Zrinka Buljevi¢ STAKLENI STAPICIStakleni Sstapici koji se cuvaju u splitskome ‘Acheoloskom muzeju potiegu uglavnom iz Salone, Do sada su objavlena samo dva, onaj pod kat. br. 2 i 17, Kada nismo sigumi u mjesto njinova nalaza, u katalogu uz inventamni bro| stoi upisano nepaznato nalaziste u tim ssmo sluéajevima, naglasimo, sigumi da su iz Dalmacije. Ovdje su obradeni i jedni i drugi Stapii. Ovaj rad, dakle, re obraduje one stapiée koji pouzdano isu salonitansk. Kako samo jedan muzeiski Stapié, naronitanski, pripada to skupini, njegove kataloske podatke donosimo u biljesci® i tako zaokruzujemo sve poznate muzejske Stapi¢e. Ni za jedan primjerak nemamo preciznji podatak o okolnostima nalaza, pa ih obradujemo komparativno-tipoloskom metodom. Pod stapicima podrazumijevamo predmete tii) zavréotei varraju, a tijelo im je izduzeni tordirani il glatki Stapié manjega ii veceg promjera, kruznog ili rede etvrtastog, odnosno kombiniranog presjeka Teéko im je dati preciznje ime, jer nije do kraj istrazena njhova namjena, U nekim sluéajevima, kada imaju malu Usicu i mall promier tiela, nazivamo ih iglama, a kada s jedne strane imaju Sijasti zavrsetak, as druge kakav sferoidalan, diskoidalan ili koni¢an element, interpretramo ih kao avie ill bolle kao pribadate. Istaknimo da ova interpretacia polazi ponaiprje od oblika, buduéi da njihova ramijena do danas ni za jedan ovdje spomenuti stakleni oblik nije razjaSnjena Kada, medutim, ovom, na prvi pogled prepoznatjvor staklenom instrumentaru pridodamo veoma ra8iren tip tordiranog ili glatkog Stapi¢a koji s obje strane zaviSava plogastim prosirenjem, il tordrane stapice kojima je jedan kraj prstenast, @ drugi plocast i izveden u oblku ptitice ii vaze, i Stapiée Kojima je jedan kraj silast, 2 drugi ima raalitito tretiran iéasti element, u naslov se zadreavamo na njihovu zajedri¢kom nazivniku - Stapicl U ovom ih radu razvestavamo prema obliky i moguéo| namieni u pet glavnih skupina: presiice, igle, pribadace, itaste sonde i tipoloski neodredeniprimjerci. Glavne supine oznaéene su rimskim brojevima, a podskypine aragskima; podskupine nisu nominirane, njhova distinkcja odredena je kataloskim opisom. Skupinu |, nazivamo presicama, s obzirom na najsuvremenij hipotezu 0 takvo} njihovoj, makar “samo” simboliéko), namjeni; skupinu I. nazivamo iglama, jer im je promjer tjela malen, jedan SS re kaj zasiljen, a drugi ima uSicu koja nedostaje kod Stapi¢a skupine I, Kojima je taj kraj zaobljen, zaravnjen il plofast pa Ih nazivamo privadaéama; skupini 1 pripadaju Stapic Kojima je jedan zavrSetak obikovan kao 2isica, @ skupini V, ulomei stapi¢a koje ni po tem nismo mogll svrstati u neku od navedene éetiri skupine. Svi su. ti predmet! modelirani ruéno.* Stapiéi s prstenasto oblixovanim zavrSetkom, salonitanski 1, smatraju. se, na temelju poredbe s analognim ostanim materialom, presicama® Rabili_ su se kao preslce 2a namatanje polusirove nti pre navadenja ra vrotono, Roffia dréi da Stapi¢e morfolosk sléne ovima, jednostavnim plotastim zavrsetkom, salontanske 12, nia temeliu poredbe s analognim jantanim predmetima koje su neko¢ dal “ezlma’, a danas se drée preslicama, treba takoder interpretiati kao presice. Nisu, naime, sluéaing i stakeni i jantami Stapici Karekterstiéniistovremeni prilozi Zenskh grobova 1. i 2. st. po. Kr Najvleradostoinija hipoteza o uporabi tin stakienih Stapi¢a donedavno je bila ona koja ih di instrumentima za mileSanie i vadenje balzama, parfema i ekovth supstanci Biaggio Simona dréi da Stapici Koll su nadeni vezani uz balzamarje il druge toaletne predmete u Zenskim grobovima cosnazulu tu pretpostavku, no navodi i druge teoie, kakva je ona o simboligkim preslicama ii arhitektonskim dekoratvnim elementima.? Welker predlaze identifikaciu ‘vin Stai¢a kao simbolékh kalema za predenje® Nazoénost ovin.simbolékin.preslica u Zonskim grobovima, kao i igala i drugih instrumenata sa Sijastim vrhom (vretenca ii Sila 2a vezenje?), mazda Kani uputti na aktimnast Pokojnice i vine kuGanice." Zbog izrazite krhostuglavnom se skjutule moguenost nihove praktine uporabe, 2 UGestalost nalaza medu naseobinskim materjalom upucuje ra pomisao 0 njhovo} Siro) simbolicko) vrijednost Rola drai dvojoenom interpretacilu Stapi¢a kao instu- rmenata za lzviagenje balzama, buduci da dijametri Stapita esto tesno doseZu diametre vratova balzamarja prilzenin U istim ukopima ako ih ne prelaze, a rijethi su it ne ssasma pouzdani nalzi balzamaia s umetnutim Stapiima.”= Balzam je ipak bilo lakSe ievuél malim Spatulama, odnosno instrumentima sa 2lcastim zavréetkor, ilo staklenim, ostanim il antamim.” Rij je 0 salontanskim étapi¢ima skupine 1V, Kojima nismo nasi analogia iravnlih od dva, 1s odredeno} jeri usporediva, dalmatinska.primjerka iz300 —— Nina, Zadra ii Asseri." Rotia nadalje primjecuje da argument 0 prlaganju Staiéa u isklutivo 2enske grobove, te njhov nedostatak na nalazstima s gotovo ekskluzivno mu8kim asocijacijama, kao Sto su vojni tabor, obaraju hipotezu 0 uporabi stapiéa u svite vadenja batzama i potvrduju hipotezu o simbalickim presicama."* ao atribut jednoj od bozica koje upravaj liudskim sudbinama (u Rimu su to Parke: Klota, Atropa i Laheza) pletuéi, rasplecuci i prokidajuGi ivotne it, Stapi¢. je saZeo to madenje i stoga je Gest funerami prog il simbol. Od salonitanskih stakleih presica za jednu smo siguini da je bila grobni prilog (kat. br. 2), jar imamo Podatak da potiete sa zapadne nekropole. Kako je gore spomenuto, simbolicka presica upucuje ina umijece, Yiestinu, vrlinu pokojice, Zene, kucanice (prog isklutivo 1 Zenskim grobovima, medu. naseobinskim matenjalom nikad u mjestima s-izrazito muskim asociacijama). Plutarh prenosi najraniu imsku tradi vezanu uz predenje kad suse, aime, akon poznate otmice Sabinjanki Rimini i Sabinjani izmir, nagodii su se da ugrablione ene neGe raciti nikakav drugi kucanski posaoosim predenja vune."* ‘Analogan salonitanskim preslicama 11 je prikaz preslce na jednoj salonitanskoj nadgrobnoj steliiz 3. st. po. Kr. uzidano| na proéellu ispod presiice crkve sx Nikole u naselu Sv, Kalo.” Nit koja se odvala od namotanog prediva na preslici (colus) ukazuje na to da je desno uz Preslcu na sada oStecenom djelu stele bilo prkazano i vroteno (fusus). Pletac rekvzt prikazani su medu ostalim predmetima uw svakodnevnoj Zenskoj uporabi na_frzu ediiule s kraja 1., odnosno poéetka 2. st. iz Kapluéa (salonitanska_nekropola),"* te na_ulomku. salonitanskog sarkofaga iz 3. st. po. Kf, gdje pet Zena sjededi na kupi Vierojatno prede vunu."