ipovo u ukupnoj duini
od 2 kilometra.
Budui da je bio disciplinovan i dobar vojnik, odnosno oficir, koji je sav svoj
ivot posvetio vojnikoj karijeri, ne osnovavi ni porodicu, kada je umro 1936.
godine sahranjen je uz velike vojne poasti u prisustvu austrijske delegacije iz
Bea. Iste godine, na porodinim Komia mezarlucima na ulazu u selo, s desne
strane puta, podignut mu je monumentalan spomenik. Spomenik je poruen 1941.
godine, a njegove kamene gromade oznaavaju i danas mezar ovog merhuma.
Aktuelna komunistika prosrpska vlast je ovog velikana bonjakog naroda
ipova neosnovano proglasila ustaom i dalje anatemisala njegove srodnike i selo u
kome je ukopan. U svim procjenama politiko-bezbjednosne situacije, sve do 1992.
godine, selo Volari je oznaavano kao "ustako gnijezdo". Svake godine uoi 10.
aprila kao dana NDH, u okviru opsenih mjera tzv. "drutvene samozatite", njegov
mezar je bio uvan od strane milicije, a kao razlog su izmiljane none posjete i
obilasci istog od strane nepostojeih proustakih elemenata. Na svu sreu
bonjakog naroda sela Volari i cijelog ipova, ove optube nikad niim nisu
potvrene, premda je izmiljena anatema "ustae" nad ovim Bonjakom
neosnovano ostala.
Inae u bonjakom narodu sela Volari ostao je zapamen kao vrlo uen i
ponosit ovjek. Kako nije lino mogao odlaziti u Hanove u kupovinu, plaao je
Crnki Omera, mladia iz sela ipova (1900. - 1990.), koji mu je svake srijede
kupovao novine i donosio do Mainskog mosta, gdje ih je preuzimao. Vrlo rado je
razgovarao sa svojim komijama o svemu to ih je interesovalo, dajui im savjete i
upute i uveseljavajui ih zgodama iz svoje dugogodinje vojnike karijere.
6. Smaji Ibrahim, hafiz. Roen u Volarima 1860. godine, preselio 1930.
godine. Nije imao mukih potomaka, tako da je sa njegovom smru ovo prezime
izumrlo u ipovakom krajU.
7. Pipi (ee) Redo, trgovac. Roen u selu Sarii 1863. godine, gdje je
do 1941. godine imao duan. Preselio 1943. godine u muhadirluku u Mrkonji
Gradu.

8. Bai Salih, hafiz. Roen u selu selu Volari 1865. godine, preselio 1930.
godine. Ukopan u porodinim Baia mezarlucima u sredini sela Volari. Sin mu
Hamza bio takoer bio vjerski uen i svjetovno prosvijeen ovjek.
9. Duri HUso, pjeva - guslar bonjakih junakih pjesama i travar.
Kao muhadir iz Podrinja naselio se na Kotunia iznad ipova Starog 1915. godine.
Bio vrstan poznavalac i pjeva - guslar bonjakih junakih pjesama. Uz to je gajio
pele i spravljao mehleme za sve vrste rana na bazi trtava, meda i polenovog
praha.
Bio omiljen kod komija i Bonjaka ipova, koji su ga iz potovanja zvali Huso
Muhadir. Roen 1965., umro 1938. godine.

10. Brki emil,

pripovjeda usmene bonjake tradicije.

Vola rima 1870. godine. Bio vrstan

tradicije. Umro 1941. godine.

poznavalac i pripovjeda

Roen u
usmene bonjake

11. Mai Su Ijo, pjeva bonjakih junakih pjesama. Roen u Lubovu

1870. godine. Bio vrstan poznavalac i pjeva bonjakih junakih pjesama. Umro
1943. godine
12. Imamovi Ibrahim, alim i pripovjeda. Roen 1871. godine u
Volarima u jednoj od najbogatijih porodica iz reda aga ovoga sela. Pored vjerskog
bio i svjetovno obrazovan. Jedan od Bonjaka ipova koji je u svoje vrijeme najvie
itao. Zapamtio vrijeme dvaju carstava (Osmanskog i Austro-Ugarskog),
dvije
kraljevine (SHS i Jugosivaviju), dvaju Balkanskih ratova (Prvog i Drugog), dvaju
sVjetskih ratova (Prvog i Drugog) i vrijeme socijalizma. Kao sVjedok smjene vie
politikih i drutvenih sistema i sa njima civilizacja bio iva enciklopedija i legenda
sela Volari i ipova. Svoja sjeanja i pripovijedanja starijih koja je sluao u mladosti
rado prenosio mlaima i bio veoma omiljen meu Bonjacima Volara i ostalih sela
ipovakog kraja. Umro 1967. godine u 96-oj godini ivota.
13. Brki Agan, pripovjeda usmene bonjake tradicije. Roen 1878.
godine na Busnovima, zaseoku Volara, gdje su mu se naselili preci poslije
progonstva iz Dalmatinske Zagore. Zapamtio vrijeme Austro-Ugarske monarhije,
dViju kraljevina (SHS i Jugosivaviju), dvaju Balkanskih ratova (Prvog i Drugog),
dvaju svjetskih ratova (Prvog i Drugog) i vrijeme socijalizma. Kao SVjedok smjene
vie politikih i drutvenih sistema i sa njima civilizacja bio iva enciklopedija i
legenda sela Volari i ipova. Svoja sjeanja i pripOVijedanja starijih koja je sluao u
mladosti rado prenosio mlaima i bio veoma omiljen meu Bonjacima Volara i
ostalih sela ipovakog kraja. Umro 1985. godine u 98-oj godini ivota.

14.

Ribi (Dafera) Vejsil, pripovjeda usmene bonjake tradicije.

Roen 1878. godine u ipovu Starom u jednoj od najbogatijih porodica ipovakih

aga, koja je meu rijetkim do 1941. godine imala svoj fijaker i posebne konje za
njihovu vuu.
Bio vrstan poznavalac i pripovjeda bonjake usmene tradicije. U bonjakom
i srpskom narodu ipova ostao upamen izmeu ostalog i po tome to je darovao
dva duluma zemlje u centru ipova za gradnjU crkve 1920. godine. Umro 1957:
godine.

15. Bahti Fehko, uitelj. Roen 1890. godine u Benjevu. Uiteljsku kolu
zavrio u Sarajevu
Benjevu.

1910. godine.

Kao uitelj

do 1941. godine

slubovao

16. ori Salih, tesar. Roen 1890. godine u Volarima, gdje je i ivio i
radio. Po povratku iz muhadirluka 1946. godine uestvovao kao lan radne
jedinice u obnovi bonjakih kua spaljenih u avgustu 1941. godine. Posebno bio
poznat po izradi kvalitetnih drvenih zaprenih kola, tkalakih stanova, mlinova za
mljevenje ita i sl. Preselio 1977. godine. Ukopan u haremu Han u selu Volari.
17. Jaarevi (Feriza) Fehko, trgovac i stolar. Roen u Benjevu 1890.
godine, gdje je i ivio kao bogart, ugledan i potovan ovjek. Do 1941. godine imao
svoj duan u selu Benjevo. Po povratku iz muhadirluka 1946. godine uestvovao
kao lan radne jedinice u obnovi bonjakih kua spaljenih u avgustu 1941. godine.
Ukopan u zajednikim mezarlucima na ulazu u selo iz pravca ipova.
18. Ribi (Mahmuta) Ago, hoda. Roen 1890. godine u selu ipovu, gdje
je i ivio. Imao priznat status samoukog hode. Do 70-tih godina, dok nisu na
podruju ipova obnovljene poruene damije i postavljeni stalni imami predvodio
kao imam demat za vrijeme duma namaza, klanjanja denaza i za vrijeme
mjeseca Ramazana. Zajedno sa Pipi Mehmedom zasluan za obnovu damije u
Starom ipovu 1967. godine.
ivio skroman i nenametljiv ivot mummina. Preselio 1971. godine. Ukopan u
haremu zvanom Rakita u selu Staro ipovo.
19. Jaarevi (Feriza) Remzo - muhtar. Roen u Benjevu 1891. godine,
gdje je i ivio kao bogat, ugledan i potovan. Kao takav obavljao dunost muhtara
do 1941. godine. Zahvaljujui ugledu i Iinom prijateljstvu sa komijama Srbima
doprinio da u ovom selu nije bilo genocida nad Bonjacima.
Poetak rata 1941. godine doekao sa imanjem od preko 30 hektara, 300
ovaca, 100 goveda i duanom u selu Benjevu. Meu rijetkima imao svoj fijaker sa
posebnim konjima za vuu.

20. Bahti Faik, uitelj, brat Fehke. Roen 1892. godine u Benjevu.
Uiteljsku kolu zavrio u Sarajevu 1910. godine. Kao uitelj do 1941. godine
slubovao u Duljcima.

21. abi (Dede) Smajo, stolar i tesar. Roen 1892. godine u Volarima,
gdje je i ivio. Po povratku iz muhadirluka 1946. godine uestvovao kao lan
radne jedinice u obnovi bonjakih kua spaljenih u avgustu 1941. godine. Uz rad
na porodinom imanju veliine 10 hektara, sa sinom Sulejmanom i bratom Fejzom
gradio kue i druge gospodarske objekte na cijelom teritoriju ipova, posebno sela
Janja. Bio poznat i po izradi drvenih - zaprenih kola, stanova za tkanje, rahtila, tj.
drvenih poljoprivrednih alatki i sl.
Preselio 1968. godine. Ukopan u abi~a
mezarlucima u abia Mahali u selu Volari.
22. Jaarevi (Feriza) Salih, trgovac. Roen u Benjevu 1893. godine,
gdje je i ivio kao bogat, ugledan i potovan ovjek. Do 1941. godine imao svoj
duan u selu Benjevo. Preselio 1965. godine. Ukopan u zajednikim mezarlucima
na ulazu u selo iz pravca ipova.
23. abi (Dede) Fejzo, zidar i tesar. Roen 1893. godine u Volarima,
gdje je i ivio. Po povratku iz muhadirluka 1946. godine uestvovao kao lan
radne jedinice u obnovi bonjakih kua spaljenih u avgustu 1941. godine. Posebno
bio poznat po obradi kamena i gradnji tvrdo zidanih objekata.
Preselio 1972.
godine. Ukopan u abia haremu u abia Mahali u selu Volari.
24. Begovi (erifa) emko, muhtar. Roen u Benjevu 1895. godine,
gdje je i ivio kao ugledan, potovan i bogat ovjek. Kao takav obavljao dunost
muhtara, tj. starjeine sela nastanjenog Bonjacima.
25. Fejzi Meho - Meara, muhtar. Roen u selu selu Volari 1895.
godine. Kao pravedan, odmjeren i ugledan i potovan Bonjak obavljao dunost
muhtara u selu Volari do 1941. godine. Strijeljan 1943. godine u muhadirluku u
Jajcu od strane partizana, pod izmiljenom optubom Srba iz ipova da se kao
muhtar nije dovoljno angaovao kod vlasti NDH na zatiti komija Srba u pokoljima
na podruju ipova poetkom avgusta 1941. godine. Ukopan u Jajcu.
26. Rami (Ale) Atif, pjeva - guslar bonjakih junakih pjesama.
Roen 1895. godine u ipovu Starom. Bio vrstan poznavalac i pjeva - guslar
bonjakih junakih pjesama. Umro 1987. godine

27. abi (Dede) Muharem, stolar i tesar. Roen 1895. godine u

Volarima, gdje je i ivio i radio. Posebno bio poznat po izradi stolarije i drvenih zaprenih kola. Preselio 1956. godine. Ukopan u abia haremu u abia Mahali u
selu Volari.
28. Bahti (Gane) em so, mlinar. Roen 1898. godine uHanovima,
sadanji grad ipovo. Pored porodine kue, na izlazu iz ipova prema Pljevi, na
rijeci Plivi imao svoj mlin sa vie vitlova, od kojeg je ivio i izdravao brojnu
porodicu. Preselio 1976. godine u ipovu, gdje je i ukopan.

29. Jaarevi (erifa) Munib, stolar. Roen 1899. godine u Benjevu,

gdje je i ivio i radio. Po povratku iz muhadirluka 1946. godine uestvovao kao
lan radne jedinice u obnovi bonjakih kua spaljenih u avgustu 1941. godine.
Preselio 1994. godine u muhadirluku u Zenici. Ukopan u mezarlucima u naselju
Graanica kod Zenice.
30. Bahti (Gane) Muho, mesar. Roen 1900. godine uHanovima,
sadanji grad ipovo. Prvi Bonjak i inae prvi ipovljanin, koji je 1946. godine
otvorio mesarsku radnju. Preselio 1985. godine u Sipovu, gdje je i ukopan. Kako
nije imao djece naslijedio ga Bahti (Rame) Meho, od brata sin, roen 1931.
godine.
31. Brki (Mehe) Mustafa, hoda, hafiz i sudija erijatskog prava.
Roen u selu Volari 1900. godine. Osnovnu kolu zavrio u rodnom selu, medresu u
Banjaluci a Fakultet islamskih nauka u Kairu 1925. godine, stekavi zvanje sudije
erijatskog prava a poslije i hafiza. Sluio se sa vie sVjetskih jezika, izmeu ostalih:
arapskim, engleskim i francuskim.
ivio u Sarajevu, gdje je obavljao vie drutveno odgovornih dunosti, izmeu
ostalog i poslove konzula u Egiptu u periodu 1945. - 1955. godine. Preselio u
Sarajevu 1975. godine. Ukopan u greblju Bare u Sarajevu

32. GaniUzeir, stolar. Roen 1900. godine u Hanovima, sada grad ipovo,
gdje je i ivio i radio. Po povratku iz muhadirluka 1946. godine uestvovao kao
lan radne jedin,k:e u obnovi bonjakih kua spaljenih u avgustu 1941. godine.
33. Gluhi Sejfo, telal. Roen 1900. godine u Benjevu, gdje je i ivio. Za
vrijeme mubarek mjeseca Ramazana obavljao dunost telala za sehur i iftar u selu
Benjevu. Bio siromah i skroman ali poten i umiljat Bonjak i mumin. Kao takav je
bio omiljen kod sVijih Bonjaka Benjeva, koji su mu davali priliku da zaradi svoju
halal nafaku i na drge naine ga pomagali. Preselio 1974.godine. Ukopan u
zajednikim mezarlucima na ulazu u selo Benjevo iz pravca ipova.
34. Hodi (Latifa) Ibrahim, tesar i mlinar. Roen 1900. godine u
Benjevu, gdje je i ivio. Po povratku iz muhadirluka 1946. godine uestvovao kao
lan radne jedinice u obnovi bonjakih kua spaljenih u avgustu 1941. godine. Sa
bratom Hamdijom imao mlin na Benjevakom potoku u selu Benjevu, od kojeg
je ostvarivao dodatne prihode. Preselio 1977. godine. Ukopan u zajednikim
mezarlucima na ulazu u selo Benjevo iz pravca ipova.
35. Kesten Hamid, trgovac, mutevelija i hadija. Roen 1900. godine u
Benjevu, gdje je i ivio. U periodu 1930. do 1941. godine imao svoj duan u
Benjevu. Hadd kao petu islamsku dunost obavio 1970. godine. U vie mandata
obavljao dunost mutevelije sela Benjevo. Preselio 1987. godine. Ukopan u
zajednikom mezarju na ulazu u selo Benjevo iz pravca ipova.

36. Pipi (Rede) Husein, hoda. Roen 1901. godine u Sariima. Zavrio
Medresu u Sarajevu 1920. godine. Nakon zavretka kolovanja ivio i radio u
Banjaluci, gdje je izmeu ostalog bio i imam Ferhadija damije do 1941. godine.
Ratno vrijeme 1941. - 1945. proveo u Banjaluci, Mrkonji Gradu i Jajcu. Kao
vijenik uestvovao u radu ZAVNOBIH-a 25.IX 1943. godine u Mrkonji Gradu.
Godine 1946. zbog malih primanja vratio se sa devetero djece u rodne 5arie na
oevo imanje, gdje je nastavio astan ivot i misiju alima izd ravaj ui porodicu od
skromnih prihoda koje je davala krta bosanska zemlja i radei povremeno kao
imam. Umro 1947. godine u bolnici u Sarajevu, gdje je i ukopan.
37. Aemovi Ale, mlinar. Roen 1903. godine u Lubovu, gdje je i ivio i
radio. Imao vlastiti mlin na Lubovakoj rici, od ijih prihoda je ivio i izdravao
porodicu. Preselio 1970. godine.
38. Hodi (Latifa) Ibrahim, odbornik. Roen u Benjevu 1903. godine,
gdje je i ivio kao bogat, ugledan i potovan ovjek. Kao takav obavljao dunost
prvog poslijeratnog
odbornika Benjeva, poev od 1946. godine. Preselio
1987.godine. Ukopan u zajednikom mezarju na ulazu u selo Benjevo iz pravca
ipova.
39. uko Dervi, trgovac. Roen 1903. godine u selu Maila. U periodu
1930 - 1941. godine ivio u Vola rima, gdje je imao svoj duan. Meu prvim
Bonjacima ipova koji su poslije Drugog svjetskog rata zavrili trgovaku kolu.
40. Jaarevi (Remze) Rifat, hadija. Roen 1904. godine u Benjevu.
Hadd kao petu islamsku dunost obavio 1975. godine. Od 1970. godine ivio u
Jajcu, gdje je i umro 1983. godine.
41. Magli evko, drutveni radnik. Roen 1905. godine u selu MUjdii
Gornji. U vremenu 1947. - 1949. godine obavljao dunost prvog poslijeratnog
sekretara Mjesnog Narodnog Odbora ipovo, a od 1948. godine kada je sa funkcije
predsjednika
MNa ipovo kao informbirovac
smijenjen Tegeltija
Ljupko i
predsjednika MNa ipovo. Od 1953. godine ivio u Jajcu. Umro 1988. godine u
Jajcu, gdje je i ukopan.
42. Spahi (erifa) Mujo, obuar. Roen 1905. godine u selu Benjevo.
Zavrio obuarski zanat 1925. godine u Banjaluci. Imao svoju obuarsku radnju u
Hanovima (dananji grad ipovo) do 1941. godine. Po povratku iz muhadirluka
1946. godine ponovo otvorio obuarsku radnju u gradu ipovu. Umro 1988. godine.
Ukopan u zajednikom mezarju na ulazu u selo Benjevo.
43. Brki (emila) Haim, hadija. Roen 1906. godine u Volarima. Od
1960. godine ivio u Bosanskoj Gradici. Had kao petu islamsku dunost obavio
1965. godine. Umro 1977. godine. Ukopan u mezarju zvanom Liskovac u Bosanskoj
Gradici.

44. Dizdar erif, brico i ugostitelj. Roen u Sokocu 1906. godine. Do

1965. godine ivio i radio u ipovu, gdje je imao brijanicu i kafanu. Godine 1965.
odselio u Jajce, gdje je takoer imao svoju brijanicu.

45. Dabija (Omera) Mustafa, zidar i stolar i hadija. Roen 1906,

godine u ipovu, gdje je i ivio. Po povratku iz muhadirluka 1946. godine
uestvovao kao lan radne jedinice u obnovi bonjakih kua spaljenih u avgustu
1941. godine. Kao vrstan zidar sagradio munaru damije u Starom ipovu 1967.
90dine. Ophodio Kjabu. Umro 1991. godine. Ukopan u mezarju zvanom Gradina u
Sipovu Starom.
46. Jaarevi (Remze) Sado, mutevelija. Roen 1906. godine u
Benjevu, gdje je i ivio. U vie mandata obavljao dunost mutevelije sela
Benjevo. Ubijen snajperomu avgustu 1993. godine, dok je radio u bai ispred
svoje kue u Benjevu. Ukopan u zajednikim mezarlucima na ulazu u Benjevo iz
pravca ipova.
47. Rami Rizo, knjievnik esejist i knjievni kritiar. Roen 1906.
godine u selu Orahovica - Gornji MUjdii u bogatoj i uglednoj porodici. Osnovnu
kolu je zavrio u ipovu, srednju u Banjaluci a Filozofski fakultet u Beogradu 1940.
godine. ivio i radio kao knjievnik esejist i knjievni kritiar u Sarajevu, gdje je i
umro 1982. godine. Ukopan na greblju Bare u Sarajevu. Objavio vie radova,
medu njima i esej"Budna Bosna" .

....

48. Sarajli (Dervia) Mustafa, uitelj. Roen 1906. godine u Jezeru. Do

1941. godine slubovao u Mujdiima i Pljevi. Druio se i bio prijatelj sa Nemanjom
Vlatkoviem, uiteljem u Pribeljcima i organizatorom ustanka 1941. godine na
podruju ipova, a takoer i sa Simom olajom, prunim radnikom i komandantom
ustanikih odreda.
Rat proveo radei kao uitelj u Visokom. Nemanja Vlatkovi, ministar u
Ministarstvu trgovine i snabdijevanja ga kao dobrog druga i prijatelja 1945. godine
uzima za jednog od svojih naelnika. Umro 1980. godine u Sarajevu.

49. Kadi Meho, prvi predsjednik zadruge u selu Pljeva. Roen 1908.
godine u Pljevi, gdje je i ivio. Uesnik NOB. U periodu 1948 - 1952. godine
obavljao dunost prvog predsjednika Zadruge u Pljevi. Umro 1980. godine uPljevi,
gdje je i ukopan.
50. Mei (Ibrahima) Ibrahim, pripovjeda bonjakih junakih
pjesama i obnovitelj turbeta Alije Gerzeleza 1970. godine u Gerzovu.
Roen 1908. godine u Lubovu. Bio vrstan poznavalac i pripovjeda bonjakih
junakih

pjesama.

Obnovio

turbe

uvenog

bonjakog

junaka

gazije

Alije

Gerzeleza 1970. godine u Gerzovu. Umro 1998. godine u muhadirluku

Ukopan na greblju Pranice.

u Zenici.

51. Bahti (Ejuba) Hado, tesar. Roen 1910. godine u Benjevu, gdje je
i ivio. Po povratku iz muhadirluka 1946. godine uestvovao kao lan radne
jedinice u obnovi bonjakih kua spaljenih u avgustu 1941. godine.
52. Kuri (Tahira) Esad, hoda. Roen 1910. godine u Benjevu. Meresu
u Banjaluci zavrio 1930. godine. Radio kao imam demata Vrai u periodu 1938
do 1941. godine. Preselio 1975. godine. U bonjakom i srpskom narodu
ipovakog kraja ostao upamen kao veoma
napredan i angaovan vjerski
slubenik, koji se je veoma esto druio sa protom iz susjednog srpskog sela
Gerzovo i uspostavljeno prijateljstvo prenosio na bonjaki narod.
53. Pipi (Rede) Mae,

pripovjeda bonjake usmene tradicije.

Rpoen 1910; godine u Sariima. Bio vrstan poznavalac i pripovjeda

usmene tradicije. Umro 1970. godine.

bonjake

54. Ribi Ahmo, umar. Roen 1910. godine u selu ipovu, gdje je i ivio.
Radio kao umar do 1970. godine, kada je penzionisan. Preselio 1975. godine.
Ukopan u haremu zvanom Rakita u Starom ipovu. U narodu ostao u vrlo lijepoj
uspomeni kao ovjek koji je obavljajui slubenu dunost imao razumijevanja za
potrebe svojih komija i sugraana.
55. Ribi Mujo, bojadija. Roen 1910. godine u selu ipovo. Prvi Bonjak i
inae prvi Qpovljanin, koji je 1946. otvorio bojadijsku radnju. Bio veoma bogat i
napredan i ugledan ovjek. Imao preko 10 hektara najplodnije zemlje u ipovu.
Meu prvim ipovljanima primjenjivao plodored: strmna ita - silani kukuruz, rano
povre - kasno povre i plantae voa. Umro 1988. godine u ipovu, gdje je i
ukopan u mezarju zvanom Rakite. Kako nije imao djece, sa njegovim preseljenjem
ugasila se kod Bonjaka ovoga kraja tradicija bojadijskog zanata.
56. Sivi amil, obuar. Roen 1910. godine uHanovima, ggie je i ivio.
Zavrio obuarski zanat u muhadirluku u Banjaluci. Po povratku u Sipovo 1946.
godine otvorio obuarsku radnju, od koje je izdravao porodicu i zaradio penziju.
Umro 1967. godine.
57. Spahi (erifa) Akif, obuar. Roen 1910. godine u Hanovima, gdje je
i ivio. Zavrio obuarski zanat u muhadirluku u Banjaluci. Kako nije imao svoje
obuarske radnje, radio je kod Spahi Muje i Bahti Sakiba.
58. Spahi (Salke) Zaim, kolar. Roen 1910. godine u Benjevu, gdje je
i ivio. Bio poznat po izradi vrlo kvalitetnih drvenih zaprenih kola. Umro 1975.
~odine. Ukopan u zajednikim mezarlucimana
ulazu u selo Benjevo iz pravca
Sipova.

59. Bai Nezir, hadija i mutevelija. Roen 1912. godine u Volarima,

gdje je i ivio. Had kao petu islamsku dunost obavio 1964. godine. Veliki dio
ivota posvetio ureivanju i odravanju mezarja i drugih spomenika islamske
kulture u Volarima i posebno voenju akcije na dobijanju odobrenja za obnavljanje
1941. godine spaljene i poruene damije u Volarima. U vie mandata obavljao
dunost mutevelije sela Volari.
Iako nije doekao poetak gradnje damije 1989. godine - u narodu je ostao
zapamen kao najzasluniji za njenu pripremu. Umro 1988. godine u Volarima, gdje
je i ukopan u mezarju zvanom Han.
60. Pipi (Mehe) Mehmed, mutevelija i blagajnik IVZ ipovo. Roen
1912. godine u ipovu, u po zemljinim posjedima i stonom fondu jednoj od
najbogatijih bonjakih porodica ipova, zvanoj Dudii. Sa sproveenjem agrarne
reforme u periodu 1918. - 1921. godine i izvrenom denacionalizacijom 1945.
godine ostao sa skromnim posjedom u centru ipova, od ijih prinosa je tegobno i
asno ivio i izdravao porodicu. U vie mandata bio mutevelija i blagajnik IVZ
ipovo. Zajedno sa hodom Ribi Agom najsasluniji za prikupljanje dokumentacije,
pripremu i gradnju 1941. godine spaljene i poruene damije u ipovu 1967.
godine. Umro 1994. godine u ipovu, gdje je i proveo vrijeme agresije. Ukopan u
Pipia mazarlucima u Starom ipovu.
61. orda Mahmut, diplomirani pravnik. Roen 1915. godine u Pljevi.
Osnovnu kolu zavrio u Pljevi, srednju u Banjaluci, a Pravni fakultet u Beogradu
1938. godine. Po zavretku studija ivio i kao ugledan pravnik radio u Sarajevu,
gdje je izmeu ostalog tokom osamdesetih godina XX vijeka obavljao dunost
sudije Ustavnog suda.
62. Kuri(Tahira) Idriz, hoda. Roen 1915. godine u Benjevu. Medresu
u Banjaluci zavrio 1932. godine. Radio kao imam demata Lubovo do 1941.
godine. U augustu 1941. godine sa porodicom izbjegao u Banjaluku. Tu su ga
1943. godine uhapsili Nijemci i odveli u logor Jasenovac,gdje je i ubijen.
63. abi (Muje) Vejsil, mutevelija. Roen 1920. godine u Volarima, gdje
je i ivio i radio u Preduzeu "Gipsara" Volari. U vie navrata obavljao dunost
mutevelije i bio lan Odbora za obnovu u avgustu 1941. godine spaljene i poruene
damije u Volarima. Pripovijedao i uz gusle opjevavao muslimanske junake
pjesme, zabavljajui tako komije za vrijeme zimskih veeri. Ovo sve do
elektrifikacije Volara 1956. godine, kada ulogu pripovjedaa i zabavljaa preuzimaju
radio prijemnici.
Vrijeme agresije do augusta 1993. godine proveo u Volarima, a po spaljivanju
ovoga sela i protjerivanju, u ipovu. Poslije zauzimanja ipova od strane HVO
Vojske preao kod sina Hajrudina u Livno, koji je u ovom gradu ivio i radio od
1975. godine. Umro 1996. godine u Livnu, gdje je i ukopan.

65. Begovi (Dervia) Alija, oficir. Roen 1925. godine u Benjevu. U

periodu 1947 - 1952. godine zavrio visoke vojne kole i kao oficir radio u
Beogradu. Krajem 80-tih godina preselio u Banjaluku, gdje jei umro 1990. godine.'
66. ilbur (Sulje) Mustafa, doktor pravnih nauka. Roen 1923. godine
u Volarima. Poslije smrti oca 1933. godine nastavio da vodi porodini duan i
kafanu u selu Volari. Iza 1945. godine ivio i radio u Zagrebu, gdje je doktorirao
pravne nauke i radio kao uspjean privrednik i drutveni radnik. Umro 1986. godine
u Zagrebu. Po Iinoj elji ukopan u porodinom ilbura mezarju u centru sela
Volari.
67. abi (aira) Fahrija, stolar. Roen 1925. godine u Vola rima, gdje
je i ivio. Imao stolarsku radnju i bio poznat po izradi izvanredno lijepe i kvalitetne
stolarije. Po povratku iz muhadirluka 1946. godine uestvovao kao lan radne
jedinice u obnovi bonjakih kua spaljenih u avgustu 1941. 90dine. Kao ugledan
Bonjak obavljao dunost odbornika u Skuptini Optine Sipovo. Umro 1986.
godine. Ukopan u mezarju zvanom Han u selu Volari. Porodinu tradiciju izrade
stolarije nastavili mu sinovi Halid i Bakir.
68. Medilpvi (Ibre) Ejub, ugo~titelj.
Roen u selu Pljeva 1927. godine.
Bio aktivan u drutvenom radu Pljeve i Sipova. Umro 1994. godine u Pljevi, gdje je i
ukopan.
69. Dadovi (Ibrahima) Enver, trgovac. Roen u Benjevu 1928. godine,
gdje je i ivio do 1992. godine kao ugledan, potovan i bogat ovjek. Meu prvim
Bonjacima ipova zavrio trgovaku kolu i zaposlio se u Preduzeu "Trgocentar"
Jajce, a poslije u "Vitorog" ipovo.
70. Ganibegovi (Husnije) Nezir, trgovac. Roen u selu Vrai 1928.
godine. Meu prvim Bonjacima ipova koji su poslije Drugog sVjetskog rata zavrili
trgovaku kolu. Vrijeme agresije od 1993. godine proveo kao prognanik sa
porodicom u Zenici.
71. Rami (emse ) Asim, pravnik, drutveni radnik.

Roen u selu

ipovu 1929. godine. Uesnik NOR-a od 1943. godine.

Godine 1949. izabran za odbornika Plenuma Sreskog Narodnog Odbora Jajce i
drugog podpredsjednika SNO Jajce i postavljen za povjerenika finansija SNO Jajce
u periodu 1949. - 1951. godine. Godine 1951. od strane Plenuma SNO Jajce
izabran za predsjednika Savjeta za prosvjetu i kulturu SNO Jajce i lana Izvrnog
odbora SNO Jajce, na kojoj dunosti je ostao sve do maja 1952. godine, kada je
izabran na dunost sekretara Skuptine Optine ipovo. Na ovoj dunosti je ostao

do kraja 1953. godine. U periodu 1970. - 1983. obavljao dunost sekretara TP

"Trgocentar" , odnosno "Vitorog" ipovo, sa koje dunosti je otiao u penziju.
Godine 1986 i 1987. obavljao dunost predsjednika Optinske organizacije Saveza
udruenja boraca NOR-a, a u 1988. godini i predsjednika Udruenja lovaca
"Tetrijeb" ipovo.
Do marta 1943. godine ivio u ipovu, kada se sa porodicom preko Banjaluk~
prebacio za Austriju, gdje je i proveo vrijeme agresije.

72. abi (Smaje) Sulejman, tesar i hadija. Roen 1928. godine u

Volarima, gdje je i ivio i radio. Po povratku iz muhadirluka 1946. godine
uestvovao kao lan radne jedinice u obnovi bonjakih kua spaljenih u avgustu
1941. godine. U periodu 1950. - 1953. sluio KNOJ i poslije demobilisanja proveo 3
mjeseca na izgradnji eljezare Zenica. Odbio ponudu da ostane u aktivnoj vojnoj
slubi i vratio se u rodne Volare na porodino imanje. Uz rad na porodinom imanju
veliine 10 hektara, sa ocem Smajom i amidom Fejzom gradio kue i druge
gospodarske objekte na cijelom teritoriju ipova, posebno sela Janja. U periodu
1974. - 1988. godine radio u preduzeu "Gipsara Volari. Podigao sedmero djece,
od kojih je estero zavrilo visoke kole. Vrijeme agresije proveo u ipovu i Zenici.
Umro 1998. godine u Zenici, gdje je i ukopan na mezarju Pranice.
ll

73. abi (Rame) efik, stolar i muteveJija. Roen 1928. godine u

Vola rima, gdje je i ivio i radio. Imao stolarsku radnju i bio poznat po izradi
izvanredno lijepe i kvalitetne stolarije. Po povratku iz muhadirluka 1946. godine
uestvovao kao lan radne jedinice u obnovi bonjakih kua spaljenih u avgustu
1941. godine. U vle mandata obavljao dunost mutevelije sela Volari. Umro 1984.
godine. Ukopan u haremu zvanom Han u selu Volari.
74. VeJi (amila) Muharem, drutveni radnik i privrednik. Roen u
selu Lubovo 1928. godine. Uesnik NOR-a od 1944. godine. Takoer uesnik vie
omladinskih radnih akcija. Zavrio Upravnu kolu i vie kurseva za drutvenopolitike radnike i rukovodioce u privredi. U preduzeu Gipsara "Volari" obavljao
dunost rukovodioca Rudnika sirovog gipsa u periodu 1961. - 1982. godine, a u
1982/1983. godini i direktora Tvornice gipsa. U 1983/84. godini obavljao dunost
predsjednika Optinskog vijea saveza sindikata ipovo. U periodu 1978 - 1982.
godine obavljao dunost delegata u Skuptini Bosne i vH~rcegovine, a u periodu
1983. - 1986. godine dunost sekretara SUBNOR-a Sipovo. Nosilac vie javih
priznanja i pohvala, izmeu ostalih i Medalje rada.
Poslije progonstva u februaru 1993. godine sa porodicom se nastanio u Zenici,
gdje je i proveo vrijeme agresije.

75. Brki (Dervia) Suljo, muteveJija. Roen u selu Volari, 1929. godine,
gdje je i ivio. U vie mandata obavljao dunost mutevelije sela Volari. Umro 1977.
godine. Ukopan u mezarlucima Han u centru sela Volari.

76. Pipi (Ibre) Ibrahim,

upravni pravnik, dugogodinji radnik
Organa uprave. Roen 1929. godine u ipovu. Zavrio Srednju upravnu kolu
1965. godine. DUJJiniz godina radio na upravno-pravnim poslovima u Organima
uprave Optine Sipovo, odakle je i penzionisan. Odleao 2,5 godina robije kao
informbimvac. Preselio 1990. godine. Ukopan uPipia mezarlucima u ipovu. U
narodu ostao zapamen kao estit i susretljiv slubenik, koji je uVijek bio na usluzi
strankama.

