Professional Documents
Culture Documents
LiStrobel-Zlocin Hriscanstva PDF
LiStrobel-Zlocin Hriscanstva PDF
Li Strobel
Zlo~in hri{}anstva
Da li je religija opijum za narod?
Sadr`aj:
- Uvod: Religija kao izazov . . . . . . . . . . . . . . . . . . 7
- Na putu ka odgovorima . . . . . . . . . . . . . . . . . . 16
- Prvi prigovor: Po{to u svetu postoji zlo i patnja,
onda Bog ljubavi ne mo`e postojati . . . . . . . . . . 20
- Drugi prigovor: Po{to se ~uda kose sa naukom,
ona ne postoje . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 48
- Tre}i prigovor: Evolucija obja{njava nastanak
`ivota i zato nam Bog nije potreban . . . . . . . . . . 75
- ^etvrti prigovor: Bog nije dostojan da ga
slavimo ako ubija nevinu decu . . . . . . . . . . . . . 99
- Peti prigovor: Uvredljivo je tvrditi da put do
Boga vodi samo preko Isusa Hrista . . . . . . . . . . 126
- [esti prigovor: Bog pun ljubavi nikada ne bi
mu~io ljude u paklu . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 146
- Sedmi prigovor: Istorija crkve je prepuna
ugnjetavanja i nasilja . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 167
- Osmi prigovor: I dalje imam sumnje,
pa zato ne mogu biti religiozan . . . . . . . . . . . . . 191
- Zaklju~ak: Snaga religije . . . . . . . . . . . . . . . . . 212
Uvod
RELIGIJA KAO IZAZOV
^ovek koji iole uva`ava razum mora odbaciti biblijsko verovanje
u postojanje Boga.
D`ord` H. Smit, ateista1
Biblijska religija nije iracionalan skok. Kada se objektivno razmotre, tvrdnje iz Biblije su racionalne i dobro potkrepljene razumom i naukom.
^arls Kolson, teolog2
Vilijam Frenklin Grejem se ~vrsto uhvatio obema rukama za govornicu. Imao je osamdeset godina i borio se sa Parkinsonovom bole{}u,
ali je ipak upro netremi~an pogled u mno{tvo ljudi na skupu u
Indijanapolisu i govorio ~vrstim i sna`nim glasom. U njemu nije bilo
ni trunke kolebanja, neizvesnosti ili nejasno}a. Njegovo predavanje je
u su{tini bila ista ona jednostavna i direktna poruka koju je iznosio
pedeset godina.
Spomenuo je haos i nasilje u svetu, sa akcentom na muke, bol i
pometnju u srcima ljudi. Pri~ao je o grehu, o pra{tanju, o iskupljenju
grehova, kao i o usamljenosti, o~ajanju i depresiji koje ti{te mnoge
ljude, pri~ao je o Bogu.
Me|utim, mnogi kada vide televizijski prenos gde masa ljudi se
moli sa Bilijem Grejemom, oni odmahuju glavom. Sami sebi uz uzdah
ka`u: Kada bi to bilo tek tako! Kad samo ne bi bilo toliko pitanja!
Pitanja o Bogu su ^arlsa Templtona odvela do ~vrstog stava ogor~enog suprotstavljanja religiji (da ironija bude ve}a, on je nekada bio
kolega i bliski prijatelj Bilija Grejema). Poput Grejema, i Templton je
nekada davao sna`ne poruke brojnim ljudima po velikim salama i
pozivao je ljude da se posvete Bogu. Neki su ~ak govorili da }e
Templton na kraju kao teolog i predava~ zaseniti Grejema.
Ali davno je to bilo. Bilo je to pre nego {to su se pojavila te{ka
pitanja. Danas je Templtonova vera i{~ezla pod neprestanim pritiskom
istrajne sumnje. Mo`da i zauvek.
Mo`da.
7
OD VERE DO SUMNJE
Bila je to 1949. godina. 30-ogodi{nji Bili Grejem nije ni bio svestan da }e ubrzo do`iveti svetsku slavu i uticaj. Da ironija bude ve}a,
dok se spremao za svoj prvi jevan|eoski pohod u Los An|elesu,
`estoko se borio protiv nesigurnosti i to ne u Bo`je postojanje ili
Isusovu bo`ansku prirodu, ve} u najosnovnije pitanje da li mo`e potpuno da veruje onome {to mu Biblija govori.
Grejem je u svojoj autobiografiji rekao da se tad ose}ao kao da
ga iste`u na spravi za mu~enje. Ka Bogu ga je vukao njegov profesor
teologije, koji je dobro poznavao savremenu teologiju i ~vrsto se
oslanjao na Bibliju. U drugom smeru ga je vukao njegov bliski prijatelj
i kolega telog, 33-godi{nji ^arls Templton.4
Templton je, kako sm ka`e, postao religiozan petnaest godina
ranije, po{to je sve vi{e postajao zga|en nad svojim na~inom `ivota
kao sportista u Torontu. Odmah po{to se vratio sa jednog no}nog
provoda u jednom od ozlogla{enih striptiz klubova, osetio se bedno i
prljavo, oti{ao je u svoju sobu i kleknuo pored kreveta u mraku.
Kako se kasnije prise}a: Iznenada je bilo kao da me je neko ogrnuo crnim }ebetom. U svaku misao i u celo telo mi se uvukao ose}aj
krivice. Do mene su jedino dopirale re~i: 'Gospode, si|i, si|i...' A
onda:
Polako je po~eo da se podi`e teret, teret koji je bio te`ak koliko
i ja sm. Pro{ao mi je kroz butine, trup, ruke i ramena i podigao se.
Neizreciva toplina je po~ela da mi obliva telo. Kao da mi se svetlo
upalilo u grudima i i{~istilo me... Jedva da sam se usu|ivao da
di{em, u strahu da ne promenim i prekinem taj trenutak. ^uo sam
sebe kako tiho {apatom ponavljam: 'Hvala ti, Gospode.' Kasnije sam
mirno legao u krevet, usred blistave radosti koja me je odasvud
obasipala.5
Po{to je ostavio novinarstvo i okrenuo se sve{teni~koj slu`bi,
Templton je sreo Grejema 1945. na jednom okupljanju religiozne
omladine. Njih dvojica su bili cimeri i nerazdvojni drugovi na odva`nom
putovanju po Evropi, gde su na smenu izlazili na govornicu na religioznim okupljanjima. Templton je osnovao crkvu koja je ubrzo prerasla svoje prostorije od 1200 mesta. American Magazine je izneo
da je on postavio nove standarde masovne evangelizacije.6 Uporedo
se razvijalo i njegovo prijateljstvo sa Grejemom. On je jedan od malo
ljudi koje sam voleo u `ivotu rekao je jednom prilikom Grejem
biografu.7
Me|utim, sumnja je ubrzo po~ela da izjeda Templtona. Kasnije se
on prise}a: Ja sam kroz preobra}enje pro{ao kao veoma mlad i
zelen. Nedostajale su mi intelektualne sposobnosti i teolo{ka znanja
koji su bili neophodni da podupru moju veru kada su kao {to je
8
OD TEOLOGA DO AGNOSTIKA
Sa Templtonom sam se video oko osamsto kilometara severno od
mesta gde je Bili Grejem odr`ao svoju seriju teolo{kih predavanja u
Indijanapolisu, u modernoj visokoj zgradi u delu Toronta gde je `ivela
srednja klasa. Liftom sam se popeo do 25. sprata i pokucao na njegova vrata.
U ruci sam nosio primerak najnovije Templtonove knjige, ~iji naslov
ne ostavlja nikakvu nedoumicu u vezi sa njegovom duhovnom perspektivom. Knjiga se zove Opro{taj sa Bogom: moji razlozi za odbacivanje hri{}anske vere (Farewell to God: My Reasons for Rejecting
the Christian Faith). Ova knjiga koja vrlo ~esto ima opor prizvuk nastoji da razori biblijska verovanja, strastveno ih napadaju}i da su
zastarela, evidentno neta~na i ~esto, u svojim razli~itim oblicima,
{tetna po pojedince i dru{tvo.12
Templton se slu`i raznim ilustracijama u svom nastojanju da razori
veru u Boga iz Biblije. Me|utim, na mene je naro~it utisak ostavio
jedan dirljiv deo u kome je on govorio o stra{noj Alzhajmerovoj bolesti,
opisuju}i do tan~ina na kakav u`asan na~in li{ava ljude li~nog identiteta time {to im uni{tava mozak i pam}enje. Kako bi pitao se on
Bog pun samilosti mogao da dozvoli da tako jeziva bolest mu~i
svoje `rtve i njihove najmilije?
Odgovor je kako je on zaklju~io jednostavan: ova bolest ne bi
ni postojala kad bi postojao Bog pun ljubavi. Ali budu}i da ona postoji, to je jo{ samo jedan ubedljivi dokaz da Bog ne postoji.13 Za ~oveka poput mene, kome je suprugina familija stradala od Alzhajmerove
bolesti, bio je to argument koji je nosio znatan emocionalni naboj.
Nisam znao {ta da o~ekujem dok sam ~ekao pred Templtonovim
vratima. Ho}e li biti onako borben kao {to je u svojoj knjizi? Ho}e li
biti ogor~en prema Biliju Grejemu? Ho}e li uop{te da pristane na
intervju? Kada je dva dana ranije u kratkom telefonskom razgovoru
pristao na to, neodre|eno je rekao da mu zdravlje nije dobro.
Medlin Templton se upravo vratila iz ba{te gde je zalivala cve}e i
toplo me pozdravila. Znam da ste do{li ~ak iz ^ikaga, rekla je, ali
^arls je mnogo bolestan. @ao mi je.
Mogu da do|em neki drugi put, ponudio sam se.
Da vidim samo kako mu je, rekla je. Povela me je uza stepenice
sa crvenim tepihom u njihov luksuzan stan, dok su joj za petama i{le
dve velike i `ivahne pudlice. Spava jo{ od...
U tom momentu se njen 83-godi{nji suprug pojavio iz svoje
spava}e sobe. Nosio je laganu, tamnosme|u ku}nu haljinu preko
pid`ame sli~ne boje. Na nogama je imao crne papu~e. Njegova sve
re|a seda kosa bila je malo neuredna. Bio je mr{av i bled, iako su
10
Malo je za`murio i pogledao u stranu, kao da u tom trenutku ponovo gleda sliku i prise}a je se. Bila je to slika jedne crnkinje u severnoj Africi, objasnio mi je. Suo~avali su se sa velikom su{om. Ta
`ena je dr`ala svoju mrtvu bebu u rukama i gledala gore u nebo sa
najbespomo}nijim izrazom lica. Pogledao sam tu sliku i pomislio: 'Da
li se mo`e verovati u Tvorca punog ljubavi i brige kada je sve {to je
ovoj `eni trebalo bila ki{a?'
Kada je naglasio re~ ki{a, digle su mu se guste sede obrve, a
ruke pokazale prema nebu kao da je tra`io odgovor.
Kako je Bog koji voli mogao to da uradi ovoj `eni? preklinjao je,
postaju}i `ivlji i pomeraju}i se ka ivici stolice. Ko pu{ta ki{u? Ja ne;
vi ne. On je pu{ta ili sam barem tako mislio. Ali kada sam video
tu sliku, odmah sam znao da je nemogu}e da se to dogodi i da postoji Bog koji voli. Nipo{to. Ko bi drugi nego sam zlotvor mogao da
ubije ovu bebu i da agonijom doslovno ubije njenu majku - kada je
sve {to je bilo potrebno bila ki{a?
Zastao je i ostavio da pitanje zajedno sa svojom te`inom visi u
vazduhu. Potom se ponovo naslonio u fotelju. To je bio vrhunac,
rekao je. A onda sam po~eo dalje da razmi{ljam o svetu kao Bo`joj
tvorevini. Po~eo sam da razmi{ljam o po{astima koje haraju po raznim delovima planete i ubijaju bez razlike i to vrlo ~esto i bolno
sve ljude, obi~ne, pristojne i pokvarene. I prosto mi je tada bilo
kristalno jasno da za inteligentnog ~oveka nije mogu}e da veruje da
postoji bo`anstvo puno ljubavi.
Templton se doticao problema koji me je mu~io godinama. U svojoj karijeri novinskog izve{ta~a, ja nisam samo gledao slike ogromne
patnje; ~esto sam bio i direktan posmatra~ tih slabih ta~aka `ivota
koje su obilovale tragedijom i patnjama satrulele siroma{ne delove
gradova u Americi; prljave gradove u Indiji; zatvore za te{ke prestupnike; skloni{ta za besku}nike i raznorazne tragi~ne prizore. Vi{e puta
sam lupao glavu poku{avaju}i da uskladim ideju o Bogu punom
ljubavi sa izopa~eno{}u, tugom i bolom koje sam imao pred o~ima.
Ali Templton jo{ nije zavr{io. Potom su mi misli pre{le na ~itav
koncept pakla. Majko mila, rekao je zapanjenim glasom, Ne bih
mogao ni za trenutak da dr`im ne~iju ruku u vatri. Ni za trenutak!
Kako bi Bog pun ljubavi, samo zato {to mu se ne pokorava{ i ne
radi{ ono {to on ho}e, mogao da te zauvek uni{ti? To ne bi uradio
nijedan kriminalac!
Zna~i to su bile prve sumnje koje ste imali? pitao sam ga.
Jo{ i pre toga imao sam sve vi{e i vi{e pitanja. Propovedao sam
stotinama hiljada ljudi suprotnu poruku, da bih potom na sopstveno
zaprepa{}enje shvatio da vi{e ne mogu da verujem u to. Verovati u
to zna~ilo bi pore}i um koji posedujem. Postalo mi je sasvim jasno
12
}aknuti. Po{to sam i sm bio religiozan, znam koliko je to va`no ljudima za `ivot kako uti~e na njihove odluke, kako im poma`e u re{avanju te{kih problema. Za ve}inu ljudi je to neopisivo korisno. Ali da
li je to tako zato {to postoji Bog? Nije.
Templtonov glas nije odavao nikakvo spu{tanje na ni`i nivo, mada
je ipak ono {to je govorio podrazumevalo duboku saose}ajnost. Da li
je to zapravo poenta religije da po~nete da se zavaravate kako biste
postali bolji ~ovek? Da sami sebe uverite da postoji Bog da biste
stekli motivaciju da podignete svoju moralnost za stepen-dva? Da slu{ate bajku da biste bolje spavali? Ne, hvala, pomislio sam. Ako je to
religija, onda nisam zainteresovan.
A {ta je sa Bilijem Grejemom? pitao sam ga. U va{oj knjizi ka`ete da vam ga je `ao.
O, ne, ne, insistirao je on, protivno onome {to je napisao. Ko
sam ja da mi bude `ao zbog ne~ega u {ta neko drugi veruje? Ja mogu
`aliti zbog tog izbora umesto njega, ako mogu tako da se izrazim, jer
je on svoj um zatvorio za stvarnost. Ali da li bih mu `eleo zlo? Ne,
nipo{to!
Templton je bacio pogled na jedan sto~i} u blizini na kome je bila
autobiografija Bilija Grejema.
Bili je du{a od ~oveka, s naklono{}u je prokomentarisao. Kod
njega nema ni pretvaranja ni licemerja. On je prva klasa od ~oveka.
Bili je religiozan ~ovek iz dubine du{e potpuno autenti~an. On iskreno veruje i tu nema govora. Kompletna je li~nost i veran je koliko to
jedan ~ovek mo`e da bude.
A Isus? Hteo sam da saznam {ta Templton misli o temelju
hri{}anstva? Da li verujete da je Isus ikada postojao? pitao sam
ga.
Nema sumnje u to, do{ao je brz odgovor.
Da li je mislio da je Bog?
Odmahnuo je glavom u negativnom smislu. To bi bilo poslednje
{to bi mu palo na pamet.
A {ta je sa njegovim u~enjima da li ste se divili onome {to je
u~io?
On nije bio veoma dobar predava~. Pri~ao je suvi{e jednostavne
stvari. Nije o tome razmi{ljao. Nije do`ivljavao agoniju zbog najve}eg
pitanja koje se mo`e postaviti.
A to je?
Ima li Boga? Kako bilo ko mo`e da veruje u Boga koji ~ini, ili
dopu{ta, ono {to se doga|a u svetu?
I kako vi onda gledate na Isusa Hrista? To mi je delovalo kao
slede}e logi~no pitanje premda nisam bio spreman za odgovor koji
}e do}i na njega.
14
NA PUTU KA ODGOVORIMA
1,6 milijardi biblijski religioznih ljudi itekako mo`e da bude u
krivu... Ja samo tvrdim da... racionalni ljudi treba da napuste
ova verovanja.
Majkl Martin, ateista1
Danas, kako se meni ~ini, ne postoji dobar razlog da inteligentna osoba prihvati iluziju ateizma ili agnosticizma i da tako
napravi istu intelektualnu gre{ku koju sam ja napravio. Kamo
sre}e... da sam onda znao ovo {to sada znam.
Patrik Glin, ateista koji je postao religiozan2
Ubrzo po intervjuu sa ^arlsom Templtonom krenuo sam kolima
natrag ka ^ikagu i ve}i deo puta proveo u `ivoj diskusiji oko mog
zagonetnog susreta sa biv{im teologom.
Iskreno re~eno, bilo mi je potrebno neko vreme da sredim utiske.
Bio je to neobi~an intervju koji se kretao od odlu~nog odbacivanja
Boga, pa sve do emotivne izjave o Isusu koga je nekada slavio.
Zvu~i{ kao da ti se stvarno dopada Templton, primetio je moj
kolega u jednom trenutku.
Da, dopada mi se, rekao sam.
Bilo je ta~no da sam se srcem vezao za njega. On gladuje za religijom; toliko je uspeo da prizna. Kao ~ovek koji gleda smrti u o~i, on
ima svaki podstrek da `eli da veruje u Boga. Postoji neporeciva te`nja
ka Isusu koja jasno dolazi iz dubine njegove du{e. A opet tu su i
ogromne intelektualne prepreke koje su se pojavile na tom putu.
I ja sam, poput Templtona, oduvek bio ~ovek koji je vodio borbu
sa pitanjima. U svojoj biv{oj ulozi pravnog urednika ~asopisa ^ikago
tribjun, bio sam ~uven po prigovorima koji su po~injali sa Da, ali...
Da, mogao sam da vidim da u su|enju dokazi ukazuju na odre|enu
presudu, ali {ta je sa ovom nedosledno{}u, ili onom oma{kom, ili
pak onom slabom povezano{}u u dokazivanju? Da, mo`da je tu`ilac
i izneo ubedljiv dokaz za krivicu optu`enog, ali {ta je sa njegovim
alibijem ili time {to nedostaju otisci prstiju?
16
Moj kolega je klimnuo glavom. Rekao je: Zaista ste na istom putu. Obojica ste pisci i obojica skeptici. Potom je uz osmeh dodao:
I obojica ste isuvi{e tvrdoglavi da biste prihvatili religiju dok se ne
uverite da nije puna rupa.
Imao je pravo. Ali zna{, njegov um je delovao tako zatvoreno,
rekao sam. Uporno je govorio da ne mo`e postojati Bog koji voli. A
opet, u isto vreme je njegovo srce delovalo tako otvoreno. Na
odre|eni na~in mislim da on `eli Isusa isto koliko i ljudi koji su do{li
u Indijanapolis. Jedino {to ga on ne mo`e imati. Barem on misli da
je tako. Ne mo`e ga imati sa svojim prigovorima.
Kada sam stigao ku}i pomislio sam da }u neko vreme mo}i da
se odmorim. Ali, nisam mogao da se oslobodim Templtonovih pitanja.
Isuvi{e su se poklapala sa mojim li~nim pitanjima. Zato sam odlu~io
da se vratim i pro{irim svoje duhovno putovanje u drugom pravcu
nego {to sam to uradio kada sam pisao Isusov zlo~in, koji je bio
istra`ivanje istorijskih dokaza za `ivot, smrt i vaskrsenje Isusa Hrista.
Hteo sam da jo{ jednom saznam da li postoje zadovoljavaju}i odgovori kada se hri{}anstvo suo~i sa najte`im i najkompleksnijim `ivotnim pitanjima koja nam neprestano unose sumnju u srce i um. Da li
se religija i vera zaista mo`e odr`ati pred razumom? Ili }e mo`da rigorozno intelektualno istra`ivanje oterati Boga?
Odlu~io sam da prona|em najobrazovanije i najvatrenije branioce
religije. Nije mi bila namera da zauzmem cini~an ili antagonisti~ki
pristup time {to bih ih spopadao cepidla~kim ili trik pitanjima da bi
se nekako zaglavili u praznu retoriku. Ovo za mene nije bila igra.
Iskreno sam se interesovao da saznam da li imaju racionalne
odgovore na Osam velikih prigovora. `eleo sam da im pru`im veliku
{ansu da iznesu svoja razmi{ljanja i dokaze do detalja, tako da na
kraju mogu da procenim da li njihove pozicije imaju smisla. Ipak,
iznad svega sam hteo da saznam da li je Bog govorio istinu kada je
rekao: Tra`i}ete me i na}i }ete me, ako me tra`ite svim srcem svojim.6
Uzeo sam telefon. Bilo je vreme da se napravi plan i krene na put
u potragu za odgovorima.
Ni ^arls Templton ne bi o~ekivao ni{ta manje.
19
Prvi prigovor
svaki obrok. Mesa je brzo nestalo. Potom i pasulja. Sada je sve {to
je imala bilo malo pirin~a. Kada bi napokon sa zaka{njenjem stigla
socijalna pomo}, bila bi brzo potro{ena na stanarinu i ra~une i sve
bi krenulo ispo~etka.
Ku}a je bila skoro potpuno prazna, bez name{taja, ku}nih aparata ili tepiha. Re~i su odzvanjale od golih zidova i hladnog drvenog
poda. Kada bi njena 11-ogodi{nja unuka Lidija u ledeno zimsko jutro
krenula pe{ke u {kolu do koje je imao oko jedan kilometar puta, nosila bi samo tanak sivi d`emper preko haljine sa kratkim rukavima. Na
pola puta do {kole bi dala d`emper promrzloj 13-ogodi{njoj sestri
D`eni, odevenoj samo u haljinu bez rukava, koja bi se ogrnula
d`emperom u ostatku puta. To im je od ode}e bilo jedino {to su imali.
Brinem se o devoj~icama najbolje {to mogu, objasnila mi je
Perfekta na {panskom. One su dobre. Ne `ale se.2
Nekoliko sati kasnije, nakon {to sam bezbedno stigao nazad u
svoj rasko{ni neboder sa stanom koji gleda na najbogatije delove
^ikaga, ostao sam zapanjen kontrastom. Ako ima Boga, za{to da
dobrim i pristojnim ljudima, kao {to su Perfekta i njene unuke, bude
hladno i da gladuju usred jednog od najve}ih gradova u svetu? Dok
sam sprovodio istra`ivanje za svoj serijal ~lanaka, iz dana u dan sam
se sretao sa ljudima koji su bili u sli~noj ili jo{ goroj situaciji. Moj
odgovor na sve to je bio da se sve vi{e u~vrstim u ateizmu.
Te{ko}e, patnje, bol, ~ovekova nehumanost prema drugom ~oveku
time sam se svakodnevno hranio kao novinar. Ovo nije bilo gledanje u slike dalekih mesta u ~asopisu; re~ je bila o direktnom i li~nom
iskustvu iz stvarnog `ivota.
Gledao sam u o~i mlade majke kojoj su upravo rekli da su joj jedinu }erku maltretirali, osakatili i ubili. Slu{ao sam sudsko svedo~enje
u kome se opisuju grozne i stravi~ne stvari koje su ~inili nad nevinim
`rtvama. Pose}ivao sam bu~ne i haoti~ne zatvore, te deponije
dru{tva; niskobud`etne stara~ke domove gde se mu~e stari ljudi
nakon {to su ih ostavili njihovi najmiliji; sobe u pedijatrijskim bolnicama gde se mr{ava deca uzaludno bore protiv galopiraju}eg raka; i
zapu{tene delove grada gde su trgovina drogom i ubistva iz kola u
pokretu sasvim ~esta pojava.
Me|utim, ni{ta me nije toliko {okiralo koliko poseta siroma{nim
delovima Bombaja u Indiji. Sa obe strane bu~nih, prljavih, zagu{enih
ulica, dokle god je pogled dopirao, stajao je niz stra}ara od kartona,
dasaka i grubog platna, upravo pored puta gde bi autobusi i automobili izbacivali izduvne gasove i ~a|. Gola deca su se igrala u
otvorenim kanalima za fekalnu vodu koji su bili svuda unaokolo. Ljudi
bez udova ili sa deformacijama na telu sedeli su nepomi~ni u pra{ini.
Svuda unaokolo su zujali insekti. Bio je to zastra{uju} prizor, mesto
21
24
ovo nije analogija izme|u nas i Boga? Ja verujem da Bog isto ponekad ~ini i prema nama, a mi ne mo`emo da doku~imo za{to On to
~ini, ni{ta vi{e nego {to medved mo`e da shvati lov~eve motive. Kao
{to je medved mogao da poveruje lovcu, tako i mi mo`emo Bogu.
RELIGIJA I PREDRASUDE
Zastao sam da razmislim o Kriftovom zaklju~ku, ali je on nastavio
pre nego {to sam mu odgovorio.
Me|utim, time svakako ne `elim da umanjim zna~aj Templtonovih
tvrdnji. On na vrlo iskren na~in odgovara na ~injenicu koja ponekad
govori protiv Boga. Religija mo`e postojati jedino u svetu u kome je
te{ko imati je. Ja ne moram da verujem da su dva i dva ~etiri ili da
je sunce u podne u zenitu. Takve stvari se ne dovode u pitanje. Ali
Biblija opisuje Boga kao skrivenog Boga. Morate ulo`iti napor i veru
da biste ga na{li. Postoje smernice kojima se mo`ete upravljati.
Biblija ka`e: 'Tra`ite i na}i }ete.'9 Ona ne ka`e da }e ga svi na}i;
ne ka`e ni da ga niko ne}e na}i. Neki }e ga na}i. A ko su oni? Oni
koji tra`e. Oni koji ga tra`e svim srcem i koji slede smernice.
Usko~io sam: ^ekajte malo malo~as ste priznali da 'ponekad
ne{to govori protiv Boga' odnosno da su zlo i patnja stvarni dokaz
protiv Njega. Zar samim tim ne dopu{tate da postojanje zla opovrgava Bo`je postojanje? Lupio sam {akom o njegov sto. Stvar je re{ena! Uzviknuo sam sa ironi~nim trijumfom.
Krift se malo povukao pred mojim nastupom. Ne, ne, insistirao
je, odmahuju}i glavom. Pre svega, dokazi nisu neophodno izvesni ili
zaklju~ni. Ja sam rekao da u ovom svetu postoje dokazi protiv, i dokazi za Boga. Avgustin je to vrlo jednostavno iskazao: 'Ako nema Boga,
otkud toliko dobrog? Ako ima Boga, otkud toliko zla?'
Nema sumnje u to da je postojanje zla jedan od argumenata protiv Boga ali u jednoj od mojih knjiga ja dajem pregled dvadeset argumenata koji ubedljivo ukazuju u drugom smeru u prilog Bo`jem postojanju.10 Ateisti moraju da odgovore na svih dvadeset argumenata,
dok teisti imaju samo jedan. Me|utim, svako od nas mora da d svoj
glas. Religija je aktivna i zahteva odgovor. Nasuprot razumu, koji se
verno poklanja pred dokazima, religija se zasniva na iskustvu.
Ova poslednja re~ me je ubola u nerv: Kako to mislite 'na
iskustvu'?