® Jedna pompejanska_slka prkazuje s jedne strane Erose koji spraviaju parfeme i balzame, a odvojen od niin, za stolom, pokral ormara sa stakienim baleamariima sjeci Eros koji ih prodgje; nasuprot njemu sjedi Psiha, 2ena koja kupule, na él isprutenu ruku jedan od dvoioe omocnika nanosi tester, vlerolatno staklenim stapi¢em. Najprojnji su Stapil iz Tiina analogni salontanskima 1.22" Jednom je jedan ra) oblikovan w obrué it rsten,2 Sto je analogljasalonitanskim Stapiima 11. Jedan torirani stapi¢ iz Murlta |e s jedne strane plocasto zaravnjen, a $ druge zasiien poput stilsa, verojatno rabllen za Uuredivanje fzure. Taki Stapi¢i zasad nisu potvedeni u Saloni, no ne iskjuujemo moguénost da su ulomc! 11? bil | tako oblikavani. Ticinesk Slapi¢i su od punog staka bezbojnog, $ mocrikastim ii zelenkastim odsjjem raziéta intencteta, od modrog do. svjetiozelenog stakla, koje je najdesée, zatim tamnozelenog i stakla raaiitn.njansi 2utog, sve do smedeg i ernog,% Potvréeni su na sliedecim ‘okaltetima: Locarno, Cavigiano, Givbizsco, Losone, Minuso, Muralto, Tenero, Ascona. Trideset pet primjeraka ureSeno Je aplicanjem omatanjem nitima od neprozimag_bijelog (G1 primjerak) il”i modrog stakla; pri Gemu su u nejveem broju ureseni Stapici od modrog, te Zutog, odnasno Zutosmedeg stakla, a malobrojpi su ureseni primjerci od prozimog staKla modrkastih | zelenkasthh nijansi.® Med salonitanskim Stapicima 1.2 nema onih glatkh kruznog ii ——— STAKLENI STAPICI — Cetutastog presieka* no ne adbacujemo moguénost da im je pripadao ulomak pod kat. br. 11, 13. Biaggio Simona ubicra Locarno-Murato kao jednu od radionica nekinttineskn, odnasno sjeverotalskin Stapi¢a, itu Kola Je produciraiasferiéne, pticolike balzamarie, te balzamarie sferignoga tiela.” Isings ih navodi kao Stapi¢e za mijeSanje, ali istiée da im je uporaba nepoanaa; nalaze se w svim pochujima Rimskoga Carstva; uglavnom su tordirani, ali ima i glatkin, costo imaju zaravnjene zavrSetke, ali ima ih i zaSiljenin | drugin oblka. Autorica navod primjerke iz Locarna, Giubiasca, ‘Tenera, Pompeja, Palazzolo Verelesea, Gavelone, Tortora, Xantena i Nimegena; datiraju se u 1.1 2, st. po. Ke U milanskojzbirci Euvaju se ulomei dvaju fjevain, manuaino modelrann, tordraih Stapica s nepcznata nalazista, datranin u 1-2. st. po. Ke Jedan je o¢ modrog staKla ureSen spiaina omotanom bijelom rit a drugi je od stakla zelenomoce nijanse, ureSen spiralno omotanom neprozimom bijetom i modrom rit.® ‘Analogan salonitanskim presicama I.1 je akvilejski ulomak toriranoga mocrozelenog staka, s jednim krajem sujenim U obrué.” Taj je Stapi¢ grobni prilog s kraja 1. st. po. Kr Calvi pomisa da su rabijeni za mijeSanje i vadenje parfema i mast i spremnika:® Disk koji je katkad utaknut na tielo Stapi¢a modda je slutlo kao Gep spremnika.® Ciparski primjerak od prozinog stakla modrikastozelene nijanse datran jew 1-2. st. po. Kr i ciparskog |e il sirjskog podria * Od ciparskin tordranih Stapiéa dva su saéuvana cijla i analogna su salonitanskim presicama 11; na jednome je sacuvan uvedenivretenasti prSlien koji Vessberg. dri pokiopcem spremnika za balzame, buduci da pretpostavla, niihovu kozmeticky namjenu.* Cipra potete i Sapié (11) (0d prozimog svietozelenog staKa ureSen apiciranom modrom nit; slutio je, navodno, za mijeSanje® Avojski Stapiéi analogn salontanskima 1.2 su torirani i 8 oba ploéasta zavréetka.” Takav ciparski tamnomods prozini tordirani Stapié datiran jeu vjeojatno 1. st, a motda je italskoga podritla.* Koinska presca s jednim plotastim zavrSetkom | obrudem | Jedan ulomak s plotastim zavrsetkom od proziog svetlozelenog tordiranog stakiaocedeni su kao kozmetich tapi, odnosno Stapiti za nanosenje Sminke.* Jedan tordiranistakleni Stapié soba plotasta zavsetka naden je u paljevinskom grobu u Gropello Caroli (Pavia), datian w 2, polovicu 1. st. po. Kr Tordirani primjerak iz Pompe je od bijele stakiene paste, nenaglagenim zavrSetcima; prema autoru je sluzio za rijeSanje i vadenje batzama i parfema lz. spremnika.* LU Newarskome muzeju cuva se modrozeieni stapié s Uumetnutim prSenom na tial; jedan mu je zaviSetak pico, a crugi prstonast® Navodno je sirskoga podhijtia (Selmyia kod Homsa), a Auth ga pripisue kozmetickim Spatulama za vadenje kozmetikin preparata iz njhovih spremnika, Pokret prSjen na til shodno tomu tumati kao Gep spremnika, U istome se muzeju Cuvaju joS eva Stapica; Zutozelen torirani stapié s prstenastim i ploéastim zavrSetkom, te Zutozoeni tordirani Stapié oba plotasta zavrSetka.5 ‘ordirani stapil Constable-Maxwellove zbirke datirani su u 1-2, st. po. Kr. To| skupini pripadaju tordirani Stapié od modrog staka s bijelom nti Stai¢ od Zuckastog" i onal cd zelenag stakla* svi s prstenastim zavrSetkom, s jecne, i plocastim zavrSetkom, s druge strane, ali Stapti koji s jedne strane imaju prstenast zavrsetak, a s druge zavrsetak u obliku tice” Nekima je prikluéen pokretni préiien na ‘iow U. varSavskom Narodnom muzeju cuva se ranocarski dvobojni tordirani Stapié sa satuvanim prstenastim zavrSetkom.® Mocrobijali Stanié s plofastim i prstenastim zavrSetkom iz bonnskog Rheinischen Landesmuseuma datian je u 1 st. po. Kr Ulomeci tordiranih Stapiéa iz Nida-Heddemheima datiani su uu kraj 1. st. po. Kr, 2. st. po. Kr3" Thi tordrana (7) Stapiéa uresena bijlim nitima potjebu iz Pavije i dataju seu 1. st. 90. Kr? U Plzefu se Cuvaju ulomel tordranih. stapita iz june Rusie datrani u 3. st. po. Ke? Razvuéeno tordrani Stapi¢ s jecnim prstenastim, a drugim codiomijenim zavrsetkom iz Brigetia datiran je u 2. st. po. Kr, a naden je u skeletnom grobu:* sigan uiomak naden je u paljevinskom robu, datiran novcem Antonia Pij;® treti Stapié iz Brigetja analogan je salonitanskim 14, s jednim kukastim i jednim sijastim zavrSethom i tilom kvadratiéna presjeka u srecinjem dijelu, takoder iz palevinskog groba, tzkoder datian u 2. st. po. Kr® Barkéczi in naziva Staptima, pripisuuti ih toaletnom priboru i ukosnicama, a s obzirom na taljansk, te Kolnske analogie iz plaza 1/2. st. 0. Kr. pretpostavja njhovo ttalsko podteto, cdnosno, 2009 kasnijeg datranja, moguce gemansko Podrjeto.