77. Crnki (Zuhde) Vehab, mutevelija i aktivista IVZ ipovo. Roen

1930. godine u ipovu Starom. U periodu 1970. - 1990. radio u Njemakoj, gdje je
i zaradio penziju. Po penzionisanju i povratku ukljuio se u rad Islamske vjerske
zajednice ipovo i u vie mandata bio mutevelija i blagajnik za selo Duljke, gdje je i
ivio. Do 26. februara 1992. godine boravio u Duljcima, kada je preko Vlaia
prognan zajedno sa 1.200 Bonjaka ipova u Srednju Bosnu. Vrijeme agresije
proveo u Zenici ukljuujui se aktivno u humanitarne i druge akcije koje je vodilo
Udruenje graana Optine ipovo u progonstvu.
78. Ganibegovi (Ibre) Rifat, trgovac. Roen u selu Vrai 1930. godine.
Meu prvim Bonjacims ipova koji su poslije Drugog svjetskog rata zavrili
trgovaku kolu. ivio i radio u ipovu. Preselio na ahiret 1989. godine. Ukopan u
haremu zvanom Ganibegovia mezarluci u Vraiu.
79. Muminovi (Osmana) Jusuf, pisar. Roen 1930. godine u Volarima.
Osnovnu kolu zavrio u muhadirluku u Travniku 1943. godine. Kako je imao krivu
kimu i time bio nesposoban za fiziki rad, a uz to lijep rukopis, vaio je za seoskog
pisara. itao J~ i pisao pisma vojnicima i rodbini u tuini, sastavljao molbe i albe
itd. i za to dobijao skromnu hediju. Preselio 1953. godine. Ukopan u haremu
zvanom Han u selu Volari.
80. Begovi (Dervia) Muharem, drutveni radnik i privrednik. Roen
u selu Benjevo 1931. godine. Zavrio Viu upravnu kolu i kolu rezervni oficira
ex. JNA. Imao in kapetana I klase. Bio drutveno veoma aktivan i angaovan.
Izmeu ostalog bio sekretar SSRN-a u periodu 1966. - 1970. godine, a u periodu
1960. - 1970. godine i predsjednik ove drutveno-politike organizacije. U periodu
1971. - 1983. godine bio glavni direktor Preduzea "Gipsara" Volari, a od 1984 1988. godine direktor Komunalnog preduzea "Lisina" ipovo. Nosilac vie javnih
priznanja, izmeu ostalih i medalje rada. Vrijeme agresije od 1993. godine proveo
kao prognanik sa porodicom u vedskoj.
81. Crnki (Muharema) Osman, kova. Roen 1932. godine u selu Duljci,
gdje je i ivio. Radio u Preduzeu "Gipsara" Volari kao majstor i poslovoa. Imao
kovaku radnju u Duljcima do 1992. godine. Posebno je bio poznat po izradi
poljoprivrednih alatki, i inae svih predmeta od eljeza potrebnih poljoprivrednim i
drugim
domainstvima.
Porodinu tradiciju naslijedio i unaprijedio sin mu
, otvorivi 1990. autolimarsku i autolakirersku radnju.

82. Pipi (Jahije) Hanefija, pravnik, dugogodinji radnik Organa

uprave. Roen u ipovu 1932. godine. Zavrio Srednju upravnu kolu 1965.
godine. Obavljao poslove matiara i druge upravno-pravne poslove u Organima
uprave Optine ipovo. Uperiodu 1977. - 1987. godine obavljao dunost sekretara
Tvornice djeije trikotae Sipovo.
83. abi (Muharema ) Tahir, ekonomist i drutveni radnik. Roen
1932. godine u Volarima. Zavrio Ekonomsku kolu 1966. godine. Radni vijek
proveo radei u Organima Uprave Optine ipovo, Zemljoradnikoj zadruzi,
Trgovini i preduzeu "Gipsara" Volari na finansijskim i komercijalnim poslovima.
Obavljao niz drutvenih dunosti; izmeu ostalih: omladinski i partijski aktivista,
aktivista mjesne zajednice, delegat Skuptine optine, delegat Optinske
organizacije Savezakomunista. Nosilacje vie javnih priznanja.
Vrijeme agresije sa porodicom proveo u ipovu.
84. Fejzi (Mehe) Mujo, tesar, nosilac ordena rada. Roen u selu Volari
1933. godine. Zavrio tesarski zanat i radio kao majstor u Gipsari "Volari". Za
viegodinji marljivi rad dobio orden rada 1977. godine.
Vrijeme agresije od 1993. godine proveo kao prognanik sa porodicom u
vedskoj.
85. Jaarevi (Muniba) Zuhdija, drutveni radnik i privrednik. Roen u
selu Benjevo 1933. godine. Zavrio Viu komercijalnu kolu u Banjaluci 1965.
godine. Bio drutveno veoma aktivan i angaovan. Izmeu ostalog bio predsjednik
SSRN -a u periodu 1971. - 1978. godine, a u periodu 1978. - 1982. godine
predsjednik Izvrnog odbora SO ipovo. U periodu 1983. - 1992. godine bio
direktor Pote u ipovu. Za vrijeme njegovog mandata na navedenim elnim
funkcijama izvrena elektrifikacija, pokrivanje TV signalom i razvod vodovodne i
PTT telefonske mree na cijelom podruju Optine. Takoer podruje Pljeve i sela
Benjeva povezano sa ipovom kao centrom asfaltnim putem. Nosilac vie javih
priznanja, izmeu ostalih i Medalje rada.
Poslije progonstva u februaru 1993. godine sa porodicom se nastanio u Zenici,
gdje je i proveo vrijeme agresije.
86. uk eo, graevinski tehniar, aktivista u dijaspori. Roen 1935.
godine u selu Benjevo. Od 1970. godine boravi i radi u Njemakoj.
Ljubav i portvovanost prema rodnom ipovu pokazaoje i dokazao posebno u
periodu velike ratne tragedije 1991. - 1995. godine. Pored prijema i zbrinjavanja
brojnih prognanika u vlastiti dom i socijalne ustanove, darovao je Uredu Optine
ipovo u Zenici i kombi vozilo marke Reno sa 8 sjedita i na taj nain omoguio
prevoz ipovljana izmee Zenice, Travnika, Bugojna i drugih mjesta.
87. Brki (Muharema)
Husein, upravni pravnik i dugogodinj
potanski radnik. Roen 1936. godine u Volarima, gdje se isticao kao omladinski
aktivista i drutveni radnik. Cio radni vijek u trajanju od 30 godina proveo radei

88. Crnki (Muharema) Asim, kova, prosvjetni i drutveni radnik.

Roen 1936. godine u selu Duljci, gdje je i ivio. Imao kovaku radnju u porodinoj
kui u ipovu do 1992. godine. Bio je poznat kao dobar i univerzalan majstor za
obradu eljeza i elika. Izmeu ostalog radio i kao nastavnik praktine nastave
kole za KV majstore u kolskom centru u ipovu. Zajedno sa Mehmedagi Reufom
i Jaarevi Zuhdijom 1982. godine aktivirao rad Dobrovoljnog vatrogasnog drutva
ipovo, koje je na organizacionom, kadrovskom i sportsko-takmiarskom
polju
postiglo zapaene rezultate.

89. Jaarevi (Saliha) Rudija, kova. Roen 1937. godine u Benjevu,

gdje je i ivio. Imao kovaku radnju u Benjevu. Posebno je bio poznat po izradi
eljeznih konjskih kola sa gumenim tokovima i manjih prikolica.
90. Pipi (Mahnuta) air, profesor, prosvjetni radnik, drutveni
radnik i privrednik. Roen u Sariima 1937. godine. Prirodno-matematiki
fakultet u Sarajevu zavrio 1964. godine. Kao profesor radio u Osmogodinjij koli i
Srednjokolskom centru u ipovu. U periodu 1969. - 1974. obavljao dunost
podpredsjednika Skuptine Optine ipovo {volontrerski), a u periodu 1971. - 1976.
godine dunost direktora Skolskog centra Sipovo. U periodu 1977. - 1979. godine
v

obavljao dunost zamjenika direktora Tvornice djeije trikotae u ipovu, a u

periodu 1979. - 1983. godine i dunost glavno9 direktora. U 1983, 1984 i 1985.
godini obavljao dunost predsjednika Optine Sipovo, a u periodu 1984. - 1987.
godine dunost direktora investicija Preduzea "Gipsara" Volari - ipovo. U periodu
1987. - 1990. godine Obavljao dunost direktora Komunalnog preduzea "Lisina"
ipovo. Nosilac je vie javnih priznanja.
U 1990. godini sa porodicom preselio u Sarajevo i zaposlio se u "ipod Komercu" Sarajevo. Vrijeme agresije sa porodicom proveo u opkoljenom Sarajevu.

91. Begovi (Arifa) Sulejman, kova. Roen 1938. godine u Benjevu,

gdje je i ivio. Imao svoju kovaku radnjU u selu Benjevu. Posebno je bio poznat
po izradi eljeznih konjskih kola sa gumenim tokovima i manjih prikolica. Poslije
progonstva u februaru 1993. godine sa porodicom se nastanio u Novom Travniku,
gdje je i proveo vrijeme agresije. Umro 1997. godine u Novom Travniku, gdje je i
ukopan.
92. Hamzi JUso, oficir.
Roen 1938. godine u Glamou. Odrastao
Benjevu, gdje mu se preudala majka. U periodu 1953. - 1961. godine zavrio
visoke vojne kole i slubovao na podruju Hrvatske. Penzionisan u inu pukovnika.
93. Hodi (Ibrahima) Sakib, drutveni radnik i privrednik. Roen u
selu Benjevo
1938. godine. Zavrio kolu za graevinske poslovoe. Kao
graevinski poslovoa radio u GRO "Janj" i IPAD "Gorica". U ovoj ulozi poseban

doprinos dao u izgradnji puta ipovo - Kupres, ipovo - Babii, ipovo - Benjevo,
Gipsara - Volari i vodovoda Kupreka rijeka - Strojice i Babin Do - ipovo. U
1984/85. godini obavljao dunost predsjednika Optinskog vijea saveza sindikata
ipovo. Vrijeme agresije od 1993. godine proveo kao prognanik sa porodicom u
Austriji.

94. Ribi (Muje) Kemo, kova. Roen 1938. godine u selu ipovu, gdje je i
ivio. Imao kovaku radnju u ipovu Starom. Posebno je bio poznat po izradi
eljeznih konjskih kola sa gumenim tokovima i manjih prikolica. Vrijeme agresije
od 1993. godine proveo u Bugojnu. Umro 1998. godine u Bugojnu, gdje je i ukopan
na ehidskom mezarju.
9S. Mehmedagi Reuf, profesor i drutveni radnik. Roen 1940. godine
u Doboju. Zavrio prirodno-matematiki fakultet u Sarajevu. U ipovu ivio i radio u
periodu 1971. - 1986. godine. Obavljao dunost sekretara Sekretarijata za kulturu,
fiziku kulturu i sport Optine ipovo u periodu 1971.- 1978. godine. U periodu
1978. - 1982. godine obavljao dunost predsjednika Socijalistikog saveza Optine
ipovo, a u periodu 1982 - 1986. godine dunost direktora Radnikog univerziteta
ipovo. Nosilac vie javnih optinskih priznanja.
96. Crnki (Muharema) Meho, prosvjetni i drutveni radnik. Roena
1941. godine u Duljcima. Zavrio Pedagoku akademiju u Sarajevu i do 1992.
godine ivio i radio u ipovu kao nastavnik geografije i istorije. Obavljao dunost
odbornika Mjesne zajednice Volari, te delegata Skuptine Optine ipovo. Do 26.
februara 1992. godine boravio u ipovu, kada je preko Vlaia prognan sa
porodicom zajedno sa 1.200 Bonjaka ipova u Srednju Bosnu. Vrijeme agresije
proveo u Zenici. 97. Hadi (Sulje) Adem, drutveni radnik i privrednik. Roen u selu
Duljci 1941. godine. Zavrio Tehnoloki fakultet u Tuzli 1985. godine. U periodu
1971. - 1978. godine obavljao dunost tehnikog direktora preduzeu Gipsara
"Volari" , a u periodu 1978. - 1982. godine i dunost direktora Tvornice gipsa ovog
preduzea. U 1982/83. godini obavljao dunost predsjednika Optinskog vijea
saveza sindikata ipovo. Kao aktivan drutveni radnik nosilac je vie javnih
priznanja, izmeu ostalog i medalje rada.
Od 1986. godine radio u preduzeu "Elektrobosna" Jajce kao tehniki direktor
Tvornice hemijskih proizvoda. Vrijeme agresije od 1992. godine proveo kao
prognanik sa porodicom u vedskoj.

98. Hodi (Fahrije) Ramiz, trgovac. Roen u selu Pljeva 1941. godine.
Bio aktivan u drutvenom radu Pljeve i ipova. Vrijeme agresije od 1993. godine
proveo kao prognanik sa porodicom u Travniku i Zenici.
99. Ribi (Adema) Sakib, drutveni radnik. Roen u ipovu 1941.
godine. Zavrio SrednjU umarsku kolu u Sarajevu. Kao umarski tehniar radio u
"Gorici" i Organima uprave SO ipovo. U 1968 i 1969. godini obavljao dunost
predsjednika Saveza socijalistike omladine Optine ipovo. U augustu 1990.

godine formirao Stranku demokratske akcije ipovo i prihvatio se odgovorne

dunosti predsjednika. Svojim radom i ukupnim ivotom borio se za razumijevanje
i solidarnost meu ljudima i uspostavljanje meunacionalnog povjerenja i dobrih
komijskih odnosa izmeu Bonjaka i Srba ipova. Ovo posebno u ulozi
predsjednika SDA ipovo.
Nakon napada ex JNA na Kupres, a poslije brojnih prijeteih pisama i napada
na porodinu kuu, sa grupom bonjakih mladia ipova dana 25. maja 1992.
~odine preao preko Lisine u Jajce, gdje je formirao Ratno predsjedni~tvo Optine
Sipovo u Jajcu i organizovao prihvat i zbrinjavanje prognanih Bonjaka Sipova.
Kao predsjednik Ratnog predsjednitva Optine ipovo u Jajcu formirao
ipovakiodred za odbranu Jajca.
Nakon pada Jajca 29. oktobra 1992. godine sa porodicom je izl?,jegaou
Travnik, gdje takoer organizuje rad Ratnog predsjednitva Optine Sipovo u
izbjeglitvu i odbranu slobodnih teritorija Bosne i Hercegovine pod kontrolom
Armije BiH. Vrijeme agresije zajedno sa porodicom proveo u Travniku.

Umro u augustu 1996. godine, nakon krae bolesti. Ukopan na ehidskom

mezarju u Travniku.
100. Zoli (Hakije) Hasan, doktor ekonomskih nauka, univerzitetski
profesor i dugogodinji drutveni radnik. Roen u selu Benjevo 1941.
godine. Gimnaziju zavrio u Travniku, a Ekonomski fakultet u Zagrebu, gdje je i
magistrirao i doktorirao. Radio je u "Slavku Rodiu" Bugojno kao direktor
ekonomike, te kao savjetnik za organizaciju u "Energoinvestu", direktor sektora za
ekonomiku i finansije u "Famosu", pomonik direktora Zavoda za informatiku u
Beogradu, direktor Republikogzavoda za statistiku, direktor Federalnog zavoda za
statistiku i predsjedavajui u agenciji za statistiku BiH. Do 1992. godine radio kao
profesor na Mainskom, Saobraajnom i Ekonomskom fakultetu u Sarajevu.
Vrijeme agresije proveo u opkoljenom Sarajevu. Redovni je profesor na Fakultetu
politikih nauka u Sarajevu, Ekonomskom fakultetu u Mostaru i fakultetu
kriminalistikih nauka u Sarajevu. Objavio vie strunih i naunih radova. Nosilac
vie javnih priznanja.
U narodu ipova ostao zapamen kao ovjek koji nije zaboravio svoj rodni kraj
i koji je sa funkcija koje je obavljao pomagao njegov razvoj i esto ga posjeivao.

101. Crnki (Husnije) Safet, Ijekar specijalist interne medicine. Roen

1942. godine u selu Duljci. Gimnaziju u Jajcu zavrio 1961. godine, a kao prvi
Bonjak iz ipova i Medicinski fakultet u Sarajevu 1968. godine. Po zavretku
studija radio kao Ijekar opte prakse u Ambulanti u ipovu. U 1969. godini
preseljava sa porodicom u Busovau, a potom u Travnik, gdje u Medicinskom
centru zavrava specijalizaciju iz interne medicine. Svojim Iinim primjerom
podstakao mnoge bonjake mladie ipova da krenu njegovim stopama.

Vrijeme agresije zajedno sa porodicom proveo u Travniku izvravajui asno

humani poziv ljekara, spaavajui ivote i pomaui sve ljude kojima je pomo bila
potrebna.

102. urkovi (Alije) Nedad, diplomirani ininjer, privrednik. Roen

1942. godine u Bielmiima, optina Konjie. Zavrio umarski fakultet u Sarajevu
1966. godine. U Sipovu ivio i radio u periodu 1968. - 1988. godine. Obavljao
dunost tehnikog direktora Preduzea "Gradnja" ipovo do 1973. godine, a u
periodu 1973. - 1984. godine i dunost direktora. U periodu 1984. - 1988. 90dine
obavljao dunost direktora Ugostiteljsko-turistikog
preduzea "Sokonica" Sipovo.
Od 1988. godine ivi u Sarajevu i radi na poslovima direktora Preduzea "ipad Enterijer" Sarajevo.

103. Bai (Hamze) Zijad, pripovjeda, prosvjetni radnik. Roen 1943.

godine u Banjaluci. Prvi Bonjak ipova koji je poslije Drugog svjetskog rata zavrio
~iteljsku kolu u Jajcu 1963. godinec, a 1966. i Pedagoku akademiju u Banjaluci.
Zivio i kao prosvjetni radnik radio u Sipovu, Kozareu i Prijedoru. Pedesitih godina,
za vrijeme dugih zimskih noi, kada sela ipova, time i Volari nisu jo imali
elektrinu energiju i radio prijemnike i televizore - iao po sijelima i uz lampu itao
i opjevavao Pjesmarice o tekoj ali slavnoj bonjakoj prolosti i njenim junacima:
Aliji erzelezu, Alipai, Brai Muji i Halilu Hrnjici, Mustajbegu Likom, Osmanu
Tankoviu, Brai Moria, Gazi Husref begu, Husein kapetanu Gradaeviu i
drugima, punei tako srca svojih komija Bonjaka ponosom i kuvetom da istraju
nad brojnim kunjama mukotrpnog teakog ivota.
Vrijeme agresije doekao u Prijedoru kao radnik SUP-a. Proao kroz logore
Keraterm i M'l.njaa, u kojima je maltretiran i fiziki zlostavljan. Od 1994. godine
kao prognanik-logora sa porodicom ivi u vedskoj.

104. Bai (Ahmeta) Kasim, pripovjeda. Roen 1945.

godine u
Banjaluci. Prvi Bonjak ipova koji je poslije Drugog svjetskog rata zavrio
Gimnaziju u Jajcu 1964. godine. Pedesitih godina, za vrijeme dugih zimskih noi,
kada sela ipova, time i Volari nisu jo imali elektrinu energiju i radio prijemnike i
televizore - iao po sijelima i uz lampu itao i opjevavao Pjesma rice o tekoj ali
slavnoj bonjakoj prolosti i njenim junacima: Aliji erzelezu, Alipai, Brai Muji i
Halilu Hrnjici, Mustajbegu Likom, Osmanu Tankoviu, Brai Moria, Gazi Husref
begu, Husein kapetanu Gradaeviu i drugima, punei tako srca svojih komija
Bonjaka ponosom i kuvetom da istraju nad kunjama mukotrpnog teakog ivota.
Od 1966. godine ivi i radi u Njemakoj.

105. onlagi (aira) Zekir, pravnik, funkcioner Organa uprave

Optine ipovo i drutveni radnik. Roen u selu Vrai 1947. godine. Pravni
fakultet u Sarajevu zavrio 1965. godine. Kao pravnik radio u umarstvu "Gorica"
ipovo i Organima uprave Optine ipovo, gdje je izmeu ostalog obavljao i
dunost naelnika Sekretarijata
za privredu. U 1983 i 1984. godini obavljao
dunost predsjednika Optinskog vijea saveza sindikata.

Vrijeme agresije sa porodicom do 1993. godine proveo u ipovu, nakon ega

je izbjegao u Njemaku.

106 . Musagi (Ismeta) Ago, politolog, prosvjetni i drutveni radnik.

Roen 1948. godine u ipovu. Zavrio Gimnaziju u Jajcu 1967. godine i Fakultet
(lolitikih nauka u Sa~ajevu 1971. godine. Uyeriodu 1972. - !975. godine radio u
Sumarstvu "Gorica" Sipovo, a takoer i u Skolskom centru Sipovo, kao profesor
sociologije. U ovom vremenu bio aktivan drutveni radnik. Od 1975. godine ivio 'u
Jajcu i radio kao sekretar Tvornice hemijskih proizvoda Preduzea "Elektrobosna".
Poslije pada Jajca, 29. oktobrabra 1992. godine sa porodicom izbjegao u
Zenicu, gdje je i proveo vrijeme agresije. Umro nakon duge i teke bolesti 1998.
godine. Ukopan na greblju Pranice u Zenici.

107. ejvan (Refika) Husein, ing. tehnolog. Obuarstva. Roen 1949.

godine u Pljevi. Tekstilni fakultet, smjer obuarstvo zavrio u Zagrebu 1971.
godine. Po zavretku studija zaposlio se u KTK Visoko, gdje je radio kao ininjer
tehnolog, te tehniki direktor i direktor Tvornice obue. Od 1997. godine je vlasnik
Tvornice modne obue "Cheiwan" Visoko.
108. Kudi (Huseina) Devad, ing., drutveni radnik. Roen 1949.
godine u ipovu. Zavrio Mainsku tehniku kolu u Jajcu 1968. godine i Fakultet
za organizaciju rada u Novom Sadu. Nakon zavretka studija radio u Preduzeu
"Jelingrad" Banjaluka, a od 1983. godine u Preduzeu "Aluminka" ipovo.
Vrijeme

agresije po progonstvu 26. februara 1992. godine proveo u Zenici.

109. a6i (Sulejmana)

Devad, doktor ekonomskih nauka,
prosvjetni i drutveni radnik i privrednik. Roen 1950. godine u Volarima.
Zavrio Gimnaziju u Jajcu, redovni i postdiplomski studij na Ekonomskom fakultetu
u Sarajevu, gdje je i doktorirao. Po zavretku studija 1973. godine radio kao
profesor u Ekonomskoj koli u ipovu, te kao rukovodilac ekonomskog sektora
preduzea "Gipsara" Volari i direktor ovoga preduzea do 1992. godine. Takoer
bio aktivan drutveni radnik, za to je dobio vie javnih priznanja, izmeu ostalog i
orden rada sa srebrenim vijencem. U vie mandata bio delegat u organima Mjesne
zajednice Volari, Skuptine optine ipovo, Optinskog komiteta Saveza komunista
ipov~ i meuoptinskih organa zajednica optina Jajce i Banjaluka.
Vrijeme agresije, po progonstvu u februaru 1993. godine proveo sa porodicom
u Zenici. Objavio vie strunih i naunih radova, izmeu ostalih i knjigu
"Samofinansiranje u finansiranju razvoja" 1996. godine.

110. Alibai (Mehe) Hamid, doktor ekonomskih nauka - profesor na

Ekonomskom fakultetu u Brkom. Roen 1951. godine u osiima uPljevi.
Zavrio Ekonomski fakultet u Subotici, gdje je i magistrirao i doktorirao. Po
zavretku studija zaposlio se kao asistent na Ekonomskom fakultetu u Brkom, na
kom je poslije postao docent i profesor. Objavio vie strunih i naunih radova.

111. Brki (Raida) Smajo, diplomirani ekonomist, drutveni radnik i

privrednik. Roen 1953. godine u Volarima. kolu uenika u privredi zavrio u
Jajcu 1971. godine. Viu komercijalnu kolu u Banjaluci, a Ekonomski fakultet u
Beogradu. Po zavretku studija zaposlio se u preduzeu Gipsara "Volari", gdje je
obavljao dunosti komercijalnog direktora i direktora investicija i razvoja. U vie
mandata bio predsjednik Mjesne zajednice Volari, u kom periodu je vodio akcije
izgradnje vodovodne mree, telefonske mree i povezivanja ovoga sela asfaltnim '
putem sa Centrom Optine. Takoer je bio lan Predsjednitva Optinskog komiteta
Saveza komunista ipovo i lan Izvrnog odbora Skuptine optine ipovo.
Za dugogodinji uspjean drutveni angaman i Iini doprinos razvoju komune
dobitnik je vie javnih priznanja, izmeu ostalih i Medalje za razvoj optine ipovo.
Takoer je nosilac znake "Primjeran vojnik".
Po progonstvu u februaru 1993. godine sa porodicom se nastanio u Bugojno,
gdje je i proveo vrijeme agresije.

112. abi (Sulejmana) Nedad, Ijekar primarijus, specijalista

ortopedije. Roen 1953. godine u Volarima. Gimnaziju pohaao u Jajcu, Glamou
i Priboju na Umu. Zavrio Medicinski fakultet u Sarajevu 1978. godine. U periodu
1978. - 1980. Radio u Medicinskom centru u ipovu. U 1980. godini sa porodicom
se nastanio u Zenici, gdje radi u Medicinskom centru kao Ijekar opte prakse, a od
1984. godine i kao specijalist ortoped, ua specijalnost - vanjska fiksacija.
Patentirao vanjski fiksator pod nazivom "Fix aS", za kojeg je u 1996. godini dobio
zlatne medalje na meunarodnim sajmovima inovacija u Zagrebu, Minhenu i
Briselu. Objavio vie strunih i naunih radova u domaim i inostranim strunim
medicinskim asopisima. U 1996. godini objavio knjigu "Vanjska fiksacija". Uesnik
brojnih meunarodnih
ortopedskih kongresa i simpozija, na kojima je bio
pod nosilac strunih i naunih referata i saoptenja. Od 1995. godine redovan
uesnik godinjih sVjetskih kongresa ortopeda, na kojima podnosi zapaene strune
radove i saoptenja. U 1997. godine inicijator je osnivanja i prvi predsjednik
Udruenja ortopeda Federacije ASAMI BiH (Association for the Study and Aplication
of the Methods of I1izarov). Za ukupni radni, struni i nauni doprinos dobio
priznanje primarijus. Nosilac je vie javnih priznanja. Vlasnik je Preduzea za
proizvodnju, predstavljanje, promet i ugradnju ortopedskih pomagala
"Ortoze"
Zenica. Priprema doktorat na Medicinskom fakultetu u Sarajevu.
Vrijeme agresije zajedno sa porodicom proveo, u Zenici na dunosti efa
Ortopedske klinike, izvravajui asno humani poziv ljekara i s paavajui ivote i
pomaui sve ljude kojima je pomo bila potrebna.

113. Glava (Selima) Redo, drutveni radnik. Roen u selu Glavai Pljeva
1954. godine. Zavrio Ugostiteljsku kolu i vie kurseva za drutveneaktiviste. Obavljao dunost predsjednika Omladinske organizacije Optine ipovo u
1979 i 1982. godini. Takoer radio u rezervnom sastavu Slube bezbjed nosti
sekretarijata unutranjih poslova Optine ipovo.

Po progonstvu u februaru 1993. godine vrijeme agresije zajedno sa porodicom

proveo u Zenici.

114.' Durakovi (Hasana) Fehko, prvi sahadija ipova. Roen 1955.

godine u ipovu. Od 1980. Godine ivi i radi u Sarajevu.

115. Ajki (Rede)

Ramo, diplomirani pravnik- drutveni radnik.

Roen 1956. godine. kolu uenika u privredi zavrio u ipovu 1974. godine, Pr,avni
fakultet u Zenici 1980. godine. Po zavretku studija zaposlio se u NIP "Naa rije"
Zenica kao sekretar. Godine 1985. Sa porodicom se vratio u rodno ipovo i u
periodu 1985. - 1992. godine radio u preduzeu Gipsara "Volari" kao sekretar. U
ovom periodu obavljao je niz drutvenih dunosti, izmeu ostalog dunost delegata
Skuptine Optine.
Vrijeme agresije,
proveo u Zenici.

nakon progonstva

u februaru

1993. godine sa porodicom

116. uk (ee) Kadrija, profesor odbrane i zatite, drutveni radnik.

Roen 1955. godine u Benjevu. Radio kao profesor u kolskom centru ipovo i
Sekretarijatu odbrane Jajce.

117. Ganibegovi (Ajdina) amil, diplomirani ekonomist, drutveni

radnik i privrednik. Roen 1956. godine u selu Vrai. Ekonomski fakultet u
Banjaluci zavrio 1980. godine. Obavljao dunost naelnika Sekretarijata
za
privredu Optine ipovo u periodu 1985. - 1987. godine, a u periodu 1987. - 1990.
godine i direktora Ugostiteljsko-turistikog
preduzea "Sokonica" ipovo.
Po progonstvu u februaru 1993. godine vrijeme agresije sa porodicom proveo
u Zenici.

118. Musagi (Ome) Nusret, diplomirani ininjer - aktivista u

dijaspori. Roen 1956. godine u selu ipovo Staro. Zavrio Mainski fakultet u
Rijeci i od 1980. godine sa porodicom ivi i radi u Njemakoj.
Ljubav i portvovanost prema rodnom ipovu pokazao je i dokazao posebno u
periodu velike ratne tragedije 1991. - 1995. godine. Pored prijema i zbrinjavanja
brojnih prognanika u vlastiti dom i socijalne ustanove i Iinih donacija - putovao je
na vlastiti troak irom Njemake, sakupljao hranu, odjeu, obuu, lijekove,
medicinsku opremu, ortopedska pomagala i sl. i u vie navrata slao u Zenicu,
Travnik i Bugojno i druga mjesta u kome su boravili prognani Bonjaci iz ipova.

119. Ganibegovi (Nezira) Jasmin, Ijekar specijalist interne medicine.

Roen 1960. godine u selu Vrai. Gimnaziju u ipovu zavrio 1979. godine, a
Medicinski fakultet u Sarajevu 1986. godine. Po zavretku studija radio kao Ijekar
opte prakse u Jajcu.
Vrijeme agresijezajedno sa porodicom
proveo u Zenici, Travniku i Bugojnu
izvravajui asno humani poziv ljekara, spaavajui ivote i pomaui sve ljude
kojima je pomo bila potrebna.

120. Sabi (Mehmeda) Semint Ijekar specijalist ginekolog. Roen

1960. godine u Volarima. Gimnaziju u Sipovu zavrio 1979.godine, a Medicinski
fakultet u Tuzli 1986. godine. Po zavretku studija radio kao Ijekar Univerzitetskomedicinskog centra u Tuzli, gdje je i specijalizirao ginekologiju.
Vrijeme agresije proveo u Tuzli, izvravajui asno humani poziv ljekara,
spaavajui ivote i pomaui sve ljude kojima je pomo bila potrebna.
121. Bahti (Sakiba) Mediha, diplomirani ekonomist - drutveni
radnik. Roena 1961. godine u ipovu. Zavrila Ekonomsku kolu u ipovu 1980.
godine i Ekonomski fakultet u sarajevu 1986. godine. U periodu 1986. - 1988.
godine radila kao profesor u Ekonomskoj koli u Velikoj Kladui, a od 1988 do
1990. godine u HTP "Sokonica" ipovo. U periodu 1990. - 1992. godine radila u
TP "Angropromet" Jezero. Do 15 maja 1992. godine boravila u ipovu, kada je sa
dijelom porodice izbjegla u Jajce. Poslije pada Jajca, 29. Oktobra 1992. godine
vrijeme agresije provela u Zenici.
122. ori (Mustafe) Dervi, ekonomist - drutveni radnik. Roen
1961. godine u Volarima. Ekonomsku kolu zavrio u ipovu 1980. godine. U
periodu 1982 - 1984. godine radio kao sekretar Mjesne zajednice Volari, u kom
periodu je izgraen vodovod, repetitor i telefonska mrea. Kao komercijalist radio u
preduzeu Gipsara "Volari" od 1987. - 1992. godine, u kom periodu je bio i
predsjednik Odbora za izgradnju damije u Volarima. Po osnivanju SDA ipovo, u
junu 1990. godine bio je lan prvog saziva Glavnog odbora. Nosilac je vie
drutvenih i sportskih priznanja, pohvala, znaki i medalja.
Nakon pro~onstva iz ipova 8 oktobra 1992. godine, vrijeme agresije proveo
sa porodicom u Zenici.
123. abi (Sulejmana) Enver, Ijekar, specijalista opte hirurgije i
ortopedije. Roen 1961. godine u Volarima. Gimnaziju u ipovu zavrio 1978.
godine, a Medicinski fakultet u Sarajevu 1986. godine. Po zavretku studija radio
kao Ijekar opte prakse u Medicinskom centru Zenica, a u 1993. godini je zavrio
specijalistiki studij iz opte hirurgije na Medicinskom fakultetu u Sarajevu. U 1998.
godini je zavrio specijalizaciju iz ortopedije na Klinikom bolnikom centru u
Ljubljani. U periodu 1996. - 1998. godine zavrio je postdiplomske studije na
Medicinskom fakultetu u Sarajevu i magistrant je ovoga fakulteta. lan je ASAMI
BiH i EORS-a(European Orthopaedic ResearschSociety).
Objavio vie strunih i naunih radova u domaim i inostranim strunim
medicinskim asopisima. Uesnik brojnih meunarodnih ortopedskih kongresa i
simpozija, na kojima je bio podnosilac strunih i naunih saoptenja. Priprema
magistarski rad na Medicinskomfakultetu u Sarajevu.
Vrijeme agresije proveo u Zenici, izvravajui asno humani poziv ljekara,
spaavajui ivote i pomaui sve ljude kojima je pomo bila potrebna.

125. Ganibegovi (Rifata) Ibrahim, diplomirani pravnik, optinski

funkcioner. Roen 1962. godine u selu Vrai. Pravni fakultet u Sarajevu zavrio
1984. godine. Obavljao dunosti direktora Uprave prihoda Optine ipovo u
periodu 1986. -1988. godine i dunost pomonika komandira SUP-a ipovo u
periodu 1989.-1990. godine. Od 1990. godine radio kao trini inspektor u
Organima Uprave Optine Jajce.
Po progonstvu u februaru
proveo u Zenici.

1993. godine, vrijeme agresije, zajedno sa porodicom

126. unjalo (Remze) Fikret, magistar informatike i matematike i

asistent na Prirodnomatematikom fakultetu u Sarajevu. Roen 1964. godine u
Dragnjiu.

127. Bai (Eniza) Hazim, mr mainstva - asistent na Mainskom

fakultetu u Sarajevu. Roen 1966. godine u selu ifluk. Mainsku kolu zavrio
u ipovu, Mainski fakultet u Sarajevu, gdje se je po zavretku studija kao odlian
student zaposlio kao asistent. U 1998. godini magistrirao na Mainskom fakultetu u
Zagrebu.

