Tucker Malarkey - Uskrsnue

NAPOMENA SPISATELJICE
Prvi traak moje opinjenosti evaneljima iz Nag Hamadija pojavio se kad sam proitala opis
sluajnog otkria iz 1945. godine vie od pedeset drevnih tekstova na papirusu. Drugi svjetski rat
tek je zavrio, a dokazi o kranskome Bogu bili su jedva prisutni. Kako udesno daje u prosincu
iste te godine jedan beduin u tiini egipatske pustinje iskopao izgubljene rijei nekoliko
zanemarenih apostola.
Ponovna pojava evanelja jednake autentinosti kao i onih u Novom zavjetu trebala je biti
kolosalan dogaaj uz mnogo pompe i pozornosti. Meutim samo je nekolicina ljudi pokazala interes
za njih. Sami su tekstovi pali u zaborav, godinama su amili neotvoreni i neprevedeni. Prola su
desetljea prije nego to su postali dostupni akademicima i jo neko vrijeme prije nego to su uli u
glavna strujanja teolokih raspri. Dok ovo piem 2005. godine, javnost je i dalje uglavnom
nesvjesna njihova postojanja i prosvjetljenja koje nude o toj malo znanoj epizodi kranstva.
Uskrsnue je roman koji se donekle temelji na stvarnim dogaajima. Gemma Bastian i lanovi
obitelj Lazar izmiljeni su likovi, ali mnogi sporedni likovi doista su postojali. Opis njihovih
Tucker Malarkey
ivota je, meutim, plod mate. Povijesni arheoloki i biblijski materijal je stvaran, kao i citati
evanelja i fragmenata.
Dok rijei ovih evanelja dopiru do vas preko oceana, pustinja i vremena samog, moda u njima
pronaete uskrsnue odavno zatakane prie - velike prie o sudbini.
PRVI DIO
1
London, 1947.
Dok je Gemma Bastian nevoljko odlazila iz bolnice na dvodnevni dopust, jato vrabaca odvrati joj
pogled s plonika. Pratila ih je preko neba, zadravi se na
slabanom zalazeem suncu. Iako joj je bilo hladno, polako se probijala East Endom, kreui se
nepoznatim putem koji bi mogao produiti povratak u pust stan, pa ipak pun predmeta koji nisu bili
njezini, ormara koje nije mogla napuniti ni njima raspolagati. Takve se stvari ne bacaju. Daju se
potrebitima, ili se prodaju u trgovinama rabljenom robom. Ali nije mogla podnijeti mogunost
njihovog vraanja u ivot, da uta haljina njezine majke jednoga dana proe ulicom pored nje.
Bacila je pogled na oronulu kuu od opeke, ija je bombom pogoena strana bila naikana
skelama. Tvrdoglavo je odbijala obratiti pozornost na skromne pokuaje da se grad obnovi. Ovdje,
u East Endu, nikad se nije moglo uiniti dovoljno. Jedna je od mnogih okrutnosti rata bila da je
Luftvvaffe nanio najvie tete tom najsiromanijem dijelu Londona. Sada, dok se bliio sumrak,
radnici su stizali kui u svoje sruene etvrti i palili svjetla. Jo ju je uvijek to moglo iznenaditi.
Tijekom zamraenja, jantarni sjaj
Tucker Malarkey
znaio je poar, a ne toplinu svjetlom obasjanog doma. Gemma je pogledom prelazila od prozora do
prozora. ivot se, iz nekog razloga, nastavio.
Ula je u stan i u polumraku stupila u pomonu sobu. Steui jaknu oko sebe, stala je pred ormar s
majinom odjeom. Na podu je stajala kutija s njezinim svilenim arapama, neki omoti bili su jo
neotvoreni. Nosi ih, poticao ju je otac. Ne crtaj ih po nogama. Prehladno je za to. Ali Gemma je
zaboravila dodir svilene arape. Kao i veina ena u Londonu, nauila je povui ravnu crtu niz list.
Kleknu na pod i prstom odgurnu poklopac kutije. Tri neotvorena omota. Ponese jedan do postelje i
rastrga celofan. Dugo je sjedila s razmotanim arapama u krilu, dok su joj ruke poivale na
prozirnoj tkanini. Ne razmiljajui, navue ih uivajui u dodiru na koi, prisjeajui se mekog
osjeaja zatite.
Bilo je tek est sati. Leala je na postelji, ruku ukoenih uz bokove. Tog je dana izgubila pacijenta. I
smrt se mijenjala, poprimajui uobiajene razmjere koji su, zaudo, boljeli vie. To je ponese natrag
na poetak, kad je smrt tek bila krenula, kad je jo bilo mogue neto osjetiti. Osjeala je taj isti
obrat i kod ostalih u bolnici. Izranjali su iz neke vrste zajednikog oka. Kao preivjeli brodolomci
kad izrone u mirnijim vodama i meusobno se gledaju moda prvi put, nakon grcanja pri skorom
utapanju, nakon borbe za goli ivot koji im je bio jedini cilj. Sada, u bolnikim hodnicima, osjeala
je poglede koji su zraili pitanjem - tko si bila prije? Tko smo bili mi? Kamo emo sad?
Gemma podignu ruke i prui zgrene, preesto prane dlanove uvis, irei prste. Idemo dalje,
pomisli. Korak po korak, daleko od prizora ruenja. Prema kopnu, prema neemu to je opstalo.
Istovremeno se bojala i eljela to. Pomislila je kako e se, kad konano stane na vrsto tlo, sasvim
prepustiti iscrpljenosti. Nee moi ostati na nogama. A ispod tog straha bio je jo jedan. Za
Uskrsnue
razliku od kua koje su se ponovo gradile, inilo se nemoguim da rana u njoj zacijeli.
Ponovo se sjeti pisama koja je primila prije tjedan dana; dvije omotnice koje je ponijela sa sobom.
Obje joj je iz Egipta poslao otac. Dugo je u sebi zadrala tu vedru rije, koristei je kao oruje
protiv neunitivog sivila Londona. itajui prvo pismo, glasno se nasmijala. Gotovo je osjeala
oevo uzbuenje. Pisao je da je naiao na neoekivani nalaz, koji e njezin buntovni duh znati
cijeniti. Donijet e mu i pristojnu sumu novca. Dovoljno novca da kupi kuu i dovede Gemmu u
Egipat da ivi pristojnim ivotom.
Ne brini, pisao je, sve je poteno. Novac je u igri jer nitko ne voli promjene, a osobito asne stare
vjerske ustanove. Ljudi e dati, plaati i rtvovati gotovo sve da to sprijee. Ali ova e nam
promjena svima goditi; promjena je to kojoj sam se nadao cijelog ivota. Mislim da sam otkrio
Boga u kojeg e i ti vjerovati.
Moda je to i mogue, pomisli. Ako itko moe uskrsnuti Boga koji je umro stotine puta, onda je to
njezin otac.
Druga omotnica sadravala je neobian, debeo papir ispisan slovima koja nije poznavala, izgledala
su drevno. Omotnica je nosila drugo ime prije njezinog, ali bilo je izgrebeno. Mogla je razabrati
samo "Anthonv Lazar". David Lazar bilo je ime oevog bliskog prijatelja u Egiptu. Nije poznavala
nikakvog Anthonvja. A i nije previe marila to ne razumije to znai taj komad papira. Otac e joj
to kasnije objasniti. Usudila se nadati da e to biti u Egiptu.
Upravo je zaspala kad se oglasilo zvonce na vratima.
S druge strane zirka stajao je visok ovjek. Kroz stakalce je vidjela samo izbrijanu eljust. Kroz
vrata dopre njegov snaan i dubok glas.
"Zovem se Bernard Westerly", ree. "Doao sam radi vaeg oca, Charlesa Bastiana".
Tucker Malarkev
Gemma otkljua vrata, ali ne otkvai lanac. "Poznajem ga iz muzeja", dodao je.
"Poznajete ga iz Egipta?" Zatvori vrata i otkvai lanac.
Pogledao ju je dok je ulazio u maleno predvorje, za koje je njegov pozamaan zimski kaput bio
prevelik. "Poznajem njegov rad."
Bernard Westerly je skidao rukavice i razgledavao stan kao da se radi o tek osvojenom podruju.
Nije ju ni pokuao umiriti. Gemma gaje zaobilazila, odluivi da ga ne ponudi ajem.
"Doao sam pitati jeste li uli ita o njemu."
"Kao?"
"Bilo to."
Gemma se okrenu i poe u dnevnu sobu. Stane kraj prozora. Iznad dimnjaka i garavih krovova
spazi srebrni srp mlaaka. "A to sam mogla uti?" upita.
"Jeste li upoznati s njegovim zadnjim projektom?" upita We-sterlv.
Blago odmahnu glavom. "Ja sam medicinska sestra", ree ravnoduno, "a ne arheolog".
Poeo se ogledavati po stanu. Gemma se okrenu da ga promatra, trudei se da ne poloi ruku na
pisma u depu. "Traite li neto?"
Westerly se zaustavio kraj police s knjigama. "Jesu li ovo vae knjige?"
"Da."
"Tada ste sestra koja govori mnogo jezika", ree. "Kao i va otac."
Gemma je utjela.
"Dakle, nije vam poslao nita neobino? Neto u vezi sa svojim sadanjim radom?" "Zato bi to
uinio?"
ovjek se nasmijeio i slegnuo. "Moda radi zatite." "Zatite od koga?"
Uskrsnue
Pogleda je gotovo veselo, ali ne odgovori. "Ne" ree, kreui se prema vratima. "Nisam primila
nita neobino."
Paljivo je odmjeri, a onda se nasmijei s naglim olakanjem. "To se tie samo muzeja, razumijete.
Nita zabrinjavajue. ao mije to sam vas uznemirio."
Tek je kasnije postala svjesna te neobine pojedinosti. Skinuo je eir, ali nije otkopao kaput.
Sagnuo se onako visok da razgleda njezine knjige. Prisjeti se neega to joj je nakratko privuklo
panju kao neobino. Ispod zakopanog ovratnika kaputa uinilo joj se daje ugledala krutu bijelu
vrpcu sveenikog ovratnika.
Nou se dvaput probudila, otkrivi kako se u njoj javlja poznati otupljujui osjeaj zamiljanja
najgoreg.
Brzojav nije stigao sljedeeg jutra, nego tek jutro poslije. Kad ga je otvorila, Gemma se bez daha
osloni na zid.
Sadravao je nekoliko kratkih, nepobitnih reenica na grubo iskvarenom engleskom. Otetura do
kupaonice i klonu na koljena da povraa. Kasnije priljubi obraz na hladne ploice. Kad je konano
otvorila oi, zurila je u ruama oslikanu ploicu dok se nije zamutila u krvavu mrlju. Ostala je tamo
do noi, dok se sve ono njeno i krhko u njoj lomilo.
Kad je prolo, ustade i zagleda se u svoj sivi odraz u ogledalu. Njezin otac bio je mrtav. Pronaen je
u svojem uredu. Pisalo je da ga je izdalo srce. Novac e biti poslan na njezin bankovni raun.
Trebala gaje upotrijebiti da stigne do kue Davida Lazara u Kairu.
Profesor Anthony Lazar kasnije se tijekom dana popeo na Gebel-al-Tair. Prekasno, upozorio ga je
njegov pomonik ira. Ali htio je jo neto vidjeti prije zalaska sunca. Ponekad se uz profesora
Tucker Malarkey
moralo djelovati hitno. Mogao je to vidjeti na njegovu licu, osjetiti u napetosti tiine. Gledao je
kako njegov poslodavac uglavljuje baterijsku svjetiljku u pojas i vere se uz planinu kao koza.
Profesor Anthonv nije se smirio otkad su stigli; od naglog odlaska njegova starijeg prijatelja
Charlesa Bastiana sa zadnjeg nalazita u Gornjem Egiptu. Bilo je to neobino prijateljstvo. ira
nikad nije vidio Anthonvja tako unesena u razgovor, niti je ikad svjedoio udu da ga vidi kako
govori gotovo sat vremena bez prekida. Mogli su biti otac i sin. A tada je Bastian otiao, inilo se,
usred razgovora. Anthonv nije bio zadovoljan nainom na koji se njegov prijatelj pokupio, uz urno
napisanu poruku koju je jednoga jutra naao pribodenu na ator.
Nadali su se da bi ga mogli vidjeti u Kairu, pri nabavci zaliha. Ali Bastian nije bio u Kairu. ekali su
koliko su mogli, jer Anthonvja je uznemirilo neto u naglom nestanku prijatelja. Na kraju nije
preostalo drugo nego vratiti se u bazu u Hargi. Uskoro su on i ira bili udaljeni danima, zavijeni u
tiinu Zapadne pustinje.
ira je unuo i ekao da se Anthonv vrati. Mrak se sputao na onaj nagli nain svojstven pustinji i
iako je njegov poslodavac odrastao na rubu Sahare, kretanje po labavim stijenama i nagibu Gebel-
al-Taira u mraku bilo je opasno, ak i za okretnog ovjeka.
Dan je poeo kao to je i zavravao, uz neumorno lutanje ruevinama koje su obojica dobro
poznavali. Tog jutra posjetili su Ibisovhram, pogansko zdanje koje su krani nadogradili u
etvrtom stoljeu. Zatim su otili do nekropole, jo jednog lokaliteta zapostavljenog od pogana.
Pijesak i vjetar otkrili su gotovo jednak broj poganskih i kranskih hramova, kapela i grobova.
"Hvala nebesima to pustinja ne pravi razliku", rekao je Anthonv. "uva sve bogove."
Zadnje stoje Anthonv htio vidjeti bila je Marijina peina na vrhu Gebel-al-Taira, planine ptica.
Stjenke su bile prekrivene drevnim duborezima, jedan je prikazivao Gospu s djetetom. Pre-
Uskrsnue
ma nauku, djeak Isus i njegova majka zaustavili su se ovdje nakon bijega od pokolja nevine
djeice.
ira je piljio u Gebel al Tair i upalio cigaretu radi dojma topline. Nije jeo tog dana i od gladi je
osjeao hladnou. Mislio je na drugo. Mislio je na svoju obitelj u Kairu, na novac i to e kuhati za
veeru. Iznad njega, na hrptu breuljka, ukazala se silueta ovjeka. ira nije znao koliko je dugo
tamo. Stajao je mirno poput kipa. Zi-ba ustane i smrvi cigaretu. Njegov se poslodavac umio kretati
brzo i tiho poput make. Bilo je to neobino za sina jednog Engleza. Anthonv se srodio s pustinjom,
za razliku od drugih Europljana koji su se okupljali u Kairu kao neprilagoeno jato ptica. iru je
prije svega udilo to su svi ti ljudi izabrali ivjeti u pustinji.
Moda je, kao i profesor Anthonv, postajao malo udan. Bilo je trenutaka u zagasitoj tiini
pustinjske veeri kad je ira bio svjestan dubine svojega duha. Vodio je mraan ivot na rubu
niega, ali bio je zadovoljan njime. Moda je pravi smisao poinjao ba na rubu niega. Sve
poznato zaboravljeno je, rekao je Anthonv. Samo ga treba ponovo otkriti. Iskopati.
ira je zaboravio na glad. Upalio je fenjer da oznai svoj poloaj u mraku i opet unuo. Anthonv
e doi kad bude spreman.
Kasnije, dok su on i Anthonv sjedili uz vatru, goloprsi djeak na konju tiho je uao u krug svjetla. U
ruci je drao pismo. Anthonv uze izguvanu umrljanu omotnicu i dade djeaku znak da sjedne. Ovaj
kliznu s neosedlanih lea svojega konja, a ira mu dade kruha ifula. Oi mu bijahu velike i sjajne.
Anthonv opazi da mu nedostaje palac. Natoi alicu aja i umijea dvije lice meda.
Anthonv je itao pismo, naginjui ga prema vatri. Zatim ga savije i nastavi sjediti bez rijei. Djeak
je u tiini pio aj, a kad je odloio praznu alicu, Anthonv je iz depa ieprkao novi i gledao
kako djeak i konj klize natrag u no. Pogleda uperena u tamu gdje je bio djeak, tiho ree, "ira,
izgubili smo prijatelja."
Tucker Malarkey
Zirin pogled zaustavi se na Anthonvjevu licu. "Charles Bastian je mrtav."
ira se brzo prekrii. ekao je da vatra dogori do eravice, zatim se sagnu i potrese cjepanice. Pri
jasnijem svjetlu proui An-thonvjevo lice, itajui ga poput proroka. vrsto je stegnuo bur-nus oko
sebe i ekao.
"Vratit emo se u Kairo", ree Anthonv. "Hamsin svejedno dolazi. Moda ove godine izbjegnemo
da nas zatrpa pijesak."
2
Traite i ne prestajte dok ne naete.
Kad naete, bit ete u nevolji.
Kad budete u nevolji, udit ete se i vladati svime.
(Evanelje po Tomi, iz Nag Hamadija)
Gemma otvori oi. Pustinja je jurila prema njoj, avion se sputao kroz nebo obojeno samo dvjema
bojama. Bilo je bolno gledati ga. Mijenjali su plavu za nemilosrdnu i negostoljubivu drap. Kako da
opstanem u takvoj boji, mislila je. Nebo i pijesak mogli bi me zgnjeiti izmeu sebe poput lista, ili
kukca. Ponovo zatvori oi, gasei tako svjetlo pustinje, stisnuvi koljena kad je avion zateturao i
sletio u Kairo.
Poput velikog sunevog sata, avion se okrenu i ue u neto to je moglo biti zrana luka; mala,
niska zgrada boje pijeska, boje svega stoje mogla vidjeti u Egiptu. Gemma uredi kosu, prema
osjeaju namjesti eir, pronae usne u malenom prljavom ogledalu i oboji ih crveno.
Vrata aviona se otvorie, privrstili su stepenice. Vidjela je vjetar u kosi pilota dok je deurao u
jedinom svjetlosnom otvoru aviona. Navukla je rukavice i pripremila se. Bit e vrue, ree si. Bit e
praine. Mogla je to zamisliti, poput filma. Sjeti se ovog trenutka, pomisli. Zapamti kao je svijet
izgledao prije.
Tijekom rata, kad se inilo da je iz nje iscrpljena sva snaga, Gemma je nauila trik. Oko uplje
nutrine oblikovala je proelje
Tucker Malarkey
samouvjerenosti; masku ene koja se ne boji boli ni smrti, koju nije mogue prevariti ni iskoristiti.
ene koja nema to izgubiti. Sada je navukla tu masku poput tita i u sjeanju potraila rijei koje je
nauila na ovom stranom jeziku. Kad stignu do taksija, prisili se da ih uvjerljivo izgovori.
Odvedite me u Grad vrtova. Imam dvije engleske funte, samo toliko.
Voza se nasmijei i pronae je u retrovizoru. "Nauili ste na jezik."
Gemma odmahnu glavom i pogleda kroz prozor. "Vi ste nauili moj."
"Bolje je znati jezik onog koji te zarobi", ree. "Tad ima pri-
"Smatram to mudrim."
"Idete kui Davida Lazara."
Gemma se nagnu naprijed. "Kako znate?"
"Rekao mije da vas potraim."
"Kako lijepo od njega."
"On je drag ovjek."
"Ne znam. Nisam ga nikad srela."
"Svidjet e vam se. Platio vam je put do Grada vrtova."
Gemma je zurila kroz prozor jedinog motoriziranog vozila na ulici zakrenoj magarcima i
prodavaima pod atorima. Vaa je zemlja ubila mojeg oca. Stisnu torbicu, zaglavci joj pobijeljee.
ene su hodale balansirajui na glavama plitke koare, nosei povre, enjak, jaja. Gemma je
pogledom prelazila preko njih, zaustavivi se nakratko na eni, ije je lice, u potpunosti, osim
podrugljivih oiju, bio prekriveno crnom tkaninom. Nisam na ovaj nain htjela doi ovamo, pomisli
Gemma umorno. Nasloni glavu na izlizano kono sjedite. Iznad nje, nebo vie nije bilo onako
bolno plavo. Vie je sliilo na poznata joj neba. Trebalo joj je potenog sna.
Uskrsnue
Kao u prigovor na ovu udnju za snom, prvi poziv na veernju molitvu zaori s minareta visoko
gore. Gemma se divlje zagleda u nebo dok su se oglaavali i drugi pozivi, a grad bio ispunjen
promuklim, neskladnim melodijama. Sjetila se. Njezin ih je otac nazivao "aneoskim
mijaukanjem". Zapadnjakom uhu bilo je teko u tom neskladnom naricanju razabrati ita
boanskog. Gemmi je zvualo vie kao poziv na rat nego na molitvu. Zadrhta. Sunce je zalazilo, a
zrak se ohladio i smraio, naglo kao daje neko izvukao utinicu. Taksije uao u razlistalu etvrt
velikih kua. Navukla je jaknu oko sebe i pomaknula prste u cipelama. Vie nije mogla vidjeti
mnogo toga. Bila je spremna na zavretak putovanja.
Gemma spusti koveg i zagleda se u kuu Lazarovih. Mogla se opisati kao velianstvena, elegantno
vrsta s mramornim stupovima na ulazu i balkonima na oba kata. Pokuca na vrata u obliku
kljuanice. Otvore se i svjetlost se razlije, ali ne zahvati Gemmu. Naspram svjetlosti dvorane stajao
je mlad ovjek sa tapom. Vidjela je uredno poeljanu smeu kosu i neobino lijepo lice, trenutno
zbunjeno tamom koja gaje doekala. Gemma poeka, produujui trenutak upoznavanja ovjeka
ije lice joj je jo uvijek bilo strano. Bijae mlado, ali izbrazdano. Nije bila sigurna u spoj koji mu je
isklesao narav, da li bol ili milosre, ljubaznost ili suut. Ispod svega toga bijae sloj oaja. To je
jasno vidjela. Poznavala je to lice; razumjela ga je. Srce joj napuknu pri neoekivanu prizoru. Rat ju
je slijedio, ak i ovamo. Stupi u krug svjetlosti na pragu.
Ustuknu, poput ivotinje obuene da se boji. Tako meu njima nastade prikladna udaljenost da se
zatite i promatraju, to su inili u usredotoenoj tiini, koja ne bi nastala prije rata. On se okrenu na
svjetlu i ona vidje opekotinu na njegovu licu, koje je do tad bilo u sjeni. Penjala se iz ovratnika
koulje poput vitice loze, granajui se kod eljusti u dva gnjevna, rastaljena ogranka, jedan
Tucker Malarkey
je dodirivao jagodicu a drugi se svijao u kutu usta poput sablje, poput neega to bi ga moglo
zaklati. Nakaznost bijae jo potre-snija zbog ljepote lica. Nije li bilo gotovo savreno? Pogled mu
se zaustavi na njoj, a kad se susreo s njezinim, pomisli: rana je svjea; jo uvijek ne zna kako
izgleda. Ja sam mu ogledalo.
"Gemma Bastian", ree on. "Vidio sam vae slike."
"Uhvatili ste me nespremnu." Prui ruku, smjelo premostivi prostor meu njima, kao da joj je lako
upoznati jo jednog ranjenog vojnika. Uostalom, ona je bila nepobijeena, nije pola usu-sret ratu
nego je ostala kod kue i ekala ga, a zatim napala svim raspoloivim orujem.
Primio je njezinu ruku u slabaan, hladan stisak koji se malo stegnu prije no stoje pusti. "Ja sam
Michael Lazar", ree.
"Michael", ponovi ona. Ne Anthonv.
"David Lazar je moj otac. Nema ga, uskoro e se vratiti. Ali oekivali smo vas. Molim, uite." Glas
mu je bio blag, uljudan i lagan, kao da ne pripada tom licu; nije pripadao tim oima. Odmaknu se
dok je prolazila uz njega unosei torbe u odjekujuu tiinu prostranog predvorja.
"ao mije zbog vaeg oca."
"Hvala."
"I preli ste cijeli put od Londona", pokua se nasmijeiti. "Siguran sam da biste rado neto popili."
Gemma klimnu, ali Michael Lazar se ne pomaknu. Stajao je, zurei u njezine cipele.
Gemma ponovo spusti torbe. "Mogu li negdje odloiti svoju prtljagu?"
"Da, naravno. Oprostite." Michael Lazar premjesti teinu na tap. "Moj bonton je vie nego
zahrao. Mislim da su vas smjestili u crvenu sobu."
"Crvena", nasmijei se."Ljupko. Mislite li da bih mogla dobiti au vode? Potom u se osvjeiti i
pridruiti vam se na piu."
Uskrsnue
"Ljupko", ponovi. Ipak, ne pomaknu se.
Gemma pogleda zavojito stepenite. "Lijepe li kue."
"Da."
"ivite li dugo ovdje?"
"Djelomice sam ovdje odrastao. Sada sam gost. Kao i vi." Okrenu se i pogleda stube.
Tada shvati. Podignu torbe i zaputi se uz stepenice. "Samo mi pokaite smjer", ree preko ramena.
Zahvalno je pogleda. "Lijevo, trea vrata s desna. Pobrinut u se za vodu ili bilo to drugo to
poelite u sobi." Pokazao je smjer tapom. "Ne urite."
Crvena je soba djelovala kao melem. Oima je upijala duboke boje, sagove bogatih uzoraka.
Zatvori vrata za sobom i nasloni se na njih. Soba je, ba kao i kua, bila velianstvena. Krevet
visok. Mrea protiv komaraca visjela je sa stropa, omatajui etiri ugla kreveta, skrivajui ga poput
grobnice. Htjela je ui u tu tanahnu mekou, iza prozrane prepreke, da samo malo lei skrivena od
svijeta.
Prijee sobu do barunastih zavjesa to su uokvirile balkonske prozore i stade meu njih. Naspram
nebu koje je jo zadralo neto boje vidio se jasan obris grada. Tada, u daljini, vidje masivne obrise
Gize, jednu piramidu iza druge. Gledala je bez razumijevanja dok su oblici blijedjeli u noi. Nije
mogla zamisliti koliki su iako joj je otac pokazao slike, ak ih skicirao u mjerilu. Otvori balkonska
vrat i istupi.
Nagnuvi se preko ograde, shvati da to zrak mirie na jasmin. Penjao se zidovima kue uz reetku,
omatajui je u njene bijele cvjetove. Negdje nie u vrtu bio je vodoskok, ula se blaga melodija
vode. Duboko udahnu te joj suhi zrak sasvim ispuni plua. Dakle, to je to, pomisli. To je arolija.
Vrati se unutra i navue zavjese. Upalivi svjetiljku na pisaem stolu, razgleda svoje novo podruje.
Ovo je soba u kojoj
Tucker Malarkey
u spavati, pomisli. Ovi e me zidovi uvati dok pronaem nain da pokopam oev pepeo.
Dolje je u sobici Michael Lazar palio vatru. Sasvim se pribliio i puhao u ar. Gemma stade na
vratima i pomisli: kako hrabro to se toliko pribliio, gotovo da ljubi zvijer to ga pokuava prodri-
jeti. Iako je debeli sag priguio njezine korake, Michael dignu glavu. "Iznenauje, zar ne?" ree,
puui i dalje u zaveljaj trijea. "Ipak je ovo pustinja. Ali noi mogu biti tako hladne." "Da,
primijetila sam."
Michael ustade i okrenu se prema njoj. "Presvukli ste se."
Gemma baci pogled na svoju haljinu. "Jesam."
"Evo vae vode i gotovo svakog alkohola poznatog ljudima. ao mije to sam prisutan samo ja.
Znam da imate neodgodivog posla s mojim ocem."
"Neodgodivog?" Gemma se brzo osmjehnu. "Zaista ne bih rekla daje tako. Koliko ja znam, mrtvi
ostaju mrtvi zauvijek. Rado bih malo serija, ako imate." Sjede ujedan od cicanih naslonjaa to su
stajali uz ognjite. "Bili ste u ratu", ree.
Michael se neveselo osmjehnu dok je epao pomaui se tapom, nosei joj eri. "Zato to mislite?"
Pogleda ga. "I ja sam bila."
"Jeste li bili u WAC-u? Vozili ovakve nalik meni u kolima hitne pomoi?"
"Zapravo, bila sam medicinska sestra."
"U Londonu?"
"Da."
"Bombardirali su vas do besvijesti." Gemma otpije gutljaj. "Da."
"Pa, svi smo se poprilino zabavili." Prinese usnama veliku au istog viskija i otpije pola, prolivi
malo po koulji zbog ope-enog kuta usta, od ega opsova. Stajao je iznad nje, mrtei se.
Uskrsnue
Njegov je gnjev bio nagao. Mogla gaje osjetiti kao zid vruine. Ustade i ode do police s knjigama.
Rat je zavrio; njegove rane nisu je se ticale. Promatrala je knjige Davida Lazara i pretvarala se da
njegovog sina nema. Kleknu da bolje promotri naslove. Poznavala je neke od tih knjiga s oevih
polica. Bol prepoznavanja bila je neoekivana. Prinijela je ruku ustima i zagrizla za-glavak. Bilo je
to kao vidjeti njegove cipele u dnu ormara ili pomi-risati njegove koulje za koje se ve prisilila da
ih daruje.
Osjeti daje Michael gleda. Konano se okrenu prema njemu. "Nita vas u Engleskoj ne moe zaista
pripremiti na ovo mjesto, zar ne?"
"Ako se mene pita, mi Britanci spadamo na na raskvaeni otok." Dovri pie i spusti au na okvir
ognjita. "Upoznao sam vaeg oca. Sviao mi se."
Gemma uze au i vrati se na stolicu. Nije bila spremna da tom ovjeku pria o svojem ocu. "to se
dogodilo s vaom nogom?"
Michael tapom dodirnu list i zau se uplji zvuk kuckanja drveta o drvo. "ini se da sam je izgubio.
Ali dobio sam novu, ba danas. Nije ni upola dobra koliko prola, samo napola drvena."
Zagleda se u njega preko sobe. I njegova usiljena vedrina i gorina bile su lane. Bile su dimna
zavjesa. Pravu narav nije se vidjelo. Nije imala snage ni zanimanja daje nae. Vrati se vatri i svojem
piu. Michael ponovo napuni au i smjesti se u stolicu do njezine. Dugo su sjedili bez rijei. Soba
bjee topla i udobna, a rasplesani jezici vatre privlaili su njihov pogled poput pozornice.
"Zapravo", ree napokon Michael, "ne znam kad sam zadnji put vodio pravi razgovor. Obitelj se
nekako ne ubraja u to. Nekad sam bio prilino dobar u tome. Moda ak i armantan. Ovdje ste
manje od sat vremena, a ve bjeite od mene." Pogleda je i gotovo se nasmijei. "Tek povremeno
uvidim koliko mora da sam se promijenio. Znam da zvui glupo, ali dugo nisam bio u drutvu inte-
Tucker Malarkey
Uskrsnue
V
veernjoj odjei, lica rumenih od nonog zraka. Gemma brzo proui ovjeka koji je zacijelo bio
David Lazar. Za razliku od njezinog smirenog, misaonog oca, ovaj je ovjek bio jogunast, naginjao
je pretjeranoj kienosti. Gemmi se odmah uini daje pretrpio velik gubitak.
"Dobri boe", uzviknu, gledajui Michaela. Tada se nasmija. "Nevjerojatno! Ti hoda!"
ena pored njega bijae tamna i sitna, obuena u slojeve svjetlo zelene svile. Sve je na njoj, svaki
pramen kose, bilo na mjestu. Ruke joj bijahu vrsto sklopljene, u pravoj ravnotei izmeu
suzdranosti i radosti. "Divno", ree. "Kakav je osjeaj?"
Michael ree: "Kao da imam tap umjesto noge. Nije ba udoban nain prijevoza."
"Nije jo", ree njegov otac. Okrenu se Gemmi. "Gemma, dobro nam doli. Oduevljeni smo to ste
ovdje. Volio bih samo da se to dogodilo u sretnijim okolnostima."
David Lazar nije nimalo nalikovao na njezina oca, no ipak, postojala je oigledna slinost. Pokuala
je odrediti to je to, ali uzalud, zanemarujui bolni podsjetnik daje otac proveo velik dio ivota
negdje drugdje, uz ljude drugaije od nje.
Stajala je pred njim ne znajui to rei tom ovjeku koji je bio i stari poznanik i potpuni stranac.
Konano prui ruku, pitajui se ne bi li trebala zagrliti najblieg prijatelja svojeg oca. Uhvati
njezinu ruku snanim, toplim stiskom.
"Tako mije drago to sam vas upoznao", ree. "Va je otac bio u pravu, savreno ste lijepi. Ovo je
moja ena, Naila."
Naila nije oklijevala. Istupi i zagrli Gemmu. Gemma sklopi oi na ramenu malene ene i pritisnu
obraz na svilenu haljinu. Mirisala je na narane. Na tren osjeti da joj strano nedostaje majka. Nailin
se zagrljaj stegnu kad je tijelo mlae ene lagano zadrhtalo. Prolo je mnogo vremena otkad ju je
netko zagrlio. Naila je pomiluje po kosi. "Siroto janje", ree.
ligentne, lijepe djevojke. ao mije to sam bio sirov. ao mije to sam vas natjerao u bijeg. Vrijeme
bjeanja trebalo bi zavriti." "Ovisi od ega bjeite."
"Od ranjenih vojnika, u ovom sluaju. Onih dobrih." "Mnogo sam propatila od ruku dobrih ranjenih
vojnika." "Zaista? ao mije." "Neka vam ne bude."
"U ime svojih suboraca, ispriavam se zbog svakog zlostavljanja."
"Nemate pojma za to se ispriavate."
"Znam da vojnici mogu biti gruba bagra."
Gemma utonu u tiinu. Baci pogled na nju prije nego to se ponovo zagleda u vatru. Osjeala je da
se povlai, da puzi natrag u rupu iz koje se usudio izai. Minute su prolazile. Osjeala je kako
udaljenost meu njima raste. Apsurdno. Rat je zavrio. Nagnu se prema njegovoj stolici i kratko
rukom pokrije njegove. Trebao je to biti znak utjehe, mala odgoda rastueg osjeaja samoe. Ali
Michael vrsto zgrabi njezine prste, grevito im sljubivi ruke. Naglo se mislima vratila u kola hitne
pomoi, pored rasporenog ovjeka, sveg u krvi. Michaelov je stisak strujio kroz nju, proevi je
marcima. Sve se vratilo. Nije mu trebala vidjeti oi; savreno gaje razumjela i bez rijei. Rat nije
zavrio, ne ovdje.
Nagli, promukli smijeh odjeknu predsobljem i Gemma shvati da je prekid koji je iekivala sada
postao nepoeljan. Ona i Michael su uspostavili krhko drugarstvo i nerado ga je razotkrivala, ak i
smijehu. "Evo mojeg oca." Michael ispusti njezinu ruku i vrsto stisnu tap, ustajui. "Doite,
upoznat u vas."
Dok su se kretali prema vratima, poelje ponovo uhvatiti njegovu ruku, nagonski osjeajui da
trebaju uzajamnu zatitu. Hodala je uz njega, preputajui mu da odredi brzinu koraka.
Gemma pomisli daje to njezina prisutnost utiala dvoje ljudi u predsoblju, no njihov pogled bio je
uperen u Michaela. Bili su u
Tucker Malarkey
Uskrsnue
"Da." David je rastreseno gledao u pod. "Sad plaam za to, dok plivam u uspomenama. Moda se
utopim."
"Doite", pourivala je Naila. "Hajdemo jesti."
Odvela ih je u sigurnost blagovaonice. Zapovjedni nain i prijaznost naveli su Gemmu da pomisli
kako je Naila starija nego to se ini. Njezin je naglasak bilo teko odrediti. Dijelom Britanka,
dijelom Egipanka, pretpostavi Gemma, iako su njezine oi bile svjetlije od oiju ena koje je
vidjela na ulici. Gemma se zagleda za njom, ekajui Michaela koji se kretao zastajkujui, dok mu
se lice povremeno grilo u grimasu nelagode.
"Odavala se poast Marietteu", objasni Naila dok su ulazili u blagovaonu. "Utemeljitelju
Egipatskog muzeja. David se osvrnuo na prve godine muzeja."
"Nije bilo kako treba bez tvojeg oca. Sjedni uz mene, Gemma, ne ujem dobro kao nekad."
Naila se prignu i dugom ibicom upali dvije napola dogorene svijee boje slonovae. Izmeu njih
stajala je sjajna kristalna zdjela puna nara i mandarina. areni trokuti pomaljali su se iznad ruba
poput bova.
"Moj je otac nerado govorio o Marietteu", ree Gemma. "Mislim da mu se nije sviao."
"Razumljivo." David se nasmija, vodei Gemmu do stolice pored svoje, velikim i toplim rukama.
"Mariette je bio bezobziran, nadobudan i prepreden", nastavio je. "Ironino, ali bio je odgovoran i
za ouvanje najljepih starina ove zemlje."
Stol bijae postavljen za troje. David se smjesti na elu dok je Michael polako prelazio sobom do
praznog mjesta nasuprot Gemmi.
Dok je Naila ravnala ubrus u krilu, visoki, otmjen ovjek u bijeloj halji i uskoj kapici neujno ue
kroz irom otvorena vrata. Pogledom brzo procijeni stanje za stolom, zadravi se na Gemmi i
zaustavivi se na praznom mjestu ispred Michaela.
"Tako mi je ao", ree Gemma, odmaknuvi se. "Ne znam zato se to dogodilo."
"Ja znam", ree David Lazar nudei joj svoj rupi. "Bila je to okanjela reakcija. Hajdemo
veerati, a ja u te razonoditi priama o starim vremenima."
Naila se osmjehnu Michaelu. "Zaista, nevjerojatno je kako se dobro oporavlja!"
Njezin je duh irio zaraznu toplinu, ali Michael se nije dao. "Zasluujem medalju, ne mislite li?"
ree. "Dijele li se medalje za postignua hromih?"
"Napravit emo je", ree njegov otac. "Rastalit emo neku od Nailinih ogrlica i izliti kalup.
Napravit emo ti lijepu medalju za hrabrost, gubitak i - Bogu hvala - preivljavanje."
Michael se zagleda u pod.
"Moj je sin junak", nastavi David. "Oboren je u spitfireu i preivio je."
Michael se pokua nasmijeiti, ali ne uspje. Njih etvero stajalo je u predvorju, nedovoljno
povezano da bi nastavili kao cjelina. Gemma shvati daje veselje, iako usiljeno, ipak bolje od te
krhke oduzetosti. Nailin se pogled vrati na Michaela. David je gledao to dvoje, izgubljen u nagloj
sjeti. Michael je potpuno nestao. Nita nije ostalo od onog ovjeka kojeg je Gemma vidjela uz
vatru. Izbjegavao je njezin pogled, nelagodno se premjetajui.
"Bili smo u muzeju", ree David. "I on je trebao biti ondje veeras. Tvoj je otac trebao biti ondje."
Gemma htjede neto rei, ali se pokoleba. Bar jednom, poriv da prui utjehu bio je krivo
primijenjen. Ovaj put, utjeha je trebala njoj.
"Dakle, izgladnjela sam", ree Naila. "ovjek se nikad dovoljno ne najede na tim priredbama."
Njezin blag, melodini glas bijae uvjerljiv. Ali u tom trenu, njima ba nita nije moglo ugoditi.
Tucker Malarkev
Uskrsnue
Amad postavi raznobojnu sjeckanu salatu pred Gemmu. Ona sklopi oi i udahnu. "enjak", ree. "I
jo neto."
"Korijandar", ree Amad. "I metvica."
"Pazite na tamnozelene komadie", upozori Michael. "To su ljute papriice. A ako vas brine dah,
preskoite salatu."
"Znam da nije ba tipino britanski, ali volim enjak;" ree Gemma. "Moja gaje majka esto
koristila u kuhinji."
"Imao sam zadovoljstvo da kuam njezinu kuhinju", ree David. "Bilo je to kad ste ivjeli blizu
Hyde parka. Vi ste tad bili dijete laneno plave kose."
"Dakle, srela sam vas ve."
"Nastojat u se ne uvrijediti to me se ne sjeate", nasmijei se David. "Fiona je bila lijepa ena."
Michael ispije pola svoje ae vina. "Je li i ona bila ostavljena u Engleskoj kad je njezin mu otiao
u Egipat iskopavati blago?"
"Michael", upozori ga otac.
Michael pogleda ravno u oca. "Kao i moja?"
"Ne", ree Gemma ravnoduno. "I ona bi dola."
"Dakle, bila je pozvana?"
"Mislim da bi moj otac bio oduevljen."
"Ali svejedno se preselio ovamo. Bez nje. Kao i moj otac."
"Ne", ree Gemma, gledajui izmeu svijea ne bi li se suprotstavila mranoj drskosti Michaelova
lica. "Preselio se ovamo nakon to je ona poginula u Blitzu." Stolom zavlada tiina. Gemma spusti
vilicu. "ao mije. To je bilo neotesano."
"Ne", ree Michael, "bilo je iskreno."
"Draga Gemma", ree Naila. "Svata si prola."
"Pa, jesam", ree. "Otkrila sam da se ljudi mogu prilagoditi gotovo svemu. Nevolje nastaju kad se
dogaaji vrate u nor-malu."
Michael dignu au njoj u ast. "to god bilo normalno."
"Amade", Ree David. "Ovo je Gemma Bastian, Charlesova ki."
Amad klimnu glavom. "Gospoice Bastian, poaen sam."
"Poznajem Amada gotovo jednako dugo kao tvojeg oca."
Amad poe pripremati novo mjesto ispred Michaela. "Amad je lan nove obitelji mojeg oca", ree
Michael, naslonivi se u stolici. "Obitelji broj dva."
Nakon oklijevanja Gemma upita, "A tko je Anthonv?"
"Moj drugi sin", ree David.
"Gdje je?"
"To se pitanje esto postavlja u ovom domainstvu", primijeti Michael suho. "Anthonv bi nas
mogao nauiti da je odsutnost Jdjuoniitienos^
"Anthonv je u Zapadnoj pustinji", ree David. "Na nekoliko dana udaljenosti odavde. Poslao sam
mu pismo da mu javim za tvojeg oca. Bili su suradnici - i prijatelji. Mislim daje na putu za Kairo za
kakav god spomen koji ste mislili prirediti."
Gemma spusti pogled. Rub tanjura bio je oslikan vrlo sitnim, tipino engleskim voem. Jabukama,
dunjama i malinama.
"Moda jo nije vrijeme za to", tiho savjetova Naila.
Gemma je i dalje gledala sitno voe. "Recite mi vie o Mari-etteu."
Nakon kratke tiine, Naila ree, "Amad je poznavao Mariet-tea, zar ne, Amade?"
"Da", ree Amad "Bio mije prvi Francuz."
"Nije ti se sviao nita vie nego Gemminom ocu", ree David.
"Bio je tako.....tipini Francuz. I brzo se kretao, poput zeca."
David se nasmija. "Mariette se pretvarao u dervia im bi poloio ruke na starine. Nitko nije imao
bre prste."
"Jednom sam ga vidio kako se smije", ree Amad, "u tom trenu izgledao je gotovo ljudski."
Tucker Malarkey
Uskrsnue
Nailine skladne ljepote nalazila se snaga to nije marila hoe li biti pogreno protumaena.
Zbog toga se Gemma osjeala grubom i nespretnom. Postala je svjesna svoje prekrojene haljine i
grubo oiane kose. Osjeala je da su, ak i pri svjetlu svijea, boje na njezinu licu prejake. Ru
precrven, oi preplave. Osjeala se sastavljena od razliitih dijelova, kao kola.
Pogleda svoje ruke i shvati da ne mari. To je bio toan odraz nje, onakve kakva je bila: skrena,
nanovo sloena, zadrana na okupu nepoznatim nainom. "Morat u razvrstati oeve stvari", ree.
"Pretpostavljam da ete me morati odvesti do njegovog stana."
"Zapravo, to je samo soba", ree David. "I napustio ju je prije nekog vremena, bez rijei, to je bilo
njemu slino. Jednom sam navratio do njega, a soba se ponovo iznajmljivala."
"Gdje je onda boravio?"
"U stara vremena boravio je ovdje. Bojim se da ne znam gdje su njegove najnovije iskopine. Tako
ga dugo nije bilo daje valjda samo premjestio stvari u ured i spavao ondje dok je bio u Kairu."
"Tada u prvo svratiti u njegov ured. Ionako moram pretraiti njegove papire."
"To e biti pravi pothvat", ree David. "Njegov je rukopis gori od mojeg. Ostavljao mije poruke
koje su izgledale kao daje goluba umoio u tintu i proetao ga po papiru. Onda bi se uvrijedio kad
mu se ne bih pridruio na ruku."
"Ne brinite", ree Gemma. "Veinu toga mogu proitati."
"Pa", ree Naila. "Nemoj uriti. Ostani s nama koliko god eli ili treba."
"Apsolutno." ree David. "Ovo e biti tvoj dom u Kairu. Ni ne pomiljaj da ode drugamo."
Gemma se osmjehnu i posegnu za aom vina. Nije bila navikla na boravak u tuim kuama.
"Dakle", ree. "Mariette je bio tipian Francuz."
Gemma ga ponovo pogleda preko stola. "Kad moramo, uzdiemo se do nesluenih visina, zar ne?
Kasnije se vratimo sebi kakvi smo bili u vrijeme mira. Ali nita vie nije isto."
"Rat strano zbunjuje", ree David.
"Ja ga smatram prilino jasnim", ree Michael.
"Bistrina rata", razmiljao je njegov otac, "je lana."
"Zaista?" izazivao je Michael.
"Najopasnija je posljedica rata njegova prividna jednostavnost. Svodi sukob, ljude i zemlje na
osnovne dijelove, obmanjuje da postoje apsolutno dobro i zlo. Ne postoje. Pretjerano
pojednostavljivanje je prvotni razlog zato ulazimo u ratove."
"Zar tako to izgleda iz daljine?" upita Michael. "Jer, koliko je meni poznato, nikad nisi bio ni blizu
rata."
"Sve to kaem jest da je svijet sloeniji od dobra i zla. Kad pone shvaati da okolnosti mogu
objasniti veinu dogaaja, postaje tee suditi - a jo tee ubiti."
"Znam da se milijuni ljudi ne bi sloili s tobom. Da su ivi, tvrdili bi da je zlo ivo i zdravo."
"Zlo je odsutnost dobra", tvrdio je David. "To nije sila sama po sebi."
"Objasni to graanima Hiroime", protivio se Michael. "Ili Dachaua."
Amad ue nosei bijelu porculansku zdjelu za juhu. Na trenutak, zavlada mir.
"Amad pravi najbolju juhu od karija u Kairu", ree Naila. "Gemma, mora nam rei kako da ti
pomognemo dok si ovdje." U Nailinu vladanju bilo je njenosti to ju je blago udaljavala od sredita
pozornosti. Uz nju je pristajala njezina gotovo impresioni-stika ljepota, previe draesna da bi
nadvladala. Gemma je pratila liniju njezine meke valovite kose, jedva vidljiv trag minke, svilenu
haljinu to nije bila u boji ve samo naznake boje. Ispod
Tucker Malarkev
David se nasmija. "Opet o Marietteu?" "Voljela bih uti vie."
"Da vidim." David je kuao juhu, izgubljen u mislima. I dok je gledao dolje, oi mu bijahu
upadljive. Krupne i izraajne, a sjeanja su probudila iskru koja je od tad bila ugaena. Gemma sa
zanimanjem proui njegovo lice. U nekom trenutku zacijelo je jasno shvatio kako ostati u sreditu
pozornosti. Vidjela je iz ravnodunog lica njegova sina da je gluma redovita pojava kod oca.
"Trebao bih se vratiti u etrnaesto stoljee", poe. "Kad je Egiptom poela kruiti podmukla
knjiica nazvana 'Knjiga o zakopanim biserima'. Bio je to, na neki nain, prvi vodi Egipta.
Pripovijedala je o grobnicama i blagu i gdje nai zakopane starine. Taj je zloguki mali svezak
odgovoran za veinu pljaki starog Egipta. Pljaka, na kraju krajeva, tada jo nije bila nezakonita.
Trebale su stotine godina da se donese zakon protiv toga, zatim jo desetljea da stupi na snagu. Tu
se Mariette pokazao korisnim. Stvorio je odlagalite svega toga."
"Vlastiti plijen takoer, vjerujem." doda Gemma. "Ili sam tako ula."
"Kako rekoh, bio je bezobziran. Sad su nam posrednici trgovci starinama."
"Moj ih je otac nazivao lopovima." ree Gemma.
"Pazite to govorite", upozori Michael. "Uivate u steevinama uvene karijere pljakanja."
"Ah, Michael." Nailin uzdah bio je poput povjetarca.
Uklonjene su zdjele za juhu, a pladanj peenih raia i kusku-sa je kruio stolom.
"Za neke je neugodna stvarnost da su u zemlji to je izgubila veinu svoje drevne povijesti ba ti
bestidni - i u nekim sluajevima bezboni - Europljani zasluni za veinu napretka u njezinu
oporavku", ree David. "Mi smo zakljuali kipove, mumije, sarkofage, ur-
Uskrsnue
V
ne, maske, dragulje, zlato, srebro, pa ak i obeliske iza vrata Egipatskog muzeja. Michael e vam
rei da to jo nije dobro ustrojeno." "Blago reeno."
"Negdje usred tog kaosa nai ete ured svojeg oca."
"Ja u vas povesti ako elite", ponudi Michael. "I moda moemo uti neto o Engleskoj. Vijesti iz
sadanjeg carstva."
"Da", David ree mrtei se na sina. "Zanio sam se. ao mije ako sam vam dosaivao."
"Niste", ree Gemma. "arobno je. Mnogo bih radije govorila o Egiptu. U svakom sluaju,
preumorna sam da bih pridonijela neim upola tako zanimljivim."
"Ve ste nas uvjerili u suprotno", ree Michael.
Gemma presavije ubrus i odloi ga na stol. "Otac mije neto poslao", ree tiho. "Ali omotnica je
nosila drugo ime prije mojeg. Vaeg sina Anthonvja." Potraila je u depu. "Pitala sam se biste li to
mogli pogledati. Nisam sigurna to je to."
David stavi naoale i zagleda se u adrese na omotnici. "Mogao je ba i nai novu omotnicu."
"Prepoznajete li to je unutra? Mislim da je to papirus."
David izvue papir iz omotnice i promotri ga. "Hmm."
"Stoje?"
"Za papirus, i nije ba star." David podignu papir prema svjetlu. "Slova su koptska."
"Zato je toliko razmaka meu njima? Ne izgleda kao da se radi o pravim rijeima."
"I nisu. Nemam pojma zato. Nije bilo objanjenja?"
"Nikakvog"
"Moda je to samo suvenir." "Poznavajui svojeg oca, to bi bilo malo vjerojatno." "Dakle, morate
otkriti pravu malu tajnu. Mogao bih to pokazati nekome ako elite."
Tucker Malarkey "U redu", Gemma isprui ruku.
David vrati papir u omotnicu i prui ga natrag. "Sluajno, ba e vam Anthonv, va suprimatelj,
moi pomoi s ovim. Ako gaje va otac uvjebao, kao to oekujem da jest, moi e s tim neto
uiniti."
"Kako to mislite: uvjebao? Uvjebao na koji nain?"
"Katkad pomislim da gaje uvjebao da trai neto ega tamo nije bilo." Gemma proui starijeg
ovjeka ije se lice oputalo u umor lien svakog duha.
"Charles je imao bujnu matu."
S naporom je zadrala blag ton. "Dajete dojam da se nije ponaao akademski."
"Moda je nekonvencionalno prava rije."
"Rekla bih da to niste odobravali."
"Ponekad. A katkad je donosilo znaajne rezultate."
"Dakle, niste bili presretni zbog prijateljstva vaeg sina s mojim ocem, njegovim uvjebavanjem."
Na tren, David ne odgovori. Preko stola, Michael se promuklo nasmija. "Mislim da nije mogue",
ree, "da Anthonv razoara."
"Nije da sam razoaran." David pogleda Gemmu. "Moda ga samo elim ee viati. Posljednjih
je godina Charles imao tu povlasticu."
"Kad je rat zavrio, Anthonvja su zamijenili mnome, znate", ree Michael. "Inferiornim modelom."
"Oh, Michael", David slabano uzdahnu.
Prije nego se tiina uspjela vratiti za stol, Gemma odmaknu stolicu. "Pa, ini se daje za mene dan
doao kraju."
"I ja sam umoran", ree Michael. "Odhramajmo gore i sruimo se svaki u svoju postelju, hoemo li,
Gemma?"
Gemma nije kanila hramati nikamo s Michaelom. Od trena kad je njegov otac uao u kuu, inilo se
daje Michael sili da oda-
Uskrsnue
V
bere izmeu njih dvojice. Negdje tijekom razgovora, za vrijeme veere, ravnotea Gemmine
odanosti pomaknula se k Davidu.
Na vrhu stuba, Michael joj dodirnu ruku kao daje eli vratiti na svoju stranu. "Drago mije to ste
doli. Godi mi vidjeti novo lice. Nadam se da ete mi dopustiti da vam pokaem malo Kaira."
"Mislim da u biti poprilino zauzeta."
"Bijesni ste na mene."
Gemma se okrenu prema njemu. "Loe se ponaate prema ocu. Teko mije to gledati. Pogotovo
sada." "Smatrate da sam sirov." "Smatram da ste neljubazni." "Ne poznajete ga."
"Ne poznajem ni vas." Gemma se okrenu vratima sobe.
"Ponimo sutra ispoetka, moemo li? Nemojte me jo prekriiti na svojem popisu."
"Nisam vas prekriila. Samo sam umorna."
"Pa, Gemma lijepo spavajte. Ujutro mi dajte novu priliku."
Gemma zatvori vrata za sobom i s olakanjem uroni pogledom u boje sobe. Sjela je na rub svojeg
raskonog kreveta, nogama ne dodirujui sasvim pod. Odvie omamljena za raspre-manje, sluala je
zvukove kue Lazarovih. Sjene njezine svjetiljke podrhtavale su na zidu. Negdje je bio propuh.
Prui dlanove na fini muslinski prekriva. Zaista nije imala prava ljutiti se na Michaela. Budui da
je tek stigla, ivci su joj bili osjetljivi. Vie se nije mogla tititi motivom putovanja. Nestao je
odbojnik od kretnji, kao stoje nestao i njezin otac - njegovo tijelo, lice i glas -ak i njegova soba.
Nije mogla leati u krevetu u kojem je spavao, ili sjediti za stolom gdje je pio aj, gledati kroz
prozor kroz koji je on gledao. Nee biti utjehe, niega da to uini jo stvarnijim.
Gemma je sjedila sasvim mirno i naprezala se da uje neto osim vlastita disanja. Osjeaj
izdvojenosti bio je golem.
Tucker Malarkev
Prevrnu se na trbuh, lagano pratei vez stoje poput Brailleva pisma mogla osjetiti pod prstima.
Jasno je mogla razabrati kite rua. Englesko cvijee. Je li i njezin otac jednom spavao ovdje? Poloi
obraz na njih. Nije znala koliko je dugo tako ostala, dok nije ula utanje palmi u vrtu; vjetar je
upirao u tanke prozore njezine sobe.
Konano se razodjenu i legne u donjem rublju ispod mree za komarce, preputena oaju, ali
sigurno plutajui na blijedoj lai kreveta. Nije se imala snage plaiti nadolazeih dana. Kad konano
sklopi oi, san je gotovo trenutano savlada.
3
Toma im ree,
Kaem li vam ijednu rije to mi On ree, Uzet ete kamenje i kamenovati me
(Evanelje po Tomi, iz Nag Hamadija)
Anthony Lazar blago se zibao na valovitim pokretima svoje deve. Sprenu pustinju pred njim
nadsvodilo je porculanski modro nebo, nagreno samo jednim pramenom oblaka. Tako je ovdje
poinjalo nevrijeme. Strunom, prugom. Zatim simfonija prasaka. Pokuao je ne misliti na Charlesa
Bastiana. Uz tako malo saznanja o okolnostima njegove smrti, razmiljanje nije moglo koristiti.
Dok je gledao u neodreenu toku ispred sebe, druge su misli dolazile i odlazile. Ni jednom od njih
nije se dugo bavio. Nakratko pomisli kako su kasno krenuli, i kako moraju ii daleko, kako vjetrovi
ove godine dolaze rano i mogu ih sustii. Ponekad mu se inilo da ih uje kako skupljaju snagu iza
njih. Ali se ne okrenu da gleda. Sustizali su ih i prije. Gledanje nije pomagalo.
U pustinji nije bilo mjesta strahu. Ili nestrpljenju. Ni jedno nije vodilo nikamo. Nekad se bilo teko
obraniti od tih rjeenja, pasti u ponor koji su nudila uz nadu u bijeg. To nije bio bolji izlaz od
ludovanja. Htjeti neto drugo osim onoga to si oteo samom sebi u ivotu. To je dobro nauio u
pustinji, od ljudi koji su ivjeli prije vie od tisuu godina. Njegova profesionalna postignua,
Tucker Malarkey
znao je, bila su laki plod duboke discipline koju je upio od ove skupine neobinih, samotnih ljudi;
prvih zemaljskih pustinjaka. Posvetio je ivot shvaanju i prevoenju njihovih dubokih,
jednostavnih stihova s koptskog.
Zadnjih je dana ee putovao u Kairo jer je, uz pomo Charle-sa Bastiana pomagao skupiti novac
za izgradnju Koptskog muzeja u Kairu. Bio je pravi izazov skupljati novac za tako mirno razdoblje
povijesti, razdoblje koje se nije razmetalo zlatom, spomenicima, neizmjerno bogatim pogrebima.
Razdoblje bez vidljiva sjaja.
Sjaj je bio arena njegova oca, skrivan je i otkrivan, a sad su trofeji faraonskog Egipta blistali u
najboljim muzejima i palaama zapadnoga svijeta. Mnogo je ukradeno Egiptu.
Njegov otac jo nije shvaao promjenu arheolokog pravca svojeg prijatelja. Anthonv jest.
Njihovo je prijateljstvo poelo u Oxyrhynchusu, u Gornjem Egiptu. Anthonv je prevaao spise
iskopane na nalazitu kranskog samostana koji nije bio nastanjivan od treeg stoljea. Nekoliko
milja dalje Bastian je etkao sloj za slojem pijeska sa sasuenih hrpa Oxyrhynchusa, neslavne hrpe
otpada toga grada, koja je tiho uvala blaga iz doba Krista. Bastian je radio sabranom upornou te
se Anthonv pitao zna li on tono to trai. Jednom je upitao. Bastian odgovori pogledom ispod
irokog oboda svojeg eira, utonuvi u utnju.
Anthonv, osjeajui se ugodno u tiini kao i u prisustvu starijeg ovjeka, govorio je slobodnije nego
ikad, obznanjujui daje na tragu duhovnih putova aice svetih ljudi, koji su se u etvrtom stoljeu
otputili iz gradova u nepoznato podruje, probijajui se u ist, neumoljiv pijesak pustinje ne bi li
nali svojeg otetoga boga.
Kad je opisao svoje pustinjake, Bastianove oi zasjae od zanimanja. "Reci?" upita. "Zna li zato
su otili?"
Uskrsnue
V
"Jer su im ljudi, koji su se proglasili oevima nove crkve, rekli da postoji samo jedan Bog i jedan
nain da ga se nae - putem njihove crkve. Budui da im je oteta religija, proglaeni su
krivovjercima."
Bastian je zraio od zadovoljstva. "Tako mi je drago to to zna. Vrlo malo ljudi zna."
"esto mislim na to. Zamislite da se jednoga dana probudite i bude vam reeno da ne smijete
oboavati kao to ste inili cijeloga ivota."
Bastian se dugo zagleda u vatru. Konano progovori. "to bi mislio kad bih ti rekao da nisu samo
tvoji pustinjaci izgubili svojega Boga?"
"to elite rei?"
"elim rei da je jednom postojalo vie od ezdeset omiljenih evanelja koja su kruila zemljom,
napisali su ih apostoli koji su od tada zaboravljeni. Kad su izabrana samo etiri za Novi zavjet,
crkveni su oci naredili da se ostala unite. ak je i itanje istih postalo zloin kanjiv smru. Pitam
te, to je u tim knjigama uzrokovalo toliko straha?" Bastian nije ekao odgovor. "Zamisli kranstvo
koje je za nas izgubljeno, kranstvo koje slavi mudrost svih svetih spisa, sve religije, koje cijeni
ene, i koje vjeruje da Bog postoji u svima nama, da nema potrebe za meditacijom ni za
sveenicima ili rabinima. Da svatko od nas moe pronai svojeg Boga, bez crkve. Takvo
kranstvo, koje je za nas izgubljeno - to je bio razlog straha." Bastian se nagnu da bi gledao
zvijezde. Anthonv se sjeao da mu je lice izalo iz njegova vidokruga. Kad se vratio vatri, pogleda
Anthonvja sa arom kakav mladi nikad prije nije vidio. "Mogu ti pokazati pisani dokaz."
"Trebalo bi ih biti mnogo."
"Pokazao bih ti evanelja; dovoljno evanelja za novi Novi zavjet"
Tucker Malarkey
Anthonv ga pogleda preko vatre i nije znao vidi li boanstve-nost ili ludilo.
"Zna li zato smo obojica ovdje, na ovom osobitom mjestu?" upita Bastian. "Jer je to lokacija
samostana, svetih ljudi. Zna li to vjerujem? Vjerujem da su ti sveti ljudi voljeli ta evanelja.
Vjerujem da su ih sakrili kad su evanelja izopena."
"Zato?"
"Jer bih i ja tako uinio."
Dugo su u no razgovarali o ulomcima koji su naeni tijekom godina. Postojalo je mnogo kopija
evanelja, veina njih napisana na koptskom. Neka su od njih preivjela. Povremeno bi se potpuno
evanelje pojavilo u nekoj staretinarnici i brzo nestalo u
"Ali zar ne shvaa da pripadaju svima?" pitao je Bastian. "Da su ukljueni u Bibliju umjesto baeni
na hrpu smea, ti bi zapisi prie o Isusu promijenili tijek povijesti." Bastian baci granu na vatru i
zagleda se u malu eksploziju iskri. "to ih vie nalaze, to ljui postajem."
Mjesecima je kasnije, nakon mnogo takvih razgovora Anthonv shvatio da je stariji ovjek bio u
katolikom sjemenitu. "Bilo je to u Engleskoj, a ja sam bio mlad", objasni Bastian."A istina je bila
vana. Nije mi otkrivana istina. U kui Bojoj, nije mi otkrivana istina. Nisam imao izbora nego
otii."
"Jeste li jo uvijek kranin?"
"Ja sam najstariji kranin, zaboravljen. Moji su apostoli sahranjeni."
Anthonv je saznao o izgubljenim apostolima, koje je Bastian nazivao gnosticima. Sloio se sa
svojim prijateljem da Bog postoji u svakome, do njega vodi mudrost samospoznaje, gnosis. Bastian
je dao rijei vjerovanju o kojem Anthonv nije nikad govorio, koje mu se tiho ali vrsto obznanilo u
miru Zapadne pustinje. S vre-
Uskrsnue
menom poe osjeati da on i Bastian vode svaki svoj rat borei se za iskru boanstvenosti koja je
leala u njima.
Tad je Bastian naiao na svoje prvo veliko otkrie u Oxyrhyn-chusu. Bio je to samo ostatak
papirusa, ali kroz njega je Anthonv nazreo svijet koji je Bastian opisao; izgubljeni svijet. Bio je to
ulomak, divan predmet. Bastian brzo ustanovi da je iz izgubljenog Evanelja po Tomi. Drao gaje,
potpuno ovladan. "Ovo bi, prijatelju, moglo izmijeniti sve."
"to, tono?" upita Anthonv.
Umjesto odgovora, Bastian mu prui ulomak. Veina je pisma izblijedjela sa potamnjelog papirusa,
ali neto je bilo iznenaujue jasno. Koptsko je pismo bilo zavojito i elegantno, ispisano rukom
pisara koji je ivio pred dvije tisue godina. Bastian je pratio itljivo pismo prstom i itao:
'...................................................uz
zn...........................sa...........................uli,
......one.........................pokuae..........
Ali, b............vi k..................evin...........r....
"Nai u potpun tekst", ree Bastian, odlazei. Preko ramena doda, "A kad ih naem, apostol Toma
e uskrsnuti."
Bastianov je ton uvjerio Anthonvja. Prouavajui ulomak, Anthonv prvi put shvati to pokuava
uiniti prijatelj njegova oca. Razumio je zato eka, lebdei poput jastreba. Bastian je proveo
godine sakupljajui dijelove za priu koju e jednog dana ponuditi svijetu. Koja bi mogla, kako ree
Bastian, promijeniti sve.
Prije mnogo vremena Anthonv je osjetio Bastianovo nestrpljenje. Ponudio mu je pomo u potrazi.
Ali starac je odbio. Nedugo poslije toga Anthonv je osjetio da se njegov prijatelj udaljava. Prestao
je raspravljati o svojem radu. Kad je Anthonv upitao
Tucker Malarkey
za razlog, Bastian odgovori: "Jer to nije sigurna tema, Anthonv. A ti si jo mlad. Ne govorim ti nita
jer si mi prijatelj."
Jednoga dana Anthonv se probudio i otkrio da su Bastian i njegov pomonik Bair otili. Ostavio
mu je kratku poruku pribo-denu na krilo Anthonvjevog atora - ao mije to odlazim ovako naglo,
ali nikad ne znamo kad e nas Bog pozvati. Ponovo emo se sresti u Kairu.
* -X- *
Kad su njegovi prijevodi bili dovreni, Anthonv napusti Oxyrhyn-chus krenuvi prema ruevinama
oaze Harga, nakratko se zaustavivi u Kairu da upotpuni zalihe i posjeti roditelje. Prvo je upitao za
Charlesa Bastiana. Raspitivanje je potaklo sad ve poznatu nelagodu kod njegova oca. Ne, nisu ga
vidjeli. Zatim, kad je Anthonv sjeo za ruak, David se, kao stoje esto inio, poalio da mu je
pustinja otela sina. Njegova majka nije davala takve izjave. Poslije ruka, sjedila je s Anthonvjem u
vrtu dok su mu sjene prolazile licem i ekala da joj se sin otvori.
Tog su popodneva pili aj u sjeni datuljinih palmi. Ona je vezla dok je on granom crtao figure u
ljunku. Nakon stoje etvrt sata zanemarivao Amadov kola, ona spusti vez.
"Anthonv", ree.
"Uim", zapoe.
"Reci mi."
"Uim da povijest piu pobjednici. Zato je neosporna. Ali svaku priu pria ovjek. Pa ak i prie o
bogu." Anthonv prepolovi granu. Zatim prelomi polovice u etvrti. Tada baci naramak u grmlje.
Naila se vrati runome radu.
Anthonv joj dodirnu nadlanicu. "Ne brini za mene, majko."
Naila zaustavi iglu. "elim da mi kae to si naao", ree.
Uskrsnue
"Ne mogu. Nije na meni da kaem." "Onda mi ne govori da ne brinem."
Te ga je veeri nala u zamiruem svjetlu vrta pognutog nad Novim Zavjetom Biblije.
"Reci", rekla je, uzimajui je i drei ju objema rukama poput opeke. "Zato uvijek ita ovu
knjigu?"
Anthonv ne odgovori. Podignu cvijet otpao sa stabla hibisku-sa i poloi ga na njezinu suknju. "Neki
je smatraju vanom." Nasmijei se jer je njegova majka oblikovala vlastiti hibrid religije koji je
potpuno odbacivao tekst. "Rado u ti je posuditi."
"elim znati to si radio, Anthonv." , "to sam radio?" ponovi odsutno. "Sluao sam prijatelja",
ree. "Prijatelja koji mije ispriao drugaiju priu o kranstvu." Potapa Bibliju. "Ne priu koju su
nam ovdje ispriali. Moda nae dokaz za to. Do tad, ne znam je li lud ili zdrav."
Nije sluala paljivo kao stoje i promatrala. "Boji se."
Uze je za ruku, ali ne htjede je pogledati.
"Jesi li u opasnosti?" Navaljivala je.
"Nisam. Iako imam osjeaj", Anthonv zastade, "da jedan prijatelj jest."
"Charles?" izvue ruku iz njegove. "Strah koji pokuava sakriti iri se na moje srce."
"Ne, majko. Ovo je pravo vrijeme za hrabrost. Povijest se moe promijeniti pred tvojim oima.
Moramo biti spremni daje gledamo."
Pomisli kako je njegova majka, svojom osjetljivom intuicijom, shvatila prije njega. Osjetila je
opasnost. A on nije bio spreman.
Anthonv pritegnu uzde svoje deve i prieka iru, koji je za-drijemao. Gotovo su stigli.
Ponekad je njegov ivot izmeu Kaira i pustinje podsjeao na naporan ples izmeu svjetovnog i
svetog, izmeu materijalnog i
Tucker Malarkev
duhovnog. Ali s vremena na vrijeme, na putovanjima izmeu dva svijeta, poput ovoga sad, osjeao
je rijetku i divlju vrtnju koja je spajala dijelove u jedan. I u jednom neizmjernom trenutku sve je
bilo lako i lijepo. Pustinja i Kairo bili su dio iste divne slike. U tim je trenucima mislio da se
pribliava onome to su njegovi pustinjski oci prepoznali kao Boga. Jedina osoba za koju je znao da
to razumije bio je Charles Bastian.
Anthonv i ira usporie kad se pribliie vrhu dine Al-Takir. U daljini je leao Kairo pod
crvenkastom izmaglicom. Giza je treperila na vruini. Odavde je izgledao kao grad kakav bi moglo
izgraditi dijete, hirovito mijenjajui kvadrate trokutima.
Vjetar je jaao. Anthonv pokrije lice rupcem. Pitao se gdje je Charles Bastian umro, i kako. Nadao
se da je bio spreman, da njegov posljednji osjeaj nije bio strah.
Anthoot nije poao kui u Kit-Kat, gdje se njegov brod-kua ljuljao na valovima Nila. Umjesto toga
otiao je u istoni Kairo, u Grad mrtvih. Stao je na ulaz Grobnice kalifa. Dok mu je jakna leprala
na suhom vjetru, zurio je u krovove koji su titili nezamislivo groblje ispod njih i traio duh svojeg
prijatelja.
Putujui natrag kroz grad, prolazei pokraj damija i palaa Ed Darba i El Muskija, dopusti si da
mu nedostaje grad koji je napustio, vrtlog vruine i boje i uvijek, u uskovitlanoj praini koja je
prekrivala istroeno kamenje grada poput talka, prisustvo Boga. Kad su minareti prostenjali poziv
na popodnevnu molitvu, Anthonv se nasloni u vei gledajui kako ljudi poput obveznika struje
prema damijama, dobro se sjeajui zbunjujueg osjeaja pripadnosti i izopenosti kad je s ljudima
s kojima je proveo cijeloga ivota poao oboavati Boga kojeg mu nije bilo sueno da upozna.
Anthonv se zaustavi da popije kavu u kavani na otvorenom, odakle je mogao promatrati ulicu dok
je itao novine. Prema ono-
Uskrsnue
me to je proitao, Kairo se mijenjao kudikamo bre nego je mislio. Odloivi novine, primijeti
skupinu ljudi koja je sjedila u udaljenom dijelu kavane. Kroz dijelove razgovora nauo je
nezadovoljstvo u glasovima, koje se, poput groznice, penjalo sve vie.
Sat poslije nije bio kod kue ve ispred Egipatskog muzeja, gdje je naeno tijelo Charlesa Bastiana.
Umjesto da ue, sjednu na klupu, gledajui ljude kako dolaze i odlaze. Konano nevoljko ustade i
brzo otkoraa do ulaza u zgradu. Unutra bijae neprirodno svjee i mrano. Bio je svjestan vlanosti
svoje koulje, vruine poslijepodneva. Krenuo je niz prazan hodnik, usporivi kad je proao pored
Bastianova ureda. Zaustavio se da bi kratko pritisnuo ruku o vrata koja mu nikad nisu bila
zakljuana.
Stajao je na pragu vlastita ureda, koji se doimao nenastanji-vim. Izgubio je osjeaj za sve stoje bilo
u njemu. Svjetiljka iznad glave nije gorjela. Odsutno ju je zaljuljao, stojei u plavosivoj izmaglici.
Konano se pokrenu i upali stolnu lampu. Tijekom jo jednoga dugog trenutka oslanjao se o pisai
stol prije nego to se spustio u stolicu, shvaajui da nee ostati u Kairu due nego to mora. Ovdje
nije bilo niega za njega, ne vie.
Anthonv je upravo zavrio pregledavanje pote u uredu kad netko zakuca na vrata. Ustade da vidi
tko je. Togo Mina, upravitelj novoga Koptskog muzeja, nije esto navraao. Anthonv ga je sreo
samo nekoliko puta i opazio da Mina ima otvoreno, inteligentno lice i brze, precizne kretnje
malenog ovjeka.
"Lazare", ree. "Moramo razgovarati."
Mina se spusti u stolicu i ostade u stanju nervoznog iekivanja. Aktovku koju je nosio poloi u
krilo i protrlja ruke, motrei sobu ivahnim smeim oima. "Kao to znate, Kairo je grad glasina",
ree. "Neke od njih su me stigle. uo sam prie o nalazu, tako velianstvenom da sam ga isprva
otpisao. Jedna glasina ne ini nalaz. Ali ulo se jo glasina od tada, i ini se da smo naili na moda
Tucker Malarkey
Uskrsnue
svim u redu. Ako ta evanelja doista postoje i ako otkrijem da je i jedan njihov dio predan svijetu,
odmah u zapoeti zakonito djelovanje. Uinit u sve kako bih sprijeio da se iznesu iz Egipta.
Mislim, naime, da su neka od njih u Kairu - moda su mjesecima ondje. Moda su ve prela u
privatno vlasnitvo, to bi bila lakrdija". "Kako znate da su u Kairu?"
"Jer su ljudi koji su ih progonili u Nag Hamadiju sada ovdje. Jer je va prijatelj umro ovdje, u
Kairu:"
"Pretpostavljam da ste pretraili njegov ured." "I nisam naao nita. Hoete li mi pomoi?" Anthonv
je oklijevao. "Moj je posao u Hargi." "Harga moe ekati."
Anthonv se zagleda u strop. "Treba mi vremena."
"Sluajte me, Lazare, nema vremena. Znam da ste vi i Bastian bili prijatelji i znam da volite raditi
sami. Traim od vas da uinite neto to vam je moda neugodno, ali recite, osjeate li da imate
izbora?"
Anthonv zadra Minin pogled trenutak due. "U redu", ree. "Recite mi to znate."
Mina ponovo sjedne. "Postoji glasina: ini se da je neki pustinjski odmetnik poloio ruke na
odreen broj tih rukopisa negdje u Nag Hamadiju, nagaam. Sljedei bi korak bio da ih proda
nekome u Kairu. Kad stignu ovamo, vrlo je jednostavno iznijeti ih iz zemlje. Ne mogu dopustiti da
se to dogodi. Odrasli ste ovdje, Lazare. Imate veze preko oca. Nastojite neto poduzeti prije nego
to ih prokrijumare. Ja u u meuvremenu poslati ovjeka u Nag Hamadi da vidi to moe nai".
"Ja bih razmislio o odlasku."
"Znam, ali trebam vas ovdje." Mina definitivno ustade. "Drago mije to imam vau suglasnost, pa
makar i protiv volje." "Imate zavidan nain pregovaranja."
najvaniji arheoloki nalaz ovoga tisuljea. Bojim se da sam zbog svoje sumnjiavosti izgubio
dragocjeno vrijeme" Anthonv je priekao dok se Mina mekoljio na neudobnoj drvenoj stolici. Radi
se o Bastianu, pomisli Anthonv. O Bastianovu nalazu.
"Poznavali ste Charlesa Bastiana", ree Mina, kao da je Anthonv to naglas rekao.
"Bili smo kolege."
"Da."
"Bili ste prijatelji", ree Mina. Anthonv je ekao dok se drugi ovjek mrgodio. "Nisam navikao
tapkati u mraku u muzeju koji navodno vodim. Moda se radi o izgubljenim evaneljima. Nesta-
lima od etvrtog stoljea. Mislim da ih je Charles Bastian vidio."
Anthonv ravnoduno pogleda Minu. "Zato tako mislite?"
"Jer je bio upravo tamo, ovjee! Imam popis njegovih trokova. Prije dva mjeseca bio je u junom
Egiptu, blizu Lukso-ra, mjestu zvanom Nag Hamadi, gdje su navodno naena ta evanelja." Mina
otvori aktovku i izvadi spis. "Uzeo je tri deve na dva tjedna. Dobro je platio kapetana ambeka.
Hranio se jeftino. Takoer je platio nekoga u Nag Hamadiju, stanovitog gospodina Bakira."
Pogleda Anthonvja. "Hajde, ovjee, nema vremena!"
"to hoete od mene?"
"Stephan Sutton iz Britanskog muzeja umro je blizu Nag Ha-madija prije nekoliko mjeseci. Neka
vrsta odrona stijene. Neobina podudarnost, ne ini li vam se?"
Anthonv slegnu. "Dogaa se."
Mina naglo ustade. "udi me to ste tako ravnoduni prema budunosti muzeja koji ste vi i va
prijatelj Bastian pomogli izgraditi."
Anthonvjev se pogled zaustavi na Mininu. "Rekli su da je umro od srca. Je li to istina?"
Mina se okrenu. "Kranstvo bi moglo ustati zbog toga nalaza, mnogo je grupacija u igri. Meni,
dakako, nitko nita ne govori. Sa-
Tucker Malarkev
"Zato upravljam. Dakle, dovoljno dobro poznajete ovaj posao da gazite oprezno." Zastao je na
vratima. "A tu je jo i Bastianova mala."
"Bastianova mala?"
"Njegova ki. Upravo je stigla u Kairo i jednog e od ovih dana pretraivati ured. To mi stvara
nelagodu. Njezin je otac radio na vrlo osjetljivom materijalu i pronaen je mrtav. Ne vjerujem u
sluajnost, ne u Egiptu. Uinite to moete daje pourite i izve-dete iz Kaira."
Anthonv se nasmijei u blagoj nevjerici. "Kako bih to mogao uiniti, po mogunosti?"
"Primijenite blagi pritisak. Ne smije biti prejak. Boravi u domu vaeg oca."
"Mina", bunio se Anthonv. "To je kap koja prelijeva au."
"U redu, u redu. U ovome trenu osjeam olakanje to ste mi saveznik. Nisam ovjek bez instinkta.
Mislim da vam mogu vjerovati."
Anthonv klimnu glavom u znak blagog odobrenja. "Ne znam trebate li. Ne znam elite li pomoi
nekome tko je poznavao Bastiana dobro kao ja, tko ne smatra moguim daje umro od slabog srca."
Mina proui mlaeg ovjeka i koraknu nazad u sobu. "Ako namjeravamo biti momad, moda biste
mi trebali rei vie o onome na emu je radio va prijatelj Bastian. Osim ako, naravno, smatrate
nemoguim vjerovati mi."
Anthonv poutje.
"titite li nekoga?" upita Mina, pribliivi se. "Moda samoga sebe?"
Anthonv dignu pogled. "titim Bastiana", ree jednostavno. "Bastian je mrtav."
"Bojim se to e svijet uiniti uspomeni na njega. I sam sam mu uskratio potovanje mislei daje
lud." Zastade. "Njegov je rad bio sporan", navaljivao je Mina.
Uskrsnue
Anthonv spoji prste shvaajui kako ne moe sprijeiti da Ba-stianove pretpostavke procure u
svijet. Najvie to je sad mogao uiniti bilo je ponuditi vlastita, teko izborena saznanja. Pogleda
Minu koji je davao sve od sebe da se doima strpljivim.
"Bastian je tvrdio daje pokopana cijelajedna grana kranstva. Rekao je da je kranstvo
rascijepljeno, kao mukarac i ena, da emo ratovati, unitavati i biti nesposobni da razumijemo
sebe ili Boga sve dok opet ne bude itavo."
Mina je buljio. "Ima li jo?"
Anthonv se zagleda u zid pored njega, pogledom lutajui po zemljitu karte zapadne pustinje.
Napola se nasmijei i zavali u stolicu, zadravajui pogled na sugovorniku, dok je govorio. "Bastian
je vjerovao da e ta skrivena uenja iscijeliti sve boljke koje danas mue kranstvo. Traio je spise
da to dokae. Jednom je rekao da e nai dovoljno dokaza da sastavi novi Novi zavjet. Rekao je da
e vratiti zaboravljene apostole, koji e uskrsnuti tu staru religiju - i pravoga Isusa." Anthonv
udahnu. "Bio lud ili ne, ako je ovaj nalaz ono to mislim da jest, shvaam zastoje mrtav."
Mina dugo ostade sjediti, a onda polako ustade. "im neto saznate, odmah doite k meni."
"Uinit u to mogu."
"Dobro. Jer mi nismo jedine zainteresirane stranke." Prije nego je izaao, Mina se okrenu. "Znate,
to je utrka. Prokleta utrka."
Nakon Mininog odlaska, Anthonv je dugo sjedio u uredu razmiljajui. Vratio se tek na jedan dan, a
ve se oko njega plela mrea. Nakon nekog vremena sakupi svoje stvari i pripremi se za povratak
kui, pitajui se treba li sudjelovati u toj utrci. Uinit e to moe da pomogne Mini. Ali ovo je bilo
Bastianovo podruje - i ve je bilo previe smrti. Njegov je svijet daleko odavde, daleko od ubojitih
utrka.
Tucker Malarkey
Putovanje u Nag Hamadi bilo bi najbolje za sve, pomisli, zakljuavajui ured. Nije mislio samo na
vlastito dobro. Anthonv je vidio brata samo jednom, od povratka iz rata. Michael je bio mrav, slab i
otrovan. Destilirana bit onoga najgoreg u sebi. Anthonv je bio prvi na kojeg je usmjerio gorinu i
bijes svoje boli. Amputacija je donijela alosne posljedice. Dranje podalje od Kaira bilo je
najplemenitiji dar koji je Anthonv mogao ponuditi bratu. Michael je, predvidivo, namjerno izabrao
pogreno shvaanje, dodajui bratova duga odsustva ve ionako dugom popisu prijestupa.
Anthonvju nije preostalo drugo nego da se trudi voljeti brata bez saalijevanja, koje je Michael
njuio poput psa i mrzio vie nego svoj sada mrski ivot. ivot koji je neko ivio ponosno i
donekle slavno, kao da bratu govori; i nakon to ste mi oteli sve, ja sam ostao iv.
Mina nije znao to trai. Posjeivanje obitelji kod kue bila je presuda, pokus za koji nije znao
moe li tom razdoblju dostojno izdrati.
4
Isus ree, uvajte se svijeta, Opaite sebe velikom snagom.... Jer iekivane e nevolje doi.
(Evanelje po Tomi, iz Nag Hamadija)
Gemma i Michael napustie kuu u punoj svjetlosti kasnoga jutra. Pukotinu meu njima, otvorenu
veer prije, kao daje premostilo danje svjetlo. Michael ju je zatekao u kuhinji. Pila je kavu i
pregledavala engleske novine od prologa tjedna. Doimao se gotovo sretnim. Najavi da e joj
pokazati rijeku ivota.
"Prije nego to postane prokleto prevrue", doda. Budui da mu nije poklonila vie od brzog
osmijeha, ree: "Pomoglo bi mi da doete. Nisam sasvim siguran u ovu svoju nogu."
Gemma ga pogleda kao da odmjerava teinu njegove potrebe. "Povest u vas u muzej", ponudi.
Spusti novine. "Samo da uzmem eir."
etali su uskim, drveem obrubljenim ulicama, zasjenjenim nadvijenim granama. Uz plonike je
bilo nanizano uredno njegovano grmlje, ravnomjerno posuto cvijeem. Jutarnji je zrak bio svje i
odvratno vlaan. Dok su hodali, Michael je pokazivao na razna izaslanstva i znaajne rezidencije.
Gemma je sluala, vie obraajui panju na njegov hod, prebrz za nekoga s novom no-
Tucker Malarkey
Uskrsnue
uske prostore izmeu zgrada. Iznad njih, kokoi su sjedile pravei buku na prozorima otvorenih
domova. Nosei koare i zaveljaje, ljudi u haljama laktovima su krili put kroz vrevu trgovaca koji
su postavljali atore pretrpane robom. Gemma je kaljala od oblaka praine koji je uskovitlalo
buno stado crnih koza.
"Pokuavam vas uplaiti", ree Michael, nudei joj rupi. "Tako da ne moramo vie ovo initi."
Odmahnu glavom i odbi njegov rupi. "Dobro sam."
"Evo rijeke." Odvede je do klupe na ulici aria Corniche El-Nil. Tromi je, bezbojni Nil sporo tekao,
a jedra feluke visjela su u jutru bez vjetra. Na drugoj su obali dvije ene oimale rublje, imikujui
vlagu iz dugih plahti izmeu sebe. Mukarac i djeak stajali su bosi u pliaku i bacali ribarsku
mreu. Iznad njih, palme su bile dovoljno visoke da se zibaju na povjetarcu koji Gemma nije
osjeala. Osjeala se neugodno vlano i neobjanjivo prljavo, ali smijeila se ispod eira. "I dalje
mislim daje lijepo."
"Dakle, nisam uspio."
"Vjerujte mi, bila sam spremna da mi se ne svidi, ali svia mi se. Volim sav taj ivot. Uzbudljiv je."
"Uzmite ga. Ja bih se svakog dana mogao vratiti u staru, raskvaenu Englesku."
Gemma zavrnu rukave bluze. "Vratit ete se?"
"emu?"