Pretpostavimo da u ovu sobu u|e policajac i ka`e da su upravo
uhvatili moju suprugu kako ubija trinaest suseda time {to im odrubljuje glavu, i da imaju svedoke za to. Ja bih mu se smejao. Rekao bih
mu: 'Ne, to je nemogu}e. Vi je ne znate onoliko dobro koliko je ja
znam.' On bi tada rekao: 'Gde su vam dokazi?' Ja bih rekao: 'Moji
27
dokazi su druga~ijeg tipa od va{ih. Ali postoji dokaz da je to nemogu}e.' Ja imam dokaz na osnovu iskustva.
Me|utim, moje iskustvo je razumno, jer se zasniva na dokazima
koje sam sakupio u svom realnom `ivotu. I tako ~ovek koji poznaje
Boga ima dokaze i samim tim i iskustvo zasnovano na tim dokazima koje nema onaj koji ga ne poznaje.
ZLO KAO DOKAZ ZA BOGA
Krift se zaustavio na nekoliko trenutaka pre nego {to je dodao ovu
neo~ekivanu opasku koja se opire svakoj intuiciji: Osim toga, ~injenica da postoje zlo i patnja mo`e i}i dvosmerno ona se zapravo mo`e
upotrebiti u prilog Bogu.
Uspravio sam se u svojoj fotelji. Kako je to mogu}e?
Razmislite sada o ovome, rekao je Krift. Ako je Templton u pravu {to na ove doga|aje daje tako `estok odgovor, to onda pretpostavlja da zaista postoji razlika izme|u dobra i zla. ^injenica da on koristi
standard za dobro kada osu|uje zlo ~injenica da s punim pravom
ka`e da ova u`asna patnja nije onako kako bi trebalo da bude zna~i
da on ima predstavu kako bi trebalo da bude; da ta njegova predstava odgovara ne~emu stvarnom; i da, samim tim, postoji stvarnost
koja se zove Vrhovno Dobro. E pa, to je drugo ime za Boga.
To mi je zvu~alo sumnjivo, poput nekakve filozofske mahinacije.
Obazrivo sam sumirao Kriftov zaklju~ak da vidim da li sam ga shvatio. Ho}ete da ka`ete da Templton mo`da nesvesno svedo~i o Bo`joj
stvarnosti jer time {to priznaje postojanje zla on podrazumeva da postoji objektivni standard na osnovu koga ono postoji?
Upravo tako. Ako ja jednom studentu dam devetku, a nekom drugom osmicu, to podrazumeva da je desetka pravi standard. Ono {to
ho}u da ka`em je slede}e: ako Bog ne postoji, odakle nam standard
dobrote po kome zlo ocenjujemo kao zlo?
[tavi{e, kao {to je rekao Klajv Luis: 'Ako je svet toliko lo{... kako
su uop{te ikada ljudi po~eli da ga pripisuju delovanju mudrog i dobrog
Tvorca?' Drugim re~ima, mora se razjasniti upravo to prisustvo
ovakvih ideja u na{im mislima to jest, ideje zla i samim tim i ideje
dobra i Boga kao izvora i standarda dobrote.
Zanimljiv protivargument, pomislio sam. Postoje li drugi na~ini za
koje verujete da zlo radi protiv ateizma? pitao sam ga.
Da, postoje, odgovorio je. Ako ne postoji Tvorac, kao ni samim
tim trenutak Stvaranja, onda je sve rezultat evolucije. Ako nije bilo
po~etka ili prauzroka, onda svet mora da je oduvek postojao. To zna~i
da svet evoluira tokom beskona~nog vremenskog perioda i da bi do
sada sve ve} trebalo da je savr{eno. Evolucija bi imala sasvim dovoljno vremena da se zavr{i, a zlo da do`ivi poraz. Ali jo{ uvek postoji
28
Na Kriftovom licu se pojavio zagonetni osmeh. Izgleda da ne mogu, slo`io se. Se}am se jednog liberalnog teologa koji je jednom
poku{avao da me ubedi da se odvojim od fundamentalista. (Re~ je o
dve frakcije ameri~kih teologa nastale u 20. veku liberalima i fundamentalistima.) Govorio je: 'Tu postoji logi~ki problem ti mo`e{ biti
inteligentan, ili mo`e{ biti iskren, ili mo`e{ biti fundamentalista, ili
bilo koja dva od ta tri, ali ne i sva tri.' A moj prijatelj fundamentalista je govorio: 'Ja bih rekao da mo`e{ da bude{ iskren, ili da bude{
inteligentan, ili da bude{ liberalan, ili bilo koja dva ponu|ena, ali ne
i sva tri.
Nasmejao sam se toj pri~i. Isti logi~ki problem imamo i mi ovde,
rekao sam.
Tako je. Izgleda da morate da napustite jedno od tih verovanja.
Ako je Bog svemogu}, On mo`e da u~ini sve. Ako je Bog vrhovno dobro, On onda ho}e samo dobro. Ako je Bog vrhovna mudrost, On onda
zna {ta je dobro. I tako ako su sva ta verovanja ta~na a biblijski
religiozni ljudi veruju da jesu onda bi posledica toga bila da ne mo`e
postojati nikakvo zlo.
Ali zlo ipak postoji, rekao sam. Nije li onda logi~no pretpostaviti
da takav Bog ne postoji?
Ne, nego bih ja rekao da jedno od ovih verovanja o Njemu mora
biti neta~no, ili ga svakako ne shvatamo na ispravan na~in.
Bilo je vreme da se to sazna. Jednim pokretom ruke sam pozvao
Krifta da razmotri ova tri bo`anska atributa da je Bog svemogu},
vrhovno dobro i sveznaju} i to jedan po jedan, u svetlu postojanja
zla.
Prvi atribut: Bog je svemogu}
[ta zna~i kada ka`emo da je Bog svemogu}? pitao se Krift, a
potom i odgovorio na svoje pitanje: To zna~i da On mo`e da uradi
sve {to je smisleno, sve {to je mogu}e, sve {to uop{te ima ikakve
logike. Bog ne mo`e da ukine svoje postojanje. On ne mo`e od
dobrog da napravi zlo.
Dakle, rekao sam, postoje neke stvari koje On ne mo`e da
u~ini iako je svemogu}.
Upravo i zato {to je svemogu}, On ne mo`e da uradi neke stvari.
On ne mo`e da napravi gre{ku. Jedino slaba i glupa stvorenja prave
gre{ke. Jedna takva gre{ka bi bila poku{ati sa stvaranjem protivre~nosti, kao na primer dva i dva su pet ili okrugao kvadrat.
Klasi~na odbrana Boga protiv problema zla glasi da je logi~ki
nemogu}e posedovati slobodnu volju uz nemogu}nost moralnog zla.
Drugim re~ima, kada je Bog jednom odabrao da stvori ljude sa slobodnom voljom, onda je zavisilo od njih, a ne od Boga, da li }e biti
30
greha ili ne}e. Eto {ta zna~i slobodna volja. Samoj toj prilici, kada
Bog odlu~uje da stvori ljude, svojstvena je mogu}nost za zlo i, shodno tome, patnja koja iz njega proisti~e.
Onda je Bog tvorac zla.
Ne. On je stvorio mogu}nost zla, a ljudi su sproveli tu mogu}nost
u delo. Izvor zla nije u Bo`joj sili, ve} u ~ovekovoj slobodi. ^ak ni svemogu}i Bog nije mogao da stvori svet u kome bi ljudi imali istinsku
slobodu, a da ipak ne postoji mogu}nost greha, jer na{a sloboda u
sklopu sopstvenog zna~enja obuhvata mogu}nost greha. Bila bi kontradikcija besmisleno ni{tavilo imati svet u kome postoji stvarna
mogu}nost izbora, a da je u isto vreme nemogu}e izabrati zlo. Pitati
za{to Bog nije stvorio takav svet je kao da pitamo za{to Bog nije stvorio bezbojnu boju ili okrugle kvadrate.
Za{to onda Bog nije stvorio svet bez ~ovekove slobode?
Jer bi to onda bio svet bez ljudi. Da li bi to bio svet bez mr`nje?
Svakako. Svet bez patnje? Da. Ali bi to tako|e bio i svet bez ljubavi,
koja predstavlja najve}u vrednost u svemiru. I to vrhovno dobro se
nikada ne bi moglo osetiti. Prava ljubav odnosno na{a ljubav prema
Bogu i prema drugim ljudima mora u sebi sadr`ati mogu}nost izbora. Naravno, sa davanjem takve mogu}nosti izbora dolazi i mogu}nost
da ljudi umesto ljubavi izaberu mr`nju.
Ali, pogledajte Prvu knjigu Mojsijevu, rekao sam. Bog jeste stvorio svet gde su ljudi bili slobodni, a da ipak nije postojao greh.
Upravo tako, rekao je Krift. Posle Stvaranja Bog je rekao da je
svet 'dobar'. Ljudi su bili slobodni da izaberu da vole Boga ili da se
odvrate od njega. Me|utim, takav svet mora biti mesto gde greh stoji
kao slobodna mogu}nost i doista, tu mogu}nost greha su ostvarili
ljudi, a ne Bog. Krivica je u krajnjem smislu na nama. On je svoj deo
savr{eno odradio; mi smo svoje zabrljali.
Teolog Harold Ku{ner dolazi do druga~ijeg zaklju~ka u svom bestseleru 'Kada se lo{e stvari doga|aju dobrim ljudima' (When Bad
Things Happen To Good People). On ka`e da Bog ipak nije svemogu},
odnosno da bi On hteo da pomogne, ali da naprosto nije sposoban
da re{i sve probleme sveta. On je rekao: '^ak i Bog ima muke da
odr`i haos pod kontrolom'.12
Krift je podigao obrvu. Te{ko mi je da shvatim tako ne{to za
jednog teologa, rekao je. Biblijski religiozni teolozi insistiraju na
tome da postoji Bog koji je svemogu} i, bez obzira na sve, vrhovno
dobro.
To pak ne deluje tako razborito kao paganizam, koji ka`e da ako
postoji zlo u svetu, da onda mora postojati mno{tvo bogova, od kojih
svaki ima ograni~ene mo}i; neki od njih su dobri, neki zli, ili pak ako
postoji jedan Bog, onda se On suo~ava sa silama koje nije ba{ u
31
meri varira izme|u nas i `ivotinja, onda mora da jo{ vi{e varira
izme|u nas i Boga.
Razume se, rekao sam. Ali ako bih sedeo skr{tenih ruku i ne
radio ni{ta kada bi moje dete pregazio kamion, ja ne bih bio dobar
ni u kom smislu te re~i. Bio bih lo{ otac ako bih tako uradio. I Bog
~ini to isto. On sedi skr{tenih ruku i odbija da u~ini ~udo kako bi nas
izbavio iz opasnosti koje su jo{ ve}e od toga da nekoga pregazi
kamion. Pa za{to da za Njega onda ne ka`emo da je lo{?
Krift je klimnuo glavom: On nam se i ~ini kao da je lo{. Ali ~injenica da Bog svesno dopu{ta odre|ene stvari, za koje bismo mi postali
~udovi{ta ako bismo ih dopustili, ne mora neophodno da govori protiv Njega.
Nisam mogao da shvatim njegov rezon: Mora}ete da mi objasnite
za{to je to tako.
U redu, evo da}u vam jednu analogiju u me|uljudskim odnosima, odgovorio mi je. Ako bih rekao svom bratu, koji je otprilike mojih godina: 'Mogao bih da te izvu~em iz nevolje, ali ne}u', verovatno
bih bio neodgovoran, a mo`da i zao. Ali mi to ~inimo svojoj deci sve
vreme. Mi ne radimo njihove doma}e zadatke umesto njih. Ne stavljamo ih pod stakleno zvono da ih {titi od svake mogu}e ozlede.
Se}am se kada je jedna od mojih k}erki imala 4-5 godina i
poku{avala da udene konac u iglu. To je za nju bilo veoma te{ko.
Svaki put kada bi poku{ala, ubola bi se u prst i par puta je pustila
i krv. Ja sam je gledao, ali me ona nije videla. Uporno je poku{avala
i poku{avala.
Moj prvi impuls je bio da odem i da joj pomognem, po{to sam
video kap krvi. Ali sam dobro uradio {to sam se suzdr`ao, jer sam
pomislio: 'Neka je, mo`e i sama'. Posle nekih pet minuta, kona~no
je uspela. Stao sam pred nju, a ona je rekla: 'Tata, tata, vidi {ta ja
znam, vidi!' Bila je toliko ponosna {to je uvukla konac u iglu da je
zaboravila na sav bol.
U tom trenutku je taj bol za nju bio ne{to dobro. Bilo je dovoljno
mudro sa moje strane {to sam unapred video da je taj bol koristan.
E sad, Bog je svakako kudikamo mudriji nego {to sam ja bio sa svojom }erkom. Tako je barem mogu}e da je Bog dovoljno mudar da
predvidi da nam je potrebno malo bola iz razloga koji mo`da mi ne
shvatamo, ali ~iju potrebu On uvi|a u neke krajnje dobre svrhe. I
stoga On nije zao zato {to dopu{ta da do|e do tog bola.
Zubari, treneri atletike, nastavnici i roditelji svi oni znaju da
ponekad biti dobar nije isto {to i biti ljubazan. Svakako da postoje
trenuci kada Bog dopu{ta patnju i li{ava nas manjeg dobra i zadovoljstva kako bi nam pomogao da krenemo ka ve}em dobru moralnog
i duhovnog obrazovanja. ^ak i stari Grci su verovali da bogovi u~e
34
ironija bude ve}a, upravo najbolji ljudi najspremnije shvataju i priznaju sopstvene slabosti i grehe.
Mi smo dobra stvorenja koja su se iskvarila, oskrnavljena remekdela, neposlu{na deca. Luis je ukazao na to da mi nismo samo
nesavr{eni ljudi koji treba da dorastu, ve} i da smo pobunjenici koji
treba da se predaju. Bol i patnja su ~esto sredstva kojima postajemo motivisani da se kona~no pot~inimo Bogu i da potra`imo Hristovo
isceljenje.
To je ono {to nam je o~ajni~ki najpotrebnije. To je ono {to }e nam
doneti vrhunsku radost zato {to poznajemo Isusa. Bilo kakva patnja
je, kao {to }e vam re}i veliki teolozi kroz istoriju, vredna tog rezultata.
KAKO PODNOSITI BOL
Naslonio sam se u fotelju i razmi{ljao o onome {to je Krift do
sada rekao. Neki od njegovih argumenata su bili ja~i od drugih, ali
barem nije nudio otrcana obja{njenja. Njegovi zaklju~ci su nedvosmisleno vodili u odre|enom smeru.
Odlu~io sam da ga pitam za citat Avgustina, koji je rekao: Po{to
je Bog najvi{e dobro, On ne bi dopustio da u Njegovom delu postoji
ikakvo zlo, osim ako je On u svojoj svemo}i i dobroti hteo da izvede
dobro ~ak i iz zla. Nakon {to sam mu pro~itao ove re~i, rekao sam:
Da li to zna~i da patnja i zlo sadr`e potencijal za dobro?
Da, ja verujem da svaka patnja sadr`i makar mogu}nost za
dobro, bio je njegov odgovor, ali ne ostvari svako taj potencijal. Iz
patnje se ne u~i, niti izvla~i iz nje korist svako od nas; to je trenutak
u kome stupa na scenu slobodna volja. Jedan zatvorenik u koncentracionom logoru mo`e reagovati dosta druga~ije od nekog drugog,
zbog izbora koji svako ima u tome kako }e reagovati na okolnosti.
Ali svaki ~ovek mo`e da razmi{lja o svojoj pro{losti i da ka`e:
'Nau~io sam lekciju iz te te{ko}e. U tom trenutku nisam mislio da }u
uspeti, ali sada sam ja~a i bolja li~nost jer sam podneo nevolju i istrajao u njoj'. ^ak i ljudi koji nisu vernici svesni su te dimenzije patnje.
A ako onda mo`emo da izvedemo dobro iz zla ~ak i ako ne uvedemo
Boga u perspektivu, mo`ete da zamislite koliko onda vi{e, uz Bo`ju
pomo}, zlo mo`e da se okrene na jo{ ve}e dobro.
Me|utim, uvo|enje Boga u perspektivu je povla~ilo za sobom jo{
jedan problem: ako On voli ljude, kako onda mo`e emotivno da podnese neprestane provale bola i patnje? Zar ga to ne bi ophrvalo?
Izvadio sam Templtonovu knjigu i pro~itao Kriftu slede}i citat:
Isus je rekao: 'Ne prodaje li se pet vrabaca za dva dinara? I ni
jedan od njih nije zaboravljen pred Bogom; ... vi vi{e vredite od mnogo
vrabaca'. Ali ako se Bog `alosti nad smr}u jednog vrapca, kako onda
38
40
Apostol Pavle koristi jo{ jednu neo~ekivanu re~ u sli~nom kontekstu kada poredi zemaljska zadovoljstva sa zadovoljstvom poznavanja
Hrista. On je rekao da su njegove privilegije kao rimskog gra|anina,
kao fariseja nad farisejima, kao visoko obrazovanog ~oveka, po
zakonu besprekornog dakle, sve ove privilegije, u pore|enju sa time
{to poznaje Hrista, 'sme}e'.21 To je veoma jaka re~!
Na sli~an na~in, u pore|enju sa ve~nim poznavanjem Boga, u
pore|enju sa prisno{}u sa Bogom koju Biblija naziva duhovnim brakom, ni{ta drugo nije bitno. Ako put do toga vodi kroz mu~enje, u
tom slu~aju mu~enje nije ni{ta u pore|enju sa tim. Svakako da je
mu~enje enormno samo po sebi, ali u pore|enju sa ovim, ono nije
ni{ta.
Stoga bi odgovor Templtonu bio: da, savr{eno ste u pravu kada
ka`ete da je fotografija sa Afrikankom ne{to ne~uveno. To {to nema
ki{e i sama ta glad su zaista po sebi ne{to ne~uveno. I u izvesnom
smislu odgovor nije u tome da poku{avamo to da shvatimo; jedan od
odgovora je da pogledamo u Bo`je lice i uporedimo te dve stvari.
Na jednom kraju imamo ovu muku, kao i sve druge muke sveta;
na drugom kraju imamo Bo`je lice lice Boga koji stoji na raspolaganju svima koji ga tra`e usred svoga bola. Bo`je dobro i Bo`ja radost
}e naposletku prevagnuti nad svim patnjama pa ~ak i nad radostima ovoga sveta.
MO] BO@JEG PRISUSTVA
Bilo mi je drago {to je Krift vratio razgovor na `enu sa Templtonove
fotografije. Nisam hteo da se intervju suvi{e udalji od nje. Ona je
predstavljala oli~enje problema patnje i stajala kao mo}an predstavnik
jedne milijarde siroma{nih ljudi u svetu.
Kad bi ona sada bila ovde, rekao sam Kriftu, {ta biste joj
rekli?
Krift se nije dvoumio. Samo je rekao: Ni{ta.
Trepnuo sam u neverici: Ni{ta?
U svakom slu~aju, ne u prvi mah, rekao je. Pustio bih je da
ona pri~a meni. Osniva~ jedne organizacije za osobe sa vi{estrukim
invaliditetom ka`e da radi za te osobe iz veoma sebi~nih pobuda: one
ga u~e ne~emu kudi-kamo vrednijem nego {to bi on ikada mogao da
ih nau~i. Naime, u~e ga ko je on. To zvu~i sentimentalno, ali je istina.
Jedno od moje ~etvoro dece ima bla`i invaliditet, i od nje sam
nau~io vi{e nego od ostalo troje. Nau~io sam da sam i ja hendikepiran i da smo svi hendikepirani, i kad slu{am nju to mi poma`e da
shvatim sebe samog.
41
42
je bilo {ta od svojih dobara ovoga sveta samo kada mo`e da gleda
Boga licem k licu.
Kao {to sam rekao, ovo ima logike ~ak i me|u ljudima. Recimo
da Romeo i Julija imaju mnogo dublju i zreliju ljubav nego u [ekspirovoj drami. Recimo da je Julija ono {to Romeo najvi{e `eli na celom
svetu. I recimo da je izgubio sve prijatelje i sve imanje, da krvari i da
misli da je Julija mrtva.
A onda ugleda Juliju kako ustaje i ka`e: 'Gde si, Romeo? Ja nisam
umrla, a ti?' Je li Romeo potpuno sre}an? Da. Potpuno sre}an? Da.
Da li ga je uop{te briga zato {to krvari i zato {to je sav iscepan i u
bednom stanju? Nipo{to! Njemu je mnogo va`nije da bude u zajednici punoj ljubavi, makar `iveo i u nekakvoj stra}ari, nego da bude razdvojen od Julije, a da `ivi u luksuznoj vili.
SVAKA SUZA JE I NJEGOVA SUZA
Bilo je potpuno jasno da se kre}emo ka vrhuncu na{eg razgovora. Naznake koje je Krift dao na po~etku na{eg intervjua sada su se
pribli`avale zajedni~koj ta~ki i ja sam mogao da osetim sve ja~u
strast i samouverenost u njegovom glasu. @eleo sam da vidim {ta jo{
nosi u srcu i kako se ispostavilo, nisam se razo~arao.
Dakle, odgovor na patnju glasi, rekao sam u poku{aju da sumiram dokle smo do{li, da odgovor uop{te nije ni potreban.
Tako je, naglasio je on, nagnuv{i se napred kako bi istakao svoj
argument. Poenta je u Onome koji donosi odgovore u samom
Isusu Hristu. Nije poenta ni u gomili re~i, ve} u jednoj jedinoj Re~i.
Nije poenta u dobro satkanom filozofskom argumentu, ve} u osobi.
Jednoj jedinoj Osobi. Odgovor na patnju ne mo`e biti puka apstraktna
ideja, jer tu nije re~ o apstraktnom problemu; re~ je o li~nom problemu. I taj problem tra`i i li~ni odgovor. Odgovor mora biti neko, a ne
samo ne{to, jer je sa ovim problemom povezana i jedna osoba Gde
si, Bo`e?
Ovo pitanje je gotovo odjeknulo kroz njegovu malu kancelariju.
Zahtevalo je odgovor. Za Krifta, odgovor postoji, i to veoma stvaran.
Zapravo, to je `ivi Odgovor.
Isus je tu i sedi pored nas u najni`im ta~kama u na{em `ivotu,
rekao je on. Jesmo li slomljeni? I on je bio izlomljen, poput hleba,
zbog nas. Jesmo li prezreni? I on je bio prezren i odba~en od ljudi.
Da li uzvikujemo da ne mo`emo vi{e da podnesemo? I on je bio vi~an
patnji i dobro upoznat sa tugom i bolom. Da li nas ljudi izdaju? I njega
su izdali. Da li su nam odnosi sa na{im najmilijima do`iveli krah? I
on je voleo ljude, pa bio odba~en. Da li nam ljudi okre}u le|a? I od
njega su sakrivali lice kao od gubavca.
44
47
Drugi prigovor
Za{to? Jer mu niko ne bi verovao! Na kraju krajeva, mi smo savremeni ljudi iz ere nauke, koji `ive u tre}em milenijumu. Ne prihvatamo
sujeverje, magiju ili direktan uticaj nekakvog nevidljivog bo`anstva.
Uvoditi ~uda u tvrdnje bi bilo toliko o~evidno besmisleno da ni najo~ajniji optu`enik ne bi pribegao takvoj strategiji.
Jednom sam video kako dvojica komi~ara i ma|ioni~ara pozivaju
10-ogodi{njeg de~aka iz publike i pokazuju mu duga~ku traku od poliestera, koju su potom zavezali u ~vor i presekli po sredini. Potom su
veoma pompezno protresli traku i gle ~uda! ona je opet bila u
jednom komadu.
[ta misli{? pitao je ma|ioni~ar de~aka. Da li je to bilo ~udo ili
ma|ioni~arski trik?
De~ak se nije dvoumio. Ma|ioni~arski trik, samouvereno je odgovorio.
Izgleda kao da je i obi~no dete dovoljno pametno da shvati da
kada nismo u stanju da potpuno shvatimo {ta je to izazvalo neki misteriozni doga|aj, ipak i dalje bez sumnje postoji racionalno obja{njenje izvan domena ~udesnog.
Iz svog razgovora sa agnostikom ^arlsom Templtonom saznao sam
da je mnogo godina ranije odbacio svoju veru u ~uda. Na{i praoci
su unutar granica svog iskustva nastojali da objasne tajne `ivota,
obi~no pripisuju}i neobja{njive stvari delovanju jednog ili vi{e bogova,
polubogova i zlih duhova, napisao je. Ali je definitivno vreme da se
ostavimo primitivne spekulacije i sujeverja i da `ivot posmatramo u
racionalnim pojmovima.3
Ima nau~nika koji se sla`u sa ovim i predvi|aju da }e napredak
znanja napokon slomiti veru u natprirodne doga|aje. 1937. godine je
jedan nema~ki fizi~ar rekao: Vera u ~uda mora korak po korak da
odstupi pred postojanim i ~vrstim napretkom nau~ne sile, a njen
kona~an poraz nesumnjivo je samo pitanje vremena.4
Ateista Ri~ard Dokins, profesor javnog poznavanja nauke na
Oksfordskom univerzitetu i pisac knjige Sebi~ni gen (The Selfish
Gene), veruje da nam se to vreme brzo pribli`ava. Mi radimo na
tome da ... potpuno shvatimo svet i sve {to se u njemu nalazi, rekao
je u jednom televizijskom intervjuu.5
To zna~i da }e kao i kod magi~no sastavljene vrpce kod onih
ma|ioni~ara, i sada biti gle ~uda! ne}e biti nikakve potrebe da
se pozivamo na ~uda kako bismo objasnili ono {to je pre toga bilo
obavijeno velom misterije.
Mo`e li, pak, neko biti nau~no obrazovan, a da ipak veruje u postojanje ~uda? Moja vera se mo`e sumirati ovim paradoksom: verujem u nauku i verujem u Boga, rekao je nuklearni fizi~ar Hju Zifkin.
I nameravam da nastavim da svedo~im i za jedno i za drugo.6
49
Sli~no tome, ukoliko postoji natprirodni faktor koji deluje u prirodnom svetu, onda vi{e ne postoje idealni uslovi opisani zakonom. I tu
zakon nije prekr{en, jer on u sebi ima taj implicitni preduslov da ni{ta
ne sme uticati na spoljne uslove.
Rekao sam Kregu da me njegovo obja{njenje podse}a na razgovor koji sam vodio nekoliko godina ranije sa D`ejmsom Morlendom,
poznatim filozofom koji je napisao knjigu Hri{}anstvo i priroda
nauke (Christianity and the Nature of Science). On se poslu`io ilustracijom zakona gravitacije, koji ka`e da }e neki predmet, ako ga
ispustite, pasti na zemlju. Ali, kako ka`e, ako sa drveta padne jabuka i vi pru`ite ruku da je uhvatite pre nego {to padne na tlo, vi time
ne kr{ite i ne pori~ete zakon gravitacije; vi ste se samo ume{ali u
situaciju.
Da, na to sam mislio kada sam spomenuo uslove ceteris
paribus, rekao je Kreg. Zakon gravitacije ka`e {ta }e se dogoditi
pod idealnim uslovima, bez prisustva prirodnih ili natprirodnih ~inilaca. Hvatanje jabuke ne}e ukinuti zakon gravitacije i ne}e zahtevati formulaciju novog zakona. Re~ je naprosto o delovanju ~oveka sa slobodnom voljom koji zaobilazi prirodne principe koji su operativni u
ovom konkretnom slu~aju. I to je u su{tini ono {to Bog radi kada ~ini
~uda.
To mi je zvu~alo logi~no. Me|utim, znao sam da bi neki nau~nici
ipak odbacili ~uda kao puko sujeverje. Odlu~io sam da krenem dalje
ovom linijom ispitivanja.