PREDSJEDNI1VO UDRUENJA
INTELEKTUALACA BONJAKA IPOVA U IZGNANSTVU - ZENICA

Vi koji ste kao veina saosjeali i sauestvovali u naim dosadanjim

nesreama, naim mukama i naim patnjama i koji niste okaljali svoje ruke i svoj
obraz, obraamo vam se ljudski, iz srca iskreno, komijski bonjaki, onako kako
nas ui naa tradicija i kako smo to uVijek inili, jer je za nas Bonjake komija
prei od brata u tuini, bez obzira koje vjere bio.
Bilo bi s nae strane nepoteno i neljudski ne priznati i javno ne osvjedoiti da
se je veliki broj vas Srba, naih komija u presudnim istorijskim vremenima i naim
nesreama ljudski ponaala. Zahvaljuji tome, razmjere nad nama izvrenih zloina
i nae nesree nisu vee, a mogle su biti.
Mi smo ljudi i narod koji zna da svaki zloin ima svog izvrioca po imenu i
prezimenu, koji je krivac i adresa odgovornosti zloina. injenicaje da je u avgustu
1941. godine na podruju ipova ubijenu 211 Bonjaka civila, a u periodu 1991.1995. godine 29 takoder civila, ne raunajui jop dva koja su od zadobijenih rana
nedugo poslije takoer podlegli. U oba genocida je opljakano i spaljeno preko
3.000 kua i drugih gospodarskih objekata u posjedu Bonjaka, opljakano blizu
10.000 grla krupne stoke i preko 10.000 grla sitne stoke. Za to ne mogu biti krivi
svi Srbi koji su u tom vremenu ivjeli na podruju ipova. Kriv je manji broj
pojedinaca, koji imaju svoja imena i prezimena.
Mi Bonjaci po tradiciji nismo zlopamtila i osvetnici. Mi dobra djela uzvraamo
viestruko, a nedjela pamtimo da nam se ne daj Boe ne bi ponovila. Tako emo,
komije Srbi i vaa dobra i plemenita djela pamtiti i uzvraati. Onima koji su ih
inili, vrata naih kua nisu zatvorena, a oni dobro znaju kome e se od nas obratiti
kada im pomo zatreba, bez obzira to smo rastjerani u 24. zemlje svijeta.
Uinjena nam nedjela neemo zaboraviti. Na nau zajedniku sreu dobra djela su
daleko vea od nedjela, to je nepobitan razlog da vjerujemo u mogunost
zajednikog komijskog ivljenja u meusobnom razumijevanju, toleranciji i
graanskoj i civilizacijskoj korektnosti i potovanju.
U veini sela u kojim su ivjeli zajedno Bonjaci i Srbi, u Drugom sVjetskom
ratu, a takoer i u periodu 1991.-1995. godine skoro svaka bonjaka porodica je
imala po jednog ili vie komija Srba koji su ih pomagali hranom, drvima, novcem i
sl. i titili od nasrtaja neodgovornih pojedinaca i grupa onoliko koliko su to i sami
smjeli i objektivno gledajui hirovitim i nesigurnim ratnim vremenima. Svakako, i
Bonjaci ipova su, onoliko koliko su mogli i smjeli pomagali i titili svoje komije

Srbe. Potvruju to brojni primjeri, koje mi Bonjaci pamtimo i kojih se rado

prisjeamo. Evo nekih od njih.
U bonjakom i srpskom narodu ipovakog kraja se pamte i sa posebnim
pijetetom spominju druenja i zajednike molitve Kuri (Tahira) Esada, hode iz
sela Vrai i prote iz sela Gerzovo obavljane do 1941. godine za vrijeme sunih
ljetnih mjeseci kod turbeta Alije erzeleza, koji je u narodu vaio kao zati~nik
ipovakog kraja.
Poetkom augusta 1941. godine na prostoru zvanom abia stan, gdje su
abii iz Volara imali kue i tale za ispau stoke i boravak u ljetnim mjesecima, a
jedan broj njih i kue za stalno stanovanje, pristae etnikog voe Savka
Ponjevia iz susjednog srpskog sela Natpolje su uhvatili Fejzu (Dede) abia,
roenog 1895. godine, koji je radio na njivi. Kako su mu povezali ruke i prijetili da
e ga ubiti, on ih je zamolio da ga odvedu kod glavnog, to su i uinili. Kada su
doli pred Savka on ih je, budui da je Fejzu kao asnog komiju dobro poznavao
izruio i naredio da ~a sprovedu sigurnim putem prema selu Volari, to su oni i
uinili. Tako je Fejzo Sabi, zahvaljujui komiji Savku Ponjeviu, ostao iv.
Po ulasku ustanika u ipovo u augustu 1941. godine, meu zarobljenim
Bonjacima civilima u improviziranom zatvoru zvanom Radulovia kua naao se i
Jaarevi (erifa) Munib iz Benjeva, roen 1899. godine. Kako su ustanici, zbog
zlodjela koja su sa fesovima na glavama nad srpskim narodom podmuklo izvrili
vojnici NDH vojske bili kivni i na komije Bonjake, pravdao se i spaavao kako je
ko znao i umio. Budui da je Muniba dobro poznavao tiklica (pire) Jakov iz istog
sela, pomogao mu je da izae iz zatvora i bezbjedno se vrati kui u Benjevo.
Zahvaljujui Iinom potenju, pravednosti i ugledu kako kod Bonjaka tako i
kod komija Srba Jaarevi (Feriza) Remze, muhtara iz sela Benjevo, u ovom selu
nije bilo zloina nad Bonjacima poetkom 1941. godine, a ni zlodjela NDH vojske
nad Srbima.
Krajem augusta 1941. godine zapaljeno je selo Volari. Bonjaci iz ovog sela su
bjeei preko planine Lisina, prolazili kroz sela Gornje Duljke i Gornju Stupnu,
nastanjene srpskim stanovnitvom. Kako su sa sobom vodili i nosili ogladnjelu
djecu koja su plakala traei hranu, to su ih Srbi ovih sela svraali u svoje kue i
davali im hranu i vodu.
U augustu 1941. godine vojska NDH, smjetena u bonjakom dijelu sela ifluk
Donji je zarobila Grahovac Spasana iz Cifluka Gornjeg, nastanjenog Srbima.
Zahvaljujui poznanstvu sa vojnicima NDH, spasio ga je BaiMujo.
Kako to u Zborniku sjeanja "Jajako podruje u oslobodilakom ratu i
revoluciji" navodi Radomir Mitri, odnosi izmeu veine Srba i Muslimana bili su u
to vrijeme dobri, kako u !povu, tako i u ostalim naseljima. Veina muslimanskog
stanovnitva sa podruja Sipova nije odobravala zloine ustaa nad Srbima. Svoje
protivljenje ispoljavali su na razne naine. Jovo Kljaji je u svojim sjeanjima
naveo da veliki broj potenih i razumnih Muslimana nije imao snage da se
energinije suprotstavi podivljalim pojedincima iz svoje sredine koji su se prikljuili

ustaama. Takvo dranje muslimanskog stanovnitva nije po njegovim rijeima bilo

samo po sebi dovoljno da uvjeri Srbe u iskrene i potene namjere.
Kolonu od 1.200 Bonjaka, koja je 26. februara 1992. godine ekala autobuse i
kamione za odlazak preko Vlaia za Travnik, Zenicu i druga mjesta pod kontrolom
Armije BiH ispratili su brojne komije Srbi. Jedan broj njih su prilikom opratanja,
videi u nesrei svojih komija Bonjaka i svoju vlastitu nesreu, plakali. Tunu, ali
dostojanstvenu kolonu od 5 autobusa u 7 kamiona-lepera pratilo je policijskao
obezbjeenje na elu sa Tegeltijom Milanom, naelnikom SUP-a ipovo i dr.
Popovi Savom, potpredsjednikom SDS-a ipovo. Zahvaljujui, izmeu ostalog i
njihovom angamanu, svi Bonjaci su u neizvjesnom ratnom vremenu bezbjedno
doputovali na odredite.
U periodu 1992 - 1995. godine, primjeri pomaganja i pomoi Srba ipova
svojim komijama Bonjacima u hrani, drvima, novcu, te fizikoj zatiti su zaista
brojni.
Po izbijanju sukoba na Kupresu, 6. aprila 1992. godine i dolasku brojnih grupa
paravojnih formacija iz Srbije i sa Kosova u ipovo, koje su prijetile masakrom
ipovakim Bonjacima, njihove komije Srbi su se samoinicijativno organizovali i
jedno vrijeme drali none strae po ulazima zgrada i naselja kako bi zatitili svoje
komije Bonjake, to se ne moe i ne treba zaboraviti.
Sama injenica da je preko 500 Bonjaka ipova u periodu 1992. - 1995.
godine uspjelo preko Banjaluke otputovati za tree zemlje najoitije potvruje
pomo koju su im u tome pruile komije Srbi. Kako se nisu smjeli kretati, niti je
bilo javnog prijevoza, svojim Iinim automobilima, u oskudici novca i goriva,
rizikujui esto tvlastite ivote za sitnu naknadu ili bez nje, prevozili su ih komije
Srbi.
Za svo vrijeme sukoba tokom 1992. - 1995. godine, Bonjacima koji su ivjeli
na podruju optine ipova niti jedan medicinski radnik nije odbio pruiti pomo.
Naprotiv, mnogi meu njima su dolazili i u kune posjete, to se takoer ne moe i
ne treba zaboraviti. Identian sluaj je i sa obraanjima radnicima SUP-a, Organa
uprave Optine, Pote, Eletrodistribucije, Komunalnog preduzea i drugih javnih
slubi.
Zarobljenim Srbima sa podruja ipova i Mrkonji Grada koji su boravili u
istranom zatvoru u Jajcu, u cigaretama, hrani i na druge naine pomagali su
uvari Bonjaci iz ipova, koji su ih dobro poznavali kao korektne ljude.
U 1994. godini, na prostoru Kupreke rijeke, sijekui drava za ogrijev,
zarobljena je grupa od 10 Srba. Kako su bili smjeteni u istranom zatvoru u
Travniku, posjeivali su ih i pomagali, koliko su to i sami mogli i smjeli, komije
Bonjaci - prognanici iz ipova. Takoer su svjedoili kod nadlenih vlasti da se
radi o asnim ljudima, koji se niim nisu ogrijeili o svoje komije Bonjake.
Zahvaljujui svemu ovome, svi su nakon kraeg istranog postupka vraeni u
ipovo, izuzevjednog koji je u meuvremenu umro prirodnom smru.

Bezbroj je primjera da su bonjake i srpske porodice sa podruja ipova za

svo vrijeme sukoba odravale kontakte putem pisama, radio veze i na druge
mogue naine.
Mi izuzetno cijenimo injenicu da je u selu ipovo Staro, preko 150 Bonjaka
preivjelo nesretni rat, zahvaljujui, izmeu ostalog, pomoi i zatiti komija Srba
Bonjaci su sa svojim komijama Srbima do poetka 1992. godine bukvalno
dijelili dobro i zlo. U radosti i alosti, u raanju i umiranju, ispraajima u vojsku,
enidbama i udajama, postavljanju temelja i pokrivanju kua, u bolestima i na
sahranama, posjeivali su jedni druge i ljudski iskazivali radost i saosjeanje alosti.
Srbi su to takoer ljudski uzvraali.
Sve akcije na izgradnji lokalnih puteva, razvodu vodovodne, elektro i PTT
mree voene su slono i zajedniki ne vagajui ko e uestvovati vie ili manje.
Zaseocima i udaljenim kuama Srba, to je oit primjer u Volarima, ali i u ostalim
selima, pomagali su svi iz bonjakih sela, a posebno omladina. Posebno su bile
karakteristine zajednike akcije na koevini livada i sakupljanju ljetine, u kojima su
bonjaki i srpski mladii naizmjenino pomagali jedni druge, sklanjajui tako ljetinu
od ege, pljuskova i sl.
U izgradnji vjerskih objekata Bonjaci i Srbi su pomagali jedni drugima. Tako je
zemlju za gradnjU crkve u ipovu darovao Ribi (Dafera) Vejsil, otac Ribi Sadika i
djed Ribi Sulje iz ipova Starog. Sedru za crkvu iz njive u Lubovu je takoer
darovao Bonjak, Ganibegovi Smail. Obnovu damija 70-tih godina u Benjevu,
Pljevi i ipovu, kao i 90-te godine u Volarima pomogao je novanim prilozima i
jedan broj Sr!??

Brojni su primjeri velikog prijateljstva, pa i kumovanja meu komijama i

radnim kolegama Bonjacima i Srbima, koja ni tako strane nesree kao to su
ratovi nisu mogli pokidati i koji niim nisu smetali da svako na svoj nain obiljeava
i slavi svoje vjerske praznike potujui to isto kod svojih prijatelja. Dapae, tim
povodom se prijateljstvo posebno potvrivalo: odlaskom na estitanje i
donoenjem posebnih darova.
Po ovome su do 1941. godine posebno
karakteristine porodice: Pipi (ee) Mahmuta iz Saria i uuz Stevana iz
Krevina, Jaarevi (erifa) Munib~ i Baji Jove zvani Joa iz Benjeva, Ribi
(Vejsila) Sadika iz Sipova i Ilije Sobota iz Dragnji Podova, Maglia iz Gornjih
MUjdia i Subaia iz Pribelje, Fejzi Mehe zvani Meara iz Volara Donjih i Nii
Mie iz Volara Gornjih, te Brkia i Prnjia iz zaseoka Busnovi u selu Volari i mnogi
drugi. Ova prijateljstva su nastavljena i poslije 1945. godine i ojaana su novima.
Ono to je u svemu ovome posebno vano jeste injenica da nikada u istoriji
izmeu Bonjaka i Srba ipovakog kraja nije bilo oruanih sukoba, pa ni u takvim
zajednikim nesreama kakav je bio Drugi svjetski rat i posebno nesretni sukob
1992. - 1995. godine.
Potovane komije Srbi, Bosna i Hercegovina je naa zajednika domovina i
rodna gruda. Dovoljno je prostrana i rodna, da u njoj moemo svi ljudski i po mjeri
civilizovanih naroda ivjeti. Zato prihvatite iskreno i dobronamjerno ljudski svoje

KomSl]e t::SosnJaKe,
KOJIvam svojom estitou i svojom komijskom iskrenou
mogu biti samo od koristi. Najoitije to potvruju najvee i najrazvijenije zemlje
svijeta. Tako Sjedinjene Amerike Drave, kao najjau sVjetsku privrednu i vojnu
silu sainjavaju narodi iz preko 100 nacija, Rusiju kao najveu dravu na svijetu takoer. U Srbiji ivi preko 30 razliitih nacija nesrpskog stanovnitva, koje zajedno
predstavljaju 40% ukupnog stanovnitva. Slina situacija je i sa svim ostalim
dravama svijeta. Zapravo, u svijetu i nema istih nacionalnih drava, niti to
ekonomska, kulturna i druga komunikacija meu dravama i narodima dozvoljava.
Savremena ekonomski utemeljena filozofija ivljenja XXI vijeka u svakom ovjeku
prepoznaje i vidi partnera i potroaa, to svima daje - ansu. Prepoznavanje i
prebrojavanje ljudi po naciji i vjeroispovijesti je arhaizam srednjeg vijeka, koji
nikome nemoe donijeti sreu. Zapravo, srea je u ekonomskom i socijalnom
blagostanju i graanskim pravima i slobodama po mjeri demokratije moderne
zapadne civilizacije, a ne u etnosu i time nacionalistikom jednoumiju. Mi u Bosni i
Hercegovini: Bonjaci, Srbi, Hrvati i ostali narodi i narodnosti smo dio savremenog
civilizovanog svijeta i trebamo to po primijenjenim demokratskim graanskim
pravima i slobodama biti jo vie. To je naa najvea ansa za civilizovano i
prosperitetno ivljenje u miru, blagostanju i meusobnoj graanskoj toleranciji i
uvaavanju.

Mi smo za oprost i pomirenje. Uslov za to je da Srbi Republike Srpske upru u

izvrioce zloina i da im pravedno sude, te da se izbore u organima vlasti da nam
se dozvoli bezbjedan i dostojanstven povratak na naa vjekovna ognjita. Isto to
traimo i od vlasti Federacije BiH. Svaki zloin, bez obzira gdje je i ko ga je poinio,
mora dobiti svoga izvrioca po imenu i prezimenu, a on mora biti pravedno
kanjen. Jedino tako se moe skinuti iznueno i nepravedno nametnuta hipoteka
kolektivne odgovornosti na cijele narode. Bez toga nema budunosti, ne za nas
savremenike izvrenih zloina, nego, to je jo vanije, za naa pokoljenja.
Mi nismo optereeni prolou, za koju nije i nemoe biti kriv cio narod kao
kolektivitet. Mi vjerujemo u mogunost ivota u meusobnoj komijskoj toleranciji i
razumijevanju, po mjeri svih ljudi bez obzira na vjeru i naciju, onako kako je to
vjekovna tradicija Bosne.

to bi rekli neuki i osioni - zlehuda sudbina se viestruko i stoljeima poigrava

nama i naim precima.
U Osmansko doba smo bili topovsko meso brojnih osvajakih [lohoda na
susjedne Mleane, Austriju, Ugarsku, zemlje Bliskog Istoka, Magreba i Spaniju, da
bi silna i mona Carevina bila jo vea i silnija, a nae breme i zaziranje naih
komija nemuslimana vee. Korist od toga imala je Porta i malobrojni vojni i civilni
dostojanstvenici, dok je obian ovjek, kako neislamski, tako i muslimanski tegobno
ivio. Nae ive rane se otvaraju tek sa uzmicanjem Carevine. Nai susjedi svu
svoju opravdanu i neopravdanu mrnju prema odbjeglim Osmanlijama, odnosno
kako to vole reiTurcima, iskaljuju na nama Bonjacima.
Sa slomom carevine i dolaskom okupatorske Austrougarske u Bosnu i
Hercegovinu 1878. godine, pod maskom genocidne agrarne reforme poinje proces
otimaine bonjakih imanja i njihovog darivanja nemuslimanima i time
ekonomskog unitavanja bonjakog naroda. Isti proces, sa drastinijim i bolnijim
posljedicama se nastavlja i u Kraljevini SHS, odnosno Kraljevini Jugoslaviji.
Bonjaci, od ekonomski nezavisnih i bogatih gospodara preko noi postaju,
sirotinja. Uz to, u cilju njihove naturalizacije i time zatiranja, oduzima im se pravo
na ime i oni, bez svoje volje i pristanka postaju Hrvati i Srbi islamske
vjeroispovijesti.
Poslije aprilskog sloma Kraljevine jugoslavije 1941. godine, Bosnu i
Hercegovinu zaposjedaju faisti Nijemci i !talijani. Uz njihovu pomo i blagoslov,
zapadnu polovinu Bosne i Hercegovine pripaja satelitska i ustaka Banovina
Hrvatska. U ciljU stvaranja etniki istih hrvatskih teritorija, na novozaposjednutim
prostorima uvode svoju strahovlast i teror i time sukob sa lokalnim srpskim
stanovnitvom. Po dobro oprobanom i provjerenom osvajakom metodu: zavadi pa
vladaj, u sukob pod svaku cijenu, pa i zloupotrebom fesa kao tradicionalne
bonjake nonje i bonjakih imena nastoje uvui i Bonjake ipova. Kada se Srbi
poetkom augusta, poslije zloina izvrenih nad srpskim civilima od strane ustaa
diu na ustanak Hrvati se povlae u Jajce i tako Bonjake ipova pr~utaju na
milost i nemilost oaloenim i ozlojaenim komijama Srbima. Srbi Sipova, svu
svoju mrnju prema Hrvatima i njihovim zloinima iskaljuju na nedunim
Bonjacima. Svi Bonjaci koji nisu uspjeli na vrijeme izbjei u susjedno Jajce i
Mrkonji Grad su pobijeni, a imovina opljakana i spaljena. Uslijedio je period 6
dugih godina izbivanja i muhadirluka, kako bi se spasili goli ivoti i obraz.
Nova komunistika vlast 1946. godine dovrava proces agrarne reforme,
svodei veliinu poljoprivrednih imanja pod maksimalnih 10 hektara. Bonjacima se
oduzima pravo na nacionalnu nonju i takoer uskrauje pravo na ime.
Raspad Socijalistike Jugoslavije i sa njim velikosrpske ivelikohrvatske
nacionalistike pretenzije, ponovo su se obile o glavu politiki neorganizovanih i

nacionalno dezorjentisanih
i nezrelih Bonjaka. Ponovo postaju korov na
novoskrojenim mapama Velike Hrvatske i Velike Srbije, kojeg treba unititi. Cijenu
su svakako platili i Bonjaci ipova. Pregorivi svu svoju vievjekovnom mukom
steenu imovinu, sa zaveljaj ima su se ponovo uputili u bijeli svijet, traei glavi
spasa i selameta. Tako su se nali u 24 zemlje svijeta i na skoro svim
konti nentima.

Mi nesmijemo biti optereeni prolou. Radi nas, posebno radi naih

potomaka, moramo gledati u budunost, a naa budunost je u radu, meusobnoj
slozi i ljubavi i toleranciji i suivotu sa naim komijama i naim partnerima u vlasti
nemuslimanima. Iz svega to nam se do sada dogaalo moramo izvui pouke,
moramo svesti raune sami sa sobom i moramo konano podvui crtu i okrenuti se
u slijedeem pravcu:
moramo se okrenuti jedni prema drugima i svi skupa naim vjerskim,
nacionalnim i kulturnim institucijama kao temeljima naeg identiteta,
moramo se meusobno pomagati i tititi i oslanjati jedni na druge,
moramo njegovati ljubav i patriotizam prema ipovu kao naem rodnom
kraju i kolijevci naih predaka i nesmijemo ga se nikada odrei, bez obzira
gdje budemo ivjeli,
moramo njegovati i jaati patriotizam prema Dravi Bosni i Hercegovini kao
naoj jedinoj domovini u kojoj konano ostavljamo nae potomke bez
obzira gdje se kao muhadiri trajno nastanili,
moramo se boriti za dostojanstveno
povratnika u ipovo,

ivljenje naih roaka i svih Bonjaka,

moramo materijalno i moralno pomagati nae sunarodnike povratnike u

rodno ipovo, koji svojim povratkom i svojom rtvom nastavljaju sVjedoiti
da je ipovo i bonjako.
moramno biti misionari ljubavi, potovanja, tolerancije i suivota
svima koji nas prihvataju iskreno ljudski kao graane i partnere,

prema

moramo biti beskompromisni prema svima koji na bilo koji nain dovode u
pitanje nae postojanje i opstajanje, sa nama i Drave Bosne i Hercegovine.

PREDSJEDNITVO UDRUENJA
INTELEKTUALACA BONJAKAIPOVA U IZGNANSTVU - ZENICA

XYI

BONJACI IPOVA PREMA POPISU STANOVNITVA

NA DAN 27.04. 1991. GODINE

Optina ipovo, prema popisu na dan 27.04. iz 1991. godine imala je 46

naseljenihmjesta, od ega 45 sela i sam grad ipovo.To su:
1.
2.
3.
4.
5.
6.
7.
8.
9.
10.
11.
12.
13.
14.
15.
16.
17.
18.
19.
20.
21.
22.
23.
24.

Babii
BabinDo
Benjevo
Brani
ate
itluk
osii
ukli
Dragnji
DragnjiPodovi
Duljci
ukii
Glavai
Glogovac
Gorica
Grbavica
Greda
Jusii
Kozila
Kneevii
Kudii
Krevine
Lekii
Lipovaa

25.
26.
27.
28.
29.
30.
31.
32.
33.
34.
35.
36.
37.
38.
39.
40.
41.
42.
43.
44.
45.
46.

Lubovo
Majevac
Maila
Moioci
MujiiGornji
Mujii Donji
Nadpolje
Olii
Podobzir
PodoviPljevski
Podosoje
Popue
Pribeljci
Sokolac
Stupna
ipovoStaro
ipovoGrad
Todorii
Vaganj
Vodica
Volari
Vrai

Bonjacisu naseljavali
ipovo.To su:
1.
2.
3.
4.
5.
6.
7.
8.
9.

Benjevo
itluk
osii
Dragnji
Duljci
Glavai
Kudii
Lubovo
Maila

10. Mujii Gornji

11. MUjiiDonji
12. Stupna
13. ipovoStaro
14. ipovoGrad
15. Volari
16. Vrai

Redni
broj

N ASE

LJ E

IME, IME OCA I PREZIME

GODINA

KOLSKA

ROENJA

SPREMA

BABII

U ovom selu prema pipisu iz

Bonjaka muslimana. Meutim,
spominje izmeu ostalog Babie i
vladavine osmanlija u Bosni 1878.

II

1991, kao i popisima d 1879. godine nije bilo

usmena narodna predaja Bonjaka Sipova
Mekane, koji su ivili u ovom selu do pod kraj
godine.

BABIN DO

Austro-Ugarski popis iz 1919. u ovom naselju registruje jednog

(muhamedanca).

III

BENJEVO
srednja kola
4 razr. osn ..kole
srednja kola
visoka kola
srednja kola

UK Adila EO
UK Fehke REMZUA
UK ee SAMIR
UK ee KADRIJA
UK Hamida ELVIRA
UK Kadrije ARMIN
UK Kadrije SEMIN
UK Kadrije ARMINA

1933
1930
1965
1956
1964
1986
1987
1988

HADI
HADI
HADI
HADI
HADI
HADI
HADI
HADI

1929
1929
1958
1956
1961
1967
1986
1988

bez kole
bez kole
srednja kola
osnovna kola
srednja kola
srednja kola

Ahmeta HUSNIJA
Mue EMINA
Husnije REO
Husnije FERID
Husnije SANELA
Husnije SANEL

1940
1945
1964
1966
1974
1983

srednja kola
4 raz.osn.kole
osnovna kola
osnovna kola
osnovna kola

DADOVI Ibrahima SULEJMAN

DADOVI Muniba HADERA
DADOVI Sulejmana NIHAD

1936
1942
1965

GANI
GANI
GANI
GANI
GANI
GANI

Imira HAZIR
Hasiba FATIMA
Hazira MURKAN
Hazira MUNIRA
Hazira MUNIB
Huseina SELVEDIN
Muniba DARMINA
Muniba ELDINA

bez kole
4 raz.osn.kole
srednja kola

Bonjak2

Naziv naselja, prezime i ime lica

Godina roenja Zavrena kola

1963
1965
1986
1989

srednja kola
srednja kola

BEGOVI Arifa SULEJMAN

BEGOVI~ Smaje NAFIJA
BEGOVI~ Sulejmana NERKA
BEGOVI~ Sulejmana EDINA
BEGOVIC Sulejmana EDIN
BEGOVI Pae ZUMRA

1938
1949
1971
1975
1976
1913

osnovna kola
4 raz.osn.kole
srednja kola
osnovna kola

AGANOVI
AGANOVI~
AGANOVIC
AGANOVI
AGANOVI
AGANOVI
AGANOVI
AGANOVI

1941
1942
1983
1965
1967
1989
1910
1910

4 raz.osn.kole
4 raz.osn.kole

Ibrahima ENVER
Huse HAERA
Envera DEVAD
Envera HUSEJN
Envera NEDAD
Raida SEMINA
Nedada ERDA
Nedada ENIZ
Nedada AMNA

1928
1937
1957
1968
1960
1962
1986
1988
1983

srednja kola
1-3 raz.osn.kole
osnovna kola
srednja kola
srednja kola
srednja kola

BEGOVI Salke JUSUF

BEGOVI emala PAA
BEGOVI Jusufa AMRA
BEGOVI Jusufa ZAKIR
BEGOVI Hasana NERDINA
BEGOVI Zakira AMERA
BEGOVI Zakira REFIK

1928
1936
1969
1958

4 raz.osn.kole
4 raz.osn.kole
srednja kola
srednja kola
srednja kola
1960

ZOU
ZOU
ZOU
ZOU
ZOU
ZOU

1933
1947
1967
1970
1976
1921

srednja kola
4 raz.osn.kole
srednja kola
srednja kola
osnovna kola
bez kole

BEGOVI emke FATIMA

1936

bez kole

GANI Uzeira HAJRIJA

1943

4 raz.osn.kole

DADOVI~
DADOVIC
DADOVI
DADOVI

DADOVI
DADOVI
DADOVI
DADOVI
DADOVI
DADOVI
DADOVI
DADOVI
DADOvr

Sulejmana VERNES
Nazifa SABINA
Vernesa ALDIJANA
Vernesa SANITA

Rahme BESIM
Ejuba ERIFA
Besima ERMIN
Besima FUAD
Osmana EMIRA
Fuada EJUB
Muharema RAHMO
Besima FERIDA

Zaima AHMET
Omera RASIMA
Ahmeta ESAD
Ahmeta AMELA
Ahmeta ZAlM
Hasana ZLATKA

bez kole

srednja kola
osnovna kola
4 raz.osn.kole
bez kole

1982
1986

Naziv naselja, prezime i ime lica

Godina roenja Zavrena kola

PERATOVI Jusufa EKREM

PERATOVI Dervia REIJA
PERATOVI Ekrema BELMA

1923
1941
1975

bez kole
bez kole
4 raz.osn.kole

HODI Fazle SIFETA

HOD?I~ Alije ESAD
HOD~IC;:Alije MIRSAD
HOD~IC;:Alije HATIA
HODZIC Muharema AJISA

1933
1961
1918
1929

bez kole
srednja kola
1965
srednja kola
bez kole
bez kole

UIVO
UIVO
UIVO
UIVO
UIVO

Mustafe MURADIF
Mustafe VEIHA
Muradifa FUAD
Muradifa SUADA
Muradifa EMINA

1945
1949
1972
1974
1984

srednja kola
5-7 raz.osn.kole
srednja kola
osnovna kola

AVDI
AVDI
AVDI
AVDI
AVDI

erifa MUSTAFA
erifa NASIHA
Mustafe SENADA
Mustafe MIRSADA
Mustafe ENANA

1953
1955
1976
1978
1980

srednja kola
4 raz.osn.kole
osnovna kola
visoka kola

1910

4 raz.osn.kole

HODI Latifa MEHMED

KESTEN Imira FARDEUSA
KESTEN Safeta DAFO
KESTEN Safeta RASIM

1922
bez kole
1956
osnovna kola
nepoznato srednja kola

GANI Pae SUADA

1954

UIVO Smajla ALMA

1985

HODI
HODI
HODI
HODI
HODI
HODI

1934
1936
1957
1960

Ibrahima MUHAREM
Adema AMKA
Muharema KASIM
eo SENADA
Kasima ALMEDINA
Kasima AMIR

4 raz.osn.kole

4 raz.osn.kole
bez kole
srednja kola
srednja kola
1985

1989

BAHTI Bege IBRAHIM

1904

4 raz.osn.kole

HODI Zaima VEJSIL

HOD?I~ Muje HADIJA
HOD~IC;:Vejsila ZAlM
HOD~IC;:~ejsila HATIMA
HODZIC Serifa ZIFA

1905
1924
1960
1962
1950

4 raz.osn.kole
bez kole
srednja kola
srednja kola
4 raz.osn.kole

AZIRI Safedina EDIN

AZIRI Ahmeta ELVIR

1973
1975

5-7 raz.osn.kole
osnovna kola

Naziv naselja,prezime i ime lica Godina roenja Zavrena kola

AVDl Nezira MEVLA

1910

bez kole

BAHTI
BAHTI
BAHTI~
BAHTI~
BAHTIC

Ibre HAJRO
Muharema ZINETA
Hajre SALI HA
Hajre HALIMA
Hajre ASIM

1934

4 raz.osn.kole
1936
bez kole
osnovna kola
srednja kola
srednja kola

AGANOVI Hasana LEZETA

AGANOVI Tufika ESMA
PAAVAR ?ulejmana ELVIS
AGANOVIC Muharema SMAJL
AGANOVI Smaila NERMIN
AGANOVI RAMIZ EFIKA
AGANOVI NERMIN AMEL
AGANOVI NERMIN AMELA
AGANOVI SMAJL MUHAREM
AGANOVI ZUHDO MELIHA
AGANOVI MUHAREM HASNIJA
AGANOVI MUHAREM MEVLUDlNA
AGANOVI MUHAREM MERSIHA
AGANOVI RAIFHAZIM
AGANOVI AHMET MIRSADA
AGANOVI HAZIM RAIF
AGANOVI MUHAREM SAFIJA
AGANOVI FAHRO JUSUF
AGANOVI ALIJA MURVETA
AGANOVI JUSUF JASMIN
AGANOVI JUSUFJASMINA

1936
1963
1981
1924
1963
1964
1984
1988
1953
1953
1980
1972
1984
1954
1960
1991
1931
1933
1937
1961
1967

bez kole
4 raz.osn.kole
bez kole
srednja kola
srednja kola

GLUHI SEJFO DERVIA

GLUHI MUJO HADIRA
HODI ALIJA MESUD

1956
1920
1963

4 raz.osn.kole
bez kole
srednja kola

AGANOVI
AGANOVI
AGANOVI
AGANOVI

RASIM IRFAN
ASIM ISMETA
IRFAN ADMIR
IRFAN ADlSA

1962
1970
1989
1991

srednja kola
4 raz.osn.kole

AGANOVI
AGANOVI
AGANOVI
AGANOVI
AGANOVI
AGANOVI

IBRO RASIM
SADO RABIHA
RASIM IBRAHIM
IBRAHIM ARNELA
IBRAHIM ESMERALDA
ADEM RASIHA

1927
1930
1960
1987
1989
1966

4 raz.osn.kole
bez kole
osnovna kola

1928
1934
1961

4 raz.osn.kole
bez kole
srednja kola

GANI AHMET RAMIZ

GANI EMAUJA IFETA
GANI RANIZ AHMET

1961
1964
1970

bez kole
osnovna kola
visoka kola
4 raz.osn.kole
srednja kola
srednja kola

osnovna kola
4 raz.osn.kole

osnovna kola
4 raz.osn.kole

osnovna kola

Naziv naselja, prezime i ime lica Godina roenja Zavrena kola

1971
1957
1959
1985

osnovna kola
osnovna kola
4 raz.osn.kole

1937
1945
1966
1968
1971
1973
1977

5-7 raz.osn.kole
4 raz.osn.kole
osnovna kola
osnovna kola
osnovna kola
osnovna kola

IBRI IBRO IBRAHIM

IBRI SALKO ALMASA

1929
1921

1-3 raz.osn.kole
bez kole

HADI
HADI
HADI
HADI

HAZIR IMIR
IZET SELMA
IMIR ELDIN
IMIR ELMIN

1954
1955
1984
1985

osnovna kola
osnovna kola

BAHTI
BAHTI
BAHTI
BAHTI
BAHTI
BAHTI
BAHTI
BAHTI
BAHTI

RAID EMAUJA
JUSO HANKA
EMAUJA IBRAHIM
SENIJA
IBRAHIM ALDIN
EMAUJA ISMET
EMAUJA SEFIJA
SEFIJA ERMINA
HABIBA

1932
1939
1960
nepoznato
1990
1968
1967
1986
1920

osnovna kola
bez kole
osnovna kola
osnovna kola

KESTEN
KESTEN
KESTEN
KESTEN

BEGAN EMKO
AHMET SEFIJA
BEGAN SMAJL
OMER ZEKIJA

GANI
GANI
GANI
GANI
HODI
HODI
HODI
HODI
HODI
HODI
HODI

RAMIZ
RAMIZ
HASAN
HADO

SUTKA
HADO
HAERA
ARNESA

VEJSIL ENES
SALKO HAJRIJA
ENES ESAD
ENES HASIB
ENES BELKISA
ENES RAHIMA
ENE ADIS

osnovna kola
osnovna kola
4 raz.osn.kole

1907
1920
1925
1933

bez kole
bez kole
4 raz.osn.kole
bez kole

1937
1940
1957
1967
1975

osnovna kola
1-3 raz.osn.kole
srednja kola
osnovna kola
osnovna kola

JAAREVI AHMO TAHIR

JAAREVI MUJO TIJA
JAAREVI TAHIR HARIS

1933
1941
1978

bez kole
4 raz.osn.kole

JAAREVI TAHIR ASIM

JAAREVI SLAUH SEIDA
JAAREVI ASIM AMILA

1960
1957
1987

srednja kola
4 raz.osn.kole

JAAREVI
JAAREVI
JAAREVI
JAAREVI
JAAREVI

SAUH RUDIJA
SAUH RUKIJA
RUDIJA NEDAD
RUDIJA FUAD
RUDIJA ADMIRA

Naziv naselja, prezime i ime lica

Godina roenja Zavrena kola

JAAREVI
JAAREVI
JAAREVI
JAAREVI

1991
1967
1970
1990

ASIM IZE
TAHIR HALID
REFIK ASMERA
HALID ANIDA

osnovna kola
osnovna kola

HODI MUJO ZILHA

HODI SAFET AZAMINA
4 raz.osn.kole

1924
1949

bez kole

SPAHI AHMET AMIL

SPAHI AHMET ZINETA
JAAREVI HAMID SABIHA

1921
1927

4 raz.osn.kole
bez kole
bez kole
1900

KESTEN SMAJO SEFIJA

KESTEN MUHAMED MINA
KESTEN MUHAMED MUHAREM

1919
1962
1955

bez kole
srednja kola
srednja kola

JAAREVI
JAAREVI
JAAREVI
JAAREVI
JAAREVI

1906
1952

bez kole
srednja kola
5-7 raz.osn.kole
1956

SPAHI
SPAHI
SPAHI
SPAHI

REMZO SADO
SADO SADIJA
NEZIR RAHIMA
SADIJA LEJLA
SADIJA ELMEDINA

ZAlM SALIH
MUHAREM HIDAJETA
SALIH TAIB
EMALIJA EMRA

1978
1981
1919
1965
1973

bez kole
1922
bez kole
srednja kola
osnovna kola

SPAHI ZAlM GANE

SPAHI REO REZIJA

1939
1945

4 raz.osn.kole
4 raz.osn.kole

BEGOVI SALKO OMER

BEGOVI REO ZIBA
BEGOVI OMER SUAD

1933
1936
1960

5-7 raz.osn.kole
bez kole
srednja kola

BEGOVI OMER MESUD

BEGOVI ONER NUSRET

1964
1976

srednja kola
osnovna kola

JAAREVI JUSO HAMID

JAAREVI KASIM REMZIJA
JAAREVI HAMID JUSUF

1937

bez kole
1945
bez kole
srednja kola

KESTEN HANID SULEJMAN

KESTEN JUSUF AZIJA DA
KESTEN SULEJMAN FEJSAL
KESTEN SULEJMAN MEHO

1947
1959

SPAHI ZAlM SMAJO

SPAHI ERIF VASVA

1928
1927

1962

srednja kola
osnovna kola
1980

1982
4 raz.osn.kole
bez kole

Naziv naselja, prezime i ime lica

Godina roenja Zavrena kola

SPAHI SMAJO NIJAZ

1958

srednja kola

SPAHI
SPAHI
SPAHI
SPAHI
SPAHI

1933
1928
1960
1963
1969

4 raz.osn.kole
bez kole
srednja kola
srednja kola
srednja kola

1957
1960
1982
1989
1922
1929

srednja kola
osnovna kola

1939
1947
1972
1979
1981

4 raz.osn.kole
bez kole
4 raz.osn.kole

1932
1932

srednja kola
bez kole
srednja kola
1958
srednja kola
1984
1988
bez kole

ZAlM HADO
IBRAHIM KIJA
HADO ADMlRA
HADO DERVIA
HADO NERMIN

DADOVI
DADOVI
DADOVI
DADOVI
DADOVI
DADOVI
JAAREVI
JAAREVI
JAAREVI
JAAREVI
JAAREVI

EDHEM IZEr
HAZIM MELA
IZEr ADIS
IZEr DENIS
IBRAHIM EDHEM
IMIR VEZIRA
JUSO ABID
HASAN HASNIJA
ABID MUSTAFA
ABID ELMA
ABID HAJRUDIN

