9 Vladimir Markovic PDF

Rad. Inst. povij. umjet. 32/2008.
(115138)
Vladimir Markovi: Dalmatinske crkve 17. i 18. st. sa iljastim bavastim svodom i pojasnicama ...
Vladimir Markovi
Dalmatinske crkve 17. i 18. stoljea sa iljastim bavastim

svodom i pojasnicama ishodita i putovi usvajanja
Izvorni znanstveni rad Original scientific paper
Predan 20. 9. 2008. Prihvaen 10. 10. 2008.
UDK: 726.54(497.5Dalmacija) 16/17
Saetak
U Dalmaciji se od 15. do kraja 18. stoljea grade crkve nadsvoene
lomljenom bavom pojaanom pojasnicama. U 15. i 16. stoljeu to su
uglavnom redovnike crkve, a potom se isto konstrukcijsko rjeenje
svoda ponavlja u nizu upnih crkava, osobito na podruju Hvarske
biskupije. Podrijetlo iljastog bavastog svoda s pojasnicama je u
junofrancusko-katalonskoj romanici. Kasni odjeci kasnosrednjovjekovnoga graditeljstva u Dalmaciji ostvareni su kao posljedica
hodoasnikih putovanja u svetita zapadnog Sredozemlja (Santiago
de Compostela), a potaknuti su, prema autorovu miljenju, istodobnim
politikim zbivanjima, odreenim sukobima s islamom. S jedne strane
panjolski se teritorij oslobaa od Arapa, a s druge u Dalmaciji turska
osvajanja krajem 15. i u 16. stoljeu seu do zidina njezinih gradova.

U takvim povijesnim okolnostima ponavljanje arhitektonske forme
iz zemalja koje se pobjedniki bore protiv zajednikoga neprijatelja
kranstva ima simboliko, gotovo zavjetno znaenje. Iste, ve ranije
uoene utjecaje (E. Dyggve) autor prepoznaje i u nacrtnoj shemi
ibenske katedrale.
Kada se isti konstrukcijski sistem ponavlja u kasnijim crkvama,
mahom upnima 18. stoljea, bili su ve zaboravljeni njegovi daleki
izvori u zemljama zapadnog Sredozemlja. On je postao dio lokalne
tradicije.
Kljune rijei: Arhitektura, 17. stoljee, 18. stoljee, Dalmacija, iljasti bavasti svod s pojasnicama, ishodita, recepcija
Crkve nadsvoene iljastim bavastim svodom pojaanim

pojasnicama u 17. i 18 stoljeu iroko su rasprostranjene
Dalmacijom. Nalazimo ih na ibenskom i mosorskom podruju te na velikim srednjodalmatinskim otocima Hvaru,
Brau i Visu. Taj se kasnosrednjovjekovni konstrukcijski
sistem svodnog rjeenja javlja znatno ranije, vjerojatno ve
u 14., a sigurno u 15. stoljeu, i nastavlja se primjenjivati
izuzetno dugo, sve do posljednjih desetljea 18. stoljea, a
u pojedinim primjerima ak i u 19. stoljeu. Dakle, vie od
pola tisuljea! U kasnijem razdoblju izgradnja je takvih
crkava uestalija nego ranije i to ne samo jednobrodnih,
nego i sloenijih struktura viebrodnih graevina.
Izgradnja upne crkve sv. Mihovila u Omiu zapoela je poetkom 17. stoljea. Po arhivskim podacima radovi su 1606.
godine ve u tijeku, kad je omiki providur odobrio molbu
da se za gradnju te omike crkve daje i deseti dio nameta na
izvoz sira.1 Crkva je dovrena 1618. godine, kada su posveeni
glavni i boni oltar.2 Na glavnom portalu uklesan je natpis
datiran 1621. godinom: HAEC PORTA DOMINI NOTAS
FACIT VIAS RECTOS ANNO DOMINI MDCXXI.
Tijekom dugog razdoblja izgradnje crkava nadsvoenih

lomljenom bavom s pojasnicama nema promjena u konstrukcijskom sistemu, ali se njihova meusobna vremenska
razmaknutost prepoznaje po arhitektonskoj plastici, njezinim oblicima i nainu primjene. Po tim se znaajkama
crkve mogu razvrstati u mikroregionalne skupine. Pojedine crkve su pak izdvojene, usamljene, bilo da se u njima
susreu viestruka iskustva onodobne arhitektonske prakse
to pokazuje Crkva Gospe od Vrhpoljca kraj ibenika,
ili se razlikuju po tome to ih odreuje neki stariji stilski
karakteristini predloak koji prethodi pojavi iljastog
Arhitektura Crkve sv. Mihovila sigurno je meu najuspjenijim realizacijama onodobnoga dalmatinskoga graditeljstva i u stilskom pogledu pokazuje istu otvorenost
kasnosrednjovjekovnim kao i renesansnim iskustvima.
Crkva je prostrana, njezin brod je velika, naglaeno visoka
dvorana s uzdunim zidovima podijeljenim lezenama. Na
lezene se nastavljaju jednako istaknute pojasnice iljastog
bavastog svoda. Odvaja ih uski vijenac obratima istaknut
iznad lezena. Takav konstrukcijski sistem, i plastiki oblici
kojima je ostvaren, pripadaju tematici kasnosrednjovjekovne arhitekture. Ali vijenac koji odvaja uzdune zidove od
svoda, kao kod upne crkve u Gornjem Humcu na otoku

Brau. U pogledu vremena izgradnje najkonzistentnija je
skupina crkava u Poljicima iz 18. stoljea, a predloak im
je upna crkva sv. Mihovila u Omiu.
115
Rad. Inst. povij. umjet. 32/2008. (115138)
upna crkva sv. Mihovila, Omi, unutranjost

Parish Church of St Michael, Omi, interior
svoda nastavlja se i proelnim zidom a i onim koji zakljuuje brod na strani svetita. Tu vijenac ne odjeljuje zidove
od svoda, dvije razliite zidne plohe, nego dijeli istu zidnu
plohu na manje povrine, tako da je ovdje njegova uloga
metrika. Je li to samo znak vieg arhitektonskog reda
koji nadilazi standarde onodobne dalmatinske arhitektonske prakse ili se taj postupak moe smatrati karakteristinim za oblikovanje renesansne arhitekture, u kojoj zidna
plastika dijeli ravne povrine i tako naglaava geometriju
prostornog volumena to ga ona omeuje? Ista namjera
ostvarena je i simetrinom postavom jednakoga krunog
otvora na proelnom i svetinom zidu broda kako bi se
uspostavila uravnoteena cjelina broda, karakteristina za
renesansnu arhitekturu.
Rjeniku renesansne arhitekture sigurno pripadaju i kapiteli pilastara trijumfalnoga luka, jer ih zakljuuje sima
postavljena iznad kaneliranog vrata. Takav oblik kapitela
primjenjuje se i drugdje u Dalmaciji u 16. i prvim godi116
nama 17. stoljea: na stupcima kapele sv. Roka prigraene

1525. godine Korulanskoj katedrali, u Dominikanskoj
crkvi sv. Marka u Hvaru te u upnoj crkvi u Starigradu,
gdje jednaki kapiteli zakljuuju stupce i pilastre koji dijele
brodove i traveje.3 Porijeklo tako oblikovanog kapitela
u ranoj je renesansi. Nalazimo ga u Veneciji krajem 15.
stoljea u kapeli Cornaro Crkve SS. Apostoli, a Mauro
Codussi istim tipom kapitela (ali postavljenim na konzole) podupire pete svoda u Crkvi S. Zaccharia. Ve ranije,
u osmom desetljeu, primjenjuje ih Cronaca u Firenci,
na pilastrima Crkve S. Salvatore al Monte, u sljedeem
desetljeu javljaju se u atriju Crkve S. Maria Maddalena
dei Pazzi Giuliana di Sangalla. Takoer krajem 15. stoljea
prikazani su na slici La Citt ideale iz Nacionalne galerije
u Markama u Urbinu, gdje zakljuuju stupce u prizemlju
palae na desnoj strani slike. Dakle, isti tip kapitela koji se
javlja u Dalmaciji u 16. stoljeu ve je krajem quattrocenta
u talijanskim sreditima rane renesanse. Njegovu vezu s
Dominikanska crkva, Hvar, kapitel pilastra

Dominican Church, Hvar, capital of pilaster
upna crkva sv. Mihovila, Omi, konzola koja nosi lezenu

Parish Church of St Michael, Omi, bracket bearing transverse rib
upna crkva sv. Mihovila, Omi, bono proelje

Parish Church of St Michael, Omi, side faade
antikim redovima arhitekture teko je tono odrediti.4

Kaneliranog je vrata kao i dorski kapitel, ali zakljuna mu
ploa nema oblik dorskog ehina, nego mu je profil slian
simi, dakle oblika je koji se ponavlja na zakljuku okvira
prozora i portala, te u vrhu proelja renesansnih graevina
i na naoj obali. U ibenskoj katedrali karakteristian je
za dijelove koje gradi Nikola Firentinac, a to je sigurno
pospjeilo usvajanje nacrtno istih profilacija i drugdje u
Dalmaciji. Isti se profil s kaneliranom uskom trakom, kao i
kod ranije spomenutih kapitela, ponavlja u Veneciji na arhitekturi, grobnicama i drvenim okvirima poliptiha u drugoj
polovici 15. stoljea. U Dalmaciji se jednako primjenjuje na
kamenom namjetaju i okulusima crkvenih proelja, pa su
vjerojatno viestruki putovi njegova usvajanja i irenja u
dalmatinskoj arhitekturi renesansnog razdoblja.
Za arhitektonsku plastiku omike crkve karakteristine su i

konzole na koje se oslanjaju lezene u njezinu brodu. Naime,
lezene na koje se nastavljaju pojasnice svoda ne seu do poda,
nego se oslanjaju na konzole podignute priblino dva metra
od poda crkve.5 Konzole su trokutne. Zakljunu profiliranu
plou nosi trokutni potporanj konkavno uvuenih stranica
i s donje strane ovjeenim malim kuglastim oblikom. U
slinim varijantama oblikovana konzola javlja ve u kasnoj
gotici, a s ovjeenim malim geometrijskim oblikom, ini se,
tek u quattrocentu, kada se usvaja i u sjevernim krajevima
Hrvatske. U Iloku, na primjer, svakako prije turske okupacije 1526. godine, o emu svjedoi konzola koja se uva u
lapidariju muzeja. Iste konzole u Firenci nose pete svodova
u Brunelleschijevu Ospedale degli Innocenti u Firenci, u
sobama komornika (camera del camerlengo) i namje117
upna crkva sv. Mihovila, Omi, glavni portal

Parish Church of St Michael, Omi, main portal
tenika (camera del commesso), graenima neposredno

poslije majstorove smrti 1436. godine.6
Krenimo potom smjerom prema Dalmaciji, u Veneciju.
Ondje ih ponavlja Mauro Codussi nakon to je u Firenci
upoznao ranorenesansnu arhitekturu. U Crkvi S. Zaccharia
konzole nose ve spomenute kapitele s kaneliranim vratom
koji podupiru svodove u uglovima bonih brodova.7 (Dakle,
primjenjuje ih prije 1486., jer te je godine primio isplatu za
izgradnju svodova.). Gradei Crkvu Santa Maria Formosa,
poslije 1491. godine, na iste je konzole, u srednjem brodu
i transeptu, podigao pseudodorske kapitele koji nose pete
krino bavastog svoda.8
Navedeni primjeri konzola, kao i prethodno kapitela, nisu
spomenuti s namjerom da se odrede predloci i smjerovi
njihova usvajanja u Dalmaciji, nego samo da bi se pokazala
118
uestalost njihove primjene. Jer predloak za konzole i na

njih oslonjene lezene u omikoj upnoj crkvi moe se nai
dalje u Dalmaciji: u koru Hvarske katedrale, a kor je, kao i
brod omike crkve, nadsvoen iljastom bavom s pojasnicama. Te podudarnosti upuuju na to da je graditeljima omike
crkve kao predloak posluio stotinjak godina stariji kor.
Naime, sudei po tome to se konzole istog oblika u Veneciji
primjenjuju krajem 15. stoljea, moglo bi se zakljuiti da je
kor izgraen oko 1500. godine i da njime zapoinje pothvat
podizanja nove Hvarske katedrale, koji se nastavlja projektiranjem proelja i njegovom izgradnjom neposredno prije
1540. godine.9 Meutim, rjeenje s lezenama podignutima
na konzole ostvareno je u Dalmaciji i u crkvi Dominikanskog
samostana na otoku iovu, u njezinu brodu, koji je takoer
nadsvoen iljastom bavom s pojasnicama. Konzole su ov-
Katedrala, Hvar, uzduni presjek (arhitektonska snimka: I. Tenek, D. Stepinac)

Cathedral, Hvar, longitudinal section
dje neto drugaije, premda i one renesansnog oblika, ali lezene i pojasnice su, kao i u Omiu, obrubljene oblim tapom,
koji ne nalazimo u Hvarskoj katedrali. Dominikanska crkva
bila je znamenito hodoasniko mjesto u Dalmaciji, sigurno
znano i Omianima, pa su pred zadatkom izgradnje svoje
crkve mogli primijeniti ista arhitektonska rjeenja. Samostan
na iovu graen je izmeu 1437. i 1458. godine,10 ali toni
podaci o izgradnji crkve nisu poznati. Po njezinoj graevnoj
strukturi prepoznaje se da su brod i apsida povieni zbog
naknadne izgradnje njihovih svodova. To se moralo dogoditi
svakako prije izgradnje omike crkve, sudei po profilaciji
koja obrubljuje tijela lezena i zavrava malim lisnatim kapitelnim oblikom, karakteristinim za gotiko-renesansnu
arhitektonsku plastiku.
Nakon unutranjosti upne crkve u Omiu razmotrimo
arhitektonske elemente njezinih proelja. iljasti prozor
apside, kao i trokutno usjeeni lijeb koji zakljuuje nisku
bazu bonog proelja to rezanje i dubljenje, baratanje
sjenom umjesto volumenom gotikog su podrijetla. Isto
tako gotikom poimanju plastike pripada i vijenac koji
dijeli cijelu duinu istog bonog proelja i apside, jer grade
ga dva jednaka poluobliasta usko pribliena pruta. Ali
sama namjera da se vijencem podijeli zidna ploha proelja
u dvije zone znak je renesansnog stila, kojemu pripada i
zakljuna njegova sima pojaana nizom malih kockastih
konzola. I boni je portal renesansni, s okvirom stepenasto
raslojenim plitkim trakama. Zakljuen je friznom zonom,
na kojoj je natpis ispisan rimskom kapitalom, te polukrunim zabatnim poljem obrubljenim jednako ralanjenom
masivnom profilacijom. Isto stilsko odreenje potvruju
i visoki polukruno zakljueni prozori broda crkve obrubljeni irokom trakom istaknuta vanjskog ruba.
Glavni portal, meutim, nacrtom i ornamentalno plastikom
dekoracijom pokazuje neposrednije veze s aktualnom mani-
ristikom kulturom. Nacrtna osnova portala ima ishodite u

trijumfalnom luku Sergijevaca iz Pule, zbog parova stupova
podignutih na postamente s obje strane polukruno zavrenog ulaznog otvora i iznad njih grea istaknutog obratima.
Isto je ishodite zajedniko mnogim renesansnim portalima
od venecijanskog Arsenala i portala Alfonsa Aragonskog
na Castelnuovo u Napulju do mnogobrojnih kasnijih, pa
i onih na apulijskim crkvama, koji ponavljaju spomenuti
napuljski predloak, na primjer Katedrala u Galatini iz
1663. godine. Apulijskim primjerima blizak je portal omike crkve, naroito vrstom, mjestom i obiljem ornamentike.
Ona premreuje sve arhitektonske dijelove tijela stupova,
njihove baze, gree i profilacije presjeenog zabata. Ali lavlje
glave na postamentima stupova gotovo su jednake onima
koje istih godina Ivan Pomeni klee u Hvarskoj katedrali,
na postamentima pilastara uz rub trijumfalnog luka apside
koju je prigradio koru (1621.1623.).
Konstrukcijsko rjeenje upne crkve u Omiu potaknulo
je izgradnju crkava u nekoliko poljikih sela u brdovitom
zaleu grada. Brod im je takoer nadsvoen lomljenom
bavom s pojasnicama. Te crkve malih seoskih upa graene su u 18. stoljeu. Omikom predloku najblie su one
u Gatima i Tugarima. U objema crkvama, naime, lezene
takoer ne seu do poda. U Gatima ih, jednako kao i u
omikoj crkvi, nose konzole, ali meko povijena obrisa, to
ukazuje na kasno vrijeme izgradnje. Konzole su grublje
klesane, lezene nemaju rubne profilacije. U upnoj crkvi
u Tugarima arhitektonska plastika jo je skromnija: izostavljene su konzole, a donji kraj lezena samo je zaobljen.
Ali u objema crkvama obratima istaknuti odsjeak vijenca
koji dijeli zidove od svoda ima umnoene i jae istaknute
profilacije, pa su lezene tako preobraene u pilastre.
U jo se dva poljika sela ponavlja iljasti bavasti svod s
pojasnicama. upna crkva u Podgrau, posveena 1762.
119
upna crkva sv. Ciprijana, Gata, unutranjost

Parish Church of St Cyprianus, Gata, interior
upna crkva Uznesenja Bl. Dj. Marije, Podgrae, unutranjost

Parish Church of the Assumption, Podgrae, interior
godine,11 umjesto lezena oslonjenih na konzole ima pilastre

koji seu do poda. A rjeenje bonih zidova lae upuuje
na veze sa stilskim razdobljima nekoliko stoljea ranijim
od izgradnje omike crkve, jer njihove iroke i plitke nie
preuzete su iz romanike arhitekture.
ZA KNEIJE VELIKE GNA KNEZA IVE NOVAKOVIA