"Svojoj zemlji. Reeno mi je da se ivot nastavlja." Gemma nagnu glavu prema suncu i zatvori oi.
"Jeste li ikad vidjeli ovakvo sunce?"
Michael se nagnu i brzo joj poljubi usne. Gemmine se oi uznemireno otvorie dok je dodirivala
usta rukom presvuenom rukavicom.
"emu to?"
"Tako ste draesni."
gom. Drvene su noge tvrde, znala je, sabijaju zglobove poput klipa. Zadrala je oputen korak,
zastajui da pogleda kue i cvijee, svjesna da se on ve napree; elo mu se ovlailo, a na svakom
mu je ukastom obrazu izbila estoka crvena mrlja.
"Jednog u vas dana odvesti do tvrave", rekao joj je: "do najvie toke u Kairu. Odatle na mali
Grad vrtova izgleda poput bijedne mrlje zelenila."
"Sigurno je ljepe od toga."
"Odatle nije. To je spomenik britanskoj odlunosti. I poricanju. Ovdje se ne osjeate kao u pustinji,
zar ne?" "Ne, vie podsjea na Englesku."
"Tono. Sredinom devetnaestog stoljea, svaki je djeli ove elitne etvrti zasaen nekom vrstom
zelenila. Tada je tlo zasieno s toliko vode da se pretvorilo u pravi staklenik. Prema namjeri, niknula
je malena enklava i izgledala gotovo kao dom. Valjda ih je trebala podsjeati na zeleni otok - a
moda vie zato da im skrene pozornost s ludila koje ih je obuzelo da uope dou ivjeti u
pustinju."
"Odakle dolazi voda?"
"Kradu je iz Nila. Nevolja je u tome to se, kad napuste svoju oazu, opet nau u pustinji. Uvijek e
biti ondje. Stanovnici Grada vrtova su prorijeeni i osueni kao kita cvijea iz staklenika. Znam, jer
sam u kratkom razdoblju postao jedan od njih."
"Doite", navaljivala je Gemma. "Pobjegnimo iz staklenika."
Sa zapadne je strane Grad vrtova graniio s Nilom, i tim su smjerom krenuli Michael i Gemma kad
su izali iz kue. Dok su stigli do rijeke, Michael kao da se ugasio. Ostavili su za sobom sjenu
Grada vrtova i uli u vrui, treperavi Kairo. Grad je kao i-nela zveketao oko Gemmine glave dok
su se sputali niz ulicu zakrenu magarcima i devama. Debele su se pruge osvijetljene praine dizale
oko njih dok se sunce probijalo kroz rebrenice, krovove i
Tucker Malarkev
Uskrsnue
"Evo nas." Michael pokaza na ruiastu mramornu zgradu sa stupovima i skupinom minijaturnih
palmi na ulazu. "Preko trga je kavana", ree Michael. "Kupit u novine i smjestiti se ondje. Ne
uri."
"Samo u na brzinu pogledati. Nema nita protiv?"
"Naravno da nemam."
Gemma nije ula u prostranu izlobenu dvoranu muzeja. Slijedila je Davidove upute ravno do nie
razine i oeva ureda i otvorila vrata kljuem koji joj je David dao da otvori vrata. Bio je to klju
njezina oca. Isprva se inilo da ne pristaje. Psovala je i drmusala dok se konano nije okrenuo.
Sama vrata kao da su na-bubrjela; morala ih je odgurnuti ramenom.
Smrznu se kad vidje daje netko ve ondje. Sredovjeni ovjek dignu pogled s kabineta za spise
njezinog oca. Tanak sloj crvenkasto obojene kose bio je zaeljan preko inae elave glave. Stajali
su zurei jedno u drugo. "Je li ovo ured Charlesa Bastiana?" upita Gemma.
ovjek je nastavi gledati bez odgovora. Njegove su blijede oi zadrale njezin pogled u mutnom,
vodnjikavom fokusu. "Nije li?" pitala je. "A vi ste?"
"Njegova ki." Gemma je promatrala kako smijeak produbljuje bore oko njegovih oiju a okruglo
lice poprima izraz topline, ak i prisnosti.
"Da", ree, "vidim slinost." Naglasak je bio engleski i odavao je sveuilino obrazovanje.
"Poznajem li vas?" upita.
"Nikad se nismo upoznali. Poznanik sam vaeg oca." "Hoete li mi zamjeriti ako pitam to radite u
njegovom kabinetu za spise?"
"Samo brzo istraivanje", hitro se osmjehnu. "Tie se muzeja." "to to tono znai?"
"Ali ne ljubi se nekoga samo zbog izgleda. To se ne ini." "Uivam u vaem drutvu."
Gemma odmahnu glavom. Michael ustade bez tapa, gurnu ruku u dep i zazvecka kovanicama.
Prezrivo je pogleda kad mu je dodala tap. "U pravu ste", ree i krenu dalje. Gemma ga pusti da se
udalji a zatim poe za njim, brzo ga sustigavi.
"Moemo li to zaboraviti?"
"Nekad sam znao to treba uiniti", ree. "A sad, ako se zaista ne potrudim, sve pokvarim."
Maknue se u stranu dok je prolazio nestrpljiv stari ovjek, vukui natovarenog i buntovnog
magarca.
"Niste nita pokvarili."
"Uznemirio sam vas."
"Iznenadili ste me. To nije isto."
Stisnu joj ruku i zadra je pred sobom. utjivom ju je vrstinom motrio u oi. Zaas bijae zanesena
djeakom ljupkou njegova lica. Osjeti da gleda duh ovjeka koji je ivio prije rata. "Znate", uze
joj ruku i poloi je na oiljak na svojoj usni. "Nisam znao mogu li se ljubiti s ovim."
Gemma zatvori oi pred njegovim lijepim unitenim licem. Tada stade na vrhove prstiju i pritisnu
usta na njegova. Usne su mu bile meke i zadrale su njezine due nego stoje namjeravala. S
olakanjem se spusti na svoju visinu. "Ne mislim da e imati potekoa."
Uhvati je za ruku. "Gemma", ree.
Gemma se nasmijei, poprimivi opet slubenost prijazne medicinske sestre. "Poimo, hoemo li?"
Nastavie etnju. Pomisli kako je u potpunosti naslijedio oev arm, koji se nalazio ispod njegove
ljuture gorine poput dubokog, svjeeg bunara. Nije udo to se odvaio na poljubac. Vjerojatno
ga nikad u ivotu ni jedna ena nije odbila.
Tucker Malarkev
"Znai da vas se ne bi trebalo ticati."
"Tie me se sve u vezi s mojim ocem."
"Va se otac bavio materijalima koji mu nisu pripadali. Nisam znao da vas se to tie."
"Pripada li vam ovaj materijal?" priupita Gemma.
Na tren, staloenosti mu nesta s lica. Gemma nije znala da li je opazila dosadu ili gnjev prije nego
to se okrenuo od nje. "Mislim da biste trebali otii", ree Gemma.
ovjek uze kaput sa stolice, kreui se sporo, bez imalo kajanja. "Da sam na vaem mjestu, brzo bih
zavrio svoje poslove", ree. "Ovo ba i nije najsigurnije mjesto."
Gemma ostavi otvorena vrata i osloni se na zid. Nije skidala pogled s njega. "Kad biste mi rekli
svoje ime i gdje da vas naem, mogla bih stupiti u dodir s vama ako naem neto vano."
"Samo posluajte moj savjet i zatvorite ured to bre moete."
Gemma isprui ruku. "Ukoliko ne elite da upozorim osiguranje, mislim daje bolje da mi predate
svoj klju."
Stajala je ondje dok je sputao klju na njezin otvoren dlan. "Oprostite", ree njeno. "Trebao sam
vam izraziti suut." Prije nego to je mogla povui ruku, zgrabi je hladnim, vlanim prstima.
"Nedostajat e nam."
Sleena, zakljua vrata za njim i spusti oba kljua u dep. Nasloni se na vrata i duboko udahne pred
naletom strepnje. Bio je to ve drugi ovjek koji trai neto to je imao njezin otac. Ostala je tako
naslonjena dok strepnju nije zamijenila razdraenost. Ti su se ljudi uplitali, isprjeavajui se izmeu
nje i oca, ne ostavljajui je samu s njim. Ne pomaknu se sve dok ga ponovo ne osjeti.
Ured njezina oca bio je malen, visokog stropa. Izgledao je neprirodno uredan za njega, ali
vjerojatno ga je uredila policija ili osoblje muzeja. Kruila je oko velike, kone uredske stolice, u
kojoj je bio naen. Udalji se od nje, koraajui tijesnim prosto-
Uskrsnue
rom, pogledavajui hrpe materijala. Ne dirnu nita. Meu kartama na zidu visjela je tamna slika za
koju Gemma pretpostavi da je Djevica Marija i Isus. Njezin otac, bivi sjemenitarac, bezuvjetno
protiv vjerske ikonografije, ukrasio je svoj ured slikom Djevice Marije. Nije nikad na zidove vjeao
nita osim karata.
Gemma se okrenu od nje. Na pisaem je stolu, poput suvenira, leao njegov rokovnik. Otvori ga i
pogleda ivot koji je vodio, produene strelice koje su povezivale dane i tjedne putovanja, skrovite
biljeke njegova vremena provedenog u Kairu. Nekoliko datuma odvojenih za jahae terene Gize.
Stavi prst na inicijale A.D. - p.m. to su se pojavljivali gotovo svakodnevno mjesec dana prije
njegove smrti. Nakon smrti, pomisli, post mortem. Bio je ubiljeen sastanak s bankovnim
rukovoditeljem i posjetnica posrednika za prodaju nekretnina umetnuta u letak kue na prodaju.
Proui skicu lijepe kue, pojedinosti o posjedu. Imala je vrt, malen vonjak. Je li to bila kua u
kojoj su trebali ivjeti? Drei posjetnicu pred sobom, posegnu za telefonom i okrenu broj
posrednika.
"Zovem u ime Charlesa Bastiana", ree kad se javi neki gospodin Ascomb.
"Bastian?" ovjek je bio pomalo grozniav. "Trebali smo se nai pred vie tjedana. Kua se prodala.
Nije bilo naina da doem do njega, razumijete?"
"Razumijem", ree Gemma. "Dakle, htio je kupiti kuu?"
"Ve smo bili uredili pravne papire. Tko ste vi, njegova tajnica?"
"Ne. Ali ispriavam se u njegovo ime."
"Neka me nazove ako jo eli trgovati."
"Hvala."
Gemma odloi slualicu. Odlista do kraja rokovnika. Nita. Ali naprijed je, uglavljen izmeu
stranica, pronala novinski lanak, dvaput presavinut. U njemu je bila pria o ovjeku koji je
poginuo u odronu stijene, britanskom arheologu. Naen je u
Tucker Malarkey
junom Egiptu blizu mjesta zvanog Nag Hamadi. Stephan Su-tton. Gemma zapisa ime i mjesto,
glasno izgovarajui nepoznate slogove. Prepisa adresu banke i doda ispod A.D. - p.m.
Konano, spusti se u stolicu i zavrti, pogledom lutajui po sobi. Zauze poloaj u kojem je zamiljala
daje bio on i spusti glavu na stol. Kako je mogao tamo umrijeti? Trebala je pojedinosti; trebala je
razgovarati s Davidom Lazarom, s nekim tko je znao to se dogodilo. U tom trenu nije mogla
vjerovati da je njezin otac, koji je rijetko kad bolovao i od hunjavice, jednostavno sjeo jednoga dana
na svoju uredsku stolicu i umro. Nakon to je u uredu zatekla strvinara, jo je manje u to vjerovala.
Shvati daje propustila doznati ime crvenokosog ovjeka. to ti se dogodilo? Sklopljenih je oiju
tiho preklinjala oca da joj se obrati.
Trenutak kasnije podignu glavu i ponovo se zagleda u sliku Djevice Marije na zidu. Ustade i stade
ispred okvira naeta vremenom. Tad ga odignu da vidi natpis na pozadini. Izida i Horus, (datum),
djevica boica i dijete. Ipak to nije bila Djevica Marija. Ali slinost je bila jezovita, od poloaja
djeteta i naina na koji ga je majka drala. Vrati okvir i ode do police s knjigama, uze najsaetiji
svezak i utrpa ga u torbicu.
"Moram u banku", ree Michaelu kad mu se pridruila u kavani. "Egipatska banka. Je li daleko?"
On sklopi novine i ispije pivo. Gemma opazi da mu se boja popravila. Pokaza preko trga. "Odmah
tamo preko."
"Ne zamjerate?"
"Naravno da ne zamjeram. Tu smo, zar ne? Nadam se da su vijesti dobre."
Banka je bila podboena stupovima u boji bjelokosti, s nasadima hibiskusa. Unutra, proarani
mramorni podovi i golemi panoi ostavljali su dojam kolosalne praznine. Ubrzo je posjednuta
Uskrsnue
pred rukovoditelja kojeg je imenovao njezin otac. Ljubazno je pogleda, zanemarujui zvonjavu
telefona. Kad se nagnuo prema njoj ispruene ruke, pokua mu vidjeti oi iza mutnih bifokalnih
naoala. Odjednom se htjede rasplakati. "Moj je otac bio Charles Bastian", uspje rei. "Vjerujem
daje ovdje imao raun."
"Gospoice Bastian. Tako mije ao."
Gemma se zagleda u stol. "Dola sam se pobrinuti za njegove poslove. Znam da se trebao nai s
vama tjedan prije nego stoje umro."
"I jest. Bio je u postupku kupovine kue. Dogovorili smo prijenos gotovine. Ali na dan prijenosa
raun vaeg oca bio je gotovo prazan. Beskorisno je rei da, kad nismo stupili u kontakt s njim,
nismo mogli nastaviti sa kupnjom."
"Znate li odakle je novac dolazio? Kamo je nestao?"
"Ne znam. Bio je sasvim siguran da e biti ovdje na dan prijenosa."
"Je li rekao bilo to drugo? Barem neto?"
"Na alost, bio je to kratak razgovor."
Gemma je sjedila u tiini. Oko sebe nije mogla uti glasove, samo apat. Banka je bila poput
grobnice. Morala je izai. "Ako se sjetite neega, ako vam bilo to drugo padne na um, hoete li mi
javiti? Boravim na ovom broju."
"Da, naravno, gospoice Bastian. Rei ete mi to elite uiniti sa preostalom gotovinom?"
"Moda mi moete napraviti ek."
"Dobre vijesti?" upita Michael kad mu se pridruila. Ispijao je drugo pivo i izgledao gotovo veseo.
"Moj je otac bio siromaan. To ba i nije vijest."
"O boe."
"Iskreno, bila bih iznenaena da sam nala novac." Michael ostavi neto novanica na stolu i poee
hodati.
Tucker Malarkev
Uskrsnue
Okrenu se prema njemu. "Bio si", tvrdila je.
Teko se osloni na svoj tap. "Ne sjeam se. Nisam ni siguran je li vano i marim li uope." Gledao
je preko Gemmina ramena. Slijedila je njegov pogled. Bili su na krianju dviju glavnih avenija.
"Gdje smo?" upita.
"Sasvim blizu Grand hotela", pokaza Michael. "Gdje bismo mogli neto popiti i osvjeiti se."
"U redu. Hajdemo."
Pogled na hotel oboma je pruio olakanje. Michael odjednom postade razgovorljiv. "To je neslavno
staro pojilo, Grand, izgraeno 1869. da obiljei otvaranje Sueskog kanala. Ali zapravo gaje Imael
izgradio za caricu Eugeniju. Htio je se dojmiti."
"Izgleda kao palaa."
"Da, nema toga to mukarac nee uiniti."
Sjeli su u otvoreni restoran okruen vrtom i labirintom ljunanih puteljaka. Gosti su etali pod
suncobranima i sjedili na klupama pored ribnjaka punih arana, koji su vreli i prelijevali se dok su
se ribe borile za nevidljive komadie hrane. ef sale povede ih do zasjenjena stola u uglu gdje se
sunce slijevalo kroz velike platnene suncobrane i kronje palmi, to su se povijale na vjetru.
Michael narui dva burbona od metvice. Toplina dana i etnja opustili su Gemmu. Nasloni glavu na
naslon stolice od iblja, sretna to je na lijepom mjestu s nekim tko joj je, barem privremeno, kadar
skrenuti misli s vlastita ivota.
Kad stigoe pia, izvue iz torbice oevu knjigu o mitologiji.
"to zna o boici Izidi?" upita Michaela.
"Ponosim se time to ne znam gotovo nita 0 zemlji svojeg oca."
"Kako apsurdno."
Michael se nasmijei.
"Pa, moda neto proputa. Sluaj ovo", Gemma je itala, "Izida se uda za boga Ozirisa, kojeg
ubie ljubomorni suparnici,
"Netko je bio u njegovu uredu u muzeju", ree. "Neki ovjek. Nisam doznala njegovo ime. Traio je
neto. Nije mi se svidio."
"Sva ta bagra iz muzeja je udovino bezobzirna i ambiciozna. Tako kae moj otac."
"Ne bih rekla daje bio iz muzeja. Ali imao je klju."
Michael ju pogleda. "Uplaio vas je."
"Pomalo."
"Pa bili ste u uredu svojeg oca, gdje je umro. Niste oekivali da ete tamo nekoga vidjeti. To je bio
ok. Savreno razumljivo."
Gemma pogleda preko ramena dok su se udaljavali od muzeja.
"Svijet se i dalje okree", izjavi Michael. "Vijest dana je daje Izrael osnovao neto nazvano erut
avir, skromno zrakoplovstvo koje bi ih trebalo zatiti od velikih zlih Arapa. ini se da e Egipat
imati jo jedan rat. Kad bi mi dopustili da letim za njih, razmislio bih ak da postanem prokleti
Egipanin."
Gemma pokua sluati, zadravajui pogled na ulici ispred sebe dok su vijugali izmeu hrpa
mirisnog duhana i nizova staklenih nargila. Poe praviti financijske proraune, odsutno
promatrajui kako se pogledi prolaznika zaustavljaju na Michaelovu unitenu licu s oaranou i
odbojnou. Ulica se suzi i postade staza. Michael je bio prisiljen hodati iza nje. Namjerno uspori
korak pravei se da je zanimaju tkanine i tkanja to su s konopaca visjeli iznad njih. Stade na prste
da proui zamrene geometrijske uzorke i prizore starih Egipana kako ope s bogovima
naoruanim rogovima, onjacima i krilima. Tada dodirnu Michaelov rukav.
"Moda treba raditi", ree. "Treba posao."
"Nemam ovdje to raditi."
"Ne budi budalast. Obrazovan si, inteligentan mlad ovjek." "Bio sam pilot."
"Prije nego to si postao pilot, bio si neto drugo." "Ne", ree Michael. "Nisam bio nita drugo."
Tucker Malarkev
meu njima bog Set koji ga zapeati u lijesu i prepusti ga moru. U dubokom oaju, Izida spasi lijes i
zakle se da e dostojno pokopati svojeg voljenoga. Kada Set otkri lijes to gaje Izida spasila i skrila
na obalama Nila, otvori ga i ponovo ubije Ozirisa, ovaj put ga rasjekavi na etrnaest dijelova, koje
je razbacao krokodilima. Uz pomo sedam korpiona, Izida je traila Ozirisovo tijelo spajajui
njegove dijelove da ga ponovo uoblii i moda ga vrati u ivot. Ozi-ris je prva egipatska mumija."
Gemma zastade. "Ovdje je zanimljiv dodatak: Izida i njezini korpioni nali su sve osim Ozirisova
penisa - i tako je Izida arolijom zaela sina, Horusa. Tim je inom Izida zasluila status djevice
majke i tisuama godina utjelovljuje najveu ensku snagu, sposobnost oivljavanja neivog."
"Kakva neukusna priica." ^^^^^^^^^^^^^^^^
"Moj otac ima litografiju Izie na zidu."
"Va otac nije imao ukusa."
Gemma spusti knjigu. "to znate o njegovu ukusu?" Michael se nasmija. "Za poetak, sprijateljio se
s mojim bratom."
"Va brat je neukusan?"
"Moj brat nije ono to biste nazvali ugodnim drutvom. Tko zna do ega su doli tamo u pustinji,
bez ena miljama uokolo. Neukus bi mogao biti tek poetak."
Gemma uroni pogledom u ribnjak arana. "Ba lijepo to ne postupate sa mnom kao s porculanom."
"Oito ste sazdani od vre tvari."
Gemma dopusti da joj um odluta. Napola sluajui drugi razgovor, zau rije koju donekle
prepozna, rije koja je zaokupi. Na tren razmisli, pokuaje uhvatiti da vidi radi li se o mjestu, imenu
ili samo o rijei. togod daje bilo, nestalo je. Shvati daje umorna.
Uspravi se, vraajui se Michaelu. "Rado bih ula to se dogodilo."
Uskrsnue
\
"to se dogodilo?" "U ratu."
Michael odmahnu glavom.
"Va mije otac rekao da ste letjeli u Spitfireu. Jednom sam vidjela takvog. Na krilima je imao
naslikane crvene krugove. Izgledali su kao meta. Tad sam se pitala zato bi itko naslikao metu na
avion."
"Da moemo prepoznati jedan drugoga. Ne elimo oboriti pogrean avion."
"Aha. To se ini smisleno."
Michael se nasmija.
"Dakle, emu tolika praina oko Spitfirea?"
"Praina se digla jer su to izvanredni avioni. Tijekom rata, nastavili su poboljavati prototip. Prvi je
motor, Merlin, postao bri uz Griffon, najsnaniji motor ikad stvoren. Moglo ga se prilagoditi za
velike i male visine - moglo ga se prilagoditi tropima, mornarici. Bio je to sjajan avion."
Gemma je sluala, vrtei granicu metvice meu prstima. Na tren pomisli na litografiju boice
djevice i djeteta u uredu svojega oca. Zaista je bila neobina. Konobar donese zdjelu slanih
oraia. Naruie jo dva burbona. "Dakle, leti se u grupi? Kako se to zove, eskadrila? Oprosti na
neznanju, ali s letaima sam se susretala tek nakon to su se prizemljili."
"Da, zove se eskadrila. I da, esto se leti u formaciji s drugim avionima. Ali katkad leti sam. Ovisi
o zadatku. Ako si na samotnom zadatku, obino ima pratitelja." Nasmijei se. "Imao sam dobrog
pratitelja."
"A pratitelj te prati?"
"On ti uva lea. Kao aneo uvar. Moj je bio Frank Stur-geon. Velik leta. Davali smo si znakove.
Postojali su slubeni signali pokretima. Ali mi smo imali vlastite. Krili smo pravila."
"Zar zaista moete vidjeti ruke tamo gore?"
Tucker Malarkey
Uskrsnue
"Trebalo mije neko vrijeme da shvatim da nisam jedina. Toliko je ljudi toliko izgubilo." "Ovi ne."
"Ne moete to znati." "Gemma, propovijedate." "ao mije."
"Ne propovijedajte. Dosadno je."
"Ne mogu si pomoi. Popila sam dva burbona od metvice. A za to sam uvjebana." "Za to tono?"
Zastade. "Da vraam ljude u ivot." "Malo je kasno za to."
"Je li? Ne vidim truplo. Vidim ovjeka koji je izgubio nogu."
"Lako za nogu", pokua se osmjehnuti. "Nisam siguran u svoju mukost." Zurio je pred sebe. Iz
profila, mogla je vidjeti samo netaknutu stranu njegova lica, ponositu jagodicu i eljust, dugu,
iljatu obrvu. "Moda biste mi mogli pomoi s tim."
Sklopi oi da upamti drugu stranu njegova lica. "Moda bih mogla."
Michael progovori ne okrenuvi se. "Recite, uza sve to ste izgubili, smatrate li se sretnom?"
"Ne", odgovori brzo. Zatim se ispravi. "Da."
"Pa, stigli ste dalje od mene. Ja se jo uvijek valjam u samosaaljenju, kako vidite"
"Treba vremena."
Michael pogleda na sat. "Izgubili ste oca prije tek nekoliko tjedana, a ve se osjeate sretnom.
Prilino brzo."
Gemma odgurnu aj. Odjednom se osjeti nasukana pod suncobranom, ostavljena na otoku sjeanja i
gubitka. "Mislim da bih sad rado malo hodala", ree. "Da vam pozovemo taksi?"
"To je bilo surovo. Oprosti, Gemma. Izgubio sam nogu. Vi ste izgubili obitelj. Osjeam se sitno.
Razumijete li?"
"Mogli smo. Ali Frank i ja smo bili drugaiji od drugih pilota." "Bili ste bolji letai."
"Bolji letai ili pustolovi, ne znam. Na kraju nam naa vjetina nije donijela mnogo dobra, zar ne?
Sad mislim da sam trebao prihvatiti uredski posao, kao moj prijatelj Timothv. Smatrao sam ga
mlakonjom to to trai, ali imao je enu i dijete. Rekao je da ne eli riskirati. Imao je odgovornost.
Ja nisam. Bio sam idiot. Glave pune snova o slavi. Htio sam biti najbolji."
"Zvui kao da ste bili."
"Takav nain razmiljanja nije podoban za rat, nego za sport i kolu."
"Rekla bih daje upravo to nain razmiljanja kakav se trai u ratu."
"Nije." "Zato?"
"Jer", Michael ubaci led u usta, "nisi samo ti ondje."
Prije nego dovri drugi burbon, Michael narui trei. Gemma narui aj i kradomice proui oiljak.
Tkivo mu je u glatkoj pruzi vijugalo do usta, krivei se tamo poput mlaaka.
"Nedostaje mi", ree. "Nedostaje mi rat."
Stolovi oko njih poee se puniti Europljanima. "Svi su tako lijepo odjeveni", komentirala je
Gemma.
"O da, Kairo je vrlo raskoan. Ti iseljenici ive u mati. Njihovo drutvo nalazim zamornim."
Gemma ubaci kocku eera u aj. "Izopavanje samoga sebe nee vam pomoi", ree.
"U emu?" upita Michael otro.
Gemma dignu obrve. "U povratku svijetu. U odlasku iz rata."
Michael se nasloni u stolici, usta stisnutih u gorku pukotinu. "Ne znam da li se izopujem. Samo
nemam mnogo zajednikog s tim ljudima."
Tucker Malarkev
Gemma ga upozori kretnjom. "Ne govorimo vie o tome. Molim vas."
"Frank je poginuo", ree Michael brzo. "Ostavio sam ga. Otiao sam za Nijemcem. Nisam ni
pogledao da vidim je li ondje."
"Dogaa se", ree Gemma ravnoduno. "Milijuni ljudi ginu u ratu. Sigurna sam da veina njih ima
prijatelje koji su preivjeli i osjeaju se kao vi."
Pritisnu njezinu ruku na usne. "Prilino ste lijepi. ini se da toga niste svjesni. Ne kao neke
djevojke."
"Moj je otac obiavao rei da nije bitno kako izgleda, jer sve e to jednoga dana odnijeti vrag u
koarici."
Michael se nasmijei. "Nekima prije nego drugima."
Gemma odgurnu stolicu. "Hajdemo na trnicu."
"Na trnicu?" zakilji prema njoj. "To je islamski dio grada."
"Znam."
"Moglo bi biti neugodnosti."
"Nita zato."
"U redu. Na trnicu."
"Moemo taksijem."
"Ne, htjeli ste hodati, pa emo hodati."
"Jeste li sigurni da moete?"
"Ako elite vidjeti Kairo, to je pravi nain."
Pie nije pomoglo Michaelovoj spretnosti. Raspriao se. Nesigurno je hramao niz ulicu, naglaujui
rijei tapom dok je rasuivao o trenutnom stanju Egipta, skrivajui tjelesni manjak pretjeranim
isticanjem.
"Moda jo niste primijetili, ali ova je zemlja kao klaonica. Izabrali su kralja koji troi sav njihov
novac. Domoroci oito postaju nemirni. Kalj Faruk moda nee vladati ni do kraja dana. Ako se
mene pita, ne znam je li samovlada najbolje rjeenje za
Uskrsnue
\
ovu zemlju. Nisu se ba snali. Uz to, navikli su da im se govori to im je initi. Tisuama su ih
godinama osvajali i vladali njima. Tristo godina njima je upravljala vojska turskih robova. Zadnji su
put bili sposobni upravljati sami sobom prije Krista. Uvjeravam vas, Britanci nisu najgore to im se
moglo dogoditi." "To zvui strano imperijalistiki."
"Pa, da, ja sam iz imperija. Mi smo izgradili ulice u kojima sad uivate, i komunikacijske sustave uz
iju pomo ova zemlja funkcionira."
"I kanal zbog kojeg su gotovo bankrotirali."
"Taj prokleti kanal", Michael tapom ubode zrak i izgubi ravnoteu. Gemma ga njeno zadra. Kad
se nagnuo na nju, ona osjeti toplinu i snagu njegova tijela. Osjeti tjelesnu privlanost. Ipak, nije
znala to da ini s tom kemijom. Bili su kao dva broda koji usporedo plove preko pliina i pjeanih
sprudova, ponekad na oprezu radi svojeg kursa, ponekad dovoljno sigurni da se promatraju.
"Nije li bilo vie u nacionalnom interesu Engleske da se kanal izgradi?" upita Gemma.
"to vi znate o tome, iz lanaka koje ste proitali u nekim liberalnim novinama?"
"Ono to znam doznala sam od oca", ree.
"Koji je naginjao liberalnosti."
"Suosjeao je sa Egipanima."
"Bio je Englez, kao prvo", izjavi Michael. "I kranin, ili je krenuo tim putem. Ne znam kako je
zavrio. Kako sam uo, usudio se zaci u neke mranije vode."
Gemma zastade. "Kakve mranije vode?"
"Nemam pojma. Bojim se da su to samo opasne glasine iz dokolice."
"Ne zadirkujte me, Michael."
"Sve to znam je da se, po mojem ocu, va otac promijenio."
Tucker Malarkev
Nastavie hodati. "Mislim da je Egipat zaista promijenio mojeg oca", prizna Gemma. "Samo ne
znam kako."
"Djeca esto znaju neobino malo o svojim roditeljima. To govorim iz vlastita iskustva."
"Ne, otac mije rekao sasvim dovoljno."
"Hoete rei, rekao vam je to da mislite."
"Obrazovao me!" planu Gemma. "I poticao me da oblikujem vlastito miljenje."
"Prava suvremena ena. uo sam za vau vrstu."
Gemma osjeti odbojnost kao stoje osjetila i privlanost. "Nimalo mi se ne svia kad ste milostivi
prema meni."
"Sjetit u se toga prije nego to pokuam drugi poljubac."
"Tim nainom neete se dovoljno pribliiti."
Michael je uhvati oko struka i privue sebi. U istom trenu, Gemma osjeti kako je neija ruka
kliznula u njezin dep. Zgrabi tkaninu jakne, zarobivi ruku unutra.
Odstupi od Michaela, steui ruku djeaka na ijem su se licu ocrtavali strah i prkos.
"Neto si htio?" upita. Djeak odmahnu glavom, obrvama zasjenjujui oi. "Mogao si jednostavno
pitati", ree.
"Ne razumije vas", ree Michael.
"Razumije."
Michael se nasmija.
Gemma stavi novi u djeakovu ruku i pusti ga. Otra, skutrivi se iza tezge nakrcane enjakom.
Nastavie hodati. Dan je postao vru. Oblaci su potjerani visoko i sagani u pepeljasti svod. Gemma
nije znala koliko su visoko niti jesu li to uope oblaci.
"Ne trebam vie zatitu", ree.
"Vidim."
"Neko sam se vrijeme snalazila sama." "Mora daje bilo zamorno."
Uskrsnue
Pogleda ga iskosa. "Govorite li to zajedljivo?" "Nimalo."
Gemma stade. Prosjak oduzetih nogu i s mrenom na oima prui praznu smeu ruku. "Umorna
sam", ree.
Michael pogleda na sat. "Sluajte, ne znam da li da danas idemo na trnicu. Osjeam se pomalo
klonulo. Moda neki drugi put?"
"Neki drugi put."
"Nemate nita protiv da krenemo kui?"
Gemma ga pogleda da vidi s kojim od dvojice razgovara. Nijednim. Put mu je bila siva i votana,
ali se znojio. Pretjerala je. "Ii kui je savrena zamisao." Gemma mahnu prema autima na ulici.
"Idemo taksijem."
"Ne inite to zbog mene. Ne", doda. "Uinite to zbog mene."
Taksi uspori i zaustavi se.
Kad se smjestie straga, a tap se naao izmeu njih, Michael kao da ivnu. "Je li neumjesno ako
upitam jeste li kranka?" upita.
Gemma se osmjehnu i pogleda kroz prozor. "Ispituje li me se radi stupanja u slubu?"
"Samo sam znatieljan."
"Pretpostavljam da jesam, tehniki gledano."
"Idete li u crkvu?"
"Obiavala sam, s majkom, iako ne znam koliko je bila pobona. Bila je odlina u prodaji kolaa."
Gemma kucnu prstima o prozor. "To je siguran nain kako ena moe pomoi. Dok su mukarci
pape, vladaju i odluuju o sudbini svijeta, ena moe ispei kola."
"To je pomalo grubo."
"Je li? Religija je drugaija za ene, i toka. Jeste li znali da me, jer sam neudana, Engleska crkva
vodi kao "usidjelicu"? Otkrila sam to kad sam zatraila putovnicu. Za njih sam to. Nisam
medicinska sestra, ki, prijateljica ili korisna osoba, ve usidjelica. I ne,
Tucker Malarkev
ne idem vie u crkvu. Rat me izlijeio od te navike. Ako se sluajno pitate, moj otac i njegove
mrane vode nemaju veze s tim." "Nisam to trebao rei."
"Pa, da." Gemma obrati pozornost na ulicu i pokua upamtiti upadljiva obiljeja da bi se ponovo
mogla vratiti sama u taj dio grada.
Kad stigoe u kuu Lazarovih, Michael poe ravno u sobu da se isprui, bez rijei na stubama
proavi pored oca koji se zagleda za njim, a zatim se okrenu k Gemmi. Izraz mu je izgubio toplinu
i otvorenost od prole veeri. Izgledao je stariji, i oito tuan. "Hoete li sa mnom popiti aj?" upita.
"Rado. Dajte mi samo trenutak da se operem i dovedem u red. Nisam se ak ni raspremila."
"Bez urbe, draga. Bit u u vrtu."
Gemma poe u sobu i odolje iskuenju da se baci na postelju i potone u zaborav uzrokovan
burbonom od metvice. Vie ju je zanimao razgovor s Davidom Lazarom. Sakupljala je pitanja koja
e mu postaviti.
Opra prljavtinu s lica i lanaka i presvue se u istu haljinu. Nije spremila dovoljno odjee. Nije ni
posjedovala dovoljno odjee. Ne za koliinu znoja i prljavtine s kojom se ovjek sretne
jednostavno hodajui niz ulicu. Ono malo suknji i bluza te dvije haljine objesi u ormar, istresajui
najgore nabore. Zagleda se u beivotnu odjeu ne uspijevajui zamisliti kako izgleda u odjevnim
predmetima koji su je tako oito odreivali kao enu. Medicinska je sestra drugaija od ene; odora
nije haljina. Stade na prste pred malo ogledalo da pogleda ispod linije vrata. Haljina je bila draesna
- to joj je i bila svrha. No nije osjeala njezinu draest.
Zatekne Davida Lazara kako sjedi u vrtu, u sjeni novina. Kad je privukla stolicu do njega, sklopi
novine i poloi ruke na naslon. "Dakle", ree. "Kakav vam se ini Kairo?"
Uskrsnue
"Neobino je aroban." "Slaem se. Je li Michael bio dobar vodi?" Gemma okrenu lice suncu.
"Proveli smo lijep dan." "Drago mije to vas je poveo u razgledavanje. U zadnje vrijeme i nije ba
bio aktivan." "Razumljivo, zar ne?"
"Naravno. Brinem se samo kad ostane u krevetu do veere." "Pa, mislim daje sad istinski umoran.
Dugo smo hodali." "Jeste li? To je dobro."
"Zaista, izvanredno se snalazi s novom nogom."
David izvue lulu i napuni je duhanom. "Michaelu se ovdje ne svia. Ponekad pomislim daje ljut i
na samu dravu." Zapalivi lulu, vukao je dok ar nije ojaao. "Kad sam oenio Nailu, izabrao je
ostati u Engleskoj s majkom. Bio je prisiljen doi ovamo kad je umrla. Sad je u zamci. Mislim da
sam u njegovim oima i ubojica i tamniar."
Gemma zakloni oi i pogleda ga. "Ponekad je najbolje misliti na najgore. Tada srce ne moe biti
tako slomljeno."
Nasmijei se. "Svi mi imamo svoje naine preivljavanja. Oni koji preive naue ih. Mora da ste i
vi tako uinili."
"Ne znam", Gemma se prisili na smijeh. "Preivljavam li?"
"Draga djevojko."
Amad se pojavi, iznese stol izmeu njih i postavi servis za aj. Vrati se s tanjurom peene pite,
humusa i zdjelom crnih maslina. Svjetlo se probijalo kroz pukotine u visokoj ogradi, ogrui
njegovu bijelu halju raskonim popodnevnim sunevim sjajem.
"Hvala, Amade", ree David. "Nadam se da volite aj od ubara."
"Dakle Amad nije musliman." ree Gemma gledajui za njim.
"On je koptski kranin. Vrlo poboan." David otpije aj. "Amad je silno volio tvojega oca. Bio je s
nama na svim iskopavanjima. Kad mu je umrla ena, izabrao je ostati moj zaposlenik
Tucker Malarkey
kad sam doao na sveuilite. Svaao sam se s njim; strano je sposoban. Ali branio se. Kae da mu
ivot sluge savreno odgovara; svia mu se mir, a posao nije teak. Postao je neophodan ovdje i u
mojem uredu kao to je bio na terenu." David se nasmijei. "Takoer, moj je dobar prijatelj."
"Govore li Kopti koptski?"
"Neki. Neki ga samo itaju. Jezik je star kao i vjera. Mnogo starih spisa nam dolazi na koptskom."
"A Amad, zna li on koptski?" "Amad zna veinu jezika."
"A vi?"
"Ne. Hijeroglifi su granica mojeg lingvistikog postignua. Va je otac imao dar za jezike."
Zvuk vodoskoka ispuni tiinu. Gemma gledae roj sitnih kukaca kako ulazi i izlazi iz svjetla.
"Imam njegov pepeo, Gemma. Na vama je da odluite to ete s njim. Naravno, moete ga
slobodno ponijeti u Englesku."
"Nisam spremna razmiljati o tome. Ne jo."
"Nema potrebe za urbom. Samo sam htio da znate to smo uinili."
Okrenu stolicu prema njemu. "Prije razgovora o pepelu, moram znati to se dogodilo. Moram
shvatiti kako to da netko poput mojeg oca samo tako umre."
David protrlja sljepooice. "Bojim se da ne znam vie od vas. Kako znate, misle daje zbog srca."
"Nali su ga u uredu? Kako samo sjedi?"
"Bojim se daje tako."
"Je li dugo bio ondje?"
"To je problem. Proveo je ondje neko vrijeme. Zato je bilo teko odrediti uzrok smrti."
"Je li napravljena obdukcija?"
Uskrsnue
David se tuno osmjehnu. "Gemma, ovo je Egipat."
"Razumijete li zato to nije dovoljan odgovor?"
"Naravno."
"Bio je zdrav ovjek."
"Znam daje bio."
"Kako da znam daje pepeo njegov?"
"Oh, draga. Imam njegov prsten, ako to pomae."
Gemma ponovo sjedne. "Voljela bih da ste priekali."
"Bilo je to pitanje.... ao mije, Gemma. Nismo imali izbora."
"Ovako je teko vjerovati daje mrtav."
"Mogu razumjeti."
Posegnu za torbicom. "Ne znam da li znate, ali stekao je neto novca. Pisao mije o tome. A sad se
ini daje nestao. Namjeravao je kupiti kuu." prui Davidu posrednikov nacrt.
"Dakle, zato se odrekao sobe."
"Vidite zato sam radoznala. To nije sve. Danas je u njegovu uredu bio ovjek. Traio je neto. Bila
sam prezbunjena da bih doznala njegovo ime. Oigledno nije trebao biti ondje."
Davidovo se elo lagano nabra. "Prilino uznemirujue."
"Taj je ovjek rekao da moj otac ima neto to mu ne pripada. Znate li to bi to moglo biti.?"
David razmisli. "Bez okolianja, ne. Nemam pojma."
Utisnu palac cipele kroz tanak sloj ljunka u prainu ispod. "Znate li na emu je radio?"
"Oh, Charles je imao nekoliko poslova istovremeno."
"Dakle, ne znate."
"Znam poneto. Zamoljen je da predstavi lanak o maski Tu-tankamona. Sakupljao je biljeke s tog
iskopita i ureivao ih za objavu."
Pomalo u nevjerici, upita, "Pisao je knjigu o Tutankamonu?" " Prikuplj ao j e materij al."
Tucker Malarkev
Uskrsnue
V
David uzvinu obrve. "Zapravo ne. Nije morao. Tehniki gledano, nije britanski podanik."
Dim Davidove lule se zgusnu, valjajui se poput siune oluje to se uzdigla nad njegovom glavom.
Gemma gledae kako se uzdie i rasipa. "Zadnje to mije otac napisao", ree, "bilo je da e uskoro
imati novaca da poalje po mene, dovoljno da ostanem neko vrijeme. Konano mije mogao pokazati
svoju zemlju." Pomisli na enu i dijete s litografije. "Na zidu ureda ima uokvirene Iziu i Horusa.
Moda sam glupa to mislim da je to vano, ali tako je odluno prognao svu vjersku ikonografiju iz
svojeg ivota". "To je samo drugi nain propovijedanja." uvijek je govorio.
"Da, poprilino je bio protiv Crkve", David e otro. "Zar ne?"
"Ali ne protiv Boga. Imat e vezu samo ako ga sam nae. Dopustiti da ti netko drugi kae to i
kako i zato da vjeruje put je u fanatizam."
"ini mi se da zvuite ba poput njega."
Gemma se ugrize za usnu. "Je li imao nekoga ovdje?"
"Nekoga?"
"Neku enu."
David se nasmije. "Ne, koliko ja znam." "Rekli biste mi daje imao?" "Gemma, izvanredna ste
djevojka."
"Ne, zaista, morate shvatiti kako malo znam o njegovu ivotu u Egiptu. Sad kad ga nema, elim
osjetiti da sam barem znala stoje radio. Takoer bih voljela znati ako je volio nekoga. Isto tako, na
emu je mogao zaraditi dovoljno da me dovede da ivim ovdje."
"Na alost, ne mogu vam rei. Ne znam. Ovdje smo svi izgubljeni u svojim labirintima. Charles i ja
esto smo bili na istom putu, ali smo neko vrijeme ili u razliitim smjerovima." David se nagnu
naprijed da joj vidi oi. "Dugo mije bio najbolji prijatelj, Gemma. Strano mi nedostaje. Nedostaju
mi njegov humor i in-
"Stoje onda radio u Gornjem Egiptu?"
"Trebali biste pitati Anthonvja kada doe. Bio je s njim ondje. Bojim se da nam je Charlesa otelo
rano kranstvo. Prole su godine otkad je preao na nau eru. Krivim za to vrijeme provedeno u
sjemenitu. Ostavili smo ga ondje predugo." David se suho osmjehnu. "Ali ak i tako, um vaega
oca bio je jedinstven. Nije bio kao mi ostali, jednostavno ushien otkopavanjem. Vie gaje zanimalo
to iskopine znae. Bojim se da razgovarate s manje sloenim ovjekom. U svakom sluaju, trebate
Anthonvja. Imali su urede jedan pored drugoga. Mislim da su podosta razgovarali."
"Je li imao drugih prijatelja?"
"Naravno, iako mislim da se uglavnom radilo o poznanstvima. Charles je bio povuen ovjek."
David zapali drugu ibicu i pridra je pred lulom.
"A Stephan Sutton?"
"to s njim?"
"Postoji lanak o njegovoj smrti. Otac gaje zadrao."
"Sutton je radio za Britanski muzej. Takoer je bio arheolog."
"Je li ga moj otac poznavao?"
"Vjerojatno. Arheoloki je svijet malen."
"Neobino je da arheolozi odjednom svi umiru."
"Radije vjerujem da su tragedije sluajnost jer ne znam nita to bi to pobilo. Sutton je imao
nesreu. Dogaa se. Moda srce vaeg oca nije bilo jako kako bi se pomislilo."
"Stephan Sutton je naen pod hrpom kamenja."
"Odroni stijena su esti u planinama."
"Nisam ula nita za oevo slabo srce."
"Ni ja. Ali tako se uinilo lijeniku koji je obavio posmrtni pregled, iako povran."
Gemma nagnu glavu i zagleda se u nebo. Oblaci su se oblikovali, spajajui se poput kontinenata.
"Je li va sin Anthonv iao u rat?"
Tucker Malarkev
teligencija. Davao je tako dobre primjedbe, imao dobar instinkt. To ovdje mnogo znai. Ponekad
bih mislio da je pod boanskim vodstvom, zbog naina nalaenja predmeta. Zbog naina na koji je
zakljuivao. Bio je velik ovjek. Ima puno pravo alovati, biti ljuta i htjeti znati vie. To je dio
postupka. Kako rekoh, pomoi u kako god mogu. Siguran sam da i Anthonv moe ponuditi pomo,
kad i ako ikad doe."
Proe trenutak. "Michael je rekao da se moj otac usudio zaci u mrane vode. to mislite da to
znai?"
"Michael voli dizati prainu. Ne obraajte panju, osobito kad pije."
David zakloni oi da promotri avion to im je prolazio nad glavom. Gemma nasluti da se umara od
njezinih pitanja. "Mustang", ree naglom energijom. "Kad je Michael pristupio RAF-u, nauio sam
sve nazive."
Gemma promatrae kako avion nestaje iza gustog, tamno ruiastog cvata stabla bugenvilije.
"Michael jedva da spominje brata. Nisu bliski?"
David baci pogled na kuu. "Bili su. Obojica su osobiti mladi ljudi. Ali opet, oevi naginju
previsokom miljenju o svojem potomstvu. Katkad trae previe od njega." Strese glavom kao daje
bistri. "Hoemo li ui? Pomalo mije hladno."
Gemma ostade sjediti. "Rasut u njegov pepeo ovdje, u Egiptu", ree. "Ovo je bio njegov dom."
5
Anthonv je ostao budan pola noi, dovravajui lanak to gaje obeao napisati za britanski
arheoloki asopis. Bio je to osvrt na Hargu i njegov rad ondje. To je podruje bilo slabo poznato u
arheolokom svijetu, a jo manje u javnosti. Ukratko opisa da Harga nijebila samo drevno
sastajalite redovnika, ve i mjesto progona za starokranske glavare, kad su se njihovi nazori
sukobljavali s uenjem nove crkve. Trebala je to biti kazna, progonstvo u zapadnu pustinju, ali
Harga se pokazala rajem mira i meditacije; mjestom osloboenja.
Anthonv je pisao o svojem najnovijem nalazu, na nalazitu udaljenom deset kilometra; kranska
nekropola al-Bagavata, stoje sadravala 263 kapele od blatnih opeka s koptskim murali-ma.
Ouvana sunim podnebljem, nekropola gotovo nije bila ni ruevna. Jo se uvijek moglo hodati
ispod svodova od blatnih opeka, krivudati ispod lukova i stupova. Opisa Kapelu mira, i likove
Adama, Eve i Noine arke na kupoli. Radio je koliko je imao strpljenja, osjeajui da e konani
proizvod biti prikladan, ali ne i uzvien - to je znailo neuspjeh, jer Harga je za njega bila uzviena,
nije pripadala ni jednoj eri ni kulturi. Pustinja i oaza;
Tucker Malarkev
bila je istovremeno domain ivih i mrtvih, a mrtvi su bili dobronamjerno prisustvo to je jo
ivjelo, barem za njega.
Htio je Bastianu rei to je vidio na zadnjem putovanju u Hargu. elio je podijeliti osobitost
svjedoenja trenutku u vremenu kad su mnoge religije zauzimale isto tlo, trenutak kad se oblikovala
i skrutila kranska zamisao o Bogu, a druge zamisli bile prisilno naputene. Bio bi rado poveo
Bastiana do Kapele mira na zapadnom obronku nekropole i pokazao mu zidove prekrivene
svjedoanstvima na koptskom, arapskom, grkom. Stari su natpisi podsjeali samo na jednu bitnu
injenicu: Bili smo ovdje: Nai su bogovi bili ovdje. Egipatski su sveci Pavao i Tekla naslikani
pored imena Adam, Eva, Abraham, Izak. Zidovi su bili podsjetnik na mitove i prie to su
premostili etiri stotine godina.
Poto je nekoliko sati odspavao, Anthonv se otuira, obrija i skuha neto kave. Sjedio je jo sat
vremena na balkonu nasuprot Nilu i namjerno nije mislio ni na to. Velika ga je modrozelena rijeka
oputala kao i uvijek, s vrtlozima to su se uzdizali i nestajali, ponovo izranjajui iz dubina. Kad
Anthonv ustade sa stolice na balkonu, osjeti se odmornim kao rijetko nakon sna.
Proveo je ostatak jutra raspremajui se i razvrstavajui rublje. Tada napusti Kit-Kat s torbom od
platna na ramenu, probijajui se do trnice da bi obnovio kuhinjske zalihe.
Bilo je podne kad se vratio kui i iz ormara izvukao kutije sa spisima iz Oxyrhynchusa. Uzme
fascikl oznaen kao "Bastian".
Rairi spise iz fascikla na krevetu i stade nad njih, htijui s udaljenosti sagledati to su on i Charles
Bastian zapisali kad su zajedno bili u Oxyrhynchusu. Bila su to vremena velikog uenja, ali i velikih
okova. Nije odmah registrirao sve to mu je Bastian govorio: neto je zalutalo i privremeno se
izgubilo. Ali prije ili kasnije, Anthonv je veinu toga zapisao.
Pogledom prijee preko onoga stoje u drugom stoljeu zapisao Monoim, Bastianov omiljeni
gnostiki uitelj:
Uskrsnue
V
Ostavi se potrage za Bogom, stvaranjem i slinih briga. Trai ga uzimajui sebe za poetak. Saznaj
tko je u tebi, tko sve naziva svojim i kae, "Moj Bog, moj um, moja misao, moja dua, moje tijelo;"
Otkrij izvore tuge, radosti, ljubavi, mrnje... ispita li paljivo te pojave, nai e ga u sebi.
To je bila bit Bastianova rada i glavno vjerovanje. To je najvie htio utisnuti u Anthonvja - Bog je u
svima nama. Anthonv se sad pitao da li su Bastianovi napori da ga odgoji bili iz prijateljstva ili
neeg vie. Je li Anthonv jedina osoba koja zna opseg Bastianovih teorija? Je li Anthonvja pretvorio
u uvara znanja koje se inae moglo izgubiti? Je li na neki nain predvidio vlastitu smrt? Konano,
to bi htio da Anthonv sad uini? Znao je odgovor: sve to moe da zatiti evanelja i skloni ih na
sigurno, negdje gdje bi javnost donekle mogla imati pristupa. Ali to s Bastianovom velikom
teorijom? Kranstvo rascijepljeno od crkvenih otaca i kobno ranjavano gotovo tisuu godina. A sad
je postojala prilika da se ta obogaljena vjera stopi u cjelinu s izgubljenom polovicom, pomou istih
evanelja to su ih crkveni oci prognali, izgubljenih evanelja iz Nag Hamadija. Bilo je djelo za
cijeli ivot. No bio je to Bastianov ivot. Anthonv je bio svjedok, samo to. Svjedoio je fantastinoj
prii u koju nije bio siguran vjeruje li. Trenutno nije mogao vie nego odati potovanje Bastianu
sjeajui se njegove vizije. A opet, vizija moda mora umrijeti s vizionarom.
A bila je tu i vizionarova ki, u vezi koje je Anthonv bio neobino neradoznao. Bastianovo je jedino
dijete ivjelo daleko od Egipta i imat e malo razumijevanje za njegov rad ovdje - i opasnost koju
nosi. Anthonv e uiniti kako Mina zatrai i potaknuti je da im prije napusti zemlju gdje je umro
njezin otac. To je zemlja graanskog nemira, stranih vjerovanja i praine. Zemlja daleko od
udobnosti i zelenila Londona. Nije ni zamiljao da e imati potekoa daje uvjeri.
6
Gemma provede poslijepodne uz oevu knjigu o egipatskoj mitologiji, dovravajui poglavlje o
boici Izidi, iji je kult bio toliko slavan i proiren da je, umjesto da iz-blijedi s ostalim egipatskim
bogovima i boicama, ostao iv te su ga prigrlili Grci i Rimljani. "Majka ivota" i "Vjetica smrti"
jo su navodno oboavane u dvadesetom stoljeu - s hramovima sjeverno sve do Pariza. A kad je
kranstvo dobilo uporite u etvrtom stoljeu, oboavatelji Izie utemeljili su prve kultove Gospe
da boicu odre na ivotu. Njezin je utjecaj vidljiv u kranskim ikonama kao Djevica Marija i
dijete.
Gemma neto pribiljei i zatvori knjigu. Njezin otac, neko poboni kranin, sad je imao drevnu
boicu na zidu. Zamijenio je jednu djevicu drugom. Nije imala pojma to to znai. Nije imala pojma
ni zato odvaja vrijeme da je ita. injenica je da njezin otac nije nikad nita radio bez razloga. ak
ni vjeao sliku na zid.
Te je veeri u kui Lazarovih u dvoritu bilo glazbe. Gemma se zaustavi na vratima i vidje Amada
kako prekrienih nogu sjedi na
Uskrsnue
V
obojenim ploicama. Gledala je jo jednog ovjeka koji je upoznao onu stranu njezina oca, koju ona
nije. Iza njega bijae vodoskok s ledeno modrom pliskavicom stoje rigala mlaz vode. Zlato
umetnuto izmeu tirkiznih ploica treperilo je na sunevu svjetlu. Na Amadovu krilu leao je iani
instrument, poneto nalik liri. Zatvorenih oiju klizio je prstima uz i niz vrat instrumenta izvodei
neobinu, netonu melodiju. Tiho istupi i sjede na rub dvorita, pod maleno stablo limuna. Ploice
ispod nje bile su glatke; njihova kamena svjeina lako prodre kroz njezinu tanku haljinu. Nakon to
je jo neko vrijeme svirao, Amad joj mahnu da se priblii.
"Molim", ree, "Pridruite mi se."
"to je to?" upita.
"Zove se ud." Zasjae umetci od sedefa na instrumentu. "Lijep je", ree Gemma.
"Kau da ga je izumio Lamak, Kainov izravni potomak. Kad umrije Lamakov sin, objesi njegovo
mrtvo tijelo na stablo. Kako se isuilo, poe sliiti na instrument. Taj instrument postade ud."
"Ud", Gemma iskua rije. "Kod kue sviram klavir."
"Poneto vei instrument."
"Da", nasmija se. "Nespretan za putovanje."
"Volite li glazbu?"
"Silno."
"A koje pjesme volite?"
Gemma zastade. "Moda ih ne poznajete."
"Moda vas iznenadim. Va me otac nauio mnoge pjesme."
"Je li?"
"I ja sam njega nauio neke." "Moete li me nauiti?" "Ako ste voljni uiti." "Mislim da jesam."
Tucker Malarkev
Amad trnu icu uda i pomaknu prst do glave instrumenta, lagano ga tresui, mamei iz njega
tugaljive zvukove. "Podsjeate me na svojeg oca. Taj je ovjek uvijek bio voljan uiti. Ako vam je
prenio to, kao da vam je dao dar."
Gemma sklopi ruke u krilu. "Hvala vam to to kaete." Nakon trenutka, upita: "Smijem li vas neto
pitati?"
"Naravno."
"Po emu se Kopti razlikuju od ostalih krana?" "Nae je jedno od najstarijih kranstava,
doneseno nam od Svetog Marka."
"Ne znam nita o Svetom Marku."
Amad se osmjehnu. "Donio je svoj nauk u Egipat svega desetak godina nakon Kristove smrti. Ali u
Egiptu je bilo mnogo proroanstava o kranskoj vjeri. U Starom je zavjetu Izaija rekao: "Tog e
dana usred Egipta biti podignut oltar Gospodu." Amad odloi ud. "A Gospod ree: "Iz Egipta
pozvah Sina svojega."
"Ali Egipat je danas muslimanska zemlja."
"Islamski je Prorok imao enu Egipanku, jedinu koja mu je rodila dijete. "Kad osvoji Egipat",
ree mu. "Budi ljubazan prema Koptima, jer oni su tvoji tienici, rod i porod." Tako da smo ovdje
sigurni, iako moramo plaati porez, gezju, po kojoj se ubrajamo meu ahl zemu, ili zatiene."
Neko su vrijeme sjedili utke. "ao mije", ree Gemma. "Nisam vas htjela omesti u sviranju."
Amadovi se prsti vratie icama uda. "Glazba koju skladamo na udu drugaija je od one koju
poznate. Navikli ste na sklad. U naoj glazbi, sklad kakav vi podrazumijevate ne postoji. Ako ga
traite, bit ete razoarani. Umjesto toga imate melodiju i ritam. To je takoer instrument s
netonom notacijom. Nema pragove kao gitara. Mi glazbenici note ujemo drugaije. Ista pjesma
moe zvuati razliito, ali imati istu notaciju."
"Dakle, ne moe se nauiti samostalno."
Uskrsnue
"Ne, zapravo, nikad ne bi trebalo svirati po notama ako se najprije ne uje glazbeni dio. Ne moete
zamisliti koliko pogreno netko moe protumaiti note."
"Hoete li me nauiti, barem malo?"
"Naveer, prije veere sjedim ovdje s udom. Bio bih sretan da mi se pridruite."
"Hvala vam, Amade."
Poloi ruke na ice uda. "ao mije to ste izgubili oca."
Amad poe svirati. Gemma se ogleda po dvoritu. Bio je malo i tiho mjesto, naruavano jedino
blagim zvukom vodoskoka i etverokutom neba nad glavom. "Kad ste zadnji put radili s njim?"
"Mora daje prolo deset godina." Amad zasvira kratku pjesmu od koje Gemma zadrhta. "U Dolini
kraljeva."
"Imate li djece, Amade?"
"Imam sina, iru. Radi s Anthonvjem. Postali su momad, kao to su nekad bili njihovi oevi."
"Znam daje moj otac radio na neemu kad je umro. Ne znate na emu, zar ne? Moda je ira neto
spominjao?"
"ira radi za ovjeka iji je dom pustinja. Tijekom godina postao je utljiv. Ne razgovaramo esto
dok uivamo u uzajamnom drutvu."
"Nadam se da u ih jednog dana obojicu upoznati." "Siguran sam da hoete. Anthonv e doi im
vijest dopre do njega. Silno je volio vaeg oca. Kao i ja."
Michael Lazar po svoj je prilici ve bio pijan kad je doao na veeru. Izgovarao je rijei pomalo
nejasno, a oi mu bijahu staklaste od nepanje. Nije se ni pokuao uklopiti u avrljanje za vrijeme
predjela, umjesto toga se zabavljajui smijeenjem i smijanjem internim alama. Do sluenja
glavnog jela ve je bio zadrijemao. Naila i David su razgovarali kraj njega, zanemarujui njegovo
tiho hrkanje. Kad se Michaelu glava otkotrlja u stranu, Gemma ustade.
Tucker Malarkev
"Dobro je", Naila e mirno.
"Michael?" Gemma dignu glas. "Bi li htio lei?"
Michaelove se oi otvorie i lijeno pregledae sobu, traei Gemmu. "Previe sam hodao u zadnje
vrijeme", ree. "Zaista mislim da bih trebao malo prilei." Ustade i zatetura, utnuvi tap ispod
sebe. tap otkliza preko sobe i tresnu o zid.
Gemma je promatrala dok David i Naila razmijenie poglede. Iz nekog se razloga ne pomaknue
niti progovorie. Gemma odgurnu stolicu i donese tap. "Doi", ree Michaelu. "Odvest u te gore."
"Lijepo." Odbi ponueni tap, podiui dlan, crven i uljevit.
"Morat emo to previti."
Naila ustade. "Gemma, mi emo se za to pobrinuti." "Ja sam medicinska sestra", ree joj Gemma.
"Zavoji su moja specijalnost."
"Sigurna si?" upita Naila. "Naravno."
"Hvala vam, draga djevojko", ree David.
Kao da su oboje osjetili olakanje stoje ona preuzela. Odjednom joj se saali taj ovjek, taj sin to je
postao breme obitelji. Gemma uze Michaelov tap u jednu ruku, a drugom ga obuhvati oko struka.
Zastadoe u dnu stepenica dok je ona prilagodila stisak. vrsto zgrabi njezino rame.
"Moj brat dolazi kui", promrmlja. Poee mukotrpan uspon. inio se da nije svjestan kako se teko
oslanja na Gemmu, koja se borila da podnosi gotovo njegovu punu teinu.
"Da", ree dok su pravili drugi korak. "Rekao mije tvoj otac."
"Moj mali brat Anthonv. Doe s vremena na vrijeme da nas podsjeti kako izgleda."
"udim da s njim razgovaram o ocu."
"Da, bilo im je sasvim udobno, kao mievi uvueni u svoje male urede. Bog zna kako su ondje
provodili toliko vremena. Bez prozora, posvuda praina."
Uskrsnue
"Zato ti i brat niste prisniji?" "Teko je biti blizak s Anthonvjem." "Zato?"
"Ne znam, zaista. Moda zbog razliitih majki. Mali je brat napola Egipanin." Michael zgrabi
stalak da vrati ravnoteu. "Roen s malo pijeska u glavi."
"Kako to misli?"
"Nikako. Ne sluaj me sad. Mojom glavom krue gore stvari od pijeska."
Odmorie se na vrhu stepenica. "to ti krui glavom, Michael?"
Sabljasti se oiljak u kutu njegovih usta trnu u neku naznaku osmijeha. "Ti, Gemma."
"Fino." Gemma ga povede u svoju sobu gdje Michael odskaku-ta do kuta i srui se na naslonja,
odakle ju je gledao poluotvorenih oiju. Dok je pronala alkohol i gazu, on je ponovo zadrije-mao.
Sjede do njega u naslonja i dodirnu mu ruku. Michael se lecnu, ali se ne probudi. Duboko je
zaspao. Nagnu se do njegova uha. "Michael", apnu.
Pogleda je kiljei, tromim pogledom. "Gemma", promrmlja. "to si radila s onim uasnim
glazbalom?"
Razmisli a zatim se osmjehnu. "Amadovim udom?"
"Vidi, i samo ime zvui uasno. Upravo mije izazvao manju nonu moru."
"Uim kako funkcionira. Toliko drugaije od druge glazbe koju sam ula. Kod kue sviram klavir.
Ali kako sam ovdje, pomislila sam da bi bilo lijepo nauiti svirati ud."
"Molim te, nemoj. Kupit u ti klavir."
Gemma mu poprska dlan alkoholom. Michael zadrhta i okrene glavu. "ao mije, nee potrajati."
Otvori tubu antibiotske masti i premaza otvorene uljeve.
"Ovo je bolje", ree Michael.
Tucker Malarkev
"Stavit u tanki labavi povoj da preko noi dobije zraka. Ali neko e vrijeme morati koristiti drugu
ruku." "Nije dovoljno jaka."
"Ojaat e. Ojaat e jednako brzo kao to su ti nastali ovi uljevi."
"To je ohrabrujue." Nasmijei joj se. "Mogu li noas spavati ovdje?"
"Ne", nasmija se. "Ne moe."
"Da te oenim, dozvolila bi mi da spavam u tvojem naslonjau."
"Suprunici, ako se dobro sjeam, dijele brani krevet."
"To bih volio jo vie." zadra njezin pogled dok nije pocrvenila.
Otpusti ga, uz smijeh. "Ne moe zamisliti kakve ponude dobije medicinska sestra."
"Bio je to tako dug, samotni rat", ree.
"Tuno, ali ja sam se privikla."
"Moda bih to trebao prihvatiti kao izazov."
Gemma posegnu za njegovom zdravom rukom. "Mislim da smo ti i ja doivjeli ve dovoljno
izazova. Doi, da te spremimo u krevet."
Povede ga je u njegovu sobu i podignu na krevet, izuvi mu onu jednu cipelu. "Tako. Da ti skinem
nogu?" "Ne, ostavi je. Ali sjedi sa mnom, bar na tren." "U redu."
"Jesi li nala kakvo drutvo u ove tri protekle godine ili si bila usamljena kao i ja?"
"Imala sam drutvo, neke vrste. Medicinske sestre ga imaju."
"Gemma."
"Da?"
"Jesi li ponudila to svoje divno tijelo nekom ranjenom vojniku?" Gemma utjee. Zatim skrenu
pogled s njega. "Jesi li?" ustrajao je Michael.
Uskrsnue
V
Stavi prste na njegove usne. On ih poljubi. Zadra njezinu ruku na obrazu. Nije ga htjela pogledati.
"I ja se pokuavam sakriti od rata", ree. "Pokuavam se sakriti, ali on me uspijeva nai. Lezi sa
mnom samo na tren. elim ti ispriati priu." Gemma spusti pogled k njemu. Prije nego je dospjela
odbiti, Michael stane preklinjali: "Molim te, vano je." Bez rijei se smjesti do njega i zajedno se
zagledae u svod. "Bio je neki stari Francuz. Pokuavao mije pomoi. Sletio sam slupavi se u
njegovu polju. Noga mi je bila smrskana. Mislio sam da gorim. Nisam mogao pravo razmiljati.
Rekao mi je neto na francuskom. Pojavio se niotkuda. Iznenadio me. Dohvatio sam oruje, a on je
poeo vikati, digavi ruke. Bio je tako prokleto buan. Ne ubija nekoga da bi ga uutkao. Ali uinio
sam ba to."
Gemma poutje. Okrenu se da gleda Michaelov profil, stranu lica koja je bila izbrazdano kazalite
boli.
"I dalje ga vidim", ree. "Kako mae rukama. Bio je star, kao moj otac. Nosio je bijelu nonu
koulju."
Neko su vrijeme leali bez rijei. Tada se Gemma nagnu i poljubi glatko nabubreno tkivo spaljenog
obraza. "Ne smije takve stvari zadrati u sebi. Samo se zagnoje." Ustade sa kreveta i zastade u dnu.
"Hvala ti, Gemma. Hvala ti na ovom danu. Na razgovoru i izazovu. Vrijeanje svakoga ulja."
U svojoj sobi, Gemma u mraku prie zavjesi i kliznu u njezinu debelu mekou. No je bila gusta od
vruine i zamutila je svjetla grada. Nije mogla biti Michaelova medicinska sestra. Srce joj je
preoajniki udjelo za domom da bi preuzela tu ulogu, ulogu u kojoj se lako gubila. Nije zato
dola. Dola je da poloi mrtve na poinak. Prije ljubavi, treba zavladati mir; mir koji nije mogla
zamisliti da e nai u ovoj zemlji.
7
Ja sam znanje svoje potrage, Spoznaja onih koji me trae, Zapovijed onih to pitaju za mene, Mo
svih moi...
(Evanelje Groma, iz Nag Hamadija)
Sljedeeg jutra Gemma zamoli Michaela da je povede natrag u muzej im zavri s dorukom.
Podignu pogled i preklinjae zakrvavljenim oima. "Doi, izlazak e ti goditi", navaljivala je. "Jesi
li bolestan?"
"Nisam mnogo spavao. ini se da je to jo jedna osobina mojega divnog novog ivota." "Onda u ii
taksijem." "A ja u uvati kuu."
Na vratima se okrenu. "Pokuaj izai, Michael." "Za to trebam svoju medicinsku sestru." "Ne budi
smijean."
Umorno se osmjehnu i zaprijeti prstom. "Zadirkuje me."
Dok se vozila kroz grad, vrati joj se uspomena na crvenokosog uljeza. Moda je to bio drugi razlog
zato je traila Michaelovo drutvo. Bilo je to zbunjujue; godinama nije osjetila potrebu za
mukarcem. Ali ovo je bila drugaija zemlja. Uspravi se na stranjem sjeditu taksija i usredotoi se
na pamenje ulica. Uvijek je bolje znati vie, govorio je otac. To ju je brinulo kod
Uskrsnue
Bernarda Westerlyja i crvenokosog uljeza; nisu joj dozvolili da zna vie. Jo gore, inilo se da su
iskusni u izbjegavanju odgovora, kao da su uvjebani da budu neodreeni, da okoliaju.
Muzej joj se pojavi u vidokrugu i Gemma potrai novanice u torbici. Uostalom, to joj crvenokosi
moe uiniti? Ako ga ponovo vidi, nee mu dopustiti da umakne. Poe se nadati da e biti ondje.
Shvati da bi bilo utjeno suoiti se s nekim.
Ue u oev ured spremna na borbu, ali njezin se bijes odbije od zidova prazne sobe. Stajae u tiini
pretraujui predmete oko sebe da vidi je li neto uklonjeno ili pomaknuto. Sve je izgledalo isto.
Pogled joj se vrati na litografiju. Otkvai je s kuke i poloi na oev stol. Nakon nekog vremena je
preokrenu. Kasnije se nije mogla sjetiti to ju je nagnalo da otvori okvir.
Izmeu litografije i stakla bijae spis, umetnut u ljebove okvira. Njeno ga oslobodi i otvori. Pred
njom stajae slika ene sa stopalom na lavu. U dnu stranice bio je broj. Istrgnuta je iz knjige. ena
je imenovana kao Inana. Iza te, bila je druga istrgnuta stranica, i druga ena, ova je bludniila s
ovjekom na nekoj vrsti oltara. Slika je nosila naslov Sveenica Entu. Iza te bila je jo jedna
stranica sa enom, naslovljena Itar babilonska...bludnica sam milosrdna. Jahala je na leima lava,
razdrljenih grudi i bedara.
Gemma zadra dah i zagleda se u lik ene s etiri ruke i icanim glazbalom. Bijae mlada, tamna i
lijepa. Sarasvati, gospodarica 64 umjetnosti od kojih se umjetnost ljubavi smatra prvom i
najvanijom...
Druga ena i mukarac bili su sljubljeni u obrednoj haljini to je izgledala poput hrama. Lica im
bijahu ushiena. Kama sutra; 64 umjetnosti, Indija.
Gemma okrenu zadnju stranicu gdje azijski mukarac i ena bijahu isprepleteni u klupko udova.
Usta su im uzajamno obujm-
Tucker Malarkev
ljivala genitalije. Pojaanje jina i janga dovodi do vjenoga ivota, glasio je opis.
Zatvori i odgurnu spis daleko od sebe. Mogao je pripadati nekom drugom, nekome tko je prije
posjedovao litografiju. Nevoljko ga ponovo otvori i zagleda se u naslove istrgnutih stranica. Zapisa
ih, a zatim ode do police s knjigama. Nije joj dugo trebalo da nae knjigu. Sjednu i okrenu konu
stolicu od stola, od spisa i knjige. Je li to bilo oevo mrano podruje? Okrenu se natrag i poloi
glavu na ruku. Gledae sobu iskosa.
Dola sam te sahraniti, pomisli. Ali kad to uinim, morat u otkriti to si radio ovdje.
Tog popodneva ree Davidu da se odluila na kratak, jednostavan obred u Gizi, kasno poslijepodne,
kad sunce zalazi izmeu Kefre-nove i velike piramide.
"Zvui kao s fotografije", ree David.
"I bila je. Prva koju sam vidjela od Egipta."
"Prikladno. Tko biste voljeli da bude tamo?"
"Vaa obitelj i bilo tko drugi to gaje dovoljno dobro poznavao da mari stoje mrtav."
David zasta. "Biste li htjeli da netko poboan neto kae?"
"Ne", ree Gemma. Privrstila je kosu na nain kako ju je nosila u bolnici i otkrila da joj daje
osjeaj sigurnosti. "Nikoga iz crkve. Ja u neto rei. Voljela bih da i vi takoer."
"Bilo bi mi drago. A ja u napraviti popis ljudi. Znate, Nailin roak dri staju u Gizi."
"Konjunice u Gizi?"
"Da."
"Mislim daje moj otac tamo jahao."
"Ja znam zasigurno. Imaju lijepe arapske konje. Siguran sam da e nam pomoi da uredimo
prijevoz. Da bi se onuda kretao, treba etverononu ivotinju."
Uskrsnue
Gemma je zahtijevala da sama ode u konjunice Gize. Uvjerila je Lazarove da eli biti sama. Otac
je uzdigao egipatske arapske konje do razine legende. Zaljubio se u njih kad je prvi put doao u
Egipat, izjavljujui da su ljepi od ena i manje sloeni. Bila je to ala, jer je kod ena cijenio
sloenost. Smatrao je to znakom zdravlja. "ene e jednoga dana zahtijevati Zemlju", rekao joj je.
"Bit e to sretan dan za sve nas."
A skrivene slike nagih i razbludnih parova? Kako se to uklapalo? Kako se usudio ostaviti je da nae
tako neto i ne biti u blizini da to objasni?
Prolazei kroz Kairo, shvati da mora postojati objanjenje: poznavala je svojeg oca. Nije vodio
tajni, nastrani ivot. Kao da eli preduhitriti svaku primjedbu na to, ubrza korak. Gotovo skrenu na
krivom mjestu i morae zastati da pronae svoj pravac. S druge strane ulice bijae mala damija.
Stade pred trokatnicom izrezbarenih vrata. Prui ruku i dodirnu drvo, slijedei krivudav utor neega
stoje neko zacijelo bio natpis na arapskom. Pogleda gore i prepozna zvonik crkve koju je
poznavala. Nastavi hodati, sporije, upijajui pojedinosti kua kraj kojih je prolazila, maku to je
munjevito iskoila iz skrovite uliice, hrapavost kamena pod stopalima. Poslijepodne postajae
svjeije, sunce je dozrijevalo u jantar. Jo su preostali sati dnevnog svjetla. Nije bilo razloga za
urbu. Mogla je pokuati uivati.
Kairo je bio drugaiji bez Michaela, koji se s klaustrofobinom tjeskobom kretao meu europskim
rupama za navodnjavanje. Mogla je podnijeti to mu nedostaje znatielje. Zbunjivale su je njegove
nagle i neprilagoene promjene raspoloenja. Shvaala je da pati od tjelesne boli, njegov je tjelesni
nemir bio oit. Ali nihilistika crna raspoloenja to su padala na njega poput nakovnja bila su neto
to je viala samo kod umiruih; kod ljudi koji su znali da su izgubili u svojim osobnim ratovima.
Tucker Malarkev
***
Gemma tiho ude u tale Gize i promatrae ovjeka kako baca pune vile sijena u polukrug bijelih
konja. Lokve vode sjale su ispod besprijekornih ivotinja, a s njihovih se slabina dizala para.
Zagleda se preko carstva ovjeka i njegovih konja u dug niz staja; bilo je najmanje trideset
odjeljaka. Nekoliko bijelih glava proviri iz odjeljaka, motrei je naulivi vrke uiju.
Osim tog ovjeka, staje bijahu prazne. On poinu na vilama i otra elo rukavom. Doimao se umorno
na kraju radnog dana. Kad je potrai pogledom, uzvinu obrve. "Tihi ste, za Europljanku."
"Nisam htjela prekidati."
"Takoer neobino za Europljanku. Znate, mogao sam vas osjetiti prije nego sam vas vidio." "Jeste
li vi Mohamad?" "Ja sam Umar, Mohamadov suradnik." "Poznavali ste mojeg oca, Charlesa
Bastiana?" "Jesam. Dolazio je ovamo jahati." "Sam?"
"Ponekad." Umar zabode vile u balu sjena. "Ponekad s Davidom Lazarom, iako je prolo mnogo
vremena otkad sam ih vidio zajedno ovdje. Zadnji je put doao sa enom."
"Znate li tko je ona?"
"Gospoa Dattari. Talijanka. Iznimna, kako vi tamo kaete, fes." Umar se nasmijei pravilnim,
bijelim zubima i Gemma se upita ima li njegova obitelj novca.
"Znate li njezino ime?"
"Da. Angela."
A.D, pomisli Gemma. "Znate li kako je mogu nai?" "Vjerujem da se vratila u Italiju. Ali ovdje ima
kuu." "Gdje?"
Uskrsnue
"U Gradu vrtova, ulica Ismail pae, mislim."
"Razumijem", ree, udei se kako ovjek koji vodi staju zna njezinu adresu. "Umare, je li prekasno
za jahanje?" upita.
"Ovisi o tome kamo elite ii i znate li jahati."
"Tamo", pokaza Gemma. "I znam jahati."
"Nije prekasno za odlazak do piramida."
"Boravim kod Naile, Mohamadove roakinje", izjavi Gemma. "Poslala me ovamo."
"Tad ete jahati besplatno." Obrisa ruke krpom. "Imate sree. Nai su konji najbolji u Kairu."
"Lijepi su. Nisam nikad jahala arapskog konja."
"Doite", ree. "Dat u vam dobru kobilu."
Umar je povede niz red odjeljaka. Dok je slijedila njegov lak korak, uini joj se ljudskim oblijem
plahih ivotinja to su zurile u njih. Bio je jednako uspravan, jednako vezan prikrivenom snagom.
"Vidjet ete", ree, "arapski su konji drugaiji od drugih. Mogli bi vas prenijeti preko pustinje
zmajeva, ali takoer se mogu uplaiti vlastite sjene."
"To mi se svia", ree Gemma. "Razumijem."
Otvori vrata jedne od najudaljenijih pregrada. Konj kojeg je zauzdao onjui mu prsa. Osedla i
zauzda drugog konja, oba su zabacivala glave od iekivanja. "Ovi danas nisu izali. Htjet e trati."
"Dobro. I ja hou trati."
Umar se osmjehnu i ispreplete prste da napravi uporite za njezino stopalo. "Zove se Julio, po
mjesecu kad je roena. I moda se kao i vi, rodila sa eljom da tri. ekat ete me?"
Gemmin je konj ve kaskao prema ulazu u staju. Jedva je ekala. Pohitae preko pustinje. Julio se
kretala glatkim, brzim hodom. Bilo ju je lako jahati i zaista nije trebala vodstvo. inilo se da tono
zna kamo idu. Gemma se jednostavno drala dok je konj poskakivao preko vrstog pijeska prema
piramidama. Osjeti kako
Tucker Malarkev
joj suze teku niz lice. Nije bila sigurna dolaze li zbog vjetra u oima ili zbog tuge to ju je uhvatila u
kaosu kretanja. Nije htjela stati. Nije se osvrtala prema Umaru. Nagnu se naprijed i dodirnu vrat
svoje kobile. "Julio", ree. "Gotovo si dovoljno brza."
Umar je jahao nekoliko duina iza nje. Kad zazvida, Gemma povue uzde i natjera Julio na
nevoljko zaustavljanje. "Ne ostavljajte nas ovdje", ree on. "Sahara je duga."
Ona okrenu konja da vidi sunce kako zalazi izmeu piramida. "Jo samo malo dalje", ree. Umar ju
je slijedio kasom. Kad je konano stala, potjera Julio da hoda u velikom krugu, te stane ispitivati tlo
i udaljenosti od turista i piramida. "Sad se moemo vratiti", ree.
Umar nije postavljao pitanja. Kad se njegov konj jogunasto okrenu i prope, pogled njegovih tamnih
oiju zaustavi se na Ge-mminu licu, a tada neto blae krenu preko njezina tijela. Doekala je i
obrambeno uzvratila na njegov pogled. Tada, kad ne osjeti uvredu, poe ga prouavati onako kako
je osjeala daje i sama prouavana, zamjeujui i mukost i enstvenost u inteligentnoj krivini
njegovih oiju. Zbog njegovih oiju njegova panja nije bila uvredljiva. Nitko je nikad nije gledao
na taj nain.
Kasnije, u staji, Gemma opra ruke vani u slivniku. Pritiskala je vlaan rupi na lice kad se Umar
pojavi iza nje. Mogla gaje osjetiti. Nije se pomakla kad je kratko dodirnuo zatiljak njezinog vrata
zagla-vcima prstiju. "Ovo je najljepi dio konja, i, mislim, nekih ena."
Njegov joj dodir oduzme mo kretanja. Bio je to dodir krajnje smjelosti, dodir ovjeka koji bez
pitanja zna da mu neto pripada na svijetu. Nikad me nitko nije dodirnuo na taj nain, pomisli.
Dodirivana je kradomice, pijano, nevjesto; bila je pipkana, pa ak i gore od toga.
Blago nastavi: "Smatram da su Europljanke jednako zavodljive kao arapski konji. Same ih pomisli
tjeraju u bijeg."
Uskrsnue
V
Gemma zanemari krv to je jurila kroz nju. "Na onom u mjestu", ree, "rasuti pepeo svojeg oca."
"Shvaam."
"Jesu li moj otac i Angela Dattari bili...?" Gemma se pokoleba.
Umar spusti guste trepavice. "Veliki je perzijski pjesnik rekao 'sve su estice na svijetu zaljubljene i
trae ljubavnike'. Moda i vi, gospoice Bastian."
Stajahu ondje u tihom sumraku. Dio nje htjede ostati u njegovu svijetu, gdje se takve rijei mogu
izrei; gdje su takve rijei istinite. Sljedeeg trenutka sunca nesta, a ona ogrnu jaknu oko ramena.
Prisjeti se da nema nikakva pojma o njemu ili njegovoj zemlji. "Moete li urediti prijevoz za
dvadeset ljudi u srijedu?"
"Rado."
Zastade. "Kad ste zadnji put vidjeli mojeg oca?" "Oh, prolo je ve neko vrijeme. Mislio sam da je
otiao iz Kaira."
Gemma izvadi sveanj novanica iz depa jakne. "Ne znam je li ovo dovoljno."
"Ne brinite, ostatak moete platiti kasnije."
Osvrnu se prema mjestu gdje su bili. "Zapamtit u ovo poslijepodne."
"Naravno da hoete", Umar se osmjehnu. "Prvi ste put jahali arapskog konja."
Vrativi se u kuu Lazarovih, Gemma zatekne Davida u uredu, kako drijema u naslonjau. Kad ga
kljocaj vrata probudi, mahnu joj da sjedne.
"Tko je Angela Dattari?"
"Angela Dattari?" David mirnu. "Talijanka koja ivi ovdje u Kairu. Drutveno poznanstvo. Zato?"
"Provodila je vrijeme s mojim ocem."
Tucker Malarkev
"Nisam to znao."
"Hou znati to se dogodilo izmeu vas i mojeg oca. Ne priajte mi priicu, recite mi istinu."
David se uspravi, posegnu za ajem i lecne se zbog njegove vruine. Tada se nasloni i sklopi oi.
"Naime va se otac naao na podruju koje sam smatrao neugodnim."
"Neugodnim."
"Uvredljivim."
"Molim objasnite. Mrtav je, nemate me od ega tititi."
"Bilo je to zbog sjemenita", oklijevao je David. "Tako je dobro poznavao spise. Moda i predobro.
Mislim da je zato stvorio poveznicu."
"Kakvu poveznicu?"
"Pa sad, to je dobro pitanje. Iskreno, mislim da nikakvu. Ali, kao to znate, nismo se slagali." David
mahnu rukom kao u neslaganju sa samim sobom. "Poelo je s Evaneljem po Ivanu. Va je otac bio
u pravu da Ivan spominje dogaaje po drugaijem redu", David zastade. "Govori o dogaajima koje
drugi ne spominju. Ni Matija, ni Marko ili Luka."
"Kakvim dogaajima? O emu priate?"
"Priam o evaneljima u Novom Zavjetu. O Bibliji. Samo je Ivan pisao kako je Isus pretvorio vodu
u vino na vjenanju u Kani - ili podigao Lazara iz mrtvih. Samo Ivan pria jasno o tome. Va je otac
bio opsjednut njegovim protuslovljem. Nije se toga ostavljao."
"To je razlog vaeg neslaganja?"
"Ne. Nismo se slagali jer je Ivan bio tek poetak: Jer va se otac niega nije ostavljao." David je kao
u zanosu zurio u pod. '"U kui mojeg oca ima mnogo boravita...' Ivan, 14:2. Te su rijei, ukazao je
va otac, dole izravno iz egipatske Knjige mrtvih. Va je otac povezivao. Stvarao je teoriju."
"Teoriju", nukala je Gemma.
Uskrsnue
"Teoriju daje kult kranstva preuzet uglavnom iz egipatske religije. Va je otac smatrao da je tako,
dijelom, jer je Isus bio idov, odrastao u Egiptu, kamo je Sveta obitelj pobjegla nakon Pokolja
nevinih."
"Pa?"
"Drao je daje egipatska religija uvelike utjecala na Isusa -daje nauio mnogo njihove magije."
"Kako mislite, magije?"
"Egipani su imali niz smicalica koje su koristili da izmole dokaz svojih bogova." "Kao?"
David zanemari pitanje. "Va je otac mislio da su tu ideju zatomili crkveni oci. Vjerovao je daje
dolo do zatakavanja." "Zatakavanja, zato?"
"Da bi se sakrilo tko je zaista bio Isus. Toliko sam bio voljan uti. Ali to je bilo prije vie godina.
Dakle, to je vie nego dovoljno podataka."
Gemma upijae ovo u tiini. Razmiljala je o spisu iza litografije. "I to je sve?" "To je dovoljno."
Ree: "Moj je otac imao mnogo teorija." "Ova je teorija otila predaleko."
Gemma se prisjeti razgovora koji je jednom vodila s ocem o razlogu naputanja sjemenita. Rekao
je: "Zamisli da utemeljitelj Rimokatolike crkve ne voli ene. Uope mu se ne sviaju. Kako bih
mogao ostati? Moj ivot poiva na snazi ene."
