Zane Grey - Crna Legija Joan Randle pritegne uzde svog konja i stade vrhu brijeg

a obraslog cedrovima. S gri njom i sa strahom u srcu ona zaokru i pogle-po maglo
vitom i divljem planinsk om l ancu. - Jim se nije alio sa mnom ree ona. i je to m
islio ozbiljno. On sada i de rav no prema ici Oh, za to sam ga izgrdila! Ta ju n
a granica dr ave Idaho bio je zaista iji kraj, a ove e godine tek nastati najdivl
jije ubije otkako postoji Zapad. Jagma i trka za om dovela je u Kaliforniju hord
e ljudi svih *rsta i klasa koji nisu priznavali z akon. uvari a zatim bogata nala
zi ta zlata u Idahou, od-a tili su tu mutnu ljudsku s truju i ona je poda natrag
. udne prie o krvi i zlatu pr enosile se po logorima, a k opai zlata i lovci sretal
i su ge nepoznate ljude. Joa n se posvadila s Jimom Cleveom i sad se rko kajala
zbog t oga. Imala je dvadeset godina visoka, jaka i tamnoputa. Rodila se u dr av
i ouri gd je je njen otac bio bogat i ugledan, nije, kao mnogi ljudi njegova vre
mena, preijeio put jednome tan etu. Tada je Joan postala ica ujaka koji se odazva
o zovu zla ta. Vrije-poslije t oga pro ivjela je u divljini. Ve miljama je slijed
ila Jimov trag , koji je vo-pre ma planinama, i sad je sjahala da vidi jeli trag
ovi svje i, kao to je vjerovala. On je 5 napustio selo u vrijeme izlaska sunca.
Netko ga je vidio dok je odjahao i taj je to rekao Joan. Malo je razmislila. Bil
a je ve navikla na njegove neozbi ljne prij etnje i dojadila Joj je njegova neodl
unost. U tome je bila nevolja. Jim je bio do broudan i drag, ali otkako ga je upoz
nala on nije pokazao nikakvu snag u znaaja. St ajala je uz svog konja i gledala u
daljinu prema tamnim planinama. B ila je to hr abra i domi ljata djevojka, vina
konjima i tragovima, a znala se bri nuti sama o seb i. Nitko joj nije morao rei d
a je Jim ve dosta daleko odmakao. Nad ala se da e ga su stii. On se uvijek dosad po
kajao, ali ovoga puta je bilo drukije. Prisjetila se nj egova suhonjavog blijedog
lica, tako blijedog da su se sunane p je-ge na njemu, ko je inae nije primjeivala,
sasvim jasno pokazale, a njegove oi, o bino blage, zablista le su poput elika. Da,
njegovo lice bilo je trpko i prkosno. Sto mu je ono rekla? Poku avala se prisje
titi. Prethodne veeri Joan ga je ekala u sumraku. Bila se odluila za njega izmeu nek
oliko 'mladia u selu. To on, kako je uvr ijeeno Mislila, nije cijenio. Jim je bio
nevalja o u svemu osim u nainu na koji mu je bilo stalo do nje, ali i u tome, jer
mu je b ilo previ e stalo. Kad je Joan pomislila koliko ju je Jim volio, sve po
jedinosti te veeri ponovo su o ivjele u n jenu sjeanju. Sjedila je sama pod omorik
om blizu kolibe. Sjene su posta jale sve gu e, a onda su se razrijedile pod svjet
lo u mjeseca to izlazi. ula je tiho zuj anj e kukaca, daleki smijeh neke ene u sel
u i um potoka. Jim je zakasnio. Vjero6 se. kao to joj je njen ujak natuknuo, zau krmi, koja je u posljednje vrijeme pore -r ir sela. Selo je sve br e raslo, a Jo
an voljela tu promjenu. Nado li su mnogi st ran -Srubijani, galamd ije i pijanic
e. Nekada je bio ,Lt&k poi do seoske prodavaon ice, a sada je to >Mvz i neugodno i
opasno. inilo se da su te nove lo e utjecale na Jima. Njena ogorenost njegova zak
a njenja bila je na vrhuncu. Us-je sa zemlje odluiv i da v i e ne eka i da kad ga
vidi ka e to je zaslu io. Ba u tom asu zaula je lagano u tanje i . Rije nego to se
uspjela okrenuti obujmi e neije sna ne ruke. Pala je natra ke u grub a j tako da
se nije mogla ni opirati ni vikati, tamno, n ejasno lice pribli avalo se sve vi
e licu. Nagli divlji poljupci zatvorili su jo j opr ili lice, da bi se strastv
eno zaustavili na usnama. Ti su poljupci imali nad njom udnu snagu. A onda je ovje
k pusti. Joan otetura unatrag upla ena, uvrijee na i posramljena. Bila je toliko
sme tena da nije pre-pccrala ovjeka kojeg je inae i te kako dobro pczravala. Smij
eh ga je odao. Bio je to Jim. Virila si da se neu usuditi ree on. Ste sada misli ?
U Joan iznenada uskipti tako stra na srd ba bi ga mogla i ubiti. Nikada mu nije
dala nikakva pravo, nikakvo obeanje, niim mu nije rg'.i na znanje da joj je stalo
do n jega. A on se usudio!... Krv joj navre u o braze. Bila je bijesna za. njeg
a, ali isto tako i na.samu sebe, jer ti fffli'j r *~ zbog kojih mu je toliko zam
jerila iza -su u njoj nepoznat bol i stid. Potresl i su erjeo njeno bie. inilo joj
se da mrzi

Jima. 7 Ti, ti provali iz nje Jime Cleve, ovim je sve svr eno meu nama! Ja mislim
da dosada nije ni bilo niega odgovori on ogoreno. A ovo sada vrijedilo j e mnogo.
.. Meni nije ao... Nebesa... ja sam... te... poljubio! Te ko je disao. Pri neja
s nom mjeseevom svjetlu moglo se vidjeti kako mu blijedi lic e. Osjeala je neku pr
om jenu u njemu: hladan, lakouman prkos. Po alit e zbog ovoga ree ona. j Ne elim v
i e imati ni ta s tobom. U redu, a meni nije ao niti e mi biti ao. Pitala se nije
li mo da pijan. Jimu nikada nije bilo stalo do alkohola. To mu je b ila gotovo
jed ina vrlina. Prisjeajui se njegovih poljubaca, znala je da nije pio. Ne to neob
ino, to ona nije mogla dokuiti. Ne to neobino, to ona nije mogla dokuiti, dog se s n
jime . Da li je nasluivao da e njegovi poljupci imati toliku snagu? Ako se o pet u
sudi! Zadrhtala je, i nesamo od gnjeva. Ali, ona e mu ve oitati bukvicu. Joan, polj
ubio sam te jer vi e ne mogu biti lutalica ree on. Ja te volim, i bez teb e sam n
itko i ni ta. Nije mogue da ti ba nimalo nije stalo do mene. O enimo se... Ja u. .
. Nik ad! odgovori ona srdito. Ti nisi ni za to. Nije tako, Joan strastveno je p
rosvje dovao. Ja sam nekad radio, ali otkad sam te be sreo, ne mogu se smiriti.
Lud sam za tobom. Ti dopu ta da drugi momci jure za to bom. Neki od njih nisu do
stojni da... Oh, ja sam lud cijelo ovo vrijeme! Nekad m e mori e nja, a nekad lju
bomora. Pru i mi priliku, Joan. 8 Za to? odgovori ona hladno. Za to da priliku?
Ti si n esnala ljiv, ni ta ne ra-kad iskopa malo zlata, ti ga potrati . Ne-ni ta
osim re volvera. Ni ta drugo ne zna neMo da e i to biti jednom od koristi odJlme
Cleve, t i ak nisi kadar ni da bude lasta vi ga vrijeati. N= te rijei on se silo v
ito tr e, a zatim se nad nju vei nego to je uistinu bio. Joan Randle, misli li ti
za ista t ako? Da, ba tako odgovori ona. Konano je Qa bijes u njemu. To je zaint
eresir a i ub-enu srd bu. Dakle, ja sam takav slabi, takav beski-k da ak ni lo ne m
ogu biti? * o je ono to misli o meni po to sam se zbog ljubavi za tobom? Ona se
podrugljivo nas mija. Osjeala je ud-1 i topi"- radost dok mu je zadavala bol. Tako
mi Boga, ja u ti ve pokazati uzSto mi li mo e , Jime Cleve? upita ona 'ptcT~agi.~
vo. Ja u p tre s ti ovaj logor. Poi u na gra-|Me2. Pri dru it u se Kelisu i Guldenu .
.. Cut : o ns eni, Joan Randle! > su bila imena udovi nih, nepoznatih i div-pKz k
oji su pripada li rastuoj i u asnoj le -b Ersnid. Tamo negdje ivjeli su opasni ba
n-kradljivci. d rumski razbojnici, uboji ce. Sve ^mrrkanja donijela sa u nekad m
irno i ti-b neja sne i stra ne vijesti o nji ma. Nejasna 9 slutnja ugrize Joan z
a srce. Ali, to j e samo Jimo-va luda prijetnja. On ne mo e uin iti tako ne to, J
tikad bi i mogao, ona mu to nikad ne bi dopustila. Ali, nedokuivi su postupci ene
, i ba zbog toga o na mu to ne ree. Glupost! Ti nema hrabrosti za to! uzvrati ona
i ponovo se podrug ljivo nasmija. Upalih oiju, bijesan, on je pogleda dugim prko
snim pogledom, a zat im st, bez ijedn e rijei udalji krupnim koracima. Joan ostade
zauena i zbunjena, ali ga ne pozva da se vrati. I sad, u podne idueg dana, ona ga
je slijedila IDU je i milje u pravcu planina. U putila se irokom stazom, jednom
od onih staza koje ko riste kopai zlata i lovci. Ni je bilo opasnosti da zaluta.
Jedina pogibao kojoj s e izvrgavala bila je mogunost da sretne nekog od tih granin
ih lupe a koji su u pos ljednje vrijeme bili esti posjet ioci sela. Naskoro ona p
onovo uzjaha i uputi se niz brijeg da bi po la milju ili n e to dalje. inilo joj
se da e iza svake stijene i cedra naii na Jima. On joj je sigurno samo pr iprijeti
o. Ali, ona mu se naruga la na nain koji ni jedan pravi mu karac ne bi otrpi o. A
ko u njemu ima imalo znaaj ajj to bi sad trebao dokazati. Osjeala je sve veu gri n
ju savjesti i strah pri po misli da bi se mogao utei bilo kakvoj krajnosti. Napok
o n, on je ipak bio djeak, s amo godinu-dvi-je stariji od nje. Da li ga je krivo
pro

sudila? Ako nije, bila je u najmanju ruku gruba prema njemu. Ali, on se usudio d
a je poljubi! Svaki put kad bi pomislila na to podilazili su je trnci zbunjenos
t i i stida. I na koncu, Joan se zaudila otkriv i 10 b se usprkos njenom povrijee
n om ponosu, usprkos svai i tome to je Jim oti ao, a ona ga slijedi., a posebno u
sp rkos kajanju i strahu to rastu, sre vi e u njoj i protiv nje ne volje javlja n
eko fcdro po tovanje prema Jimu Cleveu. | Popev i se na jo jedan brijeg, ona ope
t s tade. Sce je meu zelenilom ugledala konja i jahaa. Srce joj jae zakuca. To se s
igur no Jim vraa. Dakle, on je samo prijetio. Osjetila je olak anje i zadovoljstv
o, a istovremeno joj je zbog neega hac ao. Njeno mi ljenje bilo je, dakle, isprav
no. M eutim, ubrzo ustanovi da konj nije Jimov. Tada se opreza radi sakri iza jed
nog bu na i odatle nastavi promatrati. Kad se jaha pribli io, ona casabra da to n
ije Ji m, nego Karvev Roberts, je-j od njenih susjeda i dobar prijatelj njena uj
aka. Iz i av i iz skrovi ta, glasno ga pozdravi. Bilo je rr_aajno da se na zvuk nj
ena glas a Roberts nag'o trgnuo i posegao za svojim revolverom. Ali, loci j-e pr
epozna. I Zdravo, Joan! uzvikne on uputiv i se k j Po teno si me upla ila. Nisi
valjda sa ma Ipv oj pusto i? Po la sam za Jimom. Kad sam te ugledala, tnJiP.ri s
am da je t o on. K Slijedi Jima! Sto se dogodilo? L Posvaali smo se. Zakleo se da
e se pri-Mf cm&i band itima na granici. Bila sam luda i rek-|| k neka ide... Ali
, sad mi je ao... i pok u a-ga stignem. Ofa!... tako, to je, dakle, bio Jimov tr
ag. sam iji b i mogao biti. Trag skree neko liko unatrag i produ uje stazom prema
granici, sigu rno, bio sam tamo i vidio. Joan pozorno pogleda Robertsa. Njegovo
prestra eno i posivjelo lice bilo je nalik na stijenu, a oi su mu izbjegavale nje
n pogled. Ti n e vjeruje da e Jim uistinu poi tamo? upita ona u urbano. Vjerujem d
a hoe, Joan odgo vori on poslije kratke stanke. Jim je dovoljno budalast . Odskor
a je postajao sv e lakoumniji. Joan, vremena sada nisu takva da bi mladog ovjeka
mogla uiniti dobri m. Jim je neku veer izazvao tuu. Umalo nije ubio mladog Br adley
a. Mislim da ti to zna . Ni ta nisam ula odgovori ona. Reci mi zbog ega su se tukl
i? Ka u da je Brad ley govorio uvredljivo o tebi. Joan osjeti neku slatku i topl
u navalu krvi u src e, jo jedno novo i udno uzbuenje. Ona nije voljela Bradleya. B
io je grub i nasrtlj iv. Za to mi Jim to nije rekao? izgovori ona poluglasno, ka
o da pita samu sebe. Bit e da nije bio odu evljen izgledom Bradleya poslije tue od
govori Roberts smijui se . Hajdemo, Joan, okreni konja i poimo kui. Joan je asak-dva
utjela. Gledala je p reko v alovitih zelenih bre uljaka prema sivim vrletima pl
anina. Duboko u du i o sjeti uzbuen je. Njen otac je u mladosti bio pustolov. Zov
krvi joj potrese tijel o. A bila je i nepravedna prema ovjeku koji ju je volio.
Poi u za njim ree ona. Robe rts se nije iznenadio. Pogleda uvis da ocijeni polo aj
sunca. Mislim da ga mo em o sustii i vratiti se kui prije suneva zalaska ree on krat
ko dok 12 je skresao svog konja. Poi emo ovim prea--nr- thht-vjkn milja i naii na nje
gov trag. Ne moje: mimoii. uputi ustrim kasom. Joan ga je na je bila toliko zaoku
pljena svojim mu se zabora v ila i zahvaliti. Uskoro dolinu, usku rasjeklinu meu
brego-ri e. inilo se da je d olin a miljama >u se dohvatili polovice, Roberts zov
nu pogledav i u zemlju, vidj e da su na-v trag. Ovdje Roberts uspori i oni lani
poo e za tragom koji je iz dol ine ronak i dalje u planine. Joan nije ni d vrijem
e prolazi, jer je neprestano i jed u nad i da e ugledati Jima. Ro-1 as zagledao u
sunce koje se sve vi e zapadu. Poslijepodne je bilo dobrano an se poe zabrinjavat
i zbog svojih ila je sigurna da e stii Jima i da dovoljno rano, pa nije ostavila n
i-? o svojim namjerama. Vjeroja tno ju tfcog o tra io. ostajao sve neravniji, kam
enitiji. Tu cedrovi i skupine bo rova. Jeleni su i tare,

a tetrijebi upla eno uzlijetali ah kopita. Vrelina ljetnjeg poslije-m postajala

je sve bla a. Bkr'm da je bolje ako se vratimo ree i osvrnuv i se. Samo naprijed
odgovori Joan. konje i po urili. Konano se dohva-ie. Ugleda e ispod seb e ovalnu
plit-njao se varljiv dojam da su daleke : iza nje. Kroz dolinu je krivu dao ljes
kao se na suncu poput crvene vrpce. Je-* 13 Nijednog ivog stvora nije bilo na v
i diku. Joan je sve vi e gubila hrabrost. Jedva d a je bilo ikakve nade da tog d
an a stignu Jima. Njegov trag skretao je lijevo i b ilo ga je sve te e slijediti
. N a kraju, da bi sve bilo jo gore, Robertsov konj se o kliznu na kamenitom dnu
pot oia i ozlijedi nogu. Roberts ga potjera, ali konj s muk om od e-pesa samo nek
oliko koraka. Roberts sja e da bi pregledao ozljedu. Dobro je, noga nije slomlje
na ree on glasom u kojem se osjealo da je ozljeda i te kako ozbiljna. Joan, mislim
da e na i kod kue n oas imati razloga za brigu, jer tvoj konj ne mo e nositi nas d
voje, a ja ne mogu ho dati tako dugo. Joan sja e. Pomogne Robertsu da vodom iz p
otoka ovla i i a eni i nateeni zglob konja. Zane sena poslom i sa aljenjem prema i
votin ji zaboravi naas svoje vlastite brige. Mislim da se moramo ovdje ulogoriti
ree Rob erts ogledajui se. Sreom ponio sam sve t je potrebno da ti bude udobno. to
se vatr e tie, bit e dobro da budemo opre^pi da j e ne lo imo po to padne mrak. -To
me se ne da pomoi odgovori Joan. Sutra emo poi dalje za Jimom. On sada ne mo e bit
daleko. Bila je zadovoljna to se ne mogu vratiti kui do sutra. Roberts skine vreu
sa stvar ima, a zatim rased-la svog konja. Upravo se saginjao d a otpusti ko-lan
Joaninog sedla kad se iznenada, trgnuv i se, uspravi. Sto je to? Joan zauje mukl
e udarce po tratini, a zatim o tar udarac nepotkovanog kopita o kame n. Osvrnuv
i se, ugl eda tri konjanika. Upravo su pri14 ^batekti. Jedan jaha pokaza u njenom
prav-Ctaa sjaci rumenilom sunca na zalazu dje lovali b ta, * i zlokobne spodobe.
Joan zabri nuto leci Robertsa. On je gledao ukoeno , a u oi-airt se mogao proitati
izraz prepo znavanja, pfcraa dah. on promrmlja neku kletvu. Premaze bila sigurn
a, Joan je vj erovala da mu je pcsrrjelD. Tri konjani ka se zaustavi e na rubu S
z. redan od nj ih je vodio mazgu natovarenu kgea i ubijen im jelenom. Joan je vi
djela mno-^jagi ra po svemu sudei posve slinih ovima, yr.fin r ikada nije na nju os
tavio tako sna-c; ara_ Zdravo pozdravi jedan od njih. ,1 tada je Joan bila sigurn
a da je Robertsov o mrz poput pepela. Nisi li ti to, Kells? Robertsovo pitanje b
ilo je potvrda da je prepoznao ovjeka, a smijeh upitanog bio je odgovor, ako je i
kakav odgovor bio potreban. Tri konjanika prijeo e potok i opet stado e, lijeno,
kao da vremena ima na pretek. Sv i su bili mladi, ispod trideset godina. Dvojica
od njih, koji dot ad nisu progovo rili ni rije, bili su lo e odjeveni, prostakih
crta lica i, uope, n alikovali su na si jaset ljudi koje je Joan viala svakog dana
. Kells je bio ovjek drukijeg kova. Dok n ije gledao u nju, podsjeao ju je na nekog
a koga je poznavala davno, jo u Missourij u, a kad bi je pogledao, bila je na ne
ki neobian nain sigurn a da tod ovjeka nikada dotad nije vidjela. Bio je blijed, si
vih oiju, inteligentno g izgleda, prijazan. B io je nalik na ovjeka koji je nekad
bio d entlmen. Ne to ud no, neshvatljivo i sna no bil o je u njemu i okru ivalo g
a. Je li to bio dojam k oji je ostavljao svojom pojavom ili je tako djelovalo nj
egovo ime? Kells! To je za Joan bila samo rije, ali je ta rije u sebi nosila bezim
enu i groznu slutnju. U posljednjih godinu dana mnoge mr ane prie prenosile su se
od logora do logora u Id ahou, neke neobine i toliko u asne d a bi bile vjerojatn
e, a sa svakom novom priom rasla je glasina o Kellsu i stra na i zvjesnost o nagl
om porastu skupine demona u ljudskoj spodobi, tamo 16 jjranici. Ali, nitko u sel
u, ni bilo u koma, nije n ikad ni u misli priznavao da elisa. Da li ih je strah
prisiljavao na mu je zapan jilo to da je Roberts oito iva o Kellsa. ase i pru i r
uku. Roberts je prihvati i

: smo se sreli posljednji put? upita Misliim da je to bilo negdje oko Fresna lob
erts, a bilo je oito da nastoji pri-ko tiko ga se doimlje sjeanje na taj susret.
T aa Kells dodirnu e ir i nakloni se Joani i je hitrim pogledom. prilino izvan put
a, zar ne? upita on - TtP,<:n da jesmo odgovori Roberts osloba-a se pomalo svoje
s uzdr ljivosti. Glas mu je ijB5Ei;i i nije zastajkivao. Tra ili smo ko-IfBsibi
rsc a gospoice Randle. Neka mo je zalu-OtiSfi smo predaleko i ne znamo gdje bi .
A on da je moj konj uganuo n ogu. Bo-a veeras ne mo emo krenuti kui. Jeste? iley.
Gradi Billa Hoadleva. Oko triDcfcro, Robertse, ako nemate ni ta protiv, se ulogor
iti o vdje zajedno s vama Kells . Imamo svje eg mesa. Smje loga on uputi nekolik
o rijei svojim , Oni poo e do obli njeg cedra i povrati konje i vaditi stvari iz z
ave lj aja. JpJMa Ruberts, naginjui se bli e Joani i kao Ejerava razmotati svoj z
ave lja j, pone pro-ppr-tati - To je Jack Kells, kalifornijski 17 t* BR, drumski r
azbojnik . Revolvers, vra ki okretan i brz. Kad sam ga vidio posljednji put imao
je konopa c oko vrata. Odvodili su ga na vje anje. Kasnije sam uo da su ga osl ob
odili njeg ovi prijatelji. Joan, ubit e me samo ako mu padne na um. Ne znam to da
radim. Za ime bo je, izmisli ne to!... Upotrijebi svu svoju ensku domi ljatost
!... Ni smo se mogli nai u gorem kripcu! Joanu podio e hladni marci, osjeti muninu
i gotovo se onesvijesti. Osjetiv i da tetura, ona sjedne. Zaprijetila joj je vel
ika opasnos t. Ljudi poput Robertsa ne govore ovako bez razloga. Bila je hrabra
i navikla na opasnosti, ali ovo sada bilo je d rukije i sve to je dotad do ivjela
u usporedbi s ovim bilo je beznaajno. Ne mo e shvati ti Robertsovo natucanje. Za
to bi ga ub ili? Oni nemaju ni zlata ni ikakvih vrijedn osti. Cak ni njihovi ko
nji nisu takv i da bi nekoga potakli na pljaku. Mora da je Robertsu i njoj prijet
ila opasnost z ato to je ona djevojka, uhvaena u divljini, la ki plijen za ljudezvijeri. ula je da se to dogaalo. Pa ipak, nije vjerovala da bi se to moglo njoj d
ogoditi. Robert s je mo e za tititi. A onda, taj, ljubezni Kells! Govori uglaeno,
kao obrazovan ov jek, i na njemu nema niega od zapadnjake grubosti. O n joj sigurn
o nee nanijeti nik akvo zlo. Misli joj zaokupi e strah, kritinost polo aja, mogunos
t da se izvue, ali u nje nije bilo dovoljno domi ljatosti. Nije znala smisli ti k
ako da se snae u od reenoj situaciji, ak nije mogla ni nagaati u kakvoj e se situa ci
ji mo da nai. Dok je sjedila u sjeni cedra, ljudi su se pripremali za logorovanje
. inilo se da joj ni jedan od njih ne poklanja nikakvu pa nju. Dok su radili, raz
govarah su kao b ilo koji putnici, alili se i 18 nijsiL Kells je nalo io vatru, d
onio vodu, a onda wr ac podebljeg cedrovog granja za nonu logor-sci vatru. Jedan
od stranaca, kojeg su zvali Bili, apjdarrso je konji ma prednje noge, a drugi je
odbaci ETe ljaje, ra zastro navo teno platno i isprazno: ssasne vree. Roberts je
pripremio tijesto za Smec zae i zarumeni sumrak, ah se ta rumen aiirs- razie. Upr
avo se spu tala tama k ad Roberts prae Joan nosei pogaice, kavu i meso divljai. Evo
tvoje veere, Joan izgovo ri on priliite glasno i bodro, a onda pro aputa: Mo da *p
tg i nije tako lo e. Ci ni mi se da su svi pri-jpme.;ski raspolo eni. Ah, ja sa
m upla e n, Joan. ti ne b i bila tako prokleto zgodna, ili e on nije vidio! Ne b
ismo li mogli potajno umai u mraku! mtamrati ona takoer apui. Jtogii bismo poku ati.
Ali, to nee biti ni I iakv s koristi ako smjeraju neko zlo. Jo ne afcc-ii i to s
e mo e dogoditi. Bilo bi do bro da m jraSisjava stidljivom i plahom. Sa mo ne gu
bi S iikrc toga on se vrati logorskoj vatri. Joan lila f'.-i-'na Pojela je i pop
ila o no to su joj UJ i m Jo j je pomoglo da se lak e snae u stvar-sgnflb.. I pre
mda je njo m jo uvijek vladal a pre-BpliBBEssi. postajala je sve radoznalija. Os
jeala oarana sv ojim neugodnim p olo ajem, je bila osjeajna djevojka, jake volje i
ta se obuzda. Odu vijek je eznul a za nese* z sama nije znala za ime, mo da za u. U
znemirivale su je mis li o izvje snim tHuauL Osjeala je da bi joj se tamo moralo
itafoec . Neke knjige su

je svojevremeno 19 zaokupljale, ak dok je jo bila dijete i esto na zaprepa tenje n

jene majke, jer su te knjige govorile o divljim prostranstvima, ivotu na moru,
p ustolovinama, krvoproliu . Uvijek su govorili da je trebala biti djeak. Potpuno
se smrailo. Blijed, uzak oblak, okru en zvjezdanim nizom pru io se preko vedr og
ne ba. Vjetar je stenjao meu cedrovima i raspirivao grane na logorskoj vatri. I s
kre su vrcale u mraku, a s dimom je dopirao do nje sladak, re-zak miris cedrovi
ne. Kojoti su lajali u gusti u, a sa udaljene kose dopirao je zloguki zov vuka.
Log orska vatra nije bila novost za Joan. Ona je pre la savane putujui u kolima i
u n jima je esto do ivjela beskrajno odjekivanje ratnog krika neprijateljskih In
dijan a ca. Tjednima je tra ila zlato i lovila u brdima sa svojim ujakom, ali ni
kad ka o te noi nije tako potpuno do ivjela divljinu i osamu. Roberts je kleei vla
nim pij eskom strugao peicu u kojoj je pekao pogaice. Njegova veli ka upava glava n
jihala s e u svjetlu vatre. Izgledalo je da sporo ali pomno razmi lj a o bremenu
koje mu se svalilo na lea. Bili i njegov drug le ali su uz jednu stijen u i polu
glasno ra zgovarali. Kells je stajao obasjan plamenom. Iz lule je povlaio duge di
move, a on da ih visoko otpuhivao. Niega napadnog nije bilo u njegovu stasu , nit
i je neki o sobit dojam pobuivalo njegovo lice, ah ga nije trebalo pogledati dvap
ut, pa da se vidi da to nije obian ovjek. Neka vrsta estine izbijala je iz njeg a.
Joan se uini lo da je on s vremena na vrijeme gleda, ali nije bila sigurna, jer
su zbog udalj enosti njegove oi bile samo dvije tamne sjene. Skinuo je kaput i sa
d je bio u ra skopanoj bluzi, mekanoj 20 ko ulji s nemarno vezanom crnom kralj)
bokovima mu je visio iroki ko nati futroli te ak revolver. Na neobinom osi pi tolj,
pomisli Joan, i kad hoda i sigurno nji e i mora da g udara po nozi. e vjerojatno
ga stavlja na n eko drugo a mi ima li kakav pokriva za djevojku? Kells Robertsa i
zvukav i lulu iz usta. arr. s edlene gunjeve odgovori Roberts. nismo oekivali da e
nas no zatei na u ti dati ree Kells odmaknuv i se Bit e hladno. Vrati se sa pokri-Hb
ad ga Robertsu. lj-ep a hvala promrmlja Roberts. u priiei uz vatru nastavi Kells i
sjedne i za uti . lo se kao da se zaE * iccese Kellsov pokriva i nekoliko Snejev
a do mjesta gdje je bila Joan i, po-ffi a -e. poe istiti zemlju od kamenja. iEro k
amenito mjesto ree . Ipak se 3e spavati, ba rem malo. pcre prostirati vunene pokri
vae. Joan ja je pov ukao za jahau suknju i ona be apne Roberts prikriv i l, i uope
neu spavati, vrati l ogorskoj vatri. Joan ni-pospa na, ali se htjela vladati legn
e na le aj i navue po kri-ima utihnu razgovor. Uskoro njoj vukui svoje sedlo i le
e pridigne i vidje Ke llsa kako 21 sjedi nepomino gledajui u vatru. Legav i ponovo
gledala je dugo u hla dne sjajne zvij ezde. to e joj se dogoditi? Nije stra no!
None sjene, ti ina, pris utnost neobinih ljudi, sve joj je govorilo da e se ne to d
ogoditi, i sve vi e ju j e pro imala jeza. Le ala je budna. Bilo je nemogue zaspa
ti. Odjednom svim njenim mislima ovlada jedna misao: da se u mraku neujno izvue, n
ae svog konja i pobjegne o d toga nepoznatog zl a. Dugo je razmi ljala o tome pla
nu. Da nije bila vina prili kama na Zapadu, vjeroja tno bi ga poku ala ostvariti.
Ali, ona ga odbaci. Nije b ila sigurna da e se neprimj etno izvui, a ako se i izv
ue, hoe li nai svog konja, da l i e umaknuti potjeri, da U e pronai pravi put do kue?
it e najbolje da ostane s Robe rtsom. Odluiv i da tako postupi misli joj poteko e
mirnijim tokom. Njom ovlada ma laksalost i drije-me . Toplina pokrivaa je umiri.
eljela je ostati budna, ali se sve te e odupira la snu. Mora da su joj tako pro
li mnogi sati. Vatra je slabila i rasplamsavala se , sjene su tamnile i postajal
e svjetlije. Netko je s vremena na vrijeme ustajao i bacao drva na vatru. U mrak
u je odzvanjao bat sputanih kon jskih kopita. Vjetar se uti ao, a kojoti pobjegl
i. Vi e nije mogla otvoriti oi. A onda ma-lo-pomalo, svij est o noi, divljini i o
uspavljujuoj toplini pokrivaa i ezn e. Kad se probudila, hladan zrak tipao joj je o
braze. Naglo otvori jasne i svije tle oi. Vrhovi cedrova su se zarumenili od zrak
a sunca na izlasku. Vatra je pucke tala . Modri dim dizao se pravo uvis. Joan sj
edne i naglo se prisjeti svega. Rob erts i Kells poslovali su oko vatre. Bili je
donosio vodu. Njegov drug je doveo konje

i razvezivao im noge. 22 da nitko ne obraa pa nju na Joan. Ona i poravna zamr enu
kosu, koju je, dok je pcEaaa . ttvijek nosila spletenu niz lea. Spavala je, jBic
jt u izmama! To joj se dogodilo prvi put u JbniciiL. Kad je oti la do potoka da
o pere ruke i is se smije, mu karci se, kako joj se inilo, jo mnjek nisu osvrtali
n a nju. Poela se nadati da je Hicens preuveliao opasnost. Njen konj je bio prilii
la) plah i nije volio da ga diraju tue ruke. 3Sj; se tmakao od ostalih konja. Joan
poe k apsnm. S mjesta gdje je stajao n ije se vidio lo-JTnir1 se vratila s potok
a i privezala konja, bila toliko ohrabr ila da je mogla prii vatri i liti mu karc
e. jutro ree veselo, asu Kells joj je bio okrenut leima, maknuo, nije se osvrnuo n
iti je bilo rim znakom pokazao da je uo njen 1 je zario u nju drsko, ali bez rijei
, z zvrati pozdrav i kad ga je, potaknuta om, hitro pogledala, on se okrene u to
joj je bilo dovoljno da vidi kako smo i izmoreno. lada pretrpi iznenadan i silov
it udar. ilo u redu, ali ona nije mogla pogo-ih i sumnja ukoi e joj udove. Osje-"
olj stvo kad je sjela na obli nju sti-| joj je donio do ruak, ali nije ra om, nij
e je ak ni pogledao. Ruke su l Sto se to dogaa? pitala se. ra " vatri. Joan se moral
a pr isiliti da sigurna samo u jedno, da mora pri-e snage i hrabrosti jer e joj i
jedn o 23 Tada primijeti da Roberts i Kells razgovaraju, ali tako tiho da nije
mogla u ti o e mu govore. Po Robertsovim kretnjama je shvatila da on neemu daje est
ok otpo r. Pres tao je govoriti kao da je sukob bio rije en. Roberts je urei i po
srui priku pljao i umo tavao svoje stvari, a zatim po ao po konja. ivotinja je jo
epesala, ali je bilo oito d a je sposobna za put. Roberts osedla konja i natovari
na nj sv oj zave ljaj. Zatim osedla i Jo-anina konja. Uiniv i to, prie bli e uzdi
gnuta ela, kao ovjek koji se mora su oiti s neim ega se boji. Mi smo spremni, Joan. I
demo zovnu on jakim, ali neprirodnim glasom. Joan se uputi k njemu, ali tada Kel
ls stupi i zmeu njih. Nje kao da i nije bilo, k ao da je ni ne primjeuje, tako se
taj zloslut ni ovjek dr ao prema njoj. Okrenut Robe rtsu on se zaustavi na udalje
nosti od nek oliko jardi. Robertse, pojasi konja i gubi se ree on. Roberts ispust
i uzde i uspr avi se. Maska vi e nije bila potrebna. Sada je bio sasvim siguran
u ono ega se do tad samo pribojavao . Pretvaranje je bilo uzaludno. Sad mora biti
mu karac. Njeg ovo lice postade blije do i odluno. Ne, neu poi bez djevojke ree. Al
i, ne mo e je ot eti! Joan se ukoi od zaprepa tenja. Tako, dakle, to je ono to se
trebalo dogoditi . Srce j oj gotovo stade. Bez daha, drhtei, gledala je dva mu k
arca, koji su u nj enim oima po primili goleme razmjere. Onda u poi s vama odgovori
Roberts. Tvoje dru tvo nije po eljno. Ja u ipak poi. Bila je to samo igra rijeima.
Roberts je hlad24 i nepokolebljivo prihvaao ono to se mo-KstL A Kells je sudei po
glasu, bio jo iran . blag, dobrohotan I ljubezan. a U ti imalo razuma, Robertse
? upita fcti ; ne od govori. kui. Nemoj pista rei, ili reci bilo to, Seli nastavi
Kells. Ti si mi ui-*u Kaliforni i. Ja pamtim usluge. Budi poi svojim putem. >ez nj
e. Borit u se ako treb a izjavi gnuv i naglo rukama. je propustila da zapazi izva
nrednu po-jedosivih oij u koje su gledale Robert-i Boe , njegov pogled, njegove r
uke. va ti korist od bo rbe? upita Kells se hladno. To njoj nee pomoi... rao znali
kako e se borba zavr iti , spreman sam da umrem prije nego jku prepustim tvojim
kand ama ts. Ne namjerava m ovdje dalje I i natezali se s tob om. Pusti je, ili.
.. ini mi se da nisi budala prekide ga Kells. mu je bio blag, me kan, uvjerljiv,
hladan. Iz PB izbijala sna ga i sigurnost. Nije moj da se svaam s budalama. Prihv
ati priliku pru am. Poi svoj im putem. ivot je dra-ovjee! Ovdje nema nika

kvih izgleda, za tebe jedna djevojka vi e ili manje? Kells. ja sam mo da budala,
ali , ja sam ov-atreno odgovori Roberts. Ti si neovjek, oao sam te otprije, jo do
k smo bili skupa ti tima zlata. Ali, nisam mogao zamisliti stanju stajati tako
i govorit i slatkorjeivo 25 i ljubezno, a bez i jednog ljudskog osjeaja! Pusti je
i li u posegnuti za svojim re volverom! Robertse, zar ti nema enu i djecu? Da, im
am povika Roberts promuklo. I ta ena e me se odrei ako Joan Randle prepustim tebi.
I ja imam odraslu ker. Mo da e i ona jednoga dana zatrebati ovjeka koji e biti s pr
em an da stane izmeu nje i nekoga takvog kao to si ti, Jack Kells! Robertsov zano
s i gnjev nisu imali nikakva uinka na Jacka Kellsa. Jedino su izazv ali njegovu o
kru tnu narav. Hoe li poi svojim putem? Ne! zagrmi Roberts. Joan je bila oarana hit
rom izmjenom rijei izmeu njenog prijatelja i neprijatelja. A li, sada je svlada gr
stra ha. Gledala je kako se mu karci bore, ali nikada nije vid jela borbu na ivo
t i s mrt. Roberts une poput vuka koji je zauo lave psa. Iz oiju mu je sijevao bijes
. Njeg ovo rame se naglo tr e, a ruka poleti za pi toljem. Za muriv i i pokriv i
u i ru kama Joan pobje- e od mjesta groze. Trala je naslijepo. A onda iza sebe z
auje prig u eni prasak revolvera. 3. Joan je trala posrui preko stijena i grmlja. Na
oi joj je pao mrak, a u du i zavladao u as. Na la se ve meu cedrovima kad je netko
epa s lea. Neije ruke se ovise oko nje pop zmije. Bila je na kraju svojih snaga, a
li nije s e smjela predati. Otimala se dok se nije oslobodila. Bili ju je uhvati
o. On ree n e to to ona nije razumjela. Joan do hvati cedrovu granu i poe se brani
ti od Billa . a ujedno i od hladne crne groze ko ja se popu: neeg ivog zavukla u
njenu du u, njenu krv, njene mi ie. Kad se dovoljno pribrala i smirila, ugleda Ke
llsa koji je prilazio vodei svog i n jenog konja. Viga, Joan osjeti kako je obuzi
ma neka ne-, prodorna toplina. A onda se sjeti Robe rtRo... Roberts? promuca ona
. Kells je p ogleda prodorno. Gospoice Randle, morao sam prihvatiti bor- va im pri
jateljem ree. Vi, vi! Je li mrtav? Samo sam mu prebio ruku u kojoj je dr-j revolve
r. Da to nisa m uinio, nekog bi rani o. tM^ahat e natrag do Hoadlyja i obavijestit
i va e. Tako e saznati da ste izvan opasno sti i u sigurU sigurnim rukama? pro ape
ona. Tako je kao to sam rekao, gospoice Rand27 le. Ako se na granici mo e biti s
iguran, onda j e to mogue samo sa mnom. Ali, ja hou kui. Oh, molim vas, pustite me!
To mi nije ni na kraj pameti. Onda... to ete... uiniti sa mnom? Nanovo je prodorn
o pogleda. Njeg ove su oi bile jasne, bez ijedne mrlje, kao krist al, bez hladnoe,
bez topline, be z izraza. Za vas u dobiti punu bavu zlata. Kako? upita ona udei se.
Ucjenom. Prije i li poslije ti kopai naii e na bogato nalazi te zlata. Znam to sig
urno . Moram i ja ivjeti na neki nain. Dok je to govorio Kells je pritezao kolan
njena sedla. Njego v glas njegovo vlada nje, ljubezan smije ak na njegovu inteli
gentnom licu, sve s e to inilo kao odraz isk renosti. Kad samo ne bi bilo tih neo
binih oiju, ona bi mu sve povjerovala. Ali, ov ako, muila ju je sumnja. Sjetila se
kako je Roberts opis ao tog ovjeka. Nastojala j e prikupiti sve svoje snage, koje
je uzdrmalo saznanje da se Robertsu dogodila n esrea. Meutim, ako je samo ranjen,
ako mu dopuste da od e kui, bar je nee progoniti m isao o njegovoj smrti. Odjedno
m se osjetila toliko o sna enom da prihvati te kou polo aj a u kojem se na la.

Bili je stajao po strani. Njegovo grubo crveno lice glupo se kesilo. Bili zovne
Kells vrati se i pomozi Hal-lowayu da se spakira. Zatim slijedite moj trag. Bili
kimnu glavom i udalji se. Kells viknu za njim: Nemoj zadirkivati Robertsa, on j
e malko zlovoljan. Ha! Ho! Ha! smijao se Bili. 28 Njegov hrapavi smijeh odzvanj
a o je neskladno Joaninim u ima. Ah, bila je naviknuta na ljude ji su se veselil
i onome to je neveselo. Popnite se na svog konja, gospoi ce Rand-ee ree Kells po t
o je sam uzjahao. eka nas dug put. Trebat ete svu svoju snag u. Zbog toga vas savj
et ujem da tiho i bez opiranja poete za mnom i da ne poku avate bje ati. Nee vam b
iti ni od kakve koristi. i Joan se pope u svoje sedlo i pojase za njim. Jednom s
e o svrnula u nadi da e vid jeti Robertsa i da e mu moi mahnuti rukom. Vidjela je n
je-a konja kako stoji osedl an, vidjela je i Billa 0 tovari zave ljaj, ali Rober
tsa nije bilo. Ced1 su bili sve gu i, a onda se logor izgubi s vida. Kad je ponov
o po gledala naprijed , najprije procijeni vrijednost i osobine Kellsova konja.
Razum jela se u konje. Cijeli ivot je provela s njima. Kells je jahao krupnog ria
na iz kojeg kao da je iz virala brzina i izdr ljivost. Njen poni ne bi nikako mo
gao po bjei tom velikom rianu. Ipak, Joan je jo uvijek s nadom pomi ljala na bijeg
, saako joj se pru i zgodna prilika. kJutro je bilo rumeno, vedro, prohladno. O
tar is lebdio je u zraku. Bjelorepi jel en u skoko- pretri preko istine. Zasvoene pl
anine s u crno obrubljenim kosinama zasje njivale uljke u svom podno ju. Joan se
borila sa svojim vlastitim mislima i urjenim osjeanjima. Jahala je kroz div ljinu
trumsMm razbojnikom koji ju je zarobio da bi fcjfcia otkupninu. To je bilo gotov
o nevjer ojatno. Hi;e se mogla osloboditi misli na svakojake opasnosti. Pok u av
ala je za boraviti Robertsove rijei, al joj one nisu davale mira. Samo da nije t
ako 29 zgo dna, rekao je. Joan je znala da lijepo izgleda, ali tome nije nikada
pridaval a osobitu va nost. Bilo je oito da Kellsa nije oarala njena vanj tina, ka
o to je Rob ert s zami ljao. Kells je dosada nije gotovo ni pogledao. Zlato, to
je ono to ta kav ovje k eli. Pitala se koliku bi otkupninu mogao tra iti Kells, k
ako e njen uja k doi do nov ca i postoji li vjerojatnost da se otkrije to bogato n
alazi te zlata . Tada se sjet i majke koja je umrla dok je ona bila djevojica i n
eobian, blagi bo l ovlada njome. Zatim vidje svog ujaka, velikog, krepkog, srdanog
i divnog ovjeka, s njegovim smi jehom i dobrotom, njegovom ljubavlju prema njoj
i njegovom neuga sivom vjerom da e uskoro naii na bogato nalazi te zlata. Stra nu e
uzbunu podii kad douje da je nestala! Selo bi se moglo podvojiti. Nekoliko ju je
mladih ena u tom malom naselju mrzilo, a mladi ljudi e imati vi e mira kad nje ne
bude. Najednom j oj misli skrenu e Jimu Cl eveu koji je bio uzrok njenoj nesrei.
Bila je gotovo za boravila na njega. On je u meuvremenu porastao u njenim oima. B
ilo je ugodno sjeti ti se da se tukao zbog nje i da je to zatajio pred njom! Ipa
k, ona ga je krivo p rosudila. Mrzila ga je, je r joj je bio drag, mo da i vi e
od toga! Ta misao je potrese. Prisjeti se njegovih p oljubaca i ponovo plane od
srd be. A da ga i nij e mrzila, morala bi ga zamrziti na kon tog njegova postupk
a. Bio je besposliar, r uglo u selu. Jurio je za njom i pon a ao se tako da su nj
eni ostali obo avaoci v jerovali da je njoj stalo do njega, da j e nepostojana i
prevrtljiva. A sad je d rukije. Strahovito je pogrije io. Upla io ju j e svojom
prijetnjom da e se pridru iti razbojnicima. Po la je za njim da bi ga odvrat ila
od te pogibeljne na30 re. Gdje je sada Jim Cleve? U glavu joj se misao samo o je
dnoj mogunosti. Jim je od0 prema granici sa vrstom i oajnikom na-m da nae Kellsa, Gul
dena i ostale zloglasne e u tim besputnim predjelima. A ona, uzro-svega, nalazi s
e ovdje kao zarobljenik t og is-Kellsa! Vode je u taj divlji granini kraj. Tace s
e susresti Kells i Jim Cl eve. Jim e je nad Kellsovim rukama. Tada e nastati pakao
. Ta nost pro me je ponovo st ravom. Zadrhtala ali ne samo zbog toga. I ne to dru
go uzbudile njeno bie. Shva tila

je da je to odu evlje-pustolovine. Na tu misao srce joj ivlje ) a onda se zapanj

i i posrami pred tom no1 nepoznatom stranom svoje naravi. I dok su tako njene m
i sli potiskivale jedna d rujutarnji isu sati hitro prolazili. Miljama su se osc
in jali i silazili preko breg ova u podno ju gorja. Najednom se pred njima otvor
i z eleni, divlji jjon utih stijen a to otvara put u planine. Kells stade na tra
vnat oj obali plitkog potoka. Sja ite. Objedovat emo ovdje i pustiti koda se odmo
re ree Joan. Ne mogu rei drugo nego da st e hrabri. Od jutros smo sli dobrih dvade
set i pet milja. Ulaz u kanjon bio je di vlji, ah ukra en ze-cm. Vrbe, johe i ja
sike rasle su uz potok. Ze-obala bila je po put livade. Joan primijeti ne-smeu pr
iliku , jelena ili medvjeda, kako se rada meu omorikama na obronku. Ona sja-tek t
ada po stade svjesna bola u ukoenim ima. Bilo j e ugodno protegnuti ih. Osvrnuv i
pidje ostale mu karce kako dolaze s konjima roni. N aviknuta da brzo zapa a, pri
mijeti da jednog tovarnog konja vi e. Ili mo da prije 31 nije vidjela dobro? Zat
im se o krene na drugu stranu. Kells je rasedlavao konje. Bio je ilav i mi iav. R
adio je brzo i vje to. Veliki revolver s modrim bubnjem njihao mu se o pasu. Sav
ijeni cr ni dr ak ponukao ju je na misao o vrstom zahvatu ake. Kells nije zavezao
noge kon jima. On pljesnu svog riana po stegnu i povede ga k potoku. Joanin poni
ih je sli jedio. ivotinje se na-poji e i oprezno, kli ui se preko stijena, prijeo
e na drugu obalu i izvalja e se u travi. A tada pri-stigo e i ostali mu karci.
Jo an je to bilo drago. Nije o tome mislila ranije, ali sada je osjeala da je bol
je ako nije sama s Kellsom. Tada zapazi da u krdu nema onog jednog konja vi e. T
o joj je bi lo udno, pa pomisli da u njenoj glavi nije sve u redu. Rastovari zave
ljaje, Bili ree Kells. Vatra je opet bila nalo ena, obavljene su pripreme za ruak
. Bili i Hal lowey bili su brbljavi mladii. Kad |p Kells ne bi vidio, kradomice s
u pogledali J oan. Hallwey je zvi dukao neku Dixi-jevu melodiju. A onda Bili, ko
ristei odsutnos t Kellsa koji j e bio si ao do potoka, pone zlokobno kiljiti i po
udno gledati Jo an. Ona se dr ala kao d a ga ne primjeuje i sklanjala je pogled.
Dva razbojnika p oe e dobacivati: Ona je samo ponosna nevaljalka! Ali, mene ne mo
e prevariti. Upo znao sam gomilu ena . Na to se Hallowey grohotom nasmije, a on
da nastavi e ti im glasom izmjenjujui tajanst vene znake. Kells se vrati nosei ved
ricu vode. to se t o dogaa s vama, ljudi? upita on. Isto to i s tobom odgovori Bi
li o tro, pokazav i kako sitnica mo e raspaliti i izmijeni ti divlje i grube lju
de. 32 efe, ovo je neuobiajena dru ina doda Hallowey smije ei se pomirljivo. Bili
je na svo ain ivahan . to on tu mo e. Ti zna kakvo je on mrzovoljno brundalo. Nek
mu bude, meni j e d rago. Kells se nije udostojio da na to odgovori i ok-renuv
i se nastavi posao. J oan je i zbliza vidjela njegove oi i opet bila zapanjena. T
o nisu bile oi, nego si ve prazni ne, dva neprozirna otvora iza kojih se nije mog
lo vidjeti ni ta, a koj e su ipak sk rivale ne to grozno. Pripreme za objed su n
apredovale. Bili i Hallo -wey su otezah, ah su uinili to treb a. Tada se mu karci
prihvati e jela s tekom koji su potaknuli rad i boravak na otvor enom. Joan sje
dne po strani, na obali p otoka, i nakon to je uta ila glad prile e uz s jenu jo
hinog grma da se odmori. N eka sjenka promakne kraj nje. Pogledav i uvis, vi dje
orla kako leti iznad vrlet i kanjona. Poela ju je obuzimati pospanost i ona jo j
se donekle prepusti sklopiv i oi. Vrijeme je sporo prolazilo. Radije bi bila u s
e dlu. Ali, ljudima se nije urilo. Oni nisu znali to bi s vremenom nego da ga ra
sipa ju. Nastojala je da se odupre elji za urbom i akcijom. Ni ta se nije moglo
postii zab rinuto u. Iako se n ije mirila sa sudbinom, njena nada je poela slabiti.
Ne to neodreeno nagovije talo je nevolju. Iz misli je prenu rzanje konja i topot
kopita. Kad je sjela, vidje mu karce kako p akiraju stva-ri i sedlaju konje. Ke
lls joj se tog dana obratio s amo dva puta. Bi la mu je zahvalna na utnji, ali j
e nije mogla razumjeti. Mora d a je bio zaokuplje n mislima koje se nisu podudar
ale sa ljubez1 Cm a legija

33 nim izgledom njegova lica. inilo se da je blag i dobroudan. Ali, Joan je poela u
viat i da on nije takav kakvim se ini. Njegove misli su bile zaokupljene neim odree
n im. Sigurno ga nije muila savjest, a ni velika briga. Mo da je to prije bila ne
ka zamis ao, neki plan, smi ljanje neke akcije. Joan se pitala ne zaokuplja li g
a mo da zlato to ga misli dobiti ucjenom. Kad je sve bilo spremno za ponovni pol
az ak, ona ustade. Kellsov rian bio je ne to n eposlu an. Bili doda Joan uzde nje
nog konja i njihove se ruke dotako e. Dodir je bio sluajan, ali je Bili zgrabi za
ru ku. Ona ga instiktivno odgurne jedva razumijeva jui to je htio. Tada ugleda k
ako ispod smee boje njegova lica navire tamna rumen. O n posegne za njom i stavi
joj ruku na grudi. Bio je to instiktivni pokret ivotinj e. On nije razmi ljao. J
edno stavno se nije mogao oduprijeti nagonu. Dovoljno dugo je ivjela meu grubim i
siro vim ljudima, pa je znala da on uope nije imao nikakve mi sli u glavi. Ali,
zbog b estidnosti njegova dodira, ona ustukne i krikne. Iza sebe zau brze korake
i o tar suhi dah. Hej, Jack? viknu Bili. Tada se Kells ustro i divlje nae meu njim
a. Zama hne revolverom i svom snagom udari Billa po licu. ovjek padne mlohavo i t
e ko i o stade le ei, dok je duboka zasjeklina pr eko njegove obrve krvarila. Kel
ls je sta jao nad njim spu tajui polako revolver. Joa n se upla i da e pucati. Oh,
ne, ne! v iknu ona. Nije mi uinio ni ta na ao. Kells je odgurne. Kad ju je dotak
ao, uini joj se kao da ju je udarila elektrina st ruja. Lice mu se nije izmijenilo
, ah su mu zato oi bile stra ne. 34 njegova sivila svjetlucale su udne, crvene mrP
ovedite svo g konja naredi on. Ne, Ete sama preko potoka. Tamo je staza. Idite k
anjon. Ja u doi uskoro. Ne bje ite i ne arajte se. To bi bilo najgore to mo ete ui
niti, ite! J oan poslu a. Proe pored Halloweya koji je jao opu tene vilice, brzo
sie do potoka i p ri-e preko njega skaui sa stijene na stijenu. Na-stazu i urei poe n
jome. Nije se osvr tala. Nini pomislila da se sakrije ili pobjegne. Postupala po
nalogu, svje sna ta janstvene snage koja vla-njome. Jednom je ula bune glasove mu
kara-i uzbueno rzanje k onja. Staza je skretala ispod evog zida kanjona i nastav
ljala se uz po tok to Uinil o joj se da je ula pucnje i to je upali nije bila sigu
rna. Zastade os lu kujui. Do h u iju dopiralo je samo uborenje brze vode mjanje v
jetra u omorikam a. Poe dalje sabir ui sli i nagaajui o znaenju Kellsova pona anja. S
to ga je pokretal o? Nije bila sigurna . Sum-je u sve to je bilo u vezi s njim o
sim u ovu okrutnu snagu i strahovitu mo k ojom je ' o svojom okolinom. Kratak zov
prisili je da sta ne i da se osvrne, su tovarna konja kasala stazom. K ells ih
je o vodei njena kon ja. Drugih mu karaca nije Kells je ubrzo dostigne. Mora la s
e skloniti sa da bi propustila to var ne konje. On joj do-uzde. Uzja ite! Udovol
jiv i zahtjevu, ona se odva no okrenu njemu i upita: Gdje su ostali mu karci? Ra
stali smo se odgovor i on kratko. Za to? ustraje ona. Dobro, ako ba elite znati,
zbog toga to je njih ova pa nja prema vama bila vea nego to o meni odgovara. Nji
hova pa nja prema meni ?! usklikne Joan zaprepa teno. Njegove sive, pronicave oi
pogleda e je prodorno. Ona hitro uoi razliku izmeu tog pog leda i zakljuka koji bi
se mogao izvesti iz nje govih rijei. Posumnjao je da je oiju kala s tim lupe ima s
ciljem da se njihovom p omoi oslobodi njega. To je bila samo s umnja, kako je po
kazao njegov kratki pogle d. Mo da bi joj tobo nje neshvaanje, izigra vanje nevin
osti i neznanja moglo pomoi u borbi s tim udnim ovjekom. Ona odlui da to poku a, da
upotrijebi svu svoju ensku pronicljivost, domi ljatost i lukavost. Protivn ik je
bio obrazovan, a istovrem eno zloinac i izopenik. Duboko u njemu mo da su bila za
pretana sjeanja na drukiji iv ot. Mo da bi se ta sjeanja mogla o ivjeti. Joan u tom
asu shvati da e ako uspije ra zumjeti i uvijek naslutiti njegove prave namjere, b
iti u stanju da izie na kraj s njime. Bili i njegov drug previ e su mislili na ot
kupninu koju poku avam dobiti nastavi Kel

ls nasmijav i se kratko. A sad, idemo! Ja ite odmah iza mene. Joan skrene na sta
zu. Njegov smijeh joj je odzvanjao u u ima. Da li se samo podrugivao? Mo e li s
e vjerova ti ijednoj rijei koju taj ovjek izgovori? Bila je, ini se, jednako bespom
on a u nasto janju da ga prozre, kao to je bio bespomoan polo aj u kome se nalazil
a. 36 Osu su u kanjon, tipian za taj planinski prese. Stazom koja je krivudala po
dn o uti h litica fec odavna nitko nije putovao. Joan nije uoava-3a nikakvih trag
ova osim onih koje su iza sebe ascavi jeleni i pume. Divlje ivotinje koje su se l
ije no zavl aile u svoje jazbine, zeevi koji su fecovo bez straha skakutali i tetr
ijeb i koji s u bez fcrbe uzlijetali svjedoili su o divljini kraja. Procese pored
poru ene brvnar e, koji su nekad, nema sumnje, koristili kopai zlata i lovci. Tu
se s tasa zavr aval a. Ali, Kells je produ io uz kanjon. I jedino to je Joan mo
gla vi djeti bile su liti ce koje su sve strmije dizale uvis, ume koje su pjale s
ve gu e i prostor koji se sve vi e irio. Na jednom zaokretu, kad je drugi tovarni
konj, ji po svoj prilici nije b io naviknut na svoju du nost, do ao u Joanin vi
dokrug, nju prenerazi njegova slinost s jednim drugim konjem koji joj ie bio -poz
nat. Te ko da je to bio dojam koji je k la vidjev i samo nekoliko puta Kellsova,
Billoili bilo ijeg drugog konja. Zbog tog a jo jed-m pogleda ivotinju izuavajui nj
eno dr anje ona anje. Nije joj trebalo dugo da u tvrdi kako nije tovarni konj. T
o je u znemiri, pa se nikako 'je mogla osloboditi misli o njoj. Bila je oprez-ja
nego i kad. Najednom se dosjeti da je taj konj sal ik Robertsovu konju. Zastade
joj dah i ponovo e proo e ledeni srsi. Zatvori oi da bi se bolje ris;etila znaajni
h oznaka Robertsova riana: biela prednja lijeva noga, et vrtasta mrlja na elu aemir
na vi ti ca grive. Kad se prisjetila svih tih aka bila je sigurna da e ih vidjeti
na tom mo m konju. Bojala se da otvori oi. Prisili da pogle da i uini joj se da vi
di sve tri oznake. Jo uvijek se nadala. A onda se konj, tra ei put, okrene k njoj
i otkrije svijetlu mr lju na elu. Joan ga konano prepozna. Roberts nije bio na pu
tu kui. Kel ls je lagao. Kells ga je ubio. Kakav jasan i stra an dokaz! Robertsov
o se tmurno proricanje obistinilo. Jo an iznenada osjeti muklu bol i spopadne je
vrtoglavic a. Krajnjim naporom snage o dr avala se u sedlu. Borila se sa straho
m kao s neko m zvijeri. Nagnuta nad sedlom, zatvorenih oiju, pu tajui svog ponija
da sam tra i put, trpjela je od udarca to joj ga je zadalo stra no otkrie, ali ni
je dopustila da je potpuno savlada. I dok se tako borila sa slabo u svog tijela,
u svijesti je hitro razmotrila izmijenjenu situaciju . Shvatila je Kellsa i zapa
njujuu zbilju opasnosti u kojoj se na la. Sumnje su potp uno i ezle. Sve je bilo j
asno, stvarno , neumoljivo prisutno. Ni sama nije znala kak o, ali bila je ob-ma
njena poput dj eteta. Ta pria o ucjeni bila je la na. Kellsova t vrdnja da je nap
ustio dru tvo B illa i Halloweya da ne bi morao s njima dijeliti ot kupninu bila
je takoer la na. U svijetlu njenih novih otkria, ideja o ucjeni bila je smje na.
Od prvog asa Kell s je htio samo nju. Poku ao je nagovoriti Robertsa da je o stav
i i kad nije uspi o u tome, on ga je ubio. Zbog istog razloga oslobodio se os ta
le dvojice i sad j e Joan bila sigurna da je malo prije ula pucanj. Sve Kellsove
crne zamisli postad o e joj jasne. Za nju su znaile sudbinu goru od ropstva ili m
uen ja ili smrti, naj te u sudbinu koja mo e zadesiti enu. Stvarnost svega toga b
ila je zapanjujua. Prie koje je ona smatrala nemoguima bile s u istinite. Ona, njen
a rodbina i njeni pri jatelji osjeali su se sigurnim u svom s elu, bili su sretni
u svom 38 radu i puni pouzdanja u dobro, pa su jedva mogli vjerovati govorkanji
ma o ovome t o ona upr avo brudvljava. Dili ansa koju su opljakali drumski razboj
nici, usamljeni kopa zla ta ubijen i opljakan, tunjave i pu karanja po krmama i puto
vima i beskorisno t raga nje na granici za neumornim jahaima, lukavim poput Arapa
i brzim poput Apaa, s ve je to sada bila zbilja, dovoljno u asna da vi e i nema
straha od najgoreg. Njeno zatoeni tvo, znaenje tog zatoeni tva, sve je to tCo groza
n poticaj Joaninoj inteli genci ji i hrabrosti. Budui da je jo bila iva, to je bi
lo udno s obzirom na sve on o to je do znala o Kellsu i ljuima njegova kova, treba
la mu se odilprijeti svime to je moglo biti zlobno, spretno, paklenski u prirodi
ene. Morala ga je pobijedi ti, zavarati, ubiti, ili sama poginuti. Nije bila dj
evojka koju bi razbojnik sam o mogao tako odvui u svoj piarimki brlog i od nje nai
niti igraku. Strava je prodrla duboko u nju i otkrila nesluenu snagu, koja joj u d
otada njem nainu ivota nije ni trebala. Vi e se

nije bojala. Usporedi svoju snagu s Kellsovom i uini joj je da je jaa od njega, tt
reala se kao ena koja je donedavna bila ra-na i.a djevojica, koja se sjeala maglov
ite i sret-! pro losti i sanjarila o nemoguim pustolovinama svojoj vlastitoj bud
un osti. Mr nja i gnjev zbog e enstvenosti nisu vi e bili tajna za oh-d du u Joan
R andle. 4. Joan Randle je jahala neprestano kroz kanjon do njegova kraja, a za
tim , pro av i jed nim prijelazom, kroz drugi kanjon. Dobro se uvala da joj Kells
ne zagleda u oi jer je posve sigurno znala da one skrivaju snagu, hrabrost i taj
nu n jene du e. Zatim je tlo kojim su putovali postalo toliko neravno i strmo da
je p rije svega morala misliti o svom konju i o vlastitoj sigurnosti. Kells se
uspinj ao preko st jenovitih brda, pa ga je ponekad morala slijediti pje ke. Mil
jama su putovali kroz tu kamenitu divljinu. Lisice i vukovi, osvrui se pla ljivo,
pretrava li su preko istin e. Svuda naokolo izvijali su se uvis planinski vrhovi.
Poslijep odne je bilo dobr ano poodmaklo kad se Kells poeo spu tati. Jahao je kri
vudavom p utanjom niz nagrizen e kosine i gu tarom obrasle padine, sve ni e i ni
e, opet u kanjone. S mjesta gdje je Kells konano stao bio je vidljiv jedan plani
nski vrh. Plavetnilo oko njega zarumenila je vatra sunca na zalazu. Tako se zavr
ilo najdu lje putovanj e u sedlu koje je Joan ikad prevalila u jednom danu. Mil
jama i milj ama su se usp injali i silazili vijugavim bespuima preko planina. Joa
n jedva da j e imala ikakva pojma 0 pravcu kretanja. Bila je potpuno zbunjena i
izgubljena. M jesto gdje su stali b ilo je najdivnije 1 najljep e koje je ikad v
idjela. Tu se zavr avao 40 kanjon. Bio je uzak, niskih stijena i ukra en travom,
divljim ru am a, vrbama, omorik ama i balza-. drveem. Jeleni, uspravljenih dugih
u iju, na;ali su nepomini, znati eljni i pitomi poput goveda. U visokoj travi na
zirali su se tr agovi sitne zvjeradi koj a se sklanjala pred prido licama. A ond
a, pod jednim di vovskim balzamovim dr-m, ko je je dosezalo visoko do ruba litic
e, Joan eda malu drvenu kolibu bez prednjeg z ida. Ni-bila sagraena davno, jer su
krajevi balvana jo uti. Nije podsjeala na kolibe lovaca i a zlata to ih je Joan v
idjela na putovan jima sa svojim ujakom. Jednim kratkim, ali sveobuhvatnim pogle
dom Joan je shvati la situaciju. Kells je sjahao i pri ao . Ona ga pogleda iskre
no, iako ne posve i zUmorna sam, umorna gotovo toliko da ne sid s konja ree ona.
Pedeset milja stijen a i gu tara, uspinjanja . r.la enia! 3ez ijedne rijei prosvj
eda! usklik--r :-. za divljeno. To je bio podvig, djevojko! Gdje smo sad? Ovo je
Izgubljeni kanjon. Sa mo nekoliko ' zna za njega i oni su udru eni sa mnom. Nam
jeravam da vas zadr im ovdje. Koliko dugo? Osjeala je snagu njegova rr.: i ?: gled
a. Mm. toliko odgovori on sporo dok ne : : ::kupninu. 1t ete tra iti? Sada vrijed
ite stotinu tisua u zlat u... Mo -na rkasnije dati i za ni u cijenu. om izo trenom
opa anju nije izmaklo n jegovih rijei. On ju je isku avao. 41 Oh, jadni ujak! On
nee nikad, nikad smoi toli ko. Siguran sam da hoe odgovori KeHs bezobzirno. Bila j
e ukoena od umora i nespret no je silazila sa sedla. Kells joj pomogne pridr a va
jui je nje no kao pravi kava lir. Njegov uljudan postupak nije zbunio Joanu. Prvi
trenuci munih sum-nji bili s u za njom. Intuicija ju je upuivala na pravi put. Ke
ll s je mogao biti, a vjeroja tno je bio, najpokvareniji izopenik dru tva, ali pr
isustv o djevojke kao to je on a bila, koliko god ga uzbuivalo, moralo je u njemu
izazvati uspomene na vrijeme k ada je po svojoj obitelji, odgoju i obiajima bio
sasvim dru gi ovjek. Njegov maloprija nji postupak, ba kao i postupak razbojnika
Billa, bio je instinktivan, izv an njegove kontrole. Ba ta neznatna okolnost, ta
krhka veza koj a je Kellsa spaj ala s njegovom pro lo u i boljim ivotom, neizmje
rno je obodrila Joan i ukazala jo j na ulogu koju je morala odigrati. Vi ste vrl
o galantan razbojnik ree ona. On ka o da to nije uo ni primijetio. Njegov pogled j
u je mjerio od glave do nogu. Zatim se primakne bli e, kao da eli njenu vis inu
usporediti sa svojom.

Nisam znao da ste toliko visoki. Vi i od mog ramena. Da, ja sam vrlo mr ava i vi
soka. Mr ava! Ne to. Va stas je divan visok, vitak, jak. Podsjeate me na djevojk
u po imenu Nez Perce koju sam nekad poznavao. Vi ste divan stvor. Zar to niste z
n ah? Ne, posebno. Moji prijatelji se nisu usuivali da mi laskaju. Mislim da u to
od vas mo42 i podnositi. Ali, nisam oekivala toliku pa nju Jacka Kellsa iz Crne le
gi je. Crna legija? Gdje ste uli to ime? Nigdje ga nisam ula. Sama sam ga izmislila.
[ T ako, izmislili ste ne to to u ja upotrijebiti. .. A kako vam je ime? Kako vas
je Roberts ivao? Na spomen Robertsova imena jeza pro me cijelo Joanino bie, ali
se s avlada i ni okom ne Moje ime je Joan. Joan! On polo i ruke na njena ramena
okren e je prema sebi. Dugo ju je gledao. Njegov pogled je se doimao ) odsjev su
nca s ledene ploe. Moral a je gledati u njega. To je bio njen odsudni ispit. Sati
ma se pripremala za to, e liila samu sebe. Pomo-liv i se kratko, smjelo ga pogleda
u oi. One su bLe prozori cr nog pakla. Dugo je gledala u taj ocvuaBui mrani ponor
. A Ke lls je u njenim oima mo gao vidjeti samo tjeskobu, strah,-! neznanje nevin
e, plah e djevojke. Joan! Znate li vi za to sam vas doveo ovaDa, naravno, pa vi
ste mi r ekli odgovori vrstim glasom. I bojim se da ete me ti od vesti kui, a da ne
dobijete ni prebijene Znate li to namjeravam uiniti s vama? vi on muklo. Uiniti s
a mnom? p oput jeke ponovi ona, * t a ni jedan mi i ne zadrhta na njemu licu. Vi,
vi niste rekli... Nisam mislila... Ali vi mi neete uiniti ni ta na ao? Nisam ja k
r iva to m oj ujak nema zlata da plati otkupninu. On je prodrma. Njegovo lice se
izmijeni, postade tamnije. Vi znate na to ja mislim. Ne, ne znam s tobo njom sr
d bom poku a se izvui iz njegova zahvata. On je stisne jo vr Koliko vam je godina?
Njen uzras t i razvijenost su ukazivali na Joa-ninu pravu dob. Inae su je mnogi
sm atrali za vrlo mladu djevojku. Sedamnaest odgovori ona. To nije bila istina.
La nije zape la na Joaninim usnama k oje su dotada svaku dvolinost smatrale nedos
tojnom. Sedam naest! usklikne on zaueno. Istina? Ona prezrivo uzdigne svoje lice i
ne odgovori n i ta. A ja sam mislio da ste ena. Dr ao sam da vam je dvadeset i
pet, najmanje d vadeset i dvije godine. Sedamnaest, s tim izgledom! Pa vi ste sa
mo djevojica, dij ete. Vi n e znate ni ta. Tada je pusti, gotovo naprasito, kao d
a je bio razljuen, na nju ili na sama sebe, okrene se i uputi konjima. Napor tog
dvoboja oslabi je , ali osloboena njegova po gleda i sigurna da je izvo-jevala po
bjedu, ona ubrzo p ovrati ravnote u. Vjerojatno e proi jo kroz mnoge te ke ku nje.
Meutim, znala je, d a nikad vi e nee biti tako blizu vanja tajne o svom strahu, o
svom znanju, o sebi . Osamljen ost, u kojoj se na la kad se udaljila od Kellsa,
neobino je djelovala na n ju. Ona pro44 tetu. ne to stra no e joj se dogoditi u t
oj pustoj tabcj gudur i. Ispod balzamovog drv eta bila je klupa nainjena od ravni
h kamenih ploa. Brz, je dva meiar irok potok, tek ao je u blizini. Primijetiv i m
eno bijelo na deblu drv eta, Joan prie bli e. Bife je t o igraa karta, as herca, p
rivr ena o drvo s nekoliko revolverskih metaka, od kojih je svaki odio crveno srce
, dok ga je jedan gotovo raz-Iznad kruga rupa od metaka b ilo je olovkom, retnim
slovima na krabano Gulde n... Kaje nedavno, samo nekoliko noi u natrag, kad je Jim
Cleve zaprijetio imenima Kellsa i Gul-5j mogla pretpostaviti da su oni stvarni
ljudi koje e sresti i koji h e se bojati! A ovdje je bila arcblje nik jednog od nj
ih. Pitat e Kellsa tko je i to je taj Gulden. Koliba jedva da je mogla biti tagal
j. Nije imala ni ognji ta ni prozora, a pod joj je bio od osu-%*~;h balzamovih g
rana. Nejasna staza vodila je a kolibe dolje, do

kanjona. Ako je Joan i ta mcgla suditi o stazama, onda ova ovdje ve mjese-nije vi
dj ela tragove konjskih kopita. Kells je uistinu doveo na skrovito mjesto, mo d
a jedn o od onih mjesta za koje se govorilo da ni-pristupana nikome osim planinsk
o m jast rebu. Joan je znala da bi samo Indijanac mogao slijediti krivudav, stje
no vit tra g, kojim ju je Kells ova-nc doveo. Nikad je njeni ljudi ne bi prona li
. P oslije dug og jahanja bila je znojna, pra nja-i izgrebena. Kosa joj je bila
ra up ana, a odje-zgu v ana. Zbog toga poe do svog sedla, koje Kells ve bio skinuo
s pon ija, i otvoriv i bis a-uzme torbu sa svojim stvarima. Nije ih bilo 30, ali
sada, na tom neoekivanom i prisilnom rvanju, te stvarice su bile od neprocjenjive
45 vr ijednosti. Tu je bio runik, sapun, etkica za zube, e alj, etka, jedan crveni
al i ru k avice. Padne joj na um kako je rijetko kad nosila tu torbu sa sobom. N
ajprije pr ipi e sluaju to ju je ovaj put ponijela, a onda s iskrenim zadovoljstv
om prizn a da j e motiv mogao biti i mala ta tina. Uzev i torbu poe do potoka, za
vrne ruka ve i pone se dotjerivati. Vje tim prstima preplete kosu kao to ju je no
sila kad j oj je bilo esna est godina. Zatim ustane i odluno poe do mjesta gdje je
Kells rasp remao tovar. Pomoi u vam oko spremanja ree ona. On je kleao usred gomile
u urbi izbae nih logorsk potrep tina. Pogleda je, od njenih skladnih, jakih i pr
eplanulih ruk u do lica koje se bilo zarumenilo od umivanja. ujte, pa vi ste zgod
na djevojka! O n to izgovori s ushienjem i s iskrenim divljenjem, bez ikakve luka
vosti ih poslj ednje misli; pa da je bio i sam avo, to uope ne bi umanjilo iskaz p
a nje mladosti i ljepoti. Veseli me ako je tako, ah molim vas nemojte o tome gov
oriti odvrati o na jednosta vno. Zatim mu brzim i poslovnim kretnjama pomogne da
sredi gomilu na stalu krivnjom ne iskusna tovarnog konja, koji je nosio zave lj
aj s tim stvarima . Kad je sve bilo sr eeno, ona pone mijesiti tijesto za pogaice d
ok je on lo io vat ru. Dobiva se dojam da je pred njenom spretno u uzmaknuo vi e
nego to bi to ona e ljela. Govorio je vrlo malo, ah je esto pogledao na nju. Situ
acija je bila za nje ga nova i nije se snalazio. N asluivala je da on razmi lja o
njenu izgledu dok je , kleei, bra njavim rukama prevrtala tijesto u tavi, o ugodn
im promjenama koje jed na djevojka 46 unijeti u bilo koje mjesto, o tome kako je
da djevojka, umjesto d a se skupi pod dr-i da tuguje za domom, lo u situaciju in
i bk 2 je sa. kujim paka N askoro posjeda e, prekri iv i noge, oko na-tencg platna
za pokrivanje tovara, na koje m je ostavljena veera. Bila je to najudnija veli ko
ju je Joan ikad sjela. Sv e je b ilo nanizan san pun opasnosti i straha. U Kellpona anju te ko je bilo pr imijetiti i kakvu hiu. osim to mu je lice, koje je do
tada ubazno, postalo ne to krue. Obraao joj se kad joj je nudio jo mesa, pogaica il
i ka-Kad ja veera bila zavr ena, nije joj dopu s-a opere tave i lonce, nego je to
sam uradio. J<m- poe do klup e pod drvetom, bliz u lo-cre. Rumeni sumrak prekriva
o je kanjon, are na strmom p laninskom vrhu blije dio fturji ar za log sunca. Ni
je bilo ni da ka rtkud glasa, nikakva pokreta. Joan se pi-bi u tom asu mogao biti
Jim Cleve. Oni sjedili zajed no u sumraku. Osjeti neraogtrer.ost na njega. Iako
je znala da kriva, osuivala je njega za nezgode u na la. A onda, iznenada, pomisl
i na svog dom, na dobru staru ujnu koja se uvi-> brinula za nju. Sad je uistinu
imala a se brine. Osjeala se al osnijom zbog zbog sebe same. Zaboravi Kellsa i ul
ogu i igrati. Oajna, pod navalom iznenadne ha i nemoi, obori glavu na koljena i ?e
rukama. U suzama je bilo olak anje, ub dodir Kellsove ruke br zo se prisjeti 47
- Hej! Vi plaete? Mislite li da se smijem? uzvrati Joan i pogleda ga vla nim oima
koje su dovoljno go vorile. Pre stanite s time. Ne mogu sebi drukije pomoi, tek da
malo zaplaem. Mislila sam na dom , na one koji su mi bili otac i majka, od mog d
jetinjstva. Nisam plakala zbog se be. Ali oni, oni

e biti alosni. Oni me mnogo vole. Pla vam nee ni ta pomoi. Tada Joan ustade, ne vi e
iskrena i naivna, nego svjesna svoje te ke i lukave uloge. Nagne se bli e k nje
mu. Da li ste ikad ikoga voljeli! Jeste li ikad imali sestru, djevojku slinu men
i ? Kells se bez rijei udalji i izgubi u polumraku. Joan ostade sama. Nije znala
ka ko da objasni njegovu zami ljenost i pona anje. Jo uvi jek se nadala da su to
zn aci neeg dobrog u njemu. Kad bi samo mogla prikriti svoj strah, svoje zaziran
je o d njega. Ona potakne vatru koja plane arkim svjetlom. Bi lo je djsta drva.
Bojal a se mraka i noi. Osim toga, vee je postajalo hladno. Slo iv- i svoje sedlo
i pokr ivae blizu vatre, smjesti se u udobno sjedi te, da bi tako doekal a Kellsov
povrat ak i dalji tok dogaaja. Sna no ju se dojmi misao da je njen strah o d Kel
lsa ne t o oslabio. Nije znala za to. Mora ga se bojati sve vi e, svakog sata, s
va ke min ute. Naskoro zauje njegove korake po travi, a onda iz sumraka izroni on
s n aramk om drva na leima. Da li ste savladali svoju tugu? upita on pogledav i
u nju. 48 t Da odgovori ona. Kells dohvati jednu glavnju i njom pripali lulu, a
onda sjedne malo podalje od v atre. U jarkom svjetlu plamena nije se inio ni stra
an, ni psi , niti grub. Pitao ju je gdje je roena, a kad je dobio odgovor, posta
vio joj je d rugo pitanje, i je tak o dok Joan nije naslutila da njega a toliko
sve ono o emu pita, koliko sa-i prisu tnost, njen glas, njena linost. Iz govorila
osamijenost i glad za ljudskim jak jo j je priao o samoi logorskih vatri, i koji r
adei, skrivajui se ili lutajui dupin, vid e u eravici blaga ljudska lica, a nju mek
ane ljudske g lasove. Na koncu i bio ovjek . I ona je govorila kao nikad rom ivot
u, veselo, spr emno, rjeito, ka-o svom burnom djetinstvu i djevo-i radostima i o
snovima, sve I je do la u Hoadlev. Ha i sse as savili kakva dragana tamo u Ho-aJ
Iiisjm upe* au poslije utnje. lo odgovori ona smijui se. je bolje ime za njih. ij
e bio ni jedan pravi? ' Bi H vam bilo drago da vas tko zadr i ov-tm na ovom samo
tnom mjestu, re cimo, zauv ijek? p Ne bih to voljela odgovori Joan. Ra-bih logor
ovala na otvoren om, kao sada , samo ka bi moji ukuani znah da sam iva i u sigu-Vo
lim osamljena rom antina mjesta. Mno-puta sam sanjala da se nalazim ba na ovak-mj
estu, vrlo daleko od svega, od ja jeta, odlfca legija vojena liticama i mrakom.
Tako je tiho i ugo dno! Ja volim zvijezde. One kao da g ovore sa mnom. I vjetar
u omorikama. Poslu ajte ga___Kako je tih i alostan! On mi ape da u i sutra voljeti
ovo mjesto, ako ne budem imala nikakvi h briga. Ja jo nisam odrasla. Jo se penj
em po drveu, pretra ujem ga, nailazim na ptiic e i zeie, male, tek roene, pahuljaste,
nje ne i pla ljive stvorove, koji pijuu i cie za vojom majkom. Ni jednog od njih
ne bih dirnula ni z a cijeli svijet. Nikome ne mo gu nanijeti bol. Ja ne mogu po
dbo-sti ili udariti svog konja. Oh, ja mrzim bol! Vi ste udna djevojka. Za vas ni
je ivot na ovoj gran ici ree on. Ne razlikujem se od ostalih djevojaka. Vi ne poz
najete djevojke. Pozn avao sam jednu sasvim dobro. Ona mi je namakla konop oko v
rata odgovori on m rko . Omu? Da, krvnikov konop, omu, ali ja sam je razoarao! Oh!
... Neka dobra djevojka ? Zla! Zla do sr i svog crnog srca, zla kao to sam i ja
sam! uzvikne on bijesno, pone sen niskom stra u. Joan zadrhta. ovjek je najednom b
io kao pre-obra en, mraan kao smrt. Nije ga mogla g ledati, ali je morala govorit
i. Zao? Vi mi se ne inite zli, samo siloviti, mo da neobuzdani... Recite mi ne to
o sebi . Ona je potakla ne to u njemu. Uga ena lula mu ispade iz ruke. Mora da
je u polusvjet lu logors ke vatre vidio lica ih sablasti iz svoje pro losti. 50

