Blaevi Velimir

AKTUALNOSTI TRENUTKA
STUDIJE I POLEMIKE

Banja Luka, 2011.

1

Umnoeno u pet primjeraka

SADRAJ
Uvodna napomena
5
SLOBODA VJERE I VJERNIKA PRAVA .
7
Vjerska sloboda u vienju Katolike crkve ... 9
Za slobodu vjere - bez privilegija . 39
Kako se u sarajevskom "Osloboenju" tumai sloboda vjere .. 44
DOGAANJA U 2. SVJETSKOM RATU I U PORAU
Prelasci pravoslavnih vjernika u Katoliku crkvu u vrijeme NDH,
s posebnim osvrtom na dogaanja u Bosanskoj Krajini ..
Ustaki zloin nad Srbima u okolici Banje Luke 7. veljae 1942. .
Protukatolika i protuvatikanska objeda bihako-petrovakog
episkopa ..
"Zloini i svedoci? " ..
Episkop Hrizostom okrivljuje Katoliku crkvu
Izmiljotina i la se i dalje ponavlja ..
Manipulacije jasenovakim (i drugim) rtvama ..
Raskrinkavanje krivotvorina o jasenovakim rtvama .
SVEENIKO UDRUENJE "DOBRI PASTIR" ..
Kontroverze oko osnivanja i djelovanja udruenja katolikih sveenika "Dobri pastir" ..
Sveeniko udruenje "Dobri pastir" s pozitivne strane ..
Udruenje "Dobri pastir" kako ga prikazuje dr. Jure Krito, a kakvo ono
nije stvarno bilo
Povjesniar se prometnuo u moralizatora
Franjevci reagiraju jer ih se u javnosti blati .
RAT U BOSNI I HERCEGOVINI 1992.-1995. ..
Dranje Katolike crkve u Bosni i Hercegovini tijekom rata 1992.-1995. godine ..
Angairanje pape Ivana Pavla II. i vatikanske diplomacije
u razrjeavanju jugoslavenske krize .
Papa Ivan Pavao II. u slubi mira
Pamflet o Ivanu Pavlu II., papinstvu i Katolikoj Crkvi .

47
49
65
81
83
86
89
92
94
97
99
119
134
139
141
145
147
165
179
191

Publikacije u kojima su studije i polemike objavljivane . 195

Uvodna napomena
Tekstovi koji su pred vama obrauju ili neke ope teme, ili se tiu
nekih aktualnih pitanja i aktualnih dogaaja, ili su odgovor na neke
napade na bosanske franjevce i na Katoliku crkvu u Bosni i
Hercegovini.
Teme su razvrstane u etiri skupine:
I. Sloboda vjere i vjernika prava,
II. Dogaanja u 2. svjetskom ratu i porau
III. Sveeniko udruenje Dobri Pastir
IV. Ratne godine u BiH 1992.-1995.
Knjizi sam dao naslov: Aktualnosti trenutka, s podnaslovom

Studije i polemike.
Sve to se nalazi u knjizi, osim jednog predavanja, svojevremeno
je bilo objavljeno u nekom od asopisa, zbornika radova, mjesenika
ili

tjednika.

Ovdje

sam

ih

elio

objediniti,

neke

neznatno

promijenjene, dok su drugi doneseni u neizmjenjenom obliku.

Na kraju knjige je naznaeno i gdje su prvotno pojedini tekstovi
bili publicirani.

Autor

SLOBODA VJERE I VJERNIKA PRAVA

VJERSKA SLOBODA U VIENJU KATOLIKE CRKVE

Uvod
Vjerska sloboda ili pravna slobodu u stvarima koje se tiu vjere, njezina nesmetanog
prihvaanja, vanjskog oitovanja i prakticiranja u vlastitom ivotu, zauzima posebno mjesto
meu opim ljudskim pravima i drugim slobodama. Ona je bila ta koja je prva priznata u
burnom tijeku borbi za proklamiranje i potivanje opih ili osnovnih ljudskih prava i sloboda.
Priznavanje vjerske slobode omoguilo je ili otvorilo put afirmaciji drugih prava i sloboda.1
Prema papi Pavlu VI., vjerska sloboda zauzima mjesto od prvorazredne vanosti meu
svim ljudskim pravima.2 O vanosti vjerske slobode osobito esto, u razliitim dokumentima
i prigodama, pisao je ili govorio papa Ivan Pavao II. Tako on istie da je vjerska sloboda u
temelju svih dragih sloboda i da je s njima nerazdvojno vezana;3 da je pretpostavka i jamstvo
svih sloboda koje osiguraju ope dobro svakoga ovjeka i svih naroda;4 da je izvor i sinteza
drugih ljudskih prava;5 da je primarno i neotuivo pravo osobe, i da ini oslonac svim drugim
slobodama iji je razlog postojanja duboko ukorijenjen u svakoj osobi;6 da su sloboda
savjesti i vjere bitni stupovi sustava ljudskih prava i temelj svakog istinski slobodnog
drutva;7 da je vjerska sloboda ugaoni kamen zgrade ljudskih prava i postaje mjerilom drugih
ovjekovih temeljnih prava.8 To su samo neki od brojnih istupa i izriaja Ivana Pavla II. o
izuzetnoj vanosti vjerske slobode.9
Vanost vjerske slobode i njezinu povezanost s drugim ljudskim pravima naglaavali su i
diplomatski predstavnici Svete Stolice. Tako je mons. Paul F. Tabet, voditelj izaslanstva
1

R. Bertolino, Libert religiosa e gli altri diritti umani, u: Diritto Ecclesiastico, 107/1996, str. 26.
Papa Pavao VI., enc: Evangelii nuntiandi, 8. prosinca 1975., br. 39, u: AAS, 68/1976., str.30; Enchiridion
Vaticanum, Edizioni Dehoniane (dalje: EV), 5, str. 1050, br. 1632.
3
Ivan Pavao II., pismo generalnom tajniku OUN, gosp. Curtu Waldheimu: The signal occasion, 2. prosinca
1978., u povodu 30. obljetnice Ope deklaracije o ljudskim pravima, u: EV, 6, str. 766, br. 1159.
4
Ivan Pavao II., enc.: Redemptoris missio, 7. prosinca 1990., br. 39, u: AAS, 83/1991., str. 287; EV, 12, str.
522, br. 528.
5
Ivan Pavao II., enc.: Centesimus annus, 1. svibnja 1991., br. 47, u: AAS, 83/1991., str. 851-852; EV, 13, str.
152, br. 225.
6
Ivan Pavao II., poruka vladama zemalja potpisnica Zavrnog akta KESS-a u Helsinkiju, L'Eglise catholique,
o slobodi savjesti i vjere, 1. rujna 1980., u: EV, 7, str. 547, br. 568.
7
Ivan Pavao II., It is an honor for me, poslanica Generalnoj skuptini OUN prigodom 50. godinjice osnivanja
Ujedinjenih Naroda, 5. listopada 1995., u: L'attivit della Santa Sede nel 1995, str. 472; EV, 14, str.
1940/1942, br. 3249.
8
Ivan Pavao II., poruka: Nel primo giorno, 8. prosinca 1987. Vidi: AAS, 80/1988., str. 278 i 280.
9
Tako Ivan Pavao II. kae: da je vjerska sloboda sredite ljudskih prava; da je priznavanje prava na slobodu
savjesti i vjersku slobodu meu najviim dobrima i meu najteim dunostima svakog naroda koji uistinu eli
osigurati dobro osobe i drutva; da je prakticiranje slobode savjesti i vjere vezano za prakticiranje svih drugih
sloboda, ili da je tako tijesno vezana uz druga temeljna prava da se moe s punim pravom drati da je
potivanje vjerske slobode "test" za ostvarivanje drugih temeljnih prava; da izraava najdublje tenje
ovjekove osobe, odreuje pogled na svijet, upravlja odnos s drugima i prua odgovor na pitanja o pravom
smislu ivota kako na osobnom tako i na drutvenom podruju; da povrede i ograniavanja vjerske slobode
predstavljaju radikalnu nepravdu u pogledu onoga to je posebice duboko u ovjeku i to je autentino
ljudsko. Vidi: Ivan Pavao II., enc: Redemptor hominis, 4. oujka 1979., br. 17, u: AAS, 71/1979., str. 300;
EV, 6, str. 844, br. 1238; ap. pob.: Christifideles laici, 30. prosinca 1988., br. 39, u: AAS, 81/1989., str. 466;
EV, 11, str. 1144s, br. 1773; govor odvjetnicima 23. oujka 1991., u: L'Osservatore Romano, 24. oujka
1991., str. 4; G. Filibeck, Les Droits de l'homme dans l'ensegnement de l'Eglise de Jean XXIII a Jean-Paul II,
Libreria Editrice Vaticana 1992, str. 356; poruka svijetu: Nella prima Enciclica, 8. prosinca 1998., br. 5, u:
AAS, 91/1999., str. 380, - prijevod na hrvatskom jeziku u: Vrhbosana, X (CXIII), 1/99, oujak 1999., str. 1115.
2

Svete Stolice na 49. zasjedanju Komisije OUN za ljudska prava, 16. veljae 1993. u enevi
kazao da je pravo na vjersku slobodu, budui da se tie najintimnije sfere duha, znak po
kojemu se raspoznaju draga temeljna ljudska prava, a ozbiljnost i dosljednost s kojom se
vjerska sloboda bude potivala i titila pokazivat e opu razinu potivanja sveukupnih
ljudskih prava u drutvu.1 A stalni promatra Svete Stolice pri OUN u New Yorku,
nadbiskup Renato Martini, govorei 20. studenoga 1996. pred III. komitetom 51. zasjedanja
Generalne skuptine OUN, oznaio je vjersku slobodu kao temeljno pravo i kao ugaoni
kamen cijele zgrade ljudskih prava.2
Ako je vjerska sloboda uistinu tako vana za ovjeka, i ako zauzima tako istaknuto
mjesto meu opim ili temeljnim ljudskim pravima, onda je opravdano i razumljivo, zapravo
nuno, da se u okviru ire teme: "Ljudska prava i Katolika crkva", pozabavimo i pitanjima:
to Katolika crkva dri o vjerskoj slobodi, i kako se ona zauzima za priznavanje i potivanje
vjerske slobode.
Ovo e izlaganje biti podijeljeno u dva dijela. U prvom emo vidjeti kakvo je doktrinalno
gledanje Katolike crkve na vjersku slobodu uope, a u drugom e biti rijei o vjerskoj
slobodi koju Katolika crkva trai za sebe, i koju priznaje sljedbenicima drugih religija i
pripadnicima drugih vjerskih zajednica.
I. DOKTRINALNI POGLEDI KATOLIKE CRKVE
O VJERSKOJ SLOBODI
Uenje i dranje Katolike crkve u pogledu vjerske slobode i odgovarajuih prava
slobodnog prihvaanja, ispovijedanja i prakticiranja vjere sadrani su i izneseni osobito u
deklaraciji o vjerskoj slobodi: Dignitatis humanae Drugog vatikanskog sabora, prihvaenoj
sveano i proglaenoj 7. prosinca 1965.
Ta deklaracija nije ni najopsenija (ima 15 brojeva), ni po sebi najvanija meu
saborskim dokumentima, ali je svakako bila jedan od onih dokumenata o kojemu se
najunije raspravljalo, i koji je imao najvie odjeka i izazvao najsnanije reakcije ne samo u
Crkvi, nego i izvan nje, kod dravnih vlasti i u drugim kranskim Crkvama i nekranskim
religijama.3
Moe se rei da je Drugi vatikanski sabor tom deklaracijom oznaio prekretnicu u
odnosu na dotadanje uenje Crkve.4 Saborsko je uenje kasnije ponavljano i razraivano u
drugim brojnim dokumentima crkvenog uiteljstva, a osobito su se na pitanje vjerske slobode
1

Vidi: L'Osservatore Romano, 26. veljae 1993., str. 2.

Vidi: L'attivit della Santa Sede nel 1996, str. 524-525.
3
Vidi: C. Corral, Libert religiosa, u: VV. AA., Nuovo dizionario di diritto canonico (prijevod sa
panjolskog izvornika), Edizioni San Paolo, Milano 1993, str. 640.
4
O nastanku deklaracije i njezinu usvajanju vidi: P. Pavan, Erklrung ber die Religionsfreiheit, Einleitung
und Kommentar, u: Lexikon fr Thelogie und Kirche, Das zweite vatitkanische Konzil, Herder, FreiburgBasel-Wien 1967., II, str. 704-711; J. Hendriks, De libertate religiosa in Concilio Vaticano II disceptata, u:
Periodica de re morali canonica liturgica, 76/1987., str. 83-98. Koliko je bilo osjetljivo pitanje i kako se teko
dolo do konanog teksta deklaracije Drugog vatikanskog sabora o vjerskoj slobodi pokazuje ve i to to je
prihvaen tek esti nacrt, a rezultat glasovanja je bio: DA - 2308, NE - 70, Nevaeih - 8 glasova. O vanosti
toga dokumenta jedan je novinar napisao: "Ve sam nacrt koji radi o vjerskoj slobodi predstavlja istinski
napredak u nauci, moda najvei i najznakovitiji kojega je Sabor uinio". - La stampa /Torino/, 9. proisnca
1965., preuzeto iz: P. Pavan, n. d., str. 711. A kasnije je jedan teolog napisao: "Onaj trenutak kad su sudionici
Drugog vatikanskog sabora usvojili deklaraciju o vjerskoj slobodi i slobodi savjesti uistinu je zvjezdani
trenutak crkvene povijesti, pa ak i povijesti ovjeanstva". - Vidi: A. Laun, Fragen der Moraltheologie
heute, Herder & Co., Wien 1992., - hrv. prijevod: B. Brezinak Bagola, Pitanja moralne teologije danas,
akovo 1999., str. 265-266.
2

10

esto osvrtali pape Pavao VI. i Ivan Pavao II. Njome se bavila i Opa biskupska sinoda
1974., a takoer i neka nadletva i tijela Apostolske Stolice, ukljuujui i vatikansku
diplomaciju.
U ovom dijelu, uz kratku napomenu o postojanju razliitih vjerovanja i religija u svijetu,
vidjet emo: to je vjerska sloboda i kako je ona povezana sa slobodom savjesti; na emu se
ona temelji; tko je subjekt prava na vjersku slobodu; to je njezin objekt i u emu se ona
konkretno ostvaruje ili oituje. Potom e biti rijei o vjerskoj slobodi kao sastavnici opeg
dobra i o pitanju odnosa drutvene i javne vlasti prema vjerskim slobodama, a isto tako i
vjerskih zajednica prema drutvenoj vlasti i graanskim slobodama.
1. Odakle razliite vjere i razliite religije u svijetu
ovjek je po svojoj naravi religiozno bie, a religioznost ljudi opa je injenica. Ona se
sastoji od osvjedoenosti ili uvjerenosti ljudi u postojanje jedne transcendentne stvarnosti i
transcendentnog i apsolutnog bia - Boga, i ljudi se osjeaju i priznaju ovisnim o njemu, te
odluuju i nastoje svoje postojanje, svoj ivot i djelovanje uskladiti s onim to o Bogu
prihvaaju kao istinito i to dre da Bog od njih trai.1 Da bi mogao ispravno urediti svoj
odnos i dranje prema Bogu, i uope urediti vlastiti ivot na nain koji odgovara njegovu
uroenom ili naravnom dostojanstvu, ovjek mora poznavati istinu o Bogu i o samome sebi,
ukoliko je stvorenje Boje i kao takav ovisan o Bogu i k Bogu usmjeren. Neke od tih istina
ovjek moe dokuiti samim svojim razumom, a druge mu se obznanjuju i otkrivaju putem
boanske objave.
Traenje i upoznavanje istina a Bogu i o ovjeku, zatim prihvaanje i vjernost spoznatoj
istini i ivljenje sukladno tim istinama, nije ovjeku preputeno na volju, nego je to moralna
obveza koja pogaa i vee ljudsku savjest.2 U tom smislu Drugi vatikanski sabor kae: "Ljudi
su duni moralnom obvezom da trae istinu, u prvom redu onu koja se tie religije /.../, da
prionu uz istinu kad je jednom spoznaju i da sav ivot ureuju prema zahtjevima istine" (DH
1/2).
Objektivno, prava i potpuna istina o Bogu kao vjenom i apsolutnom biu, poelu svega
stvorenoga i vrhovnom ravnatelju i uzdravatelju svega to postoji, i o ovjeku - osobi
obdarenoj razumom i voljom - moe biti i jest samo jedna. Ali ljudi do te istine ne dolaze na
isti nain, istim putom i u jednakoj mjeri; niti je svi jednako prihvaaju i prema njoj se na isti
nain odnose. Odatle na svijetu i meu ljudima i razliite religije i brojne i razliite vjerske
skupine i zajednice, te razliito ureen i prakticiran vjerski ivot.
2. to Katolika crkva podrazumijeva pod vjerskom slobodom
i povezanost vjerske slobode sa slobodom savjesti
Katolika crkva dri da posjeduje pravu i potpunu istinu o Bogu i o ovjeku, a koju je, po
njezinu vjerovanju i nauavanju, svijetu objavio sam Isus Krist, druga boanska osoba, i koju
ona, po nareenju Kristovu, treba navjeivati svim ljudima, po cijeloj kugli zemaljskoj i do
konca svijeta. A od ljudi Krist trai da njegovu istinu upoznaju, prihvate i po njoj ive.
Crkva ipak govori o vjerskoj slobodi i za nju se otvoreno i odluno zauzima. Nema li u
tome neega kontradiktornoga? Kako shvatiti vjersku slobodu i kako je povezati i uskladiti s
moralnom obvezom ovjeka da trai pravu istinu, te da nju prihvati i slijedi?
1

Vidi: T. Bertone, Il rapporto giuridico tra Chiesa e comunit politica, u: VV. AA., Il diritto nel mistero
della Chiesa, Pontificia Universit Lateranense, Roma 1992, ed. 2, III, str. 622.
2
Vidi: C. Corral, n. d. , str. 640.

11

inilo se da se naukom o vjerskoj slobodi, koju je usvojio Drugi vatikanski sabor, istina i
vjera relativiziraju, da se sve religije jednako vrednuju i da se, na koncu, time pogoduje
vjerskom indiferentizmu, pa i potpunom bezvjerstvu i bezbotvu. Zbog toga su se neki
saborski Oci i suprotstavili predloenoj deklaraciji o vjerskoj slobodi. 1 I oni bi bili u pravu
kada bi Sabor, ili uope crkveno uiteljstvo, u svom nauavanju govorili o odnosu ljudi
prema istinama vjere, naime da svatko moe i smije slobodno prihvatiti i slijediti bilo koju
vjeru i pripadati bilo kojoj vjerskoj zajednici ili skupini ljudi. Katolika crkva ne zastupa
stajalite da postoji potpuna sloboda u pogledu prihvaanja ili odbijanja odreenih vjerskih
istina ili nauka, kao i moralnih naela i njima odgovarajueg ponaanja. Kad Crkva zastupa
vjersku slobodu, ne misli se time rei da pravo postojanja ima jednako istina i neistina, prava
vjera i zabluda, dobro i zlo. Ne odstupa se, dakle, od onoga to je ustvrdio papa Pio XII.,
rekavi: "Ono to ne odgovara istini i moralnoj normi, nema objektivno nikakva prava
postojanja, niti irenja, niti djelovanja."2 U katolikom se uenju o vjerskoj slobodi ne govori
o odnosu ovjeka - vjernika ili nevjernika - prema predmetu vjerovanja i prema normama
ispravnog ponaanja, jer odnos izmeu neke osobe i odreenih vjerskih istina i moralnih
naela nije pravni odnos. Pravni odnos je uvijek interpersonalni - postoji samo meu
osobama - a odnos izmeu osobe koja vjeruje i onoga u to ona vjeruje vie je metafiziki ili
moralni ili logiki odnos.3
a) Vjerska sloboda je juridika, i sloboda od fizike i moralne prisile
Sabor izrijekom kae: "Svi su ljudi duni istinu, osobito u onome to se odnosi na Boga i
Crkvu, traiti i, poto je upoznaju, prihvatiti je i ostati joj vjerni" (DH 1,3). A na drugom
mjestu stoji kako ljudi uz spoznatu istinu treba da vrsto prionu osobnim pristankom ( usp.
DH 3/2). Sabor i Crkva su eksplicitni kad istiu da obveza traenja i upoznavanja istine
pogaa i vee ljudsku savjest (vidi: DH 1/3 i 2/2). Stoga, kad prihvaaju i iznose nauk o
vjerskoj slobodi, ne ele kazati da je ovjeku moralno doputeno, i da smije slobodno
prihvatiti i slijediti koju mu drago "istinu", pa da, prema tome, i zabluda "ima pravo" na
postojanje. Katolika crkva svojom naukom o vjerskoj slobodi ni u kojem sluaju ne eli rei
da objektivno imaju jednako pravo i moralnu snagu i istina i la, i prava vjera i zabluda ili
krivovjerje, nego samo to da se ovjeku mora pustiti da se u stvarima vjere ravna po vlastitoj
savjesti, u ozraju tzv. psiholoke slobode ili slobodnog odluivanja, bez ikakve izvanjske
prisile i odluujueg utjecaja. Sabor kae da ljudi ne mogu zadovoljiti svojim obvezama na
nain koji odgovara njihovoj naravi i dostojanstvu ako ne uivaju psiholoku slobodu (usp.
DH 2/2).4 Bog zove ljude da mu slue u duhu i istini, i zato ih taj poziv vee u savjesti, ali
Bog ih ne prisiljava. Bog gleda na dostojanstvo ljudske osobe koju je on sam stvorio i kojoj
je prepustio da donosi vlastite odluke, i da se prema njima ravna u odgovornoj slobodi (usp.
DH 11).
Dakle, kad se govori o vjerskoj slobodi, ne radi se o tome da se dovode u odnos, i da se u
ravnopravan poloaj stavljaju istina i zabluda. Istina i zabluda, kao takve, nikada u stvarnosti
ne stoje jedna naspram druge, nego su to konkretni ljudi, koji mogu imati razliite poglede i

Vidi: J. Hendriks, n. d. , str. 88- 91.

Pio XII., govor 6. prosinca 1953. sudionicima V. nacionalnog zbora Unije talijanskih katolikih pravnika, u:
AAS, 45/1953., str. 799.
3
Vidi: P. Pavan, n. d., str. 716.
4
Vidi: M. Zovki, Meureligijski dijalog. Iz katolike perspektive u Bosni i Hercegovini, Sarajevo 1998.,
str.22; E. Gallina, Le organizzazioni internazionali e la Chiesa cattolica, Editrice Studium, Roma 1967, str.
175-176; C. Corral, n. d., str. 640.
2

12

uvjerenja o Bogu i o ovjeku. Kad je u pitanju vjerska sloboda, pred oima se ima ovjek,
subjekt prava, a ne objekt ili sadraj onoga u to on vjeruje.
Svojom deklaracijom i uenjem o vjerskoj slobodi Drugi vatikanski sabor vie i
prvenstveno govori o odnosima meu ljudima koji prihvaaju i ispovijedaju razliite vjere, ili
koji uope nemaju nikakve vjere. Za Sabor i Katoliku crkvu sloboda vjere se prvotno, ali s
negativnog motrita, sastoji u iskljuivanju svake prisile, bilo fizike bilo moralne, koja bi
ugroavala ovjekovu autonomiju u pogledu njegova duhovnog ivota i vjerskog
opredjeljivanja. A promatrano pozitivno, vjerska sloboda je potvrda ovjekove sposobnosti
da, unutar dunih granica, u stvarima vjere djeluje prema svojoj savjesti, kako privatno tako i
javno, kako samostalno tako i skupa s drugima.1 U deklaraciji o vjerskoj slobodi Drugi
vatikanski sabor kae: "Vjerska sloboda /..../ se odnosi na slobodu od pritisaka u graanskom
drutvu" (DH 1/3); a malo dalje nastavlja: "Ljudska osoba ima pravo na vjersku slobodu,
koja se sastoji u tome to svi ljudi moraju biti slobodni od pritisaka bilo pojedinaca bilo
drutvenih skupina ili bilo koje vlasti, i to tako da u vjerskoj stvari nitko ne bude primoravan
da radi protiv svoje savjesti ni spreavan da radi po svojoj savjesti, privatno i javno, bilo sam
bilo udruen s drugima, unutar dunih granica" (DH 2/1; usp. i DH 3/3). A Katekizam
Katolike crkve to saima ovako: "Pravo na vjersku slobodu nije ni moralna dozvola prianjati
uz zabludu, ni ukljuno pravo na zabludu, nego naravno pravo ljudske osobe na graansku
slobodu, tj. na zatienost od strane politike vlasti od izvanjskog pritiska, unutar dunih
granica, u vjerskoj stvari".2
U skladu je sa samom prirodom vjere da se iz nje iskljui svaka vrsta izvanjskih pritisaka
od strane drugih ljudi (usp. DH 10), i stoga je razumljivo to Sabor u deklaraciji o vjerskoj
slobodi kae: "Ostvarivanje religije, po samoj njezinoj naravi, sastoji se najprije u unutarnjim
dragovoljnim i slobodnim inima kojima ovjek sebe izravno usmjerava prema Bogu: takve
ine ne moe isto ljudska vlast ni nareivati ni zabranjivati" (DH 3/3). Vjerska sloboda ne
ukljuuje samo mogunost prihvaanja Boga i pokoravanja njemu, nego i mogunost
osobnog odbacivanja Boga, tako da ni takvo ovjekovo dranje ne moe biti ni zabranjeno ni
nareeno od bilo koje ljudske vlasti. O tome Sabor kae: "Pravo na tu slobodu ostaje i onima
koji ne udovoljavaju obvezi da trae istinu i da uz nju prianjaju; i sluenje tim pravom ne
moe se prijeiti dokle god se potuje pravni javni poredak" (DH 2/2).3
Vjera i vjerski ini izlaze iz unutarnjeg ovjekova stava i raspoloenja, pa stoga i ne
mogu biti takvi u pravome smislu ako nisu plod ovjekove slobode. Istina moe biti
prihvaena, ljubljena i nasljedovana samo ako je plod unutarnjega osvjedoenja, a ne ako je
izvana nametnuta kakvim prinudnim sredstvima. Ve Tertulijan (160.-220.) i sv. Augustin
(354.-430.) govore o nerazrjeivoj moralnoj vezi izmeu vjere i slobode: Credere non potest
homo nisi volens (ovjek ne moe vjerovati nego htijui). Kad se polazi od ovjekove osobe,
prihvatljivije je s moralnoga stajalita da on i pogrijei sluei se svojom slobodom i radei
po svojoj savjesti, nego da prihvati odreenu istinu i nauk, ali da na to bude prisiljen.4
Kada netko ima odreeno pravo, to ujedno znai da druge osobe imaju dunost ili
obvezu da to pravo uvaavaju i potuju, da ne prijee onome komu to pravo pripada da se
njime i slui. Dakle, kad govorimo o vjerskoj slobodi, onda mislimo na slobodu od nekoga,
da taj netko mora potivati tue pravo da prihvaa odreenu vjeru i da je prakticira u
osobnom ivotu.
Vjerska sloboda se, kako smo ve vidjeli, sastoji u zatienosti od prisile. A to znai da
nitko nikoga ne smije ni na kakav nain prisiljavati da prihvati ili da ispovijeda bilo koju
1

Vidi: C. Corral, n. d., str. 641.

Katekizam Katolike crkve (dalje: KKC), hrvatsko izdanje, Zagreb, Glas Koncila, 1994., str. 528, br. 2108.
3
Vidi: T. Bertone, n. d., str. 622.
4
Vidi: T. Bertone, n. d., str. 624-625.
2

13

vjeru, i da bude pripadnik ili lan bilo koje vjerske zajednice ili skupine, niti smije ikome bilo
kakvim sredstvima prijeiti da bude lan neke vjerske skupine ili zajednice.1 Prema tome, biti
slobodan u stvarima vjere ima dvostruki smisao:
1) ne biti primoravan na prihvaanje neke vjere ili na pristajanje uz nju protivno vlastitom
uvjerenju i savjesti;
2) ne biti sprjeavan u ispovijedanju vjeru i u ponaanju sukladno svome uvjerenju i
vlastitoj savjesti.2
Vjera je prvenstveno predmet unutarnjega ovjekova stava, i ovjek odluuje o vlastitoj
vjeri sam i osobnom odgovornou. Ali se vjera ne svodi samo na unutarnji in razuma i
volje. Narav vjere trai, a i sam ovjek osjea potrebu da izrazi ili oituje vjeru i na vani, da
djeluje i ponaa se u vanjskom ivotu u skladu s vjerskim osjeajima, pa i povezivanjem ili
udruivanjem s drugim ljudima. Zato Drugi vatikanski sabor naglaava kako ovjek u
stvarima vjere ne smije biti prisiljavan ni sprjeavan, bilo da se radi o privatnom ili o javnom
ivljenju i manifestiranju vjere, individualno ili skupno (vidi: DH 2/1).3
Dakle, kad Crkva govori o vjerskoj slobodi, misli na juridiku slobodu ili slobodu u
juridikom smislu, tj. da se ne moe ljudskom vlau i zakonima nekome nametnuti obveza
da prihvati i slijedi neku vjeru, ako on to ne eli, niti mu se moe prijeiti da neku vjeru
prihvati i ispovijeda, ako on to hoe. Radi se o potivanju i zatiti prava svakoga ovjeka da
moe vjerovati u Boga ili ne vjerovati, vjeru na vani iskazivati i po njezinim naelima ivjeti,
i sve to bez ikakva ometanja ili spreavanja, i bez ikakva prisiljavanja na to, naroito od
strane javne vlasti (usp. DH 2/1).
b) Vjerska sloboda se vee na slobodu savjesti
Vjerska sloboda se zamilja i predstavlja prije svega kao ovjekovo pravo da se otvori
Apsolutnome i da se stavi u odnos s Bogom, sukladno diktatu vlastite savjesti. I kao to je
ve naprijed isticano, vjerska sloboda je tijesno vezana uz slobodu savjesti. O savjesti Drugi
vatikanski sabor u pastoralnoj konstituciji o Crkvi u suvremenom svijetu: Gaudium et spes,
kae: "Savjest je najskrovitija jezgra i svetite ovjekovo, gdje je on sam s Bogom, iji glas
odzvanja u njegovoj nutrini" (GS 16). A u Katekizmu Katolike crkve stoji da je savjest "sud
razuma po kojem ljudska osoba prepoznaje udorednu kakvou ina to ga kani izvriti, to
ga vri ili ga je ve izvrila/..../. ovjek mora vjerno slijediti ono to zna da je ispravno i
istinito".4
ovjek spoznaje i prihvaa boanske istine i zakone preko svoje savjesti koja je sastavni
dio dostojanstva ljudske naravi. Da bi doao k Bogu, svome konanom cilju, ovjek je duan
svoju savjest vjerno slijediti u svakoj prigodi i u svakoj svojoj djelatnosti (usp. DH 1/3).
Odatle slijedi da se i vjerska sloboda utemeljuje u slobodi savjesti. 5 Sloboda koju ovjek
uiva proizlazi iz njegova nepovredivog prava da slua vlastitu savjest. Zato vjerska sloboda
pretpostavlja slobodu savjesti.6 ovjekova dunost da trai istinu o Bogu i njegovoj Crkvi, te
kad je upozna da je i prihvati i ostane joj vjeran, kako kae Sabor, "pogaaju i veu ljudsku
savjest" (DH 1/3). O tijesnoj povezanosti vjerske slobode i slobode savjesti papa Ivan XXIII.
u svojoj socijalnoj enciklici: Pacem in terris, pie: "Meu ovjekova prava valja ubrojiti i to

24

Vidi: T. Bertone, n. d, str. 623; P. Pavan, n. d., str. 716.

Vidi: T. Bertone, n. d. , str. 622.
3
Vidi: T. Bertone, n. d., str. 623; P. Pavan, n. d., str. 716.
4
KKC, str. 457, br. 1778.
5
Vidi: R. Bertolino, n. d., str. 31.
6
T. Bertone, n. d., str. 625.
2

14

da smije Boga tovati prema ispravnom zahtjevu svoje savjesti i ispovijedati svoju vjeru
privatno i javno".1
c) Vjerska sloboda u svjetlu kranske Objave
Vidjeli smo dosada katoliko uenje o vjerskoj slobodi, promatrano u svjetlu razuma. Ali
za Crkvu u njezinu nauavanju osobito je vaan izvor Objava. U saborskoj deklaraciji o
vjerskoj slobodi govori se o pravu na slobodu vjere takoer u svjetlu Objave, i izrijekom se
kae: "Ta nauka o slobodi ima korijen u boanskoj Objavi, i zato je krani moraju to svetije
obdravati" (DH 9).
Istina, u Objavi se o vjerskoj slobodi, odnosno o zatiti od izvanjskih pritisaka u stvarima
vjere ne govori na izravan nain. Ali Objava nam otkriva dostojanstvo ljudske osobe u svoj
njezinoj punini, to neizravno ukazuje i na ljudsko pravo na vjersku slobodu, koje proistjee
iz toga dostojanstva. to o vjerskoj slobodi treba drati na temelju boanske Objave, najbolje
pokazuje Isusovo navjeivanje Bojega kraljevstva i njegovo postupanje prema ljudima, te
propovijedanje Evanelja i dranje Isusovih prvih uenika, apostola.
Oko Isusa Krista su se okupljali i slijedili ga mnogi ne zbog toga to ih je netko
prisiljavao, nego jer su bili privueni i poticani snagom boanske rijei i svjetlom objavljene
istine. Isus je pozivao uenike da mu se dragovoljno pridrue, a zatim ih je poslao da dalje
nastave njegovo propovijedanje (usp. Mt 11,28-29; Mk 6,5-6 i 9,23-24). Njegovo
propovijedanje i istinitost nauavanja pratila su i potvrivala brojna udesa, a ne nikakva
prijetnja i prisiljavanje (usp. Mt 11,20-24; Rim 12,19-20; 2 Sol 1,8). Isus je ponudio ljudima
spasenje, a zavisi od volje svakog ovjeka pojedinano hoe li ga uistinu i postii. On je
rekao: "Tko bude vjerovao i pokrsti se, spasit e se; tko ne bude vjerovao, osudit e se (Mt
16,16). Da Isus Krist nije pribjegavao, i da se ne smije pribjegavati prisili da bi netko
povjerovao i postao Kristovim sljedbenikom, ili da ne treba kanjavati onoga tko ne pristaje
uz Krista, pokazuje prispodoba o penici i kukolju. Isus nije dozvolio da se kukolj koji se
pojavio u penici, tj. zli i nevjerni ljudi, iskorijeni, nego je zapovjedio da se pusti da raste s
penicom do etve, do konca svijeta, a onda da se rastavi jedno od drugoga (usp. Mt
13,30.40-42). Isus Krist nije htio biti politiki Mesija koji e uspostaviti neko zemaljsko
kraljevstvo, i pritom se sluiti nasilnim metodama i sredstvima (usp. Mt 4,8-10; Iv 6,15),
nego se naziva Sinom Bojim, i kae da je "doao sluiti i ivot svoj dati kao otkupninu za
mnoge" (Mk 10,45). Da se nije oslanjao na silu kazuju i njegove rijei da "stuene trske nee
slomiti, ni stijenja to tinja nee ugasiti" (Mt 12,20). Potivao je graansku vlast i priznavao
njezina prava, ali je jasno dao do znanja da se treba vie pokoravati Bojoj vlasti i boanskim
zakonima: "Dajte caru carevo, a Bogu Boje" (Mt 22,21). Isus je takoer potvrdio da se
njegovo kraljevstvo ne brani silom (usp. Mt 26,51-53; Iv 18,36), nego se uspostavlja i
uvruje svjedoenjem i sluanjem istine, raste i odrava se ljubavlju (usp. Iv 12,32). A to
moe biti samo u slobodi (vidi: DH 11/1).
Sabor takoer podsjea kako su Kristov nauk i primjer slijedili i njegovi uenici (vidi:
DH 11/2). Trudili su se neumorno, dragovoljno i odvano kako bi navijestili radosnu vijest i
obratili ljude da ispovijedaju vjeru u Isusa Krista kao Bojega Sina, Spasitelja i Otkupitelja.
Nisu se sluili nikakvim prisiljavanjem niti vjetinama nedostojnim Evanelja, nego snagom
Boje rijei (usp. 1 Kor 2,3-5; I Sol 2,3-5; Ef 6,11-17), koja je ljude mogla privesti k vjeri i
poslunosti Kristu (usp. 2 Kor 10,3-5). Slabima i onima koji su bili u zabludi oni nisu sudili,
nego su putali da svatko Bogu sam dadne raun za svoja djela (usp. Rim 14,12). Priznavali
1

Ivan XXIII., enc: Pacem in terris, 11. travnja 1963., I, u: AAS, 55/1963., str. 266; EV, 2, str. 24, br. 6. Vidi:
A Laun, n. d., u hrv. prijevodu: B. Brezinak Bagola, Aktualni problemi moralne teologije, akovo 1999.,
str. 68-74.

15

su graansku vlast (usp. Rim 13,1-2), ali su se u isto vrijeme suprotstavljali javnoj vlasti koja
se protivila volji Bojoj: "Vie se treba pokoravati Bogu nego ljudima" (DAp 5,29).1
Kristov nauk i propovijedanje i dranje apostola bili su primjer i pokazatelj kakvo treba
biti i dranje Katolike crkve, a Sabor kae: "Crkva /.../ slijedi put Krista i Apostola kad
naelo vjerske slobode priznaje kao sukladno s ovjekovim dostojanstvom i Bojom
objavom, i kad to naelo promie" (DH 12/1).2
3. Vjerska sloboda utemeljena u dostojanstvu ljudske osobe
ovjek je Boje stvorenje, a Sveto pismo kae da je stvoren "na sliku Boju" (Post 1,2627). Po tome to je stvoren takav, on participira od Boje veliine i njegove uzvienosti.
Dionik je svjetla i sile boanskoga Duha, obdaren "duhovnom i besmrtnom duom" (GS 14).
Razumom je sposoban shvatiti red stvari to ga je uspostavio Stvoritelj, a svojom voljom
moe se usmjeriti prema svom istinskom dobru, koje se sastoji u konanom sjedinjenju s
Bogom u vjenome blaenstvu.3 Po svojoj dui i duhovnim moima, razumu i volji, ovjek je
obdaren slobodom, "izuzetnim znakom slike Boje", i ta boanska slika je prisutna u svakom
ovjeku.4 U tome stoji posebno dostojanstvo ljudske osobe, a na tom dostojanstvu poivaju
sva temeljna ljudska prava,5 pa tako i pravo na vjersku slobodu.6
Kada tvrdi da ljudska osoba ima pravo na vjersku slobodu, saborska deklaracija o
vjerskoj slobodi (usp. DH 2/1), koja i zapoinje rijeima: "Dignitatis humanae personae"
(Dostojanstvo ljudske osobe), takoer naglaava da to pravo "ima uistinu svoj temelj u
samom dostojanstvu ljudske osobe kako je poznajemo i iz objavljene Boje rijei i iz samoga
razuma" (DH 2/1). ovjekovo dostojanstvo zahtijeva da on bude slobodan, pa i kada se radi
o stvarima vjere: o priznavanju Boga i njegova vrhovnitva, o prianjanju uz njega i
podlaganju njegovoj volji i zakonima, te da slobodnom voljom i osobnom odlukom sebe vee
za spoznatu istinu ili za ono to on stvarno dri istinitim.7 Sabor kae da "Bog gleda na
dostojanstvo ljudske osobe koju je sam stvorio i koja mora biti voena vlastitom odlukom i
uivati slobodu" (DH 11), istiui kako "ljudi sve vie postaju svjesni svoga dostojanstva i u
svom ivotu i djelovanju ele svojim razumom promatrati i prosuivati stvari i svojom
slobodnom voljom i vlastitom odgovornou o sebi odluivati" (DH 1/1).
Vjerska se sloboda vee uz slobodu savjesti i na nju se oslanja. Meutim, ona nema
posljednji temelj u ovjekovoj autonomnoj savjesti, nego u dostojanstvu njegove osobe, jer u
istom dostojanstvu osobe svoj temelj i uporite ima i sama savjest. Stoga, pri prosudbi o
sluenju vjerskom slobodom nije odluujue moralno stanje savjesti: je li ona sigurna ili
dvojbena, prava ili pogrena. ovjekovo se opredjeljenje i djelovanje promatra pod vidom
njegova temeljnog ljudskog dostojanstva, a njega ovjek ne gubi ni kada radi u zabludi ili
kada prihvaa i ispovijeda krivu vjeru.8 Odatle se priznaje pravo na vjersku slobodu i onima
1

Vidi: P. Pavan, n. d., str. 734-738.

O tome vie u: P. Pavan, n. d., str. 738-741.
3
Vidi: KKC, str. 444, br. 1703 i 1704.
4
KKC, str. 443-444, br. 1702 i 1705.
5
O dostojanstvu i pravima ljudske osobe postoji dokument Meunarodnog teolokog povjerenstva: Missio
Ecclesiae, de dignitate necnon de iuribus personae humanae, 6. listopada 1984., u: Gregorianum, 66/1985.,
str. 7-23; EV, 9, str. 952-996.
6
Najee upotrebljavane sintagme su: "dostojanstvo ljudske osobe" (dignitas personae humanae), "ljudsko
dostojanstvo" (humana dignitas) i "dostojanstvo ljudske naravi" (dignitas naturae humanae). Zanimljivo je da
se u dokumentima Drugog vatikanskog sabora sintagma: dostojanstvo ljudske osobe, u razliitom kontekstu i
u razliitim varijacijama, upotrebljava 62 puta, a od toga u deklaraciji o vjerskoj slobodi 9 puta.
7
Vidi: A. Laun, n. d. - hrvatski prijevod: B. Brezinak Bagola, n. d., str. 69.
8
Vidi: C. Corral, n. d., str. 643.
2

16

koji "ne udovoljavaju obvezi da trae istinu i da uz nju prianjaju" (DH 2/2), jer oni time nisu
izgubili dostojanstvo svoje osobe.1 Evo i to o dostojanstvu ljudske osobe, kao temelju
vjerske slobode, kae papa Ivan Pavao II. u svojoj poruci poglavarima zemalja potpisnica
Zavrnog akta KESS-a u Helsinkiju (potpisan 1. 8. 1975.): "Na prvom mjestu ini se
evidentnim da je polazna toka za priznavanje i potivanje te slobode dostojanstvo ljudske
osobe koja osjea unutarnji zahtjev, neunitiv, da radi slobodno 'prema naelu vlastite
savjesti'. /..../. Tako, sjedne strane, svaki ovjek ima pravo i dunost da se zalae u traenju
istine i, s druge strane, drugi su ljudi i graansko drutvo duni potivati slobodan duhovni
razvoj osobe."2
O slobodi savjesti i vjere Ivan Pavao II. je u govoru sudionicima kongresa Meunarodne
unije odvjetnika, 23. oujka 1991., istaknuo: "Ona nije milost koju daju vlasti; ona se ne
svodi jednostavno na mogunost obavljanja obreda; ona je pravo svakog ovjeka da na
drutvenoj razini izrazi ono to u sebi ima najdublje i da ne mora zbog toga trpjeti tete ili
neugodnosti."3 A u propovijedi na misi u Kartumu, 10. veljae 1993., za svoga apostolskog
putovanja u Sudan, kazao je: "Vjerska sloboda je pravo koje svi posjeduju, jer ono proizlazi
iz neotuivog dostojanstva svakog ljudskog bia. Ono postoji neovisno od politikih i
socijalnih struktura".4
4. Subjekt ili nositelj prava na vjersku slobodu
Vjerska se sloboda ne moe uzimati i promatrati kao neko dobro u sebi, i kao objektivna
samostojna vrijednost. Ona postoji i moe se razumjeti samo u povezanosti s nositeljem ili
subjektom vjerske slobode ili prava na vjersku slobodu, tj. ako se promatra kao vlastitost
ljudi i za ljude.5 U saborskoj deklaraciji o vjerskoj slobodi govori se o vie subjekata ili o vie
nositelja prava na vjersku slobodu.
a) Osoba subjekt vjerske slobode
Budui da je vjerovanje u Boga i prihvaanje vjerskih istina individualan i osoban in,
najprije se kao subjekt toga prava navodi ljudska osoba kao individuum ili pojedinac. Nema,
zapravo, nikakve slobode, pa onda ni vjerske, koja ne bi bila sloboda ljudske osobe. Bolje
reeno, postoje zapravo samo slobodne osobe.6 A kako se vjerska sloboda temelji na
dostojanstvu ljudske osobe, a to dostojanstvo pripada svakome ovjeku, bez ikakve razlike,
onda je primarni subjekt vjerske slobode ovjek kao pojedinac. U navedenoj se deklaraciji
kae: "Ovaj Vatikanski sabor izjavljuje da ljudska osoba ima pravo na vjersku slobodu", a
ona se, kako dalje stoji, "sastoji u tome to svi ljudi moraju biti slobodni od pritisaka" (DH
2/1). U tom su se smislu veoma esto izjanjavali i pape Ivan XXIII., Pavao VI. i Ivan Pavao
II.

O utemeljenju vjerske slobode na ljudskom dostojnstvu - vidi: P. Pavan, n. d., str. 719-721; R. Bertolino, n.
d., str. 30-31; A. Laun, n. d. - hrvatski prijevod: B. Brezinak Bagola, n. d., str. 77-78.
2
Ivan Pavao II., poruka: L'glise catholique, o slobodi savjesti i vjere, 1. rujna 1980., br. 2, u: AAS, 72/1980,
str. 1254; EV, 7, str. 534-536, br. 560.
3
Ivan Pavao II., govor odvjetnicima 23. oujka 1991., u: G. Filibeck, Les Droits de l'homme..., str. 335;
L'Osservatore Romano, 24. oujka 1991., str. 4; ASS/1991, str. 241.
4
Vidi: L'Osservatore Romano, 12. veljae 1993., str. 5; L'attivit della Santa Sede nell'anno 1993. Libreria
Editrice Vaticana, Citt del Vaticano (1994), str. 132.
5
Vidi: R. Bertolino, n. d., str. 30.
6
Vidi: G. Lo Castro, La libert religiosa e lidea di diritto, u: Diritto Ecclesiastico, 107/1996., str. 40-41.

17

b) Zajednica subjekt vjerske slobode

Religioznost je takoer drutveni fenomen, kao to je i ovjek po naravi drutveno bie.
Njegova drutvena narav, a i narav pojedinih vjerskih ina, trae da se u vjerskim stvarima
ljudi povezuju i komuniciraju jedni s drugima, i da svoju vjeru ispovijedaju i vre na drutven
nain (vidi: DH 3/3). Stoga se mora priznati pravo na vjersku slobodu i ljudima uzetim
skupno ili udruenima i povezanima u skupine osoba ili organiziranima u zajednice. Vjerska
sloboda, prema tome, pripada takoer ustanovama i zajednicama koje ljudi uspostavljaju da
bi lake zadovoljili svojim vjerskim i duhovnim potrebama, razumljivo u okvirima ili dunim
granicama koje postavlja ope dobro i javni red odreene drutvene zajednice. Stoga su
nositelji i subjekti vjerskih sloboda i prava i vjerske zajednice, sve bez ikakve razlike, i to ne
kao obini ili privatni skup pojedinaca, nego kao organizam i kao moralna ili pravna osoba.1
Drugi vatikanski sabor kae: "Sloboda ili izuzetost od pritisaka u vjerskoj stvari, koja pripada
pojedinim osobama, treba da im se priznaje i kad djeluju u zajednici s drugima", te da
postojanje vjerskih zajednica "zahtijeva drutvena narav i ovjeka i same religije" (DH 4/l).
c) Obitelj subjekt vjerske slobode
Kao subjekt vjerske slobode navodi se posebice obitelj, pa se u istoj deklaraciji kae:
"Svakoj obitelji - budui da je ona zajednica koja ima vlastito i iskonsko pravo - pripada
pravo da slobodno ureuje svoj vjerski ivot u kui pod ravnanjem roditelja" (DH 5); a zatim
se takoer naznauju posebna prava u vjerskim stvarima koja pripadaju roditeljima u odnosu
na njihovu djecu. O tome e biti vie rijei malo kasnije.
U saborskoj deklaraciji o vjerskoj slobodi navodi se i ono to vjerska sloboda pojedinaca
i zajednica ukljuuje, te se takoer odreuju granice te slobode. Ali i o tome e vie rijei biti
neto kasnije, kada bude govor o objektu ili predmetu, odnosno o sadraju vjerske slobode,
kao i o javnoj vlasti i granicama koje se mogu zakonito postavljati vjerskoj slobodi radi
osiguranja javnoga reda i drutvenog poretka.
5. Objekt prava na vjersku slobodu i konkretni oblici
ostvarivanja vjerske slobode
Sadraj ili predmet vjere su odreene istine ili odreeno vjersko uenje o Bogu i o
ovjeku, kao i odreena ivotna naela ovjekovog ponaanja i djelovanja, a predmet vjerske
slobode ili prava na slobodu u vjerskim stvarima jest traenje vjerskih istina, prihvaanje tih
istina za koje netko dri da su prave, te provoenje izvanjskog ivota sukladno tim istinama i
odgovarajuim moralnim naelima.
U pogledu vjere za ovjeka su vana tri momenta: vjeru upoznati, vjeru prihvatiti ili uz
nju prionuti, i vjeru prakticirati i svoj ivot prema njoj usmjeravati i ureivati. Sva tri ta
elementa ukljuena su u pravo na vjersku slobodu i predmet su ili objekt vjerske slobode,
najprije kad se radi o individualnom pravu svakoga ovjeka, a zatim i o kolektivnom pravu
skupina i vjerskih zajednica.
a) Traenje, prihvaanje i irenje vjerskih istina
U saborskoj se deklaraciji o vjerskoj slobodi kae da sve ljude, obdarene razumom i
slobodnom voljom, vlastita narav goni, i vezani su moralnom obvezom da trae istinu, u
1

Vidi: T. Bertone, n. d., str. 625-626; C. Corral, n. d., str. 641; P. Pavan, n. d., str. 721-724

18

prvom redu onu koja se tie religije; da su duni prionuti uz istinu kad je jednom spoznaju; i
da sav ivot trebaju ureivati prema zahtjevima te istine (vidi: DH 2/2; a i DH 3/1-2).
Traenje i irenje istine u vjeri odvija se slobodnim samostalnim istraivanjem ili
studijem, zatim izmjenom miljenja i spoznaja dijalogom s drugima, izlaganjem otkrivene
istine ili vjerskog uenja i pouavanjem u njoj bilo neposredno bilo sluei se sredstvima
drutvenog priopavanja i meuljudske komunikacije. Drugi vatikanski sabor u deklaraciji o
vjerskoj slobodi kae izriito: "Svatko ima dunost, a po tom i pravo da trai istinu u vjerskoj
stvari, da sebi, upotrijebivi prikladna sredstva, razborito izradi ispravne i istinite sudove
savjesti" (DH 3/1). A potom nastavlja:: "Istinu treba traiti na nain svojstven dostojanstvu
ljudske osobe i njezinoj drutvenoj naravi, naime slobodnim istraivanjem, uz pomo
uiteljstva i pouke, izmjene miljenja i dijalogom /..../, da bi si meusobno pomogli u
traenju istine" (DH 3/2).1
ovjek koji spozna i prihvati istinu vjere osjea unutarnju potrebu da je i drugima
priopi, i da za nju i druge pridobije. Uz to vjera u apsolutno bie, u Boga, i svijest o
zavisnosti o Bogu, svestvoritelju i sveuzdravatelju, potie ovjeka da iskazuje Bogu
tovanje i da mu se utjee za pomo. Odatle u ovjeku potreba i osjeaj dunosti vrenja
bogotovlja i vjerskih obreda. Stoga vjerska sloboda mora obuhvatiti i ukljuivati i to
podruje vjernike prakse i ponaanja.
b) Vanjsko oitovanje vjere
Vjerska sloboda oznaava pravo svakog pojedinca i vjerske skupine ili zajednice da
oituju i da ive vlastitu religioznost, a da kod toga ne budu ometani ili sprjeavani ni od
koga. Prema rijeima Sabora "svi ljudi moraju biti slobodni od pritisaka bilo pojedinaca bilo
drutvenih skupina ili bilo koje ljudske vlasti" (DH 2/1).
Papa Ivan Pavao II. istie kako se vjerska sloboda izraava inima koji nisu samo
unutarnji niti iskljuivo individualni, uzevi u obzir da ljudsko bie misli, djeluje i s drugima
komunicira, a zatim nastavlja: "'Ispovijedanje' i 'prakticiranje' vjere izraava se kroz niz
vidljivih ina, bilo ososbnih, bilo skupnih, privatnih i javnih, koji su na poetku zajednitva s
osobama iste vjere, i koji uspostavljaju vezu pripadnosti vjernika nekoj organskoj vjerskoj
zajednici. Ta veza moe imati razliite stupnjeve, razliitu jainu, ve prema naravi i
zapovijedima vjere ili uvjerenju uz koje se pristaje."2 A Sabor to ovako izrie: "Drutvena
narav ovjekova trai da on unutarnje vjerske ine izrazi na izvanjski nain, da u vjerskoj
stvari saobraa s drugima, da svoju religiju ispovijeda na drutven nain" (DH 3/3). Ako to
odgovara ovjekovoj naravi, onda on mora na to imati i pravo. To se u deklaraciji Sabora o
vjerskoj slobodi kae i izriito: "Svatko ima dunost, a po tom i pravo da trai istinu u
vjerskoj stvari, da sebi, upotrijebivi prikladna sredstva, razborito izradi ispravne i istinite
sudove savjesti" (DH 3/1).
c) Pravo na samostalno unutarnje ureenje i organiziranje i na vremenita dobra
Vjerska sloboda ukljuuje i pravo okupljanja i udruivanja, te za vjerske zajednice pravo
da samostalno odreuju svoju unutarnju organizaciju i ustrojstvo, i da ga pravno ureuju, da
imaju vlastito vodstvo, ustanove i materijalna dobra, potrebne za uspjeno djelovanje. Sabor
se o tome ovako izraava: "Ovim zajednicama /..../ pripada po pravu sloboda da sobom
upravljaju po vlastitim odredbama, da vrhovno boanstvo tuju javnim kultom, da svoje
1
2

Vidi: M. Zovki, n. d., str. 23.

Ivan Pavao II., poruka: L'glise catholique, o slobodi savjesti i vjere, 1. rujna 1980., br. 2, u: AAS, 72/1980.,
str. 1254; EV, 7, str. 536, br. 561.

19

lanove pomau u vrenju vjerskoga ivota i podravaju ih poukom, i da promiu one

ustanove u kojima bi lanovi suraivali u ureivanju vlastitog ivota prema svojim vjerskim
naelima" (DH 4/2). Zatim naglaava kako vjerskim zajednicama "pripada pravo da ne budu
sprjeavane /..../ u odabiranju, odgajanju, imenovanju i premjetanju svojih vlastitih
slubenika, u saobraanju s vjerskim poglavarima i zajednicama koje se nalaze u drugim
krajevima svijeta, u podizanju vjerskih zgrada te u stjecanju i uivanju prikladnih dobara"
(DH 4/3).
d) Prava roditelja u odnosu na djecu
Kada se radi o vjerskoj slobodi, Katolika crkva je vrlo osjetljiva glede pitanja prava
roditelja u odnosu na njihovu djecu, osobito s obzirom na odgoj i izobrazbu. Zato Sabor nije
propustio da naglasi kako "svakoj obitelji /..../ pripada pravo da slobodno ureuje svoj ivot u
kui pod ravnanjem roditelja", i kako njima "pripada pravo da odreuju kakva e se vjerska
pouka davati njihovoj djeci, prema vlastitom vjerskom osvjedoenju" (DH 5).
Odgoj i izobrazbu djece, ne samo vjersku nego i opu i strunu, vre prvenstveno
roditelji. Meutim, oni tome zadatku ne mogu udovoljiti sami, nego primaju pomo drugih,
osobito odgojno-obrazovnih, privatnih i javnih ili drutvenih ustanova. Stoga se u saborskoj
deklaraciji o vjerskoj slobodi istie takoer da je "pravo roditelja da biraju, u istinskoj
slobodi, kole ili druga odgojna sredstva" (DH 5).1 Sabor govori i o povredi toga prava, ali
emo se na to osvrnuti neto kasnije. Stajalite Katolike crkve o ulozi i poloaju roditelja s
obzirom na vlastitu djecu posebno je izraeno u dokumentu Svete Stolice: La "Charte des
droits de la familie", predstavljenom javnosti 24. studenoga 1983. U tom se dokumentu kae:
"Budui da su roditelji dali ivot svojoj djeci, oni imaju izvorno, prvotno i neotuivo pravo i
da ih odgajaju /..../. a) Roditelji imaju pravo svoju djecu odgajati u skladu sa svojim
udorednim i vjerskim uvjerenjem /..../; c) Roditelji imaju pravo da njihova djeca ne budu
prisiljena pohaati pouku koja nije u skladu s njihovim udorednim i vjerskim uvjerenjem."2
U istom se dokumentu o prakticiranju vjerskog ivota, o ispovijedanju vjere i vrenju
bogotovlja u okvirima obitelji kae: "Svaka obitelj ima pravo da u svom domu, pod
vodstvom roditelja, slobodno provodi svoj vjerski ivot, a tako i pravo da svoju vjeru javno
ispovijeda i iri, da sudjeluje u inima javnoga bogotovlja i u slobodno izabranim
programima vjerske pouke, i to bez ikakve diskriminacije."3
e) Predmeti obuhvaeni vjerskom slobodom na individualnom
i komunitarnom planu
O tome to sve, prema stajalitu Katolike crkve, treba biti obuhvaeno pravom na
vjersku slobodu, papa Ivan Pavao II. je opirno govorio pred generalnom skuptinom OUN 2.
listopada 1979.,4 a zatim je iscrpno nabrojio u poruci to ju je 1. rujna 1980. uputio
poglavarima zemalja potpisnica Zavrnog akta KESS-a u Helsinkiju. Papa u ovom drugom
dokumentu govori o vidovima vjerskih sloboda na planu osobnom i zajednikom, koji su
meusobno strogo povezani.
1

O tome vidi: T. Bertone, n. d., str. 626; C. Corral, n. d., str. 641.
Sveta Stolica (nije precizirano o kojemu se nadletvu Svete Stolice radi), La "Charte des droits de la familie",
22. listopada 1983., 21. 5, u: X. Ochoa, Leges Ecclesiae post Codicem iuris canonici editae, vol. VI,
EDIURCLA, Roma 1987., col. 8684.; hrv. prijevod: Povelja o pravima obitelji. KS, Zagreb 1990., Dokumenti
68, 2. izd.,str. 14-15.
3
Isto, l. 7, u: X. Ochoa, n. d., VI, col. 8684-8687; Povelja o pravima obitelji, str. 16.
4
Ivan Pavao II., govor na generalnoj skuptini OUN, 2. listopada 1979.: I desire to express, br. 13-15, u: AAS,
71/1979., str. 1152-1154; EV, 6, str. 1156-1162, br.1741-1746.
2

20

On navodi da pravo na vjersku slobodu na osobnom planu obuhvaa i ukljuuje da

svatko, bez prisiljavanja i bez sprjeavanja, moe slobodno:
- pristajati ili ne pristajati uz odreenu vjeru i uz odgovarajuu vjersku zajednicu;
- obavljati, privatno i javno, molitvu i obrede kulta, te imati vlastita bogotovna mjesta i
prostore, prema potrebama vjernika;
- uivati vjersku potporu i podvorbu u javnim mjestima lijeenja, u vojarnama, zatvorima, i
u obvezatnim dravnim slubama.
Roditeljima i obiteljima vjerska sloboda omoguuje:
- odgajanje djece sukladno vjerskim nazorima i naelima koja nadahnjuju njihov ivot, te
daje mogunost da im djeca pohaaju vjersku pouku koju prua zajednica;
- odabir kola i drugih ustanova ili sredstava koja osiguraju njihovoj djeci eljeni odgoj,
izobrazbu i struno osposobljavanje, a da pritom ne moraju, izravno ili neizravno, podnositi
dodatna optereenja koja bi ih tako pritiskala da bi zapravo prijeila da se slue pravom koje
im pripada.
Sto se tie vjerske slobode na komunitarnom planu, Papa napominje kako je nuno imati
u vidu da vjerske zajednice koje okupljaju vjernike odreene konfesije postoje i djeluju kao
drutvena tijela, stoga da im pripada pravo:
- da se organiziraju prema doktrinarnim naelima i vlastitim institucionalnim ciljevima
svake od njih;
- da imaju vrhovnu vlast i vodstvo, odgovorne na opem planu, i odgovarajue vjerske
slubenike, koje slobodno izabiru ili postavljaju nadlena vjerska tijela i poglavari, prema
vlastitim pravnim normama dotine vjerske zajednice;
- da putem slubi uiteljstva i vlasti osiguraju jedinstvo i zajednitvo vjerskih slubenika i
vjernika u istoj vjerskoj zajednici ili konfesiji;
- da uspostavljaju i odravaju komunikacije i povezanost najviih vjerskih vlasti i vjerskih
slubenika s vjerskim zajednicama na lokalnoj razini;
- da ire ili distribuiraju tisak i spise vjerskoga sadraja;
- da na meunarodnom planu uspostavljaju komunikaciju i izmjenjuju suradnju i
solidarnost vjerskog karaktera, te da odravaju susrete i sastanke vienacionalnog i sveopeg
karaktera;
- da se, takoer na meunarodnom planu, vre meu vjerskim zajednicama izmjene
informacija i znanstvenih dostignua i spoznaja teolokog i vjerskog sadraja.1
O tome to je obuhvaeno pravom na vjersku slobodu govorio je 16. veljae 1993. i
mons. Paul F. Tabet, voditelj izaslanstva Svete Stolice na 49. zasjedanju Komisije OUN za
ljudska prava.2
Sigurno je da jo nisu precizirana i obuhvaena sva podruja i svi oblici ljudskog
djelovanja i ponaanja koji zahtijevaju da budu formalno definirani, priznati i osigurani
temeljnim pravom i slobodom vjere. Vjerojatno e se njihov "popis" i dalje proirivati,
dopunjavati i jo bolje artikulirati.
6. Vjerska sloboda dio je opega dobra, te promicanje
i zatita vjerske slobode od strane javne vlasti
Sloboda, bez obzira o kojoj je rije, nije svrha sama sebi, nego slui ovjeku i izraz je i
potvrda dostojanstva ljudske osobe. Ni vjerska se sloboda ne moe promatrati kao dobro u
sebi, kao autonomna objektivna vrijednost. Ona je dobro i predstavlja vrijednost samo
1

Vidi: Ivan Pavao II. poruka: L'glise catholique, o slobodi savjesti i vjere, 1. rujna 1980., br. 4, u: AAS,
72/1980., str. 1257; EV, 7, str. 542/544, br. 566 i 567.
2
Vidi: L'Osservatore Romano, 26. veljae 1993., str. 2.

21

ukoliko je postala svojstvo i obiljeje ovjeka koji vjeruje, i kao takav djeluje, odnosno
svojstvo ustanove kojoj ovjek kao vjernik pripada. Kratko bi se reklo, ukoliko je postala
subjektivno pravo ovjeka i za ovjeka.1
Pitanje se postavlja: U emu je za ovjeka vrijednost vjerske slobode? Odgovor je
kratak: Vrijednost vjerske slobode stoji u vrijednosti same vjere, u vrijednosti koja se pridaje
religioznoj dimenziji i religioznim interesima i potrebama ovjeka, kao i u vrijednosti koju
vjera ima u drutvenom ivotu. Samo ako se prihvati da vjera nije iskljuivo osobna i
privatna stvar, nego da je javnog karaktera, da je drutvena pojava i dio opeg dobra, moe se
shvatiti i vanost vjerske slobode.2
a) Vjerska sloboda dio opeg dobra i drutvena korisnost vjerske slobode
Ako se pod opim dobrom podrazumijevaju, ili ako vjerska sloboda obuhvaa sve one
uvjete drutvenog ivota u kojima ljudi, bilo kao pojedinci ili udrueni u zajednicama, kako u
obitelji tako i u dravi, mogu potpunije i lake ostvarivati svoje usavravanje (usp. GS 26/1 i
74/1) i zadovoljavati vlastite duhovne i materijalne potrebe, onda u ope dobro, kao njegov
sastavni dio, svakako spada i vjera, odnosno vjerska sloboda i potivanje i zatita te slobode.3
Zato Drugi vatikanski sabor, kad kae da treba uiniti ovjeku dostupnim sve ono to mu je
potrebno da ivi uistinu ljudskim ivotom, u to ubraja i "pravo ovjeka da radi prema
ispravnoj normi svoje savjesti /..../, te opravdanu slobodu na religioznom podruju" (GS
26/2).
Ope dobro pripada svim ljudima, odnosno svim lanovima neke drutvene zajednice, i
zato svi oni treba da rade na ostvarenju odgovarajuih uvjeta, i trebaju doprinositi opem
dobru, odnosno trebaju potivati prava i vriti dunosti koje promiu ope dobro. Ipak je to
na prvom mjestu zadaa javne vlasti, tj. svih onih tijela i struktura koje u zajednici obnaaju
neku slubu i dunost, i vre vlast upravljanja. Ta tijela i strukture trebaju iskazivati
odgovarajue dranje i odnos prema vjernicima i vjerskim zajednicama, i imaju odreenu
ulogu u ostvarivanju vjerske slobode. U tom smislu valja uzeti i sljedee rijei Drugog
vatikanskog sabora: "Briga oko prava na vjersku slobodu spada jednako na graane, na
drutvene skupine, na graanske vlasti, na Crkvu i na druge vjerske zajednice, svima na
nain koji im je svojstven, ve prema njihovoj dunosti glede opeg dobra" (DH 6/1).
Osim to temelj vjerskoj slobodi vidi u dostojanstvu ljudske osobe, i to naglaava
znaenje vjerske slobode za osobni ivot ovjeka ili za odreenu zajednicu i njezino
djelovanje, Sabor istie i njezinu korist za drutvo. Naime, kad se vjernicima osiguraju u
drutvu povoljni uvjeti za provoenje vjerskog ivota, i kada oni mogu ostvarivati vjerska
prava i ispunjavati vjerske dunosti, od toga i samo "drutvo uiva plodove pravde i mira koji
proizlaze iz vjernosti ljudi prema Bogu i Njegovoj svetoj volji" (DH 6/2). Korist vjerske
slobode za drutvo je i u tome to usmjerava ljude da u ispunjavanju svojih vlastitih dunosti
u drutvenom ivotu rade s veom odgovornou (usp. DH 8/3).
Istiui vanost vjerske slobode za ope dobro, Ivan Pavao II. u pismu od 2. prosinca
1978. generalnom tajniku ONU, gosp. Kurtu Waldheimu, kae: "Htio bih sveano traiti da
se na svakom mjestu i od strane svakoga potuje vjerska sloboda svake osobe i svakog
naroda /..../. Slobodno vrenje religije donosi dobrobit kako pojedincima tako i vlastima. Zato
obveza potivanja vjerske slobode pada na svakoga, radilo se o privatnim graanima ili o
zakonitim graanskim vlastima".4 Papa Ivan Pavao II. u poruci poglavarima zemalja
1

Vidi: R. Bertolino, n. d., str. 30.

Vidi: J. T. Martin de Agar, Libert religiosa, uguaglianza e laici, u: lus Ecclesiae, 7 /1995., str. 212.
3
Vidi: C. Corral, n. d., str. 646.
4
Ivan Pavao II., pismo: The signal occasion, u: EV, 6, str. 768, br. 1161.
2

22

potpisnica Zavrnog akta KESS-a u Helsinkiju o tome pie ovako: "Zdrava primjena naela
vjerske slobode sluit e takoer promicanju izgradnje graana, da u punom priznavanju
moralnoga reda znaju sluati zakonitu vlast i budu ljubitelji istinske slobode, tj. ljudi koji su
sposobni za osobne sudove u svjetlu istine, da obavljaju vlastite aktivnosti s osjeajem
odgovornosti, i da se zalau za ostvarenje svega onoga to je istinito i dobro, velikoduno
raspoloeni da surauju u tom cilju s drugima." Potom nastavlja: "Vjerska sloboda, ispravno
shvaena, sluit e, s druge strane, osiguranju reda i zajednikog dobra svake zemlje, svakog
drutva, jer kad ljudi vide da su zatieni u svojim temeljnim pravima, vie su raspoloeni da
se posvete radu za ope dobro".1 A u govoru odranom sudionicima kongresa Meunarodne
unije odvjetnika u Rimu, 23. oujka 1991., on kae: "Kada bi to pravo /slobode savjesti i
vjere - op. m./ bilo univerzalno priznato kao naelo koje ureuje drutvene odnose,
konfrontiranje meu razliitim poimanjima svijeta - religioznim, bezbonikim ili
agnostikim - ostalo bi lojalno i miroljubivo. Jednako potivanje uvjerenja je jedan od
stupova suvremenih demokratskih drutava, i njegovo ostvarivanje svjedoi napredak prema
veem potivanju ljudskih prava u njihovoj sveukupnosti."2 U poruci za svjetski dan mira - 1.
sijenja 1988., Ivan Pavao II. je istaknuo da je vjerska sloboda bitni element miroljubivog
suivota ljudi.3 U svom govoru na dolasku u Kartum, 10. veljae 1993., Papa je naglasio
kako strogo potivanje vjerske slobode ini primarni izvor i temelj za miroljubiv suivot,4 a
istoga dana, prigodom posjete predsjedniku Republike Sudana, gosp. Omar Hassan Ahmed al
Bashiru, naglasio je da "je vjerska sloboda pojedinaca i zajednica da ispovijedaju i
prakticiraju svoju vjeru bitni element za miroljubiv ljudski suivot".5
Potivanje naela vjerske slobode, tvrdi Ivan Pavao II., slui takoer jaanju
meunarodnog mira, koji biva ugroen povredom bilo kojega od ljudskih prava. 6 Sabor isto
tako istie kako ljudi i narodi postaju sve vie jedna obitelj i sve se tjenje povezuju, a da bi
se meu njima uspostavljali i uvrivali miroljubivi odnosi i sloga potrebno je osigurati
potivanje najuzvienije dunosti i prava ljudi da slobodno provode vjerski ivot u drutvu
(usp. DH 15,4).
O znaenju vjere i vjerske slobode govorio je i mons. Paul F. Tabet, voditelj izaslanstva
Svete Stolice, 16. veljae 1993. na 49. zasjedanju Komisije OUN za ljudska prava, te
naglasio kako potivanje vjerske slobode moe imati koristan uinak u izgradnji i
funkcioniranju drutvene zajednice, u emu vjernici mogu dati neprocjenjiv doprinos.7 Na
korisnu drutvenu ulogu vjernika upozorio je na generalnoj skuptini OUN, 14. studenoga
1997., i stalni promatra Svete Stolice pri ONU, mons. Renato Martini. Tom zgodom je
kazao: "Daleko od toga da bi se bojale onih koji ispovijedaju neku vjeru, drave bi trebale
priznati da vjernici, upravo zbog dubokih vjerskih osvjedoenja, mogu biti meu
najaktivnijim graanima, eljni da sudjeluju s drugima u izgradnji pravednijeg drutva". 8

Ivan Pavao II., poruka: L'glise catholique, o slobodi savjesti i vjere, 1. rujna 1980., br. 6 i 7, u: AAS,
72/1980, str. 1258-1260; EV, 7, str. 546 i 548, br. 569 i 570.
2
G. Filibeck, Les Droits de l'homme .... str. 355; L'attivit della Santa Sede nel 1991, str. 241.
3
Vidi: Nel primo giorno, 8. prosinca 1987., u: AAS, 80/1988., str. 278.
4
Vidi: L'Osservatore Romano, 11. veljae 1993., str. 11.
5
LOsservatore Romana, 11. veljae 1993.,str. 13.
6
Ivan Pavao II., poruka: L'glise catholique, o slobodi savjesti i vjere, 1. rujna 1980., br. 6, u: AAS, 72/1980.,
str. 1529; EV, 7, str. 548, br. 570.
7
Vidi; L'Osservatore Romano, 26. veljae 1993., str. 2.
8
Vidi: L'attivit della Santa Sede nel 1997, str. 660-661.

23

b) Drutvena vlast i vjerska sloboda

Potivanje i promicanje vjerske slobode obvezuje razliite subjekte, ali se tie
prvenstveno i na osobit nain javne vlasti. Kao to smo ve vidjeli, pravo na vjersku slobodu
mora se promatrati kao temeljno pravo osobe ili kao naravno pravo, tj. odgovarajue
ovjekovoj naravi. Stoga to pravo objektivno postoji neovisno o ljudskoj vlasti, ali ga ta vlast
ili drava u svom pravnom poretku mora priznavati na nain da ono postane i njezino vlastito
pravo, i da postane graansko pravo, a vjerska sloboda da postane graanskom slobodom.1
Sabor kae: "Pravo ljudske osobe na vjersku slobodu treba priznavati u pravnom ureenju
drutva da ono postane graansko pravo" (DH 2/1); a na drugom mjestu: "Graanska vlast,
iji je vlastiti cilj da se brine za vremenito ope dobro, treba da priznaje vjerski ivot graana
i da ga podupire, ali treba rei da ona prekorauje svoje granice ako si prisvaja pravo da
upravlja vjerskim inima ili da ih prijei" (DH 3/5); i opet, neto dalje: "Graanska vlast
mora, pravednim zakonima i drugim prikladnim sredstvima, djelotvorno preuzeti zatitu
vjerske slobode svih graana i pruiti povoljne uvjete za gajenje vjerskog ivota" (DH 6,). 2 U
enciklici Redemptor hominis Ivan Pavao II. se obraa svima onima od kojih zavisi ureenje
drutvenog javnog ivota, i trai da potuju pravo vjere, i pritom kae da se ne moli nikakva
povlastica, nego potivanje elementarnog prava, i da je ostvarivanje toga prava jedna od
temeljnih provjera istinskog ovjekova napretka u svakom reimu, u svakom drutvu,
sustavu ili ambijentu.3 A u govoru odranom u susretu s diplomatskim zborom u Nairobiju,
Kenija, 6. svibnja 1980., kazao je da Katolika crkva nee nikada prestati braniti, kao
temeljno pravo svake osobe, slobodu vjere i slobodu savjesti.4
Budui da se vjera sastoji ponajprije i ponajvie od unutarnjih dragovoljnih i slobodnih
ina kojima ovjek sebe dovodi i stavlja u odnos prema Bogu, ti ini nadilaze zemaljski i
vremeniti red stvari, i "takve ine isto ljudska vlast ne moe ni nareivati ni zabranjivati"
(DH 3/3). Kako dalje Sabor kae: "Javnoj vlasti nije doputeno da graanima silom ili
prijetnjom ili drugim sredstvima namee ispovijedanje ili odbacivanje bilo koje religije, ili da
prijei da tko stupi u vjersku zajednicu ili je napusti" (DH 6/5). A u pastoralnoj konstituciji o
Crkvi u suvremenom svijetu stoji: "Osuuju se svi oblici politikog ureenja /..../ koji
sprjeavaju graansku i vjersku slobodu" (GS 73/3).
Javna ili drutvena vlast ima zadau promicanja i zatite opega prava na vjersku
slobodu, kako ono ne bi ostalo mrtvo slovo "samo na papiru", bez stvarnog efekta i bez
praktinog oivotvorenja. Nadlenost drave i javne vlasti s obzirom na vjeru i vjersku
slobodu njezinih graana svodi se na donoenje zakona i normi nunih da svatko moe
stvarno razvijati religiozno podruje svoje osobnosti, te da preko drutvenih struktura izvrne
i sudbene vlasti osigura potivanje vjerske slobode i subjektivnih prava svake osobe, i
obdravanje odredaba koje je o tome zakonito donijela. Sve e to doprinositi uspostavljanju i
odravanju javnoga reda i mira u dotinoj drutvenoj zajednici ili dravi. Sabor u zakljunom
dijelu deklaracije o vjerskoj slobodi istie: "Da bi se uspostavili i uvrstili miroljubivi odnosi
i sloga u ljudskom rodu, trai se da se svagdje na svijetu vjerska sloboda djelotvornom
pravnom zatitom uglavi i da se potuju najuzvienije dunosti i prava ljudi da slobodno
provode vjerski ivot u drutvu" (DH 15/4).
Osim to govori openito o dranju graanske vlasti prema vjerskoj slobodi, Sabor se
dotie i nekih konkretnih pitanja vjerskog ivota i djelovanja. Tako u pogledu vjerskih
1

Vidi: P. Pavan, n. d., str. 714-715; C. Corral, n. d., str. 641 i 643.
Vidi: J. T. Martin de Agar, n. d., str. 199.
3
Ivan Pavao II., enc: Redemptor hominis, 4. oujka 1979., br. 17, u: AAS, 71/1979., str. 299-300; EV, 6, str.
846, br. 1239.
4
Ivan Pavao II., govor 6. svibnja 1980.; u: G. Filibeck, Les Droits de l'homme ..., str. 340.
2

24

slubenika te meusobnih veza vjernika i vjerskih poglavara, zatim podizanja potrebnih

vjerskih zgrada i stjecanja vremenitih i materijalnih dobara, istie kako vjerskim zajednicama
pripada pravo da ne budu spreavane zakonskim sredstvima ili administrativnim mjerama
graanske vlasti u odabiranju, odgajanju, imenovanju i premjetanju svojih vlastitih
slubenika, u saobraanju s vjerskim poglavarima i zajednicama koje se nalaze u drugim
krajevima svijeta, u podizanju vjerskih zgrada te u stjecanju prikladnih dobara (usp. DH 4/3).
Vjernici i vjerske zajednice imaju potrebu da istine u koje vjeruju javno nauavaju i da
vjeru vani pokazuju. Sabor zato kae: "Vjerske zajednice imaju takoer pravo da ne budu
smetane da javno nauavaju i oituju svoju vjeru usmeno i pismeno" (DH 4/4).
Ne moe se prijeiti vjerskim zajednicama ni da iznose svoje uenje, u svjetlu vlastite
vjere, takoer o drutvenom ureenju i o cjelokupnoj ljudskoj djelatnosti. U tom se pogledu u
saborskoj deklaraciji o vjerskoj slobodi kae: "Vjerska sloboda zahtijeva da se vjerskim
zajednicama ne zabranjuje da slobodno pokazuju posebnu snagu svoje nauke u ureivanju
drutva i u oivljavanju cjelokupne ljudske djelatnosti" (DH 4/5).
Vjernicima pripada pravo na okupljanje u drutva i organizacije koje po naravi i cilju ne
moraju biti religiozne, nego radi zadovoljenja vremenitih potreba. Stoga vjerska sloboda
mora ukljuivati i "pravo po kojemu se ljudi, potaknuti vlastitim vjerskim osjeajem,
slobodno mogu sastajati ili osnivati odgojna, kulturna, karitativna i socijalna drutva" (DH
4/5).
Kao to je ve gore istaknuto, naravno je pravo i dunost roditelja da se brinu za cjelovit
odgoj svoje djece i da biraju kole i druge odgojne ustanove i sredstva koja za tu svrhu
smatraju prikladnim. Graanska vlast mora priznati to pravo roditelja, "i ne smije im zbog te
njihove slobode izbora nametati nepravedne terete bilo izravno ili neizravno"; i ona
povreuje prava roditelja ako djecu prisiljava da polaze kolska predavanja koja ne
odgovaraju vjerskom uvjerenju roditelja, ili ako im namee jedino takav nain odgoja iz
kojega se iskljuuje svako vjersko obrazovanje (usp. DH 5).
U dokumentima Svete Stolice govori se i o razliitim drugim konkretnim podrujima i
oblicima povreda vjerske slobode od strane javne ili drutvene vlasti, ali se ovdje ne moemo
time poblie baviti.1
Ako bismo htjeli ukratko saeti naela kojih se javna vlast treba drati u svom odnosu
prema vjerskoj slobodi, moglo bi se kazati:
- graanima treba ostaviti najveu moguu slobodu;
- pred zakonom i javnom vlau svi ljudi moraju uivati punu jednakost, ravnopravnost i
jednaku zatienost;
- u ograniavanju vjerske slobode mora biti iskljuena svaka samovolja i proizvoljnost, i
treba potivati norme koje je o toj stvari javna vlast donijela i utvrdila;
- javna vlast ne smije suavati vjerske slobode bilo pojedinaca bilo vjerskih zajednica vie
nego to je to uistinu nuno za ouvanje javnoga reda i mira i osiguranje opeg dobra.
Osim brige da ne doe do krenja ili onemoguavanja vjerske slobode, i zadae da
intervenira da bi se to pravo uspostavilo ondje gdje ga nema, ili da bi se zatitilo ondje gdje
se povreuje, zadaa je dravne i javne vlasti da i sama pozitivnim djelovanjem potie i
unapreuje ostvarivanje vjerske slobode.
Uloga i zadaa javne vlasti u pitanju vjerske slobode ide i dalje. Ako je cilj i zadaa
drave i dravne vlasti da osigura i promie ope dobro, i ako u cjelovitom razvitku ovjeka
vanu ulogu igra ili ima religioznost, onda je dunost javne vlasti efektivno promicati vjersku
slobodu. Zato Sabor istie kako javna vlast treba "stvoriti povoljne uvjete za gajenje vjerskog
ivota, da graani uistinu mogu vriti svoja vjerska prava i ispunjavati vjerske dunosti" (DH
1

Vidi: G. Filibeck, n. d., str. 33, 34, 35, 38, 45, 57, 65, 68, 75, 89, 106, 125, 145, 176, 180, 184, 185, 194, 198,
253, 257, 264, 265, 274, 293, 310, 365, 378, 384, 464.

25

6/2).1 Sabor jednako naglaava da vjersku slobodu treba priznati svim ljudima i zajednicama,
i u pravnom poretku to sankcionirati i utvrditi (usp. DH 13/3). Javna vlast treba onemoguiti
svako nasilje u pogledu vjere.2
c) Vjerska diskriminacija i netrpeljivost
Katolika crkva se posebno suprotstavlja vjerskoj diskriminaciji i netrpeljivosti.
Drugi vatikanski sabor izraava aljenje zbog diskriminacije izmeu vjernika i
nevjernika, koju vlasti nekih drava uvode, ne priznajui temeljnih prava ljudske osobe (vidi:
GS 21/6), te istie kako "ima drava u kojima, premda se u njihovim ustavima priznaje
sloboda vjerskog kulta, ipak same javne vlasti pokuavaju graane odvratiti od ispovijedanja
vjere i uiniti vjerskim zajednicama ivot posve tekim i nesigurnim" (DH 15/2).
Na povrede i ogranienja vjerske slobode poalio se i papa Pavao VI. u svojoj pisanoj
poruci od 4. listopada 1970. generalnom tajniku ONU, gosp. U Thantu, za 25-godinjicu
OUN, upozoravajui: "To sveto pravo nekanjeno je zaprijeeno milijunima ljudi, nevinim
rtvama nepodnoljive vjerske diskriminacije", te zatraio da se "na podruju tako bitnom za
ljudski ivot promie dranje sukladno neukidivom glasu savjesti, i da se otklone ponaanja
koja su nespojiva s dostojanstvom ljudskoga roda".3 Isto je uinio i u govora diplomatskom
zboru, akreditiranom pri Svetoj Stolici, 14. sijenja 1978.4
Ivan Pavao II. je dosta panje posvetio pitanju vjerske tolerancije. O tome je opirno
pisao u poruci za Svjetski dan mira 1. sijenja 1991. On priznaje da je tijekom povijesti
bilo vjerske nesnoljivosti i s katolike strane prema dragim religijama. Istie kako su se
prilike i odnosi meu religijama izmijenili, ali da treba jo dosta uiniti da bi se nadvladala
vjerska nesnoljivost, koje jo uvijek ima u svijetu. Napomenuo je kako se i danas pokuava,
primjenom bilo prinudnih sredstava bilo uskraivanjem graanskih ili politikih prava,
nametnuti drugima neka vjerska osvjedoenja, ili ih prisiliti na 'preobraenje'.5 Vie puta i na
razne naine on je upozoravao na povrede i sprjeavanja ili ograniavanja vjerskih sloboda i
takve je postupke snano osuivao. U poruci koju je uputio za Svjetski dan mira - 1. sijenja
1988., kae: "U razliitim dravama zakonske norme i administrativna praksa ograniavaju i
uistinu ponitavaju pravo koje ustavi drava formalno priznaju vjernicima i vjerskim
zajednicama".6 Upozorio je na povrede vjerske slobode i osudio ih takoer u svojoj poruci za
Svjetski dan mira - 1. sijenja 1999.,7 a i u govora to ga je odrao 11. sijenja 1999.
diplomatskom zboru akreditiranom pri Svetoj Stolici.8 Ivan Pavao II. je govorio o vjerskoj
slobodi i zauzimao se za njezino potivanje i za vjersku snoljivost, a suprotstavljao se
vjerskoj diskriminaciji i krenju vjerskih sloboda u pojedinim zemljama ili podrujima

Vidi: T. Bertone, n. d., str. 626-627.

Isto, str, 627.
3
Pavao VI., poruka: Au moment, u: AAS, 62/1970., str. 686.
4
Vidi: Pavao VI., govor 14. sijenja 1978., u: G. Filibeck, Les Droits del'homme...., str. 336-337.
5
Vidi: Ivan Pavao II., poruka od 8. prosinca 1990., u: G. Fllibeck, Les Droits de l'homme..., str. 352.
6
Ivan Pavao II., poruka: Nel primo giorno, u: AAS, 80/1988., str. 281. - Komentirajui Papine rijei, J. T.
Martin de Agar, n. d., str. 203, kae: "Postoje politike partije razliitih tendencija, i drava ih podupire;
postoje sindikati razliitih usmjerenja, koje drava pomae; tiskaju se novine i periodika najrazliitije
orijentacije, koje dobivaju od drave materijalna sredstva, da bi opstati. Meutim, s obzirom na vjerske
konfesije drava se poziva na neutralnost, na laicitet, na odvojenost, da bi im se uskratila bilo kakva vrsta
potpore".
7
Vidi: Ivan Pavao II., poruka: Nella prima Enciclica, br. 5, u: AAS, 91/1999., str. 381; Vrhbosna, god.
X(CXIII), oujak 1999., str. 12.
8
Vidi: LOsservatore Romano, 11-12. sijenja 1999., str. 8.
2

26

svijeta, takoer u susretima koje je imao s diplomatskim predstavnicima tih zemalja.1 Isto su
inili i diplomatski predstavnici Svete Stolice.2
O diskriminaciji i marginalizaciji vjernika i vjerskih zajednica, o povredama i
ogranienjima vjerske slobode, govorio je predstavnik Svete Stolice, mons. Paul F. Tabet. Na
ve spomenutom 49. zasjedanju Komisije ONU za ljudska prava., 16. veljae 1993., on je
pozvao da ta Komisija izrazi svoju zabrinutost zbog zloupotreba javne vlasti i postupaka
vjerske netrpeljivosti, i da poduzme mjere da se to otkloni.3 Na razliite oblike krenja
ljudskih prava, osobito vjerske slobode, upozorio je i nadb. Jean-Louis Tauran, tajnik Svete
Stolice za odnose s dravama, istupajui 18. studenoga 1993. u posebnom Komitetu
generalne skuptine OUN.4 Sudjelujui u radu generalne skuptine, stalni promatra Svete
Stolice pri OUN, mons. Renato Martini, u svom interventu, 14. studenoga 1997., takoer se
osvrnuo na teke povrede prava vjerske slobode u svijetu, preko kojih generalna skuptina ne
bi smjela utke prei.5
U naprijed spomenutom govoru to ga je odrao odvjetnicima, Ivan Pavao II. je istaknuo:
"Proglasi namjere, pa i najsveaniji, bili bi izloeni opasnosti da ostanu velikim dijelom
mrtvo slovo, ako pravo ne bi uistinu osiguravalo svim ljudima, jer su osobe, to jest obdareni
razumom i slobodnom voljom, i po tome osobnom odgovornou1, da mogu 'traiti istinu i
uz nju prionuti', te 'ureivati itav svoj ivot prema zahtjevima te slobode' (DH 2)".6
Ve smo vidjeli da biti slobodan u stvarima vjere znai moi prihvaati i oitovati vjeru
u Boga bez prisiljavanja i bez sprjeavanja, a isto tako i ne biti ni prisiljavan na prihvaanje i
prakticiranje vjere. Nadalje, sloboda vjere znai i mogunost izbora i opredjeljivanja za bilo
koju vjeru i vjersku zajednicu koju netko smatra pravom. U tom se pogledu javna vlast mora
ponaati na isti nain prema svim religijama i vjerskim zajednicama, bez ikakve
diskriminacije meu njima, a isto tako i usklaivati izvravanje prava jednih s izvravanjem
prava drugih i uspostavljati sklad ako je, i kada je, negdje poremeen. 7 U svezi s tim Sabor
kae: "Ako se, uzevi u obzir posebne okolnosti naroda, jednoj vjerskoj zajednici dade
posebno graansko priznanje u pravnom poretku drave, nuno je da se ujedno svim
graanima i vjerskim zajednicama prizna pravo na slobodu u vjerskoj stvari i da se ono
potuje" (DH 6/3). Dalje se takoer nastavlja: "Civilna se vlast mora brinuti da se pravna
jednakost graana, koja i sama pripada opem dobru drutva, nikada ne povrijedi bilo
otvoreno ili prikriveno zbog vjerskog razloga, i da se meu njima ne pravi nikakva
diskriminacija" (DH 6/4). Papa Ivan Pavao II. pak kae: "Dok je u prolosti ljudske skupine
1

Vidi: pisani tekst to ga je 16. studenoga 1995. predao novom pakistanskom veleposlaniku pri Svetoj Stolici,
gosp. Zia Ispahaniju, u: L 'attivit della Santa Sede nel 1995, str. 572-573; govor prigodom primanja
akreditiva egipatskog veleposlanika pri Svetoj Stolici, gosp. Mohamed Said El Sadra, 4. listopada 1996., u:
L'attivit della Santa Sede nel 1996, str. 424; govor veleposlaniku Indonezije, gosp. Irawan Abidinu, 23.
prosinca 1996., u: L'attivit della Santa Sede nel 1996, str. 628-629; govor izraelskom veleposlaniku, gosp.
Aharon Lopezu, 10. travnja 1997., u: L'attivit della Santa Sede nel 1997, str. 231; govor iranskom
veleposlaniku, gosp. Mohammad Hadi Abd Khoda'i, 3. svibnja 1997., u: L'attivit della Santa Sede nel 1997,
str. 300; pismo predsjedniku Ruske Federacije, gosp. Borisu Yeltzinu, 24. srpnja 1997., u: L'attivit della
Santa Sede nel 1997, str. 464; govor bolivijskom veleposlaniku, gosp. Jorge Silas Salinasu, u: L'attivit della
Santa Sede nel 1997, str. 737.
2
Susret i razgovor dravnog tajnika Svete Stolice, kard. Angela Sodana, s voom palestinskog pokreta, gosp.
Yaserom Arafatom, 5. rujna 1996., u: L'attivit della Santa Sede nel 1996, str. 362; intervencija veleposlanika
Svete Stolice pri Ruskoj Federaciji, mons. Johna Bukovskog, u: L'attivit della Santa Sede nel 1997, str. 461.
3
Vidi: L'Osservatore Romano, 26. veljae 1993, str. 2; L'attivit della Santa Sede nel 1994, str, 135.
4
Vidi: L'attivit della Santa Sede nel 1993, str. 976.
5
Vidi: L'attivit della Santa Sede nel 1997, str. 660-661.
6
Ivan Pavao II., govor odvjetnicima 23. oujka 1991., u: L'Osservatore Romano, 24. oujka 1991., str. 4; G.
Filibeck, Les Droits de l'homme .... str. 355.
7
Vidi: T. Bertone, n. d., str. 627; C. Corral, n. d., str. 644.

27

obiljeavalo njihovo vjersko jedinstvo i pokazivala se vea ili manja snoljivost prema
vjerskim manjinama, danas je poznata velika vjerska raznolikost meu stanovnitvom istoga
teritorija, dapae u istoj obitelji. Graanski mir trai da se svakome prizna ista sloboda kao i
svima drugima. Narodi trae stvarnu jednakost postupanja za sve vjernike, odsustvo
diskriminacije u stvari odgoja i dostupnost zaposlenja, dokinue 'osobnog statusa"'. 1 U ve
spomenutoj propovijedi u Kartumu naglasio je da drava ima dunost braniti vjersku slobodu
od napada i upletanja izvana, i gdje postoji diskriminacija meu graanima na temelju
njihova vjerskog osvjedoenja, da se tu vri temeljna nepravda protiv ovjeka i protiv Boga,
te da je time zaprijeen put koji vodi mira.2
d) Granice i ograniavanja vjerskih sloboda
Vjerska sloboda nije apsolutna i neograniena. ovjek je ve sam po sebi ogranieno
bie, pa je openito ograniena i njegova sloboda, a dosljedno tome je ograniena i vjerska
sloboda. Nuno je ograniena najprije temeljnim pravima drugih ljudi, koji vjeruju drugaije
ili uope ne vjeruju, bili oni pojedinci ili okupljeni u organizacije i udrueni u vjerske ili u
nevjerske zajednice.3
Svatko se svojim pravima i slobodama mora sluiti odgovorno. Ima onih koji, pod
izlikom prava na slobodu, zabacuju svaku podlonost i uskrauju dunu poslunost vlastima
koje se brinu za javni red i za ope dobro u drutvu. Zato je potrebno da ljudi budu ispravno
odgojeni za sluenje svojom slobodom. To vrijedi i za vjersku slobodu, na to upozorava i
sam Sabor kada odreuje: "Ovaj Vatikanski sabor potie sve, a osobito one koji se brinu za
odgoj drugih, da nastoje odgojiti ljude koji e, podlaui se moralnom redu, sluati zakonitu
vlast i kojima e na srcu biti istinska sloboda, ljude naime koji e vlastitim sudom prosuivati
stvari u svjetlu istine, svoje djelovanje obavljati s osjeajem odgovornosti i nastojati da
slijede to god je istinito i pravo, rado suraujui s drugima" (DH 8/2).4 A Ivan Pavao II. je to
izrazio ovako: "Naravno, takva se sloboda ne moe vriti nego na odgovoran nain, tj.
sukladno etikim principima i u potivanju jednakosti i pravednosti, a koji mogu bit osnaeni
pomou dijaloga /..../ s institucijama koje, po svojoj naravi, slue vjerskom ivotu". 5 U
govoru to ga je 10. sijenja 1993. odrao muslimanskim predstavnicima prigodom
Molitvenog susreta za mir u Europi i na Balkanu, Ivan Pavao II. je naglasio da je strana
zloupotreba ako se vjera koristi kao izlika za nepravdu i nasilje, te da takvu zloupotrebu
moraju osuditi svi koji uistinu vjeruju u Boga. A to isto je ponovio za vrijeme apostolskog
putovanja i pastirskog pohoda u Sudan, u propovijedi odranoj 10. veljae 1993. u Kartumu.6
Koritenjem vjerske slobode ne smije se naruavati javni red niti ugroavati ope dobro.
Vjera se ne smije iskoritavati za postizanje nekih izvanreiigijskih ciljeva, osobito politikih
ili ekonomskih, i za stjecanje bilo kakvog povlatenog poloaja u drutvenoj zajednici.
Ljudima nije doputeno da, sluei se vjerskom slobodom, naruavaju i ugroavaju slobodu,
bilo vjersku bilo neku drugu, ostalih ljudi. Sabor se i na to osvre pa kae: "U irenju vjere i
uvoenju vjerskih ponaanja treba se uvijek uzdravati od svakog naina djelovanja za koje
1

Ivan Pavao II., govor odvjetnicima 23. oujka 1991., u: L'Osservatore Ramano, 24. oujka 1991., str. 4; G.
Filibeck, Les Droits de l'homme..., str. 356.
2
Vidi: L'Osservatore Romano, 12. veljae 1993., str. 5; L'attitvit della Santa Sede nel 1993, str. 132.
3
Vidi: C. Corral, n. d., str. 642.
4
Vidi: M. Zovki, n. d., str. 25.
5
Ivan Pavao II, poruka: L'glise catholique, o slobodi savjesti i vjere, 1. rujna 1980., br. 5, u: AAS, 72/1980.,
str. 1258; EV, 7, str. 546, br. 568.
6
Vidi: L'Osservatore Romano, 11-12. sijenja 1993., str. 9; V. Blaevi, Ivan Pavao II. istinski prijatelj Bosne,
Sarajevo 1997, str. 73; L'Osservatore Romano, 12. veljae 1993., str. 5; L'attivit della Santa Sede nel 1993,
str. 130.

28

bi se moglo initi da odie pritiskom ili neasnim ili manje potenim nagovaranjem, osobito
kad se radi o neukijima i onima koji se nalaze u neimatini" (DH 4/4).
e) Spreavanje zloupotreba vjerske slobode
Crkva ne smatra da je pravo na vjersku slobodu neogranieno, ali ni da ga se moe
ograniavati samovoljno i proizvoljno. Evo to o tome kae Katekizam Katolike crkve:
"Pravo na vjersku slobodu ne moe biti samo po sebi ni neogranieno a ni jednostavno
ogranieno 'javnim poretkom' zamiljenim po pozitivistikom ili naturalistikom mjerilu.
Dune granice, koje su povezane s tim pravom, treba da, u skladu sa zahtjevima opeg dobra,
za odreene drutvene prilike odredi politiki razbor, i odobri graanska vlast 'po pravnim
normama u skladu s objektivnim moralnim poretkom' (usp. DH 7)."1 A Sabor kae da se
"vrenje toga prava ne moe prijeiti dokle god se potuje pravedni javni poredak" (DH 2/2);
a na drugom mjestu istie da se "ini nepravda ljudskoj osobi i samom poretku kojeg je Bog
odredio ako se ovjeku uskrauje slobodno vrenje religije u drutvu dok se uva pravedni
javni poredak" (DH 3/4). Papa Ivan Pavao II. u svojoj enciklici: Redemptor hominis pie:
"Ograniavanje vjerske slobode bilo ljudi bilo zajednica /..../ pogaa prije svega samo
dostojanstvo ovjeka, nezavisno od toga koju religiju ispovijeda i kako poima svijet.
Ograniavanje vjerske slobode i njezino krenje protive se dostojanstvu ovjeka i njegovim
objektivnim pravima."2 Moglo bi se, stoga, ustvrditi da je jedina granica koja je postavljena
pred temeljnim pravom vjerske slobode: potivanje prava drugih ljudi i opega dobra ire
drutvene zajednice.3
Vjera je drutveni fenomen, te se stoga i pravo na vjersku slobodu ostvaruje u ljudskom
drutvu. Zato je to pravo podvrgnuto odreenim pravilima drutvenog ivota. Stav je Crkve i
Sabora da "kod upotrebe svake slobode treba paziti na moralno naelo osobne i drutvene
odgovornosti: u vrenju svojih prava pojedini ljudi i drutvene skupine vezani su moralnim
zakonom da se obaziru i na prava drugih i na svoje dunosti prema drugima i na ope dobro
svih" (DH 7/2).
Na graansku vlast spada da zatiti pojedince i drutvo od zloupotreba koje se mogu
poiniti pod izlikom vjerske slobode. Stav Sabora je da se "mora ovjeku priznati slobodu to
je vise mogue, i smije se ograniiti samo kada i koliko je nuno" (DH 7/3). Drava i javna
vlast postiu najvii stupanj savrenstva kada u dravi postoji maksimum slobode za
pojedince, maksimum reda u drutvenim odnosima i ivotu ljudi, i maksimalna uinkovitost
djelovanja upravnih dravnih organa koji brane, olakavaju i promiu najbolje uvjete za
ostvarenje ljudskih prava i za samoostvarenje ovjeka.4 A osnovna ideja koja proima pravnu
znanost u pravno ureenim drutvenim zajednicama glasi: Sloboda je to vie sloboda to je
manje ograniena. Ipak, ono to pravni poredak nekog drutva treba zatititi, nije toliko ideja
slobode, pa i vjerske, nego slobodan ovjek, duhovna autonomija ovjeka na religioznom
podruju i u vjerskim stvarima.5
Postoje ljudske slobode, meu kojima osobito vjerska, koje zbog svoga sadraja
zavreuju vie od ostalih pozornost i zatitu, i zasluuju da se njihovu ostvarivanju ne
postavljaju, vie nego je uistinu nuno, zapreke. Javna graanska vlast je pozvana da titi
svaije dobro i, stoga, kad zatreba, da se suprotstavi zloupotrebi vjerske slobode. Kako kae
1

KKC str. 529, br. 2109.

Ivan Pavao II., enc: Redemptor hominis, 4. oujka 1979., br. 17, u: AAS, 71/1979., str. 299-300; EV, 6, str.
844, br. 1238.
3
Vidi: A. Laun, n. d. - hrvatski prijevod: B. Brezinak Bagola, n. d. , str. 69.
4
T. Bertone, n. d., str. 629.
5
Vidi: G. Lo Castro, n. d., str. 58.
2

29

Sabor: "Graansko drutvo ima pravo da se zatiti protiv zloupotreba koje bi se mogle
pojaviti pod izlikom vjerske slobode; spada osobito na graansku vlast da prui takvu
zatitu" (DH 7/3). Obranu protiv zloupotrebe vjerske slobode, nastavlja dalje Sabor, "trai
djelotvorna zatita prava za sve graane i za njihovo miroljubivo slaganje, i dovoljna briga
oko toga potenog javnog mira koji se sastoji u sreenom zajednikom ivotu i istinskoj
pravdi, i duna zatita javnog udorea. Sve to sainjava temeljni dio opeg dobra i ulazi u
sklop javnog reda" (DH 7/3). Dakle, uklanjanje zloupotrebe vjerske slobode potrebno je zbog
zahtjeva javnog reda i mira.1
Sabor takoer upozorava da graanska vlast, u suzbijanju vjerskih zloupotreba, "ne smije
postupati samovoljno ili nepravedno, u prilog jednoj strani, nego po pravnim normama
sukladnim objektivnom moralnom redu" (DH 7/3).2 Kad je rije o spreavanju zloupotrebe
vjerske slobode, jasno je da najprije pojedinci, zatim skupine i vjerske zajednice moraju
paziti da ne zloupotrebljavaju vjersku slobodu, a zatim javna vlast mora nadzirati i
sprjeavati takvu zloupotrebu. Meutim, s druge strane, javna vlast ne smije prekoraivati
svoju nadlenost i neovlatene ograniavati vjersku slobodu.
Ovim je, smatram, dovoljno iscrpno i dovoljno jasno prikazan nauk Katolike crkve o
vjerskoj slobodi, gledano openito.

