PSIHOLOKI RAZVOJ

OVJEKA
Urednice:

Mirjana Pernar
Tanja Franikovi

SVEUILITE U RIJECI MEDICINSKI FAKULTET

Odlukom Povjerenstva za izdavaku djelatnost Sveuilita u Rijeci Klasa: 602-09/0601/4; ur. br.:2170-57-05-06-3. odobreno je tiskanje skripta pod naslovom Psiholoki razvoj
ovjeka urednica Mirjane Pernar, prof. i prof. dr. sc. Tanje Franikovi kao sveuilini
udbenik.
Medicinski fakultet
Sveuilite u Rijeci
Rijeka,2008.

ISBN 978-953-6384-35-8
CIP zapis dostupan u raunalnom katalogu Sveuiline knjinice Rijeka
pod brojem 111101018

Autori:
Doc. dr. sc. Alena Bureti Tomljanovi, dipl. ing.
Zavod za biologiju i medicinsku genetiku
Medicinski fakultet
Sveuilite u Rijeci
Prof. dr. sc. Tanja Franikovi, dr. med.
Katedra za psihijatriju i psiholoku medicinu
Medicinski fakultet
Sveuilite u Rijeci
Dr. sc. Robert Krajina, dr. med.
Klinika za ginekologiju i porodnitvo KBC Rijeka, Odjel za neonatologiju
Mirjana Pernar, dipl. psiholog, prof.
Zavod za kliniku, zdravstvenu i organizacijsku psihologiju
KBC Rijeka
Prof. dr. sc. Igor Prpi, dr. med.
Katedra za pedijatriju
Medicinski fakultet
Sveuilite u Rijeci
Recenzenti:
Prof. dr. sc. Peter Praper
Prof.dr.sc Ljiljana Moro
Lektura:
Duanka Starevi, prof.
Korektura:
Kristina Posilovi, prof.

Sadraj:

str.

Predgovor

1. UVOD U RAZVOJNU PSIHOLOGIJU (Mirjana Pernar)

to je razvojna psihologija?
Razlozi izuavanja psiholokog razvoja djece
Metode prouavanja u razvojnoj psihologiji
Pitanja

9
10
11
12

2. GENETSKE OSNOVE PSIHIKIH FUNKCIJA

(Alena Bureti Tomljanovi)

13

Osnovni genetiki pojmovi i principi nasljeivanja

13

Mendelovi zakoni
Genetske interakcije-diskontinuirana varijabilnost
Genetske interakcije-kontinuirana varijabilnost

Genetika psihikih funkcija ovjeka

Geni i kognitivna sposobnost

15
16

Geni povezani spamenjem i panjom

Dopaminergini geni

Kolinergini geni
Neurotrofni geni

Geni koji kontroliraju neuroplastinost

Geni serotoninskog sustava i emocije

Drugi geni povezani skognitivnim sposobnostima

Geni serotoninskog sustava

19

Pitanja

21

3. PRENATALNI RAZVOJ

27

Prenatalni razvoj centralnog ivanog sistema (Igor Prpi,Robert Krajina) 27

Morfoloki razvoj mozga

Embrionalni razvoj centalnog ivanog sustava
Postembrionalni razvoj centalnog ivanog sustava

Psiholoki aspekti prenatalnog razvoja (Mirjana Pernar)

Povoljni i nepovoljni uvjeti prenatalnog razvoja djeteta

Psihiki razvoj trudnice

31

Pitanja

33

4. RAZVOJNE TEORIJE (Mirjana Pernar)

34

Psihoanalitika teorija linosti

Teorija objektnih odnosa
Razvojna ego psihologija
Razvojna self psihologija
Pristup utjecaja okoline i uenja
Kognitivno-razvojni modeli
Etoloka teorija
Pitanja

34
37
41
43
45
47
49
55

5. RAZVOJ PERCEPCIJE, MOTORIKE I KOGNICIJE

U PRVOJ I DRUGOJ GODINI IVOTA (Mirjana Pernar)

57

Prilagodba novoroenog djeteta

Razvoj percepcije u prvoj i drugoj godini ivota

57
57

Motoriki razvoj u prvoj i drugoj godini ivota

Kognitivni razvoj u prvoj i drugoj godini ivota
Pitanja

59
60
62

6. GOVOR, CRTE, IGRA (Tanja Franikovi, Mirjana Pernar)

63

Razvoj govora
Djeji crte
Razvoj pisma
Znaenje igre
Pitanja

63
66
67
67
70

7. RAZVOJ U RANOM DJETINJSTVU (Mirjana Pernar)

71

Tjelesni razvoj u ranom djetinjstvu

Motoriki razvoj u ranom djetinjstvu
Kognitivni razvoj u ranom djetinjstvu
Mata i igra
Socijalni razvoj,emocionalni razvoj i razvoj linosti u ranom djetinjstvu
Pitanja

71
71
72
73
73
76

8. RAZVOJ U SREDNJEM DJETINJSTVU (Mirjana Pernar)

77

Tjelesni razvoj u srednjem djetinjstvu

Motoriki razvoj u srednjem djetinjstvu
Razvoj osjeaja i opaanja u srednjem djetinjstvu
Kognitivni razvoj u srednjem djetinjstvu
Socijalni razvoj,emocionalni razvoj i razvoj linosti u srednjem djetinjstvu
Pitanja

77
77
78
78
78
80

9. RAZVOJ U ADOLESCENCIJI (Mirjana Pernar)

81

Glavne karakteristike adolescencije

Odnos tjelesnog i psihikog razvoja u adolescenciji
Motoriki razvoj u adolescenciji
Kognitivni i socijalni razvoj u adolescenciji
Razvoj linosti u adolescenciji
Emocije adolescenata
Problemi adolescencije
Pitanja

81
82
83
83
84
85
86
87

Dodir i bol
Miris i okus
Vestibularna percepcija
Sluh
Vid

10. RAZVOJ U MLAOJ ODRASLOJ DOBI (Mirjana Pernar)

88

Kognitivni razvoj u mlaoj odrasloj dobi

Socijalni razvoj i razvoj linosti u mlaoj odrasloj dobi

88
88

Zrelost
Prisnost
Ljubav
Brak

Razvojni zadaci u mlaoj odrasloj dobi

Pitanja

93
93

11. RAZVOJ U SREDNJOJ ODRASLOJ DOBI (Mirjana Pernar)

94

Odreivanje srednje odrasle dobi

Kognitivni razvoj u srednjoj odrasloj dobi
Tjelesne promjene u srednjoj odrasloj dobi
Socijalni razvoj i razvoj linosti u srednjoj odrasloj dobi
Roditeljstvo u srednjoj odrasloj dobi
Razvojni zadaci srednje odrasle dobi
Pitanja

94
94
95
95
96
97
98

12. RAZVOJ U KASNOM ODRASLOM DOBU (Mirjana Pernar)

99

Odreivanje kasne odrasle dobi

Tjelesne promjene u kasnom odraslom dobu

99
99

Kognitivne sposobnosti u kasnom odraslom dobu

Stvaralatvo u kasnom odraslom dobu
Linost i starenje
Socijalni odnosi, obitelj i duevno zdravlje u kasnom odraslom dobu
Bake i djedovi
Razvojni zadaci u kasnom odraslom dobu
Umiranje i smrt
Pitanja

100
101
101
101
103
103
104
105

13. RJENIK POJMOVA

106

14. LITERATURA

122

15. POPIS PITANJA

126

16. DODACI

135

Promjene u vanjskom izgledu

Promjene u osjetilnim kapacitetima
Promjene u unutarnjim organima

PREDGOVOR
Pred vama je tekst skripte, uradak nekoliko autora, predvien prije svega kao tivo za studente strunih
zdravstvenih studija kolegija Psiholoki razvoj ovjeka. Skripte izlaze u trenutku kada se ovaj kolegij
zadrao samo u programu studija fizioterapije. No upravo reduciranje ovog kolegija u drugim nastavnim
programima bio je dodatni poticaj za rad na ovim skriptama. tovie, ovom smo nevelikom tekstu dali,
ustvari veliku i viestruku zadau.
Njegov prvi i najvaniji zadatak je da poslui kao pomo u savladavanju gradiva ovog kolegija, kondenzirajui
relevantnu grau iz vie raznih podruja bitnim za razumijevanje psiholokog razvoja ovjeka, a koju je
student trebao do sada traiti unutar nekoliko raznolikih izvora iz vrlo razliitih podruja, koji su po koliini
informacija i sadraja namijenjeni studentima i strunjacima iz drugih znanstvenih disciplina, prvenstveno
psihologije i medicine.
U tu svrhu tekst unutar dvanaest poglavlja obuhvaa osnove razvojne psihologije, genetske osnove psihikih
funkcija, pregled najznaajnijih razvojnih teorija te psiholoke odrednice razvoja poevi od embrionalne
faze, daljnjeg intrauterinog razvoja, djetinjstva, adolescencije, zrele dobi pa sve do starosti i neumitnog
kraja ivota. Radi lakeg snalaenja u mnotvu novih termina sastavljen je i indeks pojmova s definicijama
i objanjenjima. Popis literature predoen je ne samo kao izvor podataka koritenih za pisanje ovih skripata,
ve i kao mogui izvor produbljivanja grae za one koje ova materija posebno zaintrigira.
Na kraju svakog poglavlja popis je pitanja koji ima svrhu olakati proces uenja, u kojim student sam moe
provjeriti stupanj savladanog gradiva. U dodatku se na jednom mjestu mogu nai pitanja iz svih dvanaest
poglavlja.
Ove su skripte meu pionirskim ulascima u svijet novih medija barem to se tie psihijatrije u naoj zemlji.
Osim mnotva promjena koje doivljava sistem studija, protjee i jo nedovoljno prepoznat sraz nastavnog
kadra naviklog na prelistavanje stotina stranica, podcrtane tekstove knjiga i miris udbenikog papira i
generacije studenata-djece kompjutorske ere. Odluka da se skripte pojave u elektronikoj verziji nije imala
kao motiv samo redukciju trokova, nego i neusporedivu fleksibilnost u distribuciji, eventualnoj buduoj
doradi i nadopuni teksta. No urednice, pravi nostalgini knjiki moljci, nisu se lako predavale i trebalo je
dosta vremena da u potpunosti odustanu od onog ....ma tiskat emo bar nekoliko primjeraka ... za nas....
Ovo je prvi tekst serije nastavnih psihijatrijskih tekstova pod nazivom Izazovi u psihijatriji predvienih
za publikaciju u elektronikom obliku tijekom narednih pet godina, a koji e obraivati neke posebno
zanimljive teme ili odreena podruja psihijatrije.
Izbor broja jedan nikako nije sluajan. Koliko god posljednjih desetljea govorimo o potrebi prevladavanja
dihotomije tijela i due, cjelokupna izobrazba medicinara svih usmjerenja govori upravo suprotno. Dok
u detalje uimo razvoj svakog dijela tijela da bismo to bolje razumjeli nain njegova funkcioniranja, o
psiholokom razvoju saznaje se vrlo malo.
Ova se manjkavost ne nalazi samo unutar podruja tzv. somatske medicine nego i unutar psihijatrije,
koliko god to paradoksalno zvualo. U tom smislu psiholoki razvoj ovjeka jo uvijek spada u izazove ba
unutar podruja psihijatrije.

I, na kraju, moda najvei zadatak ovih skripata jest da one u sebi nose nastojanja i nadu urednica da e
saznanja o psiholokom razvoju biti prepoznata kao nuna i vana za razumijevanje svih procesa vezanih za
ouvanje zdravlja, nastanka patolokih procesa, noenja s boleu i njeno znaenje za oboljeloga. Oekivati
je da poznavanje psihiki zdravog, oekivanog i normativnog pomae u razumijevanju bolesti i olakava
distinkciju normalnog od patolokoga. ini nam se da bez tog znanja i razumijevanja i lijenik i bolesnik
ostaju uvelike uskraeni.

Urednice

Rijeka, listopad, 2007.

Sadraj
1. UVOD U RAZVOJNU PSIHOLOGIJU
to je razvojna psihologija?
Termin psihologija sastavljen je od grkih rijei psyche (duh ili dua) i logos (koja u obliku -logija u
sloenicama znai znanost, uenje) pa je psihologija, prema tome, znanost o dui, to je ujedno i najstarija
njezina definicija.
Razvojna psihologija jedno je od najveih meu brojnim potpodrujima psihologije. Ona istrauje psihiki
razvoj ovjeka od poetka njegova ivota (zaea) pa do kraja ivota (smrti). Ranije se smatralo da se
ovjekova psiha uglavnom ne mijenja, da nema bitnih promjena s obzirom na ovjekovu dob. Takvo je
shvaanje prvi opovrgnuo Darwin koji je 1877. godine objavio biografsku skicu razvoja jednog djeteta, a to
su zapravo bila zapaanja psihikog razvoja njegovog vlastitog sina Doddija. Slijedio je niz opisa (najee
dnevnikih) o psihikom razvoju djece koje su dali drugi autori. To su zapravo bili poeci razvoja djeje
psihologije koja se bavi istraivanjima djejeg psihikog razvoja. Uvidjelo se nadalje da se ovjek psihiki
razvija i u mladosti i u svojoj zreloj dobi. Psihiki se mijenja i u starosti, tj. sve do kraja svog ivota. Sve ovo
obuhvaa razvojna psihologija, koja istrauje ovjekovo psihiko mijenjanje tijekom itava njegova ivota.
U tako shvaenu psihologijsku disciplinu ulaze ue psihologijske grane: djeja psihologija, psihologija
adolescencije, psihologija mladenatva, srednje dobi i psihologija starosti ili gerontopsihologija.
Potrebno je naglasiti da se ovjek psihiki razvija ne samo kao pojedinac od zaea do smrti (ontogeneza
ovjekova psihikog razvoja), ve i kao dio vrste i kao dio ljudskog drutva. ovjekov psihiki razvoj ima i
svoju filogenetsku (tj. bioloku) i svoju povijesnu stranu. Ljudski razvoj, poevi s najranijim embrionalnim
i prenatalnim oblicima i nastavljajui se stjelesnim, motorikim i socijalnim razvojem djeteta, slijedi razvoj
ponaanja slian onome koji se razvio kroz razliite predhumane vrste. To se naziva naelom rekapitulacije,
kako je predloio Haeckel. Prema tom naelu razvoj pojedinca - ontogeneza, odvija se kroz stupnjeve koji
su sukladni razvoju cijele vrste - filogenezi. Ovo se naelo esto saima u reenici ontogeneza je kratko
ponavljanje filogeneze ili ontogeneza rekapitulira filogenezu.
Iz ovako definiranog predmeta razvojne psihologije moe se zakljuiti da se ona bavi promjenama u
ponaanju i sposobnostima koje se dogaaju s napredovanjem razvoja. Razvojni psiholozi istrauju kakve
su te promjene i zato se pojavljuju. Razvojno istraivanje ima dva osnovna cilja.
Prvi cilj je opisati djeje ponaanje u svakoj toki razvoja. To podrazumijeva pitanja poput onih: kada djeca
poinju hodati, koje su tipine matematike sposobnosti petogodinjeg djeteta, kako djeca u estom razredu
obino rjeavaju konflikte sa svojim vrnjacima.
Drugi je cilj otkriti uzroke i procese koji proizvode promjene u ponaanju od jedne vremenske toke do
druge. To ukljuuje odreivanje uinaka takvih initelja kao to su djetetovo genetsko naslijee, bioloke i
strukturalne znaajke ljudskog mozga, fizika i socijalna okolina u kojoj dijete ivi i vrste iskustava s kojim
se dijete susree.
Razvojni psiholozi prouavaju promjene u ponaanju u svim fazama ivotnog ciklusa. Dugo su vremena
razvojni psiholozi bili usredotoeni na period koji zavrava adolescencijom. Posljednjih desetljea velik
dio razvojnih istraivanja usmjeren je prema problemima vezanim za odraslu i stariju dob, to je dovelo do
razvoja psihologije cjeloivotnoga razvoja.

Sadraj
Razlozi prouavanja psiholokog razvoja djece
Razvojni psiholozi mogu prouavati bilo koju ivotinjsku vrstu i bilo koju fazu u ivotu ovjeka. Meutim,
veliki broj njihovih istraivanja tradicionalno je zbog vie razloga usmjeren na razvojne promjene u
djetinjstvu.
Autori sumiraju pet takvih razloga (Vasta, Haith, Miller, 1995.).
Prvi je razlog taj to je djetinjstvo razdoblje brzog razvoja. Istraivai razvoja zanimaju se za istraivanje
promjena pa se i fokusiraju na razdoblje u kojem se odvija najvie razliitih promjena. Tijekom prvog dijela
ivota mnogih vrsta dogaa se vie razvojnih promjena nego tijekom bilo kojeg drugog razdoblja. Tako
je, na primjer, fiziki razvoj ljudi u prvoj godini ivota vei nego u bilo kojoj drugoj godini ivota i do
druge godine veina djece ve je dostigla polovicu visine koju e dostii kad odrastu. Slina je situacija i u
promjenama koje se odnose na socijalne interakcije, uenje govora, pamenje i sposobnost razumijevanja i
gotovo sva druga podruja ljudskog funkcioniranja.
Dugoroni utjecaji drugi su jednako vaan razlog za istraivanje. Dogaaji i iskustva iz prvih godina
snano utjeu na cijeli kasniji razvoj osobe. Engleski pjesnik Wordsworth primijetio je i zapisao: Dijete
je otac ovjeka. Psiholoke teorije uglavnom unisono tvrde da ono to jesmo u odraslom dobu, u velikoj
mjeri ovisi o naem razvoju i iskustvima tijekom djetinjstva, iako razliite teorije objanjavaju vezu s
djetinjstvom na razliite naine.
Trei razlog istraivanja djejeg razvoja jest taj to nam ti podaci pruaju uvid u sloene psihike procese
odraslih ljudi.
Istraivai koji pokuavaju razumjeti kompleksne psihike funkcije i ponaanja odraslih uglavnom polaze
od toga da istrae kakve su te funkcije i ponaanja bili tijekom razdoblja kada nisu bili tako kompleksni.
Razvoj govora to dobro ilustrira. Ljudi su sposobni za sloenu komunikaciju zato jer jezik slijedi sustave
pravila. Otkrivanje sustava tih pravila dosta je komplicirano pa je lake ispitivati govor dok on nema tako
sloenu formu. Zato se istrauje razvoj govora od njegove najranije pojave. Dojenad na poetku producira
fraze od samo jedne ili dvije rijei. Te prve kombinacije rijei takoer slijede neka pravila. Prouavanjem
poetaka razvoja istraivai ostvaruju uvid u mehanizme sloenijeg govora odraslih. Tako u razvoju govora,
kao i u mnogim drugim podrujima, dijete slui kao izlog vjetina i sposobnosti u razvoju.
etvrti je razlog velikog interesa i usmjerenosti u istraivanja djejeg razvoja taj to njihovi rezultati mogu
pomoi razumijevanju psihosocijalnih problema neke zemlje i dati smjernice socijalnoj politici kako
ih prevenirati. Svaka se zemlja bori s razliitim problemima tipa siromatva, nepismenosti, posljedica
djelovanja ratnih stradanja na stanovnitvo. Tako na primjer i praenje pojave puenja u razvojnoj dobi
ukazuje da se dobna granica pomie na nie i da time ugroava zdravlje jedne generacije. Rezultati
istraivanja koje provode razvojni psiholozi daju odgovore o tome kakve su na primjer posljedice takvih
problema na psiholoki razvoj i ivot djece i odraslih.
Jo jedan razlog prouavanja djece taj je to su ona veoma zanimljiv predmet istraivanja. Ljudi djecu
esto doivljavaju kao oaravajua i udesna bia. Ona su inspiracija mnogim umjetnicima pa su i
psiholozima poradi istih razloga esto u fokusu istraivanja. Privlai lakoa kojom dijete, na primjer, ui
govoriti materinji jezik ili pak kreativnost kojom se dijete igra s nevidljivim prijateljima. Takvu lakou
odrasli esto gube ili je zaboravljaju i moda pohranjuju negdje u dubljim slojevima linosti.

10

Sadraj
Iako se o djejem ponaanju i doivljavanju mnogo toga zna, jo uvijek postoje brojna pitanja o djejem
razvoju koja tek ekaju odgovor.
Metode prouavanja u razvojnoj psihologiji
Jo su se u 19. stoljeu poeli upotrebljavati upitnici za istraivanje svakodnevnoga djejeg znanja to je
obogatilo znanstveni pristup. Od tog vremena istraivake su se metode koje primjenjuju psiholozi znatno
unaprijedile u broju, kvaliteti i sofisticiranosti.
Psihologijska istraivanja moemo svrstati u tri kategorije:
1. Deskriptivno istraivanje primijenjeno na djeci sastoji se od jednostavnog opaanja djece i
biljeenja onog to se vidjelo. Pokuavaju se otkriti veze izmeu djejeg ponaanja i bilo kojih
drugih initelja. to je dijete odraslije, to je i opaanje njegovih reakcija tee i sloenije. Najtee
je ukloniti utjecaj samog opaaa na djeje ponaanje; naime, u prisutnosti odraslih djeca veinom
reagiraju drugaije nego kad su sama. Danas su ta istraivanja esto samo prvi korak istraivakog
plana koji e se nastaviti upotrebljavajui preciznije istraivake metode.
2. Korelacijska metoda u istraivanju identifikacija je sustavnih odnosa u opaenom. Tom metodom
pokuavaju se otkriti korelacije meu pojavama to jest veze izmeu dviju pojava opisane u smislu
smjera i veliine povezanosti. Kada se dvije pojave mijenjaju u istom smjeru, dobiva se pozitivna
korelacija, a negativna je ona u kojoj se dvije pojave mijenjaju u suprotnim smjerovima. Smjer
korelacije odreen je znakom plus ili minus, a njezina veliina brojanom vrijednou na osnovi
jednostavne statistike metode, rezultat se naziva koeficijent korelacije (r), i moe varirati od +1.00
do -1.00. Na takav se nain, primjerice, moe izraziti smjer i veliina povezanosti izmeu varijabli
inteligencije i kolskog uspjeha, klimatskih prilika i raspoloenja, koliine novaca s osjeajem sree
i sl. (via inteligencija je u pozitivnoj korelaciji sa boljim kolskim uspjehom; vea vlanost u zraku
u negativnoj je korelaciji sa dobrim raspoloenjem ljudi i sl.).
3. Eksperiment je najpopularnija i najznaajnija metoda istraivanja u razvojnoj psihologiji.
Jednostavan eksperiment esto ukljuuje ispitivanje odnosa izmeu dviju pojava, no za razliku od
korelacije, omoguuje zakljuivanje o uzrono-posljedinim vezama izmeu ispitivanih varijabli.
Razvoj ukljuuje promjene u ponaanju tijekom vremena. Da bi se one mogle prouavati potrebne su
istraivake metode koja e omoguiti usporedbu ponaanja u razliitoj dobi. Postoji nekoliko razliitih
metoda istraivanja razvojne problematike, a opisat emo najee primjenjivane.
Longitudinalno istraivanje je istraivaka metoda u kojoj se isti sudionici ponovljeno ispituju tijekom
odreenog vremenskog razdoblja. Istraivau ova metoda doputa istraivanje kada se svako ponaanje
mijenja tijekom djejeg odrastanja.
Transverzalno istraivanje je istraivaka metoda u kojoj se istovremeno prouavaju sudionici razliite
dobi kako bi se utvrdili uinci dobi na neki aspekt ponaanja.
Mikrorazvojna metoda ukljuuje intenzivno istraivanje manjeg broja djece tijekom kraeg vremenskog
razdoblja. Svrha ove metode jest istraiti promjene u vanim razvojnim procesima u tijeku njihova odvijanja.
Istraivai upotrebljavaju ovaj pristup nadajui se da e ispitati odreeni razvojni proces u trenutku kada on
prelazi s jednog stupnja na drugi.
U ostale istraivake metode spadaju meukulturalna istraivanja koja se koriste u istraivanju utjecaja
kulture na neke aspekte razvoja. Vana je primjena ove metode u istraivanju odnosa biolokih i odgojnih
imbenika, to su pitanja koja se esto postavljaju u istraivanjima o razvoju djeteta.

11

Sadraj
Tu su i komparativna istraivanja provedena na ivotinjskim vrstama kako bi se prikupile informacije
vane za ljudski razvoj. Istraivai prouavaju ponaanje ivotinja kako bi otkrili klju za evolucijske izvore
slinih ljudskih ponaanja. Ta istraivanja omoguuju razvojnim psiholozima provoenje istraivanja koja
bi zbog etikih razloga bila zabranjena na ljudima.

Pitanja:
1. to je psihologija?
2. to je razvojna psihologija?
3. Koji su razlozi usmjeravanja istraivanja na djecu?
4. to se misli pod pojmom Dijete je otac ovjeka?
5. to je ontogenetski, a to filogenetski razvoj ovjeka?
7. to je naelo rekapitulacije?
8. Koje su tri kategorije psiholokih istraivanja i to ih karakterizira?
9. to je korelacija?
10. to je longitudinalno istraivanje?
11. to je transferzalno istraivanje?
12. to je mikrorazvojna metoda?
13. to su meukulturalna istraivanja?
14. to su komparativna istraivanja?

12

Sadraj
2. GENETIKA PSIHIKIH FUNKCIJA
Osnovni genetiki pojmovi i principi nasljeivanja
Sveukupnost gena, odnosno, nasljedna informacija jednog organizma ini njegov genotip. Dva organizma
koja se razlikuju po genima na samo jednom genetikom mjestu, lokusu, imaju razliit genotip. Genotip je
najvaniji, ali ne i jedini imbenik koji odreuje fenotip (sveukupnost morfolokih i biokemijskih svojstava)
organizma. Na fenotip utjeu i imbenici okoline pa se dva organizma s jednakim genotipom razlikuju
fenotipski, (primjerice, jednojajani blizanci), unato injenici da su vrlo slini. Genotip ima razliit uinak
na izraaj pojedinih fenotipskih svojstava. to je uinak genotipa vei, nia je razina plastinosti fenotipa
(varijabilnosti, promjenjivosti fenotipske ekspresije).
Geni u normalnoj, zdravoj populaciji postoje u dvije ili vie varijanata koje nazivamo alelnim varijantama
(alelima). Ukoliko u populaciji postoji vie od dviju alelnih varijanata, radi se o multiplim alelima. U
tjelesnim stanicama genotip pojedinca na jednom je lokusu (mjesto na kromosomu) odreen s dva alela
(svaki na jednom homolognom kromosomu). Dva alela mogu biti jednaka (homozigotet, aa) ili razliita
(heterozigotet, Aa). Genotip odreen samo jednim alelom (primjerice X-vezani geni u mukaraca)
nazivamo hemizigotetom. Dva alela koja odreuju neko svojstvo mogu biti u odnosu recesivnosti i
dominacije (dominantan uvijek odreuje svojstvo, recesivan odreuje svojstvo tek kada dominantan
nije prisutan), kodominacije (podjednako odreuju svojstvo na primjer aleli za A i B antigene krvnih
grupa) ili intermedijarnosti (nepotpune dominantnosti kada dva alela u heterozigotetu daju novi
fenotipski izraaj). Svojstva odreena parom alela na jednom genetikom lokusu nazivamo monogenskim
svojstvima. Monogenska svojstva izraavaju se i nasljeuju kao dominantna ili recesivna. Prisutnost barem
jednog dominantnog alela (npr. Aa, heterozigotet) rezultirat e ekspresijom dominantnog svojstva dok e
se potisnuto (recesivno) svojstvo izraziti jedino u homozigotetu (aa). U ovjeka je poznat niz dominantnih
i recesivnih mutacija povezanih s pojavom bolesti ( tablica 1). U monogenskim bolestima dominantnog
tipa bolesne su osobe uglavnom heterozigoti (Aa), budui da su homozigoti (AA) tee zahvaeni dok su
recesivni homozigoti (aa) zdravi. Recesivne monogenske bolesti ovjeka nastaju u recesivnih homozigota
(aa) i veinom predstavljaju poremeaje metabolikih funkcija, odnosno, nedostatak pojedinih enzima
u organizmu. Heterozigoti (Aa) za recesivnu bolest jesu zdravi (mogu prenijeti mutirani, recesivni alel
potomstvu), ali imaju slabiju aktivnost odreenoga enzima u odnosu prema zdravim homozigotima (AA).
Meutim, i ta smanjena enzimska aktivnost obino zadovoljava metaboliku funkciju u organizmu.
Zbog navedenih razloga veina monogenskih bolesti ovjeka najvie odgovara intermedijarnom tipu
nasljeivanja.
Izraajnost dominantnih svojstava ili mutacija moe varirati pa su s time povezani pojmovi genske
ekspresivnosti (stupnja izraenosti neke nasljedne osobine) i genske penetrantnosti (sposobnosti gena da
izrazi svojstvo koje odreuje). Penetrantnost je definirana postotkom individua koje imaju imalo izraenu
ekspresiju mutiranoga genotipa. Kako genska ekspresija normalnih gena varira tijekom ivotnog ciklusa
organizma (geni se moraju pravovremeno ukljuivati i iskljuivati), fizioloki uvjeti u organizmu
mijenjaju se s dobi. Stoga se i ekspresija razliitih mutacija moe oekivati tijekom razliitih faza ivota.
Letalne mutacije uzrokovat e spontane pobaaje ploda, neke e se izraziti tijekom prvih godina ivota (npr.
Tay-Sachsova bolest, Duchenneova miina distrofija) ili tek u odrasloj dobi (npr. Huntingtonova bolest).

