Barok

- panj. barrueco, port. barooco = nepravilan, neobraen biser

- barok prva epoha koju povjesniari knjievnosti pokuavaju odrediti
znaajkama koje bi bile svojstvene iskljuivo nainu umjetnikog
oblikovanja
- njemaki teoretiar Heinrich Wlfflin prvi poetkom 20.st. usporeivao
djela likovnih umjetnosti i uoio razliitost izmeu pogleda na svijet
umjetnika renesanse i baroka, te kao posljedicu razliito opisivanje i
prikazivanje istoga; on nije govorio o epohama, nego o stilovima, koji se
mogu razabrati i razlikovati i izvan povijesno uvjetovanih razdoblja
- barok puno tee stilski odrediti (od renesanse)
- otprilike u 16.st. i u najveem dijelu 17.st. dolazi do veih promjena u
dominirajuem svjetonazoru, ukusu i nainu knjievnog oblikovanja
- renesansnu svjetovnost zamjenjuje nova duhovnost, renesansnu
racionalnost zamjenjuje sklonost prema iracionalnom, a renesansnu tenju
za jasnoom izraza i tematikom koja je izravno bliska svagdanjici
zamjenjuje sklonost prema nejasnom, tajnovitom, pa i mistinom
- unato razliitim nacionalnim knjievnostima, sve se stilske znaajke i
pojave mogu svesti pod zajedniki nazivnik; naime, sve ih ujedinjuje
pretjerano naglaavanje stila i izraza, koje kao da zanemaruje tematiku i
ono to bismo mogli nazvati temeljnom problematikom ljudskog ivota
- Italija i panjolska: marinizam (prema Marinu), gongorizam (prema
Gongori)
- Engleska: euphuism (prema pripovijesti Euphues, Johna Lylyja)
- Francuska: precioznost (prema nadimku dama koje u komediji Smijene
precioze ismijava Moliere)
- sve se te pojave mogu okupiti pod zajednikim pojmom i nazivom
manirizam
- odnos izmeu manirizma i baroka otvoreno pitanje ??
- manirizam - razdoblje nakon renesanse (kraj 16., poetak 17.st.)
- izvanvremenski pojam stila, tip stilskog oblikovanja
- znaajke baroka ne javljaju se istovremeno u razliitim zemljama; esto
se govori i o razlici izmeu baroka sjevernih, protestantskih zemalja i
baroka junih, katolikih zemalja
- ipak, vremensko se trajanje baroka odreuje godinama 1570. i 1670.
>> sklonost prema religioznosti, misticizmu, onome to odgovara
onostranosti u tematici
>> sklonost prema prebujnosti izraza, naglaenom ukraavanju u stilu
- stil postaje sam sebi svrhom
- odlike baroka: smisao za neobino, tajanstveno, bizarno i paradoksalno,
pa ak i izvrnuto i izoblieno, povratak srednjovjekovnom alegorizmu, koji
se sada povezuje s osobnom simbolikom i s aluzijama na izravne povijesne
dogaaje
- Torquato Tasso (1544-1595)
- talijanski pjesnik; smatra se preteom, pa onda i jednim od utemeljitelja
knjievnog baroka
- ivotno djelo ep Osloboeni Jeruzalem, usporeivan s Oristovim

