Tomislav Kraljacic - Kalajev Rezim u Bosni i Hercegovini (1882-1903)

Kalajeva nacionalna politka, metod i sredstva njegovog sprovoenja III poglavlje

- Nacionalna politika Kalajevog reima predstavljala je dio opte politike AustroUgarske na uvrivanju svojih pozicija kako u BiH tako i na Balkanu. Reim je polazei od
nacionalno-vjerskih prilika u zemlji nastojao da oblikuje nacionalno politiki razvoj BiH u
pravcu ostvarenja tih ciljeva. Taj opti kurs koji nije bio programski razraen niti precizno
formulisan sprovoen je u formi najrazliitijih metoda i sredstava ija primjena esto nije bila
dosljedna i to najvie zbog sloenosti nacionalno vjerskih odnosa i tenji vlasti da prikrije
svoje konane ciljeve, to u sutini zamagljuje prave motive nacionalne politike i to oteava
njenu punu vidljivost. Kalajeva nacionalna politika se pored povremenog kolebanja i
privredne nedosljednosti kretala optom linijom izgradnje nacionalno - politike posebnosti
BiH u okviru jugoslavenskog prostora.
Kalaj se u sprovoenju svoje politike sluio vjeto odobranim sredstvima i metodama.
Pri tome je svakako polazio od zateenog stanja u BiH te od poitikog iskustva i prakse u
Monarhiji.
Kalajev pogled na poloaj BiH u okviru A-U monarhije
Da bi se u potpunosti mogla objasniti Kalajeva nacionalna politika, potrebno je
prethodno obrazloiti stanje BiH u okviru Monarhije. Poznato je da je kod Kalaja jo prije
okupacije sazrila ideja o potrebi prikljuivanja BiH Austro-Ugarskoj Monarhiji. Ali, po
njegovom miljenju to prikljuenje nije trebalo da dira u dualistiki sistem Monarhije. U
svom memorandumu kojeg je uputio iz Budimpete 1877. godine, caru, Kalaj predlae da
BiH bude anektirana, te da dobije statusa careve zemlje. Iz kasnije diskusija vidi se da se
Kalaj zalagao za teritorijalnu cjelovitost BiH, ali se da primjetiti da se zalagao i za to priju
aneksiju BiH, te da ona dobije status dravne zemlje dok se ne sredi njen dravnopravni
poloaj.
Na sjednici od 03.06. 1882. godine Kalaj je naveo da je najbolje rijeenje za BiH da se
izvri aneksija te da se ona prikljui jednoj od dvije polovine Monarhije kao integralni dio.
Njegov stav se u tome razlikovao od stava ugarskog grofa Tise koji se zalagao za podjelu BiH
odmah nakon aneksije, na to je raunao i sam car. Grof Tiso se zalagao da Ugarskoj pripadnu
okruzi Biha i Banja Luka, a Austriji: Travnik, Mostar, Tuzla i Sarajevo, to je znailo podjelu