I KNEZA MARKA BARIA A ZA KURATIJE GNA DON
ILE RADIA I B(i)STI DONIKOLA NEIMAR OD GRA.
Crkva jo nije bila nadsvoena i nije bila u funkciji prilikom
vizitacije splitskoga nadbiskupa Pacifika Bizze 1748. godine.
Posveena je 1753. godine.12
Zbog istovjetne svodne konstrukcije s omikom upnom crkvom upne crkve u Tugarima, Ostrvici, Gatima i Podgrau
moemo nazvati omikom skupinom. Njihove su apside, kao
i crkve u Omiu, znatno ue i nie od broda, pravokutnog su
oblika i bavasto nadsvoene.13 Podudarnosti meutim ne
seu dalje. Graa zidova izvedena im je grubim i esto nejednakim klesancima, arhitektonska plastika jednostavna je
i ponavlja iste, stilski nekarakteristine oblike, ili je iznimno,
u crkvi u Gatima, dosegnuta sloboda puke matovitosti,
izvedene iz gotike dekoracije. Daleko su plastiki oblici
tih crkava od klesarske finoe i stilske razgovijetnosti koje
odreuju stereometriju njihova omikog predloka. Takoer
je u stilskom pogledu karakteristina razlika da (osim crkve
u Podgrau) umjesto lezena imaju pilastre s kapitelima sloenije profiliranima i jae oprostorenima od vijenca koji ih
povezuje i dijeli zidove od svoda.14
U Hvarskoj biskupiji, na njezinim otocima Hvaru, Brau i
Visu, lomljenim bavastim svodom pojaanim pojasnicama
nadsvoeni su mahom veliki crkveni prostori. Pojedini od
njih imaju i sloeniju prostornu organizaciju od one to se
susree u omikoj skupini. Naime, taj tip svodne konstrukcije
ne primjenjuje se samo u jednobrodnim, nego i u trobrodnim crkvama. (Pitanje viebrodnosti, njezinih izvorita i
arhitektonskih odlika nee se ovdje razmatrati nego emo
se zadrati samo na temi navedenoj u naslovu ovoga teksta.)
Zbog razlika izmeu jednobrodnog i viebrodnog sustava
Od arhitekture omikog Sv. Mihovila odstupa i upna crkva

u Ostrvici zbog izostavljenog vijenca koji dijeli zidove od
svoda. Razlog vjerojatno objanjava natpis na nadvratniku
portala, na kojem je uz datum 23. travnja 1795. upisana i
1452. godina. Ta bi se godina mogla odnositi na prethodnu
crkvu. Sauvani su zidovi njezine apside sa zazidanim uskim,
iljasto zavrenim prozorima. Njezin brod takoer je mogao
imati lomljeni bavasti svod s pojasnicama, koji je ponovljen
izgradnjom nove crkve. Meutim, usporedba svih navedenih
poljikih primjera pokazuje da su graditelji crkve u Tugarima
ostvarili najhrabriji odmak od zajednikih odrednica ove
tipske skupine, postavljanjem para visokih nia namijenjenih
bonim oltarima, te osobito proeljem koje su oblikovali
slobodom puke matovitosti nadahnute kasnom gotikom
i njezinim mekim preklapanjem poluobliastih masivnih
profila. Okvirom portala see iroka prutasta profilacija s
kuglastim oblicima u sredini i na krajevima nadvratnika.
Oni se ponavljaju na uglovima monolitne ploe u koju je
usjeena rozeta i na zrakasto postavljenim prutovima koji
dijele njezin svijetli otvor. Vrh ploe zakljuuju u punom
volumenu istaknute, arhajski zaobljene glave. Rozeta je
podignuta iznad portala jednako puki oblikovanog reljefa
s likom splitskog biskupa Antona Kadia. Na reljefu je i
natpis na bosanici koji spominje biskupa i poetak gradnje crkve 1739. godine: ANTON KADI ARCIBISKUP
SPLITSKI NA 1739 OVA SE CRIKVA OGRADI PO NAREDBI PRISVITLOGA GNA ARKIBISKUPA KADIA
120
upna crkva Pohoenja Bl. Dj. Marije, Tugare,

proelje
Parish Church of the Nativity of the BVM,
Tugare, faade
upna crkva sv. Nikole, Gornji Humac, otok Bra, unutranjost

Parish Church of St Nicholas, Gornji Humac, island of Bra, interior
ne moe se izvorite raspoznati samo u jednom predloku.

Veze i utjecaji izmeu pojedinih otonih primjera sloenije
su nego u omikoj skupini, njihova su ishodita katkada i
vremenski udaljenija. Zaponimo zato s otokom Braem
i upnom crkvom u Gornjem Humcu, zbog njezinih vremenski udaljenih uzora, ali isto tako i jedinim primjerom
crkvenog prostora na tom otoku koji je nadsvoen iljastim
bavastim svodom s pojasnicama.
upna je crkva u Gornjem Humcu graena polovicom 18.
stoljea. Iznad ulaza u sakristiju postavljena je ploa povodom njezina posveenja 1764. godine: TEMPLUM HOC
SUB INVOCATIONE DIVI NICOLAI EPI ERRETUM
COSECRATUM FUIT AB ILLMO ET RMO D. D. F. JOACHINO M. PONTALTI EPO PHARENSI ET BRACHIENSI
DIE XXIX OCTOBRIS ANNI DNE MDCCLXIV. Zavretak njezine gradnje biljei 1741. godina, uklesana u postolje
kria postavljena u vrh proelja. Brod crkve nadsvoen je
lomljenom bavom pojaanom pojasnicama, svetite je ue
i znatno nie, takoer je bavasto zakljueno i osvijetljeno sa
zaelnog zida parom visokih polukruno zavrenih prozora.
Crkva je izgraena na mjestu starije. Ostao je sauvan boni
zid broda s vratima koja imaju renesansne, uske stepenaste
profilacije. I glavni ulaz ima renesansni okvir vrata s prethodne crkve, samo povienih dovratnika, a iznad nadvratnika
portal je ojaan jastuastim frizom. Ostala je i rozeta uzidana
u prvi kat crkvenog tornja. Njezin kruni otvor, podijeljen
stupiima, obrubljen je dentima i prstenom gotikog ornamenta ioke na rabo, a u kutovima monolitne kamene
ploe u koju je upisana rozeta reljefno su prikazane glavice
renesansnih anela. Dobar je to klesarski rad iz 15.16.
stoljea. Ali upnu crkvu u Gornjem Humcu ne povezuju
s prethodnim povijesnim razdobljima samo pojedinani
arhitektonski elementi gotike i renesanse koji su pripadali
prethodnoj graevini. Sama njezina graevna struktura sadri rjeenja koja seu dublje u prolost. Boni zidovi broda,
naime, pojaani su snano istaknutim pilastrima, gotovo uza
zid prislonjenim stupcima, meusobno povezanim lunim
nadvojima, tako da su zidovi produbljeni s po tri duboke
nie. Iznad pilastara su konzole koje nose pojasnice bavastog
svoda. Takvo konstrukcijsko rjeenje, u kojem svod podupiru nosai prislonjeni uza zidove i povezani lukovima koji
na nosae prenose teret svoda, a pojasnice su oslonjene na
konzole podignute iznad nosaa, karakteristino je za crkve
predromanikog razdoblja.15 Njihov brod mahom je trotra121
Crkva sv. Ilije kraj Donjeg Humca, otok Bra, tlocrt i uzduni presjek
(arhitektonska snimka: I. Tenek, I. Valjato-Vrus)
Church of St Elijah, Donji Humac, island of Bra, longitudinal section
vejne duine, jednako kao i u Gornjem Humcu. Na otoku

Brau sauvano je desetak predromanikih i ranoromanikih
crkava s bonim niama i bavastim svodom kod ranijih i
s pojasnicama, meutim crkvi u Gornjem Humcu najblie
su one sv. Ilije kod Donjeg Humca i sv. Jurja kraj Nereia.
U obje, kao i u Gornjem Humcu, stupci imaju kapitele uske
poput vijenca i pojasnice podignute na konzole, pa su mogle
biti ishodite graditeljske ideje ponovljene polovicom 18.
stoljea. Ne treba iskljuiti ni mogunost da je u Gornjem
Humcu ve prethodna renesansna crkva sadravala neke
elemente koji se u 18. stoljeu ponavljaju. Putovi predloaka
i posredovanja ne mogu se za sada tono raspoznati, ali arhitektura upne crkve u Gornjem Humcu na Brau sigurno je
odreena i predromanikim predlocima s istog otoka.
U 18. stoljeu, na istonoj strani otoka Hvara i njegova starogradskog polja, u selima meusobno udaljenima tek dva-tri
kilometra, u Vrbanju, Vrisniku i Sviru, istodobno se grade
upne crkve s lomljenim bavastim svodom i pojasnicama.
Gradnja Crkve sv. Magdalene u Sviru zapoela je poetkom
18. stoljea, a dovrena je 1777. godine. Kako je uklesano
iznad portala na natpisu: PUK, SVIRASKI, SKLADNI /
TEMPAL, OVI, SAGRADI, NA, SLAVU BOXYIU I SVE
MRE MANDALINE 1777. Crkva je, meutim, izmeu
1910. i 1913. poveana po nacrtima arhitekta i konzervatora
122
irila Metoda Ivekovia. Podignuta je kupola s transeptom

i apsidom te trijem ispred portala, a uz bona proelja
dograena su stubita koja se uspinju na pjevalite.16 Nacrti mjernika Frane Antuna Kurira iz 1801. godine koji se
uvaju u upnom arhivu pokazuju da je apsida crkve prije
Ivekovieve intervencije bila pravokutna i ua od broda.17
Brod iz 18. stoljea ostao je nepromijenjen: prostran je i
visok, pilastrima i pojasnicama podijeljen je na tri traveja
i osvijetljen u svakom traveju parom polukrunih prozora
postavljenih iznad vijenca koji dijeli zidove od svoda. Pilastri su masivnih, viestruko profiliranih kamenih baza, ali
su kapiteli izostavljeni i zamjenjuju ih obrati vijenca koji
zakljuuje zidove. (Ivekovi je poveao irinu vijenca trakom
biljne ornamentike.)
I crkva u Vrisniku, posveena sv. Antunu Opatu, takoer
je jednobrodna. Skromnijih je razmjera. Lomljeni bavasti
svod njezina broda zavren je godinu dana poslije onoga u
Sviru, meutim tragovi ranije povijesti njezine izgradnje
prepoznaju se u nejednakim duinama traveja i izostavljanju
vijenca koji bi dijelio zidove od svoda i povezivao pseudodorske kapitele pilastara. Samo za kapitele pilastara moe se sa
sigurnou rei da su iz kasnog 18. stoljea. Arhivski podaci
o crkvi u Vrisniku seu u 15. stoljee, kada je 1431. godine
posveena sv. Katarini. Ta je crkva, kako biljei vizitator 1627.
godine, imala dva ulaza i dva svoda, a na oba njezina broda
nastavljao se dograeni jednobrodni prostor. Iz te su rane
povijesti crkve ostala sauvana renesansna vrata na sjevernom proelju, a na glavnome tragovi ranijeg proelja s dvostrukim zabatom, mala rozeta i zazidani otvori obaju vrata, a
vjerojatno, barem djelomino, i njezin jednobrodni dio.18 Do
obnove crkve dolo je poetkom 18. stoljea, postavljanjem
podnog poploenja 1709. godine, a 1739. novu apsidu grade
Marijan i Luka Palaversi iz Jelse i Antun tambuk iz Selca
na otoku Brau. Potom su crkveni nadstojnici 1774. godine
sklopili ugovor s protomajstorom Lukom Palaversiem p.
Marijana i bratom mu Jurjom, kojim se Luka obavezao da
e po vlastitom nacrtu prednji dio crkve, koji bijae pod dva
svoda, suobliiti stranjemu, istonom dijelu. Radovi bijahu
gotovi 1778. . Ali stoljee kasnije nastupile su znatne
promjene. Godine 1874. porueno je svetite iz 18. stoljea
sa sakristijom na jugu i nainjena je dananja velika kapela
iza koje stoji sakristija. U to su vrijeme takoer oblikovani
izdueni i polukruno zavreni prozori broda.19
Svodni sistem iljaste bave s pojasnicama gradi se na otoku
Hvaru krajem 18. stoljea i u trobrodnoj upnoj crkvi Svetoga Duha u Vrbanju. Svod zakljuuje glavni brod crkve.
Njegovi su graditelji iz junotalijanskoga grada Molfette,
Mihovil Raffaelli, nastanjen u Makarskoj, i njegov urjak
Vicko Vesaggio (Visaggio). Raffaelli se 1790. godine obavezao spasiti preostali dio stare gradnje vrbanjske upne crkve
od ruenja, a sljedee godine obnoviti nesavrene lukove
laa po uzoru na one uz glavnu apsidu, izraditi im kapitele i
nastaviti vijenac.20 Crkva je posveena 1793. godine.
Ne moe se ustvrditi kojem razdoblju pripadaju spomenuti
nesavreni lukovi, da li onomu kada je zapoela gradnja
sadanje crkve 1726. godine, ili su ti lukovi preostali od one
ranije, koja se prvi put spominje 1457. godine, a 1475. dobivaju bratimi od Biskupa pravo da staru i novu crkvu spoje
upna crkva Sv. Duha, Vrbanj, otok Hvar, unutranjost

Parish Church of the Holy Ghost, Vrbanj, island of Hvar, interior
upna crkva sv. Ante Padovanskog, Vrisnik, otok Hvar, unutranjost

Parish Church of St Anthony of Padua, Vrisnik, island of Hvar, interior
u jednu.21 Teko da je u 15. stoljeu seosko naselje poput

Vrbanja imalo veliku trobrodnu graevinu, pa je do njezine
izgradnje u tom obliku dolo vjerojatno tek u 18. stoljeu,
sa eljom da se ponove trobrodni primjeri iz 16. stoljea,
izgraeni u susjednim, veim obalnim mjestima Jelsi, a
potom i u Vrboskoj.
oblikovana u sadanjem trobrodnom obliku.22 Odoljela je

turskoj opsadi 1571. godine, pa je nije bilo potrebno obnavljati. Stoga su razlike u plastiko-dekorativnim elementima
izmeu vrbanjske crkve i vie od stotinu i pedeset godina
starije jelanske posve razumljive. Ali upravo arhitektonska
plastika srednjega broda u upnoj crkvi u Jelsi upuuje na
ishodini poticaj hvarskih crkava Hvarsku katedralu. Ve
smo spomenuli da su lezene u njezinu koru podignute na
konzole, postavljene visoko iznad poda crkve. Konzole su,
ponovimo, oblikovane tako da im uska i profilirana ploa
zakljuuje trokutno i sve plie tijelo, konkavno uvuenih
stranica s, poput kaplje, o vrh ovjeenim malim kuglastim
oblikom. Isti uski razdjelni vijenac zidova i svoda, iznad
lezena naglaen obratima, te konzola konkavnih stranica s
ovjeenom krunom kapljom, ponavljaju se i u glavnom
brodu crkve u Jelsi. Ovdje su lezene kratke, patuljaste,
budui da su postavljene iznad stupaca koji odjeljuju glavni
od bonih brodova. A konzole nisu plastiki istaknute, nego
su plitko uklesane, neposredno iznad stupaca, u istu kamenu
traku koja gradi i pojasnice. Tako su konzole izgubile svoj
arhitektonski smisao i svedene su na plastiko-dekorativnu
aplikaciju. Upravo ta preobrazba arhitektonskog u dekorativno pokazuje da je kor Hvarske katedrale prethodio gradnji
svoda upne crkve u Jelsi.
Ali prije nego to se upustimo u razmatranje tih veza treba

pogledati konstrukciju i zidnu plastiku glavnoga broda
vrbanjske crkve. Stupci povezani lukovima dijele njegov
naglaeno visok i irok prostor od bonih brodova. Na
stupce se nastavljaju pilastri koji se u razdjelnom vijencu
zidova i svoda oituju obratima. Iznad obrata se uzdiu
pojasnice iljastog bavastog svoda. Arhitektonska plastika
je otrobridna. Kapiteli pilastara su pseudodorski, vrat im
je visok, viestruko profiliran i djeluje poput matovitom
slobodom reduciranog odsjeka grea. Razdjelni vijenac
zidova i svoda irok je, umnoenih profila, popunjen sitnim nizom konzola. Bone strane pojasnica takoer su
mnogobridno opcrtane.
iljasti bavasti svod s pojasnicama u crkvi u Vrbanju ponavlja isto konstrukcijsko rjeenje iz Jelse, oblinjeg, ni dva kilometra udaljenog, veeg obalnog mjesta. Njezina upna crkva
znatno je starija, 1535. godine je proirena i utvrena, dakle
123
upna crkva sv. Marije Magdalene, Svire, otok Hvar, projekt dogradnje crkve . M. Ivekovia iz 1907. g.
zidovi broda iz 18. st. su zatamnjeni (Arhiv Arhitektonskog fakulteta u Zagrebu, foto: G. Vrani)
Parish Church of St Mary Magdalene, Svire, island of Hvar, plan for the extension of the church by . M.
Ivekovi of 1907 (Walls of the 18th century are darkened). Plan in the Archives of the Faculty of Architecture
in Zagreb
Spomenimo i upnu crkvu u Vrboskoj, koja je proirena

bonim brodovima nakon to je bila spaljena 1571. godine
u turskom pljakakom pohodu. Njezin srednji brod takoer je nadsvoen lomljenim bavastim svodom, meutim
njegove se pojasnice ne oslanjaju na lezene, nego na konzole
postavljene neposredno iznad stupaca. Prvi par konzola do
svetita istog je tipa kao i u upnoj crkvi u Jelsi i Hvarskoj
katedrali, samo su vie, sloenije profilirane i ukljuuju temu
pseudodorskog kapitela. Po tome su svakako nastale kasnije
od onih u jelanskoj crkvi, tim vie to ovdje nisu aplicirane na lezenu kao u Jelsi, nego im je vraen arhitektonski
smisao time to nose pojasnice. Jesu li te konzole pripadale
crkvi kada je jo bila jednobrodna i moda ve nadsvoena
lomljenom bavom s pojasnicama? Moda je taj svod graen
prilikom pregradnje crkve u trobrodni oblik, poslije 1571.
godine, pa je samo prvi par konzola pomno oblikovan, a
ostale su svedene samo na profilirani odsjeak vijenca.23
Navedeni slijed hvarskih crkava sa iljastim bavastim svodom i pojasnicama koji vremenski see u prolost do svetita
Hvarske katedrale, ukljuuje i Crkvu sv. Nikole u Starigradu.
Oba prostorna dijela te crkve nadsvoena su bavom s pojasnicama svetite polukrunom, a brod iljastom. Vrijeme
izgradnje svodova nije nam poznato. Glavni i boni portal
su renesansni i upuuju na rano 16. stoljee, ali ini se da su
povieni kasnije umetnutim postamentima dovratnika. Na
kasnije vrijeme upuuju i pilastri, koji nose pojasnice obaju
svodova svojim pseudodorskim kapitelima, kao i u upnoj
crkvi u Sviru.24
Na Visu, otoku koji takoer pripada Hvarskoj biskupiji, tri
su crkve sa svodnim sistemom iljaste bave i pojasnicama.
Njihova izgradnja uglavnom je prethodila 17. stoljeu, a bu124
upna crkva sv. Fabijana i Sebastijana, Jelsa, Otok Hvar, unutranjost

Parish Church of SS Fabian and Sebastian, Jelsa, island of Hvar,
interior
dui da smo ve navodili primjere iz ranijih stoljea traei

izvorita i predloke, ne treba ih ni ovdje mimoii. Dvije su
takve crkve na sjevernoj i jedna na junoj strani otoka, a ta
se topografska podjela pokazuje i u njihovim arhitektonskim svojstvima. Na junoj je strani otoka, u Komii, upna
crkva Gospa Gusarica. Na sjevernoj obali, u Visu je Gospa
Franjevaka crkva, Slano, tlocrt i uzduni presjek (arhitektonska snimka: D. Stepinac)