a Za to ne? nekako udno odgovori on. Za to da ne uinim ono to mi je bilo nemogue a,

za a ne otvorim srce pred djevoj-koja to nikome nee moi rei? Da li sam rarcravio?
Bo e, ne, nisam! Slu ajte, da biste saznali koliko sam zao. Moje ime nije Kells.
Rodio s am se na istonoj obali, gdje sam pohaao i kolu dok nisam pobjegao. Bio sa
m mlad, am biciozan, razuzdan. Ukrao sam i pobjegao, pedeset i stigao na Zapad,
na zlatna p olja Kalifor-Tamo sam postao kopa zlata, rudar, kockar, pljaka i drum
s ki razbojnik. avo je bio w mem. kao to je i u svim ljudima, ali te divile godin
e su uinile da je avo pobijedio. Ni- izbora. avo, zlato i krv, sve je to bilo na. Poi
ni o sam svakojake zloine i na i jeaeno mjesto, pa makar bijedno, nije rm aa mene
. G onjen, lovljen, ranjavan, l jptE?K vje ani___ I sad sam Kells! te x3pcene ban
de k oju ste vi nazvali liegt^tcr. ! I noas eam za zloinom, pa a; najcrnjL za zloino
m koj i mi ne da K vi gorovite tako stra no! uzviknu Sto vam mogu rei? alim vas.
Ne vje -:pe to ste rekl i. Koji, koji vas to crni ogoni? Oh! Sto bi se moglo dogo
diti no -e u ovom pustom kanjonu, gdje osim metama nikoga? evojko ree on promuklo
. Noas u.. . Sto ste to uinili sa mnom? Jo an dan i ja u b iko lud da s vama I po te
no, umjes to da uradim onako kao navikao... Razumijete li me? vm^esn u pusr^pim
51 Ispru i v i ruke i dr uih usana Joan se nagne naprijed, unese u svjetlo logorsk
e vatre, k ao da je svladana njegovom isprekidanom ispovije u o posljednjim mrvic
ama po tenj a i kao da se brani od mranog nagovje taja njegove strasti. Ne, ne, j
a ne razumij em, niti vjerujem! uzvikne ona. Ali stra no ste me upla ili! Ja sam
ovdje sama, sasvim sama s vama. Rekli ste da mi se ni ta nee dogoditi. Nemojte ,
nemojte... N jen glas zamre i ona se iscrpljena svali u svoje sjedi te. Kells j
e vjerojatno uo samo prve rijei njene molbe jer je, im je ona poela govoriti, stao h
odati krupnim k oracima tamo-amo u krugu svjetla logorske vatre. Tok s velikim r
evolverom udar ao ga je po nozi. U Joaninim oima taj tok poprimi stra an oblik. Z
ahvaljujui udesno j in tuiciji roenoj u tom asu, ona shvati da je Kells rob stra ne
zvijeri koja u n jemu ivi , rob ak i onda kad se protiv nje bori sa svim onim to
mu je jo preostal o od ljudsk og bia. Njena djevojaka dra est i bezazlenost pomogl
e su joj tek tolik o to su probudi le uspavane uspomene i sablasti u njemu. On n
e mo e biti pobijeen ni prevaren. Ona se mora domoi njegova pi tolja, ubiti Kellsa
... ili ...! Inae jo j ne preostaje ni ta d rugo nego da sama umre. Skupljena na
svom sjedi tu polako je pribirala sve nesavla dive snage enske prirode, snage ko
je e joj pomoi da uini oajniki, odluan i konaan nap 52 Kells je koraao neprestano pop
crne utljive sjene, dok mu se glava bijesno trzal a kao da su demoni i furije bi
le svugdje oko i izn ad njega. Joanina opa anja o njemu, o noi, o be ivotnim crni
m licima i o samoj se bi bila su neo bino istanana i o tra. Gledala je njega, pogn
utog pod teretom te ki h misli, smrknutog i srditog na samog sebe to je dopustio
da pobijedi ovjek u nje mu. Ljudi njegova ko va rijetko su, ili bolje, nikad nis
u bili kukavice. Nain nji hova ivota nije trpio kukaviluka. Joan je znala da vatru
koja se poput plamenog v jetra iri njenim grudim a pod-stie mr nja. Pa ipak je u
njenu srcu bilo zrnce sam ilosti za Kellsa. Razmi ljal a je s koliko se on upor
nosti morao boriti protiv u asne neovje-nosti i groznih stra sti razuzdanih ljudi
u to divlje doba. Uzimajui u obzir mogunosti koje je imao za vrijeme dugih osamlje
nikih lutanja, bila je iroko grudna i nije nimalo potcjenjival a koliko ga je sta
jalo sve to i koliko je ipak bio razliit od Billa i Hallowaya. Ali sve to nije zn
ailo ni ta, a njeno razmi lja nje o tome bilo je beskorisno dok on n e obuzda sam
a sebe. Ostalo joj je jedino da, nadzirui svoje ivce, eka, nepokretna i nijema. Na
slonjena na sedlo i pokrivena gunjem, gledala je oko sebe irom otvorenih oiju. U
sprkos nemirnom i prijeteem Ke llsovu liku i usprkos to53 me to je njen duh bio o
buzet samo jednom stra nom i n eizbje ivom mi lju, ona je uoavala i sjene koje su
se okupljale ispod litica. Tak oer je ula tiho hujanje vjetra u bal

zamovom drveu, srebrnasto uborenje potoka i bezimene glasove. Uza sve to pritiska
l a ju je mrtva i nepodno ljiva ti ina. inilo joj se da je taj mrani kanjon na kr
a ju svi jeta. Osjeala se okru ena beskrajnim, golemim planinama i kao zaboravlje
na u irokoj, mranoj i tihoj grobnici. Kells iznenada, koraajui neujno, prie i nagne s
e nad njom. Lice mu je bilo samo tamn a mrlja, ah polo aj njegova tijela podsjeao
j e na vuka spremnog na skok. Naginjao s e sve ni e, sporo, ali sve ni e. Joan
ugl eda te ak revolver kako se nji e uz njegovu nog u, vidjela ga je i crnog i j
asno g u svjetlu plamena, iz njegova dr ka izbijale su hladne, modre iskre. Kell
s joj se pribli io toliko da je mogla vidjeti njegovo lic e i oi, koje su bile sa
mo od sjevi plamena. Gledala ga je uporno, rastvorenih oiju, bez straha i bez uzm
icanja . Disao je brzo i glasno. Gledao je u nju samo jedan beskonani trenutak, a
onda, uspraviv i se, ponovo poe etati tamo-amo. Poslije toga za Joan se vrijeme
sastoja lo od trenutka ih sati, od kojih je svaki bio obilje en |Le}lsovim nadno
enjem n ad njom. Prilazio joj je .sa svih strana i uv ijek je nalazio budnu, ir
om otvore nih oiju. Svojim mutnim pogledom po udno je prelaz io preko njena vitko
g, gipkog lika i ponovo, krupnim koracima odlazio u polumrak . Katkada je potica
o, logorsk u vatru da bi ivo za-plamsala, a onda ju je zapu tao, tako da se goto
vo gasila. Ta razdoblja tame bila su joj najstra nija. No se tada pr etvarala u p
odmuklog sa veznika nje54 na neprijatelja. Bih su to beskonani i muni trenuci. Iak
o se nikakvu dobru nije na dala od sutra njeg dana, eljno je oekivala zoru. Da li
e izdr ati j o nekoliko beskonanih sati? Nee li je skr iti ta krajnja napetost? Bi
lo je trenuta ka kad je drhtala kao l ist na vjetru, kad je udaranje njena srca
bilo gotovo ujn o, kad je i dijete moglo vidjeti njenu klonulost. Bilo je opet tr
enutaka kad je sve oko nje bilo ru no, ne stvarno, nemogue, kao u munim snovima. A
li, kada je Kel ls bio blizu ih kad bi pril azio da je pogleda, kao to se maka vr
aa da vidi uhvaeno g mi a, ona je opet bila jaka i oprezna i uvijek udno svjesna bl
izine njegova rev olvera. Kasno u noi nije vi e vidj ela ni ula Kellsa. Nije znala
koliko dugo, ali manje ga se bojala kad joj je bio pod okom, nego kad bi nestao
u mraku. Sto je b li e prilazio k njoj, to je ona post ajala jaa, a njene namjer
e jasnije. Konano cr na praznina kanjona pone sivjeti. Zora je bila blizu. Grozna
beskrajna no, u kojoj je Joan od mlade djevojke postala zr ela ena i u kojoj ni z
a cigli trenutak nij e zatvorila oi, konano je pro la. Kad je svanulo, ona ustane.
Za dugih sati, u tok u kojih je le ala nepokretna, ukoil i su joj se i obamrli s
vi mi ii. Pone hodati da bi se razgi-bala. Kells se bio uprav o izvukao iz svog le
i ta pod balzamovim d rvetom. Njegovo lice bilo je smrknuto, upa lih oiju i nabo
rano. Vidjela ga je kad je po ao do potoka, zgrabio vodu rukama i s nekom vrstom
bijesa umio lice. Zati m se vratio do vatre, koja je tinjala. Bio je nekako nuj
an, poti ten i smrknut t o se juer nije na njemu zamjeivalo. 55 Osvje iv i se s ka
o led hladnom vodom iz po toka, Joan od eta malo podalje, sigurna da joj Kells n
ee zamjeriti. Tako doe do mj esta gdje je potok umei izvirao ispod jednog grebena.
To je bilo kakvih stotinu k oraka od logora, ali jo uvijek u Kellsovu vid okrugu
. Joan potra i oima svog konj a, ali ga nije mogla vidjeti. Ona odlui da pobjeg ne
im joj se uka e prilika, pje ke ili na konju, bilo kako, samo da se oslobodi iz
Ke llsovih pand a, pa makar m orala lutati ovim brdima do izgladnjelosti* i smrt
i. Dan bi mogao biti podno lji v, ah jo jedna no dovela bi je do ludila. Sjedilina stijenu i izgubi se u te kim mislima i planovima. Trgao ju je glasni Kellsov
zov. Sporim koracima vrati se n atrag u logor. Zar neete jesti? upita on. Nisam g
ladna odgovori ona. Dobro, dobro , ipak jedite, pa makar se i pre-jeli naredi on
. Joan sjedne, a on postavi jelo i pie pr>d nju. Nije ga gledala i nije osjeala nj
eg ov pogl d na sebi. Protekla no razdvojila ih je jo vi e. Pojela je koliko je m
ogla, a ostatak je odgurnula u st ranu. Udaljiv i se od logorske vatre, ona opet
pone hoda ti tamo-amo, bespomono, b esciljno, jedva i primjeujui stvatt; oko sebe.
Sablasni, p rijetei, kobni znak gole me nesree nadvio se nad njom. Prolazili su tr
enuci, dugi k ao vjenost, beznadni, n apeti. Naslanjala se na balzamovo drvo, sje
dala na kamenu klupu, a onda je opet ne to sililo da hoda. Mo da je pro lo mnogo
vremena, ona nije zn ala koliko, kad ju je zahvatila udna klonulost i malodu nos
t praena drhtavom, nezadr i

vom igrom mi ia. ivci su joj bili na rubu sloma. 56 Zvonak i ist Kellsov glas oslo
bodi je odjednom sve slabosti duha i tijela i vrati joj hladno-krvnost i oprez.
Vidje ga kako dolazi. Njegovo opet ljubazno i vedro lice kao da je skrivalo nje
g ove mrane namjere. Prilazio je krupnim, plgglk narsk im koracima. A onda je gle
da la u njegove udne, sive oi kao da kroz njih eli vidjeti svu divlju avolju snagu
i n eobuzdanu strast to ju je nasluivala u njemu. On zgrabi njenu ruku i jednim j
edin im pota-zom privue je k sebi. Morate mi platiti onu otkupninu! Zgrabio ju je
kao da mu se opire, iako ona nikakva otpora nije pru ala. Jedino je priklonila
glavu da bi sakrila oi. On je obu hvati oko ramena i napola povede, a napola odvue
u pr avcu kolibe. S iznenaujuom jasnoom Joan vidje balza-move i borove tre ice do s
vojih stopala i blije de, ru iaste tratinice u travi, a zatim suhe, otesa-ne grane
. Bila je u kolibi. Djevojko!... Umirem od elje... za tobom izgovori on promuklo
. Okre ne je prema seb i i zagrli divljom i bijesnom snagom. Ukoliko o otporu uo
pe mo e biti rijei, onda je bio sasvim neznatan, jer joj je bio c ilj da se poput
zmije i zvije i proturi svoju ruku ispod njegove koja je obavijal a njen vrat. S
ad optone svoju veliku igru. Priljubi se tijesno uz njega. On je na gne natrag i
tvrdom n estrpljivom rukom podigne njeno lice. Cjelivao ju je poput luaka, vruim d
rhtavim u snama. Osjeala se kao oslijepljena, opr ena. Ali, kao to je nje gova st
rast bila divlja, tako je njena odlunost bila vrsta, jasna i brza. Njena ru ka nap
ipa njegov pojas. Hitro, poput mu57 nje, ruka sklizne nani e. Prsti dotako e hla
dan revolv er, grevito ga zgrabe, otpu u jo m alo ni e i stisnu e ga vrsto da bi g
a to sigurn ije izvukla iz toka. Tada ga naglim i s mjelim pokretom trgne. Dok g
a je podizal a, njene oi su bile zatvorene. Bez otpora se prepustila Kellsovim po
ljupcima, poh lepnim poljupcima ovjeka kojemu je bila u skraena slast, divota i ar
enskih usana. Bio je to trenutak kada je ona njegovu ivot injskom zanosu posjed
ovanja suprots tavila praiskonski bijes obe a ene ene. Pritisne cij ev pi tolja na
Kellsov bok i pritisne oponac. Gromoran, prigu en, dubok prasak. Miris izgo-ren
og baruta nadra i njene nosnice. Kel lsov zagrljaj prijee u gr, a onda, gubei snagu
, popusti sasvi m. Osloboena njegova st iska otetura natra -ke jo uvijek vrsto zat
vorenih oiju. U a san krik izbi iz njegovih gr udi, krik smrtno ranjene zvijeri.
Ona se trgne i ot vori oi. Ugleda ga kako posre p renera en, o amuen, nemoan, kao vu
k uhvaen u nemilosr dnu eljeznu zamku. Njegove ruke se ra ire, okrvavljene i drht
ave. One su se tres le dok su krvave kapljice prskale po zidovima i podu kolibe.
Tada on shvati to s e dogodilo i krvavim rukama posegne za njom. Svemogui bo e!
zasope on. Ti si pucal a u mene!**. Ti ti, djevojice!... Ti si me na arila!... Ti
si znala... cijelo vri jeme!... Ti, mako!... Daj mi... taj revolver! Kells, ne pr
ibli uj mi se! Ubit u te ! vikne ona. Veliki revolver izmeu njih pone podr htavati.
Kells nije vidio revolv er. U svom bjesnilu, poku avao se pomaknuti, dohvatiti
Joan , ali nije mogao. Sn aga mu je bila na izmaku. Noge mu 58 klonu e, spusti s
e na koljena i samo zahval jujui tome to se naslonio nazad nije pao. A onda se sa
svim preobrazi. Njegovo crn o, podbulo i zgreno lice postade sablasno blijedo, go
tovo bijelo, orosi se gra ka ma hladnog znoja, izbrazdano crtama bola. U njegovi
m neobinim oima odra avah su se naizmjenino uenje, bol, strah, prezir, pa i di vljenj
e. Joan, to si uinila___sa mno m! dodao je on. Prelomila si mi kimu!... To e me ubi
ti! Oh! bol, bol! Ne podnosim bol! Ti... t i djevojice!___Bezazlena sedamnaestogo
di nja djevojica! Ti koja ne mo e uiniti ni ta na ao ni jednom stvoru! Ti tako nje
na, tako krotka!... Ti ta ko nje na, tako krotka!... Eh! obmanula si me. enska
prepredenost! Morao sam znati. Dobra ena je... strasnija od... zle..'. Ali, zasl
u io sam to. Nekada sam bio___ Sam o da ne boli!... Za to me nisi ubila na mjest
u?___Joan Randle... gledaj me.. . kako umirem! Budui da sam ionako morao... umrij
eti... od ome ih metka___sretan s am to si

me ti___"ti___ubila___Bio ja ovjek ili zvijer, vjerujem, volio sam te! Joan ispus
ti revolver i klee do njega, izbezumljena od u asa, lomei bespomono ruke. H tjela
j e da mu ka e kako joj je ao, kako ju je on prisilio da to uini, neka joj dopu s
ti da se moli za njega. Ali, nije mogla govoriti. Jezik joj se uko-Go i imala j
e osjeaj da se gu i. Jo jednom, sporije i istananije, Kells se izmijeni. Nije vidi
o Joan. Zaboravio je na nju. Blje-dilo je i ezavalo s njegova lica i bivalo sivo
po put njegovih tmurnih oiju. Snaga, osjeanje, ivot i ezavah su iz njega. Podrhtava
nje izmuenog 59 tijela prestade. Ostala je jo samo njegova pusta du a koja je s m
uko m tapkala na nii joj zemlji izmeu ivota i smrti. Naskoro njegova ramena kliznu
e n iza zid i on, mloha v i nepokretan, pade pred Joan. Ona izgubi svijest. 60
6. Ka d je Joan ponovo do la k sebi, le ala je izvan kolibe. Iznad nje je lebdio
modri ka st dim i lagano se izvijao uvis. Gotovo istog trena kao je zamijetila
dim, s jez om se prisjetila svega. Le ala je mirno i oslu kivala. Osim ubora brz
og poto ka ni ta dr ugo nije ula. Kells je, dakle, mrtav. Strahotu njena ina nadvl
ada osjea j slobode, s igurnost da joj se du a oslobodila mrane strave. Nadvladao
je tihi a pat koji ju je u vjeravao da je kobno djelo bilo opravdano. Ustane i o
dvrativ i pogled od kolibe udalji se. Sunce je bilo gotovo u zenitu. Kak o su pr
o li jutar nji sati? Moram otii odavde ree ona iznenada. Ta misao je po uri. Dolje
u kanjonu pasli su kon ji. Hitala je puteljkom razmi ljajui da li da slijedi tu
nejasnu sta zu, ili da se i zvue istim putem kojim je dovedena. Odlui se za ovo dr
ugo. Bude li se kretala pola ko, bude li pazila na poznate joj predmete u daljin
i i pa ljivo tra ila tragove koje su ostavili iza sebe, mogla bi se izvui. Imala
je hrabrosti da poku a. Uhvativ i svo g ponija, povede ga natrag do logori ta. P
omno je razm i ljala to da ponese sa sobom. Odlui se za vrlo malo stvari: za gunj
, v reu s kruh om i s mesom i uturicu s vodom. Moglo bi joj, takoer, zatrebati oru
je. Dru gog or u ja nije bilo, osim revolvera kojim je ubila Kellsa. inilo 61 joj
se posve nemog ue da dotakne tu mrsku stvar. Ali sada, po to se oslobodila, nije
se, po cijenu t e slobode, smjela prepustiti pretjeranoj osjetljivosti. Odluno s
e uputi prema kol ibi, ali kad je stigla do nje, korak joj ote a. Dug, tamnomodr
i re volver le ao je tamo gdje ga je ispustila. Krajikom oka vidje be ivotno tije
lo ispru en o uza zid. S osjeajem munine ispru i drhtavu ruku za revolverom. U tom
trenutku u tih o s tenjanje i primijeti micanje. Stajala je ukrueno kao da se pre
tvorila u led. Zar se tu javljaju duhovi! Srce jo j poskoi i mrak joj padne na oi.
Ali je stenjanje v rati u stvarnost: Kells je bio i v. Hladnu, nagomilanu muninu
, osjeaj gu enja u gr lu, svu grozu i u as preplavi nagonsk i osjeaj radosti. On n
ije bio mrtav! Nije g a ubila! Njene ruke nisu okrvavljene! Ona nije ubojica! us
tro se sagne da ga pog leda. Le ao je sablasno poput le a. Napusti je sva njena
rado st. Ali, ostade sa milost i, zaboraviv i sve ostalo, klekne uz njega. Bio j
e hladan kao stijena. Ni je primijetila nikakvo micanje, bilo mu nije tuklo ni n
a sljepoon ici ni na zape u . Prisloni uho na grudi. Srce mu je slaba no kucalo. i
v je pro aputa ona. Ah umi re... Sto da radim? Mnoge misli joj projuri e mozgom.
Ona mu sad ne mo e pomoi; o n e naskoro biti mrtav; n ije potrebno da eka ovdje uz
njega. Izvrgava se opasnost i da netko od njegovih dr ugova doe ovamo. Ah, ako m
u kima nije slomljena? Kad bi zaustavila oticanje krvi, kad bi ga njegovala, lijei
la, spasila mu ivot? Ali, ako je i postojala mogunost da ostane iv, zar da mu ba
ona pomogne! 62 Nee li isto on ako kao i prije biti okrutan im samo ozdravi i ojaa?
Sto ona mo e izmij eniti u ta kvoj naravi? ovjek je bio zao, nije mogao savladat
i avola u sebi. Ona je bila svje dok toga. Izazvao je Robertsa i ubio ga. Bez sum
nje je promi ljeno i hla dnokrvn o smaknuo obojicu razbojnika, Billa i Hallowaya
, samo zato da bi bio sam s njom. Zaslu io je da umre kao pas.

Ono to je uinila Joan Randle, uinila bi svaka prava ena. Oprezno okrenu Kellsa na
dr ugu stranu. Prsluk i ko ulja bili su natopljeni krvlju. Ona ustane da potra i
no , runi k i vodu. Kad se vratila u kolibu, ponovo je zastenjao. Joan je dotad
previla mnoge rane. Nije se bojala krvi. Razlika je bila u tome to je ovu krv on
a prolila. Bilo joj je muno, ah njene ruke su sigurno i spretno para le ko ulju
i prsluk, savijale ih. u stranu i prale njegova lea. Velika kugla nainila je dubok
u ranu. Krv je jo uvijek tekla. Nije znala da li je Kellsu kima slomljena , ali j
e vjerovala da je kugla pro la izmeu kosti i mi ia, ih je samo okrznula kost. M od
r a masnica obilje avala je liniju kojom je kugla u la u tijelo. Isijee svoj al u
u sk e vrpce i upotrijebi ih za obloge i zavoje. Zatim polo i Kellsa na sedleni
gu nj. Ui nila je sve to je u tom asu mogla uiniti, i to joj dade udan osjeaj zadovo
ljst va. ak s e i pomolila za njegov ivot i, ako se tako moralo dogoditi, za njeg
ovu d u u. Tada j e ustala. Le ao je bez svijesti, blijed, slian smrti. inilo se k
ao da su bol i blizi na odstranili s njegova lica svirepost, zlou i onaj udan izra
z ljub aznosti. Njegov e oi, to dva pakla, bile su zatvorene. Joan je ekala kraj.
Cijelo poslijepodne nije napu tala kolibu. Mo da doe k svijesti i zatra i 63 vode
. Jedno m je njegovala rudara kojeg je lavina zgnjeila, i nikada nee zaboraviti nj
egov pro mukli vapaj za vodom i izraz zahvalnosti u njegovim oima. Sumrak, a zati
m no pali su nad kanjon. Ona pone osjeati samou kao ne to to rukom mo e z biti. Doni
jev i sed lo i gunjeve u kolibu, prostre le aj i okrenuta otvoru i zvijezda ma l
egne da se odmori, pa i da usne bude li mogla. Nije bilo sasvim mrano. Mogla je v
idjeti opr u eni Kellsov lik. Le ao je tako kao da je ve mrtav. Bila je umorna, i
s crpljena i klonula. U noi ju je hrabrost sasvim napustila, ak se i sjena bojala.
in ilo joj se da kukci oko nje ne zuje ve riu. Kad bi zaula zavijanje vuka ili krik
pu me sva se tresla od straha. um vjetra pretvarao se u jau-kanje zalutalih sab
lasti . Oko nje su se jatile mrane prikaze. Sablasti, eta za etom, izbijale su iz n
onog mr aka i u stroju ekale da im se Kelis pridru i. inilo joj se da ja e u pravcu
svog doma, tragom kojim je do la, sigurna u pravac, pam-tei svaku granicu, da bi
je, kad sie s planina, mrtav ovjek vratio natrag. A onda prikaze i ma ta i sav sab
lasan polum rak kanjona i koliba uto-nu e polako u beskrajnu crnu tamu. S ruba i
stonog zida k anjona sunce obasja njeno hce i probudi je. Spavala je satim a. Osj
eala se odmore na i okrijepljena. Kao i no, sve to je bilo mrano, ostalo je iza nje
. Nije joj bil o udno to je osjeala da Kelis jo ivi. Znala je to. Pregledav i ga,
uv jeri se da j e bila u pravu. Na njemu nije bilo nikakove promjene osim to je
prest ao krvarit i. ivot u ^emu je tek treperio i oitovao se samo u sporom, slabo
m kucanj u srca. Vei dio tog dana Joan provede sjedei uz Kell64 sa. Dan joj je pro
ao kao sat. Katk ada bi pogledala niza stazu u kanjon, vjerujui d a e vidjeti kon
janike kako ja u u zbrdo. Ako se dogodi da netko od Kellsovih drugova doe, to da
im ka e? Ni oni nee biti bolji od njega. Joan pomno razmisli o tome. Ne s miju po
sumnjati da je ona pucala u Kellsa. Zbog toga bri ljivo oisti revolver i pon ovo
ga nabije. Ako netk o doe, rei e da je Bili ranio Kellsa. Kelis je le ao bez svijes
ti. Joan se poela nad ati da e pre ivjeti, premda su svi znaci govorili suprotno.
Razum joj je govorio da e umrijeti, a predosjeaj da nee. S vrem ena na vrijeme prid
i-zala bi mu glavu i licom mu hjevala vodu u usta. Kad god je to radila, on bi z
astenjao. Pro le noi, dok je onako sama satima le ala budna, prikup ila je dovolj
no hrabrosti. Nije se imala ega bojati sve dotle dok netko ne doe u. kanjon. Idui d
an se ni po emu nije r azlikovao od prethodnog. Osvanuo je i trei dan, a da se u K
ellsovu stanju ni ta n ije promijenilo do veeri. Tada joj se uini da mu s e vraa sv
ijest. Ah, mora da je p ogrije ila. Promatrala ga je strpljivo cijela etiri sata.
Mogao bi doi k svijesti prije nego nastupi kraj, mogao bi za eljeti da govori ,
da saopi neku poruku, da zatra i nekoga tko e moliti za njegovu du u, da u posljed
nj im asovima osjeti pomo ljudske ruke. Te noi se polumjesec nadvio nad kanjonom. U
blijedoj svjetlosti Joa n je mogla vid jeti blijedo Kellsovo lice, udno i alosno
, ne vi e zlo. U jednom s e trenutku njegove usne pomako e. Poku ao je govoriti.
Ona mu navla i usne i dad e mu piti. Mrmljao je ne suvislo, a zatim ponovo uton
uo u oamrlost da bi se potom jo jednom probudio i

f c5=^3 legija 65 bulaznio. A onda je le ao mirno dugo, tako dugo da je san savl
adao Joanu. Iznenada ju je prenuo viui slabo, ali razgovjetno: Vode! Vode! Joan s
e nagne nad njega, pridigne mu glavu i pomogne mu da pije. Njegove oi bile su nal
i k na crne rupe u bijeloj maski. Jesi li... to... ti___majko? pro apta. Da odgo
vo ri Joan. Ubrzo njime ponovo ovlada obamrlost ili san. Taj njegov apat majko dir
nuo je Joan. Zli i opaki ljudi imali su majke ba kao i svi ostali ljudi. Cak i t
aj Kells je im ao majku. On je jo bio mlad ovjek. Bio je nekada mladi, djeak, dijet
e, djete ce. Njego va ga majka voljela, zibala, cjelivala njegove rumene ruice, g
led ala ga s ponosom i s u itkom kako raste, ma tala o njemu kao odraslom ovjeku.
Mo da ta majka jo uvijek m oli za njega vjerujui da je sna an i zdrav i po tovan
od ljudi. A on le i ovdje, razbij ena olupina, na umoru zbog jednog zloina, posl
jedn jeg u dugom nizu. Bila je to tr agedija. To Joanu potakne da razmi lja o mn
ogim majkama, a zatim o tom divljem nen apuenom Zapadu, gdje se ljudi okupljaju u
opore kao vukovi i ne dr e ni ta do ivota. eljna odmora naskoro je zaspala. Ujut
ro ni je odmah pri la Kellsu. Jednako se tako b ojala da e ga nai prisebnog, kao i
pomis li da je mo da ve mrtav. Kad se nagnula nad n jega bio je budan, a kad ju
je ugle dao, pokaza uenje. Joan! pro ape on. Da odgovori ona. Jeste h jo sa mnom? N
aravno. Nisam vas mogla napustiti. Blijede oi se zasjeni e, udno potamni e. Ja sam
jo iv. I vi ste ostali!... Je li to bilo juer... kad ste mojim revolverom... puc
ali u me ? Ne. Bilo je to prije etiri dana. etiri? Je li mi kima slomljena? Ne znam
. Mislim da nije, ali rana je stra na. Uinila sam... sve to sam mogla. Poku ali s
te me ubi ti... zatim ste mi poku- ali spasiti ivot? Ona je utjela. Vi ste dobri
... i bih ste plemeniti ree on. Ah, vi e bih volio da ste bili zli. Tad a bi vas
moj duh pr ogonio, muio. Mo da bi bilo najbolje da utite odgovori Joan. Ne. Ja sa
m ve bivao r anjen. Preboljet u i ovo, samo ako mi kima nije slomljena. Kak o bismo
to mogli sa znati? Nemam pojma. Pridignite me! Ah, mogli biste povrijediti ranu
usprotivi se Joan. Dignite me! -*i Snaga je izbijala ak i iz njegova slabog apat
a. Ah za to.. . za to? upita Joan. Hou da vidim mogu li sjediti. Ako ne mogu, daj
te mi moj pi t olj. Neu dopustiti da ga se domognete odgovori Joan. Zatim podvue r
uke pod njegove , pa lj ivo ga pridigne, posjedne i pusti. Da li s bolom ili ne,
on ostade sjedei , ak je malo i savio kimu. Onda zastenje i pa dne na Joanine ruke
. Ona ga spusti n a le aj i uzvrti se oko njega dok opet nije do a o k sebi. Bio
je bez67 66 bojan , izmuen, utljiv. Vjerovala je da e se izvui i ree mu to. Primio
je to udno se os mje hujui. Kasnije, kad mu je donijela juhu, popio ju je i bio jo
j zahvalan. Savladat u ja ovo ree on nemono. Oporavit u se. Kima mi nije ozlijeena. Oz
dravit ada mi donesi te vode i hrane u kolibu. .. a onda idite... kui. Kui? poput
jeke odgovori ona. Da . Nemojte ii niz kanjon. To bi bilo najgore___Vratite se pu
tem kojim smo do li. T o je jedina mogunost da se izvuete odavde... Idite! Da vas
ostavim ovdje? Tako sl abog i nemonog? Ne mo ete ni alicu podii! Ne, neu.

Volio bih da ste ve oti li. Za to? Zato j|jo u se kroz nekoliko dana poeti oporavlj
ati. Tada u opet biti samom sebi sl ian. .. Mislim... bojim se da sam vas zavolio
. .. To bi bio pakao za vas. Idite sa da, prije nego to bude prekasno!... Ako os
ta nete... dok ne ozdravim. .. nikad vas neu pustiti da odete. Kells, uvjerena sa
m d a bi to bio kukaviluk, pustiti vas samog ovdje odgovori ona ozbiljno. Vi ne m
o et e sami sebi pomoi. Umrli biste. Kamo sree! Ah, neu umrijeti. Te ko je mene ubi
ti. I dite, ka em vam! Ona odmahne glavom. Ne ini vam dobro. .. da se prepirete.
Uzbueni ste. Molim vas, umirite se. Joan Randle, ako ostanete... ja u vas vezati,
golu d r ati u peini... muiti vas... tui. .. ubiti! Oh, to je u meni!... Idite, idi
te, kao to sam vam rekao. 68 Vi ne znate to govorite. Jednom zauvijek... ne! ree
ona odl uno. Ti... ti... i glas mu zamre u stra nom apatu. Idueg dana Kells nije m
nogo gov orio. Njegov oporavak bio je spor i nesiguran. Ni ta nije bilo jasnije
od injenic e da ne bi ivio dugo da ga je Joan napustila. Ona je to znala. I on je
znao. Kad je bio budan i kad bi ona bila uza nj, tu an i bla en os mijeh svijet
lio mu je na licu. Pogled na nju ga je, po svemu sudei, i muio i odu evl javao. Sp
avao je po dvadeset sati dnevno i dok je spavao Joan mu nije bila potre bna. Sve
vi e je p oimala znaenje samoe. Bilo je dana kad nije ula ni svoj vlastiti glas. S
ve vi e se navikavala na utnju, tu znaajnu silu samoe. Svakog dana je razmi ljala
sve m anje , a osjeala sve vi e. Satima nije radila ni ta. Kad bi se otrgla iz d
rijeme a i p ri silila samu sebe da misli o okolnim iljcima pustih klisura kanjo
na, o dostoja nstv enom drveu, o tim vjeito nijemim i nepromjenjivim znaajkama svih
osamljenosti, mrzi la ih je slijepom mr njom i do bezumlja strasno. Mrzila ih j
e jer je izgub ila ljub av prema njima, jer su postajali dio nje, jer su uvijek
stajali vrsto na istom mj estu, bili time zadovoljni, mirni i hladni. Voljela je
sjediti na sunc u, osjeati njegovu toplinu, gledati njegovu svjetlost. Zanesena s
uncem, ponekad b i zaboravi la otii do svog ranjenika. Katkad se morala boriti pr
otiv la nog, podm uklog osjeaja da stari, da zaostaje za vremenom, a katkada se o
pet satima prepu t ala dojmu da se ni ta ne dogaa, da je sve mirno i divno. Nasko
ro je otkrila da se sve vi e i vi e prep u ta okolnostima, a da sve manje razmi
lja o svojoj sudbi6 9 ni. Tada se sjetila Jima Clevea. Sjeanje na njega do lo joj
je kao spas. Sanjar ila je o njemu za dugih, samotnih, ozbiljnih dana i za tamn
ih, tihih, neizdr ivi h samoa noi. Sjeala se njegovih poljubaca, zaboravila na svoj
u ljutnju i stid, prih vaala d ra njihova znaenja i tako, u beskonanim satima osaml
jenosli, ma tala o svoj oj ljubavi prema Jimu. Joan je tri tjedna bilje ila dane
, ili pribli no toliko, a zatim je izgubila svaki p ojam o vremenu. Ono se vuklo
sporo, a opet, gledajui u pro lost, inilo se da hitro p relazi. Promjene u njoj,
steeno iskustvo, spoznaja same sebe i osobna odgovornost uinili su da joj se inilo
kao da su pro li mjeseci . Kells se polako oporavljao i jaao, a onda je iznenada
nastupilo pogor anje. Ne to se dogodilo. Joan nije znala to, i on samo to nije u
mro. Bilo je dana kad je lebdio i zmeu ivota i smrti, a onda je opet do ao zamjet
ljiv preokret nabolje. Za lihe hrane su se smanjivale i Joan se poela suoavati s j
o jednim ozbiljnim proble mom. U kanjonu je bilo mnogo jelena i zeeva, ah kako da
ih ustrijeli revolverom? Bojala se da e biti prisiljena rtvovati jednog od konja
. Okolnost da je Kells izn e nada izrazio elju za mesom, uinila je situaciju kraj
nje te kom. I ba toga jutra dok j e Joan razmi ljala kako da rije i taj problem,
ugleda nekoliko konjanika kako ja u uz kanjon. U prvi as osjeti olak anje, zabor
avljajui da se dogaa ono ega s e najvi e bojala, onda shvati va nost dogaaja. Kells
ree ona brzo neki ljudi ja u stazom. 70 Bo e! uzvikne on nemono, a njegovo izmueno
lice o ivi. Trebalo im je du go da stignu o amo? Koliko ih je? Joan ih je brojil
a: pet jahaa i nekoliko to-var nih ivotinja.

Da. To je Gulden. Gulden! uzvikne Joan i strese se. Njen uzvik i boja glasa nisu
izmakli Kellsovoj pa nji. uli ste o njemu? On je najtvri orah... na ovoj granici.
.. Nikad nisam vidio njemu slina. Neete biti sigurni. Ja sam tako bespomoan... Sto
da mu ka emo?... Joan, mo da sa m ja zloguki prorok, ah vi morate pobjei, brzo,
i h ubiti samu sebe. Kako je udno da je taj bandit upozorava na opasnosti sline on
im a kojima ju je on s am bio izvrgao? Joan uzme revolver i sakrije ga u udubinu
iz meu greda. Onda opet pogleda van. Jahai su sad bih sasvim blizu. ovjek her-kule
ske grae, koji je prednjaio, natjera ko nja da preskoi potok, zategne uzde, stane i
odm ah skoi sa sedla. Drugi jaha doe odma h poslije njega. Ostali su prilazili hje
no, a za njima su se gegale tovarne ivoti nje. Ej, Kells zovne grdosija. Njegov
glas odjekne glasno i drsko. Mora da je tu negdje ree drugi ovjek. Sigurno. Vidio
sam n jegova konja. Jack se ne obiava udaljivati od konja. Onda se obojica pribli
e kol ibi. Nikad dotada Joan nije vidjela dva ovjeka tako opa kog i zastra ujueg
izgleda . Jedan je bio golem, tako irok, te ak i vrsto nabijen da se i nio niskim
i podsjea o na gorilu. Drugi je bio visok, tanak, s 71 izrazom divlje napetosti n
a licu cr venom poput plamena. Bio je pognut u ramenima , a ipak je glavu dr ao
uzdignutu i time podsjeao na vuka koji je nanju io krv. Netko je ovdje, Pearce za
grmi grdos ija. Hm, Gul, nije li to neka cura! Joan izae iz sjene to je stvarao z
id kolibe i pokaza na priliku opru enu na gunjevim a. Kako ste momci! ree Kells u
morno. Guld en, zapanjen, prokune, a Pearce klekne uskliknuv i zabrinuto. Oba poe
e govoriti odjednom. Podigav i slabu ruku, Kells ih prek ine. Ne, neu otegnuti p
apke ree on. Samo sam iznemogao i treba mi okrepe. Ranjen sam u lea. Tko te je to
napunio, Jac k? Guldene, bio je to tvoj vjerni drug, Bili. Bili? U Guldenovu gla
su bilo je su mnje i surove usiljenosti. On doda otresito: Vjerovao sam da ste s
e vas dvojica slo ili. E, kako vidi , nismo. A gdje je Bili sada? Joan osjeti tv
rdu, sporu i h ladnu notu u grubom glasu i ona to shvati kao sumnju ih kao lukav
tinu. Bili je mrtav i Halloway takoer odgovori Kells. Posvadili ste se zbog djev
ojke, Jack? Ne odgovori Kells o tro. Poku ah su da budu previ e familijarni sa__
_mojom enom... i ja sam ih obojicu ubio. Joan osjeti navalu vrue krvi u cijelo ti
jelo, a zatim h ladnou, slabost, gaenje puno mr nje. Tvojom enom! uzvikne Gulden.
Tvojom pravom en om, Jack? upita Pearce. 72 Pa, ja bih rekao tako. Da vas predst
avim... Joan, ovo su moja dva prijatelja Sam Gulden i Red Pearce. Gulden zar okc
e ne to. Gospoo Ke lls, milo mi je to smo se upoznali ree Pearce. Ba u tom asu osta
la tri ovjeka uo e u kolibu. Joan iskoristi nastalo kome anje i izie va , na zrak.
Osjeala se bolesna i upla ena. Osim toga bila je strahovito rasrena. Dok je izlazi
la, teturala je po malo i znala je da je blijeda kao smrt. Previ e nemilos rdna
i iznenadna bila je stvarnost koju su sa sobom donijeli ti posjetioci. Bilo je n
e to u asno ve u sam oj prisutnosti Gul-dena. Jo se nije usudila da ga dobro pogl
e da. Ali, ono to je osjeala bilo je porazno. Za eljela je da tri, da pobjegne, ia
ko bi poku aj bijega bio neizmjerno opasniji sada nego prije. Ako bi i umakla ne
zapa eno, ti novi pr ijatelji bi je progonili, slijedili bi je poput lovakih pasa
. Shvatila

je za to ju je Kells predstavio kao svoju enu. I sama pomisao na tu sramnu moguno

st ispunjavala ju je bijesnom mr njom, ah njen ra zum joj je govorio da je Kell
s postupio ispravno. On ju je svojim odgovorom htio samo za tititi. Daljim razmi
ljanjem Joan doe do zakljuka da mora biti mudra, vladati se prirodno i koristiti
v arku sve dotle dok bude mogue. Pomisli i na revolver ko ji je sakrila. To joj d
ad e snagu da prikrije svoju uzbuenost i da, naoko mirna, ue u kolibu. Ljudi su bi
h n apola okrenuli Kellsa i razgo-mu lea. '-'Ej, Gul, viski je ono to mu treba ree
raz bojnik. 73 Istee li mu jo samo kap krvi, sigurno e otegnuti protestirao je dr
ugi. Kog vraga vi znate promrmlja Gulden. Ja sam slu io, ali to se ne tie ni .jed
nog o d vas... Pogledajte ovdje! Vidite li ovu modru mrlju! Gulden prstom pritis
ne mod ru masnicu na Kellsovim leima. Kells zastenje. To je olovo, to je metak iz
javi Gu ld en. Hm, a ako si pogrije io! uzviknu Red Pearce. Kells okrene glavu.
Kad prit isne to mjesto, sav se ukoim od bola. Gul, ako si prona ao metak, i upaj
ga. Joan nije gledala operaciju. Iza la je i sjela pod balzamovo drvo. Odjednom
zauje p ro doran krik, a zatim veselo klicanje. Bilo je oito da je okrutni Gulden
bio brz i uspje an. Naskoro ljudi izio e iz kolibe i pozabavi e se konjima i tova
rom. Pearc e je pogledom potra io Joan, a kad ju je ugledao, zovne je: Kells vas
eli vidjet i. Razbojnik je napola sjedio poduprt sedlom. Lice mu je bilo znojno
i bezbojno, al i sasvim drugog izgleda. Joan, metak mi je pritiskao kimu ree on.
Sad je izvaen , sva umrtvljenost je i ezla. O jeam da ponovo ivim. Uskoro u se opora
viti. .. Guld en je bio ljubopitljiv u vezi s metkom, jer je kalibra etrdeset i et
iri, a ni Bill Bailey ni Halloway nisu imali r evolvere tog kalibra. Gulden ja t
o zapamtio. On je prepreden. Bili je bio veliki Guldenov prijatelj. Nemam povjer
enja ni u jedn og od tih ljudi, posebno ne u Gul dena. Morate se dr ati mene, to
vr e. 74 Kells, vi ete me pustiti da odem, pomoi mi da se vratim kui? usrdno je moli
la Joan tihim g lasom. Djevojko, sad je to nesigurno i opasno odgovori on. Onda
kasnije, uskoro, kad bude dovoljno sigurno? Vidjet emo... Ali sada, vi ste moja e
na! Izgovarajui p osljednje rijei, ovjek se izmijeni. Ne to od one snage to ju je o
sjeala u njemu pri je njegove bolesti, poelo je opet izbijati iz njega. Joan je sl
utila da su njegov i drugovi ubr-zali te promjene u njemu. Vi se neete usuditi___
Joan nije bila u s tanju da do kraja izgovori svoju misao. Kao da joj je vrst ob
ru stezao grudi i gr lo. Drhtala je. A da li ete se vi usuditi da poete van i da im
ka ete da niste moj a ena? upita on. Nj egov glas postade jai, a oi mu se zasjeni
e mislima. Joan je z nala da se nee usuditi. Morala je izabrati od dva zla manje
. Ni jedan mu karac ne bi mogao biti takva avijer prema eni koja mu je spasila i
vot pr o ape ona. Sve j a mogu biti. Dao sam vam priliku. Nagovarao sam vas da od
ete. Rekao sam vam da u, ako ozdravim, biti kakav sam i bio. Ali, vi biste bili u
mrli da sam ja tada oti la. To bi bilo bolje za vas... Joan, o no to sam rekao,
uinit u. O enit u se s vam a po teno i napustiti zemlju. Imam zlata. Mlad sam. Vo l
im Hou da vas imam. I poet u ivot iznova, ka ete na to? 75 to da ka em? Prije bih u
mrla nego to bih pristal a da budem va a ena! odgovori ona di u o. U redu, Joan
Randle odgovori on ogoreno . Za trenutak sam vidio sablast, davno pok ojnu stranu
svog ja!... Prikaza je ne stala... I vi ste tu, sa mnom. 76

7. Kad je pao mrak, mu karci su nalo ili vatru ispred otvora kolibe. Kells je, p
oduprt sedlom, le ao na gunjevima, dok su ostali, okrenuti k njemu, bili prileg
l i ili pos jedali u polukrug oko vatre. Joan je odvukla svoje gunjeve u kut, gd
je su sjene bile guste i odakle je mogla vidjeti sve, a da ne bude viena: Sumnjal
a je da e moi zaspati n blizini svih tih di vljih ljudi, ako ikad vi e bude mogla
za spati. Pa ipak, inilo se da je prije znati el jna i oprezna nego upla ena. Nij
e t o mogla objasniti, ali je osjeala da je njeno pr isustvo u jagnru na neki nar
in u tjecalo na ljude, uinilo ih Ecvreneno suzdr ijivim i uzbuenim. I tako je grom
otvo renih oiju gledala prizor oko vatre. Jae nego ikada doimala je se divljina. i
nilo s e kao da ak i logorska vatra gori div lje; ona nije plamtjela i pucketala,
blijed jela i rasvjetljavala, oije pjevuckal a kao svaka prava logorska vatra.
Razjaren o je gorjela u crvenim, bijesnim, nagl im plamenovima, eljnim da progut
aju nalo ene komade. Na tvrda hca ljudi oko sebe ba cala je neku zlokobnu i sabl
asnu svje tlost. Tama sveobuhvatne noi bila je gusta i crna poput smole, bez obri
sa bedema kanjona i bez zvijezda. Kojoti su gospodari li prostorom; odasvud je d
opirao nji hov divlji o tri lave . Vjetar je ojaao i zavijao sablasno u balramovo
m drveu. 77 Vi e nego u samoj prirodi, snagu divljine Joan je osjeala u ljudima. K
eils je le ao l ica samrtniki blijedog i jasnog u treperavom blje tanju vatre. Bi
lo je to li ce o trih crta, inteligentno, energino, ali' avolsko. avolska snaga izb
ijala je iz crta lica , iz udnih oiju, sada, u sjeni, udnijih nego ikada. Jo jednom
, to je bilo lice budno g, opreznog, neumoljivog ovjeka, koji kuje planove o sudb
ini drugih l judi. Pearce ovo crveno lice sjalo se jo crvenije u rumenilu svjetl
osti, hce tvr do, gotovo sam a kost i ko a: crvena maska rastegnuta preko iske e
ne lubanje. Je dan od njih, kojega su zvali Frenchy, bio je malen, taman ovjek pr
odornih, poput svrdla o trih oiju i u sta spremnih da iknu mr njom i jaro u. Druga
dvojica nisu s e isticala upadljivim izgle dom i bila su slina svim razbojnicima
tipa Bi IIa i H allowaya. Ah Gulden, koji je sjedio na kraju polukruga, bio je
takav da je Joan jedva uspijevala na njemu po du e zadr ati pogled. Nametala joj
se udna misao da je ona, stoga to je ena, od svih st vorenja na svijetu najudalj
enija od njega. O na odvrati pogled, ali su se oi same, kao zaarane, vraale ponovo
na nj, kao to zmij a privlai pticu. ovjek je bio goleme gr ae. Svaki je njegov pokr
et svjedoio o izvanr ednoj fizikoj snazi. Bila je to ivotinja , gorila, samo svije
tle ku t-rave kose i bijele ko e. Njegov lik kao da je bio istes an grubim, tupi
m dlijetom. A u njeg ovo lice, u crte i ile, u goleme duplje u koji ma su mu se
skrivale oi, u dubokoj usjeklini gdje su se bijelih sna ni onjaci prirod a i ivot
utisnuli su groznu ok rutnost. Bilo je to udovi te u ijem je prisustvu Joan z a el
jela da bude mrtva. Ni je pusto, nije davao odu ka svojoj grubosti. Sjedio je i
p odsjeao na golemi stro j za razaranje, koji miruje. S druge 78 strane, nije bio
ni mrzovoljan ni zabrin ut. inilo se da uope ne misli. Nakon to su mu izvadili re
volversko zrno, Kellsu se naglo vraala snaga i bilo je oi to da srazmjerno s tim r
aste i njegovo zanimanje za okolinu. Postavljao je mnoga pitanja na koja je najv
eim dijelom odgovarao Red Pearce. U poetku Joan nije pa ljiv o slu ala njihov razg
ovor, ali naskoro po ali. Razabra da je Kellsu slava to ju Je st ekao kao voa ban
dita cijelog zlatnog podr uja Idahoa, Nevade i sjeverne i istone Kal ifornije godi
la isto toliko koliko i zl ato koje je otimao. U odgovorima tih ljud i i u njiho
vu odnosu prema Kellsu Joan osjeti da je njegova vlast neograniena. Vl adao je ba
ndama pljaka a i razbojnika, koje su oito bile rasijane od Bannacka do Lewistona i
posvuda du granice. Njegov utjecaj protezao se, takoer, na varalice i gr abe lji
vce koji nisu bih izravno p od njegovim vodstvom. Otkako je bio prisiljen da bor
avi u kanjonu, tjednima je t rajao prekid operacija o ijoj prirodi je Joan mog la
samo nagaati, a u glavnim log orima gomilale su se bande besposlenih razbojnika
. Iako neodreeno, razabrala je i to da je organizacija kojom Kells ima toliku vla
st bila jo daleko toga da bud e onakva kakvu je on elio. Naiz-ence je bio zami
ljen i srdit, a najvi e se zani - za zlato. Mislim da si u pravu, Jack ree Red Pe
-2 a onda, punei lulu, zastade ka o da se spre ma

na dug govor. Prije ih kasnije doi e do najveeg nalaza zlata otkako postoji Zapad.
Kola koja nailaze od Slanog Jezera susreu se svakog dana. Horde kopaa rade od Bann
acka nadolje. Nji-bcr logori su u svim gudurama i dolinama Med79 vjeih Planina.
Povr inskog zlata je posvuda i lako ga se domoi tamo gdje ima vode. K opa se svud
a naokolo. Velikog nalaza jo nema. Ali, do njega mora doi. A onda, kad velika vi
j est stigne na glavne ceste i u planine, nastat e groznica prema kojoj e se etrdes
et deveta i pedeset prva initi bijednima. Sto ti ka e , Bate? Dakako da e nastati
od govori prosijed ovjek kojeg je Kells zvao Bate Wood. Nije bi o tako mlad kao n
jeg ovi drugari. Bio je stalo eniji, i sporiji u govoru. Ja sam do i vio obje go
dine . To su bili dani! Ali, ja se sla em s Redom. Sigurno je da e prije ili kasn
ije n astati pakao na granici Idahoa. Kopao sam zlato premda nisam nikad mnogo ez
nuo za tim te kim radom. Zlato je te ko kopati, lako ga je izgubiti i lako ot et
i od d rugoga. Uoavam predznake velikog nalaza negdje u ovom podruju. Mo da je ve d
o njega i do lo. Hiljade kopaa, po dvojica, po trojica, u grupama nalaze se svuda
po bre govima. Oni nam nee rei kad budu na li zlato. Ali, to se mora saznati. Zla
to' je t e ko. Njega nije lako sakriti. Zato se i saznaje za velike nalaze. Misl
im da e ov a godina zaista nadma iti etrdeset devetu i pedeset prvu. Zbog dva razl
oga: nepr eki dna struja propalih i razoaranih tragaa za zlatom vraa se iz Kaliforn
ije. Jo jaa stru ja suludih i punih nade lovaca na sreu navire s Istoka. A onda su
tu ene, k ockari i njima slini. Gdje god i kad god se te dvije struje sretnu tam
o e doi do ve likog n alaza, a tada e nastati najpaklenskije doba koje je ikad vidi
o svijet. Mo mci! ree Kells s prizvukom odu evljenja u slabom glasu. To e biti etv
a za moju Cr l egiju. 80 Za koga? upita Bate Wood znati eljno. Svi ostali osim Gul
dena ojftrenu e ljubopitlji va lica prema razbojniku. Za Crnu legiju odgovori Kell
s. Ah, to je t o? upita Red Pearce tupo. Eh, ako je sazrelo vrijeme za veliku zl
atnu groznicu z a koju ka ete da dolazi, ond a je sazrelo i za najveu bandu koja
je ikad organizi rana. Ja u je organizirati. Zv at u je Crnom legijom. Mene smatraj
za lana odgovori R ed odu-ljeno. I mene, sigurno efe dodade Bate Wood. Zamisao je
bila prihvaena veo ma buno. Tada dSv Gulden podignu glomaznu glavu i gotovo re- ei
upita zbog ega su d igli toliku buk u. Njegovo pitanje i njegov golemi lik kao d
a su na sve prisutne , pa ak i na Kell sa, djelovali nekom udnom snagom. Poslije k
ratke utnje Red Pearc e objasni plan. Uh! Nije to ni ta novo odgovori Gulden. Je
dnom sam pripadao jedn oj legiji. Bilo je to u Al iru. Zvali su je Kraljevska leg
ija. Al ir. Sto je to? u pita Bate Wood. Afrika odgovori Gulden. Reci Gul, ti si
pone to lutao svijetom t ee Red Pearce zadivljeno. to je bila ta Kral evska legija?
Ni ta nego rulja avola pr ikupljenih sa svih strana. Kriminalci koji su se spa a
vali o d progona. Granica nam je bila posljednja briga. to ste radih tamo? Tukli
se meu sobom. Nije ih bilo mnogo u Legiji kad sam je ja napustio. Nije ni udo! uz
vikne Wood znaajno. Neu dopu stiti meusobnu borbu u mojoj c Crna legija 81 legiji r
ee Kells hladno. Sam u izabra ti ljude za tu bandu. I to tajno pridoda Wood. Prave
momke. Ja sam bio u svim vr stama bandi. Pedeset p rve bio sam ak i uvar zakona.
To izazva smijeh kod svih nje govih drugova osim kod Guldena. Broj nije va an. A
li to treba da budu ljudi u ko je mogu imati povjerenja i koje mo gu voditi. Za
pomonike u trebati mlade momke, k ao to si ti, Red. Jakih ivaca, smione , kladnokr
vne, domi ljate. Red Pearce osje ti zadovoljstvo zbog pohvale i u epiri se poput
purana.

Govorei o tome, efe ree on sjetio sam se momka koji je prije nekoliko tjedana doja
h ao u Cabin Gulch. Upao je ravno u Beardovu kolibu gdje smo svi mi igrah faro,
i pitao za Jacka Kelisa. Odmah smo pomislili da je to neki tip koji e nam natova
r it i kakvu nevolju na glavu. Neki od nas bih su za to da ga se odmah umlati. A
li , m eni se svidio na neki nain i ja sam primirio dru tvo. Drago mi je to sam t
ako postup io. Namjere su mu bile prijateljske. Razumije- se, ja ga nisam pitao
tko je i to je. Pomislio sam da je mlad momak koji je pobjegao od nekog iznenadn
og zla i tra i prijatelje. I sad ovdje mogu rei, efe, da je zbog neeg bio izvan se
be. Kako se zove? upita Kells. Jim Cleve, tako nam je rekao odgovori Pearce. Joa
n R andle, sakrivena u sjeni, zaboravljena, u ime Jima Clevea s bolom i strahom ,
ah ne i s uenjem. Od asa kad je Pearce poeo govoriti ona je oekivala da e uti ime sv
od jeglog 82 obo avaoca. Zadrhtala je i osjetila nejasnu bol. Jim nije isprazno
pri jetio. Sto b i sve dala da ponovo do ivi onaj as kad ga se bila odrekla. Jim
Clev e razmi ljao je Kells. Nisam nikad uo za njega, a ja nikad ne zaboravljam n
i ime na ni lica. Kako izgleda? Zgodan, tip lutalice, krupan, ali ne previ-|e o
dgovori Pearce. Sami mi ii. Nema vi e od dvadeset tri godine. Dobar jaha, hrabar b
orac, v je t kockar, izdr ljiv na piu, lako uman kao avo. Samo kad bi ga mogao uoz
biljiti, efe! Pitaj Batea to on misli. Pa dobro, ljudi uzvikne Kells zaueno novajl
ije su s vakodnevna pojava na ovoj grani ci, a ja nisam upoznao ni jednoga koji
se vas do jmio kao taj Cleve... Bate, to ti ka e ? to je uinio taj Cleve? Ti si i
skusan ovje k. Govori razumno. to je uinio? poput jeke odgovori Wood e kajui se po p
rosijedoj g lavi. to nije uin astupio je drskije od svakog momka koji se ikada su
protstavio n a oj skupini. I brz o nas je pobijedio. Ne znam kako je to uinio. Mo
da zbog toga to se inilo da mu nije stalo ni do ega i ni do koga na svijetu. Izaz
vao nas je. P okupio sav novac koji s mo imah U logoru, upropastio veinu nas, i v
ratio svakome svoje. Pio je vi e nego ci jeli logor, a ipak se nije opio. Potega
o je revolver na Beadyja Jonesa zbog vara nja na kartama, a zatim na Beadyjevog
pomagaa Chicka Williamsa. Nije pucao da ih ubije: tek da im izbije revolvere iz r
uku. Ali, mogu ti rei da je to bila najbr a 4 najsigurnija ruka koja je ikad pote
gla revolver n a ovoj granici. Nemoj to izgub iti iz vida, ! Taj Jim Cleve je si
lno mome, koje e da83 leko dogurati. Dodat u da e po svojoj prilici sakupiti svoju v
lastitu bandu. Bate, zaboravio si da ka e kako je udesio Lucea ree Red Pearce. Ti
si bio tamo. J a n isam. Reci to Kellsu. Luce. Poznam ga. Produ i, Bate odazva
se Kells. Mo da to nije nikakva preporuka za Jima Clevea odgovori Wood premda mi
je upravo z bog toga postao na neki nain bli i... efe, ti se sigurno sjea male dj
evojke po imenu B ran-der, tamo u selu na Medvjeem Jezeru. Ona je ki starog Brande
ra. Radila je u nj egovoj prodavaonici. Viao sam te kako ljubezno razgovara s njo
m. Dakle, stari Brane r i neki od njegovih sinova po li su da tra e zlato, pa su
poveli djevojku da im bud e od pomoi. Tako sam barem ja razumio. Jednog dana Luce
je dojahao uzbue n u Cabin Gulch. Mi smo kao obino pili i kartali. Ali, mladi Cle
ve nije ni pio ni kartao. T og dana bio je u nekom udnom raspolo enju, tako se me
ni cinilo. Luce n am je predlo io da poemo na posao. Mi nikad ne radimo s njime n
i s njegovom skupi nom, ali tko zn a to bi se dogodilo da nije bilo Clevea. Luce
je planirao da odj a emo tamo gdje je stari Brander ispirao zlato, da uzmemo on
o to ima____ i djevo jku uz to. Zapravo, zlato je bilo samo izlika. Kad je netko
Lucea natjerao u kri pac, on se nije mogao zakleti da je zlato vrijedno truda.
Tada se Jim Cleve trgn uo. Dobaci Luceu stra nu kletvu. A ka d je Luce, sasvim p
rirodno, posegnuo za re volverom, Jim -Cleve mu ga izbije iz r uke. Tada skoi na
Lucea i obori ga jednim udarcem. Vukao ga je okolo, udarao i go tovo ubio prije
nego to smo se mi dospje li umije ati. Luce 84 je bio napola mrtav. Odnijeli Ano
ga u krevet i jo je u nj emu, a nikad nee biti on o to je bio.

Po to je Wood zavr io s priom, u grupi zavlada znaajna ti ina. Najednom se blijedo

Kells ovo Boe okrene prema Guldenu. Guldene, jesi U uo? I Da odgovori ovaj. to m
isli o tom Jimu Cleveu i o poslu koji sprijeio? Nikad nisam vidio Clevea. Potra
i t u ga se vratimo u logor, a onda u poi po Brandjevojku. i Okrutno samopouzdanje
od vajalo ga je od nje-drugova. Bilo je ne to pogre no, ne to izo -u tom Guldenu
. D a li je Kells htio izazvati njegove prirode ili mu je bilo do t oga da njego
ve d ojmove o Cleveu? bila sigurna. Nasluivala je da iz-i svib ostalih vlada nepr
ijate ljstvo. A imm je ta jo ne to, nejasno i neopipljivo, mo da scrai. Po sve _
sudei, Gulden je bio zloinac ac ticcna Joan ga je promatrala s grozom. Ta je bila
utoli ko vea to je on uporno gle -u kut gdje je ona bila sakrivena. Osjeala je u
poreenju s njim svi ostali, ak i Ke lls iju se podlost bila uvjerila, beznaajne slug
e Ona n avue pokriva preko glave, da ne bi i dalje gledati tu upavu, glomaznu glavu
velike mrane duplje njegovih oiju. J oan nije vi e ni vidjela ni ula bandite. Bilo
oigledno da se razgovor sti ao ili ga on a, zao-jena novim mislima, nije ula. Pri
miri se, a iznenada pone drhtati apui jedno i me. Jim! Jim! Oh! Jim! Posljednji apat
prese u tiho jecanje. To to je uradila bilo je 85 stra no. To ju je muilo. Nije
imala po vjerenja u njega. A sada, mislila je, koliko ga voli! Samo zbog nje, u
oajanju i zbog prkosa, upropastio je sama sebe. Ubit e g a tamo u pijanoj kavgi, i
li, jo go re, postat e lan ove banditske dru ine i zagaziti u zloin. Saznanje da je
ona kriva c njegove nesree bio je veliki udarac za Joan. Kak o je glupo i ispraz
no bilo nje no poigravanje s njime, njena ravnodu nost! Ona je v oljela Jima Cle
vea. Nije to znala kad je po la za njim da ga vrati, ali znala je t o sada. Treb
alo je to zn ati prije. Polo aj koji je nasluivala ukazivao joj se jo mranijim, na
kaznijim, str asnijim. Na sa mu pomisao o tome tijelo joj zadrhta od groze. Pa i
pak, njeno je srce grijala ne ka udna unutarnja vatra. Negdje, uskoro, ona e se sr
esti licem u l ice s tim izmije njenim Jimom Cleveom, s tim mladiem koji je posta
o lakoumni avo. Sto li e on uiniti? Sto bi ona mogla uiniti? Nee li je prezreti, izru
gati je, prokle ti, smatrajui je, na Kellsovu rije, enom tog bandita? Ali, ne! On e
iz njena pogled a naslutiti istinu . A tada! Nije mogla ni zamisliti to se mo e
dogoditi, ali to mora biti krv... smrt . Ako se on i oslobodi Kellsa, hoe h se i
kada osloboditi G uldena, te goleme grabe l jive zvijeri? Joan nije mogla potpun
o nadvladati groza n strah pred opasno u to joj prijeti. Od asa kad su u razgovori
ma tih bandita ime Jima Clevea i vijest o njegovoj propasti do prli do njenih u
iju, postala je dru ga djevojka, postala je zrela ena, odluna da spa si Jima, pa
makar je to ivota st ajalo. Vi e se nije bojala Kellsa, ni ostalih, niko ga osim
Guldena. On nije bio ovjek i ona je instinktivno osjeala da s njime nee izii na kra
j. Na sve ostale e utj ecati, ali na Guldena nikada. 86 Napetost njenih misli pop
usti i ona se malo-pomalo smiri. Ostade jo samo o tra bol u srcu. Pro lost joj s
e inila dalekom. Sada njost nije znaila ni ta. Samo budunost u koj oj je Jim Cleve
zao-ijala je njenu pa nju. I kad bi mogla, sad ne pobjegla od Kell sa, jer on e j
e odvesti do bin Gulc ha. To je bila posljednja misao njenog prije n ego je zapa
la u san. 8. Nakon tri dana za kojih je Joan njegovala Kellsa, tako vjerno kao d
a je uistinu njegova e na, on pomisli kako se dovoljno oporavio da mo e poduzeti
put do glavnog l ogora zvanog Cabin Gulch. elio se vratiti tamo, pa je nestrplj
ivo i zapovjedniki o dbi jao svako protivljenje. Mu karci ga mogu naizmjenino prid
r avati i podupirati u s e dlu. I tako, ujutro etvrtog dana oni se pripre-mi e za
put. U tih nekoliko dana Joan se uvjerila u tonost svoga zapa anja, naime, da je
Kellsov znaaj podvojen na dobro i zlo i da njeno prisustvo izaziva i jaa u njemu
onu dobr u, inae skrivenu i odavna zamrlu stranu. Kad je bila uz njega, bio je sa
svim druki ji nego okru en svojim ljudima. Po svemu sudei, on nije bio svjestan to
ga. udila ga je Joanina do brota i ljubeznost. Bio joj je zahvalan, ah nikad nije
pokazao ni t runka samilo sti. Da je bio zanesen njome, u to Joan vi e nije sum
njala. Njegove sa

njarske oi posvuda su je pratile. Uglavnom je utio. Pri kraju tih nekoliko dana k
od njega su do le do izra aja dvije osobine: nerado je pu tao Joan da se izgubi
iz njegova vidokruga, dok je sve te e podnosio prisustvo os talih ljudi, osobit
o Guldena. Joan je neprestano osjeala na sebi poglede tih ljud i. Bili su to pona
j vi e nenametljivi letimini pogledi, osim Guldenovih. Div ju je p romatrao spo88
r im, dugim i praznim pogledima, bez znati elje, sumnje i divljenja. Bilo je oit
o d a je ena za njega bila nov i udan stvor i da je do ivljavao nepoznata uzbuenja
. Ka d go d bi susrela njegov p;<gled, a izbjegavala ga je koliko je mogla, protmula bi s jetiv i se prie o golemoj divljoj gorili, prokrala u afriko selo i tamo
otel a bijelu ra. Nikako da iz svog sjeanja odagna tu priu. I to je bio uzrok zbo
g koje ga je pr ema Kellsu bila ljubaznija nego to bi inae bila. U tom su se razd
oblju i zo trile sve Joanine spo-Osjecala je kako se razvija, kako se na-prilagoa
va, kako u njoj jaa snaga sa-ne. U srce su joj uporedo navirah i bez -i neugasiva
energij a. Oaj je bio posljedica energija ljubavi. vrsto je vjerovala da sudbina
povezana s Jimom Cleveom. je u sebi dovoljno hrabrosti, snage i lju-k rri a spasi
njega, a ko ve ne bude mogla spa-Sarao ljubavi koja je bila jaa od kolik o god ta
beznadnos t bila velika, je zahvaliti to se nije pokolebala u toj te koj si rua
cipTog jutr a, prije to su ga podigli na konja, Kp's je opasao revolver. Pojas,
koric e za r evolver, sve je to bio velik teret za ranjenika. Red Pearce je to u
porno p onavl jao. Ah, Kells mu se smijao u lice. Svi mu karci, osim Guldena, bi
li su izvan re dno ljubezni i bri ni. Bilo je oito da bi se za Kellsa borili do s
mrti. Bili su j ednostavni i neposredni u iskazivanju svojih priprostih osjeaja.
A Kells je, mis l ila je Joan, bio linost, dodu e proizvod te granine divljine, al
i linost prisebna i k adra da uoi mogunosti i znaenje i-TOta kojim je ivjela. Kells
je znao da ovjek u 89 ponekom trenutku mo e biti dobar i pouzdan, ali da se odmah
iza toga, zbog nagona koji vuku korijen iz divlja tva i odreenih prilika, mo e p
ovesti za primit ivnim pobud ama, koje su daleko od svakog razmi ljanja, pa poini
ti stra na djela. Joan je nasluiva la da je Kells opasao revolver da bi, ako zatr
eba, nju za titio . Njegovi ljudi nis u ni sanjah da bi mu to moglo biti na umu.
Kells je bio ener gian i opak ovjek vrsto ukorijenjen meu ljudima slinima sebi, pa i
pak je bio neizmjer no razliit, jer je bi o pametan. Na poetku putovanja Joani su
rekli da ja e ispred Kellsa i Pearcea, koji je vou prid r avao u sedlu. Vodii tova
rnih ivotinja, Bate Wood i Frenchy, jahali s%sprijeda, a G ulden je- bio na zaelj
u. Tog poretka su se dr ali do podneva kad se karavana zausta vila u jednom sjen
ovitom, travnatom i vodom bogatom zakutku. inilo se da je Kells izmuen elo mu je bi
lo oro eno hladnim, ljepljivim znojem i izbrazdano bolom. Pa ipa k, bio je dobre
volje i strpljiv. P o urivao je mu karce da to prije zavr e s odmorom i objedom
. Nakon jednog sata p utovanje je nastavljeno. Kanjon i okolina postajali su sve
ne ravniji i gole-mij i, dok je staza postajala sve ira i bolja. Joan primijeti
trago ve koji su se uk r tali sa stazom i spu tah s klisura i gudura kanjona. S
pu tanje je bi lo postup no i uoljivo samo po tijeku vode i po toplijem zraku. Ke
lls je sustao prije polov ine poslijepodneva i bio bi pao sa sedla da mu drugov
i nisu pomogh. Naizmjence sa ga pridr avali. Nije to bio lak posao jahati uz nje
ga i pridr avati ga da ne padne. Joan primijeti da se Gulden nije ponudio da mu
pomo gne. Mada je bio dio te bande, inilo se da , 90 jo; ne pripada. Joan nije na
pu tao neugodan osjeaj da j a e iza nje, a s vremena na vr ijeme, kad bi joj se p
ribli io, taj je osjeaj post ajao sve nepodno ljiviji. Kad se po slijepodne poelo
bh iti kraju, ona je postala svjesna njegovih zlih namjera. Kad su stigli na odm
ori te, obuzela ju je neka v rst bojazni, ne to emu nije znala imena. tZaustavili
su se rano, prije zalaza sun ca, na su bih prisiljeni Kellsovom potpu nom klonu
-Polo ili su ga na pokrivae, a glavu mu na sedlo. Joan mu je pritekla u po mo i do
nekle pribrao, ah nije imao on e uobiaje snage i o trine. Cjeli sat mu karci su u
urbano poslovali oko tovara, k onja, oko nasijecanja drva, lo e nja vatre i spr
emanja jela. Kells je udno pio, ah

iazzL pro ape on uhvativ i zgodan tre- ja sam samo umoran, umirem za snom. meae.
Probudite me odmah ako bude On zatvori umorne oi i, bez ikakva daljnjeg ljenja, u
skoro zaspi. Mu karci ne smiju pri-;tL odluila je Joan, da ih se boji, da nema t
j a u njih, da ih ne podnosi. Vee rala je njima sjedei uz vatru. To im je bila prv
a prida sjede sasvim blizu nje, to je na njih djelovalo izravno i jedinstveno. J
oa n nije bila ta ta, uda je znala da je zgodna. Prisilila se da bu-prijazna, ug
odn a, pa ak i ljupka. Njeno dr anje naie na odaziv i raspolo enje se odmah poprav
i. U poetku su bili drski, zatim neusiljeni , onda prosti. Godinama je bila navik
nuta na gru-e mu karce po logorima. Meutim, ov i su bili iji. Kad im je to postalo
jas no, njihov odnos 91 prema njoj se izmijenio. Ona to naprije osjeti intuitiv
no, a zatim i provjeri. S rce joj zakuca jae i ivlje. Uspije li sakriti svoju mr
nju, svoj strah i zaziranje o d njih, moi e utjecati na te divlje mu karce. A sve e
to o visiti o njenoj ljupkosti i enstvenosti. Nezamjetno ah sigurno potpadah su
pod n jen utjecaj i to je bio doka z da i u najgorem olo u tinja iskra dobrote.
Jedini izuzetak bio je Gulden. Sjedio je i derao poput vuka. Vidjelo se da je s
vjestan njene prisutnosti, ah kao da je ona kakav predmet, a ne ivi stvor. Veeraj
ui tako uz vatru i promatrajui te ljude, u njoj je raslo uvjerenje da njen sp as,
ako je ikakva mogunost za spas postojala, ovisi o njenom prijateljskom odnosu pre
ma tim razbojnicima koje joj je ivot nametnuo za suputnike. Ti su mu karci bili
zadovol jni i zbunjeni njenim prisustvom. U Joani pobudi sjetu i strah spoznaja
o snazi njene privlanosti. Kod kue je rijetko kada i bila svjesna injenice da je en
a . Njen polo aj i njena linost bili su tamo ne to sasvim prirodno. Ovdje je sve
bilo d r ukije. Za te u samoi, borbi i krvi podivljale ljude ena je bila ne to uzb
u-ujue, oara v jue i ubla ujue, ne to to izaziva udnu, neuta ivu i neobja njivu glad i
za samim njenim p edom. Oni nisu bih svjesni toga, ah ona jest. Naskoro Joan za
vr i s veer om i ree: Idem sputati noge svom konju. Ponekad od-luta. Ali, to u urad
iti ja, gos poice ree Bate Wood. On je nije nikad oslovio kao gospou Ke ll, pa je J
oan vjeroval a da on ni ne razmi lja o razlici. Njegov ivot je bio dug, a u jedn
om dijelu tog ivota mo da i nije bio sasvim lo ovjek. 92 ; Dozvolite da ja poem do
da Pearce. Ne , hvala. Poi u sama odgovori ona. Zatim uzme konopac sa svog sedla i
hrabro niza s tazu. Iznenada zauje dvojicu-trojicu raca kako govore istovremeno,
a onda m uk-i jasno: j Gulden, kamo e , do avola? Bio je to glas Reda Pearcea. Jo
an se osvrne. G ulden se zaputio stazom za njem. Srce joj zadrhta, koljena joj p
okleknu e. Bila je spremna da potri natrag. Gulden stade, a zatim se, re ei, vrati
. P ona ao se ka o da je zateen u neemu. Dr imo te na oku, Gulden nastavi Pearce.
Budi pametan, ih e mo opomenuti Kellsa. i Gromka, ljutita kletva odjekne umjesto
odgovora. Mu karci se zbi e jedan uz drugog a. Uslijedila je glasna prepirka. Jo
an gotovo otri niza stazu i ne u vi e ni ta. Da se ijedan od njih ponovo upustio z
a njom, bila bi po bjegla u gusti poput upla enog je lena. Meutim, bilo je oito da
je ne namjeravaju smetati. Joan nae svog konja i prij e nego to mu je sputala no
ge spopadne je isku enje da ga uzja e i da pobjegne. Nije t o eljela, i ni za to
na svijetu ne bi t o bila uinila, ali nije mogla sasvim zatomit i taj prirodni p
oriv svakog ivog stv ora. Prijee na drugu stranu potoka i krene natrag logor kroz
umu omorika i balzam a. Nij e urila, joj je ugodno izvan pogleda tih siled ija
i Ije od stalnog, zama rajueg d okaza njene e nesree. Usprkos tome, nije se ni naas
1a slobodnom i sigurno m. Zuri la je upla-u sjene drvea i stijena. Osjetila je o
lak-nje kad se vratila i kad se n a la uz Kellsa. On 93 je spavao dubokim snom is
crpljenog ovjeka. Ona nam jesti svoje sedlo i pokrivae bli zu njega i pripremi se
da doeka no kako najbolje b ude mogla. Instiktivno se smjest ila tako da se jednim
zahvatom ruke mogla domoi Kellsova revolvera. Bilo je to vrijeme zalaska sunca.
U kanjonu je bilo toplo i tiho. S okolnih viso va i ezavala je rumena svjetlost.
Mu karci su svi do jednoga bili zaposleni ponekim p

oslom. Bilo je udno vidjeti Guldena. za kojeg je Joan mislila da mu se ne nuli ra