Bijesnim Orlandom; pomou te se usporedbe najee prikazuju i opisuju i

epohalne stilske razlike
- slinosti:
- borba krana i muslimana, u sreditu epa je opsada, slijedi se epska
tradicija gomilanja brojnih epizoda i digresija, mijeanje mitolokih bia i
udesnih predjela s povijesno utvrdivim lokacijama i injenicama, glavni
likovi su vitezovi, ijim se ratnim i ljubavnim pustolovinama posveuje
najvea pozornost
- razlike:
- knjievna obrada (Osloboeni Jeruzalem podijeljen u 20 pjevanja, pisan
oktavama)
- opi ton (Aristo ironian, ponesen zadovoljstvom u pripovijedanju; Tasso
uvijek gotovo tragino ozbiljan)
- svrha mitologije (Ariosto matoviti ukras; Tasso pokuaj izravnog
povezivanja s kranstvom > osloboenje Kristova groba dobiva
transcendentno, obvezujue znaenje pouke nametnute kranskom
svijetu, ugroenom tada nadiruim turskim osvajanjima)
- kompozicija (sloena, ali ipak manje zapletena od Ariostove)
- Tassov se ep moe shvatiti kao pokuaj da se klasini ep, oslonjen na
tradiciju Homera i Vergilija, uskladi s novom kranskom mitologijom i
novim nainom knjievnog izraza
- on slijedi neku pravilnost oblikovne organizacije, pa je i zaplet
jednostavniji: opsada i osloboenje Jeruzalema, ogranien broj epizoda i
upletanje Neba i Pakla (umjesto grkih bogova) vode zbivanje koje
zavrava na unaprijed poznat nain
- ton vie nije uzvien, nego esto prelazi u svojevrstan lirizam (prizori
ideala pastirskog ivota, esti postupci concetta)
- zbog svega se toga Tassov ep dri uzorom nove varijante epa > barokni
ep
- ostala djela: Stihovi zbirka 2 000 lirskih (preteito ljubavnih) pjesama
mladenaki spjev Rinaldo
posmrtno objavljen spjev Stvoreni svijet
tragedija Kralj Torismondo
Razmatranja o junakom spjevu (nastoji odrediti poetiku epa,
naglaavajui kako ep mora biti jedinstven, vjerodostojan, udesan i
dojmljiv, ali i nadahnut nekim temeljnim etikim ili religioznim motivom)
pastirska drama Aminta, lirska pastorala
- Giovanni Battista Marino (1569 - 1625)
- talijanski pjesnik, najizrazitiji predstavnik manirizma (prema njemu
stvoren naziv marinizam)
- djela: zbirke lirskih pjesama Lire, Galerija i Gajde
- ivotno djelo: mitoloki ep Adonis
- 45 000 stihova > najdulji ep talijanske knjievnosti > zbog te opsenosti,
a istovremene oskudnosti radnje, kritiari taj ep ne dre u cijelosti uspjelim
ostvarenjem
- okosnica epa mit o Adonisu i Veneri
- Marino koristi samo priu o ljubavi Adonisa i Venere, njihovu ivotu u
idilinoj umi, kako je Adonis veoma volio lov i nije sluao Venerina
upozorenja da se uva opasnih ivotinja, te priu o njegovoj smrti <<