Njezin je otac zamijenio patrijarhalni celibatski svijet Egiptom, drevnom zemljom boica. Poeo je
otkopavati povijest, iskapajui faraone, kraljice i, potajno, mone ene iza litografije, ene za koje
David Lazar vjerojatno nikad nije uo. U koju svrhu? Da nadoknadi neki nedostatak? Dokae
neto? to? Ponovo se obrati Davidu. "Tako da ste raskinuli spone?"
Tucker Malarkev
"Nismo raskinuli spone. Gemma, morate shvatiti. Osobna vjera gotovo prednjai nad naom
svijesti. Ponekad ne znamo zato vjerujemo, vjerujemo li uope. Dok ne naie netko poput vaeg
oca i okrene naopako nebo, zemlju i sve izmeu njih. Mislio sam, dragi Boe, to je svetogre - ili
gore. Tad smo prestali razgovarati. Iskreno, drago mije. Tiina je ouvala nae prijateljstvo."
"Kad je prestao razgovarati s vama, poeo je s vaim sinom?"
"Pretpostavljam da je to bilo prirodno. Imali su vie toga zajednikog. Ali ne znam to su dijelili.
Ponekad me to brinulo; Anthonv je odgojen kao kranin."
"I ja sam. Moj me je otac odgojio da vjerujem u Boga. Ne vjerujem daje bio heretik."
David izbjegnu njezin uporan pogled. Podignu alicu aja i nespretno je odloi. Buno se zaljulja na
izdignutom rubu tanjuria. "Po mojem miljenju", ree. "Ispitivao je neispitivo."
"Postoji li tako neto?"
Zazvua gotovo kao siktanje. "Apsolutno."
"Pitam se koliko je drugih ljudi uznemirio moj otac, ako je uznemirio najblieg prijatelja."
"Zar zaista mislite da ljudi ele uti neto drugaije od onog to su nauili kao djeca?"
"Ne znam za 'ljude'." Gemma ustade. "elite li vi?"
"Ljude", osmjehnu se David, "ne zanimaju takvi izazovi, vjerujte mi na rije."
Gemma uspje uzvratiti smijeak. "Mislim da bih vas poprilino iznenadila da vam povjerujem na
rije."
"Nada umire posljednja." viknu David za njom. "Ali molim vas, ne dozvolite da vas to dirne. Te
akademske nesuglasice su uobiajene - i sve je to prolost. Ne bi vam trebalo okaljati sjeanje."
"Nemam sjeanja na svojeg oca u Egiptu", ree. "To je nevolja."
Uskrsnue
Gore, Gemma na brzinu napisa pismo.
Draga gospoo Dattari,
Moje je ime Gemma Bastian. Charles Bastian bio je moj otac. Vjerujem da ste ga poznavali. Ne
znam da li vas je u Italiji stigla vijest da je preminuo, ali smatram da trebate bit obavijeteni.
Narednih u mjesec dana boraviti na dolje navedenoj adresi, rado bih vas upoznala ako se vratite u
Kairo.
Zaista bih.
Iskreni pozdravi,
Gemma Bastian
Za veerom, Gemma prikrije ostatak nelagode zbog popodnevnog razgovora besprijekornim
ponaanjem za stolom, dok gledae kako patrijarh obitelji previe pije i poinje drati govore. Tog
je popodneva vidjela u Davidu Lazaru neto stoje viala kod ljudi u ratu, neku vrst podmukla
straha. Njezin je otac ugrozio neto u Davidovoj biti. Iako David nije bio zao ovjek, shvati da mu
ne moe vjerovati. Usredotoi panju na Michaela, kojemu je na neki nain vjerovala, koji, koliko
je ona znala, nije imao razloga za strah, gubitak ili lai.
Probudi se prije zore, zastrta svojom zavjesom. Razmota kartu Kaira i promatrae dok je nebo
gubilo boju i pretvaralo se u lijepu i krhku nijansu bijele. Podigla je pogled upravo kad gaje sunce,
krijesei se kao oruje, bez milosti razbilo.
Odjenu se i tiho proe kroz kuu i vrata. Omotana u svjeinu jutra, nae put do ulice Ismail pae, s
druge strane Grada vrtova. Kua Angele Dattari bila je velika, bijela i sputenih kapaka. Zabaena
od ulice poput ratnoga broda potuena vremenskim prilikama. Izgledae naputeno. Gemma
svejedno pozvoni i
Tucker Malarkev
leima se osloni o vrata. Imala je lijepo njegovan vrt. Angela Da-ttari zacijelo je imala momad
vrtlara. Spusti pismo u sandui i proeta po imanju, zastavi pored presahlog vodoskoka. U sredini
je gola mramorna ena izvijala lea i fino oblikovanim rukama putala grlicu u zrak. Gemma dugo
razgledavae kip, naposljetku doivjevi enu s grlicom kao zamjenu za Angelu Dattari. Prije
odlaska, tiho oslovi enu. to si mu znaila?
V
8
Gdje je poetak, tamo e biti i kraj.
(Evanelje po Tomi, iz Nag Hamadija)
PRiPREMiE se za rasipanje pepela Charlesa Bastiana na mjestu koje je Gemma pronala u Gizi.
David i Naila stupie u vezu s ljudima za koje su mislili da bi voljeli biti ondje. Michael se
dobrovoljno prihvati odgovornosti za pie i hranu za prijem kod kue. A u svojoj je sobi Gemma
pretraivala Lazarovu kopiju Novog zavjeta i kopiju egipatske Knjige mrtvih svojeg oca.
Nitko ne spomenu injenicu da Anthonv jo nije stigao, ali inilo se kao da ga sama kua eka.
Dan prije tog dogaaja, Naila pomognu Gemmi da prekroji svoje crne hlae, koje joj vie nisu
pristajale. Prole su godine otkad ih je nosila. Gemmu uhvati panika, dijelom jer nije imala to
drugo odjenuti, a dijelom jer se, kao i sve ostalo, njezino tijelo promijenilo. Naila je postavi na
stolicu ispred dugog ogledala i, s pribadaama u ustima, vjeto suzi struk. Nakon preinake Gemma
legnu na njihov krevet i gledae Nailine prste kako vjeto vode tanku nit. Ta brza leprava prtava
ena bila je kraljenica obitelji Lazar. Gemmi bijae nepojmljivo kako nikad ne odaje ni naznaku
nestrpljenja
Tucker Malarkev
prema svojem esto nemarnom pastorku ili rastresenom suprugu. Pomisli kako joj je drago zbog
enskog drutva jer samo druga ena moe cijeniti unutarnji trud potreban za takav izvanjski sklad.
Ona se sama osjeala nesposobnom i za najmanji sklad. Nije vjerovala ni da moe izai na kraj s
onim to ju je dovelo u Egipat, s danom za koji je, kako se bliio, osjeala da nema snage.
Na kraju, nije bilo teko. Jednostavno prizva ovjeka za kojeg se sjeala daje bio njezin otac i pusti
ga daje vodi. Na putu za Gizu, obrati mu se u mislima: Ovaformalnostje za tvoj pepeo. Napravit u
neto vie za ovjeka koji si bio. Otkrit u to ti se dogodilo, ak ako to znai ne shvatiti to si inio
sa svojim ivotom.
Osim obitelji Lazar, kasno poslije podne na jahaem terenu Gize pridruio im se roj suradnika i
prijatelja. Gemma se kretae meu njima, predstavljajui se i primajui izraze suuti. Sve je vrijeme
traila ovjeka crvene kose koji, kako se inilo, nije bio ni poznanik.
Umara nije bilo. Mohamad povede goste do grla po njihovu izboru, konja i deva. Bila je to zemlja
gdje ovjek naui jahati takve ivotinje.
U vijugavu su se nizu kretali do piramida. Nasuprot jednolino modrom nebu isticale su se
smekaste nestvarne piramide. Kako su se pribliavali, geometrija postade vrletna. Gemma
opinjeno motrae doljake i miljae kako su svi sitni, kako su beznaajne njihove tajne srdbe.
Strast, vjerovanje i Bog bile su zamisli smiljene da ih razonode dok prolaze krajolikom u kojem su
malo vie od kukaca. Mravi sa svojim mravljim bogovima.
U daljini vidje motku s bijelim alom stoje leprao na vjetru. Umar je oznaio mjesto. Zrak nije bio
bistar kao za njihova jahanja. Zadrao je vie boje popodnevnog sunca, dajui dojam gustoe zraka,
kao da udiu samu pustinju.
Zau se drutveni amor dok su uzvanici sjahivali i Gemma stekne bizarni dojam, kao da se
okupljaju na izlet. Prieka da
Uskrsnue
V
Mohamad odvede ivotinje, a zatim podignu ruku da utia malenu grupu.
"Otac mije poslao fotografiju sebe, gdje stoji gotovo na istome ovom mjestu. Sunce je zalazilo
izmeu dvije piramide, a on je stajao ispred tih divnih spomenika, izgledajui kao da je kod kue. I
daje sretan. Dakle, oduvijek sam ga zamiljala ovdje. Volio je ovu zemlju, kao to mnogi od vas
znaju. Volio je svoj rad." Pogled joj odluta preko napetih izraza lica okupljenih. Jesu li ga ovi ljudi
poznavali? Bi li ih nazvao prijateljima?"
"Mnogo je izgubio u ivotu", nastavi. "Egipat gaje iscjeljivao. Osjeala sam to u njegovim pismima.
ao mi je to to neu moi vidjeti kroz njegove oi. Ali drago mi je znati da je imao toliko prijatelja,
i vas je toliko dolo da se oprosti od njega. Hvala vam to ste danas doli." Gemma rasklopi komad
papira i itae, '"Slava tebi, o gospodaru svjetlosti, vladaru hrama, prine noi i guste tmine. Dooh
ti. Blistam, ist sam. Moje su ruke o tebi, tvoja je sudbina s tvojim precima. Podaj mi usta da njima
govorim. Vodim svoje srce u njegovo doba plamena i noi.'" Gemma dignu pogled. "itanje iz
Egipatske Knjige umrlih."
Mala je skupina utjela. David Lazar se nakalje i istupi, dostojanstven kao i uvijek, u tamnocrvenoj
kravati i tamnu lanenu odijelu. Skinu slamnati eir i pridra ga iza lea.
"Charles Bastian mnogo je godina bio moj dobar prijatelj. Bio je ovjek koji e nam svima
nedostajati. Najvie e mi nedostajati njegovo drutvo i dar zapaanja. Ponekad bih se zaprepastio
itajui njegov izvjetaj s nekog putovanja na kojem smo zajedno bili. Podsjetio bi me na vanost
prijatelja koji vide drugaije od nas. Ili jednostavno vide vie." David baci pogled na Gemmu. "Pri
iskopavanju Tutankamonove grobnice, sjeam se udesne vaze. Bila je od alabastera, savreno
glatka izvana i iznutra. Ali bilo je tu neto izvanredno i tajnovito. Svaki je drugi pre-
Tucker Malarkey
dmet bio ukraen rezbarijom; bilo je nemogue daje ta vaza jednostavno ono to se inilo da jest.
Charles predloi daje osvijetlimo iznutra. Ostadosmo bez rijei kad je Amad unutra stavio svijeu i
kad se pojavila sloena slika Tutankamona i njegove ene. Tako njena, ljupka izvedba,
nezamislivih pojedinosti i boja. Do ovoga dana nisam shvatio tu tvorevinu. Od svih nalaza, taj je
bio najljepi. esto mislim na nju. Imao sam sreu da poznajem Charlesa. Jo sam sretniji to sam
ga zvao prijateljem."
Bijae to i objanjenje i isprika. Gemma klimnu Davidu kad se pridruio grupi i dade znak Amadu,
koji istupi drei ud. Odabrao je melodiju koja je budila nemir prije nego nudila utjehu. Neobina
pjesma zavri prividno proizvoljnim tonom, ne rjeavajui nita. Kad je zavrio, klimnu Gemmi,
koja se malo udalji od grupe nosei kositrenu urnu stoje sadravala oev pepeo. Bila je zamjetno
teka i hladna na dodir. Sadravala je neprocjenjivu teinu kostiju njezina oca. Hodala je dok vie
nije mogla uti glasove iza sebe, tada se okrenu prema suncu i skinu poklopac. Gornji sloj pepela
poleti poput pudera. Polako rasu preostali pepeo i gledae kako vjetar hvata srebrni oblak i podie
ga u nebo. Ona se napola okrenu, slijedei onu treperavu meavu dok se rasipala i nestajala.
Vrativi se mislima na zemlju, za pogled joj zapnu dva lika koje prije nije spazila. Stajali su pomalo
udaljeni od ostalih. Proui lice koje jo nije vidjela, ovjeka koe smee od sunca. Zamiljeno se
zagleda u njegove upadljive svijetle oi i neurednu odjeu. Pored njega stajae ovjek u bijeloj halji
i okrugloj kapici. Kopt. Halja mu je vijorila na vjetru i na tren bijae to jedini zvuk koji se mogao
razabrati.
Prema njoj je dolazio Michael, hodajui bez potekoa. Obujmi je oko ramena i povede meu ostale
kao daje ona bogalj, a ne on. Jo ga nije vidjela da se kree s takvom lakoom. Gemma se
usredotoi na pijesak ispod stopala, prepoznavi u njegovoj gesti
Uskrsnue
znak vlasnitva i injenicu da onaj pranjavi stranac mora biti Michaelov brat Anthonv.
*#*
Anthoot Lazar oslanjao se na zid kue svojega oca, kao toke mira, nepokretan i prividno
nesvjestan okoline. Odjeven u besprijekornu bjelinu i preplanulost, bio je olienje smirenosti to se
uzdie iznad mora tmine i alovanja. Gledae kako se Gemma pribliava. "Ti si sigurno Anthonv."
"A ti si Gemma, Amadova uenica uda. ini se da si oarala ak i lanove moje ire obitelji."
"Bojim se daje obratno."
"Moj brat izgleda sretan." Anthonv svrnu pogled na nju, a u njemu Gemma vidje njegovu majku,
Nailu.
"Poznavao si mojega oca", ree, mijenjajui temu. "Bio mije prijatelj."
Gemma ekae, ali on ne nastavi. Ne izrazi joj ni suut. Samo stajae ondje, gledajui je krupnim
zelenim oima. Prouavala je plohe njegova nenagrena lica i po drugi put, otkad je stigla u Kairo,
osjeti daje u prisustvu stranca. Ali on nije bio Europljanin ni Egipanin. Njegova tiina nije bila
nepristojna. Bila je neto drugo; neto to jo nije bila kadra prepoznati.
"Neki sam dan posjetila Angelu Dattari", ree. "Ali ini se da se vratila u Italiju."
"Ne znam tko je to."
"Tada moda nisi bio blizak s mojim ocem koliko misli."
Anthonvjev pogled poivao je na njoj. "Poanta?"
"Nema poante. Samo se ini da je moj otac bio tajnovit ovjek." Gemma u prolazu prihvati au
vina s posluavnika. "Voljela bih s tobom razgovarati o njegovu poslu."
Tucker Malarkev
Uskrsnue
V
U est sati, Naila povede svoju obitelj sa zabave u radnu sobu. To je preostalim gostima bio znak za
odlazak.
Gemma bijae pripita i radosna. Posao od kojeg je najvie strahovala bio je obavljen. Otac je naao
vjetar i sad je bio svugdje, ak iznad ove kue. Pomisli da bi i on to htio.
U radnoj je sobi askala s Michaelom i namjerno zanemarivala njegova brata. Kako je pijanstvo
napredovalo, osjeala se sve manje sposobnom da pria s Anthonvjem Lazarom. Nala je sklonite
u Michaelu. Izveo je divlji posmrtni obred s gostima sa zabave, glumei glupave djelie razgovora
koje je bio prisiljen otrpjeti. "Ne bi se nikad reklo daje to tuna prilika", ree. "U Kairu je i pogreb
zabava. Neki od prisutnih nisu ni bili u Gizi. Vjerojatno ne razlikuju tvojega oca od nilskog
krokodila."
"Michael", ree Naila. "Gemma je imala naporan dan."
Ali Gemma se smijala.
Anthonv je skinuo jaknu i otkopao dugme na koulji. On i njegov brat kretali su se meu
prisutnima neprestano svjesni jedan drugoga. Nisu progovorili dok nije natoena nova runda pia.
"Onda, Anthonv, kako ti je u Hargi? Jesi li upoznao kakve zgodne djevojke?" nastavi Michael,
"mada ovdje nitko nije zgodan kao Gemma."
"Siguran sam da si u pravu."
"Zgodan je najgora uvreda", bunila se Gemma.
"Oprosti", ree Michael. "Uasna je."
"Divna je", ree Naila, ustajui. Napusti prostoriju da s Ama-dom priredi veeru. Nastade tiina.
Gemma otpije gutljaj. Odluna da ne potone u kaljuu napetosti, obrati se Anthonvju. "U novinama
sam itala o graanskim nemirima ovdje. Nisam sigurna da razumijem. Zar e doi do neke vrste
pobune?"
"Anthonv moda ne zna objasniti", izjavi Michael. "Budui da je pustinjski ovjek. Kako ti rekoh,
to je zbog onog Faruka. Troenjem gura narod u siromatvo."
"to u vezi njegova posla?"
"Tvoj je otac rekao da moda zna stoje radio proteklih mjeseci. Ree da umije itati koptski."
Anthonvje gledae pijuckajui viski. "ita li koptski?" navaljivala je Gemma.
"Da."
"Pa, nedavno mi je otac poslao neto. Voljela bih da to pogleda. Prvenstveno jer je prije mojeg na
tome bilo tvoje ime." "Moje ime?"
"Da, na omotnici. Nekakav ulomak papirusa." Anthonv kao da prouavae uzorak na sagu. "Ne bi ti
bilo teko pogledati?" upita. On ne odgovori. Gledao je nekoga preko njezina ramena. Nije si
dozvolila da se okrene i vidi tko je to. Njezini su napori da razgovara ispadali udni. Konano,
njegova se panja vrati na nju. "Ne", ree. "Ne, ne bi."
Ispravi lea da bi rasprila osjeaj kao da se spotakla i pala pred njim, a on, umjesto da joj pomogne
ustati, prouava kako je pala i zato.
Oslobodi se i odulja od njega, veselei se drugim ljudima i oputenom razgovoru. Ostatak
prostorije bijae oaza lagode. Motala se oko gostiju poput dima, ne zadravajui se dugo na jednom
mjestu. Povremeno bi vratila pogled do zida, odakle se Anthonv Lazar nije pomaknuo. Ponekad je
bila svjesna daje promatra. U poetku joj je bilo neugodno. Nije znala osjea li se uvrijeeno ili
polaskano. Lice joj je gorjelo. Razgovorikojeje zapoinjala nisu napredovali.
Gemma je putala da joj stalno pune au. Bila je svjesna da se preglasno smije, da gubi ljupkost.
Konano se okrenu prema njemu i sretnu njegov pogled s pripitom hrabrou. Uostalom, tko je on?
ovjek koji ne zna voditi razgovor; ovjek s pijeskom u glavi. Netko koga nije, kao njezinog oca,
njegova brata i gotovo svakog mukarca kojeg je poznavala, zahvatio rat.
Tucker Malarkey
"Mislim da je malo sloenije od toga", smireno odvrati njegov brat.
Ue David Lazar, obraza tamnorumenih od vina, oiju sjajnih od ljudi koje je opinio. Bio je
usredotoen od poetka obreda, kretao se od gosta do gosta, probadajui ih poput zrake svjetla.
"Gemma", ree. "Kako se snalazi?"
"Razgovaramo o politici", Gemma e. "Na moj zahtjev. Moda moete objasniti to se dogaa u
Kairu." "Samo opirno", ubaci se Michael.
"Moda je vrijeme za kratku poduku o Egipatskoj povijesti", predloi David.
"Molim te, nemoj", bunio se Michael.
"Zato ne?" upita Anthonv. "Sumnjam da bi Gemma prigovorila."
"Naravno da ne bih."
"Jer je ljubazna", ree Michael.
"Jer me zanima."
"Ograniit u se na Sueski kanal", ree David, prelazei sobu do bara. "Moe li tako?"
"Da, molim vas, o kanalu. Michael doivi modani udar pri samom spomenu."
"La!" zagrmi Michael.
David si natoi pie. "Nevolja s kanalom jest ta daje bio prokleto skup. Egipat je trebao
meunarodnu zakladu da ga podri. Kako moda znate, jednu od njih osnovali su Britanci. Ismailu,
koji je u to vrijeme vladao Egiptom, dano je 44 posto dionica. est godina kasnije bio ih je prisiljen
prodati britanskim pretplatnicima. Tad se suoio sa propasti i manje-vie morao sloiti da ih proda
francusko-britanskom konzorciju da mu pomogne upravljati gospodarstvom."
"Egipani nisu spretni s novcem", ree Michael. "To je oito."
Uskrsnue
V
"1882.", nastavi David, "Britanci poslae snage da smire nemire u Aleksandriji. Bio je to poetak
britanske okupacije." "Utjecaja", ispravi Michael.
"Skoimo dalje, do Prvog svjetskog rata, kad su, zahvaljujui nevaljalcima poput tvojeg oca i mene,
Egipani poeli postajati svjesni povijesti koju su izgubili. Vraeno im je neto osobnosti. Pojavio
se novosteeni nacionalizam. Tako su, razumljivo, postali nesretni zbog britanskog prisustva."
"Moj otac, spasitelj naroda", ree Michael.
"Prestani, Michael", ree Gemma.
Michael podignu obrve i otpije gutljaj viskija. Ali nastavi utjeti. Anthonv ih gledae oboje s
izrazom koji Gemma nije mogla proitati.
"Otprilike u isto vrijeme", nastavi David, "Britanci pretvorie Egipat u potpuno samostalan
protektorat da bi se mogli baviti njemakim i turskim prijetnjama. Godine 1919. egipatski kralj
pokua izboriti neovisnost o Britaniji. Neka vrst neovisnosti odobrena je 1922. Ali vojne snage
drave i kanal padoe u ruke Britanaca."
"To nije bila neovisnost", tiho ustraja Anthonv.
"Neki tako misle", sloi se David.
"Molim, nastavite", ree Gemma.
"1936. Egipat i Britanija potpisae sporazum koji je britanskim snagama doputao da provode svoj
sjevernoafriki pohod. Pred dvije godine arapske drave susrele su se u Kairu i osnovale Arapsku
ligu, koja je trebala predstavljati ujedinjenu frontu za promicanje interesa arapskog svijeta.
Dovoljno je rei da Britanci nisu bili pozvani. U meuvremenu, rasipnost kralja Faruka prouzroila
je nevolje. Sada je suoen s neim to bi se moglo nazvati pitanjem vjerodostojnosti."
"Egipani su spremni upravljati sami sobom", ree Anthonv.
"Nisu od vremena kad su faraoni drali vlast", odvrati Michael. "Sumnjam da se sjeaju kako."
Tucker Malarkev
"Dakle, Faruk je povezan s Britancima?" "Oni ga podravaju, vie je kao razmaeno dijete s
hladnim roditeljima."
"to mislite da e se dogoditi?"
Naila ue, smijeei se poput dobrohotne boice, preusmje-rivi glatkim potezom pozornost
prisutnih.
"Mislim daje vrijeme veere", ree David. "Naila ne doputa politiku za stolom. Pa emo nastaviti
kasnije, hoemo li, Gemma?"
Za vrijeme deserta, Gemma konano progovori s Anthonvjem. Dok je sjedio pored nje, nisu se
izravno obratili jedno drugome. Sada ga pogleda, sjeajui se da ga treba. "Ako sam dobro shvatila,
ima ured u muzeju."
"Da, nekoliko vrata dalje od ureda tvojeg oca."
"Amad kae da si radio s njim na podruju ijeg se imena ne mogu sjetiti niti ga izgovoriti."
Anthonv oklijevae. "Neko smo vrijeme iskopavali u Oxyrhyn-chusu."
"To je to. Kako neobino ime. Zvui kao grko ime nekog afrikog sisavca."
"To je hrpa smea", ree Anthonv kratko.
"Kako zabavno." ree Gemma suho, zbunjena njegovom sutinom. "Moram li zamoliti za
pojedinosti?"
"Bilo bi mi drago rei ti sve to eli znati."
"Ne znam kako poeti postavljati pitanja o neizgovorivoj hrpi smea."
"Onda neki drugi put."
"Ne", ustrajala je Gemma. "Sada."
"U redu. Jednom davno, postojao je velianstven grad. S istoka obrubljen pristanitima. Zapadno,
cesta je vodila u pustinju, a karavanski putovi do oaza i Libije. Svuda uokolo leala su
Uskrsnue
malena imanja i vonjaci, navodnjavana godinjom poplavom -a izmeu sela i grada, krug smetlita
gdje se gomilao otpad. Mjesto idealno za ouvanje; zameti pijeska prekrili su ove hrpe u tom,
sreom, suhom dijelu Egipta."
Gemma se usredotoi. Razgovor o toj drevnoj hrpi smea oslobodio je neoekivano pjesnitvo u
Anthonvju. Prihvati kavu od Amada i brzo je poe pijuckati.
"1898. dva su ovjeka iz Oxforda objavila prvo izdanje o iskopinama iz te hrpe otpada."
"to su nali?"
Ostatak se stola utiao. Michael glasno zijevnu. "Osjeam se iscrpljeno", ree. "Mislim da u se
povui u radnu sobu. Gemma, bi li mi se pridruila?"
"Da, naravno. Za minutu." Ponovo se obrati Anthonvju.
"to su nali?"
"Drevna osobna pisma, popise potreptina, svakodnevne krabotine."
Gemma se namrti. "Kad sam prvi put dola u ured svojeg oca, netko je bio ondje, pretraivao
njegove stvari. Rekao je da otac ima neto to mu ne pripada." Nagnu se prema njemu. "to misli
daje to, neka svakodnevna krabotina?"
Anthonv izdra njezin pogled s nepokolebljivim mirom. "Nemam pojma."
"Znam daje otkrio neto vano. elim znati to."
"To bi mogla biti pogreno usmjerena znatielja."
"Zato?"
"Jer je otiao. Poznavanje njegova rada nee ga vratiti."
"Namjeravao je kupiti kuu. Ali zna, njegov je bankovni raun bio gotovo prazan. to misli,
odakle je stizao novac? Kamo misli daje nestao?"
"Ne znam nita o novanim poslovanjima tvojeg oca."
"Ali razgovarao je s tobom vie nego s bilo kim drugim."
Tucker Malarkev
"Samo o nekim temama. Sluaj, Gemma, postoji razlog zato tvoj otac nije objavio to radi."
"Jasno."
"Znam da to nije ono to eli uti, ali ja bih se klonio toga." "ega?"
Anthonv je utio.
Gemma nastavi. "Moda bih ti trebala rei da me u Londonu posjetio netko tko je htio znati da li mi
je poslao neto neobino iz Kaira. Mislim da gaje poslala crkva."
"to si mu rekla?"
"Da sam primila omotnicu stoje nosila naa imena? Ne. Nisam mu rekla nita. Ali ne mogu se
kloniti toga. Glupava li prijedloga."
Anthonv sklopi ruke u krilu. "Rado bih vidio to ti je otac poslao."
"Hoe li mi pomoi?"
"Mislim da me nisi sluala: on ne bi htio da se petlja u njegove poslove."
Gemma se namrti. "to si ti, njegov opunomoenik?"
"Naravno da nisam. Samo pokuavam uiniti ono to mislim da bi on htio."
"Pa, prekasno je. Ve znam da se barem jedna od njegovih teorija isprijeila izmeu njega i tvojeg
oca. Isus je odrastao ovdje u Egiptu! Pazi samo! Koliko je jo uvredljivih teorija bilo?" Pogleda
djelovanje svojih rijei na njegovu licu i ree: "Dakle vidi, ne moe me tako lako otresti."
Iz radne sobe Michael je urlao: "Gemma, sviraju nau pjesmu!"
Anthonv otprati Gemmu do radne sobe. U hodniku bijesno proapta, "Imam pravo znati to mu se
dogodilo."
"Ne znam to mu se dogodilo."
"Tada mi mora rei to zna. Ima previe neodgovorenih pitanja. Zastoje, na primjer, zamiljao da
se radi o nekoj vrsti drevnog zatakavanja odlukom crkve?"
Uskrsnue
V
"Tko ti je to rekao?" "Tvoj otac."
"Razgovarat emo sutra. Sad, molim te, poi plesati s mojim bratom."
Michael je otvorio francuska vrata to su vodila u vrt. Noni zrak bijae svje, a miris se jasmina
mijeao sa mirisom drva u radnoj sobi. Gemma mu se osmjehnu. Michael upali gramofon i spusti
iglu. Poe svirati Dan i no. Okrenu se prema njoj i duboko nakloni. "Madam, smijem li zamoliti za
ovaj ples?"
Gemma preko ramena pogleda njegova brata. Tada sklopi oi. "Kako mi nedostaje ples."
"Tada mi uinite zadovoljstvo", uze njezinu ruku. "Poznat sam po gaenju njenih prstiju, samo to
to sad neu osjetiti. Molim, reci mi ako ti smrvim stopalo."
"Neu ti to zamjeriti, ne noas."
Anthony s vrata gledae kako su otplesali u vrt, Michael kao postojana toka oko koje se Gemma
vrti. Nije oekivao da e oeve crte lica biti lijepe na eni, niti da e biti njegova vrnjakinja.
Nekako ju je zamislio kao dijete, kao ker svojeg prijatelja.
Anthonv prijee u drugi kraj sobe. To to je Gemma ganjala oeve teorije nije nuno predstavljalo
nevolju. Mogla je na to utroiti mjesece i svejedno ostati na povrini njegova najspornijeg rada.
Budui da na raspolaganju nije imala mjesece, nije bilo razloga da s njom ne podijeli neke od
njegovih ranijih zamisli i matarija. inilo se pravednim. Ali bilo je razloga daje dri dalje od oeve
najvee teorije, teorije po kojoj su sve druge bile samo niti, teorije koju Anthonv nije bio u stanju
procijeniti ili braniti. Daje njegova ki, drao bije dalje od takve teorije. Ve je zbog nje imala dva
neugodna susreta.
uo je kako pjevui dok joj svjetlost zahvaa skut haljine, podsjeajui ga na jedini balet to ga je
ikad vidio. Ispod glazbe,
Tucker Malarkev
uo je neznan mu zvuk bratova smijeha. U proaranoj su se svjetlosti kretali unutar i izvan
vidokruga. Teatralno zastavi pred vratima, njegov brat njeno poljubi Gemmu dok se vraala iz
okreta. U njezinoj je reakciji bilo iznenaenosti i zadovoljstva. Anthonv odstupi sa svojeg
povoljnog poloaja, uze jaknu i tiho napusti prostoriju.
Da se mukarac i ena nisu razdvojili Ne bi upoznali smrt...
(Evanelje po Filipu, iz Nag Hamadija)
Sljedeeg se jutra Michael ne pojavi na doruku. Gemma ekae do deset, pijui kavu, dijelom
itajui engleske novine, a dijelom razmiljajui o tajanstvenom Anthonvju i onome to joj nije htio
rei. Zagleda se u treperavo jutarnje svjetlo u vrtu. Rua udesne ljepote oea se o prozor; nikad
nije vidjela takav spoj boja, blijedo ruiasta stoje prelazila u uti rub. Izgledala je kao naslikana.
Igrala se liicom i ponovo pitala to bi po Davidu Lazaru moglo predstavljati "mrane vode".
Do jedanaest, svjetlo se vani zaobli od vruine; procvalo grmlje i rue vrvjeli su bojama. Gemma
odustade od Michaela i potrai nekog drugog daje uputi do muzeja. Zatekne Nailu u blagovaonici,
kako ureuje novi ukras na sredini stola; ovaj je bio od groa i smokava. ak i u svakodnevnoj
haljini, starija je ena bila otmjena. iroki crni skuti bijahu joj pripasani u struku; crvena je bluza
bila poprskana bijelim cvjetovima. Kako je, pitala se Gemma, izbjegla ogrtanje, to je bila sudbina
veine egipatskih ena? Udajom za Europljana? Gemma shvati daje Naila zavrila s uputama, a da
ona i dalje zuri.
"Jeste li dobro poznavali mojeg oca?"
Tucker Malarkev
Uskrsnue
Na putu za muzej, Gemma svrnu pogled na ene to su prolazile, djevojke su njezin pogled
uzvraale, a pokrivene su ga ene, nakon trenutka revnog motrenja, skretale. Zato, pitala se
Gemma. Odvratnosti? Srama? to im se dogaalo pri odrastanju; kad su poduavane da se skrivaju?
Postade svjesna vlastitog tijela i kako, za razliku od Egipanki u haljama, njezina odjea ocrtava
oblik; svijetla, arena i sasvim liena tajnovitosti. Bila je svjesna nagosti svojih nogu, osjeaja zraka
i sunca na koi. Neobian kontekst da se prisjeti svoje enstvene biti, ali shvati daje zahvalna. Nije
to bilo loe tijelo; inilo je to je traila, manje-vie bez protivljenja. Preivjelo je rat. I, pomisli,
predugo je zaboravljano, izgnano u podruje njezina uma koje je rijetko posjeivala. Nakon godina
njegovanja ranjenih i usamljenih, izgubila je svaku svijest o svojoj spolnosti. Kao medicinska
sestra, nije smjela misliti na takve stvari: ti su jadni vojnici bili dovoljno izmueni. Trebalo je paziti
da ih se ne potie.
Ponovo pomisli na slike stoje njezin otac skupio. Grafiki su je prikazi spolnog ina zaprepastili, ali
nisu bili nepristojni. Zaprepatenje je prije dolazilo od injenice to su se prikazi bluda doimali
prikazani kao sveti.
Dok koraae niz aria Kasr el-Aini vratie joj se niti uspomena. Moda je bilo vrijeme da pusti
nekim mislima da se vrate. Dogaaj s mladim satnikom iju je ruku raznijela granata. Pomisli daje
to moda bila ljubav. Ili neto vie. Infekcija je bila ozbiljna; preostali je ud bio iskrzan, nered
kostiju, tetiva i spaljenog mesa. Gemma gledae tjednima kako lijenici nastavljaju rezati gangre-
noznu ruku; gledala je vojnikove tihe molbe protivljenja, sve dok ne ostade nita. Satnik je ostao
due od veine. Zapamtila mu je ime, itala mu kad bi ga bol probudila, tiho sjedila uz njega dok se
infekcija irila na krv. Zadnjega tjedna njegova ivota satnikove su oi bile zamagljene morfijem i
bezbolnim razumijevanjem koje
Naila se nasmijei. "Dovoljno da mi nedostaje."
"Ali ini se da je napustio ovu kuu mnogo prije nego to je umro. I dalje ne razumijem to se
dogodio izmeu njega i Davida."
Naila se vrati svojem ukrasu. "Posvaali su se. Mukarci to ine. Ne znaju se pomiriti. David bijae
tvrdoglav - a tvoj otac ovjek od naela."
Gemma gledae kako je Naila poloila njegovane prste na rub zdjele, a zatim joj ruka poletje da
jednu smokvu prebaci radi bolje ravnotee. Bio je to savren, miran ivot. "Nije li David ovjek od
naela?"
"Jest. Njegova je nevolja to misli da nije. Michael ga optuuje to ne poznaje rat. Ali u njemu je
rat, okrutan mali rat."
"Starine", ree Gemma. "Michael gaje optuio za pljaku."
"Svi su pljakali. Svi osim tvojeg oca."
Njih dvije stajahu u tiini. "Uz kojeg ste boga odgojeni, Naila?"
"Odgojena sam uz novac", namrti se. "Bog nije bio potreban."
"Poslovanje starinama?"
"A to drugo?" Naila se lagano ugrize za usnu. "Ponekad alim zbog poduzetnosti mojeg oca. Dao
mi je mnogo darova, ali nije mi dao dar vjere. Vjera moe prelaziti iz narataja u narataj
stoljeima, a onda se odjednom prekine. Za neke je jaa od smrti. U naoj je obitelji bila poput
vijenca od ivanica."
"A u ovoj obitelji?"
"U ovoj obitelji, Bog mijenja lik. Ostane li dovoljno dugo, moda ga vidi kako dolazi i odlazi."
Kad je Gemma odlazila, Naila viknu za njom. "Sljedee subote je lijepa zabava, godinji ples.
Nadam se da e doi."
Gemma se okrenu, "Da, naravno."
Nailine se ruke sklopie u kratkoj suglasnosti. "Michaelu e biti tako drago."
Tucker Malarkev
mu je morfij doputao. Osjeajui kako mu vrijeme izmie, poe joj priati. Postala je njegov
ispovjednik, njegova obitelj, svijet koji je naputao. Ree da nikad nije dao srce eni; da je smatrao
da moe zamisliti kako bi bilo voljeti. Drala mu je ruku kad je predloio brak. Oboje se nasmijae.
Tada okrenu glavu od nje i zaplaka. Onda neto jednostavnije, predloio je. Jedne bi noi mogli
navui zavjese i oeniti svoja tijela. Nee ispustiti ni glasa.
Gemma je sluala njegov glas omekan lijekovima, gledala njegove izmuene, staklaste,
modrozelene oi, duge prste to su milovali njezine iznenaujuom snagom. Ponovo je osjetila
brujanje i puzanje vlastite zatomljene elje. U emu je zlo? pomisli. Moda dar oboma. Nije bilo
vrijeme za lano udoree. Niti za uskraivanje.
Tako se jedne noi dodirnue drhtavim prstima, ostavie svijet i njegov rat iza sebe. To je gotovo
bio odgovor. Sjeti se kako su bili njeni jedno s drugim, kako je probueno neto krhko i lepravo.
Neto stoje zaboravila.
Bilo je tako lijepo sa satnikom te je slutila da e to imati cijenu. Nije znala koliku. Trebala je.
Trebala je znati da na odjelu nema tajni, da se sve uje, ak i slabani titraji krila moljca prije sudara
sa svjetiljkom, da su u tiini bolesti i umiranja sve ui napregnute da uju ivot.
Sestro Bastian, vi dajete.
Prvu je optubu dobacio mladi vojnik koji se osjetio izdanim. I drugi su. Stjerali su je u kut. Zato
ne i nama? Mi moda preivimo.
Upravo zato, rekla je. Sad me ostavite na miru. Prasnula je i podvila iste plahte za novog pridolicu
to je ekao na krevet njezina satnika.
Ali nisu je ostavili na miru. Jedne su je noi nakon dvije boce viskija i grube igre karata, dvojica
ugurala u kabinet s posteljinom i pritisnuli joj depni no na grlo. Ne vriti; nismo zloinci.
Uskrsnue
V
Zurila je u golu arulju iznad sebe. Da sad pokua, mogla bi im se sjetiti imena, ali lica ne. Sjeanje
ih je preslikalo u neto teatralno, pretvorilo ih u glumce na pozornici.
Prvi pokua biti njean, ali od uzbuenja postade nasilan. Gurao je i nije uspio ui u nju. Sjeala se
vlage na bedru. Drugi je zaplakao, ispustio no i molio oprost.
Oprosti im, jer je bilo lake tako. Tada je mislila da vie trebaju njezin oprost nego to ona treba
svoj bijes. Kamo bije bijes odveo? Mnogo se gorih stvari dogodi svakog dana. Svakoga dana.
***
Kopae po depu traei klju oeva ureda i pokua se u mislima vratiti svojem satniku. Nakon
voenja ljubavi, sjao je od prkosa, oiju punih smisla. Izgovorie malo rijei: iscijelila je neto u
njemu, ree. Nije se bojao umrijeti.
Sjede u oevu stolicu i isprui ruke na stol. Te su ruke iscije-lile, pomisli. Zato ih ne mogu voljeti
vie?
Okrenu se hrpi arheolokih asopisa i poe ih pretraivati. Posegnu za olovkom da neto zabiljei
nakon itanja nekog lanka o neizgovorivoj hrpi smea, Oxyrynchusu. Tada, bez razmiljanja,
izvue knjigu iz koje je otac istrgnuo slike. Svezak je nosio naslov Seks i mitologija: boanska
preobrazba. Odlista do mjesta gdje bijae Inana i poe itati.
Sumerani, ija kultura datira do 5000. prije Krista bijahu prvi pismeni narod. Od svih boanstava,
Inana, boica ljubavi i razmnaanja, bila je najpotovanija. Njezin je utjecaj trajao mnogo due od
bilo kojeg boga ili boice. Inana je otvoreno uivala u vlastitoj spolnosti. Iz glinenih ploica i
ulomaka teksta doznajemo kako, na primjer, kad se naslonila na stablo ja-
Tucker Malarkey
buke, 'njezina vulva bijae divna na pogled'. A sa svojim muem, pastirom Dumuzijem, Inana
opisuje
Svojim je ljupkim rukama oblikovao moje slabine,
Pastir Dumuzi ispuni moje krilo vrhnjem i mlijekom,
Milovae moje stidne dlake,
Zalijevao je moju utrobu.
Poloio je ruke na moju svetu vulvu.
Milovae me na krevetu.
Od svih boanstava, Inana bijae najpotovanija, zapisa Gemma, mislei na Iziu i kako su u
sumerskoj i egipatskoj kulturi boice bile najmonije i najtrajnije.
Kao predstavnica boice, sveenica bi kralju, kroz spolno sjedinjenje, podarila svoju boansku
snagu, time ga inei prikladnim da vlada... krajnja je snaga bila u njezinu zadravanju.
Gemma sklopi knjigu i izvue Katoliku enciklopediju to bijae uglavljena kao zaboravljeni
podupira za knjige na dalekom kraju police. Odlista do "", kao ena, prvo itajui o Aristotelovu
opisu ene kao nepotpunom ili osakaenom mukarcu. Enciklopedijski tekst je dalje glasio, enski
je spol u nekim pogledima podreen mukom spolu, to se tie due i tijela. Korinani su izjavili
daje (XI7) Mukarac lik slave boje; ali ena je slava mukarca...
ovjek je pozvan od Stvoritelja na poloaj voe, kao to pokazuje ukupna njegova tjelesna i
misaona graa.
Kako su bili sigurni, pomisli Gemma. Kako nepokolebljivo sigurni.
Za oko joj zape Herodotova primjedba da su Egipani neobino potivali ene - vie od drugih
naroda u petom stoljeu. Zbog njihovih boica, zakljui Gemma.
Uskrsnue
Iza sebe zauje lagano kucanje na vratima. Gemma sklopi knjigu i prekrije je drugom. "Uite."
"Kako se snalazi?" upita Anthonv.
Gemma se okrenu prema njemu. "Zapravo, tek poinjem."
"Bojim se da ti za sada ne mogu pomoi." Anthonv zabaci torbu preko ramena. "Imam sastanak, ali
kasnije se spusti niz hodnik. Volio bih pogledati ulomak papirusa koji ti je poslao otac."
ekala je dugih sat vremena. Za to vrijeme otkri knjigu koju je itala i vrati je na policu. Zatim je
ponovo izvadi i proita odlomak 0 Inani, sumerskoj boici. Moja sveta vulva, pisalo je.
Ponovo odloi knjigu i prolista neke asopise s magareim uima. Pregleda obiljeene lanke, a
zatim malo prosjedi, razmiljajui 0 onome to je proitala. Tada se natjera da pregleda vie hrpa
papira poslaganih po uredu. Osigurale su uzorak grae oevih ranih istraivanja, iz vremena kad je
radio s Davidom Lazarom. Moda je David bio u pravu da je prikupljao grau za knjigu o faraonu
Tutakamonu, jer nije mogla nai nita novije. Nije vjerovala u to. Grickajui usnu, ode do ugla,
otvori ormar za spise i pregleda natpise. Zadra se neko vrijeme na njegovim starim novanim
biljekama, potvrdama i zahtjevima za iskapanja i putovanja, koje je potraivao od muzeja,
sjeajui se nekih od njih iz pisama koja joj je pisao. Nije bilo druge nego vratiti se njegovoj stolici.
Jer povrina pisaeg stola bila je oiena, nije bilo naina da otkrije stoje radio kad je umro. Bila je
to dodatna uvreda uz njegovo kre-miranje. Kao daje netko htio izbrisati svaki trag koji je ostavio na
svijetu. Nije bilo nikoga, nikoga osim nje, da ga vrati.
Nagonski posegnu ispod stola i opipa naokolo. Iza ruba bila je kvaka ladice. Povue je, ali kao i
njegov stol kod kue, bijae zakljuana. Potrai skriveni zapon, i kad ga nae, otkvai ga. Ladica se
otvori. Pred njom, na maloj hrpi, bijahu njegovi dnevnici. Podignu jedan, a zatim i drugi, najprije ih
onjuivi i prislonivi glatke kone korice na obraz. Pokazao joj ih je prije, da joj da predodbu 0
svojem
Tucker Malarkev
ivotu u Egiptu. Bile su tu skice, preano cvijee. Brzo ih listae. Letiminim pogledom otkrije
poznate uske stupce biljeki. Poprijeko na rubovima bile su skice i citati. Izmeu nekoliko praznih
stranica bijahu lie i cvijee. Pritisnu i otvori uvez. Unutra pronae uhvaena zrnca pijeska. Istrese
ih i skupi u krilu. Poe redom okretati stranice, jednu za drugom, osjeajui mu se blie nego
proteklih mjeseci.
Pogleda njegov najnoviji dnevnik i potrai zadnji unos. Bila je to jedan redak divlje ispisan u
sredini stranice: Izmeu Izie i Marije je dokaz o izgubljenoj eni.
to je to znailo? Je li govorio o enama sa istrgnutih stranica? Koja je to ena bila izgubljena?
Jedan je dnevnik imao stranice koje uope nije mogla proitati. inilo se daje najstariji. Izmijean s
nerazumljivim pismom nekoga drugog jezika i razliitim bojama tinte bio je neitki rukopis njezina
oca, koji nije uvijek mogla odgonetnuti. Drugaiji od krabotina koje je nauila itati, moda novija
inaica. Osjeaj se nemoi vrati kad se oeva prisutnost uzdignu i otpluta, ostavivi je samu s nekim
za koga nije znala poznaje li ga.
Pored dnevnika bila je Biblija Novog Zavjeta, koju, zajedno s dnevnicima, Gemma spusti u torbu.
Vrata Anthonyjeva ureda bijahu odkrinuta, ali soba bijae prazna. Bilo je znakova nedavnog
prisustva: alica aja, napola pojeden sendvi. Zagleda se u tanjur ispunjen mrvicama, pokuavi i
ne uspjevi zamisliti dostojanstvenog Anthonvja kako jede tako obinu hranu. Odignu komad kruha
da vidi stoje unutra. Sir. Taj sendvi sa sirom nekako je Anthonvju davao ljudskost, vie nalik na
nekoga s kim je mogla razgovarati.
Jo je trenutak gubila vrijeme, odugovlaei s povratkom vlastitom nezamislivom zadatku. Anthonv
zaobie ugao ba kad je naputala njegov ured. U samoobrani podignu omotnicu koju joj je poslao
otac. "Donijela sam ovo."
Uskrsnue
V
"Da, molim, ui. Oprosti na neredu. Nas koptske znanstvenike sele."
Gemma ponovo ue u ured i nezgrapno stajae dok je oslobaao stolicu za nju. Promotri i brzo
izbjegnu ljepotu njegova neunakaena lica, shvaajui da se ugodnije osjea uz nakaznost nego uz
neitljivo naoitu masku.
"Dakle", poe ona. "U Oxyrhynchusu su takoer nali predmet nazvan 'Isusove izreke'? Komad
papirusa koji odgovara vremenu kad su sva djela, osim odabrana etiri koja sada tvore Novi zavjet,
smatrana heretinima i veinom unitena?"
Anthonv zastade prije susreta s njezinim pogledom. "Da, vjerujem daje tako."
"Vjeruje daje tako." Gemma se zagleda u njega. "Biblija je bila ureena. Pretpostavljam da ne bi
trebao biti iznenaen. Nije zapravo pala s neba."
"Smijem li upitati to si itala?"
"asopise koje je sauvao moj otac."
Anthonv se gotovo nasmijei. "Da nam donesem aja?"
"eli li da i ja doem?"
"Nema potrebe. Mlijeko? eer?"
"Nita, hvala."
Anthonv ode do restorana sa samoposluivanjem, poneto zapanjen napretkom koji je ostvarila
preko noi. Kao da joj otac govori iz groba. Nije ju se moglo smesti, to je bilo oito. Zakljui da
nema drugog izlaza nego nastaviti s razgovorom, ali oprezno.
Kad se vratio s ajem, ona poe govoriti im je proao kroz vrata.
"Tako", nastavi. "Ta su evanelja nadglasana i izbaena."
"Nije bilo tako jednostavno. Postojale su stotine kopija; bila su poput najpopularnijih knjiga,
jednako popularna i rairena. Rijeiti ih se nije bilo nita manje od vojnog pothvata."
Tucker Malarkey
"ini se pretjerano."
"Mislim daje to bio prilino nasilan postupak."
"Po emu su zapravo bila krivovjerna?"
Anthonv slegnu. "Moda su proturjeila neemu stoje tvrdila nova crkva, ili htjela da ljudi vjeruju."
"Zvui kao neto to bi zanimalo mojeg oca. Reci, kako bi se crkva postavila da takvi ulomci sada
izau na vidjelo?"
Anthonv je otro pogleda, ali ne odgovori.
"Na ovome ste radili zajedno", nasluti. "Zar ne?"
"Nismo radili zajedno. Radili smo jedan uz drugoga. Moje podruje istraivanja je sasvim
drugaije."
"Dobro. I dalje elim znati sve."
"Ne znam na to misli."
"Zaista?" ree, okreui se da pogleda na kartu. "Pa to ste radili u Hargi?"
"Iskapali prebivalita najranijih kranskih zajednica."
"Gdje je Istona pustinja, tono, osim stoje na zapadu?"
"Na tri dana jahanja devom, ako vremenski uvjeti idu na ruku."
Koraala je po uredu, gledajui knjige i slike. Kao i njezin otac, Anthonv na zidove nije vjeao nita
osim karata. "Ali sigurno u pustinji ne kii."
"Ima vjetrova."
"Vjetrova", ree tiho.
"Herodot izvjetava daje 525. pr. n. e. perzijski vladar Kam-biz II poslao 50.000 ljudi u pustinju
pored Harge. Nikad vie nisu vieni. Da, vjetrovi."
Gemma se opet okrenu od njega prema zidu s kartama. Anthonv nastavi, "Isti je vladar ubio svojeg
brata iz zavisti, mislei da njegov brat nekako predstavlja prijetnju njegovoj apsolutnoj moi."
Gemma se ne okrenu. "Dakle, dolazi li ponekad u Kairo?"
"Redovito. U postupku smo graenja Koptskog muzeja. Dok ne bude dovren, smjeteni smo
ovdje."
Uskrsnue
"Ovi su rani krani ivjeli u pustinji. Nije li bilo ugodnijih mjesta za ivot?"
"Bilo koje mjesto bilo bi ugodnije. Ali u tome je i bila poanta." "Htjeli su patiti."
"Neki su od njih bili prognani. Neki su htjeli biti sami." "Zanimljivo."
"Je li? Nisam siguran je li to ikome zanimljivo osim meni - i moda tvojem ocu."
Gemma se konano smjesti na rubu stolice. "Otac je mogao potaknuti moju znatielju za sve. Ali to
mora da si znao o njemu."
Pogleda je. "Da, mislim da jesam."
Oi su mu bile neobino zrcalno zelene. Gemmi su se inile hladne, ocjenjujue. Ali na trenutak bi
zasjale neim, prebrzo da bi protumaila. Nakon to gledae jo trenutak, zakljui daje An-
thonvjevo ponaanje namjerno suzdrano, njegova udaljenost usiljena. To ju je tjeralo da ga poeli
sablazniti, rei mu daje odi-gla kruh s njegovog sendvia i otkrila da se radi samo o siru - da e ga s
vremenom prozreti. Umjesto toga prui mu omotnicu i gledae kako brzo prelazi pogledom preko
ulomka papirusa. Tada joj ga vrati i stade se spremati.
"Kamo e?"
"Na trnicu. Rekao sam majci da u joj kupiti zaine." "Stoje s ulomkom?"
"To je ulomak Evanelja po Tomi. Kopija originala koji je tvoj otac naao u Oxyrhynchusu."
"To je ulomak izgubljenog evanelja?" "Kopija. Da. Evanelja po Tomi." "Tko je Toma?" "Bio je
apostol."
"Sramim se rei da ne znam nita o njemu." "Ti i veina svijeta."
Tucker Malarkev
"A ostatak evanelja?" "Koliko ja znam, postoje samo ulomci." Gemma se zagleda u papirus.
"Zato bi mi ga poslao?" "Ne mogu ti rei. Niti ti mogu rei zato bi ga prvo htio poslati meni."
"Rekao si da su ta evanelja bila izopena jer su moda proturjeila crkvi. Kako?"
"Sad trai disertaciju. To je bilo podruje strunosti tvojeg oca, ne moje. Prouavam pustinjake a
ne apostole."
"Zato uri?"
"Jer je vie sati nego to sam mislio." Anthonv krenu prema vratima.
Gemma ustade. "Mogu li poi s tobom?"
Anthonv slegnu ramenima. "Ako nema nita protiv etnje."
"Ne. Rado bih etala."
"Nije ugodno doba dana za prolazak kroz grad." "Ne smeta me."
Kad prodoe kroz vrata muzeja, pogodi ih sunce koje je postiglo punu i bolnu snagu. Zaslijepljena,
Gemma navue eir preko oiju. "Kad bi pogaao, to bi mislio, zato mi je poslao ulomak
papirusa?" "Ne znam."
"Mora imati neku predodbu."
Krenu niz stube muzeja. "Da ti priam o Kairu?" Prije nego stoje stigla odgovoriti, on nastavi. "Evo
neega." Anthonv zastade ispred velikoga prozora prekrivenog zamreno izrezbarenom reetkom i
neim to je izgledalo kao korito za vodu na mjestu prozorske daske. "Sabil, ili vodoskok", objasni.
"Bio je pun svjee vode. Na reetku su bile privrene bakrene alice tako da se edni prolaznici
mogu posluiti vodom. Bogati vojskovoe i plemii esto bi
Uskrsnue
sagradili sabil da pridobiju narod i njihova boga." Pokaza na gornji kat iznad sabila, gdje je malena
terasa bila otvorena povjetarcu. "Ta je terasa bila namijenjena poduavanju Kurana. Zove se kutab.
Muhamed je bio zadovoljan spojem sabila i kutaba."
Gemma nita ne nadoda, ve ga pusti da opisuje grad koji je oito bio njegov dom. Njegove rijei
obojie zrak pred njom i podsjetie tako na oca, koji je s takvom lakoom stavljao u sebe goleme,
svjetlom ispunjene koliine znanja.
Preoe u drugu etvrt, ispresijecanu manjim ulicama i bonim prolazima. "Ovo je fatimidski
Kairo", ree Anthonv. "Neko carski glavni grad Egipta. Jo ima ostataka, skrivenih palaa i
damija. Ovdje gore je medresa i mauzolej sultana Kalavuna, sagraen u trinaestom stoljeu. Tristo
kriarskih zarobljenika sagradilo gaje u samo trinaest mjeseci."
"Moemo li ui?"
"Smijemo gledati, ali ne smijemo ui."
Mauzolej bijae osmerokutni sklop stupova, od kojih su neki bili glomazni granitni potpornji.
Zidovi bijahu prekriveni geometrijskim mozaicima sjajnih detalja i natpisima na arapskom. "Pie:
Alah", apnu Anthonv. inilo se da odasvud sja zlato, upaljeno zrakama iste boje to su padale kroz
stotine prozora od obojenog stakla. Bilo je prilino lako vjerovati da Bog obitava na takvu mjestu.
Potaknulo je Gemmu da misli na oca i Boga kojeg je progonio vei dio ivota. Bi li ga osjetio
ovdje, na ovome mjestu? Je li ga Anthonv osjetio? Jesu li dijelili bogove? Gemma se zagleda u
pozlaene rijei i zrak pun boja to su se tkale i ispreplitale, ne znajui to da kae tom ovjeku koji
je tvrdio daje dobro poznavao njezinog oca.
Nastavie hodati, ali Anthonv se uskoro ponovo zaustavi, ovaj put pokazujui prilino obino
zdanje. "Palaa Kasra Betaka, opepoznatog prosjaka koji je uspio oeniti sultanovu ker, a ta-
Tucker Malarkey
Uskrsnue
V
ga je poput psa lutalice, poput muslimanke. Skretali su i zaobilazili te uskoro bijae dezorijentirana i
vlana od znoja. Pitala se da li je namjerno zbunjuje. Upita je preko ramena: "Jesi li gladna?"
"Ako bi to znailo da emo sjesti, jesam."
Pomisli da ga uje kako se smije.
Povede je u malen restoran i im je sjeo preko puta nje, izvede stranu alu. Crte njegova lica se
stvrdnue i odluta daleko. Oi izgubie svjetlost, postadoe tupe, bez poruke ili znaenja. Nestade
pripovjedaa. Nestade riznice podataka to ju je zanosila zadnjih sat vremena. Most do oca bio je
sruen. Gemma povadi igle iz eira dok je naruivao za oboje. "Vrlo si uvjeren u moj ukus", ree.
"Naruio sam ono za to sam siguran da si ve jela."
"Moemo li razgovarati o ulomku?"
"Nema se mnogo o emu razgovarati, zar ne?"
"Ne vjerujem ti."
"Ne treba."
Gemma poloi bradu na ruku, odbijajui da pokua voditi razgovor, odbijajui mu dati prednost
gubljenjem mira te idiotskim brbljanjem.
"AUT, ree on, digavi komad lepinje. "Kruh."
Gemma ga imitirae, pokazujui maslac.
"Zibda."
Stigoe dvije ae aja od metvice i malena zdjela maslina. "Zeitun", ree. Pritisnu prst na dno
zdjele i podignu ga. "Zeit." "Ulje", ree ona. "Da."
Zatim je sjedio utke, oborena pogleda. Razdraeno se nasmija. "Zar je to jedini razgovor za koji si
sposoban?"
Pogleda je kao daje stablo ili kua, neto za to nije oekivao da e govoriti. Konano ree, "Uinila
si mi se kao netko tko voli znati kako se to zove."
da su ga ubili mameluci jer su bili nasilni i ljubomorni ljudi, nisu mogli podnijeti tue bogatstvo."
Gemma stade ispred proelja s plohama od raznobojnih gro-mada mramora, razmjetenih u neku
vrstu slagalice.
"To se zove 'ukrtanje'", ree Anthonv. "Umijee ukraavanja."
"Svia mi se ta rije", ree. "Voljela bih nai drugi nain daje koristim."
"U srcu joj bijahu ukrteni ljubav, elja i alost." Gemma se zaustavi i pogleda ga. "Lijepo. Sluajno
je istinito." "Pomislila si da govorim o tebi?" Gemma se okrenu i poe hodati.
"Govorio sam o Betakovoj eni, sultanovoj keri. Bila je sasvim izbezumljena muevom nasilnom
smru."
Jato ptica stuti se poput saga s neba, preplaeno prkosnom pjesmom prosvjednika to su se u sporoj
rijeci kretali niz ulicu.
"to govore?" upita Gemma.
"Govore, 'Egipat Egipanima.'"
"Mislim da se slae."
"Mislim daje to prilino pravedno."
"Misli li da e zbaciti Faruka?"
"Vjerojatno."
"Zar je zaista tako uasan?"
"U odnosu na druge egipatske vladare, nije. Postojao je Al-Hakim, trei fatimidski kalif, koji je
doao na vlast u dobi od jedanaest godina. Kad su odbili zamijeniti Muhamedovo ime njegovim
tijekom molitve petkom, spalio je gradske etvrti. Takoer nije bio ljubitelj ena. Zabranio je
proizvodnju enskih cipela da budu prisiljene ostati kod kue." Anthonv baci pogled na sat.
"Moramo pouriti. Skoro je vrijeme molitve."
Anthonv podui korak; Gemma povremeno trae da ne zaosta-ne. Nije shvaala kamo idu.
Anthonv je bio malo ispred nje. Slijedila
Tucker Malarkev
Gemma stavi maslinu u usta i zagleda se na ulicu, odluna da ne izgubi staloenost. Igrat e
njegovu igru i zaviti se u utnju. Nije jedini sposoban kretati se kroz svijet u ahuri. Stisnu eljust.
Minute su prolazile. Drugi zvukovi ispunie tiinu. Vani na ulici prepirahu se dva ovjeka. U kuhinji
se na ulju prila hrana. ulo se tiho kranje radio-postaje. Muha joj obleti oko glave, nakratko sleti
na obraz. Ona je otjera i opsuje.
"Posluuju li ovdje pivo?"
"Muslimani nemaju obiaj piti alkohol."
"Jesi li ti musliman?"
"Ne."
"Pa, ini se daje ovaj muslimanski grad zasien alkoholom." "Samo europske ustanove." "I tvoja
kua." "Moja ne."
"Nisi povezan sa svojom obitelji?" "Ne", ispravi je. "ivim na rijeci." Ispije punu au vode. "Gdje
na rijeci?" "Mislim da ne poznaje rijeku dovoljno dobro da bih ti objasnio." "Pa?" "Nita."
Pojede jo jednu maslinu. "Drugaiji si od brata i oca." "Da."
"Oni znaju razgovarati."
Anthonv se nasmijei. "Reeno je za opata Agata daje tri godine nosio kamen u ustima dok nije
nauio utjeti."
"Ljupko." Prisili se na osmjeh. "Pretpostavljam daje on tvoj junak."
"Po tome stoje pokuavao biti obian ovjek, da."
"S kamenom u ustima tri godine? Teko daje to obino."
Uskrsnue
"Meu najteim je na svijetu biti obian ovjek." "Pretpostavljam da sebe smatra obinim."
"Pokuavam." "Pa, ne uspijeva ti." "Morat u se vie potruditi."
"Ne znam treba li ulagati toliko napora u bivanje obinim." "Dakle, vidi izazov."
Nasmija se i nastavi se smijati. Dobro se osjeala pravei buku. Anthonv u tiini dignu obrve. Stie
hrana. Nije znala nazive niega na tanjuru, a on se nije ponudio da joj kae. Oponaala ga je, jedui
rukama, grabei zrnje i umake krugovima plosnatog smeeg kruha. Anthonv se sasvim usredotoio
na hranu. Bilo je to kad jesti s pripitomljenom ivotinjom. Odlui da e vrijeme iskoristiti da misli
na neto drugo. U mislima ponovo pregleda ono stoje vidjela u oevu uredu i osjeti kako joj se lice
ari.
"Zato odbija razgovarati sa mnom?" konano ree.
Anthonv kretnjama ukaza na stol i tanjure hrane meu njima. "Zar odbijam?"
"Bio je tvoj prijatelj. Pomislila bih da e mi moda htjeti pomoi."
"Kao njegovom prijatelju, odgovornost mi je uiniti ono to bi on uinio. Nije ti govorio o svojem
radu, tako da mislim da ne bih trebao ni ja."
Zanemari njegovo odbijanje. "Ponimo s Evaneljem po Ivanu. Proitala sam ga. Zapravo, proitala
sam sva evanelja. I shvaam zato gaje toliko zanimao Ivan. Ivan je bio drugaiji od ostalih, zar
ne?"
Anthonv se nasloni gledajui je.
"Da li je neto u poslu mojeg oca dovodilo Bibliju u pitanje? Ima li to veze s tim izgubljenim
evaneljima?"
Anthonv dignu alicu objema rukama. "Sloeno je."
Tucker Malarkev
"Imamo vremena."
Anthonvjev je pogled slijedio sporu vrtnju ventilatora. "Rei u ti ovo. Tvoj je otac osjeao da Novi
zavjet nije pouzdan izvor podataka. Bio je u pravu. Evanelja se ne podudaraju uvijek. Ponekad
izravno proturjee jedno drugome. Doista, skepticizam je zdrav kad osoba shvati da nitko nije bio u
stanju utvrditi gdje, kad i tko je uope napisao knjige."
"Ali moj je otac bio vie nego skeptian."
Anthonv nagnu stolicu natrag. Tada, prvi put otkad su sjeli, zaustavi pogled na Gemmi. "Vrijeme je
da poemo na trnicu."
"Nismo gotovi." Gemma ga slijeae do vrata.
"Ne, mislim da nismo."
"Zato bi moj otac stavio na zid sliku Izie i Horusa? Nikad nije trpio vjersku ikonografiju."
Anthonv zastade prije izlaska na ulicu. "Da moram pogaati, rekao bih da je to simbolika."
"Kako?"
"Pojavljuje se uenje da kranstvo nije bilo toliko jedinstveno kako neki vjeruju. Mit o Izidi,
proiren u doba Krista, dijeli osobite slinosti s priom iz Evanelja. Djeviansko roenje, ubojstvo,
uskrsnue - uzaae na nebo i postajanje Bogom. Glavna razlika jest u tome da je egipatski krug
alegorija, a priu iz Evanelja mnogi smatraju povijesnom injenicom." Dok su se probijali du
pretrpanog plonika, Gemma zaostade. Anthonv prieka. Gemma mu dodirnu ruku. "Nastavi."
"Mitovi nalik na kranske nisu postojali samo u Egiptu", ree. "Najpoznatija religija u Rimu za
doba irenja kranstva temeljila se na Mitri, bogu za kojeg se vjerovalo daje sin sunca, poslan na
zemlju da spasi ljudski rod. Dva stoljea prije Isusa, mit o Mitri zborae daje roen 25. prosinca u
peini, a njegovu su roenju pribivali pastiri. rtvovao se i imao posljednju veeru s dvanaest
Uskrsnue
svojih vjernih, koje je Mitra pozvao da j^dii njegovo tijelo i piju njegovu krv. Pokopan je u grobnici
i nakon tri dana ponovo je ustao."
"Ne misli ozbiljno."
"Krajnje. Zatim postoji grki kult Dionjza; j0 jedan mit u kojem je ovjek roen od djevice, umro
kao muenik i postao Bogom. Prema toj tezi, kranstvo je usvojilo dijelove drugih poznatih mitova
iz tog vremena. Budui daje pria bila poznata ljudima, bilo ju je mnogo lake prihvatiti. Poianta je
da su kranstvo stvorili ljudi, a ne Bog. Nije, kao to si rekla, palo s neba."
"Zato to nije opepoznato?"
"Jer povijest priaju oni koji je preive. Sve drugo otpada. U doba faraona uklanjala su se imena
onih koji su bili prije njih i unitavali njihove hramove i kipove. Bio je to najvei strah svakog
vladara jer su znali da e, ako ne bude niega to podsjea ljude da su ivjeli, biti zaboravljeni. Ne
samo zaboravljeni nego izbrisani. Ono stoje najvie uzrujavalo tvojeg oca bilo je skrivanje istine.
Dok imamo istinu, imamo priliku razumjeti. Razumijevanjem moemo postii slobodu. Kad je
istina skrivena, svi smo ranjeni. Obogaljeni smo. To mi je jednom rekao u pustinji i nikad nisam
zaboravio."
Kad su doli na trnicu zaina, guva poraste. Anthonv posegnu za njezinom rukom i vodie je za
sobom, vijugajui kroz atore s jutenim vreama ispunjenim afranom, okerom i indigom u prahu.
Tada prestade misliti i na trenutak bijae sretna. Kao djevojka, a ne ena, koju vodi netko drugi.
Pogledom prijee preko gomile ljudi i pozornost joj privue lice svjetlije boje. Neto dalje iza njih
bijae blijedi, crvenokosi ovjek. Sad je nosio eir. Protiv svoje volje stegnu Anthonvjevu ruku.
Dok je gledala, razmak meu njima se zatvori. Lice i eir nestadoe.
"to je?" upita Anthonv.
I
Tucker Malarkev
Uskrsnue
V
soblje. Kad se u podnoju stepenica okrenula, nije ga vie bilo. Vukla se uz stepenice brojei ih u
prolazu. Na vrhu baci pogled na Michaelova vrata prije nego se okrenu prema svojima i vrsto ih za
sobom zatvori.
Visoki su se prozori arili od svjetla. S one strane drvea Grada vrtova bile su zlatne
poslijepodnevne nijanse sprene suncem, surove i nepromijenjene u to doba dana. Ravno iznad
glave sunce nije bacalo sjene da se moe odrediti oblik ili udaljenost. A preko svega leae meka
neprobojna maglica. Piramide i minareti damija bijahu kao isprani istim kistom. inili su se
dalekima, izgubljenim pod patinom to se nikad nee podii.
Gemma s prozora prijee na postelju i zagleda se u strop. Otac je poslao po nju jer je naao neto
to mu je promijenilo ivot, obnovilo vjeru - a moda obnovi i njezinu. Trebali su zapoeti novo
poglavlje, u novoj zemlji, zajedno. Skoro je doao sretan zavretak beskrajnome ratu, samoi bez
dna i gubitku.
Nije mogla odustati.
Prevrnu se na bok i proui brokatni uzorak naslonjaa. Mogunost da nikad ne dozna kako je umro
otac ili to je radio kad je njegov ivot zavrio, tjerala ju je u oaj. Nije mogla dopustiti da se to
dogodi. Umjesto toga miljae o praktinim temama; tekoa s novcem bila je dobro polazite. Nije
se htjela predugo zadrati kod Lazarovih, ali bi hotel brzo isuio njezine zalihe. Za sada je bila u
klopci. U nekom e trenutku iskrsnuti pitanje to uiniti kad oisti oev ured. Vratiti se u London?
Od mogunosti joj se izvrnu utroba.
Prestani se valjati, ree si.
"Moramo biti poput arhitekta", rekao je otac. "I graditi vlastitu sreu."
Bila je to godina kad je pola njihove kue razneseno u komadie. Preselili su se u novi stan, i sjedili
jedno uz drugo za glaso-
"ovjek kojeg sam vidjela u oevom uredu. Bio je upravo ondje." "Jesi li sigurna?"
"Englez je, crvenkaste kose." Gemma pogleda Anthonvja. "Tko je to? Zna li?"
"Ne znam. Tvoj je otac jednom spomenuo kako misli da ga slijede. Ali treba znati daje prestao sa
mnom razgovarati o mnogo emu proteklih mjeseci." Okrenu se i doda, "Nisam ga vidio neko
vrijeme."
"Jeste li se posvaali?"
"Ne, ne."
"Samo je nestao iz vida?" "Mislim da nije bilo osobno." "Mislio si daje naao neto." "Mi arheolozi
tako inimo."
"ovjek u uredu tvrdio je da otac ima neto to mu ne pripada. Je li neto ukrao, Anthonv?"
"Zapravo, to nije prikladan glagol u naoj struci. Nai je ve neto drugo."
Zgrabi mu ruku da ga zaustavi. "Hoe li mi pomoi?" "Kako da ti pomognem?"
"Pomogni mi da otkrijem to mu se dogodilo. Pomozi mi otkriti to je naao! Zar ne eli znati?
Moda je umro za to."
Gledae kako je zatreptao i spustio glas. "Upravo zato to je tvoj otac mrtav ne elim te voditi dalje
u to."
"Ne poznaje me. Kako moe toliko brinuti o mojoj sigurnosti?"
Anthonv se okrenu i poe hodati.
Odsutno gaje slijedila. Hodali su utke vie od sat vremena i vratili se u kuu Lazarovih kasno
poslijepodne. Gemmi je bilo dosta. Bijae spremna leati na krevetu dok se vruina, praina i
razgovor ne odvoje od njezina uguenog bia. Pred ulaznim se vratima Anthonv povue korak i
pusti Gemmu da ue prva u pred-
Tucker Malarkey
virom koji su dovukli sa sobom. Samo je nekoliko tipki radilo. Otac se upravo vratio iz Egipta.
Priao joj je o svojem poslu u muzeju, i o nekim mjestima gdje je bio, to su joj zvuala nestvarno.
Kasnije ih nije mogla predoiti niti se sjetiti njihovih imena. Moda je, pomisli sad, jedno od njih
bilo nazvano Oxyrhynchus. Prema njihovu obredu avrljala je s njim o svojem poslu u bolnici, a
zatim ravnoduno odrecitirala popis ljudi koji su umrli. Napokon prepria drugi popis, zabavne
prie to ih je sauvala za njega, trudei se da ga nasmije. Priala mu je o Poppy Collins koja je
pretvorila muevu garderobu u svoju; ostala je budna cijele noi dok je on vani pijanevao,
prekrajajui njegova odijela da joj pristaju. Nigdje nije bilo odjee, a trebala je dobiti neku
zadovoljtinu, nije li? Ili vojnici to su udvarali mjesnim djevojkama i bludniili u oajnikoj strasti
meu krhotinama East Enda, nesvjesni djeaka koji bi se prikrali straga i krali im hlae s glenjeva.
Posvuda je vladala oskudica. inilo se da, stoje manje namirnica dostupno, to ivot postaje
smjeniji. Ali injenica je bila da nije ostalo nita i uope nije bilo smijeno. Ljudi su se smijali jer
su nauili kako da to ine.
Gemma se sjeti kako se inilo nemoguim da e rat zavriti. Nitko nije ni pomiljao na to. Ali otac
je bio sran kao i uvijek.
"ak i u takvom svijetu", ree, "moemo graditi ivote kakve hoemo."
"Od ega?" upita Gemma. "rapnela?"
"U Egiptu beduini tkaju atore od kozje dlake. Felasi prave kue od blata. Upotrijebit emo to god
nam Bog dade."
Iznenaeno ga pogleda. "Bog?" ponovi. "Mislim da nikad nisam ula da ga spominje."
"Ne brini, ne govorim o nekom sjedobradom gore u oblacima. Rije je samo apstrakcija."
"Zar u Egiptu nalazi Boga?"
Uskrsnue
V
"Recimo da vidim znakove Boga. Vie znakova nego ovdje." "Kakvog Boga?"
"Drugaijeg od onoga uz kojeg sam odgojen. Bog s kojim bi mi bilo ugodno. Nadam se da u te
jednoga dana uvesti. Radim na tome."
"U Egiptu?"
"U Egiptu."
"Obeaj mi. Onda u ti obeati da u dati sve od sebe u izgradnji sree."
Tad se nasmijao i privukao je blie. "Posreilo mi se s tobom, Gemma."
Gemma ovije ruke oko sebe i otkotrlja se na bok. Ne valjaj se, ree si. Uini neto. Poni graditi
svoju sreu. Poi traiti oeva Boga.
Sljedeeg jutra ustade prije zore. Gledae kako sunce izlazi, ras-polovivi no poput voa. Narka
poruku i ostavi j e na kuhinj skom stolu, elei pobjei iz kue prije razgovora, prije nego to njezin
smiren um uznemiri optereena komunikacija obitelji Lazar.
Brzo se udaljavae od kue, osjeajui maleno uzbuenje bijega. Jutarnji je zrak bio velianstveno
svje i kad zaobie ugao, stade da ga dublje udahne. Nije se uo ni jedan ljudski zvuk. Bogati
stanovnici Grada vrtova nisu imali razloga ustajati u zoru. Gemma svue pulover i prebaci ga preko
ruke. U ovakvu je mirnom, staloenom stanju esto etala ulicama Londona, prije smjene u bolnici,
kad jutarnji mir sauva jasnou noi i udaljenost sna - kad je, nekoliko trenutaka primjeivala
slabaan sklad koji je nekad postojao, ili jo postoji, ispod svega ostalog, poput krhke melodije
nadjaana timpanima. Kroz nju je tiho uborilo krhko sjeanje na uspomene prije rata. Tada,
hodajui kroz jutro koje je jo pripadalo njoj, odbaci tu uspomenu i njezinu bol pokuavajui
zamisliti kako bi opet moglo biti.
Tucker Malarkev
Kad stignu do kue Angele Dattari, stade zurei u spavaonice s balkonima poput prosca. Blijeda se
boja ljutila u gubavim krpama. Netko tko si moe priutiti takvu kuu, moe priutiti i odravanje.
Moda se Angela Dattari vie ne vraa. Gemma odlu-ta u vrt. Mramorni kip ene izgledao je ivlji
pri krtom jutarnjem svjetlu. Gemma je obie, pomno promatrajui obline i uglove njezina oblika.
Zatim sjede na rub vodoskoka, pitajui se koja je ena bila sposobna zadrati takav stav za
umjetnika.
U blizini, zatvorie se vrata. Gemma se uspravi. Malen, stariji ovjek zaobie ugao kue drei
grablje. Ne spazi Gemmu, niti dignu pogled s liem zasutog puteljka pred sobom, kao da rauna
toan broj kretnji koje zahtijeva ienje.
Gemma gledae kako prolazi i proisti grlo. Nije ga htjela iznenaditi. "Dobro jutro."
ovjek stisnu grablje i okrenu se. "A vi ste?"
"Prijateljica Angele Dattari."
"Ne poznajem vas."
"Zovem se Gemma Bastian. Mislim daje Angela Dattari poznavala mojega oca." "Nema je."
"Znam."
"Mogu li vam pomoi?"
"etala sam. Oprostite to sam upala. Vrt je tako lijep. Tako miran. Vi ste vrtlar?"
"Brinem se za kuu kad je gospoa Dattari odsutna. Da, i za vrt." "Znate li kad e se vratiti? ekam
je." "Mislim da ete ogladnjeti ekajui ovdje." "Kad e se vratiti?"
"Rekla je za tri tjedna. Ali poznata je po predomiljanju." , "Zastoje otila?"
"Jer tako ini, s vremena na vrijeme."
Uskrsnue
"Jeste li poznavali mojeg oca, Charlesa Bastiana?" "Ne."
"Jeste li sigurni?"
"elite li ostaviti poruku za gospou Dattari?"
"Ve sam joj napisala pismo. Stavila sam ga u sandui."
"Dobro mjesto za pismo. A sad se ispriavam."
Gemma ostade jo neko vrijeme sjediti u tihom buntu. Vjerovala je da ima svako pravo biti ovdje.
Vrtlar vjerojatno ne zna pojedinosti iz osobnog ivota svojeg poslodavca, nije nuno poznavao
njezina oca. Prije odlaska Gemma mu jo jednom prie. "Jeste li vidjeli da netko dolazi u posjet
zadnjih tjedana kad je gospoa Dattari bila ovdje?"
"Cijeli dan sam ovdje. Gospoa Dattari je povuena ena. Nisam vidio nikoga."
"A nou?"
"Nou spavam."
Gemma izae iz vrta. A. D. - p. m. Je li njezin otac dolazio nou? Je li biljeka to znaila? Zasad je
to bilo jedino smisleno objanjenje. Zato nou? Jeli Angela Dattari bila tajna? Posjeivao ju je due
od tri tjedna. Zatim je umro.
A sad je otila i Angela Dattari. Gemma baci posljednji letimian pogled na glatku oblinu kipa, to
je putao svoju grlicu etirima vjetrovima, te krenu natrag u kuu Lazarovih.
10
Svoje tajne otkrit u onima koji su ih vrijedni.
(Evanelje po Tomi, iz Nag Hamadija)
Togo Minadahnu. Pred njegovim je uredom, leao izvaljen mladi. Ruke mu bijahu tanke, gole i
isprugane prljav-tinom. Mina se sagnu i dodirnu elo djeaka. inilo se da spava. Njeno mu
protrese rame dok se djeak nije razbudio iz, na prvi pogled, lijekom prouzroenog drijemea. Kad
izvue ruke iz tunike, Mina vidje da nije drogiran. Ruke mu blistahu, crvene od krvi. " Tko ti je to
uinio, Ali?"
Mladi je prazno zurio i, kad ga Mina pokua podii na noge, proapta neto gotovo neujno.
"Molea?" ponovi Mina. "Jesi li to rekao? Moramo te prenijeti u moj ured a ja u pozvati kola
ambulante." Mladi odmahnu glavom odbijajui, zakolutavi oima kao daje neto iza njega.
"Molea", ponovo ree. Mina raspara djeakovu tuniku da zaustavi krvarenje. Dok je traio ranu,
otkrije da trake tkanine ve opasuju djeakov trup. Slijedio ih je do djeakovih lea, gdje mogae
osjetiti daje privren pravokutan oblik. Moja lea. Napipa glatku kou knjige. Sveti boe, pomisli
Mina.
Anthonv primi hitan poziv u knjinici. Kad je uao u Minin ured, naglo stade. U Mininu je
naslonjau leao ljudski lik pod grubom, promoenom tunikom.
Uskrsnue
V
"Mrtavje", objavi Mina. "Stigaoje ranjen noem. Ree daje to zato jer je krao. Mislim daje pokuao
ukrasti ovo." Mina prui knjigu uvezanu u kou.
Anthonv baci pogled na knjigu i ode do djeaka. Poloi mu' ruku na elo. "Poznajem ga."
"Ponekad obavlja sitne poslove za muzej. To je barbarski."
"Mina, jesi li ga poslao da neto obavi?"
"Da, rekao sam mu za spise. Rekoh mu da e dobiti nagradu za svaki podatak koji bi nas odveo do
njih."
"Razumijem. Anthonv prekrije djeakovo lice. Je li ti rekao bilo to drugo?"
"Nije bio u stanju. Neka nam Bog pomogne, ako su ovakvi ljudi s kojima imamo posla."
"Ne znamo s kim imamo posla. Spise je moda otela grupa djeaka - i moda su se obraunali meu
sobom."
"Ova mu je knjiga bila privezana za lea. Nemogue da ju je sam tamo privezao, niti ju je mogao
dosegnuti, ne s tom ranom."
"Dakle, netko gaje ovakvog poslao ovamo. To sadri odreenu poruku." Anthonv prekrije djeaka i
obrati panju na knjigu. "Je li to ono to mislim da jest?"
Mina je prui. "Siguran sam daje iz Nag Hamadija. Imamo sree. Francuski egiptolog Jean Dorresse
je ovdje u Kairu. Moemo to ovjeriti. Nazvao sam Dorressea u njegov hotel. Hou da odmah doe u
muzej."
"Hoemo li baciti pogled?"
Mina ponese preveliku knjigu do svojeg stola i paljivo je otvori. Dok je to inio, izmeu njih
dvojice zavlada najdublja tiina, umirujui ak i uznemireno ozraje smrti u sobi. Bastian je esto
opisivao Anthonvju tu pojavu, opipljivo iskustvo gledanja tako drevnog blaga, dodirivanja vlastitim
rukama.
Mina okrenu stranicu i zabljesnu ih mala bijela omotnica. Bila je naslovljena na Toga Minu. Mina
kliznu prstima pod peat i itae,
Tucker Malarkev
Manje bitna knjiga
ali muzej bi trebao imati barem neto.
Osobito ako je dovoljno oajan
da alje djeake u krau.
"Za ime boje, nisam ga poslao u krau!" Mina dignu glas. "Tko bi uinio tako to?"
Anthonv dignu ruku zatraivi tiinu. Nije htio dalje raspravljati o tome s premorenim Minom.
Usredotoi se na knjigu, pratei koptsko pismom prstima. "Naslovljeno je Tumaenje due."
Mina se nagnu nad tekst. "Nisam znao da postoji takvo pismo. Moe li ga itati?"
"Trebat e vremena."
"Onda poni, molim te, Lazare, hoe li?"
Anthonv ode do stola u kutu, na kojem se nalazila kristalna boca i ae te mu natoi viskija.
"Pokuaj se smiriti, Mina."
Anthonvju su trebala naredna dva sata da prevede poetak teksta. Kad zavri, gurnu naoale na elo
i pogleda Minu, koji je, dok je ekao, nadgledao uklanjanje djeakova tijela te ispio svoj viski i
dvije alice aja.
"Reci", ree Mina.
Anthonv podignu prijevod. "Kae:
Drevni mudraci dadoe dui ensko ime. Zaista je ensko, takoer po prirodi. ak ima i utrobu.
Dokle bijae sama s ocem, bijae djevica i likom bespolna. Ali kad ue u tijelo i doe u ovaj ivot,
pade u ruke mnogih razbojnika. Obijesna su je stvorenja predavala jedno drugome i [...] je. Neki je
iskoristie silom, dok drugi to uinie zavodei je darom. Ukratko, okaljae je, i ona [...] svoje
djevianstvo."
Uskrsnue
V
Mukarci neko vrijeme prosjedie u tiini. Tada Mina posegnu za stranicom s prijevodima, sporo
govorei. "Dua je ensko, ista i bespolna, ali kad ue u ensko tijelo na ovoj zemlji, zavedena je,
okaljana."
"Sigurna samo uz oca. Djevianska, androgina."
"Za mene, ovo nije manje bitna knjiga. to je to, Lazare? Kakve su to knjige?"
"Moda su produetak naeg poznatog kranstva. Ili moda njegova drugaija verzija."
"Samo taj odlomak dovoljan je za mozganje cijeloga ivota." Mina poe tapkati stopalom. "Moda
je osoba koja je napisala tu poruku ubila djeaka jednostavno da ne kae gdje je doao do toga."
Mina spusti poruku u kantu za otpatke. "Ne znam da li da budem bijesan ili zahvalan."
"Oboje. Dar je ve vidjeti je."
"to bih dao za evanelja za koja sumnjamo da su ondje, evanelja od kojih smo vidjeli samo
ulomke. Dao bih sve."
"Evanelja onoga stoje Bastian nazivao unutranjim krugom apostola."
Mina dignu pogled. "Kakav unutranji krug?"
"Vjerovao je da su postojale dvije razine Isusovih uenja, jedna za obine sljedbenike ijedna za
unutarnji krug uenika, ljude koji su, ini se, intimnije poznavali i dublje razumjeli Isusova uenja.
Njihova su evanelja izopena."
"Zaista."