STVARNA BO@JA DELA
Pitao sam Krega {ta misli o predvi|anjima nema~kog fizi~ara da
}e se vera u ~uda neizbe`no povu}i pred napretkom nauke i o opasci biologa Ri~arda Dokinsa da }e nau~nici jednoga dana shvatiti kako
funkcioni{e svemir i tako prevazi}i potrebu za uvo|enjem ~uda u
obja{njenja. Kregova reakcija me je iznenadila.
Mislim da su u pravu, izjavio je.
Podigao sam pogled sa svojih bele{ki, misle}i da je mo`da
pogre{no razumeo pitanje. Molim? rekao sam.
Da, zaista, bio je uporan, mislim da su u pravu u onoj meri
u kojoj se neki sujeverni ljudi slu`e ~udima kao izgovorom za neznanje
i pokazuju prstom na Boga svaki put kada ne{to ne mogu da objasne.
Mislim da je dobra stvar {to }e nauka istisnuti takav vid upro{}enog
rezonovanja.
Ali to nisu ~uda o kojima ja pri~am. Ja govorim o doga|ajima
preko kojih biste, na jedan principijelan na~in, mogli legitimno da
zaklju~ite da je u njihovom procesu u~estvovao natprirodni faktor. Ta
~uda ta stvarna dela Bo`ja ne}e biti istisnuta napretkom nauke,
54
Ali sa Isusom to nije slu~aj. Njegovi natprirodni podvizi su se odigrali u kontekstu prepunom religijskog zna~enja jer je On ~inio ~uda
i isterivao demone kao znak dolaska Bo`jeg prisustva u ~ovekovu
istoriju, i ona su slu`ila kao potvrda autenti~nosti njegove poruke. A
vaskrsenje dolazi kao vrhunac njegovog jedinstvenog `ivota i slu`be,
i njegovih radikalnih tvrdnji da poseduje bo`ansku vlast, zbog ~ega je
i raspet na krst. Eto za{to nam Njegovo vaskrsenje daje razloga da
zastanemo i zamislimo se, dok bi nas kralji~in povratak u `ivot samo
zbunio. Stoga je religijsko-istorijski kontekst klju~an za razumevanje
~udesnih doga|aja.
Ali sam ja insistirao dalje: Da li je Isus zbilja ~inio ~uda? Zbog
~ega ste uvereni u to?
^injenica je da danas ve}ina kriti~ara Novog zaveta priznaje da je
On ~inio ono {to bismo mi nazvali ~udima. Razume se, mo`da ne}e
svi oni i verovati da su ovo bila autenti~na ~uda, ali pojam Isusa iz
Nazareta kao ~udotvorca i isteriva~a duhova predstavlja sastavni deo
istorijskog Isusa koga danas kriti~ari uglavnom prihvataju.
U tom trenutku se Kreg okrenuo i izvukao registrator sa police iza
stola. Prelistao je nekoliko strana dok nije do{ao do onoga {to je
tra`io. Pro~ita}u vam citat Rudolfa Baltmana, koga priznaju za jednog
od najskepti~nijih novozavetnih kriti~ara ovoga veka:
'Hri{}anska zajednica je bila uverena da je Isus ~inio ~uda i pri~ali
su mnoge pri~e o njegovim ~udima. Ve}ina ovih pri~a iz jevan|elja su
legendarnog karaktera ili su makar obavijene velom legende. Ipak, ne
mo`e biti sumnje da je Isus ~inio dela, koja su, po Njegovom shvatanju i shvatanju njegovih savremenika, ~uda; drugim re~ima, doga|aji
koji su bili posledica natprirodne bo`anske kauzalnosti. On je bez
sumnje isceljivao bolesne i isterivao demone'.9
Kreg je zatvorio registrator. ^ak i Baltmen ka`e da ~uda i
isterivanje demona pripadaju istorijskom Isusu. U Baltmanovo su se
pak vreme ove pri~e smatrale legendarnim zbog navodnog uticaja
gr~ko-rimske mitologije na jevan|elja, ali danas teolozi shvataju da
ovog uticaja apsolutno nije bilo. Oni sada veruju da se uloga Isusa
kao ~udotvorca mora razumeti u kontekstu judaizma u Izraelu u prvom
veku, gde se savr{eno uklapa.
Zapravo, zaklju~io je, jedini razlog da budete skepti~ni u to da
su ovo bila autenti~na ~uda umesto psihosomatskog isceljenja bio bi
filozofski da li verujete u to da su ti doga|aji mogu}i ili ne? Sama
istori~nost doga|aja ne dovodi se pod sumnju.
^UDA I LEGENDE
Zaklju~ci ovih teologa su bili korisni, ali ja sam hteo vi{e od toga.
Koji je konkretan dokaz da je Isus ~inio ~uda? pitao sam.
58
59
{aka pomalo ispup~ena. Iz pristojnosti nikada sa njim nisam zapodenuo razgovor na tu temu. Sada, kad smo ve} analizirali ovu temu,
njegov o~igledan problem je postavljao mu~no pitanje koje vi{e nisam
mogao da ignori{em: ako Bog mo`e da ~ini ~uda, za{to onda nije
iscelio ~oveka koji mu je toliko posve}en kao {to je to bio Bil Kreg?
Zapo~eo sam obazrivo: ^ujte, Bile, rekao sam, vi verujete da
Bog jo{ uvek ~ini ~uda, zar ne?
Ja ne bih porekao da se ~uda mogu desiti i danas, rekao je
Kreg. Me|utim, dodao bih da nema razloga da o~ekujemo da budu
onoliko ~esta ili o~igledna kao {to su bila kod Isusa. ^uda se nekako
~e{}e doga|aju uo~i velikih trenutaka u istoriji spasenja, kao {to su
izlazak Izraela iz Egipta ili Isusova slu`ba, a On je na svoja ~uda
gledao kao na znake upu}ene narodu da dolazi carstvo Bo`je, a na
to {to isteruje demone kao na znak svoje mo}i da uni{ti sile tame.
Ka`ite mi onda ovo, ljubazno sam rekao. Ako Bog vas voli i ima
tu silu da vas isceli, za{to vas ne oslobodi va{ih zdravstvenih tegoba?
Kreg nije delovao kao da ga je uvredilo ovo pitanje. Naslonio se
na drugu stranu fotelje, potom nagnuo napred, a glas mu se promenio od profesorskog tona ka malo li~nijem i bla`em.
Apostol Pavle je imao ne{to {to je nazvao '`alac u mesu', za koji
se triput molio Bogu da ga ukloni, zapo~eo je Kreg, a Bo`ji odgovor je bio da mu je njegova milost dovoljna i da se njegova sila usavr{ava u slabostima. Taj odeljak mi stoji kao uteha u li~nom `ivotu.
Malo je pogledao u stranu, mo`da da bi odlu~io koliko toga da
ka`e. Kada me je ponovo pogledao, o{tra i ~eli~na ja~ina njegovih
plavih o~iju je smek{ala do ranjive iskrenosti.
O ovome ne govorim mnogo otvoreno, rekao je, ali ja imam
uro|enu neuromi{i}nu bolest koja izaziva progresivnu atrofiju u
ekstremitetima. U mom slu~aju ona je prili~no blaga. Mnogi ljudi sa
ovim sindromom moraju da na nogama nose metalne {ine. Oni su
potpuni invalidi. Ja sam prili~no sre}an {to moj slu~aj nije tako
te`ak.
Da li ste se molili za ~udo? pitao sam ga.
Klimnuo je glavom. Kao mlad u veri molio sam se Bogu da me
isceli. Ali On to nije u~inio.
Iako mi je bilo jasno iz njegove pragmati~ne boje glasa da nije
tra`io sa`aljenje, ja sam ipak saose}ao s njim. Vi ste razo~arani,
rekao sam, a re~i su mi izletele vi{e kao konstatacija nego kao pitanje.
Na licu mu se pojavio blagi osmeh. Li, znate li ~emu se divim?
pitao me je sa o~iglednim ose}anjem ~u|enja. Kada posmatram svoj
`ivot, Bog je ovu bolest upotrebio da uobli~i mene i moju li~nost na
62
63
Zatvorio sam knjigu, pogledao u Krega i pitao ga: Kako vi posmatrate ovu interakciju izme|u vere i razuma? Da li su te dve stvari
zaista kontradiktorne, kao {to insistiraju kriti~ari?
Kreg je zapo~eo definicijom. Vera je uverenje ili posve}enost za
ono {to smatrate da je istina, odgovorio mi je. Razlog za{to neko
misli da je biblijska religija ispravna mo`e se razlikovati od ~oveka do
~oveka. Za nekog, taj razlog mo`e biti zato {to Bog govori njegovom
srcu i u njemu stvara uverenje da je to istina. Ja svakako verujem da
je to validno.
Za nekog drugog, pak, mo`da je vi{e stvar u upornom intelektualnom istra`ivanju dokaza koji ga dovode do istog zaklju~ka. Ali
nijedan od te dvojice ne}e do}i do vere sve dok ne po~ne da `ivi na
osnovu vere ili posve}enosti za ono {to misle da je istina. Kada veru
shvatamo u ovim kategorijama, mo`emo videti da je potpuno
usagla{ena sa razumom.
Kada sam zamolio Krega da razradi tu temu, on se zamislio na
trenutak, a potom mi ponudio ilustraciju iz sopstvenog `ivota.
Zapo~eo je: Nedavno sam imao operaciju transplantacije ro`nja~e,
ali ~im su te re~i iza{le iz njegovih usta, nasmejao se. Jo{ jedan
zdravstveni problem je zaista zvu~ao kao nadodavanje u svetlu
na{eg prethodnog razgovora o njegovom zdravlju. Kreg je slegao
ramenima. @ena mi ka`e da sam medicinsko minsko polje na dve
noge, rekao je uz smeh, ali i najzdravija osoba koju zna.
U svakom slu~aju, pre nego {to sam bio spreman da dam da mi
bilo ko operi{e o~i, D`en i ja smo sve detaljno pregledali da bismo
prona{li najboljeg hirurga za operaciju ro`nja~e u zemlji. Istra`ili smo,
gledali u dokaze, kontaktirali smo ga, pri~ali sa njim, i kona~no,
nakon {to smo se uverili na osnovu dokaza da je on najbolji, dobio
je moje poverenje i dopustio sam da mi operi{e o~i. Moja vera ili poverenje u njega zasnivali su se na dobrim dokazima koje sam video
iz njegovih kvalifikacija i kredibiliteta.
Na isti na~in, kada je re~ o verovanju u Boga ili u ~uda, mnogi
ljudi se odlu~e na taj ~in poverenja i posve}enja nakon {to su se uz
pomo} dokaza uverili da je biblijska religija ispravna. Ne krene svako
tim putem, ali svakako da postoje ljudi koji krenu. I to je logi~an i
racionalan pristup koji se koristi razumom i ne pori~e ga.
Tematika dokaza je otvorila vrata za temeljno pitanje koje se prosto nametalo da ga istra`imo. Kreg je neprestano govorio o ~injenici
da ako Bog postoji, da je onda razumno verovati da su ~uda mogu}a.
I dok to samo po sebi ima smisla, za mnoge ljude stvar zavisi od
onog veoma velikog ako.
64
Kakav vas potvrdan dokaz uverava da postoji takvo Bi}e koje ~ini
~uda? pitao sam ga. Mo`ete li mi dati neke ~vrste razloge za
verovanje u bo`anskog Tvorca i u utemeljenost biblijske religije?
Kreg je klimao glavom sve vreme dok sam izgovarao pitanje.
1986. godine sam slu{ao predavanje na kome je Elvin Plantinga
izneo mno{tvo dokaza za verovanje u Boga. On je danas mo`da
najva`niji biblijski filozof, a to predavanje je bilo sjajan prikaz teisti~kih
argumenata, odgovorio mi je Kreg.14
Bacio sam pogled na sat. Kako bi bilo da privedemo razgovor
kraju sa pet glavnih argumenata? predlo`io sam.
Dobro, rekao je. Nave{}u vam argumente za Boga koji su
me|usobno dobro povezani u smislu da podupiru i nagla{avaju jedni
druge.15
Kreg je zasukao rukave na ko{ulji i udobno se namestio u fotelju.
Kao autor ~lanka Bo`je postojanje i po~etak sveta (The Existence
of God and the Beginning of the Universe) i koautor knjige Teizam,
ateizam i kosmologija Velikog praska (Theism, Atheism, and Big
Bang Cosmology), on je svoje argumente zapo~eo tamo gde bi se i
moglo o~ekivati.
Prvi razlog: Bog daje smisao nastanku svemira
Kako filozofski, tako i nau~no, rekao je Kreg, izneo bih tvrdnju
da su svet i vreme zapo~eli u jednom trenutku u kona~noj pro{losti.
Ali po{to ne{to, ne mo`e tek tako da nastane ni iz ~ega, onda mora
postojati transcedentan uzrok izvan prostora i vremena koji je stvorio
svet.
A je li svet nastao u onome {to nazivaju Stvaranje? pitao sam
ga.
Upravo tako. Na to nam ukazuju brojni nau~ni dokazi. Me|utim,
to predstavlja klju~an problem za skeptike. Kako ka`e Entoni Keni sa
Oksfordskog univerziteta: 'Zagovornik teorije stvaranja, barem ako je
on ateista, mora da veruje da... je svemir nastao ni iz ~ega i sam po
sebi'.17
Kreg se zasmejao. Naravno, ne{to {to nastaje ni iz ~ega ne zvu~i
logi~no! Li, vi ste u na{em intervjuu dosta citirali ~uvenog skeptika
Dejvida Hjuma. E pa, ~ak i on je rekao: 'Ali mi dopustite da vam
ka`em da nikada nisam iznosio tako apsurdno tvr|enje da bilo {ta
mo`e da nastane bez uzroka'.18
Ovo priznaju i ateisti. Primera radi, jedan od najistaknutijih ateista
u savremenoj filozofiji, Kaj Nilsen, jednom je rekao: 'Zamislite kad
biste videli knjigu ispred sebe... a onda me pitali {ta je izazvalo nastanak knjige, i da ja na to odgovorim da nije ni{ta izazvalo njen nastanak, nego je nastala sama od sebe. Vi to ne biste prihvatili'.19
65
I on je apsolutno u pravu. Ipak, razmislite o tome: ako mora postojati uzrok za malu knjigu, zar onda nije logi~no da }e postojati uzrok
i za veliki univerzum?
Bilo je to pitanje za koje je izgledalo da mu odgovor nije potreban.
I kako biste onda ukratko iskazali ovaj prvi argument? pitao sam
ga.
Kreg je prstima izbrojao svaku od slede}ih stavki koju je izneo.
Prvo, {ta god nastaje poseduje svoj uzrok. Drugo, svemir je nastao.
I otud, tre}e, svemir poseduje svoj uzrok. Kao {to je napisao istaknuti nau~nik Artur Edington: '^ini se da po~etak predstavlja nepremostivu te{ko}u, osim ako se ne saglasimo da ga jasno posmatramo kao
natprirodni doga|aj'.20
Prekinuo sam ga. Dobro, to ukazuje na Tvorca, ali da li nam govori i{ta o Njemu?
U su{tini, da, govori, odgovorio mi je Kreg. Mi znamo da ovaj
natprirodni uzrok sam mora biti bez uzroka, nepromenljiv, vanvremenski, kao i nematerijalno bi}e.
Koja je osnova ovih va{ih zaklju~aka?
Mora biti bez uzroka, jer znamo da ne mo`e postojati beskona~na
regresija uzroka. Mora biti vanvremenski i samim tim nepromenljiv,
barem bez univerzuma, jer je stvorio vreme. Osim toga, po{to je stvorio i prostor, mora nadilaziti prostor i samim tim biti po svojoj prirodi nematerijalan.
Javilo se o~igledno pitanje koje se moralo postaviti. Ako sve mora
imati svoj uzrok, ko je ili {ta je onda prouzro~ilo Boga? rekao sam.
^ekajte malo uop{te nisam rekao da ba{ sve mora imati svoj
uzrok, odgovorio mi je Kreg. Premisa glasi da {ta god nastaje mora
posedovati svoj uzrok. Drugim re~ima, 'bi}e' ne mo`e nastati iz
'nebi}a'. Po{to Bog nikada nije nastao, njemu nije potreban uzrok.
On nikada nije nastao.
Rekao sam mu da to zvu~i sumnjivo; kao da poku{ava da napravi
specijalan izuzetak za Boga.
Samim ateistima je nekada bilo veoma komotno da tvrde da je
univerzum ve~an i da ne poseduje svoj uzrok, odgovorio je on.
Problem je {to oni vi{e ne mogu da se dr`e tog stanovi{ta zbog
savremenih dokaza da je univerzum zapo~eo Stvaranjem. Zato oni ne
mogu da iznesu legitiman prigovor kada ja iznosim isto tvr|enje o
Bogu On je ve~an i ne poseduje svoj uzrok.
Drugi razlog: Bog daje smisao slo`enosti univerzuma
Tokom poslednjih 35 godina, rekao je Kreg, nau~nike zapanjuje otkri}e da po~etak Stvaranja nije bio neki haoti~an, primitivan
doga|aj, ve} naprotiv veoma organizovan doga|aj, za koji je bila
66
zovanog na Harvardu, do toga da napusti ateizam i postane religiozan. On u svojoj knjizi Dokazi za Boga (God: The Evidence)
razobli~ava alternativne teorije kao {to su kvantna mehanika i bebeuniverzumi i dolazi do ovog zaklju~ka:
Danas konkretni podaci sna`no ukazuju u pravcu hipoteze o
Bogu... Oni koji ho}e da joj se suprotstave nemaju ispitivu teoriju koju
bi izneli, ve} samo spekulacije o nevidljivim univerzumima, ispredene
iz bujne nau~ni~ke ma{te... Da ironija bude ve}a, slika univerzuma
koju nam donosi ve}i deo napredne nauke dvadesetog veka je bli`a
po svom duhu viziji iznetoj u 1. Knjizi Mojsijevoj u Bibliji nego bilo
~emu {to je nauka ponudila od Kopernika naovamo.27
Tre}i razlog: Bog daje smisao objektivnim moralnim vrednostima
Kreg je na samom po~etku sa`eto sumirao svoju slede}u stavku:
Tre}i faktor koji ukazuje na Boga jeste postojanje objektivnih moralnih vrednosti u svemiru. Ako Bog ne postoji, onda ne postoje ni objektivne moralne vrednosti.
To je, dakako, povla~ilo za sobom pitanje {ta podrazumeva pod
objektivnim vrednostima. Kreg je brzo dodao i definiciju i ilustraciju.
Objektivne moralne vrednosti imaju validnost i obavezuju nezavisno od toga da li bilo ko veruje u njih ili ne, objasnio je. Primera
radi, ozna~iti holokaust kao ne{to objektivno pogre{no zna~i re}i da
je on gre{ka iako su nacisti smatrali da je to ispravna stvar. I jo{
uvek bi bio gre{ka ~ak i da su nacisti pobedili u Drugom svetskom
ratu i uspeli u ispiranju mozga i uni{tenju svakoga ko se ne bi slo`io
sa njima. Ali, ako Bog ne postoji, onda moralne vrednosti nisu objektivne na ovakav na~in.
Odmahivao sam glavom. ^ekajte malo, upao sam. Ako ho}ete
da ka`ete da ateista ne mo`e imati moralne vrednosti ili `iveti u
osnovi moralnim `ivotom, onda se ja sa tim ne sla`em. Ja imam prijatelja koji ne veruje u Boga, ali je on isto ljubazan i pa`ljiv ~ovek kao
i mnogi religiozni ljudi koje poznajem.
Ne, ja ne ka`em da neko mora verovati u Boga kako bi `iveo
moralnim `ivotom. Pitanje glasi: 'Ako Bog ne postoji, da li postoje
objektivne moralne vrednosti?' A odgovor glasi: 'Ne'.
A za{to ne?
Zato {to ako nema Boga, onda su moralne vrednosti samo
proizvod dru{tveno-biolo{ke evolucije. To zapravo misle i mnogi
ateisti. Prema filozofu Majklu Ruzu: 'Moral ne predstavlja ni{ta ve}u
biolo{ku adaptaciju nego ruke, noge i zubi', a moral je 'samo jedno
pomo}no sredstvo za opstanak i reprodukciju... svako dublje zna~enje
je iluzorno'.28
69
Ili, ako ne postoji Bog, onda je moral samo pitanje li~nog ukusa,
sli~no izjavama poput: 'Pasulj je ukusan'. E pa, nekima jeste ukusan,
ali drugima nije. Za to ne postoji nikakva objektivna istina; re~ je o
subjektivnom pitanju ukusa. Isto tako, re}i da je ubijanje nevine dece
pogre{no bilo bi samo iskazivanje li~nog ukusa, kao kada biste rekli:
'Ja ne volim ubijanje nevine dece'.
Poput Ruza i ateiste Bertrana Rasela, ja ne vidim nijedan razlog
da smatram da je u odsustvu Boga, moral kojega razvija ~ovek Homo
sapiens objektivan. Na kraju krajeva, ako ne postoji Bog, {ta je onda
tako specijalno u ljudskom bi}u? Ono je samo slu~ajan nus-proizvod
prirode koji je tek nedavno nastao na si}u{nom zrncu pra{ine
izgubljenom negde u bezose}ajnom univerzumu i osu|en da zauvek
i{~ezne nakon relativno kratkog vremena.
Sa ateisti~ke ta~ke gledi{ta, neki ~inovi, kao na primer silovanje,
mogu biti dru{tveno {tetni, i tako su postali tabu u toku ljudskog
razvoja. Ali to ne dokazuje da je silovanje zaista pogre{no. Zapravo,
mo`e se zamisliti i da se silovanje razvilo kao ne{to {to je korisno
za opstanak vrste. I tako, bez Boga ne postoji apsolutna razlika
izme|u dobrog i lo{eg koja bi se nametala na{oj savesti.
Me|utim, svi mi u dubini du{e znamo da, u stvari, objektivne
moralne vrednosti itekako postoje. Sve {to treba da uradimo da
bismo to uvideli je da prosto sebi postavimo pitanje: 'Da li je maltretiranje deteta zabave radi zaista moralno neutralan ~in?' Ube|en
sam da biste rekli: 'Ne, to nije moralno neutralno; zaista je pogre{no
~initi tako ne{to'. I to biste rekli sa potpunom sve{}u o Darvinovoj
teoriji evolucije i svemu ostalom.
Dobra ilustracija za ovo je pismo za prikupljanje nov~anih priloga
koje je 1991. poslao D`on Hili, izvr{ni direktor Amnesti interne{nala,
u kome ka`e: 'Pi{em vam danas jer mislim da delite moje duboko
uverenje da zaista postoje neke moralno apsolutne vrednosti. Kada
je re~ o mu~enju, ubistvu koje odobri sama vlada, nestancima pojedinih ljudi... sve ovo su ne~uvene stvari za svakog od nas'.29
^in kao {to je silovanje i zlostavljanje dece ne predstavlja samo
pona{anje koje je nekim slu~ajem dru{tveno neprihvatljivo jasno je
da takav ~in predstavlja moralnu gadost. On je objektivno pogre{an.
A stvari kao {to su ljubav, jednakost i samopo`rtvovanje su zaista
dobre u objektivnom smislu. Mi sve to znamo u dubini du{e.
I po{to ove objektivne moralne vrednosti ne mogu postojati bez
Boga, a nema sumnje u to da one postoje, onda logi~no i neizbe`no
sledi da i Bog postoji.
70
Tre}i prigovor
EVOLUCIJA OBJA[NJAVA
NASTANAK @IVOTA I ZATO
NAM BOG NIJE POTREBAN
^arls Darvin nije hteo da kako se jednom izrazio ubije
Boga. Ali je ipak to u~inio.
Time magazin1
'Teorija evolucije' jo{ uvek je, kao {to je i bila u Darvinovo
vreme, veoma spekulativna hipoteza, u potpunosti li{ena ~injenica koje bi je direktno podupirale, kao {to je i veoma daleko
od onog po sebi evidentnog aksioma u koji bi neki od njenih
agresivnijih zagovornika hteli da poverujemo.
Majkl Denton, molekularni biolog2
Istra`ni organi su o~ajni~ki tragali za bilo kakvim materijalnim
dokazom koji bi osumnji~enog Ronalda Vilijamsona doveo u vezu sa
brutalnim ubistvom koje je tri godine pre toga {okiralo stanovnike
mirnog mesta Ada u dr`avi Oklahoma.
Imali su mnogo problema u sastavljanju ~vrstog argumenta protiv
Vilijamsona, koji je `estoko poricao da je zadavio 21-ogodi{nju Deboru
Karter. Do sada se njihov jedini dokaz sastojao od svedoka koji je
video Vilijamsona kako pri~a sa Karterovom ranije te iste ve~eri kada
je usmr}ena, Vilijamsonovog priznanja da je jednom sanjao da ju je
ubio i svedo~anstva jedne pritvorenice koja je tvrdila da ga je ~ula
kako pri~a o zlo~inu. O~igledno je da je policiji trebalo vi{e dokaza
ako su hteli da ga osude.
Napokon su detektivi prona{li klju~ re{enja. Jedan ekspert je uzeo
~etiri dlake koje su prona|ene na telu `rtve i na drugim mestima na
popri{tu zlo~ina, prou~io ih pod mikroskopom i zaklju~io da se uklapaju sa uzorcima dlake uzetih sa Vilijamsona, prema jednom novinskom izve{taju. Budu}i da su tako nau~ni dokazi potkrepili njihove
pretpostavke, istra`ni organ je uhapsio Vilijamsona i doveo ga na sud.
75
76
DARVINOV USPEH
Iako je bilo mnogo toga {to me je dovelo do gubitka vere, moglo
bi se re}i da sam poslednje ostatke vere u Boga izgubio u gimnaziji
na ~asovima biologije. To iskustvo je bilo toliko upe~atljivo da bih
mogao da vas odvedem do same stolice gde sam sedeo kada sam
prvi put nau~io da evolucija daje obja{njenje za nastanak i razvoj
`ivota. Posledice su bile jasne: teorija ^arlsa Darvina elimini{e potrebu za natprirodnim Tvorcem pokazuju}i kako prirodni procesi mogu da
objasne rastu}u slo`enost i raznolikost `ivih organizama.
Moje iskustvo nije bilo neuobi~ajeno. Stru~njak za religiju Patrik
Glin opisuje kako je krenuo sli~nim putem koji se zavr{io u ateizmu:
Ja sam rano stao na stranu skepticizma, kada sam prvi put ~uo
za Darvinovu teoriju evolucije i to, verovali ili ne, u katoli~koj {koli.
Odmah mi je palo na pamet da je ili Darvinova teorija ta~na ili da je
pak ta~na pri~a o stvaranju sveta u 1. Knjizi Mojsijevoj (Postanje).
One nisu obe mogle u isto vreme da budu ta~ne i ja sam ustao iz
klupe i to i rekao sirotoj sestri-nastavnici. Tako je zapo~ela duga
odiseja od pobo`nosti, vere i prakse koja je obele`ila moje detinjstvo
prema sve ja~em sekularnom i racionalisti~kom pogledu na svet.6
Uop{teno se smatra da je pitanje evolucije zavr{ena pri~a.