jednostavna fabula
- opsenost je rezultat mnotva opisa, epizoda, knjievnih reminiscencija
preuzetih iz Homera, Apuleja, Petrarke, Tassa >> temeljna namjera jest da
izraz postane svrhom sam sebi i da potpuno prevlada nad sadrajem
- tema nije osobito vana, Marina zanimaju stilski efekti (Cilj je pjesnikov
zauditi)
- takva se tehnika svodi na namjerno izazivanje uenja izborom neobinih
i bizarnih motiva (npr. natjecanje pjesnika i slavuja), na zvune efekte, ve
spomenuti concetto, gomilanje neobinih i neoekivanih metafora
- Luis de Gongora y Argote (1561 - 1627)
- panjolski pjesnik, koji je postigao u najveoj mjeri virtuoznost u
pjesnikom oblikovanju koju je njegovao Marino
- najvaniji i najugledniji predstavnik culteranisma (prema culto = uen),
pjesnike kole u panjolskoj knjievnosti poetkom 17.st., koja je kasnije
zbog njegove slave prozvana gongorizam
- djela: poeme Polifem i Galateja, Samoe (izazvale polemike,
suprotstavljanja, oduevljene poklonike i oponaatelje; zbog njih
gongorizam napadan kao pretjerana manira namjerne nejasnoe,
gomilanja efekata, izmiljanja novog, jedva razumljivog jezika)
- Gongora je drao da je pjesnitvo namijenjeno samo izabranima, onima
koji ga mogu razumjeti i shvatiti upravo i jedino kao pjesnitvo, za to je
potrebno znanje, poznavanje tradicije i osobitosti pjesnikog jezika, te
odreena osjetljivost za poetski nain izraavanja
- kod njega, tema u poeziji nema gotovo nikakvo znaenje i ne treba teiti
razumljivosti
- naglasak u poemi na bizarnim metaforama, zvunim stihovima, brojnim
aluzijama na mitologiju i ranije pjesnitvo, neobinom poretku rijei koji
izaziva zabunu, neprozirnosti izraza
- uvodi latinske rijei i konstrukcije, stvara nove kovanice, trai nove
mogunosti u poretku rijei >> krajnja udaljenost od obinog jezika
- cjelokupno pjesnitvo time postaje tajanstveno, dolazi do svojevrsnog
odvajanja od proze, jer se poezija oslanja na oznaitelje, a proza na
oznaeno
- Gongora nije bio svjetski slavan pjesnik
- u panjolskoj u 17. st. (zlatni vijek panjolske knjievnosti) svjetsku
slavu stjeu 3 dramatiara: Lope Felix de Vega Carpio, Tirso de Molina i
Pedro Calderon de la Barca
- njihov uspjeh vezan je uz veliki procvat kazalita u tadanjoj panjolskoj
(svatko je iao u kazalite, glumci i redatelji su slavljeni, predstave su
gledali graani, plemii, sveenici i dvorjani)
- crkvena se drama zadrala u donekle posebnom obliku, nazvanom auto
sacramental
- svjetovna je drama imala naziv comedia, ali je imala nekoliko podvrsta
(najvanija tzv. drama plata i maa > oprema glavnog junaka), od kojih
su neke prikazivane preteno na dvoru, neke preteno graanima
- predstave odravane na otvorenom prostoru koji su ograivale zgrade, te
na balkonima s kojih su takoer gledatelji pratili predstavu; na jednom
dijelu tog prostora bila je pozornica, gledatelji su bili raspodijeljeni prema

