You are on page 1of 232

EASTERMAN Daniel

Naslov izvornika
The Seventh Sanctuary
Sedmo utoite
KNJIGA PRVA
Zar ti nisi vidio to je tvoj Gospodar
uradio od naroda 'Ad,
od grada Irema, velikih stubova,
kojima slini nisu stvoreni
u drugim zemljama?
Kur'an 89:6-8

...oznaite sebi gradove koji e vam


sluiti kao gradovi-utoita, kamo moe
pobjei ubojica koji nehotice koga ubije.
Brojevi 35:11
' .^^tj&MJjAj^ ^Pilp'^^''
1. poglavlje
Cambridge, 198_
Niska siva magla zadravala se nad rijekom i lebdjela nad ogra dom grbavog mosta.
Dok je prilazio visokim eljeznim vratima koja su vodila do Butt Closea i do istono
g dvorita Clare Col-legea, koji se jedva smjestio izmeu Trinitv i King's Halla, pr
i lijepila se na njega poput neke blage prijetnje. Njegova stopala drobila su hl
adne, sive kamenie posute po stazi i ponovno je zadrhtao dok ga je hladan zrak mje
seca studenog hvatao u svoj vlani zagrljaj. Njemu zdesna, ispod rijeke i iznad ma
gle, visio je u svom okviru od prastarog kamena, veliki zapadni prozor King's ka
pele hvatajui i mijenjajui svojim obojenim staklima svjetlost zalazeeg sunca. Gleda
n s druge strane, prozor je bio splet plavog i zlatnog svjetla, a nagnute i prel
omljene zrake sun ca bile su poput lokvica providne tinte prolivene preko blijed
ih ploa vapnenca koje se proteu do podnoja masivnih zapadnih vrata. Hodao je dalje,
a zidovi Clare Collegea zatvarali su vidik i umanjivali svaki njegov obzor do g
ranice malog dvorita. Svje tla su ve treperila u tihim sobama koje su ga okruivale.
Kako se sputala veer, a sjene postajale sve tamnije, duboka tiina i povjerljiva in
timnost ivota na koledu potvrivali su se, kao to je uvijek i bilo, dolaskom noi. To j
e trenutak koji su doivjeli rijetki posjetitelji, tiha pretpostavka bezuvjetnih p
rivilegija koje akademski Cambridge rezervira za sebe, za ledene noi dugih zima,
kada pusu vjetrovi i rijeka se pretvara u ledenu plou.
Johnu Gatesu bilo je hladno i osjeao se glupo i usamljeno u tom udobnom svijetu t
reperavih svjetala. Stigao je u Cambridge prije etiri godine, kada mu je bila 21
godina, a slova na njego voj diplomi iz arheologije, koju je stekao u Manchester
u, bila sujo uvijek svjea. Tada je bio akutno svjestan svojega provinci jalizma i
pomanjkanja akademskog iskustva, nevoljen, neodlu an, nesiguran u budunost. Tijeko
m prvog semestra na King's Collegeu naao je ljubav koja je u odreenoj mjeri odagna
la ono to ga je inilo malodunim. Louise je ostala, podnosila ga vie no itko ikada, iv
jela s njegovim nesigurnostima, izvukla topli nu iz njegove sterilne knjike unutr
anjosti, da bi na kraju otila kada su njezine sumnje, koje je on poticao, porasle.
To je bilo prije skoro godinu dana. Otada, on je bjesomuno putovao, te je zavrio
posljednje poglavlje svoje doktorske disertacije s dozom aljenja, ispunjen rastuim
osjeajem besmislenosti. Roditelji mu nisu mogli pomoi, bliskih prijatelja nije im
ao, a njegov svi jet, osim njegovih knjiga i istraivanja, bio je prazan.
Osvrnuo se i zadrhtao. Iza njega sjene su se naslanjale na zid, prazne i sve blj
ee i bljee. Duhovi? Duhovi prolog i sadanjeg i budueg Boia1. Uskoro e Boi i bijel
prekriti travnjake, puteve i dvorita. Svi duhovi Cambridgea skupit e se na ulicam
a, gledati u osvijetljene prozore i sluati boine pje sme pjevane uz svjetlost svijea
. Generacije i generacije duho va, beskrajan niz mukaraca i ena koji su svoje dane
preivjeli u umarcima Cambridgea, a zatim otili; osjeajui i sada okus aja s mlijekom
ustima i mraz jutra nakon Svibanjskog bala na svojoj dugoj, ve odavno mrtvoj kos
i. Ove e im se godine pri kljuiti i on, kao beztjelesna pojava koja e se tiho kreta

ti kroz proslave ivih.


S mislima udaljenim preko tri tisue kilometara, meu rue vinama iezlog carstva, proao
e uz portirnicu Clare Collegea, te ispod niskog slavoluka prema Trinity Laneu, i
za starih kola. Tada se naglo okrenuo da bi proao kroz mala vrata prema zapadnom k
raju King's kapele. Sveenik na starinskom biciklu veselo se kotrljao iza njega kr
oz Prolaz Kue senata kao to je inio svake veeri tijekom posljednjih pedeset godina.
Premje tajui hrpicu knjiga i spisa iz lijeve u desnu ruku, John je zaobi ao kapelu
i poao prema otvoru izmeu nje i sivog krila zgrade C. Dickens Boina pria (op. prev.)

Gibb's. Kada je bio kraj junih vrata, tiina je nestajala i pre putala svoje mjesto
priguenom amoru lanova zbora u zgra di. Pogledao je na sat. Bilo je gotovo etiri - p
roba zbora poela je prije desetak minuta. Sigurno vjebaju za nedjeljnu misu koja e
proslaviti poetak Doaa, a to je za samo par dana. Mali eljezni ulaz u kapelu bio je z
atvoren za posjetitelje do 17.15 kada e ga otvoriti za veernju misu. Odjednom, bez
ika kvog razloga, preskoio ih je i otvorio njihov nii dio koji je vo dio u samu k
apelu. Prostrana, udubljena laa u koju je zakoraio bila je u mraku, a iroki ventila
tor na svodu iznad njegove glave gotovo da se u toj tami nije ni primijeivao. No,
njemu zdesna svjetlucale su svijee, a njihovi su se plamen i sjene njihali kao u
ritmu glazbe. Na trenutak vladala je tiina kroz koju je lebdje la jeka, a potom
su glasovi postali jai; glasovi drugaijeg zvu ka. Odmah ih je prepoznao: Ravenscro
ftova skladba Boine pjesme iz 16. stoljea: Sjeti se, o, ovjee. Dok je tako stajao i
dao u ornamentirane stupove koji su se uzdizali do tamnog stropa, razmiljao je o
Boiu. *i V : Sjeti se, o, ovjee, o, ovjee, o, ovjee sjeti se, o, ovjee tvoje je v
teklo. Veeras se odrava usmeni ispit i odluivat e se o njegovoj sud bini. Sve do dan
as, bio je samouvjeren, ali sada, veeras, ovdje, u melankolinoj tami stare kapele,
vie se ne osjea sigurnim u svoje zasluge niti u vrijednost posla koji je obavljao
protekle e tiri godine. Dok je stajao i dok je glazba dopirala do njega kroz nad
svoen prostor lae, inilo mu se da u nedjelju on moda ne e biti meu ljudima na misi i
a bi moda njegov ivot na Cam-bridgeu mogao odjednom prestati. A to dalje, ako se ta
ko neto dogodi, to mu preostaje? Vratio se u no, jo jednom gurnuo mala vrata i poao p
rema nadzornikovoj sobi u zgradi Bodlev's kraj rijeke. Dr. Greatbatch ga je pozv
ao da doe oko etiri sata popiti aicu sherryja s njim i s dva druga ispitivaa prije no
to prijeu na tei dio posla - na samo ispitivanje. Ovdje, na Cambridgeu, tortura je
uvijek 11izgledala civilizirano. Ulina su se svjetla ve upalila u pred njem dvorit
u i stanovnici su poeli prolaziti kroz vrata na King's Paradeu, prolazei kroz kole
d, na svojem putu kui. Njihovi su koraci odzvanjali na zaleenim stazicama. Vrata zg
rade Wilkins zatvarala su se i otvarala dok su studenti urili u i iz zajednike sob
e. Osjeao se poput duha, nezamijeen, zbunjen, malo jasniji od obine sjene, drei svoju
disertaciju na prsima poput amaj lije, kao da eli odagnati neko prijetee zlo. Doavi
do zgrade, pourio je do stubita u obliku slova Y i do Greatbatchovih soba na treem k
atu. Greatbatch je bio ud na osoba: sveuilini profesor ve dvadesetak godina, prialo s
e da je nakratko bio oenjen i da je zatim doivio neku neobinu tragediju, nakon koje
se uselio u ove sobe gdje ivi i sada. Kat kada mrzovoljan, esto introspektivan i
osjetljiv, Gates je u Greatbatchu naao eljenog prijatelja i mentora. Sam Great bat
ch malo se petljao u Gatesov posao, ali su ga njegovi dugi govori, koji su esto t
rajali i due od ponoi, vodili i uili nijan sama u poslu. Greatbatch je savreno govor
io arapski, to je udno za ovjeka koji nikada nije niti zakoraio na tlo Istoka, a nje
govo je poznavanje mjesta junoarapskih arheolokih iskopi na zapanjujue za nekoga tk
o nikada nije sam sudjelovao u iska panju, niti rukovao oruem arheologa. Greatbat
ch je ivio kroz istraivanja i knjige drugih i iz njih izdvajao one stvari koje oni
s izravnim iskustvom nisu uspjeli zamijetiti te postavljao uspo redbe koje oni
nisu bili u stanju postaviti. Gates je vjerovao da bi bez toga Greatbatch bio do
bar i ustrajan, iako nenadaren znan stvenik, no njegove sposobnosti pomogle su m
u da pronae en tuzijazam i matanja tako da gaje ak i najsuhoparniji tekst ar-mirao,
a praina rutinskog iskapanja za njega poprimala patinu ivota. Gates je otvorio van
jska vrata i zatim kratko pokucao na unu tarnja. Greatbatch, visok, luckast, raupa
n, odmah ih je otvo rio, zraei ekscentrinou koje zamara profesore, a za kojom tee mla
e studentice tijekom dugih ljetnih mjeseci prije po etka semestra. Taj sumorni ovj
ek pogledao je Gatesa gotovo s oboavanjem, podigao obrvu i uveo ga u sobu. - John
- proaptao je, kao da su njih dvojica dijelili nekakvu 12 tajnu - pouri unutra. V

ani je sigurno strano hladno. Ve sam jednom morao pojaati vatru, postat e ak i zagulj
vo. Gates se uvukao unutra i za sobom paljivo zatvorio vrata. Iznenadna toplina p
rostorije oblila ga je u tom trenutku nagle svjesnosti u kojem je ugledao dvojic
u mukaraca pokraj najuda ljenijeg prozora koji su se okrenuli prema njemu. Prije
no to se snaao, Greatbatch ga je uhvatio pod ruku i vratolomnom brzi nom poveo pre
ma dvojici stranaca. Jedan je od njih bio tamno kosi mukarac od oko 35 gdina, a d
rugi stariji, sjedokos i, kako se Gatesu uinilo, nekako udno poznat. - John, dopus
ti mi da te predstavim tvojim ispitivaima - re e Greatbatch. Desnom rukom pokazao
je prema starijem ovje ku. - Naravno, uo si za prof. Paula Haushofera. Danas posli
je podne je stigao iz Heidelberga i uspio sam ga nagovoriti da osta ne barem do
nedjeljne mise. Stari ovjek izgledao je bolesno, blijedog, iscijeenog lica, tijela
gotovo izgubljenog u odjei koja je izgledala nekoliko brojeva prevelika. Dok mu
je pruao ruku, Johnu je bilo teko povezati to lice s velikim, napadnim oima s fotog
rafija koje je prije vidio. Mislio je da Haushofer vjerojatno vrlo brzo stari, k
ad se tako promijenio. Kroz glavu mu je prola misao da starac umire. Ipak, stisak
njegove ruke bio je vrst, a oi u koje je po gledao i koje su istraivale njegove oi,
bile su jasne i ispunjene energijom. - Dakle - rekao je starac, slabim, ali izr
aajnim glasom - ko nano imam ast upoznati vas, g. Gates. Dr. Greatbatch mije pu no
priao o vama, a sada sam i proitao vau disertaciju - im presivno djelo. Govorio sam
o njoj svojim kolegama. Zaista me inite ljubomornim. Gatesu se zavrtjelo u glavi
. To nije oekivao. Od svih ljudi koji su mogli pregledati njegov rad, Greatbatch
je izabrao Haus hofera! Je li Greatbatch ipak lud? John se u isto vrijeme nasmi
jao i namrtio, i stisnuo starevu ruku. Koja je on budala, doi meu ove ljude pun zaht
jeva i sirove ambicije. Ponovno je osje tio Greatbatchovu ruku na svom ramenu i
okrenuo se da pozdra vi mlaeg ovjeka. - John - ree Greatbatch - ti zna Petera Mickle
johna, ali 13'Hi mislim da se dugo niste vidjeli, je li tako? John potvrdi glavo
m: - Da - ree. - Dr. Micklejohn bio je na studijskoj godini kada sam stigao, a on
da sam ja bio na putova njima, tako da se nismo viali, osim na povremenim zabavam
a. Micklejohn se nasmijao. Bio je nizak, debeljukasti muka rac s golemom bradom ko
ja je sliila omanjem grmu. Prijatelji su ga zvali Patuljak, a oni koji su ga omal
ovaavali Kromanjo-nac. - Moda emo imati vremena to ispraviti kada ova glupost zavri.
Ove godine idem na Buraimi i elio bih uti vae milje nje o neemu prije nego krenem. A
li, ima vremena. Dogovorit emo se kasnije. Nasluujui prekid u razgovoru Greatbatch
naglo nastavi. - Ti si za sherrj, John, je li tako? Naravno da jesi, prije no to
zaponemo s ozbiljnim poslom. - To je rekao sa smijekom, no ni taj smijeak nije moga
o oraspoloiti Johna. Zamisao je bi la da ga se prvo napije. Ne doekavi Johnov odgov
or, profesor se brzo udalji do po krajnjeg stolia gdje je drao perzijsku bocu za v
ino, na kojoj je bio oslikan portret Nasir al-Din Shaha, te est antiknih aa za sher
tj. Gates se nervozno osmjehnuo i u sebi uzdahnuo. U etiri godine nikada nije smo
gao dovoljno hrabrosti da kae ikome, a kamoli upornom Greatbatchu da on zapravo m
rzi sherry, ili ba rem tu groznu suhu vrstu sherryja koja se posluuje u Cambri-dg
eu. Drei ae, etvorica mukaraca sjeli su oko Greatbatcho-vog stola. Drvo ulateno do v
kog sjaja hvatalo je i zadravalo sjaj utih zidnih svjetiljki, a odsjaj se inio kao
da lei duboko u unutranjosti drva, u nekom drugom svijetu, u isto vrijeme bli skom
i vrlo udaljenom od ovog njihovog - od vremena etvorice Europljana iji su ivoti i
misli taoci nekog drugog vremena i nekog drugog dijela zemaljske kugle. Na stol
ispred sebe poslo ili su etiri primjerka Gatesove disertacije, kao i biljeke i ra d
ove koji e im biti potrebni za veernji rad. Greatbatch je pro mrmljao nekoliko rij
ei uvoda te predao rije Haushoferu. Sta rac je nakratko pogledao u stol, zatim pod
igao pogled te ga us mjerio prema Johnu. 14 - Gospodine Gates - zapoeo je - kada
su nas upoznali re kao sam vam da me va rad impresionirao. To nije bilo obino lask
anje, jer ja nemam niti potrebu ni elju da nekome laskam. Ono to sam rekao je isti
na, bio sam opinjen. - Tada je na tre nutak zastao, duboko diui. - Ja sam star ovjek
- nastavi - i nedavno sam teko obolio. Vidite i sami kako propadam. Uskoro u umri
jeti, moda ak i prije Boia. Svi glasovi u sobi utihnu, a on nastavi. - No, to me ne
zabrinjava. To se mora dogoditi. Drago mi je to sam proitao va rad - mnogo obeajete
i daleko ete dogu rati, g. Gates. Raduje me pomisao da e stipendija ostati u vaim r
ukama. To sve ini lakim. . - Dakle, postoje zaista izvanredne stvari u ovome radu.
Doli ste do vrlo zanimljivih otkria i postavili neke krajnje provoka tivne teorij
e. Naravno, ja se osobno ne slaem sa svime, ali mi slim da su vrlo dobro argument

irane. A, jedno otkrie je zaista uzbudljivo, ukoliko vodi do onoga emu se nadate siguran sam da znate o emu govorim. Ali, prije no to o tome porazgo varamo, smatr
am da bismo trebali pogledati osnovne stvari. Da vidimo. Da, na 15. stranici spo
minjete problem kasnokasitskih predmeta u grobnicama Umm al-Nar u Abu Dabiju...
I, tako je poelo. U toploj je sobi, uljuljan mekim glasovima i sjenama koje su se
sputale i njihale oko njega, John Gates vidio raanje svoje budunosti, oblikovanje
i krojenje njegovog ivota u prostoru jedne veeri. Sada je znao da e dobiti doktorsk
u titulu, da e moda ak biti ohrabren da zatrai stipendiju, da e dobiti po mo pri tra
u sredstava, da e mu omoguiti da otkrije ono to je ekalo njega da otkrije, da samo t
reba uzeti ljude i opremu i to iskopati. Moda kopanje i nije potrebno. Znao je da
e nje govo ime postati sinonim za to otkrie, kao Schliemann i Troja, Woolley i Ur
. On e postati vie od obinog tkalca teorija o pro losti, vie od pljakaa u tamnim ru
ma: on e ponovno oivjeti dio prolosti. Sat na zidu pokraj kamina uredno je otkucava
o. Zaulo se i-tanje plina dok je vatra veselo plamtjela u staroj udobnoj sobi. Da b
i sve bilo savreno jo je samo trebalo da vani pone snije15

iti, da bijele pahulje padnu preko rijeke i legnu na travnjake. Pitanja i duga, d
etaljna objanjenja koja su slijedila nisu bila va na. Ono to je bilo vano, bila je d
uboka tiina, osjeaj pripa dnosti, jednostavno sigurnost. John je poelio da veer nika
da ne zavri, da tama zauvijek ostane nad Cambridgeom i nad svi jetom, tako da on
moe zauvijek ostati ovako sjediti i gledati sjaj svjetala na povrini ulatenog drva.
Nitko nije primijetio da su se vrata tiho otvorila. Na koledu je obiaj da se vrat
a ne zakljuavaju dok je stanar kod kue. Lju di esto dolaze. uo se slabaan zvuk dok su
se vrata zatvarala. Tamo je stajao ovjek, nejasan u polutami, lica maskiranog du
gom sjenom. Greatbatch je podigao glavu, kiljei prema vratima. - Da - rekao je - t
ko je to? Jonathan, jesi li to ti? Sluaj, bo jim se da se ne moemo sada vidjeti; m
i smo usred posla i mi slim da neemo biti gotovi jo sat-dva. Moda emo zavriti do veer
, pa emo se tamo vidjeti. ovjek do vrata nije rekao nita, samo je iskoraio iz sjene.
To nije bio Jonathan. To ak nije bio nitko s Y stubita. o vjek je bio mlad, ali star
po nainu na koji je stajao i po izrazu lica. Imao je ozbiljno, udaljeno lice, vie
poput tita od svijeta, a ne kao neto to sa svijetom granii. Koa mu je bila blijeda,
go tovo poput alabastera. Greatbatcha je podsjeao na junoarapski kipi, na blijedog
boga od alabastera. Bio je vii i vitkiji od pro sjeka, ali dobro graen, ni mrav ni
slabaan. Njegove su oi sve promatrale, a nita nisu otkrivale. Bio je odjeven u blij
ede tono ve, kao da je elio da mu odjea pristaje uz boju koe. Sliio je na lutku. Svi
jetli kini ogrta visio mu je otkopan i otkrivao svijetlo odijelo i koulju ispod njeg
a. Nije bio odjeven za zimu, no unato svojoj blijedoj koi nije pokazivao da mu je
hladno. U lijevoj ruci nosio je veliku aktovku. Greatbatch je ustao s rukom na n
aslonu stolice i osjeao je da ga obuzima neki udan osjeaj, neto poput straha, iako m
u nije bio jasan razlog za neto takvo. - Sluaj - rekao je - ne moe samo tako ui u nei
u sobu. Moda trai nekog drugog. Kao to vidi, ba sada smo vrlo za uzeti. Bolje da se o
rati portiru. - Ali, ovjek, naravno, nije e lio ponovno prijei cijeli put do portirn
ice. 16 Sada su ve svi poeli zuriti u nepozvanog gosta. On je mo gao vidjeti njiho
va okrugla, iznenaena lica kako se naginju pre ma njemu, s ispitivakim oima, nestrp
ljivim zbog prekida. Od loio je aktovku na pod. Bila je crna i izgledala je teka,
kao da su se u njoj nalazili dokumenti od velike vanosti. Greatbatch je sada bio
na nogama, prilazio je ovjeku i obu zimala ga je ljutnja. - ao mi je, morat ete otii
- rekao je. Moda je ovjek bio stranac, neki izvansezonski turist koji ne zna engl
eski i koji trai sklonite od mraza. - Ako vam trebaju upute - sigurno je rekao - p
ortir e biti sretan da vam pomogne. - Nije mu se sviao o vjekov pogled. Bilo je neto
u njegovim oima, neto podruglji-vo, ak hladno, kao u make kojoj se ne svia - a nain
koji e zurio tako stojei i ne govorei nita bio je uznemirujui. ovjek je polako skinu
o tijesnu konu rukavicu sa svoje de sne ruke i ruku uvukao u jaknu. Kada ju je po
novno izvadio, dr--ao je pitolj, dugu crnu stvar kojoj je na vrhu bio privren mat crn
i priguiva. Greatbatch je gledao s nevjericom dok je revolvera s dvije ruke podizao
teko, smijeno oruje i usmje ravao ga prema njegovoj glavi. Sve je izgledalo kao va
rka, ali nije bio dan kada se zbijaju neslane ale. Iza njega su trojica Greatbatc
hovih kolega zapanjeno zurili. Micklejohn je ustao, odluno odgurnuvi stolicu. Oruana
pljaka, mislio je Great batch, u nemogunosti da povjeruje u ovo to se dogaa. Treba l
o bi obavijestiti policiju i pozvati osiguranje na koledu. ovjekov prst lagano se

pomicao po obarau gurajui ga unatrag dobro uvjebanim pokretom. Zauo se tihi zvuk i k
rv je poela liptati iz Greatbatchove glave. Pitolj se lagano trznuo dok ga je uboj
ica podizao i odmicao sa svoje mete. Rupa na Greatbatchovom elu crvenjela je. Nje
gove su oi buljile u stra hu i nevjerici dok su hvatale posljednji pogled. Nije p
ustio ni glasa kada su mu noge pokleknule dok je beivotno padao na pod pokriven t
epihom, mrljajui ga. U glavi Johna Gatesa, nevano su, ali uporno odzvanjale rije i
crkvene pjesme: Sjeti se, o, ovjee. 17To je bila mora. Nijemi ubojica, Greatbatch
ubijen u svome uto itu, smrt u sobi. Micklejohn je poao prema ovjeku, ne zna jui kako
da postupi, nervozan zbog pitolja, ali uplaen i ljut. - to se dovraga dogaa?! - uzv
iknuo je. Zvuao je slabano i smijeno, poput ljudi koji glume u amaterskim dramskim
sku pinama. Ali, to da se kae ovjeku koji ti je upravo hladno krvno ubio prijatelja
, koji jo uvijek dri pitolj i koji se uope ne trese. Nije bilo vremena za razmiljanje
. ovjek je po drugi put podigao pitolj i naciljao Micklejohna. Bradati je ovjek kri
k nuo neto nepovezano, neto za kraj. Nije bilo vremena za rijei. Pitolj je bestidno
trznuo i poslao metak meu oi, ba tamo gdje mu se nos spaja s elom. Proao mu je kroz m
ozak i izletio oslabljen zbog sudara s kostima. Micklejohn je pao poput stabla.
O ovjee, o ovjee. I dalje bez smijeka, ne pokazujui ikakve emocije, ni sreu ni tugu,
ek je nastavio sa svojim zadatkom. Usmjerio je pitolj na Haushofera. Oblaak plavog
dima pobjegao je iz priguivaa. Starac je mirno sjedio, svjestan da e umrijeti ne s
hvaajui za to. Shvatio je rak, ak ga je i prihvatio, ali ovo nije mogao. Bli jedi je
prst jo jednom pomilovao obara i metak je zdrobio nje maku lubanju. Dok mu je krv
bojila sijedu kosu u grimizno, sruio se naprijed, preko stola. Sjeti se, o, ovjee.
John Gates se trudio da dovede u red svoje misli, da smisli nain za izlaz. Ovo se
ne moe dogaati, ne postoji razlog, nema logi ke, nema motiva. Prije nekoliko tren
utaka vidio je svoju budu nost, dug put istraivanja i otkria - a sada je ludilo pri
jetilo da mu to oduzme jednim leernim pokretom ubojiinog prsta. Krv mu je projuril
a kroz glavu. Osjeao je muninu i elio je plakati. Pokuao je govoriti. - Ja... - reka
o je, ali nije mogao dalje. Rijei su mu zapele u grlu. Nije li ta jednostavna izj
ava o postojanju bila dovoljna? 18 to bi jo itko rekao gledajui smrti u oi? ovjek ga
je pogledao i nasmijao se. Njegov je smijeak bio udan, ali nekako shvatljiv. Svaka
ko je znaio nadu. Zato nije nita govorio? John je pomislio da je moda nijem i da je
zbog toga izabran da za nekoga bude tajni ubojica. Pitao se jesu li svi ubojice
nijemi, je li vjena tiina bila potrebna za ubojstvo. Od jednom mu se inilo daje vano
znati takve stvari, ali sada, kada se nalazio licem u lice sa svojim vlastitim
ubojicom, vie nije bilo vremena da pita sve ono to mu je prolazilo kroz glavu. Pri
mijetio je da ovjek ima dugaki, blijedi oiljak du lije vog obraza. inilo mu se banaln
im da se ubojica hvali oiljkom na licu. Ne bi li njegov ubojica trebao biti manje
obian? Smije ak je uinio da se oiljak namreka. Oi su mu se suzile dok je podizao pi
j prema njegovom licu i smirivao ga. John je kao opinjen gledao njegove ruke. Bil
e su mirne poput stijene, bez traga nervoze. Sve je to taj ovjek ve inio i jo e initi
John je gledao u prst na obarau. Misli su mu se kovitlale izvan kon trole i pjev
ale. Tvoje je vrijeme potroeno. Metak je napravio put kroz Gatesovu raspjevanu gl
avu, preki dajui crkvene pjesme, jaslice, sobove i sve prizore i zvukove prolih i
sadanjih Boia da bi se sastavili u gustoj masi umiru eg tkiva. Njegovo je tijelo pal
o na stol, a kaplje krvi padale su poput crvenih bobica boikovine na bijele otvor
ene stranice njegove disertacije. 192. poglavlje

Ebla/Tell Mardikh, Sirija


Glinena se ploica u njegovoj ruci polomila u komadie. U jed nom je trenutku postoj
ala, bila je dio povijesti, stara etiri i pol tisue godina, a u drugom je opet pos
tala samo glina, mokra krhotina koja se mrvila u jo sitnije komadie kako je padala
, praina koja se stapala s talogom oker boje uz njegova stopala. David Rosen je u
zdahnuo, ostavio licu i polako se uz osjeaj boli podigao. Lagana je kia jo uvijek pa
dala. Osjeao je hlad nou, hladnou koja je prodirala do kostiju. Gotovo sat vremena
radio je na toj ploici; struui, etkajui, lagano je vadei iz ze mlje u kojoj se nalazi
a, zajedno sa stotinama drugih, vie od e tiri tisuljea. Kia je ponovno poela prole n
jaka; bez mi losti, pa se u neko doba zbog pljuska uruila cerada koja natkri-va a
rheoloke iskopine izlaui tako dio nalazita s' neiskopanim ploicama nevremenu. Do jutr
a su se itavi dijelovi povijesti istopili u neraspoznatljivu masu mutnog blata. A
kia je i dalje padala. Kroz sivu sipeu kiu, niske ruevine Eble prostirale su se oko

njega; tamne, mokre i grobne. Vidio ih je prethodnog ljeta, kada je vruina kolov
oza blistala po zapeenom kamenju i dok je pijesak iz Sirijske pustinje dolijetao
do pukotina i otvora na svjee iskopanim dvoritima, zidinama i ulazima prastarog gr
a da. Sada, dok je iskapao u sve dubljoj i dubljoj tmini studenoga, pokuavao si j
e predoiti gradilite onako kako ga je vidio na suncu, s toplim svjetlom koje poput
tekuine kola nad kame njem punei ih ivotom nakon njihovog dugog podzemnog sna. Zid
ovi, vrata i stepenita jo su jednom poprimila oblik i oso bnost, dok su ih svjetlo
i sjene oslikavale na plavom nebu. Me utim, otkada je u listopadu poelo kiiti, ruev
ine su izgubile 20 svoje konture i vratile se u prvotno stanje kamena, pijeska i
bla ta. Kia i hladnoa u ovo su doba godine bile neuobiajene, ne umoljive i deprimi
rajue. Iskapati sam izvan sezone i jo za Arape, punilo ga je tihim oajem. Vjerovao
je da e poludjeti ako kia jo dugo nastavi. Bila je podmukla, omamljujua, po put hlad
noe koja mu je prodirala kosti dok je pogrbljen radio iznad ploica, poput tmurnog p
ejzaa na kojem nema niega osim bezbojnih mukaraca i jo bezbojnijih ena, alosne, mo kr
i prljave ovce te jo alosnije, mokrije i prljavije djece. Us prkos tome Ebla i nj
ezino razlomljeno kamenje nekako je prodi rale u njega tijekom prolog mjeseca, du
blje nego to je ita us pjelo prodrijeti u njega na prethodnim iskapanjima. Izvorni
su stanovnici, na kraju krajeva, poznavali i zimu i ljeto i kiu i sun ce. Ovdje
je, bez ostalih, mogao osjetiti oko sebe stare duhove. Arapin s njegove lijeve s
trane jo je uvijek kopao, a njegova je nagnuta figura izmoreno puzala po zemlji.
Zamjerao je Rose-nu. A, David je vjerovao, daje sumnjao u njega. Zasigurno su ga
poslali iz Aleppa ne toliko da pomogne pri iskapanju ploica, koliko da nadgleda
Rosena i prijavi njegov povratak sirijskom osiguranju. Dijelili su malenu kolibu
u selu Teli Mardikh, okre enu u bijelo, a nalik na golemu konicu. Bila je bez pro
zora su morna, osvijetljena jednom uljanom svjetiljkom, a u njoj si se za dugih
zimskih noi, osjeao kao u zatvoru. Malo su razgovarali. Rosen bi sjedio u tami, ob
navljajui, ravnajui, transkribirajui, a ponekad i prevodei tekst s ploica koje su isk
opali tijekom dana. Arapin je pomagao, ali bio je mrzovoljan i utljiv, pa je i Da
vid s njime malo govorio. elio je zavriti posao do Boia, vratiti se u Cambridge te s
e ponovno uhvatiti rada na knjizi o zapisima o eblaitskim posudama iz Mardikh II
BI razdoblja. No prije toga, imao je ovdje u Siriji, nezavrenog posla na vojnom
postrojenju osam kilometara zapadno od Sefira. Morao bi nakra tko izgubiti Arapj
na, no to je bilo lake zamisliti nego uiniti; taj ovjek bio je ljudska pijavica; me
kan, elastian i nametljiv. Sa svoje je 34 godine David Rosen bio ve priznat kao zn
an stvenik velike budunosti to se tie istraivanja o Eblaitu. Kao diplomiranom arheol
ogu s Columbije, mata mu je bila nepo vratno zarobljena otkriem izgubljenog grada
Eble Paola Mat21 thiaea, iz polovice sedamdesetih godina, skrivenog bezbrojnim s
toljeima od ljudskih oiju, znanog kao Teli Mardikh. Teli do lazi od rijei koja znai
breuljak kojega je napravio ovjek od uspona i padova gradova graenih jedan iznad dr
ugoga, na is tom mjestu, gdje bi ruevine prolih generacija postojale sve dok zemlj
ite ne bi bilo ostavljeno ili prekriveno novim zgrada ma. Ebla je po prvi put bil
a izgraena u vrijeme osnivanja Prve egipatske dinastije, prije kraja 4. tisuljea pr
. Kr. Dosegla je svoj vrhunac sredinom sljedeeg tisuljea, da bi bila unitena oko god
ine 2300. od strane Naram-Siva iz Akkada. Jo je dva puta izgraena i sruena prije Ab
rahama, da bi ostala leati ne nastanjena dok su se godine, korov i pijesak pustin
ja gomilali po njezinom kamenju i pepelu. David je to podruje po prvi put ugledao
1977. ubrzo nakon to je zapoeo studij u Chicagu. Tamo nije bilo visokih stupova k
ao u Palmiri na jugoistoku, nije bilo zakopanog blaga kao u Tutankamonovoj grobn
ici, nije bilo monumentalnih rezbarija kao u Perzepolisu. Meutim, on tamo i nije
poao tragajui za takvim stvarima. Izmeu 1974. i 1977., kada je stigao i David, Matt
hiae i njegov tim, iskopali su vana spremita glinenih plo ica u palai drugog razdobl
ja. Giovanni Pettinato je deifrirao eblaitski jezik i novi se svijet poeo otkrivat
i. Za Davida Rosena to je bio pravi svijet, i bacio se na prouavanje Eblaita sa s
trau mladog ljubavnika. Izgledalo je kao da je izgubio neto drago cjeno i kao da je
morao vratolomno pipati i traiti po praini jer e u protivnom to zauvijek nestati.
Izgledom David nije imao niti jedno obiljeje konvencional nog znanstvenika - nije
nosio naoale, nije bio pogrbljen i imao je zdravu boju lica. Kada nije bio u knj
inici ili u svojoj radnoj sobi kod kue, bio je vani - trao, dizao utege u dvorani b
lizu koleda. Gusta, kovrava crna kosa uokvirivala je lice koje bi Burne-Jones siln
o uivao slikati da nije bilo neprestanih izraza prkosa u oku ili na bradi koja je

bila gurnuta naprijed da sretne probleme na pola puta. Njegov otac i djed nosil
i su crno i uniti li svoje oi zurei u tekstove iz Talmuda u poluosvijetljenim ye-sh
ivama. Kod Davida sve se to izmijenilo. U njemu su pasivnost i zlokobno prihvaanj
e patnje i smrti ustupili mjesto vjeri u i22 vot i optimizam. Arapin je zakaljao.
Mnogo je kaljao u zadnje vrijeme. Da vid se nadao da e se razboljeti i biti prisil
jen da ode. Znao je da bi onda poslali nekog drugoga da ga zamijeni, ali ono to j
e on morao obaviti gore u Sefiru ne bi dugo trajalo. Moda bi imao dovoljno vremen
a da proe izmeu straarskih pasa - ode tamo i vrati se na vrijeme. Ukoliko, naravno,
u Sefiru ne bi bio uhva en i ubijen. Izraelska obavjetajna sluba nanjuila je tamo n
eto zabri njavajue. To je bila vojna baza izvan grada, nedostupna svima osim staln
im zaposlenicima, ak i vojnicima sa inom niim od brigadira, a dozvole za njezino na
putanje nitko nije mogao za jamiti. Tamo nisu sluili novaci, a rok obavljanja dunost
i tra jao je dvije godine s povremenim odmorima u strogo uvanom kompleksu u blizi
ni Latakije. Do sada su estorica MOSSAD--ovih agenata zarobljeni pri pokuaju ulask
a u bazu, pa se osi guranje svaki put nakon toga pojaavalo. Nisu eljeli da Rosen p
okua ui unutra - to bi bilo ravno samoubojstvu - eljeli su fotografije, dobre, deta
ljne slike posljednih mjera sigurnosti. Iskreno, on je mislio daje i to ravno sa
moubojstvu. Arapin je ponovno zakaljao, suho, iz dubine grudnog koa. Moda se radi o
neemu kobnom. On se nadao da je tako. Pro veo je vie od mjesec dana u stalnoj bli
zini tog ovjeka i mislio je da nee moi vie dugo izdrati. Arapin je imao otprilike tri
deset godina, bio je anemian, zlovoljan i opsesivno ist. Prao se i brijao svakoga
jutra u hladnoj vodi, besprijekorno odjeven ispod dugakog radnog mantila, a moli
o se razbjenjujuom to nou nakon duih pranja. Bio je nizak, nabijen, prepredenih oiju
podmuklog nastupa. On je bio od onih koji masturbiraju bez uivanja. David je pret
postavljao da mata o debelim ena ma s velikim grudima i napuenim usnama, s imenom F
atima. Lijevo mu je stopalo bilo lagano uvrnuto prema unutra i hodao je pomalo p
oput Ratsa u filmu Pononi kauboj. Drugoga da na, ak i prije no to je ostatak tima oti
o, pozvao je Rosena na stranu. - Oprostite profesore - rekao je razdraljivim glas
om - ali ja mislim da je Rosen idovsko ime. Je li to tono? 23 David ga je gledao r
avno u oi desetak sekundi, zatim se okrenuo i polako otiao. To se pitanje nikada v
ie nije ponovilo, ali David je znao da nije zaboravljeno i da pri svakom susretu
neizgovoreno lebdi u zraku. A znao je i da nije samo puka rado znalost to to je A
rapina natjeralo da postavi pitanje. ovjek je traio idova, pijuna, sabotera, metu za
mrnju koja izjeda, a koju je on nosio u sebi poput ene koja nosi deformirano dije
te kojega e jednog dana roditi. Naginjuci se, David ga je potapao po ramenu: - Vri
jeme je za polazak. Svjetlo e uskoro nestati. Arapin je polako ustao, zatim se gl
asno nakaljao, naginjui se dok su mu se prsa kidala od greva, a oi suzile. David ga
je promatrao sve dok mu se kaalj nije smirio. Arapin je odbio po sjetiti lijenika.
- Zato ne ode lijeniku? - pitao je David po stoti put. - Mi slim da bi trebao. ini
mi se da se stanje pogorava. Nee nesta ti samo po sebi. Arapin odmahne glavom. Obr
ie oi nadlanicom i ispravi lea. - Ne - ree - prestat e. I prije sam kaljao. - Mogao b
umrijeti - ree David, gotovo mu to i elei. - To ti ne bi bilo dobro. Ne bih ti mog
ao pomoi.- Ne treba mi pomo. To e prestati s vremenom. Takva je Boja volja. Sutra e p
restati, insha'allah. David se uputio prema dipu, nosei sa sobom kutiju u kojoj su
bile ploice koje je iskopao tijekom dana. Ponovno je privr stio ceradu, osigurava
jui je zbog pljuskova koje bi no mogla donijeti sa sobom. Nije se mogao suoiti s jo
jednim takvim danom. Arapin gaje pratio nosei jo jednu kutiju. Rosen se go tovo na
dao da bi ovaj mogao zakaljati i ispustiti ju; to bi bila dobra isprika da ga se
rijei. Negdje dolje u poljima uo se bespomoan pjev droplje, bes pomoan poput okoline
u kojoj je ta ptica traila bilo kakvo uto ite. Vozili su se u tiini natrag prema se
lu. Iznad njih, svjetlo se poelo cijediti iz neba kao istisnuto iz kinih oblaka. D
avid je mislio o valovima sunca koje je ovdje vidio ljetos i ponovno je poelio bi
ti na Cambridgeu. I tamo bi vrijeme bilo gotovo je dnako uljivo kao i ovdje, a uo
je i da niska sumaglica koja se izdie iz rijeke Cam moe biti otrov za grudi; ali p
ostojale su stvari koje su to nadomjetale. A London je udaljen samo sat vremena v
lakom. Ovdje, ak i daje mogao nekuda ii, nije imao kamo. Osjeao je da bi ak i Aljask
a i tvornica ribljih konzervi bila bolja od Sirije i njezine puritanske pustoi. T
amo bi barem mogao otii u WC bez bojazni je li netko bolesno zainteresiran za to
stoje on obrezan. Pogledao je Arapina. Slabio je, no to nije bila dovoljna utjeh
a. S desne strane proli su glavni kamp, za tvoren do sljedee kratke sezone. Nije b

ilo svrhe da bude otvo ren samo za Davida i njegovog pomonika. David je prije kra
ja sezone bio otrgnut iz samoe svoje stu dijske godine u Cambridgeu. Alessandro B
artalloni zapoeo je kopanje dugog jarka na sjeveru Javnog trga Kraljevske palae, t
raei znakove sakralnih zgrada iz najranijeg razdoblja. Na razini II BI razdoblja,
susreo se s ostacima zgrade koja je, inilo se, odgovarala hramu kasne III A-B ere
! Odmah zatim je otkrio sloj gusto sloenih ploica. irei jarak, otkrivao je sloj za s
lo jem to je znailo arhivu veliku barem kao posljednju otkrivenu 1975. Posla je bi
lo dovoljno da traje do sljedee sezone, ali su svi glavni radnici na iskopavanju
imali ugovore koje nije bilo mogue prekinuti tijekom cijele nadolazee kolske godine
. Meutim, ostaviti arhivu neiskopanu bio bi preveliki rizik za krau ili kakvo besm
isleno unitenje, tako da se na brzinu tra ilo nekoga tko bi mogao biti zaduen za is
kapanje do ljeta. Da vid je bio oiti izbor, a sloio se da doe nakon vrlo malo na go
varanja. Studijska godina jest studijska godina, ali otkrie po put ovog dogaalo se
jednom u ivotu. Do listopada je obavlje no dovoljno kopanja to mu je omoguilo da s
e usredotoi na oznaavanje i transkribiranje ploica koje su iznesene na svjetlo dana
. Da nije bilo Arapina on bi bio prilino sretan. Dok su se vozili gore prema selu
, kotai dipa lagano su za pinjali u tankom sloju blata koje je prekrivalo takozvan
u cestu. Mogli su uti zvukove noi koja se sputala oko njih. S balkona kue Hajj Sulav
mana odjekivao je tranzistor s glasom Umm Kulthum. Pjesma, snimljena prije 20 go
dina u Kairu, bila je gla sna i nekako valovita, i njezin se zvuk probijao nekom
vstom oajnike seksualnosti uzrokujui marce duinom Davidovih 24 25 lea: Umm Kulthum i
ala je oko 140 kg i uvijek kada bi uo njezino krijetanje prolazio gaje osjeaj munine
. S njihove je lijeve strane grupica mladih ena, zamotana u duge arapske haljine
i s glavama povezanim u marame, glasno avrljala ekajui ispred Ahmad al-Khartumijeve
pekarnice na veernji kruh. U centru sela, skupina je prljavih pasa i malih djeaka
, lajala i vikala jedna na drugu i trala poput luaka za neim to je nekada davno bila
nogometna lopta. Grupice mu karaca su tu i tamo stajale ili sjedile ispred kua, p
uei, pria jui i smijui se starim, dobro uglaenim vicevima. Rijetko su okretali glave
rema poznatom dipu koji se kretao prema kolibi u kojoj su sada stanovala dvojica
arheologa. David i Arapin su u kolibu unijeli dvije kutije s ploicama zajedno s f
otografskim aparatima, tronocima i opremom za mjerenje. Unutra je bilo toplo, jer
je temperatura u kolibi uvijek odravana malim plinskim grijalom, da bi se sprijei
lo pucanje ploica uslijed hladnoe. Arapin je upalio prijenosnu plinsku svjetiljku
na stolu i bacio se u jedini, ne ba udoban naslonja. Poeo je ponovno kaljati. David
je spustio posljednju kutiju i posegnuo za bocom pia koju je drao na pranjavoj poli
ci po kraj primitivnog tednjaka. Boca je bila gotovo prazna - uskoro e morati naba
viti novu. Ova mu je trajala dva tjedna: vrijeme je svakog moglo pretvoriti u al
koholiara. Natoio si je u malu aicu i zatim ponudio bocu Arapinu. Znao je kakav e odg
ovor dobiti; isti svake veeri, besmisleni ritual koji su stalno pona vljali. Arap
in je razdraljivo odmahnuo glavom. - Pomoi e tvom kalju - rekao je David. Arapin ga
je ignorirao. David je ispraznio au i natoio si jo jednu, dodajui vode da alkohol pos
tane mlijeno bijele bo je. Bilo je to njegovo osobno praznovjerje da e alkohol uini
ti vodu pitkom. Do sada je tako i bilo. Nije primjeivao da mu je voda stvarala mun
inu. Nakon uobiajenog obroka koji se sastojao od ustajalog phta-kruha i fula prih
vatili su se veernjeg posla. Dvije velike svjetiljke glasno su siktale prema tami
. Vani je kia opet prera stala u pljusak. Selo je bilo tiho, a njegovi su stanovn
ici bili za26 tvoreni u svojim domovima, i zamotani zbog hladnog nonog zraka. Ara
pin bi zakaljao s vremena na vrijeme dok je mjerio i fotografirao dnevne pronalas
ke. Svako toliko, njegove bi oi za sjale uz svjetlo dok je pogledavao u Davida ko
ji je radio za dru gim stolom. David nije obraao panju. Njegove su oi bile fiksiran
e na ploicu koja je leala na stolu pred njim, sa svojim jasnim i pre ciznim klinas
tim slovima proaranim svjetlou siktave svjetilj ke. Tu je ploicu pronaao prije dva da
na ispod hrpice manjih i polomljenih. Bila je neobino velika - 37x35 cm, s 32 red
a fino ispisanog teksta - vrsta ploice koja je obino sadravala tekst vezan uz trgov
inu. Meutim, letimian pogled obavljen pret hodnog dana, otkrio je da se ovaj tekst
bavi potpuno drukijim stvarima. Nekoliko redaka koje je deifrirao uinili su ga ne
strpljivim da nastavi s prijevodom. S hrpom posloenih rjenika i glosara kritiki smj
etenih na klimavom stolu, spremnima da budu upotrijebljeni, zapoeo je itanje. Ploica
je govorila o Ishme-Adadu, du-zu-zuu ili pisaru koji se zaljubio u Immeriyyju,
trinaestogodinju princezu kraljevske krvi. Ona je uzvratila osjeaje te ju je on po

sjeivao u njezinoj sobi u palai tri noi za redom, ali etvrte su noi straari otkrili i
uhitili ljubavnike. Immeriyya je bila iva uzidana, a Ishme-Adad je odveden u Damu
ov hram - hram boga lijeenja i magije. Ta mo je muen do smrti, a zatim oivljavan po
mou vjetina lije enja koje su sveenici tog vremena poznavali. Godina dana tre bala m
u je da umre. Pria je ostavila duboki dojam na Davida. Ploicu je ispisao sam Ishme
-Adad kratko prije svoje smrti; a na njoj je bio i kra tak dodatak oporuci koji
je ispisao jedan od Damuovih sveeni ka, objanjavajui okolnosti Ishme-Adadovog kanjav
anja i nje govog eventualnog oslobaanja. S glinenom ploicom u ruci, David je osjeao
neki nemir kako kola svim njegovim udovima. etiri tisue godina su Ishme-Adad, Imm
eriyya i njihova trage dija spokojno spavali pod prainom Eble. Sada ih je David p
o novno probudio svojom patulom i svojom olovkom. Sjeo je. Arapin je zaspao pri p
oslu. Njegovo tiho hrkanje m-ijealo se sa itanjem svjetiljke. Vani je kia neprestano
mrmo27rila odbijajui se od krova, a njen tupi zvuk bio je jednolian i mpnouzn-ajui
. S Davidove desne strane, stari njak otpuhivao je val za valom sparne i uzaludn
e p je minsala po vlazi i parafinu. Osjeao se depresivnodidorn eno zbog kohbe i z
bog kie. A, djelomino i zbog sebe sfmoga" zbog osjeaja nitavnosti i besmisla koji su
rasfi u njemu ' vsedana- sjedije

28
3. poglavlje
Ebla/Tell Mardikh
Zora je bila blijeda i vodenasta. Tijekom noi kia je prestala, ali zrak je i dalje
zadrao vlagu - poput hladne spuve. Na tlu je bilo mraza, mekanog i bijelog koji j
e kripao pog nogama ljudi koji su odlazili na jadna, neplodna polja. Njihov dah l
ebdio im je iznad glava u smrznutim kapljicama dok su dahtali kroz nisku sumagli
cu i dok im je hladan zrak, koji su udisali krutim i kra tkim udisajima, probada
o plua. Negdje se ulo zveckanje ov jeg zvona dok pastir vodi svoje stado na polje k
ako bi ostrugalo ono malo hrane to moe nai. David Rosen ve je bio budan. Volio je ra
no ustati, dijelom i zbog zadovoljstva koje je osjeao kada je budio Arapina. Doru
ak se sastojao od lagane kave, svjeeg kruha kupljenog u al--Khartumijevom duanu, i
vodenastog pekmeza od ljiva koji je, izgleda, bio jedini u prodaji u Aleppu. Bar
em je kruh bio topao. Za dorukom su razgovarali o poslu koji im je preostao. Davi
d je elio zavriti s vanjskim poslom to je prije bilo mogue. Vla ga i hladnoa unitaval
su ploice i elio ih je pohraniti u za tvoren prostor u roku od nekoliko dana. To
je znailo put u Ale-ppo, kako bi se kupila luna svjetiljka, uz koju bi mogli kopat
i i po mraku, ostavljajui oznaavanje i svrstavanje, dok sve ploi ce ne budu u kolib
i na sigurnom.
- Sluaj - ree David -ja mogu otii u Aleppo po svjetiljku. Ti e ostati ovdje i raditi
na oznaavanju, a sutra moemo po novno kopati.
Moda e biti dovoljno vremena da proe blizu Sefira prije povratka. Fofografska oprem
a bila je spremna u vodootpornoj torbi privrenoj za dno dipa. Izraelska obavjetajna s
luba dala mu je lanu kameru. Glavna rola sadravala je film od 35 29mm eksponiran na
Teli Mardikhu, koja, ako bi bila otvorena i film razvijen, ne bi otkrila nita to
bi ga moglo ugroziti. Rola koja je radila imala je na sebi minijaturni film u sk
rivenom pre tincu na vrhu kamere. Da se to pronae, David bi na mjestu bio ubijen.
Arapin je zakaljao u ruku i odmahnuo glavom. - Nemogu e. Moramo zavriti jueranji dio.
Mokre bi se ploice mogle smrznuti. Sutra emo moda zajedno na put.
David slegne ramenima. to se ploica ticalo, Arapin je bio u pravu. No, znao je da
to nije glavni motiv zbog kojega ga poku ava sprijeiti da ode sam. Profesionalni a
gent naao bi nain da rijei problem, odmaknuo bi Arapina tako da ne pobudi njegove s
umnje ili uzbuni njegove pretpostavljene. Ali, David nije pro fesionalac. Usprko
s temeljitoj obuci, koju je proao u kampu Bet Eshel u Negevu, bez obzira na zimsk
e praznike koje je sva ke godine tamo provodio, bez obzira na esto pomno itanje MO
SSAD-ovih i Shin Betovih prirunika, bio je potpuno svje stan svojega amaterskog s
tatusa. To mu je dodijavalo zato to se tako izrazito kosilo s njegovom sposobnou na
polju arheolo gije. A osjeao se duboko uznemiren zbog koritenja arheolo kog posla
kao krinke za svoje povremene obavjetajne poslove. Moda je njegova savjest preosje
tljiva. Dva su posla imala dosta toga zajednikog i na neki nain, arheolog je detek
tiv, obavje tajni agent koji kopa kroz slojeve podataka, odjeljujui cigle od krhot
ina, pepeo od prljavtine, sastavljajui posude od polo mljenih dijelova, dekodirajui

pokopane poruke, i esto ne uspi jevajui ponovno prikazati prolost iz podataka koje
ima na raspolaganju. Kosti i tijela mrtvaca obojici predstavljaju malo vie od vo
de koja pokree vjeiti mlin. Snovi i tragedije drugih ljudi prolaze kroz njihove ru
ke poput izguvanih iskoritenih rauna. Oni lau i kradu, varaju jedan drugoga i prodaj
u sami sebe u ime neke vie istine, neke vie odanosti koja na kraju pri kazuje kako
je sve u redu, oblikuje grube rubove i zaokruuje nazupene kutove mrnje, pohlepe i
zavisti. Prijevara je ta koja mu je zapela u grlu poput kokoje kosti koja se tamo
smjestila prije tri godine i odbija biti iskaljana. Da bi kopali na mjestima pop
ut Sirije, arheolozi su ovisili o povjerenju svojih pretposta30 vljenih, o povje
renju koje je bilo teko stei, a lako proigrati. Reim Balista u Damasku bio je pretj
erano sumnjiav prema strancima, oprezan zbog trikova imperijalistikih sila i brz r
eagirati protiv svega i svakoga koga je vidio kao prijetnju svo me neprekidnom p
ostojanju. Rosen je znao da bi, ukoliko bude otkriven, cijela ekspedicija bila p
rotjerana iz Sirije, ako ne za uvijek onda bar na deset ili vie godina. ' A zbog e
ga? Zbog nekoliko jadnih fotografija, crtea pu stinjske pruge, fotokopije dokumen
ata ukradenih iz doma ci vilnog sluge s niskim inom i vraenih dan poslije. Nitko m
u ni kada nije rekao kakva je korist i je li koristi uope bilo, od in formacija k
oje je on prenio u Jeruzalem. Da li je spaen neki ivot, ispravljena nepravda, tero
risti pozvani na odgovornost? Sumnjao je u to. Negdje u stranjem dijelu mozga pos
tojala je slika malog crnog spisa oznaenog s Rosen, koji se nalazio na dnu ormaria u
uredu MOSSAD-ovog vrhovnog stoera. Svako je malo bio izvuen da bi u njega bili ub
aeni posljednji doku menti i ladica ponovno zatvorena.
Arapin je ustao i krenuo prema dipu. David ga je slijedio, zaustavljajui se samo d
a zakljua vrata. Seljani su u osnovi bili poteni ljudi, ali ploice bi mogle predsta
vljati iskuenje. Prije no to su Talijani stigli 1964. godine, bilo je i nekog neza
koni tog kopanja, a jo uvijek je postojalo spremno trite rukotvori nama u Damasku.
Brava bi se mogla i polomiti, naravno, ali David je znao da nitko ne bi tako neto
ni pokuao uiniti, nje zino samo postojanje bilo je dovoljno da pokae ljudima daje
u kolibu pristup zabranjen.
David je bez rijei sjeo na mjesto vozaa. Okrenuo je klju, ali motor je samo zakaljao
i riknuo. Najprije Arapin, sada pro kleti dip, mislio je. Trebalo je pokuati dese
t puta prije no to je motor priznao poraz i oklijevajui se vratio u ivot. David je
pritisnuo papuicu gasa i dip je proklizio, jedva zaobilazei je dnu od brojnih rupa
kojima je seoska cesta bila proreetana. Hladnoa je ve poela prodirati u njihovo meso
. S obje su se strane ceste zakrljali grmovi geniste i tamarisa sjajili pod injem
. Ali ispod tankog ledenog sloja, cesta je bila jo uvijek mokra od tamnog zamulja
nog blata. Zrak iznad njihovih glava i 31

dalje je prijetio kiom. Hladan je zrak mirisao vlano i trulo. Dok su se vozili, Ar
apin je upuivao Davidu kratke poglede. Prije dva dana pronaao je vodootpornu vreu,
s fotografskim aparatom i filmom, privrenu za dno dipa, ali je elio uhva titi Rosena
kako ih upotrebljava; njegovi su ljudi morali doznati to cionisti ele. Cerada je i
zdrala no, ali tlo oko nje bilo je natopljeno, a mraz je zaledio ploice zajedno sa
zemljom u kojoj lee. Morat e je vrlo njeno izvui da bi sprijeili daljnje pucanje. Dav
id je iz dipa donio malu grijalicu, povezao je s prenosivim genera torom i stavio
da pue preko povrine ploica. Okrenuo se pre ma Arapinu. - Pazit e na ovo, hoe li? J
im pogledati neto dolje u Palai. Zovi me kada se osue, ali za ime Boje, pazi da ne p
o stanu lomljive. Znao je da bi sam trebao paziti na ploice; nije vjerovao da e Ar
apin uredno obaviti posao. Ali danas to nije mogao. Pro-lonona depresija jo ga nije
ostavila. Ishme-Adad bio je i dalje u sreditu njegovih misli. Do glavne je palae
trebalo malo hodati, nalazila se malo vie na zapadnom krilu podruja Akropole. Sve
oko njega, ba-zalt, vapnenac i peene cigle od blata tvorile su zauujue obri se davno
sruenih zgrada. Jednom se poskliznuo na vlanom bazaltu i nezgodno pao na bok. Tlo
je bilo neravno i nesigurno. Po uskim sveanim stubama u Palai doao je do dvorita za
primanje. Sve je bilo tiho. Nebo se spustilo i inilo se da dodi ruje sivi kamen.
To je vjerojatno dvorite o kojem Ishme-Adad govori na poetku svoje ispovijesti. O
vdje ga je osudio i optuio kralj Eble, Ibbi-Sipish. Podij na kojem je stajala kra
ljeva kruna jo uvijek je tu, a ispred njega su prazne rupe koje su nekad drale vis
oke stupove. Pronali su oi od izrezbarenog vapnenca razba cane po podu; velike oi,
teke i kobne koje su nekada visjele s drvenog friza koji je iao uz gornju polovinu

okolnih zidova. To su bile oi boga Dagona. One su proganjale Ishme-Adada kao djea
ka, pa opet kao mukarca nakon presude koja se zbila kraj podnoja Ibbi-Sipishovog p
rijestolja. 32 David je stajao na sredini pokuavajui si predoiti scenu, oivljavajui u
svojoj glavi stupove okruene straarima, kralja ispod baldahina od lana, zlata i c
edrovine, dvorske slubenike ispred njega koji se klanjaju na ulatenom podu od ploas
tog kamena. No, sve to je mogao vidjeti bio je Ishme-Adad pretu en i krvav, kako g
a nose u njegovu kaznionicu, u Damuov hram. Prvu veer doveli su mu djevoku, draesn
u, s grudima obojeni ma kanom i parfemom u kosi, i u njegovoj prisutnosti stavil
i su je u jednu malu prostoriju i poeli je zagraivati. Gledao je u svaku ciglu dok
je ona zauvijek nestajala pred njegovim oima. Drogirana makovim sjemenkama ona j
e ostala tiha dok joj je oduzimao svijet. Ali on je s njom uao u tamu i preao u lu
dilo. David je tako stajao, izgubljen u mislima. Ploica je stravi-. no pojasnila n
eto to je on znao od dana kada je poeo raditi na iskapanju, iako to nikada prije sa
m nije formulirao. Sva ar heologija izgraena je na sloju rata, nasilne smrti i be
skrajnog misterija. Slojevi su se ugibali i pucali, ali cement koji ih je povezi
vao bio je napravljen od krvi i pepela. Gradovi su se gra dili i umirali od vatr
e i maa, djeca su se raala i bila sretna da proive vrijeme koje im je bilo dodijelj
eno. Osjeao je da stoji na rubu ponora. Ispod njegovih nogu leali su smrt i pljaka,
talog stvaran stoljeima. A zadnji talog stvarao se tu i sada, s prainom koja se n
akupljala svakim danom. idovska krv -arapska krv -je li to bilo vano? Za tisuu, dvi
je tisue godina -tko e znati, koga e biti briga? Kada se krv osui i kada se kosti iz
mrve i pepeo postane crna glina, tko e se sjeati estodne vnog rata ili Yom Kipur ra
ta ili bilo kojeg rata koji e se jo dogoditi? Jedini smisao nalazio se u ivotima i
smrti pojedinaca. Na to su ga podsjetili Ishme-Adadova ploica i njezin sadraj. I,
oni su ga ispunili osjeajima bojazni i slutnje koje si nije mogao objasniti. Bili
su iracionalni, ali od prole noi nije ih se mogao rijeiti. Uzdahnuo je i okrenuo s
e prema stepenitu s vanjske strane dvorita. Sa zlokobnom slutnjom ili bez nje, mor
ao je uskoro stii do Sefira, ak i uz rizik da privue pozornost na sebe. S ovoga je
mjesta mogao vidjeti daleko, sve do nejasnog obzora. 33 Ogranak "Suak" Kumiieva 43
Gradska knjinica RijekaNekoliko je ptica tromo letjelo ispod hladnog bijelog neba
. Stre sao se i nastavio hodati. Kada mu je u vidokrug dolo podruje na kojem su ko
pali, primijetio je da se cerada ponovno uruila. Arapin nije bio nigdje u blizini
. Zato ga idiot nije doao potra iti ili zato barem nije pokuao sam ponovno podii plat
o? David je skoio u jarak. Stopala su mu neugodno upala u ljepljivo blato raienog pro
stora. Posegnuo je za rubom cera de, a uinivi to, primijetio je da je blato oko nj
e obojeno gri miznom bojom. A tada je vidio da se mrlja iri i postaje sve ta mnij
a. S osjeajem nelagode, podignuo je ceradu drei je za rub i povukao ju nalijevo. Is
pod nje leao je Arapin, a njegovo tijelo u nespretnom poloaju bilo je uronjeno u b
lato i polomlje ne ploice. Grlo mu je bilo prerezano od uha do uha, duboko; glava
mu je bila cijela, ali otrgnuta od trupa. Oi su mu gledale u jednu toku, raskolaen
e od uasa. Davidu se ubrzao puls i po elo mu se vrtjeti u glavi. Nije ga bilo malo
due od etvrt sata. Iza njega zauo se slabaan zvuk. David se okrenuo i pogle dao pre
ma gore. Na rubu jarka stajao je ovjek kome su se zbog boje neba vidjeli samo obr
isi. Zbog hladnoe je bio odjeven u dugaku crnu jaknu s kapuljaom preko glave. Ruke
su mu vi-sjele niz tijelo i smijeio se. U desnoj je ruci drao no. Metal je pri slab
om svjetlu izgledao tup i nekako mekan. David je vjero vao da ovjek nije Sirijac.
Imao je plave oi, a koa svijetle puti bila mu je mekana, poput enske. David je pri
mijetio njegove savrene zube. Jezikom je kruio po zubima i David je ravno duno prim
ijetio da su mu usta suha. ovjek mu je rukom poka zao da izae iz jarka. Kao da je
naglo probuen iz sna, David se okrenuo na peti, prekoraio Arapinovo tijelo i izvuk
ao se iz jarka. Njegov protiv nik ekao je na takav potez i pojavio se iza njega k
ada se on popeo na koljenima. David je okrenuo glavu kako bi vidio neja san udar
ac srebra i kako nasre no. Cijelo mu se tijelo zgrilo, a bol mu je prila rebra dok s
e odbacivao od otrice. Potom gaje nezgodno pogodila u rame, kidajui tkaninu i meso
i kliui s njega dok se on kotrljajui odmicao. Trebao je napor da se digne na noge,
jo uvijek uei, i jednom rukom pridravajui se za tlo. ovjek u jakni ve je uspostavi
noteu, nagnuo se pre34 ma njemu i ponovno nasrnuo noem, no David je nogom udario i
spod otrice i udario u ovjekovo koljeno. ovjek se stresao od boli i no je skrenuo do
k je David ustao i jurnuo prema drugoj strani parka. Morao je stii do dipa ili nai
neto ime bi se mogao obraniti. Ubojica se okrenuo u blatu i ponovno podigao no, pop

ut talismana. Smijeak mu je nestao s lica. David je tr-ao, no osjeao se kao da tri p


o ledu. Noge su mu posrtale u blatu, ne nalazei uporite. Vlastiti gaje dah grebao
zbog otrog zraka, a prsa mu se podizala velikom brzinom. Ruka ga je odostraga uhv
atila za grlo, sruila ga i povukla natrag. Dok je padao guran na stranu ovjekovim
desnim la ktom, izgubio je tlo pod nogama. Pao je povlaei napadaa na sebe, udarajui
nogama i borei se dok ga je ovjek pokuavao nadjaati i pritisnuti ga na tlo. Obojica
su ve hvatala zrak, jer su zbog borbe i hladnoe ostali bez daha. David je koljenom
gurnuo prema naprijed i udarao ovjeka svom snagom u slabine. Zauo se glasan uzvik
i pritisak je popustio. No je pao na tlo. David je oslobodio ruku i snano je zama
hnuo prema ovje kovoj glavi. Ubojica se zaljuljao, a zatim uspostavio ravnoteu i p
oeo udarati akom po Davidovim prsima. David je zavritao od boli. Nije mogao disati.
ovjekovo lice bilo je tono ispred njegovog, osjeao je u nosnicama njegov ustajali
i teak dah i vidio njegove izgubljene i velike oi. David je osjetio kako ovaj tapk
a traei no, koji je odmah zatim bio u njegovoj ruci. Otri ca se pojavila uz njegov b
ok i ovjek ju je poeo okretati traei pravi kut da ubije. David se uzdignuo od boli u
prsima, okreui glavu na stranu dok mu usta nisu nala protivnikov nos i uhva tila g
a. Jako je zagrizao i osjetio kako meso i hrskavica popu taju dok su mu zubi zara
njali duboko u njih. ovjek je zavri tao i ponovno ispustio no. David je potegnuo i
osjetio dio o vjekovog nosa meu svojim zubima. Bilo mu je muno. Okre ui se, pljunuo j
e to god daje bilo u njegovim ustima, odgur nuo ovjeka i otkotrljao se na stranu.
Obojica su leala u blatu, David pokuavajui napuniti plua zrakom, a drugi zavijajui s
rukama prilijepljenim za lice. Od glave do pete bili su prekriveni smrdljivim,bl
atom. Nije bilo vremena misliti, niti postavljati pitanja. Sada se radilo o prei3
5vljavanju, ni o emu drugome. S vatrom u ramenu i boli u prsima, David se podignu
o na noge i oteturao do dipa. Svaki korak bio je agonija, a svaki uzdah tjerao mu
je suze na oi. Iza sebe uo je ovjeka kako jo uvijek vie od boli. Konano je stigao do
vozila. Grijalica je jo uvijek radila, prikljuena za generator u stranjem dijelu dip
a. David je izvukao icu i bacio ju na stranu. Jedino na to je mogao misliti bio je
bijeg. Glava kao da mu se raspadala, a vid mu je bio zamagljen. Napipao je put
do vozaevih vrata i povukao kvaku. Vrata su se otvorila i on je uao. Klju je bio na
mjestu. Nagnut na volan, okrenuo je klju. Nita. Pokuao je ponovno. Nita. Motor je i
zgledao mr tav. Oajan, okretao je klju, beznadno ga vrtei. Ni iskra. Bez upozorenja
, vrata dipa su se naglo otvorila i snana je ruka zgrabila Davidovu nadlakticu. ovj
ek koji je stajao vani imao je krvavi uas na licu, na mjestu gdje mu je otkinut n
os. Iz otvorene rane i dalje je liptala krv. David se odmicao, borei se, no ovjek
gaje uspio uhvatiti za lijevu nogu, ruei ga. David se oajniki hvatao za volan, ali v
olan mu je klizio iz ruku i ovjek ga je izvukao iz vozila. Glavom je udario u okv
ir vrata, zatim pao na zemlju, ponovno ostajui bez zraka u pluima. U roku od nekol
iko sekundi, stranac ga je sruio pod sebe, rukama hvata jui njegovo grlo i jakim p
rstima pritiui mu grkljan. Davidu je pozlilo. Ostao je bez zraka, vrtjelo mu se u g
lavi, svijet oko njega okretao se, i osjeao je kako gubi svijest. U posljednjem oa
jnom naporu, zgrabio je protivnikovu kapuljau, trgajui mu je s glave i vukui ju una
trag svom snagom koju je mogao sku piti. Vezica koja se nalazila sprijeda bila j
e zapetljana i puna voria oko tankog vrata. ovjek je malo usporio zabacujui glavu un
atrag i oslobaajui se pritiska. To je bila Davidova po sljednja prilika. Svom snag
om je zabio svoje koljeno u ovje kove testise i, kada je stisak popustio, jednom
je rukom pote gnuo kapuljau koliko je jae mogao, a drugom je gurao glavu prema nat
rag. Prsti su mu pronali ranu gdje je nekada bio vrh nosa. ovjek je ponovno vrisnu
o i David se oslobodio. Ubojica je sada bio izmeu njega i dipa. Pogledao je razja
reno u Davida, s oima punim slijepog bijesa, ali i jo neega -podle, hladne intelige
ncije koja se borila da prevlada bol i Ijut36 nju. Odjednom je ustao, pogledavaj
ui oko njega, ibajui na okolo svojim brzim oima. Njemu zdesna ugledao je hrpu alata
za iskopavanje koji su David i Arapin koristili u jarku. Krenuo je brzo, hvatajui
lopatu s tekom drkom i vitlajui je u ruci poput sjekire. Paljivim, odreenim pokretim
a, ljuljao ju je kroz zrak, hvatajui ravnoteu i inei da ova propjeva. Pribliio se Dav
idu mlatarajui lopatom, tekom, i smrtonosnom. David je posrnuo nalijevo, oima fiksi
rajui lopatu. ovjek je odjednom jurnuo, lopate uzdignute iznad ramena. David je za
koraio na stranu, prema oruju, ali dok se lopata sputala udarila gaje po boku. Osje
tio je kidanje mesa. Brzo je otrao do alata. Bez razmiljanja, oajan, zgrabio je kra
mp kratke drke i podigao ga. ovjek se okrenuo i trao prema njemu. David je zaljulja

o kramp i snano ga bacio, pogaajui ovjeka kosto-lomnom snagom u goljenicu. Ovaj je p


osrnuo i zaljuljao se. Da vid je potrao i zgrabio lopatu. Ponovno se se borili i
pali s lo patom koja je ostala stajati izmeu njih. David ju je pustio i po traio k
ramp. Lopata s duljom drkom bila je nezgodna za blisku borbu. Dok ju je ovjek pokua
vao dohvatiti, David je spustio kramp. Vrh je prodro u ovjekov trbuh, tonui duboko
. uo se bolan uzvik i ispustio je lopatu. Vritei, zgrabio je kramp. inilo se da se b
ore za kramp strano dugo; ne samo za kramp, ve i za ivot. Odjednom, Davidov je napa
da oslabio i kramp je pao. uo se zvuk lomljenja i ovjek je postao mlitav. David je
pogle dao i shvatio da ga je kramp pogodio u lice, prodirui u lubanju izmeu oiju. B
io je mrtav. David je popustio stisak i skljokao se preko tijela. 37 4. poglavlj
e Nije znao koliko dugo je tamo leao, polumrtav. Kada je doao k sebi, bilo mu je h
ladno i boljelo ga je, izgledalo je kao kasno jutro. Bacio je pogled na sat, ali
on je bio razmrskan tijekom borbe. Ispod njega, lealo je mukarevo tijelo koje se k
rutilo u vlazi i hladnoi. Kramp se jo uvijek nalazio u njegovoj lubanji. Lice mu j
e bilo uas elatinozne krvi. Uz bol, zbog posjekotina i modrica, David se uspravio
na noge i pogledao oko sebe. Mjesto je jo uvijek bilo pusto i nitko nije doao. Tko
je bio taj ovjek? Odakle je doao? David se sagnuo i izvadio kramp iz lubanje, okr
eui pogled dok je to inio. Zatim je poeo pretraivati ovjekove depove. U jakni nije b
nie ga, nita ni u hlaama. Ispod jakne imao je debelu vestu i ispod nje koulju. Vie n
ije bilo depova. Ubojica nije uz sebe imao nita to bi moglo identificirati njega il
i onoga tko ga je poslao. Kosa ispod kapuljae bila je crna, ali njegovo lice mu s
ada nije moglo rei nita. To je bila njegova srea, mislio je, biti ostavljen s dva t
ijela koja treba sakriti. Mjesto na kojem se vre arheoloka iskapanja vjerojatno je
najgore mjesto na svijetu na kojem bi se moglo rijeiti lesa. Do sljedeeg ljeta, o
vdje e biti mnogo ljudi koji e kopati lopatama, krampovima i licama, i biti eljni st
arih ko stiju poput opora pasa. On e do tada otii, naravno, ali ukoliko je elio ivjet
i nakon ovoga, htio je da leevi ostanu negdje du go. Brzo je mislio, i sjetio se
bunara. Postojala su dva duboka bunara u dvoritu Palae. Na njima su iskapanja ve bi
la oba vljena i bilo je malo vjerojatno da e se netko htjeti opet sputati u njih.
David je smatrao da bi oni bili u redu. Bilo je teko vui tijela do dvorita. Nije mo
gao koristiti dip 38 jer je putem bilo previe kanala. Jedno po jedno, odnio je tij
ela preko mokre zemlje. Bio je to teak posao, i njegovo se tijelo bolno protivilo
takvom muenju nakon onoliko kazni. No, naj zad ih je imao obojicu. Glavom naprij
ed, ubacio je Arapina u bunar kraj sjeverne fa sade. Stranac je lijepo uao u drug
i, na istonoj strani. David se vratio do mjesta gdje su kopali i pokupio koliko g
od je mogao krhotina opeke da stanu u ceradu koju je onda vukao kao vreu. Vraao se
dva puta, bacajui kamenje i zemlju u bunare da pre kriju tijela. Bilo je to dale
ko od savrenog, no rovovi su bili do voljno duboki i tamni da nitko ne primijeti t
o se uinilo. Vratio se u jarak, nosei ceradu. Arhiva je bila u neredu - ploice polo
mljene i spljotene, i krv koja se posvuda krutila. Zidarskom licom uinio je to je m
ogao da oisti tragove krvi. Nita nije mogao uiniti s ploicama, osim da ponovno podig
ne ceradu i da se nada da e zadravati kiu dok netko ne doe da se pobrine za cijelo p
odruje. Dok je vozio natrag prema selu bilo je rano poslijepodne. Za nekoliko e sa
ti biti mrak. Njegove rane bile su bolne, ali, koliko je mogao vidjeti, povrinske
. Odjea mu je bila za baciti - morat e se presvui kada stigne u kolibu. Jo uvijek ni
je smislio nika kav plan, no znao je da mora otii iz Teli Markdikha. Nije mo gao
riskirati nagaanja o stranevom identitetu ili motivima, i to ga je zabrinjavalo. I
za dananjeg dogaaja moglo bi stajati su parnitvo unutar same sirijske obavjetajne sl
ube. Sam Bog je znao da u zemlji postoji mnogo napetosti, i ne samo meu Ala-wi eli
tom i sunitskom veinom. David nije elio ostati da bi to otkrio. A bilo je jo pitanj
a koja su zahtijevala odgovor. Zastoje ovjek imao no, a ne pitolj? Njegova odjea nij
e bila jeftina, i oito nije bio seljak. Da li je htio ubiti Davida i Arapina noem
zato da njihova smrt izgleda kao djelo lokalnih razbojnika? No, ak su i razbojnic
i ponekad upotrebljavali pitolje. Mogao je ekati da padne mrak prije no to ode u se
lo, ali to mu vjerojatno ne bi pomoglo. Morao je otii iz Teli Mardikha Prije noi.
Moglo bi biti jo onih koji ga trae. Moda su ve u selu i ekaju. Moda je netko doveo Da
idovog napadaa do mjesta iskapanja i onda pourio natrag u selo. Nije bilo vano 39
tko su oni ako su nosili noeve ili pitolje. David je vozio po po znatom putu, stis
nutog eluca, nervozan zbog iekivanja. Selo je bilo tiho. Nakon ruka svi su se odmara

li u kuama, ak su i djeca bila tiha. Neki pas lajao je i trao nakratko za di pom, a
potom se umorio od potjere i oduljao u svoj kut pokraj ruevne kolibe. Negdje se zau
o pijetao, zbunjen zbog tmurnog zimskog svjetla. Koko je razdraeno eprkala po praini
, tra ei hranu. David se zaustavio pokraj kolibe i ugasio motor. U blizini nije bi
lo nikoga. urno je izaao iz auta, pourio do vrata i uao. Unutra je bilo mrano, kao i
u svim kolibama u selu; kao da je svjetlo bilo neto previe dragocjeno za obinu upot
rebu. David je pronaao svjetiljku i upalio. Dok je podeavao plamen, ona je siknula
na njega poput zmije, siktavim i monotonim zvu kom, ispunjavajui malu omraenu sob
icu. Kao da mu je ulazak u kolibu pomogao da se sredi. David je znao to treba ura
diti. Ako je onaj ovjek bio vladin agent, usko ro e ga traiti po zranim lukama i luk
ama po Mediteranu. Gubitak agenta dao bi povoda za paniku na svakom mjestu u ze
mlji. Vrlo lako bi ga identificirali u zemlji koja je imala neko liko dragocjeni
h stranih dravljana i gotovo nijednog turista. Nije imao naina da se prerui ili da
doe do-lanih isprava, nije znao gdje su locirani izraelski obavjetajci niti kako da
s njima stupi u kontakt. Bio je u stupici. To jest, osim ako uspije brzo prijei
granicu dipom ili pje ice. I, nije trebao razmiljati koja e to granica biti: ona koj
a granii s podrujima koja jo uvijek kontroliraju izraelski poli cajci, zapadno od Q
uneitre. David je vrlo slabo znao kakvo je granino podruje, ali jedno je sigurno z
nao: nita ivo nije pre lo tu granicu, ni u jednom smjeru, ak ni guter. Probati to ui
iti bila je smrt. A smrt je bila i ne probati. On moe biti samo honorarni pijun ali nitko nema metke za igranje, rezervirane za amatere. Na brzinu je obukao svj
eu odjeu. Nije imao vremena za gubljenje, niti zavoja za rane. Trebalo mu je manje
od deset mi nuta da spakira sve ono to mu moe trebati na putu. Papiri i ploice bil
i su vani, ali za njih nije imao vremena. Ulica je jo uvijek bila pusta. Bilo je u
toj tiini neto to mu 40 se nije svialo i bila je presloena i preduga. Nita ju nije r
me tilo, ak ni lajanje pasa. Je li netko upozorio ljude da ostanu u kuama, svjesta
n da postoji mogunost guve? Bacio je torbu u stranji dio dipa i uskoio za volan. Ako
bude sree, u kantama e biti dovoljno benzina do kraja putovanja. to e biti kasnije m
alo je vano, ili uope nije vano. Upalio je motor, vraajui zaspalo selo u ivot, zatim
rzo krene prema sve jaoj tami ka snog poslijepodneva. Kada je stigao do ruba sela
, po staklu auta poele su padati prve kapi sive, bijedne kie. 415. poglavlje Brisai
su se oajniki trudili da vjetrobran ostane ist od kie i blata. David je morao napet
i oi da bi mogao vidjeti kroz smei sloj na staklu, vozei po osjeaju koliko i po vidu
. Cesta je bila pojam, ideja u blatu, neto to osoba koja pravi zemljopisne kar te
ne bi izrezbarila na ploicu. Stvarnost su bili blato, kamen pa blato pod kotaima d
ok je dip bio na pravom putu, a kamenje kada bi se uputio krivim smjerom. Dip se n
emilosrdno propi-njao i kotrljao, drei se za zemlju sa svoja etiri kotaa dok je on n
jime naslijepo upravljao kroz kiu koja ga je bievala, u smjeru glavne autoceste za
Damask. Po ovom bi vremenu bilo uzaludno probati voziti po poljima. Izgubio bi
se ili bi zapeo negdje odmah na poetku. A, postojala je samo jedna pristojna cest
a - kroz Damask na Quneitru i jo nekoliko stotina metara do granice. Do Damaska i
ma oko 250 kilometara, jo 80 do Quneitre - ukupno dobrih 330 kilometara. Cesta za
Damask e kao i obino biti pretrpana vojskom, bit e i blokada, a jo su dva vea mjesta
i nekoliko sela za proi dok ne stigne do Damaska. Skrenuo je na glavnu cestu ba p
rije Ma'arrat al-Nu'mana i uputio se prema jugu. Nekoliko tekih velikih kamiona p
rojurilo je prema Aleppu. Jedan auto, stari sivi volvo, proao je kreui se prema Har
ni, kratko trubei dok je proao kraj Davida, a za tim ga je progutala kia. Progrmio
je kraj njega i jedan motor, a njegovo agresivno kiklopsko svjetlo rezalo je tam
u na putu od nikuda prema nikuda. David stisne papuicu gasa i ubrza, a nje gova s
u jaka svjetla izgledala poput amuleta protiv oluje. Cesta je bila opasna. Po kii
auti se mogu poeti klizati, sudarajui se bez kontrole i bez milosti. Potoci vode
ispirali su blato s vjetro42 brana, ali to nije poboljavalo vidljivost. Proao je p
okraj Ma'ar rat al Nu'mana, a da ga gotovo nije ni vidio. Ulice su bile puste. U
ajani, uta elektrina svjetla pokazivala su starije mukarce koji piju kavu i igraju
trik-trak. A onda ponovno cesta, bezbojna vrpca koja se protee u sumrak. Zaobiao j
e Hamu. U gradu i oko njega jo od jeseni bilo je mnogo vojske, sve od dravnog udar
a koji je predvodio Mas'ud al-Hashimi. Prije nekoliko godina Hama je bila sjedite
Ikhwan al-muslimuna, fundamentalistike muslimanske brae. Oni su se naoruani od str
ane Arafatovog PLO-a, pobunili protiv Batist reima Hafiza Asada. Asad je poslao s
vog brata Rif' ata u grad s Alawi snagama. Neki izvjetaji govore da je ak 25.000 l

judi ubijeno u masakru koji je uslijedio. Jedan dio grada bio je srav njen sa ze
mljom. Malo nakon dolaska u Siriju te godine, David je uo glasine o trupama koje
kroz gumene cijevi pumpaju cija-nid u zgrade. I, to je te godine bio drugi masak
r u Harni. I sada je grad predstavljao mogui problem. Kada su al-Ha shimi i njego
va Narodna nacionalna stranka svrgnuli baliste u gradu je bilo buno slavlje, no n
itko nije znao kakav e biti novi voa. Navodno je bio popularan, i do tada su njego
ve odluke bi le liberalne. ak se govorilo o nekakvoj nagodbi s Izraelom, ia ko ni
tko nije elio ni potvrditi ni zanijekati tu ideju. No, stvari su bile jo uvijek na
pete, bez obzira na mandat al-Hashimija i njegove vlade. Bilo je najsigurnije ne
riskirati. Petnaestak kilometara iza Harne ponovno se ukljuio na au tocestu. Mal
o potom, pretekao je vojni konvoj koji se kretao prema gradu; tenkovi, kamioni,
tegljai, vukui se kroz kiu po put turobne tmurne pogrebne povorke na putu prema gro
blju. Iza njih stajala je jo jedna kolona vozila, ne usuujui se riski rati klizanje
po takvom vremenu. Zapovjednik tenka pogledao je iz kupole pusti okoli, a zatim
je nestao, poput pua koji se povlai u svoju kuicu. Kroz Homs je proao bez zaustavlja
nja. Ulina su se svjetla upalila. Postajalo je sve mranije, a kia nije jenjavala. C
esta je bila malo bolja, ali je promet bio gui, tu na dugoj ravnici pre ma Damasku
. Dip se uspinjao prema podnoju Anti-Lebanona, zatim vozio visokom, vjetrom ibanom
krajobrazu prema al-Ne43 bku, prije zavrnog spusta koji je vodio do glavnog grada
pro lazei uz Qutaybu. David je krenuo pravo u al-Salihiyyju kako bi izbjegao sam
Damask, vozei nekoliko kilometara prema Libanonu prije no to se vratio na Quneitr
a cestu, blizu Qatane. U Quneitru je stigao u ranu veer. Nita se nije kretalo. Gra
d je 1974. godine sistematski uniten buldoerima i bombama od strane Izraelaca prij
e no to je vraen Sirijcima kao dio nagodbe o prekidu vatre koja je potpisana godin
u ranije. Sada je to bio grad utvara, spomenik ljudskoj gluposti. Trebalo je tje
dan dana da ga se uniti. Stanovnitvo je bilo evakuirano, a uselile su se desetine
uvjebane za razaranje. Sada je tu bila samo pusto, s ostacima sruenih zgrada - crkv
e, damije, naputenog groblja. Davidu je sve to izgledalo antiknije od ikojeg podruj
a na kojem je do sada radio. uo je kako ljudi govore o Quneitri, a njegovi izrael
ski prijatelji o njoj su govorili tiho, posramljeni. Na rubu grada David je pron
aao kuu kojoj je jo uvijek dio krova bio itav. Snage UN-a za ouvanje mira svoj su sto
r imali u drugom kvartu, ali htio je biti dalje od njih. Donio je hra nu i prekr
ivae iz dipa i raistio kut u jednoj praznoj sobi. Ki a je kapala kroz rupe na krovu.
Na prozorima bez stakala otr can komad tkanine vijorio je na vjetru. David nakra
tko usmjeri svjetiljku prema zidovima. Pljesnive tapete s cvjetnim uzorkom jo su
se uvijek drale. Razbijena fotografija njihala se jo uvi jek na zahralom avlu; radil
o se o portretu, ali lice se nije mo glo raspoznati. David ugasi svjetiljku. Leao
je do poslije ponoi, odmarajui se i ekajui da mrak postane potpun. Kia je usporila i
sada je slabo sipila. Tada ne rado ustane i uputi se u no. Iao je ka junom rubu gr
ada posr-ui kroz ruevine. Nije imao zato ii po cesti. Svakih 200 me tara bila je post
aja: sirijska, UN-ova i izraelska. Tuda nikada ne bi proao. Debeli navoj bodljika
ve ice zlokobno se uzdizao iz tame, vijugajui na svaku stranu u nedogled. U blizin
i ice David je pronaao veliku plou valovitog lima. Stavio ju je preko ice, poput mos
ta, ravnajui ju kako bi mogao prijei prijeko. Desno od sebe, mogao je vidjeti svje
tla sirijske granine postaje, s arti ljerijskim poloajem, ograenim vreama s pijeskom
, koji je izgledao tako usamljen s jednim straarom koji se tresao od hlad noe. Puz
ao je po mokrom, blatnom tlu. Posvuda je osjetio vlaan vonj raspadanja. Osjeao se
kao da pliva u moru blata. Odjed nom se, na vrhu sirijskog artiljerijskog poloaja
upalio reflektor. Zaljuljao se prema njemu, poput kose sijui tuljke iste bijele s
vjetlosti. David se bacio na zemlju, molei se da ga svjetlost prijee. Pribliavalo s
e i odmicalo od njega, lovei ga, pa miru jui. Kroz tamu uo se glas - sad slabiji sa
d glasniji ometan i pojaan elektrinim megafonom. Jezik je bio arapski, no izobli en
pa ga David nije mogao razumjeti. Megafon je opet zalajao i to glasnije. Reflek
tor se sada upa lio i na UN-ovoj postaji. uo se zvuk dipa koji dolazi prema njemu,
iza bodljikave ice. - Algham - rekao je glas, no David nije razumio. Ta mu rije n
ije znaila nita. Viknuo je na engleskom, ne obraajui se ni kome: - Ne razumijem! ujet
e li me? Ne razumijem! Nita nije imalo smisla. Juer je bio u dalekoj prolosti, da n
as, bio je tu, u njegovoj sadanjosti, umirui u blatnome polju na sirijskoj granici
. Pitao se zato ne pucaju. Oglasio se i drugi megafon, ovaj put s UN-ove strane.
Rijei su bile engleske, naglasak irski. - Ostani gdje si. Nalazi se u minskom polj

u. Ne mii se. Oni e te izvui. Ako si naoruan, odbaci oruje. Dip se zaustavio kod ice
za njega, neki arapski glas da vao je upute. Odjednom je zasjao refletkor s izra
elske strane. Nakratko se mijeao sa sirijskim, a zatim se poeo povlaiti natrag prem
a iz raelskoj strani granice. U isti as, zapoela je vatra iz mitraljeza, pucajui u
blato po liniji oznaenoj svjetlom. Mina je eksplodi rala, zatim druga pa trea. Iza
Davida glasovi su vikali. Zauo se pucanj iz puke pa onda prolom iz automatskog or
uja. Poeo je puzati prema mje stu gdje se aktivirala prva mina. To je bilo samo ne
koliko metara dalje. Sada se poeo vui prema naprijed, gledajui izraelski re flektor
koji je mirovao na drugoj strani. Iao je ravno prema 44 45njemu, molei se da su m
ine ukopane daleko jedna od druge. Iza njega, mitraljez je pucao i pucao u mrak.
Sirijski reflektor ga je izgubio. Plesao je naokolo, pokuavajui ga pronai. Najedno
m vidjeli su ga. uo se glas s postaje UN-a, malo iza njega. - Tri, ovjee, tri za ime
Boje! Ustao je i potrao. Mitraljez je klepetao iza njega. S poloaja poeo je pucati i
drugi. Izmicao je koliko je mogao, drei se puta koji su Izraelci oistili. Odjednom
, zapeo je i pao u icu. Pokidala mu je lice i ruke, reui ga na vie mjesta. uo je gla
sove. Pogledao je gore. Jedan izraelski vojnik stajao je iznad njega s pukom u ru
ci. Puka je bila uperena u Davida, a vojnik se nije smijeio. 46 6. poglavlje Jeruz
alem je bio Jeruzalem; grad smjeten na visini, na rubu ne kakvog ludila, glavni g
rad ba i ne stvarne drave - koliko u gla vama toliko i na karti. Davida su tamo od
veli u kombiju bez pro zora i smjestili ga u malu, sivu sobu s reetkama na prozor
ima i tekom bravom na vratima. Okrugle kapice i jidi umirivali su, ali ponaanje lju
di nije. Satima su ga ostavili samog. S vremena na vrijeme uli su se koraci u hod
niku, ali nisu se zaustavljali pred njegovim vratima. David se jeio razmiljajui o t
ome koji je zakon ili statut prekrio da su ga vlastiti ljudi tako zatvorili. Sve t
o je mogao objasnio je izraelskom zapovjedniku u Qune-itri, ovjeku od svojih etrde
set godina s tragovima pomade u rijetkoj, tankoj kosi. Jednim svojim dijelom, oek
ivao je da e ga taj ovjek potapati po leima - pa nije li on, na neki nain, vojnik koj
i je pobjegao s neprijateljskog poloaja, gotovo heroj? Meutim, Izraelac je samo bu
ljio u njega oima koje gotovo da i nisu treptale, i postavljao pitanja tijekom ka
snih sati sve dok se nije pojavilo sunce, a na njih obojicu pao umor. Nekome u J
eruzalemu je trebao cijeli dan da provjeri poda tke o Davidu - da li je on zaist
a onaj kojim se prikazuje. Nitko poznat nije ga doao posjetiti - on je bio izabra
n u Americi, a obuen u Negevu: u Jeruzalemu bio je ime, i fotografija u spisu. Hr
anili su ga, nadgledali i pustili da spava sve do sljedeeg dana. Bio je slab zbog
snova i neprestanog otvaranja vrata. David je osjetio ovjekovu prisutnost i prij
e no to ga je ugledao. Pra zna soba je izgledala kao da je poprimila punou. ovjek j
e bio u civilu, no imao je dranje profesionalnog vojnika. Izgledao je kao da ima
oko pedeset godina, no budui da veina vojnika njegovih godina na licu ili tijelu i
ma tragove zasjeda, okraja i 47bitaka kroz koje su proli, ovaj ovjek je izgledao po
goen ne im drugim, a ne metkom ili rapnelom. David je takav izgled vidio na ovjeku k
oji ga je poduavao vjetini pijunae. Svaki od njih nekada se borio s pitoljem u rukama
, meutim njihove prave bitke bile su tie, ali beskrajno destruktivnije od ovjeka, o
d sri koja i nakon tjelesne borbe ostaje netaknuta. - Dobro jutro profesore Rosen
- ree ovjek. Glas mu je, kao i kosa, bio tanak i siv. - Ja sam pukovnik Scholem,
zaduen za nae obavjetajce koji imaju veze sa Sirijom. Moj glavni posao je antiteror
izam, no zamoljen sam da razmotrim va sluaj. Pre ao sam detalje u vaem izvjeu, ali im
jo stvari o kojima moramo porazgovarati. Mogu li sjesti? Kraj kreveta nalazila s
e jedna klimava stolica. David kimne i Scholem sjedne, okreui je prema njemu. - ao
mi je da ste tako dugo u ovoj sobi. - Zatim nastavi: -Sumnja raa neku vrstu lakom
islenosti. Bojim se da ste krivi dok ne dokaete da ste nevini. A sada mi recite to
se dogodilo. Ne brinite. Nemam namjeru loviti vas na neloginostima - ovo nije po
licijsko ispitivanje. David mu ispria, ne izostavljajui nita. Sholem je sjedio nepo
kretan, i sluao. Bio je srednje visine i imao je tune smee oi i vrstu, suncem potamnj
elu kou. Prsti su mu se nesvjesno igrali s naborom desne nogavice, ali nita drugo
nije se ni poma klo tijekom Davidovog monologa. Nije postavljao pitanja, nije ge
stikulirao. Ipak David je mogao shvatiti daje iza mirnih oiju, njegova inteligenc
ija vagala podatke koje je dobivala. Kada je David zavrio, Scholem se nasmijeio br
zim, povrnim smije kom kao to se lijenik smijei kada suosjea s neijom bole u, a ip
matra samo jo jednim sluajem. A tada je zapo elo ispitivanje. Nije to bilo ubojito
ispitivanje, ali Scholem je ispipavao deta lje bolje od ijednog policajca. Nije

traio ubojicu. Imao je dvoji cu: jednog mrtvog i jednog ivog. A, ako se zloin i dog
odio, dogodio se u Siriji, u zemlji s kojom Izrael nije imao nita ak ni nalik ugov
oru o izruenju. Scholem je htio znati to taj dogaaj znai izraelskoj obavjetajnoj slub
, i je li to njima uope bitno. Meutim, to je dublje traio, nalazio je manje smisla.
48 - Da li je on moda radio za krijumare umjetninama? - upi tao je Scholem. Mislio
je na ovjeka kojeg je David ubio na is kopini. Na kraju, to je bilo najprihvatlj
ivije objanjenje. David slegne ramenima. - Da, to je mogue - ree. Vjerojatno je ve b
ilo poznato da je u Ebli veliko nalazite. Trgovci umjetninama ne bi bili zainte r
esirani za glinene ploice. No, ukoliko su mislili da su one ne-katalogizirane ruk
otvorine koje bi se dobro prodale, mogue je da su poslali nekoga da pronjuka. Scho
lem je konano ustao. Ispod naborane koe i umornih oiju, David je vidio tihu, nabije
nu snagu. Nije to bila snaga nervoznog, zaposlenog ovjeka koji tono zna koliko je
moe potroiti i koji ju uva dok nije spreman za akciju. Davidu se inilo da bi trebalo
mnogo da se Scholema digne, ali kada bi se ovaj odluio na akciju, bila bi odluna
i sluila bi svrsi. - Profesore, mislim da moete kui. Nema smisla da vas ovdje vie dri
mo. To ne bi niemu sluilo. Ako vas budemo trebali, moemo stupiti u kontakt s vama.
Kuda planirate poi? Natrag u Cambridge? David kimne. - Prvo u otii na nekoliko dana
u Haifu, u posjet svojim roditeljima koji tamo ive ve pet godina. Nisam ih dugo v
idio. Moram ih posjetiti i provesti neko vrijeme s njima dok sam ovdje. Ba se ne
vidimo esto. Preko male sobe Scholem je gledao Davida. Taj je ovjek iz gledao umor
an, ne zbog premalo sna i previe napora, ve zbog neega unutarnjeg, neega dubljeg. Gl
as mu je, kada je ponovno progovorio, bio drukiji, manje otar, manje formalan. - P
rofesore, jeste li praktini idov? Davida je pitanje iznenadilo. Scholem nije nosio
yarmulku. ak nije ni izgledao kao netko kome je do toga stalo. David je pomislio
da je moda preivio holokaust. Njegov jidi bio je savren. Vjerojatno je doao iz Europ
e jo kao dijete. Njegovi su roditelji i svi roaci vjerojatno mrtvi. On je bio cion
ist, ali ne idov, ne u religijskom smislu rijei. to ga se tie Davidova vjera? David
odmahne glavom. - Ne od studija. Prije toga da. Moj 49 je otac rabin. Odgojen sa
m u religiji. Zato pitate? Scholem slegne ramenima. - Bez nekog posebnog razloga.
Ponekad pomae. Kada ubije ovjeka i sam si blizu smrti. Za neke to znai uhvatiti se
u kotac s nekim stvarima. Nagoditi se. - Prestao je govoriti, i nakratko je vlada
la tiina. Zatim je pono vno pogledao Davida. - Da, zato to radi? - Radim? - David z
aueno nabora elo. - Zato pijunira za nas. To nije tvoj posao. Ti si arheolog; ima dr
prioritete. Mi u ovom poslu ne volimo ljude poput vas. Vi patite od neiste savje
sti. Poinjete nas prezirati. - Za stao je i spustio pogled. - Poinjete prezirati s
ami sebe. - Podi gao je pogled. - Nisi mi odgovorio. David nije znao to odgovorit
i. Kada je prvi put pristupio MOSSAD-u postavio je sam sebi to pitanje; to je bi
lo prije deset godina tijekom njegovog prvog posjeta Izraelu. Od tada sije na st
avio postavljati isto pitanje. Uvijek je ostajalo bez odgovora i uvijek je izjed
alo, poput osipa koji odbija nestati s koe. Pitao je: - to da vam kaem - kako mogu
objasniti vama kada ne mogu sam sebi? Moda je to i neistina. Dijelom sebe sve je
shvaao, skrive nim privatnim dijelom sebe kojega je poznavao jako dobro. Po novno
je pogledao Scholema. - Odgojen sam u vjernikoj obitelji - rekao je. - Mi smo vj
ernici iz doba poslije holokausta, izgubljeni, zbunjeni, prestra eni. Veinom samo
prestraeni. U strahu od toga da ono to po stoji danas, sutra vie nee postojati. Oni
su to, naravno, osjetili. Moji su roditelji imali dvadesetak godina kada su odve
deni u Belsen. Ne znam to im se tamo dogodilo, nikada o tome nisu htjeli priati. N
aravno da znam to se inae dogaalo u logori ma, mogu pretpostaviti. Odrastao sam s b
rojevima istetovirani-ma na njihovim rukama. Imao sam deset godina kada su mi re
kli to im je to. Uvijek sam mislio da su ti brojevi neki idovski obiaj poput filakt
erije i kovra. Toliko je starijih ljudi koje sam poznavao imalo te brojeve. A, od
rastao sam i uz majine kriko ve. Vritala bi ponekad usred noi, tako glasno da bi sv
akoga pobudila. To me je plailo. Prestao je. - Zato vam to priam? Vi to znate. To j
e dio svih nas. Scholem kimne: - Da, znam - ree tihim glasom. Nastavite. - Bili s
mo praktini vjernici - David nastavi. - Slavili smo Sabat1 do detalja. Otac bi me
petkom naveer vodio u shul. Ka da bismo se vratili, mati bi ve postavila stol, a
na njemu vino i truce challaha2. Upalili bismo svijee. To je bio njoj najdrai dio t
jedna. Svjetlo u tami govorila bi. To ju je inilo sretnom; najsretnijom - Sabat. Sl
avili smo kashrut i druge blagdane. Otac, moja braa i ja nosili smo kosu na pe 'o
f1. Oni je jo uvijek tako nose. David je odsutno rukama protrljao sljepoonice. Zam

iljen, prestao je govoriti. Da li Scholem razumije to mu govori, to mu pokuava rei? Odrezao sam kovre na prvoj godini fakulteta. Borio sam se da odem na Columbiju,
zaista borio. A, i moj otac se borio da me od toga odvrati. Tada sam smatrao da
on jednostavno ne ra zumije, ali sada znam da je razumio, mnogo bolje od mene. D
a sam studirao pravo, medicinu, prirodne znanosti, moda i ne bi bilo tako strano.
Moda bih ipak odrezao kosu, obrijao bradu i promijenio odjeu da se vie izmijeam s ne
-idovima. Ponovno je zastao. - Zvao sam ih goyim4 - rekao je. - Kako se ljudi mij
enjaju. Sada to vie ne mogu. Ipak, da sam studirao tako neto, moda bih ostao vjerni
k. Ne tako revan, ali ipak vjernik. Mogao sam se oeniti, imati obitelj i odgojiti
je u vjeri. - Ali, htio sam biti arheolog. I to ne arheolog bilo koje vrste, ve
biblijski arheolog. Bio je jedan uitelj u koli, naravno, ortodoksan - to je bila t
akva kola - ali pametan i svjestan stvari ' Sabat - sveti odmor, 7. dan u tjednu,
subota. 2Challah - subotnji kruh. 3 Pe'ot - dugi bafi pokraj uiju, nose religioz
ni idovi. 4Goyim (gojim) - ne-idovi. 50 51 koje postoje izvan yeshive{. I, on arhe
ologiju nije smatrao prijet njom, poput moga oca. On je smatrao da arheologija m
oe uvr stiti vjeru, potvrditi istinu Tore i dovesti nas blie naoj idov skoj prolosti.
On je ak i radio na iskopinama s Vigaelom Yadi-nom, i napisao lanak-dva za idovske
novine. Meutim, on je bio amater koji se nikada nije suoio s problemima s kojima s
e suoavaju studenti, i nikada nije gledao u prave probleme. Kada sam zapoeo studij
e na Columbiji, nisam shvaao koliko su neki od tih problema ozbiljni. - Do kraja
studija nestalo je mnogo vie od pe 'ota. Izgubio sam vjeru. Tamo, na fakultetu, n
auio sam razmiljati na nov nain, i to sam vie tako razmiljao, vie sam se u to pouzda
i nisam mogao koristiti stare naine. A ta dva naina nisu se mo gla usuglasiti. Ne
kim ljudima to uspijeva, ali ja nisam jedan od njih. Dakle, to sam bio? Jo uvijek i
dov - to nisam mogao promijeniti - to sam stekao roenjem, obitelji i brojevima na
majinoj ruci. Mogao sam initi sve to idovi ine, no nisam mogao vjerovati, nisam moga
o uspostaviti stare veze. Tijekom praznika odlazio bih u shul s ocem i bilo je p
rekrasno, ali ja to vie nisam mogao osjetiti. To je bio dio mene, ali nisam nita o
sjeao - ne kao to sam mogao prije, kad sam bio dijete. Za vrijeme obreda gledao bi
h druge mukarce kako pjevaju i pleu, neki od njih sa suzama u oima, a ja nisam moga
o osjetiti nita. Niti jedan prokleti osjeaj. Vidite, vie nisam vjerovao u Boga, a b
ez toga ni u emu nema srca. Ponovno je nakratko zastao. Scholem je i dalje sluao.
- Stvari su krenule loe za mog oca i mene - nastavio je. -Jo uvijek nije dobro, al
i sada barem razgovaramo. Kada sam bio na treoj godini, nije htio razgovarati sa
mnom, nije me htio primiti u kuu - govorio je da je moj studij neto iz Sitra Achre
, s druge strane, sotonino orue za unitenje vjere. Mislio je na moju vjeru. To je
prolo, ali on jo uvijek ne eli govoriti o ta kvim stvarima. A to meni preostaje? Nis
am idovski vjernik, nisam obiteljski idov, a ne mogu ne biti idov. 1 Veshiva - reli
giozna kola. 52 - Tada sam krenuo za rjeenjem. Izrael. Ako biti idov nije vjera i o
bitelj, moda je neto jednostavnije. Nisam mogao vje rovati u religiju, ali mogao s
am vjerovati u ljude, u krv. Je li to objanjenje? Je li to isprika? Scholem je sj
edio u tiini gledajui u Davida, a opet i ne gle dajui ga. Misli su mu bile negdje d
rugdje, a oi, u kojima je i dalje prevladavala tuga, na Davidovim oima. - Vi niste
neobini - rekao je tihim glasom obojenim umo rom. - to mislite kako je poeo cioniz
am? Ima tisue ljudi po put vas. Osobito ovdje, u Eretz Izraelu. Ovo je mjesto nji
hov Bog, njihova religija. Pokazao je prema podu, neopranom betonskom podu. I to
je Zemlja, ispod nje je Jeruzalem. - Rei u vam neto - nastavio je Scholem s ljutnj
om u glasu koju David nije razumio. - Nevjerni idovi su oni koji su nas doveli tu
gdje jesmo. Dok je biti idov imalo religijsko znae nje, ovjek je mogao pobjei, post
ati kranin ili musliman, ili ateist, mogao je sve ostaviti. Ali kada je to poprimi
lo krvno zna enje, neto u genima, onda se vie nije moglo van. Nacisti nisu koristil
i religijske testove prije no to bi poslali ljude u logore, samo bi pitali: Tko su
ti roditelji, tko djed i baka? Ateisti su ili u logore s Hasidima, radili s njima
rame uz rame. Svaki put kada u Jeruzalemu ili Tel Avivu eksplodira bomba postoj
i ansa da ju je postavio neki ateist ili da e od nje stradati barem jedan. Rjeava l
i ita ta krv? David je sjedio u tiini. Nije imao to rei. Sve je to uo ve prije, shva
je i slagao se s time. Zbog toga je i odluio da ne ivi u Izraelu, ne zato to nije v
olio tu zemlju, ve zato to se bojao da e prestati vjerovati u nju ako ona postane d
io njega. Sve mu je to postalo jasno kod drugog prijelaza - kod ogledala dijaspo
re. Scholem je ustao. Pruio je ruku i vrsto uhvatio Davidovu, kao da gaje elio zagr

liti, a nije smio. Rekao je: - ao mi je to sam govorio ljutilo. Imate pravo. I, be
z obzira na ono to sam rekao, mi vas trebamo i ovisimo o va oj pomoi. - Zastao je.
- Kaete da ete posjetiti roditelje u Haifi. Tamo emo kon53taktirati s vama ukoliko
otkrijemo ita ili ako vas budemo tre bali. Javite mi kada planirate otii u Cambrid
ge. David je kimnuo i ustao. Gledao je Scholema u tiini dok je ovaj iao prema vrat
ima. Pukovnik je izgledao kao ovjek koji je dobivao batina u ivotu, ali koji to od
bija priznati, koji se bori za injenicu da ivot ipak neto znai. Na vratima se okrenu
o. - Moj je otac takoer bio rabin. Hasid, divan ovjek. On me smatra mrtvim. U svom
e me srcu pokopao prije dvadeset godi na. Toliko ga nisam vidio. To je bilo sve t
o je rekao. Otvarao je vrata kao da su teka, od olova. Pitao se zato je Rosen doao.
Osjeao je nelagodu, kao daje predosjeao neko zlo koje dolazi, neku opasnost za sa
moga sebe, tu blizu, nemogue da se izbjegne. Stresao se i po gledao Davida u siv
oj sobi. Lagano je zatvorio vrata, a Davida ostavio samog, u tiini. 54 7. poglavl
je Te je noi stigao u Haifu. S jo pet putnika, etvoricom muka raca i jednom enom koji
su puili i meusobno se svaali na blagoglagoljivom jidiu, podijelio je taksi - crni
mercedes iz 1975. Dok je sjedio na stranjem sjedalu pokraj prozora, David je gled
ao tamu kako kilometar po kilometar prolazi uz njih, bes krajnu tamu. Pokraj nji
h prolazili su i auti u smjeru Jeruzalema, projurio je i vojni konvoj - siv neod
reen poput okoline kroz koju su se vozili. Proli su kroz Ramallah, Nablus i Jenin,
koji su znaili nekoliko minuta svjetala, buke i guve, a onda bi po novno zali u ta
mu. U Haifu su stigli oko 8.00. Iz Aviv sherut ureda u Nordauu, David je uzeo ta
ksi koji e ga odvesti do roditeljskog doma u Centralnom Karmelu. Tijekom godina H
aifa je iz malog ribar skog sela u podnoju brda Karmel prerasla u veliku luku i i
ndu strijsko sredite to se proirilo uz planinu i oko nje na sve stra ne. Da bi se d
olo do Centralnog Karmela trebalo se popeti na planinu, dok se taksi svaao sa zavo
jima koji su krivudali i vrt jeli cestu prema dugom, ravnom vrhu. Kada su stigli
do vrha, David je vozaa zamolio da stane. Pogled s mjesta gdje su sje dili ostav
ljao je bez daha - more bijelih, utih, crvenih i zelenih svjetala niz planinu i o
ko zaljeva. Davidu slijeva, na pola puta prema dolje stajalo je sveto zdanje svj
etskog Baha'i centra oku pano u svjetlosti, a zlatna kupola njegovog svetita domi
nirala je gradom. Preko zaljeva mogla su se nazrijeti priguena svjetla Acre, kriar
skog grada ograenog bijelim zidom. Izmeu dva grada je more, ljubiasto i tiho, po nj
egovoj se povrini kretao brod, oznaen svjetlima koja su drhtala poput vatre sv. El
ma. Kada je David ovdje bio posljednji put na vodi je bilo svje55 tlo; ljetna se
no kupala u svjetlosti zvijezda, kao da su nebo i zemlja suparnici; pun mjesec u
zdizao se iznad breuljka, sipaju i svoju svjetlost na talijanski mramor od kojeg s
u sagraena svetita. Pitao seje li Rachel jo uvijek u Haifi. Je li ikada dola ovamo g
ore da stane i pogleda zaljev? Teka srca okrenuo se i vratio u taksi. Roditelji s
u ga ekali, a tijekom prvog sata od njegova dolaska izgledalo je kao da vri jeme
stoji. Osim to su njegovi roditelji vidno ostarjeli od njego va posljednjeg posje
ta, sve je izgledalo kao da nikada nije ni oti ao. Ovo nije bio njihov stari njuj
orki stan, ali bio je ureen na to je mogue sliniji nain. Prepoznao je knjige koje su
unile police na zidovima, redove Talmuda1, Midraa2, Misne3 i Aga-de4, komentare R
ashija i Maimonidea, stari primjerak Shulchan Arukha5 iz 17. stoljea bio je najvr
jednija stvar koju je njegov otac posjedovao. Nije bilo slika, zbog pravila hala
khaha koja zabranjuju slike, meutim njegov je otac uinio ustupak svijetu oblika nj
egovog uitelja Mosesa Epsteina, fotografa i Hirscho-vog uenika. Dio zida nije bio
zagipsan u spomen razaranju Je ruzalemskog Hrama koje se zbilo prije dvije tisue
godina; taj dio je izgledao potpuno jednak onome iz stana u New Yorku. A, kada g
a je David ugledao shvatio je svoje roditelje bolje no ika da prije: njihovu pot
rebu za sigurnou, stabilnou, za osjeaj reda u svijetu koji se iskrivio prije svih tih
godina. U ast njegova dolaska, majka je spremila gozbu: juhu kneid-lach s okrugl
icama, knishe6 punjene krumpirima, lukom i je trom, blintzes1 s demom od crnih tr
eanja. Nakon to se dugo 1 Talmud - sadri cjelokupni idovski nauk, idovsko boansko i l
udsko pravo. 2 Midra - molitva. 3 Misna - sveta knjiga. 4 Agada - molitva za blag
dane. 5 Shulchan Arukha - stol. 6 Knishe - tjestenina. 7 Blintzes - slastica pop
ut palainke. 56 hranio grahom i kruhom, Davidu je to izgledalo bogato i opa sno,
jer biti sit bilo mu je odbojno bez obzira na napast. Majka je sjedila na elu sto
la poput sveenice u hramu, nudei, pono vno punei tanjure, gurajui hranu njemu i njeg
ovom ocu i sve je to bila ozbiljna i formalna stvar - poput vjerskog obreda. Nje

zin jezik bio je neprestano zauzet; letio je bez kontrole, a rijei i reenice tekl
e su brzim potocima, slijevajui se u toplu sobu kao da su je eljele spasiti od nek
e bezimene katastrofe koju bi mo gla izazvati utnja. Priala je veinom o obitelji, p
rijateljima, o brai, sestrama, tetkama, strievima i roacima, o starim i mla dim gen
eracijama koje su za nju obiljeile vrijeme i mjesto. David ju je sluao i u isto vr
ijeme volio i alio. Ona je pre krila svoje rane i ranjivost maskom majinstva, a nj
ezina je lju bav prodirala svojim intenzitetom, zahtijevajui zauzvrat lju bav i od
anost kakvu on nije bio u stanju dati. Kao i hrana koju je nudila, njezina ljuba
v je za Davida bila prebogata. Gledao ju je, njezino mravo, ljubazno lice, sivu k
osu povezanu u punu, nje zinu dugu, branom zaprljanu, pomalo izblijedjelu haljinu,
nje zine nervozne ruke uvijek u pokretu koje su posezale i posezale za neim, a t
o nikada nisu nale. Ona stari, mislio je, kao da to do sada nikada nije primijeti
o, iako je ona starila tijekom cijelog njegovog ivota; i shvatio je da ju ne pozn
aje. Ona je za njega bila stranac, stara ena koja nudi latkes1, majka bez djece.
Jeo je, smijeio se i odgovarao na njena pitanja, ali njegove su misli bile drugdj
e. Razmiljao je o Ishme Adadu i Immeriyyji, o Ara-pinu i ovjeku kojeg je ubio kram
pom: niti jednu takvu misao nije mogao podijeliti sa svojom majkom. Njegov otac
nije mnogo govorio, a David je osjeao da vrije me nije uinilo puno da se premosti
duboki jaz izmeu njih. Ni je bilo pitanja o njegovom poslu, nije pokazano zaniman
je za onaj dio ivota koji je on smatrao svojim. Stari ovjek sjedio je u stolici po
put lutke bez konca, a njegove ruke i noge micale su se kao kroz san. Lice mu je
bilo naborano i pepeljasto, oi upale u duplje kao da se povlae od svijeta. Negdje
u njima bio je i 1 Latkes - ribani krumpir. 57otac kojeg se David sjeao iz djeti
njstva, kao prstenje na mla dom drvu u srcu prastarog hrasta; ali David nije mog
ao povezati - nije mogao prihvatiti starca za oca niti se praviti da vidi mla do
g ovjeka za stolom. Stari je rabin govorio o novom ivotu u Eretz Izraelu, o posjet
ima Zidu plaa, o predavanjima na Pirke abothu za glavne yeshive u Haifi. Jo je uvi
jek prouavao babi lonski Talmud - dva sata svakoga dana, sudjelovao u debatama sa
svojim uenicima i kolegama, i pisao komentar o Maimoni-deovom Yad Ha-Chazakahu.
Brinui se za svoj intelektualni ra zvoj, David je zaboravio da je njegov otac bri
ljantan ovjek. Njegove su knjige objavljivale vodee idovske izdavake kue, posvuda je
drao predavanja, autoriteti na najviim nivoima tra ili su njegovo miljenje. Kada je
njegova majka, nakon veere, sjela, David se potru dio da odvede razgovor u stare
vode, iako je znao daje to glupo. - Jesi li proitao knjigu koju sam ti lani posla
o? - pitao je, mislei na Thompsonov Historidty of the Patriarchal Narra-tives. Nj
egov otac kimnu: - Nekoliko poglavlja - ree - no, morao si znati da ja ne mogu pr
oitati takvu knjigu. Taj posao s izvo rima, taj ugraeni skepticizam, te djeje igre
koje igraju s Bo jom knjigom. - Oe, ali to su znanstvenici, ozbiljni ljudi. Oni ne
piu zaba ve radi. Imaju razloga da kau takve stvari, ba kao i ti. Pilpulje ponekad
poput igre, ali argumenti imaju smisao. - Pilpul je argumentiranje pobonih ljudi
. Tvoje knjige nisu napisali rabini, one nisu dio vjerske tradicije, one su rad
goyima. - Oni su poboni goyimi, oe. A, meu njima ima znanstve nika. Ne elim da se sl
oi s ovim to piu, samo elim da shva ti da oni putem stipendija dolaze do zakljuaka,
e putem bezbonosti ili zlih namjera. Oni vole istinu ba kao i ti, ba kao i ja. Oevo
lice izgledalo je tuno, tuno i izmueno ne samo go dinama. Bio je nizak ovjek, s proel
avom glavom na kojoj su se prameni sijede kose borili za preivljavanje. Nosio je
debele naoale koje su mu pomagale da bolje vidi svijet oko sebe toliko koliko i d
a ga sakrije od njega. Lagano je zatresao glavom. 58 - Ti Davide ne voli istinu.
Ti voli sebe, slobodu, ti voli svijet. Biti idov ne znai te stvari. To sam te pokuao
nauiti i nisam uspio, neka mi Gospod oprosti. Ne moe pronai svoju istinu unitavajui t
; moe je nai samo kroz poniznost, potivanje zakona i tradicija. Misli li da zna vie
svih znan stvenika iz prolosti? Vie od Maimonidea, vie od Rashija? Bila je to stara
svaa i zavrit e na ve poznati nain. Meu njima postojala je samo udaljenost, ta golem
, rastua tiina ko ju rijei ne mogu ispuniti. Razgovarali su, glasovi su im se poja a
vali, a svaa se vrtjela u krug, nisu se susretali u miljenju niti dodirivali. Davi
d je u poziciji svoga oca vidio samo tvrdoglavost i konzervativnost, a njegov ot
ac samo svojeglavost i anarhiju. Bili su najzapaljeniji kada je Davidova majka ul
a u sobu sa starom pregaom oko struka i moleivim glasom. - Prestanite, molim vas,
prestanite. Aarone, obeao si da ne e govoriti o tim stvarima, govori o neemu drugome
. A ti Da vide, ti si ovdje na gost, ovo vie nije tvoj dom - ovo je dom tvojega oc

a i mene. Ako se eli svaati, ovo nije mjesto za to. Ovo nije soba za seminare, ovo
je idovska kua. Ako eli osta,ti, ne spominji vie takve stvari. David ju je pogledao i
vidio suze u njezinim oima, prave su ze, roene iz duboke nesree i boli koju on u p
otpunoj sigurno sti i nevinosti njegova izdvojenog svijeta nikada nee moi razu mje
ti. Ustao je, preao sobu i doao do nje. Pokraj njega izgle dala je malena, enica ko
ja je prije toliko godina bila njegova majka. Zagrlio ju je i vrsto privukao sebi
, i kada je to uinio shvatio je da ju je zadnji put zagrlio jo kada je bio dijete.
Odje dnom je osjetio umor, tupou, izgubljenost i sjetio se trenutaka, inilo se ta
ko davno, kada se okrenuo i vidio kramp koji viri iz lubanje ovjeka koji ga je po
kuao ubiti u Teli Mardikhu, na blatnjavoj granici izmeu prolosti i sadanjosti. Htio
je spavati dokasna, ali majka ga je probudila laganim kuca njem. Ula je u sobu po
malo zabrinuta - u ruci je drala telegram. - Davide ovo je upravo stiglo. Mislila
sam da bi moglo biti vano pa sam te probudila. Moda bi ti ipak radije nastavio sp
avati. 59- Ne, majko, u redu je. Budan sam. Imam posla pa vie vo lim rano ustati.
Nije rekla nita, ve je krenula prema vratima. Na pola puta. okrenula se, vratila
i sjela na kraj njegovog kreveta. - Davide - zapoela je nesigurnim glasom. - To to
se dogo dilo juer naveer... ao mi je da sam bila otra prema tebi. ao mije ako je isp
alo da te prekoravam. Ti nisi vie dijete; ponekad to zaboravim. - Nije se nita dog
odilo. Imala si pravo. Ovo je tvoja kuca, a ne mjesto za glupe svae. Tuno je zatre
sla glavom, kao da ju je boljelo dok je to inila. - Ne, Davide, ne glupe. Vrlo oz
biljne svae o vrlo ozbiljnim stvarima. Glupoj svai nema pomoi - ona ne znai nita i na
j bolje ju je zaboraviti. Ali ove svae s tvojim ocem... Bole me jer volim tebe i
volim njega. Ne mogu stati ni na iju stranu. Mogu samo gledati kako viete jedan na
drugoga i vrijeate jedan dru goga. Osjeam se bespomono. Davide, ne bi trebalo biti
u obi telji toliko boli, takva udaljenost izmeu ljudi. Ne znam tko je u pravu, a
tko u krivu, ali kada vas ujem kako se svaate mislim da ste obojica u krivu. -Maj
ko, ja... - Ne, Davide, sluaj me. Moram ti rei neke stvari koje nika da nisu bile
izreene. Otac te voli. Jesi li to znao? On se ponosi tobom - da, i to mnogo. A ti
ga vrijea, zadaje mu bol. Ne sa mo zbog tih stvari oko kojih se svaate, nego zbog p
uno malih stvari, i ulazi u kuu, a ne dotakne mezuzah1; ni unutra ni vani ne nosi eir
ak ni yarmulku; ne moli se, ne slavi kashrut dok jede. Davide ivi kao goy i tvoj ota
vjeruje da e zbog to ga on morati odgovarati gospodaru svijeta. - Ali on nije od
govoran za mene. Ja sam odrastao, moram nai svoj put. Halakhah2je put, ne zatvor.
"meni Halakhah - propisi. 60 Pogledala gaje kao da svojim oima dri njegove. - Njego
va ljubav ini ga odgovornim - rekla je. -1 moja me ne. Zbog obojice, Davide, elim
da pronae nain da se pomi ri s ocem, da doete do razumijevanja, prije no to bude prek
sno. Davide, on je sada star ovjek. Bolestan, star ovjek. Poku aj ga razumjeti. Uh
vatila ga je panika. Je li otac bolestan? Nitko nije nita spomenuo. Koliko je dug
o bolestan? Majka je kimnula, a lice joj je odjednom postalo izmueno i sivo, kao
prole noi. - Davide, on umire. Nema razloga da ne sazna, ali molim te, zadri to za s
ebe. Nitko vie u obitelji ne zna. Ima karcinom na jetri. Lijenici u Blumentalu daj
u mu godinu, moda i manje. On to zna i prihvaa. U logoru je godina dana izgledala
duga kao ivot. Ali, neke ga stvari jo uvijek bri nu. Ti, vie od bilo ega. Ustala je.
- Nemoj ekati predugo, Davide. On eli malo vre mena s tobom. Vie nije bilo nita za
rei. Aroysgeverfoneh Verter. Prazne rijei. Toliko praznih rijei. Osjeala se ponovno
prazno, bez rijei, nada, snova. Samo je ovo ostalo, ivot stranaca u Eretz Izraelu.
Vrata su se otvorila pa zatvorila i ona je nestala, ali tei na njezinih emocija
lebdjela je nad prostorijom. David je duboko uzdahnuo, trudei se da prihvati sve t
o je upravo uo, da shvati da njegov otac umire, da e uskoro biti mrtav. Vlastita m
u se smrt rugala ponekad iz daljine, a u prolih nekoliko dana bio joj je tako bli
zu da ju je mogao dodirnuti i omirisati, i to je uinilo mogunost oeve smrti realnij
om, ne-izbjenijom. Gotovo nesvjesno, otvorio je omotnicu i izvukao telegram. Prij
e odlaska iz Jeruzalema dogovorio je da se na Odsjek za arheologiju u Cambridgeu
poalje telex kojim e objasniti da je bio prisiljen napustiti posao u Siriji i da
se namjerava vratiti u Englesku, kroz tjedan dana. Ovo je bio odgovor. I drugi u
darac tog jutra. Novosti o odlasku primljene. Obavijestiti Rim o promjeni pla na.
Oekujemo raniji povratak. ao nam je to moramo izvije61titi o traginom dogaaju na Cam
ridgeu. Michael Great-batch, Peter Micklejohn, Paul Haushofer, John Gates, ubije
ni prolog tjedna. Motiv jo uvijek nepoznat. Ubojica jo uvijek nije uhien. Pogrebi sl
jedei mjesec. Iskreno molimo da doete. Telegram je potpisao Richard Halstead, preds

tojnik Zavoda. David je zadravao dah dok ga prsa nisu zaboljela i dok krv nije poe
la pulsirati u njegovim sljepoonicama. Michaela Greatbatcha poznavao je deset god
ina, Micklejohna i Gatesa od poetka ljeta. Haushofera je poznavao i potovao po pria
nju. Svi mrtvi? Kako je to bilo mogue? Mislio je o Cambridgeu, o njegovim od vrem
ena istroenim zidovima i duboko usaenim kapijama koji su bili neto kao vjena sigurno
st za one s druge strane. Tko je mogao polomiti te zidove da ubije nevine ljude?
Odjednom, sjetio se Teli Mardikha, njegovih razruenih zi dina, kapija u krhotina
ma, i ovjeka s noem koji stoji iznad ^ njega. Je li sluajnost ili sudbina dovela nj
ega i ostalu etvoricu pred lice nasilne smrti u razmaku od samo nekoliko dana? Mo
rat e odmah stupiti u vezu s Jeruzalemom. Ako postoji veza iz meu dvaju dogaaja, m
ora odmah biti identificirana i ispitana. Dok je razmiljao o Jeruzalemu sjetio se
jo neega. Dogo- J dilo se prije devet ili deset godina, nije bio siguran. Profeso
r na J Hebrejskom Sveuilitu, Yigael Bar-Adon, jedne je veeri ubi- l jen, a ubojica
je bio nepoznat. Ukradeni su bili neki dokumenti, | svi povezani s profesorovim
istraivanjem, ali nitko nije bio si guran u njihov sadraj, i iz te same injenice ni
je se mogao kon struirati nikakav motiv. Bar-Adon imao je pedesetak godina, bio
je oenjen ovjek s troje djece. I, bio je arheolog. U ono se vrije me nagaalo da je
profesor pomalo upleten u rad obavjetajne slube: iskapanja su ga esto vodila u Nege
v i na Sinaj, a odla zio je i u Jordan. David nije a priori mogao odbaciti ta na
gaa nja. No, nije imao razloga vjerovati da su Greatbatch ili bilo tko drugi od u
bijenih na Cambridgeu bili upleteni u neto slino. Na povrini, to je izgledalo malo
vjerojatno. Morat e otii u Jeru zalem kako bi to otkrio. Njegov je otac otiao u obl
inju sinagogu na jutarnju molitvu. Bio je jedan od onih koji ine stalni minyan; kv
orum od deset mukaraca nunih za molitvu. Nakon toga e otii dire ktno u yeshivu gdje
predaje, i nee se vratiti do rano uveer. Ne obino, ali David se osjetio povrijeenim t
o ga otac nije za molio da poe s njim u shul. Moda e on sam to predloiti kada se vra
ti iz Jeruzalema: to bi bio poetak. Nakon doruka, majci je objasnio da namjerava o
tii u Jeru zalem na nekoliko dana, ali da e se pokuati vratiti do Sabata, u petak n
aveer. Spremio je malu torbu pa ekao do poslije 11.00. U Cambridgeu je tada bilo p
oslije 9.00, i s malo sree uspjet e dobiti Halsteada u uredu. Direktna linija dove
la ga je do fakul tetske centrale odakle su ga prebacili tajnici Zavoda. Nekolik
o trenutaka kasnije zauo se Halsteadov glas, pomalo lijen, tihi engleski glas koj
i je krio goleme koliine snage. - Halo, ovdje Halstead. Tko je? - Profesore Halst
ead? Ovdje David Rosen. Zovem iz Haife. Upravo sam dobio va telegram. - Ah, da, D
avide. Kako si? Dobio si telegram? Nije loe, po slao sam ga juer. Nadam se da si s
ve shvatio. - Da - odgovorio je David - sve je jasno. - Oklijevao je. -Zapravo n
e znam to bih rekao. Mislim na ubojstva. Na drugoj strani stanka. Tada je Halstea
d ponovno progovo rio, drukijim glasom, tmurnijim i jednolinim. - Ubojstva. Da. Gr
ozna stvar. Jako loa. - elio bih znati pojedinosti, ako je mogue. - Da, svakako. U
stvari, nema se to mnogo rei. Ne znamo mnogo. Bez suvinih rijei, Halstead je Davidu
ispriao to se dogo dilo: tijela je otkrio Greatbatchov sobar, policijsko ispitivan
je dolo je pred prazan zid, pomanjkanje tragova i moguih mo tiva. Nitko nije vidio
nikoga sumnjivoga niti da ulazi ni da izlazi iz zgrade Bodlev. U vrijeme kada s
u se ubojstva dogodila, mno go stanovnika je prolazilo kroz koled, preicama skraujui
put do kue. Ispitan je svaki lan odsjeka, ali do sada nema nikakvih pokazatelja,
ali, ukoliko ih ima, policija ih ne eli otkriti. - Je li neto odneseno? - upitao j
e David - Papiri, spisi, bilo to takvo? 62 63Halstead se ponovno zaustavio. David
si ga je mogao predo iti: visok, vitak, upavih obrva s hrpom upave sive kose koju
je podrezivao jednom godinje, a eljao dva puta tjedno. - Kako si pogodio? - upitao
je Halstead. - Da, mislimo da su neki papiri ukradeni. Kako je upravo bilo u tij
eku Gatesovo pre davanje, neke biljeke su morale biti na stolu, kao i kopije nje
gove disertacije. Kada je sobar pronaao tijela, stol je bio potpu no ist - tako kae
. Nije bilo ni disertacije, ni fascikla, ni bilje ki, niega. Osim krvi. Krv je unit
ila dobar, vrlo elegantan fran cuski stol - francuski directoire. Vjerojatno si
ga vidio. Slijedio je trenutak tiine, pa opet izmijenjeni glas. - ao mi je. Oprost
i. Sve je to uasno napeto. Vrlo sam do bro poznavao Greatbatcha, bio mi je blizak
prijatelj, stari prija telj. Sve je to vrlo zabrinjavajue. - Razumijem. Ne treba
te se ispriavati. A to je s Gatesovim stanom? Je li provaljen? Je li ita ukradeno?
- Ne. Mislim da ne. Policija ga je, naravno, pregledala, ali nisu spomenuli daje
bilo to ukradeno. Zato pita? - Pa, ako uzmemo u obzir daje motiv ubojstva bio domoi

se biljeki i disertacije, moramo zakljuiti daje onaj tko je odgovo ran za to traio
neto u Gatesovu radu. U tom sluaju, moda je uzeo neto i iz njegovog stana. Osim ako
je, naravno, ve naao ono stoje traio. >' Halstead neto promrlja. - Da - ree. - Shvaa
to misli. I mislili smo da bi ukra deni papiri mogli biti neki znak, ali je polic
ija to odbacila i pro tumaila kao varku. Znanstvenici se mogu zagrijati za tui po
sao, ali ne ubijaju jedan drugoga zbog njega. A, nije vjerojatno da se netko dru
gi tako strano zainteresirao za disertaciju. To bi moda imalo smisla da je Gates b
io nuklearni fiziar i da je istraivao nove izvore energije ili neto tako, neto u vez
i s eko nomikom ili vojnim stvarima. Policajci misle da je ubojica ne kakav luak
koji eli publicitet zbog svog zloina. Njihova su izvjea nedostupna novinarima jer se
nadaju da e se ubojica tako otkriti - da e pisati novinama, ili to god takvo. - Il
i ubiti nekoga drugoga? Halstead je teko disao. - Da, i to je mogue. Ali, u svakom
sluaju, mislim da mo tiva uope nema. Objanjivog motiva, mislim. Osim ako... Slijed
ila je nova stanka. Linija je dva puta zakrala, i pre stala. Halstead je ponovno
progovorio. - Davide, ti poznaje Izrael i podruje koje je Gates istrai vao. Postoji
li tamo neto u to se mogao sluajno uplesti, ita, osjetljivo? Neto to je moglo naljut
ti obavjetajnu slubu? To je bilo vjerojatno. David je znao da je Gates poslom bio
na Sinaju, blizu Tiranskog tjesnaca i u Aqabskom zaljevu. To je bilo osjetljivo
podruje, a Gates je bio neto poput nevinaca. - Da - rekao je. - Mogue je. Ali, misli
m da je malo vjeroja tno. Mogu se raspitati ako elite. Danas idem u Jeruzalem. Ta
mo imam veze koje bi mogle pomoi. Naravno, neslubeno. - Razumijem. Veza je opet z
aumila i Halsteadov glas postao je slab. Nje gove sljedee rijei jedva su se ule. - M
oe li doi na pogrebe? - Da, nadam se. - Dobro. Obavijestit u te o datumima kada budu
dogovore ni. uj, bolje da prekinemo, veza je uasna. Hvala ti to si na zvao. - Hval
a vama, profesore. ujemo se. Halstead je spustio slualicu. Zauo se klik i veza se p
rekinu la. David odloi slualicu i poe po torbu. Ako pouri, mogao bi biti u Jeruzalem
u za manje od dva sata. 64 65 ovjeka u Hasid odjei. Staklo s fotografije bilo je o
basjano suncem pa je izborano lice ovjeka na slici bilo nejasno. - alom1, profesor
e Rosen. Tako brzo? Mislio sam de ste oti li u Haifu, ali moda Jeruzalem jo uvijek
nudi neke atrakcije. Molim, sjednite. David sjedne bez odgovora. Stolica je bila
tvrda; hladnoa metala osjeala se kroz hlae. Tihim glasom zapoeo je obja njavati to g
je dovelo natrag u Jeruzalem. ak i dok je govo rio, sve je zvualo neuvjerljivo. Po
znato je bilo da su ubojstva znanstvenika zbog nekih oitih politikih ili religijsk
ih motiva gotovo nepoznata, ali takvih sluajeva je bilo. Zna se za sluaje ve kada
su studenti koji bi pali na ispitima svoj osjeaj ogore nosti pokazivali pitoljem. T
akoer je jasno kako je teko da se radi o sluajnosti to to su se dva takva sluaja dogo
dila arhe olozima koji se bave Srednjim Istokom, ako znamo da je to ne mirno pod
ruje gdje postoji vie od nekoliko terorista i drugih vrsta fanatika, to bi moglo z
naiti da ima i vie takvih sluajno sti. Ipak, Scholem nije nita rekao, niti da ga pot
akne na pria nje, a niti da ga prekine, sve dok David nije zavrio s priom. Moda ga,
nakon toliko godina u tom poslu, nita nije iznena dilo niti oaralo. Kri, avli i krun
a od trnja njemu ne bi pred stavljali nita osim drva, metala i osuenog bilja. Davi
d je kona no zavrio. ekao je Scholemov odgovor. U tiini, prola je minuta. Na Scholemo
vom licu nije se vi djelo ni nestrpljivost ni zabava. Ostao je mrtav hladan. Oda
vno je on nauio kako da se nita ne odaje. - To je sve? David potvrdi. Je li sve to
ipak bilo tako nebitno i tako nelo gino? - Zanimljivo - ree Scholem. - Ali zato st
e doli k meni? To je stvar britanske policije. Nije li? - Mislio sam da biste vi
mogli znati o Bar-Adonu. Njega ni su ubili zbog znanstvenike ljubomore, ili znans
tvene pijunae. Na to bih se kladio ivotom. Pukovnie Scholem, mi nae pro1 alom - u pri
evodu mir; pozdrav. 68 tivnike ubijamo rijeima. Samo vai ljudi to ine uistinu. To j
e niorao biti razlog Bar-Adonove smrti. A moda i razlog smrti Johna Gatesa. Odgov
or nije tamo u Cambridgeu ili dolje na Si naju, niti igdje drugdje gdje je Gates
bio prolog ljeta. Odgovor je ovdje, u Jeruzalemu, moda ba u ovom uredu. - Ne profe
sore, mislim da nije tako. U ovom uredu sigurno ne. Gates mi nije poznat. Bar-Ad
onove smrti samo se nejasno sjeam, kroz maglu. Budite sigurni da nijedan od njih
nije imao nita s onim to mi ovdje radimo. - Kako moete biti sigurni? Moda se radi o
drugom odjelu, o drugoj kontroli... Scholem zastane podupirui bradu dlanovima, a
prstima e ljajui otre dlake na obrazima. - Da - ree - to je mogue. Ali unutar ovih zi
ova se pria o nekim stvarima, krue glasine. Nisam uo nikakve glasine. Ni kada nisam
uo da se spominje Bar-Adonovo ime. S nae strane ispitivanja nije bilo. - Ali, moda

