Razvoj Civilnog Drustva U Hrvatskoj

United
Nations
Development
Programme
Razvoj civilnog drutva u Hrvatskoj
RAZVOJ CIVILNOG DRUTVA

U HRVATSKOJ
Program Ujedinjenih naroda za razvoj (UNDP) je mrea sveobuhvatnog razvoja, koja

zagovara promjene i svim ljudima pribliava znanje, iskustvo i resurse, kako bi im
pomogla u izgradnji boljeg ivota. Prisutni smo u 166 drava i zajedniki pridonosimo
rjeenjima svjetskih i nacionalnih izazova spomenutog razvoja. U razvijanju svojih
lokalnih kapaciteta, drave se oslanjaju na UNDP i velik broj njegovih partnera.
Kratki dijelovi ove publikacije mogu se citirati nepromijenjeni, bez odobrenja autora i
pod uvjetom da se navede izvor.
U ovom dokumentu zastupljena su miljenja autora, no nuno ne predstavljaju slubeno
stajalite UNDP-a.
Program Ujedinjenih naroda za razvoj u Hrvatskoj
Kesteranekova 1, 10000 Zagreb
Nakladnik: Program UN-a za razvoj (UNDP)

Autori: Gojko Beovan i Mladen Ivanovi
Recezenti: Henrieta Capkovicova

Urednik: Helena Gorani-Lazeti
Grafiki dizajn: Kreimir Kraljevi
Prijevod i lektura: Davies d.o.o.
Tiskara: Denona d.o.o.
ISBN 953-99888-9-6
SADRAJ
SADRAJ
Sadraj
6
PREDGOVOR
POGLAVLJE 1: CIVILNO DRUTVO U HRVATSKOJ

POVIJEST I PRAVNI OKVIR
12
1.1. Razdoblje prije 1990. godine: nasljee bive SFRJ
12
1.2. Promjene poetkom devedesetih: novi hrvatski Ustav
14
1.3. Promjene u 2000. godini: nova Vlada i odluka Ustavnoga suda
15
1.4. Sadanja tipologija organizacija civilnoga drutva u Hrvatskoj i njihov pravni okvir
17
1.4.1. Udruge
17
1.4.2. Zaklade
17
1.4.3. Sindikati i organizacije poslodavaca
18
1.4.4. Vjerske zajednice
18
1.5. Zakljuak
19
POGLAVLJE 2: ODNOS VLADE I CIVILNOG DRUTVA
22
2.1. Odnosi od 1990. do 1998. godine
22
2.2. Ured Vlade Republike Hrvatske za udruge
26
2.3. Savjet za razvoj civilnog drutva
29
2.4. Nacionalna zaklada za razvoj civilnog drutva
30
2.5. Zakljuak
32
POGLAVLJE 3: KAPACITET ORGANIZACIJA CIVILNOG

DRUTVA U HRVATSKOJ
36
3.1. Jakosti i slabosti organizacija: ljudski resursi, financijski resursi, tehniki kapaciteti i
vodstvo
36
3.2. Mree i komunikacije
43
3.3. Zakljuak
45
SADRAJ
POGLAVLJE 4: ZNAAJ CIVILNOG DRUTVA U HRVATSKOJ
48
4.1. Javno povjerenje u organizacije civilnog drutva
48
4.2. Priroda partnerstava izmeu civilnog drutva i drugih sudionika
50
4.3. Glavne funkcije organizacija civilnog drutva u Hrvatskoj: artikulacija interesa i

potranja, obrana graanskih prava, pruanje usluga i dobara
51
4.4. Utjecaj na javne politike organizacija civilnog drutva
54
4.5. Doprinos organizacija civilnog drutva u pojedinim sektorima
55
4.6. Regionalne razlike u uinkovitosti organizacija civilnog drutva
58
4.7. Zakljuak
59
POGLAVLJE 5: ZAKLJUAK
62
LITERATURA
66
PREDGOVOR
9
Dragi itatelji,
Ova publikacija prua uvid u razvoj organizacija civilnog drutva (OCD) u Hrvatskoj. Ona, meutim, nije
samo dio povijesti ili ilustracija brzog napretka ovih organizacija u proteklim godinama. Upravo suprotno,
ona naglaava vanost ukljuivanja i sudjelovanja organizacija u politikom procesu, u odluivanju i
provoenju odluka na dobrobit istinske demokracije.
Graani imaju mogunost glasovanja za svoje politike predstavnike, no imaju i mogunost oblikovanja
svoje sudbine i sudbine svoje djece na izravniji nain. Takve doprinose treba prepoznati i promicati,
iskoritavajui jedinstvene karakteristike raznolikih OCD-a koji djeluju u Hrvatskoj. Ti se interesi kreu od
pokuaja politike izravnog djelovanja do doprinosa dobrobiti graana, njihovim potrebama i nainima
na koji mogu suraivati s dravnom i lokalnom vlau. Bez obzira na podruje interesa OCD-a, njihov
entuzijazam, kao i njihovu skrb, treba prepoznati i odgovoriti na nju.
Organizacije za razvoj obino su meu prvima koji promiu I podravaju organizacije civilnog drutva.
No, osnivanje Nacionalne zaklade za razvoj civilnog drutva u Hrvatskoj primjer je nacionalnog odgovora
koji, zajedno s financiranjem rada OCD-a iz dravnog prorauna i odreenim pravnim odredbama,
doprinosi uspostavu povoljne klime za razvoj OCD-a. Vjerujem da se na primjer Hrvatske mogu ugledati,
potpuno ili djelomino, i ostale zemlje jugoistone Europe.
Uloga civilnog drutva u Europi postat e jo znaajnija kada Europska Komisija pokrene dijalog civilnog
drutva o proirenju. Cilj ove inicijative je uspostavljanje i uvrivanje veza izmeu civilnog drutva
zemalja lanica i zemalja kandidata za lanstvo, kako bi odgovorili na zabrinutost, poboljali meusobno
razumijevanje i potaknuli debatu u cjelokupnom drutvu o problemima proirenja, pripremajui tako
sve graane Europe za budue pristupanje.
Ova publikacija eli pridonijeti ispravnom razumijevanju potencijala i potreba OCD-a, te potaknuti
intenziviranje partnerstava izmeu organizacija civilnog drutva, dravnih tijela i privatnog sektora.
Nadam se da e vam biti zanimljiva i korisna u buduem radu.
Yuri Afanasiev
Stalni predstavnik
UNDP Hrvatska
CIVILNO DRUTVO U HRVATSKOJ

POVIJEST I PRAVNI OKVIR
12
CIVILNO DRUTVO U HRVATSKOJ - POVIJEST I PRAVNI OKVIR
CIVILNO DRUTVO U
HRVATSKOJ POVIJEST I
PRAVNI OKVIR
1.1. Razdoblje prije 1990. godine: nasljee bive SFRJ
U Socijalistikoj Federativnoj Republici Jugoslaviji (u daljnjem tekstu: SFRJ) temeljne slobode koje su
pretpostavka razvoja civilnoga drutva1 , kao to su sloboda javnog okupljanja, miljenja te udruivanja,
proglaene su pravima graana na ustavnopravnoj razini.2 Meutim, konzumiranje ovih sloboda
nadgledao je u praksi komunistiki ideoloki okvir koji je ograniavao praktinu provedbu naizgled
prihvatljivoga ustavnopravnog temelja.
Poetkom devedesetih godina javno okupljanje u Hrvatskoj ureeno je zakonom iz 1973. godine.3 Razlozi
zabrane javnoga okupljanja, koje je utvrdio navedeni zakon, gotovo da bi mogli proi i najzahtjevniji test
demokratinosti.4 Meutim, zbog ondanje situacije, Zakon je tumaen proireno, pa je vlast doputala
javno okupljanje samo ako mu svrha nije u sukobu s vladajuom politikom.
Pravno ureenje slobode udruivanja u bivoj Jugoslaviji je sve do 70-tih godina XX. stoljea rjeavano na
razini federacije, pa je u svim republikama vaio isti federalni zakon. Tek krajem 70-tih godina nadlenost
za ureenje pitanja slobodnog udruivanja prela je na razinu zakonodavstva pojedinih republika, pa je
Sabor Socijalistike Republike Hrvatske (u daljnjem tekstu: SRH) 1982. godine donio Zakon o drutvenim
organizacijama i udruenjima graana, kao temeljni zakonski okvir koji ureuje pravo na slobodno
udruivanje.
Zakon je utvrdio postojanje dvaju oblika udruivanja (drutvene organizacije i udruenja graana)
s razliitim pravnim i politikim tretmanom, a izvorite ove podjele bio je odnos tadanjeg pravnopolitikog sustava prema vlasnitvu. Drutvene organizacije predstavljale su oblik udruivanja, koji je
bio u milosti tadanje vlasti, koji je koristio i raspolagao imovinom koju mu je dodijelila drava te je od
nje i financiran. Formalno udruivanje nekih interesnih skupina, a osobito onih koje su makar i neznatno
prisustvovale u javnosti ili djelovale za ope dobro, nije se u ono vrijeme niti moglo ostvariti u formi
drugaijoj od drutvene organizacije (npr. lovaka drutva, ferijalni savezi, strukovne udruge, komore i sl.
mogle su se registrirati samo kao drutvene organizacije).5
Za razliku od toga, udruenja graana bila su oblik udruivanja koji je blii dananjoj formi udruge. U
udruenja graana pojedinci su se slobodno udruivali i upravljali tim udruenjem, a ono je moglo
1 Definicija civilnog drutva koritena u ovom dokumentu glasi: civilno drutvo je podruje institucija, organizacija, mrea i pojedinaca (i njihovih
vrednota) smjetenih izmeu obitelji, drave i trita, povezanih nizom civilnih pravila koja zajedno dijele, a u koje se ljudi dobrovoljno udruuju radi
zagovaranja opih interesa.
2 Ustav SFRJ iz 1974. u lanku 166. utvruje "Jami se sloboda misli i opredjeljenja.", u lanku 167. "Jami se sloboda tampe i drugih oblika informiranja
i javnog izraavanja, sloboda udruivanja, sloboda govora i javnog istupanja, sloboda zbora i drugog javnog okupljanja.", a u lanku 174. "Ispovijedanje
vjere je slobodno i privatna je stvar ovjeka.". Ustav SRH iz 1974. sadri istovjetne odredbe.
3 Zakon o javnim skupovima ("Nar. nov.", br. 26/73 i 31/88).
4 Razlozi zbog kojih se javno okupljanje moglo zabraniti bili su sljedei: remeenje javnog reda, vrijeanje javnog morala, vrenje kaznenog djela,
zatita zdravlja graana i napad na ustavni poredak.

5 Mogunost neformalnog udruivanja pravni i politiki sustav bive SFRJ nije niti poznavao, niti tolerirao.
biti i vlasnikom pokretne ili nepokretne imovine. Meutim, udruenja graana drava nije ni na koji
nain poticala niti stimulirala (poreznim propisima i sl.). Registraciju udruenja graana i drutvenih
organizacija vrila je policija, a ta je injenica odredila usporenost i strogost kao temeljne karakteristike
postupka registracije. Registrirano je vie drutvenih organizacija, nego udruenja graana. 6
U odnosu na postupak i uvjete registracije, drutvene organizacije i udruenja graana nisu se bitno
razlikovali, tj. zahtijevali su okupljanje najmanje deset osnivaa, a postupak registracije u tehnikom
smislu bio je gotovo identian. Ipak, o potrebi osnivanja nove drutvene organizacije morao se izjasniti
i Socijalistiki savez, to je predstavljalo obvezatan uvjet za registraciju. Registri u koje su se upisivale
drutvene organizacije i udruenja graana, odvajani su.
Iako je sloboda vjeroispovjesti utvrena Ustavom, kako federalnim tako i Ustavom SRH, pa prakticiranje
vjere nije zabranjivano,7 bliskost crkvi svejedno je predstavljala zapreku u obnaanju javnih dunosti.
Stavovi o bilo kojem drutveno vanom pitanju, koji su se razlikovali od stavova komunistike partije,
snano su napadani, a pod odreenim uvjetima je izraavanje takvih stavova moglo podlijegati i
kaznenom gonjenju.
Zaklade su nestale nakon II. svjetskog rata, a njihova je imovina nacionalizirana ili prisilno otuena8.
Zanimljivo je da je jedini propis SRH koji je spominjao zaklade, Zakon o nasljeivanju, koji je u lanku
87. propisao: "Oporuitelj moe oporukom narediti da se neka stvar ili pravo ili dio ostavine ili cijela ostavina
upotrijebi za postizanje neke doputene svrhe. Ako je oporuitelj naredio osnivanje zadubine i odredio
sredstva za postizanje njene svrhe, zadubina e postati kad se dobije odobrenje nadlenoga dravnog
organa.". Meutim, kako nije postojao pravni okvir za registraciju zaklada, niti "nadleni dravni organ"
koji bi mogao dati traeno odobrenje, ova se odredba Zakona o nasljeivanju nije mogla praktino
primijeniti.
Sindikati u SRH nisu bili slobodno osnovane organizacije koje se zalau i bore za radnika prava, jer su
njihova osnivanja i djelovanja imala uglavnom funkciju promoviranja ideje radnikog samoupravljanja.
Stoga, oni nisu predstavljali oblik slobodnog udruivanja, ve drutvene organizacije koje su bitno
podlijegale partijskoj disciplini, i koje su osiguravale jeftinu hranu i drugu robu za svoje lanstvo, a nisu
se toliko bavile izvornim sindikalnim radom.
Na kraju, politiki sustav SRH nije doputao politiko razmiljanje i djelovanje koje bi se razlikovalo od
razmiljanja i djelovanja vladajue komunistike partije, pa nije postojao niti okvir za djelovanje politikih
stranaka. Pa ipak, krajem 80-tih godina poele su se slobodnije pojavljivati politike opcije razliite od
vladajue komunistike partije, ali su se, u nedostatku odgovarajuega pravnog okvira, mogle registrirati
samo kao udruenja graana.9
Komunistika ideologija nije trpjela individualizam, ve je na svim razinama drutvenog ivota naglaavala
kolektivizam u kojem zajednica brine za potrebe pojedinca. Polustoljetno zatiranje individualizma
odgojilo je generacije graana koji su navikli da njihove probleme rjeava netko drugi (drava, opina,
mjesna zajednica, tvrtka u kojoj su zaposleni), te da se od njih niti oekuje da bilo to poduzmu sami, niti
je izgledno da bi njihova samostalna akcija proizvela bilo kakav uinak.10 U takvom se okruenju teko
moglo razviti civilno drutvo pa je ispravno rei da za vrijeme SFRJ civilno drutvo u Hrvatskoj nije niti
postojalo. Pa ipak, postojao je minimum iskustva i tradicije udruivanja, to je u znatnoj mjeri olakalo i
omoguilo relativno brz razvoj organizacija civilnoga drutva nakon to su se stekli uvjeti.
6 Budui da nije postojao jedinstveni registar nije postojala niti statistika kojom bi se iskazali precizni podaci o brojnosti drutvenih organizacija.
Stoga, autor temelji ovu tvrdnju na osobnom iskustvu rada na jednom od registara.
7 Tijekom osamdesetih i devedesetih godina vjerske zajednice su u SRH djelovale temeljem Zakona o pravnom poloaju vjerskih zajednica iz 1978.
godine, koji je tijekom vie od dva desetljea primjene mijenjan i dopunjavan samo jednom (1988). Primjena toga Zakona, meutim, izazivala je dosta
praktinih problema. Jedna od njegovih temeljnih znaajki (i jedan od temeljnih prigovora) je stjecanje pravne osobnosti vjerske zajednice temeljem
samoga zakona, bez propisanog postupka registracije ili evidentiranja. Takav je nain stjecanja pravne osobnosti doveo do toga da u Hrvatskoj nije
postojala potpuna evidencija o aktivnim vjerskim zajednicama, te da nije bilo jasno kada je odreena vjerska zajednica stekla ili izgubila pravnu
osobnost, niti tko je ovlaten za njezino zastupanje, to je stvaralo potekoe pri ostvarenju odreenih prava i utvrivanju obveza.
8 Beovan, Dika, Ivanovi, ZAKLADE djelatnost i osnivanje, CERANEO 1999., str. 26.
9 Primjera radi, i Hrvatska demokratska zajednica (HDZ), politika stranka dr. Franje Tumana, bila je u poetku registrirana kao udruga.
10 http://www.ceraneo.hr/civilno_drutvo.htm: "Civilno zauzimanje graana za rjeavanje svojih problema i problema u zajednici nije praksa postupanja
najveeg dijela graana. Veina naih graana ima izgraene stavove o tome da je vlada drava odgovorna za rjeavanje njihovih problema.".
13
1.2. Promjene poetkom devedesetih: novi hrvatski Ustav
14
Na nacionalnim izborima odranima u travnju i svibnju 1990. godine, prvi put nakon 45 godina
monopartijskog sustava pojavilo se nekoliko politikih stranaka. Na izborima je uvjerljivo pobijedila
Hrvatska demokratska zajednica koja je preuzela zakonodavnu i izvrnu vlast, osvojivi 60% od ukupnog
broja zastupnikih mjesta u Saboru.
Jedan od prvih koraka temeljite promjene politikog i pravnog sustava bila je promjena Ustava SRH, koja
je uslijedila osam mjeseci nakon odravanja viestranakih izbora. Tzv. "Boini Ustav" usvojio je Hrvatski
sabor 22. prosinca 1990. godine.
Meu ostalim graanskim slobodama, Ustav Republike Hrvatske uredio je i pitanje slobode miljenja
slobodnog udruivanja i okupljanja te na taj nain postavio temelje pravnog okvira koji e poduprijeti
razvoj civilnoga drutva u RH. 11
Meutim, donoenje Ustava samo po sebi nije potaknulo brzu izgradnju poticajnoga pravnog okvira za
razvoj civilnoga drutva. Jedan od bitnih razloga za to jest injenica da tadanja politika elita na elu s
predsjednikom Republike dr. Franjom Tumanom, nije civilno drutvo smatrala vanim za demokratski
razvoj pa ga je sustavno zanemarivala, da bi se krajem devedesetih godina vodila gotovo paranoina
kampanja protiv uglednijih aktivista i izloenijih organizacija civilnoga drutva. S obzirom na takvo
poimanje civilnoga drutva, ne udi to se pokazalo potrebnim sedam godina od donoenja Ustava RH
za uspostavljanje nekih od temeljnih propisa za djelovanje nevladinih organizacija, to je kronoloki
prikazano u sljedeoj tablici:
Tablica 1. Temeljni propisi za osnivanje i djelovanje organizacija civilnog drutva
Naziv zakona
Godina donoenja
Opis sadraja
Zakon o humanitarnoj pomoi
1992.
Djelomino ureuje status humanitarnih

organizacija
Zakon o politikim strankama
1993.
Ureuje osnivanje, djelovanje i prestanak

politikih stranaka
Zakon o zakladama i fundacijama
1995.

zaklada i fundacija
Zakon o radu
1995.

udruga poslodavaca i sindikata
Zakon o udrugama
1997.

udruga
11 Odredbe Ustava kojima su ureena navedena prava graana glase:
lanak 40.
Jami se sloboda savjesti i vjeroispovijedi i slobodno javno oitovanje vjere ili drugog uvjerenja.
lanak 42.
Svakom se priznaje pravo na javno okupljanje i mirni prosvjed u skladu sa zakonom.
lanak 43.
Svakom se jami pravo na slobodno udruivanje radi zatite njihovih probitaka ili zauzimanja za socijalna, gospodarska, politika, nacionalna, kulturna ili
druga uvjerenja i ciljeve. Zbog toga svatko moe slobodno osnivati sindikate i druge udruge, ukljuivati se u njih ili iz njih istupati u skladu sa zakonom.
Pravo slobodnog udruivanja ogranieno je zabranom nasilnog ugroavanja demokratskoga ustavnog poretka te neovisnosti, jedinstvenosti i teritorijalne
cjelovitosti Republike Hrvatske."
ak i ovako sporo donoenje temeljnih zakona dogaalo se tek nakon snanih politikih pritisaka
meunarodnih institucija koje su ukazivale na potrebu stvaranja pogodnog okruenja za razvoj i
djelovanje civilnoga drutva.
Jedan od najvanijih trenutaka za razvoj civilnoga drutva u Hrvatskoj tijekom devedesetih godina
odnosio se na donoenje Zakona o udrugama (1997. godine). Naime, taj Zakon, osim to je uspostavio
neke drugaije kriterije i uredio tehniku slobodnog udruivanja, imao je jo jednu vanu ulogu: morao
je rijeiti pitanje pretvorbe drutvenih organizacija u udruge, ali, to je jo vanije, i pitanje privatizacije
njihove imovine. Kako je drutvenih organizacija bilo znatno vie nego udruenja graana, imovina koju
su one koristile, bila je relativno velika (odmaralita ferijalnih udruga, nekretnine planinarskih drutava i
lovakih udruga i dr.), pa se nain pretvorbe te imovine pokazao kao pitanje, jer je o njemu ovisilo hoe li
civilno drutvo u samom poetku biti osiromaeno ili e mu drava pruiti imovinsku podlogu za daljnji
razvoj. Nain na koji je Zakon o udrugama rijeio ovo pitanje, izazvao je mnogo prigovora zainteresirane
javnosti. Naime, lankom 38. stavkom 1. Zakona o udrugama centralna je vlast svu imovinu bivih
drutvenih organizacija prenijela u vlasnitvo drave 12, da bi je kasnije nakon posebno donesenih odluka
vraala udrugama koje su pravni slijednici bivih drutvenih organizacija. Od navedenog podravljenja
imovine izuzetak su predstavljale samo odreene kategorije udruga: vatrogasna drutva, Matica hrvatska
i udruge koje okupljanju pripadnike etnikih i nacionalnih zajednica ili manjina.
Imovina sindikata nije postala imovinom drave odmah nakon stupanju na snagu Zakona o udrugama,
ve je sindikatima dan rok od 180 dana kako bi se zajedniki dogovorili o podjeli nekretnina koje su
koristili nekadanji sindikati u SRH. No, Zakon je propisao i da e navedena imovina ako se sindikati ne
dogovore o nainu njezine podjele, nakon isteka utvrenog roka ex lege postati imovinom Republike
Hrvatske. I ove su odredbe izloene ocjeni ustavnosti u kontekstu ocjene ustavnosti Zakona o udrugama,
ali je Ustavni sud utvrdio kako njima nije povrijeen Ustav. 13 Pitanje raspodjele sindikalne imovine do
danas nije rijeeno.
1.3. Promjene u 2000. godini: nova Vlada i odluka Ustavnoga suda