Darvinizam ostaje jedna od najuspe{nijih nau~nih teorija koje su
ikada objavljene, kako je izneo magazin Time u svom pregledu drugog milenijuma.7 Po ^arlsu Templtonu jednostavno je van svake
rasprave da je sav `ivot rezultat beskrajnih evolutivnih snaga.8
Biolog Fransisko Ajala rekao je da je Darvinov najve}i uspeh to
{to je pokazao kako je razvoj `ivota rezultat prirodnog procesa,
prirodne selekcije, bez bilo kakve potrebe da uvodimo Tvorca u
obja{njenje.9 Majkl Denton, molekularni biolog i lekar iz Australije,
slo`io se da je Darvinizam raskinuo ~ovekovu vezu sa Bogom i
samim tim ga pustio da lebdi u kosmosu bez cilja.10 Jo{ je dodao:
[to se ti~e hri{}anstva, pojava teorije evolucije... je bila katastrofa... Nestajanje vere se verovatno mo`e vi{e pripisati propagiranju
i zagovaranju darvinovske verzije evolucije u intelektualnim i nau~nim
krugovima nego bilo kom drugom faktoru.11
Ba{ kao {to govori ud`benik Evoluciona biologija: Spajaju}i
neusmerene promene bez cilja sa zaslepljenim i bezobzirnim procesom prirodne selekcije, Darvin je teolo{ka ili duhovna obja{njenja
`ivotnih procesa proglasio izli{nim.12 Britanski biolog Ri~ard Dokins
govorio je u ime mnogih kada je rekao da je Darvin omogu}io da
~ovek postane intelektualno ispunjen ateista.13
U stvari, istaknuti evolucionista Vilijam Provajn sa Kornel Univerziteta otvoreno je priznao da ako je darvinizam ta~an, onda postoji
pet neizbe`nih implikacija: nema dokaza da postoji Bog; ne postoji
77
koliko poku{avao, nisam mogao da okrenem le|a upornim nedoslednostima koje su potkopavale temelj Darvinove teorije.
PRVOBITNA DETEKTIVSKA PRI^A
Neki ljudi }e re}i da je evolucija ta~na do odre|ene mere. Oni
iznose argumente da postoje varijante u okviru vrsta `ivotinja i biljaka, {to daje obja{njenje za{to postoji vi{e od dvesta razli~itih rasa
pasa; krave se mogu ukr{tati kako bi davale vi{e mleka, a bakterije
mogu da se prilago|avaju i razviju otpornost na antibiotike. To oni
nazivaju mikroevolucija.
Me|utim, Darvinova teorija ide mnogo dalje od toga i tvrdi da je
`ivot nastao pre mnogo miliona godina sa prostim jedno}elijskim
organizmima i da se potom razvio putem mutacije i prirodne selekcije u ogromno mno{tvo biljnog i `ivotinjskog sveta koji nastanjuje ovu
planetu. Ljudi su se pojavili od istog zajedni~kog pretka kao i ~ovekoliki majmuni. Nau~nici ovu sporniju teoriju nazivaju makroevolucija.
Ono {to mi je na po~etku zadavalo probleme bio je mali broj fosilnih dokaza za prelaze izme|u razli~itih `ivotinjskih vrsta. ^ak i Darvin
je priznao da je nedostatak ovih fosila mo`da najo~igledniji i najozbiljniji prigovor ovoj teoriji, iako je samouvereno predvi|ao da }e ga
budu}a otkri}a ipak opravdati.
Premotajmo sada film na 1979. godinu. Dejvid M. Rop, kustos Fild
muzeja nacionalne istorije u ^ikagu, rekao je:
Sada se nalazimo oko sto dvadeset godina posle Darvina i znanje fosilnih podataka se veoma pro{irilo. Sada posedujemo dvesta
pedeset hiljada fosilnih vrsta, ali se stvari nisu mnogo promenile...
Sada imamo jo{ manje primera evolutivnog prelaza nego {to smo
imali u Darvinovo vreme.18
Ono {to fosilni podaci definitivno pokazuju je da se u stenama
navodno datiranim na oko 570 miliona godina iznenada javljaju skoro
sva `ivotinjska kola (glavne grupe organizama) i to potpuno formirana,
bez ikakvog traga evolutivnih predaka koje o~ekuje darvinisti.19 Ova
pojava daleko vi{e ukazuje na Tvorca nego na darvinizam.
To nije i jedini argument protiv evolucije. U svojoj knjizi Poreklo
vrsta, Darvin je tako|e priznao: Ako bi se moglo pokazati da je postojao bilo kakav slo`en organ koji se nije uop{te mogao formirati brojnim, sukcesivnim i malim promenama, onda bi se moja teorija definitivno raspala.20 Prihvativ{i taj izazov, Beheova nagra|ivana knjiga
Darvinova crna kutija pokazala je kako su nedavna biohemijska
otkri}a donela brojne primere upravo ovog tipa neumanjive slo`enosti.
Me|utim, ja sam se specijalno zanimao za mnogo temeljnije pitanje. Biolo{ka evolucija se eventualno mo`e odvijati jedino nakon {to
79
ve} postoji neki vid `ive materije koji se mo`e kopirati, a potom i
uslo`njavati putem mutacije i opstanka najprilago|enije jedinke. Hteo
sam da se vratim jo{ dalje i da postavim ono klju~no pitanje ljudskog
postojanja: gde je `ivot uop{te nastao?
Poreklo `ivota vekovima dovodi u zabunu i teologe i nau~nike. Za
mene je naj~udesnija stvar - egzistencija, sama po sebi, rekao je
kosmolog Alan Sendid`. Kako je mogu}e da se ne`iva materija organizuje i po~ne da razmi{lja o sebi samoj?21
Zaista, kako je mogu}e? Darvinova teorija pretpostavlja da se ne`ive hemijske supstance, ako imaju na raspolaganju adekvatno vreme
i okolnosti, mogu same po sebi razviti u `ivu materiju. Nesumnjivo je
da je ovo stanovi{te vremenom postalo veoma prihva}eno kod ljudi.
Ali, da li postoje bilo kakvi nau~ni podaci koji bi podr`ali takvo
verovanje? Ili mo`da, kao i kod dokaza upore|ivanjem dlaka na
su|enju za ubistvo u Oklahomi, u toj analizi ima previ{e spekulacije,
a premalo ~vrstih ~injenica?
Znao sam da ako bi nau~nici mogli ubedljivo da doka`u kako `ivot
mo`e da nastane jedino kroz prirodne hemijske procese, da onda
nema potrebe za Bogom. Sa druge strane, ako dokazi pokazuju u drugom smeru prema Inteligentnom Tvorcu, onda }e se sru{iti ~itava
Darvinova evolutivna kula od karata.
Ova detektivska pri~a o po~ecima povela me je na put u grad
Hjuston u dr`avi Teksas, gde sam iznajmio auto i njime pro{ao kroz
sela i sto~ne farme do mesta Koled` Stej{n u kome se nalazi
teksa{ki univerzitet A&M. Niz ulicu, nedaleko od {kole, pokucao
sam na vrata ku}e jednog od najuticajnijih stru~njaka za nastanak
`ivota na planeti Zemlji.
TRE]I INTERVJU: DR VOLTER L. BREDLI
Volter Bredli je 1984. uzburkao javnost kada je kao koautor izdao
knjigu koja je postala presedan; knjiga pod naslovom Misterija
porekla `ivota (The Mystery of Life's Origin) je bila beskrupulozna
analiza teorija o nastanku `ive materije. Iznena|enje je izazvalo to {to
je za nju predgovor napisao biolog Din Kenjon sa dr`avnog univerziteta u San Francisku, ~ija je knjiga Biolo{ka predodre|enost
(Biological Predestination) pre toga iznela argument da hemijske supstance poseduju u sebi sposobnost da evoluiraju u `ive }elije pod
odre|enim uslovima. Nazvav{i Bredlijevu knjigu ubedljivom, originalnom i uverljivom, Kenjon je zaklju~io: Autori veruju, a ja se sa njima
sla`em, da postoji fundamentalna gre{ka u svim dana{njim teorijama
o hemijskom poreklu `ivota.22
Od tada Bredli mnogo pi{e i govori na temu postanka `ivota.
Doprinos je dao za knjige Najobi~nije stvaranje sveta (Mere
80
82
@ivi sistem mora obavljati bar tri stvari: pretvarati energiju, ~uvati
informacije i razmno`avati se, rekao je. Svi `ivi sistemi to rade.
Ljudi tako|e obavljaju ove tri funkcije, iako ih bakterije obavljaju
mnogo br`e i efikasnije. Ne`iva materija to ne ~ini.
Ponovo se prise}aju}i Darvinovog vremena, pitao sam: Da li je
Darvin smatrao prostu `ivu materiju na primer, jedno}elijski organizam prili~no jednostavnim?
Da, nesumnjivo ga je smatrao takvim, do{ao je odgovor. Darvin
verovatno nije mislio da bi bilo previ{e te{ko stvoriti `ivo iz ne`ivog
po{to se jaz izme|u to dvoje njemu nije ~inio prevelikim. 1905.
godine je Ernst Hekel opisao `ive }elije kao obi~ne 'homogene globule ispunjene plazmom'.30 U to vreme nije postojao na~in da se vidi
sva kompleksnost koja postoji unutar }elijske membrane. Me|utim,
istina je da je jedno}elijski organizam komplikovaniji od bilo ~ega {to
smo bili u stanju da stvorimo putem superkompjutera.
Jedan ~ovek je veoma ma{tovito iako prili~no ta~no opisao
jedno}elijski organizam kao fabriku sa visokom tehnologijom, sve
skupa sa ve{ta~kim jezicima i sistemima za dekodiranje; centralnim
memorijskim bankama koje ~uvaju i daju impresivnu koli~inu informacija; preciznim sistemima kontrole koji upravljaju automatskim sklapanjem sastavnih delova; mehanizmima kontrole rada i kvaliteta koji
{tite sistem od gre{aka; sistemima sklapanja koji koriste principe prefabrikacije i modularne konstrukcije; kao i kompletnim sistemom za
umno`avaje koji omogu}ava organizmu da se umno`i zapanjuju}om
brzinom.
To je veoma impresivno, rekao sam. Ali mo`da su jedno}elijski organizmi komplikovaniji danas zbog ~injenice da su se razvijali i
evoluirali kroz vekove. Mo`da su prve }elije stvorene na prvobitnoj
zemlji bile mnogo prostije i samim tim lak{e za stvaranje.
Hajde da prihvatimo tu teoriju, do{ao je Bredlijev odgovor. Ali
~ak i kada poku{ate da zamislite kako bi izgledala ta minimalna
}elija, to i dalje uop{te nije tako jednostavno.
[ta bi sve bilo potrebno da se izgradi `ivi organizam? pitao sam
a onda, pre nego {to je Bredli i zaustio da d odgovor, brzo dodao:
A da on ostane jednostavan.
Dobro, rekao je on, pro~i{}avaju}i grlo. U su{tini kre}ete sa
aminokiselinama. One se javljaju u osamdeset razli~itih vrsta, ali se
samo njih dvadeset nalazi u `ivim organizmima. Samim tim je problem u tome da se izoluju samo prave aminokiseline. Potom se te
prave aminokiseline moraju me|usobno povezati ispravnim redosledom kako bi se napravili proteinski molekuli. Setite se onih plasti~nih
modela kojima se igraju deca morate da slo`ite prave aminokiseline pravim redosledom da biste naposletku dobili biolo{ku funkciju.
85
94
96
^etvrti prigovor
98
99
Izvadio je nao~are da pro~ita ono {to je napisao na par~etu papira. Usledila je njegova najpotresnija i najdramati~nija izjava otkako je
vest o njegovoj aferi procurela u medije.
Mislim da ne postoji previ{e ma{tovit na~in da ka`em da sam
sagre{io, rekao je sa suzama u o~ima i bolom na licu. Meni je
va`no da svako ko je povre|en zna da je tuga koju ose}am iskrena
pre svega i najva`nije, moja porodica, potom i moji prijatelji, moje
osoblje, moj kabinet, Monika Levinski i njena porodica, kao i ameri~ki
narod. Od svih njih tra`im opro{taj. Kajem se... Potrebna mi je Bo`ja
pomo} da postanem ~ovek kakav ho}u da budem.
Ovde je, dakle, stajao najmo}niji ~ovek sveta i govorio kako mu je
slomljeno srce zbog svog strahovito nemoralnog odnosa sa biv{om
sta`istkinjom. Sve njegove ekonomske inicijative, svi napori u spoljnoj
politici i socijalnom programu su sada pali u zape}ak. Na centru bine
sada je bilo surovo i ubedljivo pitanje karaktera.
Ljudi o~ekuju od politi~ara da poseduju dobar javni imid` i da ga
glancaju do visokog sjaja izjavama za {tampu u svoju korist i visprenom retorikom, ali se njihov stvarni karakter ~esto otkrije u li~nim
odlukama daleko od svetlosti reflektora. Nema sumnje da su moralne
odluke ~oveka iza kulisa njegova bra~na vernost i osnovna iskrenost
u odnosima sa ljudima bitne za to kako }e voditi narod. Na kraju
krajeva, upravo takve stvari i otkrivaju kakav je neko u stvarnosti.
Dok sam bio ateista, smatrao sam da religiozni ljudi mogu da
podu~e politi~are nekim trikovima u izgradnji dobrog imid`a. Religiozni
ljudi bi se neumorno koncentrisali na odre|ene privla~ne aspekte
Bo`jeg karaktera Njegovu ljubav, milost, pra{tanje, saose}anje ali
bi zanemarivali ili ignorisali delove Biblije za koje bi se reklo da otkrivaju ne{to problemati~nije aspekte Njegovog karaktera.
Kada se usredsredi pa`nja na retko spominjane starozavetne pri~e
o pokoljima i drugim krvoproli}ima masovnih razmera, na Boga se
iznenada gleda u druga~ijem svetlu. Poput Klintona, ~ija je ve{to
napravljena javna li~nost do`ivela krah nakon {to su dokumentovane
verodostojne pri~e o vanbra~nim aferama, i imid` Boga kao blagonaklonog bo`anstva punog ljubavi dovode u pitanje pri~e o naizgled
surovom i osvetni~kom postupanju. Da li ove brutalne pri~e otkrivaju
pravi Bo`ji karakter? I ako otkrivaju, da li On zaslu`uje da ga po{tujemo?
^arls Templton ima svoje mi{ljenje o tome. Bog iz Starog zaveta
je u potpunosti nenalik Bogu u koga veruje ve}ina religioznih ljudi,
rekao je on. Njegova pravda je, po savremenim standardima,
ne~uvena... On je jednostran, mrzovoljan, osvetoljubiv i ljubomoran za
ono {to je njegova privilegija.3
100
Izraelcima: 'Idi sad ti udaraj na Amalika, i zatri kao prokleto sve {to
je njegovo; ne `ali ga, nego }e{ pobiti i ljude i `ene, i decu, i decu
na sisi, i volove, i ovce i kamile i magarce'.10 To vi{e li~i na nasilnog
i brutalnog Boga nego na Boga koji voli ljude. Kako mo`ete o~ekivati
od ljudi da ga po{tuju, ako nare|uje da se ubiju nevina deca?
Uprkos ja~ini pitanja, Gajsler je odr`ao smiren i razborit ton. To
pokazuje, rekao je, da je Bo`ji karakter apsolutno svet, i da On mora da kazni greh i pobunu. On je pravedan sudija; to je neporecivi deo
onoga {to On jeste. Ali je sa druge strane Njegov karakter i milostiv.
^ujte: ako bilo ko ho}e da se pokaje, On }e mu to dopustiti.
Gajsler je zastao. Moja pitanja su jasno zahtevala detaljnije
obja{njenje. Li, vi ste postavili gomilu dobrih pitanja, a ona zaslu`uju
promi{ljen odgovor, rekao je. Imate li ne{to protiv da ne{to pa`ljivije pre|emo te delove? Jer mislim da }emo, ako to uradimo, videti da
se isti princip stalno ponavlja.
Dao sam mu znak da po~ne. Molim vas onda, rekao sam, da
ih pre|emo. Zaista mi je stalo do toga da ih razumem.
Po~nimo sa Amali~anima, kazao je. ^ujte, Li, oni su bili daleko
od nevinih ljudi. Daleko od nevinih. To nisu bili dobri ljudi. Oni su
zapravo bili potpuno i totalno izopa~eni. Njihov zadatak je bio da
uni{te Izrael. Drugim re~ima, da po~ine genocid. Da zlo bude jo{
ve}e, pogledajte {ta je jo{ bilo va`no u svemu tom: Izraelci su bili
izabrani narod preko koga }e Bog doneti spasenje ~itavom svetu kroz
Isusa Hrista.
Zna~i, ho}ete da ka`ete da su zaslu`ili da budu istrebljeni? pitao
sam ga.
Istrebljenje njihovog naroda je postalo neizbe`no zbog te`ine njihovog greha, rekao je Gajsler. Da je kojim slu~ajem pre`iveo neki
najokoreliji ostatak tog naroda, oni bi mo`da obnovili svoju agresiju
na Izraelce i Bo`ji plan. To su bili uporni, zli i ratoborni ljudi. Da bih
vam pokazao koliko su bili dostojni svake osude, re}i }u vam da su
pratili Izraelce i kukavi~ki klali najslabije me|u njima slabe, stare
ljude i invalide koji su zaostajali za ostatkom naroda.
Oni su hteli da zbri{u do poslednjeg Izraelca sa lica zemlje. Bog
je mogao da ih uni{ti prirodnom katastrofom kao {to je poplava, ali
je umesto toga upotrebio Izrael kao svoje oru|e za presudu. On je
stupio u akciju ne samo zbog Izraelaca, ve} u krajnjem smislu zbog
svakog ~oveka koji je ikada postojao i ~ije }e spasenje doneti Mesija
koga }e taj narod iznedriti.
A {ta je sa decom? protestovao sam. Za{to je trebalo ubiti nevinu decu?
Treba imati na umu, rekao je, da tehni~ki niko nije potpuno nevin. Biblija u 51. psalmu ka`e da smo svi ro|eni u grehu, odnosno
104
plen i gde je nasilna smrt sastavni deo `ivota? I {to je jo{ bitnije,
zar nam to ne otkriva ne{to u Njegovom karakteru {to je uznemiruju}e?
BOL KOJI TRPE @IVOTINJE
^arls Templton je postavio problem patnje u `ivotinjskom svetu
kada je u svojoj knjizi Opro{taj sa Bogom napisao:
Turobna i neizbe`na realnost je da je ~itav `ivot zasnovan na
smrti. Svaki meso`der mora da ubija i pro`dire druga stvorenja...
Kako bi svemo}an Bog pun ljubavi mogao da stvori takve strahote?...
Nema sumnje da sveznaju}em bo`anstvu ne bi bilo nemogu}e da
stvori `ivotinjski svet koji bi se mogao odr`ati i trajati bez patnje i
smrti.15
A {ta je sa ovim? pitao sam Gajslera nakon {to sam mu pro~itao Templtonove re~i.
On je u tome rekao dosta toga ta~nog, odgovorio je Gajsler.
To nije bio odgovor koji sam o~ekivao. Mislite? pitao sam ga.
Da, rekao je on. Ali je na`alost taj iskaz poput ~a{e pitke vode
sa jednom kapi arsenika. U toj ~a{i ima kvalitetne vode, ali je ona
zatrovana.
Kako to?
Kvalitetna voda je da Bog svakako mo`e da stvori takve `ivotinje.
I ~injenica je da On to i jeste uradio. U po~etku su `ivele takve `ivotinje, a i na obnovljenoj Zemlji u budu}nosti }e `iveti takve `ivotinje. U
stvari i pi{e u Bibliji da je Bog ispo~etka stvorio `ivotinje i ~oveka kao
biljojede.
Gajsler je potom pru`io ruku ispod stolice i uzeo Bibliju. Otvorio je
na po~etak i o~ima preleteo preko stranice zaustaviv{i se pred kraj
prvog poglavlja i pro~itao:
Jo{ re~e Bog: Evo dajem vam sve bilje {to nosi seme po svoj
zemlji i sva drveta rodna koja seme nose. To da vam je za hranu
va{u. A svim `ivotinjama zemaljskim i svim pticama nebeskim, i
svemu {to se mi~e na zemlji, i u ~emu ima daha `ivota, dajem svu
travu zelenu za hranu. I bi tako.16
Gajsler je zatvorio knjigu i nastavio sa izlaganjem. Bog nije
odredio da se u po~etku jedu `ivotinje, niti su `ivotinje jele druge
`ivotinje. Prorok Isaija je rekao da }e jednog dana Bog stvoriti nova
nebesa i novu zemlju, gde }e zajedno vuk i jagnje pasti, a lav jesti
travu kao i vo.17 Drugim re~ima, ne}e biti ubijanja koje se danas
de{ava.
Jednom re~ju, sve {to je Bog stvorio bilo je dobro. Stvari je promenila ~ovekova pobuna. Kada su Bogu prakti~no rekli da treba da se
skloni, On je to delimi~no i uradio. Rimljanima poslanica 8. glava ka`e
110
112
'njega' a tako je i pisao u 53. glavi. Osim toga, svako ko ovo ~ita
i sam }e jasno primetiti da se govori o Isusu.
Dakle, ovde imate neverovatna proro~anstva koja su se doslovno
ispunila u `ivotu jednog ~oveka, iako on sam nije nad njima imao
nikakvu kontrolu. Primera radi, on nije mogao da namesti svoje poreklo, vreme kada }e se roditi i tako dalje. Ova proro~anstva su napisana
od dvesta do ~etiristo godina unapred. Nijedna druga knjiga na svetu
ne sadr`i tako ne{to. Biblija je jedina knjiga koja se na ovakav na~in
natprirodno potvr|uje.
Zamislio sam se nad ovim. Ali starozavetni proroci nisu bili jedini ljudi u istoriji ~ija su se predvi|anja ispunila na ~udesan na~in.
Primera radi, Nostradamus, lekar i astrolog koji je `iveo u 16. veku,
~uven je po tome {to je predskazivao budu}nost. Nije li on predvideo
pojavu Hitlera i nacizma u Nema~koj? kazao sam, vi{e kao izjavu
nego kao pitanje. Ako i on to mo`e, {ta je onda tako specijalno kod
biblijskih proro~anstava?
Problem kod Nostradamusa i mnogih drugih takozvanih parapsihologa je u tome {to su njihova proro~anstva ~esto veoma zagonetna, dvosmislena i neprecizna, odgovorio mi je Gajsler.
A {ta je onda sa proro~anstvom o Hitleru? insistirao sam. To
proro~anstvo je sasvim konkretno.
Naprotiv, to proro~anstvo uop{te nije bilo konkretno, odgovorio
je on.
Gajsler je ustao i oti{ao do svoje police sa knjigama, izvukao
jednu knjigu i pro~e{ljao je dok nije prona{ao {ta mu je trebalo. Tada
je pro~itao Nostradamusovo proro~anstvo:
Sledbenici sekti, Vesnika ~ekaju velike nevolje. Zver sprema scensku dramu u pozori{tu. Tvorac tog bezbo`nog podviga bi}e ~uven.
Svet }e biti u zbrci i podeljen zahvaljuju}i sektama... Zveri }e, razjarene zbog gladi, plivati po rekama. Ve}ina vojske }e biti protiv donjeg toka Dunava (Hister sera). Mo}nika }e odvu}i u gvozdeni kavez
kada brat koji je jo{ dete (de Germain) ne}e ni{ta videti.28
Gajsler je nastavio: Ovde se o~igledno ne govori o Adolfu Hitleru.
Re~ ne glasi 'Hitler', nego 'Hister', i jasno je da to nije osoba, ve}
mesto. Latinski izraz de Germain treba tuma~iti kao 'brat' ili 'bliski
ro|ak', a ne kao 'Nema~ka'. On ne navodi nikakve datume, niti ~ak
neko op{te vremensko razdoblje. Osim toga, {ta podrazumeva pod
'zverima' i 'gvozdenim kavezom'? Celo proro~anstvo je toliko nejasno
da zvu~i besmisleno.
Princip kod Nostradamusovih proro~anstava je da su ona veoma
dvosmislena i da bi mogla da se uklope u raznorazne doga|aje.
Njegovi sledbenici nisu dosledni u tuma~enjima onoga {to je on
rekao. A i dokazano je da su neka od njegovih proro~anstava neta~na.
117
118
119
Samo jo{ ne{to pre nego {to krenemo, rekao sam mu i pro~itao
slikovite re~i jednog frustriranog duhovnog tragaoca:
Zna~i, ako ho}u da izbegnem pakao, trebalo bi da verujem da je
zmija razgovarala sa Evom, da je devica za~ela od Boga, da je velika
riba progutala proroka Jonu, da se rastavilo Crveno more, i mnoge
druge sumanute stvari. Pa, dobro, ako sam Bogu toliko potreban ...
za{to je Bog u~inio da vera u njega bude tako... nemogu}a? ... Meni
se ~ini da je jedan svemogu} Bog mogao da uradi mnogo bolji posao
da ubedi ljude u Svoje postojanje, bolje od svakog jevan|eliste...
Samo napi{i na nebu, ~itko i krupnim slovima: 'Evo ti dokaz, ~ove~e.
Veruj u Mene ili idi u pakao! Iskreno tvoj, Bog Svemogu}i'.38
Pogledao sam u Gajslera i rekao mu: [ta biste mu vi rekli na
ovo?
Gajsler se malo zbunio: Moj odgovor bi mu bio da je Bog tako
ne{to i u~inio, odgovorio je. Psalam 19,1 ka`e: 'Nebesa objavljuju
slavu Bo`ju, dela ruku Njegovih nebeski prostor glasi'.39 Ovo je, u
stvari, tako `ivopisno zapisano na nebo da sve vi{e nau~nika koji
prou~avaju zvezde postaju religiozni.
Veliki kosmolog Alan Sendid`, dobitnik nagrade za astronomiju
sli~ne Nobelovoj, zaklju~io je da Bog predstavlja 'obja{njenje za ~udo
postojanja'.40 Fred Hojl, koji je osmislio Teoriju ve~nog stanja kosmosa kako bi izbegao postojanje Boga, na kraju je po~eo i sam da
veruje u Inteligentnog Tvorca svemira.
Astrofizi~ar Hju Ros, koji je doktorirao iz astronomije na Univerzitetu u Torontu i bavio se istra`ivanjima na kvazarima i galaksijama,
rekao je da su nau~ni i istorijski dokazi 'duboko u~vrstili moje uverenje u verodostojnost Biblije'.41 Robert D`estrou, otvoreni agnostik i
upravnik opservatorije Maunt Vilson, kao i osniva~ svemirskog instituta Godard zaklju~io je da astronomija ukazuje na Boga. A svi|a mi
se i ono {to je kazao matemati~ki fizi~ar Robert Grifits: 'Ako nam
treba ateista za debatu, moram da odem na katedru za filozofiju. Na
katedri za fiziku nema mnogo vajde'.42 Li, dokazi su vam veoma
jasni.
Ali nisu i za skeptika kao {to je Bertran Rasel, primetio sam. On
je rekao da ako jednog dana bude stao pred Boga i ako ga Bog bude
pitao za{to nikada nije verovao u Njega, da }e re}i da nije imao
dovoljno dokaza na raspolaganju, podsetio sam Gajslera.
Gajsler je, po{to mu je jedan od hobija da skuplja citate ateista i
agnostika, ukazao na jo{ ne{to {to je rekao Rasel: Pitali su ga u
jednom intervjuu u ~asopisu Look: 'Pod kojim uslovima biste verovali
u Boga', a on je na to odgovorio otprilike ovako: 'Pa, ako bih ~uo
glas sa nebesa i ako bi on predvideo niz stvari, pa se one i obis-
124
125
Peti prigovor
UVREDLJIVO JE TVRDITI DA
PUT DO BOGA VODI SAMO
PREKO ISUSA HRISTA
Ja sam apsolutno protiv svake religije koja ka`e da je jedna
vera iznad druge. Ne vidim u ~emu bi se to i{ta razlikovalo od
duhovnog rasizma. To je jedan na~in da ka`emo da smo bli`i
Bogu od vas, a to nas dovodi do mr`nje.
