Umjetnost rijei LIII (2009) 12 Zagreb sijeanj lipanj

Prikaz
Ivana PERICA (Zagreb Filozofski fakultet)

INTERMEDIJALNOST KAO PARADIGMA

POSTMODERNE
Intermedialitt. Lyrik des 20. Jahrhunderts in Ost-Mittel-Europa III, ur.
Alfrun Kliems, Ute Raloff i Peter Zajac, Frank & Timme, Berlin
2007.

U ediciji Znanost o knjievnosti njemake izdavake kue Frank&Timme

iziao je zbornik znanstvenih radova na temu intermedijalnosti u poslije
ratnom pjesnitvu Srednje i Istone Europe. Natuknicom intermedijalnost
spektar je suen na pjesnitvo koje se odcijepilo od projekta obnove moderne
(kojeg su u knjievnosti na njemakom jeziku predstavnici Ingeborg Bach
mann, Gnter Eich, Peter Huchel i Paul Celan), a pozornost je usmjerena
pjesnitvu koje se prihvatilo neokonfiguriranja anrovskog spektra, to je
znailo i naglaeno korespondiranje s medijima tradicionalno shvaanim
kao pjesnitvu marginalnim. Nakon dva sveska koji su se bavili pjesnitvom
dvadesetih i tridesetih godina (gdje se u pjesnitvu kasne moderne prouavaju
mogunosti alternative avangardi i gdje su nacionalsocijalistika stremljenja
bila od nemale vanosti, I: Sptmoderne, 2006) te pjesnitvom pedesetih
i ezdesetih godina (u kontekstu socrealizma i nadnacionalnih iskustava
komunizma, II: Sozialistischer Realismus, 2006), ovaj se svezak usredotouje
na pjesnitvo od ezdesetih naovamo, tonije na njegovu intermedijalnost
kao suradnju razliitih izraajnih medija u jednom materijalnom artefaktu
ili umjetnikom dogaaju (str. 9). Polazei od McLuhanove tvrdnje da
all media are active metaphors in their power to translate experience into
new forms (str. 9), prilozi analiziraju ne toliko jezinorefleksivnu stranu
pjesnikog artefakta, koliko njegovu vizualnu, akustiko-performativnu,
ak i haptiku dimenziju, koje je jezik tek jedan dio. U sreditu analize nije,
dakle, jezik kao medij, nego medij jezini i bilo koji drugi koji svojom
materijalnou ima utjecaj na proizvodnju smisla (str. 9).

129

I. P e r i c a , Intermedijalnost kao paradigma postmoderne (129134)

Umjetnost rijei LIII (2009) 12 Zagreb sijeanj lipanj

130

Polazei od teorijskih postavki Jana Mukaovskog, Aagea Hansen-Lvea

i Harryja Partcha, Jlius Fujak u radu O korela(k)tivnosti glazbenoumjetnike
intermedijalnosti danas promilja utjecaj grafikih, odnosno geometrijskoprostornih znaajki na verbalnu kvalitetu teksta. Oslonivi se dijelom na
Lessingova razmatranja iz Laokoona (o sukcesivnim umjetnostima vremena
i simultanim umjetnostima prostora), autor uvodi distinkciju performa
tivne tekstualnosti svojstvene umjetnostima koje se temelje preteito na
dimenziji linearnog, sukcesivnog vremena (knjievnost, glazba, ples, teatar,
performans, happening) i fiksirane tekstualnosti koju karakterizira simultana
realizacija umjetnikog medija u prostoru (slikarstvo, kiparstvo, arhitektura
i, jednim dijelom, vizualna odn. konkretna poezija). On tu uvodi pojam
korela(k)tivnost, koji izvorno znai odnos zvunih formi i kreativnog
potencijala ina sluanja (str. 27), a zatim signalizira i korelaciju i aktivno
meudjelovanje razliitih medijskih karakteristika u jedinstvenoj umjetnikoj
kvaliteti teksta. Time Fujak najavljuje teorijski okvir za mnoge lanke ovoga
zbornika.
Slino Fujaku se i Jeanette Fabian i Adam Boch bave odnosom slike i
jezika u poeziji autora koji su granice meu njima radikalno problematizirali.
Jeanette Fabian u lanku Jezik i slika. Intermedijalne tehnike u konkretnoj
poeziji Jiija Kola prouava djelo ekog avangardista koji je odbacivao
pisanu rije kao sredinji element svoje evidentne poezije (evidentn
poezie, str. 98) i umjetnosti openito. Intermedijalni predznak Kolove
neverbalne poezije i poezije za sva ula (str. 101) vidljiv je ve iz naslov
Analfabetogramy (Analfabetogrami), Cvokogramy (aavogrami), Obrzkov
basn (Slikovne pjesme), ichov basn (Mirisne pjesme) itd. lanak sadri i
slike analfabetograma, aavograma i daljnjih devet pjesama sainjenih od,
npr., ileta (Pjesma ileta) ili ispupenja papira (Pjesma za slijepe). Fotografija
slikovne Pjesme oiju nalazi se i na omotu zbornika.
Adam Boch se u lanku Jednostavne vizualne forme u pjesnitvu Milana
Rfusa bavi utjecajem vizualnih oblika, prvenstveno linija i krunica, na
pjesnitvo tog slovakog pjesnika. Bliskost njegove poezije likovnoj umjet
nosti prvi put dolazi na vidjelo u zbirci Hudba tvarov (Glazba oblik) iz 1977.
g., u kojoj, kao i u prethodnim zbirkama Zvony (Zvona, 1968) i Stl chudobnch
(Stol siromaha, 1972), veliku ulogu imaju imena Augustea Renoira, Guil
laumea Apollinarea, Vincenta van Gogha i Ludovta Fulle. U Hudbi tvarov
sadrajno se i formalno ostvaruje sinestezija ula i simbioza raznih umjet
nosti, primjerice u pjesmi ena koja je mitskim polaritetom linije i kruga,
odnosno ene i mukarca srodna slikarskom djelu Vladimra Kompneka.