staleima, sjedilo se sa strane i sprijeda, a straga su stajali; scenografija

oskudna, ali raskoni kostimi; umetci s pjesmama i plesom
- publika je vrlo ivo sudjelovala u izvedbama ponavljala reenice s
glumcima, burno odobravala i jo burnije negodovala >> prizori su morali
biti dojmljivi, radnja relativno brza i puna preokreta, dijalozi i monolozi
dopadljivo oblikovani, vrlina nagraena, zlo kanjeno; svojevrsni puki
moralizam naprosto je morao proimati sve drame (u suprotnom bi ih
publika izvidala); podrazumijeva se i odreeni shematizam (publika voli
predvidivo ponavljanje s varijacijama)
- Lope de Vega (1562 - 1635)
- prema vlastitim rijeima, napisao 1800 drama; povjesniari knjievnosti
dre da je napisao najmanje 1500 drama + 30ak opsenih knjiga lirskih
pjesama, spjevova, pripovijedaka i romana
- buran ivot
- djela: zbirke pjesama Ljudske rime, Svete rime, Rime ljudske i boanske
Tome Burguillosa
spjevovi Angelikina ljepota, Osvojeni Jeruzalem
pastoralni roman Arkadija
dijalogizirani roman Dorotea
drame Peribanez, Vitez iz Olmeda, Fuente Ovejuna, Najbolji je sudac
kralj, Seviljska zvijezda,
Lijek u nesrei
komedije Vrtlarov pas, Budalasta vlastelinka, Dosjetljiva djevojka,
Vitez udesa
- izvor tematike: Biblija, grka mitologija, stare kronike, narodne legende,
viteki romani, raniji komediografi, svagdanji ivot i aktualni dogaaji
- nenadmano je poznavao ukus i bio miljenikom publike, te je, kao
Shakespear, izvrsno poznavao zanat dramatiara
- s marinizmom i barokom najvie ga povezuje virtuozna rjeitost (njegovi
stihovi imaju samostalnu umjetniku vrijednost)
- Tirso de Molina (1584? - 1648)
- fratar, pravim imenom Gabriel Tellez, pisao pod pseudonimom (nije se,
zbog svjetovnog karaktera nekih svojih drama, htio odve izlagati)
- djela: komedije Srameljivac na dvoru, Pobona Marta
drame Oprezna ena, Osuen zbog nevjerstva
- svjetsku slavu stekao dramom o nenadmanom zavodniku Don Juanu,
punog naziva Seviljski varalica i kameni gost
- tema navodno preuzeta iz legende o besramnom zavodniku, a nakon ove
drame, njome su se bavili mnogi velikani svjetske knjievnosti (Moliere,
Pukin, Byron), kao i filozofi (Camus, Kierkegaard, Freud), psiholozi,
kulturolozi te povjesniari i teoretiari knjievnosti
- Don Juan knjievni tip koji nema prauzor ni u antikoj ni u biblijskoj
mitologiji (kao i Hamlet, Don Quijote i kasnije Faust), dobio je obuhvatnost,
vanost i znaenje koji ga ine graom uvijek novih knjievnih obrada i
teorijskih tumaenja
- lik nadilazi svako etiko odreenje (de Molina > negativac, Byron, Moliere
> simpatian lik)
- neprekidni niz zavoenja >> opsjednut neim emu se ne moe

oduprijeti; slui se varkama, podvalama, laima, ne pree ni od umorstva

kada je izazvan okolnostima, no pri svemu je tome njegova odlunost
fascinirajua
- Don Juan nije rtva ni sudbine ni bogova nego jedino vlastite odluke, a od
nje ne odustaje ni pod koju cijenu
- Pedro Calderon de la Barca (1600 - 1681)
- osnovna znaajka stvaralatva prolaznost ivota eli prevladati u
spoznaji konanih istina, do kojih ovjek moe doi, ali one nisu odve
ohrabrujue
- djela proeta pesimizmom, ali ona su, za razliku od Veginih i Tirsovih, vrlo
stilizirana, dotjerana u obradi, okrenuta prema unutranjem ivotu likova,
te dobivaju osobitu dimenziju dubine i vieznanosti >>> najbolji
dramatiar zlatnog vijeka panjolske knjievnosti, a moda i najbolji
dramatiar cjelokupnog baroka
- napisao oko 120 drama i komedija, oko 80 crkvenih prikazanja (publika je
traila nova djela, ali pisana prema manje ili vie istom uzorku >
ponavljanje s varijacijama)
- unato tome, Calderon dovodi neka djela do visokog stupnja sklada
izmeu scenskih efekata i stiliziranog pjesnikog govora (monolozi
vrhunska pjesnika ostvarenja)
- Calderon pie za odabraniju i obrazovaniju publiku, on je dvorski pisac;
nastoji da poruke njegovih drama odgovaraju vladajuem svjetonazoru i da
potvruju svojevrsnu obnovu religioznosti, pa i prezir prema tatini ovoga
svijeta
- ivot je san, najpoznatija i najglasovitija drama
- neobian zaplet
- romantiari u sadraju njegova djela prepoznaju nemo odvajanja iluzija
od zbilje i uspostavljanja podjednakog prava na istinu sna i jave
- Calderon dramom nastoji postaviti problem odnosa sna i jave, iluzije i
zbilje, istine i privida, uiniti ga predmetom ili graom moguim
tumaenjima, a ne taj isti problem rijeiti
- prema opem miljenju, njegova najbolja drama Zalamejski sudac
- vie realistian zaplet
- naglasak na mudrosti i pravednosti kralja, obrana seljaka samo je
posljedica biranja strane u sukobu plemstva i kralja
- drama vrlo uspjeno komponirana, likovi individualizirani, postavljaju se
pitanja o asti, savjesti, kompetenciji i pravednosti (opet, na ta se pitanja
ne odgovara)
- (ostala) djela: Ljubav poslije smrti, Lijenik svoje asti, Postojani princ,
Luis Peres el Gallego
- povjesniari knji. dre ga posljednjim velikim dramatiarem baroka u
panjolskoj knjievnosti
- John Milton (1608 - 1674)
- prema miljenju povjesniara engleske knjievnosti, posljednji epiar
renesanse, ali se moe smatrati i veoma vanim pjesnikom baroka
- ivotno djelo: ep Izgubljeni raj, kojim je stekao svjetsku slavu
- okosnica epa: biblijska mitologija (biblijska pria o grijehu Adama i Eve, te
njihovu izgonu iz raja)