13

Sadraj
Mendelovi zakoni

Gregor Johann Mendel je u 19. stoljeu prvi objavio rezultate jednostavnih krianja obavljenih na vrtnom
graku. Za praenje je izabrao sedam svojstava koja su se izraavala u samo dva oblika (npr. visoki ili niski
rast stabljike, uta ili zelena boja zrna). Znaajka Mendelova rada, koja mu je omoguila vrlo precizne
zakljuke, bila je kvantitativno praenje cjelokupnoga eksperimenta. Mendelov je rad prepoznat poslije
njegove smrti, poetkom 20. stoljea, kada su istraivane funkcije i ponaanje kromosoma tijekom staninog
ciklusa. Mendelova otkria predstavljaju temelj naih saznanja o prijenosu nasljednih svojstava:
Nasljedni imbenici u organizmima postoje u parovima.
U sluajevima u kojima su u jednom organizmu prisutna dva razliita imbenika koja odreuju neko
svojstvo, jedan je od njih dominantan u odnosu prema drugome, koji je recesivan.
Tijekom stvaranja gameta dva nasljedna imbenika razdvajaju se (segregiraju) s podjednakom vjerojatnou
da e dospjeti u jednu ili neku drugu gametu.
Mendel je, takoer, uoio pravilo uniformnosti F1 (filijalne) generacije potomaka u monohibridnim i
dihibridnim krianjima ( Slike 1 i 2), budui da je u roditeljskoj (parentalnoj) generaciji uvijek odabirao
dominantne i recesivne homozigote (npr. AA i aa ili AAbb i aaBB). Recesivne homozigote birao je prema
njihovom recesivnom fenotipu, dok je dominantne homozigote odabirao nakon jednostavnog eksperimenta
testa krianja (krianja s grakom recesivnog fenotipa). Meusobnim krianjem potomaka F1 generacije
utvrdio je pravilan omjer dobivenih fenotipova koji u monohibridnom krianju s dominacijom iznosi 3:1 u
korist dominantnog fenotipa, a u dihibridnom krianju s dominacijom iznosi 9:3:3:1 ( Slike 1 i 2).
Genske interakcije-diskontinuirana varijabilnost
Ubrzo nakon ponovnog otkria Mendelova rada pokazalo se da bi specifian fenotipski izraaj mnogih
individualnih svojstava mogao biti rezultat djelovanja vie negoli jednog gena te da je genetiki utjecaj na
fenotip sloeniji negoli je to pretpostavio Mendel. Epistaza je mehanizam takvog meudjelovanja gena
u kojemu varijacija gena na jednom genetikom lokusu maskira (ponitava) ekspresiju gena na nekom
drugom lokusu ili se, pak, uinci dvaju lokusa nadopunjuju dajui specifian fenotipski izraaj. Za prvi
sluaj primjer je hh genotip koji odreuje nemogunost sinteze H tvari potrebne za sintezu A i B antigena
krvnih grupa. Ukoliko organizam ne moe sintetizirati H tvar, nee se stvarati niti A niti B antigeni u
membranama eritrocita unato genotipu koji sadri alel IA ili alel IB. Slino e i genotip za albinizam (aa)
sprijeiti izraaj drugoga gena koji odreuju boju kose.
Genske interakcije-kontinuirana varijabilnost
Mnoga svojstva u populaciji vrlo su varijabilna i ne mogu se jednostavno kategorizirati, kao primjerice
slobodna ili vezana una resica, krvna grupa AB0 sustava, mogunost ili nemogunost uzdunog ili poprenog
savijanja jezika i druge osobine. Takva su svojstva kontrolirana genima na barem dva ili vie lokusa koji
zajedniki pridonose konanom fenotipu (aditivni ili kumulativni uinak) pri emu je uinak svakog
pojedinog lokusa relativno malen. Nasljeivanje takvih svojstava naziva se poligensko nasljeivanje, a
gene zaslune za kontinuirani fenotipski izraaj u populaciji nazivamo poligenima. Primjeri poligenskih
svojstava u ovjeka jesu tjelesna visina, inteligencija i drugo. Poligenska su svojstva veinom kvantitativna,
mjerljiva svojstva, a za njihov fenotipski izraaj, u razliitoj mjeri, vani su i imbenici okoline. Na primjer,
tjelesna je visina genetiki odreena osobina, ali e na konaan rast osobe utjecati i adekvatnost prehrane.
Poligenski nain nasljeivanja pretpostavlja se za niz morfolokih znaajki organizma (duljina i irina glave,
tjelesna visina, opseg prsnog koa i druge), ali i za niz normalnih psihikih osobina ovjeka (inteligencija,
kognitivne sposobnosti, ponaanje, emocije) ili relativno este bolesti s nemendelskim nainom nasljeivanja
u populaciji ovjeka (dijabetes tipa 2, multipla skleroza, shizofrenija i druge duevne bolesti).

14

Sadraj
Dok su za veinu monogenskih bolesti ovjeka ve otkriveni geni i poznate mutacije koje uzrokuju bolesti,
ak i ukoliko nam nisu u potpunosti poznati biokemijski mehanizmi nastanka tih bolesti, za poligenske
osobine i bolesti tek smo na poetku potrage za moguim genima kandidatima. Za poligenske bolesti nisu
otkrivene uzrone mutacije. Da bismo se pribliili genima i mehanizmima nastanka poligenskih bolesti,
prethodno moramo otkriti funkciju brojnih gena kandidata u normalnih, zdravih osoba. Prouavanja
genetike razliitih psihikih osobina ovjeka znaajno moe pridonijeti boljem razumijevanju funkcije
mozga i mehanizama nastanka duevnih bolesti.
Genetika psihikih funkcija ovjeka
Pristup istraivanju psihikih funkcija ovjeka temelji se na traenju znaajnih korelacija izmeu odreenih
genskih varijanata (polimorfizama ili alelnih varijanata) i psihikih osobina ili sposobnosti pojedinca.
Genetika psihikih funkcija se primarno odnosi na genetiku kognitivnih sposobnosti iji je znatniji razvoj
zapoeo nakon zavrenog sekvenciranja humanog genoma poetkom ovoga tisuljea.
Rezultati sekvenciranja genoma pokazali su da je interindividualna varijabilnost humanog genoma
ograniena na njegov mali dio, pa individualnoj razliitosti nae vrste pridonosi samo 0,1% genoma.
Varijabilnost humanog genoma ukljuuje insercije, duplikacije, delecije i polimorfizme jednoga nukleotida
(engl. single nucleotide polymorphisims SNPs). Polimorfizmi jednog nukleotida u naem su genomu
prisutni jednom u 1000 parova duinih baza u nesrodnih individua, to iznosi priblino 1.8 milijuna
polimorfnih mjesta. Pretpostavlja se da je samo 5-10% tih polimorfizama povezano s bolestima. Studije
polimorfizama jednog nukleotida trenutno su vodea snaga kognitivne genetike i psihijatrije. Pri tom se
traga za tzv. funkcijskim polimorfizmima, odnosno, onim polimorfizmima koji ne mijenjaju nuno redoslijed
aminokiselina u proteinskom produktu gena, ali koji bi mogli mijenjati razinu genske ekspresije. Funkcijski
polimorfizmi trae se i u onim dijelovima gena koji kodiraju proteinski produkt (egzoni), ali i u dijelovima
gena bez uloge kodiranja proteina, koji bi mogli imati vanu regulacijsku ulogu (funkcionalna nekodirajua
DNA u promotorima, intronima ili 3-UTR dijelovima gena). Nadalje, u humanom su genomu otkriveni
i geni koji ne kodiraju proteine (engl. non-protein coding genes). Ti geni kodiraju male RNA molekule
koje, najvjerojatnije, imaju regulacijsku ulogu i kontroliraju ekspresiju gena na razini transkripcije
ili posttranskripcijski. Stoga bi neki od polimorfizama jednoga nukleotida u tim genima takoer mogli
predstavljati funkcijske polimorfizme.
S ciljem boljeg povezivanja pojedinih genskih varijanata (polimorfizama jednog nukleotida) s odreenim
psihikim funkcijama ukazala se potreba za evaluacijom endofenotipa pojedinca. Pod endofenotipom (ili
intermedijarnim fenotipom) podrazumijevamo svako mjerljivo svojstvo koje je mogue blie genotipu
pojedinca negoli njegovu patolokom klinikom fenotipu. Procjeni endofenotipa pomae primjena tehnike
fMRI (engl. functional Magnetic Resonance Imaging) kojom se mogu pratiti aktivnosti pojedinih dijelova
mozga tijekom obavljanja odreenih zadataka. Analizom znaajki elektroencefalograma i preciznom
evaluacijom specifinih kognitivnih sposobnosti, nastoji se proniknuti u mehanizme funkcioniranja mozga
i povezati ih s genetikom osnovom.

15

Sadraj
Geni i kognitivna sposobnost
Kognitivna je sposobnost sloena nasljedna osobina koju oblikuje velik broj gena varijabilnog, ali relativno
slabog utjecaja na kognitivni fenotip pojedinca. Poznato je da je opa kognitivna sposobnost individualno
promjenjiva, ali i visokonasljedna osobina (0.5 prema studijama blizanaca). Procjena nasljednosti ope
kognitivne sposobnosti mijenja se s dobi, pa varira od 0.2 u djetinjstvu prema 0.4 tijekom adolescencije
do 0.8 u starijoj dobi. Prema jednom gleditu opa kognitivna sposobnost mogla bi se sastojati od niza
odvojenih, zasebno genetiki kontroliranih procesa. Tome pridonose ispitivanja stupnja nasljednosti
specifinih kognitivnih sposobnosti u studijama blizanaca koja su dala varijabilne rezultate. Najvii stupanj
nasljednosti pokazala je sposobnost izvrne panje (0.78), slijede brzina obrade podataka (0.62), verbalna
sposobnost (0.55), pamenje (0.52), spacijalna sposobnost (0.32) dok stupanj nasljednosti izvrne kontrole
varira od 0.34 do 0.68. Prema drugom gleditu mnogi aspekti ope kognitivne sposobnosti temelje se na
sposobnosti zadravanja i manipulacije detalja u memoriji i odravanju selektivne panje na jednom aspektu
zadatka, pa bi opa kognitivna sposobnost mogla ukljuivati funkciju manjeg broja gena vanih za radno
pamenje i panju.

Pri traenju gena kandidata povezanih sa kognitivnim funkcijama korisnima su se pokazale studije genetikog
udruivanja (engl. allelic association studies) u kojima se alelne varijante pojedinih gena pridruuju
specifinom, mjerljivom uzorku ponaanja (engl. behavioral performance) zdravih osoba. Kao mogui geni
kandidati biraju se i ispituju oni geni iji su proteinski produkti izraeni u mozgu te se pretpostavlja da
su funkcionalno vani. To su u prvom redu geni ukljueni u prijenos ivanih impulsa (neurotransmisiju)
i kodiraju, primjerice, receptore u membranama neurona (dopaminergike i kolinergike), enzime koji
uklanjaju neurohormone nakon njihova otputanja u sinaptiku pukotinu (degradiraju neurohormon ili ga
vraaju u stanicu) ili su ukljueni u diferencijaciju i preivljavanje (neurotrofini) i odravanje plastinosti
ivanih stanica (neuroplastinost). Varijacije u strukturi receptora ili spomenutih enzima mogle bi mijenjati
uinkovitost prijenosa ivanih impulsa. Usporedbom aminokiselinskog slijeda receptorskih molekula
izmeu niza razliitih vrsta utvrena je visoka razina slinosti, to znai da su receptori evolucijski izuzetno
ouvani proteini. Ipak, dok se za varijabilnost odreenoga receptora oekuje da e utjecati iskljuivo na
neurotransmisiju koja se odvija putem toga receptora (i time e uinak varijabilnosti biti ogranien),
varijacije u genima koji kontroliraju degradaciju jedne obitelji neurohormona ili, pak, sudjeluju u zatiti i
odravanju plastinosti neurona mogle bi imati puno iri spektar moguih uinaka.
Geni koji se povezuju s psihikim funkcijama utvreni su i kao geni kandidati u nizu psihijatrijskih i
neurolokih bolesti. Da bismo mogli precizno povezati polimorfizme pojedinih gena sa specifinim i opim
kognitivnim sposobnostima, funkcijama pojedinih podruja mozga, te mehanizmima nastanka sloenih
bolesti, potrebna su daljnja istraivanja, posebno takva u kojima se varijacije pojedinih gena (genotip)
koreliraju s varijacijama kognitivnih funkcija (kognitivnim fenotipom).
Geni povezani s pamenjem i panjom
Geni povezani s pamenjem i panjom dopaminergiki, kolinergiki geni i neurotrofni geni, geni
serotoninskog sustava )

Dopaminergiki geni
Dopaminergiki geni reguliraju izvrnu panju. Budui da je za funkciju pamenja i panje vaan prijenos
ivanih impulsa putem dopamina, poblie je istraena povezanost varijacija nekoliko dopaminergikih
gena s razliitim aspektima panje: DRD4 (engl. dopamine receptor 4; 11p15.5), COMT (engl. catechol-omethyl transferase; 22q11) i DHB (engl. dopamine beta-hydroxylase; 9q34).

16

Sadraj
U genu za dopaminski receptor (DRD4) pronaen je polimorfizam u obliku 48pb dugog DNA slijeda koji se
varijabilno ponavlja 2, 4 ili 7 puta. Najea varijacija sadri 4 ponavljanja dok su one s 2 ili 7 ponavljanja
rjee zastupljene. Dopaminski receptor kodiran DRD4 genom koji sadri sedam 48pb-ponavljanja manje je
osjetljiv na vezanje dopamina, a povezuje se s istraivakim i ekstrovertiranim znaajkama osobnosti (engl.
novelty seeking). S istim se osobinama povezuje i G-alel polimorfizma A48G dopaminskog receptora DRD1
(engl. dopamine receptor 1; 5q35.1). Iako se alel DRD4 gena sa sedam 48pb-ponavljanja nae u priblino
50% ispitanika s dijagnozom poremeaja panje s hiperaktivnou (engl. attention deficit-hyperactivity
disorder, ADHD) dok je uestalost istoga alela u kontroli 20%. Novija su istraivanja pokazala da se alel
DRD4 gena sa sedam 48pb-ponavljanja moda i ne treba nuno povezati s poremeajem ponaanja, ve
se radi o ponaanju unutar varijabilnosti normalnog ponaanja. Kako je alel sa sedam 48pb-ponavljanja
evolucijski mlai, mogue da je znaio reproduktivnu prednost za neke mukarce u grupi koji su bili u potrazi
za hranom ili ivotnim prostorom pa mu se uestalost u populaciji poveavala prirodnom selekcijom.
Dopaminski sustav ima ulogu i u dijelu procesa panje kojega nazivamo izvrna kontrola, a kontrolira ga
prefrontalni dio kore velikoga mozga (prefrontalni korteks). Kako funkciju prefrontalnog korteksa kontrolira
razina dopamina u hipokampusu, kao gen kandidat za tu funkciju navodi se gen COMT koji kodira enzim za
degradaciju dopamina nakon otputanja dopamina u sinaptiku pukotinu.
U tom je genu pronaen Met158Val funkcijski polimorfizam. Val158 alel COMT gena stvara varijantu enzima koja
bre uklanja dopamin iz sinaptike pukotine dok alel Met158 stvara sporiju varijantu enzima. Homozigotet za Met158
alel tri do etiri puta smanjuje aktivnost COMT enzima u eritrocitima i hepatocitima, u odnosu prema homozigotetu
za Val158. Za normalno funkcioniranje prefrontalnog korteksa nuna je balansirana koliina dopamina, odnosno,
ravnotea njegova otputanja i uklanjanja iz sinaptike pukotine. Prema jednoj hipotezi Val158 alel prebrzo uklanja
dopamin pa time uzrokuje abnormalnu funkciju prefrontalnog korteksa. Stoga e nositelji Val158 alela imati slabije
rezultate pri testiranju kognitivnih funkcija. Uinak genotipa COMT gena potvren je i na zdravim osobama, iako je
opaen u bolesnika sa shizofrenijom i u njihovih zdravih roaka pa se smatra i genom predispozicije za shizofreniju.
U sluaju COMT gena, kao i u sluaju prethodnog DRD4 gena, moe se istaknuti uinak genske doze, pri emu e
uinak pojedinog alela biti izraeniji u homozigotetu negoli u heterozigotetu.

DBH gen kodira enzim koji pretvara dopamin u noradrenalin. Izabran je zbog svoje uloge u metabolizmu
dopamina koji se povezuje s pamenjem. U DBH genu je utvreno vie polimorfizama, a niske razine
enzima u plazmi ili cerebrospinalnom likvoru povezuju se s nekoliko psihijatrijskih poremeaja (panini
poremeaj, poremeaj panje s hiperaktivnou). Analiza G444A polimorfizma gena DHB pokazala je
povezanost s funkcijom radnog pamenja.
Kolinergiki geni
Kolinergiki geni kotroliraju vizualno spacijalnu panju. Kolinergiki receptori reguliraju funkcije mozga u
hipokampusu i parijetalnom korteksu. Nikotinski kolinergiki receptori naroito su vani, unato brojnijim
muskarinskim receptorima, za vrlo brz prijenos impulsa kroz sinapsu. Ta injenica i njihov poloaj u
parijetalnom korteksu upuuju da bi nikotinski receptori mogli biti vani u funkcijama panje.
Budui da se s parijetalnim korteksom povezuje vizualno-spacijalna panja, istraen je gen CHRNA4.
Gen CHRNA4 (engl. cholinergic receptor, neuronal nicotinic, alpha polypeptide 4; 20q13.2-q13.3) kodira
podjedinicu najrasprostranjenijeg kolinergikog nikotinskog receptora u korteksu (alfa-4/beta-2 nAChR
- nikotinski receptori sastoje se od alfa i beta podjedinica, ili vie udruenih alfa podjedinica). Utvrena
je povezanost, odnosno, bolji rezultati testiranja u osoba s CHRNA4 T alelom negoli CHRNA4 C alelom
polimorfizma C1545T to upuuje na zakljuak da CHRNA4 polimorfizam modulira vizualno-spacijalnu
panju. Polimorfizam CHRNA4 povezuje se i s kortikalnom elektrofiziologijom, a s istim funkcijama
povezuje se i polimorfizam druge podjedinice kolinergikog receptora CHRNA7, meutim, oba polimorfizma
zahtijevaju daljnja istraivanja.

17

Sadraj
Kolinergiki sustav osjetljiv je na proces starenja u normalnih, zdravih osoba pa se slabljenje kognitivnih
sposobnosti tijekom procesa starenja povezuje s atrofijom kolinergikih neurona, smanjenjem broja
kolinergikih receptora i sinapsa u parijetalnom korteksu. Stanje je reverzibilno pa se moe popraviti
administracijom imbenika rasta neurona (engl. neuronal growth factor, NGF), nikotina ili neurotrofina.
S dobi povezan gubitak i alfa-4 i beta-2 podjedinice kolinergikih receptora zabiljeen je post mortem u
podrujima frontalnog korteksa, ali i u Alzheimerovoj bolesti (engl. Alzheimer disease, AD).
Neurotrofni geni
Neurotrofni geni reguliraju radno pamenje. Za radno su pamenje, ini se, bitna dva podruja mozga:
dorzo-lateralni dio prefrontalnog korteksa i hipokampus. Pronaeno je da radno pamenje stimulira DRD1
receptore dopamina u dorzo-lateralnom dijelu prefrontalnog korteksa i hipokampusu, meutim, zasad nema
dokaza o povezanosti polimorfizama DRD1 gena s pamenjem. Ipak, identificiran je gen s neuroprotektivnom
ulogom, izraen u hipokampusu, koji bi mogao biti kljuan za funkciju pamenja. Funkcija pamenja je,
ini se, povezana sa znaajkom sinaptike plastinosti i plastinosti neurona pa molekule sa sposobnou
poticanja brzih promjena u sinapsama mogue moduliraju sposobnost pamenja.
Takva je molekula BDNF (engl. brain-derived neurotrophic factor; 11p13) koja, prema nizu eksperimenata,
kontrolira dugotrajnu potencijaciju (engl. long-term potentiation, LPT) u hipokampusu. BDNF je, nadalje,
vaan za spacijalno pamenje. Polimorfizam Val66Met gena BDNF povezan je s rezultatima WMS-R
(engl. Wechsler Memory Scale-R Logical Memory Task) pri emu su Met/Met homozigoti postizali slabije
rezultate u odnosu prema heterozigotima ili Val/Val homozigotima. Meutim, BDNF genotip nije utjecao
na semantiko pamenje ili rezultate WCST (engl. Wisconsin Card Sort Task) testiranja. Drugi rezultati
pokazali su uinak polimorfizma BDNF-a u hipokampusu i na fiziolokoj razini.
Geni koji kontroliraju neuroplastinost

Geni koji kontroliraju neuroplastinost utjeu na kognitivne sposobnosti i procese starenja. Geni s moguim
najirim uincima na kognitivne sposobnosti vjerojatno su oni koji kontroliraju zdravlje i plastinost
neurona.
Jedan od takvih gena je ApoE (apolipoprotein E; 19q13.2) iji je produkt protein plazme koji regulira
transport kolesterola i drugih hidrofobnih molekula. ApoE se pojavljuje u obliku triju alela: 2, 3 i 4
s uestalou od 8%, 78% i 14%. Budui da je ApoE glavni apolipoprotein u mozgu i cerebrospinalnoj
tekuini, njegova je uloga uklanjanje lipida iz oteenih stanica i opskrba lipidima za potrebe rasta neurona.
ApoE je, takoer, jak promotor razvitka sinapse, odnosno, moe preusmjeriti kolesterol i lipide s drugih
mjesta na mjesta razvitka novih ivanih ogranaka. Produkt ApoE4 alela manje je uinkovit u navedenim
funkcijama pa se povezuje i s pojavom Alzheimerove demencije (AD). Alel ApoE4 poveava rizik za AD
ovisno o genskoj dozi, a nae se u 65% oboljelih od AD-a, pa je openito prihvaen stav da osobe s alelom
4 imaju povean rizik za pojavu AD-a. Meutim, ApoE4 alel ima utjecaja i na bre napredovanje multiple
skleroze, na loiji ishod miotrofne lateralne skleroze ili sporiji oporavak poslije traumatske povrede mozga.
ini se da je opa uloga ApoE genotipa moduliranje reakcije mozga na povredu bilo koje vrste to upuuje
na znaajnu ulogu toga gena u mehanizmima obnove neurona (engl. neuronal repair). Poradi tih se razloga
istrauje utjecaj alelnih varijacija ApoE gena na kognitivne sposobnosti ljudi mlae dobi, odnosno, testira
se postoji li kognitivni fenotip odreen s ApoE4 neovisno o AD-u. Opaeno je da se pomou ApoE genotipa
ne moe predvidjeti stupanj inteligencije u djejoj dobi (izmeu 6 i 15 godina), ali su zabiljeeni kognitivni
deficiti u populaciji (u dobi izmeu 24 i 60 godina) nosilaca barem jednog ApoE4 alela, u odnosu prema
osobama s drugim varijantama gena. Iako potvrda ovih opaanja zahtijeva daljnja istraivanja, ini se da

18

Sadraj
ApoE4 alel izraava uinak tek u ranoj odrasloj dobi te modulira slabljenje kognitivnih funkcija tijekom
starenja. Osim navedenih, ApoE4 povezuje se i s nekim morfolokim i fiziolokim promjenama mozga, npr.
smanjenim volumenom hipokampusa i smanjenim protokom krvi u specifinim dijelovima korteksa tijekom
rjeavanja postavljenog zadatka.
Iz dosadanjih istraivanja zakljuuje se da ApoE genotip odreuje stupanj uinkovitosti obnove neurona
nakon oteenja koja nastanu bilo djelovanjem imbenika okoline bilo tijekom fiziolokog procesa
starenja.
Kao geni s moguom neuroprotektivnom ulogom predloeni su i geni za estrogenske receptore. Poznato
je da estrogen stimulira rast neurona, potie neurogenezu i stvaranje novih sinapsi, a djeluje i zatitno
spreavajui smrt neurona poslije modanog udara ili mehanike ozljede. Na mjestu ozljede poveava se
sinteza estrogena kao i ekspresija receptora za estrogen. Zatitni uinci estrogena na mozak utvreni su i
boljim oporavkom ena, u odnosu prema mukarcima, nakon ozljeda mozga. Pozitivni uinci estrogena na
verbalno pamenje opaeni su u ena u postmenopauzi koje su dobivale nadomjesnu hormonsku terapiju
(engl. hormone replacement therapy, HRT). Te su ene bolje rjeavale zadatke koji zahtijevaju verbalno
pamenje dok se vizualno pamenje nije bitno razlikovalo u odnosu prema kontrolnim enama.
Estrogenski receptori (ER) u mozgu postoje u dva oblika: alfa i beta. ER-alfa je izraen u hipotalamusu i
amigdali dok je ER-beta veinom izraen u hipokampusu, entorinalnom korteksu i talamusu. Alelne varijante
ER-a istraene su povezano s pojavom AD-a, s obzirom i na smanjeni rizik za pojavu AD-a u onih ena koje
su primale HRT. U ER-alfa genu pronaena su dva restrikcijska polimorfizma (razliite duljine fragmenata
nakon rezanja restrikcijskim endonukleazama) nazvana Pp i Xx. Za pojedinane polimorfizme Pp i Xx nisu
naeni vrsti dokazi o povezanosti s AD-om, meutim, kombinacijom ovih polimorfizama s ApoE genotipom
utvren je povean rizik u osoba genotipa xpxp udruenog s barem jednim ApoE4 alelom.
Istraivanja starijih nedementnih ena tijekom viegodinjeg vremenskog perioda pokazala su da bi alelne
varijacije ER-alfa i ER-beta mogle modulirati kognitivne funkcije. Naime, ene u kojih su se s vremenom
javili kognitivni deficiti ee su u genotipu imale zastupljene p ili x alele. Slijedi da estrogen primarno
djeluje neuroprotektivno pa kroz tu funkciju, putem receptora, modulira i kognitivne sposobnosti. Potrebne
su nove studije koje e, mogue, potvrditi ulogu i ER i ApoE gena u fiziolokim procesima kognitivnog
starenja i objasniti mehanizme njihove interakcije.
Geni serotoninskog sustava
Iako se uloga serotonina u mozgu vie povezuje s pojavom depresije i stvaranjem emocija, istraivanja
povezuju receptor za serotonin (5-HT2A) sa slabijim kratkotrajnim pamenjem. U genu za taj receptor
pronaeno je polimorfno mjesto u kojem je aminokiselina histamin zamijenjena tirozinom. Serotonin
slabije stimulira 5-HT2A receptore s tirozinom negoli one s histaminom. Ispitanici koji imaju barem jedan
tirozinski alel loiji su na testu kratkotrajnog pamenja, dok se na testu dugotrajnog pamenja ne razlikuju
znaajno od onih s histaminskom varijantom gena.

19

Sadraj
Geni serotoninskog sustava i emocije
Jo nije u potpunosti poznato kako nastaju karakter, temperament ili osobnost te na koji nain nastaju
odreeni obrasci ponaanja, meutim, niz novijih znanstvenih istraivanja daje smjernice za razumijevanje
povezanosti genetikih varijacija, regulacije emocija i afektivnih bolesti. Poznato je da je kljuni
neurotransmiter povezan s regulacijom emocija u mozgu serotonin (5-hidroksitriptamin, 5-HT), a poremeaji
njegove funkcije pronaeni su u poremeajima raspoloenja ili anksioznim stanjima. Lijekovi koji ciljano
djeluju na 5-HT receptore uinkoviti su u lijeenju navedenih poremeaja. Ekspresija 5-HT receptora jaka je
u kortikolimbikom putu, koji je zaduen za regulaciju emocionalnih stanja. Zbog tih je razloga intenzivno
istraen polimorfizam u genu za transporter serotonina (5-HTT ili SLC6A4 engl. solute carrier family 6
neurotransmitter transporter, serotonin- member 4, 17q11.1-q12) koji uklanja serotonin nakon otputanja
u sinaptiku pukotinu, te ga vraa u stanicu.
Polimorfizam 5-HTT gena javlja se u obliku kratkog i dugog alela. Radi se o inserciji (dugi alel) ili
deleciji (kratki alel) 44 pb dugog DNA sljeda. Krai alel povezuje se sa slabijom ekspresijom i slabijom
funkcionalnou proteina (manje je uinkovit od dugog alela). Eksperimenti na mievima pokazali su da
se zbog nedostatka 5-HTT-a javljaju poviene razine serotonina u frontalnom korteksu i hipokampusu,
a fenotipski nastaje stanje nalik anksioznosti (engl. anxiety-like behaviour). Precizni uinci prisutnosti
kraeg alela u ovjeka nisu u potpunosti poznati. Mnoge su studije potvrdile povezanost kraeg 5-HTT
alela s pojavom anksioznosti unutar normalnih granica, i to u populaciji zdravih osoba, odnosno, nuno ne
povezuju krai alel 5-HTT gena s tekim emocionalnim poremeajima.
Druge su studije uputile na povezanost polimorfizma 5-HTT gena i s reakcijom na stres. Utvreno je da
osobe s kraim 5-HTT alelom imaju povean rizik za depresivni poremeaj ukoliko su prethodno bili izloeni
multiplim stresnim dogaajima tijekom ivota (npr. zlostavljanju tijekom djetinjstva, gubitku posla, rastavi
braka i sl.).
Drugi geni povezani s kognitivnim sposobnostima
Popis gena povezanih s kognitivnim sposobnostima zasigurno je puno vei. Vrlo je vjerojatno itav niz
gena ukljuen u konstrukciju i odravanje mozga te povezivanje njegovih dijelova. Pretpostavlja se da je
najmanje 40% ukupnih gena izraeno u mozgu, to ini potragu za genima kandidatima vrlo zamrenom.
Morley i Montgomery (2001.) pretraivanjem literature pronali su preko 150 gena kandidata i genetikih
lokusa mogue povezanih s kognitivnim funkcijama ovjeka te procesima uenja i pamenja u mia i vinske
muice. Iako je pronaena strukturna i funkcionalna slinost izmeu gena ovjeka i gena drugih, evolucijski
udaljenih vrsta, postoji mogunost da su znanstvenici, zbog nepoznavanja same biologije kognicije, zaobili
neke druge gene koji bi mogli biti esencijalni za kognitivne sposobnosti ovjeka. Takoer, nemaju svi geni
ovjeka gene homologe u genomima ivotinja. Procjenjuje se da bi humani genom mogao sadravati 150350 gena specifinih za nau vrstu. Te gene tek treba otkriti, a bili bi odlini kandidati za niz za ovjeka
specifinih funkcija.