1-3 raz.osn.kole
bez kole

ZOLI AGO AGI

ZOLI IMIR RAHMANIJA
ZOLI AGI FADIL
ZOLI EO SELMA
ZOLI FADIL AIDA
ZOLI FADIL AMAR
JAAREVI ERIF MUNIB

1963

SEFER
SEFER
SEFER
SEFER
SEFER

MUSTAFE MUHAREM
ABAZ MIRSADA
MUHAREM ADISA
MUAHREM NAGIB
MUHAREM ALISA

1950
1954
1980
1986
1979

4 raz.osn.kole
4 raz.osn.kole

SEFER
SEFER
SEFER
SEFER
SEFER
SEFER
EFER

ATIF MUHAREM
MUHAREM EMlLA
MUHAREM AMIR
MUHAREM AMIRA
HUSO ZLATKA
MUJO FAHRIJA
HAMID SABIHA

1954
1958
1978
1984
1919
1916
1920

srednja kola
4 raz.osn.kole

1899

bez kole
4 raz.osn.kole
bez kole

Naziv naselja, prezime i ime lica

Godina roenja Zavrena kola

SEFER FAHRIJA ISMET

SEFER MUJO ZEHRA
SEFER FAHRIJA SABAHUDIN
SEFER ZAHID NISVETA
SEFER SABAHUDIN SALEM
SEFER SABAHUDIN SAFET
SEFER SABAHUDIN SANEL
SEFER SABAHUDIN SANELA

1951
1922
1950
1949
1973
1976
1978
1978

osnovna kola
bez kole
osnovna kola
4 raz.osn.kole
osnovna kola
osnovna kola
visoka kola

STRUKAN REDO REDO

STRUKAN SULEJMAN HAIJA
STRUKAN REDE AJIZ

1930
1941
1966

bez kole
bez kole
srednja kola

STRUKAN REDO ASIM

STRUKAN LUTVO SENADA
STRUKAN ASIM ARNELA
STRUKRN ASIM AJLA
ALJBAI ALJJA ZLATE

1958
1959
1986
1989
1920

srednja kola
1-3 raz.osn.kole

ALJBAI
ALJBAI
ALJBAI
ALJBArc
ALJBAI

IBRAHIM HASIB
HASAN ZLATIJR
HASIB INDIRA
HASIB HALIL
HASIB ELVEDIN

1955
1959
1980
1982
1986

1-3 raz.osn.kole
4 raz.osn.kole

ALJBAI
ALJBAI
ALJBAI
ALJBArc

VEJSIL HALJDA
RASIM TAHIR
RASIM TAJIB
RASIM FIKRET

1943
1966
1968
1973

4 raz.osn.kole
osnovna kola
osnovna kola
osnovna kola

ALJBAI
ALJBAI
ALJBAI
ALIBAI
ALJBAI
ALIBASI
ALJBAI

MUJO SMAJO
MUHO HAJRA
SMAJO JASMIN
SMAJO RAFIJA
MEHO RAMO
HASAN AJKA
MEHO HIMZO

1935
1938
1966
1967
1928
1932
1936

4 raz.osn.kole
bez kole
srednja kola
osnovna kola
5-7 raz.osn.kole
bez kole
1-3 raz.osn.kole

ALJBAI
ALJBAI
ALJBAI
ALJBAI
ALJBAI
ALJBAI
ALJBAI
ALJBAI
ALJBAI

ERIF HAIJA
HIMZO HAJRUDIN
SULJO JASNA
HAJRUDIN ADIS
ERIF KASIM
VEJSIL RAZIJA
KASIM SAFIJA
KASIM ALMA
KASIM ALEN

1942

1-3 raz.osn.kole
1967
srednja kola
srednja kola

SEFER JUSUF SELJM

1972
1991
1949
1949
1971
1975
1979
1942

bez kole

5-7 raz.osn.kole
5-7 raz.osn.kole
osnovna kola
osnovna kola
5-7 raz.osn.kole
bez kole

Naziv naselja, prezime i ime lica

Godina roenja Zavrena kola

SEFER
SEFER
SEFER
SEFER
SEFER
SEFER
SEFER
SEFER

1947
1972
1973
1975
1977

MEHO
SEUM
SEUM
SEUM
SEUM
SEUM
SEUM
SELIM

RABIHA
JUSUF
MEHO
JASMINA
AZEMINA
SAKIB
MEVLIOA
EMSO

1982
1984

bez kole
osnovna kola
5-7 raz.osn.kole
osnovna kola
5-7 raz.osn.kole
1981
1-3 raz.osn.kole
1-3 raz.osn.kole

HUSO REMZO
SELIM FATIMA
REMZE ZIJAO
RENO EDIN

1935
1938
1964
1971

4 raz.osn.kole
bez kole
srednja kola
srednja kola

OSI IBRO AIR

OSI ZAlM ZAHIDA
OSIC AIR MIHRETA
OSI AIR VAHIDA
OSIC AIR MIHRET
OSI AIR HATIA
ALIBAIC HUSO HAIMA

1936
1940
1971
1973
1975
1910
1925

bez kole
bez kole
osnovna kola
osnovna kola
osnovna kola
bez kole
bez kole

BRKI
BRKI
BRKI
BRKI
BRKI

AVOO KEMAL
VEJSIL HAA
KEMAL SRDIKA
KEMAL SAMIR
KEMAL SAIDA

1955
1958
1982
1986
1989

srednja kola
4 raz.osn.kole

SALIOIK AMIL ZARFA

SALIOIK REOO FAHRUDIN

1922
1964

bez kole
srednja kola

SALIOIK REOO FAHRIJA

SALIOIK ZAlM FIKRETA
SALIOIK FAHRIJA ELVIR
SALIOIK FAHRIJE ELVIRA
SALIOIK FAHRIJA BAHRIJA
SALIOIK FAHRIJA SABINA
GLAVA HASAH FATIMA

1949
1952
1982
1978
1985
1987
1933

srednja kola
5-7 raz.osn.kole

GLAVA
GLAVA
GLAVA
GLAVR
GLAVA
GLAVA
GLAVA
GLAVA
GLAVA

1964
1968
1989
1933
1960
1968
1971
1932
1933

STRUKAN
STRUKAN
STRUKAR
STRUKAN

SELIM SALIH
KRSIM NERMANA
SALIH SINRH
IBRO HAIJA
ZARIF TAJIB_
ZARIF SEMlRA
ZARIF AZIM
HAIM RASIM
MUJO ZLATKA

5-7 raz.osn.kole

4 raz.osn.kole
srednja kola
srednja kola
bez kole
srednja kola
osnovna kola
osnovna kola
4 raz.osn.kole
1-3 raz.osn.kole

Naziv naselja, prezime i ime lica

Godina roenja Zavrena kola

GLAVA HAIM RASIM

GLAVA MUJO ZLATKA
GLAVA RASIM HAIM

1932
1933
1965

4 raz.osn.kole
1-3 raz.os
osnovna kola

GLAVA
GLAVA
GLAVA
GLAVA
GLAVA
GLAVA
GLAVA

1949
1947
1970
1972
1976
1978
1920

osnovna kola
4 raz.osn.kole
srednja kola
osnovna kola
osnovna kola
osnovna kola
bez kole

GLAVA MEHMED MUJO

GLAVA ARIF MAFA
GLAVA MUJO HIMZO
GLAVA MUJO SABINA
GLAVA MUJO JASMINA

1939
1947
1965
1973
1974

4 raz.osn.kole
4 raz.osn.kole
srednja kola
srednja kola
osnovna kola

EJVAN HAUL DEHVA

1926

osnovna kola

EJVAN REFIK HAUD

1961

via kola

GLAVA NRUSTRA SULEJMAN

GLAVA SULEJMAN IZET
GLAVA SULEJMAN ISMET
GLAVA SULEJMAN FIKRET

1928
1957
1963
1970

5-7 raz.osn.kole
srednja kola
srednja kola
osnovna kola

AUBAIC
AUBAI
AUBAI
AUBAI
ALI BAI

SAIDULAH EMKA
MEHO SENADA
MEHO ALDIN
MEHO ZLATKA
MEHO NERMIN

1932
1963
1966
1967
1973

4 raz.osn.kole
srednja kola
visoka kola
bez kole

AUBAI
AUBAI
ALI BAI
ALI BAI
AUBAIC
AUBAI
AUBAI

MEHO RIZAK
SULJO IDA
RIZAK AMIR
MEHO NIHAD
ERIF SENIJA
NIHAD ARMIN
NIHAD ALMIR

1956
1956
1990
1961
1965
1987
1988

osnovna kola
osnovna kola

OSI
OSI
OSI
OSI
OSI
OSI

IBRAHIM MUSTAFA
HASAN HASNIJA
MUSTAFA IBRAHIM
MUSTAFA ISMETA
MUSTAFA MEVLUDIN
MUSTAFA HAJRUDIN
HASAN FAHRIJA

RAMO ISMET
ASIM SAFETA
ISMET AMELA
ISMET EMINR
RAMO IZET
RAMO IBRO

1958
1962
1988
1990
1967
1969

srednja kola
osnovna kola

srednja kola
4 raz.osn.kole

srednja kola
osnovna kola

n.kole

VI IFLUK
Naziv naselja,prezime i ime lica Godina roenja Zavrena kola
BAI
BAI
BAI
BAI
BAI
BAI

RAMO RUVEJDA
ENIZA RAMIZ
ENIZA HAZIM
ENIZA ZIJAD
ENIZA ELMA
ENIZ ALMIR

1943
1962
1966
1968
1972
1976

4 raz.osn.kole
srednja kola
visoka kola
srednja kola
srednja kola

BAI
BAI
BAI
BAI
BAI
BAI
BAI

HALIL EMSO
SULJO BISERA
ALE DERVI
MEHO HATIDA
DERVI REMZO
MUSTAFA NAIDA
REMZO KEMAL

1920
1924

4 raz.osn.kole
bez kole
1928
osnovna kola
bez kole
srednja kola
srednja kola

BAI
BAI
BAI
BAI
BAI

HUSE SAFET
MUJO ZIJDA
MUJO FIZA
SAFET SELMA
SAFET SELMIR

1955
1957
1924
1976
1980

osnovna kola
4 raz.osn.kole
bez kole
5-7 raz.osn.kole
bez kole

BAI
BAI
BAI
BAI
BAI
BAI
BAI
BAI
BAI

HUSO ALIJA
MUSTAFA IZETA
ALIJE SEMIRA
ALIJA JASMINA
ALIJA SAMIR
ALIJA NERMIN
ALIJA JASMIN
SULEJMAN RASVEDA
JASMIN SANELA

1936
1942
1960
1964
1972
1974
1962
1962
1990

4 raz. osn. kole

bez kole
srednja kola
5-7 raz.osn.kole
osnovna kola
5-7 raz.osn.kole
nepoznato
4 raz.osn.kole

RIBI OMO KASIM

RIBI MAHMUT RAZIJA
RIBI KASIM MIRNAS

1954
1960
1981

srednja kola
srednja kola
1-3 raz.osn.kole

DUMANJI EDHEM ADIL

DUMANJI HAJRUDIN ISMETA
DUMANJI ADIL KENAN

1961
1967
1987

srednja kola
osnovna kola

BAI
BAI
BAI
BAI
BAI
BAI
BAI
BAI

1949
1949
1913
1970
1975
1939
1946
1975

4 raz.osn.kole
4 raz.osn.kole
bez kole
osnovna kola
5-7 raz.osn.kole
osnovna kola
4 raz.osn.kole
srednja kola

HUSEIMA MUSTAFA
HASAN SENIJA
IBRO FATIMA
MUSTAFE EDIN
MUSTAFA ERNAD
MAHMUTA HAJRUDIN
MEHO FATIMA
HAJRUDIN INDIRA

1922
1961
1967
1987

MAGLI
MAGLI
MAGLI
MAGLI
MAGLI

IBRAMIM ABAN
ABANA SABAHUDIH
ABANA EVAL
ABANA DEVAD
ABANA NEDAD

BAI
BAI
BAI
BAI
BAI
BAI

HALIL SUUO
AMIL HABERA
SUUE KIJAD
MUHAREMA HADIJA
KIJADA ARNELA
KIJAD ADNAM

BAI
BAI
BAI
BAI
BAI
BAI
BAI

ISMETA ELDIN
ZAlM NERMINA
SUUO ISMET
SUUE SEJAD
SMAJO EMISA
SEJADA ALEN
SEJAD ALMA

1939
1957
1964
1966
1968

5-7 raz.osn.kole
srednja kola
srednja kola
srednja kola
osnovna kola

1929
nepoznato
1935
4 raz.osn.kole
1958
osnovna kola
nepoznato
visoka kola
1986
1988
1989
1967
1967
1956
1958
1978
1983

osnovna kola
visoka kola
srednja kola
4 raz.osn.kole
4 raz.osn.kole
bez kole

KOPO MUJE MUSTAFA

KOPO IBRAHIMA ZLATA
KOPO MUSTAFE RAMIZA
MAGLI ABAN MEVLIDA
KOPO MUSTAFE KASIM
KOPO HUSEIN SENADA
KOPO KASIMA KASIMA
KOPO KASIMA HMIR
KOPO MUSTAFA ASIM
KOPO ERIF SEBlRA
KOPO ASIM AIDA

1928
1934
1959
1975
1954
1961
1983
1986
1961
1961
1990

4 raz.osn.kole
osnovna kola
srednja kola
5-7 raz.osn.kole
via kola
srednja kola
1-3 raz.osn.kole

BAI
BAI
BAI
BAI
BAI

1940
1948
1969
1974
1965

osnovna kola
4 raz.osn.kole
srednja kola
osnovna kola
srednja kola

1966
1988
1990

srednja kola

MUJO
IBRO
NIJAZ
NIJAZ
NIJAZ

NIJAZ
HASNIJA
SALEM
BEGZADA
SADIK

BAI SUUO SENADA

BAI SADIK ALDIJANA
BAI SADIK ADIS
IMAMOVI
IMAMOVI
IMAMOVI
IMAMOVI
IMAMOVI

IBRIIM HAKIJA
HUSO RAMZIJA
HAKIJE FEHIM
HAKIJA MUHAREM
LATIF PAA

1930
nepoznato
1956
1953
1956

via kola
srednja kola

bez kole
bez kole
bez kole
bez kole
nepoznato

Naziv naselja, prezime i ime lica

Godina roenja Zavrena kola

IMAMOVI MUMAREM ALMA

IMAMOVI MUMAREM SAMIR
IMAMOVI MUMAREM AMIR

1977
1984
1979

MAILO SMAJO MUJO

MAGILO RAMO HATA
MAILO MUJO NIJAZ
MALO NIJAZ ANEL
MAILO NIJAZ AZRA
MAILO MUJO HAUD
MAILO AGO NEZVETA
MAILO HAUD VERNES
MAILO HAUD FAMRIJA
MAILO HALID MELIHA
MAILO HAUD JASNA

1916
1926
1958
1988
1989
1956
1961
1980
1982
1988
1990

bez kole
bez kole
via kola

MAILO MEHO MEHMED

1943

srednja kola

VII

srednja kola
4 raz.osn.kole

DONJI MUJDII

VIII DRAGNI
TICA
TICA
TICA
TICA

EFIK
KIJAD
KIJAD
KIJAD

KIJAD
ISMETA
AMRA
ARN EN

1951
srednja kola
nepoznato
nepoznato
nepoznato
1942
1950
1971
1982
1969

srednja kola
osnovna kola
srednja kola

UNJALO MUHAREM FIKRA

UNJALO JUSO SEJAD
UNJALO JUSO ZEKIRA

1923
1962
1956

bez kole
srednja kola
osnovna kola

MEI
MEI
MEI
MEI
MEI
MEI
MEI
MEI
MEI
MEI
MEI
MEI

1924
1927
1947
1954
1972
1977
1978
1952
1949
1976
1980
1984

bez kole
bez kole
osnovna kola
4 raz.osn.kole
osnovna kola
osnovna kola

HODI
HODI
HODI
HODI
HODI

FAHRIJA RAMIZ
RAMIZ HAUMA
RAMIZ ALMIRA
RAMIZ AMRA
RAMIZ ALMIR

IBRO HAIM
PASO HAMIDA
HASIM IBRO
IBRO RAZA
IBRO EDIN
IBRO EMIR
IBRO ADISA
HAIM RAMIZ
RAMIZ VASVA
RAMIZ ALEN
RAMIZ ARNELA
RAMIZ MINELA

srednja kola

osnovna kola
4 raz.osn.kole

Naziv naselja, prezime i ime lica Godina roenja Zavrena kola

SEREMET EJUB ESAD
SEREMET ESAD ZIJADA
MESI
MEI
MEI
MEI
MEI
MEI

MUHAREN ADEMA
SALKO RASIM
RASIM PEMBA
AMIL AMA
AMA HAHA
MUHAREMA MUNIBA

ELILOVI

AMA BILFAN

1929
1932

osnovna kola
srednja kola

nepoznato
1923
1939
1914
1949
1957

osnovna kola
bez kole
bez kole
bez kole
4 raz.osn.kole
srednja kola

1979

ABI MUJO SEMIN

MEI SEMIN HAERA
ABI SEMIN DENITA
RAMI MUJO HUSEIN
RAMI HUSEIN ALIJA
REDI HUSEIN EMA
REDI HUSEIN HUSEIN

1959
1962
1983
1929
1920
1900
1929

osnovna kola
srednja kola

RAMI
RAM I
RAM I
RAM I
RAMI
RAM I
MEI
MESI
MEI
MEI
MEI
MEI
MEI
MEI
MEI

HUSEIN ZEHRUDIN
ZEHRUDIN LEZETA
HUSEIN NIHRET
MIHRET SENADA
MIRHET MELIHA
MIHRET SABAHUDIN
HASAN FUAD
FUAD TAHIRA
FUAD ADNAN
REDO HASAN
HASAN RAMIZA
HASAN SUVAD
HASAN SUVADA
REDO HAMDIJA
HAMDIJA BILKA

1960
1961
1955
1956
1983
1981
1963
1964
1989
1939
1939
1968
1971
1927
1927

srednja kola
4 raz.osn.kole
srednja kola
4 raz.osn.kole

REDI
REDI
REDI
REDI
REDI
REDI

EMSO SULEJMAN
SULEJMAN URA
SULEJMAN MERIMA
SULEJMAN ZLATKO
SULEJMAN ZIJAD
SULEJMAN MIRELA

1945
1951
1971
1972
1974
1978

osnovna kola
4 raz.osn.kole
srednja kola
visoka kola
osnovna kola

REDI
PRASKO
REDI
REDI
REDI

SULEJMAN EDIJA
SULEJMAN REZIJA
UJO FATIMA
FATIMA FADILA
EMALIJA EMAL

bez
bez
bez
bez

kole
kole
kole
kole

srednja kola
osnovna kola
osnovna kola
4 raz.osn.kole
srednja kola
osnovna kola
4 raz.osn.kole
bez kole

1980
1924
bez kole
nepoznato bez kole
1955
4 raz.osn.kole
1957
osnovna kola

Naziv naselja,prezime i ime lica Godina roenja Zavrena kola

1953
1980
1982
1989

osnovna kola

UNJALO MUJO AIL

UNJALO MAE RAHIMA
UNJALO IBRO JUSO
SABI BEO ZILHA
UNJALO IBRO REHZO
UNJALO SUUO FATIHA
UNJALO REMZO MIRSADA
UNJALO REMZO FIKRET

1932
1932
1919
1939
1930
1933
1967
1964

4 raz.osn.kole
bez kole
bez kole
bez kole
4 raz.osn.kole
bez kole
srednja kola
visoka kola

HODI
HODI
HODI
HODI
HODI

MEHMED RIFET
EO HASIBA
ZAlM MUNIBA
RIFET MIRSAD
RIFET ENSAD

1945
1918
1953
1975
1977

osnovna kola
bez kole
4 raz.osn.kole
osnovna kola

MEI
MEI
MEI
MEI
MEI

MUHAREM MEHMED
MEHMED AEM
MUSTAFA SAJHA
AEM JASMIN
RAHO FATIMA

REDI
REDI
REDI
REDI

DEMAL SANIJA
EHAL SAMIR
EMAL SEMlRA
EMAL SEMIR

nepoznato
1966
nepoznato
1990
nepoznato

4 raz.osn.kole
srednja kola
osnovna kola
bez kole

FERIZ HANIFA
FERID ZUMRA
MURIS ELMEDINA
ADIL SEMIN

1930
1944
1977
1963

bez kole
4 raz.osn.kole

UNJALO AMIL NAZIFA

HODI AMIL MAJ REMA

1921
1935

bez kole
4 raz.osn.kole

REDI
REDI
REDI
REDI
REDI
REDI
REDI
REDI
REI

1919
1957
1962
1984
1987
1930
1962
1964
1984

bez kole
srednja kola
osnovna kola

bez kole
osnovna kola
5-7 raz.osn.kole
osnovna kola

ZEC MUJO HAIJA

ZEC KARANFIL AMIR

1935
1969

4 raz.osn.kole
osnovna kola

REDI HUSO MUJO

REDI SUUO MINA

1910
1918

bez kole
bez kole

HODI
HODI
HADI
HODI

REDO ZLATKA
MEHMEDALIJA AIL
HASAN NAHDA
ADIL ADNAN
ADIL ADIS
IBRO AlRA
HUSEIN HUSO
HUSEIN SENAD
HUSEIN SUVADA

osnovna kola

Naziv naselja, prezime i ime lica

Godina roenja Zavrena kola

ABI
ABI
ABI
ABI
ABI
ABI
ABI
ABI
SABI
ABI
ABI
ABI
ABI
ABI
ABI

1958
1959
1979
1983
1987
1965
1964
1988
1990
1944
1951
1972
1973
1977
1988

IBRAHIH EFKO
SAFET AZIMA
EFKO ALMEDINA
EFKO ALEN
EFKO ARMIN
REMZO NEDAD
TAHIR HADERA
NEDAD LEJLA
NEDAD ANEL
MUSTAFA HUSEIN
SUUO HABIBA
HUSEIN ALMIRA
HUSEIN HASNIJA
HUSEIN ALMIR
HUSEIN ISMlRA

MEDILOVI
MEDILOVI
MEDILOVI
MEDILOVI
MEDILOVI
MEDILOVI

IBRO HAIM
IBRO LUTVIJA
HAIM ESAD
HAIM MIRSAD
HAIM NIJAZ
HASO ZULKA

srednja kola
bez kole

srednja kola
osnovna kola

4 raz.osn.kole
4 raz.osn.kole
osnovna kola
osnovna kola

1928
1938
1961
1964
1967
1903

bez kole
bez kole
srednja kola
srednja kola
srednja kola
bez kole

ABI
ABI
ABI
ABI
ABI

MUJO BEGIM
REDO ElRA
HEIM BENJAMEN
BESIH ADIS
BAJRO HUSO

1955
1964
1985
1987
1921

4 raz.osn.kole
4 raz.osn.kole

AJKI
AJKI
AJKI
AJKI
AJKI
AJKI
AJKI
AJKI

IBRAHIM MAHMUT
SULEJMAN ERIMA
MAHMUT MUSTAFA
MAHHUT ENES
MAHMUT SALIHA
MAHMUT FATE
MAHMUT SALIH
MAHMUT SAMIR

1938
1938
1958
1962
1968
1970
1972
1977

osnovna kola
bez kole
osnovna kola
4 raz.osn.kole
srednja kola
osnovna kola
osnovna kola

SEFER
SEFER
SEFER
SEFER
SEFER
SEFER
SEFER
SEFER
SEFER
SEFER

MUSTAFA MUSTATA
SMAJO SADETA
MUSTAFA SUVADA
MUSTAFA SENAD
MUSTAFA SEID
MUSTAFA IBRAHIM
HUSEIN FIKRETA
IBRAHIM MUJO
IBRAHIM MEHMED
MUSTAFA DIHA

1948
1949
1974
1970
1985
1957
1963
1983
1986
1925

osnovna kola
4 raz.osn.kole
osnovna kola
osnovna kola

4 raz.osn.kole

srednja kola
4 raz.osn.kole

bez kole

UNJALO
UNJALO
UNJALO
UNJALO
UNJALO
UNJALO
UNJALO
UNJALO
UNJALO
UNJALO
UNJALO
UNJALO
UNJALO

ADIL DEVAD
AHMET HASNIJA
EVAD NERMIN
EVAD NERMINA
ADIL ASIM
RAMO AlEMA
ASIM ADMIR
ASIM ADMIRA
JUSUF ISMET
MEAMEDAUJA FATIMA
ISMET ARMIN
ISMET EDIN
ISMET MIRALEM

RAMI HUSEIN NEAD

RAMI EMIL REMZIJA
RAMI NEAD SENAHID

1961
1963
1986
1986
1957
1960
1981
1983
1944
1951
1969
1974
1982
1962
1972
1990

1-3 raz.osn.kole
srednja kola

srednja kola
osnovna kola

srednja kola
4 raz.osn.kole
visoka kola
osnovna kola

srednja kola
osnovna kola

UNJALO JUSUF HASAN

UNJALO HASAN EKREM
UNJALO ZAJKO AJKA
HUDOVI ALIJA FATA
UNJALO MEHO HASIJA
UNJALO HASIJA FARUK
UNJALO REMZO EMINA
UNJALO FARUK EHEREZADA
UNJALO BEO IMIR
UNJALO BEIR HAZA
UNJALO IMIR ZINETA
UNJALO IMIR IFET
UNJALO HAJRAGA SEBIHA
UNJALO IFETA ALMEDINA
UNJALO IFET NERMINA
CUNJALOIFETJASMINA

1931
4 raz.osn.kole
1956
srednja kola
1931
bez kole
1908
bez kole
nepoznato 4 raz.osn.kole
1964
srednja kola
1965
srednja kola
1989
1912
bez kole
1922
bez kole
1961
osnovna kola
srednja kola
1951
1956
4 raz.osn.kole
1978
1983
1987

REDI
REDI
REDI
REDI
REDI
REDI
REDI
REDI
REDI
REDI

1938
bez kole
1942
bez kole
1972
osnovna kola
nepoznato 4 raz.osn.kole
1980
1964
srednja kola
1965
osnovna kola
1989
1969
srednja kola
1974
osnovna kola

BEO JUSUF
MEHO HAJRA
JUSUF JUSUF
JUSUF HAJRO
JUSUF BESIHA
JUSUF BESIM
TAHIR MINA
BESIM EMINA
JUSUF NESIM
FAHRIJA JASNA

MEDILOVI IBRO EJUB

MEDILOVI MUJO NAFIZA

1927
1926

4 raz.osn.kole
bez kole

Naziv naselja,

prezime i ime lica

Godina roenja Zavrena kola

ZOLI BEGO ELVIRA

MEDILOVI EJU IBRO
MEDILOVI TAHIR SADIJA
MEDILOVI IBRO MIRZA
MEDILOVI IBRO SAMIR
MEDILOVI IBRO SABINA

1977
1950
1956
1978
1980
1986

REDI
REDI
REDI
REDI
REDI
REDI
REDI
REDI
REDI

RASIM ERIF
IBRAHIM SANIJA
ERIF ZEJNA
ERIF AJKA
ERIF RASIM
IBRO RASEMA
RASIM IBRAHIM
HAMO EMIRA
IBRAHIM FATIMA

1955
1964
1989
1990
1919
1928
1957
1957
1986

srednja kola
4 raz.osn.kole

ALIBAI RAMO NEDAD

ALIBAI BEO FAHRIJA
ALIBAI NEDAD ARNEN

1960
1965
1989

via kola
srednja kola

GLAVA MUJO ZAHID

GLAVA DERVI IFKA
GLAVA ZAHID AMELA

1934
1944
1980

1-3 raz.osn.kole
4 raz.osn.kole

ABI SALKO HAIM

ABI RIZVAN AMKA

1934
1935

srednja kola
srednja kola

1946
1949
1971
1974
1959
nepoznato

srednja kola
srednja kola
osnovna kola
osnovna kola
srednja kola

1957
1959
1988
1983
1985
1980

osnovna kola
4 raz.osn.kole

1912
1918

bez kole
bez kole

UNJALO
UNJALO
UNJALO
UNJALO
UNJALO
UNJALO
MEI
MEI
MESI
MESI
MEI
MESI

IBRO ADEM
MEHMEDALIJA EMINA
ADEM ALMIR
ADEM EMIRA
JUSO SENAD
ALIJA HIDAJETA

HAMDIJA SEJAD
SEJAD SAFETA
SEJAD ALMEDINA
SEJAD AMELA
SEJAD ARNELA
SEJAD ALMEIN

srednja kola
osnovna kola

4 raz.osn.kole
bez kole
srednja kola
srednja kola

VIlI DRAGNI PODOVI

IX

DUUCI

HADI HENO MUJO

HADI AGAN GOPE

1954
1963
1980
1983

osnovna kola
osnovna kola

TAU ZAJKO VEJSIL

TAU AGE ZARIFA

1912
1922

4 raz.osn.kole
bez kole

UKI
UKI
UKI
UKI
UKI

OSMAN ZILHA
MUSTAFA FIKRET
SMAJO DEHVA
FIKRET ELVIRA
FIKRET ARMINA

1917
1947
1951
1973
1979

bez kole
osnovna kola
4 raz.osn.kole
osnovna kola

CRNKI
CRNKI
CRNKI
CRNKI
CRNKI

ABDULAH OMER
ISMET FADILA
DERVI SEDIDA
AHMET REMZIJA
DERVI RASEMA

1942
1946
1959
1910
1946

osnovna kola
osnovna kola
osnovna kola
bez kole
srednja kola

HADI
HADI
HADI
HADI
HADI
HADI
HADI
HADI
HADI
HADI
HADI

AUJA HIDAJET
RAHMO ASIMA
HIDAJET ADNAN
HIDAJET ENIDA
HIDAJET EUDA
HIDAJET ELDINA
AUJA AHMO
AZIZ RIFETA
AHMO ADMIR
AHMO AMER
NAZIF FATIMA

CRNKI
CRNKI
CRNKI
CRNKI
CRNKI
CRNKI
CRNKI

MUHAREM OSMAN
NAZIF MINA
OSMAN MIRSAD
ABID MIRSADA
MIRSAD DANA
MIRSAD ZANA
OSMAN MIRSADA

UKI
UKI
UKI
UKI
UKI

HUSNIJA EDHEM
RAHMO BEHRIJA
HUSNIJA ZEKIRA
EDHEM JASMIN
EDHEM SEDIN

HADI
HADI
HADI
HADI

MUJO
SAUH
MUHO
MUHO

MUHO
SENADA
EUS
ERMINA

TAU MUSTAFA MEHMED

TAU REID ASMA

1955
4 raz.osn.kole
1953
osnovna kola
1977
1980
1986
1986
nepoznato srednja kola
1963
visoka kola
1988
1991
1937
bez kole
1932
1936
1964
1967
1988
1990
1959

srednja kola
4 raz.osn.kole
visoka kola
srednja kola

srednja kola

1936
1-3 raz.osn.kole
1937
bez kole
nepoznato osnovna kola
1963
srednja kola
1972
srednja kola
1948
1953

osnovna kola
4 raz.osn.kole

Naziv naselja, prezime i ime lica

Godina roenja Zavrena kola

TAU
TAU
TALI
TALI
TAU
TALI
TALI
TALI

1977
1980
1916
1952
1955
1976
1978
1985

MEHMED MERISA
MEHMED MIRSAD
AMIL IMA
MUSTAFA HADO
DEDO EFIKA
HAO ELVEDIN
HADO MUSTAFA
HADO MERIMA

CRNKI
CRNKI
CRNKI
CRNKI
CRHKI
CRNKI
CRNKI

HAIM EKREM
HAIM LUTVIJA
EDHEM SABAHUDIN
EKREM ELVEDIN
EKREM ELVEOINA
ERIF SEJAO
IBRO VAHIDA

HADI
HADI
HADI
HADI

HADO
SUUO
SUUO
SENAD

1937
1939
1964
1966
1968
1953
nepoznato

4 raz.osn.kole
osnovna kola
srednja kola

4 raz.osn.kole
bez kole
srednja kola
srednja kola
srednja kola
via kola
bez kole

1957
1958
1932
1987

srednja kola
srednja kola
4 raz.osn.kole

BAI REMZO ALMIR

1970

srednja kola

UKI NURIJA NEDAD

UKI ASIM MUBERA
UKI NEDAD NADIJA
UKI NEDAD MUAMER
UKI NEDAD NEDADA
KONJEVI ERIF DENETA
UKI ALE AVDO
UKI FEHKO UHRETA
UKI AVDO AIDA
UKI AVDO ISMET
UKI ENVER SABINA
PUCAR OMER BELMA

1955
1958
1991
1980
1981
1977
1931
1940
1966
1959
1967
1985

srednja kola
osnovna kola

TAU
TALI
TALI
TAU
TALI
TAU

1945
1949
1972
1975
1978
1969

SENAD
EMINA
REZIJA
AMIR

MUSTAFA AHMET
HASAN EFKETA
AHMET ERNADA
AHMET ELVIRA
AHMET DERVI
AHMET ERNAD

PIVAU SUUO RASEMA

MEHOVI MUJO FAZILA
SELIMOVI HALIM MERZAD
SELIMOVI FIKRET AZRA

4 raz.osn.kole
bez kole
srednja kola
srednja kola
srednja kola

4 raz.osn.kole
5-7 raz.osn.kole
osnovna kola
osnovna kola
osnovna kola

osnovna kola
1974
nepoznato bez kole
1962
1961

srednja kola
srednja kola

Naziv naselja, prezime i ime lica

Godina roenja Zavrena kola

SELIMOVI
SELIMOVI
SELIMOVI

1987
1988
1988

MERZAD LEJLA
MERZAD ALMA
NERZAD ELMA

CRNKI ABDULAH ENVER

CNKI OMO TAHIRA
CRNKI ENVER ABDULAH
CRNKI ENVER JASMINKO
CRNKI IBRO HAJRA

1952
1958
1979
1977
1918

osnovna kola
osnovna kola

UKI IBRAHIM ZIJAD

UKI ZIJAD EDVIN
TORLAKOVI ZIJAD ALBIN
UKI ALE IBRAHIM
SUKI IBRAHIM NIHAD
UKI SADIK MIRSADA
UKI NIHAD VEDAD

1959
1985
1987
1929
1954
1957
1988

srednja kola

CRNKIC
CRNKI
CRNKI
CRNKI
CRNKI

1920
1960
1965
1986
1988

bez kole
5-7 raz.osn.kole
osnovna kola

HADI SUUO MUHAREM

HADI MUHAREM ZUHRA
HADI MUHAREM SENADA

1928
1927
1960

osnovna kola
bez kole
srednja kola

VELI
VELI
VELI
VELI

HUSNIJA MEHMED
SUUE SABAHETA
MEHMED ELMEDIN
MEHMED ELVEDIN

1949
1953
1975
1976

srednja kola
osnovna kola
osnovna kola

EKI
EKI
EKI
EKI
EKI

REMZO OSMAN
MEHMED MEHMEDIMA
OSMAN ARMIN
OSMAN ADMIR
OSMAN AMIR

1966
1972
1989
1989
1991

srednja kola
osnovna kola

VELI HUSNIJA VEZIR

1963

srednja kola

UKI
UKI
UKI
UKI
UKI
UKI
UKI

1956
1958
1978
1980
1990
1927
1961

srednja kola
srednja kola

ZAJKO
RIFET
HUSO
ISMET
ISMET

SELIM
MUJO
SEMIN
SEMIN
SEMIN
SALIH
SELIM

IFETA
ISMET
MUNIRA
FARUK
ALMIRA

SEMIN
SEVADA
URANELA
SAMIR
AMAR
ZUMKA
SEJAD

bez kole

4 raz.osn.kole
srednja kola
srednja kola

bez kole
visoka kola

Naziv naselja, prezime i ime lica

VEU NURKO ENISA
VEU NURKO DAMIR
VEU MUHAREM ARNELA
HADI
HADI
HADI
HADI

FEHIM EDIN
ZAKIR AMIRA
EDIN VELDIN
EDIN VILDANA

CRNKI ZUHDIJA VEHAB

CRNKI DERVI IZETA
VEU AMIL MUHAREM
VEU RAID TEHVIDA
VEU MUHAREM ISMET
VEU IBRAHIM HIKMETA
VEU ISMET EDIS
VEU ISMET ANIR
VEU ISMET SANIR
CRNKI DERVI DERVIA
CRNKI FEHKO ZAIFA