Kraj 90-tih godina krhko civilno drutvo u Hrvatskoj doekalo je s centralnom vlasti koja mu nije bila
naklonjena i pravnim okvirom koji je zahtijevao ozbiljnu rekonstrukciju. Zakon o udrugama, usprkos
pozitivnim pomacima koje je uinio, pokazao se kao proizvod specifinoga povijesnog i politikog
trenutka, pa je sadravao i niz odredbi koje su se protivile Ustavu i Europskoj konvenciji za zatitu ljudskih
prava i temeljnih sloboda (nastavno: Europska konvencija).14 Primjera radi, Zakon nije uredio pitanje
neformalnog udruivanja graana, ve samo pravni poloaj udruga koje se registriraju i stjeu pravnu
osobnost; sadravao je odredbe koje su diskriminirale strance u odnosu na domae dravljane; utvrdio
je pravo registracijskog tijela da iz dvojbenih razloga odredi privremenu zabranu rada udruge, propisao
izuzetno visoke novane kazne za prekraje, itd. Nedostaci Zakona izazivali su sve glasnije primjedbe
zainteresirane javnosti, ali bez odjeka u centralnoj vlasti.
U sijenju 2000. godine odrani su nacionalni parlamentarni izbori na kojima je nakon deset godina od
preuzimanja vlasti, Hrvatska demokratska zajednica izgubila izbore i vlast prepustila ujedinjenoj oporbi
na elu sa Socijaldemokratskom partijom. Stvorena je nova politika klima u kojoj se oekivao i drugaiji
odnos prema civilnome drutvu. Prvi put od osamostaljenja Republike Hrvatske nova je Vlada razvoj
civilnoga drutva ugradila u svoj program, pokazujui time razliitost u odnosu na prijanju vlast.
12 Navedena odredba glasi: "Nekretnine u drutvenom vlasnitvu kojima su, do dana stupanja na snagu ovoga Zakona, drutvene organizacije imale
pravo raspolaganja ili pravo koritenja, danom stupanja na snagu ovoga Zakona postaju nekretnine u vlasnitvu Republike Hrvatske ako ovim Zakonom
nije drukije odreeno.".
13 U Odluci i Rjeenju iz 2000. godine Ustavni sud je istaknuo: "...Imajui u vidu da se radi o postupku pretvorbe (tranzicije) u kojoj se utvruje vlasnitvo i
njegovi nositelji, da su i druge pretvorbe provedene po slinim pravilima te da se u postupku vodilo rauna o interesima udruga (sindikata) uz obvezu drave
da tim interesima udovolji na zadovoljavajui nain, treba zakljuiti da odredbe iz lanka 38. Zakona o udrugama nisu u protivnosti s Ustavom. Zbog toga
se glede tog lanka ne prihvaaju prijedlozi za ocjenu ustavnosti...".
14 Podrazumijevaju se Europska konvencija i Protokoli br. 1., 4., 6., 7. i 11. uz Konvenciju.
15
16
Budui da je bilo oigledno kako Zakon o udrugama iz 1997. godine u nekim pitanjima grubo vrijea
Ustav i Europsku konvenciju, podneseno je nekoliko prijedloga za ocjenu ustavnosti toga Zakona,
a kao najobuhvatniji se pokazao prijedlog koji su zajedniki podnijele dvije udruge: Centar za razvoj
neprofitnih organizacija (CERANEO) i Hrvatski pravni centar (HPC) 15. Ustavni sud Republike Hrvatske je
poetkom 2000. godine16 donio Odluku i Rjeenje te je ukinuo niz odredbi Zakona koje su vrijeale Ustav
i Europsku konvenciju. Osim u sadraju iznesenih stavova, znaaj ovoga pravorijeka ogleda se i u tome
to su odluke meunarodnih sudbenih tijela u vezi s pitanjima slobode udruivanja relativno rijetke, a
odluke hrvatskih upravnih i sudbenih tijela gotovo nepostojee. Stoga, odluka Ustavnoga suda imala je
iznimnu vanost zbog stavova o nekim pitanjima o kojima se pravna praksa do tada nije izjanjavala ili
je, doslovno primjenjujui Zakon, postupala na nain koji je postao ozbiljna zapreka daljnjem razvoju
civilnoga drutva.
Nakon objave Odluke i Rjeenja Ustavnoga suda, postalo je jasno kako se izmjenama i dopunama nee
moi "popraviti" zakonski tekst te kako je potrebno donijeti novi zakon. Pravno miljenje Ustavnoga
prihvaeno je kao znaajna novotehnika smjernica koju je trebalo uvaiti prilikom izrade novoga
zakonskog teksta. Neki od vanijih stavova koje je iznio Ustavni sud su sljedei:
- da pri donoenju Zakona o udrugama zakonodavac nije potivao naelo razmjernosti te da je
"... nekim sluajevima tezulja na vagi previe otklonjena od ustavne slobode udruivanja i pretjerano
priklonjena zakonskim stegama..."
- " ... razne nedravne organizacije ("nevladine udruge"), bez obzira jesu li pravne osobe ili nisu, u
svijetu, pa tako i u Hrvatskoj, postaju vanim institucijama civilnog drutva i imbenicima modernoga
demokratskog razvoja drave i drutvenog ivota."
- "... ogranienje koje se odnosi na naelo uzajamnosti nije opravdano jer nema razloga (zakonitog cilja)
da se pravo stranaca i stranih pravnih osoba na slobodu udruivanja, to je jedan od temelja civilnog
drutva, ograniava razlozima koji se odnose na ponaanje drave njihove pripadnosti.".
- "... u stavku 3. lanka 11. Zakona se, osim ureivanja elemenata koji su neophodni za temeljni pravni
akt udruge, detaljnim i prezahtjevnim odreivanjem nunoga (zakonskog) sadraja statuta udruge,
ograniava sloboda udruivanja koja pretpostavlja i slobodu unutarnjeg ureenja i razine normiranosti
odnosa u udruzi...".
- "... Pretvorba (prava na stvarima drutvenih organizacija, op.a.) nije samo pravno, nego prvenstveno
politiko i drutveno pitanje pa zakonodavcu treba prepustiti kako e urediti i provesti postupak
pretvorbe. Ustavni sud nije ovlaten ispitivati prikladnost i opravdanost odreenih modela pretvorbe,
ve samo jesu li propisima o pretvorbi povrijeene temeljne ljudske slobode i prava. ... Temeljno pravilo
iz lanka 38. jest da, uz neke iznimke, nekretnine u drutvenom vlasnitvu na kojima su, do stupanja na
snagu Zakona o udrugama, pravo raspolaganja i koritenja imale drutvene organizacije, od stupanja na
snagu tog Zakona prelaze u vlasnitvo Republike Hrvatske. ... Odredba je sukladna drugim odredbama
o pretvorbi pa, sama po sebi i imajui u vidu da je tranzicijske naravi, nije protivna ustavnom jamstvu
prava vlasnitva (lanci 48. i 50. Ustava).".
U opirno obrazloenoj Odluci i Rjeenju najvii se pravni autoritet u Hrvatskoj prvi put jasno odredio ne
samo prema nekom od zakona kojima je ureeno slobodno udruivanje, ve i prema nekim naelnim
pitanjima slobode udruivanja. Zbog toga se ova Odluka i Rjeenje Ustavnoga suda mogu smatrati
prijelomnim trenutkom u razvoju civilnoga drutva u Hrvatskoj.
15 Prijedlog za ocjenu ustavnosti, uz CERANEO i HPC podnijeli su i: Hrvatski lovaki savez, Sindikat graditeljstva, Hrvatska udruga sindikata i dr.
16 Vidjeti Odluku i Rjeenje Ustavnoga suda br. Us-Broj: U-I-884/1997, U-I-920/1997, U-I-929/1997, U-I-956/1997, U-I-453/1998 i U-I-149/1999, od 3.
veljae 2000., Narodne novine, br. 20/00.
1.4. Sadanja tipologija organizacija civilnoga drutva u Hrvatskoj i

njihov pravni okvir
Danas hrvatski pravni sustav prepoznaje nekoliko vrsta organizacija civilnoga drutva, od kojih je svaka
ureena posebnim propisima koji odreuju nain njezina osnivanja, djelovanja i prestanka. Slijedi
pregled najeih organizacija civilnoga drutva uz naznaku pravnog okvira koji ureuje pojedinu vrstu
organizacije, iako ih djeluje i vie. 17
1.4.1. Udruge 18
Udruge su najbrojnije organizacije civilnoga drutva u Hrvatskoj. 19 Pojam udruge ureen je lankom 2.
stavkom 1. Zakona o udrugama:
"Udruga u smislu ovoga Zakona je svaki oblik slobodnog i dobrovoljnog udruivanja vie fizikih, odnosno
pravnih osoba, koje se radi zatite njihovih probitaka ili zauzimanja za zatitu ljudskih prava i sloboda, te
ekoloka, humanitarna, informacijska, kulturna, nacionalna, pronatalitetna, prosvjetna, socijalna, strukovna,
portska, tehnika, zdravstvena, znanstvena ili druga uvjerenja i ciljeve, a bez namjere stjecanja dobiti,
podvrgavaju pravilima koja ureuju ustroj i djelovanje toga oblika udruivanja.".
Udrugu mogu osnovati najmanje tri osnivaa, a osnivai mogu biti fizike i/ili pravne osobe (domae
i strane). Usto, udruge mogu djelovati i neformalno, bez registracije i pravne osobnosti, pri emu se
odnosi osnivaa ureuju primjenom obveznopravnog instituta ortatva.20
Danas su u Hrvatskoj mnoge udruge postale vaan imbenik drutvenoga ivota. Spektar pitanja
kojima se bave je irok, pa tako postoje udruge ije je teite aktivnosti zagovaranje i pokretanje javnih
kampanja o pitanjima od interesa za iru javnost (jednakost spolova, zatita potroaa, ljudska prava,
itd.); koje pruaju odreene usluge (npr. u podruju socijalne skrbi i zdravstva); zadovoljavaju samo
potrebe svojih lanova (strukovne udruge) i dr. Udruge poput Centra za mir, nenasilje i ljudska prava
Osijek (izgradnja drutva temeljenoga na kulturi mira), B.a.b.e.-a (lobistika, feministika udruga), Udruge
MI (psihosocijalni rad), SOS-a Djejeg sela Hrvatske (zbrinjavanje djece bez odgovarajue roditeljske
skrbi), GONG-a (kontrola izbora i edukacija graana na tom podruju) i mnogih drugih, razvile su se u
drutvenom ivotu Hrvatske i postale znaajan katalizator razvoja civilnoga drutva.
1.4.2. Zaklade
Zakladnitvo u Hrvatskoj ivjelo je poetkom 20. stoljea, ali je potpuno zamrlo nakon II. svjetskog rata
kada je komunistika vlast postojee zaklade zatvorila, a njihovu imovinu nacionalizirala ili otuila.
Zakonom o zakladama i fundacijama21 zaklade su sredinom 90-tih godina 20. stoljea ponovo vraene
u hrvatski pravni sustav. Prema odredbi lanka 2. stavka 1. Zakona, zaklada je "... imovina namijenjena
da sama, odnosno prihodima to ih stjee, trajno slui ostvarivanju neke opekorisne ili dobrotvorne svrhe.".
Fundacija ima sva svojstva zaklade s ogranienim rokom trajanja (do pet godina).
Zakon o zakladama i fundacijama je jedini od propisa koji ureuju status organizacija civilnoga drutva,
a koji do danas, usprkos kritikama strune i zainteresirane javnosti, nije doivio promjene. Dio kritika
17 U ovom su prikazu izostavljene politike stranke, neprofitne ustanove i gospodarska interesna udruenja jer se radi o pravnim oblicima koji se, iako
neprofitni, nalaze na margini civilnoga drutva.
18 Osnivanje, djelovanje i prestanak udruga ureeno je Zakonom o udrugama ("Nar.nov.", br. 88/01 i 11/02)
19 Podaci objavljeni u medijima govore o oko 25 000 registriranih udruga.
20 O institutu ortatva vidjeti: Zakon o obveznim odnosima (Nar.nov., br. 35/05), l. 637.-660.
21 Zakon je objavljen u "Nar.nov.", br. 36/95 i 64/01.
17
usmjeren je na postupak registracije zaklade, tijekom kojega registracijsko tijelo mora donijeti nekoliko
razliitih rjeenja kako bi postupak privelo kraju.22 Osim toga, kontrola drave nad zakladama nadilazi
razinu kontrole koja je nuna u demokratskom drutvu, jer registracijsko tijelo ima ovlast intervenirati ne
samo tijekom postupka registracije, ve i u razliite aspekte poslovanja registrirane zaklade.23
18
Nestimulativni pravni okvir koji je obiljeen kompliciranim postupkom registracije i snanom kontrolom
drave nad registriranim zakladama, jest jedan od razloga zbog kojega zakladnitvo u Hrvatskoj
nije doivjelo snaniji razvitak tijekom 90-tih godina, pa je u Hrvatskoj registrirano tek neto vie od
70 zaklada.24 Meutim, usprkos relativno malom broju registriranih zaklada, neke su postale itekako
prepoznatljive u iroj javnosti (Humanitarna zaklada za djecu Hrvatske, Zaklada prof. dr. Marijan
Hanekovi, Zaklada Zlatko Crni i dr.). Neke je osnovala Republika Hrvatska (Nacionalna zaklada za
znanost, visoko obrazovanje i tehnoloki razvoj, Nacionalna zaklada za razvoj civilnoga drutva), a sve
je znaajnija i uloga korporativnih zaklada, koje osnivaju pojedine tvrtke (Zaklada SimBex, Obrazovna
zaklada Partner banke, Zaklada Maglite), odnosno zaklada lokalnih zajednica (Zaklada Bjelovarskobilogorske upanije, Zaklada za ouvanje i obnovu ruralnog nasljea Istre).
1.4.3. Sindikati i organizacije poslodavaca

Sindikati i organizacije poslodavaca osnivaju se, djeluju i prestaju temeljem Zakona o radu.25 Pravila
osnivanja i djelovanja su u znatnoj mjeri istovjetna opim pravilima za osnivanje i djelovanje udruga. Pa
ipak, pojedina su pitanja rijeena na razliite naine, u skladu s posebnostima zadataka ovih organizacija
civilnoga drutva. Npr. sindikat moe osnovati najmanje deset punoljetnih i fizikih osoba sposobnih za
rad, dok su za osnivanje udruge poslodavaca potrebne tri pravne ili punoljetne i fizike osobe sposobne
za rad. Nadalje, uz uobiajene obvezne elemente, statut udruge (sindikata ili udruge poslodavaca) mora
sadravati i odredbe o tijelima ovlatenima za sklapanje kolektivnog ugovora te o uvjetima i postupku
organiziranja industrijskih akcija. Konano, ovisno o tome djeluje li udruga na podruju jedne ili vie
upanija, za registraciju je nadlean ured dravne uprave u upaniji koji je nadlean za rad ili ministarstvo
nadleno za rad.
Nekoliko velikih krovnih sindikalnih organizacija (tzv. sindikalnih sredinjica) okuplja veinu sindikata
registriranih u Hrvatskoj: Savez samostalnih sindikata Hrvatske, Hrvatska udruga sindikata, Udruga
radnikih sindikata Hrvatske, Matica hrvatskih sindikata javnih slubi, Sindikat usluga UNI-CRO, itd.
1.4.4. Vjerske zajednice

Praktino negiranje religije trajalo je punih 45 godina, a prostor za slobodno izraavanje vjerskih uvjerenja
otvorio se poetkom 90-tih. Usprkos tome, vjerske zajednice dugo vremena nisu imale poseban pravni
okvir koji bi ureivao njihovo osnivanje i djelovanje. Jedino je Katolika crkva, kao najdominantnija
vjerska zajednica u Hrvatskoj, zakljuenjem ugovora izmeu Svete Stolice i Republike Hrvatske26 uspjela
obostrano rijeiti odreena pitanja s Republikom Hrvatskom.
22 Tijekom postupka registracije donosi se rjeenje o: osnivanju zaklade, postavljanju privremenog upravitelja, postavljanju upravitelja, odobravanju
statuta i postavljanju zakladnih tijela.

23 Npr. Osim to registracijsko tijelo moe odbiti registraciju zaklade ako njezina svrha oito ne bi bila ozbiljna, ono pod odreenim uvjetima
moe imenovati lanove tijela upravljanja zaklade, moe zakladi postaviti povjerenika koji preuzima sve dunosti tijela upravljanja, itd.
24 Vidjeti: Country Report on Human Rights Practices for 2004, na adresi: http://www.state.gov/g/drl/rls/hrrpt/2004/41675.htm. Prema navedenom
dokumentu, u Hrvatskoj je 2004. godine registrirana samo 71 zaklada.
25 Vidjeti: l. 167. 193. Zakona o radu-proieni tekst ("Nar.nov.", br. 137/04).
26 Republika Hrvatska i Sveta Stolica zakljuile su 1997. godine ukupno tri ugovora: o pravnim pitanjima; o duobrinitvu katolikih vjernika,
pripadnika oruanih snaga i redarstvenih slubi Republike Hrvatske; o suradnji na podruju odgoja i kulture.
Zakon o pravnom poloaju vjerskih zajednica donesen je 2002. godine27, a popratili su ga prigovori
zainteresirane i strune javnosti.28 Usprkos dvojbama Zakon je usvojen pa su vjerske zajednice prvi put
nakon vie desetljea mogle dokazivati svoje postojanje i zakonito djelovanje na podruju RH ispravom
izdanom od strane nadlenog tijela.
Neke odredbe Zakona o pravnom poloaju vjerskih zajednica i dalje izazivaju dvojbu zbog toga to
inzistiraju na ogranienjima neprihvaljivima u demokratskom drutvu. Primjera radi, postupak registracije
novoosnovanih vjerskih zajednica znatno je sloeniji od evidentiranja vjerskih zajednica koje su djelovale
u Hrvatskoj u trenutku stupanja Zakona na snagu. Naime, jedan od uvjeta za upis u Evidenciju vjerskih
zajednica u RH jest da je vjerska zajednica najmanje pet godina djelovala u Republici Hrvatskoj kao udruga
s pravnom osobnou, o emu u postupku registracije mora priloiti i odgovarajui dokaz (akt iz kojega
je vidljivo kako je novoosnovana vjerska zajednica kao zajednica vjernika prije podnoenja zahtjeva bila
upisana u registar udruga najmanje pet godina). Meutim, vjerske su zajednice i udruge pravnih osoba
razliite vrste za koje vrijede razliiti zakoni. Stoga se vjerska zajednica ni pod kojim uvjetima ne moe
registrirati kao udruga, a iz toga proizlazi da niti jedna nova vjerska zajednica ne moe ispuniti opisani
uvjet, odnosno da je Zakon ograniio mogunost registracije novih vjerskih zajednica.
Vjerske se zajednice upisuju u jedinstvenu Evidenciju vjerskih zajednica u RH, koju vodi tijelo nadleno
za poslove ope uprave. 29
1.5. Zakljuak
Dinamiku i tijek stvaranja civilnoga drutva u Hrvatskoj uvelike je odredio rat koji je zapoeo u isto vrijeme
kada je poela politika i gospodarska tranzicija Hrvatske. Nerazumijevanje politike elite za pitanja
vezana uz civilno drutvo uzrokovalo je tijekom 90-tih godina usporeno stvaranje politikih preduvjeta za
stvaranje civilnog drutva, kao i usporeno stvaranje pravnog okvira za osnivanje i djelovanje organizacija
civilnoga drutva. U takvim uvjetima organizacije civilnoga drutva teko su mogle znaajnije utjecati
na bre stvaranje povoljnih uvjeta za razvoj civilnoga drutva. Pa ipak, ak i u okolini koju bismo mogli
nazvati, ako ne represivnom, a onda sigurno nepovoljnom, civilno se drutvo u Hrvatskoj uspjelo odrati
i do danas razviti do zavidne razine.
Pravni okvir koji danas ureuje djelovanje organizacija civilnoga drutva u Hrvatskoj, uglavnom je
usklaen sa standardima razvijenih demokracija, izuzev Zakona o zakladama i fundacijama koji oekuje
skoru izmjenu. U takvoj su se okolini brojne organizacije civilnoga drutva razvile i postale znaajan
imbenik drutvenoga ivota.
Meutim, proces nije niti priblino okonan jer u Hrvatskoj ovjekoljublje i druge graanske vrijednosti
koje ine podlogu razvoja civilnoga drutva, jo nisu dosegle razinu na kojoj se mogu razvijati neovisno
od politikih, socijalnih i drugih drutvenih promjena. Izgraeni institucionalni i pravni okvir te razina
organiziranosti graana jo uvijek predstavljaju krhko tkivo ije odranje zahtijeva stalnu brigu i
pozornost, ali i kontinuirana razmiljanja o moguim poboljanjima.
27 Zakon je objavljen u "Nar.nov." br. 83/02

28 Jedan od prigovora upuivao je na to kako nakon zakljuenja konkordata sa Svetom Stolicom, niti jedna vjerska zajednica u Hrvatskoj ne moe biti
u jednakom poloaju, jer Katolika crkva ima vea prava nego to e bilo koja vjerska zajednica ikada imati.
29 U trenutku izrade ovoga teksta Evidenciju je provodio Sredinji dravni ured za upravu.
19
20
ODNOS VLADE I CIVILNOG DRUTVA
22
ODNOS VLADE I
CIVILNOG DRUTVA
U ovom poglavlju analiziraju se odnosi vlade i organizacija civilnog drutva od 1990. godine, to jest
od politikih promjena zbog kojih su uvedeni viestranaki politiki sustav i trino gospodarstvo. Pod
pojmom vlade podrazumijevamo dravu, odnosno lokalne i regionalne vlasti. U Hrvatskoj se pojmovi
civilno drutvo i organizacije civilnog drutva koriste tek u novije vrijeme. Ranije su ee koriteni
pojmovi neprofitne i nevladine organizacije.
U ovom razdoblju koje je uglavnom obiljeeno ratom te velikom prognanikom i izbjeglikom
krizom, uoljiv je i jasan napredak odnosa vlade i civilnog drutva od neprijateljstva i nepovjerenja do
programa suradnje. Vani dogaaji u ovom vremenu su osnivanje Ureda za udruge Vlade Republike
Hrvatske, osnivanje Savjeta za razvoj civilnog drutva te Nacionalne Zaklade za razvoj civilnog drutva.
Za razumijevanje odnosa drave i civilnog drutva u ovom vremenu vani su i "policy dokumenti"
zahavaljujui kojima su razvijani odnosi s organizacijama civilnog drutva. Openito, odnosi vlade i
civilnog drutva uvelike su odreeni nasljeem iz socijalistikog razdoblja.
2.1. Odnosi od 1990. do 1998. godine