d, kako radi za dvojicu. Kao da je u ivao nosei kladu koju sigurno ne bi pomakla
dv a normalna mu karca. Bio je tako golem, tako djelotvoran, tako sna an da je
na neki nain bila milina gledati ga. Nalo i e vatru preblizu mjesta gdje se smjes
tila Joan. I majui na umu da bi kasnije moglo zahladiti, nije prigovorila. Sumra
k pade, pa se mu karci zavr iv i dnevne poslove oku-pi e oko vatre. Joan nije tr
e balo mnogo da otkrije kako su se osjeaji tih ljudi poeli sukobljavati . Svaki je
o d njih na svoj nain gledao na nju. Neki su izmi ljah razloge da joj priu , pita
h n e to, nudili joj svoje usluge, bilo to, samo da joj se mogu pribli iti. Osob
na se nota nazirala u dr anju svakog od njih. Gulden je sjedio utljiv i nepomian
na rubu svjetla koje je podrhtavalo oko njega. Bio je nahk golemom, smrknutom g
orih . Koliko je Joan mogla opaziti, on nijednom nije pogledao prema njoj. O toj
raz l ici u njegovu pona anju bilo je vrijedno razmisliti. Da ta gomila mi ia i
kosti ju nij e poela misliti? Ponuda Batea Wooda bila je neuvijena, mada neshvatl
jiva J oan. Stoga se ona nije ni usudila da mu do kraja povjeruje. 94 Sigurno, g
ospoice zakljui on apui promuklo svi mi znamo da vi niste Kellsova ena. razbojnik ne
bi o e nio ni jednu enu. On je enomrzac. Bio je poznat po tome u Ka-Kior nijL O
n vas je oteo, kidnapovao, to je sigurno. .. Gulden se kune da je KeUs pou bijao
svoje l jude, a vi ste njega ranih i nitko drugi. Rana na njegovim leima je puna
baruta. Svakog asa mo e doi do gu ve... zaista, gospoice, najbolje je da uz moju p
omo kidne te noas kad svi budu spavah. Ja u pripremiti hranu i konja i odvest u vas
d o nekog logora kopaa zlata. A onda sa-mo ete kui. Joan samo zavrti glavom. ak da
se mogla po-ati u Wooda, a gotovo da mu je napola vje-ala, bilo je suvi e kasno
. Sto god joj se dogodilo, nije bilo va no, samo da, ma kar i uz cijenu patnje,
spasi Jima Clevea od propasti u koju ga je ona natjerala . Otkako su poeli Joanin
i burni do ivljaji ona je toliko puta bila prepuna bolnih, nj oj dotada nepoznat
ih uzbuenja , te je vjerovala da joj ni ta vi e ne mo e zadati strah i li muku. A
h ta udna uz buenja bivala su sve jaa, kao da su sama sebe hranila. Frenchv je bio
drzak, ustra jan, zaljubljenih oiju i prostaki udvoran. Na svoje dru gove nije se
o, kao da ih i nema. Natjecao se s Pear-u iskazivanju pa nje prema Jo an, pa nji
h jica osujet i e ostale. Situacija bi bila zabavna, da nije bila stra na. Ispod
njihova zanim anja za pju, ljubaznosti i ljubomore uvijek je izviralo ne-ko bno
. Osim onog nes uvislog Guldenova ini na jednu rije, ni na jedan pogled, ni na p o
stupak Joan se n ije mogla po aliti. Oni 95 su se meusobno bockali, bili zajedlji
vi, ironini i nepr ijazni jedan prema drugome, ali Joani se svaki predstavljao on
im to je smatrao d a je najbolje u njega. Mlada i privlana ena na la se u logoru
osamljenih i razuzd anih ljudi i u njihovim divljim srcima ponovo se rodila mu k
a ta tina i elja da se istaknu i da budu zapa eni. Izgleda li su jednako tako sm
ije no kao jato tetr ijeba to se kico e i koopere pred jedinom enko m. Mo da se u
nekom od tih srdaca zaela iskrena suut prema bespomonoj djevojci koja s e na la u
opasnosti. Sigurno je da e u nekom od njih planuti strasti kao to je planu la u K
ellsu. Izmeu tog prija znog natjecanja za njen pogled i njenu rije, koje joj je bi
lo koris no, i mranih, vrebajuih i neizreenih nakana, kakve je imao Gulden, Joan se
mogla sa mo muiti. Slu aj, Frenchy, ti nisi gospoin tip izjavi Red Pearce a ti, B
ate, ti si prestar. M aknite se, odstupite! Pearce dobroudno, ali samovoljno odgu
rne dva mu karca u str an u. Sigurno. Nego, ona je Kellsova gospoa, zar ne? lijen
o e Wood. Da niste svi t o smet nuli s uma? Kells spava ih je mrtav odgovori Pear
ce osvajajui jo jedan kor ak terena. Ipak, recite gdje ste sreli Kellsa? upita on
Joanu naginjui svoje crve no lice pre ma njenom. Joan je morala odigrati svoju u
logu. Bilo je to te ko, je r je u Pearceovoj znati elj i nasluivala zamku u koju
bi mogla upasti bude li lag ala. Bila je svjesna toga da svi oni znaju kako ona
nije Kellsova ena. Ali, inilo se da je prezadovoljna da bi

bila zarobljenik. Iz Pearceova pitanja je izi 96 k> na vidjelo da ne uspijeva do

vesti u sklad njenu podreenost Kellsu s njenim vrl inama fjpje su svi oni nagons
k i osjeali. To se nikog ne tie odgovori Joan. Dakako ree Pearce. Zatim jo bli e na
gn e svoje od znati elje mapeto hce. Ono to ja e nati jest: da li je Gulden u pr
avu ? Jeste h vi pucah u Kellsa? U sumraku Joan napipa Kellsovu ruku i stisne je
. Bi lo je neobino da se tako slab i izmoren ovjek tako brzo probudio na jedan jed
ini d odir. On podi e glavu. Hej! Sto je to? vikne o tro. Pearce oprezno ustane,
upla en, ah ne i zbunjen. To sam samo ja, efe odgovori on. Ba sam se spremao na
poinak i htio sam znali kako si. Mogu h to uiniti za tebe. Dobro sam, Red odgovor
i Kell s hladno. Cisti se odavle i pusti me na miru. Neka me nitko ne uznemirava
! Pearc e se udalji nazvav i prijazno laku no i prikljui se ostalima uz logorsku vat
ru. N as koro svi potra i e pokrivae i ostavi e Guldena zgu-renog u polumraku. Jo
an, za to ste me probudili? pro apta Kells. Pearce me pitao da li sam vas ja ran
ila odgov ori Joan. Probudila sam vas umjesto da mu odgovorim. Pitao je! usklikn
u Kells po luglasno. A onda se nasmija: Ne mo e prevariti tu bandu. Mislim da ni
je va no. M o da ne bi bilo zgorega da saznaju da ste me vi ranih. 1 Crna legija
97 inilo se da je zami ljen. Mimo je le ao. Nje-^ govo blijedo lice obasja trepe
ravo svj etl o vatre. Nije vi e govorio i naskoro opet zaspa. Joan prilegne uza
nj, navue pokr iva preko sebe i protegne noge. Nije se ni usudila pomisliti na spa
vanje. Nou je z ahladilo. Vjetar je brijao huei muklo u balzamovim kro njama. Vatra
je tinjala. Jo an je bila zagledana u crnu, bezoblinu trup inu: zna la je da je
to Gulden. Dugo je nepokretno stajao. S vremena na vrijeme bi se pom aknuo, pri
ao bi vatri i asa k-dva stajao kraj nje. Osvijetljena rumenim arom njegova golema
prilika bivala j e jo golemija, a sve ostalo oko njega poprimalo neodreen, maglo
vit, i zato jo zlo slutniji privid. Upale oi bile su samo crne mrlje na irokom li
cu, pa ipak je Joan osjeala njihov pogled na sebi. A onda je napokon legao meu o s
tale mu karce, pa j e ubrzo njegovo duboko i te ko disanje podsjealo na miran san
gov e-eta. Dok su se sjene izmjenjivale pod svjetlom zvijezda, Joan je satima le
ala budna. O psjeda lo ju je na tisue misli a sve su kru ile oko jedne jedine, i
votne i neumitne m is li o Jimu Cleveu. Tek kad ju je probudilo sunce, obasjav i
joj lice, Joan je shv atila da je uistinu spavala. U logoru se u urbano radilo.
Konji su bili dovedeni , okrijepljeni i nestrpljivi, p oleglih u iju. Kells je
sjedio na stijeni blizu vatre sa alicom kave u ruci. Kad je pozdravio Joan, glas
mu je zvuao bodri je. On a proe mimo Pear cea, Fren-chyja i G uldena uputiv i se
prema potoku, ali oni niim ne pokaza e da su je primijetili. Samo Bate Wood dodir
ne sombrero i ree: 98 Dobr o jutro, gospoice; Joan se uini kao da je njeno sjeanje n
a pro -no samo ru an san. A tmosfera je na dnevnom etlu bila drukija: njom je vlad
ao Kells. Ubrzo se vrati u logor, osvje ena i gladn a. Gulden je dodavao zave lj
aje. Radio je to lako i spr etno. Pe-arce je osedlavao njena konja. Kells je ne
to govorio i bio nalik onom starom Kellsu prije ranjavanj a. Ubrzo su Mli na put
u. Joani je vrijeme u sedlu uvijek hitro prolazilo. Godilo jo j je kretanje i st
alna promjena vidika. Vrijem e je prolazilo u nejasnom i ekivanju, pomije anom sa
strahom, nadom i bolom, jer je na kraju tog puta bio Jim ' Cleve. Nekad ga je p
rezirala, izrugivala mu se i I s njim radila to joj se prohtjelo, je r ga tada n
ije voljela i nije strahovala za njega. A sad je bila sigurna u svoju ljubav i g
otovo uvjerena u svoj strah. Glas koji je Jim u ivao kod tih razuzdanih bandita,
bio je za Joan zapanjujui i n erazja njiv. Jahala je miljama mislei o Jimu,

bojei se susreta s njim, eznui da ga vidi, molei za njega, snujui kako da ga spasi. O
ko podne karavana je kroz otvor kanjona izjahala u iroku dolinu okru enu visoki
m z aobljenim bregovima. irok, phtak i buan potok presijecao je dolinu. Sudei po t
r agov ima koji su se ukr tah na tom mjestu, ma kakvo i ma gdje da je bilo, Joan
j e mogla rei da su njime pro li mnogi putnici i da glavno sastajali te bandita
nij e daleko. Vodii tovarnih ivotinja prijeo e potok i dolinu i uo e u neravnu i ka
meni tu usjeklinu. A h, staza je bila dobra. Naskoro se usjeklina pro iri n prek
rasnu klinastu guduru k oja se mnogo raz99 likovala od visokih, liticama obrublj
enih i zatvorenih kanjona. irokim i ravnim d nom gudure tekao je potok. Omorike
i bor ovi rash su u skupinama, a tu i tamo su se isticala divovska balza-mova st
abla. Goleme povr ine divljeg cvijea crvenkastom su bojom i arale obronke. Na gor
njem k raju gudure Joan ugleda nekohko iroko razmakn utih koliba. To je napokon
bio Cab in Gulch. Kad sti e do prve kolibe, karavana se poe razilaziti. Ljudi koj
i su se tamo na h doeka e ih dobrodo licom. Gulden zaustavi svog tovarnog konja.
Neki odj aha e dalje. Wood po vede ostale to-varne ivotinje udesno, uz blagi obr
onak. Fre nchy i Pearce, koji su pridr avah Kellsa, reko e Joan da ih slijedi. O
ni odjaha e uzbrdo do skupine ra trkanih omorika meu kojima je stajala velika drv
ena kohba. Bila je nova. inilo se da su i sve ostale nove, nijedna od njih jo nij
e doekala z ime. Pukotine izmeu balvana jo ni su bile zatvorene. Ta koliba bila je
jedna od n ajgrubljih, sagraena od balvana, u rezanih jedan iznad drugoga. Krov
joj je bio o d grmlja. Bila je niska i uska, ah veoma duga. Cijelom njenom du in
om protezala se nadstre nica poduprta stupovima. Na jednom kraju bio je obor. Na
zidu proelja, izvana, visila su sedla i uzde. Joan je pomno i o tro promatrala m
u karce koji su ustajali i pozdravljah prido hce. Ji ma Cle-vea nije bilo meu nji
ma. vor joj se odrije i u grlu i sad je lak e disala. Kako da se sretne s njim? K
ells je izgle dao bolje nego u podne prethodnog dana. Ipak su ga morali skinuti
s konja. Joan tada zauje kako svi govore u isti mah. Okupili su se oko Pearcea pr
u ajui ruke da pomognu. Me100 utim, pokazalo se da Kells mo e sam pod u kolibu. B
ate Wood uvede Joan. U dugoj prostoriji bilo je kameno ognji te. Tu se nalazilo
i nekohko grub o istesan ih klupa i stol, krzna i gunjevi po podu, a svjetiljka
i oru je po zid ovima. U jed nom kraju prostorije vidje gomilu kuhinjskih potrep
tina i police s a zalihama hran e. Kellsov nestrpljiv glas iznenada uti a sva p
itanja: Nisam ran jen ree. Zdrav sam, samo sam slab i umoran. Momci, ovo je moja
ena... Joa n, tamo je soba ze tebe, u stra njem dijelu kolibe. Smjesti se Udobno
. Joan sa zadovolj stvom postupi prema njegovu savjetu. Na stra njem zidu bila s
u ugr aena vrata zas trta gunjem. Kad je gunj povukla u stranu, ugleda nekoliko s
trmih s tepenica koj e su vodile do manje kolibe, koja je pregradom od debehh gr
ana bila podijeljena u dvije prostorije. Ona spusti gunj iza sebe i poe uza stepe
nice. Tad a vidje da je nova kohba bila dozidana uz staru. Nije imala vrata ni i
kakva drug og otvora osim onog kroz koji je u la. Svjetlo je prodiralo kroz puko
tine izmeu bal vana. P okustvo se sastojalo od iroke klupe istesane od debehh gran
a i pokrivene gu njevi ma, pohce iznad koje je visilo zamueno i napuklo ogledalo,
stola, nainjenog o d sa nduka, i svjetiljke. U dnu stepenica bilo je prislonjeno
pet-- est tankih dugi h kolaca. Nagaala je da su kolci namijenjeni za podizanje
barikade na otvoru. Nai me, vjerojatno ih se za ticalo izmeu greda na gornjoj, a
uvr ivalo polugom na donjo j strani otvora. Joan je s vrha stepenica, kroz otvor i
zmeu ja i dovratka mogla v id jeti veliku prostoriju, je bilo jedino mjesto kroz
koje je mogla ne to 101 vi djeti, jer su otvori izmeu greda bili visoko. Ta je na
stamba bila udobna, po st r ani od drugih i u njoj se mogla za tititi od nezvani
h fiostiju. Joan se nije nad a la da e Kells biti toliko obziran i bila mu je zah
valna. Le e da se odmori i da razmisli o svemu. Tu je uistinu bilo vrlo ugodno.
Ptice su se ugnijezdile u puk otinama. Jedna vjeverica dotra po gredi, stade pred
nju i zas kvia. Kroz otvor je vidjela grm divlje ru e i dio zelenog obronka gudu
re. Blag, top ao i mirisav lah or strujao je kroz pukotine u zidovima i poigrava
o se njenom kos

om. Bilo je nepojmljivo da je ne to moglo biti lijepo i ugodno u toj razbojnikoj

ja zbini, da je vrijeme ovdje jednako kao bilo gdje i da sunce sja na blistavom
pla vom nebu. Ubrzo otkrije da je svladava umor i da ne mo e dr ati oi otvorene.
Opirala se neko vrijeme, a onda popusti, ali odlui da ostane budna, da misli, slu
a, eka. Us prkos tome zaspa i nije se probudila sve dok je nije uznemirio neki t
ropot. Prema boji zapadnog neba prosudi da je pro ao vei dio poslijepodneva. Spa
v ala je satima. Netko je kucao. Ona ustane i odmakne gunj. Bate Wood je stajao
pr ed vratima. Dakle, gospoice, veera je gotova ree pa sam mislio da biste eljeli d
a v am je donese . Da, eljela M%, hvala odgovori Joan. Nakon nekoliko asaka Wood
se v rati nosei poklopac nekakve kutije na kojemu su se pu ile zdjele i alice. On
joj pru i taj pripr osti poslu- avnik. Ja sam, znate, prvorazredni kuhar, kad i
mam t o kuhati ree on i smije ak potpuno izmi jeni njegovo tvrdo lice. 102 LOna u
zvrati osmijeh i zahvali mu. Bilo je oito j je Kells imao dobro napunjenu s monicu
, jer je Joani, koja je dugo ivjela na gruboj i slabo pripremljenoj hrani, t a v
eera bi la rasko na i izvanredno ukusna. Dok je jela, zavjesa od gunja se pomakne
u stra nu i na vratima se pojavi Kells. On spusti gunj iza sebe, ali se ne pope
u sobu. Bio je u ko ulji, glatko izbrijan, posve drugi ovjek. Kako vam se svia va
... dom ? upita on primjesom podrugivanja koje mu je bilo svojs tveno. Zahvalna
sam vam za skrovitost odgo-1 ona.' Ne mislite li da bi vam moglo biti mnogo gor
e? Znam. Pretpostavimo da me Gulden ubije, da on vodi bandu, i da vas uzme?... P
ostoji pr ia o njemu, najgora koju sam uo na ovoj granici. Ispriat u vam je jednog d
ana, kad m i se prohtije da vas grdno zapla im. Gulden! Joan zadrhta dok je izgo
varala nj egovo ime. Da li ste vas dvojica neprij atelji? ] Nitko ovdje ne mo e
imati prij atelja. Mi se zbijamo u jato poput kanjaca. Sigurno st nam je u broju
, ah borimo se izmeu sebe kao kanjci oko strvine. Kells, vi mrzite ovaj ivot? Odu
vijek sam m rzio svoj ivot, posvuda. Jedini nain ivota koji sam ikada voho bile s
u lture... e lim poku ati novi ivot, kad biste vi po ii za mene. 103 Joan zanijee
glavom. Za t o ne? O enit u se vama nastavi on ti e. Prikupio sam zlata, prikupi
t u ga jo . Gdj e ste se domogli tog zlata? upita ona. Rasteretio sam mnoge preto
varene putnike i kopae odgovori on. Kells, vi ste lopov! uzvikne Joan, nemona da s
uzdr i iznenadn u srd bu. Mora da ste po tpuno ludi kad tra ite da se udam za va
s. Ne, nisam lud prihvati on smijui se. Gulden je lud. Ima neke bube u glavi. Ja
nis am budala, s amo sam izgubio glavu za vama. Ali, usporedite enidbu sa mnom,
udobno st, ivot i putovanje meu pristojnim i estitim ljudima sa ivotom u logorima
kao to je ovaj. D ok se ne napijem, dr at u se manje-vi e po teno prema vama. Ali
, mene e prije ih k asnije pogoditi metak. Tada ete biti prepu teni Guldenu. Za to
njemu? upita ona z nati eljno. Pa, Gulden mi ne da mira. Ne da ni meni. Zbog nj
ega gubim smisao za razmjere. Uz njega se svi vi koliko go d vas ima inite dobri,
a zli ste da gorih nema. Dakle, neete se udati i pod odavde sa mnom?... Va izbor
je udan, jer ja vam govorim istinu. Kells, ja sam ena. Ne to duboko u meni mi ka
e da me vi neete dr ati ovdje, da ne mo ete iti tako podli. Ne sada, nakon to sa
m vam spasila ivot! To bi bilo stra no, neovjeno. Ne no-HHr vjerovati da bi ijedan
ovjek kojeg je ena r odila mogao to uiniti. Ali ja vas ne elim, ja vas volim ree o
n tiho i tvrdo. 104 f Ljubav! To nije ljubav odgovori ona pre-arivo. Sam bog zna
to je to. r Nazovite to kako hoete nastavi on ogoreno. Vi ste mlada, prekrasna i
dra esna ena.

U itak je biti bhzu vas. Moj ivot je pakao. Nisam imao ni ta od ivota. Samo paka
o me ek a u budunosti i pakao na kraju. Za to vas ne bih dr ao ovdje? Ah, Kells,
s lu ajte pro ape ona ozbiljno. Uzmimo da sam ja mlada, prekrasna i dra esna kao
to ste rekli. Potpuno sam u va oj vlasti. Prisiljena sam da tra im va u za titu
o l ju i koji su ak gori od vas. Vi ste razliiti od ostalih. Obrazovani ste. Mora d
a s te imali... dobru majku. Sada ste ogoreni, oajni, stra ni. Vi mrzite ivot. Nad
ate se da e vam ari, koje vidite u meni, pru iti ne to. Mo da bhjesak radosti! Ali
, ka ko se to mo e. .. dok ja vas ne zavolim? Kells je zurio u nju. Sva opadna i
stra hota njegove strasti ocrtavala se na njeg ovu licu. Sjenka razumijevanja u
njego vim oima pokaza drugu stranu ovjeka u njemu. Jo nije skidao pogleda s nje d
ok je p ru ao ruku da odmakne zastor pred vratima. A onda spusti glavu i izae. Jo
an je sj edila nepomino gledajud u vrata koja je izi ao i slu ajui lupanje svog sr
ca. je bi la samo iskrena i ozbiljna prema Kellsu. on je njenim posljednjim rije
dma dao zn a-je koje im ona nije namjeravala dati. U sebi osjeala snagu u kojoj s
u se zgusnu le sve od- ene: strpljenje, borbenost, mr nja. Bude li ^no lukava da
Kellsu uz v rati tobo njom lju-ju, mod e s njime uiniti to god bude htjela, je si
gurna u to. N e treba da se uda za nje105 ga, niti da rtvuje sebe. Bila je zauena
to se njena sa vjest samo na trenutak usproti vila toj ideji. Ne to joj je govor
ilo da je ivot koji je poznavala razliit od ovog k oji sada upoznaje i da je sve
ono to je nekad za nju bilo dragocjeno i plemenito dovedeno u pitanje. Nauila je
da i la u odreen im prilikama postaje opravdana, pa ak i kreposna. Mo e li ona sko
vati plan koji t aj o troumni bandit nee prozreti? Malo sim patije prema njemu, t
o je bilo najvi e to bi se usudila pokazati. Ako se tome dodaj u sve ari i zavodl
jivost kojima e se poslu iti, uspjeh bi mogao biti siguran. Hoe li se usuditi da p
oku a? Ako poku a , pa ne uspije, Kells e je prezreti, a to znai da e bit i potpuno
izgubljena. Bila je razapeta izmeu sumnje i nade. Sve to je bilo prirodn o i po
teno u njoj acalo se od te prijevare koja ne pristaje po tenoj eni, a sve to je
nauila iz nedavnog burnog iskustva poticalo ju je da se upusti u igru, da Kellsov
u lupe tvu suprot stavi nedokuivu ensku dvoljnost. I dok je Joan bila zauzeta mis
lima, runce je za l o. Sumrak se prokrao u kolibu. Ci jelo to vrijeme iz velike
kolibe dopirali su g lasovi mu karaca, as ti i, as glasniji. Tek kad je ula jasno i
zgovoreno ime Jima Cl evea, Joan se prenula iz misli i uzbuen o skoila s kreveta.
U elji da vidi to se d ogaa, samo to nije pala kad je, tapkajui u m raku, po urila
k vratima. Dok je odmi cala zastor ruka joj se tresla. Velika prostorija bila j
e osvijetljena vatrom i s nekoliko svjetiljki. Kroz kopr enu modrog dima Joan ug
leda mu karce kako stoje , ih sjede, ili napola le e oko Kells a, koji je sjedio
na najosvjet-ljenijem mj estu. Tamna lica to ih je Joan vid106 bila su okrenuta
prema vratima, a na njima >nazirao izraz oekivanja. Dovedi ga unutra, Bate, da g
a vidimo 1 Kells. Tada se pojavi Bate Wood ulazei postrance i vodei pod ruku visok
og, vitkog mladia. Kad su p ojavili u svjetlu, Joan zadrhta kao ranjena kola. Str
anac kojega je vodi o Wood bio je Jim ~ve, Jim Cleve po stasu i liku, pa ipak ne
onaj isti kojeg je ona poz navala. Cleve, drago mi je to sam vas upoznao pozdra
vi ga Kells pru ajui mu ruku. Hvala. I meni je milo odgovori Cleve i prihvati pon
uenu ruku. Njegov glas bio je hladan i bezbojan, nepoznat Joani. Da li je to stva
rno bio Jim Cleve? Po zanima nju koje je Kells pokazao za Clevea i po nijemoj po
zornosti ljudi vidje lo se da svi oni tom susretu pridaju veliko znaenje. No, inil
o se da na bljedoliko g Jima sve to nimalo ne djeluje. Njegov tragian pogled nije
uope reagirao na pa nju koja mu je ukazana. Joan ga je gledala s uenjem. Sjeala se v
rsto graenog, rumenog Jim a Cl evea, prerano izraslog djeaka puna na lica, dobroudn
a smije ka i snenih oiju. Jedva ga je i prepoznala u ovjeku koji je stajao ustar i
sna an, nabrekhh mi ia ispod g rube bijele ko ulje. Joan ga je gledala ushieno, o
dozdo prema gore i obratno, odv raajui po gled od dva te ka revolve-da bi ga zaust
avila na njegovu licu. Jim Cle-j e nekada i mao obino, puno lice koje nije od-val
o ni snagu ni silovitost. Sada je to lice bi lo 3 Patnja ga je uinila lijepim. Bo
ja njegove bila je bijela poput K ellsove, ah

ta bjelina je glatka i ista, bez mrlja i neopaljena od sunca. U usne mu se urezao

gorak, ravnodu an osmijeh. Kao no crne oi gledale su otvo reno, pozorno i prodorn
o, a veliki modri kolutovi ispod njih isticali su im dubi nu i tajanstvenost. B
i lo je to tu no i oajniko lice to je kidalo Joanino srce. Do la je prekasno da bi
s pasila njegovu sreu, ali je molila boga da ne bude prekasno za s pas njegova p
o t enja i njegove du e. Dok je promatrala Jima, on i Kells su nastavili razgovo
r. ul a je, iako ne sasvim jasno, to je bilo reeno. Kells ga je bez sumnje primio
prija teljski, a jednako tak o i svi drugi koje je Joan uspjela vidjeti. Svi su
se oku pili oko Clevea, alili s e i smijali, a onda ga poveli do duga stola za k
ojim se nekoliko mu karaca ve kocka lo. Joan spusti zastor, ali je i u tami kolib
e vidje la blijedo uznemirujue lice. Pa i kad je zaklopila oi jo uvijek ga je vidj
ela. Bol , oajnika estina i beznadna ravnodu no st na tom licu bili su njeno djelo
. Za to? Kakvu nepravdu joj je nanio Jim Cleve? On ju je volio usprkos njenu pro
tivljenju i poljubio ju je protiv njene volje. O na ga je gnjevno izgrdila, a ka
d se on k onano okosio na nju tvrdei da nije nikakav kukavelj i da e to dokazati, o
na mu se p rezrivo i djevojaki nemilosrdno narugala. im je sad ugledala Jima, nest
alo je sve njene snage i odlunosti. Ponovo joj se u du u uvukla sumnja, beznae i n
eko udno eznu tljivo uzbuenje. Sto je sve rtvovala? Njegov u i svoju sreu___i njihov
e ivote. U d rugoj je kohbi sve odzvanjalo od graje glasova, stoga je iznenadna
ti ina odmah privukla Joaninu pa nju. Ona opet razmakne zastor i proviri. 108 (
Gulden, golem i smrknut ulazio je u kolibu. On upade meu ljude i suoi se s Kellsom
. Iz njegovi h upalih oiju izbijao je bijes. [ Zdravo, Gulden! ree Kells hladno.
Sto ti je? Da h ti je itko i ta rekao o Billu Baileyu? la Gulden mrko. Kells ne
pokaza nimalo zanimanja. Reci o emu se radi! Umro je u kohbi, dolje u dolini! Kel
ls se lagano t rgne, a oi mu se suzi e i sjevpoput elika. Ne! To je novost za mene
. Kells, ti si ostavio Bailey a mislei da je mr-Ali. bio je iv. Bio je te ko ranj
en, a h se neka ko dovukao do kohbe, nitko ne zna kaKad je tuda nai ao Beady Jon
es, Bill je ba f tije nego je izdahnuo, Beadyju je prepo ruku za mene... Zanima
h te to mu je reP k Ni najmanje odgovori Kells. Bailey je napastovao moju ena i
ja sam ga ubio. On se zakleo da si pucao samo zato da mo e biti sam s tom djevoj
kom! Kells ustade. Bio je izvanredno miran. Samo bljedoa Kca i lagano podrhtavanj
e ruk e odavah su njegovo uzbuenje. Neugodan nemir i amor proo e kroz prostoriju.
Red Pearc e, koji je bio najbli i, stade uz Kellsa. Atmosfera postade te ka. Dob
ro, zakleo se! I s ad, kakve to ima veze s tobom? Po svemu sudei, istina i njenopriznanje za dena nisu bih ni ta osobito, ili je bi o -nedo-Sv, pa su ga zato s
vi smatrali tupogla vim i tkim. 109 To je uinjeno. Bili je mrtav nastavi Gul-den.
Ali za to obmanjuje cijelu dru inu? Sto znai ta igra? Ti to nisi nikad radio...
Ta djevojka nije tvo ja... Zaepi! zasikta Kells. Njegova ruka poleti poput munje
i u njoj zablista rev olver. Iz itava lika izbijala je mrana prijetnja. Gulden i n
e poku a da povue svoj revolver. On ne pokaza ni iznenaenje, ni strah, ni uzbuenje.
inilo se da s naporom razmi lja o razlozima Kellsova postupka. Red Pearce stupi
izmeu Kellsa i Guldena. Gomila odahne s olak anjem. Gulden se okre ne i izie. A on
da Kells ponovo sjedne i zapali lulu kao da se ni ta neobino nije dog odilo. 110
9. Joan se s olak anje m udalji od vrata. Sjena smr-iebdjela je nad tim ljudima.
Mora toliko ovrs-da mo e ivjeti u toj sjeni, da je nijedan zloin ne iznenadi, da
mo e podnij eti sve uda rce koji e je neminovno zadesiti. Oslu kivala je. Ljudi s
u ovarali i smij ali se. u o se zveket etona, um le karte, mukli pad vreice sa zlat
om. Pred su bili du

gi noni sati za kojih e mu karci aviti da se buno zabavljaju. Samo se jedna slaba z
ra ka svjetla probijala u kolibu, ah to joj je bilo dovoljno da razazna predmet
e . O na se zaposli oko zatvaranja otvora kolcima, koje je primijetila stigav i
u kohbu. Kad je to zavr ila, znala je da se bar od nametljivaca osigurala. Tko M
j e smisli o ta gruba vrata i u koju svrhu? A on-da jo jednom popusti elji da z
avi ri u kohbu. nostorfja je bila puna gustog modrog dima. E3eve je sjedio za st
olom i kartao s nekoliko jnika. Iako joj je bio okrenut leima, Joan osjeala koliko
se razliito od o stalih odnosi pre-. igri. Svi su oni bih napeti, estoki i zaoku
pije -svakom kartom . Cleve je samim nainom dr anja glave i pokretima ruke odavao
potp unu rav-meou nost. Jedan od igraa opsova zlovoljno, baci karte i ustane. je
b ni Cist je ree netko zlurado. Ne, nije zanijee drugi. Napunio je dvije limenke
zlatno m pra inom. Vidio sam... Izv lai se kao prljavi kojot. A meni je drago to
je Clev e imao sree. On e mi mo da vratiti moje zlato vikne jo jeda karta smijui se
. Nema s umnje, veliki je kavalir u kartama pridru i se posljednji igra. Jim, jes
i li u lj ubavi tako sretan kao to si u kartama? Sretan u ljubavi?... Sigurno! o
dgovori Ji m Cleve s prizvukom podrugljivosti i oaj anja u glasu. Nije li to alji
vo, momci? Evo, uzmimo efa. Kells sigurno ima uspjeha kod djevojaka , ali on je
lo igra. Kel ls je to uio i nasmijao se s ostalima. Ej, Meksikance, ti nikad nisi
od mene dobi o ni pare ree on. Doi i pridru i nam se, efe. Doi da vidi kako e tvoje
zlato i eznuti . Ne mo e zaustav Jima Clevea. Vra ka mu je srea zaja ila za vrat.
Dobit e tvoje z lato, tvoje konje, sed la, ostruge, revolvere i ko ulju, ako bude
imao dovoljno ivaca da izdr i . Razbojnik baci karte i pogleda Clevea ojaeno, al
i istodobno i s po tovanjem. Kells poe do skupine igraa i stavi ruku na Cleveovo r
ame. Slu aj, ml adiu ree on blago. Rekao si da si jednako sretan u ljubavi... E, a
ja sam nauo da s i bio lo e sree kod jedne djevojke, i da te to natjeralo na gran
icu. Kells je to izgovorio u aljivom tonu i na nain koji ne bi mogao nikoga uvrij
editi, pa ni najneobuzdanijeg mladia, a ipak je u njegovim ri112 bilo radoznalost
i i elje da proz re Clevea. to na Jima uope nije djelovalo. Lo a srea i djevojka?.
.. Do bijesa s je dnom i s drugom! ree on. Joani nije izmaklo Kellsovo zanimanje
za Jima Clevea. Al i, vidjela je dovoljno. Okrene se i posrafi poe do kreveta. Leg
la je s bolom u src u. Oh aputala je samoj sebi. On je propao, uni ten! ... Bo e
, oprosti mi! Izmeu g reda etlucale su hladne zvijezde. Noni vjetar, svje i ist, do
nosio je u kolibu mir is pla ninske rose. ula je zavijanje vukova, kre tavi zov s
ove, udaljen krik pume . Usprkos tome, oko kolibe je vladala mrtva ti ina. Iz dr
uge kolibe, od koje je, sreom, bila dobro ograena, dopirali su razliiti glasovi, ru
ni i ogavni. Joan pokr ije u i i posli je du eg vremena, izmuena mislima i tugom
, utone u san. Idueg jutr a, dugo nakon to se probudila, u kolibi je jo bilo tiho
. Nitko se nije mi cao. J utro je bilo napola pro lo kad je Wood pokucao i dao j
oj vedricu vode, umiva oni k i runike. Ne to kasnije donio joj je zajutrak. Posli
je toga, ne znajui ta bi rad ila, stane se etkati kroz dvije sobe. Jedna od njih
bila je samo prazna su a. O davn a nije bila upotrebljavana. Iz tih dviju soba n
i ta nije vidjela osim zelen og obro nka gudure, ute htice i plavog neba. Ali, v
i e je voljela i taj vidik ne go da gleda kolibe i poslovanje bandita. Oko podne
ula je Kellsov glas. Bandit je s nekim razgovarao, tiho i ozbiljno. Meut im, nije
mogla razabrati o emu govore. Razgovor presta-de, a potom se zau e Kellsovi korac
i. Po topotu kopita, Joan zakl jui da je neki konjanik u galoi Crna legija pu odj
ahao ispred kolibe. Uto se zauje kucanje o zid. Joan zovne Kells. Zastor na vrati
ma se razmakne i Kells, blijed i zabrinut, ue u sobu.

Sto se dogodilo? upita Joan upla eno. Gulden je jutros pucao u dvojicu ljudi. Je
dan je mrtav. Drugi je u jadnom stanju . Tako mi je Red rekao. Ja ga nisam vidi
o . Tko tko su ti ljudi? promuca Joan. Ona je odmah pomislila na Jima Clevea. Do
n Small je mrtav. Drugoga zovu Dick. Nikadarnisam uo njegovo prezime. Je h to bil
o u svai i borbi? Dakako. A izazvao ju je Gulden. Svaijive je udi, a nitko mu se ne
m o e suprotstaviti . On je uvijek tako raspolo en kao neki ljudi kad su pijani
. Z ao mi je to ga sino ni sam udesio. Bio bih to uradio, da Bije bilo Reda Pearc
ea. Kells je bio smrknut i zaokupljen brigama. Razgovarao je s Joan kao sa nekim
tko suosjea s njime. I bandit je, dakle, u svakodnevnom ivotu, po svojim nakanam
a, b r igama, prijateljstvu, odnosima bio nalik na bilo kog drugog ovjeka. Bio je
ovjek , a ono to se nekome moglo initi zhm bilo je dio njega i njemu drago. Joan
je hin ila suut, koju nije ni osjeala niti ju je mogla osjetiti. I sama sam dr ala
da vam je Gulden neprijatelj. Kells sjedne na jedan od sanduka koji su slu ili
kao sto lice. Tok njegova pi tolja d otaknu pod. Pogleda Joan zaboraviv i da je
pred nji m ena, a uz to i njegova zaroblj enica. Nikada dosad nisam razmi ljao o
tome ree on. Nas smo se dvojica slagali jer sam ga 114 ja shvaao. Vodio sam ga. ov
jek se ni kada ne mijenja, nimalo. Uvijek je isti. Ali, ovdje je to druk-fij-e.
Primijetio sam to prvi put gore u Izgubljenom kanjonu. J oan, vjerujem da je do
svega toga do lo otkako je Gulden ugledao vas. ^ Oh, ne! vi kne Joan zadrhtav i.
Mo da gri je im. Bilo kako bilo, ne to nije u redu. Gulden nikada nije imao pri
jatelja ni sudionika. Ne grije im u vezi s njegovim odnosom prema Baileyu. Sto b
i njemu bi lo stalo do tog pijandure? On se suprotstavlja svaemu i svakomu. Ne to
nije u red u u njegovoj glavi i zbog toga je opasan. Htio sam ga se otresti. Od
luio sam da t o uinim poslije pro le noi. Ali, sada mi se ini da to nije lako. Za to
? Pearce, Woo d, Beard i svi oni na koje se mogu osloniti reko e mi da to nee ii l
ako. Vjeruju d a Gulden ima vrsto mjesto u mojoj bandi i svugdje na granici. Rezb
jesnio sam se, jer ne vjerujem u to. Ah, to mogu uraditi, kad nisam siguran?...
Svi se oni boje Guldena. ini se da ga se i ja bojim. Vi! usklikne Joan. Kells je
bio posramljen. Vjerujem da ga se bojim, Joan odgovori on. Taj Gulden nije ovjek.
Nikad se ni an i b ojao pravog ovjeka. On je ... on je ivotinja. On me podsjea na
gorilu ree Joan. Poznajem samo jednog ovjeka koji se ne boji Guldena. On je novaj
lija ovdje na gr a nici. Sam sebe naziva Jimom Cleveom. Tog momka ne razumijem s
asvim. Ah, on bi od alamio i samog avola. Cleve se nee dugo odr ati ovdje, mada se
nikad ne zna. Lj udi k ao to je on, kcji se ru115 gaju smrti, katkad izdr e dug
o. Ja sain bio tak av nekada... Cleve me uo kad sam s P sarceom razgovarao o Guld
enu. I on mi ree: Kel ls, ja u zametnuti kavgu s tim Gulden om, a ti ga ili istjera
j iz logora ili ga u bij. Sto ste mu rekli? upita Joan odvrativ i pogled i nastoj
ei da smiri svoj glas. Rekao sam mu: Jim, odu evio si me i osvojio svojom hrabro u,
ali ne elim da pogijie ... ladieva je ponuda, bez sumnje, vrlo hladnokrvna i sran
a. Rekao je to kao d a se nud i da privrsti kolan mog sedla. Gulden mo e nadvlada
ti cijelu gomilu ljud i. On je to ve uinio. A kao ubojica! Nisam uo za ovjeka koji b
i se mogao pohvaliti t olikim broj em ubojstava. Zbog toga se vi i bojite njega?
Ne odgovori Kells stra stveno kao da je njegova ast bila u pitanju. Bojim ga se
je r je Gulden. Ima neega sablasnog oko njega... Gulden je ljudo der. Joan ga pog
leda kao da ga nije dobr o ula. To je gola istina, poznata posvuda na granici. Gu
lden nije hvali a. Ali ne kome je priao. Bio je mornar, gusar. Jednom je do ivio
brodolom. Priao je to po lo gorima u K alif orni ji i Ne-vadi. Nitko mu nije vjer
ovao. Prije nekoliko godina na ao se zat rpan snijegom u planinama, tamo iza Lew
istona. S njime su bila jo dva druga. Svi

su bili iznemogli od gladi. Trebalo se izvui. Gulden je priao da su njegovi drugov

i podlegli. Zapravo on ih je ubio i opet se spasio hranei se ljudskim mesom. Kad
se to doznalo, nitko vi e nije sumnjao u njegove gusarske prie. Postoji jo jedna
pria o njemu. Jednom je ugrabio neku djevojku i odveo je u planine. U proljee vra
tio se 116 Kazivao je da ju je dr ao vezanu i bez odijela u peini. Smrzla se i u
m rla. Oh, u asno! zajeca Joan. [ Ne znam koliko ima istine u svemu tome, premda
v jerujem da je sve to istina. G ulden nije ovjek. Svi mi mo emo razlikovati dob
ro od zla, ah Gulden ne mo e. On ne zn a to je moral. Nema nikakvih predod bi o o
vjen osti, ni one mrve koju se mo e primijetit i kod najgoreg olo a. Ta pria o dje
vojc i i peini prikazuje ga u pravom svjetlu. On pripada kamenom dobu. On je___I
ovdje na granici, kad bi htio, mogao bi se domoi velike vlasti zato to je takav k
a kav jest. - Kells, ne dajte mu da me vidi! usrdno je molila Joan. Bandit nije
uope p okazao da ga je dirnuo strah u Joaninu glasu i pogledu. Ona je za njega bi
la sam o slu a. Naskoro, zaokupljen mislima i poti ten ostavi je samu. Izuzev let
imino, i znad zavjese, Joan ga tri dana mije vidjela. Dr ala je vrata ograe na i n
ikoga In je vidjela osim Batea Wooda koji joj je donosio jelo. Hodala je po svoj
oj kohbi kao da se nalazi u kavezu. Tih je dana samo nekoliko ljudi posjeti lo K
ellsovu k olibu, a i ti se nisu dugo zadr avali. Joan je znala da Kells nije uv
ijek kod k ue. Oito je prizdravio i odlazio van. etvrti dan on pokuca i zamoli za d
o pu tenje da ue. Joan ga pusti i vidje da se gotovo sasvim oporavio i da je opet
mir an, be zbri an, veseo, s onim brojim neobinim, samouvjerenim dr anjem. Dobar
dan, Joan. Vi, ini se, niste svisnuh brige za svojim nemarnim mu em. 117 Nasmija
o se kao da se ruga samom sebi, ali bilo je oito da je radostan to je opet vidi.
U njegovu gl asu osjeao se ton po tovanja. Niste mi nedostajali odgovori Joan. Pa
ipak, osjeti la je olak anje to ga opet vidi. Ne? Tako sam i mislio odgovori on
suho. Dakle, bio sam zauzet ljudima, planovima. Sve se razvija na moje zadovolj
stvo. R ed Pea rce je nadmudrio Guldena. Nije do lo do raskola. Osim toga, Gulde
n je nekamo odj ahao. Netko ree da je oti ao u potragu za nekom malom po imenu Br
ander. Mo da mu tkogod prosvira glavurdu ... Joan, naskoro emo napustiti Cabin Gu
lch. Oekujem novo sti koje e sve izmijeniti. Neu vas pustiti ovdje. Morat ete jahati
po najneravnije m terenu koji uope postoji. A va a odjea je sasvim poderana. Treb
a da naete nekakvu od jeu. I ja tako mislim odgovori ona upirui prstom u tanku, izn
o enu i zakrpanu jahau suknj u. Prva gu tara kroz koju proem razderat e je na komad
e. To me ozlovolj uje ree Kells ogoreno. Gdje, zaboga, da nabavim odjeu za vas. Mi
smo dvije stotine milja daleko od svije ta. U naj-divljijem kraju. .t" Recite, d
a h ste ikad nosil i mu ko odijelo? Da, kad sam tra ila zlato i lovila sa svojim
ujakom odgovori on a nerado. Iznenada drzak i blistav osmijeh sasvim izmijeni n
jegovo lice. Smijao se grohoto m kao da je uo kakvu masnu alu. Odmjeravajui pogled
om pree preko njena v itkog lika. Priekajte dok se ne vratim ree on. ula ga je kako
preklapa po gomili od jee koju je zapazila u uglu druge kolibe. On se na118 skoro
vrati nosei zave ljaj. Polo i ga na krevet, razmota i prostre sadr aj. Dandy Dal
eova oprema ree on odu evljeno. Dandy je bio putujui nadriglumac. Oblaio je ovo kad
bi predstavljao. Jedn om je poku ao dati predstavu ovdje, ah je neki putnik koj
emu ne to nije bilo po volji pucao u njega. Nije ga odmah ubio. Ranjen, otpuza o
je negdje i umro. Neki od mojih ljudi su ga na li i skinuli s njega odjeu. Ova o
p rema vrijedi cijelo b ogatstvo. Ali, ni jedan meu nama ne mo e to navui na Oprem
a se sastojala od crnog sombrera s te kom srebrnom vrpcom, tamno-modre bluze i i
zve-prsluka od jelenje k o e, pojasa punog pa-i revolvera s dr kom ukra enim bis
erje m, od jake vunene re braste tkanine, visokih i pozlaenih mamuza, sve od naji i pr voklasne izradbe. u vam jo crnu masku od e ira i bit ete divni ree odu e*. .
i<L se pcput djeaka.

Kells, ne mislite valjda da u to nositi upita ona s nevjericom. Sigurno. Za to ne

? Kakve stvari! Malo kit-njaste. ali vi ste djevojka. Mi to ne mo e mo sakriti.
Ja to i ne elim sakriti. Ja to neu nositi izjavi Joan. Oprostite, ah hoete odgovo
r i on mirno prijazno. Ne, neu! vikne Joan. Nije se vi e mogla ti. Joan, predstoji
n am dug put na konjima, tkada nou, a i divlja jurnjava da bismo u mak-progonite
lji ma. Odlazit ete sa mnom u naselja. 119 Morate imati vrstu, laganu i udobnu odj
eu. O vdje je odijelo, kao skrojeno za vas. Za to neete, pa vi imate ludu sreu. Nep
oderi vo je, a ipak prikladno za djevojku... O bucite to odmah. Rekla sam da neu
okosi se Joan. Ali, to vas briga ako je to pripadalo momku koji je mrtav?... Pog
ledajt e ovu rupu na ko ulji. To je od metka. Ne budite suvi e izbirljivi. To e s
amo va u ulogu uiniti u vjerljivijom. Gospodine Kells, ini se da ste sasvim zabora
vili da sam ja djevojka. On je pogleda iznenaeno. Mo da i jesam... Imat u to na um
u. Ali, rekli ste da ste ve nosili mu ko odijelo. Nosila sam kaput i radno odijel
o svog brata i nisam se osjeala ba najugodnije u nj emu. On se naprije uozbilji,
a onda se buno nasmije. Sad razumijem. Ovo e vam pristajati kao rukavice... Krasno
! Nestr pljiv sam da vid im. Nikad me neete vidjeti u tome. Lice mu se ponovo uoz
bilji, a oi mu zasvje-tlucaju. Ne mo ete primiti malu alu. Sad u vas ostaviti samu
. Kad se vratim, to odijelo mora biti na vama. U njegovu glasu zazvua ne to zapov
jedno ka o kad se obraa mu karcima. Joan se jo uvijek dr ala prkosno. Ako ovo odi
jelo ne b ude na vama kad se vratim, ja u, ja u zderati te va e prnje s va s!... T
o u uiniti. Vi ste dodu e sna ni kao mali avo i mo da ja nisam jo dovoljno jak da a
vuem 120 ov u opremu na vas. Ali, mogu potra iti pomo... Ako me razljutite, mogao
bih priekati na GulJoanina koljena klecnu e i ona morade sjesti na krevet. Kells
bi mo da mo gao izvr iti svoju prijetnju. Sad je razumjela tajnu promjena u njeg
ovim oima. U jednom je tre nutku dolazila do izra aja bolja strana njegove linosti
da bi ve u i duem prevagnula p rotivna strana ije je neprijateljstvo nagonski osjea
la. Mora upot rijebiti svu svoj u snagu, razbor, spretnost i arm da bolja strali
njemu nadjaa, inae e sve biti uzalu dno. Budui da me prisiljavate, moram ree Kells j
e ostavi ne re kav i vi e ni rijei. Joan svue svoje zaprljano i razderano odi-je f
a. rsrje iznese ne izme, a onda urno, u strahu ia bi se KeOs mogao vratiti, obue o
di jelo mrtvog T m'aiSea-rendita. Mora da je Dandy Dale bio njena rasta, jer joj
je njegova odjea savr eno pristajala Joan se osjeala tako neobino da je jedva smog
la hra brosti da se pogleda u ogledalo. A kad se vidjela, zadrhtala je od uenja i
stida. Da nije bi lo njena lica, nikad ne bi prepoznala samu sebe. Sto se dogodi
lo s nje nom visin om i vitko u? Bila je nalik na krhku djevojicu maskiranu u obij
esna djeaka. Jo vi e se zastidjela zato to nije mogla svladati ushit nad svojom p
ojavom. Naime, D al eova je odjea isticala svaku oblinu njena djela i razotkrival
a njenu enstvenost v i e od ijedne haljine koju je ikad obukla. i ba u tom trenu
tku Kells zakuca na v rata i zovne: 121 Joan, jeste li se obukli? Jesam odgovori
ona, ali kao da odgov or ne dolazi iz njena grla. Kells ue. Obuzeta divljim stra
hom, Joan nagonski dohv ati gunj i napola se uvije u njega. S tajala je tako rum
ena lica, raskolaenih oiju , drhtei svakim djeliem tijela. U oima mu je igrao osmijeh
, znati eljan i podruglji v. Odjednom se sav izmijeni. Zagleda se

u gunj, a zatim u njeno lice. I onda shvati njene muke i osjeti sa aljenje prema
n joj. Za to vi ... vi___ludice! usklikne on uzbueno, ah kao da ga je njegovo vl
astito uzbuenje ozlovoljilo. Okrenuv i se od nje zurio je kroz otvor izmeu greda.
Opet, kao mnogo puta prije toga, inilo se kao da se prisjea neeg davno zaboravljen
o g i maglovitog. Joan, i sama uzbuena, nije mogla da ne vidi uinak njena neoekivan
og i nesvjesnog dj evojakog pona anja. Ona to shvati razumom sazrele ene. Kao i u
K ellsu i u njoj je bi lo vi e razliitih linosti. Nastojim biti po ten prema vama
pr ogovori Kells ne okreui se. elim da u lo oj situac uinite ono to je za vas najb
olje . Ali vi ste dijete, djevojica!... A ja sam bandit . ovjek izgubljen za sve t
o je dobro, a ipak mi je stalo do toga da vas dobijem! Ah, vi niste izgubljeni z
a sve to je dobro odgovori Joan ozbiljno. Ne mogu rei to o sjeam, ah znam da je Gu
lden bio na va em mjestu ja ne bih ni poku ala da... da se sak rijem iza gunja.
Ne bo jim vas se vi e. Eto za to sam postupila ka^ kao da sam zateena. .. Oh! Zar
to ne vidite? ... 122 Ne, ne vidim odgovori on. Volio bih da vas nisam doveo ova
mo. Vi e bih volio da se ni ta nije dogodilo. Ali, sad je sve kasno. Ni ta nije
kasno. .. Niste mi jo nanijeli nikakvo zlo. Ah, ja vas volim ree on naglo i glasn
o. Ne k ao to sam dosad volio. Oh! Sad znam da nikad prije nisam istinski volio
ni jednu enu. Osjeam se kao onda kad su mi omu na vukli na vrat, kad su me htjeli
objesiti . Joan zadrhta od spoznaje da je tim udnim i sna nim ovjekom ovladala sil
na strast . Su oena s time, nije znala to bi mu odgovorila, ali je na neM nain bil
a i ohrabr ena to m spoznajom. Kells je dugo utio gledajui zeleni obronak. A onda
, kao da go vori samom sebi, ree: Ja sam izmije ao karte i podijelio ih svojom ne
vjestom ruko m i sad moram igrati do kraja. Rekav i to. on se okrene i pogleda J
oan dugim i p rodornim pogledom koji ju je opom enuo da mora nastaviti sa svojom
igrom. I ona ispusti gunj. Uas nestade zlovolje i tvrdoe s Kellsova lica, a pojav
i se osmijeh k akav Joan na njemu dotad nije vidj ela. Taj osmijeh i nijemi ushi
t jasno su joj govorili kako je na njega djelovao njen izgled. I-usprkos svojoj
nedolinoj odjei i Kellsovu zna-aju. znala je da nikad dotada nije pobudila tako isk
reni izraz pa n je i divljenje. Konano on se pribere i ree: Joan, vi ste najdra es
nije stvorenje k oje sam ikada vidio. Neugodno se osjeam u ovoj odjei ree Joan. Ja
ne mogu, ja neu u tome izii iz ove so 123 O hoete, hoete. Pogledajte ovo, mo da e to
pomoi. Vi ste tako stidljivi. Dr ao je u ruci irok komad crnog pusta oigledno odre
zanog od nekog so mbrera. On joj ga polo i preko ela i oiju, a onda privrsti petlju
nainjenu od kratke vrpce jelenje ko e . Navucite ovo... Ni e, preko oiju. Tako! P
ogledajte se u ogl edalo. Joan zagledav i u ogledalo vidje u njemu samo maskiran
og neznanca. Ona vi e nije bil a Joan Randle. Njen se identitet potpuno izgubio.
Nitko me ne bi mog ao prepoznati pro ape ona i s osjeajem olak anja pomisli na Ji
-ma Cl evea. Nisam t o namjeravao odgovori Kells ali, u pravu ste___Joan. Ako mo
ja pretpostavka nije pogre na, nee proi mnogo vremena i o vama e se priati u rudarsk
im naseljima i oko lo gorskih vatri. Ta Kellsova primjedba bila je za Joan dokaz
koliko je on bio pono san na slavu sv og imena, a u njoj je vidjela i potvrdu i
stinitosti mnogih udnih pria o banditima i razuzdanim enama na granici. Nikad nije
vjerovala ni jednoj od tih pria, a one s u bile samo dio ivota te puste i divlje
zemlje. Kopa zlata prob oravio bi jednu no u z logorsku vatru, ispriao sablasnu pr
iu i oti ao svojim putem, a da ga nitko vi e nije ponovo vidio. Mo e li biti udnij
e prie od ove koju je ivo t dosudio njoj? U njenoj gl avi se stvarao koloplet mis
li o Kellsu i njegovoj ba ndi, o pustim, divljim staza ma, logorima i gradovima,
tuama, ubojstvima, o sulud im jahanjima kroz mrak i... p

onovo o Jimu Cleveu i njegovoj propasti. 124 Iznenada joj Kells pristupi s lea i
obujmi je. Joan se ukoi. Iznenadio ju je u tre nutku kad je njen oprez popustio.
Bila je u njegovim rukama i nije mu mogla vidj eti hce. Joan, poljubi me pro ape
on s mukom, sonom i dubokom notom u glasu. Ne! vikne Joan divlje. Slijedio je tre
nutak utnje. Joan osjeti kako njegov stisak polagano jaa i kako mu se grudi nadi
m aju. Onda u vas prisiliti ree on. Glas mu je sada bio drukiji, kao da nije govori
o isti o vjek. Tada je on savije unatrag, uhvati za hce i poku a joj ga podii. a.A h Joan se stane braniti estoko i divlje. Mislila je da je izgubljena, ali to
je ispuni bijesom i obdari snagom. Pognute glave, napetih ruku i tijela, borila
se s njime od jednog kraja sobe do drugog, sudarajui se sa stolom, prevrui stolice
dok na koncu nisu oboje pali preko kreveta. Uto joj uspije da se istrgne iz nje
gov a zahvata, te odskoi, zadihana, ra upana i odmakne se od njega Bila je to za n
ju o tra i oajna borba u kojoj je bila jaa od njega. On jo nije bio posve zdrav. K
ells u stane i jednom se rukom uhvati za grudi. Iace mu je bilo upalo, znojavo,
ustr ept alo od strasti i sivo od bola. U borbi ga je ozlijedila. Mo da mu je po
vrije dila r anu. Jeste h me uboli no em kad tako boli? dahtao je podi ui uzdrhta
lu ruk u. Ni ta nisam uinila... Ja sam se samo branila vikne Joan bez daha. Opet
ste me ranih, avo vas odnio! Nikako da se oslobodim bola. Ali, ovaj je stra an ..
. A ja sam kukavica... i pas takoer. Ni pola ovje125 ka. Vi ste slaba na djevojka,
a nisa m vas mogao svladati! Joani je bilo stra no gledajui ga kako se gri od bol
a i stid a. Bilo joj ga je ao, a s lutila je uz to da e sada ponovo dii glavu ona
mrana, okr utna strana njegova bia. I imala je pravo, jer on se najednom izmijenio
. Prezir p rema samom sebi ustupi mje sto blijedom i gorkom dostojanstvu. On doh
vati pojas Dandvja Dalea to ga je Joan ostavila na krevetu, izvue revolver iz tok
a, otvori b ubanj da vidi je li napunjen i baci oru je Joani pred noge. Evo! Uzm
ite ga... i bolje obavite posao ovaj put ree on. Snaga njegova glasa prisili Joan
da podigne revolver. Sto -to treba da znai? upita ona oklijevajui. Pucajte opet!
Oslobodite m e mog bola, moje bijede!... Sit sam svega. Bit u sretan ako me ubije
te! Kells! uz vikne Joan zaprepa teno. Iskoristite priliku, sada kad nemam snage
da vas prisil im... Pucajte! Ubijte me! Izgovorio je to sa u asnom sugestivnom
ozbiljno u i sna ga njegove volje gotovo je nag nala Jo-anu da postupi po njegovu
zahtjevu. Vi st e ludi ree ona. Ja ne elim da vas ubijem. Ne bih mogla... Ja eli
m samo da bude te asni prema meni. Bio sam dosada, koliko sam mogao. Htio sam se
samo na aliti kad sam vas zgrabio. A li, dodir va eg tijela!... Ne mogu vi e bit
i astan. Sad mi je sve jasno... Joan Randl e, moj ivot ili va a du a. 126 On usta
ne, mraan, potrese n. Joan ispusti revolver iz onemoale ruke. Je li to va izbor? u
pita on promuklo. Ja vas ne mogu ubiti! Bojite li se drugih ljudi? Guldena? Je l
i to razlog zbog k ojeg me ne mo ete ubiti? Bojite se da ostanete sama, bojite s
e da tada ne biste mogli pobjei. Nikad nisam mislila o tome. Onda, moj ivot ili v
a a du a! uljajui se , on poe prema njoj, nadnese se nad nju. Ona ispru i drhue ruke
. Poslije borbe osjea la se nemonom, zaboravila je svoj plan. Kad ste ve tako okrut
ni, neka bude moja du a pro ape ona. Ja vas ne mogu ubiti... Rad je vi uzmite taj
revolver i ubijte me ne. Ne, jer ja vas volim.

Vi me ne volite. Vei i strasniji zloin je ubiti du u nego tijelo. Ne to u njegovim

udnim oima nadahne Joan iznenada ohrabrujuom slutnjom. Ta slutnja iz azove u njoj
plimu one nedokuive, istanane enske snage da oara, izmijeni, osvoji. Br zo se pribl
i i Kellsu i ra iri ruke od kojih je jedna krvarila ozlijeena za vrijeme b orbe
o hrapavi zid kolibe. Zape a su joj bila crvena, nabrekla, modra od njegova di vl
j eg stiska. Pogledajte. Vidite to ste uinih. Bili ste zvijer. Prisilili ste me d
a se borim kao zvijer. Moje ruke su bile pand e, cijelo moje tijelo tvrdi vor mi
ia. Niste me mogli svladati, niste me mogli poljubiti. Pretpostavimo da ete kasnij
e moi. Ali, 127 ja u tada biti samo olupina od ene. Bit u samo hladna, silom rastvo
re na, otporna lj u tura, be- utan predmet koji se nikada ne predaje... Sve to sa
m s ada, djevojka, ena ko ju, kako ka ete, volite, bit e u meni zgreno, puno gaenja
, mr nje i odvratnosti. Vi ete zagrliti, poljubiti samo ne to to ste sami ponizil
i do mrtve stvari. Toplina, dra est , treptaj, ushit, ivot, sve ono to predstavl
ja d u u jedne ene i to je nadahnjuje ljuba vlju, bit e u meni ubijeno. Tada prie
jo bl i e Kellsu i s udesnom spret-no eu ene u trenutku kad su joj ivot i du a pa
snosti preobrazi se u suprotnost bijesnom i divljem stvorenju koje se nosilo s n
jim. D ajte da vam poka em razliku pro ape naginjui se prema njemu, zarumenjena, p
odatna, ez utljiva. Ne to mi govori, daje mi snage... to bi to moglo biti! Jedva
je mogue , ili mi se to u mom jadnom stanju priinja, da ste to vi, preobra en u ovj
eka, dob rog umje sto zlog! Kad bi to bilo mogue, pogledajte razliku u eni... Pok
azat u vam , da spasi m svoju du u! Ona pru i ruke oaranom Kellsu, baci se u njego
v zagrljaj i sva ustreptala priviie s e uz njegove grudi. A onda, uzdignuv i bli
jedo hce, blje tavo od estite i uzvi ene namj ere da tom ovjeku otkrije samo krata
k bljesak ljepote, nje nosti i prave ljubavi, o na podmetne svoje tople i drhtav
e usne pod njegove. Zatim pobje e od njega sva prestra ena. A on je stajao kao d
a se dogod ilo ne to nadnar avno, a zloa, grubost i okrutnost s njegova lica i ezn
u e potisnu ti nevjerojatnim preo bra enjem. 128 Moj bo e! uzdahne on tiho. Zati
m se prene k ao iz kakva sna i, preskoiv i stepenice, s ilovito povue zastor i i ez
ne. Joan se b aci na krevet i posljednji djeli snage izlije u suzama olak anja. P
obijedi la je. Vjerovala je da se vi e ne mora bojati Kellsa. Jednim jedinim tre
nutkom pre pu tanja ona ga je ushitila. Ali, po koju cijenu! 9 Crna legija 129 1
0. Sutradan, k ad je'Kells pozvao Joan da doe u drugu kolibu, ona vidje da joj se
isp unila nada i vjerovanje. Nije mogla sasvim odrediti koje su sve promjene u
njemu nastale, ali bila je sigurna da ga je njen juera nji postupak na neki nain o
plemeni o. Ne s mijete i dalje ostati zatvoreni gore u kolibi ree on. Postali ste
blijedi i o mr avili ste. Iziite na zrak, na sunce. Osim toga, trebam uiniti ne t
o da se banda na vas navikne. Bate Wood je do ao jutros i rekao mi kako je pomis
lio da ste duh D and y Dalea. Ljudi e vam nalijepiti to ime. Mene nije briga kako
se vi odnosite p rema mojim ljudima, ali budete li se odnosili prijateljski, bo
lje za vas. Ne idi te d aleko od kolibe. Ako vam tko rekne ili uini ne to neugodn
o, po-tegnite svoj revolve r. Cemu da vri tite za mnom kad se i sami u stanju da
zastra ite i primi rite tu band u. Bila je muka za Joan u odijelu Dandyja Dalea
izii na svjetlo dana . Nije koraala sa svim slobodno i inilo joj se kao da joj mra
z ste e obraze ispod maske. Strah ju je stegao, a ne stid. Radije bi umrla nego
da je Jim Cleve prepo zna tako napadno pr eru enu. Red pra njavih konja stajao j
e pred kohbom, a ljudi koji su uokolo le karih p restali su razgovarati kad se o
na pojavila. Bila je t o gomila koja je vonjala po pra ini, konjima, ko130 i i d
uhanu. Joan nije prepoz nala nikoga od njih i to joj je pomoglo da se brzo pr

imiri. Zabavljalo ju je kad je primijetila da je njena pojava izazvala pravu sen

zaciju meu tim besposharima Otvorenih usta i kao skamenjeni zurili su u nju. Jedn
o m postarijem svatu ispade lula iz bradatih usta. a da on to nije ni primijeti
o . Mlad crnoma-njast ovjek, razuzdanog i divljeg izgleda, na ijem je licu bezakon
je o stavilo tragove, bio je prvi koji se pomakao i s nespretnom udvorno u ski- e
i r. Tada i ostali pozdravi e, otresito. ali prijazno. Joan za eli da potri, ah
pri sili samu seb e da ostane mirna i da se ne osvre na sva ta drska i radoznala
lica i oi. Kad je p obijedila prvu zbunjenost i strah, sve ostalo je bilo lak e.
Rila je san valna za maska. Izgovoriv i prve tihe rijei atpczdrava, Joan zanoe stj
ecat i nova isPrirono dr anje nije to uspije- Vrati joj se i teAcjb &j pona anje
tih g raninih razrc Enks. jo uvijek je, po to bi izbliza promotrila, mckrUala meu
njima sve razuzdani j e i divljaki je ljude. Usprkos tome i usprkos njihovom drsk
om, ne sakrivenom divlj enju, bilo je kod njih dosta ljubaznosti i dobroudnosti.
Joan od luta dalje i zae m eu umorne i neistimarene konje. Jedne pomiluje po glavi
, a drug e potap a po sapima. Jedan konjanik prokasa stazom i sja e ispred Kells
o-/ve kol ibe, a zatim naio e jo dvo jica. Kad su vidjeli Joan, svi su razrogaenim
oima zuril i a nju. Tada ona shvati r azlog svoje stalne budnosti i opreza. Nepr
estance, to god radila, mislila ih govo rila, iza svega se skrivala briga za Jim
a Clevea. G dje je? Sto radi? Je li pijan , kocka h se, tue U 131 se s nekim ili
mo da spava? Da li je jo uvijek po ten? Sto e se dogoditi kad ga sretne ? Kako bi
mu, prije n ego nekoga ubije, mogla dati na znanje to se sve s njom dogo dilo?
U njoj se jav i i- naglo poraste nov strah. Cleve bi je mogao prepoznati u toj o
djei i pod tom maskom. Hodala je neko vrijeme gore-dolje zaokupljena tom novom mi
lju. A onda n eko neobino ko-me anje meu razbojnicima skrene njenu pa nju na grup
u ljudi koji su pje ice pratili nekoliko konjanika. Joan prepozna Percea i Frenc
hvja, a zatim, zaprepastiv i se, i Jima Clevea. Jahali su stazom uzbrdo. Srce jo
j pone divlje ud arati. Nije sada s mjela susresti Jima. Nije vjerovala da je on
ovako preru enu nee prepoznati. Svi se njeni planovi raspr i e kao da ih nije ni
bilo. Zaboravi n a Kellsa. Zaboravi i na s voj strah to bi Cleve mogao uiniti. Su
sret, neminovno p repoznavanje, bol koju e Jim podnijeti kad pomisli na prividne
razloge njena bora vka u tom razbojnikom logoru , to je odagnalo sve ostalo iz Jo
aninih misli. Maski rana ili ne, nije se mogla s uoiti s njegovim prodornim pogle
dom. Izgubiv i svaku hrabrost, okrene se i poe prema kolibi. Prije nego to je u l
a, vidje kako ljudi koji su le karili ustaju radoznalo motrei grup u koja se prib
li avala. Buan razgov or zaglu i joj u i. Kad je ulazila, Kells proe pored nje uzn
evjerenih oiju i ne pr imijetiv i je. U svojoj kohbi, sa zastorom iza sebe, J oan
osjeti olak anje, a s trah ustupi mjesto radoznalosti. U velikoj kolibi nije bi
lo nikoga. Kroz vanjska vrata vidjela je dio gomile mu kar aca zbijenih jedne uz
druge i uzdignutih gla va. ula je Kelisov glas, ali ni ta nije mogla razumjeti.
Promukli 132 glasovi pos tajali su sve buniji. Na vratima se najednom pojavi e Ke
lls i Pearce, a za njima i Jim Cleve. Kad su njih trojica u la, gomila navali u
kolibu kao gladne ose. Ke lls je ne to govorio, govorio je i Pearce, ali se njih
ovi glasovi izgubi e u opoj graji. Iznenada Kells dade odu ka svom Dosta! Zaepite
gubice, svi! zaurla on. Pr ijetnja koja je izbijala iz njegova glas a, dovoljno
je govorila o njegovoj vlas ti i polo aju meu banditima. Buka prestane. A sad, to
se dogodilo? upita Kells. i Budi miran, efe odgovori Pearce. Ni ta stra no... C
leve je potegao pi tolj na G ulde-ra . to je sve. o, jedva zamjetljivo, trgne, a
li trzaju i kratkom tigrovsko m bljesku njedobi dojam da je vijest kod nje-pakie
nsku radost. Njeno vlastito sr ce od silnog iznenaenja. * Gulden! Kellsov uzvik b
io je ujedno i pitanje puno sla dostrasnog oek ivanja. Ne, nije odapeo odgovori P
earce. Ne mo e tako lako ubiti t og bika. Ah, ranjen je. L e i tamo prijeko kod
Bearda. Mislim da bi najbolje bil o da poe tamo i da ga previje .

On mo e otegnuti prije nego to ja stignem tamo ree Kells. Gdje je Wood?... Bate,
uzm i moj pribor i poi da zakrpi Guldena. A sad, Red, zbog ega je do lo do gu ve?
Guldenovi prijatelji su se dohvatili s Cle-veom, a on je stao na njihovu stranu.
Ja sam se na ao u sredini. Uvjeravam te, efe, da sam smirio gu vu. 133 Dok su K
ells i njegov pomonik tako razgovarali, Jim Cleve je sjedio na rubu stola . Jedn
a pra njava izma se njihala, a ostruga je zveckala. U uglu njegovih usana dim ila
se napola is-pu ena cigareta. Lice mu je bilo posve blijedo ako se izuzmu modr
i podonjaci. Joan ga nikad nije takvog vidjela. inilo joj se da je jo uvijek pijan
. Izgled njegova lica bio je toliko opak da se Joan morala ugristi za jezik da n
e vikne. Da, Jim je bio izgubljen. Zbog ega je do lo do obrauna? upita Kells. Pita
j Clevea odgovori Pearce. Ni za ivu glavu neu o njemu progovoriti vi e ni rijei. T
a da se Kells okrene Cleveu i stane pred njega. Kad su se ta dva ovjeka suoila, Jo
a n pre-trne do sr i. Bili su posve oprena izgleda. Kells je bio govorljiv, zapo
vje d nikog dr anja, ivahan, sna an, sa nedvoumno prijateljskom pa njom prema mla
dom izopeniku. Cleve je bio suzdr an, zatvoren, ravnodu an prema svemu, s podrugl
jivi m, lakoumnim izrazom na blijedom licu. Oba ovjeka su se isticala meu bezizra
ajnim licima razbojn ika to su stajali oko njih razjapljenih usta. Cleve, za to
si po tegao revolver na Guldena? upita Kells o tro. To je moja stvar odgovori Cl
eve i, gledajui prodorno Kellsa, otpuhnu visoko tanku , modru struju dima. Svakak
o... A li, ja se sjeam to si mi neki dan ponudio u vezi sa Guldenom. Je li to bio
razlog ? Ne odgovori Cleve. Ovo je bio moj posao. 134 U redu. Ali ja bih elio z
nati. Pe arce ree da si se posvadio s Guldenovim prijatelj ima. Ako vas ne budem
mogao pom iriti, morat j u stati na neiju stranu. : Kells, ja ne trebam nikoga na
mojoj str ani [ ree Cleve i odbaci cigaretu. . Da, treba odgovori Kells uvjerlji
vo. Svaki ov jek na ovoj granici to treba. I sre tan je kad nekoga dobije. Dobro,
ah ja ne tr a im niiju pomo, ne zefiri je. To je tvoja stvar, takoer. Ja ne zahtij
evam niti sav jetujem. Keilsov ton i dr anje jasno su svjedoili o njegovoj snazi
i sposobnosti da upravlja ljudima. Ni a nije bilo Lak e nego izazvati protivljen
je Jima koga s u prilike na gr anici uinile neobino ti ne tra i da ti poka em kart
e? uperiv i svo j mutni pogled u Kellsa. | Pasiram. Jim o govori bandit karta ki
m Cleve pone zavi jati drugu cigaretu. Joan vidje kako mu se ruke tresu. Shvatila
i d a to dolazi o d njegovih slabih ivaca, a ne od uzbuenja. U srcu osjeti bol. K
akvo b lijedo i tm urno lice! Kako se stra no na njemu odr avao poraz njegove du
e. Pobjegao j e na granicu olako se naljutiv i na nju, na samog sebe. U ovoj di
vljini mo da je pre stao misliti o sebi i mo da je zaboravio na nju. Vratolomno
je zaronio u ovaj n eob uzdani ivot u ijoj je raznolikosti, grubosti i kobnoj uzb
udljivosti mogao nai zabor av. Ah, najstra nija je bila njegova elja da uni tava
i bude uni ten. Joan protrne od j eze pri pomisli kako se narugala mla135 dievoj
povrijeenoj ta tini, kako mu je ujedijivo . rekla da on ne posjeduje ak ni tol iko
mu kosti ni snage d a bude zao. Slu aj, Red obrati se Kells Pearceu. Reci mi to
se dogodilo, to si t i vidio. Jim ne mo e imati ni ta protiv toga. Sigurno odgo
vori Pearce opomenut n a taj nain. Bili smo kod Bearda i kartali. Guld en je doja
hao u logor pro le noi. On je uvijek namrgoen, ah sino je bio mrgodniji neg o obino.
Ah, nije govorio mnogo i ni ta se nije dogodilo. Sve smo pomislili da je n jego
v put propao. Danas je bio nemiran. Hodao je neprestano poput pume u kavezu. Ti
zna kako Gulden izgleda kad se ushoda. Dakle, pustili smo ga na miru, naravno .
Ali, iznenada on doe do stola na kojem smo ja, Cleve, Beard i Texas kartah i go t
ovo ga prevrne. Zgrabio sam zlato, a Cleve je spasio viski. Pili smo dosta, a C
leve najvi e. Beard je problijedio do u iju od bijesa, a Texas se ohladio. Svi s
mo s e upla ili Guldena osim Clevea, kao to se pokazalo. Cleve se nije ni pokren
uo, nije

ni namjeravao da se pokrene. Ah Gulden udari akom o stol i obrati se Cleveu: Imam

posao za tebe. Hajdemo Posao? Slu aj, ovjee, ti ne mo e imati posla za mene, odgovor
i ve sporo i hladno. Ti zna nastavi Pearce kakav je Gulden kad se zainati. Vidi
o sam revolvera e koji tr a e kavgu, nekoga koga bi mogli ubiti. Ah, Gulden je g
o ri. Slu ajte svi moju opomenu : arafi u njegovoj tikvi nisu na mjestu. Cleve, ree
o n, na ao sam Branderov kop. I djev ojka je tamo. Cleve problijedi, a oi mu sijev
nu e. Svi smo se sjetih Lucea kako se p resavija prije nego to je 136 uspio pote
gnu ti revolver. Gulden je izgledao kao i obino. Nikakove promjene nisi mogao vid
jeti ca njemu. Ah, ja sam osjetio kako u njemu gori pakao. Oho! Na ao si j e, ree m
u Cl eve brzo kao da mu je bilo drago to to uje. A da li si do veo? Nisam jo , vori G
ulden . Samo sam izvidio stvar. Odabrao sam tebe da poe sa aacom. Podijelit emo zla
to, a ja u uzeti djevojku. Cleve zamahne fla om viskija i lupi Guldena pc gubici .
Gulde n zatetura. Cleve skoi poput make i revolver u njegovoj ruci plane. Ostali
momci s e upla eno sagnu e i razmako e. Kad sam i ja glavu, ugledah kako Gulden,
ispru e n na pose e za svojim revolverom. Ali, nje-ruka najednom nemono klone. P
oda je go tov i zato sam skoio i zgra- ve je mio u redu da je Gulden po-i nage. D
c ao je k sebi i zaurlao tra ei qi ftc ^=m ~ rekao, ima; muke da smirim rprc etrrr
aL I dok j e on nastavio da rie, ;a sarr. pokupio ljude i doveo ih s ve k sebi. G
uldeo je os tao le ei s jednim odbijenim uhom. I to je sve. S ozbiljnim izrazom l
ica Kells sv rgne pogled od Pearcea na grupu smrknutih ljudi . Ova tunjava ukazuj
e na ne to ree on. fe- Moramo imati organizaciju. Ako niste gomila budala, uvidjet
ete da je to potrebno. Potreban vam je voa. Veina vas je prisegnula meni, ah neki
ste za Gulden a, samo zato to je takav krvavi avo. Ova vremena su na jdivljija ot
kako je Zapada i postaju sve divljija. Gulden je veliki stroj za ubi janje. Nema
ni razuma ni straha. On je div 137 koji u iva u borbi i ubijanju. Ali, Gulden j
e lud. Taj nje gov posljednji postupak to ponovo dokazuje. Prepu tam va oj zdrav
oj pameti da su di. On juri okolo tra ei kakav osamljeni logor da ga opljaka ili d
a otme kakvu dje vojku. On ne razmi lja kao ja il i kao ljudi u iju sposobnost ra
suivanja imam povj erenja. U njega nema zlata, a nem a ga ni u veine njegovih drug
ova. Ne znam tko s u oni. To me se ne tie. Ali, morat e mo se razdvojiti ako Gulde
n i njegovi ljudi n e budu primah moje savjete i naloge . Ne stojim sasvim na Cl
eveovojljj^ani, ah s vaki od vas mora priz-znati da e Guld enov nain rada dezorgan
izirati bandu. On je ve dugo s nama, a ponudio je posao Cle veu. Cleve je novajli
ja. On e mo da pripada ti nama, ali jo nije na . Gulden se nije sm io obratiti nj
emu. To nije ist posao. Ne mo emo rei sasvim tono to je Gulden htio, ali mu vjeroja
tno nije bilo stalo do toga da Cleve poe s njime. Bio je to izazov. Do bio je to
je tra io... Razmislit e ljudi da li ete biti vjerni Guldenu ih meni. A sad poite.
Njegov izravan govor oi to je ostavio sna an dojam na ljude, koji bez rijei napus
ti e k olibu. Pearce i C lave ostado e. Jim, da li ti izgara od elje za borbom i
h namjerava biti za titni k svake jadne djevoj ke u ovoj divljini? Clave otpuhne
oblak dima koji mu se ovi oko glave. Ja ne izazivam svau odgovori on. Sto onda p
lane na sam spomen rijeke djevojke? Cleveova bijesna kretnja bila je dokazom da
Kells ima pravo. 138 Eto, nemoj sad planuti na me ree Kells gledajui ga o tro. Ja
elim da budem tvoj prij te lj, ako mi to dopusti ... Ali, izjasni se kao ovjek, e
li h me za prijatelja? Kell s, veoma sam ti zahvalan odgovori Cleve ozbiljno. Mo
da nisam ni zavrijedio da b udem ovdje... Ali, ja ne mogu podnositi to to . se
radi s djevojkama. Izmijenit e se odvrati Kells ogoreno. Priekaj dok prozivi ovdje
nekoliko pustih go a. Ti ne z na to je granica. Mlad si. Ja sam vidio zlatna pol
ja Kalifornije i Nevad e. Ljud i polude od zlatne groznice, podivljaju zbog zlat
a. Ako te nitko ne ubije,

izmijenit e se. Ako pre ivi , upoznat e ivot na ovoj granici. Rat uni tava moralnu
snag jeka, ali rat nije ni ta prema onome to e do ivjeti ovdje u iduih nekoliko g
odina. Ljudi su sa enama i kerima nagrnuli u ovo podruje. Oni su ve tu. Tra e zlat
o . Ve su okusili krv. Priekaj dok doe do velikog nalaza zlata! Tada e vidjeti mu ka
rc e i ene kako se vraaju deset hiljada godina unatrag___I to e tada znaiti jedna d
jev ojka vi e ili manje? Ah, vidi , Kells, jedna me voljela tako odano i u meni
je g ledala takva junaka da jednostavno ne mogu podnijeti da se s bilo kojom dje
vojko m lo e postupa. Izgovorio je to gotovo le erno. Bio je blag i miran, na li
cu mu nije bilo nikakva izraza, ah gorina u njegovu glasu razotkrivala je la nost
rijei i izgleda. Pearce iz toga izvede zakljuak i nasmije se kao da je uo kakvu ma
snu al u. Kells sum njiavo zavrti glavom, kao da prozirnost onoga to je Cleve rek
ao samo poveava komple ksnost nje139 gova polo aja. A Cleve se okrene u stranu ka
o da je odjednom zaboravio na svoje su govornike. - Kasnije, u ti ini, u tami noi
, Joan Randle je le ala na svom krevetu budna, uznemir ena Jimo-vim blijedim lic
em, zap anjena njegovim ludovanjem, potresena do dna du e znaenjem njegova napada
na Guld ena i izmuena ljubavlju, koja je u dugim satima nei zvjesnosti i uzbuenji
ma tog di vljeg kraja poprimila sve vee razmjere. Cak i u snovima sva Joanina vol
ja bila je pro eta spoznajom da e neminovno morati s tati pred Jima Clevea. Do to
ga mora doi . Zato mora biti dovoljno jaka da podnese taj susret, usprkos svojim
uzburkanim u vstvima. Kad se uzme sve u obzir, njeno is kustvo s tim banditima, u
sprkos svim nevoljama i neizvjesnosti, i nije bilo tako lo e. Molila je Boga da
je i ubudue s rea prati, prisiljavajui samu sebe da vjeruje u to. Te noi spavala je
u potpunoj op remi Dandy Dalea. Samo je izula izme. Katkada, dok se prevrtala u n
emirnom te kom snu, probudio bi je pritisak te kog revolvera, koji j oj je visio
o pojasu. U t im trenucima muilo ju je to to le i zarobljena u banditskom logoru
, obuena u odjeu ubijenog bandita, ak i dok spava naoru ana njegovim revolvero m. in
ilo joj se to n evjerojatnim i nemoguim, pa ipak ju je dodir hladnog oru ja ispu
njavao ugodnim o sjeajem sigurnosti. Ujutro se barem nije morala stidjeti oblaei Da
ndy Daleovo odije lo, jer je ve bila u njemu, ak osjeti i mrvu udobnosti u tome. K
ad je navukla mask u i stavila e ir na gl avu, pogleda se u svom malom ogledalu.
Opet se uvjerila d a je u toj opremi nitko , pa ni Jim Cleve, ne bi mogao prepo
znati. Pribirala je odva nost iz injenice da 140 bi ak i njenoj najboljoj prijatel
jici taj lik u ogled alu bio stran i suvi e napadan . Kako bi je onda mogao prep
oznati Jim Cleve? Sje tila se svoga glasa, mekana i d uboka, kojeg su, kad bi pj
evala male jednostavne pjesmice, nazivah kontraaltom. Ne, taj glas nee moi izmijen
iti. Ah, uvat e se da Ji m ne uje njen glas. A onda opet p omisli da e je Jim prepoz
nati, da nikakva preru enost ne mo e obmanuti zaljubljenog m ladia koji je zbog n
je upropastio sam sebe. Iznenada shvati kako su uzaludni sva njena zabrinutost i
stid. Prije ili poslij e morat e se otkriti Jimu Cleveu. Po sv oj toj zamr enost
i uvstava Joan nasluti da je njena jedina elja da Jimu pri tedi bol o d koje e pat
iti ako pogre no shvati njeno prisustvo meu razbojnicima. To je bila nje na boljk
a. Kad je smrt prijetila njenu draganu i kad se sama nalazila nad najstr a nijim
ponorima propasti, i ta da je mislila samo o svojoj arkoj elji da mu ka e da ga
voh, da je po la za njim zbog kajanja i gri nje savjesti, da mu je vjerna i da
bi p rije umrla nego to b i bila i ta drugo. Kad je napustila svoju kolibu, bila
je spremna da razrije i p roblem do kraja. Kells je sjedio za stolom, a Bate Wo
od ga je zadovoljno dvorio. Uranili ste jutros. Joan mu uzvrati pozdrav i ree da
cijelu no nije mogla spavati . Dolazite pomalo k sebi. Kladim se da ete jo prije k
raja mjeseca nastupiti na po zor nici. Nastupiti na pozornici? poput jeke upita
Joan. Dakako. Bit e vrlo zabav no odgovori Kells smijui se. Dajte sjednite i jedit
e sa 141 mnom... Bate, donesi zajutrak, hitro... Ugodno je vidjeti vas ovdje. Ta
maska va

s ini drukijom. Nitko ne mo e vidjeti koliko ste zgodni... Joan, va obo avalac, Gu
lden, zasada je izvan stroja. Tada Kells s oitim zadovoljstvom ponovi priu koju j
e Joan ula dan prije od Reda Pea rcea. Priajui, Kells je nekako preuveliavao dogaaje
u korist Jima Clevea. Zavolio sam Clevea ree Kells. Neobian momak. Ali, on je vi e
nego djeak. Mislim da m je srce slomila neka pokvarena djevojka, koja je bila ne
v jerna ili tako ne to. Vei na ena nije dobra, Joan. Donedavna sam kudio sve ene,
a li otkako sam vas upoznao, mislim da ih znam razlikovati. Ali jo uvijek, jedn
a o d milijun djevojaka ne mijen ja svijet. Sto e taj Jim C-cleve uiniti kad me ug
leda ? upita Joan gotovo se udaviv i izgovarajui ime. Ne jedite tako brzo, djevoj
ko. T ek vam je sedamnaest godina i imate jo dovoljno v remena. .. Dakle, razmi
ljao s am o Cleveu. On nije lud kao Gulden, ah je jednako o pasan. Opasan je jer
ne zna to ini. Nimalo ga nije strah smrti i hitro barata revo lverom. To je lo a
kombin acija. Cleve e uskoro postati ubojica. Ve je pucao u trojic u, a to se tie
Guldena, htio ga je dokrajiti. Kad jednom ubije, ode on u revolvera e. Bio sam ma
lo zabri nut kako e se pona ati kad vas vidi. Ali ja pretpostavljam da ga mogu dr
ati na u zdi. Ne mo ete ga zapla iti, ni silom natjerati na ne to, ali ga mo et
e v oditi. Rekao sam Redu Pe-arceu da mu ka e da ste moja ena. Nadam se da on to
vjeruj e iako se to ne mo e rei za ostale 142 momke. Bilo kako bilo, naskoro ete
upoznati C levea, mo da jo danas, i ja elim da se p rijateljski odnosite prema n
jemu. Ako u spijem da ga urazumim, da ga odviknem od pia, on e biti moj najbolji ov
jek ovdje na granici. Znai li to da i ja moram pomoi, nagovarajui ga da se prikljui
va oj bandi? upita Joan nemona da savlada podrhtavanje glasa. Zar je to tako stra
no? upita K ells oito razljuen. Ja... ja ne znam promuca Joan. Je H taj momak ve z
loinac? Ne. On je samo plemenit i estit mladi, ma-podivljao zbog neke djevojke. To
sam vam re9. Cini mi se da ne shvaate ono to je bitno: h budem mogao upravljati n
jime, on e m i biti o koristan, bit e neustra iv, mudar i opasan ^iek. Iz dr at e o
vdje. Ako ga ne budem mogao ladati, eh, nee ivjeti ni tjedan dana. Bit e jeljen il
i proboden no em u kakvoj kavgi. Bez nadzora Cleve e otii ravno do avola kome ve upu
tio. Joan odg urne tanjur i podigav i oi, smjelo po-'a bandita. Kells. Vi e bih v
oljela da on t o prije do-ji takav nain ivota,- da ode do... negdje, o da bude ban
dit i ubica pod va om komanKells se nasmije posprdno, ali, po divljoj kret-kojom
je odmaknuo al icu moglo se suditi da Joan neobino sposobna da, ga povrijedi. I
To je samo samil ost, jer sam v am rekao da je neka djevojka nagnala ovamo ree ba
n-. On je stvoren za ovaj ivot. S hvatit ete istog asa kad ga ugledate. Ja doista
mislim da 143 bi on mogao biti bolji i za me korisniji od bilo koga ovdje. A sad
, elim znati hoe t e li biti na mojoj strani, da h ete rei rije kojom bi pomogli utj
ecati na tog neob uzdanog mladia. Moram ga najprije vidjeti odgovori Joan. Dobro,
ah uzmite to kao ozbiljnu stvar proguna zlovoljno Kells. Zatim o ivi. ini se da s
talno zaboravljam da ste vi samo dijete. Slu ajte. inite to hoete. Ah, ja elim da
vas opo-menem. Usk oro treba da prikupite svu svoju snagu i odva nost ovdje spus
ti glas i pogleda B atea Wooda onakvu kakvu ste pokazali kad ste pucah u mene. V
idje t ete neke prizo re... Veliki nalaz zlata! Ljude pomahnitale od elje za zlat
om. ene vrijedne manj e od njihovih pudrijera! Glad, muka, bol, bolest, skapavan
je, pljaka , krv, ubojs tvo, vje anje, smrt... sve ni ta, ni ta! Bit e samo zlato.
Neprospavane noi, pakle ni dani, urba, nasr-tanje i strka, svatko svakome tuinac
lakomih oiju! Sve on o to ivot ini vrijednim bit e zaboravljeno, a ivot sam po sebi
bit e bezvrijedan. Nieg n ee biti osim te ute tvari, zlata, zbog koje ljudi gube p
amet, a ene prodaju svoje du e. Nakon doruka Kells je izveo Joanina konja iz obor
a i osedlao ga. Morate ja hati svaki dan pomalo, odr avati kondiciju ree on. Nask
oro bismo mogli ima ti jur njavu i ja ne elim da se raspadnete u komade.