20

Sadraj
Pitanja i zadaci:
ZADATAK 1.
Alel za smee oi (S) dominantan je nad alelom za plave oi (s). ena plavih oiju, iji
roditelji imaju smee oi, udata je za mukarca smeih oiju. Njihovo dvoje djece ima plave
oi. Odredite genotipove svih osoba.
Rjeenje: za rjeavanje zadatka potrebno je razumjeti odnose dominacije i recesivnosti gena
te pravila genske segregacije. Budui da je ena plavooka, njezin je genotip ss (recesivni
homozigot). Budui da imaju smee oi i ker plavih oiju, enini su roditelji heterozigoti
Ss, jer se jedino krianjem Ss x Ss moe dobiti potomstvo genotipa ss. Mukarac iz zadatka
je takoer heterozigot (Ss), jer su im djeca plavooka (ss).
Tablica 1a. Rezultat krianja Ss x Ss
gamete

SS

Ss

Ss

ss

Potomci imaju smee ili plave oi u omjeru 3:1.

Tablica 1b. Rezultat krianja Ss x ss
gamete

S
s

Ss
ss

Potomci imaju smee ili plave oi u omjeru 1:1.

ZADATAK 2.
Krianjem biljaka zijevalica ruiastog cvijeta, u sljedeoj je generaciji dobiveno 35 biljaka
bijelog cvijeta, 79 biljaka ruiastog i 38 crvenog cvijeta. Koliko alela odreuje boju cvijeta
zijevalice i u kakvom su odnosu ti aleli?
Rjeenje: u zadatku se pojavljuju tri razliita fenotipa: bijela, ruiasta i crvena boja
cvijeta. Iz broja dobivenih potomaka moe se uoiti njihov priblian omjer: 1:2:1, koji
odgovara F2 generaciji monohibridnog intermedijarnog krianja. U ovom krianju nema
odnosa dominacije i recesivnosti, ve boju cvijeta odreuju dva alela (npr. a1 i a2) koji
u homozigotetu odreuju bijelu (a1a1) i crvenu boju (a2a2) cvijeta. Ti su aleli u odnosu
intermedijarnosti, to znai da u heterozigotetu (a1a2) daju novu osobinu: ruiastu boju
cvijeta.

21

Sadraj
Tablica 2. Rezultat krianja a1a2 x a1a2
gamete

a1

a2

a1
a2

a1a1
a1a2

a1a2
a2a2

Potomci imaju bijeli, ruiasti ili crveni cvijet.

ZADATAK 3.
Una resica ovjeka pojavljuje se u tri fenotipska izraaja: slobodna, polusrasla i srasla una
resica. Srasla una resica predstavlja recesivnu osobinu, dok je slobodna resica dominantno
svojstvo. Kakvo potomstvo, s obzirom na vezanost une resice i boju oiju, mogu oekivati
mukarac plavih oiju i polusrasle une resice i ena smeih oiju slobodne une resice?
Rjeenje: u zadatku se radi o istovremenom praenju dvaju svojstava, odnosno, o dihibridnom
krianju. Najprije je potrebno odrediti genotipove mukarca i ene. Genotip mukarca je
ssRr, dok u ene postoje dvije mogunosti SsRR ili SSRR. Naime, iz zadatka ne moemo sa
sigurnou znati da li je ena homozigot ili heterozigot za boju oiju. Treba napraviti oba
krianja: ssRr
x SsRR i ssRr x SSRR, te oitati mogue genotipove i fenotipove (tablice 3 i 4).
Tablica 3. Rezultat krianja ssRr x SsRR
gamete

SR

sR

sR
sr

SsRR
SsRr

ssRR
ssRr

U ovom sluaju potomci imaju smee ili plave oi, te polusraslu ili slobodnu unu resicu.
Tablica 4. Rezultat krianja ssRr x SSRR
gamete
sR
sr

SR
SsRR
SsRr

U ovom sluaju svi su potomci smeooki, a una resica im je polusrasla ili slobodna.
ZADATAK 4.
Holt-Oramov sindrom uzrokovan je mutacijom dominantnog tipa na kromosomskom lokusu
12q24.1 u genu TBX5. Bolest karakteriziraju anomalije gornjih ekstremiteta (nedostatak
nadlaktice ili palca, trifalangealni palac, suena ramena) i abnormalnosti srca (defekti
septuma atrija i ventrikula). U obitelji XX jedno je dijete umrlo sa znacima teke srane
malformacije, a drugo je roeno s anomalijama kostura i sranom grekom. Nakon
postavljene dijagnoze Holt-Oramova sindroma pregledani su roditelji. Radiografski je u
oca otkrivena anomalija ramenog zgloba. Otac nije imao teih sranih anomalija, a majka
je bila zdrava.

22

Sadraj
Kako objanjavamo pojavu teke klinike slike u djece? Koliko iznosi statistiki rizik za
ponovno javljanje iste bolesti u daljnjem potomstvu mukarca i ene iz zadatka?
Rjeenje: s obzirom da su poznati kromosomski lokus i mutacija koja uzrokuje Holt-Oramov
sindrom, moe se zakljuiti da se radi o monogenskom nasljeivanju. Budui da se radi o
mutaciji dominantnog tipa, mukarac iz zadatka mora biti heterozigot, odnosno, njegov je
genotip Aa, dok je ena zdrava (aa). Raznolikost klinike slike posljedica je razliitog stupnja
genske ekspresije u razliitih individua, koji je tipian za dominantne osobine. Krianje u
ovom zadatku jest monohibridno s dominacijom, tj. iz krianja Aa x aa slijedi da rizik za
pojavu bolesti u svakog slijedeeg potomka iznosi 50%.
Tablica 5. Rezultat krianja Aa x aa
gamete
A
a

a
Aa
aa

Potomci e biti ili zdravi ili bolesni.

ZADATAK 5.
Generalizirani albinizam, poremeaj sinteze prekursora melanina, nasljeuje se u ovjeka
kao recesivno svojstvo. Za sljedee primjere odredite genotipove roditelja i djece: dva
normalna roditelja imaju petero djece, etiri su normalna, jedno ima albinizam, normalni
mukarac i albino ena imaju etvero djece, sva su normalne pigmentacije te normalni
mukarac i albino ena imaju troje normalne i dvoje albino djece
Rjeenje: roditelji su heterozigoti (Aa x Aa) za albinizam jer imaju jedno albino dijete (aa);
(rizik za svako dijete iznosi 25%) (tablica 6), mukarac (AA) i albino ena (aa) imaju sve
potomke heterozigote (Aa) normalne pigmentacije (100%) (tablica 7), a mukarac normalne
pigmentacije mora biti heterozigot (Aa), budui da jedino u tom sluaju iz krianja s albino
enom (aa) mogu nastati albino potomci (aa) (rizik iznosi 50%) (tablica 8)
Tablica 6. Rezultat krianja Aa x Aa
gamete
A
a

A
AA
Aa

a
Aa
aa

rizik za albino potomke iznosi 25%

Tablica 7. Rezultat krianja AA x aa
gamete
A
A

a
Aa
Aa

a
Aa
Aa

nema rizika za albino potomke

23

Sadraj
Tablica 8. Rezultat krianja Aa x aa
gamete
A
a

a
Aa
aa

a
Aa
aa

rizik za albino potomke iznosi 50%

ZADATAK 6.
Godine 1952. jednoj je eni u Bombayu bila potrebna transfuzija. Krvna joj je grupa odreena
kao 0, u odsutnosti A i B antigena. Jedan od njezinih roditelja bio je krvne grupe AB, a sin je
imao krvnu grupu B. U ene je naknadno utvrena prisutnost rijetke homozigotne recesivne
mutacije. Fenotip (u ovom sluaju krvna grupa 0) koji ne odgovara genotipu nazvan je
bombajski fenotip. Objasnite o kojoj je mutaciji rije!
Rjeenje: radi se o mutaciji gena za tvar H. Terminalnom dijelu tvari H na membranskoj
povrini eritrocita nedostaje eer, pa ju enzimi za sintezu antigena A i B krvnih grupa AB0
sustava ne mogu prepoznati kao svoj supstrat. enina je krvna grupa funkcionalno 0, to ne
odgovara njezinom genotipu. U njezinom genotipu moraju postojati geni za antigene A ili B,
ili za oba antigena (jer jedan roditelj ima krvnu grupu AB).
ZADATAK 7.
Interindividualna varijabilnost humanog genoma ograniena je na njegov manji dio, pa
individualnoj razliitosti nae vrste pridonosi:
A) 0.1% genoma
B) 1% genoma
C) 1.5% genoma
D) 10% genoma
E) 20% genoma
Rjeenje:
A) 0.1% genoma
ZADATAK 8.
Pojam endofenotipa oznaava:
A) razliitu razinu genske ekspresije u razliitih individua
B) dio fenotipa povezanog s dominantnim alelima

24

Sadraj
C) dio fenotipa povezanog s recesivnim oblicima gena
D) pojedinu mjerljivu osobinu koja dobro korelira s genotipom individua
E) bilo koju kvantitativnu (mjerljivu) osobinu
Rjeenje:
D) pojedinu mjerljivu osobinu koja dobro korelira s genotipom individua
ZADATAK 9.
Polimorfizmi jednog nukleotida:
A) nuno mijenjaju aminokiselinski slijed u proteinima
B) jesu redom funkcijski polimorfizmi
C) mogu se nalaziti u kodirajuim i nekodirajuim dijelovima gena
D) tipini su samo za proteine receptora
E) tipini su samo za gene koji kodiraju enzime
Rjeenje:
C) mogu se nalaziti u kodirajuim i nekodirajuim dijelovima gena
ZADATAK 10.
Osobe s dokazanim 1545T alelom kolinergikog receptora CHRNA4 pokazuju znaajno
bolje rezultate prilikom testiranja vizualno-spacijalne panje, u odnosu prema osobama s
alelom 1545C. U opisanom sluaju polimorfizam C1545T predstavlja:
A) obini polimorfizam
B) funkcijski polimorfizam
C) dominantni polimorfizam
D) recesivni polimorfizam
E) polimorfizam nc gena (gena bez uloge kodiranja proteina)
Rjeenje:
B) funkcijski polimorfizam

25

Sadraj
ZADATAK 11.
Koji od navedenih gena ima neuroprotektivnu ulogu (ulogu u obnavljanju neurona i ouvanju
neuroplastinosti):
-
-
-
-
-

gen dopaminskog receptora (DRD1)

gen receptora za serotonin (5-HT2A)
geni za estrogenske receptore alfa i beta (ER)
gen za katehol-O-metil transferazu (COMT)
gen unositelja serotonina (5-HTT)

Rjeenje:
- geni za estrogenske receptore alfa i beta (ER)
ZADATAK 12.
Nairi spektar moguih djelovajna na kognitivne sposobnosti ovjeka posjeduju geni koji:
-
-
-
-
-

kodiraju nikotinske kolinergike receptore

kodiraju receptore dopamina
kodiraju receptore serotonina
kodiraju enzime za degradaciju dopamina i serotonina
reguliraju mehanizme fiziolokih promjena i obnove neurona

Rjeenje:
- reguliraju mehanizme fiziolokih promjena i obnove neurona
ZADATAK 13.
Pamenje, panju i druge kognitivne funkcije modulira niz genetikih lokusa. Svojstva
kontrolirana veim brojem gena nazivamo:
A) poligenskim
B) monogenskim
C) dominantnim
D) kodominantnim
E) recesivnim

Rjeenje:A) poligenskim

26

Sadraj
3. PRENATALNI RAZVOJ
Prenatalni razvoj zapoinje stvaranjem ovuma. Razdoblje koje nastaje priratanjem ovuma u stjenku
maternice zove se embrionalno razdoblje. Embrionalna faza razvoja djeteta trajat e do kraja osmog
tjedna nakon zaea.
Iz ovuma se najprije razvijaju dvije stanine strukture: iz jedne e nastati posteljica ili placenta, a iz druge
e se razviti dijete.
Stanice iz kojih e se razviti dijete poredane su kuglasto u tri sloja.
Iz vanjskog ili ektoderma nastat e gornji dio koe, kosa, osjetni organi i ivani sustav.
Iz srednjeg ili mezoderma nastat e donji sloj koe, miii, kosti, krv i jo neki organi. Iz unutranjeg sloja
ili endoderma razvit e se probavni organi, plua, tiroidna lijezda i drugo.
Psihiki razvoj i psihike funkcije najznaajnije su odreene upravo razvojem centralnog ivanog sistema
pa emo taj proces detaljnije opisati .
Prenatalni razvoj centralnog ivanog sistema
Morfoloki razvoj mozga
Dva su osnovna oblika razvoja mozga, prvi je razvoj pojedinih odjeljaka, a drugi razvoj dinamikog
umreenja. Razvoj odjeljaka karakteriziran je progresivnim stvaranjem pojedinih odjeljaka u mozgu, a
zavrava u vrijeme kada su svi neuroni funkcionalno povezani. Meudjelovanja ivanih vlakana, aksona,
dovode do stvaranja mrea neurona i funkcionalne integracije razliitih regija mozga, to je osnova
evolucijskih promjena.
Ve prvi su embriolozi uoili da se kratko iza formiranja neuralne cijevi javljaju popreni prstenovi ili
neuromere, podruja pojaanog umnoavanja, proliferacije neurona. Svaki se takav odjeljak dalje dijeli
u pododjeljke. U osnovi odjeljivanja grupe stanica razliit je afinitet jednih prema drugima (diferencijalni
stanini afinitet). Tom principu razliitog staninog afiniteta jedina zapreka moe biti formiranje vezivnih
traaka koji fiziki onemoguuju kretanje stanica. Tako formirane neuromere nestaju u odreenim
embriolokim stadijima te se mogu smatrati kao prolazne strukture od malog utjecaja na strukturalnu ili
funkcionalnu organizaciju zrelog mozga. Ipak se zakljuuje da se strukturalna organizacija cijelog mozga
zasniva na sukcesivnoj formaciji malih razvojnih odjeljaka koji su osnova neuronalnim nakupinama koje
vidimo u zrelom mozgu. Jednom podijeljene skupine neurona moraju se povezati aksonima. Stanine
adhezivne molekule veu se ovisno o koncentracijama i kombinacijama razliitih molekula. Smjer rasta
aksona rezultanta je privlanih i odbojnih molekularnih signala na koje nailaze na svom putu. Razvoj mozga
tako se moe shvatiti pasivnim rastom aksona koji odgovaraju na informacije ranije postavljene procesom
stvaranja odjeljaka. Meuveze aksona u mozgu osnova su njegove sposobnosti obraivanja informacija, ali
imaju za posljedicu da razvojne promjene u jednom dijelu mozga mogu uzrokovati promjene u udaljenim,
aksonima povezanim, dijelovima. U osnovi procesa je zapravo natjecanje izmeu neurona za hranidbene
(trofike) tvari. Manipulacijom, mijenjanjem neuronalne aktivnosti moe se postii promjena u prostornom
rasporedu aksona bez izazivanja velikih citoarhitektonskih promjena. Taj mehanizam lei u osnovi tzv.
fenomena plasticiteta mozga.
Dvoznanost razvoja centralnog ivanog sustava znai s jedne strane progresivno dijeljenje
(kompartmentalizaciju) mozga prema manjim jedinicama (odjeljcima) koje se tada meusobno povezuju
putem kda molekularne privlanosti. S druge strane stvara se dinamika mrea neurona koji se meusobno
povezuju to je posredovano utjecajem aksona na diferencijaciju. Oba su osnovna procesa vremenski
odijeljena. Tek nakon to se mozak podijeli na osnovne dijelove, nastaju posebne aksonske sveze. Promjene
u relativnoj veliini pojedinih odjeljaka mogu rezultirati razliito uspostavljenim neuronskim spojevima
ili krugovima.

27

Sadraj
Razvoj mozga moe se vidjeti kao kompromis izmeu filogenetski konzervativnih mehanizama koje
uglavnom povezujemo sa stvaranjem odjeljaka mozga u razvoju i radikalnih mehanizama koji promoviraju
promjene i koji su veinom vezani sa stvaranjem dinamike mree. Suviak konzervativnih tendencija
zaustavilo bi evolucijske promjene dok bi suviak mehanizama koji promoviraju promjene doveo do
razvojne nestabilnosti. Dinamiki nain neuronalnih mrea prevladava u prednjem dijelu mozga, posebno
u talamo-kortikalnom sustavu dok u stranjem dijelu mozga prevladava nain stvaranja odjeljaka kompartmentalizacije.
Osnovne strukture mozga kao to su kora velikog mozga, uljevito tijelo, mali mozak i duboke jezgre mozga,
nastaju u otprilike isto embrioloko vrijeme. Zbog toga svako oteenje, noksa, koja remeti normalan razvoj
dovodi do malformacije koja zahvaa vie od jedne strukture mozga.
Mozak se razvija i organizira u predodreenim obrascima koji koreliraju s neurolokim i intelektualnim
funkcijama novoroeneta odnosno starijeg djeteta. Ti se obrasci mogu anatomski pratiti in vivo zahvaljujui
modernim tehnikama kompjutorizirane tomografije ili magnetske rezonancije. Tim se metodama mogu
pratiti razliiti aspekti razvoja i sazrijevanja mozga kao to su razvoj sulkusa, mijelinizacija, promjene
u kemizmu ili sadraju vode u tkivu mozga, promjene u brzini protoka krvi kroz pojedine regije mozga
ili promjene u lokalizaciji specifine modane aktivnosti. Posebno mjesto zauzima metoda magnetske
rezonancije koja omoguuje oslikavanje sive i bijele supstancije mozga, kao i neke druge mikrostrukturalne
promjene koje prate razvoj. Posebno mjesto u razvoju i sazrijevanju zauzima mijelinizacija jer omoguuje
olakan prijenos nervnih impulsa kroz CNS.
Embrionalni razvoj centralnog ivanog sustava
Embrionalni razvoj centralnog ivanog sustava zapoinje 15 dana nakon oplodnje kada se umnoavaju
ektodermalne stanice du primitivnog embrija tvorei ploicu tkiva koje nazivamo primitivni traak. Cefaliki
kraj traka (smjer glave) odreen je proliferirajuim stanicama koje tvore tzv. Hensenov vori. Od tog
voria stanice putuju rostralno i potiu razvoj tj. diferencijaciju lenog sredinjeg (dorzalnog medijanog)
ektoderma u neuroektoderm. Takav neuroektoderm koji formira tvorbu nalik ploici nazivamo neuralnom
ploom. Oko 17- oga dana zapoinje debljanje bonih , lateralnih krajeva neuralne ploe, molekule aktina
uzrokuju savijanje ploe prema medijalnom smjeru te uz pomo okolnog mezenhima spajanjem krajeva
ploe na nivou rombencefalona nastaje valjkasta tvorba (oko 20. dana). To je poetak nastajanja tvorbe koju
nazivamo neuralna cijev ( Slika 1). Kompletiranjem tog procesa, neuroektoderm, iz kojeg nastaje centralni
ivani sustav, odvaja se od ektoderma koji ga oblae i iz kojeg nastaje koa. Zatvaranje neuralne cijevi
odvija se na tri mjesta, a ne, kako se dosad mislilo, kranio kaudalno slino, patent zatvarau. Cefaliki
kraj neuralne cijevi prednja neuropora nastaje oko 25-oga dana ( Slika 2). Stranja neuropora zatvara se
oko 27-oga, 28-oga dana. U vrijeme zatvaranja prednje neuropore formiraju se tri proirenja ili modana
mjehuria: prosencefalon (prednji dio mozga), mezencefalon (srednji dio mozga) i rombencefalon (stranji
dio mozga). Prozencefalon se dijeli u diencefalon, iz kojeg nastaju bazalni gangliji i telencefalon koji daje
hemisfere velikog mozga i neke modane jezgre. Stanice koje ine diencefalon proizlaze iz germinativnog
matriksa i to iz podruja koje postaje trea komora, a stanice iz telencefalona potjeu iz germinativnog
matriksa u zidovima buduih bonih komora. U vrijeme zatvaranja prednje neuropore javljaju se optiki
mjehurii koji proizlaze iz diencefalona. Rombencefalon se dijeli na mijelencefalon koji daje osnovu za
pons i medulu te na metencefalon, iz kojeg nastaju cerebelarne hemisfere sa vermisom.
Modane polutke nastaju od bonih mjehuria koji se formiraju oko 35 dana gestacije kao izdanci
telencefalona iz podruja Monroovih otvora. Stjenke tih izdanaka tanke su i jednostavne grae a spojene
su sa medijanim strukturama pomou lamine terminalis. Lamina terminalis ne raste dok se telencefalonski
mjehurii ire na sve strane (lateralno, rostralno, ventralno i kaudalno). Daljnjim razvojem stvaraju se
stanini slojevi u stjenkama telencefalonskih mjehuria koji formiraju germinalni matriks koji je osnova
za daljnji razvoj velikog mozga. Germinalni matriksi, mjesta umnoavanja stanica, u poetku se sastoje od
samo jednog sloja (ventrikularna zona), daljnim razvojem dolazi do stvaranja perifernih slojeva

28

Sadraj
(subventrikularna zona) meusobno odvojenih slojem bogatim vlaknima. Iako se dri da ventrikularna zona
daje veinu neurona a subventrikularna generira veinom gliju, novija saznanja govore da se u obije zone
nalaze GABA interneuroni koji nastaju u zidu tree komore i putuju u zidove bonih komora, a otuda putuju
u neokorteks u razvoju .
Postembrionalni razvoj centralnog ivanog sustava
Postembrionalni rast hemisfera velikog mozga posljedica je umnoavanja neurona i glije, kako u njihovom
broju tako i u broju njihovih staninih izdanaka. Proces neuronalnog umnoavanja traje do 125 dana
gestacije. Nasuprot tome glija se umnoava tijekom cijelog ivota pojedinca. Na taj nain formira se
ukupna populacija neurona koju ima odrasla osoba. Zadivljujue je da se u relativno kratkom razdoblju
stvaraju neuroni koji traju za cijeli ivot jedne osobe. Jednom diferencirani neuroni ne mogu se dalje dijeliti
i tako nadoknaditi eventualne gubitke u perinatalnom razdoblju. Dorzomedijalno u obama mjehuriima
stvaraju se vaskularna podruja od kojih nastaju korioidni pleksusi ( krvoilje) bonih komora. Daljnji
razvoj hemisfera velikog mozga obiljeen je razvojem okcipitalnog pola oko 43. gestacijskog dana i
temporalnog pola oko 50. dana gestacije. Tijekom ranog razvoja povrina hemisfera velikog mozga
ravna je. Fetalni sulkusi razvijaju se odreenim redoslijedom, filogenetski stariji sulkusi javljaju se prvi,
filogenetski noviji, posljednji. Zrelo novoroene ima sve sulkuse i giruse koji su karakteristini za ovjeka.
Primitivna Silvijeva fisura je najprije uoljiva, i to u etvrtom mjesecu gestacije. Dalje se javljaju redom
kalkarini, parietooksipitalni, cingularni sulkus (20-22 tjedana); centralni Rolandiki, interparijetalni, gornji
temporalni sulkus (25 tjedana); precentralni, postcentralni, gornji frontalni i srednji frontalni sulkus (24-28
tjedana).( Slika 3) Promatrajui zrelost girusa obaziremo se na irinu girusa i dubinu sulkusa. Na osnovi
stupnja zrelosti girusa vri se stupnjevanje razvoja u sedam razliitih regija mozga. Najbri razvoj girusa i
mijelinizacija javlja se u senzorimotornoj i vizualnoj regiji. Ti se procesi mogu pratiti porastom iskoritenja
glukoze, porastom prokrvljenja tkiva, sazrijevanjem mikrostrukture i sazrijevanjem biokemizma mozga
u dotinim regijama. Najsporije metaboliko i mijelinizacijsko sazrijevanje nalazimo u frontobazalnim,
frontopolarnim i prednjim temporalnim regijama mozga. Ukoliko razmatramo spomenuti razvoj CNS-a u
prijevremeno roenog djeteta (koje je u tom smislu fetus ex utero), moemo rei da taj razvoj nalii onome
u fetusa, tj. sulci se pojavljuju napredovanjem postkoncepcijske dobi, meutim, taj je razvoj izgleda bri
in utero. Germinalni matriks, koji je najdeblji u podruju kaudalnih glavica, vidi se kao traka u zidovima
bonih komora (18-20 tjedana), postaje tanji i diskontinuiran daljnjim sazrijevanjem.
Diferencijacija neurona dogaa se u posebnim germinativnim centrima koji se nalaze u blizini stijenki
modanih komora ili uz povrinu pije mater. Novostvoreni neuroni putuju, migriraju prema onim podrujima
koja trebaju zauzeti u zrelom mozgu, veinom sudjeluju u organizaciji modane kore. Proces migracije
neurona i organizacije korteksa odvija se iznutra prema van prvi val neurona zauzima dublje slojeve
kortikalne ploe, dok neuroni drugog vala zauzimaju povrnije slojeve. Red u migraciji, odnosno putovanju
neurona uspostavljaju signali iz glija stanica to ukljuuje membranske receptore, adhezijske molekule,
ionske kanale i molekule glasnike. Sredinom gestacije proces migracije je veim dijelom zavren. Neuroni
koji pripadaju kori malog mozga zapoinju svoju migraciju tijekom drugog mjeseca gestacije s podruja
neuroepitela rostralne polovice etvrte komore. Stanice koje tvore vanjski granularni sloj kore malog
mozga imaju posebno svojstvo daljnjeg stvaranja neurona sve do 7-9 mjeseci postnatalno. Aksoni i dendriti
uspostavljaju kontakte sa drugim neuronima, proces usavravanja tih sinaptikih kontakata traje godinama i
taj je proces u osnovi neurolokog i mentalnog razvoja djeteta. Jedno osnovno svojstvo u razvoju centralnog
ivanog sustava jest meuovisnost neurona, koja je vana za preivljavanje i sazrijevanje neurona.
Dijeljenje neurona uz podruje modanih komora asimetrian je proces, tj. svaka stanica-roditelj daje dvije
razliite stanice keri, jedna e migrirati u podruje kore mozga, a druga ostaje kao zametna stanica ili je
unitena. Programirana smrt stanica (apoptoza) je aktivni, genetski uvjetovan proces koji zahvaa skoro
polovicu svih neurona u veini podruja mozga u razvoju. Apoptoza ili degeneracija neurona odvija se do
u ranu postnatalnu fazu razvoja.