® Analogan salontanskim |.4 je Stapic interpretran kao staklena pisalka, stus, ako vee ne kao igla ukosnica, iz Karlobaga.®* ‘Analogan salonitanskim 1.4 je akvilejski tarnofubiéast tapi kol je po stedini Getvrtastapresieka, jedan toriran kraj je presavijen | zaravnjena je ti aicasta zavrSetka, @ ‘rugi tordirani kr je za8ljen.® Biaggio Simona ordi da su avakvi stapiéi mogl! biti rableni i kao velike pribadate i, kako bismo mi radi reki, igle, 2a redenje fizure.* U! Muranu se éuva 16 Stapica iz zbirke zadarskoga Muzeja sv. Donata.® Svi su od lievanog stakla. Autorica in jel na tri skupine; jedni su tordrani, s oba ploéasta ZavrSetka (salonitansk 1.2), il jednim ploéastim, a drugim prstonastim zavréetkom (saloitansi 1), drug su éetvrtasta presioka po sradini, a toriran’ prema krajvima (salontansk 14), teGi su alt, krunog preseka, sa siti i listoikim, codnosno kopjlikim vrhom, zavisetkom (Salonitanst 12). lzradeni su ljevanjem, a neki su ureSeni nitima tajenog stakla, aplcranog “na vue’. Uobiajeni suv cjlom Rimskom Carstvu u kontekstu datranom u 2. polovicu 1 i 2. st. po. Kr. Jo8 nije ubicirana ishodiSna, sredisnia radionica ovog materiala, al, prema Ravagnan, éini se a su jeruzalomski Stapiti iz 1. polovice 1. st. po. Kr najranij, Sto bi mogao bit argument za tu istoénu racionicu, Analogan salontanskim preslicama 12 (osobito ono] pod kat. br. 6 i dutinom 1 bojom) je clindriéni Stapi¢ elerkastozute nijanse s bijelom nit, iz Zadra, Nina i Asserje, daran u 2. polovicu 1-2. st. po. Kr Salonitanski STAKLENE Srare’y ———__— 301 su Stapii tordrani | neureseni. tz Zadra, Nina ii Asserie polecu ovakve torcirane presi sto se Cuvaju u muranskom Tuzeju.* Razikuju se po boji i uresw apiciranih rit lz Zadra, Nina ili Asserie potjetu torcrane presice analogne salontanskima 11, Sto se Guvaju u muranskom muzelu; raalkuju se bojom i uresom.® leavna analogia salonitanskoj preslci pod kat. br. 1 je muranska pod kat. br 224 na p. 420 zbog pravino rasporedene bijele line u sljedu 4-1-4 lz Zadra, Nina ii Asserje potjetu dvije ovako tordrane presice Sto se Cwvalu u muranskome muzei, cela zasava Sijatim vom s jadne strane i istlkim zavretkom savijenog dita. tz Zata, Nina ili Asser pote ulomci Stapica s Cetvrtastim presjekom sredisnjeg dijela tela koje je tordrano prema kajevima, datrani, kao i svi Stapiéi iz muranskog muzeja 1 2.polovieu 1-2. st. po. Ke, kj bi bil anlogni salontanskima ar Biaggio Simona, medutim, navodi Stapide i ranog 1. st. po. Kt. i ubraja ih medu najraniie rimske staklene prlloge Uineskih ukopa; pretpostavlja da proizvodnja u toj regi sete u kasnoaugustovsko doba, a ble znatajniirazvoj od 15, do 20. 9, po. K«; vrlleme nae rasprostanjenost tipa je amedu 20. i 60. 9. po. Kr, jo8 ih ima u 2. polovie 1 st, @ sporadigno se javiiju u 2. st. po. Kr, premda se u to vijeme njhova proizvodnja nastavja u transaipinskim i istosnim provinejama®* Kartatanski ulomak od punog staKa, tordiran | spirano omotan crim, ervenim, 2utim i bilim staklenim itima datran je u razdoblje od 320. do 480. 9. po. Kt; naveden Je kao Stapié za balzame.* Analogna salonitanskim iglama IL (vii kat, br. 14) je igla koja potjece iz Zadra, Nina i Asserje, a uva seu muranskome muzgju.” Analogne salonitanskima IL2 su igle te Zadra, Nina ii Asserije Sto se cuvaju u muranskome muzeju na jacnom ‘aju Sijaste, @ na drugom s fstolkom, ocnosno kopflkor usicom.” Igle od punog stata, okruglog presieka koji se zaravnjuje prema u8ici,pripadalu neobiénim staklenim predmetima. Tigineske, kao i salonitanske igle iaradene su od proziog | djelom prozimog staKa; 2a raziku od tiineskinprimjaraka medu salontanskim nema neprozimo bili? medutim ima jedan neprozirno mi primjerak (1.2, kat. br. 25)." Biaggio Simona nalazi analogije titineskim iglama u Samotraki Pavi, Taran, na Liparima i Cipru, a iste nedostatak ovog materjala u Akviji. Bronéane i koStane igle Siroko su rasprostranjene u rimskom svijet, a imale su utitamuy if it dekorativny namjenu. Buduci da su stakene igle veoma kahke pina je nifhova namjena; plauzbila je hipoteza prema Kojoj su one slutile 22 uredvanje friure, odnosno kao ukosnice, kako to sugerira samotracki nalaz dviiu stakéenih igla Zajedno s kostanima bizu pokojigine glave.* Na drugaéiy uporabu ukazuju gle u grobovima w Mural, Liverpoo! sotto 12 i 36, nisu nadene uz glavu, nego uz lsu ruku u viini gr, odnosno uz desno becto.” Panje uporabe staKenin igala zasad ostaje neregeno. Datraju se wt. st. po. Kr* Ciparska igla od modrog stekla analogna je salonitanskim Holama 1.2.”302 Pribadaéa iz bonnskog Rheinischen Landesmuseuma temelinim izgledom (jedan kraj Sijast, drugi zaobljen) analogna salonitanskim tlt datira se u 2.-3. st. po. Kr, a pretpostavlia se da je mogla sluziti 2a nanosenje paarfema ili uedivanje Kose.” Za raziku od salonitanske igle pod kat. br. 28 ima istaknutu oblu glavu i zadebjano tijelo; izradena je od gotove bezbojnog stakla Pribadada ia NewarSkog muzeja nie datrana; od Zutozelenog Je staka, ret je 0 za8ijenom Stapicu s dodanim grudastim ispupéeniem s druge strane. Auth zb09 krtkosti materjala voli © uporabi ovog predmeta kao ukosnice.” Ziaste sonde od raziitth materiala rable su se kao medicinski instrument, potom kao toaletni pribor (za {i8¢enje uu), shutle su sikarima za pripravu i mijeSanje boja, pisarima. U Muzelu se osim Get staKlene 2icaste sonde (skupina 1.) Cuvaju srebrene, KoStane i, u najvecem broju, Bronéane sonde.® U odredenoj meri salonitansko| sondi IV1 slgan je stakeni Stapié iz Zadra, Nina i Asserje Sto se duva u muranskome muzelu." lz Nina ii Zacra polieée stapié za nanonoSenje balzama ili kozmetke,” po sredini kvadratnoga presjeka, jedan tordirani dio je na kraju Sijast, a crugitorcrani dio ima Aitasti zavretak.” Tordirani dijelov, esobito onaj sa Zitastim zavrSetko, podsjeéaju na na§ Stapié IV1, no stedisnj dio kvadratnog_presjeka karaktristiéan je 2a salonitanske Stapiée 1.4. Buduci da su salontansk’ stapii, koje na temeliu navedenog datramo u 1. i 2. st. po. Kr, uglamnom od bojenog stakla, kakvoga nema u veéem broju medu saloitanskim staklenim inventarom, mozemo utveiti da su importirani. Moguti izvor importa je sjeverna lala, buduél da odatle najverojatije potjecu i salonitansk Pticolk | stern balzamaii koja su vi Cesto prdruzen KATALOG, 1. G 1863; nepoznato nalaziste; duz. 9,3 om, pr. plotasto prosirenog dna 1,2 cm, deb. dna 0,3 cm, vaniski promjer obruéa 2,8 om, or. Stani¢a uv obruéu {i deb. obruéa 0,5 cm, pr. Stapi¢a 0,6 cm; tamnomodro prozimo stakio ureseno aplicianjem bijele staklene noprozime iti u pravilnim razmacima: izmedu deblih niti po detr tanje, osim na obrucu, goje su tanje niti vidlive vi8e kao tragovi obredbe; torcirani je Stapi¢ u gornjem dieu svijen u glatki obruc, @u donjem dielu zavrSava plo¢astim prosirenjem 2. 