Franciscan church, Slano, plan and longitudinal section
od Spilice, te u Podselju, seoskom naselju povuenom u

unutranjost otoka iznad grada, Crkva sv. Marije. Crkve na
sjevernoj strani otoka bile su jednobrodne i prikljuuju se
hvarskim primjerima iste svodne konstrukcije.
Izgradnja Gospe od Spilice vjerojatno see u poetak 16.
stoljea. Crkva je sagraena ve 1513. godine, ali se 1521.
godine ponovno radi na njoj, bit e na prigradnji sakristije
i dviju kapela.25 Na tlocrtu crkve i njezina planiranog utvrenja iz 1624. godine ucrtane su i spomenute dogradnje.26
Krajem 18. stoljea crkva je proirena bonim brodovima
i izgraeno je novo svetite. Izvrene su i neke manje
preinake u srednjem brodu, ali se one posve razgovijetno

raspoznaju, pa je lako predoiti njegov prethodni izgled.
Arhitektonska plastika oblikovana je tako da uski, ali klesarski pomno profiliran vijenac odvaja zidove od svoda.
Iznad lezena vijenac je istaknut obratima, na koje se nastavljaju pojasnice iljastog bavastog svoda.
Sve do 1592. godine u Poselju je bila jedina upna crkva
na otoku, pa je njezin brod, nadsvoen iljastom bavom
s pojasnicama, graen vjerojatno prije te godine.27 Predloeno vrijeme izgradnje dovodi u sumnju injenica da je
ve poetkom 16. stoljea bila izgraena i Gospa od Spilice.
125
Ta velika crkva u Visu mogla je takoer sluiti za upska

okupljanja, pa je stoga brod crkve u Poselju mogao biti izgraen i nakon predloenog datuma. Taj je brod prigraen
graevnom sklopu koji sadri jo dva starija sakralna prostora, dvije male kapele. Starija je s polukrunom, niskom
apsidom i lomljenom bavom nadsvoenim prostorom.
Potom je uz nju podignuta jo jedna kapela, posveena sv.
Margariti, s izduenom pravokutnom apsidom. Na njezinu
jednostavnom proelju u 19. je stoljeu promijenjen portal.
Okvir mu je graen uskim kamenim gredama i s nadsvjetlom kvadratnog oblika. Iznad portala ostao je sauvan
etverolisni okulus, upisan u krunicu iscrtanu prutastom
profilacijom. Izmeu latica etverolista mala su kruna
polja s lisnatom ornamentikom kasnog 15. ili 16. stoljea.28
Isto vremensko odreenje potvruju i polukugle istaknute
u kutovima kvadratne kamene ploe u koju je upisan krug
s etverolistom. Nakon izgradnje kapela odlueno je da se
gradi brod upne crkve. Starija, iljastom bavom nadsvoena kapela posluila je za apsidu novog broda. Njegovi
zidovi podijeljeni su pilastrima s kapitelima oblikovanima
poput viestruko profiliranog vijenca, a na njih se nastavljaju pojasnice. (Tek kasnije pilastri su preobraeni u
lezene, tako da su njihovi kameni kapiteli povezani jednako profiliranim vijencem izvuenim u buci.) Kapiteli
oblikovani izmjenom konveksnog i konkavnog profila
upuuju na to da je brod crkve u Poselju izgraen poslije
Gospe od Spilice, gdje je vijenac znatno ui i jednostavnije
profiliran. Tonijoj dataciji prigraenog broda u Poselju
sigurno bi pomoglo da su ostali sauvani stari prozori, ali
oni su zamijenjeni poetkom 20. stoljea, kada je s proelne strane crkvi prigraen prostrani krini prostor, a stara
kapela, koja je bila u funkciji apside, zidom je odvojena od
broda nadsvoenog iljastom bavom i pojasnicama kako
bi njezin prostor posluio kao sakristija.
upne crkve u Visu i Poselju svojim arhitektonskim znaajkama, vjeto graenim svodom i upotrebom arhitektonske
plastike, bliske su hvarskim primjerima: koru Hvarske katedrale, osobito Crkvi sv. Nikole u Starigradu, pa i istodobno
graenoj, premda trobrodnoj, upnoj crkvi u Jelsi.
U Komii, na junoj strani otoka Visa, trobrodna Crkva sv.
Marija Gusarica ima dva broda, srednji i lijevi, i nadsvoena
je iljastom bavom s pojasnicama. Oba se broda razlikuju od
standarda ovdje razmatranog arhitektonskog tipa: pojedini
su graevni elementi izostavljeni nema nosaa, lezena
ili pilastara, na koje se nastavljaju pojasnice, a pojasnice
su posve prorijeene, svedene samo na jednu, podignutu
na konzole postavljene iznad vijenca koji dijeli zidove od
svoda. Tako nije ostvarena ritmika povezanost prostora,
karakteristina za arhitektonsku strukturu crkava ove tipske
skupine. Odstupanje od tipskog standarda i rjeenje svodnog sistema komike Gusarice te postupno graena njezina
trobrodna irina posljedica su drugaijih poticaja i namjere
da se ponovi graevna struktura Crkve sv. Nikole, koja je
pripadala Benediktinskom samostanu Muster u Komii.29
U njezinu, tijekom nekoliko stoljea graenom takoer
trobrodnom prostoru, ali proirenom i bonim kapelama,
najstariji je romaniki brod, koji sadri iste elemente i postav
kao i brodovi Gusarice. Izostavljene su lezene, pojasnice su
126
upna crkva Gospe od Spilice, Vis, unutranjost

Parish Church of Our Lady of Spilice, Vis, interior
malobrojne i aritmiki rasporeene. Podudarnosti seu i dalje. U objema crkvama brodovi su povezani samo s dva iroka
otvora s lunim nadvojima oslonjenima na masivni stupac.
Meutim, u Musteru je bavasti svod polukrunog presjeka,
a nije iljastog oblika kao u Gusarici. iljasti svod u Gusarici
moda bi trebalo povezati s crkvom drugog benediktinskog
samostana, smjetenog na oblinjem otoiu Bievu, odmah
ispred Komie. Samostan je bio naputen vjerojatno krajem
13. stoljea, ali crkva je potom obnavljana. Kasnije je mogao
biti izgraen i svod, pa bi iljasti svod pojaan pojasnicama
oslonjenima na masivne pilastre mogao potjecati iz razdoblja
prije preseljenja redovnika u Muster kraj Komie vjerojatno
krajem 13. stoljea.30
Izgradnja upne crkve u Komii zapoinje 1513. godine.31
Najstariji je srednji brod, a potom se gradi zapadni, lijevi, takoer nadsvoen lomljenom bavom pojaanom pojasnicom. Smatra se da je podignut prije kraja 17. stoljea.32
Za hvarske crkve s lomljenim bavastim svodom i pojasnicama graene krajem 18. stoljea predloke emo nai na
istom otoku. Upotrebu lezena i uskih vijenaca koji dijele
zidove od svoda u upnoj crkvi u Sviru ponavlja svetite
Katedrale u Hvaru, a jednako je tako i u vikim crkvama
16. stoljea u Poselju i Gospi od Spilice. Pilastri koji nose
upna crkva sv. Marije, Poselje, otok Vis, unutranjost

Parish Church of St Mary, Poselje, island of Vis, interior
lezene u Vrisniku poznati su nam iz starogradske Crkve

sv. Nikole, a trobrodnost upne crkve u Vrbanju takoer
nastavlja isto rjeenje s poetka 16. stoljea iz susjedne
Jelse. Ono je priblino istodobno s proirenjem bonim
brodovima vike Crkve Gospe od Spilice.
U ovom nabrajanju zajednikih znaajki hvarskih i vikih
crkava ponajvie se pozivamo na arhitekturu jednoga kora.
Je li kor Hvarske katedrale doista mogao biti tako snaan
poticaj izgradnji crkvenih brodova, tim prije to se na taj
nain mijenja njegova ikonografija? Umjesto sveenstvu, isti
oblik prostora namijenjen je puku. Navedene sumnje omoguavaju nam pretpostavku o izgubljenim projektima Hvarske
katedrale. Naime, nedostaju nam spoznaje o planiranom
izgledu njezina broda, koji je morao biti odreen istodobno
s izgradnjom kora, dakle oko 1500. godine, a svakako prije
poetka gradnje proelja, koja je u tijeku ve 1541. godine.33
Sudei prema irini proelja i njegovoj udaljenosti od kora,
Crkva Benediktinskog samostana Muster, Komia, otok Vis, tlocrt

(arhitektonska snimka: S. Machiedo)
Church of the Muster Benedictine Monastery, Komia, island of Vis,
ground plan
127
Gospa od Vrhpoljca, Vrpolje, uzduni presjek (arhitektonska snimka: I. Valjato-Vrus, I. Tenek)

Our Lady of Vrhpoljce, Vrpolje, longitudinal section
katedrala je trebala biti jednobrodna graevina izduena pravokutnog tlocrta.34 Naglaena visina proelja i visoki postav
rasvjetnog okulusa, u vrh polukrunog zakljuka njegova
srednjeg dijela, ne sugeriraju pretpostavku da je projektirani brod trebao biti neposredno zakljuen gredama krovne
konstrukcije ili plohom stropa. U tom sluaju rasvjetni bi se
okulus naao u zoni tavanskog prostora, odnosno bio bi presjeen gredama krovne konstrukcije. To pokazuje i sadanji,
znatno kasnije realiziran stropni zakljuak broda.35 Oekivano je rjeenje svodni zakljuak, pa ako je u apsidi lomljena
bava s pojasnicama, vjerojatno je isti svodni sistem trebao
imati i (neizgraeni) brod. Naravno, projektirani bavasti
svod mogao je biti polukrunog, a ne iljastog presjeka, kao
kod ibenske katedrale, ili konstruiran drvenom graom,
kao onaj netom dovren u venecijanskoj crkvi S. Maria dei
Miracoli. Meutim, podizanje hvarskog proelja napredovalo je vrlo sporo, pa jo nije bio uklonjen brod prethodne
katedrale, smjeten izmeu novoizgraenog kora i zapoetog
proelja. Obnavljale su se njegove bone kapele i gradile nove
ustvari traveji ve prethodno zapoetih bonih brodova.
Dvije 1658. godine jo nisu bile ni nadsvoene, a ve 1664.
protomajstor Ivan Petrov iz Splita podastire novi projekt
katedrale, zbog kojega se stari brod zajedno s kapelama
uklanja. Prema projektu gradi se trobrodni prostor, umjesto
onoga za koji pretpostavljamo da je trebao biti jednobrodan
i primjeren mjerama proelja.36 Budui da nema podataka,
arhivskih nacrta ili zapisa koji bi potkrijepili pretpostavku
o neostvarenom i izgubljenom projektu broda katedrale iz
vremena izgradnje kora i prvih radova na proelju, i nadalje
e nedostajati vrsta karika koja bi pojasnila odnos hvarske
128
stolnice i kasnijih crkava s lomljenim bavastim svodom i

pojasnicama, osobito njezin udio u izgradnji vikih i hvarskih
crkava ove tipske skupine.
Sve prethodno navedene crkve nadsvoene lomljenom bavom s pojasnicama mogu se regionalno grupirati ili povezati
s nekim zajednikim predlokom istih arhitektonskih odlika,
osobito u pogledu arhitektonske plastike. Od tih se mogunosti sabiranja i grupiranja odvaja Crkva Gospe od Vrhpoljca
u ibenskoj zagori kraj sela Vrpolja. Njezin projektant i
graditelj Ivan Skoko zapoeo je s radovima 1723. godine,
a ve je 1726. godine posveena, dakle i dovrena. Crkvi
su 1940. godine prigraeni boni brodovi, ali bez znatnijih
oteenja starih zidnih dijelova, pa se njezin izgled virtualno
moe posve rekonstruirati, tim prije to su sauvane njezine
fotografije prije proirenja.37 Stoga emo u razmatranju koje
slijedi zanemariti spomenute dogradnje.
Crkva Gospa od Vrhpoljca razlikuje se od ostalih crkava sa
iljastim bavastim svodom pojaanim pojasnicama zbog
drugaijih arhitektonskih elemenata i njihovim poloajem
u arhitektonskoj strukturi cjeline. Svod je, naime, probijen
pravilno rasporeenim eliptoidnim prozorima. Prozorski
otvori su, dakle, podignuti sa zidova u svodnu zonu;
pojasnice svoda oslanjaju se na jonske pilastre i gree. Isti
se oblici arhitektonske plastike u umanjenom mjerilu
ponavljaju i u apsidi, znatno nioj od broda. Pilastri trijumfalnog luka su jonski, a gree, kao i u brodu, odvaja zidove
od svodnog polja. Arhitektonska plastika crkve izrazito je
masivna, kapiteli pilastara su okrupnjali, gree je iroko, s
naglaenim obratima, pojasnice su istaknute, a svod apside
arhitektonski oblik. Nadstrenice su naglaene tjelesnosti,

pojaane nizom konzolica na zakljunoj profilaciji nadvoja.
Isti je oblik nadstrenica u Dalmaciji samo na zgradama koje
projektiraju venecijanski arhitekti na proeljima palaa
Cindro i Milesi u Splitu te na Gropellijevoj Crkvi sv. Vlaha
u Dubrovniku.39
Graditelj crkve se ponajvie udaljio od standardne sheme
proelja projektirajui gigantiziranu preslicu. Preslicu je postavio tako da presijeca zakljuni zabat proelja. Iz njegovih
pravocrtnih presjeenih stranica preslica se uspinje mekim
obrisom svoje baze. Iznad baze preslice graditelj postavlja
veliku ukladu, s bokova podranu volutama. Volute potom
ponavlja iznad uklade, uz visoko uspravljenu biforu s vitkim
otvorima za dva zvona. Biforu zakljuuje ve spomenutim,
segmentnim, u sredini presjeenim zabatom. Skoko tako
proiruje rjenik arhitektonskih elemenata koristei se
poticajima venecijanskih arhitekata presjeeni segmentni
zabat iznad otvora i polukruni prozori apside. Rjeavajui
u Dalmaciji esto ponavljanu shemu proelja s preslicom,
Skoko smjelo poveava formate pojedinih elemenata i naglaava plasticitet pojedinih dijelova, pa tako uspostavlja
nove odnose veliina. Razmiui arhitektonsku plastiku i
postavljajui je uz bazu i vrh proelja, ostvaruje novu izraajnu vrijednost plone i neralanjene povrine zida. Ta ravna
povrina zida na uskom i visokom proelju Crkve Gospe
od Vrhpoljca ima vrijednost aktivne pauze. Ona je tema
koja stvara napetost izmeu dva plastika naglaska. Skoko je
tako uspio nadvladati podvojenost izmeu plonih i reljefno
oblikovanih zidnih dijelova i povezati ih u jedan prizor.
Gospa od Vrhpoljca, Vrpolje, proelje

Our Lady of Vrhpoljce, Vrpolje, faade
otro je lomljenih ploha, zbog susvodnica postavljenih iznad

polukrunih prozora. Snaga zidnog reljefa je osobito izraajna zbog razmjerno malog prostornog volumena crkve.
Gospa od Vrhpoljca ima izdvojen poloaj u tipskoj skupini
odreenoj sistemom lomljene bave s pojasnicama. Jer
jednako postavljene ovalne prozore u zonu svoda imaju
u Dalmaciji samo upne crkve na Koruli, u blaanskoj
crkvi ve polovicom 17. stoljea.38 Jonski pilastri ranije su
upotrebljavani samo na retablima oltara, pa ta odstupanja
od tipskog standarda pokazuju da je Gospa od Vrhpoljca
graena s namjerom da se ostvari svojevrsna sinteza razliitih iskustava dalmatinskoga graditeljstva.
Nacrtna shema glavnog proelja Gospe od Vrhpoljca standardna je za dalmatinsku sakralnu arhitekturu jer ima dva
prozora uz portal, okulus iznad njega i preslicu u vrhu zabata.
Ali Skoko je nainom oblikovanja navedenih elemenata
uspostavio poredak drugaijeg arhitektonskog znaenja.
Portal i oba prozora te preslicu u vrhu proelja zakljuio
je segmentno povijenim zabatima, u sredini presjeenima postamentom za neki visoko uspravljeni, vjerojatno
Zato je graditelj primijenio lomljeni bavasti svod? Odgovor je moda u zapisu koji spominje prethodnu crkvu Gospe od Vrhpoljca, oteenu u Kandijskom ratu s Turcima,
pa potom obnovljenu: ... g. 1721. svod je prijetio padom
Bratovtina je odluila da za sve veu slavu presvete Djevice
staru crkvu porui i sagradi novu, veu i ljepu. Stoga 25.
8. 1722. uini ugovor s graditeljem Ivanom Skokom ...40
Moda je i prethodna crkvica bila nadsvoena lomljenom
bavom pojaanom pojasnicama pa su bratimi zahtijevali
da jednaki svod ponovi i Ivan Skoko?
Na prethodnim smo stranicama crkve s lomljenim bavastim
svodom i pojasnicama razvrstali i podijelili u skupine s obzirom na teritorijalnu rasprostranjenost i karakteristine varijante njihove arhitektonske plastike. Premda smo pri tome
imali namjeru zadrati se na 17. i 18. stoljeu, neminovno
se moralo posegnuti dublje u prolost jer su im arhitektura
i pojedini njezini elementi upuivali na neposredno podrijetlo iz ranijih povijesnih razdoblja. Stoga se trebalo upustiti
u ispitivanje ne samo crkava 15. i 16. stoljea, kada svodni
sistem lomljene bave s pojasnicama postaje reprezentativna
tema sakralne arhitekture u Dalmaciji, nego je bilo potrebno
zakoraiti i dalje u prolost, sve do razdoblja romanike i predromanike. Vidjeli smo da se pojedine arhitektonske teme iz
tih udaljenih povijesnih razdoblja ponavljaju u 18. stoljeu.
Sjetimo se samo crkve u Gornjem Humcu na otoku Brau,
s pojasnicama podignutima na konzole i bonim zidovima
produbljenima velikim niama, kao i u predromanikim
crkvama na istom otoku. Jednake nie nalaze se i u upnoj
129
Crkva Franjevakog samostana, Zaglav, Dugi otok, tlocrt