[muli Boteah, teolog1
Mojsije je mogao da bude posrednik za zakon; Buda je davao
savete ljudima; Konfu~ije je izgovarao mudre izreke; ali nijedan
od ovih ljudi nije bio kvalifikovan da pru`i o~i{}enje za greh
celog sveta... Jedino je Hrist dostojan neprestanog posve}enja
i po{tovanja.
Robert ^arls Spraul, teolog2
Volter [aplinski imao je ~vrsto mi{ljenje o religiji i nije se stideo
da ga iska`e. 1940. godine izazvao je pometnju u Ro~esteru u Nju
Hemp{iru, glasno izjaviv{i da je organizovana religija zamka i osudiv{i po imenu nekoliko hri{}anskih denominacija. Ishod svega: uhapsili su ga i osudili, jer se u dr`avnom zakonu navodi da je kriminalni
~in govoriti bilo kakve uvredljive, podrugljive ili neprikladne re~i bilo
kome ko se legitimno nalazi na bilo kojoj ulici ili drugom javnom
mestu.
Smatraju}i da su mu uskra}ena prava slobodnog izra`avanja,
[aplinski se `alio na presude sve dok nije do{ao do Vrhovnog suda
SAD. Me|utim, 1942. godine su sudije jednoglasno potvrdile presudu
protiv njega, rekav{i da ratoborni re~nik koji je on glasno upra`njavao stoji izvan domena za{tite Prvog amandmana ameri~kog Ustava.3
Posle trideset godina, sud je razjasnio svoju definiciju ratobornih
re~i nazvav{i ih epitetima koji vre|aju li~nost koji sami po sebi
vrlo verovatno mogu izazvati nasilni~ko pona{anje.4
126
[to se ti~e budizma, on je nastao kada je Gautama Buda odbacio dve osnovne tvrdnje hinduizma: vrhovni autoritet Veda, odnosno
njihove spise, kao i sistem kasti. Sam hinduizam je apsolutno
beskompromisan po pitanju dve-tri stvari: po pitanju zakona o karmi,
koji je zakon eti~kog uzroka i posledice, tako da svako ro|enje predstavlja ponovno ro|enje koje predstavlja nadoknadu za prethodni
`ivot; po pitanju autoriteta Veda, kao i po pitanju reinkarnacije.
Prekinuo sam ga. Ali, ja sam ~uo kako Indusi veoma plemenito
govore da je hinduizam veoma tolerantna vera, kazao sam, misle}i
na izjave poput one koju je dao Svami Vivekenanda na po~etku ove
glave.
On se nasme{io. Kad god ~ujete tu izjavu, nemojte je olako
shvatati, kazao je. Ono {to ona zaista zna~i je da vam hinduizam
dozvoljava da po{tujete svoju religiju sve dok ona prihvata i njihovo
stanovi{te o istini, {to je sinkretizam, rekao je. Sinkretizam je
poku{aj stapanja razli~itih ili ~ak suprotstavljenih verovanja.
Kada je re~ o sikizmu, nastavio je on, on je do{ao kao izazov
i za hinduizam i za budizam. Potom su tu i ateisti oni odbacuju
stanovi{te ljudi koji veruju u Boga. Pa ~ak i bahaizam koji tvrdi za
sebe da na kosmi~kom planu obuhvata sve religije, naposletku
isklju~uje one koji su isklju~ivi! Stoga izjava da su hri{}ani arogantni
zato {to imaju isklju~ive tvrdnje, ignori{e ~injenicu da svaka druga
ve}a religija ~ini to isto. Zna~i, kad ljudi govore o aroganciji, njihov
napad ne mo`e biti logi~an.
Krenuo sam da formuli{em svoje slede}e pitanje, ali je Zakarijas
ve} znao na {ta ciljam i usko~io je, dopuniv{i moju re~enicu.
Verujete li da je svaka istina ... zapo~eo sam.
...po definiciji isklju~iva, kazao je. Da, da, verujem. Ako istina
ne{to ne isklju~uje, onda se ni ne tvrdi nikakva istina; onda je to
samo mi{ljenje koje se iznosi. Svaki put kada ka`ete da tvrdite istinu,
vi podrazumevate da je ne{to {to je suprotstavljeno tome - neta~no.
Istina isklju~uje svoju suprotnost.
Neki ljudi to pori~u, primetio sam.
Da, ali razmislite malo o ovome: negirati isklju~ivu prirodu istine
ipak zna~i tvrditi neku istinu, a zar onda nije i ta osoba arogantna?
To je taj efekat bumeranga, a onaj koji osu|uje druge ~esto ne zastane da o tome razmisli. Jasne implikacije Isusove izjave da je On
put, istina i `ivot su da je, prvo, istina apsolutna, i drugo da se
istina mo`e saznati. Njegove isklju~ive tvrdnje kategori~ki zna~e da je
bilo {ta {to protivre~i onome {to On govori po definiciji neta~no.
Jedno je kada hri{}anin veruje u to, kazao sam. Potpuno je
ne{to drugo prenositi to drugima, a da to ne zvu~i arogantno i nadmeno. Me|utim, hri{}ani veoma ~esto tako nastupaju.
130
Svako mo`e da tvrdi da je jedini put ka Bogu. U stvari, dosta ekscentrika je to tvrdilo tokom ~itave istorije. Pravo pitanje glasi za{to bi
bilo ko verovao da je Isus govorio istinu.
Na osnovu ~ega verujete da je Isusova tvrdnja u ovom pogledu
ta~na? pitao sam Zakarijasa.
A, da, to je su{tina celog pitanja, odgovorio je, klimaju}i glavom.
S jedne strane, mogli biste re}i da je vaskrsenje pokazalo da je Isus
Sin Bo`ji. Ako je to ta~no, onda svi ostali sistemi religije ne mogu
biti ispravni, jer svaki od njih tvrdi ne{to suprotstavljeno Njegovoj
bo`anskoj prirodi. I naravno, istorijski podaci oko Isusovog vaskrsenja
su izuzetno ubedljivi.
Sa druge strane, ovom problemu mo`ete pristupiti razmatranjem
~etiri fundamentalna pitanja koja nastoji da re{i svaka religija: poreklo, smisao, moral i sudbinu. Ja verujem da jedino odgovori Isusa
Hrista odgovaraju stvarnosti. Me|u Njegovim odgovorima postoji takva
koherentnost kakve nema ni u jednoj drugoj religiji.
Bila je ovo smela tvrdnja. Mo`ete li to da potkrepite primerima
kako to druge religije ne uspevaju da pro|u te testove?
Pogledajte budizam, odgovorio je on. Budin odgovor na pitanje
morala ne uklapa se sa odgovorom na pitanje porekla. Vidite,
budizam je tehni~ki gledano neteisti~ka religija, ako ne i ateisti~ka.
Ali ako nije bilo Tvorca, kako onda mo`emo do}i do moralnog zakona?
Ili pogledajte hinduisti~ku verziju reinkarnacije. Ako je svako ro|enje
zapravo ponovno ro|enje, i ako svaki `ivot predstavlja ispa{tanje za
prethodne `ivote, za {ta ste onda ispa{tali kada ste se prvi put rodili?
Vidite, dakle, neusagla{enost je dominantna.
Brzo je dodao da ne poku{ava da omalova`ava doti~ne religije. I
veliki stru~njaci za religiju }e vam re}i da neusagla{enosti postoje,
kazao je. ^ak je i Gandi rekao da bi on, kad bi bilo po njegovom,
izbacio neke delove hinduisti~kih spisa, jer su toliko me|usobno protivre~ni. Nasuprot tome, Isus daje odgovore na ova ~etiri temeljna
`ivotna pitanja na takav na~in koji odgovara stvarnosti i poseduje
unutra{nju usagla{enost, {to je netipi~no za bilo koji drugi sistem
religije.
Ta izjava je predstavljala pravi izazov. Analizirajte svako to pitanje, kazao sam, i recite mi kako.
Razume se, odgovorio je on. Kada je re~ o poreklu, Biblija ka`e
da mi nismo identi~ni sa Bogom nasuprot tvrdnjama u hinduizmu
ve} da postojimo zasebno od Njega. Drugim re~ima, nismo mi sami
sebe stvorili, ve} smo Bo`ja tvorevina. Po{to smo stvoreni po Njegovom obli~ju, to obja{njava za{to imamo referentnu ta~ku za moral.
Nijedan sistem nije u stanju da objasni ovo sem monoteisti~kog. ^ak
132
133
Boga, i Bog be{e Re~... I Re~ postade telo i useli se usred nas, puna
milosti i istine; i mi gledasmo slavu njezinu, slavu kao {to je slava
jedinoro|enoga Sina koji od Oca do|e'.16
ISKUPLJENJE, PRAVEDNOST, SLU@ENJE BOGU
Komi~ar Kventin Krisp je jednom prilikom rekao: Kada sam ljudima u Severnoj Irskoj rekao da sam ateista, ustala je neka `ena iz
publike i rekla: 'Da, ali u kog Boga ne verujete: katoli~kog ili protestantskog?'
Njegova {ala je zapravo tu`an komentar na dubinu verskog sukoba u toj zemlji. Tokom vekova svet je bio popri{te mnogo gneva i
nasilja zbog razlika u na~inu na koji ljudi vide Boga. Neki ljudi su,
zga|eni verskim prepucavanjima, digli ruke i rekli da bi svet bio
mnogo bolje mesto kada bi ljudi jednostavno prestali da se prepiru
oko doktrinalnih pitanja i umesto toga se skoncentrisali na `ivot u
me|usobnom miru.
Postoje moralni muslimani, Jevreji, hri{}ani, mormoni i Indusi,
kazao sam Zakarijasu. Zar nije to - kako }e ~ovek `iveti i odnositi
se prema svom bli`njem - va`nije od onoga {ta veruje na teolo{kom
planu?
To kako neko `ivi i kako se odnosi prema bli`njem jeste veoma
bitno, do{ao je odgovor. Ali to nije va`nije od onoga u {ta veruje,
jer je na~in njegovog `ivota odraz onoga u {ta veruje. Bez obzira na
to da li je ikada zvani~no prihvatio neki aspekat doktrine, ono u {ta
on stvarno i odistinski veruje je ono {to }e se na kraju preto~iti u
njegov `ivot. Me|utim, ovo pitanje pretpostavlja da je etika najbitnija
stvar u `ivotu.
Ako u `ivotu nije bitno biti moralna osoba, kazao sam, {ta je
onda bitno?
Isus Hrist nije do{ao na ovaj svet da bi od lo{ih ljudi napravio
dobre, kazao je on. On je na ovaj svet do{ao da od mrtvih ljudi
u~ini `ive. Do{ao je da bi oni koji su mrtvi Bogu - postali `ivi Bogu.
Ako bi u ovom `ivotu moral bio najva`nija stvar, onda bi to kako `ivite
svoj `ivot bilo najbitnije, iako bi i dalje bilo povezano sa onim u {ta
verujete. Ali to predstavlja pogre{no shvatanje hri{}anskog koncepta,
koji ka`e da bez obzira na to koliko dobar `ivot vodimo, mi ne
mo`emo da dostignemo Bo`ji standard i karakter.
Re~ 'greh' zna~i proma{iti metu. I ako je to ispravna definicija,
onda Bo`ja milost postaje najva`nija istina. Izvan Njega, mi ~ak ne
mo`emo ni verovati u ono {to je ispravno, a da ne govorim o
ispravnom `ivljenju.
Dakle, jeste, va`no je `iveti kulturnim i moralnim `ivotom, ako
ni{ta drugo, barem zbog opstanka ljudi. Me|utim, filozofi po~ev od
136
Bogu, jer 'ko }e izi}i na goru Gospodnju', ka`e Biblija, ako ne '~ovek
~ista srca i nevinih ruku'?18
Zato je otkupljenje najva`niji korak ka pravednosti. Ako ja poku{am
da sam sebe popravim i postanem bolji ~ovek, ja prakti~no govorim
da mi ne treba Bo`je iskupljenje. Ja sam svoj li~ni iskupitelj. Svaki
~ovek koji to govori, pa bio on dobar ili lo{ u na{im o~ima, kr{i
osnovni princip Bo`jeg otkrivenja, koji glasi da iskupljenje predstavlja
prvi korak.
I [TA ]EMO, DAKLE, SA GANDIJEM?
Me|utim, ja sam i dalje mislio na Gandija. On nije sledio Isusa,
kazao sam, tako da pretpostavljam da biste zaklju~ili da nije bio
iskupljen.
To je ne{to {to }e Bog odlu~iti, odgovorio mi je Zakarijas. Me|utim, u {ta je ta~no verovao Gandi? On je to sa`eo u jednu izjavu:
'Bog je istina i istina je Bog'. Moje pitanje njemu bi glasilo: 'A {ta to
zna~i?' Mi sada sedimo u prostoriji i to je ta~no tvr|enje. Kakve bi
to veze imalo sa tim da li je ova prostorija dobra ili nije? Nema
nikakve veze. Ona se samo poklapa sa tvr|enjem koje sam upravo
izrekao. Bog postoji da li je to ta~no tvr|enje? Ako je to ta~no
tvr|enje, ko je taj Bog?
Prekinuo sam ga. Ipak, ovde imate ~oveka kao {to je Gandi, koji
je u o~ima ve}ine ljudi `iveo ~estitim `ivotom, dok je serijski ubica
kao {to je Dejvid Berkovic, 'Semov sin', ubio nekoliko nevinih ljudi, a
sada ka`e da je izgovorio molitvu da postane hri{}anin. Hri{}ani bi
rekli da }e Berkovic oti}i na nebo, a da Gandi ne}e. Gde je tu pravda?
Po{to smo mi moralna ljudska bi}a, `elimo da vidimo pravdu. Ali
kada svedemo pravdu na pitanje toga ko se kako vladao tokom
odre|enog vremenskog perioda, onda uop{te nismo razumeli ceo koncept pravde kako treba. Mi o tome donosimo sud sa ta~ke gledi{ta
na{eg sistema. Ako bi Bog svakom od nas stvarno dao {ta smo
zaslu`ili, niko od nas ne bi dospeo na nebo.
Znate za onu pri~u o dva brata koji su `iveli skandalozno, i kada
je jedan od njih iznenada umro, drugi brat je oti{ao kod sve{tenika i
pitao ga da li ho}e da govori na sahrani njegovog brata. Kazao je:
'Imam samo jednu molbu: da o mom bratu govorite kao o svecu'. I
sve{tenik je rekao da }e uraditi najbolje {to mo`e da mu iza|e u susret.
Do{la je i sahrana i sve{tenik je ovako ishvalio pokojnika. 'Ho}u
da znate da je ovaj ~ovek bio varalica, la`ov, prevarant i lopov', kazao
je. 'Ali, u pore|enju sa njegovim bratom, bio je pravi svetac!'
138
139
141
144
145
[esti prigovor
147
je ispravno. Re}i nekome te{ku istinu koju treba da ~uju ili otpustiti
nekoga ko ne radi dobro svoj posao, mo`e biti vrlo neprijatno.
Ubacio sam se: A pakao izaziva instinktivan odgovor. Ljudi sna`no
reaguju na samu pomisao na njega.
Tako je. Ljudi imaju tendenciju da odre|uju da li je pakao ispravna stvar na osnovu li~nih ose}anja ili uvre|enih emocija.
Kako da to prevazi|emo?
Mislim da bi trebalo da ljudi ostave na stranu svoja ose}anja,
kazao je. Osnova za njihovu analizu bi trebalo da bude da li je pakao
eti~ki pravedno ili eti~ki ispravno stanje stvari, a ne da li se njima
dopada taj koncept ili ne.
Morlend je zastao, pa potom nastavio: A bitno je i shvatiti da ako
je biblijski Bog stvaran, On mrzi pakao i ne voli da ljudi dospeju u
njega. Biblija je vrlo jasna: Bog ka`e da mu smrt gre{nika ne predstavlja nikakvo zadovoljstvo.5
Mo`da je tako, ali oni ipak na kraju bivaju uni{teni za ve~nost na
mestu apsolutnog u`asa i beznade`nog o~ajanja. Setio sam se svog
intervjua sa ^arlsom Templtonom, nekada{njim jevan|elistom, a
sada{njim skeptikom. On priznaje da jako emotivno reaguje na pakao,
ali su te reakcije izgledale legitimno podstaknute pravednom ogor~eno{}u i moralnom zapanjeno{}u.
Iskreno re~eno, malo sam bio obazriv da u potpunosti ne razdvojimo razgovor o paklu od na{e emotivne reakcije na njega na kraju
krajeva, te dve stvari su ipak delovale kao neizbe`no isprepletene.
KRE]EMO SA TEMPLTONOVIM PITANJEM
Iako sam shvatao Morlendovu izjavu da je moralnost ili nemoralnost pakla nezavisna od na{ih ose}anja u vezi s njim, odlu~io sam
da bi moja najbolja taktika bila da direktno su~elim Morlenda sa
Templtonovim prigovorima sa sve emocijama.
Pro~istio sam grlo i seo uspravno, okrenuv{i se direktnije prema
Morlendu. Vidite, profesore Morlend, po~eo sam, sa intenzivnijim
tonom glasa, ja sam intervjuisao ^arlsa Templtona na ovu temu i on
je bio sasvim nepopustljiv. Kazao mi je: 'Ne bih mogao ni za trenutak da dr`im ne~iju ruku u vatri. Ni za trenutak! Kako bi Bog pun
ljubavi, samo zato {to mu se ne pokorava{ i ne radi{ ono {to On
ho}e, mogao da te zauvek uni{ti?'
Onda sam izrekao poslednje Templtonove re~i sa istim tonom
ga|enja koji je on imao kada mi je rekao: 'To ne bi uradio nijedan
kriminalac!'
Ovo pitanje je gotovo odzvanjalo u njegovoj dnevnoj sobi. I napetost je ubrzo porasla. Potom sam, vi{e sa optu`iva~kim nego sa
149
A {ta je sa onim da je pakao mesto gde crvi stalno izjedaju ljudska tela, upitao sam.
U Isusovo doba se u Hramu sedmi~no `rtvovalo na hiljade `ivotinja i postojao je odvodni sistem za oticanje krvi i masno}e koje su
se skupljale u jednoj jami. U njoj su stalno bili crvi koji su se hranili
tim otpadom. Bilo je to vrlo grozno mesto, kazao je Morlend. Kada
je Isus u~io ljude, slu`io se ovom metaforom kako bi pokazao da je
pakao gori od tog ogavnog mesta izvan grada.
Postoji i izraz '{krgut zuba' koji opisuje ljude u paklu, kazao
sam. Zar se tu ne govori o reakciji ljudi na bolne muke?
Preciznije bi bilo re}i da ovo predstavlja opis stanja gneva ili
svesti o velikom gubitku, kazao je Morlend. To predstavlja izraz
besa zbog ~ovekove svesti da je po~inio ogromnu gre{ku. Ako ste
ikada bili okru`eni ljudima koji su opsednuti sobom, puni sebe i
veoma narcisoidni, primetili ste da se iznerviraju kada stvari ne idu
po njihovom. Ja verujem da je {krgut zuba izraz tipa li~nosti ljudi koji
}e se na}i u paklu.
Dakle, nema ognja, nema crva, nema {krguta zuba od mu~enja
mo`da pakao i nije tako lo{ kao {to smo mislili, kazao sam u
poku{aju da malo razgalim atmosferu.
Morlend je brzo odgovorio. Bilo bi pogre{no tako razmi{ljati,
kazao je odlu~no. Svaka metafora ima i svoj bukvalni smisao. Ono
{to i jeste i nije figurativno u tome je vatra, a ono {to je bukvalno je
da je to mesto potpunog o~aja. To mesto predstavlja gubitak svega,
a smisao je u ~injenici da je pakao najgora mogu}a situacija koja
ikoga ikada mo`e da sna|e.
Spomenuli ste ljude u paklu koji su opsednuti sobom i narcisoidni, koji su odbacivali Boga celog svog `ivota, kazao sam. Da
li je mogu}e da bi, za ovakve ljude, nebo bilo pakao?
Iskaza}u to ovim re~ima, kazao je. Da li ste se ikada na{li kraj
nekoga ko je neverovatno dobro izgledao, bio ekstremno privla~an i
mnogo pametniji od vas? Kada se na|ete u dru{tvu, ljudi ho}e da
slu{aju njega, a ne vas. Zamislite da vas ba{ briga za tog ~oveka,
ali da boravite u istoj prostoriji sa njim 24 ~asa dnevno tokom 30
godina. To bi bilo neverovatno naporno iskustvo.
A sada pomno`ite te osobine sa deset hiljada, i to {to dobijete
}e biti samo deli} toga kakav je Bog. On je mnogo, mnogo pametan.
Veoma je privla~an. Mnogo je moralno ~istiji od nas. I ako se ~ovek
veoma ne odu{evi sa Njim, onda bi njegova prinu|enost da zauvek
bude sa Bogom i da radi sve ono {to }e ljudi koji ga vole hteti da
rade bila potpuno neprijatna stvar.
Morate shvatiti da se ~ovekov karakter ne obrazuje trenutnom
odlukom, ve} putem hiljada malih izbora koje ~ovek donosi svakod153
pola dana ako bi dugo trajalo provaljivanje u ku}u. Ono {to ho}u da
ka`em je da stepen ne~ije pravedne kazne nije u funkciji toga koliko
je vremena trebalo da se po~ini zlodelo, ve} u funkciji toga koliko je
samo zlodelo bilo te{ko.
A to nas dovodi do druge stvari. Koja je najgnusnija stvar koju
~ovek mo`e da uradi u svom `ivotu? Ve}ina ljudi }e, budu}i da ne
razmi{ljaju mnogo o Bogu, re}i da je to maltretiranje `ivotinja ili
ugro`avanje `ivotne sredine ili drugog ~oveka. Nema sumnje u to da
su sve te tri stvari grozne. Me|utim, one padaju u senku u svetlu najgore stvari koju ~ovek mo`e da uradi, a to je da se izruga, omalova`i
i odbije da prihvati osobu kojoj dugujemo apsolutno sve, a to je na{
Tvorac, Bog li~no.
Morate razumeti da je Bog beskrajno ve}i u svojoj dobroti, svetosti, milosti i pravdi od bilo koga drugog. Misliti da ~ovek mo`e da
pro`ivi ceo svoj `ivot konstantno ga ignori{u}i, konstantno mu se
rugaju}i na~inom na koji bira da `ivi bez Njega, govore}i: 'Savr{eno
me ne zanima {ta bi ti hteo da uradim ovde. Savr{eno me ne zanimaju tvoje vrednosti i smrt tvoga Sina za mene. Sve }u to ignorisati'
upravo to je krajnji greh. I jedina kazna koja je dostojna toga je
najve}a kazna, odnosno beskrajno odvajanje od Boga.
Kao {to je istakao Alan Goumz, priroda subjekta protiv koga je
po~injen greh, kao i priroda samog greha, moraju se uzeti u obzir
kada se odre|uje to koliko je taj greh gnusan.7
Morlendov odgovor me je podsetio na priliku kada je poznavalac
Bo`jeg zakona pitao Isusa: 'Koja je najva`nija zapovest?'. Isus mu je
kazao: Ljubi Gospoda Boga svoga, svim srcem svojim i svom du{om
svojom, i svom snagom svojom, i svim umom svojim, i bli`njega
svoga kao samoga sebe.8
U Americi se najte`i zlo~in ubistvo ka`njava najstro`om presudom, odnosno odvajanjem od dru{tva za ceo `ivot u zatvoru. I
definitivno je imala logike izjava da bi bezo~no kr{enje Bo`jeg vrhovnog zakona trebalo da dovede do najvi{e presude, odnosno odvajanja od Boga i njegovog naroda za ~itavu ve~nost.
^etvrti prigovor: zar Bog ne bi mogao da prisili svakog da ode na
nebo?
Da se vratimo na ne{to {to ste rekli na samom po~etku, kazao
sam Morlendu. Rekli ste da je Bogu veoma `ao {to pakao uop{te
mora da postoji u odre|enom vremenskom periodu.
Da, tako je.
Za{to onda prosto ne prisili svakoga da ode na nebo? To bi delovalo kao jednostavno re{enje.
Zato {to bi to, odgovorio je Morlend, bilo nemoralno.
157
159
Sedmi prigovor: za{to Bog nije stvorio samo one ljude za koje je
znao da }e ga slediti?
Ako Bog zna budu}nost, za{to je stvorio ljude za koje je znao da
mu se nikada ne}e obratiti i koji }e tako zavr{iti u paklu? upitao
sam. Zar nije mogao da stvori jedino ljude za koje je znao da }e ga
slediti, a da prosto ne stvara ljude za koje je znao da }e ga odbaciti? Ta bi opcija delovala mnogo humanije od pakla.
Zavisi od Bo`jeg cilja, kazao je Morlend. Da je Bog odlu~io da
stvori samo ~etiri, {est ili sedam ljudi, mo`da je i mogao da stvori
samo one ljude koji }e oti}i na nebo. Problem je u tome {to kada
jednom Bog po~ne da stvara vi{e ljudi postaje te`e da stvori samo
ljude koji bi ga izabrali, a da ne stvori ljude koji bi ga odbacili.
Za{to je to tako?
Zato {to je jedan od razloga iz koga nas je Bog stavio ovde da
bi nam pru`io priliku da uti~emo na druge ljude.
Morlend se zamislio na trenutak pre nego {to je smislio analogiju. Da li se se}ate filmova 'Povratak u budu}nost'? upitao me je.
Se}ate se da kada bi se vra}ali u pro{lost, i promenili neku sitnicu,
da bi onda, kada bi se vratili u budu}nost, ceo grad bio potpuno
druga~iji? Mislim da u tome ima istine.
Prosta ~injenica u svemu tome glasi da na nas uti~e to {to posmatramo druge ljude. Pretpostavimo, na primer, da je Bog mojim
roditeljima, kada sam ja bio mali, dao da izaberu da se presele u
dr`avu Ilinois, umesto da ostanu u Misuriju. Pretpostavimo i da je
tamo bio kom{ija hri{}anin koji je bio licemer, i da sam ja gledao tog
~oveka i zbog njegovog na~ina `ivota odlu~io da ka`em 'ne' Bogu do
kraja svog `ivota. A sada pretpostavimo da su kolege na poslu
gledale koliko sam nepodno{ljiv i pet ljudi odlu~i da sledi Boga zbog
mog lo{eg primera kako izgleda `ivot ateiste. Dakle, ako odemo u
Ilinois, spasenje gubi jedan ~ovek to jest ja ali zato petoro ljudi
bude iskupljeno.
S druge strane, pretpostavimo da Bog odlu~i da ne ponudi novi
posao mom tati i da tako ostanemo u Misuriju. Recimo da ja imam
trenera koji je religiozan i koji daje sve od sebe za mene i da ja na
kraju zbog njega odlu~im da sledim Boga. Ali zato {to moj religijski
`ivot nije onakav kakav bi trebalo da bude, to uti~e na drugih petoro
ljudi da se okrenu od Hrista.
Vidite li {ta ho}u da ka`em? Re~ je o scenariju kao iz filmova
'Povratak u budu}nost'. Kada Bog odlu~i da nekog stvori, ta osoba
}e uticati na odluke drugih ljudi i mo`e se desiti da uti~e i na njihovu
odluku da li }e verovati Bogu ili ne.
Kada Bog donosi ove odluke, Njegov cilj nije da {to vi{e ljudi
spase od pakla. Njegov cilj je da {to vi{e ljudi odvede na nebo.
160
'Vi mo`da mislite na trojku ili peticu, ali ne mo`ete misliti na dvojku,
jer }u vam re}i jednu stvar koja je su{tinski povezana sa tim brojem
on mora biti paran'.