6 368; Salona, zapadna nekropola, 1827. 9. ‘duz. 19,9 om, pr. zaoblenog dna 1,8 cm, vis. zaobljenog dna 0,9 om, vanjski pr. obruta 2,65 cm, pr. Stapiéa u obrugu ili deb. obruéa 0,35 - 0,5 cm, pr. Stapiéa 0,5 - 0,55 om; tamnomodro prozimo staklo ureSeno aplicianom bijelom staklenom neprozimom iti koja se sir prema gornjem —— STAKLENI STAPICI dljelu stapiéa 1 na obratu; tordrani je Staié u gomjem diet svien u glaki obrut nejednaka promjera, a u donjem djelu zavrSava ovedim zaobijenem, LANZA 1856, 7. Vi, br 3, p. 33 DUPLANCIC 1994, p. 10: tabla: R. Martin, slant predmet otisveni na zapacnoj nekropok Salone, 1827. T. XW. br. 8 in? 3. 6 1904; epoznato nalaziste; sa. duz. 1,85 cm, pr, 0,65 cm; prozimo staklo tamnolubi¢aste boje ureseno bijelom nit; tlomak punog tordiranog Stapiéa uresen nanesenom bijelom nit 4,6 1291 Salona; saé. uz. 6,05 om, pr. 0,7 em; naizgled posve neprozimo cmo staklo pri propuétanju Jakog svjetia ima. ljubiéasti odsjaj, ures bijelom nit, Sedefasta modrozelena irzacia; Ulomak punog tordranog Stapiéa uresen nanesenom bijelom li 5. 6 1083; Salona; saé. duz. 5,7 om, pc 6 om; eprozimo svjetlomodro i bjelo staklo; tlomak punog tordiranog Stapi¢a l2 6. 6 935; Salona, 1886. 9: uz. 21,2 om, pt 0,7 = 0.6 om, pr. dna na Siem kraju 1,2 om, deb. 0,3 cm, pr. dna na uzem dijlu 0.95 cm, deb, 0,25 cm: prozimo staklo zelenkaste nijanse; tordirani Stapié blago se suzava prema jednom kraj, a ra oba kraja zavrSava plogastim prosirenima 7. G 356; Salona; sab. dut. 5,85 om, pr tela 0,9 - 0,8 om; prozino staklo modrikastozelene nifanse, manja oSteconja povrSine, veti dio gumbastog zavrSetka je odlomijen; tordirani Stapié kojemu se promjer postupno smaniyje od Ajelomice saéuvanog, vjerojatno qumbastog il plotastog zavisetka 8. G 785; Salona; sa. dud. 3,85 cm, pr. tila 1,05 - 0,8 cm, pr. zavréetka 4,8 cm, deb. 0,6 cm; frozimo staklo modrikastozelens nijanse, mnostvo zraénih ‘mjehuriéa; tordirani Stapi¢ kojemu se promjer postupno smanjuje od saéuvanog ploéastog zavrsetkate — STAKLENI STAPI T 303 9, 6 1864; I. Igle Salona; du, 16,9 om, pr. 1 - 0.8 cm, pr. dha na Srem Kraju rn 41,25 em, deb. 0,6 om, pr. dna na utem kraju 1,35 cm, deb. 0,35 om 14,6 1862; neprozimo tamno, gotovo cro staKo, uz propustanie svetiost tamnozeleno; tordirani Stapié blago se suzava prema jecnom kraju, na tulem kraju zavrSava ploéastim prosirenjem, a na sitem kraju gumbastim ispuptenjem 10. G 357; Salona a6. du. 9,05 om, pr. 0,8 - 0,7 em; ‘gotovo bezdojno staklo modrikasta odsjaja, malo izgrebana povrsina; ulomak punog tordranog stapi¢a kojeg se promjer postupno mijenja 3? 11. G 1898; Salona; saé. du. 9,8 om, pr 0,7 em; bezbojno staklo s umetnutim uresom od neprozimobijelog stakla Ulomak punog Stapiéa u kojemu je bijelim ritima provuten spirani ures 4 12. G 1861; Salona; sat. du2. 13.8 cm, st, Getverokuta 0,4 om, sae. pr. wha 0.4 = 03 om, sat. dud. oBtecenog tortranog dijela 2.3 om, vs svinutog djla 2.05 cm, du. tordianog dila sa 2icom 3,4 om, Sit. ice 0.5 cm; prozimo, gotovo bezbojna stakio, neznatni uzduéni tragovi razviaenja, nedostaje dio tordranog zavrSetka sredisnji cio Stapiéa je kvadratnog presieka, tordran i presavijen na jednome kraju zavréava okorrito svijenom dicom, tordran Jef suprotn kraj, Koji je dijlom odlomjen 13. G 1860; Salona ssa, du2, 10,7 om, str. Getverokuta 0,4 cm, du. tordranog ila sa 2icom 4 cm, vis. svinutog dieta 2,3 cm, deb. ice 0,3 cm, sat. dud. suprotnog tordiranog kraja 1 cm; [rozimo stakto tamnosmede ii tarmne jantare boje, vidlivi ‘su uZduini tragovi razvlaéenja, nedostaje dio tordiranog zavisetka; scedignii dio Stapi¢a je kvadratnoga presjoka, tordiran i presavijen na jacnom krau zavrSava Zicom-plosicom svjenom od gotovo pravim kutom, suprotn kraj je takoder tordran, ali veéim dijelom nedostaje nepoznato nalaziste; du. 12,1 cm, px. ige 0.35 cm, 0,35 cm, pr. viha 0,1 cm; prozimo staklo 2uckaste nijanse dijelom pokriveno manje prozimim mlicama, vidjvi su uzdugni tragovi razvaéenja staklene. smiese, nedostajé dio spiraino omatane nt omit dio ile svinut je w uSicu i spiralni ures koji je ‘odlomen u prvom redu uz uBicu, igla ujednaéena promjera suzava se U donjem dijelu do ostrog vrha i. uSice 0,8 cm, deb. usice 15. G 358, Salona: sat. duz. 7,3 em, pr. 0,4 cm; prozimo staklo Zuékastozelene nijanse pokriveno manje prozimim mljcama, vdljvi su wzduini tagovi razvlasenja stakeene smiese; ulomak punog Stapi¢a Sto je bio svijen u gornjem dijelu 16. G 1384; Salona, moguée nadeno u jednoj uri zajedno s tz. fondo dor, sat. du2, 12,7 om, pr. 0.4 - 0.3 - 0,1 om: prozimo staklo 2uckastozelene ijanse pokrveno manje prozimim mljcama, vidjvi su uzdudni tragovi razvatenja stakiene.smiese: ulomak punog Stapica, igle, jedan kraj je Siljast, a drug je bio svllen, prema jecnom uloméiGu satuvanog staka, u usiou 2 17. 6 366; Salone, zapadna nekropola, 1827. 9. du, 17.5 om, du. glave 2,2 cm, deb. gave 0,5 - 0,2 em, Sit. glave 1,05 cm, pr. 0,55 - 0,2 cm; prozitno.staKlo jantame boje, ures neprozimo bijelom staklenom mit, vide se tragovi razvatenja | manje prozime mrlice, oba su wha, wth s dna i u8ice, oclomjena; igla ujednatena promiera suzava se na donjem krau, aw omjem kraju prelaz u oblu uSiou Kapliéasta obtika ureSenu Dijlim uvalianim nitima Koj] je vanjsi vrh ostar, a nekos je vierojtno bio kuglasto zaoblien; DUPLANCIC 1904, p10: tabla: R. Martin, stakeni predmet ‘oterveni na zapadna} nekropoi Salone, 1827., 1. XIV. br. 4 18. 6 365; Salona: ‘du, 18,1 om, du. glave 2.1 em, Sic uSice 1 om, deb. wee 0,35 - 0,2 cm, pr. igle 0.4 em, pr. viha 0,1 cm; prozimo staKlo jantame boje ureSeno neprozimo bijlom steKlenom nit, viv su tragovi razvatenja i manje prozime imrlice, unutar Stapi¢a provlati se bijela staklena nit igla viednatena promjra suZava se u donjem dijlu do fino zaobijena via, a na gomiem kraju je usica kapljcasta coblika s kuglasto zaobljenim vanjskim vinom, dvije gomie304 — — - tre¢ine usice uresene su wvalianom neprozimo bijelom staklenom sit 19. 