Gdje mogu jahati? upita Joan. Kuda god elite, gore i dolje po guduri. Hoete h str
a ariti nada mnom? Ne ako ne namjeravate bje ati. 144 Imate povjerenja u mene?
D a. U redu. Obeavam. Ako se predomislim, rei u vam. Gospode! Ne inite to, Joan. Ja.
.. ja... dakle, vi mi znaite mnogo. Ne znam to bih k ad bih vas izgubio. Kad se p
op ela na konja, Kells doda de: Ne dopustite nikakve grubosti nikome od bande. J
oan odjaha razmi ljajui o udnoj injenici da je, premda mrzi tog bandita, postala pr
e m a njemu nekako bla a. Oi bi mu zasjale kad bi je ugledao, glas bi mu se smek
ao, vla danje izmijenilo. Namjeravao je da joj opet ka e da je voh, ali se svlad
ao. Mo da se stidio? Mo da je zagledav i u dubinu svoje du e, prezreo ono to je
smat rao ljubavlju? Razne, suprotne sile vodile su u njemu borbu za prevlast. Bi
lo je rano jutro i ru iasta svjetlost prosipala se po svje em zelenilu. Ona pusti
u zd e gorljivom konju, koji udari kasom, a zatim pree u galop. Jahala je uz gud
uru do k se staza nije izgubila na neravnom tlu. Okrenuv i, vratila se natrag ni
zbrdo, po la podno borova i pokraj koliba do mjesta gdje se gudura su avala i pr
elazila u ir oku dolinu. Tu je susrela nekoliko pra njavih konjanika koji su vod
ili kar avanu to varnih ivotinja. Neki veseli razbojnik digne ruke uvis izigrava
jui preda ju. Ruke uvis, drugovi! uzvikne on. Mis-da smo nabasah na uskrslog Dand
y Dalea. Njegovi drugovi po uri e da udovolje zahtjevu, a onda sva trojica izbul
ji e u nj u drsk e, lopovske oL Joan je natrala na njih iza ugla padine i, kako ni
je mogla p roi, ona zastade. legija 145 Sigurno je to Dandy Dale o kojem smo uli u
dostoji se progovoriti drugi. To je Dandyjeva oprema, ali je djevojka u njoj dod
a trei. Joan naglo okrene konja i odjaha natrag stazom. Pogledi razbojnika podsje
ti e je n a njen izgled. Nosila je mu ko odijelo, to je njenu enstvenost istical
o vi e nego enska odjea. To je privuklo drske poglede tih ljudi. Ako je u njima b
ilo jo malo pristo jnosti, pred tim banditskim odijelom sasvim su zaboravih na n
ju. Mo e h se i dalje pokazivati u toj odjei? Nee li sve ono dobro i jo neokaljano
u njoj bit i zaprljano od neprestanih dodira s podlim ljudima? Ne, nee, pomisli on
a, sve dotle dok volim J ima Clevea. Kad je pomislila na njega, njeno srce zakuca
sna no kao d a je uvjerava da sve to ni ta ne znai samo ako ga uspije spasiti. Vr
aajui se uz gud uru, Joan vidje ljude kako vode konje, cijepaju drva i kako se ra
ste u u vratim a koliba. Izbjegavala je da ja e blizu njih, ah je i na udaljenos
ti os jeala njih ove poglede. Jedan od njih, napola skriven iza prozora, savije a
ke oko u sta i z ovne umiljato: Halo, ljubavi ! Joan se zastidjela to se mogla o
sjetiti uvrijeenom . Bila je zauena gnjevom koji ju j e uzdrmao. Granica je budila
u njoj osjeaje o ko jima nikad ni sanjati nije mogla. Izbjegavajui stazu, ona usmj
eri na drugu stranu gudure. Skupine vrba rasle su uz potok preko koji je namjera
vala prei. Tra ila j e prikladan gaz. Osjetiv i vodu, konj zarza. Po svemu sudei,
boljeg prijelaza nij e bilo, pa ona natjera konja kroz usk i prolaz 146 izmeu vrb
a i, stigav i na maho vinastu obalu, sja e i otpusti uzde da bi konj mogao pi ti
. Najednom postade svj esna da nije sama. Nikoga nije vidjela ispred sebe. Okren
uv i se, ugleda Jima Cl evea kako ustaje iz kleeeg stava. U ruci je dr ao runik. Li
ce mu je bilo mokro. Bio je udaljen najvi e deset koraka odlnje. Joan nije mogla
savladati tihi krik. Iz nenaenje je bilo golemo. Nije mogla pokren uti ni jedan
prst. Oekivala je da e je z ovnuti po imenu. leve je zurio u nju. Njegovo lice, u s
vjetlu ranog jutra, bilo j e beskrvno i bije lo kao da pripada le u. Jedino je u
njegovim oima plamtjela vat ra ivota, a iz te vat re sijevale su iskre prezira.
On je u njoj vidio samo enu, a njegov prezir bio je

upravljen stvorenju to se pod tom banditskom opremom krilo. Tu an i gorak osmije

h prijee preko njegovog lica, a onda se taj osmijeh pretvori u izraz koji je pop
u t bia o inuo raskr-vavljenu Joaninu du u. U njegovim oima, koje su gledale njen
sk ladan lik, bilo je ne to od one besramnosti i drskosti koja joj se toliko gad
ila u pogle dima razbojnika. Bilo je to neoekivano i nemogue u vezi s Jimom Cleveo
m. Kako je m ogla izdr ati taj pogled... i ostati iva? Naglom kretnjom Joan prit
egn e uzde, urno pregazi potok, nekako se popne na konja i, kao kroz maglu, odja
ha u pravcu kolibe. Kells je bio auzet ljudima i nije obr atio pa nju na nju. On
a tje e u kohbu i zatvori vrata. Zatim zagnjuri lice u jastuk i pokrije se gu-nje
m da bi se sakrila od svjetla. Sto je sada bilo to je smatrala za sramotu, sve o
no t o je podnosila od Kellsa i njegovih ljudi, to je bilo sve to u usporedbi s
onim to je do ivjela malo147 prije? ig od u arene smole, crnje i gore od smrti, o
krutn o se utisnuo u njenu ast. A utisnuo ga je ovjek koga je voljela, za iji spas
je bil a spremna umrijeti! Jim Cle ve je u njoj vidio samo razuzdano propalo stv
orenje razbojnikih logora. Njegov tu a n i gorak osmijeh govorio je da bi se rado
poigra o s bilo kojom od njenih enskih a ri. Njegov prezir odnosio se na prodanu
mladost i enstvenost na to ga je upuivao nj en izgled. A zatim je primila udarac
koji jo j je slomio srce: dra est i ar njena li ka, nagla eni odijelom to ga je
bila pris iljena nositi, pobudili su u Jimu prvi odz iv zlu to ga je okru ivalo,
bio je to prvi ustupak niskosti koju je poprimao od tih graninih razbojnika. Zar
ju je on mogao tako gledati? Djevojku koju je volio! Jo anu nije boljelo to to
ju je on k rivo prosudio i to je nije prepoznao, nego to to j e ba ona, meu svim
enama, izaz vala u njemu, kao u Kellsu i Guldenu i u svim tim raz bojnicima, ivo
tinjske inst inkte. Oh, on je noas pio, bio je pijan! pro ape Joan. On nije kriv.
On vi e nije moj stari im. On pati, izmijenio se, ne mari ni za to. Sto sam mogl
a oekivati, st ojei pred nj im kao drska djevojura, u tom odijelu? ... Moram ga vid
jeti. Moram mu rei. Ako me prepozna, a ja ne budem imala prilike da mu ka em za t
o sam ovdje, z a to izgledam ovak o, da ga volim, da sam jo po tena i njemu vjer
na... ako ne bu dem mogla sve to rei... ja u... ja u se ubiti! Posljednje rijei Joan
izgovori kroz j ecanje, a onda potpuno smalaksa. Kad su se b ol i tuga sti ah,
bilo joj je lak e , iako je bila skrhana, potresena i slaba. Polako joj se vrati
la spokojnost. Mog la je sad mirnije razmisliti o svojoj divljoj jur 148 njavi o
d mjesta gdje je sr ela Jima i o oluji stida koja se zavr ila njenom potpuno m i
znemoglo u. Shvatila je da bi do ivjela isto iznenaenje, isti strah i ljubav i da
j u je Jim Cleve sus reo u odjei u kojoj je oti la od kue. Za taj potres bila je d
onekl e kriva i neizv jesnost u kojoj je ivjela, a zatim i iznenadnost susreta.
Sjeajui se sada svoga uz buenja, ona uvidje da je bila prirodna. Da je Jimu Cleveu
samo mogl a rei, sve bi bilo Lako. Ah susret i sve to je slijedilo iza njega, otk
rili su joj kako je tek zahvaljujui burnim do ivljajima zavoljela Jima Clevea. Da
nije bilo nj egova lak oumnog bijega i njene nepromi ljene potjere za njim, a z
atim brige, strah a, pat nje, napora oaja, ona nikada ne bi upoznala svoje ensko
i njegovu sposobnost za l jubav. 149 11. Taj susret je izmijenio i ojaao Joan. Sl
ijedili su mirni i jednolin i dani. Jahala je stazama gudure i otvrdla na dobaciv
anja i drske poglede mu kar ca iz bande. Vidj ela je i ula sve, ali njeno stvarno
bie bilo je be utno i zatvore no za sve to bi ga mo glo povrijediti. Dani su tekl
i bez dogaaja. Iako je stalno tra ila Jima Clevea, nije ga nijednom vid jela. Nek
oliko puta je ula da spominju njegovo ime: bio je tamo i onamo, kod Bear da i gor
e u brdima, ali u Kellsovu ko libu nije dolazio. Kells je zbog toga, kako se Joa
ni inilo, bio zabrinut. On nije elio izgubiti Clevea. Naveer bi Joan iz svog skrov
i ta virila u veliku kolibu oek ujui da e vidjeti Jima. Kad joj se inilo da Jim v i
e nee doi, umorna od glasnog razg ovora razbojnika, od njihova smijeha, kockanja i
pijanevanja, odlazila bi na poina k. Tih veeri Joan je razabrala da je Kells stras
tven kockar, da nema sree u kartam a,

da je po ten igra i da stalno gubi. tovi e, kad je gubio, pio je mnogo, a pod utj
ecaje m alkohola bio je opasan. Bilo je svaa. Tada su kletve odjekivale kolibom,
poteza li su se revolveri, ali kakve god bile Kellsove slabosti, on je bio ener
g ian i ne umoljiv kad je obuzdavao ljude. No kada je Gulden zakoraio u kolibu nije
b ila poput ostalih. Ugledav i ga, Joan osje ti kako 150 ! do sr i pro ima jeza
, a istovremeno je zahvati neka udna vatra uzbuenja. Da li se ta j golemi, zdepast
go rila unja okolo za Jimom Cleveom? Joan s rado u pomisli da bi mo gao lo e zav
r it i ako to radi. A onda protrne shvativ i da je divljina oko nje ve poela utjec
ati n a nju. inilo se da je Gulden zdrav i sna an i, osim zavoja na glavi, Joan n
ije pr imijetila nikakve promjene na njemu. On pokaza zanimanje za kockanje, ah
na prij ateljske pozdrave igraa odgovori mrzovoljnim roktanjem. Naskoro ne to ree
Kellsu. to? upita bandit o tro i okrene se da polje vidi Guldena. 3311 Buka pres
tane. Je dan od igraa nasmije se lukavo. Posudi mi vreicu zlatne pra ine ree Gulden
. Kellsov o lice se ukoi od zaprepa tenja, a onda se naglo razvedri. Kako! Ti tra
i zlato o d mene? Da. Vratit u ti ga. Gulden, nisam sumnjao u to. Ah, da li tvoj
tjev znai d a pristaje na moje prijedlog e? Mo e ga protumaiti tako proguna Gul- J
a trebam zla to. To me veoma veseli, Gulden odgovori Kells. Crnilo se da to uist
inu misli. Ja te trebam. Mi se moramo slo iti... Evo. On pru i Guldenu vreicu od
jelenje ko e. Net-mu uini mjesto na drugom kraju stola i ig ra nastavi. Bilo je z
animljivo gle dati tu igru. Red irce je pred sobom dr ao vagu na kojoj je mjerio
zlatnu pra in u i odvagnute koliine dodavao ifcifaitnicima. Vrije dnost zlata bi
la je petnaest dolara po unci, ali igrae nije poticala stvarna vrijednost novca.
Oni su prosipal i zlato po stolu i tlu kao da je to obina pra ina. Meutim, nisu se
vidjele velike kolii ne zlata. Vremena oito nisu bila naroito unosna za bandite. V
i e nego jednom Joan ih je ula kako razgovaraju o nalazu zlata kao to po teni lju
di razgovaraju o dobroj sr ei. Jedino ako doe do bogatog nalaza, ti su se razbojni
ci mogli nadati obilnoj plj aki. Gulden se kockao kao to je radio sve ostalo. Na
poetku je dobivao , a onda sve izgubio. Zatim je ponovo posudio od Kellsa i pet d
obio. Vratio je p osueno, kao to je gubio i dobivao, bez ikakva uzbuenja. Ni ta ga
nije uzbuivalo. Jo an intuitivno os jeti da ako Guldena i ta potie na kocku, onda
to mo e biti. samo elja da se suprotstav i ljudima svog soja. Kockanje je za nj
ega bilo natjecanje , jedna vrst robe. Svi mu karci osim Guldena, pili su mnogo
te noi. Nove koliine a lkohola prispjele su posljednjom karavanom. Kad je igra zav
r ila, mnogi su bih p ijani. Nakon to su se os tali razi li, Red Pear ce i Wood
su nastavili igru s Ke llsom. Na kraju je Pearce b io dovoljno vje t da prevari
Kellsa. efe Red te prev ario ree Bate Wood. Kells je izgubio mnogo i bio je pod u
tjecajem pia. On izgura W ooda iz kolibe psuj ui ga zlovoljno. Zatim preko otvora
kohbe stavi nekohko motki , koje su slu ile kao vrata. Nakon toga hodao je okolo
teturajui. Sve se u njegov im kretnjama i pona anju inilo besciljnim osim povreme
nog opakog buljenja u smjer u Joanine kolibe. Zgadio joj se taj prizor, ah se ni
je nimalo bojala Kellsa. Gle dala ga je dok je prilaz io njenim vratima, a onda
se malo povukla. On zastane p red 152 gunj em kao da ga je ne to nagnalo da stan
e. inilo se kao da ne to prebir e po mislima . A onda oprezno i polako odmakne gu
nj. Petljao je ne to oko kolaca , a kad je uvid io da ih ne mo e maknuti s mjest
a, odustane od daljnjih poku aja . Di ui te ko, stajao je pred vratima jo nekohko
trenutaka, nekako bespomono i neo dluno, a onda se okrene i udalji. Joan je ula ka
ko gasi petrolejke. Svjetla nestad e i sve postade tamno i t iho. Idueg jutra za
dorukom bio je kakav je inae bio, a a ko je i ta znao o svojim postupci ma dok je
bio pijan, to je uspje no sakrivao p red Joanom. Kasnije, kad je izi la na uobiaj
enu jutarnju etnju, sa zanimanjem je promatrala jahaa

koji uz padinu goni zapjenjenog konja. Mu karci ga pozdravi e glasnim klicanjem,

a onda poo e za njim gologlavi i bez kaputa. Bate Wood ispusti Joanino sedlo i z
ovne Kellsa. Bandit gotovo izjuri iz kohbe. Blicky! uzvikne on, a zatim s ushit
o m, ah poluglasno, izgovori neku kletvu. Sigurno je Blicky! ree Wood, a njegove
bl age oi sijevnu e neugodnim staklenim sjajem . inilo se da je dolazak tog Blicky
ja bio dogaaj koji je sve uzbudio. Joan se prisje ti da to ime pripada jednom od
lju di Kellsova povjerenja. On izvue noge iz streme na i skoi iz sedla, a konj nag
lo s tade. Blicky je bio mr av i visok mlad ovjek, jedv a da je navr io dvadesetu
, ah na njegovu bronanom licu ve su bile utisnute godine na pornog i razuzdanog iv
ota. On skine rukavice i strese pra inu s njih. Kad je ugleda o Kellsa, ra iri r
uke i ne osvrne se na rukavice koje mu pado e na zemlju. 153 Nalaz! vikne prodor
no. N e! usklikne Kells iz dna du e. Bate Wood se pridru i urlanju gomile koja j
e uril a uz padinu. Traje ve sedmicama! zasope Blicky. Veliki nalaz. Ne mogu rei ka
ko veli k. Ja i Jesse Smith i Handy nai li smo na novi put, pedeset milja u ravn
oj crti, stotinu stazam a. Bih smo potpuno iznenaeni. A kad smo sreli karavanu to
var ni h ivotinja i jahae i zapre na kola i jednu dili ansu, znali smo to se dogaa
u rajon u Medvjeih Planina. Kad smo stigli blizu nalazi ta i vidjeli veliki logo
r, u koje m sve vrvi kao u ko nici, Jesse i Handy su produ ili da zauzmu priklad
an komad z emlje, a ja sam odjurio natr ag, k tebi. Na putu sam neprestano od jue
r prije zal aska sunca... Jesse je pogled ao za mnom i doviknuo mi: Reci Jacku da
je nalaz ve lik i da treba smisliti velik plan. Mi emo doi za koji dan sa svim po
jedinostima.- Joan je pozorno promatrala Kellsa dok je slu ao tu bez daha izgovor
enu priu o vel ik om nalazu zlata i ustukne pred neobinim blje tavim sjajem njegov
ih oiju i njego va li ca. Nije rekao ni rijei, ah su njegovi ljudi, okupljeni oko
Blic-kyja, klic ali pr omuklo. Hodao je tamo-amo grevito stegnutih aka. Usne su m
u bile malo razm aknute, a izmeu njih provirivah su zubi vrsto stisnuti kao u buld
oga. Bio je nestr pljiv, v atren, prepreden, o tar kao elik. Taj neobian ar radost
i i ushienja na nje govu hcu pol ako se pretopio u mranu, prijeteu smrknutost. Nagl
om kretnjom u utka bune ljude. Gdje su Pearce i Gulden? Znaju h oni? upita on. 15
4 Mislim da ne zna nitko tko nije ovdje <-odgovori Blicky. Red i Gul spavaju, od
maraju se od noa nje g dobitka ree Bate Wood. Da li je netko od vas vidio mladog C
levea? produ i Kells . Glas mu je odzvanjao ustr o i o tro. Nitko ne odgovori. K
ells udari akom o dla n. Hajdemo. Sakupimo svu bandu kod Bearda. Momci, do lo je
vrijeme na koje smo b acili sve svoje karte. Jesse Smith je vidio etrdeset devet
u i pedeset prvu. On ne bi p oslao takvu poruku da tamo nije pakao... Hajdemo! K
rupnim koracima uputi s e niz padinu. Mu karci mu se prikljui e, zbijeni oko njeg
a. O ni su uz put sretal i druge ljude i svi su se skupljah u grupu gurajui se i
gestik ulirajui. Joan osta de sama. Osjeala se prilino uznemirenom, posebno- zbog K
ellsova o trog pita nja o Jimu Cleveu. Kells bi ga mogao nagovoriti da se pridru
i toj banditskoj legi ji. Ti ljudi su Joanu podsjeah na opor vukova s Kellsom kao
svojim po udnim i nemilo srdnim voom. Nitko nije ni pomislio na Blickyjeva konja
i ta nepa nja bila je oiti z nak neobine zaokupljenosti tih ljudi, koji su inae o
konjima vodili veliku brig u. Konj je bio u jadnom stanju. Joan skine s njega se
dlo i uzdu, obri e gustu pr a njavu pjenu s njegovih slabina i odvede ga u obor.
Zatim donese vedricu vode i dade m u da pomalo pije. Tog jutra Joan se odrekne
jahanja. Nestrpljiva i znati eljna ekala je Kellsov povra tak. Ali, on nije do ao
. Cijelo poslijepodne Joan j e ekala i izviala, ali nije bilo znaka ni od njega ni
od drugih ljudi. Znala je da Kells silom i milom stvara org anizaciju kojoj je
ona dala ime Crna le155 gija. Bit e to stra na legija, u to je bila uvjerena. Kel
ls je bio genij zla i nena dm a iv stvaralac kad se radilo o zloinu. Divlji i zab
itni granini predio sa svojim n

epristupanim skrivenim gudurama bio je mjesto gdje se zloin mogao zaeti. ekalo se sa
mo na vrijeme, koje je oito do lo. Sjetila se kako je njen ujak uvijek tvrdio da
e M edvjee Planine do ivjeti nalaz koji e uzdrmati Zapad i zauditi cijeli svijet. B
licky ree da se ve tjednima kopa na nalazu. Kellsovo proroanstvo o divljem ivotu,
k oji bi Joan trebala vidjeti, nije bilo bez osnove. Ono to je ve vidjela bilo je
d ovoljno da joj kosa posijedi, mislila je ona, ali sva njena dosada nja iskust
va bit e nezna tna u usporedbi s onima to e doi. Neprestano je ivela u budunosti. Nj
eni sati jave i sna prolazili su u ma tanju i mislima nad kojima se stalno nadvi
jal a sjena neizvje snosti. Kad e opet susresti Jima Clevea? Kad e je on prepoznat
i i to e tada uiniti? S to bi ona mogla uraditi? Da li e Kells na kraju biti avo ili
ovje k? Postoji li ikak vo opravdanje za njen strah od Guldena, za njenu sumnju
da je samo ona uzrok Gul denovog odnosa prema Kellsu, za njenu grozu pred slutnj
om ko ju ne mo e odagnati: d a je on gorila i da je namjerava oteti i odvui bog b
i znao kamo? Te bojazni i hil jadu drugih strahova, od kojih su neki bih bez tem
elja, ah su mnogi stvarni i pr isutni, opsjedah su i uznemirivah Joan. Prije zal
aska s unca ona postade umorna od ekanja, a uz to i gladna. Zbog toga poe u kolibu
i prip remi jelo za sebe. U sumrak Kells konano doe i Joan nije trebalo mn ogo da
vidi ka ko poslovi nisu tekli onako kako je on elio. inilo se da ga mue velik e b
rige. Kad je ugle156 dao Joan, iznenaeno se trgne. Bilo je oito da je u vatri dogaa
ja i posl ova tog dana zaboravio na svoju zarobljenicu. A onda, bilo ime da je bi
o opsjednu t, inilo se d a je sretan to je vidi, ali mu je ao to je vidi na takvo
m mjestu. I spriao joj se to s e nitko nije brinuo za njenu veeru i objasnio joj z
a to je na t o zaboravio. Ljudi s u poludjeli, te ko ih je dr ati u poslu nosti,
problem jo n ije rije en. Iznenada njegovo lice poprimi onaj zami ljeni izraz,
koji je Joan d ovodila u vezu s prevagom dobra u njemu. Kamo sree da vas nikad ni
sam doveo ovamo ! ree on prihvaajui je za ruke. Sada je pre asno. Ne mogu vas se od
rei... Ah, na dru gi nain, i nije prekasno! Na koji nain? Sto elite rei? upita Joan.
- Djevojko, hoete h odjahati sa mnom noas? pro ape on promuklo. Kunem vam se da u v
a niti i da u post ati po ten ovjek. Sutra e to biti prekasno!... Hoete h? Joan zavr
ti glavom. Bilo jo j je ao Kellsa. Kad je tako govorio nije bio Kells, ba ndit.
Nije se mogla odrva ti udnom uzbuenju izazvanom snagom njegova ganua. U jednom tren
utku bio je banditsk i voa, koji je smi ljao osnove koje znae krv i smrt, a u dr u
gom, kad bi mu pogled na ao .nju, postajao je slab, slomljen, nemoan da se otrgne
iz grevitog stiska be znadne ljubavi prema njoj. Govorite, Joan! ree on dok su mu
se ake stiskale, a na elo mu se navlaio oblak. Ne, Kells odgovori Joan. Za to? Za
to to sam bandit okrva vljenih ruku? 157 Ne. Zato to vas ne volim. Ali, zar ne b
i radije bili moja ena i uinili me estitim ovjekom nego da postanete mo j rob ili d
a budete prepu tena Gul denu, njegovoj peini, njegovom u etu? Da! Ali, znam da mi
vi neete nanijeti nikakv o zlo, niti ete me prepustiti tom Guld enu. Kako znate?
vikne on, a krv mu zalije obraze. Jer vi vi e niste zvijer... I vi, vi me volite
. Kells je odgurne od seb e tako estoko da je gotovo pala. Odrei u se ja toga... A
onda se pripazite! ree on s opakom gorinom u glasu. A onda j oj utke pokaza na nj
enu kolibu, nareujui joj, po svemu sudei, da ga ostavi samog. Poe potom prema vratim
a kroz koja su dopirali sv e bli i glasovi mu karaca. Posrui preko neravnih stepen
ica, Joan poe u svoju sobu, a onda se vrati i spretno k olcima ogradi vrata. Sad
je bila pripravna da gleda i eka. Njeni, gotovo do bola napeti, ivci govorili su
joj da e ta no u kojoj e Kells sva ta do ivjeti biti i za nju v rlo naporna i va na
. Ah, za to, to nije mogla dokuiti. Bila je zahvaena plimom dogaaja, plimom koja e i
nju ponijeti sa sobom. Kel ls je izi ao. Sna ni duboki glasovi postaj ali su sv
e nerazgovjetniji. Ljudi su se oito udaljavali. Zbog neeg Joan se osjeti razoaranom
. Meutim, oni se uskoro vrati e. Hodah su tamo-amo. Poslije nekoliko minut a KeH
ue sam. Koliba je bila tako m rana da je Joan jedva razaznavala bandita. On z

apali svjetiljke. Nekoliko ih objesi na zid, a dvije postavi na stol. Odnekud do

nese malu bilje nicu 158 i olovku, pa ih, skupa s te kim revolverom, polo i na
stol ispred stolice na koju je oito namjeravao sjesti. Uradiv i to, pone odmjereno
koraati go-re-dolje po sobi, s r ukama zabaenim iza lea i pognute glave, zaokuplje
n dubokim razmi ljanjem. Kakva mrana , urotnika, zlokobna pojava! Joan je vidjela
mnoge ljude razhitih nazora, ali ovdj e je bio ovjek iji je um bio te ko shvatljiv
ali stra an stroj zla. Unutra njost te tmur ne kolibe poprimi novo znaenje. Sedl
a , uzde i oru je obje eni po zidovima imali su sa da odreenu namjenu. Bilje nica
, olovka i revolver kao da su predstavljali mrana orua razbojnika. Bandita je ok-r
u avala kobna neka sila, stra na u svojoj prijetnji nepoz natim dalekim kopaima z
la ta. Kells podi e glavu kao da ne to oslu kuje, a onda se cijelo njegovo dr an
je izmijeni. Od baci teret misli koji ga je dotad pritiskao. Poput generala koji
se sprema da ob ie postrojene vojnike, on prie vratima o trim, krutim, zapovjednik
im korakom. Te ki kor aci u izme obuvenih ljudi, zveckanje ostruga i prostaki, pri
gu eni glasovi opomenu e J oan da je banda stigla. Hoe li Jim Cleve biti meu njima
? J oan za eli bolji polo aj odakle bi to bolje vidjela i ula. Razmisliv i malo,
ona oprezn o napipa put do drugog kraja stepeni ta, tu sjedne i nae pukotinu gred
a kr oz koju j e mogla vidjeti sve to se dogaa u velikoj kolibi. Ljudi, utljivi i
nape ti, poe e ulazi ti. Joan izbroji ukupno dvadeset i sedam mu karaca. Podijel
i e se u dvije grupe. Bil o je znaajno da se vea grupa svrstala bh e Kellsu, a man
ja iza Guldena. On je skinuo zavoj. S jo nezacijeljenom crvenom ranom na desnom
uhu bi o je upravo odvratan. I z njega je iz159 bijala neka vrsta snage, ali ne
tako po kretne i poletne kao kod Kellsa. Bila je to samo okrutnost koja gospodar
i golom fizikom silom. U svakom sukobu izmeu Kellsa i Guldena, osim u sukobu mi ic
a, poslj ednji bi podlegao. Grupu iza Guldena sainjav ali su bradati do zuba naor
u ani, u kockaste ko ulje obueni ljudi, najgori u tom mno tv u zlih. Svi mlai, ure
dniji lju di kao Red Pearce, Frenchy, Beady Jones, Williams i izvia Blicky bili su
na drugoj strani. Tu su, dakle, bile dvije grupacije, ali je dva da su bile pri
jateljski raspolo ene, osim Kellsa i Guldena. Joan je osjeala da je atmosfera nab
ijena neiz vjesno u i svakojakim mogunostima, te da se mo e sva ta dogodi ti. Na n
jenu veliku radost, Jim Cleve nije bio prisutan. Gdje su Beard i Wood? zapita Ke
lls. Zauzet i su oko Beardovog bolesnog konja odgovori Pearce. Oni e se pojaviti
naskor o. Sl a u se sa svim to ti ka e , ti to zna . Jesi h na ao mladog Clevea?
Ne. Ulogorio se negdje gore u umi. Mislim da e i on doi. Kells sjedne na elo stola
, uzme u ruke malu bilje nicu i pone prebirati po njoj dok su njegove sive oi pomn
o i prodorno gledale ljude. Mi smo prilino dobro izmije ali karte tamo kod Bearda
ree on. A sad a da ih podijelim o. .. Tko eli karte?... Ja sam organizirao svoju
Crnu legiju. Imat u neogranienu vl ast, bilo u legiji deset ili stotinu ljudi. Da
kle, ija imena da uu u moju bilje nicu ? Red Pearce istupi i s mukom upi e svoje i
me. Jednako ta ko pristupi e Blicky, Jones, Williams i jo neki. Ni ta nisu govor
ili, ve se svaki od njih 160 rukovao s voom. Kells oito nije zahtijevao zakletvu i
zadovoljavao se slobodnom od lukom i asnom rijei svakog pojedinca. Neka posebna sn
aga u banditu t aj je postupak ljudi pretvarala u obavezu vr u od krvnog srodstva.
U svojoj Legiji on nije elio ima ti ljude koji mu nee biti lojalni. Posjedovao j
e osobine voe kom e su ljudi privr eni . Kells, reci nam jo jednom svoje uvjete z
atra i jedan od b andita, ne ba nestrpljiv da uje dogovor. U tom trenu u kolibu ue
Jim Cleve. Joan s e strese od uzbuenja i straha. Njegovo li ce bilo je bljee nego
obino, gotovo sabla sno. Prodornim pogledom zaokru i po prostor iji, od Kellsa d
o Guldena, od ovjeka do ovjeka. Zatim se nasloni na zid i ostade t amo, gotovo nev
idljiv u sjeni. Kell s ne pokaza nikakova znaka da je primijetio C le-veov dolaz
ak.

Ja sam voa odgovori Kells promi ljeno. Ja u smi ljati planove, izdavati nareenja. N
i kovi poslovi nee se voditi bez mog znanja. Svaki pripadnik legije imat e jednak
ud io u podjeli zlata... Tra i se va a rije da ete stajati uza me! Zagor odobrava
n ja proe prostorijom. Pridru ujem se ree ovjek koji je za elio da se ponove uvjeti
. On prie stolu i, nevje t sanju, na kraba krst. Kells napi e ime iznad znaka. I
os tali mu karci koji su stajali na Kellsovoj strani slo i e se s njegovim uvjet
ima . Preostala je odluka Guldena i nj egove grupe. Gulden, jesi li jo uvijek ne
odlua n? upita Kells hladno. U Crna legija 161 Div tromo zakorakne prema stolu. K
ao i uvijek, Joani je bio nalik na zdepastu ivo tinju koja se kree sporo i s napo
rom. Kells, ako se slo imo, ja u se pridru iti ree on svojim zvunim glasom. Razumij
e se da se nee pridru iti dok se ne slo imo okosi se Kells. Ali, razmisli, Gul de
n. Bu dimo prijatelji. Granica je dovoljno velika za nas obojicu. Ja te elim ima
ti uz a se. Ja te trebam. Ali, ako se ne mo emo slo iti, poku ajmo da se sasvim
ne raz d vojimo i da ne budemo neprijatelji. Sto ka e na to? Ponovni amor ljudi
svjedoio je o razumnosti i dobronamjernosti Kellsova prijedloga . Reci mi to nam
jerava r aditi, kako e djelovati? upita Gulden. I Kells je s mukom savlaivao nestr
pljivost i zlovolju. Za to bi to bilo va no za tebe ili za bilo kojeg od vas? za
pita on. Svi znate da sam ovjek koji umije razmi ljati. To je dokazano. Prvo, moj
plan zah tijeva zdrav razum . Ja ga imam. Drugo, on zahtijeva provoenje. Ti, Pea
rce i band a bit ete sposobni z a to. Sto jo treba znati? Kako e djelovati? ustraj
e Gulden. K ells digne obje ruke kao da je beskorisno raspr avljati ili umovati
s tim opasni m razbojnikom. U redu, rei u ti odgovori on. Slu aj. .. Ne mogu ti rei
kako e izgled ati moj konan n dok ne stignu izvje taji Jesseja Smit-ha, a zatim d
ok ne doem na m jesto nalaza. A li, imam osnovu za rad. I sad, ne propusti ni jed
ne rijei, Gulden e, a ni vi ostal i. Odvui emo na u opremu dolje do mjesta nalaza.
Podii emo kolibe n a prilazima grada i neemo se dr ati zajedno. Banda e se ra iriti
svuda naokolo. Vei na od vas e se morati pona ati kao da kopa zlato, da bude kao i
ostali kopai. Treb at ete se zbli iti sa svim grupicama, kopati, piti, kockati se
, kao i ostali. Beard e ot voriti kockarnicu. Red Pearce e nai neki drugi posao. Ja
u kupiti parcele i na njim a uposliti kopae. Preru it u se i zbli iti s utjecajnim
ljudima, da bi se moj glas mog ao uti u rje avanju va nih poslova. Svi ete biti i
zviai. Dolazit ete nou u moju kolibu odnositi mi izvje taje. Neemo se baviti sitnim p
oslovima. Kopai koj i odlaze s pedese t ih stotinu funti zlata, zapre na kola, di
li anse to e biti na i poslovi, a obavljat e ih oni koje ja odredim. Morat ete biti
trijezni, ako ikak o bude mogue. Svi morate imati puno povjerenje u moju sposobn
ost prosuivanja. Na p oslu svi morate biti mas kirani. Nikad ne smijete progovori
ti ni rijei, da se ne odate. Na taj nain mo emo ra diti cijelo ljeto, a da ne bude
mo otkriveni. Crna le gija e postati tajanstvena i slavna. init e se kao da veliki
broj ljudi djeluje pos vuda. Sto tajniji budemo, sn aga na eg utjecaja u nalazi
tima bit e vea. U logorim a kopaa, kad je veliki nalaz u tok u, svi ljudi polude. S
umnjie jedni druge. Ne mo gu se ni slo iti ni organizirati. Bi t e pred nama bespo
moni. Ukratko, ako je nala z tako bogat kao to se ini da jest, pri jejjpme izvui emo
tohko zlata da e ga konji jedva ponijeti. Kells je svoje izlaganje poeo suzdr lji
vo, ah zvuk njegova glasa, razotkrivanje nje gove velike zamisli, doveh su ga do
zanosa. Iz njega je izbij ao plamen strasti. To je, dakle, bio njegov san: cars
tvo kojemu je te io. u* 163 162 Ostavio je sna an dojam na sve svoje slu aoce, o
sim na Guldena. Joan je vid jela da j e Kells svjestan svog utjecaja. Ali, Gulde
n nije pokazivao ni ta to ve nije pokazao. Ostao je nejasna, gospo-dujua linost. Ra
zbijao je sklad i odnose. Ke lls ga je gle dao, gledali su ga i ostali ljudi. Pr
odorne oi Jima Clevea, svjetlu cajui iz mraka, bile su uperene u glomazno Guldenov
o lice. Gulden je oito namjerav ao govoriti, a

li u svojoj sporosti nije pokazivao nikakva napora, nikakva znaka uzbuenja. Imao
je neku zamisao i ona se kretala sporo kao to se i sam kretao. Mrtvi ne govore!
Rijei odjeknu e iz dubine njegovih golemih grudi. Pratilo ih je mu mljanje, sna n
o kao grmljavina iza koje slijedi smrt. Kao to je Kells iznio svoje z amisli ot
k rivajui izvanrednu sposobnost da stvori plan akcije i svoju strast za z latom,
ta ko je iz Guldena izbijala ivotinjska po uda za krvlju, vorno mjesto njegova bo
les nog mozga. Kells je eznuo za slavom i zlatom, a Gulden za ubijanjem. U ti ini
koj a je zavladala iza njegove izjave ti podivljali razbojnici su ga odmjeraval
i , p rosuivah, razmi ljah su o njegovim rijeima. Neki od njih udalji e se jo vi e
od nj eg a, ali je veina osjetila sigurnost koja se krila u njegovu neizravnom z
akljuku. Ah , Kells ustade protiv njega. Gulden, ti misli da iza ukradenog zlata
moramo ostavljati samo mrtvace? upita on gotovo sikui. Div potvrdno kimne glavom.
Ali, sa mo budale ubijaju ako to ne zahtijeva samoobrana izjavi Kells vatreno. I
zdr at em o du e odgovori Gulden ravnodu no. 164 0 Ne, ne. Na taj nain ne mo emo d
ugo izdr ati. Ubijanje e svakako uzbuditi rudarski logo r, vladala zlatna groznic
a ili ne. Ubijati znai natovariti na lea bandu uvara reda. Mi mo emo pripadati uvari
ma reda j ednako isto kao i tvojoj Legiji ree Gulden. Uinak te primjedbe je pokaza
o da je Gu lden manja budala nego to je Kells pretposta vljao. Razbojnici kimnu
e glavama j edan drugome i uz-nemiri e se. Bili su potaknuti nekom udnom i izazov
nom moi. Cak i Red Peace i ostali bili su zahvaeni njenom snago m. Sjena smrti i k
rvi zamrai ko hbu. O troumni Kells je shvatio kakve se promjene od igravaju i svj
esno se borio protiv neeg u sebi to se opiralo toj hladnoj okrutnost i njegovih l
judi. Gulden, pretpostavimo da se ja ne sla em s tobom? upita on. Onda se ja neu
pridru iti tv ojoj Legiji. Pokupit u ljude koji su mi vjerni i poi u rav no u to ve
liko nalazi te zlata. Po izrazu koji se samo naas pokazao na Kell-sovu licu, Joan
zakljui da on zna da e Gulde-nov plan osujetiti njegov vlastiti i da e upropastiti
oba poduhvata . Gulden, ja ne bih elio da te izgubim ree on. Nee me izgubiti ako
pogleda istini u oi odgovori Gulden. Ti ima dovoljno pameti da kovodi nama. Ali,
Kells, ti gubi ivce... Zbog te djevojke koju si doveo ovamo! Gulden je to izgovo
rio bez ogorenja , bez straha, bez osjeaja bilo koje vrste. On j e rekao samo isti
nu. To ispuni Ke llsa gotovo nesavladivim bijesom. 165 Joan vidje zeleni bljesak
njegovih oiju, tr zanje njegova sivog lica, podrhtavanje njegove ruke. Gotovo na
dnaravnom moi ona p ronikne u njegovo razmi ljanje i spozna da se bori s odlukom
da h da odmah ubije Guldena. Bilo joj je jasno da je do lo vr ijeme kad Kells mo
ra ih ubiti svog pr otivnika ih gledati kako odsad malo-pomalo slabi njegova vla
st na granici. Ah, K ells nije shvatio taj odluan trenutak u svom ivotu. Nastojan
je da savlada bijes i mr nju pokazivalo je da je njegova glavna bri ga bila kako
da pridobije i tako ' spasi svoj utjecaj nad tim ljudima. Gulden, kako bi bilo
da problem odlo imo d ok ne stignemo na polo aj? predlo i on. Ni ta neemo odlagat
i. Jedno ih drugo izja vi Gulden. eli h da bude voa Crne legije? izjavi Kells pro
mi ljeno. Ne. Onda to h oe ? inilo se kao da Gulden nije u stanju da smjesta odgov
ori. elim da uradim mnog o odgovori napokon on. Hou da sudjelujem u svemu. Hou da
budem s lobodan ubiti ovje ka kad god za ehm. Kad god za eli okosi se Kells i ops
ova. A onda, kao nekom mag inom moi, njegovo mrano ice se razvedri. Otpor i onaj tr
ag mr nje i gnu anja i ezo e iz njegova dr anja i ostade sa mo beskrajna lukavost
. Gulden, hajde da se spo-r azumijemo. Tebi u dopustiti da ra di to hoe , ah svi o
stali, svaki ovjek, moraju se pokoravati mojim nalozima. Gulden pru i golemu rueti
nu. Njegov nagh pristanak je oito zaprepastio Kellsa i osta le. 166

Neka bude tako! uzvikne Gulden. On prodrma Kellsovu ruku, a zatim s naporom upi
e svoje ime u malu bilje nicu. U tom asu Gulden je stao sam meu podivljalim razuzd
anim ljudima. to je njemu bio Ke lls i njegova Legija, to otimaina vee ih manje k
o liine zlata? Slobodan da radi to hoe osim da se bori protiv mojih ljudi ree Kells
. To se razum Ako oni ne zaponu borbu sa mnom doda div i naceri se. Njegovi sljed
be nici proo e kroz jednostavan obred koji je Kellsovu linost doveo u oz biljan i
nes iguran ugovorni odnos. Ima h jo nekoga? upita Kells pogledajui uokolo. Njegov
o hc e postajalo je sve vedri je. Ovdje je Jim Cleve ree Pearce upirui prstom u zi
d. Zd ravo, mome! Doi ovamo. Trebam te ree Kells. Cleve nehajno izie iz sjene. Njego
ve blj e tave oi bile su uprte u Guldena. Samo u je dnom trenutku on stade ispred
diva. Gulden pogleda Cle-vea. Tada Kells zakorai iz meu njih. ekajte, zaboravio sa
m da st e vas dvojica imali nekih neprilika ree i obrati se Gul -denu. Ne smijete
sada ob noviti va u svau. Gulden, svi smo se mi svaali meusobno, man je ili vi e,
a onda sm o opet bili dobri prijatelji. elim da nam se Cleve pridru i, al i ne p
rotiv tvoj e volje. to ka e ? Ja nemam ni ta protiv odgovori div. Neobinost njego
ve opaske b ila je u njenoj oitoj istini. Ah, neu dopustiti da izgubim i drugo uho
! 167 Razboj nici se nasmija e promuklim, veselim grohotom. No, Gulden nije vidi
o ni ta alji vo u svojoj primjedbi. Kells se smijao s ostalima. ak se i Cleveovo
bhjedo hce ra zbla i u neem to je podsjealo na osmijeh. To je dobro. Poinjemo se sl
agati izjavi Kells. Tada se obrati Cleveu s gestom iz koje je izbijala pobjeda,
sigurnost, sn aga. Jim, hoe li i ti baciti svoju kartu na ovaj ulog? Koji ulog? u
pita Cleve. U kratkom, rjeitom govoru Kells iznese zamisao o svojoj Crnoj legiji,
njene predn o sti za svakog izgubljenog, mladog izopenika i zavr i svoju besjedu
istim dokazima koje je nedavno iznio Joani. Iz svog skloni ta Joan je slu ala i
gledala ne zab oravl jajui da po to-poto mora obuzdati uzbuenje. U trenutku kad j
e Jim Cleve zako raio u sv jetlo, ona je bila zahvaena grom straha i uzbuenja. Kells
, nije mi uope sta lo to e sa mnom biti odgovori Cleve. Bandit je izgledao smeten.
k Nije te briga h oe li se pridru iti mojoj Legiji ih ne? Ni najmanje ravnodu no
odgovori Cleve. On da, uini mi uslugu produ i Kells. Pridru i se zbog mog zadovo
ljstva. Bit emo dobri rijatelji. Ti si upao u zlo onda kad si do ao na granicu. N
ee ti biti gore ako n am se pridru i . Ja bih radije ostao sam. Ali, nee se odr at
i. Ba me briga! Bandi t je prouavao nehajno, blijedo hce. Slu aj, Cleve, ima h ti
snage i odva nosti da bude zao, potpuno zao? 168 Cleve se trgne kao da je ubode
n. Joan zatvori oi da b i bez traga izbrisala ono to je vidjela na njegovu hcu. K
ells je upotrijebio ist e rijei kojima je ona Jima nat jerala u propast. Te rijei
su ga potakle. One su bi le sudbonosne. Joan je zamrzil a samu sebe. Njene vlast
ite rijei e natjerati tog p oludjelog djeaka slomljenog srca da se pridru i Kellsov
oj bandi. Znala je to mo e oekivati od Jima ak i prije nego je o tvorila oi. Pa ipa
k, kad ih je otvorila nije ga mogla prepoznati, toliko je bio i zmijenjen proval
om srd be i strasti. Tada se i Kells razljuti ih je hinio ljutnju da bi zavarao
mladia. Cleve, ti umire za nekom enom? upita s onim o trim podrugljivim prizvukom
u glasu. Ako ne zaepi gubi cu, ti e prvi umrijeti odgovori Cleve prijetei. Glupost
!... Za to da pote e pi tol j na mene? Ja sam tvoj prijatelj. Ti si bolestan. Ka
o otrovano tene. Rekao sam: kad bi imao dovoljno snage, ti se ne bi okanio onoga
to si zapoeo. ekaju te uzbuenj a. Vidjet e ta je ivot. Borit e se. Prikupit e dosta z
jo ena. Jednom sam i ja misl io da u zbog ene napustiti ovaj ivot. Ali nisam. Ni
sam n

a ao pravu dok nisam stigao do pakla, na ovu granicu... Ako ima snage, poka i je
. Bud i ovjek umjesto budalasta mometa, ispi juni otrov... Reci pred nama svima.
. . Neka te djevojka natjerala k nama? Da, jedna djevojka! odgovori Cleve promuk
lo i kao obodren. Prekasno da se vrati ? Prekasno. I nije ti preostalo ni ta dru
go nego ovaj divlji ivot u kojem mo e zaboraviti na sve? 169 Ni ta drugo... samo
j a ne mogu zaboraviti ree on s e njom u glasu. Jim se trzao u mukama uspomena, oa
ja, neodlunosti. Joan je vidjela kako se Kells p oigrava s Jimovim osjeajima. Clev
e j e bio samo beznadni, vatreni mladi u rukama sn a nog, neumoljivog ovjeka. Svij
ao s e kao vosak pod kiparevom rukom. Jim e se po vinu ti pred voljom tog bandita
i up ravo zbog vjernosti ljubavi i zbog uspomena bit e odvuen na put pijanstva, k
ocke i zloina. Joan ustane i obodrena snagom usplamtjele du e, stade spremna da s
e suoi s trenutko m koji je nasluivala. Kells nastavi: Poka i svoju snagu!___Pridr
u i na m se!... Postat e ime na ovoj granici, koje Zapad nee nikad zaboraviti. To
pozivan je na slavu oajnika bio je najbolji adut prepredenog bandita. I to je p o
stiglo u spjeh. Uzdrhtalom, slabom rukom Cleve odmakne kosu sa svog znojem oro e
no g ela. Sva snaga, ar i suzdr ijivost ga napusti e. inilo se da je potresen neim
na to je bilo ukazano kao na njegov vlastiti kukaviluk. U redu, Kells ree on lakou
mno. Pust i me igru... I, bogami, igrat u je kako valja! On dohvati pero i nagne
se nad bil je nicu. ekaj!... Oh, ekaj! zavapi Joan. Sud-bonosnost trenutka i svije
st o njenu polo aju, j ednako bezizlaznom kao to je bio i Cleveov, dade neobino v
isokom tonu njena glasa jedinstvenu i bolnu snagu. Ona se pojavi iza zastora, iz
leti iz mra ka u blje tavih ) svjetiljki i suoi se sa Kellsom i Cleveom. 170 Kell
s je pogleda zapanjeno, a onda, pogaajui njene namjere, nasmija se ushieno i po dru
gljivo, kao da je odu evljen time to je vidi i kao da njenu, inae zadivljujuu hrab
rost, dopu ta samo zato to je nerazumna i bezopasna. Cleve, moja ena. Dandy Dal
e ree on ulju dno i hladno. Ne boj se njena nagovaranja! Prisutnost ene, makar ka
ko preru ene, i njen neobian poziv preobrazi e Clevea. On se o holo uspravi, za a
renost njegov a lica i ezne i ono postade bljee nego ikada. Njegove oi , koje su bi
le bez sjaja, planu e novim ivotom. Nije je prepoznao premda ga se njen a pojava
neobino dojmil a. ekajte! za vie ona opet zadr avajui onaj visoki ton toliko razliit
od njena priro dnog glasa. Ja sam slu ala. ula sam sve to je reeno. Tako vam boga
, ne idite putem ovih lj udi! Kells e od vas uiniti bandita... Idite kui, mladiu, id
ite kui! . Tko st e vi da mi govorite o po tenju, o kui? upita Cleve zlobno. Ja sa
m samo ena... Ali , osjeam da grije ite. .. Idite natrag toj djevojci, koja vas j
e natjerala na gra nicu... Ona e se sigurno pokajati. Za koji dan bit e kasno... O
h, mladiu, idite kui ! Djevojke nikad ne poznaju svoju du u, svoje srce. Mo da va
s je v a a djevojka voljela!... Oh, mo da se njeno srce i sad kida ! Sna an gr st
egne Cleveove mi ie i zavr i se u kretnji bijesnog prosvjeda. Je li to bio b ol p
rouzrokovan njenim r ijeima ih zgra anje nad tim to se jedna takva ena usuuje spom
e nuti djevojku koju on voh? To Joan nije mogla rei. Ona 171 je jedino znala da j
e Cleve bio potresen njenom prisutno u, oaran i razljuen, shvaajui smisao njenih rijei
, sumnjajui u ono to e i vjerujui samo u ono to vidi. Vi me nagovarate da ne posta
nem bandit? upita on kao da razmi lja o nekoj neobinoj ideji. Oh, ja vas preklinj
em. Za to? Rekla sam vam. Jer ste jo dobri u srcu. Vi ste bili samo neobuzdani.
Jer___ Jeste li vi K ellsova ena? plane on. Odgovor kao da je bio sa naporom ist
rgnut s Joaninih usan a. Ne.

U kolibi zavlada ti ina. Istina, koju su svi znali, izreena iz njenih usta, djelo
va la je kao udar. Razbojnici zinu e i bez daha obrati e pa nju na Kellsa. Band
i t ih pogl eda i nasmije se podrugljivo, ah mu lice poblijedi. Na Cleveovom lic
u sijevne ne izmjeran prezir. Niste njegova ena uzvikne on. Ton njegova glasa bi
o je Joani nepodno ljiv. Ona se pone griti. Plamen stida obavije joj srce. Koliko
li je mrzio sva stvorenja njena spola! I vi me pozivate na ne to! nastavi on. Iz
ne nada njime zavlada dosada. Nije mogao s hvatiti zamr enost enske naravi. Goto
vo joj okrene lea. Mislim da me takva kao to ste vi ne mo e odvratiti od Kellsa,
ni od krvi, ni od pakla! Onda ste malodu an slabi, roen za zloin! plane ona velianst
ven im gnjevom. Jer kolik od moj izgled i sve okolnosti govorile protiv mene, ja
sam dobra ena! To ga zaprepasti. Kells se uspravi, problijedi i postade oprezan
. ini lo se da Cle ve razmi lja o znaenju njenih rijei. Njegovo lice bilo je napola
odvr aeno od Joan. A onda se polako okrene, sav napregnut, grevito stisnutih ustr
eptali h aka. Ni jedan dovoljno razuman ovjek ne bi ga oslovio ih se pokrenuo u t
om pren apetom trenutku. Svi su oekivah kretnju koju su zapamtili iz njegova suko
ba s Luc eom i Guldenom. Cleveov dugi pogled proe preko Joan. Kako dovesti u skla
d njen po ziv s njenim izg ledom? Jedno je bila la ? Zar njegovih oiju palio je J
oa-ninu du u. On me prisilio da to nosim promuca ona. Ja sam njegova zarobljenic
a. Ja sam besp omona. Spretno u make Cleve odskoi natrag, tako da Sve ljude mo e ima
ti ispred sebe, a kad je ispru io ruke, one su dr ale dva blje tava revolvera. N
a njegovu drsku smionost bandit i se skameni e od iznenaenja i straha. Kells shva
ti da je C leveova nijema prijetnja uperena ponajvi e protiv njega. Kriv sam! ree
on promukl o. Ona je rekla golu istinu... Ah, ti nee ni ta izmijeniti a o me ubi
je . Moglo b i to biti jo gore za nju. Razbor ga je uputio da ka e ono to je jed
ino moglo obu zdati Clevea. Oh, ne pucajte! zavapi Joan. Iziite van naredi on. Uz
ja ite konja, a drugoga dovedite blizu vrata... Idite! Ja u vas izvui iz svega ovo
ga. Isku enje i strah stado e salijetati Joan. Takva avantura bi znaila samo sigu
rnu smrt za Ji ma i jo vee zlo za nju. Ushiivala ju je pomisao o 172 173 mogunosti
bijega s tim dr skim mladiem u kojem donedavna nije bilo nikakve snage. A li, nij
e imala smjelost i za ono to joj se inilo samo kao oajnika lakoumnost. Ja u ostati p
ro ape ona. Vi idi te. Po urite, eno! Ne! Ne! Znai, elite da ostanete s tim bandit
om? Oh, moram! | l p Dakle, vi ga volite? Sav ar Joanina srca plane eljom da por
ekne uvredu, ali ci jeli njen enski razum upuiv ao ju je da pre uti rijei koje bi
je neminovno raskrin kale. Ona obori glavu. Nije b ila kadra da se pod pritiskom
stida dr i uspravno. Ali, bila je dovoljno jaka da m u, za njegovo dobro, dopus
ti da o njoj misli sv e najgore. A to je i za nju bila jedina, iako slaba mogunos
t. 'i Gubi mi se s oiju ! vikne on muklo. A ja sam se htio boriti za tebe! Opet s
u dosada i prezir izbij ali iz njega. Joan se ugrize za jezik da ne bi vika la.
Kako da izdr i svu tu bo l i muku! Ona, Joan Randle, zavri-jedila je taj prezir
, pa prepoznao Jim nju ih ne. Ustukne, korak po korak, omamljena, bespomona i zas
lijepljena suzama. I tak o doe do vrata i posr-ui ue u svoju kohbu. Kells, ja sam t
u. ula je Cleveov glas, kao iz velike daljine. Nemam isprike... os im da u mojoj
glavi nije sve u redu u ve zi sa enama... Prijei preko mog postupka i li nemoj, k
ako te volja. Ali, ako me j o uvijek treba , ja sam spreman da se pridru im tvoj
oj Crnoj legiji. 174 12. Te Cleveove gorke rijei, kojima kao da se narugao samom
sebi, bilo je posljednje t

o je ula. One su joj zvuale u u ima i odjekivale u njenoj slomljenoj du i poput zv

onja ve sudbine. Le ala je obavijena tamom i pritisnuta nepodno ljivim teretom
z brkanih m isli. Usrdno se molila da dan za nju vi e nikad ne svane. Stra ni sn
i su napokon pre stali da je mue kad je otvorila oi i ugledala jutarnje svjetlo. B
il a je ozebla i ukoena. Le ala je nepokrivena za svih dugih nonih sati. Nije poma
kl a ni prst otkako je pala na krevet, skr ena gorkim rijeima kojima je Cleve pri
sta o da se pridru i Kellso-voj Legiji. inilo joj se da su otada pro le godine. N
ije se mog la prisjetiti ni jedne jedine svoje misli za trajanja tih mranih sati,
pa ipak u njoj je ve bila stvorena odluka da e se danas otkriti Jimu Cleveu, pa m
akar po cij enu ivota njih oboje. Smrt je bila neizmjerno bolja od neizvjesnosti
i m uka koje je podnosila, a Jima e smrt barem spasiti od zloina. Joan ustane s o
sjeaje m vrtoglavice i nesigurnosti u nogama. Ruke su joj bile nesp retne i drhta
ve. ini lo joj se da sva krv u njoj navire od srca k mozgu, a disanje joj je bilo
bolno. Skinuv i masku, umila se i poe ljala. Isprva je bila zamislila da izae bez
maske, ali se predomislila. 175 Cleveov lakouman prkos neemu ju je nauio. Sad vi
e ne mo e biti zaustavljena. Tog jutra Kells je bio veseo i uzbuen. Uputio joj je
nekoli ko laskavih rijei. Reka o je da e ubrzo napusti tu samotnu guduru i da e on
a naskor o vidjeti prizor svog iv ota: veliki nalaz zlata. Vidjet e ljude koji e n
a jednu j edinu kartu stavljati cij elo bogatstvo, izgubiti ga, nasmijati se i v
ratiti se da ponovo kopaju. On e je p ovesti u Sacramento i Frisco i kupit e joj s
ve to djev ojka mo e po eljeti. Bio je na o buzdan, brbljav, nerazuman, opsjednu
t skorim os tvarenjem svog velikog sna. Jutro je bilo dobrano poodmaklo i deseta
k ili vi e l judi poslovalo je u kolibi i o ko nje. Svi su bili jednako uzbueni k
ao i Kells. P ripreme za oekivani put do zlatn og polja bile su ve u punom toku. Z
ave ljaji su s e iznosili i unosili, bili pregled avani, razmotavani i ponovo ve
zani. istila su se i ureivala sedla, uzde i oru je; od ijela su se nespretno krpal
a. Potkivali su se konji i taj posao je bio te ak i nep rijatan ljudima i ivotin
jama. Kad god b i koji jaha nai ao uz padinu, svi banditi bi napustili svoje posl
ove i gorljivo b i potrah u susret prido hci. Ime Jesse Smitha b ilo je na usnama
svih njih. Oekiva lo se da bi mogao naii svakog asa da potvrdi arobn u Bhckyjevu pr
iu. U pogledima lju di Joan je vidjela, ili joj se inilo da vidi bljeskove, ute ka
o zla tna vatra. On a je ve vidjela rudare i kopae zlata ije su oi sjale udnom vatrom
bla enst va nadahnu tog zlatom, ah nikad kao oi ovih razbojnika iz Kell-sove Leg
ije. Naskor o Joan ot krije, da, usprkos uzbuenju, na te ljude ostavlja sna niji
dojam nego 176 ikada. Ona takoer brzo osjeti razliku u njihovu odnosu prema njoj.
Meutim, nije mo gla rei u emu se sastojala ta razlika. Tada poku a da im bude od k
oristi i dade se n a p osao. Prvo pomogne Bateu Woodu. Na svoj grubi, razbojniki
nain bio je prijatan. Ni je shvatila da je u odnosu ljudi prema njoj bilo sa alje
nja, dok joj on nije pr i ap-nuo: Ne budite poti teni, gospoice. Mo da e na kraju
ipak sve biti dobro. To je zapanjilo J oan. Njegovi tajanstveni pogledi i namigi
vanja i suut koju je osjea la u njemu, sve je svjedoilo o promjeni odnosa prema njo
j. U njoj poraste elja da sazna to se dogaa , ali nije znala kako. Tada ode Pearc
eu i sa svom enskom spret no u preuvelia svoju ti hu tugu, koja je nai la na tako
brzi odaziv kod Wooda. Red Pearce je bio jo br i. Nje ne enske ari budile su, kao
i uvijek, niske strasti u njemu. Pearce nije mogao bit i drukiji nego prost, ah
Joan je u njegovu odnosu o sjeala i samilost i jo ne to to nij e mogla dokuiti. Ta
j pomonik bandita Kellsa bio je jednako tajanstven kao i Wood. Joan je krpala vel
iku rupu na njegovoj ko ulj i od jelenje ko e. Pearce je poku avao da se ali i r
ee joj nekoliko prijaznih rij ei. Kad mu je pru ila zakrpanu ko ulju, on, vrl o za
dovoljan njenim radom, pogled a kradom oko sebe, stisne njenu ruku i pro ape: I j
a sam imao sestru a onda s mran om mr njom produ i: Kells!... on e platiti svoje t
a o na zlatnom polju! Joan osta vi Pearcea jo zauenija. Neka udna podvodna struja p
rolazila je kroz logor. U mranom Pearceovu pogledu nedvojbeno je bilo puno mr nje
prema Kellsu, a njegov di vlji neizravni 12 Crna legija 177

zakljuak ukazivao je na sudbonosnu kob. Sto je prouzrokovalo to iznenadno zaniman

je za njen polo aj? Sto je znailo to prikriveno neprijateljstvo prema banditskom
voi ? Zar nije bilo nikakve asti u tim zlim ljudima, koji su se udru ili radi zlo
djela? Da li su zavist, okrutnost, mr nja i nevjerni tvo, pothranjivani tim div
l jim ivotom na granici, bih spremni da buknu i na najmanji znak? Joan je nasluiv
al a da je Ke llsov vehki poduhvat uzaludnost, jalov i tragian. On ne mo e uspjet
i. Taj pothvat m o e da donese nekoliko dana ih tjedana slave, krvlju poprskanog
zl ata, razuzdanog kockanja, ah po samoj svojoj naravi on je bio osuen na propas
t. T ragajui sve eljnije za obja njenjem te promjene, Joan zareda od ovjeka do ovje
ka. P re ma svakom se odnosila prijateljski, ljubezno i s tugom. Tajna je bila o
tkrive na tek onda kad se susrela s malim Francuzom. Frenchv je bio ovjek drugaije
g soja. Du boko u sr i njegova bia bilo je neko uvstvo, neki godinama zarobljen os
jeaj u p onorim a gre nog ivota, a sada kao da je ne to izronilo iz tih mranih dub
ina: bil o je to po tov anje prema eni. Za Joan je to bilo otkrivenje. Do juer su
je ti ra zbojnici prezira li, danas je po tuju. Dakle, oni su vjerovah u ono to
je u svom oajanju rekla Jimu C leveu. Vjerovali su da je dobra, cijenili su je i
zalih. Ta ko su se oni odazvali njenu nastojanju da odvrati mladia s puta zla. B
ili su band iti, oajnici, ubice, a h svaki od njih je u njoj vidio majku ih sestr
u. To to bi svaki od njih postupio s njom jednako kao Kells nije ni ta mijenjalo
. udna protus lovlja njihovih bia dovela su do toga da zamrze Kellsa zbog neeg to m
o da ne bi mr zili u sebi samima. Njena 178 molba upuena Cleveu, provala istine i
z nje, njena m ladost i nesrea otkrih su u sva kom od njih neku ljudsku vrednotu.
Kao to je u Ke llsu jo uvijek bilo ne to plemenito , neka sablast meu ru evinama
njegovih ideala , tako je i u ostalima preostalo ne to d obrote. Joan se osjeti
okrijepljena poj aanom nadom da ni jedan ovjek nije potpuno zao. A tada se sjeti
grozne prilike div a Gul-dena, potpune odsutnosti du e u njemu i protrne od jeze
. Zatim pomisli na Jima Clevea koji joj nije vjerovao, koji je u svojoj ogorenost
i uinio sudbonosni k orak i koji bi, zbog svoje prkosne naravi, mogao ostati izva
n njena utjecaja. U istom trenutku kad je ta misao ugrozila njenu nadu, o ivjelu
izmijenjenim odnoso m ljudi, Joan ugleda Jima Clevea kako tumara uz padinu, neh
ajan, neuredan, sa c i garetom u kutu usana, s modrim podonjacima na bijelom licu
: sav olienje oaja i ra zu zdanosti. Joanino srce se bolno stegne. Stala je na tre
nutak borei se sama sa sob om. Bila je dovoljno smiona i dovoljno oajna da poe ravn
o do Clevea, da strgne mas ku i rekne: Ja sam Joan! Ne, to mora biti posljednje sr
edstvo. Nije imala nik akav plan, pa ipak morala je nai priliku da se vidi nasamo
s njim. Jedan povik na dglasa graju ljudi. Neki visoki ovjek pokazivao je na obl
ak pra ine k oji se uzdi zao iznad vrba. Ljudi se natisnu e oko njega. Svi su zu
rili u smjeru nj egove ru ke i svi su govorili najednom. Konj Jessea Smitha. Kun
em se da jest! prodere se visoki ovjek Kells, izii! Kels, smrknut i gorljiv, istri
na vrata, a onda ustro prie skupini uzbuenih ljudi. P earce, Wood i ostali dotra e
za njim. 12 179 Sto se dogaa ? vikne bandit. Ej! Tko to ja e bez sedla? Taj se utr
kuje s vjetrom ree Wood. Bli cky! uzvikne visoki ovjek. Kells, on donosi vijesti.
Vidio sam Jesseova konja. Ke lls ispusti udan pobjedonosni krik. Uzbueni razgovor
ljudi prijee u prigu eno mrmlj anje, a onda i ono utihne. Blicky je jahao uz staz
u, pognut nisko nad konjem, k a o Indijanac. On naleti na skupinu ljudi rastjeru
jui ih na sve strane. Vatreni k on j se izvi i stade. Blicky je bio siv u licu i
divljeg izgleda. Jesse je stiga o! zaurla on promuklo ok-renuv i se Kellsu. Pao
je s konja, iznemoga o! Vidio je milijun dolara u zlatnoj pra ini. Nakon tih pre
seneujuih rijei uslijedila je potpu na ti ina, koju odjednom prekine divl je urlanj
e i krici gomile. Blicky okrene s vog konja, a Kells stade trati. Ostali bezglavo
pojuri e za njim. Joan ugrabi pri liku. Ona je gledala cijelo to kome anje, ah
nije izgubila iz vida Clevea. On us tane s klade na kojoj je sjedio i uputi se z
a ostalima. Joan poleti k njemu, pog rabi ga za ruku i upla i ga iznenadno u svog
napada. Ali, jezik joj zapn e u grlu , usne nisu imale snage da se pokrenu. A o
nda s krajnjim naporom progovo

ri: ekat u te tamo... meu borovima... doi odmah. Radi se... o mom ivotu ih smrti! Ka
d mu je pustila ruku, on naglo posegne za njenom maskom, ali ona mu se izmakne
. Tko si ti? plane on. Kells i njegovi ljudi gurali su se kroz vrbe, preskakali
p otok, i jurili dalje. Oni nisu mishh ni na ta drugo osim kako e to prije stii do
J es180 sea Smitha da uju vijesti o velikom nalazu. Za njih su te vijesti bile i
sto to i z lato pronaeno u zemlji za po tene kopae. Doi! doviknu mu Joan po uriv i
do ugla kolibe gdje stane da vidi'ide li on za njom. O n je i ao, doista. Zatim
opt ri oko ugla, odjuri uz padinu i stade kod prvog drveta. Cleve ju je sustizao
krup nim koracima. Ona otra dalje, da -ui i posrui. Nain na koji j koraao i sablasno b
jedi o njegova lica upla i e je. Sto li e on uraditi? Produ i dalje , ah nije vi
e tral a. Granati borovi i omorike naskoro sakri e kolibu. Na udaljenosti od neko
liko d esetina jardi bila je gusta skupina borova i ona poe tamo. Kad se d ohvati
la tog mjesta, stala je i u strahu se okrenula. Vidjela je samo Clevea. U tihom
jecanju nae odu ka za svoju radost i sreu. Ona i Cleve nisu primijeeni. U tom m alo
m borov om gaju bit e izvan pogleda ljudi. Konano! Moi e da se otkrije, da mu obja s
ni za to je ovdje, da mu ka e da ga voli i da je dobra i estitatjao to je uvijek
bila . Z a to se tresla kao list na vjetru? Gledala je Clevea kroz mutni zastor
svojih s uza. Sad je gotovo trao. Nehotino ona pobje e u gaj. Tamo je bilo tamno i
svje e, opoj an miris borova ispunjao je zrak, uski, sjenoviti prolazi ulijeval
i su se u sunc em obasjane istine. Zurila je dok joj jedno oboreno stablo nije pr
eprijeilo put. O vdje se okrene. .. ekat e... stablo je bilo prikladno da se osloni
i predah ne. Cle ve se pribli avao, mraan, poput sjenke koja se prikrada. Nije g
a nikad vi djela takv a. On stupi na istinu. Govori, opet! ree on muklo. Ja sam ih
pijan ih l ud! 181 Ali Joan nije mogla govoriti. Ona ispru i uz-drhtale ruke, n
aglo ih savi je do svog lica i... strg-ne masku. Te ko di ui stajala je pred njim
... otkrivena . Da mu je zarinula no ravno u srce, ne bi tako problijedio. Joan
ga je viala kak o s e preobra ava u svim onim stra nim situacijama, pa ipak nije
mogla ni zamisl iti da s e tako mo e izmijeniti. Njegov izgled sledi njeno srce,
a onda joj du u zapljusne to pao talas radosti. Jim!... Jim! Ja sam... Joan! iz
usti ona preko g otovo nepokretnih usana. Joan! izgovori on kao bez daha. Glas m
u je titrao izmeu stra ne sumnje i jo strasnij e neizvjesnosti. Poput pantere on
skoi k njoj, sna n om rukom uhvati je za ogrlicu bluze, obori je na koljena i pone
je vui po zemlji. Joan poku a da se is-trgne iz njegova elinog stiska. Svijanje i
stezanje bluze oko vrata gu ilo ju je i onemoguavalo joj da progovori i jednu rij
e. Nije gledao u nj u, ah ona ga je mogla vidjeti, njegovo tijelo skrueno u nepopu
stljivoj jarosti, h ce potamnjelo od mr nje, njegovu razbaru enu kosu. Vukao ju
je kao praznu vreu. P oput zvijeri tra io je neko mrano mjesto... rupu gdje e je sa
kriti. Ona se otimal a, stvari oko nje postajale su iskrivljene i mutne, borila
s e naslijepo... nago nski. Iznenada stisak oko njena vrata popusti, njena plua
udah nu e zrak, tamnocr vena koprena se razmaknu ispred njenih oiju. Jo je bila n
a koljeni ma. Cleve je s tajao pred njom, slian demonu sivog lica, u ruci je dr a
o revolver. Pomoli se za svoju du u... i mojul Jim! Oh, Jim!... Namjerava h ubit
i i sebe? Da! Ali pomoli se, djevojko, brzo! Onda se molim Bogu, ne za svoju du
u, nego samo za jo jedan trenutak ivota... da ti ka em, Jim! Cleveovo lice se tr
gne, a revolver pone podrh tavati. Njen odgovor djelovao je kao udar munje u mrano
bezdno njegove ljubomorne du e. Joan primijeti to, pa uzdigne svoje ustreptalo
hce i sklopi ruke pred nji m. Samo da ti ka em... Jim! usrdno je molila ona. Sto
? grubo upita on. Da sam ne du na, da sam dobra... djevojka, kao i uvijek... Pus
ti me da ti ka em... Oh , ti si me krivo shvatio, u asno krivo.