Godina roenja Zavrena kola

nepoznato osnovna kola
1969
osnovna kola
1979
1965
1965
1988
1990

srednja kola
srednja kola

1930
1923

4 raz.osn.kole
bez kole

1928
osnovna kola
1930
bez kole
1949
srednja kola
nepoznato 4 raz.osn.kole
1974
srednja kola
1978
1979
nepoznato 4 raz.osn.kole
1950
osnovna kola

KURTAUJA IBRO HAMDO

KURTAUJA HAMDO SEDIN
KURTAUJA HAMDO SENITA

1956
1988
1984

osnovna kola

CRNKI HASIB JASMINA

CRNKI HASIB FEHKO
CRNKI HASIB JASMIN

1972
1974
1970

srednja kola
osnovna kola
osnovna kola

JAHAJ HASAN EMIRA

1958

5-7 raz.osn.kole

HADI
HADI
HADI
HADI
HADI
HADI
HADI
HADI
HADI
HADI
HADI
HADI
HADI
HADI
HADI
HADI
HADI

1954
1956
1977
1980
1982
1986
1988
1990
1941
1941
1961
1972
1963
1966
1985
1989
1952

4 raz.osn.kole
5-7 raz.osn.kole

FEHKO HASAN
ZAlM SUVADA
HASAN AMIR
HASAN AMELA
HASAN AMERA
HASAN SANELA
HASAN SELMA
HASAN JASMINA
FEHKO FEHIM
AHMO NURKA
FEHIM RASVEDA
FEHIM NERMIN
FEHIM ESAD
RAMO BAHRA
ESAD ELVIN
ESAD ELMA
FEHIM BESIM

4 raz.osn.kole

srednja kola
4 raz.osn.kole
srednja kola
osnovna kola
srednja kola
osnovna kola

osnovna kola

Naziv naselja, prezime i ime lica

Godina roenja Zavrena kola

HADI
HADI
HADI
HADI
HADI
HADI
HADI
HADI
HADI

1954
1979
1980
1983
1959
1963
1984
1986
1915

MUHAREM REMZIJA
BESIM MERSIHA
BESIM MERSIM
BESIM MENSUR
FEHKO MUHAREM
IBRAHIM ALMA
MUHAREM EMINA
MUHAREM SABINA
IBRO MINA

VEU AMIL HUSNIJA

VEU MEHMED FATIMA

4 raz.osn.kole

srednja kola
4 raz.osn.kole

bez kole

bez kole
1917
nepoznato4 raz.osn.kole

CRNKI OMER KASIM

CRNKI MUHAMED FATIMA

1929
1936

4 raz.osn.kole
bez kole

TAU
TAU
TAU
TAU
TAU

1951
1953
1973
1976
1978

4 raz.osn.kole
osnovna kola
osnovna kola

IBRO HAMDIJA
ZAJIM ZEKIJA
HAMDIJA MUHAMED
HAMDIJA EHERZADA
HAMDIJA MIRELA

UKI
UKI
UKI
UKI
UKI
UKI
UKI
UKI
UKI
UKI
UKI
UKI
UKI

MUHAMED MUHAREM
S SULJO ElRA
MUHAREM JASMINKA
MUHAREM HAZIM
RASIM DERVIA
HAZIM SEMIR
HAZIM ALDIN
HAZIM ARMIN
MUHAREM IZET
RASIM RAMIZA
IZET SENIJAL
IZET MIRZA
IZET RASIM

1929
1932
1969
1958
1961
1985
1987
1982
1953
1957
1979
1981
1986

4 raz.osn.kole
bez kole
visoka kola
srednja kola
4 raz.osn.kole

CRNKI
CRNKI
CRNKI
CRNKI

KASIM SENAD
IBRAHIM ZLATA
SENAD ARMAN
SENAD ANITA

1960
1964
1984
1986

srednja kola
osnovna kola

UKI
UKI
UKI
UKI
UKI
UKI
UKI
UKI

MUHAMED NURIJA
ZAlM ALMASA
NURIJA MUJO
KADRIJA DEVLA
MUJO SANELA
MUJO SAMIR
MUJO MINELA
NURIJA RAMIZ

1928
1924
1949
1952
1971
1974
1985
1951

4 raz.osn.kole
bez kole
osnovna kola
4 raz.osn.kole
srednja kola
osnovna kola

osnovna kola
osnovna kola

osnovna kola

Naziv naselja, prezime i ime lica

Godina roenja Zavrena kola

UKI ABDULAH SADETA

UKI RAMIZ MIRALEM
UKI RAMIZ ALEN

1955
1975
1979

4 raz.osn.kole
osnovna kola

TALI RIZVAN IBRAHIM

TALISULJO REMZIJA
TALI RIZVAN ISMET
TALI ISMET SAFETA

1927
1930
1919
1968

bez kole
bez kole
bez kole
srednja kola

HADI
HADI
HADI
HADI
HADI
HADI
HADI

1956
1954
1982
1984
1984
1932
1926

srednja kola
4 raz.osn.kole

JAHIJA ESAD
MESUD SAJMA
ESAD ADNAN
ESAD ADIS
ESAD ADISA
SADO JAHIJA
SULJO ZIBA

OMEROVI
OMEROVI
OMEROVI
OMEROVI
OMEROVI

1939
1938
1963
1964
1987

4 raz.osn.kole
bez kole
srednja kola
srednja kola

MALKO AMIL SMAJO

MALKO HAKIJA FATIMA
MALKO SMAJO EFIK

1920
1937
1964

4 raz.osn.kole
bez kole
osnovna kola

MAGLI
MAGLI
MAGLI
MAGLI
MAGLI
MAGLI
MAGLI
MAGLI
MAGLI
MAGU
MAGLI
MAGLI
MAGU
MAGLI
MAGLI
MAGLI

1949
1951
1973
1978
1946
1951
1974
1975
1980
1945
1953
1972
1974
1979
1987
1938

4 raz.osn.kole
4 raz.osn.kole
osnovna kola

SMAJO SMAIL
IBRO LUTVIJA
SMAIL SMAIL
IZET TIA
SMAIL MIRZA

4 raz.osn.kole
bez kole

DJUKII

XI GORICA
XII

GORNJI MUJDII

VEJSIL SULJO
OSMO RAMIZA
SULJO NURKA
SULJO ALISA
JUSUF MUHAMED
ERIF RASEMA
MUHAMED ERMIN
MUHAMED MEVLUDIN
MUHAMED MEVUDA
REDO MEHMED
SEJFO REMZIJA
MEHMED ALMA
MUHAMED AZRA
MEHMED ALMIRA
MEHMED EMSA
REDO SULJO

osnovna kola
4 raz.osn.kole
osnovna kola

4 raz.osn.kole
4 raz.osn.kole
osnovna kola
osnovna kola
5-7 raz.osn.kole
osnovna kola

Naziv naselja, prezime i ime lica

Godina roenja Zavrena kola

MAGLI
MAGLI
MAGLI
MAGLI
MAGLI

1949
1969
1970
1976
1980

4 raz.osn.kole
osnovna kola
srednja kola
osnovna kola

1937
1947
1967
1973
1975
1930
1932
1964
1941
1951
1967
1970
1977

4 raz.osn.kole
4 raz.osn.kole
srednja kola
osnovna kola

MALKO IBRO HAIM

MALKO HALIL SADI KA
MALKO HAIM DEMKO
MALKO HAIM EMIL
MALKO MURAT HABIBA
MALKO EO ISMET
MALKO HAKIJA ZLATKA
MALKO ISMET MIRALEM
MALKO ISMET MIRALEMA
MALKOISMETISMET

1955
1958
1979
1981
1912
1953
1958
1978
1980
1988

osnovna kola
bez kole

MAGLI SADO OMER

MAGLI IBRO FATA
MAGLIC OMER SENIJA
MAGLIC OMER ZIJAO
HAGLICOMER SUVAD
MAGLIC SENIJA ARNEL
MAGLI ENIZ NEZIR
MAGLI ALAGA SAFIJA
MAGLI NEZIR JASMIN
MAGLI IBRO VEJSIL

1941
1945
1963
1967
1973
1983
1945
1949
1973
1921

4 raz.osn.kole
4 raz.osn.kole
osnovna kola
4 raz.osn.kole
4 raz.osn.kole

MAGLI
MAGLI
MAGLI
MAGLI
MAGLI
MAGLI

1954
1958
1979
1981
1986
1937

4 raz.osn.kole
4 raz.osn.kole

MUHAREM EMA
SUUO MIRSADA
SUUO SENAD
SUUO SEMIR
SUUO KASIM

MEDILOVI
MEDILOVI
MEDILOVI
MEDILOVI
MEDILOVI
MEDILOVI
MEDILOVI
MEDILOVI
MEDILOVIC
MEDILOVI
MEDIDOVI
MEDILOVI
MEDILOVI

HASO REFIK
SMAJO MINA
REFIK MUNIBA
REFIK VAHIDA
REFIK MUNIB
HASO HUSEIN
SADO MUNIRA
NUSEN HUSEIN
HASO IBRAHIM
IBRAHIM MINA
IBRAHIM JASMIN
IBRAHIM ARMIN
IBRAHIM NAMKA

VEJSIL ISMET
IBRAHIM HASIBA
ISMET ISMETA
ISMET NEAD
ISMET NIHAD
DERVI MAE

4 raz.osn.kole
4 raz.osn.kole
srednja kola
4 raz.osn.kole
4 raz.osn.kole
osnovna kola
osnovna kola

bez kole
bez kole
4 raz.osn.kole

4 raz.osn.kole
4 raz.osn.kole
osnovna kola
4 raz.osn.kole

4 raz.osn.kole

MAGU SULJO HAiMA

MAGU MAE ESAD
MAGU MAE MIRSAD
MAGU NEZIR NERMINA
MAGU MAE KIJAD
MAGU SMAJO RAMIZ
MAGU ATIF HISVETA
MAGU MUJO AUMA
MAGU RAMIZ ESMA
MHGUCRAMIZ AMRA
MAGLI RAMIZ NISVET
MAGU IBRO ENEZ
MAGU AIR HANIFA
MAGU ENIZ SAFET
MAGU AHMET AIDA
MAGUC SAFET ELMIR
MAGU IBRO AZIZ
MAGU AZIZ MIDHET
MAGU AZIZ MIDHETA
HAGU AZIZ FIKRETA
MAGU AZIZ ALOZJANA
MAGU FIKRETA ARIJANA
MAGU FIKRGTA SILUANA
MAGU FIKRETA MIRELA
MAGU AZIZ ASIM
MAGU SAUH LUTVIJA
MAGUCASIM ASNIR
RAMIAC IBRAHIM
RAMI REDO AFIZA
RAM I SULJO SULEJMAN
RAMIC HAMID ZLAFKA
RAMIC MUSTAFA EVADA
RAM I EDIN HAUD
RAM I EDIN SANELA
RAM I SULEJMAN SULJO
RAM I SULEJMAN ARMINA
RAM I SAIR MESUD
RAMI ADIL HAUDA
RAMII MESUO SENAD
RAM I MESUD MUBINA
RAM I MESUD SABINA
RRMI AIR MUHAREM
RAM I FIKRETA ULA
RAM I AIR SEJAB
RAM I HASAN SAJIDA
RAM I SEJAD SUVADA
RAM I SEJDA MIRSADA
RAMIC SEJAO ELVEOIN

1939
1962
1967
1969
1970
1945
1951
1918
1968
1971
1974
1918
1918
1960
1967
1987
1926
1966
1961
1957
nepoznato
1985
1988
1991
1952
1962
1987
1914
1930
1936
1959
1967
1986
1988
1962
1968
1959
nepoznato
1982
nepoznato
1987
1904
1931
1952
1958
1979
1981
1983

4 raz.osn.kole
srednja kola
srednja kola
srednja kola
srednja kola
osnovna kola
4 raz.osn.kole
bez kole
srednja kola
srednja kola
osnovna kola
4 raz.osn.kole
bez kole
srednja kola
osnovna kola
bez kole
osnovna kola
osnovna kola
osnovna kola

4 raz.osn.kole
osnovna kola

bez kole
bez kole
4 raz.osn.kole
osnovna kola
4 raz.osn.kole

visoka kola
srednja kola
4 raz.osn.kole
4 raz.osn.kole

bez kole
bez kole
1-3 raz.osn.kole
4 raz.osn.kole

Naziv naselja,

prezime i ime lica

RAM I SEJAO SAFIJA

RAM I SEJAO SENADA
MAGLIC SADO MAJRO
MASLI SULEJMAN AVDIJA
MAGLI HAJRO ELVIR
MAGLI HAJRO EMIR
MAGLI MAJRO ELVIRA
MAGLIC MAE ENES
MAGLI ABAZ RABIJA
MAGLI ENES VERNES
MAGLI ENES ENISA

Godina roenja Zavrena kola

1986
1977
1954
1956
1978
1984
1988
1958
1961
1983
1988

osnovna kola
4 raz.osn.kole

srednja kola
4 raz.osn.kole

XIV GRBAVICA
XV GREDA

XVI JUSII
XVII KNEEVII

XVIII KOZILA
XIX KREVINE
XX L1POVAA
XXI LUBOVO
HASE ZILHA
AKIFA ISMET
AKIFA ATKAN
AKIFA SAKIB
AKIF SABIR

1938
1962
1966
1970
1969

bez kole
5-7 raz.osn.kole
srednja kola
srednja kola
1-3 raz.osn.kole

OMEROVI MEHMED RAMIZ

OMEROVI IBRAHIM ZEJNA
OMEROVI RAMIZ MEHMED
OMEROVI RAMIZ SANEL
OMEROVI RAMIZ ISMETA

1952
1953
1971
1979
1981

4 raz.osn.kole
osnovna kola
srednja kola

HARAM BAI AMILA EDHEM

HARAM BAI MUJE AMKA

1940
1921

osnovna kola
bez kole

OMEROVI
OMEROVI
OMEROVI
OMEROVI
OMEROVI
OMEROVI

1913
1923
1957
1978
1979
1980

bez kole
bez kole
osnovna kola

SAFI
SAFI
SAFI
SAFI
SAFI

AHMETA MUJO
MUHAREMA NASVIJA
MUJE AHMET
AHMET NERMIN
AHMETA ELDIN
AHMETA EDI NA

Naziv naselja, prezime i ime lica

Godina roenja Zavrena kola

IVAU
IVAU
IVAU
IVAU
IVAU

1952
1952
1925
1974
1975

srednja kola
4 raz.osn.kole
srednja kola
osnovna kola

1947

4 raz.osn.kole

KEREN EMALIJE ADNAN

KEREN EMALIJE EMIR

1976
1980

5-7 raz.osn.kole

EHI
EHI
EHI
EHI

1938
1940
1971
1979

4 raz.osn.kole
bez kole
4 raz.osn.kole

1952
1946
1986
1915

osnovna kola
4 raz.osn.kole

1908

AVDO AVDULAH
MUJE REMZIJA
AVDULAHA ELVIR
AVDULAHA ELVIRA
ABDULAHA KANA

OMEROVI

AlRA AlRA

ERIFA RAMO
MUSTAFE ZAHIDA
RAME NEVLA
RAME MEVLUDlN

HARAM BAI
HARAM BAI
HARAM BAI
HARAM BAI

MUSTAFE IBRAHIM
IBRE VAHIDA
IBRAHIMA NAZIFA
IBRE ZEHRA

bez kole

MEI IBRAHIMA IBRAHIM

MEI IBRAHIMA RIFET
MEI RASIM SAFIJA

1970

bez kole
via kola
srednja kola

HARAM BAI SMAJE LATIF

HARAM BAI HUSO ELFA

1910
1913

bez kole
bez kole

AEMOVI
AEMOVI
AEMOVI
AEMOVI
AEMOVI

1913
1922
1965
1972
1972

bez kole
bez kole
osnovna kola
osnovna kola
osnovna kola

OMEROVI SMAJE IBRAHIM

OMEROVI LATIFA DUDE
OMEROVI IBRAHIM SEJFO
OMEROVI IBRAHIMA MIRSAD
OMEROVI ISMETA INDIRA
OMEROVI MIRSADA IRMA
OMEROVI IBRAHIMA SMAJO
OMEROVI MEHMED ISMETA

1948
1949
1972
1966
1971
1991
1968
1973

osnovna kola
bez kole
srednja kola
srednja kola
srednja kola

HARAM BAI MEHE DERVI

HARAM BAI IBRAHIMA KADlRA

1916
1920

bez kole
bez kole

EHI RAME ZAlM

EHI MUHAREM MEVLE
EHI ZAIMA HUSEIN

1928

924
bez kole
bez kole
srednja kola

ALE AGAN
RAMO RUKIJA
AGANA MESUD
RAME SEVLETA
SULEJMAN FIKRETA

srednja kola
osnovna kola

Naziv naselja, prezime i ime lica

Godina roenja Zavrena kola

EHI AHMED MEHRIDANA

EHI HUSEINA ALDIN

1961
1990

osnovna kola

AKI
AKI
AKI
AKI
AKI
AKI
AKI
AKI
AKI
AKI
AKI
AKI
AKI
AKI
SAKI
SAKI
AKI
AKI
AKI

1943
1942
1974
1966
1971
1991
1925
1928
1959
1965
1989
1990
1938
1940
1970
1962
1965
1987
1988

osnovna kola
bez kole
osnovna kola
srednja kola
osnovna kola

1956
1960
1980
1981

osnovna kola
srednja kola

GANIBEGOVI MUSTAFA FEHIM

GANI BEGOVI ETHEM MERZADA
GANI BEGOVI FEHIM IRIS

1959
1962
1990

visoka kola
srednja kola

HODI
HODI
HODI
HODI

EKREM
ENVER
EDVARD
SPOMENKA

1947
1974
1980
1982

srednja kola
srednja kola

RUDIJA SUAD
BESIM MEDIHA
SUAD ZINAIDA
SUAD ZEDINA
SUAD SEMIR
RUDIJA ESAD
DEMAL AIDA
ESAD AHMED
ESAD RIALDA

1960
1962
1983
1985
1988
1962
1965
1987
1988

osnovna kola
osnovna kola

MUHARENA JUSUF
OMERA AJKA
JUSUFA JASMINA
JUSUFA OMER
MUHAREMA EMSUDINA
OMERA ALEN
MUHAREMA MEHMED
MEHE EFI KA
MEHMEDA MUHAREM
HUSE GIBA
MUHAREMA SAWELA
MUHAREMA ARNELA
MUHARENA SMAIL
LATIFA BAJREMA
SMAILA NI HAD
SMAILA ZIJAD
EDHEMA MIRHADA
ZIJAD ELVIS
ZIJADA ALDIJANA

4 raz.osn.kole
bez kole
osnovna kola
4 raz.osn.kole

4 raz.osn.kole
4 raz.osn.kole
osnovna kola
srednja kola
srednja kola

XXI LUINE

HODI
HODI
HODI
HODI

SMAIL KEMAL
MUHAMED ALEMA
KEMAL SMAIL
KEMAL SANIDA

SMAIL
EKREM
EKREM
EKREM

JAAREVI
JAAREVI
JAAREVI
JAAREVI
JAAREVI
JAAREVI
JAAREVI
JAAREVI
JAAREVI

srednja kola
srednja kola

Naziv naselja, prezime i ime lica

Godina roenja Zavrena kola

PERATOVI
PERATOVI
PERATOVI
PERATOVI
PERATOVI

1947
1969
1965
1969
1990

4 raz.osn.kole
osnovna kola
srednja kola
srednja kola

1948
1954
1975
1978
1920

osnovna kola
osnovna kola
osnovna kola

1930
1932
1962
1955
1957
1980
1983
1991
1956
1957
1981
1985
1933
1933
1954
1964
1988
1940
1948
1972
1977
1969
1912
1920
1957
1959
1939
1937
1963
1967
1987
1989
1925
nepoznato
1949

4 raz.osn.kole
4 raz.osn.kole
srednja kola
osnovna kola
4 raz.osn.kole

SUUO SAFIJA
HUSEIN JUSUF
HUSEIN MUSTAFA
HUSO EMIRA
MUSTAFA HUSEIN

HODI MEAMED ADEM

HODI DEDE IFETA
HODI ADEM ADMIRA
HODI ADEM ADIS
HIMIDOVI REDO RASIMA

bez kole

XX MAJEVAC
KADI
KADI
KADI
KADI
KADI
KADI
KADI
KADI
KADI
KADI
KADI
KADI~
KADIC
KADI
KUDI
KUDI
KUDI
KUDI
KUDI
KUDI
KUDI
KUDI
KAPI
KAPI
KAPI
KAPI
KAPI
KAPI
KAPI
KAPI
KAPI
KAPI
KUDI
KUDI
KUDI

OSMAN EMIL
SUUO HIMA
EMIL NIHAD
EMIL EVAD
HASAN ZEJNA
EVAD AJLA
EVAD ALMA
EVAD ARMINA
EMIL NEAD
SMAIL FIKRETA
NEAD AZUR
NEAD JASMIN
OMER OMER
HIMZO NURE
HUSEINA HALIL
ENVERA FIKRETA
HALI LA EMINA
FEHO MAHMUT
MEHO DERVIA
MAHMUT MERSIHA
MAHMUT ERMIN
MAHMUTA MERSIN
SULEJMAN ERIF
BEGAN HATA
ERIF MUSTAFA
ERIF IZET
SULEJMAN RASIM
MUHO SAFETA
RASIM MUHAMED
ZUHDIJA ZEHIDA
MOHAMED ARMAN
MUHAMED IRMA
HALIL HUSEIN
ERIF NEFISA
HUSEIN DEVAD

srednja kola
4 raz.osn.kole

4 raz.osn.kole
bez kole
via kola
srednja kola
5-7 raz.osn.kole
4 raz.osn.kole
srednja kola
srednja kola
bez kole
bez kole
srednja kola
osnovna kola
bez kole
bez kole
osnovna kola
osnovna kola

4 raz.osn.kole
bez kole
visoka kola

Naziv naselja, prezime i ime lica

Godina roenja Zavrena kola

KUDI
KUDI
KUDI
KUDI
KUDI
KUDI
KUDI
KUDI
KUDI

1962
1971
1907
1946
1952
1969
1974
1977
1986

srednja kola
srednja kola
4 raz.osn.kole
osnovna kola
bez kole
osnovna kola
osnovna kola

HUSEIN ADIL
SADO MERIMA
AMIL FEHO
FEHO MEHMED
ABAN MIRSADA
MEHMED SEMIR
MEHMED SEMIRA
MEHMED ELVIR
MEHMED ARMIN

AJKI
AJKI
AJKI
AJKI

IBRO REDO
REDO ZULKA
REDO SUVAD
REDO FERIDA

1929
1937
1962
1960

osnovna kola
4 raz.osn.kole
srednja kola
srednja kola

KADI
KADI
KADIC
KADI
KUDI
KUDI
KUDI
KUDI
KUDI
KADI
KADI
KADI
kADI

HAMID BEO
ERIF DEHVA
HAJRUDINA EMINA
HAJRUDIN JASMINKA
BEO SAFET
ISMIR SAFIJA
SAFET SANELA
SAFET AMELA
SAFET ARNELA
BEO SUVAD
SUVAD ZINAJDA
SUVAD ALDIJANA
MUHAREM EDI NA

1921
1920
1974
1978
1955
1958
1979
1983
1989
1958
1984
1989
1956

bez kole
bez kole
osnovna kola

KAPI HUSNIJA SABA

KADI SUUO FEHIM
KADI SULEJMAN FATA
KADI RAMO FATIMA
KADI FEHIM ELMIRA
KADI FEHIM BELMA
KADI FEHIM ELMIR

nepoznato
1951
1913
1954
1979
1985
1972

srednja kola
osnovna kola
bez kole
4 raz.osn.kole

GLAVA MEHMED ASIM

GLAVA ARIF IFETA
GLAVA ASIM MEHMED
GLAVA ASIM KIJAD
GLAVA ASIM ZIJAD
GLAVA ASIM AZA
GLAVA ASIM SAFET
GLAVA ASIM NIJAZ

1935
1937
1963
1966
1974
1977
1979
1982

srednja kola
4 raz.osn.kole
srednja kola
srednja kola
osnovna kola

RAMI HASAN HUSEIN

RAMI SADO EMINA
RAMI HUSEIN ENVER

1949
1952
1971

osnovna kola
4 raz.osn.kole
visoka kola

osnovna kola
osnovna kola

srednja kola

srednja kola

srednja kola

RAMI HUSEIN EKREM

RAM I HUSEIN DEVAHlRA
RAM I HUSEIN ERMINA

1976
1982
1985

AJI
AJI
AJI
AJI
AJI

1945
1963
1969
1939
1942

HALIL UNKA
MEHO SELIM
MEHO SALIM
SELIM AHMET
IBRO ElRA

ENANOVI AHMET AUA

ENANOVI HASIB ELVEDINA
ENANOVI HASIB DERVIA

1961
1982
1984

KUDI
KUDI
KUDI
KUDI
KUDI

1949
1953
1974
1975

AJI
AJI
AJI
AJI
AJI

BEO
RAMO
MUJO
MUJO
MUJO
REDO
REFIK
REDO
REDO
REDO

MUJO
HAJRIJA
MUJO
ELMEDINA
RAMO
REDO
HAJRIJA
INDIRA
SILVANA
ALEN

1953
1974
1977
1980

4 raz.osn.kole
srednja kola
srednja kola
bez kole
4 raz.osn.kole

osnovna
osnovna
osnovna
osnovna
978

kola
kola
kola
kola

945
4 raz.osn.kole
4 raz.osn.kole
osnovna kola

XXIII MOIOCI

Austrougarski popis iz 1910. godine u ovom selu registruje jednog Bonjakamuhamedanca.

XXIV NATPOUE

Austrougarski popis iz 1910. godine u ovom selu registruje tri Bonjakamuhamedanca.

XXVOLlI

Austrougarski popis iz 1910. godine u ovom selu registruje tri Bonjakamuhamedanca.

XXVII PODOSOJE
XXVIII POPUE

XXX SARII
Urbanistikim planom Optine, ranije selo Sarii je ulo u sastav grada, tako da
su stanovnici ovog prigradskog naselja u 1991. godini popisani u okviru ipova.
XXXI SOKOLAC
Austrougarski popis iz 1910. godine
muhamedanca.

u ovom

selu registruje

SADO HUSEIN
RAID SELIMA
HUSEIN ARMIN
HUSEIN ISMET

1956
1958
1980
1983

osnovna kola
bez kole

MEI ALIJA MURIS

MEI SALKO ALIJA
MEI HALID DUDA

1964
1927
1932

osnovna kola
bez kole
bez kole

TICA
TICA
TICA
TICA
TICA
TICA
TICA
TICA
TICA

1929
1932
1927
1930
1954
1956
1976
1980
1975

5-7 raz.osn.kole
4 raz.osn.kole
bez kole
4 raz.osn.kole
srednja kola
osnovna kola
osnovna kola

TICA
TICA
TICA
TICA

SABIT SADO
HASAN ALIJA
NAZIF EFIK
SULJO MINA
SADO NIJAZ
HAIM ZINETA
NIJAZ SANELA
NIJAZ ADELA
NIJAZ ALMA

nepoznato
1957
1974
1975
1986
1909
1919

srednja kola
srednja kola
osnovna kola
osnovna kola

KOPO MUSTAFA MUJO

KOPO AGAN SAIDA

1925
1926

4 raz.osn.kole
bez kole

HAJDER
HAJDER
HAJDER
HAJDER
HAJDER
HAJDER
HAJOER

1940
1935
1969
1968
1990
1988
1964

bez kole
bez kole
srednja kola
srednja kola

HAJDER
HAJDER
HAJDER
HAJDER
HAJDER
HAJDER
HAJDER

SULJO IBRAHIM
MEHMED RAZIJA
IBRAHIM EDIN
IBRAHIM EDI NA
IBRAHIM MAJDA
AIR SULJO
ZULFO HATA

AGAN ESAD
SULJO REIFA
ESAD IDAJET
ZIRA
IDAJET ARMIN
IDAJET ARIJANA
ESAD FERIO

bez kole
bez kole

srednja kola

38 Bonjaka-

Naziv naselja, prezime i ime lica

Godina roenja Zavrena kola

HAJDER ADAM EDHEM

HAJDER OSMAN ZULEJNA
HAJDER EDHEM HUSEIN
HAJDER EDHEM SAUM
HAJDER EDHEM SEMIRA

1934
1937
1964
1957
1969

4 raz.osn.kole
4 raz.osn.kole
srednja kola
osnovna kola
srednja kola

EULOVI
EULOVI
EULOVI
ELILOVI
ELILOVI
ELILOVI
EULOVI

1920
1923
1940
1942
1971
1973
1981

4 raz.osn.kole
bez kole
Bonjak 5-7 raz.osn.kole
4 raz.osn.kole
5-7 raz.osn.kole
5-7 raz.osn.kole

1933
1958
1964
1962
1964

1-3 raz.osn.kole
srednja kola
srednja kola
srednja kola
osnovna kola

MUSTAFA AGAN
SMAJO NAZIFA
AGAN HARIS
AGAN ADIS

1951
1956
1975
1980

srednja kola
osnovna kola

SELIMOVI AIR EKREM

SELIMOVI REID ZLATA

1928
1932

srednja kola
osnovna kola

AHI
AHI
AHI
AHI
AHI
AHI
AHI
AHI

1927
1967
1971
1954
1956
1977
1979
1980

bez kole
Jugosloven
Jugosloven
srednja kola
4 raz.osn.kole

ZEC MEHMED MUNIB

ZEC RUDIJA AZRA
ZEC MUNIB ALDIJANA
ZEC MUNIB ALDIN
ZEC MUNIB ARNELA

1955
1958
1981
1983
1985

srednja kola
4 raz.osn.kole

KOS IBRO FADIL

KOS IBRO SABA

1931
1938

srednja kola
bez kole

KOS EMAUJA EMAL

1935

osnovna kola

SUUO MEHMED
IBRO HALIMA
MEMED SULEJMAN
SUUO FAHRA
SULEJMAN EVALA
SULEJMAN TAHIRA
SULEJMAN ENES

KOPO MUJO AHA

KOPO ADEM MUJO
KOPO ADEM FUAD
KOPO ADEM MIRSAD
KOPO IBRAHIM JASMINKA
XXXIII IPOVO
HODI
HODI
HODI
HODI

FEHKO RABI HA
EDHEM RAHMIJA
MILAN UIUA
EDHEM BESIM
HUSEIN IZETA
BESIM AMELA
BESIM ARSEN
BESIM ELMA

srednja kola
srednja kola

Naziv naselja, prezime i ime lica

Godina roenja Zavrena kola

KOS
KOS
KOS
KOS

EMAL ALMIR
EMAL FIKRET
MEHO SELIMA
FIKRET ANA

1973
1957
1966
1986

osnovna kola
srednja kola
srednja kola

ZEC MAE MEHMED

ZEC SUUO DERVIA

1923
1930

bez kole
bez kole

AHI
AHI
AHI
AHI
AHI
AH I
AH I

1957
1965
1987
1990
1959
1933
1939

srednja kola
srednja kola

MUSTAFA MUJO
ZARIF AMIRA
MUJO EJLA
MUJO TARIK
MUSTAFA FEHIM
ERIF MUSTAFA
AMIL ZEJNA

srednja kola
4 raz.osn.kole
bez kole

1953
1957
1981
1984

srednja kola
4 raz.osn.kole

AHI RAMO
AHI ALIJA KADICA
AHI RAMO UZEIR
AHI R AZIZA
SPAHI ZAlM IBRAHIM
SPAHI MAE HAJRA

1939
1942
1965
1970
1943
1945

srednja kola
osnovna kola
visoka kola
srednja kola
srednja kola
srednja kola

JAAREVI
JAAREVI
JAAREVI
JAAREVI
JAAREVI
JAAREVI
JAAREVI

1910
1923
1947
1955
1960
1988
1990

4 raz.osn.kole

MAO AIR
MAHMUT MIRSADA
MAO HUSEIN
AMIL FAHRIJA
HUSEIN DENITA
HUSEIN SANIN
OSMAN OMER
SAUH RAZIJA
OMER AHMEDIN
OMER OSMAN
OMER JASMINKA

1937
1947
1951
1954
1979
1981
1928
1930
1962
1966
1968

visoka kola
via kola
srednja kola
srednja kola

JAAREVI JAAR KASIM

1949

srednja kola

MAGLI
MAGU
MAGU
MAGU

PIPI
PIPI
PIPI
PIPI
PIPI
PIPI
PIPI
PIPI
PIPI
PIPI
PIPI

AZIZ ADEM
IBRAHIM MEMNUNA
ADEM MIRZA
ADEM MERIM

REMZO JAAR
DERVI FATIMA
JAAR SUADA
JAAR MUHAREM
AMlLA SALKA
MUHAREM KENAN
MUHAREM KERIM

4 raz.osn.kole
srednja kola
visoka kola

bez kole
bez kole
srednja kola
srednja kola
srednja kola

Naziv naselja, prezime i ime lica

Godina roenja Zavrena kola

JAAREVI DERVI NURKA

JAAREVI KASIM MAIDA
JAAREVI KASIM NElRA

1959
1986
1989

osnovna kola

KURUBAI NAZIF ENVER

MAGU OMER ZEKIJA
KURABAI ENVER ARIJANA

1951
1969
1990

5-7 raz.osn.kole
osnovna kola

AHI
AHI
AH I
AHI
AH I
AH I
AH I
AHI

1963
1967
1982
1943
1947
1974
1975
1978

srednja kola
srednja kola
4 raz.osn.kole
4 raz.osn.kole
srednja kola
srednja kola

HUSEIN ZAKIR
NURKO ALIJA
ZAKIR HARIS
ZAKIR SEMlRA

1939
1942
1978
1968

4 raz.osn.kole
bez kole

MUJO HAJRUDlN
JUSO ISMETA
NURKO DULA
HAJRUDlN ALIS
HAJRUDlN SAMIR
DERVI SADlKA
MAO HAMDIJA
MUJO HAIMA
MAE ASIM
HJRO HASIBA
ASIM JASMIN
ASIM AUS
ASIM ADlS

1945

4 raz.osn.kole
osnovna kola
bez kole
srednja kola
srednja kola
bez kole
osnovna kola
bez kole
osnovna kola

PIPI
PIPI
PIPI
PIPI
ZEC
ZEC
ZEC
EC
ZEC
ZEC
ZEC
ZEC
ZEC
ZEC
ZEC
ZEC
ZEC

RAMO SULEJMAN
HALIL SAJA
SULEJMAN ADl
ERIF JUSUF
ARIF NURA
JUSUF KIDA
JUSUF ALMIRA
JUSUF ADEM

1898
1973
1975
1927
1926
1934
1938

srednja kola

1971
1977
1976

srednja kola
srednja kola

SELIMOVI SADlJA ZAlM

SEUMOVI AMIL ZLATA

1943
1949

srednja kola
srednja kola

BRKI
BRKI
BRKI
BRKI

OSMAN FUAD
ZARIF SENADA
FUAD BERNIS
FUAD BERNADA

1955
1956
1985
1981

4 raz.osn.kole
4 raz.osn.kole

PIPI
PIPI
PIPI
PIPI
PIPI

HASAN SUUO
SADIJA NEVZETA
SUUE SULEJMAN
AGO NASIHA
SULEJMAN ALMA

1935
1935
1956
1956
1982

srednja kola
osnovna kola
via kola
srednja kola

Naziv naselja, prezime i ime lica

Godina roenja Zavrena kola

PIPI SULEJMAN ALISA

PIPI SULEJMAN BENJAMIN

1984
1989

MAGLI
MAGLI
MAGLI
MAGLI
MAGLI
MAGLI

1955
1963
1982
1984
1986
1990

osnovna kola
osnovna kola

1928
1933
1956
1958
1961
1966

bez kole
bez kole
srednja kola
srednja kola
srednja kola
srednja kola

1940
1942
1963
1968
1965
1971
1975

5-7 raz.osn.kole
1-3 raz.osn.kole
visoka kola
srednja kola
srednja kola
srednja kola
srednja kola