II. VJERSKA SLOBODA UNUTAR KATOLIKE CRKVE

I ZA KATOLIKU CRKVU, TE ODNOS KATOLIKE CRKVE
PREMA DRUGIM RELIGIJAMA
Stajalite Katolike crkve openito o vjerskoj slobodi odnosi se svakako i na slobodu za
Katoliku crkvu. Ali se crkveno uiteljstvo i njezina vlast bavila i pitanjem vjerske slobode
Katolike crkve zasebno. Osobito je to bio sluaj u prolosti, kad se naglaavalo da je prava
vjera jedino ona koju je Isus Krist objavio, i koju nauava njegova Crkva, te da "izvan Crkve
nema spasenja" (Extra Ecclesiam nulla salus).
Stajalite je Crkve i danas da je prava vjera jedino ona koju ona ispovijeda, i to je u
uenju Drugog vatikanskog sabora izraeno ovim rijeima: "Sveti Sabor izjavljuje ponajprije
da je sam Bog objavio ljudskom rodu put po kojem se, Njemu sluei, ljudi mogu u Kristu
spasiti i posvetiti. Vjerujemo da ta jedino prava religija postoji u katolikoj i apostolskoj
Crkvi, kojoj je Gospodin Isus povjerio zadau da je rairi meu sve ljude, kazavi
apostolima: 'Idite dakle i pouavajte sve narode krstei ih u ime Oca i Sina i Duha Svetoga,
uei ih da dre sve to sam vam zapovjedio' (Mt 28,19-20)" (DH 1/2).
Kad se govori ili zastupa miljenje o pravu na vjersku slobodu, valja istaknuti da se ona
ne promatra unutar Crkve - "ad intra", nego prema vani - "ad extra". Crkva kao boanska
zajednica, ustanovljena od Isusa Krista, i vlast u njoj, koja je duhovna, "ima po boanskoj
zapovijedi", kako kae Sabor, "dunost da 'ide po svem svijetu i da propovijeda Evanelje
svakom stvorenju' i da zahtijeva u ljudskom drutvu i pred svakom javnom vlau pravo na
slobodu. Isto tako", nastavlja Sabor, "Crkva zahtijeva slobodu takoer ukoliko je ona i
zajednica ili drutvo ljudi koji imaju pravo ivjeti u graanskom drutvu prema propisima
kranske vjere" (DH 13/2).
Prema tome, za Crkvu postoji dvostruki naslov ili izvor iz kojega se izvodi njezino pravo
na vjersku slobodu. Prvi je "nadnaravni" ili boanski, a drugi "naravni", ljudski. Ovaj drugi

1
2

Vidi: C. Corral, n. d., str. 642.

Vidi: P. Pavan, n. d., str. 727-730.

30

se na planu pravnih odnosa ne razlikuje od zahtjeva za vjerskom slobodom savkog ovjeka i

bilo koje vjerske zajednice.1
1. Moralna obveza pristupiti i ostati u Crkvi i pravo Crkve
da sprjeava zastranjivanja na vjerskom i moralnom podruju
Crkva prihvaa naelo vjerske slobode u smislu da odbacuje svako prisiljavanje da bi
netko prigrlio katoliku vjeru. U dekretu Drugog vatikanskog sabora o misijskoj djelatnosti
Crkve: Ad gentes, kae se: "Crkva strogo zabranjuje da se nekoga sili ili da ga se neumjesnim
spletkama navodi ili privlai da prigrli vjeru, a isto tako snano brani pravo da se nikoga ne
odvraa od vjere nepravednim zlostavljanjem" (AG 13/3). Papa Ivan Pavao II. u enciklici:
Redemptoris missio, istie: "Crkva iznosi, ne namee nita; ona potuje osobe i kulture,
zaustavlja se pred oltarom savjesti" (39). Sukladno tome i Zakonik kanonskog prava
odreuje: "Nikada nije nikome doputeno da ljude silom navodi da prihvate katoliku vjera
protiv njihove savjesti" (k. 748, 2).
Ali Crkva takoer naglaava i zauzima se da svatko moe nesmetano traiti istinu
katolike vjere, da je moe prigrliti ili uz nju pristati, te da moe stupiti u Katoliku crkvu i
biti njezinim lanom. O tome odredba Zakonika kanonskog prava glasi: "Svi su ljudi duni
traiti istinu o Bogu i njegovoj Crkvi, a poto je spoznaju, snagom boanskoga zakona
obvezni su i imaju pravo prigrliti je i uvati" (k. 748, 1). Meutim, kad se upozna istina
katolike vjere, za koju Crkva dri da je od Boga objavljena i jedina prava, i kad se pristupi
katolikoj vjeri i Crkvi, nema vie moralne slobode da se ta vjera opet odbaci, ili da se iz nje
odabire samo ono to se komu u danom trenutku dopada, a drugo da se ne prihvati. Nego
postoji moralna obveza i dunost ljudi i zajednice da prihvate u cijelosti katoliku nauku i
ostanu vjerni pravoj vjeri i Kristovoj Crkvi.2 Onaj tko prihvati katoliku vjera i sakramentom
krtenja stupi u Katoliku crkvu, on se uz Crkvu, kao zajednicu vjernika i Bojega naroda,
vee i juridiki. I dok ostaje lanom te zajednice, i podloan njezinu vodstvu i pravnom
ureenju, nije mu slobodno ponaati se prema vlastitim prohtjevima.
Da bi ostala vjema samoj sebi, Crkva ima pravo i treba se i smije braniti protiv
iskrivljivanja vjere i udorea. To je i njezina moralna obveza koja se temelji na vjernosti
Kristu. Ako neki lan Crkve ne dijeli istu i cjelovitu njezinu vjera, on bi sam trebao slijediti
svoju savjest i napustiti zajednicu koja vie nije "njegova". Ali ako on to ne uini, ne moe se
zanijekati i oduzeti pravo Crkvi da dotinog lana na to primora, ili da ga iz zajednice
vjernika iskljui.3 O dunosti prihvaanja nauka to ga Crkva iznosi, Sabor kae: "Krani u
oblikovanju svoje savjesti treba da brino paze na svetu i sigurnu nauku Crkve" (DH 14/3). A
neto dalje se nastavlja: "Uenik, naime, ima prema Kristu Uitelju teku obvezu da istinu od
Njega primljenu iz dana u dan sve potpunije upoznaje, vjerno navjeuje, odluno brani,
iskljuivi sredstva protivna evaneoskom duhu" (DH 14/4).
2. to za Katoliku crkvu u sebi ukljuuje vjerska sloboda
i ograniavanje te slobode na raznim stranama svijeta
Podruje Crkve je prvenstveno duhovno i na njemu se poglavito odvija crkveni ivot i
djelovanje, ali ne i iskljuivo. Drugi vatikanski sabor je izrijekom, makar uopeno, naznaio
u emu bi se imala sastojati vjerska sloboda za Katoliku crkvu. On kae: "Po Kristovoj je
1

T. Bertone, n. d., str. 630-631.

Vidi: G. Lo Castro, n. d., str. 59; C. Corral, n. d., str. 640.
3
Vidi: A. Laun, n. d. hrvatski prijevod: B. Brezinak Bagola, Aktualni problemi , str. 82-83.
2

31

volji Katolika crkva uiteljica istine, i njezina je zadaa da Istinu, koja je Krist, navjeuje i
autentino ui, a ujedno da i naela moralnog reda, to proistjeu iz same ljudske naravi,
svojim ugledom objavljuje i potvruje" (DH 14/3). A u pastoralnoj konstituciji o Crkvi u
suvremenom svijetu: Gaudium et spes, naglaava: "Ali je pravo da uvijek i svagdje s
istinskom slobodom propovijeda vjeru, nauava svoju socijalnu nauku, da nesmetano vri
svoju slubu meu ljudima te da izrie moralni sud, pa i o stvarima koje se odnose na
politiki poredak, kada to trae temeljna prava ljudske osobe ili spas dua, upotrebljavajui
sva i samo takva sredstva koja su u skladu s Evaneljem i s dobrom sviju, ve prema
razliitosti vremena i situacije" (GS 76/5).
Biskupska sinoda se 1977. bavila pitanjem vjerske pouke u Crkvi i razmatrala potekoe
na koje se kod toga nailazi. U njezinu se zavrnom dokumentu navodi kako postoje zemlje u
kojima je veoma ogranieno ili posve onemogueno uivanje temeljnih ljudskih prava, a
meu njima i vjerske slobode. Navodi se kako u tim zemljama esto postoje deklaracije o
vjerskoj slobodi, ali da je to ista formalnost. Naime, u mnogim dravama Crkva ne moe
slobodno obavljati katehetske i evangelizatorske slube, ne postoji istinsko pravo okupljanja
na vjersku pouku, nema potrebnih mjesta ili prostora za takvu pouku, ne objavljuju se vjerske
knjige niti ima potrebnog didaktikog materijala za vjersku pouku, a nemoe se vriti ni
izobrazba vjerouitelja.1 U apostolskoj pobudnici: Catechesi tradendae, Ivan Pavao II. pie:
"Katehetska djelatnost se mora izvravati u povoljnim okolnostima vremena i mjesta, mora
imati pristup sredstvima masovnog priopavanja i prikladnim radnim pomagalima, bez
diskriminacije prema roditeljima, vjerouiteljima i vjerouenicima".2
Iako je vlast Crkve duhovna u svojoj naravi i objektu, ona se protee i na vremeniti red i
na materijalna dobra, ukoliko su nuna za ostvarivanje njezina cilja. Budui da je ovjek
duhovne i tjelesne naravi, ali jedinstveno bie, crkveno se djelovanje protee i na vanjsko
podruje vremenitog reda i stvarnosti. Ivan XXIII. u enciklici: Pacem in terris pie: "Ne
treba, doista, zaboraviti da Crkvi pripada pravo i dunost ne samo da titi naela etikog i
religioznog reda, nego takoer da autoritativno intervenira kod svoje djece u sferi vremenitog
reda kada se radi o prosudbi glede primjene tih naela u konkretnim sluajevima."3 Ali je kod
takvih intervencija samo jedan naslov, temelj i mjera za nastupanje crkvene vlasti, a to je:
obrana temeljnih ljudskih prava i spas dua.4 Evo i to u tom pogledu odreuje Zakonik
kanonskog prava: "Navjestitelji Boje rijei neka vjernicima prije svega izlau ono to treba
da se vjeruje i ini na slavu Boju i za spasenje ljudi" (k. 768, 1); a zatim: "Neka vjernike
upoznaju i s naukom koji izlae crkveno uitefjstvo o dostojanstvu i slobodi ljudske osobe, o
jedinstvu i vrstoi obitelji i njezinim zadaama, o obvezama koje imaju ljudi povezani u
drutvo, kao i o ureivanju vremenitih stvari prema redu koji je utvrdio Bog" (k. 768, 2).
Ima onih koji bi prihvatili Crkvu, kao uostalom i druge vjerske zajednice, ali svedenu na
privatnost, i samo na duhovno i sakralno podruje. Katolika crkva na to ne moe pristati.
U nacrtu Temeljnog crkvenog zakona (Lex Ecclesiae fundamentalis), koji nije doveden do
konane redakcije i usvajanja, te promulgacije, ali ve i sam nacrt zakona pokazuje to Crkva
dri ili na emu insistira u pogledu sredstava kojima se slui i vlasti koju vri. Jasno se tvrdi i
proklamira: "U promicanju duhovnoga dobra ljudi Crkvi su potrebna i ona se slui
sredstvima koliko to njezino poslanje trai: zato ona ima priroeno pravo da stjee, uva i
upravlja vremenita dobra koja su potrebna da ostvari svoje ciljeve, osobito za vrenje
1

Biskupska sinoda g. 1977., Cum iam ad exitum, o vjerskoj pouci u nae vrijeme, u: EV, 6, str. 300-301, br.
384.
2
Ivan Pavao II., ap. pob.: Catechesi tradendae, 16. listopada 1979., br. 14, u: AAS, 71/1979., str. 1288; EV, 6,
str. 1194, br. 1792.
3
Ivan XXIII., enc: Pacem in terris, V, u: AAS, 55/1963., str. 300-301; EV, 2, str. 98, br.57.
4
Vidi: T. Bertone, n. d., str. 618-619.

32

boanskog kulta, za dolino uzdravanje svojih slubenika i za vrenje djela apostolata i

milosra" (k. 82).1 U govoru 10. veljae 1993., na aerodromu u Kartumu, na dolasku u
Sudan, Ivan Pavao II. je o oekivanjima Katolike crkve kazao: "Sve ono to Crkva trai jest
sloboda da moe nastaviti svoje vjersko i humanitarno poslanje. Ta sloboda je njezmo pravo,
jer je svaija dunost, dunost pojedinaca i drave, da potuju savjest svakog ljudskog bia". 2
3. Katolika crkva i drava te odnos Crkve i javne vlasti
Crkva jasno iznosi i odluno brani pravo svoga postojanja i djelovanja, i u tom sklopu
gleda i ureuje takoer svoj odnos prema drutvenoj zajednici i javnoj vlasti, kakav god u
dravi bio politiki sustav, te trai i sprovodi svoje aktivno ukljuivanje u promicanje opeg
dobra. U pastoralnoj konstituciji o Crkvi u suvremenom svijetu Drugog vatikanskog sabora:
Gaudium et spes, kae se: "Crkva po svojem poslanju i po svojoj naravi nije vezana ni uz
koji poseban oblik ljudske kulture, niti uz bilo koji politiki, ekonomski ili drutveni sustav. I
upravo zato, uslijed te svoje univerzalnosti, ona moe biti veoma uska veza meu razliitim
ljudskim zajednicama i dravama, samo ako se one pouzdaju u nju i ako joj stvarno priznaju
istinsku slobodu da moe izvravati svoje poslanje" (GS 42/4). A zatim se naglaava kako
Crkva nita ne eli are nego da se, na korist svih, moe slobodno razvijati pod bilo kojom
politikom vlau koja potuje osnovna prava osobe, obitelji i priznaje zahtjeve opega dobra
(vidi: GS 42/5). Crkva se osjea pozvanom i eli se ukljuiti u izgradnju pravednoga drutva
i u promicanje opega blagostanja. Zato Sabor u istoj konstituciji kae: "Crkva, premda
potpuno zabacuje ateizam, ipak iskreno izjavljuje da svi ljudi, vjernici i nevjernici, moraju
zajedniki raditi za ispravnu izgradnju ovoga svijeta u kojemu zajedno ive" (GS 21/6).
O sudjelovanju vjernika katolika u izgradnji ljudskog drutva i u bavljenju vremenitim
stvarima Sabor u dogmatskoj konstituciji o Crkvi: Lumen gentium, potie: "Neka vjernici
naue pomno razlikovati prava i dunosti to na njih spadaju ukoliko su lanovi Crkve od
onih to im pripadaju ukoliko su lanovi ljudskog drutva. Neka nastoje da oboje dovedu u
sklad, imajui na pameti da se u svakoj vremenitoj stvari moraju voditi kranskom savjeu,
jer se nikakva ljudska djelatnost ni u naravnim stvarima ne moe oteti Bojoj zapovijedi"
(LG 36/4).
Crkva se, sa svojim lanovima ili vjernicima koji je tvore, nuno povezuje i proima s
drutvenom zajednicom i dravom. Zato stoji u odreenom odnosu s javnom vlau.
Potrebno je, stoga, da izmeu Crkve i drave vlada sklad i da svaka od tih zajednica uiva
odgovarajuu autonomiju na vlastitom podruju. Za uspostavljanje nunoga sklada za Crkvu
je od apsolutne vanosti njezina sloboda postojanja i djelovanja. Sabor o tome istie:
"Sloboda Crkve je osnovno naelo o odnosima izmeu Crkve i javne vlasti i cijeloga
graanskog drutva" (DH 13/1). O tome koliku i kakvu slobodu Crkva trai za sebe, Sabor
nastavlja: "Meu stvarima koje spadaju na dobro Crkve, a jednako i na dobro same zemaljske
drave, i to svagdje i uvijek treba uvati i od svake nepravde braniti, svakako je najvanije
to da bi Crkva uivala toliku slobodu koliku trai briga oko spasa ljudi" (DH 13/1).
Insistirajui na slobodi Crkve, Sabor tvrdi: "Krani, kao i drugi ljudi, imaju graansko pravo
da ne budu sprjeavani da provode svoj ivot prema svojoj savjesti. Postoji, dakle, sklad
izmeu slobode Crkve i one vjerske slobode koju treba svim ljudima i zajednicama priznati
kao pravo i u pravnom poretku zakonima utvrditi" (DH 13/3).

1
2

Il Regno/Documenti, Centro Editoriale Dehoniano, Bologna, 21 (1978), str, 493.

L'Osservatore Romano, 11. veljae 1993., str. 11.

33

Crkva ne eli biti ovisna, a jo manje podlona politikoj vlasti. Evo i nekih podruja i
vidova slobode djelovanja naspram javnoj vlasti, na kojima se u crkvenim dokumentima
posebice insistira.
U saborskom dekretu o pastirskoj slubi biskupa: Christus Dominus, kae se da je
imenovanje i postavljanje biskupa vlastito, posebno i po sebi iskljuivo pravo nadlene
crkvene vlasti. U cilju zatite slobode Crkve i djelotvornijeg unapreivanja dobra vjernika,
Sabor eli da se ubudue graanskim vlastima vie ne ustupaju nikakva prava ili povlastice
pri izboru, imenovanju, predlaganju ili odreivanju osoba za biskupsku slubu (vidi: CD
20/2).
Katolika crkva se zauzima za pravo na katoliku vjersku pouku u kolama, ne samo
katolikim, nego i u nekatolikim i dravnim. U deklaraciji o kranskom odgoju:
Gravissimum educationis, Sabor naglaava: "Crkva treba biti prisutna svojom ljubavlju i
pomoi i meu onima koji se odgajaju u nekatolikim kolama, jer je svjesna veoma ozbiljne
dunosti da mora bdjeti nad moralnim i vjerskim odgojem svoje djece. /..../. Crkva podsjea
roditelje na njihovu teku dunost da sve urade, pa i zahtijevaju, da im se djeca mogu tim
sredstvima okoristiti, kako bi mogla jednako napredovati i u kranskom i u profanom
obrazovanju. Zato Crkva visoko cijeni one vlasti i graanska udruenja koja zbog pluralizma
dananjeg drutva i zbog potrebne vjerske slobode pomau roditeljima da mogu u svim
kolama svojoj djeci osigurati odgoj usklaen s njihovim moralnim i vjerskim naelima" (GE
7/1-2). A papa Ivan Pavao II. u apostolskoj pobudnici o vjerskoj pouci u nae vrijeme:
Catechesi tradendae, pie kako katolike kole imaju teku dunost da pruaju vjersku
izobrazbu, a zatim izraava elju "da se u skladu s potpuno jasnim pravom ljudske osobe i
obitelji i s potovanjem vjerske slobode svih omogui svim katolikim uenicima da
napreduju u svojoj duhovnoj izgradnji uz pomo vjerske pouke koja ovisi o Crkvi, ali koju u
pojedinim zemljama moe dati kola ili u okviru kole".1
Iako vrenje odreenih bogotovnih ina i bavljenje odreenim vjerskim poslovima
spada prvenstveno na klerike, kad je potrebno to mogu i trebaju obavljati i obini vjernici,
ako su osposobljeni, i to im graanska vlast ne bi smjela prijeiti. Sabor u dekretu o
apostolatu laika: Apostolicam actuositatem, istie: "Apostolat pojedinaca naroito je potreban
i hitan u krajevima gdje je sloboda Crkve ozbiljno ugroena. U takvim vrlo tekim uvjetima
laici, u onome to mogu, nadomjetaju sveenike. /..../; pouavaju u kranskoj nauci one
koji ih okruuju, osposobljavaju ih za religiozan ivot i katoliki duh, uvode u tovanje i
esto primanje sakramenata, osobito euharistije" (AA 17/1).
Stanovite je Katolike crkve da se njezin odnos prema javnoj vlasti treba zasnivati na
ovim naelima:
1) sloboda i nezavisnost Crkve u vjerskim stvarima;
2) autonomija i laicitet drave i javne vlasti na profanom podruju;
3) polazna toka, sredite i cilj javne vlasti i drutvenog poretka treba biti ljudska osoba,
koja uiva primat u odnosu na kolektivitet;
4) zdrava suradnja Crkve, duhovne zajednice, i drave, svjetovne i ovozemaljske zajednice,
sukladno naravi i zadai svake od njih, da slui ovjeku.2
Ranije je bilo rijei o tome to vjerska sloboda znai ili u sebi ukljuuje za sve vjernike i
vjerske zajednice.3 U dokumentu pape Ivana Pavla II. u kojemu je to navedeno, govori se
takoer posebno i o sadraju vjerske slobode za Katoliku crkvu, pa se naglaava:
1

Ivan Pavao II., ap. pob.: Catechesi tradendae, 16. listopada 1979., br. 69, u:AAS, 71/1979., str. 1335; EV, 6,
str. 1282, br. 1923; hrvatski prijevod, Zagreb, Glas Koncila, 1994., str. 73.
2
Vidi: C. Corral, n. d., str. 643-644.
3
Vidi: Ivan Pavao II., poruka: L'glise catholique, o slobodi savjesti i vjere, 1. rujna 1980., br. 4, u: AAS,
72/980., str. 1256-1258; EV, 7, str. 540-544, br. 564-567.

34

- pravo na vlastitu unutarnju hijerarhiju;

- pravo biskupa i drugih crkvenih poglavara da slobodno vre svoje dunosti, da podjeljuju
svete redove, da podjeljuju i popunjaju crkvene slube, da komuniciraju i odravaju veze s
vjernicima;
- pravo na vlastite ustanove vjerskog odgoja i teolokog studija, u koje se slobodno mogu
primati kandidati za sveeniki poziv i za redovniko posveenje;
- sloboda navijetanja i priopavanja vjerske pouke rijeju i tiskom, i izvan bogotovnih
mjesta, te promicanja znanja o moralnom crkvenom uenju koje se odnosi na ljudsko
djelovanje i na drutveno organiziranje;
- pravo objavljivanja i irenja knjiga vjerskog sadraja i obrednih knjiga bogotovlja, te
sluenja tim knjigama;
- slobodno irenje informacija i kulture, i izmjena znanja i iskustava na podruju odgoja i
izobrazbe, a sukladno s evangelizatorskim poslanjem Crkve, te pravo na vlastita sredstava
drutvenog priopavanja i koritenje tim sredstvima;
- slobodno vrenje odgojne djelatnosti, te pruanje karitativne i javne pomoi koja
omoguuje da se u praksi provodi vjerska zapovijed ljubavi prema svim ljudima, posebice
onima kojima je ona vie potrebna.1
Ovdje je svakako potrebno prisjetiti se i onoga to o pravima roditelja i obitelji kae
Povelja o pravima obitelji, koju je objavila Sveta Stolica, a o emu je naprijed ve bilo rijei.
A evo to o pravima roditelja izrie i odreuje Zakonik kanonskog prava: "Roditelji, budui
da su djeci dali ivot, imaju veoma teku dunost te pravo da ih odgajaju /..../" (k. 226, 2;
usp. i k. 793, 1). A na drugom mjestu: "Katoliki roditelji imaju i dunost i pravo izabirati
ona sredstva i ustanove pomou kojih se, prema okolnostima mjesta, mogu prikladnije brinuti
za katoliki odgoj djece" (k. 793, 1). Isto tako: "Roditelji imaju veoma vanu dunost i
poglavito pravo da se, prema svojim snagama, brinu za odgoj djece bilo tjelesni, drutveni i
kulturni, bilo udoredni i vjerski" (k. 1136).
4. Odnos Katolike crkve prema drugaijim vjerovanjima i drugim religijama
Treba ovdje neto rei i o gledanju Crkve na drugaija religiozna vjerovanja i na druge
religije i vjerske zajednice, ili kakav odnos s drugim religijama zagovara Katolika crkva.
Papa Ivan XXIII. u svojoj enciklici: Pacem in terris, istie kako treba razlikovati zabludu
i onoga tko je u nju upao, pa i kada se radi o zabludi ili neodgovarajuem poznavanju istine
na moralno-religioznom podruju. On kae "ovjek koji je upao u zabludu nije time ostao
bez ovjetva, niti je izgubio dostojanstvo osobe, i to uvijek treba imati na pameti". 2 A u
deklaraciji o vjerskoj slobodi Drugog vatikanskog sabora: Dignitatis humanae se kae:
"Treba paziti ne samo na obvezu prema Kristu Rijei koja oivljava i koju treba
propovijedati, nego i na prava ljudske osobe i na mjeru milosti koju je Bog po Kristu dao
ovjeku, koji prima poziv da vjeru dragovoljno prihvati i ispovijeda" (DH 14/4).
Crkva ne samo da smatra da sve religije trebaju uivati vjersku slobodu, nego im priznaje
i posjedovanje dijela istine.
Drugi vatikanski sabor u dogmatskoj konstituciji o Crkvi: Lumen gentium, tvrdi: "Oni
koji bez krivnje ne poznaju Kristovo Evanelje i Njegovu Crkvu, a ipak iskreno trae Boga i
pod utjecajem milosti nastoje djelom izvriti Njegovu volju koju su spoznali po glasu
savjesti, mogu postii vjeno spasenje. Boanska Providnost ne uskrauje pomo potrebnu za
spasenje onima koji bez svoje krivnje nisu jo doli do jasne spoznaje Boga i nastoje, ne bez
1
2

Vidi: Isto, u: AAS, 72/1980., str, 1257-1258; EV, 7, str. 542/544, br. 566.
Ivan XXIII, enc.: Pacem in terris, V, u: AAS, 55/1963., str. 299; EV, 2, str. 96, br. 57.

35

boanske milosti, postii pravi ivot. Sve to se kod njih nalazi dobro i istinito Crkva smatra
pripravom za Evanelje i kao dano od Onoga koji rasvjetljuje svakoga ovjeka da napokon
ima ivot" (LG 16). Prema tome, naelo: "Extra Ecclesiam nulla salus!" u uenju Drugog
vatikanskog sabora dobiva drugaiji smisao od onoga koji je to naelo imalo u prolosti. Ono
se odnosi iskljuivo na katolike i ograniava mu se valjanost na one koji su upoznali nunost
Crkve za spasenje (vidi: LG 14 i 26).1
Svoj nauk i svoj odnos prema drugima, bili oni krani ili nekrani, vjernici ili
nevjernici, Sabor je razvio u razliitim dokumentima, govorei posebno o dijalogu meu
religijama i o ekumenizmu s odijeljenim Crkvama i crkvenim zajednicama. Tako o odnosu s
nekatolikim kranskim Crkvama i crkvenim zajednicama govori u dekretu o ekumenizmu:
Unitatis redintegratio; o odnosu s nekranskim religijama u deklaraciji: Nostra aetate; a o
odnosu s onima koji ne vjeruju i ne pripadaju nijednoj vjerskoj zajednici u pastoralnoj
konstituciji o Crkvi u suvremenom svijetu: Gaudium et spes. Papa Pavao VI. u svojoj
enciklici: Ecclesiam Suam, govori o odnosu Kristove Crkve i ovjeanstva openito.2
Vjernici koji ispovijedaju razliite vjere trebaju se uzajamno prihvaati i meu njima treba
vladati sklad. Predstavnik Svete Stolice na 50. zasjedanju Komisije OUN za ljudska prava,
mons Paul F. Tabet, u svom je interventu 14. veljae 1994. istaknuo da prava vjera ne moe
biti netolerantna prema drugim vjerama, jer je to suprotno biti prave vjere, a da vjerska
nesnoljivost nije drugo nego plod izopaenosti vjere koja se koristi na tetu ovjeka i postaje
pokretaem nepravde i nasilja.3 U susretu s poglavarima drugih religija na apostolskom
putovanju u Sudanu papa Ivan Pavao II. je 10. veljae 1993. kazao da: "Religija proima sve
aspekte ivota u drutvu i graani se moraju uzajamno prihvaati s njihovim razlikama
jezika, obiaja, kulture i vjere ako ele sauvati graanski sklad. Vjerski poglavari igraju
vanu ulogu u promicanju toga sklada."4 A u poruci za Svjetski dan mira - 1. sijenja 1999.,
je naglasio: "Pribjegavanje nasilju u ime vlastitog vjerskog osvjedoenja izobliavanje je
samog uenja veine religija. Kako su toliko puta razliiti vjerski predstavnici ponovili, i ja
potvrujem da primjena sile nikada ne smije traiti vjerskih utemeljenja niti ikada moe
promicati rast istinskoga vjerskog osjeaja."5
U govoru to ga je 24. veljae 2000. odrao na aerodromu u Kairu, na dolasku u
apostolski pohod Egiptu, istaknuo je kako je strano proturjeje i velika uvreda Bogu kada se
u ime religije ini zlo, potie nasilje i sukob, i da se zato svi trebaju zalagati za jaanje
meuvjerskog dijaloga, velikog znaka nade za narode svijeta.6 A u susretu istoga dana s
velikim eikom Al-Azhara, Mohamed Sayd Tantawijem, kazao je kako je uvjeren da
budunost svijeta ovisi o razliitim kulturama i o meuvjerskom dijalogu. 7 Govorei o
dunosti svih graana da u duhu solidarnosti aktivno sudjeluju u izgradnji drutva, u
utvrivanju mira meu razliitim zajednicama i u potenom promicanju opeg dobra, te da
1

Meunarodno teoloko povjerenstvo u svom dokumentu: Quaestio de relationibus, 30. rujna 1996., u kojemu
raspravlja o " kranstvu i religijama", govori i o dananjem poimanju teze: "Extra Ecclesiam nulla salus".
Vidi u: EV, 15, str. 634-640., br. 1051-1059. Dokument je preveden i objavljen na hrvatskom jeziku:
Kranstvo i religije, KS, Zagreb 1999., Dokumenti 112, str. 43-46.
2
Vidi: Pavao VI, enc.: Ecclesiam Suam, III, u: AAS, 55/1964., str. 639-659, posebice str. 639 i 649; EV, 2, str.
258, br. 192, i str. 276, br. 200.
3
Vidi: L'attivit della Santa Sede nel 1994, str. 135.
4
Ivan Pavao II., govor 10. veljae 1993., u: L'Osservatore Romano, 12. veljae 1993., str. 4; L'attivit della
Santa Sede nel 1993, str. 130.
5
Ivan Pavao II., poruka: Nella prima Enciclica, br. 5, u: AAS, 91/1999., str. 380; Vrhbosna, X (CXIII), 1/99,
oujka 1999., str. 12.
6
Vidi: L'Osservatore Romano, 25. veljae 2000., str. 5; Isto, 1. oujka 2000., Dodatak - Dokumenti, str. II.
7
Vidi: L'Osservatore Romano, 27. veljae 2000., str. 4; L'Osservatore Romano, 1. oujka 2000., Dodatak Dokumenti, str. II.

36

ostvarivanje toga zajednikog zadatka treba zbliiti sve lanove istoga naroda, Ivan Pavao II.
je za vrijeme svoga apostolskog putovanja u Egipat, u homiliji na euharistijskom slavlju u
palai sporta u Kairu, 25. veljae 2000., naglasi da je zakonito da svi krani i muslimani, u
potivanju razliitih vjerskih miljenja, stave svoje sposobnosti u slubu zajednice na svim
razinama drutvenog ivota.1
U svom uenju o vjerskoj slobodi Crkva je dosljedna. Ne trai za sebe nikakvog
povlatenog poloaja u drutvu. Ono to smatra da njoj pripada, isto priznaje i drugim
religijama. Ona za sebe trai samo da ne bude diskriminirana u odnosu na druge. To jasno
potvruju rijei Sabora: "Krani, kao i drugi ljudi, imaju graansko pravo da ne budu
sprjeavani da provode svoj ivot prema svojoj savjesti. Postoji dakle sklad izmeu slobode
Crkve i one vjerske slobode koju svim ljudima i zajednicama treba priznati kao pravo, i u
pravnom je poretku zakonima utvrditi" (DH 13/4). Ivan Pavao II. je 10. sijenja 1993. u
Asizu, na meuvjerskom molitvenom susretu za mir na Balkanu, u govoru muslimanskim
poglavarima, naglasio da je autentina vjera izvor uzajamnog razumijevanja i sloge, a samo
izopaenost vjerskog osjeaja vodi diskriminaciji i sukobljavanju.2 Iste je rijei ponovio i
mjesec dana kasnije, 10. veljae 1993., u propovijedi na euharistijskom slavlju u Kartumu.3
Koliko Crkva potuje vjersku slobodu pripadnika drugih religija najbolje pokazuje njezin
stav u svezi s mjeovitim enidbama. U dokumentu Biskupske sinode g. 1980. o zadaama
kranske obitelji u dananjem svijetu, u dijelu koji se tie mjeovitih brakova, jedna
propozicija glasi: "Pastiri koji pripremaju osobe za enidbu u mjeovitom braku duni su
uiniti svaki razuman napor da ubudue jedna ili druga stranka ne vri neprimjereno nasilje s
obzirom na vjerski suivot branoga druga, bilo nepravedno traei obraenje bilo stavljajui
zapreke slobodnom vrenju vjere".4 Na to upozorava i Ivan Pavao II. u svojoj apostolskoj
pobudnici: Familiaris consortio, kad kae: "Valja, dalje, voditi rauna o posebnim
potekoama povezanim s odnosima izmeu mua i ene s obzirom na potivanje vjerske
slobode: ta sloboda moe biti povrijeena bilo nepravednim pritiskom da se postigne
promjena vjerskih uvjerenja branoga druga, bilo zaprekama koje se prave u pogledu
slobodnog oitovanja tih uvjerenja i prakticiranja vjere".5
Zakljuak
Uiteljstvo Katolike crkve je, bez dvojbe, najvie od svih religija svijeta posvetilo
pozornosti pitanju vjerske slobode.
U prvom redu, i najautoritativnije je to uinio Drugi vatikanski sabor (1962-1965) u
deklaraciji: Dignitatis humanae, koja je posveena iskljuivo tom pitanju, a usputno i u
drugim dokumentima.
Saborskom uenju je dao svoj veliki doprinos papa Ivan XXIII., a saborsko su uenje
preuzimali i razraivali pape Pavao VI. i osobito Ivan Pavao II. u brojnim svojim aktima:
enciklikama i pobudnicama cijeloj Crkvi, u prigodnim porukama upuivanim katolikim
1

Vidi: L'Osservatore Romano, 26. veljae 2000., str. 5; L'Osservatore Romano, 1. oujka 2000., Dodatak Dokumenti, str. IV.
2
Vidi: L'Osservatore Romano, 11-12. sijenja 1993., str. 9; L'attivit della Santa Sede nel 1993, str. 30; V.
Blaevi, Papa Ivan Pavao II. istinski prijatelj Bosne, str. 73.
3
Vidi: L'Osservatore Romano, 12. veljae 1993., str. 5; L'attivit della Santa Sede nel 1993, str. 132.
4
Biskupska sinoda, g. 1980: Post disceptationem, 10. O mjeovitim brakovima, prop. 19, br. 3: o zatiti
vjerske slobode, u: EV, 7, str. 696, br. 739.
5
Ivan Pavao II., ap. pob.: Familiaris consortio, 22. studenoga 1981., br. 78, u AAS, 74/1982., str. 178; EV, 7,
str. 1578, br. 1776.

37

vjernicima i svijetu, zatim u porukama, pismima i govorima meunarodnim politikim

forumima, u govorima diplomatima, strukovnim skupinama i obinim vjernicima. I nisu
samo iznosili katoliki nauk o vjerskoj slobodi i pokazivali kakvo je praktino dranje
Katolike crkve u toj stvari, nego su, skupa s vatikanskom diplomacijom, upozoravali na
oblike i sluajeve krenja prava na vjersku slobodu i zauzimali se za stvarno i dosljedno
potivanje toga prava, za njegovu zatitu i promicanje od strane javnih vlasti, te za vjersku
snoljivost meu razliitim vjerama.
Osim tako velike pozornosti, Katolika je crkva pokazala i pokazuje, smije se to rei, i
ponajvie irine kako u gledanju na vjersku slobodu, tako i u praktinom ponaanju i odnosu
prema drugim vjerama i vjerskim zajednicama. Na koncu, zato ne spomenuti i ovo,
Katolika crkva je svojim uenjem i zauzimanjem puno pridonijela i u sastavljanju i
usvajanju meunarodnih dokumenata koji proglaavaju i jame pravo na vjersku slobodu kao
jedno od temeljnih ljudskih prava.

38

ZA SLOBODU VJERE BEZ PRIVILEGIJA

(U povodu 20. obljetnice od potpisivanja Protokola
izmeu Svete Stolice i Vlade SFRJ)
Sloboda vjere spada meu osnovne ljudske slobode i meu temeljna i opa ljudska prava.
Sastoji se u tome da u pogledu vjere ili vjerskih nazora, osjeaja, opredjeljenja i ponaanja
nitko ne bude prisiljavan na neto to se protivi njegovoj savjesti, niti pak spreavan i
onemoguavan da se ravna, da radi i ivi prema vjerskom osvjedoenju i vlastitoj savjesti.
Drugim rijeima, to znai da svatko, tko hoe, moe biti religiozan, moe bez prisile i
nesmetano vjerovati u Boga i prema naelima svoje vjere ureivati osobni ivot, i na taj
nain teiti ostvarenju vlastite sree.
Vjerska sloboda i zalaganje Svete Stolice za njezino potivanje
Vjera je svakako najprije unutarnji ovjekov stav, in razuma i volje svakog pojedinog
ovjeka, dragovoljni i slobodni in unutarnjeg usmjerenja i odnosa prema Bogu i prema
duhovnim i nadnaravnim vrednotama i ciljevima. To unutarnje religiozno raspoloenje ne
moe se nikome izvana nametnuti, niti se ono moe zabraniti ili istisnuti. U tom smislu je
vjera osobna i privatna stvar svakog ovjeka.
Vjera i religioznost se ipak ne mogu svesti i ograniiti samo na unutarnje osjeaje, niti
samo na sferu osobnog i privatnog u ljudskom ivotu. Kao tjelesno i drutveno bie, ovjek
ima potrebu da vjeru i na vani izrazi, da Boga vanjskim inima i javno tuje, da svojim
duhovnim i religioznim potrebama na vani i javno udovoljava, da prema vlastitom vjerskom
osvjedoenju i svojoj savjesti na vani djeluje i ivi, da u stvarima vjere s drugima komunicira
i povezuje se u organiziranu zajednicu onih koji isto vjeruju, i tome sl. Odatle slijedi da vjera
ima i javni karakter i ire drutveno obiljeje.
Iz te injenice da se vjera manifestira na vani i javno, da proima itav ovjekov ivot i
djelovanje, bilo kao pojedinca bilo u zajednici s drugima, proizlazi i mogunost utjecaja vjere
na javni ivot odreenog drutva, ali isto tako i mogunost izvanjskog utjecaja na vjeru, pa i
mogunost odreene prisile ili ograniavanja i spreavanja religioznosti i religioznog
ponaanja na vani i u javnosti. Na tom podruju vanjskog, javnog, organiziranog i
komunitarnog ispovijedanja vjere i oitovanja vjerskih nazora, osjeaja, osvjedoenja, te
provoenja praktinog vjerskog ivota moe dolaziti kao to stvarno i dolazi do povreda i
nepotivanja vjerske slobode, do krenja temeljnog ljudskog prava na slobodu vjere i savjesti.
Slobodu vjere i savjesti svakog ovjeka moraju svi potivati, ali su osobito Crkva i
drava pozvani i zadueni da tu slobodu i pravo tite, uvaju i promiu. Drugi vat. Sabor u
Deklaraciji o dostojanstvu ljudske osobe o tome kae: Budui da se ope dobro drutva //
u najveoj mjeri sastoji u zatiti prava i dunosti ljudske osobe, to briga oko prava na vjersku
slobodu spada jednako na graane, na drutvene skupine, na graansku vlast, na Crkvu i na
druge vjerske zajednice, svima na nain koji im je svojstven, ve prema njihovoj dunosti u
pogledu opeg dobra (DH, 6/1).
Katolika crkva je uvijek bila osjetljiva na pitanje vjerske slobode, i nastojala je sebi
kao zasebnoj zajednici i svojim lanovima u svim dravama i u svim dijelovima svijeta
osigurati pravo i slobodu postojanja i djelovanja, a u skladu s vlastitim vjerskim i moralnim
naukom i svojim duhovnim poslanjem i ciljevima, i potujui autonomiju dravne vlasti i
njezine kompetencije u politikom poretku i u vremenitom redu stvari.

39

S tim ciljem je Sveta Stolica kroz dugu povijest Crkve sklapala posebne ugovore i
sporazume (konkordate) s poglavarima i vladama mnogih drava i naroda, i na razne je
strane upuivala svoje izaslanike i zastupnike. Danas Sveta Stolica ima uspostavljene
diplomatske odnose na rangu nuncijatura i ambasada u vie od 85 zemalja i drava svijeta, a
Apostolske delegature uspostavljene u jo preko 20 drugih zemalja, s najrazliitijim
drutvenim i politikim ureenjima.
Uspostavljanje diplomatskih odnosa izmeu Svete Stolice i Vlade SFRJ
Meu drugima, Sveta Stolica ve 20 godina ima uspostavljene diplomatske odnose i s
naom zemljom.
Pregovorima koje su vodili predstavnici Svete Stolice i Vlade SFRJ u Rimu od 26. lipnja
do 7. srpnja 1964., zatim i Beogradu od 15. do 23. sijenja i od 29. svibnja do 8. lipnja 1965.,
te ponovno u Rimu od 18. do 25. travnja 1966., stvoreni su uvjeti za sreivanje odnosa, da bi
25. lipnja 1966. dolo do zakljuenja jednog specifinog sporazuma i potpisivanja
zajednikog akta Protokola.
U tom Protokolu se, izmeu ostaloga, kae: Vlada Socijalistike Federativne Republike
Jugoslavije garantira Katolikoj crkvi u Jugoslaviji slobodno vrenje vjerskih poslova i
vjerskih obreda. Nadleni organi drutveno-politikih zajednica (opina, kotara, pokrajina,
republika, federacije) osiguravaju svim graanima, bez ikakvih razlika, dosljednu primjenu
zakona i drugih propisa kojima se osigurava potivanje slobode savjesti i slobode ispovijesti
vjere, zagarantiranih Ustavom Socijalistike Federativne Republike Jugoslavije.
U vezi sa slobodnim djelovanjem Crkve razgovaralo se posebno o dranju sveenika, i u
Protokolu se istie: Sveta Stolica potvruje principijelan stav da djelatnost katolikih
sveenika u vrenju njihovih sveenikih dunosti, treba da se odvija u vjerskim i crkvenim
okvirima i da shodno tome oni ne mogu zloupotrebljavati svoje vjernike i crkvene funkcije u
svrhe koje bi stvarno imale politiki karakter.
Protokolom je takoer bilo zakljueno da se izvri razmjena poluzvaninih predstavnika,
pa da Sveta Stolica postavi u Jugoslaviji Apostolskog delegata i izaslanika pri Jugoslavenskoj
vladi, a da Vlada SFR Jugoslavije odredi svog izaslanika pri Svetoj Stolici. To je i
provedeno, te je ubrzo za Apostolskog delegata i izaslanika Svete Stolice pri Jugoslavenskoj
vladi postavljen Msgr. Mario Cagna, a za prvog izaslanika Jugoslavenske vlade pri Svetoj
Stolici imenovan Vjekoslav Cvrlje.
Potpisivanje Protokola i razmjena izaslanika izmeu Svete Stolice i Vlade SFRJ bio je
prvi vaan korak, kojim je otvoren put za meusobno sporazumijevanje i razrjeavanje
naslijeenih i postojeih problema putem neposrednih kontakata i razgovora.
Uspostavljeni odnosi meusobnog uvaavanja i potivanja autonomija na vlastitim
podrujima religioznog, odnosno politikog podruja povoljno su se razvijali, i nakon etiri
godine doveli su do uspostave punih diplomatskih odnosa. Sveta Stolica i Vlada SFRJ su se
suglasile u pogledu otvaranja Apostolske pronuncijature u Beogradu i Jugoslavenske
ambasade pri Svetoj Stolici u Rimu. Zajedniko saopenje o tome objavljeno je 14. kolovoza
1970. Za prvog pronuncija u Jugoslaviji imenovan je dotadanji Apostolski delegat i
izaslanik Msgr. Mario Cagna, a za prvog ambasadora SFRJ pri Svetoj Stolici postavljen je
takoer dotadanji izaslanik SFRJ, Vjekoslav Cvrlje.
Tim povodom L'Osservatore Romano je donio komentar, u kome se, izmeu ostaloga,
navodi: Danas, vie od etiri godine poslije potpisivanja sporazuma, uspostava normalnih
diplomatskih odnosa izmeu Svete Stolice i Jugoslavije svjedoi da taj sporazum odgovara
nakanama iz kojih je potekao i oekivanjima to ih je potaknuo. Kako tumaiti taj dogaaj?
Crkva nije traila i ne trai povlastica, ali treba i stoga trai 'ivotni prostor' nuan za

40

vrenje njezine misije. Diplomatskim odnosima izmeu Svete Stolice i vlad svrha je
osigurati, u potivanju meusobnih suverenih prerogativa, slobodu i suradnju za integralno
dobro naroda. Ali jasno je da ta akcija to vie uspijeva, to su za Svetu Stolicu vee
mogunosti koje ona uiva u svome crkvenom i vjerskom polju. Dananji in treba
promatrati u toj perspektivi.
Uzajamni posjeti i susreti visokih crkvenih i dravnih predstavnika
U cilju razvijanja to boljih meusobnih odnosa i suradnje, nakon potpisivanja Protokola
u vie se navrata razmjenjivane poruke o bilateralnim odnosima i meunarodnim pitanjima, a
dolazio je i do slubenih posjeta i razgovora, na koje je vrijedno ovdje podsjetiti.
Dne 10. sijenja 1968. Mika piljak, predsjednik SIV-a, posjeuje Vatikan i papu. U
svom pozdravu papi Pavlu VI. Mika piljak je, izmeu ostalog, kazao: Ovom prigodom, u
ime Vlade SFR Jugoslavije i u svoje lino ime elim izraziti osobito zadovoljstvo radi
uspostavljenih odnosa izmeu Vlade SFR Jugoslavije i Svete Stolice. Napredak koji je dosad
postignut u razvoju ovih odnosa potvruje opravdanost i korisnost ovog koraka, i pokazuje
da se zajednikim nastojanjima i u duhu uzajamnog razumijevanja meusobni odnosi mogu
dalje razvijati na zadovoljstvo obadviju strana. Jugoslavenska vlada je nastojala i nastoji oko
dobrih odnosa izmeu Drave i Katolike crkve u Jugoslaviji, kao i oko dobrih odnosa
izmeu Drave i svih drugih vjerskih zajednica. U ovom duhu elimo nastaviti i u
budunosti, uvjereni da ljudi mogu u isto vrijeme biti dobri vjernici i dobri graani svoje
zemlje.
A papa Pavao VI., odgovarajui na to, istakao je: S Vaom ekscelencijom i Vladom
kojoj predsjedate dijelimo zadovoljstvo radi uspostave ovih odnosa. To Svetoj Stolici daje
nadu u daljnji razvoj koji mi elimo, kako bi se postigli jo pozitivniji rezultati, na
zadovoljstvo obiju zainteresiranih strana. U vezi s tim, Sveta Stolica samo podsjea na cilj za
kojim Crkva ide u svakoj zemlji, cilj koji je bitno vjerskog i duhovnog reda. Propovijedanjem
evaneoskog uenja ona ide za tim da, u okviru svoje organizacije i svoje zakonitosti, uvijek
potuje legitimna prava drave, a to uvijek moe imati korisne posljedice za moralni,
socijalni i graanski ivot stanovnitva. Kreposti koje kransko uenje propovijeda i ulijeva,
u stvari su najsigurniji temelj svakog dobro ureenog socijalnog ivota.
Kao kruna svega to se inilo u pravcu sreivanja odnosa izmeu Svete Stolice i Vlade
SFRJ, bio je posjet samog predsjednika SFRJ, Josipa Broza Tita, papi Pavlu VI. Do toga
posjeta je dolo dne 29. oujak 1971. U svom pozdravnom govoru to ga je izrekao papi
Pavlu VI. predsjednik Tito je tada rekao: Vaa Svetosti, nedavno su izmeu Jugoslavije i
Svete Stolice obnovljeni diplomatski odnosi, to rjeito govori o pozitivnom razboju
meusobnih odnosa u toku posljednjih godina. Naa je iskrena elja da se, na osnovu
uzajamnog potovanja i uvaavanja, ti odnosi i dalje unapreuju.
Papa Pavao VI. je u svom odgovoru predsjedniku Titu istakao: Dok se po svojoj
dunosti brinemo za dobro i za zakonite interese Crkve, mi smo istodobno duboko uvjereni
da je lojalna harmonija izmeu Crkve i drave, osnovana na vrstom temelju iskrenog
potovanja, uzajamne nezavisnosti i obostranih prava, korisna Crkvi, ali u isto vrijeme i ne
manje takoer graanskom drutvu //. Za sebe samu Crkva trai samo zakonitu slobodu da
mogne vriti svoju duhovnu slubu i pruiti svoje lojalne usluge ovjeku, pojedincu i
zajednici, bez ikakvog drugog interesa, tueg njezinoj religioznoj i moralnoj misiji.
Do znaajnih posjeta Vatikanu i Svetoj Stolici dolazilo je i kasnije. Tako je
potpredsjednik SIV-a i ministar vanjskih poslova, Milo Mini, posjetio papu Ivana Pavla II.
dne 17. studenoga 1977., a ministar vanjskih poslova, Josip Vrhovec, dne 13. srpnja 1980.

41

U susretu s Josipom Vrhovcem papa Ivan Pavao II. je naglasio: Katolika crkva ne trai
privilegije, ali je potrebno da joj budu osigurani uvjeti za njen rad i za rad njenih institucija,
to omoguuje da se razvijaju one potencijalne mogunosti koje ima katolika vjera. To e
omoguiti katolicima da na sve bolji nain igraju vlastitu ulogu lojalnih graana koji uvijek
ele da nesebino pridonose dobrobiti svoje zemlje i svoje domovine, a to e svakako biti i
na dobrobit svih njenih sugraana u cijeloj Jugoslaviji.
Papu Ivana Pavla II. posjetio je dne 19. prosinca 1980. i predsjednik Predsjednitva
SFRJ, Cvjetin Mijatovi. I tom prilikom su razmijenjeni pozdravni govori. Cvjetin Mijatovi
je u svom govoru kazao: Drutveno-politiki sistem i ustavno ureenje Jugoslavije kao to
sam ve imao priliku da istaknem podrazumijeva i pune slobode i prava ovjeka i
graanina. Dio toga je i sloboda vjeroispovijesti, slobodno djelovanje vjerskih zajednica i
vjernika u vrenju vjerskih i crkvenih poslova, kako je to zapisano u Jugoslavenskom Ustavu.
U naoj zemlji postoje razne vjeroispovijesti i vjerske zajednice, pa tolerancija i
razumijevanje meu njima predstavlja osnovu zajednikih sloboda, prava i dunosti.
Graani-vjernici uivaju sva ustavna prava kao i svi drugi graani, i uestvuju u odluivanju
u okviru naeg samoupravnog socijalistikog sistema u politikoj, drutvenoj,
ekonomskoj, kulturnoj i drugim oblastima ivota.
Papa Ivan Pavao II. se tom prilikom posebno osvrnuo na posjet Josipa Broza Tita papi
Pavlu VI., istakavi u svom govoru: Taj posjet oznaio je znaajnu etapu u konsolidaciji
plodonosnih odnosa izmeu Svete Stolice i Jugoslavije, koji su normalizirani na
diplomatskom nivou nekoliko godina prije toga, i u isto vrijeme u izgraivanju lojalnih
odnosa izmeu Crkve i drave. Oni su od tada zasnovani na recipronom potovanju
nezavisnosti i prava svakoga, to ne moe a da ne bude od koristi i za svjetovno drutvo i za
Crkvu. Moe se javno potvrditi da je otada prevladano razdoblje koje sigurno nije bilo bez
tekoa u odnosima izmeu Svete Stolice i Katolike crkve u Jugoslaviji s jedne strane i
Jugoslavenske vlade s druge.
Prilikom posjeta Cvjetina Mijatovia, Papi je upuen poziv da posjeti Jugoslaviju. Poziv
je prihvaen, ali do njegove realizacije jo nije dolo. Ako bi se taj papin posjet i ostvario,
sigurno bi to bio novi znak dobrih odnosa, a svakako i poticaj za unapreenje suradnje
izmeu Vlade SFRJ i Katolike crkve u Jugoslaviji.
U uspostavljanju odnosa izmeu Svete Stolice i Vlade SFRJ znaajnu ulogu je odigrao
Msgr. Agostino Casaroli, koji je u ime Svete Stolce i potpisao Protokol. On je, u svojstvu
tajnika za javne poslove Crkve, bio u slubenom posjetu Jugoslaviji od 24. do 27. kolovoza
1970., kojom zgodom je razgovarao s najviim jugoslavenskim dravnim rukovodiocima, a
26. kolovoza se susreo na Brijunima s predsjednikom Titom. U Jugoslaviju dolazi ponovno
kao izaslanik papin na proslavu tisuu stote obljetnice smrti svetog Metoda. Tim povodom
bio je 3. srpnja 1985. primljen kod predsjednika SFRJ, Sinana Hasanija, a sljedeg dana se
susreo s predsjednicom SIV-a, Milkom Planinc. U pozdravnom govoru upuenom Sinanu
Hasaniju, Casaroli je istakao: Vrednote vjerske slobode, sloge, mira i suradnje bile su uvijek
nazone u pregovorima za Protokol, koji me vezao i na osoban nain s Vaom zemljom, gdje
sam ostavio ne mali dio svoga srca. Sveta je Stolica nala sugovornika osjetljiva za ove
zajednike vrednote, to je omoguilo da se doe do pozitivnih rezultata.
Stvarno stanje vjerskih sloboda i odnosi drutvene zajednice
i Katolike crkve u Jugoslaviji
nisu na razini diplomatskih inicijativa i akcija Svete Stolice i Vlade SFRJ
Potpisivanje Protokola i uspostavljanje diplomatskih odnosa izmeu Svete Stolice i
Vlade SFRJ bili su, po sebi, veoma znaajni dogaaji koji su pobudili zanimanje i ire
svjetske javnosti, i zasigurno su mnogo pridonijeli i pridonose ostvarivanju vjerskih prava i
42

sloboda za predstavnike Katolike crkve u Jugoslaviji, a isto tako bili su veoma korisni i za
promicanje opeg dobra: graanske lojalnosti, reda i mira u naoj drutvenoj zajednici, kao i
za afirmaciju naeg politikog ureenja na meunarodnom planu.
Osobito bi se moglo rei da se kroz proteklih 20 godina kontakti i odnosi na razini Svete
Stolice, odnosno vrhovne uprave Katolike crkve, s jedne, i najviih dravno-politikih
organa SFRJ, s druge strane, bili u duhu uzajamnog uvaavanja, potivanja i povjerenja, te
konstruktivne suradnje i na irem planu meunarodnih zbivanja i pothvata.
Smije se ipak ustvrditi da te odnose na najvioj razini nisu uvijek i svugdje pratili
jednako i odnosi na niim razinama mjesne crkvene hijerarhije i niih organa drutvenopolitikih zajednica i tijela. Meu njima je bilo vie slavljenikog nego radnog susretanja,
dogovaranja i suradnje, vie deklarativnog nego stvarnog uvaavanja i priznavanja potreba i
interesa, legitimnih prava i kompetencija na podrujima vlastitim Crkvi i politikoj zajednici.
Kolikogod je postignut vidan napredak u sreivanju odnosa Crkve i drave, ima jo dosta
onih kojima nedostaje sluha i osjetljivosti za religiozne potrebe jedne, ili za drutvene
probleme i potekoe druge strane, ili koji ne uviaju realne nunosti meusobnog
povezivanja, uzajamnog priznavanja i uvaavanja, te konstruktivnog i dobronamjernog
dijaloga i suradnje, a uz dosljedno potivanje opepriznatog naela da su politika zajednica i
Crkva, svaka na svom podruju, neovisne jedna od druge i autonomne, ali da i jedna i druga
mogu i trebaju zajedniki pridonositi opem dobru (usp. Drgugi vatikanski sabor, Pastoralna
konst. o Crkvi u suvremenom svijetu: GS, 76/3).
Odreene predrasude i nepovjerenja jo su prisutna kod jednih u pogledu politikog
sistema i drutvenog ureenja nae zemlje, a kod drugih u pogledu vjere i vjernika kao neke
pritajene trajne opasnosti za samoupravni socijalizam ili za politiku stabilnost, drutveni
progres i prosperitet Jugoslavije.
Mada je potpisivanje Protokola i uspostavljanje diplomatskih odnosa izmeu Svete
Stolice i Vlade SFRJ znatno pridonijelo zatiti vjerskih sloboda i prava na slobodno
ispovijedanje vjere, ima jo sluajeva povreda tih prava i sloboda; ima jo pojava
diskriminacije izmeu vjernika i onih koji to nisu; ima i pokuaja da se iz vanjskog i javnog
ivota potisne sve ono to ima vjersko ili crkveno obiljeje, a da se vjera i vjernici dre
zatvorenih crkvenih prostora. Moda se sve to dogaa ponekad i zbog nepoznavanja ili
neshvaanja naravi vjere i opsega vjerskih prava i sloboda; moda i zbog nepoznavanja i
pogrenog shvaanja smisla ustavnog naela i zakonskih odredaba o slobodi vjere i njezinu
slobodnom ispovijedanju.
Rjeavanju i takvih 'sluajeva', koji optereuju, remete i negativno utjeu na cjelokupne
odnose drutvene politike zajednice i Katolike crkve u Jugoslaviji, mnogo bi pridonijeli
neposredni i otvoreni susreti i razgovori u mjestima gdje se oni i dogaaju, i izmeu onih koji
su prvenstveno pozvani i zadueni da ih razmatraju i razrjeavaju.
Obiljeavajui 20. obljetnicu od potpisivanja Protokola, bilo bi potrebno i dobro nita
ne pretjerujui i ne preuujui temeljito ispitati sva pozitivna dostignua kao i negativne
pojave i postupke, te iz toga izvui potrebnu pouku i poticaj za poboljanje odnosa na svim
razinama crkvenog i drutveno-politikog ustrojstva, i na svim podrujima vjerskog i
graanskog ivota, to bi moglo biti od istinske koristi kako za Katoliku crkvu u Jugoslaviji,
tako i za itavu drutvenu zajednicu u kojoj ta Crkva egzistira i djeluje.

43

KAKO SE U SARAJEVSKOM "OSLOBOENJU" TUMAI SLOBODA VJERE

"Osloboenje", dnevni list SSRN Bosne i Hercegovine (izlazi u Sarajevu), od 30.
novembra (studenoga) 1977., donosi na str. 2. lanak Danila Erakovia pod naslovom:
Bogomolje ili politika zborita.
Erakovi svoj lanak zapoinje kritikom i osudom nekih stavova Biskupske konferencije
Jugoslavije, a zatim citira nekoliko odredbi iz Ustava SFRJ s obzirom na vjerska prava i
slobode, da bi podsjetio na ustavne vrijednosti i ustavni poredak one koji su to, kako kae,
'zaboravili'. On dalje upozorava kako se Crkva mijea u poslove koji na nju ne spadaju i kako
ima agresivnih klerikih krugova koji atakiraju na ustavni poredak i ustavne vrijednosti
drutva. Sve ovo pisac spomenutog lanka potkrepljuje nabrajanjem niza 'zastranjivanja', da
bi svoj lanak zakljuio napadom na pronuncija, predstavnika Svete Stolice u Jugoslaviji, za
kojega tvrdi da je u vidovima zastranjivanja najdalje otiao.
Ovo nije mjesto za svestranu i ozbiljnu analizu navedenog lanka, ali na neke njegove
dijelove i tvrdnje druga ili gospodina Erakovia nuno se osvrnuti.
Pogledajmo najprije, ukratko, kakvu nam interpretaciju ustava, a i nekih drugih
zakonskih odredbi o vjerskim pravima i slobodama podari Danilo Erakovi.
Po njemu je agresivno, vanustavno ponaanje crkve, te atakovanje na ustavni
poredak i tenja crkve da se mijea u drutvene i politike poslove drave sljedee
(navodim doslovno njegov tekst):
- prikupljanje pomoi od ekonomske i politike emigracije;
- traenje lokacija i dozvola za gradnju objekata kulture, vaspitanja i obrazovanja za
potrebe vjerskih zajednica;
- otvaranje djejih vrtia i domova staraca;
- vrenje vjerskih obreda u bolnicama;
- organiziranje zabavnog, sportskog i kulturnog ivota vjernika; organiziranje raznih
klubova, izleta, tehnikog i muzikog obrazovanja itd.;
- bavljenje privrednom i turistikom aktivnou, te traenje graevinskih dozvola za
podizanje vjerskih objekata, itd.
Pored ovih, optih karakteristika, pravoslavna Crkva, recimo, pokrenula je pitanje
podizanja hrama svetoga Save u Beogradu. Ona zatim trai povlastice za uenike i studente
kola za svetenike, te poseban tretman za svetenike kada su na vojnoj vjebi. Ona trai da
neometano prua vjersku pouku djeci iako je Ustavom kola odvojena od crkve.
Katolika crkva, pak, odnosno njeni predstavnici u razgovorima polaze od konstatacija
da je u nas sloboda religije toboe vezana nizom ogranienja; da u Jugoslaviji postoji
marksistiki ateizam kao drutvena ideologija. Oni pokreu niz pitanja vezanih za omladinu,
moral, otuenje u suvremenom drutvu itd.
Nadalje, islamska vjerska zajednica postavlja pitanje zdravstvene zatite i putovanja
hodoasnika u arapske zemlje. Ona isto tako postavlja pitanje otvaranja islamske misije
Jugoslavije u inostranstvu (tamo gdje rade i ive vjernici koji su otili iz nae zemlje).
Takoer postavlja pitanje izgradnje i ruenja damija.
Za Erakovia je, dakle, 'zastranjivanje' i 'vanustavno ponaanje' ak i onda kada vjerske
zajednice od nadlenih vlasti trae lokaciju i dozvolu za izgradnju objekata koji e sluiti za
odgoj i obrazovanje sveenika i drugih vjerskih slubenika; ili kad trae graevinsku dozvolu
i lokaciju za podizanje objekata za vjerske poslove i obrede, npr. crkava, hramova, damija;
'zastranjivanje' je i 'vanustavno ponaanje' traiti da se moe slobodno i bez smetnji izvana
drati vjeronauk djeci, ili traiti da vjerski slubenici u bolnicama mogu za potrebe
bolesnika, koji to ele, obavljati vjerske obrede; 'zastranjivanje' je i 'vanustavno ponaanje'
traiti da uenici i studenti vjerskih kola uivaju neka prava jednako kao i drugi uenici i
44

studenti; ili traiti da vjerski slubenici, uz ispunjenje odreenih zakonskih uvjeta, budu
zdravstveno osigurani; 'zastranjivanje' je i 'vanustavno ponaanje' izvan Jugoslavije otvarati
misije za zadovoljenje vjerskih potreba vjernika koji tamo privremeno borave.
to bismo mogli odgovoriti na Erakovievo ne/razumijevanje vjerskih prava i sloboda u
Jugoslaviji?
Kada ve tako dobro poznaje Ustav i na njega se poziva, Erakovi bi morao znati da se u
Ustavu nalazi i ovo: Vjerske zajednice mogu osnivati samo vjerske kole za pripremanje
svetenika (Ustav SFRJ, l. 174, st. 3). I kad se ve bavi problematikom djelovanja vjerskih
zajednica, trebao bi znati da pored ustavnih naela postoje i posebni Zakoni o pravnom
poloaju vjerskih zajednica, a da u takvom Zakonu za Bosnu i Hercegovinu stoji napisano:
Vjerske zajednice mogu osnivati samo vjerske kole za pripremanje vjerskih slubenika i
domove za smjetaj uenika tih kola (l. 20). Ako je traenje lokacija i dozvola za
podizanje ovih kola i domova 'zastranjivanje' i 'agresivno atakovanje' na ustavni poredak,
to Erakovi tvrdi, onda bi se on morao ozbiljno potruditi pa dokazati da je protivustavna
odredba spomenutog Zakona o pravnom poloaju vjerskih zajednica u SRBiH, i da je, isto
tako, protivustavan sam st. 3 iz l. 174 Ustava SFRJ, u kojima se kae da vjerske zajednice
mogu podizati (barem) kole za odgoj i obrazovanje svojih vjerskih slubenika.
Erakoviu je poznata, i on citira odredbu Ustava: Vjerske zajednice odvojene su od
drave i slobodne su u vrenju vjerskih poslova i vjerskih obreda (l. 174, st. 2), ali on se
svojim 'logiciranjem' nije mogao dovinuti do toga da je za obavljanje vjerskih poslova i
vjerskih obreda potrebno imati odgovarajue prostorije. Ako je ve previe od njega
oekivati jedan takav zakljuak, nije previe traiti da poznaje da u Zakonu o pravnom
poloaju vjerskih zajednica u SRBiH ima i ovakva odredba: Vjerske zajednice mogu, u
skladu sa zakonom, imati i stjecati (gradnjom, kupnjom, poklonom i sl.) pravo vlasnitva na
graevinske objekte i druge nekretnine koje im slue za potrebe vrenja vjerskih obreda i
vjerskih poslova, kao i za smjetaj svoga osoblja (l. 27), i dalje: Za izgradnju, adaptaciju i
tehniki prijem vjerskih objekata vjerske zajednice su dune pribaviti potrebnu
dokumentaciju i odobrenje nadlenog optinskog organa uprave u skladu sa zakonom (l.
28).
Ako citirani republiki Zakon o pravnom poloaju vjerskih zajednica predvia da
vjerske zajednice mogu posjedovati graevinske objekte za potrebe vjerskih obreda i
poslova, te ako nalae da za podizanje takvih objekata vjerske zajednice trebaju pribaviti
odgovarajuu graevinsku dokumentaciju i odobrenje nadlene vlasti, a Erakovi tvrdi da je
to 'zastranjivanje' i 'vanustavno ponaanje', dolazimo do zakljuka da je protivustavna
naprijed navedena odredba toga Zakona.
Za Erakovia je 'atakovanje na ustavni poredak' i 'zastranjivanje' kada jedna od Crkava i
vjerskih zajednica inzistira na potivanju ustavnog naela o slobodi vrenja vjerskih obreda i
poslova, ili kada trai da se potuje pravo vjerskih zajednica da djeci pruaju vjersku pouku
bez smetnji izvana. Ako je protivustavno to to vjerske zajednice trae da vjersku pouku
mogu izvoditi bez ometanja sa strane, onda izlazi da nije protivustavno ometati tu pouku!
Za Erakovia je 'agresivno, vanustavno ponaanje' i obavljanje vjerskih obreda u
bolnicama. Opet je zaobiao jednu odredbu Zakona o pravnom poloaju vjerskih zajednica u
SRBiH, a koja glasi: Lice koje je smjeteno u zdravstvenim, socijalnim i drugim slinim
ustanovama udruenog rada moe, u granicama kunog reda, vriti ispovijedanje svoje vjere,
a ako to zahtijeva, moe ga posjeivati vjerski slubenik (svetenik, sveenik, imam,
propovjednik, rabin, i sl.) radi obavljanja vjerskog obreda (l. 15). Ili je za Erakovia i ta
odredba protivustavna!
Gospodinu Erakoviu ne bi smjelo biti nepoznato ustavno naelo: Graani su jednaki u
pravima i dunostima bez obzira na nacionalnost, rasu, spol, jezik, vjeroispovijest,
obrazovanje ili drutveni poloaj. Svi su pred zakonom jednaki (l. 164, st. 1 i 2). Morao bi

45

znati i za ove odredbe Ustava: Svatko ima pravo na zatitu zdravlja (l. 186, st. 1), i drugu:
Prava iz socijalnog osiguranja za radne ljude i graane koji nisu obuhvaeni obaveznim
socijalnim osiguranjem ureuje se, u skladu sa zakonom, na naelima uzajamnosti i
solidarnosti (l. 163, st. 2). Ali i usprkos ovih ustavnih naela, 'vanustavno je ponaanje'
prema Erakoviu, to se vjerske zajednice angairaju oko zdravstvene zatite svojih
slubenika.
Iako u Zakonu o pravnom poloaju vjerskih zajednica SRBiH stoji odredba: Polaznici
kola za spremanje vjerskih slubenika mogu uivati pojedina prava koja se priznaju
uenicima i studentima na redovnom kolovanju. Koja od tih prava oni uivaju, utvruje se
zakonom, odnosno ugovorom izmeu vjerskih zajednica i odgovarajue samoupravne
interesne zajednice (l. 25), a ovoj slina odredba se nalazila i u ranijem Osnovnom zakonu
o pravnom poloaju vjerskih zajednica. Traenje da se takva prava i ostvare, tj. da se
polaznici vjerskih kola u neemu izjednae s drugim acima i studentima, za Erakovia je
traenje 'povlastica', a ne prava koje ima zakonsku podlogu.
Ustavom je zagarantirana sloboda obavljanja vjerskih obreda i vjerskih poslova, i
Erakovi bi mogao znati da u vjerskim zajednicama postoje slubenici i ustanove koje se
brinu oko zadovoljavanja vjerskih potreba svojih vjernika. A vjernici imaju, valjda, svojih
vjerskih potreba i kad su izvan Jugoslavije, kao i dok su u Jugoslaviji. udno, Erakovi nije
osporio prava na obavljanje vjerskih obreda i poslova u Jugoslaviji, ali je za njega
'zastranjivanje' i 'vanustavno ponaanje' ako jedna vjerska zajednica pokuava u inozemstvu
otvoriti misiju za potrebe svojih vjernika, koji tamo privremeno borave. Eto, imamo i primjer
da je jedna vjerska ustanova i jedna radnja i 'ustavna', i 'vanustavna', zavisno od toga ija je, i
gdje se izvodi.
Iz svega naprijed reenog moemo vidjeti i zakljuiti koliko je svojevrsna interpretacija
koju nam o Ustavu i o neustavnom naem ponaanju dade gospodin Erakovi. Gotovo da je
svaki na korak 'zastranjivanje'!
No, ne trebamo se ipak zbog toga osobito uznemirivati. Tvorac ustavnog poretka kod nas
i tuma ustavnih vrijednosti, odnosno sudac o tome koje je ponaanje 'ustavno', a koje
'vanustavno', nije Danilo Erakovi. Moe jedino izazvati uenje da je redakcijski kolegij
"Osloboenja" pokazao tako malo kritinosti i da je ustupio prostor za objavljivanje
navedenog Erakovievog lanka.

46

DOGAANJA U 2. SVJETSKOM RATU I U PORAU

47

48

PRELASCI PRAVOSLAVNIH VJERNIKA U KATOLIKU CRKVU

U VRIJEME NDH, S OSOBITIM OSVRTOM NA DOGAANJA
U BOSANSKOJ KRAJINI
Uvod
Hrvati i Srbi, osim po nacionalnoj, razlikuju se i po vjerskoj pripadnosti. Hrvati su u
velikoj veini pripadnici Katolike, a Srbi Pravoslavne crkve. Vlasti Nezavisne Drave
Hrvatske (NDH) su ile za tim da se Srbi, kao nepoeljni u hrvatskoj dravi, isele u Srbiju. A
ako se to ne bi postiglo, drale su da se vjerska suprotstavljenost moe ukloniti prelaskom
Srba s pravoslavne na katoliku vjeru i pristupanjem u Katoliku crkvu. U tu svrhu je
poglavnik dr. Ante Paveli 3. svibnja 1941. donio Zakonsku odredbu o prijelazima s jedne
vjere na drugu. Za te prijelaze, prema navedenoj Odredbi, trailo se, i za valjanost prijelaza
bilo potrebno, da stranka koja mijenja vjeru podnese pismenu prijavu upravnoj vlasti
kotarske oblasti, odnosno gradskog poglavarstva o svojoj odluci, i da dobije potvrdu o toj
prijavi, te da se potom ispune vjerski propisi one priznate vjeroispovijesti na koju stranka
prelazi.
A kako su u NDH bile priznate samo katolika, evangelika (protestantska) i
muslimanska vjeroispovijest, pravoslavni vjernici i idovi su mogli prei na jednu od njih.
Pored tog Poglavnikovog zakonodavnog akta, Ministarstvo bogotovlja i nastave je 27.
svibnja 1941. donijelo Upute glede prijelaza s jedne vjere na drugu. U tim se Uputama, uz
ostalo, odreuje da na uredovne vlasti, tj. na katarsku oblast ili gradsko poglavarstvo, spada
samo izdavanje potvrda dotinoj stranci o njezinoj prijavi vjerozakonskog prijelaza
(promjene vjere), a kada e, kako i pod kojim uvjetima ta stranka biti primljena u vjersku
pripadnost druge priznate vjeroispovijesti, za koju je najavila svoj prijelaz, spada u brigu
dotine stranke.
Ti zakonodavni akti ondanje hrvatske vlasti su, bez sumnje, bili za svaku osudu, jer su
doveli do toga da su se mnogi pravoslavni Srbi, iz straha od progona, pa i za vlastiti ivot i
ivot svojih obitelji, prijavljivali civilnim vlastima za naputanje pravoslavne i prihvaanje
katolike vjere, a vrlo rijetko islama.
Katolika crkva, odnosno biskupi i sveenici, po sili zakona i po naravi stvari, morali su
biti ukljueni ili uvueni u provedbu navedene Zakonske odredbe i Uputa, jer se radilo u
primanju u Katoliku crkvu pravoslavnih i drugih vjernika koji su to traili.
Mislim da je vano znati, i pokuat u u ovom izlaganju odgovoriti na pitanje: Kakav su
stav i dranje u tom prijelazu imali Katolika crkva i njezini predstavnici?
I. Optube protiv Katolike crkve
Jo u vrijeme 2. svjetskog rata, a pogotovo odmah po njegovu zavretku, optuivalo se
Katoliku crkvu, najee iz propagandistikih protukatolikih pobuda, a optuuje se jo i
danas, za sudjelovanje u nasilnom 'prekrtavanju' i 'pokatolienju' pravoslavnih vjernika.
Godine 1946. u Zagrebu je objavljena knjiga: Dokumenti o protunarodnom radu i zloinima
jednog dijela katolikog klera, koju su redigirali i izdali Joa Horvat i Zdenko tambuk, a u
kojoj se nalazi i poglavlje naslovljeno: Uloga katolikog klera u masovnom prekrtavanju
Srba i u raspirivanju bratoubilake, vjerske i nacionalne mrnje (str. 54-123). Viktor Novak

49

je napisao opseno djelo Magnum crimen1, i u njemu jedan dio, od ak 204 stranice (str. 601804), nosi naslov: Teror i katolienje, u kojem Novak optuuje vie katolikih biskupa i
sveenika za 'prekrtavanje' i 'katolienje' u NDH. Te dvije knjige ostale su do danas glavni
izvor za dokazivanje prekrtavanja, i to nasilnog, pravoslavnih vjernika Srba od strane
Katolike crkve.
Optube o prekrtavanju pravoslavnih vjernika potpuno su besmislene i apsurdne.
Prekrtavanja, bilo nasilnog bilo dragovoljnog, nikako nije moglo biti iz jednostavnog
razloga to se krtenje jednom podijeljeno i primljeno valjano, bilo u Katolikoj ili u
Pravoslavnoj crkvi, ne moe i ne smije ponavljati, ne moe se nikoga prekrtavati ili ponovno
krstiti. Iz toga jasno proizlazi da je posve krivo i zlonamjerno govoriti o prekrtavanju
pravoslavnih vjernika od strane katolikog klera ili sveenika u vrijeme NDH. Moglo se
raditi, i moe se govoriti samo o prelasku pravoslavnih vjernika iz Pravoslavne u Katoliku
crkvu, ili o prijelazu s jedne vjere na drugu, kako glasi i odgovarajua zakonska odredba
poglavnika Pavelia, od 3. svibnja 1941. A tih prijelaza je u NDH bilo, kako pojedinanih i
pojedinih obitelji, tako i masovnih itavih sela. Ono to kod tih prijelaza u najvie sluajeva
nije bilo uredu, jest injenica da do njih nije dolazilo slobodno i iz vlastitog uvjerenja, nego
iz straha od terora, pa i za vlastite ivote.
Ako je meu pripadnicima klera Katolike crkve bilo pojedinaca, a jest, koji se nisu
ponaali u duhu i prema naelima Katolike crkve, nego sukladno politici ondanje hrvatske
vlasti, ne moe se govoriti, niti to izjednaavati sa stavom i dranjem Katolike crkve na
podruju NDH.
II. Dogmatsko-kanonski stav Katolike crkve o prihvaanju i promjeni vjere
Naelni stav Katolike crkve u NDH u pogledu prelazaka inovjeraca na katoliku vjeru
iznesen je u okrunici koju je, vezano uz Pavelievu Zakonsku odredbu i uz Upute
Ministarstva za bogotovlje i nastavu o prijelazima s jedne vjere na drugu, izdala 15. svibnja
1941. Kancelarija nadbiskupskog duhovnog stola u Zagrebu, a koja je upuena sveenicima
svih biskupija u NDH. U toj okrunici se kao prvo i temeljno naelo iznosi:
Pristup u katoliku crkvu moe se dopustiti samo onim osobama za koje postoji
osvjedoenje, da to ele uiniti iskreno i s uvjerenjem o istinitosti nae svete vjere i o
njenoj potrebi za spas due. Vjera je unutarnja stvar slobodne savjesti te stoga na
podruju vjerskog opredjeljenja treba da budu iskljueni svi neasni motivi (ja
istaknuo).
Iz ovoga jasno slijedi da nije doputeno nikoga prisiljavati da napusti svoju i prihvati
neku drugu vjeru. Ako je bilo tko, i na bilo koji nain prisiljavao pravoslavne vjernike, ili
pripadnike bilo koje druge vjere da preu na katoliku vjeru, radio je suprotno iznesenom
naelu i protiv odredbe crkvene vlasti.
Budui da su prijelazi pravoslavnih vjernika na katoliku vjeru djelovanjem ondanjih
civilnih hrvatskih vlasti uzeli velikoga maha, o tom pitanju se raspravljalo na plenarnom
zasjedanju Biskupskih konferencija u Zagrebu 17. studenoga 1941., i tada je donesena
rezolucija koju je potpisao predsjednik Biskupskih konferencija, nadb. Alojzije Stepinac, i
koja je potom razaslana svim rimokatolikim i grkokatolikim upnim uredima. Iz te, veoma
opsene rezolucije, izdvajam samo nekoliko toaka:
1. Smatra se dogmatskim naelom, da rjeidba svih pitanja koja se tiu crkvenog prijelaza
grko-istonjaka na katoliku vjeru, spada iskljuivo na kompetenciju Katolike crkvene
1

Novakov Magnum crimen - latinski naslov, a znai Veliki zloin - zbog mnogih krivotvorina u njemu,
ispravnije bi bilo nasloviti Magnum mendacium (Velika la), i objavio ga u Zagrebu 1948., a godine 1986. je u
Beogradu tiskano reprint izdanje.

50

hijerarhije, koja je jedina ovlatena po boanskom pravu i po kanonskim odredbama izdavati

za te crkvene prijelaze direktive i propisivati im odredbe tako da je mimo crkvenog
auktoriteta iskljuena svaka akcija u tom pogledu.
2. Radi toga nitko osim Katolike crkvene hijerarhije nema prava postavljati "misionare",
koji bi imali provoditi konversije grko-istonjaka na katoliku vjeru. Svaki takav "misionar"
mora dobiti misiju i jurisdikciju za svoj duhovni rad od mjesnog ordinarija. Prema tome je
protudogmatski i protukanonski, da bez mjesnog ordinarijata biskupa dobivaju "misionari"
misiju od opinskog povjerenika, biljenika ili naelnika (oblasnika), od ustakih
dunosnika, od Vjerskog Odsjeka Dravnog ravnateljstva za ponovu ili koje druge svjetovne
vlasti.
[.].
8. U katoliku crkvu mogu se primati samo oni, koji bez svake sile potpuno
slobodnom voljom prelaze iz unutarnjeg uvjerenja o istinitosti katolike vjere i koji su
u cijelosti udovoljili crkvenim propisima (ja istaknuo).
Sastavljen je tada i posebni memorandum biskup za Poglavnika, poslan 20. studenoga,
koji se sastojao od 3 dijela, a prvi je identian rezoluciji upuenoj 17. studenoga upnim
uredima, iz kojega sam upravo citirao nekoliko toaka.
Glede prijelaza pravoslavnih vjernika na katoliku vjeru Jugoslavensko poslanstvo je 9.
sijenja 1942. interveniralo kod Svete Stolice. U odgovoru koji je na to dalo Dravno
tajnitvo Svete Stolice 25. sijenja 1942., u svezi s prelaskom pravoslavnih na katoliku vjeru
kae se:
Prema naelima katolike nauke obraenje mora biti plod ne vanjske sile, nego
unutranjeg osvjedoenja o istinama koje nauava katolika Crkva (ja istaknuo).
Katolika Crkva zbog toga ne prima u svoje krilo nijednog odrasloga, koji trai da u nju
stupi ili se eli u nju povratiti, ako nije potpuno svjestan vanosti i posljedica koraka, to ga
eli uiniti.
Dosljedno, injenica, da najedanput velik broj hrvatskih pravoslavaca trai, da
budu primljeni u krilo katolike Crkve, nuno veoma zabrinjava hrvatski episkopat (ja
istaknuo), koji je po naravi stvari pozvan da brani i titi probitke katolika u Hrvatskoj.
[.].
Sveta Stolica sa svoje strane nije zanemarila naglasiti, da se imadu strogo opsluivati
kanonski propisi i upute izdane o tom predmetu.1
Iz navedenih dokumenata Biskupskih konferencija NDH i izjave Dravnog tajnitva
Svete Stolice posve je jasno: da se mora potivati svaija vjerska sloboda i osobno uvjerenje,
da se pitanje prijelaza pravoslavnih vjernika na katoliku vjeru ureuje samo boanskim
pravom i kanonskim odredbama Crkve, i da se ne smije vriti nikakva prisila u pogledu
naputanja ili prihvaanja neke vjere.
III. Neutemeljeno optuivanje pojedinih biskupa i sveenika u NDH
U dvjema naprijed spomenutim knjigama u vie sudskih postupaka voenih neposredno
nakon 2. svjetskog rata protiv katolikih sveenika optuivalo ih se da su u NDH vrili
nasilna prekrtavanja, odnosno poticali pravoslavne na prelazak na katoliku vjeru. Navodim
iz Novakove knjige franjevce i dijecezanske sveenike s ovoga podruja: fra Velimir (Mile)
Ilovaa (str. 652), fra Bosiljko Gubo (str. 676-677), vl. Nikola Bilogrivi (str. 717-719), vl.
Grga Blaevi (str. 719), vl. Branimir upani (str. 725), te biskup fra Jozo Gari (str. 686688). U montiranom procesu protiv zagrebakog nadbiskupa Alojzija Stepinca, voenom
1

Vidi: Aleksa Benigar, Alojzije Stepinac hrvatski kardinal, Rim, Ziral, 1974., str. 582.

51

1946. godine, jedna od toaka optube bila je provoenje nasilnog prekrtavanja

pravoslavnih vjernika.
Moram rei da nisam istraivao, i neu govoriti o tome jesu li, i koliko su takve optube
protiv pojedinih pripadnika klera u Katolikoj crkvi kod Hrvata utemeljene, i je li netko od
slubenika i predstavnika Katolike crkve u NDH na bilo koji nain direktno sudjelovao u
bilo kakvom, makar moralnom, prisiljavanju pripadnika drugih vjera da svoju vjeru napuste i
prijeu u Katoliki crkvu.
Mene je zanimalo, i ovdje u ukratko prikazati, kakvo je stvarno bilo dranje nekih
katolikih sveenika franjevaca provincije Bosne Srebrene u mjestima u kojima je u
sjeverozapadnoj Bosni, ili Bosanskoj Krajini, bilo najvie prelazaka pravoslavnih Srba u
Katoliku crkvu. Prikazat u rad nekih franjevaca - sveenika, koji ne samo da nisu nikoga
silom prekrtavali, nego su u danim okolnostima i u politikoj situaciji NDH inili to im je
bilo mogue, i koliko je bilo mogue, da pravoslavne vjernike zatite od progona i ubijanja.
Na takvo dranje ih je poticala ve i njihova savjest i kranska ljubav, a kao pripadnike
franjevakog reda, obvezivale su ih i odredbe njihove vrhovne uprave.
Vrijedno je te odredbe ovdje i navesti. Iz Generalne kurije franjevakog reda u Rimu 24.
srpnja 1941. svim provincijalima hrvatskih franjevakih provincija poslani su na hrvatskom
jeziku odgovarajui naputci, odnosno naredbe, meu kojima je bila i ova:
/8./ Franjevci ne smiju imati nikakva udjela u nasilnom i masovnom prevaanju
pravoslavnih na katoliku vjeru (ja istaknuo). Nikakvu pravoslavnu upu ne smiju primiti
na upravu, sve da im je i preuzv. gg. mjesni Ordinariji ponude. Naravno, pojedinani prijelazi
na kat. vjeru iz uvjerenja i u punoj slobodi dozvoljeni su i poeljni danas kao i uvijek.1
Generalni ministar franjevakog reda, Leonardo Maria Bello, uputio je iz Rima 8. rujna
1941. pismo provincijalu provincije Presvetog Otkupitelja, Split, fra Petru Grabiu, uz
napomenu da prepisani primjerak toga pisma, koje je bilo na latinskom jeziku, dostavi
ostalim provincijalima. U tome se pismu, izmeu ostaloga, franjevcima skree pozornost i
nalae:
U progonima i zlostavljanjima inovjeraca, ako bi se dogaali, neka nemaju nikakva
udjela (ja istaknuo); naprotiv, slijedei program Reda 'Mir i Dobro', svima, koliko mogu,
neka iskazuju kransku ljubav, milosre i zatitu.2
Da su se svi franjevci, uvijek i na svakom mjestu u NDH, u svemu pridravali gornjih
odredba, to ne mogu tvrditi, ali franjevcima samostanskog podruja Petrievac, od Banje
Luke do Bihaa, ne mogu se staviti prigovori u pogledu njihova dranja u pitanju prijelaza
pravoslavnih Srba na katoliku vjeru. Naprotiv, u podrujima gdje je tih prijelaza bilo
najvie, a to su bihako-cazinsko i banjoluko, dranje i postupci franjevaca bili su
ovjekoljubivi i kranski dobrotvorni. Takvo je bilo djelovanje fra Viktora akia i fra
Bosiljka Ljevara u Bihau, fra Marijana Jakovljevia u srpskim selima cazinskog kraja, fra
Ante Hrvata i fra Drage Prpia u upi Barlovci, i fra Ante Perkovia, gvardijana i upnika na
Petrievcu. Iz prikaza djelovanja tih franjevaca moi e se zakljuiti o emu se stvarno
radilo, i vidjeti da u mjestima u kojima su oni djelovali uope nije bilo nasilnog, niti bilo
kakvog prekrtavanja. Radilo se jedino o prijelazu vjernika i krtenika s pravoslavne vjere na
katoliku, ili o pristupanju iz Pravoslavne u Katoliku crkvu, ali ni to nije bilo pod prisilom

Upute Mngp. OO. Provincijalima hrvatskih franjevakih provincija sastavio je i u okrunom pismu poslao
generalni definitor fra Dominik Mandi, hercegovaki franjevac, koji je 1939. na generalnom kapitulu u Asizu
izabran u vrhovnu upravu franjevakog reda kao generalni definitor za podruja i jezike slavensko-madarski.
Objavljene su u ediciji: Sabrana djela Dr. o. Dominika Mandia, sv. 12, B. Pandi, ivotopis fra Dominika
Mandia, Ziral, Chicago 1994., str. 82-84.
2
Arhiv franjevakog provincijalata, Sarajevo, kutija: Generalna kurija.

52

sa strane predstavnika Crkve, nego na izriito traenje i molbe pravoslavnih Srba, s ciljem da
ih se zatiti od terora i da se spase njihovi ivoti.
IV. Postupanje i djelovanje franjevaca samostanskog petrievakog distrikta
Fra Viktor aki i fra Bosiljko Ljevar u Bihau
Fra Viktor aki1 je bio upnik u Bihau od 1937. do 1945. U vrijeme Drugog svjetskog
rata iskazao se odvanim zauzimanjem i dosljednim dranjem u zatiti srpskog stanovnitva.
To potvruje Ljetopis upe Biha, u kojemu za njega pie da je tijekom itavoga rata zalazio
u pravoslavna sela te tjeio, hrabrio i savjetovao narod da nipoto ne naputa svojih ognjita,
jer da e rat prohujati, da e opet nadoi normalna vremena i moi e zadovoljno ivjeti na
svojim posjedima.2
U spomenutom Ljetopisu takoer je zabiljeeno kako je fra Viktor sastavio saet izvjetaj
o svemu to se u Bihau deavalo sa Srbima i idovima nakon dolaska Ljubomira Kvaternika
za velikog upana,3 te da je otiao u Zagreb i taj izvjetaj predao ministru Andriji
Artukoviu, a i usmeno mu prikazao stanje. Artukovi je brzom intervencijom kod
Poglavnika postigao da je Kvaternik u roku od 24 sata, a bilo je to 11. rujna 1941., smijenjen
s poloaja i uklonjen iz Bihaa.4 O tome fra Viktorovom koraku imamo i svjedoanstvo
Milana Vukmanovia, sudionik NOB-e, koji pie: upnik aki morao je da obavjetava
biskupa fra Jozu Garia, predoavajui mu postojee stanje i traei savjet ta da poduzme u
interesu upe i vjernika, a najvie u interesu ovjenosti jer je upan Kvaternik smatran
pokretaem zloina protiv Srba i Jevreja, a i terora protiv cjelokupnog stanovnitva. Gari
mu je odgovorio da lino nita ne moe uiniti, ve mu predlae da otputuje u Zagreb i tamo
predoi teinu situacije i izdejstvuje Kvaternikovo smjenjivanje []. Bez obavjetavanja
ikoga aki je otputovao u Zagreb. Njegova intervencija je uspjela jer se, izgleda, samo
traio povod; kako drugaije objasniti istoga dana donesenu odluku da se Kvaternik
smijeni.5
Mnogi pravoslavni Srbi, da bi izbjegli progone i druga nasilja, javljali su se fra Viktoru
za prijelaz na katoliku vjeru. I da spasi njihove ivote, da ih sauva od zlostavljanja i
ikaniranja, fra Viktor je, kako stoji u spomenutom Ljetopisu, potajno dao tiskati i
porazdijeliti pravoslavnim vjernicima 5.000 uvjerenja kojim je jamio da su katolici, iako

Fra Viktor je roen 8. listopada 1905. u selu Prijakovci, od oca Ive i Marije r. Lovri. Krsno ime mu je bilo
Marko, a fra Viktor je redovniko. Nakon zavrene osnovne kole u Dragoaju, odlazi u Franjevako
sjemenite u Visoko i tu pohaa klasinu gimnaziju. Stupio je u franjevaki red ulaskom u novicijat 14. srpnja
1925., te polaganjem jednostavnih zavjeta godinu dana kasnije. Studij filozofsko-teoloki je svravao u
Sarajevu i u Zagrebu. Sveane redovnike zavjete je poloio 17. srpnja 1929., a za sveenika je zareen 23.
listopada 1932. Djelujui u duobrinitvu, bio je najprije kapelan na Petrievcu (1933.-1934.) i u Bihau
(1934.-1936.), zatim upnik u Ivanjskoj (1936.-1937.), Bihau (1937.-1945.), Petrievcu (1945.-1955.), Sasini
(1955.-1964.), Bihau ponovno (1967.-1973.). Bio je u samostanu na Petrievcu gvardijan (1945.-1955.).
Umro je 14. veljae 1990. i sahranjen na fratarskom groblju nedaleko od spomenutog samostana.
2
Vidi: Rkt. upni ured Biha, Ljetopis upe Biha, str. 24-25.
3
upanom imenovan poetkom lipnja, a u Biha doao sredinom lipnja 1941.
4
Rkt. upni ured Biha, Ljetopis upe Biha, str.. 28. Vidi takoer: B. Ljevar, Autobiografski zapisi, str. 114115, rukopis se nalazi u arhivu franjevakog samostana Petrievac (dalje: AFSP). M. Vukmanovi, Ustaka
vlast u Bihau 1941. godine, u: Biha u novijoj istoriji, Banja Luka 1987., t. I., str. 265, bilj. 29.
5
M. Vukmanovi, Ustaki zloini na podruju Bihaa u ljeto 1941. godine, u: Biha u novijoj istoriji (19181945), Banja Luka 1987., t. II., str. 133. O svom odlasku u Zagreb i intervenciji za uklanjanje Kvaternika sa
slube fra Viktor je jednom zgodom priao i meni, piscu ovoga prikaza, a kad sam mu predloio da o tome
neto i napie, nije to prihvatio.

53

nikada nije nad njima vrio nikakvog formalnog ina prijelaza u Katoliku crkvu. 1 Fra
Bosiljko Ljevar, koji je ivio skupa s fra Viktorom i bio oevidac njegovih postupaka,
pripovijeda u svojim Autobiografskim zapisima kako je fra Viktoru, dok su se dogaala
ubijanja oko Bihaa, doao jedan profesor pravoslavac, da su razgovarali o nedjelima koja se
vre nad narodom, ni krivim ni dunim, te je saopio da se sa svojom obitelji dogovorio da
preu u Katoliku crkvu. Fra Viktor je odtampao i dao mu potvrdu u kojoj je stajalo da je on
sa svojom obitelji bez prisile preao u Katoliku crkvu.2 Kako fra Bosiljko dalje pie, fra
Viktor je mnogo takvih potvrda podijelio svijetu, i tako mnoge spasio.3
Vrlo zapaenu ulogu u pomaganju Srbima u Bihau imao je i ve spominjani fra Bosiljko
Ljevar,4 dugogodinji kateheta, a po potrebi predava latinskog i francuskog jezika u
bihakoj gimnaziji.
To potvruje i sljedei sluaj, koji se dogodio u lipnju 1941., a kojega fra Bosiljko
opisuje u svojim Autobiografskim zapisima. Gospodin Jovanovi, trgovac Srbin iz Bosanske
Krupe, pozvao je fra Bosiljka da mu doe, jer ga nuno treba. Dok je na alteru vadio kartu
za vlak, iza njegovih lea se pojavi policajac i obrati mu se upitom: Veleasni, je li kod vas
sve u redu? Fra Bosiljko mu uzvrati: Jest, zato pita. A policajac na to nastavi: Juer je
gospodin Kvaternik izdao nareenje da nitko iz grada ne odlazi bez njegove dozvole, na to
mu je fra Bosiljko odvratio da njemu ne treba dozvola gospodina Kvaternika i propusnica, jer
je sveenik, i da u Krupu ide za svojim poslom. Kad je doao u Krupu u kuu gospodina
Jovanovia, ovaj mu u razgovoru iznese svoju potekou: Gospodine fra Bosiljko, mi se
bosanski Srbi, kako vidite, nalazimo u bezizlaznom poloaju pa da spasimo ivote primorani
smo potraiti zatitu ba vas katolikih sveenika. uo sam da se vas dvojica, upnik i vi,
zauzimate i zalaete za na svijet, a i moj Slobodan, bihaki ak, mnogo nam je lijepo priao
o vama. Vjerovanje nam je isto i ako su Crkve razliite. Sa svojom obitelji dogovorio sam se
da preemo u Katoliku crkvu, i smatram da neu radi toga sagrijeiti. Pozvao sam Vas da
me posavjetujete. Fra Bosiljko mu je na to odgovorio da je vezan poslom na gimnaziji, i da
se ne moe mijeati u poslove koji na njega ne spadaju, ali je savjetovao to e uiniti. Rekao
mu je da Krupa ne potpada pod katoliku upu Biha, nego pod Bosanski Novi, pa da se u toj
stvari obrati na tamonjeg upnika, vl. Grgu Blaevia, koji je fra Bosiljkov kolega iz
osnovne kole, i sigurno e uiniti, ako ne vie, svakako koliko i fra Bosiljko.5
Fra Bosiljko je zapisao jo jednu zgodu koja govori o njegovu odnosu prema
nekatolicima. On pie kako je po svretku rata putovao iz Bihaa u Banja Luku, te kako se u
Bosanskom Novom sreo sa svojim bivim akom Stjepanom Pavloviem, koji je u to vrijeme
bio sudac u Novom. Stjepan je tom zgodom rekao fra Bosiljku: Mi smo katolici aci opazili
na Vama da ste prema nama bili puno stroi, nego prema pravoslavnima i muslimanima. Sad
1

Vidi: Isto, str. 24.

Vidi: B. Ljevar, Intervju dan mjeseniku Svjetlo rijei, Sarajevo, god. 1988, br. 69 (prosinac), str. 7.
3
Isto.
4
Fra Bosiljko, krsno mu je ime bilo Petar, roen je 3. lipnja 1896. u Sasini, od oca Mate i majke Marije r.
Tomi. Osnovnu kolu je zavrio u Sanskom Mostu, a gimnaziju u Franjevakom sjemenitu u Visokom.
Stupio je u franjevaki red ulaskom u novicijat 1912. Jednostavne zavjete je poloio 17. srpnja 1913., a
sveane 17. srpnja 1916. Filozofiju i teologiju je studirao u Sarajevu, gdje je 30. svibnja 1920. zareen za
sveenika. Kao mladi sveenik dolazi 1921. u Biha i tu ostaje sve do 1950., a vrio je u tamonjoj gimnaziji
slubu katehete ili vjerouitelja sve do kraja Drugog svjetskog rata, a jedno vrijeme je obavljao i slubu
ravnatelja gimnazije. U Bihau je bio i upnik 1945./1946, i 1948. do 1950. Godine 1950. dolazi u samostan
na Petrievac i tu ostaje do zemljotresa 1969., kad odlazi i neko vrijeme boravi u franjevakom samostanu u
Fojnici, potom dolazi u upu Barlovce i tu boravi od 1973. do 1976., kad se vraa u obnovljeni samostan na
Petrievcu, u kojem ostaje do smrti, 1. rujna 1989.
5
AFSP, B. Ljevar, Autobiografski zapisi, str. 114-116. Taj sluaj spominje i M. Vukmanovi, Ustaki zloini
na podruju Bihaa u ljeto 1941. godine, u: Biha u novijoj istoriji (1918-1945), t. II, str. 134, bilj. 142.
2

54

sam, meutim, vidio da ste imali pravo. Nas ste smatrali svojima pa neemo zamjeriti jedni
drugima, a prema pravoslavcima i muslimanima bili ste uvijek lijepi i nasmijani. Ali zato
nitko nije digao glas protiv Vas, premda ste koji put i strogo govorili.1
O zauzimanju fra Viktora i fra Bosiljka za Srbe imamo i svjedoanstvo mr. Zdravka
Dizdara. On kae da je ustakom pokretu u Bihau pristupio mali broj Hrvata, a da je na to,
pored aktivnosti komunista utjecao i protest bihakih sveenika fra Viktora akia i fra
Bosiljka Ljevara kod velikog upana Lj./ubomira/ Kvaternika, u avgustu 1941, protiv
proganjanja i klanja srpskog naroda.2 Fra Bosiljku je 1972. dodijeljen Orden bratstva i
jedinstva, te i to na svoj nain pokazuje kakvo je bilo njegovo dranje prema pravoslavnim
Srbima, kao i prema idovima i muslimanima u Bihau tijekom i poslije rata.
Fra Marijan Jakovljevi u Cazinskom kraju
Sredinom mjeseca listopada 1941. dola je u upni ured u Biha delegacija Srba iz
okolice Cazina i molila da k njima doe jedan katoliki sveenik, da ih titi od nasilja i
prijetnji kojima su bili izloeni. Fra Viktor i fra Bosiljko, zbog svojih slubi, nisu mogli
napustiti Biha, pa se javio fra Marijan Jakovljevi,3 koji je po zavretku svoje provincijalske
slube u Sarajevu doao 1939. na Petrievac, a poetkom listopada 1941. iz Petrievca otiao
u Biha za duhovnog pomonika. Odmah se spremio i s delegacijom poao meu
pravoslavne vjernike, Srbe, u selima cazinskoga kotara.4
1

Svjetlo rijei, god. 1988., br., 69 (prosinac), str. 7.