postoje spisi. Zar ne moete makar provjeriti? Kroz prljav prozor iza Scholemovih
lea nespretno se probi jala slaba suneva svjetlost, poput svjetla baterije koju s
naga po lako izdaje. Kroz prozor David je vidio komad neba. Bio je bli jedo ljub
iast, sedefan i proziran poput unutranjosti lii kolj ke1. Scholem se zamislio, odsut
no lupkajui prstima po pretrpa nom radnom stolu pred sobom. Uzdahnuo je, sklopio
ruke i po eo akati nokte, paljivo, jedan po jedan. - Zato to elite znati? Zato vam j
o toliko vano? David je buljio u njega, u njegove paljive prste, u papke na stolu.
- Ne znam - ree. - Nemiran sam. Trebam neke odgovore. Moraju postojati. Scholem
ponovno uzdahne. - U redu - ree konano. - Mo da neto postoji. Doznat u ono to mogu. T
moe potrajati. Moete li ekati? David potvrdi. 1 Lii - voe iz Kine - plod kao mala ko
jka 69- Dobro. ekajte ovdje. Zamolit u nekoga da vam donese kavu i neto za pojesti.
Uinit u sve to mogu. David je htio pitati bi li mogao ekati negdje drugdje, ali mu
se inilo da bi to bilo nametljivo, pa nije rekao nita. Scholema nije bilo dugo vre
mena, a u sobi je, kako je padala no, postaja lo sve hladnije. Jedna djevojka don
ijela je kavu,falafelel upitta1 kruhu. Bila je mlada i lijepa, imala je topao sm
ijeak, ali nije reagirala na njegov pokuaj da s njom porazgovara. Shvatio je da on
tu nema nikakvo znaenje; on je bio samo prolaznik, do unik, moda ak i osumnjieni - n
ita vie. Prolo je sat vreme na, a Scholem se nije vratio. Stolica je bila neudobna,
ruke i no ge bile su mu hladne, ali sjedio je i ekao na ledenome mjestu -samo to
, dok onoga drugoga nije bilo. Prolo je sljedeih pola sata. Vrata su se otvorila i
Scholem je uao sam. U desnoj je ruci nosio nekoliko tankih svjetloutih fascikala,
a u lijevoj klju. Nasmijao se Davidu i poao prema svome stolu. - Hladno je ovdje
- rekao je. - Trebali ste ukljuiti grijalicu. - Na zidu iza njega bio je prekida k
oji je gurnuo prema gore. U sobi se zaulo tiho zujanje. Meutim, David nije osjetio
toplinu, samo ujednaeno bubnjanje stroja. - Onako je kao to sam i mislio - zapone
Scholem. - Ima mo podatke o Gatesovom putu na Sinaj, ali sudei po ovim spi sima,
sve je bilo po propisima. Koliko mi znamo on nije uinio niti jedan pogrean korak ni prema nama, ni prema Egipa-nima. Naravno, moemo zatraiti podatke iz Kaira, pa u
vas, ukoliko neto dobijemo, obavijestiti. Ali, iskreno mislim da ne emo dobiti nita
. - Profesore, Bar-Adon nije bio poput vas. Mi smo mu, nara vno, nekoliko puta p
ristupili. On je odbio suraivati. U ovom fa sciklu imam neka pisma u kojima on vr
lo jasno govori to misli. Neu vam ih pokazati, mogla bi vas uzrujati. Pripadnici S
hin Beta su proveli istragu o njegovoj smrti, no nisu nita nali1 Falafel - sojine
kuglice. 2 Pitta kruh - lepinja. 70 apsolutno nita. Mogu vam jamiti da su obje ist
rage bile teme ljite - i ona koju su proveli ljudi iz Shin Beta, i policijska. N
ije bilo ni indicija, ni osumnjienih, a niti motiva koji bi imao ne kog smisla. P
olicijski spis o njegovoj smrti jo uvijek je otvoren, a oni ni ne oekuju da e ga za
tvoriti. Profesore, gubite vrijeme. David se vrpoljio u stolici. Lijeva mu se no
ga ukoila. Grlo mu je bilo suho. - Mogu li pogledati u fascikle? Scholemova glava
dvaput se okrenula s jedne na drugu stranu. - Ne, ao mi je. Za to morate imati d
ozvolu. Ukoliko mislite da je to zaista potrebno, ako inzistirate, da, mislim da
biste do zvolu mogli dobiti. Ali, uvjeravam vas, to bi bilo gubljenje vre mena.
Nema niega. Da ita postoji, koliko god nevano to bilo, rekao bih vam. Vi meni osob
no niste vani. Vi ste, profesore, sa mo kapljica u oceanu. Ali ono to je vano su ve
ze, dogaaji po put ovih. Ja radim svoj posao - traim veze, slaem nejednake dijelove
sve dok ne pristaju jedan do drugoga, dok ne postanu cjelina. A vai dijelovi su
samo dijelovi, komadii koji pripadaju razliitim slagalicama; oni ne mogu biti pove
zani u sliku, ne mogu stvoriti uzorak, mogue su samo sluajne slinosti. Pro fesore,
idite kui, vratite se svojim bibliotekama i svojim knji gama. David je osjetio ka
ko u njega navire neka udna ljutnja. - A ako opet napadnu mene? to ako zakoraim s v
aih vrata ravno u ruke ubojice ili nekoga s noem? Da uinim ponovno - da ga ubijem i
li da ostavim vaim istaima da ga likvidiraju? Ustao je. Krv mu je jurnula u nogu iz
azivajui marce i osje aj aree hladnoe. Scholem je tuno gledao u njega, poput oca koj
je sin ra zoarao. David se sjetio da je njegov otac sada ve kod kue. Trebao je bit
i u Haifi da ga moe pozdraviti kada stigne. Na brzinu se rukovao sa Scholemom i k
renuo prema vratima. Straar je ekao da ga odvede do izlaza. U hodniku je bilo hla
dno. Vani je puhao hladan vjetar. Zakoraio je u tamu. Pet minuta kasnije nazvao j
e Abrahama Steinhardta, profesora na Hebrejskom Sveuilitu kojega je David nekoliko
puta susreo 71

na konferencijama. Steinhardt je bio Bar-Adonov kolega. David se zaudio kada je o


vaj rekao da ga se sjea i osjetio je olakanje kada mu je rekao da ga moe posjetiti
te veeri. - Sluajte - Steinhardt je promrmljao kroz slualicu, kao da je htio progut
ati rijei. - Nemojte doi ovamo, tu je uasan ne red. Ovdje se ne viam ni s kim, ak ni
s mojom djecom. I ja i vi moramo jesti. Nai emo se kod Finka, neto emo pojesti i po
piti, i popriati. Pretpostavljam daje to ono to elite - razgova rati. Kod Finka u o
sam sati. David je u mali restoran u Ulici King George stigao malo prije osam, a
Steinhardt ga je tamo ve ekao. David ga je od mah prepoznao: sijeda kosa do ramen
a, neuredna brada jo uvi jek proarana crnim dlakama koju je podrezivao jednom godi
nje, na Yom Kipur, jakna i hlae nekoliko brojeva vei. ak i u restoranu u kojem je b
io prilian broj ekscentrika, taj se ovjek isticao. Na Davidovo iznenaenje, Steinhar
dt ga je prepoznao, mahnuo mu, glasno ga zazvao i pozvao za stol. Prije no to je
sjeo, Steinhardt je poeo govoriti, svojim tenim engleskim s tekim naglaskom. - Ve sa
m naruio, tako da ne moramo gubiti vrijeme na me ni. Vrijeme je, u mojim godinama
, dragocjeno. Davide Rosen, pojavio si se niotkuda. Telefonski poziv: alom, ma shl
om-kha, ovdje Rosen. U Jeruzalemu sam. Mislio sam da si u Teli Mardikhu. Moda i je
star, mislio je David, ali razum ga jo uvijek slui. Upitao gaje: - Kako znate? - Pah!
Naravno da znam. Svi smo uli o tom nalazitu, pa smo uli da su te nali u Londonu i o
dvukli te dolje. Treba lije nika da ti pregleda mozak. Zimu provesti na takvom mje
stu, a mogao si biti negdje u toploj biblioteci itajui divne stare tek stove i piui l
anke koje nitko nee proitati. to si ti Rosene, mazohist? - Bio sam u Cambridgeu na
studijskoj godini. Steinhardt se namrtio. - Tim gore - planuo je. - Cambridge je
lijepo mjesto. Civilizirano. I ja sam tamo jednom proveo stu dijsku godinu, prij
e sedam godina. Iao sam na veslanje i pao u 72 rijeku, kako se ono zove? Rijeka C
am. Pio sam aj s vrhnjem tijekom ljeta svake nedjelje poslijepodne u Grantchester
u. I, za ljubio sam se u prelijepu malu knjiniarku koja je radila u sobi gdje se uv
aju rukopisi. Zna gdje je to, mora ii liftom. Zami sli, tako neto u mojim godinama.
Naravno, ona je bila udata -one su uvijek udate. - Tko, knjiniarke? - upitao je Da
vid pitajui se o emu e razgovarati nakon ovoga. - Naravno da ne, veina njih su usidj
elice. Ali to nije udno. Mislio sam na lijepe mlade ene. One u pozadini uvijek ima
ju mueve. Ili deke, u dananje vrijeme. Odjednom, promijenio je temu. - to e piti? Ado
Atik? O.K., stie. Obratio se konobaru koji je kraj njih prolazio: - Meltzar, ha-yayin, b'vakasha. - A zatim, prije no to je konobar i mogao odgovoriti, obratio
se ponovno Davidu. - Odvratan jezik - rekao je. - Samo ga Sabrasi govore tono, a
mi starci od sebe radimo budale. Primjedba je zvuala udno kada ju je izgovorio jed
an od najveih autoriteta to se tie starih hebrejskih tekstova. Stein hardt je podig
ao ruke, kao da se eli obraniti od Davidovog pitanja. - Ne - rekao je - ne mora nit
a rei, ve je reeno puno puta prije. Zato Abraham Steinhardt toliko ne voli hebrejski
? Pa, na ravno da mi se ne svia. Odgojen sam da itam hebrejski, a ne da na njemu n
aruujem vino. Dok je govorio, konobar im se kriom primakao s bocom vi na, otvorio
ju i ostavio na stolu. Steinhardt ga je puno prije upo zorio da ne zaboravi na d
unost da malo vina natoi u ae. - Ja nemam okusa - rekao je - ovo je izraelsko vino,
a ivot je kratak. L'hayim\ Netko je ukljuio radio iza bara. Glazbeni je program bi
o prekinut zbog posebne vijesti. Svi koji su veerali utihnuli su, bez da ih je it
ko morao stiavati. Sluanje vijesti i radijskih obaL'hayim - u prijevodu ivot; na zd
ravlje, uzdravlje, ivio. 73vijesti u Izraelu nije stvar sluajnosti - to svi sluaju.
Polovica mukaraca u restoranu bili su u neku ruku vojnici - bilo redovni ili priu
vni, a u sluaju opasnosti, najprije bi bili pozvani putem radija. Spiker je proist
io grlo i zapoeo s itanjem obavijesti: Prekinuli smo koncert iz Mann Auditorija kak
o bismo vam objavili posebnu vijest. Ministar inozemnih poslova, Yitzhak Avi-Zoh
ar, upravo je objavio slubenu vijest. Gospodin Mas'ud al-Hashimi, novi sirijski p
redsjednik, koji je dunost preuzeo 14. rujna nakon svrgnua Hafiza Asada, zakljuio j
e pregovore s predstavnicima izraelske vlade. Ti su pregovori uslijedili nakon t
ajnih pregovora koje je provelo ameriko vele poslanstvo u Damasku i nakon osobne
intervencije predsje dnika Sjedinjenih Amerikih Drava. Gospodin Al-Hashimi iz razi
o je i osobnu volju, a i volju njegove vlade da odri prego vore s izraelskim prem
ijerom i lanovima kabineta. Veeras u 21.00 sat Sirija e slubeno priznati postojanje
Drave Izrael. Dvije drave nisu vie u stanju neobjavljenog rata, a poduzet e se korac
i kako bi se stvorio put ka potpisivanju mirovnog ugo vora negdje na proljee. Jo u
vijek nisu dostupni detalji o tonom sadraju predlo enog ugovora, ali podrazumijeva

se da Sirijci nee postaviti zahtjeve koji bi mogli ugroziti sigurnost Izraela ili
njegovih granica. Nadalje se podrazumijeva da su provizorni termini ovog ugovor
a potpuno razumni i da e se vjerojatno pokazati prihvatljivima za ovu zemlju. Obr
atit emo vam se ponovno s novim informacijama, kada nam one budu dostupne. Nadamo
se da emo veeras biti u mogunosti u naem studiju intervjuirati vladine dunosnike i p
olitike komentatore. Premijer e se obratiti putem izraelske televizije veeras u 21.
30 kada e s Absalomom Agamom raz govarati o predloenom ugovoru. U meuvremenu, vraamo
se izraelskoj Filharmoniji i Mann Auditoriju u Tel Avivu... U restoranu nitko ni
je progovorio. Ponovno se zaula glazba, a zatim se stiala kada je glavni konobar u
tiao radio. Odjednom, kao da je poslan neki znak, svi su poeli avrljati. Nitko nije
mogao vjerovati - od svih zemalja ba Sirija. David je pogledao u Abrahama Steinh
ardta, a ovaj je po drugi put podigao au. - Mislim, Abrahame, da je vaa zdravica sa
da pogodnija no 74 ikada prije - rekao je. - L'hayim. im su popili prvi gutljaj i
z svojih aa, stigla je juha. Jo pi lee juhe sa linjacima. David je duboko udahnuo i t
ho zamo lio eludac da mu oprosti. Razgovarali su tijekom jela, vodili su ugodan r
azgovor, na glaavajui ga aama suhog crnog vina. Razgovarali su o isko pinama, o najn
ovijim nalazitima u Teli Mardikhu, o zajedni kim prijateljima i protivnicima. Stei
nhardt vie nije spominjao Davidovo iznenadno pojavljivanje u Jeruzalem, i koliko
je Da vid mogao prosuditi, ve je na to potpuno zaboravio. Konano, dobili su aicu bre
ndija - male aice calvadosa - u kuhinji su drali bocu brendija samo za Steinhardta.
Bilo je vrijeme da pita za Bar-Adona. David je proistio grlo. - Kada sam bio u C
ambridgeu - zapoeo je - dole su mi pod ruku neke knjige koje je napisao Yigael Bar
-Adon. Ono to je napisao o Moapcima i lanci o Amoncima koji su sakupljeni i objavl
jeni nakon njegove smrti. Sve mi je to izgledalo kao jako dobro djelo, ali nekak
o nepotpuno. Tragino je to to je ubijen prije no to je mogao napisati vie. Pretjeran
o sentimentalan zbog vina u sebi i finog brendija koji je doao na kraju svega Ste
inhardt odobravajui kimne. - Dobar ovjek, Bar-Adon. Sviao mi se. Nije bio budala -b
udale ne mogu podnijeti. Pametan ovjek - dobro je pisao. ak i na hebrejskom. No, o
nda su njegovi ljudi doli u Izrael, prili kom drugog aliyaha. To je bilo jako dav
no. - Da li znate to je istraivao kada je ubijen? - nastavio je David. - to je bilo
u dokumentima koji su ukradeni? Steinhardt je pronicljivo gledao u Davidove oi.
Brendi gaje pomalo oamutio, ali nije ni najmanje zamutio um. - Sada postaje jasno
zato se David Rosen izvan sezone po javljuje u Jeruzalemu i stupa u vezu sa star
im prijateljem. eli informacije. - Uzdahnuo je. - uo sam za Greatbatcha i ostale,
Davide. Veina novosti prenosi se glasinama. Traio sam veze s kojima si i ti kontak
tirao, ali to mi nije pomoglo. Jo uvijek ne vidim motiva za to. - Ja mislim da se
nalazio u papirima - David uzviknu. Steinhardt mudro kimne. - Da, naravno, to j
e oito. Policajci 75su budale. Reeno mi je da oni misle da su papiri nevani. To nij
e bilo djelo luaka - bilo je isto i uinkovito. Ba kao i Yiga-elova smrt. - Kako to m
islite? - Ne zna? Moda nisi imao prilike doznati. Svima je puca-no u glavu metkom
malog kalibra. Jedan jedini hitac. S prigui vaem. To je vezu meu sluajevima uinilo vj
erojatnijom i sigurni jom. David je postao nestrpljiv. Morao je saznati za papir
e. to je sve Steinhardt znao? - Bar-Adonovi papiri. Znate li to je bilo u njima? S
tari se ovjek namrtio osjeajui kraj strpljivosti u Davido-vom glasu. - Molim te - re
kao je. - Sjedi na miru, opusti se. Vi dim da si nekako napet. Zato tako arko eli do
znati o Yiga-elovim papirima? Zato ne razgovara s policijom i ne kae im da provedu i
stragu? - Ne mogu objasniti. ao mi je. Volio bih, ali nije mogue. Bolje za vas da
ne znate. Steinhardt se ponovno namrtio. Mladi ljudi uivaju u tajna ma, ivot je za
njih jo uvijek misterij. To gaje smetalo. Ovdje u Izraelu ima previe tajni. apat, ap
at, apat - svi su se, dok su razgovarali, saginjali do uha. To je nacionalni poro
k. - Jesi li uo to se zaista dogaa u Libanonu? Zna li istinu o naseljima na Zapadnoj
Obali? - to je Rosenova tajna? Zato se toliko boji? Dugo su utjeli. David je shvat
io daje previe forsirao i daje moda zauvijek proigrao svoju ansu. Moda bi ipak Stein
hard-tu trebao rei istinu. Konano, starac je progovorio. - Odgovor je - ne znam. N
itko ne zna stoje bilo u papirima. Yigael je bio dobar ovjek, kao to sam rekao, al
i stvari je drao za sebe, ba kao i ti. Sve to znam je da se radilo o dokumentima u
vezi s njegovim zadnjim poslom. Toliko si i ti pogodio ili znao. A sada e pitati o
kakvom se istraivanju radilo? Pa, toliko ti mogu rei. Pokuavao je identificirati m
jesta iskopina nekih sta rih tekstova koja nikada prije nisu zapravo bila locira
na. Najvie se bavio neidentificiranim biblijskim nalazitima, poput Masre-kaha, Ena

ma i Gittaima. Po meni, bolje je izabrati mjesto, isko pati ga i vidjeti da li m


oe nai bilo to to ti moe pomoi pri 76 Otificiranju. Ali mislim da je on naiao na ne
prije je ubijen rekao mi je da je otkrio neto vano u vezi s polo-m mjesta zvanog Ir
am. To nije biblijsko mjesto. Mislim da je icnuto u Kur'anu: - Iram dhat al- 'im
ad; Iram, uzvienih stu-i. Nije mi rekao to je pronaao; kao to sam rekao, bio je >vit
. No, shvatio sam da udi da mi kae. Mislim daje prona-neto zaista veliko, ali ne mo
gu ti rei to jer ne znam. A, bio /rio iznenaen da je to imalo ikakve veze s njegovo
m smru. uo sam za Iram - David je rekao. - To ime, ili neto vrlo 10 njemu, spominje
se u jednom eblaitskom tekstu, uz neka ;a imena iz Kur'ana: Shamutu i Ad, ini mi
se. Da li je jo na ___u radio? Da li je bio u nekom, recimo, osjetljivom podruju?
V.1- U nekom pograninom podruju? - Naravno, esto je bio na tim mjestima. Nekoliko
mjeseci ranije bio je u Negevu i na Sinaju, a mislim daje kratko vrijeme putovao
i du jordanske granice. U tome nema nita neobino. - Ne, nema. - Ali, to je jo uvije
k bilo najvjerojatnije obja njenje. Steinhardt je zatraio jo calvadosa, i opustio s
e. avrljali su o drugim stvarima, o knjigama, glazbi i ivotu u amerikoj Goldener Me
dini, zemlji koju je Steinhardt volio, kako je rekao, zbog samo jedne stvari - n
jezinih bagelsa1 i loxa. Za usporedbu, rekao je, to bi u Izraelu bili khaloshesi
, brza hrana dobra samo za Sabrase. On je jednom bio u Americi i nita ga ne bi mo
glo natjerati ponovno na taj rizik. To je bilo previe za njegov krvni tlak. Ali,
bagelsl U pono su napustili restoran. David je lagao daje rezervirao sobu u hotel
u King David. Steinhardt je prezirno dobacio - Bo gati Amerikanci! - i pruio mu r
uku. Rekao je da e hodati do kue. Mrzio je automobile od kada mu je jedan zgazio z
eca -jo dok je bio djeak. David je pokuavao zamisliti Abrahama Steinhardta sa zecom
kao kunim ljubimcem, i to mu nije uspje lo. Pozdravio ga je, a zatim pozvao taks
i. Polako poputajui iscrpljenosti, rekao je taksisti da vozi prema King Davidu. 1
Bagels - pecivo s rupicom. 779. poglavlje Sljedeeg se jutra David kasno probudio.
Krevelje bio udoban, soba topla, glava ga je boljela od vina i brendija koje je
popio prethodne veeri, a uprava hotela imala je razumijevanja. San mu je pomogao
. Munina koju je osjeao prethodnog dana nije se vratila pa se osjeao bolje, drao je
stvari pod kontrolom. Na brzinu se otuirao, obukao i naruio doruak u sobu. Dok je d
o-rukovao, zatraio je od hotelske centrale da ga spoje s Cambri-dgeom. To e znaiti p
ovei dodatak na njegov raun, ali e mu utedjeti mnogo vremena. Ovaj put je trebalo ma
lo due da se Halstead probudi, a i ka da je konano doao do telefona zvuao je umorno.
- Ovdje Halstead. - Halo, profesore, opet je David Rosen. U Jeruzalemu sam. Dop
utovao sam juer kako bih istraio ono to sam spomenuo. Neto u liniji poelo je pucketat
i i Halsteadov glas postao je as dubok, as visok, kao da govori kilometrima daleko
. - To je bilo brzo. A, jesi li togod pronaao? Ili je ovo samo pristojan poziv u v
rijeme kada telefon najvie kota? - Ne, gospodine, poziv nije iz pristojnosti, ali
bojim se da vam ne mogu mnogo rei. Mislim da izraelska obavjetajna slu ba nije imal
a nita s tim. Moda vai ljudi mogu malo pronju-kati po Egiptu. Doznao sam daje Bar-Ad
on, prije ubojstva, po sjetio neka od onih graninih podruja koja je posjetio i Gat
es. Moda su tamo neto nali iako ne mogu ni pretpostaviti to bi to moglo biti. Sigurn
o se nije radilo o nekoj vojnoj stvari - one su predobro uvane i nitko im ne moe b
lizu. - I to je, dakle, tvoj sljedei korak? Sve mi zvui kao da si ispred nekog zida
. A da ostavimo sve policiji? 78 - Ne, mislim da mogu doi do neega. Sluajte, moete l
i ot kriti gdje je Gates tono bio na svom zadnjem slubenom putu? Moe li se to nai u
kakvim spisima? Uslijedila je duga stanka isprekidana samo jedva ujnim pi skutavi
m zvukovima. Halstead zatim zapone ponovno. - Ne, bojim se da ne. Moda je bilo neto
u Gatesovom do sjeu koji je imao jadni Michael, ali i to je ukradeno. Postoji j
edi no ansa da Odbor za poslijediplomske stipendije ima nekakvu zabiljeku; oni su
pronali dio sredstava za to putovanje pa su vjerojatno zatraili izvjetaj. - Dobro,
obavijestite me ako togod pronau - moda bi ne ki od Gatesovih prijatelja otprilike
mogli znati gdje je sve bio. Jedino to bi jo moglo pomoi su detalji o Gatesovom ist
rai vanju. Ne mislim na sve teme koje je obraivao nego - znate li vi moda na emu je
radio tijekom zadnjeg putovanja? Halstead je opet zautio i zatim progovorio: - Ne
znam to no, prolog sam semestra s njim razgovarao jednom ili dvaput. Bio je strano
zauzet kada se krajem svibnja vratio s putovanja. Zna, zavrio je svoju disertacij
u i bre no to smo oekivali. Sjeam se da je Michael rekao neto kao da on radi i protiv
vre mena kako bi ukljuio novi materijal i predao uvezane kopije Odboru za poslij
ediplomski studij. Ali, ne sjeam se da je itko spominjao to je u tom novom materij

alu. Uslijedila je jo jedna stanka pa se slabaan glas ponovno zauo. - Ipak, priekaj.
Ja sam malo lud. Sjetio sam se zabave na kraju semestra na kojoj je bio i Micha
el. Sjeam se da je Gate-sova disertacija proslijeena ispitivaima i da je uvjeren da
e taj mladi ovjek dobiti doktorsku titulu. Bilo je neto i o pogla vlju o nekom ara
pskom gradu - ne mogu se sjetiti imena - ali rekao je da e zavaditi ljude. Rekao
je da se radi o vruoj temi koja e odrediti njegovu karijeru. Ne znam zato se toga p
rije nisam sjetio. Samo malo, mislim da znam - Irash - ime mjesta bilo je Irash.
Ne, nije. Na pameti mi je ono drugo mjesto - koje se sada zove Jerash. Da, da,
sjetio sam se. Iram. Michael ga je zvao Iram Stupova. Jesi li ikada uo za to mjes
to? David je bio svjestan da mu srce glasno lupa dok je odgo79 varao smirenim gl
asom: - Da, profesore. uo sam. - Hoe li to biti od pomoi? - Ne vjerujem. Nema previe
smisla. - to, Iram? Ne, ni meni to nije nita znailo. Ja sam nikada nisam uo za to m
jesto - dok mi Michael nije rekao. Pokuat u se prisjetiti tog razgovora da vidim m
ogu li se jo neega sjetiti. Ipak, ne vjerujem da smo dovoljno razgovarali o Gatesu
. David je ujno uzdahnuo. Mislio je da to i nije toliko vano. Bilo to bilo, Iram je
veza. Na njemu samome sada je bilo da pronae vezu za sebe. Da li je veza moda bil
a u onom neja snom dijelu koji je jednom vidio, a odnosio se na eblaitski tekst?
Bilo je to ime, samo ime, meu drugim, odavno zaboravljenim imenima. Nitko ak nije
ni znao gdje je Iram. To nije bilo vrije dno ubojstva. - Hvala, profesore Halst
ead - rekao je. - Bili ste od nepro cjenjive pomoi. Vidjet u mogu li jo togod iskopa
ti tu, u Je ruzalemu. - Ne u doslovnom smislu, nadam se. I sada je tamo previe na
s arheologa. To mjesto propada. Pazi na sebe i obavijesti me kada da te oekujem.
Moemo zajedno veerati na mom kole du. Ima nekoliko zanimljivih starih lisaca za Vis
okim Stolom, pa poslije moemo dugo avrljati, daleko od supruge. Tako je najbolje.
Ona se uvijek uasno uznemiri zbog svega - i prije, i sada. Ne smijem te vie zadrava
ti. Ipak, samo trenutak. Jesi li dobio paket koji sam ti poslao? - Paket? - Davi
d je zaueno odgovorio. - Ne, nisam dobio nikakav paket. - O, joj. Do sada je ve tre
bao stici. Poslao sam ga u pone djeljak, preporueno. Naravno, ti si bio u Jeruzal
emu, je li tako? Ja sam ga poslao na adresu u Haifi. Tamo te vjerojatno eka. - A t
o je u paketu? - David je upitao. - A, nita oko ega bi se trebao uzbuivati. Ustvari
je zago netno. To ti je u biti poslao Gates nedugo nakon to si otputovao za Siri
ju. Na paketu su bili ime i potanske marke. U svakom sluaju, izgleda da potari u Da
masku ne znaju itati jer je paket vraen s oznakom adresa nepoznata. Dakle, to je bud
alatina. Vjerojatno im je bilo preteko dostaviti ti ga tamo izvan sezone. 80 Kada
je vraen, paket je bio malo natuen pa ga je sekretarica prepakirala i htjela ti ga
poslati, ali ja sam joj rekao da je bolje priekati dok se ti vrati. Onda sam dobi
o tvoj brzojav s adre som iz Haife. Pomislio sam da bi bilo bolje da ga vidi dok
si jo tamo u sluaju da neto treba provjeriti, pa sam ga, kao to sam ti rekao, poslao
u ponedjeljak ujutro - ekspresno. Uz malo sree, ekat e te kada se vrati. - Znate li
to je bilo u njemu? - Nisam siguran. Djevojka je rekla da se radi o stotinjak ti
pkanih stranica. Moda bi se moglo raditi o nekoliko poglavlja iz njegove diserta
cije. David je utio. - Da - konano je rekao - moda. Prije no to sam otputovao, rekao
mi je da e mi neto poslati. elio je moje miljenje o nekim stvarima povezanim s ebla
itskim tekstovima. Kada nisam odgovorio, vjerojatno je odustao, a ja sam zaborav
io. - udno da ti nije spomenuo to o Iramu. - Da, vjerojatno - David je zastao. Ne, kad bolje razmislim i nije udno. Mislim da je Greatbatch bio pomalo indiskret
an kada ti je to ispriao. Gates je svoja usta drao zatvorena. Sada se sjeam - traio
je od mene da se zakunem da neu nikome re i o tim poglavljima koja mije planirao p
oslati. No nije mi htio rei ni rijei o tome to u u njima nai. I tada ga je udarilo, p
oput jakog udarca u trbuh, tako jako da je ostao izbezumljen, nesposoban da neto
kae, a niti da uje Halsteadov odgovor. To nije bilo mogue... a ako je, opasnost koj
a je prijetila bila je strana. Morao je otii, odmah otii u Ha-ifu. Nije imao vie ni
trenutka. - Profesore - rekao je, nadajui se da zvui smireno, mada je znao daje to
nemogue - neto se upravo dogodilo. Bojim se da moram prekinuti, ali javit u vam se
im budem imao neto za rei. Ukoliko elite kontaktirati sa mnom, bit u u Haifi. - Oh,
dobro. ujemo se. Hvala na pozivu. Veza se prekinula i David je ponovno uo neto to je
zvu alo kao da sitne granice struu po telefonskim icama, samo to meunarodne linije i
u ispod, a ne iznad zemlje. Spustio je slualicu, zatim ju je ponovno podigao i za
traio recepciju. - Recepcija. Kako vam mogu pomoi? 81- Ovdje prof. Rosen, soba 529
. Moram odmah otputovati. Spremite mi raun za pet minuta. I, elim unajmiti auto, b

rz au to. Vrlo je vano; elim da me auto eka im platim raun. Pot pisat u obrasce kada
iem. Spakirao je mali koveg, pokupio klju s nonog ormaria i otrao u hodnik, sudarivi
s natovarenom sobaricom. Plahte i runici u bijeloj su bujici pretrpale pod. Prom
rmljao je rijei is prike, okrenuo se i najbre stoje mogao krenuo prema liftu. Ako
je imao pravo - a molio se da nema - ljudi u Teli Mardi-khu traili su Gatesov pak
et. Gates je negdje moda ostavio ne to to je pokazalo da je neke dijelove svoje dis
ertacije poslao Davidu u Siriju. Nije bilo nemogue da je Halsteadov telefon prisl
ukivan. I, ako je bilo tako, netko je moda ve na putu za Haifu kako bi uzeo paket i
z stana njegovih roditelja. Na recepciji su bili brzi. Trebalo im je vie od pet m
inuta, ali manje od deset. Potpisao je papire za auto, platio American Express k
articom i pourio iz hotela s kljuevima u raci. Auto, volvo iz 1982. ga je ekao. BAT
- poduzee za iznajmljivanje automobila bilo je udaljeno manje od minute vonje, u
ulici Shelomizon Ha-Malka. Brzo je krenuo, otro skrenuo udesno, pa zatim opet des
no. Za nekoliko minuta, bio je na putu prema sjeveru - na cesti Derekh Shekhem.
Mogao je otii i na zapad u Peta Tikvu, pa na autocestu, ali onu je prvu bolje poz
navao pa je odluio voziti po njoj. Cijelim je putem riskirao. Izraelske ceste su
opasne, ali Da vid uope nije pazio, ni blizu onome kako bi inae vozio. Dok je vozi
o usponom prema Ramallahu, inilo mu se da cesta neki put propada pod kotaima. S nj
egove se lijeve strane zemljite spu talo prema moru, a s desne svjetlouti breuljci m
arirali su na dolje prema krevitom prostranstvu jordanske doline. Ono to ga je najv
ie plailo, dok je prolazio kroz mala naselja Zapadne Obale, bilo je da negdje ne u
dari neko dijete. Svaka vrsta pro metne nesree znaila bi guvu, ali ubiti dijete mog
lo bi biti fa talno za vozaa. Ljutite mase mogle bi ga nasmrt pretui. Tako je Davi
d, kad god bi pred sobom vidio neto slino ljudskom na selju, trubio i drao stopalo
iznad konice. Gume njegovog auta konstantno su odbacivale sitne komadie dok je ces
ta promicala 82 pod njim i kraj njega. Tri se puta morao zaustaviti zbog vojne k
ontrole, ali ga nitko nije zadrao vie od pet minuta. Nablus je bio pretrpan, a lic
a ljudi neprijateljska dok je vozio kroz mjesto. Duani su se ve zatvarali za etvrta
k naveer - poetak musli manskog Sabata. Zvukovi orijentalne glazbe dopirali su do
nje ga i brzo se utiavali, magarci natovareni tekim koevima pre lazili su cestu, a
oprezni su izraelski vojnici, napetih oiju, ne mirno patrolirali ulicama. Posljed
nji dio, od Jenina dolje do Haife koji se protezao uz rubove ravnice Yisreel, bi
o je najbri i najlaki dio putovanja. Proao je Megiddo i to mjesto ga je ispunilo ne
kim kobnim osjeajem. S lijeve strane pojavila se planina Karmel ije su du. gake kos
ine skrivale nekoliko kilometara udaljeno more. Karmel na svojem sjevernom dijel
u zavrava otrim rtom ko ji poput lakta stri iz Sredozemnog mora. Ulazei s jugoistoka
u Haifu, David se brzo uspeo na poumljene planinske strmine. Praznina vanjskih p
laninskih bokova mijenjala se u sve vea i vea predgraa - stambene etvrti, duane i kol
smjetenih iz meu stijena i ilavih planinskih stabala. urio je kroz Kiryat Hatechnic
on - prostrani kampus Tehnolokog Instituta, pa kroz Hankin do Bulevara Moria i do
Centralnog Karmela. Sada je ulica Vradim, gdje ive njegovi roditelji, bila udalj
ena samo ne koliko minuta. Kada je doao u ulicu Lotus, iz Tzafririma, pogled mu j
e na kratko bio zablokiran tako da gotovo nije zamijetio tamnoplavi mercedes koj
i je punom brzinom vozio prema njemu. inilo se da je prolo nekoliko minuta, a u bi
ti zbilo se u nekoliko sekun di: kripa konica dok su obojica vozaa stiskala papuice
i lu aki okretali kotae automobila, dim iz pregrijanih guma, stru janje adrenalina
kroz njihova tijela, nevjerica na licu drugog vo zaa kao i na licu njegovog suput
nika - istonjaka, a zatim tu tanj, kada se automobil zaustavio napola na ploniku.
Radilo se milimetrima. Srce mu je lupalo, sjedio je pogrbljen nad vola nom, pola
ko tjerajui zrak u plua i pokuavajui se smiriti. Po mislio je da bi trebao izai i vid
jeti to je s drugim vozaem. Za tim je uo kako se pali motor mercedesa koji se vrati
o na cestu i nestao. Ponovno se skljokao na volan - moda su izraelski vo83 zaci d
ovoljno hladni da prebrode sline situacije svakoga dana, ali on e najprije trebati
presaivanje ivaca. Pola minute kasnije dogodila se eksplozija. Bio je to tupi tutnjajui zvuk koji je parao ui i od kojega se zaljuljao i auto. Prolaznici, koji su
se eljeli zaustaviti da pogledaju je li David ozlijeen, vratili su se na svoj put
i preplaeno pogledavali oko sebe. Je li se radilo o teroristikom napadu? Ili o poe
tku jo je dnog arapskog juria? David je podigao glavu. Malo ulijevo is pred njega
oblak dima se poeo dizati iznad krovova. Srce mu je zastalo, a ruka mu automatski
potrai klju. Uz zvuk koji je pro parao unutranjost automobila potjerao je volvo na

cestu to je bre mogao i vozio tako sve do Vradima. Cesta je bila puna krhotina, a
ljudi su stajali vani vritei -neki od boli, a neki u panici. Iz ostataka kue njego
vih roditelja sukljali su dim i vatra. Bomba je razorila trei kat, etvrti i peti s
u se uruili na njega, a prva dva kata uleknula su se pod svom tom teinom. Grede su
strale u zrak pod nekim ludim kutovi ma, a metalne ipke virile su iz komada razbi
jenog betona. Stan njegovih roditelja nalazio se na prednjem dijelu treeg kata. U
vrtu je gorjelo stablo - grevito, poput baklje. Zaustavio se i otvorio vrata aut
omobila, napola poskakujui, a napola padajui na cestu. Nesvjestan da izvikuje njih
ova ime na, potrao je prema zgradi traei oca i majku. Svi ostali oko njega inili su
isto, oajniki pokuavajui pronai i spasiti pre ivjele - ukoliko ih je uope bilo. Vatr
h je onemoguavala -ljutiti crveni plameni jezici koji su iskakali iz pukotina i r
azbi jenih prozora, borei se za slobodu. Jesu li njegovi roditelji, ka da je bomb
a eksplodirala, bili u kui? Okrenuo se staroj eni ko ja je bila pokraj njega. Bila
je odjevena u kunu haljinu, a tanka joj je, sijeda kosa leprala oko glave u spira
lama, kao u Meduze. Oi su joj izgledale divlje od straha i gnuanja, a usta bezuba
i klonula. Hladne, beskrvne usne micale su joj se kao u nekoga tko moli, neprest
ano iz oaja ponavljajui neku osobnu litaniju. David ju je uhvatio za rame te joj,
jae od buke izazvane vatrom i gledateljima, poeo glasno govoriti u uho. - Rosenovi
s treeg kata! Jeste li ih vidjeli - Hannu i Aarona Rosena. ivjeli su gore. 84 Ona
ga je blijedo pogledala, pokuavajui neto izgovoriti dok su joj suze neprestano u p
otocima tekle niz obraze, poput kie na prozorskim staklima. Lice joj je bilo izbo
rano i od godi na i od tuge iz tamne prolosti, ali bol dananjeg dana njezine je bo
re oblikovalo u mreu napravljenu od boli. Kada je progovo rila, zaula se mjeavina h
ebrejskog, jidia i njemakog, a rijei je neartikulirano promrmljala tako da je David
mogao shvatiti samo neto. - Mitzi - uzviknula je - jeste li igdje vidjeli Mitzi!
Bila je sa mnom kada... Ponovno je poelo... bombe... taj mrak. Nema vremena, nem
a vremena... to ekate? Odlazite. Idite dok je si gurno... Trebali smo otii prije pe
deset godina... Vidite li Mitzi? Mora biti ovdje. Ne bi joj naudili... Jesu li j
o tu? Jesu li otili? Jesu li odveli Mitzi? David ju je vrsto drao za ruke, tanke, ml
itave ruke - poput tapova, tako krhke da mu se inilo da bi ih mogao slomiti i bez
truda. Pokuao je zaustaviti stalno micanje njezinih oiju, poku avao je uhvatiti nje
zin pogled i urazumiti je. - Rosenovi - ponovio je. - ivjeli su na treem katu. On
je rabin. Stariji ljudi. Jeste li ih poznavali? Ona je jo uvijek bila u panici, u
panici i u prolosti. Tamni dani u Njemakoj isprepleli su se u njezinoj glavi s da
nanjom bombom i bili poput stare rane otvorene novim udarcem noa. Drugi put u ivotu
ona je sve izgubila: dom, sve to je imala, svoga psa. Ostalo je nestalo ve odavno
: mu, djeca, prijatelji. A sada nije vie bilo ba niega. Gledala je u Davida svojim l
udim oima kao da ga vidi prvi put. - Rosenovi su mrtvi - rekla je potitenim glasom
. - Svi su mrtvi. Oni nikada ne zaboravljaju. Oni su ovdje, ak i u Eretz Izraelu.
.. Nema se kuda otii, pobjei... Ja znam, ja sam ih ula. - to ste uli? - David ju je p
itao, forsirajui je i tjerajui je da razmilja trezveno. - O kome govorite? Na trenu
tak oi su joj se smirile. Svoju koatu ruku stavila je na njegovu, povlaei je prema se
bi - pa je svoje lice priblii la njegovom, a dah zadrala u nosnicama. - Bila su dv
ojica mukaraca - proaputala je. - Jedan je bio ut, kao Kinez. Drugi je bio iz stare
zemlje. Doli su u plavom 85 automobilu. uti je uao u zgradu, nosei kutiju ili nekak
av koveg. Onda je trei izaao i odvezli su se. Znala sam kada sam ih ula. Znala sam da
je opasno... - to ste uli? - David je bio uporan. Htio ju je protresti, kao da bi
tako mogao uiniti da iz nje izie neto trezveno - kao sol iz solnice. Ponovno ga je
pogledala, ali ju je izgubio - oi su joj opet bile divlje. Njezin stisak se pojaao
. - Jeste li vidjeli Mitzi? - pitala je poput male djevojice koja je izgubila naj
drau lutku i koja ne moe vjerovati daje tu lutku pregazio kamion. Odjednom, njezin
je stisak popustio pa se okrenula od njega i poela tumarati meu guvom. Njezin glas
dopirao je do njega kao buka - kao glas iz pakla. Mitzi! Tu sam, Mitzi, ne boj s
e! David se bojao. Je li moda imala razloga da kae da su mu roditelji mrtvi? Posvud
a oko njega vladalo je ludilo. Mukarci i ene vikali su i vritali u kaosu straha i uen
ja. Negdje u zgradi uo je enski glas koji je oajniki traio pomo. Potrao je pokuavaj
kuu. Ukoliko su stube jo uvijek postojale mogao bi se moda popesti do treeg kata,,
i moda bi mogao vidjeti jesu li mu roditelji jo uvijek tamo. Moda su preivjeli, moda
je ono bio majin glas koji je traio pomo. Iza sebe, uo je slab zvuk sirena koje su s
e pribliavale poput svjeih demona koji ure u pakao. urio je kroz nagnuta i polomljen

a vrata koja su vodila do sredinjeg stubita. Netko iza njega je vikao, ali on nije
razabi rao rijei. Kao daje gluh, nastavio se probijati. Kroz oblak dima vidio je
stube, iskrivljene i zakrene krhotinama opeke. Brzo di ui, potrao je prema njima i
poeo se uspinjali pokrivajui usta komadom koulje. Odnekuda ga je zahvatio val jake
topli ne. Crveni i uti plamici perverzno su plesali u tami iznad nje ga. uo se je t
utanj pomijean sa zvukom ruenja kamenja i gre da. Jedak dim postajao je sve gui i jai
kako se on vie penjao, tjerajui ga da se spusti na koljena i punei mu usta i grlo
pod lim, otrovnim plinovima. Prsa mu je proparao gr kalja. Oi su mu se zamutile i u
glavi mu se poelo vrtjeti. Utapao se, poput ovjeka u dubokoj vodi. Potonuo je u z
aguljivu paru, a zrak mu 86 je pod njihovom teinom izlazio iz tijela. uo je glas ko
ji doziva iz daljine, daleko nekoliko svjetlosnih godina, apstraktan. Bio je noen
plimom dima, uronjen u opasan vrtlog i potopljen, bez osjeta vida, dodira ili s
luha u njezinu crnu, neizbjenu dubinu. 8710. poglavlje Bio je petak poslijepodne,
otprilike dva sata prije zalaska sunca. Davida Rosena ispitivao je inspektor u
vezi s eksplozijom u po licijskoj stanici sredinjeg Karmela, u ulici Elchanan. Tu
je bio od kasnog jutra, objanjavajui kako to da je u Haifi, i zato je doao iz Jeruz
alema onda kada je doao. Njegova pria govorila je o tome kako je doao iz Sirije pre
ko Cipra (kao to je pokazi vala njegova putovnica koju je krivotvorio MOSSAD), ka
da je uo za bolest svoga oca (to e potvrditi i bolnica). Na brzinu je otiao u Jeruza
lem susresti se s profesorom Steinhardtom zbog neke hitnoe u vezi s njegovim posl
om, a zatim je, kada je od njega uo za tragediju u Cambridgeu, pourio natrag u Hai
fu. Bilo mu je jasno da bi malo paljivog provjeravanja osporilo njegovu priu, no n
adao se da e do tada biti izvan Haife, a ako bude mogue i izvan Izraela. Prolu je n
o proveo u domu prijatelja njegovih roditelja koji su se preivali Kolek. Nije spav
ao. Dim mu nije mogao nako diti prije nego su ga izvukli, ali je jo uvijek imao pu
lsirajuu glavobolju, a u prsima je osjeao bol i napetost. Lijenik mu je preporuio da
bar jedan dan provede u krevetu, ali to nije dola zilo u obzir. Rano jutro bilo
je potresno. Tijekom noi, nakon to je vatra ugaena, spasioci su iz ruevina izvukli
vie tijela, ukljuujui i dva iz onoga to je nekada bio stan njegovih roditelja. Ostac
i su toliko pougljenili da nije bilo mogue izvriti identifikaciju, a od njega nisu
traili da ih pogleda. Ipak, bilo je nekih stvari koje su naene uz tijela, a koje
je morao pogledati: zlatni vjenani pr sten, srebrna Davidova zvijezda na kratkom
laniu. Prepoznao je majin prsten, iako je bio oteen, po tankoj valovitoj crti na
gornjem rubu. Taj je prsten bio napravljen u Jeruzalemu od zlata prstenja koje j
e pronaeno u logoru gdje su bili zatoeni ona i njegov otac. Prstenje bio simbol: p
onovnog roenja, nade i vje re. Sada je leao na malom metalnom pladnju, crn i savij
en, kao da je bio vraen u svoje poetno stanje. Zbog Davidove se zvijezde morao okr
enuti osjetivi otru bol. Svakog sljedeeg dana, slika tog malog, djelomino istopljeno
g privjeska vraala mu se pred oi. Poklonio ga je ocu kao roendanski dar kada je ima
o negdje etrnaest godina. tedio je oko dva mjeseca kako bi sakupio dovoljno novaca
. To je bio prvi put da ga je otac zaista povrijedio - kada je odbio nositi priv
jesak. idov ne nosi kemi'ot, rekao je, odnosei se prema Zvije zdi kao prema talisman
u. - To su ostaci poganstva. Moj bi sin to trebao znati. David je godinama u seb
i nosio bol zbog tog njegovog odbi janja. I sve vrijeme je mislio da je njegov o
tac taj privjesak ba cio. Sada je shvatio neto to ga je uvijek zavaravalo: da je n
je gov otac u svom dubokom tovanju Zakona i srei koju mu je to donosilo, zatomio i
promijenio znaenje svojim najdubljim te njama i ljubavima. David je identificirao
prsten i Zvijezdu i potpisao da bi ih mogao uzeti. - Profesore Rosen - rekao je
inspektor svojim glasom budei Davida iz sanjarenja u koje je upao. - ao mi je - r
ee David - razmiljao sam. - To je u redu. Razumijem. - Inspektor se zvao Han Gaon.
Imao je oko trideset godina, nosio je bradu i bio inteligentan o vjek. Bio je pu
n razumijevanja i ljubazan, iako David nije mislio daje ovaj ba previe vjerovao nj
egovoj prii. - Htio sam vas samo pitati planirate li ostati u Haifi - rekao je. D
avid je kimnuo: - Da, za pogreb, naravno. Ali nakon toga... Moram na jo neke pogr
ebe, u Engleskoj. - Ah. - Nastupila je stanka. Gaon je sastavio pa rastavio svo
je duge, fine prste. David je pomislio kako ima prste glazbenika. - Vie bih volio
- nastavio je, naglaavajui glagol - ukoliko 89biste mogli pronai nain da ostanete m
alo due, profesore. Ba rem tijekom istrage, ako je to mogue. - Ali zato? Vie vam ne
mogu pomoi. Znate da bih, ako bi to bilo potrebno, ali rekao sam vam sve to znam.

Gaon odmahnu glavom. - Ne, profesore, ne vjerujem da jeste. Ne znam zato, ali na
mjeravam doznati. On, mislim da ima puno istine u onome to ste rekli, ali to nije
potpuna istina. Znate vie no to ste rekli. - Uvjeravam vas... - Nemojmo ovako gub
iti vrijeme. Preksino ste se susreli s prof. Steinhardtom, nakon telefonskog pozi
va u Jeruzalemu. Kasno tu veer stigli ste u Hotel King David, bez rezervacije. Jue
r ujutro, u roku od pet minuta napustili ste hotel, unajmili auto i odvezli se u
Haifu vozei koliko ja mogu zamisliti, bre od 180 km na sat. Recepcioner s kojim s
mo razgovarali kae da ste bili rastreseni i rekao je da vam je automobil trebao h
itno. Ovdje ste stigli nekoliko minuta prije eksplozije. Mi vjerujemo daje bomba
postavljena u stanu ili blizu stana vaih roditelja. A vi oekujete da ja povjeruje
m da vi ne znate nita o tome to se dogodilo? Profesore, ako itko zna, onda ste to
vi. David se osjeao izlomljen. elio je da se ubojice njegovih roditelja nau i uhite
i, ako je to mogue, preko njih i ubojice Greatbatcha i ostalih. Ali, morao je ra
diti sam. Od Teli Mardi-kha to je postala njegova osobna borba poput one koja se
odvi jala u smrznutom blatu iskopine. Sada su mu, nakon to su mu ubili oca i maj
ku, zadali jo izravniji udarac. Policija e obaviti istragu, ali on je imao svoje m
etode i koristit e ih sam. Nai e Iram, tj. bilo to o Iramu stoje otkrio John Gates,
i to e ga od vesti do ubojica. Toliko daleko su ile njegove misli. Kada ih bude pr
onaao, onda e razmiljati kuda krenuti. Sve to je bilo kao pisanje nekog lanka ili mo
nografije: mora paziti na istra ivanje i na osnovnu strukturu, a zakljuci e se pojav
iti sami. Gaon je nastavio tihim, ali neumoljivim glasom. I razumije vanje i lju
baznost bili su tu, ali David je mogao osjetiti vrstinu kojoj nee biti lako prkosi
ti. - Profesore, ne elim vas vie zadravati. Proli ste mnogo toga, i mislim da trebat
e malo vremena za sebe, da malo prova90 ete stvari. Savjetujem vam da vrlo, vrlo o
prezno razmislite. Os tanite u Haifi. Ukoliko budem imao razloga da pomislim da
taj savjet neete posluati, morat u izdati slubeno nareenje. Ne mojte da to bude potre
bno. Ispratit u vas. Gaon je ustao gurajui natrag teku crnu stolicu i izazivajui tim
e kripanje. Zvuk je zastrugao po Davidovim uima poput noktiju koji prelaze po kolsk
oj ploi. Zatresao se i ustao. Inspe ktor ga je odveo kroz postaju sve do ulaza, s
veanu mu pruio ruku kao nitko prije u Sabri, i okrenuo se na petama. David je jo uv
ijek imao automobil, ali htio je hodati. Ako bude vozio, kuda e? to e initi? Trebao
je biti malo sam i raz misliti, kao to je Gaon rekao. Morao si je srediti jo uvije
k zbrkane misli i isplanirati sljedeu akciju. Nebo je bilo bistro, i imao je jo sa
t-dva dnevnog svjetla: ii e pjeice i pustit e uli ce da odrede kojim e putem. To i ni
je bilo ba jednostavno izvodivo. Haifa ba i nije grad projektiran za zamiljena tuma
ranja: ulice su joj vijugave i svi-jene, vode prema strminama planine i izvode n
agle padove i us pone koje i daju gradu njegovo obiljeje i uzrokuju stanovnici ma
glavobolje inei im predivne poglede manje uzbudljivima. U gradu ima gotovo isti b
roj stuba i ulica, preica kao na Mont-martreu koje prelaze i po stotinjak metara
u jednom komadu. Agonija u Haifi je injenica to te iste stube koje te tako brzo do
vode dalje slue da bi te ponovno odvele gore... Polako. Iz Yafe Nofa, David se po
stupno spustio s breuljka. Oko podneva stigao je do ukraenih vrata to vode do perzi
jskih vrto va koji se nalaze oko svetih zgrada pripadajuih Baha'i sekti. Oni su o
tvoreni za posjetitelje, a David ih je pogledao ve mno go puta. Put posut pranjavi
m crvenim ljunkom odveo ga je kroz palme i tamne emprese do srca vrtova. Izmeu nisk
ih ivica majine duice, stajale su na pijedestalu od kamena kineske va ze pune cvijea
; eljezni paunovi i orlovi gledali su svojim slije pim oima u zelene sjene. Proao j
e kroz mala vrata i odetao drugim putiem u sjeni visokog drvea, dok nije stigao do
mra mornog svetita koje lei u sredini tog minijaturnog raja. Samo svetite, grobnica
muenika i proroka vjere, bila je udna zgra91da. U njenom srcu nalazila se etvrtast
a kamena konstrukcija od devet soba. Iznad nje poput ledene svadbene torte uzdiz
ala se jedna mramorna struktura, pozlaena i ograena s elegantnim kuglastim vrhom o
d pozlaenih ploica. Kupola je pri jakom podnevnom suncu izgledala kao da vibrira,
uarena i ukraena draguljima. No, mramor je na dodir bio leden. Danas su vrata svet
ita bila zatvorena, ali on je proao na sje vernu stranu gdje je zgrada bila okrenu
ta prema planini, a preko zaljeva mogla se vidjeti Acra. Koraci su ga vodili dal
je, uz viso ke emprese dolje do Bulevara Karmel i do mora. Tu, visoko nad gradom,
sve je bilo tiho, a zeleni, krhki mir bio je ispunjen svjetlom i dubokim, unakr
snim sjenama. Daleko dolje, more se treslo u milijunima razbijenih komadia, oblik
ujui se, preobli-kujui, udaljeno ali prizivajue. Iza njega, s lijeve strane, sunce

se zapoelo sputati u Sredozemno more. Zlatni svod izgledao je kao zapaljen. U luci
su poela treperiti svjetla, a preko zaljeva su zrake tonueg sunca padale na zidov
e bijelih zgrada bojei ih u crveno. Teli Mardikh sa svojim tamnim stijenama, ruevn
im vratima i dubokim uronulim zidovima inio se cijelo doba i cije li svijet dalek
o. Eksplozija i vritanje nestali su kao progutani dugom, prostranom tiinom. Zatvor
io je oi i udisao omamlju jui miris vrtova. Kada ih je opet otvorio, pogled su mu
zama glile suze poput rasprenih sjeanja. To su bile njegove prve su ze od smrti ro
ditelja. Nakon to su mu se oi razbistrile, pogledao je bijele zidove Acre preko za
ljeva. Na suncu je taj mali grad bio prekrasan. Iz gledao je tako bijel, savren i
misteriozan; mali svijet skriven iza plave vode. Sjetio se kako je esto izgledao
pri zalasku sun ca: kao da je bio pun vatre. Grad koji gori poput grma, gori al
i se ne oteuje. No, u njemu je postojao labirint sivih zidova i prljavih malih uli
ca punih starog, odvratnog smrada. Sunce je sada bilo tmurno zimski crveno, inei s
vijet da iz gleda poput bakra dok je putovalo preko zapadnih obronaka Karmela i
poinjalo crvenjeti more. David je stajao, izgubljen u mislima pod arkadom svetita
sve dok se nisu upalile ute vise e svjetiljke u obliku bisera i dok nisu oivjela sv
jetla u vrtovi ma, donosei meu drvee i grmlje udne sjene. Vrtovi su bili prekrasni,
no bilo je neto u njima to mu se nije svialo. Bili su previe formalni, previe zbrinut
i, previe orijentalni. Izgledalo je kao daje sve divlje iz njih odstranjeno. Red
je postao sve. Dr ei stvari u redu postalo je samo sebi svrha. Je li to isto netko
elio uiniti u Cambridgeu i Haifi? Drati neto u redu? Nebo je postajalo ljubiasto. Zv
ijezde su se pojavile, tako polako, tako nesigurno da su isprva ostale nezamijeen
e, a sada su izgledale kao da u mnotvu putuju nebeskim svodom. Poao je do prvih st
uba, a onda preskoio mala vrata koja vode do glavnog stubita pa sve dolje, kroz te
rase, do Bulevara Karmel. Kretao se polako, noge su mu bile teke poput kamenja, ia
o je korak po korak. Iza njega, oivio je mauzolej, osvijetljen refle ktorima popu
t visokog bijelog duha, a s mjesta gdje je stajao ni je mogao vidjeti kupolu. Is
pod njega, zelena i bijela svjetla Ha-ife sjajila su poput dragulja. Dugi ravni
zaljev protezao se kao ogrlica sve do Acre fm drugoj strani. Stajao je na polovi
ci stuba osjeajui se ponovno malen i sam, pitajui se to initi i kuda poi, kada je sti
ao do dna. Kao da ga je upozorilo esto ulo, okrenuo se i pogledao uz stube u smjer
u svetita. Neija silueta vidjela se uz bijelu pozadinu zgrade, neka sjena koja ga
je gledala. Osjeao je kako u njemu raste strah kao kiseli okus povraane mase. Gled
atelj se nije mi cao i samo je stajao i gledao Davida, a lice mu je bilo nevidlj
ivo u tami. Tada je David odluio to e uiniti. Okrenuo je lea o vjeku i nastavio stuba
a prema dolje, polako, polake no ikada. Ako stranac zna to ini, ubit e ga sada: Davi
d mu nije elio dati drugu priliku. 92 93H. poglavlje Rano sljedeeg jutra donijeli
su mrtvake sanduke sve od sina goge do groblja ispod planine. Lijesovi su bili du
gi i pravokutni, prekriveni izraelskom zastavom, i izgledali su gotovo nakieni ta
ko plavo-bijeli s Magen Davidom na vrhu. David je gledao kako ih unose kroz ulaz
na vrata od kovanog eljeza pa izmeu drvea, tu dugu procesiju mukaraca u tamnim odije
lima i taliti-ma koji na svojim ramenima nose lijesove. Njegova braa Be-njamin i
Samuel bili su meu njima - njegova mlaa braa koje je nekada pomagao odgajati, a sad
a ih gotovo nije poznavao, stranci koji su na svojim ramenima nosili teinu lijesa
njegovog oca. Pokraj njega bila je njegova sestra Sara, s velikim oima, nespretn
a, u haljini mokroj od suza. elio je obaviti ruke oko nje, zagrliti ju, dati joj
podrku, ali njegovo tijelo bilo je kruto; mogao je samo stajati i gledati kako muk
arci prilaze otvore nom grobu. Kada su lijesove spustili u grob, hazzan1 je zapoe
o pjevanje tune pjesme Tziduk ha-Din na hebrejskom, a njezine rijei uz dizale su s
e i sputale poput lastavica u letu, podiui se i pono vno padajui. Mukarci i ene, za D
vida stranci, bili su oko njega, tupih lica, napetih od boli. Grob je bio dubok
i ruan, kao neka rana na zemlji, praznina koja ne bi mogla biti popunjena nikakvo
m koliinom kamenja ili zemlje. Pitao se zato nita ne osjea, ni alost, ni bol, ak ni k
ivnju. Ta odsutnost krivnje ga je najvie udila i titila. Oekivao je osjeaj krivnje, n
eto to e ga gristi iznutra, ali nije bilo niega. Nehotice, ali sigurno kao i da je z
nao, on je izazvao smrt svojih roditelja. Samo da je malo razmiljao, da je malo p
redvidio, i oni bi jo uvijek bili ivi. Njegov je otac imao pravo na svoju posljedn
ju godinu, na vrijeme u kojem e nai svoj mir. Mir mo da ak i to se tie Davida. Zato,
kle, nije nita osjeao? Sa ra, do njega, bila je izvan sebe, i ona se moda nikada nee
opo raviti. Benjamin se sruio prole noi. Samuel je u molitvi pro veo nekoliko sati

prije dolaska. A on je, David, izgledao sam u svojoj omamljenosti. Bilo je vrij
eme za izgovaranje Kaddisha1. Kao najstariji sin, on je doao do groba i glasno poe
o itanje molitve na aramej-skom, a glas mu je bio tek neto glasniji od apata. Velian
o i posveeno neka bude ime Boje... Izgledao je kao da prati te rijei u grob - u vel
iku, beskrajnu du binu koja se zauvijek sputa sve dublje i dublje. Kaddish je bio
za njega, za smrt u njemu, za pogreb koji se u tom istom trenu tku odvijao u nj
egovom srcu. I on je nastavio sve dublje i dublje prema grobu. Veliano Izgledalo
je kao da ono to je u njemu bilo najivlje bilo ovdje pokapano. Njegova su usta izg
ovarala rijei molitve, a druga su ga usta pratila, slavei Boga; no on je izgledao
odsutan, lien svoga tijela, udaljen. Molitveni je al visio na njegovoj glavi kao n
eto goleme teine. Njegove su ruke drale molitvenik kao da je od kamena. Rijei molitv
e inile su mu se uvijek iste - kao da se vrte u krug. Posveeno Kratka je molitva n
ekako zavrila, on se nekako sagnuo, uzeo grumen zemlje i bacio ga u grob. Dok se
uspravljao, vidio je ne1 Hazzan - pjeva u sinagogi; vodi molitvu. 1 Kaddish - mol
itva za mrtve. 94 95 to to se micalo iza grobova, meu drveem koje ograuje gro blje. R
adilo se o mukarcu koji je gledao iz daljine, dok su mu lice skrivale sjene. Kako
je David pogledao on je pobjegao me u drvee i nestao. David je ponovno pogledao u
grob, u lijeso-ve koji nestaju pod zemljom, onda se naglo okrenuo i otiao. Braa i
sestra gledali su ga, ne shvaajui, dok je odlazio po putiu, skidajui talit s glave
i ramena, sam. Nekoliko dana nakon pogreba, stiglo je Halsteadovo pismo. Uz njeg
a bila je i razglednica koja je prije nekoliko dana pronaena meu papirima Michaela
Greatbatcha. Bila je poslana prolog proljea iz Jeruzalema, potpisana s John, a u nj
oj je bio nave den kratak plan putovanja po mjestima na Sinaju koja su mu slu ben
o odobrena za posjet: Dragi Mike. Bit e ti drago da su tvoja pisma bila efikasna.
Dobio sam opu dozvolu i dogovorio posebne posjete u Pelu-sium, Ostracine, Rhinoco
lorum, Raphiju, El-Kuntillu, Ein Ka-deirat, Serabit al-Khadim i Dahab. Osobito s
am uzbuen to u vidjeti iskonske sinajske natpise u Serabitu, a da ne spominjem hram
boice Hathor. Dobio sam i tvoje preporuke za Sv. Cathe-rinu i Sv. Nilusa u Wadi
al-Ruhbanu. Ne znam koliko e mi du go redovnici dozvoliti da ostanem na tim mjest
ima, ali nadam se da u imati vremena pogledati jedan ili dva rukopisa u koji ma s
e moda nalazi ono to traim. Vidimo se za par mjeseci. Pozdravi Patricka i posjeti W
affles i za mene. Tvoj, John. Waffles je dobro poznati kafi u Cambridgeu to ga dri j
edan kanadski par. David se prisjetio njihovih zainjenih vafla od ja buka, njihov
e chantilly kreme i ekscentrinog sjedokosog vla snika Patricka. To je sada predst
avljalo neki drugi svijet. Stvar nost je bila ovdje i na nekom mjestu zvanom Ira
m. Odmah je Halsteadu poslao brzojav u kojem ga moli da pri bavi slubenu dozvolu
od svojih veza u Kairu, kako bi mogao posjetiti Sinaj. Izraelsko povlaenje s polu
otoka proteklo je gotovo potpuno glatko, a ni prelaenje preko granice nije bilo p
osebno problematino; no David je poznavao Srednji Istok i traio je sigurnost za sl
uaj da se netko u Kairu protivi pred96 loenom putovanju. Zamolio je Halsteada da m
u poalje i Gatesovu fotografiju i opis da nadopuni njegova sjeanja o tom ovjeku. Sa
da vie uporaba telefona nije dolazila u obzir: bio je uvjeren da se Hal-steadov t
elefon prislukuje i ve mu je to napisao u pismu. Smatrao je da i njega samoga prom
atraju. Od onoga dana u perzijskim vrtovima, s vremena na vrijeme ugledao bi nek
og o vjeka, ili se moda radilo o vie njih, koji ga prate. I na pogrebu je bila zago
netna osoba. David je znao da oni ekaju na njegov sljedei pokret, kako bi vidjeli
hoe li otkriti da zna neto i kako bi nadgledali kuda ide i s kime se susree. Nije m
ogao odmah krenuti za Sinaj, a da ih ne odvede ravno tamo gdje je Gates ne to pro
naao, to god to bilo. Bilo bi bolje kada bi oni smatrali da on ne zna nita te da se
vratio svojem znanstvenom radu, ka njen, prestraen, ali ne i pametniji. Tada bi b
io jedan korak u prednosti. Smrt roditelja ga je promijenila, pretvorila ga konan
o u ubojicu, to je ve i bio na trenutak u Teli Mardikhu. Sva me koa koja je u njemu
postojala, izgorjela je kao i svaka slabost i fine geste samotnih sveuilita. Dok
je gledao pokop svoje maj ke i oca, shvatio ja da je sam protiv neeg nemilosrdnog
i bez osjeajnog. Ako je elio preivjeti, morao je ui u tu stravu u se bi i ovladati
njome. Uz pomo prijatelja u Haifa Techniconu na bavio je pitolj, crni automatski s
auer, i posvuda ga nosio sa so bom, uvijek nabijenog. Paljivo i dobro je unaprije
d isplanirao polazak za Haifu. Uju tro, 12. prosinca odvezao se u lokalni ured E
l Al zrakoplovne tvrtke u Derekh Ha'atzma'ut, gdje je kupio kartu u jednom smjer
u od Tel Aviva do Rima. Zatim je otiao do stana Koleko-vih i nestao u njemu. Petn

aest minuta kasnije, pojavio se nosei dva kovega, uao u auto i odvezao se. No, to n
ije bio David ko ji je uao u stan ve Danny Bernstein, prijatelj koji mu je naba vi
o pitolj. Bernstein je bio otprilike Davidove visine, grae, imao je njegove boje,
i s njegovom odjeom na daleko je proao za njega. Karta za Rim bila je na Bernstein
ovo ime i sada je bila u njegovom depu: on e se tamo malo odmoriti, razgovarati s
97Davidovim kolegama na sveuilitu i vratit e se u Haifu krajem tjedna. On sam nije
znao to se dogaa osim da su Davidovi ro ditelji ubijeni i daje David po tom pitanj
u namjeravao neto ui niti. To je bilo dovoljno. Otprilike tridesetak sekundi nakon
to je Danny krenuo, drugi automobil krenuo je s plonika za njim. David je ostao s
amo toliko da se pozdravi s Kolekovima, a zatim je poao poarnim izlazom na drugu s
tranu zgrade. Vani ga je ekao dip, pun opreme koju mu je Danny kupio za puto vanje
na Sinaj. Za samo malo vie od sat vremena ulazio je u egipatsko veleposlanstvo u
Hotelu Hilton u Tel Avivu. Halstead je vjerojatno imao jako mone veze u Kairu: t
rebalo mu je ma nje od dva sata da dobije vize i dozvole koje e trebati za puto v
anje. Inae, to je moglo trajati danima. Do poslijepodneva bio je u Jeruzalemu i k
ucao na ulazna vrata Patrijarije grke pravoslavne crkve u ulici Dolorosa, u za pad
nom dijelu Starog Grada. Halsteadove zagonetne veze prela zile su ak i te stroge
zidine. Davida su uveli meu nasmijana lica i male aice dobrog brendija. Mukarci u cr
nim haljama i visokim okruglim eirima oblijetali su oko njega i iskrenim glasovima
govorili o zadovoljstvima koje prua znanost. Grke preporuke za oca Nikandrosa, ar
himandrita Sv. Catherine i za oca Andreasa iz Sv. Nilusa bile su spremne. Jeruza
lemski patri jarh nema izravnu vlast nad Sv. Catherinom niti njezinim posje dima
, ali e njegovo pismo posluiti da bi David bio primljen u obje kue to je teko u vrije
me masovnog turizma, kao to je bilo i u vrijeme neogranienog banditizma. Te je noi
prespavao u Hotelu Panorama na Getsemanskom brdu, tek neto izvan istonih zidina. P
rije odlaska na spavanje, stajao je na balkonu i promatrao Stari Grad pod sobom.
Bio je tih, uvajui svoje prastaro kamenje za uzvrpoljene mase hodo asnika koji e st
ii za par dana, en mute za Betlehem. Svjetla grada bljeskala su u tiini. Vidjela s
u se Zlatna Vrata i iza njih uzdignuta Kupola Gibraltara. Zvonici i kupole crkav
a i vitki minareti damija bili su jedva vidljivi u tami. Udisao je hladni zrak, o
sjeajui miris grada i punei se njime. vrsto se uhvatio za ogradu tresui se od hladnoe
Pod njime protezao se Zid Plaa, zapadni zid Herodova Hrama - magnet koji je njeg
ovog 98 oca i privukao na ovo mjesto. Kada bude obavio zadatak koji si je zadao,
tamo e se pomoliti. Te se noi osjeao slobodan i si guran od vrebajuih oiju, bez obzi
ra na to to ga je ekalo na Sinaju ili negdje drugdje. Nije zamijetio drugog ovjeka
koji ga je pratio sa stranje strane stana Kolekovih, niti automobil koji se ukljui
o u promet kada se on uputio obalnom cestom prema Tel Avivu. 99
KNJIGA DRUGA
Istoga dana stignu Izraelci u Sinajsku pustinju (Knjiga Izlaska; 19,1)12. poglavlj
e Putovanje iz Jeruzalema zapoelo je loe. Nekoliko dana prije odlaska iz Haife Dav
id je zamolio Abrahama Steinhardta da mu na Hebrejskom Sveuilitu pronae vodia koji g
ovori arapski, i poznaje Sinaj i njegove stanovnike. Stigavi u Jeruzalem, telefo
nom je stupio u kontakt sa starim znanstvenikom. Nakon mu mljanja, zamuckivanja
i mnogo namjerne neodreenosti, Stein-hardt mu je rekao da ga vodi eka u predvorju h
otela sljedeeg jutra u 8 sati. - Kako u ga prepoznati? - upitao je David. - Ne mor
a se truditi. Opisao sam te - prepoznat e te. Budi u predvorju u 8.00 sati - ovi v
odii ne ekaju. I tako je David sljedeeg jutra poao dolje, kako mu je bilo i reeno. U
predvorju nije bilo gotovo nikoga i on nije vidio nika kvog vodia. Slijeui ramenima
, obratio se recepciji i zatraio novine. Iza njega se netko nakaljao, a zatim je z
auo svoje ime. Izgovorio gaje enski glas, mekanim engleskim jezikom. Okrenuo se i
naao licem u lice s niskom, tamnokosom dje vojkom od oko dvadesetpet godina. Bila
je vitka, poput patulj-ice, i nevjerojatno lijepa. Srce mu je poskoilo, smirilo s
e, a on je hvatao zrak. Steinhardta je poznavao dovoljno dobro da shvati da se n
eto dogaa. Bilo je uasno vjerojatno da je ona njegov vodi. - Zovem se Leyla Rashid rekla je. - Prof. Steinhardt je re kao da trebate arapskog vodia za Sinaj. Nije
mi rekao zato. -Pogledala ga je od glave do pete i nasmijala se. Zbog naina na koj
i se smijala bilo mu je teko vjerovati da se tog jutra uope probudio. - Mislim da
nije nita turistiki - rekla je istim, zavo dnikim, mekim glasom. 103On ju je zauzvr
at istraivao pogledom. Bilo je teko to ne initi. Nije mogao vjerovati to je stari li

sac Steinhardt uinio; on je zatraio iskusnog vodia koji govori arapski da ga povede
kroz neke od najteih terena na cijelom podruju, a ovaj mu je poslao mlaahnu djevoj
ku u odjeci koja bi se trebala nositi u Faubourgu Sv. Honorea - a najverojatnije
je tamo bila i kupljena. - ao mi je - zapoeo je - ali mora da se radi o pogreci. M
oja je namjera poi u vrlo surovo podruje. Neu odsjedati u hotelima. Moe biti opasno,
moe ak doi i do problema. Meni treba netko tko poznaje svaki djeli poluotoka - a, n
e, ako mi dozvolite, netko od Steinhardtovih uenika koji eli na odmor. Osim toga,
namjeravam poi na mjesta gdje ena ne bi bila do brodola i gdje bi za nju moglo biti
opasno. ao mi je, gospo ice... Rashid, ali moje putovanje je vrlo vano i nemam pun
o vremena. Da se radi o veeri, vjerujte mi, poveo bih vas bilo ku da. Moda kada se
vratim... Ona gaje samo oinula pogledom. - Nemojte me gledati tako s visoka, pro
f. Rosen - rekla je. Glas joj vie nije zvuao mekano ni zavodniki. - Niti sam ue nik,
niti amater. Od ovoga ivim. Samo da znate, imam dvade-setest godina, antropolog s
am, zaposlena sam na Hebrejskom Sveuilitu, i svoju bijednu plau nadopunjavam time to
vodim ljude poput vas na putovanje na Sinaj. Palestinka sam: moji su roditelji
posjedovali zemlju u blizini Haife. Otili su 1948. godi ne preko mora kada su u g
rad ule Haganahove Karmeli Briga de. Iskrcali su se u Port Saidu i nakon dva tjed
na preselili su ih u al-Arish na sjeveru Sinaja. Od tada ive tamo, rade sa Sheraf
a tr govcima, i s beduinima na jugu. Jo od svoga djetinjstva puto vala sam s ocem
posvuda po Sinaju, ak i na devi do al-Tiha. Sva plemena poznajem kao svoju obite
lj - Tarabine, Muzeine, Tuware, Aleigate, Tivahe - meu njima imam prijatelje. Ja
bih, profesore, tamo naila na manje opasnosti od vas. U to vas mo gu uvjeriti. Ne
biste morali paziti na mene. Ja bih pazila na vas. On je osjeao kako crveni. - G
ospoice Rashid, ao mije. Ja... Ja nisam shvatio. Vi... vi ne izgledate kao Palesti
nka. 104 im su te rijei prele preko njegovih usta, znao je da je re kao krivu stvar
. Na neki mu je nain bilo drago da se ne nalaze na zadnjem katu hotela: put je du
g od vrha do dna. Sjaj u njezi nom oku pretvorio se u bijes. Kada je ponovno pro
govorila, glas joj je bio ak i otriji. - A kako bi to po vama, gospodine ameriki pr
ofesore, treba la izgledati Palestinka? Kao Yasser Arafat u transvestitskoj odje
i? Ili kao izbjeglica; kao oni koje ste vidjeli u logorima - bijed ni, ali ponos
ni? ao mije to moram razbiti vae predrasude. Mi se umivamo, minkamo, idemo frizeru,
volimo lijepu odjeu. Bi li vam bilo drae da odjenem vojniku uniformu? Ili da stavim
veo? Ako me ne elite za vodia, u redu. Ja svoje usluge ne nu dim traei milost, vas
nita ne obvezuje. Ovo je posao, prof. Rosen - uzmite ili ostavite. Pitao seje li
ona i inae tako uvredljiva ili je on bio neobino nespretan. to je mogao uiniti? Mora
o je krenuti toga dana i treba mu vodi. Moda biju mogao ostaviti u al-Arishu kod n
je zinih roditelja i tamo pronai nekog drugog. - U redu - rekao je. - Ispriavam se
. Bit ete u redu. Gore moram pokupiti torbe. Moj dip ete vidjeti na parkiralitu is p
red hotela. Evo vam klju. Uzela gaje bez rijei, okrenula se isto tako i izala. Vozi
li su se od Jeruzalema prema jugu cestom koja vodi kroz Betlehem i Hebron. Na Za
padnoj Obali bilo je napeto. Nekoliko dana ranije u Hebronu su izbile neke pobun
e, izraelski vojnici ubili su dva arapska studenta, ljudi su bili loe volje. Vozi
li su se u tiini - David za volanom, i djevojka pokraj njega - spokojna, pratei ce
stu pred sobom. Proli su kraj prepunih i zaputenih bespravno izgraenih sivih kua u H
ebronu. Izvan grada vozili su kraj niza tronih straara, te kraj izbjeglikog logora
izgra enog pod starom jordanskom vladom. Taj prizor nije umanjio napetost izmeu Da
vida i djevojke. vrsto je stisnuo papuicu gasa i vozio dalje. Negdje iza njih krik
nulo je dijete - tankim glasom, punim straha koji se ubrzo izgubio i bio proguta
n bu kom dipovog motora. Cesta je vodila juno, izvan Zapadne Obale i dalje prema 1
05Beershebi i Negevu. Sada su, kako je kontrolu preuzimala pu stinja, obraena pol
ja zamijenili zaputeni pijesak i grmlje. Sva ko toliko proli bi kraj obitelji bedu
ina ispod tankog atora koji ih titi od vjetra, dok neko dijete pazi na njihove dev
e i mrave crne koze. Jo malo junije i stigli su u Nizanu, bivu graninu postaju izmeu
alestine i Sinaja. Uz cestu leale su hrpe hra-ve bodljikave ice. Carinsko skladite i
policijska postaja bili su prazni, polako se uruavali i ponovno postajali dio pu
stinjskog pijeska; kroz prazne prostorije trkarali su mali zeleni guteri i velike
gubavice, zaustavljajui se samo da pogledaju dip koji je projurio uz njih. Egipats
ka granica bila je udaljena nekoliko kilometara. ak se i s potrebnim papirima Dav
id osjeao nelagodno zbog prela ska. Pitao se jesu li Sirijci Egipanima poslali nje
gov opis. To je bilo malo vjerojatno poznavajui klimu meu dvjema dravama, ali nikad

a se ne zna. Carinski slubenici na granici bili su mrzo voljni i zauujue praktini. Iz


gledali su kao da im je dosadno, apatini, u neizglaanim uniformama, neobrijanih br
ada, poput ljudi kojima je ivot prestao kada su imali petnaestak godina, nakon to
im je ponudio ono malo to je mogao. Glavni meu njima, dunosnik srednjih godina s ta
nkim, gotovo beskrvnim usnama i crvenim, napadnim oima, izgledao je kao netko tko
bi napravio guvu samo zato da dokae da je uistinu glavni. Sjedio je iza masivnog
drvenog stola, ispod ventilatora koji se polaga no okretao i samo lijeno okretao
topao zrak. Leyla je obavljala posao s papirima, tiho razgovarajui na arapskom s
tim ovjekom, dok su dvojica njegovih pomonika pretraivala prtljagu. Vojnici su se
poslagali kod oblinje stra-arnice i gledali Leylu, ponaajui se poput farmera na sajm
u stoke, s pukama objeenim preko ramena, napeti zbog potisnu te strasti i monotono
sti posla na niijoj zemlji. David je odjednom zauo poviene glasove i shvatio da se
Leyla svaa s ovjekom za stolom. Vidio je svoje papire rairene po stolu. Oni su bili
predmet razgovora no David nije mogao sli jediti brzi arapski. Na kraju se pobo
jao da e trebati nekoga pot platiti. Prepirka je prestala gotovo isto tako brzo k
ao to je i zapo106 ela. Vojnici su gledali na drugu stranu. David je vidio kako je
ovjek pokupio razbacane papire i bez rijei ih uruio Leyli. Uzela ih je i otila prem
a dipu. - O emu se radilo? - upitao je. Slegnula je ramenima. - Mala nezgoda - pro
mrmljala je. -Pokuavao me uvjeriti da ti papiri nisu u redu. On je ovdje novi, sv
je, iz Tante. Sredila sam ga, i sa mnom to nee vie pokuati. - Ula je u dip i zatvoril
vrata. David je upalio motor. - A, tko je Leyla Rashid, da bi ju on posluao? - p
itao je. Pogledala ga je kao da se dvoumi da li da mu odgovori ili ne. - Nitko rekla je dok su kretali. - Palestinka. ena. Neuda-ta, 26 godina. Ovdje to znai ni
tko. - A zato onda carinski kreten slua savjete koje mu daje nitko? Ponovno je sle
gnula ramenima. On je vidio taj njen pokret i nakratko ju pogledao. Kratka kosa,
dugi vrat, prekrasne crte lica -kao da su izrezbarene. Drala gaje daleko od sebe
onom pose bnom rezerviranou koju emancipirane muslimanke moraju posjedovati ukoli
ko ele ostati emancipirane. Mukarci o ta kvim enama nagaaju. ak i samostalan odlazak
u kafi smatra se provokativnim; pijuckati kavu u hladovini je povlastica mu karaca
i oznaka kurvi. David se zagledao na drugu stranu. - Ja sam nitko - ponovila je
. - Ali, moj otac je netko. ovjek je znao. On je shvatio. - to je shvatio? - David
je okrenuo volan da bi izbjegao grmlje koje je raslo po cesti. - Da moj otac u
ovom podruju ima utjecaj i da bi za njega bilo bolje da ne pravi probleme. - A tk
o je tvoj otac? - upitao je David. Ona je otresla pijesak sa svojega rukava. - N
itko tko je postao netko - rekla je. - Zove se Ahmad Ra shid. Pjesnik je. Sigurn
o si uo za njega. David odmahnu glavom. - Ne - ree. - Ja sam idov iz New Yorka, sjea
se? Mi ba tamo i ne itamo previe arapske poezije. - Ne pravi se pametan - odbrusila
je. - Moj otac je dobro poznat pjesnik. Pie o Palestini - o zemlji, ljudima, o n
jihovoj 1071 patnji. Zovu ga Sawt Filastin - glas Palestine. Arapski tisak objavlj
uje njegove pjesme, u Al-Ahramu ovdje u Egiptu, u liba nonskim novinama prije Gr
aanskog rata, u Kuvajtu, Iraku. Po svuda osim u Palestini. Ponovno je okrenuo vol
an da bi izbjegao i tu posljednju pri mjedbu i hrpu pijeska koju je vjetar nanio
na cestu. - Nemoj mi rei da je ona kreatura zaljubljenik u poeziju -rekao je. Ta
da se prvi put nasmijala, pa se opet prisjetila potrebe za re zervom i vratila o
naj ozbiljni izraz lica. Na sekundu, David je ispod te hladne vanjtine zamijetio
neku drugu osobu. - Ne, ali uo je za mog oca - odgovorila je. - Pjesnici Arapi ma
neto znae. Moj je otac neko vrijeme bio gradonaelnik al--Arisha, Ima utjecaja i zn
a svakoga tko u Sinaju neto znai. Jo uvijek je siromaan, ali potuju ga. Vjeruj mi, to
je ovdje vano. Da se proulo da je carinski slubenik htio prouzroiti pote koe keri A
da Rashida, taj bi se uskoro naao kako razmi lja o Sinaju onako kako ljudi u Sinaj
u razmiljaju o finim stva rima koje postoje u Kairu. David je gledao surov pejza o
ko sebe-koji ih je brzo gutao. - Kamo bi ga mogli poslati gdje bi mu bilo gore n
ego ovdje? - pitao je. Odgovorila je ne pogledavi ga. - Postoje gora mjesta od ov
oga - rekla je. - Mnogo gora. On to zna. Budi sretan da ti ne zna. David nije rek
ao nita. Vozio je prema jugozapadu, prema al--Kuseimi i njihovoj prvoj stanici. I
spred na irokom obzoru vi djele su se visoke planine koje rastu prema nebu. Imale
su boju karamele i bile bogate i zlatne pri jakom popodnevnom suncu. Kod At Umm
Katefa cesta je postala blatnjavi put, otar i pun rupa. S njihove lijeve strane
pijesak je bio prekriven naslagom crnih kamenia kremena, i to je stvaralo sliku mr
anog, mirnog jezera. Suneva je svjetlost padala glatko na njega i bila odmah progu

tana. Pustinja oko njih odzvanjala je, prostrana, udna i prazna. Iza zavoja, Davi
d je ugledao zakrljale palme i bagreme u oazi. Stigli su do al-Kuseime. Bili su u
Sinaju. 108 13. poglavlje l Pustinja je nou okrutna. Ljeti su noi hladne, a zimi
se tako estoko smrzne da moe i ubiti. Ledena, tamna i beskrajno pro strana, pustin
ja odzvanja poput napetog, raspaljivog zvona, vi-brirajui u dubini svojom grubom
glazbom. Mraz se sjaji na pje anim valovima kao zdrobljeni dijamanti razbacani div
ovskom rukom. A gore, mjesec - velik i tih, visi dovoljno nisko da udari svojim
polupodignutim prstima. Zvijezde sjaje poput komadia smrvljenog leda, daleke, ned
ostupne, zauvijek zaleene na svo jim mjestima. Planine junog Sinaja su ljeti poput
pei, a tije kom zimskih noi su svjee, otre i gorko hladne. Nita u njima ne moe zadr
toplinu. Sve je hladnoa. To je bila njihova petnaesta no na poluotoku. Leali su je
dno pored drugoga u vreama za spavanje, zbog hladnoe sti snuti poput malih ivotinj
a. David se nemirno vrtio, ponovno ni je mogao spavati, a lijevi ga je kuk bolio
od pritiska na kamenito tlo. Ona je, pokraj njega, mrmljala u snu. Nasmijeio se,
a onda opet stresao od boli dok se okretao i naiao na jo jedan skriveni kamen. Od
dana kada su se upoznali Leyla ga nije prestajala zbunji vati i zauivati. Pustinj
om je putovala u arenoj, modernoj od jei i kao da je imala neku sposobnost da od s
ebe odbija blato i prainu. Svake bi veeri skidala minku, oprala lice, namazala ga t
onikom, a svakog jutra prala je kosu i sjedila minkajui se kao da se nalazi u svoj
oj spavaoj sobi. - Vode ima dovoljno - rekla bi kada bi se pobunio, a ona je uvij
ek bila u pravu. Ona je pustinju poznavala isto onako kao to je on poznavao polom
ljene posude i glinene ploice, intimno, kao to dijete 109poznaje svoju majku. Kada
bi se izgubio, ona bi pokazala smjer svojim, dobro izmanikiranim prstom i za ne
koliko bi minuta bili na pravom putu. Beduini su joj bili prijatelji i inilo se d
a su je oni prihvatili - enu u mukom svijetu, koja bez vela vrlja nji hovim pustinj
ama. Njezina ga je ilavost iznenaivala. Nikada nije izgledala umorna, niti klonula
, mogla je zaspati kao klada na tlu s najvie kamenja, mogla je bosih nogu hodati
po otrom kamenju na koje se on, u izmama, spoticao. I, na kraju svakog dana, kada
je on bio izmoden, neobrijan i crvenih oiju, ona bi bila isto onako svjea i lijepa
kako je bila i toga jutra kada su krenuli. Krhkost njezinog tijela sve ga je vie
privlaila, ali dr ao se na distanci. Jo ju uvijek nije dovoljno poznavao - govo ril
a je tako rijetko, postavljala tako malo pitanja, nije nita tre bala. Znala je zb
og ega je David doao u Sinaj, ali nije mu to htjela reci, a i on je stvari volio uv
ati za sebe koliko god je to bilo mogue. Poeli su uivati jedno u drugome, a da nisu
traili ili ohrabrivali neko dublje prijateljstvo ili povjeravanje koje bi vodilo
ka njemu. Sinaj ga je u etrnaest dana izmijenio. Bilo je dovoljno vre mena za ra
zmiljanje dok su se vozili kroz otvorene puste pro store. Sinaj je niija zemlja, n
eplodno tlo koje predstavlja ku nju u istoj mjeri i ljudima i zvijerima, i dom lj
utoga boga. Da vid ga je shvatio ozbiljno - svaki pedalj te zemlje, svaku bra zg
otinu na breuljcima i svaki potkopani jarak. To je bila njego va divljina koja ni
kada nee moi biti Levlina, bez obzira na to stoje ona s tom zemljom bila vrlo pris
na. Njegove ljude je ljutiti bog tamo kanjavao etrdeset godina nadvijajui se nad pl
ani nom zajedno s dimom i gromovima, i ta bolest lutanja dri ih jo i sada. To je m
jesto u koje se moe doi u potragu jedino za boli i krivnjom. Izgleda kao daju je t
aj stari planinski bog i sagradio jedino u tu svrhu. Prvi su kranski redovnici to
odavno otkrili. Taj mamac je dnostavne pustinje odveo ih je u skupinama iz grado
va Sirije i Egipta i doveo u samotne elije, daleke samostane ili na visoke kamene
stupove gdje e sjediti meu nomadima pri tamnom suncu, sluajui glas Boji. Lagano odje
veni asketi, pustinjaci divljih oiju, grupe stilita, cenobita i apotactita - svi
su doli u 110 potrazi za mirom, a umjesto toga sa sobom donijeli samozadane muke
koje ni dui ni tijelu ne dozvoljavaju odmor. Svoje su oi oslijepili pretjeranim bu
ljenjem u sunce, otetili su svoju kou i izranjavali meso trnjem visokih bagrema. N
jihove su se kosti ili vratile pustinji, ili se raspadale u tihim kosturnicama S
v. Cathe-rine ili Sv. Nilusa. Danas je samo aica njihovih nasljednika ostala u Sin
aju i drugim mjestima - aica pobonih staraca, ne urednih brada i redovnikih pripravn
ika kojima je okus svijeta jo uvijek svje na jezicima i usnama, a koji su odsjeeni
od vanjskog svijeta ne samo zidinama, brdima ili pijeskom. David i Leyla proveli
su dva dana u samostanu Sv. Catherine, u podnoju Jabal Muse za koju su redovnici
i hodoasnici dugo vjerovali daje to prava planina Sinaj. Osobno ih je doekao otac
Nikandros, prijazan stari ovjek ija je ljubaznost prema gosti ma prikrivala osobu

koja dri stegu i eljeznom rukom rukovodi samostanom. On je poznavao Gatesa i neko
liko su puta razgova rali prolog proljea, tijekom njegovog posjeta. Vijest o njego
voj smrti ga je okirala i uznemirila, ali nije znao nita to bi ju moglo rasvijetli
ti. Davida su predstavili i knjiniaru, ocu Spi-rosu koji se dobro sjeao Gatesa i, to
je jo neobinije, koji je iitavao rukopise. Zajedno su proveli sate zatvoreni u star
oj knjinici - David i stari knjiniar sa svojom prosijedom bradom i debelim, pra njav
im naoalama. Na glavnoj galeriji gdje su oni sjedili, po svuda oko njih zidovi su
bili prekriveni pozlaenim ikonama, triptisima i bogato obojenim slikama na krovu
. Iz svakog je kut ka iz sjene u njih zurilo strogo, bradato lice Krista, drei eva
n elje u lijevoj ruci dok je desnu pruao da blagoslovi ili prokune - ne bi se mogl
o tono rei. Jedan uz drugoga du polica nala zili su se Djevica i njezino dijete, mue
nici, sveci, aneli, a zlato s njihovih odora presijavalo se na treperavoj svjetlo
sti svjetiljki za itanje. Iza visoke iane ograde pohranjene su bile tisue rukopisa,
stoljea uenja i pobonog prepisivanja zakljuano od oiju ve ine i dostupno samo nekolic
ni. Nije ni udno da bi netko ova mo doao u nadi da e nai neki neotkriveni tekst. Sat
ima je Da vid sjedio s ocem Spirosom listajui rukopise na grkom, latin111
skom, sirijskom i hebrejskom. Naao je nekoliko pokazatelja, nekoliko osvrta na mj
esta na koja je Gates mogao otii. Zakopa nom u malo koritenoj knjinici Davidu se za
datak inio uzalu dan, a problemi nenadvladivi. Zato je zapoeo tako uzaludnu potjeru
? Zato je pomislio da e ovdje nai ita drugo no prainu i pergament? Ipak, kasno drugog
dana kada su ve doli do kraja drugog zakonika i dok je otac Spiros Davidu pokaziv
ao neke od knjini-nih vrijednosti, redovnik je spomenuo kako je Gates bio prili no
nestrpljiv da ode u samostan Sv. Nilusa. Spiros mu je ispri ao o jedinstvenom ruk
opisu koji se tamo uva, o ranoarapskom putopisu s naslovom Al-Tariq al-mubin min
al-sham ila 'l-balad al ainin, Otvoren put od Damaska do Meke, koji je napisao u 8
. stoljeu neki Abu 'Abd Allah Muhammad ibn Sirin al-Halabi. Doznavi za rukopis Gat
es se nevjerojatno uzbudio; na vie je mjesta proitao o njemu, ali nije bilo podata
ka o njegovom po stojanju. Brockelmann, mjerilo za autoritet, nije ga ak ni spo m
injao. David i Leyla bili su sada na posljednjoj etapi svoga puta. Posjetili su
sva mjesta koja je Gates spomenuo u razglednici, razgovarali s ljudima koji su g
a upoznali i s njime popriali, pra tili su njegovo kretanje po poluotoku do ove t
oke. Treeg dana u Sv. Catherini ujutro, na konjima su krenuli prema Sv. Nilusu. Im
ali su vie od dana putovanja prema sjeveru, kroz Shi'b al--Ruhban, dugog i zavoji
tog izdanka ceste za Wadi Beirak. Sa mostan je, skriven duboko u planinama, bio
nedostupan osim ako se putovalo pjeice, na konjima ili devama. Sam klanac bio je
uzak, ograen visokim, okomitim granitnim zidovima i pod muklim kameninama te krhot
inama stijena i pijeskom. Put je bio teak. Za Davida, koji nikada prije nije jaha
o, putovanje je bilo za morno i bolno. Sedlo mu je strugalo bedra, a lea su ga ne
umo ljivo boljela. Vie su se puta morali zaustavljati da on sie s ko nja i odmori
se. Leyla nije dobro poznavala put pa su postajali sve sporiji i sporiji. Ubrzo
su poeli gubiti vrijeme i kasno po slijepodne postalo je jasno da prije mraka nee
stii do samo stana. Kada se smrailo, odluili su stati i ulogoriti se. Izmueni
i jo uvijek, potpuno odjeveni umotali su se u vree za spavanje i zgrili se borei se
tako protiv smrtonosne, prodorne hladnoe. Konji pored njih, zamotani u debele dek
e, stajali su drhtei. U kanjonu je bilo tamno. Visoke su stijene s obje strane sk
rivale vei dio neba. Iznad njih je eterinim svjetlom na istom pu stinjskom nebu tre
ptalo tek nekoliko zvijezda. David se trzao i vrtio, zabrinut i ispunjen nonim st
rahovima. Najvie od svega brinulo ga je jedno: ako pone kiiti, gotovi su, jer su ov
dje, u sreditu kanjona kao u stupici. Leyla mu je priala da nagli pljusak zimi moe
prouzroiti munjevitu poplavu u samo neko liko sati. Oni vjerojatno ne bi ni znali
da kia pone negdje da lje: jedino upozorenje koje bi imali bio bi huk vode koja b
uja u uskom kanalu i obruava se na njih brzinom i obujmom brzog vlaka. Beduini se
zimi dre izvan kanjona i daleko od rijeka. Leyla je bila nervozna, iako je o tom
e Davidu rekla vrlo malo. On je, i dalje uznemiren zaspao lakim snom, prepunim s
nova. Probudili su se prije izlaska sunca. Zrak je bio hladan, a oni su znali da
ak i kada bi se sunce popelo iznad klanca, na njego vo bi dno prodrlo vrlo malo
topline. Drhtei i grijui dlanove dahom, poeli su pripremati (Joruak. Leyla je pretho
dne noi zapalila vatru koristei bagremovo drvo. Kako je vatra jo uvi jek tinjala, u

brzo se pojavio i plamen. Isto kao i beduini, napra vila je beskvasno tijesto, o
blikovala ga u tanku krunicu i posta vila iznad vatre. Za nekoliko su minuta imal
i svje kruh. Zaje dno sa slatkim crnim ajem njegov je okus bio zadovoljavajui, iako
pomalo asketski. David je poeo oivljavati, iako je njego vo tijelo uvijek protest
iralo zbog tretmana od prethodnog dana. Kada su zavrili s dorukom, tanka siva svje
tlost poela se probijati u shi'b, dodirujui kamenje svojim tupim, nedefinira nim s
jenama i inei tmuran prolaz ponovno vidljivim. Svjetlost je bila slaba, bez sjaja
i bezbojna. Nebo iz kojega je dolazila postalo je sivo i sumorno, i izgledalo je
poput kriljastog stropa iznad njihovih glava. inilo se da se sputa na njih, dodiru
jui rubne stijene kanjona i stiui ih. Nita se nije micalo. Nad svi me se nadvila dubo
ka, iscrpljujua tiina. Tamo nije ivjelo ni ta osim zmija, gutera i korpiona. Leyla je
prole noi Davida 112 113upozorila na zmije prije no to su se spremili na spavanje.
Ta pomisao nije ba pomogla njegovom snu. Leyla je pogledala ne-prijazne stijene s
hi'ba i zadrhtala. - Ne svia mi se ovdje - rekla je. - Ovaj klanac ima loe ime. Lj
udi ne dolaze ovamo ako ne moraju. Ove su stijene poput zatvora. Od njih me prol
aze trnci. Tvoji redovnici moraju biti udni da namjerno ovdje ive. Tuvvare ovo mje
sto izbjegavaju. Redovnike je prezirala na pristojan nain. U Sv. Catherini vr ije
me je provodila razgovarajui s mnogobrojnim Jabali bedui nima koji ondje ive, sluei
u samostanu kao zanatalije i radni ci. Sa samim redovnicima govorila je kratko.
Ona ih je unato dugog postojanja njihove bratovtine smatrala nametljivcima u njezi
noj pustinji. Za redovnike bilo je nezgodno imati enu me u sobom. Sv. Catherina ni
je na Athosu i ena je smjela prijei samostanske granice, ali njima se to ipak nije
svialo. Nahranili su konje, spakirali se i ponovno natovarili goleme torbe koje
su visjele na sedlima. Bilo je vrijeme za pokret. Iako to nije pokazivala, David
je osjetio da je Leyla zabrinuta zbog vremena. Nebo se nije bistrilo, a kia je u
planinama ve moda i padala. to prije dou gore do samostana, to bolje. Najprije se k
onji nisu htjeli pokrenuti. Bili su mrzovoljni i nisu reagirali. Nou su jeli sol
i sada su bili edni, a voda u kamenim bazeni-ima gudura bila je tvrda i slankasta p
a su oni od nje samo okre tali glave. Leyla im je priala tihim glasom, umiljavajui
im se, gladei im vratove, dajui im zob iz torbe koju su im dali redov nici, no on
i su se micali polako, jo uvijek neposluni. Skoro dva kilometra traili su najbolji
put kroz stijenje i raz bacano kamenje kanjona. Davida je boljelo cijelo tijelo,
a bedra su mu bila izranjavana i osjetljiva: odbio je ponovno jahati i od luio h
odati drei u jednoj ruci uzde konja. Uski klanac bio je nazubljen i vijugav poput
vadiepa, a zatvoreni zavoji bez vidi ka pojaavali su osjeaj tamnovanja i klaustrofo
bije. ak je i zrak imao ustajao i neobian miris, kao daje tu zatoen ve sto ljeima. Bi
lo im je prehladno da bi mogli razgovarati. David je bio razdraljiv i brzo bi pla
nuo. Boljela gaje glava, a jedna mu je vena pulsirala u lijevoj sljepoonici. Leyl
a se osjeala besko risnom, izgubljenom, sve njezine vjetine koje bi mogle doi do 11
4 izraaja u sjevernoj i sredinjoj pustinji ovdje su, meu vjekov nim, brutalnim stij
enama bile suvine. Zali su u posljednji zavoj i bio je tamo, na kraju klanca, vi s
oko na klisuri drugog, manjeg klanca koji je pod pravim kutom presijecao Shi'b a
l-Ruhban. Povrina stijene ovdje je bila stepe-niasta, razbijena, kao odrezana tako
da se mali samostan moe tamo smjestiti. Sagraen od kamena iz same stijene dobro s
e uklopio u okolinu, tako sivu i odbojnu pri tmurnom svjetlu. Sa mostan je u 8.
stoljeu izgradila skupina redovnika iz Sv. Cathe-rine koji su eljeli jo veu osamu za
svoje molitve i pokoru, i odonda stoji, netaknut zubom vremena, ratovima, napad
ima, kao svjedok vjere i izdrljivosti. Glavna zgrada izgleda kao da visi sa stije
ne, nesigurno, ali dobro poduprta, poput gnijezda ne ke grabljivice. Iznad nje i
sa strane izgraene su dodatne zgrade na irokim povrinama i povezane meusobno kao i
s glavnom zgradom, uskim putiima i stubama. Sigurno podignut na vie od trideset me
tara iznad gudure, samostan je bio osiguran od poplava, bandi i smetnje sluajnih
putnika. To je zaista bilo uto ite, tamno sklonite, gotovo bez prozora koje se ugod
no smje stilo u vrstom kamenu i okrenulo lea vanjskom svijetu. Samostanu se prilaz
ilo pomou primitivnog drvenog dizala, poput onoga u Sv. Catherini po kojem je i n
apravljeno. Njime se upravljalo runo. Kada su David i Leyla stigli do mjesta gdje
se spajaju dva kanjona, ugledali su dizalo - izgledalo je poput ma lo vee drvene
kutije - smjeteno visoko na klimavoj platformi. Nigdje nije bilo znaka ivota: ni
na jednom se prozoru koji su gledali na Shi'b al-Ruhban, nije vidjelo nijedno li
ce, nitko se ni je kretao po putiima ni stubama, nisu se uli nikakvi zvukovi -ni z

vona ni glasovi. Davidu su rekli da trenutno u samostanu i vi sedam redovnika, ko


ntemplativci koji su ivot posvetili tihoj samoi, da njima nee biti drago da ih se s
meta, i da bi vrlo lako mogli odbiti primiti Leylu. Oklijevajui, glasno je zavika
o. Pro lo je pola minute no nije dobio odgovor. Zavikao je ponovno glasnije, a ok
o njega u krugovima ula se jeka koja se probijala kroz ograeni prostor kanjona. Je
ka je oslabila i ponovno je na stupila tiina. Leyla je tada spazila tanko ue koje
je visjelo s platforme i 115dosezalo gotovo do zemlje. Zakoraila je prema njemu i
pote-gnula. Visoko iznad njihovih glava zauo se uznemireni zveket, kao odgovor n
a njezino potezanje, a zatim opet nita. Priekala je, a zatim ponovno potegnula, ov
aj put jo jae, dva, tri puta. Iznad njih, spustio se komad samostana, zveckajui pop
ut malih zvonia. inilo se da se nadvija nad njih, prijetei im svojim tamnim obujmom
s te udaljenosti. David je ponovno zavikao, plaei konje koji su u uskoj dolini ve p
ostali nervozni. Okre nuo se prema Leyli, slijeui ramenima, no njegov glas je iskr
e nije pokazivao nelagodu koju je osjeao. - Izgleda da ba ne vole goste. to ti misl
i? Ona je pogledala gore prema platformi, a onda opet u Davi da. - Ne svia mi se rekla je. - Neto nije u redu. Pretiho je. - Moda je danas neka vrsta svetoga dana
- dodao je. Leyla odmahnu glavom. - To bi nam rekli u Sv. Catherini. Ne, mislim
da neto nije u redu. Moda je u pitanju bolest, ak i mala stvar poput trovanja hran
om na ovakvom mjestu moe imati ozbiljne posljedice. Ponovno je potegla ue, nemilos
rdno zvonei. Jedan od ko nja se okrenuo i tiho zanjitao. Visoko gore jedan je gavr
an htio kroz kanjon, crni obris na sivom nebu. Na poziv nitko nije odgo varao. S
amostan je i dalje bio tih. - to emo sada? - upitala je. Bila je zabrinuta. Pomisa
o na putovanje do Sv. Catherine kroz shi'b i uz kiu bila je neugodna i prijetea. D
avid se nije htio vratiti. Neto mu je govorilo da se kraj pu tovanja nalazi ovdje
u Sv. Nilusu, i on nee otii, a da ne nae ono po to je doao. Pogledao je gore prema s
amostanu, a zatim prema okomitim stijenama na jednoj i drugoj strani. Nije bilo
vidljivog puta sa zemlje do bilo kojeg dijela zgrade iznad njih. Granit je grub
i na njemu ima prostora u koje bi se mogle ugu rati ruke za uporite, no takav usp
on bio bi pothvat za iskusnog i dobro opremljenog penjaa. U torbi na sedlu imali
su ue i kuku za sluaj opasnosti, ali zgrada je s mjesta na kojem su se oni na lazi
li bila nedostupna. - Moramo ui u samostan - rekao je David. - Moramo pro nai put
i poslije se spustiti po uetu. Klanac negdje mora imati 116 svoj kraj, i tamo mor
a biti put do vrha stijene. Mislim da tre bamo odmah zapoeti. Leyla se sloila. elje
la je izii iz kanjona. Samostan i odbo jna tiina koja ih je doekala nije uinila da s
e Leyli mjesto po ne sviati. - Moe li jahati? - pitala je. David se namrtio, a onda k
imnuo. Tijelo ga je i dalje bolje lo, ali sada se oajniki elio pouriti. Otiao je do k
onja i teko se podigao u sedlo. Leyla se smijala dok se namjetao na leima ivotinje k
oja su bila neudobna i nezgrapna. Njezin smijeh odbi jao se od klisura kanjona i
postajao udna, iskrivljena jeka koju je onda progutalo kamenje. Leyla se zatresl
a i popela na konja, prestraena jekom isto onoliko koliko ju je plaila tiina koja j
oj je prethodila. 11714. poglavlje Uski se klanac odjednom prekidao otvarajui se
u iroku rijenu dolinu koja se protezala kilometrima izmeu visokih neprohod nih brda
od crvenog granita. Mala gudura bila je urezana poput jarka izmeu dva brda. Davi
d i Leyla su se samo morali popeti na brdo na kojem se nalazio samostan i onda s
e probiti kroz ne ravno brdovito zemljite uz rub vrha stijene. Pronali su mjesto g
dje se plitki jarak lagano uzdie prije no to pone strmiji dio uspona. Isprva je izg
ledalo lako, ali to su se vie penjali to je put postajao sve tei. Konji nisu mogli
dalje od onog mjesta gdje se jarak polako uzdizao. Navikli na neprohodne puteve
junog Sinaja, znali su gdje su pobijeeni. Natovareni tekim bisagama i razdraljivi od
puta kroz tamnu dolinu, odbili su ii dalje. Leyla je sjela na ka men pokraj njih
i uzdahnula. - Davide, oni nee dalje. A mislim da bi bilo riskantno tjerati ih d
a pokuaju. Da jedan od njih slomi nogu nali bismo se u nevolji. Jedno od nas dvoje
morat e ostati ovdje i paziti na ko nje dok drugi pregleda samostan. Ja sam volj
na nastaviti, ukoli ko se ti eli malo odmoriti. David odmahnu glavom. - Ne, ti si e
na i zbog toga bi moglo biti problema. Ako su bolesni, i vide strankinju kako se
po uetu sputa u njihov samostan, mogli bi se ponovno razboljeti. A, ako nisu bole
sni, mogli bi te gurnuti s litice prije no to dobije pri liku da im objasni. Ii u sam
. Pokuat u se vratiti danas, uko liko budem mogao, ali ako se ne pojavim, ne brini
. Ako tamo neto nije u redu, moda u morati srediti stvari prije no to se vratim. U n
aprtnjau je spremio neto opreme - ue, eki, kuku, pi118 tolj i neto hrane. Osjeao je

r u sebi. Tih samostan ispu nio gaje zlim slutnjama. Bio je siguran da se dogodi
lo neto ne obino. - uvaj se, Davide - rekla je dok je odlazio. To je bio prvi put o
d kada se poznaju da mu se ona obratila tonom u kojem se naziru osjeaji. Pogledao
ju je kako sjedi s konjima, mala i en stvena, u neskladu s otrim kamenjem. Lice j
oj je bilo iskrivlje no od boli i napeto, a u njezinim oima mogao je vidjeti nerv
o zu. Nasmijao se isforsiranim, umornim smijekom, potom se okrenuo i zapoeo s penj
anjem. Trebalo mu je vie od petnaest minuta dok je doao do vrha. S mjesta gdje se
nalazio pogled se protezao kilometrima na svaku stranu. Bio je to najljepi krajol
ik koji je ikada vidio; iz mjenjivali su se breuljci i ravnice, doline bez vode,
sive, crvene i tmurne, poput divovskog bojnog polja. Sve je izgledalo primi tivn
o, grubo, nezavreno, kao da Bog nije imao dovoljno vreme na da zavri posao na ovom
e mjestu, tako blizu njegovog doma. Od najmanjeg kamenia do golemih brda, sve je b
ilo prekri veno nekom patinom beskrajnih, naboranih godina. Eoni sunca i kie izgr
izli su planinu i udubili kamen kao da ju je neto izjelo, unitavajui meso, a ostavl
jajui tamne, stare kosti. David se osjeao patuljasto i beznaajno, jedino ivo bie meu
eskraj no mnogo beivotnog kamena, na golemom, neovjenom grob lju na kojemu nita ne m
oe dugo ivjeti. Trebalo mu je vie od sata da stigne do mjesta gdje se stijena nadvi
ja nad samostanom. S tog je mjesta bilo teko shvatiti raz mjetaj razbacanih zgrada
. Gledano iz kanjona, osnovna organi zacija samostana izgledala je jasno. Graen n
a tri razine od ko jih svaka odgovara jednom sloju stijene, prilagoen tako da mo e
smjestiti visoke zgrade ravnih proelja. Na donjoj razini nala zila se glavna zgr
ada kompleksa, bezlina, visoka otprilike est, a duga devet metara. David je pretpo
stavljao da to mora biti gla vni stambeni dio, najstariji dio samostana sagraen u
8. stoljeu koji se protee duboko u stijenu. Do nje je bila druga zgrada ni ska i
dugaka, vjerojatno zajednika blagovaonica. Nad njima nalazila se zgrada ravnoga kr
ova s malim, iljastim prozorima -biblioteka. Na treoj su razini bile jo dvije zgrad
e: crkva, kopi119ja bazilike Sv. Catherine iz 6. stoljea i graevina s niskom ku po
lom bez prozora, okreena u bijelo: kosturnica. Tada je shvatio da se moe popeti na
mali poploani dio iz meu kosturnice i crkve. Kada bude tamo moi e se kretati po stu
bama i putevima koji povezuju sve dijelove samostana. Iza njega i s lijeve stran
e nalazio se mali maslinik kao to je vidio i u blizini Sv. Catherine. Oito su ga o
braivali redovnici, ali nije mogao shvatiti kako do njega dolaze. Doavi do stabala,
privr stio je jedan kraj ueta oko kvrgavog, ali otpornog najblieg de bla. Tada se
vratio do litice, uvrstio dugaki metalni klin oko pola metra od ruba, na mjestu s
kojega se vidio mali kvadratni prostor ispod, i oko njega zamotao ue. Penjanje po
stijenama ba i nije vjetina koju je znao, a sada je gledajui dolje prema kanjonu i
spod sebe ironino mislio da to vjerojatno i nije naj pametnija vjetina koju ovjek t
reba nauiti. Zatvorenih oiju, s rukama koje su vrsto obujmile ue, spustio se preko r
uba. Kako je litica lagano strala na van on se zanjihao iznad pra znine. Jedan po
grean korak i past e ravno na kamenje u ka njon ispod sebe. S rukama i nogama obmo
tanim oko vijugavog ueta, centimetar po centimetar, bolno se kretao nadolje. Otvo
rio je oi i shvatio da se okree, lagano, ali opasno, i visi oko metar i pol izvan
i vie od dva metra iznad mjesta na koje se htio spustiti. Bilo je prekasno da se
vrati i produi ue: bojao se da e ga hrabrost napustiti ako se bude morao po drugi
put sputati. Zahvaljujui laganom micanju najprije nogu, a zatim cijelog ti jela, z
aljuljao se u pravom smjeru. Meutim, kako je ljuljanje postajalo jae, i ue se jae vr
tjelo. ekajui da ugleda poplo ani kvadrat i pripremajui se da se baci na njega, poelo
mu se vrtjeti u glavi jer su se tlo, zgrade i stijene vrtjele oko njega pa ih j
e as vidio, a as ne. Sada ili nikada: ako ne skoi, izgubit e ravnoteu i pasti. Skoio
e i nespretno sletio na uvenule boure ispred crkve. Bolio gaje zglob lijeve noge,
a desni mu je lakat bio prilino izgreben. Pun modrica i bez daha leao je na mjest
u gdje je pao, pokuavajui normalno disati i provjeravajui svoje tijelo. Zado voljan
stoje s njim sve bilo donekle u redu, iako gaje sve bolje lo kao nikada, podupr
o se rukama i nogama i ustao. Dok se is120 pravljao, ugledao je ue koje se, draei g
a, ljuljalo iznad nje gove glave i vie od metra izvan dosega. Pomislio je kako se
is tim putem nee moi vratiti. Energino je zakoraio prema po ploanom dijelu i pogleda
o prema dolje. Dno kanjona inilo se jako daleko i iznenaujue izazovno. Kao da ga je
zvalo, tjeralo da se posklizne i padne. To nije bilo mjesto za onoga koji se bo
ji visine. Pomisao nije bila ugodna jer je on sam bio nervozan im bi se popeo vie
od treeg kata. No, sada nije imao izbora. Jo uvijek pomalo drhtavim glasom nakon p

ada, uzviknuo je: - Ima li koga? ujete li me? Njegove su rijei poput olova pale u
dolinu i izgubile se. Ni tko nije odgovarao. Lagani je vjetri zapuhao kroz shi 'b
i ne stao. Ponovno je zavikao, ovaj put na arapskom, ali novi povje tarac je od
nio njegove rijei. Hladnoa. Gledao je u nebo i osje tio kiu u zraku, a zatim po trei
put Viknuo u tiinu. Nije se ulo nita osim jeke, ujednaene i beivotne. Pribliio se vr
ti ma crkve. Jednostavna drvena vrata otvorila su se na njegov dodir i uvela ga
ravno u narteks, iroko predvorje koje je obavljalo ulo gu posrednika izmeu vanjsko
g svijeta i same crkve. Naao se ispred arama izrezbarenih i mozaikom prekrivenih v
rata. Iznad njih upaljena, treptala je uljana svjetiljka, iji se ulateni bakreni o
kvir izvijao zajedno sa utim plamicima u njemu, ukraava jui vrata svjetlou i sjenama
azliitih oblika. Na ravnim plo hama vrata bili su ugravirani lavovi, palme, smokv
e i njeni an eli. Sva su vrata bila istroena i omekala i od starosti, a i od pobonih
dodira bezbrojnih ruku, no pri svjetlosti jedne jedine svjetiljke izgledala su p
rastara i netaknuta. David je dugo stajao u tiini, nesiguran, gledajui ih. Jesu li
redovnici bili unutra zau zeti tihom molitvom? Hoe li ih on, tako nepozvan, omes
ti i uvrijediti? Oklijevao je jo trenutak, a zatim dohvatio okruglu metalnu kvaku
desnih vrata i okrenuo je. Vrata su se otvorila i on je uao u crkvenu lau. Vrijed
nost, bogatstvo. Krist na zidovima, Krist na stupovi ma, raspeti Krist iznad olt
ara, Krist na stropu. Posvuda svjetilj ke koje svojim plamenjem obogauju i pozlauj
ii sve to dota knu. Zlata napretek, obilje srebra, prezasienost svjetlom. Tam121ja
n se poput vela, vrtio u virovima, nagomilavao, lebdio u ba-zeniima crvenog i utog
svjetla, a ispred ikonostasa nalazile su se upaljene svijee u visokim svijenjacima
od ulatene mje di. Na krajevima dugih finih lanaca visjela su nojeva jaja, od ba
kra i filigrana paljivo dotjerana i ulatena. Pod poploan mra morom i prekriven fin
im tepisima bio je proaran i pomalo hra pav od mozaika s istonjakim motivima. Na dr
ugoj strani lae stajao je ikonostas pozlaen i okien lancima od cvijea, obojen i obuen
u crvenu, crnu i zlatnu tkaninu, prepun ikona; svet - po strani, skrivajui oltar
od bezbonih oiju svijeta. Sputeni raj, Bizant u pustinji, tamne sjene i blijeda tr
eperava svjetla, raj na zemlji. Jak i poput mousa, miris tamjana punio je Davidov
e nosnice dok je tako stajao i buljio. Dugo je bio oaran sjajem koji je ugledao,
a koji u ovoj tamnoj dolini nije oekivao. Svoje je pri sustvo smatrao smetanjem,
neeljenim oskvrnuem. Koa mu se, zbog svetosti toga mjesta, najeila, i bilo mu je neu
godno, bio je idov, stranac. Nije se usudio zavikali, da se ne bi otkrio, ak je i
disao polako i tiho da ne bi privukao panju na sebe. U grudima, srce mu je glasno
lupalo, a sljepoonice su mu pulsirale. Oi su mu se, polako, privikle na udno svjet
lo, prepuno sje na. Dobro je vidio samu crkvu i shvatio daje prazna. Tako tiha i
prazna izgledala je poput golemog broda naputenog nasred mora, a u njoj je jo uvi
jek gorio tamjan, svjetiljke i svijee bile su upaljene i ikone se nalazile na svo
jim mjestima. Nedostajao je jedino zvuk glasova koji mole Trisagion. Je li misa
trebala uskoro poeti? David se osjeao neugodno. Neto nije bilo u re du. Ponovno je
pogledao ikonostas - veliki pozlaeni paravan koji dijeli niu lau od svetita. Sredinja
vrata bila su djelomi no otvorena, a kroz otvor, na pragu, vidjela se odjevena f
igura nagnuta pri molitvi. David je oklijevajui krenuo laom, a njegovi koraci bili
su laki, no dovoljno glasni da bi redovnika upozorili na njegovo pribliavanje. F
igura se nije pomakla pa je David poao jo bli e, ne znajui to bi uinio. Bio je udalje
dvadesetak koraka kada je ugledao neto udno. Tamnocrveni potoi tekao je od praga ik
onostasa, preko mramornog poda, mrljajui njegovu 122 bjelinu i razbijajui simetrij
u njegovog uzorka. David je tada, vie ne oklijevajui toliko zbog oskvrnua, ve svjest
an nedu-hovnog zloina, oprezno priao nagnutoj figuri. Noge i ruke bile su mu iskre
nute, glava i ramena ugurana u otvorena vrata. Gri mizan potok tekao je iz velik
e rane na glavi, koja je ve bila zgruana i suha. David je priao tijelu i okrenuo ga
na lea. Ka da je to uinio, dio lica gdje je bila zarezana lubanja, otpao je, a Da
vid se brzo okrenuo, osjeajui muninu. Nasilje ga je po novno slijedilo te se osjeti
o izgubljen i prestraen. Pogled mu je skrenuo na izvezenu tkaninu koja je bila pr
e baena preko stola s njegove lijeve strane. Podigao ju je i njome prekrio polovi
cu mrtvog tijela, prekrivajui krvavo, rastrgano lice. Prekoraio je les, otvorio ma
la vrata ikonostasa i uao u svetite. Ispred njega nalazio se nakieni oltar, ispred
bljetave mozaikom prekrivene apside. Drugi redovnik leao je ispred oltara, a njego
va krv zamrljala je i tkaninu koja prekriva oltar i skorila se na stubama. David
mu se pribliio i ugledao veliku ranu koja mu je rastvorila vrat od uha do ramena