29

Sadraj
Neuroni stvaraju dendrite, kratke ivane mastavke, im stignu u podruje kore mozga, to je proces koji
se javlja nakon to neuroni prestanu s proliferacijom i migracijom. Stvaranje neuronalnih izdanaka i rast
glije procesi su koji najvie doprinose rastu kore mozga u toj fazi razvoja CNS-a. Sinapse, mjesta
kojima dolaze u kontakt s drugim ivanim stanicama, javljaju se ve u treem mjesecu gestacije. Broj
sinapsi poveava se kako napreduje proces dendritizacije, pa tako npr. u frontalnom korteksu do 24 mjeseca
postnatalno. Uzorak povezivanja neurona posljedica je interreakcija molekula na povrini neurona, to
znai da se aksoni povezuju zbog specifinog kemijskog afiniteta. Nakon uspostavljanja sinapsi dolazi do
procesa reorganizacije sinapsi to je osnovni proces za normalnu funkciju sredinjeg ivanog sustava, jae
sinapse ostaju a slabe se eliminiraju putem kompeticije, borbe za trofike tvari. Reorganizacija je podrana
procesom neuronske aktivnosti, neuronski putevi koji se koriste odravaju se a oni neupotrebljavani nestaju.
( Slika 4)
Sumiraju li se svi spomenute dogaaji u razvoju sredinjeg ivanog sustava nakon embriogeneze, kraj
gestacije obiljeen je organizacijom kore mozga i mijelinizacijom aksona.
Umjesto odgovora na pitanje kada zavrava razvoj mozga, moemo rei da proces uenja i pamenja dijelom
ukljuuje i reorganizaciju sinapsi, u tom pogledu razvoj traje cijeli ivot. Kada govorimo o oteenjima
CNS-a u fetusa, vano je znati da noksa koja djeluje do 40. embrionalnog dana ima vei tetni utjecaj na
razvoj jer se do tog razdoblja neuroni dijele geometrijskom progresijom, za razliku od razvoja iza 40. dana
kada se dijele aritmetikom progresijom, pa su i oteenja nastala u tom razdoblju blaa.
Postnatalni razvoj mozga obiljeen je mijelinizacijom. Taj se proces danas postojeim slikovnim tehnikama
prikazuje kao pojaanje signala. Mijelinizacija mozga zapoinje tijekom petog fetalnog mjeseca u podruju
kranijalnih ivaca i traje tijekom cijelog ivota. Openito govorei, smjer mijelinizacije ide od kaudalnog
i dorzalnog (nieg, lenog) prema cefaladnom i ventralnom (u pravcu glave i trbune strane). Drugim
rijeima red mijelinizacije ide od modanog debla prema malom mozgu i bazalnim ganglijima, te na kraju
zavrava sa hemisferama velikog mozga. Takoer, u bilo kojoj regiji mozga posteriorne regije mijeliniziraju
prve, posljedica ega je da kortikospinalni putevi u ventralnom dijelu modanog debla mijeliniziraju nakon
dorzalnog dijela debla. Frontalni (eoni) lobusi hemisfera velikog mozga mijeliniziraju nakon okcipitalnih
(tjemenih) lobusa. Drugi vaan opi trend jest da mijelinizacija napreduje bre u funkcionalnim sustavima
koji se koriste rano, za razliku od onih koji se koriste kada je dijete starije. Sukladno tome, ve na porodu
su mijelinizirani putevi koji prenose vestibularne, akustine, taktilne i proprioceptivne impulse (medijalni
longitudinalni fascikulus modanog debla, lateralni i medijalni lemnisci, donji i gornji cereberalni pedunkuli)
dok se putevi koji prenose motorike impulse mijeliniziraju kasnije (medijani cereberalni pedunkuli).
to se tie velikog mozga, optika, somestetina i propriokinestetika podruja mijeliniziraju najranije,
a tek kasnije se javlja mijelin u podrujima velikog mozga odgovornih za asocijativne funkcije (stranja
parijetalna, temporalna i frontalna podruja). Tehnikama bojenja mijelina moe se utvrditi da mijelinizacija
mozga napreduje vrlo brzo do druge godine ivota. Iako proces mijelinizacije traje do u etvrtu dekadu
ivota, vie se nikada ne odvija tim tempom.
Kada govorimo o uzrocima anomalija CNS-a, vano je vrijeme kada se embrioloki formira pojedina
modana struktura, jer e u tom sluaju anomalija pogoditi onu strukturu koja nastaje u trenutku tetnog
utjecaja. Genetski ili kromosomalni defekt imat e istu posljedicu kao vanjska noksa ako se akcija dotinog
gena vremenski podudara sa tetnim djelovanjem. Mogue je da jedan gen utjee na formiranje vie struktura
u razliitim embriolokim vremenima, posljedica ega su i malformacije struktura koje nastaju u razliitim
vremenima. Genetski defekti mogu uzrokovati simetrine i asimetrine anomalije nervnog sustava to znai
da se na osnovi slikovnih tehnika ne moe sa sigurnou utvrditi da li se radi o mutaciji ili oteenju
in utero. ( Slika 6) Genske mutacije koje uzrokuju malformacije mozga mogu se kliniki ispoljiti i kao
bolesti metabolizma (asocijacije) to znai da neke kemikalije koje potiu rast i migraciju stanica in utero,
postnatalno reguliraju metabolizam mozga (npr. dizgeneza uljevitog tijela / deficit piruvat hedidrogenaze
ili pahigirija- mikrogirija / Zellweger sindrom).
Razvojna biologija moe dati neoekivane odgovore na neka pitanja. Model pretpostavlja da se sva iva

30

Sadraj
bia razvijaju uvoenjem novih struktura i funkcija u stalnom meudjelovanju unutarnjeg ili vanjskog
okruenja, gdje je uloga gena da usmjeruje razvoj, a ne preodreuje formu i funkciju, koje su odreene
tek na kraju procesa. Plasticitet CNS-a posebno je svojstvo mozga u razvoju, kojim se oznaava proces
remodeliranja oteenih dijelova. Posebnim slikovnim tehnikama (pozitronska emisijska tomografija PET)
moe se utvrditi normalno ili ak nadnormalno stanje metabolizma u oteenim dijelovima mozga djece, ali
ne i odraslih osoba. ( Slika 5) Ozljede nezrelog mozga imaju za posljedicu manja oteenja funkcije nego
ista oteenja u zrelom mozgu, ili drukije reeno regulira se navie sinteza GABA receptora i potronja
glukoze u neoteenim dijelovima mozga sve do 2 tjedna postnatalno.
Psiholoki aspekti prenatalnog razvoja
Fetus od etrnaest tjedana ve je uglavnom osposobljen za refleksno reagiranje karakteristino za
novoroene. U osamnaestom tjednu ivota (etiri i pol mjeseca) pokreti fetusa toliko su ve izraziti i
snani da ih poinje osjeati i majka. Fetus od pet i pol mjeseci izvaen iz majina tijela pokuava disati i
plakati. Dvadeset sedam tjedana (neto manje od sedam mjeseci) od zaea je najranija dob koja je prerano
roenom djetetu potrebna da preivi.
Vaan je dio s psihologijske perspektive retikularna formacija, koja sudjeluje u regulaciji spavanja, panje,
pokreta, odravanja tonusa miia te sranim, cirkulatornim i dinim refleksima.
Najvia mozgovna struktura jest veliki mozak koji obuhvaa lijevu i desnu modanu polutku i snop vlakana
koji ih meusobno povezuje. S psiholoke strane je moda od najveeg interesa kora velikog mozga ili
korteks. Taj je dio mozga od odluujueg znaenja za osjete, govor, pamenje, miljenje i donoenje
odluka te upravljanje voljnim pokretima. Kora velikog mozga ima vie od etrdeset razliitih funkcionalnih
podruja. eoni reanj odgovoran je za planiranje, nadziranje emocionalnog ponaanja i organiziranje
osjetnih podataka. Podruje upravljanja motorikom te oblikovanjem govora naziva se Brokino podruje.
U sljepoonom renju smjeteno je Wernickeovo podruje, odgovorno za razumijevanje govora. Tjemeni
reanj zaduen je za dodir i tjelesne osjete, zatiljni reanj za povezivanje vidnih osjeta. Mali mozak usklauje
pokrete.
Fetus moe razviti i uvjetovane reflekse, tj. moe uiti. On reagira na kuckanje o majinu trbunu
stjenku.
Mogunost uvjetovanog refleksnog uenja svjedoi da su u fetusu ve dobro razvijeni ne samo osjetni organi
i organi koji omoguuju reagiranje, ne samo ivani putevi koji svojim impulsima te organe povezuju, ve
i modana kora koja je organ stvaranja privremenih nervnih veza, tj. privremenih ili uvjetovanih refleksa.
Zanimljivi su rezultati istraivanja o prvoj komunikaciji izmeu majke i djeteta.
Godine 1980. De Casper i Fifer izvijestili su da djeca koja imaju manje od etiri dana mogu razlikovati
glas svoje majke od glasova nepoznatih osoba. Najprikladnije objanjenje ovog nalaza bilo je da se djeca
upoznaju s glasom svoje majke dok su jo u utrobi. Ovo otkrie temeljilo se na domiljatom koritenju
prirodnog ritma sisanja dude kod dojenadi, koji se sastoji od rafala sisanja koji su meusobno odvojeni
kratkim pauzama. Polovici djece putene su snimke glasova njihovih majki onda kada su izmeu rafala
sisanja imala pauzu due od prosjene dok su im snimke glasova nepoznatih osoba putane onda kada su
nainila pauzu koja je bila kraa od prosjene. Za ostalu djecu ova je veza bila obrnuta. Pokazalo se da su
djeca prilagodila trajanje svojih pauza kako bi poveala svoju izloenost majinu glasu.
Dakako, mogue je da su se djeca upoznala s glasom svoje majke tijekom nekoliko dana nakon roenja.
Ako je to tono, trebala bi takoer radije sluati glas svog oca, nego glas nepoznatog mukarca. Meutim, to
se nije pokazalo tonim iako su esto bila izloena oevu glasu. tovie, pokazalo se da djeca daju prednost
snimci otkucaja srca nad snimkom glasa svog oca.
Snaan dokaz u prilog tome da dijete dok se jo nalazi u majinoj utrobi, uje glasove kojima je izloeno,
dobili bismo onda kada bi ono moglo prepoznati neki dogaaj koji je doivjelo jedino prije roenja. De

31

Sadraj
Casper i Spence zamolili su trudnice da za vrijeme posljednjih est tjedana trudnoe svakog dana naglas
itaju jednu od dviju pria. Njihovoj je novoroenoj djeci zatim pruena prilika da uju snimku te poznate
prie i nepoznate prie. Pokazalo se da su djeca prilagodila svoje sisanje tako da uju glas koji je itao
poznatu priu radije nego glas koji je itao novu priu, i to bez obzira na to je li priu itala majka ili
nepoznata osoba.
Ovi nalazi pokazuju da se fetus moe upoznati ne samo s glasom svoje majke nego i sa specifinim
sklopovima zvukova koje majka proizvodi. Noviji podaci upuuju na to da fetusi takoer mogu nauiti
neto openitije o svom materinskom jeziku. Pokazuje se da djeca mogu razlikovati materinji jezik od
stranog (Vasta, Haith, Miller, 1995.).
Povoljni i nepovoljni uvjeti prenatalnog razvoja djeteta
Dobra prehrana majke prvi je uvjet da se i njezino dijete dobro razvija. Za djeji psihiki razvoj osobito
je vana hrana bogata bjelanevinama i mineralnim tvarima u prvim mjesecima trudnoe (embrionalno
razdoblje) jer se tada najintenzivnije razvijaju njegove mozgovne strukture koje su anatomsko fizioloka
osnova psihikog ivota.
ene koje su za vrijeme trudnoe izloene dugotrajnom gladovanju raaju tjelesno nedovoljno razvijenu
djecu smanjenih intelektualnih sposobnosti.
Izloenost trudnica pojedinim bolestima, djelovanju tetnih kemikalija, alkohola, nikotina, droga, radijacija
pa i psihikih stresova smatra se tzv. teratogenim faktorima.
Psihiki razvoj trudnice
Sa svojom trudnoom ene se obino saivljavaju u prvom tromjeseju tog novog stanja. U to vrijeme plod
doivljavaju kao dio sebe, kao neto novo u svom tijelu i u svojoj linosti. To je vaan korak u psihikom
sazrijevanju ene.
U drugom se tromjeseju trudnoe razvija u ene svijest da je dijete to ga nosi neto zasebno, neto to nije
ona sama. Tome pridonose osjeti to ih izazivaju pokreti fetusa.
Tree se tromjeseje trudnoe moe smatrati razdobljem konkretnih priprema za prihvat budueg
novoroeneta.
Trudnica psiholoki sazrijeva, tj. dobiva psihike karakteristike majke. Te su promjene najizrazitije u prvoj
trudnoi, ali se u blaim oblicima mogu nazrijeti i u iduim eninim trudnoama.

32

Sadraj
Pitanja:
1. to ini osnovu za sposobnost obraivanja informacija u mozgu?
2. to znai dvoznanost u razvoju sredinjeg ivanog sustava?
3. Koje su osnovne strukture mozga?
4. Kojim se modernim slikovnim tehnikama moemo prikazati anatomsku strukturu
mozga?
5. Iz kojeg se dijela embrionalnog mozga se razvijaju modane polutke?
6. to predstavlja germinalni matriks u embrionalnoj fazi razvoja mozga?
7. ime je obiljeena postembrionalna faza razvoja mozga?
8. to ini osnovu za neuroloki i mentalni razvoja mozga djeteta?
9. ime je obiljeen kraj razvoja fetalnog mozga?
10. ime je obiljeen postnatalni razvoj mozga?
11. to znai pojam plasticitet mozga?
12. Imaju li oteenja nezrelog mozga za posljedicu tea ili laka oteenja.?
13. to je karakteristino za psihiki razvoj trudnice?
14. Kako fetus uje majku?

33

Sadraj
4. RAZVOJNE TEORIJE
Razvoj linosti odvija se pod utjecajem brojnih faktora. Postoji mnogo teorija koje se razlikuju po tome
kojim imbenicima daju najvaniji razvojni utjecaj.
U daljnjem se tekstu opisuje nekoliko najznaajnijih teorijskih gledita, a to su psihoanalitika teorija razvoja
linosti, teorija objektnih odnosa, razvojna ego psihologija, self psihologija, kognitivistika razvojna teorija,
pristup okoline i uenja, teorija socijalnog uenja i etoloki pristup.

Psihoanalitika teorija linosti

Prema Freudovoj teoriji, razvoj linosti odvija se pod utjecajem razliitih iskustava iz ranog djetinjstva i
pod utjecajem seksualne energije ili libida to je svakom ovjeku uroeno.
Psihiki aparat linosti obuhvaa dva sustava. Prvi je topografski, a drugi strukturalni sustav.
Topografski se sustav sastoji od tri sloja psihizma. To su nesvjesno, predsvjesno i svjesno. Nesvjesno
predstavlja sveukupni zbroj svih mentalnih sadraja i procesa izvan regije svijesti. Ono ujedno predstavlja
i mentalne sadraje i procese koji ne mogu doi u svijest zbog djelovanja obrambenog mehanizma
potiskivanja. Nesvjesno je pod dominacijom primarnog miljenja, u kojem ima neloginosti, percepcija
vremena drugaija je te asocijativni nizovi i simbolizacija imaju kljunu ulogu.
Predsvjesno se sastoji od mentalnih sadraja i procesa koji mogu spontano ili usmjerenom panjom dosei
svijest. Kvaliteta predsvjesne organizacije ovisi od sposobnosti obrade nesvjesnih poriva koju nazivamo
mentalizacija, a to predstavlja sekundarni proces. Svjesno prima percepcije iz vanjskog svijeta ili iz
unutranjosti tijela i psihe. Svjesno funkcionira u uskoj suradnji s predsvjesnim sustavom, pomou panje
u dodiru je s vanjskim svijetom, a pomou predsvjesnoga sustava s unutranjosti psihe. Svijest nadzire
motornu aktivnost.
Strukturalni sustav ine id, ego i superego. Id predstavlja potpuno neorganizirani primordijalni rezervoar
psihike energije koja proizlazi iz nagona. Pod dominacijom je naela ugode. Nije sinonim za nesvjesno
jer je dio ega i vei dio superega nesvjestan. Ego predstavlja dio uz koji se povezuju svjesne i predsvjesne
funkcije kao to su govor, miljenje i logika. Neke specifine funkcije kao to su potiskivanje i otpor, upuuju
da je dio ega nesvjestan. Ego kontrolira motilitet i percepciju, kontakt s realnou, a kroz mehanizme obrane
inhibira primarne nagonske pulzije. Superego se odnosi na moralne vrijednosti temeljene na nesvjesnim
modelima ponaanja roditelja introjiciranim u poetnim stadijima razvoja.
Linost prema Freudovoj teoriji u svom razvoju prolazi kroz etiri psihoseksualna stadija, a to su oralni,
analni, falusni i genitalni. Ti su stadiji univerzalni i prisutni su u svih ljudi (Fulgosi, 1986.).
Prva tri stadija u razvoju linosti najvanija su i traju otprilike do pete godine ivota. U tom se razdoblju
linost pojedinca ve gotovo u potpunosti formira. Ta se tri stadija zajedno nazivaju predgenitalnim
stadijima.
Nazivi pojedinih stadija potjeu od naziva dijelova tijela u kojima je usredotoena libidinalna ili seksualna
energija organizma. U njima su smjeteni trajniji izvori stimulacije. Ti se dijelovi tijela nazivaju primarnim
erogenim zonama. Stimulacija tih zona izaziva ugodu i seksualno zadovoljenje. Erogene zone su mjesta
gdje se spajaju koa i sluznica, odnosno vanjska i unutarnja koa, a to su oi, ui, usta, usne, muki i enski
seksualni organi, prsa i anus. U svakom stadiju razvoja linosti drugi dio tijela, tj. druga erogena zona
posebno je aktivna i trai objekte ili aktivnosti koji mogu izazvati ugodu.

34

Sadraj
Osobit utjecaj na formiranje linosti imaju dva faktora. To su frustracija i preveliko poputanje ili
udovoljavanje. Kod frustracije nisu zadovoljene djetetove potrebe za psihoseksualnom aktivnou (kao to
su npr. sisanje, grizenje) od onih koji se o djetetu brinu. Pri prevelikom udovoljavanju roditelji pak ne
omoguuju djetetu da stekne dovoljnu kontrolu nad internim funkcijama (kao to su funkcije eliminacije
mokrae i fecesa) i da naue prevladavanje frustracija. Na taj nain potiu ili podravaju djetetov osjeaj
ovisnosti o drugima i osjeaj nekompetencije.
Drugi osobit utjecaj u razvoju linosti predstavlja pojava fiksacije za odreeni stadij psihoseksualnoga
razvoja. estogodinje dijete koje sie prste predstavlja primjer fiksiranosti za oralni stadij psihoseksualnoga
razvoja. Njegova se energija investira u jednu aktivnost koja je karakteristina za neki raniji stadij razvoja.
Do fiksacije dolazi zbog toga to je pojedinac doivio premalo ili previe zadovoljenja za vrijeme nekog
razvojnog stadija pa je ustraen ili nemotiviran da prijee u drugi stadij i nadalje trai istu vrst zadovoljenja.
Takve fiksacije mogu biti prisutne i u ponaanju odrasle osobe. Fiksiranost za oralni stadij moe kod
odraslog biti izraena traenjem zadovoljenja u jedenju, pijenju, puenju i sl., tj. zadovoljenje se ponovno
trai podraivanjem oralne zone .
Jo jedan fenomen koji je vaan u psihoseksualnom razvoju pojedinca jest regresija. Regresija znai
vraanje na jedan raniji ili nii nivo u razvoju, koji je ve pojedinac proao. Regresiju izazivaju stresovi,
stanja napetosti, anksioznosti i frustracije.
to je neka fiksacija jaa, to je vjerojatnost regresije vea. Budui da regresiju mogu izazvati prolazna
stanja i ona onda moe biti samo prolazna pojava. Odrasla osoba moe regredirati na oralnu fazu dok traje
frustracija, stres ili tjeskoba, pa u tom periodu npr. pojaano jede, pije ili pui.
Opisat emo glavne karakteristike svakog razvojnog stadija.
Oralni stadij obuhvaa prvu godinu ivota. Dijete je u to vrijeme potpuno ovisno o drugima i do
zadovoljenja njegovih potreba moe doi jedino uz pomo drugih osoba. Bioloki nagoni zadovoljavaju
se kroz usta. Zbog toga usna upljina, jezik i okolni predio postaju sredite aktivnosti i interesa. To su
istovremeno podruja tijela kojima se ostvaruje i socijalni kontakt (kao na primjer u situaciji dojenja). U
tim se predjelima koncentrira seksualna energija (libido) djeteta i ona ostaje vezana za taj predio i kroz
cijeli ivot. Ljubljenje, puenje, jedenje, pijenje, vakanje gume itd. predstavljaju aktivnosti koje su, prema
Freudu i drugim psihoanalitiarima, dokaz vezanosti libida za oralnu zonu.
Na osnovi zadovoljenja i ugode u toj dobi dijete razvija osnove povjerenja ili nepovjerenja u osobe i okolinu.
Oralni stadij u normalnom psihikom razvoju zavrava kada prestaje dojenje.
U drugoj polovici prve godine ivota nastupa druga faza oralnog stadija. To je oralno-agresivna ili oralno
sadistika faza. Djetetu izrastu zubi i moe gristi. Grizenje, ujedanje, pljuvanje i slinjenje postaju naini
izraavanje frustracije koju ono doivljava kad njegove potrebe nisu zadovoljene, ako je to zadovoljenje
odgoeno ili kada je ljubomorno itd.
Analni stadij obuhvaa drugu i treu godinu ivota. U toj dobi sredite libidinalne energije, odnosno izvori
stimulacije u organizmu premjetaju se s oralne zone u analnu zonu. Stimulacije te zone sada izaziva ugodu
i dijete nastoji izazvati takvu stimulaciju. Ono to postie retencijom (zadravanjem) izmeta i kontroliranjem
izbacivanja izmeta.
Nain ponaanja okoline u odnosu na poduavanje djeteta u vezi s kontroliranjem izbacivanja izmeta i
mokrae, odnosno poduavanje higijene ima specifine efekte na razvoj linosti djeteta.

35

Sadraj
Ta poduka zahtijeva od djeteta da odgodi trenutnu potrebu za izbacivanjem mokrae i izmeta i da zadovoljenje
uskladi sa socijalnim zahtjevima. Uenjem odgaanja zadovoljenja primarne tjelesne potrebe jaaju funkcije
ega i budueg superega. To znai da su takav trening i poduka zaeci samokontrole i vladanja sa sobom koju
e pojedinac imati u svojoj odrasloj dobi.
Falusni stadij odvija se u dobi izmeu tree i etvrte godine kada dolazi do promjene sredita i koncentracije
libidinalne energije. Ona se tada koncentrira oko seksualnih organa koji postaju erogena zona od najvee
vanosti. Katkada dijete proizvodi podraaje dodirujui se ili masturbirajui, a katkad ga sluajno proizvode
roditelji tijekom kupanja ili grljenja djeteta. Djeca se u toj dobi interesiraju za svoje spolne organe, spolne
razlike, za nastanak i raanje djece i slino.
Falusni stadij je vaan po tome to se u njemu javlja Edipov kompleks. Edip je, prema mitu i grkoj
tragediji koju je napisao Sofoklo, bio mitoloki kralj Tebe. On je, ne znajui to, ubio svog oca i oenio se
svojom majkom. Kad je to otkrio, iskopao si je oi. Ovu je mitoloku tragediju Freud uzeo kao ilustraciju
za najvei konflikt u razvoju pojedinca i linosti. Za njega taj mit ilustrira nesvjesnu tenju svakog djeteta
da ima seksualne odnose, bolje reeno, da posjeduje, roditelja suprotnog spola i da se istovremeno rijei
roditelja istog spola.
Razrjeenje ovog konflikta postie se potiskivanjem svoje elje u nesvjesno. To se odvija putem procesa
koji se zove represija i kojim se brie sjeanje na te tenje i osjeaje. Falusni stadij zavrava identifikacijom
s roditeljem istog spola.
Nerijeeni Edipov kompleks uzrok je mnogih neurotikih pojava, kao to je na primjer impotencija u
mukaraca i frigidnost u ena.
Oko este godine do puberteta nastupa period latencije. U tom se periodu naizgled ne dogaaju neke
znaajnije promjene. Freud kae da je u tom razdoblju libido sublimiran, a to znai kanaliziran i usmjeren
na neseksualne aktivnosti. Tako se kod djece u tom razdoblju razvijaju najrazliitiji interesi i aktivnosti kao
to su interes za knjige, literaturu, znanosti, sportove, prijatelje, drutva.
Libido je zbog promijenjenih fiziolokih procesa smanjen i nije koncentriran u nekoj novoj tjelesnoj zoni.
Zbog toga su mnogi miljenja da se taj period i ne moe smatrati posebnom etapom psihoseksualnoga
razvoja.
Genitalni se stadij protee od poetka adolescencije do smrti. Razlikujemo pubertet i adolescenciju. Pubertet
predstavlja endokrine i fizike promjene koje vode do seksualne zrelosti. Adolescencija podrazumijeva
paralelne psihike procese. Na poetku adolescencije postoji period homoseksualnosti, tj. izbijanje seksualne
energije na poetku je usmjereno prema osobama istog spola. Tako se mladi ljudi najbolje osjeaju i trae
drutvo osoba istog spola. Kasnije se libidinalna energija usmjerava na osobe suprotnog spola. Najvanija
je uloga adolescencije razrjeavanje ovisnosti o roditeljima te razvoj vlastitog spolnog i profesionalnog
identiteta. U genitalnoj fazi bira se partner i zasniva se brak.

36

Sadraj
Teorija objektnih odnosa
U psihoanalitikoj razvojnoj psihologiji posebno mjesto zauzimaju teorije objektnih odnosa.
Danas znamo da dijete gradi doivljaj unutranjeg i vanjskog prostora putem uspostavljanja veze sokolinom.
Kvaliteta odnosa s najvanijim osobama u okolini- majkom i ocem, odreuje cjelokupno iskustvo i ponaanje
pojedinca.
Vrijedan doprinos u razumijevanju razvoja objektnih odnosa dali su Ronald Fairbairn, Melanie Klein
i Donald W. Winnicott, poznati britanski analitiari. Poticaj za razvoj teorije dala su istraivanja Johna
Bowlbyja, Rene Spitza i Margaret Mahler koji su svoje teorijske koncepte potvrivali u praksi i obogaivali
spoznaje novim otkriima i izravnim promatranjima normalnog i patolokog razvoja djeteta.
U psihoanalitikoj literaturi se rije objekt upotrebljava da bi se oznailo psiholoki vanu osobu ili samo
dio osobe, stvar u vanjskom svijetu te simbol ili unutranju predodbu vanjskog svijeta.
Slino tome, objektni odnos (termin kojeg je uveo Fairbairn) oznaava stajalite ili ponaanje osobe
prema takvim objektima.
Teorija objektnih odnosa prouava unutranje duevne predodbe sebe i drugog.
Razliiti imbenici utjeu na majinu sposobnost da se prilagodi potrebama djeteta. Mnogi se odnose na
njezina prva iskustva iz djetinjstva, od kojih se neka prenose kroz narataje jo od predaka. Moemo rei da
odnos majke prema djetetu zavisi u najveoj mjeri o kvaliteti majinih objektnih odnosa, o zaeu i trudnoi,
o njezinom tjelesnom i duevnom zdravlju, o odnosu prema ocu djeteta i fantazijama o djetetu, o trenutku
roenja djeteta, o spolu djeteta, o djeci koju je prije rodila ili trebala roditi, ali i o drugim elementima.
Kada razmatramo majinu ulogu, lijepo je posluiti se tvrdnjom autora Winnicotta koja kae da majka
stvara dijete, a dijete stvara majku.
Winnicott je isticao posebnost psihikog stanja u kojem se nalazi budua majka za vrijeme trudnoe i koje
bitno utjee na stanje djeteta po poroaju. Budua se majka u tom posebnom stanju priprema za njegu
djeteta i Winnicott to stanje naziva primarna majina zaokupljenost. Ona se razvija postupno kao stanje
pojaane osjetljivosti za vrijeme trudnoe. Posebno je intenzivna potkraj trudnoe, a traje i nekoliko tjedana
po poroaju, da bi nestala bez traga u sjeanju. Primarnu majinu zaokupljenost moe razviti samo psihiki
zdrava majka. To joj stanje omoguava da se prilagodi djetetu i da postane osjetljiva na njegove potrebe.
Majka koja razvije primarnu zaokupljenost osigurava okvir u kojem postaje jasnija djetetova konstitucija i
dijete poinje postupno stvarati osjeaj sebe i svog postojanja.
Izuzetno je vana kvaliteta majine njege u vrijeme djetetove potpune fizike i psiholoke ovisnosti o
njoj. Svaki nedostatak majine njege u ranom razdoblju dijete doivljava kao prijetnju samom svom
postojanju. Sveukupnost majine njege Winnicott je nazvao dranjem, podrkom djeteta (holding). Podrka
ne podrazumijeva samo u tehnikom smislu pouzdanu okolinu, ona podrazumijeva i majinu empatiju,
cjelokupnu njegu tijekom dana i noi, njegu koja je prilagoena individualnim potrebama djeteta. Holding
kao pojam i kao metafora posebno ukljuuje tjelesno dranje djeteta u naruju jer se kroz njega prelamaju
oblici majine ljubavi. Dijete osjea majinu zaokupiranost njegovim potrebama.
Njega djeteta je fiziki izrazito naporan posao i u prvim danima je majci neophodna pomo okoline, praktina
i emocionalna podrka bez koje se majka moe osjeati naputenom.
Iako je uloga oca u ranom razvoju u sjeni znaenja majke, upravo sama njegova prisutnost, briga i potpora
koju prua omoguava ovo majino stanje. Za vrijeme trudnoe kada se budua majka poinje pomalo
povlaiti u svijet svojih fantazija o djetetu i majinstvu, a posebno poslije roenja djeteta, kada se majka
potpuno posveuje djetetu, otac se moe lako osjetiti izoliran, suvian, lien panje koja mu je potrebna i
koju je prije toga imao. U blizini majke i njenog djeteta i u stalnom praenju majine brige o dojenetu i
njezine njenosti, posebno prilikom dojenja, prirodna je pojava da se kod drugih prisutnih osoba pokree
vrlo mnogo regresivnih fantazija, onih vezanih za najranije faze razvoja kao i sjeanja na duboko potisnutu
vlastitu oralnu ovisnost. Kod posebno osjetljivih oeva to moe pobuditi jo veu potrebu za blizinom i

37

Sadraj
panjom, a ne moe ih zadovoljiti zbog majine jake zaokupljenosti djetetom. Od velikog je znaenja da
otac prui ne samo praktinu pomo nego ponajprije osjeajnu potporu majci. Na taj e nain otac sadrati
(kontejnirati) majinu anksioznost kao to i majka sadrava anksioznost djeteta. Veina prosjenih oeva je
bez sumnje sposobna pruiti tu vrstu podrke.
Kako dijete tijekom sazrijevanja stvara svoje unutranje objekte?
1. Stadij primarnog narcizma (S. Freud); neobjektni stadij (R. Spitz)
Dijete ne razlikuje sebe od vanjskog svijeta niti razlikuje koji poticaji dolaze iz unutranjosti tijela, a koji
izvana. Budui da je iz relativno mirne i zatiene sredine u majinom trbuhu izalo u vanjski svijet pun
buke, svjetlosti i grubih dodira, dijete se titi fiziolokom branom od vanjskih podraaja - prve dane ivota
dijete provodi u polusnu ili polubudnom stanju koje se izmjenjuje s uznemirenou kada glad, e ili neka
druga tjelesna neugoda stvori u njemu napetost.
U neobjektnom stadiju ne postoji svijest o granicama tijela. Dijete crpi zadovoljstva iz vlastita tijela (npr.
smiruje ga sisanje prsta). Zapravo je cijeli njegov svijet on sam.
2. Anakliktiki stadij (S. Freud); stadij pretee objekta (R. Spitz)
Potkraj drugog mjeseca dijete opaa pribliavanje ljudskog lica i postupno u svom sjeanju povezuje sliku
obrisa usta, nosa i oiju s hranjenjem.
Gladno dojene e se smirivati na pribliavanje lica.
Potkraj treeg mjeseca, pojavljuje se reakcija smijeka na pribliavanje lica.
injenica da je dijete dalo znak da prepoznaje neto u vanjskom svijetu govori da je od bezobjektnoga
stadija krenulo oblikovanju objekata u vanjskom svijetu. Spitz je tu pojavu nazvao prvim organizatorom
psihe.
3. Stadij parcijalnog objekta
Majka i dijete su za vrijeme hranjenja u najuem doticaju. Dijete je na rukama majke i gledajui njezino
lice obuhvaa bradavicu dojke.
Nakon smijeka javlja se otkrivanje dijelova objekta: dojke, lica majke, boice, ruke, vlastitih prstiju.
Dijete zadovoljstvo sve vie povezuje s pojavom lica majke, ali jo nije sposobno povezati doivljaj pojedinih
dijelova vlastita ili njezina tijela, niti moe pojmiti to pripada majci, a to njemu samom.
Karakteristino je za to razdoblje da dijete doivljava djelomini objekt kao dobar kad crpi neko
zadovoljstvo od njega, ili kao lo kad je izloeno frustraciji nezadovoljavanja neke svoje potrebe.
4. Objektni stadij
Tijekom drugog tromjeseja dijete uspijeva prepoznati lice majke i poinje je doivljavati kao cjeloviti
objekt. Veseli se kad ugleda majku i to ne samo onda kad je gladno, ve i onda kada nema neposredne
potrebe za hranom.
Dijete ulazi u sloenu interakciju s majkom, komunicira s njom kroz igru.
Igra je bitna razvojna potreba djeteta. To je razdoblje kada se dijete nalazi na vrhuncu faze simbioze razdoblje u kojem sebe i majku doivljava kao jedno, kao dvojno jedinstvo unutar zajednike granice.