Z. Dizdar, Bihaka partijska organizacija 1941-1945, u: Biha u novijoj istoriji (1918-1945), t. II., str. 19.
3
Fra Marijan, to mu je redovniko ime, a krsno je Mijo, roen je u Prijeanima, kod Banje Luke, 23. veljae
1880., od oca Jose Jakovljevia i majke Mande r. osi. Osnovnu etverorazrednu kolu je pohaao kod
trapista opatije 'Marija Zvijezda', u Delibainom Selu. Kao kandidat za franjevaki red, gimnaziju je zavrio u
Guoj Gori; u franjevaki novicijat je stupio 1898., jednostavne redovnike zavjete je poloio 16. kolovoza
1899., a sveane 21. rujna 1902. Studij filozofije i teologije je zapoeo u Kraljevoj Sutjesci 1899., a nastavio i
zavrio u Rimu od 1901. do 1903. U Rimu je 1906. poloio i lektorski ispit iz biblike. Zareen je za sveenika
u Banjoj Luci 27. rujna 1903., a nakon toga je krae vrijeme bio kapelan, te potom u nekoliko razliitih
razdoblja vrio slubu profesora biblijskih znanosti i hebrejskoga jezika na filozofsko-teolokim uilitima
franjevake provincije Bosne Srebrene: u Guoj Gori, Livnu, i Sarajevu (1904.-1912; 1917.-1919; 1923.1934.). Bio je i rektor Franjevake teologije u Sarajevu (1923.-1925.). Osobito u vrijeme profesorske slube
bavio se i znanstvenim i spisateljskim radom. S hebrejskog jezika je preveo na hrvatski nekoliko mudrosnih
knjiga Svetoga pisma Starog zavjeta. Pisao je lanke vjerskog i povijesnog sadraja, te egzegetske prikaze i
rasprave s podruja biblijskih znanosti i suraivao osobito u publikacijama: Serafinski perivoj, Glasnik sv.
Ante, Bogoslovska smotra, i Franjevaki vjesnik. Objavljena su mu i zasebna djela: Put spasenja ili trei
svjetovni red S. O. Franje Asikoga (g. 1911.); Vojska sv. Ante, Antina mlade (g. 1924.) i Gdje je istina (g.
1927.).
Vrio je takoer pastoralne ili duobrinike slube. Osim ve spomenute kapelanske, bio je kateheta na vioj
djevojakoj koli u Banjoj Luci (1912.-1917.), te upnik u Bihau (1919.-1923.), Ivanjskoj (1934-1936),
Petrievcu (1936-1937). Obnaao je i razliite redovnike slube: bio je predsjednik rezidencije u Sarajevu
(1926.-1928.; 1932.-1934.), gvardijan na Petrievcu (1936.-1937.), te definitor (1916.-1919.), kustos (1931.1934.) i provincijal (1937.-1939.) u franjevakoj provinciji Bosni Srebrenoj. Vidi: M. Karaula, rtve i
muenici, Sarajevo 1999., str. 156-158; J. ali, Franjevci sjeverozapadne Bosne, Biha 2002., str. 53-60.
4
Fra Bosiljko Ljevar, koji je dobro poznavao fra Marijana, i o njemu u svojim Autobiografskim zapisima
napisao vie zanimljivih zgoda, ovako opisuje fra Marijanov odlazak: Jednog pazarnoga dana ponedjeljka
dok smo bili za rukom, doe grupa pravoslavnih seljaka iz Cazinskog sreza a iz sela Jezero, Gata i Osredak,
uznemireni i prestraeni, i mole upnika da bi jedan sveenik doao trajno dok je rata i ostao kod njih jer vele
da ne bi kakovi neodgovorni upali u naa sela pa nas poubijali. Fra Bosiljko dalje nastavlja, da on, kao
kateheta u gimnaziji, ni upnik, a tada je upnik u Bihau bio fra Viktor aki, nisu mogli naputati svojih
slubi i odazvati se molbi srpskih seljaka iz okolice Cazina, a radilo se o pravoslavnim vjernicima koji su bili
ve izjavili nadlenim civilnim vlastima da ele prei na katoliku vjeru. Javio se fra Marijan da e poi s
njima, te odmah natovario svoje stvari u kola s kojima su seljaci doli po sveenika, te krenuo s njima put
Cazina. Vidi: AFSP, B. Ljevar, Autobiografski zapisi, str. 119.
2

55

Nakon to se privremeno smjestio u Cazin, poslije nekoliko dana je otiao u Banju Luku
te izvijestio biskupa fra Jozu Garia o svom odlasku meu pravoslavne Srbe koji su se ve u
velikom broju, ako ne i svi, bili prijavili hrvatskim vlastima u Bihau za prijelaz s
pravoslavne ili grkoistone na katoliku vjeru. Biskup je odobrio njegov korak, i izdan mu je
31. listopada 1941. dekret kojim se imenuje i postavlja za privremenog duobrinika
grkoistonih prijelaznika u cazinskom kotaru.1
Fra Marijan je slubu na koju je postavljen shvatio ozbiljno i razvio je ivu
duobriniku djelatnost, pouavajui prijelaznike u vjeri, molitvama i crkvenom pjevanju,
osobito djecu i mlade, slavei za njih euharistiju i dijelei im svete sakramente.2 O ozbiljnosti
i teini fra Marijanove duobrinike slube govore ve i sami podaci o broju onih koji su
preli na katoliku vjeru, a njih je poetkom listopada 1942. bilo oko 3.250.3
Iako je fra Marijan imao prvenstveno zadau da meu prijelaznicima na katoliku vjeru
vri sveeniku slubu i udovoljava njihovim vjerskim i duhovnim potrebama, glavninu truda
i svojih snaga on je ulagao u pomaganje, zatitu i obranu ljudi od pljaki i razliitih oblika
nasilja, pa i ubojstava, zbog ega su pravoslavni Srbi najvie i traili katolikog sveenika, da
bude meu njima. Fra Marijanu su se obraali u svakoj svojoj nevolji, a on je bio neumoran i
neustraiv u brizi i zauzimanju za njihovu zatitu i pomo u svim potrebama. O tome postoji
mnotvo svjedoanstava i dokaza, bilo da se radi o sauvanim originalnim, najobinijim
listiima papira obinih ljudi, na kojima su ispisivane njihove potrebe i zamolbe za pomo,
bilo da je rije o sauvanim kopijama fra Marijanovih privatnih pisama, ili o kopijama
njegovih slubenih dopisa crkvenim i ondanjim dravnim vlastima na razliitoj razini.4
Fra Marijan, da bi izmolio za prijelaznike i Srbe zatitu od nasilja, upuuje 8. veljae
1942. dopis upanu Velike upanije Krbava i Psat u Bihau, a tada je, poslije uklanjanja
Ljubomira Kvaternika, upan bio Josip Barii, prethodno upan Velike upanije Bilo Gora,
sa sjeditem u Bjelovaru. Taj svoj dopis zapoinje ovako: Ve peti mjesec potpisani slua
jade obraenika u Cazinskom kotaru, te nema mira ni sna od grozota, kojih se nasluao.
1

Vidi prijepis dopisa Biskupskog Ordinarijata u Banjoj Luci Ministarstvu pravosua i bogotovlja Odjel za
bogotovlje, br. 62/42, od 14 sijenja 1942., u: AFSP, spisi fra Marijana Jakovljevia.
2
Vidi dopis Biskupskom Ordinarijatu u Banjoj Luci, od 28. veljae 1942., kopija postoji u: AFSP, spisi fra
Marijana Jakovljevia. Fra Marijan opirno opisuje svoje duobriniko djelovanje meu prelaznicima i u
pismu upuenom fra Franji Lipovcu, u Sarajevu, pisano 5. lipnja 1942. Kopija pisma postoji u: AFSP, fra
Marijanova dokumentacija.
3
Prema iznesenim podacima u dopisu kojega je fra Marijan uputio 24. rujna 1942. Opinskom poglavarstvu u
Cazinu, brojno stanje prijelaznika je bilo ovakvo: Cazin s Ostrocem 64 osobe, Osredak - 693, Vrelo - 594,
Gradina 305, Rujnica - 374, Gata Donja - 480, Gata Mala - 127, Gata Gornja - 248, Johovica i Vidovska 491. Meu prelaznike Osredka, Vrela i Gradine ubrojene su i izbjeglice koje su se tu sklonile iz BukoviceKrndije, Marin Mosta, Pitalina i eralia. Roenih i krtenih u Katolikoj crkvi 1942. g. bilo je 70. Drugi
dopis istom Opinskom poglavarstvu upuen je 8. listopada 1942., i prema njemu je u to vrijeme u opini
cazinskoj rimokatolika (prijelaznika) mjetana i prebjega bilo 1.656; u opini Trac, prije Traka Ratela
bilo ih je 1.345; a u bihakom kotaru 375; povrh toga bilo je jo 95 djece roene i krtene u 1941. i 1942.,
tako da je ukupno rimokatolika (prijelaznika) bilo 3.471. Umrlih je, kako je fra Marijan tada javio, bilo 15, a
ak 215 nestalih za napadaja, to je skupa 230. Ako se taj broj oduzme od ukupnog broja 3.471, izlazi da je u
svom duobrinitvu imao 3.241 pravoslavna vjernika prela na katoliku vjeru. Kopija obaju dopisa se nalaze
u: AFSP, spisi fra Marijana Jakovljevia.
4
Fra Marijan je svoje dopise i razliite izvjetaje upuivao Biskupskom Ordinarijatu u Banjoj Luci. Nakon
Drugog svjetskog rata od strane jugoslavenske UDB-e 'proeljavani' su arhivi osobito Biskupijskih
Ordinarijata, pa tako i u Banjoj Luci. Iz njega su, uz mnoge druge, pokupljeni i odneseni svi dokumenti koje je
fra Marijan slao Ordinarijatu, kao i svi drugi vezani uope uz 'prekratavnje Srba'. Sretna je okolnost da su u
fra Marijanovoj ostavtini ostale sauvane barem kopije ili prijepisi njegovih dopisa crkvenim vlastima i
dravnim slubama NDH. Prema urudbenim brojevima na sauvanim kopijama dopisa i razliitih potvrda i
uvjerenja moe se zakljuiti da ih je kroz mjesece studeni i prosinac 1941. napisao vie od 400, a u godini
1942. vie od 2.000. Da nije radio nita drugo, ve i samo sastavljanje i pisanje slubenih dopisa, izvjetaja,
potvrda i sl. pokazuju koliko je to bio velik posao.

56

Opisuje to je doznao od osoba, ija imena navodi, za koje kae da im se mora vjerovati, te
nabraja zlodjela koja im se ine, i na kraju moli: Kumim Vas svime najdraim i zaklinjem
ljubavlju domovini: pomozite i spasavajte, ako Boga znate! Ne smije se ni asa ekati, inae
sve propade, a narod e stradati. [] Meni srce zamire od jada i brige. Strepim i za njih i za
druge. Zato pomagajte, dok je vremena!1
O ratnim dogaanjima na cazinskom podruju i o tekom stanju prijelaznika fra Marjan
je u vie navrata izvjeivao Biskupski Ordinarijat u Banjoj Luci. U dopisu od 28. veljae
1942. ovako pie: Toliki je strah zavladao, da mi ne daju ni asak otii od sebe. Jer, vele,
ako vi odete, odmah e napasti i nas popaliti i poubijati.2 A u dopisu od 17. oujka 1942.
pie: Iako sam nedavno poslao izvjetaj o stanju vjernika obraenika u ovome kraju, ipak
moram ponovno javiti Vaoj Preuzvienosti: i da znadne s kakvim se neprilikama moram
boriti, i da se zauzmete kod Poglavnika za jadnike, inae e svi biti istrijebljeni. Iznosi zatim
sluajeve nasilja u vie sela, pa na kraju kae: Tako je daleko otilo, da u morati
najedanput u Zagreb do Poglavnika te mu sve ispriati i traiti, da se jednom stane nakraj
ovima nasiljima. U velikoj sam brizi za ove jadne obraenike. Mene nije strah smrti, ali ta
e biti od njih?3
O napadima na obraenike, ubijanju i pljakama pisao je fra Marijan upanu upe
Krbava i Psat i 8. oujka 1942. Podsjea da je prije mjesec dana izvijestio i traio pomo i
zatitu obraenika u cazinskom kotaru, osobito za sela Donju Gatu i Vrelo, da je bilo neke
pomoi, ali da se pljakanje i dalje nastavlja. U tom svom dopisu pita: Zar su vlasti
zaboravile ljetonji govor Poglavnika dunostnicima? Zar se smije nekanjivo plakati?, te
na kraju upozorava i najavljuje: Gospodine upane! Ili neka se dri rije Poglavnikova i
vladina obeanja, ili e potpisani biti prisiljen traiti zatitu ravno kod Poglavnika. 4 Na taj
dopis upan je odgovorio 18. oujka, i javio fra Marijanu: Saobuje se, da su izdati nalozi
kotarskoj oblasti u Cazinu, da sprijei sve ine, koji se mogu obiljeiti nasiljem nad mirnim i
pokornim prijelaznicima bivim grko-istonjacima na podruju kotara cazinskog i da proti
eventualnih nasilnika postupa po zakonu.5
Fra Marijan je o zlodjelima nad pravoslavnim i srpskim stanovnitvom, prijelaznicima na
katoliku vjeru, pisao takoer predstojniku cazinskog kotara 10. oujka 1942., te u dopisu
kae: Potpisani je par puta upozorio oblasti i na pogibelji i na nevolje obraenika od
grkoistone vjere, koji su preli na katoliku vjeru. Ti su obraenici ljetos ljuto stradali, zatim
jesenas, pa eto i sada stradaju. []. Potpisani je prekjue upravio ponovni dopis na G.
upana, da se ovi obraenici zatite od sjekiraa i plakaa, te ak dodao: 'Ili neka se dri
rije Poglavnikova i vladina obeanja, ili e potpisani traiti zatite kod samoga Poglavnika'.
[]. Fra Marijan istie da je na njegovu zamolbu bila dodijeljena jedna vojna jedinica za
zatitu u Osredku, ali da od toga nije bilo velike koristi. Na obraenike su nasrtali muslimani
susjednih sela, pa fra Marijan na kraju moli: Gospodine Predstojnie ne dajte, da nas
sramote neuki i da bacaju ljagu na muslimanski svijet.6

Kopija pisma u: AFSP, spisi fra Marijana Jakovljevia.

Kopija dopisa, upuenog 28. veljae 1942., u: AFSP, spisi fra Marijana Jakovljevia. Zlodjela etnika, s jedne
strane, i u jednom selu, i muslimana, s druge, i u drugim selima, te stradanja nedunoga naroda prikazao je i u
svom pismu od 2. oujka 1942. fra Franji Lipovcu. U njemu za muslimane kae: Navalili bi i na Vrelo,
Osredak i Gradinu, da ja ovde ne stanujem i ne pazim. Zato govore, da treba mene, predstojnika Potokoga i
neke uglednije muslimane pobiti, jer da mi titimo komuniste i etnike. Kopija pisma u: AFSP, fra
Marijanova dokumentacija.
3
Kopija dopisa u: AFSP, spisi fra Marijana Jakovljevia.
4
Kopija pisma u: AFSP, spisi fra Marijana Jakovljevia..
5
Kopija pisma u: AFSP, spisi fra Marijana Jakovljevia.
6
Dopis je upuen 10. oujka 1942., a kopija postoji u: AFSP, spisi fra Marijana Jakovljevia.
2

57

O fra Marijanovoj odvanosti i odlunosti da zatiti srpski narod postoji zanimljivo

svjedoanstvo u Ljetopisu upe Biha, a i u Autobiografskim zapisima fra Bosiljka Ljevara.
Jednog jutra, naime, skupio se narod kod kole u Osredku, u kojoj je fra Marijan boravio, jer
se proulo da e iz Cazina doi neka naoruana eta, pa su se bojali da bi mogli popaliti sela
a ljude poubijati. Fra Marijan ih je smirivao, a zatim sa seoskim knezom krenuo u pravcu
Cazina. Ubrzo su, doista, naili na etu naoruanih vojnika koja je dolazila iz Cazina, da
sprijei, kako su kazali, upad etnika u ta sela. Fra Marijan ih je uvjerio da etnici nisu
zalazili u sela, niti e zalaziti dok je on tu. Na njegove rijei naoruana eta se vratila natrag
u Cazin, a narod, kad je to doznao, raziao se opet svojim kuama.1
Fra Marijan je nastojao pomoi i zatiti pojedine osobe u njihovim konkretnim
nevoljama. Tako se zauzimao kod nadlenih vlasti da budu osloboeni sumnji ili optubi, i
da se puste na slobodu neki koji su neopravdano stavljeni u zatvor.2 Mnogima koji su, radi
sigurnosti i zatite, osobne i svoje obitelji, od njega to zatraili, izdavao je uvjerenja o
njihovoj vjeroispovijesti, estitosti, potenju i vjernosti Nezavisnoj Dravi Hrvatskoj.3
1

Prenosim to je zapisano u spomenutom Ljetopisu: Jednog jutra, priao je fra Marijan, probudi me amor
nekakav ispod prozora. Odgrnem zastor i vidim mnotvo svijeta iskupilo se pred kolom i zabrinuti potiho
razgovaraju. Po njihovim licima spazio sam da su zbunjeni i uplaeni. Brzo se umijem, obujem i obuem te
izaem pred njih. 'ta je ljudi, zato ste uznemireni?' Oni mi odgovore, da su uli kako e toga jutra doi u
njihova sela neka naoruana eta pa e, boje se, popaliti sela a njih poubijati, zato smo se ovdje sjatili da nas,
ako moe, obrani. Ja sam ih najprije utjeio i osokolio da se ne boje i ne strahuju, a onda sam za svaku
sigurnost pozvao jednoga vremenog ovjeka, negdanjeg seoskog kneza iz Osredka da idemo pred tu etu.
Knez je kasnije priao, da je protrnuo od straha kad sam ga pozvao.
Dalje nastavlja fra Marijan, krenuli smo put Cazina. Knez je neko vrijeme koracao uporedo sa mnom. Ja sam
poeo pripaljivati cigaretu a on poeo zaostajati. Velim mu: 'Naprijed knee! Naprijed! Ne boj se!' on se
primaknu i upari sa mnom neko vrijeme a onda opet zaostade. asak potom ree mi: 'Eno ih fra Marijane iza
one okuke'! Dok je knez zaostajao ja sam iao prema njima, a oni, itava eta, prema meni. Kad su bili dva tri
koraka preda mnom, podignem desnu ruku i uzviknem : 'Stoj!' Oni odmah stadoe. Ja nastavim: 'Kuda
momci?' Jedan iz ete odvrati: 'uli smo da u ta sela dolaze, ako ve nijesu doli etnici, pa idemo da ih
suzbijemo'. Ponovno dignem ruku uvis i pokazujui prema Cazinu uzviknem ljutito: 'Natrag, u Cazinu se
znade da sam ja ovdje u ovim selima, jer sam se prijavio kod vlasti i dok sam ja ovdje, nikakvi etnici niti su
ovamo dolazili niti e dolaziti'. Jedan iz ete javi se: 'Ako je tako, gospodine, kako vi tvrdite, onda zbilja eto,
nema smisla da dalje idemo i vrate se. Oni u Cazin a mi koli, saopim svijetu ta smo postigli. Narod
raspoloen i radostan razie se kuama. Rkt. upni ured Biha, Ljetopis upe Biha, str. 38-39. Vidi takoer:
AFSP, B. Ljevar, Autobiografski zapisi, str. 119-120.
2
Intervenirao je kod Mihajla Kadia, predstojnika u Cazinu, za Iliju Vukovia, sina Luke, iz Osredka, kojeg je
potarica iz Ratela prijavila da je bio, i da ga je ona vidjela u Ratelima, selu pod etnikom vlau. Fra
Marijan za Iliju pie: Svi svjedoe, da je on estit i da nije mogue, to mu se pripisuje, ve da je to pometnja
i zamjena o napadima na neke kue, na ljude koji rade na njivi, i o pljaki u Donjoj Gati. [] Molim da se
stvar ispita i pozovu svjedoci iz Osredka i Vrela, da on nevin ne bi stradao. Branko Vojnovi zna za sve koji
su ga toga dana vidjali. Kopija potvrde izdane 1. oujka 1942. u: AFSP, spisi fra Marijana Jakovljevia.
- Napisao je i dao uvjerenje da Duan Cimea, pok. Mie, nije iz Donje Gate pobjegao meu etnike ili
partizane, nego da je, bojei se za svoj ivot od napadaa, doao u Osredak svojoj sestri Milki Grbi, i da
poteno ivi u Osredku. U Duanovoj kui u Donjoj Gati ene su iskopale rov da u njega sakriju robu od
pljakaa, koji su se esto zalijetali u to selo i odnosili sve, a bile su optuene da je rov za etnike i partizane.
Nije rov iskopan, pie fra Marijan, da se kriju neprijatelji drave, nego radi nevolje, koja ih uvijek snalazi.
Kopija uvjerenja napisanog 4. svibnja 1942. u: AFSP, spisi fra Marijana Jakovljevia.
- Jovana avia, pok. Cvije, tuili su da se napio i da je putem u kolima, vraajui se kui, pjevao runu
pjesmu protiv Poglavnika, zbog ega je dospio u zatvor. U dopisu Kotarskoj oblasti u Cazinu fra Marijan pie
kako su ljudi iz Osredka potvrdili da nije istina da je pjevao protiv Poglavnika, a sam fra Marijan za Jovana
svjedoi da je poten ovjek i miran, da se ne obiaje napijati, ali da ga je toga puta prevarilo, te je, na kraju,
zamolio: Podpisani dakle duobrinik usudjuje se smjerno zamoliti sl. naslov, da pusti Jovana iz zatvora.
Istina, i to se napio, pravo je da bude kanjen, ali e mu biti dosta to je ve preturio. Kopija dopisa
Kotarskoj oblasti u Cazinu, od 17. svibnja 1942., nalazi se u: AFSP, spisi fra Marijana Jakovljevia.
3
Tako je svjedoio: 'da je (su) rimokatolike vjere', 'da prema uredbi vlade N. D. H. stoji (stoje) pod potpunom
zatitom i uiva (uivaju) potpunu zakonsku slobodu'; 'poten je i estit, pa ga ovaj ured najsrdanije

58

Sastavljao je i pisao molbe nadlenim kotarskim vlastima da se pojedinim obiteljima ili

vlasnicima vrate njihova oteta i opljakana dobra. Napisao je i dao mnogo preporuka da se
stradalnicima i siromanima materijalno pomogne. Takvih zamolbi i preporuka za pomo fra
Marijan je u kratkom vremenu, najvie od 16. do 20. lipnja 1942., napisao i izdao vie od
stotinu.1
Znalo se za fra Marijanove intervencije u korist prijelaznika Srba, pa su ga oni na ije se
postupke on alio optuivali da titi etnike i partizane, i prijetili da ga treba ubiti.2
Fra Marijan je u cazinskom kraju za srpske prijelaznike na katoliku vjeru, da ih zatiti
od pljaki, a jo vie da sauva njihove ivote, inio to je god mogao i gdje god je trebalo.
Zato su oni imali u njega veliko povjerenje, prihvatili ga i zavoljeli. Vl. Nikola Toji, koji
je leao s fra Marijanom u istoj bolnikoj sobi, piui o njegovim posljednjim asovima i
smrti u banjolukoj bolnici, navodi kako mu je fra Marijan pripovjedio da su partizani
jednom zgodom doveli sa sobom u Osredak nekog pravoslavnog sveenika, te da je on
otvoreno kazao sakupljenim prijelaznicima: Evo vam pravoslavnog sveenika! Birajte
slobodno: ili ete ostati, to ste sada, katolici, ili ete prei k njemu!, a da su prijelaznici na
to fra Marijanu odgovorili: Mi imamo popa! Ne emo njega! Ti si na i otac i majka!3
Mislim da se moe drati istinitim ovo to je vl. Nikola Toji zabiljeio, da je uo od
fra Marijana. Dosljedno tome, tendenciozno je iskrivljivanje stvarnosti ono to su, kao svoja
sjeanja, iznijeli kasnije srbijanski akademik Pavle Savi i pravoslavni sveenik raspop
Vlado Zeevi, koji je u poetku oruanih borbi u Srbiji pristupio etnicima, ali ih ubrzo
napustio te preao partizanima.4 Njihovo kazivanje se razlikuju od fra Marijanovog, ali i
meusobno. Vlado Zeevi je spomenuti dogaaj jednom zgodom ovako opisao: Prilikom
razgovora sa jednim katolikim svetenikom, iznenadilo me je kad mi je, odnosno kako mi
je, ispriao da su oni preveli pravoslavne u katoliku veru, ali, kako on ree: 'oni nikako nee
da nam priu, pa neka se vrate vama pravoslavcima, a mlae ostavite nama'! Izgleda da je
ovaj svetenik shvatio da sam doao da se pogaamo, ali sam mu dosta otro rekao: 'Stariji,
preporua'; 'potpuno je pouzdan, estit i vjeran N. D. H.'. Dosta je kopija takvih uvjerenja u: AFSP, spisi fra
Marijana Jakovljevia.
1
Kada mu se Stoja Cimea, ena Duana (spomenut malo prije), iz Donje Gate, potuila da je patrola u civilu
pretraila kuu i opljakala je, navodei to je sve odneseno, izvijestio je o tome pismeno Kotarsku oblast u
Cazinu. A na kraju dodao: Da patrole pretrauju kue, i neka; ali da one, koje moraju red drati, proti
pljakae se boriti, same pljakaju: staje pamet. Podpisani ured moli, da se stvar izvidi i krivci potjeraju.
Kopija pisma od 1. svibnja 1942., u: AFSP, spisi fra Marijana Jakovljevia.
Mnogo kopija preporuka i zamolbi nalazi se u: AFSP, spisi fra Marijana Jakovljevia. Navodim samo neke
primjere, da se pokae na koji nain se zauzimao za pomo nevoljnima, ne navodei njihovih imena i
prezimena: Potreba dakle velika, pa ide, da joj se pomogne. [] Preporua se najtoplije; Vrijedni su svake
preporuke i pomoi; Ova je obitelj sasvim stradala, te se prebija po tuim pragovima. Zato ju podpisani ured
najtoplije preporua svima vlastima N. D. D., da ju pomognu; Umoljava se sl. naslov, da joj pomogne na
koji nain, da mogne djecu prehranjivati; Vrijedan svake preporuke, pa se podpisani nada, da e mu vlasti
ii na ruku; Starica spala pod stare dane na sirotinjske grane, pa vapi za pomo. Ovaj ured srdano
preporuuje, da joj oblast pomogne; Podpisani toplo preporua jadnicu, koja je i boleljiva, da joj se izae
na ruku i na koji god nain pomogne da doe do svoga i da ne umire s djecom od glada.
2
O tim prijetnjama fra Marijan pie 28. travnja 1942. fra Borisu Ilovai: Po glasinama mogao bih u brzo i
muenik postati. Prijete da me treba ubiti. Bio bih sretan, da poginem za povjereno stado. Prolazio sam
izmeu etnika i partizana i njihovih straa, no ne samo da mi nijesu nita uinili, nego su mi i ast iskazali.
Od druge strane dolaze prijetnje. Neka me slobodno ubiju, samo neka potede izpaeni narod, za koji se svaki
dan zalaem, te sam i vojsku dobio, da nas titi. Kopija pisma u: AFSP, fra Marijanova dokumentacija. A u
pismu fra Franji Lipovcu, od 25./28. srpnja 1942., u pogledu svoga zauzimanja za prijelaznike, pie: Ovaj
moj mali i sitni rad trn je u oku nekih, te stalno doznajem, da mi se prijeti i da me treba ubiti, jer da titim
partizane. Ja titim obraenike i sirotinju od plakaa, pa ako /je/ Boja, da za njih poginem: hvala mu!
Kopija pisma takoer u: AFSP, spisi fra Marijana Jakovljevia.
3
Katoliki tjednik, Sarajevo, br. 38., 26. rujna 1943.
4
Vidi: . Slijepevi, Historija Srpske pravoslavne crkve, Beograd 2002., 3. knj., str. 138-139.

59

kao punoletni, sami e se odluiti, ali omladina nee pripasti ni katolicima ni pravoslavnima,
ni muslimanima, ve e se ona svrstati u napredni omladinski pokret'. 1 A Pavle Savi isti
dogaaj prikazuje na ovaj nain: Jednom sam iao sa Vladom Zeeviem u Cazin. Sa toga
puta jedan detalj mi se naroito zadrao u seanju. Na putu smo se susreli sa nekim fra
Marijanom koji je ostavio na mene utisak pravog verskog fanatika. Susret je bio vrlo kratak i
dramatian. Vlada ga je upitao zato su terorisali ljude i na njih vrili presiju da prelaze u
katoliku veru. Fra Marijan mu je odgovorio da su oni imali vlast u rukama, i da su to svesno
radili, a poto je sada imamo mi, moemo ih vratiti u raniju veru. Na to mu je drug Vlado
ljutito odgovorio: 'Naa vlast nije za to da namee ljudima veru nego da im obezbedi slobodu
veroispovesti i slobodu opredeljenja, i da ih zatiti od nasilja kakvom su bili izloeni'.2
Takvo razilaenje Vlade Zeevia i Pavla Savia u prikazivanju istoga dogaaja kojemu su
zajedno prisustvovali, a jedan u njemu bio i aktivan suuesnik, dovoljno ukazuje na njihovu
istinoljubivost, pa prema tome i koliko se obadvojici moe vjerovati u prikazivanju
navedenog dogaaja.
Ako se zna kako je fra Marijan stvarno djelovao i to je sve poduzima i inio za Srbe koji
su iz straha prihvatili katoliku vjeru, a iznio sam samo jedan mali dio toga, moe se kratko
rei: da je vrijedno divljenja s koliko se energije, odlunosti, ustrajnosti, pa i hrabrosti,
zauzimao za ovjeka koji je u nevolji, koji stradava i trpi.
Ali toliki napor, kao i psihika napetost i brojne stresne situacije u kojima se u razliitom
prigodama naao, morali su se odraziti na njegovo zdravstveno stanje, i ubrzati kraj njegova
ivota, koji je nenadano i doao. I posljednje to je fra Marijan poduzeo za ugroeni narod,
pravoslavne prijelaznike u Katoliku crkvu, bila je intervencija kod najvie vlasti NDH u
Zagrebu, koju je on, kako smo naprijed vidjeli, nekoliko puta u svojim slubenim dopisima i
najavljivao. Prema pisanju fra Dane Brievca fra Borisu Ilovai, tajniku biskupa Miia u
Mostaru, fra Marijan je poetkom oujka 1943. doao u samostan na Petrievac. Izgledao je
iscrpljen, mrav i vrlo slab. Odatle je 2-3 dana kasnije poao u Zagreb, da kod najviih
dravnih vlasti intervenira za svoje vjernike prijelaznike na katoliku vjeru. Iz Zagreba se
na Petrievac vratio poslije 3-4 dana, u nedjelju 7. oujka, da bi, shrvan boleu, nekoliko
dana kasnije bio smjetenu u dravnu bolnicu u Banjoj Luci, u kojoj je 16. oujka 1943. i
umro.3
Zbog toga to je pitanje prelaska pravoslavaca na katoliku vjeru, odnosno
'prekrtavanja' ili 'katolienja' pravoslavnih vjernika samo po sebi veoma sloeno, a i dranje
u toj stvari nekih pojedinaca unutar Katolike crkve u NDH bilo moda problematino,4
netko bi mogao i fra Marijanovo djelovanje oznaiti kao kleronacistiko i klerofaistiko,
kao to su to na svoj nain uinili Vlado Zeevi i Pavle Savi. Ali srpski narod u cazinskom
kraju, za koji se fra Marijan toliko zauzimao i rtvovao, nije mislio tako. O tome postoji vrlo
rjeito svjedoanstvo, zabiljeeno u Kronici upe Biha, a o kojemu pie u svojim
Autobiografskim zapisima i fra Bosiljka Ljevara. Naime, po svretku rata doao je u upni
ured u Biha dr. Groznik, Slovenac, advokat u Cazinu, te priao kako se poslije fra
Marijanove smrti susreo sa seoskim knezom iz Osredka, sela u kojem je fra Marijan boravio i
djelovao. U razgovoru izmeu dr. Groznika i kneza bilo je rijei i o fra Marijanu. Na pitanje
dr. Groznika: Knee, eto ti si dobro poznavao pokojnoga fra Marijana, s njim si se sigurno
esto sastajao i razgovarao o nevoljama ovoga rata, pa to bi mi mogao rei o fra Marijanu
1

V. Zeevi, Poverenje naroda, u: Bihaka Republika (Zbornik lanaka), Beograd, 1965., knjiga I., str. 229.
P. Savi, Mirnodopski ivot u Bihau omela je ofanziva, u: Bihaka republika, knjiga I., str. 253.
3
Vidi: J. ali, n. d., str. 59-60.
4
Ne znam koliko se mogu smatrati istinitim i utemeljenim optube koje su iznesene u nekim publikacijama iz
vremena neposredno nakon zavretka Drugog rata. Vidi: V. Novak, Magnum crimen, Pola vijeka klerikalizma
u Hrvatskoj, Zagreb 1948., osobito str. 525-597; Dokumenti o protunarodnom radu i zloinima jednog dijela
katolikog klera (prir. J. Horvat i Z. tambuk) Zagreb, 1946., str. 39-410.
2

60

kao ovjeku i sveeniku? Knez je odgovorio: Dragi doktore, mislim da sam fra Marijana
dobro poznavao i mogu rei da je bio Boji ovjek. On je dobro znao komu slui i tko mu je
Gospodar. Tjerao je samo Boju politiku.1 Vee priznanje fra Marijanu i pozitivniju ili bolju
ocjena za njegovo sveeniko i dobrotvorno djelovanje nisu se mogli izrei, a izrekao ih je
Srbin.
O fra Marijanovu odlasku meu pravoslavne Srbe i o njegovu djelovanju meu
prijelaznicima na katoliku vjeru u selima cazinskog kraja govorio sam opirnije budui da
se radilo o najmasovnijem prijelazu pravoslavnih vjernika na katoliku vjeru u Bosni, a
istovremeno i o velikim stradanjima tih prijelaznika.
Fra Anto Hrvat i fra Drago Prpi u Barlovcima
Od 1929. do sredine 1942. u Barlovcima je bio upnik fra Anto Hrvat,2 a sljedee tri
godine fra Drago Prpi.3 Nema nigdje nita zapisano o konkretnim djelima i postupcima te
dvojice sveenika franjevaca prema Srbima i njihovu prelasku na katoliku vjeru, nego samo
turi podatak za fra Antu: da je spaavao upljane i susjedne pravoslavce od progona i
pogroma,4 a za fra Dragu: da se tijekom rata zauzimao za susjedne pravoslavce u barlovakoj
upi.5
U upi Barlovci je takoer bilo prijelaza pravoslavnih na katoliku vjeru. Radilo se,
zapravo, o izdavanju potvrda o prelascima u drugoj polovici 1941. i tijekom 1942. godine. U
1942. godini u upnu Maticu krtenih su upisana, kao krtena, 63 novoroeneta
pravoslavnih roditelja, iz sel Dragoaj, Prijakovci i Ramii. Roditelji te djece prethodno su
sigurno bili uvedeni meu prijelaznike na katoliku vjeru, inae im se ni djeca ne bi krstila u
Katolikoj crkvi. Vjerojatno je bilo i drugih pravoslavnih vjernika iz navedenih sela koji su
se prijavili za prijelaz na katoliku vjeru, ali o tome preciznih podataka nemamo. Meutim,
bez obzira koliko ih je bilo, sigurno se ni u njihovu sluaju nije radilo ni o kakvom
prekrtavanju, pa ni pokatoliavanju, nego su i fra Anto Hrvat i fra Drago Prpi pravoslavce,
koji su im dolazili, prihvaali i upisivali kao prijelaznike u Katoliku crkvu, i o tome im
izdavali odgovarajue potvrde samo da ih se zatiti od progona i drugih nasilja, pa i smrti.
Osobno sam uo kako se pria da su se pravoslavni Srbi jednom zgodom skupili u crkveno
dvorite u Barlovcima i upniku fra Dragi Prpiu iznijeli svoj strah od nasilja i pogroma. On
ih je hrabrio neka se ne boje, i da im se nee nita zlo dogoditi, odnosno da im se to moe
dogoditi samo 'preko njega mrtva'.
Koliko mi je poznato, nitko od Srba nije u navedenim selima barlovake upe ubijen kod
svoje kue radi toga to je bio Srbin i pravoslavne vjere. Moda je to zasluga i fra Ante
Hrvata i fra Drage Prpia. Stoga je bezona neistina i lana tvrdnja koju je iznio dr. Zdravko
1

Kronika upe Biha, str. 40 - upni ured Biha. Vidi takoer: AFSP, B. Ljevar, Autobiografski zapisi, str.
121.
2
Roen je 11. studenoga 1888. u Staroj Rijeci, od oca Ive i majke Marije r. Bujadilovi. Krsno ime mu je bilo
Franjo. U franjevaki red je stupio ulaskom u novicijat 14. srpnja 1909., dok je jednostavne zavjete poloio
godinu dana kasnije, o sveane 20. srpnja 1913. Za sveenika je zareen 3. kolovoza 1913. Nakon toga je
vrio slube kapelana na Petrievcu, u Bihau, na Plehanu, u Korau, Sanskom Mostu, Sokolinama, imiima,
Barlovcima i u Ivanjskoj. Bio je gvardijan na Petrievcu od 1942. do 1945. Umro je u Barlovcima 9. oujka
1967.
3
Rodio se u Krivom Putu, kraj Senja, 20. lipnja 1906. Gimnaziju je pohaao u Senju i Ogulinu, a zavrio u
Djeakom sjemenitu u Visokom. U franjevaki red je stupio ulaskom u novicijat 29. lipnja 1927.
Jednostavne zavjete je poloio 30. lipnja 1928., sveane 30. lipnja 1931., a za sveenika je zareen 29. lipnja
1934. Bio je kapelan u Jajcu, Zenici i na Petrievcu, a upnik u itaama, Ivanjskoj, Vitezu, Barlovcima i
Sasini. Umro je u bolnici Sanskom Mostu 29. prosinca 1953.
4
J. ali, n. d., str. 171-172.
5
J. ali, n. d., str. 133.

61

Antonji, da je u mjesecu lipnju 1941. u selu Ramii izvren masovni pokolj na zvjerski
nain, i da je tom zgodom ubijeno na muki nain preko 100 Srba.1
Osobno sam poznavao izmeu godine 1950. i 1955. u Ramiima vie Srba pravoslavaca,
prezimenom Savia i Tadia, koji su se odnosili vrlo prijateljski prema tadanjem upniku fra
Vladi Ljevaru, a mislim da toga ne bi bilo da nisu osjetili na sebi dobrotu ranijih upnika u
Barlovcima. Uvjerenja sam da je upravo prisjeanje na dobrotvorno dranju prema Srbima i
pravoslavnima fra Ante i fra Drage u vrijeme Drugog svjetskog rata imalo utjecaja da za
nedavnog ratnog bjesnila nije sruena, poput nekih drugih, i barlovaka upna crkva.
Fra Anto Perkovi u upi i samostanu Petrievac
U Urudbenom zapisniku upe Petrievac ima uvedenih u 1941. godini 20-ak odluka
kotarske oblasti u Banjoj Luci, te doputenja Biskupskog Ordinarijata o prelasku pojedinaca
ili cijelih obitelji s pravoslavne na katoliku vjeru. U godini 1942. ima upisanih takvih
sluajeva oko 170. A iz sauvanog Spiska prijelaznika,2 vidi se da ih je bilo vie stotina, oko
450, bilo da se radilo o pojedinim osobama ili o vielanim obiteljima. Dobar dio njih je bio
iz Banje Luke, ali su se za prijelaz na katoliku vjeru javljali u upu Petrievac, u kojoj je
tada upnik, a i gvardijan, bio fra Anto Perkovi.3 Velik broj prijavljenih za prelazak u
kratkom vremenu moe se tumaiti jedino strahom prouzrokovanim zloinom koji je 7.
veljae 1942. izvren nad Srbima u Drakuliu, Motikama i argovcu. To potvruje i fra Anto
u svom pismu od 11. listopada 1973. fra Anelu Kajiu, u kojem iznosi neka sjeanja na
spomenuti zloin, te govori kako su mu nakon toga dolazili brojni banjoluki Srbi i traili da
prijeu u Katoliku crkvu. Navodi da mu je veina njih govorila: Oe, ja ne bih preao, ali
moram da spasim ivot svoj i svoje obitelji.4 A primani su u Katoliku crkvu jer im se
eljelo pomoi i zatiti od novih zloina. Da je upravo to bio motiv zbog kojega je
udovoljavano njihovim molbama, potvruje sam fra Anto u spomenutom svom pismu, kad
kae: Tada sam odluio, da svima ovim izdam potvrdu da su preli u katoliku Crkvu
premda nisu. Usrdno sam svakoga zamolio, da to ni Njemcima ni hrvatskim vlastima nikako
ne odaju. Znam ta bi mi bilo, da me je samo jedan izdao. [] Svi su poteni bili pa se to nije
dogodilo [].5
Fra Anto otkriva jo jednu vanu zanimljivost kakav je, naime, stav u tom pogledu
zauzimao biskup banjoluki, fra Jozo Gari. On je ubrzo nakon navedenog zloina nad
Srbima pozvao fra Antu na razgovor. Veoma ljut, kazao je: To nije lijepo, nije poteno [].
Najvea je ludost nevine ubijati, a posebno ene i djecu. Da li istom zgodom, ili neto
kasnije, ne zna se, fra Anto je s biskupom razgovarao o brojnim prijavama pravoslavnih Srba
za prelazak u Katoliku crkvu, te mu je biskup u svezi s tim rekao: Vidim da ti Banjaluani
rado dolaze za prijelaz u Katoliku Crkvu. Ovim ti dajem generalnu dozvolu i ovlatenje za
sve prijelaznike, koji kod tebe zatrae prijelaz. ini kako zna da je najbolje. Spasavaj, sinko,
samo glave.6
1

Z. Antoni, Dokumenta o genocidu nad Srbima u Bosni i Hercegovini od aprila do avgusta 1941, Akademija
nauka i umjetnosti Republike Srpske, Banja Luka Srpsko Sarajevo, 2001., str. 129.
2
Nalazi se u arhivu franjevakog samostana Petrievac.
3
Roen je 27. srpnja 1901. u Vreralima, upa Podhum, kod Livna, od oca Blaa i majke Marije r. Kuli.
Stupio je u franjevaki red 1919., jednostavne zavjete poloio 16. srpnja 1920., a sveane 19. srpnja 1923. Za
sveenika je zareen 3. lipnja 1928. Umro je u Livnu 2. studenoga 1982.
4
Pismo se uva u arhivu franjevakog samostana Gorica, Livno, kutija br. 467, Ostavtine: Br. Aneo Kai, br.
1, k. 1-4. Objavio ga je M. Planini, Fra Tomislav Filipovi rtva klevete, uica /1992./, str. 121-125. Citirani
tekst je na str. 122.
5
M. Planini, n. d., str. 122.
6
M. Planini, n. d., str. 121-122.

62

Iz tih nekoliko navedenih podataka vidi se da i ulogu fra Ante Perkovia na Petrievcu u
pogledu prelazaka pravoslavnih na katoliku vjeru treba promatrati kao sudjelovanje u
spaavanju Srba, a nikako ne kao vrenje prisile i 'zloina' nad pravoslavnim Srbima.
Poput spomenutih franjevaca ponaao se i dijecezanski sveenik vl. Grga Blaevi. Po
navodima pravoslavnih pisanih izvora, a suprotno optubi Viktora Novaka, vl. Grga
Blaevi, upnik u Bosanskom Novom, ije prezime on pogreno navodi (Kneevi!), ne
samo da nije vrio nasilno pokatoliavanje, niti provodio katoliku propagandu, ve je
mnogim Srbima i ivote spaavao, Prema zapisnikoj izjavi prof. Svetozara Duania, danoj
Svetom arhijerejskom sinodu u Beogradu 22. studenoga 1942.: On (tj. Grga Blaevi op.
m.) je cijele grupe Srba seljaka koje su ustae vodili na stradanje spasavao od smrti, tvrdei
za njih da su katolici. Na primjedbe ustaa da su to Srbi iz oblinjih sela, on je odgovarao:
'To su bili Srbi, ali sam ih pokrstio'. Zatim bi osloboene seljake putao njihovim kuama
(Srpska pravoslavna eparhija banjaluka 1900-2000, ematizam, Banja Luka 2000., str. 9293, bilj. 30)
Zakljuak
Ovim sam prikazom pokuao baciti malo vie svjetla na stajalite, dranje i djelovanje
Katolike crkve i njezinih pripadnika i slubenika u pogledu osjetljivog pitanja prijelaza
pravoslavnih vjernika Srba na katoliku vjeru. Smatram da se, na temelju svega iznesenoga,
moe ustvrditi kako se u pogledu bilo formalnog bilo fiktivnog prijelaza pravoslavnih Srba
u Katoliku crkvu na dranje i djelovanje franjevaca: fra Viktora akia, fra Bosiljka
Ljevara, fra Marijana Jakovljevia, fra Ante Hrvata, fra Drage Prpia i fra Ante Perkovia,
kao i vl. Grge Blaevia, u ovom sjeverozapadnom dijelu Bosne, odnosno na irem i uem
podruju franjevakog samostana Petrievac, ne moe staviti nikakav utemeljen prigovor.
Naprotiv, njihovo dranje i djelovanje se moe i mora oznaiti i ocijeniti kao ovjeno i
ovjekoljubivo, pa i vie od toga, jer su ili za tim da zatite i spase ivote onih koji su se u
tim vremenima osjeali ugroenima i bili izloeni zlostavljanju i nasilju.
Uvjeren sam da se upravo na nekoga od naprijed navedenih franjevaca odnosi ono to je
na suenju nadbiskupu Alojziju Stepincu 8. listopada 1946. iznio u svojoj zavrnoj rijei
odvjetnik dr. Natko Katii. On je, naime, tada kazao: Ja znam sluaj jednoga fratra iz
Bosne, kada su nastupile one stvari (misli se na prijelaze pravoslavnih na katoliku vjeru
op. m.) i ljudi dolazili k njemu da ih prekrsti (i dr. Katii koristi pogrean izraz 'prekrsti'
op. m.) pa je onda on govorio: 'Ja tebe krstim a ti e vjerovati dalje kao i do sada, a kada
doe vrijeme ti e slobodno odluiti'.1 Budui da je dr. Katii bio rodom iz Bihaa,
sigurno mu je moglo biti poznato dranje osobito bihakog upnika, i zato smatram da se
navedene njegove rijei odnose najprije na fra Viktora akia. U svakom sluaju, te rijei
pokazuju da su franjevci prihvaali pravoslavne Srbe, ali ne samo da od njih nije traeno da
moraju napustiti svoju pravoslavnu vjeru, nego ih se ohrabrivalo da ostanu u svojoj vjeri, a
kada vie ne bude nikakvih pritiska i pogibelji sami e odluivati o svojoj vjerskoj i crkvenoj
pripadnosti.

Stenografski zapis zavrne rijei branitelja dr. Natka Katiia na suenu Alojzija Stepinca, u: Zagreb, Hrvatski
dravni arhiv, stup 6/1946., Vrhovni sud NRH, F. 1561, kut. 8, list 1103.
U pisanom podnesku Katiieve obrane A. Stepinca, koji je objavljen u zborniku: Stepinac mu je ime, knj. 1,
Zagreb 1991., str. 212-214, a zatim prenesen i u knjizi: Proces Alojziju Stepincu (prir. Marina tambuk-kali,
Josip Kolanovi i Stjepan Razum), izd. KS, Zagreb 1997., str. 219-222, u pogledu prekrtavanja Srba Katii
kae: esto se primalo sa svijeu da e se isti jednom ipak vratiti na svoju vjeru, kao to je rekao neki
sveenik u Bosni: 'Ja te primam, no ti e vjerovati kao i do sada'. Vidi: Proces Alojziju Stepincu, str. 221.

63

Primanje pravoslavnih Srba u Katoliku crkvu, ili smo izdavanje potvrda da su preli na
katoliku vjeru, a ustvari nisu, bilo je u ondanje vrijeme i u prilikama kakve su vladale
najvie i jedino to su mogli uiniti ili poduzeti da bi ih koliko-toliko zatitili i kako-tako im
pomogli.
Zloini se ine u svakom ratu, i ine ih sve zaraen strane. Posebno ih je bilo u Drugom
svjetskom ratu, kao i u ovom nedavnom na naim prostorima. Ti se zloini, meutim, nekada
nijeu ili umanjuju, a nekada se uveavaju ili izmiljaju. Pored zloina stvarno u ratu
poinjenih, zloini su i nijekanja i umanjivanja tih zloina; a isto tako zloini su i
uveliavanja i izmiljanja zloina koji se nisu dogodili, ili njihovo pripisivanje nekome tko ih
nije poinio. A to se dogaa kad se Katolikoj crkvi pripisuje, i kad ju se okrivljuje i optuuje
za nasilno 'prekrtavanje' i 'katolienje' pravoslavnih Srba.

64

USTAKI ZLOIN NAD SRBIMA U OKOLICI BANJE LUKE

7. VELJAE 1942. GODINE
(Dvojbe i neistine o sudjelovanju u zloinu fra Tomislava Filipovia
i drugih franjevaca iz samostana Petrievac)
Vijest o drugom pastirskom pohodu pape Ivana Pavla II. Bosni i Hercegovini i o
njegovom dolasku u Banju Luku 22. lipnja 2003., te odluka mjerodavnih crkvenih osoba i
vlasti da se tom prigodom euharistijsko slavlje s narodom i in beatifikacije ili proglaenja
blaenim Ivana Merza, rodom Banjaluanina, odre pokraj franjevakog samostana na
Petrievcu, izazvali su u odreenim politikim i intelektualnim krugovima Republike Srpske
i Srbije, kao i kod dijela srpskog stanovnitva, negativno raspoloenje i reakcije. Naime, u
nekim emisijama na televiziji i radiju, kao i u dnevnom i periodinom tisku, izraavano je
negodovanje i protivljenje Papinu dolasku u Republiku Srpsku uope, a osobito da se
planirana sveanost odri na Petrievcu.
Kao razlog tome protivljenju, navodio se zloin koji je 7. veljae 1942. izvren nad
rudarima rudnika uglja Rakovac i nad srpskim iteljima u selima Drakuli, Motike i
argovac, pokraj Banja Luke, te su za taj zloin, uz ustae, optuivani i okrivljivani takoer
franjevci iz samostana Petrievac, a naroito fra Tomislav Filipovi.
Ovdje u, sasvim kratko, naznaiti o kojem i kakvom se zloinu radi, te se posebno
osvrnuti na optube o sudjelovanju u tom zloinu fra Tomislava (Miroslava) Filipovia, kao i
drugih franjevaca iz franjevakog samostana na Petrievcu.
elim odmah naglasiti da o tome postoje razliite, pa i suprotne, informacije i podaci, i
oni e biti navedeni onako kako ih pojedini izvori donose. Uzdrat u se od vlastite
kategorike prosudbe o vjerodostojnosti tih izvora i o tonosti podataka, budui da mi nisu
dostupni, ako uope i postoje, originalni dokumenti o rtvama navedenog zloina i o
njegovim izvriteljima. Upozorit u, meutim, na razmimoilaenja i brojne i velike razlike u
navodima i podacima o istim dogaajima i injenicama. Jasno je da istina moe biti samo
jedna, a kad se o zloinu o kojem e ovdje biti rijei iznose razliite "istine", onda se moe
dvojiti o istinitosti bilo koje tvrdnje ili navoda.
1. Tko je poinio zloin, i broj rtava - pobijenih Srba
u selima Drakuli, Motike i argovac
Uglavnom se navodi da je jedna ustaka postrojba 7. veljae 1942. poubijala velik broj
Srba u selima Drakuli, Motike i argovac, nedaleko od Banja Luke.
Prema obavijesti koju je Veliki upan u Banja Luci, pukovnik Aleman, neposredno
nakon zloina poslao putem radiograma Ravnateljstvu za javni red i sigurnost u Zagreb,
jedna satnija ustake bojne pod zapovjednitvom nadporunika Josipa Milova poubijala je
37 rudara kod rudnika Rakovac, a zatim 715 srpskih itelja u selu Motike, te oko 1.500 osoba
u selima Drakuli i argovac.1 Isti se podaci navode i u radiogramu kojeg je nekoliko dana
kasnije, 11. veljae 1942., Ustaka nadzorna sluba iz Banja Luke uputila u Zagreb
Zapovjednitvu ustake nadzorne slube, na ruke gosp. Eugena Kvaternika.2
U spomenutim radiogramima je najavljeno da opirno izvjee slijedi. Zapovjednitvo
ustake nadzorne slube u Banja Luci je to izvjee i poslalo, i u njemu se navodi: 7. ov. mj.
1
2

Vidi prijepis radiograma u: V. Dedijer, Vatikan i Jasenovac, Dokumenti, Beograd 1987., str. 385.
V. Dedijer, Vatikan i Jasenovac, str. 387.

65

je jedna satnija II. 'Tjelesne Poglavnikove Bojne' koju je vodio nadporunik Josip Milov
poduzela akciju u kojoj je na rudniku Rakovac ubijeno i zakopano 37 radnika grko-istone
vjere (pravoslavaca), a da ih je, prema izjavama nekih radnika, ubijeno do 52, zatim da je u
selima Drakuliu i argovcu ubijeno oko 1.300-1.500 osoba, a u Motikama oko 70 porodica.1
Vladimir Dedijer je objavio dva dokumenta, za koje tvrdi da se nalaze u Vojnoistorijskom arhivu u Beogradu, u fondu Dravne komisije za utvrivanje ratnih zloina.
Jedan je, kae, izvjetaj njemakog poslanstva u Zagrebu (s naznakom - Predmet: Stanje oko
Banja Luke), a drugi je prilog uz taj izvjetaj (oznaen kao - Predmet: Metode borbe protiv
mirnog stanovnitva). Navodi da su oba ta dokumenta poslana 26. listopada 1942.
Ministarstvu vanjskih poslova Treeg Reicha. U spomenutom izvjetaju, donesenom u
prijevodu, pie da je 6. veljae 1942. u okolini Banja Luke ustaki bataljon kapetana Zelia
izvrio veliki pokolj, i da je u selu Drakulii(!) pobijeno itavo tamonje srpsko stanovnitvo,
a da se isto dogodilo 7. veljae u selu Motika(!), te 9. veljae u selu argovac.2 A u prilogu
uz taj izvjetaj, takoer u prijevodu s njemakog jezika, pod br. 9., pie: 6, 7 i 9 februara
1942 izvren je pokolj pravoslavnog stanovnitva sela Motika, Drakulii i argovac
(severozapadno od Banja Luke) od strane jednog ustakog odreda od 100 ljudi iz Zagreba
pod vodstvom ustakog kapetana Zelia, i ustakog porunika Tateka kao i franjevakog
fratra Filipovia iz Banja Luke. rtve ove 'akcije' bili su u Motiki(!) blizu 100 porodica sa
700 lanova obitelji, u Drakuliima (Rudnik Rakovac) 60 radnika, u argovcu 120 lica.3
Prema iskazu svjedoka ora Rajia, kafedije iz Banja Luke, to ga je dao Zemaljskoj
komisiji za utvrivanje ratnih zloina za Bosnu i Hercegovinu, na osmog februara 1942.
jedna grupa zagrebakih ustaa pod vodstvom fratra-isusovca(!) imenom Filipovia, iz
samostana Petrievca kraj Banja Luke, otila je u srpsko selo Rakovica - Rudnik kraj Banja
Luke. //. Tada su ovdje ubijena 52 radnika Srbina. Poslije toga otili su ustae pod
vodstvom fratra Filipovia u selo Drakulii kraj Banja Luke //. U ovom selu ustae su opet
pod vodstvom fratra Filipovia ubili oko 1.500 Srba, ljudi, ena i djece.4
Izvjetaji i izjave se ne slau u tome kada je zloin izvren (prema jednima, 6., 7. i 9.
veljae 1942.; prema veini, 7. veljae; a prema jednom svjedoku, 8. veljae), zatim koja je
ustaka postrojba zloin izvrila (navode se: "jedna satnija II. Tjelesne
Pavelieve/Poglavnikove bojne iz Banja Luke"; "jedna satnija ustake bojne"; "jedan ustaki
odred od 100 ljudi iz Zagreba"; "grupa zagrebakih ustaa"; "ustae-muslimani s Drine i
jedna satnija II. Poglavnikove tjelesne bojne"). Ne postoji suglasje ni o tome tko je predvodio
ustaku vojsku u izvrenju zloina (nadporunik Josip Milov, kojega navode gotovo svi
slubeni izvjetaji; ili kapetan Zeli i porunik Tatek, koji se spominju u izvjetaju
njemakog poslanstva; ili fratar Filipovi).
Uz naprijed navedene, imamo jo vie drugih posve razliitih navoda i podataka o broju
rtava u Rakovcu, Drakuliu, Motikama i argovcu.
U izvjetaju Zemaljske komisije za utvrivanje ratnih zloina za Bosnu i Hercegovinu iz
prosinca 1944. stoji da je u zloinu u okolici Banja Luke 7. veljae 1942. ubijeno preko 2.300
mukaraca, ena, djece i starica, a meu njima i ezdesetero kolske djece.5 A u slubenom
dopisu to ga je provincijal Bosne Srebrene, fra Aneo Kai, uputio 12. svibnja 1942. u Rim
vrhovnom poglavaru franjevakog reda, navodi se da su ustae u selima Drakuli, Motike i

V. Dedijer, Vatikan i Jasenovac, str. 286.

V. Dedijer, Novi prilozi za biografiju Josipa Broza Tita, Rijeka/Liburnija-Zagreb/Mladost, 1981., 2. sv., str.
539.
3
V. Dedijer, n. d., str. 542.
4
Vidi: V. Novak, Magnum crimen, Pola vijeka klerikalizma u Hrvatskoj, Zagreb 1948., str. 646.
5
Vidi: V. Novak, n. d., str. 646-647.
2

66

argovac ubili vie od 1.600 osoba pravoslavne vjere.1 Prema iskazu samog Filipovia
(biveg fra Tomislava), kojeg je dao 25. lipnja 1945. u Zagrebu, na suenju za zloine u
logoru Jasenovac, pobijeno je u selima Drakuli, argovac i Motike oko 1.500 do 2.000
ljudi, ena i djece Srba.2 A na sasluanju pred Komisijom za utvrivanje zloina
okupatora i njihovih pomagaa, takoer u Zagrebu, 29. lipnja 1945., on je izjavio kako se
poslije proulo da je tom prilikom pobijeno 2.000 ljudi. U sudskom procesu koji je
poetkom veljae 1947. voen pred Vijeem Vrhovnog suda NR Bosne i Hercegovine u
Banja Luci protiv trojice okrivljenika za ustake zloine u Bosanskoj Krajini (to su bili
Viktor Guti, Felix Niedzielski i Nikola Bilogrivi), svjedokinja Jagoda Brkovi, iz sela
Drakuli, je izjavila da je pobijeno preko 3.000 ljudi, ena i djece samo u jednom selu.3
mislei valjda na svoje selo - Drakuli.
U novije vrijeme Jovan Babi, publicist i knjievnik iz Banja Luke, pie u svojoj knjizi,
naslovljenoj Drakulii, da je u selima Drakuliu, Motikama i argovcu ubijeno oko 2.300
Srba, meu kojima i 52 pravoslavna aka u argovakoj osnovnoj koli.4 On donosi i
spiskove pobijenih. Spiskovi su sastavljeni: za selo Drakuli, prema sjeanju Vase Mitrovia
iz 1957., i prema podacima Muzeja rtava genocida u Beogradu; za selo argovac, prema
rekonstrukciji SUBNOR-a Banja Luka, iz 1965., i prema podacima Muzeja rtava genocida u
Beogradu; za Motike, prema rekonstrukciji SUBNOR-a Banja Luka, iz 1965., i prema
podacima Muzeja rtava genocida u Beogradu; i za rudnik uglja Rakovac, prema
rekonstrukciji SUBNOR-a Banja Luka, iz 1965. godine. U Babievim spiskovima je za
Drakuli navedena 1091 ubijena osoba, za argovac 192 osobe, za Motike 424 osobe, a za
rudnik Rakovac 66 osoba, s njihovim imenima i prezimena, i s godinama roenja. 5 Jovan
Babi u svojoj knjizi Spomen-hram svetog velikomuenika Georgija u Drakuliu, pozivajui
se na izvjetaj njemakog zapovjednika Sigurnosne policije (Sicherheitspolizei) za Jugoistok
u Beogradu, koji je nosio naslov: Ponovni pokolj srpskog stanovnitva u zapadnoj Bosni
februara 1942. od strane ustaa, a napisan 16. oujka 1942., navodi da su u rudniku Rakovcu
poklani svi rudari pravoslavne vjere, a njihov broj se kree izmeu 31 i 63 osobe(!), u selu
argovac da su pobijeni ljudi iz 124 kue, i 53 pravoslavne djece iz narodne kole.6 Babi
navodi da je u selu Drakuliu, u tali seljaka Mitrovia (on ispravlja prezime - u Mihajlovia)
bilo zatvoreno pedeset osoba, te da je tala zatim zapaljena a te osobe izgorjele ive.7 U
jednom svom novinskom lanku Babi o pobijenima u selu argovcu kae: Nije utvren
toan broj ubijenih, no ipak treba da je prema slubenim vestima likvidirano 1750 ljudi.8
Nemogue je da je u argovcu bio toliki broj srpskih rtava, pa ako je taj podatak uzet iz
naprijed spomenutog izvjetaja zapovjednika njemake Sigurnosne slube, vjerojatno su u
rtve toga sela ubrojene takoer rtve iz sela Drakuli i Motike. Takoer u novije vrijeme dr.
Zdravko Antoni pie da je u Drakuliu pobijeno ljudi, ena i djece preko 700, a u Motikama

Kopija dopisa, br. 763/42., nalazi se u arhivu franjevake provincije Bosne Srebrene, Sarajevo, god. 1942.,
posebni fascikl.
2
V. Dedijer, Vatikan i Jasenovac, str. 390.
3
Vidi novine: Glas, Banja Luka, br. 6 (86), od 8. 02. 1947., str. 3.
4
Te brojke on iznosi u svom romanu Drakulii, 2. izd., Banja Luka - Beograd, 1999., strr. 95, 195, 199, a
ponavlja ih i u tekstu: "Pismo od nemilih misli", objavljenom u listu: Glas srpski, Banja Luka, 31. maj 2003..,
str. 9.
5
Vidi: J. Babi, Drakulii, 2. izd., Banja Luka-Beograd, 1999., str. 206-227.
6
Vidi: J. Babi, Spomen-hram svetog velikomuenika Georgija u Drakuliu, Drakuli, 2003., str. 26-29; Isti:
"Sloge e biti, al' ne zna se ka' e", u: Glas srpski, Banja Luka, 21. i 22. jun 2003., str. 6.
7
Vidi: J. Babi, Spomen-hram svetog velikomuenika Georgija u Drakuliu, str. 29.
8
Vidi: J. Babi, "Sloge e biti, al' ne zna se ka' e", u: Glas srpski, Banja Luka, 21. i 22. jun 2003., str. 6.

67

preko 500,1 dok Lazar Lukaji iznosi podatak da je u Drakuliu usmreno 1.360 Srba, u
argovcu 257 i u Motikama 674, ukupno 2.291.2
Nema nikakve dvojbe da je u selima Drakuliu, Motikama i argovcu 7. veljae 1942.
pobijeno mnogo srpskog stanovnitva pravoslavne vjere. Meutim, naprijed navedeni podaci
o broju ubijenih - i ukupno gledano i po selima - meusobno se veoma razlikuju (za Drakuli
se navode brojke: 700, 1.091, 1.500, 3.000; za Motike: 424, 500, 674, 700, 715; za argovac:
120, 192, 257, 1750; a za Drakuli i argovac skupa: 1.500 i 1.300-1.500. Za sva tri ta sela
zajedno, navode se brojke od: 1.600, 1.500-2.000, 2.291, i 2.300 pobijenih). Sve se te brojke
pogotovo razlikuju od onih (od nekoliko stotina) koje usmeno i u privatnim razgovorima, a
javno se o tome ne usuuju govoriti, iznose neki, jo uvijek ivui Hrvati katolici, a koje su
uli od onih koji su ili pokopavati pobijene u navedenim selima.
Imajui pred oima sve navedene brojke, sasvim je sigurno da bi trebalo uloiti jo dosta
truda, i biti posve objektivan i istinoljubiv, da se pouzdano utvrdi koliko je tono bilo nevinih
rtava. Ali kolika god bila brojka stvarnih rtava, pa ak ako je i priblino tona i ona
najnia, moe se ve sada rei da je zloin bio stravian.
2. Uloga fra Tomislava Filipovia u zloinu nad Srbima
u selima Drakuli, Motike i argovac
Zloin u rudniku Rakovac i u selima Drakuli, Motike i argovac, mnogi koji su o
njemu govorili i pisali, bilo odmah nakon zavretka 2. svjetskog rata bilo u novije vrijeme,
povezuju uz ime fra Tomislava Filipovia (neki ga nazivaju fra Vjekoslav, fra Miroslav, pa
ak i fra Zvonko Filipovi),3 i uz neke druge franjevce iz samostana Petrievac. Na to se
ovdje elim posebno osvrnuti.
a) Osnovni biografski podaci fra Tomislava (Miroslava) Filipovia,
do njegovog otputanja iz franjevakog reda
Fra Tomislav - to mu je redovniko ime u franjevakom redu, a krsno je Miroslav - rodio
se 4. lipnja 1915. u Jajcu, kao etvrto dijete, od ukupno estero, od oca Ante i majke Marije,
r. Radulovi.
Osnovnu kolu je zavrio u rodnom mjestu, a zatim je, kao konviktorac, pohaao
Franjevaku klasinu gimnaziju u Visokom, bez namjere da postane franjevac i sveenik.
Kasnije se ipak odluio za franjevaki i sveeniki poziv te je, nakon zavrene gimnazije,
stupio 29. lipnja 1932. u novicijat u Livnu, i tada je krsno ime Miroslav zamijenio s
redovnikim fra Tomislav. Na kraju jednogodinjeg novicijata, 30. lipnja 1933. poloio je
redovnike jednostavne zavjete, a sveane je poloio 1. srpnja 1936. u Sarajevu, gdje je
nakon novicijata studirao filozofiju i teologiju (1936-1939). Zareen je za sveenika u
Sarajevu 3. rujna 1939.
Poslije sveenikog reenja i mlade mise poslan je u samostan u Kraljevu Sutjesku, sa
zadaom da se pripremi za polaganje ispita koji su mu preostali, i da tako zavri sav
propisani studij. Ve u to vrijeme Starjeinstvo Provincije je imalo s njim potekoa. Naime,
iz Kraljeve Sutjeske je - i prije nego to je poloio spomenute ispite - bio premjeten u
1

Vidi: Z. Antoni, Dokumenta o genocidu nad Srbima u Bosni i Hercegovini od aprila do avgusta 1941., izd.
Akademija nauka i umjetnosti Republike Srpske, Banja Luka/Srpsko Sarajevo 2001., str. 129.
2
L. Lukaji, Fratri i ustae kolju. Vidi: P. Lazarevi, "Potiskivanje istine ili 'u cara Trajana kozje ui'", u:
Patriot, Banja Luka, br. 69, od 9/6/2003., str. 34.
3
Vidi izjavu Josipa Matijevia, u: Dokumenti o protivnarodnom radu i zloinima jednog dijela katolikog klera
/priredili: J. Horvat i Z. tambuk/, Zagreb 1946., str.178.

68

franjevaki samostan na Petrievac. Ali umjesto da ode na mjesto koje mu je bilo odreeno,
on samovoljno odlazi u upu Vijaka. Tek nakon vie provincijalovih upozorenja posluao je i
otiao na Petrievac.
Tu za Starjeinstvo Provincije poinju nove nevolje vezane za fra Tomislavove postupke.
On, bez doputenja, bilo provincijala bilo banjalukog biskupa, postaje vojnim
duobrinikom pri II. Poglavnikovoj Tjelesnoj Bojni u Banja Luci. Zbog toga, a i uope zbog
povezanosti s ustakim pokretom, nakon to je 14. sijenja 1942. poloio u Sarajevu
preostale ispite iz bogoslovlja, istog je dana dobio dekret za premjetaj iz Petrievca u
samostan it/Ramu. No, ni tada nije posluao, nego je i dalje ostao na Petrievcu, a 5.
veljae 1942. je pisao provincijalu da je pozvan na vojnu dunost u Zagreb, i da mora
nastupiti na slubu odmah.
Kad se, vjerojatno, jo nije znalo za razmjere zloina poinjenog 7. veljae 1942. nad
Srbima u selima Drakuliu, Motikama i argovcu, kao ni za ulogu fra Tomislava u njemu,
provincijal je 12. veljae 1942. iz Sarajeva odgovorio fra Tomislavu da ne smije ii u vojsku
niti u njoj preuzeti slubu.
Nekoliko dana nakon zloina nad Srbima fra Tomislav je napustio samostan Petrievac i
otiao u Banja Luku, odakle se vie nije ni vraao u samostan, a nedugo iza toga je iz Banja
Luke otiao u Zagreb. Na 12. veljae 1942., na isti dan kad mu je poslan odgovor iz Sarajeva
da se njegova molba za odlazak u Zagreb i preuzimanje slube u vojsci odbija, on je iz
Zagreba ponovno zatraio provincijalov pristanak da bude imenovan ustakim duhovnikom.
Od provincijala nije ni tada dobio doputenja, ali je i bez toga preuzeo duobriniku slubu
u ustakoj vojsci u Zagrebu. Od tog vremena fra Tomislav Filipovi, praktino, prekida vezu
s Provincijom iji je bio lan.
b) Sudjelovanje fra Tomislava Filipovia u zloinu nad Srbima
sela Drakuli, Motike i argovac, prema navodima srpskih autora
Srbi koji su se protivili Papinom dolasku u Banja Luku, i osobito odravanju prigodnog
slavlja kraj franjevakog samostana na Petrievcu, prije i poslije toga su iznosili teke
optube protiv franjevaca, i osobito protiv fra Tomislava Filipovia.
Navest u najprije to o tome govore izvori koje sam ve ranije navodio, i samo nekoliko
citata iz napisa dr. Zdravka Antonia, Jovana Babia, publiciste i knjievnika iz Banja Luke,
i dr. Milana Bulajia, predsjednika Fonda za istraivanje genocida, iz Beograda.
U izjavi Jove Vukobrat(d)a, roenog 1904. u selu Drakuli, koju je on dao u svezi s
pokoljem u svom selu, stoji i ovo: fra Tomislav Filipovi koji je na dan pokolja rukovodio
sa jednom koljakom kolonom i sam /je/ lino uestvovao u klanju srpskog naroda od djeteta
u beici do najstarijeg ovjeka i starice.1
U radiogramu kojeg je iz Banja Luke poslao Veliki upan, pukovnik Aleman,
Ravnateljstvu za javni red i sigurnost u Zagrebu, navodi se da je zloin 7. veljae 1942. u
rudniku Rakovac, a zatim u Motikama, Drakuliu i argovcu izvrila jedna satnija ustake
bojne pod zapovjednitvom nadporunika Josipa Milova, u pratnji upnika fra Vjekoslava
Filipovia.2 Isto je ponovljeno i u radiogramu od 11. veljae 1942.3 A u izvjeu
Zapovjednitva ustake nadzorne slube, poslanom u Zagreb, prikazuje se "akcija" koju je 7.
veljae 1942. poduzela jedna satnija II. 'Tjelesne Poglavnikove Bojne' koju je vodio
nadporunik Josip Milov, a u ijoj je pratnji bio vl. Miroslav Filipovi, upnik sa
Patrievca, a sada satnik u ustakoj bojni.4 Prema izvjetaju naprijed spomenute Zemaljske
1

Vidi: Dokumenti o protunarodnom radu i zloinima , str. 168; V. Dedijer, Vatikan i Jasenovac, str. 285.
Vidi: V. Dedijer, n. d., str. 385.
3
V. Dedijer, n. d., str. 387.
4
V. Dedijer, n. d., str. 286.
2

69

komisije, iz g. 1944., satnija Tjelesne Pavelieve bojne, koja je izvrila zloin u selima kod
Banja Luke, bila je predvoena "od ustakog nadporunika Josipa Mislova i upnika iz
Petrievca kod Banja Luke, Vjekoslava Filipovia.1
U naprijed spomenutim radiogramima, poslanim iz Banja Luke u Zagreb, govori se o
"pratnji upnika fra Vjekoslava Filipovia", dok se u izvjeu Zapovjednitva Ustake
nadzorne slube iz Banja Luke, koje je slijedilo nakon spomenutih radiograma, kae da je u
// pratnji bio vl. Miroslav Filipovi, upnik sa Patrievca. A na sasluanju o stradanjima
Srba, ore Raji je izjavio da su zloin u Rakovcu, i u selu Drakuli, izvrile ustae pod
vodstvom fratra Filipovia.2
Dr. Zdravko Antoni, piui o stradanjima Srba u banjalukom okrugu, kae: Prvi
masovni pokolj desio se u Drakuliu, koje je naseljeno gotovo samim Srbima, a lei u
neposrednoj blizini franjevakog manastira Petrievac. Pokolj u ovom selu organizuje i
izvodi fratar toga manastira Filipovi-Majstorovi. Sa organizovanom bandom ustaa upada
u selo, skuplja sve Srbe na jedno mjesto, i da ohrabri ustae, uzima u ruke dijete ure
Glamoa (svi drugi navode prezime Glamoanin - op. m), staro tek 6 mjeseci, i nakon
odranog govora, uzima no i pred svima seljanima kolje dijete. Nakon toga nastaje prava
kasapnica. Nakon toga odlazi u kolu, izvodi iz kole svu srpsku djecu i kolje ih redom.
Preostalu djecu kupi po kuama, trpa ih u jednu talu, i tako ivu spaljuje.3 Za razliku od
Zdravka Antonia, koji pie o zapaljenoj djeci, Jovan Babi, kako smo naprijed vidjeli,
navodi da je u talu bilo zatvoreno 50 osoba, i da je tala zapaljena te sve osobe izgorjele. Taj
se dogaaj ne spominje nigdje drugdje, i vrlo se osnovano moe posumnjati u njegovu
istinitost. Teko je, naime, protumaiti kako jedan autor pie da je Filipovi "preostalu djecu"
(ne navodi brojku koliko je djece bilo) kupio po kuama i ive spalio u jednoj tali, dok drugi
autor kae da je spaljivanjem u tali usmreno 50 osoba, ali ne navodi da se radilo o djeci,
niti to zlodjelo pripisuje direktno fra Tomislavu Filipoviu.
Javan Babi ipak u jednom novinskom lanku tvrdi za fra Tomislava: Fra Filipovi,
naalost, nije samo ubice vodio, ve je i sam, i to prednjaei, ubijao.4 A u drugom
novinskom lanku pie: Petrievaki upnik fra Vjekoslav je, // predvodio ustake koljae
i lino uestvovao u pokolju.5 U istom napisu navodi iz svjedoenja Jove Vukobrata
sljedee rijei: Isti fra Tomislav Filipovi je na dan izvrenja pokolja doao pred kuu ure
Glamoanina skupa sa ustaama i on lino prvi poeo sa pokoljem gdje je iz kue izveo dijete
ure Glamoanina zaklavi ga noem rekao: 'Ustae! Ovo ja u ime Boga pokrtavam ove
izrode a vi slijedite moj put i ja prvi primam sav grijeh na svoju duu i Bog nee ovaj na rad
uzet za grijeh i ja u svakoga da ispovijedim i saperem sve grijehe'.6 A dr. Milan Bulaji
pie: Franjevac Filipovi nije prisustvovao pokolju, on je predvodio ustake koljae i sam, u
osnovnoj koli, zaklao srpkinju uenicu Radojku Glamoanin pred ostalom djecom i
uiteljicom Dobrilom Martinovi, zatim se obratio ustaama: 'Brao ustae, ovo ja u ime
Boga pokrtavam ove izrode, a vi slijedite moj put. Ja primam sav grijeh na moju duu, vas
u ispovijediti i rijeiti svih grijeha.7 U izvjetaju Komisije za utvrivanje ratnih zloina za
Bosnu i Hercegovinu o zloinu u rudniku Rakovac i u selu Drakuli, iz prosinca 1944.
godine, stoji: Ali vrhunac divljatva predstavlja pokolj ezdesetero kolske djece, koju su
zatekli u koli i sjekli im glave pred oima uiteljice koja je od pretrpljenog uasa
1

Vidi: V. Novak, n. d., str. 646.

Vidi: V. Novak, n. d., str. 646.
3
Z. Antoni, u: Dokumenti o genocidu nad Srbima , str. 129.
4
J. Babi, "Pismo od nemilih misli", u: Glas srpski, 31. maj 2003., str. 9.
5
J. Babi, "Sloge e biti, al' ne zna se ka' e", u: Glas srpski, 21. i 22. jun 2003., str. 6.
6
J. Babi, "Sloge e biti ", u: Glas srpski, 21. i 22. jun 2003., str. 6.
7
M. Bulaji, "Izvinjenje za zloine u Drakuliu", u: Patriot, br. 72, od 30. 06. 2003., str. 24-25.
2

70

poludjela.1 Takoer i Predrag Lazarevi, koji prikazuje nedavno objavljenu knjigu Lazara
Lukajia, Fratri i ustae kolju, navodi da se zloin dogodio u koli u selu Drakuliu.2 Jovan
Babi, pozivajui se na naprijed spomenuti akt njemakog zapovjednika Sigurnosne policije,
iz njega navodi: Umorstva su vrena na osnovu naloga katolikog svetenika Filipovia
//. Oevici kupalita krvi u argovcu kau da su ubijena i 53 (pravoslavna, prim. J. B.)
deteta iz Narodne kole.3
Dr. Lazar Milin, pravoslavni sveenik i profesor na Bogoslovnom fakultetu u Beogradu,
citira sljedee rijei nekog dr. Nikole Nikolia: Danas sam (tj. 1943) doznao neke detalje o
onom stranom i besprimjernom zvjerskom pokolju pravoslavne kolske djece u selu Krivaji
kod Banjaluke. Uiteljica je u tom selu bila sestra Mara 'Mila' Stipe unjia. Lino je
poznam. // Obuen u fratarski habit uao je Filipovi u razred s ustakom kapom na elu, u
pratnji nekoliko ustaa. Traio je od nje da odvoji pravoslavnu djecu od katolike i
muslimanske. Kad je to uinila, ne slutei nita zla, on je poklao pravoslavnu djecu na
oigled i vrisak malih drugova.4
Dakle, kad se govori o zloinu nad srpskom djecom i malom Radojkom, koji se pripisuje
fra Tomislavu Filipoviu, informacije nisu podudarne ni o dobi djeteta Radojke (dr. Antoni
kae da je bila stara 6 mjeseci, a dr. Bulaji, da je bila uenica osnovne kole), ni o mjestu
kole u kojoj je zloin nad djecom izvren (prema jednima to je bio Drakuli, iako tada u
Drakuliu uope nije bilo kole, prema drugima argovac, prema treima Krivaja, kod Banja
Luke, iako selo s tim nazivom u blizini Banja Luke ni ne postoji).5 Svjedoci se ne slau ni
glede imena izvritelja zloina (za jedne je to bio fra Vjekoslav, za druge fra Tomislav).
Prema jednom izvoru zloin se dogodio pred uiteljicom koja se zvala Mara "Mila", a prema
izjavama vie svjedoka, on je izvren pred uiteljicom Dobrilom Martinovi. Takoer se
govori kako su pravoslavna djeca bila najprije odvojena od katolike i muslimanske, a zatim
pobijena, iako ni u Drakuliu ni u argovcu u to vrijeme nije uope bilo muslimanskog
stanovnitva, pa nije moglo biti ni muslimanske djece u koli. Osim toga, teko je
protumaiti da se takav zloin mogao onoga dana dogoditi u koli, bilo u Drakuliu ili u
argovcu. Naime, ako je zloinako djelovanje ustaa zapoelo 7. veljae 1942. u 4 sata
ujutro, nije mogue razumjeti da su roditelji putali djecu od kue i da su djeca toga dana bila
u koli, osim ako se radilo o djeci iz sela u koje ustae jo nisu bile stigle, i u kojem se nita
nije doznalo o zloinu u drugom selu.
Ako je istina da je fra Tomislav Filipovi zaklao dijete Radojku Glamoanin, kerku
ure Glamoanina, udno je da se Vaso Mitrovi nije 'sjetio' toga, i te kako 'upeatljivog'
sluaja, jer u njegovom spisku rtava sela Drakuli, za koji Predrag Lazarevi navodi ocjenu
Lazara Lukajia, da je i pored svih nedostataka // najpouzdaniji, najtaniji i najdragoceniji
poimenini dokumenat o poklanima u Drakuliu, argovcu i Motikama,6 nema meu
pobijenima ni djeteta Radojke Glamoanin, ni njezinog oca ure.7
Da je u ustakom zloinu ubijeno i mnogo srpske djece, to nije sporno. Ali neslaganja o
tome je li zloin izvren u koli u Drakuliu, ili argovcu, ili u Krivaji, pred ovom ili onom
uiteljicom, je li vren pojedinano po kuama, ili je izvren skupno u tali (to prije dr.
Antonia, ne tvrdi, koliko mi je poznato, nijedan drugi autor, a ni sam Antoni ne navodi
1

V. Novak, n. d., str. 647.

Vidi: P. Lazarevi, "Potiskivanje istine ", u: Patriot, br. 69, od 9/6/2003., str. 34.
3
Vidi: J. Babi, Spomen-hram svetog velikomuenika Georgija u Drakuliu, str. 29; Isti, "Sloge e biti ", u:
Glas srpski, od 21. i 22. jun 2003., str. 6.
4
Vidi: M. Planini, n. d., str. 89.
5
O zloinu nad kolskom djecom u selu Krivaja, vidi korespondenciju izmeu fra M. Planinia i dr. Lazara
Milina, u: M. Planini, n. d., strr. 10-11, 89, 102.
6
P. Lazarevi, "Potiskivanje istine ", u: Patriot, br. 69, od 9/6/2003., str. 34.
7
Vidi: J. Babi, Drakulii, str. 206.
2

71

nikakav izvor na kojem temelji svoju tvrdnju), i suvie su velika da ne bi izazivala dvojbu o
vjerodostojnosti samih svjedoka i njihovih izjava, a zatim i o istinoljubivosti odreenih
povjesniara i publicista.
Tomislav Filipovi (alias Miroslav Majstorovi) je pred Komisijom za utvrivanje
zloina okupatora i njihovih pomagaa, 29. lipnja 1945. izjavio: Istina je poto mi je
predoen iskaz Vjekoslava Servatzi u koliko se odnosi na pokolj u okolnim selima Banja
Luke, da sam ja bio duobrinik II. P. T. B. Ja sam kao takav, jedne noi sa bojnom II. P. T.
B. poao u akciju i to navodno samo radi pretresa okolnih pravoslavnih sela, koji su bili
sumnjivi zbog etnitva. Ja nisam sudjelovao u pokolju pravoslavaca iz sela Drakulii,
argovca i zaselka Motike, ve sam ostao sjediti u Motikama u razgovoru s nekim uiteljem
Kalajcem Mirkom domobranskim porunikom.1 Koliku vanost treba dati toj Filipovievoj
izjavi o njegovom sudjelovanju i ulozi u zloinu nad srpskim stanovnitvom sela Drakuli,
Motike i argovac, teko je rei, ali je barem treba imati pred oima kod razmatranja zloina
koji mu se pripisuje.
Uz sva navedena neslaganja i neloginosti u raznim izvjeima i izjavama svjedoka o
sudjelovanju fra Tomislava Filipovia u ustakom zloinu u rudniku uglja Rakovac i u selima
Drakuli, Motke i argovac, nije bez znaenja napomenuti i ovo: pred njegovo ime veina
stavlja 'fra' (Tomislav, odnosno Vjekoslav), a neki 'vl.' (Miroslav), pa ak i 'vl. fra'
(Tomislav-Vjekoslav);2 jedni ga oznaavaju jednostavno kao franjevca, drugi kao fratra, a
jedan ga ak naziva fratar-isusovac; negdje se kae da je bio pripadnik franjevakog
samostana,3 a na drugom mjestu da je bio lan petrievakog bratstva,4 dok ga jedan od gore
citiranih autora oznaava kao 'katolikog svetenika'. U slubenim sudskim podacima navodi
se da je bio kapelan na Petrievcu, dok ga veina drugih izvora spominje kao upnika u
Petrievcu, iako on nikada i nigdje nije bio upnik.
c) to su o sudjelovanju fra Tomislava Filipovia u zloinu nad Srbima izjavili
ondanji gvardijan samostana Petrievac, fra Anto Perkovi,
i lan samostanske zajednice, fra Ivo ili?
Fra Ivo ili, koji je boravio u samostanu na Petrievcu od rujna 1941. do studenoga
1950., u pismu upuenom 5. srpnja 1978. fra Martinu Planiniu, koji se bavio istraivanjem
zloina o kojem ovdje govorimo,5 odgovarajui na pitanje: to zna o pokolju u selu
Drakuliu, pie: U noi izmeu 6. i 7. veljae 1942. (od petka na subotu) doli su ustae muslimani s Drine da se osvete banjalukim pravoslavcima za etniki pokolj izvren nad
muslimanima u blizini Drine.6 Tu vrstu ustaa nazivali su crne ustae. Kad su spomenuti
ustae-muslimani stigli u Banja Luku, uzeli su sa sobom jednu satniju II. Poglavnikove
tjelesne bojne (u kojoj je duhovnik bio fra Tomislav Filipovi), pa su otili u Drakuli i
Motike te u rudnik ugljena Rakovac. U Drakuliu i Motikama pobili su mnogo civilnog
stanovnitva (toan broj ne znam, a u rudniku Rakovac pobili su radnike koji su se vraali s
posla kao i one koji su trebali doi na posao. Ni broj pobijenih rudara nije mi poznat.7

Dokumenti o protunarodnom radu i zloinima , faksimil zapisnika, str. 172.

Vidi: J. Babi, Drakulii, 2. izd., Banja Luka-Beogtad 1999., str. 99.
3
Vidi: P. Lazarevi, "Potiskivanje istine ", u: Patriot, br. 69, od. 9/6/2003., str. 33.
4
Vidi: N. Ostoji, "Dvolina dvosmislenost", u: Patriot, br. 72, od 30/6/2003., str. 20.
5
M. Planini je o tome objavio knjigu: Fra Tomislav Filipovi rtva klevete, uica /1992/.
6
Misli se, vjerojatno, na stradanja muslimana u Foi, gdje je u sijenju 1942. ubijeno preko 3.000 ljudi. Vidi: V.
Dedijer, Novi prilozi , str. 547.
7
M. Planini, n. d., str. 132.
2

72

Bilo bi za oekivati da gvardijan samostana i poglavar samostanske zajednice zna to se

dogaa u samostanu, i ime se bave i gdje se nalaze pojedini lanovi dotine zajednice, u
samostanu ili izvan njega, a osobito ako se radi o javnim istupima i aktivnostima.
Je li gvardijan u samostanu Petrievac, u vrijeme kad se dogodio zloin u Drakuliu,
Motikama i argovcu, znao za aktivnosti i pojedine ine fra Tomislava Filipovia, o tome
nema drugih informacija osim onih to ih je dao sam gvardijan. Postoje, naime, dva pisana
iskaz fra Ante Perkovia, gvardijana na Petrievcu 1941-1942. Jedan je poslao slubeno 26.
travnja 1942. provincijalu fra Anelu Kaiu, a drugi je sadran u opirnom privatnom pismu
to ga je vie od 30 godina kasnije, 11. listopada 1973., napisao fra Anelu Kaiu, tada u
mirovini u Livnu.
Fra Aneo Kai, koji je bio provincijal Bosne Srebrene od ljeta 1939. do ljeta 1942.,
nakon to je doznao za zloin u Drakuliu, zatraio je od gvardijana fra Ante Perkovia da
mu javi je li u tome sudjelovao fra Tomislav Filipovi, i je li i sam ubijao.1 Kako se navodi u
drugom gvardijanovom pisma, on je tada provincijalu odgovorio da je fra Tomislav zaista bio
u Drakuliu, a da li je lino ubijao, nije mogao provjeriti. Kae da je lino uvjeren, da on to
nije inio.2
Ne znam zbog ega, ili kojim povodom je toliko godina kasnije, 4. listopada 1973., fra
Aneo Kai zatraio od fra Ante Perkovia da mu iznese to zna o zloinu u Drakuliu i o
sudjelovanju fra Tomislava Filipovia u njemu. Na to je fra Anto odgovorio opirno 11.
listopada 1973. O sadraju toga bisma bilo je rijei malo prije, a ovdje u iz njega prenijeti
ono to se izravno odnosi na "sudjelovanje" fra Tomislava Filipovia u zloinu nad Srbima u
Drakuliu.
Tako fra Anto pie:
A sada o fra Tomislavu. U subotu iza kobne noi, na fra Tomislavu se nije mogla opaziti
niti najmanja promjena u njegovom vladanju. //.
O Drakuliu se je kasnije mnogo prialo i prepriavalo. Nikada nisam uo, da je fra
Tomislav okrvavio ruke i sudjelovao i sam u ubijanju. A njegovo potpuno ispravno vladanje
nakon te noi pobudilo mi je uvjerenje, da on nije lino ubijao iako je sa vojskom bio. //.
Istina je, da je pok. fra Tomislav te noi bio u Drakuliu. Da li je on morao ii u Drakuli
ili ne to ne mogu pozitivno rei. No kad je on iz Reda iskljuen i otiao u Zagreb uo sam, da
je on sa 4-5 katolikih seljaka pokazivao u Drakuliu katolike kue Ustaama da bi te kue
obili. Iz te vijesti ja sam zakljuio, da je on morao unaprijed neto znati o unitenju sela
Drakuli. On je dobro selo poznavao //. Moda su mu radi toga i naredili Ustae da ide s
njima i kat. kue pokazuje. Taman da je on i natjeran, tamo on nikako nije smio ii. U tome
ga nita nije moglo ispriati.
//
Kada je fra Tomislav potpuno iz Banja Luke otiao u Zagreb proulo se i govorkalo kako je
jedna ena pravoslavna prepoznala fra Tomislava iako je imao na sebi vojniki injel i rekla
mu: 'Zar i ti fra Tomislave, ovdje'? A on da je na to odgovorio: 'Nisam ja fra Tomislav'.
Nisam imao naina da provjerim istinitost toga govorkanja. Znam samo to, da se je ovo
govorkanje pojavilo iza njegova odlaska u Zagreb.3
Postoji i iskaz fra Ive ilia, napisan 5. srpnja 1978., koji je ranije ve spomenut. Fra
Martinu Planiniu, koji se bavio istraivanjem "sluaja Filipovi", na njegov upit: Da li je fra
Tomislav tom prigodom okrvavio ruke? - fra Ivo je odgovorio: Fra Tomislav je bio tamo
1

Vijest o tome nalazi se u pismu fra Ante Perkovia upuenom fra Anelu Kaiu 11. listopada 1973. Vidi u:
M. Planini, n. d., str. 123.
2
M. Planini, n. d., str. 123.
3
Original pisma se nalazi u franjevakom samostanu na Gorici, Livno: Arhiv, kutija br. 467, Ostavtina - Br.
Aneo Kai, br. 1, k. 1-4. Objavio ga je M. Planini, n. d., str. 120-125. Tekst koji sam citirao nalazi se na
str. 122-123. te knjige.

73

prisutan, iako tamo nije smio biti. Zato ga u tome nitko ne moe opravdati. Meutim, siguran
sam da on tom prigodom nije okrvavio ruke. Nakon zloina u Drakuliu, bio sam osam i pol
godina na Petrievcu. Kao vjerouitelj u uiteljskoj koli i enskoj gimnaziji svakodnevno
sam kontaktirao s civilima. Preda mnom se govorilo o fra Tomislavu, ali mi nitko od civila
nikad nije rekao da je fra Tomislav ikoga ubio.1
Radi se o iskazima dvojice franjevaca, napisanim prema sjeanju, mnogo godina poslije
dogaaja na koji se odnose. Kod prosudbe o tonosti onoga to oni iznose i to se mora imati
pred oima. Ali da iskazi fra Ante Perkovia i fra Ive ilia zasluuje da ih se uzme u obzir, i
da mogu doprinijeti boljem osvjetljavanju odreenog vremena i rekonstruiranju odreenih
zbivanja, u to sam uvjeren.
3. Optube o umijeanosti drugih franjevaca u zloinu nad Srbima
O umijeanosti i drugih franjevaca iz samostana Petrievac u zloinu u Drakuliu,
Motikama i argovcu govori Jovo Vukobrat u izjavi od 15. veljae 1946., koja je naprijed
ve spomenuta. Njegove rijei citira i Jovan Babi, a one glase: esti dan po naem
skrivanju Marko Lipovac koji nas je sakrio otiao je u Petrievaki samostan da pita
gvardijana da li ima ikakve mogunosti da se spase eventualno oni ljudi koji su sluajem
ostali na ivotu i koji se na dan pokolja nisu zadesili kod svojih kua na to mu je upnik
gvardijan (ne navodi se njegovo ime - op. m.) odgovorio: 'Na Poglavnik radi sve sa Bojom
dozvolom i sve to je napravljeno, ono je Crkva blagoslovila i nikome ne e upisati u grijeh
te prema tome svima onima koji su ostali nema nita drugo nego to je bilo i ostalima koji su
se zadesili u selu na dan pokolja'.2 Oslanjajui se na tu izjavu, Jovan Babi u drugom svom
tekstu kae: Ni tadanji gvardijan samostana Petrievac fra Josip Loparevi (u to vrijeme fra
Josip Loparevi nije uope bio gvardijan samostana - op. m.) nije, aliboe, bio na visini
bojega poslanja, svoga svetenikog zvanja, ni odore svetoga Franje koju je nosio. Upitan
od jednog svog vjernika - katolika, mlinara Marka Lipovca, ta uiniti sa rijetkim preivjelim
Srbima iz pomenutih naselja, (tj. Drakulia, argovca i Motika op. m.), fra Jozo je,
navodno, odgovorio: 'Na je poglavnik sve radio po volji Gospodinovoj, pa ako je Gospodin i
na ove upro prst da umru, oni treba da umru'.3 udno je da Jovan Babi donosi dvije dosta
razliite izjave, a da ni ne pokuava da ih rastumai i usuglasi, nego izvlai jo i zakljuak da
je: od gvardijana sa Petrievca (od gvardijana, aliboe!!!) stigla poruka da preivjele treba
da dostigne ista sudbina kao i ve poklane!4 Koliko se moe ozbiljno uzeti njegova optuba,
dovoljno govori ve samo to to on ne zna ni tko je tada bio gvardijan samostana na
Petrievcu!
Odgovor na iznesene objede imamo od samoga fra Ante Perkovia, koji je bio gvardijan
na Petrievcu neto vie od godinu dana 1941.-1942., pa i u vrijeme kad je izvren zloin nad
Srbima u Drakuliu, Motikama i argovcu. Svoje sjeanje o tom dogaaju on je iznio u
pismu pisanom 11. listopada 1973. iz apca, gdje je bio na slubi, a poslano fra Anelu
Kaiu, koji se tada nalazio u samostanu na Gorici, kraj Livna, a u ratno vrijeme je bio
provincijal Bosne Srebrene. U tom pismu fra Anto opisuje kako je u subotu, 7 veljae 1942.,
poslije podne otiao u Predgrae da posjeti jednu pravoslavnu obitelj. Otac te obitelji je bio
vlakovoa, i nekolika dana prije toga je smrtno stradao izmeu Omarske i Prijedora od
eksploziva kojeg su partizani postavili pod vlak. U razgovoru pokojnikova supruga je upitala
fra Antu: to se to dogodilo u Drakuliu? On o tome dotada nije znao nita, pa kad mu je
1

M. Planini, n. d., str. 132.

J. Babi, "Sloge e biti, al' ne zna se ka' e", u: Glas srpski, 21. i 22. juna 2003., str. 6.
3
J. Babi, "Pismo od nemilih misli", u: Glas srpski, 31. maj 2003., str. 9.
4
J. Babi, "Sloge e biti, al' ne zna se ka' e", u: Glas srpski, 21. i 22. juna 2003., str. 6.
2

74

domaica kazala kako se pria da su svi pravoslavni u Drakuliu pobijeni, fra Anto je
odgovorio da bi on, valjda, na Petrievcu uo prije nego oni u Predgrau da se to dogodilo.
Kad se vratio u samostan, uveer je ostale upitao: Jesu li ita uli to se prole noi dogodilo
u Drakuliu. Svi su utjeli i zaueno se gledali, a fra Tomislav Filipovi je potvrdio da su
svi Srbi poubijani od ustaa; a na upit: Zbog ega, odgovorio je kako je uo da su seljaci
uhvaeni kako su slali dinamit i hranu partizanima, a i etnicima.
Prema navodu u fra Antinom pismu, sljedeeg jutra, u nedjelju, doao mu je jedan
ustaki asnik i naredio da pod misom rekne da svi mukarci poslije mise trebaju ii u
Drakuli radi pokapanja pobijenih. U svom pismu fra Anto dalje opisuje kako je u
ponedjeljak u samostan doao jedan domobranski vojnik i obavijestio ga da se u jednoj kui
nalazi iva teko ranjena ena. Fra Anto mu je rekao neka potrai nekoga i neka se ena
preveze u bolnicu. Domobran je odgovorio da se nitko od naih (tj. katolika) ne usuuje
zaviriti u pravoslavne kue. Nakon toga je gvardijan fra Anto naredio samostanskom slugi da
upregne samostanske saonice i da s domobranom ode te stavi enu u saonice i doveze je do
samostana. ena je brzo dovezena, u saonice je sjeo i fra Anto, i krenuli su u bolnicu. Kad je
fra Anto rekao da je ena iz Drakulia, bolniko osoblje se bojalo da je primi. Kako je fra
Anto poznavao upravnika bolnice, dr. Ladislava Vlaia, ena je bila primljena, ali pod
uvjetom da e samostan odgovarati za njezin primitak u bolnicu, ako do ega doe. Fra Anto
je kratko rekao: Pristajem. ena nije ostala na ivotu, nego je nakon dva dana umrla. Kad se
fra Anto vratio u samostan ekao ga je drugi domobran i izvijestio da se u jednoj kui nalazi
dijete teko ranjeno s dva uboda bajonetom u trbuh. Odmah su poslane samostanske saonice
po to dijete, i kad je dovezeno do samostana, fra Anto je poao opet u bolnicu, i to je dijete,
imenom Duko Duan, od 7-8 godina, bilo primljeno i smjeteno u bolnicu, a nakon dueg
lijeenja je ozdravilo i tako ostalo na ivotu.
Fra Anto Perkovi dalje pie da je uzeo nekoliko seljaka Srba iz Drakulia, koji nisu
stradali 7. veljae, i drao ih u samostanskom podrumu dok nije prestala opasnost za njihove
ivote.
Iz fra Antina pisma se doznaje kako je Ministarstvo unutranjih poslova NDH izdalo akt
kojim je bilo dozvoljeno da se u srpske kue u Drakuliu usele muslimani, ali da su to
sprijeili katolici koji su sastavili Memorandum za Poglavnika i za spomenuto Ministarstvo, i
traili da se akt o useljenju muslimana u srpske kue opozove. Taj Memorandum je u Zagreb
odnio sam fra Anto, i uruio ga Ivici Verneru, naelniku Zagreba, da ga on preda Poglavniku.
Cilj je postignut, i akt Ministarstva je opozvan. Neki su muslimani sumnjali, kako kae fra
Anto, da je Memorandum njegovo 'maslo', te da su se sastali i sastavili teku optubu protiv
samostana i njega, i da su je poslali izravno na Svetu Stolicu. Sveta je Stolica optubu
dostavila nadbiskupu Stepincu u Zagreb s nalogom da tubu provjeri. Fra Anto je jednom
zgodom bio u Zagrebu, zatraio da bude primljen u audijenciju kod nadbiskupa Stepinca, i u
razgovoru koji je trajao skoro tri sata detaljno mu izloio sve oko Drakulia i neosnovanosti
tube protiv samostana.1
Iz Petrievca je fra Anto u ljeto 1942. premjeten za samostanskog vikara u Kr. Sutjesku,
a nakon rata, u svibnju 1946., bio je lien slobode i dospio u zatvor,2 te osuen na godinu
dana lienja slobode sa prinudnim radom.3 Ne znam zbog kojeg je razloga zatvoren i osuen
na jednogodinju kaznu, odnosno da li je to moglo biti zbog navodne izjave dane Marku
Lipovcu, koju sam naprijed naveo. U svakom sluaju, ono to sam fra Anto pie o svom
1

Kopiju toga pisma ima autor ovog prikaza, a original se nalazi u franjevakom samostanu na Gorici, Livno:
Arhiv, kutija br. 467, Ostavtina - Br. Aneo Kai, br. 1, k. 1-4. Objavio ga je M. Planini, n. d., str. 120-125.
2
Vidi: M. Karaula, rtve i muenici, Stradanja bosanskih franjevaca u Drugom svjetskom ratu i komunizmu,
Sarajevo, 1992., str. 177, bilj. 462.
3
M. Karaula, n. d., str. 179.

