ADSL (eng.

Asymmetric Digital Subscriber Line

= asimetrina digitalna pretplatnika linija)
je naziv za digitalnu pretplatniku liniju
(DSL) kod koje je brzina prijenosa podataka
u smjeru prema korisniku vea od brzine u
suprotnom smjeru. Uobiajene inaice ADSLa takoer omoguuju istovremeno koritenje
osnovne telefonske usluge na istoj bakrenoj
parici jer koriste raspon frekvencija iznad
frekvencija potrebnih za rad telefona.

 Danas

se ADSL uglavnom koristi za irokopojasni

pristup Internetu, iako je izvorno bio razvijen za
pruanje usluge prijenosa digitaliziranog
videosignala, pa je posljedica toga i relativno
velika nesimetrinost, te mreni protokol zasnovan
na ATM-u. Prve verzije ADSL-a mogle su raditi
samo na obinoj telefonskoj liniji (POTS), pa su u
Njemakoj napravljene izmjene kako bi se ADSL
mogao koristiti i uz ISDN, to je u meunarodnoj
verziji standardizirano kao Annex B.
Veina zanimljivih radnji za korisnike na mrei su
asimetrine (video na zahtjev, multimedijalni
pristup, kupovina preko Interneta itd.) jer mnogo
vie informacija korisnik "preuzima" s mree nego
to ih njoj "alje".

Uvod
Razvoj telekomunikacija u XX veku odvijao se tako to je za svaki servis graena
posebna infrastruktura. Tako je nastala javna mrea za telefonski servis,
telegrafski servis i servis za prenos podataka. Veza izmeu telefonskih pretplatnika
i njihovih centrala najveim delom je ila preko bakarnih parica. Tako je do
kraja 2001. godine u svetu bilo instalirano oko milijardu telefonskih linija
(bakarnih vodova-parica). Uzimajui u obzir ogromna ulaganja u takvu lokalnu
infrastrukturu i narasle potrebe korisnika za novim servisima (video na zahtev,
video konferencije, rad od kue, telemedicina, uenje na daljinu, interaktivne
mrene igre, radio i TV, mrena kupovina) bilo je logino oekivati razvoj
telekomunikacionih usluga u pravcu korienja postojee infrastrukture. Prvi korak
je bila ISDN tehnologija, ali se sredinom poslednje dekade XX veka, sa
ekspanzijom Interneta, javila potreba za neim to bi omoguilo velike protoke
podataka od i ka krajnjem korisniku usluge. Tome zahtevu je odgovorila nova
xDSL tehnologija. Ona omoguava da se po postojeoj infrastrukturi (bakarnim
paricama) prui krajnjem korisniku kako pristup fiksnoj telefonskoj mrei i
uslugama koje ona prua, tako i pristup Internetu sa velikim brzinama protoka
(teoretski 8.192 Mbit/s).

U tehnologiji DSL-a postoji nekoliko podvrsta, meutim, ona koja se danas najee
koristi je takozvana asimetrina digitalna pretplatnika linija (ADSL). Asimetrinost,
zapravo znai mogunost breg prenosa podataka u daunlod-u (ka korisniku), nego
to je to u apload-u (prenos podataka od korisnika ka mrei). Veina najzanimljivijih
aplikacija za korisnike na mrei su asimetrine (video na zahtev, pristup Internetu,
multimedijalni pristup, kupovina od kue, i tako dalje.) gde mnogo vie informacija
korisnik "preuzima" sa mree nego to ih njoj "alje". Obezbeivanje irokopojasnih i
telefonskih servisa preko ADSL linije se zasniva na odvojenim pretplatama.
Telefonskim servisima se upravlja na nivou komutacionog vora kao i sa ostalim
tradicionalnim pretplatnicima. irokopojasnim servisima se upravlja na nivou
irokopojasne mree od strane pruaoca ove usluge.

Princip rada
Usluga ADSL-a na strani korisnika se
ostvaruje jednostavnom instalacijom dva
dodatna ureaja veliine obinog modema:
jedan ureaj je frekvencijska skretnica
(splitter) i namijenjen je razdvajanju
frekvencijskih pojasa namijenjenih prijenosu
govora i podataka koji do njega stiu istom
telefonskom linijom, to je prikazano na
slici. Frekvencije od 0 do 4 kHz slue za
razgovor putem analognog telefona, bijeli
pojas se koristi za posebne usluge (npr.
tarifne impulse na 12 ili 16 kHz), zeleni
pojas od 25 do 138 kHz slui za otpremanje
(eng. upload) podataka, a plavi pojas od
138 do 1107 kHz za preuzimanje (eng.
download) podataka.
Zato korisnici p2p programa vie vole FTTH
uslugu od ADSL-a.
drugi ureaj je ADSL modem (ili usmjeriva
- eng. router), koji povezuje korisnikovo
raunalo (ili mreu raunala) na Internet.

Uporaba frekvencija kod ADSL-a, Annex

A. Crveni pojas slui za telefoniju, zeleno i
plavo za ADSL (upload, odnosno
download)

Ovisnost o udaljenosti od centrale

Signal u ianoj parici slabi s udaljenou od centrale (DSLAM-a), tako da postoji
mogunost da korisnik koji se nalazi daleko od centrale nee postii eljenu brzinu
ili uope nee moi ostvariti uslugu. Maksimalna udaljenost od centrale za ADSL
je 5,5 km, a do 1,5 km od centrale mogue je postii brzinu do 8 Mbit/s. Novije
inaice omoguuju jo vee brzine: ADSL2 u jednakom rasponu frekvencija
postie do 12 Mbit/s na 2,5 km, a ADSL2+ udvostruavanjem gornje granine
frekvencije (2,2 MHz) postie do 24 Mbit/s na 1,5 km. Koritenjem opcije Annex
M proiruje se raspon frekvencija za upstream pa se time omoguuje i podizanje
najvee brzine uploada s 1 Mbit/s na 3,5 Mbit/s.