Church of Franciscan Monastery, Zaglav, Dugi Otok, ground plan
crkvi u Podgrau, koja pripada omikoj skupini, a preuzeta

je iz tek nekoliko kilometara udaljenih romanikih gradnji.
Srednjovjekovne predromanike i romanike crkve bliske su
i temeljnim odreenjima ovdje razmatranog tipa. I njihovi su
svodovi bavasti i pojaani pojasnicama ali polukrunog
su, a ne iljastog presjeka.
trobrodne crkve s razvijenim deambulatorijem i transeptom, meu kojima je i Santiago de Compostela, bile su
izvor nacrta za mnoge crkve manjeg formata, u kojima se
izostavljaju pojedini prostorni dijelovi, pa je jednobrodnost
bila esto rjeenje u kasnom 11. i 12. stoljeu.44 Varijanta
tako reduciranog tipa ponavlja se i u Dalmaciji.
Pomak od polukrunoga ka iljastom obliku svoda nije se

mogao ostvariti samostalnim razvitkom graditeljskog
umijea i domiljatou dalmatinskih graditelja. Jer to bi
znailo da su koristei se vlastitim iskustvima ostvarili stilsku
promjenu konstrukcijskog sistema. Za takve promjene nije
bilo razloga u graditeljskoj praksi, jer se lomljena bava s
pojasnicama isprva najee primjenjivala u malim prostorima, gdje irina bavastog svoda nije postavljala zahtjeve
za promjenom konstrukcijskog sistema. Za promjenu od
polukrunoga ka iljastom obliku bavastog svoda bili su
potrebni predloci iz drugih graditeljskih tradicija. Smjeramo pritom na junu Francusku i sjevernu panjolsku, na
junofrancusko-katalonsku romaniku, gdje se grade mnogobrojne crkve s bavastim svodom pojaanim pojasnicama,
oslonjenima na zidna pojaanja lezene ili polustupove. Te
su crkve mahom na hodoasnikim putovima prema Santiago de Composteli, pa ih se stoga naziva hodoasnikim
tipom.41 Svodovi tih crkava u 11. stoljeu su polukrunog
presjeka, a u 12. stoljeu uestalo se gradi i iljasta bava.
Njezin iljasti oblik preuzet je iz islamske arhitekture iljastih
bavastih svodova s pojasnicama na maurskim graevinama
u junoj panjolskoj, ali mogao je biti usvojen i posredovanjem drugih veza s Bliskim istokom i sjevernom Afrikom.42
Premda iljastim oblikom podsjea na gotiku strukturu,
pa se i naziva dijelom prethistorije gotike arhitekture,
lomljena bava s pojasnicama bitno je romanika forma.43
Ona prethodi kasnoromanikom krino-rebrastom svodu i
travejnom sistemu njegove konstrukcije, u kojem se svodni
teret oslanja na pojaanja zidova rasporeena u pravilnim
intervalima, to omoguuje rastvaranje zidnih ploha velikim
rasvjetnim otvorima, kasnije osobito karakteristinima za
gotiku.
U konstrukciji dalmatinskih crkvenih graevina iljasti

bavasti svod s pojasnicama usvaja se postupno i, ini se, s
prekidima. Pritom iznenauje, barem sudei po sauvanim
primjerima, da se isprva ee primjenjuje u skromnijim
graevinama, to je suprotno uobiajenim putovima kojima
se novi oblici usvajaju prvo na reprezentativnoj razini i tek
potom se ponavljaju u skromnijim razmjerima i varijantama. Put je tog usvajanja u Dalmaciji svakako dug i njegovi
poeci ne mogu se zasada jasno razabrati. U tu bi svrhu
trebalo provesti mnogo opsenija istraivanja, koja bi obuhvatila ire junojadransko podruje i osobito arhitekturu
benediktinaca.45
Hodoasniki tip rasprostranjen je po ve spomenutim

podrujima sjeverno i juno od Pirineja. Njegove velike
130
Najranije tono datirane crkve sa iljastim svodom i pojasnicama u zadarskom su kraju. Povijest njihove izgradnje
arhivski je dokumentirana, pa emo je ovdje ponoviti, ne
samo zbog pouzdanosti podataka, nego i zbog toga to pokazuje okolnosti ponavljanja jednog modela.
Prilikom izgradnje Franjevake crkve u Zaglavu na Dugom
otoku zadarski plemi Grgur Margeti sklopio je 1445. godine ugovor s graditeljima Vukom Slavogostovom i Jurjem
Lukaeviem Zavaliskom, po kojemu je crkva morala biti
jednako velika, duga i visoka kao i Crkva sv. Mateja u zadarskom predgrau, ali ira od nje pola stope. Lukaevi
je potom sagradio na istom otoku i upnu crkvu u Salima,
ponavljajui projekt prethodno ostvaren u Zaglavu.46 U
objema crkvama s Dugog otoka pa dakle i u zadarskom
Sv. Mateju koji im je bio uzorak svod je u polovici duine
pojaan samo jednom pojasnicom, koja se bez imposta nastavlja na par jakih lezena. To odstupanje od hodoasnikog
tipa i za njega karakteristine naglaene ritmike prostornog
volumena provedenog upravo upotrebom pojasnica i lezena
moe se objasniti istodobnim nastavljanjem dalmatinske
graditeljske tradicije jednako oblikovanog dvodijelnog prostora lae, koja see sve do razdoblja romanike.47
Te male crkve i kapele, od zadarskog predgraa, Dugog

otoka i olte pa do Korule i Bieva, pokazuju da se svodni
sistem iljaste bave s pojasnicama primjenjivao u Dalmaciji
sigurno ve u prvoj polovici 15. stoljea. No, one nisu mogle
biti model za istu konstrukciju svoda u kasnije graenim
velikim crkvenim graevinama s kraja 15. i uglavnom iz
16. stoljea. Jer, izgraditi svod velikog raspona i visine
zahtijeva vee graditeljske sposobnosti od onih potrebnih
za skromne prostorne mjere navedenih crkvica. Pritom i
znatna klesarska vjetina zidanja pravilnim klesancima i
pomno oblikovana arhitektonska plastika pokazuje da su na
djelu majstori koji ne bi traili poticaje za svoje graditeljske
zadatke u znatno skromnijim graevinama, u pogledu umijea izvedbe i veliine. Tu su i ugledni naruitelji, kojima su
pogledi sigurno bili usmjereni u znaajna svetita, a ne na
skromne graevine dalmatinskoga seoskoga krajolika. Ve
smo spomenuli dominikance i njihovu Crkvu sv. Kria na
iovu, ali mnogo su ei naruitelji franjevci, koji podiu
crkve uz svoje samostane kraj Orebia, na otoku Badiji
kraj Korule, u Slanom, Pridvorju u Konavlima, pa neto
sjevernije u Makarskoj. Istom procvatu izgradnje i u novim
razmjerima obnovljenoj primijeni tipskih modela hodoasnike crkve pripada i kor Hvarske katedrale. Vrijeme
njihova nastanka druga je polovica 15. i 16. stoljee.
Dominikanska crkva na iovu nadsvoena je vjerojatno
krajem 15. stoljea; gradnja Franjevake crkve kraj Orebia
zapoinje 1479. godine;48 u Makarskoj, nakon turskih razaranja, franjevci 1502. godine obnavljaju prethodno (poslije
1468.) izgraen iljasti svod s pojasnicama.49 Na Badiji kraj
Korule dovravaju gradnju prije 1523. godine,50 u Slanom i
Pridvorju franjevake su crkve iz 16. stoljea,51 a do gradnje
kora Hvarske katedrale dolo je, ini se, oko 1500. godine.
Potom na podruju Hvarske biskupije slijede upne crkve
u Jelsi, Vrboskoj, Visu i Velom Selu, mahom iz 16. stoljea.
Tako hodoasniki tip crkve, karakteristian za razdoblje
romanike, u svojoj varijanti s lomljenom bavom postaje
reprezentativna arhitektonska tema dalmatinske arhitekture
kasno, tek u 16. stoljeu, etiri stotine godina nakon to je
ve bio rasprostranjen zapadnim Sredozemljem. Kako su
ostvareni dodiri Dalmacije s tim udaljenim povijesnim prostorima i zato su se oni od druge polovice 15. stoljea tako
snano ojaali? Te veze izmeu dalekih obala Sredozemlja
ostvarene su, i dugo su trajale, zahvaljujui hodoasnikim
putovima u Santiago de Compostelu, na kojima su se, zajedno s masama vjernika iz drugih katolikih zemalja, nali
i hodoasnici iz Dalmacije. Naime, uz Rim i Svetu Zemlju,
Santiago de Compostela bilo je najvanije svetite katolikog
svijeta i najee mjesto hodoaa. Zbog njegova tovanja
u mnogim dalmatinskim mjestima i gradovima osnivane
su bratovtine sv. Jakova u Zadru (djeluje ve od 1203.),
Splitu, Trogiru, ibeniku (1414.), na iovu (1452.) s ciljem organiziranja hodoasnikih putovanja.52 Za vrijeme
turskih osvajanja, koja su ve u drugoj polovici 15. stoljea
sezala do zidina dalmatinskih gradova, popularnost sv.
Jakova dosegla je nove razmjere. U panjolskoj su ga smatrali zagovornikom kranskog otpora muslimanima i pod
njegovim zatitnikim stijegom vojske Aragona, Navarre i
Castiglie, upravo u godinama kada Turci pustoe hrvatske
zemlje, pobjedniki ratuju protiv Kordopskog Kalifata, vraajui islamizirani Iberski poluotok svijetu katolike Europe.
Uspjesi u panjolskoj morali su biti poticajni i ulijevali su
nadu u mogunost da se ostvare i ovdje, u Dalmaciji. U
takvim povijesnim okolnostima ponavljanje arhitektonske
forme iz zemalja koje se pobjedniki bore protiv zajednikog
neprijatelja kranstva ima simboliku, gotovo zavjetnu vrijednost. Njezine stilske oznake mijenjaju znaenje u novom
povijesnom kontekstu: aktualnost odabranog predloka u
idejnoj funkciji koju ima u trenutnim politikim zbivanjima.
Politika situacija daje mu novo znaenje. To je znaenje
odreeno zajednikim raspoloenjem, kada se turska najezda smatrala prijetnjom cijelom kranskom svijetu. To je
vrijeme kada su se pripremale vojne protiv Turaka u kojima
su trebale sudjelovati snage ujedinjenih europskih vladara i
sam vrh Katolike crkve.53
Arhitektonska struktura lomljene bave s pojasnicama
primjenjivana u Dalmaciji jednaka je u mnogim romanikim crkvama na putovima prema Santiagu de Camposteli.
Sudei po arhitektonskoj plastici, bliska im je jednostavnost
katalonskih primjera s lezenama (a ne polustupovima) i
uskim vijencima koji dijele zidove od svoda, jednobrodnost
provansalskih crkava s jednom apsidom, ali i arhitektura
cistercita, zbog jednostavnosti liene bogate figuralne i ornamentalne dekoracije. Te crkve sadre jo neke podudarnosti s
dalmatinskom temom iljastog svoda s pojasnicama. Naime,
nosai svodnih pojasnica podignuti su na konzole, kao i u
koru Hvarske katedrale, a boni su im brodovi zakljueni
polovicom bavastog svoda, tako da mu je presjek etvrtina
kruga, kako je to i u trobrodnoj upnoj crkvi u Jelsi (npr.
Cistercitska crkva u Silvacanu, Bouches du Rhne, crkve
Saint-Trophime u Arlesu, Saint-Eutrope u Saintesu, Zborna
crkva u Vilabertrnu, Sant Pere u Besalu54).
Razlozi usvajanja hodoasnikog tipa crkve sa iljastim
svodom sigurno su bili i arhitektonske prirode. Dalmatinski
naruitelji crkvenih gradnji prepoznali su njegovu romaniku iljastu konstrukciju kao gotiku formu, za njihov arhitektonski ukus 15. i 16. stoljea posve suvremenu i aktualnu.
(Prepoznavanje iljastog svoda kao gotike strukture, ne
mijenja povijesnu injenicu da se radi o konstrukcijskom
sistemu romanike.) Taj je svodni sistem, kako smo vidjeli,
ve u prethodnom stoljeu bio usvojen u Dalmaciji, vjerojatno s istih zapadnosredozemnih izvora, ali tek je izgradnjom velikih crkava s kraja 15. i 16. stoljea postao jednim
od vodeih arhitektonskih zadataka. iroki brodovi crkava
nadsvoeni iljastom bavom sada su naglaene visine, pa
je time istaknuto znaenje prostornog tijela. Arhitektonska
plastika koja see ukupnom visinom broda i pravilno dijeli
i ritmizira sve zidne plohe rijetko se susree u dalmatinskim
crkvama velikih prostornih mjera prije 18. stoljea.
Razmatranje utjecaja hodoasnikog tipa crkve na dalmatinsku arhitekturu svedeno samo na temu iljastog svoda daje
fragmentiranu sliku stvarnih povijesnih zbivanja i meusobnih veza. Romanika arhitektura zapadnog Sredozemlja znatno se ire, pa i ranije od ovdje spomenutih datuma, usvaja na
istonoj obali Jadrana i ona ukljuuje varijante polukrunog
bavastog svoda.55 Te veze hodoasnikog tipa i dalmatinske
131
Katedrala, ibenik, popreni presjek (fotogrametrijsku snimku obradili za tisak:

I. Tenek, D. Zuljan)
Cathedral, ibenik, transverse section
sakralne arhitekture najraskonije se oituju upravo u jednoj

graevini koja nije nadsvoena iljastim svodom u ibenskoj
katedrali.Arhitektonska shema Katedrale, omjeri njezinih prostornih veliina, glavni brod naglaene visine s triforijem iznad
lunih otvora prema bonim brodovima, pa visoka ploha zida
s prozorima i bavasti svod s pojasnicama arhitektonski je
poredak velikih trobrodnih graevina francuske i katalonske
romanike (Katedrala u Autunu, Saint-tienne u Neversu).
Takoer su, kao i ibenska katedrala, proirene transeptom i
zakljuene razmjerno malom kupolom, podignutom na masivni kubus s trompama i visoki poligonalni tambur rastvoren
prozorima. Meusobne veze osobito pokazuje svod triforija
postavljen iznad bonih brodova.56 Njegov polubavasti oblik,
graen tako da mu je presjek etvrtina kruga, ponavlja se u
triforijima niza romanikih crkava s hodoasnikih putova
kroz junu Francusku i Pirineje, na primjer u Saint Serninu
u Toulouseu i Santiagu de Composteli. Namjera da se ponovi
arhitektonska struktura srodna sveevu panjolskom svetitu
potaknuta je politikim razlozima. To pokazuje friz s glavama to ga Juraj Dalmatinac postavlja u petom desetljeu 15.
stoljea na apside ibenske katedrale. Na frizu su prikazani
portreti pojedinih elnika antiturske lige. Takvim izborom
portreta zatitnika uloga sv. Jakova proiruje se s religijskog
podruja istodobno kada i u panjolskoj u neposrednu
politiku stvarnost borbe protiv islama.57
132
Arhitektura ibenske katedrale i njezino povijesno znaenje

sigurno se ne mogu objasniti samo tipskim odreenjem. elje njezinih naruitelja, odreene hodoaima u Santiago de
Compostelu, samo su nacrtno odredile sklop arhitektonskih
dijelova u kojima je svod za tipsko odreenje hodoasnikog
tipa kritika forma. Jer, materijalizaciju elja naruitelja
katedrale ostvarili su Juraj Dalmatinac i Nikola Firentinac
jezikom kasne gotike i rane renesanse. eljama naruitelja
ne mogu se objasniti inventivna i uspjena rjeenja montane
konstrukcije, ostvarena upotrebom kamenih ploa i greda,
te plastiko-dekorativne i kiparske realizacije koje odreuju povijesno znaenje katedrale. Zahtjevi naruitelja nisu
odredili ni rjeenja pojedinih prostornih dijelova katedrale,
za koja su ishodita ve prepoznata i objanjena.
ibenska katedrala sa svojom sloenom prostornom strukturom, transeptom i kupolom te polukrunim bavastim
svodom ne pripada grupi ovdje razmatranih crkava koje
odreuje svod iljastog oblika. Meutim, upravo te razlike
pokazuju da se veze izmeu dalmatinske crkvene izgradnje
i junofrancusko-katalonske romanike ne svode samo na
jednu inaicu svodnog rjeenja, nego da su bile znatno ire
i razgranatije. Crkve s lomljenom bavom pojaanom pojasnicama znatno su skromniji rezultat tih povijesnih okolnosti
nego to je to ibenska katedrala. Njihova jednobrodna arhitektonska shema, bez transepta i kupole, s vrlo reduciranom
upna crkva sv. Fabijana i Sebastijana, Jelsa, Otok Hvar, popreni presjek
(arhitektonska snimka: Kipregel Split; obradila: I. Valjato-Vrus)
Parish Church of SS Fabian and Sebastian, Jelsa, island of Hvar, cross
section
Crkva Saint-Sernin, Toulouse, aksonometrijski presjek

Church of Saint-Sernin, Toulouse, axionometric section
Crkva Saint-Eutrope, Saintes, aksonometrijski presjek

Church of Saint-Eutrope, Saintes, axionometric section
133
upotrebom arhitektonske plastike, nastavlja najjednostavnije

varijante hodoasnikog tipa. Jedino upna crkva u Jelsi, s
bonim brodovima nadsvoenima polovicom bavastog
svoda (kao i triforiji ibenske katedrale), proiruje raspone
arhitektonskih tema, koji se, preuzeti iz hodoasnikog tipa,
primjenjuju u dalmatinskim crkvama sa iljastim bavastim
svodom.
Kada se u Dalmaciji isti konstrukcijski sistem ponavlja u
kasnijim crkvama, mahom upnima iz 18. stoljea, bili su
ve zaboravljeni njegovi davni izvori u zemljama zapadnog
Sredozemlja i one povijesne okolnosti koje su bile poticaj
njegovu usvajanju Arhitektonski oblik lien je svog izvornog
znaenja. Politika se poruka koju je posredovao izgubila.
Sada su predloci bliski na Hvaru, Visu, u crkvama dalmatinskih franjevaca. Struktura svoda doslovno se ponavlja, s
istim varijantama u obliku pojasnica: zidane su i obukane
ili graene klesanim kamenom profiliranih rubova. Lezene i
vijenci jednako su postavljeni kao i stoljeima ranije. Vijenci
su uski i jednostavni, a kada pilastri umjesto lezena dijele
plohe zidova u pojedinim crkvama omike skupine i vremenski neodreenom Sv. Nikoli iz Starigrada na Hvaru,
teko je zakljuiti je li to posljedica namjere za odmicanjem
od uvrijeenog standarda ili izraz elje da se ponove primjeri
u kojima je izostavljen vijenac to dijeli zidove od svoda da
bi se naglasilo okomito usmjerenje prostora.
U 18. stoljeu ponovno se primjenjuju pojedina rjeenja
preuzeta iz lokalne graditeljske tradicije. Nie na bonim
zidovima broda u crkvama omike skupine ili u upnoj crkvi
u Gornjem Humcu pokazuju ponovno probueni interes za
predromanike i romanike oblike, mahom kod pukih majstora koji grade za potrebe skromnih seoskih sredina. Slijed
stilskih promjena tijekom tih stoljea ipak se prepoznaje u
arhitektonskoj plastici, ali ona ne pripada sistemu konstrukcije graevine i njezinu tipskom odreenju. Samo okviri
portala, prozora, konzole, oblici otvora, prozori iljastog ili
pravokutnog oblika znakovi su stilskog vremena u kojem
je crkva graena. U trobrodnoj upnoj crkvi u Vrbanju ta
su stilska odreenja jae izraena zbog pilastara s pomno
oblikovanim pseudodorskim kapitelima i irokog vijenca
koji nose. Njegove mnogostruke profilacije, meu kojima je
i niz konzolica, jasno pokazuju da su iz 18. stoljea. Ipak, to
nije dostatno da bi se ukupna arhitektonska struktura, bitno
odreena konstrukcijskim sistemom iljaste bave, mogla
objasniti normama stilova koji su slijedili nakon povijesnog
doba kojemu ta struktura izvorno pripada. Jedini je primjer
134
znatnijeg odstupanja od toga tipskog odreenja Crkva Gospe