Udruenja graana i drutvene organizacije, koja su osnovana i djelovala prije 1990. godine u Hrvatskoj, vlast
je uglavnom izravno i neizravno kontrolirala. Dio udruenja graana, koji se bavio zatitom okolia i poloajem
ena u drutvu, ve je tada iskazivao neslaganje s vlastima. Za progovaranje o tim temama zaslune su
skupine angairanih istraivaa u drutvenim znanostima. Ovi krugovi bave se realizacijom sljedeih tema:
demokratizacije, pluralizma, ljudskih prava i viestranakog sustava. U tom se vremenu civilne inicijative
prepoznaju kao alternativa dominantnim vrijednosnim i kulturnim modelima30. Intelektualni krugovi, esto
politiki obojeni, prepoznati su kao politika opozicija.
Vano je upozoriti da je prije 1990. godine djelovao krug crkvenih organizacija koje su se uglavnom
vezale uz Katoliku crkvu i Caritas. Navedene organizacije djelovale su preteno u socijalom podruju te
su okupljale mlade, a dio ih je pripadao je i ekumenskom pokretu.
Nastupanjem politikih promjena u Hrvatskoj, dio opozicijskog politikog pokreta, koji je smatran
civilnim drutvom, osnovao je politike stranke. Poetkom 90-ih godina sredinja zamisao je osnivanje
politikih stranaka te se u tom smislu nije prepoznavala uloga organizacija civilnog drutva. Zanimljivo
je da se u programima novoosnovanih stranka, od kojih su neki bili i irega programskog karaktera s
naglaskom na budunost razvoja zemlje, gotovo ne spominju pojmovi civilno drutvo, civilna inicijativa
ili sudjelovanje graana.
30 Nije nam poznato empirijsko istraivanje ije je podruje istraivanja upravo ovo razdoblje razvoja civilnog drutva u Hrvatskoj. Za razumijevanje
civilnog drutva u tom vremenu znaajan je tematski broj asopisa "Pogledii" (1998.). U Hrvatskoj je inae proveden mali broj istraivanja o civilnom
drutvo. Rijetki su tekstovi, osobito iz 90-ih, koji se bave problemima razvoja civilnog drutva u Hrvatskoj.
Odnosi koji su postojali s ranije osnovanim drutvenim organizacijama i udruenjima graana, posebno
s drutvenim organizacijama koje su prepoznavane kao ozbiljnije organizacije iz podruja socijalne
politike, kulture, rekreacije, djelovanja mladih, uglavnom su se odnosili na probleme financiranja.
Politikim promjenama dolo je do smjene dijela rukovodstava navedenih organizacija te su na njihova
mjesta promovirani lanovi ili simpatizeri stranke na vlasti. Dakle, u navedene je odnose ponovo uveden
kriterij politike podobnosti.
U ozbiljnim studijama neovisnih i uglednih strunjaka, koje su se bavile razvojem zemlje, ne prepoznaje
se vanost uloge graana, graanskog sudjelovanja, civilnih inicijativa i organizacija civilnog drutva
(Pusi, ur. 1992.). Za analizu odnosa civilnog drutva i vlade vano je upozoriti da civilno zauzimanje
graana za rjeavanje svojih problema, kao i problema u zajednici, nije praksa postupanja najveeg
dijela stanovnitva. Veina naih graana poetkom 90-ih godina imala je izgraene, iz socijalizma
naslijeene stavove kako je vlada drava odgovorna za rjeavanje njihovih problema. Nije postojao
koncept izgradnje opeg dobra, koji bi potaknuo graane na aktivnost. U takvom su okviru poticaji
za osnivanjem novih organizacija civilnog drutva relativno zanemarivi. Moglo bi se rei kako razvoj
civilnog drutva nije postojao kao tema rasprava.
Civilno je drutvo u Hrvatskoj dobilo na znaenju tek za vrijeme rata. Velika prognanika i izbjeglika
kriza nastojala se ublaiti djelovanjem organizacija civilnog drutva uz pomo inozemnih organizacija
i inozemnih donatora. Organizacije civilnog drutva, uglavnom udruge, odigrale se vrlo vanu ulogu u
doba Domovinskog rata jer su pomagale u zbrinjavanju ratnih stradalnika. U tom je vremenu solidarnost
dosegla zavidnu razini. Neka su istraivanja pokazala kako je ve sredinom 90-tih godina solidarnost
slabila te da su se graani angairani u civilnim organizacijama, okretali svojim problemima (Beovan,
1995.). Povlaenje graana i slabljenje solidarnosti povezano je s produbljivanjem gospodarske krize,
nedemokratskom vladavinom, nepoticajnim civilnim ozrajem te zaokupljenou ljudi vlastitim i
obiteljskim problemima. Krizu razvoja civilnog drutva u Hrvatskoj potrebno je znaajno povezivati s
krizom srednjih slojeva i gospodarskom krizom openito. Solidarnost je usmjerena prema primarnim
skupinama povezanim srodnikim odnosima.
U suradnji sa stranim organizacijama nerijetko je izraen problem hrvatskih sposobnosti za primanje
svega to je ponueno ili svrhovite raspodjele dobitka. Spomenute organizacije potaknule su osnivanje
cijelog niza udruga u Hrvatskoj te su pruile znatnu tehniku pomo naim udrugama.
Tablica 2. Broj novoosnovanih drutvenih organizacija i udruenja graana od 1991. do 1997. godine
Godina
Drutvena organizacija
Udruenje graana
Ukupno
1991.
591
62
653
1992.
611
256
867
1993.
415
509
924
1994.
292
923
1.215
1995.
213
1.364
1.577
1996.
103
1.556
1.659
1997.
50
1.263
1.313
Izvor: Dravni zavod za statistiku RH, posebna obrada
23
24
U to doba drava na razliitim razinama organizacije, od jedinica lokalne samouprave, upanija,

ministarstva i drugih vladinih tijela poinje stidljivo sa suradnjom s organizacijama civilnog drutva.
Osnivaju se i brojne organizacije pripadnika odreenih pomauih profesionalnih skupina (psihologa,
lijenika, socijalnih radnika) koje su iskazale spremnost i aktivno pruale usluge rtvama rata. Osnivaju se
i druge organizacije kao izraz samoorganizacije ugroenih skupina u doba rata ili kao solidarnost s njima
(Tablica 1). Navedene su organizacije esto na zaviajnoj osnovi. Humanitarnu su pomo prikupljale i
dravne ustanove (kole, bolnice, centri za socijalnu skrb, druge socijalne ustanove), opine i gradovi,
te trgovaka drutva. Dio uglednih osoba iz javnog ivota predstavio se i prepoznao kao osniva
humanitarnih organizacija.31
Crkve i crkvene organizacije povezane u ire meunarodne mree takoer su igrale vanu ulogu. Mnoge
od njih primale su znatnu humanitarnu pomo od hrvatskog iseljenitva i brojnih organizacija koje je
ono osnovalo radi pomoi Hrvatskoj. Radi kontrole i usmjeravanja tog procesa donesen je u prosincu
1992. godine Zakon o humanitarnoj pomoi. Ve je u raspravi prilikom usvajanja Zakona iskazano veliko
nepovjerenje prema neovisnima civilnim organizacijama. U raspravi se ak isticalo da postoje Crveni kri
i Caritas te da za prikupljanje i raspodjelu humanitarne pomoi ne bi trebalo zaduiti druge organizacije.
I u javnosti su uestalo iskazivane sumnje u zloporabe prilikom raspodjele humanitarne pomoi.
Prema tom je Zakonu humanitarna pomo materijalno dobro namijenjeno u najirem smislu rijei
rtvama rata, prognanicima i izbjeglicama, osobama u stanju socijalno-zatitne potrebe i drugim
korisnicima socijalne zatite, utvrenima posebnim propisima. Zakon se primjenjivao na udruenja
graana i drutvene organizacije, to jest na humanitarne organizacije kojima se jedan od ciljeva odnosio
na prikupljanje i raspodjelu humanitarne pomoi. Zakonom je utvren i javni interes u pruanju
humanitarne pomoi. Humanitarne organizacije nisu mogle prikupljati i raspodjeljivati humanitarnu
pomo bez prethodne suglasnosti Ministarstva rada i socijalne skrbi. Nadleno je ministarstvo moglo
uskratiti suglasnost kada je ocijenilo kako izvori i kriteriji te nain prikupljanja pomoi, nisu u javnom
interesu. Dunost humanitarnih organizacija odnosila se na voenje evidencije o korisnicima i opsegu
prikupljene i raspodijeljene pomoi te na obavjetavanje nadlenog ministarstva po propisima. Razmjerno
trenutnim potrebama Ministarstvo je prema Zakonu moglo predloiti humanitarnim organizacijama
usmjeravanje humanitarne pomoi32.
Dio humanitarnih organizacija razvio je opsene i zapaene programe psiholoke pomoi stradalnicima
rata te suradnju s dravom i drugim javnim ustanovama. Dio ovih organizacija civilnog drutva razvio je
suradnju s Uredom za rtve rata i s Uredom za prognanike. Humanitarne su organizacije ee koordinirane
preko inozemnih organizacija od kojih su dobivali pomo33. Meu stranim organizacijama vanu je ulogu
odigrao UNHCR pruajui pomo u nastanku i razvoju domaih organizacija civilnog drutva.
Zakon je ustanovio da osim humanitarnih organizacija i vjerske zajednice i druge domae pravne
osobe, kao i strane pravne osobe, mogu prikupljati i raspodjeljivati humanitarnu pomo nakon to o
tome obavijeste Ministarstvo rada i socijalne skrbi. Ovo se razlikovanje navedenih pravnih osoba moe
tumaiti kao izraz nepovjerenja prema organizacijama civilnog drutva nastalima kao rezultat slobode
udruivanja graana. Dakle, nepovjerenje drave prema organizacijama civilnog drutva prepoznatljivo
je u samim poecima njihovoga ireg djelovanja.
31 U ovom krugu inicijativa zanimljivo je primijetiti da su po obrascu i iskustvima iz razvijenih zemalja esto angairane i supruge uglednih politiara u
prikupljanju i raspodjeli humanitarne pomoi. Njihove su organizacije esto imale monopol u promidbi na dravnoj televiziji i drugim medijima, kao
i na donacije koje su dobivale od gospodarstva. Ovim se nastojao priskrbiti potrebi legitimitet za djelovanje civilnih organizacija. Gubitkom politike
moi te su organizacije gubile na ugledu u javnosti te spomenutim monopolima. Osim toga, mediji su pisali o skandalima vezanima uz Zakladu
Spasimo djecu Hrvatske. Takvi sluajevi nisu ili u prilog razvoju ideje davanja u opekorisne i humanitarne svrhe u Hrvatskoj.
32 Odmah nakon donoenja Zakona o humanitarnoj pomoi htjelo ga se reformirati kako bi se ba u dijelu autonomnog raspolaganja prikupljenom
humanitarnom pomoi, organizacijama nametnula vea kontrola i mogunost usmjeravanja prikupljene pomoi. Nakon loeg iskustva sa Zakonom
o udrugama, Vlada je odustala od te namjere.
33 U tom vremenu u Hrvatskoj je djelovao ured ICVA ("International Council of Voluntary Associations"). U okviru ovog ureda voene su prve rasprave
o mogunostima samoorganizacije domaih organizacija i osnivanja njihove mree.
Prikupljanjem i raspodjelom humanitarne pomoi te pruanjem psiholoke pomoi u Hrvatskoj su

podmirene brojne socijalne potrebe koje se nisu mogle podmiriti iz dravnih programa. Rije je o
neupitnoj dodanoj vrijednosti koju su donosile navedene inicijative. Jednako je vano naglasiti kako je
kroz te organizacije institucionalizirana solidarnost koja je tada u Hrvatskoj bila na relativno visokoj razini.
Istraivanje o radu humanitarnih organizacija provedeno 1995. godine (Beovan, 1995.) prepoznalo je
njihovu razvojnu krizu. Drava je prema njima nepovjerljiva, nije ih konzultirala i ukljuivala u svoje
programe, rad nije poticala uruivanjem nagrada i priznanja, nije postojao poticajan zakonski, a prije
svega porezni okvir za razvoj njihove djelatnosti. Drava je prema navedenim organizacijama zauzela
oinski stav, a s druge strane sumnjiila ih za zloporabe humanitarne pomoi. Sumnje su esto iskazivane
neodmjerenim izjavama na javnim skupovima i u medijima.
Kako bi zaustavila procese preprodavanja i prisvajanja humanitarne pomoi, Vlada je osnovala i Komisiju
za nadzor nad radom humanitarnih organizacija, koja je 1995. godine podnijela izvjetaj o provedenom
nadzoru nad radom domaih i stranih organizacija. Kod veeg broja stranih organizacija uoene su
nepravilnosti. Samo ih je 25% imalo dozvolu za rad, za razliku od 85% domaih organizacija. Propisanim
kriterijima za prikupljanje i raspodjelu humanitarne pomoi udovoljavalo je samo 50% domaih
organizacija ("Vjesnik", 8. svibnja 1995., "Humanitarno ne znai i zakonito".).
Odnos Vlade i organizacija civilnog drutva u ovom se razdoblju temeljio se na jo nekoliko "policy
dokumenata" kojima je prvi put glavna tema rasprava suradnja drave i organizacija civilnog drutva.
Socijalni program Vlade Republike Hrvatske iz oujka 1993. godine, kao temeljni okvir za ostvarivanje
politike socijalne skrbi, promovira naelo supsidijarnosti u socijalnoj politici. Meutim, tek se usput bavi
organizacijama civilnog drutva. Naglaava se da " humanitarne organizacije (Caritas, Crveni kri i
druge) imaju pravo pomagati graane na osnovi svojih vlastitih kriterija." (1993.: 32). Osim toga, prema
Programu, a radi zatite socijalno najugroenijeg puanstva, treba koristiti i pomo iz humanitarnih
izvora i donacija. Kako bi se osiguralo racionalno, uinkovito i ravnomjerno koritenje svih resursa,
Ministarstvo rada i socijalne skrbi trebalo je izraditi instrumentarij koordiniranog djelovanja humanitarnih
organizacija, vjerskih zajednica i drugih koji su se bavili prikupljanjem i raspodjelom humanitarne pomoi.
U Socijalnom se programu Vlade humanitarne organizacije stavljaju u pasivan poloaj, ne prepoznaje se
njihov potencijal i budua uloga te ih se nastoji koordinirati i kontrolirati.
Vaan dokument iz ovog razdoblja je i Program zadovoljavanja socijalnih potreba graana Republike
Hrvatske u razdoblju od 1997. do 1999. godine, usvojen nakon rasprave u Hrvatskom saboru 1996.
godine. Programom se otvaraju ire mogunosti sudjelovanja nevladinih organizacija i neprofitnog
sektora u brizi za siromane starije osobe, invalide, socijalno ugroenu djecu i mlade, te druge socijalno
ugroene osobe. Dakle, dokument je dao vaan poticaj razvijanju odnosa drave i civilnog drutva. U
Hrvatskoj se relativno kasno u socijalnim programima naglaava uloga organizacija civilnog drutva i
openito vanost sudjelovanja graana u ovakvim inicijativama na razini lokalnih zajednica.
U Nacionalnoj politici zapoljavanja usvojenoj 1998. godine, poziva se na Zakon o socijalnoj skrbi koji je
stupio na snagu poetkom 1998. godine i koji je predvidio ulogu neprofitnih i nevladinih organizacija
u pruanju socijalne skrbi. Nacionalnom se politikom zapoljavanja eli poduprijeti rad tih organizacija,
posebno onih koje u svoj rad ukljuuju volontere u programima pomoi starijima i nemonima. O ovom
je "policy dokumentu" povedena ira rasprava u kojoj su sudjelovale i organizacije civilnog drutva.
Zakon o socijalnoj skrbi usvojen je 1997. godine bez ozbiljne javne rasprave, a stupa na snagu poetkom
1998. godine te osobama kojima je pomo potrebna, a koje su pripadnici vjerskih zajednica, trgovakih
drutava, udruga kao i drugim domaim i stranim pravnim i fizikim osobama, prua mogunost novane
i druge pomoi sredstvima koja osiguravaju za tu namjenu, ali i socijalne djelatnosti. Donoenjem Zakona
prestaje vaiti spomenuti Socijalni program. Zakonom se navodi da e opine, gradovi i Grad Zagreb
posebno poticati dobrosusjedsku pomo, dobrovoljni rad i druge oblike dobroinstava. Dakle, Zakon je
mogao biti temelj suradnje organizacija civilnog drutva s dravom.
25
26
Zakonom o socijalnoj skrbi nije uspostavljen okvir za razvoj kombinirane socijalne politike ("welfare mix").
Odredbe Zakona ne upuuju na razvijanje partnerstva Vlade, jedinica lokalne samouprave i organizacija
civilnog drutva. tovie, zakonska odredba da drugi dionici, organizacije civilnog drutva, mogu pruati
novanu i drugu pomo sredstvima koje osiguraju za tu namjenu, stavlja ih u pozadinu dogaanja
u socijalnoj skrbi. Dakle, civilne se organizacije i inicijative ovim Zakonom jo uvijek ne percipiraju
kao relevantni dionici u politici ostvarivanja socijalne skrbi. Odredbama Zakona o socijalnoj skrbi ne
operacionalizira se naelo supsidijarnosti s politikom socijalne skrbi u kojoj bi jasnu odgovornost imale
lokalne vlasti te ju ostvarivale u suradnji s nadlenim ministarstvom, organizacijama civilnog drutva i
drugim dionicima.
Posebno nepovoljan poloaj u ovom su razdoblju imale organizacije civilnog drutva, koje su se bavile
ljudskim pravima i koje su na dnevni red javnosti stavljale "nepopularna" pitanja krenja ljudskih prava
u doba rata i poslije. Ovom krugu pripadale su i organizacije koje su se bavile demokratizacijom i
enskim ljudskim pravima. Stav Vlade prema ovim organizacijama esto je bio neprijateljski; optuivalo
ih se da su pijuni i da djeluju protiv interesa Republike Hrvatske. Zbog takvih stavova, Hrvatska je u
svijetu poznata po problemima razvoja civilnog drutva.34 Spomenute organizacije smatrane su dijelom
politike opozicije.
Nepovoljan status imale su i organizacije i graani koji su suraivali s Institutom "Otvoreno drutvo
Hrvatska" ili primali od njega financijske potpore. U pravilu, organizacije koje su primale pomo od ove
organizacije, smatrane su sumnjivima i nisu mogle raunati na pomo ili na suradnju s dravom.
U ovom je razdoblju dio organizacija civilnog drutva imao i povlateni status kod drave, a on se ogledao,
prije svega, u dobivanju sredstva na netransparentnoj osnovi iz dravnog prorauna. U krugu navedenih
organizacija posebno su podupirane organizacije koje su se bavile zatitom okolia, okupljene u krovnu
organizaciju "Lijepa naa".
Dakle, u razdoblju do 1998. godine, osim dijelom u socijalnom podruju, nije postojao okvir i poeljna
praksa suradnje drave i civilnog drutva. Uloga organizacija civilnog drutva u pripremi, sainjavanju,
primjeni te praenju Vladine politike smatrana je sporednom, a sluajeve pokuaja utjecaja esto su
pratili javni skandali.
Tada se Vlada nedopustivo mijeala i kontrolirala proces registracije udruga, a proces registracije nekih do
njih bezrazlono se otezao. Same organizacije civilnog drutva dijelile su se na one koje primaju pomo
od stranih organizacija i od drave. Ta nejednakost doprinosila je i nejednakosti u drutvu openito.
2.2. Ured Vlade Republike Hrvatske za udruge

Uvelike zahvaljujui inozemnim pritiscima, u Hrvatskoj je krajem 1998. godine osnovan Ured Vlade
Republike Hrvatske za udruge, u daljnjem tekstu Ured35. Ured, kao tijelo dravne uprave, osnovan je
radi praenja rada i djelovanja udruga koje ostvaruju pravo na potporu iz sredstava dravnog prorauna.
Isto tako, pratio je provedbu Odluke o mjerilima za odreivanje udruga ija je djelatnost od interesa za
Republiku Hrvatsku, te financijsku potporu udrugama iz sredstava dravnog prorauna36. Kontrolirao
je namjensko koritenje sredstava koja su udrugama dodijeljena kao potpora iz dravnog prorauna.
Izvjeivao je Vladu i Povjerenstvo Vlade Republike Hrvatske37 za udruge o radu i djelovanju udruga, kao
34 Ova je injenica esto smatrana kao poticaj irem krugu inozemnih donatora za davanje donacija kako bi se doprinijelo demokratizaciji drutva.
35 NN, 132/98.
36 NN 86/98. Ovom je Odlukom propisano da donacije iz Dravnog prorauna mogu dobiti udruge ijim se programima promie ostvarivanje najviih
vrednota ustavnog poretka.
37 Povjerenstvo je kao ad hoc tijelo osnovano Odlukom Vlade RH (NN br. 100/98) i danas vie ne postoji.
i o utroku sredstava koja su za te namjene osigurana u dravnom proraunu. Obavljao je strune i druge
poslove za Povjerenstvo Vlade Republike Hrvatske za udruge38. Uredom upravlja predstojnik kojeg imenuje
i razrjeava Vlada Republike Hrvatske.
Ured je ve za 1999. godinu raspisao javni natjeaj za donacije iz Dravnog prorauna. Tako je zapoelo
utiranje transparentnog naina raspodjele sredstava. Meutim, dio ministarstava dijelio je dio sredstava
organizacijama civilnog drutva bez uvida javnosti i bez transparentne procedure. Ured je organizirao
prva savjetovanja na regionalnoj osnovi, s ciljem otvaranja prostora suradnje lokalnih vlasti i organizacija
civilnog drutva. Zahvaljujui aktivnostima Ureda organizacije civilnog drutva postupno su kod vlasti
prepoznavane kao legitimni partneri. Ured je poeo razvijati suradnju i sa stranim donatorima, to je bio
dobar znak kojim je Vlada pokazivala kako joj je stalo do suradnje s organizacijama civilnog drutva.
Ured je organizirao godinju manifestaciju "Dane udruga", na kojoj su udruge predstavljale svoje
programe rada te su tom prilikom organizirane izlobe, radionice i rasprave o vanim temama za razvoj
civilnog drutva. Mediji, naalost, nisu pokazali primjereni interes u praenju ovih aktivnosti.
Promjenom vlasti poetkom 2000. godine otvoren je prostor i za bolju suradnju Vlade i civilnog drutva39.
O tome se Vlada oitovala u svojim programskim dokumentima. Ve krajem 2000. godine Vlada je usvojila
Program suradnje Vlade Republike Hrvatske i nevladinog, neprofitnog sektora u Republici Hrvatskoj.
Program suradnje jest program "policy" karaktera, iako ga je usvojila Vlada, a ne i Sabor. Izraen je na
naelima partnerstva, transparentnosti, neovisnosti neprofitnog sektora, odgovornosti za koritenje javih
resursa, na naelima promicanja ravnopravnih mogunosti, kodeksu pozitivne prakse i unaprjeenju
kvalitete djelovanja, naelu supsidijarnosti, promicanju nenasilja i aktivnog prihvaanja razliitosti, te na
izgradnji socijalnog kapitala.
Program predvia suradnju Vlade i neprofitnog sektora u podrujima:
- Zakonodavstva - konzultacija s neprofitnim sektorom prilikom donoenja novih i izmjenom
postojeih zakona kroz praksu ukljuivanja predstavnika sektora u radne skupine predlagaa
zakona;
- Savjetovanja - prilikom donoenja nacionalnih programa i strategija, procjene prioriteta i nositelja
dijelova programa, u procjeni razliitih projekata u koje se ulae javni novac;
- Procjene nacionalne politike svih podruja ukljuujui iroko podruje socijalne politike;
- Decentralizacije i suradnje u odrivom razvoju zajednice;
- Djelominog ili potpunog financiranja programa i usluga neprofitnog sektora;
- Graanskog sudjelovanja u procesu donoenja odluka;
- Poticanja i podupiranja samoorganizacije i dobrovoljnog djelovanja graana;
- Razvoja socijalnog poduzetnitva i socijalnog kapitala;
- Poticanja socijalno odgovornog poslovnog sektora.
Glede ostvarivanja tog Programa jasno su utvrene obveze Vlade i neprofitnog sektora. Program predvia
da se svake godine odri sastanak Vlade i predstavnika neprofitnog sektora kako bi izvrili pregled i
analizu djelovanja u okviru Programa. Vlada se obvezala i na poticanje irenja programa na institucije
javnog sektora te na jedinice lokalne uprave i samouprave.
38 Prvo je Povjerenstvo imalo osam lanova i svi su bili iz Vlade. Ovakav sastav moe biti jo jedan pokazatelj nepovjerenja prema udrugama.
39 Velik broj organizacija civilnog drutva sudjelovao je u izbornoj kampanji nastojei zadrati nestranaki pristup, to je rijetkima uspijevalo, a kako
bi podupirao koncept potenih i slobodnih izbora.
27
28
Program je imao relativno slabiji uinak od oekivanog na status i znaaj organizacija civilnog drutva
openito. Pokazao se kao preambiciozan, a donio ga je politiki vrh uz aktivno sudjelovanje manjeg broja
relevantnih dionika, kao to su udruge s duom tradicijom djelovanja i u javnosti priznatim rezultatima
rada. Program je dijelom precijenio i kapacitet organizacija civilnog drutva i namjenjivao im zadau koju
civilno drutvo nije bilo pripravno ostvariti. Primjerice, rijetke organizacije civilnog drutva posjeduju
kapacitet za procjenu nacionalnih politika ili za savjetovanje prilikom donoenja nacionalnih programa i
strategija. Godinji sastanci Vlade i predstavnika neprofitnog sektora nisu odrani.
Promjene koje se odnose na status organizacija civilnog drutva, a povezane su s primjenom istog
Programa, odnose se na promijenjenu politiku financiranja ovih organizacija iz Dravnog prorauna.
Pod utjecajem ovog Programa dio lokalnih i regionalnih vlasti postao je otvoreniji za suradnju s
organizacijama civilnog drutva. Primjerice, u novije vrijeme, osnovan je Savjet za razvoj civilnog drutva
Istarske upanije40. U Rijeci je potpisana povelja suradnje, a i u Osjeko-baranjskoj upaniji, to govori o
utiranju puta suradnje i o moguem partnerstvu koje dolazi odozdo.
U skladu s takvom politikom sredinom 2001. godine Vlada je Uredu za udruge proirila okvir aktivnosti
(NN, 70/01). Ured obavlja strune i druge poslove iz djelokruga Vlade Republike Hrvatske, a u vezi sa
stvaranjem uvjeta za partnerske odnose i meusektorsku suradnju s nevladinim, neprofitnim sektorom,
te druge poslove koje mu Vlada povjeri.
Ured prati rad i djelovanje udruga te stvara pretpostavke za transparentno financiranje programa
udruga; osim onih koje su u djelokrugu rada Ministarstva hrvatskih branitelja iz Domovinskog rata i
profesionalnih udruga iji se programi financiraju iz sredstava nadlenih ministarstava. Ured obavlja,
izmeu ostalih, i sljedee vane poslove:
- Surauje u kreiranju i predlaganju novih zakonskih okvira za djelovanje nevladinog, neprofitnog
sektora u Republici Hrvatskoj, koji e poticati razvoj ovjekoljublja, dobrovoljnog rada i civilnoga
drutva kao temelja izgradnje demokratskog, ukljuujueg, socijalnog i solidarnog drutva u
cjelini;
- Stvara bazu podataka o programima udruga registriranih u Republici Hrvatskoj te oevidnik, tj. bazu
podataka o programima udruga koje ostvare pravo na potporu iz sredstava dravnoga prorauna;
- Prati provoenje Programa suradnje Vlade Republike Hrvatske i nevladinog, neprofitnog sektora u
Republici Hrvatskoj na republikoj, regionalnoj i lokalnoj razini te predlae poboljanja Programa;
- Prati rad i djelovanje udruga koje ostvaruju pravo na potporu iz sredstava dravnoga prorauna
u skladu s utvrenim kriterijima i uvjetima javnog natjeaja za dobivanje financijske potpore iz
dravnoga prorauna;
- Obavlja poslove strunog nadzora i vrjednovanja programa udruga, koji su dobili financijsku
potporu;
- Obavlja strune poslove obrazovanja i usavravanja zaposlenika u dravnoj upravi te lokalnoj i
podrunoj (regionalnoj) samoupravi putem seminara, radionica i savjetovanja za ostvarivanje
partnerske suradnje s nevladinim, neprofitnim sektorom;
- Priprema izvjea za Vladu Republike Hrvatske o utroku sredstava koja su kao potpora programskih
aktivnosti osigurana i isplaena udrugama iz sredstava dravnoga prorauna;
- Ostvaruje suradnju s meunarodnim vladinim i nevladinim organizacijama glede upoznavanja s
radom meunarodnih udruga registriranih u Republici Hrvatskoj;
40 Zanimljivo je da je za predsjednika Savjeta izabran tamonji upan. Ovo moe biti jo jedan primjer nepovjerenja vlasti prema civilnim inicijativama
oinskog stava drave.
- Izdaje "Sponu", informativno glasilo Ureda i strune publikacije s ciljem izvjeivanja o aktivnostima
Ureda i uinkovitije suradnje tijela dravne uprave i udruga;
- Koordinira rad ministarstava i drugih dravnih upravnih organizacija u vezi s praenjem i unapreenjem
suradnje s nevladinim, neprofitnim sektorom u Republici Hrvatskoj;
- Izrauje Kodeks pozitivne prakse i unapreenja kvalitete djelovanja, koji sadri i naela transparentnog
financiranja programa udruga iz sredstava dravnoga prorauna.
Radom Ureda upravlja predstojnik Ureda, kojega imenuje i razrjeava Vlada Republike Hrvatske, na
prijedlog predsjednika Vlade. Slijedom ostvarivanja novog zadatka Ureda i Programa suradnje uvedena je
inovacija financiranja trogodinjih programa udruga. eljelo se doprinijeti odrivom razvoju organizacija
civilnog drutva. U razdoblju od 2002. do 2004. godine financiran je 131 trogodinji program, od ih ega
je 46% pripadalo podruju socijalne skrbi. Naalost, sustavno vrjednovanje ovih programa i rasprava s
kljunim dionicima nije obavljena. Naime, ovim se ukazuje na jedan od kljunih problema ogranienog
uenja iz ranijih iskustava.
Tijekom cijelog vremena Ured je funkcionirao na temelju vrlo ogranienih ljudskih potencijala; samo
su 3 osobe imale stalno zaposlenje. Za ostvarivanje ovako opsenog programa rada u Uredu je treblo
raditi barem desetak zaposlenih osoba. Stoga je i dio aktivnosti Ureda iz opsenog opisa rada ostao
"mrtvo slovo na papiru". Zanimljivo je da o opsegu rada Ureda, odnosno ukljuenosti Vlade u programe
razvoja civilnog drutva, nikada unaprijed nisu raspravljale organizacije civilnog drutva. Dio programa
rada Ureda ostao je kao vano i neraspravljeno pitanje koje se odnosi na problem do koje mjere i na koji
prikladan nain drava moe biti ukljuena u programe razvoja civilnog drutva.
2.3. Savjet za razvoj civilnog drutva