38

Sadraj
Anksioznost osmog mjeseca
Veina djece izmeu estog i osmog mjeseca poinje razlikovati osobe, a pred stranim i nepoznatim osobama
osjea karakteristinu ustraenost.
Reakcija moe biti blaga i pokazati se kao povlaenje ili okretanje glave i izbjegavanje pogleda na lice
stranca pa sve do dramatinog plaa i izbjegavanja doticaja s nepoznatim.
Izraz neugode pred stranom osobom pokazuje da je dijete stvarno uspostavilo objektni odnos, tj. da se
vezalo uz majku i da se majka vie ne moe zamijeniti drugom osobom. Doivljaj majke jedinstven je
(spajaju se sva dosadanja ugodna i neugodna iskustva). Majka se vie ne doivljava kao samo dobra ili
samo loa - libidni i agresivni poticaji djeteta prema majci spajaju se i majka postaje jedinstven objekt.
Pojava straha (anksioznosti) u osmom mjesecu naziva se drugim organizatorom psihe jer oznaava da
je dijete uspostavilo na novi nain odnos s vanjskim svijetom.
NE - semantiki znak negacije - trei organizator psihe
Oko dvanaestog mjeseca dijete je sposobno izraziti svoje negodovanje na simbolian nain.
Pojava odbijanja izraena u verbalnom i gestovnom NE djeteta ima mnogostruko znaenje. Dijete je
sposobno prepoznati ne samo objekt, ve i sebe.
Potkraj prve godine dijete sve bolje shvaa znaenje razliitih zabrana.
Putem identifikacije agresorom dijete postaje sposobno koristiti majino NE kao novo oruje kojim e
samo moi izraziti svoje odbijanje i otpor prema njoj.
Sagledavanje sloenih razvojnih procesa nije u potpunosti mogue bez poznavanja doprinosa koje je dala
Melanie Klein. etiri su osnovne odrednice bitne za klajnijansku teoriju: Nesvjesne fantazije aktivne su od
prvih dana ivota djeteta. Nesvjesne fantazije smatraju se psihikim predstavnikom nagona. Fantazijska
aktivnost vezana je za ego. Ego je od samog roenja sposoban stvarati primitivne objektne odnose u fantaziji
kao i stvarnosti. Funkcija ega stvaranje je primitivnih obrambenih mehanizama.
Odmah po roenju postoji dvojnost nagona - nagona ivota i nagona smrti.
Iz dvojnosti nagona proizlazi shvaanje nastanka anksioznosti koja ima tri osnovna izvora: a/ anksioznost
koja nastaje djelovanjem nagona smrti kojeg organizam doivljava kao strah od unitenja i koji poprima
oblik straha od proganjanja; b/ drugi izvor primarne tjeskobe jest trauma roenja koja se doivljava kao
odvajanje; c/ frustracija tjelesnih potreba predstavlja trei izvor anksioznosti.
Ako zamislimo bespomonost djeteta u prvim danima ivota, moda emo lake moi zamisliti intenzitet
tjeskobe koja ga preplavljuje.
Prvotno stanje razvoja objektnog odnosa u klajnijanskoj teoriji naziva se paranoidno shizoidnom
pozicijom. Psiholoka pozicija djeteta naziva se paranoidno - shizoidnom jer je vodea anksioznost
paranoidna, tj. proganjajua, a stanje ega i objekata odreeno razdvajanjem koje je karakteristika shizoidnoga.
Ovu poziciju prije svega karakterizira rascjep izmeu dobrog i loeg.
Dijete sada vidi majku kao osobu koja je ponekad dobra, a ponekad loa, ovisno tome da li zadovoljava
ili frustrira, je li je prisutna ili odsutna. Majka je osoba koju dijete voli ili mrzi. Sva dobra i loa iskustva
izviru iz istog objekta. Prepoznajui majku kao cjelovitu osobu koja vodi vlastiti ivot, dijete otkriva
svoju bespomonost, svoju ovisnost od majke, svoju ljubomoru prema ljudima s kojima je dijeli. Dijete je
sada u tzv. depresivnoj poziciji. Tada poinje javljanje anksioznosti drugog tipa, odnosno anksioznost
koja proizlazi iz ambivalencije. Ambivalencija znai istovremeno osjeanje ljubavi i mrnje prema istom
objektu. U djetetu se javlja tjeskoba zbog osjeaja da vlastitim razornim snagama mrnje moe unititi
voljeni objekt o kojem u potpunosti ovisi. Persekutorna anksioznost koja karakterizira shizo-paranoidno
stanje, stanje koje ima potrebu unititi objekt. To je prema ovoj teoriji izvor nasilnikog ponaanja, a to su
opisivali autori D. Stern i M.Mahler.

39

Sadraj
Promatranje djece u njihovu razvoju i studiranje psihotine djece navelo je Margaret Mahler da predloi
hipotezu o jednoj fazi normalnog razvoja koju je ona nazvala fazom separacija-individuacija, a nastupa
poslije simbiotske faze.
Prvi tjedni ekstrauterinog ivota djeteta bili su oznaeni od ove autorice kao stadij normalnog autizma. U
ovoj fazi dijete nema otre distinkcije izmeu vanjske i unutranje realnosti, niti postoji distinkcija izmeu
njega i njegove neive okoline. Ta faza traje otprilike dva mjeseca.
Kako dijete postupno prelazi u sljedeu simbiotsku fazu, ini se kao da postaje svjesno da ono to oputa
njegovu instinktivnu tenziju (glad i ostale potreba) dolazi iz vanjskog svijeta, dok se bolna akumulacija
tenzija javlja unutar njega.
Stalno nastojanje majke da udovolji potrebama djeteta omoguava djetetu da kroz pravilno smanjivanje
napetosti i rastereenja pone razlikovati ugodno od neugodnog iskustva. Poetkom drugog mjeseca ivota
sve vie jaa svijest o postojanju neeg ili nekog izvana tko zadovoljava potrebe, a pojava te svijesti oznaava
poetak normalne simbioze.
U intrapsihikoj organizaciji djeteta granice izmeu njega i majke jo su manje ili vie fuzionirane. Dijete
se ponaa i djeluje kao da su ono i njegova majka jedan svemoni sustav-dvojno jedinstvo unutar zajednike
granice. Simbioza je stanje nediferenciranosti, stanje fuzije s majkom.
U psihikom razvoju bit je simbioze u prividu postojanja tjelesne i psihike stopljenosti s predodbom
majke unutar zajednike granice. Jedno od glavnih odrednica simbioze jest doivljaj djeteta da je u tom
jedinstvu svemono, budui da mu sve potrebe i elje ispunjava majka koja je samo dio njega samog. Da bi
se dijete moglo odvojiti, mora imati pouzdanu unutranju predodbu majke. Ona mora biti toliko postojana
da e djetetu omoguiti da oivljavanjem sjeanja na majku u trenutku kad je ona odsutna zadri unutranju
ravnoteu. Za uspjeno odvajanje potrebno je najprije da se ostvari dobro simbiotsko jedinstvo s majkom u
kojem e se dijete osjeati ugodno, u kojem e dijete utvrditi svoje osnovno povjerenje i doivjeti osjeaj
svemoi uz majku koja prepoznaje i zadovoljava potrebe djeteta. Obino se takva simbioza lako ostvaruje
ako je dijete zdravo i ako majka dovoljno dobro odgovara na njegove potrebe. Dijete i majka od stanja
fuzije postupno prilaze prepoznavanju tjelesne granice i znaenja simbiotskog zajednitva.
Ima majki koje simbiotsko zajednitvo jako plai zbog straha od gubitka vlastitog identiteta. Takva majka
e se nesvjesno braniti od djetetovih simbiotskih potreba i oteavati mu doivljaj zajednitva s njom. Majke
koje imaju jake simbiotske potrebe i uivaju u svojoj vezanosti s djetetom mogu imati kasnije velikih
tekoa da dijete puste da izae iz simbiotskog zajednitva. Dijete ostaje pretjerano vezano za majku i u
kasnijem ivotu ima velikih tekoa prilikom odvajanja. U vrtiu i koli pokazuju nesamostalnost.
Proces separacije i individuacije poinje u trenutku kada se dijete nalazi na vrhuncu faze simbioze, a to
je u etvrtom i petom mjesecu ivota. To se dogaa s jaanjem djetetove sposobnosti da prepozna majku
i shvaajui je postupno kao cjelovitu osobu izvan sebe samog. Prvi se zadatak separacije i individuacije
odnosi na tjelesno izdvajanje uz postupni razvoj predodbe o vlastitom tijelu, odvojenom od majke.
Sazrijevanje osjetila postupno omoguuje djetetu da na tjelesnoj razini odvoji JA od NE-JA.
Unutar perioda separacije i individuacije Mahlerova opisuje etiri karakteristine subfaze. Ove se faze
javljaju u sve normalne djece.
Prva subfaza individuacijskoga procesa naziva se diferencijacija i poinje u dobi od petog do estog mjeseca
i traje do gotovo petnaestog mjeseca. Karakterizirana je smanjivanjem tjelesne ovisnosti o majci koja je do
sada bila potpuna. Dijete u ovom periodu poinje puzati, penjati se i stajati te napreduje u koordinaciji ruku,
ustiju i oiju. Ono poinje izraavati aktivnu ulogu u upotrebi cijelog svog tijela, pokazuje interes za objekte
i okree se aktivno vanjskom svijetu za ugodu i stimulaciju.

40

Sadraj
Druga je subfaza separacije-individuacije prakticirajui period. On zapoinje nakon desetog mjeseca i
traje do gotovo petnaestog mjeseca. Dijete poveava svoje koritenje motornih spretnosti u istraivanju
svoje ire okoline. Majku sada gleda iz drugaijih uglova i ona mu izgleda drukija. Majka se mijenja i u
jo jednom pogledu, dok je prije udovoljavala svim njegovim eljama dajui mu osjeaj svemoi, sada ga
poinje ograniavati, zaustavljati i traiti od njega da je poslua.
Dijete je relativno malo zaplaeno udarcima i padovima i drugim frustracijama. Poznate osobe esto se
prihvaaju kao supstituti za njegovu majku u okolini na koju je naviknut. Dijete ima veliku tenju za
istraivanje svijeta oko sebe. Ta ljubavna avantura sa svijetom traje samo kratak period vremena, jer
tenja poputa onako kako se ono zamara i zatim dijete ima ponovno potrebu za punjenjem tako da je
blizu majke. Oduevljeno novim sposobnostima dijete se bez straha udaljava od majke, srlja u otkrivanje
novih i uzbudljivih stvari.
Trea faza je subfaza pribliavanja i ona poinje kad dijete postaje sposobno hodati i traje otprilike od
etrnaestog do dvadeset drugog mjeseca. Kako sve vie svladava slobodno kretanje, tako dijete postaje
svjesno da je ono sada sposobno kretati se dalje od svoje majke pa postupno ima sve veu potrebu da bude
uz majku. Dijete postaje osjetljivo na odvajanje, voli se igrati kraj majke, u igri joj se obraa, donosi joj
igrake, igra igre u kojima simboliki gubi majku u igri sakrivanja. Ponavljanjem se kroz igru postupno
savladava strah od odvajanja. To izaziva u njemu s druge strane ugodu zbog sve veeg svladavanja
separacijske anksioznosti. Male koliine separacijske anksioznosti pokreu proces individuacije. Stanoviti
manji strahovi od gubitka objekta mogu se u ovoj fazi zapaati kod djece kroz njegovo neugodno iznenaenje
kada se iznenada nae samo. U ovoj je fazi karakteristina pojava poremeaja spavanja jer svaki odlazak na
spavanje predstavlja separaciju, to podie anksioznost kod djeteta.
etvrtu subfazu karakterizira razvoj kompleksnih kognitivnih funkcija: verbalne komunikacije, fantazije
i testiranja realiteta. To je period od otprilike dvadesetog do trideset estog mjeseca ivota djeteta. Dijete bi u
ovom periodu moralo uspostaviti konstantnu mentalnu predodbu sebe i majke tako da majina kontinuirana
prisutnost vie nije imperativna.
S oko dvije i pol godine dijete otkriva na vrlo izrazit nain vlastiti identitet ja sam ja. Blagi oblik
suprotstavljanja koje dijete izraava rijeima ili ponaanjem izgleda da je neophodan za razvijanje osjeaja
sebe i karakteristian je za ovo razdoblje.

Razvojna ego psihologija

Hartmanova psihologija ega u psihoanalitikim krugovima zauzima znaajno mjesto u razumijevanju
koncepata kao to su nekonfliktna sfera ega, primarna i sekundarna autonomija ega, pojam transformacije
energije u sublimaciju, interes za stanje nediferenciranosti ego-id.
Za Hartmannove ideje se jako zanimaju djeji analitiari.
Nekonfliktna sfera ega
Na jednom sastanku Bekog psihoanalitikog drutva 1937. godine Hartmann je predstavio svoj lanak
Psihologija ega i problemi adaptacije. Tada je prvi puta naglaeno stajalite koje govori da iako je ego
izgraen na konfliktu, konflikti nisu jedini korijeni od kojih se razvija. S ovim profilom kao vodiem
panja kliniara se usmjerila prema razvoju nekonfliktnog i autonomnog ega, posebno na nepravilnost
i nedostatak u izgradnji aparata i funkcija ega koji se odnose na obrambenu organizaciju i na aberacije u
pulzijskom razvoju.

41

Sadraj
Autonomija ega - primarna autonomija
Po Harmannu ego i id se diferenciraju iz zajednikog matriksa iz tzv. nediferencirane faze u kojoj su egopretee uroeni aparati primarne autonomije. Ovi aparati su rudimentarni u prirodi i prisutni prilikom
roenja i razvijaju se izvan podruja konflikta s idom. Ova podruja Hartmann zove konflikt-slobodno
podruje ego-funkcija, koja sekundarno moe biti ukljuena u konflikt tijekom razvoja.
Uvoenjem primarno autonomne strukture ega Hartmann je stvorio jednu nezavisnu genetsku derivaciju
barem za dio ega, odnosno jedno nezavisno podruje psihike organizacije ega koji nije u potpunosti ovisno
i ne proizlazi iz instinkta i nutarnje strukture instinktnog razvoja.
Sekundarna autonomija
Hartmann je zapaao da nekonfliktna sfera koja proizlazi iz strukture primarne autonomije moe biti
proirena, a time i dodatni broj funkcija moe biti povuen iz dominacije pulzijskih utjecaja. Ovo je njegov
koncept sekundarne autonomije. Ovaj mehanizam koji primarno izrasta u okviru slube obrane protiv
instinktivnih pulzija moe postati jedna nezavisna struktura tako da pulzijski impulsi samo ukopavaju
ovaj automatski aparat. Ovaj autonomni aparat moe, meutm, sluiti i mnogim drugim funkcijama
osim primarnih obrambenih funkcija, kao na primjer adaptaciji i sintezi, to Hartmann naziva procesom
promjene funkcije.
Pojam autonomije ega u Hartmannovom smislu predstavlja u osnovi neovisnost funkcioniranja dijela ega
od utjecaja ida. Zato je prilikom tumaenja energetske baze, koja je nuna za podravanje autonomnih
funkcija, Hartmann smatrao da su neke od egu potrebnih energija, nepulzijskog podrijetla. On to pokuava
objasniti svojim konceptom neutralizacije. Neutralizacija oznaava delibidinilizaciju i desagresivizaciju
pulzija ( oslobaanje od libida i agresije) i opskrbljuje ego s neutraliziranom energijom. Mjera u kojoj
instinktna energija biva neutralizirana je indicija za jakost i snagu ega.
Intrasistemski pristup
Hartmann je osim koncepta nekonfliktne sfere proirio i koncept konflikta. Po njegovu miljenju treba obratiti
panju ne samo na borbu koja se vodi izmeu razliitih instanca ve unutar samih pojedinih instanca.
U unutranjosti ida su suprotni parovi pulzija, kao to su pasivnost-aktivnost, ljubav-mrnja, koji postoje
bez inkompatibilnosti onoliko dugo koliko su ostali nesvjesni, i ne postaju konfliktni, osim ako ne izranjaju
iz ida i pribliavaju se svjesnom egu.
U superegu sukobi se javljaju izmeu konfliktnih identifikacija s autoritetnim figurama.
Unutarnje napetosti javljaju se u egu za vrijeme njegova razvoja; razvoj jedne njegove fasete predstavlja
prijetnju za integritet jedne druge.
Druga intrasistemska obiljeja
Neke se funkcije ega prerano ili pak prekasno razvijaju u odnosu na pulzije i na druge funkcije. Ovaj aspekt
vrlo je koristan za precizne evaluacije stupnja razvoja jednog djeteta i kompletira klasinu procjenu stadija
libidnog razvoja i agresivnosti u analitikom dijagnostikom postupku.
Anna Freud je vodila brigu o ovom Hartmannovom elementu, kad je stvarala koncept linije razvoja u
kojem sudjeluju istovremeno razvoj ida i razvoj ega. Ove linije razvoja vode dijete od stadija nezrelosti
progresivnom oblikovanju zrele linosti. One su rezultanta interakcije izmeu maturacije, adaptacije i
strukturacije. Prema Hartmannu, nesklad i neuravnoteenost izmeu linija razvoja omoguava sa svoje
strane da se objasni prerano javljanje ili retardacija stanovitih specifinih funkcija ega, kao i relativna

42

Sadraj
dominacija nekih funkcija u odnosu na druge.
Problemi infantilne neuroze
Za infantilnu neurozu Hartmann kae da je put od konflikta do simptoma obino mnogo krai nego kod
neuroze odraslih.
Problem morala
Socijalno ponaanje i potivanje zakona ne mogu se razviti bez moralnih vrijednosti, a niti bez mehanizama
ega kao imitacija, identifikacija, introjekcija koji omoguuju pounutrenje drutvenih moralnih norma.
to se tie mjera i zatite mentalnog zdravlja, Hartmann ih povezuje prije svega s povezivanjem svih
funkcija linosti. Djeca kod koje progresivne tendencije dominiraju nad regresivnim zdravija su i ugoda
koju doivljavaju za vrijeme sazrijevanja, razvoja i adaptacije pomau im da odravaju to stanje.
Bez ikakve sumnje Hartmann smatra neke osobne crte, kao to je tolerancija na frustraciju i anksioznost,
visoki potencijal za sublimaciju i neutralizaciju pulzija kao stalnu pomo u odravanju stanja zdravlja.

Razvojna self psiholgija

Heinz Kohut je osniva self psihologije.
Razvojna self psihologija naglaava kako vanjske relacije mogu odrati samopotovanje i koheziju selfa
(sebstva). Ovaj teoretski pristup vidi oajniku potrebu za odgovorom druge osobe kako bi odrao osjeaj
blagostanja. Zapravo, neki su autori sugerirali da je psihologija sebstva fundamentalno psihologija dviju
osoba ili pak da je to psihologija osoba prema objektu.
Teorija psihologije sebstva tvrdi da zdravi emotivni razvoj dolazi od adekvatnog roditeljskog odziva prema
djetetovim potrebama. To ukljuuje potrebe za slinim drugim (Alterego), potrebe za idealnim roditeljem
(Merging) i potrebe za idealnim zrcaljenjem (Mirroring).
1. Potrebe za zrcaljenjem
Dijete se eli osjetiti shvaenim i potovanim i da njegove emocije roditeljima neto znae. Zadovoljenje
potreba ovog grandiozno-egzibicionistikog sektora linosti ovisi o roditeljskom zrcaljenju (mirroring)
djetetovih aktivnosti usmjerenih prema samom sebi (hodanje, govor, istraivanje, pokazivanje...). Sa
vremenom, vanjsko odobravanje takvih aktivnosti dovodi do preobraaja od stanja omnipotencije do zdravih
stanja samopotovanja, vitalnosti i ambicija. U zrcalnom odnosu, dijete gleda u majku i oekuje potvrujui
stav sa divljenjem. Kohut taj sjaj u majinim oima smjeta u fazu primjerenu isticanju egzibicionizma.
Self malog djeteta je grandiozno-egzibicionistiki. Kada majka propusti naglasiti u odnosu sa djetetom
potrebu za zrcaleim odgovorom, kasnije ta osoba ima velikih problema sa podravanjem osjeaja cjeline
i samopotovanja.
2. Idealizirajue potrebe
Dijete se eli osjeati privrenim za emotivno stabilnog roditelja koji ga moe utjeiti (Parental Imago).
Zadovoljenje ovih potreba je ovisno o roditeljskoj dozvoli djetetu da ga ono idealizira i da se osjeti dijelom
roditeljske omnipotencije. Tako dijete dijeli roditeljsku snagu i savrenost koji mu pomau da se utjei
u situacijama kad se osjeti uplaenim ili tjeskobnim. S vremenom dijete razvije vlastite mehanizme za
smanjenje napetosti i internalizira roditeljske vrijednosti koje slue kao ideali koji usmjeravaju djetetove

43

Sadraj
sirove ambicije.
3. Alterego potrebe
Dijete se eli osjetiti prihvaenim od drugih slinih njemu. Zadovoljenje ove potrebe ovisi o roditeljskoj
humanoj prisutnosti s kojom se dijete moe identificirati i osjetiti sebe kao osobom okruenim ljudima. Sa
vremenom dijete razvije svoje vlastite talente i vjetine. Talenti i vjetine slue kao most koji omoguava
ambicijama da dosegnu ideale. Ako ove potrebe nisu zadovoljene u djetinjstvu ili u mladenatvu, pojavit
e se razni problemi. Emotivno ili fiziki odsutni roditelj moe dovesti do krize u emotivnom razvoju i
otetiti sposobnost za zdravim odnosom s drugim ljudima. Adekvatni roditeljski odziv na djetetove potrebe
(djetetova raspoloenja i osjeaje) je od vitalne vanosti za razvoj djetetove diferencijacije (njegovo
emotivno zdravlje i stabilnost) kao i za razvoj tolerancije. Psihologija sebstva naglaava da potreba za
odnosom s drugim ljudima postoji u nama itav ivot i tako nam pomae odrati integritet i kohezivnost
nae linosti.
Nedostatak odnosa moe dovesti do stanja fragmentacije, neugodnog osjeaja da je naruena kohezivnost
nae afektivne ( emotivne ) i kognitivne (mentalne, mislene) linosti. To fragmentirajue iskustvo moe
varirati od blagih oblika (depresija, tjeskoba), do jakih napada panike (osjeaj dezintegracije ili anihilacijske
panike).
ivot se neki puta gubi u osjeaju praznine i dosade, a neki puta eksplodira u velianstvenoj, ali ispraznoj
grandioznosti. Ako prevladava precijenjenost onda se razvija klasina narcistika osobnosti. Ako je
devalorizacija ta koja dominira, onda to uvjetuje depresivni aspekt linosti
Kohut tvrdi da poinjemo na psiholoki ivot u rezervoaru narcistike grandioznosti. Ta kohutijanska
grandioznost je energija koja obitava u kaosu duha, ali jo uvijek bez sebstva da je strukturira. To je energija
bez forme, dakle, jo uvijek samo potencijalna. Ona je u boanskom stanju, u stanju savrenstva. To je
i narcistika energija, energija koja se ne obazire na druge i koja nema elju za razvojem. Ta primarna
energija se mora transformirati u sebstvo.
Narcizam
Narcizam se zainje u zrcalu - od zrcalee majke, ije sjajno oko i pristupaan osmijeh odraavaju njezinu
radost u djetetu. Ako su roditelji pretjerano zatitniki tada su zrcala zavodljiva i kreiraju atmosferu
klaustrofobine dvorane zrcala.
Psihoanalitika poimanja narcizma svrstavaju ga u tri kategorije: libidinalni narcizam, destruktivni narcizam
i zdravi narcizam.
Prema Kohutu kod malog djeteta osnovna narcistika konfiguracija moe se saeti u formuli ja sam savren.
Ovaj apsolutizam u samovrednovanju predstavlja sastavnu karakteristiku prirode narcizma. Meutim, u isto
vrijeme Kohut naglaava da je dijete krhko i da nema naina da se odri u ovoj poziciji idealizacije i da se
odupire frustracijama. Nije u stanju zadrati ovu poziciju pod utjecajem frustracija.
Jedino adaptacijom na sukcesivne frustracije dijete stvara manje savren self, ali mnogo solidniji.
Kohut je smatrao da narcizam, tj. ljubav prema sebi, i objektna ljubav ne tvore kontinuum, nego su to dva
odvojena razvojna smjera koji traju cijeli ivot, sa svojim posebnim obiljejima i patologijom.
Istaknuo je zdrav aspekt narcizma i tvrdio je da roditeljsko oboavanje djece, djeja uzbuenost sobom
i svijetom te normalne nade, tenje, ambicije i ideali pripadaju sferi pozitivnog narcizma. Prema tom
modelu, kako razvoj napreduje, narcizam se ne zamjenjuje objektnom ljubavlju nego se ublaava postupnim
gubljenjem iluzija, tako da i u zrelosti narcizam lei u osnovi samopotovanja i realistinih ciljeva.
Sekundarni narcizam i nesposobnost napredovanja na putu umjerene ljubavi prema sebi potjeu od
narcistikih rana koje esto nastaju roditeljskim zanemarivanjem ili zlostavljanjem. Pritom, budui da
im nedostaje vanjsko vrednovanje njihova narcizma (kada je poruka roditelja u smjeru: mi te ne smatramo

44

Sadraj
vrijednim ljubavi), pojedinci se vraaju na stupanj ljubavi prema sebi, kako bi ouvali barem malo nade i
motivacije

Pristup utjecaja okoline i uenja

Uzimanje u obzir okolinskih imbenika usmjerilo je bihevioristike istraivae na procese putem kojih
okolina izraava svoje djelovanje, tj. naela uvjetovanja i uenja.
Biheviorizam je psiholoka teorija koju je prvi predloio John Watson poetkom 20. stoljea, a prema
kojoj je ljudski razvoj prvenstveno rezultat procesa uvjetovanja i uenja. Osnovno naelo biheviorizma je
da su promjene u ponaanju preteno rezultat procesa uvjetovanja, a ne uroenih biolokih mehanizama.
Ova se ideja oslanja na radove ruskog fiziologa Ivana Pavlova, koji je ustanovio da se uenje odvija kroz
proces asocijacija. Pavlov je pokazao da se svaki jednostavni refleks sastoji od podraaja i reakcije koji su
bioloki povezani. Primjerice, on je ukazao da je meso podraaj koji prirodno izaziva reakciju slinjenja
kod pasa. Bioloki nepovezan podraaj, npr. zvuk zvona - moe stei mogunost izazivanja iste reakcije
ako se ponovljeno asocira s prirodnim podraajem. Pavlov je uspostavio takvu asocijaciju jednostavnim
zvonjenjem neposredno prije pokazivanja mesa svojim psima. Nakon nekoliko takvih uparivanja sam zvuk
zvona mogao je uzrokovati slinjenje pasa. U tom su trenutku oba podraaja mogla proizvesti reakciju
slinjenja, ali jedan je to mogao na prirodan nain (tj. bioloki) dok je drugi to mogao kao rezultat klasinog
uvjetovanja. Watson je ustanovio da je taj jednostavni proces uvjetovanja, koji je on nazivao metodom
uvjetovanog refleksa, objanjava kako se ljudsko ponaanje mijenja tijekom vremena. Sva ljudska ponaanja,
prema Watsonu, poinju kao jednostavni refleksi.
Pod pojmom uenja podrazumijevamo relativno trajnu promjenu u ponaanju koje je rezultat vjebe ili
iskustva. Nabrojit emo i objasniti nekoliko vrsta uenja.
Privikavanje je najjednostavniji oblik uenja. Ukljuuje respondentna ponaanja i naziva se privikavanje
(habituacija). Privikavanje se dogaa kada refleksni odgovor privremeno nestaje kao rezultat toga to ga je
opetovano izazvao isti podraaj. Na primjer, ako pljesnemo glasno pokraj uha bebe, ono e pokazati refleks
trzanja cijelog tijela.
Ako nastavimo pljeskati u pravilnim vremenskim intervalima (npr. svakih 15 sekundi), veliina refleksa
trzanja stabilno e opadati, sve dok ga se vie nee moi primijetiti.
Ova jednostavna promjena u ponaanju ilustrira uenje putem privikavanja.
Autor Skinner je neto kasnije, prihvaajui ulogu pavlovijanskih uvjetovanih refleksa podijelio sva
ponaanja jednoj od dviju kategorija, a to su respondentna ponaanja i operantna ponaanja.
Prva kategorija, tj. respondentna ponaanja, sadri reflekse. Refleks se sastoji od podraaja koji uvijek
izaziva odgovor i ta veza je bioloka i uroena. Reakcije ukljuene u jednostavne reflekse koje pokazuju
svi organizmi Skinner je zvao respondentno ponaanje. Kod ljudi su respondentna ponaanja osobito
oita tijekom dojenake dobi i ukljuuju refleksna ponaanja poput sisanja, koje je reakcija na bradavicu
smjetenu u usta, i hvatanje, koje je reakcija dodirivanja dlana nekim objektom. Djeca, a i odrasli pokazuju
neka respondentna ponaanja u vidu jednostavnih fiziolokih reakcija kao to su treptanje ili kihanje te kod
nekih emocionalnih reakcija kao to su neki aspekti straha, bijesa i seksualne uzbuenosti.