6 364; Salona, zapadna nekropola, 1827. 9. uz. 19.8 om, dz. usice 1,95 cm, deb. usice 0.9 - 0,35, ‘om, Sit usice 0,75 om, pr. gle 0,35 om, pt vrha 0,1 cm; prozimo tamnomodro stakto ureSeno bijelom neprozimom staKenom rit, unutar_stienke Stapiéa do ispod usice Proviati se bila staklena it igla ujednatena promjera na’ dau je suena u uolatan wh maioga promjera, u gomjem dielu izdutena usica zavréavazaobljenim whom, a uresona je aplicranom bijelom itt koja nije do kraja wvaliana w podlogu; DUPLANCIC 1994, p. 10: tabla: R. Matin, stakoni predmet otarveni na zapadno] neksopoli Salone, 1827., T. XIV. br. 6 20. 6 1848 nepoznato nalaziste; uz. 16,1 cm, duz, usice 2,2 cm, deb. usice 0,25 - 0,2 om, 8if. uSice 0,6 om, px gle 0,325 cm, pr. vha 0,1 em; prozimo tamnomodro staklo, aplicrana nit neprozirnog bijelog stakta, du? unutraénjosti stapica provlati se bijla staklena nit, gornji vaniski vin usice je odlomljen: igla ujednaéena promjera na donjem dijelu suzena je u zaobljen, odnosno uglaéan vrh malog promjera, s druge strane je izdu’ena usica ureSena aplicranom’ nit koja nije do kraja uvaljana u podiogu, suvigni dio niti nije codstranjen, ostao je naljeplien na jednoj strani usice preko uredno nanesenin rit! 21. G 363 Salona; dud. 15,2 om, pr. 0,45 cm, pr. vrha 0,15 cm, deb. glave 0,35 - 0.3 em; prozimo staklo tamnomodre boj, sini zraéni mjehurigi u stienki, Zuckaste mrlice vidlive u donjem djl igle nedostaje tredina usice; Igla ujecnaéena promjera na dnu je sudena u uglagan wh malaga promjera, u gomjem dijelu izduzena usica zavrSava zaobljenim vihom, a utesena je apliciranom bijlom iti wvajanom w podiogu 22. G 1335; Salona; sat, dud. 8,85 em, pr. 0,3 - 0,25 om; prozimo tamnomodro staklo, zraéni miehurié, iznutra se provi bijela staklena nit; tulomak Supjeg Stapica, verojatno igle s izduzenom usicom 23. G 360; Salona: sad. du. 3,8 om, pr 0,3 - 0,1 cm; prozimo tamnomodro stakio $ provutenom bijelom nit, luzduini zraéni_ mjehurié tulomak Stapi¢a, vjerojaino gle s izduzenom usicom, saéuvan u donjem, zaijenom dieu kojemu nedostaje sam vth STAKLENI STAPICL_ —— — 24.6 1511; repoznato nazis: sab, dud. 4,7 om, pr 0,3 - 0,1 em; Brozino tamnomodro sto s prowisenom bijlom ri, wzdui ari. miehusic ulomak Stpica, vjroain ile steduzenom uSicom, saéuvan 1 donjem, zaSienom diel Kojemu nedostaje sam vih 25, 6 1902; nepoznato nalaziste; sa. du2. 15,8 om, pr. 0,3 - 0,1 cm, Sir uSice 0,6 cm, deb. usice 02 om; neprozimo cmo stall, tragovi uresa bijelom niti na usici, Nedostalu vrh usice igle i same igle, povrsina je izjedena, lista se, fiepjena; igla s izduzenam usicom, tragovi uresa bielom nti po cijlo| UuSici | ispod nije, igla je ujednaéena promjera, suzena na samom dhu w kraté Sijasti ih 26. G 1897; Salona; sat. dud. 15,9 om, pe 0,35 - 0,1 om, Sir uBice 0,6 om, deb usice 0,2 om; prozimo staKlo Zutozelene njanse prekriveno manje proziim {do mijeénobjeim melicama, ureseno bijlom nit, nedastaje vanjski vr usice; Suplia igla s izduzenom usicom uresenom bijelom nit ojo, sudeCl prema tragovima na tilu igle, nedostaje manii dio, igla ujednacena promjera na donjem dijelu suzena je u zaobljen, odnosno uolaéan vrh malog promjera 27. 6 1903; rnepoznato nalazisto; aC. duZ. 16,4 om, pe 0,4 - 0,35 - 0,3 - 0,18 om, Sit usice 0,8 om, deb. stenke usice 0.3 cm, deb. usice 0,35 cm; prozimo staKo jantame boje, manje prozime mrijice, bjla nit, nedostale polovica usice; igla s usicom ureSenom bijlom neprozimom niti uvaljanom Us podiogu postypno se suzava i zavrSava zaéljenim u kranjoj tok zaoblenim venom 1 Pribadaée ma 28. G 1845; nepoznato nalaziste; uz, 9.9 om, pr. 5.5 - 0,1 om; prozimo taminazeleno stakto, odomijen veh, ‘ordirana pribadaéa sa zaobijenom glavom suzava se prema vihu 29. G 1905; nepoznato nalaziste; sa. dua. 6,2 om, pr 1 - 0,6 - 0,4 em; bezbojno, dietom prozimo, dijetom mutno staklo; ulomak punog tordranag Stapica koji se postupna suzava od oso zaravnjene glave, moguée je da su adredeni pojasi Stapiéa brusenjem namjerno zamuéeni‘.—_—_ 30. G 955; Salona; sa. du2. 2,8 cm, pr. 0,7 - 0,5 em; boezbojno staKo s nesto zraénih mjehuriéa i manje prozimin imriica; tulomak punog tordrang Stapiéa kojemu se promjer smaniuje cd fino zaobljene glave m2 31. 6 351; Salona; sat. du2. 5,7 om, pr. glave 0,7 om; rastaleno staklo modrikaste nijanse; tulomak punog Stapiéa sa zaobljenim zavrSetkom 32. 6 353; Salona; ssa, duf. 4.2 cm, pr glave 0,7 om, px tla 0,3 om; staklo. modrkasta odsjaja, tijekom vremena.izgubilo prozimost, povrsina je dielam porozna, u stijenki tragovi netistoca; tulomak Stapiéa sa zacbljenim zavrSetkom 3 33, G 1908; rnepoznato nalazist, saé. du. 3,05 om, pr. tila 0,35 om, pr. glave 0,5 cm, deb. glave 0,2 om: prozimo staklo Zuckastozelene nijanse, ueduini tragovi obradbe; ulomak punog staktenog Stapi¢a koji zav’Sava zaravnjenom ploéastom glavicom 34, G 1907; epoznato nataziste; du, 10,35 cm, pr. tila 0,55 - 0,45 - 0,15 om, pr. glave 0,7 cm, deb. glave 0,3 om; prozitno staklo jantare boje, uzduéna tamnija nijansa ienutra propusta svjeto, manje prozime mrijice i uzduznt tragovi obradbe, nedostaje sam vin; uni stapié sa zaravnjenom plo¢astom, konveksnom ‘lavicom postupno se suzava | zavrSava zaSiljenim vrhom W. Zligaste sonde M1 35, G 1844; nepoznato nalaziste; ‘dul, 18,7 om, max. pr. 0,6 om, min. pr 0.1 cm, pr Stapiéa uz Bicu 0,3 em, Sir dice 1 cm, deb. 0,35 om; prozimo gotevo bezbojno stakio, nesto manje prozirnin melica, Stapié tordran vetim dijelom u gusto} spirali, sprala je najrjeda tamo gdje je Stapic najdebli, u éetvrto| ili drugo} petini svoje dudine, suzava se prema vrhu i dnu, o8tar vr nije tordiran, ugla¢an je ili blago zaobljen, na du je kruana 2icica-plotica zakrivjena pod tupim kutom STAKLENI STAPICL 305 M2 36. G 1846; repoznato nalaziste; uz. 10 cm, Si tice 0,45 om, dut. Aice 0,6 em, deb. Alice 0,3 - 0,1 cm, pr. igle 0,3 - 0,15 cm, pr vtha 0,25 mm; prozimo staKlo tamnolubigaste boje, povrsine Zice, a dijlom ‘igle su porozne; Stapié se od o8trog viha Siri prema dnu gdje zavrSava kruznom Ziicom-plogicom zakrvjenom pod tupim kutom va 