"to je taj unutarnji krug vidio i razumio; koliko drugaije i koliko vie od svoje brae u Novom
zavjetu? Zato su njihove rijei bile toliko izazovne - a njihova vjerovanja tako opasna?"
"Daje Bastian ovdje, mogao bi ti rei."
Kad se vratio u ured, Anthonvjeve se misli opet odlutae k djeaku. Bilo je to tree ubojstvo
mogue vezano uz evanelja, ali za
Tucker Malarkev
razliku od Suttonove i Bastianove, ova je smrt bila upadljiva i okrutna. Djeak bijae nevin.
Anthonv sakupi svoje stvari i osjeti kako mu gnjev raste. Koliko jo bespotrebnih rtava? udno,
nije se bojao. Hodajui kui, osjeti daje ponovo podjarena vatra koju je zapalio Charles Bastian.
Kao i Mina, htio je te knjige; htio ih je za svijet. Htio je da i drugi, kao i on toga popodneva, osjete
probijanje mlitavosti, pucanje tvrdog oklopa cinizma. Htjede rasporiti sva lana nebesa u korist
onoga koje je zamiljao sad, u kojem su ene i mukarci isprepleteni, oboje dio neega veeg. Kad
ga poe izjedati nemir, sjeti se neega to je jednom rekao Bastian: najtee u ivotu je neto htjeti.
Kad stignu kui, Anthonv natoi au vina. Ako je htio biti iskren prema sebi, morao je priznati da
ima drugih stvari koje je poeo eljeti. Njegov se svijet mijenjao, a on je tek napola razumio kako.
11
Petar im ree: neka nas Marija napusti, ene nisu vrijedne ivota.
(Evanelje po Tomi, iz Nag Hamadija)
Usvojoj sobi Gemma itae neto prilino zapanjujue u jednoj od povijesnih knjiga svojeg oca:
Kranima dugo trebae da se sloe to bi kranstvo trebalo biti. I nije roeno u Rimu, kako je
mislila. Kad se apostoli proirie, Petar poe Rim, a ostali drugamo: Tadej u Armeniju, Pavao u
Grku. Prva zajednica koja se zvala kranskom bila je u Siriji. Jakov Pravedni, Isusov brat, kojeg
je veina smatrala poglavarom kranstva, ostade sa idovima u Palestini. Sve su to bila
ravnopravna sredita kranstva.
Tek nakon rimskog obraenja, kad je Konstantin kranstvo proglasio slubenom vjerom, rimski se
ogranak izjasnio kao slubeni ogranak kranstva, a porijeklo od Petra bilo je jedino vjerodostojno.
Isusovi "disposini" ili krvni srodnici nisu uzimani u obzir.
Nije joj palo na pamet daje Isus imao srodnike. Njegovi disposini bijahu idovi koji su se borili
protiv Rimljana u tri rata zbog tvrdnje da je njihov sin, Isus, mesija. Smatrali su da nije ispunio
proroanstvo. Nije donio svjetski mir ni sveopu spoznaju Boga. Nije vratio sve idove u Izrael.
Tada su izabrani tekstovi evanelja, ureeni i proieni za prva dva stoljea kranske ere. Vie
teolo-
Tucker Malarkev
Uskrsnue
V
ga i crkvenih otaca priznalo je pokuaje da ih ponovo napisu i sastave. Klement Aleksandrijski
obznanio je u drugom stoljeu da su postojala dva primjerka Evanelja po Marku. Jedno je zatajeno
jer je sadravalo "spolne" odlomke, neprikladne za javnost.
Na kraju drugog stoljea, jedan je ovjek zapeatio sudbinu Novog zavjeta. Biskup Irenej Lionski
izjavio je prvi put da su etiri evanelja dogma. Prethodno o tome nije nigdje bilo spomena. Nije
bilo hijerarhije meu evaneljima; sva su smatrana jednako vjerodostojnima, jednako vrijednima.
Gemma zapisa: Biskup Irenej djelotvorno je sistematizirao kranstvo - i sve je to uinio sam.
Otkrije da se lecnula pred njegovom izjavom.
"Krivovjerci se hvale da imaju mnogo vie evanelja nego to zaista postoji. Ali sve u svemu
nemaju ni jedno evanelje koje nije puno svetogra. Zapravo, postoje samo etiri vjerodostojna
evanelja. To je oito istina jer postoje etiri kuta svemira i etiri glavna vjetra, stoga mogu
postojati samo etiri evanelja."
Kada etiri izabrana postadoe dogma, nareeno je da se sva druga unite - i svi su ogranci
suparniki kranstvu bili izopeni, protjerani. Mitra, Izida i Dioniz bijahu igosani kao poganski
kultovi.
Gemma se umije i sjede za pisai stol s oevom Biblijom Novog zavjeta. Traei odlomke koje je
ve proitala i ponovo proitala u Bibliji Lazarovih, vidje da je njezin otac napravio nejasne biljeke
na rubovima.
U Ivanovoj inaici vjenanja u Kani, gdje je Isus izveo prvo udo pretvaranja vode u vino, na rubu
bijahu ispisane rijei:
ije vjenanje? Isusovo?
Gemma gledae rijei. Zar je njezin otac poludio?
Odlista do Ivanove inaice Lazarova uskrsnua. Otac je zapisao:
Markova iLukina inaica izostavljene - Jedini razlog zastoje pria o Lazaru u Bibliji, jest da je Ivan
bio premoan da se cenzurira. Razlozi za cenzuru drugih:
lazar = brat marije iz betanije
marija iz betanije = marija magdalena (crkva ovo potvruje)
Tako, pomisli Gemma, Lazar bijae brat Marije Magdalene. Zato bi to bio razlog da se izostavi
pria o Lazaru iz Marka i Luke - samo da bi se izbjegao spomen njezina imena? U dnu stranice
bijae biljeka kemijskom olovkom.
marija magdalena = sveenica pomazanja
(vidi Luka 7:36-50, Ivan 12:1-8, Marko 14:3-9, Matija 26:6-13)
Istrgnuvi komad papira iz biljenice, Gemma zabiljei dijelove i otkrije da se svi odnose na isti
dogaaj: pomazanje Isusovih nogu. Ali inaice se razlikovahu.
Lukina je inaica opisivala enu - "u gradu, to bijae grjenica" - koja je nepozvana dola na njihov
obrok sa Spasiteljem i pomazala mu glavu i stopala pomau, nardovim uljem. Tada ga osui
svojom kosom.
Marko i Matija opisali su isti dogaaj i rekli da se zbio u Be-taniji. Nijedan od njih nije imenovao
enu.
Ivan bijae izravan: Pomazanje se dogodilo u Betaniji, domu Lazara, Marije i Marte. Marija je
izvrila pomazanje.
Dakle, pomisli Gemma, jedino Ivan bijae dovoljno hrabar da imenuje Mariju Magdalenu i grad
gdje je ivjela - i da ispria priu o njezinom bratu, Lazaru. Ivan, jer bijae premoan za cenzuru.
Jer se nije bojao nje?
Okrenu stranicu i nae drugu neobinu biljeku: Krist dolazi od grkog "christos", to znai
"pomazani".
Tucker Malarkev
Uskrsnue
V
"Hoe li me povesti?"
"Jednom, prije Boia. ekaj da skupim hrabrost." "Hajdemo sad odmah."
Michael se osmjehnu. "Zaista si osvjeenje, zna."
Gemma pogleda sat na okviru ognjita. "Moemo poi i vratiti se do veere."
Michael se okrenu oko tapa i krenu prema ormariu s piem. "Prvo kap-dvije za snagu. Pazi,
neemo hodati."
"Naravno da neemo."
"I boca vina za zalazak sunca. Bez prepirke, to je dio dogovora."
"Donijet u ae."
Prvi pogled na veliku sfingu u Gemmi izazove omaglicu. Od veliine te nemani poeli vikati i
trati, predstaviti se kojem god bogu koji je nadahnuo takvu tvorevinu. Bilo je ludo i velianstveno.
Rastom se nije mogla mjeriti ni s pandom. Pouri prema kipu.
"Ljudska bia su nevjerojatna", viknu Michaelu. "Ne misli li? Hou rei, zamisli, izgraditi ovo!
emu slui? to radi?"
"Vrati se ovamo, bjesomuna harpijo", ree, smijui se. Sjedoe na breuljak i Michael otvori vino.
"Ne mogu vjerovati. Prokleta sfinga te oraspoloila."
"Jest. Ali imala sam dobar dan."
"Jesi li? Reci mi zato."
"Nekih dana, dogaaji imaju smisla. ak i uasni dogaaji." "uo sam da te Anthonv poveo u tvoj
voljeni islamski Kairo." "Da, jest."
"A kako napreduje posao u uredu tvojeg oca? Pomae li An-thony?"
"Na neki nain. Ali nemojmo razgovarati o tome, ne ovdje." "U redu. Dokle god ne pone vie
voljeti mojeg brata od mene, razgovarat emo o emu eli."
Osoba stoje "pomaza-la" Isusa bijae ena.
Ispod toga bijae redak: sveenica pomazanja postaje neimenovana grjenica; uenica postaje
pokajnika kurva. ene su ostavljene po strani u Novom zavjetu. ene su izbrisane. Dokaz je kod
drugih.
Drugih?
Gemma zatvori knjigu. Drugih evanelja?
Sklopi oi. Bolno je udjela za oevim drutvom, za njegovim umom. On bi sve to savreno
razjasnio; bila je sasvim sigurna da je njemu bilo jasno.
Ali bijae sama i spoticae se, glave zasiene podacima o kojima je znala da ne moe raspravljati s
mukarcima obitelji Lazar, od kojih je jedan njezinog oca nazvao svetogrdnim, drugi obitavateljem
zloslutnih "mranijih voda" i treim sklonim potpunoj utnji o njemu.
Zbog svega toga, osjeti se neobino uznesena vizijom ove mone ene. I jo, osjeti divljenje prema
svojem ocu.
Da je bio ondje, rekao bi joj da prestane razmiljati. Previe razmiljanja moe unititi misao, rekao
je.
U vrijeme aja, Michael zatekne Gemmu u radnoj sobi, kako ita jednu od knjiga iz zbirke njegova
oca. Sagnu se da vidi omot. "Buba o novoj zemlji, zar ne?"
"Jesi li znao da je tijelo velike sfinge potpuno otkriveno tek 1886? Do tada se vidjela samo glava. Iz
pijeska ju je iskopao Ma-riette, prijatelj tvojeg oca. Nisu ak znali daje to lav."
"Tko zna to je ta prokleta stvar. Vjerojatno predodba psa uvara nekog ludog faraona."
Gemma proui fotografiju. "Je li golema koliko se ini?"
"Rekao bih da slovi za veliku, da."
Zatvori knjigu i pogleda ga. "Voljela bih je vidjeti."
Michael se nasmija. "Naravno da bi."
Tucker Malarkev
Gemma prihvati au vina.
"Davno sam prvi put doao ovamo", ree Michael. "U stvari, to je bio jedini put do sad."
"Ali tako je divno, kako si mogao odoljeti?"
"Posluaj, dijete. Imao sam deset godina. Moj me je otac doveo upravo ovamo. Bilo je to prije nego
to sam - zapravo svi mi - doznao da ima dva ivota."
"Kako to misli?"
"Sasvim jednostavno, imao je na zrcalni odraz, ovdje u Egiptu. Drugu enu, drugog sina. Tog me
dana predstavio mojem po-lubratu. Zapravo, nedaleko od mjesta gdje sad sjedimo. 'Upoznaj
Anthonvja,' rekao je otac. 'Moda ete jednog dana vas dvojica biti prijatelji.' Nisam znao zastoje to
rekao ni tko je Anthonv. Bio je mlai, velikih oiju. Sjeam se da mije bilo udno to stoji tako
blizu mojem ocu. to misli, tko je? Zar nema vlastitog oca?"
"Tada sam iskreno volio svojeg oca. Bio je - pa, okusila si ga. Ponekad je bio vie arobnjak nego
otac. Odveo me iz kole i doveo ovamo. Jahali smo deve! Moe li zamisliti, engleski djeak
izvuen iz javne kole usred polugodita da bi jahao devu u Sahari."
"Tog dana kad sam upoznao Anthonvja, znao sam da se neto promijenilo. U to vrijeme nisam
razumio, ali uskoro je postalo jasno. Moj se otac nije vie htio praviti. Vie nije bio moj, ni majin.
Tuan kraj tune prie jest da mi se, od tog dana, pri pomisli na povratak ovamo okretao eludac."
"Ne krivim te."
Michael pokaza na Veliku piramidu. "Obiavao sam se penjati do vrha."
"Jesi li?" Gemma zakloni oi i pogleda gore. "Ne mogu zamisliti."
"Mogla bi. Nemoj nikad voljeti nekoga jer ga ali, Gemma", ree Michael. "To je okrutno. Jednom
sam imao djevojku koja mi
Uskrsnue
je to rekla. Bila je siromana poput prosjaka. I bila je u pravu, zaista sam je alio."
"Zar je bitno kako netko doe do ljubavi? Nije li dovoljno to ljubav postoji?"
"Vjeruje li u to?"
"Vjerujem da nikad ne zna koliko ima vremena." Gemma odmahnu glavom kad joj ponudi jo
vina. Sunce je zalazilo, indigo se cijedio u rubove modrog neba. Zrak je ve zahladio. "One noi
kad mije umrla majka", ree, "istrala sam u sklonite. Otac je stajao u dvoritu zurei u poar
preko ulice. Bio je poput mjeseara. Kad sam se okrenula prema kui, vidjeh daje nestala cijela
jedna strana. Nestalo je njihove spavaonice. On je radio dolje, u uredu. Oboje smo bili na drugoj
strani kue.
"Hodali smo kroz no. Hodali smo do jutra. Nije nam se inilo vanim hoe li pasti jo bomba, i
hoe li nas koja pogoditi. Sjeam se kako sam mislila da emo je moda nai, negdje vani. Hodali
smo kroz ruevine ivota drugih ljudi - unitene fotografije, stubita to nisu vodila nikamo. Viala
sam to tjednima. Prije, sjeam se, svaki put kad bih prola pored mjesta gdje je pala bomba, osjeala
sam se sretnom. Imala sam osjeaj da se nama to nee dogoditi. Smijeno, ali mislila sam da emo
nekako biti zatieni jer smo dobri ljudi koji se vole."
"Boe, Gemma. Kakav si pakao pretrpjela."
Pusti da joj rame dodirne njegovo. "Zna kako je bilo. Smrt je postala kao sve ostalo emu smo se
prilagodili i oduili ne misliti na to. Kao pravljenje ogrtaa od vunenih pokrivaa, ili noenje onih
prokletih plinskih maska. Sjeam se kad su poeli praviti torbice s lanim dnom, u koje stane
maska. Pomislila sam: kako razborito!" Michael stavi ruku oko nje i privue je blie. Gemma pognu
glavu. Bilo je dobro biti u zagrljaju. Bilo je dobro govoriti. "Radila sam u sv. Anthonvju. Nekih sam
noi morala birati iju
Tucker Malarkev
u ruku drati. Zna, uvijek su znali da umiru; pogledom su preklinjali da doe. inilo se da je
samoa gora od samog umiranja. Ponekad sam se osjeala bliom tim ljudima nego ikome; kao da
njihove due ure po posljednji zagrljaj."
"Moja majka nije umrla tako. Za nju nije bilo vremena. Bolno je misliti na to. Gdje sam bila? Zato
nisam bila s njom? Zato nije bila s nama?"
"Nisi ti kriva, draga. Luftwaffe je bacao bombe na vas."
Gemma je odmahivala glavom. "Bila je drugaija od oca. Bila je neozbiljna. I lijepa. Sjajna, divlja
pijanistica. Voljela je pjevati poznate pjesme punim pluima. Mogla je razabrati melodiju nakon to
bi je samo jednom ula na radiju. Navodila nas je na ples. Moj ju je otac oboavao." Gemma
pritisnu oi nadlanicom. "Dugo vremena nisam shvaala njihovu vezu. inilo se da ona dolazi iz
drugaijeg svijeta od njegovog, svijeta koji nekako nije stvaran, svjetliji je. Ali jednom sam
prislukivala kako razgovaraju, on joj je govorio na emu radi. Ispitivao ju je to da uini, poput
djeteta. Nisam znala koliko je pametna, ili koliko on potuje njezin um. Shvaa, nije to morala
nikome dokazivati."
"Zvui kao da se radi o tebi."
"Ne. Nemam njezinu draest. Nezgrapna sam."
"Mislim da volim nezgrapne."
Gemma se okrenu prema njemu. "Zaista?"
"Jako. Jednom sam jednu pokuao poljubiti. To je bila greka."
Gemma se okrenu i kratko usnama dodirnu Michaelov obraz. "Mi nezgrapni znamo burno
reagirati."
"Imat u to na umu."
Na obzoru se vidio blijed sjaj tamo gdje je bilo sunce, njena nijansa koju je odozgo mrvila teina
tmine. Gemma privue koljena prsima i ukopa lice. Glas joj bijae priguen. "Bio si u pravu u vezi
vojnika. Na mojem je odjelu bio jedan satnik."
Uskrsnue
"Nastavi", ree Michael nakon stanke.
"Umirao je. Mislim da smo se zaljubili."
"Nemoj mi rei da si vodila ljubav s ovjekom na umoru." Gemma ne odgovori. Michael se lagano
nasmija u nevjerici. "Kako te nagovorio?"
"Govorim ti to jer elim da zna kako nisi jedini koji je uinio neto protivno naravi uloge."
"Zaista, Gemma, opiti s umiruim vojnikom."
Gemma se odmaknu od njega. "ao mi je to sam ti to rekla."
"Ah dobro, vjerujem da opsjene nisu stvorene da traju. Nestade nevine Gemme."
"Stoje sad, kurva?"
"Ne alim se, vjeruj. Moda e se jednog dana podati meni -ili trebam umirati?"
Gemma ustade i ode. Pozva prvi taksi koji vidje, ostavivi Michaela da nae svoj.
*#*
Te je noi veerala u sobi, ispivi vei dio iz karafe vina, koju je Amad donio, podboivi se
jastucima da bi udobno mogla jesti i itati. Nije namjeravala obuzdavati osjeaj ponienja i bijesa
prema Michaelu - ili sebi - ne veeras. Veeras e im dopustiti daje paraju od glave do pete. Ionako
nije bila itava. ak ni prepolovljena. Bila je skrena, ne kao tkanina ve kao staklo. Nije
namjeravala obitavati u svojem tijelu, bilo je preotro. Ne noas ili sutra, dok ne postane njenije.
Srce joj se stvrdnulo, postalo okrugli kameni uteg to ju je pritiskao u grudima. Oteava me, ree
mu. Voljela bih da mogu ivjeti bez tebe.
Michael tiho pokuca prije nego to odkrinu vrata i mahnu bijelim ubrusom. "Hoe li posluati
moje uvjete predaje?"
Tucker Malarkev
"Ne znam. Jesmo li se svaali? Meni se uinilo da ti presuuje, kao Bog."
"Kao magarac." Stupi u sobu. Koa mu je opet postala siva. "Razmiljao sam o tome. Proveo sam
cijelu veer razmiljajui o tome. Uz pomo neto viskija, doao sam do razumijevanja svojeg
ponaanja."
"Kako moderno od tebe."
"Mislim da sam ljubomoran na tvojeg satnika. Volio bih da sam to bio ja. Ali ja nisam umro.
Preivio sam" - glas mu zadrhta kad podignu drvenu nogu - "i zbog toga pomalo postao udovite."
Gemma obiljei mjesto u knjizi i odloi je. "To nije ono to vidim."
"Da, znam da si takva." Nesigurno doe do kreveta. Iz depa izvadi barunastu kutijicu. "Dugo sam
vremena ovo imao. Nisam ga mislio dati nikome. Sada sam prilino siguran da pripada tebi." Otvori
je te izvue lanac i zlatni medaljon u obliku srca. "Pripadao je mojoj majci. Ona bi mislila da bolja
ne moe biti. Rekla bi mi da ne zabrljam. Pa evo, pokuavam ne zabrljati." Michael je drhtao, kao
da ne moe podnijeti ni teret medaljona. S naporom otvori kopu i pokaza joj ga. U njega su bili
umetnuti sitni rubini i dijamanti. Ona njeno dodirnu predmet i odmahnu glavom.
"Previe je lijep."
"Uzmi ga."
Zadra njegov pogled da ga uozbilji. "Michael, ne treba."
Nijemo se zagleda u nju, lica vie razderana nego spaljena, dok mu se meu prstima njihao
medaljon. Konano, spusti ogrlicu nazad u kutiju.
"Gemma, misli li" - zastane - "misli li da bi mogla pomoi ovom udovitu da ponovo voli?"
"Mislim", ree sporo, "poneto svi moramo ponovo nauiti."
Sjede na rub kreveta i posegnu za njezinom rukom. vrsto je drala njegovu da umiri podrhtavanje,
barem samo na tren.
12
Farizeji i pisari uzee kljueve spoznaje i sakrie ih. Ne uoe, niti pustie one koji pokuae ui.
Ali vi budite lukavi kao zmije i nevini kao grlice.
(Evanelje po Tomi, iz Nag Hamadija)
Budui da Anthonyjevi brojni posjeti zakonitim trgovinama starinama i sakupljaima nisu urodili
uspjehom, pripremio se da prekapa po sjenovitu podzemlju kair-skih manje savjesnih trgovaca
starinama. Ti odbojni likovi nisu mu bili nepoznati; posjeivali su obiteljski dom dok je Anthonvjev
otac plivao u blagu - od kojeg nije ba sve, zahvaljujui njima, stiglo do muzeja. Jedan se posebno
isticao u njegovu sjeanju. Phocion Tano najvie je oaravao, najmanje potivao naela i bio
najuspjeniji od cijele te gomile. Anthonv se prisjeti kako se veselo smijao prepolavljajui
rukotvorinu od slonovae nakon to su on i Anthonvjev otac stigli do mrtve toke. Prepoznao je
Tanov nain u ozlijeenom trkaralu i znaenju omota privezanom za djeakova lea. Djeak bijae
upozorenje. Tekst i poruka bijahu znak potovanja prema ljudima iz muzeja s kojima je uspjeno
poslovao u prolosti, za koje si nije mogao dozvoliti da izgubi. Ljudima poput Davida Lazara, i
sada, moda, njegova sina.
Anthonv je zbog onog stoje uo ira, glasine daje Tano bio u Nag Hamadiju, bio jo vie uvjeren u
umijeanost trgovca starinama. Tamo je umro Stephan Sutton - na stratekom mjestu i u
Tucker Malarkey
kljunom trenutku. Anthonv pozva taksi i te veeri krenu za Gizu, osjeajui da ima malo vremena.
Gemma Bastian je brzo napredovala. Iako nije nuno gledala u pravome smjeru, nije trebalo
pogaati kamo e sljedee usmjeriti pozornost.
Phocion Tano volio se izgubiti u jednome od mnogih barova i restorana u beskrajnom i lijepom
hotelu Oberai, blizu Gize. Neko raskona palaa za lov, Oberai je odgovarao Tanu, iji su ukusi
bili nastrani, a sati neujednaeni. Hotel je usluivao goste, i moglo se urediti gotovo sve u bilo koje
doba i s onoliko privatnosti koliko se htjelo.
Te veeri Anthonv zatekne Tana u svijeama osvijetljenom kutu restorana Han El Halili, gdje sjedi
poput Ali Babe i lepinjom isti tanjuri baba ganua. Nargila se poput minareta uzdizala pokraj
zdjelice ie. Preko puta njega sjedila je mlada dugokosa ena koja bi mu mogla biti ki da on nije
Phocion Tano. Kad vidje da mu se Anthonv pribliava, Tano joj mahnu da se udalji i izvue stolicu
za Anthonvja.
"Udebljao si se", ree Anthony.
"Mogu si to priutiti." Tano iskapi au vina.
"Moe si priutiti sve to se na crnom tritu moe kupiti."
"Nije ti do ale, zar ne?"
"Drimo se novca."
Tano odmjeri Anthonvja preko stola. "Kako ti je otac?" "Stari."
"Nedostaju mi stari dani, kad je svijet bio na." "Za krau."
"Za razgovor!" Tano bahato mahnu, traei jo vina. "Dakle, ovjek koji, koliko ja znam, nikad nije
kupljen, eli razgovarati o novcu?"
"elim razgovarati o tvojem novcu. Ili tonije, o novcu koji bi mogao uskoro biti tvoj."
Uskrsnue
"I to odjednom privlai tvoju panju? Razmilja li o promjeni zanimanja? Ne zamjeram ti!" "Nalaz
iz Nag Hamadija, Tano." Tano se poeka po glavi. "Da, uo sam za to." "Pripada ovamo, u Egipat."
"Nisam znao da bira strane, Lazare", zamisli se Tano. "Ne, u pravu si. Bio sam promatra. Ali
svijet se promijenio." "Je li?"
"Ti spisi ne bi trebali ii u privatno vlasnitvo. Pripadaju narodu Egipta."
"Sad se zalae za narod?" Tano se nasmija. "Jedva da sam te uo kako se zalae za sebe."
Anthonv ostade tih. Osjeao je zamor. Tano natoi dvije ae iz nove boce vina. "Nisi nimalo na
oca. On baca kao svjetionik. Nikad nije znao uvati tajnu. uvaj se ovjeka koji nije dovoljno velik
da u njega stane tajna. Takoer se uvaj ovjeka koji ih sadri previe, u kojem je moda obilje
prostora, koji uiva plutati iznad svijeta. Takav ovjek ne uiva propisivati udoree, kao to ti
nastoji sad."
"Niti je pijun."
"Reci mi onda, za to igra? Stoje toliko vano ovjeku poput tebe? Osveta? Vjerujem da si iznad
toga. ena? Oprosti, ali ne doima mi se kao strastven tip."
"Nevjerojatno je da ita zna, s obzirom na tvoju odbojnost prema sluanju."
"Ne trebam sluati. Znam."
"Onda ti ne trebam rei."
Tano ubaci dolmu u usta. "Ne podnosi da bude vien, zar ne, Lazare?"
"Ovisi ijim oima."
"A ja sam uivao u krhkim viticama novog prijateljstva."
Tucker Malarkev
Anthonv prebaci teinu. Restoran bijae gotovo prazan. U dalekom kutu vrzmao se potrko pored
jedaega pribora i aa za vodu. "Preuranjena smrt Stephana Suttona", ree tiho, "mogla bi
zahtijevati slubenu istragu."
Tano dignu obje ruke. "Ma daj."
"I tvoj kurir. Imaj milosti prema mladima, Tano."
"Nemam milosti ni prema kome. to eli, Lazare?"
Anthonv pogleda prema oslikanom stropu. "A tu je i Charles Bastian."
"Sad se zanosi."
Anthonv se nagnu naprijed. "Ono to elim je prestanak smrti. A knjige pripadaju Egiptu, Tano."
Tano ga trijezno promatrae. Tada se nasmija. "Sve da si Novoizabrani - da si sam Mesija, ne,
mislim da ti ni onda ne bih mogao ugoditi. ao mije." Zagrize kebab.
"Muzej e imati potporu vlade da progoni svaku prodaju izvan zemlje."
"Vlada! Pih!"
"Iskuaj me."
"Lano prijeti."
"Iskuaj me", ponovi Anthonv.
"Riskirat u protiv Egipatske vlade. Da puhnem, raspala bi se. Kao umjetnina! Poput neega emu
je mjesto iza stakla!" "Muzej je spreman na ponudu." Tano otpuhnu. "Koliko?"
"Ne moemo pregovarati dok ne dobijem dokaz da posjeduje spise iz Nag Hamadija." "Nisam li
dokazao?" "Egzegezaje moda zaseban nalaz." "Zna da nije." "Znam li? Koliko ih ima?"
Uskrsnue
Tano se nasloni i protrlja svoj obli trbuh. "Vie nego dovoljno. Zapravo, cijela mala knjinica."
Promatrae Anthonvjevo lice. "Ovladao si izrazom ravnodunosti. Siguran sam da ti dobro slui."
Zaora krikom lepinje kroz posudu humusa. "Ali ovdje ne. Zbunjuje to moe uope pregovarati s
vladom na rubu propasti. Ne mogu rei da se osjeam ugroeno."
"Trebao bi, Tano. Dugo te poznajem. Za razliku od tebe, sluao sam i gledao. Do sad mi nije bilo
vano tko ima krvi na rukama."
"Krv na ovim rukama? Nikad." Tano se nagnu naprijed i osmjehnu, zasjae zlatne ispune.
"Zaboravlja da sam ja ovdje igra, Lazare, a ne pijun." Ponovo se nasloni i odgurnu tanjur.
"Ljudi radije izbjegavaju ubojice, Tano, ak i u poslu sa starinama."
"Hoemo li prestati s rezanjem?" Tano obrisa bradu ubrusom. "Podijelit u neto s tobom. Ovaj me
nalaz oarava. Zna li zato? Jer mije ponueno jednako mnogo novca da nestane. to misli o
tome?"
"Tko nudi?"
"Ba to najvie iznenauje. Ne prisiljavaj me, Lazare. Ako huka pse na mene, osobito onog
terijera Toga Minu, samo mi olakava izbor. to me briga za egipatski narod? Dakle, neka to
ostane meu nama. Bez pretvaranja, bez spaavanja svijeta. Samo dva odrasla mukarca koji
pregovaraju. Igraju malenu partiju aha." Tano rukom pozva konobara. "Vjerujem daje sljedei
potez tvoj."
"Mislim da negdje ispod tog hedonistikog proelja brine za svoje mjesto u zagrobnom ivotu,
Tano. Mislim da zdravo oklijeva kad se radi o 'nestajanju' svetih spisa. Kad mi dade dokaz o toj
knjinici, vidjet e moj sljedei potez."
Anthoot otkrtvuda natrag do ulaza u Oberai. Umjesto da uzme taksi, odlui hodati. No bijae bez
mjeseca i topla, zvijezde su
Tucker Malarkey
buile nebo, dajui treperavu a ipak stalnu svjetlost. Zabije ruke u depove, zadravi pogled na
praznoj cesti pred sobom. Nedostajala mu je pustinja. Nedostajalo mu je prostranstvo, vrijeme i
beskrajna prilika za razmiljanje. Nestalo je udaljenosti od vlastitog ivota. Sad je do grla bio u
njemu.
Kako je sumnjao, Egzegezaje dola od Tana. ATanu je ponestalo hrabrosti pri spomenu Stephana
Suttona; sjenka tjeskobe prela je licem tog krupnog ovjeka. Ta je optuba zaista priskrbila
Anthonvju neto moi. Ali osim ako Anthonv nije pogreno itao znakove, spomen Charlesa
Bastiana nije. Sada je mislio da, osim ako njegov prijatelj nije umro prirodnom smru, mora daje
upleten netko drugi.
13
Postoje sile koje ne ele da budemo spaeni. Djeluju same za sebe.
(Evanelje po Filipu, iz Nag Hamadija)
ljedeega jutra Gemma poe do Anthonvjeva ureda u muzeju. Pokaza joj na praznu stolicu. Gemma
sjede i kuckae prstima po rukohvatu stolice. "Nala sam njegove dnevnike."
Anthonv uzvinu obrve, ali ne ree nita.
"Drao ih je u skrivenoj ladici, slinoj onoj kakvu ima u kui." Gemma prekrii glenjeve i zagleda
se u uzorak ploica na podu. "U jednom od njih napravio je popis. Napisao je: 'Dokaz drugoga
Boga,' zatim neto to se ini da su nadnevci."
Anthonv ekae. Konano ga pogleda. "Jednom mije u Londonu rekao da je naao boga koji bi mu
mogao biti prihvatljiv. Rekao je da e me jednog dana upoznati s njim." Nagnu se naprijed. "Mislim
daje slijedio trag."
Anthonv se nasloni u stolici. "Kakav trag?"
"Trag drevnih tekstova. Nadnevci su otkria svetih spisa. Pojavili su se na najudnijim mjestima."
"Kako zna?"
"Jer vi izvjetavate o tome u arheolokim asopisima - a moj je otac uvao sva izdanja. ak ima
primjerak lanka iz asopisa starog preko sto godina. Godine 1773. jedan je pronaen u london-
Tucker Malarkev
skoj knjiari. Radilo se o biljeci razgovora izmeu Isusa i njegovih uenika. Zatim, sredinom
prolog stoljea, neki je kot nabavio drugi u blizini Tebe." Gemma proui popis nadnevaka.
"Rukopis nije objavljen do 1892. - bila je to biljeka razgovora Isusa sa skupinom uenika, koja je
jasno ukljuivala ene i mukarce. Konano, 1896. njemaki egiptolog koji je znao za ove druge
nalaze donio je u Kairo rukopis stoje sadravao jo etiri teksta koji su sad u Berlinu. Za njih je
dokazano da su sadanja evanelja." Gemma otvori dnevnik u krilu. "Berlin", ponovi. Otvori prvu
stranicu da pokae Anthonvju. Sadravala je samo jednu rije, napisanu sitnim, urednim rukopisom.
"Berlin je jedina rije koju sam mogla proitati. Ostatak je na nekom nerazumljivom jeziku."
Anthonv protrlja oi. Bila je prepametna. I nala je neto o emu on nije znao nita. Pogleda je.
Sjedila je poput ptice spremne da poleti.
"Je li tvoj otac imao veze s Berlinom?" upita.
"Sve to znam jest je da je ondje proveo neko vrijeme kad je bio mlad. To je bilo nakon to je
napustio sjemenite. Mogao je imati dvadeset i tri godine."
Anthonv zatvori oi. "To ga smjeta vrlo blizu 1896."
"Da. Pitam se da li je vidio Carla Schmidta, Nijemca koji je kupio etiri evanelja."
"Zanimljiva misao." Anthonv pogleda na sat. "Moram se vratiti na posao. Vidimo se na veeri?"
"Stoje S1945-?"
"Ne znam na to se to odnosi. Radili smo u Oxyrhynchusu. Ali nije bilo veih otkria."
"Voljela bih znati zato se trudio da pie u nekoj vrsti koda. Teko je zamisliti da je bio tako tajnovit
- ili toliko uplaen." Gemma ustade. "Iako sam itala o biskupu Ireneju Lionskom, koji se doima
prilino zastraujuim. U obranu svoje nove crkve napisao je pet svezaka naslovljenih Unitenje i
ruenje lanog tako-
Uskrsnue
zvanog znanja. Nasmijala sam se kad sam prvi put to proitala, ali zna tko posveuje ivot
unitavanju svetog materijala? Fanatik, rekao bi moj otac. Uplaeni fanatik."
Kad bijae na vratima, Anthonv progovori. "Irenej je vodio rat. Nije imao izbora. U to su doba ta
'krivovjerna' evanelja ve prela iz Galije u Rim, Grku i Malu Aziju, preskaui poput grke
vatre. Ljudi su ih gladno itali. Bio je u opasnosti da izgubi nadzor nad svojom novoosnovanom
crkvom."
Gemma se vrati u ured i sjede. "Radi se o nadzoru, zar ne? Moguem gubitku kontrole nad svijetom
i redom koji su ljudi stvorili u ime Boga."
"Nad novom crkvom."
"Novom crkvom", ponovi. "Hvala ti to si mi govorio o ovome. U svakom sluaju, dola sam da ti
kaem kako mislim da je moj otac otkrio neto u tragu tekstova."
"Misli li?" Anthonv stavi naoale i posegnu za perom. Gemma se nagnu naprijed, obuhvativi
koljena rukama. Ploice na podu ureda nisu bile posloene po nekom vidljivom uzorku. Pusti da joj
pogled slijedi kaotine linije i na tren ne miljae apsolutno ni na to. "Budi iskren", konano ree.
"Nisi siguran daje njegova smrt bila prirodna."
Anthonv oklijevae. "Ne trebam biti siguran. Niti bi trebala biti ti. Nema ga vie, a tvoj je zadatak
sada da potuje uspomenu na njega sjeajui se njegovog duha, koji e nam oboma nedostajati."
Gemma dignu pogled. "Zato nisi iao u rat?"
"Jer nisam vojnik."
"Zar se ne ui da bi se postalo vojnikom?"
"Neki su ljudi roeni s tim."
"Ljudi poput tvojeg brata."
"Da. Moj je brat bio izvrstan vojnik."
"Znam daje bio." Gemma ustade. Tek kad se osvrnu na vratima, vidje enski lik u podnim
ploicama.
Tucker Malarkey
"Tko je to?" "Izida, zapravo."
"Da, sad je vidim. Kako neobino da ukraava i tvoj ured." "I nije, ako se uzme u obzir da radimo
ono to je radila ona -vraamo mrtve u ivot."
Gemma se vrati u oev ured i izvue njegov adresar iz torbice. Biljenica bijae tako trona da su
neke stranice ispadale. uti komad papira odlepra na pod dok je traila prema slovu R. Kratko ga
pogleda prije nego to ga vrati u biljenicu. Bila je to neka vrsta potvrde, iako je iz krabotina bilo
nemogue otkriti za to. Ipak, na vrhu je prilino jasno bilo ispisano ime Albert Eid: trgovac
starinama. Bila je tu i adresa. Gemma presavi potvrdu i stavi je u dep. Zatim, prstom pratei ime u
adresaru, prepisa adresu Carla Schmidta.
Prije odlaska sastavi kratko pismo.
Carlu Schmidtu:
Moje ime je Gemma Bastian. Moj je otac bio Charles Bastian. Jeste li ga poznavali? Zanima me je
li vas ikad posjetio u Berlinu i itao rukopise koje ste nabavili u Egiptu. to su oni? Je li bilo nekih
koji su ga posebno zanimali? Naravno, to je bilo davno. Molim vas, javite mi sve to biste mogli
znati - on je mrtav, a ja uviam da elim znati koliko god je mogue o ivotu koji je vodio. (Molim
vas da mi oprostite ako grijeim i niste ga poznavali - ao mije to vam oduzimam vrijeme.)
Iskreni pozdravi,
Gemma Bastian
Te veeri Gemma kasno doe na veeru. Trebalo joj je neto vremena da se sabere poto je otkrila
da su biljeke i knjige u njezi-
Uskrsnue
noj sobi pomicane. Pazila je da ih ostavi u ispravnom poloaju. Bili su odloeni gotovo ispravno,
samo to su sad poredani papiri stajali lagano nakrivo, a dvije su knjige bile sloene obratnim
redom. Netko je bio ondje. Pronae Amada u kuhinji.
"Danas niste pospremali moju sobu, zar ne?"
"Ne."
"Je li netko danas bio ovdje?"
Amad zastade. "Ne, nitko osim lanova obitelji."
"Kojih lanova obitelji?" Amad se ponovo okrenu hrani koju je pripremao. "Naila? David?"
navaljivala je. "Jesu li ili u moju sobu?"
"David, ali sigurno je navratio s vama."
Zagleda se u Amadova lea, radije ne rekavi da bi navraanje s Davidom bilo nemogue, jer nije
cijeli dan bila u sobi.
NJezin ulazak u blagovaonicu nije prekinuo razgovor koji bijae neobino ivahan. Moda jer je
Anthonv bio ondje.
Nagnu se prema Davidu i tiho upita. "Je li danas bilo posjeta?"
"Zato pitate?" ree David.
"Jer mislim daje netko bio u mojoj sobi. Moji papiri su pomicani."
David podignu au vina. "Je li ita uzeto?" "Ne, koliko sam vidjela."
"Pa, emu onda briga?" David zadra au u zraku i uze drugi gutljaj. "Upravo smo razgovarali o
ratu", ree, mijenjajui temu. "ini se daje arapska invazija neizbjena."
"Poprilino je udno", ree Naila, "imati tono odreen datum za rat."
Gemma brzo odlui odbaciti mogunost daje njezin domain prodro u njezinu privatnost.
Razmatranje takvih sumnji bi je iscrpilo. "Kako mislite?" upita ga. "Odreen datum za rat?"
"Izrael e biti proglaen dravom etrnaestog svibnja. Rat bi trebao poeti petnaestog. Izrael je
gradio zrakoplovstvo", ree
Tucker Malarkev
Uskrsnue
V
trao zloinom. Ali pogledaj sebe i pogledaj mene. Bilo je to ono pravo."
"Nisam ja imao nita s tim ratom."
"Bio je prokleti svjetski rat! Zar vie nisi na svijetu?"
"Da", odgovori Anthonv. "Jesam."
"Ono to me zanima jest kakav je osjeaj biti tako dobar i ist. Da li te ikad mui razdaljina koju
odrava od nas ostalih? Ne poeli li nikad napraviti nered?"
"Michael, prestani", upozori otac.
"Oprosti, ne mogu. Zna, kad smo pobijedili u ratu, izgubio sam neprijatelja. Borio sam se svih tih
godina i - puf - vragova nestade. Sada si to ti, mali brate, kao to si obiavao biti. Nemoj mi rei da
ne razumije."
"Razumijem."
"Prokleto sramotno."
"Mislim da u se ispriati", ree Gemma, ustajui.
Gemma pobjee u vrt i stajae u udaljenom kraju upalivi cigaretu, ljutito otpuhujui bijele oblake u
no. Nije znala koliko je vremena prolo kad Michael progovori iza nje. "Ponovo sam se loe
ponaao."
Gemma izdahnu. "Zar to tako naziva?"
"to god da bilo, izgleda da ti to izvlai iz mene. Doi ovamo, hoe li? Moram te ponovo oarati."
Gemma se ne okrenu. Pogleda u trilijune zvijezda iznad sebe. Svemir je tako nepregledan, a ljudi se
zatvaraju u malene kutije bez prozora. Nije htjela ivjeti u kutiji.
"Neu ostati iza", ree ona, pokazujui na zemlju. "Neu se zaustaviti ovdje."
ula je kako se pribliava, vukui nogu kao kad bi previe popio. "to to znai?"
Michael. "Sakupili su aroliko drutvo pilota: idove, pogane, pa ak i bive naciste. Tako sam
uo."
"Ne mogu vjerovati", ree Naila. "Bive naciste?"
"Mogu ti iz prve ruke rei da oni znaju letjeti", Michael odmahnu glavom. "Ponekad mi ak
nedostaju ti gadovi", promrmlja.
Gemma nakrivi glavu da bi vidjela Michaela iza svijea. Mogla je po glasu rei da je popio ve
dovoljno vina. Njezin je poriv ponovo bio da trgne. "Kako je bilo", upita, "biti ondje gore protiv
Nijemaca?"
Nije ju ukorio zbog prostodunosti. Upali cigaretu i tiho progovori, kao da su sami. "Bilo je dobrih i
loih dana." Duboko udahnu. "Zamisli da se osjea ivlja nego ikad - i tako blizu smrti da takorei
moe nanjuiti njezin dah. Katkad je to bio najbolji osjeaj koji sam upoznao. Katkad bijae
stravian."
"Prokleto je nevjerojatno to ste vi momci uinili ondje gore", ree David. "Kako je ono rekao
Churchill? Okrenuli ste tijek svjetskog rata."
Michael se nasloni i izdahnu. "Oe", ree, "ta pjesma postaje ofucana."
Amad ue i poe raspremati tanjure.
"Teko je za one koji se nisu borili", pokua Anthonv, "znati kako zahvaliti onima koji jesu."
"Kako zahvaliti nekome stoje dao svoj ivot?" upita Michael. "Ne bih znao odakle da ponem."
"Jo si ovdje", mirno ree Anthonv.
"Jesam li? Svaki put kad ujem propelere aviona, osjeam se kao u nekom paklenom zagrobnom
ivotu." Smrvi cigaretu. "Bio sam najbolji u naem eskadronu, ali to sada nema vanosti. Ponekad
pomislim da sam ve proivio najbolje trenutke ivota."
"Bit e ih jo", ree Anthonv.
"Hoe li?" Michael se osloni i proui brata. "Uvijek si inio ono pravo, zar ne, Anthonv? ak i
sklanjanje od rata, to sam sma-
Tucker Malarkey
"Znai da se, ako me eli upoznati, mora sabrati." Gemma se okrenu. "Jer je tvoje ponaanje
djetinjasto."
"Draga Gemma", osmjehnu se u mraku. "Zna stoje neobino. Mislim da te trebam."
Gemma ne ree nita.
"U naem je eskadronu bio jedan momak", nastavi. "Hrabar kakvi ve budu. Nikad nije iskoio, ne
kao neki od nas. Konano ga pogodie. Kabina bijae u plamenu. Bio je prisiljen skoiti. Nije znao
da mu se zapalio i padobran. Gledao sam ga kako pada prema moru, poput ibice koja izgara."
Stajali su u tiini. "Doi, hoe li?"
"Sasvim sam zadovoljna ovdje gdje sam sad."
Uini jo jedan korak prema njoj. Osjeala toplinu njegova tijela. Ipak se ne okrenu. "Churchill je
rekao: 'Nikad na podruju ljudskih sukoba nije toliko mnotvo dugovalo tako mnogo tolikoj
nekolicini'."
"Osjea li se kao da ti duguju?"
"Ponekad mislim da bih trebao dobiti neto nakon svega toga, da."
"Misli da bi trebao dobiti mene?"
"Pria se da su te povukli za nos." Gemma se lecnu i okrenu kad Michael posegnu za njezinim
zapeem i vrsto ga uhvati. "Nisam to trebao rei."
Gemma pokua izvui ruku, ali bio je prejak. "Pusti me, Michael."
"Zna, previe sam izgubio. Ne mogu dozvoliti da mi isklizne." "Pusti me."
"Ako me poslua. Zaboga, treba me sluati."
Gemma opusti zapee i okrenu se od njega.
"Krajem rata, postavljali su nam kamere na topove", ree. "Snimale su samo kad smo pucali.
Pokazali su nam filmove. Za vrijeme jedne zrane borbe mislili smo da smo oborili tri Nijemca.
Uskrsnue
V
Dva aviona bili su nai vlastiti. Klonuli smo duhom, postali oduzeti. Prestali su nam prikazivati
filmove. Nije bitno koliko smo bili nesposobni ili prokleto ludi, dokle god smo se mogli vratiti u
avion. est ili sedam puta na dan, svakog dana. Jedan sam dan imao slobodan. Napio sam se do
besvijesti. Svi su poginuli. Svi. Ja sam jo ovdje, do grla ispunjen duhovima." "Nisi jedini,
Michael."
"Uvjeri me onda. Reci mi da neu izgubiti i tebe."
"Uvjeriti tebe?" upita u nevjerici. "Povodljiv si kao dijete."
Grubo je privue k sebi i poe joj ljubiti vrat. Kad ga pokua odgurnuti, pakosno je uhvati za kosu.
"Zar je tako teko poljubiti epavca?"
"Nije zato, i zna to", ree ravnoduno. "Nanosi mi bol." "Gadim ti se." Naglo je pusti, odgurnuvi
je tako grubo daje pala.
Iz smjera kue, Anthonv proisti grlo. "Je li sve u redu tamo?" "Imali smo privatnu raspravu",
odvrati Michael. "I ini se da je Gemma pala." Anthonv brzo ode do nje i ponudi joj ruku.
"Tako je udvoran, moj mali brat", ree Michael. "Zaista bih se mogao onesvijestiti. Hoe li me
odnijeti gore?"
"Ne. Ali poi u s tobom. Mislim daje krevet u svakom sluaju dobra zamisao. Laku no, Gemma."
"Da, laku no, Gemma", zijevnu Michael. "Veeras se nismo radovali, draga. ao mije."
Gemma ostade u vrtu i udubi se u misli, daleko od Lazarovih. Kad joj se Anthonv pridruio, bila je
daleko. Sjedili su jedno pored drugoga u tiini, s Michaelovom utvarom grubo uglavljenom meu
sobom. "Jesi li dobro?" upita. "Da, naravno."
Tucker Malarkev
Uskrsnue
Marija Magdalena. Oito je vana i bliska Isusu. Ali zato se o njoj vie ne govori, zato se
spominje samo kad je sluajno prisutna? Zato je ne spominju Matija, Marko ili Luka?"
"Postoji druga teorija po kojoj bludnice nisu bile vrijedne pisanja."
"Mislim da je, kao i Junia, izbaena iz tih evanelja. Mislim da nije izbaena iz Ivana jer crkveni
oci nisu imali petlje. Ali zna, itala sam da je krajem drugog stoljea Zbor crkvenih otaca rimske
crkve htio da se izuzme Evanelje po Ivanu. Jer je previe govorilo. Mislim daje Marija bila vie od
onoga kako je prikazuju. Mnogo vie."
"Prava si ki svojeg oca, bez sumnje."
"Ponekad", ree Gemma tiho, "pomislim koliko mora da je bila usamljena."
Zajedno uoe. Kua bijae tiha; sva svijetla osim svijenjaka u hodniku bijahu ugaena. Gemma
mu otvori vrata.
"Ne idem jo", ree Anthonv.
"Pa, onda laku no. Hvala ti to si sluao."
"Laku no, Gemma."
Anthony ostade budan do kasna dok se vatra u ognjitu njegova oca hladila a zatim ugasila. U
sumranoj zori shvati da ne moe s Gemmom igrati ulogu policajca. Bila je preodluna - i imala
premalo obzira prema vlastitu ivotu. Da nije ki njegovog prijatelja, bilo bi mu drago imati je uz
sebe. Trebalo ju je zadrati je dalje od Tana, od Nag Hamadija. Daleko od ljudi i mjesta koji bi joj
mogli nauditi. Ako ne to, morao ih je barem dohvatiti prije nje. Shvaao je da ne eli da joj se neto
dogodi; ne samo jer je bila Bastianova ker, nego jer je Bastian i dalje ivio u njoj. Bila je jednako
pametna i jednako nesmotrena i sama, kao on. I, kao i on, imala je opasan dar zapaanja.
"udljiv je."
"Je li to rije za to?"
"Znam daje ponekad to teko podnijeti, ali sasvim je obuzet tobom."
Gemma stegnu ruke oko sebe i odgurnu od sebe pomisao na Michaela kao amac od mola. "Postoji
neto drugo o emu elim govoriti", ree. "Na alost, rije je o radu mojeg oca."
"Nastavi."
"Radi se o biljeci koju je unio u svoj Novi zavjet." "Kakvoj biljeci?"
"U Rimljanima 16:7, Pavao se odnosi na enskog apostola kao 'osobitog meu apostolima'. Zvala se
Junia. Doznala sam da je svaki grki i rimski crkveni otac sve do godine 1000. priznavao da je Junia
ena. Nakon toga, neto se dogodilo. Ime joj je promijenjeno u Junias, stoje muko ime. Kasnije je
dolo do potpunog poricanja da je taj osobiti apostol ikad bio ena." Gemma iskosa pogleda
Anthonvja. "Poinjem neto nazirati. Moda je to vidio moj otac", pokoleba se. "Znam da ne voli
govoriti o tome."
"Sluam."
"Tisuama su godina ene imale mo. Diljem cijelog svijeta -ne samo u domu, nego u drutvu, mitu
i religiji. Za svakog je boga postojala boica, za svakog sveenika sveenica."
"I?"
"U kranstvu ena nestaje. Ali nalazila sam njezine tragove, Anthonv, u Novom zavjetu. Kao da se
skriva meu stranicama. Nisu je mogli sasvim ukloniti. Rekao si da moj otac trai izgubljeno.
Mislim daje to to. Mislim daje ena izgubljena i to je on traio."
"Razvila si teoriju."
"Uzmimo primjer Marije Magdalene, kojoj je bez sumnje bio na tragu. Osim Djevice Marije, jedina
ena u Bibliji koja nije neija sestra, ena ili majka - koja je jednostavno ona sama - jest
Tucker Malarkey
Hodajui kui, prizna si da se izloio riziku, s Tanom. Taj je ovjek bio iskusan. Mogao je
nadmudriti Anthonvja. Anthonv je moda ve uprskao sve izglede.
Kad stignu u Kit-Kat, legnu na krevet i ekae jutro. Zadrije-ma nakon nekog vremena, mislei na
Charlesa Bastiana, na Gemmu i njezin ulomak. Kad ponovo otvori oi, bijae deset sati. Probudila
ga je misao, trgnula ga iz sna o pustinji. Je li sanjao Bastiana? Ispljuska lice vodom i krenu u muzej.
Nije bilo vano to se ne moe sjetiti sna. Zamisao je bila ovdje. Neto je propustio, neto to mu je
Bastian namijenio da vidi. Jedina je nevolja bila to je trebao Gemminu suradnju. Trebao je njezin
ulomak. Postojat e cijena za njega; morat e odgovarati na njezina neizbjena pitanja. Morat e joj
rei jo istine.
DRUGI DIO
I
14
Anthonv zatekne Gemmu kako lei na podu oevog ureda itajui, glave poloene na hrpu knjiga.
Sjede i pogleda je. Pred nju stavi komad papira, tako star da nije izgledao kao papir. "Papirus je
izniman materijal", ree. "Jo uvijek nisu sigurni kako je napravljen."
"itala sam da rije biblija dolazi od grkog biblos, to znai papirus." Gemma posegnu za
papirusom. Stropno svjetlo zasja kroz debeli papir, te je izgledao kao uaren. "Lijep je."
"Tvoj mi je otac pokazao trik kad smo logorovali u Oxyrhyn-chusu. Egipani su bili odlini
opsjenari. Potrudio se nauiti neke njihove trikove - zbog samog izazova, rekao je. Sad mislim da je
moda imao druge razloge."
"Jer je mislio daje Isus bio opsjenar iz Egipta?" Anthonv se zagleda u nju. "injenica jest da ima
malo ili nikakvih ivotopisnih podataka o Isusu prije nego to se pojavio u Galileji kao odrastao
ovjek. U Bibliji je napomenuto da Isus nije imao naglasak tog mjesta, za razliku od svojih uenika.
I tvoj je otac vjerovao da se nauio opsjenarstvu u Egiptu, koji je obilovao arobnjacima i gdje su
vjera i arolija bile jedno te isto, tako
Tucker Malarkev
daje mogao izvoditi... trikove. Vodu u vino, oivljavanje mrtvih. U to je vrijeme postojalo mnotvo
dobro poznatih vraeva koji su izvodili takove pothvate."
"Da li razmatranje takve mogunosti ini mojeg oca heretikom?"
"Moda, nekima. Meni ne. U svakom sluaju, nije bio jedini sljedbeniktog smjera, Gemma. Talmud,
najstarija knjiga idovske istine, apsolutno tvrdi daje Isus doao iz Egipta - a razlog njegova
uhienja bijae vraanje."
"U smislu daje bio varalica?"
"U smislu da su prava uda koja je izvodio moda bila unutarnja."
Gemma utjee dok je Anthonv nastavljao. "Razmotri mogunost da su ova uda ivjela u rijeima
apostola koje tek trebamo otkriti."
"A hoemo li ih otkriti, Anthonv?"
Anthonv ne odgovori nego obrisa naoale rupiem. "Ima li svoj ulomak?"
Izvue ga iz torbice, ali tad ga zadra. "Zato mi pomae?"
"Pomaem nam oboma." Gemma proui njegovo lice dok je govorio. "Mislim daje upotrijebio
jedan od svojih trikova na tom ulomku. Mislim daje omotnica bila najprije adresirana na mene jer je
mislio da bih se mogao toga sjetiti. Ali nije znao koliko e mi trebati." Prui ruku. "U prijevodu su
te rijei glasile nekako:
'...................................................uz
zn...........................sa...........................uli,
......one.........................pokuae..........
Ali, b............vik..................evin...........r....
"Je li u redu ako ga smoim?" upita Anthonv.
Uskrsnue
V
"Pretpostavljam. Da"
Anthonv umoi rupi u au vode i pritisnu ga na papirus. Nedostajua slova meu razmacima to
su poela oblikovati rijei isprva bijahu nejasna. "to pie?"
"Isus ree,
'Farizeji i pisari uzee kljueve spoznaje i sakrie ih. Ne uoe, niti pustie one koji pokuae ui.
Ali vi budite lukavi kao zmije i nevini kao grlice.'"
"I dobit e kljueve spoznaje", ree Gemma. "Ako si lukav i nevin." "Je li mogue biti oboje
istovremeno?" "Mislim da si ti primjer." Gemma razmisli. "Kako nevina?" "Nevina pred opasnou,
za poetak." "Uope nisam nevina pred opasnou. Godinama sam ivjela uz opasnost. Opasnost se
moe preivjeti." "to doista nije ba mudro."
"Da, da", Gemma odmahnu rukom. "Znam. Nego, to znai taj trik s ulomkom?"
"Tvoj je otac vlastitom rukom dopunio slova i rijei, koji nedostaju u ovom ulomku, upotpunivi
tekst iz Evanelja po Tomi."
"to znai?"
"Znai daje vidio neokaljanu inaicu evanelja apostola Tome, za kojeg neki sumnjaju daje Isusu
bio jedan od najbliih uenika." "Zato iskljuiti Isusovog najblieg uenika iz Novog zavjeta?"
"Razmisli. Tomu su nazivali Isusovim blizancem." "Ali Isusov brat bijae Jakov."
"To je tono", nastavi Anthonv polako. "Reeno je daje takoer nazivao Tomu jednakim sebi."
Tucker Malarkev
"Blizanac, jednak." Gemma zastade. "Razumijem. To ba i ne ide kod sina Bojeg."
"Tono. Ali nitko nije vidio potpuno Tomino evanelje. Mnogo je uvjerljivih ulomaka, ali nitko ne
moe potkrijepiti ovu tvrdnju daje Isus imao uenika kojeg je smatrao ravnim sebi."
"Nitko - osim moda mojeg oca."
"Moda. Zanimljivo, Tomin bijae jedan od najpoznatijih tekstova u vrijeme kad gaje tvoj biskup
Irenej odluio izopiti."
"Kakvu je nevjerojatnu mo imao taj ovjek."
"Irenej je nadalje nastojao malo preinaiti povijest, tvrdei da su Marko i Luka bili oevici, to nisu
bili."
"Ne rauna li se to kao otvoreno laganje?"
"To je izmiljanje prie. Irenej i crkveni oci borili su se protiv konkurentnih oblika kranstva, i
pokuavali su izvui najbolji oblik. Stoga bijae vano da se evanelja slau oko toga tko je bio Isus
i to se dogodilo u njegovu ivotu - i to su bila njegova uenja. Sinoptika evanelja Matije, Marka
i Luke pruaju relativno dosljednu inaicu Isusova ivota i djela. Ivan je sloeniji sluaj. Ali
openito, evanelja Novog zavjeta su prie koje se nadopunjuju."
"A Toma je moda zaljuljao amac", ree Gemma.
"Toma je moda prevrnuo amac."
Gemma kuckae olovkom "Zato poslati ulomak meni?"
"Pismo poslano u Englesku ne bi privuklo panju."
"Ali zapravo, bilo je namijenjeno tebi. Tu si poruku mogao odgonetnuti samo ti."
"Da."
"Dakle, bila sam kurir?" "Moda."
"To vrijedi samo ako je znao da e umrijeti. Kako bih drugaije dola ovamo i pokazala ti ovo?"
"Moda je poslao ulomak kao jamstvo da e, ako se dogodi najgore, netko znati daje naao ono
stoje traio, daje postigao neto."
Uskrsnue
"Ne netko. Ti i ja." Anthonv se zagleda u ulomak i utonu u tiinu. "Je li ti palo na pamet daje on
moda htio da mi pomogne?" upita Gemma.
"to da ti pomognem?"
"Da otkrijem za stoje umro."
"Ne ako to znai ugroziti tvoj ivot, ne. Mislim da sad ve zna moj stav o tome."
Gemma podignu papirus. Kroz vlaan papir mogla je vidjeti rijei s druge strane. Preokrenu ga.
Anthonv je gledae. "Stoje?"
"Napisao je neto s druge strane."
U trenu se stvori kraj nje. Bile su to etiri kratke rijei napisane na jeziku koji Gemma nije
poznavala. "Zna li to ovo znai?"
Anthonv izbliza promotri ulomak, i prvi put joj laga. "Ne."
"Prokletstvo! Previe je toga to ne mogu proitati!" pogleda na sat i poe sakupljati stvari. Imala je
sastanak s Amadom. "Kako bi izgledale te knjige evanelja?"
"Zato pita?"
"Jer sam radoznala. to ako naem koju?" "Nadao bih se da e mi rei." "Najprije bih je trebala
prepoznati."
"To ne bi bilo teko - nisi nikad vidjela neto slino njima. To su prilino lijepe knjige uvezane u
kou", poe Anthonv, paljivo gledajui Gemmu. "Otprilike ovako visoke ispisane s obje strane
stranica. Pismo poput ovog" - dignu ulomak. "I, kako rekoh, ako ikad naie na takvu knjigu,
nadam se da bi mi rekla."
"Naravno da bih. to bi onda uinio?"
"to god da bilo, bilo bi za tvoje dobro."
"Ne znam otkud tako dobro zna to treba za moje dobro." Gemma se sagnu po torbicu.
Tucker Malarkev
"Za tvoje bih ti dobro ipak bih toplo savjetovao da se ne uplie."
"Zanima me da li me toplo savjetuje jer sam ena?" "Ne znam. Moda."
"Misli da sam suluda, tugom shrvana ena koja e izloiti ivot i izgubiti ga."
"Palo mije to na pamet."
"A ti ne eli da se to dogodi pod tvojom paskom." "Ne."
"Svia mi se to si iskren. Ne vjeruje mi - moda nema povjerenja u moj spol."
"Nisam imao mnogo iskustva s tvojim spolom."
"Nisi istraivao ondje u Hargi?"
"Ne."
Gemma se zagleda u njega. "Pa, na emu onda ostajemo?" Anthonv blago nagnu glavu. "Ostajemo
na tome da pazim na tebe - jo uvijek."
Kad je Gemma otila iz muzeja, bijae vrijeme molitve. Minareti naricahu. Usred trga Tahrir
mukarci su rasprostrli sagove za molitvu i kleknuli okrenuvi se prema Meki. Bijae dirnuta tim
klanjanjem na ploniku. Ti su se mukarci molili Bogu koji nije mario gdje se mole, ve samo da
mole. A Bog njezina oca?
Gemma polako nastavi etnju. Letimini pogledi koje je hvatala istovremeno su je uzbuivali i
plaili. Stjecala je uvid u ivot svojeg oca, prebirui kroz godine koje je proveo utvrujui stoje
izgubljeno - i kroz jo vie godina provedenih u postupku vraanja izgubljenog. Nadoknaivala je
udaljenost meu njima.
Udaljila se od muzeja. Imala je ime, Albert Eid. Imala je adresu. Ali bilo je jo toga to mora prvo
obaviti. Pree trg Tahrir i kre-
Uskrsnue
V
nu prema rijeci. Pogled na vodu trenutano joj smiri ivce. Shvati da treba cjelovitost samoe vie
nego pomo ikojeg mukarca. Samoa, iako zamorna, bila joj je poznata. Nauila ju je od oca.
ustro hodajui du Nila prema kui Lazarovih, znala je da nimalo nije izgubila svoj vojniki
nagon. Dobro se sjeala kako je bilo ii u napad, neujno gaziti blizu neprijatelja. ivjeti
neustraivo pod nebom s kojeg padaju bombe.
Kad stie do kue Lazarovih, osjeti daje prizvala Izidinu mo, nesalomljivu boicu zatoenu u
ploicama, dovoljno jaku da je svakog dana gaze smrtni ljudi.
Amad bijae u vrtu, reui vlasac. Klimnu kad je sjela do njega i nagnu lice k suncu. "Amade",
poe. "Zna li nekoga tko mi moe pomoi u obavljanju sitnih poslova, svega i svaega. Naravno,
platit u."
"Znam dosta djeaka."
"Nekoga koji posjeduje mudrost ulice, koji govori donekle engleski."
"To suuje izbor. Vjerojatno e to na kraju biti neki moj roak."
"Dobro. Tada znam da mu mogu vjerovati."
"Kada?"
"Uskoro."
"Nai u vam nekoga do sutra."
"Hvala." Gemma se okrenu. "Vidjet u vas ovog popodneva, na podui?"
"Ako jo imate vremena", ree Amad.
"Imat u vremena dokle god sam ovdje. To je vie od glazbe, Amade."
"Vrlo dobro, vidjet emo se u etiri." Ustade i posegnu u dep. "Iako sumnjam daje potrebno,
nabavio sam vam ovo." Prui joj klju njezine sobe. "Zakljuava vrata izvana. Moda e vam samo
posjedovanje toga rasteretiti um."
15
Prije nego to se okrenuo hrpi na svojem stolu, Anthonv prepisa etiri rijei koje je Bastian napisao
na poleini ulomka. Pokuavao je zanemariti injenicu da ga nisu uznemirila samo Gemmina
zapaanja ve i cijelo njezino bie. Bilo se teko vratiti svojem sve duljem popisu obaveza, ne samo
prema Mini, nego i prema vlastitom sasvim zapostavljenom radu. Na kraju pusti hrpu i popis te ode
do Minina ureda da mu kae stoje doznao.
"Dakle, Charles Bastian je vidio Evanelje apostola Tome", ree Mina. "Znao sam."
"Ono to me zainteresiralo jest daje na poleini ulomka napisao neto drugo. Popis imena -
napisanih ba na aramejskom, od svega. Popis glasi: Toma, Filip, Marija i, neobino, Grom." "Da
nije samo pravio biljeke?"
"Mislim da nije. Nije to njemu slino. Budui daje aramejski jezik kojim su govorili Isus i njegovi
apostoli, doao sam do ludog zakljuka daje to popis knjiga koje je Bastian izabrao za svoj zavjet.
etiri, da predstavi etiri glavna naela gnostika - najvanija pravila za koja je osjeao da su
izgubljena. To je pretpostavka."
Uskrsnue
"I to prosvijeena pretpostavka."
"Popis bi nam takoer mogao rei to da oekujemo nai ako ikad doemo u blizinu tih tekstova."
Anthonv prstom pokaza na zadnje ime u popisu. "Ono to me zbunjuje jest 'Grom'. To nije ime, pa
ak ni mjesto, nego imenica, zvuk, vremenska pojava. Da nema toga, definitivno bih rekao da su ta
imena knjige koje je proitao, procijenio i drao ih vrijednima svojeg Novog zavjeta. etiri nova
apostola za etiri stara."
"To granii s ludilom." Mina poloi glavu u ruke. "Pretpostavimo da postoje negdje ti Toma, Filip,
Marija - pa ak i taj Grom - ondje. Kako emo ih pronai?"
"Predlaem da mi dopusti da se raspitam. Nisam uoljiv kao ti. Ne elimo svojim nastojanjima
privui pozornost; ionako je ve dovoljno nadmetanja. Tvoj bi se ovjek ovih dana trebao vratiti iz
Nag Hamadija. Uskoro emo od njega dobiti podatke. Uskoro e neto isplivati na povrinu,
uvjeren sam."
"Nadajmo se da to nee biti vijest da smo zakasnili."
"Nadajmo se."
Anthonv se vrati u ured. Nije dovodio u pitanje svoj poriv da podatak o Tanu zadri za sebe. Mina
je bio prerazdraljiv - a Tano prezapaljiv. Bili su kao nestabilni elementi koji se ne smiju mijeati.
16
Sutradan, Gemma odjenu jednostavnu haljinu s ovratnikom na kopanje. Njezine najpraktinije
cipele nosile su je preko grada dok je ponavljala tekst za Alberta Eida, trgovca starinama.
"Neki ih ljudi jednostavno nazivaju lopovima", rekao joj je otac. "I mnogi od njih jesu. Lopovi koji
ubiru dobit pljakajui zemlju nesposobnu da zatiti vlastita blaga."
Hodae s unutarnje strane plonika, pogleda uperena pred sebe. Kad se vrata duana naglo otvorie
prema ulici, stade. U odrazu stakla bili su ljudi iza nje. Jedan, svjetliji od ostalih, privue joj panju.
Bio je to njezin crvenokosi uhoda. Pogled na njega ne uznemiri je kao prije, jer je sada i on bio
uhoen.
Kad je stigla do Eidova duana, osvrnu se i spazi obojicu: ovjeka i Amadova djeaka, Faraha, kako
ga slijedi. Kad je prislonila ruku na vrata duana, ovjek prijee ulicu. Djeak je kaskao, s rukama u
depovima, pogleda oborena u cipele. Smjestivi se blizu bljedookog ovjeka, nasloni se u vei i
smota cigaretu.
Bezbrojna zvonca veliine naprstka zazvonie kad je ula u Eidov duan. Bio je mraan i pretrpan,
mirisao je na plijesan i
Uskrsnue
V
vosak za pokustvo. U dugom staklenom sanduku bijahu redovi kipia: bogovi, ivotinje i
kraljevske linosti. Poredan po veliini bijae red skarabeja. Gemma se sagnu da ih proui i shvati
da nee bolje od neupuenog turista razabrati stoje stvarno. Iza sanduka bijae ovjeuljak s
monoklom stoje sjao poput novia.
"Jeste liviAlbert Eid?"
"Jesam."
"Pitam se, jeste li poslovali sa Charlesom Bastianom iz Egipatskog muzeja?" ovjeuljak namjesti
monokl kretnjom koja se Gemmi uini oito neiskrenom.
"A vi ste njegova ki?"
"Da."
"Vidim slinost." "Dakle, poznavali ste ga."
"Kairo je, u nekim pogledima, mali grad. Na kakvu vrstu poslovanja ste mislili?"
"Je li vam ikad neto donio?" "Moda jest u nekom trenutku." "Ne sjeate se?"
"Poslujem s mnogim ljudima. Takoer se druim s mnogima."
"Sigurno ne moete biti u ovom poslu s manjkavim pamenjem?" nasmijei se Gemma.
"Kako vam mogu pomoi, gospoice Bastian?"
"Imam raun iz vaeg duana. Nadnevak je drugi studenog. to vam je donio?"
Eid prui ruku za raunom i ponovo namjesti monokl. "Morat u provjeriti biljeke."
"U redu", sloi se Gemma. "ekat u."
"Na alost, ne drim ih u duanu. Morat ete se vratiti neki drugi dan."
Gemma promotri Eida dok se ovaj ne nakalja. "Znate da je mrtav", ree.
Tucker Malarkev
Uskrsnue
V
"Jo jedno, molim vas", Gemma izvue raun. "Je li ovo raun za knjigu?" ovjek slegnu. "Dala
sam vam koliko mogu", ree. "A ja imam samo jedan posao." "Trepnite ako je to taj raun."
Veliki ovjek zatrepta oima poput djevojke i Gemma se osmjehnu. Poloi ruku na njegovu. "Hvala
vam."
Nekoliko ulica dalje Gemma stade pred kioskom. Trenutak kasnije, pridrui joj se Farah. Kratko
porazgovarae, gledajui novine na bezbrojnim jezicima. Iznad njih brujae avion. Gemma
refleksno pogleda dok je utiskivala novanicu u Farahovu ruku. Tada se okrenu da pozove taksi.
Uhoda je boravio u dijelu grada, koji Gemma nije poznavala. Stade ispred hotela s terasom i vidje
da ima otar nagib. Unutra predvorje bijae isto, ali bez ari. Na zidovima su visjeli izblijedjeli
plakati dalekih mjesta koja su joj nekad blia. Bili su tu skijai u Austriji, most preko Seine, pa ak i
VVestminster Abbey. Ispred predvorja bijae maleni restoran gdje je skupina britanskih gostiju pila
popodnevni aj. Mlad ju je ovjek gledao iza stola recepcije, gdje je turobno uvao zid na kojem su
kljuevi visjeli s kuka. Nije bio veseo ni susretljiv. Bijae potreban osmijeh i kratak opis njezina
"prijatelja" da izvue broj sobe. Gemma si ne dozvoli da prizna strah to se u njoj komeao dok se
stubama penjala do drugog kata. Hodala je niz sagom prekriven hodnik, koraci joj bijahu neujni,
nestvarni. Stade ispred sobe broj trideset i otro pokuca. Trenutak kasnije njezin je crvenokosi
stajao pred njom trepui. "Gospoice Bastian", ree, odmaknuvi se da je pusti unutra. Bijae u
koulji. Okrenuvi se prema ormaru, zakopa se. "Da naruim aj?"
Gemma odvrati pogled i proe pored njega. "Ne trebam aj." Smjesti se na stolicu u kutu i poloi
torbicu u krilo. "U oevu uredu propustila sam doznati vae ime."
"Moje je ime Roberto Denton."
ovjeuljak trepnu. "Proitao sam u novinama." Stakalce uhvati svjetlo, doputajui Gemmi da vidi
samo njegovo lijevo oko. "A sad me ispriajte."
Gemma ekae dok se ne pojavi drugi ovjek. Bio je dvostruko vei od Eida i upola mlai. Koa
mu bijae boje kave, a lice unakaeno oiljcima. "Gdje je gospodin Eid?"
"Bojim se daje morao odgovoriti na poziv."
"Ne vjerujem!" Gemma pljusnu rukom po staklenoj tezgi izmeu njih. "Va poslodavac je kukavica.
I vjerojatno lopov."
ovjek se polako osmjehnu. "To je jedna od najljepih stvari koju sam uo o njemu."
Gemma se okrenu i izae iz duana. Zvonca podrugljivo za-zveckae za njom. Kad stignu na ulicu,
stade. Uhode je nestalo. Poto je opipala novanice u lisnici, pola ih izvadi i vrati se u Ei-dov duan,
naglo povukavi vrata i otkoraavi tamo gdje je Ei-dov zamjenik napadno latio sitne figurice
maaka. Mali su kipovi izgledali smijeno u njegovim velikim mesnatim rukama. Gemma spusti
svenji novanica. "Hoete li mi pomoi?"
"Ne znam", ovjek pogleda iza sebe, "Kairo oskudijeva poslovima."
"Odgovorite na pitanje. Samo recite da ili ne", nastavi, prije nego li je mogao prigovoriti. "Imate li
debelu konu knjigu ispunjenu stranicama papirusa? Trebale bi biti ispisane koptskim pismom,
poput ove." Pokaza mu ulomak. Eidov ovjek odloi maji kipi i zagleda se u nju. "Koliko
pitanja?"
"Tri."
"Onda, da."
Gemma udahnu. "Je li ovjek koji ih je donio bio Englez?" "Ne."
"A ovjek koji ih je doao uzeti? Je li on bio Englez?" "Ovdje nema da ili ne. Nije bilo ovjeka."
Tucker Malarkev
Uskrsnue
V
"Naravno da nije. U svijetu iskrivljenog udorea, takvi su zloini postali svagdanjost."
"Ne vidim dokaz da je moj otac poinio zloin. I udoree mojeg oca nije bilo iskrivljeno."
Denton se tiho nasmija. "Jer je neko bio sjemenitarac?"
"Recite mi, gospodine Denton, gdje ste se upoznali?"
"U Engleskoj. Prije mnogo godina. Na predavanju, mislim. Va otac i ja dijelili smo miljenja o
religiji. Tijekom godina, odravali smo prepisku."
"Jeste li vi iz crkve?"
Denton je oklijevao i smijeio se. "Ja sam ono to bi se moglo nazvati mostom."
"Ne znam to to znai."
"Va mije otac htio pokazati ta evanelja."
"Zato?"
"Bio je velik intelektualac. Volio je dokazati svoje stavove."
"Koji vam je stav pokuavao dokazati?"
Denton skrenu pogled. Gemma ekae. Soba bijae zaguljiva i vrua. Drveni je kri visio nad
krevetom za jednu osobu. Pitala seje li ga Denton tamo objesio. Pogled mu se polako vrati na
njezin. "Ako ba morate znati, bio sam zabrinut za njega."
"Jeste li? Zato?"
"Jer su njegove zamisli predstavljale opasnost." "Opasnost za koga?"
Denton je bez urbe birao rijei. "Za svijet u kojem se ljudi lako zbune."
"A vi, gospodine Denton, jeste li i vi bili zbunjeni oevim zamislima?"
Denton se nasmijei i Gemma vidje da mu nedostaju dva kutnjaka. "Jeste li kranka, gospoice
Bastian?" "Je li to bitno?"
"Jeste li Talijan ili Englez?"
"Polutalijan, samo po krvi. Odrastao sam u Engleskoj." "Opazila sam vas danas, pred trgovinom
starinama." "Jeste li?"
"Da. Izala sam i kupila egipatski bro da bih odala poast oevoj karijeri. Jeste li uivali gledajui
me?"
Denton lagano pocrveni. Gotovo ga je alila. "Gospodine Denton, zato vas toliko zanima moje
kretanje?"
"Zanimao me va otac."
"I neto to mislite da je imao, rekli ste u muzeju. Neto to mu nije pripadalo."
Denton premjesti drugu stolicu na sredinu sobe, tako da se nalazila izmeu Gemme i vrata. Gemma
s tog prijeteeg rasporeda skrene pogled na slabu svjetlost stoje padala kroz jedini etvrtasti prozor.
Spustivi pogled, otkrije Dentonovo okruglo lice kako lebdi poput mjeseca. "Neto to nije
pripadalo samo njemu, trebao sam rei", odgovori. "Takozvana izgubljena evanelja. Siguran sam
da znate na to mislim. Svete rijei pripadaju svijetu, ne mislite li?"
"A svijet je odredio ba vas da ih vratite?"
Denton se bavio svojim poloajem u stolici, prekriivi jednu nogu preko druge. Gemma ga
paljivije pogleda. Njegovi su debeli prsti spokojno poivali, ali nokti bijahu izgrieni do mesa.
"Kako vam je u Kairu?" upita ga.
"Vrue."
"Veoma ste svijetli. Trebali biste nositi eir." Trebao mu je trenutak da se nasmijei. "Govorili ste
daje moj otac htio evanelja za sebe." "Natuknuo sam daje moda pao kao rtva uobiajenog
iskuenja. Moda ih je namjeravao prodati da zaradi. Bio je samo ovjek." "Zar je to zloin kanjiv
smru?" brzo upita Gemma.
Tucker Malarkey
Dok je zurio kroz nju u zid, crte Dentonova lica kao da su odlutale jedna od druge. Odjednom se
doimao u krhotinama, izgubljen. Osjeti naglo saaljenje prema njemu, i prijekor prema sebi. Denton
nije nuno bio njezin neprijatelj - kao ni Eid. Ti je ljudi nisu kanili unititi. Jednostavno je stajala
izmeu njih i onoga to su htjeli.
Svi elimo biti pronaeni, pomisli. Gemma se nagnu naprijed. "Divili ste mu se, zar ne?"
Denton je tupo pogleda, kao da je udaljenija nego to jest. "Va je otac bio nevjerojatno...smion."
"Smion", ponovi ona.
Denton oklijevae. "Bio je poput Mojsija, stajao je na brdu mlatei maem prema nebesima."
Gemma gledae. "Mlatei prema emu?"
"Prema vidljivoj nepravdi", ree mirno. "Neemu poput toga."
Gemma zadri ravnoduan ton. "elite li rei da ga je Bog zato ubio?"
"Hou rei daje va otac tvrdio da nita u Bojem svijetu nije onakvo kakvo nam je reeno da jest.
ak je i sam Isus bio drugaiji ovjek. Da, va je otac bio smion. Neki bi rekli budalast."
Gemma ekae trenutak. "Na to mislite pod 'Bojim svijetom'?"
"Na njegovu crkvu, njegovu knjigu."
"Bibliju?"
"Da."
"ula sam kako je Biblija sastavljena - vrlo neobina pria. Znate li je?" Gemmin glas bijae tih.
"ovjek imenom Marcion Sinopski, ovjek za kojeg nikad nisam ula, smijean, nevaan lik,
zatrpao je Crkvu novcem i rekao im kako misli daje idovski bog drugaiji od kranskog boga,
sastavio je neka evanelja u knjigu, u ast ovom potonjem. Naposljetku, Crkva ga je odbila i
igosala kao krivovjerca. Njegova je knjiga imala drugaiju sud-
Uskrsnue
V
binu. Nakon stotina godina rasprave, Irenej i crkveni oci odluie zadrati njegovu zbirku."
"Irenej bijae ovjek krajnje plemenite naravi."
"Ali neobino je, ne ini li vam se, gospodine Denton, da Bog djeluje na tako neizravne naine,
prihvaajui izbor evanelja ovjeka koji je na kraju bio odbaen iz Njegove Crkve. Postavlja se
pitanje je li Bog bio umijean. Postavlja se pitanje da nije li Crkva, zapravo, ljudska ustanova."
"Gospoice Bastian, znate previe i premalo."
"Moda. Ali brzo uim."
Denton pritisnu rupi na usta i estoko zakalja. "Jeste li bolesni?" "Praina", ree Denton.
"U svakom sluaju", nastavi Gemma, "nisam nala nita to bi ukazivalo da je moj otac posjedovao
ikakva evanelja, a uvjeravam vas da sam traila. Tako da biste moda trebali obustaviti lov."
Denton spusti rupi. "Uviate li, gospoice Bastian, potrebu da se zatiti stado."
"Ne, nisam sigurna da uviam. Nadam se da me to nee ubiti." Poravna jaknu. "Kad se vraate u
Englesku? Sigurna sam da tamo ima mnogo ovaca kojima trebaju vae molitve."
"Kad budem vidio neka mjesta."
"I hou li vas ponovo viati?"
"Moda. Ali moj je posao skoro gotov. Uskoro u slubeno biti na odmoru."
"to je tono va posao?"
Denton progovori uz naglu zlovolju. "Rekao sam vam, nisam li? Zar niste sluali?"
"Rekli ste mi kako mislite da svete rijei pripadaju svijetu. Ali niste mi rekli tko vas je poslao."
Tucker Malarkey
"Laik moda nee shvatiti." Dentonov je osmjeh bio nagao i presvijetao. "Jedan ovjek ne bi trebao
sam posjedovati takav materijal. Shvaate to, zar ne?"
"Kako ste neodreeni, gospodine Denton. A povijest je puna takvih ljudi. Gdje bismo bili bez
sirotog Marciona? Ili vaeg voljenog Ireneja?"
Denton poravna noge. "Uivao sam u naem malom razgovoru, gospoice Bastian."
Gemma stisnu torbicu, gledajui u vrata. "U svakom sluaju, slijeenje ljudi je zlokobno. Ubudue
moete jednostavno pitati."
"Ali vi ne biste imali odgovor. U potrazi ste, kao i ja."
"I kao i vi, poinjem vjerovati da se nema to nai. Ugodan vam dan, gospodine Denton." Gemma
baci pogled na uzglavlje kreveta gdje bijae pohabana Biblija Novog zavjeta. Uvijena, na vrhu
bijae krunica od zrnaca. Dentonov je pogled slijedio njezin.
"Poznajete li ovjeka po imenu Bernard Westerly?" upita Gemma. Denton trepnu kao da nije uo.
Ponovo je gledao kroz nju, lica rastrzana u nekoj osobnoj raspravi. "Gospodine Denton?"
"Va otac", poe, a tada posustade.
"Da?" poticae Gemma.
"Nitko nije bio poput njega", potrese glavom kao da se eli probuditi. "Ostajte zdravo, gospoice
Bastian. I sretan vam povratak kui."
Gemma posegnu za vratima i okrenu se. "Zar sam rekla da idem kui?" Posljednji izraz koji je
vidjela na Dentonovom licu bijae prvi koji je mogla jasno proitati. Nedvojbeno, ovjek se bojao,
bilo nje ili neke apstraktne ideje o Bogu.
Vrati se do kue Lazarovih kroz islamski dio grada, kupivi usput al za glavu jer joj je dozlogrdilo
to neprestano u nju bulje; to ju je tako lako slijediti. Kako se udaljavala od Dentona, misli joj
Uskrsnue
postadoe bistrije. U smrti, njezin otac ne samo daje otvorio tajni svijet ena, nego i zagonetan
svijet mukaraca. Jo nije znala kako napredovati, po kojim pravilima usmjeravati ljude poput Ro-
berta Dentona ili ak Davida Lazara. Izabra put kroz labirint malenih ulica. Kad je nala put kroz
sjajan kaos Kaira, shvati da ona u tom novom svijetu nema ulogu. Ni keri ni medicinske sestre.
Mogla je zbog toga osjetiti paniku, ali otkrije daje tiho uzbuena. Ne znam kako e ovo ispasti,
pomisli. Ne znam kako e zavriti.
Kasno je ruala u kuhinji, a kad je na stepenicama prola pored Michaela, hinila je umor. Zaista,
Dentonov ju je strah okrijepio. Znao je za izgubljena evanelja. Znao je daje njezin otac posjedovao
argument. Sam Isus bijae drugaiji ovjek.
Postajalo je sve vjerodostojnije. Na to se trebala usredotoiti. Trebala je utvrditi kako je to Isus bio
drugaiji - i zastoje njegova razliitost predstavljala prijetnju. Gemma razmisli o eni koja je
lebdjela u njezinoj svijesti otkad je vidjela Izidinu litografiju. Sjede, zatvori oi i nastavi s teorijom.
Ako je Isus zapravo bio Egipanin, doao bi iz Izidine zemlje i kulture koja je cijenila ene ili ih
barem prihvaala kao boanstva; ne bi ih iskljuio iz svojih uenja - ili svojeg ivota, osobito ako se
celibat smatrao grijehom. Marijina bi uloga imala vie smisla, osobito ako je Isus doao iz zemlje
gdje se spolni in smatrao svetim. Je li mogue daje imala neospornu mo da otvori prolaz u
boansko? U svakom sluaju Marijina uloga nije bila neto to bi crkveni oci voljeli da se
popularizira, ne u doba kad su kulture boica aktivno ukidane. Iz nekog su razloga ene bile
prevelika prijetnja novoj religiji. Spis iza litografije bio je proireni prikaz njihove moi kroz
povijest, moi koja je naglo nestala s dolaskom kranstva. Na tetu svijeta, pomisli Gemma.