45

Sadraj
Uenje po principu respondentnoga uvjetovanja poinje s bilo kojim refleksom koji se definira kao bezuvjetni
podraaj (BP) koji uvijek izaziva bezuvjetnu reakciju (BR).
Uenje se dogaa kada se neutralni podraaj uparuje s BP i kao rezultat toga stjee sposobnost izazivanja BR.
Budui da neutralni podraaj stjee svoju uinkovitost kroz proces uvjetovanja, on se sada naziva uvjetovani
podraaj (UP). Ovaj oblik uenja moemo ilustrirati primjerom koji se odnosi na djeje emocionalne
reakcije, aspektom ljudskog ponaanja u kojem respondentno uvjetovanje ima najveu ulogu. Reakcija
straha moe se, primjerice, izazvati velikim brojem podraaja, od kojih je najuobiajeniji bol. Zamislite
da dijete prvi put dolazi kod zubara. Podraaji u toj okolini- zubar, ordinacija, instrumenti- za dijete su
neutralni i stoga nemaju poseban emocionalni uinak na njegovo ponaanje. Meutim, pretpostavite da
dijete tijekom posjeta zubaru doivi bol (BP) koja izaziva strah (BR). Razliiti neutralni podraaji povezuju
se s BP (jer su s njime upareni) i tako postaju uvjetovani podraaji (UP) za reakciju straha. Dijete je sada
nauilo strah od zubara. Putem procesa generalizacije dijete e se bojati svih bijelih kuta, ordinacija i svih
podraaja koji su slini ovima.
Na slian nain mnoge reakcije straha u djetinjstvu mogu biti nauene reakcije na mjesta ili objekte koji
ranije nisu bili zastraujui.
Operantna ponaanja sasvim su razliita. Ona se mogu shvatiti kao voljni odgovori i predstavljaju veinu
svih ljudskih ponaanja. Operantna su ponaanja pod kontrolom svojih uinaka, tj. posljedica koje proizvode.
Openito, ugodne posljedice poveavaju vjerojatnost ponovnog pojavljivanja ponaanja koje ih je izazvalo
dok neugodne posljedice imaju suprotan uinak. Primjerice, ako je dijete dobilo odlinu ocjenu u koli i
time dobilo pohvalu od roditelja, dobilo roditeljsku panju i ljubav, vei je izgled da e djetetovo ponaanje
i dalje biti usmjereno prema tome da dobije dobru ocjenu. Ako je dijete na bilo koji nain kanjeno zbog
neke radnje, smanjuje se mogunost da e nastaviti s istim ponaanjem.
Na osnovi ovih naela uveden je u razvojnu psihologiju pristup analize ponaanja koji objanjava razvojne
promjene procesima uenja. Analiza ponaanja daje opaljive naine i promjene na koji pojedinac stupa u
interakciju s okolinom.
Evo nekoliko primjera operantnih ponaanja.
- Dijete moe dijeliti okoladu svojim prijateljima jer je uvidjelo da takvo ponaanje esto rezultira
slinim ponaanjem njegovih prijatelja prema njemu.
- Dijete u duanu moe mati napad bijesa i vriskati jer to ima za posljedicu da mu majka kupi
igraku.
- Dijete moe okretati i drmati kvaku na vratacima ograde za psa jer je takvo ponaanje ima za
posljedicu da se vrataca otvore i da kuni ljubimac izae.
- Dijete se jako trudi na satima klavira jer ga njegov uitelj hvali kad dobro i lijepo svira.
- Dijete stavlja jastuk na glavu kad njegov brat plae jer to proizvodi neugodan zvuk.
Vidimo da potkrjepljenja mogu imati razliite forme i ona se mogu podijeliti u dvije vrste, a to su pozitivna
potkrjepljenja tj. ona koja ukljuuju dobivanje neeg dobrog, i negativnog potkrjepljenja, tj. ona koja
ukljuuju uklanjanje neeg loeg.
Jo jednu vrstu uenja predstavlja diskriminacijsko uenje. To je vrsta uenja u kojoj djeca prilagoavaju
svoje ponaanje prema podraaju koji signalizira priliku za potkrjepljenje ili pak signalizira opasnost od
dobivanja kazne. ee se dogaa da isto ponaanje djeteta dovede do drugaijih posljedica. Tako, na
primjer, neko u osnovi agresivno ponaanje djeaka za vrijeme treninga u sportskoj ekipi na igralitu

46

Sadraj
moe izazvati da ga trener hvali i istie kao dobar primjer, ali slino ponaanje u razredu najee ima za
posljedicu neku kaznu. Umiljavanje djeteta moe izazvati drugaiju reakciju bake i djeda nego roditelja,
pa e kod prvih dijete dobiti neke privilegije na raun umiljavanja dok roditelji ne moraju popustiti takvom
djetetovom nainu.
U osnovi ove vrste uenja stoje pokuaji i pogreke te opaanje posljedica tueg ponaanja u odreenoj
situaciji.
Uenje opaanjem jo je jedna vrlo znaajna vrsta uenja. Uenje opaanjem uveo je u pristup o utjecaju
okoline i uenja autor Albert Bandura, koji je vodee ime u pristupu socijalnog uenja. Teorija socijalnog
uenja oblik je teorije okoline i uenja koja uenje opaanjem dodaje respondentnom i operantnom uenju.
Uenje opaanjem je prema ovoj teoriji proces kojim se mijenja djeje ponaanje i koje se dogaa kada je
ponaanje opaaa pod utjecajem opaanja ponaanja modela. Srazvojno psiholoke perspektive djeca su,
dakle, opaai, a modeli mogu biti njihovi roditelji, uitelji, braa i sestre, likovi iz pria koje im se itaju
ili koje sami itaju ili gledaju na televiziji. Imitacija, koja predstavlja izravnu kopiju onoga to je dijete
vidjelo je najjai rezultat uenja po modelu. Kao drugi rezultat modeliranja jest protuimitacija. Ona je esto
rezultat posrednog kanjavanja. Pri toj vrsti uenja opaa postaje manje sklon nekim ponaanjima koje je
vidio. Ako dijete vidi da je drugo dijete bilo zbog nekog ponaanja kanjeno, poveava se vjerojatnost da to
opaeno ponaanje nee izvoditi.

Kognitivno-razvojni modeli
Kognitivno-razvojni modeli predstavljaju jo jednu od glavnih orijentacija u psihologiji koja tvrdi da je za
razumijevanje djejeg ranog razvoja nuno utvrditi kognitivne procese koji su u podlozi ponaanja. Djeca i
majke kognitivno predoavaju svoje meusobne odnose. Teoretiari koji prouavaju kognitivno razvojni
model objanjavaju da djeca i oni koji se o djeci brinu razvijaju uzajamne unutranje radne modele i da ih
koriste u interpretaciji dogaaja i predvianju onoga to e se dogoditi.
Kognitivni razvojni modeli veu se za autora Piageta koji je bio teoretiar tzv. stupnjeva. Prema njegovu
shvaanju sva djeca prolaze kroz iste stupnjeve kognitivnog razvoja jednakim redoslijedom. Postoje etiri
takva openita stupnja ili perioda u Piagetovoj teoriji.
Prvi je senzomotoriki period koji ulazi u prve dvije godine ivota u kojima su poetne sheme dojeneta
jednostavni refleksi.
Refleksi su npr. sisanje bradavice, hvatanje predmeta koji dotakne dlan bebe, okretanje glave na neke vidne
podraaje. Refleksi su, dakle, neki automatski odgovori na vanjske podraaje i oni predstavljaju temeljna
ponaanja za budui razvoj.
Postupno se ti refleksi kombiniraju u vee, fleksibilnije jedinice aktivnosti, tj. dijete asimilira sve vie novih
iskustava, tako dolazi do akomodacije, tj. djetetovo se ponaanje mijenja u skladu snovim okolnostima.
Znanje o svijetu postaje sve manje ogranieno na tjelesnu interakciju s ljudima i objektima putem koje dijete
stvara senzomotorike sheme. Senzomotorike sheme su kognitivne strukture najranijeg djetinjstva. Jedna
od takvih shema je primjerice shema sisanja. Beba vremenom spozna da obrazac sisanja moe upotrijebiti
ne samo kada sie bradavicu dojke ve da na slian nain moe sisati i ostale predmete. Isto vrijedi i za
shemu hvatanja. Vremenom se poinje dogaati da sheme koje su u poetku neovisne, poinju djelovati
usklaeno i ovisiti jedna od druge. Tako se npr. usklaenost sluha i vida vidi u reakciji kada dijete koje uje
zvuk, okree glavu u smjeru iz kojeg dolazi zvuk.
Postupno dijete razvija jasno zanimanje za vanjski svijet. Reakcije koje nam govore o poveanoj svijesti o
okolnom svijetu ogledaju se u otkrivanju radnji koje mogu dovesti do toga da se ono to je djetetu zanimljivo
ponovi. U to vrijeme dijete e izvoditi radnje za koje samo vjeruje da bi mogle dovesti do eljenog ishoda.

47

Sadraj
Tu se i zainje, prema Piagetu, magina uzronost, tj. vjerovanje da neka aktivnost moe proizvesti eljeni
ishod ak i kada ne postoji fiziki dodir izmeu uzroka i posljedice. Piaget navodi primjer u kojem dijete od
sedam mjeseci udara pokriva, trese glavom i gleda u smjeru limene kutije ne bi li navelo ispitivaa da lupa
po kutiji i tako proizvede zvuk koji se djetetu svia.
Oko osmog mjeseca ivota dijete razvija namjerno ponaanje, kojeg Piaget naziva prvim stvarnim
inteligentnim ponaanjem. Tako, na primjer, ako se postavi jastuk izmeu djeteta i igrake, dijete e u ovoj
fazi uspjeti maknuti jastuk ne bi li dolo do igrake. Time pokazuje da razlikuje sredstvo od cilja. Micanje
jastuka u ovoj situaciji predstavlja istinsko namjerno ponaanje. U prvo vrijeme takva ponaanja dijete
izvodi samo shemama koje ve do tada poznaje. Kako razvoj ide naprijed, dijete poinje eksperimentirati
i u situacijama i sa shemama koje jo ne poznaje i tako omoguava napredovanje u kognitivnom razvoju.
Dobar je primjer za to kada dijete baca liicu na pod i gleda kako ona pada. Tada roditelj podie liicu, a
dijete je baca jae ili dalje. Tako aktivno eksperimentira i na taj nain ui o svijetu oko sebe. Ovaj primjer
je i vjebanje separacije putem predmeta koji se odbacuje i vraa.
Pred kraj ovog stupnja djeca su sposobna neto predoiti. To se ogleda u tome to je dijete sposobno misliti
i planirati aktivnosti u svojoj glavi, a ne samo kroz vanjsko djelovanje kao do tada. Kada se to dogodi,
zapravo govorimo o kraju senzomotorikog stupnja razvoja. Jedno od glavnih postignua opisanih postupnih
razvojnih promjena u senzomotorikom razvoju jest spoznaja o tome da predmeti imaju svoju stalnost,
neovisnu o djetetovu perceptivnom dodiru s njima dakle, spoznaja o tome da predmeti postoje neovisno o
djetetovu neposrednom opaanju. Tijekom prva tri do etiri mjeseca bebe ne pokazuju razumijevanje da
predmeti postoje i onda kada su izvan njihova dosega. To znai da ako bebi u ovoj dobi igraka ispadne iz
vidokruga, ona se ponaa kao da igrake vie nema i nee imati potrebu traei je ve e se najvjerojatnije
zaokupiti nekom drugom aktivnosti. Dojene u tom periodu prati predmet pogledom ili neko vrijeme
zadrava pogled na mjestu na kojem se predmet nalazio prije nego to je nestao iz njegova vidokruga. Tek
izmeu etvrtog i osmog mjeseca djeca poinju traiti predmete koji su bili u njihovoj blizini pa su iezli.
O tome kakva e potraga biti, ovisi kako je predmet nestao. U toj dobi dijete je nezrelo i nema podjele
Ja i Ne-Ja. Sve se odigrava na principu zadovoljstva, nema jo vjebanja odgode zadovoljstva. To se
dogaa zbog toga to je mijelinizacija jo u tijeku. Fizika zrelost mozga uvjetuje psihiki razvoj, a brzina
razvoja ovisi o poticaju okoline. Ovaj proces moe zapoeti na odreenom stupnju zrelosti Ako je dijete
npr. samo bacilo predmet iz krevetia, ono e gledati za njim ne bi li ga pronalo. Ako predmet makne neka
druga osoba, manja je vjerojatnost da e dijete napraviti radnje kojima e predmet traiti. To govori u prilog
tome da djetetova spoznaja o nekom predmetu u ovom periodu jo uvijek ovisi o njegovu djelovanju na taj
predmet.
U dobi izmeu osmog i dvanaestog mjeseca dijete moe sistematski traiti predmete koji su na neki nain
iezli i to bez obzira je li nestanak predmeta prouzroilo dijete samo ili neko drugi.
Tijekom drugog, predoperacijskog perioda, od otprilike druge do este godine, dijete poinje upotrebljavati
simbole kako bi kognitivno predstavilo svijet oko sebe. Rijei i brojevi zauzimaju mjesto objekata i
dogaanja, a akcije koje su se nekada morale izvoditi fiziki, sada se mogu izvoditi mentalno, upotrebom
unutarnjih simbola. Simbol moe biti i neki motoriki pokret kojeg dijete izvodi da bi neto pokazalo ili
pak fiziki predmet kao to je primjerice situacija kada dijete uzjai metlu kao konja. U ovom periodu
dijete poinje upotrebljavati rijei i Piaget istie novu sposobnost djeteta, a to je da govori o predmetima u
njihovoj odsutnosti kao o novom simbolikom dostignuu djeteta.
U ovom se periodu razvija i sposobnost neizravnog oponaanja, to znai da dijete moe oponaati ponaanje
neke osobe iz svoje okoline koje je opserviralo na primjer prije nekoliko dana, a to upuuje na sposobnost
pohrane tog ponaanja na razinu predodbe u djetetovoj glavi.
Daljnja karakteristika ovog perioda pojava je simbolike igre u kojoj dijete upotrebljava jednu stvar i
namjerno je pretvara u neto drugo - oblikuje pijesak u kolae, kiobran pretvara u padobran, skijaki tap
jae kao konja i slino.
Ova sposobnost djeteta da stvara predodbe daje brzinu i djelotvornost inteligenciji. Dijete moe u glavi

48

Sadraj
rjeavati probleme i moe razmiljati o prolosti i budunosti, dok je senzomotorika inteligencija usmjerena
samo na sada i ovdje, tj. na ono to se konkretno nalazi ispred djeteta.
Jo je jedna karakteristika ovog perioda i ta to dijete razvija spoznaju da se kvalitativna priroda nekog
predmeta ne mijenja ako se promijeni njegov izgled. Tako dijete shvaa da konop ostaje konop bez obzira
da li je rastegnut ili u klupku, da voda ostaje voda bez obzira u kojoj je posudi. Taj oblik spoznaje Piaget
naziva kvalitativni identitet, tj. dijete je sposobno zapaeno konzervirati.
Ogranienja kognicije u predoperacijskom periodu sastoji se u tome to dijete ima dosta ogranienu
sposobnost predoavanja psihikih iskustava drugih ljudi. Dijete od tri etiri godine ponaa se kao da svi
oko njega vide, osjeaju i znaju to i ono i teko zauzima stajalite drugih osoba, teko se mogu uivjeti u
poloaj druge osobe. Djetetova spoznaja i govor egocentrini su i kako razvoj tee naprijed tako dolazi do
postupne decentracije. Miljenje male djece u ovom periodu proeto je animizmom, tj. sklonou djeteta da
neivim predmetima daju karakteristike ivih bia. Primjer tome je kada djevojica misli da lutku boli noga
ili kada dijete misli da mjesec ide po nebu zato jer mjesec tako eli.
Trei period je period konkretnih operacija, koji traje od este do jedanaeste godine. Djeca u periodu
konkretnih operacija mogu izvoditi mentalne operacije na esticama znanja koje posjeduju. Ona ih mogu
zbrajati, oduzimati, slagati u red, obrtati ih itd. Tako u ovom periodu mogu razvrstavati predmete na temelju
boja, oblika. Imaju takoer razvijenu sposobnost tzv. serijacije, tj. mogu redati stvari uzdu neke koliinske
dimenzije kao to je duina. Te mentalne operacije doputaju jednu vrstu logikog rjeavanja problema koja
nije mogua tijekom predoperacijskoga perioda. Takva logika Piagetovim rjenikom naziva se tranzitivnost.
Tranzitivnost je sposobnost logikog kombiniranja odnosa kako bi se izveli zakljuci. Na primjer, ako je
a vee od b, a b vee od c, onda je i a vee od c. Tranzitivnost omoguuju razliiti oblici mentalnih radnji
pomou kojih se starija djeca slue dok rjeavaju probleme i logino rasuuju i zakljuuju, a to Piaget
naziva operacijama.
Zavrni period je period formalnih operacija, koji se protee otprilike od jedanaeste godine do u odraslu
dob. Ovo razdoblje moe se pojaviti i kasnije ili se uope ne mora pojaviti zato to svaki ovjek ne dosegne
stupanj formalnih operacija. Ovaj period ukljuuje sve vie stupnjeve apstraktnih operacija koje ne
zahtijevaju konkretne objekte ili materijale. Najjasniji je primjer takvih operacija sposobnost razumijevanja
dogaaja ili odnosa koji su samo mogui za razliku od onih koji stvarno postoje. Dakle, mogue je kada
osoba dosegne ovaj period da se lakoom kognitivno snalazi i barata kategorijama ako da, moda,
ako...onda. Vidimo da je period formalnih operacija obiljeavaju hipotetino i zamiljeno. Pretpostavke
koje osoba radi esto mogu ukljuivati suprotne injenice.

Etoloka teorija
Etoloke teorije orijentirane su na traenje evolucijskih korijena razvoja. Ono to danas moemo opaziti kod
dojenadi i onih koji se o njima brinu proizlazi iz postupne, vie milijuna godina duge prilagodbe okolini.
Etolozi uvode termin primarnog skrbnika, a to je osoba, najee majka, s kojom dijete razvija temeljni
odnos privrenosti.
Bebe su uglavnom bespomone kada se rode. Djeca mnogo godina nakon roenja ne mogu preivjeti bez
pomoi drugih i sigurno e umrijeti ako im neko ne osigura hranu i fiziku zatitu.
Evolucijski su djetetu data dva sklopa reakcija. Prvi je sklop reakcija usmjeren na zadravanje primarnog
skrbnika (obino majke) uz sebe i na to da ga motivira da mu prui dovoljno dobru njegu. U prvoj polovici
prve godine ivota djetetov pla najefikasnije izaziva reakciju majke pa na dijete koje plae majka gotovo
automatski reagira. Kako se razvijaju motorike sposobnosti, dijete vie ne mora samo plaem dozivati
majku, nego puzei ili trei moe ostati u njezinoj blizini.

49

Sadraj
Evolucija je djetetu dala i sposobnost da komunikaciju smajkom uini ugodnom pa dijete s njom odrava
kontakt oima, smijei joj se, vokalizira. Djetetova velika glava, okruglo lica i bucmaste noge one
su komponente u tjelesnom izgledu koje veina majki uroeno doivljava draesnim pa je s etoloke
perspektive i to u funkciji odravanja i osiguravanja interakcije izmeu majke i djeteta.
Majke takoer imaju ugraene mehanizme reakcija prema djetetu koje osiguravaju djetetovo preivljavanje.
Majka na neki nain ita razliite znakove koje dijete alje i tako prepoznaje u kakvom je dijete stanju i
da li neto mora uiniti.
Interesantno je koliko majke tono znaju to treba napraviti, ak i onda kada imaju prvo dijete. Dodue, nije
lako odrediti do koje je mjere nain na koji majka njeguje dijete iskljuivo uroen jer ene u suvremenom
svijetu ve od djetinjstva ue i dobivaju brojne informacije o djejem razvoju i kako djecu treba odgajati i
njegovati.
Evolucija, pored opisanoga, omoguava i razvoj obino jake emocionalne privrenosti izmeu majke i
djeteta.
Nakon roenja ponaanja dojeneta su takva da na neki nain trai njegu od gotovo svakog tko se nae u
njezinoj blizini. Ako majka na ta ponaanja senzitivno i dosljedno reagira nain, dijete e se vremenom
orijentirati na nju. Tako ona postaje primarni skrbnik.
Ve nakon samog poroda, dijete i majka zapoinju specifinu vrstu komunikacije. Ta je komunikacija u
veini sluajeva takva da omoguuje razvoj bliskog emocionalnog odnosa. Vano je napomenuti da ve od
samog poetka i beba i mama utjeu jedno na drugo, nastoje se jedno drugome prilagoditi i stvoriti vie ili
manje usklaen sistem meusobne regulacije.
Time se utire baza procesa privrenosti koji se najeksplicitnije moe vidjeti krajem prve godine ivota
djeteta.
Pla je najvaniji, najsnaniji i najjasnijih oblik komunikacije male bebe, a na koji je veina majki posebno
osjetljiva. Darwin je kazao da je funkcija plakanja da obavijesti majku o stanju djeteta. Pla pobuuju
uroeni poriv majke da njeguje svoje dijete. Teorije uenja koje smo objasnili u prethodnom dijelu teksta
ovog poglavlja istiu da plakanje (kao i sisanje i neka druga refleksna ponaanja) brzo dolazi pod kontrolu
djetetove volje. Pla je mogue uvjetovati pod utjecajem posljedica do kojih dovodi. Kada beba shvati da
njezino plakanje ima, na primjer, za posljedicu prisutnost majke, ona ga u tu svrhu i upotrebljava.
Postoje razliite vrste plaa. Na primjer postoji pla zbog boli, gladi ili straha. Razlike u intenzitetu plaa
govore nam o tome koliko je za bebu hitan i neizdriv odreen problem. Majke uglavnom mogu razumjeti
ove razlike u plau. Istraivanja pokazuju da odrasli sluai mogu sasvim dobro tumaiti djetetov pla. Ta
se sposobnost dijelom temelji na iskustvu. Tako su, primjerice, majke etveromjesene djece u tome vjetije
od majki jednomjesene djece.
Bebe na sebi svojstven nain poruuju da li im se neto dopada ili ne pa kaemo da komuniciraju svianje
i nesvianje. Kada bebe eli poruiti da joj se neto svia tada se koristi znakovima kao to su smjekanje,
gugutanje, zurenje u nekoga ili neto to im je interesantno i vokalizira.
Ta su svianja i nesvianja unutranje reakcije ili osjeaji to nazivamo emocijama. Emocije mogu
biti pozitivne (npr. radost) ili negativne (npr. srdba). Vanjsko izraavanje emocija putem izraza lica, gesti,
intonacije i slino naziva se afekti. U poetku psihofizikog razvoja afekti se i emocije podudaraju. Kasnije
se odgojem gubi ova bliskost izmeu onoga to dijete osjea i to pokazuje da osjea.
Vane spoznaje o razvoju i izraavanje emocija dobilo se istraivanjima facijalne ekspresije. Novoroene
ima sve facijalne miine pokrete nune za izraavanje gotovo svake emocionalne ekspresije koju moemo
vidjeti na licu odraslog ovjeka. Od roenja djeca mogu pokazivati zanimanje pomnim gledanjem. Ta e se
reakcija uvijek javiti ako bebi pokaemo ljudsko lice. To pokazuje da je od samog poetka evolucijski

50

Sadraj
osigurana interakcija djeteta i majke.
Druga uroena facijalna ekspresija je gaenje. Provocira se neugodnim okusima ili mirisima.
S tri ili etiri tjedna javlja se osmijeh kao reakcija na ljudski glas ili lice u pokretu. Osmijeh je mogue vidjeti
i prije te dobi, no on se javlja spontano tijekom spavanja i oito nisu povezani s vanjskom stimulacijom.
U treem ili etvrtom mjesecu ivota moe se na licu vidjeti alost i srdba. Ovi se osjeaji mogu isprovocirati
ako se bebi uzme duda ili joj se ogranie slobodni pokreti rukama.
Facijalna ekspresija koja izraava strah uoava se u sedmom ili osmom mjesecu.
Na kraju prve godine vide se i kompleksnije afektivne reakcije kao to su bojaljivosti i sram.
Redoslijed javljanja ekspresije nabrojenih emocija uvjetovan je biolokim procesima i smatra se da je
univerzalan za sve kulture. Tako istraivanja pokazuju da djeca u Americi i djeca u Japanu imaju jednak
tijek razvoja facijalne ekspresije.
Razvoj emocija djelomino je pod utjecajem socijalne okoline. Majke koje, na primjer, pokazuju svojoj djeci
preteno pozitivne emocije dobivaju povratno jednako tako pozitivne ekspresije od svoje djece. Suprotno
tome, djeca depresivnih majki pokazuju vie tunih izraza, vjerojatno i zbog toga to oponaaju izraze koje
vide.
Do socijalizacije emocija takoer dolazi procesima potkrepljivanja. Majke ee reagiraju pozitivno na
djeje izraavanje ugode nego na njihovo iskazivanje neugode.
Kao to je ve reeno, u poetku djeji afektivni izraaji odraavaju njihove emocije. S vremenom djeca ue
kontrolirati svoje afektivne izraze i oni ne moraju nuno odraavati ono to osjeaju. Takvi pokuaji skrivanja
emocija esto proizlaze iz djetetova sve veeg razumijevanja pravila izraavanja emocija u njegovoj kulturi
- oekivanja i stavova prema izraavanju afekta. Djeaci mogu nauiti da pokazivanje straha ili boli nije
prikladno i oni e esto pokuati prikriti ekspresiju tih emocija.
U prvim mjesecima ivota majka i dijete esto su u interakciji licem u lice. Situacije u kojima to posebno
dolazi do izraaja jesu hranjenje, previjanje i igra. Smatra se da je interakcija licem u lice temelj za razvoj
dobre komunikacije i privrenosti izmeu majke i djeteta. U razumijevanju vanosti interakcije majki i
djece licem u lice pomae nam eksperimentalni postupak tzv. nepominog lica koji ukljuuje situaciju u
kojoj majka bezizraajnim izrazom lica gleda dijete.
Djeca u poetku pokuavaju privui majinu panju pa je dozivaju, vokaliziraju ili zure u nju. Kako majka
ne daje nikakvu reakciju, djeca obino ponu pokazivati znakove uznemirenosti i protesta, smanjuju opu
razinu pozitivnog afekta i odvraaju pogled u suprotnom pravcu.
Vie podataka o interakcijskim obrascima dolazi iz istraivanja provedenih s depresivnim majkama. Pokazalo
se da su one loije u davanju pozitivne stimulacije svojoj djeci i da nisu dobro usklaene s djetetovim
ponaanjem. Kao rezultat toga djeca vie plau i pokazuju druge oblike uznemirenosti. Jednostavna
interakcija licem u lice izmeu majke i djeteta dostie svoj vrhunac izmeu treeg i etvrtog mjeseca.
Neke aktivnosti dojenadi odvijaju se pravilnim ritmom i u pravilnim ciklusima. To na primjer vidimo kod
sisanja, spavanja, ali i kod izmjena stanja usmjerenosti i neusmjerenosti panje u socijalnim interakcijama
bebe sosobama iz svoje okoline. Uoava se da bebe u ritmu izmjenjuju stanja panje i zanimanja sa stanjima
nepanje i izbjegavanja. Za vrijeme faze panje, esto uspostavljaju kontakt oima s majkom i pokazuju
pozitivne afekte smijeei se ili vokalizirajui, dok tijekom faze nepanje izbjegavaju kontakt oima i
sklonije su pokazivati uznemirenost. Nakon relativno kratkog vremena tako usmjerene panje bebe postaju
jae uznemirene. Ta situacija postaje za njih stresna i presitimulirajua, pa odvraaju pogled i umiruju se na
primjer stavljanjem prsta u usta.

51

Sadraj
Dovoljno dobre majke uglavnom uoavaju ovakve cikluse te usmjeravaju svoju panju prema djetetu u vidu
smjekanja, neke vokalizacije ili tjelesnog dodira u trenutku kada je i dijete usmjerilo panju prema njoj.
Dobro je da su takve majine reakcije rjee kada dijete nije usmjereno na nju. Na takav e se nain dijete i
majka vremenom uskladiti. Sinkronost ovakvog ponaanja dovodi do toga tako da su oboje ukljueni ili
iskljueni u interakciju u otprilike isto vrijeme.
Lijep je opis kojeg autori Vasta i sur. daju o interakciji i uspostavljanju usklaenosti izmeu majke i bebe:
Majka eka dijete da reagira i tada ona reagira povratno. Katkad su to reakcije oponaanja (majka proizvodi
isti zvuk koji je dijete upravo proizvelo), katkad reakcije ponavljanja (majka povue djetetove none prstie
nakon to ih ono pomakne), a katkad poprimaju neke drugi oblike. No sve one slue kao odgovor na
djetetove reakcije. Naizmjenine reakcije izmeu majke i djece mogu predstavljati prve konverzacijske
dijaloge, koji kasnije, s razvojem govora i jezika, postaju sve oitiji. Djeca, ini se, uivaju u ovim
uzajamnim epizodama, esto se smijeei i vokalizirajui.
Interesantna su istraivanja komunikacijskih obrazaca zlostavljanje djece. Rezultati tih istraivanja ukazuju
da prijevremeno roene bebe imaju vei rizik da budu kasnije u djetinjstvu zlostavljene od onih koje su
roene na vrijeme. Mogue je da do ovog problema dolazi djelomino zato to dijete i majka ne mogu
razviti dobar komunikacijski sustav. Kod prijevremeno roene djece tee se uspostavlja ova sinkronost u
socijalnoj interakciji smajkom jer, kao to istraivanja pokazuju, ova djeca provode vie vremena spavajui,
manje su ivahna kada su budna, bre postaju preuzbuena socijalnom stimulacijom i dulje odvraaju
pogled od majke. Zbog toga je vrijeme u interakciji licem u lice smajkom puno krae, majke im se stoga
rjee smijee i manje ih dodiruju te su manje vjete u itanju njihovih emocionalnih znakova. Majke mogu
postati frustrirane time to ne mogu postii sinkronost ponaanja sa svojom bebom i tako nema kontrole
nad interakcijom sa svojim djetetom. Trajni osjeaj nemoi majke moe poveati vjerojatnost da se prema
djetetu ophodi na grublji nain. Iako, isto tako, mnoga prijevremeno roena djeca mogu razviti obrazac
potpuno sigurne privrenosti.
Prema autoru Bowlbyu, sistem privrenosti reprezentira bazinu genetski uvjetovanu motivaciju i sustav
ponaanja koji slue da bi dijete preivjelo i koji se aktivira nakon roenja u relaciji sodreenim osobama
za koje se dijete vezuje.
Postoje tri faze u razvoju privrenosti, tj. snanog emocionalnog odnosa.
Prva se faza, koja traje od roenja do drugog mjeseca, naziva faza nediskriminativne socijalne reakcije.
U ovoj fazi bebe usmjeruju svoju panju ne samo prema majci nego uglavnom pozitivno reagiraju na svih
koji se nau u njihovoj blizini. Ali ipak svoju majku sa sigurnou prepoznaju. Eksperimenti su pokazali
da novoroenad radije gleda u svoju majku (ili njezinu fotografiju) nego u nekog stranca i to ve samo
nekoliko dana nakon roenja. Isto tako majke svoje bebe mogu prepoznati samo na temelju mirisa samo
nekoliko sati nakon roenja djeteta. Kod psiholoki zdravih majki do vezanosti za dijete dolazi vremenski
vrlo brzo. Dijete pokazuje svoju privrenost majci tek nakon nekoliko mjeseci.
Druga faza u razvoju privrenosti traje od drugog do sedmog mjeseca i naziva se faza diskriminativnih
socijalnih reakcije. Iako jo uvijek ima prostora za nepoznate osobe, u ovoj fazi bebe su sve vie zainteresirane
za majku i one za njih postaju sve vaniji objekti. Dijete u ovoj fazi razvija kognitivnu predodbu, tj.
unutranji radni model majke. Karakteristika te predodbe ovisi o tome koliko je majka za dijete pouzdana
i koliko je dijete u nju do tada steklo povjerenja. Za proces privrenosti vano je i to to djeca sada poinju
razvijati doivljaj sebe i razumijevati da su odvojena od ostatka svijeta, a za razumijevanje toga pomau
nam i ve opisane teorije objektnih odnosa.