37. G 1847; nnepoznato nalaiste; du, 12,95 om, Sit ace 0,55 om, du2. ice 0,10 cm, deb. ice 0,3 om, vis. svinutog djla 1,4 cm, pr. 0,3 - 0,35 cm, pt. wtha 0,1 cm; prozimo stakio tamnozelene boje; ravna igla, odnosno igla ujednacena promjera, nalsira je na folienu, naime na jednom kraju se Kollenasto svja pod pravim kutom u oblu Zicu-ploéicu zakrvjenu takoder pod pravim kutom, gomii kraj je obikovan w suten, uglaéan ili blago zaobijen, kaplicast vih; INCEVIC 1999, kat. br. 33 38. G 1906; rnepoznato nalazist; dud. 10,2 om, pr tela 0,3 cm, vrh 0,5 mm, pr. svijenog stapi¢a 0,35 cm, Sit. 2i¢astog zavrSetka 0,4 cm: prozimo slaklo tamnozelene boje prekrveno manje prozimim mricara; igla ujednaéena promjera s gomje je strane svijena i zavrSava oblom plocastom Ziéicom prijublienom we stenku, 5 donje strane zavrSava zasijenim ostrim vrhom V. Tipoloski neodredeni primjerci va 39, 6 352; Salona ssa. dud. 2,85 om, pr. 0,6 cm; staklo je naizgled neprozimozeleno, prema svjetlu je prozimo trveno, povrsina nije glatka; tulomak punog stapi¢a heksagonalnog presjeka, sa¢uvani zavrSetak blago je taobljen v2 40. G 361; Salona; sab. du, 5,65 om, pr. 0,4 om; prozimo staKlo zelene nijanse, uzduzni tragovi obradbe, manje prozime mrijice: ulomak supleg staklenog stapi¢a 41.6 1516, nepoznato nalaxte; sab, dug. 7,15 om, pr. 0,45 - 0,4 om,306 prozimo stakio zelene nijanse, ueduéni tragovi obradbe, miijeénobijele mrijice, nesto zraénih mjehurica: tulomak Supleg staktenog stapica kojemu se promier postupno mijenja 42. 6 362; Salona; a6. du2. 8,6 em, pr. 0,4 om, wth 0,1 cm; ‘ezbojno staKlo, vidlvi uzduzni tragovi obradbe, zamuceno manje prozimim maljicama, tjepleno; ulomak Supjeg Stapiéa ujednatenog promiera tea, suzenog na dnu u Sifjasti wh —— STAKLENI STAPICI - v3 43, 6 354, Salona a6. du2, 5,8 om, pr, 0,65 - 0.6 cm; prozimo stako Zuckastozetene nijanse, neSto manje prozimin fica; tlomak punog tordiranog Stapi¢a kojega se promier pastupno rmijenja 44. G 887; Salona; a6. du. 4,85 cm, 05 om; otovo bezbojno staklo zelenkasta odsjaja, nesta manje prozimity maiica; llomak punog tordranog stapi¢a ujednaéena promierate — STAKE Sarre, 307 “Kolar ftogratie- onic Buleié, co bile fotografie - Toni Seser "LANZA 1856, 7. Vibe 3, p. $3; DUPLANGIC 1234, p10 2 1908; Neona, 1898. 9; cuz 16,7 cm, pe ge O4 em, ct. usice 27 cm, Si usice 07 cm, deb. uSie 0.3 cm, pozino stad fatame oe, ues neprazmom bigiom sakenom nf wh oom, vl SU unduni Yagov raxatonja, cul unubaSajost samog septa, unutagnim rudovia wSice, sve do njzina va, provi se bela stacena nt iglauesnatinog promjerasufava se u dn, $ gore stane acer Sia zavrava osm vino, ues je apirarom staenom nearer bigom nf, tin alam weagnom u podogu, manjm djlom, na mies ipod otora uses tf etna ® ROFFA 1993, p. 206, bij 213 “RORRA 1993, p. 206, bi} 213, BIAGIO SIMONA 1981, p. 222 il. 10; ROFFA 1993, p. 206, i, 5 SROFFA 1953, p, 208207, bil. 6 " BIAGGIO SIMONA 1991, p. 221-222; ROFFA 1983, p. 206, i. 4 * BIAGGIO SIMONA 1991p. 221-222, bi. 8 WELKER 1974, pp. 46-9; WELKER 1985, pp. 21-22 ROFFIA 1996, p. 207, bi. jedan Staié s oba Sata kaa | preterm prlenam kj se Cuva w muzes Corning interpetran fe ao vreteno "BIAGIO SIMONA 1991, p. 228 il. 15; WELKER 1974, p. 49: cha su primera ic vousa, ROFAA 1893, p. 207, il. 9 "2 ROFFIA 198 p. 207, bi 10 ® ROFFIA 1983, p. 207, i. 11-13 Stoga upuculeme ra narra nedostugnu ect koju navodt Rota EISEN GA, Glass, New York 1927, p. 296, T. 70; HARDEN D., ‘Roman Glass from Karans found ty the Univesity of tcigan ‘Archaeological Exedtion i Eoypl, 1924-29 (Univesity of Mctgan ‘Studs, Huranistc series 41), Ann Abr 198, pp. 296287, TX ‘65-666, Glass fom the ancien! word, The Ray Wind Smith Collation. Te Coming Musou of Gass, Coming, New Yok 1957, , 148, bc 300; SCATOZZA HORICHT LA, vat raman! Erlang, oma 1985, p. 72: dalmatnsk primjrct RAVAGNAN 199, Ka. by 222 ra. 119; ABRAMIC, COLNAGO 1908, p. 89-0, sl. 52, if 65, ‘= ROP 1999, p. 207 * PLUTARH, 15, p. 68 MARSIG 1996 ‘WMILENG 1900, p. 170, bi, 83; CAMB! 1973, p. 16, br. 19: RINALDI TUEL 1971, T3020 48,p. 114/115, ABRANAC 1992, op. 30- 36,7. 4 "HALEN 1980, p. 180, bi 95; CAML 1973p. 19, be 33. BUC 19122, 6, Tk BULC 1912, p. 50-52 > CHAPOT p. 586a, 9.7234; BULIBIC ovde, Rmsl stan bacamani, sh "BIAGIO SIMONA 186, T. 48-48, 32, 90-91 BIAGGIO SIMONA 1901, 48, 35:1.032 BIAGGIO SIMONA 1991, p, 222, sh 91, 176.4026 "= BIAGGIO SIMONA 1991, p. 200 BIAGGIO SIMONA 1991, p. 221 ‘*BIAGGIO SIMONA 1981, p. 221, sh 92, 7.48, BIAGEIO SIMONA 1991, p. 224 'SISINGS, forma 79, p. 4, 95; BAGGIO SIMONA 1991, p. 203, bi. 14- 7p 224, ba, 181 19| RFRA 1993, p. 207, kab. e434 OFA 1993, p, 207, kat. 45, 5 GAL 1968p. 51-59, kat. be 121 GAM 1986, 9.51 = GAM 1968, p. 51-52, 66 HAYES 1975, i. 21, be 56D, 0. 157 ‘SVESSBERG 1952, TX, 15-17; TK, sl 6, pp. 152-183; TX, 15: ‘selena Salo: TX. 18: sto jr oj sein i smedim ‘ima -nedosiaje gam do, T. X17: tamnomodea sta s bj iia = KARAGEDRGHIS 1967, s 225, p, 728, Koukla CALM 1968, p. 51-52 ka. be 124, T 3, 3 tarmoadei Stanié ure bielom mi); Ka. bc 123 (zlenomodro sia) HAYES 1975, fo 21, 6563, p. 157 > ISA 1899, XVI, 130 | 131, ka. be 140 1 14, 9. 130 “*FACCHIN 1998, sl 50, . 135, wat br 10 “QPOLLARO, DI BERNARDO 1999, lt. br 262 na p, 208 AUTH 1976, ka. be 213 a p. 158 ‘© AUTH 1976, ka. be. 521 1 522 nap. 229 “*Corsabe Mawel 1979, 116117, ka. be 200 © Constable Maxwel 1979, p. 117, ka br 204 “Constable Manel 1979, p. 117, kat br 203 © Consabie Manvel 1979, p. 116/117, kt be 199, 202 Constable Manvel 1979, p. 118117, kat br 199, 203 SRLARSKA 1962, T XL 1, fa. br 136 na p. 98,94 S™FQLLMANN-SCHULZ 1092, kat, br 1 na p. 92, snap. 93 WELKER 1974, T. 7, 111-113, pp. 46-49 (poseda pena 1-2 Dolovca 2 st), WELKER 1985, pp, 21-22, 1. 