Ustade i kleknu pored kreveta, izvlaei vrlo veliku i staru knjigu. Sjevi kraj prozora, rastvori uvez
i pritisnu ga, tako da
Tucker Malarkev
grbave stranice bolje uhvate svjetlo. Knjiga opasno zakripi. Prokrijumarila ju je iz knjinice
muzeja. Pred njom je bio kraljevskim stilom opisan nain pisanja koptskih slova. Pratila ih je
prstom, pokuavajui se sroditi s njima, u nadi se da e joj pomoi odgonetnuti oev zadnji,
neitljivi dnevnik. Pri tome Gemma ponovo razmisli o moguim dogaajima vezanima za Alberta
Eida. Netko mu je, kurir ili glasnik, donio rukopis, da ga procijeni ili ovjeri. Eid je napisao raun i
pogledao knjigu. U meuvremenu je raun dostavljen njezinu ocu, kojem je knjiga trebala biti
vraena, moda za muzej. Ali do tada, Eid je utvrdio da je knjiga zaista izvorna i po mogunosti
krajnje vrijedna. Eid nije nikad vratio knjigu. Gemma odjednom pomisli na ulomak iz
Oxyrhynchusa. Knjiga koju posjeduje Eid jest Evanelje po Tomi; je li ulomak pokuavao to rei?
Nije imalo smisla. Ako je Eid imao rukopis, njezin otac nije posjedovao nita vrijedno umiranja.
Osim, moda, njegova "argumenta", pomisli, koji je izloio barem jednoj osobi. Gemma kuckae
olovkom. Zato bi davao argumente Dentonu? U svrhu dijaloga? Diskusije s predstavnikom svojega
biveg ivota, crkve koju je napustio? Moda se njezin otac okuao u preobraanju.
Gemma se zagleda u koptska slova, a prijee na oev dnevnik. Pokuala je disanjem umanjiti
razdraenost koju je osjetila pri pogledu na redove i stupce koje i dalje nije mogla itati. Ali kako je
nastavila gledati, osjeala je da gotovo vidi pravilnost; bilo je ritmikih ponavljanja. Ipak, nije
mogla razabrati po emu se ravnaju.
Tada izvue Boansku preobrazbu, knjigu to ju je jednom potresla do besvijesti. Poinjala je
shvaati zato ju je otac posjedovao. Poela ju je smatrati bitnom.
Poput dvije niti, oeva knjiga o boanskoj preobrazbi i Novi zavjet poinjale su se ispreplitati. Bila
je to tanak, tajnovit goblen,
Uskrsnue
V
ali Gemma postaj ae sigurna da e sliku upotpuniti tekstovi na koje je, otkopavajui ih, njezin otac
potroio ivot.
U Gornjem je Egiptu pronaao neto stoje obnovilo njegovu vjeru u Boga, moda i u samo
ovjeanstvo.
A gospodin Denton, Boji ovjek, htio je ono to je pronaao njezin otac.
Netko pokuca na vrata i srce joj preskoi. Zatvori knjigu i gurnu je pod jastuk. Michael stajae na
pragu zavjereniki se smijeei i drei visoko poruku poput minijaturnog plamenca. "Eto,
propustila si ovo kad si ula, puzei poput tajnog agenta, mogao bih dodati. To je poruka od Naile.
Podsjetnik."
"Oh ne. Potpuno sam zaboravila."
"Jesi." Michael pree sobu do naslonjaa. "Ii u ako i ti bude ila."
"Ne mogu ii na takvu zabavu."
"Ako je to zato to nema to obui, Naila e se pobrinuti. Ima vie odjee od kraljice. Siguran sam
da bi te voljela dotjerati." "Jednostavno nisam raspoloena." "Jesi li jo ljuta na mene?" "Ne. Ali
samo zato to ne mislim na to." "Razdraim se. Jo je gore kad pijem." "Znam."
"Ne trai me da prestanem piti. Ne jo."
"Samo pokuaj biti civiliziran kad pije. Ako ne moe biti civiliziran, onda barem uti. Inae
svakoga povue za sobom. Bijedno si drutvo."
Michael objema rukama drae tap pred sobom i pogleda Gemmu preko njega. "Ovako; mogu
provesti itav dan, a ponekad i no ponaajui se civilizirano. Ali katkad mi ponestane dobre volje.
Tada me nimalo nije briga to e se dogoditi."
"Jasno."
Tucker Malarkev
Uskrsnue
Gemma drae njenu tkaninu meu prstima. "Ne mogu to nositi. Unitit u je."
"Onda je uniti. Bitno je da se pri tome zabavlja. Prije nego to te odjenemo, pobrinimo se za
ostatak tebe."
Naila kao da je shvaala da Gemmu ne smeta majinsko odnoenje. Naprotiv, osjeala se smirena u
prisutnosti starije ene i nije prigovorila kad ju je Naila posjela na otoman i uzela joj energino
etkati kosu. Gledala je kako je pri zatiljku vee u labavu punu. Tada ponudi Gemmi svoj ormari
sa minkom, koji bijae ispunjen pastelnim kozmetikim kvadratiima i krugovima, koje Gemma
nije viala godinama. Naila gledae u ogledalu kako Gemma brzo pudra lice kistom stoje bio poput
samurovine i nanosi rumenilo. Bio je to intimni ritual, za koji shvati da ga je dijelila samo s
majkom. Naila izabra nijansu rua, njeniju i ruiastiju od one koju bi Gemma izabrala za sebe.
Naila je povede do visokog ogledala i stade iza nje. "Zna, nema nieg loeg u enstvenosti."
Gemma se zagleda u svoj odraz. "Ne znam mogu li ovo uiniti. Moda, u jednom razdoblju ivota.
Ali prolo je toliko vremena."
Naila izvue vitice iz Gemmine pune. "Ne misli li da je moda dolo vrijeme da uiva? Tamo e
biti mnogo mladih. A sada, da ti naemo neke cipele."
"Hoe li Anthonv biti ondje?"
"Bojim se da izbjegava takve dogaaje. Godinama sam ga pokuala navesti da dolazi. Nekoliko me
je sezona posluao, ali izgledao je tako nesretan da sam mu dopustila da rano ode kui. Mislim da je
osjetio olakanje kad sam odustala. Sada si spremna. Poi. Ja u ubrzo sii."
Michael je zurio kad se Gemma spustila niz stepenice. "Nemam rijei", ree.
"Molim te, govori. Ili neu prepoznati nijedno od nas."
"Gemma, slatka, iskrena Gemma. Ovih mi se dana ne svia mnogo ljudi. Ali ti mi se svia. Postalo
mije prilino vano da se i ja tebi svidim. to bi rekla kad bih rekao da u se potruditi."
"Rekla bih daje to poetak."
"Moda nam oboma treba lijepa zabava. Zapravo, i mogli bismo uivati. Iskreno, mislim da nema
izbora. Ovo spada u kategoriju obaveza gosta u kui."
"Zaista?"
"Za Boga miloga, ne ide u zatvor. Doi, Naila te eka u svojoj sobi da izabere neto to e nositi.
Naravno, osim ako negdje nema pohranjenu neku bajnu haljinu."
"Zna da nemam." Na vratima stade. "Moe biti sasvim sladak kad eli."
Michael uperi tap u nju i namignu, kao daje dri na nianu. "I elim."
"Dakle", ree Naila kad Gemma ue u njezinu sobu. "Uhvatila sam te na vrijeme. Doi, mora
donijeti neke odluke." Povede Gemmu do duge, guste parade boja i tkanina u svojem ormaru. Sjale
su i ljeskale perlice i ljokice, a iznad je visio mekani zaveljaj perja, nalik stablu.
"Nikad nisam nosila bou", ree Gemma.
"Onda noas mora. Nema nieg mekeg."
Gemma skrenu pogled sa vrtoglavog niza. "Hoete li mi napraviti veliku uslugu i odluiti umjesto
mene?"
Naila prijee glatkim rukama preko haljina i zaustavi se na pola puta, na utoj ifonskoj haljini,
tankih, nabranih slojeva. Izvue je i podignu. Kretala se i pomicala kao voda. V-izrez i po-rub
bijahu protkani sitnim kristalnim perlicama to su odraavale svjetlo.
"Bit e malo kratka, ali to postaje moda ovih dana."
Tucker Malarkey
Ponudi joj ruku. "Veeras e te ivu pojesti." "Radije bih ostala u komadu." "Onda se dri mene."
"Rado, ako me ne otjera."
Bio je to svijet koji je mislila da je izgubila. Mramorni podovi hotela Shepherd sjali su od odraza
trokatnih svijenjaka. Tromi drveni ventilatori kovitlali su zrak, pomiui kronje sobnih palmi koje
su nizu prostranih soba davale dojam civilizirane oaze. ula je svirku orkestra. Htjede sklopiti oi i
samo sluati; nije godinama ula kako svira pravi orkestar. Kad uoe u dvoranu za bal, nesvjesno
se nasmijei. Barem dvadeset parova plesalo je valcer na podiju; manji vrtlog mukaraca u crno-
bijelom vrtio se rascvalim oblacima boja. Struci bijele, ruiaste i srebrne prolazili su pred njom i
trenutno poelje biti meu njima. Slijedila je Michaela do stola i znala da je to nemogue. Ovo vie
nije bilo njezino carstvo. Bilo je to pribjeite za preivjele, Avalon za nedirnute. Osjeala se
podmuklo i rastrgano; poelje biti pet godina mlaa; poelje nestati.
"Neu te dovoditi u neugodnost traei te da plee", ree Michael dajui znak da mu natoe
ampanjca.
"Dobro. Radije bih samo sjedila."
"U svojoj prethodnoj inkarnaciji, sasvim sam pristojno plesao."
Gemma gucnu ampanjac, drei au dovoljno blizu da osjeti mjehurie na koi. "Ne sumnjam."
"Broj ena koje sam zaveo svojom pukom okretnou prevelik je da bi se izrazio."
Gemma se nasmija. Sjedila je uspravno koliko je mogla. U laganoj, tankoj haljini osjeala se gotovo
gola. Tiho je pjevuila uz glazbu.
"Sad sam stidljiv poput pjegavog laneta."
Uskrsnue
"Molim te."
Michael dignu ruku poput dirigenta. "Neka nam budu vizualna poslastica, neto na emu nam
pogled poiva dok se mirno opijamo ampanjcem, koji je prilino dobar, zar ne?"
Gemma se nasmijei i nazdravi: "Tuoj zabavi."
Poe nova pjesma, tean dvokorak. Gemma je tapkala nogom. "Pogledaj se", ree Michael. "Ne
moe ostati mirna."
"Male bijele lai."
"Trebao bih unajmiti nekoga da te zavrti nekoliko puta." "Ne bih prigovorila."
"Ne, kad bolje razmislim. Volim te imati ovdje."
Kao vlasnitvo, pomisli Gemma. Pijuckala je ampanjac. Misli joj lutahu. Htjede podijeliti ono to
je doznavala. Htjela je to podijeliti sa Michaelom. Spusti au. "Jesi li znao da u Babilonu kurve
nisu bile samo potovane, nego i svete? Takoer bijahu bogate i posjedovale su zemlju."
"Volim kod tebe to nikad ne znam to e izai iz tih tvojih lijepih usta."
"Jer se spolni in smatrao preobraajnim, osobito za mukarce. Prenoenje moi inilo ih je
prikladnima da vladaju. Ali dolazila je od ena."
"Kurvi?"
"U nekim kulturama seks je nekad bio svet. Postao je obezvrijeen - to se uje iz tvojeg tona kad
kae 'kurva'. Jesi li znao da se celibat u Isusovo vrijeme smatrao grijehom? Geza Vermes u drugom
stoljeu 'namjerno suzdravanje od razmnoavanja' usporeuje s umorstvom. Pavao je rekao da se
'bolje eniti nego izgarati'. Dakle, kolika je mogunost da je Isus bio u celibatu? Nije bio poznat po
propovijedanju celibata. Mislim daje to neto to su ubacili crkveni oci, mislei da bi moglo biti
korisno."
"Korisno za to?"
Tucker Malarkev
"Za uutkavanje ena. Da ih se zadri dalje od vlasti." "Mislim da je to odlina zamisao. Ne
moemo hrpi bludnica dopustiti vode glavnu rije, zar ne?" Gemma se okrenu.
Michael joj stisnu ruku. "Zadirkujem te, draga. Pokuaj ne biti preozbiljna u vezi svega toga."
Bilo je trenutaka kad je mislila daje on u pravu, kad je sve to je htjela bila lakoa potrebna da se
zaljubi. "Michael" - Gemma se nagnu naprijed - "bi li poao sa mnom u Gornji Egipat?"
"Zato?"
"Jer elim da ga vidi."
"A to bi, molim te, voljela vidjeti?"
"Oxyrhynchus."
"Onu stravinu hrpu smea gdje je radio tvoj otac?" "Poi sa mnom. Molim te." "To bi bila i loa i
luda zamisao."
"Bilo bi dobro za tebe da se makne iz Kaira", nije se dala. "Tako da mi bude jo toplije i da
postanem jo zlovoljniji?" "Bit emo na rijeci. Bit e zanimljivo." "Rijeka me uope ne zanima.
Vrvi malarinim komarcima i izgladnjelim krokodilima. Mogu se sjetiti boljeg drutva za postelju."
"U redu. Ii u sama." "Ne budi smijena." "A bila bih?"
"Da", ree usrdno, zaplovivi rukom po zraku. "Nikako ne bi uspjela."
"Nisam te traila da poe za zatitu, nego za drutvo. Ali ne mari, mislim da bih radije pola
sama."
Michael se osmjehnu. "Mislim da sam otkrio kako te razdraiti. Samo treba natuknuti da postoji
neto to ne moe uiniti sama, i pras, eto vatrometa."
Uskrsnue
V
"Drago mije to si tako zadovoljan." Pogled joj odluta do druge strane prostorije i zadri se na
neemu od ega se osmjehnu. Michael se okrenu da pogleda. "Dobri boe", ree. "to to imamo?"
K njihovom je stolu prostorijom dolazio Anthonv. "Brzo, jo stignemo otii ako sada krenemo."
"Ne. Voljela bih ostati."
"I dosaivati se do boli s naim kunim pustinjakom?" "Moda."
"Pa, hoe li prestati drmati nogu? Stvara mi nervozu."
"Ne mogu si pomoi. To je zbog glazbe."
Anthonv stade kraj njihovog stola. "Zdravo Michael, Gemma."
"Anthonv, zaprepaten sam. to za ime boje radi ovdje?"
Anthonv prekrii ruke na leima. Izgledao je elegantno i iznenaujue lagodno. "Osjetio sam elju
za plesom. Gemma, bi li mi uinila ast?"
"Anthony plee", nasmija se Michael. "Pa ovo e biti no za pamenje."
Gemma ostavi Michaela s neodreenim osjeajem izdaje. Naputala ga je da bi radila neto to on
ne moe. Nelagode nestade u trenu. Glazba poe i prostruji kroz nju kao kroz zvono; titrala je.
Svaki je njezin dio pjevao.
Anthony vrsto drae Gemmu, vodei je lagano oko poda. Bijae nesvjesna njegova vodstva.
Kretali su se zajedno, njegov pogled poivao je na njezinom. Pogleda preko njegova ramena i izusti
rijei druge pjesme koje je znala napamet, Kupio sam ljubiice za tvoje krzno, i uprosincu bijae
travanj, snijeg se sputao na cvijee...
"Lijepa haljina."
"Pripada tvojoj majci."
"Ima dobar ukus."
Tucker Malarkev
"Dakle", ree Gemma. "Negdje usput, nauio si plesati." "Imam nekoliko zaputenih vjetina.
Nisam te vidio u muzeju." "Radila sam neto drugo." "to drugo?"
"Malo sam i sama kopala." "Ah. I to si iskopala?" "O, svata."
Anthonv joj pritisnu ruku i sagnu glavu do njezina uha. "To je nedovoljno, Gemma."
"Rei u ti kad bude neeg." "Reci mi prije toga."
Gemma se okrenu i brzo nasmijei Michaelu, koji ih gledae. "Upravo se ini da svatko neto
skriva. Osjeam se kao da sam u igri sjena."
"I jesi. Izai iz nje. Nema to dobiti."
"Toliko toga zahtijeva tvoju snagu, Anthonv, ne treba se brinuti za mene."
"Velikoduno od tebe."
"Ne treba se brinuti jer neu izai iz igre. Samo u te iscrpiti." "Razgovarao sam s Togom Minom.
Bojim se da ti je dao rok." "Zato?"
"Da posloi oev ured."
Dok su se vrtjeli u tiini, Gemma odrveni lice, trik koji je njezin otac mrzio. "Koliko vremena
imam?" upita. "Do drugog tjedna. Shvaa, trebaju prostor." "Shvaam." "to trai, Gemma?"
"to svi mi traimo? to ti trai, ovdje, na zabavi koje se povijesno gnua?"
Anthonv pojaa stisak oko njezina struka i privue je blie. "Onda mi uini uslugu", ree joj na uho.
Uskrsnue
V
"Moda."
"Reci mi za ono to nae, ma koliko maleno bilo."
"Razmislit u, ako mi da dobar razlog zato bih."
"Jer sam ve izgubio jednog prijatelja." Popusti stisak i lagano joj utisnu palac u dlan. "Reci mi,
kako je Michael?"
"Sretno pijan, kako vidi. Nisam ga uspjela spasiti od njega samog."
"Grijei. Vraa se u ivot."
"Kako zna? Nikad ga ne via."
"To mu je u oima."
"Zato se nikad ne viate?"
"Jer je tako bolje."
"Jer je jo ljut na svojeg oca?"
Anthonv je pogleda. "Jer je dovoljno izgubio."
Michael dovri svoj ampanjac kad Gemma i Anthonv ostadoe na drugoj pjesmi, a zatim na jo
jednoj. "Istono od sunca", a zatim, prikladno, "Mandy, odlui se". Zgrbi se kad njegov otac prie
stolu, irei nepodnoljiv patos prema svojemu hromom sinu. "Uiva li?"
"Uivam li? Osjeam se kao starac koji gleda djecu u igri."
"Ah, Michael." David Lazar sjede. "Zadan ti je teak udarac."
"Volio bih da prestane davati uzviene izjave."
"Pokuavam razgovarati s tobom, Michael. Vie ne znam kako."
"Nevolja je stoje tvoj sin nestao, a ti si nesposoban da shvati ovjeka koji je zauzeo njegovo
mjesto."
David prui ruku preko stola. "Onda mi pomozi."
Michael pogleda ispruenu ruku i umjesto nje dohvati svoju au ampanjca. "Uzalud."
David primaknu stolicu blie i zgrabi sina za rame. "Reci mi ono najgore", moljakao je. "Najcrnji
trenutak."
Tucker Malarkey
"Usred sve ove sree i zdravlja?" "Nimalo ne marim za to."
"Nestalo je ampanjca. Bilo bi bolje da poe i spasi me od kupanja u suuti stotina pogleda."
David krenu u bar. Kad se vratio s drugom bocom ampanjca, Michael je ljutito gledao svojega
brata i Gemmu te poe svoj napad. "Slua li? Imam li tvoju punu panju?"
"Da."
Michael se nasmija i nazdravi svojem ocu. "Ali tvoja je panja uvijek bila podijeljena, zar ne?"
"Hoe li da odem ili emo nastaviti s razgovorom?"
"Nastavi, svakako. Vrlo je zabavno o ovome razgovarati. Zamisli oe, ako moe, da ulazi u avion
koji bi vrlo lako mogao postati tvoj lijes - svakog dana. Ostaje i kad sve u tebi govori da
pobjegne. Ostaje i stoji pred smru, dan za danom, i ne pravi scene; pravi se daje to posao kao
svaki drugi, iako se esto tvoji prijatelji ne vrate s posla."
David Lazar gledae kako njegov sin ispija au ampanjca i odmah toi drugu. "To se zove
hrabrost."
"Zove se ludilo. Zaogrnu to u neto drugo, da bi izgledalo lijepo, kao neto zbog ega e te ljudi
voljeti."
"Voljen si zbog toga, Michael."
"Jesam li? teta to to ne mogu osjetiti. Ne govore ti da e zajedno sa strahom uzeti i tvoje osjeaje.
Ne kau ti da ti se, ako tijelo i preivi, srce pretvori u granit."
"To je, mislim, narav rata."
"To je izdaja. Pranje mozga. Ono to dijeli tebe i mene, oe, jest iskustvo krajnje poslunosti. Volja
vojnika se savija dok ne pukne. Tek tada postanemo korisni. Mislim da je poslunost unitila moju
sposobnost razmiljanja. I potakla u meni bijes."
"To bi mogao biti morfij", natuknu David.
Uskrsnue
V
Michael dokraji drugu au ampanjca. Tada pogleda oca kao daje mutna fotografija nekoga koga
je moda poznavao. "Jesi li znao da nam je reeno da obaramo spasilake avione? Prokleti Crveni
kri: bum bum, u more. Ubij anele. Ali nikom ni rijei - javnost ne razumije. E pa nismo ni mi. Ali
na je zapovjednik rekao da predstavljaju prijetnju, a mi smo bili dobri momci. Zna li to sam
uinio? U umu sam naslikao svastike na njihova velika nespretna krila i poslao anele u raj. Kamo
me to smjeta? Kamo u ii kad umrem, oe?"
David odloi au i sjedae u tiini.
Anthoot i Gemma se vratie s plesnog podija izgledajui vrlo veselo i mlado. Michael mahnu bratu
da sjedne. "Reci mi, brate. Na emu si radio ovih dana? Gemma je puzala okolo kao uhoda oko
tajne Enigme, a ti si dugo i predugo u Kairu. elim znati to se dogaa."
Anthonv pogleda Gemmu. "Ovdje sam da bih gradio muzej. Budui da znam neto o onome na
emu je radio njezin otac, pomagao sam Gemmi da razvrsta neke njegove stvari."
"Na primjer."
Anthonv ponovo pogleda Gemmu, koja slegnu ramenima. "Charlesa Bastiana je zanimala zbirka
evanelja koja su izgubljena od etvrtog stoljea."
"Izgubljena za koga?"
"Za sve nas."
"Zato ne ostanu izgubljena? Na primjer." "Ukratko, mogla bi promijeniti nae razumijevanje
kranstva." "Isuse, Anthonv. Ne moe li se ostaviti toga? Jadna prokleta crkva."
"Crkva je zaista prokleta. Oduvijek. To je dio nevolje." "I zarauje sirotu Gemmu. Poet e me
potkopavati." Michael se obrati ocu. "Nije li istina da neki od nas tite, a neki uni-
Tucker Malarkev
tavaju?" upita. "Kako se osjea, oe, budui da si na svijet donio po jedno od svakoga?"
"Jedino unitenje koje ovdje vidim je samozadano."
"To mi mirie na krivovjerstvo", ree Michael. "Trebao bih te predati, mali brate. Predstavlja
opasnost za svjetski mir."
"Rado u ti objasniti uz vie pojedinosti, ako eli."
"Ne elim."
"U redu."
"Zar nita nije izvan dohvata? Ne moemo li imati neto to nas nou grije? Mora li nam i crkvu
oduzeti?"
Gemma uze Michaela za ruku. "Razgovarajmo o drugome, moe?"
David se ispria, a Anthonv uskoro ustade. "Hvala za ples, Gemma. Laku no, Michael."
"Laku no, brate. ao mije to dosaujem." Anthonv se nasmijei. "Nikad ne dosauje."
Vozei se kui u taksiju, Michael promrmlja, "Trebali bismo ti i ja ii u crkvu, da poloimo propisne
temelje."
"Mislim da sam zadnji put bila u crkvi na majinom pogrebu."
"Strana, posrnula djevojko", zijevnu Michael. "Ve emo te spasiti."
Gemma gledae kroz prozor. "Sjeam se daje sveenik rekao, kao i uvijek, "Oe naeg Gospodina
Isusa Krista, ispovijedamo da smo sagrijeili milju, rijeju i djelom", i prvi put zazvualo mije
pogrenim. Kasnije sam mu rekla: ovog sam tjedna spasila ivote. Izgubila sam majku. Koji je moj
grijeh? Ree da smo svi grijeili, roeni smo u grijehu. Pitala sam ga zato, jer je Eva pojela
jabuku? Rekao je da put Kristov nije ispitivati, nego imati vjere." Svje je noni zrak puhao kroz
otvorene prozore taksija. Gemma navue al oko sebe. "Zapravo mi nije odgovorio. Rekao mije da
ne pitam. Valjda sam poput svojeg oca. Moram pitati."
Uskrsnue
Pogleda Michaela i vidje da je zaspao.
Kad je taksi stao pred kuom Lazarovih, Gemma apnu vozau daje prieka. Nakon to se pobrinula
da Michael doe do svoje sobe, brzo se presvue, zgrabi pokriva i pribor za toaletu. Izu cipele da
bi se na prstima vratila niz stepenice i kroz ulazna vrata. "Poveite me do muzeja", ree vozau.
"Muzej je zatvoren, gospoice."
"Za mene nije."
Gemma je zurila kroz prozor, pokuavajui se sjetiti imena uvara. Ako joj misle zabraniti i pristup
u njegov ured, provest e svaku moguu minutu na tom jedinom mjestu na kojem je bila sigurna
daje njezin otac boravio.
17
ljedeeg dana Mina nenajavljen stupi u Anthonvjev ured. Bijae preuzrujan da bi sjeo. "ovjek
kojeg sam poslao u Nag Hamadi. Upravo sam primio vijest daje mrtav."
"to se dogodilo?"
"Glavu mu je smrskala stijena. Siroti se ovjek samo trebao raspitati, vidjeti to moe nai. Pametan
momak, napola beduin pa je govorio jezik, dobro se uklopio. Mislio sam da moe saznati neke
podatke. Zaista, poslao sam ga u smrt."
"ao mije, Mina."
"Ponovo sam posjetio Phociona Tana. Bojim se da sam se ra-srdio. Ali znam kakav ga glas bije.
Vidim da je sasvim sposoban za nasilje."
"Ja bih se klonio Tana."
Mina proisti grlo i sagnu se da zavee vezicu. "Prava teta od svega toga jest da tko god ima ove
tekstove, nema pojma o njihovoj vrijednosti. Doresse je ovjerio tekst koji posjedujemo. Zna li to
je rekao? Da e ovo otkrie obiljeiti epohu u prouavanju porijekla kranstva. Rekao je da e se
povijest morati pisati iznova."
Uskrsnue
V
"Dakle, protuzakonite hulje moda znaju da imaju dobru priliku da se obogate. Neki e platiti
koliko god treba da sprijee da se povijest pie iznova."
"Kad samo pomislim da novac uope i ulazi u priu - da se svjetovna vrijednost moe polagati na
takav materijal! Ali ja sam iznad toga, ovakav naivan." Odjednom, Mina kao da se smirio. Sklopi
ruke iza lea i zagleda se u ventilator na stropu. "Mislim da me slijede."
"Tko?"
"ovjek koji ni na koji nain nije osobit. Alija opaam odjeu i mislim da posjeduje samo jednu
otrcanu jaknu." "Europljanin?"
"Ne, izgleda kao Egipanin. Kako rekoh, izgleda kao bilo tko drugi, osim jakne. Evo to mislim:
ondje ima jo evanelja. Ona su poput jata uplaenih prepelica. Kad dou do nas, na sigurnom su.
Ali prolazak kroz palir izmeu Nag Hamadija i muzeja ve se pokazao kobnim. Kao to smo
vidjeli s djeakom, Alijem. A sad je pala jo jedna nevina rtva. Moje pitanje je ovo: Tko je jo
ondje?"
"Otkrit emo. U meuvremenu, ne bih tratio vrijeme s Ta-nom. Imamo ionako dovoljno briga.
Bojim se da se moda nalazimo usred manjeg svetog rata."
Mina se okrenu prema njemu. "Misli li daje crkva upletena?"
"Gemmu Bastian je u Londonu posjetio netko za koga misli daje bio iz crkve - raspitivao se o radu
njezina oca. Stoga, ne, ne bih iskljuio tu mogunost."
"Govori li o Rimu?"
"Ne znam. Naravno, mislim da bi Rim mnogo izgubio da ova evanelja stignu do javnosti. Ako su
toliko kruila kako sumnjamo, bio bih iznenaen da ne znaju za njih."
"Dobri boe."
"Drevna je to pria, Mina. Stara istina to se bori protiv nove. Branitelji obiju spremni su umrijeti -
i, ini se, ubiti. Kvaka lei u tome to nova istina jest stara istina."
Tucker Malarkev
Tvoj prijatelj Togo Mina me do sad dvaput posjetio. Zna to mislim u vezi s tim. Ne svia mi se
njegov nain. Prijeti kao i ti, ali za razliku od tebe, nema dara za pregovore. Ne dozvoli mu da
postane smetnja. U prilogu je moj sljedei potez, moja kraljica na tvojeg pijuna. Neto da te uvjerim
da me ne napastuje. Imam tekstove, mnogo njih; jednostavno ekam da vidim tko je najbolji
ponua. Uivaj u ovome to sam ti poslao. To je zalog mojeg potovanja prema tebi i tvojoj obi-
Uskrsnue
Anthonv oprezno razmota omot, pazei da ne oteti ono to je unutra. Ostade zuriti u tekst pred
sobom, konano posegnuvi da dodirne stranice prstima. Izvadi ruak koji je upakirao, pristavi aj i
pripremi se za dugo zasjedanje. Znao je da e, im pone prevoditi, zaboraviti glad i potrebu za
snom. Trajalo koliko trajalo. Vane su bile rijei na stranici ispred njega. Vaan je bio osjeaj daje,
radei to, ivlji nego ikada.
telji. Moj mi prevoditelj kae da bi ovo evanelje, iako nije od glavnih, moglo potaknuti revoluciju.
Nema priloenog imena, pa za mene nema ni vrijednosti.
Mina namrti elo. "Doima se osobito smiren u vezi mogunosti svetog rata." "Fatalist sam."
"Nemoj da te to sprijei u sudjelovanju u ovom... ratu sa mnom."
"Smijeno, nedavno sam nekome rekao da nisam roen za vojnika. Moda nisam mislio na pravu
vrstu rata. Sada" - Anthonv ustade - "trebam neto aja." Mina se uspravi. "U ovom se ratu borimo
za ivote palih vojnika, moda anela", ree. "Zaista, ova evanelja nisu mogla doi u bolje
vrijeme."
"Mina", ree Anthonv kad stigoe do vrata, "vjerojatno se uputamo u neto vie od okraja."
"Da, prijatelju, znam." ^^^^^^^^^^^^^^^^^^
Anthony se kretao prema restoranu sa samoposluivanjem pitajui se ne to su ljudi iz crkve doznali
o Bastianovu radu, nego kako. Kad se vratio u ured, stade u hodniku. Pred njegovim vratima stajae
djeak. Kad je priao, vidje da djeak na prsima stee omot. Djeak ga promatrae mrkim pogledom
i prui omot. Anthonv ga pregleda, zahvalan to vidi da je veoma iv. Dade mu novanicu i uze
omot te zakljuava za sobom vrata. U omotu bijae jo jedan omot, i pismo. Od Phociona Tana.
18
Sljedeeg se jutra Gemma probudi izguvana i nauljana od noi provedene na podu oeva ureda.
Glava ju je boljela od previe ampanjca. Protegnu se da olabavi vor u vratu, trenutano
prevladana sjeanjem na ples. Sjede, i na tren, svijet se opasno nagnu. Pod bijae hladan.
Neudobnost je nije smetala. Tako je njezin otac proveo mnoge noi, mnoga bdijenja. To je bilo
njezino bdijenje.
Zagleda se u sobu sa svojeg novog motrita, mislei da moe vidjeti neto to jo nije vidjela. Soba
je izgledala i vea i manja. Ustade, i soba poprimi prave razmjere. Mogla je jedino nastaviti
pregledavati dnevnike, jer bijae sigurna da to nekamo vodi. Za-gladi kosu i suknju i odvai se izai
iz muzeja u kavanu preko trga na kavu i kola. Trebala je okrepu prije nego to se ponovo okomi na
besmislicu prvoga dnevnika, prije nego to se probije do prve rijei koju jedva mogae razabrati.
Nevolja bijae u tome to rijei nisu pripadale koptskom jeziku, barem ne sasvim. Ponekad, ako bi
se opustila, vidjela bi da postoji pravilnost meu nizovima. Ali tada bi se sve okrenulo. Usredotoi
se na samoglasnike jer, jednostavno, nakon sustavne potrage, nije uspjela nai ni jedan jedini. Bilo
je to preneobino da ne bi neto znailo.
Uskrsnue
Toga se popodneva vrati u kuu Lazarovih. Upravo se oprala kad joj Amad zakuca na vrata. U ruci
mu bijae pismo sa stranom markom. Prepozna jezik iz povratne adrese. Bilo je iz Njemake.
Raspara omotnicu. Pismo bijae napisano drhtavom rukom Car-la Schmidta. Gemma sjede na
postelju da ga proita.
Draga Gemmo Bastian,
Iako sam star ovjek koji je mnogo toga zaboravio, dobro se sjeam vaega oca. Sjeam se njegove
strasti i njegove mladosti. Sjeam se da je bio premlad za sjemenite. Najivlje se sjeam njegova
lica kad je prvi put proitao Evanelje po Mariji Magdaleni, kako je postao ozbiljan. Sjeam se
kako mu prsti bijahu crni od tinte dok je pisao svoj dnevnik. Kasnije mije rekao da mu je ono to je
proitao promijenilo ivot. Nije se htio vratiti u sjemenite. To me brinulo. Sretan sam to vam ovo
govorim jer sam se na neki nain uvijek osjeao odgovornim. Moda me vae postojanje oslobaa.
Oduevljen sam saznanjem da je Charles imao obitelj. Prije nego to je napustio Berlin, rekao mi je
ovo: da ne moe biti dijelom crkve koja porie dijelove sebe. To je, vjerovao je, Crkva stvorena od
ljudi, a ne od Boga. Bog se ne bi toliko bojao ena. To je rekao, i nikad neu zaboraviti uvjerenost u
njegovu glasu. ao mi je uti daje preminuo, ali tako je lijepo stoje imao kerku koja ga je voljela
dovoljno da ga poeli upoznati. Bio je dobar ovjek.
S ljubavlju,
Carl Schmidt
Postojalo je Evanelje po Mariji Magdaleni.
Gemma ustade s postelje i ode do prozora. Prije nego to se rodila, njezin je otac proitao Evanelje
po Mariji Magdaleni. Zbog onoga to je proitao napustio je sjemenite. Zbog onoga to je
Tucker Malarkev
proitao smjer se njegovog ivota promijenio. Oenio se. Imao je dijete. Je li Gemma trebala
zahvaliti Mariji Magdaleni na ivotu?
Njezin otac nije znao da postoji takovo evanelje, pomisli. Doao je iz svijeta koji nije volio ni
izgovarati njezino ime.
Utemeljitelj Rimokatolike crkve nije volio ene; nije ih nimalo volio.
Dolje u vrtu, Naila je podrezivala cvijee. Moda ju je Ge-mmin pogled natjerao da se okrene i
pogleda gore. ene mahnue jedna drugoj. Gemma blago povue vrpcu zavjese, poeljevi da je
ona ta koja se poput kolibria kree meu cvijeem. Pripremi se za novo suoenje s koptskim
alfabetom, odvukavi velik, pljesniv svezak do svjetla stoje ulazilo kroz prozor.
Tog poslijepodneva, dok je prolazila pored Michaelovih vrata, Gemma zau mukli tresak, ne
krenje predmeta bez due, ve osobe. Unutra, Michael opsova a zatim zautje. Tiho pokuca i
prisloni uho na vrata. "Michael", ree, "jesi li dobro?"
Prieka, a zatim okrenu kvaku i njeno otvori vrata. "Michael?" Nije ga mogla vidjeti. Tada mu
vidje stopalo. Bio je na podu, izvaljen. Koulja je baena leala pored njega. Drvena mu noga bijae
na drugom kraju sobe.
Oi mu bijahu zatvorene. inilo se da spava. Gemma kleknu kraj njega. U ruci stoje leala pod
krevetom bijae prazna trcaljka. Na nonom ormariu bijae staklena boica morfija, otkinuta vrha.
Ne otvarajui oi, Michael se nasmijei. "Gemma", ree. "Osjeam tvoj parfem."
"Morfej", ree ona tiho.
"Zar se tako zove? Morat u ti ga kupiti."
"Morfej, grki bog snova. Otac morfija."
"On mije prijatelj."
"Ne, nije."
Uskrsnue
V
"Ne poznaje ga." "Poznajem."
"Ne uznemiruj se, najdraa. To inim samo ponekad, za bol." "Boli te?"
"Boljelo me. Pao sam. Bio sam ljut. Bacio sam nogu." Nasmija se. "Rijetko tko moe baciti vlastitu
nogu." "Mogu li ti pomoi?" "Moe mi dozvoliti da te gledam." "Treba li svoju nogu?" "Baci je u
vatru. Beskoristan komad drva." "Daj da ti pomognem popeti se na postelju." "Zar nisam na
postelji?" "Na podu si."
"Ha!" grakne slabano. "Pod je tako mekan." "To je od morfija." "Dobra stvar."
"Stvar koja stvara ovisnost." Savije svoje tijelo pod njegovo, pripremajui se da ga pomakne.
"Sasvim sam sretan ovdje." Otvori oi poput pukotine. "Svia mi se ta haljina. Izgleda jestivo."
Gemma se uspravi. "Onda u te ostaviti."
"U redu. Vidimo se na koktelu."
Gemma ode u svoju sobu i sjede za pisai stol. Nakon kojeg trenutka, dozvoli si da klone. Sjedila je
ondje dok svjetlo nije izblijedjelo, dok vie nije mogla razabrati uzorak na sagu. Znala je daje
Michael netko s kime bi mogla biti; mogla bi hodati uz njega, sluati njegove prie, biti oarana
njegovim glasom i vladanjem. I znala je da mu moe pomoi. Samo nije znala moe li mu pomoi
da ivi ili da umre.
Na vratima se zau tiho kucanje i David Lazar gurnu glavu unutra. "Dolo je pismo za tvojeg oca.
Po marki, rekao bih da je od njegovog brata iz Australije."
Tucker Malarkey
Gemma dignu pogled. "On ne zna." "Mogu li ikako pomoi?"
"Ne. Samo trebam sjesti i napisati nekoliko pisama. Izbjegavala sam to." Zastade. "Nisam sasvim
sigurna to rei."
David stupi u njezinu sobu i nasloni se na zid poput straara. "Kako to misli?"
"Ne znam kako sroiti pojedinosti. Pojedinosti poput one da je njegova smrt sumnjiva."
"To ba i nije potrebno."
"Sad kad ga vie nema? Vi Lazarovi slaete se u jednome. Mrtav je, koga briga zato? Neobino mi
je da ste obojica, i vi i Anthonv, posvetili svoje karijere uei o ivotima mrtvih. Zato je ovo tako
razliito?"
"Ne znam, Gemma. Moda jer je bio iz naeg svijeta."
"Onda moete iz tog vaeg svijeta objasniti kako je jedan dan mislio da e imati novac, kuu i mene
u njoj - a sljedeeg je dana mrtav od zatajenja srca bez iega u banci?"
"Ovo je Egipat, Gemma. Engleska pravila ne vrijede. Dogaa se, ne razumije uvijek."
"To nije dovoljno dobro." Impulzivno doda: "Pogotovo od nekoga tko se nije slagao s njegovim
radom."
"Draga Gemma, to je samo dio i estica ovog podruja. Mi smo akademici! Prepiremo se! Kad smo
doli ovamo, istupili smo sa zemljopisne karte. ivot u ovoj zemlji zahtijevao je od nas da
odbacimo stare paradigme, kulturne pretpostavke - ono to smo mislili da razumijemo."
Gemma se vrsto zagleda u oevog prijatelja. Htjede mu vjerovati, ali ne mogae. Na svoje i
njegovo iznenaenje, brine u pla. David potrai rupi. "Bijedan sam gost", ree mu.
"Samo to si ti vie od gosta", ree David njeno. "Mislim da si osvojila srce mojeg sina." vrstom
joj rukom obgrli rame. "Pokuaj se opustiti. Pokuaj na tren odbaciti sa sebe teret svijeta."
Uskrsnue
V
Gemma se gotovo guila u suzama dok je David nepokolebljivo nadzirao bujicu. "Bit e sve u
redu", ree njeno.
Prije zore Gemmu probudi san o Mariji Magdaleni. Bila je na litografiji s djetetom i kad Gemma
stade pred nju, istupi iz slike, popri-mivi normalne ljudske razmjere. Bile su upravo jednake visine.
Marija je hodala po uredu njezina oca kao to je i Gemma mnogo puta. Uze knjigu s police i sjede,
mahnuvi Gemmi da joj se pridrui. Gemmi trebae trenutak da shvati daje dijete nestalo. Probudila
se prije nego to se stigla okrenuti i pogledati sliku, da vidi je li dijete jo uvijek ondje. Ostavila si
dijete, htjede rei Mariji. Htjede je upozoriti: Nai dijete. Prije nego to proita knjigu, nai dijete.
Jutro bijae neuobiajeno oblano, to navede Gemmu da razmilja o Londonu, i kako ga je
djelotvorno ostavila iza sebe. Izvela je vlastitu amputaciju, odbacivi London poput runog sna.
Ponijela je kavu i prepeenac u sobu, smjestivi se za stolom s pisaim priborom i perom. Prvo e
pismo biti za strica u Australiji. Nije ga dovoljno dobro poznavala da prosudi treba li mu ispriati
cijelu priu ili neto kratko i teno. Odlui daje, ako nee biti dostupna da odgovara na pitanja, bolje
biti kratak. Napisa pismo poput osmrtnice iz novina, s malo osobnih pojedinosti, to je zvualo
krivotvoreno. Umro je u voljenom kraju, radei ono to je najvie volio. ini se da je umro
prirodnom smru. Na kraju, pismo je zvualo poput velike lai. Nije bilo vano. Bila je samo
glasnik. Lizne omotnicu i pritisnu red egipatskih marki iznad adrese. Odlui ne napisati povratnu
adresu. Na kraju krajeva, Egipat nije bio njezin dom.
Da razbistri glavu, zapoe pismo svojoj prijateljici Lucy Bin-gham, nekome kome je uvijek
govorila istinu. Lucy nije razumjela eufemizme. Voljela je dobru, sonu priu. Kad su bile
djevojice, Gemma je bila dovoljno bezbrina da ih izmilja za nju.
Tucker Malarkev
Rat je sve to promijenio. Nitko nije bio bezbrian. A Lucy za Gemmu bijae trajno izgubljena.
Ranije je pronala amerikog vojnika, sigurno namjetenog na uredskom poslu, i provela je naredne
godine vie ili manje nesvjesna pustoenja oko sebe. Gemmi se to inilo pogrenim. Ne preivljava
rat zaljubljujui se. Preivljava ostajui razuman, izbjegavajui inove oaja. A Lucy i njezin
vojnik ostavljali su dojam oajnika. Brzina kojom su se bacili jedno na drugo uznemiravala je. Po
Gemmi, nitko nije mogao dugo ostati udobno isprepleten; pretvaralo se to u guenje.
Zabrinjavajue, ostali su isprepleteni, i, iznenaujue, doimali se dovoljno sretnima.
Iako zaljubljena Lucy nije mnogo nudila po pitanju prijateljstva, Gemmi je i dalje nedostajala.
Bijae to prvo od mnogih ieznua. Dokle god je to mogla podnositi, gledala je prijateljicu kako
provodi slobodno vrijeme ispred napuklog ogledala, minkajui lice kozmetikom koju je pronala u
krhotinama East Enda. Gemma nije odobravala njezine sitne ratne zloine i Lucy je to znala.
Vrzmala se po sobi traei lijepe predmete stoje ukrala da ih nosi za svojeg vojnika, napadajui
Gemmu to je previe vrla. Rat nije vrijeme za vrlinu. "Tko e onda iskoristiti sve ove lijepe stvari?
Buldoer?"
Kad je Lucy ostala trudna, Gemma prestade posjeivati kuu Binghamovih. Napetost izmeu Lucy i
njezinih roditelja bijae eksplozivna. Svjetlo se slabano cijedilo kroz zamraene prozore kao da
uzvraa na grubu razinu decibela glasova. Kad ju je Gemma zadnji put posjetila, Lucy je
pokuavala povraati u kupaonici i vritala majci da je ostavi na miru. Njezina je majka uzvraala
jednako glasno, govorei keri da joj je unitila ivot i neka se smjesta goni iz kupaonice.
Gemma izvue depni kalendar iz torbice i prebroja tjedne. Lucy je do sad morala roditi, a ameriki
ju je vojnik oenio ili ga je Lucyn otac upucao u glavu.
Uskrsnue
Draga Lucy,
Ako dobro raunam, moda ima malenu bebu. Nadam se da porod nije bio preteak i da je uz tebe
bio tvoj Gerald. Ja sam jo uvijek u Kairu, brinem se za tatine poslove. Teko je vjerovati da ga vie
nema. Mislim da to neu shvatiti dok ne doem kui, a on se jednostavno ne vrati sa zadnjeg lutanja
po Egiptu.
Ovdje je zaista nevjerojatno; moda bi ti se svidjelo. Na ulicama ima deva. I, vjerovala ili ne,
mnogo elegantnih Europljana. Primili su me oevi prijatelji, Lazarovi, vrlo su ljubazni prema meni.
Imaju dva sina, polubrau, koji su postali moji prijatelji. Voljela bi znati da li mi se sviaju. Trebala
bi biti ovdje da mi pomogne. Pitam se to bi mislila o njima, kojeg bi izabrala.
Nadam se da se dobro snalazi, draga Lucy. Nedostaje mi djevojka s kojom bih razgovarala.
Navratit u kad se vratim u London, kad god to bilo.
S ljubavlju tebi i tvojoj obitelji,
Gemma
Gemma zaepi pero i spusti se niza stube. Kua bijae tiha. David je radio u gornjem uredu, a Naila
bijae negdje vani. Lutala je kroz kuhinju, upijajui gust miris Amadova variva za veeru. Nije
mogla utvrditi kombinaciju zaina, to je prodorno, a to oporo ili slatko. Ipak, riba. Izgledala je
poput grgea. Kao i uvijek, tu se nalazio lonac vode i zdjela nekuhane rie. Na mesarskom panju
bijae povre za jelo koje joj se poelo sviati: bamija, cvjetaa i krumpir kuhan s rajicama i
sveprisutnim enjakom.
Uranila je na svoju poduku iz uda, ali voljela je biti u kuhinji; jedina osoba koja e je tamo zatei
jest Amad, koji nikad ne postavlja pitanja. Sjede za stol i zagleda se van, u vit, gdje tog dana nije
bilo sunevih ara, a lie je treperilo na povjetarcu. Vrijeme je prolazilo; Gemma se ne pomaknu.
Sjedei ondje, poe se osjeati
Tucker Malarkey
umorno, tako umorno da htjede poloiti glavu na drveni stol. Tada umora nestade i ostade samo
tiina kuhinje. Postala je svjesna svojeg daha. Pratila gaje kako ulazi i izlazi iz njezina tijela i osjeti
kako se u njezin mali svemir ponovo vraa red. Otkria njezina oca nemirno poivahu u njoj;
shvaala je zato ih je zadrao za sebe. Sada su je titala, titala su moni ustroj koji je uzimala
zdravo za gotovo, za koji zapravo i nije opaala da postoji. Kako ree David Lazar, slutnja o Bogu
uvijek je prednjaila nad svijeu. Nije joj se morala sviati Crkva, koja ju je nazivala usidjelicom,
koja je monotono iskazivala suut ustaljenim frazama, ali jo uvijek nedvojbeno bijae ondje i bila
je eonima; bila je arhetipski roditelj za grdnju. Sada je izranjalo neto drugo; mogae osjetiti to na
rubu svoje svjesnosti, njeno se uljuljavala u ivot.
Vani se podigao vjetar, ibajui lisnatu platanu u stranjem vrtu, tjerajui ptice s grana. Iako nebo
bijae bistro, inilo se kao da dolazi oluja. Gemma sklopi oi i pokua zamisliti kiu.
U zakazano vrijeme Gemma pronae Amada u dvoritu. Brzo je uila; sada je umjela izmamiti
nekoliko pjesama. Danas odmahnu glavom kad joj Amad ponudi glazbalo. "Danas bih radije samo
sjedila i sluala."
"Tada mi budite publika."
Amad svirae zatvorenih oiju, prsti su mu pronalazili ice i klizili gore-dolje vratom uda, kao da su
ga sami stvorili. Prva je pjesma vijugala, kao u zanosu. Uskoro i Gemma sklopi oi. Nalazila se
meu liem platane. Zamiljae da s te visine vidi Nil i hotele koje je Michael volio zbog njihovih
barova. Dalje bijahu mjesta kamo ju je poveo Anthony; damija Al-Azhar i damija Mohamada
Alija. Dalje od toga bijae podruje koje jo nije vidjela, ali mogae ga zamisliti iz onoga to je
itala: Grad mrtvih. U poetku, ta ju je pomisao zaprepastila; podzemno groblje koje se, iz potrebe
za prostorom, pretvorilo u selo za ivue, gdje su se
Uskrsnue
V
djeca igrala, krpale su se automobilske gume, a ivot se odvijao kao bilo gdje. To, pomisli Gemma,
savreno opisuje Kairo. Prezrivo i isto; ruka to pretrauje tvoj dep za noviima u jednom
trenutku, u sljedeem se moli u damiji. Trebala je to spomenuti Lucy. Kad Amadova melodija
neobino skrenu prema durskim tonovima, Gemma ih u mislima slijeae, a Kairo izblijedi. Vratila
se u avion to ju je doveo u Egipat, letei preko pjeanih planina pustinje. Zatrepta i otvori oi, a
kad ih ponovo zatvori, bijae visoko iznad Londona. Ispod nje bijahu ratna razaranja, kr i duboko
tinjanje vatre stoje glodala kroz madrace, naslonjae i ladice komoda, ostavljajui iza sebe samo
ono to ne mogae prodri-jeti, hladno groblje uvijenih opruga i otopljenog vinila.
Sa svoje je visine vidjela ono to moda vidi Bog. Grad od kocaka koje su djeca prevrnula. Koliko
je tijela pokopano pod tim kockama? Tijelo njezine majke - i nebrojenih drugih majki. Kako si je
rekla mnogo puta prije: nije jedina. Poe se udaljavati od ruevina. Ondje nije bilo vie niega to bi
je moglo povrijediti. Ono stoje mogla izgubiti bijae joj ve oduzeto; na neki je nain sad bila
sigurna. Zau tihi Amadov glas kako govori.
"Doi, dijete", ree. "Pomozi mi skuhati veeru."
19
Grom
Usvojem uredu Anthonv poloi glavu u ruke. Preveo je pola teksta to gaje dostavio Tano. Trebala
mu je itava no. Ispraznivi um, spusti bradu na prsa i utonu u san bez snova.
Kad se probudi, potpuno se razdanilo, a glava mu bijae bistra. Moda se, pomisli, nee osjeati
shrvan kao u sitnim nonim satima. Ono to je preveo nije sliilo niemu to je ikad vidio ili itao.
Stranice stihova ispriane glasom to bijae moan i mudar, glasom koji na neki nain bijae
boanski zbog naina na koji je preao udaljenost izmeu izrabljivanja i ovlasti, izmeu izopa-
enosti i vrline, rata i mira.
Ja sam prva i posljednja. Ja sam aena i prezrena. Ja sam bludnica i svetica.
Phocion Tano mu je dao Grom.
Anthonv ispije ostatak hladnoga aja dok je pogledom prelazio preko prevedenog odlomka pred
sobom, preko rijei to su bile premudre da bi bile drske, a ipak mu zborile uz toliku izrav-
Uskrsnue
V
nost i nevinost da je osjetio prisnost prema pripovjedau. Osjeti kao da bi pripovjeda mogao biti s
njim u sobi.
Zaista, Grom. Rijei su tutnjale i praskale nad njegovom glavom. Bila je to najdublja pjesma u prozi
to ju je ikad proitao, izgovorena od nekoga bez stalea ni zemlje, promatraa ovjeanstva,
njegova svemira, surove gorine mukaraca i ena te njihova ivota na zemlji.
Anthonv nije znao je li vie dirnut draeu i mudrou rijei ili injenicom daje pripovjeda, bez
sumnje - oito - ena.
Neustraiva, besramna i bez isprike to slijedi, iznad svega ostalog, jasan poziv duha.
Bila je to, zakljui, jedna od najsavrenijih propovjedi koje je ikad uo. Anthonv protegnu zgrene
miie. Bijae iscrpljen. Bijae obradovan.
Pitao se zna li Tano to je uinio.
Na tren sklopi oi. Grom bijae upravo ovdje, titei ga.
Ne naputaj me kad sam slaba
niti strahuj od moje moi.
Zato prezire moj strah
Iproklinje moj ponos?
Ja sam ena to postoji u svakom strahu
I u svojoj snazi kad drhtim.
Kako ti je pravo ime, pomisli Anthonv. Je li Grom, ili samo tako zvui?
...prihvati me u razumijevanje alosti ...i doi k meni, ti koji me poznaje.
...Ja sam mir, a rat je nastao zbog mene. Ja sam stranac i graanin.. Ja sam bit i ona bez biti.
Tucker Malarkey
Nije imao pojma kako bi izgledala, ta ena-Grom, kako bi zvuao njezin enski glas. U vakuumu
svoje mate vidio je Gemmu, uo je Gemmu.
... Ja sam ona koju prouavaste, a ismijaste me.
Ja sam nepismena, a uite od mene.
Ja sam ona koju prezirete, a prouavate me.
Ja sam ona od koje se skrivate, a pokazujete se meni.
Anthonv odgurnu prijevode i nagnu stolicu u nazad. Sasvim je razumio urnost Charlesa Bastiana i
rizike koje je preuzeo. Ako je sada njegov vlastiti ivot imao bogom danu svrhu, bilo je to da vrati
ostala evanelja koja je njegov prijatelj izabrao prigrliti.
Odlutavi u kantinu po aj, pomisli kako osjea odlunost Charlesa Bastiana - i njegovu nadu. Dok
se ovjeanstvo pribliavalo drugoj krizi vjere, nesigurno hramajui naprijed, opustoena srca i
okrvavljene due, nesigurno u smjer - i u to emu uope kretanje naprijed - ove su knjige imale mo
da vrate ivot i usmjerenje. Moda navedu ljude da okrenu glave prema nebesima i, makar samo i
na tren, osjete vlastitu boanstvenost.
Shvati daje to vrijedno ivota.
Pijuckao je aj, razmiljajui o svojem bratu i Gemmi, te kako su bili rtvama svijeta koji bijae
povrijeen i to je nauio nanositi samom sebi bol. Velike i neiscijeljene rane rata.
O kojem ti ne zna nita, ree glas u njemu.
Ne znam, sloi se Anthonv.
Trebao bi aliti samoga sebe, nastavi, jer dok oni imaju bol, takoer imaju ljubav - a ti nema
nijedno. Ima svoju udaljenost i Opsjenu snage.
Bijae to istina. I od kakve je koristi udaljenost kad si prisiljen opiti s ljudima?
Uskrsnue
Njegova bi snaga vrlo lako mogla biti opsjena. Mir pustinje potisnuli su nasilje i pohlepa, rat to su
ga vodili ljudi koji miljahu da mogu nadzirati Boga. A on se pridruio borbi.
Nije mislio bjeati. Osim to se nad izgubljenim evaneljima prolijevala krv, osim nelagode i
nesigurnosti to su rasle u njemu, dogaalo mu se neto vano, neto na to je ekao. Neto to jo
nije imenovao. Nije oekivao da e doi na taj nain.
20
Gemma provede jutro u potanskom uredu, ekajui u redu iza mukaraca to su je povremeno
pogledavali preko ramena. Suneva je svjetlost padala kroz visoke prozore nalik procjepima, i
osjeao se miris ljudskog prometa. S ulice je stizao rijedak oblak praine.
Bijae potreban vei dio jutra da poalje pisma to ih je napisala, obavijesti o oevoj smrti. Pisala ih
je jedno za drugim, ne doputajui si druge misli. Na oca, Michaela ni Anthonvja. Taj ju je postupak
ponovo povezao sa stvarnou njezina stanja: bijae bez roditelja, u stranoj zemlji s dovoljno novca
da preivi otprilike pola godine, ivei skromno. Ali to je zapravo radila ovdje? Vrijeme je
istjecalo; nije mogla nastaviti harati uredom koji e uskoro pripasti nekome drugom.
Kasnije stajae u oevu uredu i osjeti napad nesigurnosti. Njezine su slutnje posluile svrsi: odrale
su njezina oca ivim. Ali iako se mogao pojaviti s najnevjerojatnijom priom za koju je povijest
doznala, nije ga bilo ondje daje ispria. Ono stoje znala bijae sastavljeno od biljeki s rubova
stranica i ulomaka; nije dokazivalo apsolutno nita. Predodba i snaga koje je stekla moda su
jedino to e dobiti od potrage koja e uskoro doi kraju.
Uskrsnue
\
I nije znala to zatim uiniti.
Vrati se kutijama i hrpama materijala ije je razvrstavanje gotovo dovrila. Materijal o
Tutankamonu ii e muzeju da ga jednom sastave, moda ba David Lazar. Zadrat e knjige i
dnevnike. Ostatak e vjerojatno biti baen. Nevolja bijae to, iako posao u uredu bijae gotov, ona
nije bila ni izbliza spremna otii. Moda bi ipak mogla ostati u Kairu, nai posao i stan. Ako bude
rata, trebat e im medicinske sestre. Zadnje mjesto na kojem je htjela biti bijae London, njezin grad
mrtvih. Sjede u oevu stolicu. I to sada? Nai stan u Kairu i ekati jo jedan rat? Poi sama u
Gornji Egipat i hodati uokolo po pijesku?
Anthonv bi zacijelo osjetio olakanje da ode; nikad mu nije bilo .zaista ugodno s njom. Bio je
posluan prijatelj njezinu ocu. Ipak, mogla gaje osloboditi te obaveze.
A tu je i Michael. Jednim je dijelom dovoljno eljela njegovo drutvo da prijee preko njegove
slomljenosti. Nisu zapravo bili toliko razliiti, poklapali su se u nekoliko grubih spojeva. Michael je
spoznao rat i gubitak. Nije mogla zamisliti da bude s nekim tko nije to spoznao, tko nije pao u takvu
razjapljenu tminu. Bio je ovisnik, ali ona bijae medicinska sestra. Nije sasvim iskljuila mogunost
da se zajedno izvuku.
Gemma nogom odgurnu kutiju i zavrti stolicu u polukrugu te je gledala prema vratima. Moda je
najvaniji zadatak pred njom bilo ponovno prikljuivanje ivima. Moda je razlog njezine elje da
ostane u Egiptu bio da ponovo otvori srce.
Ali boljelo je. Svaki put kad bi se otvorilo, srce ju je boljelo.
Zavrti se natrag i vrati stopalo na kutiju odsutno listajui stranice oeva zadnjeg dnevnika, onoga u
koji je uloila najmanje vremena.
Ponovo proita njegove zadnje rijei, zastavi ovaj put na retku "Izmeu Izie i Marije je dokaz o
izgubljenoj eni." Zatvori dnev-
Tucker Malarkey
nik i nagnu se da pogleda litografiju Izie. Dokaz. Pomisli na spis o enama, pomisli na svoj san o
Mariji. Slika joj je pruila mnogo, ali ne i dokaz. Je li njezin otac govorio doslovno? Ponovo skinu
litografiju i oprezno otkloni stranji dio okvira. Sada kad je odvojila jedno od drugoga, vidjela je
daje neto zapeaeno na pozadini.
Uze kare i paljivo njima proe du ava. Unutra bijahu presavijene stranice votanog papira.
Pogledom pretraivae stranicu rukopisa koji oigledno ne bijae oev. Nije nalikovao niemu to je
ikad vidjela, visok i skuen, ali bez sumnje drevan. Oi joj se zaustavie na rijei koju prepozna jer
bijae ime. Nedvojbeno ime. Znala je daje to koptski, potpun, sa samoglasnicima. Gemma zapisa
ime na komadiu papira, slovo po slovo: Marija Magdalena.
Gotovo otra u Anthonvjev ured, naglo se zaustavivi na pola puta. Pred vratima stajae ovjek,
naslonjen na zid itae otvoren spis. Neto u njegovu stavu podsjeti Gemmu na policajca. Pogleda
je i brzo zatvori spis. Kad se pribliila, zauzeo je neprirodan stav drei spis iza lea.
"Je li Anthonv unutra?" upita Gemma.
"Bojim se da nije", ree. "Vi ste jamano Gemma Bastian. Ja sam Togo Mina, upravitelj Koptskog
muzeja."
Gemma prihvati ruku koju joj prui.
"Kakvim vam se ini Kairo?"
"Nije poput Londona", ree. "Nije kao bilo gdje drugdje." Pogleda spis iza njegovih lea. inilo se
da ga zaista skriva. "Ponekad poelim da kii."
Mina se osmjehnu. "Ponekad i kii."
Anthonv se pojavi u dnu hodnika, podignu ruku na pozdrav i ivahno krenu prema njima. Nastade
nezgodan trenutak kad stignu. Gemma gledae kako pogledom nalazi spis iza Mininih lea.
Svojstveno sebi, nije pokuao askati. Obojica su se doimala izgubljeno. Gemma gledae jednog pa
drugog.
Uskrsnue
"Hoemo li ui?" Anthonv upita Minu.
Mina klimnu svojem pomoniku. "Trebam samo trenutak tvojeg vremena."
Nakon to zatvorie vrata, Mina sjede i uzdahnu. "Ne promakne joj puno toga, vidim. Pogled joj je
kao u kopca bio na ovome spisu. Trebao sam se ponaati prirodnije, ali juriala je iz tog ureda kao
sama furija. A ja ba itam o zadnjem iskopavanju njezina oca."
"to to ima?"
"Biljeke od ovjeka kojeg sam poslao u Nag Hamadi. Netko je naao prikladnim da poalje
njegove osobne stvari u Kairo.
Razgovarao je s nekim gospodinom Bairom i doznao daje pred tri mjeseca iz Nag Hamadija u
Kairo poslan koom uvezan tekst da se ovjeri. Kurir je bio Bairov roak. Trebao je dostaviti tekst
Albertu Eidu, trgovcu starinama." "Dakle, treba nam Eid, a ne Tano."
"Da. Ganjao sam pogrenog psa. Mislim da u navratiti k Eidu. Ne sam, pazi. Dovest u policiju - i
dovest u Doressa. U najmanju ruku, uvjerit emo Eida da ga pokae strunjaku."
"Tako da tono doznamo to moda nikad neemo imati."
"Ne budi tvrdoglav."
"Nema razloga da Eid surauje. Nema razloga da ikad dirne-mo ono to je u njegovu vlasnitvu.
Kladio bih se da e to u mjesec dana nestati u privatnom vlasnitvu."
"Bi li hinio optimizam meni za ljubav?"
Anthonv promotri olovku. "Mogu pokuati."
"Dobro", Mina ustade. "To bi pomoglo."
Gemma je sjedila u oevoj stolici ekajui zvuk Minina odlaska. Ue u Anthonvjev ured bez
kucanja. "O emu se radilo?"
"Nacrti izgradnje za novi muzej. Sitnice."
Tucker Malarkev
Uskrsnue
poput tebe. Mislim da ne shvaa koliko si udan i teak ovjek. Moda bi bio dobar uhoda, ali
mogue da ne bi preivio rat."
Anthonv je piljio u nju, trepui kao daje ne moe jasno vidjeti. "Zato to?"
"Jer ne bi znao zatraiti pomo."
Anthonv se nasmija. "Zar sam toliko lo?"
Gemma se ne nasmija. "Razmiljala sam da ti neto pokaem. Ali sad ne znam."
"Zna, Gemma. Stoje to?"
"Najprije trebam uslugu. Moram doznati vie o alfabetima."
"Kakvim alfabetima?" "Starim."
"Muzejska knjinica ima dobar odsjek na temu lingvistike. Siguran sam da postoji materijal o
alfabetima."
"Nevolja je u tome to u izgubiti svoje povlastice ovdje. Moe li urediti tako da mogu ovdje raditi
jo jedan tjedan?"
"Daj mi razlog."
Gemma izvue proziran komad papira. "Eto tvojeg razloga."
Anthonv stavi naoale. Znala je po njegovom licu i nepokretnom nainu na koji je drao votani
papir da ga nikad nije vidio. Trebalo mu je dugo vremena da ga spusti.
"To je preslika, zar ne?" upita ona.
"Gdje si ovo nala?"
"Bilo je oevo", ree. "Mogu razabrati jedno ime." Anthonv skinu naoale i protrlja oi. "Uila si
koptski?" "Malo. to kae?"
"To je iz Evanelja po Filipu, neto za to sam samo uo da postoji." Anthonv ponovo stavi naoale
i drae presliku pred sobom. "Daj mi malo vremena."
"Dat u ti cijeli dan."
etrdeset minuta poslije Anthonv dignu glavu. "Kae:
Nasmijei se. "Tako, sada si i graevinski savjetnik?" "Moglo bi se tako rei."
Nije primijetio sarkazam. "Mnogostruko si nadaren. Ali ako smijem tako rei, tvoj je ravnatelj
izgledao poput make to je pojela kanarinca. Zato tako mislim?"
"Ne znam."
"Obojica neto skrivate. To je jasno kao dan." "A tvoja mata je aktivna."
"Dakle, eto nas." Gemma se baci u stolicu. "Na mrtvoj toki. Ponovo."
Anthonv prekrii ruke na prsima. "Zar je to u pitanju?" "Iz nekog nastranog razloga, ne eli mi rei
to radi. Bila bih idiot da se zaletim u prazninu. Tako da emo samo sjediti ovdje." "Kako eli",
ree Anthonv.
"Ono to me razdrauje jest da seja u vezi svega ovog osjeam kao da me ubija strujni udar, a ti
samo sjedi ondje kao komad mramora."
"to te sve ubija kao strujni udar?"
Gemma odmahnu glavom. "Ti bi bio dobar uhoda."
Anthonv podignu ruke u znak predaje. Ali ne preda nita. Gemma se zagleda u njega, crpei
strpljenje koje je stekla tijekom rata. Na trenutak se pravila da je u sklonitu, da nema kamo ii niti
to raditi osim ekati. Poe tiho brojati u sebi, kako su to inili pri bombardiranju velikih podruja.
Trenutano joj se nosnice ispune mirisom smrznute zemlje, a tamni noni zrak dahom njezine
obitelji. A u polusvjetlu njihovih svijea ukazu se lica njezine majke i oca.
Anthonv prekinu njezin trans govorei. "Jesmo li postigli primirje? Jer moram poeti raditi."
Gemma nastavi zuriti u njega, sada napadno trijezno. "Ima sree to sam dovoljno domiljata da se
razumno nosim s nekim
Tucker Malarkey
druica Spasiteljeva jest Marija Magdalena. Ali nju Krist ljubljae vie od svih uenika, i esto ju je
ljubio u usta. Ostali uenici bijahu uvrijeeni... Rekoe mu, Zastoje voli vie od svih nas? Spasitelj
odgovori i ree im, Zato ne volim vas kao to volim nju?'"
Gemma utjee. Obrazi joj bijahu zarumenjeni. "Nema vie nikakve sumnje daje moj otac umoren."
Prui ruku za preslikom. Anthony je oklijevajui vrati.
"to e uiniti s tim?"
"Trebam li ti odgovarati?"
"Ne."
"Dobro." Zagleda se u pod. "Gemma?"
"'Zato vas ne volim kao to volim nju?'" Gemma strese glavom. "Zna, premda sam zamiljala
takvu vezu izmeu Isusa i Marije Magdalene, kad vidim dokaz za to... osjeam se tako, ne znam,
tuno. Nevjerojatno tuno." Okrenu se. Anthony pomisli daje na rubu suza. Gotovo ustade iz stolice
da bije tjeio. Umjesto toga, kruto ponudi svoj rupi. Ali nije plakala, i zanemari njegov rupi.
"Netko ju je oteo", nastavi. "Njegova najvea ljubav, a jedva da postoji u prii o njegovu ivotu."
Gemma ustade. "Filip je znak. Znak da se ne smijem predati."
"Nisam mislio daje to mogue."
"Tada si ovjek kojeg je lako zavarati."
"Obino nisam."
"Ti i ja smo na neki nain slini", ree. "Sami smo. Ali dok sam ja to nauila, ti si to izabrao. Da
sam mogla birati, imala bih drugaiji ivot." Zadra njegov pogled dok ga Anthony ne odvrati. "Ima
jo", ree, izvadivi druge votane papire.
Uskrsnue
V
Anthony pogleda listove, a zatim Gemmu. "Ako ima drugog posla, obavi ga. Za ovo e trebati
neko vrijeme." "ekat u."
Anthony se osmjehnu. "Ne vjeruje mi." "Nisi mi dao razloga za to."
Trebala su tri sata. Gemma zadrijema i naglo se probudi, nesigurna gdje se nalazi. Zagleda se u
Anthonvjeva lea i sjeti se. Filipove joj rijei zaigrae u umu i ponovo se smjesti u stolici. Nita
vie nee nikad biti isto. Javila joj se nada da e se, kako se bude mijenjala, svijet mijenjati s njom.
"Jesi li dobro?" upita, ne okreui se.
"Da."
"Skoro sam gotov."
Gemma ekae dok Anthony ne bijae spreman da pone. Konano ree, "Stihovi glase:
'Da se ena i mukarac nisu razdvojili, Ne bi upoznali smrt.
Krist doe da zatvori razdor, to tamo bijae od poetka Da spoji to dvoje i podari im ivot Njima,
to umrijee od razdvajanja. Sada su ena i mukarac jedno,
u odaji s posteljom,
i oni to su tako zdrueni nee ponovo
postati istim dijelom.'"
"Govorimo o stvarnom tjelesnom sjedinjenju", ree Gemma. "Zar ne?"
"Djelomino."
"Kao o metafori ili doslovno?" "Ne znam. Moda oboje." "Nije vano. ega jo ima?"
Tucker Malarkev
'"Svijet postade vjeno kraljevstvo
Jer kraljevstvo vanjtine za vas je punina.
Tako jest: otkriveno je samo vama,
Nije skriveno u tmini i noi
Ve u savrenom danu i svetom svjetlu.'"
"Zvui poput vjerovanja mojeg oca: Bog je otkriven samo tebi." "Slaem se. Ima jo jedan kratak
stih.
'Neznanje je majka svega zla Neznanje e zavriti u smrti.'"
"Ta mu je sigurno bila omiljena", ree Gemma. "Ali zato ih zapeatiti iza Izidine litografije?"
"Ondje si ih nala?" "Da."
"Jasno je da nije htio da ih pronae bilo tko." "Zato ne?"
"Jer ih je trebao kao dokaz, jer..." Anthonv stade. "Ne, nemoj stati", ree Gemma. Anthonv zatvori
oi. "Poznaje li rije 'gnoza'?" "ula sam je."
"Tvoj mi je otac jednom rekao da sebe smatra gnostikom, nekime tko Boga trai kroz
razumijevanje, kroz znanje. Nekime tko bi, poput Filipa, vjerovao daje neznanje majka svega zla."
"Nastavi."
"Otkrivao je ogranak kranstva, koji bijae veoma iv u doba Krista, a koji je poslije pokopan.
Nazvao gaje gnostikim ogrankom. Kako rekoh, vjerovao je daje Isus imao dvije razine uenja:
jednu za obine, ope uenike i jednu za unutarnji krug uenika zasebno. Isus je govorio
unutarnjem krugu drukije nego to je
Uskrsnue
govorio drugima; uio ih je razliito. Poduavao ih je da trae Boga kroz mudrost. Mislim da su
Toma, a sada i Filip, bili lanovi unutarnjeg kruga, gnostikog kruga."
"to se tie apostola Novog zavjeta, tamo je na uvid svima - neprestano su krivo shvaali Isusove
rijei i djela. Stalno postavljaju pitanja: Kojim putem da idemo? Kad e doi kraljevstvo? Njihova
upornost da doslovno tumae Isusove rijei gotovo je djetinjasta."
"Gnostiko bi tumaenje, meutim, vidjelo ove izjave kao simboliku: Nema se kamo ii;
kraljevstvo je unutra", ree Gemma. "Dakle evanelja Novog zavjeta nisu dola od najbliih
Isusovih uenika."
"Tvoj otac nije tako mislio. Poinjem se slagati."
"Zato mi to nisi prije rekao?"
"Moda ni sam nisam u to vjerovao."
Gemma se zabulji u njega. Njegove zamiljene oi ne odae nita. Izluivao je. "Stoje s Marijom
Magdalenom?", zahtijevae. "Je li ona bila u unutarnjem krugu?"
Anthonv potrese glavom. "Posebna si. Ima oev mozak s nekim uroenim umijeem koje ti
dozvoljava da skae s jedne toke na sljedeu, preskaui meustupnjeve."
"Moj je otac to nazivao genijem enskog uma." Gemma naglo ustade. Lice joj je oblila boja. Bijae
prodorna poput Groma, jednako pravedna i lijepa kad je ljuta.
"Tko zna", ree Anthonv. "Moda uspijemo vratiti Mariju."
Na vratima se okrenu. "Ako je vrati, vrati je kao apostola."
21
Anthonv je znao da mora razgovarati s Minom o preslika-ma koje mu je Gemma pokazala, ali je
sjedio neko vrijeme u tiini nastojei prizvati mir ruevina u Hargi. Sklopi oi, zamiljajui prainu
stoje bojila sve, prodirui u svaki nabor i pukotinu koe i odjee do kraja dana; arenje i putovanje
ispunjeno pijeskom daleko od ruevina prema oazi Harge, do samostanskih ruevina gdje je proveo
svjea jutra, a u podne olakanje oaze i njezina napadnog zelenila, bez kojeg ne bi mogao preivjeti,
i osjeaj koji je ponekad imao, da ivi na otoku u moru nestalnog pijeska, koje mu moda jednog
dana nee pustiti da ga prijee. Nije bio poput ljudi koje je prouavao; nije bio tako hrabar ni
nadahnut. Svijet ga je jo uvijek zadravao, pomisli, dok je skupljao svoje stvari da posjeti Minin
ured. Sada vie nego ikad.
Togo Mina jedva se nazirao iza stola pretrpanog knjigama i papirima. Nagnu se iza opasno sloene
hrpe da bi pozdravio Anthonvja. "to si otkrio?"
"Gemma Bastian mi je pokazala preslike koje je napravio njezin otac. Ukazuju na to da su iz
Evanelja po Filipu."
Uskrsnue
"Filip?" Mina skoi. "Naao si Filipa?" "Ne znam da li to moemo rei. Bastian gaje naao. Mora da
je preslike napravio po izvorniku." "Reci, zna li stoje bilo u njima?"
Anthonv mirno ree: "Jedan je citat bio o Isusovoj ljubavi prema Mariji Magdaleni - ljubavi to je
bila vea nego prema apostolima. 'Zato ne volim vas kao to volim nju?', pitao je."
Mina ustade i natoi dvije ae viskija. "Ono to imamo ovdje, ono to bismo konano mogli imati,
jest pria koju nikad nismo trebali doznati u potpunosti."
"Takoer sam naao Grom. Opisao bih ga kao evanelje, iako nisam siguran kojeg soja. To je
proglas svemira isprian od prosvijetljene ene."
Minine se oi rairie. "elim ga vidjeti", zatrai.
"Kasnije. Sada nemamo vremena za tekstualnu analizu."
"Barem mi reci gdje si ga, za ime Boje, naao."
"Anonimno je dostavljeno. Moda je negdje kliznulo s hrpe, a podignuo gaje netko tko zna kamo
pripada."
"Besmislica! Nisi rekao sve."
Anthonv podignu ruku prema raspaljenom Mini. "Imamo ulomak Tome, Filipove stihove, tekst
Groma - time Marija dospijeva na Bastianov popis etvorice. Mislim da emo, kad je naemo, imati
potpunu sliku koju je Bastian htio naslikati. Smatram da dio te slike utvruje tko je zaista bila
Marija. Sigurno je bila Isusova brana druica. Nismo razmotrili injenicu da je ona takoer bila
apostol. Da moda postoji dokaz koji to potvruje."
"Zna li to bi to znailo?"
"Znam to to znai. Razlog zato ene nisu zareivane, zato nikad nisu bile ravnopravni lanovi
crkve, jest to crkva tvrdi da nije bilo enskog apostola."
Tucker Malarkev
Uskrsnue
V
"Slaem se."
"Bio bih ti vjeno zahvalan, Lazare. Mislim da je to jedini nain da otkrijemo to se ondje dogodilo
- i to se dogaa. Mogao bi otkriti s kim je Bastian razgovarao, tko mu je pomagao." Mina se uljao
po sobi, rukama dirigirajui po zraku. "Govori dijalekte, mogao bi se stopiti s mjetanima."
Anthonv spusti pogled na svoje ruke. Osjeao se umoran. "A Gemma Bastian?"
"to s njom?"
"Ona je upletena."
"Izvuci je iz toga. To je jednostavno neto to ne moemo staviti na kocku. Razmisli: otac i ker,
oboje stradali, oboje povezani s muzejom. Ispadamo odgovorni. To nije poloaj u kojem elim biti."
"Razumijem. Ali izvui u je za njezino dobro."
"Koji god razlog ti vie odgovara, Lazare."
"Radije ne bih lagao."
"Onda preuti."
"Opet la."
"Tada je izbjegni, zaboga. Ne zna dovoljno da bi ugrozila na pothvat."
"Nema govora o tome to ona zna. Mislim da je za mene najbolje da im prije odem. Treba mi
nekoliko dana da se pobri-nem za neke druge poslove i tada u krenuti."
"Uzmi to mora, ali radi brzo, Lazare. Ovo je mogue vanije od muzeja. Ovo je ono za to se
grade muzeji. Uz Boju volju, gledat emo ova evanelja u naem."
Anthony napredovae kroz grad, pogleda uperena u plonik pred sobom. Ovo bijae drugi put da
uje ime Dattari. Kad je bio prvi? Trebao mu je trenutak da se sjeti. Gemma ga je spomenula, na
oevoj zadunici. Spomenula je da se Angela Dattari vratila u Ita-
Mina dade au Anthonvju i isprazni vlastitu. "Radim na iru", ree, ubacujui tabletu u au vode.
"Jesi li siguran u autentinost tih tekstova?"
"Ono to me uvjerava u autentinost jest injenica da je Bastian mrtav. Pitanje je zato. Nije imao
tekstove, koliko znamo."
"Prema mojem saznanju", ree Togo, "Eid posjeduje Evanelje po Tomi. Doresse gaje vidio. Ne
samo daje autentino, nego misli i da prethodi evaneljima Novog zavjeta. Smatra daje moda bilo
izvor za Matiju i Luku."
"To je izvanredno; Bastian je toliko sumnjao."
"Dakle, Eid nita ne predaje bez borbe. Tako da e borbe i biti. U meuvremenu, odvraa panju od
Tana, svojeg suparnika. Spomenuo je ime koje sam uo prije. Dattari. Talijanka koja je nekako
upletena u to ludilo. Tako kae Eid. Ali ima vie od svega ovoga, siguran sam. Bastian je sigurno
vidio tekstove u Nag Hamadiju. Netko treba razgovarati s gospodinom Bairom. I ne bismo vie
trebali zanemarivati blizinu Stephana Suttona. Znamo li na emu je radio? to ako ima jo
evanelja koja treba nai? Moda poem sam."
"ovjek u tvojem poloaju e privui panju. Ne bi stigao ni do pola puta prije nego to bi te oteli."
"Pa, ne mogu poslati nekoga drugog znajui da bi to mogla biti smrtna presuda."
"Reci, da li te jo uvijek slijede?"
"Ne znam. Moda to utvaram. Ne spavam dobro. Pomislim da ga vidim, a tada nestane. Osjeam da
moje oi zbijaju ale."
Anthonv prieka da proe trenutak. Tada ree, "Ja u ii u Nag Hamadi."
Mina je bio na nogama. "Ne znam, ne znam."
"Ne vidim drugog naina."
"S tvojom podlogom i jezicima, imao bi najbolju priliku da ue u sr dogaaja."
Tucker Malarkey
Uskrsnue
\
"Mogu se brinuti za sebe, dijete." Amad ode do stola i isprazni torbe za kupovinu, ne urei se da
rasporedi sadraj po redu kako e biti nasjeckan - enjak, zatim korijandar, a onda rajice. "eli
znati gdje su?"
"Ili ih ima Tano ili su odneseni iz Kaira."
Amad prijee kuhinju do magnetske trake gdje su visjeli noevi, predano isti i otri. "A njegova
ki? Upletena je?"
"Nije, to se mene tie."
"Dobra je uenica uda. Prirodna glazbenica. Ponekad mi pomae u kuhinji. Uivam u njezinu
drutvu, onako kako sam uivao u drutvu njezina oca." Anthonv gledae kako Amad brzo guli i
sjecka tri krupna renja enjaka. "U ovome uivam kod hrane. Nema nevolja." Obrisa no vlanom
krpom i spusti ga. Poloi ruke na mesarski panj i, dok se inilo da prouava vlakna drva, lice mu
posve izgubi izraz. Anthonv u nenajavljenoj tiini prepozna da Amad donosi odluku. Bijae to
Amad kojeg je bolje poznavao, ne kuhar ve starac koji bez rijei razumije veinu toga. Konano,
dignu pogled na djeaka kojeg je pomogao odgojiti, djeaka koji sad bijae mukarac i koji nije
esto neto traio. "Uinit u to mogu."
"Imam ime", ree Anthonv. "Neka gospoa Angela Dattari. Talijanka, privatna sakupljaica.
Njezino se ime stalno pojavljuje. Moda treba krenuti odatle."
Amadovi kapci kratko zatreperie pri spomenu imena. "Uinit u to mogu", ponovo ree.
liju, kao da Anthonv zna tko je ta ena. Jedini razlog da pretpostavi tako neto bila bi injenica da ju
je njezin otac poznavao.
Anthonv ue u kuu svoje obitelji kroz stranja vrata, koja su vodila ravno u kuhinju. Amad ne
bijae ondje. Kupovina je bila obavljena i dvije torbe od platna leahu na stolu, iz njih je ispadalo
voe i povre. Uskoro e pripremati veeru. Anthonv izvadi iz depa kuglice nanizane na nit i sjede
da eka, provlaei ih kroz prste.
Kad je uao, Amad baci kratak pogled na Anthonvja i istrese pregau iz ladice.
"Amade", ree Anthonv, ustajui. Nije bio navikao vidjeti Amada kao kuhara. Bijae to ovjek bez
kojeg njegov otac moda ne bi mogao. Bio je ovjek od nauke i jezika, desetljeima je predstavljao
most preko kojeg je otac prelazio u zemlje u koje inae ne bi mogao ui, ili ih moda uope
razumjeti.
Anthonv je jednom uinio greku upitavi Amada da li ga njegov poloaj sluge na neki nain
poniava. Bio je dovoljno drzak da natukne kako moda ima predodbu o starevim vrijednostima.
Amad ga je ukorio. "Ja sam u ivotnoj dobi kad elim mir. Ovdje ga imam. Ono to radim je
korisno i mirno. Nitko me ne smeta. Mogu razmiljati o onome to sam vidio i biti sada radostan
zbog duine svog ivota. I mogu zamisliti tebe i iru kako radite ono to sam ja obiavao."
Amad priveza pregau i prijee kuhinju. Uze Anthonvjevu ruku meu svoje i stisnu je, brzo
ispitavi lice mlaeg ovjeka. "Treba neto. Reci."
S Amadom nije bilo razgovora osim o istini. Zato je Anthonv volio njega i sina kojeg je odgojio.
"Moram zamoliti za uslugu. Postoje rukopisi koji krue Kairom, iste knjige u koje je bio umjean
Charles Bastian."
"U vrijeme svoje smrti."
"Ne trebam ti rei da bude oprezan."
22
Tog poslijepodneva Gemma je itala u radnoj sobi, naizmjence dovravajui odlomak ili stranicu, a
zatim bije odvratile zrake sunca to su se provlaile kroz zavjese, dajui praini nepojmljivu ivost.
Oeve su joj biljeke i preslike pobudile u umu romantine slutnje o ljubavi koje su zamamno
plivale u njezinoj glavi, ronei i izranjajui u opasnom i titravom bazenu nade.
Uhvati se kako razmilja o Michaelu. Nije ga mnogo viala u zadnje vrijeme. Sluajui ne bi li ula
otvaranje vrata, pokua zatomiti svoje nestrpljenje. Nije bila sigurna zato. Jednim dijelom odmah
je htjela planirati putovanje na mjesto gdje je njezin otac radio, mjesto gdje je otkrio zadivljujue
rijei apostola za koje nikad nije ula. Vrlo je dobro znala da moda nee imati to vidjeti. Nije bilo
vano. Ponijet e sa sobom prijevod Filipovih rijei. Ponijet e i svoj ulomak Tome. I oeve
dnevnike. Trait e duhove ljudi koji su nestali dok je traila izgubljene ene.
Razlog to jo nije mogla poi bilo je postojanje jedne ene, a ona je bila u mogunosti daje nae.