75

dranju, i njegov prikaz zbivanja vezanih za Drakuli, u potpunoj su suprotnosti s onim to je

o franjevcima petrievakog samostana i o njihovu gvardijanu napisao Jovan Babi u svom
romanu Drakulii, i to je vie puta ponovio u novinskim napisima koje sam naprijed naveo.
A koliko se ozbiljno moe i treba uzeti u obzir ono to tako esto ponavlja Jovan Babi, a
to i drugi istomiljenici jednostavno i posve nekritiki prihvaaju, pokazuje injenica da
Jovan Babi ne zna ni tko je zapravo bio gvardijan u to vrijeme u franjevakom samostanu
Petrievac!
Jo iru i straviniju optubu openito o franjevcima iz samostana Petrievac imamo iz
novijeg doba, izreenu sljedeom tvrdnjom Milana Bulajia: Stravian pokolj pravoslavnih
Srba i djece u Drakuliu, argovcu i Motikama izvrili su iskljuivo katolici ustae pod
vostvom franjevaca samostana Petrievac.1
Da su izjave i tvrdnje koje su iznesene kako protiv gvardijana samostana na Petrievcu
tako i openito protiv franjevaca toga samostana posve neutemeljene, najuvjerljiviji je dokaz
to to nitko drugi od franjevaca nije bio formalno optuen, niti je suen za zloin u
Drakuliu, Motikama i argovcu. A da je bilo ikakve podloge i najmanje vjerojatnosti u
pogledu njihove umijeanosti u te zloine, sasvim sigurno ondanja dravna vlast
novouspostavljene FNRJ ne bi propustila da ih izvede pred sud, a da fra Antu Perkovia
kazni mnogo veom kaznom nego to je jednogodinje lienje slobode s prinudnim radom!
4. Dranje uprave franjevake provincije Bosne Srebrene
u sluaju fra Tomislava Filipovia
Najprije emo pogledati kako se u upravi provincije Bosne Srebrene gledalo na zloin
koji je izvren u Drakuliu, Motikama i argovcu. Tadanji provincijal fra Aneo Kaji je u
Ljetopisu provincije Bosne Srebrene zapisao: Na 7. veljae (1942.) dogodio se se pokolj
Srba u selima Drakuli, Motike i argovac pokraj Banjeluke, kojom je zgodom poubijnao
gotovo sve srpsko stanovnitvo tih sela. Ovaki postupak prema Srbima ne moe se niim na
svijetu opravdati, jer moral trai, da se nekome krivnja najprije dokae, a zatim da ga se
osudi, a tek onda, da ga zakonita vlast kazni. Ubijati neudne ene i djecu ne dozvoljava ni
poganski a kamoli kranski moral. Ovaj se pokolj ne moe opravdati niti tim kao da su
toboe Srbi spremalo pokolj naih kao i napadaj na smaostan Petrievac. U ovom su se
sluaju terbale poduzeti sve mjere opreza, pohvatati eventualne krivce i iza dokazane krivnje
ih prema veliini njezonoj kazniti. Gornji se nemio sluaj ne moe opravdati niit toboe tim
da je revolucionarno doba, jer je i revolucija podvrgnuta zakonu Bojem.2
A o umijeanosti fra Tomislava Filipovia u tom zloinu fra Aneo je zapisao: Kod
ovog alosnog dogaaja bio je prisutan p. o. fra Tomislav Filipovi, koji je kao vojni
sveenik navodno pratio svoju jedinicu na ovoj kaznenoj ekspediciji. Meutim e za ovaj in
svakako morati svom redovnikom starjeinstvu odgovarati, jer je njegova prisutnost
prouzrokovala veliki kandal meu katolikim vjernicima u okolici Banjaluke. Ukoliklo bude
dokazano, da je doista bio prisutan kod ovog dogaaja, makar da prisutnost bila i samo
pasivna, p. o. fra Tomislav e morati odgovarati za ovaj in.3
Provincijal fra Aneo Kai i Starjeinstvo provincije Bosne Srebrene, uz odreena
saznanja, makar i oskudna, to je za ono vrijeme bilo i razumljivo, kako o razmjerima zloina
nad Srbima, tako i o ulozi fra Tomislava Filiovia u njima, saznalo je i o dranju gvardijana
fra Ante Perkovia, o emu je gore ve bilo spomena. U Ljetopisu provincije Bosne Srebrene
1

M. Bulaji, "Izvinjenje za zloine u Drakuliu", u: Patriot, br. 72, od 30/6/2003., str. 25.
ARHIV FRANJEVAKE PROVINCIJE BOSNE SREBRENE U SARAJEVU, Ljetopis Provinciae Bosnae
Argentinae, Annales X (1936.-1942.), str. 171. Vidi: P. JELE, Fra Aneo Kai u ratnom vihoru, u: Fra
Aneo Luka Kaji (1894.-1983.). Zbornik radova, Livno, 2009., str. 104-105.
3
Isto.
2

76

je o tome zabiljeeno: Kolikogod je sa negodovanjem bila od sviju primljena vijest o

prisutnosti p. o. fra Tomislava kod gornjeg dogaaja, toliko je sa veim veseljem primljena
vijest o portvovnom zauzimanju za ranjenike p. o. fra Ante Perkovia, gvardijana na
Paterievcu. im je p. o. fra Anto saznao za nemili dogaaj, odmah je doao sa
samostanskim kolima (radilo se o saonicama op. m.) na mjesto nesree, te je mnoge spasio
prevezavi ih u bolnicu u Banjaluku.1
Kad je Starjeinstvo provincije Bosne Srebrene saznalo da se fra Tomislava Filipovia
povezuje i tereti za zloin nad Srbima i za njegov odlazak bez iijeg doputenja u Zagreb, te
za preuzimanje vojne duobrinike slube, upuen mu je 27. oujka 1942. poziv da se vrati
u Provinciju, i da izvijesti Starjeinstvo o svom sudjelovanju u zloinu u Drakuliu i drugim
selima.2 Fra Tomislav je zatraenu izjavu napisao 1. travnja 1942. u Zagrebu, i ona je
dostavljena provincijalu u Sarajevo. Evo i kako je ta fra Tomislavova pisana Izjava glasila:
Izjavljujem pod prisegom slijedee:
Koncem mjeseca sijenja i poetkom veljae kruile su vijesti po Banja Luci i okolici,
nakon mnogih zvjerstava etniko-komunistikih bandi, da e srbi selaci (!) sela
Drakulia, Motika i argovca, odakle ima mnogo odmetnika u umama napasti naa
hrvatska katolika sela i franjevaki samostan Petrievac i minirati ugljenokop "Lau".
Ja sam se tada nalazio kao ustaa pozvan otvorenom zapovijeu u svojstvu ustakog
duobrinika i tu dunost obnosio kod II. Poglavnikove Tjelesne Bojne u Banjoj Luci.
6. veljae sam prije veere doao u samostan na na Petrievcu. Iza veere oko 9 h je
dola skupina naih seljaka-upljana iz okolice sa vijeu, da se navodne noi ima
izvesti gore spomenuti udar na rudnik, samostan i naa sela sa strane odmetnika u
zajednici sa srbima(!) sela Drakulia, Motika i argovca. Zamolio sam O. gvardijana, da
me pusti, jer da hitno moram predvesti pridole upljane u Zapovjednitvo Bojne.
Zapovjednik ih je presluao i odmah uputio odred ustaa, koji su blokirali ugljenokop i
pohvatali smjene rudara Srba, koji su bili u vezi sa odmetnicima. Kada su pohvatane
poveli u grad na istragu, otvorena je na odred strojopuana vatra iz sela Drakulia,
koje se nalazi na poviici nad ugljenokopom. Zapovjednik odreda je zatraio pojaanje iz
grada, s kojim sam i ja doao kao duobrinik, pratei po dunosti u operacije povjerenu
mi jedinicu ustaku.
Nadodajem:
Nije istina, da sam ja ma koga ubio.
Nije istina, da sam ja hukao na ubijanje, ve je ubijanje posljedica revolta na
zvjerstva i istrebljenje buntovnika u Nezavisnoj Dravi Hrvatskoj.
Naprotiv sam po dunosti iao kao duobrinik i pratio u borbu povjerenu mi ustaku
jedinicu.
Zagreb, 1. travnja 1942.
Fra Tomislav Filipovi franjevac sv. r.3

Fra Tomislav se nije vratio u Provinciju, nego je i dalje ostao u Zagrebu. Uslijedilo je 16.
travnja 1942. pismeno priopenje Provincijalata Bosne Srebrene fra Tomislavu, da je zbog
svojih postupaka upao u kaznu suspenzije od bogotovnih ina, tj. da kao sveenik ne smije
vriti nikakvih ina sveenikog reda.4
Nakon toga je odmah otvorena i provedena potrebna istraga o fra Tomislavovom
sudjelovanju i ulozi u zloinu nad srpskim stanovnitvom gore navedenih sela, to se vidi iz
1

Isto.
Kopija dopisa, br. 475/42., nalazi se u arhivu franjevake provincije Bosne Srebrene, Sarajevo, god. 1942.,
posebni fascikl.
3
Izjava se nalazi u arhivu franjevake provincije Bosne Srebrene, Sarajevo, god. 1942., posebni fascikl.
4
Kopija dopisa, br. 145/42., nalazi se u arhivu franjevake provincije Bosne Srebrene, Sarajevo, god. 1942.,
posebni fascikl.
2

77

Zapisnika proljetnog definitorijalnog kongresa, odranog u Sarajevu od 28. travnja do 1.

svibnja 1942. O fra Tomislavu Filipoviu se raspravljalo na tri sjednice.
Na prvoj sjednici, 28 travnja prije podne, uz druga tekua pitanja, iznesen je sluaj
njegova sudjelovanja u zloinu u Drakuliu, Motikama i argovcu. U Zapisniku se najprije
navodi da su na sjednici bili prisutni: fra Aneo Kai, provincijal, te definitori fra Silvio
Frankovi, fra Miron Kozinovi, fra Kazimir Ivi i fra Gavro Gavrani (dok je odsutan bio
fra Augustin Mali, kustod Provincije op. m.), a da je za voenje zapisnika odreen fra
Frano Strukar, tajnik Provincije. U pogledu fra Tomislava u Zapisniku sjednice stoji:
Mp. o. Provincijal je ovdje opirno izloio sluaj fra Tomislava Filipovia. Isti je,
naime, koncem mjeseca sijenja o. g. poloio zadnje teoloke ispite u Sarajevu, te je s
dozvolom Provincijalata otiao na Petrievac, da uzme svoje stvari i da se odmah povrati
i poe u Ramu-it, gdje bi imao vriti kapelansku slubu. Doavi na Petrievac javio je
da se ne moe vratiti radi nezgodnih saobraajnih prilika. Kad mu je od strane
Provincijalata javljeno, da mora bezuvjetno odmah poi u Ramu on je odgovorio, da je
pozvan na vojnu dunost u Zagreb i da mora odmah nastupiti. Na ovo mu je
Provincijalat odgovorio da ne smije ii u Zagreb na vojnu dunost, makar da je i pozvan,
jer ima jedna odredba Ministarstva Domobranstva, po kojoj se nijedan sveenik ne moe
pozivati na vojnu dunost, pa ako koji bude i pozvan nije duan odazivati se. Ne znamo,
da li je fra Tomislav primio na vrijeme ovaj dopis Provincijalata, ali u stvari je bilo to da
je on sam izradio da bude primljen za ustakog duobrinika kod II. Pogl. Tjeles. Bojne
u Banjaluci. U meuvremenu, t.j. 7. veljae o. g. odigrali su se poznati dogaaji u
Drakuliu, Motike i argovcu selima pokraj Banjaluke. U odredima ustaa koji su tamo
ubijali puanstvo nalazio se je naalost i fra Tomislav. ta je on tu radio ne zna se tono,
navodno morao je kao duobrinik pratiti svoju jedinicu u borbi. Zna se samo to, da se
sada nalazi u pritvoru.
Dopisom Provincijalata br. 545/42 od 16. IV. 1942. priopeno mu je da je upao "in
suspensionem a divinis" radi toga to je pripremajui svoj primitak u spomenutu slubu
otiao u Zagreb bez znanja Provincijalata, a preko izriite zabrane O. Gvardijana na
Petrievcu.1

Na treoj sjednici, 29. travnja poslije podne, na koju je stigao i fra Augustin Mali,
kustod Provincije, razmatran je sluaj fra Tomislava Filipovia, i o tome u Zapisniku sjednice
stoji:
Sada je dolo na red, da se pretresa sluaj o. fra Tomislava Filipovia, to je
najavljeno na prvoj sjednici. Izneseni su spisi, koji se odnose na to: dopisi Provincijalata
njemu i njegovi Provincijalatu, zatim izjava koju je on dao pod prisegom mp. o. fra
Mihaelu Trohi, Provincijalu hrv. Provincije o svom ueu u dogaajima u Drakuliu,
Motikama i argovcu.
Na temelju tih spisa, te informacija steenih tokom vremena, kao i informacija, koje je
stekao mp. o. Provincijal prigodom kan. vizitacije na Petrievcu sigurno je: da je o. fra
Tomislav Filipovi sam na svoju ruku izradio da bude primljen za ustakog
duobrinika kod II. Pogl. Tjeles. Bojne u Banjaluci. Provincijalat za to prethodno nije
znao, a kad je saznao strogo mu je zabranio, da ne smije stupiti u tu slubu. Meutim
on je jedanput iao u Zagreb bez iije dozvole tavie protiv izriite zabrane o. fra Ante
Perkovia, gvardijana na Petrievcu. Tamo je sve pripremio i stupio u gore spomenutu
slubu. A dne 7. veljae 1942. g. sa odredom Ustaa koji su ubijali puanstvo sela
Drakuli, Motika i argovca nalazio se i fra Tomislav. Iako se ne zna tono u kojem je
obliku on sudjelovao kod ubijanja, (po svemu izgleda da nije sam ubijao), ali jer nije
morao tamo ii (to je rekao i pukovnik Servaci, koji je ispred drave u tim selima vodio
istragu) a svojim je prisustvom prouzrokovao javnu sablazan i nanio ogromnu tetu
1

Zapisnik se nalazi u arhivu franjevake provincije Bosne Srebrene u Sarajevu.

78

ugledu Provincije, to Starjeinstvo na temelju kan. 653. C. Z. o. fra Tomislava Filipovia

iskljuuje iz Reda.1

U Zapisniku sedme sjednice, odrane 1. svibnja poslije podne, se navodi:

Na ovoj je sjednici provedeno tajno glasovanje za slijedee:
1. Da li se o. fra Tomislav Filipovi ima otpustiti iz Reda?
- Izglasano je sa svih 6 (est) glasova da se otpusti.2

Na taj nain je Starjeinstvo provincije Bosne Srebrene formalno sa svoje strane

okonalo sluaj fra Tomislava Filipovia.
Istraga je pokazala da je fra Tomislav doista iao s ustakom vojskom, i da je bio
nazoan kad su Srbi masovno ubijani, to je on, kako smo malo prije vidjeli, i sam priznao u
svojoj Izjavi od 1. travnja 1942.
Starjeinstvo Provincije nije moglo utvrditi da li je fra Tomislav ikoga osobno ubio.
Meutim, ve i to to je samovoljno preuzeo duobriniku slubu u ustakoj vojsci, njegovo
praenje ustake jedinice, i sama nazonost kod izvrenja zloina, bili su dovoljni za
donoenje odluke da ga se otputa iz franjevakog reda. Ta je odluka zatim 12. svibnja 1942.
priopena vrhovnom poglavaru franjevakog reda u Rimu, i zatraeno je da se ona podastre
sudu i na potvrdu Svete Stolice, sukladno vaeem propisu kanonskog prava.3 Na traenje
franjevake vrhovne uprave, a dopis je upuen 30. lipnja 1942., Kongregacija za redovnike je
10. srpnja 1942. potvrdila odluku Starjeinstva provincije Bosne Srebrene. Slubeni
dokument o tome je iz Generalne prokure franjevakog reda dostavljen Provincijalatu u
Sarajevo 13. srpnja 1942.4 Time je fra Tomislav Filipovi pravosnano i definitivno otputen
iz franjevakog reda, i prestao biti njegovim lanom i pripadnikom provincije Bosne
Srebrene. O tome otpustu fra Tomislava Filipovia slubena obavijest je 3. rujna 1942.
poslana Biskupskim Ordinarijatima u Zagrebu, Banja Luci, Mostaru, Sarajevu i akovu, 5 a
dano je priopenje 8. rujna 1942. i svim lanovima Provincije.6
Zakljuak
Dakako da se ni u kojem sluaju ne moe opravdavati, niti braniti dranje fra Tomislava
Filipovia u periodu njegova boravka u franjevakom samostanu Petrievac, ali se ne moe
bez pouzdanih dokaza, a njih nema, ni prihvatiti optuba da je on i osobno ubijao nevine
ljude i djecu u Drakuliu, Motikama i argovcu, ili da je poticao na izvravanje tih zlodjela.
Jo manje se to moe tvrditi o gvardijanu fra Anti Perkoviu i openito o franjevcima u
samostanu Petrievac.
Gornjim prikazom nije obuhvaeno djelovanje biveg fra Tomislava Filipovia (alias
Miroslava Majstorovia) u koncentracijskom logoru Jasenovac, koje je uslijedilo nakon to je
on kanjen otputanjem iz franjevakog reda, i kad vie nije bio njegov pripadnik, nego laik
pod imenom Miroslav Majstorovi. Stoga je bilo posve zlonamjerno i neutemeljeno, i nakon
to je on otputen iz franjevakog reda, i dalje ga povezivati s franjevcima.
1

Isto.
Isto.
3
Kopija dopisa, br. 763/42. nalazi se u arhivu franjevake provincije Bosne Srebrene, Sarajevo, god. 1942.,
posebni fascikl.
4
Otpis Svete Stolice, br. 4061/42, nalazi se u arhivu franjevake provincije Bosne Srebrene, Sarajevo, god.
1942., posebni fascikl.
5
Kopija dopisa br. 1678/42. nalazi se u arhivu franjevake provincije Bosne Srebrene, Sarajevo, god. 1942.,
posebni fascikl.
6
Vidi: Bosna Srebrena, novopokrenuto glasilo Provincije, god. I., rujan 1942., br. 1., str. 10.
2

79

Puno je, i velika su u 'izvorima' neslaganja o mjestima i vremenu izvrenja zloina, o

tome tko su bili njegovi izvritelji i koliki je bio broj rtava; puno je neslaganja u
'optunicama' i 'svjedoenjima' iznesenim protiv fra Miroslava Filipovia i drugih franjevac;
previe je nerazjanjenih dvojbi i pitanja na koja nije odgovoreno, ili 'injenica' koje nisu
niim dokazane. Ima, i naveo sam neke od argumenata koji pobijaju neke optube koje su
iznesene protiv fra Tomislava Filipovia, i sve koje se iznose protiv franjevaca na Petrievcu
openito i protiv gvardijana posebno. Nisu, stoga bez temelja ni slutnje i zakljuci kako su i
'sluaj Filipovi' ili 'sluaj franjevaca samostana Petrievac' ulazili u svoje vrijeme u
orkestriranu komunistiku i ateistiku propagandu protiv Katolike crkve i katolikog klera,
a takoer i u novije, postkomunistiko i postjugoslavensko vrijeme, u harangu takoer protiv
Katolike crkve i posebno protiv Vatikana.
Posve je oito da glavninu 'dokaznog materijala' protiv fra Tomislava Filipovia ine
izjave svjedoka iz vremena 2. svjetskog rata i poraa, koji su 'poduavani' o tome to trebaju
u svojim iskazima pred razliitim sudovima i komisijama svjedoiti o pojedinim sveenicima
i redovnicima, ili o Katolikoj crkvi i kleru openito. udno je, stoga, i neshvatljivo da i u
najnovije vrijeme ima 'istraivaa' koji se tako rado, i bez ikakve ograde, pozivaju na neke
dokumente i svjedoke, te ih prihvaaju kao vjerodostojne i bezrezervno im vjeruju, a onda
zloin beskrupulozno pripisuju Katolikoj crkvi i franjevcima koji s njim nemaju nikakve
veze!

80

PROTUKATOLIKA I PROTUVATIKANSKA OBJEDA

BIHAKO-PETROVAKOG EPISKOPA
rtve Drugoga svjetskog rata bili su i mnogi sveenici (svetenici) Srpske pravoslavne
crkve. O tim rtvama u razliitim dijelovima NDH napisani su i objavljeni brojni prikazi. A
nedavno je objavljena (Bosanski Petrovac, 2007.) i knjiga o stradalnicima bihakopetrovake pravoslavne eparhije: itija novih svetenomuenika bihako-petrovakih.
Napisao ju je iguman Sofronije Niki, izdava eparhija bihako-petrovaka, za izdavaa
episkop bihako-petrovaki G. Hrizostom, recenzent episkop bihako-petrovaki G.
Hrizostom (Jevi). Episkop gosp. Hrizostom je napisao i predgovor za tu knjigu.
Na njegov se predgovor elim ovdje osvrnuti i predstaviti ga itateljima Svjetla rijei.
Rije je o tekstu od svega 2,5 stranice, a u njemu su iznesene teke insinuacije i objede
protiv Katolike crkve i Vatikana, a da apsurd bude vei, izrekao ih je jedan od pravoslavnih
hijerarha za kojega se u nekim krugovima katolikih sveenika i franjevaca u Bosni dralo da
pripada umjerenijoj, tolerantnoj, otvorenoj za dijalog i ekumenski raspoloenoj struji u
Srpskoj pravoslavnoj crkvi. A radilo se, kako se sada pokazalo, o osobi velikih mimikrijskih
sposobnosti! Usput napominjem, o episkopu Hrizostomu je bilo rijei na stranicama ovoga
mjesenika u svezi njegova pisanja banjolukom biskupu o tome kako je kamena sruene
pravoslavne crkve u Bihau 1942. koriten za proirivanje katolike crkve, te kako su zvona
pravoslavne crkve postavljena na katoliku crkvu, a to nije odgovaralo istini (vidi: Svjetlo
rijei, rujan 2007., str. 47-49).
A evo i to to gosp. Hrizostom pie u spomenutom svom predgovoru.
Ubijeni pravoslavni sveenici i srpski narod su bili rtve hrvatskih i muslimanskih
ustaa, ali specifikum genocida nad Srpskim narodom i njegovom Crkvom od strane ustaa
je u tome to je to raeno u 'ime Hrista', odnosno u ime rimokatolianstva. Taj genocid
je planiran i izveden pod blagoslovom i patronatom jedne 'crkve', odnosno drave
svima poznatog Vatikana // Ustatvo niti bi nastalo, niti bi se moglo u toj i takvoj zloj
prirodi uveliati u Italiji i Maarskoj da nije imalo moralnu, materijalnu, politiku i
diplomatski zatitu Vatikana, odnosno rimokatolike 'crkve' (ja isticao).
Nije episkop bihako-petrovaki, gosp. Hrizostom, prvi koji zastupa i iznosi takve i
sline teze. One se uporno ponavljaju ve desetljeima, a izraenije od 90-ih godina minulog
stoljea. Ali se nakon raspada bive Jugoslavije na njih moe slobodno u javnosti i
odgovoriti, to se povremeno i u datim prigodama i inilo.
Gosp. Hrizostomu je nepojmljivo da se nae netko tko danas, nakon godinama nametane
utnje od strane jugoslavenskog reima, osporava i pobija optube i osude toga reima o
nekim zloinima koje je protuhrvatska i protukatolika propaganda opetovano pripisivala
predstavnicima ili pripadnicima katolikog klera i Crkve. Smeta mu to osporavanje i
pobijanje zato to rui i njegove konstrukcije. Stoga on, nakon izreenih optubi protiv
Katolike crkve i Vatikana, slavodobitno zakljuuje: Uzaludan je i etike nedostojan
pokuaj odreenih rimokatolikih krugova da nakon toliko godina u nae vrijeme, te
toliko uinjenog zla u nedavnoj prolosti pokuavaju sebe i svoju 'crkvu' prikazati u
drugaijem svjetlu. Uasno je itati to sve bosansko-hercegovaki franjevci mogu misliti i
pisati // Franjevci pokuavaju sebe i svijet obmanuti pozivajui se na njihove psevdo
izvore, odnosno od njih fingirane izvore (ja istaknuo). Gosp. Hrizostom pri tome, kao
primjer, navodi Zbornik radova simpozija odranog 2005. u povodu 120 godina postojanja
franjevakog samostana i upe Petrievac, Banja Luka. U tom Zborniku se nalazi i prilog
pisca ovih redaka: Bosanski franjevci i prijelaz Srba u sjeverozapadnoj Bosni u vrijeme
NDH s pravoslavne na katoliku vjeru, a neto prije toga su u asopisu Bosna franciscana
objavljeni prilozi: Ustaki zloin nad Srbima kod Banje Luke 7. veljae 1942., u kojem je

81

prikazana i uloga fra Miroslava Filipovia u tom zloinu (XI/2003., br. 19, str. 161-177) i
Fra Marijan Jakovljevi meu prelaznicima s pravoslavne na katoliku vjeru (XIII/2005.,
br. 22, str. 87-109). Episkopu gosp. Hrizostomu ti prilozi, oito, nisu bili po volji, i s njima
obraunava jednostavnom tvrdnjo da se temelje na lanim (pseudo) i izmiljenim
(fingiranim) izvorima.
Ni na kraj pameti mi nije da branim ustaki reim i opravdavam zla i zloine koji su za
njegova trajanja izvreni nad bilo kim, a najmanje nad srpskim narodom i klerom Srpske
pravoslavne crkve. Ali je vie nego oito da gosp. Hrizostom, i svi njemu slini, otrice
svojih napada i osuda ne usmjeravaju na ustake zloine, nego im oni slue kao pokrie
prvenstveno za napade na Vatikan i Rimokatoliku crkvu, koja za njega, uostalom, i nije
Crkva, nego je crkva (crkva pod navodnicima, ili nazovicrkva!).
U ovom napisu nije mogue, a bilo bi i suvino pobijati tvrdnje gosp. Hrizostoma i
navoditi dokumente koji pokazuju kakav je doista bio stav Vatikana i pape (Pija XII.) kako
prema priznavanju NDH tako i prema postupcima ustaa u vrijeme Drugog svjetskog rata
(vidi se to iz edicije: La Saint Sige et la guerre mondiale, 11 svezaka, Libreria Editrice
Vaticana, 1970.-1981.), jer su za njega sigurno i to psevdo izvori i fingirani izvori, a
objektivno je i istinito samo ono to su na temelju mnogih krivotvorina tipa: J. Horvat Z.
tambuk (Dokumenti o protunarodnom radu i zloinima jednog dijela katolikog klera,
Zagreb, 1946.) i V. Novak (Magnum crimen, Zagreb 1948.) dokazali komunistiko
tuiteljstvo i narodni sudovi, a srpsko-pravoslavna protukatolika i protuhrvatska
propagandna mainerija iznosi i iri ve vie od 60 godina.

82

ZLOINI I SVEDOCI!
Tijekom Drugog svjetskog rata na naim prostorima su poinjeni brojni pojedinani i
masovni zloini. Nitko istinoljubiv i dobronamjeran to ne moe osporavati. Jedan od njih,
meu najteima, izvren je 7. veljae 1942. nad srpskim i pravoslavnim stanovnitvom sela
Drakuli, Motike i argovac, u okolici Banja Luke. O tome zloinu se dosta pisalo i govorilo,
s vie ili manje zgraanja, osobito u novije vrijeme. Njim se bavi i Lazar Lukaji u svojoj
knjizi: Fratri i ustae kolju Zloini i svedoci -, objavljenoj 2005. u izdanju Fonda za
istraivanje genocida, iz Beograda, a tiskanoj u Vrnjakoj Banji.
Knjiga gosp. Lukajia, za koju njezin recenzent dr. Milan Bulaji misli da je djelo
trajne, istorijske vrijednosti za izuavanje istine (na kraju Lukajieve knjige, str. 661),
opisuje pripremu i izvrenje zloina u navedenim selima i donosi "svedoenja o pokolju" 14
svjedoka, te popis, imenom i prezimenom, 2.315 ubijenih Srba. Budui da Lukaji u svojoj
knjizi, uz ustae, za zloin optuuje i okrivljuje fra Tomislava Filipovia i openito "fratre" iz
franjevakog samostana Petrievac, kod Banja Luke, knjigu bi trebalo ozbiljno proanalizirati
i kritiki na nju odgovoriti, ali nije mogue ovdje to uiniti. Ja u, stoga, skrenuti pozornost
na samo jedan aspekt knjige.
O broju rtava ustakog zloina u navedenim selima, kao i o ulozi fra Tomislava
Filipovia i nekih drugih franjevaca u tom zloinu, meu autorima ima dosta, pa i velikih
neslaganja. Ima puno razloga da se sumnja i u tonost Lukajievog popisa, kao i samog
njegova opisa zloina i svjedoenja barem nekih svjedoka, oito indoktriniranih to kako
svjedoiti. Ja se, meutim, ovdje neu uputati u nikakvu raspravu o broju pobijenih, iz
jednostavnog razloga to duboko potujem i iskreno alim svakog muenog i ubijenog, i ne
elim broj nevino stradalih umanjiti ni za jednu osobu niti imalo umanjiti iiju tragediju i bol.
Neu se ovdje baviti ni stvarnom ulogom fra Tomislava Filipovia i drugih "fratara" u
zloinu. O tome sam argumentirano pisao u lanku: Ustaki zloin nad Srbima u okolici
Banja Luke 7. veljae 1942. godine, s podnaslovom: Dvojbe i neistine o sudjelovanju u
zloinu fra Tomislava Filipovia i drugih franjevaca iz samostana Petrievac, objavljenom
godine 2003. u asopisu: Bosna franciscana, Sarajevo. Taj tekst, oigledno, gosp. Lukajiu
nije bio poznat, ili mu nije bio po udi, a u njemu bi naao odgovor i na neke nepoznanice
koje je u svojoj knjizi naznaio i na pitanja koja je postavio, prije svega o postupku
mjerodavnih crkvenih vlasti i o izgonu fra Tomislava Filipovia iz franjevakog reda nakon
to se doznalo za njegovu nazonost i moebitno sudjelovanje u navedenom zloinu, a prije
nego to je, kad vie nije bio franjevac, dospio u logor Jasenovac i postao njegovim
upraviteljem.
Na Lukajievu knjigu se ovdje osvrem iz jednog posebnog razloga, a taj se provlai
kroz cijelu knjigu i njezina je nit vodilja, to u Predgovoru knjizi potvruje i prof. Predrag
Lazarevi, naime: da se Lukaji opredelio za tezu da je Vatikan vinovnik svih zloina u
Nezavisnoj Dravi Hrvatskoj (str. 9). I sam Lukaji na poetku svog Uvoda tvrdi da je
Vatikan, uz Njemaku i NDH, bio inspirator i organizator genocida nad Srbima u Drugom
svjetskom ratu (vidi str. 17). Uz Vatikan, Lukaji optuuje cijelu Katoliku crkvu i openito
katoliko sveenstvo i 'fratre' na ovim prostorima.
Neu njegove tvrdnje prepriavati ili parafrazirati, nego u ih, radi vjerodostojnosti,
doslovce citirati. Navest u samo nekoliko njih, koje nedvosmisleno pokazuju to je Lukajiu
bila osnovna namjera pri pisanju knjige Fratri i ustae kolju!
Na vie mjesta on optuuje Vatikan i Katoliku crkvu za zloine nad pravoslavnim
vjernicima i Srbima.

83

- Tako tvrdi: Vatikanska Katolika crkva // je vekovima, pa i za Drugog svetskog rata,

koristila Hrvate kao sirovi i surovi bi protiv pravoslavaca, a delimino i protiv muslimana,
na Balkanu i svodila ih na varvarske koljae svoje subrae, kakve historija malo poznaje
(str. 43).
- Malo kasnije kae: U proteklih 4-5 stotina godina Vatikan je isprobao i iscrpio sva
sredstva i sve metode pokatoliavanja Srba, ukljuujui // i tovare suvoga zlata, ali su
rezultati ostali vrlo mravi, nikakvi // Zato je kao posljednje sredstvo pred Drugi svetski rat
u Vatikanu razmotrena mogunost ili pokatoliavanja ili fizikog uklanjana Srba bar sa
teritorije Hrvatske banovine i Bosne i Hercegovine, ukljuujui i njihovo fiziko istrebljenje.
Tako je praktino u Vatikanu doneta odluka i o genocidu nad Srbima u Drugom svetskom
ratu (str. 50).
- Nastavlja u istom smislu pa kae. Ne zna se da je ikad cela jedna crkva frontalno ila na
unitenje celog jednog naroda, kao to je Rimokatolika crkva ila protiv celog srpskog
naroda u NDH, pa i ire, ka unitenju srpskog naroda u celini (str. 79).
- A na drugom mjestu pie: I dalje ostaje problem veno agresivno nastojanje Vatikana i
Katolike crkve u Hrvatskoj i Bosni i Hercegovini da prevedu u rimokatoliku veru
pravoslavce i muslimane na Balkanu (str. 162).
Lukaji izravno povezuje Vatikan sa zloinom u Drakuliu, Motikama i argovcu.
- On tako tvrdi: Pokolj je neposredno vodio i sam svojom rukom pokazno klao Srbe
najmonstruozniji izdanak Katolike crkve fratar Tomislav Filipovi zvani fra Satana. A
zatim nastavlja: On najbolje simbolizuje dubinu patoloke mrnje i veliinu zloina koje je
katoliko svetenstvo na ovim prostorima, inspirisano i podsticano od Vatikana, moglo da
ini i inilo srpskom narodu (str. 31).
- Potom na drugom mjestu pie kako su pokolj Srba u Drakuliu, argovcu i Motikama
pripremili zajedno ustae i katoliki kler, a prema savjetu Ante Pavelia i Alojzija Stepinca te
vatikanskog delegata u Zagrebu, mons. Ramira Markone-a, koji je samo prenosio savjete iz
Vatikana. Zato je, kae Lukaji, i dato ovoliko prostora u ovom tekstu Vatikanu, veitom
strasnom neprijatelju pravoslavlja i uzroniku mnogih zlodela nad Srbima, pa i pokolja u
Drakuliu, argovcu i Motikama 7. februara 1942. godine (str. 59).
Slinih tvrdnji kod Lukajia ima jo, i bilo bi previe sve ih navoditi. Jedna se odnosi i na
nedavni rat na ovim prostorima, a glasi: Verovatno je Vatikan najvei krivac za meuverski
i meuetniki rat na prostoru bive Jugoslavije 1991-1995. godine i za ogromne ljudske i
materijalne rtve u tom ratu (str. 596).
Lukaji, na kraju, zakljuuje: Vatikan je uvek bio zainteresovan za Balkan i irenje
rimokatolike vere na ovom prostoru. Zato on vie od hiljadu godina, sve do danas, ovde
uzrokuje neslogu, verska trvenja i krvave obraune stanovnitva. Bez meanja Vatikana ovde
bi sve bilo drukije i bolje (str. 598).
Svoju optubu o umijeanosti Vatikana u zloin nad Srbima u Drakuliu, Motikama i
argovcu Lukaji potkrepljuje tvrdnjom kako je papa Pijo XII. dan prije tog zloina primio u
privatnu audijenciju grupu od 206 mladih ustaa, i da je vjerojatno tada bio obavijeten o
planiranom zloinu koji e sljedeeg dana biti izvren u selima kod Banja Luke! Da i
slikovno ilustrira svoj navod, Lukaji donosi fotografiju ispod koje pie: Papa u Vatikanu sa
mladim ustaama 6. februara 1942. godine, dan uoi pokolja Srba u Drakuliu, argovcu i
Motikama (vidi: str. 145). Upravo ta fotografija i potpis ispod nje najbolje razotkrivaju
kakvim se "znanstvenim metodama" gosp. Lukaji sluio. Da se u tom sluaju radi o
Lukajievoj krivotvorini nepobitno potvruje ta ista fotografija, objavljena u knjizi Tajni
dokumenti o odnosima Vatikana i ustake NDH, tiskanoj u Zagrebu 1952. U toj knjizi, u
dijelu: Dokumenti, na kraju, predzadnja str., ispod iste fotografije pie: Skupina ustakih
andara nakon audijencije u Vatikanu. U prvom redu, u sredini, jedan visoki vatikanski
84

prelat. Ustaki list 'Hrvatski narod', od 5. IX. 1943. pisao je, da je Pio XII. razgovarao s
ustakim andarima vrlo srdano, te je izjavio, da on poznaje poglavnika dra Antu
Pavelia //. Gosp. Lukaji bi morao znati da papa i vatikanski prelat ni u kojem sluaju
nije ista osoba; a ako je i istinit podatak o audijenciji grupe ustaa kod pape u drugoj polovici
1943. godine, na njoj papa sigurno nije mogao biti obavijeten da se planira zloin koji se ve
zbio prije skoro 15 mjeseci, 6. veljae 1942.! Ipak, i to je mogue u fantastici i 'znanstvenoj
objektivnosti' Lazara Lukajia, po struci publiciste, profesora knjievnosti i junoslavenskih
jezika, politikologa, sociologa kulture i diplomiranog ekonomiste, kako ga predstavlja
recenzent dr. Milan Bulaji (str. 656) i kako je navedeno u biljeci o piscu (str. 662), koji je
roen 1934. u selu okori kod Banja Luke, a trenutno ivi u Novom Sadu.
Lukaji je svoju knjigu satkao i od mnotva prepisanih pasusa i stranica, preuzetih od
drugih autora, najee vrlo sumnjive vjerodostojnosti, a sigurno protucrkveno i
protukatoliki raspoloenih. A da bi izgledao nepristran u svojim optubama, napadima i
blaenju Vatikana, Katolike crkve, katolikih sveenika i franjevaca, rado se poziva na
autore i pisana vrela iz Hrvatske, a osobito na Viktora Novaka. Da potkrijepi svoje navode,
na jednom mjestu izriito kae: Neka kao dokaz poslue citati iz kapitalnog dela velikog i
uglednog katolika i Hrvata dr. Viktora Novaka 'Magnum crimen'. Na stranu to to 'citati' iz
ma kojeg djela ne moraju biti dokaz za neiji zloin ili nevinost, zaista je sarkazam i krajnja
drskost od strane gosp. Lukajia da Viktora Novaka proglasi velikim i uglednim katolikom,
emu bi se, sasvim sigurno, usprotivio i sam dr. Novak!
Prije nekih 15-ak godina proitao sam knjigu: Fra Tomislav Filipovi rtva klevete, u
kojoj njezin autor, hercegovaki franjevac fra Martin Planini, pokuava osvijetliti ulogu fra
Tomislava Filipovia u zloinu nad Srbima u selima Drakuli, Motike i argovac. Ta je
knjiga dospjela u ruke i gosp. Lukajiu, i on se na nju opirno osvrnuo (str. 405-445), te ju je
ovako ocijenio: Knjiga fra Martina Planinia 'Fra Tomislav Filipovi rtva klevete' je
najgadnija od svih koje sam dosad proitao zbog veoma mnogo, mnogo neistina i negiranja
istina (str. 436). Planinieva knjiga, da budem iskren, nije ni mene zadovoljila ni formom ni
argumentacijom. Ali mogu rei da ja dosad nisam proitao a ne znam da li kod nas i postoj
po Katoliku crkvu, Vatikan, katolike sveenike i franjevce gadniju knjigu od Lukajieve:
Fratri i ustae kolju!

85

EPISKOP HRIZOSTOM OKRIVLJUJE

KATOLIKU CRKVU
Pravoslavni episkop bihako-petrovake eparhije, gosp. Hrizostom, uputio je 22. svibnja
2007. pismo banjolukom biskupu Franji Komarici, u kojemu istie kako je obradovan da se
zvonik svetog Ante u Bihau priprema za rekonstrukciju (radi se o restauraciji koja se ve
provodi zaslugom Zavoda za zatitu spomenika BiH op.m.), a odmah dodaje kako su u
meuvremenu do njega stigle mnoge informacije vezane za sam objekt, s kojim eli
upoznati biskupa Komaricu.
Episkop Hrizostom potom navodi: da je zvonik nekadanje katolike crkve sv. Ante u
Bihau nadograen klesanim kamenom pravoslavne crkve Svete Trojice u Bihau, koju su
ustae sruile 1941. godine; da je spomenuta katolika crkva proirena kamenom pravoslavne
crkve; te da su na zvonik katolike crkve postavljena zvona koja su se ranije nalazila na
pravoslavnoj crkvi.
Episkop Hrizostom iznosi svjedoenja dvojice uglednih graana Bihaa, ija imena
dri u diskreciji, a kojima je u potpunosti povjerovao.
Evo i to su mu napismeno prenijela ta dvojica graana Bihaa, od kojih je jedan sigurno
pravoslavne vjere,a i za drugoga se to moe pretpostaviti.
Jedan mu je napisao! Ja // kao oevidac tvrdim da je zvonik stare sruene crkve
Svetog Ante u Bihau nadograen za dvije gornje etae i novi krov istog. Ovi radovi su
zavreni u jesen 1941. g. i u proljee 1942. g. Radove je izvodila graevinska firma Ljudevit
Misoni iz Bihaa a nalogodavac je bio veliki upan upanije Krbava i Psat ustaa Ljubomir
Kvaternik s sjeditem u i Bihau. U ovako nadograeni zvonik su ugraena zvona iz potpuno
sruene Srpske pravoslavne crkve koja se nalazila u glavnoj ulici grada u neposrednoj blizini
predmetne katolike crkve Svetog Ante // bio sam oevidac ruenja // SPC u Bihau, te
od njenog materijala (tesani kamen) proirena i nadograena katolika crkva.
A napisana izjava drugog graanina glasi: Pod materijalnom i krivinom odgovornou
dajem sledeu izjavu: Stara crkva koja se nalazila u glavnoj ulici Bihaa (ul. Kralja Petra I)
sruena je 1941. godine odmah po osnivanju NDH. Zvona sa istine prenesena su na
rimokatoliku crkvu koja se nalazila u neposrednoj blizini, kao i klesani kamen od kojeg je
bila sagraena naa crkva. Od kamena nae crkve dograena je katolika crkva, dva puta
vea od postojee. Zvona sa nae crkve su montirana na dograeni zvonik katolike crkve, i
bila u funkciji. Godine 1944. amerikim bombardiranjem sruen je dograeni dio (laa i
oltar), a zvonik je ostao itav i zvona u njemu. //. Kao djeak penjao sam se sa svojim
vrnjacima na zvonik (test hrabrosti( i vrlo dobro se sjeam i itao sam, na zvonima je
irilicom pisalo: a) malo zvono ovo zvono bihakoj Crkvenoj Optini daruje kralj
Aleksandar I. b) srednje zvono ovo zvono je iz priloga od 32.000 dinara darovanih od
vjernika Srpske pravoslavne Ckvene Optine Biha saliveno 1932. i podignuto. c) veliko
zvono bilo je objeeno iznad ona dva tako da se bez merdevina i strune opreme nije
mogao proitati tekst na istom. Bilo je oko tri metra vie od donja dva zvona.
U istinitost gornjih izjava, osobito glede detalja koje je o zvonima dao drugi svjedok,
episkop Hrizostom nije sumnjao niti je to provjeravao, nego se samouvjereno obratio
biskupu Komarici spomenutim pismom, i na kraju mu postavio tri moralna pitanja, prije
svega kako utke prihvatiti injenicu da je predmet obnove u Bihau i dograeni dio zvonika
od kamena razruene pravoslavne crkve u Bihau, zatim pitanje povrata naih zvona i kao
tree pitanje sauesnitva rimokatolike crkve u Bihau u ruenju nae crkve i nadogradnje
hrama Svetog Ante od kamena poruene pomenute crkve. Pitanja preosvetenog episkopa
Hrizostoma, koja znae i teku optubu protiv Katolike crkve, temelje se na izjavama
uglednih graana Bihaa, koje su posve neistinite, i ne bi smjele ostati bez argumentiranog

86

odgovora, da se neistinite tvrdnje u srpskim krugovima i unutar Srpsko-pravoslavne crkve ne

bi ponavljale i irile, i jednog dana postale istinom.
Banjoluki biskup Komarica je na pismo episkopa Hrizostoma odgovorio 18. lipnja
2007. Izmeu ostaloga, pie mu: Odgovaram Vam samo ono najnunije //. 1. Pojma
nisam imao o svemu to u pismu navodite vezano uz 'dogradnju zvonika na sruenoj
katolikoj crkvi u Bihau'. 2. udi nas, da to ve davno ranije niste pokrenuli pa da se
'nepravdu' ispravi! //. 3. Obavijestio sam o. fra Miju Dolana, provincijala Franjevake
provincije o sadraju Vaega pisma i sugerirao da sve to se ustanovi kao vlasnitvo Srpske
pravoslavne crkve, im prije bude vraeno, ukoliko je u 'posjedu' upe Biha.
Malo je udno da biskup Komarica, prije nego to je poslao svoj odgovor, nije pokuao
izvidjeti utemeljenost i istinitost navoda 'uglednih graana Bihaa' i opravdanost 'moralnih
pitanja' koja mu je postavio episkop Hrizostom, jer bi iz njegova onako sroenog odgovora
moglo izgledati da episkop doista ima pravo. To je razlog vie za raiavanje postavljenih
'moralnih pitanja' u ovom prilogu. Izjave graana Bihaa, na koje se episkop Hrizostom
poziva, najveim dijelom su neistinite, pa su stoga neopravdana moralna pitanja i
neutemeljene optube koje je njegovo Preosvetenstvo iznijelo protiv Katolike crkve.
Pogledajmo kako stvari uistinu stoje.
1. Crkva sv. Ante Padovanskog u Bihau proirena je i preureena, a zvonik dograen, u
vremenu od 1938. do 1941., za vrijeme upnika fra Viktora akia. O tome je vie podataka
zapisano u Autobiografskim zapisima fra Bosiljka Ljevara, u to vrijeme fra Viktorova
suradnika i dugogodinjeg profesora u bihakoj gimnaziji. On pie da je nacrt za dogradnju i
preureenej crkve sv. Ante dao Stjepan Podhorski, arhitekt iz Zagreba, a da su radove vodili
Ljudevit i Viktor Missoni, otac i sin, talijanske narodnosti. Piui o pripremnim akcijama za
gradnju, fra Bosiljko navodi: Crkveni su odbori ozbiljno shvatili i sprovodili svoju dunost
te su kako po gradu tako isto i po selima oporezovali pojedine obitelji koliko e koje
doprinositi za izgradnju crkve. Svi su porez prihvatili i to bez protivljenja i prigovora pa kad
je nabavljen kameni materija, kre i cement zapoelo se sa gradnjom.
Iz ovoga jasno izlazi da je za proirenje crkve kamen nabavljen doprinosom vjernika
bihake upe. Uostalom, sauvani su do dana neki rauni upravo o nabavci kamena za crkvu.
Da u samo nekoliko mjeseci 1941. klani kamen poruene pravoslavne crkve nije ni mogao
biti upotrijebljen za proirenje katolike crkve i dogradnju zvonika jasno je i iz injenice da
je pravoslavna crkva sruena krajem lipnja 1941., a da su radovi na znaajnom proirenju i
preureenju katolike crkve vreni od 1939. do jeseni 1941., pa je ta godina, kako navodi fra
Bosiljko, bila upisana u krug na bruenom arenom podu ispod kora.
Preosvetenom episkopu Hrizostomu, ako nije bilo poznato to pie fra Bosiljko, moglo
je biti poznato barem ono to se navodi u knjizi: Biha u novijoj istoriji, objavljenoj u Banjoj
Luci 1987. Naime, u 2. svesku te knjige, na str. 115, Milan Vukmanovi kae da je po
Kvaternikovoj naredbi tesani kamen od pravoslavne crkve upotrijebljen za nadogradnju
zvonika rimokatolike crkve u neposrednoj blizini, a drugi dio za podzid u egaru. Meutim,
da tim kamenom nije nadograen zvonik katolike crkve sv. Ante, vidjeli smo malo prije. A
podzid puta prema vojarni u egaru i kamen se mogu i sada vidjeti, i usporeivanjem s
kamenom zadnje etae sauvanog katolikog zvonika crkve sv. Ante vrlo lako je utvrditi da
to nije isti kamen.
2. Obojica 'uglednih graana Bihaa' tvrde da su zvona s pravoslavne crkve ugraena,
odnosno montirana na nadograeni zvonik katolike crkve. Jedan od njih, kao djeak, vidio
ta zvona svojim oima, i kae da se 'vrlo dobro sjea', i navodi to je na njima pisalo
irilinim pismom!
Iz Ljetopisa upe Biha, koji se nalazi u upnom uredu te upe, saznajemo da je zvona za
staru crkvu sv. Ante u Bihau nabavio upnik fra Anto eremet, i to iz Berndhorfa, u
Austriji. Ta su zvona ostala na zvoniku i nakon to je 17. svibnja 1944. u amerukom

87

bombardiranju sruena cijela katolika crkva sv. Ante, a zvonik ostao itav, i zvona su stajala
na njemu sve do 1959., kada su skinuta, i zatim se uvala kod rkt. upnog ureda u Bihau, ul.
Mladena Stojanovia 2, sada Brae Radia 2.
Nakon to je u Bihau, zaslugom upnika fra Viktora akia, podignuta godine 1970.1972. nova crkva, i uz nju zvonik, na njega su postavljena zvona sa stare crkve. Ako su to
zvona s poruene pravoslavne crkve, kao to misli episkop Hrizostom, ona bi postojala i
danas, te bi se lako mogla prepoznati, i preosveteni episkop Hrizostom bi imao pravo da
trai njihov povrat Pravoslavnoj crkvi.
Meutim, na zvoniku katolike crkve sv. Ante u Bihau nikada nisu stajala nikakva
zvona s poruene pravoslavne crkve, s irilinim natpisima koja je naveo episkopov izvor
informacija. Naprotiv, na zvonima koja su skinuta sa starog zvonika crkve sv. Ante, i koja su
sada na zvoniku uz novu katoliku crkvu, postoje natpisi komu su ona posveena i kada su
postavljena. Ti natpisi glase: 1) Svome zatitniku upljani Bihaa 1926; 2) Blaenoj Djevici
Mariji upljani Bihaki 1926; 3) Sveti Franjo utemeljitelj Reda serafinskoga. Uz donji rub
ovog zadnjeg zvona pie: Puk katoliki upe bihake na vjeni spomen osloboditeljima
austrijskoj vojsci dne 15. rujna 1876.
Ako su izvjestitelji episkopa Hrizostoma i mogli olako ustvrditi da su zvona s
pravoslavne crkve u Bihau prenesena na katoliku crkvu, a jedan od njih to potkrijepio i
svojim fenomenalnim 'pamenjem' teksta irilinih natpisa na zvonima koja su stajala na
katolikom zvoniku, teko je razumjeti kako episkop Hrizostom nije smatrao potrebni da se
to provjeri pregledom zvona na zvoniku uz sadanju crkvu sv. Ante, pogotovo kad postavlja
'moralna pitanja' povrata tih zvona Pravoslavnoj crkvi.
3. A to rei o pitanju 'sauesnitva rimokatolike crkve u Bihau u ruenju nae (tj.
pravoslavne op. m.) crkve i izgradnje hrama Svetog Ante od kamena poruene spomenute
crkve'?
Mnogi Biani, takoer srpske nacionalnosti i pravoslavne vjere, znaju kako su se u
vrijeme Drugog svjetskog rata prema Srbima i prema pravoslavnim vjernicima odnosili i
ponaali fra Viktor aki i fra Bosiljko Ljevar. Mnogi sigurno znaju i kakav je bio njihov
odnos prema velikom upanu Ljubomiru Kvaterniku, koji je u Biha stigao sredinom lipnja
1941. Samo tri mjeseca kasnije, u rujnu 1941., na intervenciju katolikog sveenika i upnika
fra Viktora akia u Zagrebu i njegovih pritubi kod Poglavnika na postupke upana
Ljubomira Kvaternika prema Srbima, Kvaternik je maknut iz Bihaa. Vrhunac je, stoga,
podlosti optuivati Katoliku crkvu za 'suuesnitvo u ruenju pravoslavne crkve' Svete
Trojice u Bihau!
to rei na kraju, nego ponoviti narodnu poslovicu koja kae: U lai su kratke noge.
To se i u ovom sluaju pokazuje tonim! Rado bismo uli i eljeli povjerovati da se
preosveteni episkop Hrizostom nije tim sredstvom posluio svjesno i namjerno!

88

IZMILJOTINA I LA SE I DALJE PONAVLJA

/O ugradnji kamena pravoslavnog hrama
u katoliku crkvu u Bihau!/
U mjeseniku Svjetlo rijei (god. XXV., broj 254, str. 47-46), za mjesec rujan 2007.,
objavljen je tekst: Episkop Hrizostom okrivljuje Katoliku crkvu. To je bio osvrt na jedno
pismo preosvetenog episkopa bihako-petrovakog, gospodina Hrizostoma, upueno
banjolukom biskupu Franji Komarici. Preosveteni episkop je u tom svom pismu naveo
kako je katolika crkva Svetog Ante u Bihau dograena kamenom uzetim od pravoslavnog
hrama, poruenog u vrijeme Drugog svjetskog rata (krajem lipnja 1941.), i takoer ustvrdio
da se u spomenutoj katolikoj crkvi nalaze zvona iz pravoslavnog hrama, te zatraio da se
ona povrate.
Izloio sam u tom osvrtu kako tvrdnje gospodina Hrizostoma ne odgovaraju istini, i
mislio da se na srpsko-pravoslavnoj strani ta zlonamjerna izmiljotina i la nee vie iznositi
i koristiti u protukatolikoj propagandi. U tome sam se prevario!
Eparhija bihako-petrovaka je nedavno objavila svoj Prvi ematizam 2010, tiskan u
Bosanskom Petrovcu 2011., a koji su pripremili: iguman Sofronije (Niki), Goran Latinovi,
Radovan Pilipovi, Milo Ernaut i Ratko Radanovi. U dijelu knjige koji nosi naslov:
Parohije i crkvene optine po arhijerejskim namjesnitvima, u prikazu parohije bihake u
arhijerejskom namjesnitvu petrovako-bihakom, na str. 229 pie: Odmah nakon aprilske
okupacije 1941. godine hram je poruen. Bio je to prvi porueni hram u NDH od strane
hrvatskih (hercegovakih) ustaa. Od klesanog kamena ovog katedralnog hrama dozidan
je tokom Drugog svjetskog rata zvonik rimokatolike crkve, a i sama crkva Svetog Ante
u Bihau (istaknuo ja).
Zna se tko je i kako u komunistikoj Jugoslaviji stvarao dezinformacije i proturao ih u
javnost, i zato vjerujem da zaetnik lai o ugraivanju kamena pravoslavnog hrama u
katoliku crkvu, koja se pronijela moda odmah po zavretku Drugog svjetskog rata, a
svakako ve prvih godina, nije nitko iz Srpske Pravoslavne Crkve, odnosno njezine
hijerarhije. Ali su neki iz njezinih redova objeruke preuzeli te dezinformacije i lai, i njima
se obilato slue!
Razobliavajui izmiljotinu i neistinu o kamenu pravoslavne crkve i o pravoslavnim
zvonima u katolikoj crkvi u Bihau, u svom naprijed spomenutom osvrtu sam se pozivao na
dva izvora: Ljetopis upe Biha i Autobiografski zapisis fra Bosiljka Ljevara. Budui da je u
Prvom ematizmu eparhije petrovako-bihake ponovno iznesena neistina, odluio sam
iznova na to reagirati, i svoje u tvrdnje sada potkrijepiti s nova dva dokumenta: pismom
bihakog upnika fra Borisa Baruna predsjedniku Vlade NR BiH, uri Pucaru-Starom, od
15. lipnja 1951., i izjavom od 9. lipnja 1951. fra Viktora akia, upnika u Bihau od 1937.
do 1945.
Kad je 25. svibnja 1951. godine upnik fra Boris Barun bio primljen u Sarajevu kod
predsjednika vlade Narodne Republike Bosne i Hercegovine, ure Pucara-Starog, a u svezi
zahtjeva da se dopusti obnova tijekom Drugog svjetskog rata poruene katolike upne crkve
u Bihau, u razgovoru je od Predsjednika uo kako je ta katolika crkva bila obnovljena
kamenom pravoslavne crkve/hrama. Fra Boris je nastojao ve na tom sastanku razuvjeriti
sugovornika u istinitost informacije s kojom je on raspolagao, a kad se vratio u Biha stvar je
svestrano istraio, a potom predsjedniku uri Pucaru-Starom uputio dopis koji sam naprijed
spomenuo. U tom dopisu, uz ostalo, javlja: Naa upna crkva postojala je u Bihau na
ovome mjestu od 1881 god. Crkva je bila dosta malena i poto nije zadovoljavala potrebama
vjernika osjetila se nuda njezine nadogradnje. Godine 1938 tadanji upnik fra Viktor aki

89

uz suradnju vjernika pristupio je njezinu proirenju. Radovi su poeli 15. Maja 1938 a zadnji
radnici isplaeni su 25. IX. 1940 godine kao to stoji u dnevniku rada. Prema tome svi grubi
radovi, kao i mnogi detalji: prozori, pod, unutarnja nabaca i sl. bili su gotovi 1940 godine.
Slijedee god. 1941 pristupilo se nadogradnji tornja radi stilskog uskladjenja sa crkvom.
Trebalo je uskladiti samo 1.55 mt. zida tornja, a od toga jedan dobar dio otpada na prozore.
Radovi na tome poeli su poetkom Juna 1941 god. Potrebni kamen za taj rad kupljen je
jo prije 6. IV. 1941 god. od poznatog bihakog gradjanina srpske narodnosti Pavla
Suevia koji je imao svoj vlastiti kamenolom (istaknuo ja). Dalje fra Boris pie o
onome to je doznao od fra Viktora akia, koji je pokrenuo i nadzirao radove na proirenju
crkve i dogradnji crkvenog tornja. Uz svoj dopis predsjedniku uri Pucaru-Starom fra Boris
je priloio i fra Viktorovu izjavu, kao i izjavu gosp. Ambroza vasta, poduzimaa radova na
nadogradnji tornja. Ovdje donosim u cijelosti fra Viktorovu izjavu, jer najbolje razjanjava
to i kako se odigravalo.
Izjava
Na obavijest sadanjeg katolikog upnika u Bihau fra Borisa Baruna, da je prilikom
svoga posjeta Pretsjedniku Vlade NR BiH drugu Djuri Pucaru-Starom, a u stvari obnove
poruene katolike crkve saznao, da je katolika crkva nadogradjena kamenom od
poruene pravoslavne crkve. Frapiran tim glasom, ja kao tadanji upnik u Bihau, koji
sam rukovodio radovima na izgradnji crkve i tornja, i koji tok radova od poetka do
kraja vrlo dobro poznam, za volju istine izjavljujem slijedee.
Radovi na izgradnji crkve poeli su 15 Maja 1938 godine i bili svi gotovi 1940 god. u
mjesecu septembru. Od tih radova preostalo je jedino uskladjenje tornja sa stilom nove
crkve. I ti radovi izvodjeni su tokom ljeta 1941 godine. U jeku tih radova ruilaki plan
ustakog Velikog upana Ljubomira Kvaternika zahvatio je i pravoslavnu crkvu, emu
se smjesta i pristupilo. Za vrijeme ruenja crkve prisiljeni su srpski seljaci da prevoze
kamen na razna mjesta na podruju Bihaa. Tokom vonje na odredjena mjesta, dolo je
par srpskih seljaka na misao da voze kamen katolikoj crkvi koja se nalazi u
neposrednoj blizini. Na to me je netko od gradjana upozorio, na to sam odmah otiao na
lice mjesta da vidim ta je na stvari. Tada sam se uvjerio, da zbilja srpski seljaci voze
kamen k naoj crkvi. Zaustavio sam seljake i upitao ih: Tko vam je naredio, da vozite
kamen k naoj crkvi? Na to su oni odgovorili: da im to nije naredio nitko, nego da oni
sami misle, kada se rui njihova crkva, kamen treba da pripadne onoj najblioj crkvi
koja ostaje, a to je vaa. Medjutim ja sam to najstroije zabranio i doslovno rekao:
Moda imadete i pravo, ali da jednom ne bude prigovora ni vama ni nama, molim vas,
da smjesta obustavite voziti kamen k naoj crkvi. Na tu moju zabranu, oni su dalje
prestali voziti kamen, a zatim sam poao preduzimau radova na nadogradnji tornja
Ambrozu vastu i naredio mu, da se ne usudi i jedan kamen upotrebiti u nadogradnju
tornja. I koliko je meni poznato, on se strogo pridravao te moje naredbe, jer sam
zapaao hrpu preveenog kamena sa pravoslavne crkve do konca radova, kao i poslije do
bombardiranja nae crkve 1944 godine.
Dajui ovu izjavu ne mogu, a da ne izrazim negodovanje i bol u dui nad zlonamjerno
ustvrenom neistinom koja prvenstveno nanosi nepravdu meni, a pri tome da se i ne
upitam: zar je to zbilja morala biti nagrada za sve ono to sam uinio srpskom
puanstvu za vrijeme njihova stradanja i njihove alosti.
Petrievac kod Banja Luke, dne 9. VI. 1951 god.
Fra Viktor aki

Ova Izjava je sasvim uvjerljiva, i s onim to sam iznio u ranijem svom osvrtu u Svjetlu
rijei mislim da je nepobitno utvreno da nikakav kamen poruenog pravoslavnog hrama nije
ugraen u katoliku crkvu, koja je kasnije bombardiranjem u ratu takoer sruena. Uza sve to
ne oekujem da e se u 'kovanici' neistinitih informacija i protukatolike propagande kod
90

srpskih krivotvoritelja povijesti ita promijeniti u pogledu oigledne neistine koju oni u ovoj
stvari, kao i u mnogim drugima, podravaju i ire. Stoga ovo i nije napisano da bi se
razuvjerilo neke izmeu srpskoga naroda i srpskih 'istoriara', koji su skloni izvrtanju istine i
krivotvorenju injenica. Napisano je za katolike vjernike i u Bihau i u cijeloj Bosni i
Hercegovini, da se razotkrije jedna oigledna izmiljotinu i la na Katoliku crkvu i njezine
sveenike.

91

MANIPULACIJE JASENOVAKIM (I DRUGIM) RTVAMA

Hrvatsko Slovo (tjednik, Zagreb) je u ovoj godini u dva broja donijelo dva teksta o
izmiljenim jasenovakim rtvama.
U tekstu pod naslovom: Kraa rtava, koji je prvotno bio objavljen u listu Siveri, br. 2
(15) 2008., a odatle prenesen u Hrvatsko Slovo, god. XV, br. 715, petak, 2. sijenja 2009., str.
28, govori se o krivotvorini i podvali njujorkog Instituta za istraivanje Jasenovac (The
Jasenovac Research Institute, New York, Brooklyn, USA), a u svezi s 42 osobe iz Siveria,
koje su stavljene na popis (Victims List = Popis rtava) toga Instituta. Mile Prpa, autor
navedenog teksta, razotkriva neistinu i istie da su u koncentracijskom logoru u Jasenovcu
moda stradala samo dvojica Siveriana, a za druge koji se nalaze na njujorkom popisu
naveo je druga mjesta i datume: gdje, kada i kako su stvarno stradali.
Drugi tekst je objavljen u Hrvatskom Slovu, god. XV, br. 722, petak, 20. veljae 2009.,
str. 2, pod naslovom: Traim hitnu osudu lanog popisa jasenovakih rtava! Ustvari to je
otvoreno pismo koje je Saboru i Vladi Republike Hrvatske uputila Adela Vidas-Car, iz
Lovrana. Ona se u tom pismu najprije osvre na netonost podatka iz popisa gore
spomenutog njujorkog Instituta za istraivanje Jasenovac: da su u jasenovakom logoru
stradali njezin otac Fran Vidas i sestra Ruica Vidas. Za oca kae da je umro u logoru
Landsberg am Lech, u Njemakoj, 10. veljae 1945., a da je sestra poginula od njemake
granate u kui na Hreljinu 19. travnja 1945. Adela Vidas-Car dalje navodi kako Solinska
kronika, br. 131, od 15. kolovoza 2005., donosi lanak u kojem se na vidjelo iznosi kako su
lani takoer podaci na Victims List spomenutog njujorkog Instituta o 173 "jasenovake
rtve" iz Solina. U otvorenom pismu Adele Vidas-Car navodi se isto tako da je novinarka
Smiljana unde pisala u svibnju 2006. u Slobodnoj Dalmaciji kako se na njujorkom popisu
"jasenovakih rtava" nalaze 102 osobe iz Podgore, a da je stvarno u Jasenovcu stradala
samo jedna, a svi ostali negdje drugdje. Na kraju, Adela Vidas-Car iznosi kako se na Victims
List Instituta za istraivanje Jasenovca nalazi vie od 100 osoba iz Hreljina, njezina rodnog
mjesta, navodno stradalih u jasenovakom logoru, a da su s toga popisa u Jasenovcu stradale
moda samo dvije osobe, ali ni za njih se ne zna sigurno.
Navedene podvale o "rtvama" jasenovakog koncentracijskog logora puno i nedvojbeno
govore o ozbiljnosti i temeljitosti istraivanja kao i o "istinoljubivosti" Instituta za
istraivanje Jasenovca i "tonosti" podataka koje u svojoj Victims List donosi. No, ovo to je
u navedenim napisima Hrvatskog Slova izneseno nije sve, i nisu najdrastiniji primjeri
krivotvorenja istine i fabriciranja lai!
Na Victims List spomenutog njujorkog Instituta nalazi se i 1.297 osoba srpske
nacionalnosti iz sela Drakuli, Motike i argovac, u Bosni, nadomak Banje Luke.
Kako je poznato, ustaka vojska NDH je 7. veljae 1942. izvrila u Drakuliu, Motikama
i argovcu zloin u kojem je pobijeno mnogo Srba. Iznose se razliite brojke stradalih, od
nekoliko stotina osoba do ak njih vie od 2.300. Sastavljeno je i vie popisa pobijenih osoba
u navedenim selima, a da bi ti popisi bili sasvim 'uvjerljivi', uz imena i prezimena stradalih
navode se i imena njihovih oeva ili branih drugova, te godine roenja. Ti su popisi
pravljeni i podatci unoeni uglavnom prema neijem 'svjedoenju', 'kazivanju' ili 'sjeanju', a
ne na temelju bilo kakvih onovremenih slubenih dokumenata i pisanih izvora. Ne moe a
da, u najmanju ruku, ne izazove uenje kako je netko mogao 'popamtiti' tolika imena i
prezimena pobijenih, k tomu i podatak iji je netko sin, ki, snaha, te kad je roen, a radi se,
navodno, o svjedoenjima osoba koje su izbjegle smrt, a tada su bile jo djeca! Ve zbog toga
svi su ti popisi vrlo upitne vjerodostojnosti, a pouzdanost im smanjuje i injenica da ima
puno osoba koje se navode po dva puta, s potpuno istim podacima, ili samo s drugom
godinom roenja. Ima, stoga, dovoljno razloga da se posumnja u tonost brojki i osobnih
92

podataka Srba stradalih u Drakuliu, Motikama i argovcu, a koje je u najnovije vrijeme

objavio Lazar Lukaji, iz Novog Sada, u svojoj knjizi: Fratri i ustae kolju, tiskanoj 2005.
godine u Vrnjakoj Banji, a u izdanju beogradskog Fonda za istraivanje genocida.
Nije mi, meutim, ovdje bila namjera postavljati pitanje stvarnog broja ubijenih Srba u
Drakuliu, Motikama i argovcu, niti umanjivati njihov broj, koliki god on bio, nego ukazati
na oiglednu i sigurno sraunatu podvalu njujorkog Instituta za istraivanje Jasenovac.
Podaci o 1.297 Srba iz Drakulia, Motika i argovca, svrstanih meu rtve Jasenovca, veim
su dijelom preuzeti i preneseni na Victims List toga Instituta upravo iz navedene Lukajieve
knjige.
Iz ovoga to je naprijed izneseno namee se zakljuak: 'Kovaima' krivotvorina Instituta
za istraivanje Jasenovac je bilo potrebno da dou do to veeg broja rtava (a na njihovoj
Victims List ih je trenutno ak 633.837) za koje e nekoga optuiti, a to to je nemogue da
iste osobe smrtno stradaju dva puta i na razliitim mjestima (stvarno u Drakuliu, Motikama i
argovcu, ili na bilo kojem drugom mjestu, a imaginarno u Jasenovcu) njima ne predstavlja
nikakav problem!
Sluajevi manipuliranja s 'jasenovakim rtvama' koje sam naveo, a od kojih je
najdrastiniji ovaj sa rtvama ustakog zloina koji se zbio u tri sela nedaleko od Banje Luke,
a smiljeno 'vjetaki' premjeten u koncentracijski logor u Jasenovcu, pokazuju kako je
nuno da se paljivo i temeljito provjere i proanaliziraju popisi 'jasenovakih rtava' i iz
drugih mjesta, kako bi se u potpunosti raskrinkali krivotvoritelje iz srbo-etnike i srbopartizanske 'kuhinje' i ukazalo takoer na sve druge sluajeve (a uvjeren sam da ih ima jo
jako puno) u kojima se rtve bilo ijeg terora iz vremena Drugog svjetskog rata, pa i onih
nakon njega, smjetaju u Jasenovac.

93

RASKRINKAVANJE KRIVOTVORINA O JASENOVAKIM RTAVAMA!

Dana 26. i 27. travnja 2009. odrana je u Banjoj Luci Meunarodna konferencija o
zloinima u bivoj NDH. Na njoj je Srboljub ivanovi, akademik, nekadanji profesor u
Novom Sadu, koji sada ivi u Londonu, lan i predsjednika Meunarodne komisije za
utvrivanje zloina poinjenih u jasenovakom logoru, iznio rezultate svojih "istraivanja",
prema kojima je u etiri godine postojanja toga logora u njemu ubijeno preko 730.000 Srba,
preko 23.000 Jevreja i oko 80.000 Roma, dakle ukupno vie 830.000. Sline brojke je taj
vjni "strunjak za Jasenovac" iznosio i u raznim prigodama ranije, a ponovio ih je i u svom
razgovoru koji je s njim nakon spomenute Meunarodne konferencije u Banjoj Luci vodila
Slavica Lazi, a objavljen je u Pravoslavlju, dvotjedniku - novinama srpske patrijarije, 1.
maja 2009. godine, str. 24-26.
Do gornjih brojki, kako je razvidno iz dosadanjih ivanovievih "strunih radova",
dolo se matematikom operacijom mnoenja imaginarnog broja masovnih grobnica s isto
tako imaginarnim brojem ljudskih skeleta ili kostiju pronaenih u nekoliko otkrivenih i
istraenih masovnih grobnica.
Da se vidi koliko je ivanovieva raunska operacija "pouzdana" i koliko je objektivno
tona, odmah u je dopuniti raunskom operacijom dijeljenja. Ako je u jasenovakom logoru
stradalo 830.000 osoba, to tvrdi ivanovi, kroz 1.340 dana, koliko je logor Jasenovac
postojao (od 21. kolovoza 1941. do 23. travnja 1945.), svakoga dana je u njemu prosjeno
ubijano oko 620 osoba.
Jasno da je toliki broj pobijenih osoba mogao biti sahranjivan samo u masovnim
grobnicama, a to znai da je takvih grobnica (za svaki dan po jedna za 620 usmrenih osoba)
moralo biti oko 1.340. Ako je tako, postavljaju se pitanja:
- Je li bilo mogue da se svakog dana ubije 620 osoba?
- Kako je od tako velikog broja masovnih grobnica (najmanje 1.340) otkriven i istraen
relativno veoma mali broj njih (16. studenoga 1961. u Donjoj Gradini tri grobnice; 22. do 27.
lipnja 1964. sedam grobnica u trolanoj ekipi istraivaa bio je i dr. Srboljub ivanovi,
tada asistent na Zavodu za anatomiju Medicinskog fakulteta u Novom Sadu), a ni u jednoj
nije naen ni priblian broj ljudskih skelete koji bi odgovarao broju dnevno ubijenih?
- Ako je u Drugom svjetskom ratu na svim ratitima bive Jugoslavije rtava ukupno bilo
prema nekim procjenama 1,027.000 a prema drugima i do 1,800.000, kako je mogue da ih je
samo u logoru Jasenovac bilo 830.000!?
Sa ivanovievom matematikom i brojkama neto sigurno nije uredu!
Kako gole brojke o stradalima u Jasenovcu nisu mogle djelovati dovoljno uvjerljivo,
akademik ivanovi se, zajedno sa svojom Meunarodnom komisijom za utvrivanje zloina
poinjenih u Jasenovcu, potrudio da sastavi slubeni popis jasenovakih rtava i da
brojevima stradalih dadne i imena i prezimena, navede ime oca i godinu roenja, te naznai
iz kojeg su mjesta. ovjek se moe zapitati koliki je trud morao biti uloen, i koliko ljudi
angairano, da se sastavi Victims List Istraivakog centra u New Yorku, popis na 12.677
stranica, s nanizanih 633.837 imena "jasenovakih rtava", koji je postavljen na Internetu
(www.Jasenovac.org - Victims List). Ali s obzirom na to da su na tu Victims List stavljeni
mnogi, ja bih se usudio rei da je to velika veina, koji su u vrijeme Drugog svjetskog rata
stradali negdje drugdje (o tome se ve pisalo na stranicama Hrvatskog slova, vidi: god. XV,
br. 715, petak 2. sijenja 2009., str. 28; god. XV, br. 722, petak 20. veljae 2009., str. 2; god.
XV, br. 726, petak 20. oujka 2009; god. XV, br. 730, petak 17. travanj 2009., str. 12-13;
takoer u Svjetlu rijei, god, XXVII, br. 313, travanj 2009., str. 4-5; XXVII, br. 315, lipanj
2009., str. 4), pa i kod svojih kua, kako od ustaa ili od njemake i talijanske vojske tako i

94

od etnika i partizana, ili pak nesretnim sluajem, te da ima veoma mnogo i onih ija se
imena ponavljaju, jasno je na koji je nain i po kakvoj je metodi ta Victims List mogla nastati,
i da nije bilo teko nanizati imena koliko god se htjelo.
A da se vratim ponovno na spomenuti ivanoviev razgovor objavljen u Pravoslavlju.
On se u njemu nije ustruavao ustvrditi kako je Katolika crkva uila Hrvate da mrze
pravoslavne Srbe i da se bore za unitenje Jugoslavije i istrebljenje Srba; da su u svim
katolikim manastirima jo od kraja 19. veka postojale grupe katolikih svetenika koji su
pripremali Hrvate za vrenje teroristikih napada; da franjevaki red Katolike crkve
predstavlja glavnu grupu svetenika koja je navodila Hrvate da poine genocid, i da su oni
bili najostraenije ubice, koljai i komandanti koncentracionih logora. ivanovi navodi i
kako je fra Miroslav Filipovi Majstorovi (dakako preuujui da on u vrijeme svoje
slube u Jasenovcu nije vie bio franjevac, jer je ranije otputen iz franjevakog reda), na
suenju ratnim zloincima izjavio da je lino ubijao najmanje 100 rtava svakoga dana.
ivanovi kad napada Katoliku crkvu i optuuje sveenike sasvim sigurno se obilno sluio
knjigom V. Novaka: Magnum crimen (Veliki zloin), kojoj bi bolje odgovarao naslov:
Magnum falsum de magno crimine (Velika la o velikom zloinu), ali mu nita ne smeta to
Novak navodi kako je Majstorovi na suenju priznao da je lino kod javnih strijeljanja
ubio oko stotinu zatoenika logora Jasenovac i Stara Gradika. Gdje li ivanovi pronae
najmanje 100 rtava svakoga dana (ja istaknuo)!
ivanovi je na jednom sastanku Meunarodne komisije u New Yorku rekao da
posjeduje imena preko 315 katolikih sveenika koji su klali i ubijali, na to mu je, navodno,
neki ameriki strunjak uzvratio: Vi u Srbiji ne radite nita na rasvjetljavanju, mi smo skupili
preko 1.400 imena katolikih sveenika koji su okrvavili ruke. ivanovi je taj podatak
prihvatio kao vjerodostojan, i u svom razgovoru za Pravoslavlje ovako ga komentira: Ako
znamo da je u celoj Jugoslaviji bilo preko 2.000 katolikih svetenika u to vreme, znai da su
od trojice dvojica ubijali.
Naalost, rijetki su intelektualci i osobito povjesniari u Hrvatskoj koji prate i pobijaju
lai o Hrvatima i Hrvatskoj kojekakvih srpskih, idovskih i drugih "istraivaa". Na
ivanovieve podvale koje je objavilo Pravoslavlje osvrnuo se u Glasu Koncila, 31. 05.
2009., str. 39., Tomislav Vukovi. O krivotvorinama akademika ivanovia vezanim za
jasenovake rtve, a s kojima je on nastupio i na okruglom stolu odranom takoer u Banjoj
Luci u travnju 2005., pisao je u zagrebakim novinama Vjesnik eljko Kruelj (subota, 23.
travnja 2005.).
to ine slubeni predstavnici Crkve u Hrvata da se lai o njoj opovrgnu? Na Crkvu,
dakako, ne spada da se bavi prekopavanjima masovnih grobnica i istraivanjima raznih jama,
i da utvruje koliko se u njima nalazi rtava bilo ijeg zloina. To bi trebao biti zadatak
graanskih vlasti i institucija. Ali bi se u Crkvi moralo nai ljudi koji e analizirati razliite
Victims List i usporeivati popise jasenovakih rtava s npr. ubiljebama u upnim Maticama
umrlih katolikih vjernika, a takoer prikupljati svjedoanstva preivjelih koji znaju pravu
istinu. Isto tako bi sada, kad to nije tabu tema, i kad nema straha od dravne represije, lai i
protucrkvenu propagandu o svojim lanovima "ubicama sveenicima" morali razotkrivati
ljudi i istraivai Crkve, jer to u obranu Crkve, sveenika i franjevaca, nee uiniti nitko
drugi.

95

96

SVEENIKO UDRUENJE " DOBRI PASTIR"

97

98

KONTROVERZE OKO OSNIVANJA I DJELOVANJA UDRUENJA

KATOLIKIH SVEENIKA "DOBRI PASTIR"
Uvod
Poetkom 1950. godine u Bosni i Hercegovini je osnovano Udruenje katolikih
sveenika Narodne Republike Bosne i Hercegovine - "Dobri Pastir". Pod tim nazivom je
postojalo i djelovalo kroz 25 godina, zapravo do 1975., a od tada, kroz sljedeih 15-ak godina,
pod nazivom: Udruenje katolikih vjerskih slubenika u Socijalistikoj Republici Bosni i
Hercegovini "Dobri Pastir". Radilo se, svakako, o neemu neobinom i neuobiajenom: o
organiziranju sveenika, redovnikih i svjetovnih, u staleko udruenje koje nije dobilo
odobrenja od crkvenih vlasti, a bilo je pravno priznato, s odgovarajuim uincima, od
komunistike vlasti u ondanjoj dravi Federativnoj Narodnoj Republici Jugoslaviji. To je,
zbog razliitih razloga, u crkvenim i katolikim krugovima izazivalo nedoumice i bojazni, i
nije nimalo udno to su u pogledu osnivanja i djelovanja Udruenja "Dobri Pastir" postojale
posve suprotne prosudbe. Kako u samom poetku, tako i kasnije, neki su u njemu vidjeli
veliko zlo za Katoliku crkvu i za hrvatski narod, a drugi su uviali i isticali njegovu korist za
sveenike i zasluge za opu dobrobit i Crkve i naroda.
S nestankom bive drave Jugoslavije, a time i njezine federalne jedinice Socijalistike
Repubiike Bosne i Hercegovine, prestalo je postojati i spomenuto Udruenje, pa ono vie i
ne predstavlja unutarcrkveni problem i kamen spoticanja. Ipak, u prikazu koji slijedi iznijet
u neke kontroverze koje su se javljale ve prije njegova osnivanja, a naroito odmah nakon
to je ono osnovano. Odluio sam se za tu temu jer mi se ona i danas ini aktualnom, i jer se
to pitanje jo uvijek potee, a nije dovoljno istraeno. Ograniit u se samo na ono
najbitnije, i dosad manje poznato, pri emu u neke stvari moi tek natuknuti.
I. OSNIVANJE UDRUENJA KATOLIKIH SVEENIKA "DOBRI PASTIR"
1. Potekoe s kojim se suoavala Crkva i kler u novoj dravi FNRJ,
i traenje izlaza
Zavretkom 2. svjetskog rata dolo je do uspostavljanja drave Federativne Narodne
Republike Jugoslavije (g. 1945.), u kojoj je vlast preuzela komunistika partija. U toj je
dravi Ustavom FNRJ (g. 1946.) graanima bila zajamena sloboda vjeroispovijesti, i
proglaena je odijeljenost Crkve od drave (l. 25). Tako je izgledalo teoretski, a stvarnost je
bila neto posve drugo.
Budui daje komunistika partija i vlast imala za cilj slabljenje i iskorjenjivanje vjere
('opijuma za narod'), i ila za ateizacijom drutva, u tom pravcu je voena sustavna snana
protuvjerska propaganda. Na udaru se nala osobito Katolika crkva, koja je igosana kao
'profaistika', 'klerofaistika', 'reakcionarna', 'protunarodna', a dio hijerarhije i klera je
optuivan za suradnju s okupatorom i prethodnim reimom, za sijanje mrnje i nesloge meu
narodima i vjerama, te za poticanje i sudjelovanje u ratnim zloinima.1

Tome cilju su imale posluiti i knjige: J. Horvat-Z. tambuk (priredili), Dokumenti a protunarodnom radu i
zloinima jednog dijela katolikog klera, Zagreb 1946; V. Novak (priredio), Magnum crimen, Zagreb 1948.

99

Nije se stalo samo na toj verbalnoj harangi. Na svim razinama vlasti poduzimane su
razliite mjere i primjenjivana razliita sredstva kako bi se to vie ograniilo i onemoguilo
djelovanje Crkve i njezinih institucija, a sveenicima i redovnicima oteao ivot i materijalna
egzistencija. Tako su odmah u poetku komunistike vladavine rasputene sve katolike
organizacije i njihov rad zabranjen; ukinute su sve odgojno-obrazovne i karitativnohumanitarne ustanova koje su drale i vodile redovnice raznih drubi; mnogi samostani
asnih sestara i crkvene zgrade, od biskupijskih do upnih, u cijelosti ili djelomice su oduzete
i dane na koritenje drugima, bilo kao poslovni bilo kao stambeni prostor; obavljanje vjerskih
obreda i drugih poslova i vrenje vjerske pouke se doputalo samo u crkvama i crkvenim
prostorima; nisu se mogle dobiti dozvole za gradnju crkava, kapela, vjeronaunih dvorana i
upnih kua, ili za obnavljanje starih i dotrajalih; agrarnom reformom te konfiskacijom i
nacionalizacijom Crkvi je oduzet velik dio zemljita i drugih posjeda, a sveenici na upama
su optereivani enormnim porezima i razliitim nametima; vie biskupa i mnogi sveenici
su u montiranim politikim procesima osuivani na prisilni rad i dugogodinje kazne
zatvorskog robijanja; veina kola i uilita za spremanje sveenikih kandidata bila je
zatvorena ili im je prijetila stalna opasnost od zatvaranja, a s velikom mukom su osiguravana
potrebna sredstva za njihovo odravanje i djelovanje; nije bilo gotovo nikakvog vjerskog
tiska ni nabonih predmeta (devocionalija), niti su se mogli nabavljati iz inozemstva,
budui da je to proglaavano zabranjenim materijalom 'neprijateljske propagande'.1
Razumije se, da sve to nije bilo upereno samo protiv 'slubene Crkve': biskupa,
sveenika i redovnika, nego je, kako sam ve naprijed rekao, imalo za cilj slabljenje i
iskorjenjivanje vjere u novom 'naprednom socijalistikom drutvu', i pogaalo je, stoga, sve
vjernike i druge ljude kojima je Crkva na razliite naine sluila, i koji su od nje oekivali
duobriniko sluenje i dobrohotnu pomo takoer u 'komunistikom raju' nadolazeeg
vremena.

Vidi: Biskupska konferencija Jugoslavije, "Pastirsko pismo", Zagreb, 20. rujna 1945., u: M. Landercy,
Kardinal Atojzije Stepinac, akovaki Selci 1989., str. 119-131. S francuskog preveo I. Zirdum - naslov
izvornika: Le cardinal Stepinac martyr des droits de l'homme);Govor nadbiskupa A. Stepinca na sudu u
zagrebu, 3. listopada 1946., u: M. Landercy, n. d., str. 159-161; A. Benigar, Alojzije Stepinac, Rim,
1974., str. 585-587.
Poslovni odbor katolikog Episkopata FNRJ uputio je 26.travnja 1950. iz Zagreba dopis Visokoj Saveznoj
Vladi - Odjelu za vjerska pitanja u Beogradu, u kojem, izmeu ostaloga, biskupi piu: "U FNRJ ima/.../
mnotvo pojava, koje se Episkopatu nikako ne sviaju; obilje injenica, u kojima Crkva gleda svijesnu ili
nesvijesnu negaciju svojih bitnih prava, pa ak i samog svog prava na opstanak. Ukidanje svih katolikih
konfesionalnih kola, ukidanje sirotita i odgojnih zavoda, zatiranje katolike tampe, koja je u dananje
vrijeme svedena na 5 listia s vrlo ogranienom nakladom, premda se narod upravo trga za vjerskom tampom;
postepeno rasputanje mukih, a naroito enskih redova, osobito na podruju N.R. Bosne, Hercegovine i
Slovenije; zatvaranje i konfiskacija bolnica, koje su pripadale enskim redovnikim drubama; odputanje
redovnica-bolniarki iz dravne slube, iako je itavoj naoj javnosti poznata vrsnoa i savjesnost, kojom su
spomenute redovnice obavljale tu neobino vanu socijalnu zadau; oduzimanje crkvenih zgrada i prostorija, i
smetnje, koje se time ine crkvenoj administraciji; neprestano zatvaranje sveenika, koji se katkada samo
administrativnim puteni osuuju na teke kazne; mnoge potekoe pri pouavanju djece i mladei u nauku
vjere u koli, pa i u samoj crkvi; zatvaranje nekih crkava i druge neprilike, s kojima se susree duobrino
sveenstvo na podruju duhovne pastve: sve su to injenice, u kojima Episkopat gleda krupne nepravde na
tetu katolike Crkve i njezina svetog prava na slobodu". - Kopiju pisma sam dobio iz Biskupskog
Ordinarijata u Mostaru, Arhiv, br. 216/50., na emu zahvaljujem kancelaru don Anti Luburiu.
Saeti prikazi tadanjeg tekog stanja Katolike crkve i vjere mogu se nai i u vie napisa fra I. Gavrana, npr:
Das Verhltnis der bosnischen Franziskaner zum jugoslawischen Staate, str. 11-12; "Sveeniko udruenje
Dobri Pastir i njegova uloga" u: Zbornik o fra Anelu Zvizdoviu, str. 537-540. Vidi takoer: T. I.
Meugorac, Prikrivana istina, Sarajevo 2001., str. 100-101. O prilikama u Hercegovini vidi: R. Peri,
"Biskupski delegat Maji i ilegalno sveeniko 'udruenje'", u: Sluga dobri i vjerni, Mostar 1998., str. 129130.

100

S razlogom se moe pitati: Je li u Crkvi itko ita poduzimao, i to, u tim tekim
vremenima i neprilikama?
Za rjeavanje tako krupnih pitanja, kao to je ureenje odnosa izmeu drave i Crkve,
najmanje su, razumljivo, bili sposobni i pozvani sami sveenici i obini vjernici. A i biskupi su
bili svjesni da nisu ovlateni da sami na tom planu neto poduzimaju. To se vidi iz Pastirskog
pisma to gaje Biskupska konferencija Jugoslavije uputila 20. rujna 1945. svim katolikim
vjernicima, u kojem se kae da su biskupi upozorili one na koje to spada, "da se sva sporna
pitanja izmeu Crkve i drave rjeavaju meusobnim sporazumom. /.../. Konanu rije o
svim pitanjima, koja zajedniki zanimaju Crkvu i dravu, imat e prema propisima crkvenog
ustrojstva, to se tie Crkve, Sveta Stolica.1 Poslovni odbor katolikog Episkopata FNRJ se
sastao u Zagrebu 25-27. travnja 1950., radi razmatranja aktualnih pastoralnih pitanja i radi
pripremanja materi jala za plenarnu biskupsku konferenciju. Na tom su sastanku sastavljena i
26. travnja upuena dva dopisa Predsjednitvu Savezne Vlade FNRJ - Odjelu za vjerska
pitanja, u Beogradu. U jednom se, u 12 toaka, govori o razliitim vidovima provoenja
diskriminacije i nepravde prema Katolikoj crkvi i njezinim vjernicima. Zatraeno je da se
povrede Ustava i nanesene nepravde isprave i da se urede na temelju ustavnog naela o slobodi
savjesti i vjeroispovijesti, da bi se tako u dogovoru sa Svetom Stolicom, utro put za sporazum
izmeu Crkve i drave.2 U drugom se dopisu postavljaju tri pitanja, i o njima iznosi stav
katolikih biskupa. Ta pitanja su: to episkopat eli u sadanjem asu? U emu je jezgra spora?
i Kako doi do sporazuma? U svezi s ovim treim se kae, da "postoji samo jedan put za
ureenje odnosa izmeu Crkve i Drave, a to je put direktnih pregovora s vrhovnim
predstavnitvom Crkve, tj. Sv. Stolicom".3
Kako se, dakle, ni biskupi nisu smatrali nadlenima da o tome s dravnim vlastima
pregovaraju i odluuju, nije bilo za oekivati ni da bi odatle mogao doi kakav odluujui
poticaj i trasiranje puta za neki znaajniji zaokret u pogledu poloaja Katolike crkve u
Jugoslaviji.
Nije se, meutim, u to vrijeme moglo oekivati ni da e se postii povoljniji poloaj za Crkvu
u Jugoslaviji pregovorima jugoslavenskih dravnih vlasti i Svete Stolice. Naime, zbog naelnog
odbacivanja komunizma od strane Svete Stolice, i zbog protuvjerskog raspoloenja prema Crkvi
od strane komunistike vlasti Jugoslavije, nije bilo mogue da do takvih pregovora i sklapanja
nekog sporazuma uope i doe. Ako su izmeu Jugoslavije i Vatikana jo uvijek i odravani
diplomatski odnosi, naslijeeni iz prethodnog vremena, oni su postojali samo pro forma.
Situacija se, dakle, mogla initi bezizlaznom!
Ipak u Bosni i Hercegovini, u kojoj je stanje bilo osobito teko, tee nego u drugim
ondanjim jugoslavenskim republikama, nisu tako mislili neki bosanski franjevci. Iako
svjesni da na njih ne spada, niti da mogu ureivati globalne odnose Katolike crkve i drave
FNRJ, vjerovali su daje mogue u Bosni i Hercegovini zauzeti lojalan graanski stav prema
republikim i dravnim vlastima, s njima uspostaviti normalnu komunikaciju, i idui tim
putem traiti praktina rjeenja za pojedine probleme koji su naprijed navedeni.
Ti su franjevci shvatili da u socijalizmu dravna vlast prihvaa kao sugovornika samo
organizirane, a od drave priznate udruge graana, i da probleme takvih skupina i zakonito
osnovanih udruga razmatra i rjeava s njihovim ovlatenim predstavnicima. Zato su poeli
razmiljati o mogunosti formalnog organiziranja sveenika u Bosni i Hercegovini u vlastito
staleko udruenje. A valja napomenuti da to i nije bila njihova originalna zamisao i 'izum',
jer su takva udruenja, s pozitivnim iskustvom, ve postojala u Istri (Drutvo sveenika sv.

Biskupska konferencija Jugoslavije, Pastirsko pismo, u: M. Landercy, n. d., str. 120.

Kopiju pisma sam naao u Arhivu Ordinarijata banjoluke biksupije, br. 383/50.
3
Kopiju pisma sam dobio iz Biskupskog Ordinarijata Mostar. Vodi se pod br. 216/50.
2

101

irila i Metodija, osnovano ve 1946.), i u Sloveniji (Drutvo svetega Cirila in Metoda,

nastalo 1949.).
2. Pripremne radnje pred osnivanje Udruenja "Dobri Pastir"
Trojica bosanskih franjevaca: fra Bono Ostoji, dr. fra Karlo Karin i dr. fra Rastislav
Drlji, oformili su tzv. Inicijativni odbor (u njega su kasnije ula i dva lana hercegovake
franjevake provincije, fra Pavo Dragievi i fra Ferdo Vlai), i o svojoj su zamisli osnivanju stalekog sveenikog udruenja za Bosnu i Hercegovinu - razgovarali s
provincijalima bosanske i hercegovake franjevake provincije, fra Josipom Markuiem i fra
Milom Lekom. Isto tako su o tome 15. kolovoza 1949. pismeno izvijestili Predsjednitvo
Izvrnog Odbora Narodnog fronta BiH. 1 O namjerama Inicijativnog odbora bili su upoznati
takoer generalni provikar Vrhbosanske nadbiskupije, dr. Marko Alaupovi, apostolski
administrator Banjaluke biskupije, dr. Smiljan Franjo ekada, i biskupski delegat
Mostarsko-duvanjske biskupije, don Andrija Maji.2 O nesreenom pitanju odnosa izmeu
Crkve i drave, i o potekoama u kojima se nalazila Katolika crkva u Bosni i Hercegovim,
govori i ova injenica, da nijedna bosanskohercegovaka biskupija u to vrijeme nije imala
svog rezidencijalnog biskupa.
Usporedno s prethodnim aktivnostima, Inicijativni odbor se angairao takoer na
prouavanju naravi, ciljeva i strukture sveenikih udruenja u prolosti, kod nas i kod
drugih katolikih naroda u svijetu, raspitivao se za iskustva spomenutih sveenikih
Udruenja u Istri i Sloveniji, te zatraio i prouio takoer njihove statute. Pristupilo se i
izradi nacrta vlastitog statuta budueg sveenikog udruenja, a provedeno je takoer
ispitivanje meu franjevcima i dijecezanskim sveenicima: to misle o osnivanju sveenikog
stalekog udruenja za Bosnu i Hercegovinu, i jesu li, eventualno, raspoloeni da u njega
stupe.3 U prosincu 1949. nacrt statuta je bio razaslan redovnikim (franjevakim) i
dijecezanskim sveenicima, potencijalnim lanovima budueg udruenja, da na njega
stave svoje primjedbe, a dostavljene su im takoer i Pristupnice, da ih popune, ako su voljni
stupiti u udruenje.
Za osnivanje stalekog udruenja sveenika bilo je vano, razumije se, da se dobiju
pozitivni signali od tadanjih predstojnika bosansko-hercegovakih biskupija i iz Apostolske
Nuncijature u Beogradu.
A kakav je, uistinu, o tome bio njihov stav, informacije i gledita su posve oprena.
U jednoj Promemoriji koju su bosanski i hercegovaki provincijali, fra Josip Markui i
fra Mile Leko, 15. rujna 1950., zajedniki uputili generalu franjevakog reda, fra Pacifiku
Perantoniju, a o kojoj e kasnije biti vie govora, priopava se kakav su stav prema osnivanju
sveenikog stalekog udruenja u Bosni i Hercegovini zauzimali generalni provikar
Vrhbosanske nadbiskupije, dr. Marko Alaupovi, administrator Banjaluke biskupije, biskup
skopski, dr. Smiljan Franjo ekada, i administrator Mostarske biskupije don Andrija Maji,
kao i voditelj - regens Apostolske Nuncijature u Beogradu.4

Vidi: Dobri Pastir, Glasilo Udruenja katolikih sveenika NR Bosne i Hercegovine, god. 1/1950-, br. 1-2, str.
7.
2
Vidi: Dobri Pastir, I/1950., br. l-2, str.7; I. Gavran, Das Verhltnis , str. 13; Isti,"Sveeniko Udruenje ...",
u: Zbornik o fra Anelu Zvizdoviu, str. 541; R. Peri, "Biskupski delegat Maji i ilegalno sveeniko 'udruenje'",
u: Sluga dobri i vjerni, str. 132.

Litterae promemoriales Ministrorum provincialium Bosnae et Hercegovinae, Rim, Arhiv generalne kurije
franjevakog reda, SM 413, No 14, str. 11-12.

102

Prema navodima spomenutih provincijala, a s kojima se podudaraju tvrdnje dr. fra

Ignacija Gavrana, koje je iznio u vie svojih napisa, dvojica lanova Inicijativnog odbora za
osnivanje sveenikog udruenja, fra Bono Ostoji i dr. fra Karlo Karin, bili su 10. rujna
1949. kod generalnog provikara Vrhbosanske nadbiskupije, dr. Marka Alaupovia, te mu
pokazali nacrt statuta i upoznali ga s namjerom osnivanja sveenikog udruenja u Bosni i
Hercegovini. Mons. Alaupovi im je rekao da e prouiti statute i ispitati stvar, te im
kasnije rei svoje konano miljenje. Ponovno su ga posjetili 15. rujna, i on im je tada kazao:
"Nemam nita protiv osnivanja sveenikog udruenja, ali Ordinarijat u to ne ulazi". 1 A
apostolski administrator Banjaluke biskupije, dr. ekada, izjavio je 18. studenoga 1949.
provincijalu fra Josipu Markuiu: "Osnivanje udruenja nije najidealnije to bi se moglo
uiniti, ali ja neu svojim sveenicima zabraniti pristup". 2 Don Andrija Maji, u Mostaru,
bio je suzdran, smatrajui da najprije treba uti miljenje Apostolske Nuncijature. On je
poetkom prosinca 1949. iao u Apostolsku Nuncijaturu u Beograd, i kad se vratio, navodno
je kazao: "Ja sam nuncija3 izriito pitao da li trebam zabraniti Udruenje, a on mi je kazao da
ga ni na koji nain ne trebam zabraniti. Ja ga ne zabranjujem, niti u ga zabraniti budui da
sam od nuncija dobio takvo uputstvo".4 Fra Ignacije Gavran tvrdi daje iste takve podatke u
svoje vrijeme dobio usmeno od fra Bone Ostojia i fra Mile Leke.5
Mostarski biskup dr. Ratko Peri stvar prikazuje drugaije. Pozivajui se na don Andriju
Majica,6 istie da preuzv. Marko Alaupovi u razgovoru s fra Bonom Ostojiem i fra Karlom
Karmom nije dao nikakvog odgovora u pogledu mogueg osnivanja sveenikog udruenja,
budui da se u njihovoj pratnji nalazio i jedan laik, gosp. Sui, u kojega on nije mogao imati
povjerenja. Meutim, kad je don Andrija Maji, uskoro nakon toga, posjetio preuzv.
Alaupovia i s njim razgovarao o osnivanju udruenja, njemu je Alaupovi kazao otprilike
ovako: "Ova ideja, to su oni onomadne ovdje nabacili, novum je neki u crkvenom ivotu.
Stvar je vrlo sumnjiva, to nekako zadire duboko i Crkva bi mogla imati velikih neprilika. Ja
ne mogu u to nikako imati povjerenja niti to smatram neim pozitivnim. Mi, - Ordinarijati,
u to ne moemo i ne smijemo ulaziti. To bi eventualno mogao biti predmet jedne biskupske
konferencije, a mi nipoto ne moemo i ne smijemo u nijednoj formi za to svoj placet
(=odobrava se) dati".7
Biskup Peri iznosi na vidjelo negativan stav prema sveenikim udruenjima i dr.
Smiljana ekade, koji se 15. prosinca 1949., dakle poslije onoga stoje rekao provincijalu
Markuiu, obratio banjalukom klera jednim proglasom, u kojem je upozorio na naela kojih
bi se trebalo pridravati, i naveo je ta naela. Radilo se, zapravo, o citiranju jedne odredbe iz
1

I. Gavran, Das Verhltnis ..., str. 13; ISTI, "Uz 25-godinjicu udruenja 'Dobri Pastir'", u: Spomenica
dvadesetpetgodinjice Udruenja katolikih sveenika "Dobri Pastir" 1950-1975., Sarajevo 1976., str. 22.
2
Vidi: I. Gavran, Das Verhltnis .... str. 13; ISTI, "Uz 25-godisnjicu udruenja ''Dobri Pastir", u: Spomenica
dvadesetpetgodinjice Udruenja katolikih sveeniku "Dobri Pastir" 1950-1975., Sarajevo 1976., str. 22-23;
Isti, "Sveeniko Udruenje ..." u: Zbornik o fra Anelu Zvizdoviu, str. 541.
3
Radilo se zapravo o predstojniku ili regensu Apostolske Nuncijature u Beogradu, mons. Josephu Patricku
Hurleyu, amerikom biskupu, koji je na tu dunost odreen 22. listopada 1945.
4
Vidi: I. Gavran, Das Verhltnis ..., str. 13. Na drugom mjestu fra Ignacije Gavran pie da je mostarski
Ordinarij potraio miljenje nuncija, te da je poslije toga smatrao da se nuncij izriito protivi osnivanju
udruenja, tako da ni pre. A. Maji nije dao svoje privole. Vidi: I. Gavran, "Sveeniko Udruenje ...", u;
Zbornik o fra Anelu Zvizdoviu , str. 541.
5
Vidi: I. Gavran, "Sveeniko udruenje ", u: Zbornik o fra Anelu vizdoviu, str. 541, bilj. 7.
6
Pismo dr. fra Rufinu iliu g. 1954; Pismo od 15. sijenja 1977. Udruenju "Dobri Pastir" u Sarajevu; A.
Maji, Uspomene i sjeanja moja, Studenci 1974., daktiloskript, str. 64-69. Vidi: R. Peri, "Biskupski
delegat Maji i ilegalno sveeniko 'udurenje'", u: Sluga dobri i vjerni, str. 132-133.
7
Ovako stvar prikazuje sam A. Maji, a preuzeto je iz: R. Peri, "Biskupski delegat Maji", u : Sluga dobri i
vjerni, str. 133.