Slu aj, ja znam da sam pijan... Ali ti, Joan Randle, u toj u asnoj opremi! Ti pr
atil ac Jacka Kellsa! Cak ni njegova ena! Predmet sprdnje tih ogavnih bandita!
I ti ka e da si nedu na djevojka, dobra? ... A odbila si da ga napusti ! Bojala
s am se da odem, bojala sam se da e ti biti ubijen zajeca ona. Moralo mu je sve t
o izgledati kao ludilo, kao nakazni san, delirij njegova pijan stva, da Joan Ran
dl e klei pred njim sklopljenih ruku i moli ga, ne da sauva svoj iv ot, nego da jo
j v jeruje da je nedu na. Iz Joane provali brza isprekidana bujica rijei: Samo sl
u aj ! Po la sam za tobom. Kad sam bila na dvadeset milja od Hoadleva, srela s a
m Robertsa. On je po ao sa mnom. Njegov konj je ozlijedio nogu, morali smo se ul
ogo riti. Kells je nabasao na nas. U njegovoj pratnji bila su dva o182 183 vjeka
. Svi smo prenoili na istom mjestu. Idueg jutra... Kells je ubio Robertsa i o dveo
mene ... Onda je ubio svoje ljude... samo da bi... bio sam sa mnom... Pre li s
mo pla ninski lanac, ulogorili se u jednom kanjonu. Tamo me je napao... i ja...
j a sam pucala u njega!... Ali, nisam ga mogla ostaviti... da umre! Na tom mjest
u Cleve se smrkne, a Joan, vidjev i to, prikupi svu svoju snagu i rjeitost i po u
ri svo ju pripovijest: Isprva je rekao da sam njegova ena, da bi obmanuo tog Gul
dena... i ostale. Ali, o ni su otkrili istinu. Kells me je prisilio da nosim ovo
ban-di tsko odijelo. A i morala sam ne to obui. Ja imam utjecaja na njega. On mi
se ne m o e od-rvati. Prisilja vao me da se udam za njega. Poku ao je da se odr
ekne svoj ih zlih namjera. Ali, nij e mogao. Ima jo ne to dobra u njemu. Ja mogu
uiniti da on to osjeti... Oh, on me vol i... i ja ga se vi e ne bojim. Bilo je t
o grozno v rijeme za me, Jim, ah ja sam jo u vijek... ista djevojka koju si ti p
oznavao. Cl eve ispusti revolver i mahne rukom ispred oiju kao da eli otjerati ne
ko privienje . Ah za to, za to? upita on s nevjericom. Za to si napustila Hoadlev
? To je zabr anjeno. Ti si znala da je to pogibeljno. Joan ga je gledala uporno.
BI jedilo s njegova lica postepeno je i ezavalo. Zami ljal a je da e s ponosom i
lakoom moi izja viti svoju ljubav, ali prevarila se. Trenutak je bio isto toliko s
vean i toliko n apet da nije nalazila rijei. On je uni tio sebe z bog nje i iz nje
gove propasti i zrasla je slava njene ljubavi. Mo da je sve to suvi e kasno, ali
on e barem sazna ti da je zbog ljubavi prema njemu rtvovala sebe. 184 Jim pro ape
i od prve rijei p riznanja svoje ljubavi zadrhta, a krv joj, vrua i rumena navre
u obraze one noi ka d si me poljubio bila sam bijesna. Ali, im si oti ao, ja s am
po alila. Mora da s am ve tada... marila za te, ah nisam znala... Muila me gri nja
s avjesti. I po la sam za tvojim tragom, da te spasim od tebe samoga. A uz bol,
stra h i grozu osjea la sam katkada i slast tvojih poljubaca. Tada sam znala da
si mi d rag... A u da nima koji su slijedili, kad mi je sve govorilo o tvom upro
pa tenom ivo tu, do la je ljubav... Ljubav za koju inae nikad ne bih bila dorasla
! Na la sam te, m o da prekasno da spasim tvoj ivot, ah dovoljno rano da spasim
tvoju du u, bogu hvala ! ... Eto, za to sam bila dovoljno jaka da se odrvam Kell
su. Ja te vohm, Jim!... Vol im te! Ne znam iskazati koliko. Moje srce se kida...
Reci da mi vjeruje !.. . Reci da zna da sam dobra, vjerna tebi, tvoja Joan!...
I poljubi me, kao to si me poljub io one noi kad smo oboje bih tako slijepi. Djeak
i djevojica koji nisu zn ali i nisu mogli rei! Oh, kako je to bilo alosno!... Pol
jubi me, Jim, prije nego padnem pred tvoje noge!... Samo ako mi vjeruje ... Osli
jepljena od suza, Joan je aptala rijei koje ni sama nije razumjela, kad se Cle ve
prenuo iz svog zanosa i privukao je na grudi. Gubila je posljednju snagu i le b
djela na granici svijesti , kad ju je njegov siloviti stisak dozvao u stvarnost.
Bila je tako privijena uz njega, tako ju je vrsto dr ao da joj se inilo da su sve
k retnje njena tijela pre stale, da ne di e, da joj je i bilo prestalo udarati.
Taj m aglovit, nejasan tre nutak proe i ona zau njegov promukli, isprekidani glas
, osjeti udarce njegova srca na svojim grudima. I on je 185 pone ljubiti onako ka
o to ga je molila da uradi. ivot se vrati u nju i ona uzdigne svoje lice, obavij
e ruke oko njegova vrata i p oljubi ga predano, strastveno, sa

srcem i du om na usnama, elei samo jedno, da mu pru i ono to mu je bila uskratila

. Joan!... Joan!... Joan! pro ape on, kad su im se usne razdvojile. Sanjam li, j
e sam li pijan, ili lud? Oh Jim, ja sam, prava Joan, ti me dr i u svojim rukama.
D ragi Jim, poljubi me opet i reci da mi vjeruje . Da ti vjerujem?___Ja sam izv
an sebe od radosti.. Ti si me voljela! Po la si za mnom!... I, ta moja pomisao,
sam o besmisle na, podla sumnja! Mogao sam znati, da sam bio razborit! Konano!...
Oh, Jim!... A sad dosta ludovanja. Moramo smisliti to emo. Sjeti se gdje smo. Tu
je Kells i cijela ta stra na situacija s kojom se moramo suoiti. On je pogleda u
koeni m, dugim pogledom. Polako je shvaao, a onda je na njega do ao re d da zadrht
i. Mo j bo e! Zaboravio sam. Morat u te ubiti... odmah. Nagli obrat otpone. Ukolik
o je u njemu ostalo jo i malo samosvladavanja, on ga naj ednom izgubi i, kao djea
k iji j e nagli kok u mu evnost iscrpio svu njegovu smionost, on se nasloni na nj
u i spu sti glavu na njeno rame. Plakao je tihim, nemonim jecaj ima. Njegov pla ki
dao je J oanino srce. Ona ga prihvati za ruku molei ga usrdno da ne gubi hrabrost
. Ah, on je bio savladan svojom vlastitom savje u. Pobjegao je kao kukavica, uval
io je nju u vehku nevolju i sad je ne mo e spa186 siti. Joan shvati da se predug
o rvao sa svakojakim nezdravim uzbuenjima. Samo kra jnjim naporom mo e ga se uzdii
iz stanj a u koje je zapao i vratiti mu ravnote u. I ta j napor je morala poduz
eti ona. O dmakne ga od sebe i prisili ga da je gleda. Zagrijana svojom arkom na
mjerom, ona ga poljubi. Jime Cleve, ako si imao dovoljno snage da bude lo , imaj
i dovoljno sranosti da spas i djevojku koja te voli, koja pripada tebi! On uzdig
ne svoje li ce, koje naglo problijedi. Shvatio je istanani smisao njenih r ijei. S
a cigle dvij e rijei, iji ga je alac nekad bio otjerao na stranputicu, ona obo dri
njegov duh, zauvijek ukloni sumnju u njegovu mu evnost. On se uspravi drhtei ci
jelim tijelom . Strese se kao da eli sa sebe zbaciti neki teret i primiri se. Je
di no su mu se grudi uzdizale sna no i brzo. Izraz prezira, ogorenosti i razuzdan
osti i eze u ne povrat. U tom trenutku njegov lakouman, razuzdan, bolestan gnjev
slabia pr etvori o se u ozbiljnu i razumnu smionost mu karca. Trpljenje na toj di
vljoj granic i r azvilo je lo e strane njegove prirode i u odlunom asu, kad se nje
gova moralna sna ga kolebala izmeu konanog sloma i uzdignua, do la je ena da ga opo
mene i da neugasi vu snagu svoga duha prelije u njega. Postoji samo jedno rje en
je, pobjei ree on. D a, ali to je veoma opasno odgovori ona. Sada imamo dobru pril
iku. Ja u pribaviti konje. Mo emo umai dok su oni tako uzbueni. Ne, ne. Ne usuujem s
e da toliko stavim na kocku. Kells e to odmah otkriti. On bi p o ao 187 kao pas z
a na im tragovima. Ali, to nije sve. U asno se bojim Guldena. Osjeam to. On e sazn
ati i progonit e nas . Nikad ne bih poku ala bje ati dok je Gulden u logoru.. Jim
, Jim, zna h to je on uradio? On je ljudo der. Mrzim i njegovu sjenu. Poku ao s
am ga ubiti. Kamo sr ee da jesam. Nikad nisam sigurna kad je on bhzu. Onda, ja u g
a ubiti. Ti e. Ne tre ba se upu tati u vratolomije dok to nije potrebno... Slu a
j. Zasad sam sigur na uz Kellsa. On se prijateljski odnosi prema tebi. Nastojat u
da i ubudue utjeem n a njega. Zadobila sam prijateljstvo nekih od njegovih ljudi.
Ostat emo s njima, o t putovati s njima. Sigurno je da emo imati bolju priliku za
bijeg kad stignemo na nalazi te zlata. Ti mora igrati svoju ulogu. Ali, ini to b
ez pijanevanja i bez tunj av e. To ne mogu podnijeti. Viat emo se na neki nain. Pla-n
irat emo. A onda emo ugrab iti prvu sigurnu priliku i pobjei. Mo da neemo nikad imat
i bolje prilike nego to j e imamo ba sada prosvjedovao je on. Tebi se to ini, ah
ja znam. Nisam uludo posma trala te razbojnike. Rei u 11: Gulden je prekinuo s Kel
lsom zbog mene. I mislim da bih umrla od straha kad bih morala putovati dvije st
otine milja s tim gorilom z a svojim petama.

Ah, Joan, ako umaknemo, Gulden te nee nikad uhvatiti ivu ree Jim ozbiljno. Dakle,
n e treba ga se bojati. Ah, ja osjeam u asan, stra an strah od njega. To je kao d
a je gorila, koji e me oteti a k i kad bih bila mrtva!... Ne, Jim, sad kad sam po
s tigla da ne postane bandit, mo gu uiniti sve. 188 Mogu zavarati Kellsa ih Pearc
ea ih Wooda, bilo kojeg od njih, osim Guldena. Ako bi Kells sada morao birati da
h progoniti tebe ih da uri u logor kopaa zlata, na to bi se odluio? Progonio bi m
en e ree ona. Ah, Kells je lud za zlatom. On ima samo dvije strasti, otimanje zla
ta i kockanje s njime. To je mogue. Ali, on bi najprije oti ao u potjeru za mnom.
Gu lden bi to isto uradio . Mi ne mo emo jahati preko tih bregova kao to mogu o
ni. Mi ne poznajemo putove, vo de. Zalutat emo. Uhvatit e nas. A osjeam da bi nas G
ulde n i njegova banda prvi na li. : Ti si vjerojatno u pravu, Joan ree Cle-ve. A
h, ti me osuuje da budem ivi mrtvac... a te ostavim samu s Kellsom ih bilo kojim
od nj ih izvan dohvata moga oka! Moj e iv ot L>it< gotovo gori nego to je bio dos
ad. Ah , Jim, ja u biti sigurna. To e biti bolje od dva zla. Na i ivoti ovise o ra
zumu, ek a nju, snovanju. I, Jim, ja elim ivjeti za tebe. Moja odva na, ljubljena
djevojk o uzvikne on duboko uzbuen. To ujem od tebe, a nisam se nadao da u ikad vi
e ugleda ti tvoje lice. Ah, zaboravimo pro lost. Odsad poinjem po novo ivjeti. B
it u onakav kao to ti eli , radit u ono to ti hoe . Joan se nije mogla oteti elji d
a mu se op et baci u naruaj. Predajui mu se potpuno, ona uzdigne svoje zarumenjeno
lice i zam oli pokorno: Jim, poljubi me i dr i me, kao one noi! I nije to bila J
oan koja se prva istrgla iz ovog zagrljaja. 189 Nai moju masku ree ona. Cleve najp
rije podigne svoj revolver, a onda komad crnog pusta koji je dr ao kao d a je to
bilo ne to smrtonosno. Stavi to na mene. On navue vrpcu preko njene glave i namj
esti masku t ako da su joj se kroz otvore v idjele samo oi. Joan, ovo sakriva sve
tvoje vrline vikne on. Nitko vi e ne mo e vidjeti tvoje lice. Ta odjea istie tvoj
e... previ e te istie. Ali, oh bo e! Ja sam prisiljen da priznam kol iko si vra k
i zgodna i za vodljiva. I mrzim to. Jim, i ja to mrzim. Ali, moramo otrpjeti. Na
stoj da me ubu due ne postiuje ... A sad, zbogom! Bdij nada mnom, kao to u i ja bdj
eti nad tobom, neprestano. Joan se otrgne od njega, mugne iz gaja i otri ispod re
trkanih borova , dalje niz pad inu. Tako doe do svog konja i odvede ga u obor. M
nogi konji su tu marali okolo. Ni koga nije bilo kod kolibe, ali ona vidje mu ka
rce kako s Kellso m na elu ure uz padin u. Bila je sretna. Njenu odsutnost te ko
da je itko primije tio. Ostalo joj je upra vo toliko snage da se domogne svoje s
obe, gdje je legla na krevet, iznemogla, uz drhtala, omamljena i beskrajno sretn
a to se oslobodila nepodnosive la -nosti svog p olo aja. 190 13. Bilo je ve podne
kad je Joan prikup ila dovoljno samopouzdanje da opet izie. Bandit i na nju nisu
obratili posebnu pa nju. Kells je hodao elastinim koracima, u agrenih oiju, uzdig
nute glave. inilo se kao da n e to slu a. A mo da je i slu ao, melodiju svojih ja
dnih snova. Joan ga je gledala s uenjem . ak i bandit, smi ljajui pljaku zlata, nasil
je i krv, gradi kule u zraku i raduje se tome. Cijelo to poshjepodne banditi su
napu tali logor po d vojica, trojica, svaka grupa sa tovarnim magarcima ih konji
ma natovarenim tako k ao to ih Joan nikada prije nij e vidjela na granici. Lopat
e, trnokopi, stara sit a i tave, ovje ene ili zataknute na vidljiva mjesta, treb
ah su svjedoiti da su to obini kopai zlata. Zvi dukali su, pj evali i zbijah obijes
ne ale. Uzbuenje se bilo sleglo i rad je otpoeo. Samo u Kellsu

se mogla osjetiti mrana i zloslutna urota. On je bio srce tog stra nog stroja. Ka
d je sunce za lo, u logoru su ostali samo jo Kells, Pearce, Wood, Jime Cleve i
k r n i, prosi-jedi bandit Jesse Smith. Ovaj posljednji je jo hramao od posljedi
ca napo rnog jahanja. Joan ra-zabra da bi i Kells ve napustio logor da Smithu nij
e bio po treban odmor. Njih dvojica su bili cijelo vrijeme zajedno i razgovarali
b ez kraj a. ula ih je dok su raspravljali o tome hoe li ljudi us191 pjeti da se
dr e Kellsova plana, naime, toga da u logor uu po dvojica trojica i tako sakriju
pri padnost veoj bandi. Kells je tvrdio da hoe, a Smith je izra avao svoju su mnju
. Ja ck, priekaj dok vidi Alderov Potok! usklikne Smith ma ui svojom prosijedom gl
avom. Tri hiljade ljudi, starih i mladih, svih vrsta, poludjelih za zlatom! Kali
forni j ska etrdeset deveta i pedeset prva izgledaju aljivo prema Alde-rovu Potok
u! Te veeri veerah su svi zajedno u Kellsovoj kolibi. Bate Wood je gunao, jer je vei
na nje govih potrep tina ve bila spakirana. Dogodilo se da je Joan sjedila nasupr
ot Jim u Cleveu i dok su jeli on pod stolom pritisne njeno stopalo svojim. Taj d
odir uz budi Joan. Jim je nije ni pogledao, ah na njemu su se primjeivale takve p
romjene da je Joan strahovala da to ne pobudi Kellsovu znati elju. Meutim, bandit
nije t e n oi mogao vidjeti ni ta osim utog svjetlucanja zlata. Sjedio je za sto
lom, raz govarao , ah nije jeo. Poslije veere poslao je Joan u njenu kohbu rekav
i joj da e na put poi u svanue. Joan ih je promatrala neko vrijeme iz svog skrovi t
a. Oni su se oito nara zgovarah dovoljno i Kells postade zami ljen. Smith i Pearc
e izio e d a prostru svoje k revete pod strehom. Wood, koji je za sebe kazao da n
ikad ne sp ava dobro, pu io je lulu. A Jim Cleve prostre gunjeve u sjenu uza zid
i legne. J oan je mogla vidjeti kako njegove oi sijaju u smjeru njenih vrata. Da
kako, mislio je na nju. Ah, da h je mogao vidjeti njene oi? Ugrabiv i zgodnu pril
iku, ona pro turi ruku ispod zastor a sigurna da e Cleve to vidjeti. Bila je to v
ehka utjeha. Joanino srce bilo je pr epuno radosti. Sve bi moglo svr iti dob192
ro. Jim Cleve e biti blizu nje dok bude spavala. Sad je mogla spavati bez onih mr
anih snova, b ez straha od idueg dana. Opet ugleda Kellsa. Koraao je tamo-amo po k
ol ibi, utljiv , zaokupljen mislima, s rukama za leima, pognut pod teretom briga.
Bilo je nemogue ne osjetiti sa aljenje prema njemu. Sa svom njegovom inteligenci
jom, sp retno u i vla u, njegov pothvat bio je beznadan. Ona jo nije ispitala namj
ere i raspolo e nje Jessea Smitha, ali ni jedan od svih tih ljudi nije bio do kr
aja vjeran Kell s u. Oni e pripadati Crnoj legiji, izvr avat e njegove naloge, u i
vat e u svojim ne po teno postignutim pobjedama, a onda e mu, kad ih bude najvi e
trebao, okrenuti lea. Kad se Joan probudila, njena soba bila je obavljena sivim p
olumrakom. Iz vel ike kolibe ulo se u urbano kome anje, a izvana su dopirali topo
t konja i glasovi ljudi. Za dorukom je sjedila sama i jela je pri svjetlu petrole
jke. Morala je uze ti svje tiljku u svoju sobu gdje se u pripremama zadr ala tol
iko dugo da ju je K ells ponov o zvao. Nekako je nerado napu tala tu kolibu. Tu
se osjeala za tienom i mogla je imati mir. Bojala se da mo da vi e nee nai takav sta
n. Uz to, napu tajui svoju sobu, ona osjet i da je zavoljela mjesto gdje je tako
mnogo trpjela, razmi ljala i pre ivljavala. Kells pogasi svjetla. Joan po uri kr
oz kolibu i izae. Zra k, hladan i ist, krijepio j e svojom planinskom svje inom. S
vi su mu karci osim K ellsa ve bili na konjima, a kara vana tovarnih ivotinja ve j
e krenula. Kells ograd i vrata kolibe, a onda, uzjahav i, pozove Joan da poe za n
jim. Ona po-jaha za nji m niz padinu, preko potoka i kroz v la ne vrbe, a onda v
an, na iroku stazu. Pogl eda na13 Crna legija 193 prijed i razabra da je trei ovje
k od nje Jim Cle-ve. Zbog toga joj se na poetku put a za Alderov Potok cijeli svi
jet inio ljep im. Kad su i z uskog klanca ujahali u dolinu, sunce se dizalo iznad
planina. Oblaci s u lebdj eli nad udaljenim vrhuncima, a snje ne -krpe u visoki
m kanjonima presijaval e su se modro i ru iasto. Smith, koji je bio na elu, okrene
naglo na zapad, uz dolin u . Tovarni konji produ i e ravno naprijed i trebalo i
h je vratila natrag. U dolin i j e pasla stoka, koju je Kells ostavljao vani pop
ut kakvog po tenog vlasnika r anca k oji se ne boji za svoja stada. Jeleni, dugi
h, naprijed povijenih u iju, g ledali su konje kako prolaze. Jata prepelica prel
ijetala su s mjesta na mjesto, tetrijebi

su upla eno lomatali krilima, kunii su se, poskakujui, zavlaili u gu -tare, a katka
d b i se pokazao i po koji par podmuklih kojota. Sve to, i divlje cvijee u talas
a voj travi, uta debela vrba i skupine nje nih joha, djelovalo je ugodno na Joan
in e oi i o dmorno na njenu du u. Smith naskoro izvede karavanu iz dohne uz jednu
gu duru, pa preko neravnog kameni tog brijega opet nizbrdo u udubinu, koja se d
omal o pretvori u kanjon. Staza je b ila lo a. Neko vrijeme i la je dnom potoka
punog nanesenog vla nog i okruglog kamenja preko kojeg su se konji klizah i posr
tali. Napredovah su sporo, a vrijeme je odm icalo. No, za Joan je to bio predah
i to su sporije odmicali njoj je bilo dra e. Na kraju tog putovanja bio je Gulde
n i o stali i zlatno polje sa svim neogranienim m ogunostima za takve ljude. U pod
ne kar avana se zaustavi. Mjesto odmora bilo je ugodno, a ljudi su bih ljube zni
. Za vr i194 jeme ruka Kells nae zgodu da se obrati Cle-veu: , Reci, mladiu, ti si
postao n e to vedriji. Mora bili zbog na ih izgleda tamo na zlatn om polju? Ne t
oliko zbo g toga odgovori Cleve. Okanio sam se viskija. Da ka em po teno, Kells,
bio sam p retjerao. Drago mi je to si to uinio. Kad pije , po-drvlja . Jo nisam
vidio ovjeka koji bi mogao iti mnogo i sauvati bistru glavu. Ja ne mogu. Ali, ja i
ne pijem p revi e. Njegova posljednja opaska izazva smijeh. Njegovi drugovi su
oito mislili da se ah. I on se nasmija i namigne Joan. Dogodilo se tako da je Kel
ls uprav Cle veu rekao da osedla Joanina konja. Kad je provjeravala kolan, da vi
di je li steg nut kako valja, Jimova ruka dotakne njenu. Joan uzdrhta od uzbuenja
i pogleda Jim a, ali njegovo hce je bilo okrenuto u stra nu. Mo da nije imao po
vjerenja u svoj e oi. Putovanje uz kanjon bilo je nastavljeno sporo ah uporno. St
aza je bila nera vna i vijugava. Joan je vjerovala da ne napreduju vi e od tri m
ilje na sat. Bilo je to putovanje za kojeg je trebalo pomagati konjima, a to je
zahtijevalo da se pazi n a polo aj tla. Prije nego to je Joan shvatila da su pro
li sati, poslije podne je bilo na izmaku. Meutim, Smith je nastavljao put i zaus
tavio se tek prije mraka. Pripreme za noni odmor bile su ive i svi su osim Joan i
mah poneki posao. Ona poku a da pomogne, ah joj Wood ree neka se samo odmara. To
joj je dobro do lo . Kad su je p ozvali na veeru, bila je gotovo zaspala. Umorni
od dugog dnevnog ja hanja i zauzet i jelom, mu karci nisu 195 govorili. No, kasn
ije, zapaliv i lule, poe e razgovarati. Slu ajui njihove rijei, nitko n e bi mogao
pretpostaviti da pri padaju bandi pljaka a na putu prema zlatnom polju. J esse Sm
ith je jo imao jednu ranjavu nogu i zbog toga su ga u ali nazvali novajlijo m. O
n im je vraao milo za drago. Prema Joani su svi imali mnogo obzira, a posebno je
revan bio Wood u svoj oj elji da joj ugodi. Svi ljudi osim Clevea iskazivah su j
oj poneku pa nju. Clev e ju je zanemarivao namjerno, jer se bojao da bude blizu
n je. U Pearcevoj pa nj i ona opet osjeti osudu banditskog voe koji vue djevojku n
eravn im, napornim staza ma, prisiljava je da spava na otvorenom, izla e je opas
nostima i udima ljudi kao to su Gulden i ostali. Sudei o samom sebi, Pearce je, ka
o i mnogi ljudi, vjerovao da nije tako podao kao ostali. Joan je gledala i slu a
la sa svog le aja pod lis natim drvetom, nekohko jardi od logo rske vatre. Jedno
m se Kells osvrne da vidi koliko je udaljena, a onda, spustiv i g las, ispria nek
u priu. Svi su se smijali. Pearce ispria drugu pobrinuv i se takoer da ga Joan ne uj
e. Raspolo enje je postaja lo sve bolje, a Smith, koji je oito bio veseo svat, na
tjera ih u grohotan smijeh. Jim Cleve se smijao sa ostalima. Gle, Jime, ti si pr
ebrodio ono primijeti Kells . Prebrodio, to? Kells zastade, oklijevajui da odgovo
ri, kao da je potaknut opim d obrim raspolo enjem rekao ne to to nije trebalo rei.
Ali, vi e nije bilo one odbo jne atmosfere oko Clevea . inilo se da je postao dr
ugarskiji poshje onih zlovoljn ihjpvadljivih i pijanih r aspolo enja. 196 Pa, on
o zbog ega si do ao ovamo, to je meni dalo sretnu priliku da te imam uza se od

govori Kells nasmijav i se usiljeno. Ah, ti misli na djevojku?... Sigurno, zabor

avljam je, osim kad sam pijan. Reci nam, Jime, kako je to bilo ree Kells radozna
l o. Ah, vi ete mi se smijati! odvrati Cleve. Ne, neemo, ukoliko tvoja pria nije al
ji va. Mo e se kladiti da nije aljiva umetne Red Pearce. Svi su ga laskavo nagov
ara li, pa ipak ni jedan od njih, osim Kellsa, nije bio os obito radoznao. Bilo
je t o u onaj sat kad su ljudi njihova soja bih lijeni, siti i smireni i kad su,
dobr o raspolo eni, sjedili oko tople i vesele logorske vatre. U redu odazva se
Cleve . Sudei po njegovu glasu, sjeanje na stvarni razlog njegova dolaska na gran
icu jo uvijek mu je zadavalo bol. Ja sam iz Montane. uvao sam stoku zimi, a ljeti
tra io zlato. U tedio sam bio ne to malo novaca, usprkos viskiju i faro u... Da
, bila je jedna djevojka, rekao bih da je bila. Bila je zgodna. Ali, moj sluaj je
bio ne sretan. Ne tako davno, predao sam joj na uvanje sve to sam imao, nov ac,
zlato, s tvari, i opet oti ao da tra im zlato. Trebali smo se vjenati kad se vrat
i m. Osta o sam est mjeseci, radio marljivo i sa uspjehom, a na kraju sam bio op
ljaka n: ni je mi ostao ni trunak zlatne pra ine. Cleve je pripovijedao tu izmi l
jotinu kao da kazuje istinu. Zastav i malo, on podign e aku punu pra ine i pusti
je da se p rosipa izmeu prstiju. Svi su ga slu ah sa zaniman jem, a Kells je gut
ao svaku rij e. 197 Kad sam se vratio nastavi on moja djevojka je bila udata za d
rugog momka. Dala m u je sve to sam ostavio kod nje. Tada sam poeo piti. Dok sam
jednom bio pi jan, oni su mi namjestili igru. Njena rije me osramotila i natjeral
a da bje im iz grada... Tako sam krenuo na Zapad i zabasao na granicu. To nije s
ve ree Kells be zobzirno. Jim, nisi nam rekao to si uradio s tom la ljivom djevoj
kom i njenim mo mkom. Kako si ih ostavio? dodade Pearce. Ah, Cleve postade smrkn
ut i utljiv. ene su u stanju da nasamare ovjeka, a Kells? upita Smith iskesiv i s
e iroko. Do vrag a! Ta Cleveova se ponijela prilino podlo! uzvikne Bate Wood pun
srd be. Podmukla ena! uzvikne Kells vatreno. Cleveova pria mu je povrijedila star
e rane. Cim je to izgovorio, Kells napusti vatru i uputi se do svojih gunjeva, k
oji su b ili pros trti nedaleko od Joanina le aja. Vjerojatno je mislio da spava
, jer joj ni je ni ta rekao niti ju je pogledao. Cleve potra i svoj le aj, a ist
o uini e Wood i Smi th. Pearce je ostao posljednji i kad je ustao svjetlo pade ha
njegovo crveno lic e, ko tunjavo i drsko kao u Indijanca. On proe pokraj Joane i
pogleda je, a onda se os vrne na opru eni Kellsov lik. Ako njegov pogled, kad j
e prolazio pored ban dita, ni je bio preziran i zloban, onda je Joanina ma ta mo
rala biti suvi e iva i ona se prena glila u svom rasuivanju, -c Idueg jutra zapoeo
je dan napora i muke. Morah su se penjati preko dugog i uskog p laninskog sedla,
punog razbijenih lit ica. Joan je tedjela svog konja do granice s voje vlastite
izdr ljivosti. Ako je tu bilo ikakve staze, poznavao ju je samo Smith, jer je n
itko drugi nije moga o vidjeti. Proverav i se kroz gudurasti izlaz iz kanjona, p
enjali su se uz dugu k o sinu rastro ene kriljaste ilovae po ko-joj su konji kliz
ali natrag po stopu na svaki pre-valjeni jard, a zatim kroz labirint polomljenih
grebena, pa preko usko g hrp ta do vrha sedla. Odatle se pred Joanom pru i velia
nstven pogled. Bre-govi zaobljen ih glava talasali su se u podno ju planine, a m
iljama daleko, na jednom zavoju pla ninskog lanca, ljeskalo se Medvjee jezero. Od
mor na tom mjestu nije J oani bio ugo dan, jer se na toj velikoj visini nije dob
ro osjeala. Zbog toga je b ila zadovoljn a kad su krenuli dalje. Sad je put vodio
nizbrdo, tako da je mogla jahati. Pa ip ak, i taj je dio puta bio naporan, jer
su se konji mogli lak e oz lijediti pri spu ta nju. Trebalo im je dva sata da pr
evale udaljenost za koju su pri uspinjanju utro i h cijelo jutro. Smith ih je vo
dio iz dohne u dolinu, izmeu bregova u podno ju plani na i kasno poslije podne st
ao je kod jednog izvora na umovitom mjestu. Joan je bolio svaki mi i i bila je to
hko umorna da nije marila t o se dogaa kraj logor ske vatre, Jim je bio blizu nje
cijeli dan, i to je ouvalo s nagu njena duha. Nije jo bio pao mrak kad \ je po l
a na poinak. Spavaj dobro, Dan dy Dale ree Kells veselo, ali ne i bez osjeajnosti.
U Alderovu Po

toku smo sutra!... Tamo vi e nee spavati! Katkada joj se inilo da Kells ali to je
uz njega, a uz tu pomisao uvijek joj se nam etala i druga, podrugljiva i bockajua
, da je odjea i maska koju nosi ini pratilicom tog bandita i da se nee nikad oslob
o diti tog ivota koji prolazi u 198 199 potrazi za zlatom. Zapravo, Kells je osj
eao nepremostivu pregradu izmeu njih, pa j e ogoren zbog svoje ljubavi lagao samom
se bi i zbog te la i mrzio sebe. Sutradan poshjepodne umorni konjanici izja-ha e
iz gu tare i kamenja na novu, iroku, pra njavu cestu. Bila je toliko nova da su
de bla posjeenih stabala uz njen rub bila jo bijela. Ali, tom cestom je proputov
alo mno tvo. Iza sebe, preko doline, Joan vidje jedna platnom natkrivena kola. N
ije dugo jaha la kad ispred sebe ugleda karavanu natovarenih magaraca. Kells poz
ove Wooda, Smi tha, Pearcea i Clevea, pa svi produ i e u skupini vodei za sobom k
arav anu tovarnih ivo tinja. Uzbuenje opet ovlada Kellsom. Pearce je bio ustar i
o tro ok. Smith je bio nal ik na lisiara koji prati trag. Cleve je pokazivao nehi
njeno uzbuenje. Jedino se Ba te Wood dr ao u skladu sa znaenjem te iroke ceste. Sv
uda, u z obje strane ceste, Joan je vidjela olupine razbijenih kola i kotaa, dij
elove k onjske opreme, sanduke, komade starih atora baene u grmlje, uginule mazge
i magar ce. Sve se to doimalo kao da je tim putem pro la neka vojska. Naskoro p
reo e pr e ko irokog, phtkog, napola zamuenog potoka, koji je Smith nazvao Johin p
otok. Joan upita Kellsa to znai ta zamuena voda. Banditove oi se zakrijesi e. Joan
protrne, j er je i ona shvatila da negdje uzvodno kopai ispiru zlato. Nekoliko mi
lja dalje p otok i cesta proo e kroz tjesnac u iroku guduru obraslu omorik ama. S
tabla su skr ivala vidik na padine i dno gudure. Tek kad su prevalili jo nek oli
ko milja, uo e u prostor za koji je Joan pomislila da je nastao zbog 200 umskog p
o ara. Ah, to je bio samo predio koji su opusto ili ljudi. Dokle je Joanin po gl
ed sezao, vid jela su se oborena debla i posvuda su se zapa ali znaci bliskih na
s tambi. Ja ui jo milju, nije primijetila ni jednu kolibu. Kad su pro li taj umoviti dio gudur e, naio e na neravnu, golu i stjenovitu padinu po kojoj su rasle r
a trkane skup i ne kr ljavih joha. Gudura je skretala nadesno, pa veliki sivi ob
ronak zaprijei po g led na ono to se nalazilo iza njega. Pred tom zaprekom Kells
jo jednom zaustav i sv oje ljude kratkim, uzbuenim poklikom. Sli Joan je stajala
visoko na obronku gledajui dolje na nalazi te zlata. Bio je to zani mljiv, ali ne
i hjep prizor. Ke llsu se mogao initi krasnim, ah za Joan je bio ru ni ji ak i od
onog opusto enog p redjela u umi. Posvuda su se protezah neskladni rovovi uz ko
je su bile posijane male kolibe od grmlja, pokoji ator i tu i tamo kakva brv nar
a. Sto je gledala da lje i dalje, te bezline nastambe rudara poveavale su se bro j
em i razmjerima sve d o mjesta gdje je crnobijela, izlomljena gonula zgrada zatr
pavala usku guduru. D akle, efe, to ka e na ovo kopanje? upita Jesse Smith. Kel
ls duboko udahne zrak. e trdeset deveta u, ovo nadma uje sve to sam vidio! Sacram
ento je izgledao slian ov ome! doda Bate Wood. Pearce i Cleve nisu mogli odvojiti
pogled od prizora ispred sebe i, koliko god b ila razliita njihova uzbuenja, bili
su iskreno zadivljeni. J esse, to mi ima rei? upita Kells poslovno. 201 Odabrao
sam mjesto na drugoj stran i logora. Najbolje za nas odgovori Jesse. Hoemo li pro
du iti cestom? Dakako odvra ti Smith naceriv i se. Kells je oklijevao, a onda op
ipa svoju bradu, vjerojatno razmi ljajui o mogunosti da bude prepoznat. Zalisci te
ine drugim ovjekom. Mislim da se ne treba bojati da e te netko prepoznali .'* To K
ellsu pomogne da se odlui. Na vue som-brero preko ela i zasjeni lice. Tada se sj et
i Joan i znaajno pokaza na nje nu masku. Kells, svijet u ovom logoru ne bi se osv
rnuo ni na ete vojske ako bi sl uajno proja hale ovuda pripromene Smith. Svaki bri
ne svoju brigu. A ene, slu aj! Ovdje ih ima s vakojakih. Ja sam vidio da nose i
koprene, a to ti je isto to i m aska.

Usprkos tome, Kells ree Joan da skine masku, da to vi e navue sombrero i da ja e u

sred ini grupe. Zatim pojaha e kasom i doskoro sustigo e sporu karavanu tovarni
h ivotinja. Za Joan je taj dio puta bio neobian! Obronak je nahkovao na golem mr
a vinjak s hor dama raz-bje njelih mrava. Kad je pri la bh e, vidjela je da su t
i mravi kopai zlata. M ogli su se vidjeti rutavi, poderani, bradati ljudi i golob
ra di mladii. Dalje uz o bronak i du njega, pokraj brzica i isu enih korita potok
a, ljudi su bih tako bhzu j edni drugima da se dobivao dojam kako se sudaraju. D
no potoka je vrvilo zaposlen im, utljivim, nestrpljivim ljudima, koji su, nagnut
i n ad vodom, ispirali, protres ali, i gegah se, svi oajniki zaokupljeni neim velik
im i jedinim. Nisu imah vremena da se osvru oko sebe. Bih su otrcani, nepoe202 sij
ani, golih ruku i razgolienih nogu, svi do posljednjeg pognutih lea. Milju i vi e
prom icala je Kellsova skupina kroz taj dio kopa-.-J posvuda, na kamenitim zarav
nima , po ljunkovitim vododerinama i po sivim padinama bile su rupe u kojima su
lj ud i kopali lopatama i trnokopima. Neke od tih rupa bile su duboke, a neke p
litke . Jedne su bile dugi rovovi, a druge jedva jamice. Ako su svi ti ljudi nal
azili z lato, onda je zlata bilo posvuda. Naskoro Joan nije trebala Kellsa da jo
j ka e k a ko svi ti kopai nailaze na zlatnu pra inu. Bih su nevjerojatno utljivi
i revni! inilo se da se kreu nesvjesno, ali njima je upravljao osjeaj i srce. Joan
je vidje la mn oge ljude kako kopaju Zlato nalazei ga malo i rijetko kada, ah ni
kada dotad nije vidjela ljude koji kopaju sigurni da e naii na velike koliine zlata
. U tome j e bila sva razlika. Joan je bila uvjerena da je na obronku dugom oko
dvije milje bilo hiljadu kopaa, a nije mogla vidjeti kopove i mjesta ispiranja ko
ja su se uk r tala s obronkom, nit i ono to se nalazilo na drugoj strani logora.
Ah, tu gdje su stigli nije bio logor. Bilo je to naselje oivieno atorima, grad z
de pastih ko hba, dugaka, arena gomila graevina podignutih i povezanih u suludoj u
rbi. ir oki p ut presijecao je grad po sredini i po njemu je tekla arohka rijeka
ivota. Joa n je jahala izmeu dva reda konja, magaraca, volova, mazgi natovarenih
ili upregnu t ih u platnom natkrivena kola. Sve je to bilo areno i dreavo i nali
kovalo je na c igansku karavanu. Na ulici je bilo u urbano kao u ko nici i buno
kao u ludnici. Plonic i od grubo otesanih dasaka tropotali su pod koracima izama.
atori 203 su bi li razapeti na zemlji, na drvenim podovima i preko zidova jo ned
ograenih koli ba. Ulica je zatim prolazila izmeu redova koliba, prodavaonica, radi
onica i krama, a onda uz veliku, pravokutnu, usku graevinu na kojoj je blje tavim,
nespretnim zla tnim slovima bilo napisano Do posljednjeg zrnca zlata. Iz te zgrad
e dopiralo je cv iljenje gusala, struganje izama i promukli veseli glasovi. Joan
ugleda neobina st v orenja razuzdanog izgleda, ene zbog kojih se zgri od jeze. Vid
jela je jo nekoli ko d ronjavih pripadnica svog spola kako ure ulicom nosei vree'
ili vcrice Zbog nji h ju j e zaboljela du a. Vidjela je Indijance koji su besposl
eno bazali okolo i skupine l ijenih, bradatih ljudi slinih onima iz Kellsove band
e, kockare u dugim crnim kapu tima i graniare u resama obrubljenim odijelima od j
elenje ko e, Meksik ance garavih lica ispod unastih e ira sa irokim obodima, a on
da, u vehkoj veini, k o tu-njave, sna ne r dare, mlade i stare, u njihovim kockas
tim ko uljama i visok im izmama, naoru ane revol verima, kako se guraju kroz vrev
u smrknutih lica i o t rih pogleda. Ovi posljednji bili su pele radilice u toj go
lemoj ko nici, a ostali su MH trutovi. Kellsova skupina projahala je kroz grad,
a onda ju je Smith zaus tavio izvan pred graa, blizu jednog gaja omorika gdje je
trebalo udariti logor. J esse Smith je oito odabrao mjesto za Kellsov stalni smje
taj na Johinom Potoku uz i majui u obzir banditove posebne potrebe. Ono je bilo
izvan grada, ali ne vi e o d pe t stotina jardi od najbh eg atora, a jo manje od
pilane. Moglo mu se prii ph tkom vodo derinom koja je vijugala u smjeru potoka.
Na stra njoj strani izdizala se ne204 ravna, strma stijena u kojoj je bila tijes
na usjeklina napola zatrpana komadima odronjenog grebena. Nitko nee posumnjati da
banditi odlaze i dolaze tim putem. Sa svim blizu bio je izvor svje e vode i umi
ca omorika. Tlo je bilo stje novito i, po s vemu sudei, neprikladno za kopanje zl
ata. Dok je Bate Wood otpoinja o sa pripremama za veeru, Cleve je lo io vatru, a S
mith se brinuo o konjima. Dell s i Pearce obilazili su mjesto gdje je trebalo po
dii kohbu.

Oni odabra e zaravanak nad kojim se uzdizala napukla stijena, visoka kao kua. Kol
i ba je trebala biti prislonjena uz tu stijenu svojim stra njim dijelom u koji e
se u graditi tajni izlaz. Bandit je elio da ima jazbinu s dva otvora. Kad su po
s jedali za veeru, gudura je bila puna boja sunevog zalaska. I, udno, sve s u se te
b oje presijavale zlatom. Prekrasni zlatni velovi, magliasti, eterini, ovje e ni
o b listave zrake koje se probijaju kroz otvore u izlomljenom, visokom stijenj u
, za stirali su guduru. Rasko ni i bogato nabrani bili su dostojni blaga sakrive
no g u tim bregovima. Ah, taj sjaj zlata nije trajao dugo. Kao krv crveno sunce
naj e dnom nestade iza visokih litica, a zloslutna sjena prekri guduru postajui s
ve ta mnija i tamnija. Joan vidje Clevea kako zami ljeno promatra tu pretvorbu i
upita s e da li je on uoio tu udnu i simbolinu igru prirode. Jer, kakav god bio sj
aj i z lat na slova tog novog Eldorada, tog naglo izraslog Johinog Potoka, kakve
god bi le n ade tisua hrabrih i radinih kopaa, zbilja je bila da su Jack Kells i
Gulden d ojaha li u logor i da je sunce zavr ilo crveno i krvavo. Joan je znala
da su vel iki logo ri kopaa zlata bili uvijek bezbri na, bogata, slobodna, sretna
i po205 t ena mjesta sve dok slava zlata nije domamila u njih ljude zla. I ona
nije nimalo sumnjala da je te veeri sunce radosti zauvijek za lo nad Jo-hinim Pot
okom. Sumra k se uljao niz bregove kad je Kells objavio: Bate, ti i Jesse uvajte
logor. Ti, P earce, pogledaj okolo da li e sresti nekoga od na e bande. Ali, sast
ajite se u mr aku!... Cleve, ti mo e poi sa mnom. Zatim se okrenu Joani. Idete li
s nama da vid ite kako izgleda grad ih ete radije ostati ovdje? Ja bih po la s v
ama, samo kad n e bih izgledala tako, tako stra no u ovoj odjei odgovo ri ona. Ke
lls se nasmija, a plamen logorske vatre obasja nasmijana lica Pearcea i Smitha .
Ali, nitko vas nee vidjeti. Osim toga, ne izgledate ni najmanje stra no. Ne bist
e li mi mogli da ti jedan... jedan dulji kaput? promuca Joan. Cleve bez rijei ode
do svog sedla i razmota zave ljaj iz kojeg izvue sivi kaput. Joa n ga je vidjela
mnogo puta i sad je bolno podsjeti na Ho-adley. inilo joj se da s u godine pro l
e od tada. Cleve joj, opet bez rijei, pru i kaput. Hvala -!- ree ona. Kells joj pri
dr i kaput i ona se izgubi u njemu. Bio je dug i dopirao joj do ispod bokova. Po
prvi put nakon m nogo dana ona osjeti da je ponovo postala Joan Randl e. ednost
je dobra osobina e ne, ah joj ne mora uvijek dobro pristajati primijeti Kell s.
Podignite okovratni k... Navucite dobro e ir, ni e. Tako! Ako vas sad ne bih mog
ao prodati kao 206 s kromnog momia, pojest u odijelo Dandvja Da-lea i kupit u vam sv
ilenu haljinu. Ha-ha ! Joan nije bila razoarana njegovom alom. Njemu je moglo bit
i drago da je vidi u toj sramotnoj banditskoj odjei, to je moglo zadovoljiti neke
njegove isprazne i z le nagone, navike iz njegovih kalif orni jskih drumsko-raz
bojnikih dana, ah ona o sje ti da se on, usprkos svemu, obradovao kad ju je vidio
u tom dugom kaputu i d a je bio zadovoljan njenim izgledom. U Joani nastade mal
a zbrka osjeaja. Katkada joj je gotovo bio drag taj bandit. Nekada je morao biti
sasvim drukSio e na cestu . Joan je i la izmeu Kellsa i Clevea. Kako neobino za nju
! Imala je dovol jno hrab rosti da u mraku potra i Jimovu ruku i da je stisne. T
ada on gotovo polomi njene prste. Hodanje po neravnom i stjenovitom putu nije bi
lo ugodno. Joan je p osrnu la nekoliko puta i njene ostruge zazvecka e. Proo e po
kraj rumenih logorskih vat ri oko kojih se dimilo. Slatko je mirisalo na jelo i
ljudi su veerali. Proo e i po kr aj drugih vatri, koje su jo jo samo tinjale i gas
ile se. Neki atori bih su mu tno os vijetljeni. Nejasne sjene kretale su se plat
nenim zidovima. Drugi su bih u potpu nom mraku. Cestom su se kretali ljudi, svi
u smjeru grada, svi veseli i buni. Tada Joan ugleda krivudave redove svjetala, mu
tnih i sjajnih, a ispred nje su se kretali mrani likovi ljudi. Kells se opet sjet
i kako se treba paziti da ga ne pr epoznaju, pa zavue bradu u svoj ah a e ir irok
og oboda nabije tako nisko da je bilo te k o vidjeti i djeli njegova lica. Joan g
a ne bi mogla prepoznati ni n a udaljenosti od nekoliko jardi.

207 Hodali su sredinom ceste i pro li kraj bunih krmi i pokraj velike, uske graevin
e s na tpisom Do posljednjeg zrnca zlata i s otvorenim rasvijetljenim prozorima, p
a produ il i dalje niz ulicu sve do kraja grada. Tada Kells krene natrag. On je
p omno zagle dao svaku grupu ljudi koju su sreli. Tra io je pripadnike svoje Crn
e legije. Nekol iko puta je ostavio Clevea i Joan da stoje na cesti dok je on za
vi rivao u krme. U tim kratkim trenucima Joan je gledala Jima sa srcem u oima. On
nij ednom nije pro govorio ni rijei. Bio je krajnje napet. Kad su na povratku sti
gli do -Posljednjeg zrnca zlata, Kells ree: Jim, dr i se vrsto uz nju! Ona vrijedi v
i e od svega zlata u Johaninom Potoku! Tada se uputi e vratima. Joan prione uz C
leve a na jednoj strani, a na drugoj, nagonski, kretnjom upla ene d jevojke, pus
ti sv oju ruku da klizne u Kellsovu. On sjtftrgne od zaprepa tenja. Zat im se na
gne na d njeno uho, jer je galama obian govor uinila nerazgovjetnim. Ruka k oja se
nehoti ce na la u njegovoj oito ga je dirnula, godila mu, ak mu je zadala bol, je
r je nje gov apat bio promukao. Sve je u redu. Potpuno ste sigurni! U poetku je J
oan vidje la samo blje tanje dimljivih svjetiljki i golemu prostoriju p unu dima
i ljudi. Kells ih je vodio sporo. Imao je razloga za to. Prostorija je bila zas
iena smrado m od kojeg Joan osjeti muninu. Bila je to mje avina vonja duhana, ruma
, vla ne pi ljevine i petrolejskog dima. Galama je bila gotovo nesnosna. U jed n
u stra nu, z aglu ujuu cjelinu slijevali su se glasan razgovor i dokon smijeh pij
anih ljudi, k ripanje izama i buka razuzdanog veselja. Ovi posljednji 208 glasovi
dopirah su iz susjedne dvorane koju je Joan mogla vidjeti kroz iroki otvo r. Ta
mo se plesalo, ah Joan nije mogla vidjeti plesae od gomile ljudi koji su zak lanj
ah vrata. Tada njenu pa nju privuku bli i prozori. Ljudi i mladii zaklanjali su b
ar visok skor o koliko i ona, za kojim se toilo pie. Uzbuene i bune skupine ljudi s
ta jale su oko onih koji su se kockali sjedei na izvrnutim bavicama oko sanduka um
jes to stolova. Pred njima su se vidjele prljave vreice sa zlatnom pra inom. U udn
oj opr eci s os talima igrai su utjeli, a u svakoj grupi karta a bio je najmanje
po jedan u crno obuen, o trooki igra, koji nije bio kopa. Joan je vidjela djeake, ne
jo punoljetne , ushiene i upalih oiju, pomahnitale od dobitka i utuene gubitkom. V
eseli, prosijed i, stari kopai u ivali su u tim prizorima, koji su ih podsjeah na
davno minule dan e. U skupinama ljudi bilo je i oajnika ije su blje tave oi pokaziv
ale da nemaju zla ta k ojim bi se kockali. Joan osjeti da se Kells iznenaeno trgn
uo i uini joj se da je ula tihi, siktavi uskl ik. Potra iv i razloge, ugleda pozna
ta mrana lica, ljud e koji su -pripadali Kellsovoj Legiji. Okrenut njoj svojim ir
okim leima tu je sje dio div Gulden. On i njegovi sa veznici ve su se na h skupa u
sprkos Kellso-vim od redbama. Neki od njih ve su bih pod utjecajem alkohola, ali
iako su vidjeli Kells a, nisu ni jednim znakom pokazali da ga poznaju. Gulden nq
e vidio Joan i ona je zahvaljivala bogu na toma Vjerojat no zbog njegova prisust
va, ona najednom osjet i da je ovdje zarobljenik isto toli ko koliko je bila u C
abin Gulchu i upla i se da e bijeg odavle biti jo te i, jer e je K ells, u sredini
kao to je ova, pomno uv ati. u Crna legija 209 Keils je vodio-Joan i Clevea od j
ednog do drugog dijela z adimljene dvorane i oni su promatrali igru i udan ivot k
oji se tu pokazivao u svo j svojoj sirovosti. Pros torija se sve vi e punila lju
dima. Na Kelisa i njegovo dru tvo naio e Blicky i Beady Jo nes. Proo e kao da su t
uinci. Zatim Joan ugleda Be arda i Chicka Williamsa kako rukom pod ruku tumaraju
okolo kao dva bezazlena rud ara. Williams namigne Kellsu i izg ubi se u gomili.
Onda naie Handy Oliver koji t obo e nehotice gurne Kellsa i ree: Oprostite, mister
! Bilo je tu jo poznatih lica . Cijela Kellsova banda bila je u Johinom Potoku i
mran o spletkarenje banditskog voe ve je bilo otpoelo. Joan se najsna nije dojmilo
da drug arstvo i veselje, prem da ih je bilo, nisu bih iskazivani na uobiajene nai
ne. Ti ru dari bili su tuinci je dan drugome, kao i kockari i novoprido lice. Oko
svih i oko s vega vladala je at mosfera nepovjerenja. Dobro prijateljstvo i dru
garstvo moglo s e odr ati samo u malim i slo enim dru inama ljudi. Rudarski logo
ri koje je Joan prije

obilazila bili su sastavljeni od odabranih kopaa i lovaca, koji su ivjeli kao vel
i ka, vesela porodica. Ovo ovdje bilo je veliko nalazi te i razlika je bila oita
. Lov na zlato ujedinjavao je ljude, ah kad se jednom nae zlata u velikim koliinam
a , na rav ljudi i odnosi meu njima se mijenjaju. Za Joan je zlato uvijek bilo ude
sn o i k rasno, ali ovdje ga je poela mrziti. Za to ti kopai ne bi mogli u svojim
ato rima i ko hbama i uvati svoje zlato? Ali, u tome je bila njegova fatalnost. Z
elja za zlatom bila je san, blistavi mamac, a posjedovanje je raalo po udu da ga
se i ma jo vi e. I t ako je nastajalo ludilo. Joan najednom osjeti da tim po ten
im, a h lakoumnim rudarima vlada isti divlji nagon koji pokree i Kellsovu Crnu le
giju. Zlato je, dakle, bilo to u as no zlo. Povedite me tamo ree Joan, svjesna sv
og uzb uenja i pokaza na plesnu dvoranu. Kells se nasmije kao da ga raduje njena
smionos t, ah ne pokaza sklonost da je po vede. I Molim vas, povedite me, osim a
ko... Jo an nije znala to bi dodala, ah je m ishla: osim ako ne smije ni ta vi e
vidjeti. Neobina radoznalost se probudila u njoj. Napokon, mjesto gdje je stajal
a nije bi lo mnogo razliito od slike koju joj je nj ena ma ta doaravala. No, plesn
a je dvora na bila izvan svega to je mogla zamisliti. Priekajte da najprije pogle
dam ree Kell s i ostavi Joanu i Clevea same. Kad je Kells oti ao, Joan progovori
ne gledajui u Clevea, premda ga je vrsto dr ala za ruku: Jim, ovdje bi svakog asa m
oglo postati stra no! Pravo ka e ree on. Nedostajali su samo Kells i njegova band
a, pa da Joh in Potok post ane pakao. Hvala bogu to sam te odvratila na vrijeme!
... Jim, ti b i ovdje sasvim propao. On kimne glavom. Uto se vrati i Kells i pov
ede ih natrag kroz prostoriju do drug ih vrata gdje su gledaoci bili rjei. Joan v
idje mo da des etak neuglaenih plesnih par ova, koji su se vrtjeli i poskakivah o
kru eni radozna lim promatraima. Dvorana se sa stojala od iroke drvene platforme
sa stupovima koj i su pridr avali platneni krov. S trane su bile otvorene, a nao
kolo su postavlje na svjetla, golemi, okrugli, cirku ski lampioni. Za nevjesto 2
11 sklepanim stolo vima, na grubo istesanim klupama sjedili su pijani ljudi u dr
u tvu e na. Joan vi dje mladog rudara u pra njavim izmama i hlaama od jake bar una
ste rebraste tkanine kako le i pijan ili mrtav u vla noj piljevini. Obrati pa nj
u plesaima i plesu, k oji je podsjeao na valcer. U zaglu noj buci glazba se jedva u
la. Za jedne je taj p l es bio silovito i divlje izra avanje uzbuenosti, a pijano
suludo vitlanje za dr uge. Izgled ena ju je zaprepastio. Nikad nije vidjela ene
sline ovima i njihov pl es, nj ihovi postupci, njihovi pogledi bih su izvan doma
aja njena shvaanja. Ipak , one su je potresle, uvrijedile, ogorile i ozlovo-ljile
. A kad joj se iznenada n ametnula nevjerojatna misao da su te ene najrazuzdanij
i i najstra niji dio te mu tne ljudske struje privuene zlatom, bila je prestravlj
ena. Izvedite me odavde! pr ekhnjui zamoh Kellsa i on je odmah izvede. Kroz igrani
cu izio e na ulicu punu vreve i vrati e se u logor. Vidjeh ste dovoljno! ree Kells
ah to nije ni ta prema onom e to e buknuti uskoro. Ova logor je nov, bogat. Zlat
o je ovdje ne to najbezvredni je. Deset dolara po unci. K upci ne gledaju na vag
u. Samo su kockari nepo teni. Ah, sve e se to izmijeniti. Kells nije rekao kakve
bi se to promjene mogle dogodi ti, ah krgut njegovih zuba b io je dovoljno izra
ajan. Po tome i po tonu njegova glasa Joan nije razabrala da h e Crna legija dove
sti do te promjene. Ah, to je p roizlazilo iz prirode dogaaja. V eliki nalaz zlat
a mogao bi obogatiti svijet, a o vako, bio je golema nesrea. Dugo u no Joan je le
ala budna. S vremena na vrijeme, na212 ru avajui ti inu, povjetarac bi do nje don
io udno brujanje s nalazi ta zlata . . Idueg Jut ra Joan je spavala dokasno. Probu
dilo ju je istovarivanje drvene gr ae. Zaprege vo lova dovlaile su daske i grede i
z pilane. Okosnica Kellsove kohbe v e je bila podig nuta. Jim Cleve je radio s os
talima. Joan je morala sama skuhati doruak i taj pos ao joj je dobro do ao. Kad g
a je zavr ila, tra ila je ne to drug o ime bi mogla zaokupiti svoje misli. Ah nij
e bilo niega. Na av i udobno sjedalo m eu stijenama, gdje je bila ne zamjetljiva,
gledala je ljude na poslu. inilo joj se udno, ah i nekako utje no, to Ji m Cleve r
adi. On se nikad nije isticao kao radn ik. Hoe li iskustvo na granici uini

ti ovjeka od njega? Bila je uvjerena do hoe. Ako je ikada ijedna kohba izrasla kao
gljiva poshje ki e, ovo banditsko sastajali te , raslo je upravo tako. Kells je
i sam radio i nije zaostajao za drugima. U podn e krov od tankih dasaka bio je
na svom mjestu, a zapoeli su i zatvaranje strana i stim materijalom. Bilo je oito
da u kolibi nee biti ognji ta. Vozar je dovezao kola natovarena potrep tinama koj
e je Kells naruio. Kells je pomog ao pri isto vari van ju i oito je ne to tra io.
Naskoro je to i na ao, a onda prie Joani i pred nju stavi cijeli izbor zamotaka,
velikih i malih. Evo, gospoice. ednosti ree on. Sa ijte odjeu za sebe. Mo ete odbac
i ti opremu Dandvja ea, osim kad smo na putu... I, kad bi znah koliko sam platio
z a te tkanine, pomi slili biste da u Johinom Potoku ima i veih pljaka a od Jacka
Ke llsa... I, zapamtite, moje ime je sada Blight. Vi ste moja ki, ako vas netko
bude pitao. 213 Joan mu je bila toliko zahvalna za tkanine i pribor i za dopu te
nje da mo e skinuti odjeu Dandyja Dalea, da se mogla samo zadovoljno nasmije iti.
Kel ls ju je gledao uk oeno, a onda se nenadano okrenuo i oti ao. inilo se da ti
njeni mah nesvjesni postup ci na njega utjeu neobino jako, Joan se prisjeti da ju
je, n e tako davno, prisilio da se pokazuje u opremi Dandyja Dalea samo zato da
bi udo voljio nekim svojim is praznim i nakaznim banditskim sklonostima. On se m
ijenjao . Ovdje je bio jo jedan istanani znak uzmicanja zla u njemu. Dokle e to ii?
Uznemir ena srca Joan je razmi lja la o svom uplivu na tog ot-vrdlog bandita i
na onog d ivljeg mladia, Jima Clevea. Cijelo to poshjepodne, dio veeri pri svjetlu
k> gorske vatre i cijeli idui dan Joa n je ivala. Radila je marljivo. Gotovo nij
e ni podig la oi sa svog posla. Idui dan z avr ila je svoju haljinu. Imala je ukus
a i bila je vje ta. Bate Wood je pokazao najv i e zanimanja za njen rad. Gledajui
je, dopu t ao je da mu jela zagore. Tog dana bila je zavr ena priprosta koliba.
Sastojala s e od duge sobe sprijeda i m alog, odijeljenog pregratka straga. Taj
pregradak, u graen u phtku peinu goleme sti jene, bio je odreen za Joanu. Na vrati
ma koja su spa jala dvije sobe, bila je brav a s kljuem. U sobici je bila iroka k
lupa iznad koje su vi ih gunjevi. Mah etvrtasti o tvor u zidu slu io je kao prozo
r. S nekoliko s vojih stvari i s pokustvom koje joj j e kupio Kells Joan je imala
udoban ak i rask o an stan, ako se usporedi s onim na ta je tjednima bila navikl
a. Bilo je oito da ju je Kells namjeravao dr ati kao zaroblj enicu. Joan nije obr
atila veu pa nju n a 214 prozori prije nego to je pomislila da bi Jim Cleve mogao k
roz njega razgovar ati s n jom. Kells je potvrdio Joanino strahovanje rekav i jo
j da ne mo e napu t ati kolibu po svojo j volji kao to je mogla u Cabin Gulchu.
Ona mu vrati milo za drago rekav i mu da je u Cabin #ulchu obeala da nee pobjei, ah
da to obeanje sada p ovlai. To obeanje ju je m uilo. eljela je da bude iskrena s Ke
llsom. On je namrgoeno zurio u nju. Utoliko gore ako poku ate. Neu biti milostiv r
ee on. A onda, kao da se naknadno pris jetio, doda: Gulden bi mogao smatrati da n
iste dar koji treba c ijeniti!... Sjeti te se njegovih sredstava, peine i u eta!
I, tako, nagonski ili namjerno nemilosrdno, on je izabrao pravu rije da unese str
ah u Joaninu du u. 21 5 14. U svom novom stanu Joan je imala isto tako dobru zg
odu da promatra Kelisa i njeg ove ljude i da prislu kuje njihove razgovore kao t
o ju je imala i u Cabin Gulchu. A h, dok je Kells tamo bio otvoren i iskren, ovd
je je postao oprezan i tajanstven. Znala je da ljudi, pojedinano i u parovima, po
sjeuju Kellsa u ranim non im satima i da razgovaraju s njime apui tiho i ozbiljno. V
irei kroz mah prozor svoj e sobe, mogl a je vidjeti tamne, tihe prilike kako dola
ze kroz usjeklinu iza kol ibe i odlaze istim putem. Ni jedna od njih nije prolaz
ila kroz ulazna vrata koli be gdje je Ba te Wood sjedio, pu io i uvao stra u. Joa
n je mogla uti samo djehe tih povjerljivih razg ovora. Iz jednoga od njih ona raza
bra da Kells zbog nekog raz loga eli da bude zap a en u javnosti. Johin Potok je
morao saznati da je stigao ugledan i utjecajan ovje k. Joani se inilo da je to po
sljednje to bi sebi smio dop ustiti. Glasovit razbojni k u Kaliforniji, ucijenje
n u Nevadi, voa graninih bandit a u Idahou sada nastoji po stati istaknut, po tova
n i moan. Joan otkrije da, uspr kos njenoj grozi od kobne i s

mrtonosne prirode banditovog pothvata, @na ne mo e u sebi savladati zanimanje za

n jegovu sudbinu. Idueg dana Joan je nastojala nai zgodnu priliku da ka e Jimu Cl
eveu kako po to padne m rak mo e u svako doba noi doi do njena prozoria, 216 razgov
a rati i dogovarati se s njom. No, za to se nije pru ila prigoda. Na oito zado vo
lj stvo Wooda i Pearcea, Joan je nosila haljinu koju je sa ila. Oni su pokazival
i i sto tako duboko zanimanje za njenu sudbinu kao to ga je ona pokazivala za Ke
lls ovu. Wood je kimao u znak odobravanja, a Pearce joj je rekao da opet izgleda
kao prava lady. Joani je bilo udno da taj hulja Pearce, kojemu se ona ne bi usudil
a po kloniti povjerenje, sve otvorenije i zlobni je natuca o Kellsovom nit-kovlu
ku. J o udnije je bilo to je Pearce pri tome bio potpuno iskren! Kad je Jim Cleve
prv i put vidio Joan u njenoj haljini, izgledao je toliko radost an i zadovolja
n da se ona upla ila kako bi se mogao odati. Zbog toga se odmah uklo nila iz nje
gove blizine. Ubrzo nakon toga pozove je Kells da doe u veliku sobu. Imao je onaj
svoj mraan, za mi ljen izraz lica. Red Pearce i Jesse Smith stajali su mirno pok
raj n jega. Cleve je sjedio na pragu vrata, a Wood se naslonio na zid. Ima li meu
stvar ima koje sam vam kupio iega to biste mogli upotrijebiti kao veo upi ta Kel
ls Joan . Ima odgovori ona. Donesite to naredi on. I va e ir, takoer. Joan poe u s
voju sob u i vrati se s time. e ir je bio onaj isti koji je nosila kad je napust
ila Hoadl ey. Bit e dobro. Stavite to preko lica da vidim kako izgledate. Joan ud
ovolji nje govu tra enju ne shvaajui to Kells hoe. 217 elim da vas preru im, ali da
pri tome n e sakrijem va u mladost, va ljupki izgled ree o i namjesti veo. Tako!
___Sad e sigu rno svaki ovjek po eljeti da vas vidi... Stavite e i r na glavu. Joa
n ga poslu a. Tada Kells postade o triji. Poi ete u grad. Idite polako do Posljednj
eg zrnca zlat a. Poite preko ceste i vratite se natrag. Pogledajte svakog ovjeka ko
jeg sretnete i li kojeg vidite da stoji sa s trane. Nimalo se ne pla ite; Pearce
i Smith e biti odmah iza vas. Oni e vam priskoiti u pomo prije nego bi se i ta mogl
o dogoditi. Raz umijete li? Da odgovori Joan. Red Pearce se nelagodno me koljio.
Jack, ne to raz mi ljam o tome, ljudi bi joj mogli dobacivati nepristojne rijei
ree on i na-mr ti se. Ti zaepi gubicu! odgovori Kells u nagloj srd bi. Mislio sam
o tome. Nee uti ono to budu govorili... Slu ajte obrati se opet Joani uzmite vate,
' ih bilo to, i z aepite u i. Uradite to dobro. Joan ode u svoju sobu i potra i n
e to pomou ega bi mo gla izvr iti posljednji Kellsov nal og. Iz komada runom posta
vljenog sukna istrg ne nekoliko vunastih, mekanih komadia i poku a da time zaepi u
i. Tada se vrati na trag. Kells joj je ne to govorio, ah, iako je ula njegov gla
s, nije mogla razumje ti to joj je rekao. Ona odmahne glavom u zn ak da ga ne uje
. Nakon toga Kells je otpremi na njen udni zadatak. Prelazei preko praga lako se d
otakla Clevea. Sto li e on misliti o ovome? Nije mu mogla vidjeti lice. Kad je st
igla do prvih atora, n ije se 218 mogla oduprijeti elji da se osvrne. Pearce ju
je sli jedio na udaljen osti od nepu nih dvadeset jardi. Smith je slijedio Pearc
ea. Joan je bila radozna la. Nasluivala je da Kells hoe da ona skrene pa nju na se
be, ah nije mogla shvatit i za to. Bilo je znaajno to nije htio dopustiti da joj
se nanese ikakvo poni enje dok obavlja tu taja nstvenu misiju. ' Joan je pre la
dobar dio puta u smjeru Do posljednjeg zrnca zlata, a da nitko nije obratio pa nju
na nju. A onda joj jedan Meksikanac, pokazujui bijele zube i sijeva jui crnim oima
, dobaci ne to to ona nije ni ula ni razumjela. Neki mladi rudari su je gledali r
adoznalo, neki od njih su joj ne to govorih. Srela je svakojake ljude od kojih j
e veina prolazila oito ne pr imjeujui je. Vladala se doslovce prema Kellsovu n

alogu. Ah kad je do la do niza krama, pred kojima su bazali izgrednici i kavgad i

je z lobnih oiju, morala je prekr iti Kellsova uputstva ih barem jedno od njih.
H odala j e sve br e. To njenu zadau nije olak alo. Sto je dalje odmicala, ljudi
su postajali s ve drskiji. Je li mogue da joj je Kells elio prirediti tu neugodno
st ? Joan nije mo gla ni ta uti, stoga nije imala pojma to ti ljudi hoe. Meutim, nj
iho vi pogledi sigurno ne bi bih ugodni ni jednoj djevojci. Joan je osjetila pot
rebu da potri i morala je prisiljavati samu sebe da hoda kao da ni ta ne primjeuje
. Je dan ustrajan momak i a o je uz nju nekoliko koraka. Joan nije bila tohko na
ivna da ne shvati da ti napa snici nastoje da se sprijatelje s njome. I ona odlui
da k ad se vrati Kellsu ka e on o to zaslu uje. Podno bara Do posljednjeg zrnca
zlata o na pree na drugu stranu ceste i uputi se nat rag u 219 smjeru Kellsove kol
ibe. Is pred tog kockarskog pakla muvale su se skupine ljudi: neki su stajali, a
drugi u lazili i izlazili. Jedan visok ovjek u crnom izdvoji se iz jedne grupe i
uputi pr ema njoj kao da joj eli presjei put. Imao je na sebi dug crni kaput, ir
oku, u vor vezanu crnu kravatu i crni sombrero. Oi u mu bile sitne, o t re, crne k
ao i njego vo crno odijelo. Na rukama je imao rukavice i, usporeen s ost alima, i
zgledao je besprijekorno. Ne to je rekao Joani i nastavio hodati uz nju. O na je
gledala na prijed, upla ena i sa eljom da potri. On ju je uporno pratio i oito n
eprestano ne to govorio. Joan je ula samo nejasno bru-janje njegovih rijei. Tada j
e on uhvati za ruku, nje no ali previ e intimno. Joan mu se istrgne i po uri. He
j, ti! Pusti tu djevojku na miru! To mora da je netko zaurlao jer je Joan jasno
razabrala sv aku rije. Prepoznala je glas Reda Pe-arcea i okrenula se da pogleda.
Pearce je bi o ve stigao kockara i d va ovjeka su prilazila jedan drugome. Joan n
ehotino stade. to bi se moglo dogoditi? Kockar je ne to govorio Pearceu. Sudei po
njegovim kretn jama, on se ispriavao. Ali, Pearce je bio vrlo ljutit. Rei u njenom
ocu! prodorno v ikne. Joan nije vi e ekala. Gotovo je trala. Moglo bi doi do tunjave
. Je h to bila K ellsova namjera? Ali, kakva god bila njegova namj era, izvrgao
je Joan poni avaj uim uvredama. Bila je srdita, a pri tom je mislila da nee biti n
aodmet ako se poka e takvom. Kells je ne smije koristiti za svoje sramot ne sple
tke. Po urila se d alje i kad je ugle-ugledala kolibu, Pearce i Smith su je, na
njeno veliko iznenae nje, bili gotovo sustigli. Jim- Cleve 220 je sjedio tamo gdj
e ga je ostavila. Ke lls se etao pred kohbom. Nain na koji je kor aao tamo-amo gov
orio je o nemiru s ko jim je oekivao njen povratak. Incident je za njega znaio mno
go vi e nego to je Joa n mogla dokuiti. Ona izvadi zapu- ae iz u iju i osje i prav
o olak anje. A onda, st igav i do kolibe, strgne veo i stane pred Kellsa. Vrlo p
lemenito od vas! ree ona bijesno osjeajui kako joj plamen gnjeva zahvaa obraze . Da
sam mogla naslutiti to n amjeravate, ne biste me natjerali!... Imala sam povj er
enja u vas, a vi ste me p oslali na neki va sramotni zadatak. Vi niste d entlmen
! Joan je shvatila da je t o to ka e, a posebno posljednja reenica, besmislica. A
li, to je imalo izvanredan uinak na Kellsa. Lice mu se zacrveni. Ne to je zaustio
, ali mu je oito ponestalo r ijei. Svaki Joanin in ili rije, kojom je tra ila nu no
po tovanje, u su djelovali na tog bandita! Uputi se prema njoj, ali ona s preziro
m proe mimo n jega i ode u sv oju sobu. ula ga je kako proklinje Pearcea, oito kriv
ei njega za sve to ju je moglo razgnjeviti. Ali, ti si elio da je uvrijede estoko
je prosvjedovao Pearce. Praz noglave! prodera se Kells. Htio sam samo da joj nek
i mu karac pristupi dovoljno b lizu, kako bih se mogao zakleti da joj je nanio u
vredu. A ti si dopustio da do i vi pravu uvredu!... Za to?! Pearce, sad bih moga
o pucati u tebe! Pucati! okosi se Pearce. Izvr avao sam nalog onako kako sam ga
shvatio... I rei u ti otvoreno: k ad god se dogodi ne to to se tie te djevojke, ti
izgubi glavu. Eto, to je to, pa bilo ti 221 po volji ili ne bilo! To sam rekao p
rije nego to si se posvadio zbog djevojke, a to ka em i sada! Kroz otvorena vrat
a Joan je vidjela Clevea kako st aje izmeu dva srdita ovjeka. Ne, to je bilo nepot
rebno, jer je alac Pearcove tvrdn je primirio Kellsa. Izmijeni e jo

nekoliko rijei, preprostih za Joanine u i, a onda sva trojica, praena Smithom, odo
e u grad. Joan izie da pogleda za njima. Bate Wood je sjedio pred kolibom i pu i
o. Moram vam rei, gospoice ree on Joan da ja nikad ne bih izveo taj podli trik. Ov
o je najneugodniji logor koji sam ikad vidio. Hou rei za ene! A jo nisu poeli radit
i revo lveri, jo nije poela otimaina zlata. Za to je Kells htio da me mu karci uvr
i jede? upita Joan. Eh, on tra i opravdanje za veliku gu vu. Gu vu? Sigurno odgo
vo ri Wood suho. Ah, za to? Da bi mogao stupiti na pozornicu odvrati Wood izmiui i
zra vnom odgovoru. To je veoma udno ree Joan. Ja mishm da je sve oko gospodina Kel
lsa u dno u posljednje vrijeme. Red Pearce je imao pravo. Kells e se zbog vas odvo
jiti od bande! to mislite time rei? Pa, on e poi na jednu stranu, a banda na drugu.
Za t o? upita Joan ozbiljno. Gospoice Joan, ima mnogo razloga za to. Prvo, on je
onako postupao s Hallowayom i Bai-leyom ne zbog toga to je vas htio za tititi,
nego s amo zato da ostane sam s va ma. Svi smo mi bih 222 dovoljno pametni da vi
dimo ka ko ste vi pucah u njega i da niste njegova ena. I ot ad promatramo kako
postupno gubi ivce. Organizirao je svoju Legiju i smislio plan zbog koga e Johin
Potok po tei krvlju. Ah, on se jo grevito dr i vas... I zbog svega t oga gubi svoj
u vlast n ad bandom. Prije ih kasnije sasvim e je izgubiti. Imam li ja ijednog pr
ijatelja m eu vama? upita Joan. Mislim da imate. Jeste h mi vi prijatelj, Bate Wo
od? nastavi ona znati eljno. Prosjedi stari bandit izvadi lulu iz usta i pogleda
je svojim krvlju podlivenim oima. Sigurno da jesam. Ja u vas potajno izvesti odav
le ako elit e otii. Zabost u no u Kells a ako mi to ka ete. Oh, ne, ja se bojim bj
e ati i... n e trebate Kellsu nanijeti nikakvo zlo. Na koncu, on je dobar prema
meni. Dobar p rema vama!... Uza sve to to vas dr i zarobljenu, to bi uinio samo I
ndijanac? U za sve to to je dao nalog da vas uvam, da vas dr im pod kljuem? Woodov
gnjev i gaenje nisu bih nimalo la ni. Pa ipak, Joan je znala da mu ne smije pokl
oniti vi e pov jerenja nego Pearceu i ostalima. Njihova sirova uzbuenja bi se iz
mijenila im bi K ellsova vlast nad njom pripala njima. No, Joan je palo na pamet
d a bi Woodovo p rijateljstvo mogla na neki nain iskoristiti. I tako, ja bih mora
la biti zatvorena ? Da. I ni sa kim ne bih smjela razgovarati? 223 E, imate mene
, kad vam se proht ije. Znam da to nee biti posebno veselo, ah ja vam mogu ispriat
i cijelu hrpu pripo vijesti. A kad Kells nije bhzu, i budete h dovolj no oprezni
da me on ne zatekne , mo ete raditi to vas je volja. Hvala, Bate, vi ete mi jo p
ostati dragi odgovori Joan iskreno i onda se vrati u sv oju sobu. Trebala je jo
ne to sa iti i dok je radila, razmi ljala je, tako da su sati p rolazili brzo. K
ad je svjetlo postalo toliko slabo da vi e nije mogla siti, ona od lo i rad i st
ane do prozoria promatr ajui zalazak sunca. Ispred kohbe se zau e prigu eni g asovi
mu karaca. Vjerojatno su se vratili Kells i njegovi ljudi. Joan se uvjeri u to k
ad je ula zvonke udarce Woodove sjekire. Iznenada jedan predmet, tamniji od stije
ne, privue Joanin pogle d. Neki mu karac je sjedio bhzu usjekhne u stijeni. Ona p
repozna Jima Clevea. Up ro je pogled u mali prozor, prema njoj. Joan povjerova d
a je tamo sjeo ba zato. Uvjeriv i se da nema ni koga tko bi je mogao vidjeti, on
a pru i ruku i mahne mu. Jim joj dade oprezan, ah zamjetljiv znak da je opazio n
jenu kretnju i gotovo od mah ustane i ode. Joan sa zadovoljstvom utvrdi da se Ji
mova ideja o vezi s njome podudara s njenom idejom. Bila je sigurna da e te noi ra
zgovarati s njime, pa zad rhta od uzbuenja. Tajnovito