Ponovo je posjetila kuu Angele Dattari. Sada bezobrazni vrtlar, gledajui Gemmu kao da je
poremeena uma, potvrdi da e se nje-
Uskrsnue
Druica Spasiteljeva bijae Marija Magdalena.. Da se ena i mukarac nisu razdvojili, Ne bi
upoznali smrt...
gova gospodarica vratiti krajem tjedna. Opsjedala je stranu kuu, ekajui enu koju je moda volio
njezin mrtvi otac. Na trenutke je osjeala da je vrtlar u pravu, zaista je bila napola luda. U drugim
trenucima, znala je da moe osjetiti oca na tom mjestu, onako kako je mogla osjetiti da se ovjek
koji je on bio vraa u ivot. Ne samo ovjek, razmiljala je, ve i cijela filozofija dijelom izgraena
na rijeima izgubljenih apostola i dijelom na neemu to jo nije mogla proitati. Nije vie sumnjala
da postoji neto u napola itijivim recima stranica dnevnika. Sada bijae uvjerena da tinta u dvije
boje i izmijenjeni rukopis predstavljaju dva razliita unosa u razliito vrijeme, jedan iz prolosti, a
drugi iz sadanjosti. Ali oba unosa bijahu ureena po istim neobinim pravilima: bez samoglasnika i
uz vidljivi uzorak slova koji je bio prisutan u jednom retku, a nestajao u sljedeem. Ili tako ili je
vrtlar bio u pravu, pomalo je ludjela. Izvue prijevode Filipa koje je do sad mnogo puta proitala.
Svijet je postao vjeno kraljevstvo
Jer vjeno je kraljevstvo za vas ispunjenost.
Tako jest. Otkriveno je samo vama,
Nije skriveno u tmini i noi
Ve u savrenom danu i svetom svjetlu.
Nije bila sigurna zato ju je to tako obradovalo, ili zato se, nakon itanja Filipovih rijei, osjeala
privremeno putena iz kripca svojeg ivota.
Odloi presliku i prui ruku u trak suneva svjetla, promatrajui kako se njean svemir praine slae
oko njezinih prstiju.
Tucker Malarkev
Uskrsnue
nizove kristala na svijenjaku iznad njih. "U VVindsoru se neka svinja od Nijemca hvalila svojom
vjetinom ciljanja. Vjerujem da sam rekao neto da ga naljutim. Rekao sam da Nijemci ne bi mogli
pogoditi punjenu patku bazukom, zato su izgubili rat." Michael se nasmija. "To gaje razbjesnilo.
Ali, budui daje Nijemac, nije htio odustati. Morao se dokazati. Njegovo je hvastanje bilo
nepodnoljivo. 'Pogodi ovo', rekao sam konano i pruio nogu kao ravnalo. I zaista ju je pogodio.
Raznio je nogu na pola. To mi nije bio najljepi trenutak. Bio je glupi klipan, i vaba, ali bojim se
daje pobjednik dana." "Gdje je sada noga?"
"Bacio sam je kroz prozor taksija. Zadala mi je dovoljno nevolja. Od samog poetka mije pruala
otpor." "Morat emo ti nabaviti drugu." "Ne. Mislim da u za promjenu biti ono to jesam. Crv."
"Dakle, provest e ostatak dana u predvorju?" "Ne, ubrzo u odgmizati gore."
Gemma kleknu. "Zna, Michael, u bolnici sam vidjela bolje umjetne noge od tvoje. Izgledale su
funkcionalnije; neke su ak izgledale poput pravih nogu. Ako naemo protezu koja bi te bolje
sluila, mogao bi biti sretniji dok je nosi. to misli?"
"Mislim daje to bilo u Londonu."
"A ovo je Kairo, golemi kulturni centar povijesti i uenja, avionom i nije tako daleko od Londona."
Michael zijevnu. "Vrijeme je da poem gore. Bez pomoi ovaj put, Gemma. Morat e me gledati
kako gmiem." Na pola puta uz stube, odmori se i pogleda dolje prema njoj. "Ako bi mi mogla
donijeti omot s onog tamo stola. Moj mi je roak Sam poslao neke knjige iz civiliziranog svijeta.
Trebat e mi dobra pria."
Prije veere Gemma sie iz sobe i sjedne u vrt, gledajui odrede oblaka kako mariraju nebom.
Visoko iznad nadutih, carskih voj-
Moda je ljubav poanta, pomisli. Moda, ako spozna ljubav, sve drugo postane nevano. Ako je
nema, nema nita. Isus je to znao.
Spoznao je to s Marijom Magdalenom. Je li i njezin otac to spoznao? Pomisli da jest, s njezinom
majkom. A nakon toga?
Hoe li je ona ikad spoznati?
Tada se upita bi li nalaenje Boga bilo tako vano daje njezin otac spoznao ljubav? Ne bi li bilo
dovoljno da je znala da je sretan? Bi li?
Izabrala je Angelu Dattari kao jedinu osobu koja bi joj mogla pomoi da odgovori na ova pitanja.
Prijee zatim s najstarijih alfabeta u povijesti na turistiki vodi Gornjeg Egipta. Proui odlomak o
Luksoru, najveem turistikom odreditu najbliem Oxyrhynchusu. Pogledavala je fotografije
izblijedjele od vremena kadli Michael upade kroz ulazna vrata. Voza taksija koji ga je pridravao
stajao je na pragu blistava ela, ekajui isplatu. Gemma otra gore po novac. Kad se vratila,
Michael je leao nasred predvorja, a voza taksija stajao naslonjen u vei, puei. Od Michaelovih
nogu, bila je vidljiva samo jedna. Plati vozau i sjede pored njega.
"Zdravo", ree. "Kako je u muzeju?"
"Dobro, zapravo."
"Provodi ondje prokleto mnogo vremena." "Znam."
"Ako si zala u mrane vode, ne elim uti o tome." "Nema ovdje mranih voda. Zapravo, ba
suprotno." "Takvu te volim", podsmjehnu se Michael. "Sama ljupkost i svjetlo."
"Michael", ree. "to se dogodilo s tvojom drugom nogom?" "Trebao sam znati. Nikad nisam bio
dobar u natjecanju." Michael je zurio u strop. Gemma legnu i zagleda se s njim u bljetave
Tucker Malarkev
nika bijahu arena fazanska krila cirusa, ve ruiasta od odsjaja zalaza. Izdvojene iz svakog reda,
iroke samotne pruge debelih oblaka poivale su poput greaka na platnu. Sjede pod kronju
datuljine palme i desnom rukom stane prebirati jednostavnu Ba-chovu melodiju u zraku. Neka vrsta
sokola kruila je iznad nje i ona ubaci njegove uzviene okrete u glazbu. Maleni avion prijee nebo,
hvatajui svjetlo svojim utim krilima, pa pomisli na Michaela i kako se oajniki treba ponovo
nai na nebu. Uz vrlo malo muke, pomisli, mogla bi uiniti neto da mu pomogne prije nego to
ode. Bila sam previe usredotoena na sebe, pomisli. Zanemarivala sam ljude pred sobom. Trebala
bih se vie truditi da otvorim srce, pomisli. Trebala bih pokuati voljeti.
Sljedeeg jutra odnese Michaelu prepeenac i kavu, podnaajui njegovu kiselu, polusvjesnu tiinu.
Tada se uputi u lijeniku knjinicu Kairskog sveuilita. Pola je zbog sebe, jednako kao i zbog
Michaela, da izbjegne entropiju njegova nedjelovanja.
Ulice bijahu tihe za vrijeme popodnevne molitve. Na pola puta do sveuilita isplati taksista,
odluivi se za hodanje. Ona i ovaj strani grad doli su do toga da prihvaaju jedno drugo. Skupine
male djece kao da su znale da je nepristupana, praznih depova, i otkrila je daje mogue zanemariti
buljenje egipatskih mukaraca. Nauila je hodati kao daje ve predugo u toj zemlji da bi marila to
bilo koji od njih misli. U umu, pokuavala je oponaati Anthonvja, njegov odvraen pogled i
pognutu glavu. Poelje da se moe probijati kroz gustu gomilu kao i on, kreui se poput ribe kroz
rijeku.
ena iza informacijskog pulta u knjinici je pijuckala aj. Pred licem je drala asopis. Gemma se
zagleda u fotografiju na naslovnici. Bijae to nabujala gljiva atomske bombe baene na Hiroimu.
Gemma stajae, ruku poloenih na tezgu, ne govorei nita. Nije svrnula znaajniju misao na
apokaliptian kraj rata. Ona je, zdrava
Uskrsnue
V
uma i tijela, bila zaokupljena manjim brigama. Michael je razmiljao o tome, irom otvorivi um da
u njega pusti sve slike uasa. Proitao je sve novine i asopise, esto nijemo zurio u fotografije. Ali
ona, medicinska sestra, nije u to mogla gledati. Sada, suoena s gljivolikim oblakom, osjeti se
potiteno. to je ona znala o ratu? Sakrila se, sigurna u svojoj nadmoi medicinske sestre,
zamiljajui da moe iscijeliti ljude lijeei im tijela. Nije znala nita o Michae-lovim ranama, ne
ba. Kako sije mogla dozvoliti daje razdrai - ili jo gore, potakne nestrpljenje u njoj?
Prisili se da dodirne zvonce na tezgi i ena iza asopisa podignu pogled. Iako bijae tamnoputa,
nosila je bisere i karmin pa Gemma pretpostavi da govori engleski.
"Traim podatke o protezama. Knjige, lanke, dopise, to god imate."
Kad ena isprva ne odgovori, Gemma pomisli kako je krivo pretpostavila. Ponijela se jednako
uobraeno kao neki od onih stranaca u Kairu, koji se, iako ive od bogatstava siromane zemlje,
odnose milostivo prema njezinu narodu, a istovremeno oekuju da govore njihov jezik. Ali kad ena
spusti asopis, Gemma vidje daju je dovoljno dobro razumjela. Oblak joj je odvukao panju.
Knjiniarka je opskrbi s vie nego dovoljno podataka. Starim, vremenom pohabanim povijesnim
knjigama tankih stranica i lijenikim tekstovima u pucketavim, novim uvezima. Slaui ih oko
sebe na kraju dugakog drvenog stola, poe u notes unositi biljeke.
Budui da se Michael te veeri odbio spustiti na veeru, Gemma odnese posluavnik u njegovu
sobu. Mrzovoljno joj pokaza jednu od svojih novih knjiga.
"To je sigurno neka dobra pria", ree.
"Savrena. Ljutiti alkoholiar ivi pod vulkanom u nekoj bijednoj zemlji i opija se do smrti.
Osjeam da sam naao prijatelja."
Tucker Malarkey
Gemma mu poloi posluavnik u krilo i privue stolicu do njegova uzglavlja. "Bila sam u
lijenikoj knjinici."
Michael podignu tanjur i onjui hranu. "Ti si luda mala ptiica."
"Bit e ti drago da zna da je najstarija poznata udlaga iskopana ovdje u Egiptu, pred gotovo etiri
tisue godina." "Svata."
"U Indiji Rig-Veda opisuje kako je ratnica, kraljica Vipla, izgubila nogu u borbi. Tada joj je
stavljena eljezna proteza i vratila se u borbu."
Michael zataknu ubrus u ovratnik i privue posluavnik blie. "to bih dao za tanjur kobasica i pire
krumpira", ree. "Ovdje dobar dio vremena nemam pojma to jedem."
"Postoje ak i bogovi koji su ostali bez udova", nastavi Gemma. "Peruanski bog jaguar, Ai Apek je
izgubio ruku iznad lakta. A asteki bog stvaranja, Teskatlipoka, ostao je bez desnog stopala. Keltski
bog New Hah amputirao sije lijevu ruku."
"Kakva dina skupina. Trebali bismo se ponekad svi skupiti."
"A eto i prie koja ti se moda svidi: u grkom mitu, Zeusova unuka, Pelopa, ubio je i skuhao
njegov otac Tantal, te ga posluio bogovima da vidi mogu li razlikovati ljudsko i ivotinjsko meso."
"Kako civilizirano. Koji dio su prvo posluili?"
"Demetra je pojela Pelopovo rame. Bila je tako uasnuta da gaje vratila u ivot i dala mu lijepu
bjelokosnu protezu."
"Sirota mala boica."
"Milijuni ratnika, vitezova i kraljeva su izgubili udove - i bilo im je gore nego tebi, batrljke su im
umakali u vrelo ulje ili palili uarenim eljezom."
Michael nabra nos i zagrabi riu vilicom. "Ptiice, pokuavam jesti."
"Pouka je da si sretniji od drugih koji su izgubili udove. Znanost je napredovala." Gemma kliznu
naprijed u stolici. "Prole su
Uskrsnue
godine u Americi napravili novu protezu. Koriste neto to se zove 'usisna arapa' to vrsto prianja.
Stvorena je da se pomie gotovo kao prava noga. I savija se. Raspitala sam se gdje je moemo
nabaviti i koji bi ti je lijenici mogli prilagoditi. Postoji lijenik u Londonu koji je uio u Americi i
usavrio se na protezama za gornji dio noge. Mislim da bi trebao poi."
Michael spusti vilicu i otpije vei gutljaj vina. "Hoe li poi sa mnom u London?"
"Ako poem moda se nikad vie ne vratim."
"Poimo onda, i nemojmo se nikad vratiti."
"Ne mogu, ne jo. Ti idi. To nije dugo putovanje. Zamisli kako e to biti dobar osjeaj. Nee vie
hramati. Nee padati. Moda e ak moi letjeti."
Michael dignu pogled. Po prvi put u mnogo dana, u njegovim je oima bilo ivota.
Te su veeri otac i sin sjedili i itali u radnoj sobi. Sat vremena prolo je u pokuajima razgovora,
blagim pritiscima i povlaenjima starijeg ovjeka. Njegov je sin podnosio samo rijetku tjelesnu
bliskost, privremeni suivot koji bi njegova oca dirnuo koliko i zagrljaj, moda i vie, jer je to bio
Michael. Bijae to njegov nadareni, izdani, ranjeni sin. Michael je, pak, bio svjestan da trai
prisutnost svojeg oca, jednostavno ga ne tjerajui. David je osjeao da njegov sin, premda mu rijei
nisu bile ljubazne, zapravo ne eli da ode. Tada, odjednom, sve zavri. Michaelov se pogled stvrdnu
i on spusti knjigu.
"Uasnut si, zar ne?"
"Oprosti?"
"Tobom gospodari tvoja krivnja. To me prijei da ti oprostim; tvoja krivnja je jaa od bilo koje
ljubavi koju moe osjetiti prema meni."
Tucker Malarkev
David se zagleda u sina kroz svjetlost vatre.
"Radi se o tvojem vienju sebe", nastavi Michael. "O tome kako ja razmiljam o tebi. Ne moe
podnijeti to si podbacio. Ja sam ovdje kao dokaz, a ti to ne moe podnijeti."
"Bio bih sretan da zaista razmilja o meni. Ti si izuzetan ovjek."
Michael se zabulji. "Kako? Jer sam imao sreu da preivim?"
David sklopi knjigu. "Misli li da emo jednoga dana biti sposobni razgovarati bez gorine?"
"to bismo mogli rei jedan drugome? Nemamo nita zajedniko osim mrtve ene."
David vrsto zatvori oi.
"Da", nastavi njegov sin, "to je poput paklenog kruga, zar ne? Ne moe iz njega izai dok sam ja
iv. Kad god me vidi, vrati se u njega, neprestano se vrti u krug."
"Ne brinem se zbog vlastitog paklenog kruga. Dobro ga poznajem. Brine me tvoj."
"Ne treba te brinuti", ree Michael tiho.
"Nemam izbora. Moj si sin."
Michael se tako iroko nasmijei da nije moglo biti iskreno. Ali David se ponada da jest. "Ispada da
mi ide sasvim dobro. Dobivam ovu novu kicoku nogu i lijepu djevojku da me ui kako da je
koristim."
"Svia ti se Gemma."
"Mislim daje to oito."
"I meni se svia. Drago mije stoje dola, zbog svih nas." David poloi knjigu na stol pored svoje
stolice i ustade. "Pa, ja idem."
Michael ne ree nita dok otac ne stignu do vrata. "Govori li Anthonv o njoj?"
David se okrenu. "Meni ne. Ali izgleda da nisam vrsta oca koji ulijeva povjerenje."
23
Gemma je loe spavala te noi, dola je na doruak kasno, osjeajui se smetena. Amad diplomatski
ukaza na njezinu koulju, koja bijae pogreno zakopana. Dok je zavravala doruak, zastade
ispred nje. "U predvorju je pismo za vas, od Egipatske banke."
"Hvala, Amade. Gdje su svi?" "Vani."
Gemma brzo poe u predvorje i sjede na stepenice da proita pismo.
Draga gospoice Bastian,
Naiao sam na neke biljeke u fasciklu vaeg oca i otkrio da je oekivani prijenos novca trebao doi
iz Engleske banke. Jamac je bio Britanski muzej. Ne znam da li to ita znai, ali sjetio sam se vaeg
zahtjeva da vas izvijestim ukoliko doznam bilo to drugo o poslovima vaeg oca. Ispod su
telefonski brojevi i kontakti za banku i muzej. Nadam se da e se ovo pokazati korisnim.
Iskreno,
A. Sadir
Tucker Malarkey
Gemma ue u Davidov ured i zagleda se u telefon. Kasnije e mu rei o trokovima razgovora na
veliku udaljenost. Zatrai taj broj i uskoro telefon zazvoni dvostrukim, engleskim zvukom. Na
trenutak osjeti nostalgiju za domom. "Je li ondje gospodin Huff-ington?" upita.
Tapkala je stopalom dok gospodin Huffington nije doao na vezu. "Gospodine Huffington", poe,
"vjerujem da je moj otac, Charles Bastian bio u nekoj vrsti poslovnog odnosa s vama. Pred nekoliko
mjeseci oekivao je prijenos novca od Engleske banke, uz jamstvo Britanskog muzeja. Na
izvjetaju je bilo vae ime."
"Samo s ove strane. Na kairskoj strani bio je na ovjek, Ste-phan Sutton."
"Stephan Sutton je mrtav."
"Da, zaista."
Njezine su misli jurile. "Da li je moj otac neto prodavao vaem muzeju?"
"Nisam slobodan raspravljati o naim nabavama." "Ali niste nabavili nita, ne od njega." "Nismo
li?"
"Osim ako nije bio plaen za to. A sada su oba umijeana ovjeka mrtva."
Huffington uutje. ula je utanje papira. "Onda je moda ovo sluaj za policiju."
"Znate li to su dogovarali moj otac i Stephan Sutton?"
"Kako rekoh, nemam slobodu da ulazim u pojedinosti."
"Moj je otac moda umro zbog vae nabavke, najmanje to moete uiniti jest da mi kaete to se
dogodilo."
"Sve to vam mogu rei jest da je postojalo neto za iju je nabavku muzej bio zainteresiran, a dan
uoi nabavke izgubili smo ovjeka. Koliko znamo, ono to nas zanima je jo uvijek vani, tako da
shvaate potrebu za diskrecijom. To je kraj prie koju
Uskrsnue
V
pristajem ispriati. ao mi je zbog vaeg oca." Gospodin Huffington iz Britanskog muzeja spusti
slualicu.
Gemma spusti telefon i zamisli se nad ulatenim vlaknima pisaeg stola od tikovine. Stephan Sutton
i njezin otac dogovarali su neki posao. Pregovarali su u vrijeme kad je Sutton umro. Gdje je bio
njezin otac kad je Sutton bio iv zakopan pod stijenama? Je li ga tko ubio jer je namjeravao pomoi
u nabavci izgubljenih evanelja za Britanski muzej?
Zato Britanski muzej? Odsutno otvori ladicu pisaeg stola i bijae na rubu da narui Davidovu
privatnost kad zau nekoga u predvorju. Zgrabi vodi za putnike s Davidove police. Kad je izala iz
ureda, Michael je stajao na vratima, pregledavajui potu.
"Zdravo", ree, podigavi pogled. "Kako te neobino nai ovdje."
"Michael", zataknu knjigu ispod ruke. "Gdje si bio?"
"O, posvuda."
"ini mi se da te nisam mnogo viala ovaj tjedan." "Imao sam svoj vlastiti mali poduhvat",
namignu. "Ljubomorna si?" "Uasno."
"to to ima, vodi?"
"Nala sam ga u uredu tvojeg oca; ima lijepe fotografije. Jo uvijek namjeravam otputovati na jug."
"Tako i treba." Michael se plaho nasmijei. "Tvoj lijeni pacijent je porazgovarao s lijenikom iz
Londona."
"Specijalistom za proteze? Zvao si ga?"
"Ova drvena zamjena je prokleta granica. Ubija me malo bre nego to elim."
Gemma se namrti na nogu. "Zamjene esto loe pristaju."
"Loe, nikako. Kakva je to kaa - ve mi se kuha manja infekcija tako da sam razgovarao s
lijenikom ovdje u Kairu, drugim specijalistom. Savjetovao mi je da zovem direktno London;
Tucker Malarkev
Uskrsnue
V
Poto se Michael popeo u svoju sobu, Gemma se vrati u Da-vidov ured. Bez razmiljanja otvori
ladicu pisaeg stola. Unutra bijahu ekovna knjiica i kutija nalivpera, depni blok praznih listova i
notes s jednostrukim proredom. Izvue notes i otvori ga, isprva prazno zurei u rije napisanu
unutra. Bastian. Ispod bijae neka vrsta dnevnika koji je detaljno opisivao mjesta i nadnevke. Brzo
ga proui. Bila je to biljeka kretanja njezina oca tijekom prolih pet godina. Mjeseci u Danderi,
zatim u Luksoru; niz putovanja u Oxyrhynchus. Razbacani meu ovim putovanjima bijahu boravci
u Kairu i kui Lazarovih. Pored ovih unosa bijahu kratke napomene. Gemma ih razgleda. Bio je to
popis knjiga, neke od njih bijahu joj poznate iz njegova ureda -Katolika enciklopedija; Irenej:
ivot; Poganski mit; Izida i egipatsko Sveto Trojstvo; Egipatska knjiga mrtvih. David Lazar je
biljeio stoje njezin otac itao. Zato?
Zatim tu bijae adresa njezina oca u Kairu i biljeka da se nakon toga preselio, nakon toga vie nije
bilo nanizanih knjiga. Njezin je otac prestao boraviti u kui Lazarovih. Je li znao da ga uhode?
Pogled joj se vrati na Oxyrhynchus gdje je, na rubu, bio prvi od nizova zaokruenih slova "A". "A"
se ponekad pojavljivalo u Kairu. Ponekad u Gornjem Egiptu.
Okretala je stranice, pratei pogledom biljeke dok su je vodile blie sadanjosti. Unosa je bilo
manje, vrijeme provedeno daleko od Kaira due. Dola je do zadnjeg unosa. Kairo, listopad, 1947.
Zatim nita. Ali bilo je jo slova "A". Jedno je bilo u Kairu, a zatim jedno sa strelicom stoje
pokazivala na "Harga".
Zabiljei podatke i nasloni se. "A" je bio Anthony.
Prije nego to se dospjela sprijeiti, okrenu sljedeu stranicu. Dah joj stade kad vidje sljedei
naslov, zatim jo jedan, krai popis unosa. Ime na vrhu stranice bijae G. Bastian. I knjige - Kopt-
misli da me taj tip Henderson moe preuzeti. Bit e da je slab na ratne heroje. Tako da sam pomislio
daje vrijedno pokuaja. I bilo je. Pregledat e me."
"Michael, to je divno."
"Hvala ti Gemma, to si se raspitala."
Gemma na Michaelovu licu potrai ironiju, koje ovaj put nije bilo. Doimao se istinski zadovoljan.
Na trenutak je zaboravila vlastiti splet briga i jednostavno bila sretna zbog njega. "Kad ide?"
"Sljedeeg tjedna ide u Ameriku. elim ga vidjeti prije toga. Predbiljeio sam se za avion koji u
etvrtak ide za London."
"Zaista?"
"Ostat u samo nekoliko dana. Vratit u se prije nego to ponem nedostajati nekome od vas."
Njeno je privue k sebi i poljubi u elo. Gemmine se misli vratie njezinom ocu i Stephanu
Suttonu. Sada je razmatrala uznemirujuu mogunost daje Denton moda bio u pravu; njezin je otac
namjeravao prodati evanelja da neto zaradi. Ali jesu li zaista u Britanskom muzeju bila u dobrim
rukama? Moda je to bila nevolja. Moda ljudi kao Denton nisu htjeli da javnost dozna za njih.
Muzej bi bio najsigurnije mjesto da ih se pokae javnosti.
"Pogledaj se", ree Michael. "Vie si nego zabrinuta." vrsto je stisnu i podignu. "Zna, bila si u
pravu. Kau da bih s takvom nogom moda mogao ponovo letjeti."
"To je predivno", nasmija se Gemma, ponovo ponesena njegovim ushitom.
"Nema pojma kakav je osjeaj", ree, vrtei je u krug, "pomisliti da bih opet mogao imati neto
slino ivotu."
Spusti je i uputi dug pogled prije nego to ju je hitro poljubio u usne. "Izgleda mi kao da si
daleko."
Gemma poloi glavu na njegovo rame. "Samo sam neobino sretna zbog tebe."
Tucker Malarkev
ski alfabet, Boanska preobrazba, Novi zavjet, Egipatska knjiga mrtvih. A na rubu bijae tiskano
zaokrueno "A". Okrenu sve stranice, do kraja. Sve bijahu prazne, osim zadnje, gdje bijae
londonski telefonski broj. Bez oklijevanja, podignu slualicu.
enski glas odgovori i ustro najavi, "Ured oca Westerlyja". Gemma spusti slualicu.
24
Kad ga Naila upita, David ree da se ove godine odluio odrei roendanske proslave. Osjeao se
prestarim da bi hinio sreu. "Istroen sam", alio se. "Saalijeva samog sebe."
"Moda. Postupak starenja je bijedan. Samo ekaj."
Nailin je osmijeh bio vedar. "Znam, dragi."
Dan prije svojeg roendana David zatekne Amada u kuhinji. Sjeli su za stol i pili aj od jabuke.
"To me podsjea na stara vremena", osmjehnu se David. "Misli li ikad na njih?"
"esto."
"Sjea li se jutara? Svjeine zraka u zoru - mirisa vatre i kave koju si uvijek uspio pripremiti prije
nego to bih se probudio. Ponekad sam se pitao da li uope spava. Jesi li spavao?"
"Lagano."
"Jer nisi pio. Nadivjet e me barem za desetljee. to misli, Amade, postajem li ukiseljen? Ne
mogu se sjetiti kad smo prvi put uli u Tutankamonovu grobnicu. Koje je to bilo godine?"
"29. studenoga, 1922."
Tucker Malarkev
"Prokletstvo."
"Moj prijatelju, imuan si i zdrav, ima dragu enu i dva jaka sina. ivio si punim ivotom. Treba
proslaviti jo jednu godinu na ovom svijetu."
"Samo tako, Amade", ree David. Ali kad dovri aj, oi mu se ispunie suzama.
"Ako se izgubi u uspomenama, nitko nee imati zadovoljstvo tvojeg drutva."
"Do avola", David izvue rupi i useknu se. "To me ponekad obuzme."
"Bori se protiv toga. Budi borac kakav si bio prije."
"Nikad nisam bio borac."
"Svi smo mi borci, prijatelju moj."
David pogleda Amada preko stola. "Moda bismo na kraju krajeva trebali imati malu zabavu. Mogli
bismo iznajmiti onog tipa iz Shepherdsa daje pripremi, ako je dostupan."
"Ja sam dostupan."
"K vragu, Amade, nee raditi. Bit e moj uzvanik! Povedi koga god eli. Poslat u kurira s
pozivima - sam u ih napisati. Imat emo aavu, veselu zabavu, kao u starim danima. Uivat u, do
avola."
Na tako kasnu obavijest moglo je doi oko dvadeset ljudi, veinom suradnici iz prolosti. Poziv im
je nalagao da obuku ono to vole i to nikad ne bi nosili u javnosti. Veina je slijedila upute,
odjenuvi odjeu koju bi se opisalo kao apsurdno razotkrivajuu ili apsurdno groznu. David bij ae
ushien. Nosio j e odij elo sa utoruiastom tokastom leptir-manom i cvijet iza uha. Naila je
nosila ruiastu bluzu, hlae i eir sa svijetloljubiastim perjem to se nadvijalo nad glavom.
Gemma je, u haljini koju joj je dala Naila, trebala pomo da se spusti niza stube.
Uskrsnue
"Ti e, draga moja", ree Naila mlaoj eni, "nositi neto u to ja vie ne stanem. Veeras emo te
pretvoriti u sirenu." Gemma se uvukla u crnu haljinu s perlicama, to je obavijala njezino tijelo do
glenjeva i koja bi svaku sirenu povukla na dno. Mora da je teila deset kilograma. "Je li u redu to
ne mogu hodati?"
"U ovakvoj haljini, ljudi e dolaziti tebi. Bi li voljela neto matovito za glavu?"
"Zato ne?" Gemma je odagnala iz uma sve misli na Davida Lazara. To e morati ekati. U
meuvremenu, bilo je drugih razloga za radovanje, dovoljno da je guraju naprijed kroz veer.
Michael je bio bodar i uskoro e krenuti za London. Angela Dattari trebala se vratiti u Kairo
sljedeeg dana. Ona sama e tijekom tjedna poi u Gornji Egipat. Ubrzo e vidjeti mjesto gdje je
njezin otac radio, mjesto gdje je umro njegov suradnik Sutton. Ubrzo e napustiti kuu Lazarovih.
Naila privrsti uski, zvonoliki eir, napravljen od crnog perja stoje dodirivalo rub njezinog obraza i
eljusti, obrubljujui joj lice poput tamnog cvijeta. "Izvrsno", objavi Naila.
"Jesi li sigurna da neu ovakva zavriti u zatvoru?"
"Nee, ako ne napusti kuu."
"Je li se Michael ve vratio?"
"Nazvao je i ostavio Amadu poruku. Veeras nee doi." "Nee doi? Zato?"
"Ima drugih namjera, pretpostavljam", ree Naila, odlazei. Gemma se odmjeri u ogledalu i
razdraeno udesi perje na smijenom eiru.
Anthonv stignu u obinoj odjei, tvrdei kako ne posjeduje nita elegantno. Njegov otac, radostan,
odvue ga do ormara s kaputima i navue mu konu avijatiarsku kapu na glavu. Anthonv je odmah
skinu. "To je Michaelova."
"Ne, moja je. Nosi je, ili uvrijedi svojeg oca na njegov dan roenja. Uostalom, Michael nee doi."
Tucker Malarkev
"ao mije."
David potrai sinovu ruku. "Znam."
Izaoe u predvorje, gdje je upravo stigla skupina uzvanika. Najuoljivija bijae upadljiva tamna
ena s ogrlicama od dragulja, to su poinjale kod grla i sputale se sve do pasa. "Tko je to?" upita
Anthonv.
"Ljupka Angela Dattari."
"Nisam znao da ste prijatelji."
"Nismo, zapravo. Nisam bio svjestan da sam je pozvao. Ali kakvo lijepo iznenaenje, zar ne?" Iza
Angele Dattari bijae naoit mlai ovjek, nosio je frak i eir s dugim perom sa strane. David se
nasmija. "Godinama nisam vidio jednog od tih."
"to?"
"eir australske lake konjice. Bili su ovdje za zadnjega rata; zaposjeli su Kairo poput opora
majmuna. O, ali bili su arobni, jurili na devama niz ulice, branei ast prostitutki na koje bi naili.
Gotovo uvijek pijani, gotovo uvijek veseli. Nedostajali su nam kad su otili."
David je putao glazbu, izabirui pjesme prikladne za ples i grabei Nailu svakih nekoliko izvedbi
daje zavrti kroz predvorje. Anthonv stajae s Amadom i gledae svojeg oca kojeg mjesecima nije
vidio tako oduevljenog. Klimnu glavom prema eni s ogrlicama. "Jesi lije ti pozvao, Amade?"
"Gospou Dattari? Da. Mislio sam da e se dobro uklopiti. Skuplja umjetnine, izmeu ostalog.
Bliska je prijateljica Phocio-na Tana." Anthonv pogleda Amada. Starevo lice bijae nepronic-ljivo.
Amad doda: "ini se da si u pravu - gospoa Dattari je njegovo sklonite."
"Kod nje su evanelja?"
"Tako sam uo."
Anthonv gledae Talijanku i tamnog mladog ovjeka pored nje. "Tko je njezin pratitelj?"
Uskrsnue
V
"To je Umar. Suradnikje vaeg roaka Mohamada u konjuni-cama Gize. On je razlog zastoje
gospoa Dattari veeras dola. A on je doao jer je htio ponovo posjetiti nau gou, gospoicu
Gemmu Bastian."
"Gemmu?"
"Tako je."
"Rekao si, ponovo je posjetiti?"
"Jesam." Amad se iskrade dok je Anthonv gledao kako se Umar pribliava zbunjenoj i neobino
zarumenjeloj Gemmi koja je izgledala kao da bi se mogla sruiti u svojoj haljini. Nasmija se i
prihvati ruku ovjeka kojeg je oito srela prije dok ju je vodio u sigurnost naslonjaa.
Gemma ne opazi da Anthonv krui oko nje poput grabljivice. Bijae sasvim zadubljena u razgovor s
Umarom. Sada je smireno prihvaala njegovu panju. Bilo je vrlo ugodno oijukati, sluati laskanje
i biti tretirana kao dragocjenost. Uivala je u opsjeni da je neodoljiva, daje ena ije je priroeno
pravo da bude hvaljena - lijepa, tajanstvena ena poput Naile, ne samo draga djevojka koja zna
pristojno privezati zavoj i dati propisnu injekciju.
Nakon nekoliko minuta prijaznosti, Umad poloi ruku na Gemminu. "A kako ste vi, gospoice
Bastian?" upita.
"Gemma, molim vas."
"Gemma. Nadao sam se da u vas ponovo vidjeti u konjuni-cama."
"Dola sam ponovo. Nije vas bilo ondje."
"Znam. Doli ste rasuti pepeo svojeg oca."
Gemmin se pogled zaustavi na elegantnoj starijoj eni koja je razgovarala sa Anthonvjem ispred
vrtnih prozora. "Lijepa je. Je li vam to ljubavnica?"
Umarov je smijeh bio blag. "Nauio sam uivati u izravnosti ena s vaeg kontinenta, ali mislim da
ovo nije mjesto za taj raz-
Tucker Malarkev
Uskrsnue
V
"Hoemo li poi?" upita Umar. Gospoa Dattari gotovo pade na pratitelja, koji je zadra i
besprijekorno se nasmijei. Gemma shvati daje pijana.
"Smijem li vas sutra posjetiti?"
"Upravo sam stigla. Morate mi dati neto vremena da... ponovo otvorim vrata. Nisam sasvim
dobro." Angela Dattari poloi ruku na Gemminu i nakratko zatvori oi. Gemma spusti pogled na
ruku, to bijae duga, hladna i nakiena. Kad gospoa Dattari otvori oi, bijae kao da se budi iz
dugog sna. Bijahu iste boje jantara, liene svake druge boje.
"Kako dugo ete biti u Kairu?" upita.
"Ne znam."
"Moda naete razlog da ostanete zauvijek." Gospoa Dattari maknu ruku i prekrije je crnom
rukavicom. "Ja jesam." "Moda otputujem na jug." "U Luksor?" "I druga mjesta."
"Moda ga zavolite kao i va otac. Po meni, malo je... presmee. Posjetite me kad se vratite. Popit
emo aj. Va je otac volio aj."
"Molim vas" - Gemma pristupi blie starijoj eni - "dozvolite mi da vas posjetim sutra. Neu se
dugo zadrati."
"Sutra nije mogue."
"Molim vas, imam toliko pitanja."
"Ne znam kakva bi mogla biti."
Gemma proapta, "'Da se mukarac i ena nisu razdvojili, ne bi upoznali smrt.'" Kad odstupi, vidje
daje dobro naslutila.
"Koliko ste slini ocu", ree. "Neu vas odgaati, ni na dan, ni na tren."
"ekala sam tjednima."
"Jeste li jaki kao on?"
"Preivjela sam rat."
govor. Recite mi" - svrnu na nju pogled svojih vodenastih smeih oiju - "jeste li jahali jo kojeg
arapskog konja?" "Na alost, ne."
"Nisam zaboravio prizor vas na Julio."
Gemma dovri pie i ponovo pogleda Umarovu prijateljicu.
"Doite opet koji put", njeno je navaljivao Umar.
Gemma mu uhvati pogled i osjeti kako joj se vruina vraa u obraze. Obori pogled. "Moda hou."
Umar joj stisnu ruku. "Dobro. Zato sam doao. Sad me ispriajte, moram se vratiti svojoj
prijateljici."
Gemma pretrai sobu ne bi li nala nekoga za razgovor. Odjednom se osjeala nespretno i glupo u
svojem kostimu. Nee biti lako ustati s naslonjaa. Shvati da joj nedostaje Michael. On nikad ne bi
dozvolio takvo oijukanje. Nikad ne bi dozvolio da se osjea tako ranjivo.
Dok je sjedila zarobljena, promatrala je kako Umar dovodi svoju pratilju daje upozna. Nije bilo
dovoljno vremena da pobjegne, te se nasmijeila i ekala, pokuavajui izgledati oputeno u haljini
koja joj nije doputala da die.
"Vi ste ki Charlesa Bastiana?"
"Da." Gemma prui ruku. "Jeste li ga poznavali?"
ena pomno promotri Gemmu, kao da razlae njezino lice da bi nala njegovo. "Poslali ste mi
pismo."
Gemma zgrabi rukohvat naslonjaa i osovi se na noge. "Gospoa Dattari?"
"Moete me zvati Angela."
"ao mi je, nisam znala da ste se vratili u Kairo. ekala sam da vas upoznam."
"Imate oeva usta." Glas starije ene zadrhta. Gemma pomisli da izgleda kao da e zaplakati. Umar
je uhvati za ruku jer se gospoa Dattari poe ljuljati.
Tucker Malarkey
"Onda dobro. Trebat e vam snaga. Vrlo dobro, Gemma Bastian, sutra ujutro doite do moje kue."
Gemma ih gledae kako odlaze. Je li vam moj otac pokazao svojeg Boga? htjede upitati. Jeste li vi
zamijenili enu koju je izgubio?
Ne opazi da Anthonv stoji pored nje dok joj ne dodirnu ruku.
"Dobro se provodi?" upita.
"Taje ena poznavala mojeg oca", ree Gemma.
"Da, sjeam se da si je spomenula."
"Ali ne poznaje je."
"Samo po imenu."
Gemma odjednom postade umorna. inilo joj se da joj u mozak ne stie dovoljno kisika u toj haljini
sirene. Obrati se An-thonvju. "Mislim da bih sada trebala poi gore. estitaj svojem ocu roendan,
hoe li? Mislim da neu uspjeti slubeno izai."
Anthonv je gledae kako sporo napreduje uz stepenice, pitajui se to je rekla Angeli Dattari. ak i
preko sobe, vidio je blago klonue na licu potonje.
**#
Gemma nije spavala. Leala je, sluajui zabavu to se dolje odvijala. Kad je otiao zadnji gost,
ustade i ode do prozora. David bijae u vrtu, puio je lulu, kao stoje znala da e uiniti. Obuje
papue i odvue se niz stepenice. "David", tiho zazva.
Okrenu se. "Gemma. Budna si u kasno doba." "Ne mogu spavati", ree. "Ni ja."
Privue stolicu do njegove. "Ovo je ukleta ura." Osmjehnuo se samo nakratko. "Da."
Uskrsnue
V
"Moram s vama razgovarati o neemu to sam vidjela u vaem uredu."
David je otro pogleda. "ao mi je", nastavi. "Posluila sam se vaim telefonom. U vaem pisaem
stolu vidjela sam biljenicu. Jeste li izvjetavali nekog ovjeka imenom Westerly o kretanju mojeg
oca?" Kad David nastavi zuriti naprijed bez odgovora, nastavi. "Posjetio me u Londonu. Jeste li ga
vi poslali?"
"Naravno da nisam."
"Bio je iz crkve, zar ne?"
"Ne bilo koje crkve. Crkve tvojeg oca." ' "to je traio?"
David stisnu lulu meu zubima i zapali ibicu da je ponovo upali. "Rekao sam mu za pisma koja ti
je poslao otac."
"Kako ste znali za njih?"
"Jer je Charles zamolio Nailu da ih poalje i ona je to uinila odavde."
Gemma jae stegnu ogrta oko sebe. "Zato biste mu rekli tako neto?"
"Bilo je to neto to sam pristao uiniti."
"Za Westerlyja?" David lagano klimnu. Gemma bijae u ne-vjerici. "Zato?"
"Javio mi se prije mnogo godina, kad se Charles tek preselio ovamo, u Kairo. Napisao mije pismo u
kojem je traio da ga obavjetavam o Charlesovom kretanju, da mu kaem to Charles namjerava,
koje knjige ita. Sitnice, zaista. inilo se dovoljno bezazlenim. Crkva koju je tvoj otac napustio
brinula se za njega. Nisu ga htjeli potpuno izgubiti iz vida. I dalje su se nadali da e se jednoga dana
vratiti."
"Povjerovali ste u to?"
"Gemma, ovjek je bio predstavnik Katolike crkve." "I tako ste ga poeli uhoditi, bez ikakvih
pitanja?" "Ne, trebalo je neko vrijeme da pristanem. Nisam to uinio dok se i sam nisam zabrinuo
zbog Charlesova usmjerenja."
Tucker Malarkev
"Kad je poeo govoriti daje Isus bio opsjenar iz Egipta." "Da."
"Za to ste se brinuli, za njegovu duu?" "Zapravo, da."
"I tako ste ga poeli prijavljivati."
"Ljudima koji su tvrdili da brinu za njega, koji su bili upoznati s njegovom duhovnom prolou.
Uzevi u obzir ono u to se tvoj otac uputao, nije se inilo kao loa zamisao. Bilo je to, za poetak,
iznad mojih sposobnosti."
Gemma se zagleda u no. "Je li moda postojao jo neki razlog?"
"Kao?"
"Moj vam je otac neto oduzeo. Oduzeo je nekoga." "Ne znam o emu govori."
"Govorim o Anthonvju. Moda ste ga htjeli kazniti. Prikazati ga kao opasnog ili podmuklog da biste
vratili svojeg sina." David je dugo utio. "Ako je tako, nisam uspio." "Je li vas Westerly zatraio da
promatrate i mene?" David ne odgovori.
"Westerlyja je zanimao oev rad a ne njegov duhovni put. Morate to znati. Sada kad je mrtav, i dalje
ne prestaju, zar ne?"
Premjesti lulu u ustima. "Odluio sam ne misliti o tome."
Gemma je gledala kako se dim uzdie u noni zrak. "Doznala sam toliko iznenaujuih injenica o
naoj Crkvi." David joj dobaci oprezan pogled. "Jeste li znali da je apostol Petar, kad su Pmljani
sudili o Isusovu ivotu, pozvan kao svjedok?" David odgovori napola sklopivi oi, dok je
nastavljala. "Umjesto da svjedoi o Spasiteljevoj nevinosti, Petar je tri puta zanijekao da ga poznaje.
Ne poznajem ovjeka o kojem govorite. Pa ak i njegova Crkva priznaje Petrovu neodlunu narav.
Sam mu je Isus rekao da ga Sotona eli, prosijat e ga kao penicu. I to je stijena na kojoj je
sagraena Crkva."
David je zurio u tlo ispred sebe. "Gemma, nisam zao ovjek."
Uskrsnue
"Jasno, sustav je relativan. Moj otac je mrtav, a vi ste ivi. Crkveni oci proglasili su sve apostole
nepogreivima, i time iznad grijeha. Petar, neodluni princ apostola, proglaen je svecem. ini se da
se pravila ne primjenjuju jednako na svakoga. Nije udo to se gubi osjeaj udorea."
"Budi oprezna, Gemma."
"Nemam razloga biti oprezna."
"Ne dozvoli da te tvoj bijes nadjaa."
"Zato, zar vam se to dogodilo?"
"To to se dogodilo meni" - David zastade - "nije bilo plemenito kao bijes."
Gemma ga tiho gledae. "Obavljali ste svoju pokoru, zar ne?" "Nisam sasvim zanemario
odgovornost." "Drago mije zbog vas."
"Sve je to u vezi s tvojim ocem. Molim te, ne spominji to Anthonvju. Moda ne bi shvatio dobro
kao ti." "to to mislite da shvaam?"
"Ljudsku prirodu", ree David. "Kako ivot moe skrenuti ravan put."
"A moe se i ponovo izravnati ako postoji volja."
"Volja slabi." Uperi u nju bolan pogled. "Ponovo u neto zamoliti. Smiluj se starcu. Ne uzimaj mi
jedinog sina kojeg jo imam."
"Nemam interesa da vam ita uzmem." Gemma ustade. "A ja u vas zamoliti da nita vie ne
uzimate od mene, pa ak ni naslov knjige."
"Ima moju rije." David prui ruku. "Moda e jednog dana prihvatiti i moju ispriku."
25
Ujutro nebo bijae iskieno irokim vrpcama oblaka. Sunce je prolazilo kroz pruge i mrailo se, kao
pri pomrini. Prozebla, Gemma zadra vestu na sebi tijekom cijele etnje do kue Angele Dattari.
Pomisli na svoj razgovor s Davidom. Nije bio o Bogu, umova-la je, ve o ljubavi. Privlae nas ljudi
koji nas ue, mislila je. Ljudi koji nas ue oslobaaju nas; volimo ih kao nikog drugog. I tu je David
izgubio sina.
Preuzeo gaje njezin otac.
Pribliila se kui Angele Dattari rastresena i nespremna na ono stoje oekuje. Zaustavi se na ulazu
kolnog prilaza. Bijae pun automobila, nekih sa slubenim obiljejima Egipatskog muzeja, nekih s
obiljejima policije. Anthonv bijae ondje, i Togo Mina, kao i nekoliko ljudi koje nije poznavala i
etiri policajca. Gemma prie Anthonvju. "to se dogaa?"
Anthonv je povede u vrt. "Stigli smo prekasno."
"Prekasno za to?"
"Knjige vie nisu u posjedu Angele Dattari. Prodane su privatnom kupcu. Pretekli su nas." Anthonv
je pogleda. "Nisi znala. Bio sam siguran da si naslutila."
Uskrsnue
"Moj ju je otac posjeivao svake veeri tijekom tri tjedna prije nego stoje umro. Znala sam da ona
ima neto stoje htio. Na kraju, vie nisam bila sigurna. Pomislila sam da su moda bili zaljubljeni."
"Bojim se da nije bilo nita romantino. Angela Dattari je ono to se naziva skrovitem. Bila je to u
prolosti, za Phociona Tana. Vlada ne smije dirnuti predmete u privatnom vlasnitvu. Ako se smatra
daje neki predmet u privatnom vlasnitvu, vlada mora odstupiti, dajui trgovcu neto vremena da
pronae najbolju ponudu. Doli smo jutros sa spremnom ponudom, ali Tano se predomislio. Nije je
htio ni uti. Netko mu je dao neto to silno eli."
Gemmin pogled odluta do kue. "Dakle, Angela Dattari se pretvarala daje vlasnica izgubljenih
evanelja."
"Ne moemo tono potvrditi stoje posjedovala, ali da."
"Je li to protuzakonito?"
"Tako to ovdje funkcionira."
Gemma se ogleda za Angelom Dattari. "Doveo si policiju?"
"Bili smo prisiljeni izvriti pritisak."
"Mora da ste je umalo na smrt uplaili."
"Ne mislim daje tako."
"Gdje je?"
"Unutra."
"elim razgovarati s njom. Mislim da nije dobro."
Angela Dattari je leala na divanu. Krupan mukarac, koji je jedva stao u svoje odijelo, sjedio je
pored nje na stolcu, puei cigaru. Dignu obrve pri pogledu na Gemmu. U sobi je vladala raskona
tiina, nastala od tihih sagova i otmjenog namjetaja. "Je li bolesna?" upita Gemma.
"Donijela je veliku odluku", ree ovjek usrdno. "Mislim da se od toga onesvijestila."
Tucker Malarkev
"Mislim da smo zavrili, gospodine Tano, zar ne?" ree Angela Dattari.
"Ne sasvim."
"elim razgovarati u etiri oka s gospoicom Bastian na trenutak. Gemma, molim vas, sjednite."
Angela Dattari pokaza na stolicu koju je oslobodio Tano. "Prerano je jutro za takvo uzbuenje."
Gemma je gledala kako Tano izlazi iz sobe, a zatim sjede. "Kakvu odluku?"
"Nema veze sa ovim drugim poslovima." Gospoa Dattari sklopi oi.
"Mogu li vam neto donijeti?"
Starija se ena slabano nasmijei. "Sjeam se, vi ste medicinska sestra. Ne, hvala. Nisam dobro
spavala. Imam te glavobolje. Lijenik mi je upravo dao tablete protiv bolova. Uz to, oi mi lako
nadrai ova praina. Ne znam kako sam tako dugo ivjela s tim; tek kad odem, primijetim kako je to
neugodno. Ponekad ih se jedino moe sklopiti. Oprostite mi ako vas ne gledam dok razgovaramo."
Gemma proui njezino lijepo, patricijsko lice. Duge trepavice titile su povrijeene, jantarne oi.
"Imali ste evanelja iz Nag Hamadija. Zato ste upoznali mojeg oca."
"Da."
"Djelujete kao skrovite za onog ovjeka, Tanu."
"Ne odobravate to." Gospoa Dattari se nasmijei za sebe. "Ni ja. Alija sam udovica. Mu mije
umro ostavivi dugove i neprijatelje. Obavljanje ovakvih povremenih usluga prua mi donekle
zatitu u zemlji gdje se bez toga ne moe, ne kad si ena i ne kad si sama."
"A moj otac?"
"Va je otac otkrio da su evanelja ovdje, nanjuio ih je poput lovakog psa. Bio je uporan, kao i vi.
Morao ih je vidjeti - ne samo vidjeti, ve i nauiti sve iz njih. Moj dogovor s Tanom ne doputa

Uskrsnue
tako to. Charles, va otac, zakleo se da nikome nee rei nita. Konano, popustila sam. Dolazio je
svake veeri pod okriljem mraka. Moja je kua postala njegova knjinica. Tako sam ga upoznala."
"I tako ste postali... prijatelji?"
"Da, prijatelji." Angela Dattari zijevnu i premjesti jastuk pod glavom. inilo se da tone u san.
Gemma je sjedila i ekala. Angela Dattari se nasmijei, kao u snu. "Jednom mi je rekao da sam
njegov grom. To mi je jednom rekao."
Phocion Tano ponovo ue u sobu i otkoraa do divana gdje je leala gospoa Dattari. Stajao je pred
njom poput planine, dok mu je crna kosa sjala. "Moramo obaviti neke zavrne poslove", ree.
"Da, znam. Daj mi jo trenutak", ree Angela Dattari. "Do vienja, Gemma."
Tano poe do prozora i ponovo zapali cigaru. Gemma se sagnu prema starijoj eni. "Voljela bih
ponovo s vama razgovarati."
Jantarne oi zadrhtae i otvorie se. "Nisam li odgovorila na vaa pitanja?"
"Mora biti jo toga."
"Nema vie. Ne mogu vam ga vratiti, Gemma. Va otac i ja bili smo zajedno baeni u uzburkano
more. To je sve. Spojio nas je posao. Poznavala sam ga samo na trenutak." Gospoa Dattari se
dignu s jastuka. "U svakom sluaju, neu ostati u Egiptu."
"Zato ne?"
"Kao i vi, izgubila sam sve." Njeno pritisnu oi prstima. "Ove tablete zaista omamljuju. Iako
priznajem da nije potpuno neugodan osjeaj, imam potekoa s praenjem dogaaja." Provue se
pored Tana i ode uz stepenice. Gemma opazi daje bosa.
"Natjeraj sve ove ljude da odu, hoe li, Tano?" doviknu.
Anthony je sjedio vani na stubama. Jedan po jedan, automobili su naputali prilaz. Gemma sjede uz
njega. Pogleda je. "Doima se razoarano."
Tucker Malarkey
"Oekivala sam vie. Ne znam zato. Moj je otac jednom rekao da je romantina ljubav apstrakcija,
kao i Bog, ideal stvoren u jedanaestom stoljeu od trubadura, skupine lutajuih pjesnika to su
ivjeli u umama sa svojim lutnjama i pisali stihove enama koje nikad nisu vidjeli. Poput njih, bila
sam zavedena idejom. Stvarnost je neto drugaije."
"ao mije."
"Nije vano." Gemma stavi eir. "Pa, evanelja su nestala", ree. "Toka."
"Postoji mogunost da se opet pojave, ali vjerojatno ne u Egiptu. Bojim se da smo propustili priliku
da ih zadrimo ovdje."
"Ima neto to ti nisam rekla. Negdje postoji barem jo jedno evanelje. Albert Eid ga ima u svojoj
staretinarnici. Moj je otac imao raun."
Anthonv cipelom odgurnu ljunak. "Znam za to. Zna i muzej. Ovjereno je kao Evanelje po Tomi."
Gemma je zurila. "Misli li daje tvoja tajnovitost plemenita?"
"Pa, sad sam ti rekao. Nema vie razloga za tajne. Velika utrka je gotova."
"Nikad se nisam utrkivala - i za mene nije gotovo. Idem potraiti Alberta Eida."
"Ne moe ondje nita uiniti, Gemma, samo ga navesti na daljnje opiranje."
"Svejedno idem."
Dok su naputali kolni prilaz, Gemma baci konani pogled na kuu Angele Dattari.
"Dopusti mi da poem s tobom", ree Anthonv.
"Jer se boji da bih mogla pronai neto to ti nisi?"
"Jer nikad ne zna to se moe dogoditi."
"Ruam s tvojim bratom. Odlazi za London, jesi li znao?"
"uo sam."
"Moemo se poslije toga nai u muzeju - recimo, u tri." \
Uskrsnue
Prije nego krenue, Gemma ree, "Angela Dattari je rekla da ju je moj otac nazivao svojim
Gromom."
"Svojim Gromom", ponovi Anthonv, skreui pogled.
"to misli?" upita ga.
"Mislim da ima mnogo toga to moda nikad neemo razumjeti."
26
Gemma i Michael vozili su se kroz grad. Meu kuama je vidjela Alabasternu damiju s trostrukim
sjajnobijelim svodovima i tornjevima nalik igli, to su buili nebo. Prouavala je Michaela kad nije
gledao. Htjela je ponijeti uspomenu na njega sa sobom u Gornji Egipat. Htjela ju je upiti i gledati je
kao fotografiju, da vidi kakva e postati.
U depu joj bijahu presavijene stranice s Anthonvjevim tekstom. Stihovi koje je preslikao njezin
otac nikad je nisu naputali i esto su joj prolazili kroz glavu. Bijahu kao nijemi drugovi, dragulji
koje je nosila u depu. Postali su tajni izvor snage. Pitala se je li tako bilo i njezinu ocu.
Vani na ulici, nije vie bilo onih britanskih trupa u strogoj ophodnji. Nizovi ljudi na plonike i ulice
su prostirali ilime da bi molili. "Michael," ree, "gdje je sva policija?" "Poslani su drugamo. U
oblast Sueskog kanala, reeno mije." "Zato? Zar tamo ima nevolja?"
"Ne. Uroenici ih jednostavno vie ne ele ovdje. Radniki sindikati su bili stupili u trajk. Rat je
gotov, kau. Ono ega moda nisu svjesni jest da je jo jedan na pomolu."
Uskrsnue
Automobil je milio dalje. Vrijeme molitve je prolo i ulice se ispunie mukarcima iz oblinje
damije. Michael se znojio. Nasloni glavu na prozor i sklopi oi. Voza uspori da bi propustio jo
jednu demonstraciju. Gemma skrenu pogled i odsutno se zagleda u enu u halji s izblijedjelim
crvenim cvjetovima. Razgovarala je s prodavaem ije su tezge bile visoko nakrcane udesno
stabilnim jajima.
Trebali su sresti Michaelova prijatelja na ruku u nekom hotelu kamo je Michael jo nikad nije
poveo. Objasnio joj je daje to bila turska kupelj za kraljevske obitelji u Kairu. Gemma jo nije
upoznala nijednog Michaelova prijatelja. Bila gaje spremna pratiti u sve to bi ga moglo vratiti u
ivot.
"Samo da zna", ree Michael, "u VVindsoru nema prenemaganja. Malo je otrcaniji od mjesta koja
si vidjela, ali imaju vrlo dobar bar. To je bilo mjesto za vojnike, da se malo opuste. Imaju klavir -
moda bi mogla svirati."
"Mislim da ne bih."
Michael je tog jutra bio razdraljiv, otresao se na nju kad bi pomislio da ga ne slua. Njegova
trenutna euforija samo ju je sputavala; nije znala koliko e potrajati.
Kad uoe u bar hotela, odmah je shvatila da se uope ne radi o susretu za rukom. ovjek kojeg su
trebali susresti na ruku pogledao ih je podlivenim oima u kojima nije bilo nikakva znaka da ih
prepoznaje. Taj ivi u baru, pomisli Gemma, predsjedajui za njegovim osobnim stolom. U ovo
relativno rano doba dana na lice mu je bila pusta ovisnika odsutnost.
Tupo je sjedila dok su njih dvojica izmjenjivala sramotno povrne geste prijateljstva. Kad
razmijenie novac i omotnicu, prestade sluati i pokua se sjetiti melodije pjesme koju je nedavno
nauila na Amadovu udu.
Nije primijetila da se razgovor mijenja. Nije izgledalo kao da prerasta u raspravu. Obojica su se
smijeila; gledala je njihove kret-
Tucker Malarkey
nje kao u glumaca u nijemom filmu. Ali tada Michael otvori omotnicu i otkrije daje prazna. Napola
ustade i zamahnu akom na drugog ovjeka. ovjek se osovi na noge, mrtav pijan. Tada se Michael
nekako nae iza nje, ona se okrenu da ga potrai kada je udarac zahvati po ustima. Zatetura,
paralizirana bolju. ovjek koji ju je udario pade na tlo, kao daje i on bio udaren. Michael se okrutno
nasmija. Gemma se zagleda preko njegovog ramena i na kratko bijae odsutna duhom. Nije vie
bila u otrcanom baru nego negdje iznad njega.
Michael podignu pale stolice. Negdje u daljini, ula gaje kako se ispriava pipniaru. Tek kad
pogleda Gemmu i vidje krv stoje potekla na njezinu koulju, lice mu problijedi.
"Gemma, boe moj."
Oprezno je dodirnula rasjeenu usnu. Pipniar stajae pored nje s ubrusom od tkanine. "Loe je to,
gospojo. ao mije to ste ozlijeeni. Imao sam na umu izbaciti ovaj olo. Ovo mu je zadnja
smicalica."
"Prokleti gad!" Michael utnu palog ovjeka u trbuh novom drvenom nogom. S poda se ne zau
nikakav zvuk."
"U nesvijesti je, Michael", ree Gemma. "Pusti ga."
Vani je ekao automobil. Michael je hodao to je bre mogao da joj otvori vrata.
"Draga, tako mije ao. Izgleda uasno."
"Usne lako krvare."
"Nisam te htio uvui u svau."
"Ne?"
Michael se namrti.
"Ako si me poveo za zatitu, ispalo je dobro za tebe." "Prokletstvo."
Michael uputi vozaa da ih odveze u etvrt za koju Gemma nikad nije ula. Drala je ubrus na usni i
zurila kroz prozor. "Potrebno je trideset i est do sedamdeset i dva sata", ree, "da simptomi uslijed
uskraivanja morfija dosegnu vrhunac."
Uskrsnue
"Da, ponestalo mi je." "To me rastuuje."
"Ne brini, draga. To je samo privremena potitenost." "To je ovisnost." "Nazovi je kako hoe."
"Oduzet e ti ivot."
"Pa, to je teta, nema jo mnogo toga od ega se osjeam ba dobro."
"Bi li htio prestati?"
"Volio bih, ali ne ovoga trena. Osjeam se prokleto grozno." "Kad bi mogao izdrati nekoliko dana
osjeajui se grozno, oslobodio bi se toga."
"Jedan sat je predugo." "Mogla bih ti pomoi." "Vjerojatno bih te ubio."
"Bi li pomoglo da kaem da bi me to usreilo? Da bih ti se divila vie nego to mogu izrei?"
"Ne trebam tvoje divljenje. Ali volio bih da bude sretna. Zato ne razmisli o nekim drugim
nainima na koje bih te mogao usreiti." Kad mu ne odgovori, posegnu za njezinom rukom i okrenu
je. Prstima prijee preko crta na njezinu dlanu. "Zna li kakav je to osjeaj?" upita. "Kao da si u
Bojoj ruci. Ne samo daje sve kako treba biti, nego je i lijepo - i nema boli, nimalo."
Taksi se zaustavi uz kuu u pustoj etvrti. Vani je prodava ugljena u pranjavoj plavoj halji stajao
okruen hrpama ugljena. Poivao je oslonjen na lopatu i promatrao kako Michael izlazi iz taksija.
"Nee mi trebati vie od trenutka."
Kad ostade sama u taksiju, Gemma osjeti iskuenje da kae vozau da odu. Michael bi se i sam
znao vratiti kui. Nije mu mogla praviti drutvo u tom rasulu. Da joj je uope stalo do njega, ne bi
to tako lako uinila. Veim se dijelom prisjeala da je jo uvijek
Tucker Malarkev
goa u njegovoj kui, da ima podlu narav - da je moda zaljubljen u nju. Ponekad je bila napola
zaljubljena u njega.
Njezin bi otac jednostavno rekao: "Gemma, reci mi kako je." U umu mu ree da gotovo voli ovog
ovjeka koji je bio kao polumjesec sebe samog. A u sjeni je, ponekad, mogla vidjeti oblik koji je
neko postojao, cjelinu koja jednoga dana moda moe ponovo nastati. Poloi glavu natrag na
sjedite.
Kad se Michael vratio, bijae preobraen. Crte lica bijahu podatne, a na usnama mu je poigravao
osmijeh, pridajui mu izgled nehajnog mladia. Ue u taksi i krenu zagrliti Gemmu. Udalji ga
krutom rukom. "Ostavite me u muzeju, hoete li?"
"Jo posla?" poali se Michael.
Gemma nastavi gledati kroz prozor. inilo se da je u jednom danu sve propalo. Evanelja, na koja je
njezin otac potratio godine slijedei ih, nestala su. Angela Dattari bijae poslovna ena, tek napola
budna, bez imalo zanimanja da upozna Gemmu. Njezina je oca izdao najblii prijatelj, a Michael,
njegov prvoroeni sin, bio je ovisnik, u ruci Bojoj. Bila je sama.
V
27
Anthonv je ekao Gemmu na ulazu u muzej. Pogled mu se kratko zaustavi na njezinoj rasjeenoj
usni. "Hoemo li poi?"
Poee hodati. Kad stigoe do aria El-Tahrira, Anthonv upita, "Kakav je bio ruak?" "Divan."
"Zaista?"
"Molim te, ne razgovarajmo."
"Hoemo li uzeti taksi?" * "Ne. elim hodati."
Blizu palae El-Abdi, prooe pored politikog skupa za Muslimansko bratstvo. ovjek u odori
stajao je na postolju drei strastven govor. Gemma uspori. "to govori?"
"Novai. Arapska koalicija se sprema napasti Izrael. Treba vojnike."
"Moda e jo jedan rat sve dovesti u red." "Mislim da bi trebala napustiti Egipat prije toga. Nee
biti siguran."
"Ostat u koliko moram."
Tucker Malarkey
Uskrsnue
V
"Dakle, zna njegovo ime." "Razgovarali smo."
"Imate svoj udio tajni, gospoice Bastian." "Ne vie od vas, profesore Lazar."
Anthonv pogleda u smjeru kojim je Denton otiao. "to misli daje radio ovdje?"
"Jednom me prije ve slijedio ovamo. Moda eli ta evanelja koliko i mi."
Anthonv pridra vrata prodavaonice. "Na e prijatelj Eid znati neto."
U poetku nisu vidjeli Eida. Sjedio je na stolcu na kraju tezge, zgrbljen nad poslovnom knjigom.
inilo se kao da sreuje raune. "Je li bio dobar mjesec, Eide?" upita Anthonv. Eid podignu pogled i
zatrepta. "Prosjean. A vi ste?" "Anthonv Lazar."
"Ah, sinovi i keri velikih ljudi okupljaju se da trae pravdu."
"Ne pravdu", ree Anthonv. "Samo neto to je pripadalo Charlesu Bastianu."
"Pripadnost je u Egiptu sloen pojam. Siguran sam da ste to opazili. to, na primjer, pripada
Francuskoj? A Britaniji? Da li najvee egipatske rukotvorine spadaju na njihove javne trgove i iza
staklenih ormaria njihovih muzeja? Pitam vas, kako neto stvoreno pred tisue godina moe
pripadati ikome tko ivi danas?"
"To nije kakva god rukotvorina. Njezina vrijednost je daleko iznad novane, vrlo daleko."
"Kad ve govorimo o novcu, trebao bih vam zahvaliti to ste poslali Doressa i ovjerili moje malo
blago. Dodalo mu je znaajnu vrijednost."
"I dat ete ga najboljem ponuau, kao imovinu?" Eidovim se licem razlije osmijeh. "Uasno, zar
ne?" "Razmislite na tren o neem vanijem od dobitka, Eide."
"ak i u ratu?"
"Rat poznajem bolje od bilo ega."
Jato golubova proletje ispred razvikane gomile. Mnotvo je dralo natpise na arapskom, obojene u
crvenu stoje izgledala poput krvi.
"Bojim se da su Faruku dani odbrojeni", ree Anthonv.
"A tvojoj obitelji?"
"Mislim da e preivjeti."
"Jer ti je majka Egipanka?"
"Jer moj otac ne bi nikad napustio ovu zemlju."
"A tvoj brat?"
Anthonv je pogleda. "Moda bi on vie volio Englesku." "Naravno da bi. Ali ovisi o tvojem ocu."
"Shvaam to."
"Ne znam da li shvaa, ne za stvarno."
Anthonv stade kad bijahu gotovo ispred Eidova duana. Gemma se okrenu. Ruke mu bijahu u
depovima i zurio je u plonik. Pogleda je. "Mislim da rat poinje postajati navika; da oni koji su
sudjelovali u nekom ratu teko odustaju od borbe, ak i kad zavri."
"A kraj tebe uvijek vlada mir."
Anthonv se ponovo zagleda u asfalt plonika. "U ratu se uvijek nae neto mira. Vjerujem daje
obratno takoer istinito." Pogled mu se vrati na njezino lice, brzo prelazei preko usne. "ao mije,
Gemma."
"Neka ti ne bude. Hoemo li ui?"
Vrata se otvorie i neki se ovjek uurbano progura pored njih. Gemma mu stade na put.
"Gospodine Denton", ree.
"Gospoice Bastian, kako vas je lijepo vidjeti." Denton nakrivi eir i spretno je zaobiavi, ode.
"Tko je bio to?"
"To je bio Roberto Denton, ovjek kojeg sam zatekla u oevu uredu. ovjek koji me je slijedio."
Tucker Malarkev
Uskrsnue
V
"Ne ba gruba."
"Gruba. Ne zasluuje to. Pa, dovienja." "Kamo ide?"
"Samo u etnju, i razmiljanje." "Hou li te vidjeti sutra?" "Sutra, da."
Postoje prehodala pola ulice, Gemma se okrenu da promatra Anthonvja. Njegova etvrtasta ramena
i lagan hod bili su lako vidljivi u mnotvu, ali samo na tren. Kad ga je izgubila iz vida, uze taksi do
piramida. Hodalaje prema Velikoj piramidi, zaustavljajui se da bi gledala obrise dva ovjeka to su
silazili s vrha. Mogla ih je uti ak i s te udaljenosti, njihov gromki smijeh odzvanjao je dok su se
sputali s divnoga zdanja u savrenom tandemu.
Budui da se bojala visina, Gemma nije svjesno odluila da se popne na Keopsovu piramidu. Htjela
se samo malo uzdii da vidi da li neto, da li ita lei s one strane Kaira. Ali kad se poela penjati,
diui se prema sljedeoj vioj razini, znala je da se nee zaustaviti.
Napor prelaska prvog kamenja je razvedri. Poe zaboravljati svoj ivot. Blokovi bijahu grubi i
nejednaki; stube bijahu cijelo prostranstvo. To to su se inile kao stvorene za muke noge, samo je
natjera da se trudi vie.
Nije zaista vjerovala da moe doi do vrha, ali kad je odredila ritam, penjanje postade lako. Prijee
toku za koju prosudi da je polovica piramide ne gledajui dolje. Bijae to jednostavna i
zastraujua vjeba za koju je nagonski osjeala da e je ojaati.
Kad se prestala kretati, osjeti se omamljena. Na vrhu je puhao vjetar. Usredotoi se na ruke i unu
prije nego pogleda dolje. Zbog udaljenosti svijeta ispod nje zabridjee joj dlanovi od straha. Tada
doe vlaga za koju se pomoli da proe. Kao djevojica ostala je paralizirana na obronku planine,
nesposobna da nastavi uskim prijelazom. Njezin se otac vratio daje nagovori. Ali nije se
"Dobitak je vaan kao bilo to drugo na to pomislim. Ako je to sve to ste doli rei, zamolit u vas
da odete."
"A ja u vas zamoliti da ostanete otvoreni za raspravu."
"Za majmune iz muzeja?" Eid se nasmija i ustade. "Sada me ispriajte, oekujem privatnu
muteriju."
"Drite na umu" - istupi Gemma - "da, u kojeg god boga vjerovali, on moda gleda."
"Bog u kojeg vjerujem je bog trgovine i sasvim je zadovoljan mnome, siguran sam. A sad, elim
vam ugodan dan."
Gemma se ne pomaknu. "Tko je bio ovjek koji je otiao kad smo mi uli?"
"To je, dragi moji, bio najbolji ponua do sad."
Gemma brzo otkoraa od duana, ostavivi Anthonvja daje slijedi. Na raskriju se okrenu i prieka.
"Pomogla sam Dentonu", ree Gemma. Zagleda se niz ulicu, a zatim niz drugu. Nigdje nije vidjela
plamen Dentonove kose. "Zar ne moemo nita uiniti u vezi s Eidom?"
"Na alost, Egipat nema pravnu infrastrukturu kao Engleska. U sadanjoj situaciji, imamo malo do
nikakvog utjecaja."
"Dakle, gotovo je. Toma nikad nee doi do nas."
"Iskreno, nikad nisam ni mislio da hoe."
U sebi, Gemma se viui protivila. Nije htjela pokazati svoj bijes Anthonvju. Bio bi potraen na
njega. Nastavie hodati. Stigli su na pola puta natrag do muzeja. Gemmu poe boljeti usna. Htjela je
biti sama. Htjela se pomiriti s obitelji Lazar, a tada se htjela donekle udaljiti od njih. Njihov je ustroj
bio sve otriji i krhkiji a ona nije htjela biti uhvaena u njega. Dodirnu An-thonvjevu ruku. "Hvala ti
to si doao sa mnom."
"Nema na emu."
"ao mije to sam bila gruba."
Tucker Malarkey
Uskrsnue
V
kamenje na pola puta niz piramidu. al. Na trenutak, Gemma bijae oduevljena. Nee pasti, ne
danas.
Sie niz piramidu bez misli i oklijevanja, zadravajui pogled na bijeloj toki dolje. Kad stignu do
ala, zastade da potrai avion. Nebo bijae prazno. Zvijezde su probijale najtamnije dijelove svoda
nad njom. Svjetlost ju je naputala, ali vie nije osjeala potrebu da stigne do tla. Sjede i provue al
kroz ruke. Bijae svilen, s resicama na rubu. Prinese ga licu. Blago je mirisao na kolonjsku vodu.
Sveza ga oko vrata, a on zalepra na vjetru iza nje, dajui joj osjeaj daje povezana s neim
krilatim.
Ula je u kuu Lazarevih sa alom oko vrata. Michael izroni iz radne sobe. Obrazi mu bijahu
zarumenjeli a kosa raupana. Drijemao je. Zabulji se u njezine noge. "Krvari", ree.
Gemma pogleda svoje goljenice. Nije opazila ogrebotine. "To izgleda kao avijatiarski al", ree.
Nije priao blie nego je stajao na nezgrapnoj udaljenosti. Na trenutak bijae kao da se nikad nisu
sreli.
Podignu al. "Zar?"
"Odakle ti?"
"Nala sam ga", ree Gemma, shvaajui da je, nakon svih dogaaja tog dana, lako lagati.
"Nala si ga? Gdje? Oko avijatiareva vrata?"
"etala sam pored piramida i nala ga kako ondje lei. Sasvim je lijep, zar ne?"
"To je muki al."
"Pa, svia mi se."
"to si radila tamo pored piramida?" "Samo sam etala."
"Oprosti mi, ali u mojem trenutnom stanju teko je shvatiti radost etanja. Ali ako se dovoljno
potrudim, pretpostavljam da mogu iskopati pokoju uspomenu."
htjela, nije se mogla pomaknuti. Morali su priekati. Kad je jednostavno postala preumorna da se
odupre, dopustila je ocu daje uhvati za ruku i prevede preko strme staze.
Sad bijae u znatno gorem kripcu. Bila je vie, pad bije mogao ubiti, i nije bilo nikoga daje
razonodi razgovorom. Uskoro e joj se sve pomraiti. to ako, umjesto da padne, jednostavno
skoi; baci se u prazno zlaano nebo? U toj nepoznatoj slobodi, pomisli, mogao bi biti asak iste
radosti.
Ne. Morala je ustati, praviti se da tlo poinje kod njezinih stopala, daje sve ispod nje ocean u kojem
moe plivati. Zamiljala je da nije sama u tom oceanu, da tamo ima i drugih ena, smrtnica poput
Lucy i Angele Dattari - i boica poput Izie i Inane, sve plutaju u istom vedrom moru. Marija
Magdalena, polusmrtnica, poluboica, ispuni Gemmin um kad se prisili da ustane.
Na tren, uplai se da bi vjetar mogao biti prejak. Dok bijae na koljenima, poe tiho pjevati pjesmu
koju je ula da svira grupa na plesu. Ponavljala je prva dva stiha jer nije znala trei. Tada pjesma
zavri i bilo je vrijeme da ustane. Uinila je i daleko tee stvari.
Kasnije se pitala kako to da nije ula da dolazi avion, ali bila je sigurna da nije bilo upozoravajueg
zujanja propelera ni dalekog brujanja. inilo se kao da se kree upravo prema njoj. Dok je prolazio,
vidjela je lice ovjeka koji je upravljao. Bijae to vojni avion iako nije nala obiljeja koja bi
ukazivala na zemlju porijekla. Podigne ruku u znak pozdrava i okrenu se dok je avion prolazio,
zagluujue i bolno blizu. U trenutku se inilo da se nalazi oi u oi s pilotom. Gledala ga je kako se
udaljava, a zatim je izveo petlju i krenuo natrag. Nasuprot nebu vidje kako otkljuava vrata. Bijae
to okno, poput vrata Spitfirea. Neto izletje kroz vrata dok joj je prolazio iznad glave. Bijela lopta.
Dok ju je promatrala, gotovo izgubi ravnoteu. Razmota se duga pruga tkanine i zaplu-ta na vjetru.
Gemma je gledae kako pada ispod nje, zapinjui za
Tucker Malarkev
"Kakav je bio tvoj dan?"
"Jeziv. Nedostajala si mi. Nestrpljivo sam ekao prvo pie. Hoe li me pratiti u ovu veer?"
Gemma se uzvera stubama da se presvue. ak je ni Michael nije mogao rastuiti. Bijae to zbog
pilota, zbog ala; bilo je to zbog straha koji je pobijedila.
Divljaki je ietkala kosu i provjerila lice u ogledalu. Osim rasjeene usne, bila je zapanjena
injenicom da manje-vie izgleda isto.
Michael ju je ekao u radnoj sobi. Vatra je gorjela od poslijepo-dneva i zagrijala je sobu svojim
zaarenim ugljem. Gemma natoi pie i sjede do njega pred sitne palucave plamenove. Pomaknu se
daje pogleda.
"Usna ti izgleda bolje."
"Izgledali?"
"I svia mi se ta nijansa modre." Gemma je zurila u ognjite.
Michael poloi ruku na rukohvat njezine stolice. "Ne mogu ti rei koliko mije ao zbog ovog
popodneva. Bio je to zvjerski, neoprostiv prizor."
"Pa, da. Voljela bih rei da se takve stvari dogaaju, ali nisam sigurna bi li trebale."
"Misli da mi je vie stalo do mojeg lijeka."
"Takva je priroda toga."
"U krivu si."
"Jesam li?"
"Jer te poznajem. Kako bih znao da ne pokuavam - da mi toliko ne znai?"
Gemma se okrenu prema njemu. "to zna o meni, Michael?"
"Znam da voli din i tonik, ali ne s mnogo leda. Ne voli prehladna pia jer ima zub koji je
osjetljiv na hladno. Znam da
Uskrsnue
V
ponekad jo crta arape olovkom za oi, ne jer nema arapa nego jer voli osjeaj golih nogu.
Znam da ti je nelagodno zbog tvoje ljepote, ali svjesna si daje prisutna jer ba zna kako izbjei
vlastiti odraz. Znam da si tuna, moda si oduvijek i bila jer bore na tvojem licu nisu mogle nastati
u jednoj godini - iako se jedva naziru, vidim kako e izgledati s pedeset godina. To je lice koje bih
mogao voljeti cijelog ivota."
Gemma se ponovo zagleda u vatru. "Ne znam kako to ini."
"to?"
"Poput slavine koju otvara. Ali jednako brzo se zatvara. Zbog toga te teko sluati."
"Mislim da je teko jer se boji voljeti. Pa, i ja se bojim. Prvi u priznati da nisam savren."
Posegnu za njezinom rukom. "Mogao bih umrijeti trudei se da budem dovoljno dobar za tebe."
"Ne elim da umre za mene, Michael. Ne elim heroja."
"to ako ne znam kako biti neto drugo?"
Sjedili su u tiini dok ih Amad ne pozva na veeru. "Bi li vie volio da laem tvojem ocu i Naili o
tome to se dogodilo mojoj usni?" "Ako ti nije problem."
"Ne marim. Rei u im da sam se zaletjela u zid."
28
Ujutro je Michael otiao, a kuom je zavladao nelagodni mir. Proao je jedan dan, zatim drugi.
Gemma je razvrstavala i pospremala u kutije u oevom uredu a popodneva je provodila u knjinici
muzeja, izbjegavajui napeto ozraje kue Lazarovih. Zabrinut nadolazeim ratom, David je
pretraivao novine i asopise, trudei se da nae najnovija izdanja svakodnevno pustoei najbolje
hotele u Kairu. Naila bijae zauzeta nizom drutvenih obaveza, jer se europski Kairo bacio u stanje
frenetine aktivnosti. Dolazio je rat. ivot kakav su poznavali uskoro bi im mogao biti oduzet.
Gemma je veinu obroka jela u kuhinji s Amadom, oboje su bili zadovoljni to ne moraju voditi
razgovor. U tiini izmeu rijei, u umu se pripremila da napusti Kairo. Vie nije bilo upitno da se
njezino vrijeme u muzeju, kod Lazarovih, blii kraju. Ovo nee biti njezin novi dom, kako je
namjeravao njezin otac. Ne bez njega. Bez njega, pripadala je Londonu.
Kad je zatvorila zadnju kutiju iz oeva ureda i zakljuala vrata za sobom, Michael je bio odsutan tri
dana. Ne dozvoljavajui si da misli o onome stoje uinila, pope se u knjinicu da zavri zad-
Uskrsnue
V
nju knjigu o alfabetima. Jedna od njezinih utjeha bio je rad, a i to se bliilo kraju.
Preskakala je s alfabeta na Katoliku enciklopediju, koja ju je i dalje oaravala i odbijala. Kopirala
je najsablanjivije odlomke, veinom iz opirnog stavka o gnosticima i gnostikoj literaturi, koju su
autori enciklopedije opisali kao "zapanjujuu riku razmetljivosti" i to "male ili nikakve sutinske
vrijednosti." Ne navodei primjere, Evanelje po Tomi nazvali su "vulgarnim i priglupim."
Ponekad, je emotivna obojenost bila tako vidljiva da se Gemma htjela nasmijati. To je trebala biti
enciklopedija, knjiga izvora, a ne improvizirana govornica. Kako ree Anthonv, estoka pobuna
protiv gnostika bila je dokaz njihove moi - i njihove prijetnje. Prepisala je zadnji stavak u svoju
biljenicu:
"Dok je kranstvo raslo unutar Rimskog carstva, gnosticizam se irilo poput gljivica u njegovim
korijenima, tvrdei daje on istinsko kranstvo. Njegov otrovni rast se toliko razbujao da su prvi oci
morali uprijeti snage da ga iskorijene."
Zatvori enciklopediju. Moda e irokoj javnosti jednom postati jasno da su kranstvo stvorili ljudi
koji su ivjeli stotinama godina nakon Isusa; da sam Isus moda ne bi prepoznao religiju utemeljenu
u njegovo ime; da sada, u katolikoj kui Bojoj, ene nisu dobrodole kao ravnopravne ili kao
uitelji; da se sve druge vjere smatraju manjkavima; da je besmislena zamisao o jednoj jedinoj crkvi
sada evaneoska istina. Gemma je osjeala tjelesnu bol razmiljajui o tome.
Vrati se alfabetima i usporednim prikazima koje je prouavala. Ali danas su redovi slova i simbola
njezinim oima nanosili bol. Umjesto toga, uini ono to je zamiljala da bi uinio njezin otac i
itae o povijesti alfabeta, poevi s koptskim, koji se doimao kljunim u ovoj zemlji.
Tucker Malarkev
Uskrsnue
\
Ponovo otvori knjigu o alfabetima i proita jo deset stranica prije nego to zadrijema. Trebala je
kavu. Trebala je jesti. Umjesto toga, prebaci noge, protegnu se i ponovo pogleda odlomak u knjizi
koji ju je uljuljkao u san. Radilo se o smjeru pisanja i kako se s vremenom mijenjao, s desna na
lijevo, s lijeva na desno i tako dalje. A tada se, proita, pretvorio u neto zvano "bustrofedon".
Bustrofedon, izgovori. Kako neobina rije. Bio je to nain koji su koristili rani Grci, kad se smjer
pisanja mijenjao sa svakim retkom. U poetku, Gemma nije shvaala. Tada proita da prijevod rijei
doslovno glasi "volovski zaokret"; to je znailo itati i pisati na nain kako se polje oralo volovima,
zaokreui na kraju brazde. To je jo vie zbunjivalo. Na taj nain, orijentacija samih slova ovisila
je o smjeru pisanja, tako da, dok bijedan redak bio itljiv, drugi bi bio besmislica. U stvari, pomisli
Gemma, svaki drugi redak trebao bi se itati u zrcalu.
Ponovo pogleda oev dnevnik i ostade mirno sjediti. Tada uze olovku i poe prepisivati rijei
jednoga stiha. Trebalo joj je vie od sat vremena. Kad stih bijae dovren, zagleda se u njega.
Odjednom se bojala nastaviti. Zala je u podruje kojim je gazio njezin otac. Shvati da ne eli to
raditi sama. Vrati se u njegov ured i spremi u torbu njegov zadnji dnevnik, kopiju fenikog alfabeta,
nekoliko listova papira i olovke. Zakljua ured za sobom, napusti muzej i poe se kroz uske ulice
probijati prema rijeci.
itala je da rije Kopt originalno potjee od grkog aiguptios, to je znailo "egipatski". To se
skratilo u guptios, a tada prevelo na arapski kao qopt. Prevedeno na egipatski, postalo je coptos.
Koptsko pismo zamijenilo je hijeroglife koji su predstavljali egipatski jezik tijekom tri tisue
godina.
Koptski alfabet nije bio izvoran; gotovo je sasvim usvojen iz grkog alfabeta. Ali u grkom su
postojali zvukovi koji u egipatskom nisu, tako da su ta nebitna slova upotrijebljena da predstavljaju
brojeve. Tada su Kopti dodali pet slova koja su preuzeli iz drugog pisma, zvanog "demotsko", koje
je predstavljalo zvukove kojih u grkom nije bilo.
To je poput jorgana od zakrpa, pomisli Gemma. Nasmijei se. Njezin je otac zacijelo volio ovo
gradivo. Gajio je strast prema zagonetkama. Kad rjeava krialjku, istaknuo je, zaboravi na
vrijeme, stoje uvijek mjerilo sree.
Gemma nastavi. Za razliku od tri egipatska pisma koja su mu prethodila, koptsko je imalo
suglasnike i samoglasnike. Jedno od najranijih i najveih pisama, kojim su se Grci posluili za svoj
alfabet, zvalo se feniko.
Feniko, zapisa.
Gemma stade i ponovo proita odlomak. inilo se daje feniko pismo temelj svih ovih ostalih
alfabeta. Bilo je polazina toka, kamen temeljac, izvornik. Gemma nakraba u biljenicu: feniko
pismo imalo je slova samo za suglasnike. Nije bilo samoglasnika.
Kleknu i pogleda oko sebe, bojei se da je njezino uzbuenje upadljivo. Ali nitko je nije gledao.
Pognu glavu i ponovo se zagleda u stranicu. Tada, obiljeivi mjesto, odjuri natrag u oev ured, do
ono malo knjiga koje jo nije upakirala. Nekoliko minuta kasnije vratila se u knjinicu s oevim
dnevnikom iz Berlina.
Na tren pomisli da e moi itati retke koje je napisao, da e sve biti jasno. Ali nije bilo. Jo je neto
nedostajalo. Postojao je jo jedan dio koji jo nije nala.
29
Anthonv je ivio u okrugu zvanom Kit Kat. Amad ree Gemmi daje to pored mjesta zvanog
Imbaba. Bila je nestrpljiva; nije htjela ekati njegovog neaka daje vodi. Amad joj ree, u sluaju da
se izgubi, arapska rije je aivivamat: brod-kua.