. Sagnuo se i dotaknuo tijelo, tijelo starog mukarca sijede brade i ljubaznog lic
a, sveca koji je zbog svoje otvorene, sabla sne rane izgledao odvratno. U Davida
je buljio par oiju, tupim, zapanjenim pogledom zbog upletanja smrti na ovo mjest
o koje je taj starac vjerojatno smatrao nepovredivim i sreditem kraj njeg utoita. B
ilo je teko odrediti, no David je vjerovao da je ovjek mrtav ve nekoliko sati; tije
lo mu je bilo hladno, ali jo ne i potpuno ukoeno. No, prisjetio se da pri hladnoi u
koenost ne nastupa ak ni nakon nekoliko dana. I, ne gubi li se nakon dvadeset etki
sata? To nije bilo neto ime su se obino bavili arheolozi. Ponovno je pregledao krv.
Izgledala je svjee. Protiv L svoje volje, dotaknuo ju je prstom: jo je uvijek na
nekim mje stima bila vlana. Mala svijea na oltaru nakratko je zaprtala i ugasila se
. Da vid se ogledao oko sebe i primijetio da ih je jo nekoliko iz gorjelo te da e
se mnoge uskoro ugasiti. S ploe iznad oltara, gledalo ga je Kristovo lice. Okrutn
o i asketsko, imalo je izgled boli koja bora i mui lice i nalazi se samo u istonim
tradicija ma. David nije mogao podnijeti pogled na to lice pa se okrenuo. 123Ta
da je ugledao jo jednu ikonu koja je visjela na stupu pokraj oltara. Izgledala je
udno i tuno to je u tim okolnostima bilo uznemiravajue. U sredini slike vidjela se
bijela zgrada s kupo lom, puna kostiju i mrtvaca u krpama - kosturnica, a ispred
nje mrtve su grabili aneli. Neke su noslili u nebo, a oni bi se onda pretvarali
u svjetlost. Druge su bacali dolje u jamu, gdje su ih uvali zli demoni i gdje su
se punili vatrom. One, koji su ve pa li u jamu gutala je vatra - neto poput ivih ba
klji. David je ne ko vrijeme promatrao tu tmurnu sliku, zatim se okrenuo i poao p
rema ikonostasu. Kada je iziao iz crkve postao je svjestan tihog bubnjanja. Isprv
a se inilo da dopire izdaleka, a onda se odjednom pojaao i David ga je prepoznao.
Poela je kia. Padala je kao iz kabla na olovni crkveni krov, razbijajui tiinu kao da
milijuni sitnih kamenia padaju iz neba bijesni na oskvrnue. Sa strane nije bilo ka
pelica, ni sakristije ni tajnih mjesta gdje bi se mogao sakriti ubojica. David n
ije mogao ostati u crkvi i e kati da ga netko nae. Proao je kroz lau u narteks, a sv
aki ko rak dalje od uasa koji je vidio inio je da mu trnci prolaze tije lom. Otvor
io je vrata i zakoraio u buni, zasljepljujui svijet le dene vode. Kia se obruavala po
d kutem, nemilice ibajui zi dove crkve i topei zemlju, urei se kao da u par sati eli
ado knaditi sve to nije godinama uinila. Za nekoliko sekundi bio je mokar do koe i
promrzao do kostiju. Vidio je tek nekoliko cen timetara ispred sebe. Voda ga je
prekrivala sa svih strana poput gustog tekueg vela. Korak po korak kretao se prem
a stubama koje vode do nie razine. Samostan je u svakom smislu postao smrtno opas
na zamka. Jedan jedini krivi korak na kii i stropo-tao bi se preko ruba dolje u ka
njon. Moda bi bilo sigurnije da je ostao u crkvi, no ako je u samostanu na slobod
i bio neki ma nijak, ostajui najednom mjestu dobio bi vrlo malo. Nije mogao pobjei
uz liticu. Postojao je jedan jedini izlaz - onaj prema dolje. Stube je pronaao v
ie sluajno nego ciljajui. Niz razine sa mostana kia je neprestano tekla poput vodopa
da. Kamenje pod njegovim stopalima inilo se mekano i opasno, kao da se mie i pokuav
a pobjei od njega. Poeo se sputati, stubu po stubu kreui se bono, a rukama se pridra
ui za preku iznad se124 be. Dolina je odzvanjala od buke. Nebo je bilo nevidljivo
i nad sve se nadvio neki udni sumrak. Odjednom se poskliznuo i pao na koljena. Ta
ko je ostao vie od minute, samo nekoliko centi metara udaljen od pada u tamu. Kia
ga je ibala, smrzavala mu osjetljive prste, peckala mu lice. Ui mu je punio zvuk p
ljuska-nja i klokotanja vode koja je pretjecala pokraj njega kao da ga arko eli gu
rnuti. Napokon su mu stopala opet pronala stube i poeo se ponovno sputati. Bilo je e
trdeset stuba, a inilo se kao da ih je etiri stotine. Nije mogao tono odrediti koli
ko se dugo zadrao na njima - petnaestak ili dvadesetak minuta, ali izgledalo je p
uno due. Stigavi do urezane stijene krenuo je prema litici pa prema niskim drvenim
vratima knjinice. Kada su se otvorila, otkrila su tamu. Prostorija je bila bez p
rozora, bez svjetiljki, svijee ni su gorjele, a svjetlost koja je dopirala kroz v
rata bila je slaba i neuinkovita. Osjeao se ustajali miris knjiga. Tiina. Nita se ni
je micalo, sjajilo niti je ita disalo. David je zadrao dah i uao. Je li ubojica bio
ovdje, je li bio skriven u tami koja je po stajala sve tamnija, meu starim knjig
ama i pozlaenim ikona ma? Drei vrata otvorena da bi u prostoriju ulo makar malo svje
tla, najprije gaje pokuao pronai pogledom. Na malom dr venom stalku nalazila se ul
jana svjetiljka i do nje kutija ibica. Maknuo se od vrata, upalio svjetiljku i vi
soko je dignuo. Kada su se vrata iza njega otro zatvorila, plamen je u svjetiljci
zapla-msao pa se smirio u obliku utog svjetla u tami. Sa visoko podi gnutom svje

tiljkom David se naprezao da vidi to ga okruuje. Iznad glave bio mu je jedva vidlj
iv visoki strop s poprenim gredama, a iznad greda plesale su prikrivene stare, je
dva pomi ne sjene, poput malih nepristojnih nonih mora koje ekaju da mu se spuste n
a ramena i obgrle ga. Zadrhtao je i poao prema naprijed, i dalje drei svjetiljku vrs
to ispred sebe. Sa svake strane nazirali su se obrisi ormara za knjige. Kada je
svjetiljku prinio blie policama na desnoj strani vidio je da ih ima est, est niskih
, masivnih drvenih ormara prekivenih debelim, bije lim slojem praine. Redovnici k
oji tu ive ne bave se znanstve nim radom pa se knjige rijetko itaju. Poao je dalje
prema sre dinjem prolazu prostorije, posvuda budei sjene. Izgledalo je 125da ga tii
na hvata poput neke ruke. Osjeao se prazno, kao da se nije nalazio unutar sebe. K
rv mu je jurnula u glavu, ali zvuk je izgledao kao da dopire izdaleka. Mokra se
i hladna odjea prili jepila za njega i zadrhtao je. U stranjem dijelu knjinice, na
podu, ispred masivnog stola lealo je tijelo treeg redovnika. Glava mu je bila razb
ijena te kom, u kou uvezanom knjigom koja je sada leala umrljana sijedom kosom i kr
vlju, na podu pokraj njega. Kako je David pomicao svjetiljku iznad tijela pregle
davajui ovjeka i okolinu, uinilo mu se da se tijelo pomaknulo, no radilo se samo o
svje tlosnoj varci. Kao i ostali, i ovaj je ve satima bio mrtav. U sa mostanu je
na slobodi bilo neko mrano zlo i David je znao to moe nai na drugim mjestima. Pokraj
tijela je na pod bio rasut sadraj jednog od ormara. Uvezane knjige i obini rukopi
si leali su razbacani posvuda. David se na trenutak prisjetio arhivske jame u Ebl
i i Arapinovog tijela koje krvari u blatu. Sagnuo se i podigao jednu od knjiga.
Bila je napisana na arapskom, radilo se o komentaru Kur'ana a pisac je bio al-Ta
bari. Spremivi ovu na najbliu policu, podigao je drugu. Ovaj se put radilo o kransko
m tekstu Poeci Evan elja, takoer na arapskom. Dok ju je stavljao na istu policu, Davi
d je na vrhu ormara zamijetio mali natpis na grkom, a zna io je Arapski tekstovi. U
sljedeem su ormaru bili koptski rukopisi, a u onome do njega sirijski. Arapski te
kstovi nalazili su se jedino u praznom ormaru. Trebalo mu je gotovo sat vremena
da zakljui da rukopisa koji je traio, al-Halabijevog al-Tariq-al-mubina nema. Je l
i ika da uope i bio tamo? Naao je veliku knjigu uvezanu u teleu kou koja je sadravala
katalog svih naslova u knjinici. Svi arapski naslovi bili su u istoj skupini tak
o daje meu njima pro naao i al-Halabijevu knjigu. Bez sumnje se nije radilo o sluaj
nosti. Tko god da je ubio Johna Gatesa i ukrao njegovu diserta ciju i tko god d
aje ubio Davidove roditelje i unitio papire u nji hovom stanu, doao je ovamo, pono
vno ubio i sa sobom odnio i posljednji dokaz. Davidu nije bilo bitno da li se ra
dilo o jednom ovjeku ili moda o dvanaestorici. Kada je iziao iz knjinice kia je dobra
no oslabila i samo je 126 sivkasto sipila u kanjon, a ne tekla u potocima kao ra
nije. Za jedno s njom nestajala je i blijeda, izmuena svjetlost. David je pogleda
o na sat: prolo je dva sata i bliio se zalazak sunca. Vrlo paljivo uputio se stubam
a prema najnioj razini. Mala kuhinja i blagovaonica bile su prazne. Na niske drve
ne stolove padale su zakrpe svjetla kroz tri krovna prozora. Oko je dnog je stol
a bilo sedam stolica, oito za podnevni obrok no ni ta nije bilo niti taknuto. Nad
blagovaonicu se nadvila ista pro dorna tiina kao i nad drugim dijelovima samostan
a; kamenje u Shi 'b al-Ruhbanu vratilo se svome dremuckanju nakon to su ga ljudi
stoljeima uznemiravali. David je samo jednom prije uo takvu tiinu - bio je prisutan
kada se razotkrivao veliki grobni kamen u sjevernoj Siriji. Zvuk krampova malopomalo se stia-vao i vrata grobnice su se otvorila i otkrila skvreni ljudski ko st
ur okruen bijednim ostacima ljudskog postojanja: zlatnim i fajansnim nakitom, pos
udama od antimona, finim bronanim ogledalom i sitnim tirkiznim perlicama. Oko lub
anje mrtve ene jo se uvijek nalazila sjajna krunica od fino izraenih zlatnih li stia
, iako je meso ispod te lubanje ve odavno istrulilo. Svi su u tiini stajali pred p
ojavom nepodnoljive smrti. David je zatvorio vrata blagovaonice i poao do glavne z
gra de. Vrata su bila napola otvorena, a iza njih skupila se lokva vo de koju su
donijeli naleti vjetra. Jo je uvijek drao svjetiljku koju je naao u knjinici. Ponov
no ju je zapalio i prekoraio vo du. Drei svjetiljku visoko, naao se u etvrtastoj sobi
za pri manje praznih zidova uz koje je bila postavljena jednostavna dr vena klu
pa. Soba je bila prazna. Na stranjoj strani, jedna su vrata vodila u dugaak, taman
hodnik koji je nakon samo neko liko metara zavravao u stijeni. Na svakoj strani
hodnika bila su spremita za hranu i ostale potreptine. Ni u jednoj od tih pro stor
ija nije bilo nikoga. Hodnikom je David doao do srca zgrade iz kojega se put ra va
o na vie strana, u tamu. Taj je dio bio taman i okrutan poput rudnika, s niskim k

amenim stupovima. Na nekim mjestima, gdje je kia nekako pronala put kroz duboke pu
kotine u kame nu do peina koje su napravili ljudi, kapala je voda. Ovdje je David
ova svjetiljka treperila i slabo gorjela, prikazujui njegovu 127 sjenu na podu i
zidovima iza njega. Uao je u dio hodnika gdje su se nalazile redovnike elije od koj
ih je veina bila ve oda vno prazna. Dok je hodao, nemir koji gaje obuzimao sve je
vie jaao. Kako je prolazio, otvarao bi vrata elija, plaei se onoga to bi mogao nai i
rvozan zbog onoga to ga moda slijedi. Stari, crvljivi slamnati kreveti, plijesnivi
madraci, pauina, od baene pranjave ikone, zahrali svijenjaci, brevijar natopljen vla
gom, kvrgava krunica dugim bijelim nitima privrena za niski stoli; miris boli i pust
oi. etvrti redovnik bio je u eliji na dnu hodnika. Ruke su mu bile vezane, a on je
visio okaen za vrat na kuku postavljenu na stropu siune prostorije. Kada je David d
otaknuo tijelo, elei ga spustiti, zazvonilo je zvono, zveee i udno u toj tiini. o vj
je bio vezan uzetom glavnog zvona na kojem je jo uvijek bilo zvono, nevidljivo iz
a tijela. Ostala trojica redovnika bili su zajedno u maloj sivoj sobici iza elija
, ispod visokog, tankog kria koji je dominirao zidom. David ih je ugledao kako ta
mo stoje okrenuti prema njemu, i roko otvorenih oiju, buljei u njega dok se pribliav
ao. Ve je otvorio usta da progovori, a onda je vidio to im je bilo uinje no. Uz jau
k zbog uasa i zgraanja, ispustio je svjetiljku i po-srnuo prema natrag, zatvarajui
si usta. Plamen u svjetiljci se pojaao obasjavajui otrim sjajem grozan prizor koji
je tada ve bio zauvijek urezan u njegovo sjeanje. Drei se za zid dvaput je povraao do
k mu se elo orosilo gracima znoja. Pla men iz svjetiljke iza njega obasjavao je ka
men pa poeo odumi rati. Uspravljajui se, do bola uplaen zbog ove posljednje ludo st
i, isteturao je iz sobe u tamu, dok su mu stopala odzvanjala po ploastom kamenu.
Teko je disao dok je naslijepo traio put kroz hodnik, uz prazne elije. Plamen iza n
jega po posljednji je put bljesnuo i ugasio se. Svuda unaokolo bilo je tamno kao
u ro gu. Svjetla nije bilo niotkuda. Nastavio je, zbunjen i nesiguran. Nekoliko
je puta udario u zid i bio prisiljen vratiti se. Nije bio siguran koliko je tono
vremena proveo tako slijepo lutajui u mraku kada se zaustavio i tako ostao staja
ti. Kada je shvatio da se izgubio, inilo mu se da mu neka hladna ruka pritie srce.
Bez svjetla ovuda e lutati danima, skreui na krivu stranu pri 128 svakom koraku i z
alazei sve dublje i dublje u katakombe ispod litice. Nije znao koliko se duboko o
ne proteu. Vie od svega bojao se povratka u onu sobu gdje su stajala tri redovnika
. Pre velika, neumoljiva tiina pritiskala ga je ovdje jae no igdje. Osjeao se tako
klaustrofobino sam kao nikada prije, poput ne koga tko je iv zakopan. elio je vikat
i, vritati, slati jeku da po leti po dugim, tamnim hodnicima, elio je popustiti lu
dilu koje mu je nagrizalo ivce. No, jedino to je mogao bilo je stajati na mjestu,
sluajui. Tada je bio najblie ludilu. Kao u nekoj mori, iza sebe je uo jasan, njean zv
uk tihog, ritmikog disanja. 12915. poglavlje David je jo jednom otvorio oi u tami.
Glava ga je nepodno ljivo boljela, a pred oima su mu plesala i poskakivala udna svj
etla. Preko nogu lealo mu je neto teko i neugodno, a u no snicama je osjeao udan plje
sniv miris. Da li se poskliznuo u hodniku? Je li udario u pod? Tada se sjetio di
sanja. Netko je sigurno doao za njim i udario ga iako se nije mogao sjetiti ni bo
rbe, ni udarca. Pitao se koliko dugo ve tako lei. Na koi je jo uvijek osjeao svoju vl
anu odjeu no kada je rukom proao po njoj inila se puno suom no prije. Boljelo gaje gr
lo, nos mu je bio zaepljen: bit e loe ako se ta prehlada razvije u neto ozbiljnije.
Podiui se do sjedeeg poloaja, trznuo se od boli koju je osjetio kada mu je krv jurnu
la iz mozga. Oprezno je stavio ruku na zatiljak i oprezno pokuao napipati kvrgu.
Nakon toga prsti su mu bili ljepljivi: udarac mu je zadao malu ranu iza lijevog
uha. Rana i dio oko nje bolno su nabijali. inilo mu se da ga boli cijelo tijelo,
neki dijelovi vie od drugih, no ipak tijelo u cjelini. Osjeao je vrtoglavicu i bio
dezorijentiran. Meutim, sjetio se tame i osjeaja bespomonosti kada se u labirintni
m so bama samostana izgubio bez svjetla. Tada je, dok se premjetao, osjetio neto u
stranjem depu hlaa i poeo se nejasno prisjeati. Zavukao je ruku u dep i iz vukao pop
ilino zgnjeenu kutiju ibica. Sjetio se daje nesvje sno u dep stavio kutiju koju je n
aao u knjinici. U njoj je bilo jo nekoliko ibica. Uz njihovu pomo moda bi mogao prona
put iz labirinta. Pomaknuo je noge i odgurnuo teinu koja ih je prekrivala: na pod
se otkotrljalo neto neugodno mlohavo i te ko. Polako je ustao osjeajui bol u kostim
a dok su mu noge 130 podrhtavale i bile vrlo nesigurne. Otar zvuk grebanja koji s
e zauo kada je upalio ibicu inio se preglasan u tiini. Prolo je nekoliko zbunjujuih s
kundi prije no to je sav uas koji je vidio doao do Davidove svijesti. Pred oima sjen

e su mu se prevrtale, nagibale i poprimale razne oblike. Obrisi su se sakupili i


stopili u vrste fragmente more. Vie nije sumnjao - poludio je. Nalazio se u grobn
ici, u niskoj prostoriji u kojoj je od poda pa gotovo do stropa bilo prepuno sad
raja sa starog groblja. Do njegovih nogu lealo je tijelo jednog od redovnika kojeg
je naao u crkvi, a samo malo dalje od njega i tijela ostalih est rtava. A posvuda
naokolo propali i istrunuli leevi sjedili su ili leali u svim poloajima smrti. ibica
je zaprtala meu njegovim prstima i ugasila se. Tama se pourila natrag i milosrdno
odnijela prizor koji je vidio. Sta jao je okiran, nesposoban da se pomakne i da d
ie ili misli. Njegov je um jednostavno odbijao funkcionirati. Svijest mu je dobil
a toliko udaraca da ih vie nije bila u stanju biljeiti, a po gotovo ne ovu posljed
nju ludost. Minute su se otezale i kako su prolazile uas u njemu je rastao sve do
k nije postao neizdriv. Mrak je bio gori od iega to mu je svjetlo moglo pokazati. P
o dilazila ga je jeza i u mislima je vidio svako ono beivotno tijelo kako oivljava
i pue prema njemu. Gotovo daje mogao uti u-tanje i pucketanje starih kostiju. Upali
o je drugu ibicu. Sve je bilo isto. Svi su bili na svojim mjestima i buljili u nj
ega. Mali je plamen skakutao gore-dolje, odailjui vie sjena no svjetlosti, bljetei po
ulatenim kosti ma posvud naokolo i dajui tim tupim likovima neki udan ob lik ivota
lutaka. Bacio je pogled naokolo, prestraen od onoga to bi moglo biti iza njega. Pr
ije no to je ibica izgorjela i uga sila se, razabrao je samo kratke kamene stube k
oje vode do vra ta. Sada su ga muili i strah i panika i poeli u njemu rasti poput
groznice. Disao je u plitkim, grevitim trzajima, a srce mu je po elo uznemirujue br
zo lupati. To nije moglo biti stvarno. Sigur no ili sanja ili je lud, ili pak lei
negdje u groznici koju je zara dio zbog mokre odjee. Teko se kontrolirao, prisilj
avajui plu a da polako i duboko uzimaju zrak i da ga postupno izbacuju, smirujui si
srce, a tako i sebe samoga. Kako se smirivao, od131 jednom se sjetio. Nije se r
adilo ni o snu, ni o deliriju ili mori. Zaista se tamo nalazio, u samostanskoj k
osturnici, okruen ko stima iz prethodnih trinaest stoljea. Netko ga je tamo morao
odnijeti, zajedno s tijelima sedmorice redovnika. Kako je shvatio istinitost sit
uacije, poeo je i fiziki osjeati okolinu: hladnou, ustajali zrak teak za disanje, pri
pijajuu ta mu. No, uas nije postao manji, nego je samo poprimio novu di menziju. N
jegova sadanja mora se rasprila da bi njezino mje sto zauzele one iz prolosti. Djeaki
strahovi od smrti i groblja, demoni koji deru ljudske leine i raspadajua tijela na
vrli su kao da nikada nisu ni nestali. Tama je postala tama njegove dje ake sobe,
nastanjena starim, pljesnivim strahovima. Razum mu je govorio da nije u opasnost
i, ali mata mu je prijetila svim strahovima koje je ikada upoznao. Polako se okre
tao dok nije stajao ispred stuba. Upalio je jo jednu ibicu. Nakratko je zasjala pr
uajui mu dovoljno svjetla da vidi vrata na vrhu. Ponovno u tami, oprezno se penjao
i sta vio ruke na vrata. Nije ih mogao pomaknuti. Tapkajui objema rukama, napipa
o je okruglu metalnu kvaku i okrenuo je. Poma kla se, ali vrata su ostala kao i
prije ne reagirajui ni na guranje ni na vuenje. Oajan, ramenom je udarao u njih. Pr
astara hra-stovina se tresla, ali se drala postojano. Bio je zatoen. Stajao je cij
elu vjenost kraj vrata, umrtvljenog uma, osjea jui umor i iscrpljenost. Morao je nai
izlaz prije no to se srui od hladnoe i gladi. Leyla bi mogla stii za dan, dva iako
je po njemu ve moda i bila tu, i otila. Nije imao pojma koliko je dugo leao u kostur
nici. Jedna ga je zalutala misao pogurnula, a zatim nestala. Poku avao je se sjet
iti, no nije mogao. Oajan, sjeo je pred vrata i za kopao lice u ruke. Imao je jo j
ednu ibicu - nedovoljno za pro voenje potrage za jo jednim izlazom. A onda mu se vr
atila ona misao. Na niskom kamenom stupu ispod stuba vidio je ostatke votanih svi
jea. Ako bi ih mogao pronai i zapaliti, mogao bi dobro pretraiti svoju tamnicu. Vra
tio se po stubama do kosturnice. U tami je bilo lako po greno odrediti put i udal
jenost. Mogao bi promaiti stup i nai se meu raspadajuim mesom i kostima - a nije mog
ao potroiti 132

onu preostalu ibicu da pronae put. Polako i njeno, rukom nervozno pipajui tamu pred
sobom, u strahu zbog onoga to bi mogao dotaknuti, micao se korak po korak prema n
aprijed u smjeru stupa - emu se bar nadao. Nije bilo niega osim pra znog zraka. Ru
kom je arao tamu ispred sebe dok je u njemu ra slo zrnce panike. Ako je promaio st
up, sve je bilo gotovo. Po makao je noge jo dva, tri centimetra i goljenicom udar
io u neto. Rukom je dotakao stup, koji se inio niim no to se sje ao. Malo je tapkao,
a onda naao svijeu i postavio ju na nerav nu povrinu stupa. Zadravajui dah uzeo je ib

cu. Bila je tako mala i krhka meu njegovim prstima, stvar koja se vrlo lako mo e i
spustiti ili polomiti. Kresnuo ju je, spustio glavu i dao joj prostora da se zap
ali kako treba. Tada je svoju drhtavu ruku pro-tegao do svijee. Nije se htjela za
paliti. Fitilj je bio savijen u vosak i nije mo gao uhvatiti plamen. ibica je ve d
opola izgorjela i poela se gasiti. Brzo je potraio drugu svijeu, podigao je i pribl
iio joj umirui plamen. ibica je zabljesnula i ugasila se, ostavljajui za sobom sitan
i ranjiv znak plamena na fitilju. David se bojao pomaknuti, ak i disati. I najma
nji pokret i strujanje zraka bi je ugasili. Plamen je slabano drhtao, tonuo, pono
vno se uspra vljao i konano poeo rasti, irei se i duei kako je zahvaao cijeli fitilj
kreui lice David je ispustio dug i drhtav dah pa zatim udahnuo, osjeajui vrtoglavicu
od napetosti. Jo uvijek se tresao dok je palio drugu svijeu na stupu, kao mjeru s
igurno sti u sluaju da se prva nekom nezgodom ugasi. Uz svjetlost svijea poeo je ko
nano razabirati konfiguraci ju zgrade u kojoj je bio zatvoren. Njen osnovni oblik
bio je okrugao, a na vrhu se nalazila niska kupola prepuna sjena. Uski sredinji
prolaz protezao se od stuba prema krajnjem zidu, za vravajui otvorom poput kaveza
koji je od vrha do dna bio is punjen hrpom lubanja boje meda od kojih su neke bi
le cijele, a neke bez donje vilice. Sa svake strane prolaza pod se otvarao u jam
u, a koliko je bila duboka, David nije mogao odrediti. Te ja me bile su pune svi
h vrsta ljudskih kostiju. David je vidio prsne kosti, goljenice. kraljenice, vili
ce, rebra, bijele ake i stopala, koje su jo uvijek na neki groteskan nain bile pove
zane vrpca133ma suhog ljudskog mesa i miia. Meso koje se jo uvijek dra lo uz kosti p
ostalo je tvrdo i lomljivo poput pergamenta. Sve je bilo prekriveno tekim, debeli
m slojem praine, a kroz kosti provlaile su se upave niti prastarih paukovih mrea. Na
vrhu jama sjedilo je ili lealo vie jako raspadnutih, no u svakom drugom smislu po
tpuno netaknutih tijela. David se tada sjetio onoga to su mu u Sv. Catherini rekl
i o uklanjanju mrtvih. Kada bi redovnici ili hodoasnici umrli najprije bi bili po
kapani na malom samostanskom groblju. Meutim, ta bi se tijela nakon odreenog broja
godina iskapala jer u Sinaju zemlje ima malo, a poboni ljudi iz mnogih zemalja el
e tamo biti pokopani. Tada se tijela prenose s groblja u kosturnicu gdje se nast
ave raspadati sve dok im se kosti ne pretvore u hrpu zajedno s onima pretho dne
generacije. Lubanje bi bile odstranjene i pohranjene zasebno. Ovdje se najvjeroj
atnije ini isto tako, pomislio je, iako je po stanju nekih od ostataka posumnjao
da su mnogi poloeni od mah u kosturnicu. Od oko dvanaestak tijela bar su tri izgl
edala kao da se tamo nalaze malo due od godine dana. Glave su im bile zabaene unat
rag, usta irom otvorena, kao da vrite u tii ni. Na glavi su jo uvijek imali kose, a
na licu upave brade. Ispred kaveza s lubanjama u sjedeem poloaju nalazilo se nekoli
ko tijela u redovnikoj odjei. David se pribliio i uoio da se radi o mumificiranim ti
jelima, moda svetaca, koja su tako postavljena da nadgledaju mrtve. Jedan je od n
jih imao tap, drugi knjigu, a meu osuenim prstima treega nalazila se grka krunica od
pletene vune. To je posljednje tijelo gledalo u Davida ispod prastare redovnike k
ukuljice, svojim duboko uvuenim oima koje su izgledale uasno i prijetee. Na prsima m
u je na grkom bila napisana rije Nilus. To je dakle, pomislio je Da vid, svetac po k
ojemu je samostan dobio ime. I nakon tisuu e st stotina godina njegove su kosti bi
le predmet pobone privre nosti. David je traio neto to bi ukazivalo na mogunost izlas
a, no nije nita vidio. Pod je bio od kamena, a zidovi bez prozora i vrata. Sjeo j
e i odloio svijeu na pod do sebe. Osjeao je kako ga u valovima obuzima osjeaj beznaa,
i to ga je unitavalo i crpilo mu snagu. U njemu je rastao osjeaj letargije, unitav
a134 iui svaku volju i elju za razmiljanjem ili djelovanjem. Po elio je ugasiti svij
eu i leati tamo u tami sve dok se ne pridrui mrtvima. Na neki je nain ve osjeao da im
pripada. U emu je smisao pokuavanja kada se zna da je neto nemogue? Ve je bio kao mrt
av, zadnja rtva mrane tragedije iji smisao nije mogao prozrijeti. Zastoje ubojica z
a njega izabrao ovakvu smrt; najsporiju, pod paskom onih koji su ve mrtvi? Pogled
ao je izobliena, crvima izjedena i lomljiva tijela oko sebe. Izgledali su poput o
dbora za dobrodolicu koji se skupio u njegovu ast. Sagnuo se da ugasi svijeu. Neto s
e pomaklo. Jednim je kutkom svoga oka opazio kra tkotrajni pokret. Zaulo se neko ut
anje; slabano, ali ne i ne ujno u svoj toj tiini. Nepomino je sjedio i sluao. S njego
ve lijeve strane do njega je doprlo slabo zveckanje. Polako je okre nuo glavu. I
sprva nije vidio nita, a onda je spazio kretanje. Iz crne rupe izmeu vilice i prsn
e kosti brzim je koracima izaao veliki pauk. On je, zajedno s bogzna koliko drugi
h imao svoje gnijezdo dolje meu razmrvljenim kostima. Na povrinu ga je namamilo sv

jetlo. Bio je velik poput tarantule, ali blijed, a pred nji mu je dio trupa bio
gomoljast i tokast. Dugake su mu noge u lukovima nadvisivale tijelo i kretale se k
ao da se okreu po neravnoj povrini kostiju. David se sledio. Uasavao se pauka - to
je bila fobija koju je imao jo od djetinjstva - neto to godine arheolokog posla ni s
u nikada izlijeile. Taj se strah pojavljivao u njegovim najstra nijim morama i bio
je neto ega se bojao vie no fizike boli ili opasnosti. Dok ga je gledao kako se kree
prema svijei, po novno je zauo ono zveckanje i ugledao drugo udovite s noga ma koje
lupkaju jedna o drugu. U mislima David je vidio kako to mjesto oivljava mnotvom p
auka, i osjetio kako ga zaslje pljuje strah, gori od svih strahova, koje je ikad
a osjetio. Morao je izai. Sada ga vie nita nije moglo natjerati da sjedi tamo u mra
ku. Izlaz je morao postojati. Kao rezultat straha, sinulo mu je rjeenje. To e biti
oajniki potez i vjerojatno nee uspjeti, ali to je bila jedina ansa koju je unao. U
strahu se nekako prisjetio ikone koju je vidio pored ol tara u crkvi: a prikaziv
ala je tijela mrtvaca koje prodire vatra 135pakla koju u rukama poput baklji dre i
njima mau demoni. Pogledao je u leeve ispred kaveza s lubanjama. Kao to je i pretp
ostavio vie njih je bilo mumificirano. To je, samo po sebi bilo neobino. David je
znao da su se oi kranstva, ukljuuju i i sv. Antona - utemeljitelja redovnitva, estok
rotivili umjetnom nainu ouvanja mrtvih. Meutim, isto je tako znao i da su egipatski
krani Kopti, nastavili balzamirati svoje mrtve slijedei tu davnu tradiciju. Mumije
iz kasnog rimskog razdo blja bile su loi primjerci i vie vjebe zamotavanja, no ita
dru go. No, sam je proces balzamiranja ipak zahtijevao upotrebu razliitih tvari k
oje tijelo ine nezapaljivim. Nakon to ih se de hidrira u natronu, mumije mogu biti
punjene djelomino smo lom ili bitumenom, a zatim natopljene zasienim uljima. Takv
e mumije gore poput baklji, a ak i ne tako davno, Arapi su ih zi mi koristili kao
ogrjev. To je bilo odvratno, ali David nije imao izbora. Nadajui se da, kada ga
podigne nita nee ispuzati iz njegove odore, i mole i se da mu ruke i noge ostanu ne
taknute, podigao je tijelo sv. Nilusa. Bilo je zauujue lagano. Jednom rukom podupir
ui mu bedra, a drugom tanki vrat, David je sveca odnio do stuba. Kako se poeo penj
ati, svecu je s glave skliznula kukuljica, ot krivajui elavu glavu sa samo nekolik
o pramenova suhe kose. Bez kukuljice, Nilus je izgledao manje strano; bio je samo
pa tetini suhi starac u Davidovim rukama. Odnio ga je do vrha i naslonio na vrat
a. Mali, smeurani svetac izgledao je kao da svojim slijepim onim dupljama gleda u
njega, smrtno uvrijeen zbog svetogra takvog postupka. David je pomilovao konatu, ela
vu glavu. - ao mi je Niluse, prijatelju - rekao je - ali nemam izbora. Ili ti ili
ja. Navukao je ponovno kukuljicu preko osuene glave i poao dolje po stubama. Jedn
u po jednu donio je i preostale mumije - njih sedam i poslagao ih na Nilusa. Pos
vuda naokolo kosti kao da su oivlja vale dok su paukovi izlazili na za njih neuob
iajeno svjetlo. Tre bao je jo kresiva. Tijela u jamama nisu bila mumificirana, ali
su se u svojim vruim pjeanim grobovima potpuno osuila tako 136 da e kada ih se zapal
i, moi dobro gorjeti. David je uhvatio je dno tijelo i povukao ga prema sebi. U n
jegovoj ruci ostala je mrtva ruka, dok je tijelo propalo natrag u hrpu sasuenih u
dova. Blokirajui vlastite misli, da ne bi shvatio uas onoga to ini, David je u naruje
pokupio ono to je mogao, kao da nosi drva, pa to spustio na hrpu pokraj vrata. V
ratio se do jame i uhvatio noge drugog lesa. Cijelo se tijelo pomaklo prema njem
u. Protegao se da ga podigne i tada osjetio neto mekano i dlakavo to mu se popelo
na lijevu ruku. Bila je to velika crna tarantula, a David je bio svjestan da nje
zin ubod ubija. Noge su mu postale teke, svaki mu se ivac u tijelu tre sao, a koa n
ajeila. Instinkt mu je govorio da je otrese no znao je da jedan neoprezan pokret
moe izazvati ubod. Zaprepaten, gledao ju je kako polako pue po zglobu, a zatim po r
uci. De snom je rukom kopao po kostima i dohvatio jednu dugaku i ta nku kost. Pau
k je sada bio na njegovom laktu, i dalje se penjui. Podigao je kost, stavio je na
svoje lijevo rame, a onda odjednom zamahnuo po ruci i otjerao pauka. Tresui se p
onovno je uhvatio mrtvo tijelo i povukao ga, pa zei na svaki pokret. Kada je hrpi
dodao i to tijelo, vratio se po nekoliko zavrnih predmeta - jo ruku i nogu, komad
ie suhe tkanine od mrtvakih plateva i omotaa te drvenu stolicu na ko joj su bili pos
jednuti Nilusovi ostaci. Oko duge potkoljenine kosti koju je uzeo s jedne od hrpi
ca, David je zamotao komade tkanine, da napravi baklju. Njoj je pribliio plamen s
vijee i gledao kako se odmah pali. Brzo je bakljom poao po dnu hrpe leeva koji su s
e odmah zapalili, i dugi plamenovi zapoeli su svoj ples meu iskrivljenim udovi ma.
Prazne one duplje buljile su u njega, otvorena usta kezila su se i reala, ruke -

kao da su greble i hvatale dim. Hrpa se po micala kao da su tijela u njoj pokuava
la pobjei od vatre. David se, uasnut, pomaknuo unatrag. Pomislio je na svoje rodit
elje u logoru smrti, na poslagane leeve spremne za krematorij, na cr venu, pohlep
nu vatru u peima. S hrpe leeva sukljao je gust, jedak dim koji je u vrtlogu jurio
u malu prostoriju. Guei se i suznih oiju, David se vratio do kaveza s lubanjama. Mo
rao je dobro procijeniti trenutak. Ako se 137zatri prerano, plamen moda nee zahvati
ti vrata dovoljno jako da ih moe probiti. No, ako bude ekao predugo, omamit e ga di
m koji je kosturnicu punio crnim, otrovnim parama. Vatra je pucketala i pjevala
dok se hranila suhim mesom i starim zaini ma za balzamiranje. Udovi su pucali i s
vijali se, a zatim bi se pretvorili u pepeo. Dim je izbijao u gustim oblacima kr
oz koje je David mogao teko vidjeti. Oi su ga pekle, u prsima mu je gorjelo i podr
aavalo ga na muni kaalj. Poelo mu se vrtjeti u glavi punoj zvukova vatre, koji su se
pojaavali. Svaki ivac, svako vlakno u tijelu vritalo je da tri, da krene dok jo moe
isati. Ipak, jedan dio mozga se odupirao. Morao je ekati. Dima je bilo posvuda, i
zgledao je poput debelog, smrtonosnog pokriva a. Svaki udah parao gaje i muio. Nij
e mogao jo dugo izdra ti. Prsa su mu bila u agoniji, a grlo ga je peklo i boljelo.
Izlazi! Sada! Odupirao se, borei se sam sa sobom i gurajui od sebe tu pretjeranu e
lju da tri. Sagnuo se i pokuao usisati ono malo kisika to je ostalo uz pod, no u pl
ua mu je uao samo dim. Sad ili nikad. Posrui, klecavih koljena dok se gurao prema na
prijed, pro gurao se kroz lau u smjeru vatre koja se teko razabirala iza dimne zav
jese. Desna mu se noga poskliznula i propala u jamu, meu kosti. Pao je, otkotrlja
o se ulijevo i podigao. Osjeao je kako se preputa. Po stubama, jednu po jednu vuka
o je noge kao da su od olova. Ispred njega je bila vatra - veliki vatreni zid. V
rata su se zapalila i ve su estoko gorjela. Zateturao se u hrpu pougljenjenih leeva
i bacio se na vrata. Savila su se, ali ne i otvorila. Korak unatrag i bacio se
ponovno. uo je kako su zakripala, ali su ostala vrsta. U glavi mu se vrtjelo. Zraka
vie nije bilo. Sa zadnjim atomom snage leima se bacio na drvo. Zauo se zvuk lomlje
nja i osjetio je kako pro lazi kroz gorue drvo i pada na tlo s druge strane. U pl
uima je osjetio nasrtaj poput leda hladnog zraka. Otkotrljao se dalje od vatre, u
diui zrak i doao do mrtve toke. Obuhvatio ga je i odnio crni, vrtei zaborav. No, prij
e negoli je izgubio svijest bio je uvjeren da je vidio nekoga kako stoji do njeg
a i gleda ga. 138 16. poglavlje Kada se David probudio, grimizno nebo postajalo
je plavo. Okrenuo se, nakaljao i osjetio probadanje u grudima koje je jo povealo sv
e njegove muke. Bol se smirila i opet je otvorio oi. Svjetlo mu je jo uvijek smeta
lo, ali nije bilo onako kao kada je oi otvorio po prvi put. U glavi mu je pulsira
lo, boljelo ga u pr sima kao da je oko sebe imao elini omota koji se sve vie i vie su
vao. Polako je sjeo. Leao je nekoliko metara udaljen od vrata kosturnice. Drvo je
ve posve izgorjelo pa vie na ulazu nije bilo vatre ve samo nekoliko oblaaka dima ko
ji su lebdjeli iz pravca otvora. Shva tio je da je ono za to je pomislio da je lj
udska figura koja stoji nad njim dok je gubio svijest, zapravo bila ikona u prir
odnoj ve liini naslikana s jedne strane vrata, a predstavljala je sveca koji uva m
rtve kao da su oni Sedam Spavaa Efezusa. Osjeao je muninu i umor. Nije imao pojma k
oliko dugo je leao, a vri jeme provedeno u grobnici inilo mu se kao sjeanje na neka
kav san. Neko je vrijeme tako leao, uivajui u svjetlu i udiui svje i zrak. Bio je sla
iji no ikada, oajno gladan i edan. Ako usko ro ne bude pronaao hranu, nee imati vie s
nage da se pokrene. Ustao je i posrui otiao do stuba. Izgledale su strano strmo, no
barem su bile suhe. Ako se bude sputao unatrag, morao bi uspjeti. To silaenje potr
oilo mu je svu energiju, ak i uz este od more. Pogledao je prema gore i vidio litic
u koja se uzdie do ne ba, a u sebi osjetio val vrtoglavice, no spustio se do dna
i uspio doi do blagovaonice. Nita ga vie nije moglo odvesti natrag u tamni labirint
glavne zgrade. Pretpostavio je da je ubojica, do 139sada, napustio zgradu, iako
u to nije mogao biti siguran. Ipak, to mu nekako i nije bilo vano. ak i da se ubo
jica nalazio unutra u blagovaonici, on je morao ui i potraiti hranu. U maloj je ku
hinji, naao obilje namirnica. Radilo se o obi noj hrani - kruhu, suhom vou i itarica
ma - no Davidu je sve izgledalo ukusno. Najprije je potegnuo iz vra s vodom, zati
m trpao u usta gro ice dok je palio jednostavni tednjak. Uskoro si je poeo pri prema
ti kau kojoj je dodao nekoliko punih aka groica. Kada je sve pojeo i popio, zavalio
se u stolicu, umoran, ali ne i pospan. Jelo i pie su ga oivjeli i razbistrili mu u
m. Morao je otii. Tu vie nije mogao nita uiniti, tu nitko nije mogao nita uiniti. Ost
o je bez opcija, bez snage i bez volje da nastavi. Oti i e iz samostana, nai Leylu,

otii ponovno do Sv. Catherine i odonuda u Izrael na oporavak. Kako je ansa, da ga


je Leyla ve pokuala nai i nije uspje la, postojala, nije mogao biti siguran da e on
nai ni nju ni bisa-ge. Jednu je vreu napunio drvima, vodom, dodao malu boicu brend
ija iz male redovnike zalihe alkohola i zavezao ju. I dalje je osjeao umor, meutim
nije. elio provesti no u sa mostanu, ak ni na otvorenom. Moda bi se mogao spustiti p
o uetu koje je dralo stari lift. Platforma se nalazila nekoliko me tara s njegove
desne strane no lift vie nije bio tamo gdje se na lazio kada je stigla Leyla. Kad
a se uzverao do platforme i pogle dao dolje kroz sredinji otvor, vidio je prereza
no ue, ali ne i dr venu kutiju lifta. Da li bi se moda ispod ueta koje je ostavio v
isjeti na vrhu litice, moglo podloiti neto od namjetaja iz crkve? Popeo se stubama
do najvie razine. U jednom trenutku nestala su sva matanja - ueta nije bilo. Otrcan
e stare ljestve na rubu terase bile su znak da je pomou njih ubojica uhvatio zalj
uljani kraj ueta. Sigurno se tuda popeo i sa sobom ponio i ue. David je pogledao u
stijenu iznad sebe. Bila je malo nagnuta unatrag, malo je strila prema van i got
ovo potpuno ravna - bez opreme po njoj se nitko ne bi mogao popeti. Klonuo je du
hom, uputio se dolje po stubama, do najnie razine. Da bi ponovno uao u glavnu zgra
du trebalo mu je hrabrosti. 140 Znao je da opasnosti nema, da je ubojica otiao i
da je malo vje rojatno da e nai jo leeva. No, vratiti se u tamu samo sa svje tiljkom
iz blagovaonice zahtijevalo je svaki atom duhovne snage koji mu je jo preostao.
Sjeanja su navirala sa svakim korakom. Od svake jeke ubrzavao mu se puls, od svak
e neoekivane sjene, zgrozio se. U treem spremitu gurnutog meu stare crne meta lne ku
tije, pronaao je dugi navoj konopa. Prostorija je bila tije sna i pljesniva i nje
zin izgled govorio je da u nju ve dugo nitko nije ulazio. Sve je prekrivao debeli
sloj teke praine i paukovih mrea. Kada se sjetio paukova koje je uznemirio u kostu
rnici, stresao se. No, do konopca je morao doi; povukao ga je jednim odlunim pokre
tom. Kako je to uinio, konopac je uhvatio jednu kutiju i ona se pomakla. Konopac
se oslobodio uz oblak praine, a David je tada ve spreman za polazak, neto ugledao.
Ispod kutije koja se pomakla bila je jo jedna, potpuno ista osim to njezin poklopa
c nije bio pranjav. David je razabrao oznake i slova, nekako udno poznate, no ipak
nejasne. Spusti-vi ue uhvatio je ruku gornje kutije i njeno je podignuo. Nije bila
preteka i lako ju je podigao i spustio na pod iza sebe. Jedan veliki pauk je odeta
o u tamu, shvativi da mu je mre a unitena. David se stresao, zakoraio unatrag, ali n
ije izaao iz prostorije. Sva njegova pozornost bila je usmjerena na po klopac don
je kutije. Preko njega je svoja krila rairio zlatni, sti lizirani orao. Iza lijev
og krila vidjela se i glava orla i otkrivala Davidu jedno okruglo oko. Njegove ot
re, lankovite pande dr ale su se za okrugao vijenac u ijem se sreditu nalazila sva st
ika, izgrebana i potamnjela, ali jasna. Ispod orla tamnim je go tikim slovima bil
o napisano Expedition Ulrich von Meier, Pa-piere, Bu'cher und Filme - Ekspedicija
Ulricha von Meiera -dokumenti, knjige i filmovi. okiran i smeten, kao da je naiao
na neto nakazno, David je odgurnuo poklopac. Nije bio zakljuan, ali se teko poma kn
uo, a zahrale arke kripale su kao da se ljute to ih se budi iz dugog sna. Pribliio je
svjetiljku i pogledao unutra. to god da je nekada bilo u kutiji sada se pretvori
lo u prijesan. Papiri i knjige odavno su sagnjilili. Tu i tamo je poneki papir d
jelomi no preivio, ali veina sadraja istrulila je i postala neraspozna141vajua masa.
David ipak nije izdrao, a da iz te hrpe ne izvadi neto, kao to je u Teli Mardikhu v
adio ploice iz blata. Paljivo je pipao po hrpi trulog papira. Knjige i dokumenti m
rvili su se meu njegovim prstima. Meutim, pri dnu dotaknuo je neto vrsto i hladno. N
jeno je rukama uhvatio predmet i izvukao ga: bila je to ravna metalna kutija, pok
lopca zapeaenog vrstom ljepljivom trakom i voskom. Trebalo mu je nekoliko minuta da
polomi peat koji je i po slije ostao vrst. Podigao je poklopac i u kutiji naao mal
u knji gu u crvenom konom uvezu i limenku s filmom od 35 mm. Na koricama je bila
utisnuta rije Tagebuch - Dnevnik. Otvorio ju je i pogledao prvu stranicu: papir je
poutio i bio dosta lo mljiv, tinta je izblijedjela no jo se uvijek moglo itati. Pis
mo je bilo arapsko, itljivi rug'a rukopis, no David nije razumio. Pro-listao je k
rute ute stranice. Bilo ih je pedesetak, sve ispisane istim, paljivim rukopisom. N
jeno je zatvorio knjigu i zajedno s filmom poloio ju u kutiju, zatvorio poklopac i
odloio na pod. Otresao je sloj praine s one gornje kutije, i pojavio se jo je dan
orao - prljav i prilino izlizan. Rijei ispod njega gotovo su potpuno izblijedjele
i nije ih bilo mogue proitati. Isprva se po klopac nije htio pomaknuti, drao se tak
o vrsto kao da je zava ren za kutiju. Odjednom je popustio i podigao se. David je

zapa njeno gledao u ono stoje vidio na vrhu. Jedna, od moljaca izgri-ena, uredno
posloena jakna uniforme SS oficira, lijepo ivana i obrubljena gajtanima leala je i
spod crne vojnike kape sa sre brnom znakom mrtvake glave. David je kapu odloio na je
dnu stranu i podigao jaknu ije je rame bilo izvezeno trima posrebre nim nitima njen vlasnik je dakle bio oficir srednjeg ranga. Is pod jakne bio je i ostatak u
niforme: crne hlae, crna kravata i crni Sam Browne pojas. Ispod svega bilo je jo o
djee - civilne odjee koju je tridesetih godina mogao nositi svaki istraiva. Markice
na svim dijelovima odjee kazivale su da je ona djelo krojaa Richarda Schultza iz K
urfurstendamma u Berlinu. Ispod odjee leala je uokvirena fotografija mlade ene, jed
an auto matski pitolj, kutija metaka i glazbena kutija. David ju je uzeo u ruku.
Imala je oblik male bavarske kue s dugim strmim kro vom iz kojega je izlazila mal
a ruica. Okrenuo ju je i prostorija 142 se odjednom ispunila jezivim zvukom pjesm
e iz prolosti - sta rom nacistikom himnom Horst Wessel Lied. Melodija se i rila u tii
i, izvlaei jeku iz hladnih kamenih zidova. David je zadrhtao i prestao okretati rui
cu. Sve je utihnulo. Zatvorio je poklopac kutije i sjeo na nju. inilo mu se kao d
a su se vrijeme i prostor nataloili posvuda oko njega. Tu, u tami samostana, u sr
cu niega, meu kamenjem koje se ve deset sto ljea nije izmijenilo, daleki, zaboravlje
ni i besmrtni leali su ostaci suvremenog kulta smrti i mrnje. To sve nije imalo sm
isla - ni svastike, ni arapsko pismo u dnevniku, ni fotografija edno nasmijeene ene
niti pjesma iz male kuice-kutije. Paukove mree i praina koja se dugo skupljala skr
ivale su mraniju tajnu no to je David mogao zamisliti. Je li to bilo ono to je mlad
i John Gates otkrio? Je li on shvatio neto to nije smio i onda za prijetio da e to
otkriti u svome istraivanju? David je gledao naokolo u pogrbljene, osakaene sjene
kojima je bio opkoljen. to je jo neotkriveno ovdje, u ovoj prostoriji, u drugim pr
osto rijama? Ve klonuo, podigao je svjetiljku i otpoeo potragu. Dva sata kasnije z
akljuio je da nieg drugog nema, osim ako je skriveno na nekom drugom, manje dostup
nom dijelu sa mostana. To bi se moglo doznati samo nakon prave potrage. On je pr
oao kroz sva glavna spremita i naao ih prazna, ili zatrpa na vreama hrane, crkvenim
ruhom, ikonama i malim stvarica ma, potrebnim za samostanski ivot, kao to su svijee
i ulje, kare, staklenke ribljeg ulja koje se koristi za ovrivanje vi sokih crnih eira
metle, etke, vino za blagdane, bale grubog crnog platna, drveni, zlatni i srebrn
i krievi i vrsto pletene kru nice. Naposlijetku se vratio u prostoriju gdje je pro
naao kutije. Moda e se moi jo vratiti. Za sada, uzeo je sa sobom jedinu stvar koja mu
je davala nadu u informaciju - kutiju s dnevnikom i filmom. Malu je kutiju stav
io u vreu, uzeo konop i izaao. Konop je bio vrlo dugaak i dovoljno gibak no niti od
kojih je spleten bile su desetljeima prekrivene prainom pa David nije bio siguran
hoe li moi izdrati njegovu teinu. No, nije imao izbora. Nije imao drugi konop, niti
drugog izlaza, a krila nije imao. Poluga za okretanje dizala bila je jednostavn
a - debe la, uspravna ipka koja se granala na etiri dijela pod pravim ku143tem, po
mou kojih bi je dvojica mogla okretati i podizati drvenu kutiju. Kako je njegov k
onop bio dvostruko dui no stoje treba lo do dna, on ga je omotao oko ipke pa jedan
njegov kraj vezao sebi oko pojasa. Poputajui polako konopac kroz ruke, moi e se spu
stiti na liticu. Za remen sije privrstio vreu, vrsto uhva tio konop i odgurnuo se u
prazninu. Spust je bio lagan, ali muan jer je u svakom trenutku osje ao koliko je
stari konop bio nategnut. Da je i najmanji njegov dio popustio, pukao bi bez up
ozorenja, a David ne bi mogao uiniti nita da se spasi. Pomislio je kako bi Freud b
io ponosan na njega: svoj iracionalni strah od visine zamijenio je s raciona lni
m strahom od pada. Na dnu, neko je vrijeme stajao, osjeajui olakanje, ali ipak razd
rman, pitajui se da li da sa sobom ponese konopac - mo da mu zatreba. Na kraju je
odluio da ga nee uzeti - bio bi preteak i previe nespretan za nositi, a na kraju mu
vjerojatno nee ni trebati. Isto tako, ako se bude morao vratiti, moi e se lake uspet
i do samostana. Pitao se gdje je nestalo drveno diza lo, a onda je pogledao sjaj
no kamenje i lokvice vode koje su bljetale iz svake pukotine i upljine i shvatio d
a je vjerojatno bila poplava. Neki gaje osjeaj nemira pritiskao. Nadao se daje Le
yla na sigurnom. Ona se znala brinuti za sebe, no ipak se bo jao za nju. Nasmija
o se i ponovno sjetio Freuda: taj strah koji je osjeao vjerojatno se pobrinuo za
pakao njegovog dugo zato-mljivanog libida. Leyla je bila lijepa i vrlo nedodirlj
iva. Uputio se klancem u smjeru kojim su on i Leyla krenuli... Prije koliko dana
? Pretpostavljao je da nije dugo bio bez svijesti tamo u kosturnici ili nakon to
je uspio iz nje pobjei, moda dva dana, ali nije bio siguran. Najvea mu je briga bil

a to je Leyla mogla i otii. Nije mogao oekivati da e ona ostati bes krajno dugo na k
raju kanjona. To mjesto je proao, gotovo ga i ne primjeujui. Isprva je izgledalo po
put svakog drugog velikog kamena, prilino udnog oblika. Tada je shvatio da je to j
edna od bisaga koju su donijeli iz Sv. Catherine. Bila je postavljena uz kamen,
nabubrena i te ka. Davidu je srce lupalo kratkim, estokim otkucajima. Bisaga je na
to mjesto vjerojatno donesena poplavom, ali ni bujica ju nije mogla donijeti s
druge strane klanca. Iza sljedeeg je zavoja leao konj tijela nasukanog na vanjski
dio stijene. Usta sa utim zubima su mu bila razvuena u sabla snu grimasu, a ukoene
noge su mu nespretno strale na van. Njegovo meso ve su obraivali insekti i male ivot
inje i tada je David zaista osjetio strah. Leyla je vjerojatno ula u klanac s kon
jima kada ju je uhvatila poplava. Oajniki se ogledavao trei gore-dolje po dijelu kan
jona. Nigdje ju nije mogao vidjeti. Nastavio je put po shi'bu, traei po tlu znak n
jezinog pri sustva i nadajui se daje pronala neki visoki kamen ili udubinu u stije
ni gdje se mogla skloniti, meutim, nita. Konano je sti gao do proirenja i poao prema
uzvisini gdje ju je i ostavio. Na ao je ostatke vatre, razno posue i njezinu jo uvi
jek razmotanu vreu za spavanje, meutim nje nije bilo. Tada je spazio bijeli rupi na
kojem je ugljenom bilo neto narkano. Poruka je bila kratka: Konji ukradeni, istraujem
, ekaj me ovdje. Ali, kada je to napisala? Po vatri je shvatio da nje tamo ve neko
vri jeme nije bilo. Glasno je zazvao njezino ime vie puta, no ono je samo od jekn
ulo meu brdima i utihnulo. U oaju je sjeo. Odjednom je, bez razloga, poeo plakati.
Nije lio suze posebno zbog Leyle, ili zbog sebe, a niti zbog ikoga drugoga. Doivi
o je previe smrti da bi to mogao initi. Plakao je iz oaja, zbog osjeaja nita vnosti k
oji ga je ispunjavao svojom prazninom. elio je povra ati i rijeiti se kiselog okusa
iz usta, no nije mogao. Podigao je vreu s hranom, zamotao Leylinu vreu za spavanj
e, stavio ju sebi na lea i poao natrag uskim klancem. 144 14517. poglavlje Kada je
skretao u sam Shi'b al-Ruhban spazio je kutiju dizala, tvrdu drvenu kutiju dubo
ku oko metar i dvadeset i visoku oko metar i pol. Nju je oito podigla vodena buji
ca i odnijela dvje stotinjak metara dalje od samostana, gdje je sada leala na bok
u, djelomino skrivena irokim granama u koje se zaplela. Neto se nalazilo na vrhu ku
tije, neto grozno poznato. David je otrao do kutije sa srcem u grlu. Preko dasaka
nespretno je lealo Leylino tijelo s jednom ru kom koja je visjela preko ruba kuti
je. David je skoio i pribliio joj se. Odjea joj je bila vlana i iskidana, a koa na vi
mjesta puna modrica i ogrebotina. Osjeao je kako-ga obuzimaju tjesko ba i bijes.
elio je opsovati Boga, dovui ga ovamo s onog mje sta, gdje god to bilo, gdje sjed
i i gleda sve ovo. Bog ubojica, samodopadan u svojoj svemonosti. Sagnuo se i dodi
rnuo Levlin obraz. Bio je hladan, poput ka mena. Nije mogao rei koliko dugo tamo
lei, koliko dugo je mrtva. to moe uiniti s njom? Daje pokopa, mjesta nije bilo -posv
uda samo kamenje, a nije ju mogao nositi natrag do Sv. Catherine ili gore do Sv.
Nilusa. A on i nije Moj sije pa da moe udariti u kamen svojim tapom i uiniti da se
otvori. Ponovno joj je dodirnuo obraz, sklanjajui pramen kose s njega. Zastenjalaje. Isprva nije bio siguran jer je to bio vrlo slab, gotovo neujan zvuk. A tada
ga je ponovno uo, ovaj put glasnije. Zgrabio joj je ruku i luaki pipao puls. Isprv
a nita, a onda ga je osjetio. Bio je slab i nepravilan. Odmah je shvatio to se naj
vjerojatnije dogodilo. Ako je ona u klancu bila s konjima, do ovoga mjesta donij
ela ju je bujica, 146 koja je vjerojatno izgubila dosta svoje snage dok je dola d
o mjesta gdje se nalazilo dizalo, a njezin se veliki dio odlio u gla vni kanal S
hi'b al-Riihbana. Leyla se vjerojatno, noena vodom, uhvatila za drvenu grau i tako
ostala dok se voda nije predala. Pretraujui vreu, naao je boicu brendija, otvorio ju
i pri-nio Leylinim usnama, kapajui joj tekuinu u usta. Zakaljala je, pljunula, a oi
su joj kratko zatreptale. Smjestila je svoju gla vu u njegovoj lijevoj ruci. Iz
gledala je malena, krhka i tako blizu smrti. Morao je donijeti odluku, i to brzo
. Postojale su tri mogu nosti: ili je mogao pokuati odnijeti Leylu nekako do Sv. N
ilu sa, udobno je smjestiti i otii po pomo, ili ostati s njom u sa mostanu njegujui
je dok ne bude dovoljno jaka da s njim otpu tuje do Sv. Catherine, ili je mogao
riskirati i odvesti je sa sobom im doe k svijesti - moda sljedeeg jutra. Imao je za
mjerke na svaku od tih mogunosti. Ako je ostavi ii ovakvom stanju, vrlo je vjeroj
atno da e umrijeti prije no to on dovede pomo. No, ako on ostane pa se i sam razbol
i - a to nije bilo nemogue -oboje e biti zatoeni tamo gore, a on nee moi uiniti nita
gledati nju kako umire prije njega samoga. Ako je uzme sa so bom, ona e ga uspor
avati, a put bi je, kako god kratak on bio, mogao ubiti. Ponovno je zastenjala,

ovaj put jasnije. U usta joj je ulio jo malo brendija. Pomakla je usne, zakaljala
i dok je kaljala tr-zala je glavom. Trepnula je kapcima, otvorila ih na djeli seku
nde pa opet zatvorila. Dolazila je k sebi. Otvorio je uturicu s vodom i njeno joj
polio lice. Isprva nije reagirala, no postupno joj se u lice poela vraati boja, i
ako vrlo teko primjetljiva. Otvorila je oi, neusredotoene i mutne. Pogladio joj je e
lo i apnuo njeno ime. - Leyla, uje li me? - upitao je. Zakaljala je i oi joj je ispun
ila bol. To je dobro, pomislio je. Bolje znaila daje svjesna, prisebna; samo nesv
jesni i mrtvi ne osjeaju bol. - Evo, rekao je, popij jo malo ovoga. Jo jednom joj j
e pri bliio brendi i kapnuo joj ga u usta. Ovaj put je popila i nije ju guilo. Nas
mijala se. To ba i nije bio neki smijeh, ve vie gri masa no i to je bio korak u pra
vom smjeru. Malo se pomakla i 147osmijeha je nestalo: iz grla joj se oteo uzvik
boli, a oi su joj se irom otvorile. Trebalo je vie od minute da ta agonija proe. Kad
a je konano izgledala opet smireno, meu usne joj je ulio jo brendija. - Gdje te bol
i? - pitao je. Prolo je pola minute, a onda je odgovorila isprekidanim, od boli i
zmuenim glasom. - Sa strane... osjeam... kao daje... neto... polomljeno. Paljivo joj
je otkopao i skinuo debelu jaknu. Kada joj je dotakao lijevu stranu nije reagira
la, a zatim je taknuo desnu. Sa vila se od boli. Polako, bojei se da je ne ozlije
di, a znajui da je ipak boli, povukao joj je vestu i majicu. Koa ispod njih bila j
e sva u modricama, a na nekim mjestima vidio je i gadne posjeko tine. Najlake sto
je mogao pipao joj je mjesto oko rebara. Rana je bila otvorena i sve oko nje pla
vo, ali nije mu se inilo da je ita slomljeno. - Mislim da nije nita slomljeno - rek
ao je, ali ima gadne modrice i moda je koje rebro napuknuto. Zakopao ju je, jo jedno
m joj podigao glavu i dao malo brendija. Glasom malo ja im od slabog apata, ponovn
o je progovorila. - Jeste li... to... vi... profesore Rosen? - A tko bi mogao bi
ti, to misli? Sveti Bernard? I, za ime Boje, zovi me David. ak me i prijatelji tako
zovu. Nasmijeila se. - eljela bih... - zapoela je. Stavio joj je prst na usta. - Ne
eli nita. Nisi dovoljno dobro za elje. Samo tako lezi dok te ne budemo mogli pomak
nuti. -Mi...? Uzdahnuo je. - Ne, samo ja. Objasnit u ti kasnije. Malo se odmori.
Zatvorila je oi i legla natrag na daske. Njezin mu se izgled nije sviao. Koa joj je
imala neku nezdravu boju, bila je siva s tamnocrvenim mrljama od brendija. Poma
knuti je, ma kako bli zu, nije dolazilo u obzir, a isto tako ni ostaviti je. Pon
ovno je izgubila svijest. Neko ju je vrijeme David drao za ruku, tako da zna da n
ije sama. 148

Probudila se otprilike sat vremena nakon zalaska sunca. Tre sla se i bilo joj je
hladno. Bez obzira na bol, David joj je pomo gao da se spusti na zemlju s vrha
kutije. Taj veliki sanduk bio bi loe utoite. Stavio ju je u vreu za spavanje i smjes
tio dijelom unutra, a dijelom izvan samog dizala. Skupio je komadie na-plavljenog
drvlja koje je iza sebe ostavila poplava i ispred kutije napravio veliku vatru.
Gorjela je jarko i bila je poput talismana protiv tame, koju je on tako snano poe
o mrziti, bila je izvor topline i svjetlosti. Ipak je ak i ta vatra kod Davida iz
azivala sablasne asocijacije kojih se nije mogao lako rijeiti. Leyla je neto malo
i pojela - malo kruha i smokava, ali je dvije minute kasnije sve povratila. ak ni
vodu nije mogla za drati u sebi. Temperatura joj je porasla, ali ona se i dalje
snano tresla. Davidu je bez vree za spavanje, ak i u blizini vatre bilo strano hladn
o. Primakao se vatri bojei se da e se sve drvo ko je je imao potroiti prije isteka
noi. Oko ponoi nakratko je za spao, ali ga je probudio njezin kaalj - estok, suhi kaa
lj koje mu nisu pomagali ni gutljaji vode. Pala je u san, ili izgubila svi jest
- nije mogao odrediti - nekoliko puta tijekom duge noi. S vremena na vrijeme jauk
ala je od boli, jednom i od straha, i bu dila se oblivena hladnim znojem. inio je
sve stoje mogao daje utjei, no nije imao nita ime bi mogao izlijeiti njezine rane i
druge simptome. Jedina nada bila mu je da e sljedeeg dana u samostanu pronai kakve
lijekove. Svitanje nije donijelo Leyli olakanje. Sa sve jaim sune vim svjetlom, vi
dio je da je tijekom noi dobila boju. Lice i vrat bili su joj crveni s plavkastom
nijansom, a temperatura izrazito visoka. S jutrom, njezino disanje postalo je s
ve povrnije, is prekidano napadajima suhog kalja. Poela je iskaljavati neto svjetloru
ste boje s rijetkim primjesama krvi. Spavala je na mahove, a kada je bila budna,
alila se na bol, osobito na bol u prsima, a na prsima ak nije imala ni modricu. D
avid joj je pri ao, pokuavajui joj odvui panju, no ona nije mogla pratiti. Nije joj r
ekao nita o onome to se dogodilo u samostanu. ini lo se da je ona zaboravila to mje

sto, da je usredotoena na bol i na trenutak. Svako malo vrsto bi ga zagrlila, kao


da se boji. e sto je plakala, koji put zbog boli, a koji zbog straha. Znala je da
149umire. David se osjeao bespomonijim no ikada prije u ivotu. Po mo se moda nalazil
a na udaljenosti od pola dana putovanja, ali, moglo se raditi i o mjesec dana on ju nije mogao ostaviti. Uasavala ju je pomisao na to da ostane sama. Dok bi on
a spa vala on bi se iskrao i dvaju je puta kada se vratio, naao u panici - kako p
lae i ubrzano die. Da bi sakupio dovoljno drva za ve ernju vatru morao je nekoliko
puta ii gore-dolje uz dva kanjo na. Uz izuzetne tekoe, uspio se ponovno popeti do s
amostana, tako da je jedan kraj konopca vezao sebi oko pojasa, a pomou drugoga se
unatrake penjao. Trebalo mu je vremena dok je u samostanu pronaao oskudne zalihe
lijekova, a sastojale su se od zavoja, neega to je sliilo antiseptinoj kremi, vie sta
kle nki s travama i boica sitnih bijelih tableta ije mu etikete nisu nita znaile. Uz
eo je zavoje i kreme te ih iskoristio za Levline posjekotine i modrice. Meutim, n
ije pronaao nita to bi joj mogao dati za prsa i plua. Znao je da ima upalu plua i da
ne postoji nita to bi on mogao uiniti. Na rane joj je stavio povoj, a sve je to izg
ledalo glupo. Tijekom popodneva njezin je ispljuvak postao preobilan i bio je bo
je tamne hre. Oko usta imala je bijeli prsten, a na dodir, posvuda je bila vrela.
Jednom se probudila iz nemirnog sna i vi djela ga kako spava do nje. Zaplakala
je i vrsto ga stisnula. -Ne mogu ovo podnijeti-rekla je. -Ja sam se... pomokrila.
.. I trebam... WC... i neu... da me vidi... ovakvu... Pomozi mi... Molim te, pomoz
i mi. Htio joj je pomoi da se presvue, elio ju je njegovati, ali nije mu dozvoljava
la. Traila je da ju odnese iza sklonita. Od kamenja joj je napravio nekakav zahod
koji je mogla koristiti. Umjesto papira, sluila je staklenka s vodom. Ostavio ju
je, pla-ei se zbog njezine nemonosti i osjeajui se neugodno zbog te njezine enje za
tojanstvom. Prole su minute i zauo je uzvik. Obavivi sve, pala je pri pokuaju da ust
ane, leala je na tlu, bez daha, u boli. Podigao ju je i odnio ispred njihove uske
, polomljene kolibe. Temperatura joj je i dalje rasla. Cijelu je no sjedio kraj n
je, gledajui je sve dok nije zaspala, hladei je usnulu. Otprilike 150 dva sata pri
je zore i sam je zaspao u dubok san koji je sve iz brisao. Sanjao je, no kada se
probudio, nije znao to. Sljedeeg je dana bilo gore. Pitao se hoe li ona umrijeti b
a toga dana. Bila je vrua kao da je negdje u njoj gorjela vatra. Nije se usudio os
taviti je ni na trenutak. Vie nije bilo drva za vatru, bar ne u blizini: no koja s
e bliila bit e duga i hladna. Leyla se cijeloga dana okretala i bacakala, u nemogun
osti da se smiri. Kaljala je, iskaljavala krv i izmuena ponovno padala. U jednom tr
enutku postala je prisebna i pitala ga koji je dan i kako dugo joj je tako. - Ne
znam - rekao je. - Mora znati - pobunila se. - Koliko... dugo... si bio... u sa
mostanu? Zato ne... dou... redovnici...? Zato nam... oni... ne pomognu...? to joj je
mogao rei. Da li bi imalo smisla lagati? Bi li joj istina tetila u ovom trenutku?
- Oni su mrtvi - rekao joj je. - Naao sam ih mrtve. Netko ih je ubio, a pokuao je
ubiti i mene. Neko sam vrijeme bio bez svijesti. Ne znam koji je dan. Nakon tog
a neko je vrijeme utjela. A onda je, ba kada je David pomislio daje zaspala, zauo n
jezin slabi glas: - Htjela bih... htjela bih da... znam... koji je... dan. Tada
je utihnula no postala pretjerano uznemirena kao da je potreba da zna koji je da
n bila od najvee vanosti. Izgledala je izmueno i kao daju mui neto jae od boli. Puls
oj je bio ubr zan, a boja u licu se pogorala. David nije znao hoe li preivjeti no. O
ko ponoi dobila je groznicu. Rastrgana od boli koju je osjeala borei se za dah, bil
a je mokra od znoja kiselkastog mi risa. Tresla se dok je buncajui na arapskom ne
prestano dozivala muko ime - Muhsin, Muhsin, la tatrukni, la tatrukni - ne osta v
ljaj me, ne ostavljaj me. David se pokraj nje, tresao od hladno e. Od njezinog bu
ncanja nije mogao zaspati i pitao se kako to daje izdrala toliko dugo. Njezino si
tno tijelo izgledalo je goto vo iskidano na komade od groznice i stalnih greva. T
o ju je ci jedilo sve vie, iz minute u minutu. Ipak, jo se uvijek nije pre davala.
151Ujutro je jo uvijek gorjela, a bila je i tako slaba, da se jedva micala. Davi
d je znao da nee izdrati dan. On je neto pojeo i nakon zore zaspao. Kada se probudi
o, pomislio je daje mrtva -bila je tako mirna i tiha. Ipak, jo je disala, iako je
dva. Poelio je da umre. Nije mogao podnijeti pomisao da e jo dugo morati gledati ka
ko pati. Osjeao je stravinu krivnju za njenu smrt. On ju je doveo na to mjesto, u
potragu za neim to za nju nema smisla. Nije osjeao odgovornost za druge smrti, osim
moda za smrt svojih roditelja, no njezina e mu zauvijek biti na savjesti. Malo na
kon podneva, zaulo se njitanje konja u dolini. Da vid je pogledao. inilo mu se da z

vuk dolazi iz blizine Sv. Nilu-sa. Naprezao je oi, ali nije nita vidio. Tada se zv
uk opet zauo, ovaj je put bio jasniji. David je ustao i krenuo u njegovom pra vcu
. Leyla mu je ispriala o ukradenim konjima. Je li se ubojica, iz nekog razloga vr
atio? David je bio uvjeren da je konje ukrao ba on. Kako se pribliavao ulazu u Shi
'b al-Ruhban, uo je zvukove ivotinjskog hoda i glasove dvojice mukaraca. Stisnuo se
uza zid i ekao. Pojavila su se dva konja na kojima su bili mukarci odjeveni u crn
o - redovnici. David im je potrao ususret, dozivajui ih. Jednoga od njih je prepoz
nao - bio je to otac Gregorios iz Sv. Catherine, ljubazan stari poznat po svojim p
ropovijedima i pravljenju dema. Drugi je bio nii mukarac od pedesetak go dina, s du
gom crnom bradom, potamnjelog lica s kojega su ga dva prodorna oka gledala kako
se pribliava. Osjeao se kao da se sav pritisak i umor prolih dana sakupio u njemu u
vrstoj maloj kugli. Kada je doao do redovnika ta kugla kao da je eks plodirala i
njezin se sadraj poeo iriti po njegovim ilama. Uhvatio je za uzde konja oca Gregorio
sa, gledajui u starevo lice. Iz oiju poele su mu tei suze i odjednom je briznuo u pla
i jecaje, potpuno shrvan osjeajem boli i straha koje je sve do sada potiskivao u
sebi. Stari je ovjek sjahao i drao ga za ru ke dok nije prestao jecati i mogao gov
oriti. Nije mu trebalo dugo da objasni to se dogodilo. Redovnici su se meusobno gl
edali zapanjeni, u nevjerici, no nisu izgledali uplaeni zbog onoga to im je rekao.
Rekli su da dolaze u Sv. Nilus kako bi s drugim redovnicima proslavili Boi. To je
uobi152 ajeni godinji posjet koji datira iz 10. stoljea. Isprva, David se osjeao zb
unjeno. Bio je siguran da su on i Leyla stigli 28. pro sinca, a tada se sjetio d
a meu crkvama koje njeguju istoni ob red, Rusi, Srbi te neki na planini Athos, u J
eruzalemu i Sinaju jo uvijek ravnaju prema starom julijanskom kalendaru. Boi po nje
mu pada 7. sijenja. Kako su mu rekli, danas je 2. sijenja. Mlai je redovnik sjahao,
posegnuo u bisage i uzeo mali ko ni koveg. - Brzo - rekao je - gdje je djevojka?
David ih je odveo do malog klanca gdje je leala. Bez rijei, ovjek se sagnuo i poeo j
u pregledavati. Po nainu na koji je to inio, vidjelo se da je lijenik. David je pom
islio kako bi to mo gao biti otac Svmeon, redovnik-lijenik iz Sv. Catherine o koj
e mu je uo, ali ga nije upoznao. Gledao je kako izvodi rutinske preglede, a onda
je odgovarao na niz njegovih pitanja o tijeku Levline bolesti. Zadovoljan, lijeni
k je iz torbe uzeo malu sta klenu boicu punu sitnih tableta. Torba je bila puna s
linih boi ca, bilo ih je stotinu, moda i vie. Otac Svmeon je paljivo uzeo dvije table
te, zatvorio boicu i stavio ih u Levlina usta. - to joj dajete? - pitao je David.
- Antibiotik? Redovnik je odmahnuo glavom. - Ne - rekao je - to nije moj nain. Ja
lijeim homeopatski. Ovo je pojaanje fosfora. Dozu u isprva ponavljati svaki sat, a
poslije moda svaka dva sata. To e joj sniziti temperaturu, usporiti puls i omoguit
i da spava. elim da ju se to je prije mogue premjesti, moda i veeras, a moda ujutro.
li, prvo mislim da ete i vi trebati neto. Davidu je dao dvije male tablete eera prek
rivene neim to je otac Svmeon zvao akonit. Za manje od sata osjeao se puno bolje i
mogao je zaspati. Kada se probudio, bio je mrak. Zapalili su vatru: otac Gregori
os je po drva iao daleko. Osjetio se miris hrane koja se kuha - vru i pun aroma. D
avid je odjednom po stao svjestan daje izuzetno gladan. Sjeo je, trljajui san iz
oiju. Redovnici su sjedili oko vatre. Otac Gregorios je kuhao dok je otac Svmeon
kleei molio do Leyle. Ve je izveo sakrament euchelaion koji se sastoji u pomazanju
uljem: to nije posljednji obred za umirue ve osnovni dio molitve za oporavak boles
nih. Kada je David kasnije postavio pitanje, Symeon mu je rekao da 153nije vano s
toje Leyla muslimanka: damija se nalazi u dvoritu Sv. Catherine; Katedrala i Aqsa
damija su obje na tlu Jeruza lemskog Hrama - i da je on vidio uda izvoena na Nabi S
ali-hovom grobu u blizini prijelaza Watiya. Kakve je veze imala o vjekova vjera? i
vot je ono stoje sveto. David je tiho razgovarao s Gregoriosom. Starac mu se smi
je io. Sve je izgledalo poput sna - stari redovnik pokraj vatre, me so koje se pee
, topla tiina. - Ovo je dio naeg boinog ruka - tihim je glasom rekao Gregorios. - Sva
ke godine donosimo meso naoj brai u Sv. Ni-lusu. Nadamo se da volite janjetinu. Okretao je meso na provi zornom ranju i sjedio gledajui plamen. Tada je pogledao u
Davida. Vie se nije smijeio. - Kaete da su svi mrtvi. David kimnu. - Ubijeni, kaete
. David je ponovno kimnuo. - Gdje su sada? Moemo li do njih? David je ispriao o ko
sturnici. Oklijevao je kada je morao objasniti nain na koji je pobjegao. Sada, ka
da je cijela stvar iz gledala vie poput none more nego poput stvarnosti, osjeao se
neugodno zbog onoga to je uinio s leevima. Gregoriosu je nerado ispriao kako je spal
io vrata. - A Sv. Nilus? - upitao je starac. - Jeste li i njega spalili? Posraml

jen, kimnuo je. Na njegovo iznenaenje, Gregorios se nasmijeio. David je pomislio d


a u tim ljubaznim, izboranim oima nazire zabavu. - Ne brinite zbog toga - rekao j
e. - Mi i tako imamo previe svetaca. Sve te stare kosturnice prepune kostiju i su
hog mesa. Bespotrebne su. Bilo bi najbolje da spalimo mnoge od njih. Osmijeh je
izblijedio. - Ne - nastavio je - uinili ste pravilno. to je mrtvo tijelo jednog sv
eca u usporedbi sa ivotom? Pogledao je u Leylu koja je leala u tami. - Dva ivota. D
a vi niste pobjegli, ona sada ne bi bila iva. I... - ponovno se nasmijao, a iz ok
a mu je zasjao vragoljasti po gled. - Ako se vi i ona vjenate i imate djecu, koli
ko bi to jo i154 vota bilo? A unuci? Starom bi Nilusu bilo drago. I on je sam imao
sina. David je zbunjen gledao u Gregoriosa. - Sina? - uzviknuo je. - Ali mislio
sam da je on bio pusti njak, daje ivio u celibatu. Gregorios je potvrdno kimnuo
i nasmijao se. - Da, bio je, ali ne na poetku. Dok je bio mladi, bio je oenjen enom
pleme nite krvi iz Konstantinopola. Imali su dvoje djece - djeaka i djevojicu. Kas
nije su otili ivjeti u egipatske samostane - maj ka s djevojicom, a Nilus sa sinom
Theodulosom. Nakon toga su otac i sin otili ivjeti s redovnicima na Sinaj. No, pog
ani Arapi su uhvatili Theodulosa i namjeravali ga rtvovati njihovoj boici Veneri.
On se molio, Bog ga je spasio, i bio je prodan kao rob na trnici u Suki. Konano je
bio vraen ocu i doao ivjeti s njegovom kolonijom ovdje na Sinaj. Davide, ak i sveci
imaju djecu. Nisu li vai sveti ljudi imali sinove i keri, nisu li i oni voljeli s
voje obitelji? Dakle, to ima u starom lesu? Ako naemo pepeo opet ga moemo pohraniti
kao relikviju. Pougljenjene kosti sveca mogu se pokazati isto snanima kao i njeg
ova koa. Symeon je zavrio s molitvom i pridruio im se. Rekao je da se Leyli stanje
poboljava i da e je ujutro moi premjestiti u samostan, ako budu mogli popraviti diz
alo. Ponovno je pregle dao Davida, dao mu jo tableta i rekao mu da kada one uu u n
jegov sustav, za petnaestak minuta, moe jesti. Nakon jela su razgovarali. O ubojs
tvima, kao ni o Davido-vom doivljaju u samostanu, nije reeno nita. A to se njega ti e
, on je utio i o kutijama koje je naao, i o limenci s dnevni kom i filmom, koja je
bila u njegovoj torbi. Sljedeeg dana, do podneva, Leyla se ve dosta oporavila, a
oni su uz pomo konja, objesili dizalo pa je podigli do samo stana, gdje su je udo
bno smjestili u sobu za primanje u glavnoj zgradi. Symeon ju je stalno nadgledao
i ljubazno razgovarao s njom kada je ona mogla odgovarati na pitanja, biljeio sv
e pro mjene njenog raspoloenja i duha i zavirivao u debelu knjigu s naslovom Mate
ria Medica koju je naao u samostanskoj biblio teci. Izgledao je nekako usklaen s n
jom, primjenjujui vie po istovjeivanje nego uzdranost, paljivo ispitujui i duboko 155
azmiljajui ak i o najmanjim i najudnijim znakovima. U jednom se trenu obratio Davidu
, ba kada je izabrao svjei lijek. - Vidite - rekao je - ja jo uvijek uim. Ali, ona e
biti dobro. Izuzetno je snane konstitucije i ima jaku ivotnu snagu. Moji lijekovi
nee suzbiti njezine simptome, ve e samo dopu stiti njezinom tijelu da ponovno uspos
tavi ravnoteu. U tome i jest bit bolesti, napor organizma da odbaci opasne utjeca
je. Po nekad organizam ne zna kako da uspostavi ravnoteu - tada po mau lijekovi. D
o treeg dana Leyla je bila toliko dobro da je mogla govo riti. David ju je tijeko
m sati i dana koje su proveli zajedno u sa mostanu, dobro upoznao. Priao je uglav
nom on - sitnice i deta lje o sebi koji su se sve vie pribliavali sreditu koje je o
n briljivo uvao. Ispriao joj je o svojim roditeljima, o njegovm ocu i amuletu, o Ba
r Mitzvahu, njegovom studiju i gubitku vje re. Ona je njemu priala o domu koji ni
kada nije bio dom, o oe voj ljubavi i napadajima bijesa, te o svojoj protuslovnoj
, istovre menoj gladi za pustinjom i za gradom. Ni jedno od njih nije govorilo o
onome to se dogodilo, no znali su da su neke stvari podijelili intimnije nego da
su spavali zajedno. - Sada vie nemamo tajni jedno pred drugim - rekao je no o na
jgorim stvarima je utio, a ona slijedila njegov primjer. Redovnici su vrijeme pro
vodili u obnavljanju kosturnice, knjinice i crkve. Na Badnjak, u crkvu su donijel
i tijela sedmo rice ubijenih redovnika da bi proveli obred sahrane kojemu su pri
sustvovali i David i Leyla. Stajali su straga - nevjernici koji gledaju s druge
strane istog ikonostasa kroz sredinja Kraljev ska vrata, i sluaju, psalme i himne ko
ji se uzdiu prema po zlaenom, sjenovitom krovu. Plaem i tugujem kada gledam u smrt
i kada vidim nau ljepo tu, stvorenu prema slici Bojoj, kako se polae u grob bez obl
i ka i bez slave. Stoje ta tajna koja nam je sudbina? Zato smo predani trulei i sj
edinjeni sa smru? Glasovi redovnika vibrirali su u plodnoj polutami, ispunjavajui
crkvu udnom, finom glazbom. Svijee su treperile,1 osvjetljava jui ikone i lica svet
aca i anela. 156 ; Leim bez glasa, ne mogu disati. Gledaj me, oplakuj me, jer jo jue

r sam s tobom razgovarao, a onda je odjednom na mene pao uasni as smrti. U pozadin
i njihovih glasova, David je uo glas hazzana na po grebu njegovih roditelja, koji
pjeva iz Jobove knjige: , ovjek umire i lijee nisko; ovjek propada, gdje je? Kao to
voda nestaje iz mora i rijeke se sue, tako se i ovjek, kad zaspi, nee vie probuditi
. Nee se probuditi sve dok ne nestane neba, niti e ustati iz svog sna. Iznad njih
je ranjeno Kristovo tijelo mlitavo visilo sa svog kria. David je gledao u tijela
poloena ispred oltara. Sada su izgledala tako smirena, preklopljenih ruku i konano
zatvorenih oiju, ka da je nestala sva perverznost. Iznad njih, lebdio je oblak t
amja na, obmatajui zlatni oltar svojim slatkastim mirisnim velom. Otac Gregorios
i otac Svmeon u obrednoj odjei, Davidu su iz gledali poput stranaca, poput nepozn
atih ljudi koji provode ob red neke nepoznate vjere. Pjevali su na grkom, neku mr
anu, traginu melodiju - glasovi mukaraca suoeni s bespotrebnom smru. Kyrie eleison. G
ospodine budi milostiv. Kriste eleison. Kriste budi milostiv. Kyrie eleison. Gos
podine budi milostiv. Tijela su bila tako mirna; nikada prije smrt nije izgledal
a tako potpuna. Leyla je stajala ukoena, poput kipa, tiha, puna dalekih misli. Da
vid je stavio ruku oko njezinih ramena, no ona toga nije bila svjesna. S druge s
trane ikonostasta, glasovi su pjevali litaniju. Leyla se odjednom trgnula, okren
ula i pola prema vra tima. David ju je slijedio do predvorja - do tame. Okrenula
se prema njemu, a na licu i u oima mogla joj se oitati borba emocija. - ao mi je konano je rekla. - Dok sam bila bolesna 157nisam prestajala misliti o ondanjem dan
as, o danas, kada u umrijeti. - Zato danas? - upitao je. Pogledala je u njega iako
je on bio samo sjena u tami. - Danas, prije godinu dana umro je Muhsin. Muhsin.
To je bilo ime koje je mrmljala u groznici. Nakon krae stanke, nastavila je. - M
oj suprug. David je konano poeo shvaati, vidjeti ispod vela kojim se omotala. - Kak
o je umro? - upitao je. Oklijevala je, a zatim odgovorila tihim glasom. - Upleo
se u politiku na Sveuilitu Bir Zei. Prole godine, kada su izraelske snage zatvorile
kampus, dolo je do demon stracija. Neki ljudi su bacali benzinske bombe na oklop
no vozi lo pa je vojska zapucala. Muhsin je bio meu njima, pokuavao ih je kontroli
rati. Pogodio ga je jedan zalutao metak. U lea. -Stala je. - Prvo su mi oduzeli d
om, a onda i supruga. Nisu mi ostavili nita. Pjevanje u crkvi je prestalo. David
ju je drao, no ona nije bi la s njim, nije bila u crkvi. Sljedeeg dana bio je Boi. R
edovnici su u crkvi upalili svjetiljke i svijee i slavili Kristovo roenje pjesmama
i tamja nom. David i Leyla ostali su u sobi za primanja i govorili o pro losti.
Krist je jo jednom doao na svijet, Bog je postao tijelo, spustila se utjelovljena
Rije. Redovnici su pjevali i zahvaljivali se to su spaeni od tame i osloboeni od gri
jeha u svijetu svje tla. No, za Davida i Leylu nije bilo ni roenja, ni utjelovlje
nja, ni aneoske hostije, postojao je samo turoban nastavak nepro mjenjive tame. Z
a idova i muslimanku spasenje u tijelu i krvi umirueg Boga ne postoji. 158 18. pog
lavlje Sljedeeg su dana otputovali. Za manje od tjedan dana Leyla se gotovo potpu
no oporavila. ak su i modrice i rane po njezinom tijelu zacjeljivale izuzetnom br
zinom i nisu je vie smetale. Mo gla je jahati, a David je radije odluio hodati uz
nju, nego se po novno uspeti na konja. Naprijed je jahao otac Gregorios, zaoku p
ljen svojim mislima. David je primijetio da je starac u poslje dnjih nekoliko da
na postao ozbiljan, a sva njegova otvorenost bila je zamijenjena nekakvim mranim
mislima i introspekci jom. David je vjerovao da on zna i vie nego to je priznao i
da su one smrti za njega imale neko znaenje. Jednom ga je vidio kako namrten izlaz
i iz spremita gdje su se nalazile one kutije. S druge strane, otac Symeon, iako oi
to uzrujan i zabrinut zbog ubojstava, nije pokazivao nita to bi znailo da o njima z
na ita vie od Davida i Leyle. David je i pretpostavljao zato je to tako. Symeon je
ovdje bio relativno nov, dok je Gregorios tu boravio od svoje mladosti to je bilo
prije mnogo godina. Ako su Davidove pretpostavke bile tone, ono to se dogodilo im
alo je svoje korijene koji seu u vrijeme od prije etrdeset ili pede set godina. Le
yla bi se pokoji put pribliila Gregoriosu i zajedno s njim jahala na elu, uvlaei ga
u razgovor, a njezina bi mu prisutnost popravljala raspoloenje. Starac joj se jak
o svidio, a i ona njemu i to vie kao osobi koja poznaje svijet nego kao redovniku
koji iz njega ve dugo izbiva. Dok bi Leyla i starac razgovarali, Da vid bi srdano
priao s ocem Symeonom, oslobaajui se i biva jui sve iskreniji. Konano mu je ispriao
gaje dovelo na Si naj i u Sv. Nilus te je po prvi put progovorio o ovjeku kojega
je ubio u Teli Mardikhu. Redovnik je sluao u tiini, samo s 159vremena na vrijeme
kimajui. Nije davao savjete, nije ga kudio niti osuivao. A, to bi uope mogao osuditi?

pitao se. David nije bio odgovoran ni za jednu smrt - i ne bi se trebao kriviti.
Isto tako, njegova je dunost ne odustati. Ako na bilo koji nain moe pronai ubojice,
trebao bi to i uiniti. - Slabost je snaga - rekao je. - To je neto to oni koji su
gla dni moi ne mogu shvatiti. Pitolj ovjeka ne ini snanim, on ga slabi jer ga ini ovi
nim. Nuklearno oruje ne ini drave monima, ono ih i financijski i moralno potkopava.
Pogledaj moje lijekove. Oni su izuzetno snani. Vidio si koliko su uinko viti. A, p
rireeni su tako da se osnovni sastojak razrjeuje, ne kada i do tisuu puta. A, to su
razrjeeniji, to su snaniji samo ako ih se u svakoj fazi dobro promuka. Svakim mukanj
em, energija u njima raste. - Tu lei, i tvoja snaga. Oni misle da nema moi, pa nee p
oduzimati mjere opreza protiv tebe. Vjeruju da si mrtav pa te nee traiti. Misle da
ne zna nita, no ti si ve identificirao ru kopis koji nedostaje i... - zastao je. 1 ima ono, to god to bilo, to skriva u svojoj vrei. David se prenuo, no redovnik na t
o nije obraao panju pa je nastavio: - Ne brini. Ja ne znam to si pronaao, a i ne elim
znati. Ti si taj koji je pozvan na ovaj zadatak, ja u tome ne sudjelujem. Zasta
o je i pogledao Davida. Njegove su tamne oi izgledale zabrinute, a usta spojena u
tanku crtu. - Radi se o zlu, Davide. Ono to se dogodilo u Sv. Nilusu je najmranij
e svetogre. Osloboeno je neko strano veliko zlo. To osjeam, osjeam u srcu. I Gregorio
s osjea isto. On zna ne to, no ne eli mi rei. Boji se, duboko je prestraen. No ti si,
Davide, u sreditu. To zlo je nalo tebe i pokualo unititi. Od uzelo je ivot ljudima k
oje si volio. I, jo je uvijek ovdje, eka da oduzme druge ivote, u to sam siguran. S
ada je red na tebi da ga nae i da uini sve to je u tvojoj moi da ga uniti. Kasno sl
dana stigli su u Sv. Catherinu, nakon laga nog putovanja s estim odmorima. Leyla
je eljela odmah nasta viti za al-Arish, no otac Svmeon ju je prisilio da ostane
tjedan dana dok ne bude dovoljno dobro za due putovanje. Ona i Da160 vid zajedno
su istraivali samostan ili su sjedili i razgovarali dok bi redovnici obavljali sv
oje poslove. Posljednjeg dana ujutro, Leyla je inzistirala da s Davidom ode na J
ebel Musu, planinu koja nadvisuje samostan. Stoljeima su na nju odlazili hodoasnic
i vjerujui da je to Planina Sinaj, planina na kojoj je Mojsije od svoga Boga dobi
o Ploe zakona. Krenuli su rano ujutro, dosta prije zore, kako bi s vrha vidjeli r
aanje sunca. Penjali su se po neravnom, strmom i uskom putu, s jedne na drugu str
anu planine. Dok su stigli do vrha, umorni i bolni, njihov je entuzijazam splasn
uo pa nisu eljeli nita drugo, ve samo lei i odmoriti se. A tada se pojavilo sunce. S
istoka se pojavila svjetlost, prela zei po beskrajnim kilometrima pijeska i kame
na, uspinjui se prema nebu i pleui po njemu. Pred njihovim oima tama je svoje mjesto
prepustila sunevom svjetlu i svijet se ponovno ro dio. Jalova zemlja koja im je
izgledala bez sjaja nekako uta, oivjela je u arenim, raspjevanim bojama; ljubiastim
i crve nim, plavim i zelenim i utim - preko svijeta rairila se cijela duga. Leyla
je s uenjem gledala kako se Sinaj prostire pred njenim nogama, sve vrijeme drei Davi
da za ruku. Ispod njih su se sve do obzora irile planine, brda i doline. Velika d
ivljina visoravni Tih na sjeveru, izgledala je kao zlatno, suncem okupa no more,
a njezinu pusto iskupilo je svjetlo. Veliki otkosi crnog kamena tu i tamo su pok
rivali pijesak, pretvarajui ga u tamna jezera bez valova. Kada bi na njih palo su
nce, oni bi ga odmah progutali. uo je Leylu kako apue neto na arapskom, nerazumljivo
: Salabu minni 'l-bayta wa habahu salabu minni 'l-haqla wa 'ushbahu. Nastavila j
e govoriti te milozvune, tune, njene rijei, stih za stihom, povezani finom rimom pop
ut niske bisera. Kada je pre stala, okrenuo se i pogledao ju. Niz lice su joj te
kle suze. - Stihovi tvog oca? - pitao je. Kimnula je. - Zvualo je prekrasno - rek
ao je - no, nisam razumio ni 161 rijei. utjela je i brisala suze. - Ne bi razumio
- rekla je - ak ni da izvrsno govori ara pski. - Zato ne? Oklijevala je. - Zato to s
i idov - rekla je. - Zato to si Amerikanac. - Ja tu ne mogu nita - odgovorio je. Roen sam kao i dov. Zbog toga me nemoj kriviti. - Ne krivim te - rekla je. - Tada
me pusti da pokuam razumjeti. utjela je, a onda je, jo uvijek oklijevajui, zapoela: U
zeli su mi kuu, i vrata; uzeli su mi polje, i travu; uzeli su mi zemlju, i ljude.
Potok u kojem sam se kupao i drvo ispod kojeg sam se skrivao, brdo na kojem su
rasle moje koze i cvijee u njegovom podnoju, svetite Abu Ahmada i grob moje majkeon
i su uzeli u ime nekog drugog Boga. Ovdje, usred pijeska i kamenja, zaslijepljen
i ljetnim suncem i hladnim zimskim kiama, lutam poput izgubljenih plemena u potra
zi za njihovim ljutim Bogom i za obeanjem za drugu zemlju. I kad je zavrila njezin
je glas kao jeka odzvanjao u njegovim uima, a rijei su se kotrljale kao kamenje n
iz brda i doline is pod njih. - To je jedna od njegovih prvih pjesama - rekla je

. - Napisao ju je nedugo po dolasku u Sinaj. On jo uvijek trai tvoga ido vskog Boga
. Ima tako mnogo stvari koje eli znati, tako mnogo pitanja na koja eli odgovor. Ak
o ikad upozna svog Boga reci mu da moj otac eka. Uskoro e biti etrdeset godina. ak su
i 162

Djeca Izraela nakon toliko godina dobila svoju Obeanu Ze mljuDavid ju je vre stisnuo
za ruku, bez rijei. Sto je nakon svega, mogao rei. Ako e uope i upoznati Boga koji
je od govoran za sve, to bi se trebalo dogoditi ovdje, na ovoj planini. Meutim, g
dje god pogledao, David je vidio samo pusti pijesak i kamenje. Oko podneva stigl
i su u al-Arish, nakon puta po zapadnoj obal noj cesti do Wadi Sudra, a onda sje
veroistono kroz Bir Tamadu i Bir Hasanu. David se tijekom putovanja poeo nadati da
bi se Leyla mogla sloiti i krenuti zajedno s njim u Jeruzalem. Nije imao razloga
da to oekuje, jer meu njima je postojalo samo prijateljstvo, ali, on se ipak nada
o. Na kraju su stigli do skreta nja gdje se cesta spajala s obalnom autocestom k
oja vodi kroz Gazu do Eretz Izraela. David je zaustavio dip. - Tu se rastajemo rekao je. Ona je zurila pred sebe kroz vjetrobransko staklo. Ulice su bile pozna
te, zgrade numerirane i urezane duboko u njezinu podsvijest: mnogo cigli od blat
a, poneka palma, a iznad njih mi naret glavne damije. Mogla je osjetiti miris mor
skog zraka. Galebove koji dolijeu s Mediterana. - Ja danas moram dalje - rekao je
. - Mislim da vie ne mogu gubiti vrijeme. Moram u Jeruzalem. Tamo ima nekih stvar
i koje, kao to sam rekao, moram obaviti. - Znam - rekla je i zastala. Na ulici vi
kala su djeca, kraj njih je nezainteresirano proao neki starac na magarcu. - Ne t
rai od mene da poem s tobom. Moda kasnije, ali sada ne. Trenutno ne mogu misliti o
Jeruzalemu. - Zar ne mora i ti tamo neto obaviti? - pitao je, previe navaljujui. Zna
o je da bi trebao ukljuiti motor i nestati. S mo ra je puhao hladan povjetarac. M
ogao je osjetiti sol na svom je ziku. Ona je, nastavila gledati pred sebe, mjerei
i pregledavajui. - To mi izgleda tako daleko - rekla je. - Ne mogu objasniti. Ja
ivim dva ivota, dva identiteta: Leyla Rashid, sveuilitarac 1 Levla Rashid - vodi. Mo
ram donijeti odluku. Sve to izgleda 163 nestvarno. Davide, ovo je moj svijet, mj
esto gdje sam odgojena, tu pripadam. Moj je otac uvijek elio da odem natrag, u Pa
le stinu. Nakon to su Izraelci okupirali Sinaj, mogla sam otii ta mo, studirati, iv
jeti poput njih... Udati se. Uslijedila je duga stanka. Vjetar joj je mrsio kosu
kao to valovi mrse morske trave medu kamenjem. - Ali to nije bila Palestina - re
kla je. - To nije bio dom. Pogledao ju je. Iz profila lice joj je bilo daleko, d
vodimenzionalno. - Davide, Palestina je varka - nastavila je. - To je ono to nas
dri, kao kada zloestom djetetu obea slatkie. Nikada tamo nisam bila, niti u biti, nit
elim biti. To vie ne postoji, Pale stina koje se oni sjeaju, o kojoj govore moj ot
ac i njegovi prija telji. Sve one pjesme o Palestini, svi oni govori, sva ona kr
v. Zato? Za zemlju koje nema, za zemlju iz Oza. To me, Davide, umara. Kada sam u
kanjonu mislila da umirem, stvari sam mo gla puno jasnije sagledati. Sada mi tre
ba vremena da razmislim. Jo je prerano za Jeruzalem. Moda e uvijek biti - ne znam.
Zvunik na minaretu oivio je pucketajui. Oglasile su se rijei poziva na molitvu: ravn
omjerne, izobliene, pomijeane s krikovima galebova. Allahu akbar, Allahu akbar. Davide - Leyla se okrenula na sjedalu. Allahu akbar, Allahu akbar. - Ne mogu poi
s tobom. Molim te da shvati. Ashhadu an la ilaha illa 'llah. Nije odgovorio. - Ne
bi ilo, Davide. - Gledala je kroz prozor. - Nita ne ide. Ashhadu an la ilaha illa
'llah.. David je pruio ruku sa eljom da je dotakne, no ona se od makla. Ashhadu a
nna Muhammadan rasulAllah. 164 _ Moram ii, Davide. - Uzela je svoju torbu iz dipa
i otvorila vrata. Ashhadu anna Muhammadan rasul Allah. Traka je bila stara i ist
roena i rijei nejasne. David je okrenuo klju, motor se upalio i od njegovog zvuka g
ubio se zvuk poziva na molitvu. - Zbogom, Davide - rekla je. - Pazi na sebe. Nas
mijeio se i pustio kvailo. Dip se polako pokrenuo, a zatim kako je skrenuo u ulicu
Mari, krenuo bre. Vozio je pokraj palmi i drvea eukaliptusa, uz more sve dok al-Ari
sh nije nestao s obzora. Nekoliko kilometara prije Sadota cesta se spustila sve
do oceana. David je zaustavio dip i ugasio motor. Promet je bio vrlo slab. Izgled
alo je kao da se nad sve nadvila tiina koju je prekidao samo zvuk valova koji se
raz bijaju na plai. Otvorio je vrata dipa i zakoraio u jaki povje tarac. Cesta iza
njega bila je obrubljena bademovim drveem. Preao je sprud i poeo se sputati prema pl
ai. Bijeli pijesak se dizao na sve strane. Poao je do ruba mora, gledajui u to pro
stranstvo, u valove kako se u beskrajnom ciklusu pruaju prema plai. Zakoraio je u m

ore. Bilo mu je nejasno, takorei, bez prela ska neke oite granice, s obale u more,
iz jednoga u drugi ele ment koji kao da se pretapaju, jedu jedan drugoga u nepr
esta nom dolasku i odlasku plime. A ipak, te dvije rijei more i obala vrste su poput
ristala; voda i zemlja. Niega iz meu nema. Otiao je meu valove, pustio ih da se di
o njegovih prepona, struka i konano do prsa. Stopala su mu bila nesigurna na klim
avoj podlozi od sitnih kamenia i osjeao je kao da bi ga neka podvodna struja mogla
u svakom trenutku iupati. Ta da bi potonuo, i nosila bi ga struja ba kao i sve drug
e taloge i olupine koje nose valovi. Na kraju bi bio izbaen na plau kao komad napl
avine meu kostima, koljkama i ostalim morskim otpacima obraslim travom. Dugo je ta
ko stajao, putajui da ga valovi krste svojom solju 1 Pjenom, gledajui u daljinu kao
da eka da se neto ili netko 165pojavi na obzoru. Ali, svugdje naokolo bilo je sam
o more i vjetar. Naposlijetku se okrenuo i vratio na plau.

KNJIGA TREA
Opustjee sveti gradovi tvoji, Sion pustinja posta, i pusto Jeruzalem. Izaija 64:9 16
619. poglavlje Jeruzalem je bio pust, prazan izmeu dva blagdana. Svjetla Ha-nuke
bila su zagaena. Boi je proao, i istoni i zapadni, Pu-rim, sa svojim veseljem i opije
nou, jo dva mjeseca daleko, a Uskrs i Pesah jo i dalji. Ulice su bile pune obinih lju
di. Jedine povorke bile su vjenanja i sprovodi koji bi si ponekad prepri jeili put
. Bradati su se mukarci kod Zida plaa molei njihali naprijed-natrag, iz dana u dan,
iz tjedna u tjedan, dok ih je ve liko kamenje zasjenjivalo i dok su nestajale s
ve proporcije. Iz nad njih, muslimanski su vjernici molili i raspravljali u Kate
drali Sv. Hridi i Aqsa Damiji, o mrskosti pustoi, o stopalima ne-idova koji idu pr
ema kamenju sruenog Hrama, gazei Sve-tije od Svetog. David Rosen je, ostavljajui iz
a sebe Bedem Hrama, preao ulicu Dolorosa i uao u muslimansku etvrt Staroga Grada. I
za njega ostali su turistiki duani, proao je uz rub suqa, kreui se iz guve prema tihi
, uskim ulicama i prljavim uliicama. Nekoliko se puta izgubio, no uvijek se ponov
no snaao i izabrao pravo skretanje. Proao je pored staraca u kavanama koji pue narg
ile i igraju triktrak zapanjujuom brzinom po ploi, miui crne i crvene figure. Oni su
ga gledali s nezainteresiranim iz razom lica, udaljeni u mislima. To je bio opa
sni dio grada. Otrcani hoteli i jeftini duani uokvirivali su ulice. Po njima su b
esposliarili mukarci, lovei prolaznike. Djeca se nisu igrala, ve su sjedila u malim
grupa ma, ozbiljna i usredotoena na svladavanje ulinih opasnosti. David se osjeao u
padljivo i ranjivo. Ovdje nije trebao doi sam. Odnekuda se derao kasetofon i ula s
e glasna arapska glazba, neki oud u pozadini, mali bubnjevi svirani velikom brzi
nom; 169 radilo se o ljubavnoj pjesmi - Ahdayt li \varda, a vritav glas mlade dje
vojke probijao se sladunjavom strau. Jedan je vojni dip skrenuo u ulicu i polako se
kroz nju provezao. David je osjetio porast napetosti dok je dip prolazio, mogao
je osjetiti i ogorenost. Na stranjem dijelu dipa stajala su dva mlada voj nika nape
tih lica, drei puke u pripravnosti, spremni za guvu. Jedan od njih viknuo mu je na h
ebrejskom: - Jesi li se izgubio? - no David gaje ignorirao i samo nastavio hodat
i. Dip je vozio dalje i nestao u guvi. Kua je bila iz kasnog otomanskog razdoblja.
Bijela granitna fasada bila je prljava i trebala je popravke. Netko se pomokrio
na zid. Jo su se uvijek vidjeli slogani PLO-a, djelomino iet-kani, ispod iskidanih p
ostera za reklamu arapske glazbe. Neki se mravi pas tuda lagano proetao, paljivo, n
a trenutak ponjuio zid i nestao. David je oklijevao. Ljudi su svojim neprijateljs
kim oima buljili u njegovom pravcu. Uhvatio je teku mjedenu alku i dvaput njome lu
pio po vratima. Debelo drvo upilo je zvuk. Po kucao je ponovno. Zauo se glas, ensk
i glas koji je govorio grlenim arapskim. Vrata su se otvorila, otkrivajui samo di
o lica stare ene, naborano i puno sumnje. - Shufil to je? - upitala je kao da pred
ta vrata ne bi doao nitko osim ako neto nije u redu. Ne doekavi odgovor, nasta vila
je: - Nema nikoga. Gubite vrijeme. Idite. Htjela je zatvoriti vrata no David je
pruio ruku i zadrao ih otvorenima. - elim vidjeti Hasana - rekao je. - Nema ovdje
nikakvog Hasana. Idite! Gurala je vrata iznenaujuom snagom. David ih je gurao natr
ag. Pogledao je broj na zidu iznad vrata, na bijeli arapski broj, emajliran plav
im. Ponovno je pogledao u babu. U njega su buljile male crveno-obrubljene oi. - J
e li ovo broj deset Shari' al-Najjarina? - upitao je iako je i sam vidio daje ta
ko. Kimnula je, mrtei se. ak ni ona nije to mogla porei. - Reeno mi je da ovdje mogu
nai Hasana al-Yunanija. Imam posla s njim. Recite mu da se zovem David Rosen, pro
fe sor Rosen i da elim razgovarati s njim. Radi se o novcu. Starica je njuila, ali

nije se pomakla. _ Novcu? - uzviknula je skviei. - Ne vidim nikakav novac. Idite.


- To joj je bila omiljena reenica i namjeravala ju je to je vie mogue koristiti, sv
e dok je okolnosti ne prisile da popusti. Gurnula je vrata jo jae. Gotovo ih je za
tvorila. David je iz depa izvukao novanice od pet stotina shekela i drao ih pred st
ariinim licem. Njena ruka zavijugala je prema naprijed i novanice su nestale. Najs
tariji maioniarski trik na svijetu, izveden s jednom od najstarijih valuta. Vrata
su se otvo rila i David je zakoraio kroz njih. Naao se u niskom, mranom predvorju n
a ijem su kraju bi la jo jedna masivna, okovana vrata. Starica je zatvorila ulina v
rata i nali su se u potpunoj tami koju je razbijalo nekoliko tan kih zraka svjetl
osti koje su uspjele upuzati kroz pukotine starog drvenog stropa. Osjeao je njezi
n miris pored sebe, star i smr dljiv. Zid s lijeve strane bio je odrezan u razin
i kukova, tako da je izgledao kao kamena klupa na kojoj su nekada ekali posje tit
elji. Sada je bio zakren krpama, polomljenim loncima i sta rim zahralim limenkama
parafina. Blizu vrata, u prljavoj mre i, jedan je debeli stari pauk ekao muhe koje
bi zadovoljile nje govu nepresunu glad. ena je odepala do unutranjih vrata. Podigavi
zahrali za sun, otvorila ih je i prva ula u etvrtasto dvorite. David ju je pratio,
zatvarajui vrata za sobom. Dvorite je bilo prazno. Sta rica je nestala. On je pogl
edavao naokolo. U sreditu, ograena kovanim eljezom, stajala je stara, emajlirana fo
ntana. Bila je potpuno suha. Pogled na nju govorio je da u njoj vode nije bilo v
e godinama, moda desetljeima. Obojeni emajl oko njezinog postolja i sredinjeg stupa
bio je napuknut i polomljen, a neki su dijelovi i potpuno otpali. Radilo se o si
tnom turskom emajlu ija je blistava glazura boje tirkiza, cimeta, utog afrana posta
la mutna i puna mrlja. Ograda je bila svijena i hrava. Korov je pu zao po svemu tanke trave pune praine i one boje utice. Po svuda po dvoritu, popucalo kamenje, p
uno rupa, kojime je bio poploen pod i izblijedjeli emajl, predavalo se korovu koj
i sve gui. Sami zidovi kue bili su sivi i proarani liajevima; gips se gulio u krpama
, otkrivajui gole komade stare cigle koja se 170 171mrvila. Prozori su bili zatvo
reni i mrtvi. Nita se nije micalo. David nije shvaao. ovjek kojega je doao posjetiti
bio je jedan od najbogatijih ljudi u Jeruzalemu. Hasan al-Yunani bio je roenjem
grki Cipranin; pravo mu je ime bilo Stavros Kvriaki-des. U Jeruzalem je stigao il
egalnim putem 1946. Godine, kada su mu bile dvadeset i tri; neki kau da je morao
otii iz Fama-guste zbog neke obiteljske zavade u kojoj je on bio odgovoran za smr
t roaka. Nakon uspostave Drave Izrael, otiao je iz svoga malog sta na u ulici David
, na rubu kranske etvrti, i preselio se u malu kuu na muslimanskoj strani Ulaza Dama
sk, nedaleko od Ma-wlawiyya Damije. Tijekom nekoliko sljedeih godina odbacio je sv
oj stari identitet i preuzeo novi. Godine 1951. preobratio se na islam i promije
nio ime u Ha san, iako je u etvrti jo uvijek bio poznat kao Grk-al-Yunani. Kako su
godine prolazile, Hasan al-Yunani postao je nedodirljiv. Poznavao je svakoga i
znao je svaije slabosti. Govorilo se da u Jeruzalemu nema tajne u koju on nije bi
o umijean. Njegove su oi i ui bile posvuda, sluajui, promatrajui, biljeei. Kako je
me prolazilo, nitko nije bio siguran, ak ni najmoniji ljudi u gradu. Imao je vie ne
prijatelja nego prijatelja, a ipak je bio najsigurniji ovjek u Jeruzalemu, zbog j
ednostavnog razloga to je bio najopasniji. A, postoje bio opasan, bio je i korist
an. Trgo vao je informacijama. Nije imao skrupula niti lojalnosti. Za pra vu cij
enu ili odgovarajuu uslugu, ovjeku bi rekao to god on trebao znati ili bi ga opskrb
io onime to je traio: moi, novcem, enom, mukarcem, ivotom... knjigom. Zauo se otresi
pat. David se okrenuo. Starica se vratila. Stajala je pokraj jednih otvorenih vr
ata buljei u njega. - Sada e vas primiti - rekla je. - Doite. - Glas joj nije bio n
ita topliji no prije, a lice nita slae. David je paljivo koraao po istroenim ploama
rita. ena je stajala sa strane i pustila ga da prie kroz otvorena vra ta. Zakoraio j
e u kratak i mraan hodnik koji je osvjetljavala je dna jedina svijea. Zatvorila je
vrata, a zatim kraj njega odepa-la do drugih vrata koja su se nalazila nalijevo.
- Doi e brzo - rekla je. - Priekajte ovdje. - Saginjui se, 172 otvorila je vrata da
ga propusti u sobu. Uao je, a vrata su se za njim zatvorila. Prozori prekriveni
prljavtinom proputali su neko sivo svje tlo, raspreno i bezbojno. Sve u sobi izgled
alo je isprano i izbli jedjelo. Praine je bilo posvuda - na starinskim stolicama
s vi sokim naslonima, na izrezbarenim orijentalnim stoliima, na de belim perzijsk
im tepisima koji su prekrivali pod, na tekim bar unastim zavjesama koje su visjele
, rune od starosti, na zidovi ma pokraj prozora. Kutovi sobe gubili su se u sjeni
. Visoko go re, David je vidio paukove mree pretegnute prainom. Osjeao se jak miris

plijesni, vrlo neugodan miris koji je Davidu zapi-njao u grlu. Zidovi su od vrh
a do dna bili pokriveni starim, uo kvirenim fotografijama, portretima mukaraca, en
a i djece, ga lerijom likova, bezizraajnih lica, formalnog izgleda i tunih oiju. Iz
gledali su poput kolekcije leptira - ljudska lica zauvijek zakucana na al-Yunani
jeve zidove. U jednoj od stolica sjedila je velika porculanska lutka, pokrivena
prainom i upava jer je njezina, nekada zlatna kosa sada bila zapletena i bodljikav
a zbog paukovih mrea. U Davida su gledale te slijepe oi, pratei ga dok je koraao po
sobi, istraujui fotografije. Na vratima se zaulo grebanje, a zatim neki nespretan z
vuk. David se okrenuo. ovjek koji je uao bio je ista suprotnost svemu onome to je Da
vid oekivao. On je al-Yunanija zamiljao kao niskog, de belog mukarca, s kosom zaglae
nom briljantinom i mekanim mesnatim rukama prekrivenim prstenjem od nefrita i kr
istala, koji e biti odjeven u svilenu koulju i fine cipele: poput leva-ntinskog ku
ma stare kole. Pravi al-Yunani bio je neto potpuno drukije. Bio je visok, vitak, rue
van mukarac kojemu je sijeda kosa, masna i neoeljana padala po upalim ramenima. Bio
je odjeven u otrcan kuni ogrta, zamrljanih revera stegnut izblije-djelom svilenom
trakom. Meutim, David isprva nije zamijetio nita od toga. Svu svoju pozornost usr
edotoio je na ovjekovo lice, njegove oi. Grk je bio slijep. Lijevo mu je oko stalno
bilo zatvoreno debelim slojem tkiva od oiljka. Desnog oka nije ni imao, a ona uplj
ina bila mu je napunjena lopticom od vate. Al-Yunani je ispruio ruku. David se pr
imakao da je uhvati, gledajui prema dolje, to dalje od slijepih oiju. Prestraio se i
173

odmaknuo. Pod je bio iv, prepun krzna. Al-Yunani bio je okru en morem maaka - maaka
svih boja i veliina. Poput nekog sveenika, Grk se primakao, praen svojim majim vjern
icima. David ih je gledao i pitao se zato su tako tihe, tako potpuno be-zvune. To
je bilo neprirodno i nekako duboko uznemirujue. - Dobro jutro, profesore - rekao
je slijepac na engleskom jeziku s jakim naglaskom. - Ahlan wa sahlan. Marhaba. M
olim vas, ne obraajte panju na moje make. One vam nee smetati. Sjednite, raskomotite
se, ako moete. David je naao stolicu, maknuo krpe neukusna izgleda i s ga enjem sj
eo na njen pranjavi vanjski rub. Al-Yunani slijedio je primjer i smjestio se, kao
daje voen radarom, u naslonja koji je izgledao prijavo. Make su dole za njim, one p
ovlatene sko ile su u njegovo mravo krilo, druge su se podigle do rukohvata i naslo
na naslonjaa, a one tree su se smotale na podu do nje govih nogu. I dalje su bile
tihe, kao da su nijeme. Al-Yunani je ponovno zapoeo govoriti. Glas mu je bio slab
i nekako grub, siv, ali otar, poput hrave otrice koja ipak i dalje moe putati krv. to David Rosen eli od mene? - upitao je. - Govorite kao da me poznajete - rekao j
e David. Grk je kimnuo. - Da, poznajem vas. Nedavno ste mi zaoku pili panju. Bilo
je nekih problema s MOSSAD-om, neki prela zak granice, neto kobno. Otada ste u S
inaju. Je li vam pustinja godila? David je zapoeo, no slijepac gaje prekinuo. - N
e mislim na ubojstva. One smrti u Sv. Nilusu nisu nikome koristile. No, jeste li
nali, to god to bilo, to ste ili traiti na Sinaj? Jesu li vam planine bile sklone? Kako vi znate toliko toga? Kako znate o Sv. Nilusu? - Profesore, ne postavljajt
e mi pitanja. Ona su moj posao. Je li pustinja pokazala svoju dobrotu? David je
odmahnuo glavom. Mislio je da shvaa. - Ne - rekao je. - Nisam uspio nai ono to sam
traio, ako ste na to mislili. Zbog toga sam i doao k vama. Al-Yunani je kimnuo. To
liko puta je ve uo tu frazu: zbog toga sam i doao k vama. Osjeao se kao lijenik koje
se 174

pacijenti obraaju onda kada nita drugo nije uspjelo; kirurg ili lijenik za vene. Ma
lo se nagnuo prema naprijed. - Zato ste ili u pustinju? Pustinja ne alje pozive. Lj
udi ta mo ne idu zbog zadovoljstva. Imali ste razlog. _ To je moja stvar. - Vi s
e sa mnom prepucavate. Tako ne mogu raditi. Do vie nja. Pokrenuo se kao da e ustat
i. Make u njegovom krilu su se mekoljile. David je pruio ruku prema njemu, no bila
je pre-kratka pa ju je pustio da mu opet visi sa strane. - Gospodine Kvriakides,
ne elim zvuati tajnovito. Imam razloga za utnju. Izgled Al-Yunanijevog lica se pro
mijenio. - Zovem se Hasan - rekao je. - To ete zapamtiti. - Nakratko je zastao. Zato ste ili u pustinju? ;David je uzdahnuo. - Nai rjeenje zagonetke. -1, jeste li
ga nali? -Ne. - to ste nali? - Jo vie pitanja. -1 zato ste doli k meni. David je zast
o, a onda kimnuo. - Da, zato sam doao. Slijepac se osmjehnuo i opet naslonio. Nje
gova mrava lijeva ruka gladila je jednu od maaka u krilu, veliku bijelu zvijer sa

zelenim oima i debelom dlakom. Desnom se rukom odsutno poigravao s vatom u onoj upl
jini pritiui je i poteui i cupkajui njena vlakna u male kuglice. Davidu je pozlilo od
straha da e vata iz slijepevog oka ispasti i otkriti praznu uplji nu. Pitao se to se
tom ovjeku dogodilo. Al-Yunani je ponovno poeo priati, glasom vrim no prije. - Vrlo
obro. Ostavimo na trenutak tvoje razloge po strani. Vratit emo im se ako ba bude p
otrebno. Kako ja mogu odgo voriti na pitanja koja si naao u pustinji? - Tako da z
a mene neto pronaete - David je rekao. - Knji gu. Odgovor na moju zagonetku mogao
bi se nalaziti u knjizi. Zato sam iao u Sv. Nilus, ali primjerka koji je tamo bio
, vie nema. Kad sam se vratio u Sv. Catherinu, razgovarao sam s 175ocem Spirosom,
bibliotekarom, i on mi je rekao da je, prije mnogo godina, neki mladi redovnik
napravio kopiju knjige o kojoj govorimo, i odnio je u Jeruzalem. Ta kopija se vie
godina nalazila ovdje u grkoj patrijariji, ali je nestala oko 1930. godi ne zajed
no s jo nekim kopijama. Spiros je uo prie o tome da je knjiga dospjela u neku priva
tnu biblioteku ovdje u Jeruza lemu. Ja ne znam gdje je ta biblioteka, niti tko j
oj je vlasnik. Spiros mi je znao rei samo da se nalazi negdje u muslimanskoj etvrt
i, i da se prialo da je prije Drugog svjetskog rata veliki broj vrijednih knjiga
i rukopisa nestalo u njoj. Spiros vjeruje da nitko nikada nije uao u tu bibliotek
u niti zavirio u neku njezinu knjigu. Ipak, znao je jednu stvar o njoj. Tijekom
ratnih godina, sadraj biblioteke uvao se u podrumu ispod Katedrale Sv. Hridi. Grk
je podigao glavu, kao da gleda u Davida. To je stara na vika koja mu je sada bes
korisna. Spojio je ruke ispred brade. - Znam tu biblioteku. Nastavite. - To je s
ve - rekao je David. Spiros nije znao nita vie. Sve sam to ispriao vodiu kojeg sam i
mao za Sinaj, Leyli Rashid. Ona mi je rekla da biste vi moda mogli doi do knjige.
Do ori ginala ili kopije - to je nebitno. - to je tako vrijedno u toj knjizi da b
iste vi bili voljni riski rati svoju reputaciju i ukrasti je? David je odmahnuo
glavom. Make su ga gledale. Njihove crne zjenice bile su iroke pri slabom svjetlu.
- Neu riskirati. Zato sam doao k vama. Reeno mi je da vi moete jamiti diskreciju. Diskrecija e vie i kotati. - Voljan sam platiti. - Zastao je. - Vama i kome god tko
vam pomae. Al-Yunani prvo nije rekao nita. Ponovno je rukom pogladio maku. - Znate
li zato su moje make tihe? - upitao je. David ih je pogledao. Soba je bila puna t
ihih obrisa, sivih, crnih i pjegavih, i svijetleih oiju u polutami. Je li ih al-Yu
nani drao zato to vide u mraku? David je odmahnuo glavom, kao da gaje Grk mogao vi
djeti. 176 _ Dao sam ih operirati - rekao je slijepac, odgovarajui na svoje pitan
je. - Mala operacija na njihovim glasnicama. Manje bolna od kastracije. Njihova
tijela pruaju mi utjehu. One su to ple i meke i za uzvrat ne trae nita nego udobnos
t. Ali njihovi su mi glasovi znali smetati, pa sam ih ja utiao. Tiinu je lako nadg
ledati. Razumijete li? - Da - David je rekao. - Razumijem. Pogledao je fotografi
je na zidovima. Toliko nepoznatih lica, sva u al-Yunanijevoj moi, poput fetia dobr
oudne magije: ko se, nokata i votanih lutki. Make i fotografije - sve tihe, sve u m
oi jednog ovjeka. - Koji je naslov knjige? - upitao je al-Yunani. - Knjiga je arap
ska. Al-Tariq al-mubin min al-Sham ila l-balad al-amin. Pisac je Abu Abd Allah Muh
ammad ibn Sirin al-Halabi. Al-Yunani je kimnuo. - Zapamtit u. Sljepoa pootrava pamen
je. Nastupila je stanka. Slijepac je ustao. - Jeste li vidjeli kosti? - upitao j
e. David ga je pogledao. Lice mu je bilo okrenuto. - Da - odgovorio je tihim gla
som. - Vidio sam kosti. Al-Yunani je odsutno kimnuo, kao da nije uo. - Kosti su s
ve - rekao je. - Redovnike zovu ivi mrtvaci. Zato to dre kosti tako blizu: da ih pods
jeaju na smrtnost. Jed nom, kada sam bio mlad, osjetio sam poziv, htio sam biti r
edov nik. I nema puno razlike izmeu svetosti i... svega to ja radim. Jedno je prij
evara tijela, a drugo duha. Otiao je do vrata. David je ustao i poao za njim, popu
t mi nistranta. Na vratima su stajali jedan do drugoga. David se okre tao od Grk
ovog lica bez oiju. Al-Yunani je prstom pokazao na mjesto gdje su mu jednom bile
oi. - alite li me to ne vidim? - pitao je. - Da - rekao je David. - Naravno. - Tada
ste u krivu. Nema razloga da se ovjek ali. Vid nije sve. Ima i gorih stvari od sl
jepoe. - Na trenutak je zautio. - Najgora stvar - rekao je tihim glasom obojenim g
orinom ~je to to ne moe plakati. 177Okrenuvi se, poao je do vrata ispred Davida -Doi
za dva dana - rekao je. - Tada u imati knjigu za vas. Donesite sa sobom pet tisua
dolara 20. poglavlje David je oajan zatvorio malu biljenicu i ugasio stolnu lampu.
Otkada se, prije nekoliko dana, vratio u Jeruzalem, borio se da pronae smisao u
arapskom dnevniku koji je pronaao u Sv. Nilusu. Stanovao je pod lanim imenom u mal
oj iznajmljenoj sobi u Me'a She'arimu, pokraj Mandelbaum Vrata. Ovdje se, u srcu

ortodoksnog idovstva, okruen sinagogama i yeshivotoml, talmudistima mutnih oiju i


prosijedim rabinima, zidom tihog svjedoanstva o prolosti odvojen od vanjskog svije
ta, osjeao ohrabrujue sigurno. Nikome od poznatih nije rekao daje u gra du: ono to
se dogodilo u Haifi nee se ponoviti. ivio je sam, kupovao kosher2 hranu u malom dua
nu na uglu ulice i jeo je sam u svojoj sobici. Paljivo slijeenje pravila kashruta
dovelo gaje u sklad s okolinom. Putao je bradu i kosu podrezivao tako da mu ispre
d uiju ostane pe'ot: Kada bi izlazio, nosio je yarmulku. Ponekad bi se i zaboravi
o pa ju je nosio i u kui. Nebrojeno se puta vraao na prvi red teksta u dnevniku, n
o ni dalje nije nalazio smisao, mogao je deifrirati samo datum na vrhu: 30. kolov
oza 1935. Rije kolovoz, bila je napisana na engleskom August, umjesto na obiniji n
ain Aghustus. No to je bilo sve to je otkrio. Gdje god da je pogledao u dnevniku,
nije nalazio nikakav smisao. Njegov je arapski bio lo, no uz pomo rjenika trebao je
do sada shvatiti makar neto. U Chicagu je 1 Yeshivot - kola za vjernike; moe biti
i 7 mora ljudi za molitvu. Kosher - u prijevodu ist, prihvatljiv; doputeno i priree
no jelo (prema ritualnim propisima); sve to je proizvedeno pod pregledom raba. 178
179dvije godine pohaao teaj arapskog pisanja gdje je nauio po lako proitati tekst. P
onovno je pogledao prvi redak. Koliko je on mogao rei, nije znaio nita: Hawat zand
wayr in bi-lasfin anjukumanna. To je, naravno, bio njegov pokuaj da ubaci samogla
snike kojih u arapskom nema. Tekst je mogao izgledati i ovako: Hawit zind wir an
bi-lasfin injakmin. A, bilo je i drugih mogunosti kojima je bila zajednika jedna
stvar: nisu imale nikakvog smisla. Njegov je radni stol bio pretrpan rjenicima i
gramatikama: Wehrom, al-Fara'idom, Wrightom i kompletom Laneova izda nja koji je
jeftino kupio u knjiari u suqu. Kupio je i nekoliko rjenika perzijskog i otomansk
og jezika, no, na svaku rije koja je neto znaila sama po sebi, dolazilo je bar dese
tak onih be smislenih. Spustio je Wehra i uzeo mali, prilino istroeni primjerak Br
iinnowe i Fischerove Arabische Chrestomathie, koji je za nekoliko shekela kupio u
istom duanu gdje i Laneovu knjigu. Za vjebu je iitavao neke dijelove tekstova i kao
dodatak svo jim velikim rjenicima koristio i onaj na kraju knjige. Knjiga mu je i
spala i otvorila se na poetku, na arapskoj naslovnici iz danja iz 1966. godine. P
roitao je Tashll al-tashll, Olakanje obrazovanja, izmiljenu igru rijei za arapski nas
ov. Tada mu je oko skrenulo nekoliko redaka nie. Zastao je, pa ponovno proitao, a
onda i redak na samome dnu. Sjedio je gotovo nepo mian i buljio u stranicu. Koric
e su se podigle i same zatvorile. Zato se toga odmah nije dosjetio? pitao se. Moda s
toga to je bilo tako oito? Naslovna stranica je, osim pet rijei, bila na arapskom:
al-Llbsighiyya, koji pripada Leipzigu; ughust, kolovoz; fishir, Fischer; inslklubldi,
nciklopedije; i nekako nelogian LibzTgh, Leipzig. U biti, ta nedosljednost arapskog
pisanja u rijeima koji pripada Leipzigu i Leipzig, ono s u jednoj, a z u drugoj ri
ga je navelo na trag. On nije itao ifre, ve strani jezik pisan arapskim pismom, sa
svim neloginostima 180 koje to sa sobom nosi. I bio je sto posto siguran da je je
zik o kojem se radilo njemaki. Grozniavo, opet je otvorio dnevnik. Ruka mu se laga
no tresla dok je uzimao olovku i zapoimao transkribirati slova pred sobom: Heute
sind wir in Paldstin angekommen. Danas smo stigli u Palestinu. Ustao je teko se s
uzdravajui. Nekoliko je puta proao na okolo po sobi. Preao je do malog tednjaka koji
se nalazio u je dnom kutu, stavio na njega lonac s kavom i ugrijao ga. Utoio si j
e kavu u veliku alicu, dodao eer i vratio se do pisaeg stola. .Dok je ispisivao njem
aki tekst, poeo je itati dnevnik. [Rije urednika: Sljedei dijelovi uzeti su iz rukopi
sa njema kog dnevnika, iji je original trenutno vlasnitvo Instituta fiir Orientfors
chung of the Akademie der Wissenschaften u Wies-badenu, koji me je ljubazno opsk
rbio kopijom na mikrofilmu. U ovom tekstu lakunae su prikazane tokicama. Komentar
i urednika dodani su u uglatini zagradama. D.E.] 30. kolovoza 1935. Danas smo st
igli u Palestinu. Na parni brod, Heraklion, isplo vio je iz Pireja u etiri sata pr
ije dva dana, a u Haifu smo stigli jutros. Plovidba je bila mirna, kao i obino u
ovo doba godine, a to bismo samo dali za malo povjetarca! Hartmann je stalno govo
rio da smo trebali ekati u Grkoj dok malo ne zahladi, meutim veliki je ovjek rekao n
e, i da je nemogue due e kati. On je nestrpljiv da stigne do svog cilja i nee dozvol
iti da nam ita stane na put. Haifa je mali grad u podnoju planine Karmel, gdje je
nekada Ilija pokorio Baalove sveenike. Prili no je slikovit gradi, ali prepun idova.
Grad je dobro izgra en - ravne ulice i osjeaj za red - nita takvoga nisam prije vi
dio na Istoku. Njemaki utjecaj, naravno. Kolonija Templara je ovdje uinila mnogo
na podizanju standarda i postavljanju pri mjera, iako postoje naznake da se idovi

i Arapi ele ponaati kao i inae to se moglo i oekivati. Tempel Gesellschaft [urednik:
Tempel Gesellschaft - Udruenje Templara, kran ska organizacija, osnovao ju je u 50
-ih godina 19. stoljea Christoph Hoffmann. Glavni im je cilj bio osnivanje koloni
ja u 181Palestini kako bi pripremili Svetu Zemlju za Kristov drugi do lazak] dat
ira iz prolog stoljea, naravno, a ovdje je vrlo dobro ustanovljena. Noas ostajemo u
jednoj od templarskih kua. To je kua jednog od njihovih voa, Otta Schellenberga. O
n je u Haifu doveden kao malo dijete, i upoznao je Christopha Hoffmanna koji je
osniva kolonija i ovdje i u Jaffi. Schellenberg je lan Partije, kao i veina Templar
ovaca ovdje: sutra emo ih sve susresti. Danas poslijepodne Schellenbergov sin Rud
i nas je proveo po luci i po gradu; on je direktor velikog poduzea za uvoz-izvoz.
Ispriao nam je o problemima koje ima s Haava-rom, idovskom organizacijom koja ima
monopol na uvoz nje make robe u Palestinu. Ljudi bi ovdje voljeli da se kui uini n
eto po tom pitanju. To sam zabiljeio. U gradu je bilo tiho. Danas je petak i musli
mani su zatvorili sve duane. idovi polude kasnije zbog njihovog Sabata. Volio bih
da je Anna ovdje - njoj bi se sve ovo jako svialo. Moram joj pisati - rekao sam j
oj da u pisati svaki dan. Odluio sam ovaj dnevnik pisati u iframa, piui arapskim pism
om koje u samo ja moi i itati. Moda e mi biti od koristi kada budem pisao izvjee, a
o je umna vjeba - ovako pisati. 31. kolovoza 1935. Prole je noi g. von Meier bio na
dunosti. lanovi Partije su, kao to je bilo i dogovoreno, doli u Schellenbergovu kuu.
Bilo ih je mnogo, veinom mlaih mukaraca. Templari su naj bolje to Reich ima na Blis
kom Istoku. Ako do rata ikada doe, a neki od nas vjeruju da hoe, oni e biti od veli
ke koristi. Auslandsorganization [Auslandsorganization - nacistika orga nizacija
odgovorna za osnivanje ogranaka Nacional-socijalisti-ke partije izvan Njemake] je
vrlo aktivna. Schellenberg nam je ukratko ispriao o Templarima i kako to da su u
Palestini. On je vrlo dojmljiv starac, vrlo ivahan za svoje godine - ima pre ko s
edamdeset godina - i vrlo ugodan. Roditelji su mu stigli iz Ludwigsburga, gdje j
e Hoffmann radio. Ovdje su stigli 1868. i odsjeli s ovjekom imenom Hardef, kada j
e Hoffmann poao osnovati koloniju u Jaffi. Schellenberg kae da je Tempel Ge-sellsc
haft osnovana kako bi se Palestina pripremila za Kristov povratak. Neki od njih
su, osim kolonija, eljeli obnoviti Hram u Jeruzalemu. Izgleda daje von Meier bio
vrlo zainteresiran za to. Sada ima gotovo dvije tisue Templaraca. Oni su stalno 1
82 povezani s Domovinom, a od 1933. vie njih su je i posjetili. Dobio sam brzojav
od Annine majke. Anna je jako bolesna. Lijenik misli da bi mogla izgubiti dijete
. Pitao sam von Meie-ra da li bih se mogao vratiti. Rekao je da ne dolazi u obzi
r, da sam potreban ovdje za akciju. Znam daje u pravu, ali moje srce eli biti s A
nnom. Molim se da se oporavi... Sljedei upis bio je 3. rujna 1935. Imamo probleme
s dozvolama. Britanske vlasti ovdje kau da moramo u Jeruzalem po dodatne papire.
Objasnili smo da se radi samo o arheolokoj ekspediciji, no oni su se pravili da
ne razumiju. Von Meier je otiao sa Schellenbergom - vjerojatno ih nee biti nekolik
o dana. Poslali smo brzojav u Ausvvartiges Amt [Ausvvartiges Amt: Njemako Minista
rstvo vanjskih po slova, iji se politiki biro VII u to vrijeme bavio pitanjima Pal
estine], i uz malo sree, oni bi morali uspjeti pritisnuti Gla vnog Povjerenika. U
koliko doe do kanjenja Fiihrer e pobje-snjeti, no ne smije se znati da je on uplete
n. S mjesnim cadijem vjebam arapski. On je A. H.-ov prija telj. Ili su zajedno u ko
lu. uo je Fiihrerove komentare o isla mu, to da je lake spojiv s njemakim vojnikim d
uhom od kr anstva, itd. Nisam mu, naravno, rekao da Fiihrer misli da kad bi se Nij
emci preobrazili na islam, oni bi podjarmili Arape, jer su inferiorniji od nas.
To je vrsta informacije koju je najbolje zadrati za sebe. ak ni A. H. ne zna za to
... Jo nema novosti o Anni. Strano sam zabrinut. 5. rujna 1935., Jeruzalem Svi smo
morali u Jeruzalem da bismo sredili papire. Dan smo proveli u Britanskom sekret
arijatu u hotelu King David. Oso bno nas je posjetio Dohle, na glavni konzul, ali
ipak su proli sati prije no to je sva ta birokracija zavrila. Osjeam se is crpljeno
, a von Meier eli da ponemo sutra... Veeras sam poslao brzojav u Berlin. 10. rujna
1935. Prva prilika da piem. estog smo otili iz Jeruzalema i auto mobilima poli na Si
naj. Morali smo ih ostaviti u Eilatu gdje smo nali deve za ostatak puta. Uvijek s
am ih mrzio: smrde, zloeste su, tvrdoglave, a jahanje na njima razbije ti jaja u
prah. 183l Ipak, kroz pustinju ba i ne bih volio putovati bez deve. Uz obalu smo
ili sve do Ain al-Furtage, tamo smo prespavali, a onda poli u planine kroz Wadi Gh
azalu. Arapski vodii su re kli da poznaju put, meutim, izgubili smo se i u nekolik
o na vrata bilo je gadno. Drugima je, ipak, bilo gore nego meni. Ve ina od njih n

ikada prije nije jahala na devi. Bolje bi bilo da upiem nekoliko podataka o ostat
ku ekspe dicije. Na voa je profesor Ulrich von Meier sa Zavoda za arheologiju Sveui
lita u Miinchenu. Ekspedicija je njegova ideja, i on zapovijeda, iako je, zapravo
, odgovoran za arheolo ki dio svega. To je visok ovjek, irokih ramena i izgleda vrl
o snaan. Ima upadljivo lice s tunim, tekim oima, poput koker panijela. Podsjea me na
tta Gebiihra kada glumi Frederika Velikog. Vjerojatno je u ranim etrdesetima. Har
tmann kae da je von Meier pripadnik stare obitelji iz Hannovera. Pravi je ari sto
krat. On oito nije lan Partije, iako se pria da je Fuhrerov blizak prijatelj. Ipak,
udan ovjek. Puno se drui sam sa so bom iako je, izgleda, blizak s Keitelom i Loren
zom. Walther Keitel je epigrafist iz Saarbriickena, suh i mali o vjek od etrdeset
i dvije godine i lud je za zdravom hranom. Sa sobom nosi male paketie Heil Erd i Hei
l Tee [Zdrava Zemlja i Zdrav aj: dva popularna njemaka proizvoda iz 1930-ih] i pravi
obleme oko vode. Ovo je njegova prva eks pedicija; do sada je uvijek radio u mal
oj sobi Sveuilita u Lei-pzigu. On specijalizira hebrejske natpise, to mi se spoetka i
nilo sumnjivim, no izgleda daje on protestant koji je u Tiibin-genu neko vrijem
e studirao teologiju, pa stoga i pokazuje zani manje za biblijski jezik. Njegov
je posao traenje ostataka prvobitnih sinajskih natpisa, poput onih koji su 1904.
naeni u Serabit al-Khadimu. On ve godinama radi na tekstovima iz Serabit al-Khadim
a i pie opovrgavanja Grimmove Althe-braische Inschriften vom Sinai. U osnovi, on se
ne slae s mi ljenjem da je jezik kojim je pisano hebrejski [Moderna zna nost podra
va Keitelovu teoriju iako njegovo djelo jo nije za vreno. Vidi J. Friedrich, Entzif
ferung verschollener Schriften und Sprachen, II. izdanje, Berlin, 1966. str. 140]
- stoje, na ravno, jedna od glavnih teorija za ovu ekspediciju. Keitel i von Me
ier su prijatelji jo od dana u Tiibingenu. Dosta vremena provode u privatnom razg
ovoru. Prije par dana, uao sam u von Meierov ator i naao ih posve zaokupljenima nek
im starim dokumentom. Izgledali su prilino smeteni, a Keitel je pokuao prekriti do
kument. Isprva je von Meier bio bijesan, no ubrzo se smirio i izbjegao scenu. Mo
rat u malo pripaziti na njih. Nara vno, taj e dogaaj ui u moje izvjee. Dr. Felix Hart
ann je na antropolog, iz Breslaua. S njim se dobro slaem. Visok je, ima i vie od dv
a metra, pun energije i intelektualne otroumnosti. No, on se ne hvali svojom pame
u. Nije jedan od onih napuhanih akademika, od onih to ih Walter Frank zove Graecul
i [Walter Frank bio je vodei na cistiki povjesniar, ef Instituta za izuavanje idovsk
pita nja u Litzmannstadtu; Graeculi - (mali Grci) je termin koji je on koristio za
izrugivanje profesionalnih znanstvenika], koji misle da mora imati hrpu titula p
rije no to moe izrei svoje miljenje o tome kako se kuha jaje. Hartmann je 1933. u Ber
-slauu, tijekom ceremonije paljenja knjiga odrao govor: bio sam tamo prisutan, a
upoznao sam ga nakon toga. Usko je sura ivao s prof. Hirtom s Anatomskog Institut
a u Strasbourgu, iji je rad na mjerenjima lubanja idova i ostalih Untermenschena b
io vrlo pouan. Nedavno je osnovao Breslauski ogranak Ahnenerbea g. Himmlera [Ahne
nerbe Forschungs und Lehrge-meinschaft, Drutvo za istraivanje i pouavanje ostavtine
predaka, je bila organizacija koju je osnovao Heinrich Him-mler]. Od njega oekuje
m da e ovdje doi do nekih fascinan tnih otkria. Ostatak drutva ine Hans Flaschner iz
Berlina - fotograf ekspedicije; Hans Neumann, iji je posao biljeenje podataka; i H
einrich Lorenz koji, ini mi se, nema druge uloge osim da se ali. Lorenz je bankar,
lan Vorstand Deutsche Bank i partner u privatnoj banci Schickler u Delbruchu. Mo
j ujak Hjalmar pri ao je o njemu. Kae da je Lorenz pametan ovjek koji je zasa dio p
uno novaca kroz program ponovnog naoruavanja, no ujak vjeruje da je on vie prepred
en nego stvarno inteligentan, a i ja bih se s time sloio. On tvrdi da je lan Krane
fussovih Prijatelja voe Reicha - SS [Klub to su ga osnovali bogati industrijalci i f
inancijeri koji su eljeli dokazati svoju lojalnost Himmleru i SS-u. Fritz Kranefu
ss bio je tajnik tog kluba], a ja i vjerujem da je - no ipak mi se to ini sramotn
o. On je platio vei dio ekspedicije, pa mu je von Meier dopustio da joj se pri kl
jui. Mislim da je prilino glup ovjek, pravi buruj, debeo, loih manira i umiljen. Nara
no da je bogat, ali ne mislim da je to razlog da mu se da mjesto u znanstvenoj e
kspediciji. u dno je to to je vrlo blizak von Meieru i Keitelu s kojima nema 184 1
85nita zajedniko. U stoeru sam zatraio informacije o njemu, no ne vjerujem da e ikada
stii do mene na ovom mjestu. Bo jim se da u biti potpuno odsjeen, osobito sada, na
kon zabri njavajue vijesti o Anni. Moda bi nekog od vodia mogli na govoriti da bude
kurir. Krajolici su ovdje zadivljujui. Volio bih da ih Anna moe vidjeti. Planine
su popucale, polomljene i izgledaju vrlo staro. Kada je vrue ima osjeaj da e se cije

lo mjesto pregrijali i razlomiti. Ain al-Furtaga gdje smo odsjeli prije dvije noi
je prekrasna, golema oaza u sredini prostrane ravnice - palme, voda, pravi prav
cati raj! Beduini imaju tamo male vrtove koje zalijevaju tako da iz malog potoka
vodu dovode kanalima. Bilo je napeto izmeu njih i naih vodia - neto u vezi s nekom
za vadom oko prava na vodu - ali, von Meier je sve rijeio, a ja sam bio prevodite
lj. Taj ovjek ima nevjerojatan, gotovo hipno-1 tiki utjecaj na ljude - beduini su e
ljeli da jo ostane. Oni kao da vjeruju daje on neka vrsta proroka. Uz sreu, sutra e
mo stii do Sv. Catherine. Tome se radu jem. Ovdje se osjeam vrlo odsjeeno, vrlo usa
mljeno. 11. rujna 1935. Malo prije podneva stigli smo u Sv. Catherinu. Redovnici
su bili isprva malo neljubazni i nisu nas htjeli pustiti unutra. No, von Meier
im je pokazao preporuke, ukljuujui i onu koju je napisao carigradski patrijarh. Do
pustili su nam da ostanemo tri noi - to je statutom odreeno vrijeme doputeno za gost
e -no von Meier se nada da emo se moi dogovoriti za dui boravak - u protivnom, mora
t emo kampirati u brdima, a time nitko od nas nije ba oduevljen. Lorenz je redovnic
ima htio ponuditi novac, ali mu je von Meier to zabranio. Mislim da je dobro uini
o. Njemu je, ipak, doputeno da zajedno s von Meierom vidi arhimandrita, to je vie n
o to smo mi dobili, ukljuujui i mene. Koja je prava Lorenzova uloga u ovoj ekspedic
iji? David je zatvorio dnevnik i zavalio se u stolicu, trljajui oi. Osjeao je vrtog
lavicu, bio je zbunjen. Nikada nije uo za nje maku arheoloku ekspediciju u juni Sina
j tridesetih godina. to su traili? I, tko je bio taj prof. Ulrich von Meier? David
za njega nije nikada uo. Tko je bio pisac dnevnika? Oito neki 186 arabist, no ist
o tako oito i vie od toga, uvjereni nacist, do sri. Davidu se to nije svialo. Ustao
je i koraao po sobi. Bilo je kasno i znao je da bi tre bao poi u krevet, ali je is
to tako znao da, ako to i uini, nee moi zaspati. Bilo je previe pitanja na koja je h
tio odgovore. Natoio si je jo jednu alicu kave i ponovno sjeo za radni stol. 18721.
poglavlje
Sljedeeg dana poslijepodne David je uzeo knjigu od al-Yunani-ja. Grk je izgledao
skrhan i uznemiren. Sjedio je u mranoj sobi prepunoj maaka, nervozno se igrajui mal
om niskom perlica. - Imao sam potekoa da vam doem do ovoga - rekao je, pruajui Davidu
knjigu. - Ne mogu vam dopustiti daje zadri te. Molim vas da si napravite kopiju
i da mije vratite stoje prije mogue. Sutra, ako moete. David ju je uzeo i pogledao
. Radilo se o knjizi u konom uvezu od oko dvije stotine stranica pisanih sitnim n
askhi1 stilom i bez puno vokalizacije. Papir i tinta bili su suvremeni. Na pra z
nom listu na poetku knjige bio je peat Grke patrijarije, a is pod njega jedan manji,
arapski peat. Koliko je David mogao razabrati, ime na drugom peatu bilo je Amin a
l-Husayni. Je li to ime vlasnika biblioteke? Zvualo mu je poznato, kao da ga je neg
dje ve uo, no nije ga mogao smjestiti. Dao je al-Yunaniju njegov novac i zahvalio
mu. - Kopiju u napraviti danas - rekao je. - Ne brinite. To u srediti. Sutra ponov
no dolazim. Slijepac ga je otpratio do ulinih vrata. Dok se okretao da ode, al-Yu
nani gaje vrsto rukom uhvatio za rame. - Budite vrlo oprezni - rekao je napetim g
lasom. - Nemojte se u ovo umijeati. Zadovoljite svoju znatielju. Naite odgovor na z
agonetku. I, tu stanite. Ne shvaate u kojoj ste opasnosti. Ne znate u to ste uplet
eni. Ako elite ostati ivi, ostanite isti. - to znate? - David ga je upitao. 1 Naskhi
- u prijevodu predsjednik. 188 Al-Yunani je od njega okrenuo slijepe oi. - Ne mo
gu vam rei - odgovorio je - dovoljno sam riskirao samim time to sam vam nabavio ov
u knjigu. Sada morate ii. Pazite se. uvajte si lea. To je bilo sve. Zatvorio je vra
ta i zakljuao ih iznutra. David je oslukivao kako mu se koraci polako udaljuju po
dvoritu za guenom korovom. Odnio je knjigu u fotokopirnicu u Kirvat Schmuel, blizu
Avenije Jabotinskv. Stroj je bio spor, starijeg tipa i trebalo mu je cijelo pos
lijepodne da iskopira kompletan tekst. Kada se vratio u sobu ve je bilo est sati.
Knjigu i kopiju spremio je u veliku svjetlosmeu omotnicu i stavio ih u ladicu pis
aeg stola. Sutra e al-Yunaniju vratiti knji gu, a zatim zapoeti s golemim poslom iita
vanja knjige kako bi pronaao eljene informacije. Do sada je mislio da zna na to se
ta informacija odnosi no da bi je pronaao, ipak e mu trebati vremena. A, neto mu je
govorilo da bi vremena mogao imati malo. Cijelo to jutro proveo je transkribira
jui dnevnik i prevodei ga na engleski. Ako je ak polovica onoga to je proitao istina,
neto se vrlo uznemiravajue tijekom zadnjih mjeseci 1935. godine dogodilo na Sinaj
u. Uzeo je prijevod s male plave police nad stolom. Jo uvijek nije bio gotov, no,
prije nego nastavi, elio je proitati ono stoje do sada napravio. 14. rujna 1935. e

tiri smo dana u Sv. Catherini. arhimandrit je pristao na to da ostanemo pod uvje
tom da se to manje petljamo u svakodnevni samostanski ivot. Sloili smo se da zauzvr
at obavimo neke restauracije u biblioteci. Flaschner kae da e napraviti foto grafs
ki zapis vanijih ikona. Jutros je bio sastanak za dogovor. Von Meier je jo jednom
izloio dva glavna cilja ekspedicije i podijelio svakome svoj zadatak. Ovo je dobr
a prilika da zapiem neto o ciljevima, onako kako sada izgledaju. Prvo: doi do dokaz
a koji e poduprijeti teoriju profesora von Meiera da su takozvana Djeca Izraela, ko
ja su ula na Sinaj pod Mojsijevim vodstvom bila, zapravo, banda odbjeglih 189egip
atskih robova te da su dananji idovi potomci tih robova. Ako je to istina, tvrdi v
on Meier, onda su arapski narodi auten tini predstavnici Abrahamove loze, potomci
njegovog najstari jeg sina Imaela. Poetna e toka za to istraivanje biti Keite-love t
eorije o ne-idovskom karakteru sinajskih natpisa, a u sreditu e istraivanja na poetku
biti Jabal Musa. Drugo: izvriti antropoloko istraivanje o rasnim karakte ristikama
Jabaliyyja Arapina iz Sv. Catherine i okolnog podru ja. Ti su Arapi - a do sada
smo ih vidjeli ve dosta vii od drugih beduina na tom podruju, a mnogi od njih imaju
smeu kosu i plave oi. Pria se da su oni potomci stotine vvallakih robova koje je ca
r Justinijan poslao na Sinaj kao sluge redovni cima u Sv. Catherini - to rade i s
ada - no Hartmann smatra da su oni, zapravo njemakog porijekla. Gotovo sam sigura
n da von Meier ima i dodatnih ciljeva te da samo on, Keitel i moda Lorenz, znaju
za njih. Danas, kada smo zavrili rutinski dio posla, von Meier nam je rekao da e o
n i Keitel zajedno raditi na Jabal Musi. Dodijeljen mi je zada tak da s Hartmann
om pri volim na suradnju Jabalce za rad na naem istraivanju. Flaschner je ve zapoeo
s fotografiranjem biblioteke, a Neumann e za dan, dva biti zauzet pisanjem raznih
izvjea. Debeli Lorenz vrijeme provodi inei ono to hoe, a to obino znai razgovor s
nicima. Pokazalo se da on teno govori grki. Ta injenica o tom ovjeku me uope ne umiru
je, ve me ini jo nemirnijim. 20. rujna 1935. Poslijepodne prepirka s von Meierom. Z
bog Lorenza, a to dru go? Izravno sam pitao von Meiera koje je Lorenzovo mjesto u
ekspediciji: rekao sam da imam pravo znati poto moram iz vijestiti Auslandsnachr
ichtendienst [obavjetajna sluba koja je pokrivala strane zemlje, VI. Ured Sredinjeg
Ureda za Sigur nost Reicha (RSHA) kojem je na elu SS Sluba Sigurnosti] i Reichsfi
ihrung SS [Vrhovna komanda SS-a]. On je bio nepri stojan. Rekao je kod kue i mogu
biti SS-Sturmbannfiihrer, ali da sam ovdje zaposlen kao prevoditelj za arapski
jezik. Rekao sam mu da se moje ovlasti prenose i izvan Reicha te da sam od govor
an za osiguranje ekspedicije i njezinih lanova na svim planovima u skladu sa stan
dardima Partije. On mi se samo na smijao. Zapravo, nasmijao mi se i rekao mi da
iziem. Kasnije sam ga vidio s Keitelom i Lorenzom, bili su zajedno u jednoj 190 o
d gostinjskih soba i srdano su razgovarali. Sutra u po jedno me Jabalcu - mladiu po
imenu Ahmad, poslati potpuno izvje e. Ahmad izgleda kao osoba od povjerenja. Mora
t e se prove sti ispitivanje. I obraunavanje. 27. rujna 1935. Nisam pisao nekoliko
dana. 21. rujna je glasnik iz Jeruzalema donio brzojav za mene. Javljeno mi je
daje Anna umrla uslijed komplikacija. I dijete je mrtvo. ini mi se da nisam sposo
ban pravilno ni razmiljati, ni djelovati. Nita mi nema smisla, ov dje u vruini, u o
voj divljini vrijednoj osude, nita osim muha i korpiona: ivi mrtvaci, kao to redovni
ci nazivaju sami sebe. Prvo sam se elio vratiti u Berlin. Ali, to ne mogu uiniti.
Ovdje se neto dogaa. Von Meier i Keitel svakoga dana odlaze u planine. Lorenz iz s
amostana izlazi ili sam, ili u drutvu arap skog vodia. Morat u nai nain da ih pratim,
a da ne privu-em panju. Samostan izgleda klaustrofobino, bez obzira na sav prostor
oko nas. Osjeam se kao u zamci, beskoristan. e lim Annu, i ne mogu vjerovati da j
e, kad se vratim, nee biti. Ako se ikada vratim. Poeo sam u to sumnjati... 28. ruj
na 1935. Danas rano, Ahmadovo tijelo pronaeno je u podnoju Jabal Muse. Nali su ga n
eki od Jabalaca dok su sakupljali drva za pekarnicu. Kau da je tijelo tamo ve sigu
rno tjedan dana. Jako je polomljen - slomljena mu je svaka kost: oni vjeruju da
je pao s vrha planine, s druge strane samostana. Ali, zato bi on iao tamo gore? Uj
utro 21. sam ga poslao u Jeruzalem i rekao mu da poe ravno tamo, obeavi mu nekoliko
egipatskih funti kada se vrati. Nije imao razloga da se penje na planinu, ni ta
da, ni ikada. Ljude koji su ga nali pitao sam jesu li uz njega nali neke papire. R
ekli su da nisu, da on sa sobom nije imao nita. To me je uvjerilo: bio je gurnut.
Ali, kako su znali da ba on nosi moje izvjee? Uslijedilo je jo jedno otkrie. Keitel
i von Meier vratili su se s malim stekom punim predsinajskih rezbarija. Bili su u
Wadi Beiraku, na putu za Hram boice Hathor u Serabit al-Khadimu. Keitel izgleda

vrlo uzbuen, a von Meier, kao i uvi jek, ravnoduan. 19130. rujna 1935. Moramo otii
iz Sv. Catherine. Von Meier je danas izdao tu za povijed, a mi smo kao lutke tral
i unaokolo pakirajui se i spre majui. Nee mi biti ao otii. Ovo me mjesto, s ovim gole
mim planinama koje se uzdiu iznad nas, deprimira. Sve me previe asocira na Anninu
smrt. Meutim, ba i nisam siguran da mi se svia ime mjesta u koje emo poi. Radi se o j
o jednom samo stanu - Sv. Nilusu, koji je u malom klancu nedaleko odavde, u Shi'b
al-Ruhbanu, Klancu Redovnika... 2. listopada 1935. Juer smo stigli u Sv. Nilus.
Ve alim to smo otili iz Sv. Ca therine, koji u usporedbi s ovim izgleda svijetao, zr
aan i pro stran. Ovdje smo opasani uskim zidinama kanjona, a izai iz samostana moe
se samo primitivnim dizalom u koje ne stane vie od dvije osobe. Sam samostan je ud
no mjesto na tri razi ne: mi smo smjeteni u prizemlju - koje je na vie od trideset m
etara visine od dna kanjona - u mranom, nepravilnom labi rintu elija koji ulazi du
boko u stijenu. Na gornjem katu je bi blioteka, a crkva s kosturnicom nalazi se
na nivou iznad. Von Meier je s redovnicima postigao neku vrstu dogovora. Nije mi
jasno kako. Redovnika ima devet, estorica od oko tri deset godina, jedan srednji
h godina i dva starija, koji su i vjer ski voe drugima. Oni mlai su estoki u svojoj
duhovnosti: svi tamnih brada i oiju i upalih lica - asketski pustinjaci koji su
svijetu odluno okrenuli lea. Nae prisustvo ovdje se osje a kao smetnja - to osjetim
svaki put kada proem kraj nekoga od njih. Kako ih je to von Meier pritisnuo da su
nam dozvolili da ostanemo? 3. listopada 1935. Svoje sam sumnje podijelio s Hart
mannom. On takoer misli da se neto dogaa, no ne zna nita vie od mene. Rekao sam mu za
Ahmada, tako da shvati opasnost u kojoj se nalazimo. On ne shvaa zato smo doli u S
v. Nilus: on nije zavrio svoj posao s Jabalcima, a ni ja ovdje nemam nikakvu ulog
u jer redo vnici govore grki, a ne arapski, to, ironino, ini Lorenza ko risnijim od
mene. Von Meier i Keitel su danas ponovno otili u potragu za nat pisima. Odluio sa
m to iskoristiti i pretraiti im sobe. Prvo sam otiao u von Meierovu i pretraio njeg
ove osobne stvari i papi192 re. Meu njima nije bilo niega zanimljivog, pa sam baci
o po gled pod krevet i naao mali koni koveg. Izvadio sam ga i po kuao otvoriti, ali
bio je zakljuan, a nisam mogao riskirati i polomiti kope. Stavio sam ga natrag u n
adi da u nekako doi do kljua. Dok sam izlazio iz sobe, uinilo mi se da sam vidio nek
oga na kraju hodnika. Gotovo sam siguran da je to bio Lo-renz. Kuda god idem, sa
sobom nosim svoj pitolj, ak i kada ne nosim uniformu. 5. listopada 1935. Nita se n
e pria o mom posjetu von Meierovoj sobi, ali sigu ran sam da on zna. Ne viam ga pu
no no kada je u blizini gleda me kao da govori znam to smjera. Lorenz veinu vremena p
rovodi u biblioteci, itajui grke knjige. ini se da neto trai, ali svaki put kada ga p
tam, on odgovara da prouava kolekciju. Kako moe bankar poput Lo renza tako dobro z
nati grki? Od ovog me mjesta prolazi jeza. U samostanu je uvijek mrano i jezovito,
bez obzira na to koliko sunce ari na nebu. Osjeam hladnou, duboku hladnou, koja mi
prodire u kosti. Dane provodim itajui arapska djela iz knjinice ili razgova rajui s
Hartmannom. Pristao je na to da e sutra pratiti von Meiera i Keitela kada iziu. Ot
krio je kako je redovnik koji se brine o dizalu postao lijen te ga ostavlja na d
nu i eka njihov povratak, umjesto da ga vrati na platformu. Hartmann planira spus
titi se po konopcu kada redovnik ode. 6. listopada 1935. Hartmann je mrtav. Dana
s su ga kasno poslijepodne von Meier i Keitel donijeli u samostan. Rekli su da s
u ga nali kako lei na dnu kanjona, ba tamo gdje se mala gudura spaja s nizinom, za
padno odavde. Bio je bez odjee i prerezana'grla - djelo raz bojnika. No, redovnic
i kau da u podruju sada ima malo raz bojnika i ja im vjerujem. Napravio sam bravu
za vrata, dva drvena draa i okvir, i kratki tap koji ide kroz njih. To bi se lako m
oglo slomiti, ali e sprijeiti pokuaj da se u sobu ue tijekom noi. esto gledam Anninu
otografiju i ljubim je. Moda je i bolje daje mrtva. Ne vidim mogunost da u odavde i
zii iv. 193Netko je zakucao na Davidova vrata. Prestraeno se trgnuo. Ni tko nije zn
ao da je tu. U ostalom dijelu kue stanovali su yeshiva uenici i stariji rabin. Oni
ga nikada do sada nisu smetali. Kuca nje se opet zaulo. Otvorio je vrataca pisaeg
stola, izvadio pi tolj i ustao. Otiao je do vrata, stavio pitolj na vrh irokog, sta
rinskog, gornjeg vratnog praga i uhvatio kvaku. Kucanje se za ulo i po trei put. O
tvorio je vrata. Ispred njega je, osmjehujui se, stajala Leyla Rashid. Bila je od
jevena u crno i preko ramena je imala putnu torbu. Pogledao ju je, ne vjerujui da
je tamo. Ona je ugrizla donju usnicu i ot ro, nervozno uzdahnula. Oboje su utjeli
- bili su bez rijei. S gornjeg stubita zauo se glas starog rabina. - Tko kuca? Je
li sve u redu? - Sve je u redu - odgovorio je David. - To je moja prijatelji ca.