I. P e r i c a , Intermedijalnost kao paradigma postmoderne (129134)

Umjetnost rijei LIII (2009) 12 Zagreb sijeanj lipanj

U tom smislu suradnja Milana Rfusa i fotografa Martina Martineka, iji

se radovi nalaze u lanku, predstavlja sintezu pjesnitva i fotografije.
Bliskost, tj. privoenje pjesme njezinu likovnoumjetnikom parnjaku
tema je priloga Ute Raloff, koja u Otvorenoj pjesmi u pjesnitvu 60-ih godina
Ivana trpke prouava pribliavanje poetici otvorenog djela (U. Eco) u
trpkinoj poeziji, traei estetiku performativnosti (Erika Fischer-Lichte)
u pjesmi iji se medij tradicionalno prouava kao fiksirana tekstualnost,
a ne kao sukcesivna performativnost (Aage Hansen-Lve). Akcija kao
pjesniki program prvi put se nalazi u trpkinu manifestu Prednosti trojnohch slvikov (Prednosti tronogih slavuja) i u tekstu O otvorenej bsni (O
otvorenoj pjesmi), a otvorena pjesma stvaralaki je princip njegovih zbirki
Krtke detstvo kopijnkov (Kratko djetinjstvo kopljanika, 1969) i Tristan tra
(Tristan brblja, 1971), koje s jedne strane naglauju medijalnost teksta, ali u
umjetniku produkciju ukljuuju i tjelesnost pa pjesma postaje intermedi
jalna tvorevina.
Radikalan iskorak iz tradicionalnog shvaanja pjesnitva svakako pred
stavlja djelo ruske umjetnice Ryje Nikonove i njezina kolege Sergeja Sigeja,
ime se bavi Tom Glanc u lanku Jestivost. Medijalnost kulinarske umjetnosti i horroris vacui. Oni operiraju naslijeem umjetnosti avangarde koja
se koncentrira na jestivost i metodom penetracije odmjenjuju tradicionalnu
zadau umjetnosti da reprezentira: Jedenje slova ne znai samo unitenje,
destrukciju, nego i stvaranje vakuuma, nestajanje koje privodi ispranjavanje
medija i znai zapravo obrnut proces od klasinog stvaralakog.
Od u Predgovoru zacrtanog metodolokog interesa ovog zbornika,
kojemu nije stalo do drutvenih posljedica i kulturnokritikih ocjena
intermedijalnosti (str. 9), donekle odudara analiza zbirke Antikdy (Antikodovi, 1966) Vclava Havela, koja je predmet zanimanja Andreasa Ohmea
(Konkretna poezija izmeu ludizma, kritike jezika i politikog angamana).
Poavi od poetoloke problematike, otkrivanja elemenata ludizma i konk
retne poezije, autor u Havelovu poetikom angamanu otkriva ironizaciju
pjesnike tradicije i kritiku jezika, koja nije metafiziki usmjerena niti je
iskljuivo vezana za usku poetoloku problematiku, nego sadri i politiki
impetus usmjeren protiv socijalistike jezine politike i uope protiv aktualne
politike situacije. Sprega poetike i politike te zagovaranje deautomatizacije
jezinog koda, koji je zahvaljujui pretjeranom ponavljanju praznih fraza
prerastao u besadrajnu ekvilibristiku rijei (bezobsan slovn ekvi
libristika, str. 85), program su i Havelovih eseja O dialektick metafyzice
(O dijalektikoj metafizici) i O konvench, informaci a kdu (O konvencijama,
informaciji i kodu) iz 1964. g.