S druge strane, moja su{tinska osobina nije to {to sam visok 173
centimetara. Moja su{tinska osobina nije ni to {to imam 75 kilograma. Me|utim, moja su{tinska osobina jeste to {to sam ljudsko bi}e.
Ako biste vi rekli: 'D`ejms Morlend se nalazi u drugoj prostoriji i
smr{ao je 2 kilograma', ve}ina ljudi bi rekla: 'Svaka mu ~ast'. A {ta
bi bilo ako biste rekli: 'D`ejms Morlend se nalazi u drugoj prostoriji i
zna{ {ta ima novo? On je postao kockica leda'. Ve}ina ljudi bi rekla:
'To ne mo`e biti D`ejms Morlend, zato {to ako i{ta znam za njega,
to je da je on ~ovek. On nije kockica leda'.
E, vidite, reinkarnacija ka`e da bih mogao da se vratim u `ivot kao
pas, kao ameba i sli~no. Ne znam za{to onda ne bih mogao da se
vratim i kao kockica leda. Ako je to ta~no, koja je onda razlika izme|u
D`ejmsa Morlenda i bilo ~ega drugog? Onda ja ne posedujem nikakvu
su{tinsku osobinu. I ba{ kao {to je parnost su{tinska osobina broja
dva, tako je i ljudsko bi}e moja su{tinska osobina a reinkarnacija
ka`e da moja su{tinska osobina uop{te nije su{tinska.
Onda zna~i, ubacio sam se, da je reinkarnacija nedosledno
u~enje.
Upravo tako, kazao je Morlend. Drugi razlog iz koga ne verujem
u reinkarnaciju je zato {to se ve}ina ovih dokaza koje ste naveli
stvari poput navodnog se}anja na pro{le `ivote mo`e bolje objasniti na drugi na~in.
Obja{njenja mogu biti psiholo{ke prirode ljudi se ponekad se}aju
odre|enih pojedinosti, ali su to nejasna ili nasumi~na naga|anja ili
se neke od tih aktivnosti mogu objasniti demonima. U su{tini, kad
pa`ljivo razmotrite istra`ivanja, primeti}ete da ona jednostavno nisu u
stanju da potkrepe reinkarnaciju.15
Napokon, ne verujem u reinkarnaciju zato {to postoji stru~njak za
te stvari, a to je Isus iz Nazareta. On je jedini ~ovek u istoriji sveta
koji je umro, ustao iz mrtvih i sa autoritetom govorio o tom pitanju.
A Isus ka`e da nema reinkarnacije, da postoji jedna smrt i da posle
nje dolazi sud. Njegovi apostoli, koje je pa`ljivo podu~avao, ponovili
su njegovo u~enje na ovu temu.
Isus je, umesto toga, u~io da pakao stvarno postoji. On je zapravo govorio na tu temu vi{e nego bilo ko drugi u Bibliji. Ironi~no je
to, istakao sam, {to mnogi ateisti prihvataju Isusa kao velikog
u~itelja, mada je ipak On taj koji je rekao najvi{e stvari o paklu.
Da, kazao je Morlend, a ne zaboravite ni ovo: imamo dokaze
da su Isus i njegovi sledbenici bili pravedni ljudi. Ako `elite da znate
kako da gledate siromahe, pita}ete nekog ko je poput Majke Tereze.
163
I u svemu tome moramo odr`ati ispravnu perspektivu. Ne zaboravite da }e pakao zauvek biti spomenik ljudskom dostojanstvu i vrednosti ~ovekovog izbora.
Da li vam se ~ini da bi doktrina o paklu mogla da bude kamen
spoticanja za duhovne tragaoce?
Da, ~ini mi se, i hteo bih da ka`em ne{to o tome. Kad god
poku{avate da postanete prijatelj bilo kome, vi ne znate sve o njemu
i ne morate se obavezno slagati ili ose}ati dobro zbog svakog njegovog stava. Ali morate da se pitate da li, kada razmotrite sve {to
znate, dovoljno verujete tom ~oveku da ho}ete da uspostavite prijateljski odnos sa njim.
Isto va`i i za Isusa. Ne}e se svako pitanje razre{iti pre nego {to
stupimo u odnos sa Njim. Ali pitanje glasi: da li mu mo`ete verovati
kada ispitate sve ~injenice?
Ja bih podstakao svakog tragaoca da pro~ita Jevan|elje po Jovanu
i da se onda zapita: 'Mogu li da verujem Isusu?' Mislim da je odgovor potvrdan. I verujem da }emo vremenom, dok razvijamo odnos sa
Njim, po~eti da mu verujemo i u onim stvarima gde za sada ne znamo
sve.
[TA BOG ONDA MO@E DA U^INI?
Pustio sam da se Morlendove re~i malo slegnu pre nego {to sam
ustao i zahvalio mu se za njegovo vreme i stru~an pristup. Bila je
ovo te{ka tema, kazao sam. Drago mi je {to ste hteli da pri~amo
o ovome.
On je klimnuo glavom i nasme{io se. Nema problema, kazao je.
Nadam se da sam vam pomogao.
Ispratio me je iz ku}e, gde smo se rukovali i ja sam u{ao u auto
i krenuo nazad ka aerodromu. Gust saobra}aj mi nije smetao imao
sam puno vremena pre leta. U stvari, prijala mi je le`erna vo`nja jer
sam tako imao prilike da razmi{ljam o ovom intervjuu.
Da li je pakao bio jedina opcija koja je Bogu stajala na raspolaganju? Je li pakao ne{to pravedno i moralno? Da li je ova doktrina
logi~na i konzistentna? Jasno je da je Isus mislio da jeste. A ja sam
verovao da je Morlendova analiza, sve u svemu, bila dovoljna da prebrodimo pakao kao prepreku.
To nije zna~ilo da mi je svaki detalj u onome {to je rekao bio potpuno prijatan. Ali bilo je ta~no da su njegova obja{njenja u celini
uzev{i bila dovoljno jaka da ne dopustim da me ovaj problem izbaci
iz koloseka na mom duhovnom putu.
Dok sam stajao upleten u neizbe`no zakr~enje saobra}aja u Los
An|elesu, otvorio sam ta{nu i preturio po njoj da na|em materijale
za istra`ivanje koje sam sastavio u pripremi za razgovor sa
165
Sedmi prigovor
167
168
stva koji ponekad odbija ljude, dok autenti~an izraz religije mo`e biti
veoma privla~an kada na njega nai|e ne-hri{}anin.
Sa tom pozadinom, odlu~io sam da se vratimo na osvit hri{}anstva i da potom krenemo dalje kroz istoriju i usredsredimo se na neke
od najstra{nijih epizoda koje se pripisuju religiji.
RAZLOG ZA[TO SE HRI[]ANSTVO [IRILO
Istori~ari su se dugo i{~u|avali i teoretisali o neverovatnoj brzini
kojom se hri{}anstvo {irilo po Rimskom Carstvu uprkos surovom progonu. Zamolio sam Vudbrid`a da oceni komentare koje je izneo Patrik
Glin, ateista koji se preobratio u hri{}anstvo:
Delimi~an razlog za brzo {irenje hri{}anstva, kao {to su primetili
istori~ari, je jednostavno bio u tome {to su rani hri{}ani bili izuzetno
dobri ljudi. Sama ljubaznost hri{}ana i njihovo pomaganje siroma{nima i ubogima privla~ili su nove pristalice. 'Hri{}ani su svojom
ljubavlju predstavljali ~udo za svoje savremenike', kako nam ka`e
jedan istori~ar.13
Vudbrid` je kao odgovor na to klimnuo glavom. Da, mislim da je
Glinova opaska o brzom {irenju hri{}anstva ta~na, kazao je. Tertulijan na kraju drugog veka pi{e: 'Mi smo tek nedavno nastali, a ipak
ve} ispunjavamo va{e gradove, va{e ostrvo, va{u palatu, senat i
forum; vama smo ostavili samo va{e hramove'. Zna~i za 150 godina
se hri{}anstvo veoma, veoma brzo {irilo.
Jedno obja{njenje za njegovo brzo rasprostiranje je, kao {to je
ukazao Glin, to {to se mnogi hri{}ani nisu samo brinuli za svoje, ve}
su se starali i za bli`nje, siroma{ne, udovice, one koji su patili, i u
osnovi su pokazivali puno ljubavi. Iskazivali su samilost prema deci,
prema kojoj su se Rimljani i Grci pri ro|enju odnosili vrlo bezose}ajno,
a pogotovu prema devoj~icama. Na~in `ivota kod hri{}ana se poklapao sa njihovim u~enjem, pa se tako mnogi rani hri{}ani nisu bojali
da ka`u: 'Opona{ajte nas kao {to i mi opona{amo Hrista'.
Rekav{i to, Vudbrid` je dodao pomalo sa snebivanjem: Na`alost,
u dana{njem hri{}anstvu ljudi ponekad ka`u: 'Nemojte gledati u nas,
gledajte u Hrista', jer se bojimo {ta }e ljudi otkriti ako na{ `ivot dospe
pod lupu. To nije bilo ta~no za mnoge od ovih ranih hri{}ana izme|u
njihovih verovanja i vladanja postojala je saglasnost.
Vudbrid` je izvukao neki papir. Tako|e mo`emo od nekoliko ranih
ne-hri{}ana ste}i odre|en uvid u to za{to se hri{}anstvo tako brzo
{irilo, kazao je on i naglas pro~itao opaske Lucijana, koji je bio gr~ki
satiri~ar i kriti~ar hri{}anstva iz 2. veka:
Ovi zastraneli stvorovi polaze od op{teg uverenja da su zauvek
besmrtni, {to obja{njava preziranje smrti i dobrovoljnu posve}enost
koje su tako ~este kod njih; osim toga, njihov izvorni zakonodavac im
174
175
u~io ljude da ako budu oti{li u krsta{ki pohod, ste}i }e svoje spasenje. A ako bi poslali nekog da se bori umesto njih, i to bi im obezbedilo spasenje. Ovaj savet je bio o~igledno izopa~enje pravog hri{}anstva. On predstavlja ruganje biblijskim u~enjima i ne mo`e se ni na
kakav na~in uklopiti u hri{}anska verovanja iz istorije.
Motive krsta{a postaje sve te`e shvatiti nakon {to su muslimani
preoteli Jerusalim. U nekim od kasnijih krsta{kih ratova zapravo su
u~estvovali hri{}ani koji su oti{li u Svetu zemlju u nastojanju da
izbave druge hri{}ane koji su bili u te{kom {kripcu. Ipak je, sve u
svemu, fer re}i da su uprkos sva~ijim namerama, op{ta pohlepa i
pokolj povezani sa krsta{kim ratovima stvorili ru`nu ljagu na reputaciji
hri{}anske religije.
I to nije samo liberalna perspektiva iz 21. veka. Na po~etku 13.
veka, brojni hri{}ani su govorili isto to. Jedan od razloga za{to se raspao krsta{ki ideal bio je zbog velikog prikrivanja motiva u krsta{kim
ratovima. Pape su u vekovima posle toga poku{avali da pokrenu
krsta{ke ratove, ali nisu mogli da dobiju politi~ku podr{ku i podr{ku
naroda. Jasan nesklad izme|u autenti~nog hri{}anstva i podataka o
tome kako su izgledali krsta{ki ratovi doprineo je da do|e do ovog
gubitka interesovanja ili entuzijazma za nove pohode.
To nas vra}a na razliku izme|u stvari koje su ura|ene u Hristovo
ime i onih stvari koje prakti~no ne predstavljaju Isusova u~enja. Kada
poku{avate da uklopite Isusova u~enja sa pokoljem u krsta{kim
ratovima vide}ete da ne postoji nikakav na~in da to u~inite.
Pitao sam ga: [ta vi ka`ete nehri{}aninu koji ka`e da upravo
krsta{ki ratovi pokazuju da hri{}ani `ele da ugnjetavaju druge ljude i
da su nasilni koliko i bilo ko drugi?
Vudbrid` je razmi{ljao o ovom pitanju koji trenutak pre nego {to je
odgovorio. Ja bih rekao da postoji deo istine u toj tvrdnji kada je re~
o krsta{kim ratovima, zapo~eo je. Postojali su ljudi koji su u
Hristovo ime radili stvari koje uop{te nisu smeli da rade. Potom bih
istakao da ne treba sve {to se uradi u Hristovo ime zapravo pripisivati hri{}anstvu.
Me|utim, ne bih poku{avao da izbegnem to da su se tokom
krsta{kih ratova de{avale grozne stvari. Te stvari treba priznati kao
stvari koje su potpuno suprotne u~enjima onoga koga su navodno
sledili krsta{i. Va`no je zapamtiti da ovde nisu pogre{na Isusova
u~enja; pogre{na su dela onih koji su, iz ma kog razloga, veoma zastranili od onoga {to je On jasno u~io da treba da volimo i svoje
neprijatelje. Teorija o 'pravednom ratu' se mora suo~iti sa ovim principom.
Niko nije otvorenije govorio protiv licemerja i okrutnosti od Isusa.
Shodno tome, ako kriti~ari veruju da aspekte krsta{kih ratova treba
177
javno osuditi kao licemerne i nasilne u tom bi, dakle, slu~aju imali
saveznika u Hristu. Oni bi se tada slagali sa Njim.
Drugi greh: inkvizicija
Inkvizicija je po~ela 1163. godine kada je papa Aleksandar III naredio biskupima da prona|u dokaze za jeresi i da pokrenu akciju protiv jeretika. Tako se stvorila kampanja zastra{ivanja, sa tajnim su|enjima, vrhovnim autoritetom u vidu inkvizitora, kao i potpunim nedostatkom sudskog procesa, gde optu`enici nisu ni znali kako se zove
njihov tu`ilac, nije ni bilo advokata odbrane, a priznanja su se
iznu|ivala mu~enjem. Oni koji su odbijali da se pokaju predavani su
vlastima da budu spaljeni na loma~i.
[ta je dovelo do inkvizicije? upitao sam. I jo{ va`nije, kako su
autenti~ni hri{}ani mogli da u~estvuju u takvim zlo~inima?
Koreni inkvizicije se mogu prona}i u dubokoj zabrinutosti papa
zbog problema jeresi, a naro~ito u ju`noj Francuskoj me|u Albi`anima, objasnio je Vudbrid`. Nema ni sumnje u to da su Albi`ani bili
zagovornici jereti~kih u~enja i prakse. Tradicionalni na~ini ube|ivanja
na primer, slanja misionara nisu urodili plodom. Inkvizicija je predstavljala alternativan pristup ili taktiku u poku{aju da se spre~i {irenje ove jeresi. Osim toga, bilo je tu i politi~kih faktora Francuzi sa
severa su tra`ili svaki izgovor da interveni{u u ju`nim provincijama.
Zna~i, to je bila prva faza inkvizicije? upitao sam.
Da, tako je, kazao je. Postojala su prakti~no tri talasa inkvizicije. Prvi je bio ovaj koji sam upravo spomenuo. Drugi je po~eo 1472.
godine kada su Izabela i Ferdinand pomogli da se osnuje {panska
inkvizicija, iza koje je tako|e stajao autoritet pape.18 Tre}i talas je
zapo~eo 1542. godine kada je papa Pavle III odlu~io da pohvata
protestante, a naro~ito kalviniste.
Zna~i, kazao sam, imamo katolike koji sebe nazivaju hri{}anima i koji progone protestante koji sebe nazivaju hri{}anima.
Da, to jo{ jednom pokazuje da ne mo`ete govoriti o 'jednoj
crkvi', odgovorio je on. A situacija se jo{ vi{e komplikuje zato {to
su onda{nji savremenici ~esto poistove}ivali jeres sa politi~kom
pobunom. Ako se mislilo da je neki ~ovek jeretik, smatralo se da je
bio i politi~ki pobunjenik. Na primer, prilikom su|enja Migelu Servetu
(Michael Servetus) kona~ni smrtni udarac mu je zadala dr`ava. Jedna
optu`ba je glasila da je on jeretik, ali koji je bio najve}i mogu}i strah
dr`ave? Strah je bio u tome da se on i politi~ki pobunio. Religija i
politika su bile tesno povezane.
Da li je mogu}e da su neki autenti~ni hri{}ani u stvari bili `rtve
inkvizicije? Obi~no mislimo da hri{}ani ~ine strahote i pitamo se kako
178
dio ~ak i kada je bio na drugom mestu. Kada prou~ite pravni kontekst ovih su|enja, vidite da postoje parametri povezani sa pitanjima
koja nemaju veze sa hri{}anstvom.
Ho}ete da ka`ete da su crkve bile nevine?
Ovo mo`da ne}e potpuno osloboditi krivice uticaj hri{}anstva na
su|enjima, ali istori~ari koji rade na problemima ove vrste znaju da
u analizi ovakvih doga|aja ne bi trebalo da se dr`ite jednog jedinog
uzroka. @ivot je mnogo komplikovaniji od toga da prosto ka`ete da je
odgovorno 'hri{}anstvo'. Iako su u Evropi postojala su|enja ve{ticama, to je bilo odstupanje od pravila, a ne deo nekog ve}eg pravila u
kolonijama. Morate dovesti u pitanje psiholo{ku uravnote`enost nekih
ljudi koji su u~estvovali u su|enjima ve{ticama i uzeti u obzir njihove
la`ne izjave.
Jo{ jednom, moramo naglasiti da su su|enja ve{ticama u Salemu
jedna grozna epizoda iz pro{losti. Ja ne poku{avam da zata{kam njihovu ozbiljnost. Me|utim, istori~ari shvataju da je sam istorijat zna~ajno komplikovaniji od toga da jednostavno svalite krivicu na crkve.
Jedna od pretpostavki tog doba bila je da ve{tice postoje,
istakao sam. [ta vi mislite? Verujete li da postoje ve{tice?
Da, verujem da postoje, odgovorio je. Zapravo, pre dosta godina sam gledao francusku televiziju kada je veoma dobar istori~ar
Robert Mandrou izneo ideju da jednom kada se ljudi prosvetle, oni
vi{e ne veruju u ve{tice. Potom se javila neka `ena koja je rekla:
'Gospodine Mandrou, vrlo sam impresionirana svim {to ste rekli, ali
sam samo htela da vam ka`em da sam ja ve{tica'. I ljudi se doista
bave ve{ti~arenjem u Francuskoj, SAD i u drugim zemljama.
Dakle, deo problema u razmatranju su|enja ve{ticama u Salemu
jeste pretpostavka da je sve to bila samo podvala i da ne postoji tako
ne{to kao {to su ve{tice i magija. Me|utim, surova stvarnost glasi
da postoje, a to priznaju ~ak i mnogi nehri{}ani.
Da li je to dobar izgovor za ono {to se desilo u Salemu? Naravno
da nije. Ali kada analizirate sve pojedinosti, jednostavno ne mo`ete
tek tako da ozna~ite ovu situaciju kao primer gde je hri{}anstvo izgubilo kompas. @ivot kao i istorija naprosto nisu tako jednostavni.
[ta je okon~alo su|enja? upitao sam.
To nije op{te poznato, kazao je, ali je klju~nu ulogu odigrao
jedan hri{}anin. Puritanski vo|a pod imenom Inkris Meder `estoko je
govorio protiv svega onoga {to se doga|alo i to je bio po~etak kraja.
Ironi~no je to {to je upravo hri{}anski glas zaustavio to ludilo.
^etvrti greh: eksploatacija od strane misionara
Misionari dolaze nepozvani. Uprkos plemenitim namerama, oni
ni{ta ne znaju o mestu gde su 'otvorili svoju radnju' i ravnodu{ni su
180
Tako|e sam ~itao pisma koje je pisala moja majka, koja je radila
kao misionar u Africi dok se jo{ nije udala. Vozila bi motocikl duboko
u d`uglu i i{la od sela do sela. Radila je u jednoj koloniji gubavaca i
starala se za bolesne. @elela je da im poka`e Hristovu ljubav, da im
slu`i i da vidi njihovo isceljenje. Slu`ila je ~ak uprkos velikom riziku
da oboli od malarije i uprkos drugim opasnostima skop~anim sa `ivotom u d`ungli.
Zna~i, jeste, ponekad mo`e do}i do transformacije kulture, ali je
~esto ta transformacija donela neko dobro. Kada bi domoroci postajali hri{}ani, do`ivljavali bi Hristovu ljubav i radost. I to je ne{to predivno. Lo{e stvari se doga|aju kada se u misli ljudi koji nastoje da
promene drugu kulturu uvuku drugi motivi, kao {to su `elja za materijalnom dobiti ili izopa~eni stavovi o rasnoj superiornosti.
Mo`da, razmi{ljao sam, neki kriti~ari misionara ne vide nikakvu
vrednost u hri{}anskoj poruci i samim tim nikakvu korist ni za ljude
koji postanu Isusovi sledbenici.
Upravo to! izjavio je on. ^esto je upravo to pretpostavka koja
le`i u osnovi svega. Ali ako ~ovek ima pretpostavku da je jevan|elje
sila Bo`ja na spasenje, onda je dobit za razne kulture u svetu koje
~uju jevan|elje neprocenjiva.
Imam jednog kolegu koji je vode}i teolog u Africi. On mora da vodi
bitku protiv knjiga u kojima pi{e da je hri{}anstvo zapadna imperijalisti~ka ideologija koja je sebi zadala za cilj da uni{ti afri~ke religije.
Njegova perspektiva je prili~no druga~ija. On vidi {ta je to predivno u
~emu je hri{}anstvo dalo svoj doprinos afri~kim zajednicama. Ono je
donelo nadu, donelo je iskupljenje za grehe i nebrojeni Afrikanci su
vrlo zahvalni zbog Jevan|elja. U isto vreme, on ne pori~e da donosioci hri{}anske poruke ponekad nisu `iveli u skladu sa Hristovim
u~enjima u svom odnosu prema Afrikancima.
Peti greh: antisemitizam
Jedna od najru`nijih ljaga u istoriji hri{}anstva je antisemitizam
svakako velika ironija, po{to je sam Isus bio Jevrejin i tvrdio da je On
dugo ~ekani Mesija Izraela i celog sveta. Njegovi u~enici su bili
Jevreji, a Jevreji su napisali i skoro celi Novi zavet, s izuzetkom Dela
apostolskih i tre}eg Jevan|elja, koje je napisao lekar Luka.
1998. godine se Katoli~ka crkva izvinila za gre{ke i debakl nekih
katolika {to nisu pomogli Jevrejima za vreme nacisti~kog holokausta,
dok je kardinal D`on O'Konor iz Njujorka izrazio najve}u `alost zbog
antisemitizma u crkvama tokom mnogih godina, rekav{i: Mi najiskrenije `elimo da zapo~nemo novu eru.24
Vudbrid` je spremno priznao da je, na`alost, antisemitizam ukaljao
istoriju hri{}anstva. Klju~no pitanje je za{to se to uop{te dogodilo.
183
184
ka, lako je videti za{to je svet do`iveo u`ase ovih re`ima. Tamo gde
ne postoji apsolutni moralni standard, ~esto pobedi sirova snaga.
[ta biste rekli, koji su pozitivni na~ini na koje je hri{}anstvo dalo
doprinos civilizaciji?
Vudbrid` se udubio u misli. Razmi{ljao je o mom pitanju nekoliko
trenutaka, a potom odgovorio tonom ~ija iskrenost, divljenje i entuzijazam su odra`avali ljubav koju duboko ose}a prema crkvi.
Ja vidim uticaj hri{}anstva kao sjajnu sliku sa mnogim prizorima,
i svaki od njih je prikazan svetlim, blistavim i prelepim bojama, kazao
je. Bez hri{}anstva, tu bi bilo stra{no puno sivih nijansi i samo nekoliko tu i tamo rasutih i nepovezanih linija koje bi mu davale nekakav
smisao. Ali hri{}anstvo u tu sliku unosi toliko puno smisla, nade i
lepote i bogatstva.
Taj prizor me je zaintrigirao i pitao sam ga: [ta bi onda bilo na
samoj slici?
Prikaz u samoj sredini bi predstavljao pri~u o Isusu Hristu i Njegovom otkupljenju na{ih grehova. On je kona~no, jednom za svagda,
razre{io problem na{e krivice, na{e usamljenosti i na{eg otu|enja od
Boga. On je preko svoje iskupiteljske smrti i vaskrsenja otvorio nebo
za svakoga ko ga sledi. To je najve}i doprinos koje je hri{}anstvo
ikada moglo da d. On se sumira u Jevan|elju po Jovanu 3,16: 'Jer
Bog toliko ljubi svet, da je i Sina svoga jedinoro|enoga dao, da ni
jedan koji u Njega veruje ne propadne, nego da ima `ivot ve~ni'.
Hri{}anstvo nam tako|e pru`a otkrivenje smisla `ivota i postojanje univerzalnog morala. Bez tog otkrivenja, veoma je te{ko imati bilo
kakav ose}aj za smisao `ivota. Zavr{ili biste kao Alber Kami, koji je
u prvom pasusu 'Mita o Sizifu' kazao: 'Za{to ja ili bilo ko drugi ne bi
po~inio samoubistvo?' A hri{}anstvo obja{njava za{to ne. Ono nam
daje referentni okvir za `ivot, za pridr`avanje moralnog puta, za odnos
sa Bogom i drugim ljudima na zdrav i izuzetno smislen na~in.
Potezi ~etkom na ovoj slici bi prikazali scene koje otkrivaju ogroman humanitaran podstrek ~ija je inspiracija u Hristovom `ivotu i
u~enju. I katolici i pravoslavci i protestanti su veoma anga`ovani u
pomaganju siroma{nima, ubogima i odba~enima. Oni su voljni da
rade protiv li~nih interesa da bi slu`ili drugima. Izgubiti sve to sve
misionarsko delo, sve bolnice, sva prihvatili{ta za besku}nike, sve
programe rehabilitacije, sva siroti{ta, sve organizacije za pomo}, svo
nesebi~no hranjenje gladnih i odevanje siroma{nih i ohrabrivanje
bolesnih bio bi stravi~an udarac za svet.
Pored toga, uticaj hri{}anske misli ovoj slici dodaje druge scene i
daje joj osen~enje, nijanse i dubinu. Hri{}ani su svoj um dali Bogu i
ako bi se izbrisao njihov knji`evni, muzi~ki, graditeljski, nau~ni i umetni~ki doprinos, svet bi postao mnogo dosadniji i povr{niji. Pomislite
187
Osmi prigovor
191
192
199
voljna da to uradi ~ak i kada zbog toga nije bila ne{to naro~ito
sre}na. I mislim da to moramo da nau~imo i kod vere. U veri nije
uvek stvar u pozitivnim ose}anjima prema Bogu ili `ivotu.
Dobro, to je jedna pogre{na ideja, kazao sam. A {ta je sa idejom da je vera zapravo odsustvo sumnje?
Da, neki ljudi misle da vera zna~i nepostojanje sumnje, ali to nije
ta~no, kazao je. Jedna od mojih omiljenih pri~a iz Biblije je kada
~ovek prilazi Isusu sa svojim sinom koji je opsednut od demona, u
nadi da }e de~ak biti isceljen. Isus ka`e da je sve mogu}e za onog
koji veruje. A taj ~ovek je dao veoma sna`an odgovor. On ka`e:
'Verujem! Pomozi mi ti u mojemu neverju!'7
Anderson je udario rukom u koleno. O, ~ove~e! uzviknuo je.
Stvarno mogu da se prona|em u tome!
Dakle, sumnja i vera mogu paralelno da postoje? pitao sam.
Da, to zna~i da mo`ete imati sumnji ~ak i kada verujete. To je
bilo istina ~ak i za Avrama. On je jasno verovao, ali u isto vreme,
imao je i sumnji. To mo`ete videti na osnovu toga {ta je ponekad
radio i govorio. Dakako, ne znam gde stoji linija prelaska u destruktivnu, {tetnu i negativnu sumnju, ali itekako verujem da tamo gde
nema apsolutno nikakve sumnje, da verovatno nema ni zdrave vere.