Savjet kao savjetodavno i struno tijelo Vlade Republike Hrvatske osnovan je radi djelovanja na razvoju
primjene i uinkovitosti Programa suradnje Vlade Republike Hrvatske i nevladinog, neprofitnog sektora
u Republici Hrvatskoj; za strategiju razvoja civilnog drutva; za razvoj ovjekoljublja, socijalnog kapitala,
partnerskih odnosa i meusektorske suradnje u uvjetima decentraliziranog sustava odluivanja i
financiranja (NN, 26/02).
Zadaa Savjeta je i donoenje odluke o izboru i raspodjeli financijske potpore programima i projektima
udruga u tekuoj godini, na temelju prijedloga strunih radnih skupina koje djeluju na podrujima
raspisanim javnim natjeajem po pojedinim ministarstvima i drugim dravnim upravnim organizacijama
(ljudska prava, socijalna skrb, zdravstvena prevencija i dr.). Savjet je obavezan uputiti Vladi Republike
Hrvatske na usvajanje i donoenje prijedlog raspodjele ukupnih sredstava po pojedinim podrujima
djelatnosti.
Savjet ima predsjednika i 20 lanova, a ine ga predstavnici nadlenih tijela dravne uprave (10);
nevladinih, neprofitnih organizacija (8) i strunjaka (3). Organizacije civilnog drutva kandidiraju svoje
predstavnike za lanove Savjeta. Civilni sektor trebao bi u Savjetu "imati" veinu. Predsjednik i lanovi
Savjeta imenuju se na jednu godinu i mogu biti ponovno imenovani. Strune i administrativne poslove
za Savjet obavlja Ured za udruge.
Prema ocjenama lanova Savjeta, ovo je preveliko tijelo koje se nije iskazalo u ostvarivanju postavljenih
zadataka. Predstavnici dravnih tijela nisu preveliku pozornost posveivali radu ovog tijela. Uloga Savjeta
potvrivala se uglavnom u donoenje odluke glede izbora i raspodjele financijskih potpora programima
i projektima udruga u tekuoj godini, a temeljem prijedloga strunih radnih skupina.
29
30
Savjet je bez javnog natjeaja povjerio izradu Strategije razvoja civilnog drutva jednom od lanova
Savjeta. Meutim, ovaj projekt nikada nije zavren. Uz pritiske iz ureda Europske unije u Zagrebu, Savjet
je sredinom 2005. godine donio odluku o izradi Strategije potpore i poticanja razvoja civilnog drutva. Na
poziv za iskaz interesa izrade strategije javili su se i kompetentni ponuai. Meutim, netransparentnim
postupkom posao je povjeren skupini strunjaka, koja za izvrenje zadataka nije bila kompetentna.
Razvoj civilnog drutva ponovo je pao pod utjecaj dnevne stranake politike.41
U isto vrijeme Savjet je nastojao ukljuiti ministarstva u praenja programa i projekata iz njihovog
podruja djelovanja. Pokrenuo je projekt pretvorbe Ureda u javnu Nacionalnu zakladu za razvoj civilnog
drutva, kao definiranje kriterija za raspodjelu sredstava organizacijama civilnog drutva od dijela prihoda
igara na sreu. Savjet je potaknuo izradu Kodeksa pozitivne prakse i standarda za financiranje programa
i projekata udruga iz sredstava dravnog i lokalnih prorauna te je radio na modelu decentralizacije
sredstava za potporu programima i projektima udruga. Savjet je osmiljavao planove za poboljavanje
zakonskog okvira za djelovanje organizacija civilnog drutva.
Meutim, promjenom vlasti te osnivanjem Nacionalne zaklade za razvoj civilnog drutva status Ureda
za udruge postao je nejasan. Pojavile se se potekoe u radu Savjeta za razvoj civilnog drutva kojemu je
bio potreban dui vremenski period da okupisvoje lanstvo i ponovo zapone s radom. Oko izbora novih
lanova koji predstavljaju civilno drutvo javile su se sumnje dijela organizacija civilnog drutva. Smatrali
su da je rije o proteiranju pripadnika nekih organizacija po politikoj osnovi. Savjet kao dijaloka
spona predstavnika civilnog drutva i Vlade oito nije postigao znaajnije rezultate Stoga bi bilo korisno
preispitati i valorizirati ulogu ovog tijela te mu na temelju toga dodijeliti primjereni znaaj za razvoj
civilnog drutva.
Ranije je spomenuto osnivanje Savjeta za razvoj civilnog drutva Istarske upanije. Savjet je obznanio
i ambiciozan program rada za 2005. godinu42. Program se sastoji od etiri dijela: 1. Transparentnost
rada predstavnikih i izvrnih tijela, nadlenih organa i institucija; 2. Novi modeli sudjelovanja graana
u procesima odluivanja; 3. Jaanje kapaciteta organizacija civilnog drutva; 4. Obrazovanje za
graanstvo.
2.4. Nacionalna zaklada za razvoj civilnog drutva

Zaklada43 je osnovana krajem 2003. godine, na zadnjoj sjednici Sabora u mandatu koalicijske Vlade,
a s ciljem promicanja i razvoja civilnoga drutva u Republici Hrvatskoj. Osniva Zaklade je Republika
Hrvatska. Osnivanjem Zaklade planiran je prestanak rada Ureda za udruge, ime su se eljeli poveati
financijski i tehniki kapaciteti za razvoj civilnog drutva. U odnosu na Ured za udruge, Zaklada je trebala
funkcionirati kao relativno samostalna organizacija koja e i zahvaljujui stranim donacijama doprinijeti
odrivom razvoju civilnog drutva.
41 Ovaj problem potaknuo je i javnu raspravu koju je pokrenuo jedan od ponuaa, ("Vjesnik", Beovan, G., "Hrvatska akademska hajduija", 26. lipnja
2005.).
42 Spona - Bilten Ureda Vlade Republike Hrvatske za udruge, 2/2005.).
43 http://zaklada.civilnodrustvo.hr
U ostvarivanju zadatka Zaklada eli postii sljedee ciljeve:

- Poticanje aktivnog graanstva, ukljuivanje i sudjelovanje u razvoju zajednice;
- Izgradnja kapaciteta civilnog drutva
- Razvoj meusektorske suradnje i suradnje izmeu organizacija civilnog drutva;
- Poveanje javnog utjecanja i javnosti djelovanja organizacija civilnog drutva;
- Razvoj socijalnog poduzetnitva i zapoljavanja u neprofitnom sektoru;
- Poveanje utjecaja civilnog drutva u procesu donoenja javne politike.
Zakladom upravlja Upravni odbor Zaklade, koji ima devet lanova. Vlada imenuje u prvom Upravnom
odboru Zaklade tri lana meu predstavnicima tijela dravne uprave, pet lanova meu predstavnicima
organizacija za razvoj civilnog drutva i jednog lana kao predstavnika lokalne i podrune (regionalne)
samouprave na prijedlog Ureda Vlade Republike Hrvatske za udruge. Predsjednik i lanovi Upravnog
odbora obnaaju svoje funkcije bez naknade. Zaklada surauje sa Savjetom za razvoj civilnoga drutva i
Uredom za udruge na nain utvren Statutom.
Osnovnu imovinu Zaklade ini iznos od dva milijuna kuna (USD 333.000 ili 274.000 eura), koji na raun
Zaklade treba uplatiti drava iz dijela prihoda igara na sreu u 2003. godini. Zaklada se financira iz
dravnoga prorauna na posebnoj proraunskoj poziciji, iz dijela prihoda od igara na sreu i nagradnih
igara sukladno s lankom 10. stavkom 1. podstavkom 8. Zakona o igrama na sreu i nagradnim igrama
te lankom 3. stavkom 8. Uredbe Vlade Republike Hrvatske o kriterijima za utvrivanje korisnika i nainu
raspodjele dijela prihoda od igara na sreu, te od osnovne imovine, donacija i ostalih prihoda suglasno s
lankom 16. Zakona o zakladama i fundacijama. Zaklada se financira i donacijama iz stranih izvora.
Dakle, osnivanjem i djelovanjem Zaklade oekivalo se poveanje sredstava koje e drava usmjeravati
u programe razvoja civilnog drutva. Uveden je inovativan program trogodinjeg financiranja rada
organizacija civilnog drutva u razliitim kategorijama (institucionalne potpore koje bi mogle doprinijeti
odrivom razvoju civilnog drutva). Zaklada aktivno radi na decentralizaciji svojih programa i jaanju
regionalnih kapaciteta razvoja civilnog drutva.
Zaklada je pokrenula i projekt izdavanja dvomjesenog asopisa "Civilno drutvo". Takoer je s velikim
ambicijama osnovala Meunarodni regionalni centar za meusektorsku suradnju u Zadru.
Ugledne udruge okupljene u Forumu civilnog drutva, a nezadovoljne rezultatima natjeaja za financijske
potpore u 2004. godini 44, problem raspodjele sredstava i openito rad Nacionalne zaklade za razvoj
civilnog drutva odredile su kao sljedeu vanu temu ire javnosti45. Forum je ukazao na problem sukoba
interesa dijela lanova Upravnog odbora Zaklade koji su predstavnici organizacija koje su dobile znaajne
iznose financijskih potpora. Isticalo se da predstavnici pojedinih organizacija sjede u tijelima za razvoj
civilnog drutva kako bi promicali interese svojih organizacija. Forum je izrazito bitnim smatrao i pitanje
koliko sama Zaklada, kao dravna organizacija, moe biti ukljuena u provoenje programa razvoja
civilnog drutva. Naime, postavlja se pitanje je li rije o zakladi koja daje potpore ili o operativnoj zakladi
koja se natjee s udrugama - svojim korisnicima kod inozemnih donatora. U raspravama je istaknuto da
44 Raspodjela dravnih sredstava udrugama imajui u vidu raniji slian problem u Ministarstvu znanosti, obrazovanja i porta, ("Jutarnji list",19.
10. 2004.; "Predstavnici udruga trae da im se Primorac ispria zbog sluaja podjele novca) postaje sve konfliktnija. Dio ovih nastojanja je i tematska
rasprava Odbora za ljudska prava i prava nacionalnih manjina Hrvatskog sabora. Rasprava je odrana u oujka 2005. godine, a nazvana je "Sustav
odobravanja financijskih potpora udrugama civilnog drutva". Zavrila je s konkretnim zakljucima. Meu zakljucima valja istaknuti potrebu donoenja
Kodeksa pozitivne prakse, standarda i mjerila za ostvarivanje financijske potpore udrugama, ustanovljenje mehanizama prigovora prilikom dodjele
financijskih potpora, osiguranje dodatnih mehanizama glede sukoba interesa prilikom donoenja odluka u Nacionalnoj zakladi te unaprjeenje
postupaka procjene projekta predloenih za financiranje.
45 (vidi: www.zamirzine.net).
31
Nacionalna zaklada nije raspodijelila 18 milijuna kuna (USD 3 milijuna ili 2,465.000 eura) predvienih za
donacije u 2004. godini. Raprave u javnosti i na spomenutoj web stranici esto su netolerantne i javnost
je stekla prilino negativnu sliku o civilnom drutvu, kao podruju sukobljavanja, a ne suradnje. Problem
je i ostao nerijeen i moe se ponovo oekivati njegova aktualizacija.
32
Zaklada je bila partner Europskoj uniji u provoenju projekta Pruanje socijalnih usluga od strane
neprofitnog sektora u Hrvatskoj u okviru CARDS programa 2002. godine. Vrjednovanje rezultata ovog
projekta pomoglo bi boljem statusu Zaklade kao vanog imbenika razvoja civilnog drutva u zemlji.
Navedene rasprave su oito potaknule donoenje odluke kojom je Zaklada postala tijelom javne vlasti,
ime se ponovo aktualiziraju problemi i pitanja raspodjele donacija i institucionalizacije albenog
postupka.
Predstavnici civilnog drutva imaju relativno mali utjecaj na programe rada Zaklade. ini se da znatno
vei utjecaj imaju inozemni konzultanti, a da predstavnici dravnih tijela nedovoljno poznaju zadatak
Zaklade te im nisu jasni mogui okviri utjecaja na njezin program.
2.5. Zakljuak
Odnosi Vlade i civilnog drutva od 1990. godine razvijali su se sporo i postupno. Nakon meusobnog
nepovjerenja i otvorenih neprijateljstava, u novije se vrijeme utire put stjecanja povjerenja i partnerskih
odnosa. Pokazalo se da su odnosi drave i organizacija civilnog drutva na svim razinama ranjivi nakon
promjene vlasti. Promjenom vlasti esto se prekidaju ranije zapoeti programi i suradnja. S druge strane,
primjetno je da dio organizacija civilnog drutva preferira politike stranke s ijim vlastima ostvaruje
bolju suradnju, tj. esto mijenja svoje stavove i istupe ovisno o stranci na vlasti (Alaburi, 2003.).
Rezultati opsenog istraivanja (Beovan, Zrinak, Vugec, 2005.) upozoravaju na ogranieni dijalog
drave i civilnog drutva (Tablica 3), kojeg iskazuju predstavnici dionika civilnog drutva u uzorku s
podruja cijele zemlje. Kontinuirani dijalog lokalne vlasti, javnih slubi i civilnog drutva na lokalnim
je razinama tek u povojima. Civilno drutvo je tema rasprava samo u sluaju izdvajanja sredstava iz
prorauna. Dijalog drave i civilnog drutva opseniji je i produktivniji u tradicionalno naprednijim i
gospodarski razvijenim sredinama (Istra, Hrvatsko primorje, sjeverozapadna Hrvatska). U tim su krajevima
esti sluajevi poticanja dijaloga od strane lokalne vlasti.
Tablica 3. Opis dijaloga izmeu drave i civilnog drutva
Odgovori
Ne postoji
14
5,3
Ogranien dijalog
125
47,2
Osrednji dijalog
112
42,3
Opsean dijalog
1,5
Ne znam
2,3
Bez odgovora
1,5
265
100,0
Ukupno
Jo se uvijek smatra kako civilne organizacije podmeu vlasti "klipove pod noge" te da remete unaprijed
dogovorene poslove. Prema stavovima zaposlenih u dravnoj upravi na udruge se jo uvijek uvelike
gleda kao na nuno zlo.
Krajem 90-ih godina i poetkom ovoga stoljea drava je izgradila bogatu institucionalnu infrastrukturu
kojom se potie razvoj civilnog drutva. Na nacionalnoj razini to su Ured za udruge, Savjet za razvoj
civilnog drutva i Nacionalna zaklada za razvoj civilnog drutva. K tome, ministarstva i druga dravna
tijela imaju djelatnike zaduene za suradnju s civilnim drutvom. Meutim, na razini drave nedostaje
jasna politika suradnje s organizacijama civilnog drutva, kao i koordinacija tijela koja surauju s
civilnim drutvom. Postoje i razliita povjerenstva iji su lanovi predstavnici civilnog drutva. Iako je
infrastruktura vrlo razvijena, jo uvijek ne postoje ustaljeni mehanizmi komunikacije i suradnje drave i
civilnog drutva. Drava uvelike razvija civilno drutvo, i to, odozgo.
Na razini regionalnih i lokalnih vlasti sve je vie ureda koji su otvoreni za suradnju s organizacijama civilnog
drutva. No, u politici suradnje s civilnim drutvom na lokalnoj razini nedovoljno se rauna na programe
koji se provode na nacionalnoj razini. Meutim, sadanja Vlada u svojem programu za mandatno
razdoblje od 2004. do 2007. godine ne spominje vanost suradnje s civilnim drutvom. Jednako tako, u
dokumentu kojim se odreuju daljnji pravci decentralizacije, ne spominje se uloga organizacija civilnog
drutva. ini se da opsena institucionalna infrastruktura kojom drava potie razvoj civilnog drutva
nije dio Vlade.
33
34
KAPACITET ORGANIZACIJA CIVILNOG

DRUTVA U HRVATSKOJ
36
KAPACITET ORGANIZACIJA CIVILNOG DRUTVA U HRVATSKOJ
KAPACITET ORGANIZACIJA
CIVILNOG DRUTVA U
HRVATSKOJ
3.1. Jakosti i slabosti organizacija: ljudski resursi, financijski resursi, tehniki
kapaciteti i vodstvo
Pozornost usmjerena na probleme kapaciteta organizacije civilnog drutva u Hrvatskoj poinje se
sustavnije osjeati tek u drugoj polovini 90-ih godina. Inozemni programi koji su organizirali prve
radionice poetkom 90-ih godina uglavnom su se bavili pisanjem prijedloga projekata, unaprjeivali
vjetine komunikacije radi prikupljanja sredstava te organizirali radionice na kojima su prenoene
vjetine i znanja za pomo rtvama rata. U novije se vrijeme ovom problemu pristupa sustavnije te su
postignua pojedinih organizacija civilnog drutva ohrabrujua.
a) Ljudski resursi
Osobe46 koje rade za organizacije civilnog drutva ili su u njima zaposlene kljuni su imbenik njihovog
razvoja. Kod nas nisu provedena posebna istraivanja o zaposlenima u ovom sektoru ili o broju osoba
koji volontiraju/rade za ove organizacije.
Jedno od prvih empirijskih istraivanja koje je provedeno u Hrvatskoj 1994. godine o radu humanitarnih
organizacija (Beovan,1995.) bavilo se dijelom i problemom ljudskih resursa u ovim organizacijama. U
uzorku tih organizacija samo je 38% njih imalo redovito zaposlene osobe u punom ili u dijelu radnog
vremena. Rijetke su organizacije imale stalno zaposlene osobe, to je bio jedan od glavnih razvojnih
problema ovih organizacija. Ve tada se pokazivalo da dobrovoljni i povremeni rad ne mogu jamiti
odrivost razvoja ovih organizacija. Meu anketiranim organizacijama 35% njih imalo je od 11 do 50
dobrovoljaca. Ve se tada prepoznao problem opadanja broja dobrovoljaca, odnosno onih koji su
spremni raditi bez naknade. Dobrovoljce se nastojalo stimulirati plaanjem trokova prijevoza i obroka.
Javnost je ve tada prepoznavala zaposlene i rad u ovom sektoru kao strategiju vlastitog preivljavanja.
"To su redovito mlai ljudi podrijetlom iz dobrostojeih srednjih slojeva, vrlo esto vjeni studenti
bez relevantnog radnog iskustva. Poznavanje stranog jezika, dobre veze i obilje slobodnog vremena
odluujui su za njihove "karijere" u tim organizacijama." (1995: 208).
Isto istraivanje pokazalo je da 71% osnivaa i onih koji su radili u ovim organizacijama nisu ranije imali
radno iskustva u ovom sektoru. Dio onih s iskustvom radio je u stranim organizacijama u zemlji i u
inozemstvu. U tom vremenu samo 6% anketiranih organizacija izjavljuje da su imali priliku stei znanja i
vjetine u radionicama. ak ih je 86% tada ukazalo na potrebu organizacije radionica radi stjecanja novih
znanja i vjetina. Profesionalnu nekompetentnost u tom vremenu uoavali su i inozemni strunjaci.
46 lanstvo u organizacijama civilnog drutva autori takoer analiziraju kao ljudski resurs.
Istraivanje Svjetske banke o siromatvu (2000.) upozorilo je na injenicu da su zaposleni u civilnim