Nisam uo da kuca, spavao sam. Starac je neto kratko promrmljao i zatvorio svoja v
rata. - Pa - rekla je Leyla - mogu li ui? - Mislim da bi ti to bilo najbolje - re
kao je David jo uvijek zapanjen. Pomaknuo se i ona je ula. - To je dakle to - rekl
a je. - Tvoje skrovite. - Oima je pre lazila po svemu: uskom, nenamjetenom krevetu,
malom sudo peru s neopranim posuem, tmurnim, neureenim zidovima, starom namjetaju
koji je trebalo popraviti, izlizanom tepihu na sred otrcanog linoleuma, klimavom
radnom stolu punom knjiga i papira. - Ba mi se i ne svia - rekla je. - I ne treba
ti se sviati - odgovorio je, nespretno pokua vajui neprimjetno dohvatiti pitolj. Ok
renula se i vidjela ga. - to si mislio, tko je na vratima? - pitala je, smijeei se.
-Gestapo? Pogledao ju je. - Moda si blie pogotku nego to misli. Kako si me nala? - Z
ar me nee ponuditi kavom i da sjednem? Dugo sam pu tovala. Zar ti nije drago da me
vidi? Ponovno ju je pogledao. Da, bilo mu je drago. I bio je zabri nut. - to nije
u redu, Davide? Zar nisam trebala doi? - Sjela je 194 na najbliu stolicu, ija je j
edna noga bila kraa od ostalih pa se, kako je ona sjela, poela ljuljati. Prije no t
o joj se obratio, stavio je pitolj u ladicu. - Drago mi je da si ovdje - rekao je
. - Vrlo drago. Ali nisi trebala doi. Moe biti u opasnosti. - To ve znam - rekla je.
Lice joj je postalo ozbiljno. Sjeo je pokraj nje. - Kako si me, za ime Boga, pr
onala? - pitao je ponovno. -Nitko ne zna da sam ovdje. Nitko. Ponovno se nasmijal
a onim misterioznim, raspaljujuim smijekom koji je prije ve vie puta vidio. - Zna je
dna osoba - rekla je. - Hasan al-Yunani zna. Veeras sam otila do njega pitati ga j
e li te vidio. Rekao je da je i da si ga zamolio da ti neto potrai. Mogu pretposta
viti o emu se ra dilo. U svakom sluaju, danas, nakon to si otiao od njega, pra tio t
e. On mi je dao tvoju adresu. I rekao je da ti ponovno kaem da si u opasnosti, u
ozbiljnoj opasnosti. Rekao je da su u ovo ukljueni neki ljudi s kojima se ne bi b
ilo dobro petljati. Nije htio rei tko su oni, ali izgledao je zabrinut... i uplaen
. Davide, on eli knjigu natrag sutra, to je mogue ranije. Vjerujem da ali to ti ju je
predao. David je bio ljut jer je to shvatio kao al-Yunanijevu prijevaru i Levli
no mijeanje. No, kada je otvorio usta da je optui, vidio je kako mu se smijei i nij
e mogao izustiti ni rije. - Nemoj nita rei, Davide - rekla je. - Nema smisla. Morao
je znati gdje si i to radi. On nije zabrinut za tebe, ve za sebe samoga. - Zastala
je. - A i ja sam morala znati. ao mi je to sam bila tako... - U redu je - rekao j
e. Pogledao je njezinu torbu. - Jesi li da nas stigla iz al-Arisha? Potvrdno je
kimnula. - Jesi li jela? Odmahnula je glavom. - Nemam ti ba mnogo toga za ponudit
i - rekao je. - Kada smo se upoznali - rekla je smijeei se - rekao si da 1 me vlio
odvesti u restoran. A kako bi bilo da ja odvedem tebe? 195Optuivaki je pogledala m
ali tednjak i ulupljene lonce na njemu. - ini mi se da ve neko vrijeme nisi pojeo p
ristojan obrok. Odmahnuo je glavom. - Hvala, ali ne mogu u restoran. Ne mogu ris
kirati da me vide u Jeruzalemu. Slegnula je ramenima. - Dobro, jest emo ovdje - r
ekla je. -Pokai mi kako se ovo ukljuuje. Ustala je i pola do tednjaka. On ga je uklj
uio i ona se uhvatila pripremanja hrane. Jeli su iz jednog tanjura, grabei meso i
humus1 s komadii ma vrueg pitta kruha. Hrane je bilo dovoljno za oboje. Ba to na kol
iina. Dok su jeli, vrlo su malo razgovarali. David nije pitao zastoje dola u Jeruz
alem. Ona nije objanjavala. Kada je tanjur bio opran, a lonac izriban, David se o
bratio Leyli. - Gdje e biti noas? Pogledala ga je i podigla obrve. Nije eljela da se
to dogodi tako brzo. - U svojoj sobi na Sveuilitu - odgovorila je. - A to si ti mi
slio? - Nita. A nisi ni ti. Tamo ne moe. Tko god da su ti ljudi, oni znaju da si bi
la sa mnom na Sinaju. Ne moemo riskirati jer oni moda imaju nekoga tko motri tvoju
sobu. ula si al-Yuna-nija. Moglo bi biti opasno. - Tako kau. Jednoga e mi dana moda
rei to se dogaa. U meuvremenu, ako te neu uznemiravati, ostat u ovdje. - To je bilo g
ozno. Zamiljala je da e ostati, ali ne na ovaj nain. Odmahnuo je glavom. - Ne - rek
ao je. - Ni ovdje ne moe ostati. - Zato ne? Pa, sigurno je, zar ne? Zato si i ti od
abrao ovo mjesto. Nisi li zato podrezao kosu na taj glupi nain? A za kre vet ne b
rini. I prije sam znala spavati na podu. - Leyla - moleivo je rekao. - Mislim da
ne razumije. Bilo gdje drugdje moe ostati bez problema. No, ovo nije sveuilite 1 Humu
s - vrsta itarice. niti jedno od tvojih finih predgraa. Ovo je Me'a She'arim. A za
nekog poput tebe, to znai problem. Fine djevojke ovuda ne idu bez pratnje. Ne min
kaju se i ne nose lijepu odjeu. A zasigurno ne provode noi u sobi nekog stranca. Ti nisi stranac - rekla je. - Poznajem te ve nekoliko tjeda na. Ti si me ak i ski
dao. Priznajem, tada sam bila bez svijesti. Kad se toga sjetim, nemam pojma to si
mi sve mogao uiniti. - Ne ali se s time, Leyla! - odbrusio joj je. Na neki ga je

nain povrijedila. - Ti su ljudi ozbiljni s ovim stvarima. Oni su fundamentalisti,


puritanci. Oni su pravi, Leyla, hrabri idovi. Njima je vana Tora... a onima koji
ih uvrijede, ivot uine ne ugodnim. udi me da si i stigla ovamo bez ikakvog problema
. - Na ulici su me udno gledali, ali nita vie. Davide, tko zna da sam ovdje? - Ja z
nam. Vjerojatno zna rabin s gornjega kata. Oni ne vole ovakve stvari. Postoji ru
pa koja se naziva Odbor za uvanje ed nosti. Jesi li na putu ovamo prola preko trnice
? Kimnulaje. - Onda nisi mogla ne spaziti veliki transparent rairen preko ulice: id
ovska keri - Tora te obvezuje da se edno odijeva. Ne toleriramo ljude koji naim ulic
ama prolaze nepristojno od jeveni. Oni su takvi ljudi, Leyla. - Ja nisam needno od
jevena - pobunila se. I, nisam ido vka. I to rjeava njihov transparent? - Ali ne r
jeava ostanak u Me' a She'arimu ili u ovoj sobi. Ne bi mogla ostati ak ni da imam
stan. Ljudi bi priali, to bi pri vuklo panju, a to je zadnje to trebamo. Nije rekla
nita. Samo ga je gledala. - U redu - konano je odgovorila. - Ii u. Dio mene vje rov
ao je da eli da doem u Jeruzalem. Oigledno sam bila u krivu. Ustala je, posegnula za
torbom i objesila ju na rame. David je gledao kako ide prema vratima i otvara i
h. Zakoraila je u ho dnik. On je ustao i poao do vrata. Okrenula se i pogledala ga
. Lice joj je bilo crveno, a oi su joj sjajile. - Ponovno do vienja, Davide - rekl
a je. - Moda i naletim na tebe koji put. Ako ikada bude trebao vodia za Sinaj, moda
196 197 ^ i:e me potraiti. - Okrenula se, spremna poi. - Leyla - glas mu je bio meka
n, malo glasniji od apta. - ao mi je - rekao je. - Napet sam. Zabrinut. U redu je,
mo e ostati. - Zastao je. - Molim te, ostani. Stala je i polako se okrenula. - Sa
mo pod jednim uvjetom - rekla je. - Kojim? - Ja spavam u krevetu. 198 22. poglav
lje Rano sljedeeg jutra David se uputio u muslimansku etvrt. Leyla je ostala u sob
i sa strogom naredbom da se ne usudi izii. Kao i prethodnog dana, jarmulku je ost
avio u kui, a kosu ma knuo iz uha. Sjalo je sunce, no njegove su misli bile drugd
je, u hladu Shi'b al-Ruhbana. Kada bi bar znao ime autora dnevnika. To mu je bil
o vano. Znao je da se njegova ena zvala Anna, da je on bio arabist i SS Sturmbannf
uhrer - to je ekvivalentno britanskom ili amerikom majoru - no nita vie od toga nije
mu bilo poznato. U mislima, David mu je prizivao i lice - pla vokos, plavook, u
ranim tridesetima, prestraen. Meutim, to ni je nita znailo: to lice bilo je samo st
ereotip, Himmlerov idea lan Arijevac, primjer vie rase, nita stvarnije od Ewige Ju
de s propagandnih plakata i filmova. David je bio siguran da taj o vjek nije bio
takav. On je elio biti drukiji. Ipak, ma koliko po kuavao, mogao gaje predoiti samo
kao visokog i plavokosog, odjevenog u crno sa znakom mrtvake glave na kapi. Doao je
u Shari' al-Najjarin. U ruci je vrsto drao Tariq al-mubin, kao da se boji da e mu
ga netko oduzeti. Ulica je bila gotovo pusta. Nije bilo djece koja se igraju, ni
ti starijih ena ko je se naginju kroz prozore. Samo je, kao i uvijek, aica mlaih muka
raca, besposleno sjedila. Zauo je kako se iznad njega za tvorio neki prozor. Malo
dalje, epajui, pribliavao se neki sta riji mukarac, pomaui si tapom. Nosio je tarbu
i zguvano odijelo boje pepela na koje mu je pristajala boja lica. Zaustavio se i
pogledao u Davida. David je zakucao na masivna vrata al-Yunanijeve kue i e kao. Ni
tko se nije pojavljivao. Zakucao je ponovno i onda spa zio da su otvorena. Lagan
o ih je gurnuo i pogledao u dvorite 199l obraslo korovom. Bilo je prazno. Zauen, za
koraio je na puti i zatvorio vrata za sobom. Hodao je po dvoritu; unutarnja vrata p
rolaza bila su irom otvorena. Ploice pod njegovim nogama lagano su se ljuljale. Kr
oz tiho dvorite, hodao je prema vratima kroz koja je ve dvaput proao. Gdje je stari
ca? Ponovno je zakucao na unutarnja vrata. I dalje bez odgovora. Na gornjem je k
atu kripao jedan prozorski kapak dok ga je lju ljao lagani povjetarac. Kua se inila
pustom, punom duhova, mrtvom. David je gurnuo vrata i ona su se otvorila. Uplaio
se kada je pokraj njegovih nogu, u dvorite, protrala jedna bijela maka. Manje bi s
e uplaio da je zamijaukala, kao sve ostale make. Hodnik je bio mraan. Dalje, u hodn
iku stajale su make i gledale ga fiksirajuim, kobnim pogledima. Otvorio je vrata s
obe u kojoj se dva puta susreo s al-Yunanijem. Kroz prozore je prodiralo slabo,
pranjavo svjetlo, no soba je, osim namjetaja u njoj, bila prazna, kao i sve druge
prostorije u kui. David je uao u svaku od njih, u svakom trenutku oekujui da e pronai
tijela al-Yunanija i domaice, no sve to je naao bili su praina i make. One su ga nije
mo gledale, a David se pi tao to se dogaa iza tih sjajnih, prozirnih oiju. Naravno,
in stinkt, no i neto vie od toga - neto odluno, neto neprija teljsko. One ga tamo ni
su eljele. Svaka prostorija bila je zamrznuta negdje u al-Yunanijevoj prolosti, u
danima prije no to je izgubio vid. Zavjese, tepisi i namjetaj obueni u prainu i pauk

ove mree, bili su uhvaeni u vremenski procjep. Davidu se inilo kao da je uao u neotv
ore nu grobnicu gdje je tijelo nestalo, a ostali su samo predmeti koji su bili s
njime pokopani. Sada, sve je izgledalo kao daje u kuu ponovno ulo vrijeme, da uzm
e ono to je al-Yunani tako dugo od njega skrivao. I tijelo bi bilo bolje od ove z
bunjujue praznine. Je li al-Yu-nani otiao po vlastitoj volji ili je otet? David to
nije mogao zna ti. No, bio je svjestan jednoga: Grk je znao gdje ivi. Ako ga ne
tko prisili da progovori, Davidovo skrovite postat e smrtono sna stupica. Bilo je
vrijeme da se odseli. Knjigu je ostavio u pr voj sobi. Sada mu vie nije trebala,
a ako se al-Yunani bude vra tio, moda e je jo uvijek htjeti. Trebalo mu je vremena
da nae taksi. Tijekom kratke vonje do Me'a She'arima, postajao je sve nervozniji.
Leyla je bila sa ma u sobi: da netko doe, naao bi je tamo. David nije trebao koris
titi matu da pretpostavi to bi joj se u tom sluaju dogodi lo: ve je vidio to ti ljudi
mogu uiniti. Vozau je rekao da vozi bre, no minute su se protezale u nedogled. Ley
la je bila u sobi i itala njegov prijevod dnevnika SS-majora, tiha i mirna, mislei
na tragediju koja se otvarala na stranicama pred njom. Nije ula kada je David doa
o do vrata, jer se po stubama popeo tiho, a kvaku okretao polako. Trenutak je st
ajao i promatrao je, gledao kako joj kosa pada iza uha, kako se na njenom obrazu
i vratu poigrava svjetlost s otvorenog pro zora, pa ih sjeni i oblikuje. Njeno j
e zakucao na vrata i uao. Podigla je glavu i nasmijala se, no kada je vidjela ozb
iljan iz gled njegovog lica, osmijeh je nestao. - Davide, to nije u redu? - pital
a je. Isprva joj nije odgovorio. Umjesto odgovora, otiao je do pi saeg stola i otv
orio ladicu. Uzeo je pitolj, otvorio ga, provjerio je li napunjen, pa ga opet zat
vorio. Sputajui ga u dep, obratio se Leyli. - Grk je nestao. Moda je otet. Moramo ot
ii. Odmah. Leyla je odmah shvatila. Nije nita rekla, ve je samo kimnula i poela se p
akirati. David je skupljao papire i ubacivao ih u veliku aktovku. Drugih stvari
ba i nije bilo. - Davide? - Leyla je stajala iza njega, drei torbu u jednoj ruci. Oi
su joj bile irom otvorene, zabrinute. Progovorila je napetim glasom punim nemira
. - Davide, mislim da je vrijeme da mi kae to se dogaa. Tek sam sada shvatila da te
jedva poznajem; upoznala sam te prije samo nekoliko tjedana, i otada su se dogod
ile neke prilino udne stvari. Dola sam ovamo jer... jer bih te voljela bolje upozna
ti. Mislila sam da su svi problemi koje smo imali na Si naju zavrili. Ipak, sada
shvaam da jednostavno ne znam tko si, ali moram znati to se dogaa. Doao je do nje i
uhvatio za ramena. Pogledao joj je ravno u ci. Poelio ju je poljubiti, no nije bil
o ni vrijeme ni mjesto. - Rei u ti, Leyla. Rei u ti sve to znam. Ali ne sada. 200 201
Poimo to prije odavde. Moram nai neko sigurno mjesto za tebe, a onda i za sebe. Na
stubama se zauo zvuk koraka. Oboje su se sledili. Kora ci su bili polagani, usmje
reni, oprezni. David je u prsnom kou zadravao dah. Iz depa je izvadio pitolj i otkoio
sigurnosnu iglu. Okrenuo se i poao prema vratima. Koraci su doli do vrata i zaust
avili se. David je podigao pitolj. Zaulo se kucanje. Da vid nije odgovarao. Pokaza
o je Leyli da se pomakne na drugu stranu vrata. To je tiho uinila. Ponovno se zaul
o kucanje. Za tim i glas: - Gospodine Levi, jeste li tamo? Levi je bilo ime koji
m se David koristio u Me'a She'arimu. Prepoznao je glas rabina s gornjeg kata. D
avidu je laknulo i Leyli je pokazao da je sve u redu. Pitolj je spremio u dep i ot
vorio vrata. Ispred njih stajao je stari rabin. Odjeven sav u crno osvje eno jedi
no bjelinom duge brade. - uo sam glasove - rekao je. - enski glas. Nisam oekivao da
u ovdje uti enski glas. Je li, gospodine Levi, u vaoj sobi neka ena? David je kimnuo
. - Naravno, rebbe. Moja roakinja Mifiam iz Beit She'ana. Stigla je jutros i doni
jela loe vijesti. Moram odmah otii. - I ovdje ste sami s njom? - pitao je rabin st
rogim glasom, kojim se inae obraao svojim manje poslunim uenicima. - Nije dola zbog n
ebitnih razloga - odgovorio je David. -Dola je s loim vijestima o naoj obitelji. Ba
smo se spremali otii. - Okrenuo se i pogledao Leylu pa opet rabina. - Sada ide mo
, ako nam doputate. Kada su izili, poli su nalijevo i ustrim korakom dolje uli com,
uz tandove na trnici, kroz guvu ljudi koji se guraju i zu re znatieljno u njih dok p
rolaze. David se, dok su hodali, obra tio Leyli. - Leyla, ti poznaje Jeruzalem bo
lje od mene. Kuda da idemo? Nije odgovorila ve je dalje tiho hodala s nekim znako
vitim izrazom lica, kao da se mui donijeti teku odluku. Kada su izi li na ulicu Han
eviim zaustavila se i pogledala Davida s udnim 202 izrazom u oima. - U redu - rekl
a je. - Jo u ti malo vjerovati. No, onda elim objanjenja. Slae se? Kimnuo je. - A zau
vrat elim da mi vjeruje. Misli li da to moe? Ponovno je kimnuo, ovaj put manje uvjerl
jivo. - Onda idemo. Znam mjesto gdje moemo poi. David je poeo traiti taksi, no Leyla

je odmahnula glavom. - Idemo pjeice. Nije daleko. - Kuda idemo - pitao je. - Abu
Tur - rekla je. - Jesi li ikada bio tamo? - Ne - odgovorio je. -Ali mije poznat
o. Stoje tamo? Nije odgovorila. Bilo je i bolje. Hodali su zapadnom stranom Star
og Grada, pa onda istono u arapsko selo Abu Tur, dio veli kog Jeruzalema. Kue su b
ile stara seoska obitavalita koja su odavno poprimila patinu urbanog propadanja.
Abu Tur bio je pretrpan, neuredan i napet, konica trajno obespravljenih. Za Abu T
ur nitko se nije borio. Ni jedna arapska vojska ne bi prela granicu zbog Abu Tura
. To nije Haram al-Sharif, to nije zlatni grad arapskog revanizma. Abu Tur je pre
lazio iz ruke u ruku osvajaa - jednog dana Otomani, drugoga Englezi, treega Jordan
ci, a etvrtoga Izraelci. No, Abu Turu i njegovim stano vnicima to nije smetalo. O
ni su samo ivjeli pa odlazili u gro bove. Njima je bilo savreno svejedno da li je
zemlja u koju ih na kraju poloe arapska ili idovska. Prolazili su uskim, propalim
ulicama do ruba predjela gdje su nestajale trone kuice i poinjala tmurna pustopolji
na. Da vid je pogledao oko sebe i razmiljao o ironiji njegovog dolaska ovamo s Le
ylom. Na arapskom, Tur je ime za planinu Sinaj. Leyla se zaustavila pred jednom
ruevnom kuom. Izgledala je naputeno: drvenarija nije bila oliena ve generacijama; pro
zori su bili prljavi i djelomino zatvoreni, a vrata su visjela, pu knuta i crvlj
iva, na starim hravim arkama. David je zaueno gledao u Leylu, ali nije nita govorio.
gavi su ih psi nezainte resirano gledali iz korovom zaguenog komadia zemlje. Pripr
emajui se pokucati na vrata, Leyla se okrenula prema Davidu. Lice joj je izgledal
o nesigurno i zabrinuto. 203- Davide - poela je - prije no uemo, elim te neto pitati
. -Pitaj. - Kasnije, kada ovo zavri, ova guva u kojoj se nalazi... ka da bude gotov
o, ti nisi vidio ovu kuu, ti nikada nisi bio ovdje. Razumije li? Obeava? Ovdje ne moe
mo ostati ako se s time ne sloi. Ja riskiram, Davide. Vjerujem ti, ali mora obeati.
- U redu - rekao je. - Ne razumijem tvoje razloge, no obea-jem. utjet u. Moe mi vjero
vati. Gledala ga je prodorno kao nikada do tada, zatim je stisnula usta i okrenu
la se prema vratima. U praznoj ulici odzvanjalo je kucanje. David se udio to na ta
kvom mjestu uope netko ivi. Iznutra su se zauli koraci. Za tim glas, koji je iza vr
ata aputao neto na arapskom. -Da! Tko je? Leyla je tiho odgovorila. - Leyla. Leyla
Rashid. Tawfiq, otvori vrata. Najprije se zaulo neko neodreeno mrmljanje, a onda
su se vrata samo malo otvorila. Zamagljeno sjenama, David je vidio lice i sjajni
, vrsti pogled kako pomno pregledava njega i Leylu. Vrata su se ire otvorila. Iza
njih stajao je mladi Arapin. Imao je oko dvadesetpet godina, bio srednje visine,
zdepasto gaen. Do ramena padala mu je prljava kosa, a jednim je dijelom pokrival
a donji dio njegova lica. Lice mu je izgledalo zloesto i ljuto. U oima nije imao n
i malo mekoe. U desnoj ruci drao je veliki pitolj. - Tko je to? - obratio se Leyli,
no oi su mu i dalje gledale u Davida, a iz njih je sjajila sumnja. - Zove se Dav
id Rosen. On je moj prijatelj. Mi... - idov? - ruku u kojoj je imao pitolj malo je
podigao. Do voljno. - Objasnit u - rekla je Leyla. - Sluaj, Tawfiq, trebamo mjest
o za odsjesti, neto sigurno. David je u redu, nee biti u opasnosti. ovjek je ustro od
mahnuo glavom. U glasu mu je bila lju tnja. Ljutnja i nervoza, loa kombinacija. D
avid se osjeao nela godno: nije imao stvari pod kontrolom. - Nemogue - rekao je. Zna da je to tako. Zna da ovo
mjesto nije za usputno koritenje. Ovdje ne bi trebala dovoditi strance. Ne bez do
zvole. Ne bez dogovora s Vijeem. - Za to nije bilo vremena - odgovorila je. Poela
je gubiti strpljenje. Gurnula je vrata i natjerala Tawfiqa u sjenu hodnika. - Ma
kni mi se s puta, Tawfiq. Razgovarat u s Fatmom. Uletjela je u kuu, pokraj njega,
dozivajui Fatmu. Tawfiq je objema rukama podigao pitolj, usmjerujui ga prema njoj.
Ru ke su mu se lagano tresle. Iz tame, zauo se glas, obrazovani enski glas, strog
i odlu an. - Tko je tamo? Leyla je rekla. ena je pozvala Tawfiqa. - Tawfiq, spusti
pitolj. Leyla ovamo ne bi dola bez razloga. Bar se nadam. Uleti brzo Leyla i uved
i svog prijatelja. Ve je bi lo previe smetnji. Uzeo je torbe i uao. Tawfiq je zalup
io vratima za njim. Na ao se u tamnom hodniku na ijem su kraju otvorena vrata otkr
i vala slabo osvijetljenu sobu. Na pragu je stajala neka ena. Da vid je proao hodn
ikom dok su ga u stopu pratili Tawfiq i njegov pitolj. Soba je bila u skladu s kuo
m. Zidovi su bili vlani, a plije-san je prekrivala kutove i ukraavala strop. Na ne
kim je dijelovi ma otpala buka otkrivajui hladni kamen. U sreditu sobe nala zio se
klimav drveni stol na kojem su bili jeftini tanjuri i alice. Kada se okrenuo, Dav
id je po prvi put vidio enu. Bila je za panjujue drukija od Leyle. Visoka i dobro g

raena, bila je odjevena u hlae i koulju vojnikog stila. Lice joj je bilo upalo i gru
bo, gotovo muko, samo malo njenije. Pogledala je Davi da hladnim oima, kao da ga vr
ednuje na kakvoj aukciji. Njena je ruka, za razliku od Tawfiqove, bila mirna: bi
la je smirena. - Leyla, ti zna naa pravila - rekla je. - Ovdje nitko ne dola zi be
z dozvole Vijea, osim u hitnoi. - Fatma, radi se o hitnoi. ao mi je, ali ne mogu sve
lako objasniti. - Mislim da je bolje da pokua. - Ovo je David Rosen - rekla je Le
yla - Amerikanac je, a ne Izraelac. Prijatelj. Prije nekoliko tjedana spasio mi
je ivot na 204 205Sinaju. Dugujem mu. On sada treba moju pomo. ivot mu je u opasnos
ti i mora se maknuti. Na dan, dva: dok se ne nae neto sigurnije. Sve to on trai, sve
to ja traim je sigurnost. Ovdje, u ovoj kui. ena je pogledala Leylu. Hladno, proraun
ato, bez traga emocija. Kada je progovorila, glas joj je bio ujednaen, glas ne ko
ga tko je zakopao svoje osjeaje tako duboko da se oni vie nikada nee pribliiti povrin
i kako bi joj zasmetali, kao neto to se ini s bolnim uspomenama. - To nema veze s n
ama, Leyla. Ovaj ovjek je idov, stranac. Nisi imala pravo dovesti ga ovamo, bez ob
zira na okolnosti. Tvoje ponaanje je neoprostivo. Mogla bih ga dati ubiti - to ti
je jasno. Ali, za sada e on morati ostati, dok ne dobijem upute od Vijea. - Fatma
, ne budi glupa - Leyla se pobunila. - On nam nije nikakva prijetnja. Poznajem g
a. On je profesor arheologije iz Amerike. Politika ga ne zanima. No, ivot mu je u
opasnosti i mi mu moemo pomoi. Ponekad ljudima mora vjerovati. Obe ao je da o posto
janju ove kue nee nikome priati. Fatma je bila potpuno mirna. Bacila je pogled na D
avida pa ga vratila na Leylu. Bez obzira na samu sebe, Leyla je osjeala kako joj
nestaje povjerenja. Davida, a moda i sebe - dovela je u vrlo stvarnu opasnost. Fa
tma je progovorila dubokim mirnim glasom. - Leyla, ne zovi me glupom. Glupa si t
i. Prvo pravilo koje mora prihvatiti je da nikada nikome ne vjeruje. Ni prijatelju
, ni roditelju, ni ljubavniku. A kamoli idovu. idovska obeanja nita ne vrijede. I ma
nje od toga. Ti bi, Leyla, to morala znati. Leyla nije odgovorila, no lice joj j
e odavalo osjeaje: ljutnju, bol, kao da ju je Fatma namjerno snano oamarila. Fatma
se okrenula Tawfiqu. - Odvedi ih gore. Smjesti ih u malu sobu pokraj moje. I ost
a ni vani straariti. Neprijazan Tawfiq nije odgovorio. Bio je opravdan. David i L
eyla poli su ispred njega po kamenim stubama ko je su se oslanjale na zid, a s dr
uge su strane imale razbijenu og radu. Na vrhu, nisu znali kuda poi.
_ Desno - promrmljao je Tawfiq. - Trea vrata, na kraju hodnika. Soba je bila male
na. Zidovi su bili prekriveni crnim uzorkom ve davno udomaene vlage. Jedinu funkci
ju prozora imalo je prljavtinom prekriveno staklo, visoko pokraj stropa, izvan do
hvata. Kroz njega se uspjelo probiti vrlo malo svjetlosti. Tawfiq je na brzinu
provjerio sobu i rekao im da uu. Pretra io im je torbe i oboje ih prepipao. Kao da
nije primjeivao daje Leyla ensko: ruke su mu cinino tapkale po njezinu tijelu, bez
neke zamjetne napetosti. Uzevi Davidu pitolj, izaao je bez ri jei, zatvarajui vrata
za sobom. Brave nije bilo i David i Leyla su znali da e on stajati pred vratima i
motriti. Podvinutih nogu sjeli su na pod. Dugo nisu izustili ni rijei. Nisu se n
i gledali. Na kraju je Leyla prekinula tiinu. - Davide, ao mi je. Iskreno mi je ao.
Mislila sam... Bila sam naivna, dovoljno naivna da pomislim kako u nekoga kao to
je Fatma moi nagovoriti da ti dopusti ostati. Moda e Vije e shvatiti. Oni nisu kao o
na. . David je pogled podigao od poda do njezinih oiju. - Tko su oni? - pitao je
tihim aptom. - PLO? Odmahnula je glavom. - NFOP - rekla je. - Narodna Fronta za O
sloboenje Palestine. Ponovno je gledao u pod tiho se preputajui mranim misli ma. Na
kraju je progovorio, ne diui pogled, zurei u pranjavi pod. - Ti si lan? - pitao je. Ti pripada grupi? Kimnulaje. -1 radi za njih od kada si dola u Jeruzalem? Terorist
? Jesi li to ti, Leyla? Pogledala ga je no nije odgovarala. - Odgovori! - rekao
je, gotovo viui. - Davide, pogledaj me - rekla je. Podignuo je glavu. Prije je vik
ao u pod. - Da - rekla je - ja sam terorist. Ako tako hoe. Nikada nisam nikoga ubi
la, nikada podmetnula bombu ili ispalila hitac. Ali, lan sam NFOP-a i radim to mog
u da se postignu ciljevi. ~ A to radi, Leyla? - Glas mu je postajao jai. Ljutnja i
206 207osjeaj daje prevaren poeli su njime gospodariti. - Davide, molim te, pokuaj
shvatiti. Ja dolazim do informa cija. Za Izraelce sam prihvatljiva, ja sam dobra
Arapkinja, netko kome mogu vjerovati. Tako mi oni kau neke stvari, a ja mojima pre
nosim ono to znam. Katkad obavljam kurirske po slove, katkad prevodim ljude preko
granice na Sinaj, a nerijetko piem lanke za nae publikacije. ; - U emu je razlika?
- podrugljivo je primijetio. - Ti ne po-} vlai okida, ne aktivira bombe, ali si isto

tako odgovorna za ubojstva koja poine ljudi poput Tawfiqa. Zar nikada na to ne m
isli? - Mislim - brzo mu je odgovorila. - Mislim o tome svakoga dana. I mislim o
Gazi, i Zapadnoj Obali, i o vojnicima u logoru Bir Zeit, i o masakrima u Sabri i
Chatilli. - To nisu uinili Izraelci. - Oni su gledali, Davide. Dopustili su da s
e dogode. Kao to ti kae, nije bitno tko povlai okida. - U redu - viknuo je. - U Liban
onu je vojska poludjela. Begin je bio luak. Ali kakvo vam to daje pravo da ubijat
e nevine ljude ovdje u Izraelu; ene, djecu koji cijelog svog ivota nisu uinili nita
naao nijednom Arapiriu? - Begin je bio terorist. Pripadnik Stern Bande, ubijao je
En gleze, podmetao bombe. No, to nije sprijeilo da dobije Nobe-lovu nagradu za m
ir! - To je bilo jako davno - prije no to smo mi bili roeni. - Kakve to, dovraga,
ima veze? Kada naa djeca budu kao mi sada i ovo e biti jako davno. - Dobro - rekao
je - moda ti nisi pravi terorist. Moda ti samo obavlja zadatke i dostavlja informac
ije. to si onda? pijun, i to je sve. pijun teroristike mree. Koristi svoje si gurno m
esto na sveuilitu da bi prikupila informacije. Izdaje ljudsko povjerenje. Je li to
neto ime se treba ponositi? Je li to...? Glas ga je izdao. Nazivao ju je pijunkom.
A to je bio on? On je pijunirao za Izrael. On je izdao svoje povjerenje kao ar heo
log. Moda su neki ljudi i umrli, kao posljedica informacija do kojih je on doao. K
akvo on pravo ima optuivati Leylu? 208 _ Ne ponosim se time - tiho je rekla. - Pr
ezirem to. Lai, izlike. Time se ne bih mogla ponositi. No ponosim se mojim lju di
ma, ljudima koji se bore da ponovno dou do svoje zemlje. Ono to ja radim moe biti v
rijedno prezira, no to nije vano ako pomogne mojim ljudima ponovno pronai svoje do
stojanstvo. Ne kao izbjeglice, ve kao ljudska bia sa svojom dravom. Mo e li to shvati
ti? - Je li tvoj suprug bio lan ove grupe? Kimnula je. - Je li on ubijao? Postavl
jao bombe? Kimnula je. -1 znajui to, ti si ga ipak voljela? Kada je nakon kratke u
tnje progovorila, glas joj je bio napet poput bubnja. - Da - rekla je. - Voljela
sam ga. On nita od toga nije inio za sebe. Nikada nije sudjelovao u radnjama prot
iv civila, samo protiv vojnika. On je sam sebe vidio kao vojnika, no kako mi nem
amo svoje zemlje, nai vojnici se zovu teroristi. Razumijem ono stoje inio i zastoj
e to inio. Zato to me volio, volio je na narod, zemlju. No, ne oekujem da ti to shva
ti. - Leyla, vara se. Palestina nije vrijedna sveg ovog krvo prolia. Nita nije. Tako
si i sama rekla na Sinaju. Rekla si daje Palestina neostvariva. to se dogodilo s
a svim tim sumnjama, ili su i one bile samo jedna od tvojih izlika? Stisnula je
oi, a zatim ponovno otvorila. Bile su crvene. - Sve su one bile istinite. Zar ti,
profesore, nema nikakvih sumnji? A to je sa svjetovnim idovom, to si tvrdio da jesi
? Kako to da nosi yarmulku, da puta bradu? Svi sumnjaju u ono to vjeruju. Nakon to je
Muhsin ubijen, sumnjala sam u sve. No, poslije njega, bilo je drugih. Jo uhienja,
jo racija, ubojstava. Nije svaki Palestinac terorist, no katkad nas tretirate ka
o da jesmo. Koliko je u Sabri i Chatilli bilo ubojica? Jo se uvijek sjeam filma o
logorima koji sam gledala na televiziji. Plakala sam kao nikada do tada, vie nego
kada je Muhsin bio ubijen. Mala djeca, bebe - kako ljudi mogu initi takve stvari
? Zar tebe, Davide, ne potresu takve stvari? Zar ne voli nita i nikoga? Ili voli sa
mo sebe? 209Pogledao je njezino lice, oi i suze u njima. Nije bilo nieg to bi mogao
rei, nita to ne bi jo vie boljelo. Sve to joj je mogao reci bilo je daju voli. A, ka
o bi joj to mogao reci nakon onoga danas? Odmaknuo je pogled prema visokom prozo
ru u zidu i slabom, tmastom svjetlu koje je kroz njega prodiralo. 23. poglavlje
i Naveer je u kuu doao predstavnik Vijea NFOP-a. To je bio mukarac od etrdesetak godi
a, vitak, proelav, pametnog iz gleda. U njihovu sobu donesena je prijenosna plins
ka svjetiljka. Stavili su je u kut gdje je siktala i putala hladno, bijelo svjetl
o. Pridolica se predstavio. - Zovem se Qasim. Gospoica Rashid ve je me upoznala. Pr
edstavljam Vijee NFOP-e za Jeruzalem. Reeno mi je da vi, profesore, trebate utoite t
e da vas je gospoica Rashid dovela ovamo vjerujui da moete ostati. Profesore, zato v
am treba utoite? Od koga se skrivate? Sjedei na podu, David se osjetio prestraen. Sv
e je, oito ovisilo o tome kakav e on dojam ostaviti na tog ovjeka. Ustao je. - Ne z
nam od koga se skrivam - rekao je. - Razumijem - rekao je Qasim. - Mislim da bi
bilo bolje da mi kaete vie. Ponite od poetka. Recite mi od ega bjeite. I David mu je
ekao. Je li imao izbora? Rei ovom ovjeku to se dogodilo, ili biti ovdje zadran tko z
na kako dugo, ili pak biti ubijen? Ve je obeao da e ispriati Leyli, no njihova prepi
rka se nastavila sve do poslijepodne, pa bi se smirila, pa opet uz burkala, pre
suujui se na kraju u dugu, neprekidnu tiinu. Bilo je vrijeme da joj kae. Kada je zav
rio, svi su utjeli. Leyla je izgledala prestraena, Qasim uronjen u misli. Na kraju

je oi skrenuo na Davida. Bile su mirne, ozbiljne, ne onakve kakve bi David mogao


povezati s teroristom. Bio je uvjeren da je Qasim bio mislilac, pisac, a ne uboj
ica. Njegovo oruje bile bi misli i rijei, ne bombe. - Vjerujem vam - rekao je Qasi
m. - Da laete, lagali biste 210 211 bolje. Svatko bi. Prihvatit u vas, ali ete osta
ti ovdje dok ne provjerim vau priu. To ne bi trebalo biti preteko. Ako se poja vi b
ilo to drugo - kao na primjer da ste pijun - mislim se da vam je jasno to e se dogod
iti. Naglo, kao to je i doao, okrenuo se i izaao iz sobe. uli su ga kako govori pred
vratima. Dvije minute kasnije, uao je Taw-fiq i otresito im rekao da e biti prese
ljeni u druge sobe. Poku pili su svoje torbe i pratili ga dok je iao hodnikom i o
tvorio dvoja vrata, jedna pokraj drugih, na desnoj strani hodnika. Qa-simove su
rijei imale nekakvog utjecaja no nisu ublaile Tavvfi-qovo ponaanje prema njima. Jo s
u uvijek bili njegovi zatvore nici, i on e i dalje biti onaj koji e pogubiti David
a ukoliko stigne takva naredba. Nakon pet minuta zaulo se kucanje na Davidovim vr
atima i ula je Leyla. Zatvorila je vrata pa stala gledajui ga. On je sje dio na je
dinom komadu namjetaja u sobi, na starom elinom krevetu prekrivenom dvama tankim po
krivaima koji su vidjeli i bolje dane. - Davide, ao mi je - rekla je. - Nema zato ali
ti - odgovorio je. Meutim, nije se smije io. Smijeak je iziskivao previe napora. - I
mam - rekla je. - Bez razmiljanja sam te uvukla u ovo. Bio si u guvi, a ja sam te
dovela u jo veu. Bjeao si, a sada si u stupici i ne moe nikamo. David je slegnuo rame
nima. - Moda. Moda i ne. Zna, ovo nije zatvor. Ovo je jedna stara kua u kojoj nas uva
dvoje ljudi. Oni se moraju odmarati. Moraju spavati. Ako priekamo dan, dva, moemo
pobjei. Ili... - Okrenuo se krevetu i pogledao u prozor. - Moemo isprobati prozor
e. Moemo poi sada, ako hoe. Leyla je odmahnula glavom. - Ne, Davide, ne moemo. - Kako
to misli? - Idi do prozora. Zbunjen, ustao je i otiao do prozora. Pogledao je kro
z pro zor i vidio korovom prekrivenu pustopoljinu iza kue. Tamo je stajao jedan ov
jek, ne gledajui izravno u kuu, ali je bilo jasno da ju motri. Tim se putem ne bi
moglo lako pobjei. 212 - Da, shvaam - rekao je, vraajui se. - Kao to kae, u stupici
. No nije mi jasno zato ele i tebe zadrati. Ti si nji hova. Ti bi mogla odetati odav
de. udno mu se nasmijeila, njeno podigavi krajeve usnica. - Davide, za ovjeka tvojih
godina, jako si naivan. ovjeka, koji je moda izraelski pijun, upravo sam dovela u j
ednu od nji hovih sigurnih kua, a u priu tog ovjeka polovino vjeruje sa mo jedan od
njih. to misli, kakva bi bila Fatmina reakcija da ja kaem: - Idem u kupovinu. - Dav
ide, upotrijebila bi pitolj. Najmanja provokacija, najsitnija isprika. Ona te eli
ubiti. Njoj to sada ne znai nita. Ubijanje. Moda si, na kraju krajeva, ti, Davide u
pravu. Moda smo svi mi na neki nain pokvareni. David je odmahnuo glavom. - Leyla
- rekao je, a rijei iz njega su izlazile s tekoom. -Svi smo mi pokvareni. Ja koliko
i ti. Bio sam nepoten prema vama. Ma, u svakom sluaju neiskren. Ja sam izraelski p
ijun. Ve godinama radim za MOSSAD u Siriji, s vremena na vrije me. Mislim da ovo t
o se dogaa nema nikakve veze s time. Ali, kada sam te jutros optuio da si pijunka..
. nisam razmiljao. Ili moda nisam pravilno razmiljao. Ja sam dosta varao. ao mi je.
Trebao bih se ispriati. Ispriavam se. Neko je vrijeme utjela. Kada je progovorila,
glas joj je bio drukiji, jednoliniji, nekako tuniji. - Nije vano, Davide. Mislim da
vie nita od toga nije va no. Zaboravimo.-Sve. Kratko je zastala, a zatim promijenil
a temu. - Voljela bih da si mi prije rekao to se dogodilo, sve detalje. Sada sve
ima vie smisla, i smrti na Sinaju, i al-Yunanijev nesta nak. elim pomoi. Zar ne pos
toji nita to bih ja mogla uiniti? Neko vrijeme nije odgovarao. Tada se naglo promij
enio izraz njegova lica. - Da - rekao je. - Da, neto moe uiniti. Moe proitati Tariq
mubin umjesto mene. Meni bi za to trebali tjedni, mo da i mjeseci. Ti to moe proitat
i za nekoliko dana, zabiljeiti detalje o svemu znakovitom i prirediti okvirno kaz
alo. Kopija je u mojoj aktovci. Dat u ti je. Soba, opasnost u kojoj su se nalazil
i, Fatma sa svojom 213potrebom da ubija - sve je bilo zaboravljeno dok je David
vadio kopirane listove iz svoje torbe i predavao ih Leyli. Ona ih je pre listala
, provjeravajui kvalitetu kopija. Bilo je oko dvije stotine stranica, a na svakoj
dvadeset pet redaka otrog, itljivog arap skog pisma pisanog suvremenom rukom. Nee
biti veih pro blema to proitati osim ako sam stil nije preteak. - Evo papir i olovk
a - David je rekao. - Sada postanite kori sni, gospoice Rashid. - to eli da traim - p
itala je. - To bih i ja volio znati - rekao je - ali ne znam. Moglo bi se raditi
o bilo emu. Slutim, ali moda se samo uzaludno nadam, da bi nam to mogao otkriti m
oj njemaki dnevnik. U protivnom, do toga emo morati doi sami. Najgore je to to nam j
e odgo vor moda sve vrijeme pred oima i da je on moda toliko oit da ga i ne primjeuje

mo. Ima vremena. Provjeri sve u to nisi sigurna. - A, profesore Rosen, dok ja bude
m radila sav taj naporan posao, to e ti raditi? - Ne brini. I ja u raditi. Moram otk
riti to je bilo sljedee to je uradio na Sturmbannfiihrer. Nema ba puno mogunosti. Pos
gnuo je rukom u svoju torbu i izvadio dnevnik i Langen-scheidtov rjenik. Bilo je
vrijeme da se ponovno vrati u prolost. 8. listopada 1935. Redovnici su juer donije
li Hartmanna. Njegovo je tijelo preko noi zadrano u crkvi, a zatim jutros iznijeto
van za pogreb. Na kraju kanjona, imaju malo groblje, u irokoj dolini prema kojoj
se kanjon otvara. S nama su poli i redovnici, osim dvojice naj starijih. Von Mei
er, Keitel i Lorenz su takoer bili tamo i to mi je zapelo u grlu. Grci su Hartman
na htjeli pokopati u skladu s njihovim ob redom, no ja sam se estoko usprotivio:
rekao sam da on nije bio vjernik i da treba biti pokopan na germanski nain. Bilo
je oko toga malo prepiranja, jer su neki od naih eljeli kranski obred. Ja sam inzist
irao, zajedno s Flaschnerom, a Lorenz me, zaudo, podrao. Na kraju mi je von Meier
dopustio da izve-dem SS-ovu pogrebnu ceremoniju, nakon kranske gluposti. To e se, z
ajedno sa svime ostalim, nai u mojem izvjeu. Kau da e Hartmannovi ostaci biti za neko
liko godina pre214 neeni natrag u samostan i stavljeni u kosturnicu. Meutim, ku ne
m se da u jednoga dana doi po njih da ih odnesem u domo vinu i pokopam u njemakoj z
emlji. Vidio sam kako kosturnica izgleda, jama za kosti, nedostojna za pripadnik
a Vie rase. No, pitam se hou li ja ikada vie stupiti nogom na njemako tlo. Jo uvijek
nou zakljuavam vrata, i imam lak san. 9. listopada 1935. Konano se u svem ovom tota
lnom mraku pojavilo malo svje tlosti. Jo uvijek znam vrlo malo o onome to se dogaa,
ali, neto sam otkrio. Sada sam sretniji no ikada to ovaj dnevnik piem u iframa: boj
im se jedino Keitela - on bi ga mogao pro itati ako si uzme dovoljno vremena. Juer
smo se, nakon pogreba, svi vratili u samostan. Otiao sam u svoju sobu pisati dne
vnik i razmisliti o svemu. Oko pet sati izaao sam u hodnik. Iz von Meierove sobe u
o sam glaso ve i poao sam do njegovih vrata. Govorio je Keitel, pa je pre stao, i
onda sam uo Lorenza. Konano se ukljuio i von Meier. Svi su bili u sobi i zvuali kao
da se svaaju. Tada mije sinulo da se Hartmannova soba nalazi odmah do von Meiero
ve i da je prazna. Bez oklijevanja, uao sam u sobu i zatvorio vrata. S uhom prisl
onjenim na zid mogao sam razabrati veinu onoga to je bilo reeno u susjednoj sobi. B
ilo je jasno da se svaaju. Prvi glas koji sam uo bio je Lorenzov. Rekao je: - Ulri
ch, ve ti stoti put govorim da ovdje nije. Proao sam kroz sve grke povijesti, razgo
varao s redovnicima i nita ni sam otkrio. Nita. Knjige ne znaju nita, a redovnici jo
manje. Tvrdim da smo trebali ostati u Sv. Catherini. U tom trenutku ukljuio se Ke
itel, prilino ljut: - Sv. Catherina je bila gubljenje vremena i svi to znate. Mje
sto smo pretraili i nismo nita nali. Ljudi ve stoljeima dolaze i odlaze iz tog podruj
i nikada nita nije bilo vieno. A, zna da tekst ima vie smisla ako ga itamo kao da go
vori o ovom podruju. Ulrich i ja jo nismo preli pola ovog mjesta. Treba nam vremena
. - Vremena! - bio je to ponovno Lorenz. - Imali ste dosta vremena. Koliko vam g
a jo treba? Pa vi, za ime Boje, traite grad. To i ne bi trebalo biti tako teko nai. O
vaj put odgovorio je von Meier. Glas mu je bio tii od Keitelovog i puno smireniji
, ali ja sam svejedno uo ono to je govorio. 215- Sluaj, Heinrich. Walther je u prav
u. Prema arheolokim terminima, samo smo zagrebli po povrini. Gradovi se mogu vrlo
lako izgubiti. Nitko na zapadu nije ni pomislio da Petra jo uvijek postoji sve do
k 1912. Bruckhart nije zapeo za nju - a je dnom kad vidi Petru pita se kako ju je,
dovraga, netko mogao izgubiti? Ipak, rekao sam vam da ne vjerujem da je Iram gr
ad, ne kao to vi mislite. To je vjerojatno bilo malo mjesto, ak manje i od Petre,
dijelom uklesan u stijene, a dijelom se sa stojao od atora ili moda drvenih graevin
a. Takvo bi mjesto lako moglo ostati skriveno u ovakvoj divljini. A tekst je pri
lino jasan i ne ostavlja mjesta sumnji: grad Iram je u Klancu Redovnika, koji se
nalazi na Sinaju, u susjedstvu Jabal Muse. Vidio sam ga svojim oima: tko god ga e
li vidjeti neka poe tamo. David je prestao itati i nekoliko puta duboko uzdahnuo.
Pri mijetio je da mu se lagano tresu ruke i odloio je knjigu. Nakon toliko traenja
bilo mu je teko vjerovati da je konano naao potvrdu za ono to je traio. Iram - Iram
Stupova. Grad o kojem je Yigael Bar-Adon neto otkrio prije svoje smrti, kojem je
John Gates posvetio poglavlje u njegovoj, sada nestaloj, doktorskoj disertaciji.
Karika u lancu. Ponovno je uzeo dnevnik i poeo itati. S druge strane kre veta Ley
la je bila zadubljena u Tariq al-mubin. Ispod prozora, izvan vidika, straar u vrt
u poeo je koraati gore-dolje. Iz ob linje radionice zauo se tihi zvuk elektrinog moto
ra, napet i drhtav. Zatim se ulo mrmljanje koje nisam shvatio, a onda je ponovno

progovorio Keitel. - Vidi Heinrich. On je u pravu. Iskreno. Vjerovali smo da se K


lanac Redovnika odnosi na Wadi al-Dair u kojem se nalazi Sv. Catherina. I ti si
se s nama sloio. No kada smo doznali za Sv. Nilus, shvatili smo daje njegovo prav
o ime Shi'b al-Ruh-ban. To sve ima smisla. Ako nita drugo, otkrie ovog mjesta bila
je uzgredna potvrda tonosti teksta. Vidjet ete da emo ga pronai. A, nai emo i ono t
njemu traimo. U tim stvari ma treba biti strpljiv. Moramo raditi polako, da drug
i ne dozn aju to zaista traimo. Jo dva tjedna, to je sve to trebamo. Nakon kratke st
anke ponovno sam uo Lorenza. - Dobro - rekao je - dva tjedna. A to emo s Sturmbannfuhrerom Schachtom u meuvremenu? Moemo li ga se rijeiti? Von Meier je odgovorio. Ne - rekao je - ukoliko je mo gue, treba ga ostaviti samoga. On ne zna nita, samo
sumnja. Hartmannovu smrt moemo objasniti, ali ne i jo jednu. To bi stvorilo previe
sumnje. Schacht mora ostati u mraku, i to je sve. Ti ga, Heinrich, dri na oku. Na
kon toga su se rastali. Von Meier je ostao u svojoj sobi, a ja sam uspio izii iz
one u kojoj sam bio, i vratiti se neopaen u svoju. Ubrzo nakon toga bilo je vrije
me veere, i ja sam, kao i obino, poao u blagovaonicu. Ve sam odluio domoi se von Meie
ovog kovega i vidjeti stoje unutra... Drugog sam jutra dobio priliku, kada su oni
i Keitel poli u istraivanje. Lorenzu sam rekao da se osjeam loe i da elim ostati u s
obi i odmoriti se. Kada je zrak izgledao ist, otiao sam do von Meierove sobe. Posv
uda sam traio njegov koveg, ali ga vie nije bilo. I tada, ba kada sam se spremao poi
spa zio sam neto na zidu. Radilo se o obinoj ikoni - Djevica s djetetom, poput one
u mojoj sobi. Ali, nije visjela ravno. Bila je nagnuta i ja sam je, znatieljan,
podignuo. Iza nje je von Meier - jer ja vjerujem da je on u pitanju, iz dubio pl
itku jamicu u koju je poloio izravnani zamotuljak ne ega to je ispalo da je papirus
. To sam izvadio, paljivo raz-motao i pregledao. Radilo se o jako istroenom malom
komadu, veliine 30x20 cm. Rubovi su bili ili iskidani ili izlizani, a papirus pop
ucan i krhak. Von Meierovo prevrtanje mu ba i nije pomoglo, pomi slio sam. Povrina
je s jedne strane bila prekrivena arapskim pismom - i to starim kufskim pismom,
a sve je bilo pisano crnom tintom i trskom. Znao sam da to moram proitati, o e mu
god da se radilo, no najprije sam to morao odnijeti do sobe i kopirati. To je n
aravno, bilo lake pomisliti nego uiniti. Rukopis je bio vrlo jednostavan, u vrlo l
oem stanju iz, moda, 8. stoljea. Kako je to pismo izuzetno teko za itanje, ak i u svo
razvi jenijem obliku, tih dvanaestak redaka nije bilo lako prepisati. Jo uvijek
nisam siguran u tonost nekih rijei, ali uinio sam najbolje to sam znao. Sada vjeruje
m da shvaam kako se Kei tel upleo u sve ovo. Kufsko pismo je epigrafno pismo koje
se uglavnom koristilo za graviranje kamena, pa ak i ako nije ara-bist, vjerujem
da zna dovoljno da se moe baviti tim pismom. 216 217Smotuljak sam vratio u von Me
ierovu sobu, pazei da ga vratim na isto mjesto gdje je bio i prije. Veeras u pokuati
prevesti tekst. 10. listopada 1935. Papirus, openito, nije jako zanimljiv. To je
dio nekog veeg dijela koje govori o raznim starim gradovima i narodima koji se s
pominju u Kur'anu. Samo sumnjam, ali po stilu i sadraju, rekao bih daje to dio ne
kog ranog komentara Kur'ana, jednog od mnogih, ija su imena poznata, no ije kopije
nikada nisu pronaene. U nekoliko redaka, pisac spominje al-Hijr, kae da je to bio
Thamudov grad i poistovjeuje ga s Mada'in Salihom na sjeverozapadu Arapskog polu
otoka. To i odgovara modernoj teoriji. Zbaeni Gradovi su, po njemu, Sodoma i Gomora
, koje on smjeta blizu Mrtvog mora. A, ba pri kraju dolazi se do odlomka koji je v
on Meier juer citirao. I to je sve, iako vjerujem da u originalu ima i vie. Shvaam
zato von Meier trai Iram. San svakog arheologa je neki izgubljeni grad. Ali, emu ta
jnost? Da li moda eli biti siguran da e njemu pripasti sve zasluge? Moda. Ali, zato i
tako daleko - do ubojstva Ahmada i Hartmanna? I, to je Keitel mislio kada je rek
ao da e ono to trae nai u Iramu? to jo postoji, a da nije spomenuto na papirusu? Mora
u imati otvorene ui. Ako ne otkrijem vie, moje su informacije gotovo beskorisne. I
pak, neto me smeta, neto u tekstu. ini se jasan, ali ipak, negdje u podsvijesti ost
ala je sumnja, da sam pogrijeio, da sam krivo proitao. Morat u opet pogledati von M
eierov original. 218 24. poglavlje 11. listopada 1935. Naao sam pogreku - napravio
ju je i Keitel i ja. Oni misle da trae grad, a u stvari trae knjigu, samo to to ne
znaju. U redu, grad negdje postoji, ali to gotovo zasigurno nije ovdje na Sinaj
u. rJ Jutros sam ponovno iao u von Meierovu sobu, uzeo sam papirus iz nie i odnio
ga u svoju sobu. itao sam polako, vra ao se na svaki redak, obraajui panju posebno na
onaj dio o Iramu, kao i na retke ispred i iza toga. Najprije sam uoio daje odjel
jak o Iramu nepotpun. Nakon komentara o al-Hijru i Thamudu slijedio je stih iz K

ur'ana koji se odnosi na Iram: Nisi li vidio kako se tvoj Gospodin odno sio prema
Adu u Iramu Stupova, kakvog vie nisu uspjeli na praviti ni u jednoj zemlji. Odmah
iza toga slijedile su rijei komentatora: Ad je bio narod nevjernika, koji je, nak
on Noi-nog vremena, ivio meu pjeanim dinama Irama. Njima je bio poslan prorok Hud, n
o oni su bili protiv njega, zbog ega je Bog na njih poslao oluju i suu. Umrli su ?
vi, osim onih pobo nih meu njima, i postali nita. Iram... Na ovom se mjestu tekst pr
ekida, i oteen je cijeli redak. Odlomak koji sam prije zamijetio, a koji poinje s Gr
ad Iram je u Klancu Redovnika, nalazi se odmah nakon ovoga na rubu stranice, ali
neke su rijei na poetku teksta izostavljene. itajui prethodne dijelove komentara pri
mijetio sam da je, u veini sluajeva, komentator naznaio lokaciju grada ili naroda o
kojem se radi, a nakon toga bi slijedila biljeka o knjizi ili raspravi koja o to
me govori. Stoga je nakon stoje spomenuo al--Hijr napisao: al-Hijrovu Knjigu imao
je Ibn'Abbas u Medini, no ne zna se gdje je zavrila. Tu i na nekoliko drugih mjes
ta rije knjiga napisana je na arapskom - kitab. No, arapski pisci, osobito oni iz
ranog islamskog razdoblja, upotrebljavali su 219mnoge rijei za knjigu, a bar jedna
od takvih kurrasa se spominje i u odlomku. Kurrasa je vrlo nejasna rije pa me nije
udilo to se vie nije pojavljivala. No, udilo me je zato se ne spominje Knjiga Irama
i upitao sam se da li bi moda rije grad mogla biti pisarska pogreka za knjigu. To se
je i nilo moguim, iako nije bilo ni nemogue u tekstu koji govori i o gradovima i o
knjigama. A tada sam je ugledao. Kufsko pismo je pismo primitivne vrste. Slova k
oja su, na pisana arapskom rukom, potpuno razliita, esto su pisana isto ili vrlo s
lino na kufskom pismu. Slova koja bi trebala biti povezana esto su odvojena i obrn
uto. Paljivije sam pogledao rije madina - grad. Kada sam bolje promislio bilo je oi
gle dno da je ono to sam mislio da je m bilo s, d je bilo aspirirano h, a n je b
i udo da je Keitelu to promaklo. Nestrunjaku je oita rije bila madina, ali ona nije u
pe bila vrlo slina onome to sam sada vidio. Kada sam povezao neke stvari i stvorio
psiholoku potrebu da izbacim rije grad, za mene vie nije bilo dvojbe. Radilo se o rij
ei sahifa, o uobiajenom sinonimu za knjigu, to znai da od lomak glasi ovako: Knjiga
ma je u Klancu Redovnika koji se nalazi na Sinaju, u susjedstvu Jabal Muse. Ja s
am je vidio (ili proitao) svojim oima, tko god ju eli vidjeti (ili proitati) neka ta
mo ode sam. David je odloio dnevnik i pogledao Leylu na drugoj strani so be. Jo je
uvijek itala, nepomino nagnuta nad knjigu. Vie se nije ulo cviljenje elektrinog motor
a. Soba je bila mirna i topla. - Leyla - njeno je rekao dok je kroz njega prolazi
o neki u dan osjeaj uzbuenja. Podigla je glavu i okrenula se prema njemu: - Da, Dav
ide. - Jesi li uspjela odgonetnuti glavnu temu knjige? - Pitao se osjea li ona uz
buenje u njegovu glasu. udno ga je pogledala. - Da - rekla je. - Hoe da ti odmah isp
riam? Kimnuo je. - Pa - rekla je - prilino je jednostavno. U osnovi, al-Halabi pre
priava hodoae od Damaska do Meke. udno je - i to vrlo udno kada bolje promisli - to
knjige, gotovo po lovica, koliko mogu rei, govori samo o jednom mjestu, nekom 22
0 mjestu koje je posjetio na tom putovanju. - Iram - rekao je David, a glas mu j
e jedva dopro do nje na drugoj strani male sobe. - Da - rekla je. - Iram. Kako s
i znao? Dok je Leyla zapoinjala prijevod podueg dijela o Iramu iz Tarig al-mubina,
David se vratio Schachtovom dnevniku, znati eljan doznati to se dogodilo nakon nj
egova otkria da je Knji ga o Iramu gotovo sigurno pohranjena u biblioteci Sv. Nil
usa. SS major po drugi je put vratio zamotuljak u von Meierovu sobu, a da ga nit
ko nije primijetio. Tijekom nekoliko sljedeih dana sve vrijeme provodio je u bibl
ioteci, sistematski provjera vajui sve postojee arapske knjige. Naravno, nije pron
aao ni jednu iji bi naslov bio neto poput Sahifa Iram ili Kitab Iram, pa je poeo iita
ati sadraje svih moguih knjiga, njih nekoli ko stotina. Na kraju ju je naao, knjigu
koja izgledom nije nita obeavala, a koju je ve prije vidio i odbacio. Radilo se o
al-Ha-labijevom Tariq al-mubinu. Isprva je bio zbunjen - ignorirao ju je zbog da
tuma na kolofonu: 10. Ramazan 574 (19. veljae 1179.), to je oito bio prekasan datum
da bi se mogao odnositi na neto to je izgledalo kao papirus iz ranog doba. No, bo
lje pogledavi, otkrio je daje knjiga iz 12. stoljea, zapravo bila ko pija izvornog
rukopisa iz samostanske knjinice, koji je bio pred mrvljenjem nakon etiri stoljea
zanemarivanja, crvotoine i vlage. Meutim, Lorenz je postao sumnjiav. Schacht nije m
ogao sakriti svoju znatielju pred tim ovjekom, koji je i dalje kopao po grkim tekst
ovima na drugom kraju biblioteke. Nekoliko da na nakon otkria Tarig al-mubina, do
gaaji su se poeli odvijati u nekom udnom i neugodnom smjeru. 17. listopada 1935. Ju
tros mi je von Meier rekao da oekujem vane goste iz Jeru zalema. Bio je vrlo tajno

vit i rekao da mi do njihovog dolaska ne moe nita vie rei. Nije mi jasno kako on to
zna: ve tjed nima niti jedan glasnik nije ni otiao, ni doao u samostan. Imaju li vo
n Meier i Keitel neke vanjske veze preko kojih alju poruke tijekom svojih ekspedi
cija u brdima? 221Posjetitelji su stigli u podne, na moje iznenaenje, jer sam odm
ah prepoznao A. H.-a i jednog od lanova njegove pratnje, kojeg sam upoznao prije
nekoliko godina. Redovnici su bili ne sretni, to je i razumljivo, zbog prisutnost
i muslimanskih do stojanstvenika, no A. H. ih je uvjerio da je njihov posjet sam
o znak panje prema njemakim prijateljima. Smijao se i govorio 0 svojoj ljubavi pre
ma njegovoj svetosti Isusu, Marijinom sinu, te o maloj damiji u sredini Sv. Catheri
ne koju je na kratko posjetio. Nikada nisam vidio ovjeka koji izgleda ili zvui nei
skrenije. Ne vjerujem da su redovnici nasjeli ni na jednu njegovu rije - cijelog
su dana izgledali nemirni i hodali unaokolo lica mrkijih no obino. A. H. me se sj
eao jo od mog prvog posjeta u Jeruzalem, kada sam 1931. neslubeno prisustvovao Kong
resu Muslimana 1 kada sam mu nas predstavio po prvi put. Doznao sam daje on ubrz
o nakon toga otiao u Iran, Afganistan i Indiju da bi se su sreo s ljudima iste vj
ere u ne-arapskom podruju. On i ja smo neko vrijeme razgovarali, no nije rekao nit
a novog osim stoje izraavao svoje divljenje Fiihreru i Reichu i neprestano pona v
ljao svoje ranije osjeaje o idovskom smeu u Europi i Pale stini. On sigurno nije do
putovao u Sv. Nilus kako bi razgovarao sa mnom: otprilike sat vremena nakon dola
ska bio je zatvoren u arhimandritovoj sobi zajedno s von Meierom, Keitelom i Lorenzom. Bili su iskljueni ak njegova osobna tajnica i lan njegove pratnje. Nemam po
jma kako su razgovarali budui da nisu imali prevoditelja. Prije sam bio uvjeren d
aje A. H. na ovjek, no sada, kada sam vidio njegovu prisnost s von Meierom i njego
vim prija teljima, sumnjam. Sve je ovo dublje nego to sam pomiljao. Koliko god taj
novito bilo, potraga za izgubljenim gradom i ne im neodreenim u njemu - moda izgubl
jenim blagom - prili no je nevina. No, zakulisni kontakt sa stranim dravljanima i to ovako vanima - je neto drugo to e u potpunosti morati biti dojavljeno stoeru. Sa
mo Bog zna kako u ikada uspjeti to dojaviti u Njemaku. Prije no to je preao na sljed
eu stranicu, David se zadubio nad inicijale A. H. koji su ve jednom bili spomenuti
, negdje na po etku dnevnika. Schacht je koristio puna imena svih drugih oso ba k
oje je spominjao u dnevniku, no od poetka je A. H. imao 222 samo inicijale. Kako
je cijeli dnevnik bio ifriran, inilo se suvi nim i dalje deifrirati ime. Osim ako...
Kada je pomislio na to, izgledalo je potpuno oito. A. H. je bio Arapin: to je bi
lo vidlji vo iz konteksta. Daje Schacht njegovo ime napisao cijelom ara pskom ri
jeju, bilo bi potpuno itljivo i shvatljivo. Davidu je bi lo udno, jer je osjeao da j
e vano znati tko je bio A. H., no Schacht je imao svoje razloge, a u dnevniku se
vjerojatno nee nai nita vie no indicije o ovjekovu identitetu. 18. listopada 1935. A.
H. i drutvo noas su ostali u samostanu, a otili su jutros, nakon to nas je Flaschne
r postrojio da se slikamo za uspome nu na taj posjet. Redovnici su najprije odbi
li slikanje, no Arapi su vrlo rado udovoljili molbi. Von Meier je zbog svega tog
a izgledao nesretan, ali nije nita rekao. Dogodilo se neto ozbiljno. Nakon to su Ar
api otili, poao sam u biblioteku. Von Meiera i Keitela nije nigdje bilo, iako sam
shvatio da nisu poli na jednu od njihovih uobiajenih eks pedicija. Lorenz nije bio
u biblioteci. U samostanu je zavladala neka udna atmosfera, nekakva napetost. Kn
jiga nije bila na svom mjestu. Divljaki sam prekapao police mislei da sam je vjero
jatno zametnuo, no nije bila ni na jednoj od njih. Traio sam je i gore i dolje, i
za knjiga, u pra njavim kutovima, posvuda. Razgovarao sam s bibliotekarom, mukarce
m srednjih godina koji se zove Gregorios. On govori neto arapskog, no uspio sam m
u pokazati to elim. Bio je vrlo tih i rezerviran. Vie ne razumije, ali znao sam da
me razu mije i da zna gdje je knjiga zavrila. Nakon nekog vremena, odustao sam. V
ie nita nisam morao pitati jer sam znao gdje je knjiga. 19. listopada 1935. Jo me u
vijek prati uas prole noi. Dok piem, vrlo teko mo gu ruku zadrati da se ne trese. Ali
moram zabiljeiti sve to se dogodilo, sve to sam vidio, iako tu scenu nita ne moe izb
ri sati iz mog sjeanja. Moram poeti od poetka. Nakon to sam shvatio da knjige nema,
pokuao sam pronai von Meiera i onu dvojicu kako bih se s njima konano obraunao. Namj
eravao sam pitati, kao slu beni Schutzstaffel ekspedicije, to se dogaa i zato je pot
raga 223za Iramom zatajena od ostatka grupe. Nigdje ih nisam mogao nai. Traio sam
posvuda, ali nisam ih mogao nai, niti ih je itko vidio. Redovnik, zaduen za dizalo
, rekao je da nisu otili ni s posjetiteljima, a ni poslije njih. Poao sam u blagov
aonicu, u biblioteku, u crkvu, no, nije ih bilo. Kao da su isparili. Ipak, misli

m da znam gdje su bili. Tu sam veer bio u sobi kada sam uo kako su se otvorila i z
atvorila vrata u hodniku. Iskrao sam se i uao u sobu pokraj von Meierove. Bili su
tamo, tiho razgovarali, gotovo aputali rijei koje nisam mogao uti. Jesu li sumnjal
i da netko moda prislukuje njihov razgovor? Na kraju je postalo kasno. Odluio sam s
uoavanje ostaviti za jutro i tiho sam se vratio u sobu. Bio sam umoran; umoran i
zabrinut. Osjeaj izoliranosti postajao je sve jai, a osjetio sam se i u opasnosti.
Neko sam vrijeme budan leao u tami - sat, moda dva. Onda sam vjerojatno zaspao, i
ako to zasigurno nije bilo dugo. Probudio me zvuk - netko je pokuavao otvoriti mo
ja vrata. Pomakla su se, ali moj zasun je bio vrst pa je, tko god to bio, odusta
o i otiao. Bio sam potpuno budan pa sam iskoio iz kreveta, otiao do vrata i otvorio
zasun. Kada sam pogledao van, jedino to sam vidio bio je obris ovjeka koji nestaj
e meu hodnicima. Na zidu je gorjela jedna mala svjetiljka. Kada sam pogledao pono
vno, nestao je, progu tale su ga sjene. Nije se uo nikakav zvuk. Bilo je rano jut
ro, tmurno i tiho, vrijeme kada svi spavaju, ak i redovnici. Na br zinu sam u dep
stavio pitolj, zatvorio vrata i hodnikom poao u tamu, slijedei tihu figuru. Vani je
bilo tamno, isprva se inilo kao u grobu, no moje su se oi prilagodile pa sam vidi
o i zvijezde gore, na dijelu neba koje se vidjelo izmeu stijena kanjona. Izgledal
e su neprirodno velike i sjajne, poput ukrasa na boinom drvcu. Nikada se ni sam up
ustio u tako kasnu etnju i nikada nisam vidio tako gole me zvijezde koje su izgle
dale tako blizu. Tada sam ugledao svjetlost negdje iznad mene, visoko gore na li
tici. Neko vrijeme sam promatrao; nije se micala. Odluio sam se uspeti po stubama
. Dok sam se penjao, svjetlost je ne stala iz vidika, ali znao sam da mora biti
negdje pri vrhu. Naj vie sam se plaio kako e se onaj gore odluiti ponovno spu stiti
pa emo se nai licem u lice negdje na stubama. Sada bi mi bilo drae da se dogodilo t
o, nego ono to se dogodilo. Kada sam doao do vrha stuba, svjetlost se ponovno poja
224 vila. Trebalo mi je nekoliko trenutaka da se snaem u tami i ta da sam vidio d
a svjetlo dolazi kroz otvorena vrata kosturnice koja se nalazi pokraj crkve. Sve
vrijeme moga boravka ovdje drao sam se dalje od tog mjesta. Za mene, ona je neka
ko ua-savajue fascinantna, ali ipak neto - nazovimo to praznovje rjem - dralo me dal
je. Morbidnost tog mjesta mi smeta i de moralizira me. Kada sam vidio da svjetlo
st dolazi iz kosturni ce, htio sam se okrenuti i vratiti. Umjesto toga, oeliio sam
i popeo se do gornje razine. Bio sam prilino uvjeren da mene ne mogu vidjeti iz
kosturnice, ali ipak sam se sagnuo i poao prema maloj zgradi pokraj crkve, priblia
vajui joj se nagnut i dolazei iz sjene. Kada sam zaao za ugao kosturnice, stao sam
kao ukopan i zadrao dah. Ispred vrata ugledao sam dvije figure kako sjede osvijet
ljene zvijezdama i slabim svjetlom koje je dolazilo kroz vrata. Dugo sam ih, u t
iini, promatrao, stisnut uza zid i poku avao otkriti o kome se radi. Jedan od njih
govorio je tihim glasom i ubrzo sam shvatio da se radi o von Meieru, iako s te
udaljenosti nisam mogao uti to govori. Drugi je ovjek utio; nepomino je sjedio i slua
von Meiera. Ta je grobna svjetlost figure inila neraspoznatljivima, no bilo je n
eto u von Meiero-vom prijatelju to me je jako uznemiravalo. Ne znam je li to bio i
ntiman nain na koji je bio nagnut prema von Meieru ili njego vo kruto sjedenje, i
li pak lagano nagnuti obris te osobe koji je bio pred mojim oima. Ipak, paljivo sa
m ga gledao. Tako je bilo nekoliko minuta. Kako se oni nisu micali niti gledali
u mom smjeru, ohrabrio sam se i korak po korak im se pribliavao da ujem o emu govor
e. Kako sam se pribliavao, uo sam, gotovo jasno, von Meierov glas no ni dalje nisa
m ra zabirao o emu govori. Nije govorio njemaki, a siguran sam da jezik kojim je g
ovorio nikada prije nisam uo. Von Meier je tada prestao, a zapoeo je onaj drugi, i
stim nerazumljivim jezi kom i neto jaim glasom. Dopuzao sam malo blie. Odjednom mi
je sinulo da sam taj jezik ve uo - i to esto. Kada sam to shvatio, kimom su mi proli
trnci. Von Meier i njegov prijatelj govorili su latinski - vulgarni latinski kas
nog Rimskog carstva i srednjovjekovne crkve. Dok su razgovarali, sliilo je latins
kom kojeg sam kao dijete i mladi uo na misa ma, no bio je odsjean i isprekidan. Nij
e mi izgledalo pretjera no udno to je latinski govorio von Meier - strunjak kasnog
t-arstva; to je bez sumnje bila vjeba koju je esto izvodio u 225koli, a moda i sa sv
ojim studentima na fakultetu. Ali koji me u nama u samostanu, bilo redovnik ili p
osjetitelj, teno govori jedan, tako dugo mrtav jezik? im se to pitanje pojavilo, k
ao daje samo dalo odgovor, jer sam, zaleen od opipljivog uasa, shvatio da von Meie
rov pri jatelj nije jedan od nas, ve tijelo iz kosturnice. Hartmann mije priao o d
obro ouvanim tijelima svetaca koja se uvaju u gor njem dijelu zgrade, i sada kada

sam bolje pogledao vidio sam da nema dvojbe i da jedno od tih grotesknih ostatak
a sjedi i ra zgovara s von Meierom. Od straha sam se gotovo onesvijestio, a misl
im da bi mi se to i dogodilo da u sljedeem trenutku ni sam shvatio da ne govori o
no tijelo, ve da von Meier mijenja svoj glas, kao to trbuhozborci ine s lutkama. Ip
ak, iako mi je to pomoglo da se oslobodim straha od neeg nadnaravnog, ne eg izvan
mog shvaanja, ipak nije uspjelo umanjiti osjeaj uasa to se tie predstave preda mnom.
Ako nita drugo, sama injenica da von Meier tu u hladnoi i mraku, okupan svjetlo u zvi
jezda i na latinskom razgovara s lesom pa sam sebi od govara, deseterostruko je
pojaala moj nemir. No, najgore je tek slijedilo. Poeo sam se povlaiti, to dalje od k
osturnice, namjerava jui se vratiti dolje i ostatak noi provesti zatvoren u svojoj
so bi uz upaljeno svjetlo. I ba kada sam krenuo, stopalom sam neto zakaio - vjeroj
atno kameni - i proizveo slab zveket. Von Meier je podigao glavu, prestraen, a ja s
am uvidio da je dovoljno osvijetljeno da me vidi. Na tren se inio smeten i po mis
lio sam da e ustati i neto rei, ali nije. Ostao je sjediti kao i prije, jednom ruko
m pridravajui les, zurei u mene irom otvorenih oiju. To je bilo sve. Zurio je, ne gov
orei, ne miui se; samo me gledao kao s neke visine. Minutu, dvije, bio sam ukoen od
njegovog pogleda sve dok to nije popustilo, a ja se okrenuo i otrao do stuba po k
ojima sam se saplitao i vie se pu ta gadno poskliznuo i ogrebao dok sam bjeao do n
ie razine. Ostatak noi proveo sam u besanom strahu, siguran da e me von Meier i nje
govi prijatelji sada potraiti. Sjedio sam na krevetu s napunjenim pitoljem upereni
m prema vratima. Meutim, nitko nije doao, a vani se nisu uli nikakvi zvukovi sve do
k se redovnici, pred zoru, nisu probudili i otili u crkvu na molitvu. Sada je kas
no jutro, a ja jo nisam izaao iz sobe - od kada sam se vratio u nju. Stalno mi se
pred oima okreu scene od 226 prole noi: svjetlost koja se presijava na von Meierovom
bez osjeajnom, zureem licu; ilavi les koji uspravno kao svijea sjedi pokraj njega;
razgovor na latinskom od kojega sam goto vo doivio ivani slom; slab vonj kosturnice
. Odluio sam da u otii u biblioteku do oca Gregoriosa i da u mu se povjeriti: on dob
ro pie arapski i nadam se da u mu uspjeti objasniti si tuaciju. Redovnici e zasigur
no, sada kada je von Meier oskvr-nuo tijelo jednog od njihovih svetaca, poduzeti
neke radnje protiv njega i njegovih pajdaa. 19. listopada 1935. (veer) Mislio sam
daje najgore prolo, ali nije. Jutros, nakon to sam zavrio s pisanjem, naao sam Greg
oriosa u biblioteci i dugo s njim razgovarao, a esto i ispisivao reenice da upotpu
nim ono to elim rei. Rekao je da me vrlo dobro razumije i da su on i ostali redovni
ci vidjeli ili sumnjali u mnoge stvari o von Meie-ru i njegovim poslovima o koji
ma sam mu ja priao. Meutim, oni nisu mogli nita uiniti jer ini se da von Meier na nek
i nain dri u aci arhimandrita kojeg je upoznao prije mnogo godina u Solunu. Vjeruje
m da u svemu tome ima puno vie ne-' go to je Gregorios rekao, ali, bez obzira na d
etalje, jasno je da von Meier ovdje ima utjecaja i da se redovnici ne usuuju ui ni
ti nita protiv njega. Gregorios je bio izbezumljen, a vjerujem i uplaen zbog von M
eierovog oskvrnua u kosturnici. Njegova upotreba latin skog i moj lo opis tijela n
atjerali su ga da pomisli da se radilo o ostacima sv. Columa, irskog redovnika i
z naselja Glenda-lough, koji je umro tijekom hodoaa na Sinaj u 8. stoljeu i koji je
od onda ovdje pokopan. Ali, isto kao ni ja, ni Gregorios nije mogao shvatiti znae
nje ili cilj von Meierovog tobonjeg razgovora, osim ako se ne radi, kao to je sumn
jao, o nekoj vr sti satanistikog rituala putem kojega je elio probuditi due mrtvih.
Nakon razgovora s Gregoriosom klonuo sam duhom. im sam otvorio vrata sobe znao s
am da neto nije u redu. Upalio sam uljanu svjetiljku, a stijenj odvrnuo visoko sv
e dok plamen nije zabljesnuo. U mom krevetu; ne na njemu nego u njemu, lealo je t
ijelo s kojim je prole noi razgovarao von Meier. Prepoznao sam ga jer je bilo nagn
uto, njegov svinuti vrat i ra mena. Tijelo kao da me gledalo, kao da me prepozna
je, pako sno, sa svojim upalim, osuenim licem i na tren sam pomislio 227da e mi se
obratiti. Vjerojatno sam vrisnuo ili viknuo jer se iza mene zaulo komeanje. Zatim
su se otvorila vrata i netko je uao u sobu. Bio je to von Meier. Pogledao je u t
ijelo u krevetu, a onda u mene. Najprije je utio i samo stajao zurei u mene pa u t
ijelo pa obrnuto. Konano je progovorio: - Herr Schacht, ovo je samo upozorenje. A
ko se nastavite petljati u mene i u moj posao on e vam biti stalni partner i to t
amo gore gdje je njemu mjesto. Nakratko sam izgubio ivce, no njegove su me rijei o
tri jeznile. Sjetio sam se da sam SS oficir i da sam od njega poli tiki nadmoniji,
te da je i on, kao i ja, na kraju svega odgovo ran Fuhreru. - A to je va posao, H
err von Meier} - upitao sam ga. Barem minutu me je gledao bez odgovora, s prezir

om u oi ma. Kada je progovorio, ton mu je bio podrugljiv, onaj koji ima za ne ba n


adarene uenike. - ak i da vam hou objasniti, Herr Sturmbannfuhrer, vi to ne biste m
ogli shvatiti. Ni vi, ni va predragi Heinrich, ak ni va smijeni Fuhrer. - Zastao je,
pogledao tijelo u krevetu i na stavio. - Nadam se da ete veeras dobro spavati. Uz
drutvo to vam ne bi trebalo biti teko. On e se pokazati boljim partne rom u krevet
u nego to je vaa draga Anna ikada bila ili e biti. Ona je meso za crve, a on je sve
tac. Njegovo je meso sveto. Ima sladak miris. Balzamiran je uljima i zainima. Leg
nite po red njega, drite ga blizu, legnite goli s njim i mislite na mrtvu Annu ko
ja vas eka na hladnom njemakom crkvenom groblju. Tada sam ga udario. Udarao sam ga
u lice, prsa, i trbuh, e stokim udarcima koji su ga sruili i prije no to se mogao
obra niti. A prestao sam gotovo isto tako brzo. Pogledao sam ga ka ko pue po podu
pred mojim nogama i osjetio sam kako me preplavljuju osjeaji prezira i gaenja. Pr
ekoraujui ga, otvo rio sam vrata, otrao u hodnik pa iz njega van na prohladan zrak
rane veeri. Dugo sam sjedio vani gledajui kako se poja vljuju zvijezde na komadu l
jubiastog neba iznad mene. Kada sam se napokon vratio u sobu, von Meiera nije bil
o. A ni lesa u mom krevetu. Pitao sam seje li sve bio san. No, zglobovi mojih pr
stiju kojima sam ga tukao bili su izranjavani. Noas u paljivo motriti na vrata. Ne
usuujem se spavati. Meutim, vjerojatno je zaspao, pomislio je David, jer je to bil
o 228 posljednje zapisano Schachtovom rukom. Na sljedeoj stranici nalazio se jeda
n kratak zapis na grkom to gaje potpisao redo vnik Gregorios. Davidovo znanje grkog
je ogranieno, ali od lomak je proitao bez veih tekoa. Ovaj dnevnik pronaao sam meu
gim papirima i stvarima Nijemca Schachta, dan nakon to smo ga nali u kosturnici. B
io je zakucan za pod kopljima koja su mu prolazila kroz ruke, noge i prepone, a
prekrivali su ga golemi pauci. Dva dana ka snije umro je u uasnim bolovima i smrt
nom strahu iako sam se jako trudio da ga utjeim. Njegove sam stvari stavio u dvij
e ko are, a to u staviti u ostavu dok netko ne doe po njih. Ostali Nijemci su otili.
Htjeli su uzeti knjigu koju je Schacht naao u biblioteci, ali nisam im dozvolio.
Na kraju su napravili fotogra fiju svake stranice i uzeli su njih. Neka nas Bog
ouva od njih i njihovih makinacija. Neka Krist bude prema nama milostiv zbog naih
nedostataka i mana. Gregorios David je buljio u stranicu, ali nije vidio nita. O
djednom su mu se misli vratile na Ishme-Adada i njegovu sudbinu u staroj Ebli. O
tada su prola stoljea, a malo se toga promijenilo, samo rtve i muenja. A da je Sturm
bannfuhrer Schacht preivio, bi li on stajao s jahakim biem u rukama nad Davidovim r
oditeljima, bi li on bio taj koji je svojim pitoljem raznio lubanju Davidove bake
? A Davidov djed, stari partizan iz Jabotinskog, ne bi li on, da je znao, avle za
bio jo i dublje? Bilo je mrano i kasno i David je bio vrlo, vrlo umoran. Po lako j
e zatvorio knjigu, kao da su joj stranice bile velike i teke. Okrenuo se u stolic
i i vidio Leylu na krevetu, ispruenu pokraj Papira s kojima je radila. vrsto je sp
avala. Zatvorio je svjetlo i legao na pod. 22925. poglavlje Te je noi David sanja
o dug, teak san u kojem se vratio u ko sturnicu u Shi'b al-Ruhbanu. Ipak, nije se
radilo o kosturnici ve o bunaru u Teli Mardikhu, dosta proirenom i prepunom leeva:
tijela Arapina i ovjeka kojeg je on ubio, obojica u istom bunaru, njegovi rodite
lji, John Gates, Michael Greatbatch, Leyla - blijeda i propala, sedam mrtvih red
ovnika iz ijih rana je ne prestano tekla krv, lik Krista, raspet na podu, u visok
im izma ma, na glavi mu kapa s mrtvakom glavom, a iz njegovih rana puu pauci, i sva
tijela iz kosturnice: Sv. Nilus i Colum, i kosti jo stotine njih. Svi su sjedili
, zurili u njega i razgovarali, mrm ljajui nerazumljivo na latinskom, grkom i ebla
itskom. Htio je pobjei, ali ga je otac uhvatio za ruku i nije htio pustiti. Kone v
rpce tefilina na zapeu vezivale su ga za oevu ruku. Otac mu je nosio plavo-bijeli m
olitveni al podignut preko glave, i na ji-di hebrejskom mrmljao je stihove iz targ
uma1, Talmuda i Mi-draa, sve pomijeane zajedno, bez znaenja. Majka je stajala iza n
jega i govorila na jidiu: - Davide, ti ga ne razumije, ali on razumije tebe. Nepre
stano je ponavljala, poput automata: - Ne razumije, ne razumije, sve dok on nije el
io zavritati i zausta viti je. A tada se okrenuo i vidio da vie nisu ni u kosturni
ci, ni u bunaru, ve u gradu koji je nalik groblju s udubljenim cestama omeenim vis
okim, tamnim zgradama. Ulice su bile kao kanjo ni, kao klanac u Shi'b al-Ruhbanu
, a tihe figure ulazile su i izla zile kroz vrata, iz prostorija natrpanim sjena
ma. David se kona1 Targum - u prijevodu prijevod; (aram.) prijevod starozavjetne
Bi blije na aramejski jezik. 230 oslobodio i poeo trati, ali bez obzira kuda bjeao
nije na lazio izlaz. Bio je izgubljen u beskrajnom labirintu, okruen fi-rama j,i

ijeciih mukaraca i ena odjevenih u sivo. Pitao ih je kuda da poe, no oni su samo pr
ema njemu okretali svoja bez izraajna slijepa lica i govorili: - Ovo je Iram, ovo
je Iram. Probudio se okupan hladnim znojem i nepovezano vikao. Trebalo mu je ne
koliko minuta da ga prou strah i osjeaj izgu bljenosti i onda je iznad sebe vidio
Leylu zabrinuta lica. - ula sam kako vie - rekla je. - U snu. - Sanjao sam - odgovo
rio je. - Nona mora. - U glavi mu je bila zbrka, a u ustima je imao naslage i kis
eli okus. Za veeru su dobili masnu janjetinu i ustajali kruh i Davidov je probavn
i su stav sada neugodno reagirao. - Koliko je sati? - pitao je. Pogledala je na
sat. - Skoro etiri - zastala je. - Davide, jesi li dobro? Kimnuo je. - Da, sada p
rolazi. Samo slike, nita konkretno. Sanjao sam da si mrtva. Kao onda kada sam te
naao u kanjonu, kada sam pomislio da si se utopila. Leyla ga je zamiljeno pogledal
a. U sobi je bilo mrano. Je dino svjetlo je prodirale iz hodnika i bilo je tmurno
i uto, ula zei u sobu postalo je dio tame. Kua je bila tiha, ali, Leyla je vjerova
la da je Fatma budna i da oslukuje. Ustala je i odmakla od Davida - u sjenu prema
svjetlu. Sada kada je opet bio miran osjeala je njegovu prisutnost u sobi. Is pu
njavao ju je miris njegovog znoja pomijeanog sa strahom. Otila je do vrata. - Moli
m te - rekao je. - Ne idi, Leyla. Ostani sa mnom. Okrenula se i pogledala prema
njemu. Bio je djelomino skriven sjenama no vidjela mu je lice i njegovu blijedu k
ou. - Davide, eli li da spavam s tobom? Radi li se o tome? -Glas joj je bio mekan i
pomalo tuan. Krv joj je arila obraze. -Ako to eli, hou. Odmahnuo je glavom, to ona u
tami gotovo nije vidjela. - Ne - rekao je. - Ne sada, ne veeras. Samo ostani. Raz
go varaj sa mnom. Zatvorila je vrata i zajedno s njim pola do kreveta. Bili su u
231potpunom mraku. Legao je na tanke pokrivae, jo uvijek tople od Leylinog tijela.
Ona je sjela na rub kreveta, okrenuta prema njemu. Pruio je ruku i osjetio njenu
pa ju vrsto stisnuo. Dugo su tako sjedili, bez razgovora, dok je cijeli svijet o
ko njih bio taman i tih, a spojene ruke, jedini kontakt meu njima. Sljedei dan proa
o je u radu na prevoenju Tariq al-mubina. Leyla je zapisivala englesku verziju, a
David ju je ispravljao i prepisivao. Tekst je bio jasan i jednostavan bez tajni
i skrivenog znaenja, izravno prepriavanje putovanja u izgubljeno i skrive no mjes
to. Al-Halabi je bio u Iramu. U mjesecu Shawwal godi ne 75., to je veljaa 695. g.,
on je krenuo iz Damaska sa hajj karavanom, namjeravajui poi ravno na jug u Meku z
bog godi njeg hodoaa koje se trebalo zbiti dva mjeseca kasnije. Kre nuli su uz rub z
apadnog dijela Velike nafudske pustinje s namje rom da prou kroz Taymu prije sputa
nja u Khaybar i Medinu, nakon ega su htjeli obalnim putem do Jidde i Meke. Napad
beduina juno od Wadi Sirhana odsjekao je al-Hala-bija i jo nekoliko hodoasnika od o
statka karavane. Izgubili su se i uli u Nafud gdje su upoznali jedno miroljubivij
e pleme beduina koje ih je povelo dublje u pustinju pokuavajui izbjei pljakae koji su
napali karavanu. Al-Halabi je tijekom pjeane oluje odvojen od ostalih. Putujui sam
, iao je sve dublje i du blje u Nafud, zavaravajui se da ide prema istoku. S potpu
no iscrpljenom devom i gotovo bez vode, stigao je u Iram. Tamo je otkrio udne lju
de koji ive meu raspadajuim sja jem neega to je jednom bio divan grad. Jezik kojim su
govorili sliio je na arapski, no bilo ga je teko razumjeti, a ni oni nisu razumje
li njega. Kasnije je doznao daje on prvi stranac kojeg su ti ljudi ikada vidjeli
. A tada se sjetio kako su beduini tiho priali o dijelu pustinje u koji nikada ne
bi uli, ak ni da su im ivoti u opasnosti. Al-Halabi je brzo shvatio da su stanovni
ci Irama primitivni ljudi bez kulture i tradicije. Odjeu su uzimali od mumificira
nih ostataka mrtvaca koji su se nalazili u golemim katakombama ispod grada. Nisu
znali nita o svojim precima, nikakvu legendu o Iramu ili o njegovom osnivanju, n
isu imali religiju, zakone, a on nije vidio ni politiki sustav. S njima je proveo
tri mjeseca ti jekom kojih je nauio njihov jezik dovoljno dobro da postavi pi ta
nja koja je elio, iako je na njih dobio samo nekoliko zadovo ljavajuih odgovora. N
a kraju mu je bilo dosta tog mjesta i njegovih stanovnika koje je neuspjeno pokuav
ao obratiti na islam. Nije oklijevao da grad identificira kao Iram, a njegove st
anovnike kao dege nerirane nasljednike Ada, naroda koji je odbacio proroka Huda
sve dok ih Bog nije kaznio. Pri kraju treeg mjeseca uvrijedio se kada mu se jedna
ena ponudila i ismijala pojam braka. Pono vno se uputio u pustinju, iako su ga l
judi iz grada upozorili da joj nema kraja, i tamo je nekoliko dana kasnije naen k
ako iz gubljeno luta. Kada je priao o Iramu nitko ga nije htio sluati, pripisujui n
jegovu priu vruini pustinjskog sunca. No, kada mu je reeno da je mjesec Safar - ran
i lipanj, znao je da je nje gova pria istinita, jer se drukije nije moglo objasnit

i kako je sam proveo tri mjeseca u pustinji, i preivio. 232 23326. poglavlje Te j
e veeri oko devet Leyli stigao posjetitelj; mladi mukarac od oko dvadeset pet godi
na, tamnook, ozbiljan i mrzovoljan. Ime mu je bilo Suhavl, a Davidu je izgledao
kao netko tko eli umrijeti. U oima je imao neki proganjajui pogled, kao da je oko s
ebe davno zatoio sve sjene ivota pa sad ivi u stalnom polumraku. elio je razgovarati
s Levlom nasamo u njezinoj so bi. Otiao je pola sata kasnije, tiho i mrko, kao s
toje i doao. Kada je Leyla, nakon to je Suhavl otiao, dola u Davidovu sobu, izgledal
a je umorno i zamiljeno. Nestala je sva vedrina koju je prije imala u sebi, kao d
aje Suhavlovo raspoloenje bilo zarazno; kao da su sjene iz njegove nutrine upuzal
e i u Leylu. - to nije u redu? - David je upitao im je ula. Nije odgovarala ve je sa
mo pola do kreveta i sjela. - Loe vijesti? Kimnula je. - Pa - rekao je - reci mi.
Prije nego je poela duboko je uzdahnula pa polako ispustila zrak. - Suhayl je moj
stari prijatelj. On mije neki daljnji roak, po treem koljenu. Zato je veeras i doao
, zato to je zabrinut za mene. On nije lan Vijea, ali tamo ima bliske kontakte. Ran
ije ve eras uo je da e Vijee vjerojatno glasati za pogubljenje nas oboje. Doznali su
za tvoju povezanost s izraelskom obavjetaj nom slubom. Suhayl kae da jo nisu donije
li konanu odluku, i da e se sastanak odrati kasnije veeras. Vjerojatno e odmah nakon
toga ovamo poslati vod za pogubljenje, oko ponoi ili moda malo ranije. Imamo dva,
moda tri sata. 234 _ Fatma i Tawfiq su ve upozoreni da na nas paljivije motre. Vanj
ska je straa pojaana. Suhayl me eli izvui, ali s tobom ne eli imati posla. to se njeg
tie, zasluuje ono to e dobiti. Ja sam nevina pa me moe skloniti dok se guva ne smi
ti si idov i pijun i to ti prije prosviraju glavu, to bolje. Pokuala sam ga uvjerit
i da si i ti isto tako nevin kao i ja, da se radi o dru gim stvarima, ali nisam
uspjela. David nije rekao nita nego je samo otiao do kreveta i poeo sakupljati papi
re pobacane po njemu: kopiju Tariq al-mubina, Schachtov dnevnik i prijevode koje
su on i Leyla napravili. Sta vio ih je u veliku torbu koju je donio sa sobom, t
e je odloio na pod. - Leyla - rekao je. - to god da se dogodi, ovi papiri moraju d
oi na sigurno. Ti iz ovoga moe izai iva. Poalji Suhaylu poruku i reci mu da se slae
vim njegovim uvjetima, ali mora biti sigurna da e te on odvesti odavde. Kad bude va
ni, pobjegni od njega, a papire odnesi pukovniku Scholemu u MOSSAD-ove urede u U
lici Haneviim. Pretpostavljam da zna gdje je to. Reci mu da sam te ja poslao, daj
mu papire i prenesi mu sve to zna. Prepusti stvari njemu. Ne znam da li on moe ita
uiniti, ali moramo ovisiti o nekome, o nekome tko iz svega ovoga moe izvui smisao.
Leyla je odmahnula glavom. - Davide, ja neu bjeati bez te be. Ne trai to od mene. Z
a ime Boje, zaljubljena sam u tebe, zar to nisi do sada shvatio? Dugo je samo sta
jao i gledao ju. Nije znala to misli. Nije mu to eljela rei na taj nain, nije bilo n
i pravo vrijeme, ni mjesto. Ali, kada e biti pravo vrijeme kada za nekoliko sati
oboje mogu biti mrtvi? Konano je progovorio bezosjeajnim glasom zbog namjer nog po
tiskivanja svih emocija. - Molim te, Leyla, ne svaaj se. Nema vremena. Odnesi sad
a papire u svoju sobu, sakrij ih negdje, a onda ponovno doi. Kad bude vrijeme, uz
mi ih sa sobom. Ako ti ita znaim, to e mi uiniti. Da mogu, poao bih s tobom, no poto
mogu, mora pokuati sama. Mi smo jedini koji znamo cijelu priu, jedini koji mogu nai
smisao. 235Sagnuo se, podigao torbu i dodao joj. Uzela ju je bezvoljno, ne marei
ni to je to, ni zato to ini. Izila je bez rijei. Kada se nakon pet minuta nije vrati
la, David ju je otiao po traiti. Sjedila je na krevetu u svojoj sobi, s torbom sti
snutom u krilu dok su joj se suze slijevale niz lice. Stajao je na vratima gleda
jui je. Kako ju je mogao utjeiti? Znala je jednako dobro kao i on, ak i bolje, kako
malo nade ima za bilo koga od njih. U tom su se trenutku na hodniku iza njega z
auli koraci. Okrenuo se i vidio Fatmu kako mu se pribliava velikim koraci ma, a iz
a nje bio je Qasim. ena je bila napeta i nervozna. U ru ci je imala pitolj. - Doite
sa mnom, profesore Rosen - rekla je zaustavljajui se tono pred njim. Davidu je nj
ezin glas zvuao grubo, kao da je pila. Bilo je u njoj neto sirovo, iza fasade tero
ristike sofisti ciranosti. Ili je ona moda bila samo jedna nesretna ena koja je uni
formom eljela sakriti osjeaj osobnih neuspjeha i dati im vanjski sjaj? David se tr
esao iznutra. Poelio ju je udariti i slo miti barijere koje je sagradila oko sebe
. Neto ga je u njenom ponaanju, njenom glasu i licu toliko uznemirilo da se vie nij
e mogao suzdravati. - A Leyla? - pitao je. - Kuda e ona poi? Mi elimo ostati zajedno
. - inilo se da je to najbolji nain da ih razdvoje - da zatrai da ona ostane s njim
. Fatma je odmahnula glavom. Qasim, koji je stajao iza nje, nije rekao nita. - On
a za sada ostaje ovdje - rekla je Fatma. - Naredbe koje imam tiu se samo vas. Vij

ee vas eli vidjeti. Qasim e vas od vesti do njih. David je pogledao Qasima, no od n
jega nije dobio nikakav odgovor. Nikakav znak, ni izraz potvrde o tankoj ali opi
pljivoj vezi koja se, David je vjerovao, stvorila meu njima. Na trenu tak, osjeao
se kao glumac u nekoj udnoj, nenapisanoj drami. Svi su imali neku ulogu - ena tero
rist, terorist intelektualac, r tva, izdajica - i svaki je od njih svoju ulogu ig
rao do kraja. Ne kako je oekivao da e se iza svjetala polumranog hodnika po javiti
i publika. - Profesore - bio je to Qasimov glas, bezlian, hladan bez to236 pline
koju je imala Fatmina mrnja. - Gdje su papiri koje ste mi juer pokazali? Oni o koj
ima smo razgovarali? Vijee bi ih eljelo vidjeti. David je brzo razmiljao, poput bok
saa, malo omamljenog udarcima, no ipak jo uvijek spremnog da uzvrati udarac. Je dn
ini je krajikom oka vidio kako je Leyla uspjela gurnuti torbu ispod kreveta. Mora
o je odmah odluiti to e rei. Ako postoji ikakva ansa da e Qasimoyo Vijee promijeniti
jenje u nje govu korist, na temelju onoga to je u papirima, moraju ih vi djeti. A
li, ako je Suhayl bio u pravu, i ako je odluka da ih se po gubi ve bila donesena,
jedina nada leela je u Leylinoj mogu nosti da sve to izbjegne i da papiri ostanu
kod nje. - ao mi je - rekao je. - Dao sam ih Leylinom roaku Su-haylu koji je veeras
bio ovdje. Da sam znao da ih Vijee eli, zadrao bih ih. Zamolio sam Suhayla da ih s
premi na sigurno mjesto dok Leyla i ja ne odemo odavde. Vi ste ih vidjeli - zar
ne moete objasniti Vijeu ono to sam vam rekao? Qasim je napuio usta. David je shvati
o daje izgubio interes, da mu je bilo svejedno. Za Qasima je bilo dovoljno to to
je Vi jee odluilo. - Vidio sam papire - rekao je Qasim - ali nisam ih proitao. Moemo
ih dobiti od Suhayla ako nam budu vani. A sada do ite. David je pogledao u Leylin
u sobu. I dalje je sjedila na kre vetu; ukoena, tupog izraza lica. elio joj je rei D
o vienja, ali to bi znailo kao da neto priznaje, ak nije bio siguran to. Umjesto toga
nasmijeio se, no ona mu nije uzvratila smijeak. Jo ju je jednom pogledao, a onda s
e okrenuo i otiao za Opi rnom. Iza sebe je uo zatvaranje vrata kada je Fatma ula u L
ey-linu sobu. Sve vrijeme dok je iao hodnikom, pa dalje po stu bama, napetih miia, e
kao je da uje pucanj iz sobe, no nita se nije dogodilo, i on je otiao iz kue ne znaj
ui to se dogaa. Vani se Qasimu prikljuio i drugi mukarac nemilosrdnog li ca, nabijen;
mali div koji je hodao na oprugama, kao da ne moe biti na miru jer e umrijeti od
nepokretnosti, poput morskog psa koji mora stalno plivati, nikada ne prestajui, ak
ni zbog spava nja. Qasim je otvorio stranja vrata nekog malog, teko opisivog 237a
utomobila. David je uao, a slijedio ga je turoban ovjek-mor-ski pas. Qasim je sjeo
za volan. David je oekivao da izvade po vez, da mu ga veu preko oiju, ali nisu. Bi
lo mu je dozvoljeno da vidi kuda ide. Ta injenica mu je dokazala daje Suhavl bio
u pravu, i da on, kada bude stigao na odredite, to mjesto vie ne e napustiti. Put n
ije dugo trajao. Proli su uz eljezniku stanicu do Re-havvje, i tamo su stali pred j
ednom kuom u Ulici Ibn Gevirol koja, kao to je David primijetio, nije daleko od ido
vske agen cije u Ulici King George. Kada su uli u kuu, Davida su odveli ravno u je
dnu prizemnu sobu u stranjem dijelu. U njoj osim de setak stolica postavljenih uz
a zid nije bilo niega. Zidovi su bili bijeli i goli: na njima nije bilo ak ni jedn
e objeene fotografije.. Soba je bila sterilna - sluila je svrsi, a ne ljudima. - M
islio sam da u upoznati Vijee - rekao je David zabrinut i bez obzira na to to je zn
ao kako stvari stoje. Za neto kao to je pogubljenje postojali su obiaji; morala se
slijediti procedura. Bojao se umrijeti bez formalnosti. One bi mu sve uinile neka
ko lakim. - To, profesore, nee biti potrebno - odgovorio je Qasim. -Sve smo u deta
lje dogovorili. Uvjeravam vas da sam uinio sve to sam mogao, ali i sami znate kakv
e tajne nosite u sebi. Ne moemo vam dopustiti da ivite. Prije no to umrete, moete na
m rei neto korisno. Moda znate neto to mi jo ne znamo. Marzuq e se za to pobrinuti.
azao je na diva koji je poskakivao i neprestano se vrpo ljio pored njega. Kada j
e Qasim prestao govoriti zaulo se otvaranje vrata. David je pogledao prema njima,
a tamo je stajao debeli muka rac i zurio u njega. Qasim se pomaknuo da debelom n
apravi mjesta, no ovaj ga je ignorirao i ostao tamo gdje je i bio, na pragu. Zat
vorio je vra ta. Soba kao da se smanjila, kao da je onaj ovjek, poput Alise, otek
ao u njoj ili se ona stiskala prema njemu. Debeljko nikome u sobi nije nita govor
io. Samo je djelomi nim podizanjem ruke iz rukava svojeg irokog ogrtaa Marzu-qu dao
znak. Marzuq je posegnuo u unutranji dep svoje sive 238 jakne i iz njega izvukao
pitolj, teak, crni pitolj s koso reza nom drkom kojeg David nije mogao prepoznati. P
ozlilo mu je. Kroz eludac mu je proao val munine, a koom trnci i na tren mu se inilo
da mu se nakostrijeila svaka dlaica na tijelu. Odjednom je osjetio da mu je mjehur

pun i slab - bojao se da e se pomokriti i da e umrijeti kao mali djeak - da nee moi
za drati mokrau. Jedino to je mogao misliti bilo je da se sve to ne dogaa, da nije i
stinito. Odjednom mu je postalo jasno zato je tijekom povijesti toliko mnogo ljud
i mirno odlazilo na vjea la: nitko od njih nije, u stvari, vjerovao da se to dogaa
, svijest se time nije mogla mjeriti:. Marzuq je podigao pitolj. David je vidio Q
asima kako otva ra usta, kao da e se pobuniti, no u uima mu je zujalo i nije uo to j
e ovaj rekao. Sve kao da se dogaalo usporeno. Htio je po bjei, ali kamo je mogao?
Postojala je samo ova soba. Debeli mukarac nalazio se izmeu njega i vrata. Noge su
mu bile teke kao olovo. Marzuq je pitolj uperio u Qasima i dvaput ispalio metak dva hica posred glave, precizni i presudni hici koji su rastresli Qasimov mozak
po svim kutovima sobe. David je vidio da mu je ruka poprskana krvlju i sivom tva
ri, i instinktivno ju je obri sao. Dok je to inio, Qasim je stajao mirno, kao da
su ga meci zaledili, a onda se nakrivio i naposlijetku se sruio na pod, kao neka
neuredna krpa. Ispod njegove glave brzo se poeo stvarati bazen arko crvene krvi. Oi
su mu drhtale poput krila umirueg moljca. Jednom se stresao, i to gotovo erotino,
poput ovjeka koji doivljava vrhunac; gr i vie nita. Gr je popustio i bio je miran. D
vid je ekao da se Marzuq okrene i uperi pitolj u njega, ali on to nije uinio. Sprem
io je pitolj u dep. Sve je to bilo ni ta, posao od jednog trenutka, uz najmanji nap
or. Poskakivao je gore-dolje, kao da oekuje sljedei znak. Kako udno, pomislio je Da
vid, da je smrt jednog ovjeka za drugoga samo obian po kret prsta, neto tako banaln
o poput podrezivanja nokta. - Sada nas ostavi - rekao je Marzuqu debeli mukarac.
- I odnesi njega sa sobom. Covjek-morski pas, eljan da udovolji, podigao je Qasim
ovo 239vitko tijelo izvjebanom lakoom. Otvorio je vrata nosei tijelo pod jednom ruk
om, i izaao. Sve to mu jo treba, pomislio je David, je grba na leima i zvono. Debeli
mukarac stajao je gledajui u Davida. Bio je mali o vjek koji je abnormalno izrasta
o, s malim rukama i nogama i malom glavom u obliku metka na vrhu grotesknog tije
la divov skih dimenzija. Izgledao je kao da je sam sebe pustio da zakr-lja; udovi
su mu bili rtve centralizirane golemosti, kao da su ih njegova golema prsa, trbu
h i stranjica polako prodirali u svoju nezasitnu veliinu. Bio je odjeven u veliku s
meu abu od fine devine dlake, koja je oko njega visjela poput atora i otkri vala s
jajno izvezenu zimsku fanvu koju je nosio ispod. Koa mu je bila blijedouta, boje m
aslaca, a lice proarano i ispucalo od bora. David je pretpostavljao da ima bar ezd
eset godina, a moda i dosta vie. Neko je vrijeme stajao na ulazu i gledao u Davida
, malim oima s tekim kapcima, paljivo ga pregledavajui. David je vjerovao da se iza
tih oiju, za razliku od morskog psa, nalazi otra inteligencija. Odjednom je osjeti
o pravi strah, kao da je onaj uas koji se dogaao prije nekoliko minuta bio samo iz
miljen. Izgledalo je da iz debelog mukarca zrai savrenija i hladnija opasnost od bil
o koje koju je do sada iskusio: dok se ovjek teko i nespretno kretao prema njemu,
znao je da mu je ivot u velikoj opasnosti i da bi bijeg bio ne mogu. ovjek je poseg
nuo u dep i izvadio veliki bijeli rupi. - Izvolite, profesore - rekao je. - Na obra
zu imate krvi. Ob riite je. - Glas kao da je dolazio negdje iz dubine ovjekovog tr
buha; bio je to mukao, glas iz nutrine, s prizvukom prijetnje. Dok je govorio, s
vojim je debelim crvenim usnama sisao i gric kao rijei prije no to bi ih izvukao.
Dodao je Davidu rupi. On ga je ukoeno uzeo i krutim, mehanikim pokretima obrisao ob
raz. Rupi je bio od najfinijeg batista, no krv je bila samo krv. - Sjednite molim
vas - rekao je debeli mukarac. David je sjeo u prvu stolicu koju je naao. Tko je b
io taj o vjek? Stoje elio od njega? to se dogaalo? Debeljko je preao sobu i polako i
tiho se spustio u veliki koni naslonja koji je oito bio i napravljen za njega i pos
tav240 Ijen tamo za njegovo osobno koritenje. - Dakle, profesore - konano je rekao
, malo se mekoljei kao da trai svoj promjenjivi centar ravnotee. - Reeno mi je da ima
te kopiju knjige al-Tariq al-mubin. Ako se ne varam, do-bavljena vam je iz bibli
oteke koja je nekada pripadala mom pri jatelju. On vie nije iv, ali imao je puno p
rijatelja kojima bi bilo ao da uju da ste vi ukrali njegovu imovinu. Male ruke nes
tale su u irokim rukavima njegova vanjskog ogrtaa. Ostala je vidljiva samo mala gl
ava, glava starog mu karca koja je izgledala kao nasaena na hrpu rublja. Usta su m
u se otvarala i zatvarala, bez neke oite veze s tutnjajuim i esto nerazumljivim rij
eima koje su izvirivale iz dubine. - Gdje je knjiga sada, profesore? to ste s njom
uinili? - Ve sam rekao Qasimu, ovjeku kojega ste upravo ubili -odgovorio je David.
- Dao sam je nekome po imenu Suhavl, za jedno s drugim papirima. Glava debelog
mukarca nespretno se micala s jedne na dru gu stranu. - Ne, profesore, niste. - r

ekao je. - Mi smo ve popriali sa Suhavlom. Presreli smo ga na putu od one kue u Abu
Turu. On nije uza se imao papire. Oni su jo uvijek kod djevojke, nije li tako? D
avid nije odgovorio. Laganje nije imalo smisla. - Dobro, nije vano - rekao je. Netko je otiao do kue. Dovest e djevojku i donijeti knjige. - A emu onda sve ove glu
posti? - pobunio se David. - Ako mislite da znate gdje su papiri, zato me pitate?
Zato me jedno stavno ne ubijete kao Qasima, i ne zavrite s ovime? Debeli gaje ovje
k zlobno gledao. - Dajte, profesore Rosen. Ne mislite valjda da sam takva budala
. elim znati kome ste jo ispriali o ovim stvarima. Za al-Yunanija znam i za njega s
mo se pobrinuli. Tko jo zna? - Zato bih vam rekao? I tako u uskoro biti mrtav. Ne n
a mjeravam vam pomoi da se izvlaite iz bilo ega u emu se na lazite. - Ali naravno da
namjeravate, g. Rosen. Izvori nade su vje ni. Moda nakon svega i preivite. Moda i dj
vojku ostavim 241na ivotu. Ako budete sa mnom suraivali i rekli mi to budem htio zn
ati, moda u se uvjeriti da meni i mojim prijateljima ne predstavljate opasnost. Ne vjerujem vam - rekao je David. - Kada budete imali papire, ja vam neu trebati.
Niti Leyla. Tko ste vi? Zato vam je knjiga tako vana? Debeli je mukarac svojim bez
izraajnim i bezosjeajnim oima zakiljio prema Davidu. Preraspodijelio je svoju teinu p
o stolici. - Bio sam tamo, profesore - promrmljao je. - Bio sam vrlo mlad, lan sk
upine koja je ila na Sinaj susresti von Meiera i njegovu ekspediciju. Za knjigu s
am doznao kasnije, naravno. Ona, sama po sebi, nije vana: ono stoje vano su podaci
u njoj. A, nama vie nisu zanimljivi ak ni ti podaci, osim onoga to ostaje skriveno
. Bili smo nepaljivi: original je trebao ostati u samostanu - to je bila von Meie
rova pogreka. Mislio je da e mu pomoi da izbjegne postavljanje tekih pitanja. Ali sa
da, nakon godina utnje, sadraj Tanq al-mubina postao je poznat prevelikom broju lj
udi, ljudima koji nemaju prava da to znaju. Jedan mladi Englez uo je za njega i k
opirao neke odlomke; obavijeten je njegov uitelj, pa onda njegovi ispitivai. Na sre
u jedan je od njegovih ispitivaa stvar spomenuo svome prija telju koji je jedan o
d naih bliskih suradnika. A tada je ispalo da je vama poslao poglavlje o sadraju k
njige. Kada vas nismo us- pjeli ubiti, uli smo daje poglavlje upueno u Haifu. Smrt
vaih | roditelja vrijedna je aljenja... ali bila je neizbjena. Ali vi ste bili upo
rni, otili ste na Sinaj, pronali naslov knjige, vratili se ovamo i doli do kopije.
Treba vam estitati na ustrajnosti. No, sada je gotovo. Mora se prestati priati. Do
gaaju se velike stva ri, a vi ste nas sve doveli u veliku opasnost. Sada je s tim
e gotovo. David je ustao, a strah je poela zamjenjivati ljutnja. - Zato je smrt mo
jih roditelja bila neizbjena? Oni nisu ni ta znali. ak i ako je poglavlje bilo u nj
ihovom stanu, oni nisu nita znali. Ljudi koji su ih ubili nisu ni znali je li pak
et uope stigao. Debeli mukarac odmahnuo je glavom. - Uvjeravam vas da jesu. 242 _
A to je bilo s redovnicima? Kakvu su vam oni prijetnju predstavljali? Ni oni nisu
nita znali. Siguran sam da nijedan od njih nije nikada proitao knjigu. ovjek je sl
egnuo ramenima. Davidov se bijes pojaavao, a onda odjednom kao daje ispa rio. Osj
eao se beskorisno, a svi osjeaji bili su mu suvini zbog sve mrzovoljnosti debelog ov
jeka i njegovog prezira spram i vota. - Recite mi barem ovo - rekao je David. - N
FOP nije posto jala 1935. Kakav interes ima organizacija poput vae za arheolo ke d
okumente koji su otkriveni prije pedeset godina? Ve dok je govorio, David je nasl
utio dio istine. Debeli mu karac ga je pogledavao, njegova mala okrugla glava bil
a je e lava i nepomina, a bezline oi malo su strale iz starog mesa u kojem su se smje
stile kao groice u pudingu. - NFOP? - rekao je debeli mukarac. - Njih ovo ne zanima
. Do jutra e cijelo njihovo Vijee biti mrtvo. One koje zanimaju takve stvari upozn
at ete drugdje. Profesore, oni vas ele upo znati. eljeli bi popriati s vama i iskori
stiti vae arheoloko znanje. Bojim se daje pred nama dugo i teko putovanje. Vidjet et
e, profesore, ono to ste htjeli vidjeti, i to e biti upeatljivije no to ste mislili.
Privilegirani ste; pokazat e vam se stvari koje je vidjelo samo nekoliko ljudi.
Stvari o kojima ne moete ni na gaati. - Kada papiri koje ste ukrali budu kod mene,
organizirat e na odlazak. U meuvremenu, moram se pozabaviti drugim stvarima. Marzu
q e vam ovdje praviti drutvo dok ja to rijeim. Profesore, savjetujem vam da se odmo
rite. Nekoliko tjedana od sada nee se nitko od nas previe odmarati. Neemo putovati
ni avionom, ni dipom. To bi privuklo previe panje tamo kamo idemo. Nadam se da ste
prije jahali na devi: ako niste bojim se da vas ekaju neugodnosti. Debeli se mukar
ac nasmijao i ustao. - Marzuq - pozvao je - Udkhul wa khalllk hawn. Vrata su se
otvorila i uao je Marzuq. Debeli mukarac oti ao je do njega, promrmljao upute i okr
enuo se da poe. U tom je asu pred vrata doao drugi mukarac. Bio je mlai i David je 24

3primijetio da nije Arapin te da nalikuje ovjeku kojega je ubio u Teli Mardikhu. i


nio se uzrujan. - Oprostite mi, gospodine, ali, ja sam upravo stigao iz kue u Abu
Turu. - Dobro - rekao je debeli mukarac. - Jesi li naao papire? Gdje su? Mladi se
ovjek nemirno vrpoljio. - Nisu bili tamo, gospodine. Djevojka... koju ste naredi
li da dovedemo. Nema je. Mislim da je papire uzela sa sobom. Sve smo pretraili. T
emperatura u sobi kao da se snizila. Atmosfera puna prijet nje koja je okruivala
debelog mukarca postala je intenzivnija, gotovo opipljiva. Kada je progovorio, gl
as mu je bio leden, to prije nije bio sluaj. - Kako se to dogodilo? Kako je pobjeg
la? - Suhavl, gospodine. Navodno se vratio tamo i rekao da mu je Vijee naredilo d
a povede djevojku sa sobom. Fatma mu je povjerovala. Odveo ju je dvadesetak minu
ta prije no to smo mi doli. - Shvaam. - Debeli mukarac je zastao. David je mogao vid
jeti kako kipi od bijesa. - to ste napravili s Fatmom i njenim podreenima? - Za nj
ih smo se pobrinuli, gospodine. - Vrlo dobro. Hou da se pronau Suhavl i djevojka.
Ali, vi e od svega elim papire. Shvaa? - Da, gospodine. - Nema potede ni za to i ni z
koga; njih se mora pronai, i to brzo. Uini sve to treba. Ima moje ovlasti za sve. Da, gospodine. Hvala, gospodine. - Dobro - glas mu je bio osoran - to sada eka? Ne
ma vre mena za gubljenje. Mladi se ovjek naglo okrenuo i otiao. Nastupila je duga
ti ina, a onda se debeli mukarac okrenuo na pragu i pogledao u Davida. - Pretposta
vljam da ete mi vi rei da ne znate kuda je pola? David je kimnuo. - To e biti i isti
na. Rekao sam joj da po bjegne, ali ona mora odluiti kamo e poi. Da sam ja znao za
244 bilo koje sigurno mjesto, mislite da bih joj dozvolio da me od vede u NFOP?
Debeli ovjek kao da se na to zamislio. _ Vrlo dobro - rekao je. - Nai emo je. Imamo
naina. Ne mogu odgaati na polazak. Krenut emo im sve bude spre mno. Laku no, profeso
e. Marzuq e vam nai sobu da prespa vate. Sjetite se to sam rekao o odmoru. Zaalit ete
ako ne bu dete spavali, dok moete. Okrenuo se i otiao, ostavljajui Davida samog s
Marzuqom. 245 27. poglavlje Pripremalo se nevrijeme. Crni oblaci sputali su se na
d krovove, zrak je bio zaguljiv i teak. Zrak je bio pun mirisa raspadajuih orhideja
, odvratno sladunjavog, gustog mirisa. Svjetlost je bila sive boje s ljubiastim r
ubovima, nalikovala je sumraku, bila je nadnaravna. Leyla je na pod do svojih no
gu bacila jo dopola popuenu cigaretu. Pala je, protraena, do desetak drugih, i dok
se gasila, vrh joj je postajao taman. Bila je razdraljiva, nervo zna, nestrpljiva
. Koa joj je bila osjetljiva na elektricitet u zraku. Htjela je ustati i otii, hod
ati zauvijek, daleko od ovih ulica, od Jeruzalema, prema nevremenu. Lice joj je
bilo blijedo i iskriv ljeno od boli, a ispod oiju imala je rune tamne vreice. S usa
na nestala joj je sva boja, bile su beskrvne i neprivlane. Ve dvije noi nije poteno
spavala i iscrpljenost ju je svladavala; vlaan je zrak kao spuva iz nje upijao sv
u energiju. Upalila je jo jednu cigaretu, dugi winston koji je kupila tog jutra k
od ulinog trgovca. Ruke su joj se tresle dok je primicala ibicu vrhu cigarete. Zap
alila se, a ona je pohlepno progutala dim. i bica joj je ispala iz ruke i nakratk
o gorjela na podu. Ulica je bila poploena kamenim vapnencem, puna stanova i ureda
, sivih, anonimnih ulaza u kojima kasni prolaznici mogu flertovati ili kakvim noe
m ubosti strance. Cijela etvrt bila je stara, tmurna i neuzbudljiva. Tu su ivjeli
stariji ljudi koji vie u ivotu nisu imali to oekivati osim starenja. Proli su oni dan
i kada je ta etvrt ugoavala intelektualce i umjetnike, izbjeglice od zatoenitva duha
i tijela. Sada je to bilo njihovo zatoeni tvo, njihov geto, koljka, oklop u sreditu
Jeruzalema. Kada bi stigle kie, svi bi se ljebovi u etvrti napunili prljavom vodom.
Leyla je natezala cigaretu kao daje oajniki eljela njezin ar. Zaula se glazba s radi
ja, dosta glasna; neka popularna melo dija, agresivna i neoriginalna. Iritirala
ju je. Nije imala ni ritma, ni reda, a ni smisla koji bi ona mogla razumjeti. Nj
ezina joj je silina bila neshvatljiva i inila ju je nesretnom. U sebi vie nije ima
la ilosti ni snage, samo nevoljkost da se prepusti. Cijeli ju eranji dan provela je
pred kuom NFOP u Ibn Gevirolu. Nitko nije ni uao, ni izaao iz nje. Te veeri ponovno
je otila traiti Suhavla - ali bezuspjeno, nigdje ga nije bilo. Kao ni ikoga dru go
ga koga je poznavala i koga bi se usudila posjetiti. Izgledalo je kao da su u tr
enu svi nestali pod zemlju. Njihovi duani bili su zatvoreni, a stolice u kafiima p
razne. Osjeala je kako joj kimom prolaze trnci. Je li ih David konano uspio prevari
ti? Bilo joj je hladno i bila je nervozna. Hoe li ikada doi? Poeo je padati mrak: s
vjetlost je nestajala iz minute u minutu. Uskoro e zapoeti nevrijeme. Vrata preko
puta su se otvorila i izaao je jedan ovjek. Is prva nije bila sigurna da je to on,
a onda se sagnuo da zavee vezicu na cipeli i uspjela mu je nakratko vidjeti lice