BiH i to se protivilo stav Kalaja. Pored spomenutog Tiso je smatrao da u svaku dio trebao
uvesti organiziranu upravu i ne ukljuivati ih u sistem jedne ili druge drave Monarhije. Po
njegovom miljenju takva organizacija ne bi naruila dualistiki sistem Monarhije. Pored toga
Tiso je predviao modernizaciju i germanizaciju domaeg stanovnitva, protiv ega je bio
Kalaj. Glavni razlog Kalajeve bojazni od podjele BiH bila je mogunost da izrasti u osnovu za
stvaranje trijalizma.
Kao jedino rijeenje bilo je da provizorno rijeenje tj. da BiH bude proglaena ,,
zajednikom stvari Austro-Ugarske Monarhije. Prema tome bi se samo formalno mijenjao
poloaj BiH. Samo stanje BiH je bilo uslovljenje unutranjopolitikim, a potom i spoljnim
razlozima. No, kao budunost BiH Kalaj ju je vidio u pripajanju Ugarskoj, pravdajui to
historijskim pravom Ugarske na Bosnu, to datira jo od Arpadovia. No, do toga je moglo
doi tek nakon to se BiH formira kao nacionalna drava. Kalaj je ak navodio i prikljuenje
BiH Velikoj Hrvatskoj, no to je bilo samo teoretski i u sluaju ako bi dolo do jaanja Srbije.
Pripreme uvoenja bosanske nacije
U toku prve decenije svog postojanja reim se konkretno ne izjanjava o nacionalnom
pitanju u BiH. Narod se u BiH naziva ,, na narod i on se djeli u 3 konfesionalne grupe.
Sama ideja o bosanskoj naciji maglovito se nazire jer reim iz uvjerenja da je prerano
izbjegava da je istie. Uprava usmjerava svoje napore na pripremanju uslova za prihvatanje
bosanske nacionalne ideologije kod domaeg stanovnitva. Pri tome uprava izgrauje poseban
odnose prema svakoj od tri konfesionalne grupe te uvaava zateene razlike izmeu njih. Prvi
zadatak Kalajevog reima bio je da radi na pribliavanju svakoj vjerskoj upravi. To ini
davanjem podrke i inicijative za pokretanje listova namjenjenih pojedinim konfesijama.
Pokretanje tih listova poelo je 1884. godine, a prvi list te vrste bio je Vatan ili
Domovina, koji se pokree 1884. godine. Cilj ovog lista bio je da afirmie austrougarsku i
Kalajevu politiku meu irim masama, ali i u muslimanskom svijetu izvan BiH, posebno u
Turskoj. Zadatak lista bio je i da odrava mrnju Muslimana prema Srbiji i Crnoj Gori, koje
su irili svoj utjecaj i nacionalni pokret u BiH. Slinu politiku reim je namjenio i prvom
srpskom politikom listu u BiH, Prosvjeti, koja poinje izlaziti 1885. godine. Prosvjeta je
imala zadatak stvaranje jedne lojalne i konzervativne struje meu Srbima u BiH, koja bi
suzbijala sve negativne pojave upuene prema Kalajeveom reimu. Prvi hrvatski list u BiH
bio je Glas Hercegovine, koji je, kako se to navodilo titio interese svih naroda u BiH.

Na uvoenju bosanske nacije Kalaj je djelovao i tako to je odmah poslje okupacije

forsirao na latinici, dok je dotad u upotrebi bila irilica. Pa tako u kolama daje prednost
latinici nad irilicom. 1886. godine Srbi se poinju aliti na to, pa on oba pisma uvodi kao
ravnopravna pisma u BiH. Time je ustvari Kalaj elio da otvori bezbolni proces mirenja Srba
s latinicom, te da u konanici oni potisnu irilicu iz upotrebe koja je bila ponajvie i vezana za
srpski nacionalizam. Pored toga vlada je pokuala odmah poslije okupacije da uvede bosansku
zastavu i grb, kao simbol stvaranja nacije. Naredba za izdavanje grba i zastave data je 1889.
godine.
Pokuaj uvoenja afirmacije bosanske nacije
Tokom 80-tih godina dolo je do stablizacije svih onih potekoa na koje je naiao
Kalajev reim. Pa tek od tih godina s stanovita reima dolazi do povoljne prilike za
rijeavanje nacionalnog pitanja BiH, i uvoenje bosanske nacije, tim prije to dolazi do
poveane bojazni od srpski nacionalni pokreta ( 90-tih godina). Jedan od naina rijeavanja
tog problema bio je jedino uvoenje bosanske nacije. Sam Kalaj je oivljavanje nacionalnog
pitanja u BiH povezao sa politikim dogaajima u jugoslavenskim zemljama, pa tako poetak
ispoljavanja srpske nacionalne svijesti Kalaj direktno povezuje s Srbijom, tj. dolaskom na
vlast Radikalne stranke. Naginjanje Srba Rusiji stvorilo je kod Hrvata osjeaj uznemirenosti
tako da se grupa katolikog stanovnitva pridruuje partijama najekstremnijeg pravca
( stranka Ante Starevia).
Vlada je raunala da e list Napredak neutralisati utjecaj srpske tampe u BiH. Isto
tako se nadala da e Srbi prihvatiti taj list kao svoj jer je on trebao da pokae srpskoj i drugoj
javnosti izvan BiH, da bosanskohercegovaka uprava obezbjeuje Srbima slobodan
nacionalni razvoj. Kada je Kalaj dopusti Napredku da istie srpsku nacionalnu ideologiju, on
je to dopustao i Glasu Hercegovine. Oba ova lista bila su pod okrljem reima u BiH, ime se
zaotravao srpsko hrvatski spor u BiH. Meusobni spor Srba i Hrvata te ubrajanja
Muslimana u jednu ili drugu naciju, reimu je odgovarao ukoliko je to stvarala povoljnu
atmosferu za ukljuivanje Muslimana kao aktivnog nacionalnog faktora u spomenutom sporu
i za uvoenje bosanske nacije.
Prvi korak ka afirmisanju i uvoenje bosanske nacije bilo je doputenje