od Vrhpoljca, jer je njezin graditelj Ivan Skoko u strukturu
odreenu svodom s pojasnicama ukljuio arhitektonske
elemente drugaijeg podrijetla i stilskog odreenja.
Migracije oblika kroz prostor i vrijeme, promjene i gubljenje njihova stilskog znaenja od zapadnog Sredozemlja
do Dalmacije, od romanike do kasnog 18. stoljea, a da se
pritom ne mijenja narav graevnog sistema, pokazuje da
su dalmatinske crkve sa iljastom bavom pojaanom pojasnicama vrlo konzistentna i na stilske promjene otporna
tipska skupina. Njezina temeljna tipska odrednica, iljasta
bava s pojasnicama koje nose uza zid prislonjeni nosai,
konstanta je njezine arhitektonske strukture. Razlikuju
se samo klesani elementi, proizvodi dalmatinskih majstora
koji plastiko-dekorativnim oblicima opremaju graevnu
strukturu crkve te joj tako daju razliite stilske znaajke. A
ti su klesani elementi odreeni istim onim rjenikom dalmatinskih klesarskih radionica koji se temelji na razmjeni
izmeu susjednih jadranskih obala, a u tom pogledu vaan
je udio venecijanskih predloaka.
Crkve sa iljastim bavastim svodom i pojasnicama grade
se gotovo pola tisuljea, pa je njihova arhitektura jedna od
temeljnih tema u razmatranju povijesnih odlika dalmatinskoga graditeljstva, njegove regionalne fizionomije i odreenja
njegova udjela u irem povijesnom prostoru. S tim u vezi
svakako treba jo jednom spomenuti Veneciju, s obzirom na
njezinu dominirajuu ulogu u povijesti likovne kulture Jadrana, upravo u ovdje razmatranom vremenskom razdoblju. U
venecijanskoj arhitektonskoj praksi ne primjenjuje se lomljeni
bavasti svod s pojasnicama, a zidani bavasti svod javlja se
vrlo rijetko. Za uvijete izgradnje na lagunama, na pjeskovitom tlu, bila su prikladnija laka optereenja, drvene stropne
i svodne konstrukcije. Venecijanska arhitektura 15. i prvih
godina 16. stoljea nastavlja vlastita bizantinsko-romanika
iskustva u organizaciji prostora ponovnom upotrebom quincunxa i mramornih obloga za oblikovanje zidnih povrina.
Istodobno se u Dalmaciji intenziviraju i u novim razmjerima
prenose predloci romanike iz zemalja zapadnog Sredozemlja.
Ali to ne znai da teme preuzete iz islamske tradicije pokazuju
neki specifian poloaj dalmatinske arhitekture izmeu Istoka
i Zapada, nego one potvruju njezinu pripadnost mediteranskoj arhitektonskoj kulturi i, zahvaljujui crkvama sa iljastim
bavastim svodom pojaanim pojasnicama, onim zbivanjima
u povijesti arhitekture koja povezuju meusobno udaljene
istone i zapadne obale Sredozemlja.
Biljeke
1
SLAVKO KOVAI, Nadupska crkva sv. Mihovila u Omiu, u:

Prijateljev zbornik II, Prilozi povijesti umjetnosti u Dalmaciji, 33
(1992.), 235.
2
SLAVKO KOVAI (bilj. 1), 235237.

3
U starigradskoj crkvi samo dio kapitela ispod pjevalita nije u 19.

stoljeu preoblikovan.
4
nove, Split, 2004., 450. Autor spominje da je prilikom vizitacije

nadbiskupa Pacifika Bizze 1748. godine crkva jo nenatkrivena.
13
upnoj crkvi u Gatima izgraena je nova iroka apsida, ali otvor

trijumfalnog luka pokazuje da je prethodna bila znatno ua od
broda, dakle priblino jednaka ostalima ovdje spomenutima
poljikim crkvama.
14
Na sve etiri poljike crkve prozori su poveani u 19./20. stoljeu.

Samo je u Tugarima na apsidi ostao mali polukruni prozor.
Alberti je ve 1455.1460. godine oblikovao srodan tip kapitela na

proelju Crkve S. Maria Novella i na Palazzo Rucellai, ali Albertijevi kapiteli iznad kaneliranog vrata nisu zakljueni profilacijom
sime, nego dorskim ehinom ornamentiranim ovulusom. Upravo
zbog primjene ornamenta smatra se da ni njihovo ishodite nije
antiki dorski red, nego ih je Alberti oblikovao iz sloenijih oblika
ranorenesansnoga kapitela di fantasia, reducirajui ih na njihovu
profilaciju ehina, ornamentiranu ovulusom. Vidi: HUBERTUS
GNTHER, Die Anfnge der modernen Dorica, u: L emploi
des ordres dans l architecture de la Renaissance: actes du colloque
tenu Tours du 9 au 14 juin 1986., (ur.) Jean Guillaume, Paris,
1992., 99101.
15
JOKO KOVAI (bilj. 16), 226.
U obnovi omike crkve u 19. stoljeu (?) lezene su produene do

poda, tako da su pokrile konzole, a uzdu tjemena svoda, takoer
u buci, oblikovana je traka koja ima rozete na sjecitu s pojasnicama. Prilikom kasnije obnove unutranjosti crkve konzole su
skraene na izvornu duinu i prezentirane.
6
ROBERTO GARGIANI, Principi e construzione nell architettura

italiana del Quattrocento, Roma, 2003., 30.
7
JOHN MCANDREW, Larchitettura veneziana del primo Rinascimento, Venezia, 1995., 230232, 239255.
DAVOR DOMANI, Srednji vijek, u: Kulturni spomenici

otoka Braa, Braki zbornik, 4 (1960.), 113131; TOMISLAV
MARASOVI, Graditeljstvo starohrvatskog doba u Dalmaciji,
Split, 1994., 68, 69, 71, 103, 149152.
16
JOKO KOVAI, Svire na Hvaru puanstvo i spomenici, u:

Sluba Boja, liturgijsko-pastoralna revija, 3 (1994.), 224227;
SLAVICA MARKOVI, iril Metod Ivekovi, arhitekt i konzervator, Zagreb, 1992., 6569.
17
18
JOKO KOVAI, upa Vrisnik na Hvaru, u: Sluba Boja,

liturgijsko-pastoralna revija, 2 (1994.), 130131.
19

20
JOKO KOVAI, Spomenici u Vrbanju na Hvaru o 200. obljetnici posvete upne crkve, u: Sluba Boja, liturgijsko-pastoralna
revija, 3 (1993.), 250.
21
JOHN MCANDREW (bilj. 7), 239255.
22
CVITO FISKOVI, Hvarska katedrala, Split, 1976., 21. Autor

smatra da je kor graen u 14. stoljeu i da je to brod prethodne
katedrale.
10
DANKO ZELI, Nekoliko priloga povijesti umjetnosti 15. stoljea

u Trogiru: Samostan sv. Kria na iovu, Zlatar Matej Pomeni i
kapela sv. Jeronima u katedrali sv. Lovre, u: Peristil, 50 (2007.),
6380.
11
Crkvu je posvetio splitski biskup Nikola Dinari (Dinari). Vidi:

RADOSLAV TOMI, Poljica i omika okolica, u: Omi i Poljica,
Zagreb, 2006., 122. Na preslici je uklesana 1763., a medaljon
ugraen u zaelje apside nosi 1756. godinu. Poetkom 19. stoljea
prigraene su dvije kapele, tako da je crkva dobila oblik latinskog
kria s patuljastim transeptom. U potprozornik sjeverne kapele
uklesana je 1822. godina. Crkva je na proelnoj strani produena
1958. godine, o emu svjedoi ploa s natpisom, postavljena u
prigradnji.
12
Podaci i prijepis natpisa: RADOSLAV TOMI (bilj. 11), 122;

MILE VIDOVI, Splitsko-makarska nadbiskupija upe i usta-
NIKO DUBOKOVI, Gradnja i povijest crkve-tvrave u Jelsi, u:

Prilozi povijesti umjetnosti u Dalmaciji, 18 (1970.), 106. Autor
izgradnju crkve datira u spomenutu godinu, pozivajui se na
arhivske podatke. Ali isto tako navodi i zabiljeku C. Fiskovia
o narudbi prozora za crkvu iz 1557. i vijenca godinu dana
kasnije. Dakle, izgradnja crkve mogla se nastaviti i poslije polovice stoljea.
23
Na proelju se po grai zida jasno raspoznaje da su boni brodovi

dograeni.
24
Vijenac koji povezuje kapitele (i dijeli zidove od svoda) u brodu

nije plastiki oblikovan, nego je samo naslikan, a u apsidi je oblikovan drvenom graom, vjerojatno u 18. stoljeu.
25
CVITO FISKOVI, Spomenici otoka Visa od IX do XIX stoljea,

u: Prilozi povijesti umjetnosti u Dalmaciji, 17 (1968.), 98. Autor
navodi samo drugu godinu, a A. Tudor na temelju objavljenih
arhivskih podataka proiruje podatke o njezinoj izgradnji. Vidi:
AMBROZ TUDOR, Dvije vike crkve i njihovo utvrivanje
u 17. stoljeu, u: Prilozi povijesti umjetnosti u Dalmaciji, 34
(1994.), 295.
135
26
AMBROZ TUDOR (bilj. 25), 299.

27
C. Fiskovi predlae dataciju u 15. stoljee. Vidi: CVITO FISKOVI (bilj. 25), 92.
28
ISTO, 95. C. Fiskovi, citirajui objavljeni rad D. Domania,

navodi da se kapela prvi put spominje u 16. stoljeu.
29
CVITO FISKOVI (bilj. 25), 7490, 112119; AMBROZ TUDOR (bilj. 25), 288289: Veroneki biskup Valier prilikom svoje
vizitacije 1579. godine zatekao je Benediktinsku crkvu i samostan Muster u ruevinama. Prilikom obnove, do koje je dolo
prije 1624. godine, na nacrtu iz iste godine ucrtan je jo jedan
brod do romanikoga. Upravo je tada moglo doi do izmjena
u konstrukciji romanikoga svoda s obzirom na broj i raspored
pojasnica te konzola na koje se one oslanjaju.
30
Samostan je osnovan 1050. godine. Samostalna opatija je od

1145., 1289. jo je u funkciji, ali je 1458. ve bio naputen. Crkva
je ostala sauvana i viekratno je obnavljana, pa se i vrijeme
izgradnje svoda ne moe tono odrediti. Vidi: SENA SEKULIGVOZDANOVI, Utvreni samostani na tlu Hrvatske, Zagreb,
2007., 230231.
I biskup Cedulin je potom 1613. godine takoer utvrdio da vanjtina i unutranjost stolne crkve izgleda vie pilja lupeka nego li
kua boja (str. 27). Izneseni podaci pokazuju da se u 16. stoljeu
samo obnavlja staro zdanje broda i bonih traveja. U 17. stoljeu
intenzivira se izgradnja traveja 1624. (str. 37) i 1636. godine (str.
39). Ali injenica da se projektom protomajstora Ivana Petrova
iz 1664. godine uklanja brod s bonim travejima, pa i onima koji
su u izgradnji jo 1658. godine (str. 42), jasno pokazuje da su ti
traveji-kapele postavljeni uz brod stare katedrale i da se tako jo
uvijek nastavlja shema njezine organizacije neprimjerene projektu
i zapoetoj izgradnji proelja. ini se da je vano upozoriti na
ove razlike u tumaenjima kako bi se potkrijepila pretpostavka o
izgubljenom projektu broda Katedrale koji je morao biti istodoban koru i poetku izgradnje proelja Katedrale. Takoer time
dovodimo u pitanje prijedlog, oslonjen na Fiskovieva oprezno
iznesena razmiljanja, koji R. Ivanevi iznosi u svojim studijama, kako je unesuglaena irina proelja s brodovima Katedrale
izraz namjere da se uspostavi ambivalentni odnos izmeu teme
prostora i zidne plohe. Vidi: RADOVAN IVANEVI, Odnos
proelja i prostora hvarske katedrale i problem stilskog odreenja, u: Prilozi povijesti umjetnosti u Dalmaciji, 24 (1984.), 7398;
Trolisna proelja renesansnih crkava u Hrvatskoj (bilj. 34), 107.
Autor zakljuuje da se hvarska fasada moe svrstati u onu stilsku
kategoriju kojoj i vremenski pripada: u manirizam. RADOVAN
IVANEVI (bilj. 34), 107.
37
CVITO FISKOVI, Hvarska katedrala, Split, 1976., 21.
KRSTO STOI, Sela ibenskog kotara, ibenik, 1941., 7273;

O Ivanu Skoki vidi: KRUNO PRIJATELJ, Barok u Dalmaciji, u:
ANELA HORVAT RADMILA MATEJI KRUNO PRIJATELJ, Barok u Hrvatskoj, Zagreb, 1982., 691693. Fotografije
crkve prije prigradnje brodova objavljene su u: KRSTO STOI,
n. dj., 73, i KRUNO PRIJATELJ, Umjetnost 17. i 18. stoljea u
Dalmaciji, Zagreb, 1956., 100, sl. 8.
34
38
31
AMBROZ TUDOR (bilj. 25), 295.

32
CVITO FISKOVI (bilj. 25), 113.

33
O odnosu trolisnog proelja i prostora crkve vidi: RADOVAN

IVANEVI, Trolisna proelja renesansnih crkava u Hrvatskoj,
u: Peristil, 35/36 (1992./93.), 85120.
35
Shematske prikaze odnosa izmeu proelja i unutranjeg prostora svoenih i stropno zakljuenih crkava vidi u: RADOVAN
IVANEVI (bilj. 34), 92, 93. Razlike u poloaju okulusa
izmeu stropno, odnosno svodno zakljuenih crkava takoer
dobro ilustriraju proelja Codussijevih crkava S. Michele in Isola
i S. Giovanni Crisostomo u Veneciji.
36
Arhivske podatke o izgradnji Katedrale donosi C. Fiskovi (CVITO FISKOVI (bilj. 33), 2442), meutim tumai ih drugaije.
Polazei od pretpostavke da je kor graen u 14. stoljeu (a ne
oko 1500.), radove na kapelama (zapravo travejima bonih brodova) tijekom 16. i 17. stoljea tumai kao novogradnju do koje
je dolo nakon djelominog ruenja stare katedrale, od koje je
preostao samo kor po autorovu miljenju dio njezina broda.
Meutim, arhivski podaci pokazuju da se u 16. stoljeu uglavnom
popravljaju ve izgraene kapele-traveji: 1524. godine popravlja
se podno poploenje i grobovi u kapelama obitelji Paladini i de
Fumatis (str. 24), a 1602. godine obnavlja se Gospina kapela (str.
25). Samo se 1560. godine u arhivskim dokumentima spominje
zidanje crkvenih temelja (str. 25), ali nije zabiljeen ni opseg ni
mjesto radova. Dakle, brod stare katedrale (koji prethodi izgradnji
dananjega kora) nije bio uklonjen, nego se obnavljaju uz njega
prigraene kapele-traveji. U dokumentu iz 1609. godine stoji da
katedrala nalii spilji, budui da ve stotinu godina nije na njoj
nita sagraeno osim jedne kapelice opinskim novcem (str. 26).
136
CVITO FISKOVI, upna crkva u Blatu na Koruli, u: Radovi

Instituta za povijest umjetnosti, 16 (1992.), 7796. Jednaki se
lomljeni bavasti svod bez pojasnica, probijen polegnutim
ovalnim prozorima, kao i u Blatu ponavlja i u upnim crkvama
u Pupnatu i rnovu.
39
Segmentni zabat s presjeenim nadvojem i pojaan nizom konzolica javlja se ve u 17. stoljeu na oltarnim retablima, na primjer
u dominikanskim crkvama u Splitu i Trogiru i na palaama u
Veneciji, meu kojima je i Longhenina Belloni-Battaglia.
40
KRSTO STOI (bilj. 37), 72.

41
KENNETH JOHN CONANT, Carolinigian and Romanesque

Arhitecture 800 to 1200, Yale University Press, 1993., 157175.
42
KENNETH JOHN CONANT (bilj. 41), 177, 183, 207, 301, 362,
363.
43
KENNETH JOHN CONANT (bilj. 41), 308, 183.

44
KENNETH JOHN CONANT (bilj. 41), 175; HANS ERICH

KUBACH, Architettura Romanica, Milano, 1978., 72.
45
Tako su na Koruli, na podruju nekadanje upe Blato, najveeg

otonog sela, etiri kapele koje se u dokumentima spominju
polovicom 14. i poetkom 15. stoljea: Gospa od polja u prvoj
polovici 14. stoljea, Sv. Jeronim u Blatu i Sv. Ivan Krstitelj pokraj
Vele Luke u prvoj polovici 15. stoljea te Sv. Kri u Blatu, po
svojoj prilici graen polovicom 14. stoljea. U njihovoj se maloj
prostornoj mjeri, podjeli pojasnicama na tri traveja, masivnim
pilastrima i odsutnosti vijenca koji odjeljuje zidove od svoda
jo ne naputaju graditeljska iskustva ostvarena u prethodnim
stoljeima. Toj bi se grupi graevina po temeljnoj strukturi
mogla prikljuiti i Kapela sv. Mihovila u rnovici kraj Splita,
takoer bez posve sigurne datacije. Vidi: IGOR FISKOVI,
Kasnosrednjovjekovne crkvice otoka Korule, u: Starohrvatska
prosvjeta, III. serija, sv. 14 (1984.), 231258.
46
CVITO FISKOVI, Zadarski sredovjeni majstori, Split, 1959.,

4445; IVO PETRICIOLI, Zadarsko otoje: zbornik, (ur.) Valentin
Uranija, Zadar, 1974., 90.
47
Jednaku konstrukciju svoda sa samo jednom pojasnicom ima i

znatno manja Crkva sv. Mihovila na olti, za koju se smatra da
je graena moda u 14. stoljeu. Vidi: NEVENKA BEZI-BOANI, Srednjovjekovna crkva sv. Mihovila na olti, u: Prilozi
povijesti umjetnosti u Dalmaciji, 13 (1961.), 8595. Idui dalje u
prolost, brod podijeljen parom lezena i pojasnicom nai emo u
malim romanikim crkvama nadsvoenima polukrunom, a ne
iljastom bavom. Dvije su sauvane na otoku Brau: u crkvama
sv. Luke iznad Supetra i Stomorice kod Loia, te u Gospi od
Srime na poluotoku Srimi, koji zatvara ibenski zaljev. Vidi:
DAVOR DOMANI, Srednji vijek i kulturni spomenici otoka
Braa, u: Braki zbornik, 4 (1960.), 126, 130, te FRANO DUJMOVI CVITO FISKOVI, Romanike freske u Srimi, u: Prilozi
povijesti umjetnosti u Dalmaciji, 11 (1959.), 1240.
48
CVITO FISKOVI, Franjevaka crkva i samostan u Orebiima,

u: Spomenica Gospe od anela u Orebiima 14701970, (ur.) Justin
V. Velni, Omi, 1970., 4049.
49
KARLO JURII, Franjevaki samostan sv. Marije u Makarskoj,

u: Franjevaka visoka bogoslovija u Makarskoj 250. obljetnica
osnivanja i rada 1736.1986., (ur.) Hrvatin Gabrijel Jurii, Makarska, 1989., 35, 36.
50
JOKO BELAMARI, Franjevaka crkva i samostan na Otoku

kod Korule, u: Prilozi povijesti umjetnosti u Dalmaciji, 23 (1983.),
158.
51
Arheolokim istraivanjima u crkvi i samostanu u Slanom, koje

je 1986.1987. godine obavio Zavod za zatitu spomenika kulture i prirode iz Dubrovnika, utvreno je da je crkva izgraena
u drugoj polovici 16. stoljea, na temeljima starije, manje, kojoj
je pripadao natpis na kamenoj ploi obitelji Gradi iz 1420.
godine, uzidan u sadanje proelje.
52
Crkvi Franjevakog samostana u Pridvorju nakon potresa 1667.