. Osjetila je kako postaje sve napetija, i svu svoju panju je usmjerila na nje ga
. Prsti su joj se vrsto stezali oko cigarete i lomili je, kao kada guter bezbrino s
tie leptira. On se ispravio i nastavio hodati. Gledala ga je kako nestaje u ulici,
njegovu sivu figuru u ranom sumraku; onda je bacila cigaretu i prela cestu, slij
edei ga s ne kih etrdesetak koraka udaljenosti. Malo iza nje otvorila su se vrata
jednog parkiranog auta, pa se neujno zatvorila. Hodao je Ulicom Shivte Israel, pr
ema jugu, a onda je skre nuo u Ulicu Hamalka prema Trgu Zion. Bio je odjeven u d
ugi sivi kini ogrta vrsto svezan u struku, a ispod njega, vidjela je, nosio je sive
hlae i duboke smee cipele. Ispred nje, leprao je njegov mantil, a on joj se povrem
eno gubio iz vida, dok je pro lazio kroz guvu u Ulici Ussishkim gdje su se ljudi
naguravali laktovima. urili su se kuama, bjeali pred nadolazeim nevre-menom. Negdje
u daljini ula se grmljavina. Nebo je izgledalo nezdravo. Ila je u korak s njim, po
stajui dio guve. Nedaleko !za nje istom brzinom micala su se stopala jo jednog mukar
ca. Naglo se zaustavio i dao novaca prosjaku na uglu Keren Ha-kavemet. Na prosja
kovu ruku pala je kap kie, teka i hladna 246 247poput srebrnjaka. Prosjak je bio s
lijep i nije ga bilo briga ni za kiu, ni za srebro. Nakon kine kapi uslijedila je
hrpa agorot1 novia, pa je prosjak neto promrmljao. Leyla se zaustavila da pogleda n
eki izlog. Iz izloga gledala ju je njezina slika, oima duboko usaenima i tamnima.
Osjeala je kako joj po glavi pa daju kapi kie. Nekoliko zgrada dalje, zaustavio se
jedan muka rac i gledao izlog sa sportskom opremom. Ostavio je prosjaka i odvuka
o se dalje. U desnoj ruci nosio je izbrazdanu malu crnu torbu od istroene koe. Pos
vuda uokolo tlo je najednom postalo mokro, nebo se otvorilo. Potraio je ovratnik
mantila, stegnuo ga oko vrata i ubrzao korak. Leyla ga je u stopu pratila plaei se
da e ga izgubiti zbog kie. Ljudi su poeli trati u svim smjerovima, u ulaze, preko c
este, u potrazi za sklonitem. Zastao je pred otvorenim vratima prodavaa duhana. Le
yla se osvrnula oko sebe. Nije imala kuda poi. Bojala se da e ga izgubiti iz vida.
Ula je unutra za njim, mokra do koe sa slije pljenom kosom i potpuno mokrom odjeom
. Na ulazu je stajalo troje ljudi, dva mukarca i jedna ena srednjih godina. Meu sob
no su se alili zbog kie i ispunjavali ulaz avrljanjem. Leyla je gledala na drugu st
ranu, nervozna, da je ne bi prepoznao i shvatio daje ona bila pred njegovim ured
om. On je zurio u kiu, ne marei za nju. Kia je i dalje padala, sve jae i jednolinije,
a bujica vode moila im je noge. Na cesti, auti su vozili smeteni kiom dok su im g
ume glasno kripale, a svjetla bila gotovo bes korisna pri ibajuem pljusku. Jedan pa
s skupio se pokraj praz nog J"elaj*el tanda2. Leyla je posegnula u dep i izvadila
kutiju cigareta. Bila je prazna. Zguvala ju je i bacila u nevrijeme. Zatim ju je
odnijela kia, bezbrino je gurajui u kanal. ovjek pokraj nje okrenuo se i pogledao ju
. Stavio je ruku u dep mantila i izvukao neotvo renu kutiju nelson cigareta. Drug
om je rukom spretno skinuo celofan i otvorio kutiju. Okrenuo ju je prema njoj. '
Agorot - desetina shekela 2 Felafel tand - tand za prodaju sojinih kuglica 248 Izvolite - rekao je. Nije gledala u njega, ve u kutiju. Izvukla je cigaretu, prom
r-mljala - hvala - i pogledala u kiom opranu ulicu. On je uzeo cigaretu iz kutije
i stavio je u usta. Iz istog depa izvukao je ma li gauloise upalja. Kresnuo gaje
i meu njegovim prstima blje snuo je plamen. Paljivo, pribliio joj gaje. Zahvatio ga
je laga ni povjetarac i odnio ga na stranu. Nije mu mogla pogledati u oi. Jednom
je rukom drala cigaretu meu usnama i pribliila ju malom plamenu. vrsto je drao upalja
sve dok joj cigareta nije bila upaljena, a onda ga je prinio svojoj i upalio ju.
Ona je ponovno okrenula lice. Na ulici je zamorila kia. Leyla je zamiljeno zurila
u tamu. Bilo je lako pobjei. Su-hayl se svojevoljno vratio ubrzo nakon to su odve
li Davida. Fatma mu isprva nije vjerovala, no toliko se hvalio da ju je uvje rio
. Pozivao se na svoj in u najboljem revolucionarnom stilu i prijetio joj kakve e p
osljedice snositi ako mu bude smetala. Ta da su ona i Tawfiq pustili Suhayla da
odvede Leylu, a on ju je poveo u svoj stan. Taj njezin bijeg bio je laki no to se
i usu ivala pomisliti. Kasnije te noi pokuao je s njom voditi ljubav. Koristei kao i
zgovor svoj i njegov bijes izletjela je iz stana, uzevi papire sa sobom. Dosta je
pjeaila dok nije nala taksi i uputila se Abrahamu Steinhardtu. Stari profesor ju j
e primio, a onda su dokasna sjedili dok mu je ona objanjavala to su ona i David ot
krili. Papiri su sada kod njega; on e ih proitati i po kuati nai neki novi trag, neto
to su David ili ona previdjeli. Film je ve predao jednom prijatelju sa sveuilita, k
ojemu se moe vjerovati i koji e ga razviti bez obzira na njegovu starost i stanje
u kojemu se nalazi. Steinhardt je elio da Leyla ostane i odmori se, ali nije mo g

la. Morala je nai Davida ili doznati to se s njim dogodilo. Sve to je do tada dozna
la bilo je da je loe, vrlo loe. Ljudi su se ili sakrili, ili ih je netko odveo. Mod
a se radilo o sluajnosti, moda o izraelskom pritisku, a moda je spoznaja o Davidovo
j vezi s MOSSAD-om prestraila ljude. Moda ih je David pre vario - ta misao neprest
ano joj se vraala, premda joj nita od toga nije zvualo kao prikladno objanjenje, a p
onajmanje ono posljednje. Instinkt joj je govorio da treba traiti negdje drugdje.
249Zbog toga je pratila Scholema. Isprva je nevoljko prihvatila Davidove upute
o tome da papire odnese pukovniku: ula je mnogo o Scholemu i vjerovala je da bi j
u prije uhitio nego po vjerovao njezinoj prii. Ali, kada je razmislila, shvatila
je da iako Abraham Steindhardt moe u papirima koje je David naao otkriti nove info
rmacije, on ne posjeduje mogunost da s njima bilo to uini. Scholem je takve mogunost
i imao: morala ga je nagovoriti da pomogne. Meutim, odluila je da nee otii u njegov
ured. MOSSAD-ovi uredi bili su zadnje mjesto na koje bi dobrovoljno otila. Bit e s
igurnije i uinkovitije s njim razgovarati kod kue. Zausta vila je misli i duboko p
otegnula cigaretu. Dim kao da ju je ispu njavao i uljao joj se u sve pore i poput
tankih iglica sondirao joj je duu. Jo je uvijek u vlanom mirisu kie osjeala miris or
hi deja. Sjetila se cvijea na Muhsinovu pogrebu. Je li to bilo to, pomislila je.
Je li sada ila k Scholemu, kao k jo jednom nepri jatelju? Je li odlazak Scholemu p
redstavljao samo jo jedno pra vilo u tekoj gramatici samoizdaje koju je uila? Ako b
ude po trebno, ponudit e mu i svoje tijelo da dobije pomo u traenju Davida. to bi mu
jo dala? Koga jo? Kia je konano jenjavala, a te zavrne kapi i dalje su se tru dile d
a budu dio bujice. Ljudi su se mekoljili u ulazima, a neki su se ve odvaili na ulic
u. Pustila je Scholema ispred sebe. Sa da e biti tee. Vidio ju je. Na ulicama je b
ilo manje ljudi, a i bi lo je pretamno da mu dopusti preveliku udaljenost. No, b
ilo je dosta sjena, a ona sitna. Krenula je na ulicu. Nebo je i dalje bilo teko,
puno tamnih oblaka. Sijevalo je. Prola je minuta pa se zauo grom, ovaj put blie, gl
asan i zastraujui. Jedva je vidjela u daljinu, dok je prolazio ispod uline svje til
jke. Izmeu dva prsta jo uvijek mu je gorjela cigareta. Pote gnuo je dim i bacio ju
u potok blatnjave vode koji je pretjecao ulinim kanalima. Iza nje, pomakla se je
dna sjena, a onda se umirila. Brinula se da ne bi uzeo taksi ili poao autobusom,
no on je i dalje hodao Ulicom Ben Yehuda. Zatim je najednom skrenuo u pokrajnju
uliicu, a ona ga je izgubila. Uhvatila ju je panika pa je potrala do ugla, plaei se
da bi mogao ui u neku od zgrada 250 ili ponovno skrenuti. Kada je skretala, munja
je sve osvijetlila svojim udnim, svjetlom elektriciteta. Osvijetlila gaje i uhva
tila u trenutku kada je otvarao vrata jedne stare stambene zgrade. Sljedeeg trenu
tka nestao je, kao da je djelo nekog maioniara s umjetnom munjom i zatamnjenim ogl
edalima. Leyla je trepnu-la i oekivala grmljavinu. Stigla je u hipu, a svojim dug
im i dubokim zvukom kao da se kretala nebom u potrazi za neim, kao rika zvijeri k
oja lovi. Ne koliko puta gotovo da je utihnula, a onda se iznova pojaavala, putuj
ui kroz oblake u irokim krunicama. Leyla je hodala do Scholemovih vrata. Grom je pr
itajio lagane korake ovjeka iza nje. Ulazna vrata bila su otvorena, a Scholemovo
se ime nalazilo na jednome od zahralih potanskih sanduia u podnoju stu ba. Oekivala j
da e on ivjeti na nekom boljem mjestu. Klo nula, uspinjala se po stubama. ivio je
na vrhu, na osmom katu. Njezini su koraci njeno odzvanjali, gubei se u stubitu kao
iz gubljene nade. Njegova su vrata bila ista kao i sva druga: stara, izgrebana,
neprivlana. Pokucala je tri puta, ni prejako, ni pre slabo. Zauo se zvuk koraka, o
kretaj kljua i vrata su se otvo rila. U ruci je drao pitolj, automatski colt, malen
, metalan i smrtonosan. - Uite, gospoice Rashid - rekao je. - Oekivao sam vas. Mora
da ste potpuno mokri. Ovo vani bio je gadan pljusak. Leyla je pogledala prvo u
pitolj, a potom u Scholema. Nije imala izbora. Ula je. - Prepoznali ste me - rekla
je dok je on zatvarao vrata. Odmahnuo je glavom. - Ne. Vae mi je lice izgledalo
pozna to, ali to je sve. Kada sam uao, zazvonio je telefon. Jedan od naih ljudi je
nazvao, pratio vas je od Haneviima. To je uobia jeno - vidio vas je kako razgled
avate urede. On je sada dolje, ali neu ga pozvati da doe gore. Usput da vas pitam
- imate li oru je? Odmahnula je glavom. - Kako to daje znao moje ime? - upitala j
e. - Nije. Malo prije no to ste pokucali, naao sam vau foto251grafiju. Ovdje drim do
sjee. Va i nije ba predebeo, ali u njemu je ipak vrlo dobra fotografija. - Sjednit
e - rekao je Scholem. - Izgledao je starije nego na fotografiji koju je vidjela
prije tri godine. Oi su mu izgledale ljubazne i meke, ali bile su tune i izborane,
i kao da ih je pre krivao neki tamni film. Sjeli su zajedno; Scholem sa svojim

pitoljem, a Leyla tre sui se, promrzla od kie. Vani, iznad krovova i dalje je grmje
lo. On je ve ranije upalio malu elektrinu peicu koja je isijavala tamnocrvenom bojo
m. Jednom ju je rukom podigao i stavio bli e njima. Leyla se poeljela uuriti pokraj n
je i u njezinoj to plini sve zaboraviti. - Zato ste me pratili? - pitao je. Boja
njegovog glasa bila je neutralna, ni ljuta, ni zabrinuta. Takva pitanja postavlj
ao je ve tisue puta. Ovo je bilo samo jo jedno ispitivanje. Bilo mu je dosadno. Brz
o e narediti daje odvedu. - eljela sam razgovarati s vama - rekla je Leyla. - Treb
ala mi je vaa pomo. Lagano je podignuo obrve. - Zato niste doli u moj ured? - Ako po
sjedujete moju fotografiju i dosje, onda znate zato. Kimnuo je. Znao je. - Onda, t
o? - Ne razumijem. - Kakva pomo? Jeste li u nevolji? Imate li problema s vaim prij
ateljima iz NFOP-a? Ugrizla je usnicu. - Da, ali pomo mi ne treba iz toga razlo g
a. elim nekoga pronai, nekoga tko bi vam mogao biti vaan. Prekinuo ju je. - Meni os
obno ili ljudima za koje radim? - Ne znam. Moda ni vama, ni njima. Ali, netko mor
a pomoi. - O kome se radi? O Davidu Rosenu? - Kako ste znali? Nasmijao se, pomalo
zadovoljan zbog svoje brzine. - Znamo daje s vama otiao na Sinaj. Nakon toga izg
ubili smo mu trag. Izgubili smo zanimanje. Pretpostavio sam da se vratio svojim
arheolokim obvezama. - Niste znali da se vratio u Jeruzalem? Odmahnuo je glavom.
- Ne, nisam. Rekao sam vam, vie nas nije zanimalo. Nije me posjetio. Mislio sam d
aje izgubio nadu u nieni. Bilo je problema u Siriji, zatim su mu ubijeni roditel
ji. Mislio je da su ti dogaaji povezani. Meni to nita nije znailo. Kaete da je nesta
o? - Ima ga NFOP. Ovdje, negdje u Jeruzalemu. Htjeli su ga ubiti. Scholemovo se
lice smrailo. Grmljavina u pozadini se na stavila. - Je li to bilo vae djelo? Ona
je spustila glavu i odmahnula. Soba joj se inila tije snom, ustajalom. Kosa i odj
ea isparavali su joj se. Vatra joj se inila blizu, ali ne i dovoljno blizu. eljela
ju je dohvatiti, eljela je da ju vatra proguta. Desnom rukom prolazili su joj tr
nci, sve do prstiju. - Da, ali ne namjerno. Trebali smo mjesto za skloniti se. P
odigao je ruku. Zahvatila ju je svjetlost vatre pa je postala crvena. - Mislim d
a bi bilo bolje da mi sve kaete - rekao je. - Po nite od Sinaja. Je li se tamo to d
ogodilo? Rekla mu je za Sinaj, za smrti u Sv. Nilusu, za papire koje je David ta
mo naao, za one koje je naao u Jeruzalemu. I rekla mu je o kui u Abu Turu i o dogaaj
ima od prije dva dana. Kada je zavrila, on ju je samo gledao, ne znajui to bi re ka
o. To je bilo izvan njegovog djelokruga, izvan obinih uasa njegovog uasima zasienog
zanimanja. Neki prastari grad, kamenje, pustinja: te je stvari on preputao drugim
a. Njegov posao bile su bombe, pitolji i tiha ubojstva koja poinjaju dobro izvjeban
e ruke u tamnim ulicama i praznim zahodima. Ali, ovdje se radilo i o bombama, i
o pitoljima, i o tihim uboj stvima. - Zato ste doli ovamo? - pitao je, skrivajui svo
ju ne sigurnost. - Ne shvaate li da bih vas ja mogao uhititi, ispitati, da bih va
m mogao suditi... ubiti vas ako mi se prohtje? Tiho je kimnula. -1 ipak ste doli
k meni? - Da - izgovorila je to tako tiho da ju je jedva uo. Dugo ju je promatrao
. - Sigurno ga jako volite - konano je rekao. On je rijetko 252 253imao dobro zap
aanje u ovakvim stvarima. Ali, znao je da je u pravu. - Zar mi neete pomoi? - molil
a je. Ustao je sa stolice i poao do prozora. Kia je ponovno po ela, voda je pljutala
po prozorskom oknu kao da je negdje u planinama popustila brana. Gledao je kako
lije, kao da vie ni kada nee stati. - Dogodilo se ubojstvo - rekao je dalekim gla
som, lica okre nutog prema prozoru. - Viestruko ubojstvo. Neki kolarci su jutros d
ok su se igrali, otkrili tijela na gradilitu na planini Sco-pus. Sedmorica. Netko
ih je tamo odnio, poslagao i ustrijelio je dnog po jednog - u glavu, iz neposre
dne blizine. Tamo je bio je dan jarak, od ilovae: tijela su pala u njega. Sve smo
ih identi ficirali. Imam popis. Za Leylu je bilo gotovo nemogue postaviti sljedee
pitanje. Progovorila je aptom, a srce kao da joj se utrkivalo s rijeima. - Je li.
.. je li David meu njima? Scholem se nije okrenuo od prozora. Gledao je kako vani
tre pere svjetla i blijete u kii na staklu. Odmahnuo je glavom. - Ne. Svi su bili
Palestinci, oni u koje-je NFOP sumnjao. Ne ki od njih su moda bili i lanovi Vijea.
Moda biste vi to mo gli znati. - Moda - rekla je. Osjeala je vrtoglavicu, kao posl
jedicu olakanja. Ipak, iako je lake disala, shvatila je da nije sve goto vo. U Jer
uzalemu je bilo jo gradilita, a metaka nije manjkalo. Niti ubojica. - Kako se zovu
? - pitala je. Scholem se okrenuo od prozora i poao prema stolu. Na nje mu se nal
azila njegova torba, ba onako kako ju je ostavio kad je stigao. Otvorio ju je i i
zvukao sveanj papira. Tiho ih je listao zatim izvukao jedan i dodao Leyli. - Ovo
je prireeno danas poslijepodne - rekao je. Papir je bio ispunjen tipkanim hebrejs

kim slovima. Leyli je isprva bilo teko deifrirati arapska imena u tom obliku, no j
e dno po jedno, postajala su joj jasna, kao da su se iz blatnjavog jarka ponovno
izdizala u svjetlost. Sedam imena. Sedam lica. Ni jednog od njih nije dobro poz
navala, ali sve ih je upoznala i to254 vala. Ta imena bila su dio njene vlastite
prolosti. Iznova je proitala listu. - Je li to sve? - upitala je. Scholem je kimnu
o. - Do sada - rekao je, - Poznajete li ne kog od njih? - Da svi su oni lanovi Vi
jea. Netko je posao napravio umjesto vas. Morali biste biti zahvalni. Moda veze meu
razli itim odjelima kod vas i nisu ba onako dobre kao to mislite. Odmahnuo je glav
om. - Ovo nije bilo nae djelo. Uvjeravam vas. Ne elim rei da mi nismo sposobni za n
eto ovakvo. Zato bih vam lagao? Da je bilo nuno, mi bismo to uinili. To je pri roda
moga posla: potreba kupuje sve, ak i idovske skrupule. No, nije bilo potrebno. Mi
motrimo. Mi ispitujemo. Mi krivo svjedoimo. No, vie volimo jedno ubojstvo. Izolaci
ja je uin kovitija od masovnog muenitva. To nije bilo nae djelo. Leyla ga je gledala
izblijedjelim oima. Nije bilo vano vje ruje li mu ili ne, i je li on govorio isti
nu ili ne. U svemu ovome nije bilo konane istine, osim moda smrti. Ljudi su za sve
osta lo stvorili njihovu vlastitu istinu. Postojale su idovska istina i palestin
ska istina. Scholemova istina i Leylina istina. Sve ostalo bile su lai. - Nije po
tpuna - promrljala je. On je podigao obrve. - Lista - objasnila je. - Tko god da
je izvravao ubojstva, ni je zavrio posao. Ovdje je sedam imena. Svi su bili lanovi
Vije a, svih sedam. No, u Vijeu ih je bilo ukupno osam. Jedno ime nedostaje. Scho
lemovo lice postalo je napeto. - Tko je osmi? - pitao je. Ona se zagledala u nje
ga. - Ne znam - rekla je. - Znam da postoji, znam da je vaan, ali nikada nisam do
znala njegovo ime, nikada ga nisam vidjela. Reeno mije daje star. I daje de beo,
vrlo debeo. Zglobovi Scholemovih prstiju pobijeljeli su od stiskanja ru ke stolic
e kraj koje je stajao. Nije nita govorio, samo je stajao zurei u Leylu, a cijelo m
u je tijelo bilo napeto. Bez rijei otiao je do stola i podigao slualicu. Birao je n
eki kratki broj i gotovo odmah poeo govoriti. 255- Scholem je, dajte mi Kahana iz
odsjeka D. Uslijedila je kratka stanka, a tada je opet zapoeo. - Arieh? alom. Ovd
je Chaim. Da lije stiglo jo kakvo izvje e sa Scopusa, nakon onog jutronjeg. Da, priek
at u. Stanka, pa je iz slualice ponovno zakralo. - Nita? Jesi li siguran? Shvaam. - P
onovno je stao. - Slu aj, Arieh. Objavi uzbunu zbog al-Shamija. Mogao bi biti ili
mr tav ili iv i aktivan u Jeruzalemu. Scholem je na tren zautio, dok je govorio ov
jek s druge strane ice. Dok je sluao mijenjao mu se izraz lica. Obrazi kao da su m
u blijedjeli, a oi postajale sjajnije od paljivog sluanja. - to? - rekao je. - Jesi
li siguran? Kada? Je li sada tamo? Ne, nastavi. Ponovno je sluao, ovaj put i vie o
d minute, i pokazivao znakove sve vee uzbuenosti. Kada je onaj drugi konano za utio,
Scholem je rekao: - Neka se Hasan Bey dovede na ispitivanje. Da, veeras. Sa da.
Zadri Ahmada. Nita mu nemoj rei. Reci straarima da do bro otvore oi. Ja ubrzo stiem.
aj me. alom. Odloio je slualicu i okrenuo se prema Leyli. Bio je napet, na rubu. - o
vjek za kojeg ste rekli da nedostaje, osmi ovjek, zove se Abd al-Jabbar al-Shami.
Jedan je od najtraenijih ljudi u Izraelu. ovjek je koji, koliko je poznato, nije
nikada u ivotu ubio, a odgovoran je za vie smrti no to moete zamisliti. Ne uhvatljiv
je bez obzira na svoju veliinu. Jednom sam ga susreo, prije deset godina. Zastao
je i kao daje htio jo neto rei. Trepnuo je i nastavio: - O njemu ne znamo gotovo n
ita, a i ono to znamo govori nam vrlo malo. Godinama sam ivio s njegovom fotografij
om, sa eljom da ga uhvatim. I, moda se sada ukazala prilika. Dok je govorio, mijen
jao mu se glas. Prianje kao da ga je tjeilo i smanjivalo jako uzbuenje koje gaje ob
uzelo. - Jedan od naih dounika dojavio je jutros da je vidio al-Shamija u etvrti Sh
aikh Jarrah. Vidio ga je juer oko podneva. Al-Shami je bio s razbojnikom Marzuqom
, zatvorskom ptii com, kojem je rezanje grla izvor zarade, no nikada mu u ivotu ni
je bilo sueno za ubojstvo. Kupovali su namirnice, i to toliko 256 da bi bilo dovo
ljno za podui put. Na ih je dounik pratio u duan iji vlasnik je Hasan beg. On nam je
dobro poznat. Uzeo je titulu beg od svoga oca koji je bio otomanski oficir u raz d
oblju prije mandata. Naslijedio je on i vie od titule svog oca. On se koristi mreo
m veza na cijelom palestinskom podruju. On kupuje i prodaje sve - tako kau. On bi
kupio i vas gospo ice Rashid... i vjerujem da bi za vas postigao dobru cijenu. Pl
atili bi mu vjerojatno u devama. Okrenuo se i pogledao u Leylu. Oi su mu se zloest
o cakli-le, a smijeh mu je titrao na rubu usnica. Na trenutak je postao ponovno
mlad, a zatim je teina srednjih godina ponovno uspu-zala na njega i jo jednom mu p
ritisnula lice. Nastavio je: - Deve su za Hasan bega ozbiljna stvar. On ih prepr

odaje na jug sve do Najda i Qatara. Aniani, Utaybani i Shammarani, svi s njime po
sluju. On u Ma'anu u Jordanu ima jedno posebno mjesto gdje dri najbolje bikove za
rasplod - ljudi iz tih pleme na dovode stoku bikovima u Ma'an. To nije uobiajeno
plaati, ali on uvijek ima svoju cijenu. Beduini ga ne vole, ali on ima najbolje
deve: sve najbolje vrste. Ja znam sve o tome - jednom sam ga nagovorio da radi z
a mene. Sve dok nisam otkrio da on i dalje radi sam za sebe. Trebao sam biti pam
etniji. Tada sam bio mlai. - Kakve veze ima sve to o devama s onim o emu smo raz g
ovarali? - prekinula gaje Leyla. Scholem je slegnuo ramenima. - Nisam siguran. O
sim to je al-Shami dogovorio kupovinu pet deva od Hasan bega. Tri deve za jahanje
, dhalule, i dva snana mujaka s misama sedlima za noenje hrane i opreme. Ne znam tk
o je trei jaha, ali na o vjek uo je da al-Shami trai dobru ivotinju za nekoga tko ni
nikada jahao. Leyla je potiskivala drhtanje od uzbuenja. Pogledala je u Scholema.
On je uzvratio pogled. - Nemojte se previe nadati. To bi mogao biti bilo tko. Kuda idu? Jesu li rekli? - Ne. Nita nisu rekli Hasanu. Sve to znam jest da e deve P
okupiti danas ili sutra u Ma'anu. Tamo e ih ekati i veina po treptina. Ima samo jedn
o. Na ovjek uo je da al-Shami Hasa257nu daje posebne upute. uo gaje da kae bi-la, vva
ma. Da li vam to ita znai? - Da - kimnula je. - Bez iga. eli neobiljeene deve. U e m
e stvar? - Nisam siguran. Moda ih planira sam igosati kasnije. Sve ovisi o tome ku
da ide. Ako eli putovati tajnovito, svi plemenski znakovi mogli bi biti nezgodni.
- Ne moete li ih zaustaviti? - Sumnjam. Sada su ve vjerojatno u Ma'anu. Preko jor
dan ske granice, ak i za debelog ovjeka kao to je al-Shami, ima desetak prijelaza.
Rekao sam svom pomoniku da upozori nae granine patrole, ali ne vjerujem da e ita nai.
On e granicu prijei dipom ili kamionom, na vrlo otvoren nain. Mogao bih poslati neto
za njima, ali za to mi treba dozvola, a moji pretpo stavljeni eljet e vrste injenice
. Morat e biti uvjereni da je uhienje ovjeka kao to je al-Shami na arapskom teritori
ju vri jedno rizika. Rosen njima ne znai nita. On je rtva i to je sve. Imamo mnogo r
tava pa lista moe primiti jo jedno ime. ak ne znamo ni da lije on s al-Shamijem. To
je samo nagaanje. Uslijedila je jo jedna tiina. Scholem se okrenuo prema pro zoru
i gledao kako uz njega kia pravi potoie. Voda je kloko-tala iz prepunih i zaguenih k
anala na ulici. Koliko je samo noi stajao kraj ovog prozora gledajui ni u to, pokuav
ajui ne mi sliti ni na to i izgubiti se u tami? Leyla je dubokim, tihim glasom pre
kinula utnju. - U tom sluaju poi u ja. Devu mogu jahati isto tako dobro kao beduini.
Znam otkrivati tragove u pustinji: ne dobro, ali do voljno dobro. Nai u ih makar
mi za to trebala i godina dana. To nee imati nikakve veze ni s vama, ni s Izraelo
m. Ako me ne tko nae, ja sam Palestinka i to radim zbog sebe. Ne morate se brinut
i, to vas nee osramotiti. Moete me dopisati na vau listu rtvi. Ili, moda imate poseba
n stupac za Palestince? Scholem je prstom prelazio po staklu. Postao mu je mokar
, od kondenzacije. U sobi je bilo toplo. elio je spavati s djevoj kom. - to ete uini
ti ako ih naete? - upitao je. - Imam pitolj - odgovorila je. - Znam ga koristiti.
258 Koliko je dugo prolo od kada je zadnji put spavao s nekom enom? etiri godine? V
jerojatno prije pet. Ne dirati i ne biti a'ran Prsti su mu bili vlani i hladni. S
vake zime bilo je ovako. _ Kako ete ih nai u Nafudu? Mislite da su tamo krenuli, z
ar ne? To nije obina pustinja. To je pijesak, kilometri pijeska, najgora pustinja
. Ne moete sami. - Uzet u vodia - rekla je - Shammara rafiqa. On e me vo diti. - Sam
u? enu? Nije odgovorila. On je elio al-Shamija. Osjeao je intenzitet udnje za tim ovj
ekom, gotovo kao i elju za enom. Ve je etiri godine u dio da takne debelog ovjeka, da
ga osjeti pod svojim rukama, bespomonog i konano uhvaenog. Pogledao je svjetla na u
lici. Al-Shami je sada tamo vani, putuje, ide dalje od njega, moda zauvijek. Ako e
li, sada bi ga mogao nai, nai i uzeti. Trebalo je jedino volje i odlunosti. Okrenuo
se ponovno licem prema sobi. - Ne moete sami - rekao je. - Netko e morati s vama.
-Zastao je mjerei svoje sljedee rijei, nesiguran u njih. - Ja mogu poi. Imam godinje
g odmora. elim nai al-Shamija, no ako budem ekao da zaponu progon, izgubit u ga. Do s
ada je ve u Ma'anu, kao to sam rekao. Do sutra e ve biti na putu za Nafud, ako tono p
retpostavljate. Ako ga uope elimo uhvatiti, moramo krenuti sutra. Rekao sam da se
Hasan beg dovede na ispitivanje. On e nas opskrbiti devama i namirnicama. Ja u se
dogovoriti s pograninim straama i moi emo se bez poteko a uvui u Jordan. Nai u vod
ut emo sutra naveer. Levla je zurila u Scholema ne znajui to e rei, ni kako to reci.
djednom, osjetila je strah. Kao da je, bez svoje volje, uvuena u vir neeljenih rad
nji. Oduzeta joj je mogunost izbora. Osjeala se kao da stoji na rubu ponora i da j
u Scholem s a ura u njega. Zar vie nije bilo vremena za povlaenje, za odmicanje od

ruba? - Kako vi moete ii? - pitala je. - Od svih ljudi. to ako vas "hvate? to ako va
s prepoznaju? ~ i prije sam bio u Saudijskoj Arabiji - rekao je - mnogo pu259ta.
Na zadacima. Mogu proi za Arapina. Kao mladi, proveo sam godine u Negevu, ivei s pl
emenima. Ne brinite za mene. To je moj posao i radim ga dobro. Gledala ga je sti
snutog uz prozor, mravog ovjeka izgorje log od unutarnje vatre. - to ete uiniti? - pi
tala je. -Ako naete al-Shamija? Nije odgovorio. Odluio je. Sada mu je al-Shami pre
dstav ljao sve. Dobit e ga na bilo koji nain. Okrenuo se prema pro zoru. Kia je got
ovo stala. Ova ena gaje uznemirila, otvorila je u njemu neto stoje predugo bilo za
tvoreno. Oluja je prestajala, no on je i dalje bio nervozan. Vidio je Levlin odr
az u staklu; ko a joj je bila crvena od vatre, a njene oi gledale su u njega. Ta d
a je pala jedna velika kap i poela kliziti po prozoru, lomei joj lice na pola. 28.
poglavlje 260 Levla se uspela do petog kata, do stana Abrahama Steindhardta, vu
kui sa sobom svoju teinu kao daje odjednom postala stara i teka ili kao da joj je k
ia ula u pore i uinila ju sivom i ras-kvaenom. Oluja je prestala, ali zrak nije bio
nita svjeiji. Oko nje nalazila se ista ona ustajala sparina, a u grlu joj zastajal
i isti oni tamni mirisi koji su je tjerali na povraanje. Pokucala je na vrata, tr
i puta, polako, kao to su i dogovorili. Nije se odmah pojavio pa je pomislila da
se neto dogodilo. Po tom je ula korake, paljive korake ne ba starog mukarca, ali ne v
ie ni jako mladog. Na nogama je imao papue, prastari par s probuenim prstima koje j
e nosio i prije est godina, kada gaje prvi puta upoznala. Koraci su zastali. Zauo
se zvuk povlaenja zasuna i okretanja kljua. Zasune je dao ugraditi prethodnog da n
a, zajedno sa pijunkom kroz koju je mogao vidjeti posjetitelje. Otvorio je vrata
i pomaknuo se da ju propusti. Kada je ula ponovno je zakljuao vrata i navukao zasu
ne, a potom joj se obratio: - Izgleda umorno - rekao je. - Umorna sam. Umorna i s
ve me boli. - Treba se naspavati. - Zastao je. - Jesi li jela? Odmahnula je glavo
m. - Ne - rekla je. - Ne mogu jesti. Ne mam teka. Ne pitajte me. Steindhardt se
namrtio, ali nije nita rekao. Poznavao ju je predobro da bi je tjerao da uini neto p
rotiv svoje volje. - Ui - rekao je. - Moram ti neto pokazati. ekivao je zanimanje s
njene strane, no ostala je ravnodu na i tupa. je sjela u njegovu radnu sobu, on j
e otiao do stola i s 261

police uzeo mali paket. Posvuda oko njih nalazile su se police knjiga visoke do
stropa, pranjave i toliko visoke da su izgledale prijetei. Leyli je bilo zaista do
sta knjiga - i knjiga, i papira, i rukopisa. eljela je otii i sve ostaviti iza seb
e. - Mogu li dobiti cigaretu? - pitala je. Steindhardt je posegnuo u dep umrljano
g i izlizanog ogrta a koji je dobio iz Japana - i izvadio paket europe, to su ga d
u hoviti Izraelci nazvali cigarete za nepuae. Pogledala ih je s omalovaavanjem, ali j
e ipak ispruila ruku. - Bolje nego nita - rekla je. - Da - rekao je Steindhardt. Puno je stvari bolje nego nita. - Ustao je i poao do malog stola na kojem je bilo
nekoliko aa i velika boca calvadosa. Napunio je dvije ae i jednu dodao Leyli. - Ako
nee jesti - rekao je - barem pij. - Sjeo je, uzeo paket i dodao joj ga. - Evo - r
ekao je - pogledaj ovo. Otvorila ga je. Sadravao je mali sveanj crno-bijelih foto
grafija, amaterskih, ali bistrijih no to bi se itko nadao. - Moj prijatelj s faku
lteta kae daje film bio zadivljujue do bro ouvan s obzirom na starost i uvjete u ko
jima kae daje bio uvan. Bio je znatieljan, ali nije postavljao nikakva pitanja. u-tje
t e. Leyla je pregledavala jednu po jednu fotografiju. Imala je za njih malo inte
resa. to bi joj one mogle rei? Bile su to samo fo tografije, uspomene od prije ped
eset godina i izblijedjele sive slike mranih dogaaja i isto takvih ljudi. Na jedno
j su bili redovnici, mali, nervozni mukarci, nenavi kli na fotografiranje, u stra
hu da ako odbiju, nekoga ne povrije de, arhimandrit je izgledao ozbiljno i tuno,
bio je sjedobradi mukarac koji je na izraenom lancu oko vrata nosio golem kri. Zati
m je, kao da joj je neto prolo kroz glavu, prepoznala neto mlaeg mukarca od vjerojatn
o etrdesetak godina. Lice joj se inilo poznatim. A sada joj je sinulo o kome se ra
di: o Gregoriosu, bibliotekaru koji je kasnije otiao ivjeti u Sv. Ca-( therinu; o
onom starom redovniku koji ju je njegovao u bolesti. Sljedea je fotografija prika
zivala grupicu Europljana. Prema 262 'sima iz Schachtovog dnevnika mogla ih je p
repoznati. Jedan d njih bio je von Meier - nizak, ali graen poput igraa ameri-. nog
ometa, s tunim licem koker panijela i hladnim oi ma Njemu zdesna stajao je Keitel,
nizak i osuen poput goleme osuene gljive u kojoj jo uvijek ima neto ivota. ovjek s vo
Meierove lijeve strane mora da je Lorenz - bio je debeo, prili no glupog osmijeh

a, u skupom odijelu bavarske izrade. ovje ka do njega moglo se lako prepoznati. B


io je to Sturmbannfuh-rer Schacht, elegantan u svojoj crnoj SS uniformi, sjajnim
iz mama, s kapom uspravno na glavi, nejasnog izraza lica. Leyla se pitala kakve
su misli prolazile kroz njegovu glavu dok je tako stajao pred kamerom i znao da
mu je ivot u opasnosti. Bilo je nekoliko razliitih fotografija iste grupe, s ljudi
ma na razliitim mjestima i malo izmijenjenim pozama. Na jednoj je ak u pozadini vi
djela i ulaz u crkvu. Znai da su fotografije snimljene na malom trgu izvan bazili
ke. Na sljedeoj bila je vea grupa ljudi, Europljani i desetak Arapa. To su bili gr
adski Arapi, gotovo sigurno Palestinci. Neki su bili odjeveni u tara-bushe i odj
eu europskog stila, a drugi u kvalitetnu tradiciona lnu odjeu. Nita drugo na slici
nije za nju imalo nikakvo zna enje. Povrno je pogledala ostale fotografije, sve va
rijacije na temu. Zadnja je bila portret etvorice mukaraca - von Meiera, Keitela,
Lorenza i jednog Arapina. Leyla je prepoznala Arapina u sreditu vee grupe. Bio je
nieg rasta, odjeven u nonju re ligioznog voe - crnu halju i visoki tarabush oko koj
ega je bio zamotan stoasti bijeli turban. Lice mu je bilo mravo, zaraslo u bradu,
smijuljilo se i imalo neki prepredeni izraz, osobito u ma lim, blizu postavljeni
m oima. Leyli je neto u Arapinovom licu smetalo. Stavila je foto grafiju u krilo i
sjedila promatrajui je paljivo. Steinhardt ju je gledao i odjednom primijetio da
je promijenila izraz lica i po loaj tijela. Podigla je fotografiju kako bi ju palj
ivije pogle dala. Ponovno je pogledala portret. I tada je osjetila kako joj ti j
elom prolaze trnci. Bila je sigurna da je to lice ve negdje vi-J a. ^a nije mogla
pogrijeiti. Prepoznala ga je, ali se nije mogla sjetiti o kome se radi. Pretposta
vila je da je to A. H. i to ju je zbunilo. A. H.? Bila je 263gotovo sigurna da z
na njegovo ime. - Leyla, je li sve u redu? - upitao je Steindhardt. Pogledala ga
je. Na njega je potpuno zaboravila, zaboravila je i gdje se nalazi i to radi. Sa
d joj se sve vratilo, kao simptom neke bolesti koji nikako da nestane. David, Sc
holem, stupovi Irama. - Sve je u redu. Ali, pogl... - Dodala je fotografiju Stei
nd-hardtu, a prstom pokazala na Arapina. - Poznajem ga - rekla je. - To sam lice
vidjela i prije, i to vi e puta; sigurna sam. No ne mogu se sjetiti imena. Je li
on netko dobro poznat, netko ije se lice pokazuje moda ak i u knjiga ma iz povijes
ti? Steindhardt se zadubio u fotografiju. Negdje u glavi, pokre nulo mu se sjeanj
e, no lice mu i dalje nije nita znailo. - Da - rekao je - moda. Pokazat u ovo nekim
ljudima na fakultetu. Moda e ga netko prepoznati. To bi bilo mogue. No, ne vidim ka
ko bi nam to na bilo koji nain moglo pomoi. - Vjerujem - rekla je Levla polako - d
a je on A. H. On je u sredini svake grupne fotografije. David je vjerovao da ti
inicijali stoje za neko arapsko ime. Neto mi govori daje bio u pravu. Da li ti mi
sli da je to vano? Steindhardt je zautio. Lice mu se namrtilo. Osjetio se star. ivot
je pakao, to god da radi. Uzdahnuo je, ustao i otiao do stola. Uzeo je komad papira
i ponovno sjeo, gledajui u Leylu. - Ima jo neto to sam ti htio rei - rekao je. Glas
mu je zvuao tupo. Bio je i dalje nesiguran. - Nisam znao da li da ti kaem ili ne,
moglo se raditi o pukoj sluajnosti. Ali sada... mislim da znam tko je A. H. - Pon
ovno je zastao. Prsti su mu se nervozno igrali s papirom u krilu. - Reci mi - re
kao je -je li ti David rekao odakle je dobio ko piju Tariq al-mubina, onu koju m
u je naao al-Yunani? Zbunjeno gaje pogledala. - Ne - rekla je. - Iz neke bibliote
ke u Jeruzalemu, i to je sve. Steindhardt je kimnuo. - Shvaam. Da, dobio ju je i
z jedne biblioteke u Jeruzalemu. A ona je pripadala Hajj Amin al-Hu-savniju. Zna
o kome govorim? To je privatna biblioteka koja je ostala u Jeruzalemu nakon to je
on otjeran iz Palestine... ne 264 znam tono kada. _ J937. _ proaptala je Levla. _
Da - ponovio je Steindhardt - 1937. _ Kako znate? - pitala je Leyla. Steindhardt
je izvukao list papira. Radilo se o kopiji jedne stranice Tariq al-mubina na ko
joj je bio vlasnikov peat; peat s imenom Amin al-Husayni. - Ovo sam naao danas dok sa
m iitavao Davidove papire. uo sam i prije za tu biblioteku i pretpostavio da je to
jedna od knjiga iz vlasnitva Grke patrijarije koja je u nju dospjela. Leyla je zautj
ela. - A. H. - rekla je, a glas joj je i dalje bio tihi apat. Iza nje, Steindhard
t je tiho kimao. S ulice zauo se zvuk pro meta. - Shvaa li to to znai? - pitao je Ste
indhardt. Kimnula je bez rijei. Vidjela je svjetla izvana. Bijela i uta, kao da su
se protezala na kilometre. - to e uiniti? - pitao je. - Jesam li ti to trebao rei? J
e li to bilo fer od mene? Stavila je ruku na prozorski okvir i nagnula se van, u
no. Sve bi dala za malo svjeeg zraka. - Da - rekla je u tami. - Bilo je fer. Kako
biste mi mogli to ne rei? Ako je ita u ivotu bilo poteno, to je bilo. Kao to kae Mak

ub, njezin prijatelj beduin: Sve je zapisano. Radilo se o sudbini, o boanskom qadru
, o neemu nepodnoljivom to se trebalo dogoditi. David, knjiga, smrti na Sinaju, stu
povi Irama i sada al-Husayni. Doao je iz prolosti kako bi ju progonio. Uspravila s
e i zatvorila prozor. Abraham Steindhardt priao JJ je i zagrlio ju privlaei sebi. St
avila je ruke na njegova ramena, zahvalna tankoj, pljesnivoj tkanini njegova sta
rog ogrtaa. - livala to ste mi rekli - rekla je. - To mije pomoglo da se luim. Dogo
vorila sam se da veeras kreem u pustinju u po ragu za Davidom i za Iramom. Kada sa
m se vratila ovamo msam bila sigurna hou li poi. A sada ovo. Sada ga se sjeam, sjeam
se fotografije koju sam esto gledala. To je sigurno on, 265nema pogreke. Sada sam
odluila. Ii u. Pogledao joj je u oi. - Zbog fotografije? - tiho je upitao. Kimnula
je. - Da - rekla je. - Zbog fotografije. 266 KNJIGA ETVRTA ... u pustinjskoj jeziv
oj pustoi. Mojsijev svretak 32:10

29. poglavlje
Nad sve se nadvila ledena magla; svijet kao da je nestao. Nita se nije micalo. Nit
a se nije ulo. Magla nije imala ni kraja, ni poetka i iz nje nita nije izlazilo, u
nju nita nije ulazilo, bila je kao prostrani bijeli grob u koji su pokopani vidic
i i zvukovi. Tlo je bilo tvrdo zbog mraza, kao da je pretvoreno u vjeni kamen. Ni
je bilo ni neba, ni sunca. Negdje duboko iz magle ulo se zveckanje i odzvanjalo u
britak, drhtav zrak. Uslijedila je tiina, a potom se zvuk ponovio - zvonjava dev
inog zvona. Nakon zvuka uslijedila je devina gla va pa vrat, a onda se pojavila
cijela ivotinja, groteskno izlazei iz teke magle; siva sjena iz.a koje je slijedila
jo jedna. Deva i jaha u tiini su uli u drugi oblak magle, pa nestali. Slijedila ih
je druga deva, pa trea, etvrta, sve dok ih nije prolo sedam, od kojih je pet imalo
jahae, a dvije su teglile prtljagu. Magla se spustila tijekom noi, otprilike sat v
remena prije zore. Ve je bilo skoro podne, a jo nije bilo znakova da e se podii. Hla
dnoa je bila bijela i prodorna, bilo je dosta stupnjeva ispod nule. Magla je na o
djei jahaa i na devinim upavim krznima stvorila debeli bijeli prekriva od mraza. Vla
ga je nagrizala meso i prodirala do kostiju. Zauo se otar zvuk kada je prvi jaha po
tegnuo uzde svoje deve i zaustavio se, paljivo gledajui tlo. Jedan po jedan, pri k
ljuili su mu se i drugi; sve tamne sjene u sjenovitom svijetu, oez rijei, spustio
se s deve. Bio je visok gotovo dva metra, vr stog prodornog pogleda kao to ga imaj
u sokolovi. Lagano odje ven; u tanku pamunu dishdashu i staru iznoenu abu, ali kao
da ta odjea nije proputala prodornu hladnou. Oko glave imao je omotanu crveno-bije
lu kariranu ghotru, koja je bila privrena 269 uskim vezicama. Napet i koncentriran
sagnuo se i poeo pregle davati smrznutu zemlju. Paljivo je spustio lice gotovo do
ze mlje, sklonio ghotru sa usta i estoko dahtao u mraz. Prstima je pipao zemlju,
a onda podigao mali zaleeni komadi pa ga dr ao meu rukama, prevrtao ga i grijao. Nak
on minute, otvorio gaje, paljivo pogledao i bacio u stranu. Pogledao je prema dru
gom jahau u magli iza njega. - Pet deva - rekao je. - Tri vrste dhalul s jahaima,
i dvije/a-hal s teretom. Ne radi se o naim ivotinjama. Iz Omana su. Do sada takve
nisam vidio. Od drugog jahaa zauo se prigueni zvuk. - Kako dugo? - Nisam siguran.
Zemlja je vrsta. Ali, gnoj je bio svje. Pet dana. Deva je napojena prije est dana,
a pasla je u Ma'anu. -A jahai? Zastao je. Vodi se sagnuo. - Ovaj - rekao je pokazu
jui na tragove -je debeo, izuzetno debeo. Njegova deva je najsnanija. Ovaj mukarac
je srednje grae, ima sedamdeset, moda osamdeset kila. l Uspravio se. l -A trei? ovj
k na tlu otro je pogledao govornika. - Trei mukarac nikada prije nije jahao devu. O
n se meko-Iji na sedlu, bole ga lea. Za njega e ovo biti dugo putovanje. - Je li to
sve? Vodi se nacerio, a bijeli zubi zabljesnuli su mu u magli. - Jedna deva je c
rna - rekao je. - Nose iraku riu i brano iz Ammana. Najmanja dhalul deva je drebna:
oko tri mjeseca. Vi e u vam moi rei kada pronaemo njihov logor. Leyla nije pitala kak
o je to znao, a ni na trenutak nije pomi slila da neto izmilja. On je svoj ivot pro
veo u pustinji gdje je nauio njezine znakove kao to svaki student svoje ui iz knjig
a. Jedna jedina dlaka mogla mu je rei koje je deva boje, zrno rie njegovo porijekl
o, izgled devinog izmeta njezino zdravstveno stanje i je li sa drjebetom ili ne.
Arapin je spustio devinu glavu potezom konopca zakaenog za sjedalo, nakon ega je i
skoristio njezin vrat da bi joj se popeo 270 lea. Okrenuo se i nesiguran kleknuo
na debelu ovju kou kojom je prekrio sedlo. apatom ju je ponovno pokrenuo. Vitla-'ua
ga Je mala ponovno progutala i opet je sve postalo tiho ka da se grupa pokrenula.
Magla se raistila malo prije podneva. Nestalno sunce otkri lo je svijet ravne, is

uene ute zemlje i golemog crnog kamenja i ta se velika divljina protezala na sve s
trane sve do niskog zim skog obzora. Nalazili su se na kremenom prekrivenoj viso
ravni na junom dijelu Badiat al-Shama, velike Sirijske pustinje koja odjeljuje pl
odnu zemlju istonog Sredozemlja od rijene zemlje Tigrisa i Eufrata. Prava pustinja
, pijesak Velikog Nafuda, nala zila se pred njima, gotovo etiristopedeset kilomet
ara dalje, pre ko brda al-Tubayqa. Put e, od ovog mjesta do pjeanih granica biti na
poran: a u Nafudu ih eka i gore, puno gore. Pet anonimnih jahaa - etiri mukarca i ena
u mukoj od jei juer su krenuli iz Ma'ana prema jugu, rano ujutro, prije zo re. Da
je itko u Ma'anu pitao za njih, bilo bi im reeno da su krenuli prema al-'Aqabi, n
osei robu za trgovinu s turistima u tom gradu i s onima preko granice, u izraelsk
om Eliatu. Oni su, u blizini Naqb Ashtara skrenuli prema istoku pa u smjeru pust
inje. Danas su, konano, pronali tragove al-Shamijevog malobroj nog drutva. Pred nji
ma je bio put u Nafud. Njihovu su grupu inili Leyla, Scholem i trojica arapskih r
afiqa - vodia koji su poznavali plemena, kroz ija e podruja prolaziti tijekom cijelo
g putovanja. Glavni vodi bio je visok ovjek koji je jahao na elu: ime mu je bilo 'A
li, a bio je iz ple mena Huwaytat iji su se atori nalazili junije u Wadi Rurnmu. Sc
holem ga je upoznao prije dvije godine za vrijeme njegovog putovanja s tim pleme
nom, i, bio je presretan kada gaje naao u Ma'anu. Vjerovao mu je i poznavao njego
ve sposobnosti. Sa svojih etrdesetak godina, 'Ali je bio jedan od najboljih i naj
iskusnijih tragaa u podruju, a do ruba Nafuda odvest e ih brzo i uz minimalnu panju
s njihove strane. Na' Alijev prijedlog, uzeli su i Suwailima i Zubayra, dva pri
jatelja koji su u Ma'an stigli u potrazi za poslom tijekom zime. Suwailim je pr
ipadao Bani Atiyima ija su naselja bila zapadni je od puta kojim e oni ii, a Zubayr
ov narod - Shararati obi271

tavali su sjeveroistono. 'Ali je njih dvojicu htio odvesti iz Ma'ana, to dalje od


oajnih poslova u starom eljeznikom skladitu ili u Hasan begovim duanima. Bili su popu
t mnogih drugih beduina koje je vidio prethodnih godina; ivjeli su poput duhova n
a relaciji grad - pustinja, iako je grad bilo ono to ih je privlailo, a tamo su ih
iskoritavali ljudi poput Hasan bega koji bi ih nakratko provakali pa ispljunuli n
atrag u pustinjski pije sak. 'Alije bio sve zabrinutiji za njih, jer, ak i sada,
dok su pu tovali kroz to relativno blago podruje oni su se tresli: ivot u gradu ve
im je poeo oduzimati pustinjsku vrstinu. 'Ali i njegova dva prijatelja otpratit e L
eylu i Scholema sa mo do Pjeara. Nitko od njih nije znao svrhu njihovog odlaska ta
mo, osim da slijede tri jahaa koji su ili na isto mjesto. Bili su dovoljno dobro p
laeni da ne postavljaju pitanja, a dovoljno ih je trebao zabrinjavati pijesak i r
izik od saudijskih patrola. Na rubu Nafuda, trojica rafiqa e se vratiti, nakon to
dogovore po sao sa shammarskim vodiem, koji e Leylu i Scholema odvesti u pustinju.
Oko dva sata poslijepodne stali su neto pojesti. Suwailim i Zubayr su eljeli upal
iti vatru i ugrijati se, no 'Ali to nije dozvo lio. Drva koja su nosili sa sobom
i ona koja e sakupiti, trebat e kasnije, kada se temperatura spusti jo nie i kada e
sat ili dva topline znaiti ivot. Jeli su datulje i khalasi iz Hofufa koji su bili
slatki i zasitni. Imali su i dovoljno vode da zaliju obrok, a odavde do Nafuda b
it e i izvora i malih jezera u stijenama koja e biti puna kinice od proteklih mjese
ci. Kada su ponovno krenuli, nestalo je oblaka i sunce je postalo prilino jako, a
oni su se odmah oraspoloili. Suwailim i Zubayr jahali su odmah iza 'Alija, a Ley
la i Scholem bili su u pozadini i tiho razgovarali. Govorili su radije arapski n
o hebrejski kako bi ih drali u uvjerenju daje Scholem, kao i Leyla, sinajski Arap
in. Da se dozna da je Scholem idov moglo bi biti kobno. Moda nijedan od trojice nj
ihovih rafiga ne bi imao nita protiv, ali ako bi oni postali indiskretni, nekima
drugima bi to moglo smetati u toj mjeri da bi bili spremni i ubiti. Svaki put ka
da bi molili i Scholem bi se okretao prema Meki: znao je rijei i pokrete salata i
badua. Molitve su bile jedina prilika kada Leyla nije 272 mogla biti s njima, n
isu je eljeli u blizini dok mole. Inae, pu tovala je kao Scholemov sin, mrava, bez
brade i tiha, a njezina mala prsa bila su skrivena pod namotajima dishdashe i tek
e ovje koe -fanve koju je nosila kao zatitu od hladnoe. - Zato tako jako elite al-Sha
ija? - upitala je Scholema. -Zato njega vie od ikoga drugoga? Neko vrijeme jahao j
e pokraj nje i nije joj odgovarao. Meu tim, nije bila nestrpljiva. U pustinji, vr
ijeme je prolazilo druki je. Jahali su polako, ne vie od pet kilometara na sat. No
, sama ta sporost od sebe je odvraala monotoniju. Bilo je dovoljno vremena za raz

miljanje, vremena za razgovor, za zapaanje ma lih stvari: biljaka, kamenja, ivotinj


a, ptica. - Al-Shami je osobit - konano je odgovorio. - On nije obi ni ubojica. Vei
na ljudi ubija zato to mora: ili im to netko na redi, ili to od njih trai ast, ili
se pak osjeaju ugroenima. Za tim, ima onih koji ubijaju iz pohlepe ili udnje - oni e
le novac ili enu, i jedini nain da to dobiju je da ubiju, i oni to uine. Ima i onih
koji ubijaju zbog ideje - zbog drave, vjere ili politi kog uvjerenja - ti bi to t
rebala razumjeti. Ja ne vjerujem da al--Shami spada u bilo koju od tih kategorij
a. Mislim da on ima dublji razlog; mislim da su ubijanje i potreba za ubijanjem
dio njega; toliki dio da bi on bez toga umro. Neobino je to to je on sadist koji m
rzi zadavati bol. On to ini zato to mora, i to ini dobro, vjeruj mi. On mora svoje r
tve osloboditi njihove patnje. A kako je najbolje osloboenje od patnje koje je nj
emu poznato smrt, on ih daje ubiti. On se uasava ubiti nekoga svojim ruka ma, bar
sam tako uo; ali, moe sjediti i gledati kako nekoga ko lju, a da ne trepne okom.
Moe sjediti i jesti dok njegovi prija telji nekome kopaju oi. Leyla, on je udovite.
Ako ga naemo, on ne smije dobiti ansu. Moramo ga ubiti da ne bi iskoristio i najma
nju mogunost za bijeg. Nastavili su jahati kao i prije u dubokoj tiini koju su pre
ki dali samo topot deva i glasovi njihovih vodia. ~ Kako znate sve to o njemu? upitala je Leyla nakon nekog vremena. Dok je odgovarao Scholem ju nije gledao. Z
urio je pred se be, preko devinog vrata, u praznu pustinju. 273 ^ -. L- Dugo sam
bio s njim - rekao je. - Pet dana. - Udahnuo je pustinjski zrak u svoja plua. Bio
je hladan - sunce ga nije ugrijalo. - To ne zvui jako dugo - nastavio je. - Ali
pet dana u al--Shamijevim rukama moe se initi kao cijeli ivot. Od mene je elio infor
macije, strano ih je elio. I brzo. Ponovno je zastao i duboko udahnuo. - Bio sam s
preman dati mu ih. Ve drugog dana, vjerujem, dao bih mu sve, bilo to. Ne sramim se
priznati. No, nisam mu imao to rei, nisam imao informacije koje je traio. Mislio s
am da e se to nastaviti u nedogled - bol, beznae. Nikada nisam toliko htio umrijet
i, i ne bih vjerovao daje uope mogue toliko eljeti smrt. Petoga dana dogodio se nap
ad jer me je naao jedan od mojih prijatelja. Zautio je i onda opet nastavio. - Moj
prijatelj je u napadu ubijen, dobio je metak kroz lijevo oko. Morali su me odve
sti na pogreb, ali beskorisno, nita mi nije znaio. Scholem vie nije govorio sve do
poslije zalaska sunca kada su se smjestili za no. Podigli su ator na mjestu s koje
ga su vi djeli brda Tubayq, gdje e prijei granicu i ui u Saudijsku Ara biju. Tijeko
m noi je kiilo, pljutalo pa je mali ator jedva iz drao. Drva nije bilo dovoljno da bi
se vatra odrala poslije po noi. Leali su i drhtali od hladnoe pod tankim pokrivaima,
sluajui kako pljuti. Leyla je spavala na prekide; budila se i kiljila u mrak pa bi
opet legla i pokuavala zaboraviti na hlad nou, kako bi mogla zaspati. Ustali su pr
ije zore i napravili malu vatru. Vani je kia i dalje sipila iz olovnog neba. Pust
inja je bila kao tijesto - golema siva i blatna povrina koja se protezala sve do
obzora. Devama e put biti teak sve dok ne dou do brda. Krenuli su nakon doruka i hod
ali svaki do svoje deve, da bi im olakali. Kia im je natopila odjeu, a blato im se
hvatalo za cipele inei tekim svaki korak. Pred njima bila su brda Tu-bayq, prekrive
na tekom maglom. U njih su uli malo poslije podneva. Te se noi temperatura spustila
na etiri stupnja ispod nule. 274 Misu mogli nai mjesto gdje bi podigli ator pa su
bili prisiljeni , kao zaklon iskoriste deve. U kanjonu je, u kojem su bili oko o
noi, zapuhao hladan vjetar: zavijao je kroz pukotine u stije nama iznad njih popu
t krda vukova, i bjesnio na svom putu kroz brda. - Ovo je samo lagani vjetar - r
ekao je 'Ali. - Kada stignete u Nafud, tada ete se susresti s pravim vjetrovima,
pustinjskim vjetrovima koji vas mogu unititi. Nafud e provjeriti granice vae izdrlji
vosti. Do jutra vjetar je jenjao, ali se na vrhovima brda stvorila ma gla koja j
e sakrila sunce. Nastavili su putovanje, smrznuti, mokri i oajni. 'Ali je prethod
nog dana izgubio tragove njiho vog plijena, negdje u brdima. Moda e im trebati i n
ekoliko da na da ih opet nau. U rano poslijepodne 'Ali je dojahao do Scholema i L
eyle. Tijekom prethodnog sata malo je jahao na zaelju, pa bi se za tim izgubio; n
ekoliko se puta zaustavljao i penjao na vrh nasipa ili se sputao u klanac. Sada,
dok je jahao do njih, vidjeli su da ima neobino zabrinuto lice. - Prati nas - rek
ao je. - Jedan jaha. Badu. Jae vrlo tiho, a devi je povezao njuku; no jutros sam net
o uo i otiao vidjeti o emu se radi. Slijedi nae tragove. ini mi se jo od Ma'ana. Tamo
mu je netko rekao za nas. - Kako zna? - upitao je Scholem. - Njegova odjea i noge
njegove deve pune su blata. Dio tog blata je iz one pustinje prije brda. No, tam
o gore ima tragova cr venkastog blata koje postoji samo u okolici Ma'ana. - Tamo

nismo nikoga vidjeli. - Slijedio je tragove. Iza nas. Siguran sam. - Koliko je
sada udaljen? - Ne mnogo. Leyla se ukljuila. - to moemo uiniti? Moemo li ga iza zvati
i pitati zato nas prati? Ali je odmahnuo glavom. - Naoruan je. Mogao bi se uspanii
ti pa ubiti nekoga od nas. Ne ini mi se ba kao netko tko bi promaio. ~ to emo? 275- M
oemo potraiti neko prikladno mjesto i postaviti mu za sjedu. Bilo bi sigurnije da
ga iznenadimo. Scholem je kimnuo. - Idi, 'Ali - rekao je. - Nai mjesto. Pri kljuit
emo ti se i ekati ga. 'Ali je odjahao u klanac i sa sobom poveo Suwailima i Zu-ba
yra. Scholem i Leyla nastavili su jahati i voditi deve s tere tom. Leyla je, s v
remena na vrijeme, gledala oko sebe, oekuju i da im se straga priblii progonitelj,
no nije vidjela nita osim kamenja i niske magle. 'Ali ih je ekao kilometar i pol d
alje, u klancu. Naao je mje sto gdje im je iroka padina klanca omoguavala da sakrij
u de ve, a oni e se popeti oko deset metara na stijenu. Suvvailim je ostao s deva
ma. Zavezali su im prednje noge i povezali usta ko madima tkanine, da sprijee gla
sanje. Scholem i Leyla su se popeli dok je 'Ali sa Zubayrom ekao na drugoj strani
klanca. Svi su imali pitolje i bili su ih spremni upotrijebiti na prvi znak opas
nosti. Dok su leali i ekali da se ovjek pojavi, vladala je grobna tiina. Drugi put i
z klanca nije postojao: morao je proi pokraj njih, a kada proe, uhvatit e ga u zamk
u. 'Ali i Zubayr srest e ga sprijeda, a Leyla i Scholem straga. Minute su sporo p
rolazile. Svi su utjeli. Uski klanac ispu njavala je napetost oekivanja. Prolo je p
ola sata, a on se jo ni je pojavio. Je li bio toliko daleko? ekali su i dalje, a n
a toj hla dnoi bilo im je vrlo neugodno. Kada je prolo i sat vremena, znali su da
neto nije u redu. 'Ali je Scholemu dao znak. Spu stili su se do dna klanca gdje s
u ih ekali 'Ali i Zubayr. - Sigurno zna da smo ga vidjeli - rekao je 'Ali. - Tko
god da je, zna to radi. Sada e biti jo opasniji, oprezniji. Zna da emo ga ekati. No,
njemu se ne uri. On e ekati svojih pet minuta. 'Ali je pogledao niz klanac. - Nee sa
da doi - rekao je. - Izgubili smo dovoljno vreme na. Idemo. Hodali su do mjesta g
dje su ostavili Suwailima s devama. One su tiho sjedile, povezanih nogu i usta,
kao i kada su ih osta vili, ali Suwailima nije bilo. Zvali su ga, no nisu dobili
odgovor. Tada je Leyla primijetila da jedna od deva neto gura njukom 276 o tlu. O
tila je do nje i kada je pogledala, osjetila je kako joj se kree eludac. Radilo se
o ljudskoj aci koja se topila u lokvi krvi Trag je vodio dolje, niz klanac. Poli s
u za njim i otkrili da traeova ima i vie: nali su Suwailimovu drugu aku, pa stopalo
, nenis, drugo stopalo i oba uha, a onda i tijelo, iza zavoja u klan cu Jo je bio
iv. Izdahnuo je ubrzo poslije toga; nije mogao go voriti, nije znao to se dogaa.
27730. poglavlje
David je leao na hladnoj, jalovoj zemlji i bolio ga je svaki dje li tijela. elio je
umrijeti ili roditi se ponovno u nekom drugom tijelu; sada, odmah - i sanjati o
sebi u tuem obliku. Ali, san je, kao i svaki san prestao i ponovno se pojavio oaj
koji je oblizi vao njegove rane kao to sebi ine kuje na velikoj vruini. Smr zavao
se. Smrzavao se ve danima, otkada su iz Ma'ana krenuli prema pustinji. Al-Shami i
Marzuq; ovjek-morski pas tijekom dana bili su toplo odjeveni, a nou imali obilje
posteljine dok je David bio u tankoj odjei u kojoj su ga i odveli iz one kue NFOPa. Njih dvojica su dobro jeli; al-Shami je svoj divovski eludac punio ukusnom hra
nom koju mu je pripremao Marzuq na vatri od ghada drvea, ali Davidu su davali sam
o kruh, i to oskudno. Na al-Shamijevom tanjuru nikada nije bilo ostataka premda
bi, ve sada, David i njih prihvatio, da su mu ponueni. Svaki dan bio je isti kao o
naj prethodni. Davida je izjedala ta muna monotonija unitavajui mu mozak isto kao to
su mu hladnoa i glad muili tijelo. Dvaput je pokuao pobjei, ali Ma-rzuq gaje oba pu
ta naao i doveo natrag. Putovali su zauujue brzo. Bez obzira na svoju teinu, al-Shami
je dobro jahao i izdr avao cjelodnevni mar puno bolje od Davida, iji su miii bili iz
bubetani i popucali od stalnog jahanja. Al-Shami je vie puta jahao uz Davida i uv
laio ga u raz govor. Marzuqa je okarakterizirao kao imbecila i rekao da raz govor
s njim ne bi mogao podnijeti. Ispitivao je Davida o arheo lokim stvarima, pokazu
jui, za laika, iznenaujue dobro po znavanje stare bliskoistone povijesti. Njegovo je
zanimanje bi lo usredotoeno na jedno podruje - na propasti jeruzalemskih gradova.
Ma kako se David trudio objasniti da mu palestinska 278 rheologija nije jaa stra
na, al-Shami je inzistirao na razgovoru Jeruzalemu. Kakvi dokazi postoje da je A
braham pripremao vrtvovati svoga sina na onome mjestu gdje je sada Katedrala Sv.
Hridi? Je li njegov sin bio Izak ili Imael, kao to vjeruju musli mani? Zar zaista

ne postoje ostaci Salomonovog Hrama; ni je dan jedini kamen ili dragulj? Kakva
je sudbina zadesila one i dove koje je u progonstvo poveo Nebukadnezar, a kakva o
ne ko ji su ostali? Koliko je velik bio Drugi Herodov Hram? Je li Zid plaa dio to
g Hrama ili samo dio temelja na kojima je bio sagra en? to se dogodilo s Hramom ka
da je car Tit 70. godine srav-nao Jeruzalem sa zemljom? Koji dio Hrama Gore je z
atrpao mu sliman Haram al-Sharif? Pitanja su se nizala, kao u nekakvom testu, a
David je davao sve od sebe da bi al-Shami bio zadovoljan. Pretpostavljao je da s
u ta pitanja diktirana vjenim problemom prava na Jeruzalem, ali nije shvaao kakvu
mu pomo, mogu pruiti njegovi odgovo ri. Na trenutak je al-Shami pokazivao izuzetnu
znatielju i Davi da propitkivao o nekim aspektima iskapanja u Jeruzalemu (koja j
e David vidio, ali nikada u njima i sudjelovao), a potom bi odje dnom izgubio za
nimanje i potpuno se zatvorio pa nastavio u ti ini jahati sam ili bi otiao naprije
d, porazgovarati s Marzuqom. Sve u svemu, dvojica su Arapina vrlo malo meusobno r
azgova rali. Jednom su se, ili dvaput posvaali, ali to bi bilo ili dalje od David
ovih uiju, ili na tako brzom govornom arapskom jeziku da David nije mogao razumje
ti. On sam, imao je dojam da Ma-rzuq zna malo o svemu to se dogaalo iako mu je ter
en bio po znat, a istim putem mora da je proao vie puta. Nekoliko puta David je po
kuao al-Shamija potui njegovim vlastitim orujem. Pitao gaje o Iramu, o putovanju, o
svrsi puto vanja. No, debeli mukarac nije suraivao i odgovarao bi mu da e na vrije
me doznati sve - ili, bar ono, to e mu biti dozvolje no. Rekao je i to da odluka o
njegovj krajnjoj sudbini nije pret hodno donesena. Ovisit e o njegovoj suradnji
i o tome koliko e dugo biti od koristi. Nekoliko je puta bilo maglovito i kino. Da
vid se osjeao bo lesno, pa su mu dopustili da tijekom noi sjedi uz vatru. Meu tim t
o je bilo samo zato da im bude blizu, na svjetlu gdje mogu 279lako na njega motr
iti. Dok su drugi spavali, ruke bi mu bile vrsto i nemilosrdno vezane iza lea. U t
om poloaju nije mo gao normalno spavati, a bolove je imao i od neugodnog cjelo dn
evnog jahanja. Noi su ga unitavale hladnoom, nesanicom, tvrdim i stjenovitim tlom,
a dani umorom zbog neprospavane noi i dugim i bolnim dnevnim koraanjem. Stranjica i
bedra bili su mu uniteni od neprestanog trenja po sedlu; i ono to je poelo kao bol
no crvenilo brzo se pretvorilo u otvorene rane. Lea su ga boljela zbog neprestano
g truda da odri ravnoteu na devi. Nije bilo ni predaha, ni sna to bi mu pomoglo da
nakupi snagu. - Gdje je Iram? -jednom je upitao al-Shamija. - U pustinji, u Nafu
du. Vi znate, vi ste proitali al-Halabija. - Kako emo stii do tog mjesta? - Kroz Pj
eare. Vidjet ete. Sve ete vidjeti. Putovanje je postalo neprestano ponavljanje pitan
ja i odgo varanje. A oni su, sad jedan, sad drugi bili uitelj pa uenik. David je es
to mislio na Leylu; bojao se za nju jer je znao da je vie nikada nee vidjeti. ak ni
je mogao biti siguran ni da je iva. Izgledalo je da al-Shamijeva okrutnost ne poz
naje granice. Ponekad bi s Davidom razgovarao o smrti. Kao daje njome bio opsjed
nut i kao daje smrt neto stoje poznavao bolje i intimnije od ivota. David je sebi
stvorio pojam da on sa sobom nosi miris smrti, kao ena to na koi nosi svoj omiljeni
parfem. Bio je u nju djelomino zaljubljen, a djelomino je se uasavao. O njoj je go
vorio u isto vrijeme, s ushienjem i s prezirom. Priao je Davidu o ljudima koje je
gledao dok su bili ubijani ili mueni i izgledao je nekako nevin u svojoj ljubavi
prema tome. Bio je gotovo poput djeteta: igrao se sa smru, rugao joj se i tetoio j
u. A ona gaje, inilo se, isto tako voljela. - Tko je sagradio Iram? - upitao ga j
e David. - Graditelji - to je bio al-Shamijev jedini odgovor. - Zar mi neete rei t
ko su oni bili? - upitao je. - Vidjet ete na vrijeme - odgovorio je i odjahao. Vidjet e te na vrijeme. To je bilo sve to je htio rei. Iram je bio nepoznanica, ist
o kao i njegovi graditelji. No, Davida je jo vie od pitanja tko ga 280 muilo tko u
njemu sada ivi. To, i zato su tako i "postojanje Irama i dalje dre kao dobro uvanu t
ajnu.
281
31. poglavlje
Leyla, Scholem i dva vodia izali su iz brdskog podruja kroz kanjon Shi'b al-Asad, p
rolazei uz planine ravnih vrhova do otvorenog podruja istono od lanca Tubayq. Bilo
je otprilike dva sata do zalaska sunca. S istoka puhao je otar i dosadan vje tar,
nagrizajui ih svojim ledenim zubima. Klipsali su direktno u njegovom smjeru, umo
rni, smrznuti i upavi. Sunce je napokon zalo; nakratko je plamtjelo iznad njih kao
velika vatrena lopta, a zatim potonulo kroz naslage debelih, pra inom natovareni

h oblaka. Podigli su ator tako da su njegov za dnji dio okrenuli prema vjetru, i
upalili vatru od granica koje su sakupili tijekom posljednjeg dijela puta. Alije
skuhao riu i po sluio ju s crvenim grahom i humusom; bio je to najbolji obrok to su
ga pojeli od odlaska iz Ma'ana, ali nitko nije imao apetita pa je veina hrane vr
aena u torbe. Zabrinulo ih je ubojstvo i bili su nemirni jer nisu znali hoe li pon
ovno nai al-Shamijeve tra gove. 'Ali e ujutro pretraiti podnoje planina i potraiti ih
. Ako to ne uini odmah, kasnije e biti moda i nemogue.
Te noi postavili su strau. Njihov bi nepoznati progonitelj mogao biti bilo gdje u
tami, ekajui da ga na tren zaborave pa da moe ponovno napraviti korak. 'Ali se javi
o da e straariti prvi, do ponoi. Omotan Scholemovom/<77-w0m sjedio je pored male va
tre i odravao je tijekom mranih sati.
U atoru Leyla i Scholem su tijekom noi, s vremena na vri jeme razgovarali. On kao
daje mogao bez sna. Vidjela je kako je par puta zadrijemao, ali nije si dozvolio
pasti u dubok san - kao da se bojao.
- Chaime, zar vi nikada ne spavate? - upitala je.
Dugo je utio. Kada je zapoeo, glas mu je doao iz tametih, jedva ujan.
_ Ye pet godina ne spavam kako treba - rekao je. - Poku avam, ali stalno se budim.
To je poelo nekoliko dana nakon... vremena koje sam proveo s al-Shamijem. O tome
vam nisam sve rekao.
- Zato mi ne kaete sada? - pitala je. _ Dok sam bio u bolnici, supruga i ki nisu mi
dolazile u po sjet. Prvo su mi rekli da je to zbog sigurnosnih razloga no ka sn
ije je postalo jasno da mi neto taje. Napokon su mi rekli -drugog dana. Dok sam b
io s al-Shamijem, njegovi su ih ljudi oteli i namjeravali su ih iskoristiti kako
bi mene pritisnuli. Zatim se dogodio onaj napad. Al-Shami je, naravno, pobjegao
. Kada mene vie nisu imali, ni Hannah, ni Ruth im nisu bile od koristi: naredio j
e da ih ubiju. Njih su... pucali su u njih, a tijela im osta vili na smetlitu izv
an grada. Tada sam se zakleo da u al-Sha-mija nai i ubiti. ak i ako bih morao umrij
eti.
U pono, Scholem je zamijenio 'Alija pred atorom. Otkrio je da drva jo uvijek ima do
voljno. 'Ali ih je za sebe iskoristio vrlo malo. Scholem se posramio. Cijeli je i
vot proveo lovei Arape kao da su svi oni kriminalci, ili ubojice s pitoljima i bom
bama, a Arapi koje je poznavao prema njemu su bili samo topli i ljubazni. Nije b
ilo vano to 'Ali misli daje on Arapin, a ne idov: ostavio mu je drva.
Malo prije zore uao je u ator da ne probudi ostale. Nika kvih problema nije bilo cijele noi deve se nisu ni pomakle.
im je nogom stupio u ator, znao je da neto nije u redu: vladao je neki udan mir koji
mu se nije sviao. U mraku nije vidio nita osim slabo vidljivih obrisa spavaa. Tiho
je poao do mjesta gdje je leao 'Ali, pokriven tankim pokrivaem sve do brade. Uhvat
io ga je za rame i pretresao, no on je i dalje leao -kao da je u dubokom snu. Sch
olem je osjetio strah. Uhvatio je Alijev pokriva i htio ga povui. Kada ga je dotak
nuo, pod ru kom je osjetio neto mokro i ljepljivo. 'Ali se nije ni pomaknuo. Scho
lem je brzo otiao do Leyle. Zgrabio ju je za ruku i proaptao: - Probudi se. - Na n
jegov veliko olakanje, neto je Promrmljala i sjela.
- Sto je? - pospano je upitala.
282
283- Jo ne znam - odgovorio je. - Ustani. Pokuao sam probu diti 'Alija, ali ne mie
se. Mislim da sam osjetio krv, ali u mraku ne vidim nita. Ima li ibice? Pipajui po de
pu svoje fanve nala je i natuenu kutijicu koju je drala s cigaretama. Scholem ju je
zgrabio, otvorio i oti ao do 'Alija. Kresnuo je prvu ibicu.
'Alije leao na leima i irom otvorenih oiju buljio u strop. Grlo mu je od uha do uha
bilo prerezano, a iz te stravine rasje-kotine istekle su velike koliine krvi. Tlo
oko njega bilo je njo me natopljeno. Kada se Leyla pribliila, Scholem je uo duboki
uzdah. Tada je, s lijeve strane, uo kako se mekolji Zubavr. Oti ao je do njega.
- Jesi li dobro? - upitao je.
- Da. to nije u redu? - pitao je Zubavr. On je ve nakon Su-wailimove smrti postao
prestravljen.
- 'Ali je mrtav. Upravo sam ga naao. Netko mu je prerezao grlo. Netko je prerezao
njegovo jebeno grlo, a ja nita nisam uo.
Scholem je osjeao ljutnju i mrnju prema samome sebi, koja mu je, iz prolosti, bila
dobro poznata. Zato nita nisam uinio da se to sprijei? Zato nisam uinio ono to sam

o? Kresnuo je i drugu ibicu da Zubavru pokae to je naao. Leyla je izila iz atora - d


ude dalje od svega. Pri treperavoj svjetlosti, Zubavr je primijetio rez na atoru
- ravan rez kroz koji se provukao 'Alijev ubojica pod okriljem tame, dok su oni
spavali. Scholem je glasno opsovao i iziao.
Svjetlost se mrzovoljno poela raati na istonom obzoru i polako im se primicala prek
o nafudskih pijesaka. Leyla je kruto stajala pokraj atora, ruku vrsto stisnutih uz
tijelo. Scholem joj je priao i stavio ruke na ramena. Nije se pomakla.
- Ja sam ga prestraila - rekla je. - Sjeam se da me je pred jutro neto probudilo ne znam kada. Bilo je mrano. Pitala sam da li je netko neto rekao, ali nije bilo o
dgovora pa sam se okrenula i ponovno zaspala. To se sigurno onda dogodilo. Ja sa
m ga prestraila.
Scholem je kimnuo i pomaknuo svoju ruku - bila je jo uvijek krvava.
Zubayr je iziao iz atora i priao im. ak i pri slaboj svje tlosti bilo je jasno da je
skamenjen. U desnoj ruci imao je nov ie - ono to je zaradio kao vodi.
- Ovo je va novac - rekao je. - Ne elim ga. Ja ne idem da lje. Ako elite, moete se s
a mnom vratiti, ali ja dalje ne idem.
- Zadri novac - rekao je Scholem. - Doao si do tu. Nee mo te prisiljavati da ide dal
je. Uputi nas - to je sve to trebamo. Najbri put do Nafuda.
Svaati se sa Zubayrom ne bi imalo smisla. Vie im ne bi ni bio od koristi. Bit e bol
je nastaviti bez njega.
Razdijelili su namirnice i Zubayru dali dovoljno da stigne do Ma'ana i to duljim
putem, zaobilazei planinski lanac Tubayq: na tom e putu prolaziti kroz logore i b
iti dobrodoao.
Kada je otiao, Scholem i Leyla su odluili pokopati 'Alija. U jednoj naprtnjai/lmali
su lopatu koju su koristili za odtrpa-vanje izvora. Iskopali su plitak grob, ma
lo vie od metra i na njegovom dnu na jednoj strani napravili niu gdje e, po islam s
kom obiaju, smjestiti tijelo. Scholem je iz atora donio 'Alija umotanog u pokriva s
kojim je bio pokriven. Kada je doao do ruba groba, rukom je htio zatvoriti 'Alij
eve razrogaene oi, ali Leyla ga je zaustavila i odmahnula glavom.
- Chaime, ostavite ih otvorene. Nije uobiajeno... Ostavio ih je tako, otvorene, p
une neshvaanja i agonije od noa. Zajedno su ga poloili u grob. Tada se i Scholem sp
ustio u njega i otkotrljao ga u niu.
Leyla je donijela iblje pa su pokrili tijelo. Izgovorila je ne koliko stihova iz
Kur'ana - Surat al-Fatihu \Ayat al-mur. Zatim su svaki u grob bacali zemlju i na
punili ga gotovo do vrha, u skladu s obiajima. To je bilo dovoljno. U pustinji ne
postoje dugotrajni obredi.
Oko svog malog logora nali su tragove, ali nisu ih znali proitati. Nisu imali vrem
ena za gubljenje da bi traili ubojicu. Morali su stii do Nafuda, i nai vodia da ih p
rovede kroz Pustinju. Nijedan od njih nije znao to to kroz pustinju znai, se, u svoj
toj golemoj praznoi, nalazio Iram? Bez al-tragova, bili su poput mornara na puini
koje more, 284 285bez vesala, jedra ili kompasa, nosi bogzna na koju obalu Ako
do obale uope i stignu. '
32. poglavlje
Al-Shamija, Davida i Marzuqa je na rubu Nafuda ekala sku pina od estorice tihih muk
araca, odjevenih u crno koji su de belog ovjeka pozdravili s potovanjem, a prema m
orskom psu bili ravnoduni. Govorili su tenim arapskim jezikom, a deve su jahali s
uroenom beduinskom lakoom, neusporedivo bolje od gradskog djeteta\al-Shamija ili n
jegovog gegavog prijatelja. No, kada ih je promotrio iz blizine, David je shvati
o da se uope ne radi o Arapima. Jo se jednom sjetio mukarca iz Teli Mardikha. Jedno
m je nauo kako govore nekim jezikom koji je zvuao kao njemaki, ali kada su shvatili
da on slua, prestali su i prebacili se na arapski. Na Pjearama, put je za sve bio
teak, ak i za al-Shamija iji ih je obujam strano usporavao. Kretali su se zaobilazni
m putem, kako bi mimoili najvie dine. I mukarci i deve imali su vode u izobilju, a
David je dobivao vrlo malo. S vremena na vri jeme dobio bi groznicu ili bi poeo b
uncati, dok su mu i duh i ti jelo bili i vie nego izmueni i vrlo blizu smrti. Smrt
i bi sada po elio istu dobrodolicu kao i gutljaju vina - slatkom, opojnom i toplom
. Glad je bila nepodnoljiva, a danima su mu je jo poja avali mirisima hrane s al-Sh
amijeve vatre. Nitko prema njemu nije bio namjerno grub, ali zanemarivanje je u
tim uvjetima zna ilo groznu patnju. Koa mu je bila izranjavana i puna uljeva, i to

ne samo na bedrima gdje su mu rane jedva zacjeljivale, ve se posvuda po tijelu gu


lila od hladnoe i zrnatog pijeska. Usne su mu bile nateene zbog nedostatka vlage,
a iz nosa mu je nepre stano curilo. Al-Shami je malo bio hladan, a malo ljubazan
. Njegova ne stabilnost postajala je sve oitija, kako je putovanje napredo286 287
valo. Jednom je Davida, koji mu je uputio neko neeljeno pita nje udario misha'abo
m, tankim tapom koji je nosio u desnoj ruci. Udarac je Davidu razrezao obraz, a s
trani bolovi trajali su danima dok nisu postali samo pulsiranje. Sada, kada su i
ostali bili tamo, al-Shami je vie pazio to govori Davidu. Jednom ga je David uspio
prevariti pitanjem o Ulrichu von Meieru. - Je li von Meier zaista bio tako pame
tan kao to kau? -pitao je. - Genij - usprotivio se al-Shami - vizionar. Bez njega.
.. -Stao je i pogledao Davida kao da e ga opet udariti, no ipak je spustio tap i n
acerio se. Potom je zautio, a u oima mu se po javio neki neodreeni izraz. David nij
e znao radi li se o lukav stvu, veselju ili sumnji. - Vi ste nali dnevnik - rekao
je al-Shami, i to je bila vie konstatacija nego pitanje. - Da - odgovorio je Dav
id. Zato bi to preutio? - Tko ga je napisao? O emu je govorio? - Nijemac - odgovori
o je David. - SS major, Sturmbann-fuhrer Schacht. Neto u al-Shamijevom oku je zat
reperilo. - Ah, da - promrmljao je. - SS-ovac. Schacht kaete? -Da. - to mu se dogo
dilo? - Umro je - rekao je David. - Bio je ubijen. Ubio ga je va prijatelj von Me
ier. - Bez dvojbe - odgovorio je al-Shami, smijeei se. Nije se bunio na ovo spomin
janje von Meiera. To je, dakle, bila veza izmeu von Meiera i ovog putovanja u Ira
m. Ali, to s onim beduinima koji izgledaju kao Nijemci i meusobno govore njemaki gdje se oni uklapaju? Oni su bili mladi, premladi da bi u ono vrijeme poznavali
von Meiera ili uope bili ukljueni u rat. Kako su stigli u Nafud i to tu rade? Paljiv
o su izbjegavali beduine. Jednom ili dvaput prila im je grupica jahaa, no kada bi
se pribliili, oklijevali su pa su se ponovno brzo udaljavali. Nije bilo dvojbe; o
ne koji su jahali zajedno s Davidom u pustinji su poznavali; poznavali ih i boja
li ih se. IH, moda, prezirali. pani dok su prelazili Pjeare nisu nikako prolazili.
A David unato svemu, osjeao udno uzbuenje koje neki put nije bi lo'mogue obuzdati. B
z obzira na sve to se dogodilo, vidjet e Iram. Sjetio se to je osjeao kada je otkriv
ao ploice u Ebli ili neko od ostalih pet-est vanih nalazita njegove karijere. Va nih
za njega samoga, iako su u nekom materijalnom smislu imali malu vrijednost. Sada
se kree prema mjestu koje je sto ljeima prekriveno pijescima Nafuda i koje nijeda
n arheolog prije njega nije nikada vidio. Nijedan osim Ulricha von Meiera. David
nije dvojio da je Nijemac i naao Iram, kao to je i odluio. To je samo po sebi bilo
golemo postignue. No, zastoje to tajio? Jesu li sve ove go dine utnje i tolike sm
rti bile potrebne zbog onoga to je tamo naao? Dok si je postavljao to pitanje, sin
ulo mu je i drugo: -to je tamo naao... Ili to je tamo odnio? 288 28933. poglavlje L
eyli i Scholemu trebalo je pet dana da stignu do Nafuda, klip-ui danju kroz vjetar
i kiu, a nou straarei pokraj vatre. U dva su navrata vidjeli u daljini logore bedui
na, ali samo su tiho proli pokraj njih. Ako su i bili vieni, nitko ih nije doao pit
ati ni to ele niti za bilo kakve novosti. Bili su to dani vjetra i hla dnoe, dani t
ijekom kojih ivot kao da je stao, a vrijeme izgu bilo smisao. Bilo je dovoljno pan
jaka za njihove deve, a nali su i plitke khabrase - bazenie ispunjene kinicom - ipak
, ze mlja se inila mrtva i naputena. Ni jednom nisu vidjeli svog progonitelja, no
znali su da je s njima i da eka priliku zadati udarac. Ostavljao im je znakove, j
asno znamenje svoje prisutnosti, poput darova na oltaru nekog predislamskog boga
iz tog podruja. Svako jutro kada bi kretali, ekao ih je njegov poklon, na udaljen
osti od otprilike kilometar od mjesta gdje su proveli no. Sloio bi hrpicu od malih
oker kamenia bubreastog oblika, na iji bi vrh postavio znak: prvoga jutra to je bio
dobro ulateni uspravno postavljeni metak; drugog mali huardhi bode ija se otrica cr
venjela od krvi neke ivotinje; treega mrtvi potrk fino prerezanog vrata; etvrtoga c
ijela gazela na ijoj je glavi bila mala rupica od metka; petoga - devina lubanja,
izblijedjela od prololjetnog sunca. Igrao se s njima kao to sokol, oekujui lovca ko
ji e doi i ubiti ju pitoljem ili noem, samo hoda nakolo oko lovine. estog dana, kada
su ugledali Pjeare, pokazao im je svoj posljednji jezivi trofej. Jahali su prema c
rvenoj, blistavoj zori koja se raala i oekivali da ugledaju Pjeare, nestrpljivi popu
t vikendaa koji jedva ekaju da ugledaju more. Popeli su se na visoku grbinu i pred
njima se pokaza Nafud, a na obzoru duga290 , crveni obrub. Spustili su se niz k
amenitu kosinu kroz nasla-e kamena pjeenjaka kojeg su eoni vjetra izrezbarili u gro
-f skne i zloudne oblike, i tada su pred sobom imali Pjeare, sa vojim pravilnim gra

nicama. Sve je izgledalo kao da se prostra no crveno more na tren zaledilo i vel
ike pjeane dine uzdigle se poput divovskih valova. I ba tamo, tono na granici pustin
jskog kamenja i Pjeara bila je postavljena posljednja hrpica. Pribliili su joj se z
ajedno, u strahu, osjeajui da e na njoj nai zadnje upozorenje da se vrate. Vjetar im
je nosio odjeu i leprao njome proizvodei tmuran zvuk. Ono to je bilo posta vljeno n
a hrpu kamenja postajalo je vidljivije, sve dok im nije postalo jasno. Ptice koj
e su letjele u blizini odletjele su kada su se pribliili. Leyla je osjetila kako
joj srce lupa i potisnula potre bu da povrati kavu koju je popila prije sat vrem
ena. Scholem je sjahao i priao hrpi kamenja. Posljednji dar bila je ljudska glava
- 'Alijeva glava jo uvijek zamotana u crveno-bijelu ghotru. Na mjestu oiju, sada
su bile rupe koje su iskljucale ptice. Glava je bila uredno odrezana u ra zini r
amena, a uz nju se drao i mali batrljak vrata na kojem je i stajala, okrenuta pre
ma zapadu, u smjeru suprotnom od Pje ara. Scholem se prisjetio 'Alijevih oiju kada
su ga sputali u grob. Na beskrvnoj koi vidjeli su se poeci raspadanja, a usne su mu
bile razvuene sa zubiju u ukoenoj grimasi. Scholem se odjednom podsjetio retka iz
Jobove knjige: Doi do tuda, re koh, i ne idi dalje. - On se vratio do groba i otko
pao tijelo - Scholem je rekao Leyli. Sjahala je i dola do njega. - Tko bi uinio net
o takvo? - pitala je drhtavim glasom koji nije mogla kontrolirati. Na 'Alijevu l
icu jo je bilo praine iz groba. - Luak? - Ne luak - rekao je Scholem. - Ovaj je norm
alan, on una-Pnjed smilja to e uiniti, vrlo paljivo. Nita ne ini iz ludila. - Ali, o
o ini jest ludilo. To nije normalno. Scholem je odmahnuo glavom. ^ - Nekada je on
o to uini zdrava glava lue od onoga to bi uimo lud ovjek. Nitko od optuenih u Niirnb
u nije bio lud. eyia nije odgovorila. Nije mogla vjerovati u takvo zdravlje. 291
Ponovno su zakopali glavu, omotali je u ghotru i stavili < boko u pijesak, a na
humak sloili hrpu kamenja da onemogu strvinare. Kada su zavrili, obratila se Schol
emu. - to emo sada? - upitala je. - Ovo upozorenje znailo! samo jedno. Kada budemo
u pustinji, on e nas uhvatiti bez p| blema. Dine e ga prikrivati i pruati mu mnoge
mogunosti: zasjede. - to biste vi eljeli? - upitao je. - Vratiti se? Odmahnula je g
lavom. - Nemamo izbora - rekao je. - Moemo se ili vratili i Davi ostaviti al-Shami
ju ili nastaviti. Kimnula je. - Najprije moramo nai vodia. - Scholem je pogledao o
k sebe i pokazao prema sjeveru. - Vidite li ona brda? To su sigurno ona za koja
mi je 'Ali i kao da ih potraim zapadno od Pjeara, na sjevernom kraju -Khunfe. Moda s
u udaljena oko petnaest kilometara. Ako sa u pravu, logor Shammara prema kojem j
e Ali krenuo je osam kilometara juno odavde. Leyla je pogledala prvo u pustinju p
a u Scholema. - to i emo izgubiti? - rekla je. Ponovno su zajahali i uputili se pr
ema jugu, uz rub Pjea Otprilike dva sata kasnije u daljini su ugledali vie niskih c
rnih grba - atore od kozje koe. U logor ih je uveo i poelio im do brodolicu Fahd ibn
Fawwaz. U njihovu ast pripremljena je kava, a starjeinin najstariji sin Farhan ri
tmiki je udarao u muar u kojem se drobi grah, da bi pozvao mukarce iz ostalih atora
da pozdrave pridolice. Sakupili su se u gostinjskom dijelu starjeininog atora, piju
cka li kavu i raspitivali se za vijesti iz vanjskog svijeta. Oni su bili pleme A
l Zubavr, podgrupa jednog od glavnih plemena Sinj ara dijela Shammaraca. Fahd ib
n Fawwaz bio je poput jastreba, gi-bak ovjek od svojih pedesetak godina, iji su i
duh i tijelo roenja otreni nafudskim vjetrovima. Dok je sluio kavu, lij vom je ruko
m lijevajui iz visokog mesinganog lonca u male keramike alice, razmetao se lagodnou o
jeka koji vlada kojega ljudi potuju, bez obzira na to to ih ima u samo pedeselj a
i to iz godine u godinu ive na rubu gladi. 'Ali Je o Al Zubayrima govorio vrlo lij
epo i Scholemu i Leyli mnotvo informacija. Sjeajui se onoga to im je ispriao, T li su
o zdravlju glavnih lanova plemena. O sebi su rekli ma-1 ali Fahdu i njegovom ocu
ispriali su ono to su znali o Hu-waytatima, iz ijeg su podruja stigli. Nakon nekog
vremena, starjeina im se obratio: - to je s ' Alijem ibn Sa'dom? Je li dobro? Scho
lem je bez rijei pogledao Fahda. Ovaj je shvatio zna enje njegovog pogleda pa i sa
m pogledao u vatru. - Rahimahu 'llah - promrmljao je. - Neka mu Bog bude mi lost
iv. On je bio stari prijatelj, dobar prijatelj. Te su rijei poput ive odskakale ato
rom, dok su ih svi zare-dom ponavljali. Fahd je podignuo pogled s vatre. - Kako
je umro? - upitao Je- Brzo - Scholem je tiho odgovorio - ali nezakonito. elio bih
o tome s vama porazgovarati. Fahd ih je grubo pogledao: najprije njega, a potom
Leylu. - Kada popijemo kavu - rekao je - moji sinovi i ja emo po sluati to nam ima
te rei. Nakon tree alice svi su se povukli - takav je obiaj. Kada su iz gostinjskog
dijela otili svi osim Fahda, estorica njegovih sinova, Scholema i Leyle, poeli su r

azgovor o njihovom puto vanju i o okolnostima u kojima su ubijeni 'Ali i Suwaili


m. Kada su stigli do onoga to su tog jutra otkrili na rubu Pjeara, Fahd je kriknuo
i pljunuo na pod ispred sebe. - Astaghfiru 'llah! - urlao je. - Od Boga traim opr
ost! Ni jedno ljudsko bie ne bi moglo uiniti takvo to. Razrezati o vjeka u komade. I
skopati mrtvaca i odrezati mu glavu. To nije judski. Pratio vas jejinni, duh koj
eg je sotona poslao da vas za vede. Ali, vas je vodio Bog. Jedan od Fahdovih sin
ova, mukarac u kasnim dvadesetim godinama s dugim crnim brkovima, obratio se ocu.
- Oe - rekao je. - Htio bih zamoliti dozvolu da neto ka em. a d' kJi je i dalje bij
esno gunao zbog onoga to se dogo292 293dilo njegovom prijatelju 'Aliju, gaje pogle
dao. - Da, Nazzal, ima dozvolu. Nazzal se obratio Scholemu. - Oprostite, ali jest
e li vi ili va sin zadrali huardhi koji ste nali prije etiri dana? Scholem je potvrd
io. - Da - rekao je. - Ovdje je. - Posegnuo je u svoju halju i iz vadio mali, za
obljeni no kakav koriste lovci za ubijanje peradi za borbu; umanjenu verziju khus
e. Dodao gaje Nazzalu, a on ga je prevrtao u rukama i paljivo pregledavao pa zati
m dodao ocu. - Oe, to nije biojinni. 'Alija je ubio al-Gharib. Leyla se udila imen
u, ako se tu uope i radilo o imenu. Al--Gharib znai stranac. Je li Nazzal zaista mis
lio na stranca, na nekoga tko ne pripada njihovom podruju? Tada je vidjela izraz
lica Nazzalove brae i shvatila da oni znaju o kome se radi. Fahd je Scholemu vrat
io bode. - Vidite li oznake na otrici'3 - upitao je. Scholem je pogledao i ispod o
suene krvi vidio tanke ozn ke, poput slova, ali neitke, koje ne postoje ni u jednom
pismu.| - to je to? - pitao je. - Njegovi znakovi - rekao je Fahd. - Da ste palji
vo po^ dali kamenje, nali biste ih jo. Ostavlja ih gdje god ide. - Sta-i rjeina je
uutio i samo buljio u vatru. Nazzal se opet ukljuio: - Zovemo ga al-Gharib - rekao
je. Pravo ime mu je Talal ibn Qasim, ali nije beduin, nije Arapin Od djetinjstv
a svi ga znaju kao al-Ghariba. ivi na Pjearama pria se da se drui s vukovima. - Ako
ije Arapin - rekao je Scholem - otkuda je? Je li Ira-j nac, Afrikanac, Solubba?
a Nazzal je odmahivao. - Nita od toga. Ne znamo odakle je|| Nitko nikada nije vid
io nekog slinog. - Kako izgleda? >. -.\ - Prilino je nizak, koa mu je boje badema,
a na licu imaj malo dlaka. No najudnije na njemu su oi. To nisu ljudske oi. Nazzal
je podigao prste i potegnuo krajeve svojih oiju, da jui im kosi oblik. Leyla je iz
mjenjivala poglede sa Scholemom. Postoje takve rase ljudi - rekao je Scholem. Dalje, isto nije. Kinezi, Koreanci, Japanci. atorom se proirilo mrmljanje. _ Jesu H
oni muslimani? - upitao je Fahd. Scholem je kimnuo. - Neki jesu. Ima mnogo Kine
za musli-ana Indonezija je najvea muslimanska zemlja na svijetu. Moda je taj va str
anac iz Indonezije. Nazzal je nastavio: - Nose li maeve? Scholem je odmahnuo glav
om. - Moda. No, to nisam ni kada uo. Zato? -Al-Gharib nosi ma. U Arabiji nitko nikad
a nije vidio takav ma. Nagnuo se i tapiem za mijeanje kave u pijesku pored ognjita na
pravio skicu. Dobro je nacrtao ma s dugom drkom. Scholem se nagnuo i pogledao Nazz
ala. - Japanac je - rekao je. - Jesu li oni muslimani? - upitao je Fahd. - Ne odgovorio je Scholem. - Oni nisu muslimani. - Kako je doao ovamo? - upitala je Le
yla. -1 kada? Pusti nju poznaje kao badu. Zna jahati devu, slijediti tragove i l
oviti. Kaete - od djetinjstva. Je li tu odrastao? Fahd joj je odgovorio tihim gla
som da ga ne uju ene koje su se nalazile s druge strane zastora. Ovakve stvari nis
u za nji hove ui - iako su one o al-Gharibu znale koliko i mukarci. - Prije mnogo
godina - rekao je - meu pleme Shammar stigao je jedan Palestinac. Putovao je logo
rima i donosio pisma Hajj Amin al-Husaynija - koji je tada bio jeruzalemski muft
ija. Tada on, naravno, nije bio u Jeruzalemu. Engleski su ga nevjer nici prognal
i - prokleti bili. - Kada je to bilo? - pitala je Leyla. Fahd je prije odgovora
dobro promislio. - Prije Farhanovog roenja. Ja sam bio mlad -jo neoenjen. Sjeam se d
a je moj mlai brat tada tek bio obrezan, a on sada ima etrdeset sedam godina. Bilo
je to vrijeme kada su Englezi u SVJJ zemlji imali veliki rat pa su njihovi brodov
i dolazili u Aden. - Razumijem - rekao je Scholem. To je bilo oko 1944. ili 5-,
ako je Fahdov brat obrezan u sedmoj godini. - Nastavite, molim vas - rekao je. 2
94 295- U pismima me muftija molio da u ime islama prihvatim djecu u nae atore; muk
u djecu. Molio nas je da u svaki logor primimo dvojicu ili trojicu. Starjeine su
se sloili pa su i do nijeli djeake. Nije bilo dozvoljeno pitati odakle su ili tko
su im pravi roditelji. Trebali smo ih odgajati kao i nau djecu, kao be duine. Mor
ali smo ih pouiti o pustinji, o svim tekoama i pa tnjama. Neki od njih su umrli. Os
tali su preivjeli i izrasli u sna ne mlade mukarce. Kada su imali etrnaest godina, d
oli su neki ljudi i odveli ih, bez objanjenja. I oni su donijeli Hajj Ami-nova pis

ma. Uskoro su doveli jo djece. Otada, bilo ih je mnogo, ali svaki put nam ih odve
du. -1, al-Gharib je bio jedan od njih? - pitao je Scholem. - Da. On je bio jeda
n od prvih, jo beba. Odgojio ga je Al Shiha'. - Jesu li sva djeca bila poput njeg
a? Fahd je zanijekao. - Ne - rekao je. - On je bio jedini. Zato su ga i nazvali
al-Gharib. Ostali nisu bili tako udni. Bili su kao Europljani. Mnogi su imali pla
vu kosu, a ostali su bili tamni. Ali, ni jedan nije bio Arapin. Mislim da su ih
doveli iz Europe. - Sve njih? - pitao je Scholem, uzbuen i zbunjen ovom za nimlji
vom informacijom. - Ione koje su dovodili kasnije? - Ne znam - rekao je Fahd. Dovedeni su izvana i ponovno odvedeni; kuda - ne znamo. - Ali, al-Gharib je jo uv
ijek ovdje. - Da - rekao je Nazzal. - On ivi negdje u pustinji i s vre mena na vr
ijeme se pojavljuje da posjeti Al Shiha'. Ponekad se pojave i ostali, da posjete
svoja plemena, ali nakon dan, dva opet nestanu. Meutim, al-Gharib je drukiji. Nje
ga se ljudi boje. Kau da je dijete avla. Neki ga tako i zovu Ibn Iblis Sotonin sin.
Vie puta je ubio, uvijek vrlo okrutno, ali nitko se ne usu uje osvetiti mu se. Vje
ruje se da bi diranje u njega izazvalo prokletstvo. On dolazi i odlazi kako hoe.
Pjeare poznaje bo lje od bilo koga drugoga. - Zato nas eli sprijeiti da uemo u Pjea
je u nji ma? Zato je 'Alijevu glavu ostavite na granici, kao upozore nje? estoric
a brae meusobno su se gledali. Svi su utjeli. Fahd onovno zurio u vatru kao da je u
plamenu mogao itati neke Ikrivene poruke. Scholem je prekinuo tiinu i nastavio. Moj sin i ja dolazimo iz Jordana u potrazi za jo trojicom. Vierujemo da su otili
u Nafud. U sredite, u samo srce Pjea-ra W je u sreditu? Je li itko od vas tamo bio? S
vi su utjeli. Scholem je osjeao kako napetost u atoru ra ste. Osjeao je strah, opipl
jiv i svje. Nastavio je. - Moj sin i ja smo u al-Qudsu, u Jeruzalemu nali jednu st
aru knjigu. U njoj je spomenut grad u Nafudu, prastari grad. Pisac pie da se grad
zove Iram, Iram Stupova o kojem se govori u Bojoj knjizi. Farhan je najzad progo
vorio: - Grijeite - rekao je. - U Na fudu ima samo pijeska. Beskrajno mnogo pijes
ka, dovoljno da proguta i gradove i sve knjige ovoga svijeta. Ono to ste pro itali
o Iramu su samo legende. Grad koji traite je moda ne gdje drugdje. - Jeste li bil
i tamo? - pitao je Scholem. - Jeste li bili u srcu pustinje, jeste li vidjeli da
tamo nema niega osim pijeska? - U Nafudu - rekao je Farhan - sunce izlazi iz pij
eska i zala zi u njega. Pisac te knjige moda je vidio fatamorganu. Na ognjitu, puc
ketala je i gasila se vatra. Nitko se nije ni po maknuo da doda ogrjev. Fahd je
maknuo pogled s plamena; zje nice su mu bile iscijeene, beivotne, kao da im je vat
ra usisala svu volju. Nemirno je gledao u Scholema. - Noas moete ostati - rekao je
. - Nai ste gosti i moete se odmoriti pod naim krovom. Ali, sutra morate poi. Vratit
e se u Jordan. Ne ulazite u pustinju, ak ni zbog osvete. Tamo ete na i samo nesreu,
veliku nesreu. Ljudi se tamo izgube i vie ni kada ne vrate. Zaboravite al-Ghariba.
On je ubijao i prije, a ubi jaj e i dalje. Svi potjeemo od Boga i njemu se vraamo.
Sve raune ostavite njemu. Zaboravite one koje traite. Ako ne po znaju pustinju, v
e su mrtvi i nikada ih neete nai, a ako su ipak doli do njenog srca, na mjestu su na
kojem im nikada ne biste mogli prii. Nemojmo vie o tome. Naredit u da se ubije ovc
a. Veeras emo dobro jesti, u 'Alijev spomen. Starjeina je ustao, a izgledao je star
iji nego kada je sjeo. 296 297Kao daje na njega pao neki preteki teret. Toplina i
suivot su rrrodoiice

34. poglavlje
Sljedeeg su jutra Scholem i Leyla napustili atore Al Zubayra i nastavili prema sje
veru, pratei uareni rub Nafuda. Prostrane, tihe i bez vodia, neprohodne Pjeare kao da
su ih pozivale. U logoru se vie nije prialo o njihovoj potrazi, a oboje su dovo l
jno dobro poznavali beduinska pravila ponaanja pa su bili i svjesni da je razgovo
r na tu temu zauvijek zavren. Jedina nada bila im je neto sjevernije pronai sljedei
logor gdje bi uzeli vodia koji e ih odvesti u pustinju i kojega e uz naravno drukije
razloge, kada budu sami, nagovoriti da ih odvede tono tamo gdje ele. Shammari su
znali za Iram ili bar za neto u pustinji, neto to ih je brinulo i plailo i o emu nisu
eljeli go voriti. - Chaime, to mislite, tko su ona djeca? - upitala je Leyla dok
su jahali jedno pored drugoga titei se od vjetra. - Ako je Hajj Amin bio upleten..
. - Da - rekao je odluno, kao da se brani. - Znam. Znam to hoe rei, no ne elim vjerov
ti. - Kako su tamo dospjeli? Gdje su odvedeni? I, zato? Pogledao ju je s bolnim i
zrazom u oima. - Nisi idovkarekao je. - to to tebi znai? Pogledala ga je povrijeena n
jegovom opaskom. - Zar bih, da sam idovka, bila vie ovjek? To me brine isto kao i v

as, i zbg istih razloga. Pustinja ih je poela gutati, najedati njihovo krhko primi
rje, okretati ih jedno protiv drugoga. Otprilike pet kilometara od logora Shamma
ra zauli su iza e zvuk brzog devinog koraka po kamenju. Okrenuli su se i 1 Jeli k
ako im se pribliava neki jaha. Bio je odjeven u crno, a 298 299jahao je tamnosmeu u
kraenu devu. Scholem je posegnuo za pukom koju je nosio na sedlu i spremno je podi
gao. Jaha se pribliavao sada malo sporije. Potegao je uzde dok je bio neko liko me
tara udaljen od njih i sa usta skinuo ghotru. Bio je Na-zzal, Fahdov najmlai sin,
s kojim su razgovarali prethodnog dana. Znojio se i teko disao. Progovorio je be
z uobiajenih formalnosti. - U Pjearama ima neega - rekao je. - Moja braa ne ele prizn
ti da to postoji jer su prestraeni. Moj otac stari pa se i on boji. A isto je i u
drugim shammarskim logorima. - to je to ega se boje? - pitao je Scholem. - Je li
to neko mjesto? Neki grad? - Ne znam - odgovorio je Nazzal. - Nitko ne zna. Tamo
ni tko ne ide i o tome nitko nikada ne govori. U sreditu Pjeara postoji jedno mjes
to na koje se ni jedan badu ne usuuje poi. Shammari govore da tamo ima duhova i da
duhovi mrtvih i zlih jinna hodaju po pijesku i mame bezazlene putnike u njihovo
vlastito unitenje. Neki kau daje tamo grad u kojem ivijinn. - Je li taj grad Iram?
- pitala je Leyla. Nazzal je potvrdio. - Da, uo sam da ga zovu Iram. Kau da je pr
ema Bojoj kazni ukopan u pijesak. - Koliko je veliko to podruje? - pitao je Schole
m. - Vrlo veliko. ovjeku bi trebalo dvanaest sati jahanja na dan, deset dana da o
bjae oko njega. Scholem je to na brzinu izraunao i pogledao Leylu. - To je radijus
od oko pedeset kilometara. Vrlo veliko podruje. Leyla je odmahnula glavom. - Ne
moramo prijei cijelo po druje. To zvui kao neka vrsta zabranjene zone oko Irama. Mi
moramo odjahati ravno u sredite i tamo e nas ekati Iram. Scholem je kimnuo s odobr
avanjem. - No, to ne moemo bez vodia. Obratio se Nazzalu i upitao. - Zna li tko bi
nas tamo mogao povesti; bar do poetka tog podruja? Nazzal se nasmijeio. - Da - reka
o je. - Ja u vas odvesti. Ja ne vjerujem u jinna, ni u duhove. Ne bojim se tamo p
oi. - Moglo bi biti opasno - rekao je Scholem. - Ima i veih opasnosti od jinna. Ne
znam to emo tamo nai, ali nitko nas 300 e toplo doekati s kavom na ognjitu. Al-Ghari
e nas okuati zaustaviti, u to sam siguran. Prije no to odlui poi, dobro razmisli. Na
zal nije oklijevao. Dok je odgovarao, oi su mu sjajile. -Odluio sam juer. Kada ste
otili, razgovarao sam s ocem i izloio mu svoj plan. Bio je ljut, ali nije mi brani
o. Mislim da razumije. On se sjea onih dana kada su se plemena meusobno napadala;
kada bismo mi napali logor Aniza ili Mutayra i uzeli njihove deve i ovce. Sada n
as nadzire vlada - pukama i dipo vima, i vie ne postoji avantura. Kada budem imao g
odina koli ko i moj otac, bit emo otjerani iz naih logora i smjeteni u gradove; ivje
t emo u bijedi od sezone do sezone, bez seljenja. Kunem vam se, vie se bojim njiho
vih naftnih buotina, nego Irama ili al-Ghariba. Povedite me. Pruit u vam Pjeare na dl
anu. Vjerujte mi -ja u vas tamo odvesti. Iz pustinje je puhao hladan vjetar, a iz
nad nje stvorili su se crni oblaci i poeli se sputati poput kakvih golemih, oteenih
zvijeri koje su se dole naderati u podruje beskrajnog pijeska. Gledali su u visoke
, tihe dine koje su se uzdizale i sputale svu da naokolo - sve dok nisu nestale n
a crnom obzoru. Leyline ru ke bile su grube i hladne, oi crvene i bolne od vjetra
. Pogledala je u Scholema; u njegovo zabrinuto lice. Kimnuo je i podboli su deve
preko praga Pjeare koja ih je iekivala. 30135. poglavlje Pjeare su ih progutale, tih
, potpuno i bez napora. Nafud je bio ocean ije su se crvene vode propinjale u obl
iku velikih srcolikih dina od kojih je najnia bila visoka oko ezdeset, a najvia pre
ko stoosamdeset metara. Napredovali su sporo i te ko. Ni jedan jedini pokret kroz
Pjeare nije jednostavan. Brzinom od oko kilometar i pol na sat, jahali su ili hod
ali oko dubokih pjeanih ponora koji su se neprestano odronjavali i blokirali im pu
t. Poput noa otri vrhovi izboina poputali su pod njihovim nogama i uzrokovali lavine
zlatnog pijeska. Deve su se borile i ulagale golem napor u kretanje po takvoj p
odlozi sve dok im svaki korak nije postao mrzak, a one se poele tresti od napetos
ti. Odjednom, prije podneva, nebo se otvorilo. Nazzal im je re kao da sjau jer se
po pljusku ne bi mogli kretati. Sklonili su se u napola podignut ator u podnoju d
ine dok su se deve tresle na ledenoj kii koja se u valovima slijevala niz pijesak
. Leyla se pitala kada je zadnji put bila na toplom i suhom mjestu. Juer naveer, pom
islila je i to joj se uinilo kao san. Oduvijek luta po ovoj hladnoi, kii i magli, p
o kremenu, pjeenjaku i pijesku boje krvi. Nazzal im je ispriao sve to zna o Iramu, o
no to je uo od starijih mukaraca iz plemena i od svog oca. Govorili su da je grad s
agraen u Salomonovo doba, a sagradio gaje ifrif imenom Sultan Mansur. Zidovi Iram

a sagraeni su od lubanja nevjerni ka, a ima i jarke u kojima se uvaju njihove due t
ri dana i tri noi prije no to su odnesene u pakao. Prialo se da je to zaista predvo
rje pakla i da u njemu stalno gore vatre iz dubina. Nepre stano se moe uti zvuk pl
aa i jadanja. - Koliko je to podruje nedostupno tvome narodu? - upitala Levla. - J
e li oduvijek bilo tako? - Sjetila se al-Halabijevog komentara da su se u njegov
o vrijeme beduini plaili ui u unu tarnji dio pustinje. Kimnuo je. - Da. Stari kau d
a su i njihovi oi za to znali i toga se bojali, a i generacije prije njih. To mje
sto postoji oda vno. No, moj je otac jednom rekao da se prije mnogo godina pu st
inja oko Irama izmijenila, da je postala prepuna jinna i zlih stvari kojih tamo
prije nije bilo. - Kakvih stvari? - Visokih jinna, crnih odora, mirisa smrti. Sv
jetala koja svi jetle nou, crvenih i zelenih zvukova koji dopiru iz dubine ze mlj
e. I drugih stvari o kojima nitko ne eli priati. - Prije koliko su godina te stvar
i poele? Nazzal se namrtio. - Nisam siguran. Mislim da je moj otac rekao da je to
bilo u vrijeme kada je doveden al-Gharib. Kasnije su mnogi povezali njegov dolaz
ak i ono to se dogodilo u pusti nji. Levla se obratila Scholemu. - Otprilike prij
e etrdeset godi na-rekla je. Ledena kia pretvorila se u kiu, a kia u sitnu kiicu to s
pi. Tijekom pljuska pijesak je poprimio gotovo grimiznu boju. Ob laci su se poma
kli na zapad - prema Shifa' planinama i obali. Smotali su ator i krenuli, a mokri
pijesak je pod kopitima nji hovih deva bio krut dok su se uspinjali do vrha din
e. Dok su za obilazili duboke pjeane jarke, izgledalo je kao da se kreu u beskrajni
m krugovima, no kretali su se stalno prema istoku, a svaka ih je dina pribliavala
cilju. I ovdje, na rubu Pjeara, vode je bilo u mnogim bunarima. A, kako budu odmi
cali u unutranjost, vode e im poeti nedo stajati i ukoliko ne nau kakav bunar, imat e
problema. Pje are za neiskusne mogu biti fatalne i podmukle ak i zimi kada na dovol
jno vode i pae. Scholem i Leyla nisu imali iluzija - u Pjearama bi, bez Nazzala, um
rli. ie noi su se ulogorili u zavjetrini visoke dine, a vatru upalili na kamenito
m tlu izmeu ove i sljedee. Nije im nedostajalo dr va, posvuda je bilo ostataka grm
lja koje je i izniklo i uvenulo 302 303prolog proljea. Te noi bilo je mjeseine i to
je bila prva mje seina koju su vidjeli kroz neko vrijeme. Na sve je bacala svoju
bijelu svjetlost. Dine su izgledale mekane i bezbojne, sa samo ponekom vrstom sje
nom, na mjestima gdje ih je nabrao vjetar. Zavijao je kroz pijesak, a njegovi zv
ukovi ispunjavali su no sli kama samoe. Tijekom noi straarili su naizmjence, no nitk
o nije vrsto spavao, bez obzira na vatru. Znali su daje negdje, meu dinama, al-Gha
rib koji promatra njih i vatru i eka ih da priu jo malo dublje u njegov brlog. U je
dnom asu, Nazzal im je poeo priati o pustinji, o stva rima koje je on tamo vidio i
o stvarima koje ih oekuju. - Moramo prijei nekoliko lanaca visokih dina - rekao je
. -Najgore su Kuthub Iblis - Vraja pjeana brda. Vrlo su visoka, poput manjih planin
a, a pijesak je mekan i podmukao. Deve su vam ve umorne: moda ih nee moi prijei. - Ne
bismo li ih mogli zaobii? - upitala je Leyla. - To bi trajalo predugo, a i skren
uli bismo s puta. Vie bih volio prijei, ako to bude mogue. - Koliko e nam dugo treba
ti? Slegnuo je ramenima. - Ovisi. Vrijem je loe i to me zabri njava. Uz malo sree, e
st dana, moda i manje. - Do granice iramskog podruja? - Da. A do samog Irama moda j
o tri dana. Ne znam. Ovisi o tlu. I o vremenu. - A hrana i voda? - pitala je Leyl
a. Prije odgovora, dobro je promislio. - Imamo dovoljno hrane, ako budemo jeli u
mjereno. Ako se uvjeti dublje u pustinji ne promijene, i deve e imati dosta pae. V
oda je veliki problem. Bunara vie nema. Moda budemo toli ko sretni pa naemo nakupin
e kinice na stijenama, ali na ovom putu nema mnogo kamenja. Deve dvadesetak dana
mogu bez vode, ali Kuthub Iblis bi ih mogla iscrpiti. Mi emo vode imati dovoljno
do Irama, ali ako je tamo ne naemo, umrijet emo. Kada prijeemo Kuthub Iblis povratk
a vie nema. - A ako je ne prijeemo? - Tada se odmah moramo vratiti. U protivnom, s
vi emo 304 umrijeti. Dva dana kasnije stigli su do brda koja su nalikovala na man
je planine. Poeli su se uspinjali po tekom pijesku, a onda strmi nom prema gore. T
o je trajalo cijeli dan, dok nisu stigli do ude snih visina - odbojnih i tamnocrv
enih. Deve su tjerali na penja nje guranjem, povlaenjem i grubim rijeima. Jahati n
isu mogli _ deve jedva da su podnosile i prtljagu. Satima su se verali po pijesk
u, a inilo im se da se ne miu. Kolikogod daleko odma kli, uvijek se pred njima stv
orila jo jedna dina, a kada bi se ko nano popeli i na nju, na obzoru ih je bilo jo
beskrajno mnogo. Noge su im od penjanja postale slabe i bolne i jedva su ih nosi
le. Svaki put kada bi stigli do vrha dine, ekalo ih je opasno spu tanje pri kojem
se pijesak pod njima pomicao, obruavao, ne prestano im prijetei da ih surva niz st

rminu. Za svakoga od njih slomljena noga znaila bi smrt. Bol im je kidala miie, area,
nadnaravna bol koja nije prestajala - nije imala ni poetka ni kraja. U podne su
se odmorili, izmueni, iscrpljeni, ali svjesni da moraju nastaviti. Nazzal nije do
putao vie od sat vremena za jelo i odmor. Rekao je da ima svoje razloge pa bi im n
akon sat vremena nareivao da ustanu. Deve se isprva ne bi htjele po maknuti i pok
uavale bi ih ugristi kada bi im se pribliili. Do sredine poslijepodneva nizinu je
ispunila teka magla koja se irila poput vrtloga u sivom jezeru. Iz tog su se jezer
a uzdizali u polumraku tmurnog dana. Kad su se spustili niz dinu mogli su vidjet
i samo ono najblie; magla ih je zbunjivala i dezorije-- ntirala sve dok se ne bi
ponovno uspeli i vidjeli gdje se nalaze. Leyla je hodala kao u snu, tijelo i dua
razdvojili su joj se, noge su joj se micale automatski, vie nije osjeala bol, vie n
ije gledala kuda ide. Htjela je lei i zaspati dugim snom, bez snova; ntjela je bi
ti u kui na Sinaju, pomagati majci u kuhinji, sluati oevu poeziju i moliti u damiji
sa svojim sestrama. Vie puta pala je i digla se, ali nije se sjeala kako je nastav
ila hodati; du gog puta sjeala se kao kroz maglu, sve je izgledalo zamreno kao klu
pko vune kojeg je potezala, ali nije mogla otpetljati. Tjeskobni kilometri napla
tili su svoje i od Scholema kojemu 305je srce lupalo uznemirujue brzo, a plua se r
airila do svojih krajnjih granica. Na uskim vrhovima osjeao je vrtoglavicu, a u ni
zinama ga je guila magla. Odrala ga je samo snaga volje i udnja za osvetom koja je
tako dugo u njemu gorjela. Konano, mora se bliila kraju. Spustili su se s visoke d
ine u zavojitu prostranu nizinu i Nazzal je objavio kraj. Mogli su se ulogoriti
i odmoriti tijekom noi. Leyla je legla na tvrdo tlo, kao da se radi o pernatom kr
evetu. Gledala je Nazzala koji je zapalio vatru od drvlja sakupljenog tijekom ma
ra i malaksalo mu se nasmijeila. - Nazzal, tko e veeras straariti? - pitala je. - Svi
ma nam treba sna, a to ako je al-Gharib ovdje? Nazzal je odmahnuo glavom. - Ako j
e ovdje, umoran je kao i mi. Prije jutra nee pokuati nita. Moemo sigurno spavati. Le
yla je uzdahnula i legla, a zatim opet podigla glavu i ob ratila se Nazzalu: - B
io si u pravu. Vraja pjeana brda su pakao. Ali, pobi jedili smo ih. Vie nas nita ne m
oe zaustaviti. Nita. Nazzal ju je pogledao udnim izrazom lica. Namrtio se i dok je g
ovorio vie ju nije gledao. - Vraja pjeana brda? Mislite da su ono bila Vraja pje ana
da? Ono nije bilo nita, obine dine. Do Kuthub Iblisa stiemo sutra. Za njih e vam tre
bati sva snaga. Spavajte. Mora mo ustati prije zore. 36. poglavlje 306
Vraja pjeana brda opravdala su svoje ime. Za prijelaz trebalo im je sedam sati koji
su se inili kao sedam dana, sedam uasnih dana neprestane more. Na pola su puta iz
gubili jednu devu s prtljagom. Sruila se na vrhu strme dine i nije se htjela vie p
o maknuti. Kolikogod da su je pokuavali dii na noge nisu uspi jevali pa ju je na k
raju Nazzal proglasio izgubljenim sluajem i skratio joj muke otricom svoje khuse.
Preraspodijelili su njezin teret, uzimajui dio ak i sami kako bi potedjeli ostale d
eve o kojima su ovisili. Prenatrpani, izmueni i edni unato hladnoi zbog koje su mora
li troiti zalihe vode, nastavili su, kao Sizif koji je uz brdo Tartarus muno gurao
svoju stijenu. Scholem i Leyla molili su Nazzala da im dozvoli odmor, ali bio j
e nepo pustljiv i na njihove se molbe nije ni osvrtao. - Moramo stii prijeko - re
kao je. - Ako se deve odmore, oslabit e. Na visinama nema pae. Mogli bi ih sve izg
ubiti, a ako se to dogodi i mi smo mrtvi. I tako su nastavljali. Pijesak se nako
n kie ponovno osuio pa su im noge u njega propadale skoro do koljena. Pri svakom k
o raku Leyla je mislila da nogu vie nikada nee moi osloboditi, da e joj ostati zauvi
jek uglavljena u zamci od pijeska, sve dok joj se ne smrve sve kosti pa i one ne
postanu pijesak. Nazzal je bio prestraen. Znao je da on moe prijei Kuthub, ali ovi
stra nci su neiskusni i moda nee uspjeti. Da se to dogodi, osjeao bi se obvezan pr
ema njima pa bi ak, ako bi to bilo potrebno i Umro u njihovom drutvu. Da bi sve bi
lo jo i gore, brinulo gaje 1 vrijeme. Osjeao je u zraku da e se neto dogoditi - neto
ozbiljno. A, prije no to se to pone dogaati, htio je da Kuthub "Us bude iza njega. 3
07Usprkos svemu, preli su na drugu stranu i podigli ator u zavjetrini uske, blago
vijugave dine. Samo su pohlepno pili, e ludac im nije traio hrane. Odmah po dolask
u zamotali su se u pokrivae. Zaspali su odmah, ne obazirui se na estoku hlad nou; po
put djece koja su cijeli dan provela na zabavi i svu svoju snagu potroila na divl
je i frenetine igre. S jutrom stiglo je i neko udno, nadnaravno mrtvilo. Vjetra ni
je bilo, a i temperatura kao da je malo porasla. Nebo je bilo gotovo isto, ali ne
ke nezdrave boje: bilo je pepeljasto, a na mjestima skoro uto. Svjetla je bilo ma

lo. Deve su bile neuobi ajeno tihe, a izgledale su i napeto, kao da se neega boje.
Jedna je nedostajala. Nazzal je brzo probudio Scholema i Leylu. Lice mu je oda
valo napetost i brigu. Govorio je tihim, zabrinutim glasom. - Neto nije u redu rekao je. - Jedna deva nedostaje. Jo je dan fahl. Nema ni njenog tereta, a ni vein
e drugih paketa. Os talo je samo nekoliko uturica i neto hrane. - Kako se to dogod
ilo? - pitao je Scholem. - Neto smo mo rali uti. - Ne prole noi, preduboko smo spava
li. To ne bi uinio ni jedan badu; nitko ne bi opljakao one koji prelaze Pjeare, ni t
ko im ne bi uzeo hranu i vodu. To je mogao biti samo al-Gharib. Jedino on moe pre
zirati pravila. I samo on moe ostaviti malo hrane i vode, tako da se, kada doe vri
jeme, posvaamo. - Koliko je ozbiljno? - upitala je Leyla. Nazzal je izgledao uzne
miren. Mrtio se, a u oima, Leyla mu je vidjela ne samo nemir: bio je prestraen. - N
e moe biti ozbiljnije - odgovorio je. - Vode i hrane ima mo dovoljno za nekoliko
dana. Od sada nadalje, deve e biti u redu: posvuda ima obilnih panjaka. No ako u I
ramu nema vo de, ne moemo se ni nadati da emo iz Pjeare izii ivi. - Ako sada krenemo,
moemo li se vratiti? Nazzal je odmahnuo glavom. - Vidjeli ste Kuthub Iblis. Zna t
e to to znai. Pokuati se vratiti bilo bi ravno samoubojstvu. U svakom sluaju, nisam
vam rekao sve. Pogledali su ga, plaei se to bi mogao rei. - Jeste li obratili panju n
a vrijeme? - pitao je. 308 Scholem je kimnuo. - to je to? - pitao je. - to nije ka
ko treba? _ Negdje zapoinje pjeana oluja; i to velika. Moe nas za obii, ali sumnjam.
Ne moe se znati koliko e dugo trajati -sat dan, tri dana. Ako bude trajala vie od d
ana - gotovi smo. Ne'smijemo izgubiti toliko vremena. Zastao je. Leyla je primij
etila da mu je lice sivkasto i da, dok govori, brzo mie oima, poput nekoga tko neto
skriva ili trai izlaz. - Jeste li ikad doivjeli pjeanu oluju? - pitao je. Leyla je
potvrdila. - Jednom na Sinaju - slabu. - Tada je niste doivjeli. Beduini ih se, u
Nafudu, boje vie od bilo ega drugog. Najgore bi bilo putovati kada oluja doe. Sve e
nestati - nebo, zemlja, svjetlo. Zavijanje vjetra priguit e sve druge zvukove. Ne
moe nita osjetiti, vidjeti, ne moe disati. Kada oluja stigne, znat ete to je pravi
ah. Leyla je pretrnula, trnci su joj prolazili kimom - kao da se neto ivue u njoj pr
obudilo. Al-Gharib je izabrao pravi trenu tak. Pomagale su mu ak i prirodne sile,
kao da je s njima u do govoru, kao da je zaista sotonino dijete. A, ona se brin
ula za Na-zzala. Neto joj je govorilo da se na njega vie ne mogu osloniti, da je z
akoraio preduboko i da je na rubu panike. Bili su prezabrinuti da bi jeli pa su o
sedlali i natovarili deve i krenuli. Isprva se put inio lagan - u usporedbi s pre
thodna dva dana. Nazzal je elio pokuati doi do nekih stijena pjeenjaka, udaljenih oko
osam kilometara, gdje bi nali sklonite kada konano pone oluja. Pomicali su se, svje
sni napete i teke atmosfere koja je navijetala ludilo koje se pribliava. Bili su bl
izu stijena kada je Leyla zavikala. Sjedila je, prsta uperenog pred sebe. Istoni
obzor postajao je crven kao da ga odozdo liu crveni plamenovi. Kao da su se grmov
i arfaj i gha-da zapalili pa s istoka prema njima stie divovska vatra. Odje dnom,
zapuhnuo ih je hladan povjetarac drukiji od svega to su do tada u pustinji iskusi
li. Dok su to promatrali, iznad crvenog obzora stvorili su se gusti crni oblaci
poput dima to ga riga neka daleka vatra. Dok se vjetar nevjerojatno brzo pojaavao
i cmilo nadvijalo nad njih, deve su se tresle od uasa. 309Nazzal im je doviknuo d
a sjau i okrenu deve leima prema vjetru. Oluja se pribliavala brzinom ekspresnog vl
aka. Sada su je ve mogli jasno vidjeti: divovski oblaci crne praine vrtjeli su se
nekoliko tisua metara visoko, dok su ih podravali veliki stupovi crvenog pijeska i
zvijajui se i pulsirajui dok su se sna ili i u sebe usisavali sve vei i vei dio pusti
nje. Kroz oblake i stupove pojavljivale su se sjajne munje, kao jezici bijele va
tre koji oblizuju svoju oteenu crvenu kou. Dok se vjetar pojaavao buio je, rikao, a
onda se u nekoliko sekundi, na njih sruila oluja, vritei, hvatajui ih svojim kan dama
, ruei ih, tjerajui ih da se uure uz deve vrsto obmo-tanih lica svojim ghotrama. Cij
je svijet nestao u djeliu se kunde. Tamo gdje su prije bili nebo i zemlja, sada
je vladala za-sljepljujua tama grimiznog pijeska, koji na svom putu iba sve na to n
aie, koji poput monstruoznog i nemilosrdnog ivog bi a juri po dinama. Zvuk je bio ua
savajui - munje, gromovi, neprestana rika, kao demoni koji zavijaju eljni svoje ne
pri rodne hrane. inilo se da oluja nikada nee stati. Izgubili su osjeaj za vri jeme
zatvoreni, svaki za sebe, u svoje osobne strahove, nespo sobni razgovarati, pa a
k i misliti. Postali su gladni i edni i po tome su znali da vrijeme prolazi - osi
m toga oluji nisu vidjeli ni poetak ni kraj. Nije pokazivala znakove smirivanja.
Nekontro lirano nasilje vjetra nastavilo se, a tijekom narednih sati nisu presta

jali ni vika, ni lomljava, ni grmljavina. Nije bio ni dan ni no, samo neka neprek
idna i nesmiljena tmurnost u kojoj su lju di i ivotinje svedeni na obrise. Ako je
pala tama, pala je u tamu pa je nisu mogli zamijetiti. Ako je izalo sunce, uzdig
lo se iznad tame i nije imalo vidljivog uinka. Leali su, sluali kako oluja bjesni,
ili spavali, pa se opet budili na zvuk vjetra i grmljavine. Nazzal je kroz tu non
u moru dopuzao do Scholema i Leyle i donio im vode i hrane iz svojih bisaga; mal
o s njima popriao, ohrabrujui ih. No, bio je umoran, neizdrivo umoran i u njego vom
promuklom aptu prepoznali su drhtanje zbog iskonskog straha koji je sve tee i tee
prikrivao. - Je li loe? - pitala je Leyla kada joj je priao. - Da - progunao je. Vrlo loe. Najgore to sam doivio. 310 Moe trajati danima. Jedina nada nam je Bog. prv
i put u mnogo godina Leyla je eljela vjerovati u toga Nazzalovog Boga zatitnika. O
n je bio pustinjski Bog - a pije sak, vjetar i gromovi njegove igrake. Bili su u
njegovoj milosti - tu, u sreditu njegovog najstarijeg i najstranijeg podruja. Levla
je eljela u njega vjerovati: inio joj se tako stvaran, ta man, crven i ljut kao i
ova strana buka koja ju je okruivala. Imala je lude sne i vizije, poput halucinac
ija. Nita se nije i nilo stvarno. Spavala je i sanjala pa bi se budila u tami i poi
njala bi nova mora. Kada je dozivala nitko nije odgovarao, nitko nije dolazio.
Pripila se uz devu kao da joj je sve na svijetu, pla ila se pustiti ju i na sekun
du. Nije se micala, nije govorila - sje dila je pred olujom i izdrala. Nije znala
to ju je potaklo da otvori oi. Ponovno je zadrije-mala i sanjala o Davidu i al-Sh
amiju; uasan san u kojem su de belom ovjeku izrasla etiri para ruku pa se pretvorio
u gomo ljastog bijelog pauka i vrtio Davida u svojoj zamrenoj, prljavoj mrei. Kad
a je otvorila oi, oluja je bjesnjela kao i prije, no osjetila je da neto nije u re
du. Napela se kako bi uspjela vidjeti kroz crvenu tamu, ali ugledala je samo Naz
zalovu figuru koja stoji nekoliko metara dalje, pokraj svoje deve. Dok gaje gled
ala on je, kao u agoniji, drao glavu objema rukama. Bila je sigurna da uje vrisak,
bez obzira na glasno zavijanja vjetra. Odjednom, Nazzal je nekoliko puta okrenu
o glavu i otrao dalje od nje i od Scholema, u oluju. Nestao je u trenu, progutala
ga je debela crvena praina. Leyla se podigla na noge. Kada se uspravila postala
je me tom leteeg pijeska. Udarao ju je, ibao, kidao joj odjeu, poput neke divovske
ruke koja je pokuava skinuti s njenog tijela. Pijesak ju je bockao u svaki izloeni
dio tijela, ibajui je bije som luaka koji mlati sve oko sebe zbog gladi za osvetom
. Bilo JJ je teko disati, i gotovo nemogue odrati se na nogama. Sr ljajui, probila se
do mjesta gdje je leao Scholem, zgren uz devin bok. Grubo ga je zgrabila za rame.
Kada ga je dotakla, prestraio se i pogledao razrogaenih oiju. - to je! - viknuo je.
- to nije u redu? - Jedva ga je ula od luje. Sagnula se i prislonila svoja usta na
njegovo uho. 311

- Nazzal - rekla je - otiao je.