1939
1940
1974
1977
1978
1975
1961
1945

1-3 raz.osn.kole
bez kole
osnovna kola
5-7 raz.osn.kole
5-7 raz.osn.kole
osnovna kola
srednja kola
4 raz.osn.kole

1949
1953
1978
1929
1941
1945
1966
1967
1969
1972
1973

osnovna kola
bez kole

RIBI
RIBI
RIBI
RIBI
RIBI
RIBI

OMERA OMO
MUSTAFA HABIBA
OMO RIJAD
OMO MESUD
OMO NAKIB
OMO MIRSAD

BRAKMI
BRAKMI
BRAKMI
BRAKMI
BRAKMI
BRAKMI
BRAKMI
RIBI
RIBI
RIBI
RIBI
RIBI
RIBI
RIBI
RIBI

AZIZ FADIL
RASIM JASMINKA
FADIL AMELA
FADIL EMINA
FADIL EDINA
FADIL ARNELA

EMALIJA MUJO
MUMAREM AMKA
MUJO HASNIJA
MUJO BESIMA
MUJO ISMET
MUJO NISVET
MUJO EMAL

ABID ISLAM
MUSTAFA ZANFILA
ISLAM SABIHA
ISLAM MINA
ISLAM ABID
ISLAM EMIRA
NEZIR MUHAMED
NEZIR FATIMA

BRAKMI
BRAKMI
BRAKMI
BRAKMI
BRAKMI
BRAKMI
BRAKMI
BRAKMI
BRAKMI
BRAKMI
BRAKMI

MUSTAFA EMAL
DERVI HALIDA
EMAL EMSA
OMER HAIRA
MEHMED MEHMEDALIJA
ZAJKO FATIMA
MEHMEDALIJA NERMINA
MEHMEDALIJA EMINA
MEHMEDALIJA NERMIN
MEHMEDALIJA EDIN
MEHMEDALIJA EDINA

GANIBEGOvr ALIJA SULEJMAN

GANI BEGOVI BAJRO NURFETA
GANIBEGOVI SULEJMAN ALMEDINA

1953
1956
1977

bez kole
osnovna kola
4 raz.osn.kole
osnovna kola
srednja kola
srednja kola
osnovna kola
srednja kola
via kola
4 raz.osn.kole

Naziv naselja, prezime i ime lica

Godina roenja Zavrena kola

GANIBEGOVI

1980

SULEJMAN ALMEDIN

1929
1930
1961
1963

bez kole
bez kole
srednja kola
srednja kola

ABI IBRAHIM SENIJA

KUMI SAFET AVDO
ABI SENIJA DENIS
ABI SENIJA ELJKO

1956
1956
1987
1984

4 raz.osn.kole
srednja kola

BRKI
BRKI
BRKI
BRKI

1959
1964
1980
1984

srednja kola
osnovna kola

DIZDAR AIRA AIRA

DIZDAR FADIL AZEMINA

1942
1973

bez kole
osnovna kola

GANIBEGOVI
GANIBEGOVI
GANIBEGOVI
GANIBEGOVI

1957
1959
1985
1988

via kola
srednja kola

RAM I MEHO HASEMA

RAM I AHBAZ BERNISA
RAMI AHBAZ BERNIS
RAMI AHBAZ VERNES
RIBI ALE SABIHA

1953
1979
1981
1987
1924

bez kole

HADI MESUD IZETA

BAI DERVI ASIM
BAI RIFET RAZIJA
BAI ASIM BELMA
BAI ASIM ARMIN

1952
1953
1957
1979
1978

osnovna kola
srednja kola
srednja kola

GANI BEGOVI RIFET IBRAHIM

GANI BEGOVI RIZVAN REMZIJA

1962
1934

visoka kola
4 raz.osn.kole

VELI
VELI
VELI
VELI

1956
1960
1983
1987

visoka kola
srednja kola
1-3 raz.osn.kole

1941
1949
1974
1976

visoka kola
via kola
osnovna kola
osnovna kola

BRAKMI
BRAKMI
BRAKMI
BRAKMI

MUSTAFA MUHAMED
IBRO LUTVIJA
MUHAMED SEJAD
MUHAMED SENAD

AVDO
ISLAM
NIHAD
NIHAD

NI HAD
EMSA
IRMA
MERIMA

TAHIR
EDHEM
SENAD
SENAD

SENAD
NASIHA
NUSRETA
HUSRET

MUHAREM EMIR
DEMAL NISVETA
EMIR ALMA
EMIR ADMIR

HADI
HADI
HADI
HADI

SULJO ADEM
FAIM MUAMERA
ADEM ADIAMER
ADEM ARMIN

bez kole

Naziv naselja,prezime i ime lica Godina roenja Zavrena kola

DIZDAR
DIZDAR
DIZDAR
DIZDAR
DIZDAR

REID DEVAD
HRUSTEN RAMIZA
DEVAD AMELA
DEYAD ALNEDINA
DEVAD ADISA

1946
1952
1970
1975
1981

srednja kola
osnovna kola
srednja kola
osnovna kola
1-3 raz.osn.kole

REDI
REDI
REDI
REDI
REDI

ASIM MUHAMED
UZEIR BAH RIJA
MUHAMED RASEMA
MUHAMED SELMA
MUHAMED SULEJMANA

1953
1954
1980
1984
1987

osnovna kola
osnovna kola
1-3 raz.osn.kole
1-3 raz.osn.kole

GANI NEIM EMKA

AHI ETHEM MESUD

1907
1957

bez kole
srednja kola

GLAVA
GLAVA
GLAVA
GLAVAS

1954
1958
1981
1983

srednja kola
srednja kola

1954
1953
1986
1987
1959
1960

srednja kola
osnovna kola

1959
1957
1985
1987

srednja kola
visoka kola

MUJAK REFIK REID

MUJAK HUSNIJA FATA
MUJAK REID MINELA

1954
1956
1987

4 raz.osn.kole
4 raz.osn.kole

KOPO
KOPO
KOPO
KOPO

1956
1958
1984
1988

visoka kola
srednja kola

AJKI REDO RAMO

AJKI JUSUF MULIJA
AJKI RAMO DENIS

1956
1959
1982

visoka kola
via kola

JAARAVI MUNIB ZUHDIJA

JAAREVI MAE REMZIJA
JAAREVI ZUHDIJA NERKA

1934
1934
1968

via kola
osnovna kola
srednja kola

SELIM
SULJO
REDO
REOO

KARAHODI
KARAHODI
KARAHODI
KARAHODI
KARAHODI
KARAHODI
PRIJI
PRIJI
PRIJI
PRIJI

REDO
MUNIRA
IRMIN
IRMANA

OMER DEVAD
JUNUZ MIRSADA
DEVAD OMER
DEVAD MERIMA
MUSTAFA SATKO
JUNUZ MIRSALA

AMIL SEJO
ZUHDIJA SENADA
SEJO EMINA
SEJO AIDA

MUSTAFA BESIM
DERVI AZEMINA
BESIM LEJLA
BESIM EJLA

via kola
srednja kola

Naziv naselja, prezime i ime lica

Godina roenja Zavrena kola

KOS
KOS
KOS
KOS

1954
1953
1982
1984

DEMAL MIDHAT
SEVAD EDINA
MIDHAT ALEN
MIDHET NERMA

ABI
ABI
ABI
ABI

OSMAN
REMZO
REMZO
EUKA

HERCEGOVAC
HERCEGOVAC
HERCEGOVAC
HERCEGOVAC

REMZO
EUKA
EDIN
EMANUELA
OSMAN ZAlM
OMER SABINA
ZAlM AMERA
ZAlM ARMIN

HATIBOVI MIRSADA
HATIBOVI MIRSADA DINO

srednja kola
srednja kola

1920
bez kole
1963
srednja kola
nepoznato osnovna kola
1984
1953
1955

srednja kola
osnovna kola

1985
nepoznato nepoznato
nepoznato nepoznato

OU MUSTAFA NINA
MUJKI AIR MUNEVERA
MUJKI EFIK SAFET

1962
1944
1981

srednja kola
4 raz.osn.kole

RIBI
RIBI
RIBI
RIBI

1949
1951
1977
1982

srednja kola
4 raz.osn.kole

RAMI EMSO KASIM

RAMI OSMAN HATIA

930
931

srednja kola
osnovna kola

TICA
TICA
TICA
TICA

1955
1962
1982
1986

srednja kola
srednja kola

NEZIR ERIF
MUHAREM MAJDA
ERIF EDI NA
ERIF RAHIMA

1941
1954
1972
1976

via kola
srednja kola
srednja kola

SULEJMAN DEVAD
ZUHDIJA EHERZADA
DEVAD LEJLA
DEVAD VEUDA

1950
1953
1979
1982

visoka kola
srednja kola
osnovna kola

SPAHI SABIT SABAH ETA

1951

osnovna kola

DIZDAR HAIM JUSUF

DIZDAR AUJA ZIFKA

1942
1950

5-7 raz.osn.kole
5-7 raz.osn.kole

LATIF HUSEIH
SADO AHA
HUSEIN VEHMDA
HUSEIN AIDA

EFIK HESAD
REDO SAMKA
NESAD ELVIR
NESAD ELVIRA

BEGOVI
BEGOVI
BEGOVI
BEGOVI
ABI
ABI
ABI
ABI

Naziv naselja, prezime i ime lica

Godina roenja Zavrena kola

DIZDAR JUSUF SEAD

DIZDAR JUSUF ESAD

1974
1972

osnovna kola
srednja kola

BRAKMI
BRAKMI
BRAKMI
BRAKMI
BRAKMI
BRAKMI
BRAKMI
BRAKMI

1952
1960
1981
1990
1947
1953
1978
1982

srednja kola
osnovna kola

MUHAMED FEHIM
SMAJIL SAKIBA
FEHIM AMIR
FEHIM SAMIR
MUHAMED HUSEIN
PAa MIRSADA
HUSEIH ALMIR
HUSEIN ALMEDIN

ALIBAIC MUJO HAMDIJA

ALIBAi AMIL SATKA
ALI BAI HAMDIJA EMIR

osnovna kola
4 raz.osn.kole

1928
srednja kola
1934
osnovna kola
nepoznato
srednja kola
1934
1934
1961
1961
1963

osnovna kola
bez kole
srednja kola
srednja kola
srednja kola

KOS IBRAHIM MUSTAFA

KOS AIF HAFIZA
KOS MUSTAFA ADILA

1935
1942
1974

srednja kola
5-7 raz.osn.kole
osnovna kola

SIVI AMIL ISMET

SIVI ISMET ACAN

1945
1974

srednja kola
osnovna kola

nepoznato
1938
1941
1965
1968

via kola
osnovna kola
4 raz.osn.kole
srednja kola
srednja kola

1960
1963
1987
1988

srednja kola
srednja kola

1932
1937
1955
1956
1980
1984
1957
1960
1985

srednja kola
bez kole
via kola
srednja kola

DIZDAR
DIZDAR
DIZDAR
DIZDAR
DIZDAR

HAJDER
HODI
HODI
HODI
HODI
KOS
KOS
KOS
KOS

HAIM BAJa
AGAN MUNIRA
BAJa FIKRET
BAJa ISMET
ZAKIR FATIMA

HASAN FERIK
IBRAHIM SAKIB
IBRAHIM SADETA
SAKIB MIRZET
SAKIB NEMZET

MUSTAFA ADIL
ASIM JASNA
ADIL MAJDA
ADIL AIDA

IBRI
IBRI
IBRI
IBRI
IBRI
IBRI
IBRI
IBRI
IBRI

IBRO ADEM
AHMET FATIMA
ADEMA ZIJAD
MUHAREM NISVETA
ZIJAD KANITA
ZIJAD AMIR
ADEM ZEIR
HUSNIJA VESILA
ZIJAD SANJIN

srednja kola
srednja kola

Naziv naselja, prezime i ime lica

Godina roenja Zavrena kola

IBRI Z ALMA

1988

SEUMOVI AUJA HALIL

SELIMOVI FIKRET AMELA
SELIMOVI HALIL NERMIN

1966
1970
1990

srednja kola
srednja kola

BEGOVI
BEGOVI
BEGOVI
BEGOVIC
BEGOVI

DERVI MUHAREM
MUHO RUKIJA
MUHAREM DENO
FAHRUDIN MEVLIDA
DENO ENAN

1931
1936
1963
1969
1991

via kola
osnovna kola
srednja kola
srednja kola

BEGOVI
BEGOVI
BEGOVI
BEGOVI

MUHAREM EKIB
SELIM SAUHA
EKIB ANA
EKIB EMINA

1956
1959
1981
1985

srednja kola
srednja kola

1953
1955
1978
1981
1944
1957
1983
1985
1934
1939
1970
nepoznato

osnovna kola
4 raz.osn.kole

GANI BEGOVI
GANIBEGOVI
GANI BEGOVI
GANIBEGOVI
GANIBEGOVI
GANIBEGOVI
GANIBEGOVI
GANI BEGOVI
GANIBEGOVI
GANIBEGOVI
GANIBEGOVI
GANIBEGOVI
PIPI
PIPI
PIPI
PIPI

AGO MEHO
MUSTAFA SEBAHETA
MEHO SAKIBA
MEHO ADNEN
GANE IBRO
AMIL HAJRIJA
IBRO MIRSAD
IBRO MENSUR
HAMDIJA MUHAREM
EMKO MUJESIRA
MUHAREM AIDA
MUHAREM EDIN

RAMO KASIM
EO EMKA
KASIM ALMIR
KASIM ALMIRA

TELALOVI
TELALOVI
TELALOVI
TELALOVI
TELALOVI
TELALOVI
TELALOVI
TELALOVI
TELALOVI
TELALOVI

ZAJKO ASIM
MEHO MUNIRA
ASIM EBINA
ASIM ELDIRA
ASIM ELDIN
ZAJKO ZAHID
MUHAREM FADILA
ZAHID MIRSAD
ZAHID AMIRA
ZAHID AMIR

PIPI IBRO IBRAHIM

PIPI ZAJIM RAZIJA
PIPI IBRAHIM ZIHAD

srednja kola
srednja kola

osnovna kola
4 raz.osn.kole
srednja kola
srednja kola

1944
1951
1971
1973

srednja kola
osnovna kola
srednja kola
srednja kola

1950
1956
1977
1981
1986
1944
1948
1970
1974
1978

osnovna kola
osnovna kola

1921
1922
1953

osnovna kola
bez kole
srednja kola

srednja kola
4 raz.osn.kole
srednja kola
srednja kola

Naziv naselja, prezime i ime lica

Godina roenja Zavrena kola

PIPI IBRAHIM ESAD

PIPI IBRAHIM NESAD

1955
1961

srednja kola
srednja kola

KOPO
KOPO
KOPO
KOPO

1957
1957
1981
1983

osnovna kola
5-7 raz.osn.kole

1936
1936
1963
1957
1961
1983

osnovna kola
1-3 raz.osn.kole
srednja kola
srednja kola
srednja kola

MUJO MUHAREM
HUSEIN SABAHETA
MUHAREMA SULEJLA
MUHAREM RAZA

BRKI MUHAREM HUSEIN

BRKI HIMZE RAZIJA
BRKI HUSEIN SEMIR
HADI MUJO DEVAD
HADI OSMAN SEJADA
HADI DEVAD ARIJANA
PIPI
PIPI
PIPI
PIPI
PIPI
PIPI
PIPI
PIPI
PIPI
PIPI
PIPI
PIPI
PIPI
PIPI
PIPI
PIPI
PIPI
PIPI

AHMO ASIM
MUHO IFETA
ASIM ALMIR
AHMO KASIM
AHMO FADILA
KASIM AMRA
MEHMED DEVAD
RAMADEN HAJRIJA
DEVAD EMIR
DEVAD EDIN
MEHMED FUAD
HASAN SATKA
FUAD MEHO
FUAD NAZENDA
FUAD NURA
MEHO MEHMED
ARIF PAA
MEHMED NEDAD

1946
srednja kola
1944
srednja kola
srednja kola
1969
4 raz.osn.kole
1936
1941
4 raz.osn.kole
1964
srednja kola
nepoznato srednja kola
srednja kola
1939
1965
visoka kola
1968
srednja kola
1940
srednja kola
1949
bez kole
1971
osnovna kola
1973
osnovna kola
1974
osnovna kola
1912
4 raz.osn.kole
1911
bez kole
1947
4 raz.osn.kole

DABIJA OMER MUSTAFA

1906

srednja kola

RAM I
RAMI
RAM I
RAM I
RAM I
RAMI
RAM I

1918
1934
1953
1965
1972
1967
1962

bez kole
bez kole
4 raz.osn.kole
osnovna kola
nepoznato
osnovna kola
4 raz.osn.kole

ALIJA ADIL
SALKO ALIJA
ADIL AHBAZ
ADIL ISMET
ADIL NISVET
ADIL NISVETA
ADIL SADETA

KMETAS HAM DO MIRELA

1987

RAM I OSMAN JUSUF

RAMI IZET SALIHA
RAM I JUSUF ELVIR

1947
1949
1974

srednja kola
srednja kola
osnovna kola

Naziv naselja, prezime i ime lica

Godina roenja Zavrena kola

RAM I JUSUF ELVIRA

1976

GANIBEGOVIC

1941

srednja kola

AR IBRAHIM ZEKIRA
ATOVIC HUSNIJA ADIS

1944
1986

osnovna kola

MUSAGI
MUSAGI
MUSAGI
MUSAGI
MUSAGI

1954

osnovna kola
955
srednja kola
osnovna kola

EMKO ARIF

ISMET MIDHET
REO MIHRETA
MIDHET SELMA
MIDHET SENAD
MIDHET DENIS

1976
1979
1981
1947
1952
1973
1975

visoka kola
osnovna kola
osnovna kola
osnovna kola

RIBI AVDO LALA

1938

4 raz.osn.kole

ABIJA MUSTAFA OMER

1928

bez kole

RAM I ALE EMA

1910

bez kole

BRKI
BRKI
BRKI
BRKI
BRKI

1940
1941
1964

bez kole
4 raz.osn.kole

1967

osnovna kola

1941
1951
1970
1975

via kola
srednja kola
srednja kola
osnovna kola

1959
1983
1985
1987

srednja kola

1954
1957
1977
1980
1985

srednja kola
srednja kola

1940
1953
1977

osnovna kola
osnovna kola

DONLAGI
ONLAGIC
ONLAGI
ONLAGI

ZEKIR
NAA
AIDA
EDIN

MUJO HIMZO
ABDULAH ZEHRA
HIMZO JASMINKA
HIMZO EMIRA
HIMZO EMIR

CRNKI
CRNKI
CRNKI
CRNKI

MUHAREM MEHMED
MUHAREM SUADA
MEHMED ALMA
MEHMED EUVIRA

ABABNEH
ABABNEH
ABABNEH
ABABNEH
PIPI
PIPI
PIPI
PIPI
PIPI

AIR
AMIL
ZEKIR
ZEKIR

RASIM RAFIJA
AHMETA AMINA
AHMET NADJA
AHMET AMAR

MUSTAFA SEAD
HAMDIJA ZAHIDA
SEAD ZINETA
SEADA ALMA
SEAD IRNA

DU RAKOVI HASAN HAJRUDIN

DU RAKOVI LATIF SIFETA
DU RAKOVI HAJRUDIN MIRSAD

Naziv naselja, prezime i ime lica

Godina roenja Zavrena kola

DU RAKOVI HAJRUDIN MERSIHA

DU RAKOVI HAJRUDIN EDIN

1982
1969

GANI BEGOVI
GANIBEGOVI
GANIBEGOVI
GANI BEGOVI
GANI BEGOVI
GANI BEGOVI
GANIBEGOVI
GANI BEGOVI
GANIBEGOVI
GANIBEGOVI
GANIBEGOVI
GANIBEGOVI
GANIBEGOVI
GANI BEGOVI
GANIBEGOVI
GANI BEGOVI
GANIBEGOVI

1939
1953
1975
1978
1981
1933
1955
1960
1962
1968
1989
1963
1967
1988
1939
1960
1968

SUUO SALIM
AJDO ZUMRETA
SALIH ALMA
SALIH ALMIR
SALIH ADMIR
BEGAN DEVLA
HAMED REMZO
HAMET ATKO
HAMED NEAD
BAJO MIHRETA
REMZO AIDA
BEO SUAD
RASIM RUKIJA
SUAO RIAD
AIR DEVLETA
BEO NERMINA
BEO SELMA

srednja kola
osnovna kola
4 raz.osn.kole
osnovna kola

bez kole
srednja kola
osnovna kola
srednja kola
srednja kola
srednja kola
srednja kola
4 raz.osn.kole
srednja kola
srednja kola

ISAKOVI FAJKO NAZIF

ISAKOVI FAHRIJA NAMKA
ISAKOVI NAZIF AMELA
ISAKOVI NAZIF ALMIRA
GANIBEGOVI AGO ISLAM
GANIBEGOVI HASO HADERA
GANI BEGOVI ISLAM AIDA

1935
1941
1969
1975
1964
1966

osnovna kola
4 raz.osn.kole
srednja kola
osnovna kola
srednja kola
srednja kola

BISANOVI
BIANOVI
BIANOVI
BIANOVI

1954

srednja kola

HAJDER
HAJDER
HAJDER
HAJDER
HAJDER
HAJDER
HAJDER
HAJDER
HAJDER
PIPI
PIPI
PIPI
PIPI
PIPI

SALIH
MEHO
SADIK
SADIK

SADIK
AVDIJA
NASIHA
NEDAD

OMER HAZIR
HUSO IZA
OMER MIZRET
EJUB BERKA
HIZRET EMINA
HIZRET NEDAD
OMER NISVET
OMER VAHDETA
NISVET INDIRA

ATIF FATIMA
TAHIR SENAD
IBRO ALMA
SENAD TAHIR
SENAD AMNA

1984
1986
1963
1930
1957
1961
1985
1987
1955
1958
1982

via kola
bez kole
osnovna kola
srednja kola

1943
1963
1964
1986
1990

4 raz.osn.kole
srednja kola
srednja kola

srednja kola
4 raz.osn.kole

Naziv naselja, prezime i ime lica

Godina roenja Zavrena kola

PIPI TAHIR EVALA

PIPIC TAHIR SEAD
PIPI MUJO OMER

1966
1968
1915

via kola
srednja kola
srednja kola

HARAMBAI LATIF SAKIB

HARAMBAI MEHMED FIKRETA
HARAMBAI SAKIB EDIN
HARAMBAI SAKIB EDISA

1951
1959
1978
1980

osnovna kola
4 raz.osn.kole

VELI
VELI
VELI
VELI
VELI
MAO

1930
1963
1952
1979

bez kole
srednja kola
4 raz.osn.kole

1959

osnovna kola

RIBI FEHRO HASO

RIBI ADEM HALI MA

1937
1947

4 raz.osn.kole
4 raz.osn.kole

RIBI
RIBI
RIBI
RIBI
RIBI
RIBI
RIBI
RIBI
RIBI
RIBI
RIBI
RIBI
RIBI
RIBI
RIBI

MASO SEIDA
HASO SABAHUDIN
FEHRO HAO
HASO MALI
DEDO FATIMA
MALI ENES
IZET JASMINA
ENES ADNAN
ENES ARBEN
SADIK SUUO
VEJSIL SADIK
SADO RUFIA
SUUO DAFER
SUUO MUNIB
AMILA MELIKA

1968
1972
1946
1919
1932
1955
1959
1982

srednja kola
osnovna kola
srednja kola
4 raz.osn.kole
4 raz.osn.kole
srednja kola
srednja kola

HAO HAIJA
LATIF ZARFA
LATIF FATIMA
FATIMA ILVER
NURIJA SENIJA
SALIH BESIM

1934
1913
1933

nepoznato
4 raz.osn.kole
4 raz.osn.kole
bez kole

1968
1970

srednja kola
srednja kola

BAI NEZIR IZET

BAI AHMO HAERA
BAI NEZIR MESUDIJA

1937
1934
1948

osnovna kola
bez kole
4 raz.osn.kole

TALI REDO HASIJA

1914

bez kole

BAI Ahmeta ASIM

BAI Saliha MIHRA
BAI Asima EDIN

1939
1942
1964

4 raz.osn.kole
4 raz.osn.kole
via kola

UKI MUHAREM ADIL

UKI MEHO SADIKA
UKI ADIL EDIN

1943

osnovna kola

1978

Naziv naselja, prezime i ime lica

Godina roenja Zavrena kola

USKI
UKI
UKI
UKI
UKI
UKI
UKI

ADIL
ADIL
ADIL
ADIL
ADIL
ADIL
ADIL

1979
1981
1982
1984
1986
1988
1990

CRNKI
CRNKI
CRNKI
CRNKI
CRNKI
CRNKI

MUHAREM ASIM
HASAN EMILA
ASIM ORHAN
ASIM ORHANA
ASIM ADISA
ASIM ADIS

1936
1947
1968
1970
nepoznato
1974

via kola
osnovna kola
srednja kola
srednja kola
osnovna kola
osnovna kola

1941
1953
1982
1975

via kola
osnovna kola
srednja kola
osnovna kola

EJUB EVALA

1955

srednja kola

M HAZIM
SADINA
HAZIM ALMEDINA
HAZIM AMIR

1950
1960
1980
1985

osnovna kola
osnovna kola

1918
1955
1958
1980
1987

osnovna kola
srednja kola
4 raz.osn.kole

1937
1941
1965
1967
1974

4 raz.osn.kole
bez kole
osnovna kola
osnovna kola
osnovna kola

1931
1933
1970
1957
1959

4 raz.osn.kole
bez kole
osnovna kola
4 raz.osn.kole
bez kole

1950
1954
1974
1979

srednja kola
osnovna kola

GANI BEGOVI
GANI BEGOVI
GANI BEGOVI
GANIBEGOVI
MEDILOvr
UKI
UKI
UKI
UKI
PIPI
PIPI
PIPI
PIPI
PIPI

SEDIN
ARMIN
ALMEDIN
EDI NA
SABAHUDIN
SAMIR
MUAMIR

MEHO FAHRUDIN
FERIZ BISERA
FAHRUDIN MIRSAD
FAHRUDIN ADMIR

SEUM HAJRA
HASAN MURADIF
AHMET MEDINA
MURADIF EVLEDIN
MURADIF HASAN

UKI
UKI
UKI
UKI
UKI

OSMAN SULJO
IMIR AHA
SULJO SEMRA
SULJO HAJRUDIN
SULJO BELMA

JEILOvr
JEILOVI
JEILOVI
JEILOVI
JEILOVI
STRUKAN
STRUKAN
STRUKAN
STRVKAN

MUHAREM MEHMED
JUSUF NEZIFA
MEHMED EMSUDIN
MEHMED BESIM
IDRIZ PEMBA
REDO MIRSAD
JUSO AZRA
MIRSAD SABIHA
MIRSAD MEUHA

Naziv naselja, prezime i ime lica

Godina roenja Zavrena kola

STRUKAN
STRUKAN
STRUKAN
STRUKAN
STRUKAN
STRUKAN
STRUKAN

982
924
930
958
960
987
988

MIRSAD ADMIR
HUSO REDZO
AHMET HIDAJETA
REDO ESAD
MEHO SUADA
ESAD SUNITA
ESAD ERMINA

srednja kola
bez kole
srednja kola
srednja kola

928
931
932
934

srednja kola
srednja kola
srednja kola
4 raz.osn.kole

MULAU MUHAREM SEAD

MULAU HANEFIJA SADIKA
MULAU SEAD SANJIN

954
953
983

via kola
via kola

VEU
VEU
VEU
VEU
VEU
VEU

LATIF AHMO
SALKO EFI KA
AHMO ERMIN
AHMO SEDINA
AHMO EMIR
HAMKO MEVUDA

935
935
964
968
960
964

srednja kola
4 raz.osn.kole
via kola
srednja kola
osnovna kola
srednja kola

RIBI
RIBI
RIBI
RIBI
RIBI
RIBI
RIBI
RIBI
RIBI

ADEM SAKIB
AVDO FATIMA
SAKIB ADIS
SAKIB ADANA
SAKIB ADEMA
FEHRO MUHAMED
IBRAHIM AJA
MUHAMED ISMET
MUHAMED SAFETA

941
949
973
974
983
933
929
961
967

srednja kola
via kola
osnovna kola
osnovna kola

EMAL IBRAHIM
IBRAHIM MUNEVERA
IBRAHIM MEVUDA
IBRAHIM AMIR
FADIL HAMIDA

937
940
967
970
958

osnovna kola
bez kole
srednja kola
srednja kola
srednja kola

PIPI
PIPI
PIPI
PIPI

KOS
KOS
KOS
KOS
KOS

AHMO
SEJFO
JAHIJA
AHMO

MUSTAFA
SEIDA
HANEFIJA
EMILA

ENGI AVDO AVDIJANA

981

ABI
ABI
ABI
ABI
SABI
ABI
ABI

955
960
979
984
950
956
976

FAHRIJA BAKIR
FADIL SEIDA
BAKIR ELVEDINA
BAKIR ADNAN
FAHRIJA HAUD
HUSO ISMETA
HAUD ADIS

4 raz.osn.kole
bez kole
osnovna kola
srednja kola

osnovna kola
srednja kola

osnovna kola
srednja kola
osnovna kola

Naziv naselja, prezime i ime lica

Godina roenja Zavrena kola

ABI HAUD ELVIR

ABI HAUD VEJAMIN

980
982

RIBI FEHRO SAFET

RIBI ABAZ ULA.
RIBI SAFET ADAMIR
RIBI SAFET ELDIS
RIBI SAFET DENO
RIBI NEZIR ATIJANA
RIBI DENO ELVIS
RIBI HAMDIJA ENVER
RIBI MUJO EDHIJA
RIBI ENVERAIDA
RIBI ENVER MAIDA
RIBI ENVER EMINA
RIBI HAMDIJA SULJO
RIBI VEJSIL ZUMRETA
RIBI SULJO SEDIN
RIBI SULJO JASMIN
RIBI SEIDA DIJANA
RIBI JASMIN MERIMA
RIBI JASMIN MEUSA
RIBI HAMDIJA HAMDO
RIBI MEHO HASEMA
RIBI HAMDO NERMIN

940
939
970
973
967
971
989
941
956
975
976
983
930
933
972
963
967
987
991
939
937
968

osnovna kola
4 raz.osn.kole
osnovna kola
osnovna kola
osnovna kola
srednja kola

ELILOVI MUHAREM OSMAN

ELILOVI OSMAN HATIA

956
923

Bonjak osnovna kola

Bonjak bez kole

BEI OMER NERMIN

BEI MUHAREM MIRSADA
BEI NERMIN ARNELA.
BEI NERMIN NERMINA

961
958
987
990

Bonjak osnovna kola

Bonjak 4 raz.osn.kole
Bonjak
Bonjak

RIBI
RIBI
RIBI
RIBI
RIBI
RIBI
RIBI
RIBI
RIBI
RIBI
RIBI
RIBI
RIBI
RIBI
RIBI

MUJO OSMAN
OSMAN SAMIR
AGO MESUD
EMSO HATIA
MESUDA DANANA
MESUD HAJRUDIN
MESUD EMSUDIN
MESUD VILDANA
MESUD INDIRA
MUJO KEMAL
ADEM MIDHETA
KEMAL ADISA
KEMAL MUSTAFA
IBRO HIZRETA
MUSTAFA MINELA.