Bile su to vie kue nego brodovi, kue s vrtovima i balkonima to su se blago ljuljale na rijeci.
Gemma odmah osjeti da je ula u utoite; nije mogla uti grad niti osjetiti njegovu prainu. Vidjela
je samo prugu mirne vode pred sobom i daleku obalu obrubljenu palmama.
Na Anthonvjevoj adresi bijae vratar, ovjek od nekih trideset ili pedeset godina. Sjedio je na
drvenoj stolici. U kavezu na tlu pored njega bijae svijetlozelena papiga. ovjek je hranio pticu
komadiima voa. Kad vidje Gemmu, papiga podignu glavu i ree neto na nekom jeziku. ovjek
podignu pogled. "Dola sam posjetiti Anthonvja Lazara." "Nije kod kue."
"Ja sam prijateljica", ree Gemma. "Zamjerate li mi ako malo priekam?" ovjek slegnu i Gemma
proe pored njega. "Ako elite aja", ree ovjek, "vrata su otvorena."
Uskrsnue
V
###
Sjedila je na balkonu Anthonvjeve kue-broda i gledala kako ribar vue mreu. ak i kasno
poslijepodne, sunce bijae jako. Gemma navue obod eira preko oiju i zakilji na bljetavu vodu.
Feluka je lijeno vijugala uz rijeku, upravljao je oslonjeni kapetan s lulom meu zubima. Osjeala je
kako joj sunce pri ruke.
Kad je konano svlada utoite kue-broda, stajae neko vrijeme na ulazu. Anthonvjeva je kua bila
ispunjena svjetlom. Polako proeta rubom. Oskudnost predmeta je ne iznenadi. Naslonja i dvije
stolice, sag od sisala. U uglu pisai stol s papirom i bugaicom. Gemma sjede i uze pero. Pritisnuvi
njegov vrh na ugao bijelog lista papira, mogla je nacrtati mrlju talogom tinte. U ladici ispod bijae
kutija ibica i mjedeni kompas. Zapali ibicu, a zatim je ugasi. Okreui se da bi razgledala sobu,
zakljui daje poput skice sobe; imala je sve sastavne dijelove, ali nijedan ukrasni, nita da je uini
suvie privlanom. Bila je, umjesto toga, spokojna.
Odmakne se od pisaeg stola da proui zbirku uokvirenih fotografija na polici iznad kamina.
Fotografija Anthonvja, njegova oca i brata. Druga, s koje se smijeila Naila u laganoj ljetnoj haljini,
sa suncobranom. Iza tih bijae trea fotografija Michaela kraj njegova aviona, u odori. Gemma
priblii fotografiju. ak i na slici Michael je bio razorno lijep; njegova samouvjerenost i dra bili su
oaravajui.
Gemma poe u kuhinju i napuni morskozelenu au vodom, vie puta jer je dugo hodala na vruini.
Kuhinja bijae uredna i dobro opskrbljena koarama voa i povra. Nasloni se na tezgu i preleti
pogledom du polica. Bilo je vreva zrnja, datulja i meda. Dakle, Anthonv kuha kod kue, pomisli.
Ili moda netko kuha za njega. Moda je imao neku vrst ene.
Zaviri u spavau sobu. Kao i ostatak kue, inilo se da nema mjesta za skrivanje predmeta,
zakljuanih ladica i ormara. Otvo-
Tucker Malarkev
rena izba gdje je visjela njegova odjea sadravala je samo nekoliko koulja i hlaa. Dolje na podu
bijae par pranjavih izama i par cipela za svaki dan. Prepozna odijelo koje je nosio na dan kad su
se upoznali. Na udaljenoj strani visio je smoking s imenom njegova oca izvezenim ispod etikete.
Gemma prinese rukav jedne koulje licu. Nije mirisao ni po emu, zaista. Jednostavno isto.
Shvati daje predugo ondje. Na nekoj razini svijesti, uviala je da razgledavanje njegovih stvari nije
prihvatljivo. Ali umjesto da se pripremi na odlazak, sjede na rub kreveta. Bio je uredno pospremljen
i prekriven bijelim pokrivaem. Nil je protjecao poput velianstvene avenije. Legla je na trbuh i
promatrala ga. Kako je divno, pomisli, imati rijeku pod prozorom. Posegnu za knjigom s nonog
ormaria. Bilo je to neto s naslovom Verba seniorum i pisano na latinskom. Nije se sjeala
dovoljno latinskog da bije itala. Spusti knjigu i poloi glavu na jastuk da gleda ljeskavu rijeku.
Anthony se vrati u suton. Vratar Ebo prijavi enskog posjetitelja, ali Anthonvju je trebao koji
trenutak da je pronae. Vrati se do Eba da provjeri nije li otila. Ebo je bio poznat po drijemanju.
Tada Anthonvju pade na pamet da pogleda u spavaonicu. Gemma je leala u snu, ispruene ruke,
rasputene kose. Sjeo je na stolicu u uglu i ekao. Svjetla je gotovo nestalo. Pogled mu poinu na
njoj a zatim prijee na Nil, gdje je plutala feluka, s jarbola joj je visio platneni fenjer.
Kad se probudi i vidje ga, nijedno od njih ne progovori. Bio je sumrak. Nije ga mogla jasno vidjeti.
Pomisli da se ispria, ali ipak to ne uini. Konano, on istupi.
"Hoe li aja od jabuke?"
Zijevnu. "Da, hvala."
"Pretpostavljam da mi ima neto rei."
"Nekoliko stvari."
Uskrsnue
V
"Onda bih ti mogao pripremiti neto za jelo. Osim ako nema drugih planova."
"Nemam, ne veeras." "Michael je u Londonu." "Da."
"ini se da poticajno djeluje."
"Uskoro emo vidjeti u koju svrhu. Vraa se za dva dana."
Anthonv poe u kuhinju, a Gemma ga je slijedila. S police u dnevnom boravku podignu knjigu koju
je napisao njegov otac.
"Tvoj ti je otac obasjao takav put", ree. "Zar nisi nimalo bio u napasti da ga slijedi?"
Anthonv je rezao lepinju i slagao je oko zdjele nekog nepoznata umaka. "Pijem vino", ree odmah.
"Bi li vie voljela to?"
"Da, zapravo." ~
Anthonv natoi dvije ae. "To nije dolazilo u obzir. Ne osjeam strast prema faraonima."
"Kako to? Sve ono zlato i tajnovitost."
"Uope ih ne nalazim tajnovitima. Bojali su se umrijeti i provodili su cijeli ivot obuzeti tim
strahom. Svaki hram i spomenik koji su izgradili sazdan je da ga ublai; svaki bog kojeg su
oboavali bio je namijenjen ublaavanju. Na neki nain, bila je to jednostavna kultura. Moda je
zlato sluilo nadoknadi sustava vjere koji se temeljio samo na strahu."
"Tako" - Gemma je pijuckala vino - "ti se ne boji umrijeti?"
"Ne mislim o tome. Jednog dana e se to dogoditi. U meuvremenu, radije bih provodio dane
mislei o neem drugom."
"Kao?"
Anthonv se nasmijei. "titi se pitanjima."
Pogleda ga preko ae vina i uze komad lepinje. Drala gaje pred sobom kao daje staklena krhotina
prije nego to gaje umoila u zdjelu. "A ovo je?"
Tucker Malarkev
Uskrsnue
"Babaganu. Radi se od patlidana."
Gemma zagrize, provaka i proguta prije nego to progovori. "Moj je otac napisao dio svojeg prvog
dnevnika u kodu." Sagnu se do torbe i izvue knjigu. "Maknuo je samoglasnike i uredio da se ita s
lijeva na desno, a zatim s desna na lijevo."
"to?"
"Feniki je alfabet imao slova samo za suglasnike. Koristio ga je kao uzor. Na primjer, feniko
slovo 'alef, koje je sluilo za glo-talnu stanku, postalo je grko slovo alfa. Ali to je samo dio toga.
Tada sam otkrila bustrofedon, to doslovno znai 'volovski zaokret', nain na koji se vol kree pri
oranju njive. Pone na desnoj strani stanice i pie prema lijevo, a zatim kad gotovo stigne do
kraja, preokrene smjer i pone pisati na desno."
"Dakle, dobro si iskoristila knjinicu."
"Sada je prepreka to ne itam koptski, a smicalica s volovskim pisanjem to usporava jer se ini kao
da je svaki drugi red pisan unazad."
"Trai li moju pomo?"
Gemma proguta vino. "Da, traim tvoju pomo. Ima li ogledalce?"
Anthony odgurnu tanjure i ae do vrha stola i prieka dok je Gemma obiljeavala ono za stoje
mislila daje poetak. Sjedili su jedno pored drugog za stolom, s otvorenim dnevnikom i listovima
kopija koje je napravila Gemma. Anthonv je rairio njezin list s kodom i polako pisao olovkom
iznad koptskog pisma, slijedei njezine upute sa samoglasnicima i volovskim zaokretom. Gemma je
uz retke drala ogledalo da ih vidi naopako.
"Poinje, 'Uovom evanelju nema uda, proroanstva ili kraja svijeta, umiranja zbog grijeha, niti
uskrsnua. Jednostavno, to
su Isusove rijei. A Isus obeava: "Tko god otkrije znaenje ovih rijei, nee okusiti smrt.'" Anthonv
zastade i pogleda je preko naoala. "Jesi li spremna na ovo?" "I vie sam nego spremna."
"Kae: 'Ovo je Evanelje po Tomi, blizancu Jeuinom,'" ree Anthonv.
Gemma se okrenu prema njemu. "To je Toma?"
"Tvoj otac pie, 'U Evanelju po Tomi pie, "Isus ree, tko god pije iz mojih usta, postat e poput
mene. Ja u sam postati tom osobom."' Anthonv ponovo zastade. "Priznaje mogunost duhovnog
blizanca."
Gemma je glasno itala dok je Anthonv prevodio retke iz sljedeeg odlomka. Isus ree Tomi,
'Ja nisam va gospodar. Jer pili ste,
opili ste se na pjenuavu izvoru
kojim vas odmjerih...
Onaj koji pije iz mojih usta
postat e kao ja:
Ja u postati kao on,
a skrivene stvari
bit e mu otkrivene.'"
Gemma se nasloni. Shvati daje zadravala dah. "Isus kae da je Toma njegov blizanac." Anthonvjev
se prst pomicao preko nekoliko sljedeih redaka. "Evo, zove se 'Jeua'. Jeua ree:
"Blaeni su samotni i izabrani, Jer vi ete nai kraljevstvo. Iz njega ste doli I u njega ete se vratiti.
Tucker Malarkev
Uskrsnue
V
Toma im ree:
'Kad bih vam ponovio samo jednu od rijei koje mije uputio,
Uzeli biste kamenje i kamenovali me
A iz kamenja bi izala vatra i sagala vas.'"
"Dakle, Toma je znao da ga takva bliskost s Isusom dovodi u opasnost. Meu tim uenicima bilo je
toliko ljubomore." Anthonv je gledao sljedei odlomak.
ti T V
Jrece:
Ali vi se uvajte svijeta. Opaite se velikom snagom, Da razbojnici ne nau pristupa, Jer e nevolje
koje iekujete doi.
Gemma je sjedila u tiini pitajui se da li se i njezin otac uvao, da lije oekivao nevolju koja je
dola.
"Sad dolazimo do starije tinte i drugaijeg pisma." Anthonvje-va olovka poe grepsti kad je poeo s
novim prijevodom. Podignu pogled. "Ovo nije Toma."
Gemma se nagnu naprijed. "To je Marija Magdalena, zar ne?"
"Zato to misli?"
"Njezino je evanelje moj otac vidio u Berlinu. Imao je samo dvadeset i tri godine. Mislim daje ovo
napisao tada."
"Pa", ree Anthonv, gledajui retke, "ini se daje ovo njezina inaica raspea. Mislim da je ovo
biljeka Isusovih posljednjih rijei." Tijekom sljedeeg sata pojavie se redovi, jedan po jedan.
"Tko ima ui, neka uje. Tko ima um, neka razumije. Oni koji Ga trae, nai e Ga.
Traite i ne prestajte dok ne naete. Kad naete, bit ete u nevolji. Kad budete u nevolji, udit ete
se i vladati svime."
Gemma posegnu za svojom aom vina i na tren razmisli. "To je razlika izmeu onoga to bi rekao
djetetu i odraslom. Djetetu bi rekao, Hajde, sve e biti u redu - samo imaj vjere. Odraslima kae,
uvajte se, istina moe donijeti nevolje. Je li tako govorio svojem unutarnjem krugu?"
Anthonv podignu ruku i nastavi itati, "Isus ree,
...kraljevstvo je u vama...
Kad spoznate sebe,
tada ete postati poznati, i spoznat ete da ste sinovi Oca.
Ali ako ne spoznate sebe, ivjet ete u bijedi."
Dignu pogled. "Unutra lei sredinja prijetnja. Ne treba crkvu da bi naao boga. Ne treba
sveenika ili rabina - kraljevstvo je u tebi."
Gemma pritisnu ruku na prsa. Anthonv je na tren pogleda, zatim se vrati tekstu.
"J ree,
Otkrit u svoje tajne onima koji su ih vrijedni."
Gemma podignu ruku. "Samo oni koji razumiju ut e rijei."
"A sluaj ovo", ree Anthonv, ivnuvi:
Tucker Malarkey
Ne postavljajte druga pravila osim onih koja vam ja postavih, i ne nameite zakon poput
Zakonodavca da ne biste i sami njime bili sputani. Kad ree ovo, ode."
Anthonv se nasloni i provue ruke kroz kosu. Izgledao je kao da ga boli.
"Ako su to bile njegove posljednje rijei uenicima", ree Gemma, "sigurno ih nisu uzeli k srcu, zar
ne?"
"Stvarajui bogatu crkvu s pravilima i propisima? Uvjetujui pristup Bogu iskazivanjem poasti i
posluhom, a ako ne tako, onda pukim hladnim novcem? Rekao bih da nisu."
"Nisam znala da si tako ljut na crkvu."
"Nisam ni ja." Anthonv ispije pola ae vina. "Sljedee poglavlje je dugo. Moda bi voljela jo malo
odrijemati."
"Ne, elim gledati."
Anthonv joj je itao nakon svakog odlomka. Bila su potrebna vie od dva sata da doe do kraja.
"ini se da ovo poglavlje poinje nakon stoje Isus umro na kriu."
"Uenici tugovahu. Mnogo su plakali, govorei: kako emo ii poganima i propovijedati evanelje
Kraljevstva Sina ovjejeg? Ako ne potedjee Njega, kako e potedjeti nas?
Tada Marija ustade, pozdravi ih i ree svojoj brai: Ne plaite i ne tugujte, ne budite neodluni, jer
Njegova e milost biti uvijek s vama i uvati vas, nego radije slavimo Njegovu veliinu, jer nas je
pripremio i uinio nas Ljudima.
Kad Marija ovo ree, okrenu njihova srca Dobroti, i poee razgovarati o rijeima Spasiteljevim..
Petar ree Mariji, Sestro, znamo da te Spasitelj ljubio vie nego ostale ene.
Uskrsnue
V
Reci nam rijei Spasiteljeve koje ti znade, ali mi ne, niti smo ih ikad uli.
Marija odgovori i ree: ja u vam objaviti ono stoje skriveno.
I poe im govoriti ove rijei:
Meni se, ree, ukazao Gospodin i rekoh mu: Gospodine vidjeh te danas. A on mi odgovori i ree:
Blaena si jer nisi ustuknula vidjevi me. Jer gdje je um, tamo je i blago.
Rekoh Mu: Gospodine, kako se vidi ukazanje, duom ili duhom? Spasitelj odgovori i ree, ne vidi
se duom, ni milju ni duhom, ve um to jest izmeu ovo dvoje vidi ukazanje, i to je...
"Kae da ovdje nedostaju stranice", ubaci Anthonv. Trenutak kasnije, nastavi.
Petar odgovori i ree, govorei o istom:
Pitao je uenike o Spasitelju: zar je zaista nasamo govorio sa enom, a ne otvoreno s nama? Zar
emo se ogledati i svi sluati nju? Zar ju je ljubio vie nego nas?
Tada Marija zaplaka i ree Petru, moj brate Petre, to to misli? Misli li da sam to smislila u
svojem srcu, ili da laem o Spasitelju?
Levi odgovori i ree Petru: Petre, oduvijek si bio nagle naravi.
Sada vidim da se bori protiv ene kao protiv suparnika.
Ali ako ju je Spasitelj uinio vrijednom, zaista, tko si ti da je odbaci? Zasigurno je Spasitelj vrlo
dobro poznaje.
Zato ju je ljubio vie nego nas. Radije se posramimo i ponaajmo se poput savrenog ovjeka,
razdijelimo se kako nam
Tucker Malarkev
je On naredio i propovijedajmo evanelje, ne propisujui nikakvih drugih pravila ili zakona osim
onog to ree Spasitelj. I uvi ovo, krenue da navjeuju i propovijedaju.
"Tvoj je otac unio biljeku. Glasi: 'Dokaz da je Marija prvi uenik koji je primio izravnu apostolsku
ovlast od Isusa budui poduavana da prenaa vijesti o njegovom uskrsnuu drugim uenicima.
Rana ju je crkva nazivala Apostola Apostolarum, ili Apostolkom svih Apostola""
"Nisam to znala", ree Gemma.
"Jer tko slua ranu crkvu? Tko uope zna da je postojala? Nastavlja: 'U tim evaneljima Marijin
status je jasan. Bila je druga do Isusa - ona, a ne Petar, bila je imenovana Isusovim zamjenikom.
Crkva osnovana od Petrovih uenika izabrala je da opie Mariju Magdalenu kao bezimenu grenicu,
pokajniku kurvu."
Gemma poloi ruku preko stranice da ga zaustavi. Anthonv se nasloni i natoi ostatak vina dok je
ona prelazila prstima preko rijei na stranici. Anthonv pogleda poglavlja koja su preveli. "U
potonjem materijalu, tvoj otac preskae."
Gemma je utjela. "Moda je imao ogranieno vrijeme za novi tekst. Moda je kopirao samo
odlomke koje je trebao."
"Trebao za to?"
"Nije vano. Jesi li gotov?"
"Skoro." Anthonv nastavi,
"J ree:
Stupih u sredite svijeta, Ipojavih se pred njima u mesu. Sve ih naoh pijane Ipak, nijedan ne bijae
edan.
Uskrsnue
V
Jeua ree,
Onaj koji zna sve, a nije spoznao sebe, Taj u svemu oskudijeva.
Jeua ree,
Ja u razoriti ovu kuu
I nitko je nee moi ponovo sagraditi...
Jeua ree,
Bacio sam vatru na svijet,
I gledajte, promatram dok plamti."
"Ovo zvui kao ljut ovjek", ree Gemma. "I razoaran. Zna, o Isusu se ne razmilja kao o ljutitom
ili razoaranom. Ali kako ne bi bio? U tog se ovjeka sumnjalo, izdanje i ubijen. udo je stoje ipak
mogao voljeti." Gemma je spustila ogledalo i sjedila je neko vrijeme zatvorenih oiju. "Doima se
poput nekoga tko je uvijek poznavao svoje srce."
"Vjerujem da se to mijenja."
"Kako?"
Anthonv podignu ogledalce i pridra ga zubima. "Predzadnji stih,
'J ree,
Tek ste otkrili poetak, a ve traite kraj? Gdje je poetak, tamo e biti kraj. Blago onima koji stanu
na poetak. Poznavat e kraj, a nee okusiti smrt."
"Voljela bih stajati na poetku." Gemma otvori oi. "U pravu si s preskakanjem. ini se da razmjeta
stihove po nekom redu. Onaj tajnoviti Denton rekao mije daje raspravljao o tome kako
Tucker Malarkey
nita u Bojoj knjizi nije onakvo kakvim se doima. Moda je ovo dokaz koji je trebao." Okrenu se
Anthonvju. "Kamo bi poao s ovakvim argumentom?" Odgovarajui na vlastito pitanje, ree: "U
Vatikan, Den Haag, London Times - Britanski muzej." Spusti glavu na stol, odjednom preumorna da
bi sluala dalje. Ali Anthonv je ustrajao sa zadnjim redovima.
"Ree im:
Ispitali ste lice neba i zemlje
Ali niste prepoznali onoga koji je u vaem prisustvu, I ne znate kako ispitati ovaj trenutak."
Anthonv podignu pogled. Oi su mu izgledale crne, proirenih zjenica. "Ako govori o dokazu, ove
rijei su proklinjue. Ne samo da dokazuju teoriju tvojeg oca o unutarnjem krugu, nego takoer
pokazuju daje Isus ozlojeen svojim obinim sljedbenicima."
Gemma baci pogled na sat i poe skupljati stvari. "Gotovo je pono. U zadnjem je dnevniku otac
skicirao neko mjesto s planinama. Mjesto u dnu hridine s razbacanim kamenjem i stijenom na koju
je naslonjena lopata." Posegnu za dnevnikom i pokaza rije ispisanu tiskanim slovima. "Nag
Hamadi. Onamo idem."
"Jer je nacrtao sliku toga?"
"Jer je Stephan Sutton sklopio posao s mojim ocem", ree. "Uinio je to u Nag Hamadiju. Moj je
otac namjeravao neto prodati Britanskom muzeju. Neto stoje pronaao u Nag Hamadiju. Stephan
Sutton je bio njegova veza."
"Kako zna?"
"Jer sam razgovarala s Britanskim muzejom." Anthonv je pogleda, zadivljen.
Gemmin osmjeh bijae kratak. "ini li me to dovoljno inteligentnom da doznam to ste vi, veliki
ljudi, radili tamo u pijesku? Jesam li sad osposobljena da ujem bilo koju istinu koju jo taji?"
Uskrsnue
Izrazi li ono stoje u tebi, Izraeno e te spasiti. Ne izrazi li ono stoje u tebi, neizraeno e te
unititi."
Gemma odluno sklopi knjigu. "Moda je to savjet na koji bismo oboje trebali obratiti panju."
Anthonv ustade i poe koraati. Gemma je presavijala kopije prijevoda i ulagala ih u dnevnik. On se
zaustavi usred koraka, gledajui kako nestaju. "Jo jedno pitanje", ree Gemma, ponovo se okreui
prema dnevniku. "Moe li mi rei tko je ili to je Bair? Ta rije se stalno ponavlja u njegovim
dnevnicima."
"Bair je radio za tvojeg oca."
"U Nag Hamadiju?"
"Svugdje."
"elim razgovarati s njim."
Odmahivao je glavom u sveopem odbijanju koje je poela prezirati.
"Nije gotovo", ree Gemma. "Pa prestani odmahivati glavom." "Trebalo bi biti."
"Sluaj me", ree Gemma. "Ne znam za to je umrla moja majka, ili za to su poginuli milijuni ljudi
u ratu. Ali moj je otac umro iz nekog razloga. Umro je traei Boga, i svaki korak koji me vodi
blie tom Bogu ojaao me. Ali jo uvijek nisam dola dovoljno blizu. Nisam vidjela Nag Hamadi - a
moram ga vidjeti. Moda je ono o emu su pregovarali on i Sutton jo ondje. Sada budimo uljudni i
prestanimo se prepirati. Kad zavrimo s ovim, moemo obzirno razdvojiti putove."
Anthonv sjede i uze svoju au vina. Gemma se vrati dnevniku i potrai drugu stranicu. "Sama sam
neto prevela.
Tucker Malarkev
"On je beduin; nee moi."
Gemma pogleda Anthonvja. "Onda poi sa mnom. Prevodi." Anthonv skrenu pogled. "Mislim da je
suputnitvo posao mojeg brata."
Na tren, ovo je utia. "On nee ii."
"Dobro. Ostani ovdje s njim. Koliko god da sve ovo bilo uzbudljivo, Gemma, uskoro e se vratiti
svojem ivotu. Bolje se pobri-ni da ga ima."
"Koga pokuava zatititi, mene ili svojeg brata?"
"Oboje!" Anthonv gotovo viknu.
Gemma se zagleda u tanjur nepojedene hrane, gurnut na rub stola. Dugo su sjedili bez rijei.
Konano Gemma ree: "Jai si od njega. Zato ga titi."
Anthonv ponovo sjede za stol i isprui noge. Spustivi glavu gotovo na prsta, doimao se kao da se
sprema zaspati. Tada je pogleda. "Michael treba tebe."
"Da."
"Dugo si to radila, brinula se za ljude. Ranjene ljude." "To nije sve to radim, Anthonv. To nije
sudbina." "Samo pokuavam razumjeti." "Razumjeti to?" "Kako je tebi."
"ao mi je to je to takav izazov", ree. Anthonv spoji prste i ne odgovori.
"Misli da ti i ja nismo imali prava iskustva da bismo mogli razumjeti jedno drugo." Nastavi
Gemma, "A Michael i ja smo zaglavili na istom amcu za spaavanje, zar ne?"
"Ostani ovdje s njim, Gemma."
Ustade da bi otila. Anthonv je ne pokua zaustaviti. Pomogne joj navui jaknu i isprati je na ulicu
gdje joj pozva taksi. Prije nego to je ula, ree: "Nisi bio u ratu, Anthonv. Ne zna kako je bilo.
Neki od nas nisu vie cjeloviti kako smo nekad bili."
Uskrsnue
V
"Ti si cjelovita, Gemma. Roena si cjelovita. Sumnjam da bi ti ita moglo to oduzeti." Anthonv plati
vozau, a zatim zatvori vrata taksija. Pritisnu ruku na njezin prozor.
Iz taksija Gemma se zagleda u njegovu ruku i odolje porivu da joj pridrui svoju. Prije nego to se
stigla predomisliti, taksi krenu. Isprui ruke na koljena i zagleda se van u zaputenu ulicu kraj
rijeke, ne videi nita.
Anthony se vrati u kuhinju. Na stolu s ostacima njihova nepoje-denog obroka bijae presavijen
komad papira. Sjede i otvori ga. Bijae to razraen prijevod stiha koji mu nije pokazala, pisan
Gemminim rukopisom. Trebalo joj je neto vremena i greaka; bilo je prekrienih redaka,
nadopisanih rijei. Glasio je,
Jeua ree,
Kad od dvoje napravite jedno,
I kad unutarnje uinite vanjskim
A vanjsko unutarnjim
I kad ono gornje postane donje,
I kad od mukog i enskog uinite jedno,
Tako da muko vie ne bude muko, ni ensko vie bude ensko,
Kad nainite oi umjesto oka,
Ruku umjesto ruke,
Stopalo umjesto stopala,
Sliku umjesto slike,
Tada ete ui u kraljevstvo.
30
Gemma se vrati u tihu kuu. Amad bijae u kuhinji. "Laza-rovi su izali", izvijesti. "Michael se
vratio. Mogao je doi kui ranije." "Gdje je?" "Gore." "Kako je?"
"Razoaran to vas nije naao."
Gemma je prelazila po dvije stepenice odjednom. Zatekla je Michaela kako lei na podu svoje sobe.
Kad vidje Gemmu, isprui drhtavu ruku. "Ne mogu privrstiti ovu novu prokletu nogu."
Sjede na pod i pridra ga. Pored njega bijae razbijena boica morfija.
"Gdje si bila?" upita.
Gemma potisnu drhtaj krivnje; nije uinila nita pogreno. "S Anthonvjem."
"Ne zamjeram ti to bira njega."
"Ne biram nikoga", ree Gemma. "Morala sam razgovarati s njim o neemu to sam nala u oevom
uredu."
"Seks bi bio daleko laki s ovjekom s dvije noge."
Uskrsnue
V
"Ne budi neumjesan."
"Ako me imalo voli, pomozi mi unijeti ovaj otrov u ruku."
"Priaj mi o svojem putovanju", navaljivala je.
Istezao je vrat daje pogleda. "Molim te", preklinjao je. Gotovo je plakao od frustracije.
Uinila je to stotine puta. Otkinu vrh boice i izvue trcaljku. Dok je kuckala po njoj, ne dozvoli si
da misli tko je to. Jednostavno ga zamisli kao ovjeka na samrti i zabode mu iglu u ruku.
Michael joj poloi glavu u krilo, mlohava tijela. Gemma ga odsutno pomiluje po elu i proui
njegovu novu nogu. Bilo je neeg uznemirujueg u obliku i boji; trebala je izgledati poput prave
noge. Nakon nekog vremena, Michael isprui ruku da joj dodirne kosu, sanjivo je omatajui oko
prsta. "Zastoje enska kosa toliko meka?" Gemma mu se osmjehnu. "to ako ti kaem da se elim
oeniti tobom?"
"Zato bi htio to uiniti?"
"Da mogu s tobom razgovarati. Da mi moe davati moj otrov." "Michael, ne bih ti davala tvoj
otrov. Natjerala bih te da prestane."
Pravio se da ne uje. "Ostatak bi doao sam. Ako krenemo cestom, nekamo emo stii. Bit e lijepo.
Hoe li poi sa mnom?"
Gemma se okrenu. Nije bio s njom. Bio je u Bojoj ruci.
"Mogli bismo zasnovati obitelj", moljakao je. "Po mogunosti, istjerali bismo loe uspomene."
Pritisnu njegovu glavu na prsa i utia ga kao dijete. Michael se privio uz nju kao da ga bijesno more
pokuava povui. "Kad sam se sruio u Francuskoj", ree grubo. "Onaj stari ovjek, ratar. Ubio sam
nevinog ovjeka."
"Bio si oboren, Michael."
"Po prvi put ubio sam na zemlji. To nije bio rat, bilo je to umorstvo."
Tucker Malarkev
"Bio si ranjen i vjerojatno napola slijep od opekotine." "Ali vidio sam ga, tog starog ovjeka u
nonoj koulji. Nije imao nikakve veze s ratom i ja sam to znao." "Obojica ste bili uplaeni."
"Ne, nije to bilo to." Michael joj stisnu ruku. "Na tren sam vidio svojeg oca."
Na vratima se zau kucanje koje ih oboje trgnu. Vrata se otvorie, na pragu je stajao Anthonv. Nije
ga preao. "Oprostite", ree. "Nisam znao gdje su svi. Gemma zaboravila si neto u mojoj kui.
Ostavit u to dolje."
Michael ree: "Red je da prvi dozna. Upravo sam je zaprosio."
"Jesi li?" Anthonvjeve se obrve digoe u iznenaenju. "estitam", ree tiho. "Onda u vas ostaviti."
Gemma ne podignu pogled kad Anthonv za sobom zatvori vrata. Nije znala da li joj je postalo tako
hladno od njegova prisustva ili odsustva.
31
Togo Mina bijae nervozan. Nije promijenio odjeu, inilo se, danima. Prazne alice za aj i ostaci
isuenih sendvia gomilali su se na svim dostupnim povrinama njegovog ureda. On i Jean Doresse
su se muili nad Egzegezom. Anthonv je tiho uao i zahtijevao od Mine da zavri.
"Lazare, drago mi je to te vidim. Nee vjerovati kakav je ovo materijal."
"Mogao bih. Gemma Bastian je neto otkrila. Njezin je otac pisao zadnji dnevnik u kodu. Provalila
ga je. Prepisao je Jeuine rijei, onako kako ih je uo Toma."
Mina pade u stolicu. "Ne vjerujem."
"Da, prilino je nevjerojatno."
"Reci mi vie."
Anthonv je citirao:
"Izrazi li ono stoje u tebi, Izraeno e te spasiti. Ne izrazi li ono stoje u tebi, neizraeno e te
unititi."
Tucker Malarkey
Pogleda Minu i nastavi. "Bastian je zapisao da u evanelju po Tomi nema uda, proroanstva,
smaka svijeta, umiranja za neije grijehe ni uskrsnua. To su jednostavno Isusove rijei."
"Kako zapanjujue."
"Isus nadalje obeava: 'Tko god otkrije to znae ove rijei, nee okusiti smrt.' Ti stihovi su gotovo
poput zagonetaka. Potpuno su drugaije kakvoe od onih iz Novog zavjeta. Sam Isus je drugaije
kakvoe; vie je nalik mudracu, vie je gnostik."
"Ima li prijepise?"
"Ne. Mislim da Gemma Bastian osjea odreeno vlasniko zanimanje da ih zadri. Jasno, Bastian je
vidio Evanelje po Tomi prije nego to gaje dobio Eid. urno je kopirao stihove, kao da je imao na
raspolaganju ogranieno vrijeme." Anthonv zastade. "Zanimljivi su mi odlomci koje je Bastian
izabrao. Gemma je opazila da oblikuje neku vrstu rasprave."
Mina se namrti. "Kako to misli?"
"To je prvi vjerojatan razlog za umorstvo. Gemma Bastian je otkrila da su Stephan Sutton i njezin
otac dogovarali prodaju tekstova Britanskom muzeju. Mislim da su pregovarali o prodaji Evanelja
po Tomi; daje prodajom namjeravao objaviti svoju raspravu."
"Britanskom muzeju! Da sam to znaoj'a bih ga pokuao ubiti."
"Moram poi u Nag Hamadi", ree Anthonv. "Moram razgovarati s Bairom. Negdje izmeu Nag
Hamadija i Kaira je neto to e nam rei to se dogodilo, i kako postupati s onime to je ostavio
Bastian." Anthonv ustade.
"Lazare", glas starijeg ovjeka zadrhta i prelomi se. inilo se da ne moe govoriti.
"Jesi li dobro, Mina?" Mina je tiho tresao glavom. "Spava li imalo bolje?"
"Ne spavam, ne", protisnu Mina. Poloi ruku na Anthonvjevo rame. "Molim te, uvaj se."
Uskrsnue
\
"Sluaj, pokuaj ne brinuti se." "Ne elim te izgubiti, Lazare." "Nee."
"Onda dobro", Mina mu potapa ruku. "Hvala ti na svemu." Anthonv krenu za Kit Kat, razmiljajui
kako je to previe pozdravljanja da bi mu bilo lagodno.
32
Gemma je leala u postelji i promatrala kako se sjene kroanja palmi isprepliu na stropu poput
maeva. U umu je pokuavala sastaviti pismo svojoj prijateljici Lucy. Kad bi mogla objasniti Lucy
svoj poloaj, mogla bi i samu sebe bolje razumjeti: Poto se vrati iz Gornjeg Egipta, ostavit e iza
sebe obitelj koja ju je prihvatila. Vratit e se u London. Michaelovo izmueno srce i muna
udaljenost njegova brata vjerojatno e izblijedjeti iz njezina sjeanja. Nee biti prisiljena razumjeti
ijednog od njih. Nee trebati nagovarati sebe na ljubav.
Ljubav e doi na vrijeme. Ili nee.
Sjela je za pisai stol i kuckala vrhom pera dok je razmiljala o izboru rijei. Dok je pisala, osjeti
daje ve predugo ekala. Kad je zavrila, upali fenjer i otvori ormar. Sustavno, poe skidati svoju
odjeu s vjealica. Zaspi okruena svojom sloenom odjeom.
i
"to se dogaa u tom tvojem majem mozgu?" upita Michael sljedeega jutra. Uspjeno je
privrstio novu nogu i bacao lopticu za golf niz hodnik. "Spletkari li?"
Uskrsnue
"Naravno. ene to ine."
"Kamo si nestala do poslije veere?"
"Bila sam iscrpljena. Zaspala sam u odjei i prespavala do jutra."
"Nadam se da te nije izmorio onaj avijatiar. Ne bi trebala ljubovati s vie od jednog pilota
odjednom. To je opeprihvaena mudrost. Postanu prkosni i opasni. Doi, u blagovaoni ima kave i
prepeenca."
Gemma je preko alice kave gledala kako Michael ita novine. "Dobri boe", ree. "Cambridge e
primati ene." "Dobro!"
"To e izmijeniti dogaaje." Presavije novine i priblii ih. "Jesi li ula za tog tipa Chucka Yeagera?"
"Ne."
"To je ameriki pilot. ini se da je letio u Bell-X-i bre od zvuka. I uinio je to letei vodoravno.
Nevjerojatno! Svaka mu ast. Ii tamo kamo nitko jo nije. Jednom u uiniti isto. Prvi obogaljeni
pilot koji je pobijedio u borbi aviona."
"Rat je gotov, Michael."
Michael se osmjehnu i podignu novine preko lica. "To je samo glasina."
Gemma spusti kavu i obrati se novinama. "to bi bilo", oklijevala je, "da doivi nezgodu, a ja sam
vani? Ima li nekoga tko ti moe pomoi?"
Michael spusti novine. "Nezgodu, draga?"
"Zna to mislim."
"Ah, to. Vjena medicinska sestra. Imam gumb koji pokree maleno zvono, zapravo. Amad se
javlja." Michael proapta, "Iako, malo je ukoen."
"Ali zvonio bi mu."
Tucker Malarkev
"Vjeruj mi, draga, moje elje bit e ispunjene. Neke od njih, u svakom sluaju." Gemma ustade.
"Kamo e?" "U muzej", laga.
"Zavidim tom mjestu. Via te puno vie nego ja."
Sagnu se i poljubi ga ujedan, a zatim drugi obraz. Michael joj uhvati lice meu ruke i pritisnu usne
na njezine. Ona se odmaknu. "Vidimo se onda."
Gemma ponovo laga u pismu koje je ostavila za Lazarove, rekavi im daje unaprijed unajmila
nekoga daje povede u Gornji Egipat, da idu i drugi Europljani, da se na putovanje kree odmah tako
da nije imala vremena pozdraviti se. Gotovo je otila ne pozdravivi Amada, jer je znala da mu ne bi
mogla lagati. Zatekla gaje u vrtu, kako ree bilje. Pogleda njezinu putnu odjeu, hlae i jaknu u
kojima je stigla. "Odlazi?"
"Ne zauvijek. Samo na maleno putovanje." "Na jug, pretpostavljam." "Moram ga vidjeti."
"Razumijem. Tvojem se ocu ondje svialo. Ima li s kim putovati?"
Gemma je oklijevala. "Mislila sam da u nai vodia u hotelu Shepherd's. ula sam da su sasvim
pouzdani."
"Neki jesu. Ako moe priekati sat vremena, mogu te pratiti."
"Nema potrebe. Postala sam sasvim spretna u obilaenju Kaira. Radije uivam u izazovu."
"Dobro. Budi oprezna. Mudro biraj vodie."
"Hvala, Amade, na svemu. Mislim da u, kad napustim Egipat, sa sobom ponijeti ud."
Uskrsnue
V
"Ako sad ponem rezbariti jedan, moda bude spreman do tvojeg povratka."
Gemma stupi naprijed i zagrli starijeg ovjeka. "Bili ste vrlo dobri prema meni."
Uze njezinu ruku i nakratko je prisloni na elo. "Bilo je lako."
33
Anthonv zastade pored ureda Charlesa Bastiana i otkri da je zakljuan. Nestrpljivo je ekao u
vlastitu uredu odkrinutih vrata, oslukujui cijelo jutro ne bi li uo zvuk Ge-mmina koraka. Misli
su mu, ovaj put, sasvim zatajile. Kako je jutro napredovalo, borio se s tjeskobom, otrovnom
utvarom panike.
Togo Mina je pronaen mrtav. To saznanje jo nije objavljeno. Bit e obavljena istraga, ali prvotna
vijest bila je da je umro prirodno, kod kue u svojoj postelji.
Anthonv je ekao do podneva. Konano, spakira stvari i ode, pozvavi taksi da ga odveze do oeve
kue. Zazvao je njezino ime im je uao.
"Prekasno, brate", viknu Michael iz radne sobe. "Ptiica je otprhnula." Mahnu pismom kad njegov
brat ue. Anthonv ga brzo proita i prui natrag.
"Kad je otila?"
"Tko zna? Tek sam se probudio iz drijemea." "Je li jo netko ovdje?"
"alim, brate. Seulement moi." Michael nakrivi glavu i namignu Anthonvju. "to e uiniti?"
Uskrsnue
Anthony je trao ulicama Grada vrtova dok nije naao taksi. Njegov osjeaj da je Gemma u
opasnosti rastao je svakog trenutka. Nije shvaao to se dogodilo Mini. Mina, relativno mlad
ovjek, nije trebao umrijeti u snu. A opet, Anthonv nije mogao zamisliti zato bi ga netko htio ubiti,
ne sad. Da nije Mina s nekim podijelio mogunost da se Bastian moda sporio za novo kranstvo?
Ponovo napisano kranstvo - cjelovito i s novim Novim za-
"Ona ne poznaje zemlju."
"Sasvim je sposobna. Ili nisi opazio?"
"Ne zna u to se umijeala. Ne bi trebala putovati sama."
"Pa to predlae?"
"Poi u za njom."
"Nemoj mi rei da e glumiti junaka. Pozlit e mi." "Nazvao bih to uobiajenom pristojnou.
Osim ako ti ne eli poi."
"Moda bih mogao, sutra. Ali u ovom trenutku mi puca glava. Nisam ruao." "Ali si pio."
"Pa, da. Izgubio sam svoju lijepu medicinsku sestru. Loe vijesti zahtijevaju lijek."
"Idi, idi", Michael lagano kucnu brata rukom. "Vrati mi moju djevu."
Anthonv pronae Amada u kuhinji. "Reci mi to zna." Amad uzvinu obrve u uznositoj utnji. "Je li
ti Gemma rekla da ide na putovanje?" "Da, rekla mije." "I to si joj rekao?"
"Rekao sam joj da paljivo izabere izmeu vodia u Shep-herd'su. Ponudio sam joj svoju pratnju,
ali kao to zna, ona je neovisna."
Tucker Malarkey
vjetom? To bi mogao biti razlog za umorstvo, pogotovo ako se Mina hvalio dokazom - dokazom za
koji je znalo malo njih, dokazom koji bi umro kad oni umru. Ali s kirnje mogao razgovarati?
Taksi uspori zbog izgradnje, a Anthonv se napregnu da vidi napredak, udarivi naslon sjedala od
razoaranja. Gemma e, pade mu na pamet, biti tvri orah od Mine u sluaju da se netko interesira
za unitenje rada njezinog oca, pogotovo kad joj je jedina svrha u ivotu bila uskrsnuti ga.
Ne samo da je znala previe, nego je hrlila k izvoru nasilja. Anthonv baci nekoliko novanica na
prednje sjedite kad se She-pherd's pojavi u vidokrugu. Izaao je iz taksija prije nego li je
uop^jtao^^
Brzo je otkrio pojedinosti. Iskusan vodi zabavljeno izvijesti da se Engleskinji urilo. Unajmila je
vodia, jedinog koji je taj dan htio poi.
"arlatana, bez sumnje", ispitivao je Anthonv.
Osoblje u Shepherd'su nije poznavalo ovjeka; nije to bio jedan od njihovih redovnih vodia.
Radnik u tali sjetio se da su otili na devi.
"Devom?" ree Anthonv u nevjerici. "U Luksor?"
Brzo je obiao velianstvene sobe hotela i stigao do glavnog pulta gdje je nakrabao poruku. Izvan
hotela pronae djeaka i utisnu mu nekoliko novia u ruku. "Odnesi ovo Gabaru. On ima feluku
usidrenu u Madiju, imenom Ibis. Poznaje li to podruje?" Djeak klimnu. "Reci mu da u ga
potraiti kod njegovog veza danas popodne. Brzo, jasno?"
V
TREC1 DIO
34
Anthonv spazi Gemmu u predgraima grada, gdje su se kue povlaile pred bodljikavim akacijama
to su bole prazno nebo. Bila je skutrena na leima koate deve. Glave i lica zamotana u al, vidio
joj je samo oi, to su blistale sjajem, mogue bijesnim. Anthonv pogledom brzo prijee preko
njezina vodia. Sjaha s konja i stade ispod nje, navevi ivotinju da klekne. ivotinja savije prednje
noge tromo klonuvi, ime zabaci Gemmu naprijed, a onda natrag. "to radi?" upitala je. "Sii",
ree Anthonv. "Tko zna kamo te vodio ovaj ovjek." Mladi kojeg je Gemma unajmila govorio je
dovoljno engleskog da bude uvjerljiv varalica, i neko je vrijeme smjelo branio obmanu. Anthonv ga
uutka teno se prebacivi na njegov materinski jezik. Spoj zbunjenosti, srama i bijesa zaigra
vodievim licem kad se jednostavno odluio na moljakanje. Gemma istupi, pokuavi posredovati,
ali je vodi odbije pogledati. "Novac koji ti je platila", ree Anthonv. Vodi pijunu i grakne
zapovijed svojim poleglim devama. "Novac", ponovi Anthonv. "I zaboravit u tvoje lice." Okrenut
leima, vodi zaroni u nabore svojeg burnusa. Ispusti sveanj vlanih novanica na tlo. Ne
okrenuvi se, priveza de-
Tucker Malarkev
ve jednu za drugu i zajae zdraviju od te dvije. Gemma ih gledae kako gacaju natrag smjerom
kojim su doli.
"Ne znam jesi li se savjetovala s kartom", ree Anthonv. "Ali Luksor je juno." Podignu njezinu
torbu i priveza je za sedlo svojeg konja.
"Dakle, budala sam."
Anthony ne odgovori. Zajaha konja i isprui ruku. "ini se da bih ti trebala zahvaliti", ree,
doputajui mu daje smjesti iza sebe. Drala gaje oko struka stoje njenije mogla. "Nisam oekivala
da u vidjeti tebe." Konj se kretao dovoljno sporo da Gemma moe potpuno maknuti ruke s
Anthonvjeva struka. Prekrii ruke i zagleda se u krajolik sa strane. Nakon nekog vremena, ree:
"Mislila sam da bi mogao doi Michael." Grickala je unutranjost obraza. "Kako je to biti okruen
budalama?"
Anthony baci pogled na sat. Napustili su volovima preorane ravnice fellahin i vijugali niz puteljak
prema rijeci. Stijene su se sputale do obale gdje je feluka bila privezana za obalu. Djeak kojeg je
Anthony poslao ekao je. Anthony mu dade novanicu da vrati konja u Shepherd's i stupi na feluku.
Gemma ostade stajati na obali.
"to radimo?"
"U delti je izbila zaraza kolere pa su ukinute eljeznike usluge. Budui da nemamo avion, najbri
put do Nag Hamadija jest Nil." "A ti si odluio da me povede?"
Anthony je rukom pozva na brod. "Ima i gorih suputnika, kao to si otkrila."
"Ne znam elim li poi tvojim brodom."
Pojavi se mukarac, silazei s puta to je vodio uz rijeku. "Gemma, ovo je Gabar; imali smo sree
to smo dobili Gabara; obino je predbiljeen." Anthony se obrati Gabaru. "Jesi li uspio nabaviti
ikakve zalihe?"
Uskrsnue
V
"Uspjet emo se snai ove noi." Okrenu se Gemmi i kratko sagnu glavu. "Molim, raskomotite se."
"Koja je cijena?" upita Gemma. "Nema cijene", ree Anthony. "Jednostavno e me odvesti do Nag
Hamadija?" "Svejedno sam iao ondje." "Zato?"
"Togo Mina je osjeao da se ondje moe neto doznati iz razgovora s Bairom, ovjekom tvojeg
oca, i moda, razgledavanjem mjesta otkria."
"Dakle, zajedno emo se sastati s Bairom."
"Ako je to u redu."
Gemma skrenu pogled. "Kad?"
"im stignemo u Nag Hamadi. Poslao sam vijest da dolazimo, tako da nas oekuje." "Koliko e
trebati za to?" "Jo pet dana." "Tako dugo." "Predugo?"
"Nema izbora, zar ne?"
Brod je nisko i ravno leao na vodi. Nije bilo brodske kuhinje, nego je prostran stol bio privren u
snienom prostoru u stranjem dijelu broda. Bio je okruen jastucima. Najednom od njih sjedila je
velika crvena koko. Gemma spusti torbu i poe do prednjeg dijela broda dok su Anthony i Gabar
odguravali brod od obale drvenim motkama. Pogled joj je klizio preko krajolika stoje poeo plutati
pored njih, blijedih, vitkih oblika aplji skrivenih meu trskom. Iznad, obale bijahu strme i vrletne.
Djeca su trala du puteljaka, viui i maui. ene su dugim tapovima mijeale vjedra rublja. Par
volova vukao je plug. Sunce poe tonuti, sputajui u vodu uareni, naranasti put. Staklasti odrazi
drvea i neba u rijeci bili su ometani samo
Tucker Malarkev
Uskrsnue
V
Gabarov desert bijae mala topla truca od datulja umotanih u lisnato tijesto, s tuenim vrhnjem i
bademima na vrhu. Sono, slatko voe i ljuskavo tijesto topili su se u Gemminim ustima.
"Postoji pria o bijegu Svete obitelji u Egipat", ree Anthonv. "Otili su bez hrane, ali kada su stigli
do Egipta, lugovi palmi savijali su se k Josipu i Mariji da mogu ubrati voe iz njihovih kroanja."
Gabar sakupi tanjure i baci vjedro vezano uzetom preko krme broda. Gemma ga je sluala kako
pjevui dok pere sue. Rijeku odjednom osvijetli mali brod za krstarenje stoje proao isputajui
paru, s kabinama to su pucale od svjetlosti. Na prostranoj gornjoj palubi, prozori i francuska vrata
bijahu isprani bojama gostiju to su veerali, zrak ispunjen njihovim dimom, razgovorima uz
koktele i smijeh. A tada, jednako naglo, bukanje kotaa s lopaticama i glasovi izblijedjee i bijahu
zamijenjeni sitnim i samotnim pljuskanjem valova o bokove feluke i neobinom glazbom Colea
Porte-ra sviranom na egipatskim instrumentima, to je plutala preko vode poput zaostale misli.
Gemma je zurila dok je krstarica nestajala. U drugom bih ivotu, pomisli, ja mogla biti na tom
brodu. Da doe Michael, mogli bismo plesati, igrati karte, pijuckati koktele. Mogli bismo se smijati
sa strancima. Kad brod nestade iza rijenog zavoja, nastade duga, mrana tiina.
Anthonv upali fenjer. "Togo Mina je mrtav", ree tiho. Gemma ga pogleda u tiini. "Rekli su daje
umro u snu. Vjerujem daje mogue." Gledao je sjene na njezinu uznemirenu licu. Iz platnenog
zaveljaja izvue vodenu lulu boje dinje i napuni zdjelu. Zapali je i povue zrak. Voda je klokotala
kao u sitnom kotlu. Dim aromatizira-nog duhana stignu do Gemme. Podignu pogled kad joj ponudi
lulu. "ia", ree. "Malo je drugaija od duhana na koji si navikla."
Gemma povue dim i na tren omaglica ublai njezin strah. Zakalja. "Ne razumijem. Zato bi ga
netko htio ubiti?"
najlakim valiima. Dok su predgraa Kaira klizila pored njih, u daljini se pokazae planine,
modrocrne na horizontu.
Kad je Anthonv doao i sjeo do nje, ona zadra pogled na njegovim pranjavim cipelama. "Lijepo
je", ree mu.
Prui joj alicu juhe od lee. "Na Nilu upranjavamo atorsko kuhanje", objasni, "preuzeto od
beduina, koji su jeli samo ono to mogu upakirati: riu, grah, datulje. Nadam se da te to ne
ograniava."
Podignu pogled prema njegovom. "Nisam htjela pratitelja, na kraju krajeva nisam."
"Znam. Mislim da e ipak otkriti da je brod dovoljno velik. Veera je za sat vremena."
Juha je bila zainjena kuminom; lea je bila ba prave tvrdoe. Gemma je jela brzo. Spusti praznu
alicu i zagleda se u nestajuu obalu, poeljevi da nije vie gladna, da moe izbjei veeru i
razgovor.
Pokazalo se da nitko nije govorio za vrijeme obroka. To je i oekivala. Umjesto da osjeti olakanje
u tiini, bila je smetena kao kad su se sreli prvi put a Anthonv joj nije ni pokuao olakati. Bio je
sasvim zadovoljan putajui je da se gri. Baci pogled na njega u polumraku, pitajui se gri li se
zaista dok jedeful i patetu od boba s kruhom.
"Veeras e kuati ukusan desert", ree Anthonv. "Gabar je poznavatelj datulja. Neki zovu datulje
duom beduina."
Gemma pogleda s broda na obale rijeke, gdje se nekoliko ljudi skupilo oko vatre. "To je prilino
tuno."
"Nije, ako zna koliko im donose. Od lia se prave sandale, koare, uad, krovovi, pa ak i opeke.
Drvo od debla daje drvenu grau, namjetaj, gorivo za vatru. Radnici na piramidama bili su plaeni
u datuljama. Uz vodu, one su jedini pravi novac u pustinji."
"Takoer se koriste za zaslaivanje vina", ree Gabar. "Mogu li vam uliti?"
Tucker Malarkey
"Bila su nam poslana dva evanelja s nalazita u Nag Hamadiju. Mislim da je Mina znao da su
ostala kod Tana. Moda je stavio sreu na kocku. Tano je sklon nasilju. Ali zaista, ne znam. Ne
znam to se dogodilo."
"Tano vam je poslao dva evanelja. Zato?"
"Jer smo mi Koptski muzej. Da bi imao neku vrst asti."
"Koja evanelja?"
"Jedno se zvalo Tumaenje due. A drugo jednostavno Grom."
"Grom", ponovi Gemma. "Kako je moj otac zvao Angelu Dattari."
"Da, dakle, to je znaajno knjievno djelo. Donio sam ti prijevod da ga proita."
"Zaista?" ree Gemma. "Kako ljubazno to misli na mene."
Anthonv zadra njezin pogled. "Trudio sam se biti ljubazan tijekom svega ovoga, Gemma."
"Znam da si se trudio. Tvoj trud je najuoljiviji vid tvoje ljubaznosti."
"Trud ne prolazi pod ljubaznost."
"Ne", Gemma zastade. "Vjerujem da ini neto to ti je teko; vjerujem u to. Nisam nikad shvatila
zato."
Iza njih, Gabar je vezivao plahtu popreno preko dijela broda, odvajajui ga za Gemminu
privatnost. Donio joj je zdjelu vode da se opere. Kad je zavrila, pojavi se Anthonv s tankim alom
za glavu. "Upotrijebi ovo protiv komaraca." Na svakoj strani palube razmotao je dvije prostirke za
spavanje. "Daleko je od raskonog, ali pokrivai su isti." "U redu je."
Postavila je fenjer pored glave i leala na trbuhu sa prijevodom Groma pred sobom. Pogledom poe
ispitivati stih, a zatim
Uskrsnue
Ja sam prva i posljednja.
Ja sam aena i prezrena.
Ja sam bludnica i svetica
Ja sam ena i djevica
Ja sam majka i ki...
Imala sam raskono vjenanje
A nisam nala mua.
Ja sam primalja a ne raam.
Rijei su je probadale precizno i duboko poput strijela, ali ono stoje osjeala bijae onkraj boli.
Osjeala se kao da lei gola. Iako je leala sama u mraku, osjeala se kao na punom udaru, svaka
rana koju je pokuala sakriti bijae izloena nonome zraku. Ugasi fenjer i poloi glavu na ruku. U
njoj je jaalo drhtanje, val u jednakim dijelovima sastavljen od nade i oaja. Ja sam primalja a ne
raam.
Ja sam iscjelitelj koji nee ozdraviti.
Nekoliko dugih trenutaka kasnije, baci pogled preko, na Anthonvja. Postala je svjesna koliko su
fiziki blizu. Michaelu se to ne bi svidjelo. Smatrao bi to izdajom, moda bi je nazvao kurvom.
Prisili se da se vrati njegovu bratu, amcu, rijeci i noi koja ih je oboje drala. Zatvori oi u
nezamislivo nebo iznad sebe i uskoro njezinu tjeskobu zamijeni mir to se smjestio u njoj poput
mekane, iznoene tkanine.
Ujutro se Gemma zagleda u nebo bez oblaka. Ptice su ulijetale i izlijetale iz vidokruga. Okrenuvi
glavu, mogla je vidjeti resu pal-
uspori. Kad se vratila i ponovo proitala, rijei se izmijeae u njoj. Sve drugo izblijedi; brod,
rijeka, veo nonih kukaca to je okruivao fenjer.
Tucker Malarkey
mi, zelene, sada egzotine boje. Sve se doimalo otrije, odreenije. Sklopi oi. Sunce se pomolilo
iza hrbata i jutro je planulo poput praska bombe. Zabaci ruku preko lica, zaprijeivi prolaz svjetlu.
Naspram tami svojih kapaka, mogla je osjetiti to je drugaije. Sad je neto bilo ispred nje, gotovo
fiziki prostor, neto u to je mogla stupiti - stupiti ususret. Zvao me svojim Gromom.
Gabar joj donese alicu vrue kave. Sjela je i gledala kako se koko ulja po palubi, mislei o
svojem ocu, o Angeli Dattari.
Anthonv joj se pridrui i spusti meu njih tanjur voa. "Jesi li mogla spavati?"
"Tko je ona?" upita Gemma. "Tko je Grom?"
"Priznajem", poe on, "ovo me evanelje gurnulo do same granice shvaanja. ini se da su ovi
stihovi doli niotkud - ali od nekud su doli, od nekoga. A ja o tome ne znam nita." Anthonv uze
guliti naranu, pazei da ne probije opnu voa. "U to doba povijesti nije bilo lako nai materijal o
enama. Otkrio sam da su, kad se uspostavljalo kranstvo, ene postigle poloaj moi u nekim
drutvima. U Egiptu i Maloj Aziji bile su vlasnice imanja, vodile su poslove, bile bogate - ponekad
su ivjele samostalno. Sporazum o braku se mijenjao - postajao je sporazum jednakih. U Rimu,
plemike djevojice obrazovale su se s djeacima. Imali su jednak program. ene su bile uiteljice,
voe u svojim zajednicama. Bile su mone, potovane. Mislim daje Grom bio glas tih ena. Mislim
da su ene onda govorile. Bilo im je dozvoljeno; nauile su."
"A tada se neto dogodilo. Bile su uutkane."
"Tvoj je otac to rekao, ali nisam znao koliko je dubok taj dogaaj, koliko je nasilan bio obrat. Bio je
u pravu; ensko je odcijepljeno od mukog. Pola ovjeanstva je uklonjeno s vidika." Anthonv
ponudi Gemmi kriku narane. "to due sjedim uz stihove Groma, to sam sigurniji da su mukarci
patili zbog njegova gubitka."
Uskrsnue
Gemma se zagleda trenutak due u Anthonvjevo lice i morae skrenuti pogled. Prisnost Groma
bijae gotovo nepodnoljiva. Ostavi ga i uputi se prema krmi, gdje je Gabar razvezivao uad to se
ispreplitala na jarbolu. Jedro se razmota i krenue. Gemma pusti misli da lutaju. inilo se i vie nego
dovoljnim gledati Gaba-ra, koji je sjedio i kormilario stopalom, vjeto rukujui neokaljanim
pamunim jedrom stoje izgledalo poput neega to bi moglo stvoriti i dijete, toliko je bilo
primitivno.
Koko se spusti na jastuke i ugnijezdi izmeu njih. Gemma pokaza pticu. "Hoemo lije pojesti?"
"Ne na ovom putovanju."
"Tada bismo joj trebali nadjenuti ime."
Gabar se nasmijei. "Kako elite."
"Zvat emo je Hestia. Mislim da trebamo boicu na brodu." "Kokoja boica?" Doviknu Anthonv s
pramca, zabaci glavu i nasmija se.
Kasnije tog dana vjetar zamrije. Kad Anthonv uze veslo, Gemma mu se pridrui, zavrnuvi hlae i
klatei nogama s palube. Prelaenje rijeke na taj nain donijelo je neko zadovoljstvo. Pri nekim
pokretima inilo se da joj tijelo vesla energijom za koju nije ni znala daje posjeduje. U podne
postade prevrue za eir, i arko sunce dodirnu njezinu kosu i obraze. Plutali su pored raskonih
malih otoka i uvala gdje su se sklanjale feluke, kapetani su spavali u sjeni jedara. S one strane obala
rijeke bijahu udaljene visoravni. Bliski smei breuljci poput hljebova. Netko je na obali svirao
flautu. Niz koza probijao se putem niz rijeku. Podignu se vjetar i Gemma odloi veslo.
"Jesi li ikad jedrio morem?" upita Anthonvja.
"Ne."
"Uope ne nalikuje ovome. Vjetrovi mogu biti veoma jaki; moe izgubiti nadzor."
Tucker Malarkey
"To se moe dogoditi i ovdje."
"Jednom smo jedrili preko Kanala prema Francuskoj. Nije tako daleko, ali inilo se daleko. Najbolji
i najgori dio je kad izgubi kopno iz vidokruga. ini se da nema kraja praznini. Uvijek sam mislila
da bi smrt ivjela na takvom mjestu, da ivi na zemlji. To je najblie mojoj zamisli kako je biti u
pustinji."
"Nisi daleko, iako se osjeaj smrti mijenja nakon nekog vremena."
Gemma umoi veslo u rijeku. "Ne mogu prestati misliti o Gromu"
"Da, znam."
Sustiemo jedno drugo, pomisli, Anthonv i ja. Podijelili smo stihove i sada u nama ive iste rijei.
U kakav nas odnos to dovodi? pitala se.
U suton te veeri privezae se za maleni otok. Gemma se ustoboi u Gabarovoj prirunoj kuhinji.
"Dajte mi da neto radim."
"Nema niega to bi mogli uiniti."
"Molim vas", ree.
Gabar razmisli. "Moete sjeckati."
Gemma nasjecka tri hrpe povra i zatrai da radi neto drugo.
"Nalazite se na rijeci ivota", ree Gabar. "Moda biste samo trebali biti zadovoljni to ivite."
Gemmin pogled odluta do tromih rijenih vrtloga. "Poput vae kokoi, nemajui pojma o kraju koji
se blii."
Gabar joj natoi neto aja od jabuke. "Gledajte zalazak sunca. Vidjet ete, nikad nije isti dvije
veeri za redom."
Gemma poslua poput djeteta, smjetajui se na palubi. Anthonv se pojavi na otonoj plai, kamo je
odgacao da ubere voa. Gemma promatrae kako ponovo ulazi u rijeku, nosei platnenu torbu teku
od narani. Upoznavala se s protegljastom graom
Uskrsnue
njegova tijela, otrom jasnoom njegovih miia i kostiju. Bio je potpuno nesvjestan ljepote svojeg
lica. Dok je napredovao prema njoj, prouila gaje kako se prije nije usuivala, razmatrajui
prodornost njegovih velikih i lagano zasjenjenih oiju. Oiju koje je moda, na kraju krajeva, ne
prosuuju nego samo gledaju.
Anthoot se pope na brod.
"Reci mi kako je bilo", ree ona, "kad je Michael tek doao ivjeti u Egipat."
Anthonv spusti torbu i sjede na stegna, zurei u kronje otoka ispred njih. "Bio je poput ranjenog
psa."
"Ali to je bilo prije rata."
"Da. Ali svejedno ranjen. Sve nas je mrzio. Mislim da vjeruje kako je na otac ubio njegovu majku.
Iskreno, rado sam otiao u Hargu."
"Jesi li zato poeo provoditi toliko vremena ondje?"
"Dijelom, u poetku. Nisam se htio nadmetati s Michaelom. Nisam ga htio svojom majkom
podsjeati daje svoju izgubio - ili daje njegov otac takoer moj otac. ak je i zemlja bila moja."
"Jeste li ikad bili prijatelji?"
"Uvijek sam tako mislio. Od rata, on je to uinio nemoguim." "Mrzila sam taj prokleti rat. Mislim
da to nikad nisam rekla. Mrzila sam ga svim srcem."
Kasnije, dok su pripremali veeru, Gabar uputi Gemmu da podigne jastuke u djelu za blagovanje da
bi nala zalihu datulja. Gemma pronae datulje. Takoer, pronae ud. Nije bio lijep ili dobro
izraen kao Amadov, ali drala ga je s radou. Zamoli Gabara da svira poslije veere.
Gabar joj ugodi dvjema tradicionalnim pjesmama, od kojih joj nijedna nije bila poznata. Njegov se
nain razlikovao od Ama-dovog, bio je toniji i linearan.
Tucker Malarkev
"Mislim da i Gemma pomalo svira", ree Anthonv. Gabar joj ponudi glazbalo. Gemma se nasmija,
stidei se. "Ne elim vam izazvati lou probavu", ree. "Ne brini za nas."
Dva su mukarca gledala njezinu pognutu glavu dok je prouavala ice u mraku. "Pokuajte
zatvoriti oi", ree Gabar.
Gemma dignu pogled. "Tako ini moj uitelj."
"To moe olakati. Spreava te da previe misli."
Gemma se samouvjereno nasmijei i podignu glavu prema nebu. Poloi ruke na ud i zatvori oi.
Prsti su u poetku oklijevali, ali onda pronaoe nain. Svirala je dobro. Na kraju pjesme potrese
glavom. "Zacijelo izgledam kao budala."
"Naprotiv", ree Anthonv. "Izgledala si poput glazbenice."
"Ima dara", ree Gabar.
"Ima ih nekoliko."
Gemma se osmjehnu, sretna stoje mrano.
Inzistirala je da poisti nakon veere. Anthonv posla Gabara na pramac broda s lulom i udom.
Kleknu pored nje s krpom za suenje. Gemma mu doda mokar tanjur. "Hvala ti to si iskreno
govorio o Michaelu", ree.
"Lake je kad je meu nama odreena udaljenost."
"Da, vidim." Zastade. "Prestani preuzimati odgovornost za njega."
Anthonv uze tanjur od nje i prekrije ga krpom. "Ne sasvim."
Kasnije su leali na prostirkama pod zvjezdanim nebom koje je za nju jo uvijek bilo nevjerojatno.
Nije progovorila dok se nisu smjestili pod pokrivaima.
"Sjetila sam se neeg dobrog u vezi rata. Tijekom Blitza, za vrijeme zamraenja, nou su se mogle
vidjeti zvijezde. Nisu bile sjajne poput ovih, ali bilo ih je vie nego sam ikad vidjela."
"inilo se kao barbarski nain borbe", ree Anthonv. "Bombardirati civile usred noi."
Uskrsnue
"Sjeam se, na poetku su govorili da e zavriti do Boia. Cijeli je rat zakljuen na vrijeme za
blagdane. ekali smo tjednima da sirene oglase napad. Stalno sam mislila, ako uskoro ne pone,
nee uskoro ni zavriti. Djeaci u naoj ulici ludjeli su od nestrpljenja. Htjeli su rat. Svi su se igrali
vojnika. Tada je poelo. I inilo se kao da nikad nije postojao drugi ivot."
Uznemirena nona aplja kriknu i poletje. Gemma se podignu i gledae raspon njezinih modrosivih
krila koja su udarala u srebrnkastoj noi. Beumno je kliznula niz rijeku.
"Zato se nisi udala?" upita Anthonv.
"Ne znam", zastade. "ini se apsurdnim misliti o ljubavi za vrijeme rata."
"Ali uvijek traje rat, zar ne?"
Pogledom je pretraivala nebo za zvijeima. "Postojao je netko. Alije umro." Nakon to utonue
svako u svoju tiinu, Gemma se obrati mraku. "Misli li da se moramo sjeati svega to se dogodilo
prije?"
"Mislim da smo ovdje zato da uimo. Ponekad je dobro, moda ak i bolje zaboraviti."
Gemma zatim sklopi oi i utonu u neobino, ivo stanje odmora. Nije znala spava li zaista. inilo se
kao daje sasvim budna, a ipak istovremeno lebdi iznad svojeg tijela. Trebalo je to biti zastraujue,
ali nije bilo. Takoer je vidjela kako Anthonv u blizini spava zdravim snom.
Sljedeeg jutra Gemma popije kavu i pade u zanos zbog zlatnoga snopa sunevih zraka na modroj
vodi. Promatrala gaje kako plee, bez misli. Osjeala se, ako ne ve mirno, onda staloeno. U samo
nekoliko dana, postigla je novu svijest o svojemu tijelu. Ruke joj bijahu bolne od veslanja. Koa joj
je potamnila, a kosa posvijetlila, budui da je prestala nositi eir. Sviala joj se zamisao da je ova
Tucker Malarkey
zemlja fiziki mijenja, stoje napustila lisnatu zatitu Grada vrtova. Kad je Anthonv doao da uzme
njezinu alicu za kavu, pogleda ga.
"Imam osjeaj da sam upravo stigla ovamo. Kao kad hoda i nisi zaista svjestan da hoda dok se
najednom ne nae negdje drugdje. Odjednom sam ovdje. Nisam sigurna gdje sam bila prije."
Anthonv unu. "Bila si previe zauzeta da bi znala."
Ibis je jedrio iznad plitke vode uz obalu, vrstima krila gotovo rezbarei mirnu vodu.
"Kako je provoditi toliko vremena na mjestu poput Harge?"
"Za mene, sasvim uobiajeno."
"Takva se izopenost ini paklenom. Ionako smo dovoljno usamljeni."
"Alija nisam usamljen."
"Pa s kim si ondje, usred niega?"
"S pustinjacima, uglavnom. Ljudima koji su ivjeli pred mnogo vremena. Koji su dobro razumjeli
ovo proturjeje." "Mrtvim ljudima." "Za mene nisu mrtvi." "A sad?"
"Sad sam s tobom."
Kasnije vjetar ojaa i feluka brzo zaree uzvodno. Gemma je gledala obale Nila, ispitujui Gabara
nazive razliitih dugonogih movarica. Povremeno bi pogledavala Anthonvja dok je krpao rezervno
jedro, brzo pravei uredne avove debelom iglom. Na trenutke, podsjeao ju je na djeaka. inilo se
kao da ni jednim dijelom nije jo zaao u pogrean smjer; nita jo nije bilo slomljeno ni opeeno.
Jo je bio uspravan i snaan. Tijelo mu je bilo vozilo koje ga jo nije izdalo. Ne poput njegova
brata; ne poput mukaraca koje je Gemma poznavala.
Pade joj na pamet da Anthonv uope ne zna za izdaju. ivio je u prolosti, na mjestu gdje izdaja ne
postoji. Trebalo joj je neko vrije-
Uskrsnue
V
me da to shvati. Isprva je mislila da odbija drutvo ljudi koji nisu kadri zadrati kamen u ustima, ili
bilo koga tko je toliko slab da mu treba oslonac civilizacije. Bila je u krivu. ivio je daleko od
ostalih ne iz prezira, ili straha. ivio je u pustinji jer je tamo najvie uio.
Sada, na rijeci, ponekad se doimao iznenaen prisustvom ivih ljudi, koji su s njim razgovarali,
nudili mu pomo. inio se stalno zauen njezinim ponudama da kuha, vesla, pravi krevete ili pere.
"Mora da misli da nisam kompetentna", konano mu ree.
"Nisam nikad putovao sa enom."
"To nije to. Samo nisi navikao boraviti s ljudima koji ne rade za tebe."
Anthonv razmisli. "U pravu si."
Te je noi Gemma leala na rubu sna. Mjesec je sjajem nadjaao mutnija zvijea, pretvarajui
nebo vie u selo nego u velegrad svjetlucavih srebrnih toaka. Anthonv je bio blizu. Uvijek, inilo
se. Bila je svjesna njegova disanja, mnogih vrsta tiine meu njima. Katkad je tiina bila razgovor.
Katkad je kuhala na vruoj ploi razoaranja. Drugi je put bila hladna, mrana i neprekidna. Katkad
je bila samo san.
Gemma se pridignu. Negdje s obale rijeke uo se siktav zvuk, upozorenje ili alarm. Odgovor je
doao nizvodno, prodoran ptiji kliktaj. Anthonv je ve ustao iz kreveta, uao je sluajui. Napeo
se da uje apat. "Love", ree. "Moda krokodila. Za novarke i cipele." Pogleda Gemmu. "Ne
spava."
"Ne."
"Pokuaj. Sutra nas eka naporan dan."
Dok je prolazio pored nje, prstima joj lagano dirnu tjeme. Legnu natrag u sjene i poe ponovo
oslukivati njegovo disanje, ostajui budna dok nije ula kako se usporava i postaje dublje u snu.
Rano ujutro Gabar priveza dau za kopno.
Tucker Malarkev
Osjetivi promjenu u kretanju, Gemma se probudi i skinu al s lica. "Gdje smo?" upita.
"U Daravu smo. Idemo kupiti nekoliko deva." Gemma sjede i ogleda se. "Kamo?"
"Na trnicu deva. Najveu u Egiptu. Ne moe je vidjeti odavde, ali tamo preko moe vidjeti
prainu."
Gemma prijee prstima kroz kosu. "Vidim."
"Bliimo se podruju zaraze kolerom. Vrijeme je da poemo u unutranjost."
Dok su hodali preko breuljka to ih je dijelio od trnice deva, Anthonv objasni da su deve i njihovi
jahai doli s udaljenosti od ak trideset dana, iz Sudana, da kupuju i prodaju ivotinje. Deve su,
ree, Alahov dar pustinjskim narodima. "Zato?"
"Jer mogu ovdje preivjeti."
Ono stoje Gemma vidjela bilo je da one imaju zadebljala stopala, proirena da ne utonu u pijesak.
Mogle su zaepiti nosnice, spreavajui ulaz pijesku i praini. U ludilu i praini otvorene trnice,
bile su tvrdoglavo spokojne.
Anthonv donese Gemmi uroeniki al za glavu daje titi od sunca. "I da budem manje upadljiva?"
"I to."
Gemma omota al oko glave i pregleda svoju buduu devu. Bila je blie bijeloj nego smeoj boji,
imala goleme smee oi i djevojake trepavice. Neprofinjeno je preivala. Gemma pucnu jezikom i
mahnu rukom kako ju je nauio Anthonv. Deva, koja je trebala kleknuti da bi Gemma mogla
uzjahati, samo skrenu pogled.
Anthonv unajmi djeaka da odvede deve u Al-Kasr, gdje e tog popodneva napustiti rijeku. Gabar
e odjedriti prema Luksoru i obnoviti zalihe. Ponovo e se sresti u Al-Kasru za pet dana.
Uskrsnue
Gabarova odsutnost primijetila se im su se prvi put ulogorili u unutranjosti. Gemmi je nedostajao,
kao to su joj nedostajali rijeka, Hestija i brod. Sjedila je na pokrivau na pijesku dok je Anthonv
skupljao ruke oko grude papira i granica da zapali vatru. Nije joj doputao da kuha. Nije joj dao da
radi bilo to. Bila je zahvalna; dan je bio dug i suh, a jahanje deve neobina i teka vjeba. Pritisnu
pijesak ispod pokrivaa i osjeti kako se pomie pod njezinim rukama. Ulogorili su se blizu stabla
koje je dugo bilo mrtvo, s granama poput izlizanih kostiju. Pogledom je prelazila krajolik, traei
mrlju boje. Ovdje nije bilo mjesta za zelenilo, ni pukotine dovoljno duboke da stigne do vlage; ak
ni sjena nije ublaavala nepopustljivost stijene i pijeska. Sklopi oi i pokua se sjetiti londonskih
parkova. Nije znala emu se nadala da e nai u Nag Hamadiju. Pomisao o stizanju do mjesta za
kojim je udjela, sada je ispuni tjeskobom. Koliko god ovdje bilo neudobno, htjela je stati,
zaustaviti vrijeme to je odmicalo od nje. Nije htjela stii u Nag Hamadi samo da bi otila. Nije
htjela srljati k novim zavrecima.
Promatrala je Anthonvja dok je mijeao lonac kuskusa nad otvorenom vatrom, ubacujui prstohvate
mijeanih zaina iz ulubljene limenke za duhan. Pogleda je dok je sjedao pored vatre. Uskoro im se
pogledi sretnu.
"to e biti sutra?"
"Idemo u Nag Hamadi."
"A nakon Humrah Duma?"
Gemma pogleda Anthonvja. "Pet dana?" "Ne moe se kretati brzo u ovome dijelu svijeta."
Promatrao ju je. "Je li tako u redu?" "Mora biti, zar ne?" "Moemo se vratiti."
Kratko poloi ruku na njegovu podlakticu dok je prolazila pored njega penjui se na brod.
Tucker Malarkev
"Vraamo se u Kairo."
Gemma je spustila glavu i arala prstom po pijesku. "Stoje?" upita.
"Nisam sigurna to slijedi nakon toga." Pramenovi kose pali su pred njezino sputeno lice. Govorila
je tiho. "Osjeam se... kao izmeu dvaju svjetova."
Zadravajui pogled na njoj, Anthonv razmjesti drva u vatri. "Veliki gnostiki uitelj, Monoim,
rekao je: 'Ostavite se potrage za Bogom, stvaranjem i slinih briga. Traite ga uzimajui sebe za
poetak. Saznajte tko je u vama, tko sve naziva svojim i kae: "Moj Bog, moj um, moja misao,
moja dua, moje tijelo." Otkrijte izvore tuge, radosti, ljubavi, mrnje... ako paljivo ispitate ove
injenice, nai ete ga u sebi."'
Gemma ga zamoli da ponovi citat, a zatim se vrati svojem crteu u pijesku. "Moda bi mi ga mogao
zapisati."
"Sa zadovoljstvom."
"A kako po tom sustavu", upita, "ovjek nalazi nekoga drugog? Ili to ne djeluje?"
"Ljubav je na prvome mjestu, uvijek, ak i pustinjacima u pustinji. Kad se zaista voli, vjerovali su,
'ja' umire za drugoga."
"Kako onda pojedinac nastavlja? Kako ima vezu ako mu je 'ja' mrtvo?"
"Mislim daje to neto to se moe shvatiti samo kroz iskustvo." "Moda ta strategija vrijedi samo za
pustinjake. Moda govore o ljubavi Bojoj."
"Moda. A moda nema razlike."
**#
Nakon veere prtvukoe prostirke blizu vatri. Osjeajui svjeinu pustinjskog zraka, Gemma zagrli
koljena pod pokrivaima. S druge strane vatre, Anthonvjeve oi ve bijahu sklopljene.
Uskrsnue
V
"Mislim da te brat krivo shvaa", ree mu tiho.
"Na je odnos sloen."
"Misli da si nesposoban voljeti."
Anthonv je utio.
"Jesi li?" navaljivala je Gemma.
"Mislim da sam spoznao ljubav, iako je to ljubav koju moj brat moda ne priznaje." "Ljubav prema
kome?"
Anthonv je dugo utio. "Teko je odgovoriti. Pretoiti to u rijei. Volim prolost", ree polako.
"Zvijezde. Lijepe stihove. Pogled na Hargu nakon tri dana u pijesku - ili okus vode, Zirin smijeh -
draest moje majke."
"Mislim da Michael misli na ljubav prema eni."
"Da." Anthonv se blijedo osmjehnu. "Znam."
Sljedeeg jutra pridrui im se djeak kojeg je Anthonv poslao da donese namirnice i vodu. Stigao je
u zoru i sjedio na devi, izboene brade, ekajui da ustanu.
"Hanif e poi s nama u Nag Hamadi", objasni Anthonv. "Dobro poznaje ovo podruje."
Njihov maleni niz deva vijugao je niz stjenovito zemljite prema Nag Hamadiju puteljkom to
bijae strm i nikad ravan. U daljini se velika hridina Dabar al-Tarifa uzdizala poput vala, povrine
izrovane udubinama. Osim povremenog kotrljanja kamenja pomaknutog devinim papcima, nije bilo
drugog zvuka. Gemmin je vrat bio vlaan od znojenja. Podignu kosu s lea i ugura je pod eir.
Valovit ritam deva ju je uspavljivao; uhvatila se kako se sagiba naprijed i naglo budi kad je gotovo
izgubila ravnoteu. Tada Anthonv vie nije bio iza nje nego pored nje s rukom na njezinu sedlu.
"Moe nauiti spavati na ovaj nain", ree, "ali prvih nekoliko puta bi mogla pasti." Prui joj koni
mijeh tople vode te je popila dovoljno da navlai grlo. Imala je okus po blatu.
Tucker Malarkev
Uskrsnue
V
Ako te duman ni prijatelj ne mogu sasje, Ako svak neto ti znai, al' nitko odve..."
AV nitko odve, pomisli Gemma. "Izostavio si poetak." "Zna je?"
"To je uobiajena kolska pjesma." "Dakle, uili smo iste stihove udaljeni tisuama milja." "Razlika
je u tome da si je ti zapamtio. Moe li recitirati i ostale stihove?"
"Ako si sanjar, a snovima vlada, I ima misli, al' im ne potpada, Zna li za pobjedu kao i poraz I
jednako vidi ta uljeza oba..."
"Moda je Kipling zapoeo sve to. Moda je on bio prvi pustinjak." Pogleda ga i nasmijei se.
"Kladila bih se da si postigao te osobine. Trebao bi se ponositi."
Nastavie, Anthonv je zaostao kad se put suzio. Gemma se nae u omaglici budnog sna,
razmiljajui o mogunosti daje Anthonv oblikovao svoj ivot prema filozofiji, prema nekoliko
stihova iz pjesme. Da je razlog njegove este nespretnosti i suzdranosti injenica da mu drugovi u
ivotu nisu bili ljudi nego ideje. Shvaala je zato su on i njezin otac postali prijatelji. Ponekad je
osjeala da su se ona i Anthonv sprijateljili. Ali nije bio poput drugih prijatelja kojeg je upoznala.
Nije ju pokuavao uvjeriti ni u to, nikad. Tijekom dugih dana koje su provodili zajedno, to je bilo
neto to je poela cijeniti. Stvorilo je izmeu njih prostor u kojem se mogla kretati i disati, u kojem
nije mogla zaboraviti na sebe. Nije bio odgovoran za nju, niti ona za njega. Ali postojala je briga.
Bilo je to suprotno od Michaela, s kojim se osjeala kao da se stapa, da ne moe ivjeti bez nje, a
daje istovremeno potpuno, tragino sama.
"Mislim da ne bih uspjela", ree. "ivjeti ovdje."
"Tek je prvi dan", ree Anthonv. Doda, "za svako udvaranje treba vremena."
"Na dalekom sjeveru postoji zemlja. Ondje sunce ne izlazi mjesecima. To je blie mojem domu
nego ovo gdje smo sada."
"Nedostajalo bi ti", ree joj. "Nedostajalo bi ti sunce."
Rukavom koulje ona otra zrnca pijeska s lica. "Reci, to zna o Bairu?"
"Beduin je", ree Anthonv. "Bio je odan tvojem ocu."
"Sjeam se da sam ula prie o beduinima u ratu protiv Ro-mmela. Doimaju se prilino okrutnima."
"Beduini su kao ni jedan drugi narod. Nisu, kako misle neki Europljani, barbari."
"Otac mije rekao da ive u atorima"
"Nomadi su, kreu se od mjesta do mjesta, ovisno o godinjem dobu, vodi i potrebama plemena.
ene tkaju platno za atore od dlake crnih koza i ovaca."
Gemma je zatvorila oi. "Ali borci su."
"Borit e se kad moraju. Ali ne zanima ih vladanje drugima. ele zadrati svoje, nita vie. Oni su
slobodan narod. Naao sam vie plemenitosti u njima nego u nekima od prineva koje sam
upoznao."
"Upoznao si prineve", ponovi Gemma poput jeke.
"ini se da svi dolaze u Egipat. A kad ti otac dri kljueve riznica starog kraljevstva, veera s
kraljevskim linostima, glavama drave. Dolazili su u nau kuu da se obrazuju. Bio sam tek
djeak. Nitko ne misli to govori pred malim djeacima. Vjerujem da je tada moje potovanje
prema oevoj kulturi poelo blijedjeti." Anthonv proisti grlo. "Kao kolarac morao sam pamtiti
pjesme. Neke od njih sam upamtio." Recitirao je:
"Ako zna s masama, a uva krepost, U drutvu kraljeva ne gubi ljudskost,
Tucker Malarkev
Kad se pribliie Nag Hamadiju, Anthonv joj se primaknu. "Reci mi", ree, "to se nada da e
ovdje nai?"
"Brine se da u se razoarati. Nemoj. Moja oekivanja nisu tvoja odgovornost."
Anthonv razmisli. "Htio sam te podsjetiti da to i nije ba sigurno mjesto za boravak, ali toga si
valjda svjesna." Gemma zadri pogled na putu pred sobom, koji se irio u malu cestu. Ulazili su u
predgraa Nag Hamadija, prolazei pored nastamba od blatnih opeka i koza. Tu i tamo na vratima je
stajalo dijete. Nebo je postalo arko crveno i u uskoj su ulici osjeali miris kuhanog mesa.
Hanif kliznu s deve da potrai nekoga tko poznaje Baira. Dok su slijedili mjetanina kroz grad,
tiinu naglo razbije promuklo brujanje avionskog motora. Promatrali su nagnutih glava kad je
dvokrilac prohujao purpurnim nebom, nainio krug i odletio natrag prema Luksoru.
Anthonv dodirnu Gemmino rame. "Ne znam koliko dugo e biti mogue ostati ovdje."
"Zato? Je li tamo gore bio netko koga poznaje?"
"Letjeli su tono iznad Nag Hamadija. Trebali bismo pretpostaviti da dolaze ovamo."
Kad stigoe do Bairova atora, boja neba ugasila se poput plamena. Odjednom, bio je sumrak.
Bradati ovjeuljak koji je nepomino sjedio ispred pravokutnog atora ustade kad vidje Gemmu i
Anthonvja. "Oekivao sam vas." Bair prui Gemmi ruku. "Dobro dola u moj dom, moj beit a'ar."
Brazde na Bairovu elu poinjale su kod lukova obrva i irile se prema gore poput valia. Oi mu
bijahu duboko usaene i tople, nos otar poput sokolovog. "Unutra je sve spremno za vas", ree.
Bair ju je slijedio u ator. Pod je bio obloen sagovima i jastucima s uzorkom. Iz vatre na ognjitu
vio se dim. Gemma se odsutno zagleda u uglje. Bair joj pokaza na velik jastuk. "Umorna si."