godine nije obnovljen svod, ali je sauvan vijenac koji ga je dijelio od zidova. Iz posljednjih godina sve brojnijih radova naih
povjesniara o fenomenu hodoaa i hodoasnika spomenimo samo ove: JOSIP KOLANOVI, Prilog povijesti ibenskih
hodoaa u kasnom srednjem vijeku, u: Croatica Christiana

Periodica, god. VI., br. 9 (1982.), 24; FRANJO ANJEK, Crkva i
kranstvo u Hrvata: srednji vijek, Zagreb, 1993., 355363; IRENA
BENYOVSKY, Bratovtine u srednjovjekovnim dalmatinskim
gradovima, u: Croatica Christiana Periodica, god. XXII, br. 41
(1998.), 137159.
53
U tim su pripremama franjevci imali istaknutu ulogu, emu je

vjerojatno doprinijela i sudbina njihove provincije. Prije turskih osvajanja njihova je vikarija bila iroko rasprostranjena.
Krajem 14. stoljea obuhvaala je i susjednu obalu Jadrana sa
samostanima u Apuliji (JULIJAN JELENI, Kultura i bosanski
franjevci, Sarajevo, 1912., 36). Imali su predstavnitvo u Svetoj
zemlji namijenjeno hrvatskim putnicima koji su hodoastili k
Bojem grobu. Kada su se dijelovi vikarije nali pod Turcima, u
tim dramatinim okolnostima njezin se teritorij poeo razlamati
izgubivi prvo Apuliju, zatim se 1464. godine odvojilo podruje
Dubrovake Republike, a 1469. godine i Dalmacija (JULIJAN
JELENI, n. dj., 116, 119). Te su povijesne nepogode sigurno
doprinijele sudjelovanju franjevaca u pripremama za rat protiv
Turaka i nastavku njihove borbe protiv islama, zapoete jo djelovanjem franjevakih prvomuenika u islamskim zemljama, pa i u
panjolskoj. Sve te okolnosti mogle bi pomoi da se objasni zato
krajem 15. i poetkom 16. stoljea uglavnom na podruju june
Dalmacije franjevci grade crkve hodoasnikog tipa.
54
Bone brodove nadsvoene polovicom bavastog svoda imaju i

pojedine romanike crkve na susjednoj obali Jadrana: u Apuliji
stara katedrala u Molfetti i crkva Ognissanti di Cuti u Valenzanu. U objema su svodovi bez pojasnica, a srednji brod nije im
nadsvoen iljastom bavom s pojasnicama, nego s tri kupole
postavljene du longitudinalne osovine. Teko da bi graditelji u
Dalmaciji ekstrahirali samo konstrukcijsko rjeenje svoda za
bone brodove, a da ne iskoriste predloke koji su nudili cjelovito
rjeenje njihova graditeljskog zadatka.
55
VOJISLAV KORA, Graditeljska kola Pomorja, Beograd, 1965.,

19, 24, 180, 181. Autor smatra da se u arhitekturi Benediktinske
crkve sv. Sra i Bakha na Bojani prepoznaju junofrancusko-katalonski utjecaji, ostvareni posredovanjem francuskih graditelja
koji su doli iz Napulja, zahvaljujui dobrim odnosima kraljice
Jelene i njezinih sinova s Napuljskim dvorom.
56
Na veze ibenske katedrale s francuskom romanikom ukazao

je ve EJNAR DYGGVE upozoravajui na svodove triforija (Il
frontone ad arco e trilobato veneziano. Alcune osservazioni
sulla sua origine, u: Venezia e l Europa, Atti del XVIII Congresso
internazionale di Storia dellarte, Venezia 1218 settembre 1955,
Venezia, 1956., 228.)
57
Za ikonografiju friza s apsida Katedrale vidi: IVO PETRICIOLI,

Portret Ivana Paleologa na ibenskoj katedrali, u: Juraj Matejev
Dalmatinac, Radovi Instituta za povijest umjetnosti, 36 (1979.
1982.), 197; IVANA PRIJATELJ PAVII, Pokuaj identifikacije
pojedinih glava Jurja Dalmatinca na ibenskoj katedrali, u:
Radovi Instituta za povijest umjetnosti, 18 (1994.), 722.
137
Summary
Vladimir Markovi
Dalmatian Churches of the 17th and 18th centuries with Pointed Barrel Vaulting
and Transverse Ribs Origins and Routes of Adoption
In Dalmatia from the 15th to the end of the 18th century,
churches were built that were vaulted with pointed barrel
vaults reinforced with transverse ribs. In the 15th and 16th
centuries, on the whole these were Franciscan churches: in
Pridvorje (16th century); Badija near Korula (finished 1523);
in Orebi (building started in 1479); Makarska (after 1468);
Zaglav on Dugi Otok (construction started in 1445); Dominican church of Holy Cross on iovo (second half of the 15th
century?); and the apse of Hvar Cathedral (around 1500?).
The same type of vaulting is repeated immediately after this
in some parish churches in Jelsa on Hvar island (completed
1535) and on Vis island in Vis town (completed 153), Poselje
(16th century) and Komia (construction started 1513). A
pointed barrel vault with ribs is characteristic of southern
French and Catalonian Romanesque and its forms adopted
from Islamic architecture. In Dalmatia the same vaulting
solution was adopted because of the Dalmatia pilgrims to the
shrines of the western Mediterranean, particularly Santiago
di Compostela. The late time for the adoption of this type of
vaulting was brought about by political events defined by the
great wars with Islam. In Dalmatia the Turkish conquests in
the 15th century went all the way up to the walls of some cities
on the coast, and at the same time the Spanish were restoring the Islamised Iberian peninsula to the world of Catholic
138
Europe. In such historical circumstances the repetition of an

architectural form would have a symbolic and practically
votive import. The author recognised the same already seen
influences of southern French Catalonian Romanesque
(E. Dyggve) in the plan for ibenik Cathedral, the most
important Renaissance building on the Croatian Adriatic.
The reasons for adopting the pointed barrel vault with ribs
were prompted by architectural considerations. Dalmatian
clients for church buildings could recognise the Romanesque
pointed construction as a Gothic form, which was typical of
their architectural taste in the 15th and 16th centuries.
When the same structural system of the ribbed pointed
barrel vault is repeated in later churches, mainly parish
churches of the 18th century, the distant forerunners in the
lands of the western Mediterranean had been forgotten. It
is particularly common in the 18th century in the parish
churches of the diocese of Hvar (Vrbanj, Vrisnik, Svire)
and Omi and its wider surroundings (Omi, Gata, Tugare,
Ostrvica, Podgrae). A pointed barrel vault reinforced with
ribs became part of the local tradition.
Key words: architecture, 17th and 18th centuries, Dalmatia,
pointed barrel vaulting with ribs, origin, reception
Krasanka Majer: Prilog poznavanju povijesti sklopa Kneeve palae u Pagu
Krasanka Majer
Hrvatski restauratorski zavod, Ilica 44, Zagreb
Prilog poznavanju povijesti sklopa Kneeve palae u Pagu

Izvorni znanstveni rad Original scientific paper
Predan 15. 5. 2008. Prihvaen 15. 9. 2008.
UDK: 725.13(497.5 Pag) 14/17
Saetak
U tekstu se daje analiza arhivskih dokumenata iz 16. i 18. stoljea koji
govore o pakoj Kneevoj palai. Dokumenti su sauvani u zadarskom
i venecijanskom arhivu, a meu njima se izdvajaju nacrti i opis stanja
palae iz 1764. godine. Premda potjeu iz kasnog razdoblja mletake
uprave, ti su arhivski izvori najstariji sauvani zapisi takve vrste za

paku Kneevu palau. Podaci koji se iz njih mogu iitati vani su za
poznavanje prostornog rasporeda prije zahvata do kojih je dolo u 19.
stoljeu, ali i za bolje prepoznavanje izvornog izgleda palae.
Kljune rijei: arhitektura, Kneeva palaa, grad Pag, Mletaka Republika, 15. do 18. stoljee
Kneeva palaa u Pagu, smjetena na glavnom gradskom

trgu, sagraena je u 15. stoljeu. To je javna graevina u
kojoj do kraja 18. stoljea boravi i radi predstavnik mletake
vlasti, izabran u Veneciji s mandatom na dvije godine. Uz
prostorije stambene namjene u zgradi su bile i prostorije
gradske uprave, pa je Kneeva palaa imala i funkciju gradske
vijenice i tako ispunjavala i sve komunalne funkcije vezane
uz politiku, sudstvo i administraciju. Valja napomenuti da
je ta zgrada i nakon pada Mletake Republike, sve do 1905.
godine, bila sjedite otone i gradske vlasti. Iako se njezin
izvorni karakteristini tlocrt u obliku slova L nije promijenio
kroz stoljea, a neke graevinske faze su ranije ve pomnije
obraivane, ipak neke elemente za odreivanje povijesti
gradnje palae jo valja istraiti.
Do sada se, vezano uz grad Pag, najvie pisalo o njegovu
urbanizmu i sakralnoj arhitekturi, no valja izdvojiti radove
povjesniara umjetnosti Marije Staglii i Emila Hilje, koji
su se detaljnije bavili i pakom svjetovnom arhitekturom,
a tako i samom Kneevom palaom.1 Ve je i iz njihovih
istraivanja vidljivo da su arhivski podaci vezani uz profanu
arhitekturu dosta oskudni, pa stoga novi dokumenti2 koji se
u ovom lanku navode imaju dodatnu vrijednost za rekonstrukciju graevinske povijesti Kneeve palae.
Zahvatom koji je austrijska uprava izvela sredinom 19. stoljea3 palaa je izgubila mnogo od svoje izvornosti. Tada su
uklonjeni prepoznatljivi elementi arhitektonske dekoracije
i izvedene su pregradnje. Zgrada je ostala bez renesansnog
balkona i prozora, na dvorinoj strani srueno je stubite

kojim se pristupalo prvom katu, a zazidan je i prostor izmeu
lukova trijema. Dananje je pak stanje (sl. 1) rezultat obnove
iz 1968. godine, koju je vodio Zavod za zatitu spomenika
kulture u Rijeci,4 kao i injenice da za ovu zgradu jo uvijek
nije odreena prikladna namjena.
Poetkom 15. stoljea Venecija preuzima upravu na otoku
i od toga vremena postavlja svoje plemie za knezove u
Pagu, te time na tom podruju prestaje ranija dominacija
i jurisdikcija Zadra. Vanost Paga zasniva se na solanama,
tada najveima na naoj obali.5 Venecija je upravo od soli
izvlaila glavninu svojih prihoda u Dalmaciji. Izgradnja
novoga grada Paga6 na sunanoj i od vjetra zaklonjenijoj
strani uvale zapoinje 18. svibnja 1443. godine.7 Terene za
ulice, trgove, crkve, Kneevu palau, lou i zidine, mletake
vlasti kupuju od privatnih vlasnika, pake obitelji Pali,
dajui im u zamjenu zemljite u Caskoj, dok su parcele za
kue Paani morali kupovati sami.8 Formiran je urbani raster
nove jezgre i, uz znatne izdatke za bedeme i kule, odreen
vanjski obris Paga: grad ima oblik peterokuta nejednakih
stranica, a najdua je poloena uz morsku obalu prema
solanama. Unutranjost grada oblikovana je pak pravilnim
ortogonalnim rasterom ulica, izmeu kojih su dominantne
dvije glavne, koje se sijeku na sredinjem gradskom trgu.
Trg je nastao kao pravokutno proirenje uzdune osovine
koja se prua u smjeru istokzapad. Njegovom sjevernom
stranom dominira Crkva Uznesenja Blaene Djevice Marije,
139
1 Kneeva palaa u Pagu, pogled na glavno proelje (foto: K. Majer, 2004.)

Rectors Palace in Pag, view of the main elevation
nasuprot kojoj je na junoj strani trga Biskupski dvor9, a

istono od njega Kneeva palaa. Na sjevernoj je strani trga,
nasuprot Kneevoj palai, predviena i Gradska loa,10 kao
to je bilo uobiajeno u sluajevima kada su kneeve palae
ili vijenice graene bez vanjskoga trijema. Ne znamo kako
je tono izgledala paka loa, no pronaeni su neki arhivski spisi u kojima se ona spominje,11 a prema rezultatima
nedavno provedenih arheolokih istraivanja potvreno je
postojanje njezinih temelja.12 Ostao je sauvan i podatak
na nacrtu grada Paga (sl. 2) s kraja 18. stoljea, na kojem je
naznaen njezin smjetaj i tlocrt, takoer u obliku slova L.13
Vjerojatno je da loa nikada nije bila dovrena, te je na kraju
i sruena,14 to je naruilo izvorno idejno rjeenje sredinjega
gradskog prostora. Njezin se izostanak osjea u doivljaju
prostora glavnoga trga, iji je pravilan pravokutni tlocrt bio
odreen najvanijim graevinama u gradu Katedralom,
Biskupskom i Kneevom palaom te Gradskom loom.
Kneeva je palaa sagraena u razmjerno kratkom periodu,
pa iako nemamo podatke o samoj godini poetka gradnje
ili dovretka radova,15 moemo ju datirati u poetak druge
polovice 15. stoljea. To je vrijeme kada se na naoj obali
gradi i creska Kneeva palaa,16 a ostala su upravna sredita
ve imala izgraene objekte za administrativne, upravne i
sudske potrebe te stanovanja kneza. Sjedite kneza u no140
vome Pagu najranije se spominje 1452. godine u uvodnom

dijelu Gradskoga katastra, gdje pie da su registrirane sve
graevine, mjesta, polja i privatne kue koje su mu godinje
uplaivale odreene iznose.17 Ne moe se sa sigurnou rei
da je tada palaa bila sasvim dovrena, no svakako je kao
institucija postojala. Iz dosadanjih istraivanja poznato
je pak da su sama zgrada i dvorini trijem zasigurno bili
dovreni prije 1465. godine,18 a da su posljednji radovi na
graevinskom sklopu palae izvedeni u vrijeme kneza Tome
Zorzija (1466.1469.),19 kada su izraena dvorina vrata i
kruna bunara, na kojima se nalazi njegov grb.
Na primjeru pake Kneeve palae vidljivo je kako su u prostorima jedne zgrade spojene upravne i rezidencijalne funkcije.
To je arhitektura koja se raa iz dnevnih potreba, iz stalnih
susreta sa zahtjevima koje je trebalo hitno rijeiti. Uz prostore za stanovanje uvode se i salon za sjednice, sobe za urede
administracije, arhiv, a u nekim sluajevima i kapele. Nije
nam poznato je li u Kneevoj palai u Pagu izvorno postojala
kapela ili neki prostor unutar palae koji je sluio u tu svrhu, no
kako je na nacrtu iz 1764. godine20 dio salona na prvom katu
pregraen kao zasebna prostorija, oznaena s chiesa, moe se
pretpostaviti da je ona tamo bila i u 15. stoljeu.
Kako je ve spomenuto, tlocrt palae ima oblik slova L, ija
dva kraka zatvaraju jugoistoni ugao glavnoga gradskog trga.
2 Tlocrt grada Paga. M. L. Ruich, Delle riflessioni storiche sopra lantico stato civile ed ecclesiastico delle citt ed isola di Pago (1780.), libro
quarto
Plan of the town of Pag. M. L. Ruich, Delle riflessioni storiche sopra lantico stato civile ed ecclesiastico delle citt ed isola di Pago (1780.),
libro quarto
To je jednokatnica, povezana s prostorom dvorita i vrtom

okruenim vanjskim zidom. Prizemlje je prema dvoritu,
koje se nadovezuje na juno proelje palae, otvoreno stupovima. Na katu je u 15. stoljeu vjerojatno bila prostorija
za sjednice Gradskog vijea. Iako dananji izgled donekle
odraava stanje palae iz vremena gradnje, svakako su mnogi
elementi izmijenjeni ili zauvijek izgubljeni uslijed pregradnji
i promjena tijekom vremena. Glavno proelje palae nije
monumentalno, niti su otvori postavljeni u strogoj simetriji. Ipak, na njemu se istiu neki dekorativni elementi koji
pripadaju prepoznatljivu repertoaru kasnogotikog i ranorenesansnog stila. Brojnou detalja arhitektonskog ukrasa
upravo je Kneeva palaa, uz Biskupski dvor i kuu Miuli21,
iznimka u odnosu na veinu skromnih kua novoizgraenog
Paga. Najzanimljiviji dekorativni elementi na Kneevoj palai
su izvorni natprozornik,22 ugraen iznad srednjeg prozora
na prvom katu glavnoga proelja, i dvorini portal, koji se
ubraja meu umjetniki najvrednije spomenike na Pagu.23
Oko mogueg autora toga vrsnoga klesarskog djela vodila se
rasprava, i iako se pretpostavljalo da je to djelo samoga Jurja
Dalmatinca,24 ipak danas prevladava miljenje da je portal
rad Ivana Pribislavia.25 Kako jo uvijek nisu pronaeni pisani tragovi, to pitanje ostaje i dalje otvoreno, kao i pitanje
autora gradnje same palae, koja se takoer pripisuje Ivanu
Pribislaviu26 i drugim Jurjevim suradnicima.
Jedan od nedavno pronaenih spisa vezanih uz Kneevu

palau u Pagu, datiran 26. kolovoza 1595. godine, potvruje
da se Venecija posebno brinula oko svojih posjeda koji su bili
ekonomska sredita prinosa morske soli.27 Posrijedi je odgovor
Senata na pismo pakoga kneza, koji ih izvjetava o vrlo loem
stanju palae u kojoj ivi. Prema njegovim rijeima bura je
nainila veliku tetu na zgradi i stoga ju je potrebno hitno
obnoviti.28 Senat u svom odgovoru nalae da Provveditori al
sal omogue pakom knezu to prije popraviti njegovu palau
koja je jako unitena, i nareuje im da mu od svojih sredstava
za ureenje zgrade to prije poalju dvjesto dukata. Taj podatak
upuuje na to da bi se u fondovima Mletakog arhiva vezanima
uz gospodarenje morskom solju29 mogli pronai jo neki spisi
vezani uz sam Pag, a moda i njegovu izgradnju.
Nezadovoljavajue stanje Kneeve palae u Pagu ocrtava se
i poetkom 18. stoljea, u arhivskom spisu od 27. studenog
1734. godine, nastalom u vrijeme generalnog providura za
Dalmaciju Zorzija Grimanija.30 Naslovljen je Sopra il palazzo pubblico di Pago i govori o zaprimljenom zahtjevu za
popravak i ureenje palae pakoga kneza i o opravdanosti
dostavljenog prorauna za trokove obnove.31 Prema tom
zahtjevu u palai je bilo potrebno izvesti hitne radove i
popravke na krovu, stropovima, zidovima, prozorima i
vratima te nabaviti sve potrebne materijale.
141
3 Tlocrt prizemlja i prvoga kata palae iz 1764. godine, te popreni presjek. Archivio di Stato, Venezia. Senato. Dispacci, Provveditori da
Terra e Mar. Filza 609, dis. 2
Plan of the ground floor and first floor of the palace of 1764, as well as a cross section. Archivio di Stato, Venezia. Senato. Dispacci, Provveditori
da Terra e Mar. Filza 609, dis. 2.
Oskudnost do sada pronaenih arhivskih spisa iz razdoblja