izdavanja

lista Bonjak 1885. godine Mehmed begu Kapetanoviu. List je nastao upravo u jeku borbi
srpskog Napredka i hrvatskog Glasa Hercegovine. Izlazio je na bosanskom jeziku i na latinici.
Okolnosti u kojima se pojavio Bonjak kao i proklamovanje bosanske nacije ukazuje na to da

je itav rad reima oko uvoenja bosanske nacije bio ustvari usmjeren protiv irenja i
djelovanja srpskog nacionalnog pokreta. Pokret je trebao suzbiti, ali i zaustaviti njegovo
irenja van granica BiH. Pojava Bonjaka predstavlja period intenzivnog rada reima na
irenju bosanske nacije i nacionalne ideologije. List je imao zadatak da pie protiv
nacionalizacije Muslimana, ali u smislu prihvatanja srpstva ili hrvatstva.Tezu o bosanskoj
naciji Bonjak je argumentovao posebnou narodnog razvitka od doseljavanja stanovnitva
na Balkan, do bosanskog srednjeg vijeka, preko osmanskog period pa sve do XIX stoljea.
Bonjak je inzistirao na posebnosti i kontinuitetu bosanske nacije.
Na sjednic austrijske delegacije 19.10. 1892. godine Kalaj je ozvaniio bosansku
naciju, a 1893. godine, on odreenije govori o bosanskoj naciji kao tekovini historijskog
razvoja. Kalaj navodi da srpsko-hrvatsko ime u BiH nije poznato te da oni koji se nazivaju
Srbima nee prihvatiti ime Hrvati i obrnuto. Time je Kalaj uvoenju bosanske nacije kao
rijeenju nacionalnog pitanja u BiH, dao vid mjere koja nije nametnuta ve je nastala uslijed
prilika u Bosni i Hercegovini. Faktor vremena za stvaranje bosanske nacije za same
Muslimane nije bio od tolike vanosti, prvenstveno zbog toga to je jo od doba Osmanskog
carstva muslimanska elita imala primat.
Neuspjeh pokuaja uvoenja bosanske nacije
Sam pokuaj uvoenja bosanske nacije od poetka je bio osuen na neuspjeh. Za takvu mjeru
nisu postojale potrebne politike ni druge pretpostavke. Ve je pojava Bonjaka izazvala
velike rekacije u domaoj i iroj javnosti u jugoslvenskim zemljama. Srpska tampa je od
samog poetka u Bonjaku vidjela sredstvo za borbu protiv srpskog nacionalnog pokreta i
instrument reima za njegovanje austrijske dravne ideje u BiH. Pored toga Bosanska vila je
otro napala Bonjakovu nacionalnu ideologiju. S druge strane Glas Hercegovine ima
pozitivne reakcije prema Bonjaku, no iz razloga to je vjerovao da e Bonjak raditi u
interesu Hrvata. List Crvena Hrvatska odbacuje Bonjakovu ideju o bosanskoj narodnosti, no
smatra izlaenje lista pozitivnim za politiku Muslimana. Dakle, stav hrvatski listova prema
Bonjaku je bio da on indirektno radi za hrvatsku nacionalnu ideju. Bez obzira na to to je
Bonjak negirao postojanje hrvatske narodnosti u BiH, ti listovi su tolerantniji prema njemu
zbog njegovog antisrpskog dranja.
Kalajevo istupanje u delagacijama u kojima je branio opravdanost uvoenja bosanske
nacije nailazi na kritike i kod opozicioni poslanika i u jugoslavenskim zemljama. Masarik
istie 1892. godine na sjednici delegacije da u Kalajevoj politici uvoenja bosanske nacije lei