131

I. P e r i c a , Intermedijalnost kao paradigma postmoderne (129134)

Umjetnost rijei LIII (2009) 12 Zagreb sijeanj lipanj

132

Tema su lanka Dorisa Bodena itanje kvadrata. Intermedijalnost i

ekstrapolirana medijalnost kod Gennadija Ajgija 1964. g. nastala pjesma Bez
nazvanija (Bez naslova) i njoj pripadna uputa O tenie vsluch stichotvorenija
Bez nazvanija (O itanju pjesme Bez naslova) iz 1965. Ruski pjesnik od
bacuje tradicionalnu hijerarhiju unutar pjesme, pa je cijela pjesma naslov
(str. 139), a tema i rema postaju jednakovrijedne. Takva anormativna upo
treba jezika ne doputa jednostavno povezivanje oznaitelja s oznaenim,
pa prevoenje, tj. tumaenje pjesme, zastaje na razini oznaitelja. Tako
razraeno komunikacijsko uskraenje (Th. W. Adorno, P. Zima) utjelov
ljuje kritiku jezika koja ne kulminira u negaciji komunikacijskih mogunosti,
nego smetnjom upuuje na navodno zakrivenu razinu znaenja i na neki
kompleksniji, dublji smisao.
Teorijska polazita nekih kasnijih radova zbornika anticipira ve i lanak
Pisai strojevi Zoltna Kulcsr-Szaba, koji propituje posljedice upotrebe
pisaeg stroja na pjesnitvo. Budui da prema Heideggeru strojopis predstav
lja blokiranje pristupa istini, pisai su strojevi beznakovni (zeichenlos), tj.
ne mogu se tumaiti kao znakovi jer upuuju iskljuivo na same sebe. Odnos
pisaeg stroja i pjesme Kulcsr-Szab prouava u madarskoj poeziji prve
polovice 20. st., tonije u pjesmi Gprkisasszony (Daktilografkinja) Dezsa
Kosztolnyja, u neoavangardnom pjesnitvu Dezsa Tandorija te kasnijih
autora Endrea Kukorellyja i Tibora Pappa. Odnos prirode i kulture, utjecaj
stroja na prisutnost individualnog subjekta u pjesmi te, konano, posljedice
kompjutorizacije pjesnitva sredinja su pitanja ovoga lanka.
Srodno Kulcsr-Szabu, Vanesa Matajc irokim lukom od historijskih
avangardi preko neoavangardi (poetna faza 19651975 ili, ue shvaeno,
19691971, druga faza ezdesetih i sedamdesetih, trea faza osamdesetih
godina) do suvremenosti, u prilogu Intermedijalnost u slovenskoj poeziji. Iskustvo
(post)moderniteta istrauje znaenje intermedijalnosti s obzirom na promjene
koncepcije subjekta. Autorica polazi, naime, od tvrdnje da intermedijalnost
predstavlja jednu od najuinkovitijih mogunosti umjetnike konkretizacije
epistemolokih promjena (str. 302) suvremenog doba i da je uvoenje novih
medija u pjesniki izraz zapravo odraz iskustva (post)moderniteta kao osjeaja
ovjekove ontoloke nesigurnosti. Od najnovijeg pjesnitva izdvaja zbirke
Oda na manhatnski aveniji (Oda na Aveniji Manhattan) unika, Podlogara
i Karie i SMS poeziju.
Tekst Pjesma, molitva, performativnost Csongora Lrincza promatra
jezine dogaaje kao performativne inove u kojima govorenje stalno na
dilazi izgovoreno (str. 201). Budui da se pjesma kao i molitva ne mogu
svesti na pragmatike govorne inove, obje se izdiu iz upotrebnih jezinih