103

Zakonika kanonskog prava (k. 684) i dviju odredaba sinoda Krke biskupije (g. 1928. i 1912.).1
Na kraju toga proglasa dodao je i svoju odredbu koja glasi: "Budui da se ta naela odnose na
duh Crkve i posve odgovaraju njezinoj disciplini, trebaju ih sveto opsluivati svi sveenici,
svjetovni i redovniki, i u Banjalukoj biskupiji. Dakle, nijednom sveeniku nije doputeno dati
ime drutvu ili udruenju, za ije statute nije dobiveno prethodno odobrenje mjesnog
Ordinarija".2
Biskup Peri donosi i to je don Andrija Maji, u svojim Uspomenama, zabiljeio o
susretu u Nuncijaturi u Beogradu. Don Maji pie: "Odem ja k Nunciju i sve mu izloim, kud
se to sprema kod nas u Bosni i Hercegovini. A on malo stade, - pa nastavi - nije vrijeme da se
na koljena pred njih pada! Mislio je naime na komuniste i na reimske ljude". 3
Regens Apostolske Nuncijature, mons. Joseph Hurley, pozvao je, preko don Andrije
Majica, da u Nuncijatura dou takoer bosanski i hercegovaki provincijal.420 Odmah su u
Beograd otili kustos bosanske franjevake provincije, fra Venceslav Vlaji, budui da je
provincijal fra Josip Markui bio bolestan, i hercegovaki franjevaki provincijal, fra Mile
Leko. Iznijeli su u Nuncijaturi potrebne informacije i razjanjenja u pogledu nakane i
priprema za osnivanje sveenikog udruenja u Bosni i Hercegovini. Prema fra Ignaciju
Gavranu, i izvorima na koje se on poziva, mons. Hurley je fra Mili Leki i fra Venceslavu
Vlaiu, na pitanje: Da li zabranjuje sveeniko udruenje? - odgovorio: "Ja ga ne
zabranjujem".5
Kakav je stvarno bio stav gore imenovanih predstojnika bosanskoherce-govakih
biskupija, nije lako utvrditi, budui da nema njihovih pisanih slubenih izjava o tome, osim
spomenutog akta biskupa ekade, Oni su sigurno mogli znati to su o njihovu dranju pisali
u Rim provincijali fra Josip Markui i fra Mile Leko, pa bi bilo udno da nisu demantirali to
pisanje, ako je ono bilo netono.
A o stavu regensa Nuncijature, mons. Hurleya, postoji njegovo slubeno oitovanje. On
je svakako bio obavijeten o izjavi koja mu se pripisivala - da on ne zabranjuje udruenja - pa
je smatrao da to mora razjasniti. U dopisu provincijalu fra Josipu Markuiu, od 26. prosinca
1949., pie daje njegovu predstavniku /kustosu fra Venceslavu/ kazao sljedee: 1. Udruenje
sveenika koje se eli osnovati, nije dosad nigdje predvieno ni u kanonima ni u zdravoj
tradiciji organizacije Katolike crkve; 2. Nijedna vlast nia od Svete Stolice ne moe
zakonito odobriti takvo udruenje, i 3. Neka se ne ini nita dok Sveta Stolica o tome ne
izrekne svoje miljenje.6

Evo tih "naela": 1/ Neka se sveenici 'uvaju drutava tajnih, osuenih, buntovnih, sum njivih ili onih koja
se nastoje izvui ispod zakonita nadzora Crkve' (kan. 684);
2/ Niti ijedno drutvo kojemu statute, dnevni red i program mjesni ordinarij ne moe odobriti, ne moe se
smatrati katolikom ustanovom, koja je dostojna povjerenja klera /Krka sinoda III, 1928, konst. 68/;
3/ Veza meu sveenicima u granicama biskupije neka se tako podrava da se ne izmie vlasti i poslunosti
svojih biskupa. Statute neka Ordinarij odobri ... /Krka sinoda II, 1912., stn 80/. Nadalje odreuje: "Budui da
se ta naela odnose na duh Crkve i posve odgovaraju njezinoj disciplini, trebaju ih sveto opsluivati svi
sveenici, svjetovni i redovniki, i u Banjalukoj biskupiji. Dakle, nijednom sveeniku nije doputeno dati
ime drutvu ili udruenju, za ije statute nije dobiveno prethodno odobrenje mjesnog Ordinarija.

Proglas dr. Smiljana ekade pisan je latinskim jezikom, br. 1054/49, i nosi datum 15. prosinca 1949. R.
Peri, "Biskupski delegat Maji ...", u : Sluga dobri i vjerni, str. 137-138., donosi ga u prijevodu na
hrvatskom jeziku.
3
Prema: R. Peri, "Biskupski delegat Maji ...", u: Sluga dobri i vjerni, str. 135.
4
Isto.
5
Vidi: I. Gavran, Das Verhltnis , str. 13-14.
6

Doslovno, na latinskom jeziku, pie: 1. Societas sacerdotum, quam fundare volunt, hucusque nullibi praevisa
est nec in Canonibus nec in sana traditione organisationis Ecclesiae Catholicae. 2. Sequitur nullam
auctoritatem inferiorem Sanctae Sedis posse legitime autori-sare talem associationem. 3. Hinc nihil faciendum

104

Na taj, dosta kratak dopis mons. Hurley, provincijal Markui je otpisao 17. sijenja
1950. U svom opirnom odgovoru, na skoro 5 tipkanih stranica, prikazuje narav budueg
udruenja i njegove ciljeve, naglaava njegovu nunost i obrazlae korist koju moe
donijeti u uvjetima u kojima se nalazi Crkva u Bosni i Hercegovini. Opovrgava Hurleyovu
tvrdnju da kanonsko pravo i tradicija Crkve ne predviaju sveenikog udruenja kakvo bi
se osnovalo u Bosni i Hercegovini, kao i to da nijedna vlast nia od Svete Stolice ne moe
odobriti takvog udruenja, te navodi dokaze za suprotnu tezu. U svom dopisu Markui jo
istie da osim vjernikih udruga o kojima govori kanonsko pravo, i osnovanih u skladu s tim
pravom, koje se nazivaju crkvenim (ecclesiasticae), postoje i vjernike udruge koje nije
osnovala ili odobrila, ni preporuila ni pohvalila nikakva crkvena vlast, i nisu crkvene (non
ecclesiasticae). I sveeniko udruenje u Bosni i Hercegovini bi bilo "necrkveno", ali ne i
nezakonito. Na kraju Markui napominje daje o osnivanju sveenikog udruenja
obavijetena civilna vlast, da su pripreme za osnivanje izvrene i osnivaka skuptina
sazvana, te da bi bilo teko sve to sada zaustaviti i ponititi.1
Prije nego se iz Apostolske Nuncijature u Beogradu oglasio mons. Hurley, provincijalu
fra Josipu Markuiu je 7. studenoga 1949. pisao i general franjevakog reda, fra Pacifik
Perantoni. On saopava daje doznao kako je neki lan bosanske franjevake provincije dobio
od civilnih vlasti doputenje da osnuje tzv. "Udrugu narodnih sveenika", koja nije nikako u
skladu s odredbama Svete Stolice. Stoga od provincijala trai, ako je vijest tona, da
dotinom ocu i ostalim franjevcima preporui potpuno podlaganje odredbama Svete Stolice i
Apostolske Nuncijature u Jugoslaviji.2 General Perantoni je 28. studenoga 1949. pisao
takoer svim provincijalima u Jugoslaviji, a kopiju toga pisma je dostavio Apostolskoj
Nuncijaturi u Beogradu. I u tom pismu poziva kako franjevake provincijale tako i podlone
im redovnike da se pokoravaju odredbama Svete Stolice, a u stvarima javne naravi, pa i
vjerskim, da se moraju posavjetovati s regensom Apostolske Nuncijature prije nego se obrate
civilnim, politikim i vojnim vlastima, da od njih zatrae bilo kakvu pomo, potporu, zatitu i
sl.3
Provincijal Markui je na generalovo pismo od 7. studenoga 1949. odgovorio opirno, na
6 tipkanih stranica, 17. sijenja 1950. Najprije je istaknuo kako informacije koje su stigle do
generala nisu tone, ili barem nisu potpune. Ne radi se samo o jednom redovniku, nego se vei
broj sveenika dogovorio da osnuju sveeniko udruenje, slino onima koja postoje u Istri i
Sloveniji, i ve je izraen nacrt statuta, a i odreen dan odravanja osnivake skuptine, tako
da se to vie ne moe zaustaviti. Naglasio je kako se zlobno te sveenike naziva "narodnim", i
da bi se to moglo protumaiti kao da se radi o sekti u krilu Crkve ili o sveenicima
odmetnicima, a uistinu se radi o sveenicima kojima je na srcu dobro Crkve, i koji trae
sredstva da to ostvare. Izloio je kako e, u sadanjem stanju stvari, i zbog nepostojanja
ureenih odnosa i suradnje izmeu crkvenih i dravnih vlasti, osnivanje sveenikog
udruenja i cilj kojeg udruenje sebi postavlja, sluiti dobru Crkve, a i jedini je nain da, u
postojeem drutvenom poretku, sveenici mognu rjeavati svoje osobne egzistencijalne
probleme. Udruenje nee na sebe preuzeti, niti na njega spada, ureivanje odnosa izmeu
Crkve i drave Jugoslavije. Sve je to potkrijepio i citiranjem odgovarajue odredbe budueg
statuta, kojom se precizira cilj udruenja.4

donec Sancta Sedes mentem suam circa hanc quaestionem aperuerit. - Arhiv Franjevakog provincijalata
Bosne Srebrene (dalje: ABS), Sarajevo, kutija: Provincijalat, god. 1943-1954.
1
Kopija dopisa u ABS-Sarajevo, kutija: Dopisi iz Generalne kurije, god. 1944-1973., br. 1665.
2
ABS-Sarajevo, kutija: Provincijalat, god. 1943-1954.
3
ABS-Sarajevo, kutija: Dopisi iz Generalne kurije, god. 1944-1973., br. 1664.
4
Rim, Arhiv Generalne kurije franjevakog reda, SM 413, No 11.

105

3. Osnivanje udruenja "Dobri Pastir"

I pored iskazanog negativnog stava generala reda, fra Pacifika Perantonija, kao i regensa
Apostolske Nuncijature u Beogradu, mons. Josepha Hurleya, od osnivanja sveenikog
udruenja nije se odustalo. Kad su obavljene sve potrebne predradnje, sazvana je za 25.
sijenja 1950. osnivaka skuptina u Sarajevu. Reenog dana na okupu se naao velik broj
sveenika, preko 150, u velikoj veini franjevaca, te je 25. i 26. sijenja 1950. odrana
skuptina, na kojoj je dr. fra Karlo Karin podnio opiran referat, pod naslovom: "Potreba
Udruenja katolikih sveenika NR BiH", osnovano Udruenje katolikih sveenika NR
Bosne i Hercegovine "Dobri Pastir", te prihvaena Pravila Udruenja katolikih sveenika
Narodne Republike Bosne i Hercegovine i donesena Rezolucija o karakteru i svrsi
novosnovanog Udruenja.
U spomenutom referatu dr. fra Karlo Karin je nastojao obrazloiti potrebu povezivanja i
organiziranja sveenika u staleko udruenje. Razlozi zbog kojih treba osnovati sveeniko
udruenje bili su, po njegovu miljenju, ovi:
1. Sveenici se nisu najbolje snali u novoj stvarnosti i u novom socijalistikom poretku
FNRJ. Dio sveenika nije sa simpatijama gledao na novo drutveno ureenje, te se prema
socijalizmu odnosio s nepovjerenjem i neprijateljski, a drugi su se drali posve pasivno i po
strani. Odnosi izmeu drave i Crkve, drave i sveenstva, postajali su iz dana u dan sve loiji
i napetiji, to je bilo tetno za Crkvu, njezine institucije i za same vjernike.
U takvoj situacija potrebno je stvoriti jednu sveeniku organizaciju, da sveenike
usmjeri drugim pravcem, koji e odgovarati sveenicima pojedinano i sveenikom staleu
openito, interesima Crkve i vjernika, a ujedno i dravne zajednice, pri emu se nee
rtvovati nita od onih naela koja sveenici i slubenici Crkve zastupaju i ispovijedaju.
Jedino to se od njih oekuje jest lojalnost prema novom politikom i socijalnom poretku
FNRJ.
2. Novo vrijeme je stvorilo novu situaciju i pred sveenike postavlja nove zadatke.
Izgrauje se novi drutveni poredak koji treba unijeti vie pravde u sve slojeve drutva,
ukloniti meu ljudima velike razlike, te svima osigurati bolji ivot. Katoliki sveenici u
svim tim zbivanjima ne mogu i ne smiju ostati nijemi promatrai, nego meu prvima
moraju doprinositi svoj udio u stvaranju humanijeg drutva i sretnije budunosti svoga
naroda. Da mognu izvriti tu svoju zadau i dunost, sveenici se trebaju sami
preorijentirati, temeljito upoznati aktualne socijalne probleme i socijalna kretanja u svijetu,
ocijeniti njihovu vrijednost i ispravnost, te prema njima zauzeti svoje stanovite,
sukladno Evanelju i kranskom socijalnom nauku.
U izgradnji drutva socijalne pravde nije dovoljno pojedinano angairanje; da bi ono
bilo efikasno, mora biti skupno, i manifestirati se u sveenikom staleu kao takvom.
3. Rat je poremetio i nanio veliku tetu u pogledu meunacionalnih i meuvjerskih
odnosa. Potrebno je da i sveenici, preko udruenja, rade na utvrivanju duha prave
kranske ljubavi, bratstva i uzajamnog uvaavanja i potivanja, da svojim aktivnim
radom na meusobnoj bratskoj ljubavi i iskrenom razumijevanju svih sveenika i
predstavnika svih vjera, zajedno s drugima, doprinose da se izbriu crne mrlje
netrpeljivosti i sukobljavanja iz prolosti.
4. U situaciji u kojoj se nalazi, sveenik se susree s potekoama i u najosnovnijim
svakidanjim potrebama, od priskrbljivanja ivenih namirnica, odijela, osiguranja dolinog
smjetaja, do nabavke nabonih predmeta i bogoslunih knjiga. Rjeavanje tih, i drugih
egzistencijalnih problema, apsolutno trai meusobnu povezanost, meusobno savjetovanje i
izmjenu misli i iskustava - jednom rijeju sveeniko udruivanje i organiziranje.
U svom referatu dr. fra Karlo Karin se osvrnuo i na neke prigovore protiv osnivanja
sveenikog udruenja, kao to su:

106

1. Crkveni Zakonik kanonskog prava ne predvia sveenikih udruenja, osim onih

asketskog i karitativnog znaaja.
- Na to je odgovorio, da se Zakonik izriito ne bavi drugim udruenjima. Meutim, ima
udruenja koja po svojoj naravi nisu crkvena, pa stoje izvan okvira spomenutog Zakonika.
Iz toga se ne moe zakljuiti da su takva udruenja uope strana tom Zakoniku, i da bi
njihovo postojanje bilo nezakonito. Naprotiv, kad Zakonik kanonskog prava zabranjuje
vjernicima (openito, pa prema tome i klericima) da se ulanjuju u odreene vrste udruenja
koja nisu osnovana od crkvene vlasti, ili koja od nje nisu preporuena ili pohvaljena,
indirektno doputa da mogu postojati druga, necrkvena, udruenja, koja je slobodno
osnivati i u koja je vjernicima doputeno ulanjivati se.
2. Sveeniko udruenje u Bosni i Hercegovini se eli mijeati u poslove koji spadaju
iskljuivo na slubene predstavnike Crkve, na biskupe i druge vie crkvene poglavare.
- Dr. fra Karlo Karin je istaknuo da udruenje nema nakane, niti e se bez sporazuma,
odnosno odobrenja nadlene vlasti, mijeati u bilo koje poslove koji spadaju na slubene
predstavnike i vodstvo Crkve. A kao staleko udruenje, titei interese sveenikog
stalea i sveenika kao takvih, najbolje e i najprikladnije posluiti interesima Crkve, i
pomoi usklaivanju odnosa izmeu pojedinih sveenika i narodnih vlasti.
Mjesni ordinariji nisu u pogledu organiziranja i udruivanja sveenika dali nikakvu
direktivu.
- Prema odgovoru dr. fra Karla Karina, koliko on zna, ni jedan ordinarij nije zabranio
sveenicima da budu lanovi udruenja koje se u Bosni i Hercegovini osniva, nego,
naprotiv, postoje izjave da ni jednom sveeniku nije zabranjeno da se ulani u to
udruenje.
Istiui kako se u socijalistikom ustroju dravne zajednice svi organiziraju ili
ulanjuju u neka drutva i u razne sindikate, dr. fra Karlo Karin je na kraju zakljuio: da mora
biti jasno kako ni sveenici u FNRJ i NR BiH ne mogu ostati neorganizirani, te kako interes
Crkve i drave trai osnivanje stalekog sveenikog udruenja koje e imati za cilj zatitu
zajednikih interesa sveenika, a time i zatitu interesa Crkve.1
Ve kod samog osnivanja, Udruenje "Dobri Pastir" je okupilo velik broj lanova, njih
169,2 a tijekom iste godine ulanilo ih se jo 28,3 pa je na kraju te godine ukupan broj bio
197. Prema dr. fra Ignaciju Gavranu, od ukupnog broja lanstva, bilo ih je 57% bosanskih
franjevaca, 29% hercegovakih franjevaca i 14% dijecezanskih sveenika.4 Kasnije su neki
sveenici naputali Udruenje a drugi su mu pristupali, ali se broj lanova uglavnom
poveavao. Tako je godine 1955. Udruenje brojilo 198 lanova; godine 1960. bilo ih je 206;
godine 1965. ima ih 214; godine 1970. broj se popeo na 244; a 1975. doseglo je brojku od
310 lanova.5 Ovakav porast lanstva, posebno poslije 1970., tumai se time to su se u
udruenje "Dobri Pastir" poeli ulanjivati i sveenici izvan Bosne i Hercegovine. Za
kasnije godine nemam podataka, ali broj vjerojatno nije opadao, nego je i dalje blago rastao.
Toliki broj lanova jasno pokazuje da je Udruenje nailo na snanu podrku
sveenika. Ali treba rei da je, ukupno gledano, bilo dosta i onih, kako meu dijecezanskim
sveenicima tako i meu franjevcima, koji su bili suzdrani i nezainteresirani, a i koji su,
nekad otvoreno a ee prikriveno, iskazivali protivljenje Udruenju.
1

Vidi: K. Karin, "Potreba Udruenja katolikih sveenika NR BiH", u: Dobri Pastir, 1/1950., br- 1-2, str. 4048.
2
Popis vidi u: Dobri Pastir, I/1950., br. 2-3, str. 83-86.
3
Vidi: Dobri Pastir, I/1950., br. 2-3, str. 49.
4
Vidi: I. Gavran, "Sveeniko udruenje Dobri pastir i njegova uloga" u: Zbornik o fra Anelu Zvizdoviu, str.
541-542.
5
Vidi: M. Oroli, Socioloki presjek lanstva kroz 25 godina, u: Spomenica dvadesetpetogodinjice
Udruenjakatolikih sveenika Dobri Pastir 1950-1975, Sarajevo, 1976., str. 50.

107

Svoje nezadovoljstvo i suprotstavljanje zbog osnovanog sveenikog Udruenja, uz

Kongregaciju za izvanredne crkvene poslove, odnosno Dravno Tajnitvo, i Vrhovnu upravu
franjevakog reda, iskazivali su biskupi Jugoslavije zajedniki, a neki i osobno ili pojedinano.
O tome u kasnije rei neto vie, a sada pogledajmo, posve kratico, kakve je naravi bilo
Udruenje katolikih sveenika Bosne i Hercegovine "Dobri Pastir", i koja je bila njegova
svrha.
II. NARAV I SVRHA UDRUENJA "DOBRI PASTIR"
O naravi i svrsi Udruenja katolikih sveenika u Bosni i Hercegovini moe se neto
zakljuiti ve i iz onoga stoje naprijed reeno. A kako narav i svrha svake udruge i svake
organizacije trebaju biti precizirani u pravnim aktima, kojima se ureuje njihov ustroj i
djelovanje, pogledat emo i to o tome kau Pravila udruenja "Dobri Pastir".
Udruenje katolikih sveenika NR Bosne i Hercegovine imalo je svoje uporite u
naravnom pravu svih ljudi na udruivanje, i u ustavnoj slobodi graana FNRJ da se udruuju
(Ustav g. 1946., l. 27).
Unutar Katolike crkve, prema ondanjem kanonskom pravu, a jednako je i prema
novom Zakoniku (g. 1983.), postoje udruenja koja je osnovala crkvena vlast, i nazivaju se
crkvenim. Udruenje "Dobri Pastir", iako su ga sainjavali sveenici i redovnici, dakle
crkvene osobe, budui da nije ni os novano niti je dobilo posebne potvrde od mjerodavne
crkvene vlasti, spadalo je meu necrkvene udruge. Ali ako ono i nije bilo formalno crkveno,
u njegovim Pravilima, usvojenim na osnivakoj skuptini,1 u l. 3. se kae: "Udruenje radi
prema propisima crkvenog prava".2
A o samoj svrsi Udruenja, o onome ime se ono eli i treba baviti, l, 4. Pravila glasi:
"Svrha Udruenja je:
a) Pomagati i organizirati rad sveenika u pogledu vjerskog pouavanja katolikih
vjernika u kranskim istinama i moralnim naelima, na osnovu kojih e se odgajati, da
miljenjem i ivotom budu odana djeca katolike Crkve i vjerni sljedbenici evaneoskih
nauka. U tu svrhu e nastojati oko izdavanja vjerskih asopisa, godinjih kalendara,
molitvenika, te drugih vjerskih pounih knjiga;
b) okupljati katolike sveenike svoga podruja, koji e u duhu tradicije sveenikarodoljuba iz prolosti meusobno gajiti osjeaj ljubavi i odanosti prema domovini i svom
narodu, te pomagati narodu u izgradnji zemlje u okviru ope narodne organizacije NF-a;
c) u duhu tekovina velike narodnooslobodilake borbe raditi na produbljivanju ljubavi i
bratstva meu svim narodima Jugoslavije;
d) iriti meu katolikim sveenicima svoga podruja duh bratske ljubavi, povezanosti i
sloge, pruati im pomo za napredak u naobrazbi i duhovnom ivotu, te promicati opu,
moralnu i materijalnu dobrobit sveenika; pruati pomo siromanim, bolesnim i
iznemoglim sveenicima, siromanim crkva ma i drugim crkvenim ustanovama putem
Zadruge;
e) voditi brigu za odravanje i uvanje crkvenih arhiva, knjinica i muzealnih zbirki;
promicati prouavanje nae crkvene prolosti; skupljati crkvene umjetnine i voditi brigu za
umjetniku skladnost crkvenih graevina i drugih crkvenih objekata; u vezi s mjesnim i
redovnikim ordinarijima, a uz potporu narodnih vlasti, nastojati oko uzdravanja i
prosperiteta ustanova za sveeniki podmladak."3

Objavljena su u: Dobri Pastir, 1/1950, br. 1-2, str. 76-80.

Isto, str. 76.
3
Isto, str. 76-77.
2

108

Nema potrebe da se daje ikakav komentar na navedena dva lana Pravila. Posebice
svrha, kakva je u Pravilima zacrtana, ne sadri nita to bi diskreditiralo lanove Udruenja
pred Crkvom, i to bi trebalo izazivati sumnju kod bilo koga unutar mjesnih i ope Crkve o
pravovjernosti i o crkvenosti lanova Udruenja. A to ipak nije bilo tako, vjerojatno su
postojali neki drugi razlozi.
Udruenje je na 5. redovnoj skuptini 1963. usvojilo neke promjene u Pravilima, a
preformuliran je i l. 4.1 Budui da se nije radilo o bitnoj promjeni, nema potrebe da i njega
ovdje donosim.
Na sedmoj redovnoj skuptini Udruenja 1975. donesena je odluka o proirenju njegova
lanstva, pa je ono, osim sveenicima, postalo otvoreno i za akone i redovnike osobe
neklerike. U tom smislu je promijenjen naziv Udruenja, pa je prozvano: Udruenje
katolikih vjerskih slubenika u Socijalistikoj Republici Bosni i Hercegovini "Dobri
Pastir", a izvrene su i znaajnije promjene u ustrojstvu Udruenja, Sto je ureeno
usvajanjem novog Statuta Udruenja katolikih vjerskih slubenika u Socijalistikoj
Republici Bosni i Hercegovim.2
U tom Statutu, u l. 9. se kae: "/.../ Svrha i zadaci Udruenja su sljedei:
a) zalagati se za slobodno i nesmetano ispovijedanje i propovijedanje katolike vjere,
obavljanje vjerskih obreda i poslova, potivanje Ustavom proklamiranih i zajamenih
vjerskih sloboda, a suprotstavljati se koritenju vjere u politike ciljeve;
b) aktivno se zalagati za oivotvorenje, neprestano razvijanje i jaanje humanistikih i
kranskih ideja i principa mira, ljubavi, bratske sloge, jedinstva i jednakosti svih graana i
svih naroda i narodnosti u SR BiH i SFRJ;
c) promicati i njegovati kod svojih lanova ekumenizam i duh dijaloga i tolerancije prema
pripadnicima drugih vjerskih zajednica i prema svim ljudima, te se osobito zalagati za
svestranu suradnju sa drugim udruenjima vjerskih slubenika;
d) brinuti se za osiguranje socijalne zatite svojih lanova i pomagati im u rjeavanju drugih
problema materijalne prirode;
e) doprinositi promicanju sveenike teoloke izobrazbe i duobrinikom osposobljavanju
svojih lanova putem tiska, seminara, predavanja, ekskurzija i sl.;
f) raditi na prikupljanju i voditi brigu za uvanje, odravanje i koritenje povijesne i kulturne
batine naeg naroda i Katolike crkve na ovom podruju.''3
A u l. 11. se kae: "Udruenje e svoju svrhu i zadatke ostvarivati u skladu s Ustavnim
naelima i zakonskim normama SFRJ i SR BiH, a u duhu Evanelja i nauavanja Katolike
crkve."4
Ni u tim novim odredbama o svrsi i zadacima Udruenja nema niega nekatolikog i
necrkvenog. Zanimljivo, iako je novi Statut otvarao znatno vei prostor i za politizaciju
Udruenja, do koje je i dolazilo naroito u 'delegatskim' istupanjima pojedinih dunosnika
Udruenja u strukturama Socijalistikog Saveza, od opinskih, preko republikih do
saveznih, ono ipak nije izazvalo onakve oporbe kakva se javljala poslije 1950.
Svakako da bi bilo vrijedno i zanimljivo pogledati kako je i koliko je Udruenje uistinu i
ostvarivalo svoju svrhu i zadatke, ali to ovom prilikom nije mogue uiniti.

Vidi: Peta redovna skuptinu Udruenja katolikih sveeniku AR Bili "Dobri Pastir", Sarajevo 1963., str. 8687.
2
Tada je zakljueno da se organizacijske vijesti vie ne donose u asopisu: Dobri Pastir, pa je tekst Statuta
objavljen u novopokrenutom: Bilten Udruenja katolikih vjerskih slubenika u SR Bosni i Hercegovini, br. 1,
15. VI. 1976., str. 4-15 (ispravna paginacija, str. 5-17).
3
Isto, str. 5-6 (6-7).
4
Isto, str. 6 (7).

109

III. RAZLIITA GLEDANJA I REAKCIJE NA OSNIVANJE UDRUENJA

1. Negativne reakcije Vatikanskog Dravnog Tajnitva
i Vrhovne uprave franjevakog reda
Kao to smo naprijed vidjeli, sveeniko Udruenje "Dobri Pastir" u Bosni i Hercegovini
je osnovano bez obzira na upozorenje regensa Apostolske Nuncijature u Jugoslaviji, da se to
ne ini, te usprkos izriitog protivljenja generala franjevakog reda.
Kopije pisama provincijala fra Josipa Markuia, od 17. sijenja 1950., upuenih
franjevakom generalu Perantoniju u Rim, kao i Apostolskoj Nuncijaturi u Beogradu, iz
Generalne kurije reda su, zajedno s popratnim pismom generalnog prokuratora, od 30.
sijenja 1950., dostavljene Vatikanskom Dravnom Tajnitvu. Vjerojatno su Svetoj Stolici
stigle odmah i informacije i tube protiv Udruenja i njegovih osnivaa i elnika takoer od
odreenih osoba ili iz odreenih krugova u Bosni i Hercegovini, pa i u Hrvatskoj. Spomenuto Dravno Tajnitvo je 29. oujka 1950. interveniralo kod Vrhovne uprave
franjevakog reda. Zamjenik dravnog tajnika, mons. Dominik Tardini, kritiki se osvrnuo na
neke navode iz pisma provincijala Markuia i osporio ispravnost nekih njegovih stavova, koji
su izazivali, kako kae, ne malo uenje i samog Svetog Oca /Pija XII/. Takoer je istaknuo
kako je bolno iznenaenje izazvala i tvrdnja Generalne kurije, da se "iz dostavljene korespondencije /misli na kopije Markuievih pisama - m. o./ pokazuje da se Udruenje ne moe
smatrati protivnim zakonima i jedinstvu Svete Majke Crkve".1
Na to pismo je 5. travnja 1950. odgovorio general reda, fra Pacifik Perantoni. Ukratko je
naveo to je dotad uinjeno i to se namjerava initi u pogledu sveenikog Udruenja
osnovanog u Jugoslaviji, istiui odlunost Vrhovne uprave reda da ostane vrsto privrena
direktivama Apostolske Stolice.2 Istog dana je general Perantoni uputio zajedniko pismo
takoer trojici franjevakih provincijala: u Sarajevo, Mostar i Split, u kojem, pod poslunost,
nareuje: 1. da svi franjevci istupe iz Udruenja; 2. da se u svemu vjerno podlau naredbama
Apostolske Nuncijature; i 3. da sluaju mjesne ordinarije.3
Iz Dravnog Tajnitva je 14. travnja 1950. upuen novi dopis franjevakom generalu, i
u njemu istaknuto kako se fra Bono Ostoji, posebno angairan na osnivanju Udruenja
katolikih sveenika u Bosni i Hercegovini, nije podloio naredbi Apostolske Nuncijature u
Beogradu, te da prema njemu treba poduzeti sljedee disciplinske mjere: ukoriti ga to se
nije ponaao sukladno naputcima koji su mu dani; narediti mu da prestane sa svim
aktivnostima vezanim uz spomenuto Udruenje; a u sluaju da se ne pokori, da ga treba
suspendirati 'a divim's'.4 Ve sljedeeg dana, 15. travnja 1950., iz Dravnog Tajnitva je
franjevakom generalu upuen novi dopis. U njemu se priopuje kako je Dravnom Tajnitvu
upravo stigla vijest o aktivnom sudjelovanju potovanih otaca Leke, provincijala iz Mostara,
Markuia, provincijala iz Sarajeva, i Nole, provincijala iz Splita, na skuptini Udruenja
katolikih sveenika Bosne i Hercegovine, odranoj 25-26. sijenja t. g. u Sarajevu. To je
protumaeno kao njihovo izriito odobravanje Udruenja, i da je time ozbiljno izloeno
pogibelji jedinstvo Katolike crkve, tim vie to su odgovarajui mjesni ordinariji, a
spominju se biskupski delegat u Mostaru, mons. Maji, i apostolski administrator u Banja
Luci, preuzv. mons. ekada, odbili da ga odobre. U pismu se ne spominje dr. Marko
1

Svela Kongregacija za izvanredne crkvene poslove, pismo gen. delegatu o. Matiji Faustu, br. prot. 2223/50. Rim, Arhiv Generalne kurije franjevakog reda, Ordinis - 1959., br. 175/50.
2
Kopija pisma br. prot. II/50 - Rim, Generalna kurija franjevakog reda, Ordinis - 1950.
3
Prijepis pisma u: ABS-Sarajevo, kutija: Provincijalat, god. 1943-1954.
4
Sveta Kongregacija za izvanredne crkvene poslove, pismo generalu fra Pacifiku Perantoniju, br. prot. 2524/50
- Rim, Arhiv Generalne kurije franjevakog reda, Ordinis - 1950.

110

Alaupovi, generalni provikar Vrhbosanske nadbiskupije, to bi moglo znaiti da su istiniti

navodi da on nije bio izriito protiv osnivanja Udruenja "Dobri Pastir". Dravno
Tajnitvo, pozivajui se na Svetog Oca, nareuje generalu franjevakog reda da poduzme
sljedee mjere: da imenovanim provincijalima zapovjedi neka se ubudue posve suzdravaju
od sudjelovanja u aktivnostima spomenutog sveenikog Udruenja, i da trai da provincijali
upozore svoje podlonike da se u takvim pitanjima trebaju vjerno pridravati naputaka i
odluka preuzvienih biskupa.1
Poslije tih dopisa, primljenih od Dravnog Tajnitva, general Perantoni je 18. travnja
1950. pisao provincijalu Bosne Srebrene, fra Josipu Markuiu, te istaknuo kako je s velikim
uenjem i dubokom boli saznao da nije obdravano ono stoje od njega i njemu podlonih
redovnika zatraeno dopisom od 7. studenoga 1949., i stoje nalagao Apostolski internuncij.
Provincijalu Markusiu je nareeno da, u ime generala, ozbiljno opomene fra Bonu Ostojia i
da mu zaprijeti kanonskom opomenom, ako se ne pokori generalovim zapovijedima; zatim da
mu pod svetu poslunost zapovjedi da prekine sve veze koje ima s Udruenjem; da zatrai od
njega da potpie izjavu kojom obeava pokoravanje naredbama Svete Stolice i generala reda;
te da mu stavi do znanja da e, ako se ne podloi prethodnim naredbama, biti ipso facto
suspendiran 'a divinis'. Svim drugim franjevcima general nareuje da se povuku iz Udruenja, i da se pokoravaju naredbama Svete Stolice, Apostolskog internuncija i mjesnih
ordinarija.2 A dva dana kasnije, 20. travnja 1950., general Perantoni alje novi dopis, sada
zajedniki, provincijalima: fra Mili Leki, Mostar, fra Karlu Noli, Split, i fra Josipu
Markuiu, Sarajevo. U njemu je izrazio svoje aljenje to su oni sudjelovali na osnivakoj
skuptini Udruenja katolikih sveenika Bosne i Hercegovine, te im je, kao i njihovim
podlonicima, pod poslunost naredio da se spomenutog Udruenja posve klonu.3
2. Stav Biskupske konferencije Jugoslavije i pojedinih biskupa
prema sveenikim udruenjima
Osnivanje Udruenja "Dobri Pastir" je sigurno bilo neposrednim povodom daje
Biskupska konferencija Jugoslavije, na svom saboru u Zagrebu, 26. travnja 1950., donijela
odluku, poznatu kao Non expedit, prema poetnim rijeima, a koja, prevedena s latinskog na
hrvatski jezik, glasi: "Nije uputno dati svoje ime drutvu sveenika, u ijim se statutima ni
ne spominje vlast biskupa, koje je Duh Sveti postavio ravnati Crkvom Bojom. Neka se sveenici sjete pobudnice Pija X. 'Haerent animo' od 4. kolovoza 1908., koji je odluio da su
doputene samo one sveenike udruge 'koje biskupska vlast uvruje i ravna'".4 Tom
odlukom sveenika udruenja koja su dotad bila osnovana u Jugoslaviji, a meu njima i
"Dobri Pastir", nisu osuena ni zabranjena, nego se samo kae da nije uputno ili svrsishodno
u njih se ulanjivati.
Na pitanje sveenikih udruenja Biskupska konferencija Jugoslavije se vratila ponovno
na svom zasjedanju u Zagrebu, 22-25. rujna 1952. Tada je donesena posebna Izjava o
sveenikim udruenjima. U njoj se govori openito o poloaju sveenika kako u Crkvi tako
i u dravi, istie se kako je osnivanje sveenikih stalekih udruenja podreeno crkvenoj
vlasti, te da se nikoga ne moe prisiljavati da se ulani u neko udruenje. U toj Izjavi, poznatoj kao Non licet, uz ostalo stoji: "Plenarna sjednica Biskupa Jugoslavije opirno je
1

Sveta Kongregacija za izvanredne crkvene poslove, pismo generalu franjevakog reda, fra Pacifiku
Peranloniju, br. prot. 2562/50 - Rim, Arhiv generalne kurije franjevakog reda, Ordinis - 1950.
2
Kopija dopisa - Rim, Arhiv Generalne kurije franjevakog reda, Ordinis 1950.
3
Kopija dopisa - Rim, Arhiv Generalne kurije franjevakog reda, Ordinis - 1950, No 173.
4
Preuzeto iz: R. Peri, "Biskupski delegat Maji i ilegalno sveeniko 'udruenje'", u: Sluga dobri i vjerni, str.
144.

111

raspravljala o pitanju stalekih sveenikih udruenja, o kojima se kod nas pokree pitanje, te
sve zrelo promotrivi, jednoduno izjavljuje: Nije dozvoljeno osnivati takova staleka
udruenja, niti se u njih ulanjivati".1
Ta Izjava Biskupske konferencije Jugoslavije je, svakako, u javnosti izazvala panju i
zanimanje, ali Udruenje "Dobri Pastir", a ni druga u to vrijeme postojea sveenika
udruenja, nije ukinuto ili rasputeno. ak to vie, spomenuta Izjava u Vrhbosanskoj
nadbiskupiji i Banjalukoj biskupiji nije slubeno ni proglaena, te stoga nije bila na tim
podrujima ni obvezujua. to se tie Mostarske biskupije, mons. Maji je saopio
(vjerojatno samo usmeno) provincijalu fra Mili Leki zakljuak Biskupske konferencije, i
naglasio kako je on obvezan i za tu biskupiju.2 Ali ni poslije te Izjave, ne samo da nije
nestalo dotad postojeih sveenikih udruenja, nego ona nije sprijeila ni osnivanje novih u
Jugoslaviji.3
Pitanjem sveenikih udruenja bavio se i Proireni poslovni odbor Biskupske
konferencije u Zagrebu, 18-20. rujnu 1955., ali o tome nije izdano nikakvo slubeno
priopenje.4
Uz te, slubeno iskazane stavove Biskupske konferencije, neki od biskupa su
istupali i zasebno, najee usmenim izjavama i upozorenjima glede lanstva u
sveenikim udruenjima, a i primjenama sankcija protiv lanova tih udruenja. Poznat je
tako i negativan stav zagrebakog nadbiskupa Alojzija Stepinca prema stalekim
sveenikim udruenjima openito,5 zatim splitskog nadbiskupa Frane Frania i
mostarskog biskupa Petra ule protiv lanova "Dobrog Pastira"6 a u novije vrijeme i mostarskog biskupa dr. Ratka Peria. 7 Uglavnom su ponavljane iste dvojbe i isti prigovori ili
optube.
Meu javne istupe openito protiv stalekih sveenikih udruenja kakva su postojala u
socijalistikim zemljama tzv. 'Istonog bloka', a svakako posebno iz perspektive takvih
udruenja u Jugoslaviji, treba ubrojiti i izlaganja nadbiskupa zagrebakog, Franje epera,
lana Papinske sredinje komisije za pripremanje opeg 2. vatikanskog sabora, na dvije
sjednice te komisije, i to 11. studenoga 1961. i 14. lipnja 1962.8Ali ovdje mi nije mogue na
njih se opirnije osvrtati.
Slubenih istupa na razini Biskupske konferencije Jugoslavije vie nije bilo sve do
proljetnog sabora u Zagrebu, 20.-22. travnja 1982. Biskupi su tada razmatrali deklaraciju koju
je 8. oujka 1982. izdala Kongregacije za kler: Quidam Episcopi, a koja se ticala sveenikih
udruenja. U svezi s tom deklaracijom biskupi su usvojili Izjavu u kojoj se, uz ostalo, kae:
"Stoga izjavljujemo da se sveenici ne mogu ulanjivati u takva udruenja i drutva kojima
statuti nisu odobreni od kompetentnog crkvenog autoriteta. /.../. Dosljedno tome
sveenika udruenja i teoloka drutva ne mogu unutar Crkve zakonito postojati ni
djelovati ako za svoje statute i za svoje djelovanje ne dobiju odobrenje od svakog pojedinog
Ordinarija na ijem podruju namjeravaju djelovati, a nakon to statuti budu proueni u

Preuzeto iz: R. Peri, "Biskupski delegat Maji ", str. 147.

Vidi: R. Peri, "Biskupski delegat Maji ", str. 148.
3
Tako su kasnije osnovana sveenika udruenja u Hrvatskoj, Crnoj Gori i Srbiji (1953.).
4
Vidi: R. Peri, "Biskupski delegat Maji ", str. 179-180.
5
Vidi: A. Benigar, n. d., str. 697-715; posebno o "Dobrom Pastiru", str. 699; R. Peri, "Biskupski delegat
Maji ...", str. 156.
6
Odranju biskupa ule vidi: R. Peri, "Biskupski delegat Maji ...", u : Sluga dobri i vjerni, str. 189-192.
7
R. Peri, "Biskupski delegat Maji ...", u : Sluga dobri i vjerni, str. 127-206.
8
Vidi: Acta et documenta concilio oecumenico vaticano II apparando, Series II (Praeparatoria), vol. II:
Acta Pontificiae commissionis centralis praeparatoriae concilii oecumenici vaticani II, pars I, p. 610-612; i
vol. II, pars IV, p. 309-310.
2

112

gremiju Biskupske konferencije Jugoslavije". 1 Nadbiskupski Ordinarijat Vrhbosanski i

Biskupski Ordinarijat u Banja Luci su u svojim slubenim glasilima objavili spomenutu
deklaraciju Kongregacije za kler i njezin komentar, koji je izaao u dnevnim vatikanskim
novinama L'Osservatore Romano, te Izjavu Biskupske konferencije Jugoslavije, dok je
Biskupski Ordinarijat u Mostaru deklaraciju Kongregacije i njezin komentar objavio i prije
zajedanja BKJ, a pridodao im je i primjedbu: "Gornja Izjava Svete Stolice kao i komentar
vatikanskog lista L'Osservatore Romano potpuno su jasni za svakoga. Izjava se u naoj
biskupiji odnosi na staleko udruenje Dobri Pastir i na Teoloko drutvo Kranska
sadanjost. Dobro su poznati 'rascjepi i nesloge, bilo meu vjernicima, bilo meu sveenicima
i prema vlastitim ordinarijima' koje su oni izazvali. Zato je ova Izjava velika satisfakcija
svima koji su u ovom pitanju zastupali ispravno crkveno stanovite i trpjeli zbog toga". 2
3. Franjevaki provincijali iznose svoj stav o udruenju "Dobri Pastir"
Na gornje dopise vrhovnog franjevakog poglavara (od 5. travnja 1950., 18. travnja
1950. i 20. travnja 1950., provincijal Bosne Srebrene, fra Josip Markui, odgovorio je !5.
rujna 1950. Najprije izraava svoju spremnost da se pokori generalovoj volji i poslua to mu
bude naloeno, ali istie da e ga barem umiriti uvjerenje da Provincija nee biti razorena
njegovom krivnjom ili nesposobnou da sagleda to e biti u budunosti. Uz to je
napomenuo, ako bi Udruenje "Dobri Pastir" i bilo zabranjeno, zapovijed se ne bi mogla
tako brzo provesti u djelo. Takoer je postavio i pitanje: Ako mjesni ordinariji nee, kao to
od poetka nisu htjeli, ili se nisu usudili zabraniti Udruenje, zato bi trebao to uiniti on, koji
Udruenje nije ni zamislio, niti promicao, niti je bio, a nije ni danas, njegov lan. Osvrnuo se
i na svoje prisustvovanje osnivakoj skuptini Udruenja 25. sijenja 1950., kao i na govor
kojeg je tada odrao. U pismu naglaava kako svojoj subrai nije naredio da se ulanjuju u
Udruenje, a nije im to ni zabranio, budui da je uvidio da je ono korisno za zajednicu i
crkvene prilike, a da nije nimalo tetno za crkvenu disciplinu i pravovjerje. Na kraju je uzeo u
zatitu fra Bonu Ostojia, kojega smatra dobrim redovnikom i sveenikom, i zato mu nije
zabranio da bude voditelj (predsjednik) Udruenja.3
Istoga dana Markui je, skupa s hercegovakim provincijalom fra Milom Lekom, poslao
generalu Perantoniju opirnu Promemoriju, na 24 tipkane stranice. U uvodu istiu kako u
poslijeratnom vremenu nije bilo nikoga tko bi dao savjet ili naputak kako se u postojeoj
situaciji ponaati, pa su se franjevci u Bosni i Hercegovini morali sami snalaziti kako su znali i
mogli, i odlueno je da se osnuje sveeniko udruenje. Prikazali su zatim u kakvim su se
prilikama nalazili Crkva i sveenici u vrijeme rata i poslije njega; zastoje bilo potrebno i
odlueno da se osnuje sveeniko Udruenje, i kako je to izvedeno; koji je pravni karakter
Udruenja; koji se prigovori iznose protiv Udruenja "Dobri Pastir" i odgovori na njih; koje bi
teke posljedice nastupile ako bi se Udruenje ukinule Provincijali su istaknuli da nemaju
snaga i znanja da za Crkvu, Red i Provincije uine jo neto drugo osim onoga to su dosad
uinili, a daje dobru sluilo i slui takoer sveeniko Udruenje "Dobri Pastir". Na kraju su
zamolili da se to Udruenje, koje djeluje korisno, ostavi na miru sve dok se ne pokae da
njegova djelatnost nije pravovjerna i da nije sukladna crkvenoj disciplini.4

Izjava objavljena u: AKSA (Zagreb), br. 16, od 23. travnja 1982.

Vidi: AKSA, br. 14, od 9. travnja 1982.
3
ABS-Sarajevo, kutija: Provincijala!, god. 1943-1954.
4
Litterae promemoriales Ministrorum provincialium Bosnae et Herzegovinae, u: Rim, Arhiv Generalne kurije
franjevakog reda, SM 413, No. 14.
2

113

Na 22. rujna 1950. iz Sarajeva su uputili zajedniko pismo Vrhovnoj upravi reda takoer
provincijali svih est franjevakih provincija ondanje Jugoslavije: fra Karlo Nola,
provincija Presvetog Otkupitelja - Split, fra Teodor Tavar, provincija Svetog Kria Slovenija, fra Mile Leko, provincija Uznesenja Bl. Dj. Marije - Mostar, fra Nikola
Skupnjak, provincija Sv. irila i Metoda - Zagreb, fra Petar Vlai, provincija Sv. Jeronima
- Zadar, i fra Josip Markui, provincija Svetog Kria - Sarajevo. U tom pismu najprije
priopuju kako se suoavaju s velikim potekoama, nastalim nakon 2. svjetskog rata.
Naglaavaju da su se poslije pet godina sastali prvi put radi savjetovanja kako da tim
potekoama doskoe. Zatim istiu kako je rat iza sebe ostavio manjak osoba koje bi
obavljale poslove bilo u samostanima bilo na upama, ali da su sva braa dobro shvatila
teinu situacije, i da s velikim arom obavljaju svoje dunosti za dobro Crkve i vjernika;
ulau se najvei napori oko odgoja i obrazovanja serafske mladei; vodi se briga i nastoji se
pomoi brai koja su osuena i izdravaju kazne zatvora. Provincijali takoer istiu: "Naa
srca ispunja bol i tuga zbog toga to nai protivnici, bilo u Jugoslaviji ili izvan Jugoslavije,
ne pokazujui nikakvog razumijevanja za nae potekoe, ire o nama u vanjskim krajevima
nepravedne glasove, koji nama koji smo ovdje ostali nanose tetu i ine teim na rad i na
ivot".
Na kraju se provincijali osvru na pitanje sveenikih udruenjaj pa kau: "Na naem
sastanku smo ispitali djelovanje naih sveenikih udruenja, koja su ovdje nastala nakon rata,
a na poseban nain djelovanje Sveenikog udruenja 'Dobri Pastir' u Bosni i Hercegovini. Mi
smo uvjereni da to Sveeniko udruenje djeluje na korist Crkve, kao i sveenika i naih
vjernika, i da ono ini lakim sveenike poslove. Stoga ne razumijemo zbog ega se loe
sudi o tom Udruenju i zbog kojih razloga se osuuje i pokuava onemoguiti njegovo
djelovanje. Svi mi nie potpisani /.../ smatramo da je spomenuto Udruenje uistinu nastalo i
ustanovljeno iz najboljih nakana, naime da se vie posveti dobru i napretku Crkve i
katolikog naroda, a da se ne nanosi nikakva teta crkvenoj disciplini. /..../. Molimo stoga da
se molbe spomenutih provincijala /bosanskog i hercegovakog, od 15. rujna 1950., o kojem je
naprijed bilo rijei - m. o./ prihvate, da se naime spomenuto Sveeniko udruenje 'Dobri
Pastir' ne ometa, budui da doprinosi dobru Crkve, sveenika i katolikog naroda u naim
krajevima, dok bi, naprotiv, zabrana ulanjivanja u to Udruenje ili njegovo ukidanje
nanijeli ogromne tete Crkvi, sveenicima, narodu i svim naim Provincijama, koje se teko
mogu predvidjeti".1
Izgleda da se nakon tih dopisa protivljenje Udruenju "Dobri Pastir" u samom Rimu
nekako stialo. Ali nekoliko godina kasnije general franjevakog reda, fra Augustin
Sepinski, ponovno ga je pokrenuo. On u svom dopisu provincijalu Bosne Srebrene, fra
Borisu Ilovai, 18. listopada 1956. pie, da se nije nita promijenilo u odredbama koje je
1950. dao njegov predasnik, tadanji general fra Pacifik Perantoni, te da sve one ostaju i
dalje na snazi.2 Na to upozorenje iz Generalne kurije franjevakog reda u Rimu zajedno
su odgovorili 26. svibnja 1957. bosanski i hercegovaki provincijal, fra Boris Ilovaa i fra
Jerko Mihaljevi. Oni su generalu Sepinskom napisali da dopis generala Perantonija, koji je
iz Rima poslan posredstvom Apostolske Nuncijature u Beogradu, a na koji se general
Sepinski poziva, nije u izvornom obliku nikada ni stigao, nego, kako izgleda, samo njegova
kopija. Takoer su istaknuli da od 1950. godine sve do najnovijeg vremena nije u toj stvari
nita novoga preneseno, te da, stoga, provincijali fra Josip Markui i fra Mile Leko nisu
nita u pogledu zabrane ulanjivanja u Udruenje "Dobri Pastir" ni poduzimali. Bdjeli su nad
radom Udruenja i brae, nikome ne nareujui niti zabranjujui da se upisuje u Udruenje.
1
2

Rim, Arhiv Generalne kurije franjevakog reda, SM 413.

ABS-Sarajevo, kutija: Provincijalat, god. 1955-1962.

114

Budui da se okolnosti nisu promijenile, i novoizabrani provincijali (tj. Ilovaa i

Mihaljevi), sa svojim Definitorijima, ponaaju se na isti nain. Naglasili su zatim da i
dalje postoje uvjeti i okolnosti koje su navedene u dopisima provincijala 1950., i koje su
preporuivale i traile osnivanje sveenikog udruenja; da injenice dokazuju kako su
sveenici koji su se ulanili u "Dobri Pastir" u stvarima vjere i udorea te crkvene
discipline bili veoma vjerni crkvenim poglavarima, i da im se u tom pogledu nije moglo
nita prigovoriti; daje Udruenje svojim postojanjem i djelovanjem bilo od velike koristi
svim sveenicima, bili oni lanovi Udruenja ili ne bili, pa i crkvenim prelatima, a najvie
samim vjernicima. Naveli su posebno kako je Udruenje imalo velikih zasluga za
odranje i funkcioniranje Serafskog malog sjemenita, Teolokog studija i Novicijat a, za
tiskanje i raspaavanje knjiga duhovnog i pounog vjerskog sadraja; da se nije nikada
mijealo u stvari odnosa izmeu Crkve i drave. Izrazili su svoje uvjerenje kako bi
Katolika crkva posebno u Bosni i Hercegovini pretrpjela mnogo vee tete da nije bilo
Udruenja "Dobri Pastir". Takoer su istaknuli kako lanstvo u Udruenju ne donosi
franjevcima nikakvih osobnih povlastica, osobne koristi, i da lanovi Udruenja nisu
osloboeni od zajednikih obveza, nego se radi o dobru vjernika, o ouvanju njihove vjere
koja je u tolikim opasnostima.
Provincijali su se, na kraju, zaloili za ouvanje Udruenja, ali su, izrazili i svoje
uvjerenje da e sva njihova braa spremno posluati svaki nalog generala reda, pa i nalog o
istupanju iz Udruenja "Dobri Pastir", ako do njega doe, te iskazali svoju podlonost
Vrhovnoj upravi reda i vjernost Svetoj Majci Crkvi.1
Na to iz Rima nije bilo nove reakcije, niti je kasnije najvia vlast franjevakog reda vie
pokretala pitanje "Dobrog Pastira".
4. Prigovori i optube protiv sveenikih stalekih udruenja,
osobito protiv "Dobrog Pastira"
Neki prigovori su iznoeni i prije samog osnivanja Udruenja "Dobri Pastir". Na njih
se osvrnuo dr. fra Karlo Karin na osnivakoj skuptini Udruenja, i naprijed su ve
spomenuti. Mnogo vie prigovora i optubi iznoeno je i ule su se kasnije, kako u privatnim
razgovorima tako i u javnim istupima i u sredstvima priopavanja, i oni su se esto
ponavljali. Osim onoga to su iznosili dunosnici i velikodostojnici Crkve, bilo je
negativnih izjava i optubi na raun Udruenja i 'udruenjaa' i od strane dragih crkvenih
osoba i nekih 'gorljivih katolikih intelektualaca', a naroito u emigrantskom tisku i od
emigrantskih sveenika. Spominjem samo neke primjere.
Koncem 1952., kad se najozbiljnije radilo na osnivanju sveenikog udruenja u
Republici Hrvatskoj, dr. fra Ante Crnica, uvaeni kanonist, lan franjevake provincije
Presvetog Otkupitelja (Split), sastavio je i razaslao mjesnim i redovnikim ordinarijima spis
naslovljen: Sveenika slaleka udruenja (Struno miljenje). Dr. Crnica je u tom spisu
osporavao valjanost argumenata onih koji su smatrali i dokazivali da su zakonita sveenika
udruenja koja nemaju odobrenja od crkvenih vlasti, te branili staleka udruenja sveenika
koja su ve postojala ili su istom nastajala u tadanjoj Jugoslaviji. 2
U Jugoslaviji se protiv sveenikih stalekih udruenja malo pisalo. Sporadino se te
teme doticao nadbiskup splitski, dr. Frane Frani. Vie napisa o sveenikim udruenjima u
bivoj Jugoslaviji pojavilo se u inozemstvu. Tako Vinko Nikoli u svojoj knjizi: Pred vratima
domovine, objavljuje razgovor s Lucijanom Kordiem, hercegovakim franjevcem u
1
2

ABS-Sarajevo, kutija: Provincijalat, god. 1955-1962.

Struno miljenje dr. Crnice je objavljeno u brouri: Pravni poloaj sveenikih stalekih udruenja prema
kanonskom pravu, /Sarajevo/ 1953., str. 13-16.

115

emigraciji, u kojem je bilo rijei i o udruenju "Dobri Pastir". Fra Lucijan je u tom
razgovoru, kao razlog osnivanja "Dobrog Pastira", naveo vrlo teko stanje Katolike crkve u
Bosni i Hercegovini.1 Na to je u Hrvatskoj Reviji reagirao neki Bonjanin /pseudonim, a
izgleda da se iza njega krio L. Znidari2/ svojim napisom: "to je pozadina 'sveenikih
udruenja' u Bosni-Hercegovini?" On je pobijao Kordievo obrazloenje, da su teke prilike
za vjeru i Crkvu u Jugoslaviji razlog osnivanja "Dobrog Pastira", te je pozivao da se iznesu
pravi razlozi.3
Fra Lucijan Kordi je replicirao Bonjaninu, ustvrdivi da je njegovo pitanje o
razlozima osnivanja "Dobrog Pastira" suvino i krivo postavljeno, budui da Udruenje ima
svoja Pravila u kojima je naznaena njegova svrha, a u glasilu Dobri Pastir redovito se
objavljuju izvjetaji i sva dokumentacija o radu Udruenja. Odbacio je isto tako, kao
neosnovanu, Bonjaninova insinuaciju da su bosanski franjevci bili od UDB-e "vrlo
rafinirano ucijenjeni", kao i njegove tvrdnje da su osnivai i lanovi Udruenja obini
izdajnici vjere i domovine. Kordi je u svoj odgovor umetnuo i osvrt jednog svog znanca
iz domovine, koji opirnije pobija navode iz Bonjaninovog napisa. 4
Na to je Bonjanin ponovno odgovorio fra Lucijanu Kordiu, zastupajui i dalje svoje
ranije stajalite, da stvarna pozadini i motiv osnivanja "Dobrog Pastira" nije teko stanje u
kojem se nalazila Katolika crkva, nego ucjena UDB-e i njezin plan "razbiti jedinstvo
Katolike Crkve, slomiti otpor Crkve, a time sigurno i hrvatskom narodu nanijeti
neprocjenjivu tetu".5
Vidljivo je iz prethodnoga da su se protiv Udruenja "Dobri Pastir" ili njegovih lanova
iznosile mnoge i teke optube. Pokuat u ih sintetizirati, navodei to je vie mogue
doslovne izriaje:
- Udruenje je plod politikih ucjena; ono je proreimsko; povezuje se i paktira s
komunistima; surauje s komunistikim reimom i slui komunistikom reimu; bosanski
franjevci su istinski kolaboracionisti s narodnim vlastima ili s reimom, i sl.6
- Udruenje i njegovi lanovi izdaju hrvatstvo, domovinu, hrvatski narod i hrvatsku
misao, i nanose mu neprocjenjivu tetu.7

Vidi: V. Nikoli, Pred vratima domovine. Susret s hrvatskom emigracijom 1965. Dojmovi i razgovori.
Knjiga druga, Pariz-Mnchen 1967., str. 91.
2
Vidi: R. Peri, "Biskupski delegat Maji i ilegalno sveeniko udruenje", u : Sluga dobri i vjerni, Mostar
1998., str. 198, bilj. 93.
1

Vidi: Bonjanin, "to je pozadina 'sveenikih udruenja' u Bosni- Hercegovini?", u: Hrvatska Revija, XXI/I,
oujak 1971., str. 105-108.
4
Vidi: L. Kordi, "Udruenje katolikih sveenika NR Bosne i Hercegovine bez pozadine i maske", u:
Hrvatsku Revija, XX1/1971, sv. 4, str. 533-538.
5

Vidi: Bonjnanin, to je pozadina 'sveenikih udruenja' u Bosni i Hercegovini?" (ponovno), u: Hrvatska

Revija, XXIII/1, oujak 1973., sir. 164-166.
6
R. Peri, "Biskupski delegat Maji ...", u : Sluga dobri i vjerni, str. 204-205; Vidi: Desetgodinjica Udruenja
katolikih sveenika "Dobri Pastir" 1950-1960., Sarajevo 1960., str. 51.; Dobri Pastir, XXI-XXII, sv. 1-4, str.
10; Dobri Pastir, XXl-XXU,sv, 1-4, str. 10, Bonjanin, "to je pozadina 'sveenikih udruenja' u Bosni i
Hercegovini?" u: Hrvatska Revija, XXI/1971, br. 1, str. 107 i 108; F. Frani, u: Kolo, 1970, br. 12, str.
1610.; Usp.: Illyricus, "Kirchenkampf und Priestervereine". Die katholische Kirche im kommunistischen
Jugoslawien 1945-1961., u: Wort und Warheit, XVI. Jg., Jun-Jul 1961, str. 429-430.
7
Vidi: Dobri Pastir, 1/1950., br. 3-4, str. 52; Desetgodinjica Udruenja..., str. 51; Bonjanin, "to je
pozadina 'sveenikih udruenja' u Bosni i Hercegovini?", u: Hrvatska Revija, XXIII/1973., br. 1, str. 165.
Usp.: Illyricus, "Kirchenkampf und Priestervereine", Die katholische Kirche im kommunistischen
Jugoslawien 1945-1961., u: Wort und Warheit, XVI. Jg., Jun-Jul 1961, str. 426.

116

- Udruenje je izdalo vjeru i Crkvu; prelo u raskol; skrenulo s puta pravovjerja i

crkvene discipline; ima za svrhu razbijanje jedinstvo Katolike crkve i slamanje otpora
Crkve; ide za tim da Katoliku crkvu u Jugoslaviji odijeli od papinskog Rima i stvori
nacionalnu Crkvu, itd.1
Veinu navedenih prigovora i optubi mostarski biskup dr. Ratko Peri je saeto izrazio
rijeima: da je sveenikom udruenju "Dobri Pastir" u Bosni i Hercegovini "porijeklo i cilj
ideoloka suradnja s dravnim protucrkvenim vlastima, podravanje politikoga
protunarodnoga sustava, kontakti dravnih predstavnika sa sveenicima mimo i protiv
biskupa, u svakom sluaju svrha mu je sve vee slabljenje domae Crkve do njezina
odcjepljenja od Apostolske Stolice sv. Petra".2
Iako navedene tvrdnje nisu potkrijepljivane nikakvom ozbiljnom argumentacijom i
konkretnim dokazima, vodstvo Udruenja je na njih odgovaralo i protiv njih se u javnosti
branilo. Trebalo je i otome ovdje neto rei, ali zbog ogranienosti prostora to sam morao
izostaviti. Moda e biti mogue to uiniti nekom drugom prilikom.
Umjesto zakljuka
Oko Udruenja "Dobri Pastir" bilo je dosta nejasnoa i razmimoilaenja, to se vidi i iz
ovog prikaza. Ono sigurno nije osnovano niti je djelovalo s 'blagoslovom' ili s izriitim
doputenjem crkvenih vlasti. Ali je umjesno postaviti pitanje: Je li mjesna crkvena vlast
pravovaljano zabranila ili ukinula Udruenje "Dobri Pastir", i slina druga u bivoj
Jugoslaviji? Naime, Izjava BKJ: "da nije slobodno (doputeno) osnivati takva staleka
sveenika udruenja, niti se u njih ulanjivati" (famozni: Non licet), svakako pokazuje da
su biskupi bili protiv stalekih sveenikih udruenja koja oni nisu odobrili, i protiv
ulanjivanja u takva udruenja, ali se ne moe izvesti zakljuak da su oni takva udruenja
izriito zabranili, osudili i naredili da se raspuste. Osim toga, ta Izjava nije promulgirana u
bosansko-hercegovakim biskupijama, pa ona u njima nije mogla ni imati obvezujue snage.
Ne mogu se, sigurno, ovdje zaobii jasne direktive koje su stizale iz Rima. Ali na njih se
uzvraalo odgovorima i argumentima, preko kojih ni Sveta Stolica ni Vrhovna uprava
franjevakog reda nisu mogli olako prei. Istina, Sveta Stolica i Vrhovna uprava franjevakog
reda nisu nakon takvih odgovora opozvali svojih naredaba i direktiva, ali nisu pod svaku cijenu
ni dalje insistirali da svi franjevci moraju napustiti Udruenje "Dobri Pastir".
Kontroverze koje su postojale u svezi s Udruenjem "Dobri Pastir", i na koje sam
pokuao ukazati u ovom prilogu, svode se na sljedee:
- U kakvim okolnostima ili zbog kojih motiva je osnovano?
- Je li osnovano i djelovalo zakonito ili nezakonito?
- Da li je bilo crkveno, ili necrkveno, pravovjerno ili krivovjerno?
- Je li imalo pozitivnu ili negativnu ulogu, bilo korisno ili tetno?
1

Vidi: Dobri Pastir, 1950/I, br. 3-4, str. 52; Desetgodinjica Udruenja ..., str. 51; Dobri Pastir, XXI-XXII, sv.
1-4, str. 10; Bonjanin, "to je pozadina 'sveenikih udruenja' u Bosni i Hercegovini?" u: Hrvatska Revija,
XXI/1971, br. 1, str. 108; Isti, "to je pozadina 'sveenikih udruenja' u Bosni i Hercegovini?", u: Hrvatska
Revija, XXIII/1973., br. 1, str. 165; F. eper, Acta et documenta concilio oecumenico vaticano II apparando,
Series II (Praeparatoria), vol. II: Acta Pontificae commissionis centralis praeparatoriae concii oecumenici
vaticani II, pars I, p. 610-612; F. Frani, "Mojih pet ostavki na biskupskoj slubi, danih etvorici Rimskih
papa" u: Crkva u svijetu, god. XXXV/2000., br. 3, str. 317.
2
R. Peri, "Biskupski delegat Maji ...", u : Sluga dobri i vjerni, str. 130.

117

U svezi s tim pitanjima, iz suprotstavljenih tabora davani su opreni odgovori. Sada,

kad spomenuto Udruenje faktino vie ne postoji, kad vie ne postoji ni drava zbog ijeg
drutvenog poretka je ono osnovano, kad su nastupile i drugaije, povoljnije okolnosti za
Crkvu i djelovanje sveenika, a postoji ve i odreena povijesna distanca, moglo bi se, a
moda bi, zbog povijesne istine, bilo i potrebno ozbiljnije se pozabaviti nedavnom naom
cjelokupnom crkvenom prolou, a u tom kontekstu i problemom stalekih sveenikih
udruenja u bivoj Jugoslaviji.

118

SVEENIKO UDRUENJE "DOBRI PASTIR" S POZITIVNE STRANE

Uvod
Osnivanje, postojanje i djelovanje stalekog udruenja katolikih sveenika u zemlji u
kojoj su, nakon 2. svjetskog rata, vlast preuzeli komunisti, bila je smiona i riskantna
zamisao i odluka. Takva je odluka bila donesena i provedena u djelo 25. sijenja 1950. u
Bosni i Hercegovini, kad je u Sarajevu osnovano Udruenje katolikih sveenika "Dobri
Pastir".
Do uspostavljanja toga Udruenja, a potom i njegovog djelovanja, dolo je unato
protivljenju, ali ne komunistikih vlasti, nego crkvenih vlasti i najvie vlasti franjevakog
reda. Kad se, naime, saznalo da neki bosanski franjevci vre pripreme za osnivanje
stalekog sveenikog udruenja, iz Apostolske nuncijature u Beogradu stiglo je
upozorenje da se to ne ini.1 A kad je Udruenje ipak osnovano, Dravno Tajnitvo Svete
Stolice je trailo od Vrhovne uprave franjevakog reda da naredi bosanskim i
hercegovakim franjevcima da se povuku iz Udruenja. 2 General franjevakog reda
intervenirao je vie puta i izvravao to je od njega traeno iz Rimske kurije3, ali to nije
imalo efekta u Bosni i Hercegovini.
Protiv stalekih sveenikih udruenja u bivoj Jugoslaviji izjasnila se i Biskupska
konferencija Jugoslavije svojom izjavom Non licet g. 1952.4 Bilo je dosta i drugih, osobito
u sveenikim ili crkvenim krugovima, koji su o Udruenju imali nepovoljno miljenje, na
njegov raun iznosili teke optube i izricali vrlo negativne sudove.
Meutim, nalo se i onih koji su se bolje i dublje uivjeli u realnost u kojoj se nalazila
Katolika crkva, franjevake provincije Svetog Kria (Bosna Srebrena) u Bosni i Uznesenja
BI. Dj. Marije u Hercegovini, i katoliki vjernici openito, posebno oni koji su poznavali
prave razloge i motive osnivanja Udruenja "Dobri Pastir" i ciljeve koji su se time eljeli
postii. Stali su, stoga, na drugu stranu, medu njegove branitelje. Jedan od tih bio je i dr.
fra Ignacije Gavran,5 u iju je ast prireen ovaj Zbornik. Razumljivo, od optubi koje su
protiv njega iznoene i samo se Udruenje branilo. To elim prikazati, i to e bili predmet
ovog priloga.
1

Pismo regensa (voditelja) Apostolske Nuncijature, mons. J. Hurleya, provincijalu fra Josipu Markuiu 26.
prosinca 1949., u: Arhiv Franjevakog provincijalata Bosne Srebrene (dalje: ABS) - Sarajevo, kutija:
Provincijalat, g. 1943-1954. Vidi: V. Blaevi: Kontroverze oko osnivanja i djelovanja Udruenja
katolikih sveenika 'Dobri Pastir', u: Bosna Franciscana, X/2002, br. 17, str. 251.
2
Dopisi Kongregacije za izvanredne crkvene poslove generalu franjevakog reda, fra Pacifiku Perantoniju, od
14. i 15. travnja 1950., u: Rim, Arhiv Generalne kurije franjevakog reda, Ordinis - 1950, prot. n. 173/50.
Vidi: V. Blaevi: n. l., u: Bosna Franciscana, X/2002, br. 17, str. 258-259.
3
Pismo franjevakog generala fra Pacifika Perantonija, 5. travnja 1950., provincijalima u Sarajevu, Mostaru i
Splitu, i 18. travnja 1950. provincijalu fra Josipu Markuiu, u Sarajevu, i 20. travnja 1950. ponovno
provincijalima u Sarajevu, Mostaru i Splitu: ABS - Sarajevo, kutija: Provincijalat, g. 1943-1954; Rim,
Arhiv Generalne kurije franjevakog reda, Ordinis - 1950, prot. n. 173/50. Vidi: V. Blaevi: n. l., u: Bosna
Franciscana, X/2002, br. 17, str. 258-259.
4
Vidi; R. Peri: Biskupski delegat Maji i ilegalno sveeniko "udruenje", u: Sluga dobri i vjerni, Mostar
1998, str. 147.
5
I. Gavran napisao je vei broj lanaka u kojima prikazuje zbog ega i kako je dolo do osnivanja Udruenja
"Dobri Pastir", te njegovu djelatnost i postignute rezultate. Evo tih napisa: Das Verhltnis der bosnischen
Franziskaner zum jugoslawschen Staate, Sarajevo 1964, pro Ms., 36 str., nalazi se u Profesorskoj knjinici
Franjevake klasine gimnazije u Visokom; Sveeniko udruenje Dobri Pastir i njegova uloga, u: Zbornik
o fra Anelu Zvizdoviu, izd. Franjevaka teologija - Sarajevo i Franjevaki samostan - Fojnica, Sarajevo
2000, str. 537-550; Uz 25-godinjicu udruenja 'Dobri Pastir', u: Spomenica dvadesetpetgodinjice
Udruenja katolikih sveenika "Dobri Pastir" 1950-1975, Sarajevo 1976, str. 21-27; Tiho izopenje. Uloga
sveenikog udruenja 'Dobri pastir', u: Kalendar svetoga Ante, 1999. godina, Sarajevo 1998, str. 62-75.

119

1. Miljenje pravnika i nekih drugih autora o osnivanju i djelovanju Udrue nja

Odmah po osnivanju Udruenja "Dobri Pastir" neki su ga proglaavali nezakonitim.
To je, sigurno, potaknulo dr. fra Vitomira Jeliia, bosanskog franjevca i kanonista
poznatog i u irim crkvenim razmjerima, da je 1950. napisao i objavio lanak pod
naslovom: Pravni poloaj sveenikih udruenja prema kanonskom pravu". 1 Da bi
dokazao zakonitost stalekih sveenikih udruenja kakvo je "Dobri Pastir" u Bosni i
Hercegovini, on iznosi kako su u Crkvi, pa i u naim krajevima, i ranije postojala udruenja
koja su ila za tim da sveenicima pomognu u rjeavanju njihovih stalekih pitanja
materijalne prirode. Naglaava da takva udruenja mogu zakonito postojati te da su
korisna i potrebna. Tu vrstu udruenja ne mora osnivati crkvena vlast. Ona nemaju strogo
crkvene svrhe i nisu crkvena, makar lanovi bili sveenici. Kanonsko pravo izriito ne
spominje tih udruenja, ali to ne znai da su protiv crkvenog prava i ne moe ih se zbog
toga smatrati nezakonitim. Ona su zakonita i postoje mimo kanonskog prava.
Takvo razmiljanje dr. Jeliia, koji je bio lan Udruenja "Dobri Pastir" od njegova
osnivanja, nije se dopalo vatikanskom Dravnom tajnitvu. Naime, dr. Jelii je na
generalnom kapitulu franjevakog reda 1951. bio izabran za generalnog definitora, ali je,
pod pritiskom toga Tajnitva, 13. travnja 1952. dao odreknue na tu visoku slubu u
franjevakom redu.2
Miljenju dr. Vitomira Jeliia: da sveenici mogu osnivati i pripadati udruenjima
koja nemaju formalnog odobrenja od crkvene vlasti, suprotstavio se kanonist dr. fra Ante
Crnica, lan franjevake provincije Presvetog Otkupitelja (Split), koji je koncem 1952.,
kad se najozbiljnije radilo na osnivanju slinog sveenikog udruenja u Republici
Hrvatskoj, sastavio i razaslao mjesnim i redovnikim ordinarijima spis naslovljen: Sveenika staleka udruenja (Struno miljenje). Dr. Crnica je u tom spisu osporavao
valjanost argumenata onih koji su smatrali da mogu zakonito postojati sveenika
udruenja koja nemaju odobrenja od crkvenih vlasti, te sukladno tome branili takva
udruenja sveenika koja su ve postojala ili su istom nastajala u tadanjoj Jugoslaviji. 3
Na "struno miljenje" dr. Crnice kritiki su se odmah osvrnula dvojica drugih pravnika, i
pobijali ga, a priklonili se miljenju koje je zastupao dr. Jelii. 4 Neto vie od 20 godina
poslije njih, o slobodi i pravu sveenika da osnivaju svoja udruenja i posebno o
Udruenju "Dobri Pastir" pisao je i autor ovog priloga. 5
Udruenje "Dobri Pastir" bilo je predmet, kako sam naprijed napomenuo, i veeg
broja lanaka dr. fra Ignacija Gavrana. Osim o teini situacije i razlozima koji su doveli do
osnivanja Udruenja te o njegovu ispravnom i propisnom osnivanju,6 isticao je i dokaziva

lanak je objavljen u: Dobri Pastir, 1/1950, br. 3-4, str. 31-36.

Vidi: B. Pandi: ivotopis dr. fra Dominika Mandia, ofm, Chicago 1994, str. 116.
Struno miljenje dr. Ante Crnice objavljeno je u brouri: Pravni poloaj sveenikih stalekih udruenja
prema kanonskom pravu, [Sarajevo] 1953, str. 13-16.
4
Jedan je, potpisan kao Doctor utriusque iuris, napisao: Biljeke o 'strunom miljenju' dr. Crnice, objavljen
u brouri: Pravni poloaj sveenikih stalekih udruenja prema kanonskom pravu, str. 17-27; a drugi,
potpisan kao Doctor iuris ecclesiaslici: Primjedbe na struno miljenje dra o. Ante Crnice o sveenikim
stalekim udruenjima, takoer u: Pravni poloaj sveenikih stalekih udruenja, str. 27-36.
5
V. Blaevi: Sloboda i pravo sveenika na osnivanje svojih udruenja, u: Spomenica dvadesetpetgodinjice
Udruenja katolikih sveenika "Dobri Pastir" 1950-1975,, Sarajevo, 1976., str. 33-48.
3

Vidi: I. Gavran, Das Verhltnis der bosnischen Franziskaner zum jugoslawischen Staate, str. 13-14; Isti: Uz
25-godinjicu udruenja 'Dobri Pastir', u: Spomenica dvadesetpetgodinjice Udruenja, str. 22-23;
Sveeniko udruenje Dobri Pastir i njegova uloga, u: Zbornik o fra Anelu Zvizdoviu, str. 542-544;
Tiho izopenje, u: Kalendar sv. Ante za g. 1999, str. 65-67.

120

kako u Pravilu Udruenja nema niega to bi se moglo osuditi; 1 da nadlene crkvene

vlasti nisu nikada izriito ukinule Udruenje niti zabranile ulanjivanje u njega, 2 te da
Udruenje nije uinilo nita protiv Crkve, nego je, naprotiv, mnogo koristilo Crkvi.3
Dr. fra Ignacije Gavran navodi dvije skupine protivnika i istie da su po srijedi bila
dva razloga zbog kojih su osuivali Udruenje i sveenike koji su mu pripadali. U jednoj
skupini bili su biskupi i sveenici koji su smatrali da Udruenje vodi uspostavljanju
'nacionalne Crkve' ili stvaranju 'Crkve u Crkvi', a drugu su inili ekstremno nacionalistiki
usmjereni emigranti, kojima je smetalo to se Udruenje uputa u razgovore i surauje s
komunistima, i to su voe Udruenja izjavljivali da ele biti lojalni graani nove drave.4
Glede prvih fra Ignacije pie da je strah biskupa bio neutemeljen. Od samog poetka
Dobri je pastir naglaavao potpunu pravovjernost i strogu poslunost prema crkvenoj
upravi i toga se on trajno drao. Ni najljui njegovi protivnici nisu mogli otkriti bilo to
krivovjernog ili protucrkvenog ni u onom to je on objavljivao ni u onom to je radio, iako
su se oko toga uporno trudili. 5 A to se tie drugih osporavatelja "Dobrog Pastira", fra
Ignacije kae da su bili slijepi ne samo za njegovu pravovjernost i crkvenost, nego i za
njegov zdravi i prilikama prilagoeni nacionalni stav. Za njih je on, i nakon Protokola
(potpisanog) izmeu Svete Stolice i jugoslavenske drave (g. 1966.), ostao suradnik
neprijatelja, protiv kojega se valja boriti ne samo rijeima nego i djelom. 6 Fra Ignacije
zakljuuje da je Dobri Pastir imao munu i nezahvalnu ulogu: biti posrednikom izmeu
omraenih komunista (ali tada nositelja dravne vlasti) i katolikih sveenika. Zato je
morao progutati mnogo gorkog pelina i podnijeti mnoge udarce. Ali, on je uspio oslabiti
odlunost komunistike vlasti da pokopa vjeru i Crkvu, uspio je pomoi Crkvi da i u tome
tekom vremenu preivi". 7
O sveenikim udruenjima u bivoj Jugoslaviji pojavljivali su se tekstovi i u
hrvatskom emigrantskom tisku u inozemstvu. Tako Vinko Nikoli u svojoj knjizi Pred
vratima domovine objavljuje razgovor s fra Lucijanom Kordiem, hercegovakim
franjevcem u emigraciji, u kojem je bilo rijei o udruenju "Dobri Pastir". Fra Lucijan je u
tom razgovoru, kao razlog osnivanja "Dobrog Pastira", naveo vrlo teko stanje Katolike
crkve u Bosni i Hercegovini.8 Na to je u asopisu Hrvatska Revija reagirao neki Bonjanin
(pseudonim) svojim napisom: Sto je pozadina 'sveenikih udruenja' u Bosni i
Hercegovini?. On tvrdi da Kordi nije u pravu, i navodi posve druge razloge i motive
osnivanja "Dobrog Pastira", odnosno trai da sami bosanski franjevci i udruenje "Dobri
Pastir" iznesu prave razloge.
Na Bonjaninov napis i pitanje koje je u njemu postavljeno o uzrocima i povodima
osnivanja 'udruenja' sveenika 'Dobri Pastir' u Bosni, fra Lucijan Kordi je replicirao u
istom asopisu, te kazao da je pitanje koje Bonjanin postavlja posve suvino i krivo,
budui da Udruenje ima svoja Pravila u kojima je naznaen njegov cilj, a u glasilu Dobri
1

Vidi: I. Gavran, Das Verhltnis der bosnischen Franziskaner , str. 12-13; Isti: Uz 25-godinjicu
udruenja 'Dobri Pastir', u: Spomenica , str. 22.
2
Vidi: I. Gavran: Das Verhltnis der bosnischen Franziskaner , str. 14; Isti: Uz 25-godinjicu udruenja
'Dobri Pastir', u: Spomenica , str. 23-24.
3
Vidi: I. Gavran; Das Verhltnis der bosnischen Franziskaner , str. 14-20; Isti, Uz 25-godinjicu
udruenja 'Dobri Pastir', u: Spomenica , str. 24-27; Sveeniko udruenje Dobri Pastir i njegova
uloga, u: Zbornik o fra Anelu Zvizdoviu, str. 544-549; Tiho izopenje, u: Kalendar sv. Ante za god.
1999, str. 67-71.
4
Vidi: I. Gavran: Tiho izopenje, u: Kalendar sv. Ante za g. 1999, str. 72.
5
I. Gavran: Tiho izopenje, u: Kalendar sv. Ante za god. 1999., str. 72.
6
I. Gavran: Tiho izopenje, u: Kalendar sv. Ante za god. 1999., str. 73.
7
I. Gavran: Tiho izopenje, u: Kalendar sv. Ante za god. 1999., str. 74-75.
8
Vidi: V. Nikoli: Pred vratima domovine. Susret s hrvatskom emigracijom 1965. Dojmovi i razgovori.
Knjiga druga, Pariz Mnchen, 1967., str. 91.

121

Pastir redovito se objavljuju izvjetaji i sva dokumentacija o radu Udruenja. Odbacio je

takoer, kao neosnovanu, insinuaciju da su bosanski franjevci bili od UDB-e "vrlo
rafinirano ucijenjeni", kao i tvrdnje da su osnivai i lanovi Udruenja obini izdajnici
vjere i domovine. U svoj odgovor umetnuo je i osvrt jednog svog znanca iz domovine, koji
opirnije pobija navode iz Bonjaninovog napisa.1
Spomenut u ovdje i jedno "neutralno" gledanje na sveenika udruenja u
Jugoslaviji. Radi se o izlaganju koje je na 4. meunarodnom kongresu kanonskog prava
1980. u Freiburgu, vicarska, iznio Andrea Gianni. On kratko navodi vrijeme nastanka
udruenja katolikih sveenika u pojedinim republikama Jugoslavije, okolnosti u kojima
su nastajala, i koji su im bili ciljevi ili svrha, kakav je prema tim udruenjima bio stav
biskupa, te kakav je bio status tih udruenja prema kanonskom pravu, a kakav prema
civilnom pravu i dravnom politikom poretku Jugoslavije. 2 Autor zapaa kako je pitanje
sveenikih udruenja u Crkvi sloeno, ali da ga treba promatrati ne samo kroz tadanje
kanonske propise, nego se moraju uzeti u obzir povijesno-politike okolnosti i realne
prilike,3 i ne moe ga se promatrati izvan konteksta temeljnog ljudskog prava, pa i prava
sveenika, na udruivanje.4
2. Franjevaki provincijali zauzimaju se i brane udruenje "Dobri Pastir"
Provincijalni poglavar franjevake provincije Bosne Srebrene (Sarajevo), fra Josip
Markui, nije bio lan stalekog sveenikog Udruenja "Dobri Pastir", ali je bio
uvjerenja da ono moe odigrati vanu ulogu za franjevce i Provinciju, da moe sluiti dobru
katolikih vjernika i Crkve u Bosni i Hercegovini. Zato mu je od poetka davao podrku i
uzimao ga u zatitu naroito pred crkvenim vlastima, koje ne samo da nisu bile
naklonjene udruenju "Dobri Pastir" nego su eljele da njega nestane.
Markui je znao da sudbina i opstanak Udruenja zavise najvie od Rima. Bilo je
stoga potrebno imati nekoga tko bi osobito u Rimskoj kuriji informirao o situaciji u Bosni
i Hercegovini i predstavio pravu narav i svrhu bosanskohercegovakog sveenikog
udruenja "Dobri Pastir". Zato je 10. oujka 1950. pisao dr. fra Dominiku Mandiu,
generalnom definitoru za slavenske franjevake provincije, izvijestio ga o osnivakoj
skuptini Udruenja, o nazonim sudionicima i gostima, te o svom govoru to ga je tom
prigodom odrao. Pri kraju pisma kae: Ovo to aljem drim, da je korisno, a mogue i
potrebito. I tako se mi, da na svrhi reknem, mnogopotovani oe definitore, vladamo:
volei svoju dravu, svoj narod, svoju zemlju i povijest, svetu Crkvu i red, i sve svoje bez
politike spekulacije. Tu smo i ostajemo, i hoemo da ostanemo! 5 Fra Dominik Mandi,
koji je poznavao osnivae Udruenja i njihove namjere, nije dijelio miljenja generala
franjevakog reda, fra Pacifika Perantonija, koji je traio da svi franjevci istupe iz
Udruenja, nego je na odgovarajuim utjecajnim mjestima u Rimu zagovarao i branio
Udruenje. U pismu koje je 10. oujka 1950. pisao provincijalu Markuiu, dakle istoga
dana kad je i Markui pisao njemu, ali svakako prije nego to mu je Markuievo pismo
moglo stii, on javlja: O predmetu tvoje asne Provincije i o novom sveenikom
1

Vidi: L. Kordi: Udruenje kalolikih sveenika NR Bosne i Hercegovine bez pozadine i maske, u:
Hrvatska Revija, XXI/1971, sv. 4, str. 533-538.
2
Vidi: A. Gianni: II diritto d'associazioni del clero e l'associazione statale dei sacerdoti nella Jugosiavia
socialista, u: Les droits fondamenteaux du chretien dans l'Eglise et dans la societe (prir. E. CoreccoMcHerzog-A. Scola), Actes du IV Congres International du Droit Canonique 06-11. 10. 1980, ed. Univ.
Freburg Suissse 1981, str. 525-536.
3
Vidi: A. Gianni: n. l., u: Les droits fundamenteaux du chretien, str. 530.
4
Vidi: A. Gianni: n. l., u: Les droits fundamenteamcdu chretien, str. 531.
5
ABS-Sarajevo, kutija: Dopisi iz Generalne kurije, god. 1944-1973, br. 1666.

122

udruenju u BiH objanjavao sam gdje je trebalo. Najvie vlasti ne namjeravaju mijeati
se u politike stvari. ele samo i nareuju da redovnici i sveenici uvaju neokaljanu
katoliku vjeru i da ive sukladno crkvenoj disciplini. Ovo treba naroito preporuiti da
se u svemu postupa u suglasju s mjesnim ordinarijem. S tim kautelama mislim da se ne
trebate bojati neprilika ni od koga. 1
Stvari se ipak nisu tako odvijale, i iz Rima, iz Generalne kurije franjevakog reda, a
na urgenciju iz Dravnog Tajnitva Svete Stolice, upueno je u travnju 1950. nekoliko
pisama u kojima se nareivalo da svi franjevci trebaju istupiti iz novoosnovanog
sveenikog Udruenja.
Kada je Sveta Stolica, odnosno Dravno tajnitvo interveniralo kod vrhovne uprave
franjevakog reda, da se naredi franjevcima, lanovima sveenikog udruenja "Dobri
Pastir", da iz njega istupe, general Reda, fra Pacifik Perantoni je pismom od 5. travnja
1950., koje je upravio provincijalima u Sarajevu, Mostaru i Splitu, naredio da svi njemu
podloni franjevci trebaju napustiti spomenuto sveeniko Udruenje, u svemu se vjerno
podvrgavati naredbama iz Apostolske nuncijature u Beogradu, te sluati mjesne
ordinarije. General Perantoni je bosanskom provincijalu pisao i 18. travnja i. g., a 20.
travnja ponovno svoj trojici malo prije spomenutih provincijala.2
Na gornje dopise vrhovnog franjevakog poglavara provincijal Bosne Srebrene, fra
Josip Markui, odgovorio je 15. rujna 1950. Najprije izraava svoju spremnost da se
pokori generalovoj volji i poslua to mu bude naloeno, ali istie da e barem osobno biti
miran zbog uvjerenja da Provincija nee biti razorena njegovom krivnjom ili
nesposobnou da sagleda to bi se moglo dogoditi u budunosti. Takoer napominje, ako
bi udruenje "Dobri Pastir" i bilo zabranjeno, zapovijed se ne bi mogla tako brzo provesti
u djelo. A onda se s uenjem pita: ako mjesni ordinariji nee, kao to od poetka nisu
htjeli, ili se nisu usudili zabraniti Udruenje, zato bi trebao to uiniti on, koji Udruenje
nije ni zamislio, ni promicao, niti je bio, a nije ni danas, njegov lan. U pismu naglaava
kako svojoj subrai nije naredio da se ulanjuju u Udruenje, a nije im to ni zabranio,
budui da je uvidio da je ono korisno za zajednicu i crkvene prilike, a da nije nimalo
tetno za crkvenu disciplinu i pravovjerje. Na kraju je uzeo u zatitu fra Bonu Ostojia,
jednog od osnivaa Udruenja, za koga se iz Rima trailo da prekine svaki rad u
Udruenju. Istaknuo je kako ga smatra dobrim redovnikom i sveenikom, i zato mu nije
zabranio da bude voditelj (predsjednik) Udruenja. 3
Istoga dana Markui je skupa s fra Milom Lekom, hercegovakim provincijalom,
poslao generalu Perantoniju opirnu Promemoriju, na 24 tipkane stranice. U uvodu oni
istiu kako u poslijeratnom vremenu nije bilo nikoga tko bi dao savjet ili naputak kako se
u novonastalim prilikama ponaati, pa su se franjevci u Bosni i Hercegovini morali sami
snalaziti kako su znali i mogli, i u toj situaciji je odlueno da se osnuje sveeniko
udruenje. Prikazali su zatim u kakvim su se potekoama nalazili Crkva i sveenici u
vrijeme rata i poslije njega; zbog ega je bilo potrebno, i odlueno da se osnuje sveeniko
Udruenje, i kako je to izvedeno; koji je pravni karakter Udruenja; koji se prigovori
iznose protiv udruenja "Dobri Pastir", i odgovori na njih; koje bi teke posljedice
nastupile ako bi se Udruenje ukinulo. Provincijali su istaknuli da nemaju snaga i znanja
da za Crkvu, Red i Provincije uine jo neto drugo osim onoga to su dosad uinili, a da je
dobru sluilo i slui takoer sveeniko udruenje "Dobri Pastir". Na kraju su zamolili

B. Pandi: ivotopis fra Dominika Mandia, ofm, str. 118, bilj. 16.
Vidi; V. Blaevi: Kontroverze oko osnivanja i djelovanja udruenja katolikih sveenika 'Dobri Pastir', u:
Bosna Franciscana, X/2002, br. 17, str. 259.
3
AUS-Sarajevo, kutiju: Provincijalat, god. 1943-1954.
2

123

da se to Udruenje, koje djeluje korisno, ostavi na miru sve dok se ne pokae da njegova
djelatnost nije pravovjerna i da nije sukladna crkvenoj disciplini.1
Na 22. rujna 1950. iz Sarajeva su uputili Vrhovnoj upravi reda zajedniko pismo
provincijali svih est franjevakih provincija ondanje Jugoslavije: fra Karlo Nola,
provincija Presvetog Otkupitelja - Split, fra Teodor Tavar, provincija Svetog Kria u
Sloveniji, fra Mile Leko, provincija Uznesenja BI. Dj. Marije - Hercegovina, fra Nikola
Skupnjak, provincija Sv. irila t Metoda - Zagreb, fra Petar Vlai, provincija Sv. Jeronima - Zadar i fra Josip Markui, provincija Svetog Kria - Sarajevo. U tom pismu
najprije priopuju kako se susreu s velikim problemima nastalim nakon 2. svjetskog rata.
Naglaavaju da su se poslije pet godina sastali prvi put radi savjetovanja kako da
potekoama doskoe. Zatim istiu kako je rat iza sebe ostavio manjak osoba koje bi
obavljale poslove bilo u samostanima bilo na upama, ali da su sva braa dobro shvatila
teinu situacije i da s velikim arom obavljaju svoje dunosti za dobro Crkve i vjernika;
ulau se najvei napori oko odgoja i obrazovanja serafske mladei; vodi se briga i nastoji
se pomoi brai koja su osuena i izdravaju kazne zatvora. Provincijali takoer istiu:
Naa srca ispunja bol i tuga zbog toga to nai protivnici bilo u Jugoslaviji ili izvan
Jugoslavije, ne pokazujui nikakvog razumijevanja za nae potekoe, ire o nama u vanjskim krajevima nepravedne glasove, koji nama koji smo ovdje ostali nanose tetu i ine
teim na rad i na ivot.
Na kraju se provincijali osvru na pitanje sveenikih udruenja, pa kau: Na naem
sastanku smo ispitali djelovanje naih sveenikih udruenja, koja su ovdje nastala nakon
rata, a na poseban nain djelovanje Sveenikog udruenja 'Dobri Pastir' u Bosni i
Hercegovini. Mi smo uvjereni da to Sveeniko udruenje djeluje na korist Crkve, kao i
sveenika i naih vjernika, i da ono ini lakim sveenike poslove. Stoga ne razumi jemo
zbog ega se loe sudi o tom Udruenju i zbog kojih razloga se osuuje i pokuava
onemoguiti njegovo djelovanje. Svi mi nie potpisani [...] smatramo da je spomenuto
Udruenje uistinu nastalo i ustanovljeno iz najboljih nakana, naime da se vie posveti
dobru i napretku Crkve i katolikog naroda, a da se ne nanosi nikakva teta crkvenoj
disciplini. [...] Molimo stoga da se molbe spomenutih provincijala (bosanskog i hercegovakog, od 15. rujna 1950, o kojem je naprijed bilo rijei m. o.) prihvate, da se naime
spomenuto Sveeniko udruenje 'Dobri Pastir' ne ometa, budui da doprinosi dobru
Crkve, sveenika i katolikog naroda u naim krajevima, dok bi, naprotiv, zabrana
ulanjivanja u to Udruenje ili njegovo ukidanje nanijeli ogromne tete Crkvi,
sveenicima, narodu i svim naim Provincijama, koje se teko mogu predvidjeti.2
Kopije prethodnih dopisa provincijal Markui je po "dobru kurzoru" poslao i fra
Dominiku Mandiu, da ih moe prouiti prije nego dou na slubeno razmatranje i
raspravu na Vrhovnoj upravi - u generalnom definitoriju franjevakog reda. U svom
popratnom pismu od 19. listopada 1950. Markui, uz ostalo, kae: Sve je istina to mi
piemo (mislei sigurno na svoj dopis od 17. sijenja 1950. i na naprijed spomenute dopise
bosanskohercegovakih i ostalih provincijala od 15. i 22. rujna 1950. m. o. , sve je
vjerno i na korist naroda to mi radimo, kao i za dobro svete Crkve. Ali hoemo li sretni
biti u dokazivanju, kao to su nai protivnici okretni i spretni u optuivanju, to ne znam.
[...] Tragedija je da nas tue na bazi nevjere, koji se uprav za vjeru lomimo: na bazi
njihove inercije, malodunosti i - bjeanja. Da se valjda proslave tim svime, a nas da osude
radi vjernosti, rada i ustrpljenja (Apoteoza hrvatstva po nepromiljenosti, i katolianstva
po bjeanju!)".3
1

Rim, Arhiv Generalne kurije franjevakog reda, SM 413, No 14.

ABS-Sarajevo, kulija: Provincijala!, god. 1943-1954.
3
ASB-Sarajevo, kutija: Dopisi iz Generalne kurije, god. 1944-1973, br. 1671.
2

124

Nije mi poznato je li Vrhovna uprava franjevakog reda u to vrijeme reagirala na pisma

provincijal koja sam naprijed prikazao, i na koji nain. Izgleda da se nakon tih dopisa
protivljenje udruenju "Dobri Pastir" u samom Rimu ipak nekako stialo.
Iako je prijetila velika opasnost da udruenje "Dobri Pastir" bude od najvie crkvene vlasti
izriito osueno, to se nije dogodilo, zahvaljujui takoer dr. fra Karlu Baliu, lanu provincije
Presvetog Otkupitelja i profesoru na franjevakom Papinskom Ateneumu Antonianum u Rimu,
koji je imao utjecajnu ulogu u Rimskoj kuriji, pa i kod samog pape Pija XII., te dr. fra Dominiku
Mandiu, kojeg smo naprijed ve spominjali. Nije mi bila dostupna dokumentarna graa o
zauzimanju te dvojice franjevaca za udruenje "Dobri Pastir", a evo to o dranju fra Dominika
Mandia pie njegov dobar poznavalac, dr. fra Bazilije Pandi, isto tako hercegovaki franjevac:
Fra Dominik, koji je poznavao ljude i njihove namjere s osnivanjem Udruenja, u pismenom
saobraanju s njima nije se ravnao po Generalovu miljenju1 (misli se na generala fra Pacifika
Perantonija m. o.). A na drugom mjestu kae: Fra Dominik je drao da je djelovanje
Udruenja na korist vjere i naroda i treba pustiti na miru njegovo djelovanje sve dotle, dok ne budu
u pitanju dogmatska naela [...]. To svoje miljenje i taj svoj sud o Sveenikom Udruenju nije
ni kasnije mijenjao. God. 1958. on odgovara prijatelju, koji mu je s negodovanjem pisao o
'bosanskoj' politici franjevaca u Bosni i Hercegovini, dokazujui stvarnu korist njihova rada za
vjeru i narod, pa nadodaje: 'Njih u Domovini najbolje je pustiti da rade kako najbolje znaju.
Markui, Fra Mile Leko, Fra Rufin ii, Fra Jerko Mihaljevi itd. dobri su sveenici i oni nee
nita uiniti to bi bilo na tetu vjere i hrvatstva'.2
Ali nekoliko godina kasnije general franjevakog reda, fra Augustin Sepinski, ponovno je to
pitanje pokrenuo, kad je u svom dopisu od 18. listopada 1956. provincijalu Bosne Srebrene, fra
Borisu Ilovai, napisao da se nije nita promijenilo u odredbama koje je 1950. dao tadanji general
fra Pacifik Perantoni, te da sve one ostaju i dalje na snazi.3
Na to upozorenje otpisali su 26. svibnja 1957. zajedno bosanski i hercegovaki provincijal,
fra Boris Ilovaa i dr. fra Jerko Mihaljevi. Oni su odgovorili generalu Sepinskom da pismo
generala Perantonija, koje je iz Rima poslano posredstvom Apostolske nuncijature, a na koje se
general Sepinski poziva, nije u izvornom obliku nikada u njihove Provincije ni stiglo, nego, kako
izgleda, preko Apostolske nuncijature u Beogradu samo kopija toga pisma. Takoer su
napomenuli da od 1950. sve do najnovijeg vremena nije u toj stvari nita novoga
preneseno, te da stoga provincijali fra Josip Markui i fra Mile Leko nisu nita u
pogledu zabrane ulanjivanja u udruenje "Dobri Pastir" ni poduzimali. Ilovaa i
Mihaljevi su potvrdili da se na jednak nain ponaaju i njih dvojica, novoizabrani
provincijali, sa svojim definitorijima, budui da se okolnosti nisu promijenile i da i dalje
postoje uvjeti i razlozi koji su navedeni u dopisima provincijala 1950., i koji su tada
nametnuli potrebu osnivanja sveenikog udruenja. Istaknuli su, nadalje, kako injenice
dokazuju da su sveenici koji su se ulanili u "Dobri Pastir" bili u stvarima vjere i
udorea te crkvene discipline veoma vjerni crkvenim poglavarima, i da im se u tom
pogledu nije moglo nita prigovoriti; da je Udruenje svojim postojanjem i djelovanjem
bilo od velike koristi svim sveenicima, bili lanovi Udruenja ili ne bili, pa i crkvenim
prelatima, a najvie samim vjernicima, te kako bi Katolika crkva posebno u Bosni i
Hercegovini pretrpjela mnogo vee tete da nije bilo udruenja "Dobri Pastir". Posebno
su napomenuli kako je Udruenje imalo velikih zasluga za odranje u ivotu i za
djelovanje odgojnih zavoda: Serafskog malog sjemenita, Teolokog studija i Novicijata, za
tiskanje i raspaavanje knjiga duhovnog i pounog vjerskog sadraja. Na kraju su se
zaloili za ouvanje Udruenja, ali su izrazili i svoje uvjerenje da e sva njihova braa
posluati spremno svaki nalog generala reda, pa i nalog o istupanju iz udruenja Dobri
1

B. Pandi: n. d., str. 113.

B. Pandi: n. d., str. 117.
3
ABS-Sarajevo, kutija: Provincijalat. god. 1955-1962.
2

125

Pastir, ako do njega doe, te iskazali svoju podlonost Vrhovnoj upravi reda i vjernost
Svetoj Majci Crkvi. 1
Poslije toga iz Rima, ni iz Rimske kurije ni iz Generalne kurije franjevakog reda, vie
nije bilo tekih optubi i urgencija usmjerenih na ukidanje udruenja "Dobri Pastir".
Da udruenje "Dobri Pastir" i lanstvo u njemu nije vie bilo "trn u oku" ni kod
najviih crkvenih vlasti, dokaz je i to to je dr. Jelii, koji je, zbog lanstva u "Dobrom
Pastiru", bio iz Vatikana 1952. prisiljen da dadne zahvalu na slubu generalnog definitora,
10-ak godina kasnije, premda je i tada bio lan udruenja "Dobri Pastir", od samog pape
Ivana XXIII. bio imenovan 'peritom' (strunjakom) Drugog vatikanskog sabora. 2 Ne
znam ime bi se drugim to moglo protumaiti ako ne dolaskom na papinsku stolicu Ivana
XXIII. ('dobrog'), i novom "istonom politikom" Svete Stolice.
3. General franjevakog reda uzima u zatitu udruenje "Dobri Pastir"
Odnos prema udruenju katolikih sveenika u Bosni i Hercegovini "Dobri Pastir"
toliko se izmijenio da e ga u zatitu uzeti i sam franjevaki general. Naime, na primjedbe
koje je zagrebaki nadbiskup Franjo eper 11. studenoga 1961. i 14. lipnja 1962., na
sjednicama Papinske sredinje komisije za pripremanje 2. vatikanskog sabora, iznio na
nacrt dokumenta o udrugama vjernika, posebno u svezi sa stalekim sveenikim udrue njima,3 reagirao je general franjevakog reda fra Augustin Sepinski, lan iste Papinske
komisije. On, koji je i sam godine 1956. insistirao na tome da se potuje odluka njegova
prethodnika o istupanju franjevaca iz Udruenja,4 15. lipnja 1962, na sjednici Papinske
komisije za pripremanje 2. vatikanskog sabora, daje svoje miljenje i uzima u zatitu
sveeniko udruenje "Dobri Pastir" i franjevce koji su mu pripadali.
U svom pisanom podnesku on kae: Ne bih htio drati govora o udruenju 'Dobri
Pastir' da nisam potaknut time to su opetovano, zbog toga Udruenja, na sjednicama
Sredinje komisije izgovorene optube protiv redovnika, kao da su oni potpuno otpali od
dune podlonosti prema biskupima Jugoslavije. Doputam da neki redovnici - sada
govorim o redovnicima moga Reda - ponekad nisu postupali onom razboritou kojom
je trebalo, i katkad su zanemarili duno potovanje biskupima, to svakako treba osuditi.
Ali, prema vijestima koje smo mogli crpsti ne samo iz jednog izvora, pitanje koje je dalo
povoda optubama sloenije je nego se na prvi pogled moe suditi. Godine 1950. vjerske
prilike u Jugoslaviji nisu bile mnogo drugaije od prilika koje su vladale u Njemakoj u
vrijeme 'nacizma'. U to je vrijeme nastalo udruenje 'Dobri Pastir' i u poetku je episkopat
(ili barem dio episkopata) izjavio da 'nita ne prijei' da se klerici ulanjuju u Udruenje;
kasnije je izjavio da 'nije prikladno', a konano ustvrdio da 'nije doputeno'. Daleko od
mene nakana da bi pokuao podizati bilo kakvu protutubu to je vie puta mijenjan nain
razmiljanja i postupanja glede toga Udruenja, budui da veoma dobro znam u kakvim
tjeskobama se nalazi sveta hijerarhija: meni je samo stalo da iznesem na vidjelo kako je
bio teak, u takvim okolnostima, i poloaj redovnika, koji je tijekom godina postajao sve
sloeniji. Nakon to je Udruenje stvoreno i mnogi redovnici, smatrajui da je to
1

ASB-Sarajevo, kutija: Provincijalat, god. 1955-1962.