organizacijama socijalne skrbi nekompetentni i bez dobrih veza. Njihovu kompetentnost osporavali su
zaposleni u javnim ustanovama, dravnim tijelima, kao i strunjaci na ovom podruju. Mnogi zaposleni
u javnom sektoru angairali su se preko organizacija civilnog drutva te postoji i konkurencija na tritu
donacija (Shimikus, 1996.), (Despot-Luanin J., Coury, J.M., 1995.). 90-ih godina dio kreativnih osoba
zaposlenih u javnim ustanovama osnovao je udruge i okuao svoje sposobnosti u ovoj vrsti poduzetnitva.
U brojnim raspravama o problemima razvoja civilnog drutva moglo se zakljuiti da su zbog nerijeenih
problema odrivog financiranja ovog sektora nakon nekoliko godina ove osobe sa svojim projektima
zapadale u krizu. Takoer se pokazalo da meu zaposlenima u ovim organizacijama dominiraju ene i to
osobito umirovljenice te pripadnice srednjih slojeva koje su volontirale u ovim organizacijama.
Za razvoj ljudskih resursa civilnog drutva vane su organizacije koje prikupljaju potrebne informacije i
pruaju usluge koje su potrebne organizacijama u svakodnevnom poslovanju. To mogu biti informacije
o tome kako registrirati organizaciju civilnog drutva, zatim raunovodstvene i porezne informacije te
programi za stjecanje novih znanja i vjetina. Te su potporne, uslune organizacije ("resource centre")
vane za izgradnju kapaciteta sektora i izgradnju povoljnijeg zakonskog okvira za djelovanje drutvenog
sektora. Sredinom 90-ih godina dio inozemnih programa razvoja civilnog drutva prepoznao je problem
nepostojanja kvalificiranih uslunih organizacija kao ograniavajui faktor razvoja civilnog drutva u
Hrvatskoj.
Poetkom 2000. godine u Hrvatskoj je zaivjelo pet-est potpornih organizacija i programa razliitog
tipa, uz uvaavanje i regionalne osnove. Dio ambicioznijih, mlaih osoba stekao je znanja i vjetine koje
su im omoguile da rade kao vrlo solidni treneri u podrujima potrebnim za razvoj civilnog drutva. Ove
organizacije i programi dobili su inozemne, a u novije vrijeme i izdanije domae financijske potpore.47
Iako evaluacije uinaka tih organizacija i programa nisu provedene, oni svakako daju vaan doprinos
razvoju ljudskih potencijala u hrvatskom civilnom sektoru.
Novija istraivanja o stanju ljudskih resursa u civilnom drutvu (Beovan, Zrinak, Vugec, 2005.) govore
o pozitivnim pomacima. Tako ak 56,4% ispitanika u anketi dionika vanih za razvoj civilnog drutva dri
da znanja i vjetine osoblja u organizacijama civilnog drutva odgovaraju zahtjevima za ostvarivanje
postavljenih ciljeva, dok oko 40,6% ispitanika dri da takva znanja i vjetine tek dijelom odgovaraju. U
uzorku se ipak radilo o poznatijim organizacijama koje esto imaju stalno zaposlene i bolje mogunosti
usavravanja. Nekolicina strunjaka s kojima su obavljeni razgovori esto dovodi u pitanje kompetentnost
zaposlenih u organizacijama civilnog drutva. Ovakve primjedbe esto daju i predstavnici drave te
zaposlenici u javnim slubama48. U raspravama u okviru ovog projekta pitanja ljudskih resursa esto
se svode na problem pisanja prijedloga projekata za dobivanje inozemnih donacija. lanovi Savjeta
projekta i sudionici Nacionalne radionice u ovom su se projektu sloili s miljenjem da organizacije
civilnog drutva esto precjenjuju kapacitete ljudskih resursa s kojima raspolau te da je ulaganje
u ljudske resurse kljuni imbenik daljnjeg razvoja sektora. Dio boljestojeih socijalnih organizacija
civilnog drutva esto je zatvoren za mlade, sposobne, kreativne i poduzetne osobe. Na Nacionalnoj
radionici istaknuta je potreba koritenja mogunosti zapoljavanja mladih, obrazovanih strunjaka u
ovom sektoru uz potporu drave.
Zbog nestabilnog financiranja mladi strunjaci nee ba biti spremni izgraditi karijeru u ovim
organizacijama, a one e i dalje biti prostor za dopunski rad te za zapoljavanje onih koji su dijelom
drutveno iskljueni, primjerice vjeni studenti. Bilo bi zanimljivo istraiti sastav upravnih odbora tih
organizacija te vidjeti koliko u njima sudjeluju ugledne osobe iz gospodarstva ili javnog ivota te u tom
smislu procijeniti njihove ljudske resurse.
47 Infrastruktura tih organizcija dijelom je rezultat viegodinjeg projekta kojeg je u Hrvatskoj provodila amerika organizacija Academy for Educational
Development.
48 Ljudske potencijale i poduzetnost organizacija civilnog drutva na socijalnom podruju ilustrira injenica da se na natjeaj resornog ministarstva
uglavnom javljaju udruge iz upanijskih sredita. Istim problemom se objanjava injenica da je kao odgovor na CARDS-ov program pod naslovom
Pruanje socijalnih usluga od strane neprofitnog sektora na podruju socijalne skrbi i zdravstvene zatite poetkom travnja 2005. godine podneseno
malo kvalitetnih prijedloga projekata organizacija civilnog drutva.
37
38
Ljudski resursi u ovom sektoru mjere se i lanstvom u organizacijama civilnog drutva. Rezultati istraivanja
(Beovan, Zrinak, Vugec, 2005.) pokazuju da su 35,2% hrvatskih graana lanovi najmanje jedne
organizacije civilnog drutva. Ovaj podatak govori o neto manjem sudjelovanju u odnosu na podatke
Europskog istraivanja vrijednosti ("European Value Study" - EVS) iz 1999. godine gdje je 40% graana
izjavilo kako pripada nekoj organizaciji civilnog drutva. No, podaci EVS-a takoer pokazuju da veina
pripada vjersko-crkvenim organizacijama (12,9% ispitanika), sportsko-rekreativnim organizacijama
(11,9% ispitanika) te sindikatima (10,6% ispitanika), a sasvim mali broj socijalnim, ekolokim, enskim
ili nekim drugim organizacijama49. Slino lanstvo po pojedinim organizacijama javlja se i u rezultatima
ovog spomenutog istraivanja (Beovan, Zrinak, Vugec, 2005.)
Za ljudske resurse u ovom je kontekstu relevantno aktivno lanstvo u organizacijama civilnog drutva. Aktivno
lanstvo znai i dobrovoljni rad. Istraivanje govori da se aktivno lanstvo u civilnim organizacijama suava te
da se veoma esto radi o jednoj ili dvije osobe koje na neformalnoj razini podupire nekolicina prijatelja.
Jakosti ljudskih resursa odnose se na spremnost na uenje te stjecanje novih znanja i vjetina, osobito kada
su u pitanju pripadnici mlaih generacija. Dio organizacija vodi sustavnu politiku stjecanja novih znanja
i vjetina za zaposlene. Slabosti su povezane s injenicom da dio starijih generacija, zaposlen u vanijim
organizacijama, nedovoljno panje posveuje promociji mlaih strunjaka, a nerijetko i koi njihov razvoj.
b) Financijski resursi
Sva su relevantna istraivanja u Hrvatskoj registrirala financijske resurse kao jedan od kljunih problema
razvoja civilnog drutva (npr. Beovan, 1995). U javnim raspravama i u kontaktima s inozemnim
donatorima odrivi sustav financiranja rada organizacija civilnog drutva istie se kao sredinji problem
(Shimkus, 1996.), (Despot-Luanin, J., Coury, J. M., 1995.).
Pod resursima podrazumijevamo financijske novane i naturalne oblike razliitih dobara potrebne za rad
ovih organizacija. to se tie izvora sredstava potrebnih za rad organizacija civilnog drutva, njih dijelimo na
privatne donacije gospodarskih subjekta i graana, javne dravne donacije koje dodjeljuje vlada, upanije,
gradovi i opine, pri emu se dravna sredstva mogu dobivati i temeljem ugovora za posebno ugovorene
poslove, zatim lanarine, tj. sredstva koja daju lanovi pojedinih organizacija te, konano, strana sredstva
koja se dodjeljuju iz inozemnih programa namijenjenih razvoju civilnog drutva.
Za financiranje organizacija civilnog drutva vaan je njihov porezni status. Dugo vremena graani i
gospodarski subjekti u Hrvatskoj nisu mogli organizacijama civilnog drutva dodjeljivati donacije koje
su im bile knjiene kao porezno priznat rashod. Povoljan porezni okvir za razvoj organizacija civilnog
drutva u Hrvatskoj donosi se tek poetkom ovoga stoljea. Tijekom 90-ih godina sumnjalo se da ove
organizacije peru novac. Porezne povlastice za rad ovih organizacija neprofitnog karaktera bile su jedne
od povoljnijih u regiji. Na donacije, potpore, lanarine i dotacije iz javnih fondova ne plaa se porez na
dobit. Imaju odreene povlastice poreza na dohodak u dijelu nadoknaivanja trokova slubenog puta
osobama koje dobrovoljno rade u neprofitnoj organizaciji. Imaju odreene carinske povlastice i povlastice
pri plaanju poreza na promet nekretnina. Meutim, porezne su povlastice za ove organizacije dijelom
bile rezultat inozemnog pritiska i novootvorenih mogunosti za razvoj civilnog drutva, a ne rezultat
uloge ovih organizacija u razvoju zemlje. U ovom se dijelu nije vodila sustavna porezna politika.
Nova je Vlada u travnju 2004. godine Zakonom o izmjenama i dopunama zakona o porezu na dodanu
vrijednost dokinula pravo dijelu organizacija civilnog drutva na oslobaanje plaanja PDV-a na dobra i
usluge kad se plaaju inozemnim novanim donacijama. Udruge za zatitu okolia, zatitu ljudskih prava i
49 Podaci EVS-a citiraju se temeljem uvida u podatke istraivanja te posebno rada: rpi, G., Zrinak, S. (2005.) "Civilno drutvo u nastajanju. Slobodno
vrijeme i dobrovoljne organizacije u Hrvatskoj", u: Baloban, J. (ur.) "U potrazi za identitetom. Komparativna studija vrednota: Hrvatska i Europa",
Zagreb, Golden Marketing (u tisku).
udruge koje se bave demokratizacijom ostale su bez ovih povlastica.50 GONG je potaknuo javnu raspravu
o ovoj temi te je pokrenuo proceduru izmjene zakona s vraanjem ranijeg statusa prema kojem bi i druge
neprofitne organizacije, osim humanitarnih, zdravstvenih, obrazovnih, kulturnih, znanstvenih, vjerskih
i socijalnih ustanova, sportskih amaterskih klubova te tijela dravne, lokalne i podrune samouprave,
uivale takve povlastice. Saborska rasprava i obrazloenja zastupnika vladajue stranke bili su prilino
neuvjerljivi51. Argumenti su svedeni na to da se radi o zlouporabama, pranju novca, odnosno, udrugama
koje provode politiku politikih stranaka i preko kojih se ostvaruju osobni interesi.
Svaka udruga treba odreena financijska sredstva za pokrivanje trokova svojih aktivnosti. Plaanje
potarina, telefonskih rauna i drugih trokova povezanih s prostorom koji udruga koristi teko se mogu
due vrijeme odgaati. Bez stabilnog izvora financijskih sredstava brzo dolazi do zamaranja lanova,
splasne entuzijazam i udruge prestaju djelovati. Financijska sredstva i uspjenost u njihovom prikupljanju
dre lanove udruga na okupu. Poznati su problemi organizacija civilnog drutva koje su zatvorile
svoje urede i prestale s radom zbog financijskih problema. Umjestan je komentar jednog ispitanika:
Organizacije koje su prestale s radom tvrde da su razlog sredstva. Iza toga stoji zapravo zamaranje
kljunih pojedinaca, neadekvatna ili neuinkovita struktura upravljanja udrugom, a i nemogunost
prilagodbe aktualnim potrebama zajednice (krivi ili loi programi). U tom svjetlu mogu se komentirati
financijski problemi koji se prioritetno iskazuju kao problemi odrivog razvoja civilnog drutva (Beovan,
2004.). Financijski su problemi u stvari povezani s ljudskim potencijalima i naporima onih koji su okupljeni
u pojedinim organizacijama civilnog drutva.
Istraivanje "CIVICUS-ov indeks civilnog drutva u Hrvatskoj" provedeno 2001. godine pokazalo je da civilni
sektor moe raunati na vrlo skromne donacije privatnog gospodarskog sektora. Nekolicina gospodarskih
subjekata tada je poela s raspisivanjem natjeaja za davanje potpora organizacijama civilnog drutva.
Privatni sektor sporo je prepoznavao vlastite interese i koristi od suradnje s organizacijama civilnog drutva,
a organizacije civilnog drutva jo uvijek nisu dovoljno snane kako bi se pokazale privlanima za privatni
sektor.52 Organizacije civilnog drutva nemaju jasno profiliranu i drutvenim autoritetima ojaanu potranju.
Odrivi razvoj organizacija civilnog drutva povezan je i s dobivanjem financijskih sredstava iz razliitih
izvora. To moe dugorono jamiti stabilnost organizacije. Postojanje razliitih izvora sredstva za
organizacije civilnog drutva znai da je civilno drutvo ukorijenjeno u zajednicama i drutvu. Jedan
ispitanik na to gleda ovako: Izvori financiranja za organizacije civilnog drutva ovise u velikoj mjeri
o podrujima njihove djelatnosti. Stoga veina organizacija koje se bave kulturom, sportom ili rade s
osobama s posebnim potrebama ovisi gotovo iskljuivo o domaim financijskim sredstvima. Takoer,
postoji razlika u izvorima financiranja organizacija ako se gleda po upanijama (npr. Primorsko-goranska
upanija u kojoj veina organizacija ima domae izvore financiranja.) Naalost, veina organizacija ima
jedan do dva izvora financiranja to uvjetuje, dugorono gledano, veliku financijsku nestabilnost takvih
organizacija. (Beovan , 2004.)
Istraivanje provedeno na uzorku od 548 organizacija civilnog drutva u Hrvatskoj (Beovan, 1997.)
pokazalo je razliitost izvora sredstava. Samo je 11% organizacija primalo sredstva iz privatnih izvora.
Mali udio od 7% organizacija dobivao je donacije iz dravnih fondova. Iz inozemnih izvora sredstva je
dobivalo 12% organizacija. Vano je spomenuti da je 45% organizacija ostvarivalo prihode od lanarine,
te 15% organizacija od vlastitih djelatnosti.
Sustav raspodjele dravnih sredstava na razliitim razinama, kako je ve istaknuto, dugo je vremena bio
sasvim netransparentan. Donacije iz dravnog prorauna dobivaju uglavnom organizacije iz Zagreba,
Splita, Rijeke i Osijeka. Od ukupnog broja financiranih programa i projekata za 2002. godinu iz Zagreba
ih je 63,78%, iz Splita, Rijeke i Osijeka zajedno 15,78% (Narodne novine, 52/02). Udio sredstava za razvoj
50 Dakle, organizacije koje promiu najvie vrednote ustavnog potretka prema lanku 3. Ustava RH, ostale su bez poreznih povlastica.
51 U saborskoj je raspravi istaknuta injenica da je u GONG poslana inspekcija zbog kampanje koju su pokrenuli za povratak ukinutih prava i da im je
naplaena visoka kazna. Ovo se moe tumaiti kao opomena svim drugim organizacijama koje ustraju na kritici vlade.
52 Tijekom 90-ih godina dio civilnih organizacija, poduprt svemonim politikim elitama, imao je monopol na dobivanje donacija od gospodarstva.
Takva je praksa dijelom dovela do nepopularnosti ideje partnerstva.
39
40
civilnog drutva u Dravnom proraunu opada. Tek manji broj gradova raspisuje natjeaje za dodjelu
tih sredstava. Najvei dio sredstava na lokalnoj razini dobivaju udruge iz podruja sporta i rekreacije te
udruge branitelja (Beovan, Zrinak, 2001). U citiranom istraivanju, koje se bavilo problemima socijalne
politike u gradovima, vei gradovi nisu pokazivali interes za razvoj dugoronije politike suradnje s
organizacijama civilnog drutva. Vani su pomaci u tom podruju napravljeni donoenjem Programa
suradnje Vlade Republike Hrvatske i nevladinog, neprofitnog sektora u Republici Hrvatskoj 2000.
godine. Kao rezultat primjene tog programa Vlada je 2002. godine uvela mnoge novitete te financirala
rad udruga kroz projekte i programe. Projekti se financiraju godinu dana, a programi tri godine. To je
mogao biti znaajan doprinos odrivom razvoju organizacija civilnog drutva. Nacionalna je zaklada
uvela program trogodinjih institucionalnih potpora organizacijama civilnog drutva. Znakovito je da
se smanjuju sredstva kojima se iz dravnog prorauna preko Ureda za udruge financiraju programi
organizacija civilnog drutva.
Raireno je miljenje da se najvei broj organizacija civilnog drutva u Hrvatskoj financira sredstvima iz
inozemstva. Strani donatorski programi odigrali su znaajnu ulogu u financiranju organizacija vanih
za razvoj infrastrukture civilnog drutva u Hrvatskoj53. Preko tih programa ostvareni su brojni kontakti i
suradnja s inozemnim organizacijama. Organizirani su brojni seminari, radionice, konferencije i studijski
boravci u inozemstvu. Ove organizacije uglavnom su smjetene u veim gradovima ili u podrujima
ratnih djelovanja. Njihovi programi esto puta nisu bili koordinirani, pa su se preklapali s ve postojeim.
Nije zanemariv ni broj onih programa koji su podcijenili razinu razvijenosti civilnog drutva u Hrvatskoj,
osobito ljudske resurse. Strani donatori su vie davali za programe, a manje za izgradnju infrastrukture
samih organizacija (Despot-Luanin, J., Coury, J. M., 1995.). Prema miljenju Stubbsa (1996.) strani su
programi bili koncipirani prema modelu ublaavanja, a ne na poeljnom modelu socijalnog razvoja.
Tablica 4. Donacije iz Dravnog prorauna za financiranje organizacija civilnog drutva od 1999. do

2003. godine
Godina
Broj financiranih
programa/ projekata
Donacije iz Dravnog
prorauna
1999.
276
28.316.522,47 kuna
2000.
348
20.545.740,86 kuna
2001.
481
22.188.893,00 kuna
2002.
450
17.188.893,00 kuna
2003.
442
17.088.893,00 kuna
Ukupno
1997
105.328.942,33 kuna54
53 Institut Otvoreno drutvo Hrvatska za programe razvoja civilnog drutva donirao je 42,3 milijuna USD, a Europska unija 12,08 milijuna EUR za
demokratizaciju, ljudska prava i medije. Ovi se podaci odnose na razdoblje do poetka ovoga stoljea. CARDS program Europske unije za Hrvatsku daje
dio sredstava za razvoj civilnog drutva. Znaajan dio sredstava ostvaren je kroz USAID-ov program i kroz programe njemakih politikih zaklada.
54 Otprilike USD 17.5 milijuna ili 14.5 eura.
Najnovije istraivanje govori (Beovan, Zrinak, Vugec, 2005.) da su financijska sredstva u civilnim
organizacijama tek djelomino dovoljna (39,2% ispitanika) ili su pak nedovoljna (25,3% ispitanika) za
ostvarivanje postavljenih ciljeva (Tablica 5.). Samo 13,6% ispitanika izjavljuje da ima dovoljno sredstava,
a 4,2% ispitanika govori o potpuno nedovoljnim sredstvima. Regionalne rasprave dodatno su rasvijetlile
ovaj problem ukazujui na injenicu kako ne postoji sustavni nain podupiranja razvoja ovih organizacija.
Strunjaci ovo dre jednim od kljunih problema razvoja hrvatskog civilnog drutva u budunosti.
Veina organizacija nalazi se u neprekidnoj financijskoj krizi koja dovodi u pitanje odrivost njihovog
razvoja. Problem s financiranjem vie se istie u regijama u kojima nisu aktivni strani donatori (Istra,
sjeverozapadna Hrvatska).
Tablica 5. Financijski resursi organizacija civilnog drutva
Odgovori
Dovoljni su
36
13,6
Djelomino su dovoljni
104
39,2
Nedovoljni
67
25,3
Potpuno su nedovoljni
11
4,2
Bez odgovora
47
17,7
441
100
Ukupno
Organizacije civilnog drutva financiraju se iz razliitih izvora. Rezultati ankete govore da najvei dio
dobiva sredstva od drave, zatim od lanarina, stranih donatora, donacija pojedinaca itd. Domae je
gospodarstvo slabo zastupljeno. Dio konzultiranih strunjaka dri vanim otvaranje sustavnog dijaloga s
predstavnicima inozemnih donatora koji jo uvijek pruaju znatnu financijsku i tehniku pomo razvoju
civilnog drutva. Vrlo esto se dogaa da ovi donatori dolaze s ve unaprijed sastavljenim programima
bez savjetovanja s lokalnim dionicima. Zadaci ovih programa esto su vrlo ogranieni.
Osnivanjem Nacionalne zaklade za razvoj civilnog drutva vei krug dionika oekivao je poveanje
sredstava za financiranje razvoja civilnog drutva i, kako je to programom najavljeno, regionalni pristup u
raspodjeli sredstava. Meutim, Nacionalna zaklada je tek stala na svoje noge i u tom smislu nije mogue
napraviti pouzdaniju procjenu.
U Hrvatskoj ne postoji objedinjena informacija o iznosima sredstava kojima drava na nacionalnoj razini
podupire razvoj civilnog drutva. To su sredstva koja dijele razliita ministarstva i Vladini uredi55. Dio
ovih sredstava ranije se dijelio putem natjeaja koji je raspisivao Ured za udruge pri Vladi RH. esto su se
sredstva namijenjena civilnom drutvu preusmjeravala u druge svrhe56. Osnivanjem Nacionalne zaklade
za razvoj civilnog drutva sredstva iz Dravnog prorauna i lutrijska sredstva okrupnjuju se sredstvima
inozemnih donatora. Ovim se definitivno jaa financijski potencijal koji moe doprinijeti odrivom
razvoju civilnog sektora57.
55 Natjeaji koje raspisuju pojedina ministarstva veoma su zahtjevni i oito je da sredstva mogu dobiti samo dobro obavijetene udruge. Time se
dovodi u pitanje svrha raspodjele sredstava za razvoj civilnog drutva. Otvara se pitanje o tome je li nuno imati "dobar" prijedlog projekta ili je pak
postojei problem dovoljan razlog za dodjelu sredstava.
56 Rebalansom Dravnog prorauna za 2005. godinu ponovno su smanjena sredstva predviena za razvoj civilnog drutva.
57 Saboru je predloen Kodeks pozitivne prakse, temeljni dokument namijenjen udrugama za funkcionalnu, transparentnu i kontroliranu raspodjelu
sredstava iz Dravnog prorauna.
41
Znaajan dio sredstava organizacije civilnog drutva dobivaju od upanija, gradova i opina. Primjerice,
u Gradu Zagrebu su udruge iz podruja socijale i zdravstva u 2004. godini dobile oko 14,5 milijuna kuna
(USD 242.000 ili 198.000 eura). Na ovim razinama radi se o rastuim sredstvima s najveim udjelom
sportskih i kulturnih organizacija.
42
Udjeli ufinanciranju (%)
Grafikon 1. Udjeli u financiranju organizacija civilnog drutva

100,00
90,00
80,00
70,00
60,00
50,00
40,00
30,00
20,00
10,00
0,00
Ukupni udio razliitih izvora financiranja

% org. koje se financiraju iz ovog izvora
70,20
54,60
41,70
39,90
35,80
31,70
31,80
21,50
6,50
Vlada/
Domae
upanija/ gospodarstvo
grad/ opina
20,50
7,10
Strani
donatori
Donacije
pojedinca
lanarine
11,50
8,90
3,70
Naplata
usluga/
prodaja
Drugo
Izvor financiranja
Vlada, upanije, gradovi i opine su prema anketi regionalnih dionika ipak glavni financijer organizacija
civilnog drutva. Strani su donatori naroito prisutni u Zagrebu i u krajevima poput Slavonije i Dalmacije.
Relativno obimna sredstva iz razliitih izvora su najvea prednost koju valja istaknuti kada je rije o
financiranju. Gospodarski se subjekti na lokalnim razinama sve vie javljaju kao vani donatori. Slabosti
su vidljive u looj koordinaciji dravnih tijela koja nedovoljno rade na evaluaciji financiranih projekata, a
time i na odrivom financiranju organizacija civilnog drutva.
c) Tehniki kapaciteti
Istraivanje o radu humanitarnih organizacija ukazalo je na injenicu da su imovina i sredstva za rad
preduvjet za rad ovih organizacija. Tada je 79% anketiranih organizacija imalo iznajmljeni uredski
prostor, 69% organizacija alilo se na neadekvatnost ovog prostora, 72% ih je imalo telefon, 63% faks,
44% kompjutore te 27% automobil. Zahvaljujui inozemnim donacijama neke su organizacije imale
kompjutorsku opremu koja je premaivala njihove potrebe.
Oprema i infrastruktura (tj. ured, raunalo, telefon, faks, pristup internetu) koje postoje u organizacijama
civilnog drutva vaan su imbenik razvoja sektora. Prema rezultatima istraivanja (Beovan, Zrinak,
Vugec, 2005.), 29,6% organizacija ima dovoljnu opremu i infrastrukturu, djelomino dovoljnu 45,1%,
nedovoljnu 24,0%, a potpuno nedovoljnu 5,0% organizacija. Organizacije u regijama u kojima nisu aktivni
inozemni donatori (Istra i sjeverozapadna Hrvatska) suoavaju se s veim problemima u vezi s opremom
i raspoloivom infrastrukturom, premda je na Nacionalnoj radionici vie sudionika iskazalo sumnju u
zadovoljavajuu tehniku opremljenost i u ostalim regijama. Inozemne su donacije u regionalnim
raspravama prepoznate kao izdaniji izvor za nabavu raunala i druge suvremene opreme. U regionalnim
raspravama (u Istri i Varadinu) istaknuto je uestalo ustupanje uredskog prostora u bivim vojarnama
udrugama. Openito, gradovi sve vie preputaju uredski prostor udrugama koje ga koriste za svoj rad
i aktivnosti. Sve je vei broj organizacija civilnog drutva koje su solidno tehniki opremljene. Meutim,
esto se ova oprema ne koristi dovoljno i ne stavlja se na raspolaganje i drugim korisnicima.
d) Vodstvo
Problem vodstva u civilnom drutvu, premda to nisu bile posebne tematske cjeline, registrirala su
sva relevantna istraivanja. Informacije o problemima vodstva redovito su se prikupljale u otvorenim
intervjuima s aktivistima i strunjacima koji poznaju pojedine probleme razvoja civilnog drutva.
Neadekvatan ustroj i neiskustvo u upravljanju doprinijeli su sukobima i raspadanju nekolicine mrea
organizacija ili pojedinih organizacija (Hrvatska humanitarna mrea, Hrvatski helsinki odbor, Hrvatska
udruga za socijalnu pravdu, Hrvatski europski pokret). Do sukoba je dolazilo uslijed nepovjerenja prema
vodstvu koje esto nije prihvaalo proceduru mijenjanja elnih ljudi.
Problemi uspostave vodstva aktualni su na razini pojedinih organizacija. esto se uz ime pojedine
organizacije prepoznaje osoba koja je vodi. Tako se o samoj organizaciji sudi na temelju ugleda osobe
koja ju vodi. Oito je da ne postoje odluni, snani i ugledni voe koji imaju viziju razvoja organizacije,
koji vuku organizaciju prema naprijed te time rade na integraciji sektora. Ovu injenicu registriralo je
prvo istraivanje u Hrvatskoj posveeno problemima vodstva u socijalnim organizacijama civilnog
drutva na podruju Zagreba.
Vodstvo na razini sektora javlja se kao jo kompleksnija injenica. U drutvu u kojem vlada veliko
nepovjerenje teko je izgraditi povjerenje u vodstvo u nekim podrujima razvoja ili u cijelom civilnom
sektoru. Pratei medije po pojedinim podrujima razvoja civilnog drutva, kao to su zatita okolia,
enske organizacije, ljudska prava, prava djece i sl., prepoznatljiv je krug osoba koje se redovito pojavljuju
u javnosti. U tom smislu oni su prepoznati kao voe u pojedinim podrujima razvoja. Meutim, teko je
prosuditi imaju li oni povjerenje drugih organizacija za ulogu koju igraju u javnosti. Osim toga, primjetno
je da u neke konkretne svrhe oni uspijevaju pokrenuti druge organizacije i iru javnost.
Predstavnici drave i javnog sektora esto su kritini prema osobama koje se prepoznaju kao vodee u
pojedinim podrujima razvoja. Zanimljivo je da se neformalno priznati voe u civilnom sektoru rjee
javljaju kao lanovi nekih vanih tijela poput Savjeta za razvoj civilnog drutva ili Upravnog odbora
nacionalne zaklade za razvoj civilnog drutva. Vodstvo je novo vano podruje razvoja hrvatskog civilnog
drutva i trebalo bi mu posvetiti primjerenu pozornost.
3.2. Mree i komunikacije