- Otiao? Kako to misli? ",
- Uspaniio se. Vidjela sam ga prije ne vie od minute. - Za stala je da udahne jer
je teko disala od naprezanja. - Gdje je? - vikao je Scholem.
- Ne znam! Vritao je kao da je poludio. Pobjegao je. Mora mo ga pratiti!
- Ne moemo za njim. To bi bilo samoubojstvo... po ovom vremenu!
- Ne moemo ga ostaviti! Treba mu pomo! Ja idem! - Zna la je daje luda, no i sama j
e bila tako blizu panike da bije samo akcija, neka odreena radnja mogla spasiti.
Ustala je i poela trati u smjeru kojim je, vjerovala je, otiao Nazzal.
Scholem ju je pokuao uloviti, ali bio je prespor. Vidio je ka ko tri prema vrtlogu
i zatim je nestala. Tamo gdje je bila, sada vie nije bilo niega do vrtlonog pijesk
a. Skoio je na noge i otrao za njom. Imala je ansu, ako je nae prije no to se previ e
udalji.
Leyla je teturala poput pijanca dok ju je vjetar nosio na sve strane. Svako je m
alo posrtala, ne sjeajui se niega samo elje da tri i tri i tri zauvijek, isprazno se
dajui bijegu od kla-ustrofobine tame koja ju je pritiskivala. Izgubila je Nazzala,
ali nije se predavala i hodala je i dalje u poetnom smjeru, premda je znala da t
o upoe nije nikakav smjer. U ovom ludilu smjerovi ne postoje: jedino to je znala b
ilo je da se kree u suprotnom smjeru od Nazzala.
Scholem je davao sve od sebe da je slijedi po slabim trago vima u pijesku, prije
no to bi ih vjetar izbrisao ili prekrio svje im pijeskom. Zvao ju je, ali mu je v
jetar to ime vraao u lice. Oi su ga boljele i bilo mu je slabo od straha. Tamo, da

leko od deva, gubit e se sve vie i vie, lutat e u krugovima dok, jedan po jedan, ne
umru. Odjednom je s lijeve strane ugledao neki oblik - neto tamno u tami koja je
vladala. Potrao je. Bila je to Leyla, skvrena na pijesku - luaki je kopala i plakala
. Pro-tresao ju je, a ona je prema njemu okrenula svoje crveno obru bljene uplak
ane oi.
- Nema nade - viknula je. - Ne moemo van! Nemamo kuda!
312
Uhvatio ju je za ruke i vrsto stisnuo. _ Dri se, Leyla! Ostani uz mene. Uskoro je
gotovo! Bijesno je odmahnula glavom. - Ne - vikala je. - Gledaj! -U ruci je drala
ghotru. - Ovo je ghotra - rekla je. - Tu sam je nala. Mislila sam da je pao, ali
ovo je sve to sam nala. Ovuda je proao. Moda je blizu. Moramo ga pokuati nai.
Nije bilo smisla prepirati se. Bilo je svejedno. Bez Nazzala, bez deva, imali su
male anse da e ikada vie pronai put, pa ak i da oluja prestane u tom trenu. Scholem
ju je podigao i pri dravao dok su teturali.
Nisu nita nali. Vjetar ih je konano porazio i natjerao ih na koljena, natjerao ih u
potragu za sklonitem iza tankog grma ghade koji je oluja iskidala na komade.
Zaspali su, umorni, gotovo izlueni neprekidnim pulsiranjem oluje. Nisu dobro spav
ali. Kada su se probudili nakon nekoliko sati, oluja je prestala. Oko njih bile
su Pjeare prostirui se, kao i prije, u svim smjerovima, tihe, mirne i naizgled malo
izmije njene stranom snagom koja je preko njih prela. Bilo je kasno jutro - od poe
tka oluje proao je jedan dan.
Nisu znali gdje su stigli tijekom noi. Nije bilo nikakvih tra gova, ni znakova ko
je su mogli prepoznati - nita osim pijeska, kamo god pogledali. Pomou sunca odredi
li su istok, no nita osim toga. Jedina nada bilo im je nono isto nebo i zvijezde po
mou kojih bi se mogli kretati. Nazzal je iao ravno na istok. Ovako izgubljene, ist
i bi ih taj smjer mogao odvesti do ruba podruja koje su traili. Bez deva kretat e s
e sporo i uskoro e oajniki eljeti vodu i hranu. Ali, nisu imali izbora. Bilo bi bo l
je umrijeti u pokretu nego sjedei najednom mjestu ekajui da ih smrt savlada. Okrenu
li su se prema istoku i krenuli.
Malo kasnije nali su Nazzala, u podnoju otre kosine po kojoj je vjerojatno pao tije
kom oluje. Bio mu je slomljen vrat, a glava okrenuta u neki grozni poloaj s izraz
om straha i uasa na licu. Preumorni da iskopaju grob, samo su ga prekrili pijesko
m - slijepog, tihog, pobijeenog od onoga to je on doao pobije diti - svog vlastitog
straha.
Ostavili su ga i zapoeli zavrni dio svog dugog putovanja.
313
KNJIGA PETA
Razruene je zaposjeo gradove i kuita nastanio naputena. Sruit e se ono to za sebe s
Job 15:2837. poglavlje Bio je u malenoj sobi, osvijetljenoj samo uljnom svjetilj
kom, visoko iznad njegove glave. Zidovi, pod i strop bili su izraeni od vrstog, ne
ravnog kamena, bez ikakvih ukrasa. Sada je to bila elija, ali zbog nia u zidovima,
David je vjerovao da je jednom sluila kao grobnica. Bilo je, sigurno, dovoljno h
ladno za tu svrhu, i David je strepio da e joj kroz kratko vrijeme biti vraena pre
thodna namjena. Bio je tamo vie od sata, sam sa svojim mislima. Doveli su ga ovam
o, odmah po dolasku u Iram, zavezanih oiju i dezorijentiranog. Povez mu je stavlj
en na oi znatno prije no to su uope mogli ugledati grad, tako da nije bilo naina da
sazna kako je njegova elija smjetena u odnosu na okolinu ili vanjski svijet - ukol
iko je on uope postojao, u to je ve poeo sumnjati.
Odjednom, zauo se zvuk grebanja i vrata su se otvorila. Vi sok mukarac blijede crv
enkastoute kose i izraenog epanja uao je u sobu.
- Dobro jutro, profesore Rosen - rekao je, govorei jasnim engleskim, gotovo bez n
aglaska. - Moje je ime dr. Mandl. Felix Mandl, iz eneve. Poslan sam da vas pregle
dam. Rekli su mi da ste u vrlo loem stanju.
Dakle, bilo je jutro. David je izgubio pojam o vremenu. Sje dio je u kutu svoje e
lije, nijem i nepokretan, ne marei tko je dr. Mandl ili zbog ega je doao. Sada mu j
e bilo svejedno. Isko ristili ga ili pazili, ine to iz vlastite koristi, a ne zbo
g njega.
Mandl je bio ovjek od oko sedamdeset godina, blijedih ob raza, potiten, ali jo uvij
ek strogog izgleda s otrim, kritikim oima koje kao da su prodirale u Davida. Kosa m
u je bila pod-sisana skoro do tjemena, a tanki sivi brkovi iznad gornje usne, 31

7dijelili su mu lice poput oiljka. Upalio je malu uljnu peicu u kutu sobe i rekao
Davidu da se razodjene. David je to uinio, polako, bez snage. Odjea mu je bila odr
pana i slijepljena od blata; bio je svjestan da mu je tijelo prljavo i da strano
smrdi, ali nije mario. Mandl ga je pregledao hladnim, votanim prsti ma, lupkajui i
pretraujui mu povrinu koe, delikatnim do dirima koji su izazivali jeenje, uz i niz D
avidovu kraljenicu. Pogledao je sve: ugrize deve, oiljak na Davidovom obrazu, ozeb
line na nogama, modrice koje je dobio pri padu s deve na tvrdu zemlju. Nakon tog
a, posluao mu je plua, pregledao oi i drijelo i napokon izmjerio krvni tlak i temper
aturu.
- Prvo - rekao je - okupat ete se i dobit ete istu odjeu. Zatim u poslati nekoga da v
am zavije rane i stavi malo masti na modrice. U meuvremenu, pripremit u za vas nek
e lijekove. Tretirali su vas loe, barbarski. Razgovarat u o tome s mojim pretposta
vljenima.
- Tko su vai pretpostavljeni? - upitao je David.
Mandl je zanemario pitanje i okrenuo se pospremati svoju li jeniku torbu.
- Zato sam doveden ovamo? to ete uiniti sa mnom? | Lijenik ga je letimino pogledao, u
ui torbu malim | mesinganim sponama.
- Saznat ete sutra. Do tada se odmorite. Ja sam samo lije nik. Ne mogu vam objasni
ti takve stvari. Budite uvjereni: nije nita ega se treba plaiti.
- A kad budem gotov? Kad zavrite sa mnom?
Mandl nije rekao nita. Podigao je torbu i otiao do vrata. Dva puta je kratko pokuc
ao i vrata su se izvana otvorila. Bez ogledavanja unaokolo, izaao je i vrata su s
e treskom zatvorila.
Rano sljedeeg jutra - ili se barem tako inilo - Davida je pre nuo i probudio zvuk
otvaranja tekih drvenih vrata. Mandl ga je juer prisilio da popije nekoliko gutlja
ja ljekovitog napitka ua snog okusa i dao mu injekciju koja ga je sruila tijekom n
oi. Isprva se nije mogao prisjetiti gdje se nalazi. Mislio je da je po novno u Sv
. Nilusu: hrapavi kameni zidovi i tvrdi krevet na ko jem je leao, donijeli su, po
put plime, sjeanja na samostan. Za318 tim ie u^ao nJeov tamniar, ovjek s licem izraen
im od ceme nta kojeg je nakratko vidio prethodnog dana.
'- Ustani - rekao je tamniar. - Trebaju te.
David se osjeao slab i opijen. Pokleknuo je kad je pokuao ustati, a ovjek mu nije n
iti pokuao priskoiti u pomo. Borio se protiv nesvjestice, pokuavajui odrati ravnoteu
ga ne bi opet prekrila tama. inilo se kao da je prola vjenost dok nije ustao i dok
mu vrtoglavica nije popustila toliko da se usudio otvoriti oi.
- Prati me - rekao je straar. David je, okiran, shvatio da on govori engleski.
Pratio ga je kroz vrata u kratki, uski, nejasno osvijetljen hod nik koji je smrd
io na izmet. Drugi je uvar ekao tamo i kad je David nastavio pratiti prvog ovjeka,
drugi je zatvorio vrata e lije i stao odostraga.
Na kraju hodnika, uli su u uski, prljavi prolaz koji je vodio prema gore mimo mran
ih, praznih postraninih hodnika i visokih, praznih nia izdubljenih u vrstom kamenu.
Dok su prolazili jedan po jedan, koraci su im alosno odzvanjali, uli se negdje u
daljini i umirali u tami. Prolaz je bio povremeno osvi jetljen treperavim uljnim
svjetiljkama koje su stvarale vie sjena nego svjetla. Jednom su preli uski kameni
most nad provalijom od nekoliko stotina metara. Duboko dolje, David je uoio arke
plamenove i sjetio se da mu je al-Shami jednom rekao kako se Iram nalazi na opsen
om sloju nafte. Nafta je bila ta koja je omoguavala osnivaima grada izrezbarenog o
d kamena, da ga odre pogodnim za stanovanje, jer im je pruala neiscrpnu ops krbu g
orivom.
Putovali su sve dublje i dublje u ivi kamen, kroz labirint pe ina i tunela osvijet
ljenih malim, blijedo utim svjetlom. Tama je svuda rasla kao korov, kao opipljiva
stvar koja ih je nemilo srdno pritiskala, kao da bi ih uguila. Slabaan miris star
ih par fema ili davno istrunulih mirodija proimao je svaku prostoriju i prolaz kr
oz koji su se provlaili na svom putu. David se osjeao zbunjen i dezorijentiran, iz
gubljeniji nego to je bio u beskraj nom prostranstvu pustinje. Nije bilo naina da
sazna kreu li se u jednom smjeru ili vrte naokolo u krugovima; naina da proci319je
ni prave dimenzije prostora.
Proli su kroz brojna tiha vrata, neka iroka i otvorena, s de korativnim otvorima n
a neprocjenjivim starinama; druga mala i vrsto zatvorena. Kamena stubita vijugala
su gore i dolje u mrak boje tinte, a njihove su stube bile izlizane generacijama

prolazeih stopala. S vremena na vrijeme proli bi kraj golemih stupova, pojedinani,


ili u nakupinama, iji su vrhovi nalazili skrovite visoko u sjeni. Na ulazu u jeda
n prolaz sa strane, koji oigledno nije bio dugo upotrebljavan, David je vidio pro
strane paukove mree koje su se rairile od poda do stropa poput za vjesa; i one su
izgledale stare koliko i sam grad. Pranjava pau ina bila je razapeta svuda kao zas
tave sa zidova i stropova ili zamrena u otvorima nia ili vrata.
Ali nita stoje vidio nije tako jako utjecalo na Davida kao ot krie jedne zaprepaujue
i, na svoj nain, iznimno uznemiru jue injenice: Iram je bio idovski grad. Posvuda je
vidio zna kove idovstva: hebrejska slova, stara i arhaina u oblicima po znatim sa
mo njegovom izuenom oku, uklesana davno u zidove prolaza niz koje su se kretali;
biblijski tekstovi, poznati a ipak udni; hebrejska imena urezana u ulateni kamen k
ao spomenici davno mrtvima; crtei sedmerogranog menoraha - svijenjaka koji je neka
d resio Jeruzalemski Hram; i predoenja ploa s Deset Bojih zapovijedi koje je Mojsij
e donio sa Sinaja i koje su nestale s Kovegom kada su Babilonci prvi put unitili H
ram.
A ipak, Iram je imao i drugu, zlokobnu, stranu koja je jo vi e uznemiravala od sam
og idovstva. Na mjestima, David je za pazio neobine figure, kipove krilatih i zaku
kuljenih bia, koji su stajali u niama uzdu zidova ili na visokim postoljima na rask
rijima. Neki su imali ljudske oblike; drugi glave ivotinja ili ptica; veina je izgl
edala groteskno, neki gotovo demonski. Je li to bio grijeh stanovnitva Irama, gri
jeh zbog kojeg ih je ra zorio njihov gnjevni Bog; to to su klesali likove sami za
sebe? Kiparstvo bilo koje vrste, bilo je izriito zabranjeno u idovskoj vjeri, a i
pak ovdje, u idovskome gradu, kamena bia cerila su se iz pauinom prekrivenih sjena
i straarila pred tamnim tajno vitim vratima. Je li privlanost kamena ili ljubav za
rezbarenje u fantastine oblike postala tako jaka za stanovnike ovoga grada, 320
ii su bili zakopani ovdje, poput peinskih stanovnika? Kako su se David i njegovi
straari kretali naprijed, tako se riroda njihove okoline poela mijenjati, isprva j
edva zamjetlji-zatirn sve jasnije. Bilo je vie svjetla, zidovi hodnika bili su dai
i obnovljeni, uobiajena pauina vie se nije vidjela. Sve je vei broj ljudi poeo prola
ziti pokraj njih: mukarci odjeveni u crnu arapsku odjeu, kao oni koji su susreli D
avida i al-Sha-mija u pustinji; ene u irokim bijelim haljama, stisnutim u stru ku
debelo ispletenom uadi svih boja, kose skupljene u pleteni ce s upletenim bijelim
vrpcama. Svi koji su prolazili sliili su Europljanima, ali ene su bile bljee od muk
araca, kao da su proivjele itav ivot zatvorene unutar gradskog stijenja. Nitko ga n
ije dvaput pogledao, nitko nije buljio u njega kad se pribli avao ili se okrenuo
za njim kad je proao. Svi su bili usredo toeni na njihove trenutne zadatke, iako D
avid nije mogao lako rei koji su to zadaci bili. Neki su nosili teret na svojim r
ame nima, drugi kotrljali bave ili mala prekrivena kolica, dok su ostali urili nos
ei knjige i papire.
U prvi mah, sve se to Davidu inilo kao niz scena neke bole sne mate, ali to su ga o
dvodili dalje to je jasnije shvaao mra nu stvarnost Irama. Ljudi su ovdje ivjeli i
radili, meu uspo menama nestale civilizacije, ljudi iji nain ivota nije bio nita udni
i od naina ivota beduina koji tumaraju dubokom pu stinjom pokraj gradova. Vidio je
spavaonice i blagovaonice, vje baonice ispunjene opremom koja je zastarjela prij
e trideset ili vie godina, ali jo uvijek bila u upotrebi, redove malih ureda s pis
aim stolovima i ormarima za spise i pekarnicu ije su uare ne penice bile izrezbarene
iz vrstog kamena. Kraj penica ra dili su oznojeni radnici s veslima na dugim drkam
a, umeui nad plamen velike krugove s beskvasnim tijestom i vadei ko made svjee ispeen
og kruha. Nekome bi se ovo inilo u isto vrijeme normalno i umobolno, nerazumljivo
i obino.
Napokon su stigli do visokih bronanih vrata na irokim ar-kama, ukraenih vijencima voa
i cvijea - ne onog arapskog, ve biljkama udaljene Palestine: kasija i korijandar,
mirta i bo rovica, velenduh i lavanda. Na svakoj strani vrata stajala su po dva
straara s kratkim pukama objeenim na ramenima. Kim321nuli su kad su se David i nje
gova pratnja pribliili: ekali su ij Jedan od mukaraca kraj vrata okrenuo se i pokuc
ao, zatim uao l u sobu zatvarajui vrata za sobom. Trenutak kasnije, vrata su se iro
m otvorila, pa su Davida i njegove straare poveli unutra.
Davidu je trebalo malo da uoi detalje u sobi u kojoj je sta jao. Po obliku, preds
tavljala je nesavreni krug, s promjerom od oko petnaest metara. Imala je plitki n
adsvoeni strop i niske bi jelo oliene zidove, prekinute jedino vratima i obojenim

zasta vama koje su visjele u razmacima svuda unaokolo. David je u zastavama prep
oznao thangke, zastave tibetanskih hramova, os likane bogovima i demonima u kolu
kozmikog plesa. Ispod svake zastave bila je upaljena svjetiljka, a na tronocima p
osta vljenim svuda po sobi, u plitkim bronanim posudama gorjele su vatre, bacajui
iskrivljene sjenke po zidovima i stropu. U sa mom sreditu sobe, na kraju dugakog l
anca razapetog od stro pa, visjela je velika kugla od vrstog stakla. Ispod kugle
nalazio se prostran etvrtast krevet presvuen skupom bijelom postelji nom. Na svako
m od etiri kuta kreveta, stajao je visoki zlatni kip: etiri anela sa sjajnim raireni
m krilima. Jedan je u metal nim usnama drao trubu, drugi je visoko u zrak podigao
tanki ma s dvije otrice, trei je nosio vatreno koplje, a etvrti knjigu. U prvi tren
utak David nije mogao vidjeti da li u krevetu ne tko lei ili ne, ali kad su mu se
oi priviknule na svjetlo i velii nu sobe, razaznao je glavu i ramena starca, kako
lee na fino proivenom bijelom jastuku, preko kojeg su dugaki pramenovi srebrne kos
e padali u svim smjerovima. Starac nije bio jedini u sobi; David je mogao vidjet
i vicarskog lijenika Mandla, zajedno s etvoricom drugih, odjevenih u crno i dvojico
m po sluitelja u bijelim jaknama. Ali, krevet i lik u njemu bili su u sreditu panje
. Bez njega, soba ne bi imala smisla: aneli na svakom kutu kreveta, himalajski bo
govi i staklena kugla koja se tiho i polako vrtjela, utljivi ljudi koji su stajal
i u pripravnosti, svi su na neki nain bili stvoreni i postojali zbog njega. U ne
kom neobjanjivom smislu, starac je bio soba. Dao joj je ivot, ispunjavao je svojom
nazonou kao to hostija ispunjava cr kvu ili osuenik eliju u kojoj je zatvoren. Iznad
njegove glave, na lancu se vrtjela staklena kugla, hvatajui i odbijajui odsjaje 32
2 tla od svih svjetiljki u sobi, kao kugla ive vatre, a ipak hla-a ' nedodirnuta
ikakvim plamenom. David je stajao i buljio u Iza njega, njenim ali jasno ujnim zvu
kom, vrsto su se tvorila vrata. U sobi je nastala potpuna tiina. Nitko nije go rio
Nitko se nije pokrenuo. David je sleen stajao pokraj ula za, ekajui.
Zauo se tihi kaalj, suh i iscjepkan, zatim je ovjek u kre vetu progovorio. Glas mu
je bio krhak i slab, staraki, usporen bez boje zvuka i gotovo bez mirisa, kao da
nije bilo mirisa u ri jeima, ili kao da je miris nekad nazoan, davno nestao. Govo
rio je bez uvoda, kao da su se on i David nekad davno upoznali pa samo nastavlja
ju nedavno prekinuti razgovor.
- Vrijeme ovdje ne postoji, profesore. Ovdje u Iramu, nema jutra, podneva ili vee
ri. Ve je, sada, etrdeset godina kako ni sam vidio sunce tijekom dana, niti mjesec
po noi. Nije bilo go dinjih doba, godina. A ipak sam ostario. Moja je kosa postal
a bijela, zubi istrunuli i ispali, miii usahnuli. Kako to moe biti?
- Priite blie - nastavio je glas, naprasno mijenjajui temu. - Doite da vas mogu vidj
eti.
Oklijevajui, David je priao podnoju kreveta, do strane s anelom koji nosi gorue koplj
e. Stajao je tamo, buljei u star ca, gledajui kako se sjene titrajuih svjetiljki kr
eu po njego vom blijedome licu. Na tren je nekontrolirano zadrhtao kao da je dubo
ka hladnoa velikog beskrvnog kamena, ula u njega i prodrla do svake stanice njegov
a tijela. Zatim, jednako naglo kao to je poelo, drhtanje je prestalo i njegovo je
tijelo opet bi lo mirno, iako je jo osjeao, kako se iz svake pore kamena, uvlai u n
jega pogubno isparavanje. Starac je zatreptao blije dim, vodenastim oima i poeo po
novno govoriti.
- Ovdje vrijeme prolazi kao svila kroz ruke tkalca. Sve je ovo jedna tvar, jedin
stvena istkana odjea koju svi mi nosimo. I Vl Je takoer morate odjenuti, profesore
. Priite blie, dopustite da vam vidim lice, dajte da vam pogledam u oi.
Uavid se pomakao od podnoja do uzglavlja kreveta. Sada je mgao jasno vidjeti starc
a - tamne pjege koje su mu istokale na oranu kou, ivopisnu strukturu lubanje, upale
usne, bljedilo mijeano s plavom bojom, vene na sljepoonicama, otar, 323irok nos, bl
ijede oi iz kojih je vrebala britka, ljuta inteligenci ja, oi koje nisu ni za tren
utak naputale Davidovo lice. Raspu cane su se usne opet otvorile. Starac je govor
io engleski s nje makim naglaskom, malo nespretno, kao da ga nije govorio ve dugo
vremena. | - Da li znate gdje ste, profesore, koje je ovo mjesto? Samo je nekoli
ko ljudi, koji su vidjeli ovo mjesto, ivo, nekoliko ljudi ot- f kad je mjesto izg
raeno. Znam da ste znatieljni, znam da ez- f nete da vidite vie. Vi ste arheolog, a
ovo je mjesto raj, neto vi- l se od vaih najsmjelijih snova. Ali, uvjeravam vas on
o je stvar- ; no. Vjerujte mi, svaki je kamen pravi. Dok budete ovdje, poka- ] z
at e vam glavne dijelove grada. ao mi je to vam nee biti doputeno da lutate slobodno,

ali netko e voditi rauna o vama. Mnogo je toga za vidjeti. Neete biti razoarani.
David ga je prekinuo, ozlojaen starevom, oigledno, bez razlonom raspravom.
- Zato ste me doveli ovamo? - upitao je. - to elite od mene? Staro je lice otvrdnul
o i munja je sijevnula u vodenim oima.
- Ne govorite dok ja ne zavrim. elim vae potovanje, ne vaa pitanja. Rei u vam zato
as doveo ovamo, kada ja to bu dem elio. Do tada me sluajte.
Glas je izgubio svoju otrinu, lice se malo smekalo, oi su ponovno dobile uobiajenu b
ljedou.
- Znate da je ovo mjesto Iram - nastavio je. - Reeno mi je, da ste otkrili mnogo
vlastitim naporima: dnevnik koji je uvao j ovjek imenom Schacht, arapsku knjigu pi
sca znanog kao al-Halabi, injenicu o postojanju ovog grada. estitam vam. I vi dite
kako je vae nastojanje nagraeno, kako ste osobno doli ovamo, meu stupove Irama.
Starac je zastao, ostavi malo bez zraka. Jedan od nazonih, odjevenih u bijele jakn
e, istupio je naprijed, podigao au sa stola blizu kreveta, i pomogao starcu da pij
e. David je pogledao oko sebe. Drugi su mukarci stajali u tiini, gotovo sa straho
potovanjem, kao da im nazonost kraj isuenog starca meu bi jelim plahtama, ulijeva st
rah. David se pitao tko je on. Jedna se misao javila u udaljenom dijelu njegova
mozga, jedna mogu nost koju je odmah odbacio.
324
Uz sve to to ste proitali ili vidjeli - nastavio je starac - vi te g0tovo nita o to
me to ovo mjesto jest ili to je bilo. <* k i Ja> nakon svih ovih godina provedenih
ovdje, znam samo dijelove povijesti Irama. ak i sada, postoje dijelovi grada koj
e 'kad nisam vidio. Trebalo bi nekoliko ivotnih vjekova i sku-ina uenjaka da bi se
prolo kroz sve to je pijesak ovdje sau vao pa ak i tada to bi bio samo poetak razumi
jevanja Irama. Ovdje se nalazi knjinica, s dvanaest tisua svitaka pergame-nata, sv
i prekrasno sauvani. Vidio sam ih samo djelomino. Svuda postoje zapisi u kamenu. it
av grad je kao knjiga iskle sana u kamenu. Postoje umjetnine iz svakog razdoblja
posto janja grada. Kilometrima se proteu tuneli, ispunjeni grobnim niama s tisuama
dobro ouvanih tijela; postoje itavi dijelovi grada nedirnuti od njegova naputanja
stoljeima prije. Iram je najvee arheoloko blago koje je ikad poznato, vee no to e ika
biti poznato. Ponovno je stao. Glas mu je postao promukao i stvarao te koe pri go
voru. Posluitelj je opet priao i prinio au njego vim usnama. Nagnuo se malo naprijed
i srknuo dvaput, zatim mu je glava ponovno pala na jastuke. Duboko je uzdahnuo
i na stavio.
- Ali sve ovo znate. Moete to vidjeti ili sami pogoditi. Vi elite znati vie; elite o
dgovore na pitanja koja imate na pameti od kada ste uli za Iram. Na putu u ovu so
bu vidjeli ste stvari koje su inspirirale nova pitanja. Dopustite da vam odgovor
im na neka od njih.
- Kao to ste pogodili, Iram je izgradio va narod. Nali su stijenje ovdje u pustinji
i davno prije u njemu isklesali grad, jedan od najveih gradova koje je svijet ik
ad upoznao.
- Doli su ovamo za vrijeme progonstva u Babilonu, u 6. sto jeu prije Krista. Sigur
an sam da ve znate da je Nabonidus, Posljednji babilonski kralj, tada stvorio svo
j glavni grad u Arayi, u Tavnii', na zapadu Nafuda. Ono to nije poznato, iako su
neki znanstvenici pogodili, jest da su meu ljudima koji su mu se pridruili bili ido
vi. Doveo je idovske zidare, drvodjelje, obrtnike svake vrste. Imao je planove da
izgradi veliki grad, ali a mJe isPalo od toga. Nakon to je umro, njegovi babilon
ski 325sljedbenici vratili su se u Mezopotamiju, samo da ih pokori Kir od Perzij
e koji je osvojio Babilon 538. Ali idovi koji su doli u Taymu' nisu pokazivali pos
ebnu elju za povratak u zemlju koja je za njih bila pojam izgona. Tako su ostali.
Neko vrijeme ostali su u Tavmi', ali u desetoj godini pleme arapskih nomada upa
lo je u oazu. Pljakai su uzeli sve i nastavili unitavati palme i tro vati izvore. P
rognanici su bili prisiljeni otii u potragu za mje stom gdje bi mogli ivjeti u sig
urnosti.
- Bila je zima i tako su krenuli u Nafud. ak i u to vrijeme, Arapi na rubovima pu
stinje bili su zastraeni unutranjou gle dajui na nju s praznovjernim strahom. idovima
to nije nita znailo. Oni su imali svoga Boga i oni su imali...
Starac je zastao na trenutak, kao da je Davidu otkrio neto to nije trebao saznati.
Udahnuo je plitko prije no to je nasta vio.
- Imali su vjeru, imali su sjeanje na duge godine koje su njihovi oi proveli s Moj

sijem u divljini, bili su oajni zbog iz gona. I nali su mjesto koje se inilo kao da
ga je sam Bog tamo postavio. Ispod kamenja bili su duboki izvori vode, neiscrpn
e zalihe nafte za grijanje i svjetlo, i to je najvanije, itave pod zemne dijelove g
dje izvorna zemlja nije postala pustinja. Tije kom njihove prve zime, peine u sti
jenama posluile su im kao sklonite, ali s vremenom su njihovi klesari nauili kako d
a pro dru dublje i jo dublje u srce brda. Izgradili su malo naselje unu tar stije
ne i nazvali ga Iram. Kroz dvije generacije postao je mali grad, posve zatvoren,
sam sebi dovoljan, neosvojiv. Trea je ge neracija zapoela trgovati s gradovima Ba
hravnom i Yemenom. U Iramu je bilo srebra, i dragog kamenja. Broj stanovnika se
po veavao, a s njima je rastao i grad, buei stijenu kao sae, kle ui kamen, obogauju
je prebivalite, uljepavajui nje gov velianstveni Hram.
- Ali nitko izvana vie nije nikad uao u Iram. Bio je kao Meka ili Lhasa, zabranjen
i grad. Stanovnici Irama nosili su svoje dragocjenosti do vrata Bahravna i grado
va Hadhramauta i Yemena, i donosili su robu koju su tamo kupili: tkanine iz Per
zije i Indije, mirodije i parfeme s juga, eljezo i bakar sa sjevera. Nisu bili u
kontaktu sa idovima u Palestini, nisu imali pojma 326 . progon u Babilonu odavno
zavrio. Nakon nekog vremena boravili su tota o svojoj vjeri. Nisu znali nita o napre
cima . - su pratili obnavljanje Jeruzalema, nita o reorganizaciji i ri vskog ivota
niti o promjenama miljenja koje su ile uz to. Zapoeli su oponaati ljude koje su susr
etali na svojim trgova kim putovanjima, uvoziti njihove bogove i boice, tovati ih u
z svog vlastitog boga Jahvu. Manat, al-'Uzza, Hubal, Dhu'l-Shara - doveli su mnot
vo stranih bogova u svoj Hram.
- S vremenom, Iram je napredovao. Zapravo, i due od mno gih gradova. Bilo je to u
mjetno okruenje, a njegovi su ljudi vo dili rijedak, udno ureen ivot. Samo su mukarci
mogli napu stiti grad - da sprijee pribliavanje gradu, u sluaju da je elja za njego
vim bogatstvima potakla kakvog pljakaa sa Pjeara, da uzgajaju deve o kojima je ovisi
la njihova trgovina, da odvedu karavane do odredita i natrag u Iram. ene nisu nika
d vidjele sunce. Od roenja do smrti, ivjele su svoje ivote meu sjena ma i svjetlom u
ljnih svjetiljki. Bile su blijede, osjetljive spodo be, kao utvare koje provode
svoje dane u svijetu peina i tunela. Kao i mi, profesore. Upravo kao i mi.
Zastao je i ogledao se oko sebe, kao da moe osjetiti njihovu nazonost u svojoj sob
i, blijede ene iramske prolosti. Zatim je uzdahnuo i nastavio.
- Gotovo otpoetka imali su kraljeve, niz vladara koji su go vorili da potjeu od Sa
lomona i koji su vladali novim idovskim kraljevstvom kao da Jeruzalem nije nikad
ni postojao. I to je, na ravno, jedan od razloga zato nisu nikad teili povratku u
Pale stinu. Jedno je biti kralj monom pustinjskom gradu, a sasvim drugo ivjeti kao
neiji podanik. Bolje snaga u osami nego slu enje u Obeanoj Zemlji koja je postala
malo vie od legende.
- Ali, na kraju, izolacija Irama doprinijela je njegovu padu. rgovina s regijom
Bahravn opala je ranije, ali je grad nastavio cvjetati zahvaljujui trgovini s Ara
bijom Felix na jugu. Sve je zavrilo kolapsom june Arabije u 6. stoljeu poslije Kris
ta. A n a se neto desilo u samom Iramu. Koliko ja mogu rei, to je 1 krajem 6. stol
jea, ali moglo je biti i kasnije - zapisi nisu jasni. Ne znam to je to tamo bilo.
Vjerojatno neka poast; ali god bilo, dogodilo se odjednom i pokosilo vei dio popul
a327ije. Oni koji nisu sahranjeni ostavljeni su gdje su i umrli. Nji hove kosti j
o uvijek lee tamo gdje su ostavljeni.
- ini se da je bilo preivjelih, ali ako je vjerovati al-Hala-bijevim proraunima - a
ne vidim razloga zato ne - zaboravili su sve o gradu i njegovoj povijesti kroz d
vije ili tri generacije. Nema zapisa nakon 6. stoljea. Ali, u neko doba izumrli s
u i ovi izopaeni preivjeli potomci izvornih Iramita. I Iram je stoljei ma ostao nap
uten. Dok ga ja nisam pronaao i vratio natrag u ivot.
Glas je nestao i tiina je ispunila sobu. Bogovi su ravnoduno gledali dolje, kao da
su sve to ve prije uli, ili kao da im to ni ta ne znai, ti udisaji i izdisaji nepro
mjenjivog kruga zema ljskog postojanja. Staklena kugla se okretala i okretala. N
itko se nije pokrenuo. Zatim je starac dao znak oima i posluitelj mu je ponovno da
o gutljaj vode.
- Dakle? - rekao je napokon, gotovo apatom. David se, na-ginjui se jo malo vie dolje
, naprezao da ga uje.
- Znate li vi neto to bi se moglo mjeriti s ovim? - starac je nastavio. - Da li po
stoji neto?

David se osjeao kao da je ponovno na sveuilitu, na semi naru gdje je nastavnik obja
snio detalje nekog mjesta i sad oe kuje inteligentan odgovor. Usta su mu bila suh
a, osjeao se tupo i beskorisno, kao student koji eli biti bilo gdje samo ne tamo g
dje se stvarno nalazi.
- Ne - rekao je, tresui glavom. - Ne znam nita tome slino. Kako bih i mogao znati?
Ovo je kao san. Ali kako znate sve to o gradu?
- Rekao sam vam - proaptao je starac. - Postoji knjinica. Postoje zapisi. Tamo je
povijest Irama od osnutka gotovo do kraja. Neke od njih smo preveli moji kolege
i ja. Moete ih vi djeti tijekom vaeg boravka ovdje: jamim da ete biti fascini rani.
- A koliko e trajati moj boravak?
Starac je trepnuo. David je mogao vidjeti kako mu se sta klena kugla odraava u ob
je zjenice, dijelei im plamen posuen od svjetiljki.
- To e zavisiti od mnogih stvari. Izvjesno vrijeme, ali ne 328 o Prerano je rei. A
li sigurno ne gorite od elje da odete? n" bih mogao to vjerovati. _ Zato ste me do
veli ovamo? _ Da shvatite. _ Da shvatim to? _ To e vam biti objanjeno.
- A ako ne budem shvatio?
- Nemogue. Va ivot ovisi o tome. Uspjet ete shvatiti.
- Niste imali pravo da me dovedete ovamo. Nemate pravo da me ovdje drite protiv m
oje volje. - Davidov glas se podigao. Uzrujao se. Ljutnja se kretala njegovim ve
nama poput otrova.
- Molim vas, profesore, ostanite mirni - proaptao je starac. - Kada shvatite, nee
vas brinuti prava i elje. Bit ete zado voljni to smo vas doveli ovamo. eljet ete mi z
ahvaliti. Ali sada ste umorni. I ja sam umoran. Proteklih se nekoliko dana ne os
jeam dobro. Bit e kasnije vremena za objanjenja. Sada biste trebali jesti i malo se
odmoriti. Putovanje vas je iscrpilo.
Starac je zatvorio oi. David je bacio pogled po sobi. Straari su ga ekali kraj vrat
a. Nije imalo smisla, nita od toga. Kakav je bio smisao? Osjeao je da u njemu rast
e bijes.
- Tko ste vi? - upitao je nepopustljivo, jedva kontrolirajui glas.
Meke, beskrvne oi su se podigle. Svjetlost svjetiljki plesala je u blijedim oima k
ao da im je u dubini vatra. Starac je zatrep-tao i nasmijao se.
- Sigurno znate tko sam - rekao je. Zabavljala ga je tajan stvenost.
David je zatresao glavom. Nije razumio. Osjeao je strah od udnog starca u krevetu.
- Tada se moram predstaviti. Moje je ime Ulrich von Meier. Profesor Ulrich von M
eier. Drago mije da smo se upoznali, pro fesore Rosen.
32938. poglavlje
Soba je bila potpuno tiha. David je mogao osjetiti kako mu srce lupa u grudima.
Ponovno se osjetio dezorijentiran, kao daje ne kako uao u Schachtov dnevnik i sad
a se tamo koprca, pokua vajui se osloboditi tinte i papira, nai pukotinu da se vrat
i na trag u stvarni svijet. - Profesore - von Meierov precizan, dehidrirani glas
, javio se u Davidovim mislima, rasprujuci ih poput muha. - Ne znam to ste proitali
u dnevniku Sturmbannfuhrera Schachta, ali mogu zamisliti da nije bilo laskavo z
a mene ili moje prijatelje. Teko da mogu oekivati da vjerujete bilo to to vam sada k
a em, kada vam je um zatrovan njegovim razmiljanjima. Ali tra im od vas da paljivo p
romislite, da malo izloite vae pret postavke hladnom rasuivanju. Uili su vas tome. Z
nate to je bio Schacht, znate prirodu organizacije za koju je radio, kojoj je pri
padao. Ve od 1935., kada je bio na Sinaju, on i njegovi prija telji su zapoeli kam
panju za unitenje vaeg naroda, njihovo Konano Rjeenje. Prestali su aptati i zapoeli
reno uda rati i batinati. Oni su bili razbojnici u najelegantnijim unifor mama,
besprijekorno dotjerani ubojice. Schacht je bio predan samo jednom cilju, kao i
svaki SS-ovac. Poznavao sam ga. Uvjeravam vas, on je bio sve to moete zamisliti stereotipno utjelovljenje.
Da nije proitao Schachtov dnevnik, David bi u von Meiero-vim rijeima mogao nai neku
vrstu obrane, neku vrstu oprav danja ili barem razlog za otklanjanje osude. Ali
, on je proitao dnevnik; proitao je i Gregoriosov dodatak.
- Ne vidim razloga za bilo to od tog - David je upao - za njegovo ubojstvo na tak
av nain. On nije predstavljao opasnost.
Za trenutak je traak dodijavanja preletio von Meierovim licem, da bi nestao jedna
ko brzo kako se i pojavio.
- Dragi moj profesore - rekao je. - Nisam posve siguran da s razumijem. Ja nisam

proitao Sturmbannfiihrerov dnevnik, H sam uvjeren da vas je zavarao. A morate se


sloiti da ak ni SS-oficir ne bi bio sposoban opisati vlastitu smrt. Samo je Moj-s
iie to mogao. Schacht nije umro na mojim rukama ili na ru kama bilo kojeg od moj
ih prijatelja. Mi nismo bili ubojice. Nje gova smrt bila je nesretan sluaj. Vrije
dna aljenja, ali, prizna jem, ne jako oplakivana. Nitko od nas nije imao razloga
da voli tog ovjeka. On je bio tipian nacist, kooperni, vulgarni fana tik, posveen iz
voenju svijeta na pravi put, prema receptu nje gove stranke. U principu se protiv
io naem poslu. Smatrao je da je novac potroen na ekspediciju, trebao biti upotrije
bljen za po novnu izgradnju Njemake, za puke i metke, za ponovno jaa nje domovine.
- I bio je razjaren injenicom da su neki u naoj stranci idovi. Ja sam osobno inzist
irao na tome; to su bili ljudi kojima sam mogao vjerovati. Vie no jednom smo se g
otovo potukli oko te teme, ali ja sam se odbio povui. Da bi stvari bile jo gore, o
tkrio je da je grad koji traim - ovaj grad, Iram - bio i dovski grad. Gotovo da je
dobio modani udar kad je to saznao. Da li poinjete shvaati zato je meu nama bilo pro
blema? Ne traim od vas da mi vjerujete bez dokaza. Vi ste znanstvenik, kao i ja.
Vi ste navikli da zahtijevate dokaze, vrste dokaze. Na alost, i sami morate prizna
ti, nije ih ba tako lako pribaviti. Za to vas moram samo zamoliti da ne osuujete u
naprijed. Kada budete s nama neko vrijeme, mislim da ete bolje razumjeti stvari.
Mnoge ete stvari zapoeti promatrati iz novog gledita. Tada, moda, moemo ponovno o tom
e porazgovarati.
pavid se pitao zato von Meier dosauje s laima, zato je otiao tako daleko u izgraivanj
besmislene izmiljotine. Da li jednostavno zato jer nije vidio Schachtov dnevnik,
nije proitao regoriosov opis Schachtove smrti? U mislima, David je mogao jeti kr
vavi lik pribijen za pod, dok po njemu plaze crni i bijeli Pauci. Zgrozio se, sj
etivi se pauine koju je vidio na svom putu Iram.
330
331
i
- elite li moda da ne sudim unaprijed niti zbog smrti mojih roditelja? Zbog smrti
u Cambridgeu? Zbog pokuaja da me ubiju u Teli Mardikhu? Ili sam jednostavno i to
pogreno shva tio? Moda vi znate gledite s kojeg bi se sve to inilo kao sa svim razbo
rito, kao rezultat manjeg nesporazuma. Von Meierovo se lice inilo bolnim, a oi zat
amnjene kao da je uznemiren uspomenom koju bi htio izbrisati.
- Molim vas, profesore Rosen, posramljujete me, poniavate me. Vraate se na stvari
koje bih elio zaboraviti. Jedan od mo jih pomonika uinio je pogreku, ne... niz pogrea
ka u unaj mljivanju ljudi. Sve to sam elio jest dobiti odreene doku mente, sprijeiti
da znanje o Iramu procuri na veliko u svijet. Nismo jo spremni za takvo otkrivan
je. ivoti mnogih ljudi ovise o tome da nae ovdanje postojanje i dalje ostane tajna.
Ne oekujem da shvatite ili zaboravite nepravde koje su uinjene vama... i vaoj obit
elji. Sve to mogu rei jest da e odgovorni za to biti kanjeni, otro kanjeni kad ih otk
ijemo. Dajem vam moju asnu rije da e biti tako.
David je buljio u starca. Dah mu je bio teak i smrdljiv. Na tom mjestu uope nije n
i bilo svjeeg. zraka, sve je mirisalo i imalo okus kao da stoljeima cirkulira ovim
tunelima i pro lazima. Je li ga von Meier drao idiotom da uope gubi vrijeme takvi
m izgovorima?
- Zbog ega toliko tajite vae postojanje - upitao je. - Zato ste spremni ubiti da se
sprijei saznanje o Iramu?
Von Meier se nasmijeio - paljiv, namjeteni smijeak koji je leao na njegovom licu kao
daak toplog zraka na gromadama leda.
- Naa potreba za tajnovitou - odgovorio je - jest kao naa potreba za hranom i vodom,
za grijanjem tijekom zime, za svje tlom u ovoj vjenoj tami. Nai mladii svaki dan v
ade vodu iz podzemnih izvora, stavljaju naftu u svjetiljke i podrezuju njiho ve
stjenjeve, brinu o ljudima. Nai mladii melju brano i peku kruh u penicama koje su pr
vi put upotrijebljene dvije i pol tisu a godina prije njihova roenja. Mi ivimo ovdj
e iz dana u dan, bez pojma o tome je li vani dan ili no. Stvorili smo specijalnu
zajednicu, jedinstveni nain ivota. Kad bi ijedna rije o ovome | 332 s do vanjskog s
vijeta, sve bi iezlo kao dim. Prvo bi do-v]. arneolozi, zatim vladini slubenici s o
brascima i popisom ovnitva, j na ]Q-aju turisti. Na bi pokus bio gotov, na ivot ovdj
e zauvijek zavren.
_ j0 niste vidjeli nita od ovdanjeg ivota, nita od ove za jednice. Ne znate nita o na

motivima, nita o naim razlo zima. Dok ne vidite i ne shvatite te stvari, ne moete
suditi ni o emu, a najmanje o naoj potrebi za tajnou. To e se promi jeniti. S vremeno
m i uz strpljenje shvatit ete. Mi emo vam po moi. Imamo puno vremena.
Von Meier je prestao govoriti i posluitelj je jo jednom pri ao s aom. Unato vidljivoj
slabosti, inilo se da se starac ne umara, i David je vidio snagu volje i tijelo k
oje ne odgovara lo mljivim kostima i prozirnosti mesa.
- Moda bi pomoglo - rekao je David - kad biste mi rekli odakle i kako je ova... z
ajednica dospjela ovamo. Ali najprije biste mi, moda, mogli rei to ja radim ovdje.
Izraz je nestrpljenja jo jednom preletio von Meierovim li cem i nestao.
- Sve u svoje vrijeme, profesore, sve u svoje vrijeme. Kad ovdje budete dovoljno
dugo, shvatit ete da je vrijeme nita. Prolazit e, vi ete stariti, ali je nita. Neete
ga biti ni svjesni. Kad vam bude devedeset, osjeat ete se jo uvijek kao dijete i pi
tati se gdje su nestale sve te godine. Odgovor je da nisu ne stale nigdje. Nema
takve stvari kao to je vrijeme, samo starenje organizama i roenje novih.
- Vidite li ove zastave na zidovima? To su thangke, zastave tibetanskih hramova,
radovi velike starosti. Ja sam ih donio ova mo iz manastira Drepung u Lhasi, ne
posredno prije no to je ki neska invazija zatvorila zemlju. Pogledajte ih bolje.
Da li vidite bogove i Bude? Oni postoje izvan vremena, izvan svemira, izvan iluz
ija. Ostali su u vjenoj sadanjosti. Za njih se kota karme prestao vrtjeti, za njih
su poeci postali svreci i svreci Poeci.
- To je ono to pokuavamo izvriti ovdje na ovom mjestu. raknuli smo iz vremena, iz k
ruga normalnog postojanja. Mi Pa imo i trpimo u gradu, ali kroz naa djelovanja mi
usporavamo 333kota karme, tijek smrti i ponovnog roenja. U pitanju su generacije,
moda, kada e kota biti i vidljivo zaustavljen.
- Ali, ja previe urim. Jo ne znate nita. Mnogo e toga biti za rei kada budete spremni
Najprije u vam ispriati kako smo uope doli ovamo.
Von Meier je stao. Ruke je podigao ispod pokrivaa, zatim ih ponovno mirno spustio
. David je gledao u thangke, u titrave ti betanske boje, u nebulozne bogove u, z
a njega nedostinim ne besima. Ostali u sobi bili su tihi, kao da je dijalog izmeu
Da vida i von Meiera bio neka vrsta obreda, kao da je posluitelj s vodom bio bogo
slov koji prinosi kale usnama sveenika i na glaava njegovu molitvu. David se sjetio
redovnika u Sv. Nilu-su, krvi na tim starim ljudima poput misnog vina proliveno
g u svetitu.
- Bilo nas je nekoliko prije rata - zapoeo je von Meier. -Mala zajednica posveena
izuavanju spiritualnih tema, traei uzmak od svijeta. Imao sam aktivnu ulogu u tim s
tvarima, ali moj me je znanstveni rad sprijeio da se ukljuim u zajednicu puno vrij
eme. Izbjegli smo upasti u nacistiku mreu kad su oni doli na vlast. Njihovi su se i
nai ciljevi posve razlikovali. Mi smo eljeli duhovnu zajednicu u kojoj ljudi mogu
ivjeti u miru; oni snaan narod koji bi mogao pokretati ratove protiv drugih narod
a. Mnogi su od nas poslani u logore i tamo umrli. Tijekom rata nai su mladii unovae
ni, i mnogi su ubijeni na ruskoj bojinici.
- Kad je rat napokon zavrio, ostalo nas je samo nekoliko, ali smo shvatili to nam
je initi. Europa je bila sruena i iscrpljena: fiziki, mentalno, iznad svega duhovno
. Postala je pusto, mje sto jalovije od pustinje u kojoj sada ivimo. Na istoku, Ru
si s ateizmom i podcjenjivanjem tradicije, na zapadu, Amerikanci s materijalnim
vrijednostima i dosadnom nezainteresiranou za sve osim najpovrnije stvarnosti. Bilo
je jasno da nismo mogli ostati na takvom mjestu. Ali oko nas je bilo onih koji
su trebali nau pomo: udovice, siroad, bivi ratni zatoenici. Bilo ih je tako mnogo, lj
udi bez domova, obitelji, budunosti, a mi smo mogli uiniti tako malo. Uinili smo to
smo mogli, naravno, ali to je bila kap u oceanu. Poeli smo oajavati: inio se beznad
an 334 ut kojemu smo teili, izgraditi novu zajednicu u sreditu ta kvog razaranja.
_ I tada sam pomislio na Iram. Otkrio sam grad u godini na kon nae ekspedicije na
Sinaj. Moja je izvorna namjera bila ob-iaviti otkrie im se postigne sporazum sa s
audijskim kraljem, ali do vremena kad smo procijenili otkrie, uvjeti u Njemakoj su
se pogorali do te mjere da sam smatrao razboritim da grad ostane skriven. Bila b
i vie nego ludost oglasiti otkrie glavnog idovskog grada u takvom trenutku njemake p
ovijesti. Ne mi slite li tako? No dobro, moji su se kolege sigurno sloili.
- Do kraja rata, veina je bila mrtva. Nekolicina preivjelih pridruila se naoj maloj
skupini, i ubrzo smo mogli napraviti diskretne pripreme za pretvorbu Irama iz ar
heolokog nalazita u dom aktivne zajednice. Imali smo arapske prijatelje koji su na

m pomogli i uvjerili nas da se naa tajna uva. Jo uvijek nam pomau opskrbljujui nas nu
im pojedinostima koje sami ne moemo uzgojiti ili izraditi.
- Iram je bio nae utoite. Sedmo utoite. Posljednja utvr da za civilizaciju kojoj prij
eti propast.
- ao mi je - David ga je prekinuo. - Ne razumijem. Se dmo utoite? inilo se da von Mei
r razmilja prije odgovora. - Postoji ih sedam - rekao je. - Sedam svetih mjesta k
oja su se odupirala dugoj noi barbarstva. Prvo i drugo bio je Jeruzalem: Salomo-n
ov Hram i Herodov Hram. Tree je bio Rim, novi Jeruzalem. I na istoku, Bizant, nov
i Rim, mjesto crkve Svete mudrosti. Meka je peto, zabranjeni grad. esto je trebao
biti Berlin: bilo je pria o novoj civilizaciji, novom poretku. Ali prije no to je
mogao biti zavren, oholost jednog ovjeka dovela je do njegova raza ranja. I tako
smo doli u Iram. U Sedmo utoite.
- U poetku, naa se zajednica sastojala uglavnom od siro adi, djece koja su u Europi
umirala ili bila izopaena. Mi smo kolovali, odgajali u skladu s idealima koje smo
utemeljili za nas same, pomogli im da razviju tijelo i duh. Slali smo djeake a s
vjesno vrijeme ive s arapskim plemenima na rubovima pu-^je, da naue umijee nomadsko
g ivota. Djevojice su ostae Ov4je uei civilizacijske umjetnosti - slikarstvo, knjiev3
35
nost, glazbu. Imale su djecu u ranoj dobi. Do sada su ovdje tri generacije - u n
ekim sluajevima, ak i etiri. Von Meier je ponovno zastao. David je osjeao da mu je m
nogo toga preutio, da je namjerno prikazao samo najbezna-ajnije crtice o svojoj sk
upini i iramskoj zajednici. Ali sada, kad je David bio ovdje, kad je sam vidio I
ram, koja je bila potreba za daljnje prikrivanje? Von Meier je jo uvijek neto skri
vao, to je bilo oigledno. Pitanje je bilo - to? - Takvi ljudi - zakljuio je von Mei
er - vi ete to razumjeti, nemaju niti elje niti su sposobni ivjeti u svijetu izvan
Irama ili postati dio toga svijeta. Kako vrijeme prolazi i zapadna civiliza cija
propada sve bre i bre, vanjski svijet postaje sve manje i manje atraktivan, sve v
ea i vea prijetnja. Veina onih koji ovdje ive ne znaju nita osim Irama. Prilagodba bi
im bila teka, moda nemogua. I to bi dobili ponovnim ukljuivanjem u svijet? U zamjenu
za sigurnost ovog mjesta, ne bi dobili nita no strah i nesigurnost. Golemu izgra
dnju atomskog naoruanja, terorizam, nezaposlenost, duevne bolesti, rastave braka,
raska-laenost, porast kriminala... Vidite, ja nisam toliko izoliran kako izgleda.
Znam to se dogaa. Svi nai najgori strahovi za budu nost su se ostvarili. - Ali mi i
mamo nae vlastite namjere, nae vlastite ciljeve. S vremenom ete ih razumjeti. A kad
ih budete razumjeli, odo bravat ete ih. Shvatit ete koliko je potrebno da ovo mje
sto ostane nepoznato irem svijetu. I tada ete nam, moda, pomoi da ponovno dobijemo p
apire koje ste nali i sprijeimo da budu dostupni drugima. elim da to uinite vaom vlas
titom voljom, da mi date papire i kaete imena svih kojima ste mogli poslati fotok
opije. - Ali za to e trebati vremena. Nemojmo o tome vie govoriti dok ne budete sp
remni. U meuvremenu, imam druge zadatke koje biste trebali izvriti. Izabrao sam va
s jer ste arheolog, jer ete vi razumjeti moje motive. Dok ste s nama, elio bih da
pro uite grad i njegove stare spise. Ve sam pripremio detaljan arheoloki zapis o sr
edinjem dijelu grada. Poet ete s tim: utedjet e vam mnogo vremena i napora. Kada to p
rouite, elim da zapis nadopunite, koristei vae znanje i moderne teh336

ike Recite mi kakvu opremu trebate i potrudit u se da ju do bijete. _ Pretpostavi


mo, doi e vrijeme - moda dugo nakon to napustite Iram, ali za vaeg ivota, siguran sam
u to - kada e biti mogue objaviti svijetu postojanje grada. Ne njegov smje taj - to
mora ostati tajna za neodreeno vrijeme - ali injenicu o njegovom postojanju. Kada
doe to vrijeme, elim da vi ka ete svijetu to znate, da objavite zajednika izvjea, s
a naa imena, da pruite primjerke ovdje naenih umjetnina i dokume nata. Imao sam raz
loga da zatajim Iram kad sam ga otkrio, i imam ak i bolje razloge da do tada zadri
m njegovo postojanje u tajnosti. Ali, arheolog u meni je posramljen to sam toliko
du go drao svijet u neznanju o tako vanom otkriu. Ovo je najve e arheoloko blago ika
d naeno, vee nego sve egipatske pira mide, vee i od Troje, Ura i Pompeja zajedno. P
rije mene niti je dan arheolog nije nikad vidio takvo udo, ak ni u mati. - Ali ja s
am ovdje u savrenoj tajnosti etrdeset godina. Mo je ime je zaboravljeno, moje knji
ge i lanci skupljaju prainu u skladitima knjinica. Znanstveni svijet je nesmiljen, n
e doputa nikome da se odmara na lovorikama. Kad sam nestao nitko se nije upitao g

dje sam. Novi su ljudi i ideje ve ekale da preuzmu moje mjesto. Sada imate raunala
i elektronske mikroskope i aparate za svijetljenje zagrijanih tijela - ne mogu s
e natjecati ni ti s jednim od toga. Ja sam samo starac koji provodi svoje zad nj
e dane u zaboravljenom gradu. Ali imam pravo na slavu koja ne moe biti zaboravlje
na ili ostavljena da skuplja prainu. Ja sam onaj koji je otkrio Iram. Ime Ulricha
von Meiera zasluuje da stoji uz ono Schliemanna, artera i Woolleyja. Vi ste, prof
e sore, zadueni da to bude tako. Moja je reputacija u vaim ru kama. Zauzvrat, daje
m vam iskljuivi pristup Iramu, koliko god dugo eljeli. Nakon mojega imena, vae e zau
vijek biti poznato kao ime ovjeka koji je odgonetnuo tajne Irama. Vae e knjige Post
ati klasici, uobiajeno tivo za mnoge generacije. Onaj tko Je otkrio i onaj tko je
rasvijetlio: naa imena e biti uklesana zajedno u arheoloku Dvoranu slavnih. "~ Ipak
, prije no to se to dogodi, vi imate teak zadatak pred sborn. Morate prouiti mnogo i
ispitati mnogo. Ja u vam po337moi koliko mogu. Doite po savjet kad god vam zatreba
. Prije no to odete odavde, upoznat u vas s mojim asistentima. Dobili su upute da
vam pomognu na svaki nain. Bit ete smjeteni bli zu ove sobe. Naravno, u poetku e tamo
morati biti straari, dok ne shvatite vanost ovog rada i iskrenost naih namjera. Al
i unutar granica, bit ete slobodni da se kreete svuda po Iramu. - Postoji, ipak, j
o jedan mali zadatak kojeg bih elio da oba vite dok ste ovdje. U knjinici, nai ete fo
tostate svih ploica otkrivenih u Ebli, zajedno s Matthiaevim i Pettinatovim najva
nijim publikacijama na tu temu. elim da prouite sav raspolo ivi materijal kako bist
e utvrdili krajnje granice rasprostiranja Eblaitskog carstva kad je bilo na vrhu
ncu. Moja je teorija da su se granice pruale daleko na jug, duboko u unutranjost m
oder ne Palestine... Izraela, ako vam je drae. Ali nemam nikakvog iskustva u toj
stvari, niti pravog znanja o Eblaitima. Kad sam uo kako postoji mogunost da pravi
strunjak ispita moju teo riju, bio sam presretan. Ne moete ni zamisliti koliko sam
bio sretan. A, siguran sam, i vama e biti od koristi da dok ste ovdje, istraite E
blaitske tekstove, da ne izaete iz prakse. Jeste li volj ni uiniti to za mene? Mol
im vas, kaite da jeste. - A ako kaem - ne? - upitao je David. Von Meier se ponovno
nasmijeio, ovaj put hladnije ako je to uope bilo mogue. - Oh, to bi bila teta, drag
i moj profesore. Morate shvatiti va poloaj ovdje. Svi u Iramu rade. Nema nie ga to b
i titilo lijenine. Izniman teret predstavljaju ak i jedna dodatna usta za hranjenje
. Povrina obradive zemlje ispod grada strogo je odreena; samo ogranieni broj ljudi
moe preivjeti bez dodatnog uvoza hrane. Stari Iramiti mogli su to slobodno i niti,
ali mi ne, postoje granice onoga to moemo donijeti izva na. U Iramu, onaj tko ne r
adi - ne jede. ak i bolesni ne jedu, ako nema nade za njihov oporavak. A onaj tko
ne jede umire. Moram vas upozoriti da je disciplina ovdje vrlo stroga. Ono to u
vanjskom svijetu moe izgledati kao beznaajni prekraj, ov dje se estoko kanjava. Prolo
smo tjedna pogubili mukarca i enu jer su zaeli dijete bez doputenja. Dodatna usta,
razumi jete. Neplanirana. Ovdje morate biti oprezni. Jedan od mojih asistenata e
objasniti. Bit emo blagi neko vrijeme, ali traim 338 , uite brzo - o tome ovisi va op
stanak ovdje. d V1ada ie moje vrijeme za spavanje. Upoznali ste dr. Mandla. 7; da u
mu dopustiti da vas vani upozna s njegovim kole-MlSl Srest emo se opet za nekoli
ko dana, kad se budete od-ga7li i oporavili od vaeg putovanja. Za sada, do vienja
profe-m Rilo mi ie drago da sam vas upoznao. SrVon Meier Je utihnuo i zatvorio oi.
Mandl je priao i uhvaUo navida pod ruku. Posluitelj je poeo gasiti svjetiljke. Neko
n-Sfana tama poela je ispunjavati sobu. Samo je jedna svjetfj-la ostala upaljena,
kao mali plamen pred oltarom S Mandlom narednoj i straarom na drugoj strani, Dav
id je slijedio ostale mukarce van iz sobe.
33939. poglavlje
Nakon tri dana - dana koji nisu bili dani, ve izmjenjivanje svje tla i tame, prot
kani spavanjem i sluenjem oskudne hrane - Da vidu je prvi put dozvoljeno vidjeti
sredinji gradski sektor. Od jenuli su mu crnu arapsku odjeu da se ne istie dok seta
una okolo, ali su ga s vremena na vrijeme, ljudi pogledavali, svjesni da je str
anac, ne shvaajui znaenje njegove nazonosti. Bilo mu je zabranjeno razgovarati bilo
s kim, ali je gledao i sluao kako stanovnici grada izvravaju svoje zadatke. Svuda
je vlada la atmosfera napete ozbiljnosti. Nije bilo osmijeha, i nije nigdje nika
d uo smijeh. Ljudi su radili, odmarali se nakon rada ili jeli u jednoj od nekolik
o zajednikih dvorana, iz potrebe postavlje nih postrance; prostrane, neuredne bla
govaonice s pridruenim^ kuhinjama, ali nije bilo prilike za rekreaciju ili zabavu

. Nije bil izljeva osjeaja, ak niti meu mukarcima i enama ili odra* slima i djecom. N
je vidio nikoga da se dri za ruke ili grli dru4 gu osobu. Pozdravi, kada su se ja
vili, bili su mrki i povrni. Svi su bili odjeveni potpuno isto - crna odjea za muka
rce, bijel za ene. ak su i djeca bila ozbiljna i rezervirana. Gledala su.. velikim
oima kad je prolazio, drei svoju znatielju vrsto pod kontrolom, ne apui niti smijul
meu sobom. Otkrio je da ljudi nemaju obiteljskog ivota. U Iramu nije bilo vjenanja
niti ljubavi. Seksualni su odnosi bili doputeni -za djevojice od petnaeste godine
, za djeake od sedamnaeste -ali stvaranje stalnih pa ak i povremenih veza bilo je
izriito za branjeno. Partneri su se pravilno izmjenjivali, prema programu] slubeni
ka znanog kao Geschlechtsverkehrleiter - kontrolor seksualnih veza. Svaki pokuaj
da se pogazi ovaj raspored tre tiran je krajnje ozbiljno. Neplanirane trudnoe mor
ale su biti 340 odjavljene, to je ranije mogue, Geburtenbeschrdnkungsleit-ru sluben
iku odgovornom za kontrolu raanja. U veini slu-aieva, ovakve su trudnoe prekidane, u
koliko nije bilo nedavne smrti meu djecom koja jo nije bila nadoknaena. enama se doz
voljavalo ukupno troje djece, nakon ega su automatski sterilizirane. Sva su djeca
pripadala gradu i odgajana su zajedniki, u poetku u jaslicama zatim u akim domovima
. Svi su spavali u domovima raspodijeljeni prema spolu. Sastanci zbog seksualnih
odnosa bili su paljivo kontrolirani, i za svaki susret trebalo je unaprijed prib
aviti dozvolu. Posebno su bile kontrolirane nesterilizirane ene. Davidu je reeno,
da postoje stroga pravila o seksualnim vezama plodnih ena, kako bi nji hovo potom
stvo zadovoljavalo odreene standarde, ali nije mo gao doznati kriterije na kojima
su se temeljila ova pravila. Iz od reenih aluzija, shvatio je da je svako mental
no ili fiziki hen dikepirano dijete bivalo ubijeno odmah po roenju, te da je, u sl
uajevima kada je tjelesni nedostatak postao vidljiv i kada bi se sluajno javio u k
asnijem razvoju, pribjegavalo eutanaziji. Takoer je doznao da su se starci, kada
se vie nisu mogli sa mi uzdravati nekim vrstama posla, bezbolno usmrivali da bi nap
ravili mjesta za dijete. Ponekad, to je bilo planirano i godinu ili dvije unapri
jed. Svega tri puta, David je vidio stare mukarce i jedanput staru enu kako se nap
reu da, nosei namirnice u centralna spremita, odre korak s timom mladih radnika. Inae
, uglavnom nije vidio gotovo niti jednog, starijeg od pedesetak godina. Imao je
malo prilika promatrati gradsku djecu. Najmlai su drani u nejasno osvijetljenim vr
tiima nedaleko von Meierove sobe, gdje ih je bezosjeajnom djelotvornou njegovala gru
pa izribanih i neveselih ena, ija je kosa bila povuena unatrag u vrstu punu, i ija su
lica bila umetnuta u masku stalnog mrgo enja. U dobi od etiri godine, djeca su zap
oinjala ii u kolu, djeaci i djevojice ve odijeljeni u pripremi za kasniji ivot. Davi
nije bilo doputeno posjetiti niti jedan od razreda, s objanjenjem kako jo nije vrij
eme da bude izloen idejama i naelima na kojima je osnovan Iram, teorijama koje ini
temelj ivotopisa. 341Ipak, u jednoj je prilici, dok su njegovi straari, nepaljiv zb
og lake rutine u kojoj su se nalazili obratili panju na d problem, David mogao na
kratko porazgovarati s djetetom, m lom djevojicom od oko osam godina koja je prol
azila kraj njaj ga. David je zazvao dijete, koje je izgledalo skromno i ozbiljn|
u svojoj bijeloj haljini, upletene, zlatne kose, te se predstavio. - Zdravo - r
ekao je -ja se zovem David. A ti? Pogledala ga je znatieljno, gotovo spremna na b
ijeg, a ipala zaintrigirana to joj se obratio nepoznati mukarac, na njemaf kom jezi
ku s tako udnim naglaskom. - Ja nemam imena, blentave - rekla je. - Zna da nitko na
s nema ime dok je dijete. - ao mi je - reko je David, zateen ovim otkriem. - Poste
je mnoge stvari koje ja ne znam. Ja sam ovdje novi, doao sar neto srediti za... pr
ofesora von Meiera. 1 Lice djevojice, nimalo djeje u svojoj ozbiljnosti, mrko se]
naboralo, kao da su joj Davidove rijei bile nerazumljive. - Kako misli, novi? - upit
ala je. - Nitko ovdje nije novi. Svi smo roeni u gradu. Svi emo umrijeti u gradu.
Jedini novi ljudi jesu male bebe, one u jaslicama. Ja vie nisam beba. A nisi ni t
i. - Ali ja nisam roen u gradu - David je pokuavao objasniti, - Ja dolazim izvana,
doveden sam ovdje. Na devi. Smrkla se ponovno, kao da David nije pri sebi. - Iz
vana? - upitala je. - to je to? Nema nita izvan grada. Samo tama bez svjetiljki. O
dluio je preskoiti objanjenje odakle dolazi vidjevi da bi bilo previe problema. - Obj
asnit u ti kad bude starija - rekao je. - Ali prvo bih elio znati vie o tvojem imenu
. Ako jo nema imena, kako ljudi razgovaraju s tobom, kau ti to da radi? Kako, na pri
mjer, zna kada uitelj eli da ti odgovori na satu? inila se gotovo uvrijeenom njegovim
prozirnim pitanjem, kao da ju je pitao koja je bijela boja. - Ali normalno da za
to ne trebam ime - protestirala je. - Svi radimo iste stvari u isto vrijeme. Ni

tko ne ini nita drugo od ostalih. Kad nam uitelj kae to bismo trebali uiniti, kae sv
2 odjednom. A u razredu, odgovaramo zajedno. Zato bi netko velio odgovarati sam?
Bila bi glupa stvar uiniti neto tako. Mo- . eli bismo pogrijeiti. U pravu smo samo a
ko odgovaramo zaje-(Ino. Tada svi znamo toan odgovor. Zar vas to nisu uili u koli?
- Kako to da si onda danas sama? - upitao je David, lagano mijenjajui temu, uznem
iren zamiljenom slikom razreda punog djece koja poput papige nizaju odgovore. - Z
ato jer je danas dan za provjeru, blentave. Zar ti ne zna nita? - Bila je nestrplji
va zbog Davidova neznanja o jednosta vnostima ivota. - A to radite u danu za provj
eravanje? - Ti ne zna nita, zar ne? Moramo proi tunele i sami nai pravi put do Sredin
jeg stupa. To je vaan test, u sluaju da ne tko od nas bude ikad razdvojen od drugi
h. Neki se ljudi izgube u starim tunelima i umru u tami. To se dogodilo prole god
ine maloj djevojici iz mog razreda. Sigurna sam da to nije lijepo. - Boji li se mr
aka? - upitao je David, pitajui se hoe li si dopustiti barem jednu normalnu djeju e
mociju. Zatresla je glavom. - Naravno da ne! Zato bi se itko bojao mraka? Ako ti
se svjetla ugase, teko je pronai pravi put, ali osjetljivi ljudi ionako ne idu u t
amne tunele. Najvie volim mrak kad s naim svjetiljkama prolazimo kroz Starine. - S
tarine? - upitao je David. - to je to? - Ti si udan ovjek - rekla je mrtei se ponovno
. - Stari tuneli, naravno, gdje su pokopani mrtvi. Volim ih po sjeivati. Tamo se
osjeam mirno i sigurno. Tamo u otii kad umrem. Bit e divno. Razgovor je poprimio uzn
emiravajui okret. David je poku avao suzbiti stravu koju je osjeao. - Kada posjeujet
e mrtve ljude? - upitao je. - Svako jutro, naravno - rekla je. Znao je da jutro ne
znai nita vie nego period nakon buenja. Vrijeme je odreivano uz pomo satova. Inae,
o je kao to je von Meier rekao: U Ira-mu nije bilo ni dana ni noi. - Sve ih kolske
djevojice odlaze posjetiti - nastavila je. -Mislila sam da bi barem to trebao zna
ti. Ponekad odlazimo s cvyeem u Hram, pjevati na velikom oltaru. Zatim odlazimo 3
43 kroz Vrata smrti i idemo u Starine. Nosimo cvijee i bacamo latice po tijelima.
To stvara lijepi miris. Volim mrtve ljude, oni su tako tihi i mirni. Gospoe izgl
edaju krasno u njihovim dugim haljinama i nakitu. Naravno, najstariji se od njih
ve sada raspa daju, ali neki izgledaju ba kao i ivi ljudi, kao da spavaju. Jesi li
ih ikad vidio? David je zatresao glavom. Mrtve ljude, da, ali ne ove mrtve, ne
iramske mrtvace, Ne jo. U tom trenutku, u blizini se zaula vika. Mala je djevojica
pogledala uokolo. Davidovi straari su se vratili i vikali na nju da se udalji. Ov
la je jednom pogledala Davida, okrenula se i otrala prema najbliem tunelu. David je
uzdahnuo. Bezimeno je dijete zastalo nakratko na ulazu u tunel te pogledalo nat
rag u Davida, zatim je nestalo u tunelu i bilo za njega zauvijek iz gubljeno. Zna ti i bolje od ovoga - vikao je straar koraajui prema njemu. - Bit u prisiljen von
Meieru prijaviti ovaj izgred. David je slegnuo ramenima. Zato bi se ijedno od nj
ihovih pravila na njega odnosilo. Znao je da e ga ionako ubiti na kraju. Njegov j
e uvar bio udan ovjek, -zvao se Talal i teno je govorio arapski, no bio je Japanac.
Bio je jedini orijentalne rase kojeg je David vidio u gradu, odbijao je objasnit
i kako je doao u grad, izuzev da gaje von Meier doveo u Iram kao dijete. Sada je
imao oko etrdeset i pet, ili tako nekako rekao je, ali je izgle dao znatno mlae, b
io je okretan i zgodan kao dvadesetpetogo-dinjak. Bio je asketski mrav, lijepo grae
n, ni grama suvine teine bilo gdje na tijelu. Svaki mii, svako vlakno, svaki cen tim
etar koe inio se nabijen sirovom energijom koju samo do bro razvijeni mogu kontrol
irati.! Krajevi njegove kose bili su ia rani sivim, ali ne kao znak starenja, ve p
rije kao dokaz patnji i dobivenih unutarnjih bitaka. Iza kosih oiju skrivao je br
zi um i samokontrolu kakvu David nije nikad prije susreo. Izgledalo je kao da ga
se ne dotie nita to ga okruuje, ne zbog ravnodu nosti ili discipline koja gaje tjera
la da izvana izgleda nezainte resiran, ve kao rezultat unutarnje kontrole u njemu
, to ga je onemoguavalo u dijeljenju svijeta s drugim ljudima. Bio je utljiv, ali s
preman da odgovori na Davidova pitanja o 344 dijelovima grada koje su zajedno po
sjetili. Iako su se rijetko razdvajali tijekom Davidovih sati etnje, njihova pris
ilna intim nost nije donijela stvarnu bliskost i razumijevanje. U vrijeme kad se
dao nagovoriti na priu, Talal je odao dovoljno o sebi da omogui Davidu da stvori
zaokrueniju sliku o njemu. Iz inje nice da je govorio arapski jednako teno kao i nj
emaki, David je zakljuio da je proveo dugo vremena ivei meu arapskim plemenima u pust
inji i oko nje, to je i Talal potvrdio kad ga je pitao. Zapravo, vrlo je brzo pos
talo jasno da Talal ima znatno vie iskustva o svijetu izvan Irama nego prosjean st
anovnik grada. Ne samo da je ivio dugo vremena s ogrankom scham-marskog plemena n

a granicama Nafuda, nego je ak putovao na Daleki istok, gdje je nauio japanski i ui


o neke borilake vje tine. inilo se kako za njega ne vrijede mnoge zabrane kojima su
bili izloeni drugi stanovnici grada. Mogao je, na primjer, odabrati da napusti I
ram gotovo po volji, i esto je mjesecima lutao po nafudskom pijesku, sam i gladan
, bavei se intimnim problemima. Kamo god je iao, nosio je sa sobom japansku sablju
du gake drke, u crnim lakiranim koricama povezanim svilenim uzicama i izgravirani
m najfinijim srebrom na dnu i vrhu. To je bila jedina stvar o kojoj nije bio utlj
iv. Ispriao je Davidu da ju je za njega u Kvotu iskovao majstor kova sablji Gassan
Sada-kazu. Otrica je kovana nekoliko puta kroz razdoblje od etrde set dana dok ni
je zvuala kao kad lupne po staklenom zvonu. Svuda uzdu, paljivo je bio upisan fini j
apanski krasopis. Talal je Davidu preveo upis. Bila je to haiku, kratka pjesma k
oju je sam napisao: U eliku, elik, U otrici, ivot. Oblaci prolaze tiho, Sablja prola
zi u tiini Kroz mirne vode. <~esto se usporeivao s otricom. Puno puta je bio kovan
i ka-jen, govorio je, dok nije postao kao elik, vrst, a ipak savitljiv, star kao br
itva, a ipak smrtonosan samo kad je bio izvuen. 345
Jednom se opisao kao von Meierova sablja, uvuena dugo vre mena u tamu Irama, zati
m sjajna kada bi ju starac izvukao i po slao na zadatak. No, kada je pomislio na
istinsku svrhu tih misi ja, njih se nikada ne bi sjetio. Tek nakon vie od tjedan
dana provedenih u Talalovom drutvu, David se jasno sjetio - sada kada mu se pamen
je vratilo - istonjakog lica koje je vidio u autu koji je odjurio s mjesta pogibij
e njegovih roditelja u Haifi. Kada nije razgledavao grad, David je provodio vrij
eme itajui u knjinici. Niskog stropa i nejasno osvijetljena, te samo oko tri metra i
roka inila se da se protee beskrajno sve dok joj se naj dalje granice nisu gubile
u oblaku tame, kao daje sama povijest zatvorena tamo, pola vidljiva, pola izgubl
jena u tami. Du zido va na svakoj strani beskrajni redovi malih krunih otvora, sva
ki oko petnaest centimetara u promjeru, nizali su se do nejasnoe te se stapali na
kraju prije no to su ih progutale gladne sjene. Njih dvanaest u stupcu protezali
su se skoro od poda do stropa, odvojeni samo malim procjepima. Pregledavi svaku,
u njima je naao svitak pergamenta umetnut u krpene korice, neke rasko ne, a neke
skromne. David je zakljuio da je ope stanje sau-vanosti svitaka, gotovo udesno. Kao
i mumije koje je vidio u kriptama na drugoj strani grada, nakon razgovora s malo
m dje vojicom i pergamentima u Iramu je odgovaralo neto na tom mjestu. Nakon sata
provedenog tamo, David je shvatio da sama knjinica predstavlja jedno od najvrjedn
ijih otkria u cjeloku pnim arheolokim analima, otkrie prema kojemu su Mrtvomor-ski
tekstovi iz Ras Shamura, Eblaitske ploice i pergamenti iz Kairo Genize, bili blij
edi u svojoj beznaajnosti. U knjinici je bilo stvari, zbog kojih bi prouavatelji Bi
blije ubili jedan drugoga samo da ih dodirnu, ili ak samo da saznaju da postoje.
Na zidu blizu ulaza, na jednom kraju dugake pro storije, u veliku kamenu plou bili
su uklesani naslovi najvani jih djela koja su se tu nalazila. Ali, trebalo je sa
mo nekoliko da na i nekoliko pergamenata da shvati da su to pohranjene kopije sv
ih najvanijih biblijskih tekstova napisnih prije progona 586. godine prije Krista
. Bili su tu i radovi koji su dugo smatrani izgubljenima, kao to su Salomonova po
vijest, Anali izraelskih 346

kraljeva i Anali kraljeva Judeje, a sluili su kao izvori za neke 00vijesne knjige
od kojih je kasnije nastala Biblija. David je znao kad bi mogao objaviti rezult
ate samo estomjesenog is traivanja medu ovim svicima, mogao bi promijeniti lice bib
li jskog naukovanja, podupirui ili ruei, vrstim dokazima, sva ku teoriju ili svaku h
ipotezu postavljenu u prolom stoljeu ili jo prije. Ali najprije je morao raditi na
vlastitom preivljavanju. Sva ki dan itao je dio von Meierovog obilnog izvjea, detalj
an pre gled o Iramu, koji je bio napisan na oko dvije tisue stranica. Von Meier j
e sve, osim prvih istraivanja grada, proveo sam, a izvjee je predstavljalo zauujue do
tignue u smislu njego va opsega, njegove temeljitosti i panje prema detaljima. itaj
u i ga, David je sve bolje shvaao von Meiera i sve mu se manje sviao, ako je to bil
o mogue. ovjek je toliko opsjednut Ira-mom, da nije mogao podnijeti da itko osim n
jega samoga, pro uava grad ili izvijesti o njegovim pronalascima. Nije podnosio s
uradnju niti imao elje da podijeli slavu za koju je smatrao da pripada iskljuivo n
jemu. David nije vjerovao u iskrenost von Meierovih rijei da e slavu otkria podijel
iti s njim. Naveer, David je radio na eblaitskim materijalima, paljivo prolazei naj

vanije upute koje su govorile o povrini gradskog carstva na njegovom vrhuncu 2400.
godine prije Krista. Postoja li su zapisi o mjestima - imenima u Palestini: Haz
or, Gaza, Lachish, Megiddo, ak Jeruzalem; zapisi o biblijskim imenima kao to su: A
braham, Imael i Izrael; i brojni podaci koji su uka zivali da je Ebla, u tom razd
oblju kontrolirala veinu okolnog podruja. David je znao da je to pitanje od intere
sa, od kada su neki biblijski fundamentalisti u ovakvim zapisima pronali po tvrdu
za ekstreman stav da su Eblaiti zapravo bili idovi, stav koji je budio strah meu
nekim Sirijcima, jer bi mogao dovesti do toga da cionisti trae pravo na modernu S
iriju. Je li i von Meier gajio takvo miljenje? David je sumnjao u to. Ali ako jes
t, ne bi bilo teko pokazati mu kako je malo zbilje u tome, kako Se, uostalom, nek
i dokazi mogu izokrenuti u korist suprotnog stava, da su rani idovi bili Sirijci,
i da zbog toga, Sirija ima Pravo na prisvajanje i zadravanje dijela Palestinske
regije. 347Ali Davidu je brzo dosadio eblaitski materijal. Vidio gaje to liko pu
ta i tako esto radio na njemu da ga nije fascinirao, pose bno ne ovdje u Iramu gd
je je i najmanje otkrie za Davida bilo ivotnije i izuzetnije nego bilo to iz Eble.
Nitko ga nije nadgle dao dok je radio u knjinici. Talal nikad nije tamo dolazio s
njim; umjesto njega jedan od straara koji gaje vodio von Meie-ru, ostajao je u k
njinici dok je David itao. Nije bio sam, ali je otkrio kako ima potpunu slobodu da
ita to hoe i zapisuje bi ljeke koje eli. Kad bi se umorio itajui Eblaitske ploice,
ao bi po kraj redova svitaka, nasumce ih izabirao, pregledavajui ih i vra ajui u nj
ihove nie, osjeajui strahopotovanje prema vano sti onoga emu je imao pristup. Cijela
uina knjinice bila je osvijetljena neobinim svjetiljkama, sasvim razliitim od osta l
ih u gradu. Bile su urezane u kameni zid tako da ih nita nije moglo ukloniti, i s
vaka je bila opskrbljena spremnikom koji je vodio straga u rupu za otjecanje, da
se uhvati svaka kapljica na fte koja bi mogla iscuriti i zapaliti vrijedne perg
amente koje su osvjetljavale. Nakon nekoliko dana, David je otkrio, na jednom mj
estu u drugom dijelu knjinice, otvor u zidu okien prljavom pauinom, dokazom da ga d
o sada von Meier ili njegovi sura dnici nisu dirali. Iako je jedva zapoeo praviti
red meu brojnim svicima u gornjem dijelu dugake prostorije, zaintrigirali su ga t
i redovi papirusa koje nitko nije dirnuo i niti jedno oko nije i talo tko zna kol
iko stoljea. Prevladavi gaenje nad pranjavim i debelim mreama koje su prekrivale sve
otvore, i strah da u niama moe biti i svako jakih stanovnika, raistio si je prolaz i
uzimao svitak po svitak. Osme veeri, kada je odmaknuo mreu koja je prekrivala tri
et vrtine prolaza do zida, iznenadio se da je otvor odavno zae-pljen velikom kolii
nom voska na koji je bio utisnut i peat. Pe at je bio teko vidljiv, jer je bio rasp
uknut i pranjav, no David mu je prinio svjetiljku pa gaje uspio proitati. i Neka se
osui svaka ruka onoga tko makne ovaj votani ep i ! neka njegove oi oslijepe, ako pog
leda ono to lei unutra. Za- ::} lemljeno naredbama Visokog sveenika Mattathiasa na
dvana- ; esti dan Tishre, u petoj godini vladavine kralja Jehoakaza iram-skog, n
eka ga Ime zatiti i podri. Okli)eva Je samo trenutak. Svi su arheolozi bili praznovj
erni to se tie prokletstva grobova i zagrobnih objekata, ali isto tako niti jedan
arheolog si nije mogao dopustiti da ih shvati ozbiljno. Vosak je postao lomljiv
i nije bilo teko pomaknuti ep, ali kad ga je povukao, slomio se i raspao u komadie
u njegovoj ruci. Odjednom se sjetio ploica u Ebli koje je smrvio i stravinih do gaa
ja koji su slijedili idueg dana. Sluajnost, mislio je, puka sluajnost, ali se dio n
jegovog uma osjetio nelagodno. Dok su mu ruke lagano drhtale, svjestan da je naia
o na pra vu rijetkost, David je posegao u rupu i oprezno traio njen sadr aj. Prsti
su mu osjetili poznati dodir platna. Objema rukama, polako je iz nie izvukao svi
tak, zatim ga je, paljivo drei, od nio do stola i sjeo. Lijepe platnene korice bile
su najbolje sauvane od svih koje je do sada vidio, zatiene votanim epom. Bile su lag
ano izve zene zlatnim koncem i vezane trakom od svile. Zadravajui dah David je pol
ako razvezao traku na uskom smotuljku. Tkani na se otvorila kao da je zarolana d
an prije, i David je podigao svitak s najveom panjom, prestraen da bi se mogao slom
iti, poeo ga je odrolavati. Ne jedna, nego tri zasebne stranice per gamenta leale
su pred njim. 348 34940. poglavlje Davidu je trebalo samo neto vie od pola sata da
izvede zaklju ak o onome to ima pred sobom. Bila su to tri lista papirusa, svaki
iz drugog razdoblja. Najstariji, mali list, smotan izmeu ostalih, bio je relativn
o loe sauvan, a potjecao je negdje iz 584. godine prije Krista - godinu li dvije n
akon deportiranja idova u Babilon pod Nebukadnezarom. Drugi po starosti, na pisan
na materijalu bolje kvalitete, ali mjestimino izblijedio, mogao je biti, zakljuuj

ui prema pojedinim dijelovima teksta, iz vremena smrti kralja Nabonidusa Babilons


kog i Tayme. Pre ma brzom proraunu napamet, to je znailo daje napisan negdje 538.
godine prije Krista. Posljednji koji je bio omotan oko osta lih, napisan je u Ir
amu sto dvadeset godina od osnutka grada - vjerojatno poetkom 3. stoljea prije Krist
a. Ostatak veeri proveo je radei na prvoj stranici, najkraoj, ali najteoj za deifrira
nje zbog stanja papirusa i udnog ruko pisa. Kad je zavrio, ponovno je zamotao doku
mente u platnene korice i vratio ih u rupu u kojoj ih je naao, trudei se da izgled
a miran dok je to radio, kako straar ne bi zapazio njegovo uzbu enje i prijavio to
von Meieru. Ubrzo nakon toga otiao je u kre vet, ali satima nije mogao zaspati,
jer je u mislima stalno prevr tao ono to je proitao, dok nije napokon zaspao od pu
ke iscr pljenosti. Ono to je naao uzbuivalo ga je i brinulo jednako toliko koliko i
zbunjivalo. Bila je to kratka izjava sveenika Jeruzalem skog Hrama, zvanog Benja
min bar Hilkiah. U vrijeme opsade Jeruzalema, kada je njemu i njegovim odreenim p
rijateljima, postalo jasno da se kralj Zedekiah nee moi jo dugo oduprijeti babilons
kim snagama, poduzeli su neke korake da sklone neke vrijednosti iz Hrama i paljiv
o ih sakriju diljem grada. Kad je Nebuknadezar osvojio Jeruzalem i kad je zapoelo
progonstvo u Babilon, Benjamin i njegovi suradnici uspjeli su se nekako eruiti \
odnijeti sa sobom jednu od stvari koju su prethodno spasili. Naalost, gdje god j
e ta stvar spomenuta u tekstu Benja-minove izjave, neka je ruka naknadno tu rije
dobro iskriala, kao da je njeno spominjanje neto prosto ili bogohulno. I sama ta in
jenica izazivala je bezbrojne trnce du Davidove kime. Benjamin i njegovi prijatelj
i-sveenici uspjeli su stii u Babilon zajedno s njihovim misterioznim teretom i sak
riti ga u podrum. Posljednji dio izjave sastojao se od opisa lokacije podruma i
molitve da primatelj pisma bude voen od Boga i da ga nae kada grijehovi naeg naroda
budu iskupljeni bolom zbog pro gonstva i kada se Boje srce smeka prema nama. Cijeli
je sljedei dan, David nestrpljivo ekao veer i otkrie ko je je oekivao nai itajui p
ala dva dokumenta. Ali nije mogao riskirati pokazujui svoju revnost, i bio je pri
siljen suzbi ti je dok je obilazio jo jedan dio rastegnutog podzemnog grada. Krat
ko nakon podnevnog obroka, koji se sastojao od crnog kru ha i kozjeg sira, pozva
n je u von Meierovu sobu. Starac ga je doekao kao i ranije, ispruen na krevetu isp
od staklene kugle koja se lagano vrtjela, sluen od svojih pomoni ka i dvoren dvjem
a njegovateljicama. Kad je David uao, nije ga odmah pogledao ve je pisao u veliku
konu knjigu. David je ekao, gledajui kako starac piskara, kako se staklena lopta vr
ti, gledajui bogove kako pleu svoj nepokretan, vjean ples. Na pokon, von Meier je o
dloio nalivpero, zatvorio svoju knjigu i podigao pogled. David je pomislio kako m
u oi danas izgledaju preplavljene sjeanjima; u njima je bio nedokuivi pogled, kao d
a se i on pridruio tihom plesu negdje izvan vidljivih granica sobe. - Piem dnevnik
- rekao je von Meier - kao i na prijatelj ^chacht, ali neifriran. Svatko e ga moi p
roitati kad umrem. Piem ga svaki dan. Misli, sjeanja, zapaanja. I vi ste sada tu. Za
jedno sa Schachtom i Hartmannom i svim ostalima. Vi ste sada dio prie, dio Irama.
Da li vas to veseli? 350 351David nije rekao nita. Nije se osjeao dijelom neega, n
ije pripadao nekome. Je li von Meier uo o njegovom otkriu prole veeri, je li doveden
ovamo da objasni to je pronaao? l - Dobro - nastavio je von Meier. - Recite mi ma
lo o onome l to ste vidjeli, koje ste zakljuke izvukli. Je li Iram po vaem ^ ukusu?
Da li ivi prema vaim oekivanjima? } S olakanjem to se inilo da von Meier nije elio
dru-j go negoli privremeno izvjee, dopustio sije da zaboravi sve os- \ tale misli
, dok je iznosio detaljno izvjee o svojim prvim doj- movima. Proveli su cijelo pos
lijepodne zatvoreni zajedno, i dok su razgovarali Davidu je postalo jasno zato je
, povrh svih dru gih razloga, bio doveden u Iram. Preko etrdeset godina, von Meie
r je mjerio i zapisivao, ocjenjivao i opisivao kamenje i umjetnine njegova izgub
ljena grada, taloei svoje nalaze u opirno izvjee koje je David jo uvijek itao. Sve t
rijeme, nije bilo nikoga tko je bio dorastao da raspravi s njim strunost njegova
rada, nikoga tko bi mogao cijeniti ili diviti se njegovom neupitnom dostignuu. Vo
n Meier je bio gladan pohvale i pri znanja nekog drugog arheologa, i dok su razg
ovarali David nije nalazio razloga da mu zbog toga zamjeri. Nitko od nas ne radi
j sam, nitko od nas ne moe nai smisao ivota bez reakcije dru-| gih. U svojoj vlasti
toj karijeri, David je traio oev blagoslov, | uiteljevo odobravanje, pohvalu kritiar
a. Bez obzira na to koli-! ko neobine bile okolnosti, von Meier je bio obian ovjek i
je je ivotno djelo prolo nezapaeno. Za trenutak, David je sma trao da bi mu trebao
rei da je pronaao tri svitka, jer zasluga za njihovo otkrie iskljuivo pripada samom

von Meieru. Ali neto mu je govorilo da to ne uini, da zadri njihovo postojanje za s


e-j be, barem dok poblie ne spozna njihovu vanost. i Rano te veeri, veerao je s von
Meierom. Za njega su do-;, nijeli mali stol i stolicu i smjestili ih uz starev kr
evet. Pili su vi no, bocu merdoc clareta iz 1945., koja je nekako preivjela pu to
vanje u srce Arabije da bi savreno dozrela u peinama Irama. Von Meier je rekao Dav
idu daje 1945. godina bila izuzetno do bra berba u regiji Merdoc, ali nije objas
nio kako je doao do bo ca koje su pohranjene u gradu. Von Meier je smatrao daje t
o po vlastica za Davida to pije s njim: vino je bilo njegovo osobno hlago, kome n
ikad nitko nije imao odobren pristup. Tijekom veere, von Meier se prisjeao svog dj
etinjstva i mladosti, priajui Davidu o njegovom studiranju u Hannoveru, velikim uit
eljima s kojima je radio. Objasnio je Davidu kako je naao arapski pergament sa za
pisima o Iramu, u kolekciji ranih islamskih rukopisa koje je Karl-Friedrich Haus
er, slavni islamist kasnog 19- stoljea, pohranio u knjinici Sveuilita u Tiibinge-nu.
Unato nepovoljnim uvjetima u Njemakoj, uspio je orga nizirati onu zlosretnu ekspe
diciju na Sinaj, tijekom koje su umr li mnogi njegovi kolege. Jednom kad je Scha
cht otkrio poloaj Irama, von Meier je mogao uz pomo arapskih prijatelja, orga nizi
rati drugu ekspediciju, i u jesen 1936., stigao je do grada to-~ no kako je opisa
no u al-Halabijevom proraunu. Tada je Iram bio posve hladan i taman, njegove svje
tiljke da vno ugaene, nisu vie gorjele. Koristei zatiene fenjere, von , Meier i koleg
e, istraili su tamne, vjetrovite tunele i odzvanja-jue prostorije mrtve metropole,
polako ucrtavajui njegove prolaze, etvrti, ulaze i izlaze. Trojica su umrla, dvoj
ica nakon pada u neoekivanu i nevidljivu upljinu, trei lutajui kroz unu tarnje prola
ze iz kojih se nikad nije vratio. Von Meier je rekao da jo uvijek postoje takvi s
poredni prolazi, dugaki neosvi jetljeni hodnici, bez poetka i bez kraja, natrpani
mumificiranim ostacima koje je kamen pohranio. S vremena na vrijeme, djeca ostav
ljena bez nadzora znala su odlutati u njih da ih se nikad vie ne vidi. David je p
okuao navesti von Meiera da kae neto vie o njegovom ponovnom poslijeratnom povratku
u Iram, ali s tim u svezi bio je daleko manje susretljiv. Grad je bio utoite, po n
ovio je, mjesto nade gdje su ratne rane i duboki jad zbog po sljedica mogli biti
zalijeeni, te novi narataji dovedeni u svijet udaljen od civilizacije i svih zala
koje ona sa sobom nosi. Bilo je kasno kad je von Meier napokon njihov razgovor
priveo kraju. Davida je ekao njegov stalni straar i upitao ga da li se eli vratiti
u svoju sobu. Bio je umoran, ali zbog cjelodne vnog iekivanja da se vrati svitcima
, odmahnuo je glavom i re kao da bi se radije vratio u knjinicu da dovri zapoeti po
sao, je slegnuo ramenima i uputio se dolje niz prazan hodnik 352 353prema knjinic
i. Malo kasnije, David je izvukao tri pergamenta if odrolao ih na stolu. Drugi j
e svitak bio itljiviji od prvog i David je s lakoom ot krio njegovu bit, iako mu n
ekoliko rijei nije nita znailo. Na pisao ga je sveenik zvan Baruh koji je ostao u Ta
ymi nakon Nabonidusove smrti. Baruh je bio uenik Benjamina bar Hilkia-ha, i on je
bio taj kojemu je Benjamin poslao svoje pismo kratko prije smrti. Kada je kralj
Nabonidus odluio napustiti Babilon zbog arapskog divljatva, postavljajui svojeg si
na Belshazzara na svoje mjesto kao potkralja, Baruh i njegova obitelj bili su meu
onim dragovoljcima koji su odluili otii s njim, vjeroja tno u nadi mogueg povratka
u Palestinu. Prije odlaska, Baruh je s ocem i trojicom brae otiao u podrum u koje
m je Benjamin smjestio blago Jeruzalemskog Hrama. David se osjetio frustri ran k
ad je vidio da je netko, tko je izbrisao ime predmeta iz Be-njaminovog pisma nain
io isto i u Baruhovoj ostavtini. Pisac i njegova obitelj odnijeli su neidentifici
rani predmet iz Babilona u Taymu i zakopali ga blizu oaze u podnoju mjesta gdje s
e pojavljuju stijene od pjeenjaka, tajei njegovo postoja nje ak i od drugih idova koj
i su im se pridruili. Na kraju Baruhove oporuke bio je kratki zapis napisan dru g
om rukom, onom njegova sina Efraima, koji izjavljuje da je uzeo blago iz njegove
rupe u Taymi i odnio ga u Iram gdje gaje, predao sveenicima i Levitima kao svetu
tajnu iz unitenog gra| da njihovih predaka. Trei i posljednji svitak upotpunio je
pripovijetku. Napisati ga je Elihoreph, sveenik koji je sluio kao zapisniar kralja
Je hoahaza, treeg iramskog kralja. Prema njegovom zapisu, gracj je bio u opasnos
ti, od arapskih razbojnika koji su se odvaili jekom doba malih kia, ui duboko u Naf
ud te je kralj odluic premjestiti blago na sigurno mjesto. Davidovo je uzbuenje ra
slo dok je dalje itao, jer je Elihoreph nastavio opisivati vrstu skrovita i njego
vu lokaciju. Ali kao i ostali i Elihorephov tekst bio je izmijean. Zapoeo je bez u
voda: U jedanaestoj Tishri ove godine, kad je proao Dan pomirenja i kada se Velik

i sveenik vratio iz Hrama, moj Gospodin Jehoa354 haz kralj iramski i Gospodar Unu
tranjeg pijeska, odluio je da se ****** iznese. Pozvao je k sebi Amariaha bar Mall
ucha -Velikog Sveenika Hrama, potomka Arona; i doveo pred sebe Joiakima bar Johan
ana, njegovog oca Johanana bar Kadmiela i Judaha bar Mattaniaha - koji su bili L
evitovi; i pozvao je mene, Elihorepha, sina Jozadakova, da bih sainio zapis o sve
mu to se bude dogodilo meu njima. Moj gospodar Jehoahaz govorio je o nestaici u zem
lji i bijedi koja ju prati, govorei kako se boji da se ne bi ruka Bene Qedema, si
nova istoka, podignula protiv nas i osvojila nas. U vrijeme kad je budunost skriv
ena u magli, a sudbina naeg na roda u tami, bolje je poduzeti neke mjere opreza d
a ono to drimo najvrednijim i najsvetijim ne padne u ruke Ishmaelita i bude zauvij
ek izgubljeno za nas. U strahu i u pripremi za takav dan, otac mog Gospodina, kr
alj Abishalom, pripremio je duboko ispod grada, tamno i skrovito mjesto, uplji pr
ostor u ivoj stijeni, est laktova duga ak, etiri lakta irok i pet visok. Kada su se s
vi sveanom pri segom zakleli na utnju, ak i ja Elihoreph prisegnuo sam naj-. svetij
im, moj gospodin kralj opisao nam je mjesto u kojem e blago biti uvano. Bilo je to
mjesto koje nitko ne bi svojevoljno posjetio, kamo Bene Qedemi ne bi nikad kroil
i. Isti dan, dok su mnogi jo uvijek spavali zbog neumjere-nosti prolog dana, sveeni
ci i Leviti (i ja meu njima) donijeli smo ****** iz Hrama i pokrili ga zlatnom i
srebrnom tka ninom te tkaninom od najfinije svile. Odnijeli smo ga iz Hrama kroz
Visoka vrata, ispod u tunel gdje su pokopani mrtvi. Skre nuli smo u prolaz, koj
i je trei od onih na lijevoj strani velikog tunela, nosei sa sobom ******. Visoko
uzvieni starac Ama-riah bar Malluch, iao je ispred nas nosei svjetiljku, a Johanan
bar Kadmiel, starac takoer, hodao je iza nas nosei svjetiljku nalik Amariahovoj. H
odali smo meu njima u sjeni, dok su u tamnim redovima s obje strane leali mrtvaci i
nei se, u tre-Perenju svjetiljke, kao da se ponekad pokreu. S desne strane, nakon
dvije stotine koraka, nalazio se otvor u koji smo skrenuli i uli dublje u tamu, u
vijek sa svjetiljkom ispred i iza nas. Na kraju tunela kojim smo tada hodali, na
lazio se zid iza kojeg se nije moglo dalje. Prema kraljevim uputama koje nam je
dao kad smo se susre l s njim, Amariah bar Malluch se sagnuo i traio u praini e al
m prsten, koji je bio tako postavljen i pokriven da ga niti 355jedan ovjek sluajno
ne bi mogao nai. Ipak, stvarno je bio ta mo, kao to je kralj rekao, poloen struno u
kamenu, rukama starog majstora zidara koji je izgradio mjesto. Tako smo polo ili
****** kad je mlai sveenik, Shemaiah bar Rahum, poku ao podignuti kamen koji je ta
mo postavljen da pokriva mjesto ispod sebe. Kamen je bio postavljen tako vjeto da
ga je podi gao, ne bez napora, ali vlastitim snagama. I bio je napravljen tako
da ga moe podignuti jedan ovjek i skriti predmet, pa makar bio posljednji od svog
naroda i bez ikoga tko bi mu mo gao pruiti ruku i pomoi mu. I tako smo donijeli **
**** dolje i poloili ga u maleni pro stor ispod i zalemili vrata te stavili Amari
ahovo ime i ime Je-hoahaza na njih. Kad smo to uinili i izmolili molitve za zati t
u, vratili smo se u tunel u kojem smo bili i poloili teak ka men ponovno na to mje
sto, pokrivajui ga zemljanom prai nom ak i kad je bio skriven. Ja sam uzeo dvije po
slanice koje sam posjedovao, a naslije-^ dio ih od mog djeda Efraima, u kojima j
e ispriana pria kako je ****** doao u Iram, i dao ih Velikom Sveeniku Amariahu, da i
h moe sauvati sa svitcima, da povijest ove stvari ne bude zauvijek izgubljena za ov
jeanstvo, i zavrio sam ovo pisanje dvanaestog dana mjeseca Tishri, u petoj godini
kraljevanja kra lja Jehoahaza, neka ga Gospodin Svemira sauva i produi nje govo kr
aljevstvo. Kad je odloio pergament, Davidovo srce je ubrzano lupalo; bio je sigur
an da i straar moe uti kako lupa u potpunoj tiini stare knjinice. Ali straar je drije
ao u svojoj stolici, nesvjestan Da vida ili bilo ega drugoga. David je poloio ruke
na stol kako bi sprijeio njihovo podrhtavanje te se prisilio smiriti. Nagaao je d
aje Amariah, Veliki Sveenik bio odgovoran za izbrisana mje-^ sta u sva tri dokume
nta. Ali takoer je mislio da zna to pred- ' stavlja bezimeni predmet. Ako je bio u
pravu, i ako je jo uvijek: bio tamo, bilo bi to otkrie koje bi zasjenilo cijeli I
ram sam po ? sebi. Ali je shvaao da je mala vjerojatnost da je to jo uvijek ta mo.
Znao je ve iz Elihorephovog izvjea da je Iram preivio sve strahote kojima je bio iz
loen od susjednih arapskih pleme na Bene Qedema. Za pretpostaviti je, da su, jedn
om kad je opa356 st prola, Amariah i ostali izvadili svoje blago iz skrovita i til
i ga u Hram. Jedino... David se zapitao. Zato svici nisu ikad maknuti iz njihove
nie? Je li tajna mogla biti nenamjerno . 2Ubijena? David je osjeao da mu srce pono
vno poinje lupati. To je bila mogunost. Mogao bi barem neto provjeriti, mislio je d

iui se iz stolice i odlazei do kamene ploe gdje su bila zapisana imena glavnih rukop
isa i njihove pozicije. Von Meierovo izvjee posebno de taljno spominje povijest gr
ada ureen prema vladavini njegovih prvih petnaest kraljeva. David je brzo naao nas
lov na ploi i mogao je odrediti poloaj svitka u odgovarajuoj nii. Bio je to -debeli
svitak u dobrom stanju, pisan itkim rukopisom, tamnom, jasnom tintom. Vladavina J
ehoahaza, iramskog treeg kralja, bila je opisana .- skoro na poetku. Zaprepaten, Da
vid je odjednom shvatio daje on vladao samo pet godina. Ubrzo nakon euharistijsk
og slavlja koje je trajalo od petnaestog do dvadeset treeg u Tishri, savez *" sed
am arapskih plemena iz planinske regije juno od Pjeara (vjerojatno moderni Jabal Sh
ammar) napao je Iram ali su potu eni, iako s velikim gubicima, ukljuujui i samog kr
alja Jeho ahaza kao i Velikog Sveenika Amariaha. Smrt kralja Jehoahaza zajedno s
nestabilnim stanjem u gradu dovela je do nereda i po rasta anarhije, u tijeku ko
je je kova, ovjek zvan Abishai, svr-gnuo i ubio Jehoahazovog mladog sina Jerimotha
i dao ubiti sve one koji su bili povezani s prijanjim kraljevim dvorom, uklju ujui
sveenike i Levite. Kroniar zatim nastavlja govorei da je, zbog svoje bezbonosti, un
utar godine dana Abishai bio po goen razarajuom boleu od koje se nikad nije oporavio
i koja a je brzo vukla grobu. Na prijestolje je stao drugi Jehoahazov sin imenom
Naphtali, kojeg je uitelj spasio od Abishaiovog kr voprolia, te se red vratio u g
rad. v ^amiljen, David je zarolao ljetopis i vratio ga u njegovu ni- tiilo je stva
rno mogue. Bilo je vjerojatno da su svi ukljue-1 u Premjetanje i skrivanje jeruzale
mskog blaga, umrli odjed nom i neoekivano u kratkom vremenu od tog dogaaja - kralj
i a? . Svec'enik u bitci s nomadskim plemenima, drugi tijekom ishaiovog pua. Bil
a je to jo uvijek neznatna mogunost, ali 357 41. poglavlje 358 *i* 359koji je napr
avio iz von Meierovih karata. Vidio je dosta od grad* i dovoljno prouio von Meier
ove dijagrame da bi znao osnovni poloaj mjesta, ali je takoer bio svjestan velike
zamrenosti Irama, njegove isprepletene mree prirodnih i rukom izraenih tunela i hod
nika, koji su inili preko stopedeset kilometara pod zemnih prolaza. Von Meierov p
lan usredotoio se na glavne ar terije, tako da nije bio ucrtan svaki otvor. ovjek
bi se ovdje stvarno mogao nepovratno izgubiti, lutajui labirintima tunela dok ne
izgubi snagu i bude prisiljen lei meu mrtvace znajui daje ve jedan od njih. Tunel u
koji je David utrao bio je to u pravom smislu rijei - ravan, neosvijetljeni kanal
izbuen kroz vrstu stijenu da se stvori preica izmeu dva vea hodnika. Nije bila prikaz
ana na von Meierovim kartama, ali logika gradskog poloaja uinila je njegovu svrhu
i veliinu razumljivo jasnom. Pravi problem doi e tek kasnije, kada stigne ispod Hra
ma do podruja groblja, po vrine koju von Meier praktiki nije ni ucrtao. Ukoliko je
od vladavine Jehaohaza bilo nekih veih promjena u rasporedu tunela-mrtvanica u pod
ruju njegovog traganja, moda nikad ne bude mogao locirati podzemni prostor i moda b
i se mogao i izgubiti u tom podruju. Iziao je, kao stoje i oekivao, u osvijetljeni
hodnik, koji je i| to doba bio prazan, bez prolaznika. To je bilo blizu Hrama, mj
e-A sta kojeg je samo jednom kratko posjetio, namjeravajui ga ka-J snije paljivije
ispitati. Odjednom je uao u Hram niskim ula-1 znim prolazom smjetenim na njegovom
gornjem kraju. ; Bila je to prostrana upljina, proporcija katedrale, prirodnaj p
eina koju je izgradila sama stijena, kasnije isklesana i obliko-i vana rukom ovjek
a i poduprta u sreditu, jednim masivnim stupom od pojaanog kamena. Samo je donja p
olovica goleme prostorije bila stalno osvijetljena, uz pomo plamenova koji su gor
jeli u spremnicima nafte u izbuenom prostoru ispod podaj ije je svjetlo obasjavalo
Hram kroz rovove izmeu dvije razine)! izdubljene u stijeni. Gornji dio u koji je
David uao, bio je za-j motan u svoju vlastitu primitivnu tamu, zakukuljen u neja
snu\ svetost neosvijetljenosti kao panteon posveen bogovima pod-j zemlja. Proao je
nervozno kroz njega, kao daje oekivao da iz 360 s. sv . iskoi neki razbjenjeli lik
i izazove ga. Njegova je mala ietiljka u tom prostoru gorjela bez uinka, jo jae na
glaava jui svoju sitnost i krhkost. Kad je doao do osvijetljenog dijela velike peine
, lake je disao, kao da je tama nekako pritiskala njegova plua, inei da se na tako p
rostranom mjestu osjea klaustrofobino. Bio je svjestan svoje ranjivosti, hodajui tu
da u vrijeme kad je veina gradskih stanovnika spavala, znajui da bi ako ga spaze t
eko objasnio svoje prisustvo u Hramu. Bilo je neto u tom mjestu, to je izazvalo Tal
alovu nelagodu kad ga je trebao tamo odvesti, kao da je skrivalo neku tajnu koju
David nije trebao saznati. Talal mu je dopustio da bude unutra samo par minuta
i zabranio mu odlazak u nii dio. Kad je David zatraio da se vrati tamo da bi mogao
obaviti detaljnije ispitivanje, reeno mu je da za to tre ba izriita von Meierova

dozvola, i da mu je do tada, Hram iz van doputenih granica. Bilo je primamljivo,


sada kad je ve bio tamo, provesti neko vrijeme istraujui mjesto, ali pritiskalo ga
je vrijeme i udnja za nastavkom. Napustio je Hram kroz veliki izdubljeni otvor be
z vrata i na ao se u irokom neosvijetljenom prolazu, koji je s obje strane bio pok
riven prostranim niama, u kojima su leali mumificirani ostaci mukaraca i ena. Nie su
se protezale od poda do stropa. U svjetlu koje je bacala njegova svjetiljka, Dav
id je mogao vi djeti samo ostatke tkanine i komadie osuene koe, izloene kosti ili za
mrenu i pauinom prekrivenu kosu, svakidanju od jeu davne smrti. Preplavila su ga pon
ovno nelagodna sjeanja na grobnicu u Sv. Nilusu, sjeanja koja je pokuavao potisnuti
, a nije mogao potpuno izbrisati iz svoje svijesti. Svjetiljka je stvarala samo m
ali snop svjetla pred njim, omoguavajui vid-Jivost od svega nekoliko stopa. Ovdje
je poinjao istinski mrak. Zbog veliine i visoke kvalitete rezbarija na niama, David
Je> prema Elihorephovom tekstu, pretpostavio da se nalazi u velikom tunelu. Traio
je paljivo otvore na lijevo i kad je sti gao do treega, skrenuo je unutra. inilo se
da se tama pojaala, ^ je znao da je to zapravo nemogue. Nie su ovdje bile sla-ye k
onstruirane i nagurane blie jedna drugoj. udan, pljesniv 1S' Pornijean s mirodijama
doao je iz tame do Davidovih 361 1 nosnica, budei sjeanja koja nisu bila njegova.
Pod je bio hra pav i neravan, oteavajui njegov hod, plaei da ga zavede i od baci pre
ma naprijed, gasei mu svjetlo. Hodao je paljivo, bro jei uinjene korake, pazei na tun
el koji se grana udesno. Kad je napravio dvjesto koraka, a jo se nije pojavio nik
akav otvor, poeo se bojati daje, nakon svega, pogrijeio smjer ili daje ulaz bio za
trpan, moda zbog osobne Jehoahazove naredbe prije smrti. Tada se, odjednom, pojav
io, uzak i prekriven pauinom i sasvim taman, kao usta koja zjape u Sheol, prebiva
lite mrtvih. Dok je buljio u njega, pauina se kratko zatresla, kao da sta novnik v
jene tame bjei od svjetla. Odjednom, sjetio se sna to ga je sanjao u Jeruzalemu, li
k Krista s paucima koji puu iz njegovih rana, kosti u kosturnici, otac koji ga dri
probodenog, groblja ispunjenog sivim, tihim likovim koji apu - ovo je Iram. Ovo j
e Iram. Hladan znoj izbio mu je na elu, a koa mu se najeila. Osjeao se kao da ponovn
o proivljava nonu moru, i pitao se nije li, moda zaspao u knjinici. Ali svjetlo je t
re perilo i obasjavalo srebrne i ute kosti, i znao je da je budan i sam u tami s
tihim duhovima Irama. Uao je u tunel, prigibajui se pod debelom pauinom. Do njega s
u dopirali zvukovi, tapkanje i trkaranje takora i ohara uznemirenih njegovim prolas
kom. Jedina ljudska bia koje su ove kreature poznavale bila su njihova igralita: D
avidovo pri sustvo unijelo je uzbunu u njihov crni svijet. Ovdje je, takoer pod b
io nezavren. Koja je svrha, nakon svega, da mrtvaci imaju ulatene plonike ili mramo
rni pod? David je oprezno, korak po korak napredovao kroz mrak, napreui se da raza
zna put ispred sebe, borei se protiv straha da netko gmie iza njega, unja se za nji
m i eka da stane. Napokon je doao do praznog zida koji je oznaavao kraj tunela. Ovd
je je pod bio prekriven debelim slojem praine, koja je bila nekako uzburkana na j
ednom mjestu, ali, inilo se, prije dugo vremena. David je spustio svjetiljku na z
emlju, kleknuo i zapoeo grepsti po praini. Prsten je bio tamo, kao to je Eliho-reph
i rekao, u izdubljenom kamenu. David gaje lako podigao i namjestio se da ga pot
egne. Povlaio je svom snagom. Nita se nije dogodilo. 362 Mehanizam, koji je omoguav
ao podizanje ploe, tijekom toliea se zablokirao. David je uzdahnuo. Vjerojatno bi
trebalo ekoliko ljudi, ako ne i daska i kolotur, da se sada pomakne. Sagnuo se i
povukao ponovno. Jo uvijek nita. Tada je zapazio malu rupu smjetenu nedaleko prste
na. Otirui prainu oko nje, uoio je da rupa lei na kraju kratkog, zavojitog kanalia. B
ilo ie mogue, bilo je mogue da... Paljivo, prestravljen da ne bi utrnuo svjetlo, la
gano je maknuo svjetiljku prema malom lije-bu u kamenu. Tanki potoi nafte tekao je,
du uskog kanalia i u rupu. ekao je dok nafta ne pone djelovati, zatim je ponovno sn
a no povukao prsten. Lagano se pomakao. Odmorio se, oputaju i ruke, savijajui prste,
a zatim se vratio na posao, podupirui se nogama, ulaui svu svoju snagu u ponovni p
okuaj. Zauo se tihi zvuk grebanja i osjetio je da se kamen ispod njegovih sto pala
na trenutak podigao. Razdjeljujui ravnoteu, raskreenih nogu, povukao je opet. Ovaj
se put pokretanje nastavilo, i odje dnom je osjetio da ploa poputa i poinje klizit
i pod njegovim naporom, oslobaajui se nataloene praine pod kojim je tako dugo leala.
Sada je ilo lako jer se ploa vrtjela oko osovine, a protuteu je imala negdje ispod
povrine. David je poloio rub ploe naspram postraninom zidu i po digao svjetiljku. Po
kraj njegovih nogu uske kamene stube vodi le su dolje u mrani rov. Nespretno se o
krenuo i poeo unatrag sputati stubama, plaei se da ne izgubi ravnoteu. Sve zajedno bi

lo ih je trinaest, a zavravale su na kamenom podu na dnu rova. U podnoju stuba, ot


vor se znaajno irio, i kad se David okrenuo i podignuo lampu, naao se u nekoj vrsti
predvorja, ispred dvostrukih metalnih vrata visokih oko dva metra. Vrata su bil
a izraena od tuenog bakra s utisnutim hebrej skim natpisom i optoena zlatom i srebr
om. Natpis je bio star i teak za itanje, ali nije bilo teko doslovno prevesti tekst
po znatog biblijskog stiha: Ne prilazi ovamo. Izuj obuu s nogu! J; mJest na kojem
stoji sveto je tlo. David je prepoznao ri-jeci kao one koje je Bog uputio Mojsiju
na brdu Horeb, kad je Vldio plamtei grm i uo glas boanstva po prvi put. U sredini V
rata, upravo ispod utisnutog stiha, bila su dva votana peata, 363jedan nosei ime Ve
likog Sveenika Amariaha, drugi ono kralja Jehoahaza, zajedno s kletvama svakom tk
o ih oskvrne da bi pro ao kroz vrata i uao u prostoriju ispod. David je u isto vri
jeme osjetio strahopotovanje koje ga je prisiljavalo da se povue, kao da se sprema
oskvrnuti najsvetije religijske zakone svojih predaka, i plimu uzbuenja kako ga
tje ra da otvori vrata. Sada je znao da nije doao uzalud, da prosto rija ne bi tr
ebala biti prazna. Ali, bilo mu je kao da otac stoji po kraj njega, apui mu u uho,
upozoravajui ga da ne poini bo gohuljenje koje se priprema izvriti. David nije bio
ni sveenik ni levit, nije imao prava da stoji ovdje tako blizu nasvetijoj od svet
ih stvari. Ali on je bio arheolog i nevjernik, i sigurno e ono to nae predati u ruk
e svojeg naroda. Izvukao je desnu ruku i dodirnuo Jehoahazov peat. Lako ga je ukl
onio i poloio na ze mlju. Zatim je posegnuo opet i dotakao Amariahov peat. Kao loa
slutnja, slomio se i zdrobio na njegov dodir, padajui na pod u komadima. Ruka mu
se tresla. Drhtao je. Strah i uzbue nje mijeali su mu se u venama, uznemirujui ga,
prisiljavajui mu srce na trk. Nepce mu se osuilo i poeo je teko disati. Zrak u predv
orju bio je ustajao i teak, nemogu za disanje. Svjetiljka je gorjela vrlo slabo, g
ladujui za kisikom. Stavio ju je na jednu stranu i pogurao vrata. Suhe arke, prisi
ljene na okretanje, glasno su protestirale. Vrata su se polako otvorila. Zaglavi
la su se tijekom stoljea, i njihov donji rub ostavljao je ogrebotinu na kamenom p
odu. Li jevo krilo zaglibilo je na pola puta i nije se moglo pomaknuti ni centim
etra vie, ali ono desno, iako uz mali otpor, nastavilo se kretati, dok nije bilo i
rom otvoreno. David je priekao trenutak da se popravi zrak, zatim je podignuo svo
ju svjetiljku i drao je visoko u otvoru. Prostorija u koju je zurio bila je mala,
kao to je Elihoreph i opisao: est laktova sa etiri s pet - oko tri metra s metar d
eve deset s dva i petnaest. Zidovi i strop nisu nosili nikakve ukrase -neolieni,
neizbrueni, bez fresaka. Tragovi dlijeta jo su se mo gli vidjeti tu i tamo, otvore
ne rane koje stoljea nisu zacijelila. Vrijeme ipak ne moe sve zacijeliti, pomislio
je David. Njegovo je svjetlo bljeskalo i titralo u smrdljivom zraku, bacajui udne
364 sjenke na bezoblian kamen. Na kamenom postolju, podignut oko pol metra od ze
mlje, stajao je predmet umotan u dragocjenu tkaninu. Bio je manji nego to je oekiv
ao, jedva neto vie od metra dugaak, oko pola metra irok i metar visok. Znao je to je
to i prije nego je priao da odmota tkaninu. Bez straha, ali jo uvijek s osjeajem st
rahopotovanja i uznemirenosti, podigao je prvi pokrov, po krov od svile. Ispod je
bila tkanina izvezena srebrnima nitima, a ispod druga u koju su bile upletene n
iti od istoga zlata. Ruka mu se tresla kad je odmatao zlatnu tkaninu i pustio ju
da padne na pod. Osjeao je stiskanje u grudima i stezanje u grlu i oi su mu trepta
le dok je buljio u predmet koji je otkrio. . Nije trebalo pitati o emu se radi. to
bi drugo moglo biti? to drugo? Osjeao je da mu dah naputa tijelo i srce se skoro z
a ustavlja. Bilo je prekrasno i zastraujue i teko od starosti. Mi slio je da nikad
prije nije vidio toliko stari predmet, iako je bez broj puta promatrao i drao pun
o starije stvari od ove ovdje. Bi la je kao da je najstarija stvar na svijetu, i
pak sasvim nova, po- > novno roena pred njim u ovoj maloj sobici, Koveg Saveza i i
znad njega Sveti pokrov. inilo se da se svjetlo umnaa, poskakivajui i pleui, pre lama
jui se tisuama puta u rijeci od zlata. Na dnu je bio sam Koveg, svjetlucava krinja,
blistavo zlato u koje su poloene ploe s Deset zapovijedi Bojih. Na vrhu se nalazio
pokrov Kovega Saveza, na svakom kraju zlatni aneo s podignutim krilima. Aneli su gl
edali jedan drugoga kao zauvijek rasta vljeni ljubavnici, a njihova su zlatna kr
ila zaklonila krinju kao to razgranalo drvo zasjenjuje zemlju. Nije mogao rei kolik
o dugo je tamo stajao, paraliziran, bu ljei u Koveg. Mogli su proi sati, ili dani,
izgubio je svaki po jam o vremenu i mjestu, svu samosvjesnost. Nije bilo niega os
im Kovega, koji je inio sav njegov svijet, sve njegovo bie, njegovu prolost, sadanjos
t i budunost. Vidio je svoj odraz u zlatu, svoje mravo tijelo, svoju zamrenu kosu,

svoje buljee Oci, ipak nesvjestan vlastitog postojanja, kao da se nekako sto-pio
i postao jedinstven s Kovegom, gubei svoju zasebnost u njegovoj sjajnoj, prozirnoj
dubini. 365Svjetlo gaje napokon prenulo. Poelo je podrhtavati, znak da je nafte
bilo vrlo malo. Dostatno za povratak do osvijetljenih dijelova naseljenog sektor
a, ali samo ako odmah krene. Nerado, jo je jednom pokrio Koveg njegovim pokrivalim
a, zlatan na dno, svileni na vrh. Kad je to uinio okrenuo se i napustio malu sobu
koja je toliko mnogo stoljea nepoznata i neuznemiravana sluila najsvetijem od sve
tih. Zatvorio je za sobom dvostruka vrata, ali dok je odlazio stopalom je zgazio
dijelove Amariaho-vog peata, lomei ga u nove komadie. Nadao se da e ga stari sveenik
, ako ga gleda, razumjeti i oprostiti mu. Doavi do vrha stuba, dvoumio se da li da
zatvori plou ili ne. Bojao se da se, ako uini tako, mehanizam moda nee moi ponovno p
okrenuti i da e Koveg biti zauvijek zapeaen u svojem grobu, ukoliko ne bude doveo lj
ude da podignu kamen. Tko bi, zapravo, doao ovamo? - mislio je. Bilo bi razumnije
ostaviti kamen kako jest. Okrenuo se da krene, i kad je to napravio, poskliznuo
se na ostacima nafte koja se prolila dok ju je ulijevao u rupu u kame nu. Posrn
uo je naprijed, a svjetiljka iz njegove ruke pala je koji metar dalje i razbila
se u komadie, kao Amariahov peat. Pla men je zaprtao za trenutak, zatim nestao. Tam
a je ispunila sve, poput vode koja tee u prazan bazen. 366 42. poglavlje Kada pus
tinja ujeda, ujeda jako. Nema niega njenog u njoj, nieg jednostavnog ili laskavo ot
kupivog. Nemilosrdna je, jer je bez ivota i due. Nita ne ulazi u nju niti izlazi iz
nje nepromi jenjeno, samo ona ostaje nepromjenjiva i osamljena, dovoljna sama s
ebi, u pijesku i stijenju i trnju. Ne daje drugu priliku i jako malo prvih. Cent
imetar puta postaje metar, metar sto meta ra, sto metara kilometar - udaljenost
dovoljna i prevelika da o vjek nenamjerno proe posljednji izvor, usmjeravajui se du
blje i dublje u konani pijesak. U pustinji nema granica, nema de bljine, nema ost
ataka - samo mravo meso i kosti. Ubija te kad joj okrene lea, pue oko tebe svojim fa
tamorganama, svojim isuenim izvorima, svojim korpionima, svojim iznenadnim po plav
ama, svojim otrim zimama. Uvlai se u tebe, duboko pod povrinu tvoje koe, sa svojom v
ruinom i hladnoom, svojom prainom i tiinom, svojom beskrajnom udaljenou i malim uskim
mjestima gdje nita, ak ni pauci ne mogu disati, gloda-jui, izjedajui, nagrizajui. Tre
balo im je tri dana da dou do granica Irama. Tri dana neprekidne bijede kao da su
hladnoa i e i glad naplatili svoje velike raune. Jo uvijek su imali nekoliko datulja
u svojim de povima, sauvanih od pregrti koju je Nazzal donio tijekom olu je: krto s
u ih uvali, jedui malu koliinu dnevno, dovoljno da im da malo energije, nedovoljno
da suzbije probadanje od gladi. Jednom su nali malu khabru, bazeni kinice u podnoju c
rve nog pijeska. Voda je bila gorka i slankasta, ali pili su je pohle pno sve do
k vie nisu mogli. Nisu imali nita u to bi natoili ostatak, tako da su je ostavili i
produili dalje, vukui se prema lstoku kroz nepromijenjeno prostranstvo mrtvog pije
ska. Nisu mogli pogrijeiti kada su stigli do njega. Probudili su se 367treeg dana,
uureni zajedno da bi im bilo toplije; prljavi, si dljivi, pokriveni ranama i pritev
ima. Poeli su hodati kao rol ti, dok su sati smjenjivali sate tamne monotonije. T
og je dana l lo jako oblano, i sve je izgledalo isprano, sumorno i prozir Pribliav
ali su se granicama svoje snage. Bilo je skoro podJ kad se Scholem zaustavio i p
ogledao unaokolo, oima procjj njujui pustinju. - Leyla - pozvao ju je. Glas mu je
bio slab i hrapav. Ona se zaustavila, nekoliko koraka ispred njega. - Da, to je Pogledaj to, Leyla, pogledaj ! To je to, siguran sam. Pogledala je. Neopazice,
krajolik pred njima se promijenio Gdje je bilo lie sada nije bilo niega, ak ni ghade
ili arfaja. Umjesto grmlja, iz pijeska je izvirivalo otro kamenje. Dine su prepu
stile mjesto ravnoj regiji prekinutoj pjeenjakim kame njem i povremenim slanim zara
vnjenjima. Lagani je vjetar zvi-dukao preko povrine pijeska, diui ga kao fini, noeni
dim. Na nebu nije bilo ptica, ak ni onih najuobiajenijih prokletnica. Boja pijeska
se promijenila: ovdje se inila bljeom, ostavljena bez svoje bogate crvene boje ka
o kad iz trupla iscuri krv. Stijene su izgledale ogrubjele od vremena, -udubljen
e i izbrazdane kroz beskonane godine razarajueg vjetra i kie. Teka tiina leala je na
vemu, dublja i vie prijetea nego tiina izvan Pjeara. Leyla se okrenula Scholemu. Jo j
uvijek buljio oko sebe, ne mogavi odvojiti oi od goleme pustoi koja se protezala n
a sve strane. - Osjea se starost - proaptala je, priguenim i plahim gla som. - Ovdj
e poinje: pijesak, pustinja... sve. Bilo je to staro mjesto, starije i istroenije
od svih u kojima su do tada bili. Mogli su je osjetiti u svojim kostima, tamnu,
tra jnu starost iskonske pustoi. Nita nije ovdje ivjelo, nita nije dugo ovdje raslo,

tisuljeima samo je mete vjetar. ak su i ko sti mrtvaca i okamine bilo kojih kreatu
ra koje su ovuda hodale u poetku vremena, bile zakopane u prainu i razasute meu pij
e skom. - Ovo je mjesto o kojem je pisao al-Halabi - mrmljala je Leyla. - Rekao
je da je Iram smjeten u sreditu mrtvog pro stora, doline Barhut, gdje se due nevjer
nika skupljaju prije no vto se bace u Pakao. Mi smo na pravom mjestu, Chaime. Ir
am je tu negdje unutra. Sve to moramo uiniti jest nai ga. Hodali su, sada ivlje, trae
znak, bilo to to bi ima potvr dilo da se tu nalazio Iram. Ali sve to su vidjeli bi
o je pijesak i stijena i sol. Ponovno su proveli no jedno drugome na rukama. U nj
ihovom zagrljaju nije bilo nieg seksualnog. Pustinja je ubi la sva osjeanja. eznuli
su samo za hranom, vodom i toplinom. Nisu mogli nai drvo za potpalu, a i da jesu
, nisu imali nita ime bi ga mogli potpaliti. ak i prije svitanja, opet su nastavili
. Avion su nali polovinom jutra. U poetku su mislili daje to jo jedan pjeenjaki kamen
koji izviruje, zatim, kad su prili bli e, vidjeli su da je to zapravo obris avions
kog repa kako se uz die u nebo. Neto je bilo pogreno s oblikom aviona pa su mu prili
oprezno, cijelo vrijeme traei znakove kretanja. Nije ih bilo. Prili su blie. Avion
se oito sruio: leao je nosom djelo mino zatrpan u pijesku, repom pod kutom. Jedno od
krila bilo je odsjeeno od trupa i lealo je oko tri stotine metara od stra nje stra
ne. Na oko pedeset metara, mogli su razaznati ru. Ono za to su mislili da je crven
ilo pjeenjaka bila je zapravo boja zahralog metala. Manje zabrinuti, krenuli su pre
ma olupini. Kad su bili udaljeni desetak metara, Scholem se odjednom sledio i st
ao bu ljei u rep. Leyla je-dola iza njega. - to je Chaime? to nije u redu? - Zar ne
vidi - upitao je. - Tamo gore, na repu aviona. Po kazao je i ona je pratila njego
v prst. Izjedeno godinama od pijeska i kie, mogao se jo vidjeti iz blijedjeli znak
. Iako je bio udubljen i obojen hrom, bio je oit: jasna crna svastika obrubljena b
ijelim naherila se pod kutom. Nie dolje, na boku trupa, mogli su raspoznati oblik
irokog cr nog kria s krakovim jednake veliine. Mogli su i proitati slova i brojeve
pokraj njega: C8 lijevo, BF desno. - Uope ne razumijem - rekao je Scholem. - Prep
oznajem ovaj avion. To je BV 144, putniki i transportni avion koji su Projektiral
i Blohm i Voss u... oh, negdje oko 1943. Izgradili su nekoliko prototipova u oku
piranoj Francuskoj, ali na kraju od 368 369toga nije ispalo nita jer su 1944. Nij
emci morali napusti tvornicu. Nema nikakvog smisla da se jedan od njih nae ovdji
Uope nema smisla. Ovdje nije bilo borbi. ak niti u blizic izuzev za Irak tijekom p
ua Rashida Alija - a ovaj je avion u vrijeme bio samo na stolu za nacrte. - Zna li
to znae slova? - upitala je Leyla. l - Nisam siguran. To su ifre jedinice Luftwaff
ea, naravno.] One lijevo - C8 - oznaavaju jedinicu kojoj je avion pripadao.! Misl
im da je C8 bila transportna jedinica, ali nisam siguran: i prolo je dosta vremen
a otkad sam itao o takvim stvarima. BI oznaava Staffel, eskadrilu. , Obili su avion
, kao da e na taj nain uspjeti pronai netd ime bi objasnili njegovo prisustvo ovdje u
srcu Nafuda. Prozori su bili cijeli, ali prljavi, pokriveni debelom naslagom pi
jeska.} Scholem se povukao na ono sauvano krilo i otpuzao preko nje ga do trupa,
gdje su bila smjetena vrata. Leyla gaje slijedila. Vrata su bila vrsto zatvorena i
zahrala na arkama. Leyla se spustila i malo dalje pronala mali kamen. Prila je najb
liem prozoru i razbila ga. Kada se slegao pijesak i praina, zavirila je unutra. Mo
gla je razaznati tamne, nepovezane oblike, ali bilo je pretamno da bi mogla rei o
emu se radi. Jo uvijek nosei ka men popela se opet na krilo, gdje je Scholem jo uza
ludno po kuavao silom otvoriti vrata. Dala mu je kamen, zatim spuznula dolje prek
o ruba da bi pronala drugi za sebe. Ovaj put je uzela jedan vei i podigla ga na kr
ilo prije nego se i sama popela. Zajedno su lupali po jako zahraloj bravi dok nis
u izranjavali ruke, a dah dolazio u isprekidanom dahtanju. Duge godine iz mjenine
palee vruine i smrzavajue hladnoe djelovale su na metal aviona, rasteui ga i stiu
ou bubnja. elik koji je bio prean i varen da podnese pritisak visokih letova, bio j
e ozbiljno oslabljen. Hra je bila ta, koja im je vie od svega spre avala ulazak u t
rup. Posljednji smrskavajui udarac silom je malo odkrinuo vrata. Otvarala su se pr
ema unutra, tako da su sada samo morali gurati. Gurali su uprijevi ramenima o rav
nu povrinu. arke su glasno protestirale, ali su na kraju popustile po prvi put u et
rdeset godina. Vrata su se polako pomicala pre ma unutra, djelomino zaustavljena
neim to je lealo iza njih. 370 Uz posljednji kriput, vrata su se irom otvorila. Podig
ao se oblak praine, zatim se polako slegnuo, putajui da uplovi svje tlo u nejasnu u
nutranjost aviona. Scholem je uao, a Leyla gaje odmah slijedila. Teak, zaudarajui sm
rad zalijepio mu se za gr lo i nosnice, zaepljujui mu usta. Avion je bio bez zraka