Vidi: Periti" franciscani in Concilio Vaticano II, u: Acta Ordinis Fratrum Minorum, an. 82/1963, fasc. I, str.
21; Acta synodalia sacrosancti Concilii occumenici Vaticani II. Indices, Typis polyglottis Vaticanis 1980, str.
943.
3
Acta et documenta Concilio oecumenico vaticano II apparando, Serics II (Praeparatoria) vol. II: Acta
Ponlificiae commissionis centralis praeparatoriae Concilii oecumenici va ticani II, pars I, p. 610-612 i pars
IV, p. 309-310.
4
ABS-Sarajevo, Provincijalat, god. 1955-1962.
2

126

doputeno, u njega se ulanili, nisu mogli lako niti bez pogibelji iz njega istupiti. Treba
takoer dodati da, ako se ne varam, ni danas o Udruenju svi biskupi ne misle isto. Htio bih,
osim toga, primijetiti da, ako u svakidanjem ivotu redovnika neto zasluuje prijekor,
ima i onoga to je za pohvalu.
Podsjetio je k tomu na vie od 60 franjevaca koje su u Bosni i Hercegovini komunisti
ubili, i na 40 onih koji su 1952. leali u zatvoru i bili izloeni zlostavljanjima kojima su
komunisti obiavali muiti sveenike, a to je, kao to se moe lako razumjeti, unijelo
bojazan i zastraenost u due svih; tako je dolo do toga da su oni koji su se plaili gorih i
teih stvari, da bi spasili to se moglo spasiti, bili skloni Udruenju i u njega se upisali.
Sepinski je na kraju napomenuo: Mogu pak potvrditi da je Vrhovna uprava Reda,
savjetujui se uvijek s mjerodavnim nadletvima Svete Stolice, uinila mnogo da se stvar,
koliko je nuna razboritost iziskivala, mijenja na bolje".1
Tijekom vremena, to se tie barem viih crkvenih vlasti, njihov odnos prema
udruenju "Dobri Pastir" svakako se promijenio. Ako ono i nije dobilo nikakvo formalno
odobrenje za svoj rad, nije se ni insistiralo da franjevci i drugi sveenici moraju iz njega
istupiti.
4. Udruenje se i samo branilo od optubi koje su protiv njega iznoene
Udruenje "Dobri Pastir" nije se konfrontiralo s crkvenom hijerarhijom, ni onom u
mjesnim crkvama, ni najviom u Rimu, ni s Vrhovnom upravom franjevakog reda, pa se
pred njima nije ni branilo. Ono nije ulazilo ni u javne izravne polemike sa svojim
tuiteljima i protivnicima, jer je vodstvo smatralo da je najbolja i dovoljna obrana
Udruenja sam njegov rad i rezultati koje je postizalo u ostvarenju zacrtanih ciljeva. Zato
je u raznim prigodama uvijek iznova podcrtavalo svoje ciljeve i iznosilo vlastita postignua
na razliitim podrujima.
Tako je dr. fra Karlo Karin, sekretar udruenja "Dobri Pastir", sudjelujui na 1.
redovnoj godinjoj skuptini katolikih sveenika Slovenije, odranoj u Ljubljani 10.
listopada 1950., kazao: Mi sveenici Bosne i Hercegovine, koji smo okupljeni u 'Dobrom
Pastiru', uvjereni smo, da se nalazimo na pravom putu. Mi volimo toliko svoga Krista i
svoju Crkvu, da bismo istog asa svoj pothvat napustiti, kad bismo stekli uvjerenje, da u
njemu ima makar ta contra fidem vel mores /protiv vjere i udorea/, ili pae i samo
contra disciplinam ecclesiasticam /protiv crkvene stege/. Ali mi volimo i svoj narod
toliko, da sa svog puta ne emo skrenuti nikomu i niemu za voljo, osim pred Bogom i
pred vjerom. 2
Na 1. redovnoj skuptini "Dobrog Pastira", odranoj u Sarajevu 19. studenoga 1952.,
donesena je Rezolucija u kojoj lanovi Udruenja na prvom mjestu izjavljuju i
zakljuuju:
1. Izraavamo jednoduno svoju spremnost, da uvijek i svagdje zastupamo, branimo i
propovijedamo vjersko-moralna naela katolikog kranstva; da u svemu potujemo i
uvamo disciplinu katolike Crkve; da u sebi gajimo i kod vjernika unapreujemo vjerski
ivot i vjersku praksu, istu i osloboenu od nanosa stranih kranskoj vjeri. 3
To isto je ponovljeno i u Rezoluciji 2. skuptine, odrane 23. studenoga 1953. 4
U Rezoluciji 1. skuptine takoer se izraava elja da izmeu nadlenih crkvenih i
dravnih poglavara doe im prije do naelnog sporazuma o boljim odnosima Crkve i
1

Acta et documenta Concilio oecumenico vaticano II apparando, Series II (Praeparatoria) vol. II: Acta
Pontificiae commissionis centralis praeparatoriae Concilii oecumenici vaticani II, pars IV, p. 335-336.
2
Vidi: K. Karin: Nai zadatci u naoj dananjici, u: Dobri Pastir, 11/1951, br. 1-2, str. 86.
3
Rezolucija", objavljena u: Dobri Pastir, III/1952, br. 1-4, str.276.
4
Rezolucija", objavljena u: Dobri Pastir, VI/1956, br. 1-4. str. 216.

127

drave te se istie kako e praktino nastojanje Udruenja i njegovih lanova ii za tim

da se stvaraju sve bolji uvjeti lojalne suradnje s organima narodne vlasti na svim
podrujima na kojima je ta suradnja mogua i provediva. 1
Dr. fra Karlo Karin je na 2. redovnoj skuptini Udruenja podnio izvjetaj o radu
Udruenja i u njemu istaknuo angairanje vodstva na rjeavanju pitanja prevelikih
poreza, zaposjednutog stambenog prostora bilo u samostanima bilo na upama, oduzetog
crkvenog i samostanskog zemljita, popravaka u ratu popaljenih ili poruenih crkava, ili
gradnje novih, kao i upnih stanova, i to ne samo kad se radilo o molbama lanova Udruenja nego i nelanova. 2 U istom izvjetaju takoer je naglasio: Nae Udruenje se nije
nigdje i nikad ogrijeilo o dogme, ni o moralne zasade niti o disciplinu nae Crkve.
Mislim, da se sasvim mirne due i savjesti moe rei, da se lanovi Udruenja nisu
pokazali manje crkvenim ili slabijim pastoralnim radnicima nego nelanovi Udruenja 3
Iznio je i podatke o nekim konkretnim ostvarenim rezultatima. 4 Na toj je skuptini
govorio i fra Bono Ostoji, predsjednik Udruenja od njegovog osnivanja. Osvrui se na
prigovore protivnika Udruenja izmeu ostalog je kazao: Imam potpuno pravo i istinu
kaem, kad ovako javno izjavim: Udruenje je uinilo za Crkvu i sveenike kroz pet godina
svoga opstanka hiljadu puta vie, nego li svi protivnici njegovi. Pravije da kaem, ja ne
znam, ta su uope uradili. Po njima bi nae obitelji ostale bez molitvenika i drugog
vjerskog tiva. Po njima bi Bosna i Hercegovina ostala bez sveenika. Po njima bi
iznemogli sveenici ostali bez zasluene mirovine, itd. itd. 5 U tada usvojenoj Rezoluciji
istie se kako se u dotadanjem petogodinjem radu pokazala potrebnom najlojalnija
suradnja s organima narodne vlasti i da je taj rad urodio pozitivnim rezultatima za Crkvu
i domovinu.6
Govorei na 3. redovnoj skuptini, 19. studenoga 1958., o odnosima s dravnim
vlastima, predsjednik fra Bono Ostoji je naglasio: Mi moramo imati na umu i to, da je
upravo ova vlast naa zakonita vlast. [...] Uvjeren sam, a i vi ste sigurno svi uvjereni, da
nama inteligentnim ljudima nije nemogua suradnja, makar se kod nas i izgraivao
poredak na principima socijalizma. Mi smo valjda svjesni, to i kako imamo govoriti i raditi,
kako i na koji emo nain ugled nae drave tititi i podizati, a u isto vrijeme uvati i
zatiivati svoje staleke interese i ugled sv. Crkve, iji smo slubenici7 Na istoj skuptini
je podnesen izvjetaj o radu i ostvarenjima Udruenja,8 u kojem je sekretar, dr. fra Karlo
Karin, istaknuo: Htijui udovoljiti opim potrebama Crkve na ovom podruju i naega
vjernog puka, a i kao rodoljubi u duhu tradicija rodoljubnih sveenika u Bosni i
Hercegovini, lanovi naeg Udruenja djeluju kroz punih osam godina ne odstupajui ni u
emu od naela katolike Crkve, radei na dobrobit i Crkve i naroda.9 U Rezoluciji te
skuptine ponovno je naglaeno da e se Udruenje i ubudue pridravati u svemu principa
Katolike crkve i njezinih moralnih naela, a zatim istaknuta opredijeljenost za mir i
sveope bratstvo meu ljudima, a protiv rata i posebno protiv svih moguih vrsta oruja za
masovno ubijanje ljudi.10
Na 4. redovnoj skuptini, odranoj u Sarajevu 27. i 28. rujna 1960., fra Tomislav
Ostoji, tadanji predsjednik udruenja "Dobri Pastir", koji je na toj slubi naslijedio fra
1

Vidi: Rezolucija", objavljena u: Dobri Pastir, III/1952, br. 1-4, str. 276.
Vidi: K. Karin: Izvjetaj o radu Udruenja, u: Dobri Pastir, VI/1956, br. 1-4, str. 142.
3
K. Karin: n. l., u: Dobri Pastir, VI/1956, br. 1-4, str. 145.
4
Vidi: K. Karin: n. l., u: Dobri Pastir, VI/1956, br. 1-4, str. 145-149.
5
B. Ostoji: Povodom petogodinjice naeg Udruenja, u: Dobri Pastir, VI/1956., str. 157.
6
Vidi: Rezolucija", u: Dobri Pastir, VI/1956, br. 1-4, str. 216.
7
Vidi: Dobri Pastir, IX/1959, br. 1-4, str. 233.
8
Vidi: [K. Karin]: Izvjetaj Upravnog odbora ..., u: Dobri Pastir, IX/1959, br. l-4, str. 243-255.
9
[K. Karin]: n. l., u: Dobri Pastir, IX/1959, br. l-4, str. str. 253.
10
Vidi: Rezolucija", u: Dobri Pastir, IX/1959, sv. 1-4, str. 268-269.
2

128

Bonu Ostojia, u svom je referatu govorio o postignutim rezultatima kroz 10 godina

postojanja Udruenja te o buduim zadacima.1 Iz tog referata izdvajam samo jedan vid
djelovanja. Predsjednik Udruenja ga je ovako prikazao: Udruenje je, u duhu svojih
Pravila, neumorno irilo i uvrivalo misao bratstva i jedinstva, jednu od temeljnih
tekovina narodno-oslobodilake borbe, koja je najjae bila ugroena u Drugom svjetskom
ratu, jer je neprijatelj upravo na podruju nae republike najupornije i na lukav nain
raspirivao meuvjersku i meunarodnu mrnju.2 Naznaujui smjernice za budui rad,
kazao je: Stoga i za budue desetljee jedna od osnovnih zadaa lanova Udruenja treba
da bude aktivno uvijek i svuda, zajedno s ostalim sugraanima, irenje i produbljivanje
bratske sloge i meusobnog potivanja, a suzbijanje mrnje i razdora. 3 Podnesen je i
poseban opiran izvjetaj Upravnog odbora Udruenja o djelovanju Udruenja i njegovih
organa, kao i pojedinih Pododbora, na razliitim podrujima ivota i rada, tako o obnovi i
izgradnji crkava i upnih kua, rjeavanju stambenih problema i povratu oduzetih zgrada i
zemljita, izdavakoj djelatnosti i raspaavanju vjerskog tiska, socijalnom osiguranju
lanova, odgoju sveenikog pomlatka itd. 4 O odnosima s dravnim vlastima u tom
izvjetaju stoji: Ovdje moramo napomenuti neto, to je od osobite vanosti za
djelovanje udruenja kroz protekli period. Poznato nam je svima, da u prvo vrijeme
naeg dravnog ivota, odnosi izmeu predstavnika Crkve i narodne vlasti nisu bili ni
najmanje zadovoljavajui. Naravno, zbog toga su mnoga pitanja rjeavana sporo ili
nikako. Da je to bilo tetno, posve je razumljivo. Meutim, to nam je naroito drago i
to nas veseli, jest to, da se odnosi poboljavaju. Ako nita drugo, a ono postoji
neosporno neko olakanje u rjeavanju bar izvjesnih pitanja, koja nisu od male vanosti za
bolje i uspjenije djelovanje sveenstva na njegovu podruju rada. [...] Ako je nae
Udruenje ovom pridonijelo, a sigurno jest, makar mali dio, moemo biti zadovoljni i u
tom pogledu s naim nastojanjima i radom. 5
Na toj je skuptini takoer donesena posebna Rezolucija, u kojoj se na prvom mjestu
naglaava 'crkvenost' Udruenja. O tome se kae: Kao i na svim dosadanjim redovnim
skuptinama, od Osnivake do dananje, odluno istiemo i na ovaj nain javno
izraavamo svoju posvemanju privrenost svetoj Crkvi kao i potpunu svoju pokornost,
na koju smo se obavezali prigodom sveenikog reenja. Ujedno istiemo, da emo uvijek
i svugdje zastupati, braniti i propovijedati vjersko-moralna naela kranstva; da emo
potivati i u ivotu se ravnati prema odredbama crkvene discipline; da emo svim silama
nastojati oko poboljanja svog duhovnog ivota kao i oko unaprijeenja vjerskog ivota
vjernika.6
O djelovanju i rezultatima rada Udruenja govorilo se i na 5. redovnoj skuptini, 25.
rujna 1963. u Sarajevu.7 U podnesenom izvjetaju je istaknuto: Mi smo [...] ponosni i
zadovoljni da smo u duhu i tradiciji naih pradjedova, ispunjavajui onaj amanet koji su
nam oni ostavili - da smo i u dananjim zbivanjima, u historijskim dogaajima naih dana, i
onda kad je vladala velika zabuna i kolebanje - da smo i tada znali nai i zauzeti ono

Vidi: T. Ostoji: Postignuti rezultati i budui rad, u: Dobri Pastir, X/1960, br.
1-4, str. 193-200.
2
T. Ostoji: n. l., u: Dobri Pastir, X/1960., br. 1-4, str. 196.
3
Isto, u: Dobri Pastir, X/1960., br. 1-4, str. 198.
4
Vidi: [K. Karin]: Izvjetaj Upravnog odbora, u: Dobri Pastir, X/196l., br. 1-4, str. 200-231.
5
Isto, u: Dobri Pastir, X/196l., br. 1-4, str. 203.
6
Dobri Pastir, X/1960., br. 1-4, str. 258-259.
7
[K. Karin]: Izvjetaj Upravnog odbora Udruenja, u: Peta redovna skuptina Udruenja katolikih
sveenika SR BiH "Dobri Pastir", Sarajevo, 1963., str. 31-48.

129

mjesto u ovoj zemlji koja je naa i koju volimo, a uz to ostati na visini svog sveenikog
poziva i vjernosti i odanosti svojoj Crkvi. 1
Udruenje je budno pratilo i eljelo se aktivno ukljuiti u sva vanija dogaanja
Crkve. To pokazuje i Rezolucija donesena na toj skuptini, u kojoj se, izmeu ostaloga,
kae: Smjernice, inspiracije i hrabrost za svoj rad crpst emo, s radou i s posvemanjim
pouzdanjem, iz najnovijih dogaaja povijesti nae Crkve i iz dokumenata koje nam na
raspolaganje stavlja crkveno uiteljstvo. Mi hoemo, i borit emo se za to, da budemo
isti odjek duha II vatikanskog sabora, odjek duha blagopokojnog pape Ivana XXIII,
nastojat emo da budemo marljivi ostvaritelji propozicija koje je on postavio u enciklici
'Pacem in terris' - toj povelji Crkve o slobodi i dostojanstvu osobe. Potpuno ostvarenje
toga dostojanstva jest na ideal, program i zadatak.2
Kad je dr. fra Karlo Karin na 6. skuptini Udruenja, 27. travnja 1971., prigodom
proslave 20-godinjice njegova postojanja i rada, u svom referatu iznosio kako i zato je
udruenje "Dobri Pastir" nastalo, prikazao je i to se sve dotad radilo i postiglo. A potom
je postavio pitanje: Kako nas se, usto, moe optuivati da smo skrenuli s puta pravovjerja
i crkvene discipline, kad u l. 3. naih Pravila izriito stoji da radimo 'prema propisima
crkvenog prava' i 'u duhu evaneoskih nauka', i kad se oito vidi da nas u svakoj akciji
vodi misao vjernosti Bogu i Crkvi?3 Ukazujui na promjene koje su se dogodile i dogaaju
u Crkvi s Drugim vatikanskim saborom i papama Ivanom XXIII. i Pavlom VI., osobito u
pogledu dijaloga i otvaranja prema svijetu, dr. Karin je naglasio: ,,U vrijeme kad se u
Crkvi tek poinje otvorenije i slobodnije govoriti o dijalogu sa cijelim svijetom, mi ve
imamo iza sebe period suradnje s marksistima 'u mnogim praktinim pitanjima', pa se
stoga moe slobodno rei da smo u tom pogledu anticipirali koncilsku misao. [...]
Strpljivost, dobra volja i uporni rad svih dobronamjernih ljudi odgovornih za odnose
izmeu Crkve i vlasti u naoj zemlji urodili su ne malim plodom koji je najvidljiviji u
potpisivanju Protokola izmeu Svete stolice i Jugoslavenske vlade. Ne elimo biti
neskromni, ali isto tako ni preutjeti istinu, pa stoga mogu slobodno rei da je doprinos
naeg Udruenja ovoj normalizaciji odnosa vrlo znaajan. 4
Poznato je mirotvorstvo pape Ivana XXIII. i Pavla VI. i to kako su se Drugim
vatikanskim saborom otvorila i vrata meureligijskom dijalogu i ekumenizmu. Dr. fra
Karlo Karin je na spomenutoj 6. skuptini u svom referatu istaknuo i tu dimenziju rada
udruenja "Dobri Pastir", pa kae: Uloili smo mnogo napora u stvaranje i uvrivanje
bratstva i jedinstva meu naim narodima, odnosno u oivljavanju i oivotvorenju misli
ekumenizma i postupnog zbliavanja s braom pravoslavcima. S braom muslimanima,
takoer, gajili smo, i dalje emo tako proslijediti, duh potovanja i iskrenog saobraanja.
Nama ovdje u Bosni i Hercegovini, u ovom stoljetnom kriitu vjera, narodnosti i kultura,
Providnost je sigurno dodijelila specifinu i odgovornu zadau da se zduno i svim silama
zalaemo za ostvarenje mira, potovanja, zbliavanja i bratstva svih ljudi dobre volje bez
obzira na razlike vjerske ili nacionalne pripadnosti. 5
Udruenje "Dobri Pastir" je 20. studenoga 1975. odralo 7. redovnu skuptinu, a
ujedno i sveanu u povodu 25-godinjice svoga postojanja. Temeljni referat je bio dr. fra
Ignacija Gavrana, u kojem je kratko prikazao kako je udruenje "Dobri Pastir" imalo
svoje prethodnike kod nas i u svijetu, da u njegovim Pravilima nema nita to bi se moglo

[K. Karin]: Izvjetaj Upravnog odbora, u: Peta redovna skuptina , str. 32-33.
Peta redovna skuptina Udruenja katolikih sveenika "Dobri Pastir", Sarajevo, 1963., str. 92.
3
K. Karin: Pogled na na 20 godinji rad, u: Dobri Pastir, XXI-XXII/1972., br. 1-4, str. 10.
4
K. Karin: Pogled na 20 godinji rad, u: Dobri Pastir, XXI-XXII/1972., br. 1-4, str. 11-12.
5
K. Karin: n. l., u: Dobri Pastir, XXI-XXII/1972., br. 1-4, str. 12.
2

130

osuditi, da je propisno osnovano i da nikad od crkvenih vlasti nije bilo zabranjeno te da

nije uinilo nita protiv Crkve, nego je Crkvi mnogo koristilo. 1
S tom, 7. skuptinom nastupa i prekretnica. Udruenje katolikih sveenika u Bosni i
Hercegovini promijenilo je svoj naziv i prozvano je: Udruenje katolikih vjerskih
slubenika u Socijalistikoj Republici Bosni i Hercegovini, to znai da vie njegovi
lanovi nisu bili samo sveenici, nego je ono postalo otvoreno i za akone i redovnike
osobe neklerike. Dobilo je i svoj novi Statut2 i u mnogo emu je izmijenilo svoju svrhu.
Reguliranjem odnosa izmeu Crkve i drave, odnosno potpisivanjem Protokola izmeu
Svete Stolice i Jugoslavenske vlade (1966.), to Udruenje nije vie imalo one uloge koju
je nekad igralo. Od tada ni djelovanje tog Udruenja koje se, u svakom sluaju,
nadovezuje na dotadanje, nije bilo na nekoj naroitoj razini, barem ne to se tie
aktivnosti i interesa samih njegovih lanova. Ne mogu se, stoga, izdvajati ni neki posebni
rezultati rada. Zato nema ni neke osobite potrebe ni razloga da ovdje govorim o tom
periodu postojanja i rada Udruenja.
Umjesto zakljuka
Pokuao sam unijeti malo vie svjetla u kompleksno pitanje udruenja katolikih
sveenika "Dobri Pastir" u Bosni i Hercegovini.
Izjava BKJ: da nije doputeno (slobodno) osnivati takva staleka sveenika
udruenja, niti se u njih ulanjivati" (famozni: Non licet) svakako pokazuje da su biskupi
bili protiv stalekih sveenikih udruenja koja oni nisu odobrili, i protiv ulanjivanja u
takva udruenja. Ta Izjava je, meutim, ostala nedoreena, da li svjesno ili nesvjesno, ne
znam. U njoj je, naime, izraen naelan stav - da nije doputeno osnivati takva udruenja ali nije reeno da li se to odnosi na osnivanje buduih sveenikih udruenja, ili i na ona
koja su dotad ve bila osnovana. Budui da se u Izjavi ne spominju izriito udruenja koja
su ve postojala, s formalnopravne strane bilo je osnove za tumaenje da se ona na njih i
ne odnosi, pa stoga ni na "Dobri Pastir" koji je osnovan vie od 2 i pol godine prije njezina
donoenja, nego na osnivanja eventualnih buduih stalekih sveenikih udruenja u
Jugoslaviji. Uz to, Izjava nije ni promulgirana u pojedinim bosansko-hercegovakim
biskupijama, pa i to stavlja u sumnju njezinu obvezujuu snagu u tim biskupijama.
Ne mogu se, dakako, ovdje zaobii direktive koje su stizale iz Rima, i koje su ile za
tim da se sprijei osnivanje sveenikog udruenja "Dobri Pastir", odnosno da se to
Udruenje raspusti. Ali se na sve to uzvraalo odgovorima i argumentima koje nije bilo
lako odbaciti, odnosno ne uzimati ih u obzir. Ako poslije toga i nisu bile opozvane ili
povuene odreene zabrane ili naredbe i direktive, nisu Sveta Stolica i Vrhovna uprava
franjevakog reda nakon toga ni urgirale da se odmah i bezuvjetno mora provesti u djelo
sve to je prethodno traeno. Za izvjesno vrijeme bi stvar mirovala, da bi se, na kraju,
Sveta Stolica i Vrhovna uprava franjevakog reda potpuno prestale baviti tim
problemom.
Netko e ustvrditi, kao to se i inilo, da su ta staleka sveenika udruenja bila
zabranjena ve i samom odredbom kanona 684. Zakonika kanonskog prava, koja glasi:
Neka se vjernici [...] uvaju tajnih, osuenih, buntovnikih, sumnjivih udruga, ili onih
koje se nastoje izvui ispod zakonitog nadzora Crkve. Dakako, nije sporno da je ta
odredba postojala i da je obvezivala svakoga u Katolikoj crkvi. Samo je opet pitanje: Je li
1

Vidi: I. Gavran: Uz 25-godinjicu udruenja 'Dobri Pastir', u: Spomenica ..., Sarajevo, 1976., str. 21-27.
Bilten Udruenja katolikih vjerskih slubenika u SR Bosni i Hercegovini, Sarajevo, br. l, str.4(5)-15(17).

131

neko konkretno udruenje, u naem sluaju "Dobri Pastir", udruenje tajno, osueno,
buntovniko, sumnjivo, i nastoji li se izvui ispod zakonitog nadzora Crkve?!
to se tie "Dobrog Pastira", rekao bih da to Udruenje nije ulazilo u skupinu udrug
kojih se trebalo uvati. U prilog takvom svom miljenju, navodim tumaenje jednog
uvaenog kanonista.
- Udruga se smatra tajnom kada se ne zna tko su joj lanovi, i kad su lanovi obvezani
na uvanje tajne i slijepu poslunost vodstvu, koje je takoer tajno. "Dobri Pastir" nije bio
takva udruga, budui da se nije krilo tko su mu lanovi i vodstvo, niti je postojala ikakva
tajna koju su njegovi lanovi morali uvati.
- Osuena udruga ili drutvo jest ono koje je nadlena crkvena vlast zabranila bilo
pod prijetnjom kazne ili bez nje. "Dobri Pastir" nije kao udruenje nikada formalno
zabranjeno ni od jedne crkvene vlasti, nego su iznoene optube i o njemu izricane
negativne ocjene, a od franjevaca (i drugih) trailo se da ga napuste.
- Buntovnika je udruga ili organizacija ona koja nedoputenim sredstvima
potie na pobunu i na remeenje javnog reda. "Dobri Pastir" to sigurno nije inio.
- Sumnjiva su ona drutva i udruge koje svoje sljedbenike uvlae u opasnost
vjerskog zastranjivanja ili indiferentizma. Tko imalo poznaje djelovanje "Dobrog
Pastira", i ako je dobronamjeran, tako neto mu nikako ne bi mogao pripisati.
- Nadzoru zakonite crkvene vlasti izmiu one udruge i organizacije koje ne priznaju
prava crkvenoj vlasti da prati njihov rad, da pazi potuju li se crkveni propisi i
disciplina, da nadzire i intervenira ako je potrebno u stvarima vjere i udorea.
Udruenje "Dobri Pastir" to je pravo i zadau crkvene vlasti priznavalo i potivalo,1 a
crkvena vlast, uistinu, nije imala potrebe da u tom smislu intervenira.
Na kraju, namee se kao zakljuak da je jedini stvarni razlog protivljenja osnivanju i
djelovanju udruenja "Dobri Pastir" mogla biti njegova lojalnost prema komunistikoj
dravnoj vlasti i kooperativnost s organima te vlasti u Bosni i Hercegovini. Meutim,
kasnije se, zaokretom koji se dogodio i u samoj vatikanskoj politici, a koji je inicirao papa
Ivan XXIII. posebno svojom enciklikom Pacem in terris (Mir na zemlji) od 4. travnja
1963., a nastavio i uvrstio Drugi vatikanski sabor (1962.-1965.) pastoralnom
konstitucijom Gaudium et spes (Radost i nada) o Crkvi u suvremenom svijetu, pokazalo
da ni lojalnost prema komunistikoj vlasti i suradnja s njom nije bio pogrean izbor i put
"Dobrog Pastira", nego jedino moda malo 'preuranjen'.
* * *
Bosna i Hercegovina vie nije ono to je bila, ni onakva kakva je bila do izbijanja rata
1992. S nestankom mnogih institucija: kulturnih, znanstvenih, ekonomskih, politikih i dr.
nestalo je i udruenja "Dobri Pastir". Nije ga nitko formalno ukinuo, nije se ni samo
raspustilo, ali je prestalo djelovati, a njegovi upravni organi prestali su funkcionirati;
jednostavno ga je faktiki nestalo. Nema razloga zbog toga aliti, jer ono danas vie nije ni
potrebno. Ima drugih naina i drugih veih mogunosti da se ostvaruju svi oni ciljevi za
koje se udruenje sveenika, odnosno vjerskih slubenika "Dobri Pastir" zalagalo i zbog
kojih je i postojalo, i borilo se da opstane. Ali sada, kad je zatvoreno poglavlje o
sveenikom udruenju "Dobri Pastir", bacivi pogled unazad, svatko objektivan morao bi
uvidjeti da je ono odigralo uspjeno i dostojanstveno svoju ulogu. Ako je, moda,
komunistika vlast i eljela 'upregnuti ga u svoja kola', izazvati rascjep u mjesnoj Crkvi i da
1

O tome koje se udruge, drutva ili organizacije vjernika imaju smatrati zabranjenim po samom pravu, vidi: U. Beste:
Introductio in Codicem, Neapoli (Italia) 1961, izd. 5, str. 502-503.

132

se, eventualno, stvori nekakva 'nacionalna Crkva', odvojena od Rima, vodstvo "Dobrog
Pastira" znalo je izbjei toj zamci i ostalo je do kraja pravovjerno i crkveno.
Isto tako, kad se to Udruenje optuivalo i na razliite naine i razliitim sredstvima
kualo diskreditirati u Crkvi, pred drugim sveenicima i pred vjernicima, netko se sigurno
i sablanjavao zbog 'neposlunosti' franjevaca lanova "Dobrog Pastira" crkvenoj
hijerarhiji i zbog njihove uporne borbe da Udruenje opstane i da ostvaruje svoje zacrtane
ciljeve. Ali bi se trebalo zapitati: Nisu li za sablazan krivi vie oni koji su, svjesno ili
nesvjesno, neutemeljeno optuivali i blatili udruenje "Dobri Pastir" i njegove lanove?
Moda bi, stoga, netko i u odnosu na udruenje katolikih sveenika u Bosni i
Hercegovini "Dobri Pastir" mogao i trebao uiniti slinu gestu onoj zagrebakog
nadbiskupa, kardinala Franje Kuharia, u odnosu na Teoloko drutvo "Kranska
sadanjost" u Zagrebu, i njegove osnivae i one koji su ga vodili!1 Miljenje i ocjene
kardinala Kuharia o Teolokom drutvu "Kranska sadanjost" i trojici njegovih
osnivaa i voditelja, istaknutih teologa, mogli bi se primijeniti i na "Dobri Pastir",
odnosno na osnivae i vodstvo tog Udruenja. Kuharieve rijei glase: Mnogi smo od
toga trpjeli, neki podnijeli i osude i sumnjienja, neki do smrti izgorjeli. Ostala su djela,
rezultati [...]. Pravedno je s tih ljudi skinuti ljagu, a to jedinstveno iskustvo istinito
zabiljeiti za povijest.2
Ako nita drugo, trebalo bi rei da udruenje "Dobri Pastir" nije bila nikakva
raskolnika, krivovjerna i protucrkvena organizacija, pa ako za svoje djelovanje i nij e
imalo odobrenja crkvenih vlasti, da je uinilo dosta toga dobrog i korisnog za katolike
vjernike i za Katoliku crkvu u Bosni i Hercegovini, ali i u drugim dijelovima bive
Jugoslavije. Ako je previe oekivati neto takvo, nije previe oekivati da se u javnosti
barem vie ne preuuje, ili da se ne negira i ono to je bilo 'katoliko' i dobro u
"Dobrom Pastiru", kako se to obiavalo dosad initi!3

Vidi: Intervju s kardinalom Kuhariem: Istinu o Teolokom drutvu Kranska sadanjost, u: Glas koncila, 29.
listopada 2000, str. 6-7.
2
Isto, str. 7.
3
Poznato je npr. kako su izostavljane edicije "Dobrog Pastira" kada se nabrajao i predstavljao katoliki tisak u
bivoj Jugoslaviji. Vidi: J. Buturac-A. Ivandija: Povijest Katolike crkve meu Hrvatima, Zagreb, 1973, str.
316-317; Opi ematizam Katolike crkve u Jugoslaviji 1974., Zagreb, 1975, str. 1046-1051.

133

UDRUENJE "DOBRI PASTIR" KAKO GA PRIKAZUJE DR. JURE KRITO,

A KAKVO ONO NIJE STVARNO BILO
Katoliki tjednik je sredinom ove godine, u pet brojeva, od br. 21 (28. svibnja 2006.) do
br. 25 (25. lipnja 2006.), objavio lanak dr. Jure Krite, u kojem prikazuje kako je dolo do
osnivanja udruenja katolikih sveenika "Dobri Pastir" u Bosni i Hercegovini, te koja je bila
drutvena i politika pozadina njegova osnivanja i djelovanja. Radi se o tekstu, neznatno
skraenom, koji je isti autor ranije napisao za Spomenicu Fra Ferdo Vlai vizionar i
patnik, (Tomislavgrad, Naa ognjita, 2005.), objavljenom pod naslovom: Korisne budale,
svjesni suradnici ili mudri manipulatori?, i s podnaslovom: Udruenje katolikih sveenika
BiH "Dobri pastir" (str. 81-101). Naslov lanka iz navedene knjige stavio je kao nadnaslov
svojim prilozima u Katolikom tjedniku.
Dr. Jure Krito otkriva i okrivljuje
U prvom svom prilogu u Katolikom tjedniku, naslovljenom: Suprotstavljene ocjene,
(KT, br. 21, od 28. svibnja 2006., str. 38-39), dr. Krito napominje kako nema suglasja oko
ocjene uloge i posljedica sveenikog udruenja koje Crkva nije odobravala, te navodi kako
su na jednoj strani bili oni koji ocjenjuju udruenje "Dobri Pastir" i druga slina sveenika
udruenja kao sredstvo kojim se komunistika i vjeri protivna vlast sluila za ostvarenje
nesuglasja, rascjepa i raskola unutar Katolike Crkve (str. 38), a na drugoj strani su oni koji
ocjenjuju da je sveeniko udruenje "Dobri Pastir" bilo kreativno osmiljavanje uvanja
interesa Crkve u vremenu koje takoer ocjenjuju oporim i vjeri neprijateljskim (str. 38).
Navodi i imena nekih autora koji su zastupali jedno ili drugo miljenje.
Meu onima koji su branili ili gledali pozitivno na udruenje "Dobri Pastir" u Bosni i
Hercegovini, dr. Krito u prvom prilogu spominje dr. fra Ignacija Gavrana i fra Velimira
Blaevia (KT, br. 21, str. 38). Dr. fra Ignacije Gavran je reagirao na pisanje dr. Krite, i
njegov osvrt je objavljen u Katolikom tjedniku, (br. 27, od 9 srpnja 2006., str. 38-39), a
takoer u Svjetlu rijei (srpanj-kolovoz 2006, str. 4-5).
Dr. Krito u spomenutom prvom prilogu ukratko prikazuje okolnosti osnivanja udruenja
"Dobri Pastir", a u drugom, pod naslovom: Stradanje Katolike Crkve u Bosni i
Hercegovini (KT, br. 22, od 4. lipnja 2006., str. 36-37), navodi podatke o rtvama meu
sveenicima, biskupijskim i redovnikim, a takoer meu redovnicama te bogoslovima i
sjemenitarcima, u vrijeme 2. svjetskog rata, kao i nakon rata, zatim o progonu Crkve poslije
rata. U taj kontekst stavlja i osnivanje udruenja katolikih sveenika "Dobri Pastir" u BiH.
U treem prilogu, pod naslovom: Pripreme za osnivanje udruenja "Dobri Pastir" (KT, br.
23, od 11. lipnja 2006., str. 38-40), prikazuje kako je crkvena hijerarhija imala negativan stav
prema osnivanju tog Udruenja i ulanjivanju u njega, a zatim prikazuje ulogu tajne dravne
slube ili UDB-e u osnivanju Udruenja. etvrti prilog nosi naslov: Opravdavanje
utemeljenja sveenikog udruenja "Dobri pastir" (KT, br. 24, od 18. lipnja 2006., str. 38),
dokazujui da je ono osnovano bespravno, te koje su posljedice toga, da bi u petom prilogu,
naslovljenom: Argumenti o korisnosti udruenja (KT, br. 25, od 25. lipnja 2006., str. 3637), iji su lanovi preteito bili bosanski i hercegovaki franjevci, u svom zakljuku stavio
pod znak pitanja i osporio bilo kakvu njegovu istinsku korist za Crkvu.
Dr. Krito se jako trudio da pokae kako je bosanskohercegovaka "crkvena hijerarhija"
imala negativan stav prema zamisli i namjeri da se osnuje udruenje "Dobri Pastir"; da je
protiv toga bio voditelj Apostolske nuncijature u Beogradu; da se osnivanju "Dobrog Pastira"
i ulanjivanju bosanskohercegovakih franjevaca u njega protivila Sveta Stolica, a na njezino
inzistiranje i vrhovna uprava franjevakog reda; i da je sveenika udruenja (kojih je bilo i u
134

drugim ondanjim republikama, a ne samo "Dobri Pastir" u BiH) osudila i Biskupska

Konferencija Jugoslavije. Na temelju svega toga dr. Krito zakljuuje: da je udruenje "Dobri
Pastir" bespravno osnovano i da je usprkos crkvenim zabranama i pokuajima njegova
ukinua ono ostalo da tako bespravno postoji (KT, br. 24, str. 38); da je djelovalo protiv
izriite crkvene zabrane; da je postalo sekta unutar Crkve i franjevakog reda; da su
lanovi Udruenja bili politiki privilegirani te da su im bile doputene mnoge stvari koje
sveenicima izvan njih nisu bile doputene; i da je bosanskim franjevcima kao ustanovi bio
omoguen rad koji je drugim redovima i lokalnim Crkvama bio onemoguen (sve u: KT, br.
25, str. 37).
Glodanje ve oglodane kosti
Osjeam potrebu, kad sam ve apostrofiran od dr. Krite, da se i ja osvrnem na njegovo
pisanje o udruenju katolikih sveenika "Dobri Pastir" u BiH. Neu, meutim, ovdje
posebno govoriti o pravnoj strani spora oko osnivanja Udruenja, to je dr. fra Ignacije
Gavran u svom odgovoru dr. Kriti dao naslutiti da u uiniti. O tome sam pisao prije 30-ak
godina i iznio svoje miljenje (Sloboda i pravo sveenika na osnivanje svojih udruenja, u:
Spomenica dvadesetpetogodinjice udruenja katolikih sveenika "Dobri Pastir" /19501975/, Sarajevo, 1976, str. 33-48), i u tom pogledu nemam nita novoga dodati. Radije u
istaknuti do kojih je 'novih' spoznaja doao dr. Krito, te skrenuti pozornost na neke njegove
insinuacije i ishitrene sudove u pogledu sveenikog udruenja "Dobri Pastir" i njegovih
osnivaa i lanova.
to openito rei o pisanju dr. Jure Krite?
Prema naslovu lanka u knjizi: Fra Ferdo Vlai vizionar i patnik, i nadnaslovu u
Katolikom tjedniku, za dr. Kritu lanovi udruenja "Dobri Pastir" su 'korisne budale', ili
'svjesni suradnici', ili 'mudri manipulatori', ili sve to skupa!
- Vie stotina lanova udruenja "Dobri Pastir", s fakultetskom filozofsko-teolokom
naobrazbom, i meu njima nekoliko desetaka doktora iz teologije, filozofije ili kanonskog
prava, drati da su 'korisne budale', zaista je smiona, a rekao bih i drska prosudba i
kvalifikacija!
- Isto tako, drati ih da su 'svjesni suradnici', razumije se s komunistikom vlau i s
UDB-om, a ne navesti nikakvu konkretnu suradnju u neemu to bi po sebi bilo zlo i
nedopustivo, i niim to ne dokazati, nije nita drugo doli insinuacija.
- Smatrati i proglaavati lanove udruenja "Dobri Pastir" 'mudrim manipulatorima', a ne
kazati ili ne navesti s kim su to manipulirali i na koji nain, i niim ne dokazati njihovo
manipuliranje, nije drugo doli zlonamjerno podmetanje.
U istraivanju i predstavljanju pitanja ili predmeta sveenikih udruenja openito, a ne
samo "Dobrog Pastira" u BiH, i u osvjetljavanju toga predmeta, jedino novo do ega je dr.
Krito doao i to donosi jesu neki navodi iz dokumenata nekadanje Slube unutarnjih
poslova Socijalistike Republike Bosne i Hercegovine. A to se tie drugih izvora vezanih za
nastanak udruenja "Dobri Pastir", i saznanja o tome, dr. Krito 'gloe ve oglodanu kost',
najvie prepriavajui, na svoj nain, i ponavljajui ono to je o tom pitanju u posljednje
vrijeme pisao autor ovih redaka (V. Blaevi, Kontroverze oko osnivanja i djelovanja
udruenja katolikih sveenika "Dobri pastir", u: Bosna franciscana, Sarajevo, god.
X/2002., br. 17, str. 244-267), a zatim i mostarski biskup dr. Ratko Peri (Non expedit i non
licet, u: Vrhbosnensia, god. VII/2003., br. 1, str. 131-167). Od dr. Jure Krite, koji je
zaposlen u Hrvatskom institutu za povijest u Zagrebu, vjerojatno kao struni suradnik i
istraiva, bilo je za oekivati puno vie vlastitog istraivakog rada i originalnosti, a takoer
kritinosti i znanstvene objektivnosti.

135

Netonosti u tvrdnjama dr. Krite o udruenju "Dobri Pastir"

Zakljuci dr. Krite oito pokazuju da on ne uvia neke injenice i ne shvaa ili ne
razlikuje neke pojmove koji su bitni za ispravnu prosudbu onoga o emu pie.
a) Udruenje "Dobri Pastir" je sasvim sigurno osnovano sa znanjem mons. Marka
Alaupovia, ondanjeg generalnog provikara Vrhbosanske nadbiskupije (nadb. ari je u to
vrijeme bio u emigraciji), mons. Smiljana ekade, privremenog apostolskog administratora
Banjoluke biskupije (nakon smrti biskupa fra Joze Garia g. 1946. novi biskup jo nije bio
imenovan) i don Andrije Majia, biskupskog delegata biskupije Mostarsko-duvanjske
(biskup Petar ule se nalazio u zatvoru), kao i voditelja Apostolske nuncijature u Beogradu,
mons. Josepha Hurley-a. Istina je da udruenje "Dobri Pastir" nakon osnivanja nije dobilo
formalnog odobrenje mjerodavne crkvene vlasti, niti mu je od iste vlasti odobren statut, a
ime bi ono postalo kanonski osnovano crkveno udruenje, ali se ne moe tvrditi da je
bespravno osnovano i postojalo. Ako nita drugo, bilo je potrebno da dr. Krito razjasni: u
kom smislu je ono osnovano i postojalo bespravno. Ako dri da je osnovano bespravno u
smislu kanonskog prava, a ni zagovornici udruenja "Dobri Pastir" ne tvrde da je osnovano
sukladno normama Zakonika kanonskog prava, i da ima kanonski status u Crkvi, morao bi
navesti ili opu ili neku posebnu kanonsku odredbu na kojoj bi temeljio svoje stanovite.
Sasvim sigurno je bilo priznato od dravnih vlasti, i priznat mu je pravni status prema
dravnim zakonima, pa barem prema tome nije bilo bespravno, a to je i bila primarna svrha
osnivanja udruenja "Dobri Pastir".
b) Nije postojala od strane mjerodavnih crkvenih vlasti i uprave franjevakog reda
nikakva izriita zabrana udruenja "Dobri Pastir", ili odredba o njegovu ukidanju. To se nije
moglo ni uiniti, jer Udruenje nije bilo ni osnovano ili odobreno od tih vlasti i uprave.
Postojalo je samo upozorenje regensa ili voditelja Apostolske nuncijature u Beogradu, mons.
Hurley-a, da se udruenje ne osniva, a nakon njegova osnivanja uslijedile su direktive Svete
Stolice (Dravnog Tajnitva), koje su prenesene vrhovnoj upravi franjevakog reda, a ova ih
proslijedila provincijalima bosanske i hercegovake provincije: da narede da svi franjevci
istupe iz udruenja "Dobri Pastir", i da se podlau naredbama Apostolske nuncijature i da
sluaju mjesne ordinarije.
Biskupska Konferencija Jugoslavije je na svom zasjedanju u Zagrebu, u rujnu 1952.,
donijela Izjavu o stalekim sveenikim udruenjima, poznatu kao: Non licet. Prema toj
Izjavi: Nije dozvoljeno osnivati takva staleka udruenja, niti se u njih ulanjivati. Iz
Izjave, kako je formulirana, ne vidi se da ona ima retroaktivnu snagu i za udruenja koja su
bila ve osnovana, a takvo je bilo udruenje "Dobri Pastir" u BiH. Osim toga, da bi imala
obvezujuu snagu u pojedinim biskupijama, Izjava je morala biti u njima slubeno
proglaena. A u Vrhbosanskoj nadbiskupiji i Banjolukoj biskupiji, na ijim se podrujima
prostirala bosanska franjevaka provincija Bosna Srebrena, u kojoj je osnovano i djelovalo
udruenje "Dobri Pastir", to nije nikada uinjeno.
Sad se postavlja pitanje: Kako je udruenje "Dobri Pastir" moglo djelovati "protiv
izriite crkvene zabrane", kad takve zabrane u navedenim bosanskim biskupijama uope nije
bilo?!
c) Kad dr. Krito tvrdi da je udruenje "Dobri Pastir" postalo 'sekta', pokazuje oito da
mu nije jasno to je sekta (sekta = skupina ljudi koju ujedinjuju zajednika vjerska uvjerenja,
razliita od opeprihvaenih u iroj zajednici (Hrvatski enciklopedijski rjenik, Zagreb, Novi
Liber, 2002., str. 1173). Gdje je dr. Krito otkrio u udruenju "Dobri Pastir", ili kod bilo
kojeg njegova lana, da su zastupali vjersko uvjerene razliito od onoga Katolike crkve?!
d) Dr. Krito, kao i jo neki prije njega, misli da je bilo pritisaka i ucjena od strane
dravnih organa Jugoslavije, ili preciznije od nekadanje UDB-e, i da je sveeniko
udruenje trebalo posluiti kao sredstvo stvaranja razdora meu sveenstvom, odvajanja

136

niega klera od vie crkvene hijerarhije, a to je sve upereno prema slabljenju i eventualnom
unitenju Crkve, te da je veina sveenika ula u Udruenje upravo zbog tih pritisaka ili zbog
nekih osobnih interesa (KT, br. 23, str. 39). Moglo je pritisaka i ucjena biti, i vjerojatno je
bilo, ali ne mijenja nita na stvari. udi samo da dr. Krito nije uvidio, ili mu je bilo teko
priznati, da su osnivai i lanovi udruenja "Dobri Pastir" bili toga svjesni, i da se nisu dali
uvui u kolo UDB-e, nego su ostali vrsto na liniji pravovjerja i ouvanja cjelovitosti i
jedinstva Crkve.
e) Istinito je to se kae u navodu kojeg je dr. Krito prenio iz dokumenta UDB-e: 1. da u
katolikim udruenjima ponekad utoite nalaze sveenici koje bi inae dravne vlasti
progonile; 2. da sveenici koriste udruenje za dobivanje raznih ustupaka od narodnih vlasti;
3. da neki sveenici koriste udruenje za pojaanu djelatnost na vjerskom planu, kakva im ne
bi bila omoguena da nisu u udruenju; 4. da se nerijetko sastanci kotarskih odbora udruenja
koriste za kritiziranje vlasti za postupke prema sveenicima (KT, br. 25, str. 36). UDB-a je to
smatrala 'grekama u radu udruenja'. Za udruenje "Dobri Pastir", meutim, to bi se prije
trebalo smatrati njegovim pozitivnim djelovanjem. I za dr. Kritu bi to moglo biti neto
pozitivno, samo to on nije u stanju to uvidjeti ili izriito rei, nego primjeuje da nisu svi
sveenici koji su bili lanovi sveenikog udruenja bili odani Partiji i voljni suradnici UDBe (isto). Izlazilo bi, po njemu, da veina ipak jest.
f) Prema dr. Juri Kriti, lanstvo u sveenikim udruenjima osiguravalo je sveenicima
odreene pogodnosti i povlaten drutveni poloaj (KT, br. 25., str. 37). Tako neto moe
tvrditi samo onaj tko ne razlikuje pojmove pravo i povlastica, i tko ne zna to su neija prava,
a to je nekomu dano kao povlastica. Sve to su kod dravnih vlasti lanovi udruenja "Dobri
Pastir" izborili za sebe i svoje djelovanje ili za vrenje sveenikog poslanja, to im je
pripadalo kao ljudsko i graansko pravo, koje je proizlazilo iz temeljnog ljudskog prava na
vjersku slobodu, a ne kao milost koja zavisi od neije dobre volje. Dr. fra Ignacije Gavran je
u svom odgovoru dr. Juri Kriti naveo ukratko neke koristi od udruenja "Dobri Pastir", a
koje bi, prema miljenju dr. Jure Krite, predstavljale povlasticu koja ostavlja ozbiljnu mrlju
na udruenju (KT, br. 25, str. 37).
Ako bi bilo ispravno to tvrdi dr. Krito, logian zakljuak bi bio, da oni koji nisu bili
lanovi sveenikih udruenja, i zbog toga im bio onemoguavan vjerski i duobriniki rad,
nisu bili zakidani u svojim temeljnim pravima, nego nisu dobili povlastica koje su imali
lanovi Udruenja! Ja bih rekao da se Udruenje uspijevalo izboriti za neka vjerska prava (po
dr. Kriti: povlastice ili privilegije), pa i materijalne pogodnosti, a da drugi to ili nisu mogli,
ili nisu znali, ili nisu htjeli, jer im 'povlastice' nisu trebale, i nisu se eljeli njima sluiti!
Cjelovit i objektivan sud o udruenju "Dobri Pastir" jo nije izreen
Da stvar s udruenjem "Dobri Pastir" ipak nije jednostavna, pokazuje i dranje generala
franjevakog reda, fra Augustina Sepinskog. On je god. 1956. inzistirao na tome da se
potuje odluka njegova prethodnika, fra Pacifika Perantoni-ja, iz god. 1950., o istupanju
franjevaca iz udruenja Dobri Pastir", koja i dalje ostaje na snazi. Dr. Kriti je poznat taj
stav fra Augustina Sepinskog, najvieg poglavara franjevakog reda, a nije mu poznato da je
taj isti poglavar na sjednici Papinske komisije za pripremanje 2. vatikanskog sabora, iji je
bio lan, 15. lipnja 1962. uzeo, na odreeni nain, u zatitu sveeniko udruenje "Dobri
Pastir" i franjevce koji su mu pripadali (vidi: Acta et documenta Concilio oecumenico
vaticano II apparando, Series II, vol. II, pars IV, str. 335-336; V. Blaevi, Sveeniko
udruenje "Dobri Pastir" s pozitivne strane, u: Spomen-spis, Povodom 90. obljetnice
roenja dr. fra Ignacija Gavrana, Zagreb, 2004., str. 44-45).
Osim toga, u pregovorima izmeu predstavnika vlade SFRJ i Svete Stolice o ureenju
meusobnih odnosa i pronalaenju nekog modus vivendi za Katoliku crkvu u SFRJ, koji su
137

zapoeli 1965. a zavrili potpisivanjem Protokola u lipnju 1966., bilo je rijei i o stalekim
sveenikim udruenjima. Kako doznajemo od mons. Agostina Casaroli-ja, pregovaraa sa
strane Svete Stolice, jugoslavenska vlada je tom pitanju pridavale veliku vanost i inzistirala
da Sveta Stolica intervenira (vjerojatno kod mjesne hijerarhije) kako bi se ukinule kazne i
zabrane. On pie: Sveta Stolica bila je dobro upoznata s miljenjem i bojaznima episkopata
(ne spominje miljenje i bojazan Svete Stolice op. m.), i bila je itekako odluna usprotiviti
se vladinim pritiscima. No, da bi se konano na neki nain zavrilo beskrajno arkanje,
odluio sam se predloiti usmenu izjavu u kojoj bi jugoslavenska vlada uzela na znanje "da
je Sveta Stolica spremna na ponovno ispitivanje, na produbljeni nain, u dogovoru s
katolikim episkopatom Jugoslavije, toga pitanja kako bi potraila mogua prikladna
rjeenja" (Il martirio della pazienza, Torino, Einaudi, 2000, str. 218-219; hrvatski prijevod:
Muenitvo strpljivosti, Zagreb, KS, 2001., str. 331-332). Kada bi sveenika udruenja bila
neto apsolutno zlo i pogubno za Crkvu, kako misli dr. Krito, sigurno bi mons. Casaroli
odbio o tome svaki razgovor, kao to je odbio i prijedlog jugoslavenske strane da Sveta
Stolica obavjetava jugoslavensku vladu o kandidatima za biskupe prije nego to ih imenuje
za pojedine biskupije (vidi: Muenitvo strpljivosti, str. 324-326).
Da je dr. Jure Krito znao za stav franjevakog generala Sepinskog i za 'ustupak' koji je,
kao vatikanski diplomat, napravio mons. Casaroli, a mogao je i, kao ozbiljan 'istraiva',
trebao to znati, vjerujem da bi i sam o udruenju "Dobri Pastir" davao opreznije i umjerenije
prosudbe.
Pojava i djelovanje udruenja "Dobri Pastir" sasvim sigurno su praeni raznim
dvojbama, i jo uvijek su nedovoljno rasvijetljeni, ali na nain kako je to uradio dr. Jure
Krito dvojbe nisu razjanjene i uklonjene, ni kontroverze razrijeene.
Udruenju "Dobri Pastir" mogao se staviti prigovor to je uspostavilo vezu i neki vid
suradnje s vlau koja je u to vrijeme u Jugoslaviji, pa tako i u Bosni i Hercegovini, bila
komunistika i ateistika. Meutim, da ni to nije bio pogrean izbor, nego prije shvaanje
realnosti i dalekovidnost bosanskohercegovakih franjevaca, pokazalo se 15-ak godina
kasnije, kad je u vrijeme pape Ivana XXIII. i Sveta Stolica krenula u pregovaranje s
komunistikim zemljama: Maarskom, ehoslovakom, Jugoslavijom, Poljskom i
Bugarskom (a to u spomenutoj svojoj knjizi prikazuje mons. Agostino Casaroli). Plod tih
pregovaranja bilo je sklapanje odgovarajuih sporazuma s navedenim dravama. Ako bi bio
dosljedan sebi, dr. Jure Krito bi morao rei da je i to bio pogrean put i loa diplomacija
Svete Stolice!

138

POVJESNIAR SE PROMETNUO U MORALIZATORA

Dr. Jure Krito je u vie nastavaka pisao u Katolikom tjedniku o nekadanjem udruenju
katolikih sveenika "Dobri Pastir" u BiH, iji su lanovi u veini bili bosanski franjevci
(KT, brr. 21-25). Na taj njegov tekst sam reagirao napisom objavljenim pod naslovom:
Udruenje 'Dobri pastir' kako ga prikazuje dr. Jure Krito, a kakvo ono nije bilo (KT, br.
31, str. 36-38). Uz druga svoja zapaanja, istaknuo sam i pokazao da ima vie netonosti u
navodima i tvrdnjama ili insinuacijama dr. Krite, osobito da nije tono da je postojala od
strane mjerodavnih crkvenih vlasti i uprave franjevakog reda izriita zabrana udruenja
"Dobri Pastir", ili odredba o njegovu ukidanju: da Udruenje nije bilo nikakva sekta u Crkvi i
da ono za im je Udruenje ilo i to je postiglo kod ondanjih komunistikih vlasti nije
vodilo odvajanju niega klera od vie crkvene hijerarhije, i nije bilo upereno prema slabljenju
i eventualnom unitenju Crkve; niti je uivalo povlastica i privilegiran poloaj, nego se
zauzimalo i borilo za pravo slobodnog vjerskog i sveenikog djelovanja.
Na to moje reagiranje dr. Krito je odgovorio u Katolikom tjedniku svojim osvrtom: Ne
moe se sluiti dvojici gospodara (KT, br. 31, str. 36-37). Ozbiljno sam se pitao: Ima li
smisla replicirati na taj njegov, dobrim dijelom ironizirajui osvrt? Zakljuio sam da to
trebam uiniti, ali ne da dokazujem valjanost nekih svojih stavova ili da pobijam tvrdnje dr.
Krite. Svoje stavove sam iznio u naprijed navedenom napisu, a jo argumentiranije u nekim
svojim drugim ranijim radovima koje sam u tom napisu spomenuo, i kod kojih ostajem, a
nije me ni briga to e dr. Krito i dalje misliti o sebi kao znanstveniku, koji nije u stanju
shvatiti i te kako vanu distinkciju na pravnom podruju izmeu protivljenja crkvene vlasti
da se udruenje osnuje i zabrane postojanja ili ukidanja udruenja, a to je u itavoj ovoj
raspravi kljuno pitanje.
Uoljiv je kod dr. Krite, ipak, jedan pomak. Njemu je sporno to sam ustvrdio da nije
postojala sa strane mjerodavnih crkvenih vlasti i uprave franjevakog reda nikakva izriita
zabrana udruenja, iza ega i dalje stojim. Ipak doputa mogunost da formalnog
objavljivanja zabrane udruenja "Dobri Pastir" u BiH nije bilo, ali da bi se trebalo zapitati:
Je li moda uope bilo mogue takvo objavljivanje u danim okolnostima, ili je moda
izabran put neobjavljivanja da se izbjegne vee zlo (KT, br. 31, str. 37). Gospodine dr.
Krito, za sagledavanje nekog predmeta s pravne strane, a to je moje temeljno polazite u
diskusiji s vama, relevantno je ono to je stvarno uinjeno, ili nije uinjeno, a ne je li se
moglo ili nije uiniti, i zato, makar se vama inilo da se to kosi sa zdravim razumskim
razmiljanjem.
Jedna od primjedbi dr. Krite na moje argumentiranje i zakljuivanje je, da sam nabrojio
crkvene ustanove koje su bile protiv osnivanja i protiv pripadanja Udruenju, a da sam
izostavio podatak da je bosanskom i hercegovakom provincijalu vrhovni poglavar
franjevakog reda naredio "snagom svete poslunosti": 1) da svi redovnici njemu podloni
istupe iz spomenutog udruenja; 2) da svi redovnici u svemu vjero opsluuju naloge koje je
izdala Apostolska nuncijatura; 3) da svi redovnici, iz istih razloga, posluaju preuzviene
mjesne ordinarijate (KT, 31, str. 36, a takoer i ranije, br. 24, str. 38), to bi bilo posve
dostatno za normalan zakljuak suprotan mojoj tvrdnji. Gospodinu Kriti je poznato to sam
pisao 2002. u svom lanku: Kontroverze oko osnivanja i djelovanja udruenja katolikih
sveenika "Dobri Pastir"1, jer je taj lanak i sam spomenuo u svom napisu (KT, br. 21, str.
38), i uvelike ga koristio upravo u navoenju dokumenata vezanih za osnivanje "Dobrog
Pastira", bilo izravno, bilo neizravno preko kasnije objavljenog lanka dr. Ratka Peria. Tu
sam naveo i 'podatak' za koji dr. Krito napominje da sam ga izostavio. Izostavio sam ga u
1

Vidi: Bosna franciscana, X/2002., br. 17, str. 244-267.

139

raspravi s dr. Kritom, jer u tome nisam vidio nita sporno, i nisam smatrao potrebnim da
stvar ponavljam.
Dakako, dr. Krito o udruenju "Dobri Pastir" moe stvarati zakljuke kakve eli,
odnosno kakvi mu odgovaraju. I ja, kako naprijed rekoh, ne repliciram mu da branim svoja
stajalita, niti da pobijam nejgova. Na ovu moju reakciju potaknulo me je neto drugo, a to je,
da se on od povjesniara prometnuo u moralizatora, i da u neto, po njemu, svakako zlo,
uvlai ne samo franjevce lanove udruenja "Dobri Pastir", nego franjevce franjevake
provincije Bosne Srebrene openito. Kako drugaije protumaiti raspravu koja se povela, a
za koju on, na kraju kae: Nije ovdje rije ni o pravilnu historiografskom pristupu, ni o
ocjeni nakana (nekih) bosanskih franjevaca ni o pravnoj definiciji njihova udruenja. Rije je
zapravo o (kranskom) smislu ivljenja; ili: Nije prijepor o dokumentima, o
historiografiji, o pravilnu sagledavanju prolosti, o znanstvenoj objektivnosti i znanstvenosti
openito, ili o bilo emu drugom. Rije je horizontu iz kojega se gleda ivot, ljudskost,
meusobni odnosi i odnos s Bogom (KT, br. 31, str. 37). A to je o tom ivljenju lanova
udruenja "Dobri Pastir" i bosanskih franjevaca i horizontu iz kojeg se gleda ivot mislio dr.
Krito, govori sam naslov njegova osvrta: Ne moe se sluiti dvojici gospodara. Kojem su
gospodaru, po njemu, sluili lanovi udruenja "Dobri Pastir" i bosanski franjevci, nije teko
zakljuiti. Pitanje je samo s kojim pravom bilo tko od ljudi, pa i dr. Krito, moe prosuivati
i govoriti kojem gospodaru netko slui! I kako se moe, s tih pozicija, govoriti o franjevakoj
provinciji Bosni Srebrenoj!
U napisima objavljenim u Katolikom tjedniku i u raspravi koja se povela izmeu dr.
Krite, s jedne strane, i fra Ignacija Gavrana i mene, s druge strane, pokualo se baciti vie
svjetla, svaka strana prema svome vienju, na udruenje "Dobri Pastir" u BiH. Nakon, nadam
se, zasad zakljuene rasprave o tom pitanju, ono to meni, a i svim franjevcima Bosne
Srebrene, nije mogue dokuiti, jest motiv, a on sigurno postoji, koji je potaknuo dr. Kritu
da u iroku italaku javnost izae sa svojim napisom o spomenutom Udruenju i bosanskim
franjevcima. Ako je motiv bio utvrivanje istine, ne moe se imati nita protiv pisanja dr.
Krite, i ja nemam nita protiv, makar da se on u svom osvrtu na moj odgovor njemu
ponekad sluio izvrtanjem mojih argumenata i izbjegavanjem da prikae objektivno cjelovito
to sam i kako sam neto naveo i dokazivao, da bi onda osporavao i pobijao neto to ja
uope nisam zastupao i tvrdio.
A ako je motiv bio neto drugo ! Cui bono!

140

FRANJEVCI REAGIRAJU JER IH SE U JAVNOSTI BLATI

Poslije rasprave o sveenikom udruenju "Dobri Pastir" u BiH, koja je voena na
stranicama Katolikog tjednika izmeu dr. Jure Krite, iz Zagreba, s jedne strane, te
bosanskih franjevaca fra Ignacija Gavrana i fra Velimira Blaevia, s druge strane, pojavio se
u KT (br. 35, od 3. rujna 2006., str. 38-39) komentar pod naslovom: Nije apsolutno zlo,
nego je samo zlo, ispod kojega u potpisu stoji: Promatra.
Ve sama ta injenica da se autor teksta nije potpisao vlastitim imenom i prezimenom,
nego se krije iza Promatraa, ije ime i adresa su poznati redakciji, dovoljno govori o
njegovoj istinoljubivosti i o hrabrosti da javno stane iza onoga to je napisao. Meutim, ako
je tekst i nepotpisan, nije bilo teko otkriti 'odakle vjetar pue', i tko je njegov autor, inae
poznat po svom animozitetu ili mrnji prema franjevcima, osobito franjevake provincije
koja se prostire biskupijom kojoj i on pripada.
Promatra izraava uenje to neki franjevci imaju potrebu reagirati na bilo kakvo
osporavanje njihova vienja istine (str. 38), te misli da ne treba braniti udruenje "Dobri
Pastir" runu mrlju, kako kae, na tkivu Bosne Srebrene i da bi bilo korektno utjeti (str.
39). Franjevci Bosne Srebrene ne misle tako. Naprotiv, smatraju potrebnim, i svojim pravom,
braniti se, i to su inili kad im je netko u javnosti, a zna se zbog ega, neto zlonamjerno
imputirao ili neistinito iznosio. A to se tie mene osobno, kad se radi o neutemeljenim
optubama i o irenju neistina o zajednici iji sam lan, spreman sam oduprijeti se tome, bez
obzira o kome se radilo, jer nikome njegov poloaj i sluba ne daje pravo da ini nepravdu i
da klevetama blati one koji pripadaju nekom drugom 'taboru'.
A sada evo odgovora i na neke od Promatraevih tvrdnji, optubi, izmiljotina, podvala i
podmetanja meni osobno i pogotovo franjevcima Bosne Srebrene.
Negoduje Promatra to mi franjevci govorimo o sveenikom, a ne o franjevakom
udruenju. to li je u tome udno!? Pa udruenje "Dobri Pastir" se slubeno u svojim
Pravilima nazivalo: Udruenje katolikih sveenika Narodne Republike Bosne i Hercegovine
(l. 1); a u samom njegovu poetku, u Udruenje se ulanilo 168 lanova, meu njima i 25
dijecezanskih sveenika Vrhbosanske ili Sarajevske nadbiskupije i Banjoluke biskupije.
Valjda su to valjani razlozi da se govori o sveenikom udruenju, jer su ukljueni i
sveenici franjevci i dijecezanski sveenici, a to ne bi odgovaralo stvarnosti ako bi ga se
nazivalo franjevakim.
Promatra se osvrnuo na moju tvrdnju da je Udruenje osnovano sa znanjem mons.
Marka Alaupovia, mons. Smiljana ekade i don Andrije Majia (u ono vrijeme privremenih
upravitelja mjesnih Crkava u BiH). Kae da je to podmukla formulacija, kojom se naivnom
itatelju sugerira kao da je Udruenje odobreno, a to nije nikada (str. 38). Ja sam nakon
navedene svoje tvrdnje odmah u sljedeoj reenici kazao: Istina je da udruenje "Dobri
Pastir" nakon osnivanja nije dobilo formalnog odobrenja mjerodavne crkvene vlasti, niti mu
je od iste vlasti odobren statut (KT, br. 30, str. 37). Nisam, dakle, nita sugerirao, nego sam
jasno kazao da Udruenje nije imalo odobrenja crkvene vlasti. Ako je ovdje neto podmuklo,
onda je podmuklo to to Promatra preuuje ono to sam ja rekao, a s ciljem da mi
podmetne neto to ja uope nisam zastupao.
Za moju tvrdnju da nije postojala od strane mjerodavne crkvene vlasti i uprave
franjevakog reda nikakva izriita zabrana udruenja "Dobri Pastir", ili odredba o njegovu
ukidanju (KT, br. 30, str. 37), Promatra kae da je 'bacanje praine u oi'. A u isticanju
injenice da u Sarajevskoj nadbiskupiji i Banjolukoj biskupiji Izjava Biskupske
Konferencije Jugoslavije iz g. 1952. nije bila slubeno proglaena, pa da nije ni obvezivala
(KT, br. 30, str. 37), on vidi 'pravnu smicalicu'. Dakako da Promatra nije morao prihvatiti

141

moju argumentaciju, ali umjesto da iznese neke objektivne protuargumente, bilo mu je lake i
jednostavnije proglasiti da 'bacam prainu u oi', ili da se sluim 'pravnim smicalicama'.
Osim toga Promatra citiranu moju tvrdnju proglaava nespojivom s nekom drugom,
koju pripisuje meni, iako nije moja. Ja sam, naime, u svom osvrtu na pisanje dr. Krite naveo
kako je mons. Casaroli, vatikanski diplomat i pregovara s predstavnicima jugoslavenskih
vlasti, napisao u svojoj knjizi da je jugoslavenska vlada pridavala veliku vanost pitanju
sveenikih udruenja te je inzistirala da Sveta Stolica intervenira kako bi se ukinule kazne i
zabrane vezane za udruenja (KT, br. 30, str. 38). To to je s jugoslavenske strane u
pregovorima spomenuta 'zabrana' udruenj (svih, a ne samo "Dobrog Pastira") i traeno da
se ona ukinu, Promatar eli prikazati kao moje priznanje da je ipak takva zabrana postojala,
te da je ona nespojiva s mojom naprijed citiranom tvrdnjom. U mom gledanju na pitanje je li
postojala izriita zabrana udruenja "Dobri Pastir" ili nije, nema nita nespojivoga, jer je
moja tvrdnja samo jedno da takve zabrane nije bilo. Promatrau je bilo potrebno pronai
nespojivost meu mojim tvrdnjama, da odbaci kao neistinitu onu koja mu se ne svia, pa je
meni pripisao rijei koje nisu moje.
Promatra eli javnost uvjeriti da su franjevci bili neposluni naredbama Svete Stolice,
generala franjevakog reda i Biskupske Konferencije Jugoslavije, pa jo tvrdi, ni vie ni
manje, kako su prekrili i redovniki zavjet poslunosti, ime su doveli u pitanje kao
redovnici i samu bit svoga postojanja (str. 39). Oigledno je da on nema pojma o tome kada i
to su redovnici duni sluati, i koga sve, 'pod zavjet poslunosti'. Ne mora Promatra to ni
znati, ali udi da on o tome samouvjereno izrie svoj posve krivi sud!
Osobito se Promatra okomio na navodnu suradnju franjevaca s UDB-om i komunistima,
pa pita: Zar je bilo normalno suraivati s onima koji su slubeno bili ateisti, koji su nijekali
postojanje Boga i kojima je bio cilj unititi vjeru i Crkvu? to li Promatra time sugerira
itateljima?! Ne samo da ne bi bilo normalno, nego bi bilo uasno da su franjevci u
udruenju "Dobri Pastir" suraivali u unitenju vjere i Crkve, ili u bilo emu drugom to je
po sebi zlo! A s postojeom vlau jesu suraivali ali samo da bi za vjeru i Crkvu u danim
prilikama postigli dobro koje je na taj nain jedino i bilo mogue postii.
Promatrau sigurno smeta to se s komunistikom i ateistikom vlau uope suraivalo,
odnosno to su s njom odravani bilo kakvi kontakti i voen dijalog. A da glede toga nije u
pravu, potvrda su rijei 2. vatikanskog sabora, koji u past. konstituciji o Crkvi kae: da su
politika zajednica i Crkva iako s razliitih naslova, u slubi osobnog i drutvenog poziva
istih ljudi, te da e tu slubu to uspjenije vriti na dobro svih to obadvije budu vie ile za
zdravom meusobnom suradnjom, vodei dakako rauna o prilikama mjesta i vremena (GS,
76). A na drugom mjestu, vezano za dijalog, Sabor kae: elja za takvim dijalogom koji
polazi iz iste ljubavi prema istini, dakako uz potrebnu razboritost, ne iskljuuje s nae strane
nikoga //, pa ni one koji se protive Crkvi te je na razliite naine progone (GS, 92).
Citirane rijei Sabora ukazuju na opravdanost i potrebu suradnje i dijaloga, i udruenje
"Dobri Pastir" nije u tome pogrijeilo. Moda je samo 10-15 godina preuranilo!
Vrhunac Promatraeve podlosti predstavlja tvrdnja: ak je zloglasna policija UDB-a
izabrala, kako je utvrdio dr. Krito, i provincijala fra Josipa Markuia koji je u znak
zahvalnosti UDB-i i osnovao Udruenje (str. 38). Dvije velike netonosti i podvale u jednoj
reenici! Dr. Krito, na kojeg se Promatra poziva, nije utvrdio, niti je ustvrdio da je UDB-a
izabrala Markuia za provincijala, nego je naveo kako je UDB-a uhitila 30-ak franjevaca,
meu kojima i ondanjeg provincijala fra Vitomira Jeliia, te nastavio, citirajui valjda neki
dokument UDB-e: Glavna svrha hapenja Jeliia bila je da se sprei njegov ponovni izbor
za provincijala i da se u franjevaki provincijalat dovedu pozitivni ljudi. Dr. Krito dalje
nastavlja da je rezultat toga bilo, prema miljenju UDB-inih agenata, biranje fra Josipa
Markuia za provincijala (KT, br. 23., str. 39-40). Za Promatraa je to dokaz da je
zloglasna jugoslavenska tajna policija UDB-a izabrala provincijala fra Josipa Markuia! A

142

da se vidi o kakvoj je podvali rije, evo kako je stvarno dolo do izbora fra Josipa Markuia
za provincijala. U preskrutiniju, dan prije slubenog izbora, veina je bila za fra Veeslava
Vlajia, ali je u noi prije izbora na neformalnom sastanku sudionika kapitula jo jednom
razmotrena ozbiljnost situacije u kojoj se provincija nalazila, i zakljueno da bi ipak, u to
vrijeme, najpogodnija osoba za provincijala bio fra Josip Markui. On je na provincijalnom
kapitulu, kojem je kao izaslanik generala reda predsjedao fra Teofil Velni, izabran za
provincijala 22. lipnja 1949. Sudionici kapitula i izbornici bili su, uz generalova izaslanika,
lanovi dotadanje provincijske uprave, bez zatoenog fra Vitomira Jeliia, i sedmorica
gvardijana franjevakih samostana Bosne Srebrene. Fra Josip Markui je izabran za
provincijala s 10 glasova, dok je drugi kandidat, fra Ljudevit Zloui, dobio 4 glasa. Ako je
ovo istina, a jest, Promatra bi morao razjasniti svoju tvrdnju. Pretpostavljam da ipak nije
mislio u doslovnom smislu da je zloglasna policija UDB-a izabrala provincijala fra Josipa
Markuia, ali da mu je cilj bio da itatelji njegove rijei shvate upravo tako, u to ne
sumnjam.
Jo je oitija Promatraeva podvala: da je provincijal fra Josip Markui osnovao
Udruenje, i to u znak zahvalnosti UDB-i. Fra Josip Markui je, kao provincijal, odgovarao
na upite i zahtjeve generalne uprave franjevakog reda vezane za udruenje "Dobri Pastir", te
je opravdavao njegovo osnivanje i postojanje, i pazio da Udruenje i njegovi lanovi ni u
kojem pogledu ne zastrane. Ali niti ga je on osnovao, niti je bio meu osnivaima Udruenja,
niti je ikada bio njegov lan. To to Promatra tvrdi, notorna je la!
Mislim da nema potrebe odgovarati i na druge 'umotvorine' Promatraa. Iz reenoga je
dovoljno vidljivo da svoje zakljuke, koje je ponudio itateljima Katolikog tjednika, zasniva
na izvrtanju mojih tvrdnji i argumenata, i posebno na izmiljanju i krivom predstavljanju
injenica. Imao je, stoga, razloga da se pod to ne potpie, da se ne bi u javnosti pokazalo
njegovo pravo lice, kojim se, zacijelo, ne moe podiiti!

143

144

RAT U BOSNI I HERCEGOVINI 1992.-1995.

145

146

DRANJE KATOLIKE CRKVE U BOSNI I HERCEGOVINI

TIJEKOM RATA 1992.-1995. GODINE

Uvod
Na meunarodnom skupu, na kojem se govorilo o ljudskim pravima i slobodama u Bosni
i Hercegovini, odranom u Grazu 9.-10. prosinca 1997., jedan je sarajevski novinar upitao,
imao sam dojam da je to uinio dobronamjerno: Jesu li vjerske zajednice i njihovi poglavari
i voe u Bosni i Hercegovini ita inili, to su uinili, i jesu li uinili to su mogli, da do rata
ne doe, ili da se umanje strahote rata, odnosno da se zatite nevini ljudi i ljudska prava i
graanske slobode? A tijekom rata u Bosni i Hercegovini, i nakon njegova zaustavljanja,
mogle su se, dapae, uti i teke optube, izjave i tvrdnje, poput ovih: da visoki vjerski
poglavari i dostojanstvenici nisu bili tolerantni ni otvoreni za meusobne susrete i za
meureligijski dijalog, da je meu njima bilo nacionalistiki orijentiranih i zadojenih, pa i
takvih koji su hukali na rat i zlodjela, i koji bi se trebali nai pred Meunarodnim haakim
tribunalom za ratne zloine! ak je i jedan dunosnik meunarodne zajednice, Visoki
predstavnik OUN-a u Bosni i Hercegovini, gosp. Carlos Westendorp, za jedne inozemne
novine (Herald international tribune) ustvrdio: "Crkva snosi veliki dio odgovornosti za rat"
(misli se na rat na ovim prostorima op. m.).1
Imajui to pred oima, odmah u rei: Katolika mjesna Crkva u prolom ratu u Bosni i
Hercegovini (1992.-1995.), i u tragediji koja je pogodila ovu zemlju i njezine graane i
narode, nije bila nijemi promatra, a pogotovo nije niim bila sukrivac u zlima koja su se
dogaala i u povredama temeljnih ljudskih prava, koje su se neprestance i posvuda inile.
Svatko dobronamjeran je mogao znati kakvo je bilo stajalite i dranje Katolike crkve na
ovim naim prostorima, i za to se ona zauzimala tijekom godina okrutnog rata i nasilja u
Bosni i Hercegovini, jer su predstavnici i pripadnici Katolike crkve svoje stavove, apele i
izjave iznosili u javnost, i oni su objavljivani u novinama i slubenim crkvenim glasilima,
osobito u: Glas Koncila i Vrhbosna. A jo u tijeku rata i neposredno nakon njega objavljeno
je vie zbirki dokumenata o istupima i zauzimanju Katolike crkve za spreavanje i
zaustavljanje rata, za uspostavu mira i za potivanje ljudskih prava i sloboda. To su:
1. O stradanjima s nadom. Misli, stajalita, poruke vrhbosanskog nadbiskupa Vinka Puljia
i pomonog biskupa Pere Sudara i ostalih bosanskohercegovakih biskupa: banjolukog,
Franje Komarice, i mostarskog, Ratka Peria, sv. I., Sarajevo 1994., sv. II., (izd. HKD
Napredak), Sarajevo 1997.;
2. Za pravedan mir. Biskupski ordinarijat Mostar u ratnoj drami 1990-1994. (prir. Ante
Luburi), Mostar 1995.;
3. U obrani obespravljenih. Dokumenti banjolukog biskupa Franje Komarice i
Biskupskog ordinarijata tijekom ratnih godina 1991. do 1995., (prir. mr. Ivica Boinovi),
Zagreb 1996.;
4. Mi ostajemo. Razgovori, izjave, poruke, prosvjedi provincijala fra Petra Anelovia i
uprave franjevake provincije Bosne Srebrene 1991.-1995., (prir. Ivo ani), Zagreb 1995.;
5. Katolika crkva i rat u Bosni i Hercegovini. Dokumenti o stavovima i zauzimanju
Katolike crkve za mir i potivanje ljudskih prava i graanskih sloboda i za ouvanje drave
Bosne i Hercegovine /1989.-1996./, (prir. V. Blaevi), Sarajevo 1998.
Ako naprijed spomenuta gospoda, a i drugi, nisu znali kakvu je ulogu igrala Katolika
crkva u vrijeme rata u Bosni i Hercegovini, onda je jedino tumaenje da nisu ni htjela znati,
1

Vidi: Slobodna Dalmacija, 18. travnja 1998., str. 14.

147

jer se to nije uklapalo u njihove unaprijed stvorene politike i politikantske koncepte i

diplomatske sheme, ili se nije podudaralo s tendencioznim i nekritikim gledanjima i
apriornim prosudbama nekih novinara o ratnim dogaanjima i sudionicima u njima.
Radi njih, a ima sigurno i drugih kojima nije dovoljno poznato kakvo je bilo dranje
Katolike crkve tijekom nedavnog rata, smatram potrebnim rei neto, barem ukratko, o
stajalitu i odnosu predstavnika Katolike crkve prema ratu i gaenjima ljudskih prava i
graanskih sloboda, odnosno o njihovom zauzimanju za spreavanje i zaustavljanje rata i za
promicanje i zatitu ljudskih prava i sloboda.
I. TKO JE U CRKVI DIZAO SVOJ GLAS, NA KOJI NAIN,
I KOMU JE ON BIO UPUIVAN?
Kad ovdje govorimo o zauzimanju Katolike crkve u vrijeme rata, onda mislim
prvenstveno na hijerarhiju, tj. na poglavare i predstojnike u mjesnim Crkvama, a zatim na
lanove i dunosnike drugih crkvenih struktura i institucija. Konkretno, to su bili osobito:
Vrhbosanski nadbiskup metropolita, Vinko Pulji, i ostali biskupi Bosne i Hercegovine:
mostarsko-duvanjski, Pavao ani i Ratko Peri, banjoluki, Franjo Komarica, pomoni
vrhbosanki, Pero Sudar, kako zajedno tako i svaki zasebno. Biskupi Bosne i Hercegovine su
se oglaavali vie puta skupa s biskupima Hrvatske, a nekoliko puta, u glavom prije izbijanja
rata i na njegovu poetku, i s poglavarima i predstavnicima Pravoslavne crkve, Islamske i
Jevrejske zajednice;
Uprava franjevake provincije Bosne Srebrene i provincijali bosanske i hercegovake
franjevake provincije: fra Petar Anelovi i fra Drago Tolj, odnosno fra Tomislav Pervan, te
Povjerenstvo za pravdu, mir i ekologiju Junoslavenske konferencije franjevakih
provincijala;
Vee ili manje skupine, formalne i neformalne, sveenika dijecezanskih i redovnikih u
Bosni i Hercegovini;
Neki sveenici pojedinano.
Predstojnici i predstavnici Crkve u Bosni i Hercegovini istupali su u javnosti svojim
govorima i usmenim izlaganjima, izravno i putem sredstava drutvenog priopavanja, te
pisanim izjavama, priopenjima, proglasima, poslanicama, apelima, prosvjedima, molbama, i
sl.
Obraali su se domaoj i svjetskoj javnosti openito, zatim meunarodnim forumima:
europskim i svjetskim, utjecajnijim europskim i svjetskim dravnicima, dravnim organima
Bosne i Hercegovine, lokalnim i podrunim graanskim vlastima u Republici Srpskoj i u
Hrvatskoj Zajednici odnosno Hrvatskoj Republici Herceg-Bosni, kao i vojnim
zapovjednitvima Republike Srpske, Hrvatskog Vijea Obrane Herceg-Bosne i Armije Bosne
i Hercegovine. Veoma esto su se utjecali Svetom Ocu Ivanu Pavlu II. i raznim
dunosnicima Svete Stolice i Vatikana, zagrebakom nadbiskupu i predsjedniku Hrvatske
biskupske konferencije, kardinalu Franji Kuhariu, te biskupskim konferencijama Europe i
svijeta, a takoer i poglavarima drugih vjera ili vjerskih zajednica na ovim podrujima.
II. ZA TO SE CRKVA ZAUZIMALA?
1. Nastojanje Crkve da se sprijei izbijanje rata
Jasno je da Crkva nije mogla sprijeiti izbijanje rata, ali je ona uoavala takvu opasnost,
i na nju je pravodobno ukazivala i upozoravala.

148

Prigodom ustolienja novog vrhbosanskog nadbiskupa Vinka Puljia, biskupi okupljeni u

Sarajevu iz cijele ondanje Jugoslavije, dali su 19. sijenja 1991. izjavu u kojoj su izrazili
zabrinutost za situaciju u zemlji, te su uputili poziv odgovornima u dravi, da djeluju u duhu
iskrenog dijaloga i za mirno rjeenje svih pitanja, i da odbace i samu pomisao na upotrebu
bilo kakvog nasilja.1
U pismu to su ga, nedugo nakon toga, 1. veljae 1991. zajedniki uputili biskupi
Hrvatske i Bosne i Hercegovine svim katolikim biskupima svijeta, oni piu: "U nae se
vjernike /..../ uvukao strah i javlja se volja za obranu ak i orujem. /..../. Prijetnja
'kosovizacije', tj. nasilnog guenja nacionalnih prava kakvo se ve godinama provodi nad
Albancima na Kosovu, visi nad nama kao praktina mogunost. Odatle do svojevrsne
'libanonizacije' naega podruja nije daleko".2 A Poslovni odbor Biskupske konferencije
Jugoslavije u svojoj poruci javnosti, od 13. oujka 1991., istie: "Nepravda, nasilje i
presizanje u tua prava i slobodu, prijetnja da se silom nametne volja jaega, sve to moe
izazvati sukob irokih razmjera, u kojemu bi svi bili gubitnici i oni koji napadaju i oni koji
brane svoju slobodu jer bi svi u sukobu jednako umirali, svi ranjeni jednako trpjeli, svi
pogoeni jednako stradali".3
Katoliki biskupi Hrvatske i Bosne i Hercegovine su 11. travnja 1991. uputili poruku
svim svojim vjernicima katolicima, i u njoj piu kako se politiko djelovanje odvija na
osnovi dva meusobno suprotna naela: jedno je naelo demokracije i politikog dijaloga, a
drugo je naelo nametanja vlastitih politikih uvjerenja i programa silom, te da je
ostvarivanje politikih programa po ovom drugom naelu dovelo sveukupnu situaciju dotle
da se postavlja tragino pitanje: Kreemo li se prema izgradnji graanskoga mira ili prema
rasplamsavanju graanskog rata (a nasilja su se u to vrijeme ve masovno vrila u
Hrvatskoj). U toj poruci biskupi piu: "Zagovaramo /..../ vraanje prvotnim demokratskim
opcijama, priznavanju zakonitih struktura drave proizalih iz slobodnih izbora, upornu radu
da se sustav usavri i osposobi za ulogu zatite i promicanja osnovnih ljudskih prava i
graanskog mira u pravednosti".4
Bosanskohercegovaki nadbiskup i biskupi: Vinko Pulji, Ratko Peri i Franjo Komarica
su 18. kolovoza 1991. uputili apel za ouvanje Bosne i Hercegovine, i tolerancije i suivota u
njoj. Oni u apelu istiu kako graani Bosne i Hercegovine, razliiti po nacionalnosti i vjeri,
ive stoljeima zajedno, a potom se ovim rijeima obraaju puanstvu i odgovornim vlastima
i slubama u Bosni i Hercegovini, Jugoslaviji i u Europi: "Molimo i pozivamo najprije sve
graane u naoj Republici, da ouvamo pravedni mir i jedinstvo u razliitosti. /..../. Traimo
od svih ljudi na odgovornim politikim, vojnim i sigurnosnim slubama u Republici da
zauzeto porade na uspostavljanju i ouvanju mira i na ouvanju Bosne i Hercegovine,
nacionalno i vjerski pluralistike, kao zone mira u Europi i na Balkanu. Molimo, nadalje,
odgovorne u jugoslavenskoj dravnoj zajednici da nam ne uvoze graanski rat, jer bi on za
nas ovdje bio traginiji, nego u drugim krajevima Europe i sadanje Jugoslavije. Molimo i
odgovorne u Europi da nas preko meunarodnih politikih, ekonomskih i kulturnih ustanova
zatite od uvoenja rata koji bi zapalio vatru samounitenja u Bosni i Hercegovini".5

Vidi: Glas Koncila, 27. sijenja 1991., str. 1; Vrhbosna, II (CV)/1991., br. 1, str. 10; V. Blaevi, Katolika
crkva i rat u Bosni i Hercegovini. Dokumenti o stavovima i zauzimanju Katolike crkve za mir i potivanje
ljudskih prava i graanskih sloboda i za ouvanje drave Bosne i Hercegovine (1989.-1996), Sarajevo 1998,
str. 32.
2
Glas Koncila, 24. oujka 1991., str. 3; V. Blaevi, n. d. , str. 37.
3
Vrhbosna, II (CV)/1991., br. 2, str. 58; V. Blaevi, n. d. , str. 39
4
Glas Koncila, 21. travnja 1991., str. 3; V. Blaevi, n. d. , str. 42.
5
Glas Koncila, 1. rujna 1991., str. 3; V. Blaevi, n. d. , str. 48.

149

Oglasili su se 14. rujna 1991. izjavom za javnost i franjevaki provincijali Hrvatske i

Bosne i Hercegovine, okupljeni u Sarajevu prigodom proslave 700-te godinjice stalne
prisutnosti franjevaca na ovim prostorima. U svojoj izjavi, koju je u ime ostalih pet
provincijala potpisao fra Petar Anelovi, provincijal Bosne Srebrene, oni se obraaju onima
koji su na vlasti, pa kau: "Vas pak zaklinjemo da se zaloite svojim ugledom i poloajem za
prava ljudi u naem narodu na domovinu i imovinu, za uspostavu mira u Hrvatskoj i
spreavanje irenja rata na Bosnu i Hercegovinu, na druge dijelove Jugoslavije i susjedne
zemlje".1
U izjavi i prosvjedu bosanskohercegovakih biskupa domaoj i svjetskoj javnosti, od 25.
rujna 1991., zbog brutalnosti napada na katolike vjernike, sveenike i crkve, kae se:
"Uvjereni da meu svima nama i u svima nama jo ima dovoljno razuma i snage da
zaustavimo veliko zlo to prijeti svima, molimo i pozivamo sve da to i uinimo, dok jo nije
kasno. Pozivamo i molimo takoer svjetsku javnost, kojoj je stalo do zatite ljudskog
dostojanstva i prava svakog ovjeka, kako bi se zaloila da se izbjegnu sukobi i stradanja u
naoj Republici".2 A u pastirskoj poslanici koju su 21. listopada 1991. zajedniki uputili svim
katolikim vjernicima i pozvali ih na mir, pouzdanje u Boga i ljubav prema svima, kau, uz
ostalo: "U ovim nesigurnim prilikama, punim neizvjesnosti za pojedince svakog naroda u
Bosni i Hercegovini, titimo jedni druge i kao pripadnici razliitih naroda i vjerskih
zajednica. /..../. Vihor ratnih stradanja e utihnuti, a mi, itelji Bosne i Hercegovine, elimo i
trebamo ostati i dalje ovdje, ivei u meusobnom potivanju, zadravajui svoje vjerske,
kulturne i nacionalne vlastitosti".3
Banjoluki biskup Franjo Komarica, prvoga dana meukonfesionalnih susreta na
zajednikoj molitvi u Banjoj Luci, u svom obraanju nazonima i u poruci uz Svjetski dan
mira - 1. sijenja 1992., uz drugo, izrekao je: "Pred nama, naim gradom i krajem stoji u
ovom asu silno bremenito i sudbonosno pitanje: hoemo li mir ili rat, zajedniki ivot u
miru i meusobnom uvaavanju i pomaganju ili nesagledivo razaranje /..../ i strahote rata
kojima svi gubimo sve i u sadanjosti i za budunost slijedeih narataja, posebno ovo
dragocjeno blago zajednikog ivota u naoj zajednikoj bai drage nam i jedine
domovine".4 Istom prigodom se obratio javnim vlastima: "Apeliram na sve odgovorne u
naem gradu, u naoj sredini i Republici, da /..../ ne dopuste da ih uski interesi stranke ili
naroda kojemu pripadaju, sprijee oko prevanog i najglavnijeg zadatka kojega moraju
rjeavati i za sve dobro obaviti, i ouvati mir i sprijeiti irenje ratnih strahota i stradanja u
naoj sredini".5 A potom je uputio poruku i vapaj takoer monicima svijeta: "Svima
odgovornima /..../ iz drugih, nama susjednih krajeva, s istoka, zapada, sa sjevera i juga
poruujem: Zaustavite rat i krvoprolie, ne proirujte ga u nae krajeve! Mi elimo mir!
Zaponite i vi konano, makar i na ruevinama ratne hipoteke, graditi mir uz puno potovanje
slobode i drugih legitimnih prava svakog ovjeka i naroda".6
Nadbiskup vrhbosanski Vinko Pulji, zajedno s drugim visokim vjerskim poglavarima u
Bosni i Hercegovini, pravoslavnim, islamskim i jevrejskim, u pozivu na mir i suzdravanje
od nasilja, upuenom 1. sijenja 1991., istie: "ivimo u vremenu kada je nae krajeve
zahvatio nemir i kada se zle misli i osjeaji uvlae u due mnogih naih lanova i vjernika.
Za mnoge je izgleda dolo vrijeme kada misle da se neki problemi najbolje rjeavaju ratnim
1

AKSA, rujna 1991., br. 31, str. 5; V. Blaevi, n. d. , str. 50

Glas Koncila, 6. listopada 1991., str. 3; V. Blaevi, n. d. , str. 51.
3
Vrhbosna, II (CV)/ 1991., br. 4, str. 213; V. Blaevi, n. d. , str. 57.
4
F. Komarica, U obrani obespravljenih. Izbor iz dokumenata banjalukog biskupa i Biskupskog ordinarijata
Banjaluka tijekom ratnih godina od 1991. do 1995, Zagreb 1996, str. 111; V. Blaevi, n. d. , str. 65.
5
F. Komarica, n. d. , str. 112; V. Blaevi, n. d. , str. 65.
6
Isto.
2

150

sredstvima. Mi predvodnici vjerskih zajednica elimo poruiti svojim vjernicima i svim

ljudima da se uzdre od koritenja ratnih naina razrjeenja nastalih problema". 1 I biskup
banjoluki Franjo Komarica, te banjoluki pravoslavni episkop Jefrem, i islamski muftija
Ibrahim Halilovi, uputili su 4. travnja 1992. zajedniko pismo vjernicima svih triju vjera, u
kojem su napisali i ovo: "Uvjereni smo da nema nijednog normalnog ovjeka meu nama
koji bi elio rat i unitenje svega dobroga to su nam stvorili nai preci, a posebno mir,
suivot i sretnu budunost svih stanovnika naega kraja. Podravamo i rijeima i molitvomdovom sve konstruktivne razgovore i dogovore svih odgovornih ljudi, kako u ovom gradu
tako i izvan njega, i molimo ih da sve poduzmu kako bi sprijeili ruilaki i smrtonosni govor
sile i oruja".2 Pozvali su sve ljude, a prvenstveno vjernike svih triju spomenutih vjera, da
budu istinski i zauzeti mirotvorci, da sauvaju povjerenje jedni u druge i da zajedniki
sprijee zlo koje bi netko drugi htio meu njih ubaciti.3
Kad se rat ve bio opasno nadvio nad skoro cijelu Bosnu i Hercegovinu, nadbiskup
vrhbosanski Vinko Pulji je 8. travnja 1992. uputio javnosti poziv da se zaustave ratna nasilja
i da se potuju temeljna etika naela meuljudskih odnosa. Naglasio je kako je uvjeren da je
mogue nai, i da treba traiti rjeenja za postojee i novonastale probleme u razgovorima i
kroz legalne dravne institucije, bez rata i nasilja, i da se trajni mir i zajednika srea ne
mogu graditi orujem i ubijanjem.4
Biskup banjoluki, Franjo Komarica, banjoluki pravoslavni episkop Jefrem i muftija
Ibrahim Halilovi uputili su 6. lipnja 1992. zajedniki apel predsjedniku Skuptine opine
Banja Luka i odgovornim politiarima u opini i regiji, traei da se zaustave nasilja i
uspostavi pravedan mir. U tom apelu oni kae: "Kao ljudi i kao vjernici i ujedno pripadnici
tri naa konstitutivna naroda odluno osuujemo svako nasilje i jednostrano rjeavanje
aktualnih politikih i drutvenih problema. Osuujemo sva ubijanja nedunih ljudi, razaranja
privatnih i drutvenih dobara, svako protjerivanje stanovnitva s njihovih vjekovnih ognjita,
kao i svako ugroavanje ivota vjerskih slubenika i skrnavljenje vjerskih objekata.
Apeliramo na Vas, gospodine Predsjednie, kao gradonaelnika svih stanovnika nae optine
banjaluke, kao i na sve Vas odgovorne politiare ove nae regije, koja je do sada uspjela
oduprijeti se ratnim strahotama, da sve poduzmete kako bi se ratni vihor zaustavio izvan
naih granica, a tamo gdje je ve, naalost, dolo do oruanih incidenata ili ak pravih
okraja, da se odmah zaustavi svako daljnje smrtonosno i neljudsko razorno djelovanje i
ponovno uspostavi pravedan mir".5
Nadbiskup Pulji je u radioporuci 8. srpnja 1992. istaknuo kako rat pogaa sve ljude i
narode u Bosni i Hercegovini i sve krajeve, te da su ugroeni njihovi ivoti i imovina,
kulturni i vjerski objekti, a zatim nastavio: "Pozivam na slogu i suradnju branitelje i one koji
obranu trebaju. U meusobnim razgovorima i sredstvima javnog priopavanja ne bismo
smjeli jedni druge sumnjiiti kao pripadnike razliitih naroda i vjera, niti ispade pojedinaca iz
redova drugoga naroda dizati na razinu opih karakteristika toga naroda. Nemojmo hukati
narod protiv naroda, graane protiv graana, niti izjednaavati zloince i branitelje".6
Ipak, sva ova odluna i dalekovidna upozorenja i apeli nisu urodili eljenim plodom. Rat
je u Bosni i Hercegovini buknuo svom estinom, i sve se jae rasplamsavao i sve vie irio.

Glas Koncila, 12. sijenja 1992., str. 3; V. Blaevi, n. d. , str. 66.