Umreenost organizacija i inicijativa daje posebnu snagu civilnom drutvu. Umreenost i povezanost
mogu biti posredovane razliitim interesima. Primjerice, sve organizacije civilnog drutva mogu nai
zajedniki interes u izgradnji povoljnijeg zakonskog i posebno poreznog okvira za njihovo djelovanje.
Ako vei broj organizacija nastupi zajedno te iskoristi udruene potencijale, vei su izgledi da ostvare
zajednike ciljeve.
U razvijenijim zemljama umreene organizacije igraju vrlo vanu ulogu. One se redovito javljaju kao
partner vladi u pregovorima, a pruaju i razliite oblike tehnike pomoi u poveanju kapaciteta svojih
lanica.58
58 Primjerice, u svijetu se redovito navodi primjer engleske organizacije "National Council of Voluntary Organisations". U Njemakoj je praksa da svaka
udruga pripada nekoj od krovnih organizacija po podrujima djelovanja. Brojni inozemni strunjaci koji su pruali tehniku pomo za razvoj civilnog
drutva u tranzicijskim zemljama vrlo su esto bili zaokupljeni idejom osnivanja krovne nacionalne organizacije koja bi predstavljala sektor prema
vladi i cjelokupnoj javnosti. eljelo se uvesti i sustav parlamentarnih izbora meu organizacije civilnog drutva. Nekoliko takvih pokuaja poduprtih
zamjetnim financijskim sredstvima u, primjerice, Maarskoj i Poljskoj doivjelo je neuspjeh. U veem broju zemalja umjesto nacionalnih krovnih
organizacija ustanovljeni su forumi kao relativno fleksibilne organizacijske strukture koje su doputale razliite oblike sudjelovanja i zastupanja
razliitih interesa.
43
Prema Zakonu o udrugama, savez ili zajednicu udruga mogu osnovati najmanje dvije udruge. Uvidom u
registar udruga utvrdili smo da postoji oko tisuu saveza, odnosno zajednica koje imaju ulogu odreene
krovne organizacije. Kod nas su poznati sluajevi organizacije koalicija razliitih udruga povezanih oko vanih
drutvenih i politikih problema. Najduu tradiciju takve prakse imaju organizacije za zatitu okolia.
44
Nesklonost organizacija civilnog drutva ka udruivanju i iskazivanju zajednikih interesa na takav nain
kod nas je opepoznata injenica. Prema miljenju Jasminke Ledi (1997.), neprepoznavanje koristi od
umreavanja na lokalnoj, nacionalnoj ili svjetskoj razini dovodi u pitanje koherentnost sektora. Mnoge
organizacije i njihovi voe se boje da bi rad krovnih organizacija mogao smanjiti autonomiju njihovih
organizacija.
Postojanje mrea i krovnih organizacija esto je kod nas formalnog karaktera. Teko je takve organizacije
podii na noge na temelju programa rada koji e biti prihvatljiv i koristan za lanice. Istraivanje je
pokazalo (Beovan, 2004.) da postojee krovne organizacije, odnosno savezi, nedovoljno potiu
ulanjivanje drugih organizacija kao i suradnju meu lanicama. Iskustva pokazuju da se esto takve
organizacije bave same sobom i svojim ustrojem. Krovne organizacije kod nas nisu u stanju promovirati
zajednike interese sektora koji zastupaju.
U istraivanju CIVICUS-ova indeksa civilnog drutva u Hrvatskoj 2004.-2005. ispitanici navode primjere
koalicija u civilnom drutvu Kampanju graanskog aktivizma (GRAK), koalicije udruga za ljudska prava,
ensku mreu, koalicije udruga mladih, koalicije udruga za borbu protiv ovisnosti, zajednicu graanskih
udruga Hrvatske, projekte "Zakonodavstvo i graani", "Javnost ima pravo znati" itd. Koalicije se stvaraju i
provoenjem zajednikih projekata. Jedan od uspjenih iako ranijih primjera suradnje jest koalicija GLAS
99, u okviru koje se oko 150 nevladinih udruga pripremilo za kontrolu i praenje nacionalnih izbora.
Upravo zahvaljujui djelovanju navedene koalicije istrenirani su brojni promatrai izbornog postupka, a
iroka javnost je motivirana da izae na izbore.
Regionalne su rasprave upozorile na aktivnosti foruma organizacija civilnog drutva koji djeluju u Istri
i Slavoniji. Meutim, iri krug sudionika, tj. posebno konzultiranih strunjaka, prihvaa injenicu da je
civilno drutvo u Hrvatskoj slabo umreeno, nedovoljno komunicira i djeluje reaktivno.
Tablica 6. Primjeri organizacija iz razliitih sektora civilnog drutva udruenih u koalicije za rad na
zajednikim pitanjima
Odgovori
Nema primjera
17
6,4
Vrlo malo primjera
95
35,8
Nekoliko
72
27,2
Postoje brojni primjeri
20
7,5
Ne zna
57
21,5
Bez odgovora
1,5
265
100
Ukupno
Meu organizacijama civilnog drutva postoji vei potencijal i interes za umreavanjem od onog koji
je ostvaren.59 Daljnjim istraivanjem trebalo bi provjeriti koliko je ovaj problem povezan s problemom
vodstva, tj. postojanja snanih i sposobnih osoba kojima se moe povjeriti voenje takvih organizacija i
predstavljanje interesa sektora.
Razina komunikacije meu organizacijama civilnog drutva, to podrazumijeva i razmjenu informacija
izmeu pojedinih organizacija, kree se od srednje komunikacije (39,20% ispitanika) prema ogranienoj
(31,7% ispitanika). Rasprave dodatno otkrivaju dimenzije nelojalne konkurencije pojedinih udruga
prilikom natjeaja za raspodjelu sredstava60. Konferencije, seminari i radionice adekvatno su mjesto za
razmjenu informacija. Sudionici ovih skupova primjeuju da se na njima redovito okupljaju iste skupine
predstavnika relativno razvijenijih organizacija61. Na nacionalnoj je radionici zakljueno da treba kreirati
nove kanale za razmjenu informacija.
Predstavnici javnog sektora i lokalne drave na regionalnim raspravama tumae preklapanje civilnih
programa kao problem koji je povezan s ogranienom komunikacijom meu organizacijama. Istaknut
je i problem nepostojanja lokalnih skupova na kojima se raspravlja o problemima sektora. Strunjaci
upozoravaju na nepouzdanost organizacija civilnog drutva kada se od njih trae informacije ili stavovi
u pisanom obliku.
Komunikacija putem interneta pojavljuje se kao prikladan nain komunikacije i razmjene informacija.
Elektronski asopis "ZaMirZINE Novine za civilno drutvo i urbanu kulturu"62 daje vaan doprinos takvim
nastojanjima. Ovdje se uglavnom predstavljaju i okupljaju organizacije koje zagovaraju demokratizaciju,
ljudska prava, zatim enske organizacije, organizacije za zatitu okolia i neke alternativne organizacije.
asopis "Civilno drutvo", koji je pokrenula Nacionalna zaklada, mogao bi pomoi u podizanju razine
komunikacije u civilnom drutvu. Meutim, asopisi i bilteni, koje su udruge ili njihovi savezi obiavali
izdavati, esto su bili kratkog vijeka.
3.3. Zakljuak
Potreba poveanja kapaciteta organizacija civilnog drutva dugo vremena nije bila shvaena kao
vaan cilj veine glavnih donatora u Hrvatskoj. Ljudski resursi su kljuni imbenik te se neuspjesi u tom
podruju esto svode na nemogunost pribavljanja sredstava za rad organizacija bez kojih nema odrivog
razvoja organizacija. Zapoljavanje mlaih osoba i sustavno ulaganje u njihova znanja i vjetine kljuni
je problem razvoja sektora. Sustavno ulaganje u ljudske resurse zakonito e doprinijeti razvoju odrivog
koncepta financiranja civilnog drutva. To e pomoi u rjeavanju pitanja tehnike opremljenosti, vodstva
i umreavanja.
59 Tijekom 90-ih godina prolog stoljea razvijena je zanimljiva dinamika umreavanja razliitih organizacija civilnog drutva na razini Europske unije.
Organizacije civilnog drutva u podruju socijalne politike ostvaruju znaajan utjecaj. Takva bi praksa mogla biti inspirativna i za nae organizacije.
Vie o tome moe se vidjeti na www.socialplatform.org.
60 Inozemni donatori esto navode primjere lobiranja organizacija civilnog drutva u kojima se donacije za organizaciju nastoje osigurati
omalovaavanjem konkurentskih organizacija.

61 Vie rasprava o razvoju civilnog drutva u Hrvatskoj u posljednje je vrijeme organizirao Centar za ljudska prava iz Zagreba. Vana je bila rasprava
pod naslovom Odnos vladinih institucija i organizacija civilnog drutva odrana 13. travnja 2005. na kojoj se, izmeu ostalog, predloilo osnivanje
drugostupanjskog organa za razmatranje prigovora organizacija civilnog drutva na proceduru i rezultate natjeaja za dodjelu donacija. Istaknuto je
da bi se time doveo u pitanje uinkovit proces raspodjele donacija, o emu se vie moe nai na www.human-rights.hr.
62 (www.zamirzine.net)
45
46
ZNAAJ CIVILNOG DRUTVA U HRVATSKOJ
48
ZNAAJ CIVILNOG DRUTVA

U HRVATSKOJ
Znaaj civilnog drutva u Hrvatskoj analiziramo imajui u vidu povjerenje prema civilnim organizacijama,
odnosno, stavljajui to u iri kontekst problema opeg povjerenja u drutvu. Partnerstvo organizacija
civilnog drutva i ostalih sudionika je vana tema za odrivi razvoj civilnog drutva. Znaaj civilnog
drutva analiziramo nakon uvida u glavne funkcije koje imaju civilne organizacije u Hrvatskoj. Za razvoj
civilnog drutva naroito je vaan utjecaj koji ove organizacije imaju na proces pripreme, donoenja i
provoenja javnih politika. Po pojedinim sektorima civilno je drutvo postiglo prepoznatljive rezultate.
Na kraju upozoravamo na problem regionalnih razlika u razvoju civilnog drutva u Hrvatskoj.
4.1. Javno povjerenje u organizacije civilnog drutva

U Hrvatskoj, kao i u drugim postkomunistikim zemljama, nepovjerenje graana u graane i institucije
vrlo je raireno (Rimac, tulhofer, 2004.). Povjerenje u organizacije civilnog drutva u Hrvatskoj relativno
je novija tema. Nekoliko ranijih anketa o povjerenju graana u organizacije civilnog drutva, primjerice
u nevladine organizacije, pokazalo je da znatan dio ispitanika ima negativne asocijacije63 kada su u
pitanju nevladine organizacije (B.a.B.e., 2004.). Ako se neto u vezi s vladom definira negativno, teko je
oekivati da e to biti od vanosti za prosjene graane. Meutim, kada se graane ispituje o povjerenju
prema dobrovoljnim udrugama, onda je situacija neto povoljnija.64 Iskustva strunjaka govore da je
veina graana spremna promijeniti stav o organizacijama civilnog drutva kada se nae u situaciji da
im se obrati za pomo. Povjerenje prema organizacija civilnog drutva zasigurno je povezano s njihovim
reaktivnim djelovanjem te jaim djelovanjem protiv neega nego u prilog neemu.
Rezultati istraivanja provedenog 2004. (Beovan, Zrinak, Vugec, 2005.) govore o razliitom povjerenju
prema pojedinim institucijama (Tablica 7.). Ispitanike smo ispitivali o povjerenju u tri istaknute hrvatske
civilne organizacije: Caritas, Hrvatski helsinki odbor za ljudska prava i Hvidru65. Caritas kao crkvena
organizacija uiva meu njima najvee povjerenje. Druge dvije organizacije dovoljno su u javnosti
prepoznatljive po svojim aktivnostima i poklonjena im je slina razina povjerenja koja je ipak neto nia
od razine povjerenja u nevladine organizacije openito. Znakovito je da kod HHO-a i Hvidre velik dio
ispitanika odgovara kako o njima nemaju stav. Graani u prosjeku malo znaju o organizacijama civilnog
drutva one su zatvorene, ne objavljuju rezultate svoga rada u javnosti te ne upozoravaju na opu
korisnost svojih aktivnosti. Ako se usporede dobiveni rezultati, graani ipak imaju vee povjerenje u
63 Negativne asocijacije su "muljanje s novcem", "kriminal svakojakih vrsta", "sumnjive politike frakcije" i "sumnjive inozemne agencije". Spomenuto
istraivanje govori o donekle pozitivnijoj percepciji nevladinih organizacija koje jo uvijek nisu statistiki znaajne u odnosu na istraivanje iz 2002.
godine. Kratka anketa Hrvatske televizije provedena 13. svibnja 2005. za emisiju ivot uivo meu graanima na ulicama Zagreba takoer je
upozorila na negativni stav i sumnju graana u to da se putem ovih organizacija neto moe postii.
64 Ovdje se radi o rezultatima istraivanja koje su proveli Hrvatski Caritas i Centar za socijalni nauk Crkve, 2004. Rezultati su ovisili i o formulaciji
pitanja. Pojam nevladine organizacije za vei dio graana ima negativne konotacije, dok je velik dio ispitanika u empirijskim istraivanjima zbunjen
pojmom nevladine organizacije.
65 Ove su organizacije odabrane prema metodologiji preporuenoj nakon rasprave na sastanku Savjeta projekta.
organizacija civilnog drutva nego u medije, vladu, politike stranke i velika poduzea. Valja ozbiljno
uzeti u obzir injenicu, koju istiu strunjaci, da je jedan od kljunih problema razvoja civilnog drutva u
Hrvatskoj nisko povjerenje graana u ove organizacije i inicijative te nisko povjerenje jednih organizacija
civilnog drutva u druge.
Analiza medija, tj. dnevnih novina tijekom tri mjeseca, koja je sastavni dio spomenutog istraivanja,
pokazuje da se oni ne bave sustavno problemima razvoja civilnog drutva. Novine se ovom temom
uglavnom bave povodom nekih dogaaja, a same ne zagovaraju razvoj civilnog drutva. Novine
uglavnom zanimaju skandali u civilnom drutvu. Veliki dio javnosti jo uvijek pod pojmom nevladine
organizacije razumijeva organizacije koje se bave zatitom prava Srba i koje rade u interesu inozemnih
organizacija nesklonih Hrvatskoj.
Tablica 7. Javno povjerenje u Hrvatskoj

Vrlo veliko
povjerenje
(%)
Veliko
povjerenje
(%)
Ne ba veliko
povjerenje
(%)
Nikakvo
povjerenje
(%)
Ne znam
Crkve
24,9
29,9
29,4
12,8
3,0
Vojska
11,3
30,2
39,2
14,8
4,5
Novine
0,8
11,6
62,8
22,4
2,5
Televizija
1,3
15,1
65,3
16,3
2,0
Sindikati
1,3
15,1
45,2
21,4
17,1
Policija
6,3
31,7
40,7
17,8
3,5
Vlada (u Zagrebu)
1,5
11,3
41,7
41,0
4,5
Predsjednik drave
7,3
25,9
42,0
19,6
5,3
Openito pol. stranke
1,5
4,5
39,2
50,3
4,5
Nevladine organizacije
5,0
31,2
36,9
10,3
16,6
Velika poduzea
1,8
10,1
39,7
34,9
13,6
Caritas
17,6
47,5
17,6
6,5
10,8
Hrvatski helsinki odbor
3,3
20,6
27,6
18,6
29,9
Hvidra
5,0
18,6
33,7
17,3
25,4
Ustanova
49
4.2. Priroda partnerstava izmeu civilnog drutva i drugih sudionika
50
Partnerstvo organizacija civilnog drutva u Hrvatskoj i drugih relevantnih sudionika novija je tema u
razvoju civilnog drutva. Dugo vremena prevladavao je stav da organizacije civilnog drutva u ulozi
nevladinih organizacija trebaju kontrolirati vlast na razliitim razinama. Poetkom ovoga stoljea govori
se o suradnji i razvoju partnerskih odnosa. Relevantni sudionici s kojima civilno drutvo uspostavlja
partnerske odnose su drava, javne ustanove, privatni sektor i strane organizacije.
Partnerstvo se definira kao vie-manje formalni proces kojim se dvije ili vie organizacija (privatni, javni
ili civilni sektor) odlue primijeniti zajedniki plan aktivnosti ili zajedniki projekt za rjeenje nekog
problema. Formaliziranje ovakve suradnje u Hrvatskoj tek je na poetku.
Odnos drave i civilnog sektora poeo se mijenjati poslije 2000. godine i uglavnom je ispunjen
traenjem i iskuavanjem prvih oblika suradnje. Puhovski (2004.) dri da tu jo nije uspostavljena bitna
komunikacija. Prema rezultatima regionalnih rasprava problem je sporost ostvarivanja komunikacije,
kvaliteta komunikacije te dinamika eventualno dogovorene suradnje. Programi dogovorene suradnje i
partnerstava veoma su osjetljivi na promjenu vlasti.
U ovom kontekstu zanimljiv je stav ispitanika: "Osobno mi se ini da u udrugama sazrijeva svijest o
njihovoj ulozi i znaenju, ali i svijest o potrebi rasta i razvoja te transparentnosti u radu. Drava takoer
mijenja svoj stav prema njima te ih u jednom malom dijelu aktivnosti vidi kao potencijalne partnere, a
ne kao konkurente i neprijatelje." (Beovan, Zrinak, Vugec, 2005.).
Drava je sklona suradnji s profesionalnim komorama i udrugama koje po svom poslanju imaju izvjesnu
politiku teinu. Kregar (2004.) upozorava da se administracija boji institucionalizacije graanskog
sudjelovanja i tu se mogu traiti razlozi suzdranosti prilikom mogueg razvoja partnerskih odnosa.
Drava uvelike oklijeva ukazati vee povjerenje civilnom drutvu i za sada ostaje u konceptu "stranakih
kvota" civilnog drutva66. Rezultati istraivanja govore da je kontinuirani dijalog lokalne vlasti, javnih
slubi i organizacija civilnog drutva tek u povojima. U regionalnim raspravama prepoznat je dijalog s
organizacijama civilnog drutva koji je opseniji i produktivniji u tradicionalno naprednijim i gospodarski
razvijenim sredinama (Istra, Hrvatsko primorje, sjeverozapadna Hrvatska). U tim su krajevima esti
sluajevi u kojima lokalne vlasti potiu dijalog i nude suradnju pri rjeavanju lokalnih problema zatite
okolia, pomau marginalnim drutvenim skupinama, organiziraju javne priredbe i slino.
Javne ustanove u drutvu, zdravstvu, kolstvu i zatiti okolia potencijalno su vane za razvoj
partnerskih odnosa s organizacijama civilnog drutva. Javne ustanove u drutvu i zdravstvu uglavnom
su nepovjerljive prema civilnim inicijativama drei ih profesionalno nekompetentnima za suradnju. U
ovom podruju razvijeno je neto bolje partnerstvo s organizacijama koje se bave ovisnicima. Naravno,
radi se o podruju u kojem postoji visoka motivacija obitelji ovisnika da pomogne u prevladavanju
problema. kole se poinju otvarati i surauju s organizacijama civilnog drutva koje za njihovo osoblje i
uenike organiziraju razliite radionice. Dio bolje informiranih ispitanika tvrdi da ta suradnja ovisi o volji
ravnatelja i da je teko uspostaviti dugoroniju suradnju. Ustanove koje se bave zatitom okolia vie i
dugoronije surauju s organizacijama civilnog drutva.
Zanimanje privatnog sektora za suradnju s organizacijama civilnog drutva relativno je novijeg datuma.
Gospodarstvo doivljava organizacije civilnog drutva uglavnom kao korisnike gospodarskih potpora,
dok udruge doivljavaju gospodarstvo kao donatora. Posljedica takvih ogranienih odnosa je mali broj
partnerstava izmeu organizacija civilnog drutva i gospodarstva. Dio gospodarskih subjekata svjestan
je vanosti partnerstva s organizacijama civilnog drutva i to je dio novih nastojanja. "Hrvatska agenda
2005. za odgovorno poslovanje"67 doprinijet e irenju kulture drutveno-odgovornog gospodarstva i
time partnerstva s civilnim organizacijama.
66 Primjer "stranakih kvota" civilnog drutva uspostavljen je u sluaju Vijea HRTV-a. Politiki voe ne vjeruju neovisnim i uglednim civilnim osobama.
67 Vie o tome moe se vidjeti na www.poslovniforum.hr/agenda.
Rezultati istraivanja govore da privatni sektor jo uvijek zauzima ravnoduan stav (42,6% ispitanika),
odnosno sumnjiav stav (32,8% ispitanika) prema civilnom drutvu (Beovan, Zrinak, Vugec, 2005.).
Privatni sektor je pritisnut trinom utakmicom, nesigurnou i nestabilnou te borbom za svakodnevno
preivljavanje. U takvom nepovoljnom okruenju rijetkima ostaje vremena i sredstava za civilno drutvo.
Ispitanici dre da udruge gospodarskog sektora rijetko (49,4% ispitanika) ili samo ponekad (23,8%
ispitanika) sudjeluju u irim inicijativama civilnog drutva. Regionalne su rasprave upozorile da srednji i
manji poduzetnici sve vie prepoznaju organizacije civilnog drutva. U razvijenijim regijama i gradovima
(Varadin, Rijeka, Istra) stavovi su privatnog sektora prema civilnom drutvu povoljniji. Zajedniki nastup
veeg broja udruga uz potporu uglednih osoba iz lokalnih zajednica redovito zasluuje vee povjerenje
privatnog sektora.
Tablica 8. Stavovi privatnog sektora prema civilnom drutvu
Odgovori
Neprijateljski stav
2,6
Sumnjiav stav
87
32,8
Ravnoduan stav
113
42,6
Povoljan stav
27
10,2
Podupirui stav
14
5,3
Ne zna
13
4,9
Bez odgovora
1,5
265
100,0
Ukupno
Postoje relevantna iskustva partnerstva domaih i stranih organizacija jo iz 90-ih godina skupljena
na razliitim socijalnim projektima, izgradnji lokalnih zajednica, pruanju usluga rtvama rata. Ovo je
podruje vano zbog stjecanja novih znanja i vjetina domaih organizacija. Partnerstvo sa stranim
organizacijama vano je u razdoblju pridruivanja Hrvatske Europskoj uniji.
4.3. Glavne funkcije organizacija civilnog drutva u Hrvatskoj: artikulacija