- u obradi se osjea utjecaj Vergilija (odreena simetrina kompozicija,

nain gradnje stihova, razrada nekih epizoda)
- ep ipak, zahvaljujui odlikama bujnog, uzvienog i pretjeranog baroknog
izraza, uspjeno spaja staru klasinu i novu baroknu tradiciju
- stajalite da prvi grijeh nije posljedica Bojeg nauma, ve iskljuivo
ljudske slobodne volje
- Milton prvi grijeh nikako ne tumai kao katastrofu > zbog njega je
poela ljudska povijest, zbog njega Bog postaje ovjekom i alje Krista, u
njemu se krije svojevrsna uzvienost ljudske patnje, te ne samo gorina
nego i veliina spoznaje
- djela: poetska igra Comus
nedovrena igra Arcades
tragedija Samson borac
ep Nanovo steeni raj

- u epohi baroka nastavlja se proces decentralizacije europskih

knjievnosti koji je zapoeo u renesansi, pa mnoge nacionalne knjievnosti
razmjenjuju knjievna iskustva, njeguju meunarodne stilove, knjievne
vrste i oblike, usavrivi vjetinu knjievnog oblikovanja na svojim vlastitim
jezicima
- i u hrvatskoj je knjievnosti barok vrlo vana, knjievnom proizvodnjom
bogata i raznovrsna epoha
- stvaralatvo se Ivana Gundulia moe svojom knjievnom i kulturnom
vrijednou mjeriti s velikanima toga doba u svjetskim knjievnostima
- Ivan Gunduli (1589 - 1638)
- pisao rimske stihove, 10ak pastirskih drama (sauvane Arijadna i
Prozerpina ugrabljena)
- slavu velikana hrvatske knjievnosti stekao djelima Suze sina
razmetnoga, Dubravka, Osman
- Suze sina razmetnoga poema koja vrsnoom stilizacije i raskonim
bogatstvom baroku svojstvenih ukrasa nadilazi moralne pouke koje je
tematski odreuju
- Dubravka pastirska igra koja je tako vjeto komponirana da stilski
dotjeranim izrazom ini himnu slobodi, pravdi i ljubavi, povezanu s
nepremaenim simbolinim slavljenjem Dubrovnika
- Osman ivotno Gundulievo djelo
- tema: povezana s tadanjim politikim dogaajima
- tema obraena u irokom obuhvatu povijesnih, pseudopovijesnih i
fikcionalnih likova, s raskonom upotrebom brojnih figura, s mnogim
sloenim jezinim postupcima, majstorskim povezivanjem alegorije i
konkretnih zbivanja, moralnih pouka i onoga to bismo danas nazvali
uivanje u samom pripovijedanju
- u novu isprepletenost mita i uglavnom legendarne povijesti postupno e
sve vie ulaziti i novovjekovna filozofija i znanost, koje e igrati vaniju
ulogu u iduim knjievnim epohama