, zagu ljiv kao neotvoreni grob. Disao je jo polake, uvlaei male koliine svjeeg kisi
iz zraka koji je sada dolazio kroz otvo rena vrata. Postupno su mu se oi privikle
na slabo svjetlo. Uzeo je kamen sa sobom i razbio jo nekoliko prozora kraj vrata
. Pomoglo je malo, ali ne dovoljno. Kada je koraknuo dalje unutra, oko mu je zap
azilo neto na podu iza vrata. Kostur umotan u odrpane ostatke njemake voj nike unif
orme, leao je razvaljen i djelomino polomljen kako su ga gurali dok su pokuavali ui.
Na kostima glave jo su uvi jek groteskno visjele krpice kose i mesa. Cerio se pr
ema Schole-mu, kao da se ispriava to ih je tako uporno pokuavao zadrati vani. Odvano
je proao pokraj njega i uao dublje u trup. Leyla je ila s njim, borei se protiv rast
ue panike i poriva da pobje gne natrag u pustinju gdje je, unato svemu, zrak bio is
t i svje. Na neki nain, oboje su bili zahvalni zbog nedostatka svjetla. Stravina, k
akva je tama bila sama po sebi, milosrdno je skri vala onoliko koliko i pokaziva
la. Avion je bio preraen u osobni putniki avion, prostran i luksuzno namjeten. Mogl
i su raza znati stol za ruavanje i stolice straga, stoli, leaj i nekoliko laganih s
tolica, sve zabijene klinom za pod i pokriveno finim slojem praine. Ostatak trupa
bio je namjeten uobiajenim avionskim sjedalima, iroko razmjetenima i udobnima s dov
o ljno mjesta za oko dvadesetak ljudi. Sva su mjesta osim jednog bila zauzeta. N
ita nije bilo dirnuto. Sve je bilo kao i na dan ne sree. Koni drai bespomono su se lj
ljali sa stropa kao da ekaju ruke putnika. Dva reda svjetala pruala su se uzdu truPa, nedodirnuta, pokrivena staklom, kao da bi dodir prekidaa bio dovoljan da ih p
onovno upali. Ispod svog pjeanog pokro va, izmeu redova sjedita prostirao se tamnopl
avi tepih, spre man da ga se poisti i ponovno proeta po njemu. aa, koja se nalazila
u neijoj ruci prije no to je umro, leala je na podu, zaudo nepolomljena, kao da je o
stavljena tamo da se podigne i 371napuni vinom. Scholem je proao polako prolazom
izmeu dva reda sjedala po deset u parovima na svakoj strani. Tijela su leala izval
jena u sjedalima, jo uvijek zadrana na svojim mjestima irokim pla tnenim pojasevima
. Pustinjski zrak ih je dobro sauvao. Tanka ilava koa jo je pokrivala njihove kosti:
gruba kosa bez sjaja prekrivala je njihove smanjene lubanje. Odjea im je bila do
sta istrunula, ali jo uvijek prepoznatljiva. Tri su bile ene, odjevene u izblijedj
ele pamune haljine, iskrivljenih i iskrenutih tijela u posljednjoj agoniji. Ostat
ak su bili mukarci, nekolicina u uniformi Wehrmachta ili SS-a, tri ili etiri u civ
ilnim odijelima. Scholem je jednom radio na odredbama koje su ukljuivale uhienje p
rijanjih nacista, i znao je neto o uniformama i zna kovlju Treeg Reicha. Dok je etao
meu redovima sjedala, brzo je doao do zakljuka - dovoljno jasno iz opremljenosti i
izgle da samog aviona - ovo su bili neobino vani putnici. Leyla ga je pronala u bl
izini prednjeg dijela trupa, kako bu lji kao hipnotiziran u tijela mukarca i ene.
Mukarac je imao vojniku odjeu, ali bez vidljivih poasti i ukrasa, osim jednog eljezno
g kria, iznad i ispod kojeg su bila dva mala okrugla obiljeja; orao s rairenim kril
ima bio je priiven na lijevom ru kavu. Scholem nije mogao odvojiti pogled. Leyla
mu se pridru ila, zaintrigirana njegovim ponaanjem, zatim je, kad je pogle dala, s
hvatila zato je buljio, tko su bili mukarac i ena, i ra zumjela zato on stoji kao pr
ikovan za mjesto. Samo je jedan mukarac u Treem Reichu nosio takvu uniformu, tu pr
orau natu jednostavnost koja je bez rijei govorila o njegovoj apsolu tnoj moi. Staj
ali su tako nepomino jedan pokraj drugoga dugo vremena, zatim je Leyla stavila ru
ku oko Scholema i stisnula ga vrsto uz sebe. - Moramo ii, Chaime - rekla je meko.
- Oni su sada mrtvi. I ovdje je samo les kao to bi bio i u Berlinu. Nita se nije p
ro mijenilo. Kimnuo je i prenuo se iz sanjarenja. - Prvo elim pogledati kabinu rekao je, okreui se i otva rajui vrata koja su dijelila pilotsku kabinu od putnike.
Kabina je bila mrana, iskljuena posve od svjetla izuzev 372 onog koje je dopirale
iz trupa aviona. Scholem je paljivo ko raao kroz teku prainu koja je pokrivala pod u
kabini. Prednje staklo bilo je razmrskano od udarca i omoguavalo ulazak pije sku
. Pilot i kopilot sjedili su presavijeni preko komandi kao da jo uvijek pokuavaju
izvui avion iz posljednjeg poniranja. Scholem se okrenuo i vratio tijelima u trup
u. Mrtvaci su sjedili u svojim sjedalima, red za redom, buljei u njega, nevinim,
optuujuim oima, oima koje uope nisu bile oi ve puke rupe u kosti. Zatvorio je vrata
ine za sobom i odetao opet kroz prolaz, gdje je stajala Leyla. Ona je podigla nek
e papire s poda kraj pisaeg stola i ugu-ravala ih u nabore svoje odjee. Kad je Sch
olem priao, ustala je i pokretom pokazala prema prostoru za ruavanje. - Pogledajte
- rekla je. - Stol je postavljen. Upravo su za vrili svoj posljednji obrok. Pode
ran stolnjak visio je na stolu. Nekoliko tanjura, prljavih i pokrivenih plijesni

jo je lealo na njemu, ali vei dio posua sruen je na pod tijekom nesree. Sve u zbrkan
j, prljavoj gomi li: kristalne ae na stalku, vrsti porculan, srebrni pribor za je l
o, sve smrskano ili prekriveno crvenom nafudskom prainom. Scholem si je napravio
put kroz krhotine, proao pokraj stola prema stranjim unutranjim vratima. - Ovdje je
morala biti kuhinja - rekao je. Otvorio je vrata i silom uao unutra. Sve je bilo
u neredu. etiri tijela leala su iskrenuta na podu usred gomile lonaca, tava i dru
gih kuharskih potreptina. Sudei prema njihovoj odje i, ili barem onome stoje od nje
ostalo, Scholem je pretpostavio da su to kuhar i tri posluitelja. Proao je dalje
i otvarao jedan po jedan boni ormari za posue. Hrana, kao i meso, bila je trula ili
davno sasuena. Ali u tre em kuhinjskom ormariu Scholem je naao neto to je traio: pe
eotvorenih boca bijelog vina, zajedno s neim emu se na dao, ali ne i stvarno oekiva
o da e nai: dvije boce mineralne vode apollinaris. Jo otkad je napustio tijela u pr
ednjem dijelu aviona, pitao se bi li u avionu moglo biti i pitke vode. Za ivota vi
pokojnici uvijek su je koristili uz obroke. U sljedeem ormariu, naao je neto o emu n
ije unaprijed 373razmiljao: piramidu metalnih kutija, svaka od oko osamnaest cent
imetara s trinaest i pet centimetara dubine. Na poklopcu je bila rije Notproviant
: Namirnice za nudu, uz stiliziranog orla koji dri kukasti kri. Kutije su bile vakuum
irane i neotvo rene. Scholem je uzeo kutiju s police i povukao repi s jednog kraj
a. Tiho se otvorila. Unutra, umotano u foliju naao je razno vrsne namirnice sve s
ada raspadnute, osim nekoliko tvrdih kek sa zamotanih zasebno, koji su nekako pr
eivjeli godine bez vi dljivih oteenja. Paljivo je zagrizao jednoga. Pomalo je imao o
kus na piljevinu - ak je moda i pilovina bila bolja - ali bio je jestiv. Spustio j
e kutije jednu po jednu, otvorio ih i izvukao pa ketie s keksima. Zatim je malu g
omilicu premjestio u dvije pra zne kutije. U oblinjoj ladici pronaao je vadiep, zah
rao, ali jo uvijek upotrebljiv. Spremio ga je u dep i ponio boce i kutije u prostor
gdje ga je ekala Leyla. Predavi joj ih, skinuo je stolnjak sa stola i poderao ga
ugrubo na pola. Bio je istrunuo, ali drat e. Pripremio je dva zaveljaja za kutije i
boce, dajui jedan Leyli, a drugi pripremajui za sebe. - ekaj ovdje - rekao je i vr
atio se u prolaz. Leyla je vidjela kako ponovno pipa meu ostacima. Trenutak kasni
je vratio se nosei malu kutijicu ibica i dva zahrala noa za rezanje mesa. - Nisu jak
o otri - rekao je - ali trebamo neku vrstu oruja. Ove e za sada dostajati. - Vrijed
e li ibice? - pitala je Leyla. - Ne znam. Izgledaju dovoljno suhe. Otvorio je kut
iju, uzeo ibicu i kresnuo je po rubu. Odmah se rasplamsala, osvjetljavajui kratko
pljesnjivu unutranjost avio na i aljui bezbrojne sjenke u svim smjerovima. Scholem
je gledao, proivljavajui prizor. Odjednom je osjetio hladnou i nelagodu, bio je ulj
ez meu mrtvacima, preblizu smrti da bi se osjeao ugodno. - Mislim da bismo trebali
poi - rekao je kad se ibica uga sila. Leyla je kimnula bez rijei. Uputili su se ka
vratima i izili. Zatvorili su ponovno vrata to su bolje mogli iako je to bio in be
z svrhe. Moda su se bojali duhova, duhova koji bolje da 374 ostanu u njihovom met
alnom grobu, dok si strpljiva pustinja s vremenom ne vrati to joj pripada. Kad su
se odmaknuli od aviona, Leyla se okrenula Scholemu i upitala: - to mislite kako
su umrli? - Nisam siguran - odgovorio je. - Ne zbog pada, to je oito. Svi su na s
jedalima, osim ovjeka pokraj vrata. Moda su slu ajno letjeli previsoko i umrli zbog
nedostatka kisika. Ili su se javili plinovi nakon prisilnog sputanja. ovjek kod v
rata ih je moda pokuavao otvoriti prije no to je umro. - Ali ovdje, ovdje u Nafudu.
To nema smisla. Nita vie ne ma smisla. Scholem se zaustavio i pogledao je. - Ba su
protno - rekao je, vrstim i ozbiljnim glasom - sve poinje imati puno smisla. I to v
ie smisla ima, manje mi se svia. 37543. poglavlje Pomijeali su vino i vodu i bez za
hvalnosti ispijali polako. Nitko od njih nije vjerovao u Boga, niti su vjerovali
u ovjeka ija je voda bila - kome su drugome mogli zahvaliti? Keksi su bili su hi,
malo kiselkasti i vrlo stari, ali utaili su glad. uvali su boce kao krci bojei se d
a ih ne profukaju, svjesni kilometara koji bi mogli leati izmeu njih i najblieg izvo
ra - ukoliko izvor po stoji. Bili su u prisustvu smrti, tako da su hodali tiho i
s velikom panjom, da ju ne bi uznemirili. Nikad nisu koristili ibice: ni gdje nij
e bilo drva za potpalu, a ak i da jest, vatra je mogla biti opasna, mogla je dove
sti neeljeno drutvo. Bili su upadljivi na otvorenoj Pjeari, bez pokrivala ili barem
mjesta u koje bi se mogli skloniti. Svaki njihov korak je bio nadgledan ili su b
arem tako osjeali, otisci njihovih stopala ostavljali su vidljivi trag u pijesku
iza njih. Kasno drugog dana, doli su do neeg to se inilo stalnom stazom, neto stoje n
akon Ma'ana najvie sliilo cesti. Jasno se vidjelo da je koritena neko vrijeme, a bi

la je duboko utabana otiscima kopita i stopala. Mjestimice ju je otpuhao pijesak


, vje rojatno tijekom nedavne oluje, ali bila je predobro utemeljena da bi bila
cijela prikrivena. - Cesta utih opeka - rekla je Leyla. Scholem se osmjehnuo, zat
im namrgodio u brzom slijedu. - Da - rekao je. - Ali, samo tko ili to eka na drugo
m kraju? To nee biti arobnjak iz Oza. - Mislim da svejedno trebamo krenuti njome.
Kimnuo je. - Slaem se. Imamo vrlo malo izbora. Pratei stazu, hodanje im je postalo
lake. Lake, ali opasni je. Ako itko bude njome putovao, bilo dolazei ili odlazei, n
ee 376 izbjei da vidi Scholema i Leylu. Put je bio gotovo ravan, viju gajui povreme
no samo da se izbjegnu velike zapreke, kao dine ili rupe- U razmacima, prolazili
su kraj stupova od vremenog pjeenjakog kamena, na ijim su vrhovima stajali visoki ki
po vi, toliko istroeni da se nije moglo rei jesu li ljudski, aneoski ili demonski.
Te su noi leali zajedno stisnuti u maloj rupi od pijeska se damdesetak metara od c
este. Na kao ugljen crnom nebu vidio se mjesec, pun i mrtvaki blijed, ali bili su
preumorni da nastave. Scholem je vrsto s lea drao Leylu, povrno diui i nije mo gao z
spati. Svjetlost mjeseine pokazala mu ju je: prljavu, pri gnjeenog i bezbojnog lic
a, neoprane kose. Izgledala je gotovo bijedno, ljepote pretvorene u runou zbog gla
di i iscrpljenosti. Pustinja ju je stanjila, sagorjela joj meko meso, smanjila j
u od nosei sve to je bilo suvino. elio ju je, ali kao i njeno tijelo i njegovo je u
pustinji smravjelo i bilo oslabljeno dok ga sva sna ga nije napustila. Leali su ja
dno na hladnom, tamnom pijesku, lieni ak i strasti, dok su im misli i tijela bili
isueni od svih emocija i uzbuenja. Zahvatilo gaje raspoloenje tamnog oaja nja, rastr
gano izmeu elje i nemogunosti da ga iskae ak i kao potrebu. Pustinja je ula u njega:
n se vie nije kretao u njoj, ona se kretala u njemu. Drao je Leylu u svojem oajavanju, rukama oko njenih uskih, izbeenih bokova, glave pritisnu te uz njezina lea. L
eali su tako dok no nije odnijela sav osje aj i svu bol. Ako je postojao Bog, elio j
e da se sakrije u tami, da ga ne vidi. Ujutro, malo su pojeli i popili prije no t
o su, jo jednom, ob ratili panju na devin trag. Oko podneva, Leyla je vidjela neto
u daljini. Ponekad se pijesak dizao u dine i u prvi mah mislila je da je to vei b
reuljak. Nakon toga, na trenutak je nestao, kako se put probijao kroz vie dine, da
bi se ponovno pojavio jasniji i vei nego prije. to god to bilo, nije bio breuljak
i nije bio pije sak. Iz daljine, inio se crne boje i vrlo irok. Stupovi su postaja
li ei, javljajui se svakih stotinjak meta ra. Sada se na nekim kipovima moglo vidjet
i da imaju rairena krila, ali niti jedan od njih nije bio prepoznatljivog oblija.
Sli ilo je egipatskom grobu u kojemu su sveenici unitili kraljev 377

lik ije je bogohuljenje razbjesnilo bogove i proklelo ga na vje ni zaborav. Hodali


su, oslukujui paljivo zvukove stopala ili glasove koji bi ih mogli upozoriti na pr
ibliavanje jahaa s druge strane sljedee dine. Jednom ili dvaput, stupovi su iezli, a
tragovi se odjednom zamrsili lijevo i desno, dokaz da je tu i tamo pijesak podiz
an stoljeima. Kako su se pribliavali, Scholem je predloio da napuste cestu i krenuo
zaobilazno oko dina. To e ih jako usporiti, ali oboje su se poeli nelagodno osjeat
i. to god lealo pred njima moglo bi biti nadgledano. I bilo je. Kad su zaobili podn
oje jedne visoke dine, Scho lem je zgrabio Leylu i snano je bacio dolje, padajui kr
aj nje mekim tropotom. - to...? - poela je, prekidajui kad je spazila izgled Scho-le
mova lica. - Pst! - prosiktao je, pokazujui na vrh sljedee dine. Na gnuo se prema
njoj i proaptao joj brzo u uho: - Netko je tamo gore. Mislim da nas nije vidio. O
stani dolje. Ja u izvidjeti. Otpuzao je do ugla dine, zatim paljivo iskopavao pije
sak, formirajui malo udubljenje kroz koje e moi izvirivati. Mu karac mu je stajao po
strance, prema horizontu. Bio je odjeven u beduinsku odjeu, sasvim u crnom. Preko
ramena nosio je poluautomatsku puku objeenu na konom remenu, a u lijevoj ruci drao
je voki-toki, u koji je govorio. Izgledao je miran i Scholem je bio uvjeren da g
a nije vidio. Scholem je skliznuo natrag niz dinu, do mjesta gdje je ekala Leyla.
- To je neka vrsta straara - proaptao je. - Naoruan je i ima radio. Pretpostavljam
da e se po jedan ovakav nalaziti na svakoj sljedeoj dini. Ako je ovo Iram, ima ko
rdon oko sebe. - Moe li vidjeti grad? - Ne jo, ali mora biti blizu. - Kako emo proi s
trae? - Leyla e umorno. eljela je odmah stii u Iram, znati da je njeno putovanje zav
reno. Ako biti ovdje znai smrt, eljela ju je zagrliti, kao to bi prole noi zagrlila S
holema daju je pitao - izravno, bez milovanja. 378 _ Priekajmo mrak - rekao je. Moda se moemo provui ili s lea zaskoiti straara. Ako je al-Halabi u pravu, nikad da
ju neemo moi prijei otvoreni prostor oko grada. Leyla je uzdahnula. eljela je vidjet

i grad. To ju je toliko du go opsjedalo, lealo u njenoj krvi poput otrova, prodir


ale u nje ne snove. - Ne bismo li trebali izvidjeti? - upitala je. - Vidjeti to j
e pred nama prije no to nastavimo? Ima smisla. Ako se izgube, ili naiu na neoekivan
u zapreku, moglo bi se pokazati fatalnim. Dosad nisu ukljuili nikakav plan, nikak
ve ideje to da uine, osim da nau put u Iram, pro nau Davida, i potrude se da ga izvu
ku. Njihovo je oruje bilo s njihovim devama beznadno izgubljeno u Pjearama; nisu im
ali nikakvog prijevoznog sredstva, nikakvog naina da ostvare bi jeg; ako budu nap
adnuti nee se moi braniti, ako ih opljakaju, nee moi pobjei. Bilo bi to unaprijed izg
bljeno kockanje, ali to su drugo mogli uiniti, kamo su mogli poi? - U redu - rekao
je Scholem. - Pogledat emo. Neka ideja? - Mogli bismo srediti straara - odgovorila
je. - Ali ako to uinimo, morat emo odmah ui prije nego netko podigne uz bunu. - Pr
erizino. Moemo li mu odvratiti panju? Leyla je razmiljala. inilo se nemogue, ali mora
postojati nain. Tada se sjetila neega to je jednom vidjela na Sinaju, djeju psinu. Z
nailo bi preuzeti rizik, ali moglo bi upaliti. - Jeste li vidjeli devu? - pitala
je. - Ne - rekao je Scholem. - Ako je i doao na nekoj, ostavio ju je u podnoju din
e. - Idem okolo. Imate li jo uvijek kutiju ibica? - Da - rekao je, zbunjen. - Evo.
Posegnuo je u svoju odjeu i izvadio kutiju. Leyla ju je uzela. - ekajte ovdje - r
ekla je. - Ako pomislite da me je vidio, bjeite odavde. Nije rekla nita vie. Kao sj
enka, pomakla se uzdu ostatka dine, paljivo, korak po korak. Straar nije bio previe
paljiv. Iznenaivalo ju je to se uope i nalazi ovdje na mjestu koje nitko nikad nije
posjetio. Dola je okolo na stranu dine. Deva je 379bila tamo kao to je i oekivala,
sputana, tiho leei na zemlji. Ali nije ivotinja privukla njenu panju; bila je nevana,
uzgre dna. Sledila se, ukopana na mjestu. Leao je pred njom: Iram i irok prostor
oko njega. Bio je prostraniji, vii i okrutniji nego stoje ikad zamiljala. Odmakla
je pogled, bojei se da sada gubi vrijeme. Oprezno je prila ivotinji sa stranje stran
e. Izvukla je ibi ce iz kutije, spojila ih zajedno u snopi i vezala ih dugim vla k
nom iz svoje ghotre. Vodei rauna da je ne preplai, uhvatila je lagano devu za njezi
n povodac. Okrenula je glavu, buljei u nju poluzbunjena. Bila je sputana konopcem
vezanim oko lijeve stranje noge. Dohvatila ga je i razvezala vor, putajui da ue padn
e na zemlju. Desnom je rukom zgrabila devin rep, naglo ga podigla i ugurala snop
ibica u njezin mar. Zvijer je zaroktala protestirajui, ali je ostala mirna. Leyla
je uzela posljednju i bicu iz kutije i kresnula ju po strani. Nije se htjela zapa
liti. Kre-snula je ponovno, ali opet nije uspjela. Deva je glasno riknula. Levla
je vrsto uhvatila kutiju i povukla je po glavicama ibica ispod repa ivotinje. Zaprt
ale su tri ili etiri, zatim zaplamsale, palei ostale u brzom slijedu. Ostavila ih
je da gore za trenutak, zatim pustila devin rep. Kad je rep dodirnuo plamen zvij
er je glasno zarikala i s naporom se digla na noge. Levla ju je snano pljesnula p
o slabinama i pojurila natrag iza dine. Dok joj je srce divlje lupalo, Levla je
leala tamo, izvirujui oko ruba niskog breuljka. - Tri betijo! - proaptala je. - Tri!
va je trala, podiui si rep dalje od plamena, riui i rita jui se dok je bjeala preko
eska, dalje od Leyle. Trenutak ka snije, vidjela je straarakako tri niz kosinu, viui
i maui ru kama. ibice e sagorjeti za trenutak-dva, ali deva e nastaviti trati. Ako b
de dovoljno prestraena, ispraznit e crijeva: nee ostati niti traga od ibica. Leyla j
e dotrala natrag do Scholema. - Upalilo je - rekla je. - to si napravila? - pitao
je. - Rei u vam kasnije. Hajde, moda neemo imati puno vremena. Krenuli su prema mjes
tu gdje je Leyla upravo bila. 380 Zamagljeno svjetlo vidjelo se na tlu, pomiui se,
nisko do lje. Rastui vjetar rasipao gaje po cijeloj zaravni. Vie od tri ki lometr
a u svakom smjeru, protezala se slana zaravan, siva, i ra vna i hladna, a u sred
ini je bio Iram. Nakaza prirode, visoravan od crnog, ispranog pjeenjaka uzdizala s
e oko stodvadeset me tara u zrak. Bila je, moda dva i pol kilometra u duinu i po l
ovinu toga u irinu. Nepravilna, kako u visinu tako i openito, mjestimice slomljena
i izdubljena, nemjerljivo stara. U dalekoj prolosti, redovite bujice nagrizle su
velike djelove gornje po lovine kamena, rezbarei ga u oblik grubih, neravnih stu
pova, neki s opsezima od mnogo metara, drugi tanki i lomljivog izgle da: Stupovi
Irama. ak i iz daljine, mogli su vidjeti kako je ovjeja ruka pro mijenila ivu stije
nu, zaravnavajui je i podupirui trijemovima, vijencima i pilastrima, otvarajui star
e vjetrom oblikovane spilje i ukraavajui ih vratima i prolazima. Stubita su vijugal
a, oko najtanjih stupova i pruala se po licu kamena, urezana duboko u tijelo pjeenj
aka, strma i pogibeljna. Izdubljeni kanali leali su spremni da prihvate zimske kie
i odvedu ih daleko ispod, u re zervoare, gdje su mogle biti pohranjene do ljetn

e upotrebe. Cr veni kamen bio je izraen, izglaan i izbuen, stoljetna obrada. Stil j
e bio sloena tnjeavina starobabilonskog i helenistikog, kao kombinacija zikurata i
Petre, gigantski, a ipak otmjen. Svuda oko sredinje iramske stijene, zaravan je b
ila istoka-na malim zgradama, izgraene od kamena dobivenog za vrijeme kopanja sami
h tunela. Veina je bila ruevna i zbrkano leala, djelomino pokrivena malim naslagama
nanesenog pijeska. De vin trag vodio je u grad poput strijele, zavravajui na otvor
u masivnih stuba, koje su s obje strane titili veliki lavovi od u pljikavog kamena
. Cijelim putem preko zaravni do Irama, cesta je bila zatiena visokim, krilatim ki
povima, slinih onima koje su ranije susretali, samo u boljem stanju i raskriljeni
m irokim krilima. Siva magla lebdjela im je oko nogu i izgledali su kao da lebde
u zraku na svojim rairenim, nepokretnim krilima. Ispod kipova, Scholem i Leyla su
razaznali redove udubljenja: bili su to vjerojatno zdenci ili neka vrsta prokop
a. U njihovoj blizini, tu 1 tarno stajali su tornjii, iju svrhu nisu mogli odgonet
nuti. 381 Nekoliko je deva lutalo unaokolo, branei se biljem ostavljenim za njih
u drevnim pjeenjakim bazenima ili pijui vodu iz ko rita. Prouavali su zaravan to su d
mogli, urezujui u sjeanje poloaj udubljenja, tornjia i zgrada, konfiguraciju same s
tijene. Samo temeljito i dugo promatranje moglo im je otkriti gdje su najmanje k
oriteni ulazi i koji bi bio najlaki i najsigurniji put u grad. Samo bi im vrag mog
ao pomoi da opet nau izlaz. Stra-ar je napokon uhvatio svoju devu i jahao je natrag
; inila se ivana i njakala je s vremena na vrijeme. To je bilo razumljivo. Leyla i
Scholem maknuli su se iz vidokruga, sklanjajui se iza udaljenije dine, na dobroj
udaljenosti od ruba zaravni. Njihova voda bila je pri kraju, a kiselo vino bilo
je prejako da se pije samo. U njihovom oslabljenom stanju, uzrokovalo bi im munin
u i oamuenost. Pomijeali su malo vina s ostatkom vo de i ispijali u gutljajima. Ako
budu ikada ponovno pili, bit e to unutar granica Irama. No je pala brzo i potpuno
, pokrivajui ih vlanom, zagulji vom tamom. Molili su da ne bude mjeseca inae se ne m
ogu na dati da e neopaeno prijei otvorenu zaravan. ekali su etiri sata, ekajui najbo
priliku dok aktivnosti u Iramu nisu pre stale i na kraju zamrle. Kad se bliila p
ono, pokrenuli su se. Oprezno su se vratili do dine iza koje su ranije tog dana z
urili u zaravan. Straar - ili zamjena - bio je jo uvijek tamo: crni obris na crnom
obzoru. Nije se uope primjeivao. Leyla je skliznula sa strane dine i pogledala. N
a cijeloj zaravni, na tornjiima gor jele su male vatre, crvene i zelene i bijele,
bacajui na sve jezo viti odsjaj, dajui ivot krilatim kipovima i auru paklene ljutn
je slanoj ravnici. Nije bilo stvarnog izbora: morat e riskirati. Kretanje vijuga
vim smjerom, koji e ih zadrati na najveoj udaljenosti od tor njia, daje im jo uvijek
nadu da e izbjei da budu otkriveni. Jedan po jedan, koraknuli su u crvenu tamu i z
apoeli opasniji dio njihova puta. Osjeali su se nagi i izloeni, pripremljeni da sva
kog trenutka zauju prijetei uzvik. Metar po metar, puzali su kroz treperavu tamu.
Levlino je srce divlje udaralo, a usta su joj bila suha. Pokuala je gutati, ali n
ije mogla. Osjeala se kao 382 da seta kroz rastopljeno ljepilo, zadrana na mjestu
kod svakog koraka, onemoguena da prekine i otri u sklonite. Kako su uspjeli, nisu m
ogli objasniti, ali su napokon doli do sjene tankog stupa u blizini sjevernog kra
ja grada. Iram se uzdi zao iznad njih, svojom crnom masom zatamnjujui nebo. Uputi
li su se u tom smjeru jer se inilo da ima najmanje svjetla. Stubi te koje je bilo
urezano iznad njihovih glava bilo je neosvijetlje no, vodei postupnim usponom u
tamu, dublju i jo vie prijete u od svjetala kroz koje su upravo proli. Scholem je vo
dio uzbrdo. Kamene su stube bile hrapave, usjeene duboko u stupu, bez ograde ili
rukohvata bilo koje vr ste. Morali su se vrsto priljubiti uz stup, penjui se prema
opi-pu, kao slijepi planinari bez ueta ili kuka. Na vrhu, drvena ta vanska vrata
preprijeila su put. Scholem je gurao prema gore, bojei se da su zakljuana iznutra.
Nisu bila. Popustila su pod guranjem, zakripala nepodmazanim arkama i podigla se.
Sla bo svjetlo zasjalo je u gornjem otvoru, uto, kao mrtvako svje tlo na zimskom
pogrebu. Scholem je stavio glavu u otvor. Mo gao je vidjeti dugaak hodnik koji se
protezao na obje strane ot vora, osvijetljen u velikim razmacima udnim lampama s
mje tenim u zidovima. inio se prazan. Popeo se kroz otvor i stao na gladak, poploan
pod. Odjednom se sledio. Iza njega, zauo je zvuk tekih koraka. Glas je zazvonio:
- Was machen Sie da ? Neto se stisnulo oko Scholemova srca. Tanina sjeanja iz djet
injstva navalila su iz skrovita i prikovala ga za mjesto. Pita nja izreena takvim
tonom, takvim jezikom. Ponovno je zauo glas. - Drehen Sie sich herum! Du cijelog h
odnika nije vidio nita osim svjetala. Njegova je majka otila jednim slinim hodnikom

, hladnim, obloenim u bijelo, i nikada je vie nije vidio. Glas je inzistirao. Uinio
je kao to je traio. Okrenuo se. Gledao ga je mukarac u crnoj odjei, zibajui u rukama
kra tki pitolj. Odjea je bila arapska, ali neuobiajeno otmjena, vi se kao uniforma
nego svakodnevna beduinska nonja. I kosa mu je bila plava - prljava, izblijedjel
a od sunca. Plave oi su buljile 383u njega. ovjek mu je prilazio, drei pitolj u stisn
utim, nervo znim rukama. Slabaan drhtaj preletio mu je lijevim obrazom i iezao. - W
oher kommen Sie ? Sprechen Sie mal schnell! Levlina ruka izvijugala je odozdo i
zgrabila vrsto mukarca za lanak. Povukla ga je snano unatrag i on je posrnuo prema n
aprijed, padajui povrh Scholema uz bolno gunanje. Scholem je, za trenutak, bio zat
een, zatim ga je, kad je sabrao svoje mi sli, napustila zaleujua strava prethodnih
minuta. Zgrabio je mukarev pitolj za cijev, a onda mu se odsklizao, uz metalni zvuk
, po kamenim ploama. ovjek je uzeo zraka da vikne u pomo. Prije no to je uspio pusti
ti glas, Scholem mu je nabio svoju desnu ruku na otvorena usta. Straar je umuknuo
i napi njao se da stane na noge. Scholem se oajniki izvijao i bacao na straara i d
alje mu drei ruku na ustima. Leyla se uspela kroz otvor i bacila na mukareve noge. N
ije bio veliki ovjek, ali imao je elinu snagu, to ju je iznenadilo. Lice mu je bilo
iskrivljeno od bola i frustracije, oi velike i izbu-Ijene jer ga je pritisak Scho
lemove pesnice sprjeavao da nor malno die. - No! - prosiktala je Leyla. - Za Boga m
iloga upotrijebi svoj no! Scholem nije nikada prije ubio ovjeka iz blizine. U orua
nim okrajima s teroristima tri ili etiri puta, esto kod pograni nih upada, puno puta
u ratu - ali noem, licem u lice, koom kraj koe, nikad. Posegnuo je u svoju odjeu i
izvukao zakri vljeni no. Mukarac gaje vidio i obnovio svoje napore, ritajui se, oajn
iki pokuavajui vrisnuti. Zagrizao je otro u Schole-movu desnu ruku, zubima derui kroz
meso. Svu mahnitu snagu pretoio je u taj ugriz. Scholem je prislonio rub noa njeg
ovom vratu. Vrat se inio tako nevin, ne zasluujui klanje. Mukarac je podigao koljeno
i udario Leylu meu rebra. Zateturala je, ali pritisnula jo jae svojim tijelom. Muka
rac je roktao kao svinja pred klanje, grizui Scholemovu ruku u svojem bjesnilu. S
cho lem je elio vritati od boli, ali je samo progutao, neto kiselo i gorko kao u. Zar
ezao je noem u oajan, napregnuti vrat, preko vrste, 384 l'ubicaste vene. Otrica je b
ila zahrala i tupa, praktiki neupo trebljiva. Plitka zasjeklina pojavila se na str
ani vrata, neto vea od povrinske ogrebotine, iz koje je poela curiti crta vodenaste
jjrvi. Mukarevo lice postajalo je sve Ijubiastije, a oi su mu se punile panikom. Ruk
e su mu se trzale u napadima, ali Scho lem je leao na njemu, vezujui ih kao to je A
braham vezivao svoga sina Izaka, dok je luaki pilio po njegovom vratu tupim noem. P
oeo je rezati dublje, ali polako. Klizio je po mekoj ko i, a da nije prodro znaajno
. Krv je kapala po Scholemovim prstima dok je beznadno rezao, proklinjui no i rtvu
u istom dahu. - Ubodi! - Leyla je uzviknula, oajna, znajui da nee jo dugo moi drati m
arca. Scholem je postavio no sa stranje strane vrata. Bilo je te ko nai dovoljno sna
ge. Pritisnuo ga je. Nije uspio odmah, na tegnuta koa odolijevala je, zatim je po
pustila i no je prodro la ko, lijepei se uz vrsto zbijene miie. uvarevo se tijelo izd
-glo i stravian zvuk izaao mu je iz usta. Neto gusto i sluzavo razlilo se po Schole
movoj ruci kad je ovjek povratio. Jae je pritisnuo no, dobivajui izvjesnu prednost,
zabadajui dublje u vrat. Udovi su mu se trzali. Odjednom, mukareve su ruke bile slo
bodne, posegnule su i uhvatile Scholema za vrat, vukui nje govo lice dolje prema
svojem. Scholem je izvukao svoju ruku iz rtvinih usta. Pustio je no, ostavljajui ga
da visi iz krvave zbr ke na vratu. Mukarac je pokuao povratiti i udahnuti, udei za i
votom, elei vrisnuti u svojoj agoniji. Umirui, guio se, da vio se u krvi i bljuvotin
i. Ruke su mu beivotno pale sa Schole-movog vrata. inilo im se da jako dugo lee pre
ko tijela, iako nije bilo vie od par minuta. Kad je Leyla pogledala vidjela je ka
ko Scholem visi preko lesa, kao da ga grli. Podigla ga je i pomogla da usta ne.
Ruka mu je jako krvarila na mjestu ugriza. Leyla je otrgnula komad tkanine s por
uba svojeg dishdasha i napravila grub za voj, omatajui ga vrsto oko njegove ruke.
- To je najbolje to mogu napraviti - rekla je. - Moete li po kretati ruku? - Ne na
jbolje, ali sluit e. 385- Rijeimo se ovoga - rekla je, hvatajui tijelo za noge i vui
kui ga prema otvoru kroz koji su uli u grad. Scholem joj je po-, mogao svojom lij
evom rukom. Izbacili su straara kroz otvor, zatim su vratili drvena zaklopna vrat
a na mjesto. Uz malo sree, tijelo e neometano leati do jutra ili ak i kasnije. Netko
e mo da za neko vrijeme primijetiti da nedostaje straar, ali nee od mah pokrenuti h
ajku. Ukoliko taj netko takoer ne bude vidio krv koja je stvorila lokvu na podu.
Scholem je podigao no, koji je ispao iz vrata mrtvog muka^j rca, zatim krenuo prem

a poluautomatskom pitolju koji je no sio. . - Evo - rekao je, dodajui ga Leyli. Bolje da ti uzme ovo. j Moja ruka je skoro neupotrebljiva za bilo to takve vrste.
Leyla je uzela pitolj, zatim pogledala gore i dolje kroz du gaak, bezlian hodnik. Izaimo iz ovog hodnika - rekla je. Uputili su se desno, u smjeru koji bi ih treb
ao voditi u grad. Bili su unutar Irama, ali jo uvijek moraju pronai Davida. I pono
vno izii. Iza njih, lokva krvi smrzavala se na hladnom nonom zraku. 44. poglavlje
386 Scholemove ruke su jo uvijek bile ljepljive od napola sasuene krvi. Otirao ih
je u svoju abu, ali inilo se da krv ne odlazi, ne sasvim. Desna mu je ruka pulsir
ala od sve jae boli, dok mu se vlastita krv mijeala sa rtvinom krvi. Mogao je omiri
sati znoj koji je prianjao uz njegovo tijelo i odjeu, vonj koji se pojaavao u zatv
orenome. Grad je luio za gosta nedefinirane mirise parfe ma i zaina, tragove cimet
a, kasije, tamjana i mirisne smole. Je li Iram nekad bio stovarite na trgovakom pu
tu od aromati nog juga Arabije prema sjeveru, skladite parfema iz Jemena i zaina iz d
aleke Indije? Scholem je duboko udahnuo, ali nije mogao iz nosnica odstraniti ki
selkasti vonj znoja. Niti je mogao izbjei osjeaj da profinjenost sablasnih mirisa,
ponekad toliko njenih da se inilo kao da nisu stvarno tamo nego su samo im presij
a, skrivaju dublje, tamnije parfeme, slatki vonj raspadanja, korupcije, davnih s
mrti. Hodnici kojima su on i Leyla hodali bili su prigueni i pra zni, bez ivota. N
jihova bosa stopala nisu proizvodila nikakav zvuk na hladnom kamenu. Na svakom z
aokretu i zavoju hodni ka, oekivali su prijetnju, ali nije bilo niti jedne. Oito,
straari su bili na ulazima, ali nigdje drugdje... za sada. Izvana, Iram je izgled
ao prostran i neosvojiv. Sada kad su bili unutra, postao je sloeni labirint osvij
etljenih i neosvijetljenih prolaza u kojima su bih beznadno izgubljeni. Da nije
bilo straara vani, mislili bi da su sami. Uzeli su uljne svjetiljke sa zida blizu
mjesta na kojem su uli u grad, a sada se svjetlo pokazalo nuno potrebno. Leyla je
prva zapazila da su zidne svjetiljke sve rjee i rjee. Bilo je oito da 6 neki diJel
ovi grada koriste manje od*ugih. 387Nisu mogli tono rei kada se pojavilo, ali napo
kon im je postalo jasno da bi bez malih svjetiljki u rukama, bili u potpu nom mr
aku. Prolaz u koji su uli inio se stariji i ui od bilo ko jeg kroz koji su prije pr
oli, a vlana hladnoa dolazila je odne-kuda. Leyla je visoko drala svjetiljku i osvje
tljavala unaokolo. Nalazili su se na nekoj vrsti sajmita, s trgovinama na obje st
ra ne, jednostavnim otvorima urezanim duboko u zidu i podignu tim koji metar izn
ad poda, kao trgovine na trnici bilo kojeg tra dicionalnog arapskog grada. Leyla
je prila blie i pogledala u prvu trgovinu s njene lijeve strane. Zinula je zapanje
no. Trgovina je bila puna robe. Visoki upovi i posude, plitko posue, boice za ulje
ili parfeme, glinene svjetiljke - sve ponu da grnarske trgovine. Jo uvijek na svoj
em mjestu, nalazila se i stolica na kojoj je nekada sjedio prodava, malo oteena, al
i ci jela, a bila je tu i stara lula u kojoj mora da se puilo neto dru go, a ne du
han. Gotovo da i nije bilo praine. Sve je izgledalo prastaro, netaknuto od ljudi
i od stoljea. Sljedei duan bio je isti, i sljedei, svaki ispunjen robom kao da eka da
se vrati vla snik i ponovno nastavi trgovati, da dou kupci i ponu sa cjen-kanjem.
Svjetiljke u njihovim rukama svjetlucale su preko izlo ene robe - kipia, nakita,
pribora za pisanje, noeva, koara - i dozivale sjenke meu njima, kao duhove. Leyla j
e zadrhtala. U jednoj trgovini nalazili su se modeli ivotinja, kipii mukaraca i ena,
siune kuice i jarko obojene igre - igrake za davno, davno umrlu djecu. Leyla se okre
nula Scholemu. - Ne svia mi se ovdje - rekla je -jeim se od ovoga. - Ja, takoer - r
ekao je. - Slii na jedan od onih muzeja u kojima je sve sreeno tako da izgleda kao
da si kroio u pro lost, u staru sobu ili trgovinu... samo to je ovo stvarno. - Pod
i gao je jednu od igraaka, minijaturnu devu s konim bisagama. Njegova ki Ruth imala
je jednom djeji zoo, kompletan s lavo vima, tigrovima i dugakim zelenim krokodilo
m koji je otvarao ralje. Imala je i devu s dugim vratom i dvije grbe. ivotinje u
Ruthinom zoo-u bile su od plastike, a ova koju je drao u ruci bila je izrezbarena
od drveta. Ali bile su iste: naputene igrake mrtve djece. Spustio je devu. 388 p u
rili su dalje, titei svoje krhke svjetiljke od kretanja k Trgovine su ubrzo prepus
tile mjesto stambenoj etvrti, tu Zf mo polomljena vrata otkrivala su tamne, zjapee
otvore. Uli s/u jednu kuu, prelazei prag s osjeajem da su uljezi. Kao i u eovinama,
sve je bilo nedirnuto: stolice i stolovi i niski, pozla eni kreveti. Kuhinjsko p
osue nalazilo se u maloj, stranjoj so bi nalik na kutiju, a pepeo je jo leao u malom
ognjitu, iznad kojeg se nalazio uski otvor, vjerojatno dimnjak koji je bio pro b
ijen van kroz vrstu stijenu. Leyla je hipnotizirana stajala u so bi; bilo je kao

daje koraknula ravno u prolost, kao daje dvade seto stoljee i sve u njemu bilo pom
eteno. Prela je sobu do ni skih unutarnjih vrata i otvorila ih. U sljedeoj sobi, p
osljednji stanovnik kue leao je uuren u jednom uglu, kao da je umro polako na neijim
ukama. Meso je odavno istrulilo, ali dijelovi odjee jo su visjeli s jo uvijek, bije
lih kostiju. U sobi se osjeao intenzivan miris raspadanja. Leyla je zatvorila vra
ta i otila dalje od toga, van iz sobe, van iz , kue. Uli su u vie kua, svaka sa svoji
m melankolinim raspore dom kuanskih sitnica zaustavljenim u vremenu, nepromjenji v
im kao da su neunitive, svaka s kostima svojih prijanjih sta novnika i oporim miri
som smrti koji se zadrao u pozadini, kao para u ishlapljelom, ustajalom zraku. Os
jeaj nalijeue prazni ne proimao je sve. to je ubilo ljude Irama? Kuga, virus done sen
u grad s poiljkom tamjana, zadah bolesti pritajen ispod go lemih gomila smole sl
adunjavog mirisa? Masovno samouboj stvo, cijele obitelji dijele dozu otrova? Ley
la je bila deprimi-ravna' ^rac* Je izgledao kao neizmjeran kameni grob, nekropol
a oiena od svega osim od lagano raspadajuih kostiju. to je mogla postii ovdje? Tko e
to mariti? - Ovdje nema niega, Chaime - rekla je, dok joj je glas tupo odzvanjao
u hladnim izbama od obraenog kamena. - Moramo Pronai put za izlaz, moramo doi do D
avida. Mogli bismo umrijeti ovdje dolje i nitko ne bi nikada saznao. - Uskoro e n
as traiti - rekao je - im pronau ovjeka konY ^ Ubi' Ne moemo ovdJe 8ubiti vrijeme. Al
ne moemo zuriti. Pokuajmo izii iz ovog dijela, zatim se moemo do389epati nekoga tko
nam moe rei gdje je David. Nedugo zatim, napustili su stambeno podruje i uli u jo u d
iji svijet tamnih, prirodnih prolaza, produljenih i proirenih bez oitog razloga. M
oda je to podruje bilo pripremano za stanovanje kad se dogodila poast. Moda bi bolje
svjetlo otkri lo funkciju koju je mrak sakrivao. uli su se zlokobni, tapkajui zvu
kovi i neodreene iskrivljene jeke koje kao da su dolazile iz velike daljine, a ip
ak, u trenucima su zvuale kao da su u nepo srednoj blizini. Leyla je bila blizu p
anike, prestravljena da e im se svjetla ugasiti i ostaviti ih zauvijek izgubljeni
ma u ovom la birintu tunela. Bilo bi mudro utrnuli jednu svjetiljku da bi se u va
lo gorivo, ali rizik nastavka sa samo jednim svjetlom izmeu njih i zavrne tame, pl
aio ih je oboje. vrsto su se drali za ruke, vie zbog utjehe nego zbog potrebe. Odjed
nom, u zidovima su se pojavile nie, vodoravne nie koje su se uzdizale uvis, do vis
okog stropa izvan vidika. Njiho va veliina i oblik skrivali su njihovu stvarnu na
mjenu. Malo da lje, Leyla je otkrila prvo od tijela, mumificirano i odjeveno u j
ednostavnu bijelu halju. Proli su pokraj redova i redova njima slinih, zgrenih, paui
nom presvuenih stvari, bez oiju, hrpa na istrunutoj hrpi, isprueni zauvijek. U pobon
im prolazima bi lo ih je jo vie, stotine, tisue, generacije zaboravljenih mrtva ca.
Male kamene ploice nosile su zapise jednom vrstom he brejskog pisma koje nisu zn
ali proitati ni Scholem ni Leyla, neodgonetljivo kao i tijela kojima su bili spom
en. Dok su prola zili nosei lampe, mali dragulji s nekih tijela hvatali su svjetl
ost, a fine zlatne ogrlice caklile su se kao namrekano more. U svim tim brojnim i
ramskim stoljeima, tijela mrtvaca ostala su ne oskvrnjena, zatiena od haranja pljakaa
grobova, savrena u svome ukraenom raspadanju. Na drugima, mali buketii uve nulog c
vijea jo su leali u isuenim rukama. Leyla se pitala odakle je stiglo cvijee, ovdje u
negostoljubivim dubinama Pje-ara. Vidjela je dijete s drvenom lutkom, lica zgrenog
u masku panike, kao da lei u beskonanoj nonoj mori, kao meksike mumije koje je vidje
la na fotografijama. U Leyli je osjeaj panike postajao sve jai. Kombinacija sve pr
isutne tame, visokih okrutnih prolaza i beskrajnih redova is390 eveljenih mrtvac
a, izazvali su u njoj osjeaj guenja i stezanja, n ' ala je kako je hvata klaustrofo
bija i oajniki poriv da tri, tri dok se ne oslobodi te obavijajue tame. Grevito je zg
a bila Scholemovu ruku, priljubljujui se uz njega u potrazi za ne kom vrstom utje
he. On je nelagodno hodao pokraj nje, prazno vjeran unato svemu, dok ga je glodal
a tjeskoba, kao da je pro klet da zauvijek hoda ovim tamnim hodnicima slatkastog
mirisa. Odjednom, Leylin stisak Scholemove ruke bio je jai i vri. - Vidim svjetlo protaptala je - negdje gore. - Ja ne vidim nita. - Vrlo je slabo, ali sigurna sam
da je tamo. Idemo dalje. Sada su urili, zanemarujui tihe uspavane straare s obje s
trane. Napokon, i Scholem je takoer mogao razaznati svjetlo, jedva vidljivi blije
di crvenkasti odsjaj. Kako su nastavljali, svje tlo je postajalo sve jae, dok nis
u mogli razabrati neto to je nalikovalo na velika monumentalna ulazna vrata iz koj
ih je sja jila crvena svjetlost. Prili su im s poveanim oprezom, nervozni zbog svj
etla koliko su prije bili i zbog tame. Ulaz se izdizao sve do sjene, petnaest me
tara ili vie, pojaan s boka, spljotenim stupovima obloenim ocakljenim keramikim ploic

ma i zavr eni masivnom entablaturom iji se detalji nisu mogli razabrati. Ploice su
bile ukraene brojnim motivima - bikovima, zmaje vima i leteim likovima slinim onima
koje su ranije vidjeli na postoljima. Leyla je otkoila automat i drala ga priprem
ljenog za vatru. Kao igrake - vojnici, umanjeni veliinom stupova, proli su kroz ula
zna vrata. Prostorija u koju su uli bila je vea od svih kroz koje su do sada proli.
Ulaz je bio tek obian vjesnik njenih dimenzija. Oboje su instinktivno znali - i
da je David bio tamo, morao bi se sloiti s njihovim zakljukom - da nigdje drugdje
u prolosti ni je bilo takve dvorane. U njenom sreditu, uzdizali su se masivni stup
ovi visoko do sjena koje su visoko gore skrivale strop. Mora su mjerili najmanje
etiri metra u promjeru, kao deblo gigan-skog stabla. Visoki, neukraeni pilastri p
odupirali su zidove. U Podnoju svakog malog pilastra, bio je mali, polukruni otvor
u P u, iz kojih je, negdje duboko odozdo, dopiralo crvenkasto-z atno svjetlo. S
vjetlo je treperilo i mijenjalo se, ocrtavajui na 391zidovima lude sjene, otkriva
jui i skrivajui nizove kipia koji su stajali u niama iznad visine njihovih glava. Li
ca su se na-j sumce pojavljivala i nestajala, oi buljile na trenutke, pa se opet
pokrivale, golemu prostoriju kao daje ispunio ples promjenjivih sjena likova iz
nonih mora. Stajala je prazna i tiha, treperavih svjetala, kao daje oekivala njiho
v dolazak. Stubite od oko tucet stuba odvelo ih je do prizemne razine. Kako su si
lazili, osjeali su se sve manji i manji i inili se be znaajnima naspram odzvanjajue
prostranosti mjesta. Udaljeni kraj bio je nevidljiv u tami, jer podzemna svjetla
nisu dopirala tako daleko. Kad bi pogledala prema stropu, Leyli bi se zavrtje l
o u glavi. Ovdje se osjeala naputenije nego u ispranjenim' ulicama ili dugakim prola
zima s kosturima. Neto u mjestu iza zivalo joj je jezu. Svuda oko nje, mrgodili s
u se tamni zidovi, potamnjeli i obojeni godinama i zaaeni od vatre pod njima, i Bi
la je to velianstvenost bez osjeaja, hladna, proraunata aro gancija bez topline. ini
la se iznoena i izblijedjela, kao davno r neupotrebljavano groblje, sasvim ostavl
jeno okolini i mrtvaci-' ma. Zidovi su se mrvili na mjestima, otkrivajui ispod po
crnjele povrine svjei kamen. Leyla se eljela vratiti, preusmjeriti svoje korake kro
z dugake beivotne prolaze dok jo jednom ne pronau ulaz i vrate se na svjei pustinjski
zrak. Plua su joj bila izderana ustajalom opojnom atmosferom, i bila je nemirna,
kao da je nad njima visjelo neko udno prisustvo u toj prostranoj prostoriji prep
unoj sjena. Nije bila praznovjerna. Nije vjerovala ni u to izvan sebe same: niti
u Boga, ni u anele, ni u duhove, ni u jinna. Ali, ovo mjesto kao da je izazivalo
njeno nevjerovanje i uvodilo u njezin mozak male nagovjetaje bolesnog zagrobnog iv
ota. Razboritost joj je bila potkupljena bezobzirnim prostran stvom okoline. Jed
nom je rukom dohvatila Scholema, isprepli-ui njeno svoje prste s njegovima. Njegovi
zavijeni i krvarei prsti, na dodir su bili vlani, tanki trag krvi leao je kao tajn
a iz meu njegove i njene koe. Nelagodno su se kretali kroz treperavu tamu. Ugroaval
o ih je neto iza sjena, ali kad god je Scholem pomaknuo svoju svje tiljku, nisu m
ogli otkriti nita no jo dublje sjene, blijede kretnje 392 m crvenoj i problematinoj
tami. Prave dimenzije peine hl su nevidljive, ali su osjeali njenu grozotu i njen
mir kao 'nliive stvari, stare i budne i mjerljive. Dok su se sjenke nagi-le i t
itrale oko njih, uhvatili su odsjaje neobinih oblika koji visjeli sa zidova, viso
ko gore kao da pohabane zastave vise u vjenom sumraku prastare katedrale. Drugi o
blici, likovi iskle sani iz kamena, izranjali su iznad, izvan njihovog vidokruga
, zlokobno prisustvo koje je pratilo svaku njihovu kretnju. Koa na Leylinom vratu
gorjela je, kao da je mogla osjetiti kako joj po njemu klizi ustajao dah. Njiho
ve je korake gutala tama, kao da nikad nisu ni postojali. Visoka, odzvanjajua pro
storija inila ih je malenima, kao to je tama umanjivala svjetlo Scholemove lampe.
Bili su zatvoreni u krvavo-crvenim sjenama i u nejasnoj, nervoznoj tiini. Pjeare, s
a svojim vjetrom i pijeskom i vje nom hladnoom nestale su zauvijek, kao da nisu ni
kada niti postojale, kao da su bile grozniavi san, a oni su sve vrijeme ho dali o
vim hodnicima, u tiini i polutami. to su dublje ulazili u dvoranu, crvenkasto svje
tlo bilo je nejasnije, sve dok njihove male svjetiljke nisu ostale jedine koje s
u osvjetljavale prostor pred njihovim umornim nogama. Ali, sada su mogli razabra
ti oblik drugih vrata u udaljenom zidu, mnogo manjih nego ona kroz koja su uli, o
svijetljena samo za magljenim svjetlom negdje iza njih. Kako su se pribliavali st
ra njem dijelu goleme prostorije, mogli su razaznati strukturu ne obinog oblika, s
linu malom, natkrivenom hramu ili kapelici, koja je izvirivala iz zida, uzdiui se d
o visine oko tri metra. Is pred graevine, a djelomino i u njoj, stajao je niski, et

vrtasti kameni blok, koji je mogao biti oltar. Nejasno, oko svih strana kamenog
bloka, jedva su raspoznavali obrise duboko usjeenih znakova i izrezbarenih likova
, i Leyli se uinilo da vidi meki materijal neke tamne tkanine koji je bio poloen na
gornju povr inu kamene ploe. Scholem je podigao vie svoju lampu pa su krenuli prem
a udnoj graevini, zainteresirani za nju, nakon du ge praznine u dvorani. U tom tre
nutku Leyla je neto zaula. Isprva je bilo slabo, ^ao kad pada lie u kasnu jesen, ali
dok je sluala, raslo je sve 1Se l PstaJalo jae, tanki, visoki glasovi pojaavajui i s
tiava393jui se u jednozvuju. Prsti su joj se stisnuli oko Scholemove ruke, ozljeujui
ga. - Chaime - proaptala je otro, bojee se svoga glasa u tiini. - ujete li? Stajao je
pola minute, paljivo oslukujui. Njegove su ui slabije ule od njenih, bile su starije
i loije pripremljene za ot krivanje malih zvukova u golemom prostoru. Ali, na kr
aju je i on uo glasove. Zadrhtao je. U prostoriji je bilo hladno, ali nije mu se
koa najeila zbog hladnoe zraka. U tamnom beskraju Irama, mogao je uti kako pjevaju m
ala djeca, glasovima koji se njeno podiu i sputaju, malo neusklaeni, u drhtavom napj
e vu. Sjetio se igrake-deve, koju je vidio, malih zgrenih kostura u kuama u koje su
uli, mumije i njene drvene lutke umetnute u svojoj nii za vjenost. Da li lomljivi
duhovi djejih mrtvaca jo uvijek lutaju ovim pustim kamenim hodnicima, pjevajui zaje
dno kao da su ugledali roditelje, koji su ih napustili prije svih tih hladnih s
toljea? Glasovi su postajali sve glasniji, kao dolazak plime. Dolazili su iz smje
ra vrataaca njima zdesna. Leyla je gurnula Scholemovu ruku. - Ne moemo ostati ovdj
e, Chaime - apnula je glasom ispu njenim strahom i nevjericom. Neobino pjevanje se
pojaavalo. - Pouri - proaptao je Chaim - vrati se natrag u sjenu nie dolje u dvoran
i. Brzim, nervoznim puhanjem ugasio je titrajui plamen svoje svjetiljke. Svijet j
e ponovno postao taman, napet, nesmiljen i is punjen crnim, naputenim stoljeima. S
vjetlo je bilo san i iluzi ja. Od njega nije ostala ni uspomena. A mali su se gl
asovi poja avali u tami i zvuk slabo potkovanih cipela jasnije je odzvanjao na pl
oastom kamenju grada. Drei se za ruke, borei se protiv vrtoglavice slijepe tame, Ley
la i Scholem sakrili su se natrag u sjenu, kao ljubavnici iji je bijeg otkriven i
li uhieni lopovi. Iz smjera otvorenih vrata, mogli su sada jasno uti: amor djejih gl
asova kako postaje a-lopojan i pjeva neku sanjalaku melodiju koja je izazivala trn
ce po cijelom Leylinom tijelu. Stali su pored bonog zida i okrenu li se. Kroz vra
ta su sada mogli vidjeti biserno, treperavo svjetlo kako se igra na glatkim kame
nim zidovima i postaje sve jae 394 pribliava otvoru. uei u sjeni pokraj zida, iekiva
su gledali u vrata, kao lisice koje oima fiksiraju ulaz u svoj u*! g sluajui kako
vani laju psi. Glasovi su slabo odzvanjali kroz hodnik prije ulaza, kao blijedi
zvuk, kao vjetar u au u si voj veeri. Odjednom se pojavio treptaj utog svjetla, zati
m se u otvoru noiavio lik. Leyla se stresla. Bila je to mala djevojica nosei vi so
ko votanu svijeu u svojoj desnoj ruci. Svjetlost svijee ra svjetljavala je okolinu
djeteta, istiui je njeno unutar okruu-jueg crnila. Imala je pet ili est godina, krasn
plavu kosu koja joj je padala na ramena u zlatnom potoku koji je svjetlucao na
pominom svjetlu. Tanki vjeni bijelog cvijea bio joj je vezan oko ela. Usred zime, u s
rcu pustinje, u kamenom gradu nosila je blijedo proljetno cvijee kao mladenkin ve
o. Bila je obuena u dugu bijelu halju koja joj je dopirala do glenjeva; ispod ruba
mogla su se vidjeti njena stopala u laganim sandalama. Dok je hodala, usta su j
oj se otvarala i zatvarala i pjevala je tankim gla som. Oi su joj bile poluzatvor
ene, a koa lica blijeda, gotovo prozirna, kao da se kroz nju prosijavale bijele k
osti. Hodala je, nosei svjetlo u tami, svoju tanku svijeu pred sobom, a iza nje sl
ijedilo je drugo dijete istih godina, odjeveno u identinu odje u i pjevajui kao prv
o. Jedno za drugim, oko tridesetero djece prolo je kroz vrata, najmlae od oko pet,
najstarije oko etrnaest ili petnaest godina. Sve su bile djevojice, veinom plavoko
se, i slino odjevene u bijelo s cvijeem u kosi. Svaka je drala svijeu i pjevale su s
tal no istu pjesmu, kao mantru, ponavljajui je kao naricaljku koja treba opkoliti
tamu. U maloj kapelici, sabrale su se na oltaru u polukrugu, malo se njiui dok su
stajale u vrsti. Pjevanje je pre stalo praeno jezovitom tiinom. Djevojice su staja
le uspravno i mirno kao kipovi, ak i one najmanje, zatim su jedna po jedna, skinu
le vjenie i poloile ih na oltar. Na svakoj strani, istupila je po jedna starija dje
vojica i upalila viseu svjetiljku s bone strane kamena. Zatim su upalile i druge sv
jetiljke sve dok se nije inilo da oltar pliva u uzbibanom bazenu svjetla. Na njeg
ovoj povrini nije bilo niega no latice bijelog cvi jea koje su leale na kamenu kao v
ijenac na staroj nadgrobnoj 395'1 ploi, izblijedio i ve umirui u treperavom svjetlu

. Djevojice su postavile svoje svijee ispred oltara, koraknule unatrag i uhvatile


se za ruke, i blijedi votani prsti bijeli poput slonovae povezivali su ih kao duho
ve koji trae utjehu u meu sobnom postojanju. Ponovno su poele pjevati, ovaj put nov
u pjesmu, polako i odmjereno, rijei tihe i isprva nerazumljive, jednostavne i nek
ako uznemirujue melodije; zatim su se glaso vi podigli i rijei su postale jasnije.
Scholem se prenuo kad ih je uo i shvatio. Jezik je bio njemaki, a pjesma neka vrs
ta elegije: Mi smo djeca svijeta snova, iskovana u tami od mesa i elika, mi ustaje
mo zlatna u ranu zoru s cvijeem za mrtve i novoroene. Pjevale su stih za stihom, lj
upka djeca u nonoj mori. Dok je sluao, raspjevani glasovi pobudili su stare Schole
move uspo mene. Vratili su se zvukovi izgubljenog djetinjstva: glasovi mla dih d
jevojaka u smeim uniformama pjevajui partijske pjesme; lanice Bund Deutscher Mddel
marirajui ulicama. Mogao je vidjeti njihove kose boje lana, svezane u pletenice il
i uvojke, njihova nasmijana lica, bistre oi. A, iza njih, mogao je vidjeti njihov
u brau u uniformama Hitlerove mladei, kako mariraju uz melodije i sudbine odraslih.
A iza raspjevanih glasova mogao je uti odjekivanje izama na kamenu i tutanj lokom
otiva na sporednom kolosijeku. Provirio je i u tom trenutku svijea je bljesnula i
osvijetlila pozadinu oltara. Bila je to zlatna svastika, urezana u tami kao isp
redene trake baklje, skromna, neukraena, tajna. U praznoj, tronoj dvorani, meu pras
tarim sjenama, i treperavim svjetli ma, njena krajnja simbolika pokazivala je ne
pokolebljiv utjecaj na prolost i sadanjost. Svijea je zaprtala i vratila se u prvo b
itno stanje; tama se sklopila oko svastike kao crna krila. Scholem se okrenuo Le
yli, grabei vrsto njenu ruku. - Jesi li vidjela? - upitao je, usnama blizu njenog
uha. - Da. - Glas joj je bio gotovo neujan. Pitala se nije li mo da, nakon svega,
umrla u pustinji, i nije li sve ovo tek nona mora smrti. 396 7a oltarom, zavrila j
e pjesma. Jedna od starijih djevojica ula se i podignula malu koaru od vrbova prua
u obliku ro-S poela u nju stavljati cvijee kidajui ga s vijenca na oltaru. K d ie z
avrila, odmaknula se od ostalih, usmjeravajui se pre ma dalekom kraju duge dvorane
, ekajui da ostale podignu svoje svijee i svrstaju se iza nje. Dvije najvie djevojice
podi gle su zailjene svijee privrene na dugakim motkama i upalile ih na ostavljenoj
vijei prve djevojice, zatim su se po makle prema objema stranama dvorane. Leyla i
Scholem odma kli su se od njih, dalje od svjetla, natrag dolje u tamu hrama. Dje
vojice su podigle visoke svijee i upalile dvije uljne svjeti ljke postavljene gore
na zidu, na visini oko tri metra. Odetale su niz dvoranu, palei sve vie svjetiljki
. U sredini dvorane, sa da slabo osvijetljenoj s obje strane, povorka djevojica p
oela se ponovno kretati, zapoinjui novu pjesmu, tualjku ovaj put, tu robnu i pogrebn
u: Mi nosimo cvijee za mrtve - pjevale sui svjetlo za tamu. Scholem se okrenuo Levl
i, paninim glasom. Stisnuo joj je ruku vrsto, napetim, nervoznim prstima. - Moramo
otii odavde - rekao je. - Nai e nas ako osta nemo. Na prstima, tiho koraajui po kame
nu, krenuli su kroz sjenu uza zid, a zatim kako su bili u dohvatu crvenih svjeta
la koja su bljeskala s pilastra na udaljenom kraju, poli su prema mranom sreditu dv
orane, a zatim prema vratima. Visoki sredinji stup stajao je izmeu njih i pjevajue
povorke djece koja se priblia vala, ali kad su stigli do ulaza, prva je djevojica
prola, zatim sljedea, drei sjajne svijee visoko u mravim rukama. Izvan dvorane sve je
bilo tamno. Nisu se usudili ponovno upaliti Scholemovu svjetiljku. Ali nisu mogl
i riskirati skretanje u prolaze pred njima bez svjetala. Ako se jednom izgube, m
oda nikad ne bi ponovno pronali pravi put, moda bi lutali danima u mranim tunelima d
ok ne postanu slabi od ei i gladi i budu Prisiljeni lei s mrtvacima da bi im se pri
druili. ~ Kamo moemo poi? - upitala je Leyla oajno. - Ne 397moemo ostati ovdje. Da li
moemo riskirati i otii malo nie ovim prolazom? - Ne - odgovorio je Scholem. - Pjes
ma koju pjevaju govori o cvijeu koje nose mrtvima. One dolaze ovamo, siguran sam
u to. - Oajan, okrenuo se oko sebe. Ruka ga je boljela. Osjeao se umoran i izubija
n, cijeli ivot, svu energiju iz njega izvukli su pustinja i hladni kamen ovog mje
sta. Povrh svega, svastika, pro budila je u njemu, neku vrstu nijemog, bezosjeajn
og oaja koji je prijetio da ga potpuno obuzme. Nejasno, mogao je iza njih vidjeti
dugaak hodnik kako se protee daleko natrag u tamu, i mrtvake nie -jedine otvore s o
bje strane. - Brzo! - proaptao je. - U one nie! Popni se iza tijela i le gni. Ja i
dem u ovu! Leyla je buljila u niu. Iz Hrama je dopiralo tono toliko svjetla daje m
ogla razaznati to se u njoj nalazi. Unutra je leao prastari les, zgren i neljudski,
suho meso i suhe kosti, stvar ko ja bi se mogla smrviti na dodir. Nije se mogla
pokrenuti. Nije mogla lei pored toga, ne u toj tami. Djeji glasovi bili su sada i

blizu njih. - Pouri! - prosiktao je Scholem. - Stii e do nas u se kundi! Ako se ne


pokrene, doi e do njih prikrivene vratima i pro nai e ih. Leyla nikada nee moi osvet
ti svoju obitelj. Scho lem e takoer umrijeti, a da nije izvrio svoju osvetu. David e
biti izgubljen. Pustinja i sve ovo to se dogodilo bit e ni za to. Ako se ne pomakn
e u sljedeih nekoliko sekundi, David i Scho lem e sigurno umrijeti, a ona e ih slij
editi isto tako sigurno, i gdje e onda biti njena odbojnost prema mrtvima? Trunut
e s njom u grobu. Potrala je do nie i vrsto stisnula oi dok se pe njala preko lomlji
vog, papirnatog mesa. Miris ieznulih zaina ispunio joj je nosnice. Mrtvaka odora mrv
ila se na njezin dodir, sasueni ekstremitet odvojio se kad ga je pritisnula svojo
m ru kom. Bila je zapletena u pranjavu pauinu. Zvuk koraka doao je do vrata. Pjesma
je odjekivala meu kamenjem: Mi donosimo glazbu tiini i dah za one koji ne diu. 398 .
lpia i im je to uinila osjetila je da joj se neto mie Leylaje ies ^ ^ ^ ^ korad i ta
nki pjevaju(5l djeji p nZ1dooirali su do nje kao glasovi koje je ula u snu. glac tlo
st svijea ispunila je tamu, otkrivajui joj stravu po-J; i Joravo ispod nie zamijeti
la je kratkotrajni pokret i ne- trenutak zalepralo. Bijele latice rasule su se po
lee- leale kao bezbojne pahuljice na mrtvakom kovegu, se prisjetila kitica uvenulog c
vijea koje je vidjela u ruka-eeva i ponovno se pitala odakle cvijee, vrsto je sklopi
la ?i briui prizor raspadanja pokraj sebe, suspreui voskove koji su joj se stvarali
u grlu. Ono na njezinoj nozi opet se pomaklo. 39945. poglavlje Koraci i glasovi
uzmaknuli su u daljinu i iezli. Svjetlo poslje dnje treperave svijee, izblijedjelo
je, postalo nejasnije i nestalo. Ponovno je ojaala i vratila se tiina i tama. To j
e bio najgori dio: ekati ove zadnje minute da bi bili si gurni da su djevojice otil
e i da bi se usudili ponovno izii u prolaz. Leyla sije istila lice i vrat drhtavim
prstima. Morala se prisiliti da nastavi mirno leati. Jedna minuta... dvije minut
e. Pauci - ako je to bilo to, a ne neto puno gore - jo su gmizali po njenoj koi, sv
ojim tvrdim, druim noicama. Prignjeila se uza zid na stranjoj strani grobne nie, da
bila to dalje od tijela pokraj nje. Pitala se hoe li biti sposobna popeti se natra
g preko tijela ili e jednostavno ostati ovdje paralizirana u tami, bez mogunosti d
a se ponovno pomakne. Otar apat prodro je u njezinu stravu. - Leyla! Moe izii! Otile
u! Podigla se i pokretna se stvar podigla s njom. Toliko su dugo bili s nepokret
nim mrtvacima, da nisu mogli pretpostaviti da se ita mie osim njih samih. Suspreui o
dvratnost, popela se pre ko lesa. U jednom stravinom trenutku, pomislila je da ju
gleda les, s ljutnjom u oima zbog uznemiravanja tijekom njegovog dugog, neometan
og sna. Scholem ju je ekao u prolazu, u blizini zjapeih vrata. U ne jasnom unutarn
jem svjetlu, mogla je vidjeti pauinu u njegovoj kosi. Nervozno, provukla je rukom
kroz svoju kosu i otresla po svojoj odjei. Veliki, crni pauk ispao je iz njezini
h halja i pobje gao dalje preko poda. Zadrhtala je i pala kraj Scholema. Zaokrenuli su oko vrata u dvoranu iza. Jo su uvijek gorjela svjetla na gornjem kraju du
gake lae. 400 K ii 8d bio razlog rituala to su ga izvele djevojice, inilo se uim da
to samo dio koji priprema put ostalim vjernicima a posjet Hramu. Da ne bi bili p
rimorani provesti jo neko vri-. e Bijui se u sjeni grobova, Scholem i Leyla su se
brzo po krenuli. Ponovno su kroili u Hram, osjeajui se kao patuljci u nje govoj neo
prostivoj golemosti, gdje su sjene bile deblje, a mogu nost da ih otkriju neto man
je. Leyla je ila naprijed, zadovolj na to je izvan groba i opet se kree, ali jako u
znemirena onime to je vidjela od djevojica i njihove udne ceremonije. Nije ra zumje
la rijei pjesme, ali neobina, vedra melodija ponavljala se u njenoj glavi kao neka
mrana djeja pjesmica koju djeca pjevaju uz igru. Kad bi samo mogla vjerovati da s
u se ova djeca igrala, da su njihove pjesme i prosipanje cvijea po mrtvacima, sam
o pusta igra; ali nije ula smijeh i nije osjetila djeje raspo loenje. Iza ovog to je
vidjela stajala je mnogo ozbiljnija svrha. Drugi put su doli do dna lae. Nikakvi
zvukovi nisu dopirali iza malih vrata sa strane, pa su im se oprezno pribliili. N
a uda ljenosti, sa strane, leao je drugi hodnik, osvijetljen uljnim lam pama, s v
ratima umjesto niama u svojim zidovima. U njemu nije bilo nikoga. Ali, njegov izg
led, jer bio je relativno ist i vi djelo se da se o njemu vodi rauna, bio je znak
da tu poinje na seljeni dio grada, kao da je Hram bio vrsta niije zemlje izmeu ivih
i mrtvih. Nisu imali izbora. Mogli su ostati loe skriveni u Hramu, ne znajui koji
dio, ukoliko uope postoji, predstavlja sigurno uto ite. Ili su mogli negdje pokuati
pronai sigurnost u kojoj bi se odmorili i saekali no - ili ono to se zove no u ovom k
raljev stvu neprekidne tame. Iram je sigurno bio budan i u pokretu. Ni su imali
vremena za ekanje. Leyla se uputila niz hodnik, drei automat u pripravnosti, iako j

e znala da e vrlo malo koristiti ako nekog susretnu. Scho lem ju je slijedio, jo u
vijek pomalo zbunjen onim to je vidio i uo, kao da je nesvjesno i bez najave uao u
jednu od vlastitih nonih mora, mora u kojemu mu se vratilo djetinjstvo progonei ga
kao zloudan i oteen duh. Kretali su se neopaeno, oiju i usiju napregnutih da regist
riraju najmanji pokret ili barem zvuk. 401'{l 'i! Preli su oko pola puta niz hodn
ik kada su zauli glasove i korake na udaljenosti, kao da se veliko drutvo ljudi up
utilo u njihovom smjeru. - Brzo - rekao je Scholem - ovamo unutra! Gurnuo je vra
ta na svojoj lijevoj strani, molei da nema niko ga unutra i razmiljajui, ukoliko je
netko ipak tamo, lake e srediti jednoga nego mnotvo vani u hodniku. Leyla se okren
ula i pola za njim, zatvarajui tiho vrata za sobom. Na trenutak je pomislila da je
poludjela ili zakoraknula u nonu moru. U svjetlosti svjetiljaka vidjela je oi kak
o bulje u nju, monstruozna izobliena lica, nacerena usta, mnotvo ljudi koji su kao
demoni gledali u njih. Trgnula se i u panici skoro is pustila pitolj, ali ju je
Scholem zgrabio za ruku. - U redu je, Leyla! I mene su prestraili, ali to su samo
kipo vi, i to je sve! Soba je bila puna kipova kao onih koje su vidjeli na putu
u grad i tu i tamo u samom gradu - izoblieni monstrumi prikri vene religiozne mat
e, itelji neijeg osobnog pakla ostvarenog u kamenu. Leyla se stresla i duboko udah
nula. Izvana, zvuk ko raka stigao je do vrata, ali glasovi su se stiavali kako su
se pri bliili Hramu. Bilo je jasno da su kipovi uskladiteni u sobi kao dio kole k
cije. Svaki je nosio broj i etiketu na njemakom, opisujui nje govo tono porijeklo i
datum kada je premjeten i smjeten u so bu. Neki su potjecali iz ranih pedesetih g
odina, drugi su bili no vijeg datuma. Leyla je procijenila da ih ima sveukupno o
ko ez deset, razliitih veliina od metra do preko tri metara. Neki su imali krila, p
oneki i po tri garniture, drugi su u kvrgavim ruka ma drali oruje ili udne naprave;
neki su bili odjeveni, drugi goli, neki i opsceni, s dugim neprirodnim falusima
u erekciji; svi su izgledali mukog roda, osim jednog ili dva koji su se ini li an
droginim ili ak ostavljali dojam da svi pripadaju nekom treem spolu, natprirodni p
roizvod predoen svim raspoloivim sredstvima, od zakrivljenosti usta do oblika i br
oja genitalija. Leyla i Scholem sloili su se da su nasumce nali idealno skrovite. B
ilo je malo vjerojatno da bi itko doao ovamo tije kom uobiajenog dana. Kipovi su b
ili pranjavi i inilo se da se j-e nalaze nedodirnuti godinama, ekajui dolazak sljedee
g svoje druine. Ipak, da bi rizik da budu otkriveni smanjili najmanju moguu mjeru,
provukli su se meu kipovima u anji dio sobe, gdje je bilo dovoljno prostora da se
isprue, vidljivi za svakoga tko bi sluajno otvorio vrata i provirio unutra. Ugasi
li su jednu svjetiljku, a drugu smjestili u nabor demonovog krila tako da je bil
a gotovo sasvim zasjenjena. Pokuali su spavati. Isprva je to bilo teko, ivci su im
bili nrenapeti. Ali, na kraju, su umor i mrak, naplatili svoj raun i utonuli su u
nemiran drijeme. Scholem je odavno prestao upo trebljavati svoj runi sat, jer je
vrijeme postalo tako beznaajno u pustinji, gdje vrijede samo dani i noi i gdje se
sati lake iz dravaju ako se ne broje. Ali, prije no to je zaspao, prosudio je da je
oko est sati i namjestio je i navio svoj sat. Po tome, bilo je rano poslijepodne
kad se probudio. Leyla je jo uvijek vrsto spavala. Neko je vrijeme sjedio, duboko
za miljen, zatim je pojeo par suhih keksa. Kad je vraao kutiju na trag u torbu, s
pazio je sveanj papira koje je Leyla uzela iz avi ona. Bili su u jadnom stanju, z
guvani i pohabani, ali jo uvijek itljivi. Spustio je svjetiljku s njenog mjesta isp
od demonovog krila i pomaknuo je malo dalje od Leyle da joj svjetlo ne bi sme ta
lo. U poetku je itao znatieljno, samo da mu proe vrijeme prije noi i nastavka njihove
avanture, ali ubrzo je znatielju smijenio stvaran interes, koji je prerastao u v
eliko uzbuenje. Kad je zavrio, poeo je jo jednom, izgubljen u zbrci koju je i tao. Iz
blijedio je i nestao Iram i soba u kojoj su sjedili zajedno s pratnjom demona ok
o njega. Kada je po drugi put zavrio ita nje, sjedio je s papirima u svom krilu, b
uljei u mrak pomijean sa svjetlom, premetajui misli koje su ga sve vie brinule i uzn
e-nuravale. Ono to je proitao ispunilo ga je izjedajuim strahom koji je bubrio u upl
jini njegova eluca. Leylin glas prekinuo je tiinu, kao kamen baen u tamno, tra vama
ispunjeno jezero. - Sto je, Chaime? - proaptala je. - to ste pronali? Dodao joj je
papire. - Papiri koje si pronala u avionu. itao sam ih. 402 403 l - Jesu li znaajn
i? ini se da ste uznemireni. Zakimao je polako, zamiljeno. - Da - rekao je. - Oni
su nemirujui. elio bih... Pogledao je dalje od nje, dolje u kameni pod. - Da? to bi
ste eljeli? Buljio je u pod kao da se nadao da e tamo vidjeti neto to e mu pomoi da j
j odgovori. - elio bih da nikad nisam doao, da nikad nisam uo za ovo mjesto ili ove

ljude. elio bih da nismo nabasali na onaj avion ili ove papire. Sve ima smisla,
izgrauje uzorak. A slika koja po inje poprimati oblik je... - stao je, traei uspored
bu - ... kao ovi kipovi. Groteskna je, pomalo luda. Kao bolest koja djeluje iznu
tra dok se ne pojavi nakazna na povrini. - Zato mi ne kaete to ste nali? Moete li mi
revesti ne to, da dobijem ideju o emu se radi? Oklijevao je, zatim potvrdio glavom
i pribliio joj se. - Dobro - rekao je. - Ima pravo saznati to si nala. Odvojio je d
vije stranice iz gomile papira pred sobom. - Poet emo s ovim. To je, bez sumnje, n
ajvanije.To je pi smo Heinricha Himmlera naslovljeno osobno Adolfu Hitleru, u koj
em mu daje detalje sastanka odranog poetkom 1944. Ugru bo u ti ga prevesti. Datum j
e 28. travnja 1944., a zaglavlje Reichsfuhrung -SS - SS-ov Glavni tab. Ispod toga,
netko je rukom dopisao ri jei Schloss Wewelsburg. To je dvorac Wewelsburg, Himmle-r
ovo utoite u Westfaliji. Koristio gaje kao vrstu Hrama za SS: tamo je uvao najrazlii
tiju obrednu opremu, i odravao speci jalne ceremonije. Ovdje, u desnom gornjem ug
lu stoji Gehei-me Reichssache, to znai da je ovo smatrano dravnim doku mentom najvie
ajnosti. Poinje uobiajenom frazom kao Lju bljeni Fiihreru - i u drugom odjeljku prel
azi na stvar. Poet u odavde. Zastao je, prinio lampu malo blie i pogledao u Leylu.
Sve je izgledalo gotovo ugodno - sjediti pri svjetlu male svjetiljke koja u njih
ovoj prisutnosti ponitava svu tamu. Scholem je poeo itati. 404 v to sam izvijestio u
mojem posljednjem priopenju "f SS 897/7/2/44), pozvao me nedavno prof. von Meier
da se ^savjetujemo o stvari iznimne vanosti. Ja... Samo malo - Leyla ga je prekin
ula. - Mislila sam da ste rekli daje to pismo Heinricha Himmlera. Scholem je pot
vrdio. Ne razumijem - rekla je. - Proitali ste: Pozvao me Ne hi li trebalo biti obr
nuto? Scholem je zatresao glavom. - To sam i ja takoer pomislio na ooetku. Ali sas
vim je jasno: War ich auffordert, znai "pozvao me. Ostatak pisma potvruje ovo. Vidjet
e. Nastavit u. Mogu ti sada otkriti sadraj toga razgovora. Pitao me, kao Reichfiihre
r-SS-a s posebnom odgovornou za RuSHA, da... Leyla je zaustila da upadne, ali ju je
Scholem preduhitrio. - Rasse und Siedlungshauptamt, Ured za rasu i raseljavanje
. Bio je to jedan od glavnih SS-ovskih odjela sa zadatkom da osi gurava praenje a
psolutne rasne istoe u organizaciji. Nastavit u: Pitao me... i tako dalje, da ustano
vi je li mogue, u sluaju daljnjega nazadovanja ratnih napora, spasiti budunost rase
, osiguravajui, elitnoj grupi najboljih rasnih karakteristika, uto ite izvan domovi
ne, da bi, kad doe vrijeme i dopuste okol nosti, bio stvoren temelj nove snage iz
koje bi ponovno bio ustanovljen Reich. Rekao sam mu da trenutno ne vidim neke z
apreke za takvu zamisao, ali sam izrazio sumnju da e uspjeti pronai mjesto za tu s
vrhu, dovoljno udaljeno, a ipak praktino kao mjesto za utoite koje bi moglo trajati
i due vremensko razdoblje. Jednostavno se nasmijao i rekao mi da Bund, ve ima neto
na umu. Kao da mi je trebao to i rei! Oni uvijek imaju neto na umu, zar ne? Ponov
no sam ga izvijestio proli mjesec, podvlaei osno vne probleme o selekciji, i kako j
a mislim da ih treba rijeiti. Temeljni rasni kriterij, koje je prethodno ustanovi
o prof. Schul-tz i koji se koristi do sada kao baza za prijem u SS, ostaje vrije
dan u naelu, iako sam predloio jo vru politiku, da se pri405hvate samo oni iz Schult
ove prve kategorije, isti Nordijci, bez ijednog traka rane neistoe. Nezavisno od von
Meiera, preporuio sam da se pozabavimo djecom trenutno smjetenoj u Instituciji Le
bensborn, da bi se osigurao neposredan bazen istih gena za sljedeu generaciju. - ao
mi je - upala je Leyla. - Nisam nikada prije ula za tu In stituciju Lebensborn. S
toje to? Sirotite? Scholem je zatresao glavom. - Ne zapravo. Bilo je to vie uzgaja
lite, stvoreno da bi se SS oficirima pruila ansa da stvo re rasno ist podmladak, iak
o ih je iznenaujue malo to isko ristilo. Oni su mogli biti ubojice, hladnokrvni ni
tkovi, ali su svi bili vrlo moralni u seksualnim pitanjima. Temeljno, Lebensborn
je bila besplatna ustanova za neudate majke, koja im je osigura vala dom gdje s
u mogle, u odgovornom okruenju, imati djecu. Brak je ponekad predstavljao smetnju
za savreno odgajanje, ali morali su potovati pravila. Djevojke su zatrudnjivale z
a do brobit drave, i ako je otac bio prihvatljiv nije bilo problema. One i njihov
a djeca dobivali su dobru panju. Nastavit u: Von Meier je odnio moju preporuku Vijeu
Bunda, i nisam znao nita o tome do prije nekoliko dana, kada me zamolio da odrimo
sastanak ovdje u Wewelsburgu. Sastanak je odran prole noi u mojoj osobnoj radnoj s
obi. Bio je nazoan von Meier, zajedno s Lorenzom i Schmidtom kao predstavnicima V
ijea. Takoer je bio nazoan Veliki Muftija, koji je doao s von Meierom iz Berlina, oig
ledno u osobno ime, iako ja sum njam daje on ve lan Vijea. Budi oprezan kad ga slje
dei put vidi. A sada, neto o sastanku. Prvo smo veerali i openito ra zgovarali o posl

ovima. Mogu ti i ja rei, poto si to bez sumnje ve uo od von Meiera, da postoji velik
o nezadovoljstvo u vezi s voenjem rata, udrueno s izrazitim pesimizmom za ishod. V
e su poeli pozivati lanove Bunda natrag u Miinchen prije no to ih poalju izvan zemlje
. Jesi li to znao? Oni su zabrinuti i paniare - ali ne, naravno, na nain na koji p
aniare drugi. Oni paniare kao ledene gromade koje se otapaju u prosincu. Projekt U
toite samo je dio ove organizirane panike. Von Meierovo utoite bilo je odavno spremn
o. Zove se Iram. To je grad negdje u sreditu Nafudske pustinje u Arabiji, 406 'es
to koje je otkrio 1936. nakon dugog istraivanja. Kae da oe osigurati sklonite za naj
manje tisuu stanovnika kroz granieno vremensko razdoblje. Postoje duboki arteki bu
nari i nafta za gorivo. ito se moe uzgajati u jednom dijelu, a postoje i prostrana
skladita gdje se mogu drati zalihe dovolj ne za deset godina. Muftija je rekao da
e njegov narod osigu rati redovitu opskrbu bez otkrivanja tajnosti grada. Za uzv
rat za njegovu suradnju, eli obeanje da e se ostvariti Arapski Reich, kojeg e voditi
on ili njegovi podreeni. Von Meier mu je to obeao. Izradili smo preliminarni nacr
t za organizaciju Utoita. Sredinje vodstvo bit e sastavljeno od starijih lanova Bunda
, ukljuujui neke od sada prisutnih u Vijeu. Pomagat e im SS -oficiri u rangu iznad O
bersturmbannfiihrera, te lanovi sada njeg vodstva Reicha, ukljuujui mene, Goebbelsa,
Bosmanna i Speera. Ti e, naravno, zadrati ured i funkciju Fuhrera, pri lagoenu sadan
jim uvjetima, a i nekim novima koje moramo uzeti u obzir zbog izmjene okolnosti.
Stii e i veliki kontingent RuSHA, odobrenih ena, najvi eg rasnog tipa, da bi se osi
gurala zaliha za uzgoj sljedee ge neracije. Dodatno, Lebensborn domovi dobit e ins
trukcije da nas snabdiju s dvije stotine muke djece, zaetih od SS oeva, koji e biti
odgajani prema najviim standardima plemenitosti kao prvi mukarci nove rase koje sm
o se zakleli ostvariti. Kad sazriju, neki od njih bit e poslani natrag u svijet,
da bi odigrali ulogu u postavljanju temelja novog Reicha. Oni e biti pretho dnica
novosvjetskog poretka, radei za pobjedu, rame uz rame s mojim Valkyrie jedinicam
a. Shvatio sam da e Muftija, na ne ki nain biti ukljuen u njihovu ranu obuku, ali j
o ne znam de talje. Von Meier vjeruje, a i ja dijelim to uvjerenje, da su se Bri
tanci iscrpili ovim ratom. On predskazuje brzi politiki i eko nomski pad u godina
ma koje e slijediti bilo koju takozvanu pobjedu, s gubitkom njihovih kolonija i gub
ljenjem ugleda u svijetu, pratei jaanje ope snage njihovih saveznika, Sjedi njenih
Amerikih Drava. To je, prema tome, sljedea zemlja, na koju moramo obratiti panju u d
olazeim godinama, i tamo je ili e biti poslana veina lanova Bunda, po prekidu rata.
Von Meier misli da nee biti nikakve vee zapreke za kretanje ak i velikog broja ljud
i kroz poslijeratnu Europu, i ja ga u tome po dravam. Izvjea obavjetajaca ve pokazuju
da niti britanske 407niti amerike vlasti nisu ba eljne poslije rata provoditi dale
kosene programe za ispitivanje ratnih zloina. Rusi e, vjero jatno, iz njihovih vla
stitih interesa, inzistirati na ienju, tako da mi moramo uiniti sve to je u naoj moi
a osiguramo da se nai ljudi, u trenutku prekida vatre, nau u podrujima pod kontrolo
m Zapadnih snaga. Podatak o antisovjetskim aktivno stima u ivotopisu, bit e vjeroj
atno jedno od najboljih pokria, koje e pruiti ak i mogunost lakog ulaska u amerike il
britanske obavjetajne organizacije. Svrha Utoita jest da osigura jo bolji paravan g
dje bi se mogli planirati i izvravati dugoroni projekti, bez straha od uplitanja i
zvana i gdje bi budue generacije mogle dobiti teme ljitu obuku u vladanju, teorij
i i metodama u slubi Reicha i po slu Bunda. Na kraju, mi nemamo izbora u toj stva
ri. Vijee je odluilo u korist opcije Utoita, i oni nas samo pitaju da suraujemo u upo
tpunjavanju sheme, putem osiguravanja olakica i fondova. Ja sam ve sredio prebaciv
anje odreene sume novca za po etno financiranje operacije. Von Meier e ti se obrati
ti izravno u vezi s instrukcijama o ulozi koju oekuje da e imati u ovo me. Ako ja m
ogu ponuditi rije savjeta, pokuaj ga uvjeriti da ti, bez obzira na to koliko te po
nize Wehrmacht i masa bezna ajnih inovnika, jo uvijek vlada sam sobom i svojom sudbi
nom. Ti si, ipak, jo uvijek onaj ovjek kojeg su izabrali i ja, kao prvo, imam jo n
eogranieno povjerenje u tebe i ono to moe i hoe izvriti. Neka svakako tamo bude Gott
amme-rung, neka se psi rata iskaljuju razaranjem dok mogu. Njema ki narod se poka
zao da nije dostojan uzviene sudbine u koju smo ga pozvali. To mora biti za sljed
eu generaciju, generaciju rasno savrenih bia, biti uvedeni u tu uzvienu epohu morala
i fizike savrenosti o kojoj smo ti i ja sanjali tolike godine. Mi emo otii u pustin
ju, kao Abraham, kao Mojsije, kao kralj Heinrich, koji je izgradio svoju utvrdu
na granici divljine, i po-loit emo temelje novog Reicha, Reicha neogranienog traja
nja. Vjeruj mi, moj Fiihreru, to e biti najbolje. Potpisano Reichsfiihrer SS und

Chefder Deutschen Polizei Heinrich Himmler Nastala je duga stanka dok je Chaim od
lagao papire i ponovno se nagnuo u sjenu. Protrljao je oi zglobovima prstiju i ja
ko za408 treptao. Moe li to biti istinito? - izustila je Leyla, jo uvijek ne ogavi
prihvatiti smisao onoga to je upravo ula. _ Ne vidim razloga da nije. Naeno je na m
jestu gdje bi ta kvo pismo i moglo biti naeno. Stil slii na onaj Himmlerov. Postoj
i ak i pozivanje na kralja Heinricha. Misli na svog juna ka Heinricha prvog. Hein
rich je bio saksonski kralj koji je po korio Slavene u desetom stoljeu. Himmler j
e bio opsjednut nji me On je donio natrag njegove kosti u Quedlinburku katedra lu
. Govorilo se da je obiavao u pono, sam ostajati u katedral-skoj kripti, svake god
ine na godinjicu Heinrichove smrti. Go vorio je da mu se Heinrichov duh javlja u
snu. I na kraju je za pravo vjerovao da je on sam reinkarnirani Heinrich. Mislim
da je pismo istinito. Leyla je razmiljala o velikom Hramu kroz koji su nedavno p
roli, o svastiki koja se pojavila iznad njih na gornjem kraju, o malim djevojicama
koje izvode pred njima njihov svakodnevni ritual. Da, postojao je uzorak, uznem
irujui. Scholem je podigao dvije manje stranice. - Ovo e tebe za nimati. Leyla je
podigla obrve. - ini se daje ovo dio Muftijinog pisma, izvjetaja, pisanog vjerojat
no Hitleru. Ovdje. Pruio joj je dno stranice. Na dnu je bio Muftijin potpis, ini
cijali A. H. preko istipkanih rijei Amin el-Husseini, Gross-muftl von Palastina; to
je nain kako sriu njegovo ime u Nje makoj. Mislim da to nee stvarati problem. - Raz
umijem - proaptala je, vraajui stranicu. - Da ti proitam? Kimnula je. - Da vidimo poeo je. - Poinje u sredini reenice. Mora da nedostaje prethodni dio. - Poeo je itati
. -. u naoj dugoj i slavnoj povijesti. Arapski narod ima uzvie nu sudbinu, sudbinu
koja je do sada bila frustrirana makinaci jama niih naroda, idovima i kranskim medit
eranskim ra sama. Jednom smo vladali najveim svjetskim carstvom, i je dnog emo dan
a vladati ponovno, uz bok njemakom carstvu 409 na sjeveru. Vi ste sami vie puta re
kli, da bi bilo bolje za nje maki narod da prijee na muslimansku nego kransku vjero
ispovijest, jer je islam ratnika vjera, u kojoj je borba maem za pobjedu odreena sv
etim zakonima. Ne mogu previe hvaliti takvo opaanje. Kranska vjera ima slabost, fata
lnu pogreku koju su rijetki uvidjeli. A, to je naglasak na poslunost, pasivnost, n
a okretanje drugog obraza koje Crkva tako podlo stoljeima propagira. Sr svoje vjer
e uinili su neim sramotnim; porazom, boli i patnjom. Za sim bol su uzeli kri, a Bog
om proglasili onoga koji je dopustio da ga unite i ubiju isti kao i on sam. Kako
iz tih lanih vjerovanja moe proizai snaga ili izdrljivost? Kur'an kazuje da Isus nij
e umro na kriu. Kur'an kae daje sveti rat dunost zajednice i tjera sve vjernike da i
ve na putu Gospodnjem, ne kao voljne rtve, ve kao na bojnom polju. A, Islam ne ini
veliku pogreku kranstva - da se Crkva i drava moraju odvojiti i da je religija neto m
istino, a ne neto to pripada ovom svijetu. Za muslimane nema razlike, nema crte raz
granienja izmeu religije i politike. Boji nas zakon ui ka ko organizirati savreno dru
vo; a isto tako i kako moliti ili po kapati mrtve. Svaki vid ivota, od meunarodnih
odnosa do najintimnijih odnosa izmeu mua i -njegovih ena, rukovodi jedan sustav i
jedan zakon. Stoga predlaem da djeca dovedena u Arabiju iz Njemake, kao i svako di
jete roeno u Iramu, budu odgajani kao musli mani i od roenja pouavani da slue Bogu i
dravi. Muka e djeca biti dana beduinima da naue ivjeti po pravilima pusti nje. Tu le
velika mudrost. Vai volkisch pisci vie su puta na pomenuli da gradovi kvare, da s
e tamo raaju mane i degene riraju cijele rase. Mi, Arapi, znamo to ve stoljeima, jo
od prvih dana islamskog osvajanja, kada su ari Damaska i Ktesi-fona pozivale nae v
ladare i mladie. Otada je obiaj da mi svoju djecu na odreeno vrijeme aljemo u pustin
ju, da ive s plemenima, da udiu svjei zrak Pjeara, da se ovrsnu i vrate imuni na stra
ti i smetnje grada. To emo uiniti i s tim glasnicima iste rase. Njihova e tijela i d
ue biti proieni, kao u beduina. Bit e Nijemci po krvi, beduini u dui - sposobni podni
eti svaku tekou, izvje bani da izdre sve patnje, potpuno vjerni svojem plemenu, rasi
i krvi. Uit e ih se da budu ponosni na svoje pretke; znat e znaenje asti i obveze; s
lavit e Boga koji nikada nije posrnuo 410 kriu niti se dao okruniti trnjem. Bit e s
posobni ubiti bez iosti i umrijeti bez straha ili aljenja. Nitko nee vidjeti ni-k e
a poput njih, bit e savreni i tjelesno i duhovno, spremni ihvatiti vo<jstvo nad sv
ijetom. Samo onaj koji je sam svoj go spodar moe biti i tui gospodar. Samo... Chai
m je prestao itati i spustio papire. - Nastavlja se ovako jo nekoliko odlomaka - r
ekao je. - Ali mislim da shvaa bit. Levlajekimnula. - Ima jo nekoliko stvari - nast
avio je Chaim. - Neki do kumenti dr. Gregora Etnera, efa Lebensborna, koji govore
daje on osobno birao djecu koja e biti poslana Reichsfuhreru SS zbog, kako on kae

, posebnog smjetaja. Mislim da on nije znao nita o stvarnoj destinaciji. Von Meierov
o pismo Hitleru u kojem govori kako je vrijeme za sve da napuste Njemaku i do u u
utoite napisano je 10. travnja 1945. - to je dvadeset dana prije Hitlerovog navodn
og samoubojstva. Popis imena tj. popis putnika - zanimljivo tivo, zaista zanimlji
vo. Izgleda da smo protratili godine jurei za ljudima ija su se tijela kuhala u Na
-fudu ve etrdeset godina. Zastao je i uzeo mali, plavi fascikl koji je bio svezan
trakom. U njemu je bilo vie desetaka papira spojenih na vrhu. Spajalice su zahrale
i zamrljale papir, ali ga je fascikl prilino sauvao. Scholem je te stranice preda
o Leyli, bez rijei. Pogledala ih je i namrtila se. Nije mogla pronai smisao. Radilo
se o popisu imena pokraj kojih su bili brojevi, i nita vi e. Poela ih je iitavati: A
dler, F. (Valk. III): 12944/D7139-V Abshagen, H. (Valk. III):12944/BE9412-V Angr
en, K. (Valk. IV): 121044/D7294-V Auerbach, J. (Valk. I): 12544/A7381-V Abetz, P
. (Valk. III): 12944/BE9843-V Ampletzer, K. (Valk. II): 121844/D7157-V pis je bio
dugaak; stranica za stranicom; svaka drukija, a pet ista kao i ostale, dehumanizi
rana zbog brojeva. Levla ih je vratila Scholemu. 411- Znai li vama to neto? Odmahn
uo je glavom. - Imena. Brojevi. U Treem Reichu bilo ih je tako mnogo. Ponekad izg
leda da je to jedino i posto jalo - beskonano povezivanje imena i brojeva. Osobne
iskaz nice, propusnice, dozvole, registri u logorima, tetovae... Svi su bili num
erirani. A, mnogi od njih zbog smrti - ovi za front, a ovi za pei. Sve zbog disci
pline. Ako se ikada ponovi... - Uzdahnuo je. - Samo zamisli. - rekao je. - Kompj
utori, banke podataka, dekoderi otisaka prstiju, glasova... U usporedbi s onime t
o vla de imaju danas, nacisti su bili primitivci. Ali, uspjeli su s onim to su im
ali na raspolaganju. - Skupio je papire i stavio ih u fascikl. - Dobro su se sna
lazili. - Uzdahnuo je i pogledao Leylu. Bili su neprijatelji, i to se sada inilo
nevano, gotovo djeti njasto. Leyla je pogledala hrpicu papira na podu. Ono to prij
e nije imalo smisla, postajalo joj je jasno. Konano je shvatila gdje se nalazi i
koje je znaenje Irama. Pogledala je Scholema. - elite otii? Nije li tako? Nije odgo
vorio, ali vidjela je kako je lagano kimnuo. - Rei ljudima o ovome. Ponovno je ki
mnuo. Neko je vrijeme utjela. - Shvaam - rekla je. - Ali ja ne mogu s vama. Dola sa
m zbog Davida. Kroz sve sam prola zbog njega. Sada ne mogu odustati. - On moda nij
e ovdje - rekao je, a da ju nije pogledao. - Ne - rekla je - nemojte to govoriti
. Ovdje je. Znam to. Chaime, elim ga nai. Vi moete ii - vi morate ii. Ja ostajem. Pot
rait u Davida i pokuati ga izvui. Ja u, ako smijem, za drati pitolj. Scholem je dugo
edio bez odgovora. Konano ju je po gledao u oi. Na obrazima su joj bile male, tank
e suze koje su na blatnjavom licu ostavljale blijede tragove. Uhvatio ju je za r
uku. - U pravu si - rekao je. - Moramo ostati. Doli smo zbog Davida. to god uinili,
ravno je samoubojstvu. Moemo bar pokuati; zbog toga smo doli. Nemojmo vie o tome. J
edi, a onda emo razgovarati o tome to emo veeras raditi. 412 kJ1 e. Ali, to ga je pla
o. Morao se vratiti i upozoriti sve e sluati. Himmler je mislio na Valkyrie jedin
ice; to je 1 nnis s kraticama Valk. uo je o njima - glasine, nakla-j Ali i to je bi
lo dovoljno da ga prestrai do sri. A, sada je kaze da Valkvrie jedinice nisu neija
fantazija, da su po-e A io je ono to se u posljednje vrijeme dogaalo bilo nekakav
znak, one e ponovno biti aktivirane. 41346. poglavlje Tama je bila duboka; obgrli
la je sve, nita joj nije moglo umai. Ponekad mu se inilo da vidi svjetla, ali kada
bi bolje pogledao shvatio bi da su ona plod njegove mate. Nekako je uspio prijei p
rvi odvojak tunela pa nastavio sljedeim, i svakim je korakom postajao sve zbunjen
iji i izgubljeniji. Trudio se da suzbije pani ku, svjestan da bi ga ona, ako joj
se prepusti, mogla skupo sta jati. Bio je umoran i pospan, ali bojao se sna - t
ako bi se izgubio jo i vie. Dok je hodao i pratio put, nie su mu sluile kao ori jent
ir po kojem je mogao rei gdje zavrava jedan, a poinje drugi prolaz. Sam je sebi rek
ao da je najvanije ne ui dublje u labirint. Nije se mogao nalaziti daleko od glavn
og tunela gro bnica koji vodi natrag u Hram. Kada doe do njega, bit e na si gurnom
. Ipak, tama i tiina udno djeluju na osjetila i na um. Slijepci se dobro snalaze u
vlastitim domovima i poznatim ulicama, ali na stranom mjestu bez zvukova i bez
mogunosti da dotaknu neku poznatu stvar, ak i oni postaju beznadno izgubljeni. Ma
nje je vjerojatno da e se uspaniiti netko u tamnoj prostoriji ne go netko u prostr
anoj, tamnoj umi ili velikoj, praznoj kui, bez obzira na to koliko je sobica mala
i klaustrofobina na svjetlu, a prostrane uma ili kua. David je strano patio - osjeao
se pri tisnut, uklijeten kamenim zidovima s obje strane koji kao da su se polako
sputali prema njemu, mada je osjeao veliinu labi rinta u kojem se nalazio i njegovu

beskrajnost. Na kraju je zaspao izmoren od napora prethodnog dana i duge noi koj
a gaje slijedila i sada se nastavila, bez ikakve nade u novi dan koji biju zamij
enio. Nije birao gdje e spavati: sva su mjesta izgledala isto, kao to i svi grobov
i izgledaju isto. U tu414 elirna je bilo hladno pa je dugo drhtao leei na podu, do
k ga svladao san. Snovi su mu bili runi, puni mrtvih stvari koje zvekeu i govore;
glasova paukova i ruku stonoga. Mije mogao rei koliko je dugo spavao. Moda satima,
a mo da i cijeli dan. Kada se probudio, tijelo mu je bilo ukoeno i hladno i sve g
a je boljelo. Iza lijeve sljepoonice osjeao je pod muklu, pulsirajuu bol, a osjetio
je i uasnu glad koja mu je ha rala elucem i od koje je osjeao muninu. Dvaput je pov
raao punei tunel u kojem je sjedio gorkim i trpkim smradom. Imao je i vrtoglavicu
pa se dugo nije usudio ustati. Ali, nastaviti tako sjediti znailo bi smrt, pa se
na kraju ipak pomakao pokuavaju i u udove vratiti snagu kretanjem. Spavajui, izgubi
o je pojam o tome gdje se nalazi. inilo mu se da je u dugom tunelu, punom kostiju
i paukova i osamlje-nijem od mjeseevog lika. Jedna ga je misao stalno pratila i
uz-nemiravala, iako je znao da se radi o neemu iracionalnom - da bi zbog ludila i
zazvanog gladom i strahom od smrti, mogao biti prisiljen jesti mumificirano meso
to ga je s obje strane bilo u izobilju. Molio se da umre brzo, da ludilo bude jae
od spore smrti. Nije mogao znati ni koliko daleko je hodao, a ni koliko vremena
je tako proveo. Neki put se inilo da mu za jedan korak trebaju sati, a onda daje
prolo samo nekoliko sekundi otkada je izaao iz prostorije s Kovegom. Brzo se umara
o: noge su mu zapinjale i bio je prisiljen na po vremeni odmor. Vie od svega umar
ala ga je beznadnost situ acije. Ona mu je potkopavala snagu volje i crpila njeg
ovu snagu. inilo mu se besmisleno neprestano hodati kroz tunele kada e na kraju bi
ti sasvim svejedno gdje legne i umre. Koliko je mo gao rei, unutranjost desnog odv
ojka pretraio je do detalja, i to vie nego jednom. Ipak, i dalje je bio u stupici.
Sjetio se kako je, kao dijete, volio igru slijepog mia kada je vezanih oiju tapao
za svojim siunim prijateljima, uivajui u udnom svijetu koji se sastoji samo od zvuka
, dodira i mirisa, ali siguran da e se, kada se povez potegne, vratiti u svijet s
vjea i boja. Sjetio se i igre s labirintima; kada je olovkom traio ijugave puteve
kojima e njegov heroj izai iz zaarane ume i ""aljastih puteva koji e ga odvesti do s
rivenog blaga. Ovdje je 415uistinu naao blago, ali je izgubio izlaz. Je li? Sjeti
o se jo neega - neega to su mu priali kada je imao dvanaestak godina - nain za pronal
nje izlaza iz labi rinta. Bio je jednostavan i uinkovit - nekoliko ga je puta isk
u ao, ali je nakon toga izgubio zanimanje za labirinte jer su pre stali biti izaz
ovni. Sve to treba uiniti, sjetio se, jest drati ru ku, ili olovku na jednom zidu s
lijeve strane. Bez obzira na to kako daleko mora ii, nikada ruku ne smije maknuti s
a zida i na kraju e, ak i ako ue u svaki tunel bez kraja i prijee isto mjesto vie p
izai. Shvatio je da e to u ovom tunelu biti jako teko. Nije znao koliko je tunel du
gaak i od koliko se zavoja sastoji, ali ovo je morao probati. Prstima lijeve ruke
prelazio je po rubu nia, u visini ramena. Hodao je ujednaeno brzo. Brzo je stigao
do je dnog, pa drugog zavoja, no, nije se zaustavljao i ruka mu je stal no bila
u dodiru sa zidom. Jednom je posrnuo preko neega to mu je blokiralo put tunelom.
Kratkim istraivanjem ustanovio je da se radi o tijelu - vjerojatno o nekome tko j
e odlutao u tunele i tamo umro. Bez obzira na to, on je postao optimistiniji to mu
je oivilo duh i vratilo snagu. Bojao se samo da se ne umori i ne zaspi po novno,
pa da se ne probudi ne znajui u kojem je smjeru iao i krene istim putem. Dok je h
odao, divio se duljini katakomba u Iramu i mukama kroz koje su njegovi stanovnic
i proli da bi smjestili svoje mrtve. Kada je ugledao svjetlost, nije bio siguran
da se ne radi o ha lucinaciji, o varci za njegove umorne oi, pa ih je zatvorio i
opet polako otvorio. Svjetlost je bila pred njim - vidjela se kao traak u daljini
koji ga mami prema sebi. Izaao je iz glavnog tunela koji vodi u Hram. Ostalo je
bilo lako. Odmah je naao put kroz Hram do tihih hodnika ispod nje ga, od kojih je
njegova soba bila u blizini. Nije bilo nikoga. So ba je bila prazna, kao i kada
je iz nje otiao... kada? Juer? Prije dva dana? Nije imao pojma. Na putu, u hodnic
ima, nije bilo ni koga pa je pretpostavio da je no. Preplavio ga je val iscrplje
nosti. Potonuo je u krevet i zaspao dubokim, mirnim snom. Obudila ga je ruka koj
a mu je grubo drmala rame. Otvorio je oi napola, pokuavajui gledati. Blijeda svjetl
ost svjetiljke i.. se neobino jarkom. Do kreveta je stajao Talal i gledao ga kruti
m licem, poput ozbiljnog Bude kojemu nije bilo drago to u ga prenuli iz razmiljanj
a o vjenosti da bi se bavio svjetov nim bedastoama. - Kada si se vratio? - upitao

je. David je odmahnuo glavom i dalje opijen snom i umorom. - Ne znam - rekao je.
- Ne znam ak ni koliko me dugo nije bilo. Ne znam ni koje je vrijeme. - Sada je
vrijeme nakon buenja. Nestao si prije dvije noi. David je kimnuo. Ne onoliko dugo
koliko se bojao. Osjeao se uasno. - elim jesti - rekao je - i piti. Talal nije obraa
o panju. Oi su mu bile neumoljive, a glas okrutan kao i kamen od kojega se odbijal
a jeka. - Gdje si bio? to si radio? to si vidio? David je bio nestrpljiv. U ustima
kao da je imao pijesak; kao da se nalazio vani, u pustinji pa ga guta kao sirov
u poslasticu. - Moemo li kasnije razgovarati? - upitao je. - Umoran sam, edan, bol
i me grlo. Talal je bio uporan. - elim znati gdje si bio i to si radio. Zato si pob
jegao? - Glas mu je sada bio poput otrice - sjajan i naotren do savrenstva. - Nigdj
e nisam bio - David je nestrpljivo prasnuo. - Izgubio sam se, skrenuo na krivu s
tranu. Straar je bio ispred mene. Bio sam umoran. Izgubio sam se u katakombama. Z
a Boga miloga, zar ne vidi u kakvom sam stanju. Treba mi odmor, a ne ispiti vanje
. - Ne vjerujem - Talal je viknuo na njega. - ao mi je, ali tako je. Poskliznuo s
am se i ugasilo mi se svjetlo. Sretan sam to sam iv. Talal ga je znatieljno promatr
ao. - Moda i nisi - rekao je. David je spustio noge na pod i sjeo gledajui Talala.
- to to znai? Talal nije odgovorio. - ao mi je - David je nastavio - ali sada o to
me ne elim 416 417govoriti. elim jesti i trebam malo vremena za odmor. Nakon] toga
u ti rei sve to eli znati - ako budem mogao. Gdje je ] Boris? - Tako je David nazvao
svojeg straara. - Neka mi done- j se doruak. - Heinz je mrtav - rekao je Talal. Sada sam ja tvoj straar. Viat emo se esto. David mu je pogledao u oi kao da se nadao
da e u njima neto vidjeti. Talal je zurio u njega bezizraajnim oima u koji- j ma se
nije nita moglo ak ni nazrijeti pa su po tome nalikovale \ na dva japanska slova.
- Mrtav? Kako mrtav? Ne razumijem! - Nareeno mu je da te pomno promatra i da paz
i na tvoje kretnje. Dozvolio ti je da mu umakne pa je Herr von Meier na redio nje
govo smaknue. irom je otvorio usta i kroz njega je proao osjeaj uasa; kao da je tek s
ada poeo uviati okrutnost. - Ali, to je apsurdno - konano je rekao. - Nita... moja o
d sutnost nije nikome tetila. Nije on kriv to sam ja pogreno skrenuo. - Molim te da
vie ne govorimo o njegovoj smrti. Bio je voj nik koji mora sluati zapovijedi: zna
o je koje su posljedice ne uspjeha. I, gotovo. - Talal je zastao kao da se dvoum
io da li da zapone s novom temom. - Kae da tvoja odsutnost nije ni kome tetila - kon
ano je nastavio. - Koliko si bio duboko u tu nelima? Dokle si stigao? David je sl
egnuo ramenima. - Kako bih ja to mogao znati? Svi su isti, a ja nisam imao svjet
la. Bog zna do kuda sam doao. Moda sam se stalno vrtio u krug. - Jesi li stigao do
zapadnog kraja grada? Juer? - upitao je Talal. - Rekao sam ti da ne znam gdje sa
m bio. Moda i jesam, ali ne znam. - Ako si se izgubio, kako si ponovno pronaao put
? - To je lako objasniti, a moda i nije. Slijedio sam zid. Jedna ruka mi je bila
na prokletom zidu, i tako sam hodao. Pokuaj i ti. Pali, ali nije ugodno. - Znai, n
e zna nita o tijelu? O tijelu? Bio sam okruen tijelima. Na koje si tono mislio? T la
l ga je paljivo gledao, kao da okom moe odrediti lae 1 _ Na tijelo straara - rekao j
e - koje smo nali za vrijeme smjene strae na zapadnom ulazu u grad. _ Ti vjeruje da
sam ga ja ubio? Talal je na tren oklijevao. -Da. -1 onda sam se vratio ovamo i e
kao tebe? _ Ne znam. Ne znam koji su bili tvoji razlozi i zato si se vratio. - I
nisam ni pokuao pobjei? Kae da sam bio na ulazu. Tamo sam ubio straara... i vratio se
smiren u svoju sobu? - Nisi imao kuda poi. Vani je pustinja, a ti zna kakva je. N
ema ni hrane, ni vode. - A zato bih onda ubio straara? - Ne znam. Moda je otkrio kak
o neto radi i pokuao te za ustaviti. To mi ti mora rei. - A ako ti kaem da nita ne z
? Da sam proveo dva dana puzajui u mraku, u vrlo neugodnom drutvu? Moda su odme tni
ka ve i nali. Jesi li provjerio tko nedostaje? Talal je odmahnuo glavom. - To e bit
i uinjeno, ne brini. U meuvremenu, Herr von Meier te eli vidjeti. Vrlo ga je uznemi
rilo to to se dogodilo. Budi paljiv kada s njim govori. On te podnosi jer si mu kor
i stan i... mislim da ga zabavlja. No nakon ovoga vie mu nee biti zabavan. Savjetuje
m ti da pazi. Bez rijei, Talal je poao do vrata, otvorio ih pa priekao da mu se Davi
d pridrui. On je malo sjedio na rubu kreveta tvrdo glavo gledajui Talala i ne elei s
e pomaknuti. Iako je odspa vao, bio je iscrpljen i fiziki i psihiki. Zadnje s ime s
e sada mogao nositi bio je razgovor s von Meierom. Talalove su ga oi * alje gleda
le, tjerajui ga da ustane, ali David je iskuavao svo ju i njegovu volju. ^ Sljedei
Talalov pokret bio je tako brz da ga David nije ni vin!' Samo Je osjetio bol. Tal
al je uhvatio sablju, namjestio se i Jme zamahnuo prema Davidu. On ju je vidio sa
mo na tren 418 419dok mu je dijagonalno prelazila preko prsa do vrha trbuha, a n

a kon toga pojavio se potok grimizne krvi. David se sagnuo od bola, uhvatio za p
rsa, a potom se upitao kako to da nije mrtav.'' Pogledao je u Talala i vidio ga k
ako brie otricu i sprema je u korice sporim, izvjebanim pokretom provlaei je meu svoi jim prstima. Zatim je pogledao u crvenu liniju krvi koja je tekla iz njegovih
prsa. Rez je zahvatio samo kou, kao kada ju poreze ilet. - Ne tjeraj me da te zare
zem dublje - rekao je i pokazao mu na vrata. David je ustao i bez rijei krenuo do
k ga je rana otro bolje la. Pred von Meierom e morati drsko nastupiti. Izaavi, kre n
uo je lijevo, u smjeru von Meierove sobe, ali Talal gaje uhvatio za ruku i poveo
u drugom smjeru. Pogledao ga je zaueno, ali on nije govorio; samo je pokazivao Da
vidu kojim putem poi, kreui se korak-dva iza njega. David je hodao u tiini - prvo kr
oz hodnik u kojem se nalazila i njegova soba, a onda dolje po nekim stubama koje
do tada nije ni vidio. Spustili su se na niu razinu gdje David jo nije bio. Sve j
e izgledalo tamnije i starije, zaputeno i prastaro. Prolaz kojim su ili imao je vr
lo nizak strop pa se David morao lagano pogrbiti. Sa zidova su na nekim mjestima
visjele paukove mree. Uli su u drugi prolaz - u dugaak pust i prazan tunel, koji s
e sputao nanie. Nije bilo nikoga osim Davida i njegova uvara. Na njih su se vjeale s
jene poput starih prijatelja koji pozdravljaju putni ke na povratku. To je bilo
staro sredite Irama i sada gotovo prazno; mjesto tmurnih, beskrvnih sjena i raspa
dnutih snova. Svaki grad ima svoje tamno sredite - ili neku pustopoljinu koja je
nekada bila sr, ili naputene ulice i vlana, trula skladita ili mjesto osta vljeno da
propadne zbog nakaznosti. Ovdje se nalazila naka znost Irama; u neuglednim prol
azima, izvijenim kipovima i izmrvljenim ukrasima, u crnoj gubi koja je izjedala
kamen ne milosrdnom jednostavnou. Zidovi su ih pritiskali kao da su na njima bile
tone kamenja, kao da su bili ljubomorni na male i vote koji su brzo koraali kroz n
jihove uske upljine. Uli su u posljednji tunel. Uz rubove su stajali gubavi krilat
i kipovi, koji kao staari omeili put za procesiju ili za pogreb. SU'T nel je zavrav
ao stubama. Kroz otvor se vidjelo svjetlo; dreavo crveno svjetlo kakvo David nije
vidio nigdje u gradu, . donjem dijelu Hrama. Osjetio se otar smrad i slabaan . di
ma. Talal ga je gurnuo u lea i on se spustio stubama, dnu po jednu, plaei se odskli
zavanja u nepoznatu dubinu. Uli su u nisku peinu koja se protezala sredinjim dijelo
m grada; u iroko podruje gdje kamen pjeenjak nije bio iban vjetrom. Bila je prepuna c
rvene pulsirajue svjetlosti i sjena ko je su se svijale preko pocrnjelih zidova.
Zrak je bio teak i vru, ali moglo se disati. Na podu peine nalazili su se i bazeni
zapa ljenog ulja raznih veliina. Prije mnogo vremena - tijekom pr vih naseobina u
Iramu, ulje je gorjelo itavu zimu, i gasilo bi se tijekom vruih ljetnih mjeseci.
Kada je u 8. stoljeu al-Halabi posjetio grad, njegovi barbarski stanovnici nisu k
oristili bazene s uljem, ve su se zimi grijali drvima koje bi tijekom ljeta saku
pili u pustinji. Sada su bazeni opet gorjeli zimi, ve vie od etr deset godina. Nitk
o nije znao koliko su duboki, ali izgledali su neiscrpni i besmrtni kao i sam gr
ad. Koliko god gorjeli, razina im se nije sniavala, kao da se stalno napajaju iz
dubina Irama. Na rubu najblieg bazena stajao je visoki mukarac odjeven u dugi crni
ogrta, leima okrenut Davidu i Talalu. Bio je to von Meier. Stajao je, malo pogrbl
jen dok mu je sijeda kosa padala na ramena. Izgledao je kao da meditira, kao nek
i stari kralj u pra znim podrumima svojeg pustog zamka. Po njemu su se kretali i
plesali svjetlost i sjene. Razmiljao je, bio udubljen u sjeanja, u snove. U misli
ma je izaao iz tunela grobnica u Iramu, iz pusti nje koja ga okruuje, iz Arabije u
svijet koji je nakon godina mi ra i napretka postao mekan i ranjiv. U njegovim
su snovima on i njegova djeca ponovno sagradili svijet - na zgrade u Washingto-n
u, Parizu i Londonu objesili su bijele zastave; na tornjeve veli kih katedrala p
ostavili su ninske simbole; marirali su irokim avenijama omeenim stablima u mnogim
gradovima; istili su i proiavali narode. Svijet e biti opet ist, spaen njihovim Prog
tvom i patnjom, spaen zbog gotovo pedeset godina nje-fV? tarnnovanja, boli i samoe.
Udahnuo je jedak zrak peine lzvucno uzdahnuo. 420 4211 Pokraj njega, nagnuta na k
ameni stup, stajala je mumija dok su njezinu suhu kou i odrpanu odjeu bojali plame
n i mrljave sjene. David se sjetio dogaaja zapisanog u Schachtovom dne vniku o vo
n Meierovom pononom razgovoru s mrtvacem. Po mislio je kako se radi o starom ludi
lu na novom mjestu. David je odvratio pogled s von Meiera i mumije i pogledao u
dubinu peine. Na otoiu od kamena nalazila se jedna krilata statua, poput feniksa, a
plamen ju je lizao svojim ljutim, bole snim jezicima. Lice joj je bilo blago i
nepreobraeno kao u an ela koji je odavno pao i zaboravio blaenstva, a paklene boli

pretvorio u dnevne nezgode. Gorio je, ali ne i izgarao, poput si-najskog grma. D
avid je opet pogledao Talala pa odmaknuo po gled. On je bio malo iza njega, gled
ao je u von Meiera i ekao. U tamnom kutu peine pomaklo se neto mekano i bijelo. Usl
ijedio je drugi pa zatim i trei pokret. Davidu se zdesna, kroz pukotinu u zidu, t
eko se kreui pojavilo neto poput blijedih divovskih crva. David se i ne elei stresao.
Nije ih jasno vidio, ali odbijalo ga je neto u nainu na koji su se kretali, kao da
se zaista radilo o crvima u posmrtnoj odjei. Ni von Meier, ni Talal nisu obraali
panju na ta stvorenja. David je napeo oi da po gleda o emu se zapravo radi. A tada
ih je ugledao, obasjane va trom. Radilo se o svinjama - o golemim bijelim svinja
ma koje su rovale po podu peine. Von Meier se iznenada okrenuo, iako David nije b
io siguran da ih je uo kada su uli. Nije se inio iznenaen to ih vidi, i malo je staja
o gledajui u Davida. Podigao je ruku, svinuo prst i pozvao Davida. - Katkad ovuda
lutaju traei toplinu - rekao je. David je shvatio da govori o svinjama. - Ne trae
svjetlost, shvaa. Go tovo su slijepe. Kada smo otkrili Iram, nali smo i njih - vrst
u bijelih svinja koja ivi u tami peina. Jele su sve to je ovdje ra slo, pa ak i osta
tke uginulih ivotinja. One su zadnja odvratnost Irama - veliko svetogre. S vremena
na vrijeme jednu ubijemo i pojedemo; meso joj je blijedo, ali prilino slatko. Vo
n Meier je zastao i opet pogledao prema svinjama koje svojim mekanim, bestidnim
njukama dotiu kamenje. - Zato te ne ubijem? - upitao je. David je utio. Znao je da v
on Meier to moe uiniti. Kao i 'e Jesu li razlozi potrebni? Ovdje, na ovakvom mjest
u? _ Odgovorit e mi - rekao je von Meier, a prijetnja u njego vu glasu bila je gol
a i svjea, kao i Davidova rana. - to elite da kaem? - David je pogledao u staro, izb
orano l'ce i u te hladne oi. - Optube sam uo od Talala. Ne mogu ih biti, ne bez dok
aza. Htio sam slobodu da bar jednom vidim grad bez straara, pa sam se odvezao s l
anca. Ali, izgubio sam se Vrlo blizu. A, o vaem mrtvacu ne znam nita, o onome ko j
eg ste nali kod ulaza. Koliko ja znam, nisam bio ni blizu tog mjesta. Zasigurno j
e odgovoran netko od vaih ljudi. Ako mi ne vjerujete, riskirate. Meu ljudima imate
ubojicu. Ili vam netko nedostaje. Von Meier je utio. Imao je mekane i njegovane
ruke koje je skrtene drao pred sobom - bijele ruke koje su Davidu naliko vale vie n
a ruke kirurga nego starog ovjeka u peini. Ponovno je ugledao svinje. I meso im je
bilo bijelo. - to si vidio? Gdje si bio? - Gotovo nita. Otiao sam kroz Hram, ali v
eina je bila u mraku. Treim ili etvrtim odvojkom otiao sam u katakombe. Vjerojatno s
am otiao daleko, a onda sam se na neto poskli znuo i izgubio svjetiljku. Nakon tog
a sam se pokuao vratiti, ali negdje sam krivo skrenuo i izgubio se. Nitko me nije
vidio. Vje rujte da ne laem. Znao je da je izmeu njega i iznenadne smrti vrlo mal
o. Ru ka koja je sabljom rukovala kao brijaim aparatom mogla je vrlo lako udariti
. Von Meier ga je dugo promatrao, bezizraajnim licem i blijedim, ispitivakim oima.
On je sada kralj Irama, on je Salomon koji vlada u kraljevstvu mrtvih. - Dobro rekao je, konano, von Meier. - Odvest e te na-rag u sobu i bit e zatvoren. Provjeri
t emo sve. Ako netko ne-ostaje ili ako se ne zna gdje je, prihvatit u da si nevin
- osim 0 se ne Pojavi neki dokaz. Ipak e biti kanjen zbog toga to " pobJegao straaru.
No sada ti kaem da ti ne vjerujem. Ve am naredio tvoje pogubljenje za sutra ujutr
o, nakon buenja. "ut nee biti ni brza, ni bezbolna - takva je smrt privilegija Jih
ljudi, za one poput Heinza, ijoj si smrti ti uzrok. Poeljet 422 423e da si umro kao
Schacht, ili da se nisi uspio vratiti iz kata komba. A kada bude gotovo, tvoje e
tijelo biti raskomadano [ dano svinjama. Odmahnuo je rukom prema Davidu kao da g
a tjera pa se vra tio svojim razmiljanjima. - Ostavite me - promrmljao je. - Vie v
as ne trebam. David se okrenuo i za Talalom poao do stuba. Nakratko se osvrnuo i
vidio kako von Meier uspravno stoji pred vatrom. Iza njega po stijenama micali s
u se grbavi obrisi liui i siui ih svojim pohlepnim jezicima. 424 47. poglavlje pokra
j malih vrata kroz koja se ulazilo u Hram nalazila se pra zna okomita nia u kojoj
je nekad stajao visoki kip. Najblie svjetlo bilo je toliko udaljeno da je nia sta
lno bila u sjeni. Leyla je u njoj ekala ve, inilo joj se, vrlo dugo, ekajui da netko
proe. Kada je zauzela tu poziciju u Hram je ulo desetak ljudi i u njemu su ostali
oko pola sata. eljela je jednu osobu, ako to bude mogue, ali sada je ve poela sumnja
ti da e se itko poja viti. Bila je ukoena i umorna. Spavanje tog poslijepodneva ni
je ju osvjeilo. Osjeala je da se nee odmoriti dok ne ode iz Irama - a to joj se inil
o strano daleko. Zaula je korake, nie u prolazu. Oprezno je pogledala oko ruba nie,
nadajui se da e je sjena sakriti. Prilazio je mukarac - sam i, koliko je mogla vidj
eti, nenaoruan. Bio je dosta vii od nje i izgledao je krupan, ali faktor iznenaenja

bit e na njenoj strani. Scholem joj je rekao to da kae na njemakom i ona je to sada
ponavljala u sebi dok se povlaila natrag u niu, ekajui da mukarac proe. Pribliio se
brzo otiao. Ona je tiho koraala iza njega, s no em u ruci; stavila mu je s lea ruku
na usta, a no mu prinijela grlu. - Ne mii se! - proaptala je. vStao Je okiran do ukoe
nosti tim napadom s lea. Vidio je no do svoga vrata i njegov vrak kako mu dodiruje
kou. Ley- dah bio je teak i vru na njegovim leima. Prosiktala je jo jednu naredbu. -O
reni se, polako! da Peo se okretati dok ga je ona drala, pritiui no toliko a Je bila
gurna da ga boli. Otrica mu je ve zareala kou i 425
izazvala krvarenje.
- Hodaj! - naredila je. Polako i nespretno krenuo je prola zom. Nakon tog prvog o
ka poeo je razmiljati kako da se rijei svog napadaa, a da joj ne prui priliku da upot
rijebi no. Ruke su mu bile slobodne i ako bude dobro procijenio, osobodit e se i n
apasti nju prije no ona udari. Ali, najprije joj je morao dati osjeaj sigurnosti
pa da postane manje paljiva. Kamo ga uope vodi? Tko je ona? to eli? Stigli su do vra
ta na kraju prolaza. Prepoznao je staro skla dite koje se sada rijetko upotreblja
valo. - Otvori vrata! - naredila je. Stavio je ruku na kvaku i gurnuo. Vrata su
se otvorila. Ne gdje unutra gorjelo je svjetlo. Na nekom sanduku sjedio je mu kar
ac s pitoljem u ruci. Vie se nije nadao slobodi. Leyla je svoju rtvu gurnula unutra
i nogom zatvorila vrata. Maknula je ruku s njegovih usta i naglo se odmakla, iz
van nje govog dosega, kako bi bila sigurna da je nee ugroziti i iskori stiti kao t
it. Ako sada pogrijee, drugu priliku nee dobiti. Kada je svaki korak rizian onda se
vrlo lako postane blaziran. Scholem je dugo promatrao mukarca.. - Prii - dreknuo
je na njemakom. ovjek mu se pribliio. - To je dovoljno. Ostani tamo. - ovjek se zaus
tavio i stao ispred Scholema. Ruke su mu mlitavo visjele uz tijelo. - elim znati
gdje je Amerikanac, onaj kojeg su nedavno doveli. ovjek nije odgovorio ve je samo
zurio u zid iza Scholema. Scholem je ustao i dao Leyli znak. Dola je do njega i u
zela pi tolj. Scholem se pribliio ovjeku i gotovo ga dodirivao. - Gdje dre Amerikanc
a? Bez odgovora. Scholem ga je udario po licu nadlanicom zdrave ruke. -Gdje je?
Bez odgovora. Jo jedan udarac koji je poput pucnja odzva njao u maloj prostoriji.
-Gdje? Nita. I trei udarac. etvrti. Lomljenje. Leyla se htjela okre426 ^ njje mogl
a pokazati svoju slabost. Scholem se sam sebi dio ali znao je da nema vremena bi
ti strpljiv. g _ Wo ist derAmerikaner? ovjeka je boljelo, no samo je kripao zubima
i utio. Scho-1 m ga je opet udario, a dlan mu je samo letio s jedne na drugu t r
anu. ^o je trajalo oko pola minute sve dok ovjek nakon sva kog udarca ne bi zatet
urao. Scholem je prestao i ponovio pita nje ovjek je otvorio usta i ispljunuo krv
, dugi crveni potoi pomijean s kiselom slinom. _ Ne znam - rekao je kaljui. Scholem g
a je opet udario. - Ne znam - ponovio je, ovaj put glasnije. Scholem je po digao
ruku. - Kunem se, ne znam! - sada je ve molio i stiskao se bojei se udarca. Schol
em ga je udario. Pa opet, dva puta. ovjek je, jecajui, ponovio ono to je prije reka
o. - Kunem se, ne znam gdje je. Vidio sam ga samo jednom. Imao je straara, Heinza
, ali juer su ga ubili. Ne znam gdje ga dre. - Chaime, on govori istinu. Sigurna s
am. Nemojte ga vie tui. - Leyla nije shvaala zato pustinja u njoj nije unitila sve os
jeaje. Scholemova ruka ve je bila spremna da udari, i onda ju je spustio. - Dobro
- rekao je. - Ti - rekao je ovjeku. - Skini se. Pogledao je Scholema, pa Leylu. O
klijevao je. - Uini kao to sam ti rekao! - naredio je Scholem. - Ili u te ponovno u
dariti. ovjek se skinuo. Ispod crnog ogrtaa nije nosio nita. I ljeti i zimi, ogrta j
e bio jedini odjevni predmet. - Baci ga ovamo - viknuo je Scholem. - Leyla, pazi
na njega dok se oblaim. v. Scholem je uzeo ogrta i prebacio ga preko glave. Bio m
u je irok i malo predug, ali vezao gaje u pojasu trakom svojeg ogr taa i odluio da e
biti u redu. - Sto emo s njim? - upitala je Leyla. Scholem joj je, gotovo leerno
rekao: - Ubij ga! Leyla ga je pogledala u udu. - Samo tako? - rekla je. - Tako hl
adnokrvno, onako kako oni 427ubijaju. Scholem joj se pribliio i stavio ruku na ra
me. - to predlae? - upitao je. - Nemamo konopca, nita ime bismo ga vezali. Vrata nema
ju kljua. Zar da ga pustimo da ide i upozori svoje prijatelje? Ne moramo se ni mui
ti - idemo i reci mo im da smo tu. Znala je da je u pravu. Ali, nije mogla ubiti
tog ovjeka, niti dozvoliti da bude ubijen. Vidjela je dovoljno da bi mogla biti
uvjerena kako njihov zatvorenik ne bi oklijevao da ih ubije, da su uloge zamijen
jene. Pogledala ga je. On je uzvratio pogled, nag i mrzovoljan, ne plaei se situac
ije. Tamo gdje ga je Scho lem udarao, lice mu je bilo crveno i oteeno. Uznemirava

lo ju je njegovo mravo i miiavo tijelo. Morat e gledati dok mu Scho lem bude pucao u
prestraeni mozak. - Ne mogu to uiniti - tiho je rekla. - A ne mogu ni vama dozvol
iti. Ne moemo li ga samo onesvijestiti? - Na kako dugo? Sat? Dva? Koliko e nam tre
bati da nae mo Davida i odvedemo ga odavde? Manje ili vie vremena? - Jo emo ga i vez
ati - rekla je. - Dajte mi va pojas. Scholem je oklijevao. - Tu smo razliiti, shvaa
te? Ako ga ubijemo sve smo pokva rili. U pustinji ste mi priali o vaoj supruzi i ke
ri. Ubijte ga i vi se pridruujete ubojicama, ovjekovjeujete njihove smrti. On vam
nije nitko i nita. Nemojte ga uiniti vanim, ne pravite od njega rtvu koju si kasnije
neete moi objasniti. - Gledala si kako ubijam straara - prasnuo je Scholem. -Zato m
e tada nisi zaustavila? - To nije bilo hladnokrvno. Bilo je ili vi, ili on. A, o
vo nije isto, zar vam nije jasno? Za ime Boje, dajte mi pojas! - Nee drati. - Hoe, n
e brinite. Scholem je uutio. Pogledao je ovjeka pa Leylu. - Evo - rekao je, skidaj
ui pojas. Leyla ga je dohvatila i ovjeku pokazala da joj se priblii i okrene. Kada
joj se pribliio, ponovno je osjetila njegovu mu-kost koja ju je uznemiravala. Nije
ju toliko smetala njegova na-gost koliko on, njegova utnja, snaga i samokontrola
. 428 vrsto mu je iza lea vezala ruke, a zatim otkopala i svoj _ Lezi - naredila mu
je. Pogledao ju je ne shvaajui. _ Niderlegen Sie sich - ponovio je Scholem. ovjek
je legao, a Leyla mu je tada vezala noge pa zatim sooiila vezice nogu i ruku u s
redini. To je bila vjetina koju je svladala jednom u kampu PLO-a. Znala je da nee
pobjei uko liko ga netko ne oslobodi. Kada je zavrila s njim, uzela je no kako bi o
drezala obrube sa svojeg i Scholemovog ogrtaa. Bio je to pipav posao, ali spri jei
t e ih da padnu, a i dobila je jo komad tkanine koji je o vjeku mogla ugurati u ust
a. - Chaime, jeste li zadovoljni? - upitala je kada je bila gotova. Scholem se s
agnuo i pregledao vorove. Nakon toga je ustao i kimnuo. - Dobro je - rekao je. On nee stvarati problema. ao mi je to sam bio bezobrazan. - Htjeli ste biti takvi odgovorila mu je. ' - Da, ali, da je to bio jedini nain - da nismo imali ue, da n
ismo imali alternative, to bi uinila? Na kraju? Samo je odmahnula glavom. Nije zna
la kako odgovoriti, ni Scholemu ni sebi. Izali su u hodnik - Leyla prva, poput za
tvorenika, a Scho lem s pitoljem za njom. Proli su pokraj vie otvorenih vrata, ali
prostorije iza njih bile su u mraku i nisu otkrivale svoju unutranjost. Sljedea vr
a ta bila su zatvorena, a na njima je crvenom bojom bila napisana jedna jedina r
ije. Scholem je zastao i pokazao ih Leyli, aptom joj objanjavajui o emu se radi. Ako
budu mogli, vratit e se, nakon to nau Davida. Ako ga nau. Leyla je mrko kimnula. poli
su dalje. Samo je sredinji prolaz bio osvijetljen, i to slabo. Vidjeli su jedan
sporedni put, pa odmah poslije njega i drugi, no oni su se drali glavnog. Sve je
bilo tiho. Kao da nema nikoga. Kod sljedeeg skretanja Leyla je neto ula. Stali su i
palji-slunuli. Netko je u blizini prao posue. uljali su se hodni-smjeru zvuka, napet
i kao strune. Kroz vrata se s desne 429strane u hodnik probijala blijeda svjetlo
st. Stisnuvi se uza zid, doli su do ruba vrata, spremni na borbu - ukoliko do toga
doe. Zvuk je bio glasniji i dopirao je iz one osvijetljene prostorije. Leyla je
pogledala unutra. U velikoj kuhinji, uz visoki kameni sudoper stajala je ena. Pra
la je hrpu lonaca i zdjela pred sobom. Pokraj nje, na tednja ku kuhala je voda u
velikom ajniku. Leyla se okrenula i dala znak Scholemu. Zajedno su uli i prili eni,
no ona je, ni ne za-mijetivi ih, nastavila s pranjem posua. Scholem joj je priao s
lea i rukom joj prekrio usta, svlada vajui njezinu reakciju na iznenadan napad. Ni glasa! - proaptao je, okreui enu prema sebi. Bila je mlada; djevojka od kojih sed
amnaest, osamnaest godina. Oi su f joj bile razrogaene od straha. - Jesi li sama?
- upitao je, pribliivi svoja usta njenom uhu. Mirisala je po zainima, kao da joj je
koa tijekom godina po primila taj miris. Panino je kimnula. - Ima li u blizini ne
koga; nekoga tko bi nas mogao uti? Odmahnula je glavom. U rairenim joj se oima i da
lje vidje la panika. - Maknut u ruku. Razumije li? Ne vii, i ne pokuavaj jer u te mor
ati zaustaviti. Razumije? Kimnula je. Scholem je odmakao ruku, a ona nekoliko put
a duboko udahnula pa poela plakati. Radilo se o reakciji na ok. Ruke su joj jo uvij
ek bile mokre od vode. Voda na tednjaku je zakuhala i iz ajnika se u njenom oblaku,
dizala para. Bila je prilino lijepa, bar se Scholemu tako inilo, ali lice joj je b
ilo bez sjaja, tupo, a to je po njemu bio vie rezultat ivota u svijetu stijena i s
jena, nego znak uroenog pomanjkanja inteli gencije. - Neu te ozlijediti - rekao je
- ako ne bude zvala upomo | ili pokuala bjeati. Samo mi odgovori na pitanja i sve e
biti u redu. Leyla ga je utke gledala. Pitala se zato ju nije udario da progovori.
Ilije to, moda, tek slijedilo? - Jesi li vidjela mukarca kojeg su nedavno doveli