Glas Koncila, 12. travnja 1992., str. 4; F. Komarica, n. d. , str. 341; V. Blaevi, n. d. , str. 77
3
Glas Koncila, 12. travnja 1992., str. 4; F. Komarica, n. d. , str. 342; V. Blaevi, n. d. , str. 77.
4
Vrhbosna, III (CVI)/1992., br. 2, str. 111; V. Blaevi, n. d. , str. 78.
5
Glas Koncila, 14. lipnja 1992., str. 3; F. Komarica, n. d. , str. 343-344; V. Blaevi, n. d. , str. 106.
6
Vrhbosna, III (CVI)/1992., br. 3, str. 167; V. Blaevi, n. d. , str. 118.
2

151

2. Izvjeivanje i skretanje pozornosti svijeta na ratne strahote i stradanja

i na krenje temeljnih ljudskih i nacionalnih prava
Hijerarhija mjesnih Crkava i drugi predstojnici crkvenih ustanova u Bosni i Hercegovini
oglaavali su se na stotine i stotine puta, te izvjeivali o ratnim strahotama bezobzirnog
razaranja i unitavanja materijalnih i duhovnih dobara i o ogromnim patnjama mnogobrojnih
nedunih ljudi i pripadnika pojedinih naroda i vjerskih zajednica u Bosni i Hercegovini. Nije
mogue, razumljivo je, u ovakvoj prigodi detaljno iznositi, kada su, i komu su se obraali, i
to su govorili ili pisali, pa u samo nabrojiti neke od strahota i stradanja koja su zadesila
cjelokupno stanovnitvo Bosne i Hercegovine, a na koja su ti crkveni predstojnici skretali
pozornost svijeta i svih onih koji su mogli utjecati da se zlo zaustavi.
esto su i kroz cijelo vrijeme rata govorili i izvjeivali o:
- okruenju, blokadi i granatiranju gradova, osobito Sarajeva, Bihaa, Jajca, Gorada;
- granatiranju bolnica i porodilita te ruenju i unitavanju gospodarskih objekata i
kulturnih dobara;
- razaranju bezbroj stanova i obiteljskih kua i ruenju ili tekom oteivanju mnotva
sakralnih objekata, crkava i damija, mnogih upnih kua i veeg broja samostana;
- masovnom ubijanju ljudi na trgovima i pijacama, koji su stajali u redovima i ekali pred
trgovinama na kruh, ili pred esmama i izvoritima na vodu, te ubijanjima od strane
snajperista mnogih prolaznika na ulicama, kao i o muenju i ubijanju na stotine i tisue
staraca, ena, djece u logorima i zbjegovima ili u obiteljskim kuama (samo na podruju
banjaluke biskupije u sjeverozapadnoj Bosni vie od 400 Hrvata-katolika);
- maltretiranju, muenju i ubijanju sveenika i redovnika u upskim kuama i samostanima
ili u koncentracijskim logorima i zatoenitvu;
- silovanju djevojaka i ena te fizikom i psihikom maltretiranju i teroriziranju redovnica
u njihovim zajednicama i istjerivanju iz njihovih kua i samostana;
- nemogunosti da se umrli i poginuli dostojno sahrane i skrnavljenju grobova i grobalja;
- prisiljavanju mukaraca da idu na radne obaveze ili kopanje rovova i pravljenje sklonita
u ratnim zonama te mobiliziranju u vojne postrojbe i tjeranju na u rat protiv pripadnika
vlastitog naroda;
- nedostatku hrane, vode, struje, grijanja i onemoguavanju da se dostavlja i potrebnima
dijeli humanitarna pomo, kao i uskraivanju zdravstvene pomoi i lijeenja u bolnicama i
drugim ustanovama;
- propagandistikom iskrivljivanju istine i manipuliranju informacijama u sredstvima
priopavanja;
- istjerivanju i tzv. "humanom preseljavanju" ili "etnikom ienju" koje su vrili vlast i
oruane snage jednoga naroda, osobito srpskog, nad pripadnicima drugoga naroda ili druge
vjere, a to je imalo za posljedicu opustoenje mnogih krajeva i nestanak hrvatskog i
katolikog puanstva na irokim prostorima, osobito u Bosanskoj Krajini i u Bosanskoj
Posavini.
Proelnici ili poglavari i predstavnici Katolike crkve su esto iznosili i konkretna
zlodjela i navodili koja se ljudska prava i graanske slobode najvie kre i najee
uskrauju, te pozivali i molili da se to dalje ne ini i da se potivanje ljudskih prava i
graanskih sloboda uistinu ostvaruje i uinkovito osigura. Izvjetaja o tome je bilo puno, a
ovdje spominjem samo jedan, koji svakako spada meu najpotresnija svjedoenja o
stradanjima i patnjama katolikog i hrvatskog naroda u banjolukom kraju, a kojega su
biskup Komarica i sveenici uputili 17. veljae 1993. osobama od ugleda i poloaja u
crkvenom i politikom ivotu u tuzemstvu i u svijetu. Oni u tom izvjetaju kau: "Osjetili
smo svi mi, sveenici, redovnici, redovnice, a pogotovo nai vjernici, na vlastitoj koi
pogaenost i mnogostruke, teke povrede osnovnih ljudskih prava, prava na nepovredivost

152

ivota, na stanovanje, na ravnopravnost, na rad i osobno izdravanje, na dobra potrebna za

ivot, na slobodu savjesti, na slobodu miljenja i izraavanja, na zdravstvenu i socijalnu
zatitu, na slobodu kretanja, na suodluivanje u javnom ivotu".1 Potom su navedeni
najdrastiniji konkretni oblici gaenja ljudskog dostojanstva i osnovnih ljudskih prava.
Katolika crkva se nije brinula jednostrano samo za svoje vjernike i za naciju kojoj
pripada velika veina njezinih lanova, a to je hrvatska nacija. Predstojnici i predvodnici
Katolike crkve su u svojim istupima priznavali i izriito traili i branili osnovna ljudska
prava, individualna i nacionalna, i graanske slobode, jednako za sve ljude, pripadnike bilo
kojega naroda i bilo koje vjerske zajednice u Bosni i Hercegovini, kao to su i izriito
osuivali sve zloine, bez obzira tko ih je poinio, na kojem mjestu i protiv kojega ovjeka ili
naroda.
To se moe vidjeti iz mnotva javnih istupa, a evo samo nekih.
Biskupi Bosne i Hercegovine su 21. listopada 1991., jo prije izbijanja rata na ovim
prostorima, u svojoj pastirskoj poslanici istaknuli: "Nitko od nas nije mogao birati narod,
obitelj, mjesto i vrijeme u kojem e se roditi. Samom pripadnou pojedinom narodu nitko
nije unaprijed dobar i poten ili zao i pokvaren. Otklanjajmo iz svog srca predrasude i
nepovjerenje prema drugima. / ..../. U ovim nesigurnim prilikama, punim neizvjesnosti za
pojedince svakog naroda u Bosni i Hercegovini, titimo jedni druge i kao pripadnici razliitih
naroda i vjerskih zajednica".2
Banjoluki biskup Franjo Komarica se oajniki zauzimao za zatitu katolikog i
hrvatskog, a takoer i muslimanskog puanstva u sjeverozapadnoj Bosni, koje je
nemilosrdno mueno i proganjano te najveim dijelom protjerano iz svojih domova i
zaviaja. Ali je isto tako osuivao i zloine koji su drugdje vreni nad pripadnicima srpskog
naroda i nad srpskim stanovnitvom. On 18. rujna 1992. pie banjolukim sredstvima javnog
priopavanja: "Saznadoh preko lokalnih sredstava javnog priopavanja za najnovija ubojstva
nedunog civilnog stanovnitva ovaj put srpske nacionalnosti, u zaseoku Serdari na
podruju opine Kotor Varo. S dubokim zgraanjem najodlunije osuujem takvo zlodjelo
kao i svako drugo njemu slino, ma od koga i na ma kome ono bilo poinjeno ne samo na
podruju kotorvaroke opine, nego ma gdje se ono inilo!"3
Kad je dolo do sukoba izmeu pripadnika hrvatskog i muslimanskog naroda i hrvatskih
i muslimanskih vojnih postrojbi u Bosni i Hercegovini, meu prvima koji su na to reagirali
bili su nadbiskup Pulji i provincijal Bosne Srebrene fra Petar Anelovi. Oni su s veom
skupinom dijecezanskih i franjevakih sveenika, okupljenih na tradicionalnom teolokopastoralnom tjednu u Zagrebu, 27. sijenja 1993. prihvatili i uputili u javnost i
meunarodnim forumima i pojedincima ukljuenim u rjeavanje pitanja budunosti Bosne i
Hercegovine, kao i raznim crkvenim ustanovama, Deklaraciju o politikom ureenju Bosne i
Hercegovine. U toj se Deklaraciji takoer kae: "Teko smo pogoeni najnovijim lokalnim
sukobima Hrvata i Muslimana pa odluno traimo od vjerskih, vojnih i politikih elnika da
uine sve kako bi ti sukobi odmah prestali".4
Predstavnici Franjevake provincije Bosne Srebrene, Vrhbosanskog ordinarijata i
Meihata Islamske zajednice u Bosni i Hercegovini, nakon to su u svojoj poruci od 28.
travnja 1993., upuenoj papi Ivanu Pavlu II., nekim visokim muslimanskim vjerskim
poglavarima i veem broju domaih i svjetskih dravnika, zamolili Svjetsku zajednicu da
upotrijebi sav svoj autoritet i mo da se prekinu stradanja i patnje ljudi, osvrnuli su se i na
sukob Hrvata i Muslimana u Bosni i Hercegovini. Pozvali su obje sukobljene strane na
1

Glas Koncila, 7. oujka 1993., str. 1; F. Komarica, o. c, str. 620; V. Blaevi, n. d. , str. 204.
Vrhbosna, II (CV)/1991., br. 4, str. 213; V. Blaevi, n. d. , str. 57.
329
Vrhbosna, III (CVI)/1992., br. 4, str. 275; F. Komarica, n. d. , str. 667; V. Blaevi, n. d. , str. 153.
4
Glas Koncila, 7. veljae 1993., str. 3; V. Blaevi, n. d. , str. 200.
2

153

meusobno prihvaanje i zajednitvo u obrani vlastitog opstanka i kulture i zajednike

domovine Bosne i Hercegovine, u kojoj sve razlike i interese naroda i pojedinaca treba
iskreno uvaavati i iskrsle probleme rjeavati demokratskim sredstvima, a ne oruanim
sukobima.1
Hrvatsko-muslimanski sukob su osudili takoer mostarski dijecezanski biskup Pavao
ani i biskup koadjutor Ratko Peri. Oni su 17. svibnja 1993. u svojoj izjavi i apelu
naglasili: "Smatramo neljudskim i nemoralnim svako privoenje, uhienje i zatoenje,
pogotovo zlostavljanje i ubijanje nevinih ljudi, bez obzira tko to provodio i s kojim
namjerama inio. Svaki civil i vojnik obdaren je dostojanstvom ljudske osobe i subjekt je
temeljnih prava sadranih u meunarodnim poveljama. Neljudsko je takoer i nehumano
unitavanje ili prisvajanje imovine drugoga. Ovim apeliramo na odgovorne hrvatske i
muslimanske predstavnike, vojne i civilne, da zaustave ove besmislene meusobne sukobe na
podruju Bosne i Hercegovine, gdje god se oni dogaali, da pregovarakim putem pronau
rjeenja, imajui u vidu budunost i suivot koji je naa zajednika sudbina na ovim
prostorima".2
U tijeku sukoba izmeu Hrvata i Muslimana nadbiskup vrhbosanski, Vinko Pulji, pie
4. lipnja 1993. Predsjednitvu Republike Bosne i Hercegovine: "Izraavam duboku bol nad
tragedijom nastalom zbog sukoba oruanih snaga HVO i Armije BiH. estoko se protivim
tim sukobima iza kojih niti stojim niti to podravam /..../. Duboko alim zbog svih zala
poinjenih nad muslimanskim narodom, njihovim vjernicima, vjerskim objektima i
imovinom, bilo od strane agresorskih srpskih snaga, bilo od ekstremnih snaga HVO-a. Ipak,
to ne daje pravo Armiji BiH da ini zlo. Naalost, i s njezine strane su uinjeni teki zloini,
koji su mene doveli u veoma bolan i nezavidan poloaj. Time sam stavljen pred pitanje:
jesmo li mi, katolici i pravoslavci, koji smo solidarni u stavu o cjelovitoj BiH, postali rtve
preputene politikim igrama".3
O jednakom zauzimanju za osnovna prava svih ljudi, pripadnika bilo koje nacije ili vjere,
govore jo neki javni istupi dostojanstvenika Katolike crkve. Katoliki biskupi Bosne i
Hercegovine, skupa s biskupima Hrvatske, u zajednikoj izjavi od 15. listopada 1993., kau:
"Ponovno odluno diemo svoj zajedniki glas protiv svih vrsta zloina i nasilja nad
katolikim puanstvom u Republici Bosni i Hercegovini, kao i nad pripadnicima bilo koje
druge vjerske zajednice ili naroda /..../. Traimo veu i uinkovitiju zatitu ivota i imovine,
kao i jamstvo svih drugih oduzetih ili pogaenih prava i sloboda tamonjih katolika i svih
graana u toj Republici".4
U poruci sveenicima i vjernicima, te domaoj i meunarodnoj javnosti, biskupi Bosne i
Hercegovine 6. svibnja 1994. izjavljuju: "Ponovno najodlunije diemo svoj pastirski glas u
obranu i vraanje osnovnih ljudskih i graanskih prava i sloboda kako za katolike vjernike
tako i za sve druge obespravljene ljude na podruju cijele nae metropolije"5 (tj. Bosne i
Hercegovine).
Piui 4. svibnja 1995. Uredu UNHCR-a i ICRC-a u Banjoj Luci, biskup Komarica
naglaava: "Najnoviji dramatini dogaaji na podruju zapadne Slavonije u Hrvatskoj sa
srpskim puanstvom, te na podruju banjaluko-bosanskogradike regije u Bosni sa
hrvatskim puanstvom /..../ ne smiju ostaviti nikoga, iole humanog ovjeka, ravnodunim.
1

Glas Koncila, 9. svibnja 1993., str. 3; V. Blaevi, n. d. , str. 241.

Glas Koncila, 30. svibnja 1993., str. 3; A. Luburi, Za pravedan mir, Mostar 1995, str. 65-66; V. Blaevi,
n. d. , str. 250.
3
Vrhbosna, IV (CVII)/1993., br. 1-4, str. 62; V. Pulji, O stradanjima s nadom, I, Sarajevo 1994, str. 270; V.
Blaevi, n. d. , str. 251 i 252.
4
Vrhbosna, IV (CVII)/1993., br. 1-4, str. 35; Glas Koncila, 24. listopada 1993, str. 1; V. Blaevi, n. d. , str.
291.
5
Vrhbosna, V (CVIII)/1994., br. 1-4, str. 58; Glas Koncila, 22. svibnja 1994, str. 3; V. Blaevi, n. d. , str. 351.
2

154

Apeliram stoga jo jednom na sve kompetentne osobe i institucije da osiguraju svim

ljudima, posebno onim potpuno nezatienim, osnovna ljudska i graanska prava i slobode,
prvenstveno pravo na ivot, na dom, na zaviaj i imovinu".1 A nekoliko dana kasnije, 9.
svibnja 1995., pie patrijarhu Srpske pravoslavne crkve, gosp. Pavlu: "Na podruju zapadne
Slavonije pogoeni su vihorom ratnih sukoba mnogi neduni civili, pravoslavni Srbi i njihovi
najblii. Duboko smo potreseni zlom kojega su rtve oni postali! I ovaj put iskreno
suosjeamo sa svim nevinim rtvama, molimo za njih i iskreno im elimo pomoi".2
Citirao sam ovdje doslovce samo neke izjave, da se vidi kako su posve neutemeljeni
prigovori onih koji tvrde da se Katolika crkva i bosanskohercegovaki biskupi nisu dovoljno
jasno i eksplicitno izjanjavali takoer o zlodjelima pripadnika hrvatskoga naroda, ili da su
pak bili jednostrani u traenju prava samo za katolike vjernike i hrvatski narod.
3. Nastojanja da se patnje ublae i rat zaustavi
Kad je rat ve uzimao maha, osobito u Hercegovini, mostarski biskup Pavao ani 10.
travnja 1992. izjavljuje: "Suosjeam sa stradanjima mnotva nedunih ljudi i naroda. /..../. Ta
stradanja doseu svoj vrhunac ovih dana kad se u Bosni i Hercegovini vodi pravi rat u kojem
se napadaju cijeli gradovi i sela, kad se ubijaju nevini ljudi i kad zrakoplovi Jugoslavenske
vojske bombardiraju ak i civilna naselja i siju smrt meu nedunim stanovnicima, a
artiljerija tue po svim podrujima. /..../. Osuujui ovaj nametnuti rat, u ime napaenih,
prognanih i gladnih ljudi, zaklinjem sve vas monike da bezuvjetno prekinete svako nasilje.
Kao katoliki biskup podupirem sve pregovore, posebno one pod paskom europskih
promatraa, jer je to civilizirani nain rjeavanja politikih problema. Samo pregovori
omoguavaju mir, koji mora biti djelo pravde".3
U osudi rata i traenju da se on zaustavi, vie puta su vjerski poglavari Katolike i
Pravoslavne crkve, te Islamske i Jevrejske zajednice istupali zajedniki. Tako su 25.
studenoga 1992. patrijarh Srpske Pravoslavne Crkve, gosp. Pavle, nadbiskup Vrhbosanski,
Vinko Pulji, i reisu-l-ulema za cijelu bivu Jugoslaviju, Jakub ef. Selimoski, potpisali i
uputili s interkonfesionalnog susreta u Ermatingenu, vicarska, apel u kojem kau: "U ime
nae duhovne i moralne odgovornosti, u ime Katolike Crkve u Hrvata, Srpske Pravoslavne
Crkve i Islamske zajednice, ali prije svega u ime pravde i ljubavi Boje i u ime dostojanstva
ljudskog bia i ljudske zajednice u emu krane, katolike i pravoslavne ui sveto
Evanelje, a muslimane Kur'an asni mi jednoduno i jednoglasno upuujemo apel za mir,
ovaj vapaj Bogu i ljudima, ovaj krik bola i nade, iz dubine naih dua. Upuujemo ga
ponajprije svim vjernicima u Bosni i Hercegovini, katolicima, pravoslavnima i muslimanima,
a zatim svim nosiocima politike vlasti, svim vojnim zapovjednicima i postrojbama i svim
pripadnicima naih nesretnih naroda, Hrvatima, Srbima i Muslimanima. Zlo je prevrilo
svaku mjeru a patnja je neopisiva. Stoga ne molimo i ne zaklinjemo, nego radi Boga i Boje
pravde, a u ime ovjenosti i opstanka svih, najodlunije zahtijevamo da odmah, bezuvjetno i
neopozivo prestane rat, da se uspostavi mir i da se obnovi dijalog kao jedini nain rjeavanja
postojeih meunacionalnih i politikih pitanja".4
Takoer su banjoluki biskup Franjo Komarica, episkop Jefrem i muftija Ibrahim
Halilovi uputili 23. prosinca 1992. poruku vjernicima triju konfesija, i u njoj naglasili:
"Svjesni svoje moralne dunosti i odgovornosti pred Bogom i uvjereni da nam nema boljeg
puta, ni sigurnijeg izlaza iz paklenog kruga smrtonosne mrnje i sve vee opasnosti od novih
1

F. Komarica, n. d. , str. 634; V. Blaevi, n. d. , str. 413-414.

F. Komarica, n. d. , str. 332; V. Blaevi, n. d. , str. 419.
3
Glas Koncila, Uskrs 1992., str. 3; A. Luburi, n. d. , str. 45; V. Blaevi, n. d. , str. 81-82.
4
Glas Koncila, 6. prosinca 1992., str. 4; Vrhbosna, III (CVI)/1992., br. 4, str. 242; V. Blaevi, n. d. , str. 179.
2

155

stradanja i unitavanja, ponavljamo svima vama koji nas elite uti: Brao i prijatelji,
zaustavite se pred zlom, pred nasiljem! /..../. Mrnja, osveta ili oruje nee vam nikada
donijeti istinski i eljeni mir. To e biti u stanju samo pratanje, ljubav i ispruena ruka na
pomirenje!"1 Obratili su se i nositeljima vlasti: "Pozivamo i zaklinjemo u ime Boje sve vas
koji odluujete o ratu i miru, da se konano odluite za pravedni mir, da obustavom ratnih
djelovanja stvorite preduvjete za mirno rjeavanje svih postojeih problema!"2
U ve spomenutoj predstavci nadbiskupa Vinka Puljia Predsjednitvu Republike Bosne
i Hercegovine, od 4. lipnja 1993., a u svezi s hrvatsko-muslimanskim sukobima, on
naglaava kako se vatra sukoba rasplamsava, a to potpomau sredstva informiranja svojim
namjetenim hukakim djelovanjem, te trai: "Zato upuujem apel najviem dravnom
forumu da se tom zlu stane na kraj. /.../. Zato pozivam sve da prestanu iriti mrnju i zaponu
graditi suivot i uvaavanje".3
Nadbiskup Pulji je u obraanju javnosti 22. lipnja 1993. ukratko opisao ratna stradanja i
tragediju izazvanu ratom u Bosni i Hercegovini, te uputio poziv: "U ime Boga, koji je
ovjeka slobodna za slobodu stvorio, zaklinjem monike: stvorite uvjete u kojima e ljudi
moi sami odabrati gdje e ivjeti. Ne prisiljavajmo narod vatrom i orujem da naputaju
svoj dom. U ime Boga i ovjeka zaklinjem politiare da zaustave rat, da to prije nau
rjeenje i da mirnim putem pristupe ostvarenju ivota na ovim prostorima". 4 I u govoru
nazonima u Skuptini Republike Bosne i Hercegovine, 25. kolovoza 1993., nadbiskup Pulji
je naglasio: "U ime Boga i ovjeka mora se odmah zaustaviti krvoprolie. Potrebno je
pristupiti izgradnji mira, mira u kojem e ovjek biti i ostati ovjek te imati mogunost i sve
uvjete za rast u svom ljudstvu i dostojanstvu sa svim svojim pravima i dunostima".5
Govorei ponovno u Skuptini 28. rujna 1993., kazao je: "Nastavak rata sigurno nije put za
rjeavanje nagomilanih problema. Zato predlaem da se odmah obustave ratne akcije i molim
da u ime vjere i Boga otponemo rat protiv mrnje a za duhovnu obnovu ovjeka i
drutva. Zaklinjem politiare da, potujui sva potrebna naela, nau naina zajednikog
ivljenja na prostorima cijele Bosne i Hercegovine".6
U svom zajednikom apelu javnosti i hrvatskim politikim zastupnicima u Bosni i
Hercegovini, katoliki bosanskohercegovaki biskupi su 13. veljae 1994. istaknuli:
"Ponovno naglaavamo nunost prestanka besmislena ratovanja, ostvarenje svih ljudskih i
graanskih prava i sloboda, ravnopravnost svih triju konstitutivnih naroda na tlu Bosne i
Hercegovine, zaustavljanje i vraanje prognanih na njihova vlastita ognjita, nesmetanu
dostavu humanitarne pomoi svima ivotno ugroenima".7 A u poruci sveenicima i
vjernicima te domaoj i meunarodnoj javnosti, biskupi Bosne i Hercegovine su 6. svibnja
1994. izjavili: "Washingtonski sporazum od 18. oujka 1994. o politikom rjeavanju
bosanskohercegovake krize - prema kojemu je dogovorena federacija izmeu Muslimana i
Hrvata donio je, kao prvi plod, obustavu ratnih djelovanja na podruju koje kontroliraju
Hrvati i Muslimani. /..../ Izraavamo svoju potporu svakom sporazumu koji vodi prema
pravednu i trajnu miru na podruju cijele meunarodno priznate drave Bosne i Hercegovine.
Molimo sve elnike politike vlasti da mudro pronalaze, razborito prihvaaju, odluno i
1

Glas Koncila, 3. sijenja 1993., str. 6; F. Komarica, n. d. , str. 347; V. Blaevi, n. d. , str. 186.
Isto.
3
Vrhbosna, IV (CVII)/1993., br. 1-4, str. 62; V. Blaevi, n. d. , str. 252.
4
Glas Koncila, 4. srpnja 1993., str. 3; V. Pulji, O stradanjima s nadom, Sarajevo 1994., I, str. 31-32; V.
Blaevi, n. d. , str. 258.
5
V. Pulji, n. d. , I, str. 34; V. Blaevi, n. d. , str. 276.
6
V. Pulji, n. d. , I, str. 108-109; V. Blaevi, n. d. , str. 284.
7
Glas Koncila, 20. veljae 1994., str. 4; Vrhbosna, V (CVIII)/1994., br. 1-4, str. 54-55; V. Blaevi, n. d. , str.
331.
2

156

dosljedno provode dogovorene sporazume na dobrobit svih ljudi koji ive na ovim
prostorima".1
Biskup Komarica se 9. svibnja 1995. obratio pismom patrijarhu Srpske pravoslavne
crkve, gosp. Pavlu. Izvijestio ga je posebno o dotad poruenim i teko oteenim crkvama, o
razorenim ili prinudno naputenim samostanima, o prognanima iz svojih domova vie od
dvije treine katolikih vjernika (preko 55.000) banjolukog podruja. Zamolio je zatim
Patrijarha da digne svoj glas za zatitu potpuno obespravljenog i desetkovanog katolikog
stanovnitva na podruju banjoluke biskupije, kao i za zatitu svih drugih obespravljenih
ljudi, te vjerskih slubenika i institucija Katolike crkve.2 Pismo slinog sadraja 11. svibnja
1995. je poslao i predsjedniku Republike Srpske, Radovanu Karadiu.3 Piui Radovanu
Karadiu i 2. lipnja i. g., i izvjeujui ga o daljnjim nasilnim postupcima prema jo
preostalim katolicima i o njihovu istjerivanju iz vlastitih kua, preklinje ga da zaustavi ta
zlodjela i nepravde.4
Poglavari i predstavnici Katolike crkve u Bosni i Hercegovini nisu se zadovoljavali time
da dignu glas, i da se on uje samo u vlastitoj domovini. Svoje poruke i apele su upuivali i
preko granica Bosne i Hercegovine: Svetoj Stolici i katolikim biskupima svijeta,
meunarodnim politikim imbenicima i cjelokupnoj svjetskoj javnosti.
Katoliki biskupi cijele ondanje Jugoslavije, pa stoga i biskupi Bosne i Hercegovine,
dali su 29. travnja 1992. izjavu za javnost, u kojoj se kae: "Okupljeni biskupi primili su s
osjeajem duboke suuti, bratske solidarnosti, ali i gorine izvjetaje o stranim stradanjima
naroda: o ubijenim i ranjenim, o desecima tisua prognanih iz njihovih stoljetnih obitavalita,
o bezumnom razaranju gradova i sela, o zlostavljanju sveenika, redovnika i redovnica, o
razornim granatama usmjerenim na crkve, samostane i druge bogomolje. Do djece, staraca i
nemonih koji se skrivaju u podrumima i ive u neprijateljskom okruenju ne moe doi ni
hrana ni lijenika pomo, pa im prijeti smrt od gladi. Ranjenici ne mogu biti zbrinuti, mrtvi
ne mogu biti pokopani. To se dogaa iz dana u dan te nebrojenom mnotvu prijeti
nezamisliva tragedija".5 Bili su to prvi mjeseci rata u Bosni i Hercegovini i prvi doivljaji i
dojmovi o strahotama i stradanjima koja rat donosi, ali je to bio i nagovjetaj svega to e se
kasnije, kroz tri i pol godine, dogaati u mnogo veim razmjerima. U istoj izjavi biskupi
dalje kau: "Morali smo se upitati, zajedno s naim postradalim narodom, kako to da
meunarodne institucije, odgovorne za mir, za obranu ljudskih prava i za zatitu napadnutog
naroda, ne uspijevaju vrsto stati na put napadau i sprijeiti ratne strahote koje plamte
naoigled svega svijeta".6 Time su eljeli upozoriti na pasivnost i izraziti nezadovoljstvo
ponaanjem meunarodne zajednice. Kasnije e na raun meunarodne zajednice biti
izreeno jo dosta kritika, i mnogo snaniji. Potom biskupi nastavljaju: "Stradanja bi naroda
trebalo ipak hitno prekinuti. Povratak prognanika na njihova podruja u potpunoj sigurnosti
treba to prije, bez odlaganja, osigurati! /..../. Stoga upuujemo arki apel da se bre spaava
one koji su ve toliko prepatili i jo uvijek trpe. Svaki dan zakanjenja poveava
mnogobrojne rtve nasilja; stvara nepopravljive tete. Bre, molimo vas, sprijeite krajnju
katastrofu!".7 Praktinog i uinkovitog odgovora na to nije bilo, a to je bila krajnja
posljedica oklijevanja i ravnodunosti meunarodne zajednice, dobro nam je poznato.

Glas Koncila, 22. svibnja 1994., str. 3; Vrhbosna, V (CVIII)/1994., br. 1-4, str. 58; V. Blaevi, n. d. , str. 351.
Vidi: F. Komarica, n. d. , str. 332-336; V. Blaevi, n. d. , str. 419-422.
3
Vidi: F. Komarica, n. d. , str. 517-520; V. Blaevi, n. d. , str. 422-424.
4
Vidi: F. Komarica, n. d. , str. 528-530; V. Blaevi, n. d. , str. 440-442.
5
Glas Koncila, 10. svibnja 1992., str. 1; V. Blaevi, n. d. , str. 90.
6
Isto.
7
Isto.
2

157

Osvrui se na stanje u Bosni i Hercegovini, katoliki biskupi Hrvatske i Bosne i

Hercegovine u svojoj zajednikoj izjavi od 7. listopada 1992. kau: "Duboko suosjeajui sa
svim ispaenima, prognanima, izbjeglicama, s ponienim puanstvom, odluno diemo glas
prosvjeda zbog gaenja temeljnih ljudskih prava, zbog vrijeanja osobnog, nacionalnog i
vjerskog dostojanstva ljudi (ope ivotne nesigurnosti, otputanja s posla, silovanja i dr.),
zbog 'etnikog ienja' koje se provodi u nekim podrujima Bosne i Hercegovine. Svom
duom pridruujemo se brojnim apelima pape Ivana Pavla II. i Svete Stolice da se zaustavi
ovo ratno bezumlje i da svjetska zajednica pronae uspjean nain da se razorua agresor.
/..../. Apeliramo da se prognani i izbjegli to prije vrate u svoje domove".1 U izjavi biskupa
Hrvatske i Bosne i Hercegovine od 15. listopada 1993. kae se: "Ponovno odluno diemo
svoj zajedniki glas protiv svih vrsta zloina i nasilja nad katolikim puanstvom u Republici
Bosni i Hercegovini, kao i nad pripadnicima bilo koje druge vjerske zajednice ili naroda.
/..../. Traimo veu i uinkovitiju zatitu ivota i imovine, kao i jamstvo svih drugih oduzetih
ili pogaenih prava i sloboda tamonjih katolika i svih graana u toj Republici".2
Biskupi iz Bosne i Hercegovine, te iz Hrvatske zagrebaki nadbiskup Franjo Kuhari i
akovaki biskup iril Kos, naavi se u Sarajevu na biskupskom posveenju
novoimenovanog pomonog vrhbosanskog biskupa Pere Sudara, uputili su 6. sijenja 1994.
svjetskoj javnosti apel u kojem stoji i ovo: "Doivljavajui /..../ vlastitim iskustvom nesreu
Sarajeva, nesreu cijele Bosne i Hercegovine, mi okupljeni biskupi ponovno iz ovog
napaenog grada i napaene zemlje upuujemo dramatian poziv svijetu i tvrdimo da je ovaj
rat, koji ne prestaje, koji neprestano kosi ivote, umnaa ranjenike, protjeruje ljude s njihovih
ognjita, ne samo teka nesrea, nego i optuba protiv suvremene civilizacije koja ne nalazi
naina da rat zaustavi i da osigura pravedan mir izmuenim ljudima bez obzira kojoj
nacionalnosti ili vjerskoj zajednici pripadali. Suivot Srba, Muslimana i Hrvata u Bosni i
Hercegovini je sudbina Bosne i Hercegovine!"3
Biskupi Hrvatske i Bosne i Hercegovine su uputili svoj apel domaoj i svjetskoj javnosti
i 26. sijenja 1994., i u njemu upozoravaju: "Krajnje je vrijeme da se odluno stane na put
nasiljima koja satiru stotine tisua nedunoga civilnoga puanstva: djecu, ene, stare,
nemone i bolesne ljude kao i ranjenike kojima je sprijeena najosnovnija lijenika pomo.
Rat koji je bio nametnut Hrvatskoj prije gotovo tri godine, a sada osobito bjesni u Bosni i
Hercegovini, takoer meunarodno priznatoj dravi, velik je zloin protiv svih ljudskih prava
za koji su odgovorni ne samo oni koji su ga zbog svojih egoistikih ciljeva pokrenuli nego i
oni koji se prema tom zloinu odnose ravnoduno, a pogotovo oni koji ga na bilo koji nain
podupiru, propustivi zakonitu mogunost da ga zaustave. /..../ Spirala zla se mora prekinuti
svim zakonitim sredstvima, da se osigura dostojanstvo i pravo na slobodan i siguran ivot
svakoj ljudskoj osobi u njezinu domu, u njezinu kraju, u njezinoj iroj zajednici, bilo
nacionalnoj, bilo vjerskoj".4 Biskupi zatim kau: "Smatramo svojom dunou ponovno
uputiti krajnje dramatian poziv svjetskoj javnosti da se pokrenu sve snage ljudi dobre volje,
a osobito da se pokrene savjest svih odgovornih u meunarodnim institucijama za pravdu i
mir, kako bi se konano zaustavilo ovo krvoprolie".5 Biskupi Bosne i Hercegovine i
Hrvatske su i 9. lipnja 1994. izvijestili svjetsku javnost i biskupske konferencije Europe o
dramatinom stanju u Bosni i Hercegovini, te uputili poziv da se zatite prava i slobode
1

Glas Koncila, 18. listopada 1992., str. 3; V. Blaevi, n. d. , str. 163.

Glas Koncila, 24. listopada 1993., str. 1; Vrhbosna, IV (CVII)/1993., br. 1-4, str. 35; V. Blaevi, n. d. , str.
291.
3
Glas Koncila, 16. sijenja 1994., str. 1; Vrhbosna, V (CVIII)/1994., br. 1-4, str. 50; V. Blaevi, n. d. , str.
317.
4
Glas Koncila, 6. veljae 1994., str. 3; Vrhbosna, V (CVIII)/1994., br. 1-4, str. 53; V. Blaevi, n. d. , str. 325.
5
Isto.
2

158

katolika i svih obespravljenih ljudi: "Sve vas stoga pozivamo da s nama odluno dignete
svoj glas, kako bi se konano zaustavila ova bezakonja, okrutnosti i unitenja te ispravile
nepravde".1 Za sebe su biskupi izjavili: "Mi se i dalje neumorno zalaemo za potovanje i
obranu ljudskih i graanskih prava naroda, manjina i svih ljudi; za ostvarenje pravedna mira,
to ukljuuje pravo na povratak svih prognanih na njihova ognjita i prvo na ivot dostojan
civilizirana ovjeka".2
Vrhbosanski nadbiskup kard. Vinko Pulji i zagrebaki nadbiskup kard. Franjo Kuhari
su 6. prosinca 1994., u ime svih biskupa, kao i sveenika i katolikih vjernika Hrvatske i
Bosne i Hercegovine, uputili apel svjetskoj javnosti i odgovornim dravnicima, u kojem
kau: "Obraamo se vama i svima koji su u svijetu odgovorni i koji jo mogu neto uiniti da
se zaustavi strahota zloina u naim dravama. Vrijeme nam izmie, ako ve nije prekasno, a
ovdje pred oima cijeloga svijeta umire ovjenost, obezvreuje se svako meunarodno
pravo i sustavno se gaze prava i dostojanstvo ljudskih osoba i cijelih naroda i vjerskih
zajednica. /..../. Tim smo vie zapanjeni to ni velike sile, ni meunarodne ustanove i udruge
ne poduzimaju nita efikasno da bi se ovo zlo zaustavilo. A uvjereni smo da sigurno postoje
moralna sredstva da se zaustavi nemoralna agresija".3 Dvojica nadbiskupa i kardinala, na
kraju, iznova trae zaustavljanje ratnih zloina i zatitu temeljnih prava i sloboda ljudi i
naroda: "Preostaje nam, makar i u posljednji trenutak, apelirati na odgovorne za zbivanja u
svijetu, da efikasno zatite naela i praksu humanosti, prava i dostojanstvo svakog naroda bez
obzira na vjersku pripadnost. Iskustvo nas ui da je nadasve potrebno sauvati meunarodno
priznate dravne granice. Svako drugaije dogovaranje, makar i na visokim razinama, znai
priznavanje prava jaega, doputanje agresoru da se zloinima okoristi. Pravi mir moe biti
samo pravedan mir. Nepravde moraju biti ispravljene; meunarodno priznate granice
potivane; svi prognanici vraeni na svoja ognjita".4
Nadbiskupi Kuhari i Pulji su se oglasili zajednikim apelom domaoj i svjetskoj
javnosti i 28. veljae 1995. U tom apelu oni kau: "Ponovno najodlunije diemo svoj glas
solidarnosti i zauzimanja za zatitu ljudskog dostojanstva i osnovnih ljudskih graanskih
prava i sloboda svih pogaenih i obespravljenih ljudi, pozivajui sve plemenite ljude da nam
se pridrue u spasavanju ugroenog ovjeka na ovom podruju (misli se na banjoluko - op.
m.) kao i na svim drugim podrujima Bosne i Hercegovine, Balkana i europskog
kontinenta".5 Zagrebaki nadbiskup, kardinal Franjo Kuhari, i vrhbosanski nadbiskup,
kardinal Vinko Pulji, u zajednikom prosvjedu protiv zloina koji se ine nad katolicima u
banjolukom kraju i u cjeloj Bosni, i apelu javnosti, od 8. svibnja 1995., iznova naglaavaju
posebno odgovornost i krivnju elnika meunarodne zajednice: "Sve se to dogaa u Europi
na kraju 20. stoljea pred ravnodunim pogledima onih koji su bili duni zatititi nedune
ljude i zaustaviti ta okrutna nasilja svim moralnim sredstvima koja im stoje na raspolaganju.
Odgovornost za te zloine teko optereuje savjest naredbodavaca i izvritelja, ali i svih onih
koji su mogli uspostaviti mir, sigurnost i slobodu za sve ljude ovih prostora. /..../. Propust
dunosti odgovornih za zatitu rtve od nepravednog nasilja grijeh je protiv ovjenosti i
sudionitva u zloinu".6
Uz viekratne zajednike istupe zagrebakog i vrhbosanskog nadbiskupa, kardinala
Kuharia i Puljia, protiv rata i njegovih uasnih posljedica oglaavali su se u vie navrata
zajedniki svi biskupi Bosne i Hercegovine. Tako oni u svom pismu papi Ivanu Pavlu II., od
1

Glas Koncila, 19. lipnja 1994., str. 1; Vrhbosna, V (CVIII)/1994., br. 1-4, str. 61; V. Blaevi, n. d. , str. 358.
Isto.
3
Glas Koncila, 18. prosinca 1994., str. 1; V. Blaevi, n. d. , str. 380.
4
Glas Koncila, 18. prosinca 1994., str. 4; V. Blaevi, n. d. , str. 381.
5
Vrhbosna, VI (CIX)/1995., br. 1-4, str. 60; V. Blaevi, n. d. , str. 400.
6
Vrhbosna, VI (CIX)/1995., br. 1-4, str. 67; V. Blaevi, n. d. , str. 415.
2

159

18. prosinca 1992., piu: "Teko je shvatljivo da se danas, na ovom znaajnom stupnju
razvoja ljudske kulture i naglaavanja temeljnih ljudskih prava na ovim prostorima, usred
civilizirane Europe i svijeta, gleda gotovo ravnoduno na ovo uasno istrebljenje i genocid
hrvatskoga i muslimanskoga naroda, i da to ni jedna svjetska sila ne moe ili ne eli efikasno
zaustaviti". Zatim se utjeu za pomo Svetom Ocu ovim rijeima: "Slobodni smo, Sveti Oe,
zamoliti da i dalje budete uz nas u ovoj naoj ljudskoj tragediji i da apelirate na odgovorne na
meunarodnoj razini da ovo krvoprolie prestane i da se pospjei dolazak humanitarne
pomoi naem puanstvu koje je ostalo bez igdje iega".1 U istom pismu oni takoer istiu da
onoga tko je izvrio agresiju i tko vri genocid ne mogu razoruati papirnate meunarodne
rezolucije koje, to se vie mnoe, to vie granie s neozbiljnou i otkrivaju neodlunost da
se ita uspjeno poduzme, da bi zakljuili kako "ovdje mogu uiniti neto konkretno samo
zatitne policijske ili vojnike snage mone i odgovorne za potivanje opeljudskih prava u
svjetskoj zajednici. Ljudska je, moralna i meunarodna dunost onih koji su kadri to uiniti
da to i ostvare".2
Biskupi Bosne i Hercegovine su se 2. kolovoza 1993. obratili priopenjem cjelokupnoj
javnosti i iznijeli osobito podatke o masovnom protjerivanju katolika i nestajanju brojnih
upa u vrhbosanskoj nadbiskupiji i u biskupijama banjolukoj i mostarsko-duvanjskoj, te
zatraili pomo: "Ponovno apeliramo na sve odgovorne politike faktore u domaoj i
svjetskoj javnosti da zauzetije porade oko pravednog rjeenja sadanjega i buduega ivota
svih stanovnika Bosne i Hercegovine. /..../ Molimo i zahtijevamo: da prestane krvoprolie,
ubijanje nevina puanstva i unitavanje njegove imovine; da se zaustavi bilo kakvo 'etniko
ienje'; da se hitno omogui da nepokopani mrtvi budu pokopani, svatko prema svome
vjerozakonu; da se to prije puste ratni zarobljenici iz logora i neduni zatvorenici; da se
prognanicima i izbjeglicama omogui povratak u njihove kue; da se osigura slobodno
kretanje humanitarne pomoi potrebnicima".3 Biskupi Bosne i Hercegovine su dali
zajedniku izjavu i 29. studenoga 1993., u kojoj kau: "Odbacujemo sve nepravde i
neljudska nedjela poinjena u ovom ratu te u ime Bojega zakona i dostojanstva ovjeka
osuujemo svaku metodu i praksu obespravljenja ovjeka i naroda, progona puanstva,
'etnikog ienja', genocida, ruenja vjerskih bogomolja, iz koje god ljudske skupine ili
narodne politike zajednice to dolazilo".4 A potom se kritiki osvru i izraavaju
nezadovoljstvo dranjem meunarodne zajednice: "Duboko smo zbunjeni i razoarani
dosadanjom neuinkovitou meunarodnih politikih imbenika da zaustave ovaj uasni
pokolj i progon ljudi na podruju Bosne i Hercegovine", te se pitaju: "Je li mogue da
politike i vojne meunarodne snage, mone i odgovorne za zatitu opeljudskih prava u
svjetskoj zajednici, samo izdaju suhoparne rezolucije i odravaju bezuspjene konferencije,
neodluno promatrajui ovakva gaenja ljudskih prava, sloboda i ivota?".5 Na kraju se
obraaju meunarodnoj zajednici i trae njezino angairanje: "Ponovno apeliramo u ime
dostojanstva milijuna obespravljenih i ivotno ugroenih na naim prostorima da se njihova
temeljna ljudska prava na ivot i na suivot stave ispred svih drugih interesa i raunica. Jo
jednom diemo svoj glas i zahtjev da meunarodne organizacije: Vijee sigurnosti
Ujedinjenih nacija, UNPROFOR, UNHCR, Crveni kri i dr., nepristrano ispitaju i pred
javnost iznesu podatke o svim masakrima, poinjenim bilo s ije strane, o svim etnikim
1

Glas Koncila, 19. sijenja 1993., str. 3; V. Blaevi, n. d. , str. 181.

Glas Koncila, 19. sijenja 1993., str. 3; V. Blaevi, n. d. , str. 182.
3
Glas Koncila, 15. kolovoza 1993., str. 4; Vrhbosna, IV (CVII)/1993., br. 1-4, str. 33; V. Blaevi, n. d. , str.
271.
4
Glas Koncila, 12. prosinca 1993., str. 4; Vrhbosna, IV (CVII)/1993., br. 1-4, str. 38; V. Blaevi, n. d. , str.
304.
5
Isto.
2

160

protjerivanjima, o svim logorima u kojima se dre i mue civili, osobito o onim logorima u
kojima se poniava dostojanstvo ene".1
U povodu imenovanja vrhbosanskog nadbiskupa Vinka Puljia kardinalom,
bosanskohercegovaki biskupi su se za vrijeme svoga boravka u Rimu, 30. studenoga 1994.,
obratili cijeloj Katolikoj crkvi i svjetskoj javnosti te, ocrtavi strahote rata, uputili apel da se
tragedija zaustavi, da se ouva cjelovita Bosna i Hercegovina, i osiguraju jednaka prava za
sve njezine graane. Za stanje u Bosni i Hercegovini okrivili su i meunarodnu zajednicu, i
ovako ocijenili njezino dotadanje dranje: "Ta je agresija (misli se na Bosnu i Hercegovinu op. m.) s njezinim krvavim posljedicama u krugovima svjetskih politikih snaga:
Organizacije Ujedinjenih naroda, napose Vijea sigurnosti, u Europskoj uniji, u
administraciji Sjedinjenih Amerikih Drava, zbog njihovih vlastitih interesa, nailazila sve
do sada na razliite stavove, od ljudske i moralne neosjetljivosti do politikog poputanja i
otvorena podravanja vrlo nehumana projekta oita agresora, preko raznih 'mirovnih' planova
do sadanje Kontaktne skupine. A sada kao da se svi nalaze pred odobrenjem praktine
pobjede ratnog bezumlja, zla i gaenja etikih zasada, ljudskih, nacionalnih i vjerskih prava
kao i graanskih sloboda".2 Bosanskohercegovaki biskupi su u tom asu svoje pouzdanje
stavili u brau u katolikom episkopatu i zamolili biskupske konferencije Europe i svijeta da
u Bosnu i Hercegovinu poalju svoje predstavnike, koji e se uvjeriti u istinitost i
dramatinost stanja, a zatim poraditi kod vlada svojih drava: "da se Bosna i Hercegovina,
ve meunarodno priznata, ouva kao cjelovita zemlja; da se etnika ienja na podruju
Bosne i Hercegovine ne ozakone nego isprave; da se ljudsko pravo ne stavlja u neiju ratnu
snagu i oruje; da se svi prognanici mogu vratiti u svoje domove uz puno osiguranje jednakih
prava na njihov ljudski, nacionalni i vjerski identitet".3
O dramatinom stanju i velikoj tragediji govori i izjava bosanskohercegovakih biskupa
od 29. sijenja 1995., s prvog zasjedanja novouspostavljene Biskupske konferencije Bosne i
Hercegovine. U njoj biskupi kau: "Uzalud nam je karitativna i humanitarna pomo vjernika
i ljudi dobre volje iz svijeta, ako nam se ne osiguraju ljudska i graanska prava i slobode da
ivimo i djelujemo u svojim mjestima, selima i gradovima Bosne i Hercegovine. Svejedno
nam je hoemo li biti gladni ili siti ako su nas agresori na ovjeka i narod osudili na smrt i
svakodnevno nas progone i ubijaju. Duboko smo oaloeni zbog nedopustivih propusta
meunarodne politike zajednice koja je pokazala neshvatljivo poputanje prema agresiji i
'sili jaega', a ravnodunost prema svemu puanstvu koje trpi neizmjerne nepravde, nasilja,
ruenja, progonstva i klanja".4
Nadbiskup Pulji i provincijal fra Petar Anelovi, zajedno s veim brojem
dijecezanskih i franjevakih sveenika iz Bosne, u ve spomenutoj Deklaraciji od 27. sijenja
1993., izmeu ostaloga, kau: "1. U meunarodno priznatoj Bosni i Hercegovini protivimo se
bilo kojem rjeenju koje bi za posljedicu imalo etniko ienje i premjetanje stanovnitva s
njegovih vjekovnih ognjita. /..../ 3. ivei s narodom i odgajajui ga u vjeri, traimo od
odgovornih da zatite naa hrvatska katolika prava na svim prostorima gdje smo do sada
ivjeli. Ali isto tako traimo potivanje istih prava i za druge narode. /..../ 5. Rat u Bosni i
Hercegovini traje vie od deset mjeseci. Unato brojnim mirovnim konferencijama i

Glas Koncila, 12. prosinca 1993., str. 4; Vrhbosna, IV (CVII)/1993., br. 1-4, str. 38; V. Blaevi, n. d. , str.
304-305.
2
Glas Koncila, 11. prosinca 1994., str. 1; Vrhbosna, V (CVIII)/1994., br. 1-4, str. 64; V. Blaevi, n. d. , str.
378.
3
Glas Koncila, 11. prosinca 1994., str. 1; Vrhbosna, V (CVIII)/1994., br. 1-4, str. 64; V. Blaevi, n. d. , str.
378-379.
4
Vrhbosna, VI (CIX)/1995., br. 1-4, str. 58; V. Blaevi, n. d. , str. 394.

161

dogovorima on se, naalost, nastavlja sa svim svojim traginim posljedicama. Stoga molimo
da se upotrijebe druga efikasnija sredstva kako bi dolo do pravednog mira".1
U priopenju za javnost, to su ga dali 20. travnja 1995., nakon susreta u Visokom sa
sveenstvom Vrhbosanske nadbiskupije, nadbiskup Pulji, pomoni biskup Pero Sudar i
provincijal fra Petar Anelovi su naglasili kako se Vrhbosanska crkva "zalae za mir i
slobodu ovjeka i naroda u Bosni i Hercegovini, a u sadanjoj situaciji otrov mrnje eli
nadvladati pratanjem i pomirenjem, drei se evaneoske poruke: 'Blago onima koji trpe
zbog pravde' i onoga: 'Ljubite i svoje neprijatelje'". 2 A u apelu kojega su istoga dana uputili
svjetskoj javnosti zajedno nadbiskup Pulji i 122 sveenika Vrhbosanske nadbiskupije,
izneseni su brojani podaci o protjeranim Hrvatima-katolicima, o ubijenima i ranjenima,
razorenim mnogim selima i gradovima, te brojnim crkvama, bolnicama i kolama, a zatim se
nastavlja: "Stoga molimo i traimo: 1. Da se na prostorima Bosne i Hercegovine obustavi rat
te se politikim putem trae rjeenja svih problema. /..../ 3. Da se svim ljudima koji su ostali
na svojim ognjitima omogui ivot dostojan ovjeka te da im se i u praksi osiguraju
temeljna ljudska prava: pravo na ivot, pravo na dom i domovinu, pravo na ispovijedanje
vjere, pravo na pozitivno oitovanje njegovog nacionalnog identiteta, pravo na rad,
zdravstvenu skrb i sva ostala prava predviena meunarodnim dokumentima".3
Nadbiskup Pulji je u vie navrata intervenirao i samostalno. Tako 30. travnja 1992.
upuuje osobnu molbu svjetskoj javnosti za pomo postradalima, i da se zaustavi nasilje i
unitavanje dok ne bude prekasno.4 A 22. srpnja 1993. uputio je poruku amerikoj javnosti, u
kojoj je zamolio: "Uinite sve to je u Vaoj moi da ova strana stradanja prestanu i da se
zaustavi krvoprolie. /..../. Uloite sav svoj utjecaj da se za Bosnu i Hercegovinu nae
politiki pravedno rjeenje. /..../. Nadalje, arko molim da to prije poradite na stvaranju
uvjeta za povratak prognanih i protjeranih sa svojih ognjita /..../. U ime katolika pozivam
sve katolike institucije da dignu svoj glas i djelatno se zaloe za na opstanak na ovim
prostorima".5 Uputivi 28. srpnja 1993. apel kopredsjednicima Mirovne konferencije za
Jugoslaviju, od njih je zatraio: "Zaustavite oruane napade koji dovode do krvoprolia i
stradanja, na poseban nain one u Posavini, srednjoj Bosni i u Sarajevu. Uinite da to prije
prestane ubijanje, ruenje, paljenje, proganjanje, hapenje i svaki drugi zloin kojim se kre
ljudska prava i gazi ovjekovo dostojanstvo".6 U izjavi danoj 4. prosinca 1994. za Glas
Koncila, nadbiskup Pulji kae: "Sve monike ovog svijeta koji iz politikih interesa ne ine
ono to mogu da zaustave ovo uasno divljanje krvavog rata, da spase ugroenog ovjeka, da
isprave nepravdu koja je nanesena tolikim prognanima sa njihovih ognjita, pozivam da se u
ovom povijesnom trenutku odgovorno zauzmu za civilizaciju ivota na svim prostorima". 7
Sredinom svibnja 1995. uputio je apel domaoj i svjetskoj javnosti za Bosansku Posavinu.
Nakon to je ukratko izloio to se dogodilo na tom podruju, nastavlja: "Kao pastir ove
mjesne Crkve podiem svoj glas protiv nasilja koje se ini nad ovim nedunim
stanovnitvom, koje ne eli nita drugo doli obraniti svoja ognjita i svoje pravo da ive tamo
gdje su ponikli. /..../. Stoga pozivam sve relevantne imbenike domae i svjetske politike
pozornice da se suprotstave ovom nemoralnom i genocidnom inu tzv. etnikog ienja".8

Glas Koncila, 7. veljae 1993., str. 3; V. Blaevi, n. d. , str. 199-200.

Vrhbosna, VI (CIX)/1995., br. 1-4, str. 100; V. Blaevi, n. d. , str. 408.
3
Vrhbosna, VI (CIX)/1995., br. 1-4, str. 101; V. Blaevi, n. d. , str. 406.
4
Vidi: Glas Koncila, 10. svibnja 1992., str. 3; V. Blaevi, n. d. , str. 91-92.
5
Vrhbosna, IV (CVII)/1993., br. 1-4, str. 64; V. Blaevi, n. d. , str. 267.
6
Vrhbosna, IV (CVII)/1993., br. 1-4, str. 63; V. Blaevi, n. d. , str. 268.
7
Glas Koncila, 4. prosinca 1994., str. 10; V. Blaevi, n. d. , str. 379.
8
Glas Koncila, 21. svibnja 1995., str. 4; V. Blaevi, n. d. , str. 430.
2

162

Veoma esto, zapravo i ee nego drugi, svijetu i svjetskim monicima se obraao

banjoluki biskup Franjo Komarica. On, zajedno s episkopom Jefremom Milutinoviem i
muftijom Ibrahimom Haliloviem, pie 4. rujna 1992. meunarodnim pregovaraima o Bosni
i Hercegovini u enevi: "Strahovite posljedice rata: ruevine, glad, neimatina, bolest,
epidemije, nemogunost privreivanja, kao i nastupajua hladnoa, ugroavaju svakim
danom sve vei broj ivota nedunih civila na cjelokupnom prostoru Bosne i Hercegovine.
Pred Bogom i cijelim ovjeanstvom zaklinjemo vas: - zaustavite konano ovaj besmisleni
uasni rat i nepotrebna teka stradanja i umiranja mnogih stotina hiljada nedunih ljudi, svoje
brae i sestara".1
U pismu od 25. rujna 1992., upuenom meunarodnim posrednicima C. Vanceu i D.
Owenu, biskup Komarica pie: "Slobodan sam, u ime svih ugroenih vjernika katolika,
predloiti potovanim Ekscelencijama slijedee: 1. Neka se odmah, ultimativno, svi koji vode
borbe prisile da obustave borbena djelovanja! /..../. 3. Neka se odmah pristupi razoruavanju
svih naoruanih osoba koje nisu pod kontrolom legalnih institucija. /..../. 5. Neka se
konkretnim akcijama ponu vraati osnovna ljudska prava svima kojima su oduzeta, i neka se
odmah zaustavi svako etniko ienje".2 U apelu to su ga biskup Komarica i sveenici
banjoluke biskupije uputili 17. veljae 1993. utjecajnim osobama crkvenog i politikog
ivota u Hrvatskoj i svijetu, kae se: "U ovom, za nas sudbonosnom asu, apeliramo i
molimo sve kompetentne crkvene i dravne poglavare u naem hrvatskom narodu i u
slobodnom svijetu, da se ozbiljnije i konkretnije upoznaju i pozabave naom dramatinom
situacijom i ne dopuste potvrivanje niti nastavljanje strahovitog zloina protiv ovjeka,
naroda i ovjenosti. Ne moemo prihvatiti da bezakonje i anarhija, sila i zloa postanu
zakonom i mjerilom ivota, ponaanja i odluivanja o sudbini pojedinaca ili pripadnika
jednog naroda ili vjerske zajednice!".3
Bilo je i drugih predstavnika i tijela unutar Katolike crkve u Bosni i Hercegovini koji su
javnim istupima reagirali na ratne prilike i stradanja, a spomenut u samo neke.
Povjerenstvo za pravdu, mir i ekologiju Jonoslavenske konferencije franjevakih
provincijala uputilo je 10. studenoga 1992. apel generalnom tajniku OUN-a, gosp. Boutrosu
Ghaliju, predsjedniku SAD, gosp. Georgeu Bushu, i drugim svjetskim dravnicima i
politiarima. Apel su, uz predstavnike ostalih etiriju franjevakih provincija na prostoru
bive Jugoslavije, potpisali i fra Mirko Filipovi, provincijski vikar Bosne Srebrene, i fra
Leonard Ore, pripadnik franjevake provincije u Hercegovini, a u njemu se, uz ostalo, kae:
"Pozdravljamo svaki oblik pomoi koji je dosada upuen na ove prostore. Ali mi ne znamo
zato je svaka pomo usmjerena samo na utaivanje ei i gladi, a da se istovremeno ne ini
nita, ili gotovo nita, na spreavanju agresije. Pozdravljamo izjave o katastrofi koja prijeti
stotinama tisua ivota kako zbog pomanjkanja hrane tako i zime koja je ve na pragu. One
svjedoe o dobrom poznavanju katastrofalne situacije u najmlaoj dravi svijeta. No, mi ne
znamo zbog ega se jo uvijek tolerira, a nespretnim izjavama i podrava, agresija.
Apeliramo da uinite sve to je u Vaoj moi kako bi se sprijeila agresija kojoj je cilj zauzeti
i etniki 'oistiti' teritorije! /..../. Pozdravljamo osude etnikog ienja i postojanja logora.
Ali apeliramo na Vas da se zauzmete za prekid tog bezumlja i za putanje na slobodu svih
zatoenika. /..../. Pozdravljamo sve inicijative za mirno rjeenje rata, ali ne razumijemo kako
je mogue prihvatiti da se pod platem mirovnih pregovora nastavlja osvajanje teritorija i
etniko ienje te unitavanje kulturne batine, gospodarskih postrojenja i svega to
podsjea na prisutnost nesrpskih naroda. /..../. Apeliramo na Vau savjest! Ne dopustite da se
Vaa 'nemo' pretvori u sudjelovanje u zloinu. Zaustavite agresiju i etniko ienje!
1

F. Komarica, n. d. , str. 345; V. Blaevi, n. d. , str. 146.

F. Komarica, n. d. , str. 617; V. Blaevi, n. d. str. 161.
3
Glas Koncila, 7. oujka 1993., str. 2; F. Komarica, n. d. , str. 621; V. Blaevi, n. d. , str. 205.
2

163

Zatvorite logore! Ne dozvolite da Vam politiki interesi, sporost birokracije i pogreno

miljenje da e se sve rijeiti i bez Vas zaepe ui za etiki imperativ koji vapi iz pakla Bosne
i Hercegovine!".1
Predstavnici franjevake provincije Bosne Srebrene, provincijal fra Petar Anelovi i
dekan Franjevake teologije u Sarajevu, fra Ivan Bubalo, Vrhbosanske nadbiskupije,
generalni vikar pre. Mato Zovki, te Meihata Islamske zajednice Bosne i Hercegovine,
Mustafa Beirovi, uputili su 28. travnja 1993., sa Znanstvenog skupa koji se bavio uzrocima
rata u Bosni i Hercegovini i njegovim posljedicama i perspektivama, a koji je dran u
Zagrebu, poruku Ivanu Pavlu II., kao i veem broju domaih i svjetskih dravnika, u kojoj
stoji i ovaj poziv: "Molimo da Svjetska zajednica upotrijebi sav svoj autoritet i mo da bi se
ve jednom prekinulo stradanje i patnja ljudi i unitavanje svega postojeeg".2
Dugo se ekalo na taj trenutak, da se zaustave stradanja i patnje ljudi i unitavanje
mnogih materijalnih dobara, i on je, napokon, ipak doao. Rat u Bosni i Hercegovini je
Daytonskim mirovnim sporazumom, potpisanim 21. studenoga 1995., zaustavljen, a nadamo
se i okonan. Neki od naih biskupa su odmah javno izrazili svoje miljenje o tom
sporazumu. Biskup Komarica je u pastirskoj poruci mira, sveenicima, redovnicima i
redovnicama, i svim katolikim vjernicima banjoluke biskupije, 24. studenoga 1995. izrazio
radost to je prestalo ubijanje i razaranje, i nadu u mogunost uspostavljanja pravednog i
trajnog mira i suivota ljudi na ovim prostorima. A biskup mostarsko-duvanjski, Ratko Peri,
u osvrtu na Daytonski sporazum, od 26. studenoga 1995., uz zadovoljstvo to je doao kraj
svim zlima rata, izrazio je i nezadovoljstvo zbog nekih odluka iz spomenutog sporazuma i
njegovih aneksa, kojima nepravde nanesene u ratu ne samo da nisu ispravljene, nego su ak i
ozakonjene.
Zakljuak
I to, na kraju, rei posve kratko o dranju Katolike crkve u vrijeme nedavnog rata u
Bosni i Hercegovini?
Mogu ponoviti ono to sam kazao na poetku: Katolika crkva nije niim prouzrokovala
rat, niti je na njega poticala, a poduzimala je to je bilo u njezinoj moi da do njega ne doe.
Takoer mogu sasvim utemeljeno ustvrditi: Crkva katolika nije ni s kim vodila rata, nije
niijih osnovnih ljudskih i nacionalnih prava i graanskih sloboda dovodila u pitanje ili
osporavala niti povreivala, nego se, naprotiv, svim silama i raspoloivim sredstvima
zauzimala za obustavljanje ratnih razaranja i ubijanja, za zaustavljanje krvoprolia i svih
strahota i patnji, za meusobno uvaavanje i za suivot pripadnika svih nacija i svih vjera u
Bosni i Hercegovini.
Crkva katolika nije, doista, nita propustila uiniti to je bila duna da uini; i uinila je
sve to je trebala i to je mogla uiniti za dobro svih ljudi i svega puanstva Bosne i
Hercegovine, kao i za ouvanje njezine dravne cjelovitosti, jedinstva i suvereniteta. Oito je,
stoga, da oni prigovori i optube, i ono pitanje s poetka ovog izlaganja, ni na koji nain ne
pogaaju i ne mogu se odnositi na Katoliku crkvu.

1
2

Glas Koncila, 22. studenoga 1992., str. 8; V. Blaevi, n. d. , str. 168-169.

Glas Koncila, 9. svibnja 1993., str. 3; V. Blaevi, n. d. , str. 241.

164

ANGAIRANJE PAPE IVANA PAVLA II. I VATIKANSKE DIPLOMACIJE

U RAZRJEAVANJU JUGOSLAVENSKE KRIZE
Uvod
Katoliki vjernici u Hrvatskoj i u Bosni i Hercegovini, a i ire, znaju kako se papa Ivan
Pavao II. 90-ih godina minulog stoljea zauzimao da ne doe do rata na ovim prostorima, a
kad je rat ipak izbio, koliko se zalagao da se ratna stradanja ublae i stradalnicima pomogne,
te da se rat zaustavi i uspostavi mir. A o angairanju vatikanske diplomacije na
meunarodnom planu u zaustavljanju toga rata i u razrjeavanju 'jugoslavenske krize' malo se
kod nas zna i meu katolicima. Nekatolici pak o svemu tome znaju puno manje, ili ne znaju
gotovo nita. Pogotovo se to moe rei za pripadnike srpskoga naroda. Meu njima ne samo
da se nije objektivno izvjeivalo o dranju Pape i Svete Stolice, nego su, to vie, neki Papu
i Vatikan optuivali za urotu protiv srpskog naroda, te Vatikan i Njemaku okrivljivali za
raspad Jugoslavije i za rat na jugoslavenskim prostorima.1
U ovom izlaganju prvenstveno e biti rije o tome kako su papa Ivan Pavao II. i
vatikanska diplomacija gledali na zapoeti proces promjena politikog sustava i na
ureivanje odnosa meu republikama i narodima bive Jugoslavije, to su mislili, predlagali,
inili i za to su se zauzimali u svezi s ratom u Hrvatskoj i Bosni i Hercegovini, te kakvu su
ulogu imali i koliko doprinijeli meunarodnom priznanju samostalnosti i dravnog
suvereniteta Hrvatske i Bosne i Hercegovine. Ali emo najprije pogledati kako su se Papa i
vatikanska diplomacija ukljuili i na koje su naine nastupali i sudjelovali u razrjeavanju
'jugoslavenske krize'.
I. NAINI DJELOVANJA IVANA PAVLA II. I VATIKANSKE DIPLOMACIJE
Treba odmah rei da je Sveta Stolica bila vrlo dobro informirana o cjelokupnoj situaciji, i
da je s podruja zahvaenih ratom od Pape i vatikanske diplomacije traeno da se zauzmu i
svojim moralnim autoritetom pomognu u zaustavljanju rata i uspostavljanju novih drava od
jugoslavenskih republika koje to ele.
O stanju u Jugoslaviji redovito je Papu i Dravno tajnitvo Svete Stolice izvjetavao
apostolski nuncij u Beogradu, mons. Gabrijel Montalvo, a o stanju u svojim mjesnim
Crkvama, odnosno u Hrvatskoj i u Bosni i Hercegovini, kako pismeno trako i usmeno,
izvjetavali su zagrebaki i sarajevski nadbiskupi, kard. Franjo Kuhari i kard. Vinko Pulji, i
banjoluki biskup, mons. Franjo Komarica.
Takoer su to inili dravni dunosnici iz Hrvatske i Bosne i Hercegovine, koji su, na
njihovu zamolbu, bili primani u audijencije kod Pape i na razgovor u Dravnom tajnitvu.
Tako se tijekom rata Ivan Pavao II. susreo u Vatikanu, u privatnim audijencijama, i
razgovarao o ratnom stanju na prostorima bive Jugoslavije i o razrjeavanju 'jugoslavenske
krize' s vie dravnih dunosnika i diplomata razliitog ranga. Iz bivih jugoslavenskih
republika, a kasnije suverenih drava, primio je u audijenciju nekoliko puta hrvatskog
predsjednika gosp. Franju Tumana2 i ministra inozemnih poslova i potpredsjednika vlade
gosp. Matu Grania,3 dva puta predsjednika Bosne i Hercegovine, gosp. Aliju Izetbegovia,4
1

To, npr., tvrdi L. Lukaji u svojoj knjizi: Fratri i ustae kolju, Beograd, 2005. vidi str. 62, 395, 396.
Bio je u privatnoj audijenciji kod Pape 25. svibnja i 3. listopada 1991., a susreo se s Ivanom Pavlom II. i 11.
rujna 1994., prigodom Papine posjete Zagrebu.
3
Papa ga je primio i privatnu audijenciju 4. veljae 1994.
4
Primljen je u privatnu audijenciju kod Pape 28. kolovoza 1991. i 12. lipnja 1993.
2

165

ministra vanjskih poslova, a kasnije predsjednika vlade Bosne i Hercegovine, gosp. Harisa
Silajdia, i predsjednika parlamentarne skuptine Bosne i Hercegovine, gosp. Miru
Lazovia,1 lana Predsjednitva Bosne i Hercegovine, gosp. Ivu Komia,2 kao i ministra
vanjskih poslova novonastale Federativne Republike Jugoslavije, sastavljene od Srbije i Crne
Gore, gosp. Vladislava Jovanovia.3 U zasebnu audijenciju je primio takoer predsjednika
Islamske zajednice u Jugoslaviji, reisu-l'-ulemu hadi Jakuba ef. Selimoskog, s pratnjom, 4 te
gradonaelnika Sarajeva, gosp. Muhameda Kreevljakovia.5
Papa se takoer susreo i o ratu i uspostavljanju mira na prostorima bive Jugoslavije
razgovarao s generalnim tajnikom ONU-a, gosp. Perezom de Cuellarom a zatim i s gosp.
Boutros Boutros Ghalijem,6 te pregovaraima u mirovnom procesu u Jugoslaviji u ime
Europske Unije i ONU, gosp. lordom Davidom Owenom a potom i s gosp. Thorvaldom
Stoltenbergom.7
Ve od prvih znakova meunacionalnih i meurepublikih napetosti u bivoj Jugoslaviji,
i od prvih nagovjetaja ratnih sukoba, Ivan Pavao II. je izraavao svoju zabrinutost i
upozoravao na prijetee opasnosti i neizbjene tragine posljedice.8 Kad je rat pokrenut u
Sloveniji, a ubrzo zatim i u Hrvatskoj, uputio je pismene poruke gosp. Anti Markoviu,
predsjedniku SIV-a SFRJ, gosp. Franji Tumanu i gosp. Milanu Kuanu, predsjednicima
republika Hrvatske i Slovenije,9 te neto kasnije gosp. Stipi Mesiu, predsjedniku
Predsjednitva SFRJ.10 Uputio je pismo i generalnom tajniku OUN-a, gosp. Boutros Boutros
Ghaliju.11 Apelirao je i poticao u tim porukama da se poduzme sve to je mogue da se
sprijei izbijanje rata, odnosno da se ratni sukobi zaustave, i da se u pregovorima sukobljenih
strana, i uz pomo meunarodne zajednice, trae rjeenja meusobnih sporova i politikih
pitanja.12
Svoje gledanje na rat u Hrvatskoj i Bosni i Hercegovini, i svoju solidarnost sa rtvama
ratnih sukoba, izraavao je u vie pisama vjerskim dostojanstvenicima: nadbiskupu
zagrebakom, kard. Franji Kuhariu i hrvatskim biskupima 10. listopada 1991.;13 nadbiskupu
vrhbosanskom, kard. Vinku Puljiu i bosansko-hercegovakim biskupima 12. studenoga
1992.14, te kardinalu Puljiu takoer 2. veljae 1993., 29. rujna 1993. i 8. prosinca 1953.15
Pismom se obratio 10. listopada 1991. i patrijarhu Srpske pravoslavne crkve, gosp. Pavlu. 16

U privatnoj audijenciji kod Pape bili su 25. svibnja 1993.

Bio je u privatnoj audijenciji kod Pape 1. rujna 1994.
3
Primljen je u privatnu audijenciju kod Pape 17. oujka 1995.
4
U privatnoj audijenciji kod Pape bio je 25. svibnja 1992.
5
U privatnoj audijenciji kod Pape bio je 6. oujka 1993.
6
Papa se susreo u Vatikanu s Perezom de Cullarom 23. studenoga 1991., a s Boutrosom Boutrosom Ghalijem
16. travnja 1993.
7
Papa je primio u privatnu audijenciju lorda Davida Owena 15. listopada 1993., a Thorvalda Stoltenberga 2.
oujka 1994.
8
Govor uz 'Aneoski pozdrav', 21. srpnja 1991. Vidi: GK, 28. srpnja 1991., str. 1.
9
Poruke su upuene 28. lipnja 1991.
10
Poruka je poslana 26. kolovoza 1991.
11
Pismo je poslano 1. oujka 1993.
12
Navedene poruke su donesene u knjizi: V. Blaevi, Sluenje miru, Ivan Pavao II. i Sveta Stolica za mir u
Hrvatskoj i Bosni i Hercegovini (1991-1995), Zagreb, Kranska sadanjost, 1995.
13
Vidi: V. Blaevi, n. d. , str. 57-58
14
Vidi: V. Blaevi, n. d., 104-106.; Isti, Ivan Pavao II. istinski prijatelj Bosne, Sarajevo, 1997., str. 54-56.
15
Vidi: V. Blaevi, Sluenje miru, str. 139-140, 170.172, 287-289; Isti, Ivan Pavao II istinski prijatelj Bosne,
str. 81-82, 106-108, 192-194.
16
Vidi: V. Blaevi, Sluenje miru, str. 59-60.
2

166

O napetim odnosima, te o ratu i ratnim stradanjima i strahotama papa Ivan Pavao II. je
vrlo esto govorio na redovitim tjednim generalnim ili opom audijencijama u Vatikanu,
svaki put pred vie tisua okupljenih vjernika s raznih strana svijeta, a i u posebnim
audijencijama sudionika razliitih politikih i drugih skupova u Rimu, lanova razliitih
izaslanstava, u audijencijama za novoimenovane ambasadore nekih drava pri Svetoj Stolici,
i za druge uglednike. Izmeu ostalog, Papa je skretao pozornost svjetske javnosti na razliita
krizna podruja i ratove u svijetu, pa tako i u Hrvatskoj i Bosni i Hercegovini, i na
uobiajenim novogodinjim susretima u Vatikanu s diplomatskim zborom akreditiranim pri
Svetoj Stolici. Isto tako se na tragine dogaaje esto osvrtao u svojim nagovorima i
obraanjima vjernicima okupljenim na Trgu sv. Petra uz podnevni Angelus, ili Aneoski
pozdrav nedjeljama i blagdanima, kao i u svojim propovijedima i homilijama na
euharistijskim slavljima, osobito tijekom apostolskih putovanja i pastoralnih pohoda, od
kojih valja istaknuti one Hrvatskoj u tijeku rata 1994. (i poslije rata, g. 1998. i 2003.) i u
Bosni i Hercegovini poslije rata, 1997. i 2003. godine, kao i u susretima i razgovorima s
novinarima naroito prigodom tih putovanja.
U razdoblju od pet ratnih godina, 1991.-1995., papa Ivan Pavao II. se osvrtao na pitanje
politikih previranja i drutvenih promjena u Jugoslaviji, odnosno na rat u Hrvatskoj i u
Bosni i Hercegovini, vie od 300 puta osobno, a jo 50-ak puta to su inili blii suradnici
Svetog Oca i vatikanski visoki diplomatski dunosnici, osobito dravni tajnik, kard. Angelo
Sodano, tajnik za odnose s dravama, nadb. Jean-Louis Tauran, te proelnik Papinskih vijea
'Pravda i Mir' (Iustitia et Pax) i 'Jedno Srce' (Cor Unum'), kard. Roger Etchegaray. Izlazi da
su se Papa i spomenuti visoki dunosnici Svete Stolice kroz pet ratnih godina u prosjeku
oglaavali svaki peti-esti dan, i moe se slobodno rei da nije proputena nijedna prigoda i
situaciju koja je to traila, a da katolikoj i svjetskoj javnosti i meunarodnoj diplomaciji
nisu skretali pozornost na tragina zbivanja na prostorima bive Jugoslavije.
Vatikanska diplomacija je od samog poetka 'jugoslavenske krize', jo od sijenja 1991.,
uviajui opasnost da se postojee napetosti izrode u oruane sukobe i krvoprolie,
poduzimala odreene korake da se sprijei, odnosno zaustavi ratna tragedija i katastrofa u
Hrvatskoj i u Bosni i Hercegovini. Tako je dravni tajnik Svete Stolice, kard. Angelo
Sodano, uputio brzojavnu poruku predsjedniku Vijea ministara inozemnih poslova Europske
Zajednice, gosp. Hansu van Den Broeku, u kojoj je istaknuo da Sveta Stolica prua podrku
naporima koje je EZ poduzimala da se zaustavi uporaba sile u Hrvatskoj i da se potakne
politiki dijalog meu svim jugoslavenskim republikama.1 Nakon to je rat zahvatio i Bosnu i
Hercegovinu, kard. Angelo Sodano je u ime Svetog Oca uputio brzojavnu poruku
predsjedniku Bosne i Hercegovine, gosp. Aliji Izetbegoviu, u kojoj je izrazio zabrinutost
pape Ivana Pavla II. zbog stanja u Bosni i Hercegovini i Papinu solidarnost i blizinu svima
koji pate i oplakuju svoje mrtve.2 U svezi s dramatinom situacijom u Bosni i Hercegovini
dravni tajnik je uputio brzojavnu poruku takoer generalnom tajniku OUN-a, gosp. Boutros
Boutros Ghaliju, sa zahtjevom da OUN upotrijebi sve kako bi se zaustavio rat koji sije smrt i
razaranje.3 Poruku je uputio i Predsjedniku Republike Hrvatske, gosp. Franji Tumanu, u
kojoj je istaknuto kako Sveti Otac zna da moe raunati na dobronamjerno prihvaanje
poziva koje upuuje, da se ne tede napori u pregovorima za mir, te za prihvaanje u bratskoj
ljubavi izbjeglica, prognanika i rtava rata.4
1

Poruka je upuena 26. kolovoza 1991.

Poruka je upuena 9. travnja 1992.
3
Poruka je poslana 5. svibnja 1992.
4
Pismo je pisano 12. oujka 1994.; u njemu kard. Angelo Sodano u Papino ime izraava zahvalnost za Poruku
koju je predsjednik Tuman poslao posredstvom gosp. Mate Grania, potpredsjednika vlade Republike
Hrvatske i ministra inozemnih poslova, koji je bio u privatnoj audijenciji kod Pape 4. oujka.
2

167

Nakon to su bili u audijenciji kod pape, ministri vanjskih poslova, gosp. Haris Silajdi,
i predsjednik parlamentarne skuptine, gosp. Miro Lazovi razgovarali su o situaciji u Bosni i
Hercegovini i s dravnim tajnikom, kard. Angelom Sodanom.1 S dravnim tajnikom se,
poslije audijencije kod Pape, sastao i ministar inozemnih poslova i potpredsjednik vlade
Republike Hrvatske, gosp. Mate Grani.2 Gosp. Haris Silajdi se drugom zgodom, tada kao
predsjednik vlade Bosne i Hercegovine, susreo u Vatikanu s tajnikom za odnose s dravama,
nadb. Jean-Louis Tauranom.3 Jean-Lois Tauran se dva puta susreo takoer s ministrom
inozemnih poslova i potpredsjednikom vlade Republike Hrvatske, gosp. Matom Graniem.4
Ministra vanjskih poslova Federativne Republike Jugoslavije, gosp. Vladislava Jovanovia,
jednom je primio mons. Claudio Maria Celli, podsekretar u Odsjeku za odnose s dravama
Dravnog tajnitva Svete Stolice,5 a drugi put se ministar Jovanovi susreo s tajnikom za
odnose s dravama, mons. Jean-Louis Tauranom.6 Jean-Louis Tauran je primio i razgovarao
takoer s novim ministrom vanjskih poslova Jugoslavije, gosp. Milanom Milutinoviem.7 A
apostolski nuncij u Bosni i Hercegovini, mons. Francesco Monterisi, primio je dvije
delegacije iz Republike Srpske, jednu je predvodio gosp. ivko Raki, ministar vanjskih
poslova u Vladi, a drugu gosp. Miroslav Toholj, ministar informacija.8
O ratu na Balkanu, osobito u Bosni i Hercegovini, razgovori su voeni kod posjeta
Dravnom tajnitvu Svete Stolice i Odjelu tajnitva za odnose s dravama visokih politikih
predstavnika iz Europske Zajednice (kasnije Europske Unije), iz Sjedinjenih Amerikih
Drava i Rusije,9 a Dravni tajnik, kard. Angelo Sodano, razgovarao je 1994. i 1995. godine
o razrjeavanju 'jugoslavenske krize' i o miru na Balkanu s vie predsjednika drava i vlada
drugih zemalja.10
Vatikanski diplomati, stalni predstavnici Svete Stolice u organizacijama meunarodne
zajednice, takoer su vrlo aktivno bili ukljueni u razmatranje i razrjeavanje 'jugoslavenske
krize'. Tijekom 1991-1994. godine sudjelovali su na trideset-ak zasjedanja, skupova, sjednica
i sastanaka razliitih tijela i foruma KESS-a ili OESS-a, Europskog Vijea, Europske Unije,
OUN-a i UNHCR-a, posveenih pitanjima rata i politikoj situaciji u bivoj Jugoslaviji.11
1

Susret se odrao 25. svibnja 1993.

Susret je odran 4. veljae 1994.
3
Susret je odran 2. srpnja 1994.
4
Ti su susreti odrani 22. srpnja 1993. i 23. veljae 1994.
5
Primljen je 18. studenoga 1993.
6
Susret je odran 16. oujka 1995.
7
Taj susret je bio 6. listopada 1995.
8
Ti susreti su bili 13. lipnja i 14. srpnja 1995.
9
Isticana je nunost dijaloga meu sukobljenim stranama i da ne treba tedjeti napora za povratak mira te da se
meunarodnim organizacijama stave na raspolaganje sredstva nuna za humanitarnu pomo. Takoer je bilo
rijei o potivanju normi meunarodnog prava o pravima manjina, osobito manjinskih vjerskih zajednica na
odreenim podrujima, kao i odluka KESS-a i ONU-a o nemijenjanju granica silom. Vidi: L'azione della
Santa Sede nel conflitto bosniaco (niz: Quaderni de L'Osservatore Romano, br. 25), Librereia Editrice
Vaticana, Citta del Vaticano, 1994.) str. 15-16.
10
Razgovori su voeni s predsjednikom Republike eke, gosp. Vaclavom Havelom (7. oujka 1994.),
njemakim kancelarom, gosp. Helmutom Kholom (3. svibnja 1994.), predsjednikom kanadske vlade, gosp.
Jeanom Chretienom (7. srpnja 1994.), s predsjednicima Republike Austrije, gosp. Thomasom Klestilom (25.
studenoga 1994), Maarske, gosp. Arpadom Gnczom (9. veljae 1995.), s njemakim predsjednikom gosp.
Romanom Herzogom (2. oujka 1995), predsjednikom Rumunije, gosp. Ionom Iliescuom (28. oujka 1995),
te Republike Francuske, gosp. Jacquesom Chiracom (25. rujna 1995.).
11
Svojim govorima, koji su se doticali ili u cijelosti odnosili na ratno stanje i na osnivanje neovisnih drava od
bivih jugoslavenskih republika, istupali su: na redovitim zasjedanjima Komiteta visokih dunosnika KESS-a
(29. sijenja 1991, 16. rujna 1992., 5. studenoga 1992., 2. veljae 1993., 26. travnja 1993., 14. lipnja 1994., 11.
listopada 1994.); na hitnim zasjedanjima Komiteta visokih dunosnika KESS-a posveenim krizi u Jugoslaviji
(3. srpnja 1991., 3. rujna 1991., 10. listopada 1991.); na zasjedanju Konferencije o ljudskoj dimenziji KESS-a
2

168

II. IVAN PAVAO II. I RAT U HRVATSKOJ I U BOSNI I HERCEGOVINI

1. Stajalita Ivana Pavla II. i rjeenja koja je predlagao ili preporuivao
Ivan Pavao II. je smatrao da potrebnu preobrazba politikog sustava i drutvenog
ureenja u Jugoslaviji treba provesti na demokratski nain. Stoga je elnike suprotstavljenih i
zaraenih strana pozivao da obustave neprijateljstava i sukobe, istiui i upozoravajui da se
ratom ne moe rijeiti ni jedan problem, da je agresija na prava i slobodu drugih nedopustiva
i da se granice drava ne mogu mijenjati silom, te da se meunacionalni i meurepubliki
sporovi ne rjeavaju orujem, nego strpljivim dijalogom i pregovorima. Isticao je da se
istinski mir moe ostvariti samo u slobodi i pravdi, u potivanju prava i dostojanstva svakog
ovjeka, kao i prava i dostojanstva, identiteta, samobitnosti i posebnosti, te zakonitih tenji
svakog naroda. Poticao je izrijekom Hrvate i Srbe, te sve narode u Jugoslaviji, odnosno u
Hrvatskoj i u Bosni i Hercegovini, razliite po vjeri, kulturi, povijesti i jeziku, da ujedine
svoje napore kako bi se stvorili pogodni uvjeti za suivot svih u meusobnom uvaavanju,
slozi, pravdi i ljubavi.
Bio je osobito izriit i postojan u obrani prava svakog naroda na samoodreenje, tj. prava
na slobodno, demokratsko odluivanje o vlastitoj sudbini ili o samostalnosti i suverenitetu
vlastite drave, pozivajui se pritom i na naela helsinkog Zavrnog akta KESS-a iz god.
1975., i na Pariku povelju KESS-a iz god. 1990.1
U razliitim prigodama, bilo osobno i izravno, bilo putem svojih izaslanika i vatikanskih
diplomatskih predstavnika, apelirao je na dravnike Europe i svijeta i na razliite forume
meunarodne zajednice od Konferencije, odnosno Organizacije za europsku sigurnost i
suradnju (KESS-a i OESS-a), Vijea Europe i Europske Unije, do Organizacije Ujedinjenih
Naroda da uine sve kako bi se zaustavio okrutni rat i svima osigurao ivot dostojan
ovjeka, u pravednome i stabilnome miru meu narodima.2 Ti apeli, na veliko Papino
razoaranje, nisu nailazili na odaziv.
(11. rujna 1991.); na zasjedanju drava lanica KESS-a (6. svibnja 1992.); na sastanku eksperata KESS-a za
nacionalne manjine (2. srpnja 1991.); na sastancima Vijea ministara vanjskih poslova KESS-a i OESS-a (30.
sijenja 1992., 14-15. prosinca 1992., 2. prosinca 1993., 8. prosinca 1995.); na sastanku na vrhu poglavara
drava i vlada KESS-a (9. srpnja 1992., 6. prosinca 1994., 12. oujka 1995.); na inauguralnoj Konferenciji o
stabilnosti u Europi (20. i 21. oujka 1995.); na zasjedanju Konferencije KESS-a o ljudskim pravima (27.
rujna do 15. listopada 1993.); na zasjedanju tzv. Prvog odbora Generalne skuptine OUN-a (25. listopada
1991.); na sjednici Treeg komiteta OUN-a (7. studenoga 1995.); na susretu ministar pravde Europskog Vijea
(21.-22. lipnja 1993.); na zasjedanju Odbora za ljudska prava OUN-a (13. kolovoza 1992., 9. veljae 1993.);
na Svjetskoj konferenciji o ljudskim pravima (21. lipnja 1993.); na Konferenciji poglavara drava i vlada
lanica Europskog Vijea (9. listopada 1993.); na Konferenciji Europske Unije (26. svibnja 1994.); na
parlamentarnoj skuptini Vijea Europe (26. rujna 1995.)na zasjedanju Izvrnog odbora UNHCR-a (3.-7.
listopada 1994.), te traili zaustavljanje rata u Hrvatskoj i u Bosni i Hercegovini, i razrjeavanje 'jugoslavenske
krize' u skladu s normama meunarodnog prava i odlukama foruma meunarodne zajednice. Vidi: L'azione
della Santa Sede nel conflitto bosniaco, str. 18-20; La Santa Sede per la pace nei Balcani, str. 14-15; V.
Blaevi, Sluenje miru, str. 303-358.; Isti, Papa Ivan Pavao II. istinski prijatelj Bosne , str. 271-323.
1
Takvo stajalite je vidljivo iz istupa: 28. lipnja 1991. (pismo Markoviu) - OR, 1-2. srpnja 1991, str. 1; 8. ruja
1991. (u Vicenzi, na past. pohodu) - OR, 9-10. rujna 1991., str. 1; GK, 15. rujna 1991, str. 6; 10. listopada
1991. (pisma kard. F. Kuhariu i patrijarhu Pavlu) - OR, 19. listopada 1991, str. 1; GK, 27.listopada 1991, str.
1. i 5; GK, 3. studenoga 1991, str. 3; 23. studenoga 1991. (govor sudionicima meunarodnog foruma o
socijalnim enciklikama Crkve) - OR, 24. studenoga 1991, str. 6; GK, 1. prosinca 1991., str. 4; 1. sijenja 1992.
(prilikom Aneoskog pozdrava) - OR, 2-3. sijenja 1992., str. 1. i 5; GK, 12. sijenja 1992, str. 4; 11. sijenja
1992. (dipl. zboru) - OR, 12. sijenja 1992., str. 4. (na franc. j.); GK, 19. sijenja 1992., str. 3; 28. studenoga
1992. (novom finskom veleposlaniku) - OR, 29. studenoga 1992., str. 10; 10. sijenja 1993. (homilija u euhar.
slavlju) - OR, 11-12. sijenja 1993., str. 10; 16. sijenja 1993. (dipl. zboru) - OR, 17. sijenja 1993., str. 4. (na
franc. j.), Vidi: V. Cvrlje, Vatikanska diplomacija. Pokoncilski Vatikan u meunarodnim odnosima, Zagreb
1992, str. 307- 308.
2
Vidi: V. Blaevi, Sluenje miru, str. 303-358

169

U svojim istupima Ivan Pavao II. je vie puta izraavao nezadovoljstvo zbog pasivnog
odnosa meunarodne zajednice, prije svega Europske Zajednice, prema ratu i stradanjima u
Jugoslaviji i pojedinim republikama; pozivao je meunarodnu zajednicu da se odgovorno i
uinkovito ukljui u zaustavljanje toga rata i daljnjih stradanja. Stoga je za tragina
dogaanja na ratom zahvaenim podrujima smatrao krivom i odgovornom takoer
meunarodnu zajednicu, i to je vie puta isticao s puno gorine. Nije se sustezao rei da ono
to se dogaa u tim zemljama (Jugoslaviji) nije dostojno ovjeka, nije dostojno Europe; 1 za
rat u Hrvatskoj da je tragedija koja je na sramotu Europi i svijetu2 ; ili za rat i nasilje koje
se vri u Bosni i Hercegovini: da je tragino vrijeme za Europu, 3 rana na srcu Europe,4
da je tragino zbivanje, koje poniava Europu,5 da potamnjuje povijest civiliziranog
svijeta i Europe,6 da je drama koja je poput brodoloma za cijelu Europu, i da e zloini u
Srebrenici i epi ostati kao jedno od najalosnijih poglavlja povijesti Europe.7
U elji da pokrene OUN da preuzme svoju odgovornost i da prui djelotvornu pomo i
zatitu stradalnicima rata, Ivan Pavao II. je u pismu generalnom tajniku gosp. Boutros
Boutros Ghaliju prikazao tko su sve nedune rtve i koje su tragine posljedice rata, a zatim
istaknuo kako je pravo meunarodne zajednice da intervenira, i pozvao OUN da poduzme
sve to je u njezinoj moi da se rat i tragedija u Bosni i Hercegovini zaustave.8
Ivan Pavao II. je izriito i jasno isticao da meunarodna zajednica mora pokazati vrstu
politiku volju i zaustaviti agresiju, teritorijalna osvajanja tuih podruja i etniko ienje.9
Razmatrajui, zajedno s dravnim tajnikom Svete Stolice, kard. Angelom Sodanom, teko
stanje u Bosni i Hercegovini, sloio se o pravu i potrebi tzv. humanitarne ingerencije, tj. o
pravu i dunosti OUN-a i europskih drava da se odluno i uinkovito ukljue u zaustavljanje
ratnog uasa i tragedije i u razoruavanje onih koji su se dali na neuvena i neovjena
zlodjela masovnog ubijanja i razaranja. Po sudu Svetoga Oca, pasivno promatranje i
neshvatljiva ravnodunost svijeta prema takvim zlodjelima predstavljaju krivnju propusta i
sukrivnju u zloinu. Humanitarnu ingerenciju i uporabu odgovarajuih nunih sredstava,
pa i vojno angairanje da bi se zaustavila daljnja ubijanja i razaranja, teritorijalna osvajanja i
etniko ienje, ne bi se mogli drati nezakonitim uplitanjem sa strane i izvana, misli Papa,
nego bi to bio logian odgovor i postupak u ostvarenju duha i ciljeva KESS-a.10
1

Nagovor uz 'Aneoski pozdrav', 22. rujna 1991.

Govor na generalnoj audijenciji, 13. studenoga 1991.
3
Nagovor uz molitvu krunice, 5. rujna 1992.
4
Govor kod preuzimanja akreditiva izvanrednog finskog ambasadora pri Svetoj Stolici, 28. studenoga 1991.
5
Uskrsna poruka 'Urbi et Orbi', 11. travnja 1993.
6
Govor na generalnoj audijenciji, 28. rujna 1994.
7
Nagovor uz 'Aneoski pozdrav', 16. srpnja 1995.
8
Pismo od 1. oujka 1993. Vidi: V. Blaevi, Sluenje miru, str. 142-143; Isti, Ivan Pavao II. istinski prijatelj
Bosne, str. 85-86.
9
To je vidljivo iz njegovih javnih istupa: 28.6. 1991. (pismo Markoviu) - OR, 1-2. 7. 1991, str. 1; 29. 6. 1991.
(Aneoski pozdrav) - OR, 1-2. 7. 1991, str. 1; 21. 7. 1991. (Aneoski pozdrav) - OR, 22-23. 7.1991, sIr. 1;
GK, 28.7. 1991, str. 7; 8. 9.1991. (Aneoski pozdrav) - OR, 9-10. 9. 1991, sIr. 1; GK, 15. 9. 1991, sIr. 6; 10.
10. 1991. (pisma kard. F. Kuhariu i patrijarhu Pavlu) - OR, 19. 10. 1991, str. 1; GK, 27. 10. 1991, str. 1. i 5;
GK, 3. 11. 1991, str. 3; 17. 11. 1991. (Aneoski pozdrav) - OR, 18. 11. 1991, str. 1; GK, 24. 11. 1991, str. 1;
23.11. 1991. (sudionicima meunarodnog foruma o socijalnim enciklikama Crkve) - OR, 24. 11. 1991, str. 6;
GK, 1. 12. 1991, str. 4; 1. 1. 1992. (Aneoski pozdrav) - OR, 2-3. 1. 1992, str. 1. i 5; GK, 12. 1. 1992, str. 4;
11. 1. 1992 (dipl. zboru) - OR, 12 1. 1992, str. 4. (na franc. j.); GK, 19. 1. 1992, str. 3; 28. 11. 1992. (finskom
veleposl.) - OR, 29. 11. 1992, str. 10; 10. 1. 1993. (homilija na euhar. slavlju) - OR, 11-13. 1. 1993, str. 10; 16.
1. 1993. (dipl. zboru) - OR, 17. 1. 1993, str. 4. (na franc. j.); GK, 31. 1. 1993, str. 3; 7. 3. 1993. (Aneoski
pozdrav) - OR, 8-9. 3. 1993, str. 1; GK, 14. 3. 1993, str. 4.
10
Razgovor Dravnog tajnika, kard. A Sodana, i Ivana Pavla II., 6. 8. 1992 - OR, 8. ,8. 1992, str. 1; GK, 16.8.
1992, str. 1. i 3; Govor Ivana Pavla II. dipl. zboru, 16. 1. 1993. - OR, 17. 1. 1993, str. 4. (na franc. J.).
2

170

2. Izrazi solidarnosti i zauzimanje za pomo stradalnicima rata

Ivan Pavao II. je na generalnim audijencijama i u nagovorima uz Aneoski pozdrav
nedjeljama mnogo puta iskazivao alost i suosjeanje s onima koji su oplakivali svoje
najdrae: ranjene, zatoene, nestale i poginule; s onima koji su patili zbog nasilja i ostali bez
sredstava najnunijih za ivot; koji su izgubili svoje domove i bili prisiljeni bjeati sa svojih
vjekovnih ognjita i iz rodnih krajeva, bili oni Hrvati ili Srbi, katolici, pravoslavci ili
muslimani. U svojim govorima i pismima je pokazivao kako trpi zajedno s hrvatskim i
bosansko-hercegovakim biskupima, koji ne mogu obilaziti i tjeiti svoje vjernike i koji
nemono promatraju kako se provode nasilne deportacije puanstva i kako im se raspruju
stada, kako se napadaju, zlostavljaju i ubijaju sveenici i redovnici.
esto je govorio o tekim stradanjima i velikim potrebama stanovnitva Hrvatske i
Bosne i Hercegovine, kao i o potrebi promicanja ili podupiranja razliitih akcija prikupljanja
i slanja humanitarne pomoi, naroito preko biskupskih konferencija, biskupijskih Caritasa i
drugih karitativnih organizacija. Upuivao je apele svjetskoj javnosti, dobrotvornim
ustanovama i udrugama te pozivao i poticao katolike vjernike i ljude dobre volje na
velikodunu pomo stradalnicima: da pomognu prognanicima i izbjeglicama, beskunicima,
bolesnima i nemonima, silovanim enama i djevojkama, djeci i starcima. Ti pozivi i poticaji
nailazili su na velik odaziv i odjek naroito u Austriji, Belgiji, Danskoj, Francuskoj, Italiji,
Njemakoj i vicarskoj, te u Sjedinjenim Amerikim Dravama. Do kraja godine 1993. samo
je preko humanitarnih organizacija ovisnih o biskupskim konferencijama skupljeno i
podijeljeno pomoi u vrijednosti vie od 164 milijuna USA dolara. A pomo su skupljale i
slale i druge dobrotvorne i humanitarne organizacije i ustanove, npr. redovnike, kao to su
franjevci, Malteki red, Druba sv. Vinka Paulskog, Zajednica sv. Egidija u Rimu, te
pojedine biskupije, osobito u Italiji, Austriji, Njemakoj i Sjedinjenim Amerikim Dravama.
Osim Papinih poziva i poticaja katolicima i drugima za pomo stradalnicima rata u
Hrvatskoj i Bosni i Hercegovini, i Sveta Stolica se u vie navrata izravno ukljuila u pruanje
humanitarne pomoi, aljui hranu, lijekove, sanitetski materijal i aparate. I sam Sveti Otac je
davao osobne priloge za pomo stradalnicima rata. Tako je, npr., generalnom tajniku, gosp.
Boutrosu Boutrosu Ghaliju, prilikom njihova susreta 16. travnja 1993., dao 300 tisua USA
dolara za operacije koje je u bivoj Jugoslaviji provodio Visoki komesarijat OUN za pruanje
pomoi izbjeglicama.1
Sveti Otac je takoer podravao i preporuivao neke konkretne akcije i inicijative
prikupljanja pomoi. Tako je preporuio i pohvalio zajedniku akciju Austrijske televizije,
Crvenog kria i Caritasa, poznatu pod nazivom: Nachbar in Not (Susjed u nevolji), za
pomo Bosni i Hercegovini i Hrvatskoj, koja se proirila i izvan Austrije;2 podrao je apel
UNICEF-a da se od 1. do 8. studenoga 1992. provede tjedan zatija i obustave borbe kako
bi se pred nadolazeu zimu uputila najhitnija pomo tisuama djece;3 preporuio je i akciju
jednih rimskih dnevnih novina, koja je voena pod motom: Insieme - Diamo una mano a chi
soffre (Zajedno - Pruimo ruku onima koji trpe), za pomo rtvama rata na balkanskom
podruju, osobito za pomo djeci.4
S ciljem da se izvidi stvarno stanje, i koje su najvee potrebe stradalnika rata, Sveti Otac
je vie puta upuivao u Hrvatsku i u Bosnu i Hercegovinu kard. Rogera Etchegaray-a,
proelnika Papinskih vijea Jedno Srce (Cor Unum) i Pravda i Mir (Iustitia et Pax). S
tim zadatkom Roger Etchegaray je bio u Hrvatskoj, u Zagrebu, 24. studenoga 1991., u
1

Vidi: L'azione della Santa Sede nel conflitto bosniaco, str.16.

Govor na generalnoj audijenciji, 12. svibnja 1993.
3
Nagovor uz 'Aneoski pozdrav', 1. studenoga 1992.
4
Nagovor uz 'Aneoski pozdrav', 24. sijenja 1993.
2

171

Hrvatskoj i Bosni i Hercegovini, u nekoliko mjesta, 15. do 18. kolovoza 1992., u Banja Luci
30. svibnja 1993., u Sarajevu ponovno 3. listopada 1993. i 15. kolovoza 1995.1
esto je Papa, osobito nakon nekih stranijih traginih zbivanja i stradavanja, poruivao
stanovnitvu i narodima Bosne i Hercegovine: Znajte da niste sami, niste naputeni;2 Vie
nego ikada doivljavam vau dramu;3 Niste naputeni. S vama smo; bit emo s vama sve
vie i vie!4 Puanstvo Sarajeva i Bosne i Hercegovine // imaju u mom srcu posebno
mjesto.5
3. Molitva za prestanak rata i uspostavu mira i za rtve rata
Sveti Otac je u molitvi Bogu gledao prvo i osobito sredstvo protiv svakog zla, pa tako i
protiv rata i nasilja. Na poetku meuvjerskog susreta molitve, pokore i posta za mir u
Europi i posebice na Balkanu, a koji je, na Papin prijedlog, odran u Asizu 9. i 10. sijenja
1993., i na kojem su bili nazoni: predstavnici biskupskih konferencija iz Europe,
predstavnici odijeljenih kranskih Crkava (pravoslavnih) i crkvenih zajednica
(protestantskih i anglikanskih) te vjerski predstavnici idovski i muslimanski s europskog
kontinenta, Ivan Pavao II. je kazao: Strahote rata koji se trenutno vodi na kontinentu,
posebice na Balkanu, ne mogu a da nas ne pokrenu da se uteknemo sredstvu koje je vlastito
onima koji vjeruju. To sredstvo je molitva. To je naa snaga. To je nae oruje. Nasuprot
sredstvima razaranja i smrti, nasuprot nasilju i okrutnosti, mi nemamo drugoga nego se
rijeima i srcem utei Bogu. Nismo ni snani, ni moni, ali znamo da Bog ne ostavlja bez
odgovora molbe onoga tko mu se obraa iskrenom vjerom.6
On je esto isticao i ponavljao kako se moli Bogu, i pozivao druge: skupine hrvatskih
katolikih vjernika koji su hodoastili u Rim iz Hrvatske, Bosne i Hercegovine i drugih
europskih zemalja, zatim cijeli hrvatski katoliki narod, te zajedniki katolike, pravoslavce i
muslimane u Bosni i Hercegovini i Hrvatskoj, kao i u itavoj bivoj Jugoslaviji, a onda i sve
katolike i krane, kao i sve druge vjernike u Europi i irom svijeta, da se mole za prestanak
rata i nasilja u Hrvatskoj i Bosni i Hercegovini; za ispaena puanstva i narode Hrvatske i
Bosne i Hercegovine; za mir i slogu meu narodima u pravdi i slobodi za sve; za utjehu
oaloenih koji su izgubili svoje najmilije; za pomo svim stradalnicima; za prognanike i
izbjeglice i njihov povratak u vlastite domove; zatim da Bog takne srca i pokrene savjesti
onih koji su na vlasti u jugoslavenskim republikama i koji nose odgovornost u meunarodnoj
zajednici, da zaustave ratne sukobe i sijanje smrti; da prosvijetli pameti i podupre napore
onih koji se zalau za ponovnu uspostavu suivota i uzajamnog potivanja meu narodima i
republikama Jugoslavije; da zapone obnova ratom razorenih krajeva i da materijalnu
izgradnju prati moralni i duhovni preporod.
Papa je, osim toga, 8. rujna (svetkovina roenja Bl. Dj. Marije) 1991. te 1. sijenja
(Meunarodni dan molitve za mir) 1993. proglasio svjetskim danima molitve za prestanak
rata i uspostavu mira u Hrvatskoj, odnosno u Bosni i Hercegovini;7 a 9. i 10. sijenja 1993.,

Vidi: L'azione della Santa Sede nel conflitto bosniaco, str. 14; La Santa Sede per la pace nei Balcani, str. 10
Govor na audijenciji delegaciji Islamske zajednice iz BiH i susjednih republika, 25. svibnja 1992.
3
Pismo bosansko-hercegovakim biskupima, 12. studenoga 1992.
4
Propovijed u bazilici sv. Petra u misi na dan sveope molitve za mir u Bosni i Hercegovini, 23. sijenja 1994,
5
Govor na generalnoj audijenciji, 14. rujna 1994.
6
Govor na poetku molitvenog susreta za mir u Europi i posebice na Balkanu, 9. sijenja 1993., vidi: L'azione
della Santa Sede nel conflitto bosniaco, str. 30.
7
Sveti Otac je 5. rujna 1991. uputio poziv biskupima svijeta da se 8. rujna 1991. organizira molitva za mir u
Hrvatskoj i drugim republikama Hrvatske. Dravni tajnik, kard. Angelo Sodano, o tome je obavijestio
biskupske konferencije putem telegrama svim Papinskim predstavnitvima po svijetu. Vidi: - OR, 8.9. 1991,
2

172

po elji i uz sudjelovanje Svetoga Oca, odran je u Asizu ve spomenuti meuvjerski susret

pokore i molitve za mir u svijetu i naroito za ispaeno puanstvo balkanskih zemalja;1 23.
sijenja 1994. je proglaen svjetskim molitvenim danom da se od Boga isprosi mir na
Balkanu, posebice u Bosni i Hercegovini.2
III. DIPLOMATSKE INICIJATIVE SVETE STOLICE
U RAZRJEAVANJU JUGOSLAVENSKE KRIZE
Osobno zauzimanje Ivana Pavla II. i njegovi vrsti stavovi u pogledu zaustavljanja
nasilja i rata te ureivanja meusobnih odnosa republika i naroda nekadanje Jugoslavije
odluujue su utjecali i na usmjeravanje i definiranje vatikanske diplomatske aktivnosti. A ta
se aktivnost odvijala preko Dravnog tajnitva Svete Stolice, odnosno dravnog tajnika, kard.
Angela Sodana, i Odjela za odnose s dravama i tajnika toga Odjela, mons. Jean-Louis
Taurana, koje smo ve naprijed spominjali, te preko stalnih ili posebnih predstavnika i
izaslanika Svete Stolice, nazonih na brojnim meunarodnim skupovima i zasjedanjima, koji
su svojim istupima i interventima sudjelovali u razmatranju i raspravama o ratom zahvaenoj
Jugoslaviji.
Predstavnici i izaslanici Svete Stolice su na meunarodnim skupovima i zasjedanjima u
svojim izlaganjima osvjetljavali strahote i uas ratnih sukoba te stradanja i patnje
nenaoruanog i nevinog civilnog puanstva. Zatim su izvjeivali to su Sveta Stolica, i
osobno Sveti Otac, sukladno svojemu poslanju i raspoloivim sredstvima, inili ili
poduzimali da se tragedija ublai, i u isto vrijeme se zalagali i traili od meunarodne
zajednice da i ona poduzme odgovarajue korake i prui nunu i primjerenu pomo i zatitu
onima kojima je ona bila potrebita.
Isticali su i upozoravali da se ne smije ostati nijem pred tolikim strahotama i stradanjima,
otro su osuivali agresivan rat i oruane sukobe, zlodjela nad nedunim i nezatienim
civilima, razaranja naselja i gradova, nasilne deportacije puanstava i uspostavljanje
koncentracijskih logora, etniko ienje, osvajanje tuih teritorija i nasilno mijenjanje
dravnih granica. U svim svojim istupima su se zauzimali, jednako kao i Sveti Otac, za
potivanje osnovnih prava ljudske osobe i svakog naroda ili etnike zajednice, osobito za
potivanje prava naroda na samoodreenje i slobodno samostalno odluivanje o vlastitoj
sudbini.
Osuivali su i odbacivali uporabu sile u rjeavanju meusobnih sporova, a zagovarali
dijalog meu sukobljenim stranama te pozivali i poticali odgovorne voe i vlast pojedinih
naroda i republika da svoje sporove rjeavaju miroljubivo, pregovorima nadahnutim
naelima pravednosti, koja jedino omoguuje uspostavljanje mira i jami njegovo ouvanje.
Traili su od rukovodstava republika bive savezne drave Jugoslavije da se u svojim
uzajamnim odnosima ravnaju naelima helsinkog Zavrnog akta KESS-a te preporuivali
da se hitno krene u ustavne reforme, koje bi unaprijedile potivanje temeljnih ljudskih prava i
sloboda, u to ulaze takoer prava i slobode nacionalnih manjina, ime bi se stvorili uvjeti za
demokraciju i za izgradnju pravnih drava.

str. 1. i 2; GK; 15.9. 1991, str. 1. La crisi jugoslava. Posizione e azione della Santa Sede (1991-1992) (niz:
Quaderni de L'Osservatore Romano, br. 18), Libreria Editrice Vaticana, 1992., str. 17 i 45-46.
Sveti Otac i predsjednici biskupskih konferencija Europe, okupljeni u Rimu, 1. prosinca 1992. su uputili
poruku i pozvali na molitvu 1. sijenja 1993. za mir u Europi i posebice na Balkanu - OR, 3. 12 1992, str. 1;
GK; 13. 12 1992, str. 1.
1
Vidi: L'azione della Santa Sede nel conflitto bosniaco, str. 10.
2
Isto.