941
969
941
nepoznato
971
976
978
980
984
938
943
971
964
962
985

osnovna kola
1-3 raz.osn.kole
osnovna kola
Bonjak
Bonjak
Bonjak 4 raz.osn.kole
Bonjak bez kole
Bonjak srednja kola
Bonjak srednja kola
Bonjak srednja kola
Bonjak
Bonjak
Bonjak 4 raz.osn.kole
Bonjak bez kole
Bonjak srednja kola

Bonjak
Bonjak
Bonjak
Bonjak
Bonjak
Bonjak
Bonjak
Bonjak
Bonjak
Bonjak
Bonjak
Bonjak
Bonjak
Bonjak
Bonjak

osnovna kola
srednja kola
osnovna kola
osnovna kola
srednja kola

osnovna kola
4 raz.osn.kole
srednja kola
srednja kola
srednja kola

Naziv naselja, prezime i ime lica

Godina roenja Zavrena kola

GANIBEGOVI AGO TAIB

GANIBEGOVI ALIJA SEVLIJ
GANI BEGOVI TAIB AMER

962
970
991

Bonjak srednja kola

Bonjak osnovna kola
Bonjak

MEDILOVI HAIM HAJRUDIN

MEDILOVI DERVIS SADIKA
MEDILOVI HAJRUDIN RUSMIRA

955
959
981

Bonjak osnovna kola

Bonjak 4 raz.osn.kole
Bonjak

RIBI
RIBI
RIBI
RIBI

948
956
975
977

Bonjak srednja kola

Bonjak osnovna kola
Bonjak osnovna kola
Bonjak

AGO MAHMUT
DERVIS SAFETA
MAHMUT ALMIRA
MAHMUT ADMIR

ZEIRI AGO ISMETA

ZEIRI AMIL EDIN
ZEIRI AMIL EDINA

nepoznato
nepoznato
973

Bonjak 4 raz.osn.kole
Bonjak srednja kola
Bonjak osnovna kola

KRI LATIF ADEM

KRI RAMO RUKIJA
KRI ADEM AHMED

932
936
967

Bonjak srednja kola

Bonjak 4 raz.osn.kofe
Bonjak srednja kola

SELIMOVI
SELIMOVI
SELIMOVI
SELlMOVI

958
954
981
984

Bonjak srednja kola

Bonjak srednja kola
Bonjak
Bonjak

949
971
978
981
921

Bonjak srednja kola

Bonjak osnovna kola
Bonjak
Bonjak
Bonjak bez kole

KILlM ISLAM ESMA

953

Bonjak 4 raz.osn.kole

ZEC MEHMED ISMET

ZEC OSMAN EFIKA

951
947

Bonjak srednja kola

Bonjak srednja kola

MAILO REFIK AJKA

964

Bonjak srednja kola

EMINOVI
EMINOVI
EMINOVI
EMINOVI
EMINOVI
EMINOVI
EMINOVI
EMINOVI
EMINOVI
EMINOVI

947
950
980
982
951
953
975
976
978
913

Bonjak
Bonjak
Bonjak
Bonjak
Bonjak
Bonjak
Bonjak
Bonjak
Bonjak
Bonjak

HAMIDOVI
HAMIDOVI
HAMIDOVI
HAMIDOVI
HAMIDOVI

EKREM MUHAREM
SUUO RAZIJA
MUHAREM RIJMD
MUHAREM AMRA
OSNAN FEHKO
FEHXO EMIR
FEHKO EMIRA
FEHKO EDIN
SMAJO HATIA

ADIL ESAD
NEZIR EMSIJA
ESAD AZRA
ESAD AMIR
ADIL EKREM
ASIM LEZETA
EKREM EDIN
EKREM EDINA
EKREMALMEDIN
HAMID DERVIA

srednja kola
via kola

osnovna kola
4 raz.osn.kole
osnovna kola
osnovna kola
bez kole

Naziv naselja, prezime i ime lica

Godina roenja Zavrena kola

RIBI SMAJO MIRSAD

EMINOVI ASIM SENAD
EMINOVI ASIM SENADA
EMINOVI ASIM SUAD
EMINOVI HASAN HASNIJA
EMINOVI SUAD MIRZA

944
961
965
962
965
987

Bonjak
Bonjak
Bonjak
Bonjak
Bonjak
Bonjak

CRIPLJANIN ALIJA FIKRETA

935

Bonjak via kola

PIPI SALKO ISLAM

PIPI OSMAN FATIMA
PIPI ISLAM NIHADA
PIPI ISLAM NIHAD
PIPI ISLAM ELMlRA
PIPI ISLAM SALKO
PIPI VEJSIL ENISA
PIPI SALKO ADISA
PIPI SALKO ADIS
PIPI SALKO ADNANA

929
932
965
968
969
955
958
978
980
982

Bonjak
Bonjak
Bonjak
Bonjak
Bonjak
Bonjak
Bonjak
Bonjak
Bonjak
Bonjak

VELI
VELI
VELI
VELI
VELI

LATIF MIHRET
MUHAREM LATIFA
MIHRET ZAFIR
MIHRET NlZAMA
MIHRET AZEMA

946
952
974
980
980

Bonjak osnovna kola

Bonjak 4 raz.osn.kole
Bonjak osnovna kola
Bonjak
Bonjak

GANIBEGOVI HAMDIJA NIJAZ

944

Bonjak srednja kola

BEGOVI DERVI EFKO

BEGOVI AMIL HADERA
BEGOVI EFKO SELMA
BEGOVI EFKO BELMA
BEGOVI DERVI ZAlM
BEGOVI MUHAREM SALIHA
BEGOVI ZAlM ALISA
BEGOVI ZAlM IRMA
BEGOVI ZAlM DERVI
BEGOVI OSMAN UHRA
EMINOVI HADO ADEM
EMINOVI IBRO HASIJA
EMINOVI ADEM MELA
EMINOVI ADEM FADILA

939
948
969
973
947
953
972
974
986
905
922
932
957
967

Bonjak
Bonjak
Bonjak
Bonjak
Bonjak
Bonjak
Bonjak
Bonjak
Bonjak
Bonjak
Bonjak
Bonjak
Bonjak
Bonjak

FEJZIL ISKO EDISA

978

Bonjak

EMINOVI
EMINOVI
EMINOVI
EMINOVI

951
956
975
976

Bonjak 4 raz.osn.kole
Bonjak 4 raz.osn.kole
Bonjak 4 raz.osn.kole
Bonjak

VAHID HAO
VEJSIL PAA
HAO VAHID
HAO BESIMA

osnovna kola
srednja kola
srednja kola
srednja kola
srednja kola

bez kole
bez kole
osnovna kola
osnovna kola
osnovna kola
srednja kola
4 raz.osn.kole

srednja kola
4 raz.osn.kole
srednja kola
osnovna kola
srednja kola
osnovna kola
osnovna kola
osnovna kola
bez kole
4 raz.osn.kole
bez kole
4 raz.osn.kole
osnovna kola

Naziv naselja, prezime i ime lica

Godina roenja Zavrena kola

EMINOVI
EMINOVI
EMINOVI
EMINOVI
EMINOVI
EMINOVI
EMINOVI

980
983
988
941
907
951
953

Bonjak
Bonjak
Bonjak
Bonjak
Bonjak
Bonjak
Bonjak

934
943
974
966

Bonjak
Bonjak
Bonjak
Bonjak

MALKO AMIR EMINA

970

Bonjak srednja kola

PIPI SULEJMAN MAE

PIPI EO ISMETA
PIPI MAE KENAN
PIPI SUUO SMAJO
PIPI MUHAREM NAIJA
PIPI SALKO ZEJNA
PIPI OSMAN DEVLA
PIPI MUJO KADRIJA
PIPI AHMET SAFIJA

966
968
986
929
932
935
900
919
926

Bonjak osnovna kola

Bonjak 4 raz.osn.kole
Bonjak
Bonjak 4 raz.osn.kole
4 raz.osn.kole
Bonjak 4 raz.osn.kole
Bonjak bez kole
Bonjak bez kole
Bonjak bez kole

CRNKI ZUHDIJA ZEKlRA

947

Bonjak via kola

PIPI KADRIJA MUJO

PIPI JUNUZ EVADA
PIPI MUJO TAHIR
PIPI MUJO TAHlRA
PIPI MUJO MUAMER

959
955
985
987
989

Bonjak 5-7 raz.osn.kole

Bonjak 4 raz.osn.kole
Bonjak
Bonjak
Bonjak

EMINOVI
EMINOVI
EMINOVI
EMINOVI

946
949
969
976

Bonjak 5-7 raz.osn.kole

Bonjak bez kole
Bonjak 5-7 raz.osn.kole
Bonjak

CRNKI OMER RASIM

CRNKI SUUO OMER
CRNKI SAFET RABINA
CRNKI RASIM EHERZUDIN
CRNKI RASIM EMlLA

947
901
957
978
979

Bonjak osnovna kola

Bonjak bez kole
Bonjak 4 raz.osn.kole
Bonjak
Bonjak

RIBI RIFAT ERIF

RIBI ERIF JASMINKA

948
975

Bonjak osnovna kola

Bonjak osnovna kola

MALKO SMAJO HAMZIR

MALKO IBRAHIM SABIHA

956
960

Bonjak osnovna kola

Bonjak 4 raz.osn.kole

PIPI
PIPI
PIPI
PIPI

HAO VEHIDA
HAO BESIM
HAO MUHIDIN
JUSUF SAKIB
IBRO ZEHRA
JUSUF SULEJMAN
ZAlM RAMZIJA

SUUO SULEJMAN
SALIH RABIJA
SULEJMAN HALID
SULEJMANAAMIR

JUSUF KASIM
KADRIJA AIA
KASIM SEMIR
KASIM MERSIHA

osnovna kola
srednja kola
bez kole
srednja kola
1-3 raz.osn.kole
srednja kola
osnovna kola
osnovna kola
srednja kola

Naziv naselja, prezime i ime lica

Godina roenja Zavrena kola

LUTVlCA KASIM MIRALEM

971

Bonjak osnovna kola

MALKO HAMZIR ARNELA

MALKO HAMZIR AMIR
MALKO HAMZIR SAMIR

980
983
989

Bonjak
Bonjak
Bonjak

HAMIDOVI
HAMIDOVI
HAMIDOVI
HAMIDOVIC
HAMIDOVI

948
958
977
979
979

Bonjak visoka kola

Bonjak osnovna kola
Bonjak
Bonjak
Bonjak

EDO AHMO
KASIM SENADA
AHMO ADNAN
AHMO SELVER
AHMO ILVER

PIPI
PIPI
PIPI
PIPI

KADRIJA HUSEIN
IBRAHIM KIMETA
HUSEIN AMER
HUSEIN IRMA

948
952
970
978

Bonjak osnovna kola

Bonjak 4 raz.osn.kole
Bonjak srednja kola
Bonjak

RIBI
RIBI
RIBI
RIBI
RIBI
RIBI
RIBI
RIBI
RIBI
RIBI
RIBI

EDNAN MEHMED
IBRO IZA
AHMET FEHlRA
SANELA
MEHMED EKIB
ERIF RIFAT
IBRO ZIZA
JUNUZ MIRSAD
IBRO ZARFA
SAFET AMRA
MIRSAD MENSUR

957
933
960
973
987
906
922
969
930
971
990

Bonjak
Bonjak
Bonjak
Bonjak
Bonjak
Bonjak
Bonjak
Bonjak
Bonjak
Bonjak
Bonjak

ALIA
ALIA
ALIA
ALIA
ALISA

ZAlM HAJRUDIN
IZET HAJRIJA
HAJRUDIN SEMIN
HAJRUDIN ELVIR
HAJRUDIN ERMIN

953
956
979
980
985

Bonjak srednja kola

Bonjak 4 raz.osn.kole
Bonjak
Bonjak
Bonjak

HAMIDOVI ZAlM EFIK

HAMIDOVI MUHAREM TIMKA

949
916

Bonjak srednja kola

Bonjak bez kole

KESTEN BEGAN MEHMED

KESTEN SADO SAFIJA
KESTEN MEHMED MIRZET
KESTEN MUHAREM EHLIMANA
KESTEN AHMET MIRZETA
KESTEN AHMET MIDHAT
KESTEN AHMET MEVLUDIN
KESTEN AHMET MIDHETA
KESTEN MEHMED IZET

930
936
973
958
980
981
982
986
959

Bonjak
Bonjak
Bonjak
Bonjak
Bonjak
Bonjak
Bonjak
Bonjak
Bonjak

CRNKI VEHAB OMER

953

Bonjak osnovna kola

4 raz.osn.kole
4 raz.osn.kole
bez kole
osnovna kola
4 raz.osn.kole
bez kole
osnovna kola
bez kole
osnovna kola

4 raz.osn.kole
bez kole
osnovna kola
4 raz.osn.kole

osnovna kola

Naziv naselja, prezime i ime lica

Godina roenja Zavrena kola

CRNKI ADIL NAZIFA

CRNKI OMER BERNAD
CRNKI OMER MIRALEM

953
978
979

Bonjak 4 raz.osn.kole
Bonjak
Bonjak

UKI SALKO MUHO

UKI IBRO MINA
UKI MUMO SUVADA
UKI SALKO SALIH
UKI SUUO NAZIFA

903
914
949
905
914

Bonjak
Bonjak
Bonjak
Bonjak
Bonjak

bez kole
bez kole
osnovna kola
bez kole
bez kole

PIPI HAIM HASAN

PIPI AMIL FATIMA
PIPI HASAN SULEJMAN
PIPI HILMO RASEMA
PIPI HASANA SEMIRA
PIPI HASAN SENAOA
PIPI HASAN EMRA
PIPI SULEJMAN ARNELA
PIPI SULEJMAN ARNEL

929
933
955
958
958
961
965
980
982

Bonjak
Bonjak
Bonjak
Bonjak
Bonjak
Bonjak
Bonjak
Bonjak
Bonjak

4 raz.osn.kole
4 raz.osn.kole
srednja kola
osnovna kola
via kola
srednja kola
srednja kola

RIBI
RIBI
RIBI
RIBI
RIBI
RIBI
RIBI
RIBI
RIBI
RIBI
RIBI
RIBI
RIBI
RIBI
RIBI
RIBI
RIBI
RIBI
RIBI
RIBI
RIBI
RIBI
RIBI
RIBI
RIBI
RIBI
RIBI
RIBI
RIBI

952
913
955
976
980
984
932
939
964
965
960
967
988
990
950
984
978
984
962
926
960
984
989
960
960
982
987
948
941

Bonjak
Bonjak
Bonjak
Bonjak
Bonjak
Bonjak
Bonjak
Bonjak
Bonjak
Bonjak
Bonjak
Bonjak
Bonjak
Bonjak
Bonjak
Bonjak
Bonjak
Bonjak
Bonjak
Bonjak
Bonjak
Bonjak
Bonjak
Bonjak
Bonjak
Bonjak
Bonjak
Bonjak
Bonjak

srednja kola
bez kole
osnovna kola

AHMO EVAD
REMZO RAMZIJA
IBRAHIM FATIMA
EVAD ENANA
EVAD NERMANA
EVAD MUGDIN
AHMO ATIF
ABRAHMAN ZINETA
ATIF NEDIM
REHKO DEVADA
ATIF NERMIN
ADIL EDINA
NERMIN VEDAD
NERMIN SINAN
IZET HARIKA
HARIKA ALMINA
HARIKA ALMA
HARIKA IASNA
IZET ENES
SALIH HASIBA
ABAN HASIBA
ENES MIRELA
ENES MIRNES
IZET EDIN
SULEJMAN SEMIRA
EDIN ALDIN
EDIN ALIJANA
IZET MUHAMED
ATKO MIHRETA

srednja kola
bez kole
srednja kola
srednja kola
srednja kola
srednja kola

bez kole
osnovna kola

osnovna kola
4 raz.osn.kole
osnovna kola

4 raz.osn.kole
5-7 raz.osn.kole

osnovna kola
4 raz.osn.kole

Naziv naselja, prezime i ime lica

Godina roenja Zavrena kola

RIBI
RIBI
RIBI
RIBI
RIBI
RIBI
RIBI
RIBI
RIBI
RIBI
RIBI
RIBI
RIBI
RIBI

974
980
959
959
981
983
987
939
968
971
962
967
986
988

Bonjak
Bonjak
Bonjak
Bonjak
Bonjak
Bonjak
Bonjak
Bonjak
Bonjak
Bonjak
Bonjak
Bonjak
Bonjak
Bonjak

osnovna kola

HAJDER SMAJO SUUO

HAJDER FERIK SMAJO
HAJDER SMAJO SABIHA
HAJDER FERIK SALIH
HAJDER HASAN IZETA
HAJDER SALIHA EKIJA
HAJDER SALIH FERID
HAJDER MAHMUT MUNlRA
HAJDER FERID ADIS

958
927
962
930
929
961
954
956
990

Bonjak
Bonjak
Bonjak
Bonjak
Bonjak
Bonjak
Bonjak
Bonjak
Bonjak

via kola
4 raz.osn.kole
srednja kola
osnovna kola
bez kole
srednja kola
srednja kola
1-3 raz.osn.kole

RIBI
RIBI
RIBI
RIBI

937
947
974
977

Bonjak 5-7 raz.osn.kole

Bonjak 5-7 raz.osn.kole
Bonjak
Bonjak

943
945
967
981
966
965

Bonjak
Bonjak
Bonjak
Bonjak
Bonjak
Bonjak

4 raz.osn.kole
bez kole
osnovna kola

RIBI AVDO IBRO

RIBI SELIM ZIZA
RIBI IBRO NERMINKA
RIBI IBRO REJHANA
RIBI IBRO ERGIN
RIBI NERMINKA DARKO
RIBI MEHO JUSUF
HAMZA SALIH AZA

932
933
960
965
972
983
932
915

Bonjak
Bonjak
Bonjak
Bonjak
Bonjak
Bonjak
Bonjak
Bonjak

srednja kola
4 raz.osn.kole
osnovna kola
srednja kola
osnovna kola

RIBI EJUB FATIMA

RIBI JUSUF INDIRA
RIBI FEHRO ABDULAH

939
972
944

Bonjak 4 raz.osn.kole
Bonjak srednja kola
Bonjak osnovna kola

MUHAMED RENATA
MUHAMED RENALDA
IZET AKIF
ZAlM NEVZETA
AKIF ALMIN
AKIF SALDIN
AKIF EMINA
AIR FIJA
AHMET IZET
AHMET EMSAR
AHMET EMIR
AHMET ZEKlRA
EMIR MIRALEM
EMIR MERIMA

MEHO HUSO
HUSNIJA REMZIJA
HUSO ELVIN
HUSO ELVINA

HATIBOVI
HATIBOVI
HATIBOVI
HATIBOVI
HATIBOVI
HATIBOVI

HUSNIJA BEO
MUSO BIBA
BEO SEMIR
BEO ALMEDINA
BEO SELVIR
ALIJA EEFA

osnovna kola
osnovna kola

4 raz.osn.kole
osnovna kola
osnovna kola
osnovna kola
4 raz.osn.kole

osnovna kola
osnovna kola

bez kole
bez kole

Naziv naselja, prezime i ime lica

Godina roenja Zavrena kola

RIBI
RIBI
RIBI
RIBI
RIBI
RIBI
RIBI
RIBI
RIBI
RIBI

949
967
969
972
976
982
929
934
959
962

Bonjak
Bonjak
Bonjak
Bonjak
Bonjak
Bonjak
Bonjak
Bonjak
Bonjak
Bonjak

5-7 raz.osn.kole
srednja kola
srednja kola
srednja kola
osnovna kola

KAAR FEHRO HIBA

KAAR JAHIJA SEAD
KAAR MEHMED SABAHIJA
KAAR IAHIJA SAIO
KAAR SEAD JASMIN

939
960
960
962
988

Bonjak
Bonjak
Bonjak
Bonjak
Bonjak

bez kole
srednja kola
srednja kola
osnovna kola

ALI BAI SULEJMAN ZAKIR

ALI BAI FAHRIJA HALIDA

954
954

Bonjak 5-7 raz.osn.kole

Bonjak 4 raz.osn.kole

RIBI
RIBI
RIBI
RIBI
RIBI
RIBI
RIBI
RIBI
RIBI

914
956
960
966
985
990
944
950
950

Bonjak
Bonjak
Bonjak
Bonjak
Bonjak
Bonjak
Bonjak
Bonjak
Bonjak

950
952
983
985
990
941
946
971
975
932
962
966
970
973

Bonjak
Bonjak
Bonjak
Bonjak
Bonjak
Bonjak
Bonjak
Bonjak
Bonjak
Bonjak
Bonjak
Bonjak
Bonjak
Bonjak

HAMDIJA EVALA
ABDULAH EMSUDINA
ABDULAH NERMINA
ABDULAH SANELA
ABDULAH ERKANA
ABDULAH AMEL
FEHRO SADIK
MURAT ZIFA
SADIK EHLIMANA
SADIK ISMIHANA

ALE ZLATA
EMAL EVAHIRA
EMAL MIRSAD
ABAN ERKA
MIRSAD ADIS
MIRSAD EMAL
EMAL HAJRUDIN
EMAL SAKIB
FERIZ NAFIJA

JEILOVI
JEILOVI
JEILOVI
JEILOVI
JEILOVI
JEILOVI
JEILOVI
JEILOVI
JEILOVI
JEILOVI
JEILOVI
JEILOVI
JEILOVI
JEILOVI
MUSAGI
MUSAGI
MUSAGI
MUSAGI

SAID SEJAD
ISLAM DINA
SEJAD ALMEDINA
SEJAD ALEN
SEJAD SEBRINA
HASAN IBRAHIM
IBRO FATIMA
IBRAHIM FARUK
IBRAHIM NERMIN
HASAN AGO
AGO MUHAMED
AGO MEHMED
AGO AMIR
AGO AMIRA
AGO OMO
FEHKO NAZIFA
OMO NAKIB
AGO ISMET

926
nepoznato
961
929

4 raz.osn.kole
4 raz.osn.kole
osnovna kola
osnovna kola

bez kole
5-7 raz.osn.kole
srednja kola
osnovna kola

osnovna kola
osnovna kola
4 raz.osn.kole
bez kole
bez kole

4 raz.osn.kole
4 raz.osn.kole
osnovna kola
4 raz.osn.kole
srednja kola
osnovna kola
osnovna kola
osnovna kola

Bonjak 4 raz.osn.kole
Bonjak bez kole
Bonjak srednja kola
Bonjak 4 raz.osn.kole

Naziv naselja, prezime i ime lica

Godina roenja Zavrena kola

AR IBRAHIM BEHRIJA
AR BEHRISA RABIJA
MUSAGI DEDO AZEMINA
AR BEHRISA IBRAHIM
MUSAGI ISMET NAILA
AR BEHRIJI JASMINKA
AR RABIJA ALMEDIN

935
955
929
962
956
964
987

Bonjak
Bonjak
Bonjak
Bonjak
Bonjak
Bonjak
Bonjak

RAMI EMSO ASIM

RAMI ZUHDO VAHIDA

929
933

4 raz.osn.kole
Bonjak srednja kola

HUSEUI
HUSEUI
HUSEUI
HUSEUI

942
953
982
986

Bonjak 4 raz.osn.kole
Bonjak 4 raz.osn.kole
Bonjak
Bonjak

ABI VEJSIL FATIMA

943

Bonjak bez kole

IBRAHIMOVI SEJDIL BAKIJA

IBRAHIMOVI VEJSIL HAJRA
IBRAHIMOVI BAKIJA ALISA

955
958
977

Bonjak osnovna kola

Bonjak 4 raz.osn.kole
Bonjak

RAMI
RAMI
RAMI
RAMI

959
962
980
982

Bonjak srednja kola

Bonjak srednja kola
Bonjak
Bonjak

955
958
979
984

Bonjak osnovna kola

Bonjak 5-7 raz.osn.kole
Bonjak
Bonjak

DURI DERVI HUSEIN

DURI JAKUP DERVIA
DURI HUSEIN ARSLAN
DURI HUSEIN DENIS

950
952
984
988

Bonjak srednja kola

Bonjak osnovna kola
Bonjak
Bonjak

RAMI DERVI MUJO

RAMI OMO SABINA
RAMI HUSO AMIR
RANI HUSO AMERA
RAMI DERVI HAO
RAMI SELIM MIHRETA
RAMI HAO ARIF
RAMI HAO AIDA
RAMI HAO ALMIR
RAMI HUSO DERVI
RAMI AVDO HAIJA

949
953
981
983
945
948
970
973
978
919
929

Bonjak
Bonjak
Bonjak
Bonjak
Bonjak
Bonjak
Bonjak
Bonjak
Bonjak
Bonjak
Bonjak

RAMIZ EDHAM
VEJSIL HAERA
EDHAM ALEN
EDHAM ELVIS

DERVI FEHIM
MUJO MINA
FEHIM ALMEDIMA
FEHIM ALMEDIN

JEILOVI
JEILOVI
JEILOVI
JEILOVI

MEHMED MUHAREM
VAHID SABIRA
MUHAREM ARNEL
MUHAREM ARNES

bez kole
bez kole
4 raz.osn.kole
osnovna kola
osnovna kola
srednja kola

srednja kola
5-7 raz.osn.kole

osnovna kola
4 raz.osn.kole
srednja kola
osnovna kola
via kola
1-3 raz.osn.kole

Naziv naselja, prezime i ime lica

Godina roenja Zavrena kola

RAMI DERVI RASIM

RAMI DERVI MEHMED
RAMI BAJRO NAlLA
RAMI MEHMED MEHMEDIN
RAMI MEHMED MERIM
RAMI ALIJA EMA

962
954
956
980
982
930

Bonjak
Bonjak
Bonjak
Bonjak
Bonjak
Bonjak

KURABAI MUSO HABISA

932

Bonjak bez kole

BRKI ZAlM ZILHA

BRKI FADIL AMER
BRKI FADIL AM ELA

957
982
984

Bonjak 4 raz.osn.kole
Bonjak
Bonjak

KEREN HUSEIN EMALIJA

KEREN ZAlM HIDAJETA
KEREN EMALIJA ELDIN
KEREN EMALISA ELDINA
KEREN HUSO ZUHDIJA
KEREN FAOIL ZARFA
KEREN ZUHDIJA KISAD
KEREN ZUHDIJA NIHAD
KEREN ZUHDIJA ADIS
KEREN HUSEIN FIKRET
KEREN BEIR MURA
KEREN DERVO AHIJA
KEREN FIKRET AMIR
KEREN FIKRET SAMIR
KEREN FIKRET SEMIR
KEREN HUSO IBRAHIM
KEREN MEHMED MUNTA
KEREN IBRAHIM HAJRUDIN
KEREN IBRAHIM EMSUDIN
KEREN IBRAHIM KASIM
KEREN HUSEIN MIDHET
KEREN HASAN MIRSADA
KEREN MIDHET ELVIR
KEREN MIDHET ELVIRA
KEREN MIDHET HUSEIN

956
956
983
988
941
945
971
975
982
952
920
956
974
977
979
947
943
970
973
976
956
959
979
982
984

Bonjak
Bonjak
Bonjak
Bonjak
Bonjak
Bonjak
Bonjak
Bonjak
Bonjak
Bonjak
Bonjak
Bonjak
Bonjak
Bonjak
Bonjak
Bonjak
Bonjak
Bonjak
Bonjak
Bonjak
Bonjak
Bonjak
Bonjak
Bonjak
Bonjak

KAHRI
KAHRI
KAHRI
KAHRI
KAHRI
KAHRI
KAHRI
KAHRI
KAHRI
KAHRI

961
959
987
990
915
954
956
983
985
928

Bonjak
Bonjak
Bonjak
Bonjak
Bonjak
Bonjak
Bonjak
Bonjak
Bonjak
Bonjak

SMAJO REMZO
ZAlM AKSEMA
REMZO KENAN
REMZO ARNELA
SULJO AHIJA
SMAJO NEAD
SADIK NAMKA
NEAD EMINA
NEAD ERMINA
IBRO MUJESlRA

srednja kola
srednja kola
osnovna kola

bez kole

5-7 raz.osn.kole
5-7 raz.osn.kole

4 raz.osn.kole
4 raz.osn.kole
osnovna kola

4 raz.osn.kole
bez kole
4 raz.osn.kole
osnovna kola

osnovna kola
4 raz.osn.kole
osnovna kola
osnovna kola
4 raz.osn.kole
5-7 raz.osn.kole

srednja kola
osnovna kola

bez kole
srednja kola
osnovna kola

bez kole

Naziv naselja, prezime i ime lica

Godina roenja Zavrena kola

KAHRI REDO AMA

936

Bonjak bez kole

MEI OSMAN SABAHUDIN

MEI NURISA NAlLA
MEI SABAHUDIN ENANA
MEI SABAHUDIN ENAN
MEI EVKO ULSA
REIL SAFET FARUK
MEI SAFET VEJSIL

961
963
988
988
936
972
974

Bonjak
Bonjak
Bonjak
Bonjak
Bonjak
Bonjak
Bonjak

957
961
981
987
927
929
964
972
nepoznato
961
965
959

Bonjak
Bonjak
Bonjak
Bonjak
Bonjak
Bonjak
Bonjak
Bonjak
Bonjak
Bonjak
Bonjak
Bonjak

RIBI SENADA ARNEL

983

Bonjak

GANIBEGOVI MEHO BILRA

904

Bonjak bez kole

SPAHI IZET ZIJAD

SPAHI HAMDIJA ZUMRETA
SPAHI ZIJAD AJA
SPHAI ZIJAD AMAR

959
956
988
990

Bonjak srednja kola

Bonjak osnovna kola
Bonjak
Bonjak

DURI DERVI SALIH

DURI ZAlM FATIMA
DURI SALIH ALMA
DURI SALIH NERMIN
DURI HUSO DERVI
DURI JUSO ULA
DURI DERVI ABAN
DURI DERVI MIRSAD
GANIBEGOVI ATIPA FAHRA
GANIBEGOVI FAHRA SENAD
GANIBEGOVI FAHRA SEJKO
GANIBEGOVI FAHRA SENADA

srednja kola
osnovna kola

bez kole
4 raz.osn.kole
4 raz.osn.kole
srednja kola
4 raz.osn.kole

4 raz.osn.kole
4 raz.osn.kole
osnovna kola
osnovna kola
bez kole
srednja kola
osnovna kola
osnovna kola

METROVACHAMID RABIHA
METROVAC RABIHA SAMIR
METROVAC RABIHA IZETA
METROVAC RABIHA ISMETA

nepoznato
975
971
965

Bonjak
Bonjak
osnovna
Bonjak

bez kole
osnovna kola
kola
osnovna kola

BAHTI
BAHTI
BAHTI
BAHTI
BAHTI
BAHTI
BAHTI
BAHTI
BAHTI
BAHTI

931
946
976
964
nepoznato
968
972
965
969
990

Bonjak
Bonjak
Bonjak
Bonjak
Bonjak
Bonjak
Bonjak
Bonjak
Bonjak
Bonjak

srednja kola
4 raz.osn.kole
osnovna kola
visoka kola

RAMO MEHO
HAMZA ZINETA
MEHO DENIS
MEHO NEDIM
NEDIN NADINA
MUHAMED BELMA
MEHO ALEN
MEHO AMIR
MUSTAFA SAFIJA
AHIR DENISA

KURABAI IZET HAHIDA

952

srednja kola
srednja kola
srednja kola
osnovna kola

Bonjak nepoznato

Naziv naselja, prezime i ime lica

Godina roenja Zavrena kola

KURABAI HAMIDA ELDIN

KURABAI HAMIDA ALMA
KURABAI HAMIDA ELMA

982
976
978

Bonjak
Bonjak
Bonjak

MEI
MEI
MEI
MEI

919
954
975
978

Bonjak
Bonjak
Bonjak
Bonjak

ALIBEGOVI SANIB SUADA

ALIBEGOVI EMIN AIDA

960
983

Bonjak srednja kola

Bonjak

BAHTI MUHAREM SAKIB

BAHTI IBRO HIDAJETA
BAHTI SAKIB NAGID
BAHTI SAKIB MEDIHA
DONLAGI HAMID FATIMA
BAHTI EMSO HASIJA
BAHTI EMSO KEMO
BAHTI ISLAM ESMIRA
BAHTI AHMO MIRABELA
BAHTI KAMO DENANA
BAHTI AHMO OENITA
BAHTI EMSO DERVI
BAHTI SUUO HALIDA
BAHTI DERVI ADEN
BAHTI DERVI EMSO
BAHTI DERVI SUUO
BAHTI DERVI AMINA
BAHTI DERVI AMER
BAHTI AKHID ISLAM
BAHTI SEJFO EFI KA
BAHTI ISLAM MUHAREMA
BAHTI HUHO HALI O
BAHTI HALI O ZLATKO
BAHTI HALID VEZIRA
BAHTI ATIF DULA
BAHTI HALID RAMO
BAHTI REFIK MEDINA
BAHTI RAMO MUHAREM

928
928
968
961
930
958
959
966
986
987
989
952
953
972
971
979
985
985
953
962
981
930
960
958
934
955
963
990

Bonjak
Bonjak
Bonjak
Bonjak
Bonjak
Bonjak
Bonjak
Bonjak
Bonjak
Bonjak
Bonjak
Bonjak
Bonjak
Bonjak
Bonjak
Bonjak
Bonjak
Bonjak
Bonjak
Bonjak
Bonjak
Bonjak
Bonjak
Bonjak
Bonjak
Bonjak
Bonjak
Bonjak

GANIBEGOVI
GANIBEGOVI
GANIBEGOVI
GANIBEGOVI

956
959
983
986

Bonjak 1-3 raz.osn.kole

Bonjak via kola
Bonjak
Bonjak

956
962
980

Bonjak osnovna kola

Bonjak bez kole
Bonjak

IBRAHIM SAFET
NAZIF RAJEA
SAFET ALMIR
SAFET ALMIRA

AJDO AMIL
HUSEIN SEMIRA
AMIL ARMIN
AMIL MERIM

BAHTI EMSO HAMID

BAHTI JUSUF FADILA
BAHTI HAMID NEDIN

srednja kola
osnovna kola
srednja kola
visoka kola

srednja kola
bez kole
srednja kola
visoka kola
bez kole
osnovna kola
bez kole
osnovna kola

osnovna kola
4 raz.osn.kole
srednja kola
osnovna kola

srednja kola
osnovna kola
osnovna kola
srednja kola
srednja kola
osnovna kola
srednja kola
srednja kola

Naziv naselja, prezime i ime lica

Godina roenja Zavrena kola

BAHTI HAMID EDINA

983

Bonjak

HRNI AHMO MUJO

HRNI HUSEIN HAJRA
HRNI MUJO ALMEDIN
HRNI MUJO ALAM

949
951
975
978

Bonjak srednja kola

Bonjak osnovna kola
Bonjak osnovna kola
Bonjak

GANIBEGOVI KADRIJA SULEJMAN

GANIBEGOVI ZAIMA MIRSADA
GANI BEGOVI SULEJMAN ALMIR
GANI BEGOVI SULEJMAN MIRSAD

954
953
979
984

Bonjak 4 raz.osn.kole
Bonjak 4 raz.osn.kole
Bonjak visoka kola
Bonjak

ELILOVI
ELILOVI
ELILOVI
ELILOVI

953
976
979
981

Bonjak bez kole

Bonjak
Bonjak visoka kola
Bonjak

GANIBEGOVI IBRAHIM SAFET

GANIBEGOVI SALIH SEIDA
GANIBEGOVI SAFET IBRO
GANIBEGOVI SAFET SEAD
GANIBEGOVI SAFET MERIM
GANI BEGOVI MEHMEDALIJA ISMET
GANIBEGOVI ALIJA ALMASA
GANIBEGOVI ISMET NESIB
GANI BEGOVI ISMET JASMINA
GANI BEGOVI ISMET SAMIR

957
961
981
984
990
952
952
972
976
985

Bonjak
Bonjak
Bonjak
Bonjak
Bonjak
Bonjak
Bonjak
Bonjak
Bonjak
Bonjak

RIBI
RIBI
RIBle
RIBI

954
953
979
980

Bonjak srednja kola

Bonjak via kola
Bonjak
Bonjak

GANI BEGOVI HAJRUDIN SEAD

GANI BEGOVI JUSUF NADA
GANI BEGOVI SEAD AHMET
GANIBEGOVI SEAD AMER
GANI BEGOVI DEDO HAJRUDIN
GANIBEGOVI SULJO FAHRIJA
GANI BEGOVI HAJRUDIN SAKIB
GANI BEGOVI MEHO RAZDA
GAMIBEGOVI SAKIB ERMIN
GANI BEGOVI SAKIB MERIMA
GANIBEGOVI DERVI SMAIL
GANIBEGOVI RASIM FATIMA
GANIBEGOVI SMAIL NISVETA

951
956
980
979
928
928
960
962
986
991
936
937
970

Bonjak
Bonjak
Bonjak
Bonjak
Bonjak
Bonjak
Bonjak
Bonjak
Bonjak
Bonjak
Bonjak
Bonjak
Bonjak

REDI HADA SUVAD

REDI IMIR IZETA

955
958

Bonjak osnovna kola

Bonjak 4 raz.osn.kole

HUSEIN ISMETA
AHMO SELMA
AHMO SELIMA
AHMO ALMEDIN

SADIK
FERID
AMIL
AMIL

AMIL
SEHADA
HARIS
SAHIN

srednja kola
osnovna kola

osnovna kola
osnovna kola
osnovna kola

srednja kola
srednja kola

4 raz.osn.kole
4 raz.osn.kole
srednja kola
srednja kola

srednja kola
bez kole
srednja kola

Naziv naselja, prezime i ime lica

Godina roenja Zavrena kola

REDI SUVAD SAMIR

REDI SUVAD SEMIR

978
982

Bonjak
Bonjak

GANIBEGOVI HUSNIJA NEZIR

GANI BEGOVI ADEM FATIMA
GANIBEGOVI NEZIR ZENAHID

928
939
968

Bonjak srednja kola

Bonjak 4 raz.osn.kole
Bonjak srednja kola

BRKI AVDO HUSKA

BRKI IBRAHIM NEVZETA
BRKI HUSKA SANELA
BRKI HUSKA ELAR

956
959
980
986

Bonjak osnovna kola

Bonjak 4 raz.osn.kole
Bonjak
Bonjak

DIZDAR
DIZDAR
DIZDAR
DIZDAR
DIZDAR

945
950
978
980
986

Bonjak srednja kola

Bonjak 4 raz.osn.kole
Bonjak
Bonjak
Bonjak

937
941
968
969

Bonjak
Bonjak
Bonjak
Bonjak

953
953
977
981
988

Bonjak osnovna kola

Bonjak 4 raz.osn.kole
Bonjak
Bonjak
Bonjak

963

Bonjak via kola

KOMI OMERA OMO

KOMI SMAJE FAZILA
KOMI SUUE NAMKA
KOMI JUSUF ALMA
KOMI JUSUF FARUK

929
927
956
977
980

Bonjak 4 raz.osn.kole
Bonjak bez kole
Bonjak srednja kola
Bonjak
Bonjak

OMEROVI OMO NAILA

OMEROVI ZUHDO AMIR
OMEROvr ZUHDO BESIM

942
967
968

Bonjak 4 raz.osn.kole
Bonjak srednja kola
Bonjak srednja kola

VELI
VEU
VEU
VEU

MUHAREM SULEJMAN
MUJO EBIRA
SULEJMAN MUHAREMA
SULEJMAN ENIDA
SULEJMAN SENIDA

RAMIZ REMZO
JUSUF EMSIJA
REZO ISMETA
REMZO ALMA

DIZDAR
DIZDAR
DIZDAR
DIZDAR
DIZDAR

BAJO IRFAN
SUUO ESMA
IRFAN SABINA
IRFAN EMINA
IRFAN JASMINA

PIPI SAKIB MIDHAD

XXXIV

srednja kola
4 raz.osn.kole
srednja kola
osnovna kola

TODORII

XXXV VAGAN
XXXVI VODICA
XXXVII VOLARI

Naziv naselja, prezime i ime lica

Godina roenja Zavrena kola

KOMI OME JUSUF

953

ABI MEHE MEHMED

ABI RASIM EMILA
ABI MEHMED ZIJAD
ABI MEHMED FAHRIJA
ABI VEJSIL HAJRUDIN
ABI RAMIZ FETIJA
ABI HAJRUDIN MUJO
ABI HAJRUDIN IDA
ABI HAJRUDIN MERIMA
ABI MUJE VEJSIL
ABI VEJSIL ASIM
ABI HARIZ HAJRIJA
ABI VEJSIL NANKA