52

Sadraj
Trea faza, koja traje od osmog do dvadeset i etvrtog mjeseca, naziva se faza usmjerene privrenosti.
Najizrazitija je privrenosti djeteta majci oko osmog mjeseca. Ona ostaje jaka do kraja druge godine ivota.
Svako odvajanje od majke dovodi do toga da dijete na neki nain prosvjeduje. Strah je u ovom periodu
najjae razvijena emocija. Zbog razvoja kognicije i zbog razvoja motorike dijete ima svijest da se majka
moe od njega odvojiti. Djeca razlikuju poznato od nepoznatog te na nova iskustva i na nove ljude reagiraju
s negodovanjem i poveanom anksioznosti. Oprez i strah u nepoznatim situacijama ili u kontaktu sa stranim
osobama uobiajene su reakcije te esto uzrokuju djetetov pla i povlaenje u blizinu majke.
Jedan od najjasnijih znakova da je do privrenosti dolo i da se ona razvila taj je da blizina majke u principu
umiruje uplaeno dijete.
Potpuno stvorenu privrenost izmeu djeteta i majke karakterizira: strah od stranaca, negodovanje pri
odvajanju od majke, uz osjeaj sigurnosti i hrabrosti kada je majka u blizini.
Ukoliko za vrijeme zastraujue situacije nema najvanije osobe za koju je dijete jako emocionalno vezano,
a to je najee majka, ono e reagirati s tugom, plakanjem, ljutnjom i aktivnim traenjem majke. Tijekom
prve godine dijete formira privrenost prema vlastitoj hijerarhiji. Dijete uvijek odreenim redoslijedom trai
osobe kojima je privreno i to ovisno o razini separacijske anksioznosti. Tako, primjerice, ako majke, koja
je prva u hijerarhiji. nema, a dijete se nalazi u zastraujuoj situaciji, tada se ono okree prema osobi koja je
druga po redu u njegovoj hijerarhiji. to je jaa bol ili strah koju dijete osjea, dijete je beskompromisnije u
traenju osobe koja je prva u hijerarhiji privrenosti i svi drugi nemaju mo da dijete utjee.
Djeca razvijaju kvalitativno drugaije vidove privrenosti. Kvalitetu privrenosti koju djeca razvijaju
odreuje senzitivnost majke na potrebe djeteta. To se posebno ogleda u aktivnostima kao to su hranjenje,
previjanje, tjeenje, tjelesni kontakt i igranje sdjetetom. One majke koje se tome mogu bolje prilagoditi
imaju vee izglede da razviju sigurnu privrenost svoje djece.
Ukoliko majke zbog bilo kojih razloga ne mogu razviti osjeaje sigurne privrenosti u djeteta, onda
privrenost poprima anksiozno izbjegavajui ili pak anksiozno opirui oblik.
Djeca mogu razviti razliite odnose i kvalitete privrenosti, tako da se mogu razlikovati privrenost prema
majci, prema ocu, prema baki, prema djedu itd.
Sigurno privrena djeca pokazuju u kasnijem ivotu i mnoge druge pozitivne osobine kao to su socijalna i
kognitivna kompetentnost, postaju uspjenija u rjeavanju problema, znatieljnija su, sklonija istraivakom
ponaanju, spremnija na suradnju i poslunija su, bolje se slau s vrnjacima i rjee razvijaju emocionalne
ili ponaajne probleme.
Majinska ljubav, istraivanje privrenosti Harrya Harlowa
Klasino istraivanje privrenosti proveo je 1950.-ih Harry Harlow na Sveuilitu u Wisconsinu. Harlowa
je zanimalo kakvu ulogu ima hranjenje u razvoju privrenosti. Mnogi su psiholozi u to vrijeme prihvatili
stajalite teorije uenja da je djetetova emocionalna privrenost majci utemeljena na njezinoj ulozi snanog
potkrjepljujuega podraaja. Budui da je hrana nuna za odravanje ivota, mnogi su istraivai pretpostavili
da dijete postaje emocionalno privreno majci zbog toga to je s njom povezano dobivanje hrane.
Da bi se provjerila ova hipoteza, trebalo bi eksperimentalno manipulirati kada, kako i tko hrani dijete.
Iz etikih se razloga ovakvo istraivanje ne moe provesti na djeci. Harlow je istraivanju ovoga pitanja
pristupio koristei, po svom sudu, najbolju moguu alternativu - mladunad rhesus majmuna. Harlow
je pretpostavio da, osim hranjenja, na razvoj privrenosti ima utjecaj i mogunost djeteta da se mazi s
majkom.

53

Sadraj
Skupina mladunadi rhesus majmuna bila je odvojena od majke odmah nakon roenja, te je odgajana u
laboratoriju s dvije zamjenske (surogat) majke, nainjene od drveta i ice. Jedna je od njih prekrivena
mekim frotirom, za koji se majmune moglo uhvatiti, druga je bila izraena samo od iane mree. Jedna je
polovica mladunadi dobivala hranu iz boice stavljene na presvuenu majku, a druga polovica iz boice
stavljene na ianu majku. Za procjenu ljubavi mladunadi prema majkama, Harlow je upotrijebio dvije
mjere. Jedna je bila koliina vremena provedena uz pojedinu zamjensku majku dok je druga ukljuivala
stupanj u kojem je zamjenska majka znaila sigurnost za majmune u situacijama u kojima je izazivan
strah.
Rezultati su bili dramatini i iznenaujui. Majmunad je u prosjeku provodila izmeu 17 i 18 sati dnevno
na presvuenoj majci i manje od jedan sat dnevno na ianoj majci - neovisno o tome na koju je od njih bila
stavljena hrana. Slino tome, kada je bila uplaena, majmunad je dosljedno traila sigurnost kod presvuene
majke; kada im je bila dostupna samo iana majka, majmunad je bila slabo utjeena njezinom prisutnou.
Harlowljevo je istraivanje tako pokazalo da najvaniji initelj u razvoju privrenosti mladunadi rhesus
majmuna nije hranjenje, ve mogunost hvatanja i priljubljivanja uz majku - pojava koju je nazvao udobnost
dodira. (Vasta, Heith, Miller, 1995.).

54

Sadraj
Pitanja:
1. Koje su specifinosti faza psihoseksualnoga razvoja po Freudu?
2. Koja dva faktora imaju osobit utjecaj na formiranje linosti?
3. to su to fiksacija i regresija u razvoju linosti?
4. Opii topografski sustav linosti!
5. Opii strukturalni sustav linosti!
6. O emu ovisi odnos majke prema djetetu?
7. to je primarna majina zaokupljenost?
8. to je holding djeteta?
9. to je kontejniranje emocija?
10. Kakva je uloga oca u ranom djetinjstvu?
11. to oznaavaju termini objekt i objeknti odnos u analitikoj literaturi?
12. to prouavaju teorije objektnih odnosa?
13. Kako dijete tijekom sazrijevanja stvara svoje unutranje objekte?
14. Koje su osnovne odrednice teorije Melanie Klein?
15. Koje su osnovne odrednice teorije Margaret Mahler?
16. Koje psiholoke koncepte uvodi Hartman u psihologiji ega?
17. to je nekonfliktna sfera ega?
18. to podrazumijeva autonomija ega?
19. to je sekundarna autonomija ega?
20. to obiljeava intrasistemski pristup u Hartmanovoj teoriji?
21. to je vano za odravanje kohezije selfa (sebstva)?
22. O emu ovisi zadovoljenje grandiozno-narcistikih potreba linosti?
23. Kako na linost djeteta djeluje adekvatna utjeha?
24. to su to Alterego potrebe?
25. to moe dovesti do stanja fragmentacije linosti?
26. to je rezervoar narcistike grandioznosti?
27. Koja je razlika izmeu zdravog i sekundarnog narcizma?
28. Koja je glavna karakteristika pristupa utjecaja okoline i uenja?
29. Kako je ruski fiziolog Pavlov ustanovio da se uenje odvija kroz proces asocijacija?
30. Kako se definira uenje?
31. to je to refleks?
32. Nabroji vrste uenja koje poznaje!
33. to je to habituacija?
34. Koja je razlika izmeu respondentnoga i operantnoga uvjetovanja?
35. Navedi primjer diskriminacijskog uenja!
36. Koje su karakteristike uenja opaanjem?

55

Sadraj
37. Koja je osnovna karakteristika kognitivnih razvojnih modela?
38. Koje su karakteristike Piagetova senzomotorikoga perioda razvoja?
39. Koje su karakteristike Piagetova predoperacijskoga perioda razvoja?
40. Koje su karakteristike Piagetova perioda konkretnih operacija?
41. Koje su karakteristike Piagetova perioda formalnih operacija?
42. Koje su karakteristike ranog razvoja linosti?
43. Zbog ega je vana uzajamna regulacija majke i djeteta?
44. Koji je najvaniji oblik komunikacije novoroeneta i zbog ega?
45. Koja je razlika izmeu emocija i afekata?
46. Kako tee razvoj i izraavanje emocija?
47. to je karakteristino za socijalizaciju emocija?
48. Zbog ega je vaan ciklus panje i nepanje novoroeneta?
49. Opi razvojni put privrenosti!
50. Koje su uinci privrenosti na druga ponaanja!
51. Opii kako je dolo do spoznaje o pojavi udobnosti dodira?

56

Sadraj
5. RAZVOJ PERCEPCIJE, MOTORIKE I KOGNICIJE U PRVOJ I DRUGOJ
GODINI IVOTA
Prilagodba novoroenog djeteta

Vrlo vjerojatno je sam porod izuzetno stresan dogaaj za dijete i na psihikom planu. Osim same fizike
nelagode poroda, dijete dolazi u potpuno novi okoli daleko manje ugodan no to je to bila majina utroba.
Ono iznenada biva izloeno svjetlu, hladnoi, naglim pokretima, buci, a njegov se organizam mora promptno
prilagoditi novom nainu primanja kisika. Novoroene morati savladati tri funkcije: disanje, uzimanje
hrane i izbacivanje otpada svoga metabolizma. Ovo su za novoroene velike promjene i veliki zadaci.
Meutim o psiholokim posljedicama roenja za samo dijete moemo tek spekulirati.
Nakon to se rodi, dijete zaspi i spava gotovo itav jedan dan. Beba se budi gladna. Na temelju uroenog
refleksa dijete sie.
Darwinov refleks tj. refleks hvatanja jo je jedna refleksna reakcija novoroeneta. Ako se nekim predmetom
dotakne djetetov dlan, ono vrsto uhvati taj predmet.
Tome je slian i refleks nonog hvatanja ili plantarni refleks: ako djetetov taban dodirne neki predmet,
dolazi do pokuaja hvatanja tog predmeta nogom.
Refleks Babinskoga reakcija je suprotna plantarnom refleksu, a sastoji se u tome da se dijete na podraaj
trgne, a prsti na nogama mu se raire. Kod zdrave bebe uoava se i refleks hodanja, tj. ako se dijete dri
uspravno, a noge mu dodiruju pod, ono e nogama izvesti nekoliko pokreta koji slie na hodanje.
Darwinov refleks, plantarni refleks, refleks Babinskoga i refleks hodanja izgube se za nekoliko tjedana.
Novoroene poinje uiti odmah nakon roenja tako da stvara naviku prelaenja iz budnog stanja u san
i naviku buenja nakon nekog vremena spavanja. U prosjeku novoroene spava dvadeset sati dnevno, a
etiri je sata budno.
Aktivnost je novoroeneta za vrijeme njegova budna stanja uglavnom neusmjerena i neodreena. Na
podraaj ono ne reagira kretanjem samo podraenoga dijela tijela ve itavim tijelom.
Jedna od aktivnosti novoroeneta je i njegovo plakanje. Od samog poetka pla ima potencijal komunikacije,
no da bi on to i postao treba postupno i biti prepoznat od okoline, prije svega majke.
Razdoblje novoroeneta traje dva do tri tjedna. Fazu novoroeneta treba shvatiti kao razdoblje u kojem
se dijete prilagoava na ivot s vlastitim biolokim funkcijama disanja, hranjenja i odstranjivanja otpadaka
svog metabolizma.
Razvoj percepcije u prvoj i drugoj godini ivota
Dodir i bol
Da novoroene osjea bol, vidimo na primjer po reakciji pri ubodu iglom za vaena krvi.
Novoroenad pokazuje refleksne reakcije i na dodirom izazvane podraaje pa se dijete kojeg se mazi i
kojem se poloi ruka na prsni ko bre umiri od naleta anksioznosti i plaa. Neto starija dojenad osjeaju
pri dodirivanju pozitivne emocije i usmjeravaju pogled prema majci ili osobi koja se o njima brine i koja
ih dodiruje.
Krajem prve godine ivota djeca mogu prepoznati predmete samo putem dodirivanja (haptika
percepcija).

57

Sadraj
Miris i okus
Na neugodne mirise ve i u prvim danima ivota novoroenad okree glavu, a na ugodne mirise reagira
pozitivnim izrazom lica. Ugodnima doivljaju miris banane, jagode i vanilije. Neugodnim miris pokvarenih
jaja i ribe.
Ve u prvom tjednu ivota djeca upotrebljavaju svoju sposobnost razlikovanja mirisa kako bi razlikovala
miris svoje majke.
Nakon roenja djeca su osjetljiva i na okus pa kako bebi nudimo sve slau hranu, ono sie sve ee, ima
potrebu za veom koliinom i bre se umiri od plaa.
Zanimljivo je da s poveanjem slatkoe djeca katkad smanje brzinu sisanja kako bi si produila ugodu i
uivanje u ukusnoj hrani.
Ve novoroenad od samo dva sata razliitim izrazima lica daje do znanja da razlikuje da li je tekuina
koju piju slatka ili nije, a razlikuje takoer i okus kiselog, gorkog i slanog. U dobi od priblino etiri mjeseca
poinju preferirati okus slanog koji kao novoroenad doivljavaju neugodnim.
Vestibularna percepcija
Vestibularna osjetljivost je sposobnost zamjeivanja sile tee i kretanja naeg tijela koja pomau u odravanju
tjelesnog poloaja.
Novoroenad ima razvijenu vestibularnu osjetljivost i drugaije reagira na podraivanje du sve tri osi
kretanja: naprijednatrag, goredolje i s jedne na drugu stranu. Umirujue djelovanje ljuljanja i laganog
tresenja na djecu koja plau jasno pokazuje ovu osjetljivost. Poloaj tijela utjee takoer i na djetetovo
reagiranje, tako da su djeca obino budnija u okomitom nego u vodoravnom poloaju.
Sluh
Reakcije koje nam pokazuju da novoroene uje jesu zatvaranje onih kapaka, okretanje glave i oiju prema
izvoru zvuka, djeja tendencija da se na neke zvukove umire te promjene u djetetovu pulsu i disanju.
Novoroena djeca su ipak manje osjetljiva na zvuk nego odrasli.
U dobi od pet mjeseci djeca gotovo jednako dobro kao i odrasli razlikuju mala variranja meu tonovima
visokih frekvencija. S devet mjeseci mogu raspoznati melodiju ak i onda kada se promjeni tonalitet
izvoenja.
Neki zvukovi vie privlae djetetovu panju od drugih. Niski su tonovi djelotvorniji u smirivanju djece, dok
ih visoki tonovi vie uznemiruju.
Djeca dojenake dobi najradije sluaju one zvukove koji spadaju u raspon frekvencija ljudskog glasa i
radije e sluati ljudski glas nego naprimjer, zvuk zvona.
Vid
Novoroena djeca esto okreu glavu prema izvoru svjetla. Ve u prvim danima ivota djeca, dok su budna,
mogu razlikovati i intenzitet svjetlosti. Ona u mraku irom otvaraju oi, dok ih pri jakom svjetlu zatvaraju.
Obino gledaju u svjetlost umjerene jaine. Ve neposredno nakon roenja djeci je osobito privlano kretanje
vidnih podraaja, a tijekom prvih nekoliko mjeseci ivota postaju sve osjetljivija na kretanje.
Novoroene e due promatrati vidne podraaje koji imaju neki uzorak nego one koji su bez uzorka.
Primjerice, ako budnom djetetu pokaemo crnobijeli crte mete i sivi papir jednake svjetline, dijete e
due gledati crte nego sivi papir. Djeca su sklona gledati obojene predmete.

58

Sadraj
Motoriki razvoj u prvoj i drugoj godini ivota
Motoriki razvoj moe se podijeliti u dvije ope kategorije. Prva obuhvaa pokretljivost i razvoj tjelesnog
dranja, koji se odnose na upravljanje trupom i usklaenosti ruku i nogu koja je potrebna za kretanje
prostorom.
Druga je kategorija hvatanje, odnosno sposobnost koritenja ruku kao alata u aktivnostima poput hranjenja,
graenja i istraivanja.
Tablica 1. pokazuje neke od prekretnica u motorikom razvoju po tromjesejima u prva 24 mjeseca
ivota.
Razvoj motorike odvija se prema dva naela. Prvo je naelo razvoja da se ono odvija u proksimodistalnom
smjeru. To znai da dijete prije naui kontrolirati dijelovima tijela koji se nalaze blie sredini tijela nego
onim dijelovima koji su udaljeni od sredine tijela.
Drugo naelo razvoja je da se upravljanje tijelom razvija u cefalokaudalnom smjeru, odnosno od glave
prema stopalima.
Tablica 1. Najvanije prekretnice u motorikom razvoju (Vasta, Haith, Miller,1995)
Dob u
Pokretljivost i razvoj
Hvatanje i vjetine
tjelesnog dranja
baratanja predmetom
Kada lei na trbuhu, okree glavu na
Refleksno hvatanje0
stranu; slabo upravljanje glavom kad ga se podigne;
kad ja na trbuhu,
pravi naizmjenine pokrete nogama
kao da e puzati.

ne isputa kolut iz ruku

Glava uspravna i vrsta kad ga se dri uspravno; kad

je na trbuhu podie
glavu i ramena pomou ruku, aka ili laktova; sjedi
uz oslonac; priprema se
na podizanje.

Hvata zveku; posee

za predmetima s obje ruke.

Kratko sjedi samo; podie se u

sjedei poloaj uz pomo ruku
odraslih osoba; okree se s lea na
trbuh.

Hvata
kocku
istovremenim
skupljanjem svih prstiju; posee za
predmetima samo jednom rukom i
okree runi zglob; premjeta kocku
iz jedne ruke u drugu.

Sjedi samo; u krevetiu se podie u

sjedei poloaj; u potrbunom poloaju pomie se
prema igraki koja je ispred njega; hoda drei se
za namjetaj.

Kod uzimanja kocke palac stavlja

nasuprot drugim prstima; uzima
kuglicu kaiprstom i palcem.

12

Stoji samo; sputa se iz stojeeg u

sjedei poloaj; hoda uz pomo;
puzanje dovedeno do savrenstva;
svagdje.

Prikladno dri olovku kako bi njome

napravilo trag.

dospijeva

18

Hoda dobro (od oko 15. mjeseca) i

rijetko pada; penje se uz stepenice ili
na stolicu.

Baca lopte u kutiju; energino ara

olovkom; gradi toranj od tri ili vie
kocke.

24

Hoda uz i niz stepenice;

hoda natrake; tri.

Stavlja kvadrat u odgovarajui otvor

u ploi; oponaa savijanje
papira; slae toranj od est
kockica; stavlja kockice u niz
kako bi napravilo vlak.

59

Sadraj
Iako se zbog pojaanog vjebanja i poticanja okoline neke motorike vjetine mogu ranije razviti, postoje
univerzalne prekretnice u razvoju motorike.
Svako normalno dijete hoda i sva normalna djeca na kraju primaju predmete na otprilike isti nain bez
obzira iz koje okruenja i kulture potiu.
Uzrokom motorikog razvoja smatramo djetetovu veliku elju da djeluje na svijet. Robert White nazvao je
tu elju motivacijom za djelotvornou. Djetetova sve vea kompetentnost naziva se djelotvornost koja u
djeteta stvara osjeaj moi. To su psiholoke odrednice motorikog razvoja. Kroz motoriki razvoj dijete
stjee kontrolu nad svojim tijelom, a to upotrebljava kao sredstvo kojim djeluje na okolinu.
Kako motoriki razvoj napreduje, dijete postaje sve vei gospodar vlastitog iskustva.
Do kraja druge godine ivota djeca uglavnom prevladaju svoju borbu sa silom teom i ravnoteom i sposobna
su se prilino uspjeno kretati uokolo i rukovati predmetima.
Kognitivni razvoj u prve dvije godine ivota
Kada govorimo o kognitivnom razvoju vrlo male djece, ispravnije je govoriti o stupnju senzomotorikog
razvoja nego o inteligenciji. Razdoblje senzomotorikog razvoja traje do kraja druge godine ivota, a taj
smo razvoj ve preciznije opisali u treem poglavlju prikazujui razvojne stupnjeve J. Piaegeta.
Jedan je od naina za ispitivanje stupnja kognitivnog razvoja u prve dvije godine ivota i Bayleyeva skala
djejeg razvoja.
Ona se sastoji od motorike skale koja ispituje tjelesnu kontrolu, miinu koordinaciju i vjetinu baratanja
predmetima te od mentalne skale koja ispituje senzoperceptivnu otrinu, vokalizaciju i pamenje.
Radi lakeg predoavanja tipova zadataka koji se od bebe trae da bi se utvrdila razina senzomotorikog
razvoja, u Tabici 2. prikazani su primjeri pitanja iz Bayleyeve skale djejeg razvoja.

60

Sadraj
Tablica 2. Bayley skala djejeg razvoja (primjeri estica) (Vasta, Haith, Miller 1995)
Dob
u mjesecima

Sposobnost
se mjeri

Navikavanje
zveku

Smije se na sliku u Stavi se zrcalo pred Ako se dijete smije

zrcalu.
dijete
svojoj slici u zrcalu.

12

Pred dijete se stavi Ako dijete namjerno

auti i kae mu se:
gura
auto
po
gurni auto !
podlozi.

17 19

Gura auti

Postupak

Bodovi

na Zveka se trese u Ako dijete najprije

pravilnim razmacima obraa panju, koja
iznad
zatim opada
glave djeteta

Prikladno izgovara Biljeenje

djejih Ako dijete pravilno
dvije rijei
spontanih izjava.
upotrijebi sklop od
dvije rijei.

Pokae 5 slika
23 25

koja

Pokau se slike 10 Ako dijete tono

poznatih predmeta pokae ili imenuje
(npr. pas, knjiga, barem 5 slika.
kua) i kae se:
pokai !

61

Sadraj
Pitanja:
1. Kojim sve funkcijama novoroene mora ovladati?
2. Koje su karakteristike prilagodbe novoroenog djeteta?
3. Koje reflekse poznate?
4. Nabroji perceptivne modalitete i njihova osnovna obiljeja tijekom prve dvije godine
ivota!
5. Koja su dva naela motorikog razvoja?
6. Koje su najvanije prekretnice u pokretljivosti i razvoju tjelesnog dranja?
7. Koje su najvanije prekretnice u hvatanju i baratanju predmetima?
8. to je motivacija za djelotvornou?
9. Nabroji nekoliko estica iz Baylejeve skale djejeg razvoja!

62

Sadraj
6. GOVOR, CRTE, IGRA
Govor je najvaniji dio ljudske komunikacije, a on zapravo obuhvaa i pisanu rije i sve popratne
manifestacije govora koje mu daju posebno znaenje, kao to su to intonacija i mimika. S druge strane djeji
crte poseban je govor djeteta koji ima svoje znatno simboliko znaenje i na specifian nain pokazuje
kako dijete doivljava svijet oko sebe.
U svakom sluaju i govor i crte jedinstvene su razvojne komponente karakteristine za ovjeka. Djeja igra
ima posebno znaenje tijekom razvoja djeteta.To je bio razlog da upravo govoru , crteu i igri posvetimo
posebno poglavlje.

Razvoj govora
Govor ima zadatak komunikacije a predstavlja skup rijei / simbola kojima se prenosi poruka od osobe do
osobe. No, govor slui i kao potpora miljenju.
Preverbalni period prethodi verbalnom i zapoinje praktiki od samog roenja.
Prva dva mjeseca obiljeena su uglavnom plaem, vritanjem ili glasanjem jednostavnim aa,ee. No
koliko god bilo primitivno ovo izraavanje, dijete vrlo brzo ui da se na njegovo glasanje netko pojavljuje
u njegovoj blizini i da to ima neko znaenje.
S otprilike tri mjeseca dijete poinje gugutati, a pojedinim grupama glasova i polako pridavati znaenje.
Tako e ee,aa imati znaenje ugode. U to doba dijete se poinje smijati, a esto ga nalazimo kako se
zabavlja svojim gutanjem, ali moe i odgovarati na rijei koje uje. Majka vrlo brzo naui prepoznavati
osnovna znaenja ovih glasova i to njeno prepoznavanje ima izuzetnu vanost za razvoj dobrog odnosa
izmeu majke i djeteta.
Sa est do osam mjeseci dijete poinje ponavljati slogove ( baba, dada) to slii na govor, premda se ne
mogu prepoznati rijei. Dijete esto avrlja sigrakama i taj govor pokazuje pokuaj imitacije ljudskog
govora.
Verbalni period zapoinje oko devetog mjeseca kada dijete poinje ponavljati rijei koje uje. Ono poinje
razumijevati neke rijei, kao na primjer svoje ime. Dijete naui da neke rijei imaju znaenje i vanost.
Tako rije mama ili tata rezultiraju pojavom majke ili oca. Svakako da rije na taj nain postaje vana i
dobiva maginu mo.
U dobi od priblino jedne godine poinje uenje jezika i gesta. Mnoga istraivanja pokazuju da djeca to
bolje savladaju verbalni govor, to se manje oslanjaju na gestovni.
Uenje govora u tom razdoblju ide vrlo sporo, potrebno je i jedan do dva mjeseca za savladavanje jedne
rijei. To je razdoblje rijei-fraze, tj. jedna rije oznaava cijelu reenicu. Tako e rije mama moda
znaiti mama doi ili mama daj igraku, a pravo znaenje obino e majka brzo dobro razumjeti.
Sa godinu i pol dijete se slui s desetak rijei. Nekoliko mjeseci kasnije ono moe prepoznati to znai neka
rije i upotrijebiti sukcesivno dvije rijei. S dvije godine upotrebljava oko pedeset rijei. Koristi zamjenicu
on za osobe i sebe. Tijekom druge godine dijete e poeti koristiti zamjenicu ja, mnoinu, nauit e
svoje prezime i spol. No, jo uvijek moe imati tekoe u izgovaranju rijei pa ak i do pojave povremenog
zamuckivanja. Dijete postupno naputa djeji argon i roditelji ga trebaju podravati u tome.
Broj rijei koje dijete aktivira ubrzano se poveava. Tako dijete na kraju etvrte godine upotrebljava oko
tisuu petsto rijei, a dijete sa sedam godina vlada ve s 24.000 rijei. Gramatiku strukturu jezika dijete e
nauiti do etvrte i pete godine.

63

Sadraj
Roditelji se najee jako ponose na govor svoje djece. Kada djeca ue govoriti, roditelji ih esto u svoj
svojoj srei ljube i grle. To je za dijete nagrada za upotrebu verbalnog govora. Kako djeca rastu, njihovi su
roditelji sve kritiniji prema neprimjerenim izrekama, uvijek nagraujui one ispravne. Oito je to jedan
od naina kako djeca ue komunicirati. Na sreu, djeca mogu puno toga nauiti i bez poduavanja. Ue
promatranjem u prirodnim komunikacijskim situacijama. Razmotrit emo tri naina uenja jezika za koje
nije potrebno poduavanje: oponaanje, proirivanje - ispravljanje i kategorizaciju.
Oponaanje komunikacije odraslih nastupa vrlo rano, ve u prvih nekoliko mjeseci ivota.
Roditelj koji je vidio kako dijete kori lutku na isti nain kako je i samo bilo ukoreno od roditelja, shvatit
e da je oponaanje jedan od putova uenja komuniciranja. Djeca pri tome ue to e rei, ali i kako to rei
osobama razliitog statusa, dobi i spola.
Istraivanja su pokazala da ta oponaanja nisu posve tona. Pokazalo se da djeca ne oponaaju vrlo tono
prije nego to dou u odreenu fazu govornog razvitka.
Dijete: Meni svi vole.
Majka: Ne! Kae se Mene svi vole.
Dijete: Meni niko ne voli. (Slijedi osam ponavljanja istog dijaloga).
Majka: Ne, sluaj me paljivo! Reci! Mene svi vole.
Dijete: Oh! Meni svi vole.(.....)
Premda oponaanje ne mora tono preslikati majine rijei, ono se ipak postupno pribliavati tome. Drugim
rijeima, djeca mogu oponaati jezik samo onoliko koliko im to doputa trenutana faza njihova gramatikog
razvoja.
Mala djeca glasno oponaaju da bi tako vjebala govor, jer jo ne mogu vjebati u sebi. U ranim godinama
jo nije razvijena djetetova sposobnost da misli govor. Vigotski vjeruje da djetetovo mrmljanje za vrijeme
igre je zapravo voenje samog sebe kroz zadatak jer dijete jo nije u stanju bezglasno misliti. Slino,
djeje oponaanje primjedaba odraslih nije drugo do glasna vjeba onoga to jo ne moe vjebati tiho.
Jedan od naina kako roditelji mogu pomoi komunikacijskom razvitku svoje djece sastoji se u aktivnosti
koju psiholingvisti nazivaju proirivanje i ispravljanje. To je ponavljanje djejih izjava i njihovo ispravnije
formuliranje. Evo primjera:
Dijete: Tata auto.
Majka: Da, tata je u autu. (.....)
Takvo irenje pomae razvitku djejeg govora, posebice ako dijete oponaa takve proirene oblike vlastitih
izjava. Ima roditelja koji se ne bave proirivanjem govora svoje djece. Umjesto toga samo ponavljaju djeji
govor u njegovom izvornom obliku ili samo reagiraju na znaenje djejih izjava. Takav pristup moe
usporiti djetetov govorni razvitak.
Idui nain na koji roditelji mogu ubrzati komunikacijski razvitak svoje djece sastoji se u kategorizaciji.
To je svrstavanje vie pojmova pod zajedniku kategoriju. Na primjer, roditelj moe ukazati na to da su i
jabuke i kruke voe.
Postoje individualne varijacije u razvoju govora, ali na njegov razvoj znaajno utjeu fiziki i socijalni
imbenici. Tako e slabiji sluh znatno usporiti i oteati razvoj govora, djevojice su uspjenije od djeaka u
razvoju govora, a djeca koja ive u boljim socio-ekonomskim prilikama bre razvijaju govor.