173

Isticali su da je negacija svih naela meunarodnog prava ono to se dogaa u Hrvatskoj

i u Bosni i Hercegovini, a to prijeti da se proiri i na druga podruja Jugoslavije. Zato su
predlagali i traili da meunarodna zajednica utvrdi i imenuje tko su odgovorni, i tko su
poinitelji raznih svireposti i nasilja, da ih se pozove da za njih odgovaraju te da se osude i
kazne oni koji su poticali, poinili, dopustili ili olakali izvrenje zloina protiv ovjeanstva.
Diplomacija Svete Stolice je isticala i upozoravala kako KESS mora biti u stanju ispuniti
ulogu koja mu pripada u zatiti ljudskih prava i sloboda, da je zajednica drava KESS-a
odgovorna za primjenu deset naela Zavrnog akta iz Helsinkija i za ispunjenje obveza koje
za nju proizlaze iz Parike povelje, a da ponuda 'dobrih usluga' EZ-a i KESS-a ne predstavlja
internacionalizaciju sukoba, nego je logina posljedica helsinkog procesa o sigurnosti i
suradnji u Europi.
Takoer je naglaavala da meunarodna zajednica ne moe prihvatiti stanje svrenog
ina, koje je nastalo flagrantnim i programiranim krenjem najsvetijih prava ljudske osobe i
legitimnih prava nekog naroda, niti rezignirano promatrati kako vlada pravo jaega, nego da
mora postupiti odvano i stvarno, radi asti ovjeanstva i obrane Europe i njezine duhovne,
moralne i kulturne batine. Upozoravala je, da to meunarodna zajednica bude dalje
odgaala da u punoj odgovornosti ispuni tu svoju zadau, to e vie u svijetu gubiti
povjerenje i vjerodostojnost. A povjerenja u meunarodnu zajednicu, isticala je, ne moe biti
sve dok ona bude pokazivala plaljivost, neodlunost i nemo da pomogne i spasi
nezatieno i neduno puanstvo, i dok bude putala da se nesmetano dogaaju este i teke
povrede dostojanstva i temeljnih prava ljudske osobe i naroda.
I vatikanska se diplomacija sve vie i odlunije izjanjavala u prilog 'humanitarne
ingerencije', te je traila da meunarodna zajednica intervenira i uini pritisak, ako je
potrebno i vojnim snagama i sredstvima, da bi se zaustavio nemilosrdni i bezumni rat u Bosni
i Hercegovini i ponovno uspostavio trajni i pravedni mir. Predstavnici Svete Stolice su
isticali kako bi bio teak grijeh i krivnja propusta, koja se ne bi ubrajala samo odreenim
pojedincima ili grupama ljudi, nego meunarodnoj zajednici u cjelini, kad ona ne bi nita
uinila da se sprijei krenje ljudskih prava i da se zaustave daljnja razaranja i ubijanja.
Takoer su naglaavali i upozoravali da meunarodna zajednica ne moe bjeati od svoje
odgovornosti koja proizlazi i iz meunarodnog priznanja postojanja Bosne i Hercegovine kao
suverene i samostalne drava, i da valja dati stvarnu podrku njezinoj cjelovitosti.1
Kao to je poznato, Sveta Stolica je imala uspostavljene pune diplomatske odnose sa
SFRJ. Zbog toga je ona s puno diplomatskog takta i velikim oprezom gledala na zapoete
promjene u Jugoslaviji i njezinim republikama. Nije isprva imala nita protiv dotadanjeg
federalnog ureenja, ako je to izraz slobodnog odluivanja naroda koji tvore federaciju. Ali,
u novonastalim prilikama nije iskljuivala, dapae, drala je moguim i prikladnim uvoenje
novog, konfederativnog ureenja odnosa meu junoslavenskim narodima i republikama.
Meutim, poslije oruane intervencije savezne vojske u Sloveniji, a osobito nakon
prenoenja rata u Hrvatsku, kad je postalo oigledno da vie ne dolazi u obzir takvo politiko
rjeenje, Sveta Stolica je postala jedan od najstalnijih i najodlunijih zagovaraa i pobornika
priznavanja suvereniteta i samostalnosti Hrvatske i Slovenije, a kasnije i ostalih republika,
ukljuujui i Bosnu i Hercegovinu, ako to ele. Dravno tajnitvo Svete Stolice je 26.
studenoga 1991. uputilo lanicama KESS-a Memorandum u kojem je izneseno stajalite o
uvjetima mogueg priznavanja nezavisnosti i suvereniteta novih drava na podruju bive
Jugoslavije.2

O istupima predstavnika Svete Stolice na razliiti skupovima meunarodne zajednice vidi: V. Blaevi,
Sluenje miru, str. 303-358. Isti, Ivan Pavao II. , str. 271-324.
2
Vidi: La crisi jugoslava, str. 21 i 75-76.

174

Kad je Europska Zajednica 16. prosinca 1991. donijela Deklaraciju o Jugoslaviji i

odluila da se 15. sijenja 1992. prizna nezavisnost i dravni suverenitete jugoslavenskih
republika koje budu ispunile kriterije i uvjete demokratizacije te prihvatile norme ponaanja
o odnosima meu dravama i narodima, Sveta Stolica je bila meu prvima koji su priznali
suverenitet i samostalnost Hrvatske (zajedno sa Slovenijom). Uinila je to ve 13. sijenja
1992.,1 a 8. veljae 1992. je s Hrvatskom uspostavila i diplomatske odnose.2
Nakon to je i Bosna i Hercegovina ispunila postavljene uvjete, i ona je, nakon to je na
Konferenciji Europske Zajednice u Bruxellesu, 1.-2. travnja 1992. donesena takva odluka, 7.
travnja 1992. priznata od meunarodne zajednice kao nezavisna i suverena drava. Dravno
tajnitvo Svete Stolice je 15. travnja 1992. uputilo Europskoj Zajednici Memorandum u
pogledu priznavanja nezavisnosti Republike Bosne i Hercegovine. 3 Sveta Stolica je s
Bosnom i Hercegovinom uspostavila diplomatske odnose 20. kolovoza 1992.4
IV. POSLIJERATNO ZAUZIMANJE IVANA PAVLA II.
ZA OTKLANJANJE RATNIH POSLJEDICA
Rat u Hrvatskoj i u Bosni i Hercegovini ostavio je iza sebe teke posljedice. Ivan Pavao
II. je nastavio zauzimati se za njihovo otklanjanje i za zacjeljivanje rana. I dalje je inio to je
mogao, osobito za pluralistiku, vienacionalnu i vievjersku Bosnu i Hercegovinu. Crkvenoj
i dravnoj delegaciji koja je 15. studenoga 1997. pola u Rim da zahvali Papi za njegov
pohod Sarajevu i upuene rijei podrke i ohrabrenje, Ivan Pavao II. je na kraju svoga govora
obeao: Kao i do sada tako i ubudue nee nedostajati doprinos Svete Stolice u prikladnome
obliku i kod meunarodnih ustanova u pruanju potpore graanskome i drutvenome razvoju
Bosne i Hercegovine.5
U govoru delegaciji Meunarodne lige humanista iz Bosne i Hercegovine, koju je 9.
veljae 2001. primio u posebnu audijenciju, Ivan Pavao II. je, uz ostalo, istaknuo kako mu je
dobro poznata drutvena, politika i gospodarska situacija u Bosni i Hercegovini i pitanja s
kojima se puanstvo sada susree, napomenuvi da je Sveta Stolica u godinama nedavnog
oruanog sukoba uinila da se osjeti njezina mirotvorna nazonost, te da i dalje nastavlja
zauzimati se za razne pothvate u prilog pravde i mira. A zauzimao se, prije svega, za
povratak svojim kuama izbjeglica i prognanika te za promicanje pratanja i pomirenje meu
suprotstavljenim i sukobljenim stranama.
1. Zauzimanje za povratak izbjeglica i prognanika
U pisanoj poruci od 2. lipnja 1996., koju je uputio hrvatskoj mladei okupljenoj u Splitu
8. i 9. lipnja te godine, Ivan Pavao II. se posebno obratio mladima iz Bosne i Hercegovine
sljedeim rijeima: Bliz sam svim prognanicima i izbjeglicama koji trae i imaju pravo na
povratak u svoje domove da bi mogli nastaviti ivot koji je prekinuo uasni sukob i da bi
svoje gradove i sela izgraivali zajedno s ostalim stanovnicima u uzajamnom potivanju i u
djelotvornoj suradnji.6 U vrijeme svoga pohoda Sarajevu, u govoru lanovima najviih
vlasti u Bosni i Hercegovini, 13. travnja 1997., Papa je naglasio: Potrebno je zaloiti se da
1

Vidi: La crisi jugoslava, str. 22.

Vidi: L'Osservatore Romano, 9. veljae 1992., str. 1
3
L'azione della Santa Sede nel conflitto bosniaco, str. 7-8, 136-137
4
Vidi: L'Osservatore Romano, 21. kolovoza 1992., str. 1; L'azione della Santa Sede nel conflitto bosniaco, str.
9.
5
Vidi: Papa Ivan Pavao II. govori Hrvatima (priredio. B. Nagy), Zagreb, 2011., str. 349.
6
Vidi: Papa Ivan Pavao II. govori Hrvatima, str. 306.
2

175

se prognanicima i izbjeglicama iz bilo kojega dijela Bosne i Hercegovine osigura pravo

povratka u njihov dom koji su bili prisiljeni napustiti u ratnome vihoru.1 A u govoru to ga
je drao bosanskohercegovakim biskupima 15. sijenja 1999., prigodom njihova pohoda 'ad
limina', navodei sjene koje uzrokuju zabrinutost, spomenuo je na prvom mjestu
nerijeenost tekog pitanja povratka izbjeglica, te naglasio: Glavno pitanje koje valja rijeiti
i o kojemu ovisi pravedno rjeenje razliitih drugih pitanja ostaje stvaranje nepristranih
uvjeta za ovaj tako eljeni povratak prognanih i izbjeglih u vlastite domove i osiguranje
njihove mirne budunosti.2 Taj problem je dobio znaajno mjesto i u Papinu govoru
delegaciji Meunarodne lige humanista, 9. veljae 2001., kojom prigodom je kazao: Najtee
je razdoblje za Bosnu i Hercegovinu prolo, ali patnje ljudi i dalje traju, posebno kroz dramu
izbjeglica i prognanika. Deseci tisua prognanika s podruja Banje Luke, Bosanske Posavine
i drugih krajeva Bosne i Hercegovine jo uvijek ekaju da se mogu vratiti svojim kuama. Ne
moemo zaboraviti tu dramu /.../. Potrebno je prije svega ispraviti postojee nepravde
pozorno pazei na zakonita oekivanja onih koji su pogoeni tim nepravdama i trae
potivanje svojih neotuivih prava.3
2. Poticaji na opratanje i pomirenje
Ivanu Pavlu II. koji je, kako smo vidjeli, bio neumoran i nepokolebljiv u traenju da se
zaustavi rat u Hrvatskoj i Bosni i Hercegovini i da se uspostavi istinski i pravedni mir, nije
bilo nepoznato kako teko naslijee iz vremena 2. svjetskog rata takoer optereuje odnose
meu narodima bive Jugoslavije, osobito izmeu Hrvata i Srba, te da i to uzrokuje jo vee
napetosti i meusobne sukobe, pojaava mrnju i pokree na osvetu.4
Da bi se nadvladale tragine posljedice podjela i sukoba prolosti, i da bi se postavili
temelji novoga suivota i gradila bolja budunost za sve, u prihvaanju istine i u potivanju
naela pravednosti, slobode i dostojanstva svih ljudi i svakoga naroda, Ivan Pavao II. je
govorio u vie navrata i u raznim prigodama o potrebi hrabrosti opratanja. Da je
opratanje nuan preduvjet uspostave trajnoga mira i suivota meu ljudima i narodima vie
puta je isticao u susretima s hrvatskim hodoasnicima na generalnim audijencijama u Rimu, i
u nagovorima prilikom Aneoskog pozdrava. Sveti Otac je imao nakanu posebno naglasiti
vanost i potrebu opratanja u svojim govorima koje je bio pripremio za planirani pohod
Sarajevu, predvien za 8. rujna 1994., a koji je kasnije morao biti otkazan, odnosno
odgoen.5 Njegov pastirski pohod Zagrebu i Hrvatskoj 10. i 11. rujna 1994. i govori koje je
tom prigodom odrao bili su protkani pozivima i poticajima na opratanje i promicanje
istinskog mira na Balkanu, a poglavito u Hrvatskoj i Bosni i Hercegovini. Tako je u
zagrebakoj zranoj luci, prigodom dolaska u Hrvatsku, kazao: Treba promicati kulturu
mira /.../. Ona je u stanju odgojiti velika i plemenita srca koja znaju da se rane uzrokovane
mrnjom ne lijee zlopamenjem nego lijekom strpljenja i melemom oprosta: oprosta koji
valja traiti i dati, poniznom i nesebinom velikodunou.6 U obraanju sveenicima,
redovnicima i redovnicama u zagrebakoj katedrali ponovno je govorio o pomirenju, i to
ljudi s Bogom i ovjeka s ovjekom, i istaknuo kako je njihova hitna dunost raditi na tome

Vidi: Papa Ivan Pavao II. govori Hrvatima, str. 325.

Vidi: Papa Ivan Pavao II. govori Hrvatima, str. 387.
3
Publikacija: Zajedno na putu mira. U posjetu Svetom Ocu Internacionalna liga humanista 30 godina u
slubi mira 1974-2004 [Sarajevo, 2004.], str. 8.
4
Govor prigodom 'Aneoskog pozdrava', 21. srpnja 1991., vidi: GK, 28. srpnja 1991., str. 1.
5
Vidi: V. Blaevi, Sluenje miru, str. 248-254, Isti, Ivan Pavao II. , str. 171-178.
6
Vidi: V. Blaevi, Sluenje miru, str. 257-258,
2

176

da hrvatski narod smogne snage da oprosti i, kad je potrebno, da trai oprotenje.1 A

prigodom susreta s predsjednikom Republike Hrvatske dr. Franjom Tumanom u
Predsjednikim dvorima, Ivan Pavao II. je pozvao i nositelje civilne vlasti da velikoduno
uznastoje na pomirenju, a da bi ono bilo potpuno, mora ukljuivati opratanje i traenje
oprosta.2 U propovijedi odranoj na Euharistijskom slavlju pred gotovo milijunskim
mnotvom vjernika okupljenih u Zagrebu istaknuo je kako i sama molitva Gospodnja
pokazuje pravi put kojim nam je krenuti nakon svakog naeg posrtaja: to je put pratanja, te
je pozvao Zagrebaku Crkvu i cijelu Crkvu u Hrvatskoj da postane promicateljica
meusobnog opratanja i pomirenja.3 I u govoru na odlasku iz Hrvatske Ivan Pavao II. je jo
jednom pozvao graane Zagreba i Hrvate: Imajte hrabrosti oprostiti i prihvatiti blinjega
/.../. Oprostiti znai osloboditi srce osjeaja osvete, koja nije spojiva s izgradnjom kulture
ljubavi u kojoj sudjeluje svojim vlastitim prinosom svaki ovjek dobre volje.4
Na temu opratanja i pomirenja Ivan Pavao II. se vraao vie puta i kasnije. U govoru
lanovima Vlade i gradonaelnicima iz Federacije Bosne i Hercegovine, na posebnoj
audijenciji u Vatikanu 28. oujka 1996., Istaknuo je kako je dolo vrijeme obnove, ali da ona
nije samo materijalna, nego i duhovna, i da bez prave obnove srdaca nema ni obnove
materijalnih zgrada niti drutvenih odnosa, a da je za ostvarenje duhovne obnove nuno
oprostiti i traiti oprotenje.5
Kad je, poslije rata, 12. i 13. travnja 1997., elja Svetog Oca da posjeti Sarajevo ipak
ostvarena, o opratanju i pomirenju bilo je rijei u vie njegovih govora. U govoru lanovima
Predsjednitva Bosne i Hercegovine, predstavnicima Vlade i meunarodnih organizacija i
biskupima Bosne i Hercegovine, izreenom 12. travnja, na dolasku u sarajevsku zranu luku,
naglasio je kako treba osigurati navlastito duhovnu obnovu ljudske nutrine u kojoj je razorni
bijes rata esto puta izlomio i potamnio vrijednosti na kojima poiva svaki civilizirani ivot
i da nagon osvete mora ustupiti mjesto osloboditeljskoj snazi opratanja, koje e okonati
zagriene nacionalizme i zahtjeve to iz njih proizlaze.6 U zasebnom susretu s najviim
vlastima Bosne i Hercegovine 13. travnja Papa je kazao: Zgrada mira, da bi nakon tolike
krvi i tolike mrnje bila vrsta, mora poivati na odvanosti pratanja. Valja znati pitati
oprotenje i oprostiti.7 U propovijedi sveenicima, redovnicima i redovnicama, bogoslovima
i sjemenitarcima u sarajevskoj katedrali, 12. travnja 1997. uveer, Papa je kazao da je doao
kao hodoasnik mira, pomirenja i zajednitva i da bi sve podsjetio da Bog prata samo
onomu koji, sa svoje strane, ima hrabrosti oprostiti drugima.8 Takoer u homiliji vjernicima
na euharistijskom slavlju na nogometnom stadionu Koevo, sljedeeg dana, Ivan Pavao II. je
sve pozvao: Oprostimo i zatraimo oprotenje,9 a u posebnom govoru biskupima Bosne i
Hercegovine, istoga dana, pozvao ih je da budu nositelji nove kulture koja, izvirui iz
nepresunog vrela Evanelja, propovijeda potivanje svih bez izuzetka, zaziva meusobno
pratanje krivnje kao pretpostavke za preporod uljuenog ivljenja.10 U susretu s
predstavnicima Islamske vjerske zajednice Papa je takoer istaknuo: Kucnuo je trenutak
ponovnog poetka iskrenog bratskog dijaloga prihvaanjem oprotenja i pratanjem; kucnuo
1

Vidi: V. Blaevi, Sluenje miru, str. 260.

Vidi: V. Blaevi, Sluenje miru, str. 262-263.
3
Vidi: V. Blaevi, Sluenje miru, str. 266.
4
Vidi: V. Blaevi, Sluenje miru, str. 271.
5
Vidi: V. Blaevi, Ivan Pavao II. ,str. 256-257.
6
Vidi: Papa Ivan Pavao II. govori Hrvatima, str. 320.
7
Vidi: Papa Ivan Pavao II. govori Hrvatima, str. 325.
8
Vidi: Papa Ivan Pavao II. govori Hrvatima, str. 324.
9
Vidi: Papa Ivan Pavao II. govori Hrvatima, str. 328.
10
Vidi: Papa Ivan Pavao II. govori Hrvatima, str. 331.
2

177

je trenutak svladavanja mrnje i osvete koje jo uvijek prijee uspostavu istinskoga mira u
Bosni i Hercegovini.1 A predstavnicima Srpske Pravoslavne Crkve je rekao: Nakon godina
godina prealosnoga bratoubilakog rata, sada, u zoru novoga kranskog milenijuma, svi
osjeamo hitnu potrebu za stvarnim pomirenjem katolika i pravoslavaca. 2 Nije propustio da
o pomirenju progovori i u susretu s predstavnicima idovske opine u Sarajevu, uputivi
poziv: Odvano, dakle, kao prava braa i batinici obeanja, koraajmo putem pomirenja i
meusobnoga pratanja.3
Vie puta je o opratanju i pomirenju u Bosni i Hercegovini govorio u razliitim
prigodama i kasnije.
Zakljuak
to rei, na kraju ovog prikaza, o angairanju pape Ivana Pavla II. i o aktivnosti
vatikanske diplomacije u razrjeavanju 'jugoslavenske krize', osobito u zaustavljanju rata,
ublaavanju ratnih posljedica i stradanja i u uspostavljanju samostalnih i suverenih drava na
prostorima bivih jugoslavenskih republika Hrvatske i Bosne i Hercegovine?
Neosporno je da su se Ivan Pavao II. i diplomacija Svete Stolice stavili na stranu istine,
pravde, moralnih naela, prirodnih ljudskih osobnih i nacionalnih prava, a protiv ruilakih
sila zaraenih strana u Hrvatskoj i Bosni i Hercegovini, i protiv hipokrizije nekih 'velesila'
Europe i svijeta.
Sukladno poslanju i naravi svoje slube, te sredstvima kojima su raspolagali, Ivan Pavao
II. i vatikanska diplomacija snano su se angairali da se sprijei, odnosno zaustavi rat, da se
pomogne svima koji su trpjeli teka i razliita ratna stradanja i da se uspostavi pravedan mir u
meusobnom suivotu i potivanju naroda razliitih nacionalnosti, vjera i kultura Hrvatske i
Bosne i Hercegovine.
Sasvim je sigurno da su Sveti Otac Ivan Pavao II. i njegovi bliski suradnici dali
nemjerljiv doprinos u pokretanju crkvenih dobrotvornih organizacija, vjernika i ljudi dobre
volje u prikupljanju humanitarne pomoi i iskazivanju solidarnosti sa rtvama rata. Isto tako
je nedvojbeno da su Ivan Pavao II. i vatikanska diplomacija imali veoma vanu ulogu u
procesu priznavanja samostalnosti i suvereniteta drava Hrvatske i Bosne i Hercegovine,
osnovanih sukladno volji graana tih nekadanjih republika SFRJ, izraenoj na
referendumima.
Treba, meutim, rei da veliki trud, ulagan od strane pape Ivana Pavla II. i vatikanske
diplomacije, da se zaustavi rat i uspostavi mir, nije urodio eljenim plodom, jer se rat
nastavljao nesmiljenom estinom. Pa ipak, ako sukobi i nisu prestajali, ako nisu prestala
razaranja, nasilja, patnje i bol, ako nije zaustavljen progon ljudi s njihovih vjekovnih ognjita
i 'etniko ienje', vjerojatno bi, da nije bilo zauzimanja i angairanja pape Ivana Pavla II. i
vatikanske diplomacije, svega toga bilo jo i vie, i potrajalo bi jo due. Isto tako, ako
stradanja, rtve i bol i nisu bili umanjivani i otklonjeni, izvjesno je da je Sveti Otac mnogima
ulijevao nadu i davao duhovnu snagu da su stradanja i patnja mogli hrabro i vjerniki
podnositi i da su uasno zlo mogli izdrati.
Na kraju, kad je rat, napokon, zaustavljen, Papine rijei, upuivane tijekom i naroito
nakon rata, puno su znaile i u pogledu stvaranja uvjeta i otpoinjanja i odvijanja procesa
pomirenja na ovim prostorima.

Vidi: Papa u Sarajevu (prir. Ivo Tomaevi i Tomo Vuki), Sarajevo, 1997, str. 79.
Vidi: Papa u Sarajevu, str. 75-76.
3
Vidi: Papa u Sarajevu, str. 81.
2

178

PAPA IVAN PAVAO II. U SLUBI MIRA

(S posebnim osvrtom na Bosnu i Hercegovinu)
Papa Ivan Pavao n. 2. listopada 1979., pri kraju prve godine svoje papinske slube (za papu je
izabran u listopadu 1978.), u govoru to gaje izrekao na 34. generalnoj skuptini Organizacije
Ujedinjenih Naroda, sveano je izjavio i obeao: "Pavao VI. je bio neumorni sluga stvari mira.
Ja ga takoer elim slijediti svim svojim silama i nastaviti to njegovo sluenje".1Zasigurno je Ivan
Pavao II. to neumorno i inio i u potpunosti ostvarivao, i postao je, neosporno, najveim
mirotvorcem i mironoscem u dananjem svijetu.U proteklih 25 godina, otkad se nalazi na
Petrovoj stolici, on je vie od bilo koga drugog, kao vrhovni poglavar Katolike Crkve,
neprestance, dosljedno, nepokolebljivo, i posvuda irom svijeta, razglaavao poruku mira, sve
ljude i drutvene slojeve pouavao i hrabrio da budu graditelji mira i iritelji "kulture
mira", te molio za mir i druge pozivao i poticao da mole za Boji dar mira. Uz to to se
izravno zalagao za sprjeavanje ili okonanje ratnih sukoba i za uspostavljanje mira gdje je
on bio naruen, i za ouvanje gdje je bio ugroen, zauzimao se za obranu i osiguranje mira
i neizravno, time to se zauzimao za potivanje dostojanstva ljudske osobe, za potivanje i
promicanje temeljnih prava svakoga ovjeka i svakog naroda, za suivot solidarnosti i
skladnih odnosa medu dravama, narodima i meu svim ljudima, bez obzira na rasnu,
etniku, vjersku i bilo koju drugo pripadnost i razliitost.
U izlaganju koje slijedi neu biti u mogunosti cjelovito i zorno prikazati sve to je Sveti
Otac Ivan Pavao II. tijekom svoga pontifikata izrekao, napisao i uinio za mir u svijetu. Zato
u samo u najkraim crtama iznijeti osnovne pravce ili okvire Papina razmiljanja i
angairanja za mir, a koje je on sam najbolje oznaio rijeima izreenim u sjeditu
Organizacije Ujedinjenih Naroda, u obraanju koje sam maloprije spomenuo, kada je kazao:
"Katolika Crkva, u svim mjestima zemaljske kugle, razglaava poruku mira, moli za mir,
odgaja ovjeka za mir."2
Uz predstavljanje nekih od temeljnih odrednica sluenja miru i velikog doprinosa
Ivana Pavla II. kulturi mira openito, iznijet u i neke njegove misli i inicijative vezane za
prestanak rata i uspostavljanje mira na Balkanu i posebice u Bosni i Hercegovini.3
Naini i sredstva sluenja miru Ivana Pavla II.
Ivan Pavao II. je pratio, i bio je uvijek odmah i tono informiran o sukobima i ratnim
aritima po svijetu, a vrlo dobro je znao, i na temelju vlastitog iskustva iz Drugog svjetskog
rata, to znai rat, i kakve sve strahote on uzrokuje i sa sobom nosi. Zato nije nimalo udno to je
u svojoj pastirskoj slubi bio veoma glasan i otvoren u ukazivanju na uzroke rata i na
bezumnost ratovanja. Uz to to je sukobljene i zaraene strane pozivao da obustave meusobna
ubijanja i razaranja, te to je izraavao suosjeanje i solidarnost sa rtvama rata i poticao ljude
dobre volje da im u nevolji pomognu, nebrojeno je puta, u razliitim prigodama, na razliite
naine i razliitim sredstvima, na mnogim mjestima, pred razliitim sugovornicima i pred

G. Filibeck, I diritti dell'uomo nell'insegnamento della Chiesa. Da Giovanni XXIII a Giovanni Paolo II,
Libreria Editrice Vaticana 2001., str. 339.
2
Isto, str. 339.
3
O angairanju Ivana Pavla II za prestanak rata i uspostavljanje mira u Bosni i Hercegovini svjedoi knjiga
dokumenata: V. Blaevi, Papa Ivan Pavao II. istinski prijatelj Bosne. Javni istupi Svetog Oca i dunosnika Svete
Stolice za uspostavu mira i ouvanje Bosne i Hercegovine (1991-1996), Svjetlo rijei, Sarajevo 1997.

179

mnogobrojnim sluateljstvom, razlagao smisao i znaenje mira za ovjeka i ovjeanstvo, te

naznaivao putove i uvjete istinskoga ili pravoga i trajnoga mira.
O potrebi mira i o graditeljima mira govorio je pred predstavnicima drava lanica
Organizacije Ujedinjenih Naroda i pred drugim meunarodnim forumima, a o tome im je i
pisao u svojim porukama. U uobiajenim susretima s diplomatskim zborom u Rimu, u prvoj
polovici sijenja svake godine, skretao je njihovu pozornost i pozornost sveukupne svjetske
javnosti na ratna arita i sukobe po cijelom svijetu, te pozivao i poticao na otklanjanje tih
arita i uzroka napetosti i ratnih sukoba. Svake je godine, u mjesecu prosincu, upuivao
poruke za Svjetski dan mira 1. sijeanja, i u njima obraivao mnoga pitanja i razliite aspekte
gradnje i ouvanja mira. Da se radilo o aktualnim pitanjima i temama tih poruka, dovoljno
pokazuju i samo neki od njihovih naslova, npr.: "Istina, snaga mira" (1980.), "Da bi se sluilo
miru, treba potivati slobodu" (1981.), "Mir i mladi idu skupa" (1985.), "Vjerska sloboda,
uvjet mirnog suivota" (1988.), "Da bi se gradio mir, treba potivati manjine" (1989.), "Ako
trai mir, pomai siromanima" (1993.), "ena, odgojiteljica mira" (1995.), "Dajmo djeci
budunost mira" (1996.), "Iz pravednosti svih raa se mir za svakoga" (1998.), "Tajna ljudskog
mira je u potivanju ljudskih prava" (1999.), "Nema mira bez pravde, nema pravde bez
oprotenja" (2002.); "Mir na zemlji - trajna obveza" (2003.).
Pitanja mira, vezano osobito za konkretne sukobe i ratna arita, bila su i predmet
nebrojenih Papinih propovijedi, homilija, nagovora i obraanja vjernicima i hodoasnicima
na tjednim generalnim audijencijama i na posebnim audijencijama istaknutijih linosti
politikog i javnog ivota, ili vjernicima na Trgu sv. Petra u Rimu na nedjeljnoj podnevnoj
molitvi Aneoskog pozdrava.
Kako je Ivan Pavao I I. zamiljao mir i odakle,
prema njegovu miljenju, dolazi mir, i to ga uvjetuje?
Papa Ivan Pavao II. esto je naglaavao da je mir temeljno, najvee i najvanije dobro ili
vrednota, potrebno svakom ovjeku, svakom narodu i cijeloj ljudskoj obitelji te da to dobro
treba iskreno traiti i odluno braniti.1 Vrlo esto je ponavljao, osobito kad je pozivao na
molitvu za prestanak rata negdje u svijetu i za uspostavljanje mira, da je mir dar Boji
povjeren ljudima, i upravo je tako naslovio svoju poruku za Svjetski dan mira 1982., da mir,
u svom pravom i autentinom obliku i izrazu, dolazi od Boga, kao iz svog izvora i temelja.2
Govorio je kako se mir postie i da mir vlada ako ovjek u Bogu nae sklad sa samim sobom i
s blinjima sebi slinima;3 da Bog ljude poziva na mir; da im jami mir ako se potuju njegovi
zakoni; da svijetu daje svoj dar mira ako ljudi Boga prihvaaju kao svog zajednikog Oca te
ako se meusobno prihvaaju kao braa.4
1

Vidi: Govor na 34. generalnoj skuptini Organizacije Ujedinjenih Naroda (OUN) 2. 10. 1979., u: G. Filibeck, n.
d., str. 341; Poruka za Svjetski dan mira 1982., 21.12.1981., u: G. Filibeck, n. d., str. 343; Poruka za Svjetski dan
mira 1991., 8. 12. 1990., u: G. Filibeck, n. d., str. 352; Govor diplomatskom zboru, 12. 1. 1991., u: G.
Filibeck, n. d., str. 846; Poruka za Svjetski dan mira 1993., 8. 12. 1992., u: Vrhbosna, III(CVI), 4/1992., str.
233.
2
Poruka za Svjetski dan mira 1982., u: G. Filibeck, n. d., str. 343 i 344; Nagovor za Aneoski pozdrav, 3. 1.
1993., u: V. Blaevi, Papa Ivan Pavao II. , str. 65; Pismo sarajevskom nadbiskupu Puljiu, 29. 9. 1993.,
u: V. Blaevi, Papa Ivan Pavao II. , str. 107; Govor na posebnoj audijenciji sudionika 6. generalne
skuptine "Svjetske konferencije religija za mir", 3. 11. 1994., u: V. Blaevi, Papa Ivan Pavao II. , str.
188.
3
Govor diplomatskom zboru, 9. sijenja 1989., u: G. Filibeck, n. d., str. 660.
4
Poruka za Svjetski dan mira 1982., u: G. Filibeck, n. d., str 343; Homilija na
Molitvenom danu za mir u Bosni i Hercegovini, 23. sijenja 1994., u: V. Blaevi, Papa
Ivan Pavao II. , str. 140.

180

Govorei o nunosti ouvanja mira ili o njegovu ponovnom uspostavljanju, redovito je

naglaavao i ponavljao kako se mir svodi na potivanje neotuivih temeljnih ljudskih prava,
individualnih i kolektivnih;1 da se mir raa u potivanju prava osoba i prava naroda,2 te da je
potivanje irokog spektra ovjekovih prava i prava svakog naroda temelj mira u suvremenom
svijetu, bilo unutar pojedinih drava i drutvenih zajednica, bilo u meunarodnim relacijama.3
U razliitim je prigodama navodio i pojedina temeljna ljudska prava koja, svako za sebe,
moraju biti utkana u zgradu mira da bi ona bila vrsta, a to su: pravo na ivot u svim fazama
razvitka;4 pravo na uvaavanje i potivanje svake osobe i njezina dostojanstva, neovisno o
rasi, spolu, etnikoj pripadnosti i vjerskom osvjedoenju;5 pravo na materijalna i duhovna
dobra nuna za razvitak i rast pojedinaca i zajednica, na rad i zasluenu naknadu za njega, te
na pravednu raspodjelu plodova ljudskog rada;6 pravo na sudjelovanje u ureenju vlastite
drutvene zajednice i na ravnopravnost u njoj, te pravo na gradnju vlastite kulture i
civilizacije.7 Danas se govori o tzv. "treoj generaciji ljudskih prava", meu kojima je i
pravo na zdrav i siguran okoli. Ivan Pavao II. vie puta je govorio takoer o
nekontroliranom iskoritavanju prirodnih bogatstava te o ugroenosti i zatiti prirode,8 a tome
je posvetio i svoju poruku za Svjetski dan mira 1990., koja je naslovljena: "Mir s Bogom
Stvoriteljem, mir sa svim stvorenim". U toj poruci Papa govori kako i unitavanje prirodnog
okolia ugroava mir, te da je pitanje ekologije poprimilo takve razmjere da ukljuuje
odgovornost svih, i da su nuni usklaenih napori da bi se utvrdile odgovarajue dunosti i
zauzimanja pojedinaca, naroda, drava i meunarodne zajednice, te da to ide usporedno s
nastojanjima izgradnje pravoga mira i da ih objektivno potvruje i osnauje.9
Od najvee je vanosti, istie Papa, da u unutarnjem drutvenom ivotu, kao i u
meunarodnom, svi ljudi u svakom narodu i kraju, pod svakom vlau i u svakom politikom
sustavu mogu uivati stvarnu puninu prava,10 da "mira nema ako nisu potivana prava svih

Vidi: Enc. Redemptor hominis, 4. oujka 1979., u: G. Filibeck, n. d., str. 326; Govor na 34. generalnoj
skuptini OUN, 2. listopada 1979., u: G. Filibeck, n. d., str. 423; Poruka za Svjetski dan mira 1981., 8.
prosinca 1980, u: G. Filibeck, n. d., str. 290; Enc. Laborem exercens, 14. rujna 1981., u: G. Filibeck, n. d., str.
731; Govor diplomatskom zboru, 7. 1. 1988., u: G. Filibeck, n. d., str. 842; Poruka za Svjetski dan mira
1999., 8. prosinca 1998., u: G. Filibeck, n. d., str. 367.
2
Vidi: Papin govor koji je trebao biti odran crkvenim i graanskim vlastima na dolasku u Sarajevo, koji je bio
predvien za 8. rujna 1994., ali taj pohod nije ostvaren, u: V. Blaevi, Papa Ivan Pavao II. , str. 173.
3
Vidi: Govor na 34. generalnoj skuptini OUN, 2. listopada 1979., u: G. Filibeck, n. d., str. 423; Poruka za
Svjetski dan mira 1981., 8. prosinca 1980., u: G. Filibeck, n. d., str. 841; Enc. Laborem exercens, 14. rujna
1981., u: G. Filibeck, n. d., str. 731; Pismo prigodom 50. godinjice izbijanja Drugog svjetskog rata, 27.
kolovoza 1989., u: G. Filibeck, n. d., str. 834.
4
Vidi: Poruka za Svjetski dan mira 1991., 8. prosinca 1990., u: G. Filibeck, n. d., str. 352; Enc. Evangelium
vitae, 25. oujka 1995., u: G. Filibeck, n. d., str. 545.
5
Vidi: Poruka za Svjetski dan mira 1989., 8. prosinca 1988., u: G. Filibeck, n. d., str.
810; Homilija u Asizu 9. sijenja 1993., na bdjenju Molitvenog skupa za mir u Europi i posebice na
Balkanu, u: V. Blaevi, Papa Ivan Pavao II. , str. 71-72.
6
Vidi: Poruka za Svjetski dan mira 1991., u: G. Filibeck, n. d., str. 353.
7
Vidi: Papin govor u Varavi, 2. lipnja 1979., u: G. Filibeck, n. d., str. 839.
8
Vidi: Enc. Solicitudo rei socialis, 30. prosinca 1987., br. 34, u: G. Filibeck, n. d., str. 403-404; Enc.
Centesimus annus, 1. svibnja 1991., br. 38, u: G. Filibeck, n. d., str. 404.45; Govor u Najrobiju, u Centru
Ujedinjenih Naroda za okoli, 18. kolovoza 1985., u: G. Filibeck, n. d., str. 405-406; Poruka Sudu i
Europskoj komisiji za ljudska prava, u listopadu 1979., br. 5, u: G. Filibeck, n. d., str. 406-407; Govor
diplomatskom zboru u Rimu, 9. sijenja 1989., br. 5., u: G. Filibeck, n. d., str. 407.
9
Vidi: G. Filibeck, n. d., str. 407.
10
Vidi: Enc. Laborem exercens, 14. rujna 1981., u: G. Filibeck, n. d., str. 731; Poruka za Svjetski dan mira
1982., 21. prosinca 1981., u: G. Filibeck, n. d., str. 344; Govor diplomatskom zboru, 9. sijenja 1988., u: G.
Filibeck, n. d., str. 348; Pismo u povodu 50. godinjice izbijanja Drugog svjetskog rata, 27. kolovoza 1989., u:

181

naroda", a osobito manjinskih i onih najugroenijih, 1 te da se samo ostvarenjem punine

prava omoguuje i jami svakom ovjeku, bez razlike, mir u samim njegovim korijenima.2
Govorio je i upozoravao da se ne smiju silom guiti prava i zakonite tenje naroda,3 i da je
svaka prijetnja ljudskim pravima, bilo na podruju materijalnih ili duhovnih dobara, jednako
opasna za mir, jer se uvijek tie ovjeka u njegovoj cjelovitosti,4 te da "kultura ljudskih prava
ne moe biti nego kultura mira", i da "svaka njihova povreda sadri u sebi klice mogueg
sukoba".5
Uz potivanje ljudskih prava isticao je nunost priznavanja i potivanja graanskih sloboda.
Govorio je kako nema mira bez slobode svakog ovjeka,6 naroito vjerske, i bez slobode
svakog naroda. "Potivanje slobode naroda i nacija integralni je dio mira", kae Papa,7 te istie
da se mir postie promicanjem slobodnih naroda u slobodnom svijetu, te da je teko stvoriti
uvjete mira ako se ne potuje sloboda svakog naroda, svake nacije i svake kulture.8 A da bi se
uistinu sluilo stvari mira, takoer je upozoravao da sloboda svakog ljudskog bia i svake
ljudske zajednice mora potivati individualne i kolektivne slobode i prava drugih ljudi i drugih
naroda.9
Papa je na uivanje slobode gledao posebice kroz prizmu nositelja vlasti i obnaanja vlasti
u drutvu. Istie kako "nema prave slobode - temelja mira - kada je sva vlast koncentrirana u
rukama samo jedne drutvene klase, samo jedne rase, samo jedne grupe, ili kad se ope dobro
zamjenjuje s interesima samo jedne stranke koja se identificira s dravom".10
ee je govorio o povezanosti pravde i mira, napominjui da se mir moe postii i
ouvati samo u okviru pravednosti meu osobama i meu narodima, 11 te naglaavao da
pravda i mir tee dobru svakoga i svih, da pravda ide zajedno s mirom, i kad se povrijedi
pravda, da je i mir u pogibelji.12
Isticao je takoer povezanost mira i istine, zapravo da je mir plod istine,13 te u svojoj
poruci za Svjetski dan mira 2003. kae: "Postoji neraskidiva veza izmeu zauzimanja za mir i
potivanja istine. Potenje u davanju informacije, pravednost pravnih sustava,
transparentnost demokratskih procedura daju graanima onaj osjeaj sigurnosti, onu
raspoloivost da se sporovi rjeavaju miroljubivim sredstvima i onu volju za potenim i
konstruktivnim dogovorom koji sainjavaju istinske pretpostavke trajnog mira".14

G. Filibeck, n. d., str. 834; Govor predsjedniku SAD-a Williamu Clintonu, 12. kolovoza 1993., u: G. Filibeck, n.
d., str.357; Poruka za Svjetski dan mira 1999.,8. prosinca1998., u: G. Filibeck, n. d., str. 457.
1
Vidi: Govor diplomatskom zboru, 7. sijenja 1988., u: G. Filibeck, n. d., str. 642; Pismo u povodu 50. godinjice
izbijanja Drugog svjetskog rata, 27. koloovza 1989., u: G. Filibeck, n. d., str. 834.
2
Govor na 34. generalnoj skuptini OUN, 2. listopada 1979., u: G. Filibeck, n. d., str. 423.
3
Vidi: Nagovor uz Aneoski pozdrav, 29. lipnja 1991., u: V. Blaevi, Papa Ivan Pavao II. , str. 15.
4
Govor na 34. generalnoj skuptini OUN, 2. listopada 1979., u: G. Filibeck, n. d., str. 341; Poruka za Svjetski
dan mira 1993., 8. prosinca 1992., u: G. Filibeck, n. d., str. 392.
5
Poruka za svjetski dan mira 1999., 8. prosinca 1998., u: G. Filibeck, n. d., str. 457.
6
Vidi: Poruka za Svjetski dan mira 1981., 8. prosinca 1980., u: G. Filibeck, n. d., str.
287-292.
7
Poruka za Svjetski dan mira 1981., 8. prosinca 1980., u: G. Filibeck, n. d., str. 841.
8
Poruka za Svjetski dan mira 1993., 8. prosinca 1992., u: G. Filibeck, n. d., str. 393.
9
Poruka za Svjetski dan mira 1981., 8. proisnca 1980., u: G. Filibeck, n. d., sir. 290.
10
Poruka za Svjetski dan mira 1981., 8. prosinca 1980., u: G. Filibeck, n. d., sir. 287.
11
Govor diplomatskom zboru, 10. sijenja 1987., u: G. Filibeck, n. d., str. 347.
12
Poruka za Svjetski dan mira 1998., 8. prosinca 1997., u: G. Filibeck, n. d., str. 229.
13
Poruka za Svjetski dan mira 1998., 8. prosinca 1997., u: G. Filibeck, n. d., str. 229.
14
Poruka za Svjetski dan mira 1998., 8. prosinca 1997., u: G. Filibeck, n. d., str. 229.

182

Prilike u drutvu koje utjeu na izazivanje ratova te ugroavaju

i razaraju mir
Ukazujui na to da mir trai, i da miru pogoduje potivanje ovjekova dostojanstva,
potivanje temeljnih ljudskih prava i sloboda, te prava naroda, Ivan Pavao II. je time
neizravno naznaio i to mir ugroava i razara. Ali je i izravno vie puta isticao kako su
povrede i gaenja temeljnih ljudskih prava i graanskih sloboda uzrok nemirima i ratovima.
Tako je u svom govoru na 34. generalnoj skuptini Organizacije Ujedinjenih Naroda 2.
listopada 1979. kazao kako "duh rata, u svom izvornom i temeljnom znaenju, izbija i
dozrijeva tamo gdje se kre neotuiva prava ovjeka",1 a u govoru diplomatskom zboru u
Rimu 11. 1. 1986. rekao je da svaka nepravda stavlja mir u opasnost.2 Uskraivanjem
pojedincima i zajednicama, nacijama i nacionalnim manjinama, narodima i dravama svega
onoga to im pripada kao njihovo, povrjeuje se pravda ili ini nepravda, i to je, tvrdi Papa,
razlog ili snani pokreta sukoba. A nepravda se posebice ini, napominje Ivan Pavao II., kad
u nekoj dravi 'elita', koja se nala u povlatenom poloaju, svojom 'spretnou' ili 'sretnim
okolnostima', ili kojoj vlast daje privilegiran poloaj, iskoritava druge ljude; nepravda je na
djelu meu dravama kad jedna iskoritava drugu socijalno-ekonomski i kad jedna drugoj
namee svoj politiki sustav.3 U poruci za Svjetski dan mira 2003. god., u kojoj se Papa
posebice osvrnuo na tragino stanje sukoba na Bliskom istoku i u Svetoj Zemlji, koje je
poveano i sukobom interesa lanica meunarodne zajednice, uputio je ozbiljne rijei na
raun nositelja vlasti: "Sve dok oni koji se nalaze na odgovornim poloajima ne prihvate da
odvano preispitaju svoj nain vrenja vlasti i osiguraju blagostanje svojim narodima, bit e
teko zamisliti da e se moi uistinu napredovati prema miru".4 Upozoravao je one kojima
pripada odgovornost ureivanja javnog ivota i opeg dobra drava i naroda, da moraju
shvatiti da e unutarnji i meunarodni mir biti osigurani samo ako vlada drutveno ureenje i
ekonomski sustav koji se temelje na pravednosti.5
Papa je, govorei u razliitim prigodama o siromatvu i siromanima, isticao i
upozoravao kako je krajnje siromatvo esto izvor nasilja6 i da siromatvo po sebi predstavlja
trajnu prijetnju miru. Tako u poruci za Svjetski dan mira 1993. god. kae da siromatvo "nije
samo povreda ljudskog dostojanstva nego predstavlja nesumnjivu opasnost za mir",7 te da
iskoritavanje slabih i rast socijalne bijede prijee i udaljavaju ostvarenje stabilnih uvjeta
autentinog mira.8 "Siromasi su", kae Papa, "alosna povorka koja prati sukobe, i nepravde
koje su uinjene protiv njih su te koje izazivaju i pothranjuju sukobe".9

G. Filibeck, n. d., str. 340.

Vidi: G. Filibeck, n. d., str. 430.
3
Govor diplomatskom zboru 11. sijenja 1986., u: G. Filibeck, n. d., str. 430
4
Vrhbosna, XIV(CXVII), 1/2003., str. 10.
5
Vidi: Govor na 3. konferenciji latinsko-amerikog episkopata u Puebli, 28. sijenja 1979., u: G. Filibeck, n.
d., str. 635; Poruka za Svjetski dan mira 1986., 8. prosinca 1985., u: G. Filibeck, n. d., str. 265; Enc.
Solicitudo rei socialis, 30. prosinca 1987., u: G. Filibeck, n. d., str. 255; Govor diplomatskom zboru, 9.
sijenja 1988., u: G. Filibeck, n. d., str. 348; Apost. pob. Ecclesia in Africa, 14. rujna 1995., u: G. Filibeck, n.
d., str. 414; Govor lanovima fondacije "Centesimus annus", 9. svibnja 1998., u: G. Filibeck, n. d., str. 270.
6
Bula Incarnationis mysterium, 29. studenoga 1998., u: G. Filibeck, n. d., str. 258.
7
Poruka za Svjetski dan mira 1993., 8. prosinca 1992., u: Vrhbosna, III(CVI), br. 4/1992., str. 234.
8
Isto, str. 233.
9
Homilija na bdjenju Molitvenog susreta za mir u Asizu, 9. siejnaj 1993., u: V. Blaevi, Papa Ivan Pavao II.
, str. 71. Vidi: Poruka za Svjetski dan mira 1993.: "Ako trai mir, pomai siromanima", u: G. Filibeck, n.
d., str. 392-395.
2

183

Takoer je esto upozoravao da mir ugroavaju nesnoljivost, osobito vjerska,1 zatim

nejednakost, diskriminacija i neravnopravnost meu osobama i narodima,2 ali se ovdje ne
moemo na tome posebno zadravati.
Mogunost ostvarenja mira, i tko su graditelji mira
Mir je mogu, ponavljao je vie puta Ivan Pavao II, osobito u svezi s raspadom bive
Jugoslavije i ratom u Bosni i Hercegovini.3 Takoer je naglaavao da je mir zadatak i poziv
svih ljudi, a na prvom mjestu Crkve i nas krana.4
U poetku smo vidjeli izjavu Ivana Pavla II. da e svim svojim silama sluili miru. On je
to doista i inio. ee je govorio i isticao kako Crkva nikad ne prestaje djelovati sredstvima
koja su joj vlastita za mir i promicanje ljudskih prava;5 da e meunarodna zajednica u Svetoj
Stolici uvijek nai i imati pozornog sugovornika u svemu to se tie promicanja bratstva i
solidarnosti meu narodima, kao i u svemu to pogoduje miru, pravdi i potivanju ljudskih
prava;6 da e Crkva pruiti vlastiti moralni i duhovni prinos nadvladavanju neprijateljstava i
ostvarenju stabilnog mira.7
A to se tie posebno mira u Bosni i Hercegovini, jednom je zgodom kazao: "U svemu
onom to moe ovisiti o Svetoj Stolici, neemo aliti nikakva truda da ohrabrimo traganje za
mirom, u potivanju osoba, njihova obiteljskog ivota, njihova ivota drutvenog i vjerskog".8 A
kad je prvi put doao u Bosnu i Hercegovinu, odnosno u Sarajevo, rekao je: "Ja, kao
'hodoasnik mira i prijateljstva', prolazim kroz ova vrata (odnosilo se na zranu luku - op. m.)
noen eljom da svim svojim silama sluim miru u pravdi i stvari pomirenja". 9 Takoer je
govorio da Sveta Stolica, sluei se svim raspoloivim sredstvima, nastavlja zalagati se za
svladavanje postojeih napetosti i za uspostavljanje pravde i mira na cijelom Balkanu; 10 da
Katolika Crkva nije nikad prestajala raditi na postizanju pravednog i postojanog mira na

Poruka za Svjetski dan mira 1989., 8. prosinca 1988., u: G. Filibeck, n. d., str. 668.
Vidi: Govor civilnim vlastima i predsjedniku Poljske, 8. lipnja 1979., u: G. Filibeck, n. d., str. 839;
Poruka za Svjetski dan mira 1989., 8. prosinca 1988., u: G. Filibeck, n. d., str. 810; Govor diplomatskom
zboru 12. sijenja 1991., u: G. Filibeck, n. d., str. 846; Govor Omaru Al Bashiru, predsjedniku Sudana, 10.
veljae 1993., u: G. Filibeck, n. d., str. 814; Govor Vijeu ministara KESS-a, 30. studenoga 1993., u: G.
Filibeck, n. d., str. 850-851; Govor na 50. generalnoj skuptini OUN, 5.listopada 1995., u: G. Filibeck, n. d.,
str. 853-857; Govor na generalnoj audijenciji, 11. listopada 1995., u: G. Filibeck, n. d., str. 858-859.
3
Vidi: V. Blaevi, Papa Ivan Pavao II. , str. 64, 127, 168, 186.
4
Vidi: V. Blaevi, Papa Ivan Pavao II. , str. 71, 222, 260.
5
Govor na dolasku u Zagreb, 10. rujna 1994., u: V. Blaevi, Papa Ivan Pavao II. , str. 180; Vidi: Govor
ambasadoru
SRJ
u
posebnoj
audijenciji,
25.
travnja
1996.,
u:
V.
Blaevi, Papa Ivan Pavao II. , str. 259; Govor na meunarodnom simpoziju o
inkviziciji, 31. listopada 1998., u: G. Filibeck, nov. dj., str. 88; Govor diplomatskom
zboru, 10. sijenja 1998., u: G. Filibeck, nov. dj., str. 451.
6
Govor diplomatskog zbora u Madridu, 16. lipnja 1993., u: V. Blaevi, Papa Ivan
Pavao II. , str. 98.
7
Nagovor uz molitvu krunice, 5. svibnja 1992., u: V. Blaevi, Papa Ivan Pavao II. , str. 50.
8
Govor kanadskim vojnicima iz sastava "Plavih kaciga" u misiji OUN u Bosni i
Hercegovini, na posebnoj audijenciji, 10. oujka 1994., u: V. Blaevi, Papa Ivan
Pavao II. , str. 150.
9
Govor na dolasku u Sarajevo, 12. travnja 1997., u: I. Tomaevi T. Vuki,
Papa u Sarajevu, Sarajevo 1997., str. 16-17.
10
Govor na dolasku u pohod Hrvatskoj, 10. rujna 1994., u: V. Blaevi, Papa Ivan Pavao II. , str. 180.
2

184

Balkanu i da e Sveta Stolica nastaviti u tom zalaganju, podupirui svim sredstvima dijalog i
pomirenje.1
Naglaavao je da krani moraju biti sluitelji pomirbe uvijek i posvuda;2 da je
kranstvo vjera sveopeg mira i da je kransko poslanje ujediniti u Kristu sve ljude, uiniti
da budu meusobno braa i sestre, jer su u njemu postali djeca jedinoga Oca koji je na
nebesima;3 da je mir na zemlji osobito zadatak vjernika krana koji "ne mogu ostati ravnoduni i po strani pred nijekanjem i izdajom mira. Oni moraju uzeti na sebe zadau da budu
'graditelji mira' (Mt 5,9), bilo obraenjem 'srca' bilo pothvatima i djelima u prilog istine,
slobode, pravednosti i ljubavi, koji su bezuvjetni temelji mira".4 Krani su odgovorni,
opominje Papa, za mir pred svijetom i u svijetu, i svijet e ostati lien pravog mira ako ga Isus
ne daruje uz pomo svojih 'sredstava mira', uz pomo 'graditelja mira'.5
Istiui kako je potovanje prema osobama i narodima siguran put miru, i kako je svaki
vjernik pozvan da ide njime, Papa kae: "Svaki korak, pa i sitan, na tom blagoslovljenom
putu vodi nas blie slozi i miru: proglasiti pravo svih i svakoga, potvrditi dostojanstvo svakog
ovjeka i ene, koje god bili nacionalnosti, boje koe, vjere, optuiti nepravde ..., su neki
koraci na koje se moramo obvezati da emo ih uiniti, kao batinici Isusova mira."6
Ljude i narode u ratove s drugima najee uvode njihovi predvodnici ili samozvane
voe. Papi je bilo dobro poznato da i traenje i uspostavljanje mira umnogome zavisi od
onih koji obnaaju vlast u dravama. Zato se obraao onima koji vre dravnike slube i
vladaju pojedinim dravama, pa tako i u Bosni i Hercegovini, da uine sve to je mogue da
se u njihove zemlje vrati dobro mira.7 Odgovornike na medunarodnoj razini i u meunarodnoj
zajednici pozivao je da pomognu kako bi se ratovi zaustavili drugdje i u Bosni i Hercegovini
i uspostavio istinski mir.8 Podravao je i naglaavao vanu ulogu vojnih multinacionalnih
snaga pod zatitom Organizacije Ujedinjenih Naroda da interveniraju u obrani ljudskih prava
gdje god se ona kre, i da omogue pruanje humanitarne pomoi u krajevima pogoenim
razliitim katastrofama, ime se stavljaju u slubu mira i postaju njegovi graditelji.9
Papa napominje da mir nije toliko pitanje struktura koliko osoba. Strukture i procedure
mira, pravne, politike i ekonomske, sigurno su nune, ali geste mira izviru iz ivota osoba

Govor u posebnoj audijenciji ambasadora SRJ, 25. tarvnja 1996., u: V. Blaevi, Papa
Ivan Pavao II. , str. 259.
2
Nagovor uz Aneoski pozdrav, 16. sijenja 1994., u: V. Blaevi, Papa Ivan Pavao II, str. 136.
3
Vidi: Homilija na bdjenju Molitvenog susreta za mir u Asizu, 9. sijenja 1993., u: V.
Blaevi, Papa Ivan Pavao II. , str. 71; Homilija na Molitvenom danu za mir u
Bosni i Hercegovini, 23. sijenja 1994., u: V. Blaevi, Papa Ivan Pavao II. , str. 140.
4
Ap. pob. Christifideles laici, 30. prosinca 1988., u: G. Filibeck, n. d., str. 257. Vidi: Enc. Solicitudo rei
socialis, 30. prosinca 1987., u: G. Filibeck, n. d., str. 53; Govor na generalnoj audijenciji, 13. travnja 1994.,
u: G. Filibeck, n. d., str. 193.
5
Vidi: Homilija na bdjenju Molitvenog susreta za mir u Asizu, 9. sijenja 1993., u: V.
Blaevi, Papa Ivan Pavao II. , str. 71.
6
Homilija na bdjenju Molitvenog susreta za mir u Europi i posebice na Balkanu, 9. sijenja 1993., u: V.
Blaevi, Papa Ivan Pavao II. , str. 71-72.
7
Vidi: Nagovor uz Aneoski pozdrav, 23. kolovoza 1992. i 12. prosinca 1993., u: V. Blaevi, Papa Ivan
Pavao II. , str. 49 i 120.
8
Vidi: Nagovor uz Aneoski pozdrav, 1. sijenja 1992. i 12. prosinca 1993., u: V. Blaevi, Papa Ivan Pavao
II. , str. 31 i 120; Nagovor na generalnoj audijenciji, 21. srpnja 1993., u: V. Blaevi, Papa Ivan Pavao II.
, str. 102; Govor predsjedniku USA-a W. Clintonu na posebnoj audijenciji, 12. kolovoza 1993., u: G.
Filibeck, n. d., str. 357.
9
Vidi: Govor kanadskim vojnicima iz sastava "Plavih kaciga" OUN, 10. oujka 1994., u: V. Blaevi, Papa
Ivan Pavao II. , str. 150; Govor na 3. meunarodnom skupu Vojnih ordinarija, 11. oujka 1994., u: G.
Filibeck, n. d str. 445.

185

koje u svojoj dui gaje stavove mira.1 U raznim je prilikama isticao kako svi narodi imaju
pravo da ive u miru, ali i da je dunost svih pridonositi stvaranju uvjeta za istinski mir,2 te
da je potrebna mobilizacija svih snaga da se izgradi budunost pravde, solidarnosti i mira za
svaki narod, ruei etnike i kulturne barijere i predrasude te nadilazei podjele koje
postoje izmeu Zapada i Istoka, Sjevera i Juga naeg planeta.3
Graditelji mira su, kae Papa, svi ljudi, bez iznimke: "Pojedinci, obitelji, zajednice,
narodi - svi su pozvani da ive u pravdi i da rade za mir".4 Prilikom obiljeavanja u Europi
50. obljetnice zavretka Drugog svjetskog rata apelirao je: "Potiem svakoga da ini proroka
djela u prilog miru i razumijevanju meu narodima", 5 te je svijetu uputio opi poziv:
"Gradimo mir! Treba djelatno raditi da se porue barijere i prepreke koje ometaju ostvarenje
mira. Mir je zajedniki poziv svakog ovjeka i svih naroda; mir je nae poslanje".6
Vezano za prilike u Bosni i Hercegovini i uspostavljanje mira u njoj, imao je namjeru,
prilikom planiranog dolaska u rujnu 1994. u Sarajevo, upozoriti kako je mir "veliki zadatak,
koji je povjeren odgovornosti svih ljudi".7 A kad je 1997. god. doao u Sarajevo, naglasio je
kako e "mir u Bosni i Hercegovini pobijediti ako svi budu znali raditi u istini i pravdi, idui
istodobno ususret zakonitim oekivanjima stanovnika tih krajeva koji u svojoj sloenoj
raznolikosti mogu postati znakom za itavu Europu".8
Nije Ivan Pavao II. propustio da se osvrne i na ulogu masmedija u ratu i u miru.
Upozorio je na njihovu odgovornost kada podravaju i opravdavaju nasilja koja dovode do
povreda ljudskih prava, raspirivanja mrnje i rata, ali je istaknuo da treba vidjeti i priznati i
njihove zasluge za voenje dijaloga i pregovora i za duh solidarnosti, koji se pokreu
zahvaljujui inicijativama i porukama to ih masmediji ire u prilog uzajamnom
razumijevanju i miru.9
Put i l i nain i sredstva da se uspostavi narueni mir
Ivan Pavao II. nije samo govorio o vanosti i potrebi mira meu ljudima i narodima, i
nije samo upozoravao na drutvene pojave i stanja koja ugroavaju i naruavaju mir. On je
vie puta naznaivao i nain ili sredstva kako se ponovno moe doi do mira.

Poruka za Svjetski dan mira 2003., 8. prosinca 2002., u: Vrhbosna, XIV(CXVII), br.
1/2003., str. 11.
2
Vidi: Enc. Laborem exercens, 14. rujna 1981., u: G. Filibeck, n. d., str. 731; Poruka za Svjetski dan mira
1981., 8. prosinca 1980., u: G. Filibeck, n. d., str. 841; Poruka za Svjetski dan 1993., 8. prosinca 1992., u: G.
Filibeck, n. d., str. 293; Poruka za Svjetski dan mira 1998., 8. prosinca 1997., u: G. Filibeck, n. d., str. 229.
3
Pismo talijanskim biskupima, 6. sijenja 1993., u: G. Filibeck, n. d., str. 76-77.
4
Poruka za Svjetski dan mira 1998., 8. prosinca 1997., u: G. Filibeck, n. d., str. 229.
Vidi: Govor na generalnoj audijenciji, 7. rujna 1994., u: V. Blaevi, Papa Ivan Pavao II. , str. 164; Govor
pripremljen za civilne i crkvene vlasti, predvieni za pohod Sarajevu, 8. rujna 1994., u: V. Blaevi, Papa
Ivan
Pavao
II.
,
str.
173;
Govor
prigodom dolaska u Sarajevo, 12. travnja 1997., u: I. Tomaevi - T. Vuki, n. d., str. 16-17; Govor
lanovima Predsjednitva Bosne i Hercegovine, 13. travnja 1997., u: I. Tomaevi - T. Vuki, n. d., str. 3839.
5
Nagovor uz podnevnu molitvu "Kraljice neba", u Belgiji, 4. lipnja 1995., u: V. Blaevi, Papa Ivan Pavao II.
, str. 220.
6
Nagovor uz Aneoski pozdrav, 11. lipnja 1995., u: V. Blaevi, Papa Ivan Pavao II. , str. 222.
7
Vidi: Govor koji je trebao biti odran civilnim i crkvenim vlastima u vrijeme pohoda
Sarajevu, ali do kojega nije dolo, u: V. Blaevi, Papa Ivan Pavao II. , str. 173.
8
Govor na dolasku u Sarajevo, 12. travnja 1997., u: I. Tomaevi - T. Vuki, n. d. str. 16-17.
9
Poruka za Svjetski dan mira 1999., 8. prosinca 1998., u: G. Filibeck, n. d., str. 457.

186

Trajni mir meu narodima, kae Papa, ne moe biti nametnut voljom jaega, nego treba biti
prihvaen od svih, a to e biti mogue ako se potuju prava svakog ovjeka, naroito onih
slabih, te prava svakog naroda i prava nacionalnih manjina.1 Osobito je esto govorio o nunosti
strpljivog, otvorenog i iskrenog dijaloga. Naglaavao je kako se dugoroni problemi u drutvu,
koji dovode do napetosti i do ratova, rjeavaju samo dijalogom meu sukobljenim stranama, u
potivanju prava svake osobe i svakog naroda,2 te da su raspoloivost strana da se prihvate i da
pregovaraju obvezatni put rjeavanja sloenih problema i jedini nain da se doe do rjeenja
dostojnih ovjeka i da se postigne meusobni mir.3
Upuivao je na dijalog i pregovaranje takoer u svezi s ratom voenim u Bosni i
Hercegovini.4 "Ponovno treba podsjetiti", govorio je Papa, "da je pregovaranje, ako je
potrebno i uz pomo meunarodnih institucija, jedini mogui put da se nadvladaju zapreke
koje se opiru slozi u ovim etnikim, vjerskim i jezinim mozaicima naega svijeta". 5 O
vanosti dijaloga za okonanje rata u Bosni i Hercegovini Papa je pisao generalnom tajniku
Organizacije Ujedinjenih Naroda, Boutrosu Ghaliji: "Dijalog u kojem sudjeluju odgovornici
strana u sukobu trebao bi im pomoi da se uzajamno potuju umjesto da se suprotstavljaju; da
upotrijebe svoje energije da bi zaustavili rat na terenu, a ne da trae politike probitke; da
izgrauju svoj vlastiti narod na vrstim temeljima pravde koja je preduvjet mira, umjesto da
slijede ambicije koje ga mogu samo unititi".6 A u govoru to ga je odrao lanovima
Predsjednitva Bosne i Hercegovine 13. travnja 1997. kazao je: "Metoda koje se valja strogo
pridravati u rjeavanju tekoa koje se pojavljuju u munome hodu jest dijalog proet
sluanjem drugoga i uzajamnim potivanjem. Metoda dijaloga, koja, unato otporima, sve vie
dolazi do izraaja, od svih sudionika zahtijeva estitost, odvanost, strpljivost, ustrajnost ...
Dijalog se mora razvijati u potivanju jednakopravnosti zajamene svakom pojedinom
graaninu preko odgovarajuih zakonskih sredstava, bez povlaivanja ili obespravljivanja
bilo koga".7 A u govoru kojeg je namjeravao odrati civilnim i crkvenim vlastima na dolasku
u planirani pohod Sarajevu u rujnu 1994. stajalo je napisano: "Metoda dijaloga ... zahtijeva
potenje, ustrajnost i velikodunost svih strana. Samo e se na temelju tih naela moi
izgladiti nesuglasice i postojea razmimoilaenja."8
Ivan Pavao II. je izraavao svoju alost zbog unitavanja ljudskih ivota i zbog razaranja
materijalnih dobara u ratovima, suosjeao sa svima koji su bili rtve nasilja, te se zauzimao za
prestanak ratova, gdje god se vodili, ali je i naglaavao kako mir nije samo ivot bez sukoba
meu ljudima i narodima,9 da nije samo odsutnost rata, te da se kultura mira ne stvara i ne
promie odbacivanjem rata, nego plemenitom opcijom za ivot, koja pomae da se stvori

Govor diplomatskom zboru, 7. sijenja 1988., u: G. Filibeck, n. d., str. 842.

Nagovor na generalnoj audijenciji, 27. sijenja 1993. i 21. srpnja 1993., u: V. Blaevi, Papa Ivan Pavao II.
, str. 80 i 102.
3
Vidi: Poruka za Svjetski dan mira 1989., 8. prosinca 1988., u: G. Filibeck, n. d., str. 812; Nagovor uz
Aneoski pozdrav, 12. travnja 1992., u: V. Blaevi, Papa Ivan Pavao II. ..., str. 34; Poruka ambasadoru
Reneu Valeryu Mogbeu, predsjedniku Komiteta konferencije Fondacije "Path to Peace", 5. oujka 1993., u:
G. Filibeck, n. d., str. 615.
4
Nagovor na generalnoj audijenciji, 27. sijenja 1993., u: V. Blaevi, Papa Ivan Pavao II. , str. 80.
5
Govor diplomatskom zboru 9. sijenja 1995., u: V. Blaevi, Papa Ivan Pavao II. , str.
204.
6
Poruka od 1. oujka 1993., u: V. Blaevi, Papa Ivan Pavao II. , str. 85.
7
I. Tomaevi - T. Vuki, n. d., str. 38.
8
V. Blaevi, Papa Ivan Pavao II., str. 173.
9
Govor diplomatskom zboru, 7. sijenja 1988., u: G. Filibeck, n. d., str. 842.
2

187

snana veza bratstva u ljudskom ivotu i da se sauva i podupire suivot drutvene jednakosti
i uzajamne slobode.1
Nebrojeno puta iskazivao je svoju solidarnost, i rijeima i stvarno, a isto tako je i druge
poticao na solidarnost sa rtvama nepravdi, nasilja i rata, gledajui u njoj put miru i ujedno
razvitku.2 "Samo duh solidarnosti", kae on "otvoren za dijeljenje sudbine s drugima,
omoguuje poduzimanje sigurnoga hoda prema miru".3 Takoer je isticao da solidarnost i
pruanje pomoi stradalnicima i ljudima u nevolji nije samo stvar dobre volje. Postoji
dunost solidarnosti, kae Papa, koja vodi tome da se brani pravo svake osobe i naroda da
ive dostojno i u miru, i dunost je ljudi i naroda da ive u stanju mira, potivanja i
solidarnosti s drugim ljudima i narodima.4
Za uspostavljanje istinskoga i trajnoga mira, to je uvjet ljudskog razvoja, Papa je
naroito esto, i uvijek iznova, naglaavao potrebu opratanja. Isticao je da se nikakav
mirovni proces ne moe zapoeti ako meu sukobljenim stranama ne doe do iskrenog
opratanja: oprostiti i traiti oprotenje.5 Vidjeli smo naprijed kakvu vanost Papa pridaje
pravdi u ouvanju mira. Ali on takoer kae: "Budui da je ljudska pravda ipak uvijek krhka i
nesavrena, podlona sebinostima i ogranienjima, kako pojedinaca tako i itavih skupina,
treba je ostvarivati u duhu opratanja i u stanovitom smislu upotpunjavati opratanjem koje
vida rane i obnavlja naruene odnose meu ljudima."6 Imajui pred oima stanje u Bosni i
Hercegovini, Papa je poticao na "hrabrost opratanja", i vie puta je ponavljao kako treba
oprostiti i traiti oprotenje,7 da bi se nadvladale tragine posljedice nedavnog rata, i onih
poinjenih u prolosti, te da bi se postavili temelji novog suivota u miru, i da bi se gradila
bolja budunost za sve ljude i narode u potivanju naela pravednosti, slobode i dostojanstva
svakog naroda. "Zgrada mira, da bi, nakon tolike krvi i tolike mrnje, bila vrsta, mora
poivati na odvanosti opratanja", kazao je Papa u govoru lanovima Predsjednitva Bosne i
Hercegovine u vrijeme svog pohoda Sarajevu 1997. godine.8
Uza sva ljudska sredstva koja mogu posluiti ouvanju i promicanju mira, ili njegovom
ponovnom uspostavljanju, Ivan Pavao II. najee se i najvie utjecao snazi molitve. Papa
kae: "Mir je dragocjeni Boji dar to ga treba traiti u molitvi, i s potovanjem primiti ...
1

Vidi: V. Blaevi, Papa Ivan Pavao II. , str. 64 i 211. Takoer poruku 7. Iberoamerikom sastanku na vrhu, 8. studenoga 1997., u: G. Filibeck, n. d., str. 505.
2
Vidi: Enc. Solicitudo rei socialis, 30. prosinca 1987., u: G. Filibeck, n. d., str. 255; Ap. pob. Christifideles
laici, 30. prosinca 1988., u: G. Filibeck, n. d., sir. 257.
3
Nagovor uz Aneoski pozdrav, 1. sijenja 1993., u: V. Blaevi, Papa Ivan Pavao II. , str. 63.
4
Govor sudionicima plenarnog zasjedanja Papinskog vijea "Cor Unum", 8. tarvnja 1994., u: G. Filibeck, n. d.,
str 267; Govor na 50. generalnoj skuptini OUN, 5. lsitopada 1955., u: G. Filibeck, n. d., str. 856.
5
Vidi: Govor na dolasku u Zagreb, 10. rujna 1994., u: V. Blaevi, Sluenje miru.
Ivan Pavao II. i Sveta Stolica za mir u Hrvatskoj i Bosni i Hercegovini (1991-1995),
Zagreb 1995., str. 258; Govor na odlasku iz Zagreba, 11. rujna 1994., u: V. Blaevi, Sluenje miru, str. 271;
Nagovor na generalnoj audijenciji, 14. rujna 1994. i 13. rujna 1995., u: V. Blaevi, Papa Ivan Pavao II. ,
str. 184 i 238; Govor lanovima Predsjednitva BiH prilikom pohoda Sarajevu, 13. travnja 1997., u: I.
Tomaevi - T. Vuki, n. d., str. 39.
6
Vrhbosna, XIII(CXVI), 1/2002., str. 6.
7
Vidi: Govor civilnim i crkvenim vlastima, predvien za pohod Sarajevu, u: V.
Blaevi, Papa Ivan Pavao II. , str. 173; Propovijed na euharistijskom slavlju u
Castel Gandolfu, 8. rujna 1994., u: V. Blaevi, Papa Ivan Pavao II. , str. 167;
Propovijed na euharistijskom slavlju u Sarajevu, 13. travnja 1997., u: I. Tomasevi - T. Vuki, n. d., 52-53;
Govor lanovima Predsjednitva Bosne i Hercegovine, biskupima i predstavnicima civilne vlasti u Banjoj Luci
22. lipnja 2003. prigodom drugog dolaska u Bosnu i Hercegovinu, u: Katoliki tjednik, II (XXIV), br. 26, str.
7.
8
Govor lanovima Predsjednitva Bosne i Hercegovine, 13. travnja 1997., u: I. Tomaevi - T. Vuki, n. d.,
str. 39.

188

Oni koji mole za ovaj dar, u poniznosti i istini, posveuju se promicanju mira".1 O molitvi za
mir Papa je govorio: "Moliti za mir znai otvoriti ljudsko srce da u njega prodre Boja
snaga koja sve obnavlja ... Moliti za mir znai moliti za pravdu, za pravine odnose unutar
i meu nacijama i narodima. To znai moliti za slobodu, osobito za vjersku slobodu koja je
temeljno ljudsko i graansko pravo svakog pojedinca. Moliti za mir znai moliti od Boga
oprotenje i istodobno moliti za hrabrost da oprostimo onima koji su nam nanijeli zlo".2
Svaki put kad bi saopavao tune vijesti o izbijanju rata ili nekog meuetnikog ili
meuvjerskog sukoba negdje u svijetu, i o tekim stradanjima ljudi, staraca i djece, pozivao
bi i poticao na molitvu za nevine rtve, za prestanak sukoba i za uspostavljanje mira. Tako je
inio nebrojeno puta i u vrijeme rata u Bosni i Hercegovini, Hrvatskoj i drugim podrujima
bive Jugoslavije. Isticao je kako moli za mir, poticao je neprestano katolike vjernike iz
Bosne i Hercegovine i iz Hrvatske, a takoer iz itave Crkve da mole za uspostavljanje
pravednog i trajnog mira.3 Vie puta je proglaavao i posebne dane molitve za mir u Europi i
na Balkanu, za mir u Bosni i Hercegovini i Hrvatskoj.4
U konanici, za Papu je uspostavljanje mira vezano uz obraenje i obnovu srca. U
posebnoj audijenciji lanova Vlade Federacije Bosne i Hercegovine 28. oujka 1996.,
govorei o obnovi ratom razorene zemlje, rekao je da "bez obnove srdaca nema prave
obnove materijalnih zgrada niti drutvenih odnosa. Samo iz novog srca, pomirenog s
Bogom, sa samim sobom i s blinjim, nastat e novo drutvo u kojem e svaka osoba i svaki
narod moi ivjeti u miru, sauvavi vlastiti nacionalni, kulturni i vjerski identitet".5
Zakljuak
Sveti Otac Ivan Pavao II. nebrojeno je puta podizao svoj odluni glas protiv rata i
nasilja, a za pravedni i trajni mir, za potivanje ljudskih prava i graanskih sloboda, za
solidarnost i uvaavanje meu dravama i narodima. Tko je imao prilike pratiti njegove
nastupe, morao je uvidjeti i, ako je dobronamjeran, mora priznati da je Papa to uvijek inio s
osobitom ljubavlju i iskrenou, zauzetou i nepristranou.
A kad se radilo o ratu u Bosni i Hercegovini i o stradanjima njezinih naroda, oglaavao se
sa zamjetnom tjeskobom i duevnom boli, ali i s uoljivim suosjeanjem i ljubavlju. elio je
i traio potivanje ljudskih prava i zagovarao mir za sve, bez razlike na nacionalnu ili vjersku
pripadnost. Moda se to nekome i nije uvijek tako inilo, ili mu se nije svialo to je Papa
govorio i inio, ali je Bosni i Hercegovini i svim njezinim stanovnicima zauzimanje pape
1

Govor u posebnoj audijenciji sudionicima 6. generalne skuptine "Svjetske konferencije religija za mir", 3.
studneoga 1994., u: V. Blaevi, Papa Ivan Pavao II. , str. 188.
2
Poruka za Svjetski dan mira 2002., 8. prosinca 2001., u: Vrhbosna, XIII(CXVI), br. 1/2002., str. 9.
3
Vidi: Generalne audijencije, 9. listopada 1991., 13. svibnja 1992., 20. svibnja 1992., 17. lipnja 1992., 24.
lipnja 1992., 21. listopada 1992., 17. veljae 1993., 19. svibnja 1993., 1. rujna 1993., 13. listopada 1993.,
20. travnja 1994., 3. kolovoza 1994., 14. rujna 1994., 21. rujna 1994., 25. sijenja 1995., 7. tarvnja 1995., 3.
svibnja 1995., 9. kolovoza 1995., 3. sijenja 1996., u: V. Blaevi, Papa Ivan Pavao II. , str. 28, 37, 38,
42, 43, 51, 84, 92, 105, 111, 152, 157, 183, 184, 206, 210, 211-212, 230, 254; Nagovori uz Aneoski
pozdrav: 17. studenoga 1991., 1. sijenja 1992., 23. kolovoza 1992., 4. listopada 1992., 14. veljae 1993., 12.
prosinca 1993., 5. srpnja 1995., 19. studenoga 1995., u: V. Blaevi, Papa Ivan Pavao II. , str. 29, 31, 49,
53, 83-84, 120-121, 226, 248; Nagovori uz molitvu krunice, prve subote u mjesecu: 5. rujna 1992., 5. veljae
1994., 3. rujna 1994., 1. listopada 1994., u: V. Blaevi, Papa Ivan Pavao II. , str. 50, 146, 162, 186-187.
4
Dani molitve za mir u svijetu, na Balkanu, u Bosni Hercegovini: 9. i 10. sijenja 1993., i 23. sijenja 1994., u:
V. Blaevi, Papa Ivan Pavao II. , str. 64-65, 118 i 130.
5
V. Blaevi, Papa Ivan Pavao II. , str. 256-257. Vidi takoer: Pismo nadbiskupu sarajevskom, Vinku
Puljiu 29. rujna 1993., u: V. Blaevi, Papa Ivan Pavao II. , str. 107.

189

Ivana Pavla II. za prestanak rata i za mir, te njegovo ohrabrivanje nedunim stradalnicima i
patnicima znailo veoma mnogo. Stoga Bosna i Hercegovina i njezini narodi ne bi smjeli
zaboraviti to je Ivan Pavao II. za njih uinio i to im je u najteim vremenima znaio. Morali
bi mu za to, s dunim potovanjem i uzvraenom ljubavlju, biti trajno i duboko zahvalni!

190

PAMFLET O IVANU PAVLU II., PAPINSTVU I KATOLIKOJ CRKVI

Godinjica drugog pohoda pape Ivana Pavla II. Bosni i Hercegovini 22. lipnja 2003. bili
su povod za razgovor novinara Bore Maksimovia s prof. Kovaeviem i za objavljivanje
intervjua naslovljenog: Zato je dolazio Papa? misli se na dolazak Ivana Pavla II. u Banju
Luku. Intervju je objavljen u banjolukim novinama: Glas Srpske, od 19. i 20. juna (lipnja)
2004., Prilog: Glas plus, str. 2.
U uvodu intervjua spomenuti novinar predstavlja Bracu Kovaevia kao profesora
Pravnog fakulteta u Banjoj Luci, za kojeg tvrdi da je "naunoj i strunoj javnosti poznat kao
socioloki analitiar aktuelnih globalnih drutvenih i politikih pojava" te da je objavio vie
radova i "pisao o diktatorima, revolucionarima, sportistima, rokerima" - doista iroko podruje
zanimanja - a da je "glavni lik njegove najnovije knjige prvi ovjek katolike crkve Jovan Pavle
Drugi" (a radi se o knjiici koja nosi naslov kao i spomenuti intervju, izdava Pravni fakultet,
Centar za publikacije, Banja Luka). Iz tog predstavljanja valjda je trebalo zakljuiti da se radi o
sugovorniku koji poznaje stvar o kojoj e govoriti, i da mu se moe vjerovati! Taj intervju,
meutim, sadri vie netonosti i neistina o Ivanu Pavlu II., papinstvu i Katolikoj crkvi, pa bi se
moralo zakljuiti ili da prof. Kovaevi stvar ne poznaje, ili da zlonamjerno iskrivljuje injenice.
Stoga sam drao potrebnim kritiki se osvrnuti barem na neke njegove tvrdnje.
1. Na pitanje novinara: Koji bi interesantan detalj iz biografije pape Ivana Pavla II. izdvojio?
- prof. Kovaevi navodi da je on izabran za 264. papu, u 58. godini ivota. Istie da se 1940.
zaposlio "u jednoj hemijskoj kompaniji, preko koje je nacistima prodavao cijanid koji je u
Auvicu i drugim koncentracionim logorima korien za masovno unitavanje".
injenica je, meutim, da se Karol Jozef Wojtyla te godine, u jesen da bi izbjegao odvoenje
na prisilni rad u Njemaku zaposlio kao fiziki radnik u kamenolomu, tzv. "vapneniku", na
Zakrzovvku. Godinu dana kasnije preao je u tvornicu Solvav, koja je bila povezana s
kamenolomom, i radio u proiivaonici vode za tvornicu sode. Kako je on, kao obini
fiziki radnik, doao u poziciju da njemakim nacistima prodaje cijanid, i to za ubijanje
vlastitih sunarodnjaka u logoru Auswitcz, to prof. Kovaevi ne razjanjava. Valjda misli da je
istinitost te tvrdnje zajamena njegovim autoritetom "profesora" i "sociolokog analitiara".
Tako je ve sam poetak intervjua jasno nagovijestio kamo smjera znanstveno potenje i
dokle see bujna mata prof. Kovaevia.
2. Prof. Kovaevi za papu Ivana Pavla II. kae: "Mora se priznati da je znaajno uzdigao mo
pape, kako u ekonomskom, tako i u politikom, diplomatskom, pa i u vojnom pogledu"! Oito da
je prof. Kovaevi negdje proitao ili uo za onu zgodu kako su Churchil, Rousvelt i Staljin na
zavretku Drugog svjetskog rata raspravljali o politikom utjecaju i nekim zahtjevima
Vatikana, a da je Staljin tada upitao sugovornike: "A koliko papa ima divizija"? I kad je
Staljin mogao postaviti takvo pitanje, mogao je i prof. Kovaevi sebi dozvoliti
ovakvo umovanje: Ako ve postoje papine divizije, to se ne bi agilnom i energinom
papi Ivanu Pavlu II. pripisalo u uspjeh i da je "znaajno uzdigao mo pape ... i u vojnom
pogledu". Prof. Kovaevi ide i dalje pa tvrdi da se to "vidjelo i na primjeru prethodnog
rata na prostoru nekadanje Jugoslavije". To to Vatikan uope nema vojske, pa nije bilo ni
mogue uzdizati papinu mo u vojnom pogledu, i to se papa Ivan Pavao II. vie nego itko
drugi zauzimao da se u bivoj Jugoslaviji izbjegne izbijanje rata, a zatim da se rat koji je
bjesnio u Hrvatskoj i Bosni i Hercegovini, pa na Kosovu, zaustavi i uspostavi istinski i
pravedni mir, to za prof. Kovaevia ne znai nita, budui da ne odgovara njegovoj ideolokoj orijentaciji i nacionalnoj /vjerskoj/ pripadnosti. Ako injenice govore neto posve
suprotno od onoga to on tvrdi tim gore po injenice! Potovani profesor i socioloki
analitiar dalje pronicavo zakljuuje i emu je imala sluiti papina vojna mo, koja se
pokazala u nedavnom ratu na prostorima bive Jugoslavije, pa kae: "Njegova misija,
dakle, nije samo irenje katolike vjere, nego i dovoenje katolika na vlast"! Nije valjda
191

prof. Kovaevi htio rei da je misija pape Ivana Pavla II. bila da u Bosnu i Hercegovinu,
ili u bilo koju novonastalu dravu na podruju bive Jugoslavije, dovede katolike na vlast,
jer tako neto tvrditi bilo bi apsurdno i vie nego smijeno. A ako je socioloki analitiar
mislio na dovoenje katolika na vlast openito u svijetu, njegova bi tvrdnja i u tom sluaju
bila deplasirana, budui da nema ni u jednoj dravi svijeta nekog katolika na vlasti, a
kojega bi na takav poloaj doveo papa, vrei svoju misiju.
3. Na novinareva pitanja: Radi li se o 'slobodnom' strijelcu ili doktrini rimokatolike
crkve? i drugo: Kako se katolika crkva ponaala kroz istoriju u prelomnim
dogaajima? socioloki analitiar, prof. Kovaevi, odgovara kako je "osnovni stav
rimokatolike crkve da je crkva ne samo nasljednik, nego i organizator ovozemaljskog
ivota vjernika. Ova crkva i te kako vodi rauna i odluuje ne samo kada je rije o
vjerskim, nego i drutvenim, politikim i kulturnim stvarima pripadnika religije i u tom
pogledu lii na dravu razgranala je mreu svojih institucija preko kojih ostvaruje svoj
sveukupni uticaj". Govori dalje o tome kako je Katolika Crkva kroz povijest
"intenzivno teila da sebi potini svjetovnu vlast i da dravu konstituie na teolokim
politikim principima papocezarizma", te da "ne odustaje od svoga ideala: da svoju
djelatnost ne ograniava samo na podruje moralnog i religijskog djelovanja ljudi, nego
eli da je klerikalistiki proiri i na socijalno-politiko podruje". Oito je da se prema
miljenju prof. Kovaevia, sociolokog analitiara, Katolika Crkva ne bi smjela
baviti nikakvim pitanjima drutvenog i javnog ivota. On takoer istie kako je
katolianstvo, kad god je bilo potrebno, "odobravalo ropstvo i feudalizam, pa kasnije i
kapitalizam, ukoliko nije dovodio u pitanje interese crkve", a isto tako i da je "papinstvo
davalo blagoslov upravo onima koji e se suprotstavljati demokratiji: faizmu, nacizmu i
frankizmu, tj. Musoliniju, Hitleru, Franku, Petenu, Tisou i Salazaru, Suniku, Paveliu
itd.". U kojoj je mjeri sve to tono ili netono, ovdje ne moemo razlagati. A da se neke
stvari zlonamjerno uopavaju i uveliavaju, nema nikakve dvojbe.
4. Vraajui se u sadanjost, a odgovarajui na pitanje: Kakva je danas uloga
Vatikana na svjetskoj politikoj sceni? prof. Kovaevi govori o ulozi Vatikana i
osobno pape Ivana Pavla II. u promjenama vezanim za raspad socijalistikih zemalja i
svjetske velesile Sovjetskog Saveza. U tom kontekstu istie kako Ivan Pavao II. zagovara
"teoriju ogranienog suvereniteta", a u svezi s dogaajima u Bosni i Hercegovini da je
zahtijevao tzv. "humanitarnu intervenciju", odnosno da je govorio o "vojnoj intervenciji iji
bi cilj bio da se putem rata, oruja i ubijanja (ne samo vojnika, nego i civila, ena i djece)
Srbi natjeraju na 'preobraenje'", te da je "traio bombardovanje Srba, opravdavajui to
rijeima da je ponekad potrebno objaviti rat ratu". Vjerujem da profesoru Pravnog
fakulteta u Banjoj Luci nije nepoznato da danas i mnogi drugi svjetski politiari,
diplomati i politolozi govore o "ogranienom suverenitetu" drava. Zato bi bilo
nedopustivo da se tome stajalitu priklanja i papa Ivan Pavao II.?!
A kad se radi o stavu Ivana Pavla II. u svezi s "humanitarnom intervencijom" (ili:
"ingerencijom") i ratom u Bosni i Hercegovini, za razjanjenje evo priopenja koje je o
tome dano 7. kolovoza 1992. iz Ureda za tisak Svete Stolice: "Sveti je Otac uvijek isticao
nekorisnost tih bratoubilakih borbi i osuivao krenje ljudskih prava. On ispunjava
vlastitu duhovnu dunost u korist svih, bili oni katolici, pravoslavni ili muslimani. Brojni
javni istupi Svetog Oca svima su poznati. Kao sveopi pastir Katolike Crkve, on je
osobito raaloen vijestima o ubojstvima, zlostavljanjima i drugim surovim postupcima
prema golorukim enama i djeci te sveenicima, redovnicima, redovnicama i laicima ...".
Sam Papa je u razgovoru s novinarima na putovanju za Jamajku 9. kolovoza 1993.
kazao: "Humanitarna ingerencija sama po sebi je evaneoska stvar, ali nain kako se
shvaa taj pojam moe biti neevaneoski. Sigurno, ako ja vidim nekog svojeg susjeda,
sugraanina ili nesugraanina, koji je proganjan, moram ga braniti. Mislim da je ta obrana in lju-

192

bavi, nita drugo. Tako mi gledamo na humanitarnu ingerenciju". Pisac ovog osvrta na
Kovaeviev intervju bio je u prilici da kroz itavo razdoblje rata u Bosni i Hercegovini prati
izjave i govore pape Ivana Pavla II. (objavio je knjigu koja sadri tekstove javnih istupa Svetog
Oca i dunosnika Svete Stolice: Papa Ivan Pavao II. istinski prijatelj Bosne, Sarajevo 1997.), i
nije nigdje naiao na napisane ili izgovorene rijeci kojima je, pod vidom "humanitarne
intervencije" traeno "bombardovanje Srba". Istinito je posve suprotno. A dokle je prof.
Kovaevi otiao u svojim zakljucima o stavovima pape Ivana Pavla II. dovoljno pokazuje tvrdnja
kako je Papa opravdavao "humanitarnu intervenciju" rijeima da je "ponekad potrebno objaviti rat
ratu." A evo o emu se zapravo radi. Nakon bezbrojnih poziva, apela i molbi da se zaustavi rat i
ubijanje nedunih ljudi i ena, djece i staraca, bez obzira kojoj naciji i vjeri pripadali, Ivan
Pavao II. je 18. lipnja 1995. u svom nagovoru pred podnevnu molitvu "aneoskog pozdrava"
kazao: "Iz Bosne i Hercegovine sam posljednjih dana primio dramatine vijesti i arke vapaje
za pomo. U tom dijelu Europe ljudi, koje dre poput kakvih zatoenika, nemaju ni najpotrebnijih
stvari; ive u oaju i svakodnevno su izloeni smrti. /.../. Ponovno vas zato pozivam da zajedno
sa mnom molite Mariji, Kraljici mira, da napokon prevlada razum i osjeaj za ovjenost. U tim
dravama, koje su opustoene bezumljem ljudi, potrebna je jedna jedina borba borba za mir"!
A prigodom odravanja Prvih svjetskih vojnikih igara u Rimu, Ivan Pavao II. se 7. rujna 1995.
susreo na posebnoj audijenciji s oko 5.000 sudionika tih igara iz vie od stotinu zemalja svijeta.
U prigodnom govoru, spomenuvi kako tragine situacije ponovno izbijaju u srcu Europe i u
Africi, te aludirajui na rat u Bosni i Hercegovini, kazao je: "Drugdje, ne tako daleko od nas,
drugi ljudi, poticani jedino mrnjom i osvetom, sueljavaju se ne na igralitu, nego meu
ruevinama svojih razorenih gradova. Njihove ruke ne podiu trofeje portskih pobjeda, nego jo
mau orujem iz kojega tee krv. /.../. Vrijeme je ve da se snano kae: Dosta je ratovanja! Rat
pravedan, i koji valja voditi, jest rat protiv ratova"! Profesoru i sociolokom analitiaru, gosp.
Braci Kovaeviu, Papine rijei o "ratu protiv rata" oito su bile poznate, a kako ih je on shvatio,
i kako ih je protumaio kao traenje "bombardovanja Srba", to je za neku dublju analizu, a
svakako za ne povjerovati da tako neto moe zakljuiti jedan naobraen ovjek!
5. Novinar je podsjetio prof. Kovaevia kako Papa esto poziva Europu na ujedinjenje, te
upitao: to je sutina tog poziva? Prof. Kovaevi odgovara kako je Papin moto: "Ponovno
ujedinjenje Europe na hrianskim osnovama" (udno kako nije na katolikim osnovama
zabunio se ili Papa ili prof. Kovaevi!). Ali u tome i ne bi bilo nita sporno, da prof. Kovaevi
ne donosi odmah i svoje tumaenje za taj moto: "Rije je o staroj elji poricanja svjetovne drave i stvaranja vjerske, teoloke i Boije drave (Civitas Dei). On ne priznaje suverenost naroda,
osim katolikih, kod kojih je razvio i formulisao politiki kurs prema kojem je 'razvoj novo ime
za mir'. U praksi to je znailo davanje kredita za razvoj katolikih zemalja i naroda".
Toliko i takve nesuvislosti u jednom kratkom odsjeku, da nije vrijedno na to se uope osvrtati.
6. Nakon to su itateljima Glasa Srpske tako predstavljeni papa Ivan Pavao II. i Katolika
Crkva, dolo se do posljednjeg novinarskog pitanja: Otkud, dakle, papa Jovan Pavle Drugi u
Banjoj Luci? U odgovoru na to prof. Kovaevi kae: "Doao je na Petrievac u katoliku
crkvu gdje je nekad bio samostan iz kojeg e februara 1942. godine zapoeti pokolj nad srpskim
stanovnitvom u Drakuliu, argovcu, Rakovcu i Motikama /.../". Profesor odmah zatim
podsjea da je "Vatikan pomogao u osnivanju ustake Nezavisne drave Hrvatske kako bi preko
nje bre i potpunije ostvario svoje namjere. U toj dravi odvijalo se nasilno prekrtavanje i u njoj
je ubijeno oko milion ljudi. U posljednjem vijeku Hrvati su etiri puta atakovali na srpsko etniko
bie i pravoslavlje: 1902, 1914, 1941. i 1991." Radi se o ponavljanju ve poznatih tvrdnji i teza
srpskih autora. Malo je prostora da bi se na njih ovdje odgovorilo i pokazalo to je istina, a to
nije, stoga se neu osvrtati na gornje navode prof. Kovaevia.
Prof. Kovaevi, u svezi s Papinim dolaskom u Banju Luku, dalje kae da je "prostor od
aerodroma u Mahovljanima pa do Petrievca, gdje je odrana misa, bio preplavljen 'ahovnicama',
zastavama drave Hrvatske. Nije bilo primijeeno ni na aerodromu, ni u Banjoj Luci, ni na

193

Petrievcu, da je bila istaknuta zastava Republike Srpske ili BiH." Kovaevi potom zakljuuje:
"Ta je scenografija podsjetila na onu o proirenju 'predzia katolianstva". Veliko je moralo biti
sljepilo prof. Kovaevia kad u Mahovljanima na pripremljenoj tribini na aerodromskoj pisti, a
zatim ni u sveanom salonu u kojem se Papa susreo s lanovima Predsjednitva Bosne i
Hercegovine, nije vidio i dvije zastave. Moda prof. Kovaevi nije znao da su to zastave, jedna
Vatikana ili papina, a druga upravo Bosne i Hercegovine! Ali kad ve nije vidio neto to je
stvarno bilo i to se moglo vidjeti, on je vidio neto ega nije bilo - prostor od Mahovljana do
Petrievca preplavljen zastavama drave Hrvatske! Mogla se zapravo vidjeti po koja hrvatska
zastava na nekom autobusu i kod dolazeih skupina vjernika, ili na Petrievcu gdje je odran
vjerski susret s Papom, ali vidjeti prostor od 20-ak kilometara puta preplavljen zastavama drave
Hrvatske nije moglo biti nita drugo do fatamorgana!
Da bi odgovor na pitanje s poetka intervjua: Zato je dolazio Papa?, bio potpun, prof.
Kovaevi je spomenuo da je papa na Petrievcu proglasio blaenim prvog katolika s prostora
Bosne i Hercegovine, Ivana Merza, "osnivaa katolikog omladinskog pokreta, kao pretee
pokreta ustake omladine", zatim da je Papina posjeta Banjoj Luci "predstavljala i poziv i
ohrabrenje za povratak iseljenih" (nezgodno je bilo rei prognanih, jer bi se postavilo pitanje tko
je bio progonitelj). K tomu prof. Kovaevi jo dodaje, i time intervju zakljuuje: "I ne samo
to: taj dolazak se mora dovoditi i u vezu sa irenjem 'katolikog predzia' i irenja katolianstva
u okviru vatikansko-amerikog koncepta novog svjetskog poretka".
Nakon svega navedenog, bilo iz usta prof. Kovaevia ili iz pera novinara Bore
Maksimovia, to drugo rei o objavljenom intervjuu nego da se radi o najobinijem pamfletu.

194

PUBLIKACIJE U KOJIMA SU STUDIJE I POLEMIKE OBJAVLJIVANE

Vjerska sloboda u vienju Katolike crkve u zborniku radova: Ljudska prava i Katolika crkva
(prir. V. Blaevi), Sarajevo, 2000., str.360-403;

Za slobodu vjere - bez privilegija u mjeseniku: Svjetlo rijei, god. IV, br. 40-41. srpanj-kolovoz
1986., str. 1-3;

Kako se u sarajevskom Osloboenju tumai sloboda vjere u tjedniku: Glas Koncila,

17/1978., 1, str. 17;

Prelasci pravoslavnih vjernika u Katoliku crkvu u vrijeme NDH, s posebnim osvrtom na

dogaanja u Bosanskoj Krajini u asopisu: Bosna franciscana, XVII/2009., broj 31, str. 201222;

Ustaki zloin nad Srbima u okolici Banje Luke 7. veljae 1942. u asopisu: Bosna
franciscana, XI/2003., broj 19, str. 161-177; ovdje je preureeno i malo dopunjeno;

Protukatolika i protuvatikanska objeda bihako-petrovakog episkopa u mjeseniku: Svjetlo

rijei, god. XXVI., broj 307, listopad 2008., str. 4;

Zloini i svedoci? u mjeseniku: Svjetlo rijei, god. XXIV, br. 2778, svibanj 2006., str. 60-61;
Episkop Hrizostom okrivljuje Katoliku crkvu u mjeseniku: Svjetlo rijei, god. XXV, broj
254., rujan 1997., str. 47-49;

Izmiljotina i la se i dalje ponavlja u mjeseniku: Svjetlo rijei, god. XXIX, broj 342, rujan
2011., str. 4-5.

Manipulacije jasenovakim (i drugim) rtvama u tjedniku: Hrvatsko slovo, god, XV., broj 726,
petak 20. oujka 2009., str. 8; u mjeseniku: Svjetlo rijei, god. XXVII, br. 313, travanj 2009., str. 34;

Raskrinkavanje krivotvorina o jasenovakim rtvama u tjedniku: Hrvatsko slovo, god. XV, br.
746, petak 31. srpnja 2009., str. 6; Svjetlo rijei, god. XXVII, br. 318, rujan 2009., str. 4-5;

Kontroverze oko osnivanja i djelovanja udruenja katolikih sveenika Dobri pastir u

asopisu: Bosna Franciscana, X/2002, br. 17, str. 244-267;

Sveeniko udruenje Dobri pastir s pozitivne strane - u zborniku: Spomen-spis, Povodom 90.
obljetnice roenja dr. fra Ignacija Gavrana, Zagreb, 2004., str. 33-55;

Udruenje Dobri pastir kako ga prikazuje dr. Jure Krito, a kakvo ono nije stvarno bilo

u tjedniku: Katoliki tjednik, br. 30, 30. srpnja 2006., str. 36-38; ovdje s manjim izmjenama;
Povjesniar se prometnuo u moralizatora u tjedniku: Katoliki tjednik, br. 34, 27. kolovoza
2006., str. 40-41;

Franjevci reagiraju jer ih se u javnosti blati u tjedniku: Katoliki tjednik, br. 37, 17. rujna
2006., str. 38-39;

Dranje Katolike crkve u Bosni i Hercegovini tijekom rata izlaganje na okruglom stolu u
Sarajevu, 3. prosinca 1998. objavljeno u knjizi: U slubi pravde i mira, Sarajevo, 2001, str. 91131, koju je izdala Komisija Pravda i Mir Biskupske konferencije BiH;

Angairanje pape Ivana Pavla II. i vatikanske diplomacije u razrjeavanju jugoslavenske

krize Izlaganje na Katolikoj akademiji u Banjo Luci, 30. studenoga 2006., dosad neobjavljeno;
Papa Ivan Pavao II. u slubi mira Predavanje odrano 18. listopada 2003. na Vrhbosanskoj
katolikoj teologiji prigodom proslave Dana Teologije i obiljeavanja 25. obljetnice pontifikata Ivana
Pavla II., objavljeno u: Vrhbosnensia, god. VII/2003., br. 2, str.311-327;
Pamflet o Ivanu Pavlu II., papinstvu i Katolikoj Crkvi u tjedniku: Katoliki tjednik, br. 27, 4.
srpnja 2004., str. 3 i 5-7.

195