4.54.56 ta 11 oiovea 2. st) = Mostra 1964, Tl vtina VL kat. be Ta (Lomelo- Bree; zenkasto sino, s ede strane je podas zavetak, a Gul omen) i 10, (Mortara; moro stako, na oba kaa pldast zea rap. 37, te kar 10a (Castor tuba ede sane plocastzasetak odbomjen s ruge sane) nap. 98 CAD 1970, kat be 17D, p. 82, sh na p17 "GARKOCH 1968/67, p. 71, T. 24, 3, ka. be a nao. 84 (saloon) = BARKOCZ] 1966)67,p. 71, ke br. 4D nap. B4 (bie) ‘Nismo usu tag siortanskom Stpicu od raznog stata Autorlene bop, 0.10 cm, ko} yaoi prpaca nao) sup |; odomjera fu mu oba kaa, sadwvan Je tortran do kojemu se_presik ‘manu od sedi prema ari, te gia, vjecjaino seciny do, arto atta peel: oma era § ara, aa BARKOCD 1968/67, p. 71, kat. br 40-na p. 84 (roxio, s ubestom snom ura) ®*BARKOCZ 1966167, o. 71. bi. 26 "=BRUNSMAD 1901, p98, si. 5B, Cava seu zagrbattome Aocoskom uz CAL 1968, p. 51-52, ka. br 122, 1.2, 4 "BIAGIO SIMONA 1957 p. 22, bi 9; vnaSem jen abimo ret ia 17a recat kaj nema probusenu use, oe ig za aval, aU ‘vom Eanku lave predmetenazvamo prbadatama RAVAGNAN 1994, po. 16-230, kal by, 295-209 ‘FADIG 1997, p. 91, fat bc 240 na . 216 RAVAGNAN 1994, Ka. br 216-224 rap. 117-119, "SRAVAGNAN 1994, at. be 223-2057, pp. 119-120, ‘*RAVAGAAN 1994, Kat br. 226-227 rap. 120-121 © FADIC 1997, . 81, kat be 298 na p. 216: od fubiéastog sta, Tecostajy thu obi i Kab, 239 na p. 246: 06 bezboinag sta redosiaie eda, vrjana sven rj a saguvan je Sijasb mh ‘BIAGIO SIMONA 1961, p. 224 bi. 18119 © STERNEM 1999, ka. br 164 ap. 102, sh 118 na p. 101, p. 88 "RAVAGNAN 1064, kat. bc 228 nap. 121 "*RAVAGNAN 1994, kat. bc 228, 230 nap. 121-122 Nismo uu tag Stu kl fe objavo BULIC 1905, p14, ne. be G 1380, od biog stk, aSierom na obs kj, ueSenam ometanom Cy BIAGEIO SIMONA 1991, pp. 226-28, 7. 49, si. 32, 92 BIAGGIO SIMONA 1991 . 227, bl 21; DUSENBERY 1967, p. 49, a, 82, sl. 82, bi. 43. edna je od madog,cruga od zleng sak, ica im je wesena aplcranam bielom nt BAGGIO SIMONA 1991, 9. 227, bi 22 = BIAGGIO SIMONA 1991, p. 228 RVESSBEAG 1952, TX, 18, p. 153 ‘FOLLMANN-SCHULZ 1952, ka. be 52 na p. 92, sl. nap. 93 AUTH 1976, kal. 211 na p. 157 DEW 1999, kat. be 33-120, sh. 1247 "°RAVAGNAN 198, ka, br. 222 nap. 119; analoia jeu trast acai, alla jew bol, zavsetk | uresu - mutans je om, Dotestim zausetiom, ureSen neprozinam siakenom ni, @ na ‘rugome Kalu me nedosije Bic, ako je vonée imo ‘© ABRAM, COLNAGO 1909, p. 88-90, 8.52, bi. 65, Cuvao se u Muze Sy. Donate Kasi je datrano samo nekalko primjeraka, u 2-3, st. pbacata iz oonskag muzza (FOLLMMAAY-SCHULZ 1982, ka. 52 mp. 92. rap 90 u 3 st judnorush uot tordrann Stapéa w peeskam rmuzey (CAD 1970, kat, be 170, p. 92, nap. 17), U4. st kartatansit vomak toranog Stapea(STERNIM 1999, tat. be 164 a p, 102, sl 11.5 na p. 101, p. 88) "BIKGGIO SIMONA 1901, p. 128308 —— — ‘ABRAMIC 1932 ABRAMIC, COLNAGO 1909 AUTH 1976, BARKOCZ! 1966/67, BIAGGIO SIMONA 1991 BRUNSMIO 1901 BULIC 1905 BULIC 19128 BULIC 1912b CALM 1968 CAMBI 1973 CHAPOT CIPOLLARO, DI BERNARDO 1999 Constable-Maxwell 1979 GaDik 1970 DUPLANCIC 1994 DUSENBERY 1967 FACCHINI 1998 FADIC 1997 FILARSKA 1962 FOLLMANN-SCHULZ 1992 HAVES 1975 (SINGS 1957 Gee 1999 KARAGEORGHIS 1987 KisA 1899 LANZA 1856 MARSIC 1998 MILETIC 1990 Mostra 1964 STAKLENI STAPICL, te ABRAMIC M., Suncobran na nekim nadgrobnim spomenicima iz Dalmacije i Norika, Vesnik za arheologiu i histori dalmatinsku $0, Split 1932, pp. 30- % ‘ABRAWIC M., COLNAGO A., Untersuchungen in Norddaimation, Jatreshette des Osterichischen archaologischen Institutes in Wien, Bd. Xi, pp. 13-112 AUTH S.H., Ancient Giass at the Newark Museum, Newark, New Jersey BARKOCZ! L, Die datierten Glasfunde aus dem I. Jahrhundert von Brgetio, Folia Archaeologica XVI, Budimpesta, pp. 67-90 BIAGGIO SIMONA S., | vetri romani provenienti dalle tere del’ atuale cantone Ticino, Locarno BRUNSMID J., Areoloske bijeSke ie Daimacie i Panonije, Viesnik Hivatskoga arheoloskoga drustva, Nove serie, sv. 5, Zagreb, pp. 87-168 BULIC F, u: Buletino di archaeologia e storia dalmata, 28, p BULIC F, Scavi nelle basiohe urbane di Salona durante gli anni 1907, 1908, 1909,, Bulletino di archacologia e storia dalmata, 35, pp. 3-32 BULIC F, Un dassoriievo rappresentante donne occupate al lavoro, Bulletino di archaeologia e storia dalmata, 35, pp. 50-52 CALM WLC., | vet romani del Museo oi Aquila, Aquileia CAMBI N., u: Vodié - ArheoloSki muzej u Spltu (apidari), Split CHAPOT V,, Unguentum, u: DAREMBERG C. - SAGLIO E., Dictionnaire des antiuités grecques et romaines, V/1, pp. 591-598, Parz, sine anno CIPOLLARO MM. DI BERNARDO G., La cosmesi, Homo Faber. Natura, scienza @ tecnica nelantica Pompe, Electa, Milano, pp. 111-113, The Constable-Maxwell Collection of Ancient Glass, Monday 4th June 1979- Tuesday Sth June 1979, Sotheby Parke Bermet, London CADIK J, Antické ski, Praha DUPLANCIG A., Prvi medunarodni Kongres za starokrséansku arheologiju Splt- Solin 1894, Katalog izitbe, Spit DUSENBERY E.., Ancient Glas from the Cemeteries of Samathrace, Journal of Glass Studies, vol. 9, Corning, New York, pp. 34-49 FACCHINI GM., Il balsamario a forma di colomba, Vetro © vet. Preziose iridescence, Milano, pp. 131-136 FADIC LL, Invenzione, produzione e tecniche antiche di lavorezione del vetro. “Trasparenze imperil. Vtiromani data Croazia, Mlano-Roma, pp, 75-246 FILARSKA 8, Szkl starozytne, Warszawa FOLLMANN-SCHULZ A.B., Die romischen Glaser im Rhenischen Landesmuseum Bonn, Bonn HAYES J.WN, Roman and Pre-Roman Glass in the Royal Ontario Museum, Toronto 'SINGS €., Roman Glass From Dated Finds, Gronigen/Djakarta IVCEVIC S., Anticki medicinsko-farmaceutski instrumenti iz Arheoloskog muzeja u Split, snk za ameologiu i historju damatinsky, 90-91, Spl, pp. 101-160 KARAGEORGHIS V., Chronique des foulles et décowvertes archéologiques Chypre en 1986, Bulletin de Correspondance Hellénique, 111, 1987, 2, pp 863.733 KISA A., ed, Die antike Glaeser der Frau Maria vom Rathgeb. Stein zu Koen, Born LANZA F,, Monument salontani inet, Vienna MARSIC D., Ulomak rimske stele iz Sv. Kaja, Solinska kronika, Satin, 15. linia 1998, god. V. br. 45, p. 16 MILETIC 2. Sjevera salonitanska nekropola, Flozofsi fakultet u Zadtu - Radovi 29 (16), 1989/1990, Zadar, pp. 163-194 Catalogo della mostra dei vetr romani in Lombardia, Milanora ao PLUTARH RAVAGNAN 1994 RINALDI TUF! 1971 ROFFIA 1993 RUZIC 1994 STERNINI 1998 VESSBERG 1952 WELKER 1974 WELKER 1985 ‘STAKLENI STAPICL — 309 PLUTARH, Romul, Usporedni 2votopisi, 1, pp. 58-81, Zagreb 1988 RAVAGNAN G.L., Vet antichi del Museo Vetraio di Murano, Corpus delle collezioniarcheologiche del vetro nel Veneto 1 RINALDI TUF! S., Stele funerarie con iat di ett romana nel Museo Archeologico «i Spalato. Saggio ci una tipologia stuturale, Roma ROFFIA E., | voli antici delle civiche raccolte archeologiche di Milano, Milano RULIG MA., Rimsko staklo u Srbii, Beograd