st i opasnost davali su tom oekivanju neku neobinu dra est i slast, neku ugodnu bo
ja zan. Doista, ona se nije odazivala samo ljubavi, nego i smionosti, prkosu i
m nog im jo divljijim, bezimenim nagonima izniklim iz svega to ju je okru ivalo.
U brzo je Bate Wood pozove na veeru. Pearce, Smith i Cleve upravo su sjedali za
st ol. Kells kao 224 da je bio bolestan. Njegovo lice bilo je bhjedo i znojno, ud
no zasjenjeno, kao da se ispod bijele ko e nalazi neka tamna podloga. Joan ga ni
kad nije vidjela takvog , pa ustuknu kao da je u njemu otkrila jo jednu neugodnu
st ranu. Pearce i Smith s u se vladah prirodno, jeli su s tekom i razgovarah o
kopa nju zlata. Cleve se nij e pona ao kao obino, ali Joan nije mogla dokuiti otku
da ta razlika. Po urila je s veero m i vratila se u svoju sobu. Vani je ve bio mra
k. Jo an legne na krevet da slu a i eka. inilo joj se da je pro lo mno go vremena
prije nego to je ula da su ljudi izi li. Po sve udaljenijem batu njihovih koraka
znala je da su oti li u grad. Zatim se ulo tropotanje tava i lonaca. To je B ate
Wood p rkosno prao sue. On je voho kuhati, ah je mrzio i enje i pranje nakon jela.
Tada Jo an ustane i stane pred prozor. Mogla je vidjeti samo tamnu stijenu nadni
jetu na d kolibom i zvijezde iznad nje. Nije morala dugo ekati. Na zvuk mekih, g
otovo neuj nih koraka njeno srce zakuca ivlj e. Ona proturi glavu kroz prozor i u
tom asu je dan tamni lik iskrsne u sjeni. Nij e ga mogla raspoznati, ah je bila
sigurna da je to Cleve. Joan pro ape on tiho. Jim odgovori ona jednako tiho i rad
osno. On se primakne bli e, tako da ga je njena ruka ispru ena kroz prozor mogla
dotai. Ta r uka sama sklizne preko njenih ramena, p a oko vrata. Sad mu je ve ras
poznavala li ce. Njegove usne dotako e njene, a ona zat vori oi prepu tajui se pol
jupcu. Koliko nade, kohko snage u tom susretu njihovih usa na! 15 Crna legija 22
5 Oh, Jim, ka ko se radujem to si blizu, to te mogu dotaknuti pro ape ona. Da h m
e jo uvijek vo li ? upita on eljno. Jo uvijek? Vi e, jo vi e! Reci mi onda. Jim,
ja te volim! U sne im se ponovo spoji e. On svoje odmakne prvi. H&t Najdra a, z
a to nisi prista la da pobjegnemo prije nego to smo stigli u ovaj logor? Oh, Jim
, rekla sam ti. B ojala sam se. Uhvatili bi nas. I Gulden. Ovdje neemo nikad imat
i tako povoljne pr ilike. Kells je odluio da te budno uva. uo s am njegov nalog. On
se izmijenio. Post ao je prepreden i nepopustljiv. A rudari u ovom Johinom Poto
ku! Ta vi e bih se b ojao povjeriti njima nego ljudima kao to su W ood i Pearce.
Sasvim su poludjeli. Poludjeh za zlatom! Da vapi za pomo od koje ti ovisi ivot,
ne bi te uli. A da te i uju, ne bi ti vjerovah. Ovaj logor je nastao pr eko noi. On
nije nalik ni na jed no mjesto za koje sam uo. To nije ljudsko naselje. To je ne
to tako udno, tako... Oh, ne znam to da ka em. Mislim da sam htio rei kako lj udi
kad se namjere na veh ko nalazi te zlata, postaju nalik na kojote kad navale na
strvinu. Nikakvih obzi ra, nikakve samilosti! I ja se bojim, Jim! Kamo sree da s
am imala hrabrosti pobjei kad smo bih u Cabin Gu lchu. Ah, ne gubi hrabrost i nad
u, ne, ni jednog trenutk a! Mi mo emo umai. Moramo p lanirati i ekati. Ustanovi gd
je smo, kohko smo daleko od Ho-adleya, to mo emo oekivat i, da li mo emo sa sigur
no u raunati na bilo koga u ovom logoru. 226 Sa sigurno u! Mislim da od danas ne mo
emo pro ape on uvjereno. Za to? to se dogodilo? upita ona nestrpljivo. Joan, da
li si se ve domislila za t o te je Kells slao samu u grad? Ne. Slu aj... Izi ao s
am danas s Kellsom, Smi-th om i Pearceom. Odjurih su ravno u Do posl jednjeg zrnc
a zlata. Pred zgradom je bil a velika gomila ljudi. Pearce je po ao ravn o prema
nekom ovjeku, sudei po odijelu , kockaru, i viknuo glasno: Ovo je taj ovjek!.. . Kock
ar se upla io, problijedio i posegnuo za revolverom. Ali, Kells je pucao prv i!.
.. Kockar je pao mrtav, bez i jedne rijei. Nastala je velika buka, a zatim gro

bna ti ina. Kells je stajao dr ei u ruci revolver, koji se jo dimio. Nikad nisam
vidio ovjeka toliko hladnokrvna i tako vje ta. Tada se obratio gomili: Ovaj kockar
je nan io? uvredu mojoj keri! Moji ljudi su ga vidjeli. Zovem se Bhght. Do ao sa
m da kupim parcele zlatnog polja. elim vam rei ovo: Johin Potok ima zlata u izob
i lju. Ah log oru su potrebni najbolji graani koji e upravljati njime, tako da sva
ka djevojka mo e biti sigurna na nhcL Mogu ti rei, Joan, da je to bila sjajna obma
na nastavi Jim uzbueno. I uspjela je. Kellsa su ispratili klicanjem. Htio je da o
st avi dojam po tene i uva ene linosti. & j e postigao. Koliko sam ja mogao vidje
ti, meu prisutnima nije bilo ni jednog ovjeka koji mu se nije divio. Vidio sam kak
o m rtvog kockara udaraju nogama. Jim bez daha pro ape Joan on ga je ubio samo zb
og t oga! 227 Samo zbog toga, krvavi avo! Ali ipak, za to? Oh, to je bilo promi l
jeno ubistvo. Ne, ravnopravna borba. Kells je dopustio kockaru da potegne revolv
er. T o moram r ei u Kellsov prilog. To ni ta ne mijenja na stvari. Bila sam zabo
ravila kakva je on nakazna neman. Joan, njegov motiv je jasan. U ovom logoru se
jo nij e poela prolijevati krv. Vijes t o dana njem ubojstvu ra irit e se brzo. Pa
nja sv ih bit e usredotoena na tog kupca parc ela, Blighta. Njegov in im se ini isp
ravnim, kao djelo po tena ovjeka koji titi svoju ker. On e zadobiti simpatije svih.
Zatim, on je govorio kao bogat i astan ovjek. Ubr zo e meu sve brojnijim iteljstvom
ovog na selja predstavljati uva enog graanina. Taj sv oj polo aj e vje to koristi
ti. Dotle e potajno otimati zlato od rudara. Nitko nee posum njati u njega. Njegov
mrani pla n je velik. Jim, da li bismo trebah nekome rei? pro ape Joan dr ui. Mislio
sam o tom e. Nekako se i sam osjeam krivim. Ah kome, zaboga, mo emo to rei? Ni u
koga ne mo emo imati povjerenja... Zapamti, ti si zarobljenik, a mene bi mogli s
matrati za bandita, jednim iz Crne legije. Kako da se izvuemo odavde i kako da s
pasimo svoj e ivote? To je ono to me mui. Ne to mi govori da emo se izvui, samo ako
ne pogrije imo u smi ljanju. Jim, ja moram bit i zatvorena ovdje i ne mogu ni t
a uiniti nego ekati. Ti mora dolaziti svake veeri... H oe li? 228 Umjesto odgovora o
n je opet po ljubi. jgg| Jim, to e raditi u meuvremenu? upita ona zabrinuto. Uzet u
jednu parcel u i kopat u zlato. To sam danas rekao Kellsu. Bio je ushien. Ka e da
se bojao da n jegovi ljudi nee htjeti raditi na tom dijelu njegova plana. Te ko
j e kopati zlat o. Lako ga je otimati. Ali, ja u iskopati rov velik kao brijeg!..
. N ee h to biti veselo ako se namjerim na bogato nalazi te? Jim, tebe hvata zlat
na groznica. Joa n, ako se dogodi da naiem na zlatnu ilu, mnogi su je prona li, h
oe h se udati za m e ne? Nje nost, boja ljivost i e nja u Cleveovu glasu govorih s
u Joani kao nikad prije kohko se on nada, kohko strahuje i oajava. Ona ga pomiluj
e po licu i od elj e da mu nadok nadi sve to mu je uinila na ao srce joj se ispun
i hrabro u, nje no u, ushienjem i spremn u se potpuno preda. Jim, udat u se za tebe,
na ao ti zlato ih ne pro ape ona. Na trenutak prepusti e se bla enstvu potpunog
zaborava. Cleve se otrgne prvi i ode b ez rijei, a Joan se nagne na prozor gledaj
ui kako njegova sjen a i ezava u mraku. U oim a su joj bile suze, a u grudima bol.
Od tog dana Joan je ivjela u osami svoje male sobe. Kells je tako htio, a Joan j
e mislila da e biti b olje ako se neko vrijeme ne koristi ponudama Batea Wooda. J
el o joj je donosio W ood koji je bio odreen da otvara i zatvara njena vrata, ali
on nije nikad okrenuo klju u bravi. 229 Iako je Joan bila uznik, dani i noi su jo
j prolazili brzo. Kell s je uvijek bio budan do kasno u no, a spavao je do polovi
ne jutra. Postala m u j e navika da vidi Joanu svaki dan oko podne. Kad bi u ao
u njenu sobu, obino je b io mraan, odbojan, umoran i hladan. Oito je dolazio da bi
se rasteretio briga dana . Ostavljao ih je iza sebe i nikad nije progovorio ni j
edne rijei o Johinom Poto k

u, o zlatu i Crnoj legiji. Uvijek je poinjao razgovor pitajui je kako je, to bi mo

g ao uiniti za nju, to bi joj mogao donijeli. Joan je zazirala od Kell-sa kad je
bio odsutan, ah taj osjeaj nije imala kad bi bio s njom. Razlog mora da je bio u
tom e to je o njemu razmi ljala kao banditu, pamtila sve njegove zle strane, a
k ad je b io bhzu, tra ila je u njemu ono to bi moglo biti dobro i ljudsko. Ne z
ab oravljajui n ikad svoj utjecaj na Kellsa, ona je bila dru tvena, vesela i srdan
a k ohko joj je go d to bilo mogue. Pod utjecajem njenih ari on bi se polako mijen
jao, a kad bi ga na pustila sumorna poti tenost i mrana napetost, postajao je uis
tinu drugi ovjek. Tada bi iskreno rekao Joani da mu je slika istinske ljubavi, ko
ju m u je pokazala u Ca bin Gulchu, neprestano pred oima. Ti poljupci su ga preob
razil i, oni mu ne daju m ira. Ako ne bude mogao opet dobiti takve poljupce od J
oan po njenoj slobodnoj vo lji, onda on ne treba nikakve druge Usne ni jedne dru
ge ene nee nikad taknuti njeg ove. I s ozbiljno u nemilog i udljivog izopenika moho
je Jo an da mu pokloni ljubav. A Joan je mogla samo tu no odmahivati glavom gov
orei mu da ga ali i da je, to god vi e v jeruje da je on uistinu voli, sve sigurn
ija da e joj dati slobodu. On bi to stras tveno od230 bijao govorei da je on mora
dr ati kod sebe, da bi je promatrao kao svoje blago, da bi sanjario i nadao se d
a e ga o na ipak jednog dana zavoljeti. Zene katkada zavo le gospodare koji ih dr
e zarob ljene, govorio bi on. A ako ona njega zavoli, on e j e odvesti u Austral
iju, u da leke zemlje. Ali, najvi e ju je molio da mu opet poka e t o to znai bit
i voljen o d dobre i estite ene. Joan, koja je znala da sva njena mo sad a le i u
njenoj ne-o svojivosti, hinila je kolebljivu nevoljkost, dok je uistinu sv ako p
redavanje sm atrala nemoguim. Okrijepljen njenom blizinom, napu tao bi je u nek o
j vrsti trans a, s bla enim i istovremeno prezrivim osmijehom, kao da se nadao d
a e se njenom p omoi preobraziti njegova du a, a u svjetlu toga kao da mu je vlast
nad njegovom L egijom bila ni tavna ispraznost. Poslije podne bi odlazio u grad
da ojaa dru tvo koje je stvorio, da kupuje parcele i da se kocka. Kad bi se vrat
io, Joan je, vir ei kroz otvore izmeu dasaka, uvijek m ogla pogoditi da li se kock
ao i da h je dobi o ili izgubio. Veerima je naje e ostajao u kolibi, koja je, nakon
to bi pao mrak, p ostajala mjesto ta janstvenih i potajnih djelatnosti. lanovi n
jegove Legije posjei vah su ga, naje e pojed inano, nikad vi e od dvojice. Joan ih j
e ula kako se zavlae k roz sakriveni otvor na s tra njoj strani kolibe, ula je njih
ove tihe glasove, ali je rijetko kad mogla razab rati to govore. ula je kad su ti
noni gosti, uljajui se , odlazili. Kad bi Kells upali o svjetiljke, Joan je mogla
vidjeti ljude. Da li je taj mrani ovjek upalih oiju bio Kells? Vidjela ga je kako
od prido hce uzima mal e vreice od jelenje ko e pune zlatne pra ine i kako ih sak
riva ispod po231 da. A onda bi koraao po sobi na svoj stari, poznati nain, kao tig
ar u kavezu. Kasn ije, kad bi dolazili Wood, Pearce, Smith i Cleve, koji su redo
m uvah stra u i odlaz il i u logor, njegovo raspolo enje bi se izmijenilo. Kad bi
se svi okupili, Kells b i s njima zaigrao' prijateljsku igru, kockajui se za mal
e uloge. Premda je bio s t rastveni kockar, nije dopu tao igru za velike svote.
Iz njihovih razgovora Joa n je razabrala da je u gradu igrao za vrlo velike ulog
e s kockarima i rudarima, obino uvijek s istim rezultatom, gubei. Ipak, katkada bi
dobio i tada bi kliktao o d ve selja priajui s ushitom o svojoj lukavoj igri. Jim
Cleve je imao le aj u zakl onjenom kuti u udubine u strmoj stijeni iza kohbe. Ke
lls se suglasio s time, jer se to uklapalo u njegov sistem stra arenja i izvianj
a. A Cleve je bio sretan, je r mu je taj dogovor ostavljao punu slobodu za njego
ve n one sastanke s Joanom. Le aj mu je bio ispod samog prozoria i, ako je bila bud
na, mog la je kleei na krevetu gledati van, a ako bi sluajno zaspala, on je mogao p
roturiti kakav tapi kroz prozo r i probuditi je. Joan je ivjela za te kradomine sa
stanke, a k ad Jim ne bi mogao doi do kasno u no, ona ga je ekala irom otvorenih oij
u i oslu kujui jegove korake. O sim toga, sve dok se Kells micao po svojoj sobi,
ona je ostajala budna, da bi ga uhodila. Iz nikakvog posebnog razloga Jim Cleve
je oti ao da kopa zlato u jedno m udaljenom dijelu gudure. Ve prvi dan je nai ao
na zlato. Vi e zbog razgla avanj a nego zbog bilo k ojeg drugog razloga, Kells j
e poslao svoje ljude da ograde vei broj parcela bhzu Cleveove parcele i da ih kup
e. Tako su oni imah svoje vlastit o malo zlatno polje

. 232 Svi su nailazili na zlatnu pra inu, ah Cleve je bio jedini kome se nasmije
ila bo ica sree. Kao to je bio sretan u kartama, tako je bio sretan i u tra enju
zlata. Njegova parcela se bogato isplaivala. Kells je pro irio vijest i u taj di
o gudure nahru-pi e mnogi kopai. Joan i Jim sastajali su se svake noi i svaki nov
i susret bio im je sve slai. Jim j e postao rtva zlatne groznice. Ali, imajui Joan
u koja ga je otre njavala, nije izgub io glavu. Ako se kockao, inio je to da bi v
j erno igrao svoju ulogu. Gradio se da pije, ah nije pio. Svoju dobru sreu smatra
o je i Joaninom sreom. Vjerovao je da e a ko nae vehke koliine zlata moi kupiti slobo
du svoje dragane. Tvrdio je da Kells ea za zlatom i da e za zlato uiniti sve. Joan
ga je pu tala da govori, a onda bi ga nagov arala i savjetovala kako se treba po
na ati. Ona je planirala za njega, mislila za njega. Nagovorila ga je da sakrije
v ei dio zlatne pra ine i da razglasi kako ne nos i pojas sa zlatom. Sve vi e se
bo jala da e Jimovi uspjesi raspiriti u njemu strasti tetne po hladnu i obaz-riv
u po htiku ekanja kojom je trebalo nadmudriti Kellsa. ini lo se da je Jim, to je v
i e z lata sti-cao, postajao sve strastveniji, sve vi e je elio Joanu, sve vi e
je mrz io Kellsa. Zlato mu je u lo u krv i Joanin zadatak je bio da ga odr i raz
boritim . Prirodno, ona je postizala vi e prepu tajui se Jimovim zagrljajima i po
ljupcima nego ikakvim izravnim savjetima. Njena ljubav je najuspje nije obuzd av
ala Jima . Jedne noi, im su im se ruke dotakle, Joan je znala da je Jim jako uzbuen
i uznemi re n. 233 Joan pro ape on drhtavim glasom uvrstio sam Kellsovo povjerenj
e! Oh, ima o sam sreu! Reci mi! pro ape Joan naginjui se da ga bolje uje. Bilo je to
rano veeras u baru Do posljednjeg zrnca. Svratio sam tamo kao obino. Kell s je opet
igrao faro s onim kockarom kojeg nazivaju Flash. Taj nepo teni igra dobiv ao je
mnogo Kells ovog zlata. Neki iz bande bili su tamo. Pe-arce, Blicky, Handy Ohver
i, naravno, Gulden. Ali, svaki se dr ao za sebe. Kells je gubio i bio ljutit ,
ah i neustra iv. Najednom je uhvatio Flasha kako vara i razbjesnio se. Ljudi iz
bande i svi ostali su se samo zgledali. Ja sam oekivao, a to su oekivali i ostali,
da e potegnu ti revolver. Ah, udno je kako kockanje utjee na njega! Samo je opsova
o Flasha, naz vao ga pravim imenom. Ti zna da je to za profesionalnog kockara u
mje stu kao to je Johin Potok, ravno smrti. I zato je Flash potegao na Kellsa sv
oj kr atki pi tolj koji je imao u rukavu kaputa. Mogao je ubiti Kellsa, koji nij
e imao n ikakv ih izgleda da se izvue. Ali, Flash, imajui prednost, pone govoriti d
a bi uvjer io g omilu u svoje po tenje. I tu je pogrije io. Skoio sam i izbio mu
pi tolj iz ruke. P i tolj je opalio i opr io mi zape e. A onda sam dobro lupio go
spodina Flasha, tako da n ije mogao ustati... Kells je pozvao prisutne i pokazao
im karte koje s u jo uvijek le ale na stolu. Tako je dokazao ono to su svi odav
na nagaali. Tada s e Kells okrene meni. Nikad neu zaboraviti kako je izgledao. Ree
mi: Mladiu, on me ht io ubiti. Nisa m ni pomislio na svoj revolver. Ah, ubit u ga im
ga prvi put sretne m... Ljudi su m i spasili ivot vi e no jednom. I to nikad ni
sam zaboravio. Dosad si bio ravan meni, a sad si mrvu vi i. |B Da li je to bilo p
o teno od tebe? upit a Joan. Da. Flash je varalica. Ja bih radije bio ban- -dit.
.. Osim toga, sve je u ljubav i po teno! Mislio sam na tebe dok sam spa avao Kel
lsa. Flash e te progon iti ree Joan sa strahom. Vjerojatno. A ako me nae, morat u bi
ti brz. Ah, Kells e ga istjerati iz logora ih u biti. Ka em ti, Kells je postao n
ajugledniji ovjek u Job inom Potoku. Govori se o ne kim uredima, gradonaelniku i o
stalom, i ako rudari ba r naas zaborave na zlato, iza brat e Kellsa. No, ostala sv
jetina, sve te pijavice koje ive od krvi rudara, ne ele nikakove vlasti u Johani
nom Potoku. Jedne noi Cle ve je u ozbiljnom i tmurnom tonu govorio Joani o Crnoj
legiji i njen oj tajanstv enoj djelatnosti. Ime je* postalo uveno, nitko nije zna
o kako, a Johin Potok vi e ne spava mirno. Prialo se da se Legija sastoji od udnih
i tajnih grupa n epoznati h bandita i drumskih razbojnika, koji su do li iz div
ljeg besputnog predje la, n azvanog granicom. Sirile su se glasine da je voa Legi
je ovjek lukave i okrutn e na ravi. Legija dje-luje po cijeloj zemlji istovremeno
i mora da je sastavljena

od brojnih malih bandi, koje je nemogue otkriti, jer njihove rtve ne ostaju ive,
d a bi mogle rei tko ih je opljakao! Bande rade oprezno i samo nou. Ne bave se mali
m kraama. Legija ima nepogre ive obavijesti o posjednicima velikih koliina zlatne
pra in e. Dva kopaa koji su nosili pedeset funti zlata bili su ubijeni na putu z
a Bannac k. Rudar po imenu Black, koji otpremu 235 234 svog zlata nije htio povj
e riti dili ansi i koji je, usprkos savjetima, napustio Jo hin Potok, nikad vi e
n ije vien. etiri druga rudara, za koje se znalo da u svojim po jasevima nose pri
line koliine zlata, bili su opljakani i ubijeni jedne noi kad su se vraali u svoje ko
lib e. Jo jedan rudar naen je mrtav u krevetu. Dok je spavao, razb ojnici su se d
o ul jali do njegovog atora, rasporili platno, ubili ga i umakli s poj asom u ko
me je nosio zlato. Na Johin Potok svalili su se dani nevolje i krvi. Grozni i ne
umolj ivi ljudi pomi je ali su se meu rudare. Danju se bave po tenim radom, ispit
uju tk o ima zlata, a nou u bijaju i pljakaju. Logor nikada nije bio jedinstven, a
li ova stra na zbilja je onem oguila svako udru ivanje. Svaki ovjek, ili svaka mal
a grupa ljudi sumnjii ostale, uva ih se, uhodan i ne spava po cijele noi. Ali, pljak
e se na stavljaju, po jedna svaki h nekoliko dana i svaka bez ikakva traga, jer
mrtvi ne govore. I tako je u Johinom Potoku zavladao zakon divljine koji se nije
mogao u sporediti ni sa najstra nijim danima etrdeset devete i pedeset prve. Lju
di su pom ahnitali od posjedovanja zlata i pohlepe za njim i bili su izbezumljen
i tajnom i smrtonosno m djelatno u Crne legije. Po uda za zlatom raala je po udu z
a krvlju. iteljstvo Johinog P otoka raslo je dnevno dolaskom svakovrsnih tragala
ca za zlat om, a s njima su se ukorak mno ila i svakojaka mrana djela. S nepovjer
enjem je do la sumnja, a sa sumnjom strah. Strah je raao mr nju, a sve skupa, u v
e izopaenim d u ama ljudi, pretvaralo se u pakao. Najprimitivnije ljudske strasti
zavladale su ljudima. Operacije Crne leg ije blijed jele su pred djelima poinjeni
m u koc236 k arskim jazbinama, u krmama, na ulicama, u po bijela dana. Ljudi su s
e obraunavali bez ikako-vih posebnih pobuda. Ljudi su ubijani za karta kim stolov
ima, i igra j e nastavljena, ubijani su u plesnim dvoranama i, dok su ih jo odvl
aili, ples je n as tavljan preko svje ih tragova njihove krvi. A trka za zlatom s
e nastavljala, bjeso munije nego ikad i nalazi ta su bila sve vea i bogatija. Cije
na zlatu je ras la, a vr ijednost robe dostigla je visinu koju je bilo te ko i z
amisliti. Bilo j e to vrijem e u koje su najgore strane ljudske prirode stupile
na elo, urlale od gladi za zla tom, bljuvale vatru, prolijevale krv. Bilo je to v
rijeme kad su se horde ljudi s vih klasa i narodnosti, svih ivotnih dobi i svih
znaaja okupili na polju gdje su s e motivi, ambicije i uzdanja stapali u pomahnit
ali nagon za zlat om. Bilo je to v rijeme gore od srednjovjekovne inkvizicije, v
rijeme koje je opu sto ilo ljudske du e otev i im onu divnu i plemenitu znaajku k
oja se mo e vidjeti kod brodolomaca i onih b eznadno izgubljenih u ledenim prost
ranstvima Sjevera, kad divlja tvo ne pobjeuje pl emenitost i dobrotu. Bili je to v
rijeme kad se svije t obogatio utim blagom, ali ka d je sila bila zakon, kad su
ljudi bili bespomoni, a smrt se neobuzdano epirila. S unce je izlazilo zlatno, a
zalazilo crveno. Bil o je to doba zlata. Jednog kasnog poslijepodneva, dok je ma
tajui i dremuckajui ub ijala vrijeme, Joanu j e prenuo bat izama i uzbueni glasovi
ljudi. Ona brzo poe do otvora na zidu i ugleda Bate Wooda kako rukama pokazuje ne
to Kellsu koji je sta jao okrenut vratima. Red Pearce zadihan i u agrenih oiju u
tri u kolibu. Joan je po mislila da e on povikati da je Kells otkriven. 237 Keils,
jesi li uo? upita On sopui . Ne tako glasno, ti... ! odgovori Kells hladno. i Moje
ime je Blight... Tko je t o do a o s tobom? m Samo Jesse i jo neki od bande. Nis
am ih mogao otjerati. Ali, ne treba se niega bo jati. Sto se dogodilo? Sto to mo
e biti to ja nisam uo? Logo r je potpuno poludio... Jim Cleve je na ao najvei koma
d zlata koji je ikad isko p an u Idahou!... Trideset funti! Kells od silnog zapr
epa tenja najprije pocrveni, a onda poblijedi. Dobro za Jima!

zaurla on zvonko. Te ko da bi se vi e odu evio da je sam na ao zlato. Jesse Smit

h ue te kim koracima, a za njim nahrupi gomila ostahh bandita. Kad je ugl edala
G uldena, Joan spopadne stari panini strah. Ovaj put div nije bio spor ni ra vnod
u an. Velike oi su mu se arile. Njegova pojava je u Joani ponovo probudila onaj o
dv ratni osjeaj o prisutnosti sna ne ivotinje. S njim su bih neki od njegovih pri
jat elja. Od ostahh do li su Blicky, Handy Ohver i Chick Wilhams. Cijela grupa p
ods jeal a je na opor vukova spremnih da navale na rtvu. Pa ipak, svaki od njih, i
zuze v Gul dena, imao je onaj upadljivi izgled pobjedonosnog ushita. Gdje je Jim
? upi ta Kells. Dolazi odgovori Pearce. Ljudi ga zadr avaju. Njegov nalaz obusta
vio je kopanje na' cijelom polju. Sto ti misli o tome, Kells? Vijest se pro iril
a kao dim na vjetru. Svaki rudar na polju je do ao samo da vidi tu neobinu grudu
zlata. Mo da i ne elim da je vidim! uzvikne Kells. Trideset funti! Jednom sam uo
za gru du 238 te ku ezdeset funti, ali je nikad nisam vidio. Ne mo e vjerovati d
ok ne v idi . Jim dolazi cestom ree jedan ovjek blizu vrata. Gomila mu prepreuje pu
t, ali m islim da ih se otresa. Sto e Cleve uraditi s tom grudom? Guldenov krupni
glas, pu n snage, ali bez osjeaja, uti a ostale. Izraz mnogih lica s e izmijeni.
Kells je izgledao preseneen, a zatim ozlovoljen. Ali, Gulden, to nije ni moj ni
tvoj posao odgovori Kells. Cleve je iskopao zlato i ono pripada njemu. Iskopati
ili oteti, to je sve isto ree Gulden. Kells podigne ruke kao da je htio pokazati
da je s ti m ovjekom beskorisno i nemog ue razgovarati. Gomila ljudi bila je ve sti
gla do vrat a stru ui izmama i uzvikujui promuklo Cleveu, ko ji naskoro izroni iz g
u ve i ue u k olibu. Na hcu mu je blistala radost. Oi su mu sijale poput dijamanta
. Kad ga je u gledala , Joan zadrhta od uzbuenja i straha. Bio je divan. Ah je is
tovremeno iz n jega izb ijala neka napadna divljina. U jednoj ruci je dr ao revo
lver, a u drugo j predmet u motan u al. Taj predmet on baci na stol pred Kellsa.
Te ak, mukli ud arac odjeknu ko libom. Krajevi ala odletje e u stranu i na stol
u je le ala velian stvena gruda zlata, m jestimino crna i rava, ali veim dijelom uta
i blje tava. Sefe , to ima protiv ovoga? viknu Cleve smijui se pobjedonosno. Bio
je nalik na djeak a . Kells posegne za grudom kao da to nije zbiljski predmet, a
kad ju je obuhvatio r ukama, on je pomilova, odmjeri njenu te inu, noktima zast
ru e v nju i jezikom oku a njen ukus. Moj bo e! usklikne on zadivljeno i zanosno
. A zatim se njegovo uzbuenje i pomama pr etvori e u iskrenu radost. Jime, ti si
roen pod sretnom zvij ezdom. Ti, roen nesretan za ljubav! Ali s ovim mo e kupiti b
ilo koju enu! Mogu li ? Nai mi jednu uzvrati Cleve smiono. Kellsa se nasmije: Ne
poznajem ni jednu koja bi vrijedila toliko. Sto da radim s time? upita Cleve. Ka
ko to, ti budalasto mo me? Zar je i tebi zlato zavrtjelo glavom? Sto si uradio sa
svojom zlatnom pra ino m? Na ao si je zacijelo mnogo. Potro io sam je, izgubio
na kartama, posudio, dao i sauvao ne to malo. Vjerojatno e isto uiniti sa ovim. Ti
si dobar momak, Jime. Al i, ta gruda vrijedi mnogo novca. Od est do sedam hiljad
a dolara. Ti ne treba nik akva savjeta kako e je potro iti, ak da vrijedi i miliju
n... Ka i mi, Ji , kako si na ao ovaj komad. To je malo aljivo odgovori Cleve. S
ve je nekoliko dana i lo l o e. Kopao sam u svom ro vu na sve strane. Ispod jedn
og otkopa se ukazala duboka rupa u ljunku. Moja parce la je nekad bila dno jedno
g potoka i puna je stijena, koje je svojevremeno nanij ela voda. Ova rupa mi nij
e dala mira. Napu tao sam j e kad bi me zaboljela lea, ali uvijek sam se ponovo v
raao njoj. Pomi ljao sam da u tom ljunku nema ni zrnca zlata, ali sam se svejedno
vraao i kopao koliko sam god mogao. 240 I danas, kad se moj trnokop zabio u ne t
o nalik na stijenu, pogledao sam i ugledao svjetlucanje zlata!... Trebao si me v
idjeti kad sam i upao tu grud u! Derao sam se

i dozivao svakoga okolo. Ostalo je bila sveanost... Sad sam smeten bogatstvom. St
o da radim s njim? Vrati se u Montanu, pa neka ona tvoja budalasta djevojka umr
e od jada predlo i jed an od ljudi koji je uo Jimovu izmi ljenu-priu. Iskopati il
i oteti, to je isto! zagrmi ravnodu ni Gulden. Kells problijedi od bijesa, a Cle
v e osine diva brzim i lukavim pogledom. Sigurno, to i ja mislim izjavi Cleve. P
od ijelit emo zlato kako smo se dogovorili. Nee uiniti ni ta slino uzvrati Kells. To
zl ato si ti iskopao i ono je tvoje. Dobro efe, onda, recimo, etvrtina tebi, ist
o to liko meni, a ostalo emo podijeliti b andi. Ne! izjavi Kells odluno. Joan pomi
sli d a je on potaknut isto toliko pravedno u prema Cleveu koliko i protivljenjem
Gulde nu. Jime Cleve, ako sam ikada vidio po tenog druga, to si onda ti izjavi
Pearce zadivl jeno. I tu sam da ka em, da ja neu uzeti svoj dio zlata. Ni ja ree J
esse Sm ith bez skanjivanja. I za se odriem svog dijela doda Chick Williams. Jim,
da umir em za kapljicom viskija, ne bih pristao na dijeljenje tvog zlata pri dr
u i im se Blicky. 18 Crna legija 241 Ti ljudi i ostali koji su izrazili svoje ne
slaganje sa dijeljenjem zlata svjedoil i su kako je iva istina da ak i meu razbojni
cima post oji neka vrsta asti i po tenja. A li, Gulden i oni iza njega nisu pokaz
ivali ni n ajmanjeg znaka odstupanja od svog stava. Dijelit emo ga na jednake dij
elove! prom rmlja Gulden nepopustljivo, oiju uprtih u zlatnu grudu. Kells lupi ak
om po stolu i u jednom ustrom skoku nae se ispred Guldena. Tako, dakle! prosikta
bijesno. Oti ao si predaleko, Gulden. Opominjem te!... Nee dob iti ni zrnce od ov
e zlatne gru de. Jim se muio kao pas. Da je iskopao i milijun, s ve bi pripalo nj
emu. Vi, dang ube, ne mo ete ni pretpostaviti to je Jim uinio za vas. On je na em
velikom pothv atu doprinio vi e nego svi vi i ja. Njegov po teni rad mi je mnog
o olak ao igran je uloge po tenog ovjeka. U logoru dr e da je Jim zaruen s mojom ke
ri . To nam je v i e od svega pomoglo da obma-nemo ljude. To je uvrstilo moj polo
aj u dr u tvu i mogu ti red da je taj polo aj prilino visok. Idi u logor i zakun
i se da je Bl igh t Jack Kells! Vidjet e to e do ivjeti!___To je sve... U ovoj igr
i ja dijelim karte ! Kells nije upla io Guldena, jer, po svojoj prilici, div nij
e poznavao osjeaj st raha , ah ga je savladao snagom svog duha. Gulden, oito smete
n, uzmakne tromo, a onda se ljutito okrene i izgubi se kroz vra ta. Razbojnici,
koji su utnjom izraz ili slaganje s njim, odvuko e se za njim. Mislim da je ovo
poetak raskida! izjavi Red Pearce. 242 Pretpostavimo da si ti bio na Jimovom mjes
tu? plane Kells. Jack , ja ni ta ne ka em. Ti si pravedan. Ja bih postupio isto
tako... Ali, mije ati dj evojku u ovaj posao!... Kellsova bijesna i prijetea kret
nja u utka Pe-arcea, k oji rezignirano digne ruke i izie van. Jim ree Kells ozbilj
no. Poslu aj moj savjet . Sakrij svoje zlato. Ne alji ga dili anso . Nikad ne bi
stiglo tamo... I promij eni mjesto spavanja! Hvala ree Cleve veselo. Sakrit u zla
to kako valja i bit u opre zan. Kasnije te noi Joan je ekala Jima kraj prozora. Bil
a je takva ti ina da je mo gla uti slabo uborenje udaljenog plitkog potoka. Nebo
je bilo sumorno modro, zvij ezde bij ele, a noni povjetarac blag i svje . Zar nis
u bili u dovoljnoj opasnosti i bez ovog Jimova bogatstva? Mrana i znaajna je bila
Kellsova opomena! Bilo je nee ga u tom ba nditu. Nikad mu Joan nije bila toliko z
ahvalna. On je bio hulja, ali je bio i ovj ek. Kohko mr nje je pokazao prema Guld
enu! Ta dva takmaca e sigurno voditi stra nu bo rbu do kraja, za vlast, za zlato.
I za mene dodade ona nehotino i zadrhta od jeze. Iz misli ju je trgla tamna prihka
koja iznenada izroni iz mrak a. Jedna ruka stis ne joj prste. Jim! Joan! Joan!
Ja sam bogat! Bogat! govorio j e neobuzdano.

Pssst! pro ape Joan tiho. Budi oprezan. Podivljao si veeras. Vidjela sam te kad si
d o ao s grudom. ula sam te... Oh, ti, sretni Ji-me! Rei u ti to da uini sa svojim
zlatom 16 243 Draga! Ono je tvoje. Sad e se udati za mene? Gospodine! Zar me vi sm
atrate lovcem na bogata e? Da se udam za vas zbog va eg zlata ? Nikad! Joan! Al
i , Jime, pa ja sam ti ve obeala ree ona. Sad neemo bje ati. Radit u do kraja u svom
ro vu pone on uzbueno. A zatim nastavi tako naglo i brzo da nije mogla pratiti nje
gov e rijei. Nije bio oprezan kao prije. Pro svjedovala je, ali bez uspjeha. Ne s
amo da je bio zanesen posjedovanjem zlata i vjerom da e ga imati jo vi e nego je
post ao samovoljan, tvrdoglav i nelogian. Te noi b io je uistinu izgubljen. Zlato
je u lo u njegovu krv. Joan se upla i da on ne otkrij e njihovu tajnu i pribjega
v i s vom enskom razboru poslu i se sredstvom koje nikad nij e zatajilo: podmetn
e svoj e usne pod njegove i u utka ga. 244 15. Proe nekoliko noi. Njihovi potajni
sastanc i biti su sigurniji zahvaljujui Joaninoj nje nosti kojom je smirivala svo
ga drago g. Ali, ini se da je, s obzirom na stanje u kome se nalazila Jimo-va du
a, njeno aputanje o ljubavi i podatnost njenih usana b ilo pogre no. I sama je p
ostala pr evi e, gotovo opasno nje na, a to se tie Jima, kao da je bacala iskre u
barut. Sv oju gre ku shvatila je prekasno, a to to se zbog toga ni je kajala i
to se prepu tala prkosnoj i bezbri noj opinjenosti govorilo joj je da se i ona po
vodi za div ljinom vremena i mjesta. U posljednjem razdoblju ivota, Joanina inte
ligencija se izvanredno razvila, a sva su se njena osjetila izo trila. Kao to je
zlato razbu dilo, razvilo i pojaalo najgore strasti ljudi, tako je duh tog vrem
ena imao pogu ban uinak i na nju. Joan je bila zabrinuta zbog toga, ali jo je ima
la snage da vj eruje kako e joj vrstina njene naravi pomoi da prebrodi sve opasnost
i. Pritiskala j u je te ina neizvjesnosti. Sto bi se moglo opet dogoditi? Ovdje
u Johi nom Potok u "je joj prijetila ista opasnost kao prije. Njena sudbina bila
je sada povezana sa sudbinom Clevea i Kelisa. Ta dva mu karca su nou spavala u s
jeni smrti , a da nju su hodali po tankoj kori vulkana, koji je svakog asa mogao
izbaciti lav u. Jo anu su sve vi e pla ila otkria do kojih je dolazila pri245 slu
kujui nona savjetova nja Kellsa i njegovih ljudi. Bojala se slu ati te potajne ra
zg ovore, ali morala ih je uti. Pa ak i kad ne bi osjeala potrebu da bude obavije t
ena o dogaajima, priv lanost te velike igre nagnala bi je da slu a. Neizvjesnost o
d koje j e trpjela pr etvorila se malo-po-malo u sve veu, premda jo nejasnu, izvj
esnost neke velike nes ree, sve bli e konane propasti. Nije se nikako mogla oslobo
diti tog maglo vitog pr e-dosjeaja. Dogaaji koji su poeli tako tragino mogu se zavr
iti samo konanim i uni ta vajuim udarom. Pa ipak, njena nada bila je nepokolebljiv
a, a njen bodri duh u spj e no se opirao strahu i oajanju. Jedne noi, kad se Joan,
odva ila da mu se suprots tavi, da ga zamoli neka bude oprez an, Jim je gotovo
poludio. Izvui u te iz te kol ibe, pa makar i kroz ovaj prozor ree on grubo, a onda
, pritiska j ui svoje vrelo l ice uz njeno, poku a ostvariti svoju prijetnju. Haj
de, rastrgni me na komade odg ovori Joan s oajanjem i bolom u glasu. Bolje bi b i
lo da sam mrtva! Oh, to boli, Jim, ozlijedit e me! Ozlijediti! pro ape on promuklo
i odsutno, kao da nikad nije ni sanjao o takvoj mog unosti. A onda, iznenada osj
eti kajanje. Molio ju je da mu oprosti. Glas mu je bi o isprekidan, pro-mukao, m
oleiv. Njegovo kajanje, kao i s ve to je osjeao i radio ti h dana, bilo je pretjer
ano, ludo, postaknuto zlatnim o trovom u krvi. Vikao je ta ko glasno da se Joan,
vi e nego ikad, upla ila da e bi ti otkriveni. Umirila ga je te ko m mukom. 246
Da U te Kells via esto ovih dana? u pita Jim iznenada. Joan se bojala tog pitanja.
Znala je da e do njega sigurno doi. Htjela je lagati, znala je da bi morala lagat
i, ali nije mogla. Svaki dan pro a pe ona. Molim te, Jim, nemoj zbog toga biti za
brinut. Kells je dobar

, on postupa sa mnom sasvim pristojno... I, Jim, ti i ja smo i premalo zajedno d

a bismo ove dragocjene trenutke smjeli beskorisno tro iti. Dobro! uzvikne Cleve
. Joan osjeti kako mu se tijelo trza od bijesa. Dobro, a kad bih ti rekao na ka
k ve poslove alje svoje ljude, ti bi ga ubila na spavanju! Reci mi odgovori Joan
s nesavladivom, gotovo bolesnom eljom da sve sazna. Ne, neu ti rei. A to Kells ra
di prilikom va ih svakodnevnih susreta? Razgovara sa mnom. O emu? Oh, o svaemu osi
m o onom zbog ega je do ao ovamo. Razgovara da bi zaboravio na svoje brige. Udvar
a li ti se, govori li ti o svojoj ljubavi? Joan je utjela. Sto da radi s tim izm
ij enjenim i izgubljenim Jimom Cleveom? Reci mi! Jim stisne njenu ruku tako jako
da se trgla od bola i najednom Joan ga se pone bojati, kao to se dotad bojala za
nj ega. Ali, imala je dovoljno jaka duha da na ljutnju odgovori ljutnjom. Svaka
ko d a mi se udvara! Jime Cleve ponovi prvu rije njena odgovora, a zatim, krguui zu
bima, prokune bijesno. 247 Uinit u kraj tome! zapone on, a njegove oi, velike i tamn
e, za sjale u svjetlu zvijez da. To ti ne mo e uiniti. Ja pripadam Kellsu. Ti bi
morao imati barem toliko razuma da t o uvidi . Pripada Kellsu!... Za ime bo je!
Kojim pravom? Pravom posjedovanja. Mo je pravo ovdje na granici. Nisi li mi ti to
rekao stotinu puta? Ne dr i li ti svoj rov, svoje zlato pravom svoje moi? Snaga
je ovd je zakon. O n me je oteo, to je istina. Ali, sada ja pripadam njemu. U po
sljednj e vrijeme on je obziran prema meni i dobrohotan ako se uzme u obzir ono
to bi mo gao uiniti kad bi postupao po zakonu granice... I od svih ljudi koje sam
srela ov dje, Kells je najmanje podivljao od zlatne groznice. alje svoje ljude
da ubijaju zbog zlata, o n bi za zlato prodao svoju du u, ah on je jo uvijek vi
e ovjek neg o... Joan! prekine je Jim o tro. Ti voli toga bandita! Ti si lud! pla
ne Joan. Mo e biti da jesam odgovori on stra nom i sporom ozbiljno u. Zatim se us
pravi i pus ti J oan. U mraku se inio veim nego to je uistinu bio. Jim! Kamo ide ?
Za trenutak on zastane. Nepomian i mraan, u sjeni noi, bio je nahk na kip isklesan
u crnom kam enu. Samo u prohodati okolo. Oh, ali za to? pro ape Joan. Idem da ubi
jem Kellsa. 2 48 Objema rukama Joan ga obujmi oko vrata i, naslanjajui svoju glav
u na njegove g rud i, poku a da ga zadr i. S naporom je mislila kako da postupi,
to da poduzme u tom asu od kojega je dugo strahovala. Na koncu konca to je vrije
dilo misliti, p oku avati? T o je bilo doba Zlata! rtve, nadanja, odva nost, ple
menitost, sve to nije pripadalo tom vremenu. Ljudi su bili utjelovljenje divljih
strasti. ivjeli su samo zato da bi mogli posjedovati, a smrt im je bila stalna
pratilica. Zene su bile stvorenja za kojima se eznulo, za koja se borilo i ubijal
o, ali za plemen itost enske du e, za istinsku ljubav nitko nije davao ni ta. Jo
an je znala sve t o i, izmuena i oajna, go tovo se prepusti sudbini. Ali, iznenadn
a pomisao na Gulde na vrati joj snagu i od lunost. Znajui da ivot i srea ovise o to
me hoe li urazumiti Jima, ona ga je molila i nagovarala da bude razborit, da joj
vjeruje, da se odup re strastima kojima je bi o opsjednut, da je ne ostavlja sam
u i bez za tite. Ali , sve je bilo uzalud! On se zaklinjao da e ubiti Kellsa i sv
akog drugog bandita k oji bude stajao na putu ostv arenju njegove namjere da nju
oslobodi. Izgarao je od elje za borbom. Nije osjeao nikakva straha od tih razboj
nika. Nije htio ni uti za mogunost svog poraza. Ulje v jerovao da bi u sluaju Kells
ove smrti Joani moglo biti jo gore. Smijao se njenu udn om, bolesnom strahu od Gu
ldena. Bio je nepokole bljiv u svojoj namjeri. Jim!... Jim! Slomit e mi srce! pro
ape ona kroz pla. Oh! to da radim?

Zatim ga pusti iz zagrljaja odustajui od sva-daljnjeg poku aja. Cleve je utio. ini
lo se da uje njeno jecanje. Iznenada se nadnese nad 249 Ima samo jedno to mo e ui
n iti. Ako to uini , neu ubiti Kellsa. Pokoravat u se svakoj j rijei. Sto je to? Rec
i mi! Udaj se za mene! pro ape on drhtavim glasom. Da se udam za tebe! uzvikne Jo
an zaprepa teno. Poela se bojati da je Jim zbilja pol udio. Ja mislim to to sam r
ek ao. Udaj se za mene, odmah. Oh, Joan, hoe U, hoe li? To e izmi eniti sve. To e me
um iriti. Zar ti to ne eli ? Jim, ja bih bila najsretnija djevojka na svijetu k
ad b ih se mogla udati za te! r ee ona predano. Ali, hoe li, hoe li? Reci da hoe ! D
a, hou ! odgovori Joan u oajanju. Nadam se da si sada zadovoljan. Ali, zaboga, kak
ve ko risti ima govoriti sada o tome? Joani se uini da je Cleve najednom postao
vei i sn a niji. Pod svojim slabim rukama o sjeti podrhtavanje njegova tijela. On
je polj ubi kao nikad dotada. U njegovu dr an ju ona osjeti plahost i sreu i jo
ne to ega dotad nije bilo u njemu. Bila je to duhov na promjena, koja ju je ohrab
rila i da la joj novu nadu. Slu aj pro ape on. Dolje u logoru je jedan sveenik. Vi
dio sam ga i razgovarao s njim. On poku ava da unese malo dobra u ovaj pakao. Zn
am da mu s e mogu povjeriti. Dovest u ga ovamo sutra naveer u ovo doba. Oh, bit u o
prezan, veo ma oprezan. On nas mo e vj enati ba ovdje, kod ovog prozora. Joan, pr
istaje li na to?... Sto god prijetilo men i ili tebi, to e biti moj spas!... Toli
ko sam patio . Moje srce izgara od straha d a se nee nikada udati za me. Ka e da
me voli !... 250 Doka i to!... Budi moja ena!... Hajde, djevoj-ko, jedna rije e uin
iti ovjeka od mene! Da! Izgovoriv i tu rije, ona pritisne usne na njegove izlijeva
jui cijelo svo je srce u dugi poljubac. Dr ui od uzbuenja on se prepusti njenu zagrl
jaju, a onda j e iznenada odmakne od sebe ekaj me sutra u ovo doba pro ape on. ^ B
udi strpljiva i hrabra... Laku no. Te noi je sanjala udne, sablasne sne, sne koji s
e ne mogu pamti ti. Idui dan pro ao je poput sporog, nestvarnog stoljea. Pojela je
malo od onoga t o joj je bilo doneseno . Prvi put je odbila da Kellsa pusti u s
voju sobu i jedva da je ula njegovo molja kanje. Nije ni zamjeivala amor glasova u
Kellsovoj sobi. Nisu je uznemiravale ak ni glasne i ljutite prepirke Kellsa i nj
egovih ljudi. ' Ka d je sunce za lo, ona se nagnula kroz prozor. Tek tada, dok je
pozlata i ezavala s visova, a sjene se okupljale u dolinama, Joan se vrati u stv
arnost. Rastrgana m asa bijelog oblaka sapinja-la je sunce koje je tonulo. Nikad
nije vidjela takv o zlatno blje tavilo, koje je naglo blijedilo i tamnilo. Ali,
ostalo je arko rum enilo , dugo odolijevajui sutonu. Zatim je pala no. Joan je bi
la uznemirena izmjen ama svjetla i sjene, buke i ti ine, straha i nade, alosti i
veselja. Blijedo rum enilo ustrajno se zadr avalo iznad strmog planinskog lanca
na zapadu. B ilo je s lino vatri koja se ne gasi, koja e tinjati do jutra i ponov
o se razgorjeti zlatnim plamenom. Na dubokom, sonom plavetnilu neba palile su se
zvijezde, vesel e, pune nade. Planine su irile svoje sjene, nepronine poput ljuds
kih misli, a posv uda, podno strmina i padina, u doline i gudure zavlaila se 251
sveobuhvatna tama sakri vajui u svojim dubinama tajne noi. Joan je oslu kivala. Je
li to bila buka ih ti i na? Blagi noni povjetarac donosio je jedva ujne glasove,
tako neopisivo tihe da je bil o te ko rei jesu li to stvarni glasovi ih su samo p
lod ma te. Bih su to odje ci huke u daljenog logora, odjeci borbe, samrtnog hrop
ca, divljeg ivota u nepres tanom pokre tu, bih su to udni zvui zlata, zluradi smij
eh lakoumnosti i smrti, bor ba za du u lju di. Te glasove je nadjaavao mrmor poto
ka, tihi i dremljivi tok vod e preko kamenja . Potok se urio kao da je htio mimo
ii tu hordu koja ga ku i zlato m i krvlju.. Da h e se dolje u dolinama, na svom pu
tu k moru, oistiti od tog talog a? U njegovu mrmoru ula se nota neuni tive i besmr
tne prirode, koja je nadglasava la huku prolazne slav

e ljudi i zlata. Kad bi napregnula sluh, Joan je mogla uti te glasove. Inae joj se
inilo kao da je p ritisnuta mrtvom ti inom. Nije to bila ti ina kao ona u Izgubl
jenom kanjonu, nego ti i na napu tene i osamljene du e. inilo joj se da nitko ne
bi mogao uti njen samrtni krik . Samo grmljavina lavine ih buka mogli su umanjit
i njen osjeaj potpune usamljenos ti. Ti ina je upotpunjavala tamu, a obje su iril
e stravu. Zrak koji je udisala ispunjao je stravom Joanine grudi. U nonim sjenama
nije bilo niega stabilnog. inilo joj se kao da se iz gudura prikradaju neujne pril
i ke, sablasne prilike ljudi i fantoma. Kad bi samo Jim mogao doi! Samo da vidi j
e li zdrav i itav! Stotinu puta joj se uin ilo da iz-r on java iz mraka tamniji od
n oi. Samo da ga 252 sidi, da osjeti stisak njegove ruke, i strava bi mo da i ezl
a. Ljubav je bila ne to to l judski mozak nije mogao shvatiti. Ljubav je izmijen
ila Jima Cle-vea, ona je iz m ranih dubina Kellsova srca izvukla dobrotu i ast, on
a j e i nju preobrazila iz djev ojke u enu. Ljubav sa svom svojom uzvi eno u ne m
o e nikako do ivjeti poraz, ona na koncu mora trijumfirati u pobjedi nad zlom. J
oani na nada bila je kolebljiva, ah je nikada nije sasvim napu tala. Bila je to
bo rb a misli i osjeaja. Kad bi se za trenutak sasvim prepustila osjeajima, tuga i
nje n ost preplavili bi njenu du u. Nadati se, znailo je razmi ljati! Jadni Jim!
D tom e je, dakle, vidio svoju sreu. Samo da ona pristane da bude njegova ena. T
o je tr ebalo biti ostvarenje njegovih snova. Joan je nasluivala da bi nakon toga
on moga o post ati razboritiji, da bi mogao biti vi e ovjek, ali da bi i njegova
patnja m ogla biti vea. Pa ipak, on je bio toliko vatren, udan i izmijenjen da se
morala ra dovati nj egovoj radosti. Na mekani um koraka i na pokret jedne sjene
sva Joanin a uzbuenja stopi e se u o tar os jeaj bola, neizvjesnosti i nje nosti.
Joan, Joan dopre iz mraka blagi apat. Ona odgovori i izgubi dah. Sjena koja se
kretala razd vojila se u dvije prilike, koje su se prikradale sve b li e. Joan n
ije znala koj a od prilika je Jimova dok je on nije dotakao. Njegov dod ir bio j
e moan poput ud ara struje. Najdra a, stigh smo. Ovo je sveenik ree Jim veselo popu
t kakvog sretno g djeaka. Ja.. Pssst! prekine ga Joan apui. Ne tako glasno... Poslu
aj! 253 Kells j e odr avao sastanak sa lanovima svoje Legije. Joan je ak prepozna
vala njegov tvrdi i tmurni ton, te o tri glas Reda Pearcea i lijeno otezanje Han
dvja Olivera. Dob ro, dobro. Bit u tih uzvrati Cleve oprezno. Joan, treba da odgo
vori na nekoliko p itanja. Mekana ruka dotakne Joaninu i ona u glas razliit od gla
sova koje je dotada ula na g ranici. Kako vam je ime? upita sveenik. Joan mu odgov
ori. Mo ete h rei i ta o sebi? Ovaj mladi ovjek je gotovo nasilan. Ja nisam sigura
n... Pa i pak, elim da... Ne mogu rei mnogo odgovori Joan urno. Ja sam po tena dj
evojka. Slobodna sa m da se ud am za njega. Ja, ja ga volim!... Oh, ja elim da m
u pomognem. Mi, mi s mo ovdje u n evolji. Ne usuujem se kazati kakvoj. Jeste h na
vr ili osamnaest godi na? Da, gospodine. Da li va i roditelji imaju ne to protiv
ovog mladog ovjeka? Ne mam roditelja. A moj ujak, kod kojeg sam ivjela prije neg
o to sam dovedena na ov o stra no mjesto, voli Jima. On je uvijek elio da se uda
m za njega. Dajte onda ruku jedno drugome. Joan osjeti vrst stisak Jimovih prstij
u. To je bila jedina st varnost tog trenutka . Sve ostalo to je opkoljavalo te d
vije prilike koje su sta jale pred njenim prozo rom bio je neprozirni mrak. Tu n
o zavijanje osamljenog vu ka pojaavalo je nadnarav-n ost trenutka. ula je svoj drh
tavi apat kojim je ponavlj ala sveenikove rijei. Razabir ala je tiho 254 promrmlja
ne molitve. A onda se jedna od prilika pokrene i nestane. Bila je sama s Jimom.

Najmilija Joan! pro ape on. Svr eno je! Uinjeno je ono to smo htjeli!... Poljubi m
e! Ona mu ponudi svoje usne. Uinilo joj se da je Jim ljubi nje nije i s manje es
t ine. Oh, Joan, ti stvarno pripada meni! Ne mogu vjerovati... da sam tvoj mu !
Ta rije rastjera utvare i boli koje su muile Joanu. Ostade samo nje nost, sada sto
st ruko poveana. I u tom asu, kad su je vrsto grlile Jimove ruke, kad je ti ina bil
a tako divna i pot puna, ona u te ak udarac dr ke revolvera po stolu u Kellso-voj
s obi. Gdje je Cleve? Bio je to Kellsov glas, krut, nestrpljiv. Ne mogu ga nai o
dgo vori Red Pearce. Isto je bilo i pro le i pretpro le noi. Cleve jed ostavno i e
zava posljednjih noi, ba u ovo doba. .. Neka ena ga je smotala! On odlazi rano u
krev et. Mo e li pronai gdje spava? Ne. Ovaj posao mora biti zavr en i on ga mora
obav iti. Glupost! naruga se Pearce. Gulden se kune da nee natjerati Clevea na t
aj pos ao. Ku nem se i ja! Idi i zovi Clevea!... avo vas odnio sve! Ja u vam pokaz
ati! Jo an je ula struganje te kih izama po drvenom podu, a zatim ti e korake po z
emlji, o ko kolibe. ekala je suspre ui dah. Osjeala je udaranje Jimova srca. On je
stajao ne pomin o poput 255 stupa. Kao i Joan, oslu kivao je napeto kao da oekuje
glas sudbi ne. Hej, Jime! jekne Pearceov zav prolamajui ti inu. Taj zov za tutnji
pod strmim brije gom, a njegova jeka odluta gudurom kao da cijelom divljem gran
inom podruju ogla ava poetak sloma banditske vlasti. Taj zov je bio toliko stra an
da je Jim C leve zaboravio na Joan i napustio je bez rijei. Udaljio se prije nego
to je ona t o i shvatila. Mogla je vidjeti samo kako s e njegova tamna prilika
utapa u mrak. Joan je ekala oslu kujui, suspregnu-tog daha. Na toj strani kolibe b
ila je potpun a ti ina. Vjerovala je da e se Jim pod za titom mr aka od uljati ok
olo i vratiti cestom kao da dolazi iz grada. Sto li e tada uraditi? Nekoliko asaka
, toliko razlii tih od onih koji su upravo pro li, Joan je stala naslon jena na p
rozor, ukoena od iznenaenja i straha. Kellsov glas je okrutno prekinuo nj en krata
k zanos i zabor av. Polako se vraala u stvarnost. Zadrhtala je od pomisli t o bi
mogla vidjeti u drugoj sobi kad tamo zaviri kroz pukotinu izmeu greda. S vre mena
na vrijeme ula j e struganje izama i kripu dasaka u kolibi. ekala je dok je rado z
nalost i strah ni su prisilili da pogleda. Svjetiljke su gorjele, a vrata su bil
a irom otvorena. B ilo je oito da je Kellsovo pravilo o tajnosti bilo napu teno.
Letimian pogled na K ellsa bio je Joani dovoljan da vidi kako mu je svega preko g
lave i da je razbje njen. Dandy Oliver, obino vedar , bio je snu den i zle volje.
Pearce je sjedio, u tljiv i mrk. U ruci mu se dimila z aboravljena lula. Jesse
Smith bio je poti ten . Jedino 256 Wood se pona ao kao da se ni ta nije dogo-o.
Svi su ti razbojnici oe kivali nekog i ne t o. Naskoro se zau e brzi koraci na sta
zi ispod kolibe i svi p ogleda e u smjeru vrata. Ti koraci su bili dobro poznati
Joani. Njena usta se iz nenada osu i e, a jezik joj se ukoi. Sto je ekalo Jima Cl
evea? Njegov hod je bio o tar i odluan. A onda njegova t amna prilika presijee tra
ku svjetla koja je padala kroz vrata i on ue, smion i hla dnokrvan, s izvje taenim
izrazom umora na licu. , Zdravo, momci! dovikne on. Samo Kells mu uzvrati. Band
it ga je gledao radoznalo . U oima ostalih se uz radozn alost oitovala i sumnja. J
esi li uo Redov zov? naskor o upita tens. uo bih tu riku i u grobu odgovori Cle-we
bezbri no. Nije mi se mnog o svidjela... Do lazio sam cestom kad je odjeknuo Pe
arceov zov. Kladio bih se da ga je uo svaki ovj ek u logoru. Kako zna da te je Pea
rce zvao? Prepoznao sam njeg ov glas. Cleveovo dr anje podsjetilo je Joan na tre
nutak kad ga je prvi put ugle dala u Cabi n Gulchu. Nije bio blijed ni upalih oij
u, gledao je prodorno, a ono t o je jednom b ila lakoumnost sad je bila smionost
. Pozorno i o tro je promatrao Pearcea. Znajui to znai taj pogled, Joan je strepil
a za Pearceov ivot.

Gdje si bio svih ovih noi? upita banditski voa. Sto se to tebe tie dotle dok me ne
treba ? uzvrati Cleve. ii Crna legija 257 Da, tie me se. Poslao sam ovjeka po tebe
. Nije te mogao nai. Bio sam ovdje na veeri, kao i svake druge veeri. Ja ne razgov
a ram sa svojim ljudima danju. Ti zna moje vrijeme sastajanja, a nisi do ao. Tre
ba o si mi rei. Kako sam mogao znati da me treba ? Mislim da si u pravu. Ali, gdj
e s i bio posljednjih veeri? Dolje u gradu. Faro, najvei dio vremena. Nisam imao s
ree. "Podrugljiv osmijeh iskrivi grubo lice Reda Pe-arcea. To mora da je bio poti
caj za Kellsa. Pearce ka e da se mota oko neke ene o tro primijeti banditski voa.
Pea rce la e! planu Cleve. Brza, gotovo neprimjetna kretnja i u njegovoj ruci s
ijev ne revolver prijetei uperen u Pearceove grudi. Jim! Nemoj ga ubiti! zaurla K
ells usta-jui. Pearceovo crveno lice problijedi. Stajao je nepomino poput stijene.
Pogl ed pun st raha bio mu je privezan uz Cleveov revolver. Svi ljudi se skamen
i e od iznenaenja. Mo e li dokazati to to si rekao? upita Cleve tiho, ah o tro. J
oan je znala da Pearce, makar i imao dokaze protiv nje, nee nikad biti u stanju d
a ih k a e. Cleve, ja... ne znam... ni ta promuca Pearce. Ja sam samo pretpostav
io da b i to mo gla biti neka ena. Cleve polako spusti revolver i zakorai natrag.
Odgovor ga je oito zadovoljio. Ali, Joan je instinktivno osjeala da je Pearce lag
ao. 258 > Mora paziti to govori o meni ree Cleve. Kells ispusti suspregnuti dah i
otare z noj sa ela. On je, mo da vi e nego ostali, shv atio koliko je blizu smrt
i bio Red Pearce. Jim, ti nisi pijan? ' Ne. Ah si uvrijeen i srdit? Razumljivo. P
earce je pokvario na e odnose, zar ne? Ne. Ti si me krivo razumio. Red nema ni t
a protiv tebe. A ni on niti bilo tko drug i ne mo e pokvariti odnose izmeu nas dv
ojice. U redu. Mo da sam se prenaglio. Ah, ja nisam gubio vrijeme ovih dana odgo
vori Clev e. Ne elim da se svaam... Pearce, hoe h se rukovati sa mnom ili ostaje p
ri svome? Rukovat e se, razumije se umije a se Kells. Iako nerado, Pearce pru i r
uku. Nije imao drugog izbora. Ali, to on nee oprostiti C leveu. Kells, za to si m
e trebao? upita Cleve. Bandit se nekako izmijeni. Joan nije mogla rei kakva je to
promjena , ali uinilo jo j se da se ovjek bori sam sa sobom. Jime, ti si dosad bi
o moja vel ika karta otpone Kells oprezno. Ti si mi pomogao u igri. Dva puta si m
i spasio iv ot. Mnogo mislim o teti. ... Ako i ovaj put stane na moju stranu, ku
nem ti se da u ti to vratiti jednog dana... Hoe li stati na moju st ranu? Da odgov
ori Cleve od luno, ali pri tome problijedi. U emu je nevolja? Ah, sve je lo e uzvi
kne Kells, a njegovo ^mueno lice postade jo mranije. Gulden je 259 razbio moju Leg
iju. Odvukao je vi e od polovine mojih ljudi. Oni su vjeito pijani, pomahnitali.
Preuzeli su s ve u svoje ruke. Plodove toga ti vidi isto tako dobro k ao i ja. L
ogor je postao gorui sumpor. Netko iz te pijane bande je progovorio. Ni jedan od
nas nije vi e siguran. Posvuda susreem sumnju i podozrivost. Nastojao sam da se d
omog-nem vee ko liine zlata, pa da krenemo prema granici. Ali, nitko nee da pristan
e na to. Svi vo le slobodan, lak i razuzdan ivot ovog logora. I tako emo sta jati
usidreni dok, d ok... Ali, mo da jo nije kasno. Pearce, Oliver, Smith, svi najb
olji ljudi moje Legije ostali su mi vjerni. Ako se udru imo vtfsto, mo da bismo
jo mog li pobijed iti. Ali, i oni prijete raskidom. I sad sve ovisi o tebi.

O meni! zaudi se Cleve. Da. Molim te da zbog nieg ne pote e revolver. Upamti, ti s
i tekao da e stati uza me. J im, injenica je da cijela banda, do posljednjeg ovjek
a , vjeruje da me ti izdaje ? Na koji nain? upita Cleve blijedei. Oni dr e da si t
i onaj koji je progovorio. Optu uju te da si izazvao sumnju, koja po staje sve v
ea. Ali, oni su potpuno na krivom putu izjavi Cleve zvonkim glasom. Znam da jesu.
M oje povjerenje u tebe nije se ni za dlaku izmijenilo. Ja bih se m ogao zaklet
i n a tebe. Ah, Pearce... Tako, opet Pearce prekine ga Cleve smrknuto. Rekao si,
ako se ne varam, kako on ne poku ava da nas posvadi. On samo izra ava svoje uvj
eren je. Ima pravo na to. To imaju i ostali ljudi. I, da preem na 260 vno, svi on
i mis le da si podmukao zbog toga sto si po teni Ne razumijem odgovori Cleve spo
ro. Ji m, ti si dojahao u Cabin Gulch zbog nekih neprilika. Ali, ti nisi bio ban
dit. Ti si se pridru io mojoj Legiji, ali nikad nisi postao bandit. Ovdje si bio
i osta o po ten rudar. To odgovara mom planu i poma e mi. Ali, to ne zadovoljav
a moje ljude . Ti marljivo radi svaki dan. Na ao si mnogo zlata. O tebi se misli
dobro u Johanin om Potoku. Nikad nisi poinio ni ta nepo teno. Ti ne bi ovjeka pre
vario n a kartama za v reu zlata. Sve je to razlog da ti moji ljudi ne vjeruju. O
ni ne mo gu vidjeti, kao to ja vidim, da si ti estit isto tako kao to si neustra
iv. Oni u tebi gledaju samo po tenog rudara. Vjeruju da si se pridru io nekoj kl
iki i da si nas izdao. Ja ne kri vim Pearcea niti bilo kojeg od mojih ljudi. Ovo
je vrije me kada njihov razum, ak o ga uope imaju, ne radi. Njihovi mozgovi gore
. Oni vide zlato, viski i krv, osjea ju zlato, viski i krv. To je sve. Drago mi j
e to e band a biti zadovoljna kad vidi da govori istinu i to ti je dala priliku d
a stane na moju stranu. Priliku? Da. Oni su prona li posao za tebe. Ti e ga prihv
atiti? Mora t u odgovori Cleve. Svakako da e morati ako eli pred bandom opravdati
moje povjere nje u tebe. Kad jednom uini ne to nepo teno, svi e oni promijeniti <#j
e mi ljenje i neogranieno e ti vjerovat onda emo se svi okupiti i planirati to da r
adimo s Gulde nom i njegovim ljudima. In ae, oni e nas, skupa sa sobom, odvesti ra
vno u propast. 261 Kakav je to posao? s mukom izgovori Cleve. Znojio se, a vla n
a kosa mu je p ala na e lo. Izgubio je izgled smiona ovjeka i bio ponovo slian djeak
u, nejakom, izm orenom, smetenom. Kells odvrati svoj pogled prije nego to je odg
ovorio. Bilo mu je oito mrsko to Clev ea prisiljava na taj posao. U tom bolnom tr
enutku Joan osje ti da bi tog bandita, iako nikad nije imala razloga da ga voli,
mogla voliti zbo g samilosti koju je s ad pokazao. Da li pozna rudara po imenu
Creede? upita Kell s brzo. Pjegavi prijan, nizak, irok, slian Guldenu, samo to ni
je tako krupan, ovje k o tre crve ne brade? upita Cleve. Nikad ga nisam vidio odg
ovori Kells. Ali, vi dio ga je Pearce. Kako Creede prista je u Cleveov opis? Vje
rno je naslikao ovjeka odgovori Pearce. U redu, to je svr eno nastavi Kells zagri
javajui se sve vi e. T aj momak Creede nosi te ak pojas sa zlatom. Blicky nikad n
e grije i. Creedeov pa rtner je oti ao juer dili ans om u Ban-nack. Bit e odsutan
nekoliko dana. Creede j e marljiv radnik, jedan od na jmarljivijih. Katkada ide
na spavanje odmah iza vee re. Nije od onih koji piju. Tr om je i tupoglav. Najpri
kladnije vrijeme za ovaj posao je rana veer, im ugasi svje tlo. Pronai ator. Nalazi
se pokraj jedne male nap lavine, a do atora je jedan ogulje n bor. Sutra naveer,
im padne mrak, pri uljaj s e uz tu naplavinu, budi oprezan, saeka j pravo vrijeme
, a onda svr i posao, brzo! 262 Kako da ga svr im? upita Cleve promuklo. Kells j
e sada o ivio, bio je o tar , hladan, blje tav. Mislei na zlato, zaboravio je na o

vjeka ispred sebe. Creedeov krevet se nalazi na suprotnoj strani od borovog drve
ta. Ne mora ulaziti u ator. Raspori platneni zid. To je gnjila stara krpa. Ubij
Creedea no em... Uzmi n jegov pojas... Budi smion, oprezan, brz! To je tvoj pos
a o. A sada, to ka e ? U redu, prihvaam odgovori Cleve smrknuto i te kim koracima
i zie iz kolibe. Joan je gledala i slu ala i poshje Jimova odlaska. Bila je ra a
lo e na i do boli potrese na Ji-movim nesretnim polo ajem, ah nije uope vjerovala
da e on izvr iti Kellsov nalog . Bio je to odluan as za Jima i nju. Nije imala pojm
a to Jim smjera, ah je bila sig urna da nee uiniti ono to mu je nareeno. Kells je s
lavo dobitno pogledao Pearcea. Rekao sam ti da e momak stati na moju stranu. Nika
d dos ad nisam mu dao pravi posa o. Mislim da sam pogrije io, efe odgovori Pearc
e. Izg ledao je smeten, ah pripravan i neustra iv ree Handy Ohver. Kells je u pra
vu, Re d, ti si se bio uznemirio ni zbog ega! Mo da, ah nije li to dobro da se Cl
eve nav ikne na neke poslove, pa makar nam bio i odan? Svi se slo i e s time, pa
ak i Kel ls kimne potvrdno glavom. Jack, ja sam mislio o drugom, boljem poslu za
mladog C levea glasno izgovori Jess e Smith naceriv i se kao i uvijek. 263 Svi e
te sada sm i ljati poslove za njega ree Kells. Da ujem ta si ti smislio! Ti si gov
orio o plan u da jo jednom okupi sve nas koji smo preostali. Ali, tu je ta j glu
pavi Gulden. U pravu si uzvrati voda mrgodno, ali pogleda Smitha kao da mu eli r
ei kako je sv ak i njegov prijedlog dobrodo ao. Nikad se nisam bojao da ka em ono
to mislim pr odu i Smith. S njegova lica se izgubi c erekavi osmijeh, a surova
usta mu postad o e tvrda. Guldena treba ubiti ako se elimo odr ati! Wood, to ti
ka e ? upita Ke lls za miriv i oima. Bate Wood, bez kolebanja kimne glavom, kao d
a je bio upitan eli li kruha. Oliver, to ti ka e ? Dakle, vi e bih volio da ekam
i da vidim Gula obje enog, ali ako me natjera , pristat u na Jessejev prijedlog o
dgovori Handly O liver. Tada se Kells, sijevnuv i oima, obrati Pear-ceu: A ti, Re
d? Ja bih se odma h slo io pod uvjetom da sam ne sudjelujem u tom poslu odgovori
Pearc e i nasmije i se usiljeno. Guldena nee biti lako ubiti. U njega e trebati s
asuti pun u aku ol ova. Kladit u se da bi nas posmicao, kad bismo ga opkolili, pr
ije nego to b ismo mi njega ubili. Gul spava sam, nitko ne zna gdje ree Handy Oli
ver. Njega ne mo e iznenaditi. Red je u pravu. Kako da ga ubijemo? Ako gospoda s
aslu aju mirno, vid jet e kako odvrati Jesse Smith. To je posao za mlad og Clevea
. On to mo e izvesti . Sigurno je da se Gulden nije nikada bojao ni jednog ovjeka
. Ali u Qeveu ima neeg a to ga zbunjuje. Ja ne znam Sto je to. Po alji Clevea za
Guldenom. Prije ih kas nije, on e ga izazvati i u biti!... Jamim to svojom rijeju.
Jesse, bolju zamisao ni si nikada imao ree Kells tiho. Njegove oi su se krijesile.
Na licu mu je sjala sta ra snaga. Gulden nas je razbio. Kad ga jednom maknemo s
p uta... ! Sefe, hoe li t o biti slijedei posao Jima Clevea? zapita Pearce radozn
alo. Hoe odgovori Kells sti snutih zuba. Ako nam ga skine s vrata, neete od mene ut
i grub e rijei dok budem iv. I ljubit u ruke Ji-mu Cleveu. Joan to vi e nije mogla
podnositi. Ona otetura do svog kreveta, svali se na nj i o stane nepomina i zgren
a, kao od hladnoe. Kao to je vjerovala da Jim nee ubiti Creedea , isto tako je zna
la da on nee uzmaknuti pred zadatkom da ubije Guldena. Jim je m rzio Guldena, jer
ga se ona bojala. Da li e t i sati neizvjesnosti ikada proi? Mora li ona do ivlja
vati jedno muenje za drugim d ok... ? San nije dolazio dugo vremena. A kad je do
ao, donio je sa sobom stra ne more, koje su no pretvorile u beskrajne patnje.

Dan, kad je konano svanuo, nije bio bolji od noi. Tih i bez dogaaja produ io se u b
es konanost. Samo je Bate Wood ostao u kolibi. Bio je prijazniji nego obino, ali
J oan nije htjela razgovarati. Jela je svoje obroke i provodila sate gledajui kro
z pro zor i le ei u krevetu. Sa sumrakom doo e Kells, Pearce i Smith, ali ne i Jim
C leve. Ha ndy Oliver i Blicky stigo e za vrijeme veere. 265 264 ini mi se da je
Jim izgubio tek primijeti Bate Wood. Nije bio ovdje cijeli dan. Neki od bandita
se nasmija e, ali Kells je utio. Ako je Joan ikada vidjela ovjeka mue na gri njom
sav jesti, to je sada bio Kells. Lice mu je bilo mrko i ozbiljno. Za ra zliku od
ost alih, jeo je malo. Ustao je odmah poslije veere i, malo pognut, stao zami lj
eno k oraati po sobi. Joan se inilo da vidi breme jo jednog zloina na njegovim l eim
a. Pov remen, povr an razgovor, kakav se obino vodi meu rudarima, slabio je sve vi
e i na koncu sasvim prestao. U taj sat Kells je uvijek porazno utjecao na svoje
sl jed benike. Sve vi e i vi e se udaljavao od njih. esto je pogledao na vrata i
inilo se da oslu kuje. Razumije se, on je oekivao povratak Jima Clevea, ah to je
oekivao o d nj ega? Joan je vjerovala da e Jim biti dovoljno lukav da prevari Kell
sa i Pear cea. Tako mnogo je zavisilo od toga! Neki od bandita povika e uzbueno.
Tiho, popu t sjene, Jim Cleve ue u kolibu. Joanino srce odskoi i 'stade. Jim nije
mogao izgle dati jadnije, pa da je bio i pr avi ubojica. On otkopa svoj kaput i z
amahne nekim crnim predmetom, koji mekano, t e ko i muklo padne na stol. Bio je
to ko nati p ojas nabijen zlatom. Kad je Kells ugledao taj predmet, nije vi e gl
edao bhjedog Clevea. Rukom zgrenom po put pand e zgrabio je pojas, podigao ga i o
pipao. Ostali banditi se okupi e oko Kell sa i zaboravi e na Clevea. Dvadeset fu
nti! uzvikne Kells sa udnim ushitom u glasu. Daj da ga vidim! zatra i Pearce uzbue
no. 266 Joan je vidjela i ula vi e nego to je mogla izdr ati. Kao kroz maglu, koj
u nikako nije mogla odagnati, gledala je Jima. Sto je to stra no vidjela u njego
vu hcu, njego vu dr anju? Je li to bila samo igra kojom je htio obmanuti Kellsa?
Sporo ali upo rno nametalo joj se znaenje tog pojasa punog zlata pojaavajui njenu
grozu. Jim je d onio pojas rudara Creedea. On je, u arkoj elji da ostane blizu n
je, da je oslobo di i s pasi, odr ao rije zadanu Kellsu i poinio grozno djelo. Joa
n zadrhta i padne na krevet. Tama prekrije njen vid i njen duh i sve potone u cr
ni mrak. 16. Joan se vratila k svijesti sa osjeajem nejasnog i neodreenog bola. Mi
slila je da j e t o samo stari, poznati peat njene du e. Ali, razbudiv i se sasvi
m, kao od nekog o tro g uboda, ona spozna da je bol dolazila od trganja mi ia u n
jenom ramenu. Isto g asa b ila je potpuno sigurna da je udna bol prestala. Nakon t
oga le ala je u mra ku irom ot vorenih oiju, oekujui, udei se. Iznenada onaj o tar ub
od se ponovi. inilo j oj se da dolazi izvan njena tijela. Zadr htala je pri pomis
li da bi to mogao bit i ugriz stonoge. Kad se dotakla ramena, r uka joj napipa t
anak tap provuen kroz p ukotinu izmeu greda. Jim je poku avao da je pr obudi. On s
e tim sredstvom slu io svaki put kad bi ona zaspala ekajui dugo na njega. Joan ust
ane i nasloni se na pro zor. Slaba i kao omamljena prisjeala se Jimova pov ratka
i zlatom nabijenog pojas a koji je donio sa sobom. Jim izroni iz mraka, pipajui p
otra i Joan i vrsto je zag rli. Joan ovaj put nije zadr htala od uzbuenja, a njene
ruke sliznu e mlohavo pre ko njegovi. Te ina razoaranja i gr oze sve vi e joj je
pritiskivala du u. Joan! D ugo sam te budio pro ape Jim, a onda je poljubi. Ali,
ti si hladna kao led! Jim, mora da sam izgubila svijest odgovori ona. 268 Za to
? Virila sam u Kellsovu sobu , kad si ti... Jadno dijete! prekine je on nje no.
Morala si podnijeti tako mnog o!... Joan, ja sa m prevario Kellsa. Oh, bio sam v
je t!... On mi je naredio da u bijem rudara! Pomisl i! I to misli ? Ja dobro poz
najem Creedea. On je dobar ovjek . Zamijenio sam svoju ve liku grudu za njegov po
jas sa zlatom!