Bonjak srednja kola

nepoznato
939
974
965
948
954
981
983
989
920
949
981
962

Bonjak
Bonjak
Bonjak
Bonjak
Bonjak
Bonjak
Bonjak
Bonjak
Bonjak
Bonjak
Bonjak
Bonjak
Bonjak

via kola
4 raz.osn.kole
osnovna kola
srednja kola
srednja kola
5-7 raz.osn.kole

PUCAR ZULFO HILMO

PUCAR IBRO HAJRA
PUCAR SEJFO ADVIJA
PUCAR OMES BERNISA
PUCAR HILMO OMER

932
933
958
975
954

Bonjak
Bonjak
Bonjak
Bonjak
Bonjak

nepoznato
4 raz.osn.kole
nepoznato
osnovna kola
srednja kola

OMEROVI SMAJO FADILA

925

Bonjak bez kole

BRKI ETHEM MEHMED

BRKI SABIT TAHIRA
BRKI MEHMED MEUHA
BRKI MEHMED EDINA
BRKI MEHMED JASMINKA

948
950
978
984
976

Bonjak srednja kola

Bonjak 4 raz.osn.kole
Bonjak
Bonjak
Bonjak

BAI EMSO HAERA

BAI OSMO EVKO
BAI OSMAN DERVI
BAI OSMO FEHRET
BAI NURDO HAJRIJA
BAI FEHRET ENITA
BAI FEHRET MIRSAD

933
958
965
953
962
987
983

Bonjak
Bonjak
Bonjak
Bonjak
Bonjak
Bonjak
Bonjak

bez kole
srednja kola
srednja kola
srednja kola
srednja kola

ABI EFIK EVKO

ABI EMSO EMINA
ABI ERIF NURA
ABI EVKO ERMIN
ABI EFIK HAZIM
ABI ETHEM BESIMA
ABI HAZIM AMER
ABI AZIM ELMEDINA
AI AGO EMSA

961
966
927
988
933
954
978
973
925

Bonjak
Bonjak
Bonjak
Bonjak
Bonjak
Bonjak
Bonjak
Bonjak
Bonjak

srednja kola
4 raz.osn.kole
bez kole

BAI SMAIL SAFET

929

Bonjak bez kole

bez kole
bez kole
5-7 raz.osn.kole

osnovna kola
4 raz.osn.kole
osnovna kola
bez kole

Naziv naselja, prezime i ime lica

Godina roenja Zavrena kola

BAI IBRAHIM HASNIJA

BAI SMAIL RASIM
BAI MUSTAFA HARZIJA
BAI RASIM SAMIR
BAI RASIM AMIR
BAI RASIM SABINA

929
941
950
972
980
967

Bonjak
Bonjak
Bonjak
Bonjak
Bonjak
Bonjak

ABI SMAJO SULEJMAN

ABI DERVI EHIDA
ABI SULEJMAN SMAJO

929
926
972

Bonjak 4 raz.osn.kole
Bonjak 4 raz.osn.kole
srednja kola

BRKI SUUO NURA

905

Bonjak bez kole

ABI SULEJMAN ESAD

966

Bonjak via kola

PUCAR SALIH MUJO

PUCAR SEJFO EMINA
PUCAR MUJO ANA

965
960
990

Bonjak bez kole

Bonjak osnovna kola
Bonjak

BRKI ERIF EMAL

BRKI MUHAREM NURE
BRKI EMAL SENADA
BRKI EMAL MIRSAD
BRKI EMRL ESAD
BRKI EMAL SENAD

938
947
971
965
967
969

Bonjak
Bonjak
Bonjak
Bonjak
Bonjak
Bonjak

osnovna kola
4 raz.osn.kole
srednja kola
srednja kola
srednja kola
osnovna kola

ABI MUHAREM DERVI

ABI IMIR HAJRA
ABI DERVI SELVADIN
ABI DERVI SABAHUDIN
ABI DERVI EMSUDIN
ABI DERVI MUHAREM
ABI HUSEIN EVAHIRA
ABI MUHAREM ANE

938
946
971
970
969
967
966
990

Bonjak
Bonjak
Bonjak
Bonjak
Bonjak
Bonjak
Bonjak
Bonjak

bez kole
4 raz.osn.kole
4 raz.osn.kole
osnovna kola
srednja kola
osnovna kola
4 raz.osn.kole

MUMINOVI
MUMINOVI
MUMINOVI
MUMINOVI
MUMINOVI
MUMINOVI
MUMINOVI
MUNINOVI
MUNINOVI

933
929
954
984
984
985
989
990
959

Bonjak
Bonjak
Bonjak
Bonjak
Bonjak
Bonjak
Bonjak
Bonjak
Bonjak

bez kole
bez kole
4 raz.osn.kole

938
nepoznato
969
972

Bonjak
Bonjak
Bonjak
Bonjak

nepoznato
bez kole
osnovna kola
osnovna kola

EO OSMAN
ALE ELIFA
MUJO HAIMA
FAHRUDIN MIRALEM
FAHRUDIN MIRZA
FAHRUDIN MIRSAD
FAHRUDIN MIRELA
FAHRUDIN ADISA
OSMAN FAHRUDIN

PUCAR IMIR
PUCAR SALIH
PUCAR SALIH
PUCAR SALIH

SALIH
FATIMA
SENAD
HASAN

bez kole
osnovna kola
4 raz.osn.kole
osnovna kola
srednja kola

srednja kola

Naziv naselja, prezime i ime lica

PUCAR SALIH MUSTAFA
PUCAR SALIH SUUO
PUCAR SALIH SEBlRA
PUCAR SALIH MINA
PUCAR ENSO ENES
PUCAR ADEM MIRSADA
PUCAR ENES NERVE
PUCAR ENES NERVESA
PUCAR ENES EMSA
PUCAR EMSO SEAD
PUCAR EMSO MIRSAD
PUCAR AIR SEBINA
PUCAR IBRO OSMAN
PUCAR SALKO ZILHA
PUCAR OSMAN REMZO
PUCAR SULEJMAN EVALA
PUCAR REMZO ZENAIDA
PUCAR REMZO OMER
PUCAR OSMAN IBRO
PUCAR NURIJA ESIMA
PUCAR IBRO ERMIN
PUCAR IBRO ELVIR
PUCAR MUHAREM MUHAREM
PUCAR HAO RAIFA
PUCAR MUHAREM SITKA
ORI
ORI
ORI
ORI
ORI
ORI
ORI
ORI
ORI
ORI

MUSTAFA DERVI
SULEJMAN EMRA
DERVI HARIS
DERVI MUSTAFA
MUSTAFA EMSUDIN
MUSTAFA MURADIF
SADO JASMINA
MURADIF ADNAN
MURADIF AIDA
MURADIF ABIDA

KOMI
KOMI
KOMI
KOMI
KOMI
KOMI
KOMI

MUHAREM MUNKO
NUHI SEHRIJA
MIRSAD AIDA
ERIF SULEJMAN
AGO FATIMA
SULEJMAN SEMlRA
SULEJMAN EMIRA

BRKI SUUO DERVI

BRKI SULEJMAN EMINA
BRKI SUUO MEVLIDA
BRKI ZAlM ZILHA

Godina roenja Zavrena kola

975
978
986
967
956
959
978
980
990
959
963
924
932
935
962
964
987
991
959
966
985
990
nepoznato
922
949

Bonjak
Bonjak
Bonjak
Bonjak
Bonjak
Bonjak
Bonjak
Bonjak
Bonjak
Bonjak
Bonjak
Bonjak
Bonjak
Bonjak
Bonjak
Bonjak
Bonjak
Bonjak
Bonjak
Bonjak
Bonjak
Bonjak
Bonjak
Bonjak
Bonjak

961
955
986
929
955
959
951
983
986
991

Bonjak
Bonjak
Bonjak
Bonjak
Bonjak
Bonjak
Bonjak
Bonjak
Bonjak
Bonjak

srednja kola
osnovna kola

929
932
974
936
938
987
974

Bonjak
Bonjak
Bonjak
Bonjak
Bonjak
Bonjak
Bonjak

srednja kola
osnovna kola
osnovna kola
visoka kola
4 raz.osn.kole
visoka kola
osnovna kola

961
929
971
nepoznato

Bonjak
Bonjak
Bonjak
Bonjak

srednja kola
bez kole
osnovna kola
4 raz.osn.kole

bez kole
osnovna kola
osnovna kola
bez kole

4 raz.osn.kole
4 raz.osn.kole
bez kole
osnovna kola
4 raz.osn.kole
srednja kola
srednja kola

srednja kola
4 raz.osn.kole

srednja kola
bez kole
4 raz.osn.kole

5-7 raz.osn.kole
4 raz.osn.kole
srednja kola
srednja kola

Naziv naselja, prezime i ime lica

Godina roenja Zavrena kola

BRKI HASAN EMIR

BRKI HASAN ADIS

973
975

Bonjak osnovna kola

Bonjak osnovna kola

ABI OSMAN SAFET

ABI SAUH EVKA
ABI SAFET SALMIR

933
939
971

Bonjak bez kole

Bonjak bez kole
Bonjak osnovna kola

JUSI
JUSI
JUSI
JUSI
JUSI
JUSI
JUSI
JUSI
JUSI

929
935
970
960
963
984
986
987
988

Bonjak
Bonjak
Bonjak
Bonjak
Bonjak
Bonjak
Bonjak
Bonjak
Bonjak

bez kole
bez kole
osnovna kola
srednja kola
4 raz.osn.kole

947
949
973
974

Bonjak
Bonjak
Bonjak
Bonjak

srednja kola
4 raz.osn.kole
osnovna kola
osnovna kola

SUUE PASO
ADEMA MEVLA
PAO NERMIN
PAO SENAD
MUJO NAIMA
SENAD NERMINA
SENAD JASMINA
SENAD JASMIN
SENAD SELVEDINA

ABI EFIK REFIK

ABI AUJA VAHIDA
AIC REFIK AMXA
ABI REFIK ELVIRA
BRKI OSMAN IRFAN
BRKI IDRIZ EMILA
BRKI IRFAN ENITA
BRKI IRFAN SANITA

961
nepoznato
986
987

Bonjak osnovna kola

Bonjak osnovna kola
Bonjak
Bonjak

IMAMOVI REDE IBRAHIM

IMAMOVI MUJE RAHIMA

929
935

Bonjak 4 raz.osn.kole
Bonjak bez kole

ORI SAUHA FAHRUDIN

ORI AZIZ NISVETA
ORI FAHRUDIN MUHAREM
ORI FAHRUDIN ADNAN

949
949
970
978

Bonjak 4 raz.osn.kole
Bonjak bez kole
Bonjak osnovna kola
Bonjak

BRKI HASAN ZAHID

BRKI FEHIM BEHARA
BRKI HASAN ZAHIDA

930
948
985

Bonjak 4 raz.osn.kole
Bonjak bez kole
Bonjak

IMAMOVI AGO MUHAREM

IMAMOVI SAUH RAHIMA
IMAMOVI MUHAREM MUHIRA

908
912
957

Bonjak bez kole

Bonjak bez kole
Bonjak 5-7 raz.osn.kole

BRKI FADIL AMERA

980

Bonjak

ABI IBRAHIM REFIK

ABI MUHAREM FATIMA
ABI REFIK MUHIDIN
ABI REFIK MIRALEM

941
949
967
974

Bonjak
Bonjak
Bonjak
Bonjak

osnovna kola
4 raz.osn.kole
srednja kola
osnovna kola

Naziv naselja, prezime i ime lica

Godina roenja Zavrena kola

IMAMOVI
IMAMOVI
IMAMOVI
IMAMOVI
IMAMOVIC
IMAMOVI
IMAMOVI
IMAMOVI
IMAMOVI
IMAMOVI
IMAMOVI
IMAMOVI

949
938
968
969
971
973
976
958
966
984
990
986

Bonjak
Bonjak
Bonjak
Bonjak
Bonjak
Bonjak
Bonjak
Bonjak
Bonjak
Bonjak
Bonjak
Bonjak

PUCAR SEMSO BECO

PUCAR ALAJI SEDIDA
PUCAR BEO SANELA
PUCAR BEO AMELA

948
951
976
981

Bonjak srednja kola

Bonjak 5-7 raz.osn.kole
Bonjak osnovna kola
Bonjak

IMAMOVI
IMAMOVI
IMAMOVI
IMAMOVI
IMAMOVI
IMAMOVI
IMAMOVI

947
954
922
971
973
975
979

Bonjak
Bonjak
Bonjak
Bonjak
Bonjak
Bonjak
Bonjak

srednja kola
4 raz.osn.kole
bez kole
osnovna kola
osnovna kola
osnovna kola

4 raz.osn.kole
4 raz.osn.kole
srednja kola
visoka kola
srednja kola

SULEJMEN NURDIN
SADO HAJRIJA
NURDIN EMSUDIN
BESIM MENSURA
NURDIN IBRAHIM
NURDIN SULEJMAN
NURDIN BAHRIJA
NURDO HAJRUDIN
RAMIZ HAJRIJA
HAJRUDIN SELVEDINA
HAJRUDIN BAHRUDIN
HAJRUDIN SABAHUDIN

HIMZO
TAHIR
HIMZO
HIMZO
HIMZO
HIMZE
HIMZO

HIMZO
SANIJA
SEVLE
AMELA
SANELA
ALMEDINA
JASMIN

BRKI
BRKI
BRKI
BRKI
BRKI
BRKI
BRKI
BRKI
BRKI
BRKI
BRKI
BRKI
BRKI

DEMIL RASID
SMAJO ZEHRA
RAID NERMINA
RAID SMAJO
AHMET MIRSADA
SMAJO BEKIR
SMAJE FARUK
IBRAHIM IBRO
IBRO ISMET
MUSTAFA EMINA
HAMDIJA JASMINA
IBRAHIM HABIBA
ZUHO HAMIR

917
928
971
953
968
987
989
922
965
961
987
931
968

Bonjak
Bonjak
Bonjak
Bonjak
Bonjak
Bonjak
Bonjak
Bonjak
Bonjak
Bonjak
Bonjak
Bonjak
Bonjak

JUSI
JUSI
JUSI
JUSI
JUSI
JUSI
JUSI
JUSI
JUSI

HAJRUDIN ATIFA
MUHAMED MUNIRA
HAJRUDIN AHIN
HAJRUDIN EJLA
ATIF FAHRUDN
SAFET NASIHA
FAHRUDIN VELDIN
LATIFA ATIF
HUSEIN SANIJA

956
957
981
986
959
961
985
933
931

Bonjak
Bonjak
Bonjak
Bonjak
Bonjak
Bonjak
Bonjak
Bonjak
Bonjak

4 raz.osn.kole
bez kole
srednja kola
srednja kola
osnovna kola
5-7 raz.osn.kole
srednja kola
4 raz.osn.kole

4 raz.osn.kole
srednja kola
osnovna kola
bez kole
osnovna kola
srednja kola
osnovna kola

srednja kola
osnovna kola
bez kole
bez kole

Naziv naselja, prezime i ime lica

Godina roenja Zavrena kola

JUSI ATIF EMSUDIN

JUSI LATIF ESAD
JUSI UKRIJA BAHRIJA
JUSI ESAD LATIP

968
948
945
981

Bonjak osnovna kola

Bonjak osnovna kola
Bonjak osnovna kola
Bonjak

BRKI AGO MUHAREM

BRKI MUJO SAJMA
BRKI MUHAREM NIHAD
BRKI MEHMED BEHIA
BRKI NIHAD SABINA

930
937
958
963
990

Bonjak
Bonjak
Bonjak
Bonjak
Bonjak

ABI OSMAN SAFIJA

ABI REMZO NIHAD

931
959

Bonjak 4 raz.osn.kole
Bonjak srednja kola

BAI ADEM EMIR

BAI SMAJL ADEM
BAI HUSO SADIKA
BAI ADEM EMINA

965
933
939
976

Bonjak
Bonjak
Bonjak
Bonjak

RAMI FEHIM ALDIJANA

982

Bonjak

UKI HASAN HAMDIJA

USKI ABAN ZUMRETA
UKI OMER MINA
UKI SELIM AMEL
UKI SELIM AMER

907
913
957
975
980

Bonjak
Bonjak
Bonjak
Bonjak
Bonjak

bez kole
bez kole
4 raz.osn.kole
osnovna kola

BRKI IBRAHIM HUSEIN

BRKI SABIT RUKIJA
BRKI HUSEINA MIDHET
BRKI HUSEIN FEHKO
BRKI EKREMSEMRA
BRKI FEHKO SENITA

929
935
959
962
969
985

Bonjak
Bonjak
Bonjak
Bonjak
Bonjak
Bonjak

bez kole
osnovna kola
osnovna kola
osnovna kola
osnovna kola

BAI IBRAHIM IBRAHIM

BAI ABAZ ZILHA
BAI IBRAHIM ADNAN
BAI IBRAHIM ADISA

960
959
983
982

Bonjak 5-7 raz.osn.kole

Bonjak 5-7 raz.osn.kole
Bonjak
Bonjak

BRKI RIFET HAIMA

BRKI SALIH ADIL

938
952

Bonjak bez kole

Bonjak bez kole

FEJZI MUJE MEHO

FEJZI OSMAN FAHRIJA
FEJZI MEHO MIHRETA
FEJZI MEHO HALIL
FEJZI NEZIR RAZIJA
FEJZI HALIL ALMA
FEJZI HALIL ALEN

958
961
989
938
946
965
974

Bonjak
Bonjak
Bonjak
Bonjak
Bonjak
Bonjak
Bonjak

1-3 raz.osn.kole
bez kole
osnovna kola
visoka kola

srednja kola
bez kole
4 raz.osn.kole
5-7 raz.osn.kole

osnovna kola
4 raz.osn.kole
osnovna kola
4 raz.osn.kole
srednja kola
visoka kola

Naziv naselja, prezime i ime lica

Godina roenja Zavrena kola

FEJZI MEHO MUJO

FEJZI MUJE REMZIJA
FEJZI MUJO EVAL
FEJZI MUJO ZEKERIJAD

935
937
964
970

Bonjak
Bonjak
Bonjak
Bonjak

bez kole
bez kole
srednja kola
osnovna kola

ABI
ABI
ABI
ABI
ABI
ABI

925
929
957
956
981
983

Bonjak
Bonjak
Bonjak
Bonjak
Bonjak
Bonjak

osnovna kola
bez kole
4 raz.osn.kole
srednja kola

BRKI BEGO RAMO

BRKI RASIM RASEMA
BRKI RAMO SEDIN
BRKI RAMO EMINA
BRKI MEHO MANIFA
BRKI BEGO SAKIB
BRKI BEGO AZRA
BRKI BEGO EVDO
BRKI MUJO EOHEM
BRKI OMER RAMZIJA
BRKI EDHEM BESIM
BRKI ABAZ MINKA
BRKI BESIM ARMINA
BRKI BESIM LEJLA

957
961
985
990
926
962
968
971
918
933
957
966
986
988

Bonjak
Bonjak
Bonjak
Bonjak
Bonjak
Bonjak
Bonjak
Bonjak
Bonjak
Bonjak
Bonjak
Bonjak
Bonjak
Bonjak

osnovna kola
4 raz.osn.kole

BAI AHMET KASIM

BAI REO BESIMA
BAI KASIM REBIHA
BAI KASIM RAMONA

945
956
972
979

Bonjak srednja kola

Bonjak osnovna kola
Bonjak srednja kola
Bonjak

BRKI REDO NERMIN

BRKI OSMAN REDO
BRKI SALIH ALMASA
BRKI SALKO OSMAN

971
933
946
903

Bonjak
Bonjak
Bonjak
Bonjak

OMEROVI SMAJL NEVZET

BRKI REDO NEDIRA
OMEROVI NEVZET DENIS

905
966
989

Bonjak srednja kola

Bonjak srednja kola
Bonjak

BAI MEHO AJKA

BAI MEHMED SUUO
BAI MUGTAFA HADIJA
BAI SUUO ADISA
BAI SUUO ADIS
BAI SUUE MEDIHA
BAI SUUO NERSIHA

930
953
952
975
977
979
981

Bonjak bez kole

Bonjak osnovna kola
Bonjak 4 raz.osn.kole
Bonjak
Bonjak
Bonjak
Bonjak

FEJZO RASIM
SALKO ZUMRA
SUUO HASIJA
RASIM KEMAL
KEMAL INDIRA
KEMAL JASMIN

bez kole
srednja kola
srednja kola
osnovna kola
bez kole
4 raz.osn.kole
osnovna kola
osnovna kola

srednja kola
5-7 raz.osn.kole
4 raz.osn.kole
bez kole

Naziv naselja, prezime i ime lica

Godina roenja Zavrena kola

ORI MUSTAFA IBRAHIM

ORI OSMAN EMINA
ORI IBRAHIM ALMIR
ORI IBRAHIM ALMIRA

954
956
977
980

Bonjak osnovna kola

Bonjak 5-7 raz.osn.kole
Bonjak bez kole
Bonjak

ABI MUHAREM TAHIR

ABI AGO MINA
ABI TAHIR MUSTAFA
ABI TAHIR AMERA
ABI TAHIR FUAD
ABI TAHIR NEAD
ABI SULEJMAN SADIKA
ABI MUJE HAMIRA
ABI FUAD IRMIN
ABI NEAD RUSMIRA
ABI FUAD MUFID

932
932
961
968
957
959
966
959
980
988
982

Bonjak
Bonjak
Bonjak
Bonjak
Bonjak
Bonjak
Bonjak
Bonjak
Bonjak
Bonjak
Bonjak

srednja kola
4 raz.osn.kole
srednja kola
srednja kola
osnovna kola
srednja kola
osnovna kola
4 raz.osn.kole

ORI DERVI RASIM

ORI OSMAN LUTVIJA
ORI RASIM EMIN
ORI RASIM RAMZIJA
ORI EMIN EMINA
ORI EMIN ALMIN

931
934
960
968
988
990

Bonjak
Bonjak
Bonjak
Bonjak
Bonjak
Bonjak

4 raz.osn.kole
bez kole
srednja kola
srednja kola

BRKI EDHEM MUSTAFA

BRKI REFIK EDINKA
BRKI MUSTAFA ARNELA

960
965
988

Bonjak srednja kola

Bonjak srednja kola
Bonjak

BAI OSMO FAHRUDIM

BAI FAHRUDIN MIRZA
BAI HAIM NEMIRA
BAI FAHRUDIN FAHRUDIN

957
982
959
990

Bonjak srednja kola

Bonjak
Bonjak srednja kola
Bonjak

GANIBEGOVI MUSTAFA HAZIM

GANIBEGOVI DERVI FATIMA
GANI BEGOVI HAZIM ELVEDIN
GANIBEGOVI HAZIM ARNELA
GANIBEGOVI MUSTAFA ASIM
GANIBEGOVI DERVI FIZA
GANIBEGOVI ASIN ADIS
GANIBEGOVI ASIM ADANA
GANIBEGOVI MAHMUT BELAGA
GANIBEGOYI HILMO SIFA
GANIBEGOVI BELAGAMIRELA
GANI BEGOVI BELAGAAMIR
GANIBEGOVI FEHKO ENVER
GANI BEGOVI MEHMED BEHIJA

952
952
976
982
954
954
979
989
960
961
983
986
936
937

Bonjak
Bonjak
Bonjak
Bonjak
Bonjak
Bonjak
Bonjak
Bonjak
Bonjak
Bonjak
Bonjak
Bonjak
Bonjak
Bonjak

XXXVIU

VRAI

osnovna kola
4 raz.osn.kole

osnovna kola
4 raz.osn.kole

srednja kola
osnovna kola

4 raz.osn.kole
bez kole

GANI BEGOVI
GANIBEGOVI
GANIBEGOJI
GANIBEGOVI
GANIBEGOVI
GANIBEGOVI
GANIBEGOVI
GANIBEGOVI
GANIBEGOVI
GANIBEGOVI
GANIBEGOVI
GANIBEGOVI
GANIBEGOVI
GANIBEGOVI
GANIBEGOVI
GANIBEGOVI
GANIBEGOVI
GANIBEGOVI
GANIBEGOVI
GANIBEGOVI
GANIBEGOVI
GANIBEGOVI
GANIBEGOVI
GANIBEGOVI
GANIBEGOVI
GANIBEGOVI
GANIBEGOVI
GANIBEGOVI
GANI BEGOVI
GANIBEGOVI
GANI BEGOVI
GANIBEGOVI
GANI BEGOVI
GANIBEGOVI
GANIBEGOVI
GANI BEGOVI
GANIBEGOVI
GANIBEGOVI
GANIBEGOVI
GANIBEGOVI
GANIBEGOVI
GANIBEGOVI
GANIBEGOVI
GANIBEGOVI
GANIBEGOVI
GANIBEGOVI
GANIBEGOVI
GANIBEGOVI
GANI BEGOVI

ENVER FIKRET
ENVER SAMIR
BEGAN MEVLA
FEHKO MUSTAFA
DERVI RASEMA
NUSRET
MUSTAFA MIDHET
MUSTAFA MIRZET
MUSTAFA ENIZ
MAHMUT ZIJAD
LATIF EDINA
ZIJAD SELMA
JUSUF HUSEIN
DERVI EMINA
HUSEIN ADAM
FUAD
HUSEIN ENISA
HUSEIN BIBA
MEHO JUSUF
MEDAGA EKRAM
MUJO TEMAMA
EKRAM HALIL
JUSUF MEHO
HAJDAR RABIJA
MEHO SUAD
MEDAGA MAHMUT
RAMIZ EMINA
MAHMUTA MEDAGA
HILMO NASIHA
MEDAGA JASMIN
MEDAGA JASMINA
MEDAGA MIRSAD
MAHMUT EDHAM
ZAHID MESUD
RIFET FERIDA
MESUD ZAHID
MESUD VERNES
HUSEIN PAA
OSMAN HAMIDA
DEMKO HILMO
NAZIF EHERZADA
HILMO RAIF
IBRO ALIJA
MURAT DERVIA
ALIJA BESIM
MUJO NASIHA
BESIM ALMIR
BESIM ALMIRA
ALAGA KADRIJA

971
977
909
934
938
963
967
969
974
956
961
984
941

943
967
969
973
975
904
933
929
965
934
940
966
924
933
954
956
976
978
981
958
959
964
982
987
916
925
925
940
963
nepoznato
937
961
970
988
990

926

Bonjak
Bonjak
Bonjak
Bonjak
Bonjak
Bonjak
Bonjak
Bonjak
Bonjak
Bonjak
Bonjak
Bonjak
Bonjak
Bonjak
Bonjak
srednja
Bonjak
Bonjak
Bonjak
Bonjak
Bonjak
Bonjak
Bonjak
Bonjak
Bonjak
Bonjak
Bonjak
Bonjak
Bonjak
Bonjak

osnovna kola
bez kole
srednja kola
bez kole
srednja kola
srednja kola
srednja kola
4 raz.osn.kole
osnovna kola
osnovna kola
osnovna kola
4 raz.osn.kole
srednja kola
kola
osnovna kola
osnovna kola
bez kole
srednja kola
bez kole
osnovna kola
4 raz.osn.kole
4 raz.osn.kole
srednja kola
1-3 raz.osn.kole
bez kole
bez kole
4 raz.osn.kole
osnovna kola

srednja kola
srednja kola
osnovna kola

bez kole
bez kole
bez kole
bez kole
osnovna kola
bez kole
bez kole
srednja kola
osnovna kola

GANIBEGOVI
GANIBEGOVI
GANIBEGOVI
GANIBEGOVI
GANIBEGOVI
GANIBEGOVI
GANIBEGOVI
GANIDEGOVI
GANIBEGOVI
GANIBEGOVI
GANIBEGOVI
GANIBEGOVI
GANIBEGOVI
GANIBEGOVI
GANIBEGOVI
GANIBEGOVI
GANIBEGOVI
GANIBEGOVI
GANIBEGOVI
GANIBEGOVI
GANIBEGOVI
GANIBEGOVI
GANIBEGOVI
GANIBEGOVI
GANIBEGOVI
GANIBEGOVI
GANIBEGOVI
GANIBEGOVI
GANIBEGOVI
GANIBEGOVI
GANIBEGOVI
GANIBEGOVI
GANIBEGOVI
GANIBEGOVI
GANIBEGOVI
GANIBEGOVI

AVDO FATIMA
KADRIJA ZIJADA
KADRIJA FAIK
ALAGA HAJRA
GANE AGO
MUJO DEVLA
ALE FATIM
IBRAHIM EFIK
DEUL MUNEVERA
EVKO EMINA
EVKO ENISA
IBRAHIM SIFET
ZAHID SENADA
SIFET IBRAHIM
HAMBIJA IZET
IZET RASEMA
IZET HAMDIJA
HUSO AIA
HAMDIJA SMAJL
AGAN FATIMA
MEHMEDALIJA DULAGA
DULAGA SERIF
DULAGA MIRALEM
DULAGA MIRALEMA
DULAGA ELMIR
DULAGA ESAD
OMER EHRZAD
DERVI MUHAMED
MEHO BEMILA
MUHAMED FIKRETA
DERVI IFETA
DERVI JUSUF
ADAM HIDAJETA
JUSUF ADISA
JUSUF EHIDA
JUSUF EDISA

928
nepoznato
966
927
931
934
969
nepoznato
nepoznato
nepoznato
965
990
nepoznato
952
987
918
nepoznato
nepoznato
nepoznato
nepoznato
nepoznato
nepoznato
nepoznato
nepoznato
nepoznato
933
941
962
940
938
953
973
975
977

bez kole
osnovna kola
osnovna kola
bez kole
4 raz.osn.kole
bez kole
bez kole
osnovna kola
osnovna kola

srednja kola
srednja kola
4 raz.osn.kole
4 raz.osn.kole
bez kole
via kola
bez kole
4 raz.osn.kole
Bonjak
Bonjak
Bonjak
Bonjak
Bonjak
4 raz.osn.kole
Bonjak bez kole
Bonjak 5-7 raz.osn.kole
Bonjak osnovna kola
bez kole
4 raz.osn.kole
4 raz.osn.kole
osnovna kola
5-7 raz.osn.kole

DIZDAR SUUE MUHAREM

DIZDAR SABO FAHRIJA
DIZDAR MUHAREMA FADIL

921
918
942

bez kole
bez kole
4 raz.osn.kole

GANIBEGOVI
GANIBEGOVI
GANIBEGOVI
GANIBEGOVI
GANIBEGOVI
GANIBEGOVI
GANIBEGOVI
GANIBEGOVI

943
974
964
967
989
990
962
933

4 raz.osn.kole
5-7 raz.osn.kole
Bonjak srednja kola
Bonjak srednja kola
Bonjak
Bonjak
Bonjak osnovna kola
Bonjak bez kole

BILKO FATIMA
SULEJMAN SANELA
SULEJMAN EDIN
NIJAZ SEDINA
EDIN SULEJMAN
EDIN ADNAN
SULEJMAN EDI NA
IBRO MEHMED

Naziv naselja, prezime i ime lica

Godina roenja Zavrena kola

GANI BEGOVI AHMO KANE

GANIBEGOVI MEHMED ZAIM
GANIBEGOVI MEHMED MIDHET
GANIBEGOVI MEHMEB MUHAMED
GANI BEGOVI IDRIZ MEHO
GANIBEGOVI NASKO FATIMA
GANIBEGOVI MEHO MURADIF
GANI BEGOVI AKIF ENISA
GANIBEGOVI MURADIF EMINA
GANIBEGOVI MURADIF EMIR
GANIBEGOVI MEHO NURDIN
GANI BEGOVI TAHIR ABID
GANIBEGOVI RAMO SUADA
GANIBEGOVI ABIB ZUMRETA
GANI BEGOVI ABID MERSIHA
GANIBEGOVI HAIM LEZETA
GANI BEGOVI SALEM RAMIZA
GANIBEGOVI IBRAHIM NURIJA
GANI BEGOVI RAMIZ MIRSADA
GANIBEGOVI NURIJA SABAHUDIN

937
963
967
972
908
918
959
960
980
982
938
952
953
974
979
934
nepoznato
943
954
972

GANIBEGOVI ZAIR ZAKO

GANIBEGOVI SUUO RAMIZA
GANIBEGOVI ZAKO VEKAZ
GANIBEGOVI EMSO ALENKA
GANI BEGOVI VEKAZ JASMIN
GANIBEGOVI DERVI EDHEM
GANI BEGOVI ARIF NAZIFA
GANIBEGOVI EDHEM DERVI
GANIBEGOVI EDHEM ERZVMANA
GANIBEGOVI EDHEM DEVAD
GANIBEGOVI HUSHIJA NEDAD
GANIBEGOVI AHMET FADILA
GANIBEGOVI NEDAD ELVEDIN
GANIBEGOVI NEDAD ELVEDINA
GANIBEGOVI NEDAD HUSNIJA

nepoznato
nepoznato
nepoznato
nepoznato
nepoznato
939
941
966
nepoznato
970
942
nepoznato
973
974
976

BONLAGI AIR ZEIR

ONLAGI MUSTAFA HATIA
ONLAGI ZEIR SAFETA
ONLAGI ZEIR FEHIM
ONLAGI ZEIR ZEKIRA
ONLAGI ZEIR SAFET
ONLAGI NURIJA SABIHA
GANI BEGOVI MAHBUB RASIM
GANIBEGOVI PAO TIFA
GANIBEGOVI RASIM NIHAD
GANI BEGOVI RASIM NIHADA

Bonjak
Bonjak
Bonjak
Bonjak
Bonjak
Bonjak
Bonjak
osnovna

bez kole
srednja kola
srednja kola
osnovna kola
bez kole
bez kole
srednja kola
kola

srednja kola
srednja kola
osnovna kola
osnovna kola
4 raz.osn.kole
bez kole
srednja kola
4 raz.osn.kole
srednja kola
4 raz.osn.kole
bez kole
srednja kola
srednja kola
4 raz.osn.kole
4 raz.osn.kole
srednja kola
srednja kola
srednja kola
4 raz.osn.kole
4 raz.osn.kole
5-7 raz.osn.kole
osnovna kola

935
931
960
nepoznato
968
nepoznato
nepoznato

osnovna kola
bez kole
visoka kola
osnovna kola
srednja kola
srednja kola
osnovna kola

928
937
963
965

bez kole
4 raz.osn.kole
srednja kola
osnovna kola

GANIBEGOVI
GANIBEGOVI
GANIBEGOVI
GANIBEGOVI
GANIBEGOVI

RASIM BEVADA
RASIM SUADA
RASIM SUAD
EJUB HURMA
MEHMED MEHEMED

1969
1971
1975
1910
1966

osnovna
osnovna
osnovna
osnovna
osnovna

kola
kola
kola
kola
kola

1) Kao izvor koriten zvanini popis Federalnog zavoda za statistiku Sarajevo. U pregll
nisu ula lica koja su se 1991. godine nacionalno izjasnili kao Jugosloveni.

Iztfavanje I(njige su sponzoriraIi ...

1. DIP "JANJ" DONJI VAKUF
Tvornica ploa i furnira, ulica 770 Slavne brdske brigade broj 22.
Direktor Bedrudin Terzi tel: ++ 38707022 - 750

2. "ELPROM" d.j.l. DONJI VAKUF

Ulica 770 Slavne brdske brigade broj 20.
Direktor Mehmed uki tel: ++ 387 070 21- 968
3. "MLIN PEK" BUGOJNO
Prehrambena industrija d.d., ulica Gornjovakufska
Direktor Abid Karada tel ++ 387 70 41 078

broj 35.

4. "ORTOZE" ZENICA
Preduzee za proizvodnju ortopedskih pomagala
Direktor dr Nedad abi, Ulica Prve zenike brigade broj 11.
tel/fax: ++ 387 72 27 997 e-mail: n - sabic @ miz.ba
mobitel: 090 130 887

5. PRIVREDNA KOMORA BOSNE I HERCEGOVINE SARAJEVO,

Ulica Branislava ureva broj 10. tel ++ 38771 663 - 370
fax ++ 387 71 663 - 635 e-mail: sabiccis @ bihnet, ba.
6. PP "KOPRIVNICA"

BUGOJNO

Ulica Bosanska broj 46.

Direktor Semin dralovi,

tel

++ 387 70 251 026

7. "URKOMERC" SARAJEVO
Trgovinsko preduzee na veliko i malo, eljeznika 1.
Direktor Miralem urkovi tel/fax ++ 387 71 654 - 915
mobitel: 090 145410 i 090 150 109

na emu im se najtop[ije zafivaijujemo,

PREDSJEDNITVO UDRUENJA
INTELEKTUALACA BONJAKA IPOVA U IZGNANSTVU - ZENICA