STERNINI M., | vet provenienti dagli scavi della missione italiana a Cartagine (1973-1977), Journal of Giass Studies, vol. 41, Corning, New York, pp. 83- 18 VESSBERG 0., Roman Glass in Cyprus, Opuscula archaeologica, vol. 7, Lund, ©. W. K: Gleerup WELKER E., Die romischen Glaser von Nida-Heddemheim, Schriften des Frankfurter Museums fur Vor- und Fruhgeschichte Ml, Frankfurt am Main WELKER E,, Die romischen Glaser von Nida-Hedéernheim Il, Schritten des Frankfurter Museums fir Vor- und Frungeschichte Vil, Frankfurt am MainMor STAKLENI STAPICL. —————_-—— GLASS RODS Glass rods, kept in the Archaeological Museum in Spit, mainly come from Salona. When we are not certain about the place where they were found, net to the Inventory Number the catalogue says, site unknown, We have to point out that in such a case we are certain they come from Dalmatia. Only one rod in the Museum, the Nlaroitan ane, does not belong to these two groups. This is why ts catalogue data are given in the note number 2, and this is How we have completed all the known Museum rods. As ‘we do not have more pretise data on the circumstances of the finds, the rods are researched by the comparative typological method. When we say rods, we mean the objects whose ends, vary, and ther body isan elongated torqued or smooth rod of a small or large diametre, round or rarely square, or of a combined section. It is dficut to find a more precise name for them, because their function has not been completly researched. In some cases when they have a small eye and a short diametre, they are called needies, and when they have a tapering end on one side, and’ a spheric, discoid or conic element on the other, they are cated nails, of even better, pins. tt should be pointed out that this interpretation is based on the form, first of all, as thei function nas not been determined and explained for a single mentioned glass form here. However, when — to these at fst sight recognisable lass instruments — we add a very widely known type of torqued or smooth rod, with flattened ends, or torqued rods with one ring-shaped end and the other end ether flattened of in the shape of alte bid or vase, or the rads tapering at one end, and with lfferently treated spoon element on the other — in the headline, we put them under their common name: rods. In this work we divide ther, that is, group them according to their form or possible use in five major groups: cistas, needles, pins, spoon-shaped probes, and typologicaly not stated pieces. The major groups are marked by Roman numerals, the subgroups by Arabic numerals. Subgroups ate not nominated, ther distinction is determined by the catalogue description. Group | are called distats according to the most recent hypothesis on thet, at least * only’ symbolic, use. Group 11 are called needles, because the diametre of their body is small, one end is tapering, and the other has an eye, which does not exist with the rods of Group Ml, but is rounded, flat or fattened at that end, and are therefore called pins. Group IV are the rods with one spoon-shaped end. Group V are the rod fragments that could, by no features, be grouped in one of the four groups. ‘Al these objects were manually manufactured, ‘The hypotheses stating that the rods were toilet set items are plausible Thus the rods that might have been used for blending, removing, applying the unguent, were often put in women’s tombs, together with unguentaria or other tolet set tems (Group 1), and were researched as distaf's, as well as pins (Group Ii). Needles (Group Hl) and pins (Group il), and possibly the pieces researched in our Group 1.4, were used for arranging hair or as hairpins. In analogy to spoon-shaped probes made of other materials, ‘maybe lass spoon-shaped probes (Group IV) were used as toilet set items (to clean ears with), medical instruments, by painters to prepare and biend paints, by copyists to mix ink. Some indicators are directly opposite to the hypothesis. Namely the needles found in the tombs at Murat, Liverpool sotto 12 and 36, were not found next to the head but next to the right arm, lovel with the chest, or next to the right thigh. The rods researched in our Group |, particularly those with one ring-shaped ond as well as those with simple flattened ends (1 and 1.2), can be interpreted — based on the analogous bone and amber material — as distaff. It should be pointed out that both glass and amber rods are characteristic concurrent supplements of women’s tombs cated in the 1 and 2 centuries AD. The presence of these symbolic distafs in women's tombs, 25 well 2s of the needles and pin, and spoon-shaped probes, might make an allusion on the activites and qualtes of the housewife, As they are quite delicate, some archaeologists reject the possibilty that they were actualy used, and the frequency of these finds among the setlment material may mean that they had a wide symbolic value. Rotfa hesitates about the interpretation of the rods being instruments for removing unguents, because the rod diametres are almost as large as, of even larger than, the diametres of the necks of unguentaia buried in the same tombs; the finds with unguentaria with the rods put into them aré rare oF not quite relabe, i was yet easier done with small spatulas, that is, the implements with a spoon-shaped end, made either of glass or bone or amber. Furthermore, Roftia says that arguments on burying rods exclusively in women’s tombs,. and their lack in the finds almost exclusively associated with men, such as military camps, disprove the hypothesis ‘nthe use of such rods for removing unguent, and confirm the hypothesis on symbolic distatfs. Besides, distaf as the attribute to one of the Parkas, goddesses who, by twisting, ‘untwisting and cutting the fibers of life control human destinies, may have summarised the meaning, and therefore ‘STAKLENI STAPICL ~ became @ frequent funerary supplement or symbol. Among Salonitan glass distafs there Is one that was a grave supplement (Cat. No. 2) from the Wester necropolis, We date glass rods to the 1% and 2% centuries AD. We suppose they were imported, possibly from northern lta, where Salontan birdike and spherical unguentaria, ‘often foundwith rods, originate from. 08