interesa i potranja, obrana graanskih prava, pruanje usluga i dobara
a) Artikulacija interesa i potranja
Artikulacija interesa i potranja prema dravi i drugim dionicima vana je funkcija civilnih organizacija.
Ranija su istraivanja pokazala (Beovan, 2004.) da civilne organizacije esto nisu u stanju jasno artikulirati
svoje stavove i izraziti svoje interese prema dravi i programima koje ona provodi.
Dio organizacija civilnog drutva koje se bave demokratizacijom, ljudskim pravima, zatitom okolia,
razvojem zajednice i slinim redovito povezuju dio svojih misija uz aktivnosti informiranja i obrazovanja
graana. Na ovaj se nain artikuliraju njihovi interesi i razvija potranja. Prema rezultatima istraivanja
(Beovan, Zrinak, Vugec, 2005.) civilno je drutvo bilo dominantno aktivno do odreene mjere (53,6%
ispitanika), odnosno aktivno (19,2% ispitanika) u ovom podruju. Glede uinkovitosti, ove su akcije bile
51
52
dominantno uspjene do odreene mjere (52,8% ispitanika), odnosno neuspjene (15,8% ispitanika). S
druge strane, isto istraivanje pokazuje kako 29,1% anketiranih graana zna da u njihovim zajednicama
postoje organizacije ili skupine koje ele pomoi zajednici, informirati graane o njihovim pravima
ili poboljati njihove uvjete ivota. 15,6% ispitanika zna da takve organizacije informiraju graane o
pitanjima korisnim za njih. Samo je 7% anketiranih ispitanika sudjelovalo u takvim aktivnostima. Dakle,
aktivnosti informiranja i obrazovanja koje provode organizacije civilnog drutva tek se poinju razvijati
na lokalnim razinama. U tom smislu valja gledati i na artikulaciju interesa putem civilnih organizacija.
Rezultati spomenutog istraivanja pokazuju kako samo 7,8% graana zna da su organizacije civilnog
drutva pomagale u stvaranju zajednitva pri rjeavanju odreenih problema, a 4,5% ispitanika je
sudjelovalo u takvim aktivnostima. Dakle, uloga organizacija civilnog drutva kao sazivaa, odnosno
posrednika u artikuliranju interesa pri rjeavanju lokalnih pitanja je vrlo skromna.
Specifian i uspjean oblik artikulacije interesa razvile su organizacije koje se bave zatitom prava
potroaa. Graani prepoznaju ove inicijative kao opekorisne te su im spremni iskazati podrku. U tom
se smislu ne javlja problem legitimnosti ovih udruga u iskazivanju interesa graana.
U novije se vrijeme prepoznaju aktivnosti manjeg broja udruga koje se bave temom lokalnog razvoja,
poveavanjem broja ljudi koji se samoinicijativno organiziraju i mobilizacijom resursa te zajedniki rade
na rjeavanju problema u lokalnim zajednicama68. U okviru ovih projekata ostvarena su partnerstva
s lokalnim vlastima i izgraeno je povjerenje na lokalnim razinama. Ovo podruje razvoja, premda
opsegom ogranieno, postaje jednim od najprepoznatljivijih podruja djelovanja organizacija civilnog
drutva koje lokalne zajednice i civilno drutvo izgrauju odozdo. Na ovaj se nain uspjeno razvijaju
novi vidovi lokalne potranje.
b) Obrana graanskih prava

Organizacije civilnog drutva su tijekom 90-tih godina potaknule u javnosti pitanja obrane razliitih
graanskih prava u Hrvatskoj. Slubena je vlast te organizacije smatrala pijunima i neprijateljima.
Prvotno su to bila pitanja politikih prava, prava razliitih manjinskih skupina te klasinih graanskih
prava, kao na primjer, prava na imovinu. Civilne su organizacije potaknule vana pitanja u vezi sa
slobodnim i potenim izborima te vladavinom prava i korupcije.
Civilne su organizacije na temu zatite razliitih graanskih prava organizirale brojne seminare i radionice
te izdale vane publikacije. U aktivnostima zatite ljudskih prava naroito je bio aktivan Hrvatski helsinki
odbor, Hrvatski pravni centar, razne enske organizacije te nekoliko manjih organizacija. Nakon ozbiljnog
krenja graanskih i politikih prava 90-tih godina u novije je vrijeme prisutan pozitivan trend. Meutim,
sudska zatita prava i sloboda, na koju upozoravaju civilne organizacije, jo je uvijek upitna. U novije
vrijeme sve je aktualnije krenje socijalnih graanskih prava. Na tom je podruju relativno malo aktivnih
civilnih organizacija, a trendovi krenja ovih prava su uzlazni.
Problem nasilja u obitelji javlja se kao problem ljudskih prava zakonodavstva bez diskriminacije i osiguravanja
jednakih prava ena i mukaraca. Sluajevi nasilja u obitelji doveli su u pitanje temeljna ljudska prava i potaknuli
opsenu kampanju 2004. godine. Civilne su inicijative pokrenule vano drutveno i politiko pitanje te ih
na lokalnim razinama prihvaaju kao partnere koji organiziraju pruanje usluga rtvama obiteljskog nasilja
koje opet drava ne osigurava putem svojih programa. Osim toga, javnost je osjetljiva za ovaj sve sloeniji i
uestaliji oblik krenja ljudskih prava. Uvelike pod utjecajem ovih aktivnosti donesena je Nacionalna strategija
zatite od nasilja u obitelji od 2005. do 2007. godine. To je rezultat gotovo petnaestogodinjeg rada enskih
udruga. Dakle, rezultati koji se postiu u civilnom drutvu dugoronog su karaktera.
68 Meu ovim organizacijama istie se organizacija ODRAZ, Centar za civilne inicijative i Organizacija za graanske inicijative. Organizacija OGI
ODRAZ je izdala i prirunik za tu svrhu autorice Lidije Pavi-Rogoi, "Naa zajednica naa odgovornost prirunik za uspjeno organiziranje lokalne
zajednice", Zagreb, ODRAZ, 2004. Ove organizacije se nalaze pred ozbiljnim zadatkom uinkovitog uenja iz inozemnih iskustava i prilagoavanja
tamonjih praksi naoj tradiciji i okolini. Naime, ove programe redovito financiraju strani donatori. Vaan dio njihovih misija odnosi se i na djelotvorno
prevoenje i objavljivanja prirunika iz ove oblasti.
c) Pruanje usluga i dobara

Pruanje usluga putem organizacija civilnog drutva tema je koja u Hrvatskoj postaje aktualna poetkom
ovoga stoljea. Dravne organizacije imaju monopolsku poziciju u pruaju veine javnih usluga, kao to
su socijalne usluge, zdravstvo i kolstvo. Kvaliteta usluga, uinkovitost i djelotvornost ovih programa
jo uvijek nisu bile predmet ozbiljnih analiza i rasprava. Organizacije civilnog drutva shvaene su kao
birokratizirane, neuinkovite i nematovite. Udruge redovito pruaju usluge (ukljuujui i inicijative za
samopomo) skupinama koje nisu obuhvaene mreom dravnih programa socijalne sigurnosti. ak
65,3% ispitanika odgovara kako zna za usluge koje organizacije civilnog drutva pruaju stanovnitvu.
Kao najei primjeri navode se: komuna za ovisnike, sklonita za ene i djecu, njega i pomo u kui,
pravna pomo siromanima, pomo invalidima, pomo djeci s potekoama u razvoju, pomo manjinskim
skupinama, npr. Romima te besplatno pruanje medicinskih usluga (mjerenje tlaka i eera). Prema
istraivanju, (Beovan, Zrinak, Vugec, 2005.) najvei broj takvih programa odnosi se na dvije specifine
skupine siromane ljude (19,2% ispitanika) i ene (8,3% ispitanika). Kada je u pitanju procjena uspjenosti
organizacija civilnog drutva u pruanju usluga, onda su rezultati vie nego optimistini. Organizacije
su ocijenjene kao uspjene do odreene mjere (38,5% ispitanika) i uspjene (22,3% ispitanika)69. Slini
rezultati dobiveni su i 2001. godine (Beovan, 2004.), to dokazuje da je rije o nekritinosti ispitanika.
No, iskustva strunjaka pokazuju da je apsorpcijska mo ovih organizacija upitna, kao to je ve bilo
ranije spomenuto.
Kada je u pitanju shvaanje uloge organizacija civilnog drutva u podmirivanju drutvenih potreba,
rezultati opisuju svojevrsne razvojne probleme ovog sektora. Organizacije civilnog drutva ostvaruju
svoju misiju na ovom podruju istraivanjem socijalnih problema na lokalnoj razini te njihovom
aktualizacijom u javnosti70. Ranija su istraivanja pokazala da u Hrvatskoj javnost nema izgraen stav o
socijalnim problemima na lokalnoj razini.71
Strunjaci na ovom podruju dre da bi organizacijama civilnog drutva koje pruaju socijalne usluge
trebalo odobriti zapoljavanje strunih, dodatno osposobljenih kadrova te ispitati njihove dosadanje
programe. U tom smislu zagovara se izdavanje odobrenja civilnim organizacijama za pruanje socijalnih
usluga tijekom odreenog razdoblja s mogunou produljenog pruanja usluga i nakon provedenih
ispitivanja.
Tablica 9. Uloga civilnog drutva u izravnom podmirivanju drutvenih potreba
Odgovori
Beznaajna uloga
30
11,3
Ograniena uloga
111
41,9
Osrednja uloga
50
18,9
Znaajna uloga
44
16,6
Ne znam
20
7,5
Bez odgovora
3,4
265
100
Ukupno
69 Kod ove dvije varijable u prosjeku nije odgovorilo vie od 30% ispitanika.
70 U ovom sluaju navodimo primjer istraivanja obavljenih u Splitu i objavljenih u publikaciji "Mrea uzajamne pomoi", Split, Udruga "Mi", 2004.
71 Vie informacija dostupno je na www.ceraneo.hr.
53
54
Organizacije kroz razliite programe zapoljavaju graane i time doprinose zapoljavanju i drutvenom
razvoju. Ove su organizacije rijetko zasluivale panju onih koji su se bavili programima zapoljavanja a time
i priskrbljivanjem sredstava za ivot. Raniji program "javnih radova" Hrvatskog zavoda za zapoljavanje
djelomino ih je uvaavao. Ovakva nastojanja nisu predmet rasprava, kao i vaan dio drutvenog razvoja
koji se, primjerice, odnosi na zapoljavanje nekih skupina. U novije se vrijeme putem programa dravnih
poticaja za zapoljavanje u udrugama zapoljava sve vei broj mladih ljudi s fakultetskom diplomom.
Zaposleni u udrugama pripadaju naalost prilino zapostavljenom podruju razvoja civilnog drutva.
Javnost oekuje da se svi poslovi rade na dobrovoljnoj osnovi. U tom se kontekstu upozorava na vanost
rasprava o socijalnom poduzetnitvu u ovom podruju razvoja.
Znaajan dio organizacija civilnog drutva jo uvijek prikuplja i raspodjeljuje humanitarnu pomo. Ovo
je bilo vano podruje razvoja tijekom rata i, imajui u vidu socijalne prilike u zemlji, jo uvijek se nalazi
na listi prioriteta. Razvoj ovog podruja povezan je sa spremnou graana i gospodarskih subjekata da
daju priloge u dobrotvorne svrhe. Dio humanitarnih organizacija ukljuen je u Hrvatsku humanitarnu
mreu. U okviru CARDS programa postoji projekt pruanja socijalnih usluga od strane neprofitnog
sektora u Hrvatskoj koji bi trebao dati nove poticaje za razvoj civilnog drutva u ovoj oblasti.
4.4. Utjecaj na javne politike organizacija civilnog drutva

Utjecaj na javne politike vano je podruje djelovanja organizacija civilnog drutva. U tom podruju
utjecaj organizacija civilnog drutva dugo je vremena bio neprimjetan. Prema istraivanju provedenom
poetkom ovoga stoljea (Beovan, 2004.), organizacije civilnog drutva nisu sudjelovale u pripremi,
donoenju i provedbi javnih politika. tovie, organizacije su imale problema pri donoenju valjanih
prijedloga zakona i iskazivanju svojeg miljenja o njima. Rijetki utjecaji koji su ostvareni na tom podruju
rezultat su neformalnih politikih veza.
Jedno takvo istraivanje (Beovan, Zrinak, Vugec, 2005.) koje je provjeravalo utjecaj organizacija
civilnog drutva na javnu politiku bilo je usmjereno na sljedea tri pitanja prava ena, prava djece
i prava radnika. Pitanja je odabrao Savjet projekta imajui u vidu teme aktualne u javnosti u vrijeme
provoenja ankete. Kada je u pitanju kampanja za prava ena, civilne organizacije procijenjene su kao
dominantno aktivne do odreene mjere (44,2% ispitanika) i aktivne (28,3% ispitanika). Kada su u pitanju
prava djece, civilne organizacije procijenjene su kao dominantno aktivne (39,6% ispitanika) i aktivne do
odreene mjere (32,5% ispitanika). Organizacije koje se bave pitanjima prava radnika procijenjene su
kao dominantno aktivne do odreene mjere (33,6% ispitanika) i kao neaktivne (26,0% ispitanika).
Istraivanjem se takoer pokualo ustanoviti koliko uspjeno civilno drutvo utjee na javnu politiku
kod donoenja odluka u spomenutim podrujima (Tablica 10.). Ispitanici smatraju organizacije aktivne
u podruju prava djece i prava ena uspjenijima u donoenju odluka. Utjecaj na prava radnika, ime se
otvara novo podruje aktivnosti organizacija civilnog drutva, znatno je slabiji u odnosu na aktivnosti
poduzete u tom podruju.
Tablica 10. Uspjenost civilnog drutva kod donoenja odluka
Neuspjeno
Donekle
uspjeno
Uspjeno
Vrlo
uspjeno
Ne zna
Bez
odgovora
Ukupno
Prava ena
10,9
55,1
15,5
4,5
11,3
2,6
100,0
Prava djece
8,3
51,7
22,3
5,7
9,4
2,6
100,0
Prava radnika
40,4
40,0
3,0
0,8
13,2
2,6
100,0
Kada se govori openito o utjecaju organizacija civilnog drutva na javne politike i utjecaju na donoenje
odluka, konzultirani strunjaci vide izvjesne pomake. Glas civilnog drutva uje se u javnosti osobito
kada je u pitanju zatita okolia. Predstavnici zatite okolia pozivaju se u radne skupine, izabire ih se i
imenuje u razliite savjete, oni podnose paralelna izvjea, daju svoje prijedloge i sl. Dio strunjaka ovakva
opredjeljenja i praksu jo uvijek smatra deklarativnom. Navoeni su konkretni primjeri u kojima socijalne
ustanove imaju potekoa prilikom dobivanja Prijedloga izmjena i dopuna Zakona o socijalnoj skrbi
kako bi o tome iskazale svoje miljenje. Civilne su organizacije u tom pogledu bile u jo nepovoljnijem
poloaju.
Prema iskustvima razvijenih zemalja u donoenju nacionalnog prorauna, u Hrvatskoj bi trebalo
prepoznati ulogu razliitih organizacija civilnog drutva. U novije se vrijeme uju glasovi udruga
seljaka koje zagovaraju vee izdvajanje sredstava za poticanje i premiranje poljoprivredne proizvodnje.
Sindikati i predstavnici nekih profesionalnih udruga pokuavaju ostvariti utjecaj na proraun, meutim,
u Hrvatskoj ne postoje neovisne "think-tank organizacije" koje bi se sustavno bavile ovim podrujem,
posebno raspodjelom prorauna.
4.5. Doprinos organizacija civilnog drutva u pojedinim sektorima

Akcije civilnog drutva u irenju demokracije
Pitanje demokratskog razvoja, osobito s obzirom na specifine novije povijesne okolnosti u Hrvatskoj
(raspad Jugoslavije i stvaranje hrvatske neovisnosti, Domovinski rat te kasniji poetak demokratskih
reformi povezanih s ulaskom u Vijee Europe i Europsku uniju) bilo je jedno od kljunih pitanja djelovanja
civilnog drutva. Odreeni je broj civilnih organizacija bio i jo je uvijek posveen razvoju demokracije
u zemlji. No, velik je dio programa (meu kojima su i programi inozemne pomoi) bio gotovo iskljuivo
usredotoen na saniranje posljedica rata i ratom zahvaenih podruja te prava nacionalnih manjina i,
posebno, povratnika i izbjeglica. Neke su organizacije bile ukljuene i u veliku kampanju demokratizacije
povezanu s opim izborima odranim poetkom 2000. godine. S tim u vezi (Beovan, Zrinak, Vugec,
2005.) ispitanici navode primjere aktivnosti GONG-a, Kampanju graanskog aktivizma (GRAK) te neke
lokalne akcije nepoznate javnosti.72 Nakon toga ini se da irenje demokracije nije vie toliko u sreditu
pozornosti javnosti.
Aktivnosti civilnog drutva u irenju tolerancije

Hrvatsko se drutvo posljednjih nekoliko godina suoilo s velikom potrebom promicanja tolerancije. Na
opedrutvenoj razini uvelike se razgovara o potrebi promicanja tolerancije na podrujima zahvaenima
ratom. Posljednjih nekoliko godina raspravlja se i o drugim temama. U javnosti su zapaene kampanje
o pravima zaraenih HIV-om (sluaj ukljuivanja dviju djevojica zaraenih HIV-om u redoviti kolski
program), o pravima djece i ena u sluajevima obiteljskog nasilja ili o pravima homoseksualnih osoba
(najee se navodi primjer gay parade).
Aktivnosti civilnog drutva u promociji nenasilja

Mnoge organizacije civilnog drutva u svojim izvjeima navode kako manji ili vei dio svoga rada
posveuju upravo promociji tolerancije i/ili mirnog rjeavanja sukoba. U posljednje je vrijeme najvea
Unicefova akcija toga tipa pod nazivom "Stop nasilju meu djecom" pa su ispitanici najee navodili
upravo razliite Unicefove akcije, ulogu ekumenskih drutava te mirovnih studija.
72 Ispitanici ovdje navode i primjere aktivnosti enskih organizacija i udruge Eko Kvarner, koje emo spomenuti i kod poddimenzija rodne jednakosti
i zatite okolia.
55
Uloga civilnog drutva u promociji rodne jednakosti i osnaivanju ena
56
Ako je politika rodne jednakosti zadovoljavajue prisutna unutar civilnog drutva, to ipak ne znai
da civilno drutvo ne treba igrati veliku ulogu u promociji rodne jednakosti na opedrutvenoj razini,
osobito iz perspektive hrvatskog drutva kao tradicionalnog drutva. Kada se postavlja pitanje o
kampanjama posveenim ravnopravnosti spolova, ponovno se veina ne sjea takvih kampanja, premda
je u raspravama i pisanim odgovorima naglaeno kako tu treba ubrojiti organizacije koje vode sklonita
za ene rtve nasilja u obitelji. Takoer je iznimno vana kampanja "16 dana aktivizma protiv nasilja
nad enama", zatim obrazovanje u podruju ravnopravnosti spolova, proglaenje Dana ravnopravnosti
spolova te okrugli stolovi o ovim temama. Posljednjih je nekoliko godina aktivnost enskih organizacija
dosta prisutna u javnom ivotu. Organizacije civilnog drutva pridonijele su i osnivanju Ureda pri Vladi
RH za ravnopravnost spolova ime pitanje rodne jednakosti dobiva na institucionalnom znaenju.
enske organizacije u Hrvatskoj djeluju na razliitim podrujima enskih prava. Raznovrsne aktivnosti
obuhvaaju, primjerice, borbu protiv nasilja nad enama i trgovine enama, rodno osvijetene obrazovne
programe, ekonomsko osnaivanje ena i analizu poloaja ena na tritu rada, zatim osnaivanje ena
u politici, lobiranje za promjene izbornog zakona koji sadri paritetnu zastupljenost ena na izbornim
listama stranaka, kao i u predstavnikim i izvrnim tijelima vlasti, te na kraju zagovaranje prava
seksualnih manjina i ena oboljelih od specifinih bolesti. ene se takoer organiziraju u okviru nekih
profesionalnih skupina, sindikata, a i neke politike stranke imaju klubove ena. enska mrea Hrvatske
okuplja 45 organizacija i jedinstvena je mrea enskih organizacija nastala iz ad hoc izborne koalicije
1996. godine. Mrea posljednjih godina provodi kampanje koje su usmjerene na promjenu obrazovnog
sustava uvoenje rodno osjetljivog obrazovanja u programe osnovnih i srednjih kola te uvoenje
spolne edukacije liene predrasuda i homofobije. U novije vrijeme intenzivirale su se aktivnosti u borbi
za enska reproduktivna prava73. U Hrvatskoj se ve deset godina provodi autonomni program enskih
studija u okviru centara za enske studije s jedinstvenim mjestom sustavne rodno osvijetene edukacije.
Ovaj centar i druge enske organizacije razvile su respektabilnu izdavaku djelatnost kojom informiraju i
obrazuju javnost o pitanjima rodne jednakosti, zatim o teoriji rodne jednakosti i aktivnostima.
Predstavnice enskih organizacija su poetkom 2005. godine podnijele Izvjetaj o stanju enskih ljudskih
prava u RH Odboru za eliminaciju diskriminacije ena pri UN-u. enske organizacije su u hrvatskoj javnosti
priznate kao ugledni sudionik rasprava.
Uloga civilnog drutva u smanjenju siromatva

Premda su mnogi pokazatelji ukazivali na injenicu da se zbog tranzicije i Domovinskog rata dosta
poveao udio siromanih u Hrvatskoj, do prije nekoliko godina nije bilo relevantnih pokazatelja u prilog
tome. Podaci za 2001. godinu govore o 17,2% siromanih u 2002. godini, 18,2% u 2003., 16,9% u 2003.
i 16,7% u 2004. godini, pod uvjetom da se linija siromatva definira kao 60% medijana nacionalnog
dohotka74. S obzirom na ovaj podatak Hrvatska ulazi u skupinu zemalja s visokom stopom siromatva.
Rezultati nedavno provedenog istraivanja (Beovan, Zrinak, Vugec, 2005.) govore da se civilno drutvo
slabo bavi problemima smanjivanja siromatva kao jednim od kljunih socijalnih problema hrvatskog
drutva. Navedeni su i neki mogui uzroci tome nedostatak ljudskih kapaciteta, nezainteresiranost
inozemnih donatora za razne programe, slabo poznavanje Nacionalnog programa borbe protiv
siromatva i socijalne iskljuenosti, kao i specifinih oblika siromatva u pojedinim regijama (razlike u
obliku siromatva i potrebama siromanih ljudi u gradovima i selima) i sl.
73 Vie o tome vidjeti na www.zenska-mreza.hr.