kraja mletake uprave na otoku Pagu jedan je od moguih
razloga to taj period nije bio detaljnije obraivan u strunoj
literaturi. No, zato su predmetom istraivanja bile promjene
koje su izazvali zahvati za vrijeme austrijske uprave u 19. stoljeu.32 Tada je doputeno ruenje zidina, a dobiveni je prostor
posluio za izgradnju novih stambenih i slubenih zgrada. I
na glavnom pakom trgu 19. je stoljee takoer ostavilo trag.
Radilo se na Kneevoj palai, kao i na nasuprotnim zgradama, koje su dograene u vrlo skromnim oblicima stambene
arhitekture. Iako su u spomenutoj posljednjoj obnovi palae,
izvedenoj u drugoj polovici 20. stoljea, tragovi 19. stoljea
mahom izbrisani, zapisi o radovima iz 1858. godine vani su
jer donose podatke i o njezinom ranijem izgledu.33 Naime,
1853. godine poelo se razmiljati o izgradnji jo jednog kata,
ime bi se poveao stambeni kapacitet zgrade.34 U palai bi se
smjestili vojnici i porezni ured, a preostali prostor trebao je
posluiti za urede, kuhinju, pomone prostorije i spremite
za sol. Prije pristupanja obnovi stara je zgrada snimljena i
opisana. Iz opisa postojeeg stanja doznajemo da se sredinom
19. stoljea jo uvijek upotrebljavalo izvorno stubite u dvoritu palae kojim se dolazilo do prvoga kata i kroz prostrana
142
vrata ulazilo u sveanu dvoranu.35 Preinake koje su potom

izvedene, poput zazidavanja dvorine arkade i nekoliko gotikih i renesansnih prozora, vidljive su na nacrtima stanja iz
1858. godine.36 Ti nam podaci pokazuju, dakle, da je zgrada
ve ranije bila znatno obnavljana. Premda to do sada nije bilo
potvreno i pisanim dokumentom, M. Staglii u svojim je
istraivanjima s pravom zakljuila da se ta obnova dogodila
vjerojatnije krajem 18., a ne poetkom 19. stoljea,37 drei
malo vjerojatnim da bi se u vrijeme izrade karte solana radio
i projekt obnove Kneeve palae.
U prilog tome govore nacrt i tekst popratnog pisma s trokovnikom iz druge polovice 18. stoljea, nedavno pronaeni
u Venecijanskom arhivu.38 Nacrt nosi naziv Pianta e profilo
del Pubblico Palazzo della Rappresentanza di Pago, eseguita
da me, sottoscritto Pubblico Perito Gerolamo DAnzi (sl.
3). Na priloenom listu papira donose se tlocrt prizemlja
Kneeve palae s dvoritem i vrtom, tlocrt prvoga kata te
popreni presjek. Uz crtee je legenda i mjerilo. Na tlocrtima i presjeku upotrebljene su i boje za oznaavanje vrste
materijala: kameni su zidovi obojeni crveno, elementi izraeni od drveta (meukatne konstrukcije) uto, a loita u
kuhinji sivkasto. Pismo datirano 24. sijenjem i trokovnik
4, 4a Kneeva palaa u Pagu, pogled na dvorino proelje (fotografirala K. Majer, 2005.)

The Rectors Palace in Pag, view onto the courtyard elevation
25. sijenjem 1764. godine39 sastavljeni su u Zadru za generalnog mletakog providura Pietra Michielea (prilozi 1 i 2).
Potpisuje ih takoer Gerolamo DAnzi, koji je bio zaduen
pregledati palau i iznijeti svoje struno miljenje. U pismu
se opisuju aktualni izgled i stanje graevine, a u trokovniku
se navode potrebni materijali, njihove koliine i dimenzije te
vrste i cijene radova. Govorei o palai, DAnzi upotrebljava
pridjev cadente, to vrlo zorno govori o njezinu izrazito
loem stanju. Cijeli opis zapravo prati same nacrte, pa se u
tekstu za pojedine prostorije upotrebljavaju slova kojima su
one i oznaene na nacrtima. Zapoinje s dvoritem (oznaenim slovom A), u koje se ulazi na krajnjem dijelu njegova
sjevernog zida, iz ulice koja vodi prema gradskom trgu. Iz
dvorita se pristupa gotovo u sve dijelove koji ine cjelinu
Kneeve palae. Prostorija oznaena slovom B na nacrtu
je u legendi objanjena kao prostor arhiva, iznad kojega je
na katu smjeten sat. U tekstu DAnzi komentira da bi se u
toj sobi mogao urediti smjetaj za nie asnike strae. Dalje
tvrdi kako u sobi C, koja je namijenjena za smjetaj kneeve
strae, nema nikakvoga namjetaja ni opreme. Na nacrtu je
zabiljeeno da su u toj sobi bile stube kojima se pristupalo na
kat iznad sobe B, to jest u prostor u kojem je vjerojatno bio
smjeten mehanizam gradskoga sata. Svi ti do sada navedeni
prostori nalaze se u zapadnom dijelu graevinskog sklopa,
odvojenom od same palae dvoritem. Juno od dvorita,
iza kamenog zida je vrt, na nacrtu oznaen slovom K. I u
vrtu je, kao i u dvoritu, ucrtana kamena kruna bunara, a
prema tekstu bio je zaputen. Iz dvorita se ulazilo i u samu
palau, i to kroz trijem prostorije E u njezin prizemni dio,40 a

kamenim stubitem postavljenim uz sjeverni zid dvorita na
prvi kat, u veliku dvoranu oznaenu slovom O. Prizemni dio
palae imao je prvenstveno administrativne funkcije. Tu je
bila kancelarija (oznaena slovom F), zatim dio za strau (E),
a u dijelu istaknutom prema prostoru gradskoga trga su bili
porezni ured (L) i blagajna (M). Prva od te dvije prostorije
imala je i vrata koja su vodila na trg te je kroz njih bio mogu
direktan ulaz u dio graevine namijenjen poslovima koje je
predstavnik vlasti imao obavljati s graanima. U stranjem,
junom dijelu bile su dvije prostorije koje su prvenstveno
sluile kao ostave ili podrumi (H i N) i jedna neureena
prostorija (G), iz koje su stube vodile na gornji kat, vratima
povezana s prolazom (I) izmeu palae i vrta. Na katu su
bile prostorije vezane uz kneevu rezidenciju kuhinja (S),
ostava (T), spavaa soba (P), blagovaonica (V), primaa soba
(R), te ve spomenuti veliki salon, u ijem je sjevernom dijelu
bila ureena i kapelica, oznaena slovom X. Na nacrtu su
zabiljeeni i svi zateeni otvori, vrata i prozori, te se prema
njemu moe lako rekonstruirati njihov raspored u 18. stoljeu. Premda je zacijelo i ranije bilo preinaka, taj bi raspored
trebao biti dosta blizak izvornom. Sudei prema opisima u
tekstu, svi prostori palae bili su u vrlo loem stanju, kako u
graevinskom pogledu, tako i to se tie ureenosti samih
interijera. Posvuda nedostaje namjetaj, podovi su u slabom
stanju, dotrajale su vratnice i razni metalni dijelovi te okviri
prozora, a bilo je nuno zamijeniti i stakla, popraviti krov,
zamijeniti grede i urediti tavanski prostor. DAnzi svoju pro143
5 Katastar grada Paga. Dravni arhiv u Splitu, Mapa katastarskih planova, Arhiv mapa za Istru
i Dalmaciju
Cadastre of the town of Pag, State Archives in Split, Archive of albums for Istria and Dalmatia
sudbu o stanju palae zavrava zakljukom kako je popravak

neodgodiv, te da je potrebno u potpunosti urediti tu zaputenu
i propalu javnu zgradu.41 U nastavku teksta prilae trokovnik
s detaljnim popisom, mjerama i koliinama materijala (obraenih kamenih elemenata za okvire vrata i prozora, stupie,
vapno, pijesak, kamen, drvene oplate i grede, zasebno grede
i oplatu od aria, tavele, kupe, olovo i eljezo za ostakljenja,
kamene ploe, ograde, stakla, metalne kope, reetke, brave,
arke, avle, lance, okove i sl.). Specificirani su i radovi koji
ukljuuju nabavu i prijevoz materijala, rad majstora, zidara i
voditelja gradilita, klesanje, obradu metala, te njihove predvieni trokovi u ukupnom iznosu od 15290 lira.
144
Za sada ne moemo sa sigurnou utvrditi godinu u kojoj

je izveden popravak, no ti nam dokumenti daju dragocjene
podatke o stanju palae sredinom 18. stoljea, tonije 1764.
godine, i o njezinu dotadanjem izgledu. Tek nakon tog
vremena zazidani su i trijem i veliki otvor sveane dvorane
koji je gledao prema dvoritu (sl. 4, 4a), a izvedene su i druge promjene u rasporedu otvora. Razlike se mogu utvrditi
usporede li se crtei iz 1764. godine s ranije spomenutim
nacrtima stanja iz 1858. godine (tlocrtom, presjekom i
nacrtom proelja, te kosom projekcijom tadanjeg izgleda
cjelokupnog sklopa Kneeve palae).42 Na sjevernom, glavnom proelju dolo je do probijanja dva manja pravokutna
6 Kneeva palaa u Pagu, tlocrt prizemlja (arhitektonska snimka: I. Tenek, D. Stepinac, 1974.)
The Rectors Palace in Pag, plan of the ground floor
prozora u zoni prvoga kata i zatvaranja veeg, smjetenog

u sredinjoj vertikalnoj osi zida. I na sjeveroistonom i
sjevernom proelju kraega krila palae vide se razlike u
rasporedu prozora u prizemlju i na prvom katu. Dvorino
proelje takoer dobiva novi raspored otvora, a izmijenjena
je i komunikacija izmeu prostorija prizemlja. Jo je jedna
promjena vidljiva usporede li se te dvije skupine nacrta, a
vezana je uz vrt u junom dijelu kompleksa, koji je naznaen
na nacrtu iz 1764. godine. Podatak koji govori da je na tome
mjestu tek u 19. stoljeu izgraena obiteljska kua43 potvruje
i injenica da je na tlocrtu grada Paga iz austrijskoga katastra
izraenog sredinom 19. stoljea (sl. 5)44 uz palau i dvorite
i dalje ucrtan i vrt s nasadima.
Podaci u arhivskim dokumentima iz 16. i 18. stoljea iji se
sadraj analizira u ovom lanku dragocjeni su za podrobnije
upoznavanje prolosti graevine, budui da su u strunoj

literaturi obraivane tek dvije njezine faze vrijeme gradnje i
vrijeme austrijske uprave u 19. stoljeu, kada je palaa znatno
izmijenjena. Kneeva palaa u Pagu, kao jedan od rijetkih
primjera zdanja te vrste nastalih u vrijeme mletake uprave
u Dalmaciji, ponajprije je odreena zahtjevima potrebnih
i nunih funkcija, a ne tenjom za reprezentativnou.
Stoga i sama palaa, pa i cijeli novi grad Pag, odraavaju
preuzimanje zateenih srednjovjekovnih modela gradske
arhitekture, tek s ponekom novinom, vidljivom najee
samo u izvedbi ranorenesansne arhitektonske dekoracije.
Paka je palaa prije svega utilitarna zgrada, reprezentativna
tek po svom smjetaju na glavnom gradskom trgu i po tome
to je u njoj sjedite predstavnika mletake uprave u gradu
i na otoku Pagu.
145
Prilog 1.
Archivio di Stato, Venezia. Senato. Dispacci, Provveditori

da Terra e Mar. Dispaccio 136, Pietro Michiel. Pismo od 24.
sijenja 1764. (1 stranica originalnog teksta)
Illustrissimo et Eccelentissimo Signore Signore Prov.e Col:mo
Incaricata losservanza mia con lOsequiato Foglio dellEsV:
segnato li 9. Corrente di tradurmi nella Citt di Pago per ivi
peritare quel Cadente Pubblico Palazzo. In addempimento
al Supremo Comando mi sono coll transferito, e con accurata Misurazione rilevatolo in pianta passai in seguito adun
attento esame, cosicch introdotomi nel Piano segnato con
la lettera A rilevai essere necessario rimettervi lErte Soieri,
e Rastello con sua Ferramenta di quella Porta. In esso Piano nel sitto marcato B rinveni una Muraca opportuna ad
essere intieramente rimessa onde servir possa dAlloggio
a Bassi Ufficiali di quella Guardia. Riddottomi nel sitto C,
che serve di Quartiere alla Guardia del Pubblico Rappresentante lo ritrovai mancante di Tavolazzi, Balconi, Porte,
Travamenta, salizo edaltro. Introddotomi nel sitto F serve di
Canceleria e ivi rilevai dalla parte Maistro sfaszato il Muro
rotte lErte, e Soieri delle Porte marciti glArmari, Banca,
scala che introduce in picciolo appartamento, Erte, soieri,
Ferriate, Vetri per due Balconi, salizo, ed incartato. Giunto
nel sitto G edH rilevai infrante e mancanti lerte, e soieri di
due porte e due Balconi da Siroco, e Garbino. Passato nelli
sitti N, edL, e questi pure neccessari adessere rimesse Porte,

Balconi e Salizo.
Pervenuto nel sitto I rilevai che dalla parte Ostro Garbin
per lestensione di piedi 45 fatta panzza il Muro strapiomba
per Onzie 10, cossich neccessarissimo a vista adessere
totalmente rimesso che per impedire la sua caduta che
giornalmente viene minaziata f da me provisionalmente
puntelato.
Terminato il Piano, ridotomi nel Solaro rilevai che nelle
Stanze marcate con le lettere O:Q:S:V queste tutte neccessarie di rimetervi lErte, Soieri, Vetri, Porte, Balconi con
sua Ferramenta, incarto, Salizo di Tavelle, edalquanti Travi
e Tolle per essere imarcite. Arivato nel Soffito, e veduto il
Tetto inconcato, marcie le tolle e Travamenta del medessimo
e perci incapaci di sussistenza, neccessario adessere a vista
intieramente rimesso.
Questo quanto credo, e considero doveroso per un totale
ristauro a quella cadente Pubblica Fabrica, con che suplito
al dover mio in speranza del suo elementissimo compatimento bacciandole le vesti con proffondissimo osequio mi
rassegno.
Zara, 24. Gennaro 1764. M:V:
Di V:E: Vostro medesimo Devoto Et Obediente Servolo
Gerolamo Maria(?) DAnzi Alfier Publico Perito
Prilog 2.
Archivio di Stato, Venezia. Senato. Dispacci, Provveditori da Terra e Mar. Dispaccio 136, Pietro Michiel. Trokovnik od
25. sijenja 1764. godine. (2 stranice originalnog teksta)
Adi 25 Gennaro 1764. M:V: Zara
Fabisogno de Matteriali, Perito, Capi Mistri, Maestranze e Manuali insservienti per un Generale pronto Ristauro del Cadente Palazzo della Pubblica Rappresentanza di Pago
N
Lunghezza
Larghezza
Quantit de Piedi
42
Soieri da Porta Piedi
Detti come sopra
5:8
11 : 4
Detti da Balcon
3:6
35
10
6
Sudetti
18
Erte da Balcon
: 10
40
Sudetti
6:6
6:6
Sudetti
48
Erte da Porta
6:8
13 : 4
Sudette
5:6
44
Sudette
7:4
14 : 8
Erte da Balcon
4:6
36
14
Sudette
: 10
56
18
Pilastrelli e Colonette
2:6
45
Mudioni da Puziol
5:5
1:2
11
70
Sudetti per Garne
1:5
: 10
105
Garne
_:_:
: 10
50
Stoline
_:_:
1:2
150 Piedi 725 : 10 da provedersi nella Cava di Premuda
Placoni Piedi
146
N 1000
Quadri Trevisani
70
N 600
Tavelle
N 10500
Coppi
N 22000
Calzina Mozza
N 300 NellIsola di Veglia
Sassi da Muro Passi Cubi
N 50
Sabia Barche
N 100
Rulli di Larese Lunghe Piedi
23 di 1 di Cima
Nell Isola di Pago
110
Travi di Larese
32 di : 8 Come sopra
44
Travi dAlbeo
15 di : 7 ut supra
950
100
Tolle Veneziane
Tolle di Larese
15
Palancole di Larese
80
Palancole dAlbeo
25
Ponti di Larese
52
Ponti dAlbeo
400
Veri per Balconi
60
Piombo da Vetri
100
80
Lastre
Polizi da Fenestrer
60
Ferretti a Coda di Gazza
30
Caenazetti con Lama per li vetri
100
15
200
200
25
100
Ferro Fenestrin
Manizette da Vetriata
Fibie da Balconi e porte
Bertuelle
Serrature per Porte
Piombo da Colar
21
Caenazetti da Porta con occhi 4
44
Caenazetti con due occhi
25
Caenazetti da Balcon con occhi 4
50
Chiodi da Terno
400
Chiodi Canalli
500
Chiodi da 14
400
Chiodi da peso
600
Brocche per stanghette da Teleri
300
Di Ferro per tre Ferriate
750
Di Ferro per 18 Cattene da Muro
Per Trasporto de Materiali, Sassi, Sabia e Calzina
L. 1500
Per Assistente al lavoro di detto ristauro
1440
Per Fature da Marangon
3000
Per Fature de Mureri, CapoMistro, e giornate a Manuali
6500
Per Fature di Tagliapietra
1800
Per Fature de Teleri e Fenestrer
250
Per Fature de Favri
800
L. 15290
Alfier Gerolamo DAnzi Pubblico Perito Affermo
147
Biljeke
1
11
Rezultati tih znanstvenih radova iskoriteni su u ovom lanku:

MARIJA STAGLII, Prilog poznavanju dravne izgradnje u
Pagu u 19. stoljeu, u: Radovi Instituta za povijest umjetnosti, 17
(1993.), 8186; ISTA, Odjeci arhitekture 19. stoljea na Pagu, u:
Peristil, 50 (2007.), 209220.; EMIL HILJE, Razvoj umjetnosti na
Pagu u XIV., XV. i XVI. stoljeu, magistarski rad, Filozofski fakultet
u Zagrebu, 1988.; ISTI, Marko Andriji u Pagu, u: Prilozi povijesti
umjetnosti u Dalmaciji, 28 (1989.), 109118; ISTI, Spomenici
srednjevjekovnog graditeljstva na Pagu, Zadar, 1999.
EMIL HILJE bilj. 1, 1999.), 137.
Arhivska istraivanja vezana uz Kneevu palau u Pagu provedena

su u Dravnom arhivu u Zadru i u Archivio di Stato u Veneciji.
Ovim putem zahvaljujem kolegicama Darki Bili i Editi urini
na uputama i pomoi.
3
MARIJA STAGLII (bilj.1, 1993.), ISTA bilj. 1, 2007.).