Zamijenio si. Ti ga nisi ubio! promuca Joan. Brblja poput djeteta! uzvikne Cleve
na-smijav i se tiho. Joan ga iznenada zagrli svom svojom snagom podrhtavajui od
tihe radosti. Slu aj nastavi on. Zamijenio sam zlatnu grudu. Ona je vrijedila mn
ogo vi e nego Cree -deov pojas. On je to znao. Nije htio da se zamijeni. Ah ja
s am ga molio. Nagovo rio sam ga da napusti logor i da izie na cestu za Bannack.
Ne gdje e sresti dili ansu , otii e u Bannack i ostati tamo nekoliko dana. Svakako,
bi o je radoznao. Ali, ja sam sauvao svoju tajnu... Onda sam do ao ovamo i dao p
ojas Kellsu. Rekao sam mu da sam slijedio Creedea u mraku, ubio ga i bacio u dub
oku jamu u potoku... Kells i Pearce, ni jedan nije obraao nikakvu pa nju na moju
priu. Ja sam donio pojas sa zlat om. To je bilo dovoljno. U i tih bandita su otvo
rene samo za zlato... Imam u d epu s voj dio Creedeove zlatne pra ine. Nije li t
o al jivo? teta za moju, za tvoju veliku g rudu! Ali, morah smo odigrati tu igru
. Osi m toga, imam vreice i limenki punih zla ta i skrivenih na sigurnom mjestu.
Joan, to emo uraditi sa svim tim? 269 Ti si sada moja ena. I, oh, kad bismo samo
mogli pobjei s time, ti bi bila bogata! Joan nije mogla sudjelovati u njegovoj sr
ei, kao to nije mogla razumjeti njegovu r adost, jer se sjeala svega. Jim, dragi,
da li ti je Kells rekao tvoj slijedei posao pro ape ona oklijevajui. Cleve prokune
kroz z ube, ali dovoljno glasno, pa mu je Joan morala brzo staviti ruku na usta
i opome nuti ga. Joan, jesi li ula ono o Guldenu? upita on. Oh, jesam. Zao mi je.
Nisam n amjeravao da ti to ka em. Da, primio sam taj zadatak i njega ne mogu iz
bjei. Joan se grevito privije uza nj. Te ko da je mogla govoriti. Djevojko, ne gub
i hrabros t! ^-*:iree on ozbiljno. Kad si se udala ze me, uinila si me ovjekom. Kra
j igre bit e moj. Ne strahuj za mene. Ti planiraj na bijeg. Pokorav at u se svakoj
tvojoj ri jei. Ah, Jim, oh, Jim!... Ti se, valjda, nee susresti s njime, boriti s
e s njime? ... R eci da nee ! Joan, ja u se susresti s njime i ubit u ga pro ape Jim
estoko. Ti nisi znala da sam brz na revolveru. To nisam znao ni ja, dok nisam s
tigao na gr anicu. Sad znam. K ells je jedini ovjek koga poznajem koji mo e poteg
nuti revolve r br e od mene. Gulden je samo krupna volina. On je spor. Zaigrat u
s njime parti ju karata, posvadit u se oko zlata i udesiti ga kao to sam to ve jed
nom uradio. Ov aj put neu mu odbiti samo uho. 270 Sad sam dovoljno miran. Kells s
e zakleo da e uin iti sve za mene ako sada stanem uz a nj. I hou. Nikad ne zna koli
ko to mo e vrije diti. Kells gubi vlast. Stojei uza nj, mogu spasiti tebe. Joan d
uboko uzdahne. Ji m Cleve je uistinu postao ovjek. Ona odbaci sve svoje boja zni
i odlui da bude neu stra iva. Nikad ga vi e nee zbunjivati nedostatkom svog povjer
e nja. . Jim, Kells ov pothvat se pribh uje kobnom kraju ree ona ozbiljno. Osjeam
to. O suen je na prop ast. Kells to jo nije shvatio. A kad do ivi konaan slom, bit
e stra an. M oramo po bjei prije nego do toga doe. To to si mi rekao o Creedeu dal
o mi je ideju. Pretpos tavimo da umaknemo jedne noi, uskoro, i uhvatimo dili ansu
za Bannack? Mislio sam na to. Ah, morah bismo imati konje. Poimo pje ke. Bit emo
sigurniji. To mo emo iz vesti bez velikih priprema. Ah, kako da poemo pje ke kad
moramo ponijeti revolver e i hranu, a onda tu je i moja zlatna pra ina? Pedeset
funti, mo da i vi e! To j e tvoje, Joan... Ti e trebati sve to. Ti voli lijepe ha
ljine i ostale stvari. I j a u ti ih nabaviti... ih umrijeti. Glupost. Kako mo e
govoriti tako ludo kad su n a i ivoti u opasnosti! Dopusti mi da raz mislim jo m
alo. Oh, ja razmi ljam uporn o! ... Jim, jo ne to. Red Pearce je bio veoma s umn
jiav u Vezi s tvojim odsustvom iz kolibe u izvjesne sate. Sto je mislio kad je Ke
llsu nabacio mogunost da je en a u pitanju! Bojim se da on sumnja ih da zna. I me
ne je upla io odgovori Cleve z ami ljeno. Ah, zakleo se da ne zna ni ta. 271 Jim
, osloni se na instinkt ene. Pe arce je lagao. Revolver uperen u njegove grudi

uinio ga je la cem. Znao je da bi ga ubio ako bi se ijednom rijeju odao. Oh, pripa
zi na njega. Cleve ne odgovori. Joan primijeti da on ne slu a, barem ne nju. Ne
p okretan i napet , okrenuo je glavu na drugu stranu. Najednom Joan zau tiho u ta
nj e, a zatim jo jedno. inilo se da ono dopire iza ugla kolibe. Cleve se tiho spu
sti u sjenu i nestane. Slijedili su tihi, prikradajui koraci, za koje Joan nije b
ila sigurna jesu li Cle veovi. inilo joj se da nisu dopirali iz smjera u kojem je
on obino odlazio. Osim t oga, kad je htio biti oprezan, nikad nije izazvao ni na
jma nju buku. Koliko god d a je napinjala u i, Joan nije mogla uti ni ta osim tih
ih z vukova noi. Polako legne na svoj krevet, opet zabrinuta i tjeskobna. Naskoro
se v ratila i strava. Ni u snu n i na javi nije joj davao mira kobni osjeaj veli
ke nes ree. Sutradan je Joan, kao i obino, oekivala Kellsa, ali on se nije pojavio.
To je bilo trei put u jednom tjednu da ju je zaboravio, ih je izbjegao susret s
njome. Mo da je bio sprijeen da je posjeti. Joan je bila zadovoljna time, pa ipak
je to nije n imalo umirilo ni ohrabrivalo. Kellsov pothvat je, oito, iz pote koa
prelazi o u potpu ni slom. Rano poslijepodne Kells se vratio iz logora. S njime
je bilo nekoliko ljudi. ula ih je kako razgovaraju, tiho i ozbiljno. Joan je upra
vo htjel a zaviriti u drugu sobu, kad su se Kellsovi koraci pribli ili njenim vr
atima. On pokuca i ree: Obucite odijelo Dandy ja Dalea, stavite masku i iziite. 27
2 Ton nje gova glasa kao i sadr aj njegovih rijei j su zaprepastili Joan da nije
mogla odma h ovoritL Jeste U uli? vikne on o tro. Da odgovori Joan. Tada se on vr
ati k svoji m ljudima i tih, ozbirazgovor se nastavi. Joan nerado skine s klina
Dandvjeve st vari i sa starim, ve s koro zaboravljenim, osjeajem stida svue haljinu
, a obue odije lo, izme, masku i pri-p s_sa revolver. Najednom se razvedri pri pom
isli da bi tak o mogla lak e pobjei s Cle veom. Ali za to joj je Kells naredio da
se preobue? Je li u opasnosti? Mo da namjerav a umai iz Johinog Potoka? Pomisliv
i na tu mogunost osjeti olak anje. Bal i Gulden se mo da nee sukobiti. Bila je nes
trpljiva da to prije sazna, pa ipak se skanjivala da otvori vrata. Kao i uvijek,
bilo joj je te ko da se u toj odjei pojavi pred mu karcim a. Ali, to je morala ui
niti. Pritisnuv i odluno kvaku, smiono zakorai van. Kells je bio umoran i siv. Oito
nije spavao pr ethodne noi. Sjene na njegovu licu n isu bile posljedica kartanja
i pijanevanja. B ilo je prisutno jo est ljudi. Joan zap azi na njima kapute, ruk
avice, oru je i o struge. Kells se okrene k njoj. Njegovo l ice se naas razvedri.
Htio sam da budet e spremni, da mo ete od---jahati svakog asa ree on. Za to? upit
a ona. Mo da emo mor ati, to je sve odgovori on. Njegovi ljudi, obino vrlo revni u
dobacivanju eznutlji vih pogleda na Joanu, jedva da su je i 18 Crna legija 273 p
ogledali. Svi su bili smrknuti, tvrdih pogleda, stisnutih usana. Handy Oliver r
ee: Ka em vam, Gulden se kune da je vidio Creedea na cesti, u svjetlu fenjera, pr
o le noi poslije nego je Cleve do ao ovamo. Gulden se sigurno prevario izjavi Kel
ls nestrpljivo. On ni je od onih koji se varaju odgovori Oliver. Gul je vidio Cr
eedeov duh, eto to je primijeti Blicky nelagodno. Ja sam ih vidio nekoliko u svo
m ivotu. Neki od bandi ta kimnu e glavama poti teno. Glupost! plane Red Pearce.
Gulden nikad u svom ivo tu nije vidio duha. Ako je vidi o Creedea, vidio ga je i
va. Ti si sigurno u prav u, Red slo i se Jesse Smith. Ali, ljudi, Cleve je donio
Creedeov pojas i mi smo razdijelili zlato ree KeUs. Sv

i vi znate da bi Creede prije poginuo nego to bi dopustio da mu netko skine poja

s . Tu mora da je neka gre ka. Sefe mislim da to Gul samo pravi jo vi e te koa u
m ije a se Bate Wood. Vidio sam ga ne tome ni jedan sat. Bio sam prvi s kim je G
ul razgovarao. I on je znao da je Jim Cleve trebao ubiti Creedea. Kako je to saz
na o? Nije li to trebala biti tajna? tov i e, Gul mi je rekao da je Cleve dobio
zad atak da njega ubije. Kako je to mogao sa znati? Sigurno je kao dan da mu to
Clev e nije rekao! Kellsovo lice postade olovnosivo, a njegovo cijelo tijelo se
trzal o. 274 [ Mo da je netko iz Guldenove bande prislu kivao ispred kolibe kad
smo pl anirah Clev eov posao natukne on, ah njegov izgled je pobijao njegove rij
ei. ^SSp Ne! Izdajnik je u vlastitoj kud, mo ete se kladiti na to izlane esti razb
ojnik, mla di ko- tunjavog lica, drskih oiju i plavih brkova, dje ime Joan nije ni
kada ula . Ne mogu u to vjerovati odgovori Kells tvrdoglavo. A ti, Budd, ti optu
uje za i zdajs tvo nekog od prisutnih... ih Clevea. On je jedini koji nije ovdje
, a koji zna. Pa, ja sam uvijek govorio da je taj mladac suvi e vje t odgovori B
udd. Hoe l i mu to red u hce? Svakako. Sretan sam to mi se daje prilika za to! On
da si pija n ili lud. Tako? Da, tako plane Kells. Ti ne pozna Clevea. Brz je na
revolveru p oput munje. Zar mi sli da bi mu dao zadatak da ubije Guldena kad ne
bih bio sigu ran da e u tome uspje ti? Dakle, ja ne bih mario... ---Dolazi Cleve
prekine ga Pe arce o tro. Izvana su odzvanjali brzi koraci. Naskoro Jim Cleve za
mrai ulaz. Kret ao se smiono i ustro. Ugledav i Joan onako preobuenu, lagano se tr
gnuo. Budd, evo Clevea izgovori Pearce lukavo. Reci mu sada u lice! U ti ini koj
a je slijedila zavladao je trenutak lukavosti, mr nje i jarosti. Ali, Ke lls jo
uvijek gospodar situacije, bijesno skoi pred ljude. Red, to je to u lo u tebe? pr
osikta on. Ti s i u posljednje vrijeme nepopustljiv i s amovo18* 275 ljan. Zajed
ljiv si. Jo rije i zaklet u se da si buntovnik. .. Ti, Budd, uti. A ti, C leve, ne
obaziri se na B udda ako bude ne to brbljao... Mi smo u nevolji i svaki ovj ek t
reba da doprinese izvlaenju iz te koa. Moramo prestati, sa borbom izmeu sebe. Eh, e
fe, dobar primjer je najbolji nain uvjeravanja suho primijeti Bate Wood. Njeg ova
primjedba sti a Kellsa i smanji napetost situacije. Jim, jesi li vidio Guldena?
upita Kells nest rpljivo. Nisam ga nigdje mogao nai odgovori Cleve. Lunjao sam p
o krmama i kockarni cama u ko je on zalazi, ali nije se pojavio. On je u logoru.
To znam sigurno. Kr ije se zbo g neega. Gulden je upozoren, Jim ree Kells ozbiljno
. Rekao je Bateu Woo du da si dobio zada tak da ga ubije . Drago mi je. Sad emo b
arem igrati otvorenu igru odgovori Cleve. Ah, tko mu je rek ao o mom zadatku? Ne
tko u ovoj bandi eli moju smrt vi e nego Guldenovu. Cleveov o tar pogled zaokru
i po nepokretnim ljud ima i zaustavi se vrsto na Redu Pear ceu. Pe-arceove drske
oi izdr a e taj pogled. Gulden je rekao Oliveru jo ne to nastavi Kells. Gulden se
kune da je pro le noi vidio Creedea... iva... Pro le noi! -. To je smije no odgov
ori Cleve ne trep-nuv i okom. To nije smije no, ali je udno. Gulden ne zna lagati
. Bate ka e da on hoe d a posije mr nj u izmeu tebe i mene. Ja sumnjam u to. Takoer
ne vjerujem da je Guld en mogao vidjet i duha. On je naprosto zamijenio nekog r
udara s Creedeom. 276 k> - Bez dvojbe je tako, ukoliko Creede nije o i-Ja ne sje
dim na njegovim grudima d a bih ga ~ na dnu jame. Kells se povue natrag, oito uvje
ren i oslo-sumnje. Taj po k ret kao da je podstakao Pe-On se odvoji od ostalih,
pristupi Kellsu i p e ga z naajn o po ramenu. Da li smi ljeno sluajno, ali stao je
tako da Kells bude izmeu i Clevea. Jack. meu nama su oni koji te izdaju, vi e jed
nog ree on oprezno. Ali, ako eli da o

, treba mi jamiti da nee biti nikakve ig-revolverima. Govori, Red odgovori sijevaj
ui oima. Kunem ti se da nitko nee potegnuti revolver. Ostali ljudi prebaci e te in
u svojih tijela s jedne noge na drugu i duboko uzdahnu e. Jim Cleve je bio miran
i hladan. Ah, njegove oi su plamtjela Prvo, na primjer, ovdje je taj koji te izd
a je? izgovori Pearce sporo i kao da eli mu-6ti Kellsa. Pri tom, ne pogledav i n
i jedan put Joan, on pokaza prstom na nju. Obladiv i se i drhtei o straha, Joan se
n asloni na zid. itala je Pearceove misli. On je znao njenu tajnu i namjerava da
iz da nju i Jima. On mrzi Kellsa i eli ga muiti. Kad bi samo mogla brzo razmisli
ti i rei ne to. Pearce, to hoe da ka e ? zapita Kells. Djevojka te izdaje odgovori
Pea rce. Izrekav i to on problijedi i pone drhtati. Iznenada Kells postade svjes
tan J oanina prisustva i kao da je tek tada shvatio d a se optu ba odnosi na nju
. A on da se sav izmijeni. Koliko god tfar-je vidjela mno go promjena na njemu i
koliko 277 god da su te promjene bile neobine, ova sad je bila najneobinija. U nj
oj se v idjel a sva njegova stara ljubeznost, njegovo hladno, neusiljeno dr anje
, kojim je prekr ivao dobro skrivenu okrutnost. Sve je to bilo u asno u svojoj o
prenosti jedno drugo me. Red, ja sam mislio da e se na razgovor ticati mu karaca,
zlata i poslova ree on s hla dnom i sporom blagp u u kojoj se osjeao alac srd be ah
kad ima dovoljno hrabrosti ih si dovoljno lud da govori o njoj, eh, onda objasn
i znaenje svojih rijei. Pearceova vilica se tresla da je jedva mogao govoriti. Oti
ao je p redaleko, shvati o je to suvi e kasno. Ona se sastaje s jednim ovjekom,
tamo otra ga, kod svog prozora promuca on. Oni apuu u mraku satima. Vidio sam ih
i uo. Rekao bih ti to prije, ah htio sam biti sigur an tko je on... Sad ga znam!.
.. I, upam ti, vidio sam ga kako ulazi i izlazi... Kells se trgne cijelim tijelo
m. U jednom bljesku njegov pi tolj sijevne modro, crv eno i bijelo. Pearce se za
nji e poput stabla posjeenog u korijenu i pade, hcem okre nut nagore, ukoenih oaju,
mrtav. Ban ditski voa stajao je iznad njega dr ei pi tolj koji se jo dimio. Moj b
o e, Jack ka o bez daha izgovori Handy Oliver. Zakleo si se da nitko nee povui p i
tolj, a evo, ti si ga sam ubio!... Izdao si samog sebe! I makar ja morao umrije
t i, rei u ti d a Red nije lagao! Za arenost i ezne s Kellsova lica i ono postade s
ablasno blijed o. Bandit je nijemo zu rio u Olivera. 278 Izdao si samog sebe i s
voje drugove na stavi Oliver sveanim tonom. Sto vrijede tvo je njei? Oekuje li da e
nakon ovoga band a stajat uza te?... Tu le i Red mrtav. A za to? Samo ato to je,
oslanjajui se na tvoju zakletvu, pro-gcvorio o neem to ti je moglo k oristiti, a
ti si ga ubio. Ka d bih ja znao ono to je on znao, ja bih ti rekao usp rkos tom
revolveru u tvojoj ruci! Jedino znam da on nije lagao... Pitaj djevojku !... A t
o se mene tie, misl im da mi je dosta tebe i tvoje Legije. Ti si odigrao sv oje,
Kells, izgubio si g lavu, slomio si vrat zbog te slaba ne ene! , Ohver je govori
o sa surovim i dojml jivim dostojanstvom. Kad je zavr io, izi ao je krupnim kora
cima na svjetlo dana. Kells je bio potresen tom sna nom besjedom, ali jo nije bi
o slomljen ovjek. Joan , uh ste Pearcea ree on uzbueno. On je lagao. Morao sam ga ub
iti. On je povrije dio va u ast. ivio je kao pas! Nije mogao upoznati estitu enu.
Lagao je, i sad je mrt a v! Ne bih ga o ivio ni za stotinu Legija! Ah to, to nij
e... sve... bila la ree Joan |LHijevajui. Sila jaa od potrebe da i dalj e bude luka
va natjerala ju je da g ovori istinu. Njeno uzbuenje dostiglo je stupanj kad v i
e nije mogla obmanjivati Kellsa da bi spasla svoj ivot. Sto! zagrmi on. Pearce j
e rekao istinu, osim to nitko nikada nije u ao u moju sobu. To je la . Nitko nij
e mogao proi kroz prozor. On je preuzak. Ali, ja sam se sastajala i aputala s j e
dnim mu karcem. Kells je morao ovla iti usne da bi mogao govoriti. 279

S kojim ovjekom? Nikad vam to neu rei. Tko je taj? ... Ubit u ga! Ne, ne. Neu vam rei.
Neu dopustiti da ubijete jo jednog ovjeka zbog mene. I upat u ja to iz vas! To ne m
o ete. Beskorisno je da mi prijetite ili da me zlostavljate. inilo se da je Kell
s omamljen sna nim udarcem. aputati! Satima! U mraku!... Ali, Joa n, za to? Zbog
e ga ste se izvrgavali tolikoj opasnosti? Joan samo odmahne glavom. Nije li to b
il o samo zbog toga to ste bili nesretni, usamljeni? Da li vas je neki mladi rud
ar vidio danju, a onda do ao nou? Nije li to bio samo sluaj ? Recite mi! Neu! Neu, j
er ne elim da se prolije jo krvi. Mene radi zatra i on sa starom lukavo u u glasu
. A onda se njegovo lice smrkne i zali je krvlju. S bijesnom kretnjom ruku i tij
ela on se nagne bli e k njoj. Mo da ga voli te toliko da ga ne elite vidjeti ubi
jen a?... Da li ste aputali esto s tim neznancem ? Joan osjeti kako gubi snagu. K
ells ov duh i strast bih su toliko sna ni da se ona n ije mogla boriti s njim. S
napo rom je poku ala da uskrati odgovor, ah rijei izbi e iz nje i protiv njene v
olje. Da, esto. To izazva vi e od gnjeva i strasti. Ljubomora sijevnu iz njega i
pretvo ri ga u avol a. Dr ali ste se za ruke... i cjelivali... u mraku? povie on u
zdrhtal im, usnama. 280 Joan je o tome mislila s tolikim strahom i tako uporno b
orila da sauva svoju tajn u, da je on naslutio, proitao je njene misli. Nije se vi
e mogla obuzdavati. Ubojst vo Pearcea ju je gotovo porazilo. Nije imala snage d
a zadr i rijei. Da odgovori ona. inilo se da on obuzdava sve veu i grevitiju provalu
bijesa. To smo, dakle, razjasnili izjavi on mrano. Ah, ja u uiniti ne to asnije. O
enit u . Tada se okrene svojim ljudima. Blicky, dolje u logoru je jedan sveenik. T
ri. Doved i ga, pa makar ga morao prisiliti revolverom. Blickv izleti kroz vrata
i bat nej govih koraka se ubrzo izgubi. Vi me ne mo ete prisiliti da se udam za
vas ree Joa n. Neu uope otvoriti usta. To je va problem. Nemam namjeru da vas molim
i nagovara m odgovori on ogoreno. Ali, ako ne budete htjeli, ja u poku ati na Gul
-denov nain.. . Vi se sjeate Guldenova naina ! Peina i u e! Joanine noge klecnu e i
ona se sru i na hrpu gimjeva. Iza Kellsa vidje Jima Clevea. Svom preostalom snag
om svoga duha ona mu uputi pogled pun opomene i molbe da ne i ni ono to je nasluiv
ala da namjer ava uiniti. On shvati znaenje njena pogleda i poslu a je. A onda on
njoj uputi pog led koji je znaio da se, koliko god oajan bio njen po lo aj, nikad
nee dogoditi ono ime se Kells prijeti. Ljudi, budite ovdje i pomozite da se ovo za
vr i ree Kells n ijemoj skupini. A tada k ako god elite pristajem na sve. Ostali
ovdje, ili napus tili logor! Zaustaviti dil i ansu sa zlatom na 281 putu za Bann
ack! Bilo to veli ko! A onda poimo prema granici! Zatim pone koraati po sobi. Budd
i Smith se odgega e pred kolibu. Wood se pipao po d e povima, tra ei lulu i duhan
. Cleve je sjeo na stol nasloniv- i se na ruke. Nitko nije obraao pa nju na mrtvo
g Pearcea. Strasni ju i mraniju sliku divlja tva te granine bande te ko je bilo za
misliti: Kells, u p risustvu zloina i smrti, eka na sveenika da ga vj ena sa enom ko
ju beznadno voli, a izokrenuto i iznaka eno Pearceovo lice ga gleda uk oenim sabl
asnim oima. Mo da je pro lo etvrt sata, premda se Joani inilo da je pro la cijela v
jenost, kad su kor ac i i glasovi igvana najavih Blickyjev povratak. On je dr ao
za ruku slaba nog ovje ka i vukao ga nimalo nje no. Lice tog neznanca bilo j e to
liko razlino od Blickyj eva, da je veu oprenost bilo te ko i zamisliti. Njegova od
jea je ukazivala na njeg ovo zvanje. U izrazu njegova lica bilo je zaprepa tenja
i z bunjenosti, ali ne i straha. Propovijedao je dolje u jednom atoru ree Blicky
i ja sam ga jednostavno odvukao, b

ez obja njenja. Gospodine, elim da se vjenam odmah izjavi Kells zapovjedniki. Sigu
rno. Stojim vam na raspolaganju odgovori sveenik. Ah, moram se po aliti na nain k
o jim sam doveden ovamo. Vi ete oprostiti hitnju odvrati bandit. Platit u vam dobr
o. Kells baci na stol vre cu od jelenje ko e punu zlata, a onda se okrene Joani.
Doi , Joan ree on tonom koji n ije trpio ni otpora ni odgaanja. 282 Tek tog trenutk
a s veenik primijeti Joan. Da njena odjea bila uzrok njegova zaprepa t e-i? Joan j
e pr epoznavala njegov glas i bila je zna-ijna hoe li on prepoznati nje n. Jim ju
je i no vi e no jednom zovnuo po imenu u noi rtji-vjenanja. Sveenikove blage oi pos
tado e o trije. On pogleda Joan, pa Kellsa, a zatim ostale au karce. Jim Cleve j
e staj ao iza pleatog Jessea i sveenik ga oito nije vidio. Ah, kru ei orpm ispitivaki
m po gl edom, on ugleda mrtvog ovjeka na podu kolibe. Njegovo dotad radoznalo ^je
skobno h ce, poprimi odjednom izraz groze. --Ovdje je potreban bo ji predstavnik
, ali ne u svrhu koju ste spomenuli ree on. Nikakav obred vjenanja ja neu obaviti u
prisustv u ubijenog ovjeka. Gospodine sveenice, vi ete me vjenati brzo ih ete poi za
njim odgo vori Kells promi l o. Nitko me ne mo e prisiliti. Sveenik se jo uvijek
dr ao dost ojanstveno, ali je blijedio sve Ja vas mogu prisiliti. Spremite se!..
. Joan, doi ovamo! Kells je govorio energino i strogo, pa ipak je u njegovu glasu
bilo ne to od onog n jegova starog samoprezira i beznadnosti. Njegova inteligenc
ija prezira la je njeg ovu divlju krv, zvijer u njemu, njegovo ludovanje. Ona ga
je opominja la da njego va odluka kobna za njega. fJoan odreno zavrti glavom. U
jednom skoku on se nae pokraj nje, grubo je okrene i gurne ispred sebe. Njegovo n
asilje razbje snilo je Joan. 283 Ja se ne bih udala za vas ni kad bi o tome ovis
io moj ivot, ak ni kad bih mogla sr d ba provali iz nje. Na njenu izjavu sveenik s
e trgne. Mora da je ta izjava pojaala njegovu sumnju, ili je potkrijepila njegovu
nadu, a mo da i jedno i drugo. On se sagne i zagleda se u lice mrtvog Pearcea.
Kad se uspravi o, odahnuo je s olak anjem. Oito se uvjerio da Pearce nije ovjek sa
kojim je vjenao Joan. Molim vas, skinite masku obrati se on Joan. Ona postupi po
njegovoj elji, hitro, bez oklijevanja. Sveenik se zagleda u njeno lice kao to je
to uinio i one noi kad ju je vjenao s Jimom. Zatim se okrene Kellsu. Va e prijetnj
e ne mogu vam b iti od koristi ree on mirno. Ja vas ne mogu vjenati sa e om koja v
e ima mu a. L. Al i tog mu a ja ne vidim ovdje. Vi tog mu a ne vidite ovdje! popu
t jeke ponovi zbu njeni Kells. Buljio je u sveenika otvorenih usta. Recite, niste
li enuli pameu? Sv ojim letiminim, brzim pogledom sveenik oito nije zamijetio napol
a skrivenog Cleve a . Sva njegova pa nja bila je usredotoena na Kellsa. Bandit je
stajao zami ljen. N jeg ovo iznenaenje bilo je strahovito i stezalo ga je poput
lanca. Najednom on se nag lo trgne. to ste ono rekli? zaurla on, a obrazi mu pla
nu e. Ja vas ne mogu vjenati sa enom koja ve ima mu a. Kellsovo lice naglo pr obli
jedi. Jeste li je ik ad prije vidjeli? zapita on. Da odgovori sveenik. 284 Gdje
i kada? Ovdje, na stra njem dijelu kolibe, prije ne-iko noi. Kellsov izgled zadav
ao je bol Joani. Osjeal a se krivom kao da ga je zaista prevar ila. Srce joj burn
o udaralo. Bio je to vr hunac napetosti, tre-konane velike nesree . Jo samo jedna
ri-i Jim Cleve e se suoiti s Kellsom. Krv je vo gu ila Joanu. Na stra njem dijelu
kolibe!... Kod njena ra. Da.

Zbog ega ste bili tamo? U svojstvu sveenika. Bio sam pozvan da je vjenam. Da je vje
nate? izgovori Kells kao bez daha. Da. Ona se zove Joan Randle. Iz Hoadleya je,
d r ava Idaho. Navr ila je osamnaestu. R azumio sam da je zatvorena ovdje protiv
s voje volje. Zavoljela je jednog po tenog mladog rudara ovdje u logoru. On me
dov eo ovamo. I ja sam ih vjenao. I vi ste ih vjenah! Da. Kells je s mukom shvaao i
stin u. Njegove kretnje bile su spore kao i njegove misli . Njegova ruka polako
segne za revolverom. Izvue ga preko volje, zabaci visoko, a onda sve u asno ljuds
ko zl o izbi iz njegovih oiju. Ali, dok je on polako ciljao u sveenika, Blicky skoi
i sna no udari po revolveru. Istog asa sijevne plamen i odjekne pucanj, a tane s
e zabi je u krov. Blicky zgrabi Kellso-vu ruku i navali se na nj u svom svojom t
e inom. Ja sam dovukao ovamo tog sveenika zaurla on. I ne dam da ga ubije !... Po
mozi, J ess e!... On je poludio! On e to uiniti! Jesse Smith priskoi u pomo Blickvju
i istrg ne revolver iz Kellsove ruke. Jim Cleve uhvati sveenika za ramena, okren
e ga i iz gura kroz vrata. Bje ite ako vam je ivot mio prodere se on. Blicky i J
esse Smith su poku avali da savladaju Kellsa koji se otimao. Jim, stani na vrata
povika Je sse. Bate, ukloni sve revolvere i no eve... A sad, efe , mo e galamit
i i proklin jati! Oni pusti e Kellsa i odmako e se. Joan se inilo da su joj oduze
te ruke i no ge. Joan! To je istina! uzvikne on di ui piskavo. Da. Tko je taj? za
urla on. Nika d neu kazati. On posegne za njom rukama zgrenim poput pand e, kao da
ju je namjera vao rastrgnuti na komade. Joan je bila nemona, slaba, prestravljen
a. Te uzdrhtale ruke, eljne osv ete, dotako e njen vrat, ali se ne stisnu e oko
njega. Kells ju je htio ubiti, ali n ije mogao. On se nadnese nad nju, mraan, nij
em, sputan prov alom gnjeva. Mo da je u tom trenu, gledajui nju, shvatio da je un
i ten i da ga vi e ni ta ne mo e spasiti. Mrzio ju je jer ju je volio. Mrzio ju
je tohko da ju j e mogao ubiti, a nije imao snage ni da je ozlijedi, ak ni da je
uvrijedi. Kao da su se u njegovoj du i borila dva d iva, zlo u njemu, koje je raa
lo mr nju i ljuba v, koja ga je inila dobrim. Najednom o n je odgurne u stranu. O
na posrne, gotovo padne pre286 ko Pearceovog tijela i otetura natrag do zida. Ke
lls ostane sam na sredini sobe. Ogledao se okolo poput pobje njelog bika u zatvo
renom oboru, kao d a tra i put kojim bi pobjegao. Ali, bijeg za kojim je eznuo mo
gao je biti samo bi jeg od samog sebe . A onda, kao da se odluio na akciju, ili j
er vi e nije mogao o buzdavati svoj gnjev , on pone bjes-niti. Njegovi pokreti bi
li su divlji, nesuvis li, napola luaki. inilo se da eli uni titi samog sebe, sve i
svakoga. Ali, njegovi ljudi su uvah oru je, a u s obi je bilo malo toga to je mog
ao razbiti ili zgnjeiti . Za nekohko asaka unutra njost kolibe bila je u potpunom
neredu, a Kells je bio samo ra upan, znojav i zasoptan j adnik. Naglost i estina
njegovih kretnji udru e ni s njegovim gnjevom brzo su iscrpl i svu njegovu snagu
. Naskoro , je jo samo u morno koraao tamo-amo. Bio je potpuno r azoaran, izudaran
, potuen ovjek, svjestan sv og poraza. Jesse Smith prie banditskom voi. Jack, evo ti
tvoj revolver ' ree on. Ja sam ti ga uzeo samo zato to si bio sasvim i zvan sebe
. I slu aj, efe, ostalo na s je samo nekohko. To je bio Smithov nain izra avanja
vjernosti, to je Kells prim io sa zahvalnim i gork im osmijehom. Bate, ti i Jim
ra istite ovu gomilu nastavi Smith. A ti, Blicky, doi i pomozi mi odn ijeti Pearce
a. Moramo ga zakopati. U urb anost koja je iza toga nastala prekinuta je o trim
Cleveovim povikom. Kells, dol azi Gulden... Beady, Jones, Williams, Beard! 287 B
andit podigne glavu i zakorai d o mjesta odakle je mogao vidjeti prilaz kolibi.

Bate Wood se trgne naglo i znaajno. Ne to nije u redu ree on u urbano. Nije u pita
nju samo Gul!... Pogledaj dolje niz ces tu. Vidi li gomilu ljudi? Svi su uzbueni
, ma u rukama i tre. Ali, idu dolje, u grad. Kells odgurne ljude i pogleda van. K
a o da je odnekud pribavio zalihu snage, post ade smiren i ustar. Jim, poi u drug
u sobu naredi on o tro. Joan, idi i ti. Budite mirni i tihi. Joan po uri da ispu
ni nareenje. Jim ue iza nje i zatvori vrata. Instinktivno se uhva ti e za ruke i p
ri mako e jedno drugome. Jim, to ovo znai? pro ape ona upla eno. Gulden! Mora da t
ra i mene odgovori Jim. Ali, ni ta vi e ne mo e uiniti. Jesi li vidjela onu g dol
je na cesta? Ne, nisam mogla vidjeti. Slu aj ! Izvana je odzvanjao te ki bat izam
a. Joan tiho odvede Jima do pukotine izmeu dasaka kroz koju je ona uhodila bandit
e. Jim pogleda kroz pukotinu i Joan vidje kako nj egova ruka pose e za revolvero
m. Tada i ona zaviri u drugu sobu. Gulden je ulazio u kolibu praen razjarenim lju
dim a isturenih eljusti, spremnih na mrani obraun. Najudnija je bila njihova potpuna
utn ja. U asu kad su u li i stali pred K ellsa i njegovu malu skupinu, Beard, Jo
nes, Williams, sve biv i vjerni Kellsovi su radnici, pogledima punim mr nje prom
atral i su svog nekada njeg vou. A golemi 288 den je vi e nego ikada podsjeao na r
azbje -njelog gorilu. Njegove velike, bezbojne, d uboke oi sijevale su srdito. Je
dnu ru ku dr ao je pod kaputom, a polo aj njegove glave bio je zloslutan. Ali. K
ells je stajao hladan i siguran u sebe. Kad se Gulden p omakao, u Kellsovoj ruci
zablis tao je revolver, Ali, nije pucao, jer je Gulden d r ao samo neki te ki o
bli pred met zamotan u maramu. Pogledaj! zagrmi on i baci predmet na ptoL Mukli
te ki uda rac odzvoni dobro poznatim zvukom. Jim, te ko di ui, grevito je stiskao
J oaninu r uku. BlE Krajevi crvene marame polako se razmako e i otkri e svjetluc
avu grudu o blikom slinu n epravilnoj kugli. Kad je Joan prepoznala taj predmet,
uini joj se d a e joj srce pr snuti. Gruda Jima Clevea! uzvikne Kells. Gdje si je
na ao? Gulden se nagne preko stola, njegova glomazna eljust se tresla. Na ao sam
je kod rudara Creedea odgovori div ote ui. Kod Creedea! -Da. Gdje je bio njegov__
_njegov le ? Ostavio sam ga na cesti za Bannack. Banditski voa zanijemi. Kells, s
lijedio sam C reedea kad je pro le noi izi ao iz logora bijesno izjavi Gulden. ..
Ja sam ga ubi o!... I na ao sam ovu grudu kod njega! 19 Crna legija 289 Bilo je
oito da Kellsu taj grumen ne govori da je Jim Cleve izdajnik. Ne samo da bandits
ki voa nije pomi ljao na tu mogunost nego nije ni shvaao zlobnu namjeru Gulden a i
njegovih suradn ika. Dakle, Jim nije ubio Creedea! povie Kells. udno svjetlo obasj
a njegovo lice. Ono se podudaralo s notom zadovoljstva u njegov u uskliku. Kako
je to bilo neobin o to se u njegovoj zapanjenosti osjealo olak anje um jesto sumnj
e! Joan je mislil a da razumije Kellsa. On je bio sretan to od Clevea n ije uinio
ubicu. Gulden kao da je oklijevao s odgovorom. Rekao sam da sam ja ubio Creedea
ree on. I mi elimo znati da li to tebi znai isto to znai nama. Golemom, dlakavom r
ukom on lupi po zl atnoj grumeni. Sada Kells shvati na to div c ilja. Sto tebi z
nai taj grumen? zapi ta on hladno, gledajui netremice Guldena i mrke ljud e iza nj
ega. Netko je u ovoj bandi varalica. Netko te izdaje. Mi to znamo ve odavna. Jim
Cleve je oti ao da u bije Creedea. Vratio se s Creedeovim pojasom. .. i s la i!.
.. Mi misl imo da je Cleve varalica.

290 Ne! Ti si daleko od istine, Gulden odgovori Kells ozbiljno. Taj mladi je po t
en. On mi je lagao za Creedea. Ali, ja mu to mogu oprostiti. Napustila ga je sra
n ost. O n je tek mladac. Probosti ovjeka no em na spavanju, n* to je bilo suvi e
z a Jima!... I ja sam sretan! Sad sve to jasno vidim. On je svoj veliki grumen
dao u zamjenu za Creedeov pojas, a pod pogodbom da Creede napusti logor. Dogodil
o s e da si ti vidio Creedea i po ao za njim... Dakle, ja ne vidim za to se buni
. T a ti si dobio des et puta veu vrijednost nego to je iznosio dio Creedeova zl
ata. Ne bunim se zato izjavi Gulden. To to si rekao o Cleveu mo e biti i istina,
ali ja ne vjerujem. I banda je uznemirena. Netko nas izdaje. Na nas motre. Mi v
i e n ismo dobro do li u koc-karnicama. Pro le noi nije mi bilo dopu teno da sjed
nem ko d Belchera. Ti misli da je Cleve pijun? upita Kells. Da. Kladit u se s tob
om za s vaku uncu zlata koju imam da se vara izjavi Kells. Nudim t i urednu, po
tenu okl adu za to god eli . Kellsov zvonki glas zvuao je uvjerljivo. Okolnosti g
ovore pro tiv Clevea zareza Gulden kolebljivo. Na njega je uvijek utje cao jai du
h voe. Svak ako slo i se Kells. Onda na emu zasniva svoje povjerenje? Samo na pozn
avanju ljud i. Jim Cleve ne mo e biti pijun... Gulden, da li ti je netko rekao d
a jest? Da o dgovori sporo. Red Pearce. Pearce je bio la ac ree Kells ogoreno. Ubi
o sam ga jer mi je lagao. Gulden je gledao ukoeno. Njegovi ljudi pro-mrmlja e ne
to, pogleda e jedan drugoga i poe e se osvrtati oko sebe. Pearce mi je rekao da s
i ti nalo io Cleveu da me ubije naglo izgovori div. Ako je oekivao da e iznenaditi
Kellsa, grdn o se prevario. To je druga velika la odgovori banditski voa s gaenje
m. Gulden, zar ti misli da sam ja izgubio pamet? Ne sasvim odgovori Gulden i nas
mije se toliko koliko je to on uope mogao. Pa, preostalo mi je dovoljno pameti da
djeaka ne supr otstavim takvom ovjeku kao to si ti. Mora da je Guldenu godilo las
kanje. On se ok rene svojim ljudima. Na njima se tak oer osjeao istanani utjecaj Ke
llsova duha. Bih su gotovi da se okrenu poput vjetrok aza. Red Pearce je mrtav i
ne mo e ni ta r ei u svoju obranu ree Beady Jones, kao da izra ava neizgovorenu m
isao svih njih. L judi, meu nama reeno, vi e sam sumnjivih znakova primjeivao na Pe
arceu nego na Clev e u oglasi se Gulden zlovoljno. Ali, nisam nikad govorio o to
me jer nisam imao d ok aza. Red je svakako bio prkosan i udan u posljednje vrijem
e doda Chick William s. Ja i on smo bili prilino bliski... ah u posljednje doba n
e. Div Gulden se poe e po glavi i opsuje. Po svoj pruici nije imao smisla za ulog
u suc a. Sve ga je to samo zbunjivalo. 292 T Gubimo mnogo vremena umetne Beard m
tinuto. Ne zaboravite da se ne to dogaa je u lo goru, a mi nismo sigurni to je to
. Glupost! Ne slu amo li ve tjednima govor-tje o dobrovoljnim uvarima reda? upita
Gul- Jedan od mu karac a pogleda kroz vrata i najednom povie: Tko je ovo na konju?
Guldenova skupina nas rne na vrata. To je Handy Oliver. Nije! Jest sigurno. Zna
m ga. Ah, to nije njego v konj... Eh, tome se uri. Slijedili su tihi usklici izn
enaenja i radoznalosti. K ells i njegovi ljudi pogled a e se znaajno, ali nitko ne
progovori ni rijei. Sve g lasniji topot kopita po tvrdoj cesti govorio je o brzo
m pribli avanju konja, koj i naskoro stade pred kolibom. Handy!... Zar te netko
progoni? ... Sto se dogodil o?... Blijed si kao vosak. Tak ve i sline opaske doba
civali su mu ljudi. Gdje je Kells? Pustite me unutra odgo-/rori Oliver promuklo.

Gomila se razmakne da bi propustila visokog, pognutog Olivera. On je krupnim kor

acima kora-i ao ravno prema Kellsu sve dok izmeu njih nije bilo ni ta osim stola.
Nj egovo lice bilo je sivo, di-sao je te ko, bio je odluan i napet. Kells, ja sa
m te se odrekao! ree on i pru i ruku. Bila je to kretnja samoosude i ka janja. P
a to onda? upita Kells i visoko uzdigne glavu, poput orla. 293 Povlaim svoje rijei
! Kells prihvati pru enu mu ruku i stisne je vrsto. Handy, nikad te nisam poznava
o kao ovjeka koji okree lea. Drago mi je... Sto je tak o brzo izmijenilo tvoju odlu
k u? uvari reda! Kellsova bodrost i govorljivost najednom splas-nu e. uvari reda!
po novi on. Nisu govorkanja, Keels, ne, ovaj put. Imam sigurne vijesti... Priite
bli e, momci. Ti, Gulden, slu aj. Moramo se ujediniti i zbiti vr e nego ikada. Gul
den i njegovi ljudi primako e se bh e. Handy Oliver bio je sada okru en blijedim
i smrknutim licima. On je piljio u njih kao da ih priprema za zapanjujue saopenje
. L judi, od svih kukavnih izdajica koji su ikad postojali Red Pearce je bio naj
kuk avniji izjavi on promuklo. Nitko se nije ni pomaknuo niti progovorio. On je
bio samo jedan od uvara reda! udan potmuli zvuk, gotovo rezanje izbije iz okupljen
ih l judi. Slu ajte me sad i nemojte me prekidati. Nemamo mnogo vremena___Zbog t
oga n e pitajt e kako sam saznao sve o Pearceu. Bio je to sluaj. I jer sam znao d
a je d va i dva e tiri... Pearceu je pristupio jedan od te tajne bande uvara reda
i uinio ga pijunom. Pearce mu je trebao izdati cijelu Crnu legiju. Obeana mu je ve
lika na grada. Dan za danom nije radio ni ta nego je izdavao po nekog od lanova b
ande, Da rtt, Singleto n, Frenchy 294 Texas, svi su uhvaeni na djelu. Pearce mi j
e je tao pratnju uvara reda, da bi potvrd io svo-opru be... Eh! Imam dokaze! Samo
priekajte . *-jte!___Nikad vi e, dok god budete ivjeli, nevidjeti zmiju slinu Red
u Pearceu. I posao je obavio bio je zama an. Danas je trebao i cijelu bandu. Vi
znate kako je poeo sa Kelisom i kako je laskavim jezikom tra io jamstvo da nitko
nee potegnu ti pi tolj. Ali on je slabo procijenio Kellsa u jednoj stvari. Optu i
o je Kellso -vu djevojku i za svoj trud nagraen je smru. Mo da je i to b io dio nj
egova plana_ __dobiti djevojku za sebe. Bilo kako bilo, on se sporazumio da dana
s preda Crnu legiju. I da nije bio ubijen, dosad bismo svi mi bili vezan i, spre
mni za omu! Ni je h efov pogodak bio sretan! Ljudi, ja sam se prvi izjasnio proti
v Kellsa, a ev o me da ka em da sam bio budala. I svi vi bit ete budale ako mu se
suprotstavite. Ako sve ovo to sam rekao to ne dokazuje, to onda mo e biti dokaz
? Ah, moram po uriti s priom... Bilo je suenje dolje u velikoj -dvorani i prostori
ja j e bila pre puna. Danas se nije kopalo zlato!... Mo ete misliti to to znai za
Johin Po tok. U ao sam unutra i popeo se na jednu bavu odakle sam mogao vidjeti
sve. Maskira ni suci su sudili Darttu, Sing-letonu, Frenchyju i Texasu. Neki ovje
k koji je sta ja o pokraj mene rekao mi je da je dvojici od njih dokazana krivic
a. Nije trebalo m nogo da se to doka e Texasu i Frenchyju. Rudari su ih prepozna
li i svjedoili prot iv njih. Bili su osueni na smrt vje anjem!... Tada im je ponuen
o da e im se dopust iti da slobodno odu preko granice ako iz-dadu vou i pripadnike
Crne legije. To je po nueno svim zatvorenicima. Dartt nije uope odgo295 vorio rii
na jedno pitanje. Singleton ih je poslao do avola. Texas se zakleo da n ikad nij
e uo za Legiju. Ali, Francuz se upla io. On bi mogao prihvatiti ponudu, Tex as ga
je pro dirao stra nim pogledima i prisiljavao ga da uti. Ali, ako ih razdvoje,
Frenchy e izbrbljati sve. Odgodili su vje anje. Gomila je zahtijevala izvr enje k
azne . Ah redari jo ekaju, a ja pretpostavljam da ekaju na Pearcea. Tako! A kako m
i stojimo? povie Kel ls jasno i hladno. Mi jo nismo otkriveni, to je sigurno odgo
vori Oliver inae bi t i maskirani redari v

e bih ovdje. Ali ne bi bilo razumno da ostanemo ovdje jo i jedan Jedini dan... Mi
s lim da odmah moramo krenuti za Cabin Gulch. Gulden, to ti ka e ? upita Kells
o tro. Ja mogu otii ili ostati, kako god ti odredi odgovori div. U tom sudbonosno
m asu on kao da je bio sretan to ima Kellsa koji e rije iti problem. Njegove prist
a e nalikoval i su na ovce spremne da pojure za ovnom. Iako je, udnim sluajem, Kel
l s opet postao jedini ' gospodar Legije, on nije bio po nosan i ushien kao nekad
a. Mo da je sada vidio sve mnogo jasnije. Pa ipak bio je hi tar i odluan, vladao
je situacijom. Slu ajte, svi ree on. Na i konji i oprema skriveni su u guduri nek
ol iko milja ni e od l ogora. Do tamo moramo pje aiti. Odavde ne mo emo ponijeti
ni hranu ni stvari. Moramo se izvri pogibli da proemo kroz logor. Sad poite po dvoj
ica ili trojica i ekajte me dolje, pokraj okupljene svjetine. Kad ja doem, skupit e
mo se, i tada ete svi initi o no to ja budem inio. 296 Gulden stavi veliki zlatni g
rum en pod kaput i nae krupnim koracima u dru tvu Budda i Jonesa. Zi -;ima po uri
e o stali, po dvojica najednom. Kaskoro s Kellsom ostado e jo samo Bate Wood i
Eandy Oliver. Poite i vi, momci ree Kells. Ne za-ivite okupiti bandu i ekajte na me
. Kad su oni o ti li, on pozove Jima i Joan da dodjelo to vrijeme Joanina ruka b
ila j e stisnuta J imovoj i ona je bila toliko zaokupljena da je aboravila. Jim
je pus ti i pogleda je, utljiv, L Zatim on izie. Ona brzo poe za njim. Kells je pr
iveziva o mamuze. I Cuo si ree on im je ugledao Jimovo Da odgovori Jim. Toliko bol
je. Mora mo po uriti... Joan, obucite onaj dugi Cleveov kaput. Skinite ma sku...
lm, uzmi sve zlato koje ima i po uri. Ako mi "emo prije nego to se ti vrati , p
otri za na ma cestom. elim da bude uza me. Cleve se izgubi kroz vrata, a Joan pot
ri u loju s obu i navue dugaki kaput. Imala je malo ena da se odlui to e ponijeti sa
sobom, r je pao na malu sedlenu torbu u koju ona strpa e alj, etku, sapun i sve to
je moglo s tati. Tada se vrati u veu sobu. Kells je podigao jednu dasku u podu i
sad je urno trpao u d epove male vreice zlata. Od toga krajevi njegova kaputa na
breko e i ot e a e; Joan, napunite d epove mesom i dvopekom ree on. Ja neu ogladnj
eti dok su mi d epovi p ni zlata, ali vi biste mogli. 297 Joan pretra i priprost
i ormar Batea Wooda. Ovaj dvopek je te ak kao zlato... i tvri ree ona. Kells je po
gleda pogledo m punim ponosa, udiv-ljenja i tuge. Vi ste naj neustra ivi]a djevo
jka koju sam i kada poznavao. Oh, kad bi... Ali, sada je to i suvi e kasno!___Jo
an, ako se meni to dogodi, dr ite se vrsto uz Clevea. Vjerujem da se mo ete oslon
iti na njega. A sad idemo. Krupnim i brzim koracima on izie iz kolibe. Joan je mo
rala gotovo trat i da bi dr ala korak s njim. Nije bilo nigdje nikoga. Ona je zna
la da e ih Jim us koro sustii, je r je njegova zlatna pra ina bila sakrivena u pein
i iza njene sobe i nije mu trebalo mnogo vremena da je uzme. Ipak, ona se tjesko
bno osvrtala. Mo da su Kells i ona o dmakli nekoliko stotina jardi prije nego to
se Jim pojavio. Tada je potrao za njim a. Sustigao ih je kod prvih atora. Jim, k
ako stoji sa revo lverima? zapita bandit. Imam dva odgovori Cleve. Dobro je! Ja
se bojim za bandu, Jim, oni su poludjeh. Sto ti misli ? Ja ne znam. Te ko je i t
a pretpostaviti. I zvui emo se mi ve. Ne brini za to. Ali, bandu vi e nikad neemo sa
kupiti. Taj neobin j ek izgovorio je to s tugom. Usporimo malo hod doda on. Ne sm
ijemo ni s im svrtat i pa nju na se... Ali ima li igdje ikoga tko bi nas mogao vi
djeti?... Jim, jesam l i te pravilno ocijenio u vezi sa Creedeom? Svakako da jes
i. Ja sam samo izgub io hrabrost. 298 I Pustimo sad to, nije va no. inilo se kao d
a je uistinu zaboravi o na to. Koraao je da lje kru ei o trim pogledom svuda ackolo
, sve dok nisu stigli do mjesta na kojem cesta

naglo zavijala ulijevo. Tu je zastao za-"pav i zubima. Cesta je bila prazna sve
do kra-logora gdje se talasala tamna i velika ljudska gomila. Podigav i smjelo g
lavu , Kells produ i na-pri.e. Do posljednjeg zrnca zlata podsjealo je na praznu ta
l u. Cijeh centar logora bio je prazan I djelovao je sablasno i zloslutno. Kells
n ije vi e j ovorio ni jedne rijei. Slili Joan je s naporom dr ala korak s Kells
om i Clev eom. Poku avala je prikupiti snagu za susret s onim to se nalazilo na
kra ju ceste. Drhtala je od jeze slu ajui udnu, promuklu dernjavu ljudi i gledajui
uzdi gnute, prije tee ake. Ona obori pogled i zadr i ga na rukama svojih pratilac
a. Ko nano oni stado e. Joan osjeti bijes gomile prije nego to ju je vidjela. Bio
je to zbor eljno ispru enih vratova, gorljivih lea i prijeteih aka! Svi su gledah
napri jed i uvis. Ali ona prisili sebe da gleda u zemlju. Kells je stajao mirno
. Jim j e sna no stiskao njenu ruku. Naskoro se ljudi okupi e ok o Kellsa. Ona j
e ula tih o dogovaranje. Cijela skupina poe zatim polako naprijed i povue nju za so
bom. Prid ru ivalo im se sve vi e ljudi. Ubrzo su ona, Jim i Kells bih okru eni
velikom i gustom skupinom. Tada ona ugleda golemu priliku Guldena, visoko g Oliv
era i Smit ha i Blickvja, Bearda, Jonesa, Wilh-amsa, Budda i ostale. Ova sk upin
a izgledala je samo kao jedna od mnogih koje su se neprekidno kretale, aputal e,
bile nestr pljive. Najednom zvuk, slian buci morskog vala, uzdrma tu ljudsku ma
299 su. Bio je to hrapav, prodoran, neravan glas, a ipak je imao notu divljeg, p
obje donosno g ushita. Slijedilo je bijesno toptanje nogu i divlji krici gomile,
a ond a je n astupila iznenadna, udna ti ina, prekidana samo pokojim zvi dukom i
uzdahom slin o m jecaju. Joan se vi e nije mogla oduprijeti. Jaa od nje bila je m
rana, primitivna e lja da pogleda to se dogaa. Iznad glava svjetine, sa zaravni pa
dine izdizale S u se groteskne novoistesane dr vene zgrade. Na podiju je stajao
crn nepomian ovjek u udnoj opreci s neim to je visil o i sto se presavijalo i grilo u
u asnim trzajim a. Odjednom to poprimi oblik ovjeka, koji je visio s omom oko vra
ta. Najednom njeg ova glava klone naprijed, njegove r uke zalomata e. Dugi gr str
ese tijelo, a onda se ono smiri i stane se njihati tamoamo poput tamne, mlohave
stvari. Groza ukoi Joanin pogled. Mutna crvena magla pokrije sve oko nje. Nesavla
diva muni na stegne joj utrobu. Maskirani ljudi stajali su oko podija. Drugi, vrst
o zbijeni pokrival i su padinu. Svi su bih do zuba naoru ani. Nekoliko maskirani
h ljudi kretalo se po podiju. Bih su kruti i oholi. Kako razliiti od dvije prilik
e koje su se njihal e iza njih! Neskladna graevina bilo je strati te i uvari reda
ve su bili objesili d va bandita. Druga dva s rukama vezanim iza lea stajali su na
podiju. uvali su ih s tra ari. Ispre d svakog od njih njihala se oma. Joan prepoz
na Texasa i Frenchvja. U jednom trenutku djela velika ljudska gomila uzdahne sna
no, a zatim nastane t i ina. 300 Maskirani voa uvara reda obrati se Texasu: > Pos
ted jet emo ti ivot ako ka e tko je vo rne legije! i To je sigurno Red Pearce!...
Ha! Ho! Ha! Dat emo ti j o jednu priliku izgovori mac. I Kunem se bogom da je to P
earce izjavi I La te nee spasiti. Govori istinu! Mi mislimo da znamo, ah hoemo dok
az! Po uri! Mo e poi do av ola! uzvrati Texas. i Voa redara dade znak rukom i dva m
askirana ovjeka pristupi e bli e. Ima li ikakvu poruku za bilo koga, bilo ta to e
li rei? upita voa. Ne. Ima li kakvu elju? Objesite tog Francuza prije mene! elim d
a vidim kako e se uzbuditi . Ni ta vi e nije bilo reeno. Dva stra ara na-mjesti e
omu oko vrata osuenog ovjeka. Texas ije da stavi na glavu crnu kukuljicu. I nije eka
o da izmaknu stepenicu isp od njeg a. On sam zakorai preko podijuma u prazno. Joa
n zatvori oi. Opet ona udna, zvuna, ljutita, nenaravna rika izbije iz grla gledalac
a. Bilo je to u asno uti. Jo an je osjeala bijes gomile iako su ljudi oko nje bili
nepomini poput s tijena. Mis lila je da ni-d nee moi otvoriti oi da vidi obje enog
Te-a. Pa ipak, ona i

h otvori. Ne to u polo aju Te-xasova tijela govorilo joj je da je umro trenutano.

Bio je hrabar i odan ak i u nepo tenju. esto joj je uputio pokoju prijaznu rije. T
ko zna zbog ega se odmetnuo u razbojnike? Joan se pomoli sa njegovu du u. 301 Re
d ari su podupirali kukavnog Frenchyja. On nije mogao stajati sam. Namaknu e mu
o mu oko vrata, podigo e ga uvis i pusti e. Vri tao je od straha. Njegovo zapomag
an je pri krati e podigav i ga opet u vis. Ovaj put su ga tako dr ali nekoliko s
eku ndi. Lice mu postade modro. Oi mu gotovo iskoi e iz duplji. Grudi su mu se bij
esno nadimale. Noge su mu se tresle u odreenim razmacima, kao kod navijenog lutka
. Pu sti e ga i olabav i e omu. Samo su ga muili da bi istisnuli priznanje od njeg
a. Bi o je gotovo ugu en i t rebao mu je koji trenutak da se oporavi. A kad je d
o ao k sebi ustuknuo je i skvrio se u krajnjem strahu od ome koja se njihala pred
njegov im oima. Voa redara zatrese omom ispred njegova lica i pokaza mu na prilike
mrtvih bandita. Frenchvjeva usta se zapjeni e i on zakrije ta ne to na svom mate
rinjem jeziku, ali ni jedan rudar nije mogao prevesti znaenje njegovih rijei. Gomi
la se p rimakne korak bli e strati tu i stade u napregnutoj ti ini. Govori engle
ski! zap ovjedi uvar reda. Red u! Red u sve! Joan osjeti neobino podrhtavanje Kellso
ve ruke z a koju se ona jo uvijek dr ala. Naje dnom se ta ruka trgne. Ona primij
eti modar odsjev metala, a onda joj prasak hica gotovo probi u i. Barut opr i nj
eno lice. Ugleda Frenchyja kako se pre-savija i ru i na podij. Za trenutak zavla
dala je ti ina u kojoj kao da se svaki ovjek skamenio. Zatim se pr olomi urlanje
svjetine i toptanje bezbrojnih dzama. U iduem trenutku zavlada opd nered, buka i
strka. Gol ema ljudska gomila se razbije i potee u svim smjerovima. Joan je osjeal
a sna nu Cl eveovu ru302 oko sebe dok ju je nosila nezadr iva plima a koji su ur
lah, strugal i izmama, probij ali se laktovima, gurali se i obarali meusobno. Ona
samo naaas spa zi Kellsovo mrano lice kako se udaljava od nje. Zatim ugleda Gulden
ovu divovsku p riliku kako u he rkulskom pokretu obara ljude kao kugla unjeve. Po
divljali ljudi izbezumljenih pog leda Igati su se da prodru do mjesta odakle je
do-t pucanj. A kad bi se probili, nisu znali koga napadnu i to da rade. Jurnjava
pomahnitalih l ara ubrzo razdvoji Kellsovu skupinu i raznese je u svim smjerovi
ma. Ni jedan puc anj nije vi e bio isp aljen. U opem kre evu Joan je bila vuena i
ga ena, jene noge nisu dugo doticale zemlju. Ali, u ob-^ma pra ine i u zbrci bor
be ona je znala d a je jo uvijek dr i, i potpuno se oslo ni na njegovu pomo. Ubrz
o njena stopala do tako e zemlju, vi e je nitko nije gurao ni stiskao i mogla je
hodati. Neka kolib a preprijeila im je put, ah zato su se oslob odili pritiska m
no tva. LIspod njih sterao se neobian vidik. Strati te je o obavijeno obladma pra
ine, skupin a zbunj enih uvara reda, s izvuenim oru jem, ekala je ni sama nije zna
la koga, tri sab lasn e prilike visile su iznad njih, a pred njima, na podiju, l
e ao je mrtav ovjek; po svuda naokolo bezglavo su jurile kulje ljudi poku avajui d
a pobjegnu jedni od dru gih. Kellsov pucanj prouzrokovao je paninu strku. Ni jeda
n rudar nije vi e znao tko su uvari reda, a tko danovi Crne legije. Svaki ovjek je
oekivao krvavu bitku, s ne povjerenjem je gledao na sve ostale i u panici bje ao
dalje. uvari reda su po ku avali da se okupe radi samoobrane, a svi ostali su na
stojali da pobjegnu. Bio je to d iv303 lji prizor, posljedica divlje pravde i uz
avrele grozniave krvi, bi o je to vrhunac napetosti u ono vrijeme kad su suvereno
vladah zlato i sila. To se moglo dogodi ti samo jednom, ali bilo je stra no dok
je trajalo. To je razotk rilo kukaviluk ljud i, dokazalo pogubnost zlata, odredi
lo sudbinu Johi-nog Potoka . Jer, uistinu, hra bri i po teni ljudi vraali su se p
olako u logor, dok su oni o paki bje ali. Tako se ba rem inilo Joan. U sjeni koli
be ona se skupila uz Jima ne pro-govoriv i dugo ni rijei. Oni su samo g ledah i s
lu ali. Neki rudari su se vr atih pred svratiste na kojem su jo uvijek staj ali u
vari reda. Sve glasnija je po stajala prigu ena buka uzbuenih ljudi. Mnoge male s
kupine razgovarale su meusobno dok se voa redara nije obratio okupljenom mno tvu.
J

oan nije mogla uti to je rekao, a nije ni eljela uti. Joan, sve se to dogodilo tak
o brzo, zar ne? pro ape Jim vrtei glavom kao da nije vje rovao u stvarnost tek mi
n ulog dogaaja. Nije li on bio stra an! pro ape Joan umjesto odgovora. On! Tko? Ke
Us . U njenu sjeanju voa bandita izdizao se iznad cijelog tog divljeg prizora. Str
a a n, ako ba hoe . Ali, ja bih rekao velik, silan! Kakva hrabrost, kakva hladnok
rvn ost! Sam protiv stotinu uvara reda i hiljada rudara! Ali on je znao kakav uina
k e p ostii svojim pucnjem. Ne, nikako! On nije mislio o tome izjavi Joan ozbiljno
. Os jetila sam da drhti. V idjela sam njegovo lice... Oh!... U njegovoj glavi b
ile s u samo dvije misli, prv o, njegov pad i drugo, 304 chvjeva izdaja. Mislim d
a je t aj pucanj odao r oaj i slabost. On se nije mogao odr vati pa da je to bila
ak posl jednja kugla u ~vu revolveru. Cleve zaueno pogleda Joan, kao da su 5b rijei
bile is tovremeno i uvjerljive i neshv atI Pa, bio je to sretan pucanj... za na
s, a i za l Misli da je on umakao? upita ona gor-|pvo. : Svakako. Svi su oni uma
kli. Nije li to bila najlua gu va koju si ikad vidjela? : Bez sumnje. U jednom tr
enutku sv aki ovjek i bojao da e onaj do njega zapucati. To je pokazalo snagu Kell
sove Crne legije. Da su mu njegovi ljudi bili vjerni i pos lu ni, on nikad ne bi
do ivio p ad. Joan! Ti govori kao da ali zbog toga! Oh, sramim se toga, iako ni
sam mislila ba iako odgovori Joan. Ne znam to sam misli la, ah meni je jo uvijek
ao Kellsa. Pretrpjela sam tako mnogo. Oni dugi sati neizv jesnosti... A inilo mi
se da je o njegovoj sudbini ovisio moj ivot... i tvoj, takoe r, Jim. Mislim da t
e razumijem , draga ree Jim trijezno. Jim, to emo raditi sada? Nije li neobino biti
slobodan? J a se osjeam isto tako neobino kao i ti. Pusti me da razmislim odgovor
i Jim. Poslij e toga onako osamljeni, dugo su utjeli stisnuti jedno uz drugo. Jo
an je pok u al a da misli o planovima za budunost, ah njeno razmi ljanje kao da j
e bilo beskoris no. Osjeala se napola 20 Crna legija 305 omamljenom. Jim mora da
je bio rtva ist og osjeaja. Uz to, bio je pritisnut i teret om odgovornosti. Posl
ijepodne je blij edjelo dok sunce nije obru-bilo visoki planinski lanac na za pa
du. Uzbuenje svjet ine je postupno jenjavalo i pred zalazak sunca redovi rudara i
spuni e cestu na p utu za logor. Maskirani uvari reda su oti li i ubrzo su jo sam
o mal e skupine zna ti eljnika stajale oko sablasnog strati ta i tamnih prilika
koje su vis ile izna d njega. Jedan pogled na te prilike bio je Joan dovoljan' d
a zakljui da s u redar i objesili mrtvo Frenchvjevo tijelo u omu koju bi bio izbje
gao izdajom. Ob jesili su ga mrtvog. Kakav grozan dokaz gnjeva tih novopeenih uvar
a reda! Ostavili su ba ndite da vise. Sto je moglo biti tako zastra ujue kao te m
lohave, tamne prili ke koje su se njihale! U mrtvom ovjeku na zemlji ima nekog do
stojanstva, barem do st ojanstvo smrti, a smrt katkada mo e biti uzvi ena. Ah ov
dje su i ivot i smrt bih ja dni, a ostao je samo u as i strava. Joan je osjeala d
a e je taj prizor progoni ti dok god bude ivjela. Joan, mi moramo napustiti Johin
Potok izjavi konano Cleve i ustane. Te rijei kao d a su ga uinile odlunim. Na poetku
sam mislio da e svaki ban dit pobjei to dalje bude mo gao. Ah, nikad ne mo e rei t
o ti podivljali ljudi mogu uraditi. Gulden, na primjer! Z drav razum te upuuje na
zakljuak da e se sakriti, b arem na krae vrijeme. Ipak, bez o bzira na i ta, mi mo
ramo otii.. . I sad, kako ot ii? Idemo pje ke. Ako kupimo konje, ili ako priekamo n
a po tansku koiju, moramo raz govarat i s ljudima, a ja se bojim... 306 ^- Ali, J
oan, banditi e sigurno biti uz cestu. A .. gdje god bile, nee biti mnogo sigurnije
.

Putujmo nou, a odmarajmo se danju. m- Ta neemo moi putovati tako dugo bez ikakm opr
eme. Ne. Najbolje e biti da uzmemo koiju za ck. Ako uope krene, krenut e samo pod l
o m pra tnjom. Samo je pitanje hoemo h ruti skoro... Doi, Joan, idemo u logor. Sum
ra k se s pustio i svjetla su poela isticati sjene. Dok su silazili niz padinu i
dok su se dohvatili ceste Joan se dr ala vrsto uz Jima. Osjeala se poput krivca i
boj ala se sv akog ovjeka su sreli i svake skupine ljudi pokraj koje su . Ah vidj
ev i da nitko i ne primjeuje ni nju ni Jima, polako je pribirala samopouzdanje. S
ve g u i mrak kao da im je bio za tita. Sto su dalje i li ulicom, sretali su sve
vi e ljudi. Krme su opet b ile u punom pogonu. Johin Potok vraao se u lobodan, bez
bri a n tok svog ivota. Dvijetri kue prije Posljednjeg zrna zlata nalazio se ured p
oduzea koje je dr alo po tanske ko je. Bio je to iroki ator bez prednjeg platnenog
zida, a preko cijelog otvora pru ala se tezga. ator je bio osvijetljen mutnim,
utim s vjetlom fenjera. Pet- est ljudi muv alo se oko tezge, a nekoliko ih je bi
lo u at oru, od kojih dvojica kao da su bih n aoru ani stra ari. Kada kree prva k
oija za B annack? upita Jim ne obraajui se nikome posebno. Jedan ovjek podigne pogle
d s papir a koji su bih razastrti po tezgi i o tro pogleda Jima. Krenut e kad je
uputimo od govori on otresito. Dobro, pa kad e to biti? Sto se to tebe tie? odgovo
ri ovjek jo otresitije. Trebao bih dva mjesta u koiji. To je ne to drugo. Doi da te
vidimo... Zdravo! Pa to je mladi Cleve. Nisam te ni pr epoznao. Oprosti, malo s
mo opreznij a ovih dana. Lice se ovjekovo razvedri. Oito je poznavao Jima i dobro
mislio o nje mu. To je pri mirilo Joan i sti alo divlje udaranje njena srca. Vid
jela je Jima kako pru a vreicu s a zlatom iz koje agent uze jedan dio na ime pris
tojbe za prij evoz. Zatim vrati v reicu Jimu i pri apnu mu ne to na uho. Jim se t
ada vrati k nj oj i povede je dalje sti skajui njenu ruku u svojoj. Sve je u redu
pro ape on uzbue no. Koija kree u svanue. Prije je kretala sredinom j ali oni ele da
sutra preu dobar dio puta. Misle li oni da bi koija mogla biti napadnuta? Nisu mi
to rekh. Ali im a puno razloga za takvu pretpostavku... Ja sam svim tim z latom
... Osjeam se kao da sam te ak hiljadu funti. Sto emo sada? upita ona. Jim zastane
nasred ceste. Sa d je ve bila prava no. Svjetla logora su blje tala, ljud i su pr
olazili tamo-amo, daske u plonicima su kripale, krme su zamorile, a iz Poslje dnjeg
zrnca dopirah su z vui neskladne glazbe. Da, to emo sada ponovi Jim zbunjeno. Joan
nije znala to bi p redlo ila, ali njen strah se smanjivao i ona je osjeala da jo
j se vraa njena domi ljatost. 308 Moramo ne to pojesti, a zatim emo poi na ivanje r
ee razborito. Poku at u, ali ne mislim da u noas moi iti odgovori Joan. Jim je povede
do gostionice koju je dr ao neki sikanac. Gostionica se sastojala od dva spojeatora. Za stol je s lu ila daska polo ena na ice, slu ila je kao klupa. Pribo r
za jelo bio je ptfos t kao i sve ostalo, ali je bilo isto i Meksikanac je znao k
uhati. Bilo je to ono to je Joan, nakon dugog iskustva s Bateom Woodom, veoma c
ij enila. Ona i Jim bi li su jedini Meksikanevi gosti. Gostioniar je govorio dobro
eng leski i odnosio se prijateljski. Oito mu je godilo to je vidio da su u ivali
u jelu. Ukusno jelo i prijateljsko dr anje Meksikanca kao da su imali dobar uina
k na Jima C levea. Pres tao je da oslu kuje i da se kradomice okree na svaki kora
k. Joan, mishm da e se sv e svr iti dobro ree on uhvativ i je za ruku. Iznenada nj
egove oi sijevnu e radosno i plaho. On se nagne bli e k njoj. Sjea li se do smo vj
enani? pro ap . Dakako odg ovori ona brzo. Ah, nije li to bila zaboravila? Ti si
moja ena. Joan ga pogleda i osjeti kako je podilaze trnci. Mekan, topao val prep
lavi njenu du u. On se smi jao poput djeaka. Ovo je na prvi zajedniki obrok na na
em branom putovanju. Jim! Kr v je palila Joanine obraze.

Oh, ti, ljepotice. Ah ti sad nisi djevojka. Ti si Dandy Dale. 309 Nemoj me zvati
tim imenom! povie Joan. Ba hou, uvijek u te tako zvati. Sauvat emo to odijelo. Katka
da ga mo e obui da se ma o epiri , da pla i djecu... Jim Cleve! Oh, Joan, bojim
s e biti sretan. Ali ne mogu drukije. Izbavit emo se odavde. Ti pri pada meni. Ja
im am vree i vree zlata. Bo e! Ni sam ne znam koliko! Nikad nee moi potro sav taj no
vac . Nije li sve to kao san? Joan se smije ila kroz suze i nije joj uspjelo da
izgl eda stroga. Izvedi mene i iznesi zlato na sigurno mjesto, pa tek onda klici
od v eselja ree on a. To ga je otrijeznilo. Izveo ju je opet van na mranu ulicu p
o kojo j su prolazile t amne prilike tamo-amo podno svjetla. Jo je dugo do jutra
. Gdje da te odvedem, tako da mo e malo zaspati? promrmlja on. Pronai mjesto gdje
mo emo sjesti i ekati predlo i ona. Da. Pomno je razmi ljao nekoliko trenutaka.
Mislim da nema nikakve pogibli. Zatim je povede ulicom do kraja logora i dnlie u
z nerav nu, otvorenu padinu. Zvij ezde su bile svijetle, ali Joan je svejedno po
srtala p reko kamenja. udila se kako Jim s lakoom hoda u mraku i ovjesila mu se o
ruku. Gov orili su malo i samo apatom . S vremena na vrijeme Jim bi zastao da os
luhne i po gleda gdje se nalazi. Naskor o ju je proveo izmeu izlomljenih stijena
i napola je unio u neku vrstu sjenovite ni e u jednoj litici. Ovdje sam ja spava
o pro ape on . On je umota u gunj, a onda sjedo e na zemlju uz stijenu i ona nasl
oni glavu na nje govo rame. 310 \ Ja imam tvoj kaput i gunj ree ona. Nee li tebi b
iti hladno? On se nasmije. f Sad ne govori vi e. Umorna si i iscrpljena. Potreba
n ti je odmo r i san. San? Nemogue! promrmlja ona. X Za to, oi su ti napola zatvor
ene... Bilo k ako, ne elim vi e razgovarati, hou da razmi jam. Jim!... poljubi me
i za eli mi l aku no pro ape ona. inilo joj se da se nagnuo prilino silovito. Njego
va glava sakriv ala je svjetlo zvi jezda. Dr ao ja je vrsto nekoliko trenutaka. O
sjeala je kako mu tijelo podrhtava. On da je poljubi i naglo se odvoji od nje. Ka
ko joj je udno on izgledao! - Zbog toga joj je sve bilo neobino i udno. Nikad nije
vidjela zvijezde tako blistave, tako p une snage, tako neizbrojive. Kao da su se
sjene oko nje o kupljale da bi za titile nju i Jima. Ti ina kao da je govorila.
Vidjela je Jimov o hce u svjetlu zvijezda i ono je bilo napeto, oprezno, zami l
jeno, divno. On e s jediti uz nju cijelu no i, ekaj ui sivilo zore, uvat e je budan i
irom otvorenih oiju. Kako se bio izmijenio! I ona j e bila njegova ena! Ali, kao
da je to bio samo s an. Bilo je pj trebno svjetlo dana i pogled na njenu burmu,
pa da san postane st varnost. Toplina i tromost se polako prikrado e i njena nap
etost popusti. Jo bi mogla i zasp ati. Ali, za to je neshvatljiva strava pritisk
ala njenu du u? No je bila tiha i jasna , prekrasna: blje tava, bijela, zvjezdana
no, i Jim je bio uz n ju, i sutra e njih dv oje otii odavde. Sve je to tako bilo i
moglo biti, ali etiri tamne obje ene prilike nisu joj dale mira, a iza njih je i
zranjao nejasni Kellso v 311 lik. Gdje li je on sada? Oti ao je, nestao negdje n
a jednoj od svojih krva vih staz a, praen svojom zlom sreom i oajnom ogoreno u! Izgub
io je nju. Nasrtaj podiv ljale svjet ine ih je razdvojio. Jak gr bola i stida sti
sne njeno srce. Jer ona j e alila Kells a. Nije mogla razumjeti za to ga je ahla
, ako ne zato to je posjed ovala udnu snagu da probudi dobro u njemu. Nijedna ena
ne bi mogla osjeati drukije. Bilo joj je stra no a o to je znala da posjeduje sna
gu kojom bi ga mogla odvrat iti s puta zla, pa ipak to nije mogla uiniti. Jo stra
snije je bilo to je on oti a o i to e nastaviti da prolijev a krv, a ona je to mo
gla sprijeiti, mogla je spasit i ivote mnogih sirotih rudara, koji mo da negdje i
maju ene ili zarunice. Pa ipak, tu nije bilo pomoi. Ona je voljela Jima Clevea. Mo
gla je rtvovati sebe, ah njega ne bi rtvovala ni za sve bandite i rudare na gran
ici.