Zna~i da sumnja u stvari mo`e da odigra i pozitivnu ulogu?
Mislim da je tako. Uvek se pomalo nelagodno ose}am zbog
onoga {to ja zovem mentalitet 'pravog vernika' ljudi sa blistavim
osmehom i svetlucavim o~ima koji ama ba{ nikada nemaju sumnji,
koji uvek misle da je sve divno i fantasti~no. Ne mislim da se oni
kre}u po istom svetu po kome se ja kre}em. Bojim se {ta }e im se
dogoditi kada se dogodi ne{to lo{e.
Primera radi, poznajem jednog lekara ~ije dete od 4 godine je
obolelo od raka. Se}am se mnogih ve~eri kada bi se 40 ili 50 ljudi
naguralo u ku}u da se usrdno moli za to dete. Neki od njih su mislili: 'Naravno da }e ozdraviti zato {to smo se molili'. A kad se to nije
desilo, oni su bili razoreni.
Njihova teologija je na stranputici i nisu je preispitali. Nikada je
nisu preispitali nekom sumnjom ili logi~nim pitanjem. Sumnje su
mogle da im pomognu da razviju mnogo utemeljeniju i realisti~niju
veru da veruju Bogu i u smrtnim situacijama, a ne samo kada je
u pitanju isceljivanje.
Anderson se duboko zagledao u mene kako bi naglasio svoje
slede}e re~i: Vidite, naglasio je, vera koja dolazi u isku{enje kroz
nevolje ili te{ka pitanja ili razmi{ljanje na kraju ~esto ispadne ja~a.
201
spadao u grupu sjajnih pisaca koji su svi smatrali da je religija totalna propast. I zaista mislim da bi njegov profesionalni ponos i to da
ga kolege odbace bila prevelika cena koju bi morao da plati.
Pustio je da se pri~a malo slegne. Da}u vam jo{ jedan primer,
ponudio se.
Jednom prilikom sam pri~ao sa biv{im marincem koji je rekao:
'Ja sam bednik. Imam `enu i decu, zara|ujem vi{e para nego {to
mogu da potro{im obema rukama i spavam sa svakom `enom u
gradu i mrzim samog sebe. Morate da mi pomognete, ali mi nemojte pri~ati pri~e o Bogu jer ne mogu u to da verujem'.
Pri~ali smo satima. Napokon sam ja rekao: 'Mo`da mislite da ste
bili iskreni prema meni, ali ja nisam ba{ siguran u to. Ja ne mislim
da je va{ problem u tome {to ne mo`ete da verujete; mislim da je
problem u tome {to ne}ete da verujete jer se bojite da ostavite ono
{to vam poma`e da prekratite no}'.
On se malo zamislio, pa potom rekao: 'Da, izgleda da je tako. Ne
mogu da zamislim sebe kako spavam sa samo jednom `enom. Ne
mogu da zamislim da `ivim sa manje para nego {to sada zara|ujem
{to bih morao da uradim jer ga zara|ujem prevarom'. Napokon je
poku{ao da bude iskren.
Tada se Andersonu glas promenio u glasan {apat. I evo u ~emu
je su{tina, kazao je. Taj ~ovek bi bio u stanju da se satima prepire
oko svojih sumnji iz mozga. Ube|ivao bi ljude da nije u stanju da veruje zato {to ima previ{e intelektualnih prigovora. Ali su ti prigovori bili
samo dimna zavesa. Oni su bili samo magla koju je on koristio kako
bi prikrio svoju pravu neodlu~nost prema Bogu.
Anderson se ponovo naslonio na naslon. Razgovarao sam i sa
jednom devojkom koju su seksualno zlostavljali, nastavio je. Svaki
na~in na koji joj je Bog bio predstavljen, profiltriran kroz religiju njenih
roditelja, bio je u`asan. I ja je ne krivim {to joj je te{ko da bude religiozna. Me|utim, njeni argumenti su se uvek nalazili u intelektualnoj
sferi. Kada biste poku{avali da dublje zadrete do njenih stvarnih
prepreka, ona nije htela da pro|e kroz to bolno suo~avanje sa njima.
Ona se slu`ila intelektualnim sumnjama da bi zamazala ljudima o~i.
Potom je do{ao i momenat kada sam razgovarao o Bogu sa
~ovekom na pacifi~kom severozapadu. On je iznosio raznorazne intelektualne probleme. Me|utim, kada smo zadrli ispod njih, ispostavilo
se da nije hteo da veruje u Boga zato {to nije hteo da proda svoj
toples bar. Njemu je bilo sasvim lepo i zabavno da ima pare i da ih
na takav na~in zara|uje.
Evo kakvo je moje iskustvo, rezimirao je Anderson. Kada zagrebete ispod povr{ine, postoji ili volja da se veruje ili volja da se ne
veruje. I upravo to je sama su{tina stvari.
203
kako je objasnio. I oni se toliko dugo dr`e svoje odluke da ne veruju da su time razorili svoju sposobnost da veruju. Shodno tome, vera
je u svojoj biti voljna odluka koju stalno donosimo, ali nam je ta opcija data Bo`jom milo{}u. Mi dobijamo snagu da stalno donosimo takvu
odluku putem Njegovog Duha.
A re~ je o odluci, primetio sam, koju moramo doneti, a da
nemamo sve informacije koje bismo hteli da imamo.
Tako je. Ina~e bi ono {to bismo imali bilo sveznanje, a ne vera.
Pri~ajte mi o toj razlici.
Anderson je vratio Bibliju na sto, da bi zatim pogledom preleteo
po sobi u potrazi za trenutnom ilustracijom. U o~evidnoj nemogu}nosti
da prona|e adekvatnu potvrdu, stavio je ruku u d`ep i potom je izvadio. U redu, kazao je, ja imam ne{to u ruci. Da li znate {ta je to?
Naga|ao sam: Nov~i}.
Ali ne mo`ete to sigurno znati, kazao je. To je va{e mi{ljenje.
A to nije isto {to i vera. Evo, re}i }u vam da u ruci imam nov~i} od
25 centi. Da li mi verujete?
Svakako, kazao sam.
Ja vam govorim da je to istina, ali vi to niste videli. I to je vera.
U poslanici Jevrejima pi{e da je vera osvedo~enje o stvarima koje ne
vidimo.
Anderson se nasme{io. Gledajte sada kako }u potpuno da vam
uni{tim veru. U tom momentu je otvorio {aku i otkrio nov~i} od 25
centi. Sada to vi{e nije vera; sada je to znanje.
Stavio je nov~i} na sto. Ljudi ponekad misle da vera predstavlja
znanje da je ne{to istina van svake sumnje, i onda poku{avaju da
dokazuju veru putem empirijskih dokaza, kazao je. Me|utim, to je
pogre{an pristup.
Pokazao je na nov~i}. Vi taj nov~i} mo`ete da vidite i da dodirnete, i zato vam ne treba vera. Bog sebe nije podlo`io takvoj vrsti
dokaza.
Umesto toga, ljudi bi trebalo da urade ono {to ste vi u~inili u knjizi
'Isusov zlo~in' vi ste se oslonili na potkrepljuju}e dokaze. Pokazali
ste kako razni putevi u dokazivanju ubedljivo pokazuju ka Bogu. To je
veoma va`no, jer nam ostavlja prostora da donesemo odluku zakora~ivanjem u veri u istom pravcu u kome pokazuju dokazi.
BORBA SA SUMNJOM
Popodne je odmicalo, ali ja nisam hteo da zavr{imo razgovor, a da
od Andersona ne dobijem savet kako se ljudi mogu izboriti sa sumnjama koje ih mo`da mu~e. Znao sam da ne postoji jednostavna formula da se prebrodi neizvesnost; u isto vreme, postoje neke stvari
205
209
A da ironija bude ve}a, ose}am da sam manje spreman da odgovorim na sve one prigovore koji dolaze od velikih umova skeptika. Ali
znate {ta? To mi vi{e nije toliko bitno kao {to je nekad bilo. Zato {to
znam da je u ovome istina. Jednostavno vidim to.
To vidim u svom `ivotu, to vidim u svom braku, to vidim kod svoje
dece, to vidim u svojim odnosima sa ljudima, to vidim u `ivotima
drugih ljudi kada ih promeni sila Bo`ja, kada ih On obnavlja, kada ih
Njegova istina oslobodi.
U Andersonovom glasu se provla~ila nota samopouzdanja i autoriteta. I tada je, kao zavr{nicu, izjavio: Li, ja sam osetio. Ka`em vam
osetio sam! I video sam da je Gospod dobar.
U mislima sam se na trenutak vratio na prizor mladi}a sa farme
u Kanadi koga mu~e li~ne sumnje i koji o~ajni~ki traga za ~vrstim
duhovnim tlom na kome bi gradio svoj `ivot. I sada je on to tlo i
prona{ao i to ne uprkos sumnjama, ve} upravo zahvaljuju}i njima.
Njegov li~ni do`ivljaj Boga mu neprestano potvr|uje ono {to nijedno
empirijsko svedo~anstvo nikada ne bi moglo da doka`e.
Pru`io sam ruku i isklju~io diktafon. Hvala vam, Lin, kazao sam,
{to ste bili tako iskreni.
VERA U SUMNJU
Te no}i sam, dok sam leteo nazad za ^ikago u polupraznom
avionu nastavio da premotavam u glavi traku sa intervjuom sa
Andersonom. Zaklju~io sam da se sla`em sa njegovom analizom
uloge koju ima sumnja. Iako sumnja mo`e da uznemiri ~oveka, i iako
na kraju mo`e da postane destruktivna ako se ne usmeri na pravu
stazu, ona bez daljnjeg mo`e da bude i od koristi. U glavi mi je odzvanjala misao Gerija Parkera iz njegove knjige Dar sumnje:
Ako se vera nikada ne susretne sa sumnjom, ako istina nikada
ne zarati sa la`i, ako se dobro nikada ne bori sa zlim, kako vera
mo`e spoznati sopstvene snage? Na mom li~nom hodo~asni~kom
putu, ako bih morao da izaberem izme|u vere koja sumnji gleda direktno u o~i i jo{ je natera da trepne, i naivne vere koja nikada nije
shvatila {ta je prva linija fronta sumnje, uvek bih odabrao onu prvu
veru.10
I ja bih je izabrao. Znao sam da }e moje bazi~no verovanje u Isusa
biti ja~e, sigurnije, pouzdanije i postojanije zato {to je pro~i{}eno kroz
vatru sumnje. Na kraju krajeva, uprkos pitanjima, izazovima i
preprekama, moja vera ne samo da }e opstati, nego }e i napredovati.
Potom sam se setio i ^arlsa Templtona. Da li su njegovi intelektualni prigovori Bogu zaista krivi za krah njegove vere ili se ispod
tih sumnji pritajilo ne{to drugo neki neiskazan, zakulisni motiv koji
je u potaji potpirivao njegova pitanja u vezi sa hri{}anstvom? Nije bilo
210
211
Zaklju~ak
SNAGA RELIGIJE
Ima li iko igde ko bi me voleo?!
Vi{e puta stoji zapisano u dnevniku
preminule ateistkinje Medlin Mari O'Her1
^ovek ne odbacuje Boga niti iz intelektualnih potreba niti zbog
nedostatka dokaza. ^ovek odbacuje Boga zbog moralnog otpora zbog kog odbija da prizna da mu je Bog potreban.
Ravi Zakarijas, teolog2
Trebao mi je ~itav dan da se vratim ku}i nakon intervjua u
Teksasu. Moj let je kasnio zbog lo{eg vremena, pa su ga potom
otkazali zbog tehni~kih problema, tako da sam morao da promenim
trasu i krenem preko druga dva grada da bih stigao ku}i. Avioni su
bili prepuni ljudi, a na letovima je bilo turbulencije. Bio sam potpuno
iscrpljen fizi~ki ali sam imao prekovremeni mentalni rad.
Kona~no sam zavr{io pregled i dodatno razmatranje svog po~etnog
duhovnog puta sa intervjuima eksperata o Osam velikih prigovora
biblijskoj religiji. I opet je Vera netremice gledala direktno Sumnji u
o~i i jedino je preostalo pitanje koja }e od njih prva da trepne.
Uvalio sam se u svoju omiljenu fotelju, a mozak mi je radio punom
parom u nastojanju da sredim sve podatke, mi{ljenja i dokaze koje
sam sakupio u prethodnih godinu dana. Gomilu notesa sam ispunio
podacima iz istra`ivanja. Moja zbirka kaseta sa intervjua nije mogla
da stane u dve kutije za cipele. Kancelarija mi je bila prepuna knjiga.
Svih osam prepreka na putu ka religiji su postavljale problemati~na pitanja. Me|utim, stru~njaci sa kojima sam razgovarao su bili
profesionalni u davanju zadovoljavaju}ih odgovora. U nekoliko pitanja
su bili u mogu}nosti da ponude jasna obja{njenja koja bi mi definitivno pomogla da re{im problem. Za neke teme koje nisu podlagale
takvim decidnim re{enjima, ti stru~njaci bi uspevali da ubla`e mo}
prigovora iznose}i va`an kontekst i bitne ~injenice. Ra{~i{}ene su
pogre{ne ideje, do{lo se do sve ve}e jasno}e, i na kraju je `aoka
svakog prigovora uspe{no ubla`ena.
212
Meni su li~no najvi{e smetala dva prigovora ~injenica da postoji patnja i u~enje o paklu. [to sam se vi{e udubljivao u njih, to sam
vi{e shvatao da se nalazim u opasnosti da izgubim uvid u celinu
stvari. Kada sam zatvorio o~i i razmi{ljao o istra`ivanju, u potrazi za
sveobuhvatnim temama koje bi svemu ovome dale smisao, na pamet
su mi pale tri jasne scene po~ev od kratkog razgovora u kome mi
je D`ejms Morlend pomogao da ponovo uspostavim li~nu ravnote`u.
PRVA SCENA: NA]I PERSPEKTIVU
Spremao sam se da iza|em iz Morlendove ku}e na dan na{eg razgovora o u~enju o paklu. Znao sam da mora da stigne na fakultet i
zahvalio sam mu se za njegovo vreme i po~eo da pakujem opremu
za snimanje. Ali njemu i dalje ne{to nije davalo mira. Dok smo stajali, zamolio me je da ka`e jo{ jednu stvar.
Li, postoji jo{ ne{to {to treba da spomenem, kazao je dok je
prebirao po glavi koji je pravi na~in da to iska`e. Uzdahnuo je i
izgledao frustriran ne znaju}i kako da to iska`e jednom re~ju. Zatim
sam se naslonio na okvir od vrata, a on mi je opisao analogiju zahvaljuju}i kojoj sam do`iveo trenutno prosvetljenje.
Kada poku{avate da donesete odluku oko ne~ega i vagate
razloge za i protiv toga, va`no je uzeti u obzir sve relevantne razloge,
a ne samo neki njihov mali deo, zapo~eo je.
To je zvu~alo logi~no, ali sam ga pitao za{to je smatrao da to
mora da mi ka`e.
Zato {to se, kako je objasnio, mi koncentri{emo na jedan
uobi~ajeni prigovor hri{}anstvu naime, na postojanje pakla.
Me|utim, ako se koncentri{ete samo na jednu prepreku, izgubi}ete
iz vida ve}u i sveobuhvatniju sliku.
Da vam ilustrujem to jednim primerom. Zamislimo da sam video
kako moja `ena razgovara sa drugim ~ovekom u parku. Da li bi bilo
pametno zaklju~iti da me vara? To, dakako, zavisi od toga koje
dokaze razmatram. Ako je jedino svedo~anstvo koje uzimam u obzir
ono {to sam video u parku, onda }u sebi re}i: 'Ne vidim ni{ta {to bi
ukazivalo na to da me ona ne vara'. Ali time bi se pone{to izostavilo, zar ne?
Time se ignori{e ogromnan broj svedo~anstava koja nemaju
nikakve veze sa situacijom u parku, ali koja imaju svaku vezu sa
poslednjom ~etvrtinom veka koju sam proveo sa njom. Nju poznajem
dovoljno dobro, iz dana u dan, da bih bio siguran da me nikada ne
bi prevarila. Zna~i, ako bi mi bilo dopu{teno da se slu`im tim dugogodi{njim svedo~anstvom, onda bih rekao: 'Na povr{ini bi se reklo da
tu ima ne~eg ~udnog, ali naprosto ne mo`e biti istina to da me vara.
Mora postojati neko drugo obja{njenje'.
213
A sada pretpostavimo da je meni nepoznata ~injenica da ju je pozvao ~ovek kome je dvadeset godina ranije pomogla da postane religiozan. Slu~ajno se zadesio u gradu, a ona ga nije videla dve decenije, pa su se sreli u parku. Spremao se da ode u inostranstvo i ona
ga mo`da vi{e nikada ne}e videti. I tako su se oni kao brat i sestra
pri~ali u parku.
To je sli~no na{em prou~avanju koliko je pakao racionalna stvar.
Mo`da se pitate: 'Da li mogu da progutam pri~u o paklu ili ne?' Ako
je jedini dokaz koji uzimate kao va`an faktor u va{im prou~avanjima
argument za i protiv samog pakla, to je onda kao kada bismo
razmi{ljali o ovoj situaciji sa mojom `enom i dozvolili samo razmatranje argumenata za i protiv onoga {to sam video u parku.
@eleo bih da iznesem da postoji puno drugih svedo~anstava koja
bi trebalo imati u vidu, a koja nemaju nikakve veze sa paklom, ali su
ipak relevantna. Koja su to svedo~anstva? Sva ona svedo~anstva da
postoji Bog, da vas je stvorio, da je Biblija istorijski verodostojna, da
je Isus ~inio ~uda i ustao iz mrtvih, da Bog ho}e da provede ve~nost
sa vama na nebu.
Kada sve te ~inioce uzmete u obzir, mogli biste da pomislite: '^ak
i da u ovom trenutku mo`da nemam najbolje obja{njenje za postojanje pakla, znam da takvo obja{njenje sigurno postoji, zato {to imam
toliko dokaza da je Isus Hrist stvarno Sin Bo`ji i da je On govorio o
paklu.
A po{to mogu da verujem Njemu i Njegovoj velikoj ljubavi prema
ljudima {to je i pokazao svojom smr}u na krstu mogu sa sigurno{}u da ka`em da }e postojanje pakla u krajnjem smislu imati logike
i da }u shvatiti da je to fer opcija i da }u ga kona~no priznati kao
najbolju moralnu alternativu'.
Serija dokaza
Morlendova prosta ilustracija mi je bila od ogromne pomo}i. Kada
bih se udubljivao u najte`e prepreke na putu ka religiji, one bi mi se
u mislima ~inile tako ogromne da bi zasenile druge relevantne informacije. Mo`da se ista stvar desila i vama dok ste razmi{ljali o nekom
problemu koji vam zadaje naro~ite muke.
Za razbijanje religije bi bilo potrebno vi{e od obi~nog poku{aja da
se u njemu napravi rupa izno{enjem prigovora. Razlog za to je zato
{to u pozadini postoje drugi relevantni dokazi koji formiraju jaku pretpostavku u prilog vere u Isusa Hrista. Nije dovoljno samo uzeti u obzir
pojedina~na pitanja; treba imati na umu ovaj {irok spektar dokaza prilikom analize svakog prigovora ponaosob.
214
215
bo`ansku prirodu Isusa Hrista. Primera radi, kao {to je Piter Krift priznao u na{em razgovoru, patnja u ovom svetu mo`da nekima predstavlja prigovor na ra~un Bo`jeg postojanja ali te dokaze na kraju
zatrpa lavina drugih dokaza da On postoji, da nas On stvarno voli i
da ~ak mo`e da iskupi i na{e patnje i okrene ih na dobro. Ovo brdo
dokaza nam mo`e pru`iti sigurnost da iako mo`da ne razumemo u
potpunosti za{to postoji patnja ili pakao, mo`emo biti sigurni da je
Bog pravedan, da postupa u skladu sa pravdom, i da }emo jednoga
dana dobiti bolje obja{njenje.
Iako je svaka od ovih osam prepreka ozbiljna, nijedna od njih nije
mogla da se suprotstavi drugim podacima koji ubedljivo ukazuju na
istinitost biblijske religije. Dok sam bio ateista, shvatio sam da
moram da u~inim vi{e nego da samo iznosim nasumi~ne prigovore
kako bih uzdrmao religiju; morao bih da izlo`im scenario bez Boga
koji bi bolje uklopio sve ~injenice koje sam upravo naveo. Ali ateizam
ne mo`e uverljivo da objasni Stvaranje, preciznu pode{enost parametara u svemiru, nastanak `ivota, postojanje moralnih zakona, natprirodnu potvrdu Biblije, kao i vaskrsenje Isusa Hrista. Jedina hipoteza
koja obja{njava sve ovo je da postoji bo`anski Tvorac ~iji je jedinoro|eni Sin Isus iz Nazareta.
Svaku od prepreka sam razmotrio na osnovu nje same, kroz razgovor sa stru~njacima koji su mogli da pru`e zadovoljavaju}a obja{njenja i analize. Potom sam razmotrio svaki od prigovora u kontekstu
ubedljivih dokaza da je u biblijskoj religiji istina i da je otud Bog u
krajnjem smislu verodostojan i da nas veoma voli.
Moj zaklju~ak glasi da je religija kroz sve to pro{la bez ogrebotine.
Nakon {to sam proveo godinu dana ispituju}i Osam velikih prigovora, ostao sam potpuno siguran da je najracionalniji i najlogi~niji korak
koji ~ovek mo`e napraviti da svoju veru ulo`i u Isusa iz Nazareta.
DRUGA SCENA: DONETI ODLUKU
Na Univerzitetu u Ju`noj Kaliforniji unutar zgrade od crvenih cigala
sa re~ima Istina }e vas osloboditi koje su urezane sa spolja{nje
strane, moja supruga i ja smo sedeli u kancelariji koja je izgledala
kao da je na nju pala atomska bomba. Oko nas su svuda bile gomile
papira, na stolu, podu i stolicama. Police su bile prepune debelih knjiga, starih ~asopisa i raznoraznih suvenira. I usred svega toga spokojno je sedeo filozof Dalas Vilard, jedan od najuticajnijih religijskih mislilaca na{eg vremena.
Bila je to retka prilika za razgovor sa autorom dve najproslavljenije religijske knjige u proteklim decenijama Duh discipline (The
Spirit of the Disciplines) i Bo`anska zavera (The Divine Conspiracy).
217
Na{ razgovor sa sedokosim profesorom filozofije sa nao~arima koncentrisao se na to kako se vera ja~a kroz molitvu.
U jednom trenutku, dok smo diskutovali o tome kakve odgovore
ljudi {alju Bogu, Vilard je izneo prili~no interesantnu opasku: Pitanje
glasi {ta mi zapravo ho}emo? Biblija ka`e da ako tra`ite Boga svim
srcem, da }ete ga onda sigurno prona}i. Dakle, ka`e da }ete ga sigurno prona}i. A Bog se i otkriva ljudima koji ho}e da ga poznaju. A ako
neko ne}e da pozna Boga pa, uostalom, Bog i jeste stvorio svet i
ljudski um na takav na~in da ~ovek i ne mora da `eli da pozna Boga.
Potom je prekopao po gomili papira na stolu i izvukao jedan list.
Ovaj list dajem studentima na predavanju, kazao je. Uzeo sam papir
i pro~itao {ta na njemu pi{e:
Slede}eg utorka ujutro, odmah nakon doru~ka, svi mi u ovom jednom svetu }emo pasti na kolena zbog silne i zaglu{uju}e grmljavine.
Sneg se kovitla, listovi padaju sa drve}a, zemlja se trese, ru{e se
zgrade i kule. Nebo blje{ti ~udnovatom srebrnastom svetlo{}u i upravo tada, dok svi ljudi ovoga sveta gledaju gore, nebo se otvara, a
oblaci razilaze i otkrivaju neverovatno sjajnu i ogromnu priliku nalik
Zevsu koja stoji nad nama kao hiljadu Everesta. On se natmureno
mr{ti dok mu munje osvetljavaju crte mikelan|elovskog lica, i tada
on pokazuje dole, na mene, i ka`e da ga ~uje svaki ~ovek, svaka
`ena i svako dete: 'Dosta mi je tvoje mudrija{ke logi~ke analize i analize re~i u teolo{kim pitanjima. Mo`e{ biti siguran, Norvude Rasele
Hensonu, da ja sasvim sigurno postojim!' 3
I tada sam, kazao je Vilard, pitao studente: 'Kad bi se ovo
stvarno dogodilo, kako bi odgovorio Henson?'
Ja sam rekao: Vi mislite da bi on na{ao ve} nekakvo obja{njenje za to.
Apsolutno! odgovorio je Vilard. To je veoma nesre}na varijanta,
ali mislim da bi on za to na{ao bilo kakvo obja{njenje. Moramo da
budemo na oprezu za ~injenicu da se, u gotovo svakoj mogu}oj
situaciji, odgovor na molitvu mo`e racionalizovati ako to ho}ete tako
da uradite. I ljudi to obi~no i rade. Govore: 'Ja sam pametan ~ovek
mene ne mogu da prevare sve te stvari'.
Mogao sam da se prona|em u tome. Ispri~ao sam Vilardu o vremenu kada je moja k}erkica morala hitno da ode na intenzivnu negu
zbog tajanstvene bolesti koja joj je ugrozila `ivot. Doktori nisu znali
koja joj je dijagnoza. Iako sam bio ateista, bio sam toliko o~ajan da
sam se zapravo pomolio i preklinjao Boga da je isceli ako uop{te
postoji. Nedugo zatim je beba zapanjila sve redom jer joj je iznenada
bilo skroz bolje. Doktorima je samo preostalo da se ~e{u po glavi.
Moja reakcija na sve to, kazao sam Vilardu, bila je da izmislim
bilo kakvo obja{njenje. Rekao sam: 'Kakva koincidencija! Mora da je
218
imala neku bakteriju ili virus koji je i{~ezao sam od sebe'. ^ak ne
bih ni pomislio na mogu}nost da je tu do{lo do Bo`je intervencije.
Umesto toga, ostao sam u svom ateizmu.
Vilard se nasme{io na tu pri~u. Ne bih hteo da postavljam dijagnozu va{eg slu~aja u va{em prisustvu, kazao je sa oprezom, ali da
nije mo`da to da se u celu stvar ume{ao va{ ponos? Bili ste premudri za sebe! Niste hteli da dozvolite da potpadnete pod uticaj te
situacije. Neka se sve one slatke bakice varaju, ali vi to sebi ne}ete
dopustiti. Sve dok ~ovek ima takav stav, na takav na~in }e i reagovati.
Pun pogodak! U sred srede. ^ak i da je postojalo izobilje ubedljivih
dokaza da se Bog tu ume{ao, ja bih opet izneo bilo koje obja{njenje
ma koliko bizarno i ma koliko besmisleno a da to ne bude
mogu}nost da je On odgovorio na moju molitvu. Bio sam previ{e
ponosan da bih kleknuo na kolena pred bilo kime i previ{e upetljan
u svoj nemoralni na~in `ivota da bih od toga odustao.
Garantujem vam, nastavio je Vilard, da ne bi trebalo ni pet minuta da se izmisli bilo kakvo obja{njenje za nedvosmisleno ~udo kao
{to je oganj koji je si{ao sa nebesa i spalio oltar u slu~aju sa prorokom Ilijom u Starom zavetu. I znate {ta? Ljudi i jesu izmi{ljali obja{njenja! Da to nisu uradili, istorija Izraela bi se umnogome razlikovala
od onoga kakva je bila.