,, nemoralnost njegovog sistema, slijedee godine on Kalajevu politiku ocjenju

denacionalizatorskom. Nije izostala kritika ni hrvatskih poslanika u Monarhiji. Sve su te
kritike razotkrivale pravi smisao uvoenja bosanske nacije i podsticale u zemlji otpor
mjerama vlasti na njenu afirmaciju. Taj otpor je prirodno izrastao iz nacionalno vjerskih
prilika u BiH, koje su pokazale da je ideja o bosanskoj naciji zakasnila te da nema realnih
uslova za pobjedu. Srpska nacionalna svijest je ve bila u toku razvoja i ona se bre razvijala
nego to je tom sam Kalaj zamiljao, brzo e i izrasti u opozicioni pokret te doi u sukob s
idejom o bosanskoj naciji koja nije imala nikavih preduvjeta da pobjedi.
Hrvatska nacionalna svijest i pokreti poinju da jaaju 90-tih godina. Oni kre put u
katolikom djelu stanovnitva i tako slabe efekte mjera reima na afirmaciji bosanske nacije.
Nade reima da e ideja o bosanskoj naciji biti prihvaena meu Muslimanima je iznevjerena,
jer su Muslimani u velikoj mjeri ostali dosljedni naelima svoje vjere, islamskoj kulturi te
turskoj politikoj tradiciji. Tih godina i utjecaj Bonjaka je dosta slabio. Naavi se izmeu
Srba i Hrvata koji su ih pokuali privui svaki na svoju stranu te reima koji je Muslimane
pokuao uiniti jezgrom bosanske nacije, Muslimani su kraj Kalajevog reima doekali
uvajui svoju posebnost i prema jednima i prema drugima, dok su se rijetki pojedinci
opredjelili za srpsku ili hrvatsku nacionalnu ideju.
Kad se utvruju pokuaji neuspjeha afirmiranja bosanske nacije potrebno je ukazati i na
metode i sredstva kojim s reim koristio u afirmiranju bosanske nacije, ali i na ponaanje
same vlasti. Pored toga borba Bonjaka protiv srpskog nacionalnog pokreta esto je izlazila
van okvira koje nalae politika bosanske nacije, pa je tako, istina, u manjoj mjeri podravala
hrvatske nacionalne ideje, to je u konanici ostavljalo malo prostora za pobjedu bosanske
nacije. Krupna smetnja uspjehu bosanske nacije bila je i podjeljenost stanovnitva. Gledano u
cjelini pokuaj voenja politike bosanske nacije nije otiao daleko od pojma politikog
naroda.
Zbog velikog otpora unutar ali i van granica BiH, reim sredinom 90tih godina naputa
politiku bosanske nacije. Posljednja znaajnija mjera u njenom afirmiranju bila je potvrda
naziva bosanskog jezika u austrijskoj delegaciji 1896. godine. Od tada ubrzano i pod
pritiskom srpskog autonomnog pokreta reim naputa kurs afirmacije bosanske nacije. Prvi
znaci naputanja tog kursa uoeni su 1897. godine kada je Kalaj dao doputenje za izdavanje
lista koji bi zastupao srpske nacionalne interese i potpora u pokretanju hrvatskog lista Osvit.

Historiografija
Kalajev reim nije posebno obraivan u naoj historografiji, mada je njegovo djelovanje
znaajno ne samo za BiH ve i ire. Prije rata o Kalaju se pisalo u prilinoj mjeri ali parcijalno
i bez koritenja arhivske grae. Time se vie bave novinari i publicisti, a manje profesionalni
historiari. Poslije rata arhivska graa Zajednikog ministarstva finansija i Zemaljske vlade,
postala je dostupna pa dolazi i do veeg pisanja o Klajevom reimu. U djelu Hercegovaki
ustanak 1882. godine, Hamdija Kapidi saeto daje prikaz pripremanja Kaljevog reima, o
reimu govori i u djelu Agrarno pitanje u BiH za vrijeme Austro Ugarske uprave 18781918. Ferdo Hauptman se takoer dotie Klajevog reima, obraajui panju na njegovu
ekonomsku i privrednu djelatnost. O njemu govore Mustafa Imamovic u knjizi

Pravni

poloaj i unutranjo-politiki razvitak BiH od 1878 1917, Ekmei, Hadibegi i mnogi

drugi.
Izvori
Koritena je obimna graa iz Arhiva BiH, neto u manjoj mjeri koritena je i graa drugih
arhiva u BiH, ali i u drugim zemljama.