Joan je osjeala da joj Kelisova sudbina nikad nee dati mira i da e je uvijek boljet
i du a zbog njega. Nikad nee moi da otpoine u miru i ti ini svog doma, pa gdje god
taj dom bio, a da joj pred oi ne iskrsne Kells, kako mraan, odbojan i zabrinut ko
raa po kakvoj usamljenoj kohbi, ili ja e nekom pustom stazom, ih le i licem okre
n ut nijemi m zvijezdama. Prije ili poslije, on e sresti svoju sudbinu. To je nem
in ovno. Ona opet ugleda zloslutni prizor s obje enim ljudima, ah ne, Kells nika
d n ee zavr iti na taj nain. Stra an kakav jest, on nije roen da bude obje en. On b
i mo gao biti ubijen na spavanju od nekog izdajice iz vlastite bande, ali je naj
vjero jatnije da e kakva kockarska jazbina, u igri u kojoj e biti ulo eni i zlato
i ivot , vidjeti njegovu pos ljednju borbu. Ti banditi su pljakah zlato da bi se
za nj m ogli koc312 ka~ i boriti izmeu sebe. Uini joj se da vidi usam-tfer.u kolib
u u kojo j klade na o gnji tu gore slabim lenom, svjetiljke mirkaju, modri dim v
isi u ama , a na podu niice le e ljudi: KeUs, ukoen krvav i div Gulden konano mrtav
i jo stra sniji smrti, a na p riprostom stolu vreice sa zlatnom ftaom i hrpe be
ivotnog, bl je tavog zlata, koje ut pje ane struje tee i rasipa se po podu, bes-ri
sno kao obina pra ina. 313 18. Sve Joanino ma tanje i svi njeni snovi i ezo e u tm
ini, a kad s e probudila, inilo joj se da je jedva i zatvorila oi. Ali sivi polumr
ak zore bio j e ve smijenio no. Jim ju j e nje no budio. Ne, ti nisi bila pospana.
To je bila sa mo gre ka ree on poma ui joj da ustane. A sad o otii odavle. Oprezno
se provuko e i zmeu stijena i po uri- e niz padinu. U polutami Joan ugleda mrane
obrise kolibe, k oja je nalikovala na onu to ju je bio sagradio Kells. Koliba i e
zne, a kad su nas koro si li na cestu, Joan je bila sigurna da je to koliba u ko
joj je pre ivjela duge dane zatoeni tva. Po uri e niz cestu i uo e u logor. Svjetl
a su ve bila po a. atori i kolibe izgledali su neobino i tmurno. Cesta je bila pra
zna. Ni jedan gl a s nije naru avao ti inu. Na zavoju Joan ugleda po tansku koiju
i konje. Jim ubrza kora k. Naskoro stigo e do koije. Konji su bili nemirni. Koija
je ve sjedio na svo m sjedalu i u rukama dr ao uzde i bi. Dva su ovjeka, s pu kama
prebaenim preko kolj ena, sjedila uz njega. Vrata koije bila su otvorena. U koiji
je bilo ljudi. Jedan od njih je provi rivao kroz prozor. Pokraj njegove glave tr
ala je cijev pu ke. Tiho je razgovarao sa o vjekom koji je ne to poslovao oko za
prege. 314 Zdravo, Cl eve! Zakasnio si ree drugi ovjek, oito agent. Po urite. Kad e
doi natra ( Nisam sigur an odgovori Cleve oklijevajui. > U redu. Sretan put! On za
tvori vrata ko-fije iza Joane i Jima. Mo e krenuti, Bili . f Koija se pokrene nag
lim trzajem. U ti ini z ove Joan je kripa kotaa zvuala poput nebe ske grmljavine!
Jim joj radosno stisne r uku. Bili su konano na putu! Joan i Jim imali su zasebno
sjedalo. Na suprotnoj st rani sjedila su tri ovjeka, s tra ar s glavom isturenom
kroz prozor, bradati ruda r koji je izgledao tromo i posp ano, i mladi ovjek ned
ovoljno grub i krepak za ko paa zlata. Ni jedan od njih nije obraao osobitu pa nju
na Joan i Jima. Cesta se na glo spu tala niz brijeg, a koija je etiri upregnuta k
onja pustio u kas. ini lo se k ao da e se stara khmava koija raspasti u komade. Tet
urala je, gegala se i p oskaki vala preko stijena i korijenja. Joan se jedva dr
ala na sjedalu. Jednom ruko m vr sto je stezala remen, a drugom Jima za mi icu. A
kad se koija otkotrljala u kori to isu ena potoka i udarila u nanos, Joan je mis
lila da e joj se sve kosti polomi ti . Taj prijelaz oznaavao je ulaz u guduru. Na
drugoj strani cesta je bila ravna . Idemo istim putem kojim smo i do li pro ape J
im Joani na uho. To je bilo iznenau jue, jer je Joan bila sigurna da Bannack le i
na suprotnoj strani. Ni sad nije bi la razuvjerena, jer e cesta mo da uskoro zaok
renuti na drugu stranu. 315 Dotle je svjetlo postalo jasnije. Dan je svanuo i su
nce je crvenilom obojilo dol inu. U koiji se vidjelo kao i vani. Joani nisu zadav
ali brigu njeni suputnici. Je dini k oji je obratio pa nju na fljii bio je mladi
ovjek, a i on je nakon to ju je po gl edao i nasmije io joj se krajikom usta, zap
ao u svoje misli. Bio je zabrinut i pr

emoren. Jim je dr ao njenu ruku ispod pregiba dugog kaputa i zgodimice govorio o
o nome to bi privuklo njegovu pa nju. A koija je odmicala brzo i kao da se utrki
vala s neprekidnim topotom konjskih kopita. Joani se uini kao da je prepoznala g
u duru iz koje je Jesse Smith izveo Kellsovu s kupinu na novu cestu. Vjerovala j
e da Jim misli isto, jer je u tom asu neobino sna n o stisnuo njenu ruku. Kad su p
ro li to mjesto, Joan je J|?ela lak e disati. inilo joj se da ih svaka daljnja mil
ja puta udaljava od bandita i zbog toga je osjetila ol ak anje. A onda se vrijem
e stalo sporo vui. Joan je eljela razgovarati s Jimom, ali to nije mogla zbog ost
al ih putnika. Jim se zadubio u svoje misli. Napeta i stalna budno st stra ara s
vak ako je poveavala utnju. Opasnost je vrebala iza svakog zavoja na ces ti. Joan
se sjetila da je Kells rekao kako koija za Bannack nije nikad napadnuta kako val
ja, ah da e to uiniti on kad jednom bude spreman za taj posao. Vo nja je pos tajal
a do sadna i zamorna. Sa sunanom jarom do le su i muhe i pra ina, a sve je to dod
ijav alo Joan. Napustio ju je njen uobiajeni mir i sa svakom daljnjom miljom nje
n osjea j nesigurnosti postajao je sve vei. Cesta je ostavila dohnu i uspinjala se
izmeu b regova vijugajui kroz stjenoviti pre dio. Pred 316 svakom mranom gudurom J
oani je zastajao dah. Prava mjesta za zasjede! Ali, koija s e kotrljala E Joanina
zabrinu tost konano popusti i ona dopusti sebi rasko da se odmori, da se nasloni
na jastu k i da sklopi oi. Bila je umorna, pospana, muila ju je vruina. inilo se ka
o da nema ni da ka vjetra. Iznenada ju je trgla paklenska pucnjava revol-l Ona o
sjeti iban je i ubode iverja koje se askavalo pod udarcima tanadi. Slijedili su
hrapavi, kr ici, samrtno vri tan je jednog konja, naglo koenje koije i grmljavina
te kog revol vera iznad njene glave. Jim joj ne to o tro dovikne i sru i je na s
jedalo. Ona o sjeti kako se tijelo stra ara za valjuje na njena koljena. Sve to
je poslije tog a osjeala i ula bio je hladan i muan strah. Ra trkana pucnjava sa st
rana uti a pu k e na krovu koije. Zatim se uo topot kopita i brek -tanje prestravl
jenih konja. Jes se Smith! Prestani! zavie Jim prodorno. Priekaj, Beady! javi se p
romukli glas. Do bijesa, pa to je Jim Cl eve! Ej, Gul za urla drugi glas, koji J
oan prepozna kao Blickyjev. Tada Jim podigne njenu glavu i uspravi je na noge. B
ila je blijeda ka o smrt. Draga, jesi li ranjena? Ne, samo sam se upla ila odgov
ori ona. Joan pogl eda van i vidje bandite s oru jem u rukama. Jedni su bili na
konjima, drugi su s tajali na nogama, a svi okupljeni ok o koije. Jim otvori vrat
a i, izi av i pozove i nju da poe za njim. 317 Joan je morala zakoraiti preko mrtv
og stra ara. Rudar i mladi ovjek ostali su uureni na svojim sjedalima. Pa to je Jim
i Kellsova djevojka ... Dandy Dale usklikne Smith. Momci, to ne to zn ai. .. Rec
i, mladiu, nadam se d a nisi ranjen ni ti ni djevojka? Ne. Ali to nije va a zaslu
ga odgovori Cle-ve. Z bog ega ste morali napuniti koiju olo vom? Ovo ne mogu shvat
iti ree Smith. Kells va s je poslao koijom! Ah, kad nam je davao z adatak, nije na
m spomenuo da ete i vi b iti u koiji... Kad i gdje ste se rastali sa Kellsom? Sino,
u logoru, blizu na e ko libe odgovori brzo Jim. Oito je shvatio povoljnu prilik
u. Ostavio je Dandy Dale sa mnom. Rekao nam je da uzmemo jutarnju koiju. Ja sam oe
kivao da e i on biti u nj oj ili da e nas negdje sresti. Zar nisi dobio nikakvih
naloga? Ne, osim da se bri nem za djevojku dok on ne stigne. Ali, rekao mi je da
e jo sa mn om razgovarati. Smith je smeteno piljio as u Clevea as u Blickyja, a on
da u Guldena, koji je lijen o pri ao. Kosa musje bila nakostre ena, dr ao je rev
olver oboren k zemlji. Joan je pra tila pogled njegovih velikih sivih oiju, koji
se zaustavio na koija u, mrt vom i prev je enom preko sjedala. Iza njega su le al
i ubijeni stra ari. Lijevi p rednji konj le ao j

e mrtav, zapetljan u remenje, dok ga je njegov parnjak nju kao. Tko je unutra? z
agrmi Gulden i uperi pi tolj kroz vrata koije. Izlazi van! 318 S rukama iznad gl
a ve mladi ovjek izie posr-1 Blijed i drhtav bio je toliko slab, d a je jedva "ao
na nogama. Gulden nemilosrdno gurne bradatog rudara. Izlazi, hej ti! ovjek se nij
e ni pomaknuo, ostao je smotan na svom sjedalu. f Mislim da je ranjen ree Smith.
Al i nije mrtav. uje li mu disanje?... Dahe poput s pljivog konja. Gulden pru i dl
aka vu ruku i jednim pokretom izvue rudara na cestu. Cavjek se svali na zemlju st
enjui . Vrat i ruke bili su mu krvavi. Gulden se nagne nada nj, razder e mu odije
lo, s naporom otrgne ne to, a onda, zamahnuv i divlje, podigne uvis irok cr ni p
ojas nabijen zlatom. Hali prodere se on. Bio je to samo usklik, stra no je bilo u
ti ta j usklik, koji nije izra avao ni zadovoljstvo ni ushit. Dodao je pojas isc
erenom Buddu i okrenuo se m ladom ovjeku. Ima li zlata? Ne. Ja, ja nisam rudar od
govori mladi promuklo. Gulden ga opipa oko pojasa, a onda mu pretrese d epove. Ok
reni s e! naredi div. Ej, Gul, pusti ga da ode! prosvjedovao je Jesse Smith. Bli
cky pol o i ruku na Guldenova iroka ramena nastojei da ga odvrati od namjere. Okr
eni se! ponovi Gulden ne osvrui se nimalo na primjedbe svojih drugova. Ah, mladi je
razumio i njegovo lice postade najprije olovnosivo, a onda sablasnob lijedo. 31
9 Tako t i boga nemoj me ubiti! izgovori on kao bez daha. Ja nemam ni ta, ni zla
ta, n i p i tolja! Gulden ga okrene kao zvrk, gurne ga naprijed i poe za njim. Ka
d su odmak li nekoli ko koraka, mladi posrne i, okrenuv i se, padne na koljena. N
emoj... me. .. ubiti! za vapi. Vidjev i Jima napetog, pognutog, Joan se brinula
za nj ak i u tom groznom asu i svom svojom snagom stegla mu je ruku. Morah su podn
ijeti i to i sku enje. Ostali banditi su gunah, ah ni jedan se nije ni pomaknuo.
Gulden ispru i veliki revolver. Kosa mu se na-kostrije ila, a njegovo golemo tij
elo treslo se poput kakva stroja, koji samo to se nije pokrenuo. Prestravljeni d
jeak shvatio j e to ga eka. Pusti... me... da se... pomolim... bogu! zamoli. Joan
nije izgubila svijest, ali milostive vjee su se vrsto sklopile i zatvorile nj ene
oi. Gul! kriknu Blicky divlje. Neu dopustiti da ubije tog djearca! To ne bi imalo n
ikak va smisla . U Johinom Potoku bili smo otkriveni zbog... Tri, dijete, tri! Tad
a Joan otvori oi i vidje kako Blicky s naporom zadr ava Guldenovu okrutnu ruku, d
ok je djeak juri o niz cestu kohko su ga god noge nosile. Joani odlane i preplavi
je golema rados t. Ah, jo uvijek se tresla od u asa zbog ovog to je Gulden namj
erava o uiniti. Im ala je du evne, ali i tjelesne snage da savlada taj u as. Treb
ao joj je n eki dr ugi prizor, drugi zvukovi, koji e joj vratiti ravnote u. Dobro
bi joj do ao nek i drugi udarac, pa ak i vlastita tjelesna ozljeda. Tada pogleda
na 320 rudara koji je umirao. urno klekne pokraj njega pridigne mu glavu. Na nj
en zahtje v Cleve d onese uturicu s vodom. Ali, rudar nije mogao piti. Umro je ne
izgovoriv i rijei ko je su se s mukom poku avale probiti izmeu njegovih usana. Jo
an ustane s osjeajem v rtoglavice. Uz pomo Clevea polako sie s ceste i sjedne na k
amen. Banditi su sada bih zaposleni. Blicky i Smith su isprezali konje; Beady Jo
nes je poput hijene p retra ivao mrtvog ovjeka. Tri bandita, koje je Joan poznav
ala samo iz vienja, tova rili su konje. Bad je, cerei se, stajao pokraj koije i gle
dao o stale. Gulden se, sa ustrinom gorile, pentrao po krovu koije. Naskoro je is
pod koij a eva sjedala iz vukao vreu od jelenje ko e. Bila je mala, ali te ka. On
je baci na Budd a i gotov o ga obori na zemlju. Budd zgrabi vreu i krikne kao Ind
ijanac. Ostali lj

udi zaurla e i potra e k njemu. Desetak ruku eljno posegne za vreom. Nastade otima
nje i rvanje, ali to je bila samo igra. Bili su ludi od radosti. Blicky se prvi
domog ne plijena i podigne ga pobjedonosno. On bi jo bio i zamahnuo njime da ni
j e bio t oliko te ak. U meuvremenu Gulden je izvukao jo nekoliko vreica i izazovn
o ih smjestio na sjedalo ispred sebe. Banditi ispod njega zaurla e u znak prosvj
ed a. Golem i po gnut, s rukama duboko zavuenim pod sjedalo, div je s mukom izvlai
o n e to, dok mu je lice postajalo sve crvenije od napora. Prestav i naas s izvlae
njem , on ljutito pogle da svoje drugove. Ako su njegove velike uplje oi odavale
ikaka v osjeaj, onda je taj osjeaj bio nevoljkost koja mu je izbijala iz cijelog t
ijela: bilo mu je ao to je t u i njegova banda. Radije bi bio sam. A onda, promr
mljav i neku kletvu, potegne jo jednom sna no i izvue 21 Crna legija 321 golemu v
reu od jelenje ko e, vrsto zavezanu, oblijepljenu po tanskim oznakama i zapeaenu . S
totinu funti zagrmi on. Joani se uini kao da je opor avola zaplesao oko koije derui s
e na g olemog nakostrije en og 'demona iznad njih, koji ih je odozgo promatrao p
un mr n je. Konano Gulden sti a graju, koja i nije bila ni ta drugo nego mahnita
radost. Dijeliti, uvijek dijeliti na jednake dijelove! zagrmi on, sada ve lica mo
drog od bijesa. Zar vi, budale, elite gubiti vrijeme ovdje na cesti dijelei zlato
? Neka b ude kako ti ka e povie Budd. Nije bilo ni jednog glasa neslaganja. Kakvo
bogatstv o! i usklikne Blickv. Gul, ef je to pretpostavio. udno je to nije do ao
Gdje emo p od? zapita Gulden. Govorite ljudi, bez skanjivanja. Jednoglasno je iz
bor pao na Cabin Gulch. Gulden, oito, nije bio za to, ah je ipak pristao. U redu.
Nek bude C abin Gulch. Ah, nitko osim Kellsa i nas nee dobiti ni trunka ov og zl
ata. Mnoge r uke se spremno prihvati e posla oko priprema za odlazak. Gulden je
uporno t ra i o da sve zlato bude natovareno na njegovo sedlo. Njegovoj elji bil
o je udovolje no. Bio je kao opsjednut i nijednom nije pogledao Joan. Jesse Smit
h je davao upu te i izdavao naloge. Jedan od zapre nih konja bio je natovaren. B
licky galantno da de svog konja Joan, skrati stremen prema njenoj potrebi, a ond
a se popne na preo stalog neosedlanog zapre nog konja. Guldenu se jako urilo i d
vaput je 322 p o ao naprijed, ali ga zaustavilo uzrujano dozivanje ostalih. Konan
o, karavana je b ila spremna za pokret. Jesse Smith, dr ed se poput generala koj
i pregleda pobi jeeno g neprijatelja, zaokru i du-gim pogledom po mjestu dogaaja.
Tko prvi naie na ovo djelo, bit e zaprepa ten, ne zaboravite to! Sto e Kells red? z
apita Blicky o t ro. Pustimo Kellsa! On nije bio na kraju dna izjavi Budd. Blick
y ga smrknuto pog leda, ah ne ree ni ta. Red u ti, Blicky! Ne ide mi U glavu ovo J
imom i Kellsovom d jevojkom ree Smith. Pitaj Jima opet. Mo da bi sada, kad je pos
ao svr en, mogao rei ne to vi e predlo i BlicJim Cleve je uo i kao da je bio sprem
an da odgovori na t o pitanje. Ne znam mnogo vi e od onoga to sam vam ve rekao. A
li, mogu pretpostavl jati. Kells je znao za ovaj veliki transport zlata. On je s
igurno imao razloga d a nas po alje ko djom. Rekao je da e mi naknadno rei to mogu
oekivati i to trebam r aditi. Ah, on se ni je vratio. Svakako, bio je siguran da
ete vi dobro obaviti po sao. Isto tako, bit e da je raunao da e i on biti prisutan.
Pojavit e se ubrzo. Ta J imova lukav tina nije Joan zvuala nimalo logino ni Uvjerl
jivo, ah su je banditi la ko primili za istinu. Odto je ono to su znali o Kellso
vu kretanju i planovima p oslije loma u Johinom Potoku pristajalo dobro u Cleveo
vu priu. Krenite! zagrmi Gu lden, koji je bio odmakao od ostalih. Zar namjeravate
izgnjiht i ovdje? 21 323 Be z da su se i osvrnuli na lom koji ostavljaju iza seb
e, banditi se svrsta e u kol onu i krenu e. Jesse Smith je bez promi ljanja skre
nuo sa ceste i poveo karavan u pli tkim potokom u kojem se oito namjeravao zadr a
ti. Gulden je jahao odmah za njim. Sl

ijedei je bio Beady Jones, a onda tri bandita s jednim natovarenim i nekoliko dru
gih konja. Cleve i Joan jahali su jedno uz drugo, a za njima, kao posljednji, b
i li su Budd i Blicky. Put je bio neravan i klizav i jahai su se morali razmaknu
t i. Ipak, Cleve je jahao uz Joan. U zgodnom asu on se nagne prema njoj. Najbolje
e biti da umaknemo im nam se uka e prilika za to ree on neveselo. Ne!___Gulden! Jo
an je morala o vlazi ti usne da bi izgovorila ime te nemani. On nee voditi rauna o
t ebi dok ima sve ono zlato u svom sedlu. Joan je razumom prihvatila Jimovo obr
azl o enje, ah ju u tom asu spopao tako silan s trah da je od njega bila kao opinj
ena. Pa ipak, usprkos svemu, misli su joj bile jasne. Kells je moja jedina nada!
... Ako nam se naskoro ne pridru i pobjei emo!... Ako ne u spijemo Joan zastane i
mala ksalom rukom obri e vla no elo ti me mora ubiti, prije, pri je nego... Njen
glas zadrhta i izdade je. Hou! obea on kroz stisnute zube. Tada nastavi e put hca
snu d enih i pomno nagnutih nad blatnjavom vodom i podmuklim s tijenama. Kad je
Jesse Smith iz jahao iz potoka, to je bio znak da dalje treba jahati prek o gole
stije ne. On 324 iza sebe nije ostavljao nikakva traga. Nije imao obzira ni pre
ma konj ima ni prem a jahaima. Bio je genij u pronala enju tvrdog tla i jahanja p
reko lit ica. Nijednom nije usporio hod i bilo je gotovo nemogue dr ati ga nadohv
at oka. Z a Joan je jahanje postalo muka, a muka se ijpretvorila u bol. Ah, odmo
ra nije b ilo. Smith je bez milosti vodio naprijed. Sunce je za lo, spustio se s
umrak i pa la je no, a karavana je jo uvijek bila u pokretu. I ba u asu kad je Joa
n bila na i zmak u snage, Smith je stao. Jim ju je skinuo s konja i polo io je n
a travu. Zat ra ila je vode i pila, pila... Ali, hranu nije ni okusila. Te ki, m
ukli udarci o dzvanjali s u u njenim u ima, a elo kao da joj je bilo stegnuto vrst
im obruem. Bila je svjesna mr aka, vatre koja je pucketala, sjena koje su poskaki
vale, ljudi ko ji su pokraj nj e prolazili tamo-amo, a iznad svega bila je svjes
na stalnog Ji-m ova prisustva i njegove budnosti, i to ju je hrabrilo da sauva ba
rem mrviak samosa vladavanja. A on da su glasovi postajali sve udaljeniji i no se
pretvorila u mutn o ni tavilo. Kad je svanulo, Joan se inilo da je izmeu jutra i t
e stra ne noi pro l a cijela vjenost. U glavi joj se razbistrilo i, izuzev muklih
bolova u tijelu i u dovima, imala je dovoljno snage da otpone dan. Jela je bilo m
alo, a vrijeme nije dopu talo da ga se pripremi kako valja. Gulden ih je nestrpl
jivo po urivao. Popu t kakva krca bdio je n ad svojim zlatom. Ovaj put i njegovi
drugovi bili su jedn ako eljni da to prije kre nu naprijed. Svi su bili opsjedn
uti blizinom zlata. Sa mo jedno je bilo u njihovo j svijesti, as kad e pristupiti
diobi blaga. Kobno, jad no i u asno! Od kakve je kori sti za njih bilo to zlato?
325 Na put se krenulo p rije zalaska sunca. Jahanje je otpoelo i nastavljeno o t
rim kaso m. Smith je skre nuo s kamenite padine i poveo karavanu kroz zelene dol
ine. Jim C leve, ja ui neos edlana i gotovo hroma konja, imao je mnogo pote koa. P
a ipak, on se za cijelo vri jeme puta dr ao blizu Joan. Rijetko su razgovarah, i
to samo pokoju rij e u vezi s nemihm putovanjem po tragu vje tog i izdr ljivog j
ahaa. Joan je tog dana la k e podnosila te koe, barem to se njene du e ticalo. Tje
lesno, morala je poduzeti sv e da bi se odr ala u sedlu. Tog dana je spoznala od
kakve vrste grae je sazdana i to sve mo e podnijeti. inilo joj se da je put dug hi
ljadama milja i da mu nikad n ee biti kr aja. Pa ipak, neumoljivi Smith je konano
stao. Bilo je to pred sam mrak . Ulogorili su se blizu vode. Usprkos pomanjkanju
hrane, banditi su predstavljah v eselu skupinu. Razgovarah su o sutra njem danu
. Kao da se cijeli svijet nalaz io iz a idueg izlaska sunca. Neki od njih odlo e
svoje lule i potra e mjesto za o dmor. Da b i po urili dalje kad svane dan! Ali,
Gulden, neumoran i budan, vjeito na oprezu, uva o je svoje zlato, uao je nad njim k
ao kakav mrki div izrezan iz noi. A Blicky, razv ijajui neki skriveni i nedavno sm
i ljen plan, mo da u Kellsovu ih svoju korist, uporn o je pazio na- Guldena i na
sve ostale. Jim je opominjao Joa n da se mora odmoriti, dodijavao joj time i ob
eavao joj da e j

e uvati dok bude spavala. Joan je kroz poluzatvorene vjee promatrala zvijezde. inil
o joj se da je nebo spu ten o, a no blago tamna. 326 Sunce je veselo sjalo kad j
e karavana ulazila u Cabin Gulch. Goveda na pa i su se ogledavala za konjima koj
i su se propinjali i nji tali. Ptice su izlijetale iz svi jea i rosnog h a. Blista
v a vrpca potoka ljeskala se na suncu. U Cabin Gulchu je miri sao sjaj jutra i p
ri rode. Joan se dobro sjeala staze kojom je tako esto jahala. Zadrhtala je kad ug
led a skup inu vrba gdje je prvi put srela Jima! Borovi kao da su je doekivah dob
rodo hcom. Gu dura je za nju imala ne to od doma, a opet nagonila joj je strah u
kos ti. Sto se s ve tu dogodilo! I to se jo mo e ' dogoditi! A onda jasan, zvon
ki zo v kosne njeno srce. Ona pogleda uz padinu. Na jednoj zara vni, visok, us-p
ravlje n i mraan, sa uzdignutom rukom, stajao je bandit Kells. 327 19. Umorna, pr
a njava karavana zastala je na zaravanku ispred banditove kolibe. Duboki m, muklim gla som Gulden je doviknuo pozdrav Kellsu. Ostali su mu se pridru ili ve sel
o kliui. U divljem ushitu pobjede oni su Kellsa jo uvijek dr ali za efa. Ali, njeg
a to nij e moglo prevariti. On nije ak ni pogledao Guldenovo zlatom natovareno se
dl o. Ima o je oi samo za Joanu. Djevojko, nikad mi nije bilo toliko milo vidjeti
nekoga! u sklikne on promuklo i zapanjeno. Kako se to dogodilo? Nikad nisam...
Jim Cleve s e nagne naprijed da bi lak e upao u rije Kellsu. Bila je to velika za
misao, Kells , to si nas uputio koijom koju si namjeravao napas ti ree Cleve i pog
leda bandita brzim znaajnim pogledom. Ah, to je zamalo bio i na k raj. Ti nisi st
igao na vrije me. Dru ina nije znala da smo mi u koiji i pucali su to liko da su
od stare krnti je napravili re eto. Ah! Tako je to bilo odgovori Kells sporo. Al
i, glavno je da si Joanu doveo ivu. Jim, nikad ti to neu moi platiti. Oh, mo da e i
moi nasmije se Cleve silazei s konja. Najednom KeUs postade svjestan Joanine iscr
pljenosti i klo nulosti. 328 Joan, niste valjda ranjeni? upita on zabrinuto. Ne,
samo sam premor ena. To se vidi. Doite. On je skine sa sedla i, pola je nosei, po
vede u kolibu. Kr oz sv oju veliku prostoriju dovede je do njena starog, malog s
tana. Kakav intima n doja m! Jedna vjeverica je bezbri no skakutala izmeu greda av
rljajui dobrodo licu . Prostorij a je bila sasvim ista kao to ju je Joan ostavila
. Kells je jedan tre nutak dr ao Joan, kao da je namjerava zagrliti, ali on to n
e uini . Bo e, kako sa m sretan to vas opet vidim! usklikne on razdragano. Nisam
to nikako oek ivao... A li, rei ete mi sve o sebi kad se odmorite. .. Upravo sam do
rukovao. Donije t u i vam a ne to. Jeste li "sami ovdje? upita Joan. Da, bio sam s
a Bateom i Handyj em___ Ej, Kells! zaurla e banditi iz druge prostorije. Kells o
dmakne gunj na vratima d a bi Joan mogla vidjeti to se dogaa u velikoj sobi. Ljud
i su u polukrugu stajali oko stola na kojem su bile nagomilane vree sa zlato m. K
ells tiho za vi da. Joan, ovdje e naskoro doi do gu ve ree on ah vi se ne bojte. Ja
vas neu zaboraviti. Usprk os njegovoj nesumnjivoj iskrenosti, Joan je osjetila d
a su u njemu nastale neke istanane promjene. To i znaenje njegovih rijei uinilo je d
a njome ponovo ovlada onaj udan, dobro poznat strah. Kells izie i spusti zavjesu i
za sebe. Joan je oslu k iv ala. 329 Podijeliti na jednake dijelove! zagrmi div G
ulden. Ej, momci javi se Ke lls zar neete najprije jesti?

Podrugljivi poklici doeka e njegove rijei. Ja u jesti zlatnu pra inu ree Budd. Radit
e, ljudi, kako elite primijeti Kells. Blicky, skini vagu s police... Kladit u se
s bilo kojim od vas da u do zalaska sunca imati najvi e zlata. Ljudi mu opet uzv
r ati e ruganjem. Tko to eli da se kocka? Sefe, prihvaam okladu. Ha, ha! Nee biti
ta ko veseo kad zae sunce. Shjedio je trenutak utnje, koju je ubrzo prekinuo zvek
et metala. Sefe, kako si nanju io ovaj veliki transport zlata? upita Jesse Smith
. B io sam obavije ten. Zar Handy Oliver nije bio izvia? Da nazdravimo Handyju! us
klik ne jedan od bandita. A tko je otpremio zlato? nastavi radoznali Smith. Sve
vree s u obilje ene jednako. To je bila po iljka jednog ovjeka odgovori Kells. Zla
to je poslao voa rudara u Johin om Potoku. Zovu ga Overland ih nekako slino. Na sp
omen t og imena Joan naglo ustane i za-drhta od uzbuenja. Njena ujaka, starog Bil
la Ho-a dlyja, zvali su Overland. Zar su banditi mislili na nj? Ali, to je ime bil
o vrlo es to u brdima. 330 f Ja sam vidio Overlanda mnogo puta ree Budd. A i on je
primijet io da ga ja proma tram. Netko ga je opomenuo da mu je Legija za petama
i da treb a uvati svoje zlato nasta vi Kells. Mislim da za to treba zahvaliti Pe
arceu. Ah, sve je ispalo dobro za na s. Pakao koji smo stvorili tamo i linovanje
mora da su upla ili Overlanda. Ali, on je imao dovoljno sranosti da po- alje zlat
o prvom koij om za Bannack. I gotovo nam je umakao. Jer, bio je to samo sretan sl
uaj to je Han dy doznao za njegovu namjeru. Ime Overland, poput magneta povue Joan
u na ono star o mjesto odakle je mogla vidje ti bandite. Jedan pogled na Jima Cl
evea bio joj j e dovoljan da vidi da je i njeg a uzbudilo to ime. Onda joj padne
na pamet da bi njen ujak te ko mogao biti u Johi nom PotokT'a da ga Jim nije sre
o. Pa ipak, meu hiljadama podivljalih, samo ivih, izm uenih radom i preru enih lju
di, sve je bilo mogue. Meutim, ne to kasnije Joan je bila v i e sklona da sumnja d
a bi taj ovjek m ogao biti njen ujak. Kells sjedne za stol, a Blicky, s vagom u r
uci, stane iza n jega. Ostali banditi poreda e se na suprotnoj strani stola. Jim
Cleve, gledajui o stale i zaduben u te ke m isli, ostao je sa strane. Ne mo e iz
mjeriti sve ovo na jednoj vagi . ree Blicky. Tako je odgovori Kells. Najprije emo
podijeliti male vr ee... Na nas deset deset je dnakih dijelova!... Izaspi zlato,
Blick. I po uri. Po gledaj kako je Gulden gladan! ... Strpi se, Gulden, netko e s
premiti tvoj zajutra k dok mi podijelimo zlato. 331 Ha, ha, ha! Ho, ho, ho! Tko
bi sad mogao jesti? B anditi su bih veseli, podrugljivi, nestrpljivi, slini skupi
ni djeaka u igri, napo la osornih, napola nesta nih. Pa, ja bih svakako elio vidj
eti svoj dio odmjeren lijeno izgovori Budd. Kells se pomakne, njegov pi tolj sij
evne, on udari njime e stoko po stolu. Budd, zar ti dovodi u pitanje moje po ten
je? upita on hitro i op oro. Ne ljuti se, efe. Ja sam to rekao tako, bez ikakve
namjere. Kellsov postupa k unese naglu promjenu u raspolo enje bandita. Nestade
veselja, dob rog raspolo enja i aljivog bockanja. Nije vi e bilo bezbri nog cere
nja, prijateljskog n amig ivanja ni prostakog smijeha. Gulden i njegovi ljudi sab
i e se bli e k stolu, svi tihi, napeti, oprezni, sumnjiavi. Kellsu i njegovu pomon
iku nije trebalo mnogo da podijele manje vree zlata. Evo i tebi, Jim Cleve, ukljui
se u igru doda on dobaciv i jednu vreu Jimu. Vrea je bi la te ka. Muklim, te kim
udarcem pogodila je Jima i pala na pod. On se sagne i podig ne je. Ostale su jo
dvije vree, jedna za Handvj a, a druga za mene nastavi Kells. Blicky, izas-pi vel
iku vreu. Ubrzo Joan ugleda golemu, mrko svjetlucavu, utu hrpu. uto su sijevale i
zacakljene

oi bandita. Joan se uinilo kao da se neka sjena nad-nijela nad njih. Kellsove kre
tnje postado e o tre i nagle. Gra ke znoja orosi e njegovo elo. Njegove ruke nisu
vi e bile mirne i sigurne. 332 Brzo su i vee vree zlata bile podijeljene banditim
a. To je dokrajilo njihovo nestrp ljenje i budnost, ah ne i njihovu pohlepu. Bih
su sad kao lovaki psi na uzici. Bl icky se nagne ispred Kellsa Klupi akom po sto
l u. Sefe, ja imam jedan prigovor prodera se on. Iznesi ga odgovori voa. Zar Guld
en nee razdijeliti onaj veliki grumen zlata? Ako je po ten, hoe. Zbor potvrdnih gl
as ova potkrijepi Kellsovu izjavu. Gulden se pokrene te ko, odgurn e neke od svo
jih drugova i pristupi Kellsu. Zar nije bilo moje pravo da obavljam posao za sam
a s ebe, kad to za ehm? upita on. Ne, ja sam se slo io da se tue kad ti se god pr
ohti je, da ubije kad god za eli !... To j bio sporazum. A zbog ega bih ja ubijao
ljud e? Nitko nije odgovorio rijeima, ah odgovor se mogao proitati na mranim licim
a band ita . Ja znam to sam mislio kad sam tra io da mogu ubijati nastavi Gulden
. I ja u zadr ati [ ovaj grumen. Trenutak ti ine koji je nastao bio je pogibeljan
Iza di va. Tako, on se izjasnio ree Blicky vatreno. efe, neka bude onako kako ti
od redi . To je bilo prihvaeno promuklim klicanjem i svih osim Guldena. On ih je
gledao s i zazovnom mr njom. Kellk ustane i dugim ka iprstom zatrese ispred div
ova hca. 333 Ja u dobiti tvoj grumen prodere se on. Pobijedit u te u svakoj igri..
. Mo emo poeti dmah, sada, ako ima dovoljno sranosti! Ponimo! zagrmi div i baci svo
je zlato na stol. S iznenadnom, divljom estinom banditi se natisnu e oko stola g
rabei sje dala. Ja u se prikljuiti igri! povie Blicky. Svi emo se prikljuiti izjavi Je
sse Smith . Ali, ne mo emo igrati svi najedanput prosvjedovao je Kells. Sastavim
o dvije gr upe. Ne! Onda neka neki od vas jedu dok druge poistimo. A tako, dok poi
stite! izla ne Budd zlobno. Ti si nekako suvi e siguran u pobjedu, Ke Us. Mislim
da u se ja d r ati podalje od te igre. Po drugi put se zalijee , Budd plane bandi
tski voa. uvaj se da to ne uini i trei Slu ajte, momci, neka karte odlue tko e se uklj
uiti u igru, t ko ne predlo i Blicky i b ci snop karata na stol. S napetom nestrp
ljivo u, kao da se radi o njihovoj sudbini, banditi se nagnu e nad st ol i poe e i
zvlaiti karte. Budd, Braverman i Beady Jones bili su iskljueni iz igre. Beady, vas
trojica rasto varite konje i unesite stvari u kolibu zapovjedi Kells. Budd se i
ne osvrne na t o, ah druga dvojica ustado e spremno i odo e van. Tada igra zapon
e. Samo je Cleve stajao sa strane i promatrao. Banditi su veinom utj eli. 334 Pok
retale su se sam o njihove ruke. Svaki od njih borio se protiv svih i svi prot i
v svakoga. inilo s e da je Gulden bio sasvim ravnodu an i da igra poput stroja. B
li cky, utljiv i u zbuen, bio je kao opinjen. Jesse Smith je bio hladnokrvan i o t
rouman igra. Bossert i Pike, dva razbojnika gotovo nepoznata Joani, kao da su bil
i zanij eti priliko m koja im se pru ala. A na Kellsu se poeo aipa ati onaj udan i
zraz zanosa i neodlun osti, koji je uvijek poprimao pri kockanju. Beady Joanes i
Braverman ubrzo uo e u kolibu nosei zave ljaje. Tada Bud skoi i potri k n jima. Kad
se vratio, nosio je o pletenu bocu i s tres-kom je postavio na stol. Whisky! pov
ie Kells. Skloni to. Ne mo emo piti i kockati. Pusti ih neka piju, Kells izjavi G
ulden. Br e emo im dign uti pra inu. A onda nas dvoj ica mo emo oku ati sreu. Kell
s nije vi e stavio ni j edne primjedbe. Igra se nastavila i njen izgled se post

upno mijenjao. Kad je Kells poeo piti, po svemu sudei nesvjesno, strah u Joani sil
no poraste, i ona napusti mjesto s kojeg.je promatrala bandite i legne na kreve
t . Ma pogibh neprestano je visio nad njenom glavom. Iz zgode u zgodu, zahvaljuj
ui s retnim okolnostima, ih odva nosti, ih providnosti, dosada se spa avala od sv
e ga to jo j je prijetilo. Hoe li izbjei i one opasnosti koje su bile na pomolu? J
er , ona je predosjeala da e doi do katastrofe. Da li je i Jim to naslutio? Sjeajui s
e i zraza nje gova lica, bila je sigurna da jest. Bit e onda dovoljno hitar da ug
rabi svaku pri liku za bijeg i da se uvijek postavi izmeu nje i tih bandita. Dakl
e, u krajnjoj n evolji treba se bojati samo smrti, 335 smrti koju e joj milostivo
udi jeliti ako doe do najgoreg. Le ala je oslu kujui sve glas niji amor igraa. Mis
li su joj postajale sve jasnije i ona konano shvati da se boji samo za Jima i nje
govu ljubav, da ju je strah da Jim ne izgubi nju. Zbog nje je on do ivio sve one
stra hote i ona je eljela da mu sve to nadoknadi, da mu pokloni s amu sebe i ci
jeli s voj ivot. Joan je le ala dugo razmi ljajui i patei, a dotle je njena bolesn
a elja da gleda Kellsa i Gul-dena rasla sve vi e, dok nije postala nesavladiva.
Njena s udbina i njen ivot ovisili su o odnosu izmeu ta dva ovjeka. Vratila se na
svoje iz viako mjesto i kad je zagledala u veliku kolibu, ukoila se od zaprepa tenj
a. Prizor , koji se mijenjao gotovo nezamjetljivo, bio je stra an i potr esan. V
elika hrpa zlata, jednake anse svakog igraa i taj otrov u velikoj .crnoj bo ci pr
etvorili s u u igraku sve bandite osim Guldena. On je bio miran kao i uvijek. Ali
, od pogled a na ostale ledila se krv u Joaninim ilama. Kells je bio blijed, g o
tovo bijel i sav obuzet igrom. Neobino, on je dobivao! Blicky je bio gotovo po-d
ivljao od bi jesa. Jesse Smith jo uvijek mraan i odbojan, nije vi e bio hladnokrv
an. Kad god b i Kells vukao prema sebi dobiveno zlato, on bi ga pogledao oima pun
im mr n je. Be ady Jones i Braverman su, obuzeti usplamtjelim i nemonim nestrplje
njem, oeki vali kad e ui u igru. Budd je sada igrao i njegovo lice je bilo stra no.
Joan nije m og la rei kakva su ga uzbuenja razdirala, ali znala je da gubi. Pike
i Bossert, izg u biv i sve svoje zlato, stajali su sa strane mrzovoljni i sa zavi u u oima. Nemirn e, stisnute ake Jima Cle-vea, njegove usplamtjele oi i njegovo
bljedilo 336 govor ilo je da je i njega zahvatilo uzbuenje i napetost. A igra se
nastavljala uz silo vito bacanje karata, udaranje aka i klizanje ili mukli pad t
e kih vrea nabijeni h zlatom. Prostake kletve pratile su gubitke, a udni, divljaki k
rici pobjedonosnog u shita dobitke. Pomamni, razuzdani ljudi prepu tali su se sv
e vi e toj divljoj ig ri i kao da su urili u susret stra nom kraju, koji kao da
je lebdio u zraku od s amog p oetka. Iznenada Budd skoi na noge i nagne se nad sto
l ste ui grevito karte uz drhtalom rukom. Njegovo lice bilo je nakazno i zlobno. U
splamtjelim oima pro dira o je Kellsa. On g njevno polo i karte na stol. Evo! on
hrabro uzvikne, na to se uti a buka ostalih. Nije ti dovoljno! odvali Kells zaje
dljivim tonem. Da li zna neku drugu igru? Budd se nagne jo vi e da vidi karte u
Kellso-voj ruci, a onda, ispraviv i se, pogleda dobitnika nemonim bijesom. Ti si
me prevario!... Ja sam oi e n, ja sam upropa ten! bun ao je on bijesno. Budi miran
i napusti igru odgovori K ells s pobjednikim prezirom. U tom asu nije bi o opsjed
nut stra u igre nego stra u u spjeha. Rekao sam da si me prevario plane Budd mahni
to. Podmetnuo si mi karte! O ptu ba, je maginom silom u utkala bandite, ukoila nji
hove kretnje, zgusnula atmosf eru . Kells je bio blijed, ali nasmije en. inilo se
da je bezbri an i nehajan. U redtf, Budd izgovori on tonom koji nije pristajao
njegovu izgledu. To ti je tr ei put! 22 Crna legija 337 Hitro poput munje on opal
i iz revolvera. Budd pade na G uldena, a div jednom ruko m odgurne pogoenog bandi
ta. Budd se te ko svali na pod. Nije se vi e ni pomakao, niti ispustio glasa. Do
dajte mi bocu ree Kells muklim i pomalo drhtavim glasom. I nastavimo igru! Mogu h
se sada prikljuiti? upita Beady eljno.

Ti i Jack priekajte. Jo malo pa emo ostati ja i Kells ree Gulden. Mi emo sigurno ude
si ti Bhckyja! povie Kells. U rijeima voe bilo je neega ujedljivog Nije mario za zl
a to. Bila je to borba za pobjedu. Bila je to kod njega potreba da istakne svoje
j a. Igrajte br e i za vee uloge! prihvati Blicky vatreno. Sefe, im ima malo sree,
ti se pravi va an umije a se Jesse Smith. Ubrzo e i ti bi iji. Zlato je le alo n
a s tolu. Bilo je to samo sredstvo da se doe do kraja. Ono vi e nije znailo ni ta.
Zlo , pohlepa i gola po uda bila je u srcima tih ljudi. A mr nja, neobuzda na i
esto ka, neometano se propinjala, spremna da prolije krv. Gulden, promijeni igr
u da b i zadovoljio ovu gospodu ree Kells podrugljivo. Dvostruki ulozi! Sijeci ka
rte! pr odere se div. Blicky je izdr ao samo jo nekoliko rundi. Izgubiv i sve sv
oje zlat o, on ustane raspal jen i pa-kostan spreman da ubije. Ah, on je bio opr
ezan i sl utio je ne to. Sefe, mo emo h se mi sada ukljuiti? upita Beady Jones. 3
38 Cuj, Be ady, tebi se uri da izgubi svoje zlato? odgovori Kells. Priekaj dok na
digram Guld ena i Smitha. Srea se okrenula protiv Jessea Smitha. On najprije izgu
bi u susretu s Guldenom, a zatim i s Kelisom i naskoro ustane potuen, ah ponosan.
Dohvati boc u viskija, pot egne i ree: Momci, mislim da u ovako, izvan igre, vi e
u ivati kad Kells pone gubiti, kad ga pone h vatati strah. Voa bandita pogleda Smi
tha sa probuen om mr njom. Ustrajno Smithovo napominjanje o ne izbje nom gubitku
kao da je te k o pogodilo Kellsa. On se namrgodi, a smije ak na njego vu licu us
tupi mjesto odv ratnom kiljenju. Okupite se, momci, da vidite pravu igru ree on.
U tom asu pred Ke llsom je le alo dvaput vi e zlata nego pred Guldenom. Pred njim
je bi la naslaga na hrpa vreica od jelenje ko e. Poeli su ula ui svaki po jednu vr
eicu. Svaki je uzim ao jednu kartu, vea je dobivala. K ells je dobio u prve etiri r
unde. Radost je ope t zasjala na njegovu licu. Zatim j e izgubio i dobio, pa ope
t izgubio i dobio. O stali banditi natiskivali su se oko igraa. Samo Jones i Brav
erman nisu vi e pokaz ivali nikakova zanimanja za igru. Svi su bili nepomini i ut
ljivi. U zraku je lebd jela neizvjesnost, napetost i tajanstv enost. Gulden je p
oeo stalno dobivati. Kel lsovo raspolo enje poelo se mijenjati. Bil o je neobino vi
djeti kako jaki ivci tog ovjeka i njegova snaga malo-pomalo popu taju pod udarcim
a mu iave sree. Do lo je v rijeme kad je polovina zlata to ga je Kells bio pr ikup
io pre la na Guldenovu st ranu. A div je bio sasvim 22 339 ravnodu an. Vladao se
poput ivotinje, poput sudb ine, poput neljudskog nekog bia, koj e je samo nagonom
osjealo da e se srea okrenuti na njegovu stranu. Kao to se odnosio prema dobicima,
tako se odnosio prema gubi cima, s potpunom ravnodu no u. Dok su se K ellsove ru
ke tresle, div je bio nepoko lebljiv, miran i stalo en. Mora da ga je mr nj a pr
ema Kellsu inila takvim da pob jedu prima jednako kao i poraz. Ispit za ivce ve l
ikog kockara nije u tome kako podnosi gubitke, nego u tome koliko ostaje hladno
krvan u pobjedama. U ovoj igri postajalo je sve oitije da je veliki kockar Gulden
, a ne Kells. Div nije znao z a uzbuenja i nije imao ma te. KeUs se bio sav pret
vori o u plamen i ustreptalu na du, u oaj i gnjev. Njegova povrijeena ta tina iscr
pljivala ga je do kraja. Ova igr a bila je odluujua borba njegova ivota. Prezrivi
i pobjedon osni izraz na licima o stalih ljudi govorio je jasno kako se borba ra
zvija. Sve e e K ellsova nesigurna r uka posezala je za bocom viskija. Jednom je,
uz prostaku kletv u, bacio bocu kroz vrata. Ej, efe, nije h do lo vrijeme... poe J
esse Smith. Ah ma fer da je namjera vao rei, sma rao je za korisnije da to zadr i
za sebe. Kellsov o tar pogled i brz a kretnja njegov e ruke bih su sasvim jasni
. Boginja sree, varava kao i Kellsova ta tina, poigravala se s njim. Kad bi sluajn
o do bio razvedrio bi se i ivnuo. Ah, ba kad bi mu s lica poele i ezavati mrke sje
ne, kad b i mu u oima zaiskrila nada, srea mu je opet okretala lea. Gubio je i gubi
o, a sa sv akom vreom zlatne pra ine n apu tao ga je po jedan djeli duha hrabrosti
. Kad mu je preo

stao samo jo njegov dio zlata, uistinu 340 ga je poeo hvatati strah o kojem je go
vorio Jesse Smith. Banditov napor da se pri bere, da pred tom podrugljivom dru
i nom ostane ovjek, bio je jadan i uzaludan. Suoen s drugim problemima, opasnostim
a i te koama, on je mogao biti velik, ah ovdje je b io kukavica. On je bio ovjek k
oj i se nije smio kockati. Jednu za drugom izgubio je svoje dvije pos-, ljednje
vree zlata. Poput kakvog zna ka moi i slave pred Guldenom je sada le ala gomila pr
lja vih vrea od jelenje ko e. Izraz Kellsova hca zaprepastio je i upla io Jo-an.
Da j e mogla, odvratila bi pogle d, ali stajala je tamo kao prikovana. Nesrea se
pribl i avala. Kells je zurio u Guldenovo zlato. Vihce su mu se grevito stezale.
Pogled mu je zv jerao kao u ulovljenog vuka. Pa ipak, kao da nije sasvim shvatio
to mu se dogodil o. Gulden ustane sporo i te ko i nadnese se visoko iznad svoje
hrpe zlata. A onda se lice tog diva, koji nikad nije pokazao ni trunka uzbuenja,
za ar i od iznenadne i st ra ne provale strasti. Jo jedna igra... samo jedno po
dizanje karte. .. za sve moje zlato! zagrmi on. Banditi se poput jednog ovjeka pr
imako e bli e stolu, a onda stado e kao bez daha. Jedna igra! Za sve tvoje zlato
! poput jeke odgovori zaprepa teni Kells. A to ula em j a? Djevojku? zareza Guld
en. O t ar bol stegne Joanine grudi. Morala se uhvatiti za gredu da se ne bi sru
ila na p od. U as i strah je-'gotovo savlada e. Nije mogla odvojiti pogled od u
koenog Ke llsa, pa ipak vidjela je Jima 341 Clevea kako je odskoio i stao uz bandi
tskog vou. Jedna karta neka odlui. Tvoje zlato ili moja djevojka! ponovo zagrmi di
v. Kells napravi kretnju kao da e se ma iti za pi tolj, ali ne uini to. Njegova ru
ka je d r htala poput lista na vjetru. Ti se uvijek hvali e svojom srano u! nastav
i Gulden n emilosrdno. Ti si najvei igra nici!... Hajde, iskazi se! Kells je staja
o nepomino p ritisnut svojom sudbinom. Svima su bile jasne njegove m uke, njegova
mo, njegov p oraz. inilo se da se sa svim svojim preostalim snagama bo ri protiv
neega za ta je znao da e mu zadati posljednji udarac. Jedna karta. Tvoje zlato ili
moja djevojk a! Cijela dru ina ga pone podrugljivo bock ati. Okomi e se na nj po
put bijesnih, nakostre enih vukova. Ne, prokleti bih, ne! povie Kells u promuklom
nemonom bijesu i. ispru i obje ruke ka o da eli odgurnuti tu gomilu zlata i Guld
ena, te zlobne ljude i u asnu napast. Mislim, efe, da strah ini svoje! povie Jesse
Smith. Ah u t om najkritinijem asu njegova ivota, Kellsovom sudbinom nije odluival
o ni zlato , ni Gulden, ni ljudi, ni njihovo podrugivanje. Njegovom voljom vlada
la je zaluuj ua, stra na mogunost koja mu se nudila. Duh mu je bio opsjednut neobino
m i u asnom nar a vi oklade na koju je izazvan. Sto je moglo zaokupljati njegove
misli: gubitak ih dobitak? Ni jedno ni drugo nije upravljalo njegovim inima. Li
ui mu du u poput plamen a, uni tavajui dobro u njemu, pobjeujui 342 njegovu ljubav,
pokretala ga je samo udna i nesavladiva snaga kocke. On joj se ni je mogao oprije
ti. Bez rijei, je dnim pokretom ruke, on dade svoj pristanak. Blicky, promije aj
karte! povie Gulde n. Uradiv i to, Blicky sna no pljusne snopom karat a i ostavi
ga nasred stola. K eUsova drhtava ruka oprezno otpu e u smjeru karata. Jim Cleve
kao da je odjednom stekao dovoljno snage da se pokrene i da progovori. Ne, Kell
s, ne! povie on prod orno i skoi naprijed. Ali ni Kells ni ostali nisu ga uli, niti
su vidjeli njegov s kok. Kells presijee snop i pokaza svoju kartu. Bio je to kra
lj herca. Kakvo preob ra enje ! Njegovo lice, dotada lice le a, najednom je zasj
alo vatrom ivota. Samo as mo e tui tu kartu! proguna Jesse Smith. Gulden posegne z
a kartama mirno i sigu rno kao da su u snopu ostali samo asovi. N

jegove uplje oi zlurado su piljile u Kellsa. On presijee snop i, prije nego je i s

a m pogledao, pokaza kartu Kellsu. Ti me ne mo e pobijediti? zareza. Zatim baci
kartu na stol. Bio je to as karo. KeUs se skvri, zatetura i klone. Jim Cleve pri
s koi hitro i pridr i ga. Kells, idi i oprosti se sa svojom djevojkom! zagrmi Gul
de n. Trebat u je uskoro... Doite, Beady i Braverman. Evo vam prilike da osvetite
Kel lsa. 343 Gulden ponovo sjedne, a dva bandita, eljni igre, pridru i e mu se.
Osta li se jo jednom na-tisnu e oko stola. Jim Cleve povede omamljenog Kellsa u
smjer u Joanine kolibe. U tom asu na Joanine oi spusti se mrak. Kad je do la k seb
i, le ala je na krevetu, a Jim je bio nagnut nad njom. Jim! Jim! zastenje ona i
zgrabi ga za ruke. On joj pomogne da sjedne. Tada ona u gleda Kellsa koji je sta
jao sa strane. Izgledao je jadno, tupo, pijano! Pa ipak, oito je poeo shvaati to je
uinio. Kells progovori Cleve tihim, promuklim glasom i stupi naprijed dr ei revol
ver u ruc i. Ubit u i tebe... i Joan... i sebe! Kells je buljio u Clevea. Pucaj.
Ubij m e. Ubij i djevojku. To e za nju sada biti najbolje. Ali, za to da ubij e s
ebe? Ja je volim. Ona je moja ena! 'Kells se iznenada prene iz mrtvila koje ga j
e bilo obuzelo. Joan se u jednom sk oku nae ispred njega. Kells, slu ajte pro ape
ona uzb ueno i isprekidano. Jim Cleve je bio... moj dragan... Hoadlevu. Mi smo se
posvadi li. Ja sam mu se narugala. Rekla sam mu da nema ak ni toliko sranosti da
bude lo . On me ostavio ogoren i rasren. Sutradan sam po la za njim . Htjela sam g
a vratiti natrag... Vi se sjeate kako ste me sreh u dru tvu s Roberts om, kako st
e ubili R obertsa. I svega ostalog... Kad smo se Jim i ja sreh ovdje. .. bojala
sam se da vam to ka em. Poku ala sam da utjeem na njega. Imala sam uspjeha dok ni
smo do li u Johin Potok. Tamo je podivljao. 344 # Udala sam se za njega nadajui s
e da u ga u razumiti. .. A onda, na dan linovanja, u onoj gu vi, odvojih smo se od
vas. Te noi smo se sakrili, a idueg jutra sjeli smo u koiju. Gulden i njegova dru
ina napali su koiju. Mislili su da ste nas vi uputili ta mo. Prevarili smo ih, ah
morah smo doi ovamo, u Cabin Gulch. Nadah smo se da emo v am sve moi rei, da ete nas
pustiti da odemo... Ali sad... sad... Joan nije imala snage da nastavi. Pomishv
i na Gulde na, zamrla je od straha. Sve je to istina, Kells doda Cleve uzbueno v
idjev i da b andit ne vjeruje. Kunem se da je tako. Ta, mo e to shvatiti, sada!
^Moj bo e! Sh vaam, sve shvaam, mladiu! kao bez daha izgovori Kells. S njegova lica
odj ednom nes tade onog mranog, tupog, pijanog izraza. Iznenadni udar sasvim ga
je otr ijeznio. Joan je to odmah zapazila. Znala je da se u nj vratio onaj drugi
, bolji Kells, s ada potresen kajanjem. Ona se spusti na koljena i vrsto oba-vije
ruku oko njega . Kells poku a da je odgurne od sebe, ali nije mogao. Ustanite!
naredi on jarosn o. Jim, odvoji je od mene! Djevojko, ne ini to preda mn om!... J
a sam upravo prok ockao. '." Njen ivot, Kells, samo to, kunem ti se! prekine ga
Cleve. Kells, slu ajte pone Joan moleivim glasom. Vi me neete prepustiti tom ljudo
deru? Ne,^zaboga! odgovori Kells promuklo. Bio sam pijan, lud... Oprostite mi, d
jevojk o! Kako sam mogao znati do ega e doi?... Oh, sve je to u asno! 345 Vi ste me
voljeli pro ape Jo an blago. Da li me jo uvijek volite? ... Kells, zar ne m o et
e to uvidjeti? Jo n ije kasno da se spasi moj ivot... i va a du a!... Zar ne mo
ete to shvatiti? Bil i ste zli. Ali, ako me sada spasite... od Guldena, ako me s
auvate za ovog mladia k oga umalo to nisam upropastila, vi, vi... Bog e vam oprosti
ti!... Odv edite nas o davde, poite s nama, nikad se vi e nemojte vratiti na gran
icu. Mo da u moi da vas s pasim promrmlja on kao da govori samom sebi. inilo se da
se upinj e da razmi lja, ali da ga u tome smetaju ruke obavijene oko njega. Joan
a osjeti ka

ko trnci prolaze kroz njegovo tijelo i uini joj se da je postao vei. Tada blijedi
Cleve takoer zamoli. Kells, jednom sam ti spasio ivot. Rekao si tada da mi, to nee
nikad zaboraviti. Sad a, sada!... Tako ti boga, nemoj dopustiti da je ubijem! J
oan ustane, ali je jo uvijek dr ala Kellsa. inilo joj se da osjea kako se njegov
d uh budi, ustaje i napu ta mrane dubine u kojima je drijemao. Zahvati je neobina
ra dost . Joan, jednom ste mi pokazali to je istinska ljubav dobre ene. Otad nis
am isti ovjek. Postao sam bolji u jednom pogledu, gori u svemu ostalom. .. Razoara
o s am se u sa mog sebe. Nisam vi e ovjek za granicu. Ono to ste mi pokazali nije
mi davalo mira. V i mi vjerujete, zar ne, usprkos svemu? Joan je osjeala e nju u
njem u o kojoj se on nije usudio govoriti. itala je njegove mi sli. Znala je da o
n na neki nain namjerava okajati svoje grijehe. 346 Pokazat u vam opet pro ape ona
a rei u vam i vi e. Da nisam nikad voljela Jima Clev a sam vas prije srela, ja bih
vas bila zavoljela. .. I, bili bandit ili ne, po la bih s vama na kraj svijeta!
Joan ! povie on. Bio je to usklik radosti i bola. Izraz njegova lica natjerao je
s uze na Jo-anine oi. A kad ju je privukao k sebi, ona mu je pala u zagrljaj i p
red al a mu svoje usne bez ijedne trunke la i, sa svom nje no u, ljubavi i stra u
ene. Ka d se o renula od njega, bila je sigurna da se taj ovjek pod drugim okolno
stima mo gao pop eti do najvi ih visina asti i slave. Ob-risav i suze, uklonila j
e maglu s a svojih oiju . Nada joj se vratila. Ne to vrlo jako i lijepo dalo joj
je novu sn agu. Kad se Kells okrenuo, bio je to Kells kojeg je nekada poznavala:
miran, neu silje n, ustar, sa smije kom gotovo ljubaznim i udnim, blijedim oima.
Samo je bije li sjaj n jegova lica bio drukiji. Sad je gledao Jima. " Jim, hoe li
postupiti tono kako ti ka e m? Da, obeavam odgovori Jim. Koliko revolvera ima ? ir
i-p^ Dva. 1 |! 'Daj mi jednog. Cleve mu pru i revolver koji je cijelo vrijeme dr
ao u ruci, Ke lls ga uzme. Izvuci svoj drugi revolver i budi spreman ree on brzo.
Ali, ne pucaj dok ja ne pa dnem!... Tad uini najbolje to bude mogao... Sauvaj pos
ljednji metak za Joanu... u sl uaju... Obeavam odgovori Cleve vrsto. Tada Kells izv
ue no iz korica o pojasu. No je imao dugu blistavu o tricu. Joan ga je vidjela 34
7 mnogo puta u Kellsovim rukama. Upotrebljavao ga je. kod logorskih vatri. On za
vue o tricu u r ukav zadr av i polovicu dr ka u ruci. A onda, ne progovoriv i ni
rijei i ne osv r nuv i se na Joan, izie. Jim klekne kod vrata i stade viriti izmeu
praga i zastora. Joan otetura do pukotine izmeu greda. Odluila je da vidi tu borbu
, pa makar joj s e od straha sledila krv u ilama. Igrai su bih zaokupljeni kockom
. Ni jedno od oni h mranih lica nije se podiglo kad je Kells pri ao stolu. Gulden
je sjedio leima ok renut vratima. Jedna udna zraka prob ijala se u kolibu. Kells
joj preprijei put i njegova sjena padne po pognutim glav ama kockara. Znaajna je b
ila ta sjena ija je tama prekrila sjaj zlata! Jo uvijek ni tko nije obraao nikakvu
pa nju na Kellsa. On prie bli e. Najednom skoi jarosno i divlje i stra nim udarce
m zarije no u Gulde nov s na an vrat. Div poskoi i jednim jedinim pokretom goleme
snage porazbaca sto l i zlato, stolice i ljude. Iz njegova grla izbije udan, ivo
tinjski isprekidan kr ik. Kells pritri vratima i isprijei se ispred njih s po jedn
im pi toljem u svakoj ruci. Ah, samo iz jadnog je ikljala vatra i dim. Istog asa
zauli su se suludi, pro mukli k rici, nadjaani jedino u asnom Guldenovom rikom. A
onda se zau e mnogi revo lveri. Oblac i bijelog dima prekri e prizor i sa svakim
daljnjim pucnjem dim je postajao sve gu i. Crvene munje sijevale su s poda po koj
em su polijegali ljudi i s vrata na kojim a je stajao Kells. Njegov lik kao da j
e pro imala stara snaga. A onda ga uestali, s na niji pucnji sru e na koljena.

348 Jasni, reski pucnji vinesterke nadglasa e tutnjavu pi tolja. Joanin se vid ra
zbistri, ih se dim prorijedio, jer je sad vidjela bolje. Bila je u asnuta i pre
s travljena Guldenovim postupcima. On je oito bio poludio. Tapao je p o kolibi, k
ro z dim, tamo-amo ispred bandita koji su kriali i borili se. Ruke su m u nemono t
ra ile ne to. Osjeaj za pravac i ravnote a bili su mu poremeeni. Njegovo grozno ur
lan je jo uvijek je nadjaavalo svu ostalu buku, ah je postajalo sve slabije. Nog
e su mu se svijale i krivile pod te inom golemog tijela. Konano je izvukao oba sv
oj a te ka revolvera i poeo pucati nasumce. Ubio je ranjenog Blickyja, i uperio o
ba r e volvera u njega. Smith je uoio opasnost i krik-nuv i divlje opalio ravno u
Guld ena. Ah i div je istovremeno povukao oponce svojih revolvera. Obojica su p
ali. J esse Smith je ostao da le i, a Gulden je ustao. elo mu je krvarilo, urlao
je, bio je st ra an poput kakva ubilakog stroja, inilo se da gleda u jednom smjeru
, a puc a u drugo m. Pritiskao je bijesno oponce jo dugo po to su svi meci bih i
spucani. Kells je sad bio na koljenima i dr ao je samo jedan revolver, koji je p
odrhtava o i spu tao se. Lijeva mu je ruka bila prebijena. Ah, kroz tanak, leluj
av dim pr obija o se sjaj njegova blijedog lica. Osim Guldena, na nogama se dr a
o jo jedin o bandit Pike, ah i on je bio te ko ranjen. Is-paliv i svoj poslejdnj
i metak, iz vue no i poe na Kellsa. Kells opali i pogodi Pike a, ah ga ne sru i. T
i ina poslij e pucnjave i dernjave bila je gotovo sablasna. A div je, posrui i pok
u avajui da su -stigne Pikea, podsjeao na golemu utvaru, Jednim trzaje m on istrgn
e nogu prevrnu tog stola i zavit349 la njome. Sad je on vladao situacijom, a iz
njegova grla je umjesto urlanja izbi jao piskavi zvi duk. Posrnuv i preko mrtvog
Blickyja, Pike pade, ali se opet digne. Kells se s mukom os ovi na noge i praza
n revolver baci Pikeu u lice. A onda se njih dvojica dohvati e i otpoe e konanu bo
rbu. Rvah su se teturajui hjevo-desno, tamo-amo, dok je div Gulden vi jao iznad n
jih svojom stra nom toljagom. Borili su se sve dotle dok se Pike ni je na ao pod
udarcem te tol jage. Snaga tog udarca izbacila je Guldena iz ravnote e i on je
pao. Kells je zg rabio dr ak no a, koji je jo uvijek str io iz Guldenova vrata i
povukao ga svom svojom preostalom snagom. Gulden se ponovo pridigao, to je omog
uil o Kellsu da iz vue no . Kad se div konano stropo tao, iz njegova vrata ikljala
je krv, k oja se t e ka i gusta razlijevala po podu kolibe. Kells ispusti no i t
eturajui dugim pogle dom odmjeri prizor ispred sebe: Guldena ko ji je izdisao i n
epomine prilike ostal ih bandita. Zatim uini nekoliko nesigurnih k oraka i sru i s
e pokraj vrata. Joan je poku ala da potri, ah noge kao da su joj bile oduzete. Us
prkos Jimovoj pomoi , i nilo se da joj je trebalo dugo vremena dok nije stigla do
Kellsa. Klekla je pokr aj njega i podigla mu glavu. Lice mu je bilo bijelo, a oi
otvorene. Te oi bile su sada samo sjena du e koja je odlazila. Nije prepoznao Joa
nu. Svijest ga je ve bil a napustila. Ubrzo zatim i njegov se ivot ugasio. 350 20
. Cleve pomogne Joani da se vrsto smjesti u sedlu, a onda za trenutak stane pokra
j nje dr ei je za ruke. M rak, koji je bio pao na njene oi, polako se razilazio, a
bol u njenim grudima i ez avala je. Priberi se! Dr i se vrsto u sedlu! ree Jim ozb
iljno. Svakog asa mogu doi o stali ban i. .. Poimo! Ti vodi. Ja u jahati za tobom i
vodit u tovarnog konja. Ali, Jim, ja nikad neu moi da naem pravi put natrag ree Joan.
2 Mislim da hoe . Sjetit e s e svakog jarda staze kojom su te doveh ovamo. Ti to
ne mo e z ati dok ne vidi . Joan krene i ne osvrne se natrag. Cabin Gulch je bio
za nju kao mjesto iz nekog ru nog sna. Osjetila je olak anje kad je izjahala U
iroku dolinu. Konji na pa i podigo e glave i zarza e. Joan je vidjela skupine gr
mlja i cvijea i talasavu trav u, ali ni ta nije bilo onakvo kao to je bilo nekada
. udno, ali ona je tono znala k ojim putem tre ba ii, gdje treba skrenuti, gdje proi
! Natjerala je svoga konja u t ako brz kas da ju je Jim morao opomenuti da ne mo
e voditi tovarnog konja i dr a ti korak s njom. Sv aki daljniji dio puta olak a
vao je teret koji je pritiskao n jenu du u. Iza nje je os tajalo ne to ru no i t
amno, a pred njom kao da je bilo ne to svijetlo i radosno. I to

nije bio 351 rumen i blag sunev zalazak ije su se boje razlijevale bregovima. Bilo
je to ne to to se nalazilo iza tih bregova. Dovela je Jima ravno na logori te.
Sjetila ga se puno prije nego to je stigla do nj ega. Pougljenjele klade, stijen
e na kojima su sjedili banditi, stablo pod kojim je le ala, sve je to u njoj iz
a zvalo uzbuenja koja je osjeala kad je prvi put tamo b ila. Bilo ju je strah sumr
ak a, a kad se spustila no inilo joj se da se sablasti pr ikradaju iz mraka. Kad j
e C leve, urei se da posvr ava pripreme za logorovanje, jedno m i ezao iz njena vi
dokr uga, osjetila je potrebu da vie, ah ju je izdao glas. Kad se vratio, jo uvij
ek je drhtala od jeze. On ju je pomno uvio u gunjeve i dr ao je u s vojim rukama
, ah studen tijela i omamljenost duha nisu je napu tali. Dugo je le ala budna. Z
vijez de su nemilosrdno mirkale. Kad bi zatvorila oi, tama joj je bila nepo dno l
jiva. A kad bi zaspala, ubrzo su je budili muni sni i nije se usuivala da ponov o
zaspi. Konano je svanuo dan. Joan je nejasna staza izgledala kao irok put prosjeen
kroz divlje kanjone, uz kame ne litice i kroz tamne gu tare. Vodila je dalje i
dalje, gore i dolje, ne gubei tra ga, prisjeajui se neprestano poznatih oblika, bli
skih i dalekih. Cleve je jahao od mah iza nje i sve o trije dovikivao tovarnom k
onju. Svaka neravna i divlja milja k oju su ostavljali iza sebe znaila je mnogo.
Nisu s e zaustavili u podne, nisu stal i ni na iduem logor i tu, koje je u Joan i
zazvalo jo mranije uspomene. Zalazak sunca zatekao ih je miljama dalje, dolje na
razvodu , na ulazu u Izgubljeni kanjon. Ovdje je Joan jela i pila i spavala dubo
kim snom . Izlazak sunca na ao ih je ponovo na putu. 352 Kroz. krivudavi, divlji
kanjon b rzo su odmicah dalje. I vrijeme i milje prolazil e su hitro. U podne s
u stigli d o male, otvorene kolibe. Tu su sja-hali da se odm ore i napiju vode n
a izvoru. J oan nije progovorila ni rijei. To to je mogla zaviri ti u kolibu u ko
joj je gotov o ubila bandita, a zatim ga kroz duge, usamljene sed mice njegovala
i vratila u ivot, bio je dokaz da su joj dugo jahanje i prijeena ra zdaljina pom
ogli da se iz vue iz ponora oajanja i da krene u susret nadi i radosti. Napustili
su to mjesto o nakvo kakvo su ga zatekli. Jedino je Cleve s debla balz amovog dr
veta otkinuo ka rtu, Guldenova asa herca, Kellsov cilj. Zatim su jahali dalje, o
stavili iza sebe Izgubljeni kanjon, dalje i dalje, kraj jo jednog starog logori
ta, uz potok to ubori, sve ni e i ni e i na koncu su izi li iz pla inskog lanca
i si h do bregov a na podno ju. Sutradan pred podne prilazei skupini niskih staba
la u jednoj ravno j dolini, Joan pokaza naprijed. Jim, ovdje smo Roberts i ja lo
gorovali i... Proi okolo. Ja u te sustii odgovori Cleve. Ona poe zaobilaznim putem i
stigne na svoj vl astiti trag, sasvim razliit od onog k ojim je dotada jahala. N
askoro joj se pridr u io i Cleve. Njegovo lice bilo je blij edo i vla no. Jahali
su dalje bez rijei, a te noi logorovali su na stazi kojom se on a probijala prije
toliko mjeseci. Tra govi u zemlji bili su o tri i jasni kao da su utisnuti samo
dan ranije. Idueg jut ra Joan spozna da nije samo divlja granica ostala daleko i
za nje, ve i sv e ono. mra353 no i odvratno to je tamo do ivjela. Jedino je bol os
tala, ali i ona je sad a bila bl a a. I Jim Cleve je bio bodriji. Mo da ga je oh
rabrila njena vedrina. Poeli su razgovara ti, a razgovor je oslobaao osjeaje. Milja
ma su jahali jedno uz d rugo dr ei se za ruke , tjerajui ispred sebe tovarnog konj
a i sjeajui se starih uspo mena. Sunce je upravo zalazilo kad su se spu tali niz b
rijeg prema malom selu Ho adleyu. Joanino srce bi lo je prepuno osjeaja, a i Jim
je bio dobro raspolo en. P oljubit u te pred svim tvojim starim prijateljima ! na
ali se on. Jim! Nee im jo n i ta rei! promuca ona. Predstavit u te kao svoju enu!
Svi e misliti da smo pobjegli da bismo se mogli vjena ti. Ne. Oni e rei da sam ja od
jurila za tobom!... Molim te , Jim! Zadr imo sve u tajnosti

neko vrijeme. Meni e biti te ko. Tetka Jane to nee shvatiti. Dorbo, neu rei ni ta do
k to ti ne bude htjela, ah postavljam ti dva uvjeta ree on. Kakve uvjete? Da se
s astanemo pod omorikama, tamo gdje smo se posvadili? Da se sastanemo isto onako
, ali ipak razhito. Hoe li? Vrlo rado. A sad stavi masku na lice!... Zna , Joan, p
ri je ili kasnije tvoja pria bit e na svaij im ustima. Ti e biti Dandy Dele dok bude
iv jela blizu ove granice. Stavi masku samo radi ale. Zamisli tvoju tetku Jane
i sv e ostale. 354 Jim! Ja sam zaboravila kako izgledam! povie ona zaprepa teno.
Nisam ponijela tvoj d ugi kaput. Oh, ja im ne mogu izii pred oi u ovoj odjei. Mora
to uin iti. Osim toga, izgleda divno. Mene e zabavljati uzbuenje koje e izazvati ar
ne vid i , nitko te nee prepoznati dok ne ski-ne masku... Molim te, Joan. Ona pop
usti i navue crnu masku, ah pri tome osjeti neku nejasnu bol. I tako oni o djaha
e dalje i preko drvenog mosta uo e u selo. Nekohko ljudi i ena koje su sreli zur
ili su zaueno u njjli Kad su prepoznali Jima, uzbueno su krenuli za njima, a drugi
su im s e pridru ivah. Joan, nee h biti udno ako se poka e da je ujak Bili zaista
Overland iz Johinog Potok a? Mi smo donijeli sve do posljednje funte Overlandova
zlata. Oh, ja se nadam, j a vjerujem da je on tvoj ujak... Nee h to biti silno,
Joan? Al i, Joan nije mogla odgovoriti. Rije zlato djelovalo je kao ubod no em. O
sim toga, ona je ugledala tetku Jane i dvije susjede, koje su stajale pred jedno
m drvenom kolibom i poele sa zanimanjem pogledati na povorku to se pribli avala.
Joan zast ane malo poku avajui da se sakrije iza Jima. Ubrzo Jim stane i pozdravi
ve selo. Za miloga boga! usklikne ena blagog lica i sijede kose. Pa to je Jim C
leve! povie druga. Jim skoi s konja i vrsto zagrh ovu enu. Ona, preradosna to ga vi
di, pone pl akati. Jim! Mi smo se stalno nadali da e dovesti natrag Joan! Svakako!
povie on, k oji sada nije imao srca za alu i varku. Evo je! 355 Tko? ... Sto? Jo
an sklizne s a svog sedla i strgnuv i masku potri: Tetie! Tetie!... Ja sam, Joan, i
va i zdrava!. .. Oh, tako sam sretna to sam opet kod kue!... Nemoj gledati moju o
djeu! Gledaj me ne! Tetka Jane, oito svladana udarom radosti, prepoznavanja, uenja,
zaprepa tenja i srcim a, a iznad svega radosti, zagrli Joan i zaplae nad njom tep
ajui joj nerazum ljive r ijei. A onda, odjednom svjesna radoznale gomile, ona odgu
rne Joan od sebe . Ti, ti, divlji stvore. Ti, mali razbojnice! Uvi-jek sam govor
ila Billu da e jed nog dana podiv-Ijati! !... Bje i u kuu i skini sa sebe tu nedos
tojnu odjeu. Te noi, pod omorikama kroz koje je svjetlo zvijezda plelo ipkaste sjen
e, Joan je ek ala J ima Clevea. Bila je to jedna od bijelih, tihih, planinskih noi
. Potok je ubor io meu stijenama, a vjetar je umio u granama. Veliko iznenaenje za
Joan bilo je kad j e saznala da je ujak Bili Hoadlev uistinu bio Over-land, otk
riva Johinog Potoka. Godine i godine uzaludnih muka bile su kon ano nagraene tim ve
likim nalazom zlata. Znaenje zlata bit e za Joan zauvijek pogubno i grozno. Da h i
jedna ena na svijetu , ijedan ovjek pozna tako dobro znaenje zlata kao to ga ona p
ozna? Neobino, pouno i str a no je bilo njeno iskustvo! Nauila je da ne treba okriv
ljavati ni jednog ovje ka, ni po tenog rudara ni bandita. Krivo je bilo samo zlat
o. Ona je sumnjala u n je356 SSS! govu vrijednost. Nije mogla vidjeti sreu u njem
u. Ah, upoznala je njeg ovu mo, tu m o koja je mijenjala du e ljudi. Da li e ikada
zaboraviti onaj golemi m ravinjak kopaa i ispiraa, shjepih, gluhih i nijemih za sv
e osim za zlato? Zauvijek e joj u sjeanju ostati vatrenim bojama naslikani likovi
onih podivljalih i ogrubl je-lih bandita. Gulden, neman, gorila, ljudo der! Ispu
njavalo ju je u asom s jean je na njega, ali nikakva straha nije osjeala pri pomis
li na njegovu stra nu smrt ! Sjeanje na tu smrt nije joj zadavalo bol.

Ali, lik Kellsa bio je neuni tiv, on je ivio u njenoj du i. Sigurna, daleko od g
ranic e i kod kue, sad je mogla jasno gledati u pro lost. Pa ipak, sve nije bilo
jasno i nee nikad biti. Vidjela je Kellsa/ kao okrutnog bandita, organizatora, p
l a-nera i ubicu. Za nj nije smjelo biti mjesta u sjeanju estite ene. Pa ipak, bil
o ga je. Ni kad mu nije oprostila ni jedno od njegovih djela, pa ak ni jednu od n
je govih namj era. Znala je da ona svojom pameu nije u stanju shvatiti svu golemo
st njegove kri vice. Vjerovala je da je on sigurno bio najgori,! najstra niji li
k n a onoj divljoj granici, koja je od njega i uinila ono to je bio. Ta granica j
e st vorila vrijeme, mjesto i ovjeka. I u tome je le ala sva tajna. Jer svim slab
ostim a i zlu u tom ban ditu ona je mogla suprotstaviti njegovu snagu i plemenit
ost. J edino ona je upozn ala istinskog ovjeka u svim udnim mijenama njegove narav
i. Pri pomisli na to u nje noj du i blijedjela je slika njegovih mranih zloina. Os
jeti gr i nju savjesti, gotovo k ajanje. Pa ipak, to je mogla uiniti? Nije bilo i
zlaza iz nemogueg polo aja, ba kao to> ni ona nikako nije mogla odrediti Kellsu 3
57 mjest o meu ljudima kad je o njemu razmi ljala. On ju je oteo i bezobzirno je
poubij ao ljude da bi s njome nasamo proveo nekoliko jalovih sati. On ju je voho
i post a o je bolji zbog toga. Prokockao je njen ivot dajui time posljednji doka
z o stra n oj moi zlata. Na koncu ju je spasio i oti ao od nje bhjed, radostan, s
miren, s lj ubaz nim i gotovo podrugljivim smije kom u blijedim oima. Sva okrutna
snaga bila je utro e na u jednom velianstvenom otporu. Da li ju je prepoznao na
kraju, kad m u je podig la glavu! Ali, ne, u njegovim oima bilo je samo ugaslo sv
jetlo, udan, s ablastan po gled du e koja odlazi u vjenu usamljenost. um li a i top
ot koraka pren u e Joanu iz njena razmi ljanja. Kad ju je Jim Cleve iznenada zgr
abio, dokazao j e da, koliko god da je znao biti veseo i ugodan ljubavnik, nikad
ne bi mogao bit i dobar glumac. Jer, ako je elio o i viti onaj kobni sastanak i
svau koja ih je o tpremila na granicu, potpuno pogre no j e odigrao ulogu. U bla
gom stisku njegovi h ruku bilo je dra i posjedovanja, a sa nj egovih ustreptalih
usana strujalo je bla enstvo ljubavi. Jim, ti onda nisi postupio na ovaj nain! n
asmija se Joan. Da jesi, zar mish da bih se mogla razbjesniti? Zauzvrat Jim se s
retno nasmije. Joan , tono ovako sam ti se prikrao i uvrijedio te! Mish ? E pa, j
a sam zapamtila kako je to bilo. Sad sjedni i zamisli da si Joan. A ja u biti Jim
Cleve!... Ja u ti po kazati. Joan se od ulja u mrak i tiho, poput sjene se prikr
ade i odglumi onaj di vlji prizo r onako kako je on ivio u njenu sjeanju. 358 Jim
nije mogao ni disati, ni govoriti. Eto, kako si postupio sa mnom ree ona. Ne vje
rujem da sam mogao bit i takav... medvjed! promuca Jim. gpi Ali, bio si. I uzmi u
obzir da ja nemam ni p ola tvoje snage! Onda, sve to mogu rei jest da si imala p
ravo to si me otjerala.. . Jedino nikad nisi trebala poi za mnom na granicu. Ah!.
.. Ah, Jim, u svom bijesu otkrila sam svoju ljubav! Si* 1 A GR E ! E Suoa tJH.