A Bog je i molitvu postavio na takav na~in da, ukoliko `elite da je
racionalizujete, mo`ete i to da uradite. Takav je ljudski um. Bog ga je
takvim uspostavio iz odre|enog razloga, a to je ovaj: Bog je tako
postavio stvari da ljudi treba da iznad sebe, na kraju krajeva, imaju
onakvu vlast kakvu izaberu.
Volja za verom
Ova Vilardova misao izra`avala je samu su{tinu mog duhovnog
puta. Da sam hteo, mogao sam i dalje da poku{avam da dam neko
drugo obja{njenje za re~i eksperata koje sam intervjuisao, bez obzira
na to koliko bi bizarni ili sitni~avi moji argumenti postali na kraju. A
verujte mi da sam poprili~no sposoban da razglabam svakojake elaborantne izgovore i kontraargumente ~ak i uprkos o~iglednoj istini.
Ipak, u krajnjem smislu, su{tina religije nije u tome da imamo
savr{ene i potpune odgovore na svaki od Osam velikih prigovora
ponaosob. Naposletku, mi taj nivo konkluzivnog dokazivanja ne
tra`imo ni u jednoj drugoj oblasti `ivota. Su{tina je u tome da
svakako posedujemo dovoljno dokaza o Bogu na osnovu kojih treba
stupiti u akciju. I na kraju krajeva, u tome i jeste problem. Religija je
stvar izbora, iskorak na osnovu dobre volje, odluka da ho}emo da
li~no poznamo Boga. Ta religija govori: Verujem pomozi mome ne219
verju! Kao {to je i rekao Vilard: Bog se i otkriva ljudima koji ho}e
da ga poznaju. Ili kao {to mi je kazao Lin Anderson: Kada zagrebete ispod povr{ine, postoji ili volja da se veruje ili volja da se ne
veruje. I upravo to je sama su{tina stvari.
Bilo mi je drago {to nisam morao da odbacim svoj intelekt da bih
postao religiozan. Direktni dokazi da je Isus Sin Bo`ji, kao i ubedljivi
odgovori na Osam velikih prigovora ra{~istili su mi put za taj korak.
Ali sam ipak morao da savladam li~ni ponos. Ipak sam morao da
ukinem taj egoizam i aroganciju koji su pretili da me vrate nazad. Ipak
sam morao da pokorim li~ni interes i uga|anje samom sebi koji su
mi zatvarali srce prema Bogu.
Ako bih hteo da primenim Vilardove re~i na sebe samog, najve}i
problem je glasio: [ta sam ja hteo? Da li sam hteo da li~no poznam Boga da do`ivim oslobo|enje od krivice, da `ivim na na~in na
koji sam napravljen da `ivim, da sprovodim Njegov plan za moj `ivot,
da svaki dan u `ivotu budem povezan sa Njegovom silom, da komuniciram sa njim u ovozemaljskom `ivotu i za ~itavu ve~nost u narednom `ivotu? Ako sam to hteo, postojalo je obilje dokaza na osnovu
kojih sam mogao da utemeljim racionalnu odluku da mu odgovorim
sa da.
Odluka je bila na meni ba{ kao {to je i na vama. Kao {to je to
iskazao Vilijam Lejn Kreg:
Ako ne postoji Bog, `ivot je onda besmislen. Ako postoji Bog iz
Biblije, onda `ivot ima smisao. Jedino nam druga od ove dve alternative omogu}ava da `ivimo sre}no i dosledno. Stoga se meni ~ini
da ~ak i ako bi dokazi za ove dve mogu}nosti bili apsolutno jednaki
po snazi, racionalan ~ovek bi morao da izabere biblijsku religiju. Za
mene je potpuno iracionalno odabrati smrt, besmisao i uni{tenje
`ivota, smisla i sre}e. Kao {to je rekao Blez Paskal, 'ne mo`emo izgubiti ni{ta, a mo`emo dobiti ve~nost'.4
TRE]A SCENA: PROMENITI @IVOT
Tre}a epizoda se desila nakon mog intervjua u Atlanti sa Kregom
u vezi sa problemom ~uda. U{ao sam u svoj iznajmljeni auto i polako
krenuo autoputem u gradi} Roum u dr`avi D`ord`ija. Slede}e jutro je
bilo hladno, ali sun~ano, i ja sam se obukao i krenuo na jedno teolo{ko predavanje.
Napolju je stajao Vilijam Nil Mur i ljubazno pozdravljao ljude i rukovao se sa svakim ko je pristizao; lepo mu je stajalo odelo be` boje
sa tamnim prugama, belom ko{uljom i sme|om kravatom. Lice mu
je bilo tamne mahagoni boje, crna kosa kratko o{i{ana, ali ono ~ega
se najvi{e se}am bio je njegov osmeh: bio je u isto vreme stidljiv i
220
topao, blag i iskren, ljubak i pun ljubavi. Zbog njega sam se ose}ao
dobrodo{lo.
Slava Gospodu, brate Mur! izjavila je jedna postarija `ena, nakratko se rukovala sa njim i potom u{la unutra.
Mur je teolog. On je posve}en suprug i otac, vredno radi za porodicu, ~ovek koji je pun sa`aljenja i stalno se moli i provodi svoje slobodno vreme poma`u}i unesre}enim ljudima, koje su izgleda svi drugi
zaboravili. Ukratko, ~ovek za uzor.
Mur je {esnaest godina radio u zatvoru za osu|enike na smrt.
Odr`avao im je prou~avanje Biblije i vodio molitvene sastanke. Savetovao je zatvorenike i mnoge od njih doveo u vezu sa Isusom Hristom.
Neke crkve su ~ak slale ljude u zatvor da ih on savetuje. Bio je pretpla}en na desetine dopisnih biblijskih kurseva. Postao je poznat kao
mirotvorac jer je njegova grupa }elija, u kojoj su uglavnom bili
zatvorenici koji su pod njegovim uticajem postali religiozni, uvek bila
najbezbednija, najti{a i najurednija.
Dok sam sedeo sa Murom u njegovom domu koji gleda na {umu
bujnih borovih stabala, pitao sam ga koji je izvor njihovog fascinantnog preobra`aja.
To je uspelo uz pomo} zatvorskog sistema rehabilitacije, zar ne?
upitao sam ga.
Mur se nasmejao. Ne, nije uz njegovu pomo}, odgovorio mi je.
Onda je sigurno bio program samopomo}i ili pozitivan mentalni
stav, kazao sam.
On je zna~ajno odmahnuo glavom. Ne, ne, ni to.
Da nisu antidepresivi? Transcendentalna meditacija? Psiholo{ko
savetovanje?
Ma, dajte, Li, kazao je. Dobro znate da nije ni{ta od toga.
Bio je u pravu. Znao sam koji je pravi razlog. Samo sam hteo da
to ~ujem od njega. [ta je onda bilo zaslu`no za preobra`aj ovih
ljudi? pitao sam ga.
To je prosto i jednostavno bio Isus Hrist, nepokolebljivo je
izjavio. On ih je promenio na na~ine na koje nikada ne bi sami od
sebe mogli da se promene. Dao im je razlog da `ive. Pomogao mi je
da u~inim ispravnu stvar. Dao mi je srce za druge ljude. Spasio im
du{u.
To je mo} koju ima religija da promeni ~ovekov `ivot. Apostol Pavle
je napisao: Ako je ko u Hristu, on je novo stvorenje; staro pro|e,
gle, sve novo postade.7
Hri{}ani u zatvoru nisu iste li~nosti kao oni razbojnici pre dolaska
u zatvor. Bog je promenio njegov `ivot svojim opro{tajem, milo{}u,
silom i stalnim prisustvom svoga Duha. Ista ta vrsta blagodatnog preobra`aja stoji na raspolaganju svakome koji reaguje na obilje dokaza
221
za Isusa Hrista time {to odlu~i da se okrene od svoga greha i prihvati Njega kao onog koji im pra{ta grehe i koji ih vodi u `ivot.
To o~ekuje sve one koji potvrdno odgovore Bogu i njegovim putevima.
Reafirmacija religije
Te tri scene rezimiraju moje traganje za odgovorima na Osam
velikih prigovora koje je trajalo ~itavih godinu dana. Prva scena isti~e
veli~inu sveukupnog argumenta u prilog Hristu i dostupnost ~vrstih
odgovora na najte`a pitanja u vezi sa biblijskom religijom. Drugim
re~ima, za racionalnu osobu postoji izobilje opravdanja da svoju veru
stavi u Isusa Hrista. Druga scena isti~e na{u ljudsku tendenciju da
iz li~nog ponosa ili interesa izmi{ljamo svakakva obja{njenja za te
dokaze. Religija, naposletku, predstavlja potez dobre volje; i Bog }e
nam dati ono {to ho}emo. Tre}a scena se slu`i jednim radikalnim
primerom kako bi ilustrovala Bo`ju dobru volju da promeni `ivote onih
ljudi koji reaguju na dokaze, savladavaju svoj ponos i otvaraju mu
svoje srce.
Sve ovo se mo`e svesti na proces koji se sastoji iz tri re~i:
istra`ivanje odluka preobra`aj; taj proces sam do`iveo na svom
duhovnom putu. 1981. godine sam prvi put reagovao na dokaze
odlu~iv{i da napustim ateizam i stanem uz Hrista. Ni ja kao ni mnogi
drugi vi{e nisam bio onaj stari. Po{to sam `ivot sve vi{e i vi{e
otvarao za Boga i njegove puteve, time su se i moje vrednosti, karakter, prioriteti, stavovi, odnosi sa ljudima i `elje vremenom menjali i
to nabolje.
Danas, nakon {to sam ponovo pro{ao svoje prvobitno istra`ivanje,
moje uverenje u tu odluku 1981. godine se samo poja~alo.
Postavljanje neprijatnih pitanja mi nije oslabilo veru naprotiv, oja~alo
ju je. Ispitivanje slabih ta~aka religije mi je jo{ jednom potvrdilo da
je vera zasnovana na zdravom razumu i da ima logi~ki integritet.
Budu}i pre~i{}ena strogim intelektualnim preispitivanjima, moja vera
je postala dublja, bogatija, elasti~nija i sigurnija nego ikad.
Ipak, dok sam u fotelji u dnevnoj sobi u glavi rezimirao svoje
istra`ivanje, shvatio sam da zadatak nije skroz obavljen. ^arls
Templton, propovednik koji je pre{ao u skeptike i odlu~no poricao da
postoji Bog koji voli ljude, mada je ipak plakao zbog toga {to ~ezne
za Isusom, dao mi je najve}i deo podsticaja za ovaj niz intervjua na
temu Osam velikih prigovora religiji.
Namera moga istra`ivanja je bila da dobijem odgovore na probleme koji su me najvi{e mu~ili na mom duhovnom putu, a ne da
poku{avam da opovrgavam pojedina~ne stavke Templtonovih spisa.
Ipak, postojalo je zna~ajno preklapanje izme|u pitanja koja su bloki222
rala njegov put ka veri i tema koje su mi zadavale muke dok sam i
ja bio duhovni tragalac.
Pitao sam se: kako bi Templton reagovao na moje intervjue sa
ovih osam stru~njaka? Da li bi bio spreman da prihvati njihove dokaze
i argumente? Ili bi mu pak neumitan razvoj Alzhajmerove bolesti ve}
uskratio mogu}nost da ponovo razmotri duhovna pitanja?
Poruka nade
Bilo je sun~ano prole}no popodne u okrugu Orind` u Kaliforniji,
gde sam se nedavno preselio. Upravo sam bio od{tampao skoro 500
strana rukopisa za ovu knjigu i krenuo da ih pakujem u kutiju kada
je moja supruga pomolila glavu u moju kancelariju.
[ta radi{? pitala me je.
Pokazao sam na rukopis. Treba nekome ovo da po{aljem, odgovorio sam.
Je li ^arlsu Templtonu? kazala je. Setim ga se povremeno. U
stvari, ja se molim za njega.
To me nije iznenadilo. [ta se moli{ za njega? pitao sam.
Da i dalje bude dovoljno zdrav da jo{ jednom razmisli o svojim
zaklju~cima o Bogu. Da bude otvoren za obja{njenja koja si dobio od
stru~njaka. Da odgovori na taj poriv u njemu {to ga o~igledno vu~e
ka Isusu.
Klimnuo sam glavom. I ja sam se molio. Pre nekoliko minuta sam
pri~ao sa njegovom `enom preko telefona, kazao sam. Rekla mi je
da prema ^arlsu bolest nije imala mnogo milosti i da sada ima jo{
nekih zdravstvenih problema. Kada sam imao priliku da pri~am sa
njim i da ga pitam kako mu je bolest, odgovorio je samo jednom
re~ju, veoma o~ajni~kim glasom. Rekao je: 'Razara'.
O, ba{ mi je krivo, rekla je Lesli tiho.
I meni, uzdahnuo sam. Veoma `alosno. Ubacio sam jo{ nekoliko stranica u kutiju. Rekla mi je i da je Bili Grejem posetio ^arlsa
pre nekoliko meseci.
Lesli je razroga~ila o~i. Stvarno? kazala je. I, {ta je bilo?
Dosta dugo se nisu videli pre toga. Rekla mi je da, kada ga je
^arls prepoznao, kao da je neka drhtavica pro{la kroz njega, da je
po~eo da pla~e i da je obrglio Bilija. Nije mogla dovoljno da ishvali
Bilija kako je bio dobar i pun ljubavi. Proveli su neko vreme zajedno,
a potom i ru~ali. Bili se pomolio pre ru~ka kazala je: 'To je bio prvi
put da se za na{im stolom ~uje zahvalnost'. Zatim se Bili, pre nego
{to je krenuo, pomolio za ^arlsa.
Video sam da su se o~i moje supruge ovla`ile. Ba{ mi je drago
{to su mogli da budu zajedno neko vreme, kazala je. Mo`da }e biti
ne{to od toga.
223
LITERATURA
UVOD: RELIGIJA KAO IZAZOV
1. George H. Smith, Atheism: The Case Against God (Amherst, N.Y.:
Prometheus Books, 1989), 51.
2. Charles Colson, How Now Shall We Live? (Wheaton, 111.: Tyndale House,
1999), 31-32.
3. Billy Graham Indiana Crusade. Available: www.billygraham.org/ newsannouncementl2.asp [1999, June 4].
4. Billy Graham, Just As I Am (Grand Rapids, Mich.: Zondervan, 1997), 137138.
5. Charles Templeton, Farewell to God (Toronto: McClelland & Stewart,
1996), 3.
6. Ibid., 11.
7. Ibid., 9.
8. Ibid., 5-6.
9. Billy Graham, Just As I Am, 139.
10. George H. Smith, Atheism: The Case Against God, 98.
11. W. Bingham Hunter, The God Who Hears (Downers Grove, 111.: InterVarsity Press, 1986), 153.
12. Charles Templeton, Farewell to God, vii.
13. Ibid., 200-202.
NA PUTU KA ODGOVORIMA
1. Michael Martin, The Case Against Christianity (Philadelphia: Temple
University Press, 1991), 3, 5.
2. Patrick Glynn, God: The Evidence (Rocklin, Calif.: Forum, 1997), 20.
3. See: Lee Strobel, The Case for Christ (Grand Rapids, Mich.: Zondervan,
1998), 131-143; Ben Witherington III, The Christology of Jesus (Minneapolis,
Minn.: Fortress Press, 1990); and William Lane Craig, Reasonable Faith
(Wheaton, III.: Crossway, 1994), 233-54.
4. Vidi: 1. Korin}anima 15,38.
5. Vidi: Lee Strobel, The Case for Christ, 35, 208-11, 229-33, 264-65.
6. Jeremija 29,13.
PRVI PRIGOVOR: PO[TO U SVETU POSTOJI ZLO I PATNJA, ONDA BOG LJUBAVI
NE MO@E POSTOJATI
1. John R. W. Stott, The Cross of Christ (Downers Grove, 111.: InterVarsity
Press, 1986), 311.
2. Vidi: Lee Strobel, Thanksgiving Near; Only Food Rice, The Chicago
Tribune, November 25, 1974.
3. Peter Maass, Top Ten War Crimes Suspects, George, June, 1999.
224
225
4. Peter Kreeft, Making Sense Out of Suffering (Ann Arbor, Mich.: Servant:
1986), viii.
5. Philip Yancey, Where Is God When It Hurts? (Grand Rapids, Mich.: Zondervan, 1990), 15.
6. Ibid., 20, quoting novelist Peter De Vries.
7. The OmniPoll, conducted by Barna Research Group, Ltd., January, 1999.
8. Charles Templeton, Farewell to God, 201-2.
9. Vidi: Matej 7,7.
10. Vidi: Peter Kreeft and Ronald K. Tacelli, Handbook of Christian Apologetics (Downers Grove, 111.: InterVarsity, 1994), 48-88.
11. Vidi: Leo Tolstoy (David Patterson, translator), Confession (New York: W.
W. Norton & Co.: 1996), Reprint edition.
12. Harold Kushner, When Bad Things Happen to Good People (New York:
Schocken Books, 1981), 43.
13. Vidi: Rimljanima 5,3-4.
14. Jevrejima 5,8.
15. 2. Petrova 3,9.
16. C. S. Lewis, The Problem of Pain (New York: Macmillan, 1962), 93.
17. Vidi: Matej 9,12-13.
18. Jeremija 6,13a.
19. Isaija 64,6a.
20. Charles Templeton, Farewell to God, 201.
21. Filibljanima 3,8.
22. Philip Yancey, Where Is God When It Hurts?, 255-56.
23. Warren W. Wiersbe, Classic Sermons on Suffering (Grand Rapids, Mich.:
Kregel Publications, 1984), 92.
24. John 16,33.
25. John R.W. Stott, The Cross of Christ, 335-36, the last sentence quoting
P. T. Forsyth, Justification of God (London: Duckworth, 1916), 32.
DRUGI PRIGOVOR: PO[TO SE ^UDA KOSE SA NAUKOM, ONA NE POSTOJE
1. Richard Dawkins, Snake Oil and Holy Water. Dostupno na:
www.forbes.com/asap/99/1004/235.htm [1999, Nov. 19].
2. R. Douglas Geivett and Gary R. Habermas, In Defense of Miracles
(Downers Grove, 111.: InterVarsity Press, 1997), 280.
3. Charles Templeton, Farewell to God, 21.
4. Citirano u: Nicky Gumble, Searching Issues (Eastbourne, East Sussex, UK:
Kingsway Publications, 1994), 99.
5.-. Interviews. Available at: www.pbs.org/faithandreason [1999,
Nov. 21].
6. Dale and Sandy Larsen, Seven Myths about Christianity (Downers Grove,
111.: InterVarsity Press, 1996), 86.
7. Michael Ruse, Darwinism Defended (London: Addison-Wesley, 1982), 322.
8. Vidi: William Dembski, The Design Inference (Cambridge: Cambridge
University Press, 1998); Michael Behe, Darwin's Black Box (New York: The
Fress Press, 1996); and William Dembski and Michael Behe, Intelligent
Design (Downers Grove, 111.: InterVarsity Press, 1999).
9. Rudolf Bultmann, Jesus (Berlin, 1926), 159.
226
24. Francis Darwin, The Life and Letters of Charles Darwin (New York: D.
Appleton, 1887), 202.
25. R. Vallery-Radot, The Life of Pasteur, trans, by R. L. Devonshire (New
York: Doubleday, 1920), 109.
26. Robert Shapiro, Origins (New York: Summit Books, 1986), 99.
27. William Day, Genesis on Planet Earth (East Lansing, Mich.: House of
Talos, 1979), 7.
28. Citirano u: S. Tax, ed., Evolution After Darwin (Chicago: University of
Chicago Press, 1960), 1:57.
29. Vidi: Gordon C. Mills, Malcolm Lancaster, and Walter L. Bradley, Origin
of Life and Evolution in Biology TextbooksA Critique, The American Biology
Teacher, February, 1993.
30. Ernst Haeckel, The Wonders of Life, trans, by J. McCabe (London: Watts,
1905), 111, quoted in: Stephen C. Meyer, The Explanatory Power of Design
in Mere Creation (Downers Grove, 111.: Inter Varsity Press, 1998), 114.
31. Klaus Dose, The Origin of Life: More Questions Than Answers, in
Interdisciplinary Science Reviews 13 (1988), 348.
32. Francis Crick, Life Itself (New York: Simon and Schuster, 1981).
33. How Did Life Begin? Newsweek, August 6, 1979.
34. J. Buell and G. Hearn, eds., Darwinism: Science or Philosophy? (Dallas,
Tex.: Foundation for Thought and Ethics, 1994), 68-69; quoted in: Stephen
C. Meyer, The Explanatory Power of Design, Mere Creation, 126.
35. Vidi: Dean Kenyon and G. Steinman, Biological Predestination (New York:
McGraw Hill, 1969).
36. Vidi: Randall A. Kok, John A. Taylor, and Walter L. Bradley, A Statistical
Examination of Self-Ordering of Amino Acids in Proteins, Origins of Life and
Evolution of the Biosphere 18 (1988).
37. Ilya Prigogine and Isabelle Stengers, The End of Certainty: Time, Chaos,
and the New Laws of Nature (New York: The Free Press, 1997), 71.
38. H. P. Yockey, A Calculation of the Probability of Spontaneous Biogenesis
by Information Theory, Journal of Theoretical Biology 67, 380.
39. Vidi: Charles B. Thaxton, Walter L. Bradley, and Roger L. Olsen, The
Mystery of Life's Origin, 191-96.
40. Ibid., 194.
41. Phillip E. Johnson, Darwin on Trial, 111.
42. A. Dauvillier, The Photochemical Origin of Life (New York: Academic Press,
1965), 2.
43. Peter Radetsky, How Did Life Start? Discover, November 1992.
44. Fazale R. Rana and Hugh Ross, Life from the Heavens? Not This Way,
Facts for Faith, October, 2000 (emphasis in original).
45. Ibid.
46. Peter Radetsky, How Did Life Start? Discover, November, 1992.
47. Ibid.
48. Ibid.
49. Vidi: A. G. Cairns-Smith, Genetic Takeover and the Mineral Origins of Life
(New York: Cambridge University Press, 1982).
50. Citirano u: Walter L. Bradley and Charles B. Thaxton, Information and
the Origin of Life, The Creation Hypothesis (Downers Grove, 111.: Inter229
3. Vidi: Robert J. Wagman, The First Amendment Book (New York: Pharos
Books, 1991), 106. Also see: Chapkinsky v. New Hampshire, 315 U.S. 568
(1942).
4. Vidi: Cohen v California, 403 U.S. 15 (1971).
5. Jovan 14,6.
6. Vidi: John Hick and Paul F. Knitter, eds., The Myth of Christian Uniqueness (London: SCM Press, 1987), 141, quoted in: Paul Copan, True for You,
But Not for Me (Minneapolis, Minn.: Bethany House, 1998), 78.
7. Dostupno na: http://cnn.com/Transcripts/0001/12/lkl.00.html [2000.
January 13].
8. Citirano u: Paul Copan, True for You, But Not for Me, 34.
9. Ravi Zacharias, Can Man Live Without God (Nashville, Tenn.: Word, 1994),
from introduction by Charles Colson, ix.
10. Charles Templeton, Farewell to God, 27.
11. Dela 4,12.
12. Charles Templeton, Farewell to God, 27, emphasis added.
13. Citirano u: Ravi Zacharias, Can Man Live Without God, back cover.
14. 2. Petrova 1,16.
15. Vidi: The Exclusivism of Religious Pluralism, in: Paul Copan, True For
You, But Not For Me, 71-77.
16. Jovan 1,1.14.
17. 1. Mojsijeva 18,25c.
18. Vidi: Psalam 24,3-4.
19. Vidi: Matej 20,1-16.
20. Vidi: Luka 7,36-50.
22. Rimljanima 1,20.
23. Rimljanima 2,14-15.
24. Rimljanima 10,14-15.
25. Jeremija 29,13.
[ESTI PRIGOVOR: BOG PUN LJUBAVI NIKADA NE BI MU^IO LJUDE U PAKLU
1. Bertrand Russell, Why I Am Not a Christian (New York: Simon and
Schuster, 1957), 17.
2. Citirano u: Cliffe Knechtle, Give Me An Answer (Downers Grove, 111.:
InterVarsity Press, 1986), 42.
3. Ova pri~a, uklju~uju}i intervju sa sudijom Cortlandom A. Mathersom, originalno je objavljeno u istra`ivanju koji je uradio The Boston Globes Spotlight
Team. Vidi: Gerard O'Neill, ed., Dick Lehr and Bruce Butterfield, A Judgment
on Sentences: Some Judges Balk at Preset Penalties, The Boston Globe,
September 27, 1995.
4. B. C. Johnson, The Atheist Debater's Handbook (Buffalo, N.Y.: Prometheus, 1979), 237.
5. Jezekilj 33,11.
6. George H. Smith, Atheism: The Case Against God, 300.
7. Vidi: Alan Gomes, Evangelicals and the Annihilation of Hell, Part II,
Christian Research Journal 13 (Summer 1991), 813.
8. Luka 10,27.
9. Vidi: Samuele Bacchiocchi, Hell: Does it Have an End?, Signs of the
232
bili ratnici. Vidi: Catholic Clerics Apologize for Past Cruelties, The Chicago
Tribune, November 14, 1999.
19. David Neff, Our Extended, Persecuted Family, Christianity Today, April
29,1996,14.
20. Mark A. Noll, A History of Christianity in the United States and Canada
(Grand Rapids: Eerdmans, 1992), 51.
21. Dale and Sandy Larsen, Seven Myths About Christianity (Downers Grove,
111.: InterVarsity Press, 1998), 110.
22. Anthony Grafton, with April Shelford and Nancy Siraisi, New Worlds,
Ancient Text (Cambridge, Mass.: Belknap Press, 1992), 132.
23. Ibid., 136. Knjiga Sirahova se ne smatra kao bo`anski inspirisana od
strane protestantskih hri{}ana, iako predstavlja deo kanona katoli~ke crkve.
Tako|e je poznata kao Mudrost Isusova, sina Sirahova, na osnovu autora,
jednog u~enjaka koji je pisao knjigu izme|u 195 i 171 p.n.e.
24. Kardinalovo pismo za Jom Kipur tra`i opro{taj za antisemitizam u crkvi,
The Chicago Tribune, September 21, 1999.
25. Luis Palau, God Is Relevant (New York: Doubleday, 1997), 23, 82.
26. Vidi: Michael Novak, David N. Livingstone, David Lyle Jeffrey, et al.,
Where Would Civilization Be Without Christianity?, Christianity Today,
December 6,1999, 50-59.
27. Ibid., 56.
28. Matej 12,7.
235
O AUTORU
Li Strobel je magistrirao prava na Pravnom fakultetu Univerziteta
Jejl, a diplomirao je i novinarstvo na Univerzitetu dr`ave Misuri. Biv{i
je pravni urednik novina Chicago Tribune. Nagra|en je izme|u ostalog
najvi{im po~astima dr`ave Ilinois za istra`iva~ko izve{tavanje i za
javnu novinarsku delatnost. Svoj put od ateizma do religije je zapisao
u bestseleru Isusov zlo~in.
Preporu~ujemo:
- Isusov zlo~in, Li Strobel
- Poslednji dani planete Zemlje, Tom Hartman
- Masonski i okultni simboli, Keti Barns
- Moj beg od demona, Rod`er Norn
- Tehnologija samouni{tenja - kakve su posledice proizvodnje genetski modifikovane hrane, Dr Marijan Jo{t, Dr Tomas Koks
- Nauka i problem smrti - kriju li velike svetske misterije
odgovore na najva`nija ~ovekova pitanja, Miroljub Petrovi}
236