I. P e r i c a , Intermedijalnost kao paradigma postmoderne (129134)

Umjetnost rijei LIII (2009) 12 Zagreb sijeanj lipanj

manifestacija ili iskaza i ostvaruju [] jezini dogaaj kao upotpunjenje sebe

samih (str. 201). S aspekta performativnosti, ponovljivosti, pamtljivosti
i afektivnosti, koje su u jednakoj mjeri svojstvene pjesmi i molitvi, autor
promatra molitveno pjesnitvo Endrea Kukorellyja i zakljuuje da, unato
slinostima i paralelizmima, pjesma moe samo obeati uspjelost molitve
ije stihovne i ritamske obrasce ona ponavlja, ali ju ne moe i garantirati
jer ne upuuje ni na kakvu ovjeroviteljsku instancu (npr. Boga), nego samo
na citat, i zbog toga se, za razliku od molitve, kojoj je performativ kljuan
element, nikad ne moe u potpunosti izrei (str. 237).
Holt Meyer u lanku Otueni film, mramorni kip i filologija kasnog
staljinizma kao medijalna ishodita Dvadeset soneta za Mariju Stuart Josifa
Brodskog promatra medij pjesme kao vorite medijalnosti pjesnitva s drugim
medijima spomenutim u naslovu lanka (film, kip, filologija). Medij pritom
ne znai samo materijal, nego signalizira i pragmatsku i kulturnu umjetenost
pjesme koja granicu prema drugim medijima ne posjeduje, nego je i ekspli
citno iskazuje, inscenira i preplie s vlastitom medijalnosti (str. 155). Meyer je
ovim lankom izvrsno i na zanimljiv nain popratio intermedijalne transfere
i promjene koje je lik Marije Stuart proivio: od Schillerove dramatizacije
(praizvedba 1800. g. u Weimaru) preko neoklasicistike statue Marije Stuart
u parikom Luksemburkom vrtu, nacistike ekranizacije predloka u reiji
Carla Froehlicha (Herz der Knigin Kraljiino srce, 1940) i prikazivanja
istog filma 1948. g. u poslijeratnoj sovjetskoj Rusiji (Doroga na afot Put
na stratite) do tragova te duge medijalne povijesti kotske kraljice zadranih
u Dvadeset soneta, koji se u originalu i njemakom prijevodu nalaze na kraju
lanka.
I Peter Zajac je u zakljunom lanku zbornika Mjuzikl, song, pjesniki
minimalizam popratio kontekste mjuzikla Neberte nm princezn (Ne dirajte
nam princezu) te posebno pjesme Svit (Zora), i to s obzirom na njegove
intermedijalne, semiotike i performativne aspekte. Zbog subverzivnog
potencijala mjuzikla kao takvog autor ne proputa promotriti mjuzikl i song
u odnosu prema poeziji kao paradigmi moderne, odnosno s obzirom na
njihov status tzv. pjesnikog minimalizma.
Status pjesnikog artefakta koji se nalazi na granici fiksirane tekstu
alnosti i sukcesivne performativnosti, odnosno mogunost da nadilazi
medijalnu usredotoenost na papir i da se pjesma vrati svojem izvornom,
govorenom i izvoenom obliku, katkad kao to je to pokazao tekst o
Havelovim Antikodovima onemoguuje usko promatranje pjesmotvora
kao iz drutvene cjeline izolirana dogaaja. To se problematinim pokazuje

133

I. P e r i c a , Intermedijalnost kao paradigma postmoderne (129134)

Umjetnost rijei LIII (2009) 12 Zagreb sijeanj lipanj

134

osobito u sluaju pop arta, beatnika, rocknrolla i slinih fenomena koji su

neodvojivi od drutvenih prilika iz kojih su izrasli.
Velegradsko pjesnitvo i velegradski rock undergrounda lanak je Alfruna
Kliemsa, koji se pozabavio intermedijalnim prijenosom stvarnosti prema
naelu tzv. totalnog realizma, koji bi trebao stvarnost prikazati u
njezinoj banalnoj, odnosno svakodnevnoj sveukupnosti (str. 314). Jedan
takav prijenos stvarnosti nalazimo u posmrtnoj pjesmi za Milana Kocha,
koju je napisao eh Egon Bondy, utemeljitelj totalnog realizma. Kliems,
uz Bondyja, kao predstavnike ekog undergrounda, izdvaja rock skupinu
The Rock & Jokes Extempore Band, koja je u sveukupnosti urbane zbilje
sudjelovala poput sinegdohe: raspadanje, odumiranje i smrt subjekta kod
Bondyja i Extemporea oituju se kao optimistino rasprenje granica tijela
i kao ulazak u urbanu cjelinu.
U Intermedijalnim postupcima prepletanja u poeziji Jchyma Topola Darina
Polkov analizira Topolovu zbirku Miluju t k zblznn (Volim te do ludila)
kao preraeni materijal svakodnevice, a prouava i intermedijalno preple
tanje tradicija undergrounda s onima pop arta i pop kulture, kao i utjecaj tzv.
nove senzibilnosti na autorovo djelovanje.