- Ameri kanca? - upitao je. Kimnula je, a suze su joj se i dalje slijevale niz o
braze. - Da H zna gdje ga dre, gdje je sada? Kimnula je. _ Reci mi, ne boj se. Gla
s joj je bio promukao i zamuckivala je od straha. - On... dolazi ovamo u vrijeme
obroka... jesti. Ja... ja... sam ga posluivala... nekoliko puta. - Zastala je, n
e znajui to bi dalje rekla. - Gdje spava? Je li to u blizini? Kimnula je. - Da - p
roaptala je - blizu vladarevih prostorija. - Gdje je to? - navaljivao je Scholem.
Na brzinu je udahnula i obrisala oi. Polako se poela smi rivati, ali i dalje se b
ojala. Tko su ti stranci? Odakle su mogli doi? Nikada ih prije nije vidjela u gra
du. -Vani, nedaleko... - Kojim putem, za Boga miloga? - Scholem ju je zgrabio za
ramena i snano prodrmao. Ponovno je poela plakati. Leyla je grubo Scholema povukl
a na stranu. - Molim vas - rekla je - zar ne vidite da se boji? Ovako ne ete nita
dobiti. To morate vi obaviti jer znate njemaki, ali po kuajte biti ljubazniji. Kad
a joj se ponovno obratio, glas mu je bio tii. - Obeajem da te neu ozlijediti - reka
o je. - Ali vano je da nam kae gdje ga moemo nai. - Izaete i... - rekla je, konano s
jui to se od nje trai - i idete... desno. Na kraju prolaza skrenete lijevo. To su j
edna od prvih vrata u sljedeem prolazu, ne znam koja. Ispred je mo da straar, ne zn
am. - Hvala - rekao je Scholem i nasmijao se da je ohrabri. - I, kae David... Amer
ikanac... dolazi ovamo jesti svakog dana. Gdje dri hranu? Postoji li kakva smonica
ili spremite? Djevojka je pokazala na velike zidne ormare. - Tamo - rekla je - dri
mo ono to nam treba za tjedan dana, a onda nam alju lz duana sa gornje razine. ^cho
lem je Leyli preveo to je rekla djevojka. Kimnula je i Pola prema ormarima. Bili s
u zakljuani pa je Scholema zamoa da djevojku pita kljueve. To je i uinio. Ona je iz
vadila 430 431kljueve iz depa i predala im. Dok je to inila ruka joj se tresla a oi
pogledavale prema vratima, kao da se neemu nada. Scho lem je, ne skidajui pogled s
djevojke, Leyli dodao kljueve. Jo je morao smisliti to e s njom. Leyla je otvorila
najvea vrata. Iza njih nije bio obian or mar, ve cijela smonica, uvuena izravno u sti
jenu. U njoj je bilo vrea od jute i raznih staklenki. Neke je otvorila i nala ri u,
brano i razne mahunarke. Glavne namirnice kojima su se prehranjivali ljudi u Ira
mu bile su monotono jednostavne, iako u mnogoemu zdravije od prehrane prosjenog Am
erikanca ili Europljana. Leyla se obratila Scholemu. - Chaime, pitajte je gdje s
e ovo uzgaja. Sigurno ne mogu sa mi sebi uzgajati hranu na ovakvom mjestu. Schol
em ju je pitao, ali ona je kimnula. - Da - rekla je - sve to jedemo, uzgajamo ovd
je. to drugo moemo? A gdje bi inae uzgajali hranu? Ljudi kau da je po svuda uokolo g
rada samo pijesak koji se protee i due od sto tinu prolaza na svaku stranu. Moda i
lau. Ne mogu ni zamisliti toliko prostranstvo. Ali, ispod grada imamo est polja u
mnogim prostorijama za hidro... oprostite, ne znam kako se to kae. - Hidroponiku,
jesi li na to mislila? Wasserkultur? Scholem je Leyli preveo bit onoga to je rek
la. - Pitajte je odakle im cvijee - rekla je Leyla. Scholem je postavio pitanje.
- Iz hidro... ponika. Za cvijee imamo posebnu prostoriju. Ovdje uzgajamo samo jed
an cvijet; zovu ga, ja mislim, runolist. Uzgajaju ga za mrtve. I za vladara. Sch
olem je sve objasnio Leyli pa rekao: - Runolist je Hitleru bio najdrai cvijet. Iz
nova se obratio djevojci. - Tko je vladar o kojem govori? Kako se zove? Odmahnula
je glavom. - On nema imena. On je vladar. Ovdje je oduvijek, i prije no to sam j
a roena, prije no to smo svi roeni; osim moda onih najstarijih. Viamo ga vrlo rijetko
. Uglavnom ivi u svojoj sobi, no ponekad nas posjeti. Vrlo je star - ne postoji n
itko tko je star 432 kao on, ili kao Iram. No, kau da nee nikada umrijeti. Bar ne
dok se ne stvori novi svijet. Tada e umrijeti i vratiti nam se u mladom tijelu. D
ok je Scholem razgovarao s djevojkom, Leyla je poela prazniti veliku staklenku s
poklopcem - koristit e im za vodu. Kada je bila prazna, u nju je stavila malo bran
a, a zatim nala vr za vodu pa napunila staklenku. Stavila ju je u vreu i zave zala
ju na vrhu i na dnu. To je uinila s jo jednom staklenkom. Rekla je Scholemu: - Rec
ite joj da mi da svoj pojas. Mislim daje dovoljno duga ak za ono to hou. Djevojka j
e imala pozlaeni pojas koji je tri puta omotala oko struka. Na Scholemov ga je za
htjev odvezala i dodala mu ga. On gaje predao Leyli. Leyla gaje noem prerezala na
pola. Uzela je dio i vezala je dan njegov kraj za vrh torbe, a drugi za dno, pa
je isto uinila i s drugom torbom. Tada je torbu prebacila preko sebe, tako da jo
j je visjela dijagonalno na leima. To je bilo puno nezgodnije od noenja naprtnjae,
ali morat e se priviknuti. Drugu torbu je dodala Scholemu, i dok ju je on stavlja
o na sebe, pazila je na djevojku. - to emo s njom? - upitala je. Sada nisu imali n
ita ime bi je mogli vezati. Scholem je pogledao prema smonici. - Tamo emo je zakljuat

i. Kasnije e je netko pustiti, a mi emo do tada, valjda, ve otii. Rekao je djevojci


da si raisti jedan dio smonice pa joj naredio da ue. Oklijevajui, to je i uinila, pos
uno, kao da joj opstanak ovisi o tome kako e unuti pod prijetnjom. Scholem se pitao
kakav to ivot ima na takvom mjestu. Odmaknuo se, zatvorio vrata i zakljuao ih. Ley
la gaje ekala na izlazu. Objema je rukama vrsto drala Pitolj. - Vrijeme je da poemo rekla je. Kimnuo je potvrdno. Bilo je vrijeme. 43348. poglavlje David je polubu
dan leao u maglovitoj tami sobe. Pokraj kre veta imao je svjetiljku, ali mu se ip
ak vie sviala udobnost koju prua tama. Na svjetlu bi mogao vidjeti gdje se nalazi;
mogao bi leati na niskom krevetu, buljiti u strop, ili u gole zidove i u po svuda
prisutne podsjetnike na Iram. Osjeao je kako taj grad di e svojim dugim, mranim tu
nelima, kako se oko njega stee, kako ga gui. U mraku mogao je biti i svugdje, i ni
gdje. U glavi mu se vrtjelo od zbrkanih misli: nonih misli o smrti bez spo koja i
uskrsnua. Pitao se zato se von Meier uope i trudio da ga odri na ivotu, i tko je ubi
o straara na zapadnom ulazu. uo je um pred vratima, otvorila su se .i uao je al-Sham
i; debeo, tuan i zlokoban - sve odjednom. Imao je svjetiljku, a na licu su mu ple
sale treperave sjene. inio se umoran i nervozan, i nekako bez volje za okrutnou, a
ne kao to ga je David upam tio. Smravio je. Nakon trenutka oklijevanja, zakoraio je
u so bu, astmatino diui od hladnog zraka. Kraj uskog i niskog po minog kreveta, nal
azio se stolac koji je bio apsurdno malen za njegov obujam i vie je sliio na djeju
stolicu. Sjeo je paljivo. David je al-Shamija, od svog dolaska u Iram, vidio samo
dvaput, i oba puta iskustvo je bilo neugodno. Al-Shami, moda ukoren zbog naina na
koji se tijekom puta do Irama odnosio prema Davidu, sada je pokuavao biti mirolj
ubiv, ali David nije mogao prihvatiti oputen odnos meu njima dvojicom. Debelog se o
vjeka i dalje bojao i nije mu vjerovao; u njegovom se dru tvu osjeao neugodno i os
jeao prikriveno zlo u njemu isto kao i prvi put. U biti, mogao je osjetiti da se
al-Shami u Iramu ne osjea kao kod kue; da mu se to mjesto ne svia - da ga se ak i bo
ji, pa mu i zbog toga nije mogao vjerovati. inilo mu se da 434 Q al-Shami iskorist
io, da ga je na neki nain prodao von Meieru, u zamjenu za neto to Davidu nije bilo
poznato. A, bio - siguran da, bez obzira na to kako su se pogodili, na kraju sve
i J<iie ispalo ba onako kako bi se al-Shamiju svialo. Je li David bio samo dobra
karta u dugotrajnoj igri pokera izmeu dva mu karca - karta koju je al-Shami bacio
ili prekasno, ili previe nepretno. David nije mogao dokuiti kakva duboka veza post
oji izmeu Sirijca i Nijemca. Znao je samo daje, kakva god ona bi la von Meier bio
jai. A to je, bez obzira na svoje hvalisanje, si gurno znao i al-Shami. Debeli ov
jek je svjetiljku spustio na pod i pogledao Davida. - Jeste li spavali? - upitao
je. David je zanijekao. - Da - rekao je al-Shami. - Sigurno niste spavali. I me
ni je ovdje teko spavati. Bez obzira na tamu. Ili moda ba zbog nje. - Zastao je gle
dajui duge sjene koje su se okupile oko svjetiljke. - Kau da von Meier nikada ne s
pava - nastavio je - da nije spavao ve sedam godina. To mi je teko i zamisliti. Se
dam go dina bez odmora, bez snova. Samo razmiljanje bez mogunosti bijega. Mislim d
a ja to ne bih mogao podnijeti. - Biti stalno bu dan. - Uzdahnuo je. Sjene kao d
a su se skupljale u najviim di jelovima sobe. - Ipak - nastavio je, a njegovo glu
po lice samo se malo na boralo. - Mislim da razumijem. U starosti, san je kao lo
pov. Ka da ti je ostalo tako malo ivota, provesti ga spavajui... - Naglo je uutio i
pogledao Davida. - Je li i vi zato ne spavate? - pitao je. David je odmahnuo gl
avom. Otkad ga je von Meier optuio gotovo da i nije mislio o smrti. - uo sam to se
dogodilo - nastavio je al-Shami. David je utio. Bila je to oprezna tiina. - Jeste
li vi ubili straara? - konano je upitao. David je zanijekao. Pitao se je li to bil
o toliko jednostavno, i da li se al-Shami moda nadao da e od njega iznuditi prizna
nje ~ neto to moe pokloniti von Meieru? - Vjerujem da govorite istinu - rekao je al
-Shami. - Znai da je njegova smrt tajna. Moda je netko elio izai iz grada. Kau 435da
se nikada nije dogodilo, ali mogao bih to razumjeti. Ponovno je zautio. Iz depa je
izvadio kratku nisku perlica od jantara na ijem kraju je visjela svilena zelena
resa. Debeli prsti lijeno su se poeli poigravati kuglicama, stiui ih jednu uz drugu.
- Gdje ste bili? - upitao je prekidajui tiinu. - Onda kada ste otili, prije dvije
noi. Sigurno ste imali razlog da se iskra-dete. Jeste li pokuavali pobjei? Jeste li
se zato izgubili? Ili ste neto traili? Je li to ono to se dogodilo? David je i dal
je utio. Al-Shamiju nee rei nita, ak ni da nakon njegove smrti iznese na javu Koveg S
veza koji pod zemljom lei ve gotovo dvije i pol tisue godina pa moe i da lje. Moda je
tako i bolje. Sjetio se kletve na votanom igu i upozorenja na vratima ispred Koveg

a. Sjetio se svjetiljke koja mu se u tunelu ugasila u ruci, i sputanja tame. Uzbu


dile su ga stara praznovjerja i uspomene iz djetinjstva. - Vrlo ste tihi - podba
dao je al-Shami. - Zar ne elite razgo varati? Da li vam smetam? - Zato ste ovdje?
- upitao je David. - Da bih s vama razgovarao. Da bih vam pravio drutvo. Ako ne n
au drugog osumnjienog, von Meier e sutra narediti vae smaknue, nakon buenja. - Zastao
je. - No ako budete otvore ni, ako mu kaete gdje ste bili i to ste vidjeli, moda jo
razmi sli. Vi ste mu korisni i ovdje vas je doveo sa svrhom. - Znai da u ga morati
razoarati. Morat e nai nekoga drugoga. - Da - rekao je al-Shami. - Nekoga drugoga.
- Zato se toliko boji da sam neto vidio? - upitao je David. - Ima li uope ikakve v
eze to vidim i to znam? Izai ne mogu i ne mogu nikome rei. Zato onda, ak i sada tolik
tajni? Al-Shami je samo nervozno premetao svoje kuglice. - Nema tajni - rekao j
e, gotovo apnuo - samo... postoje stvari koje bolje da ne vidite. Ako mu pomognet
e, ako budete suraivali, kao to on i trai od vas, na kraju e vam sve biti objanjeno.
Ima toliko stvari koje se mogu pogreno shvatiti, a toga je bilo previe i u prolosti
. - A vi? to ste mu vi? i je bio zapanjen pitanjem i na tren nije mogao odgovorit
i. - Prijatelj - konano je rekao. - On ima prijatelje? - upitao je David. - Imate
li ih vi? - Poznajem ga dugo - odvaio se al-Shami. - Pomagao sam mu, uvao ga. Lag
ao za njega. - Zaustavio se. - Ubijao za njega. - Biste li sutra i mene ubili da
on to zatrai? Al-Shami je zamuckujui zapoeo: - Da - rekao je tiho.Naravno. - Brzo?
Male oi lutale su mu traei sjene. Odmahnuo je glavom. -To ne bih mogao obeati - neu
vjerljivo je odgovorio. - Kada ste ga upoznali? - upitao je David, vraajui se na v
on Meiera. - Odavno, dok smo bili puno mlai iako se tada nismo sma trali mladima.
Kao to sam vam rekao, bio sam lan skupine ko ja je 1936. ila na Sinaj. Tada sam bi
o autant jeruzalemskom muftiji Hajj Aminu al-Husayniju. David je kimnuo. To je net
o znailo. - Iz Palestine sam doao u Siriju tridesetih godina i tamo po stao politik
i aktivan. Moja i Hajj Aminova obitelj bile su pove zane pa sam se prikljuio njeg
ovom osoblju. On je von Meiera upoznao nekoliko godina prije naeg posjeta Sinaju.
Imali su neku vrstu nagodbe; neto je postojalo... a ak ni danas ne znam tono o emu
se radilo. - Hajj Amin je 1937. godine pomogao von Meieru da nae ovo mjesto, ba pr
ije no to su ga Britanci prognali iz Palestine. I ja sam bio upleten. Malo prije
svretka rata, kada je von Meier ovdje odluio stvoriti svoje utoite, o tome je razgov
arao s Hajj Aminom. Muftija je tada bio u Berlinu, a ja s njim. Kada su po stigl
i dogovor, ja sam poslan ovamo sa zadatkom da dio grada uinim prikladnim za stano
vanje, da dogovorim naine za doba vljanje namirnica i da pronaem puteve za deve ko
ji jo nikome nisu poznati. Morali smo koristiti deve jer bi motorna vozila ili av
ioni bili uoljivi. Tada sam bio mrav. Mogao sam jahati tjednima, a da se ne UInori
m. Ovdje sam stvorio sklonite. Prvi je doao von Meier s i 436 437djecom i jo nekoli
ko njih s njim. Kasnije, dolo ih je jo. Put je bio otvoren. Otvoren sve do danas.
- A to ste dobili za uzvrat? - pitao je David, jo uvijek ispi pavajui. Odgovor je b
io jednostavan. - Nadu - rekao je al-Shami. - Nadu u to? - U budunost za moj narod
. - Debeli je ovjek uzdahnuo. -Mislite da sam zao ovjek, nasilnik i ubojica. Moda i
jesam. Godine su me uinile brutalnim i grubim. No, poeo sam druk ije. I, sve to sam
inio, inio sam za svoj narod. Kako bih ga osobodio. - Ali, vi jeste slobodni - re
kao je David. - Sve arapske ze mlje su nezavisne. - Ne i Palestinci. Va narod jo d
ri pod okupacijom ono to je nekad bilo njihovo. Oni nisu slobodni. Zapad ih je uini
o za tvorenicima i podanicima kao da jo uvijek vlada na tim podru jima. Mislite da
smo poput djece - nezreli i fanatini, nesposo bni da vladamo sami sobom, a koris
ni samo kao opskrbljivai naftom. Arapin je za vas i dalje samo stereotip, neto iz T
isuu i jedne noi i iz filma o Valentinu; u najboljem sluaju - ple meniti divljak u e
gzotinoj odjei, ali ne netko koga biste pozva li na veeru ili prihvatili kao zeta.
Vidite, profesore, mi i nismo zaista slobodni. Vi nas drite na uzici - malo je po
pustite pa opet potegnete da nas zadrite unu tar granica; granica koje ste nam vi
postavili. Naa je civilizacija i starija i dublja od vae, no kada je pokuamo ouvati
, vi nas sprjeavate. Na je jezik tisuu puta profinjeniji i izraajniji od vaeg, ali ka
da elimo s vama trgovati ili govoriti o politici, mo ramo govoriti engleski. Koli
ko vaih dravnika ili poslovnih lju di zna makar jednu jedinu rije arapskoga? Vaa kul
tura je kao karcinom koji izjeda nae drutvo. Izrael je najoitiji pokazatelj te bole
sti - tumor koji se treba izvaditi prije nastavka terapije. A, kada se mi pokuamo
lijeiti, vi nas optuujete za sebinost. Vidite, mi, dakle, trebamo nadu da stvari n
ee uvijek biti ovakve. Ono to von Meier eli za svoj narod, elimo i mi za na - dostoja

nstvo, slobodu i priliku da ivimo bez tueg uplitanja. 438 to god mislili vai dravnici
, mi vie nismo djeca. Ne nosimo arobne svjetiljke i ne oekujemo da iz nje izae jinn
u oblaku, i kao i vi, imamo struju. Umjesto sablji koristimo puke. Letimo u avioni
ma i helikopterima, a ne na krilima divovskih ptica ili na arobnim tepisima. - Jo
mi niste rekli to vam von Meier daje u zamjenu za vau pomo? - bio je uporan David.
- Kako vam daje nadu? Ne trebate li neto konkretnije od toga? Al-Shami je gledao
u sjene, kao da u njima trai neto izgu bljeno. - Ako ostanete ivi - rekao je - dozn
at ete na vrijeme. Nje gov narod nam je pomogao na vie naina. Novano, u ljudima, u o
premi. A, mi emo, kada doe vrijeme to vratiti. Nee trebati jo dugo ekati. Sutra idem
u Jeruzalem. elim biti tamo kada se uzica pone poputati. ekao sam dugo, ali sada je
gotovo. David je osjeao napetost, nestrpljivost. Neka zla slutnja pro dirala mu j
e u kosti. Al-Shami nije sanjao - on je planirao. - to e se dogoditi u Jeruzalemu?
- upitao je David znajui da vie nije bitno to sve zna. - Ako preivite, doznat ete. A
ko umrete, nee vam biti va no. - Debeli je ovjek zadrhtao. - Umoran sam od ovog mje
sta. Ovo e biti moj posljednji posjet, prestar sam da bih se vra ao. - Uzeo je sv
jetiljku i ustao, gledajui u Davida. Slabo svje tlo bacalo je njegovu sjenu na zi
d u pozadini, koja je izgledala kao sjena izobliene zvijeri. - Do vienja, profesor
e - tiho je rekao. - Uinit u za vas to budem mogao. Zamolit u ga da smrt bude kratka
i ista. Poslje dnja usluga. Okrenuo se prema vratima. U tom se trenu okrenula br
ava, a vrata su se otvorila. Pred njima je stajao straar - ne Talal ve drugi, koji
je imao zadatak da nou pazi na Davidova vrata. Uao je. Iza njega je ula ena odjeven
a u otrcanu arapsku odje u, s automatom u rukama, a slijedio ju je mukarac u crnom
. 43949. poglavlje ovjek je zatvorio vrata za sobom, nasmijao se Davidu pa al--Sh
amiju, ali bila su to dva razliita smijeka. David je ustao po gleda uperenog na enu
- nije mogao ni disati, ni razmiljati. Bila je to Leyla, ali to ipak nije bila o
na. Bila je drukija - njezi no tijelo, lice, oi. Oi vie od svega. Imala je dalek, pr
oganja jui pogled u kojem je vie od iega bilo boli. Za samo nekoliko tjedana, ponov
no je postala stranac. utjela je, i nije pokazivala ni najmanju volju da neto kae.
Pokuao joj se nasmijati, ali je zakljuio da ne moe. Scholem je prvi progovorio. - D
avide - rekao je - hoe li, molim te pretraiti gospodina al-Shamija i oduzeti mu sva
ko oruje koje nae? Kao to vidi, desna mi je ruka malo ranjena. - Glas mu se lomio, ka
o da je sve govorio i inio pod izuzetnim pritiskom. David je kao u snu, uinio ono t
o je ovaj zatraio. Okrenuo se i poeo pretraivati debelog mukarca, a ruke su mu se po
njegovom golemom tijelu micale kao ptiice na tijelu nilskog konja. Al-Shami je t
iho stajao dok je David izmjenjivao njihove dotadanje uloge. Oi su mu nepomino gled
ale u Scholema, kao da ga prepoznaje. U jednom depu al-Shamijeve halje, Da vid je
naao pitolj - automatski luger - star, ali dobro ouvan i smrtonosan. Uzeo ga je i
pruio Scholemu. Izraelac je odmah nuo glavom. - Zadri ga ti, Davide. elim da mi ruk
e budu slobodne. Al-Shami je i dalje uporno zurio u Scholema no bilo je oito da g
a ipak nije prepoznao. Osjeao je da ga je negdje ve vidio, ali nije se mogao sjeti
ti gdje i pod kojim okolnostima. Scholem je krenuo prema naprijed, sve dok nije
bio direktno ispred debe440 los ovjeka. U svojem ogrtau i dalje je imao hravi no. uva
o ea je za al-Shamija, kao to ljubavnici uvaju njenosti za one koje vole, i on je s
ada konano stajao pred njim, deblji no to ga se sjeao, mastan, znojan i uplaen; kao
da ga progoni tisuu iz muenih duhova. Osveta je moja, ree Gospodin. Scholem je osvetu
elio svih tih groznih godina, a sama ga je pomisao na nju drala na ivotu tijekom v
ruih ljeta i hladnih zima. Ona ga je obranila od definitivnog razoaranja u ivot, zb
og nje je iz drao pustinju. Ipak, shvatio je da ubiti al-Shamija sada ne bi znailo
nita - bila bi to samo jedna radnja, milosre bez smisla - potpuno sterilno. Mogao
je upotrijebiti pitolj i smrt uiniti br zom. No to samom tom inu ne bi dalo znaenje
. Ne ovako, ne hladnokrvno, ne nakon tolikih smrti, ne u hladnoj tami. Obratio s
e Leyli. - Leyla? I ona je klonulo odmahnula glavom. Ni njoj al-Shami nije bio o
d koristi. I njena krv je bila hladna. Shvatila je da je ovamo stigla zbog David
a, a ne zbog osvete. - Daj mi onda tvoj pitolj - rekao je Scholem - dok ti i Da v
id pripremite konopac za naeg prijatelja. - Uzeo je prueni pi tolj i uperio ga prem
a dvojici mukaraca koji su stajali uz donji zid sobe. David je al-Shamijev luger
spremio u dep i pomagao Leyli u kidanju tankih traka od deke s kreveta. Tkanina j
e bila slaba, ali dobro se svijala pa e vezana moi dugo izdrati. Al-Shamija i straar
a vezali su isto kao i mukarca u skla ditu i zaepili im usta. Uz malo sree, imat e do
voljno vreme na da izau iz grada, prije no Davidov nestanak bude primije en. Zavrivi

posao, David i Leyla su se pogledali. Jo uvijek meusobno nisu prozborili ni rijei.


- Znai, uspjela si - rekao je. To je bilo jedino to je mogao smisliti. Leyla je p
otvrdno kimnula. Uspjela je usta razvui u smijeak, moda malo usiljen, ali dovoljan.
Scholem je, stojei pokraj vrata, progovorio. - Kasnije e biti vremena za uspomene
. Najprije moramo pobjei odovud. Idemo. Leyla zna put, ona neka poe prva. Otvorio
je vrata i paljivo provirio. Zrak je bio ist. David je pratio Leylu do vrata, pita
jui se da li sanja. Na vratima se okre441nuo i pogledao na pod u al-Shamija. Debe
li je ovjek poput na sukana kita leao na boku, a u svoj toj grotesknoj bespomono st
i nije bilo niega smijenog ni bijednog. Davida je oinuo po gledom punim zloe i bijes
a, poput zavezanog psa koji samo trai priliku da ponovno ugrize. Brzo su izali i k
ljuem koji je Leyla uzela od straara za kljuali vrata. Leyla ih je vodila kroz praz
an prolaz, natrag onim istim putem kojim su ona i Scholem stigli. Kretali su se
tiho; srca su im lupala, sljepoonice pulsirale, bili su uvjereni da e ih netko vid
jeti i izazvati. No, nije bilo nikoga. David je nosio al--Shamijevu svjetiljku,
a Scholem je kao rezervu ponio onu iz sobe. Uli su u prolaz koji vodi do Hrama. L
eyla se, na pola puta, zaustavila. Nasuprot su joj bila vrata kroz koja su ona i
Scholem proli ranije te noi. Scholem je kimnuo i ona je uhvatila kvaku. Vrata su
bila zakljuana. David je pogledao kratko upozorenje utisnuto na vratima i namrtio
se. to su Leyla i Scholem traili na takvom mjestu? Upozorenje je bilo jednostavno:
Achtung -Sprengstoffe, Pozor - Eksplozivi. Ispod njega, malim slovima napisano, s
tajalo je jo jedno: Ugasi svjetla! Brava je sluila vie kao mjera sigurnosti nego kao
neko ozbiljno sredstvo koje bi ljude trebalo sprijeiti da ulaze. U Ira-mu discipl
ina je bila stroga i brava je bezobzirne trebala podsje titi na upozorenje. Scho
lem je snano nogom udario u vrata. Po pustila su. Prostorija koja se ukazala bila
je stalno osvijetljena nizom zidnih uljanih svjetiljki, zatienih staklom, do koji
h se moglo doi kroz jednu malu komoru. Scholem i Leyla su spustili svje tiljke i
uli. David je isprva oklijevao, a zatim i sam spustio svje tiljku i, zatvorivi vra
ta za sobom, poao za njima. Uza sve zido ve, paljivo su bili posloeni sanduci. Vidi
o je one sa elatin-skim dinamitom, TNT-om, nitroglicerinom i amonijevim nitra tom
. Bilo je i manjih sanduka, u kojima su bili detonatori i mje rai vremena, a oni
su bili posloeni dalje od jakih eksploziva. - Ne razumijem - rekao je David - zato
smo ovdje. Oni e uskoro vidjeti da nema al-Shamija, ili da straar nije na svome m
jestu. Nemamo mnogo vremena. 442 Scholem se okrenuo i pogledao Davida. Kimnuo je
. - Znam - rekao je. - Morat emo biti brzi. Zna, Davide, o tome sam razgovarao s L
eylom, i ona se sa mnom slae. Imamo male anse da odavde izaemo ivi - i ti to zna. A d
a ak i iza emo ivi iz Irama, ne vjerujem u preivljavanje u pustinji po drugi put - b
ez prijevoza i s namirnicama koje stanu u dvije vre e. To znai da se u Jeruzalem,
ili bilo gdje drugdje, neemo vratiti i da neemo imati mogunosti da poaljemo poruku.
Ni u Jeruzalem ni igdje drugdje. Znai da imamo samo jednu mogu nost: da sve to moemo
unitimo sada, dok jo moemo. Ako uspijemo stii do Jeruzalema, tim bolje. Netko se po
slije moe vratiti i dovriti posao, ako ga bude trebalo dovravati. David je odmahnuo
glavom. Bilo mu je teko prihvatiti ono o emu je Scholem govorio. - ao mi je - reka
o je - ali ne razumijem. Unititi? Unititi to? Scholem je zurio u njega. - Pa Iram,
naravno. A to drugo? Sve sam smislio. Vjerujem da postoji nain na koji moemo naprav
iti veliku tetu, moda pakleno veliku. Vrijedi pokuati. David se sada zagledao u nje
ga, shvaajui istinitost onoga o emu je Scholem govorio. Rekao je: - Sigurno se ali. L
eyla je prila i stala do Scholema. - Ne, Davide - rekla je - ne ali se. Sve mi je
objasnio i mi slim daje u pravu. Ne znam mnogo o eksplozivima, ali vjerujem da s
e to moe uiniti. A Chaim je u pravu i kada kae da to mo ramo uiniti sada. Ne smijemo
riskirati zbog sluaja da ne prei vimo, jer ako se to dogodi, ovo mjesto ostaje ne
taknuto i samo B<3g zna to e se u njemu dogoditi. Davidu se inilo da su oni oboje i
zgubili razum. Htjeli su unititi najvee arheoloko otkrie svih vremena, u kojem je on
vidio stvari o kojima nije mogao ni sanjati. Samo bibilioteka je za ljudski rod
imala vrijednost veu od desetak drugih i duplo veih zbirki. Bilo je tu kipova, fr
eski, umjetnikih djela iz sva kog razdoblja postojanja Irama, vrijednosti iz svih
kultura s ko jima je Iram ikada bio u dodiru, odjee, nakita, oruja, pribora 443za
kuhanje - mozaik cijelog jednog drutva. Bilo bi tu posla do voljno za tisue znans
tvenika za cijeli ivot. Nali bi se odgo vori na bezbroj pitanja i tumaenja za tisue
takvih. A oni su sve to eljeli svesti na krhotine i zauvijek zakopati ispod plani
ne praine i pijeska. - Ne mogu vjerovati - rekao je. - Da li ste vi ozbiljni kad

go vorite o unitenju ovog mjesta? Je li vama jasno to se sve ovdje nalazi? Tko smo
mi da to unitimo? Iram i sve u njemu pripada ovjeanstvu. Kakve bi tete imali da ga
ovako ostavimo? Von Meier i njegova grupica su bezopasni. Cijela ta stvar nee po
trajati jo generaciju ili dvije. Scholem je pogledao Leylu, pa opet Davida. - Von
Meier? Ovdje, u Iramu? Davidjekimnuo. - Mora da je vrlo star - Leyla je dodala.
- Da - odgovorio je David. - Ali ipak upravlja ovim mjestom poput kralja. - Vla
dar - proaptala je Leyla. - Jo jedan razlog za ono to elim uiniti - rekao je Scho lem
. - Zato? Zar sve eli dii u zrak samo zato to jedan ludi starac s nekoliko ljudi ivi
vdje jer ne zna za bolje? - David je zastao. - Shvaa li ti to se ovdje nalazi, to je
ovdje skriveno sve ovo vrijeme? - ao mi je Davide, ali to nije vano. Nije vano to j
e tu. Mislim da ti nije jasno. Von Meier i njegovi ljudi su prijetnja, stvarna p
rijetnja. Ovo mjesto je prijetnja. David je pogledao u Scholemove oi. Bilo je vano
natjerati ga da shvati koliko bi alosno bilo unititi Iram. - Chaime - rekao je. B
ilo je to prvi put da ga je nazvao po imenu. - Molim vas, sluajte me. ak i ako vas
za ostatak Irama nije briga, moramo i na to misliti. Prije nekoliko dana sam ga
otkrio. Jo uvijek mi je teko u to povjerovati, ali znam da po stoji. Ovdje su, Ch
aime, donijeli Koveg Saveza. Iz Babilona. Je li vam jasno? Koveg Saveza. Odjednom
kao daje kroz cijelu prostoriju proao neki hladni vjetar. Scholemovo lice je posi
vjelo. Koliko god on ne drao ni 444 , ega* koliko ga se god tradicija nije ticala,
znao je da to ne bi mogao uiniti. Radilo se o svetijoj i od najsvetije stvari. O
n nije elio biti taj koji e je unititi. Pogledao je Leylu. Gledala ga je prodornim
pogledom osobe koja ne razumije. - to je to? - pitala je. - O emu govorite? - O Ko
vegu - odgovorio je Scholem. - O Tabut al-'Ahdu, kako ga zovete na arapskom. U nj
emu su Ploe zakona. Smatrao se izgubljenim od unitenja Hrama prije pet stotina god
ina. Da vid ima pravo, ne moemo dopustiti da ga se uniti. Moramo ne to smisliti. Jeste li ozbiljni? - pobunila se. - Voljni ste ovo mjesto os taviti netaknutim s
amo zato to je David otkrio neko staro i dovsko blago? A, znate to mi znamo o ovome
mjestu. Recite i Davidu. On je ve neko vrijeme ovdje, ali ne vjerujem da zna to s
e ovdje zapravo dogaa. Scholem je pogledao u nju, a zatim u Davida. - Davide to ti
zapravo zna o Iramu? - upitao je. David je ugrizao usnicu i rekao: - Ne mnogo. G
rad je neka vrsta utoita kojeg je von Meier osnovao nakon posljednjeg svjetskog ra
ta. Toan razlog za to ne znam, nisu mi htjeli rei. Mislim da se radi o nekakvoj vj
erskoj zajednici. - Ne misli li da su opasni? David je oklijevao. - Da - rekao je
. - Pretpostavljam da jesu. Ve smo vidjeli to su sve sposobni uiniti. Meutim, ne vje
ru jem da su tako opasni da bismo mi sve unitili. Nemamo prava. Moramo biti odgov
orni. Scholem je izmijenio poglede s Leylom pa opet pogledao u Davida. Lagano je
odmahivao glavom. - Davide, u pravu si. Moramo biti odgovorni. - Zastao je. Nij
e mu bilo lako. - Iram, kao to si rekao jest utoite; ali ne za vjersku zajednicu. I
splanirali su ga pred kraj rata von Meier i Heinrich Himmler zajedno s ostalim o
ficirima Treeg Reicha. Na neki nain bio je upleten i Amin al-Husayni, Veliki mufti
ja. z Lebensbom domova ovamo su dovodili djecu i uitelje da ih zadoje nacistikom i
deologijom. Ovo je rasadnik - posljednje ^jesto za sjeme koje je sijala nacistika
Njemaka. Ne znam Kakve su im namjere i kako sve planiraju izvriti, no znam da su
445ovo mjesto osnovali s razlogom. Ako je, kao to ti kae, von Meier jo uvijek iv, ond
a taj razlog nije zaboravljen. David je zapanjeno zurio u Scholema. - Kako... ka
ko sve to znate? - upitao je. - Nisam vidio nita od toga, ni znaka. - No, pomisli
o je na dijelove grada koji su mu bili zabranjeni, na za branu razgovora sa stan
ovnicima, na zabranu da posjeti ui onice. - Pronali smo papire. Sada nema vremena
za objanjenja. Kasnije, ako budemo ivi. Papiri su u Leylinoj torbi. Leyla se tiho
ukljuila. - Ovdje u blizini, u nekoj vrsti Hra ma, postoji golem kukasti kri. I ra
di se o nekoj religiji iji je to simbol. Mora nam vjerovati. Ovo mjesto je sredite
neeg puno opasnijeg. Moramo nekako zaustaviti njegovo djelovanje. To mora biti uin
jeno. Konano je shvatio. Hram. Talalov nemir. Gornji kraj duge peine u tami. Sjeti
o se al-Shamijevih rijei. - Sutra odlazim u Jeruzalem. elim biti tamo kada se uzic
a pone poputati. -David je kratko uzdahnuo i kimnuo. - Dobro - rekao je. - Razumij
em. Sretni ste... vi niste vidjeli ovo mjesto, i ne znate kakvo je. Ali, ako je
ovo to govorite isti na, onda nemamo izbora, nije li tako? Scholem je mahao glavo
m. - Volio bih rei da je tako - ide mo i nadajmo se najboljem, ali to nije mogue.
Mogli bismo a liti tijekom itava ivota - ako budemo ivjeli dovoljno dugo -no to je n
eto s ime emo se suoiti kada se dogodi. Vie bih volio da alternative nema. - A Koveg?

- upitao je David. - Ne moemo li uiniti neto s njim? Mogli bismo ga dvojica nositi;
nije jako velik. - To bi nas dosta usporilo - rekla je Leyla. - Davide, ona je
u pravu - reagirao je Scholem. David ih je pogledao, svjestan onoga to trai. elio j
e riski rati njihove ivote za neto u to ak nije ni vjerovao. - Chaime, na vama je da
odluite - rekao je. Scholem je zamiljen utio. Vrijeme je prolazilo. Konano obratio
se Leyli. - Poi - rekao je. - David i ja emo postaviti eksplozive i na mjestiti vr
ijeme na... recimo sat vremena. Onda emo poi po446 traiti Koveg i vidjeti moemo li ga
iznijeti. Ako to ne bude mogue morat emo ga ostaviti. Leyla je odmahnula glavom.
- Ili idemo zajedno, ili nikako. Ja sam vas ovdje dovela da izbavim Davida. Zar
zaista mislite da mogu otii i obojicu vas ostaviti? - Zastala je. - Zar je taj Ko
veg zaista tako vaan? Scholem se pitao kako da joj objasni. - Da - rekao je. - Mi
slim da jest. Koveg je simbol. Neto znai. Ne znam da li bih ga mogao svjesno unititi
. - Dobro - tiho je odgovorila. - Idem s vama. Molim vas, ne odvraajte me. Schole
m se nasmijao. - U tom sluaju, krenimo. Nemojmo gubiti vrijeme. elatinskog dinamit
a ima dovoljno. Bit e do voljan sanduk za svakog od nas. - Ne razumijem - rekao j
e David. - to moemo s tri san duka elatinskog dinamita? ak ni sve to se nalazi u ovoj
pro storiji ne bi bilo dovoljno da ozbiljno oteti Iram. Postaje kasno. Ljudi e se
uskoro poeti etati. Nemamo vremena za postavlja nje eksploziva na dovoljan broj m
jesta. Scholem je spustio ruku na Davidovo rame. - Jesi li dobro prouio sredinji s
tup u Hramu? - pitao je. David je odmahnuo. - Vidio sam ga samo nekoliko puta. S
cholem je nastavio: -Ako se ne varam, dovoljna koliina e ga lako prepoloviti. Kada
ode stup, ide i Hram. A ako popusti Hram, cijelo mjesto poet e se uruavati. Moda i
ne uspijemo, ali to nam je jedina ansa. 447 50. poglavlje Tiina je poput plata omot
avala Hram. Kroz otvor za dovod svjetla mjeseeve zrake nastojale su u Iramu oivjet
i sjeanja na vanjski svijet. Vodenasta svjetlost u obliku rombova iarala je gornje
dijelove samih stupova, tako da su sliili nasukanim riba ma. Stup, uglavljen izm
eu svjetla i sjene izgledao je kao veliko Svjetsko stablo iz sjevernjakog mita Vgg
drasila - kao kozmiki stup koji povezuje nebo i zemlju. David ga je ponovno pregl
edavao preciznim okom arheolo ga, primjeujui kako je kamen od kojega je sagraen rez
an, oblikovan i slagan jedan na drugi izvanrednom preciznou, potpuno vodoravno, i
kako se uzdie poput kakvog ivog bia. Pomislio je kako je Scholem bio u pravu. Sve j
e ovisilo o tome stupu - zidovi Hrama, krov... cijeli Iram. Grad je isklesan od
ka mena pjeenjaka, koji je ve bio star, udubljen i istroen, nakon stoljea pucanja i m
ijenjanja. Nafud je bio uzrokom uasnih promjena temperature - iz dana u no i iz je
dnog u drugo godi nje doba, pa je kamen doivljavao udarce i vruine i hladnoe. Ako st
up popusti i uniti ravnoteu u srcu grada - veliki Hram prepun jeka, zaista e se urui
ti. A, David je bio uvjeren zbog onoga to je vidio i itao, da bi se, u tom sluaju,
veina, ako ne i cijeli Iram uruio zajedno s njim. Sjetio se Isusovih rijei Abrahamu
u Jeruzalemu - Herodovom hramu: Nee ostati ni jedan kamen na kamenu koji se na kr
aju nee sruiti. Isus je bio idov, ali je prorekao unitenje svoga Hrama i ono se ostva
rilo. Otvorili su sanduke i paljivo odmotavali eksploziv, posta vljajui ga oko pod
noja stupova i uz njegove stranice. Leyla i Scholem su znali to ine poto su oboje, i
ako zbog razliitih razloga* nauili kako rukovati i aktivirati eksplozive. Radili s
u zajedno i brzo i struno postavljali eksploziv dok je David u vao strau. Trebalo i
m je samo nekoliko minuta, iako se inilo mnogo due. Kada su zavrili, uputili su se
prema velikim vratima - Viso kim elihorefskim vratima, Vratima smrti djevojice s
kojom je David razgovarao. Ili su prema katakombama i mjestu gdje je bio pohranje
n Koveg. Kada su doli do Vrata, David je pogle dao lau Hrama, osvijetljenu s obje s
trane vatrom, a na vrhu mjeseevom svjetlou koja se i dalje trudila prodrijeti u Ira
mo-vu mranu unutranjost. Gledao je igru zraka svjetlosti na vrhu stropa i razmiljao
kako se to isto dogaa iz dana u dan, iz mje seca u mjesec, jo od kada su napravlj
eni otvori na krovu. Tada je shvatio da se to isto sigurno dogaa i danju, no on j
e u Hram uvijek dolazio samo nou, kada je vani ve pao mrak... bar je ta ko nagaao.
Pitao se kako bi Hram izgledao kada bi kroz njega prodirale debele zrake sunca;
kada bi one zarobile prainu koja neprestano pluta u ustajalom zraku toga grada, k
ada bi se u nji ma pomijeala praina kamenja i osuenog ljudskog mesa. Po gledao je p
odnoje stupa, ali nije vidio eksploziv, niti uo otku caje mjeraa vremena kako broji
zadnje minute osuenog grada. Htio je krenuti, i dok se okretao kutkom oka zamije
tio je po kret. Ispustio je neki piskavi zvuk, kako bi ga ostali uli i zau stavil
i se, a tada oprezno krenuo u smjeru pokreta, drei pred sobom svjetiljku. Drugom j

e rukom potraio pitolj u svom de pu. Napeo je oi kako bi u tami razabrao obrise, ali
zbunile su ga zastave i oluci lijevani u obliku ljudskih i ivotinjskih likova pa
je pokrete vidio i tamo gdje ih nije bilo, brkajui njihove sje ne s onima od vat
re. Nije bilo mogue rei da li je netko tamo, a vremena za potragu nisu imali. Okre
nuo se i pridruio ostalima na izlazu. - Uinilo mi se da sam nekoga vidio - rekao j
e - ali moda se radilo o igri svjetlosti. Mislim da bismo trebali poi. Scholem se
sloio pa su pohitali van iz Hrama, kroz dugi gla vni tunel nekropole. David je bi
o na elu. Bio je nervozan. Nije rnogao biti siguran da ih netko u Hramu ipak nije
promatrao. Morali su pouriti. 448 449Stigli su do zavoja koji e ih odvesti dublje
u tunele. David je zastao i rekao: - Ovuda. Nije daleko, ali za ime Boje, budite
paljivi sa svjetiljkama. Ako nas tu uhvate, nema anse da iza emo. Na trenutak su o
klijevali, a onda su Leyla i Scholem krenuli za Davidom u mrak. Tunel je, bez ob
zira na tu svjetiljku, bio klaustrofobino mraan. David ih je polako vodio kroz tam
u bo je tinte, prema desnom zavoju koji vodi do Kovega. Uli su u uski prolaz. Svi
su utjeli. David je jo jednom osjetio isto ono strahopotovanje koje ga je obuzelo i
prilikom njegova posljed njega posjeta. Pitao se osjea li i Scholem isto. Moda se
radilo o neem gotovo opipljivom to bi osjetio svatko tko se nae u blizini Kovega. A
, moda se radilo samo o glasu njegova oca koji mu je tihim glasom u djetinjstvu p
riao o Kovegu i onome to se u njemu nalazi. Kamena je ploa bila otvorena, ba kako ju
je David i osta vio. Na tlu, na mjestu gdje se prosulo svjetlo iz Davidove lampe
, vidio se uljani trag, pa je na njega upozorio Leylu i Scholema. Jedan po jedan
s Davidom na elu, a Scholemom na zaelju, spustili su se u mali prostor pred vrati
ma.. Mada je znao to e nai, David nije bio nita manje uznemiren nego prvi put. Za st
ao je s rukom na vratima, spreman da ih otvori. Leyla je stajala pokraj njega; i
ona puna strahopotovanja, koje je na nju pre nijela Davidova strepnja. Odjednom
ga je poeljela zagrliti, na sloniti se na njega u toj tami, privui ga i zajedno s
njime zaspati. David je otvorio vrata. Sve je bilo isto. Koveg je bio prekri ven
i kao da ih je ekao. Uao je i skidao jednu po jednu prostir ku, sve dok ga nije po
tpuno otkrio. Osvijetljen trima svjetiljka ma, Koveg je zasjao jo jae nego prije. I
nakon sveg toga vre mena, nije izgubio sjaj. Bagremovo drvo od kojega je izraen
nije istrulilo, niti je zlato kojim je pozlaen potamnjelo. Scholem se isprva nije
pribliavao. Stajao je na pragu kao opinjen, ne mogavi prihvatiti to to vidi, niti s
e oduprijeti osjeajima koji su navirali. Tada ga je David rukom pozvao da mu se p
riblii. Stajali su, jedan pokraj drugoga, poput djece po-grbljene od tereta preda
ka na svojim leima. Leyla je ostala vani; nije mogla ui u malu prostoriju. Osje450
'ala se kao da tamo ne pripada. Koveg je pripadao njima, kroz 'ih je ivio. Ona e s
e s njima boriti za zemlju, za Palestinu, ali e i za ovo- Puko sJecanJe na tu st
var stoljeima je odralo njihov narod ujedinjen; Koveg je simbol snaniji od bombi i m
etaka. Osjeala je kao da smanjuje i nju samu - ne posve, ve kao da je dijeli u fra
gmente, u atome, u pijesak i prainu. Ona i njezin narod stari su koliko i Davidov
, i stariji, meutim, za njih povijest je pustinja - ravna, bezbojna i vjena, i dug
o lutanje; dok njegov narod na sve gleda s vrha planine optoene vatrom i dimom. U
tome je razlika meu njima. Ijedni i drugi su slomlje ni progonstvom i stranom ok
upacijom. Ali ovdje, u ovoj sobi, nalazi se simbol svega onoga to ih je razdijeli
lo - simbol nera-skidivog saveza s ljubomornim Bogom. Mrzila je taj Koveg zbog on
oga to je predstavljao; zbog njegove nadmonosti nad njom i njezinim narodom, ali g
a je u isti as i voljela, i kao da mu je pripadala zbog svoje ljubavi prema David
u. - Davide, zna li kako je ovdje dospio? - tihim je glasom upitao Scholem, kao d
a se bojao da ne prekine tiinu. David je najkrae to je mogao objasnio svoje otkrie p
erga-menata i ono to su sadravali. Ali, ak ni detalji o tome kako je Koveg doao do Ir
ama nisu umanjili njegov misterij. Kada je prestao priati, obratio se Scholemu i
predloio da ga probaju pomaknuti. Scholem je oklijevao, no zatim je pristao i pria
o mu s prednje strane. S figurom anela koji sjedi na niskom postolju - Sjedalu mi
losra - cijeli je Koveg izgledao preglomazan i preteak da bi ga oni nosili. No, kad
a su ga pravilno uhvatili lako su ga podigli. Postojala su dva kolca koja bi se
inae pro vukla kroz prstenove na uglovima kutije, no oni su oito bili ili izgublje
ni, ili su nestali tijekom prenoenja iz Jeruzalema. Kada je Scholem krenuo iz sob
e pa gore uz stube, Leyla se pomakla u stranu. David je nosio Koveg sa stranje str
ane. Leyla je na ra me objesila Scholemovu torbu i podigla svjetiljku koju je os
ta vio na podu. Bilo je nespretno iznijeti Koveg uz stube i onda kroz uzak otvor.

Na vrhu su ga poloili na stranu u tunelu i priekali da se Popne Leyla sa svjetilj


kama. Davidovu je ostavila u prostoriji u kjoj se nalazio Koveg, kao podsjetnik na
njegovo postojanje. 451David se sagnuo kako bi kamenu plou vratio na mjesto - ini
lo mu se da ne bi bilo u redu ne pokriti otvor, i dok je to inio, krv mu se sledi
la u ilama. Negdje iz sjene se zauo glas - malo ni e u tunelu; glas starca - dubok
i drhtav u zatvorenom prostoru. - Profesore Rosen, nemojte se truditi. I molim v
as, recite mladoj dami da svoju puku baci na pod. Ciljam joj tono u glavu; nemojte
me prisiliti da pucam. David se uspravio i dotakao Levlinu ruku. - Leyla, eli da
baci puku. Uini kao to kae. Skinula je puku s ramena, a na trenje izgledalo kao da
u podii i zapucati. - To ne bih preporuio - rekao je glas. Leyla je pogledala Davi
da. Odmahnuo je glavom. Spustila je puku do nogu, vrlo blizu rubu otvora. - Dobro
, a sada vas profesore molim da stavite ruke na glavu i da svojini prijateljima
kaete da uine isto. - To nee biti potrebno - odgovorio je Scholem na njema kom. - Sa
vreno vas razumijem. Nikada nisam zaboravio kako se na vaem jeziku sluaju zapovijed
i. - Bezobrazno polako di zao je ruke do glave. David je Leyli apnuo da i ona uini
isto. U tami je odjednom zabljesnula ibica, bacajui drhtave sje ne na lica mrtvac
a. Jedna ruka je upalila i podigla svjetiljku. Bio je to von Meier, sa svjetiljk
om u lijevoj, a mauser pitoljem u desnoj ruci. Do njega je stajao Talal, njegov j
apanski prijatelj. Zauo se uzdah. Leyla je buljila u Talala, pogaajui odmah o kome
se radi i osjeajui kako se pribliava trenutak vrhunca. Ipak ih je ekao i znao da e mu
na kraju doi. Krv joj se ledila - noge i ruke postale su joj hladne kao da na nj
ih pue ledeni vjetar. Znala je da negdje tamo u Hramu sat nemilosrdno otku cava.
Kada se svjetlost umirila, von Meier je po prvi put ugledao ono to su Scholem i D
avid iznijeli iz podzemne prostorije. Sta jao je zapanjeno gledajui i poeo polako
shvaati o emu se ra di, iako nije vjerovao da je to to vidi sve vrijeme bilo u Iram
u, a da on to nije znao; ak ni sumnjao. Kada je progovorio, glas mu je bio suh i
kao daje iznenada ostario. - Zato ste, dakle, doli ovamo. estitam. Priznajem da to
452 dmauje sve to sam ikada otkrio. Iram je u usporedbi s tim... -ta Naravno da sa
m sumnjao. Postojale su naznake, aluzije, nita konkretno o mjestu. I, onda ste dol
i vi i to otkrili u ne koliko dana. Zaista me zadivljujete. Nisam pogrijeio to sam
naredio da vas dovedu. - Zautio je gledajui Koveg. - Dobro - konano je nastavio - b
it e vremena da ga se do bro pogleda. Vie bih volio to uiniti sam, mislei svoje, kao
to ste sigurno i vi uinili. Ipak, izuzetno me zanima to se nalazi ispod tih stuba.
Budite ljubazni pa poite prvi. - Kako ste nas nali? - upitao je David. Nije mogao
vjerovati da se von Meier pojavio sluajno, a niti da ih je stalno pratio. - Vidj
eli su vas. Vidio vas je radnik u Hramu. Slijedio je vaa svjetla do ovog mjesta,
a zatim doveo i mene. David je uzdahnuo. Bio je u pravu - u Hramu je netko bio.
Von Meier je pitoljem dao znak. Leyla je bila najblia stu bama. Spustila se oklije
vajui, a slijedili su je David pa Scho lem. Talal je izvukao sablju i krenuo prem
a otvoru, a otrica se sjajila pri svjetlosti, kao daju krade Kovegu. Doao je do vrh
a i krenuo po stubama, a von Meier poslije njega, nakon to su se svi spustili. Sc
holem se okrenuo kada je Talal bio na etvrtoj stubi. U ru ci je imao hrav no, s koj
im je nasrnuo na njega bijesno viui. Japanac je odskoio unatrag ibajui sabljom kratki
m pokretima gotovo bez napora. Otrica je zareala Scholemovo lijevo rame pa dijagon
alnom linijom i cijeli trup, kao da ree sir. Scholem je na tren stajao sleen, krat
ko je viknuo - kao da ga je netko ukljuio, i ispustio no. Gornji se dio njegova tr
upa, zajedno s glavom i desnom rukom, odvojio od donjeg i otkotrljao na Davida,
a taj se ostatak sruio na stubama. Posvuda je, u sla povima tekla arko crvena krv
i oblijevala stube. Leyla je vri tala. David je pao, oboren Scholemovom glavom, a
zatim se na najdonjoj stubi okrenuo, izvadio pitolj iz depa i poeo nasli-JePo puca
ti - tri puta, u kratkim razmacima. Meci su Talala pogodili u prsa i sruili ga. V
on Meier je kre-nu prema naprijed, pokuavajui ga dohvatiti, a kada ga je zgrabio Ta
lalova se ruka grevito pomakla, i prekinula ue koje Je dfalo protuteu kamenoj ploi. V
on Meier se zatim po453l skliznuo na ulje prosuto prije nekoliko dana. Posmuo je
prema naprijed, a dok je padao, kamena se ploa zanjihala i sruila na njegova lea,
lomei mu kimu. Visio je tako kroz otvor dok mu je polovica tijela bila iznad, a po
lovica ispod povrine zemlje, a ploa gaje lomila svojom nepodnoljivom teinom. David s
e oslobodio Scholemove glave i ruke. Leyla je stajala kraj vrata one prostorije
i tresla se. I dalje je nekako drala svje tiljke u rukama mada su se strano tresle
. Stube su izgledale uasno. Scholema i njegove krvi bilo je posvuda. Na vrhu je l

e ao Talal na svojoj sablji. Gornji dio von Meierova tijela visio je pokraj Japan
ca. Iz otvora je kapala krv. Davidu je pozlilo. Okre nuo je glavu. On i Leyla du
go su zagrljeni stajali u polutami. Govoriti nisu mogli. Eksploziju su doekali ne
spremni, kao budilicu, koja podmuklo zazvoni te spavaa pandama iznese u budno stan
je i potitenost novoga dana. 51. poglavlje Prolaz je zvuao kao daje iv, kao daje su
dnji dan konano sti gao, i mrtvi se poeli buditi. Uspjeli su se izvui iz podzemne p
rostorije, ali odmah zatim prijetila im je opasnost da u tune lima budu ivi zakop
ani. Posvuda su se uli zvukovi lomljave i pucanja dok su zidovi stenjali pod prit
iskom kojega su prije di jelili s velikim stupom u Hramu. Odjednom se zatresao p
od. Sa stropa su se odlomili mali komadi kamena i pali pokraj njih. Ti jelo u je
dnoj od nia pored njih smrvilo se uz njean zvuk poput uzdaha. Nakon njega, smrvilo
se i drugo. Koveg je neoteen stajao uza zid, kao da nije doputao ka menju da ga dot
akne. On je i nastao na kamenu, na stijeni, u ri jeima koje je grmljavina izgovor
ila na vrhu planine obavljene oblacima. U svojoj unutranjosti on je nosio te rijei
, urezane u kamen, kao to su ih generacije pobonih nosile u svojim srci ma. On je,
unato svemu, preivio - ne samo u ovom zabora vljenom utoitu, ve i u mislima i sjeanj
ma tih generacija. David se skupio uz Koveg. Vie nije postojala mogunost da ga izne
se, ak i ako oni uspiju pobjei; u to je sumnjao. Ipak, moda... - Leyla - rekao je molim te, pomozi mi. Brzo! - Davide nemamo vremena. Moramo poi. -Molim te. Vano je
. Pridruila mu se pokraj Kovega. Uz njegove upute, pomo gla mu je podii Sjedalo Mil
osra zajedno s anelom. Ispod toa nalazio se ravni, zlatni poklopac. David gaje snano
gurnuo i otvorio. njih, neto se pomaklo u tami. Les koji postaje prah. avid je p
odigao svjetiljku i obasjao unutranjost Kovega. 454 455Isprva je izgledao prazan,
a onda je ugledao obris paljivo smo tane tkanine, uvrene konim trakama. Pruio je ruku
i uzeo ih, a suha je koa pukla pri dodiru. Ruke su mu se tresle dok je odmotavao
tkaninu. U njoj su bila dva omanja kamena, svaki teak oko kilograma. Bili su hrap
avi, kao da su netom podignuti sa tla, ali svaki od njih je s jedne strane bio o
tkrhnut kako bi bio ravniji. Na gornjoj je povrini bio ispisan tekst. David je pr
e poznao stil starog sinajskog pisma. Rukama ih je prinio svjetiljci koju je pos
tavio na rub Kov ega. Ploe Zakona - dva grubo ugravirana kamena uzeta sa ze mlje i
poloena ovdje kao simbol Boga vatre i krvoprolia koji je sklopio savez s vojskom
nomadskih plemena koja su prelazila njegovu pustinju. Bilo je to sveto kamenje u
kojem obitava bo anstvo; riznica njegovih rijei, najraniji oblik semitske vjere.
Jedan je kamen pokazao Leyli. - Moe li ovo nositi? - pitao ju je. - Mislim da mogu
- rekla je. Skinula je jednu od vrea s ra mena i u nju spremila kamen. Pomislila
je kako je besmisleno, no ipak je to uinila. - Ja u uzeti drugu vreu - rekao je Da
vid. Leyla mu ju je dodala i on je u nju stavio drugi kamen. U daljini je kamenj
e pa dalo u ponor. - Vrijeme je polazak - rekao je David. Pourili su prolazom do
sporednog tunela koji e ih odvesti do glavnog hodnika. Na kraju su se okrenuli i
pogledali iza se be. Koveg je, iako ga nisu mogli vidjeti, bio tamo, u tami i e ka
o da bude zdrobljen tisuama tona padajuih zidova. Scholem je leao u prostoriji ispo
d njih, pokopan u tamu zajedno s Kov egom i ukavom mrtvakom odjeom. Okrenuli su se i
poli prema glavnom prolazu. Malo dalje od njega, zauli su jaki zvuk lomljave, a za
tim grmljavinu, dok se uruavao strop iznad njih. Pred njih su se sruile tone i ton
e kamenja i zatrpale tunel kojim su se kretali. Prolaz se poeo tresti i leevi su s
e jedan po jedan pretvorili u hrpu praha. Leyla se bacila na pod i glavu pokrila
rukama. Kao da ih je neka zla kob tjerala kroz te tunele, s namjerom da ih na p
odao 456 ain dovede do predaje prije no to ih zauvijek sahrani u dubi nama Irama.
David je legao pokraj nje. I on se osjeao pobije en Uinio je sve to je mogao; nije m
u nita preostalo. Nepo trebno je zakasnio - kako bi pronaao Ploe zakona i ponio ih
sa sobom. Sada ih je potraivao i sam grad. Sjetio se kletve na vo tanom peatu to ga
je razbio, i drugog peata koji se smrvio ispred one prostorije. Previe si je toga
dopustio. U svojoj je ru ci drao Leylinu - oputenu i mlitavu. I posljednja mumija
iz nad njih pretvorila se u prah. David je podigao glavu izazvan nekim njenim zvu
kom. Ta da se prisjetio neega to je proitao u von Meierovom izvjeu; neega to je zabo
io. Von Meier je, na jednoj etapi istrai vanja grada, otkrio vie otvora na stranjem
dijelu tunela u mrtvanici. Najprije je vjerovao da su oni bili koriteni kao dim n
jaci za neku vrstu kremiranja, no detaljnije ispitivanje poka zalo je da to nije
bilo tako. Kasnije je, u jednoj povijesnoj knjizi o Iramu otkrio injenicu da su
otvori sagraeni kao prolazi za due mrtvih; kao prolazi kroz koje su mogli pobjei iz

te bes krajne tame i vratiti se u gornji svijet. Kada joj je David rekao o otvo
rima, Leyla je uzdahnula. Bilo je tako teko ak i pomisliti na ponovno kretanje. Mn
ogo jedno stavnije i udobnije bilo je sjediti u polutami i gradu prepustiti odlu
ku o njihovoj sudbini. David ju je prisilio da ga pogleda u oi. On se iznova nada
o, ili se radilo samo o prkosu i osjeaju bijesa zbog tame i odbijanja da joj se p
okori. - To nam je jedina ansa - rekao je. - Nemamo to izgubiti ako pokuamo. Molim
te, doi. Pogledala mu je u oi, u njegovo blijedo i izmueno lice. Je dnom rukom mu j
e njeno dotakla usnice. - Da - odgovorila je. David ju je poveo u stranu tamu. Oko
njih su se razlijegali zvukovi razbijenog kamenja, a i pojaavali su se. Sve se r
uilo. Graditelji Irama stoljeima su rovali, kopali po kamenju, rezba-rei grad u pjeen
jaku. Velika je visoravan bila mjesto puno svakojakih prolaza, dvorana, soba, iz
vora, stubita, jaraka i ka-nala. A, sada je nestajala, i svaki dio koji se ruio pr
itiskao je ono to je jo postojalo. 457Trali su, titei svjetiljke, traei put kroz mra
traei spas. Pod se tresao i smirivao. Iza njih uruilo se mnotvo kame nja i blokiralo
im svaku mogunost za povratak. Na putu su pre lazili preko naslaga od paukovih m
rea. Na tom mjestu stoljei ma nije bio nitko; moda jo od dana kada je posljednji mrt
vac poloen u svoju niu. Ako su u pogrenom prolazu - ako taj pro laz na svom kraju n
ema otvor - iz Irama nikada nee izai ivi. Prolaz je na svom poetku bio vijugav, a on
da se izravnao. Odjednom su stigli do njegovog kraja - prazan zid. Dalje nisu im
ali kuda. Bili su zarobljeni u slijepoj ulici. To je vjerojatno bio jedan od naj
starijih grobnih prolaza; tijela u niama bila su kosturi - stari kao i Babilon. A
li, zrak je imao miris svjeine. David je podigao svjetiljku. Visoko na zidu primi
jetio je neto to je sliilo na otvor -uzak, a ipak dovoljno irok da bi mravije ljudsko
bie moglo proi kroz njega. - To je sigurno jedan od otvora - rekao je. - Kako moe b
iti siguran? - upitala je Leyla. - Moe se ra diti o bilo emu - o prirodnoj rupi u
kamenu; o bilo emu. Mo gli bismo upasti u zamku. - Ve jesmo - odgovorio je David.
- A ovdje mora postojati otvor. Od nekuda dolazi zrak, a ovo je jedini otvor koj
i vidim. - Ne bi li trebao biti pravilna oblika. Ne bi li kroz njega tre bala do
laziti svjetlost? - Ne znam. Moda nisu pravilno rezani. Moramo pokuati. Nemamo izb
ora. Cijeli se prolaz zatresao. - Kako emo se popeti? - upitala je. - Pomou nia - r
ekao je. - Slijedi me. Spustili su svjetiljke. Vie im ne bi koristile. One su nas
tavile gorjeli i odailjati slabanu svjetlost. Oprezno je nogu stavio na rub jedne
nie pa se podigao, rukama se hvatajui za rub one gornje. Dotakao je trulu tkaninu
i kosti. Podignuo se gore, nagi-njui se prema tamnoj nii. Nije imao pojma to je u n
joj i vie bi volio da i ne sazna. Kleknuo je i pruio ruku Leyli koja se ob jema no
gama uspela na rub, dok ju je umirua svjetlost rezbarila sjenama. Sagnuo se i njen
im, drhtavim poljupcem poljubio njezine suhe i prestraene usne. Stisnula mu je ru
ku i nastavila se penjati. Pomogao joj je da se uspne do sljedee nie pa gaje povuk
la, pokuavajui meu leevima nai oslonac za ruku. Odmorili su se nakratko da dou do dah
pa nastavili. U svim prolazima za-ula se tiha tutnjava. Dio zida nasuprot njih j
e nestao. Nakon pet nia stigli su do otvora. Bio je to zaista otvor. - Ja u prvi rekao je David. To je lako izgovorio, ali, treba lo mu je hrabrosti da prui ruku
u mraan otvor. Kada je provu kao ramena, cijelim se tijelom odgurnuo u uzak proc
ijep. Otvor je bio pod kutem i to mu je omoguavalo da uklizne u njega i pomie se p
rema naprijed rukama ispred sebe. Puzao je poput zmije. Bilo je tamno kao u grob
u. Sa svih strana osjeao je pri tisak zidova, pritisak tisue tona pominog kamenja.
Suzbio je paniku i mekoljio se prema naprijed. Leyla je ve bila u otvoru iza njega
i stiskala se uz njegove pete. Sve se zatre-slo i zauo se zvuk kakav proizvode v
lakovi. Zbog iznenadnog drmanja ramenom je udario u zid tunela. Negdje se zauo zv
uk kamenja koje pada. Bilo je nevjerojatno mrano. Srce mu je lu palo. U glavi mu
se iznova pojavio strah iz djetinjstva - strah od toga da ga ivog zakopaju. elio s
e osloboditi, ustati, pomaknuti ruke i noge. Osjeao je guenje; osjeao je da ga neto
stee. Leyla ga nije mogla vidjeti, ali je znala da je ispred nje. Kroz mrak, do n
je je dopirao zvuk disanja - otar i brz. Pomislila je kako je prenapet i kako ga
obuzima klaustrofobija. Ako se on uspanii - to je kraj za oboje. - Davide - pozva
la ga je. - Dii polake, duboko. Pokuaj se opustiti. Njezin glas kao da je bio kilom
etrima udaljen. Duboko je udahnuo, zadrao dah, a onda polako izdahnuo. Otkucaji s
rca ubrzo su mu se vratili u normalu i osjetio je kako se smiruje. Po novno se p
robijao naprijed. Zauo se jo jedan zvuk lomljave i to ovaj put vrlo blizu. - David
e! - Leyla je uzviknula. - Ovo je bilo iza mene. Mi-wi da se uruio ulaz u otvor.

Moramo izai odavde! David je shvatio da bi se cijeli tunel mogao sruiti na njih. I
li ' * i izlaz iz tunela, ako postoji, mogao biti zatrpan. Probijao 458 459se nap
rijed potaknut novim oajem, kroz tamu prema svjetlu kojem se nadao. Bilo je teko o
drediti, ali inilo mu se da je cijeli put bio blagi uspon, i inilo se da e trajati
zauvijek. Ruke, laktovi i koljena bili su mu izranjavani, i koa na njima zguljena
zbog puzanja po otrom kamenju. S vremena na vrijeme ulo se neto poput grmljavine;
nekada daleko, a nekada zastraujue blizu. Bez upozorenja, prstima je neto dotakao.
Srce mu je stalo. Polako se pomaknuo pa ispruio ruku. Dotakao je kamen. Div ljaki
je poeo pipati ispred sebe, gore, dolje - na sve strane. Sa mo kamen. vrst i nepro
bojan. Otvor se zatvorio i vie nije bio otvor - postao je njihova grobnica. 52. p
oglavlje - to je Davide? Zato si stao? - do njega je dopro Leylin glas. Nekoliko j
e puta duboko udahnuo, trudei se da odgovori smi reno. - Doao sam do zida - rekao
je. - Ne mogu dalje. Mislim da nam je tu kraj. utjela je, a zatim rekla: - Jesi l
i siguran? Moda se radi samo o nekakvoj prepreci? - Ne, ovo je vrst kamen. Nekakav
kameni zid. - A zrak? - upitala je. - to misli? - Zrak, odakle dolazi? I koja je,
u biti, svrha ovog prolaza? Ne moe tako zavravati. Zrak mora od nekuda dolaziti.
Bila je u pravu. Zbog svoje glupe panike zaboravio je misliti. Prisilio je sam s
ebe da se smiri i postupno se sabrao. Nije se radilo samo o zraku. Bilo je toga
jo. Prolaz je sagradio ovjek; u to je bio siguran. Izgledao je ravan i pravilan, i
otvor je bio na pogodnom mjestu. Zato bi netko kopao prolaz koji ne vodi ni kuda
? ak i ako je bio zamiljen samo kao put do Gehenne, sli jepa ulica nije imala smis
la. Sjene umrlih mogle bi se provui i kroz uicu igle ako su dovoljno okretne, no o
vdje se nije vidjela ni tako sitna rupica. Stari narodi smrt nisu objanjavali pre
tje rano spiritualistiki. U grobnice svojih mrtvih stavljali su lonce, hranu i or
uje. ivot poslije smrti smatrali su polutjelesnim po stojanjem, a ne bestjelesnom
duhovnosti. Slijepa ulica nije ima te smisla. Odjednom mu se ideja o prolazu koj
i nikuda ne vodi uinila Poznatom. Arheolozi tijekom iskapanja esto nailaze na blok
i rane prolaze i zazidane tunele, no ovo je bilo drukije - ovako je 460 461trebal
o biti. I tada mu je sinulo. Neke od egipatskih grobnica, ukljuujui i Veliku piram
idu, imale su zatvorene prolaze kako bi mogue pljakae navele na pogrean trag. Za zat
varanje pro laza koriteni su teki komadi stijena, kamene ploe i epovi, ali ostavljal
i bi se i prolazi za radnike koji su ih postavljali. No ovdje ne postoji prolaz
za bijeg - sam je prolaz tome bio namijenjen. Moda je s tim razlogom i sagraen. A,
David je i sumnjao da je u zatvorenom drutvu kao to je Iram, pljaka grobnica bilo
uobiajeni zloin - gdje je pljaka mogao prodati ukradenu robu? I, grobnice se nalaze
na drugoj strani otvora, a ne ovdje. Osim ako... Poeo je istraivati stijenu pred s
obom, prstima pipajui zglob gdje se spaja sa zidom tunela. Srce mu je zaigralo. S
tijena nije bila prirodni nastavak prolaza. Napipao je vrlo uzak procjep na dnu
s obje strane, toliko uzak da je jedva u njega ugurao prst. To je bio nekakav ep
ili ploa. Pitanje je samo bilo koliko je velik? Neke od takvih ploa u Egiptu bile
su iroke i do oko osamdeset metara. Tada je shvatio da zrak ulazi kroz procjep. P
rivukao se blie stijeni i gurnuo ju svom snagom. Nita. Le ei na kamenom podu imao je
vrlo slabo uporite. Pomaknuo se i uglavio meu zidovima. Nalazio se na mjestu gdje
se mogao osloniti na jednu nogu. Ponovno je gurnuo. Zaulo se kriplje-nje kamena o
kamen. Prste je gurnuo u procjep koji se malo pro irio. Ploa se mogla pomaknuti.
- Mogu je pomaknuti! - uzviknuo je. - uvaj dah - odgovorila je Leyla. - Nastavi g
urati! Pod se pomaknuo i uruio se jo jedan dio tunela. David je opet gurao iz oaja k
ripei zubima. Kamenje opet zakripio. U procjepu se pojavila blijeda svjetlost. Pot
rudio se jo jae, prisi ljavajui se da iskoristi svoje zadnje snage. Kamen se pomaka
o i propustio u tamu dvije tanke zrake svjetla. Tutnjava se sada mo gla nepresta
no uti. Iram se raspadao. Teko je ustao osjeajui miie ruku i lea kao konopce, a ile
atu kao ice. Niz lice mu je curio znoj. Kamen se pomaknuo, a onda zaljuljao i poeo
se kotrljati unatrag na neku vrstu potpornja za protuteu. U pro laz je navrla sv
jetlost. David je zamirio - nije mogao podnijeti blijesak - a onda paljivo ponovno
otvorio oi. 462 Gledao je u nisku kamenu prostoriju pravilne konstrukcije. Tu je
leala i posljednja tajna Irama; tako dobro uvana da ni tko, tijekom svih dugih st
oljea, nije ni posumnjao da postoji. David je bio prvi koji je u dvije tisue godin
a to ugledao. Pro storija je svjetlost dobivala putem otvora u stropu koji su pr
opu tali svjetlost, a vodu otpremali u rezervoare. No, Davidov se pogled nije zad
rao na stropu i nije razmiljao o svjetlosti. Na visokim kamenim stolcima uz rubove

sobe sjedili su kra ljevi Irama. Salomonovi nasljednici sjedili su ustolieni u s


rcu svoga pustinjskog kraljevstva, odjeveni u najfinije brokate izve zene zlatni
m, crvenim i ljubiastim nitima. Pod blagom svjet lou stoljetne praine sjajilo je dra
go kamenje, ukrasi od zlat nog filigrana, srebrne spone i prstenje od ametista.
Nalazili su se tu i kovezi od slonovae, ljudske fino izrezbarene i obojene fi guri
ce od ebanovine i cerovine; izrezbarene deve od albastera, modeli brodova iz Jem
ena, sablje iz Babilona. Utonule u svoja prijestolja, kraljevske su mumije preds
jedavale nad vremenom. Lica skrivenih blijedim maskama od alabastera privrenima zla
tnom uadi i nevidljivih oiju obojenih antimonom. David je ispuzao iz otvora i skoio
u prostor grobnice. Ugle dao je figure gazela, sokolove od slonovae i krilate de
mone -poput onih koji su se nalazili dolje, u umiruem gradu. Sada, kada su mu se
oi privikle na svjetlost, shvatio je da je blijeda i slaba, ali sve to bi dotakla
sjajilo se. Ogledao se oko sebe i vi dio Leylinu glavu na otvoru - uenje u njenim
oima. Sve do tog trenutka nije imao prilike pogledati joj lice. Promijenila se, a
li bila je to i dalje ona, i njene oi bile su njene oi. Primijetila je kako ju gle
da pa je odmakla svoj pogled. Spustila se iz otvora i pola do prijestolja na supr
otnoj strani. Murnijine smeurane ruke i izblijedjela, propala odjea govorili su o
smrti, no maska, boje na prastarim tkaninama i bro na gru dima jo uvijek su nosili
jeku davno nestalih velianstava. Poe ljela je kleknuti. Iz tog sanjarenja porobud
io ju je Davidov glas. - Moramo izai brzo - rekao je. - Sve oko nas se rui. Sva ko
g bi se asa mogla uruiti i ova prostorija. - Kako emo van? Ovo i nije puno bolje od
tunela - samo je vee. Moemo udobno umrijeti. 463David je oajniki gledao oko sebe. N
eki nain mora po stojati. - Sada smo na vrhu grada - rekao je. - Oni otvori vode
ravno van. -Ali previe su uski; ne bismo mogli proi kroz njih. - A to je s duama kra
ljeva? - upitao je. - Ti otvori su sa graeni za ulazak svjetla, a ne za izlazak d
ua. Koliko vidim, tu nel kojim smo doli bio je jedina veza izmeu ove prostorije i g
rada. Meutim, al-Shami je priao o vie otvora. Ovaj kojim smo mi doli sluio je kao var
ka; sagraen da izgleda kao i osta li, a zapravo je sluio za prijenos kraljevskih t
ijela do grobnice -zato ima i onaj potporanj. Pretpostavljam da postoji jo otvora
, a al-Shami je tako rekao, zato nema jednoga za kraljeve? Pa, zar ne idu i oni u
raj? - Ali, veliki otvor bi zimi ovdje proputao kiu. - Osim ako nije pokriven. Poe
li su pretraivati strop, uznemireno traei bilo kakav trag nekog veeg otvora. Ispod s
ebe, uli su zloslutnu lomljavu. Odjednom se sredinji dio poda izboio. Pojavila se j
edna puko tina koja se poela iriti. Jedan od kraljeva uruio se u hrpu ko stiju i uto
g zlata. S lica drugoga skliznula je maska otkrivajui smrt - ukoenu i nekraljevsku
. Soba je poela vibrirati. Centimetar po centimetar pregledavali su obukanu povri n
u. Bila je tako glatka - tako netaknuta. Na njoj su zlatnom i srebrnom bojom bil
i naslikani geometrijski uzorci. - Ovdje - uzviknuo je David. Njegovo izvjebano o
ko ugle dalo je tanku, kvadratnu liniju otvora. Leyla se pourila do njega. - Kako
emo do otvora? -Kovege, brzo! Zgrabili su kovege i slagali ih u klimavi stup. Davi
d je bio vii i popeo se prvi. Nekada je tu sigurno postojao kolotur, ali je konop
odavno istrunuo. David je okiran bubnuo o vrataca, ali ih nije mogao otvoriti. Potporanj! - uzviknula je Leyla. - Ovdje je. Na njemu je jo uvijek bio komad kono
pa. Uzela ga je i do dala Davidu. Soba se zatresla od jake vibracije. Jedno se o
d pri464 jestolja zaljuljalo, a onaj koji je na njemu sjedio odletio je u sredin
u prostorije. Glava mu se kotrljala po podu i zaustavila do Leylinih nogu. David
je stajao na vrcima prstiju i provlaio konop kroz prsten koji je nekada tome i sl
uio. Teko je odravao ravnoteu. Soba se ponovno zatresla. Nakratko se i on zaljuljao
pa se opet uspravio. Konop je proao kroz prsten i on ga je uvrstio, pla-ei se da e po
novno puknuti. Poklopac se tada poeo micati; uasno polako. Odjednom se na podu poj
avila i druga pukotina koja se naglo irila - prosto rija se poela ruiti. Leyla je b
ila na drugoj strani. - Skoi! - viknuo je David. - Za ime Boje, skoi! Pogledala je
u pukotinu i pod sobom vidjela razjapljeni pro stor. To ju je oamutilo i skamenil
o. Pogledala je u Davida. Pro cjep je bio sve vei i vei. - Leyla, ne ekaj vie! Skoi!
Zatvorila je oi, skoila i iza sebe ostavila procjep. David se provukao kroz otvor
i podigao se na krov. Bio je na vrhu Irama, na samom vrhu kamene graevine. Pomoga
o je Leyli. Toranj od kovega koji su napravili u tom se trenutku sruio. Malo je vi
sjela drei se jednom rukom, a onda je David naao uporite u jednom kamenu i izvukao
je. Stajali su i oslukivali smrt Irama pod svojim nogama. Na drugoj strani brda u
ruio se itav jedan dio, ostavljajui za so bom rupu iroku devedesetak metara. - Moram

o se maknuti s ove stijene - rekao je David. -1 ona bi se mogla uruiti. Polako su


se sputali, traei u razmrvljenim stijenama upo rita za noge i ruke. Kamenje kao da
je bilo ivo - rikalo je i vri talo u agoniji, s vremena na vrijeme drhtalo poput b
olesne i votinje i pokuavalo ih stresti sa sebe. Jedan bi pogrean korak bio fatalan
. inilo se da sve traje ve satima iako se vjerojatno radilo o vie od petnaestak min
uta. Napokon su bili u podnoju; leali su nepokretni - boljele su ih kosti i miii, a
koa im je bila izgre-ana i krvava. Znali su da se moraju maknuti sa stijene prije
za vrnog loma, ali ni jedno ni drugo nisu mogli govoriti ni hodati. 465Leali su z
aklonjeni pokraj jednog od stupova i osjeali se si gurno u njegovoj sjeni. Iznad
njih, cijeli je Iram grmio, kripao i stenjao. Leyla je dola k sebi od oka kad je zau
la glas: - Was gibts? Was geschieht? Pogledala je u smjeru glasa. Nad njom je st
ajao straar koji je stigao na devi. Kako je bio na zadatku, zadnji je stigao u gr
ad, nakon stoje uo udne zvukove lomljave. David je ustao, spreman da se baci na ovj
eka, a ovaj je samo pogledao u njega pa opet u Leylu. - Wer sind Sie? - upitao j
e. - Was machen Sie hier? Automatsku puku koju je nosio uperio je prema njima. Tko ste vi? - upitao je jo jednom, ovaj put na arapskom. -to radite ovdje? Gotovo
u isti as zauo se zvuk kao da je skladite eksplo ziva odletjelo u zrak. Nakon toga
zemlja se polako poela ljulja ti, pa sve bre i bre. Stupovi oko njih estoko su se tr
esli. Stra ar je gledao skamenjen. David je dva puta kroz dep pucao iz pitolja. Gle
dao je kako straar pada, tiho i nezamjetljivo. David se pitao zato je smrt tako la
ka, a sve drugo tako teko? Potrali su. Iram su muile zadnje boli - konano. Ljudi su
se u zbunjenim grupicama i dalje valjali oko stijene viui neto jedni drugima. Njih
dvoje nitko nije opazio. Trali su sve dok nisu stigli do plitkog jarka. Skoili su
u njega. Pogledali su iza sebe preko tamnih jaraka, stupova i krilatih kipova. S
Iramom je bilo svreno. Stupovi su se pod teinom poeli svijati. Prvo su poputali oni
tanji, a onda oni deblji pa na kraju i ostali. Sve je sliilo na Boji gnjev: apat u
tami, tamna krila, glazba iznena dne smrti u grmljavini kamenja i lomljavi mamu
tskih stupova. Legenda se sruila i postala pijesak. David se sjetio Samsona u Gaz
i, u Dagonovom Hramu; svijenih stupova i zgrada koje se rue na Filistejce. uo je r
iku Irama, kao to se uje more koje tijekom oluje divlja po stijenama. Sjetio se kr
aljeva koji se u svojoj visokoj sobi pretvaraju u prainu, blaga u tom gradu, bi b
lioteke, Hrama, Kovega Saveza. Okrenuo je glavu i ogoren se naslonio na Leylu u sm
rdljivom jarku.
53. poglavlje
U jarku su ostali cijelu no. Kada su ujutro iz njega izali, po ljana je bila pusta
, a Iram hrpa kamenja iz koje se na nekim mje stima pojavljivao plamen i dim. Nal
i su devu koja je moda pri padala straaru kojega je David prethodnog dana ubio. U
puko tini jednog kamena nali su vodu, a u devinim bisagama hranu koja e im trajati
dva ili tri dana, ako ne budu pretjerivali. Jo uvijek su imali neto hrane i vode
koju su Leyla i Scholem po nijeli iz kuhinje u Iramu. Leyla se sjetila djevojke
koju su tamo zakljuali u ormar: je li znala to se dogaa kada se svijet na nju sruio?
Poli su voeni nekom silom jaom od njih samih. Tako bi lako bilo lei u pijesak i vie
nikada ne ustati; i prihvatiti kraj Irama kao svoj kraj. Znali su da su blizu sm
rti i da ih svaki ko rak vodi jo i blie. Jahali su na smjene - ravno prema sjeveru
. To se inilo besmislenim, ali to su drugo mogli? Malo su pria li o onome to se dogo
dilo. Leyla je eljela zaboraviti; potisnuti sjeanja o svom putu u Nafud i o svemu t
o je bilo u Iramu. Nou bi lijegali zajedno, stisnuti uz devu. Leyla je mislila o
hladnim noima koje je na Pjearama provela sa Scholemom; o njegovoj ogorenosti i oaju.
eljela je grliti Davida, dotaknuti njegovo lice, ruke i uvjeriti sebe daje stvar
an. udjela je za vo enjem ljubavi s njim, ali bojala se i bojala mu se podati u hl
a dnim i jalovim Pjearama. Nije ponovila ljubavnu izjavu iz Je ruzalema, a David j
u nije spominjao. Je li mislio da su je potakli strah i nesigurnost onih posljed
njih dana tamo? I, hoe li, ako na to izjavi ponovno, misliti da to ne govori ona,
ve Pjeare i strah od kraja? David bi ju katkad, kada bi bila ispred njega, gledao usam466 467Ijenu figuru ispod blijedog sunca, malu, krhku, gotovo patulja stu p
rema dinama. Nou, kada je leao pokraj nje, elio ju je, ali neto nedefinirano dralo ga
je na udaljenosti, pa je sva njegova strast otjecala u tamu i hladnou. Govorili s
u na mahove, s dugim tiinama izmeu. U Pjea-rama oboje su eljeli zaboraviti, a razgovo
r ih je podsjeao na ono gdje su bili i zato su bili. Davida je brinuo gubitak Iram

a i unitenje Kovega. Neprekidno je o tome razmiljao, poput o vjeka koji ubije nekog
njemu dragog, a svjestan je da bi taj, da ga nije ubio, bio uzrokom nepodnoljivih
patnji. Ono to je uni teno, uniteno je, ali David nije mogao zamisliti sve zlo Ira
ma. On se sjeao samo mrane ljepote njegovih hodnika, svjetla ko je prodire kroz iz
bueni krov njegovog Hrama, Kovega koji se pojavljuje prekriven velom. Mislio je i
o djevojici s kojom je razgovarao; ije su tijelo slomile tone izmrvljenog kamenja.
Ta da je osjeao uasnu krivnju i zgraanje nad sobom. Meutim, Leyla mu je pokazala pa
pire to su ih ona i Scho-lem nali u avionu. Onda se sjetio al-Shamija kako se hval
io da e se u Jeruzalemu neto dogoditi. Urota nije poinjala i zavra vala u Iramu. Bil
o je jo toga stoje skrivenp. Ali, on ni dalje nije shvaao zato ga je von Meier dove
o u Iram, i zato je sreiva nje ploica iz Eble bilo tako vano. Neto mu je govorilo da
je von Meier, uz zainteresiranost, imao i druge, dublje razloge i da su oni bili
povezani s jo gorim planom od onoga koji su ras krinkali. Nastavili su svoje bez
nadno putovanje, gonjeni novim stra hovima koji su bili jai od njihovih osobnih.
Ako ne dou u ve zu s kakvim beduinom, umrijet e, a ako oni umru, nita nee moi poremet
iti ono to se sprema, to god to bilo. Te su noi leali u mraku, drei se za ruke poput
jubavnika, drhtei s vremena na vrijeme zbog noi, pustinje i blizine onog drugog. U
podruju u kojem su bili, ljubav se nije mogla mjeriti: nikakva blizina nije dovo
ljno bliska da poniti veliinu Pjeara. - Leyla, zato si dola? Bila si slobodna; zato
se opet dala uloviti? Ispriala mu je o filmu i fotografiji muftije. - Al-Husaynij
a su traili i prije no to je otiao u Njemaku468 rekla je. - Tijekom dvadesetih i tri
desetih godina u Palestini je organizirao protuidovske nemire i napade na idovsko
vlasni tvo. Postao je vodea snaga u zemlji: predsjednik Vrhovnog muslimanskog vijea
, ef Arapskog vieg odbora. Bio je pohle pan i ambiciozan i nije doputao da mu se it
ko nae na putu. Nije bio zadovoljan s ubijanjem idova. Njegovi su ljudi ubijali ar
apske politiare koji su mu se suprotstavili i obine ljude koji su bili umjereniji
od njega. Ubijeno je puno nevinih ljudi - cije le obitelji su ubijane, pretuene.
Samo moja obitelj ostala je bez deset lanova - ubili su ih muftijini sljedbenici.
- Znala sam da je mrtav. Ali, kada sam doznala da je bio upleten u... sve ovo,
nisam mogla ostati u Jeruzalemu. inilo mi se znakovito, kao sudbina. Ja sam musli
manka, odgojena da vje ruje u sudbinu, u Boju volju. Jo se sjeam oca koji nam govor
i o njemu kada sam bila dijete. Pokazivao nam je njegovu sliku, a onda slike naih
roaka koji su ubijeni. Ono to su nam kasnije napravili idovi nije nita u usporedbi
s onim to nam je napra vio muftija. Arapina je sukobio s Arapinom, obitelj s obit
elji. Ne znam, Davide, ali ja ne shvaam toliko mrnje. Nebo je bilo bistro. Kroz ta
mu probio se meteor i na tren ju osvjetlio. - Je li vrijedilo? - upitao je. Pogl
edala ga je. - Otii u Iram - rekao je - nai ono to si nala. Jesi li to eljela? Odmahn
ula je glavom. - Ne, a kako bi i moglo? To sam shvatila puno prije dolaska u gra
d. Nisam ila traiti al-Shamija; ila sam traiti tebe. - To mi je bilo vanije od osvete
zbog davnih smrti. Kae da je al--Shami mrtav, pokopan kamenjem. To mi ne znai nita.
Ne bi mi znailo nita ak ni da sam ga ubila svojim rukama. Neka zla su prestara i o
sveta nema smisla. - Beduini ne misle tako. Kinanula je. - Da, beduini misle dru
kije. Ali oni prolost nose u svojim glavama i odravaju je na ivotu oko svojih vatri.
Mi imamo knjige, novine i filmove; mi piemo povijesne knjige, Prepisujemo ih, iz
abiremo, izdajemo, ispravljamo. Kako bih ja 469znala to se dogaalo tridesetih godi
na? Ili prije pedeset godina, ili prije mog roenja? - Leyla zar ti u nita ne vjeru
je? Pogledala je oko sebe - u kamenje, pijesak, zlovoljnu devu, Davida. - Ne - re
kla je - vie ne.
KNJIGA ESTA
Pletemo i pletemo mreu od dugih vlati
dok se nastavlja poredak hrabrih.
Neemo dozvoliti da izgubi ivot;
Valkvri imaju mo da izaberu ubijene.
Njalova Saga
470
54. poglavlje
Rano je proljee u Jeruzalemu otvorilo prve cvjetove. Na Ma slinskoj gori, zimsko
zelenilo empresa bilo je smijenjeno blje skovima crvenog i grimiznog. Miris jasmi

na ispunio je zrak. Kasno jutarnje sunce sjalo je nad zlatnim kupolama crkve Ma
rije Magdalene i ispod nje na Katedralu Sv. Hridi. David i Leyla etali su du Ulice
Herl, uputivi se prema stanu Abrahama Steindhardta. Tri dana od Irama nali su bedu
-insko naselje. Starjeina ih je osobno otpratio u istraivaki lo gor Aramco u koji s
u stigli nakon etverodnevnog putovanja na sjever, i tamo su nagovorili ovjeka da i
m pomogne neopaeno izii iz Saudijske Arabije. Logorski prijevozni sustav obuhvaao j
e i male zrakoplove, tipa cessna 414, a pilot se sloio da ih od-veze do mjesta Ha
qla na jordanskoj granici. Preli su granicu prema Jordanu, bez ikakvih tekoa i uput
ili se u Aqabu. Leyla je tamo imala roake, ljude koji su znali ne postavljati pit
anja. Oni su ih snabdjeli odjeom i novcem i odveli su ih kasno te noi, preko zalje
va Aqaba u Eilat, u Izraelu. Iz Eilata uhvatili su rani sherut za Jeruzalem. Do
sada srea ih je iznimno sluila. Nitko nije pitao da pokau dokumente. Steindhardt je
ivio u novoj zgradi nedaleko jeruzalemskog glavnog autobusng kolodvora. Kad su t
amo stigli prolo je po dne; uz malo sree nai e Steindhardta kod kue na ruku. Nosili s
i poklon, bocu francuskog calvadosa. Leyla je to jutro podigla sve sa svog bank
ovnog rauna: trebali su novac koliko i sreu. Popeli su se stubama na etvrti kat. Da
vid je pokucao na Steindhardtova vrata: tri puta, stara ifra dogovorena izmeu njeg
a i Leyle. ula se samo tiina. Pokucao je ponovno, sna473nije. Opet nita. - to misli,
bismo trebali uiniti? - upitao je. - Mogao bih nazvati sveuilite, vidjeti je li mod
a tamo. - Rijetko odlazi tamo sada, Davide. Nekoliko predavanja, posjet staroj k
njinici na planini Scopus. Veinom radi kod kue. - Onda emo ekati. Vrata nasuprot Stei
ndhardtovog stana otvorila su se uz kri pu. Netko je gledao van iz sjenovite unut
ranjosti. Dva blijeda oka pomno su ih ispitivala. uo se astmatini kaalj praen zvi duk
m. Okrenuli su se. - Traite Steindhardta? - pitao ih je staraki glas iza vrata. Le
yla je kimnula. Nastala je duga stanka. Vrata se nisu dalje otvarala. - Otiao je
- rekao je zvidukavi glas. Druga stanka za udi saj. - Mrtav. Umro prije... oko dv
a tjedna. Pao je ovdje po stuba ma... slomio vrat. Jadni nitkov imao je nizak tl
ak. Tako kau. Izaziva vrtoglavicu. Stube su strme. Prokleto prestrme... za stare
ljude. Zaprepateni su u tiini sluali glas nevidljivog susjeda kako pria svoju jadiko
vku. Zatim je prestao govoriti i ponovno se zakaljao, da mu plua izbace kie, magle
i pare duge zime. Du go vremena nitko nije progovorio. Leyla je drala Davidovu ru
ku, borei se sa suzama. Na nejasnom, uto-sivo olienom pro irenju bilo je hladno. Zi
ma je naplatila svoje raune od zgrade, kao i od stanara. Boja se Ijutila u kutovim
a. Leyla je pogledala stube. inile su se teke i neugodne, nisu ba smrtna postelja k
oju bi netko odabrao. Vrata su se zatvorila i ostali su sami na proirenju. David
je poeo silaziti stubama. Leyla je pogledala Steindhardtova vrata, sjeajui se veeri
kad je dola od Scholema. Zatvorila je pre tinac sjeanja i krenula prema stubama. O
djednom, vrata nasuprot su se opet otvorila i glava je pro virila iza njih. Pram
enovi sive kose lebdjeli su nad elavom gla vom. Male crveno obrubljene oi, kratkov
idno su zirkale u Ley-lu bez pomoi naoala. Tanke, beskrvne usne su se pokrenule. Jeste li vi Leyla? 474 Kimnula je. Nije bilo odgovora. Rekla je: - Da. - A vi nastavio je glas obraajui se Davidu - vi ste si gurno David. David Rosen. - Da, ja
sam David Rosen. - Priekajte ovdje - rekao je starac. - Imam neto za vas. Za vas
oboje. Vaa su imena na tome. Otiao je zatvarajui vrata za sobom. ekali su na stubama
, osvijetljenim blijedoutim svjetlom. Leyla se osjetila oronulo. Pitala se ima li
dovoljno snage da doe do podnoja stuba. Sjela je na najgornju stubu. Prolo je dost
a vremena. Vrata su se uz kripu otvorila i stara je glava ponovno pro virila. Dug
aka ruka pruila se naprijed. Tanka, savijena drala je bijelu omotnicu, zguvanu i neu
rednu. Leyla je ustala i uzela ju. Njeno i Davidovo ime bilo je napisano Steindh
ardtovom rukom, paljivo, starinskim hebrejskim pismom. Nije se mogla priviknuti d
a vidi svoje ime na hebrejskom. - Hvala - rekla je, dok joj se glas gubio u dugak
om, dubo kom hodniku. - Ostavio je to ovdje - mrmljao je mali ovjek. - Rekao je d
a vam to dam ako doete, ako mu se neto dogodi. - Stao je i sla bo zakaljao. - Sigur
no je znao. Oni nekad znaju, mislim. Znaju da umiru. - Ponovno stanka, ponovno k
aalj, vie kao spazam, suh, duboko u pluima. - Koliko je to bilo prije no to je umro?
- upitala je Leyla. Starac se zamislio. Njegovi su prazni obrazi visjeli kao koa
ispuhnutog balona. Disao je isprekidano, kao da e sasvim pre stati. Trebalo je t
ako malo napora da se umre, mislila je Leyla. - Dva dana - rekao je - moda tri. N
e vie. Mislite li da je znao? - Da - rekla je tiho. - Mislim da je znao. Stara je
glava tajanstveno zakimala. Pogledao ju je kraji kom oka. - Da - sloio se. - Star

ci znaju. Glava se povukla i vrata su se zatvorila njenim, nesretnim zvukom, kao


da se zatvara poklopac lijesa. Sili su stubama i izili na svje proljetni zrak. U bl
izini je bio cafe, ispunjen ljudima koji su ruali. Nali su mjesto i sjeli. Konobar
i i muterije su zaposleno zujali naokolo, priajui, na475 ruujui, svaajui se; ali in
m se da oni sjede udaljeni od svega, u kukuljici tiine i tuge, nesposobni da djel
uju ili govore. Boca calvadosa stajala je na stolu, neprimjereni simbol nijeme al
osti. Zatim je priao konobar i upitao za njihovu narudbu. Automatski, naruili su kr
eplachs1 i dva nesher likera. Trebalo je vremena da stigne jelo. Dok su ekali, Le
yla je otvorila omo tnicu i izvadila pismo iz nje. Sjedei blizu Davida, itala je t
i him glasom. Poelo je vrlo izravno, bez uvoda. Dragi Leyla i David. Ako ikad ovo
budete itali, ja u biti mrtav. Molim se da vi oboje budete jo uvijek ivi, iako se pl
aim za vas. Prate me, skoro sam siguran u to. Prije tri dana, vidio sam ovjeka bli
zu moje stambene zgrade. Bio je tamo i juer ponovno i danas opet. Gledao je i ekao
, to - ne znam. Kada sam iziao, kre nuo je za mnom, na diskretnoj udaljenosti. Nis
am ga vidio iza mene, ali znao sam da je tamo, mogao sam ga osjetiti za mojim lei
ma. Mislim da su mi pretraili stan, barem jednom. Uoio sam male znakove da je netk
o bio tamo. Nee nai nita. Poslao sam sve vae papire - knjigu, dnevnik, fotografije i
vae prije vode - prijatelju. Ne brinite, oni e biti sigurni s njim. Poslao sam ih
potom, tako da nitko nee znati kamo su otili. Bolje da vam kaem neto o ovjeku kome s
m sve to dao. Njegovo je ime Harry. Harrv Blandford. Englez je, ali ivi u Izraelu
od 1947. godine. Preao je na idovsku vjeru prije oko deset godina, iako bi se o n
jegovom poimanju mitzvota2 jo moglo raspravljati. Glavni rabin ne bi to uope odobr
io. Nije da ga elim kritizirati, ali on jede slaninu za doruak kad god ju moe dobit
i - a to je prilino esto. Harrv Blandford je udan ovjek, ali on je najbolji ovjek u I
zraelu koji bi mogao dobiti tvoje papire. Doao je u ovu ze mlju kao mladi, i otada
je nikad nije napustio. Nakon rata bio je postavljen na mjesto AG3 - prvi pomoni
k generala u odjelu Britanskog ratnog ureda, odgovornog za istraivanje ratnih zlo
1 Kreplachs - tijesto punjeno krumpirom. 2 Mitzvot - u prijevodu dobro djelo ina.
Kratko nakon toga, premjeten je u CROWCASS - Sre dinji registar ratnih zloina i os
umnjienih, gdje je radio s Pal-frevjem u Parizu. Godine 1946. potpuno se razoarao
jer je osjeao da ni Englezi ni Amerikanci nisu nita znaajno uinili, da se uhvate bivi
nacisti. inilo se da jedino Rusi neto stvar no poduzimaju, a oni mu se nisu sviali
iz drugih razloga. Na pustio je svoja zaduenja i naao posao kao novinar u Manchester Guardianu. Tijekom 1947., novinska ga je kua poslala u Palestinu, i kad je,
godinu dana kasnije, zemlja postala Izrael, ostao je. Nastavio je zaraivati za ivo
t kao slobodni novinar, ali stvarna opsesija bila mu je identificiranje i lov na
bive na ciste. Radio je sa Simonom Wiesenthalom i s nekolicinom dru gih u Europi
, ali veinom je radio sam. Ima vrlo malo novaca, a i ono to ima troi na spise i dop
isivanja. Moda se pitate zato sam vae dokumente poslao takvoj osobi. Ili ste, do sa
da, to ve i sami shvatili. Ako niste, dopusti te da vam objasnim. Nali ste dnevnik
SS majora u kojem on opisuje prijeratnu njemaku ekspediciju na Sinaj, Tu je eksp
e diciju predvodio netko tko je oigledno u uskoj vezi s Hajj Amin al-Husaynijem, o
vjekom koji je kasnije postao stup Treeg Reicha u arapskom svijetu. Upravo samo d
oznao, iz drugog izvora, da je al-Shami, koji je oteo Davida i odveo ga u Nafud,
bio jedan od muftijinih najbliih suradnika, prije, tije kom i nakon rata. Koja g
od veza postojala 1935., moda jo uvijek postoji. Harrv je proveo mnogo vremena, ti
jekom pede setih i ezdesetih godina, pokuavajui uhititi i raskrinkati al--Husavnija
. Znao je o njemu vie nego svi ivi. Ako postoje ve ze, on e ih pronai. Ostatak je na
vama. Piem sve ovo u uvjerenju da ste oboje sigurni, ili da ete biti ako ikad ovo
budete itali. Jedan od vas, barem. Nemam prava tako pretpostavljati, naravno. Al
i alternativa je oajanje. ivot mora neto znaiti, ak iako je samo interval. Moda e Ha
neto pronai, moda ete biti u mogunosti da kontakti rate s njim, i moda e vam netko,
visokom poloaju vjero vati kad mu kaete to se zbiva. to je s porunikom Schole-mom? J
e li on uvjeren? Nai ete Harrvja Blandforda u stanu broj 7, Ulica Nissim Behar 15,
u Makhane Yehudi. Recite mu da vas ja aljem, recite mu tko ste - dao sam mu vaa i
mena. Ostavljam ovo kod mog susjeda Potoka. On je star ve tako dugo da misli da s
u mladi ljudi neka druga rasa. Vjerojatno ne e ni zamijetiti da mene nema, ako se
neto dogodi. Ali uvat 476 477e pismo: on nikad nita ne baca. Kad mu je umrla ena, mo
rali su se boriti s njim da iznesu tijelo iz stana. Potok je vidio rune stvari u
Rusiji, nadam se da ga nee povrijediti ako dou po mene. Pazite se. Ako vidim Gospo

dara svemira, rei u mu to se dogaa. On vjerojatno nee niti obratiti panju; mislim da
e On dosauje i da mu idemo na ivce. Ipak, On bi se morao vie truditi. Ne budite bud
ale; budite dobri jedan prema drugome. Kada doete u moje godine, nee biti vano... to
god izgledalo vano sada. alom. Abraham Leyla je utihnula i presavila pismo, vraajui
ga u neurednu omotnicu. Konobar je donio kreplachs i pivo. Jeli su i pili u tii n
i. Kad su zavrili, David je pozvao konobara i zatraio dvije male aice. Kad su ih dob
ili, posegnuo je za calvadosom i ulio malo u svaku. Pogledao je Leylu, njeno mrav
o, zabrinuto lice, njene tune oi. Njeno, pruio je ruku i uhvatio njezinu. Drugom je
rukom podignuo au. - L'chaim1 - rekao je. - Za ivot. Leyla je podigla svoju au. - Za
Abrahama - rekla je. 55. poglavlje 1 L'chaim - u prijevodu ivot, uzdravlje. 478 N
akon gotovo etrdeset godina provedenih u Izraelu, Harry Blandford znao je hebrejs
ki tek toliko da moe naruiti jelo ili objasniti taksistu kako da ga odvede kui kada
je bio suvie pi jan da se vrati pjeice. Isticao je svoj engleski prezir prema sva
kome jeziku osim vlastitog, razmeui se vedrom nehajnou. Kada je stigao u Izrael to
je jo bila Palestina i engleski je bio lingua /ranca; a to se Harrvja Blandforda t
ie, to jo uvijek i jest, i etrdeset godina semitskog izgovaranja u vlakovima i auto
busima, cafeima i barovima, nisu ga uvjerili u suprotno. U posljednjih deset god
ina napravio je sebi jo i gore nosei arko crvenu jarmulku \ redovito posjeujui sinago
gu. On nije bio ja ko poboan idov, ali je svoju bezbonost tijekom tjedna nado knaiva
o strogim potivanjem Sabata i postajui religiozno opi jen u vrijeme Purima. Primio
je Davida i Leylu u sobi toliko zakrenoj papirima, da su se osjeali kao da su uli
u poveliki ormar za spise. Nita nije bilo poteeno: ni stolice, ni stol, ni pod, nit
i uleknuti stari leaj koji je uao pod gomilom spisa u jednom kutu. ak su i vrata orm
ara za posue bila skinuta, da se omogui nesmetan pristup policama, a ljestve, koje
su omoguavale da se dosegne najvii spis, imale su drugu svrhu, s kutijama smjeteni
m na svakoj pre ki. Miris praine i ostarjelog papira ispunjavao je prostor. Sa str
opa, jedna jedina arulja nadzirala je nejasno kaos pod so bom. Velika tigrasta mak
a pospano ih je odmjerila s naslona je dne od stolica. Harry je preao sobu i podi
gao maka, stavljajui ga pod ru ku i nudei Leyli stolicu. - Zove se Sammy - rekao je
, mislei na maka. - Bludnik, 479dok je bio mlai. Znao mi je raznijeli spise po cije
lom ovom prokletom mjestu. Iako, nije ba bilo mnogo razlike. Napokon se smirio. M
orao je. Bilo je ili se smiriti ili biti dobro nalupan. Obiavao sam ga istui po st
ranjici, znate, samo da mu poka em kako to izgleda. Boe, kakve je zube tada imao! S
ada jede kau; stari kao i ja. Raistio je drugu stolicu za Davida, zatim stao kraj p
rozora gledajui ih. Ispod njegove yarmulke, zbog koje je izgledao kao kardinal, z
apleteni snopii neoprane bijele kose strali su u ne moguim smjerovima, kao da pokuav
aju zbaciti crvenu kapicu. Imao je visoko bijelo elo, izorano mislima i godinama.
Vrlo engleski zalisci smjestili su se okolo ruiastog lica koje je Da vida natjera
lo da pomisli na umirovljene majore i buldoge. Do nji dio nije ba odgovarao gornj
em, kao da su sluajno spojeni. Nosio je vrlo blijedu college ljetnu jaknu, sa svi
jetlim prugama i kratkim rukavima. Njegova je bijela koulja vidjela i boljih da n
a. Crte na kravati podudarale su se s onima na jakni. Ova mu je oprema trajala c
ijeli ivot: ne bi se od nje trebao ni sada rastati. David je zapazio da ima oi mla
dia. Otre, ispitivake, inteli gentne oi koje su ga odavale. Harry Blandford nije bio
stari ekscentrik: bio je sokol, grabeljiva ptica koja traga za poljskim mievima i
kad ih pronae komada ih, otkidajui im ud za udom. Ponudio im je aj i oni su glupo
pristali, smatrajui to ljuba znim. Sve ove godine izvan Engleske, Harry nije nika
d izgubio sposobnost da najciviliziranije pie transformira u neto gotovo otrovno.
U zabaenim uliicama negdje u Starom Gradu, jo da vno prije naao je dobavljaa koji ga
je mogao snabdjeti svim potrebnim sastojcima da odri svoj porok. Spustio je vreicu
ne ega zvanog PG nastavak u veliki smei zemljani lonac, prelio ih vrelom vodom i
moio ih dok tekuina koju je pripremao nije postala skoro crne boje. Kada je dovolj
no odstajala, ulio je teku inu sumnjivog izgleda u oteene kineske alice, dodao mlije
ko prije no to su ga mogli zaustaviti, zatim ih pogledao drei par srebrnih klijeta u
rukama i upitao: - Jednu kocku ili dvije? Odmahnuli su glavama i on im je donio
alice, zajedno s ta njuriima i nekim okruglim stvaricama nazvanim kolaii za 480 nrob
avu. Smijeei se uljudno, vakali su kolaie i srkali mlije ni napitak. Harry je raist
ke papire sa starog, pretrpanog naslonjaa i sjeo. - Dakle - rekao je - alje vas Ab
raham Steindhardt. David je pogledao Leylu, zatim ponovno Blandforda. _ Ne izrav
no - rekao je. - Napisao nam je vae ime u pismu. Ja... Bojim se daje Abraham mrta

v. On... - Da, znam - rekao je Harry. - Pao je po stubama ispred svog stana. uo s
am o tome brzo nakon to se dogodilo, od za jednikog prijatelja. - Stvar je u tome
- nastavio je David - to mislim da njegova smrt nije... - ... sluajna? - upitao je
Harry. - Znam to ve oko dva tje dna. Oni papiri koje ste mu ostavili vode do nek
ih prilino ud nih veza. Napisao mi je pismo, priajui mi o ubojstvima. Ima smisla. Ne
puno, ali dovoljno. Nema se ime nastaviti, bar ne jo. Ali, ini se daje moj stari p
rijatelj Hajj Amin upleten. Sve u to je on upleten mene zanima. - Zato? - upitao j
e David. - Zato muftija? - Ne, ne samo on. Zato bilo tko od njih? - Ahh! - uzdahnu
o je Harry. Srknuo je aj. inilo se da uiva u njemu, kao ovisnik o svom fixu. - Vidi
te oko vas dokaze opse sije i pitate se je li on bezopasan ili bih trebao pobjei o
d nje ga? Dobro - nastavio je, lupkajui svoju alicu malom lii com na kojoj je stajao
mravi apostol. - Ja nisam bezopasan. Mogu tako izgledati, ak i mirisati, ali nisam
. U poetku sam bio, naravno, kao ekscentrik sa svojim hobijem. Skupljao bih in fo
rmacije, pripremao spise, pisao svoja izvjea i predavao ih onima koje sam smatrao
odgovarajue nadlenima: Savezni kim agencijama u Zapadnoj Njemakoj, zatim samim zapa
dnim Nijemcima, zatim Izraelcima. Odgovarali su mi uljudnim pismima govorei da su
moje informacije pohranjene za budu e akcije ili ak samo budue navode. - Dao sam im
sjee o ljudima odgovornim za smrt desetke tisua ljudi. Zapovjednici Einzatsgruppa
, oficiri koncentracio nih logora, industrijalci, generali Wehrmachta - i sve to
su mo481gli ikad rei bilo je eka daljnje istraivanje. Njihova kljuna rije bila je n
izacija, eljeli su da Nijemci ponovno sta nu na svoje noge. Nisu eljeli imati nita s
a sindikalistima, soci jalistima, ljudima protivnicima reima. Ekspertiza i ugled,
to su bile stvari koje su traili. Nacisti su im se stalno smijali otkad je rat z
avrio. Organizirali smo nekoliko postupaka za primjer - i to nakon to je britansko
Ministarstvo vanjskih poslova okrenu lo sve naopake da zaustavi ak i njih - i zat
im sve ostale ispu stili s udice. Samo smo se otarasili nekoliko milijuna smrti
kao loe navike i prionuli poslu kao obino. Na kraju, poeo sam davati svoje papire d
rugim ljudima. Ljudima kojima je bilo stalo. Veinom skupinama mladih idov skih akt
ivista. elite znati to su oni uinili? Postavljali su bom be na kunim pragovima; ispa
ljivali su metke u ljude koje su vi djeli samo na fotografijama; organizirali su
da izvjesni ljudi do zive nesree. Nije bilo mnogo, priznajem, ali to me uinilo op
a snim ovjekom. Naravno, elio sam bolji nain pravde, neto ie, otvorenije: sudske pos
ke i javno iznoenje, dostojno predstavljanje. Ali nije bilo nita od toga. Tako da
sam se morao pomiriti s drugim najboljim. Ali oni znaju. Svaki put kad netko od
njih doivi misterioznu nesreu, prie krenu. Malo se zabri-nu, moda ak i mnogo. Lee bud
i no, dvije, pitajui se hoe li zazvoniti zvonce na vratima. Preznojavaju se svaki p
ut kad neki automobil uspori dok prolazi pokraj njih. David je podigao alicu do u
sana. Rukica je bila mala i ne zgrapna za koritenje; nije pristajala niti jednom n
jegovom pr stu. uo je negdje da u Engleskoj oni istegnu mali prst desne ruke dok
piju. To se inilo riskantnim. Jo je jednom srknuo. - Ne bojite li se da e se i vama
to dogoditi? - upitao je. - Da e pokucati na vaa vrata jednog dana? Harry se nagn
uo naprijed u svojoj stolici. Stare su opruge zakripale. - Mislite li da sam naiv
an, profesore? - upitao je. - Nisam ostao tako dugo iv ponaajui se kao dijete. Reka
o sam vam, ja radim s informacijama. Kopajui po jednoj vrsti prolosti, ne izbjeno i
skopate i neku drugu. Ima mukaraca i ena, neki od njih i vrlo znaajni ljudi, koji e
otvoreno priznati svoju naci482

'"ku prolost, kao da nemaju srama: Bio sam mlad, nisam hvaao to radim ili Ostao sam u
sustavu da pomognem to m vie mogao, da spasim idove. Poznate su vam takve stva- Njima
izgleda ne tete puno. U nekim krugovima, ak su i urednost. Ali dajte na znanje ti
m istim ljudima da imate infor macije, recimo, o branoj nevjeri ili o homoseksual
nim sklono stima ili o poslovnoj prijevari, i doivjet ete da vam jedu iz ru ke Pod
uvjetom, naravno, da ste se potrudili da pohranite infor macije na vrlo sigurno
mjesto s uputama da ih objave ako se va ma neto dogodi. Upravo ljudi koji bi vas
najvie eljeli vidjeti mrtvoga postanu vai najvatreniji zatitnici, kao enka ptice ko
ja pazi na svoje ptie. Uvjeravam vas, profesore, da su ak i da nas ljudi vie posram
ljeni seksom nego nasiljem, ukljuujui ubojstvo. ovjek e puno lake priznati zloin iz n
silja nego onaj iz seksualne strasti. Nagnuo se natrag u stolicu i ispraznio alic
u. Pogledao je u nju s vidljivim gaenjem, kao da je i sam bio zgroen onim to je pop
io i zatim je odloio. - To je problem s ajem u vreicama - rekao je. - Nema listi a n

a dnu alice. istije, u redu. Urednije. Ali ne moete vidjeti svoju sudbinu. David ga
je zagonetno pogledao. - Stari britanski obiaj - objasnio je Harry. - Obiavalo se
proreci nekome sudbinu iz uzoraka i rasporeda ajnih listia na dnu alice. Brod je pu
tovanje. Kua je dobra srea. Umirua umjetnost. Gluposti, naravno, kao i horoskop, al
i nain da ti proe vrijeme. Bilo je tako mnogo toga. - Ipak - nastavio je, kao da s
e probudio iz neke vrste sanja renja - ovo je drugi svijet i drugo vrijeme. Imam
o vanije stvari za razgovor. Doli ste zbog svojih papira. - Da - rekao je David. Jesu li vama ita znaili? - Oh, da. Da, stvarno. Vrlo su zanimljivi. Ali mene zani
ma sve to se tie mog starog druga Hajj Amina. Uvijek je volio tri kove. Bog ga bla
goslovio. Obino kopile. Ljigav, nastran, dvo lian... Uz njega je Adolf izgledao ka
o skreni svetac. Stari Adolf nikad nije bio stvarno pri zdravoj pameti; ali Hajj
Amin... fiio je najproraunatije malo govno stoljea. Sad je mrtav, nara483vno. Svla
dan je 1974., u svojoj vili pokraj Bejruta. Neto runo vjerujem; nadam se, svakako.
Ali zlo koje je taj ovjek uinio nadivjelo gaje, kao stoje Bard rekao. Mislite li da
on jo uvi jek ima male prijatelje koji ine zloesta djela? - Velike prijatelje - rek
ao je David - koji e za vas znaiti vi e no samo prolaznu zanimljivost. Prijatelje i
z starih dana u Ber linu. Starac je sjeo vrlo uspravno i postao vrlo tih. Ustao
je, otiao do prozora i pogledao van, zatim spustio tamnu zavjesu. Vratio se u svo
ju stolicu i sjeo ponovno na njen rub. - Mislim daje bolje da ujaku Harrvju ispr
iate to znate - re kao je. David mu je ispriao. Leyla je dopunila nekim detaljima.
Kad su zavrili, Harry je sjedio duboko zamiljen, dosta vre mena. Tiina je ispunila
sobu. Po prvi put, David je zamijetio ot kucavanje starog, tekog sata. Neodreena j
eza osjetila se u zra ku. Leyla se stresla i pogledala u Davida. Oi su im se susr
ele i ponovno razdvojile. Sat je nastavio okrutno kuckati. Njihov se aj u alicama,
ve odavno ohladio. Starac je napokon pogledao. inilo se kao daje ostario. Ra mena
su mu se pogrbila, a lice postalo sivo. - Razumijem - rekao je. To je bilo sve.
Najmanji odgovor, ali rekao je sve to je tre balo biti reeno. Bilo je precizno. O
n je razumio, vidio je preja-sno uzorak koji je sada poeo poprimati oblik. I ono t
o je vidio prestravilo gaje, tako jako daje poelio biti bolestan. Ustao je i poao
do pisaeg stola u sjenovitom kutu sobe, pa se vratio no sei sveanj starih dosjea. P
onovno je sjeo, odlaui spise na pod pokraj sebe. - to znate o poecima Treeg Reichal upitao je. Oboje su slegli ramenima. - Malo - rekao je David. - Osnovne injenice
, pretpostav ljam. - Ne zanimaju me injenice. Barem ne gole injenice. Brine me ras
poloenje. to znate o raspoloenju? David je malo razmiljao. Tragao je za pravim rijeim
a. - Frustracija - rekao je napokon. - Ekonomska i politika 484 f stracija. Srdba
zbog odnosa prema Njemakoj nakon Prvog vietskog rata. Nezadovoljstvo... Weimarsko
m republikom, nje-om politikom, standardom ivota, plaama. Paranoja oko ido va i crv
enih, vrsta moralne panike, osjeaj da dekadencija proi-ma sve nacionalne niti. Dub
oko osjeanje nesigurnosti, elja za nacionalnom veliinom, samoisticanjem. Traganje z
a rtvenim janjcem: opet idovi, komunisti, homoseksualci, Jehovini svje doci. Pretp
ostavljam, osjeaj bespomonosti, da samo posvema nja promjena moe odnijeti i sve mize
rije i preobratiti drutvo. Ljudi su trebali vou, nekog tko ih je mogao podii iz bla
ta. Ne znam tono, mora da je bilo toliko mnogo stvari. Ali iznad svega masovna ne
uroza, osjeaj da e neto puknuti. Harry je kimnuo. - Nije loe - rekao je. - I, naravn
o, neto jest puklo. Barem se tako uvijek ini. Istina je da, zapravo, ne moete prsto
m pokazati u trenutak i rei to je to, to je kada su Nijemci izgubili razum. Ono to s
e dogodilo 1933. godine bila je samo formalnost, samo je udarilo peat odobravanja
na ono to je ve trajalo neko vrijeme. Raspoloenje je ovisilo o tome, naravno, i mi
jenjalo se; ali neuroza je jo uvijek bila pod kontrolom. - Ali propustili ste jed
nu stvar, jednu stvarno vanu stvar. Iracionalnost. Engleski pisac James Webb dao
je tome ime: opi sao je to kao let iz razuma. Zapoelo je u razliitim dijelo vima Eur
ope u drugoj polovini prolog stoljea i doseglo vrhu nac u Njemakoj tridesetih godin
a. Na neki se nain jo nastav lja. Ljudi se lako uplae prevelikog raspoloenja. Za vein
u lju di, vane su emocije, osjeaj u trbuhu. Antisemitizam nije racio nalan, ali po
kuajte to rei desniarskim fanaticima. Bi li im to uope neto znailo? Zbog antisemitizm
se osjea dobro, daje ti nekog da ga udari u lice kad ti ode ena ili si otputen s pos
la zbog ekonomskog sustava koji ne moe stvarno razumjeti. - Ali, naravno, nisu svi
eljeli udarati idove u lice ili spalji vati njihove sinagoge. Takvu vrstu stvari
ostavljamo proleteri ma. Mi smo iznad takvih stvari, mi smo civilizirani ljudi.
U isto Drijeme, biti iracionalan nije povlastica neobrazovanih radni-CKih klasa.

Daleko od toga. Da je Hitler ovisio samo o siroman"na, nikad ne bi postao moan.


Ueni ljudi mogu biti jednako 485uplaeni raspoloenjem kao i nepismeni, ponekad i vie,
jer zna ju kakvu napetost izaziva. Do 1931., podrka nacistima je dva put vea na s
veuilitima nego meu cjelokupnom njemakom populacijom. Iznenauje li vas to? Ne bi treb
alo. Govorim raz mjerno, naravno. Akademski su ljudi prebijani ili izbacivani iz
svojih institucija jer su zadrali nepopularna miljenja. Bilo je pobuna na nekim s
veuilitima. I neete zaboraviti spaljivanje knjiga 1933. godine. to se dogodilo Dobu
Razuma? to se do godilo Napretku i Znanosti i novoj Kulturi Slobode? Baene su u ka
nalizaciju i zatvorili su zahodska vrata. To se dogodilo. Ljutnja pomijeana s dug
o-nezalijeenom tugom, napukla je Blandfordov glas i prisilila ga da zastane i uda
hne. David je is koristio prednost stanke i upao. - To je vrlo zanimljivo, gospo
dine Blandford. Mislim to, vo lio bih znati vie o tome to govorite. Ali ne vidim k
ako se to ti e onoga o emu smo govorili. Sva ova teoretiziranja o poe cima nee nam p
omoi da otkrijemo to se dogaa sada, kakve planove ti ljudi moda jo uvijek imaju. Harr
y je pogledao Davida otrim, procjenjivakim oima. -Ti ne vidi veze u tome? - upitao j
e, zatim se nasmijeio. - Ne, moda jo ne. Ali shvatit e. ekaj i gledaj. to kaete vi
oice Rashid? - Mislim isto to i David - rekla je Leyla. - To je fascini-rajue, ali
ne vodi nas nikamo. - Ali hoe - rekao je Harry. - Pokuajte biti strpljivi. Ono to s
am vam rekao bila je vrsta uvoda. Moda sam malo oduio. Ali neke od stvari koje u va
m rei mogu zvuati malo... recimo, malo udno. Malo nevjerojatno. Zato ovaj predgovor
, zato ova prividna nevezanost. Ali stvarno vam obeavam da e na kraju imati smisla
. Mogu li nastaviti? Kimnuli su. - Vrlo dobro. Zakljuili smo da previe razuma dovo
di do reakcije. Vjera u razum daje put vjeri u emocije. Romantinim enjama. Uvjerenj
u u iracionalne snage. Hegel i njegov nezau stavljiv proces svjetske povijesti;
Nietzsche sa svojim nadovje kom; Wagner i njegov mit o roenju Teutonske velianstven
osti. Sve estoko gradivo, sve vrlo dopadljivo intelektualcima u po486 trai za neim
transcendentalnim. Nijemci nisu bili sami u tome. Da ste otili u Pariz ili St. Pe
tersburg ili Novu Englesku, krajem 19. stoljea, nali biste jednak broj ljudi sa sl
inim idejama. Bilo im je dosta realnosti u njihovim ivotima; eljeli su neto vie, neto
da ih podigne iz nad njih samih. Seanse, spiritizam, magija, hermetika znanost, k
abala - bilo to i sve stoje obeavalo novi pogled unutra, bijeg od sitniavih zahtjev
a razuma. Spiritualizam, teozoflja, slobo dna masonerija, domaini novih religija
i kultova i okultnih za htjeva - itava hrpa skupina irila se nudei instant-rasvjetl
java-nje ili pristup odbaenom znanju, znanju koje je Zakon poti snuo. Kud god ste ili
nicali su novi mesije, orijentalni vidov njaci, okultni sveenici, mjeavina svetaca
, varalica i arlatana, s time to je ovih posljednjih bilo najvie. David ga je ponov
no prekinuo. - Zar kaete da je sve to bilo kao... dobro, kao ezdesete i sedamdeset
e, s hipijima i Mahari-shijima i Mooniejima, astrologijom, tarot-kartama, sve to
? Harry je potvrdio kimajui. - Tono tako. ak su i neke iste skupine bile ukljuene. K
rishnamurti je zapoeo kao teozofijski mesija. Vivekananda je posjetio Europu i Am
eriku na prijelasku stoljea. Abdul Baha, voa Baha'ija, slijedio gaje nekoliko go d
ina kasnije. Nita se nije puno promijenilo. Slini problemi, slini odgovori. - Ali j
o uvijek ne vidim... - Dolazim na to - ispalio je Blandford, malo nestrpljivo. -M
olim, rekao je ljubaznije, uvjeravam vas daje vano. Ovdje je uzorak, ali nije ga
lako sloiti. Ono to ste vidjeli samo je dio, dio uzorka. Dopustite mi da vam barem
pokuam dopuniti druge detalje. - Dakle, vratimo se u Njemaku. Nijemci su imali po
prilian dio okultnih opsesija. Nadnaravnost im je savreno pristajala uz Wagnera i
sve te romantine enje o istom njemakom ivotu, Koji se moe ivjeti samo izvan dekaden
gradova, to su zvali vdlkisch filozofijom. David se prestao vrpoljiti na stolici.
Blandorfd je poeo sve mu ^davati smisao. Nacisti su bili duboko opijeni vjerom u
nje maki folk, u krv i domovinu i rasnu istou. Vdlkisch misli487oi hvalili su vrline
sela i proklinjali dekadenciju velikih grado va. Kao i hipiji, njemake lutajue ptic
e dvadesetih, govorili su u prilog povratku jednostavnijem nainu ivota. Hitler je s
a njao i pisao o volkisch dravi. David je sluao Harrvjev nastavak. - Do dvadesetih
, nadnaravno je postalo boom u Njemakoj. Javili su se brojni pokreti: manje klike
kao Drutvo za moderni ivot u Miinchenu, predgrau vabije, velike skupine kao Weis-se
nbergeri, sa stotinu tisua lanova do 1930. Sve uobiajene guve bile su tamo, naravno:
teozofisti, gnostici, taoisti, neobu-disti, uvijek pomijeani s nihilistima, kole
ktivistima, sindikali-stima - itava mrea podzemlja. - Ali Nijemci su imali i vlast
ite doprinose svemu ovome. Po stojali su njemaki proroci kao Bo Yin Ra, ije je pra

vo ime bilo Joseph Schneiderfranken, ili Ottoman Zar-Adusht Ha'nish, ina e poznat
kao Otto Hanisch. Poslovni ovjek Feder Miihle osno vao je Gottesbund Tanatru: do
1929. okupili su na samo jednom sastanku skoro dvije tisue ljudi. Zaustavio se.
- Da li vam dosaujem ovim detaljima? - upi tao je. - Ne - rekao je David. - Poinje
imati smisla. Barem mi se ini daje tako. Mislio je na Ulricha von Meiera kad gaj
e vidio u podzemnoj peini u Iramu, o Hramu i djevojicama o kojima mu je Leyla prial
a. Harrvjevo prianje nije bilo samo pogaanje u mraku. Harry se nasmijao. - Mislit e
tako kad zavrim. Nastavit u. Mnogo tih ljudi bilo je ono to vi Amerikanci zovete uda
ci. U moje vrijeme zvali smo ih luaci. Sada, uglavnom, ka da luak stigne na va prag p
iajui vam da su se stanovnici Ve nere spustili u njegov vrt, najlake im je rei da se
gone. Molim da mi oprostite, gospoice Rashid. - inilo se da je pocrvenio. Leyla g
aje pogledala i nasmijala se. - Menije ao - rekla je. - Nikad nisam ula za taj izr
az prije. Blandford je vidljivo pocrvenio. - Oh, u tom sluaju... To je ne ba ljuba
zan britanski nain da se kae odje... stoje stvarno... - Shvatila sam - rekla je smij
ui se. Sviao joj se Blandford; bio je kao prerastao kolarac. Ali dok je David misli
o da poinje 488

imati smisla, ona ga uope nije vidjela.


_ Gdje sam stao? - upitao je Blandford. - Oh, da... luak na nragu. Dakle, stvar j
e, ne isplati se uvijek ignorirati udake. Da nanji udak moe biti sutranja velika buka
. Nema jednostav nog naina da se kae. U retrospektivi je dovoljno lako, ali ni kad
u pravo vrijeme. Ipak, dogaa se i dovoljno je da se osjetlji va osoba zabrine. I
susa je obitelj pokuavala smjestiti u lokalnu ludnicu. Muhameda su gradski oi otje
rali iz Meke, jer su rekli da je opsjednut duhovima ili neim slinim. Ipak, obojica
su na kraju dobili svoje. Muhamed je osam godina kasnije osvojio Meku. Sljedei p
ut kada zazvoni zvono na vratima, dovoljno je ovjeku pred njima dati vremena. - D
oi u do sri. Sve dok se okultisti dre spiritizma ili debatiraju gdje se nalazila Atl
antida ili se pokuavaju pokazati na astralnom planu, oni su prilino bezopasni. Mog
u ak i ui niti dobro nekim ljudima. To je mnogo bolje nego udarati ido ve po licu.
To omoguava ljudima da budu iracionalni na polu-racionalni nain. To je u redu. - A
li ne zavrava uvijek tu. Napokon, ako misli da si upu en u neko specijalno znanje u
koje ljudi oko tebe nisu, nee proi dugo prije no to pone misliti moji prijatelji i j
moe mo organizirati stvari bolje za dobrobit ovjeanstva. Ili moda misli da ste ti i
voja mala klika stvarna jezgra nove ljudske rase, klica obnovljenog drutva. Ili j
e moda Mesija doao da objavi novo doba upravo ovdje na zemlji. Stari poredak mora
nainiti mjesta novom poretku. Die neue Ordnung. Okultizam utire put politici. Sea
nse stvaraju mjesto za okupljanje. Doziva nje duhova utire stazu za hajke na idov
e. - Morate samo pogledati ideje nekih njemakih okultnih skupina da vidite kako j
e takav prelazak bio lak: od sanjarenja o novom svijetu do njegova izgraivanja. S
pomenuo sam proroka Hamischa. Osnovao je vjeru nazvanu mazdaznan. Izmeu osta loga
, pouavao je da samo istokrvni Arijevci s plavom kosom i Plavim oima mogu biti nosi
telji istine. Zvui poznato? Dostaje drugih okultnih skupina u Njemakoj pouavalo ist
o. - ak i prije Prvog svjetskog rata, neke sekte su priale o do lasku novog doba.
U dvadesetim godinama bjesnio je milenari489zam. Gottesbund Tanatraje pripremao
tisuugodinji Reich. Ta koer i grupa u Saksoniji zvana Laurencijani. Dobili su ime p
o ovjeku imena Hermann Lorenz. U sluaju da vas zanima, Her-mann je imao brata Hein
richa. David je podigao pogled. Uhvatio je Blandfordove oi, ali u njima nije moga
o nita proitati. - Vratit u se kasnije na Heinricha - rekao je Blandford. -Jo uvijek
popunjavam pozadinu. Neki se ljudi nisu zadovolja vali ekati utopiju dok se Bogu
bude svialo. Posvuda su osno vali kolonije, mini-utopije gdje su mogli prakticir
ati dobar ivot. Najpoznatija je Monte Verita, mjesto zvano Ascona u vicar skoj. Sv
i su odlazili u Monte Verita. Pisci kao Hermann Hesse i Stefan George, slikari k
ao Arp i Klee, ples