74 Podaci Dravnog zavoda za statistiku Republike Hrvatske.
Civilno drutvo u zatiti okolia

U Miljenju o zahtjevu Republike Hrvatske za lanstvo u Europskoj uniji koje je Europska komisija
objavila u travnju 2004. godine navedeno je da e Hrvatska morati uloiti znaajne i ustrajne napore
kako bi svoje zakonodavstvo u podruju zatite okolia uskladila s pravnom steevinom Unije te kako
bi ga uinkovito primjenjivala u srednjoronom razdoblju.75 U ovom je podruju, za razliku od podruja
smanjenja siromatva, prepoznata velika uloga organizacija civilnog drutva. Primjer angamana
ekolokih udruga (posebice udruge Eko Kvarner, ali i niza drugih) oko projekta Druba Adria moda je
u javnosti najpoznatiji primjer uinkovitog djelovanja civilnog drutva. To pokazuje da je mogue po
tom pitanju senzibilizirati i mobilizirati javnost koja je izuzetno osjetljiva na akcije i djelovanja koji mogu
oneistiti okoli, tj. ugroziti hrvatske prirodne resurse. Stoga ne udi da su upravo na pitanje o akcijama
regionalnih aktivista ispitanici u anketi u dvije treine sluajeva naveli nekoliko ili mnogo primjera
takvih akcija. Slino tome, uloga civilnog drutva u zatiti okolia ocjenjuje se umjerenom ili znaajnom.
Valja napomenuti da ove udruge privlae u lanstvo i iri krug utjecajnih graana. Iskazivanje vlastitog
miljenja o problemima zatite okolia te davanje doprinosa takvim inicijativama za mlae pripadnike
srednjih slojeva postaje statusno pitanje.
Osnaivanje marginaliziranih skupina

Prepoznatljiv je krug organizacija u drutvu i zdravstvu koje pruaju pomo takvim skupinama. Meu
socijalnim organizacijama istiu se one koje nude programe za mentalno hendikepirane nastojei im
pomoi u drutvenoj integraciji.76 Meu zdravstvenim organizacijama vidljive postaju one koje osnauju
oboljele od rijetkih bolesti. Dobra suradnja sa strunim organizacijama esto ini ove organizacije
kvalitetnijim od drugih. Istraivanje iz 2001. godine (Beovan, 2004.) pokazalo je da organizacije civilnog
drutva nisu u stanju mobilizirati marginalne skupine, ve esto puta u njihovo ime provode projekte
koje smatraju korisnima za marginalne skupine. To je dugo vremena bio problem romskih organizacija.
75 Usp. Komisija Europskih zajednica, Priopenje Komisije, Miljenje o zahtjevu Republike Hrvatske za lanstvo u Europskoj uniji, COM(2004) 257
konani tekst, Bruxelles, 20. travnja 2004., dostupno na www.mei.hr.
76 Primjer Udruge za promicanje inkluzije.
57
4.6. Regionalne razlike u uinkovitosti organizacija civilnog drutva
58
Organizacije civilnog drutva su uglavnom urbani fenomen i veinom su koncentrirane u velikim i veim
gradovima. U gradovima s manje od 5.000 stanovnika teko je nai aktivne udruge. Ovu je injenicu, kao
problem razvoja civilnog drutva u Hrvatskoj, registriralo i istraivanje o razvoju civilnog drutva iz 2001.
godine. Kao to se vidi iz sljedee tablice, na podruju Zagreba (grada i upanije) registrirano je vie od
etvrtine ukupnog broja udruga.
Tablica 11. Broj udruga u Hrvatskoj po upanijama, na 10.000 stanovnika i udio visokoobrazovanih
Udio visokoobrazovanih, Udio gradskog
starijih od 15 stanovnitva
godina
Broj udruga
Udio u
ukupnom
broju udruga
Broj
stanovnika
Broj udruga
na 10.000
stanovnika
Bjelovarsko-bilogorska
906
3,32
131.343
6,9
6,6
36,0
Brodsko-posavska
875
3,21
172.993
5,1
6,9
44,1
Dubrovako-neretvanska
997
3,66
121.871
8,2
13,9
58,7
Grad Zagreb
5.606
20,56
770.058
7,3
22,5
94,5
Istarska
1.461
5,36
205.717
7,1
12,5
59,4
Karlovaka
855
3,14
140.125
6,1
8,6
49,3
Koprivniko-krievaka
871
3,20
123.736
7,0
7,0
34,5
Krapinsko-zagorska
752
2,76
142.006
5,3
5,8
16,8
Liko-senjska
338
1,24
52.221
6,4
7,1
40,2
Meimurska
791
2,90
116.225
6,8
6,5
22,6
Osjeko-baranjska
2.045
7,50
326.446
6,2
9,1
48,1
Poeko-slavonska
496
1,82
84.562
5,9
6,7
42,9
Primorsko-goranska
2.225
8,16
304.410
7,3
15,2
65,2
Sisako-moslavaka
1.149
4,21
183.531
6,2
7,6
46,5
Splitsko-dalmatinska
2.264
8,31
456.967
5,0
13,4
70,1
680
2,49
112.070
6,1
9,4
54,3
1.005
3,69
183.730
5,5
8,4
31,6
Virovitiko-podravska
574
2,11
92.381
6,2
5,7
32,9
Vukovarsko-srijemska
974
3,57
197.838
4,9
6,6
43,2
Zadarska
786
2,88
158.936
5,0
10,6
53,6
1.610
5,91
304.186
5,2
7,8
31,4
27.260
100,00
4.437.460
6,1
11,9
100,00
upanija
ibensko-kninska
Varadinska
Zagrebaka
Ukupno
Izvor: Sredinji dravni ured za upravu Vlade RH i Statistiki ljetopis RH 2004., Dravni zavod za statistiku
Pored 27.260 udruga u Hrvatskoj je registrirano i 86 zaklada te oko 250 privatnih ustanova koje imaju
status organizacija civilnog drutva. Dakle, na 100.000 stanovnika dolazi oko 630 civilnih organizacija.
Broj udruga na 10.000 stanovnika po pojedinim upanijama varira od 8,3 u Dubrovako-neretvanskoj
do 4,9 u Vukovarsko-srijemskoj upaniji. Vano je napomenuti da se u okolini etiri velika grada u zemlji
nalazi 50,4% registriranih udruga. Postoji statistiki znaajna pozitivna povezanost visokoobrazovanih
osoba s brojem udruga po upanijama.
Strunjaci i aktivisti primjeuju polagano poveanje broja novoosnovanih udruga i rast interesa za
njihovo osnivanje u manjim mjestima, to predstavlja nove civilne inicijative. Slino je napomenuto u
raspravama, uz naglasak da postoji interes za prenoenje pozitivnih iskustava udruga koje uspjeno
djeluju te potreba za njihovom konkretnom pomoi u osnivanju slinih udruga u manjim ili ruralnim
sredinama.
U gospodarski razvijenim krajevima zemlje udruge su aktivnije, bolje surauju s lokalnim vlastima te
su u tom smislu uinkovitije u ostvarivanju svojih programa. Ove organizacije mogu dobiti i znaajniju
podrku brojnijeg lanstva i volontera. Strani donatori uloili su znaajna sredstva za razvoj civilnog
drutva na podrujima koja su bila ugroena ratom. Meutim, uinkovitost tamonjih organizacija i onih
koji provode te programe veoma je dvojbena.
4.7. Zakljuak
Relevantni sudionici, osobito drava na lokalnoj razini, postepeno stjeu povjerenje u organizacije
civilnog drutva. Viestruko se prepoznaje vana uloga tih organizacija te znakovi utrtog puta za suradnju
i razvoj partnerskih odnosa.
Organizacije civilnog drutva sve vie zagovaraju interese razliitih drutvenih skupina. Potvruju se u
obrani prava graana te kreu u poslove pruanja drutvenih usluga. Utjecaj na javne politike dugoroan
je proces u kojem su ve ostvareni prvi rezultati.
to se tie doprinosa civilnog drutva po pojedinim sektorima, vano je istaknuti postignua u
demokratizaciji, toleranciji, nenasilju, rodnoj nejednakosti, zatiti okolia, osnaivanju ena i pomaganju
marginalnim skupinama. Civilno drutvo u Hrvatskoj je urbani fenomen i uglavnom je razvijenije i
uinkovitije u gospodarski razvijenijim krajevima. Organizacije civilnog drutva u Hrvatskoj jo uvijek nisu
zadobile primjereni znaaj kod vlasti, privatnog sektora i drugih dionika. Potrebno je nainiti strategiju
razvoja civilnog drutva koja e podrazumijevati prepoznavanje civilnih organizacija kao partnera na
svim razinama razvoja.
59
60
ZAKLJUAK
ZAKLJUAK
ZAKLJUAK
62
Razvoj civilnog drutva u Hrvatskoj dobio je poetkom ovoga stoljea novi zamah te iri krug dionika
prepoznaje znaaj i ulogu organizacija civilnog drutva. Organizacije civilnog drutva poinju stjecati
povjerenje i javljaju se kao partneri lokalnim i regionalnim vlastima te dijelu Vladinih tijela. Gospodarske
organizacije prepoznaju vanu ulogu organizacija civilnog drutva i poinju podupirati njihov rad.
Posebno na razinama lokalnih zajednica organizacije civilnog drutva javljaju se kao akteri i podupiratelji
uvoenja pozitivnih drutvenih promjena. Na ovaj se nain ostvaruje naelo supsidijarnosti, civilno se
drutvo ukorjenjuje u lokalnim zajednicama i, to je izuzetno vano, razvija se "odozdo" uz sudjelovanje
graana.
Znaaj organizacija civilnog drutva u Hrvatskoj sve se vie prepoznaje u artikulacijama interesa razliitih
drutvenih skupina. Artikulacija, obrana i zagovaranje interesa primjenom naela slobode udruivanja
te osnivanjem razliitih udruga ire se kao dio nove kulture aktivnog graanstva. Graani prepoznaju
opekorisne graanske inicijative i sve su spremniji dati im aktivnu podrku. Dobri primjeri su aktivnosti
udruga potroaa i udruga za zatitu okolia.
Organizacije civilnog drutva u Hrvatskoj kljuni su imbenici u obrani graanskih prava, demokratizaciji
drutva, promicanju tolerancije i nenasilja, zagovaranju rodne jednakosti, aktualizaciji problema poloaja
ena u drutvu i pomaganju marginalnim skupinama. Neke udruge invalida u svojim su programima
ostvarile zapaene drutvene novitete i senzibilizirale iru javnost.
Organizacije civilnog drutva u Hrvatskoj jo su uvijek relativno urbani fenomen i njihove su aktivnosti
uglavnom vidljive u veim gradovima i razvijenijim dijelovima zemlje. Utjecaj na javne politike te pruanje
prvenstveno socijalnih usluga i dalje ine izazovno podruje razvoja civilnog drutva u budunosti.
Posebno valja istaknuti nedovoljnu iskoritenost organizacija civilnog drutva u pripremi i primjeni
razliitih javnih politika.
Strategija razvoja civilnog drutva koju bi izradili strunjaci u tom podruju mogla bi aktualizirati ulogu
organizacija civilnog drutva, dati im dodatan legitimitet i osnaiti njihovu ulogu. Kapaciteti organizacija
civilnog drutva u Hrvatskoj u stalnom su usponu. Organizacije su sve svjesnije problema ljudskih
kapaciteta i sve vie ulau u obrazovanje svojih kadrova. Meutim, organizacije civilnog drutva nisu
iskoristile priliku zapoljavanja mladih strunjaka uz potporu dravnih programa. To bi trebao biti izazov
budueg razvoja. Sposobni kadrovi bit e sposobni pribaviti i znatnije raspoloive financijske resurse.
Pristupanjem Hrvatske Europskoj uniji organizacije civilnog drutva imat e pristup novim financijskim
resursima. Prepoznatljivost vodstva, vidljivi javni nastupi predstavnika organizacija civilnog drutva te
umreavanje i sklapanje koalicija radi konkretnih akcija i dalje ine izazovno podruje razvoja civilnog
drutva u Hrvatskoj.
U Hrvatskoj je razvijena opsena institucionalna infrastruktura za razvoj civilnog drutva na razini drave.
Osnivanjem Nacionalne zaklade za razvoj civilnog drutva poveavaju se financijski resursi za odrivi
razvoj organizacija civilnog drutva. Savjet za razvoj civilnog drutva trebao bi biti prepoznatljiviji
i uinkovitiji u predlaganju politike odrivog razvoja civilnog drutva. Dravne organizacije jo uvijek
smatraju da one podupiru razvoj civilnog drutva i da se ono razvija "odozgo". Drava i organizacije
civilnog drutva napravili su tek prve korake u otvaranju dijaloga o razliitim problemima i pitanjima.
Poticanje dijaloga drave i organizacija civilnog drutva takoer ostaje izazovno podruje.
ZAKLJUAK
Temeljni propisi za osnivanje i djelovanje organizacija civilnog drutva uglavnom odgovaraju standardima
demokratskih zemalja, pri emu su potrebne izmjene i dopune Zakona o zakladama i fundacijama.
to zemlje u regiji mogu nauiti iz hrvatskog iskustva razvoja civilnog drutva?

1. Zahvaljujui zahtjevima koje su dolazili od organizacija civilnog drutva razvijen je prilino
transparentan program javnog natjeaja, tj. davanja donacija iz Dravnog prorauna, a takvu praksu
slijede i neki vei gradovi.
2. Zahvaljujui zahtjevima i lobiranju organizacija civilnog drutva te dijela stranih donatora razvijen
je uglavnom povoljan i poticajan porezni okvir za rad organizacija civilnog drutva.
3. Osnivanjem Nacionalne zaklade za razvoj civilnog drutva poveani su financijski resursi koji mogu
doprinijeti odrivom razvoju civilnog drutva.
4. Osnovan je Savjet za razvoj civilnog drutva Vlade RH to je za sada uglavnom doprinosilo rjeavanju
problema legitimnosti organizacija civilnog drutva, kao dionika modernog drutvenog razvoja.
5. Neki gradovi i upanije izradili su programe suradnje s organizacijama civilnog drutva.
6. Istaknuta je potreba za izradom Strategije razvoja civilnog drutva u Hrvatskoj.
7. Drava je civilnim organizacijama povjerila pruanje usluga ranjivim skupinama meu kojima valja
istaknuti rtve obiteljskog nasilja.
8. Dio gospodarskih subjekata dijeli donacije raspisivanjem natjeaja, a nekolicina ih je izdala i prva
izvjea o drutveno odgovornom poslovanju.
63
64
ZAKLJUAK
LITERATURA
LITERATURA
LITERATURA
66
Alaburi, V. (2003.): Sustavni napadi Vlade na slobodu medija, Jutarnji list, 14. srpnja 2003.
B.a.B.e. (2002.): Percepcija nevladinih organizacija u Hrvatskoj, neobjavljeni rad.
B.a.B.e. (2004.): CATI - stavovi spram NVO-a: II. val., neobjavljeni rad.
Beovan,G., Zrinak, S., Vugec, M. (2005.): Civilno drutvo u procesu stjecanja povjerenja u Hrvatskoj i izgradnje
partnerstva s dravom i drugim dionicima, Zagreb, CERANEO.
Beovan, G. (1995.): Neprofitne organizacije i kombinirani model socijalne politike, Revija za socijalnu politiku, 2:
195-214.
Beovan, G. (1997.): Problemi i potrebe neprofitnih organizacija u Hrvatskoj, CERANEO, neobjavljeni rad.
Beovan, G. (2004.): Civilno drutvo, Zagreb, Nakladni zavod Globus.
Beovan, G., (2005.): Hrvatska akademska hajduija, Vjesnik, 26. lipnja 2005.
Beovan, G., Zrinak, S. (2001.): Mogunosti decentralizacije u socijalnoj politici i nove uloge lokalnih vlasti, Revija
za socijalnu politiku 8:239-258.
Despot-Luanin, J., Coury, J. M. (1995.): Mogunosti i tekoe razvoja nevladinih organizacija u Hrvatskoj, Revija
za socijalnu politiku, 2:137-144.
rpi, G., Zrinak, S. (2005.): Civilno drutvo u nastajanju. Slobodno vrijeme i dobrovoljne organizacije u Hrvatskoj,
u: J. Baloban (ur.) U potrazi za identitetom. Komparativna studija vrednota: Hrvatska i Europa, Zagreb, Golden
Marketing (u tisku).
Komisija Europskih zajednica. Priopenje Komisije. Miljenje o zahtjevu Republike Hrvatske za lanstvo u
Europskoj uniji, COM(2004)257 konani tekst, Bruxelles, 20. travnja 2004., dostupno na www.mei.hr.
Kregar, J. (2004.): Partnerstvo u obavljanju javnih poslova, u: M. Gogi (ur.) Kako suraivati s vlastima i kada to ne
ele, (str.19-32) Zagreb, HHO.
Ledi, J. (1997.) Croatia, u: Poinier L. W. (ed.): The New Civic Atlas - Profiles of Civil Society in 60 Countries,
Washington DC, CIVICUS.
Narodne novine, 52/2002.: Projekti i programi udruga i iznosi za njihovu financijsku potporu iz sredstava
Dravnog prorauna u 2002. godini, osiguranih na poziciji Ureda za udruge u tabelarnom prikazu prema
podruju programskih aktivnosti.
Narodne novine, 83/1992.: Zakon o humanitarnoj pomoi.
Narodne novine, 132/1998., 70/2001.: Uredba o Uredu Vlade Republike Hrvatske za udruge.
Narodne novine, 26/2002.: Odluka o osnivanju Savjeta za razvoj civilnog drutva te imenovanje predsjednika
i lanova Savjeta.
Narodne novine, 173/2003.: Zakon o Nacionalnoj zakladi za razvoj civilnoga drutva.
Pavi-Rogoi, L. (2004.): Naa zajednica naa odgovornost prirunik za uspjeno organiziranje lokalne zajednice,
Zagreb, ODRAZ.
Pogledi. (1988.): Nove rasprave o civilnom drutvu, vol. 18. no.1.
LITERATURA
Puhovski, . (2004.): Civilna politika kultura, u: Gogi, M. (ur.) Kako suraivati s vlastima i kada to ne ele. (5-7),
Zagreb, HHO.
Pusi, E. (ur.) (1992.): Hrvatska: zadanosti i usmjerenja, Zagreb, Hrvatska akademija znanosti i umjetnosti.
Shimkus, D. (1996.): Development of the Non-g overnmental Sector in Croatia, 16th Organisational
Development World Congress, Cairo.
Spona - Bilten Ureda Vlade Republike Hrvatske za udruge, 2/2005.
Stubbs, P. (1996.): Nationalisms, Globalisation and Civil Society in Croatia and Slovenia, Research in Social
Movements, Conflict and Change, 19:1-26.
Svjetska banka (2000.): Hrvatska - Studija o ekonomskoj ranjivosti i socijalnom blagostanju (nacrt), Odjel za
smanjenje siromatva i ekonomsku politiku Europe i Srednje Azije.
uur, Z. (2004.): Siromatvo i nejednakosti u Hrvatskoj od 2001. do 2003. godine, Revija za socijalnu politiku 34:443-450.
Udruga "Mi" (2004.): Mrea uzajamne pomoi, Split.
Ured za udruge Vlade RH (2000.): Program suradnje Vlade Republike Hrvatske i nevladinog, neprofitnog sektora
u Republici Hrvatskoj, Zagreb.
Ured za udruge RH (2003.): Programi i projekti udruga s iznosima financijske potpore iz sredstava Dravnog
prorauna za 2003. godinu, na poziciji Ureda za udruge, Zagreb, http: www.uzuvrh.hr.
Vjesnik, 1995., 8. svibnja, Humanitarno ne znai i zakonito.
Vlada Republike Hrvatske (1993.): Socijalni program, Zagreb.
Vlada Republike Hrvatske (2004.): Program Vlade Republike Hrvatske u mandatnom razdoblju 2003.-2007., www.
vlada.hr.
Vlada Republike Hrvatske (1996.): Program zadovoljavanja socijalnih potreba graana u Republici Hrvatskoj u
razdoblju od 1997. do 1999. godine. Zagreb.
Vlada Republike Hrvatske (1998.): Nacionalna politika zapoljavanja. Zagreb.
Vlada RH: Okvirni program decentralizacije (razdoblje 2004. do 2007. godine) www.vlada.hr.
Vlada Republike Hrvatske (2004.): Program Vlade Republike Hrvatske u mandatnom razdoblju 2003.-2007., www.
vlada.hr.
Linkovi:
www.ceraneo.hr
www.socialplatform.org
http://zaklada.civilnodrustvo.hr
www.poslovniforum.hr/agenda
www.uzuvrh.hr
www.zenska-mreza.hr
www.zamirzine.net
www.human-rights.hr
67
BILJEKE
68
BILJEKE
69
ISBN 953-99888-9-6

Razvoj Civilnog Drustva U Hrvatskoj

Uploaded by

Document Information

Original Title

Copyright

Available Formats

Share this document

Share or Embed Document

Sharing Options

Did you find this document useful?

Is this content inappropriate?

Copyright:

Available Formats

Razvoj Civilnog Drustva U Hrvatskoj

Uploaded by

Copyright:

Available Formats

United

Razvoj civilnog drutva u Hrvatskoj

RAZVOJ CIVILNOG DRUTVA

Program Ujedinjenih naroda za razvoj (UNDP) je mrea sveobuhvatnog razvoja, koja

Nakladnik: Program UN-a za razvoj (UNDP)

Recezenti: Henrieta Capkovicova

POGLAVLJE 1: CIVILNO DRUTVO U HRVATSKOJ

1.1. Razdoblje prije 1990. godine: nasljee bive SFRJ

1.2. Promjene poetkom devedesetih: novi hrvatski Ustav

1.3. Promjene u 2000. godini: nova Vlada i odluka Ustavnoga suda

1.4.3. Sindikati i organizacije poslodavaca

1.4.4. Vjerske zajednice

POGLAVLJE 2: ODNOS VLADE I CIVILNOG DRUTVA

2.1. Odnosi od 1990. do 1998. godine

2.2. Ured Vlade Republike Hrvatske za udruge

2.3. Savjet za razvoj civilnog drutva

2.4. Nacionalna zaklada za razvoj civilnog drutva

POGLAVLJE 3: KAPACITET ORGANIZACIJA CIVILNOG

3.2. Mree i komunikacije

POGLAVLJE 4: ZNAAJ CIVILNOG DRUTVA U HRVATSKOJ

4.1. Javno povjerenje u organizacije civilnog drutva

4.2. Priroda partnerstava izmeu civilnog drutva i drugih sudionika

4.3. Glavne funkcije organizacija civilnog drutva u Hrvatskoj: artikulacija interesa i

4.4. Utjecaj na javne politike organizacija civilnog drutva

4.5. Doprinos organizacija civilnog drutva u pojedinim sektorima

4.6. Regionalne razlike u uinkovitosti organizacija civilnog drutva

CIVILNO DRUTVO U HRVATSKOJ

CIVILNO DRUTVO U HRVATSKOJ - POVIJEST I PRAVNI OKVIR

zatita zdravlja graana i napad na ustavni poredak.

CIVILNO DRUTVO U HRVATSKOJ - POVIJEST I PRAVNI OKVIR

CIVILNO DRUTVO U HRVATSKOJ - POVIJEST I PRAVNI OKVIR

1.2. Promjene poetkom devedesetih: novi hrvatski Ustav

Tablica 1. Temeljni propisi za osnivanje i djelovanje organizacija civilnog drutva

Zakon o humanitarnoj pomoi

Djelomino ureuje status humanitarnih

Zakon o politikim strankama

Ureuje osnivanje, djelovanje i prestanak

Zakon o zakladama i fundacijama

Ureuje osnivanje, djelovanje i prestanak

Ureuje osnivanje, djelovanje i prestanak

Ureuje osnivanje, djelovanje i prestanak

11 Odredbe Ustava kojima su ureena navedena prava graana glase:

CIVILNO DRUTVO U HRVATSKOJ - POVIJEST I PRAVNI OKVIR

1.3. Promjene u 2000. godini: nova Vlada i odluka Ustavnoga suda

CIVILNO DRUTVO U HRVATSKOJ - POVIJEST I PRAVNI OKVIR

CIVILNO DRUTVO U HRVATSKOJ - POVIJEST I PRAVNI OKVIR

1.4. Sadanja tipologija organizacija civilnoga drutva u Hrvatskoj i

CIVILNO DRUTVO U HRVATSKOJ - POVIJEST I PRAVNI OKVIR

1.4.3. Sindikati i organizacije poslodavaca

1.4.4. Vjerske zajednice

statuta i postavljanju zakladnih tijela.

CIVILNO DRUTVO U HRVATSKOJ - POVIJEST I PRAVNI OKVIR

27 Zakon je objavljen u "Nar.nov." br. 83/02

CIVILNO DRUTVO U HRVATSKOJ - POVIJEST I PRAVNI OKVIR

ODNOS VLADE I CIVILNOG DRUTVA

ODNOS VLADE I CIVILNOG DRUTVA

2.1. Odnosi od 1990. do 1998. godine

ODNOS VLADE I CIVILNOG DRUTVA

Izvor: Dravni zavod za statistiku RH, posebna obrada

ODNOS VLADE I CIVILNOG DRUTVA

U to doba drava na razliitim razinama organizacije, od jedinica lokalne samouprave, upanija,

o mogunostima samoorganizacije domaih organizacija i osnivanja njihove mree.

ODNOS VLADE I CIVILNOG DRUTVA