Uskrsnue
V
Gemma se osmjehnu. "Sretna sam to sam ovdje." Vjetar je udarao zidovima od tkanine. Osjeala
se kao da je u fenjeru. "Ovdje je boravio moj otac", ree.
"Da."
"ekala sam da vas upoznam, Baire."
"Osjeam da sam vas ve upoznao. Kad je va otac govorio o vama i itao vaa pisma, inilo se kao
da sjedite ovdje s nama."
Gemma prihvati alicu aja. "Znam tako malo o vama. ak ne znam kako ste se sreli."
Bair potrese glavom. "Otad je prolo osam godina."
"Gdje je to bilo?"
"Nedaleko odavde. Moj narod je putovao; nae sezonsko putovanje. Moja je ena bila trudna. Nije
bila dobro, porod je prerano poeo. Morali smo napustiti karavanu. Nije preivjela."
"A dijete?"
"Zaostao sam da ih oboje pokopam. Pored nas je prola mala ekspedicija. Jedina osoba koja me
pogledala bio je tvoj otac. Pomogao mije da pokopam obitelj i poveo me sa sobom. Dao mije
posao."
"To bi bilo one godine kad je umrla moja majka."
"To je bilo neto to smo dijelili." Bair ode do malenog stola gdje je stajala jedina uokvirena
fotografija. Donio je fotografiju Gemmi. Bio je to pranjavi izguvani otisak u sepiji, slika djeteta.
Pogleda je izbliza. Dijete je bila ona. "Zato imate ovo?"
"Tvoj je otac pitao bi li Bair bio beduinski otac njegovoj keri. Rekao je da, to te vie ljudi nosi u
srcu, tim bolje. Bio je daleko. Bila si nezatiena, bez majke."
Gemma spusti pogled.
"Iza zavjese", ree Bair, "ima vode za pranje, sapun i runik." Oprala se u osami, smijeei se
osjeaju vode. Utrljala je sapun u pranjavu, zamrenu kosu i istrljala vlasite. Grubom kr-
Tucker Malarkev
pom za pranje prela je smee glenjeve, lijevala vodu niz zanemarena lea. Nakon toga presvukla
se u istu odjeu, sjela na jastuke i rasplela vorove u kosi. Tamjan je gorio i mijeao se s dimom od
drva. Na aru vatre grijali su se poklopljeni lonci. Nije mislila ni na to dok nije shvatila da je
gladna, prvi put u toliko dana. Anthonv i Bair vratie se s jo drva. Kad je vidje, Anthonv zastade.
Sjedili su na jastucima oko vatre. Bair je grabio zalogaje janjetine, kuskusa i kruha premazanog
maslacem.
Gemma je oponaala Baira i Anthonvja i jela s tri prsta desne ruke. "Nisam oekivala da ete
govoriti engleski", ree.
"Tvoj me otac nauio."
"A Anthonvja ste sreli prije."
"Naravno."
"U Oxyrhynchusu."
"Da. Sjea se, Anthonv, otili smo nou." "Sjeam se."
"To je bilo kad je stigla vijest iz Nag Hamadija. Iako smo odmah doli, neke su knjige ve bile
izgubljene." "Kako izgubljene?" upita Gemma.
"Prvo ti moram rei tko ih je pronaao. Tada e bolje razumjeti kako su se mogle izgubiti." Bair
joj doda zdjelu datulja. "Da bi se ita uzgojilo na ovom stjenovitom tlu, potreban je sa-bah", poe.
"To je meka plodna zemlja to se nalazi u podnoju Dabar al-Tarifa. Mohamad Ali iz klana al-
Saman poao je s braom u godinje sakupljanje sabaha. Njihova je oca upravo bio ubio ovjek iz
Al-Kasra. To je pokrenulo krvnu zavadu. Braa su smiljala osvetu dok su kopala sabah, kad li
njihove lopate udarie o neto tvrdo. Kopajui dalje, nali su kostur ovjeka. Tada vidjee velik up.
up je bio zapeaen i veoma star. Braa su se brinula
Uskrsnue
da bi unutra moglo biti dinova, zlih duhova. Ali takoer je moglo biti zlata. Tako Mohamad Ali
dignu pijuk i razbije up. Nije bilo zlata. Unutra su bile knjige. Mohamad Ali ponio ih je kui u Al-
Kasr i tamo ostavio. Nitko nije znao kakve su to knjige; jesu li vrijedne - hoe li donijeti nesreu.
Neke od njih Mohamadova majka je upotrijebila za potpalu vatre." "Spalila ih je?"
"Ne zna itati. Knjige joj nita nisu znaile." Bair obrisa prste o krpu. "Kad su braa osvetila
umorstvo svojeg oca, pojevi srce ovjeka koji ga je ubio, dolo je do istrage. Policija je svaki dan
dolazila u Mohamadovu kuu traiti oruje. Radi sigurnosti, Mohamad je dao knjige sveeniku,
Basilijusu 'Abd al-Masihu. Brat sveenikove ene, uitelj povijesti koji je itao koptski, imenom
Ragib, prepoznao je da bi knjige mogle biti vrijedne."
"Tada smo mi doli. Bili smo poznati tim ljudima; dolazili smo ondje i prije, traei takove knjige.
Tvoj je otac vjerovao da su redovnici Svetog Pahomija sakrili knjige prije mnogo godina."
"Zato bi vjerovao u to?"
"Jer su ih redovnici voljeli", ubaci se Anthonv. "A oni su bili izopeni iz crkve. Bila je to jo jedna
teorija tvojeg oca. I jo jedna koja se pokazala tonom."
Gemma se na dugi trenutak zagleda u Anthonvja, a zatim se obrati Bairu. "Dakle, taj je uitelj,
Ragib, znao to su te knjige?"
"Ali ne tako dobro kao tvoj otac", ree Bair. "Prosjedili su mnoge dane gledajui ih. Tada je tvoj
otac poslao po Stephana Suttona u Oxyrhynchus. Kad je Ragib savjetovao Mohamadu Aliju da
poalje jednu od knjiga u Kairo da otkrije njezinu vrijednost na crnom tritu, Mohamad je izabrao
knjigu koju je tvoj otac najvie volio. Tvoj ga je otac molio da uzme drugu, ali Mohamad je odbio.
'Taje vaa omiljena; mogla bi nam donijeti sreu.' Dozvolio je tvojem ocu da provede tri dana s
tekstom, preslikavajui ga
Tucker Malarkey
na druge stranice. Tada ju je Mohamad poslao u Kairo preko glasnika. 'Ako su te knjige vrijedne,'
rekao je Mohamad, 'ova e biti moj dar vama.'"
"Evanelje po Tomi", ree Gemma.
"Upravo to. Tada je stigao Stephan Sutton i uredili su s Moha-madom Alijem da kupi knjige. Tvoj
se otac vratio u Kairo da uzme Evanelje po Tomi. Stephan Sutton je ostao ovdje da skupi koliko
god je knjiga mogao nai. Tvoj me otac uputio da ostanem sa Suttonom i pomognem mu vratiti se u
Kairo. Tada se dogodilo ono strano. Knjige su ukradene."
"Tko ih je ukrao?"
"Bahij 'Ali, kriminalac i odmetnik. ovjek bez due." Bair zagrize datulju. "Bili smo na putu za
Kairo. Dolo je do odrona stijena. Stephan Sutton je ubijen. Mislio sam da se radi o nezgodi, ali
Bahij 'Alije stajao ondje s noem. Izgubili smo evanelja. Sva smo izgubili."
"Niste mogli uiniti nita." Obrati se Anthonvju. "Mislim da moj otac nije znao za Stephana Suttona
dok nije proitao u novinama. Mislim da gaje potpuno iznenadilo."
"Bair", ree Anthonv. "Zna li kako su knjige dospjele k Tanu?"
"Bahij 'Ali ih je odnio u Kairo. Tano ih je sve kupio i vratio se ovamo traiti jo." Bair ustade i
prijee do udaljenog kraja atora. Posegnu da bi odvezao unutranje krilo. "Kad je Tano doao,
traio je svugdje, u svim kuama. Plaio je ljude. Uinio sam to sam morao da zatitim ono stoje
ostavio tvoj otac. Dar od Moha-mada Alija. Doite." Anthonv i Gemma stali su pored Baira. Pri
svjetlosti svjetiljke vidjeli su blijedo pismo na stranicama papirusa to su bile uivene u platno
atora. "Svi su traili knjige", ree Bair. "Tako da sam ovu rastavio. Koni omot je ukopan u tlo
pod mojom prostirkom za spavanje. Vidjet e prijevode koje je radio tvoj otac iza stranica
papirusa. Zove se Razgovor Spasiteljev."
Uskrsnue
V
Gemma je sjela i listala kroz prijevode. Glasno je itala,
"Ako netko ne razumije kako je nastala vatra, izgorjet e u njoj jer ne poznaje njezin izvor. Ako
najprije ne razumije vodu, ne zna nita... Ako netko ne razumije kako je nastao vjetar to pue,
utrkivat e se s njim. Ako ne shvati kako je nastalo tijelo koje nosi, stradat e s njim... Tko god ne
razumije kako je postao, nee razumjeti kako e otii..." Zastade. "Spasitelj ree, svjetiljka tijela je
u umu... Marija Magdalena razumjela je vie od svih drugih uenika."
Iz kone torbe iza svojeg kreveta Bair izvue dvije velike omotnice. "Takoer je ostavio ove."
Svaka omotnica nosila je adresu. Jedna bijae naslovljena na sjemenite Sv. Ivana, Surrev,
Engleska, a druga na Britanski muzej. "Ali omotnice su prazne. Znate li emu slue?" upita
Gemma.
"Nije mi ostavio nikakve upute."
Gemma pogleda Anthonvja. "Nisu dovoljno velike da bi primile originalnu knjigu. Jesu li bile za
prijevode?"
"Ili za neto to jo nismo vidjeli", ree Anthonv.
"Sad je kasno", ree Bair. "A vi ste dugo putovali."
Dok su pijuckali aj, Bair je pospremio i stavio drva na vatru. "Noas ete zauzeti moj ator,
gospoice Gemma. Mukarci e spavati vani pored vatre."
"Tada u ja takoer spavati vani pored vatre", ree Gemma.
"ena treba zatitu atora", prepirao se.
"Ali ena hoe spavati vani. Navikla se na to. Hoe vidjeti zvijezde. Molim vas. Anthonv, reci mu
daje sigurno."
Njih dvojica na brzinu izmijenie nekoliko rijei. Bairu nije bilo drago.
"Kae da e morati poslati po nekoga da dri strau. Kae da nije sigurno."
Tucker Malarkev
"To je apsurdno."
"Moda ne razumije prirodu beduinskog gostoprimstva", ree Anthonv. "Dok si ovdje pod
Bairovom si zatitom. ak i ako si samo veerala ovdje i otila, tri naredna dana bit e odgovoran
za tvoju dobrobit. Mislim da bi trebala biti ljubazna prema njemu i spavati u atoru."
"Oh, u redu."
Trenutak kasnije je izala. Anthonv dignu pogled s vatre. "Prvo hou pogledati nebo", ree mu.
"Samo kratka etnja." "Bair nee dopustiti da ide sama." "Onda doi sa mnom."
Odetali su od naranastog sjaja vatre u srebrnkastu no. Gem-min je glas bio priguen. "Rekao si
mi da Bair ne govori engleski." "Da te odvratim od dolaska."
Okrenu se prema njemu. "Ima li jo lai? Ako ima, voljela bih znati sada."
"Ne, nema vie lai." "To je pogubno." "Znam."
"Nisu me zatitile."
"ao mi je", ree Anthonv, dodajui, "nisam oekivao da e tako dobro znati."
Otpratio ju je do ulaza u ator, kratko joj dodirnuvi ruku prije nego stoje otila.

Jutro bijae hladno. Gemmin je dah bio vidljiv, kao mala oluja topline. Pod bijae prekriven njenim
uzorkom svjetla to se probijao kroz tkanje. Priekala je Anthonvja prije jela.
Njih troje dorukovalo je kruh koji je Bair ispekao u uglju vatre. Poput arobnjaka, izvukao je
malenu staklenku pekmeza od jagode. "Ovo je tvoj otac volio mazati na kruh."
Uskrsnue
Gemma se osmjehnu, prihvaajui dar. "Kad budete spremni, odvest u vas do Ragiba", ree. "I on
je ekao da vas upozna."
"Moramo li uskoro ii?"
"Doao je neki avion", ree Bair. "Mala je karavana na putu za Nag Hamadi."
"Znai li to da moramo uriti?"
"Misli, Gemma", ree Anthonv. Okrenu se Bairu. "Je li ti reeno tko je u njoj?"
"Jedan Europljanin s dva vodia."
Gemma pogleda Anthonvja. "Jesu li spomenuli boju njegove kose?"
"Ne, nisu."
U tiini su prolazili kroz Al-Kasr. Jare je kaskalo za njima, zveckajui zvoncem. Vruina je ve
omekala tlo, neplodno tlo to je trebalo sabah.
Bair ih je poveo u kuicu od blatnih opeka. Zidovi bijahu ispucani, zapeeni do tamno smee boje.
Neokaljana modrina neba ve je bila naeta suncem; boja je krvarila iz blijedih rubova. Jedina jasna
modra bila je ravno iznad.
Vijest o njihovu dolasku ve je doprla do Ragiba i vrata se otvorie prije negoli je Bair stigao
kucati. Obojica se nasmijeie. "Ovo je Ragib", objavi Bair. "A ovo je ki profesora Bastiana,
Gemma. Dola je iz Engleske."
Ragib je imao okruglo, smireno lice. Posegnu za Gemminom rukom i toplo je stisnu. "Dobro doli,
dobro doli."
"Ragib je obrazovan ovjek", ree Bair ponosno. "Iao je u kolu u Kairu."
"Molim, uite. Raduje me to ste doli. uvao sam neto za vaeg oca." Nasmija se. "Bolje reeno,
uvala je moja kua." Unu-
Tucker Malarkey
tra svjetlo bijae prigueno. Na pisaem stolu gorjela je svjetiljka. Jutro je sjalo kroz pukotine meu
opekama. Kad joj se oi privikoe, Gemma vidje da Ragib posee preko stola da bi izvukao kvadrat
to je bio urezan u zid bez primjetnog traga. Izvue sveanj i poloi ga na stol. Bijahu to stranice
prekrivene rukopisom njezina oca, umotane u votano platno. Ragib prstima zavr-ne svjetiljku da
pojaa plamen. Razmota stranice i mahnu Gemmi i Anthonvju da se priblie. Stali su pored njega i
pohlepno itali spis. "Izgleda poput pisma", ree Gemma.
"Iza toga vidjet ete kopiju istog pisma", ree Ragib.
Pismo je glasilo:
Opatu sjemenita Sv. Ivana,
Piem ne samo da bih rijeio staru raspravu, nego i da ponudim priu. Ali najprije se moramo vratiti
na poetak.
Mnogo puta, otkad sam kao mlad ovjek prvi put vidio Evanelje po Mariji, otkad sam sa svojim
nadreenima u Sv. Ivanu uao u prepirku i bio zamoljen da napustim sjemenite - postavio sam si
ovo pitanje: Je li Bog stvorio ovjeka ili je ovjek stvorio Boga? Proveo sam ivot u potrazi za
odgovorom. Sad znam, i kao apostol Toma, u nevolji sam.
Kad bih mogao postaviti jedno pitanje i dobiti odgovor bilo bi to kako su i kada crkveni oci odluili
proglasiti Isusovo uskrsnue tjelesnim dogaajem, dogaajem od krvi i mesa - kako je prikazano da
je sjajno svjetlo njegova duha kojem su toliki svjedoili, preuzelo ljudski oblik kojem je svjedoilo
samo dvanaeste-ro ljudi, koji su kasnije svjedoili za njegovu ovjenost. Rekli su, zapravo, daje
Isus bio tako iv, tako fiziki stvaran, da je jeo kuhanu ribu. Ti su ljudi, takozvani svjedoci, trebali
postati jedini nasljednici Vjere, i svojim su svjedoanstvom oblikovali najposebniju zajednicu na
zemlji. Uskoro, ako se nisi slagao s ovim doslovnim tumaenjem uskrsnua, bio si obiljeen kao
krivovjerac.
Uskrsnue
Ako govorimo istinu, znamo daje Marija Magdalena prva vidjela uskrslog Krista - ona je okupila
malodune i rasute uenike da bi irili njegov nauk. Podijelila je svoju viziju s ostalim uenicima.
Petar joj se osobito rugao i sumnjao u nju. Ali do veeri Petar je tvrdio daje vizija bila njegova.
Marija nee jedina imati vezu sa Spasiteljem. Uskoro se oblikovala pria. Petar je prvi vidio
uskrslog Krista, Petar je odabran od samog Krista da naslijedi stado.
Ne namjeravam sumnjati u Isusa - taj je ovjek bio udo - samo u prikladnost prie o uskrsnuu, o
tome kako je savreno odgovarala politici tog doba. Jer, koliko je drugih svjedoilo duhu uskrslog
Isusa? Nebrojeni, meu njima i nevoljni gnostici - Toma, kojeg je Isus nazivao svojim blizancem,
koji je sumnjao u Isusov tjelesni povratak ali nikad u duhovni. Zato to simbolino uskrsnue nije
bilo odrivo? Jer bi otvorilo vrata za previe svjedoka. Oci ne bi uspjeli zadrati nadzor. Bili bi
prisiljeni uspostaviti demokraciju.
To nikad nije bilo mogue. Iako je iskljuivost bila najmonije oruje crkve, siguran sam da to nije
ono to je Isus namjeravao. Kako lije brzo Crkva izgubila iz vida ono u stoje vjerovao njihov
Spasitelj, kako je poduavao i djelovao.
Tada su doli ratovi kranstava. Petar je poao u Rim. Kad se car Konstantin preobratio i proglasio
rimsko kranstvo jedinom istinskom vjerom, jeruzalemski su idovi odgovorili na rimsku
samozvanu vlast i tri puta ratovali protiv nje. Tri je puta rimska vojska bila prejaka. Konano,
idovi su izbaeni iz Jeruzalema. Nije ostao nitko da se prepire koje je pravo kranstvo. Vojna je
mo definitivno odgovorila na pitanje.
Da mogu pruiti dar koji bi vam pomogao da preivite, dao bih vaoj Crkvi snagu umjesto strogosti.
Odrijeio bih dva vora to su davno svezana, vorove koji nikad nisu smjeli biti vezani,
Tucker Malarkev
vorovi to su postali poput deformiranih ganglija, presijecaju cirkulaciju, ostavljaju crkvu u
kobnom stanju izopenosti. Vratio bih ene na mjesto koje im je dodijelio Isus, mjesto u religiji,
poduku i vodstvo. Kakvu li su ljubomoru izazvali njegova ljubav i potovanje prema enama u
nesavrenim srcima mukaraca -u evanelju Pistis Sofija Marija priznaje, "Petar me tjera na
kolebanje: bojim ga se jer mrzi enski rod." Kako je nesmotreno stoje linost poput njegove
utemeljila religiju.
Zatim, tu je zabluda da postoji samo jedan put do Boga, a vaa Crkva je njegov jedini vlasnik.
Kako, od svih vjerskih tradicija u svijetu, samo jedna moe biti vjerodostojna? Zar je va Bog sklon
samo onima koji dolaze u crkvu koju vi izgradite? Zar je njegova ljubav tako uvjetovana? Vae
odbijanje drugih vjera je grijeh neznanja koji je doveo do krvavih kriarskih ratova i inkvizicija,
netrpeljivosti i smrti, smrti, smrti. U ime Boga.
Bi li Isus ovo odobrio? Isus, koji nijednom nije govorio o sebi kao o sinu Bojem? Isus, iji su
najblii uenici vjerovali da postoji istina u svim religijama, da bi se trebali veliati svi sveti spisi?
Isus, koji se divio enama i potivao ih?
Isus, koji je volio. Koji je volio.
Sve ete ovo nai, uz pojedinosti, u evaneljima koja su vai praoci pokuali unititi, evaneljima
koja e sada biti vraena ljudima. U njima imamo priliku oprostiti i zalijeiti bolne ljudske greke iz
prolosti. Ne oklijevam da ih nazovem Bogom danima. To je prilika da se vratimo na poetak, na
ono to je u poetku bilo istina. Prilika da ponovo vratimo izvorni sadraj i duh Isusovog nauka.
itajte ova evanelja i pronaite priliku da ponovo izgradite vjeru koja bi mogla mnogima biti dom.
U njihovom uskrsnuu pronaite uskrsnue za vlastitu umiruu crkvu.
Izvana je nadiralo svjetlo. Gemma se osjeala kao daje isplivala iz velike dubine. Bair ree,
"Imamo posjetioca. Naao sam ga vani
Uskrsnue
V
kako slua." Silueta na pragu u poetku nije bila razaberiva. Gemma se maknu od stola im postala
jasna. Odmah je prepoznala glas.
Roberto Denton stajao je smijeei se dok su mu se oi privikavale na slabo svjetlo. "U stvari, bio
sam kao prikovan. Tko ne bi bio? Va je otac bio izvrstan pisac", nastavi. "Uvjerio bi bilo koga u
bilo to. Ne vidi se takva sposobnost svakog dana. Takoer je bio prirodni voa. Ljudi su ga slijedili
bez oklijevanja. Bilo bi opasno daje bio opsjednut mranim silama. Ali bio je dobar. Jednostavno se
izgubio." Denton prui ruku. "Mislim da imate neto to pripada meni."
Bair zatitniki stade ispred Gemme. "U redu je, Baire", ree mu, bacivi pogled na pismo na
stolu. "Ne vidim ovdje vae ime, gospodine Denton."
"Ali vidite ime zajednice."
"Sv. Ivan", ree Gemma tiho. Nije osjetila ljutnju ni iznenaenje. Jo je bila opijena oevom
vizijom, zatiena ljepotom svijeta koji je mogao biti. Roberto Denton bio je sporedan.
"Sada u uzeti ono stoje va otac ostavio za mene - za nas."
Dugo gaje gledala. Njegova je blijeda koa blistala u vruini zaguljive sobe. "Trebala bih vjerovati
da ste vi ovlateni predstavnik Sv. Ivana?"
"Ondje sam proveo vie od pola ivota, a prvi dio s vaim ocem. Kako nam je bilo ao kad smo ga
izgubili. Malo onih koji izaberu Boji put posjeduje takvu svjetlost. Da ju je barem upotrijebio da
osvijetli svoju vjeru."
"to vi znate o njegovoj vjeri?" upita Gemma.
"Neko sam bio prilino dirnut njome. Kasnije je, na alost, uenje preuzelo prednost."
"I to je bio prekraj?"
"Pomislite kamo gaje to odvelo. Nakon vremena provedenog u sjemenitu, va je otac, koji je elio
zajednicu, bio prisiljen na
Tucker Malarkev
osamu. Nakon to je zasnovao malu obitelj, izabrao je raditi u inozemstvu. Proveo je veinu ivota
sam u stranoj zemlji. U osami gubimo put, stvarajui sasvim nove svjetove umjesto onih koje smo
izgubili. To je uinio va otac nakon to nas je napustio - nakon stoje napustio vas."
Proe trenutak tiine. Gemma izbaci vilicu. "Dakle, moj je otac bio samotni matalac?"
"Bio je, moda, previe obrazovan za tako samotnog ovjeka."
"Ne vjerujem da postoji viak obrazovanja. Zastoje bitno to je bio sam?"
"Jer smo stvorenja koja se veu. Razumijemo svijet kroz pojmove drugih. Zajedno se probijamo
kroz ivot."
"Ja to nisam tako doivjela."
Denton se nasmijei. "Nisam iznenaen."
Gemma zanemari opasku. "Po ijoj ste ovlasti sada ovdje?" upita ravnoduno.
"To zahtjeva vie prie - prie koju bi vam, gospoice Bastian, koristilo znatj."
"Gemma?" upita Anthonv.
"U redu je." Otac joj je rekao da slua. Dozvoli mu da ti pokae tko je on. Gledala je Dentona kako
odlazi do stola i izvlai stolicu. Kad je odbila njegovu ponudu, uzeo je stolicu za sebe. "Nakon to
nas je napustio, va je otac odravao prepisku sa Sv. Ivanom. Odravao je vezu s nama. Bio je, kako
sam rekao, 'intelektualac'." Denton kiselo izgovori tu rije. "Iako se pripremao za ivot s Bogom,
va otac nikad nije izgubio glad za svijetom. Svojim tjednim prebiranjem novina i asopisa, postao
je na obavjetajac, prepriavao je prie koje je proitao, saimajui vijesti iz svijeta." Denton se
nasmijei, zagrijavajui malobrojnu publiku. "Jednog je dana izvijestio o otkriu, o tekstu koji je u
Kairu nabavio njemaki znanstvenik. lanak je iznosio da tekst ukljuuje izvor-
Uskrsnue
V
na evanelja - drugaija od onih koja smo poznavali napamet. Jedno od njih ukazivalo je daje
Evanelje po Mariji Magdaleni." Denton promotri njihova lica, gledajui preko njih kao da se
obraa irem sluateljstvu. "Od tog dana, poela su pitanja. Pri svakom itanju Biblije s prizorima
Krista i apostola, va nas je otac pitao stoje eventualno bilo izbaeno. Je li Marija Magdalena neko
takoer bila ondje? Jesu li njezine rijei i prisutnost zaista bili izbrisani? I zato?"
"Bio je neodoljiv. Istinski karizmatik. Mnogi od nas bili bi ga slijedili kroz vatru. Meutim, to je
onemoguio kad je predstavio pitanje naim nadreenima, traei dozvolu da ode za Berlin. Htio je
vidjeti evanelja vlastitim oima. Kad mu dozvola nije odobrena, svejedno je otiao. Vrata Crkve
zalupila su se za njim. Nikad se vie nee ponovo otvoriti. Bog nas iskuava, gospoice Bastian, i
katkad zakaemo. Izabravi znanje umjesto vjere, va je otac zakazao. Izgubio je sav svoj svijet."
Denton je zurio u Gemmu pri slabanom svjetlu. "Poinjete li shvaati? Jadan je ovjek bio
slomljena srca. Bio je izgubljen."
Gemma skrenu pogled.
"Nekoliko godina kasnije", nastavi Denton, "itali smo lanak koji je objavio; poput poara poharao
je sjemenite." Denton zapljeska u podrugljivoj hvali. "Charles Bastian postao je arheolog. Nastavio
nam je slati lanke o isputenim dijelovima Isusovog ivota. Isputeni su, rekao je, jer su ih ljudi
ispustili. Bog nije imao nikakve veze s tim."
Anthonv prekinu. "Jesi li dovoljno ula, Gemma?"
"Ne. Hou da zavri."
Denton joj lagano klimnu u znak zahvalnosti. "Kasnije smo otkrili da je otiao u Egipat. Pisma su
stizala otprilike svake godine. Konano, zadnje godine, pisao nam je o velikome otkriu, rekao je da
e konano iznijeti dokaze. Najprije e ih iznijeti nama, redu
Tucker Malarkev
Uskrsnue
"Papu? Figuru stvorenu od ljudi?"
"Vi ste ateist, kao to je i on bio." Denton pritisnu rupi na elo. "I propovijedate kao stoje i on."
Gemma nastavi. "Mislim da ste takoer doli da se uvjerite da moj otac nije bio u pravu."
"I nije bio." Dentonov je osmijeh bio odluan. "Va otac nije bio u pravu. Nisam li to savreno
razjasnio? Va ugledni, ueni otac izgubio je svoj put."
Gemma proui ovjeka preko sobe, u tiini. "Ili ga je moda naao", ree tiho. "Moda je vae srce
bilo slomljeno, gospodine Denton. Niste li ga skoro slijedili u vatru? Gospodine Denton?"
Denton nakratko spusti pogled na zemljani pod. Kad ga podignu, na usnama mu je titrao neobian
osmjeh.
"U svakom sluaju", ubaci se Anthonv," vae pismo nije jedino."
Trzaj na Dentonovu licu bijae gotovo neprimjetan.
"Ne", nadoda Gemma. "U sluaju da mislite da jedini imate prava na zadnju izjavu mojeg oca."
Denton se okrenu k stolu i primaknu stolicu blie. Uljanica je na otvorene stranice bacala treperave
sjene. Podignu jedno pismo da bi vidio sljedee i klimnu. "Dobro poznajem njegov rukopis", kad se
sagnuo da ita rijei, Gemma pogleda Anthonvja.
"Mislim da biste trebali poi", ree Anthonv. "Odmah, gospodine Denton."
"Samo jo trenutak. O da, evo ga, na visini svojih intelektualnih sposobnosti. Da mogu pruiti dar
koji bi vam pomogao da preivite... vratio bih enama poloaj koji im je dodijelio Isus; poloaj u
religiji, poduku i vodstvo. Kakvu li su ljubomoru izazvali njegova ljubav i potovanje prema
enama u nesavrenim srcima mukaraca... kako lije drzak bio va otac, gospoice Bastian."
Neto izmeu osmijeha i grimase uvije Dentonove usne kad se okrenu od stola, desne ruke napola
ispruene poput slomljena krila. Gledao je Gemmu dok mu je ruka ruila uljanicu, oborivi je na
koji gaje iskljuio. inilo se da smo neto krivo shvatili. Isus bi htio ene u svojoj crkvi, potivao bi
druge vjere, ne bi stvorio zatvoren sustav moi. Zadnji izvjetaj vaeg oca dao nam je do znanja da
knjigu o kranstvu treba ponovo napisati. Naravno, ne bismo o tome trebali misliti kao o neem
tetnom. Te su knjige lijepe, rekao je. Htio ih je podijeliti s nama - a zatim sa svijetom."
"A to nije bilo prihvatljivo", ree Gemma. "Zar ne, gospodine Denton?"
Denton joj uzvrati pogled, oiju poput kremena. "to mislite, gospoice Bastian?"
"Mislim da nije. Mislim da ste poslani da ga sprijeite. Ili ste volontirali."
"Doao sam po ono to nam je obeao."
"Po ovo pismo - dokaz koji je iznio."
"Da."
"I evanelja koja je pronaao."
"Krivovjerna evanelja pripadaju pod zatitu Crkve."
"Sasvim je jasno zato biste tako mislili."
Anthonv se nakalje gledajui Gemmu. Pogleda ga, lagano potresavi glavom u odgovor.
Dentonove sljedee rijei bijahu izgovorene bolnom sporou. "Razumijete li da bi bio in
okrutnosti uzdrmati vjeru ljudi u ovakvo vrijeme?"
"Tko ste vi da o tome sudite?"
"Ljudi imaju tako malo utjehe."
"Tada ih tjeite istinskim bogom."
"A istina e vas osloboditi?" Denton se nasmija. "Nije tako. Zadnje to ljudi ele jest biti izazvan
istinom."
"Kako Boji ovjek dolazi do takvog zakljuka?" "Jo ste mladi. S vremenom moda shvatite." "to
u shvatiti?"
"Ljudi ne mogu upravljati sobom. Trebaju red. Trebaju oca."
Tucker Malarkey
otvorene stranice, gdje se smrska. Zadnja scena koju je vidjela prije nego to se soba smraila,
bijae Denton kako se smijei.
Tmina je potrajala trenutak prije nego to su se zapalile stranice i votano platno, buknuvi uz
prodornu svjetlost. Plamenovi zahvatie Dentonovu jaknu, jurei za uljem to mu je poprskalo tijelo
i poput baklje se proirie prema licu. Njegov krik propara tiinu i otjera ih s mjesta gdje su stajali
promatrajui, kao oduzeti.
Bair smjesta strgnu sa sebe halju i baci je na zapaljeni pisai stol. Trenutak kasnije, Anthonv
podignu sag s poda i njime Den-tonu preprijei put, zamotavi ga u zadimljena vlakna dok mu se
manji ovjek otimao. Zaguljiva soba ispuni se mirisom spaljenog mesa i dlake.
"Otvorite vrata, zaboga", zapovjedi Anthonv.
Zraka svjetla to se probila u kuu zaslijepi Gemmu. Vidjela je samo ono to joj se nalo na putu,
umotani dio Roberta Dentona, Anthonvjeve ruke to su ga zadravale dolje, goli pod i papirnati
pepeo to se tiho sputao na tlo. U sobi je vladala tiina, osim Dentonovih bolnih jauka.
Bair je izvukao ma i stajao nad Dentonom poput krvnika. Gemma podignu ruku dok se sagibala
nad opeenim ovjekom. "Jakna je bila od najlonskih niti", ree. "Otopile su se na njegovoj koi.
Imate li ikakvih medicinskih zaliha?"
"Zar e lijeiti ovu ivotinju?" upita Bair.
"Izobraena sam za to." obrati se Anthonvju. "U torbi imam mali medicinski komplet. Ima pomasti
za opekline i gaze. Takoer ima morfija. Trebat e mu."
Gemma oisti Dentonove rane na nain koji se Anthonvju uinio njenim. Kad je oprezno skinula
napola otopljenu odjeu s gornjeg dijela tijela i pobrinula se za manje opekline, spusti pincetu, gazu
i pomast za opekline. "Jeste li alergini na morfij?" Denton nijemo odmahnu glavom.
Uskrsnue
"Dat u vam injekciju koja e olakati bol i omoguiti mi da zbrinem tee opekline."
Poslije su Anthony i Gemma stajali vani u sumraku. Zrak je bio ist i blag nakon spaljene, opore
sobe. Ragib je otiao svojoj sestri. Bair je stao poput anela osvete nasuprot kui tek nakon stoje
Gemma od njega izmolila da joj dozvoli da ostane unutra s Dentonom. "Sada me ne moe
ozlijediti", ree mu, dodajui, "Tako bi htio moj otac."
"Postoji ovjek", ree Bair. "Beduinski iscjelitelj. On bi se mogao pobrinuti za njega."
"Sutra. Noas u ja ostati s njim."
***
Denton se probudi u noi, plaui. Gemma je postavila svoju prostirku na drugoj strani sobe.
Anthonv je spavao vani. Drala je Dentonovu glavu i ulijevala mu vodu u usta. Opekline bijahu
krvave i otvorene. Jedno mu je oko bilo zatvoreno oteklinom. "Dat u vam jo morfija", ree
polako. "Tako da moete poinuti."
Denton je zurio u nju jedinim okom na koje je vidio dok je u polumraku traila neopeeno mjesto za
iglu na njegovoj ruci. Osjetila je kako mu se tijelo oputa i ponovo ga polegla.
"Trebam svjedoka", rijei bijahu malo glasnije od uzdaha.
"Ne sad."
"Bog je odabrao tebe, ker ovjeka koji me doveo ovamo."
vre stegne pokriva oko sebe i uzvrati mu pogled. "Ako osjeate krivnju, odrijeite se sami.
Neu zaboraviti rijei koje je napisao moj otac; predobro ih razumijem. Zapisane su u meni. Nikad
nee biti izgubljene." Odmaknu se od Dentona i nasloni na zid. Nagli bijes tjerao ju je da poeli da
ga lii ispovijedi. Ali Denton
Tucker Malarkev
je zadrijemao. Gemma sklopi oi, kadli on ponovo progovori. "Va je otac poinio greku
svojstvenu obrazovanim ljudima", Denton tiho doda. "Zaboravio je da su ljudi lijeni. Trebaju
vodstvo."
"Moda im nikad nije dana prilika da upravljaju sami sobom; nikad im nije dano orue." Gemma
posegnu za medicinskim priborom i izvadi jo jednu boicu morfija. "Reeno im je da misao
zamijene vjerom. Dobar kranin ne postavlja pitanja. Dobar kranin prihvaa ono to mu je dano.
Nije bitno razumije li." Denton s olakanjem prui ruku. Gemma prieka da opijat pone djelovati.
Nije se vratila do zida nego je ostala uz Dentona. Htjela mu je vidjeti lice. "Evo u to vjerujem. Moj
je otac uzdrmao zidove vae vjere. Zato ste ovdje. Moj je otac u vama pobudio sumnju. Natjerao
vas je da mislite. Iako niste obueni da mislite, ne moete iskljuiti sumnju. Poela vas je ivog
izjedati."
Dentonu je trebalo neko vrijeme da odgovori. Kad je progovorio, rijei bijahu izmijeane. "Sumnja
je manji grijeh." Blijedo se osmjehnu. "Va je otac poinio glavni grijeh. Kobni. Bio je ponosan, od
poetka. Morao je svojim nadreenima, oima koji su ga odbili, dati do znanja daje bio u pravu.
Rekao je da bi se knjiga kranstva mogla ponovo napisati", Denton je blebetao. "Bilo je citata."
"Iz nalaza kod Nag Hamadija."
"Da."
"Dokaza vrijednih ubojstva?"
Dentonova aka slabano lupi po podu. "Bio je naivan!" "Tko gaje ubio?"
"Je li to bitno? Va se otac suprotstavio sili koja je bila jaa od njega."
"A kakvoj ste se sili vi suprotstavili? Vi ste spaljeni zatvorenik to se ispovijeda nekome tko prema
vama ne osjea suut."
"Ali vi imate suuti", slabano se osmjehnu. "U vaim je oima." "Ono to vidite je gaenje."
Gemma ustade. "Ne idite."
Uskrsnue
V
"ula sam vau priu. Nemate ni savjesti da se ispovjedite."
"Nisam se dobrovoljno javio", ree. Gemma se okrenu. "Odabran sam jer sam ga poznavao. Mislili
su da ga mogu natjerati da se predomisli. Mislili su da ga mogu vratiti."
"Westerly", ree Gemma. "Vae su upute dolazile od Wes-terh/ja."
"Nisam bio hrabar kao va otac", Denton se trgnu pri boli od suza. "Ali nakon svega, slijedio sam
ga u vatru", ree. "Nije patio", proapta.
Sledila se. Zatim kleknu do njegova nagorjela lica. "to ste rekli?"
"Rekao sam da va otac nije patio. Rekao je da razumije." Denton se slabano osmjehnu. "Rekao je
da mu je drago to sam to ja, netko koga poznaje. Ciklus njegova ivota bio je upotpunjen."
Gemma, jedva diui, stajala je nepokretna. "Kakav ciklus?"
"Vraao se Bogu."
Dug trenutak proe u tiini. "ijem Bogu?"
U jedva ujnim rijeima bio je prizvuk nepopustljivosti. "Naem Bogu."
Nadvila se nad njim, dok su joj kroz glavu prolazili scenariji. Htjela je dii ruku na njega; htjela je
poiniti nasilje. Umjesto toga, odstupi. Denton se naprezao daje vidi, izbuljivi jedino oko. To je on
htio, pomisli. Odrjeenje, spas. Da netko drugi dovri umjesto njega. Sakupi svoj medicinski pribor,
ostavljajui neto pomasti, tri boice morfija i trcaljku. Pratio ju je otvorenim okom. Nee mu dati
ono to hoe. Nee ga mrziti.
"Gdje je vaa biblija?"
"Ostavio sam je." Denton je vrsto zatvorio oi. "Vie ga ne mogu osjetiti. Ne mogu osjetiti Boga."
Prije nego to je otila, prisili se da se sagne nad njim i, gledajui ravno u njegovo spaljeno i
odvratno lice, dodirnu mu elo usnama. apnu mu na uho: "To bi uinila Marija."
35
Vani je ekao Anthony. Gemma ga kratko pogleda i sklup-a se na tlu. Anthonv sjednu do nje.
"Sada se netko drugi treba pobrinuti za njega", ree. "Netko hoe."
"Ostavila sam mu dovoljno morfija da se ubije", ree. "Ali ne elim da umre. elim da bude sam sa
svojim mislima."
"Doi", navaljivao je Anthony. "Napustimo ovo mjesto."
"Rekao je daje moj otac opisao puni krug. Pokuao je zvuati pjesniki. Bojim se - bojim se da
nikad neu biti dovoljno jaka za oprost."
"Prerano je za to."
Podignu pogled prema njemu. "Zna, nikad nema dovoljno vremena. Ljudi su tu, a sljedeeg
trenutka ih nema."
Kad su se vratili Bairu, njihove su torbe bile spremne i ekale su pred atorom. ekala su i dva
konja, glava sputenih na vruini. Sunce je stiglo do surovog zenita. Bair izae iz atora. Stajali su
bez igdje sjene, na zapeenoj praini.
"Spremni ste", ree Bair. "U bisagi ima hrane. I dovoljno vode da stignete do ibrimskog bunara."
Uskrsnue
V
"to se dogaa?" upita Gemma.
"Primili smo poruku od Gabara", ree Anthony. "Moramo odmah poi. Ovaj put sam uredio da
imamo konje."
Gemma pogleda Baira. "Nisam spremna poi."
"Nemamo izbora. Gabar nee zauvijek ekati."
"Ii u poslije. Bair mi moe nai vodia."
"Ne, Gemma." Anthony zadra njezin pogled. "Ii emo zajedno."
Okrenu se Bairu. "Ali tek smo stigli." "To je Boja volja."
"Vratit u se", ree mu. "Hoete li biti ovdje?" "Bit u ovdje." "Onda u vam pisati." "Pii mi onako
kako bi pisala svojem ocu." "Hvala vam, Baire." Oklijevala je. "to me nosite u srcu." "Nadam se
da su tvoje tekoe zavrile." Bair pognu glavu. "Idi s Bogom, dijete."
Jahanje natrag do rijeke bilo je brzo i naporno, zrak poput vrue kupke. Razgovor je bio nemogu.
Gemma se osjeala kao zatvorena, ucviljena. Svaka ju je milja udaljavala od Baira, od oca. Pred
sobom nije mogla osjetiti nita jezgrovito. Budunost je bila nepostojana i maglovita poput pare.
Stegne uzde i pritisnu nogu o bisagu. Unutra je mogla napipati oblik Razgovora Spasiteljevog,
jedinog predmeta koji je ponijela iz Nag Hamadija. Izgubila je kudikamo vie, dragocjenosti koje je
imala samo jedan dan. Oevo pismo, prijateljstvo s Bairom, podruje Nag Hamadija.
Ako netko ne razumije kako je nastala vatra, izgorjete u njoj...
Dentonovo pocrnjelo lice dopluta preko praznog krajolika. Nitko nee doi po njega, shvati. Nee
nikad otii iz Nag Hama-
Tucker Malarkev
dija. Usredotoi se na Anthonvjeva lea i tamnu prugu od znoja posred njegove koulje. Desna ruka
bijae mu omotana gazom, opeena pri zagrljaju s Dentonovim zapaljenim tijelom.
Sjahali su kod ibrimskog bunara da napoje konje. Anthonv baci kono vjedro u bunar i izvue ga,
prolijevajui vodu, putajui njezina konja da prvi uroni njuku i pije.
Gemma kleknu, navlaei eir preko oiju. "Stoje rekao Gabar?"
"Vie se radi o jeziku koji je upotrijebio. Mislim da se neto dogodilo."
"to se jo moglo dogoditi?"
Anthonv navlai rupi i vrati joj uzde njezina konja. Kleknuvi pred nju, njeno joj skinu eir i
prijee maramicom preko njezina pranjava ela. "ao mije to smo morali otii na taj nain."
Gemma zatvori oi pri svjeini tkanine. "Moda je to jedini nain da se ode."
Gabarova feluka bila je privezana u sjeni palme datulje. Naslonio se na kormilo, drijemajui. Dok
se Gemma prala u rijeci, Anthonv odveza torbe i prenese ih na brod. Trebalo mu je pola sata da
proda konje. Kad se vratio, Gabar je ekao na pramcu feluke. "Doao sam im sam uo", ree. "to
to?"
"Kairo je bombardiran. Arapsko-Izraelski rat poeo je prije dva dana."
"Izraelci bombardiraju Kairo?" upita Gemma. "Reeno mi je da je bilo mnogo iznenaenja. ini se
da su njihove zrane snage jae nego stoje itko mislio." "Boe moj", promrmlja Anthonv. *
Gabar odveza jedro i gurnu brod natrag u tok. Dok se pramac zanosio na vjetru, Anthonv nakratko
uhvati Gemmin pogled. "Dakle", ree tiho. "Jo jedan rat."
Uskrsnue
V
Put natrag bio je brz; vjetar je postojano puhao s juga. Anthonv i Gemma sjedili su na suprotnim
stranama feluke, promatrajui suprotne obale rijeke. Gemma je povremeno pogledavala Anthonvja,
ali on joj ostade uporno okrenut leima.
***
Vidjeli su avione iz Helvana. Oblaci dima dizali su se tiho tamo gdje su pale bombe. Kako su se
pribliavali Kairu, ljudi su se skupljali na obalama, upirali prstom i promatrali. Djeca bijahu
uzbuena. Odrasli su zurili. Nitko nije razumio opasnost to je bila oklopljena u takvoj tiini.
Kasno poslijepodne, Gemma sjede na pramac, kao oduzeta. Oi joj bijahu navikle gledati obzor.
Anthonv je na koljenima poivao pored nje. "Doi i pojedi neto."
"Zato se nita ne uje?"
"Ponekad je to zbog naina kojim se zvuk iri u pustinji. Kao neka vrsta opsjene tiine."
"Popela sam se do vrha Velike piramide", ree mu, "onoga dana kad smo bili u Eidovoj
prodavaonici. Proletio je avion, tako blizu da sam vidjela pilota. Bio je to vojni avion, ali ne od onih
koje poznajem. Valjda je bio u izvidnici. Pomislila sam - doivjela sam ga kao neto drugo. Moda
kao znamenje."
"Sjedni. Pojedi svoj obrok. Tko zna kad e ga ponovo biti."
Sjedili su jedno nasuprot drugom, pogledi su im se povremeno sretali. Bit e to njihov zadnji obrok
na brodu. Gabar je pripremio hladnu salatu od zrnja s krastavcem, rajicom i metvicom. Malo se
toga moglo rei.
"Gabar ne eli ui u grad", ree joj Anthonv. "Bit emo sami od Nilometra. Moemo nai rijeni
taksi da nas odveze sjeverno."
"A onda?"
Tucker Malarkey
"Onda u te vratiti u kuu svoje obitelji."
"Michaelu."
"Da, Michaelu."
U gradu nije bilo rijenih taksija. Stare stube Nilometra bijahu pune ljudi. Gemma nije znala penju
li se ili sputaju do rijeke. Gledala je kako se guraju jedan pored drugog, buno se prepirui, njihova
zbunjenost mijeala se s panikom.
"Ovdje vlada kaos", ree Anthonv. "Moramo krenuti sjeverno."
Pjeaili su bombama izgaanim ulicama. Anthonv je povremeno posezao iza sebe da dodirne
Gemminu ruku, kako bi se uvjerio da je nije pomela guva. Cijeli su blokovi bili izolirani. Policija
se borila s barikadama i unezvjerenim graanima koji su pokuavali ui u razorene domove.
Anthonv stade da porazgovara s jednim od njih, a Gemma je promatrala kako policajac gestikulira,
ruke su mu se pretvarale u avione, bombe. Anthonv joj se pridrui i uhvati je za lakat.
"Nitko ne zna koliko je ljudi poginulo", ree joj. "Svi komunikacijski sustavi su pali. Veliki je grad
postao otok."
Dalje u koptskoj etvrti bijahu stupovi crnog dima, zaguljivi oblaci praine i uznemirujui prizor
ljudi koji tre. Sada vie nisu imali potekoa da uju avione. Bombarderi su nasrtali i obruavali se,
prosipajui smrtonosni teret poput boinih darova. Gemma se u trenu sledi, pretraujui nebo.
"Tako je neobino", ree, "moi ih vidjeti." Dva su aviona letjela u tandemu visoko iznad. inilo se
da odlaze. Leta i njegov suleta, pomisli, vraaju se. Iza njih, letei nie i kao s nekom namjerom,
bio je trei avion. inilo se da dolazi ni od kuda. Anthonv povue Gemmu u veu da ih zatiti.
Da bomba pada vidjeli su u licu ovjeka preko ceste, koji je gledao kroz prozor. ak i iz daljine,
Gemma je vidjela njegovu nevjericu. Anthonv je povue na zemlju i prekrije svojim tijelom.
Uskrsnue
Zgrada preko puta bijesnu bijelim, a zatim crvenim svjetlom. estok vjetar otpuhnu kr i staklo
preko ulice. Anthonv osjeti kako mu krhotine zasipaju lea. Pokua prekriti Gemminu otkrivenu
kou, podlaktice, listove i lice. Pod sobom osjeao da joj tijelo blago potresaju jecaji. Kad bijae
gotovo, zajedno ustadoe, ona jo uvijek u njegovim rukama. Tada bijahu stisnuti u jedno, dok ju je
Anthonv vrsto stiskao uz sebe, prigrlivi cijelu duljinu njezina tijela uz svoje, titei je, osjeajui
svaki njezin dio koji je mogao, ud do uda. Njezino koljeno nalegne na njegov list, njegov kuk upade
u mekou njezina trbuha. Obujmio je krhku irinu njezina vrata ispod ala, vrata koji je nosio tu
jaku glavu. Tako tanak vrat za tako snanu glavu. Nikad to prije nije opazio.
Izaoe iz vee i brzo napustie zapaljenu zgradu. Anthonv priljubi usne uz Gemminu kosu, drei
je uza sebe dok su se probijali kroz trg blizu crkve Abu Sefein.
Odjednom se pojavi jo jedan avion, letei tono nad njihovim glavama. Gemmino se tijelo nape
dok se otimala u Anthonvje-vu zagrljaju. Htjela je bjeati, ali nije je putao. Dok su zajedno
napredovali preko trga, zadrao je pogled na avionu, ali nije bilo bombe. Proavi, avion se vrati,
zatim jurnu uvis pod nemogue strmim kutom. Gledahu utke dok se penjao sve vie, a zujanje
propelera slabjelo je i konano sasvim prestalo. Avion je poput kria lebdio na nebu prije nego to
se okrenuo, nosom prema dolje, strmoglavljujui se prema tlu. Oekivali su vatru i dim, ali avion je
sletio usred Nila, rijeke ivota.
Gemma se obrati Anthonvju. "Jesi li vidio?"
Anthonv je izgledao pogoen. Ni jedno od njih nije govorilo. Dok su napredovali prema gradu,
vrsto stisnu njezinu ruku u svojoj.
U nagloj i potpunoj tiini kue Lazarovih stajali su blizu, kao da su tjelesno povezani. Trebao im je
trenutak da se odvoje, da shva-
Tucker Malarkev
te da mogu. Kua je odisala dojmom naputenosti. Vrata i prozori bijahu zatvoreni, zrak ustajao od
mirisa starog cvijea. Gemma otra gore. Anthonv zatekne Davida u vrtu, kako sjedi s pokrivaem
preko nogu, odjednom pretvoren u starca. "Oe", ree Anthony. "to radi?"
"Promatram", ree David. "Ovo je dobro mjesto kao bilo koje drugo."
Gemma se pojavi, bez daha. "Gdje su svi?"
"Naila je otila majci. Amad je sa irom. A tvoj je brat", David pogleda Anthonvja, "ponovo
pronaao nebo."
"Kako to misli?" upita Anthony.
"Leti za neprijatelja. Sada bi mogao biti ondje gore."
Zavlada trenutak zgranute utnje. Gemma si ne dozvoli da pogleda Anthonvja.
"Ne", prepirala se. "Ne bi on to."
"Ne znam ba." uzdahnu David. "Mislim da bi mu bombardiranje ove zemlje moglo priinjati
veliko zadovoljstvo." "Kako moe letjeti?" ispitivala je.
"Prilagodili su avion bogalju. Kad su Izraelci uli za Michae-lovo odlije za iznimno djelo, nisu
postavljali pitanja. Ponudili su mu plaanje vozarine i krenuo je. Dogovarao je to tjednima."
Konano, Gemma pogleda Anthonvja, koji jo nije progovorio. Crte lica bijahu mu krute od
odsutnosti, koa bijela kao da ga i krv naputa. Odjednom je tono znala to e se dogoditi, kako e
sve zavriti. Promatrala je kao da sve to nema veze s njom. Naputao ju je, sve ih je naputao.
Anthony je ve bio daleko, kao i njegov brat. Moda i dalje.
"Moda upravo leti nad Kairom", ree David. "erut Avir. Imaju tipove spitfire, mislim. I harvarde,
mustange i B-17. Michael je o tome govorio poput djearca. uo sam da je srueno osam izraelskih
aviona."
Uskrsnue
V
"Ve?" upita Anthony.
"Ve." David ustade. "Sada me Michael ne moe optuiti da nikad nisam bio blizu rata."
Kad David napusti vrt, Gemma i Anthony se ne pogledae. "Ono je bio on", ree Anthony. "Iznad
Nila." "Ne moe to znati."
"Znam." Anthony podignu ruku da sprijei njezin protest, a zatim se okrenu.
"Preuzima odgovornost."
Anthony je pogleda. "Volio te."
"Ne", ree. "Htio je moju pomo."
"Tada mislim da nisi poznavala Michaela."
"Poznajem Michaela. ivio je za drugo. Ja sam bila... utjeha."
"Bila si dovoljno jaka za vas oboje." Anthonvjev pogled poinu na razbacanim laticama ispod
raina grmlja. "Rekao mije da mu te vratim."
"Tada je trebao ekati."
Podignu pogled prema njezinu. "Moda te ne bih vratio." Gemma stupi prema njemu. Udaljenost
meu njima bila je neizdriva. "Zar ne bi?"
"Svaki dan sigurno se inio kao tjedan."
"Zato? Jer je znao - mislio da moe neega biti meu nama?"
"Predugo nas nije bilo."
"Nisi sluao oca. Dugo je to planirao."
Anthony pokaza nebo iznad Nila. "Planirati to? Mislim da nije bilo tako. Ne, bilo je to zbog nas."
Dodirnu mu ruku. "Ne ini to." "Ne inim nita. Bila si njegova." "Ne vjeruje u to. Ne misli tako."
"Tako je on mislio - a ja sam to znao."
Tucker Malarkey
"Nisam vlasnitvo, nisam predmet. Ne moe me dati mrtvom ovjeku." Odmahivao je glavom. "Ne
dozvoli da smrt pobijedi - ne nakon svega ovoga", ree, stiui njegovu ruku. "Bio si ovdje sa
mnom."
Njeno se izvue. "Ali sada ne mogu biti s tobom."
V
36
Tjednima nije bila sama. Nije bila bez Anthonvja. Izgubivi vezu sa stvarnosti, Gemma je lutala
praznom kuom si-lei se da se sjeti kako je bilo prije. Prizivala je pjevuenje Michaelova glasa,
nejednak ritam njegovih koraka. Trebalo je nekoliko sati da shvati da to ne moe podnijeti.
Izae iz kue. Uza sve o emu se nije mogla natjerati da misli, um joj je ispunjavao Roberto
Denton. Njegova strana usamljenost, njegova naputena Biblija. Dozvoli si da misli kako je mrtav,
a ona je dala tom slomljenom Bojem ovjeku sredstva da se ubije. Ostavila gaje u ivuem paklu.
Tamo gdje je bio, nee biti nikoga tko bi ga poloio na poinak. Moda je to bila najgora osuda.
ivot koji zavrava bez ljubavi, ljudske ili boanske.
Napredovala je prema Kit Katu, ne nosei nita osim planova. Nije znala kako je stigla do rijeke,
znala je samo da je grad ispunjen slikama bez zvuka. Hodala je u savrenoj tiini.
Vratar i njegova papiga su otili. Rijeka je bila puna krhotina, uzburkana i smea. Zastade da bi
gledala kako pored nje pluta enska cipela.
Anthonv bijae u svojoj sobi, s napola spremnom platnenom torbom.
Tucker Malarkev
"Odlazi." "Da."
"Za Hargu?"
Pritisnu odjeu i povue patent na torbi. "Da."
Stade pred njega preprijeivi mu put. "Hoe li me posluati?" Anthonv stade, ali joj ne uzvrati
pogled. "Ti si poput jednoga od svojih izgubljenih gradova. Ali dozvolio si mi da te nakratko
pogledam. Moda grekom. I ne mogu zaboraviti ono to sam vidjela."
Anthonv se okrenu od nje i sjede na rub postelje. "Prije sat vremena u kuu je doao neki ovjek.
Rekao je da je iz gradske policije. Nedaleko odavde iz rijeke je izvueno tijelo. Pilot iz aviona s
neaktiviranim bombama. Bio je to Michael."
Kleknu ispred njega. "Tako mije ao." Zagleda se u nju na dugi trenutak, upijajui je velikim
zelenim oima, to su ve gledale onkraj nje. Utisnu joj poljubac na elo. Progovori ispod njegovih
usana. "Ljudi su ti postali nepodnoljivi. Ja sam postala nepodnoljiva."
Ne htjede je ponovo pogledati. "Samom sebi sam postao nepodnoljiv", ree.
"Ali podnosit e svoje pustinjake."
"Oni e podnositi mene."
"Ja bih podnosila tebe."
"Ne traim to."
"Prestani", odmaknu se. "Prestani biti nezahtjevan." Anthonv se napola nasmijei. "Onda u te
traiti sve. Traim da prihvati oboje, moju ljubav i moj odlazak." "Ne."
Anthonv njeno ree. "Mislio sam da e moda razumjeti."
Gemma je odmahivala glavom. Oi joj se ispunie suzama. "Ne razumijem."
"Sklopi oi. Dovoljno si jaka da vjeruje u ono to ne moe vidjeti." Pritisnu njezinu ruku na svoja
prsa. "Ne moe vidjeti
Uskrsnue
moju ljubav. Ali ovdje je. Bit e ovdje kad se pomirim s bratom. Ne mogu to uiniti ovdje. Ne mogu
to uiniti s tobom."
Bijes zaustavi Gemmine suze. "Koliko e vremena trebati miru?"
"Ne znam."
vrsto stisnu oi. "Trebat e mu vjenost." Suze se prolie njezinim obrazima. "Ne moe otii. Jo
uim o tebi."
"Poznaje me", ree, uzimajui joj ruke i prinijevi ih k svojem licu. Dok su joj se prsti kretali
crtama njegova lica, on poljubi njezine sklopljene kapke, obraze, usne. "I da, bio sam ovdje s
tobom", apnu joj na uho. "Bili smo zajedno."
Stajala je na molu dok je Gabarova feluka jedrila tmurnom uskomeanom vodom, a nagnuti se
jarbol izvijao nasuprot nebu poput ruke plesaa. Iza njega nebo bijae bistro; vidjela je samo obrise.
Anthonvjeva glava i stas mirno su stajali, okrenuti prema njoj.
37
Sljedeeg se dana Gemma iseli iz kue Lazarovih i predbiljei se za sobu u hotelu Palae. Soba je
imala balkon s kojeg je vidjela piramide i rub Sahare. Ali gledala je na istok, suprotno od Harge.
Nije raspremila koveg. Nije izala iz sobe na veeru. Sjedila je ondje sluajui avione. Nije se
prikrila nego je sjedila kod otvorenog prozora.
Poslije mraka spustila se do glavnog pulta. "Je li mogue napustiti Kairo..." pokoleba se. "Je li
mogue odletjeti odavde?" "Da, avioni lete." "Za London?"
"Svaka dva dana. elite li da vidim ima li dostupnih mjesta?" "Molim vas. Ako naete, rezervirajte
ga. Nije bitno kad. Mogla bih otii sutra."
"Sutra nema aviona." "Onda prekosutra."
Spavala je u odjei i sljedeeg jutra tupo odetala kroz pusti grad do rijeke. Rijeka ivota postala je
rijeka smrti. Oduzela joj je oba
Uskrsnue
Gemma je krivudala kroz grad pun duhova, lakoumno gazei po krhotinama razbijenog stakla i
drvenom iverju. Nitko je nije gledao. Moda je nestala zajedno s ljudima koje je voljela. Moda je i
ona sad bila duh. Nikad nije tako brzo putovala kroz Kairo.
Svjetla u kui Angele Dattari bijahu ugaena, kapci zatvoreni, kao da i sama kua tuguje. Zvonce
odjeknu kuom i Gemma se okrenu, vjerujui da nitko nee doi. Kad ja Angela Dattari otvorila
vrata, odahnu.
"Drago mi je to si dola." Angela Dattari bijae umotana u al koji vre stegne oko sebe. "Hoe
li ui? Mogu skuhati aj."
"Da, molim." Gemma se osjeti preplavljena olakanjem i istovremeno blie rubu potpunog oaja.
brata. Ogledala se. Oko nje nije bilo nikoga. Prugasto pseto dovuklo se s osunanog mjesta da
sjedne pored nje. Poloi ruku na njegovu ugavu glavu. Okrenuvi se prema izlazeem suncu, otvori
pismo koje joj je bilo poslano kod Lazarovih. Pregleda stranicu do kraja i vidje daje od Angele
Dattari.
Draga Gemma:
Osjeam da je ponestalo vremena. Rat se opet sruio na nas. Dok ovo piem, padaju bombe; ne
znam mogu li preivjeti jo jedan rat.
Kad sam te srela, znala sam da si poput svojeg oca; jaka i inteligentna, zasluuje istinu. Nisam bila
iskrena prema tebi. Voljela sam ga. Voljeli smo jedno drugo. Vjerujem da je bio sretan kad je umro.
Pogrijeila sam to ti nisam rekla za to. Znam da tvoj ivot nije bio lak. Bit u u Kairu do kraja
mjeseca, ako eli razgovarati.
Iskreno,
Angela Dattari
Tucker Malarkev
Angela Dattari je povede do udobne stolice u dnevnom boravku, gdje je gorjela vatra. "Drhti", ree
Angela Dattari. Razmota pokriva i omota ga oko Gemme. "Neto se dogodilo?"
Gemma nijemo odmahnu glavom.
Angela Dattari se okrenu da podjari vatru, aljui roj iskri uz dimnjak. "Kad si zvonila, sluala sam
operu", ree. "Verdija." "Ne poznajem operu."
"Nije ni tvoj otac. Ja sam ga nauila kako daje slua."
"Tada, molim vas, nastavite."
"Odmaraj se, a ja u ti donijeti aj."
Glazba poe i Gemma zatvori oi. Nije je mogla slijediti.
"To je pria", ree Angela Dattari, sputajui posluavnik s ajem. "Zamisli sjever. Zamisli kako
pada snijeg, kratku, mutnu svijetlost zime. Sada sluaj, i ut e glasove kako razgovaraju jedan s
drugim - s nama. Ne mora razumjeti rijei. Sluaj osjeaj. Zazivaju u svojoj usamljenosti, u
vremenu i prostoru, pitaju, Jesam li sam? Zazivaju da vide hoe li tko odgovoriti."
"To je ljubavna pria."
"Svaka pria je ljubavna."
"Priajte mi priu o sebi i mojem ocu."
Angela si natoi neto aja i sjede preko puta Gemmi. "Kao i ti, doao je na moja vrata. ini se da
ne opaa zvonca pa je kucao kao luak. Pretpostavljam da je i bio pomalo lud."
"Zato?"
"Jer sam ja imala neto to je on htio vie od samog ivota. Jer nije mogao podnijeti da bude tako
blizu onome za stoje radio itav ivot."
"Vi ste imali evanelja."
"Naravno, nisam mu ih htjela pokazati."
"Ali onda ipak jeste. Odrekli ste se Tanove zatite."
"Jer sam nala neto bolje."
Uskrsnue
Gemma je pijuckala aj i osjeala kako joj toplina struji niz tijelo. Ogleda se. "Gdje je sjeo kad je
doao?"
"Sjeo je na pod. Upravo ondje, ispred vatre, sa stranicama razasutim oko sebe."
"A gdje ste vi sjeli?"
"Ovdje gdje si ti sada. U poetku sam ga promatrala jer mu nisam vjerovala. Zato bih? Tada je
poeo govoriti, prenaajui mi ono stoje itao. Postalo je strano; zarazila sam se njegovom boleu.
Poela sam misliti o knjigama i onome to su govorile. Jedva sam ekala njegov dolazak. Priao mi
je najudesnije prie. Dugu priu o Rajskom vrtu, isprianu sa zmijine toke gledita! Moe li
zamisliti? Kakva ludost. Ali bila je prilino lijepa. Poput pjesme. A tvoj je otac bio poput djeaka,
tako radostan. Nauio me itati malo koptskog. Sjela sam s njime na pod poput luckaste kolarke.
Bio je toliko uzbuen to sam htjela uiti. Ne eli me ostaviti, rekao je. Trebam putovati s njim - s
razlogom smo postavljeni jedan drugome na put. Bio je praznovjeran na taj nain. Tada sam mu
poela kuhati veeru. Dala sam mu neto stare Antoniove odjee jer tako je bio otrcan. Nekako sam
se zaljubila u njega. Bilo je to veliko iznenaenje." Angela odsutno promijea aj. "Sad ga nema."
"I vi odlazite."
"Vrijeme je da se poe doma." "Nije li ovo va dom?"
"Bio je. Sada hou ivjeti negdje blie vodi, bez toliko praine. Gdje mi nitko nee kucati na vrata
traei me da ponovo volim."
"Moj je otac ponovo volio", ree Gemma tiho. "Volio je vas."
"Sada mislim" - Angela je oklijevala, oiju uprtih u pod - "da sam samo jednom voljela."
"Niste voljeli svojeg mua."
"Oh, Gemma." Angela posustade, traei rijei. "Ne znam moe li zamisliti samou braka. Tako je
- neoekivana. Za mene
Tucker Malarkev
je brak bio zatvor. Mislila sam da me mu zatvorio. Ali kad je umro, ostala sam zakljuana. Bila
sam preslaba da odem. U tom me stanju srama i skrivanja zatekao tvoj otac. Uzeo me za ruku. S
njim sam mogla otii."
Gemma se zagleda u svoj aj. "Ne ini se u redu to vas neu upoznati. Ne ini mi se poteno."
"Koji ti je to grozan ovjek rekao daje ivot poten?"
"Mislim daje upotrijebio rije pravedan."
"To je sasvim razliito. Moe oduzeti mnogo vremena. Potenje je za djecu."
Gemma zadra pogled starije ene. "Vaa mu je ljubav na kraju bila najvanija. Sigurna sam u to."
"Jesi li?" Angela Dattari se okrenu, a zatim prisloni svoj svileni al uz lice. "ekam ga da mi kae
kako je ovo pravedno", ree.
Gemma odloi alicu i omota pokriva oko stopala. "Kad ste prvi put otkrili da ga volite?"
"Ako elim biti iskrena, rekla bih da je to bilo prilino brzo, prije nego li sam ga uope vidjela.
Zbog naina na koji je zakucao na moja vrata. Ima neega u ljudima koji zahtijevaju da uu. Nama,
koji smo zakljuani u kuama, oni su jedini nain spasa."
Gemma se okrenu od Angele i zagleda se u vatru. Duge su minute prolazile u tiini.
Kad je Angela ponovo progovorila, Gemma slijeae njezin glas poput melodije. "Jednom mije
rekao da osama nije odgovor. Moramo biti hrabriji od toga, Angela, rekao je. Bog postoji u prostoru
izmeu nas, kada posegnemo jedni za drugima. Nalazimo ga kad traimo jedni druge. Ne znam
vjerujem li u Boga, ali udahnuo mije elju da postanem hrabra."
Gemma se ne okrenu od vatre. "I jeste hrabri."
Angela zadra pogled na Gemmi kad poe raspremati posluavnik za aj. "to e sada?"
Uskrsnue
"Molim vas, ne brinite za mene." "Ako ne ja, tko e? Nitko nije preostao." Gemma se okrenu prema
njoj. Nije mogla govoriti. "Poznajem tu tugu", ree Angela.
Gemma potrese glavom, dok su joj se oi punile suzama. "Samo sam umorna."
"Odmori se ovdje. Moda se noas moemo brinuti jedna za drugu."
Gemma se nije osjeala kao da tone u san, nego kao da jednostavno tone iz svijeta. Bilo je to lagano
stanje bez snova. Kad se probudila, bila je sama. Na stolu pored nje bijae poruka, a do njezinih
nogu konati kovei. Uini ono to bi on uinio. Dovri njegov rad.
Gemma otkljua kovei i lagano ga otvori. Daak ustajalog zraka otme se s debelih stranica
papirusa; mirisale su na drev-nost. Kao za pokus, posegnu da dodirne stranice koje je drao njezin
otac. Zatim zagrli koveg i zaplaka.
Angela Dattari gledala ju je s praga. "Tanu se oduvijek sviala moja zbirka dragulja."
Gemma podignu pogled. Trebao joj je trenutak da shvati. "Onog ste dana kupili evanelja svojim
draguljima?"
"Ne ini se poteno, zar ne? Zamijeniti kamenje za Boga - i ljubav. Ja sam sklopila daleko bolji
posao." Zastade, prije nego to je krenula uz stube. "Uzmi ih", ree njeno. "Kao i tvoj otac, smjela
su biti moja samo na tren. Bilo je dovoljno."
38
Naila pronae Gemmu u vrtu kako sjedi na zemlji, ruku omotanih oko koljena. Sjede do nje.
"Odlazi", ree Naila. "Htjela sam vam zahvaliti, na svemu." "ao mije to David nije ovdje."
"Morate mu rei koliko mije ao."
"Nedostajat e mu", ree Naila. "Kua e biti tako prazna." Iznad njih, nebo je trenutno bilo
prazno, dan neobino tih. "Anthonv odlazi za Hargu", ree Gemma. "Znam."
"Odlazi jer krivi sebe za Michaelovu smrt."
"To je glupost. Odlazi jer vie voli pustinju. Ne moemo ga zadrati ovdje."
Gemma pogleda Nailu. "Ja sam ga htjela zadrati ovdje."
Naila njeno dodirnu Gemminu kosu. "Michael je ostavio pismo za tebe. Nala sam ga jutros u
Michaelovoj sobi."
g|^|jjjgj||j|||i|. y
Najdraa moja Gemma,
Tamo si negdje vani, a ja ne znam gdje. Znam da si na sigurnom jer je Anthonv odgalopirao za
tobom poput vraje konjice.
Uskrsnue
V
Nedostaje mi! Jedina si osoba kojoj elim rei - ponovo u letjeti! Letjet u! To je sve promijenilo.
Prvi put od nesree osjeam samog sebe.
Ljutit e se; uzeo sam svoj lijek. Piem ti dok se sputam iz Boje ruke. Uskoro u se vratiti na
bijednu zemlju. Nita, ne ostane nita dobroga. Ljubav koju sam osjeao samo trenutak prije ve
nestaje.
Sada mislim da te ja ne bih mogao usreiti. Htio sam samo jedno. Zavriti rat onako kako je morao
zavriti. Dostojanstveno - bez sramote.
Hou da i ti bude slobodna. Da ne bude vezana svojim zvanjem - niti obavezna vraati ljude. Da
ne bude vezana uz mene. Neu se vratiti. Ovaj put ne.
Mislim da sam zadnji put bio sretan na nebu.
Bila si tako dobra prema meni. Tako ljubazna. Nadam se da e imati ivot kakav zasluuje.
Smijeim se jer mislim da se sada za tebe brine moj maleni brat. Maleni djeak velikih oiju.
Maleni djeak kojeg sam htio mrziti.
Smijeim se.
Tvoj, Michael
Te je noi Gemma spavala s evaneljima, ali nije sanjala o njima. Sanjala je vlastiti ivot, niz
dogaaja to su se, od rata, spojili poput perlica u ludoj ogrlici. Vie nije bilo niega, dobitka ni
gubitka. Nije bilo nikoga. U ogrlici je bila praznina, a ona je bila usred nje. Neko je vrijeme
Michael plutao njezinim granicama, i Anthonv. Sada je bila tako pusta, ta sfera tiine. Zatvorenih
oiju, putovala je njezinim rubom i otkrivala da je vrst i zapeaen. Nije ostalo otvorenih vrata ni
neprivrenih perlica.
Osama nije odgovor, rekao je otac Angeli Dattari.
Istupanje iz osame zahtijevalo je vie od onoga to je imala, vie snage nego to joj je ostalo. Poloi
ruku na hrpu ukorienih
Tucker Malarkey
knjiga. Omotala ih je plahtom; izgledale su kao da e biti poloene na poinak, vraene zemlji u
kojoj su ivjele toliko godina.
Okrenu se od knjiga. Nikad nee ponovo biti zakopane. Bit e viane. Sjede. Nije trebala istupiti iz
osame. Mogla se probiti iz nje; razbiti je poput stakla.
Nije vie bilo mogue spavati. Leala je ondje s umotanim knjigama, zamiljajui. Dok je tako
leala, budunost je gotovo poela postojati. U sebi je ula oev glas, kako je tjera poput konja u
galop. Ustaj, uvijek ustaj. Ulij snagu u ruku koja dri ma!
Ne. Odmahnu glavom u praznoj sobi. Sljedei je potez zahtijevao snagu koju nije osjeala. Ali ve
je u samom zamiljanju bilo vie nego to je bilo.
Dok je ekala da dnevna svjetlost pritisne zavjese, podsjetila se kako nije prva ena koja je sama.
Marija Magdalena bila je sama, usamljena kao nikad nakon smrti svojeg uitelja, svoje ljubavi.
Nije to bio kraj. Nakon svjedoenja njegovoj patnikoj smrti, uinila je jo toga. Slijedila je one koji
su napustili mjesto bola, koji nisu vie mogli podnijeti tjelesnu blizinu razapetog tijela svojeg
Spasitelja. Pola je za njima i vratila ih.
V
39
Anthony se ulogorio pri rubu oaze, u Al-Bagavatu. Bio je bez Zire, kilometrima udaljen od Harge,
na rubu pustinje. Poeli su vjetrovi. Odnijeli su sloj praine sa zapadnog zida Nekropole. Naao je
novu sliku. Nije znao to predstavlja. U poetku, bile su to samo boje.
Imao je posjetitelje. U Hargu je stigla vijest da se vratio. Mjetani koji su ga poznavali bili su
radoznali, nudili su se da rade za njega. Nisu mogli povjerovati da se Europljanin moe brinuti sam
za sebe. Kad je Anthonv odbio, donijeli su mu jelo i pie. Voe, datulje, vodu.
Za svjeih jutara, usredotoio bi se na sliku, pristupajui joj kao da se radi o meditaciji. Stajao je
pred njom s kistovima, tvrdim i mekanima, i poeo sa sporim postupkom otkrivanja slike. Nije
pokuavao pogoditi to je to. Stajao je blizu da mu oi ne bi pokuale nai smisao u oblicima.
Kasnije bi se udaljio od nje.
Nou, mjesec je bio ogroman i ut. Spavao je na mahove, esto se budei da bi ga promatrao kako
se kree preko neba. Leao je ondje i tiho razgovarao sa svojim bratom, govorei mu ono to nije
rekao uivo. Ponekad mu je Michaelov podrugljivi
Tucker Malarkev
smijeh odzvanjao u uima, ni od kuda. Nije ga sluao za ivota i nije ga sluao sada. Ipak, Anthonv
mu je govorio.
Gemma mu je dola nepozvana. Dola mu je u snovima, gdje je nije mogao udaljiti. Probudio se s
uspomenom na njezine bistre oi. S onim to je doznao o njezinu dodiru. Po danu bi je blago
potisnuo u tminu svojeg srca.
U suton vidje malenu karavanu u daljini kako se pribliava s istoka. Vjetrovi su poeli zaozbiljno.
Deve su plutale prema njemu u pjeanoj oluji. Jahai bijahu nejasni, stapali su se sa ivotinjama
to su ih nosile. Tri deve, tri jahaa. inilo se kao da idu ravno prema njemu. Stajao je nepomino
pred atorom, pogleda uprtog u najmanjeg jahaa. Krenu prema karavani kad je poela zaokre-tati
prema Hargi. Grijeio je, nije ila prema njemu. Bila je to karavana sa zalihama, na putu za grad.
Svejedno je iao prema njoj. Predugo je bio sam. Konano, pozdravi privid nade i okrenu se, po
zadnji put se osvrui da bi vidio da li je uope bila stvarna. Stade i zakilji jer je jedan od jahaa
usporio i podigao ruku. Krenu prema njemu, sada brzo. Dok je smanjivao udaljenost meu njima,
vjetar nanese oblak pijeska. Oi su ga pekle dok su traile. Tada vidje. Na jahau podignute ruke,
pramen odbjegle kose. Pogled mu se zaustavi na njegovu lepravom kretanju dok je ibao kroz
zrnca pijeska. Prekrije oi rukom da zaustavi pijesak. Gemma.
Tada je izgubi iz vida. Dok se naslijepo kretao naprijed, pomisli daje vidio kako joj se ruka opet
podie, u prosvjedu. Zadra pogled na njoj, gurajui se kroz vjetar. Odjednom, bila je pred njim.
Poloi ruku rta njezin gleanj, a ona posegnu za njim, gotovo padajui s deve. Uhvati je u zagrljaj,
lako. Gledala gaje, oima kojih se sjeao. Zadra njezin pogled dok ju je sputao na tlo pred sobom
i hvatao je za ruku.
POGOVOR
Albert Eid prokrijumario je Kodeks i u Ameriku 1949. gdje ga je pokuao prodati za 22.000
dolara. Kad nije uspio, odnio ga je u Belgiju, gdje ga je pohranio u sef. Nizozemski profesor, Gilles
Quispel, nagovorio je vicarskog psihoanalitiara Carla Junga da kupi kodeks. Jung je godinama bio
oaran gnosticima i dostupnost ovoga novog materijala navela ga je da opirno pie 0 gnosticizmu.
Jung je konano nabavio kodeks i donio ga u Ziirich. O njemu se sada govori kao o "Jungo-vom
kodeksu".
Preostala evanelja godinama su bila zbrinuta kod Marije ("Angele") Dattari. Uz pomo Phociona
Tana Dattari je vie puta pokuala prodati i prokrijumariti knjige iz Egipta. Svi pokuaji su propali.
Kad je poetkom 1950-ih egipatska vlada konano ula u trag tekstovima, Dattari je za njih traila
100.000 dolara. Nije joj plaeno nita. Zbirka je nacionalizirana 1952. i danas se moe vidjeti u
Koptskom muzeju u Kairu.
Sljedeih dvadeset godina odravala se jo jedna velika utrka: utrka meu znanstvenicima iz raznih
zemalja ne bi li stekli pristup kodeksima. Dr. Pahor Labib, novi upravitelj Koptskog mu-
Tucker Malarkev
zeja, uvelike je ograniavao pristup evaneljima. Samo aici ljudi dozvoljeno je da ih vide, bili su
pod zakletvom o tajnosti onoga to su vidjeli. Tek 1970-ih faksimilsko izdanje kodeksa iz Nag
Hamadija postalo je dostupno javnosti.
Putovanje evanelja iz Nag Hamadija bilo je od poetka ometano nizom udnovatih okolnosti.
Jedna za drugom podizale su se prepreke, sprjeavajui put do priznanja evanelja.
KRONOLOGIJA
Nadnevak ARHEOLOGIJA EGIPAT EUROPA
Arheolozi Bernard Grenfell i Arthur Hurst otkrivaju prve ulomke papirusa u Oxyrhynchusu
u Egiptu. Njemaki profesor Carl Schmidt u Egiptu nabavlja etiri koptska teksta na papirusu,
ukljuujui Evanelje po Mariji.
1896.

1898. Grenfell i Hurst objavljuju prvi svezak 0 otkriima iz ulomaka iz Oxyrhynchusa.

1923. Britanski arheolog Howard arter otkriva Tutankamonovu grobnicu u Dolini kraljeva u
Egiptu.
1936. Potpisan je Englesko-egipatski sporazum.
Rujan 1940. -svibanj 1941. Desetine tisua pogibaju, a vie od milijun domova je
uniteno u londonskom Blitzu.
1945-
Sijeanj Sovjeti oslobaaju Auschvvitz
Travanj Hitlerova smrt u berlinskom bunkeru.
Svibanj Saveznici i sovjeti poraavaju Njemaku.
Tucker Malarkev
Nadnevak ARHEOLOGIJA EGIPAT EUROPA
Kolovoz Sjedinjene Drave bacaju atomske bombe na Hiroimu i Nagasaki.
Studeni U Niirnbergu poinju suenja za ratne zloine.
Prosinac 1945. - sijeanj 1946. Beduinski seljak Mohamad Ali otkriva tekstove iz Nag
Hamadija.
1945.-1947. Izbija protubritanski ustanak u Kairu.
Beduinski kozari u peini pored Mrtvog mora, koje sada pripada Izraelu, otkrivaju Svitke s
Mrtvog mora.
1947.

Lipanj Najavljen je Marshallov plan za obnovu Europe.

Kolovoz Indija i Pakistan obznanjuju neovisnost 0 Britaniji.
1948. Evanelje po Tomi iz Nag Hamadija pridrueno je trima grkim ulomcima naenim u
Oxyrhynchusu. lan Muslimanskog bratstva poinja atentat na egipatskog premijera
Mahmuda Nugrai Pau.
Sijeanj Ubijen je indijski voa Mahatma Ghandi.
Veljaa Komunisti preuzimaju vlast u ehoslovakoj.
Lipanj Sovjeti prijee kopneni promet za istoni Berlin; poetak Berlinskog zranog
koridora.
Svibanj \ Utemeljena je drava Izrael; poinje prvi arapsko-izraelski rat.
Novoizabrana Narodna stranka June Afrike uvodi rasnu diskriminaciju.
Uskrsnue
Nadnevak ARHEOLOGIJA EGIPAT EUROPA
Srpanj Predsjednik Harry Truman nareuje desegregaciju svih amerikih oruanih
snaga.
1949. U Egiptu je sastavljena nova vlada. Britanski vojnici otvaraju vatru na egipatske
prosvjednike.
Sijeanj Kineski komunisti pobjeuju u graanskom ratu.
Travanj Osnovan je NATO
Rujan Sovjeti testiraju prvu atomsku bombu.
Stranka Wafd dobiva veinu glasova; kralj Faruk obeaje drutvene reforme.
3. sijenja, 1950.
1952. Kralj Faruk je svrgnut u dravnom udaru pod vodstvom Gamala Abdula Nasera i
Anwara Sadata.
10. svibnja, 1952. Jung dovrava nabavku kodeksa od Alberta Eida.
1953- Pogoravaju se sukobi izmeu egipatskih i britanskih trupa u zoni Sueskog kanala.
1955- Njemaki uenjak Walter Tili objavljuje tekstove koje je 1896. pribavio Carl Schmidt.
1956. Posljednji britanski vojnici naputaju podruje Sueskog kanala i Egipta. Egipat
objavljuje neovisnost 0 Velikoj Britaniji.
TKO JE STVARAN
Togo Mina: Upravitelj novoga Koptskog muzeja do smrti 1949. u dobi od etrdestet i tri godine.
Usredotoen i odluan, Mina je opetovano bio ometan u svojim pokuajima da se pobrine za
sigurnost nalaza iz Nag Hamadija.
Pahor Labib: Zamijenio je Minu na mjestu upravitelja Koptskog muzeja 1950.
Albert Eid: Belgijski trgovac starinama u iji su posjed doli tekstovi pronaeni u Nag Hamadiju.
Nije ga zanimala suradnja s Togom Minom ni egipatskom vladom; predviao je veu zaradu ako
tekstove proda negdje drugdje. Iako ga je Mina upozorio da ne iznosti rukopise iz zemlje, Eid ih je
prokrijum-ario iz Egipta zimi 1948, odnijevi ih najprije u New York, gdje nije uspio nai kupca, a
zatim u Belgiju. Eid je umro 1951, a njegova udovica, Simone, prodala je tekstove sljedee godine
psihoanalitiaru Carlu Jungu.
Phocion Tano: Trgovac starinama koji je tvrdio da je voditelj poslova Marije Dattari.
Jean Doresse: Mladi francuski postdiplomac, specijalizirao je povijest i spise ranog kranstva.
Moda je bio najuporniji u
Uskrsnue
pokuajima da otkrije priu o tekstovima iz Nag Hamadija, iji detalji nisu bili potpuni do 1975.
Angela Dattari: Pravim imenom Maria; promijenila sam ga jer je moj opis ove tajnovite ene vie
naginjao "aneoskom". Talijanska udovica koja se urotila s Phocionom Tanom ne bi li postigla to
viu cijenu za tekstove, fotografirala ih je i poslala slike u Francusku, gdje su privukle panju Jeana
Doressea. Doresse je poao u Egipat ne bi li vidio zbirku i udruio se s Togom Minom, ali nisu
mogli skupiti novac da kupe tekstove (dravna potpora je povuena nakon ubojstva premijera
Nugrai Pae). Dattari je zaustavljena na kairskom aerodromu kad je pokuala prokrijumariti
tekstove ne bi li ih predstavila papi. Pokuaji egipatske vlade da otkupi rukopise su propali.
Konano, kodeksi su stavljeni pod zatitu Egipatskog odjela za starine. Nevjerojatno, zbirka je
amila sljedeih sedam godina u kovegu u uredima odjela prije nego stoje proglaena dravnim
vlasnitvom.
Carl Schmidt: Nabavio je etiri koptska teksta 1896. u Egiptu. Uloio je velik napor u prevoenje i
tiskanje tekstova, ali nezgode i ratovi odgodili su to do 1955. Do tada je Schmidt umro, prepustivi
taj pothvat suradniku, VValteru Tillu.
Mohamad Ali: Beduin koji je naiao na zakopane tekstove dok je kopao pri hridinama Dabar al
Tarifa.
Ragib: Mjesni uitelj povijesti u Nag Hamadiju, koji je znao itati koptski i shvatio moguu
vrijednost tekstova to ih je naao Mohamad Ali.
Sveti Pahomije: Roen kao poganin, utemeljio je samostan u Egipatskoj pustinji u etvrtom
stoljeu, ije se ruevine nalaze nekoliko milja od mjesta otkria evanelja iz Nag Hamadija.