4
Sva dokumentacija, trokovnik za radove i prenamjenu Kneeve

palae u robnu kuu to ih je 1967. godine izradio Milivoj Pikuli,
d.i.a., kao i arhitektonski snimci zateenog stanja nainjeni 1967.
godine, pohranjeni su u Konzervatorskom odjelu Ministarstva
kulture RH u Rijeci. Radove je izvodilo Graevno poduzee
Primorje iz Rijeke. U miljenju o izvedenim radovima koje su 10.
10. 1968. godine napisali Sanja Bari i Marin Rui, predstavnici
Zavoda za zatitu spomenika kulture, iznesene su i zamjerke o
obnovi, no ocjena uspjenosti i dosljednosti projekta obnove
zasigurno je vezana i uz nedovoljno istraene podatke o ranijem
izgledu i zahvatima na palai tijekom stoljea, jer su, naime, tek
povijesnoumjetnika i arhitektonska istraivanja provedena 1980ih i 1990-ih godina dala podatke koji govore u prilog definiranja
karakteristinih elemenata palae.
5
IGOR FISKOVI, Grad Pag: petstogodinje urbanistiko djelo, u:

Mogunosti, 1/3 (1994.), 149159, 151.; Prinosi za gospodarsku povijest otoka Paga, Pazin Rijeka, 1988.; STANKO PIPLOVI, Prilog
poznavanju dalmatinskih solana u XIX. stoljeu, u: Radovi Zavoda
za povijesne znanosti HAZU u Zadru, 45 (2003.), 309326.
12
Istraivanja su provedena pod vodstvom Arheolokog muzeja u

Zadru, ali za sada dokumentacija i rezultati nisu objavljeni.
13
Na nacrtu grada Paga iz 1780. godine (sl. 2) to ga donosi M.

L. Ruich u etvrtoj knjizi svojeg djela Delle riflessioni storiche
sopra lantico stato civile ed ecclesiastico delle citt ed isola di Pago
(1780.) naznaen je poloaj Gradske loe L tlocrta. Identian se
nacrt ponavlja i u njegovu neto kasnijem rukopisu (M. L. Rui,
Osservazioni Storiche sopra lantico stato civile et ecclesiastico della
citt et isola di Pago o sia dellantica Cissa fatte da diversi autori,
diplomi, privilegi, et altre carte pubbliche e private, 1779.1780.),
na koji se poziva MATE SUI (bilj. 10), 27. Zanimljivo je pak da
na nacrtu gradske jezgre iz 1773. godine isti autor, M. L. Ruich, u
svojem djelu Notizie storiche della Citt di Pago raccolte da Marco
Lauro Ruich, ne naznaava poloaj loe. Isti nacrt donosi i EMIL
HILJE (bilj. 1, 1988.). Za navedena djela M. L. Ruicha konzultirani
su primjerci pohranjeni u zbirci rukopisa u Dravnom arhivu u
Zadru i Znanstvenoj knjinici u Zadru.
14
Sruena je zasigurno ve prije 1830-ih jer nije zabiljeena na

katastarskoj snimci grada Paga izraenoj za vrijeme austrijske
uprave: Katastar otoka Paga, iz: Dravni arhiv u Splitu, Mapa katastarskih planova, Arhiv mapa za Istru i Dalmaciju (vidi sl. 5).
15
Takav sluaj nije rijedak na podruju nae obale pod vlau

Mletake Republike, jer je za veinu javnih palaa zajedniko
upravo to da ne postoje toni datumi izgradnje ili preinaka. esto nisu sauvani ni zapisi o imenima majstora ili arhitekata, a u
dokumentima se zanemaruju precizni i toni nazivi funkcija.
16
IGOR FISKOVI, (bilj. 5), 152.
Creska je palaa morala biti izgraena ubrzo nakon 1450. godine,

kada je uprava otoka preselila iz Osora u Cres. Naalost, do sada
poznati prvi arhivski zapisi o toj graevini datiraju tek iz 16.
stoljea. O creskoj palai pisao je LARIS BORI, Arhitektura i
urbanizam grada Cresa od 1450.1610. godine, magistarski rad,
Filozofski fakultet u Zagrebu, 2002., 51.
17
Novi Pag, utemeljen 1443. godine, izgraivan je preteno tijekom

druge polovice 15. i prve polovice 16. stoljea. EMIL HILJE (bilj.
1, 1988), 15.; ISTI (bilj.1, 1989.), 109.
8
EMIL HILJE (bilj. 1, 1988.), 15.

9
Biskupski dvor, graen od klesanaca, ostao je naalost nedovren. Poeo ga je graditi biskup Antun Pali, koji je za radove
angairao najprije Ivana Pribislavia 1457. godine, a zatim 1466.
godine i Jurja Dalmatinca, koji je trebao izraditi deset stupova te
dva balkona i biskupski grb. Radovi su prekinuti 1471. godine
zbog Palieve smrti. Veina elemenata Biskupskoga dvora kroz
stoljea je u potpunosti izgubljena, a sauvani su tek osnovni oblik
zgrade i mali dio arhitektonske dekoracije. Vie vidi u: EMIL
HILJE bilj. 1, 1999.), 109.
Cattastro di Pago, anno 1452. Fotokopija se uva u Dravnom

arhivu u Zadru, Katastri Dalmacije 17. i 18. stoljea, br. 72.
18
MIROSLAV MONTANI, Juraj Dalmatinac i njegov krug, Zagreb,

1967., 47.
19
EMIL HILJE, (bilj. 1, 1988.), 176.; ISTI (bilj. 1, 1999.), 111.

20
Archivio di Stato, Venezia. Senato. Dispacci, Provveditori da

Terra e Mar. Filza 609, dis. 2. Pianta e profilo del palazzo della
rappresentanza (vidi sl. 3).
21
EMIL HILJE (bilj. 1, 1989.), 109.
10
22
EMIL HILJE (bilj. 1, 1988), 154; MATE SUI, Grad Pag tipoloka osobitost uz nau obalu, u: Radovi Zavoda za povijesne
znanosti HAZU u Zadru, 43 (2001.), 1328, 22.
Na natprozorniku je izveden motiv plitke izduene koljke koja

zavrava rozetama nalik onima na luneti iznad dvorinog portala
palae. Vidi u: MILAN PELC, Renesansa, Zagreb, 2007., 98: Iz
148
rozete se pruaju mahunasti izdanci to potjeu od cvijeta kozje

krvi motiv koji je prema antikoj tradiciji nazvan antemij. ini
se da je kneev dvor u Pagu najranija graevina u Dalmaciji na
kojoj se pojavljuje ovaj ukrasni element.
23
Portal je datiran 1467. godinom, u vrijeme uprave Tome Zorzija,

iji se grb nalazi izmeu dva putta u luneti iznad nadvratnika.
Nadvratnik portala ukraen je reljefom s prikazom primorskog
pejzaa s utvrenim gradovima i brodovima, u sredini kojega
je bio lav Svetog Marka, to je simboliziralo Veneciju kao gospodaricu mora, kasnije otuen. Vidi: GIOVANNI SMIRICH, Il
portale del palazzo del conte in Pago, u: Rivista dalmatica, vol
1., fasc. 2, Zara, 1899., 17. U lanku je objavljena i fotografija
na kojoj je jo uvijek u sredini nadvratnika reljef lava. Autor
pripisuje izvedbu portala Jurju Dalmatincu, koji je u to vrijeme
boravio na Pagu na poziv biskupa Palia da radi na Biskupskoj
palai, a kasnije i na crkvi.
24
GIOVANNI SMIRICH (bilj. 23); MATE SUI, Pag, uz 510-tu

obljetnicu osnutka Novog Paga, Zadar, 1953., 8384.
25
32
MARIJA STAGLII (bilj. 1, 1993. i 2007.).

33
MARIJA STAGLII (bilj. 1, 2007.), 216. Obnova palae izvedena

1858. godine ukljuila je uklanjanje vanjskoga stubita i ugradnju
unutarnjeg. Na proelju suelice crkvi otvorena su jedna vrata
i dva nova prozora. Nije se mijenjao tlocrt ni gabarit zgrade, a
zadrana je i unutarnja podjela na prizemlje i kat.; MARIJA STAGLII (bilj. 1, 1993.), 82. Za obnovu je izraeno vie prijedloga,
a u izvedbi je praen predloeni projekt ing. M. Gillhubera, uz
neke izmjene.
34
MARIJA STAGLII, (bilj. 1, 1993.), 81. Financijskoj direkciji

u Trstu poslani su 1853. godine prijedlozi za obnovu zgrade
palae. Cilj je bio poveati prostor za prihvat 180 ljudi iz vojnih
trupa i financijske policije.
35
MARIJA STAGLII (bilj. 1, 1993.), 8182. U lanku se daje

opis zateenog stanja palae koji je sredinom 19. stoljea izradio
okruni zadarski inenjer G. Bertolini.
Prvi je Ivanu Pribislaviu taj rad pripisao CVITO FISKOVI,

Biljeke o pakim spomenicima, u: Ljetopis JAZU, 57 (1953.),
5166, 62., a kasnije su se tom miljenju priklonili i RADOVAN
IVANEVI, Reinterpretacija zborne crkve u Pagu, u: Peristil,
25 (1974.), 5381, 73.; IGOR FISKOVI, Juraj Dalmatinac u
Ankoni, u: Peristil, 2728 (1984.1985.), 93146., 110., MILAN
PELC (bilj. 22), 98.
36
26
Archivio di Stato (bilj. 20). Vidi i sliku 3.
CVITO FISKOVI (bilj. 25), 62., EMIL HILJE (bilj. 1, 1999.),

111., MILAN PELC (bilj. 22), 97: U prizemlju palaa se prema
dvoritu otvara trijemom s tri luka kojeg je izvedbu takoer
ugovorno preuzeo Juraj Dalmatinac, ali je posao prepustio svojim
suradnicima.
27
MARIJA STAGLII (bilj. 1, 1993.), 83.

37
MARIJA STAGLII (bilj. 1, 1993.), 84. Kartu solana izradio

je Frane Zavoreo za vrijeme svoga kratkog boravka na otoku
Pagu.
38
39
Archivio di Stato, Venezia. Senato. Dispacci, Provveditori da Terra

e Mar. Dispaccio 136, Pietro Michiel. Tekst oba dokumenta donosi
se u prilogu ovog lanka.
40
Archivio di Stato (bilj. 27).: Essendosi inteso dalle lettere del

Nob: Z. Batta Pasq. o Conte di Pago, il mal stato del Palazzo della
sua habitatione, nel quale ha fatto grandissimo danno il vento di
buora
Postoji pretpostavka da je i na jugoistonom dijelu dvorita

takoer bio trijem, EMIL HILJE, bilj. 1, 1999), 176, no prema
ovom nacrtu vidljivo je da je na tom dijelu bio podignut zid, a
sauvani trag poetka luka na krajnjem jugoistonom polustupu
trijema palae mogao bi biti dio luka kojim se zakljuivao prolaz
od ulice s june strane palae prema dvoritu (na nacrtu oznaen
slovom I).
29
41
Archivio di Stato, Venezia. Senato Mar, registro 55.

28
ANDREA DA MOSTO, Larchivio di stato di Venezia, Indice

generale, storico, descrittivo ed analitico, Tomo I, Roma, 1937.
Na stranici 142 daje se kratak opis arhivskog fonda Provveditori
al sal i opi popis dokumenata. U tekstu stoji napomena da su
dokumenti vezani uz razdoblje 14. i 15. stoljea bili u domeni neke
druge magistrature, koja je najvjerojatnije bila podreena ovoj.
30
Dravni arhiv u Zadru, Spisi generalnih providura, Zorzi Grimani

1732.1735., kutija V, 72.
31
Dravni arhiv u Zadru (bilj. 30) Sar in oltre esata e diligente

nota dei difetti, che mi rilevase e sul fatto un calcolo corretto
dei materiali dogni genere che occorrer potesero in rimedio dei
difetti del medesimo
Archivio di Stato, Venezia (bilj. 39): Questo quanto credo, e

considero doveroso per un totale ristauro a quella cadente Pubblica Fabrica, con che suplito al dover mio in speranza del suo
elementissimo compatimento bacciandole le vesti con proffondissimo osequio mi rassegno.
42
MARIJA STAGLII (bilj. 1, 1993.), 84.

43
MARIJA STAGLII (bilj. 1, 2007.), 220. Prostor vrta je 1858.

godine kupio Orlando Supii i na njemu poeo graditi svoju
obiteljsku kuu.
44
Katastar otoka Paga, iz: Dravni arhiv u Splitu (bilj. 14).
149
Summary
Krasanka Majer
A Contribution to the Understanding of the Rectors Palace in Pag

The Pag Rectors Palace, built in the 15th century, is located
on the main square of the town. This is a public building that
was, from the time it was put up until the end of the 18th century, the official residence of the representative of Venetian
government, appointed in Venice and having a two-year term
of office. As well as residential apartments, the building also
housed the public administration, and also served as city hall,
which is no rarity along the Adriatic coast. It also supplied
all the functions of the commune related to politics, justice
and administration, as well as ceremonies and festivities,
and was the centre of city activities. Its original characteristic
plan in the form of an L did not change over the centuries,
but nevertheless considerable modifications did occur at
the time of the building works undertaken by the Austrian
administration in the 19th century. At that time the identify-
150
ing elements of architectural decoration were removed and

rebuilding was undertaken through which the palace lost
in artistic worth. Some elements have unfortunately been
irretrievably lost, although an endeavour was made in the
renovation carried out by the Institute for the Protection of
Monuments of Culture in Rijeka to restore the original appearance of the palace. Recently found archival records of the
16th and 18th centuries, the contents of which are contained
in the article (letters, descriptions, cost estimates, drawings)
certainly contribute to a better understanding of its history,
the changes in the allocation of the space, a comprehension
of the interior and the appearance of the facade.
Key words: architecture, Rectors Palace, Pag, Venetian Republic, 15th to 18th century

9 Vladimir Markovic PDF

Uploaded by

Document Information

Original Title

Copyright

Available Formats

Share this document

Share or Embed Document

Sharing Options

Did you find this document useful?

Is this content inappropriate?

Copyright:

Available Formats

9 Vladimir Markovic PDF

Uploaded by

Copyright:

Available Formats

Rad. Inst. povij. umjet. 32/2008.

Dalmatinske crkve 17. i 18. stoljea sa iljastim bavastim

osvajanja krajem 15. i u 16. stoljeu seu do zidina njezinih gradova.

Crkve nadsvoene iljastim bavastim svodom pojaanim

Tijekom dugog razdoblja izgradnje crkava nadsvoenih

svoda, kao kod upne crkve u Gornjem Humcu na otoku

Rad. Inst. povij. umjet. 32/2008. (115138)

upna crkva sv. Mihovila, Omi, unutranjost

nama 17. stoljea: na stupcima kapele sv. Roka prigraene

Rad. Inst. povij. umjet. 32/2008. (115138)

Dominikanska crkva, Hvar, kapitel pilastra

upna crkva sv. Mihovila, Omi, konzola koja nosi lezenu

upna crkva sv. Mihovila, Omi, bono proelje

antikim redovima arhitekture teko je tono odrediti.4

Za arhitektonsku plastiku omike crkve karakteristine su i

Rad. Inst. povij. umjet. 32/2008. (115138)

upna crkva sv. Mihovila, Omi, glavni portal

tenika (camera del commesso), graenima neposredno

uestalost njihove primjene. Jer predloak za konzole i na

Rad. Inst. povij. umjet. 32/2008. (115138)

Katedrala, Hvar, uzduni presjek (arhitektonska snimka: I. Tenek, D. Stepinac)

ristikom kulturom. Nacrtna osnova portala ima ishodite u

Rad. Inst. povij. umjet. 32/2008. (115138)

upna crkva sv. Ciprijana, Gata, unutranjost

upna crkva Uznesenja Bl. Dj. Marije, Podgrae, unutranjost

godine,11 umjesto lezena oslonjenih na konzole ima pilastre

ZA KNEIJE VELIKE GNA KNEZA IVE NOVAKOVIA

Od arhitekture omikog Sv. Mihovila odstupa i upna crkva

Rad. Inst. povij. umjet. 32/2008. (115138)

upna crkva Pohoenja Bl. Dj. Marije, Tugare,

upna crkva sv. Nikole, Gornji Humac, otok Bra, unutranjost

ne moe se izvorite raspoznati samo u jednom predloku.

vejne duine, jednako kao i u Gornjem Humcu. Na otoku

Rad. Inst. povij. umjet. 32/2008. (115138)

irila Metoda Ivekovia. Podignuta je kupola s transeptom

Rad. Inst. povij. umjet. 32/2008. (115138)

upna crkva Sv. Duha, Vrbanj, otok Hvar, unutranjost

upna crkva sv. Ante Padovanskog, Vrisnik, otok Hvar, unutranjost

u jednu.21 Teko da je u 15. stoljeu seosko naselje poput

oblikovana u sadanjem trobrodnom obliku.22 Odoljela je

Ali prije nego to se upustimo u razmatranje tih veza treba

Rad. Inst. povij. umjet. 32/2008. (115138)

Spomenimo i upnu crkvu u Vrboskoj, koja je proirena

upna crkva sv. Fabijana i Sebastijana, Jelsa, Otok Hvar, unutranjost

dui da smo ve navodili primjere iz ranijih stoljea traei

Rad. Inst. povij. umjet. 32/2008. (115138)

Franjevaka crkva, Slano, tlocrt i uzduni presjek (arhitektonska snimka: D. Stepinac)

od Spilice, te u Podselju, seoskom naselju povuenom u

preinake u srednjem brodu, ali se one posve razgovijetno

Ta velika crkva u Visu mogla je takoer sluiti za upska

Rad. Inst. povij. umjet. 32/2008. (115138)

upna crkva Gospe od Spilice, Vis, unutranjost

Rad. Inst. povij. umjet. 32/2008. (115138)

upna crkva sv. Marije, Poselje, otok Vis, unutranjost

lezene u Vrisniku poznati su nam iz starogradske Crkve

Crkva Benediktinskog samostana Muster, Komia, otok Vis, tlocrt

Rad. Inst. povij. umjet. 32/2008. (115138)

Gospa od Vrhpoljca, Vrpolje, uzduni presjek (arhitektonska snimka: I. Valjato-Vrus, I. Tenek)

stolnice i kasnijih crkava s lomljenim bavastim svodom i

Rad. Inst. povij. umjet. 32/2008. (115138)

arhitektonski oblik. Nadstrenice su naglaene tjelesnosti,

Gospa od Vrhpoljca, Vrpolje, proelje

otro je lomljenih ploha, zbog susvodnica postavljenih iznad