64

Sadraj
Prema Piagetu postoje etiri razdoblja komunikacijskog razvitka. Ovaj je autor bio uvjeren da misao prethodi
govoru. Stoga je zakljuio da se samo iz djejeg govora ne moe odrediti to dijete doista zna. Tvrdio je da
djeji govor esto vie skriva nego otkriva to djeca znaju o nekom predmetu. Dakle, djeca znaju mnogo
vie nego to mogu izraziti, pa je zato njihov govorni izraz slab pokazatelj razvitka djetetove inteligencije.
Prva faza djetetova razvoja - senzorimotorno razdoblje, koje traje od roenja do druge godine faza je u
kojoj djeca poinju govoriti. Postupno ue da predmeti, ljudi i dogaaji imaju imena. Znaenje ranih djejih
izjava uvelike ovisi o situaciji u kojoj su izreene. Da bi imenovalo predmete i osobe, dijete mora shvatiti
da su to izdvojene jedinice i da bez obzira na male promjene zadravaju svoj identitet. Na primjer, iako
je odjenula novu haljinu, mama je jo ista osoba. Za dijete je mama ista osoba iako ima drugaiju haljinu.
Dijete je percipiralo dvije stvari: da je mama odjenula novu haljinu i da je mama ostala ista osoba.
Daljnji proces djejeg usvajanja znaenja rijei je ono to Vigotsky naziva lananim kompleksom. U tome
dijete oblikuje niz asocijacija izmeu vie situacija i samo jedne rijei. Ono kae vova za vodu u kadi,
vodu iz cijevi za polijevanje, a takoer i za benzin na benzinskoj stanici. Prema Woodu, imenovanje benzina
rijeju vova primjer je nadgeneralizacije. E. Clark smatra da do takvih nadgeneralizacija dolazi zato to
dijete eli opisivati objekte i situacije unato svom ogranienom rjeniku. Dakle, djeca ine najbolje to
mogu smaterijalom kojim raspolau. Isto tako, dijete vee u prvo vrijeme okolinu za osobe, naprimjer,
bakino more, mamino i tatino more. Nakon toga ta ista mora asocijativno vee za mjesta a tek u kolskoj
dobi shvaa o kojem se moru konkretno rani (Jadranskom moru, naprimjer.)
Piagetovo drugo razdoblje djejeg razvitka naziva se predoperacijsko razdoblje (u dobi izmeu dvije i
sedam godina). U tim godinama dijete poinje primjenjivati simbole, no u tome se pojavljuju kontradikcije
i logike pogreke. Tada poinje i prilagodba govora potrebama drugih osoba. U tijeku predpojmovnoga
razdoblja (izmeu druge i etvrte godine) djetetovi zakljuci nisu potpuni i ine se neloginima. U dobi
izmeu etiri i sedam godina, razdoblju koje Piaget naziva fazom intuitivnog miljenja, misao postaje
loginijom.
U toj fazi predoperacijskoga razvitka dijete svladava vjetinu postavljanja pitanja. Na uas mnogih roditelja
tko, to, gdje, kada i zato postaju vrlo est sadraj djetetove komunikacije. Poput malog znanstvenika
dijete arko eli razumjeti svoju okolinu i zato postavlja prividno beskonana pitanja. Do dobi od pet godina
djeca govore, ali se zapravo time i ne obraaju nuno drugoj djeci koja su u njihovoj blizini. Dakle, rije je
o razgovoru sa samim sobom u prisutnosti drugih. Piaget tvrdi da monolozi te vrste jasno nagovjetavaju
buduu konverzaciju. Djeca u dobi od oko tri godine izvode kolektivne monologe, a da ne oekuju odgovore
drugih. Pri tome ne vole da ih se u tome ometa. Priblino u dobi od pet godina, djeca poinju razgovarati,
umjesto da samo govore u prisutnosti drugih.
Tijekom predoperacijskoga razdoblja odrasli bombardiraju djecu pravilima. Govore im to je ispravno
ponaanje, a to nije. No djeca jo uvijek samo oponaaju ono to vide kod starije djece i odraslih.
Piagetova trea razvojna faza naziva se razdobljem konkretnih operacija (dob izmeu sedam i jedanaest
godina). U toj fazi dijete stjee pojmove vremena, prostora, broja, loginosti i konverzacije. Konverzacija
znai shvaanje da, npr. premjetanje kockica ili slastica iz male staklenke u veliku nee promijeniti njihov
broj. No, djeca u ovom periodu jo ne mogu misliti na apstraktan nain, odnosno zamiljati nevidljiva
zbivanja.
U razdoblju konkretnih operacija djeca ve poinju suraivati sdrugima. Teite je na drutvenom
interesu. Takvi razgovori ukljuuju objanjenje zbivanja, rasprave o razlozima akcija i realnosti dogaaja.
Tek u sljedeoj, etvrtoj fazi govor u pravom smislu rijei dobiva znaenje najvanijeg komunikacijskog
sredstva.
Piaget misli da postoje tri razine govora. U najranijem djetinjstvu pretee nesvjesna ili fantazijska razina. Na
toj razini djeca zapravo ne razgovaraju u pravom smislu rijei, govor nema ustvari znaenje komunikacije.
Sljedea razina je egocentrina koja je takoer malo usmjerena prema komunikaciji. Prema Piagetu, poeci
socijaliziranog miljenja pojavljuju se tek u dobi izmeu sedam i osam godina. U ovom su razdoblju este
rasprave o ispravnom i neispravnom. Djeca, dakle, nastoje suraivati u igri, a ne igrati se za sebe, kako su to
radila prije. Da bi ostvarila suradnju u igri, pristaju na pridravanje pravila, dodue, samo nakratko i ako

65

Sadraj
ta pravila imaju za njih neku korist. Pri tome nisu sklona njihovim promjenama, iako znaju da ih je mogue
mijenjati. eljela bi mijenjati pravila prema svojim sposobnostima, ali brzo uvide, iako nerado, da bi se
pravila morala stalno mijenjati. Tek tu razinu moemo opisati kao razumljivu, tj. komunikativnu razinu.

Djeji crte
Djeji crte zanimljiv je zbog vie razloga. On se javlja relativno rano, znaajan je i vrlo zanimljiv pokazatelj
psihomotornog razvoja djeteta, ali u isto vrijeme pokazatelj naina na koji dijete doivljava vlastitu tjelesnu
i prostornu shemu. tovie, djeji grafizam u cjelini u svojoj evoluciji od djejeg crtea do uenja pisanja,
prolazi sve faze razvoja ljudskog pisma pa i tu moemo rei da filogeneza djejeg grafizma predstavlja
kratku rekapitulaciju ontogeneze ljudskog grafikog izraavanja koje je rezultiralo razvojem pisma.
S druge strane, djeji je crte specifian i po svojoj ivosti i posebnoj izraajnosti koja se odrastanjem i
akvizicijom pisanja postupno gubi . Nije stoga udno da su ovu ivost i ivopisnost, kao i posebno izraavanje
i opis svijeta oko sebe koji se u djejem crteu nalazi, otkrili i preuzeli mnogi likovni umjetnici sredinom
prolog stoljea.
Dijete rado posee za olovkom ili bojicom obino u dobi od oko godinu i pol. Ako mlaem djetetu damo
olovku, ono e je vjerojatno drati sa spremnou da napravi prvi trag. Rado e olovku staviti i u usta.
S 18 mjeseci dijete postaje sposobno nacrtati crtu bez figure. Time poinje tzv. prefigurativni period.
Ono to nastaje obino su rkarije koje se sastoje od neprekinute linije koja se kree u krug u smjeru
suprotnom od kazaljke na satu. Dijete se raduje napravljenom i rado se bavi svojim rkanjem. No ono ne
crta u pravom smislu rijei. Naime, u tom periodu, a i dosta vremena kasnije, kako kae L. Lurcat, oko prati
ruku umjesto da ruka prati oko.
To je ujedno i razdoblje kada dijete savladava hodanje i oslanjanje na dijelove tijela. Druga i trea godina u
djejem je crteu karakterizirana mrljama i izoliranim oblicima. Dijete moe napraviti crtu i podii olovku
da bi nastavilo crte. Javljaju se najprije kruni oblici, a tek kasnije uglovi.
Do etvrte godine dijete poinje pisati. Radi se o nazubljenim linijama poput pile, kojima dijete imitira
pisanje odraslih.
No svo to crtanje do etvrte godine ustvari je rezultat razvoja motorikih funkcija djeteta. U to se doba u
crteu javljaju krunice u kombinaciji s crtama. Poinje oblikovanje crtea, a ponekad i slova, ime poinje
figurativni period ( Slika 1).
Najea je tema djejeg crtea ovjeja figura, kua i neposredna okolina. Crtei ovjeje figure nerijetko
se sastoje od glave-krunice i ruku koje izlaze iz glave.
( Slika 2)
Djeji crte zapravo odraava djeju vlastitu tjelesnu shemu i osnovnu toku interesa djeteta, a to je ovjek
(antropomorfizam).Tako e esto i ivotinje i cvijee imati znaajke ljudske figure.
Sama ljudska figura prikazuje se na tri naina: kao ovjek krumpir (nepravilan krug glava s ekstremitetima),
ovjek cesta (ovjeuljak s dva ekstremiteta) i ovjek cvijet (glava sa peteljkom).( Slika 3 Slika 4 Slika 5)
Dok u poetku dijete nema namjeru prikazati neki objekt crteom, oko etvrte godine ono eli prikazati
objekte iz okoline.
Nakon etvrte godine dijete pokuava prikazati objekte iz svoje okoline tako da crta ono to zna o tom
objektu, a ne ono to vidi. Tako e stol imati etiri izravnate noge, cesta e biti okruena stablima poloenim
u istoj ravnini. Djeji crtei postaju karakterizirani dvjema znaajkama:

66

Sadraj
- izravnavanjem, crtanjem svih detalja u istoj ravnini (plono) ( Slika 6) i
- transparencijom, crtanjem objekta sa svim sadrajem za koje dijete zna
( Slika 7).
Dijete e nacrtati kuu u kojoj se vidi namjetaj i osobe, majku sa djetetom u trbuhu i sl.
Svi crtei djeteta u toj dobi, osim psihomotornog stupnja razvoja, rezultat su i emocionalne investicije.
Tako e djetetovi crtei objekta, kue i ovjeka izraavati osim grafike sposobnosti i njegovu emocionalnu
vezanost za stvari i osobe.
( Slika 8)
Ovaj tip crtea zadrava se do jedanaeste, dvanaeste godine kada zapoinje faza tzv. vizualnog realizma, s
usvajanjem perspektive ( Slika 9). To je razdoblje i zavretak djejeg crtea i on najee gubi na ivosti.
Grafiki izraz postaje zapostavljen u odnosu na pismo.

Razvoj pisma
Razvoj crtea zapoinje s mogunou djeteta za simbolizaciju i povezan je s razvojem govora i pisma.
Djetetu pismo odraslih vrlo rano postaje zanimljivo. No prvi pokuaji pisanja u obliku zubaca pile javljaju
se u crtanju oko etvrte godine. U tom periodu esto dijete kombinira pojedinana slova uz crte, ponekad
slovo u samom crteu objekta. Crte i pismo poinju se mijeati. U petoj godini dijete moe pisati neka
slova. U to vrijeme dijete ne moe postaviti slova na istu ravninu. Zapravo moemo rei da dijete u poetku
crta slova. Ono e i prepoznati slovo iz svojeg imena, ali ga nee povezivati sdrugim slovima u rijei. Sa
est godina ono obino zna sva velika slova, premda ih nekad zna napisati uz krivu orijentaciju ili u zrcalnoj
slici.
Prema A. Sternu, svi grafiki simboli zapravo proistiu iz stilizirane ovjeje figure pa tako i slova. U tom
smislu i pismo i crte su zapravo projekcije sheme ljudskog tijela.

Djeja igra
Zato se djeca igraju? Najee se misli da se djeca igraju zato to im to ini zadovoljstvo. Njihovo
zadovoljstvo lako vidimo i prepoznajemo. Djeca uivaju u svim fizikim i emocionalnim doivljavanjima
igre. Te doivljaje dopunjuju igrake i predmeti koje im odrasli daju, ali izgleda da je bolje davati manje
igraaka i da je bolje da odrasli ne pronalaze veliki broj razliitih pogodnosti za razvoj djeje igre. Pokazuje
se adekvatnijim da djeca sama pronalaze sadraje i izmiljaju igre. Samo pronalaenje i izmiljanje im ini
isto tako veliko zadovoljstvo.
Djeca se u igri oslobaaju razliitih emocija, mrnje, agresije, napetosti. Istovremeno je vano da dijete
otkrije svoje emocije, bilo pozitivne ili negativne. Dijete putem igre spoznaje da takve osjeaje moe izraziti
u okolini koja mu je poznata, a pogotovo je sretna okolnost ako okolina ne uzvraa agresijom, mrnjom
i nasiljem ako dijete u igri iskazuje takve emocije. Bez obzira to je napetost, mrnja i agresija u prirodi
svake linosti pa tako i djeje, djetetu saznanje da ima u sebi agresiju ne mora biti i najee nije, nimalo
ugodna spoznaja.
U djejim igrama agresivnost moe biti zabavna bez obzira to e takve igre neminovno sadravati namjerno
ili zamiljeno nanoenje boli. Kada dijete osjeti tu kontradikciju u emocijama - zabava i nanoenje boli, to
esto moe dodatno komplicirati doivljavanje djeteta. Dijete kroz igru savladava uobliavanje

67

Sadraj
agresivnosti, ljutnje, mrnje. Tjeskoba je esto najvaniji imbenik u djejoj igri. Kada je tjeskoba
preintenzivna, moe doi do ponavljanja iste igre, moe dovesti do prisilne igre ili do pretjerane udnje
za zadovoljstvom koje igranje donosi. Djeak koji se oslobaa tjeskobe kroz borilake igre s ocem, uiva
u nanoenju boli ocu, ali teko prihvaa ukoliko mu otac uzvraa agresiju i time nanosi bol. Bez dijaloga
izmeu oca i sina, agresivnost sina ostaje neelaborirana. Ponavljanjem igre i konstantnim smanjivanjem
nanoenja boli, dolazi do smanjenja agresivosti. Na taj nain dijete shvaa da je slabije, ali zadovoljstvo
borbe s ocem koji ga tijekom borbe ne posramljuje ve ga uzima za ozbiljno, daje djetetu osjeaj
zadovoljstva, sigurnosti i doivljaj da nije strano biti mali. Kad se djeca igraju samo iz zadovoljstva,
moe se od njih traiti da prekinu igru. Meutim, kada se tijekom igre dijete oslobaa tjeskobe, tada
naglo prekidanje igre izaziva u djetetu alost, jau tjeskobu ili nove oblike obrana od tjeskobe kao to su
masturbiranje ili sanjarenje.
Naravno da ne moemo i ne smijemo zanemariti i konstruktivni dio igre Dijete u igri stjee nova iskustva.
Dijete nalazi pravo bogatstvo u igri i mati. Linost djeteta se razvija kroz igru i kroz otkria do kojih u igri
dolazi. Kroz igru se ui bolje uoavati bogati vanjski svijet. Igra dovodi do sjedinjenja i ope integracije
linosti. Dijete u igri povezuje ideje s tjelesnim funkcijama. Igra stavlja u meusobni odnos dva aspekta
ivota - tjelesne funkcije i ivotnost ideja. U nastojanju da sauva svoju cjelovitost, igra je alternativa
ulnosti. Dijete s ozbiljnim rascjepima u svojoj linosti se ne moe igrati.
Kod zdravog djeteta postoji razvoj od prijelazne pojave upotrebe predmeta do njegove pune sposobnosti
da se igra. Vrlo je lako shvatiti da je igra svoj djeci ivotno vana i da je sposobnost za igru znak zdravog
emocionalnog razvoja. elja za komunikaciju kroz igru zauzima mjesto govoru kod odraslih.
Igra, kao jedna vie manje spontana aktivnost moe bit individualna i grupna.
Kod novoroene djece igra se tee razlikuje od ope, nediferencirane aktivnosti, pokreta cijelog tijela,
mahanje rukama i nogama. Novoroene jo nije svoje ruke i noge prihvatilo kao svoje i tek u drugoj polovini
prve godine ivota, stavljanjem nonog palca u usta, shvaa da je to dio koji moe uvijek posluiti za igru
i rastereenje napetosti. Isti tako, aka slui za smanjivanje tenzije tako da beba sie palac, a kaiprstom i
ostalim prstiima miluje vrh nosa, usnice i lice. Dijete se miluje i tako smanjuje tenziju.
Tijekom prve dvije godine dijete se igra igrakama koje proizvode razliite zvukove, koje su napravljene
od takvih materijala da ih mogu sisati, gristi, stiskati ruicama. To je faza prave senzorne gladi kod djeteta
tako da rado isprobava ustima, jezikom, njuhom, dodirom.
U drugoj godini ivota dijete se zanima za druge ljude, voli da ga se kaklja i dira po tijelu, dijete voli da
odrasli neto rade s njime, da ga nose na razliite naine, da ga visoko diu, okreu, bacaju pa uhvate. U
takvim vrstama manipulacije, dijete stjee povjerenje u odrasle.
Sve do tree godine ivota, ne moe se ba rei da su djeca zainteresirana za drugu djecu. Tada se djeca
igraju tako da su fiziki blie jedno drugome, ali se ipak svako dijete igra samo za sebe. Igra se samo sa
sobom. U igrama dijete te dobi esto neto prenaa, seli igrake s jednog mjesta na drugo. To ima funkciju
ovladavanja prostorom. U toj dobi ve se poinju javljati mehanizmi projiciranja pa e dijete lako uzeti
kuhau i zamiljati da je to bicikl ili motor.
Lutka je esta igraka, pogotovo za djevojice predkolske dobi. U igre s lutkama djeca projiciraju vlastite
ivotne situacije i tijekom igre djeca se poistovjeuju sa lutkama i ophode se u igri kao da su im ona roditelji
- uspostavljaju s lutkom odnos kakav imaju ili bi eljeli imati s roditeljima.
Ve u predkolskom dobu poinju se jasnije razdvajati tipine igre djevojica i tipine igre djeaka. Djeca
predkolske dobi vole igre bez pravila, vole u igrama izgovarati rijei kojima pridaju magijska znaenja.
Ve od tree godine djeca ue razliite brojalice od pravih ili izmiljenih rijei.
Djeaci su aktivniji te vie vole istraivati i manipulirati predmetima. Djeaci postaju samostalniji kad

68

Sadraj
im se majke ne mijeaju u igru i kad im dopuste da budu sami. Meutim, kada se majke tako ophode s
djevojicama, one prestaju istraivati predmete i nastoje ostati pokraj majke. Tek kada se i majka ukljui
u igru, ona poinju samostalno istraivanje. Djeca kroz igru oslobaaju traumatinu obiteljsku situaciju.
Kada obitelj, na primjer, doivi gubitak jednog lana, tada obino nema vremena za mlau djecu jer
odrasli obino smatraju da ona to ne razumiju, a to je potpuno netono. Djeca e to pokuati elaborirati sa
lanovima obitelji, ali ako oni nemaju sluha, dijete e se osjeati posramljeno. Dobro je ukoliko dijete
takvu situaciju uspije emocionalno proraditi s lutkama kojima se igra. Tijekom takve igre, dijete preuzme
ulogu roditelja, a lutkama daje svoju ulogu. U komunikaciji s lutkama, dijete prorauje gubitak bake, djeda
ili nekog drugog lana.
Zrelija djeca, s prelaskom u kolu sve vie igraju igre koja imaju pravila to pridonosi moralnom i etikom
razvoju djeteta. U kolskom dobu postaju vrlo vani prijatelji, posebno oni koje je dijete izabralo. Prema
njemu pokazuje vie interesa nego prema drugima uz razredu.
Mati i igri vratit emo se ponovno u poglavlju o razvoju u ranom i srednjem djetinjstvu.

69

Sadraj
Pitanja:
1. Kada zapoinje preverbalni period u razvoju govora i koliko traje?
2. to je karakteristino za prva dva mjeseca preverbalnoga perioda?
3. to je karakteristino za period od treeg do estog mjeseca preverbalnoga perioda?
4. to je karakteristino za period od estog do osmog mjeseca preverbalnoga
perioda?
5. Kada zapoinje verbalni period u razvoju govora i to ga karakterizira?
6. Kada zapoinje uenje jezika i gesta?
7. Koji je fond rijei djeteta od godinu i pol dana, od dvije godine i od etiri godine?
8. Koja su tri naina uenja jezika za koje nije potrebno poduavanje?
9. Opii uenje jezika putem oponaanja!
10. Opii uenje jezika putem proirivanja i ispravljanja!
11. Kako se naziva svrstavanje pojmova pod zajedniku kategoriju tijekom uenja
jezika?
12. Koje su karakteristike govora u senzorimotornom razdoblju J. Piageta?
13. Koje su karakteristike govora u predoperacijskom razdoblju?
14. Koje su karakteristike govora u razdoblju konkretnih operacija J. Piageta?
15. Koje su tri razine govora po J. Piagetu?
16. Opii nesvjesnu ili fantazijsku razinu govora!
17. Opii egocentrinu razinu govora!
18. Opii razumljivu ili komunikativnu razinu govora!
19. Kada dijete spontano posee za olovkom ili bojom?
20. to karakterizira prefigurativni period?
21. Koje su karakteristike crtea djeteta od dvije, tri godine?
22. Koja je karakteristika crtea djeteta od etiri godine?
23. to je u kontekstu djejeg crtea antropomorfizam?
24. Na koje naine dijete moe prikazati ljudsku figuru?
25. Koja je funkcija djeje igre?

70

Sadraj
7. RAZVOJ U RANOM DJETINJSTVU
Za predkolsko dijete u dobi od tree do este godine kaemo da se nalazi u periodu ranog djetinjstva.
Tjelesni razvoj u ranom djetinjstvu
U tjelesnom razvoju djeteta u ranom djetinjstvu primjeuje se sve razvijenije motoriko i kognitivno
funkcioniranje.
Tjelesni razvoj dosegao je razinu da su djeca spretna pri upotrebi pribora za jelo i samostalno jedu. Kontrola
sfinktera jo moe biti neto neurednija do etvrte godine, ali se ve do este godine oekuje potpuna
savladanost funkcija pranjenja.
S etiri do pet godina treba vie sna nego sa sedam do osam godina. Tako mlaima u ranom djetinjstvu treba
desetak sati sna, iako su velike individualne razlike meu djecom.
Najee bolesti u djetinjstvu jesu bolesti dinih organa i plua, trbuna oboljenja, zarazne bolesti. Djeaci
manje obolijevaju od djevojica. Jedinci ee obolijevaju od psihosomatskih bolesti (astma, trbuna
oboljenja, poremeaji sna i ishrane, glavobolje) i vjeruje se da je to zbog pretjerane brige roditelja.
Nesretni sluajevi su relativno esti kod djece. Najei su padovi i prometne nesree. Najvei broj
povreda nastaje do desete godine, a kasnije su rjee. Dio uzroka je u jo nedovoljno razvijenoj usklaenosti
pokreta, dio u nesagledavanu situacije u kojoj se nalaze. Djeaci doivljavaju vie nesretnih sluajeva nego
djevojice. Najvei broj nesrea deava se izvan kue, dok kod mlae djece u kui. Sklonija su nesreama
djeca iz autoritativnih obitelji gdje se nareuje, zabranjuje i prijeti, zatim djeca iz rastavljenih obitelji i
odgojno i obrazovno zaputena djeca.
Motoriki razvoj u ranom djetinjstvu
Motorne funkcije vane su za opaanje i stvaranje osjeaja za prostor i vrijeme. Sa est do sedam godina
vanost imitacije opada i djeca pokuavaju samostalno izvravati aktivnost. Nije im potrebno pokazivati
kako se neto radi ve je dovoljno dati verbalnu instrukciju. Djeca mogu koristiti olovku, eki, kare itd.
Dijete je svladalo prostor, slobodno se kree i ne osjea nesigurnost u hodu, samo silazi po stepenicama,
slae igrake prema svojim fantazijama. Mogli bismo rei da je postiglo tjelesnu autonomiju.
Treba imati na umu da je vjeba uvjet stvaranja motornih navika djece. Predkolskom djetetu nije dovoljna
imitacija, nego odrasli trebaju organizirati aktivnosti. Dijete u ovoj dobi je openito vrlo ivo i aktivno
te ima potrebu stalno biti u pokretu. Ono puno tri, puno hoda, penje se i skae. Igre se esto sastoje od
mnogo razliitih pokreta koji se stalno mijenjaju. Djeca se esto igraju loptom, igraju se tako da savladavaju
razliite prepreke (provlaenje ispod mosta na primjer), jaka je elja za penjanjem. Djeca vole sve igre u
kojima treba odravati ravnoteu i vjebati koordinaciju. Budui da mogu koristiti eki, kare i sl., djeca
se igraju i sa stvarima koje su sama napravila.

71

Sadraj
Dogaa se da neka djeca nisu u stanju motoriki funkcionirati na opisan nain. Uzroci usporenog razvoja
motorike u ranom djetinjstvu mogu biti:
1. fiziko stanje (bolesna djeca rahitis, sljepoa, nepravilan rad endokrinih lijezda, slabo uhranjena
djeca i sl.);
2. inteligencija (dijete niske inteligencije imat e sporiji motoriki razvoj);
3. tjelesna veliina (debela djeca i izuzetno mrava djeca su openito manje aktivna);
4. strah (ako je dijete neto pokualo napraviti, a nije uspjelo, ako je doivjelo bol ili razoarenje, ono
to vie nee raditi);
5. odsutnost prilike za razvoj miine kontrole (ako ne postoji prilika za vjebanje neke aktivnosti);
6. nastojanje na specifinim pokretima (uenju specifinih pokreta mora prethoditi razvoj opih pokreta
npr. kod uenja ivanja treba prvo uiti udjenuti iglu pa zaiti dugme i tako redom);
7. nedostatak potreba za razvijanje miine kontrole (pretjerano roditeljsko zatiivanje uzrokuje
ponekad da dijete zaostaje u hodanju, oblaenju, da ne moe jesti bez tue pomoi).

Kognitivni razvoj u ranom djetinjstvu

U miljenju predkolske djece javlja se novi stupanj u razvoju i ono je predoperacijsko, to znai da dijete u
ovoj dobi moe stvarati predodbe. Kao to smo preciznije opisali u zadnjem dijelu treeg poglavlja, dijete
moe upotrebljavati simbole, tj. moe upotrebljavati jednu stvar kao simbol za neto drugo. Simboli mogu
imati razliite oblike - to mogu biti motoriki pokreti (otvorena usta djeteta simboliziraju kutiju ibica),
mogu biti mentalne predodbe, mogu biti fiziki predmeti (metla koja simbolizira konja) i, naravno, tu su
i same rijei. Ogranienje predoperacijskoga miljenja u tome je to je ono egocentrino u smislu da djeca
ove dobi nisu u stanju zauzeti stajalite druge osobe. Miljenje ima i karakteristiku animizma tako da e
djeca ove dobi dati osobine ivih bia neivim predmetima.
Prije pete do este godine djeca ne shvaaju da mogu neto uiniti da poboljaju svoje pamenje, ali se pred
polazak u kolu poinju koristiti mnemonikim strategijama. To su razliite tehnike kao ponavljanje i
organizacija koje ljudi upotrebljavaju da bi neto lake zapamtili.
U dobi od pet do est godina djeca imaju svijest o pamenju, tj. imaju spoznaju o vlastitom pamenju, to se
naziva metamemorija. Shvaaju da se poznate stvari pamte lake od nepoznatih, krai nazivi lake od duih,
ali su sklona preuveliavanju vlastitih mnemonikih sposobnosti.
Ima nekoliko mogunosti djejeg spoznavanja u ovoj dobi. Prva se mogunost odnosi na to da dijete dobije
gotove spoznaje. Dijete te spoznaje jednostavno imitira i to bilo na motoriki nain, bilo verbalno te ih na
taj nain usvaja i ui. Najvei dio naeg spoznavanje uope odnosi se na usvajanje gotovih spoznaja od
odraslih ljudi ili onih koji su naprosto stariji i iskusniji od nas. Dijete, nadalje, dolazi do spoznaja pomou
vlastitih pokuaja i pogreaka pri rjeavanju problema. Pokuaji koji dovode do dobrog rjeenja fiksiraju
se u ponaanju djeteta, a oni koji se pokazuju pogrenima postupno se briu iz djetetova ponaanja. To
se naziva uenjem na iskustvu vlastite koe. Postoje i radnje u kojima dijete odmah postie kakav takav
uspjeh. Ima i situacija kada djeca u ovoj dobi dolaze do spoznaje uvidom. Openito, djeca su na misaone
napore motivirana i postignutim spoznajama.

72

Sadraj
Mata i igra
Pored igara koje smo spomenuli, u razvoju motorike u ovom razvojnom dobu postoje i takozvane
eksplorativne igre, tj. istraivake igre. Istraivake aktivnosti e izazvati svaka novina u situaciji, svaki
novi predmet. Predkolskoj djeci su posebno interesantne igre koje se sastoje u ispitivanju mogunosti
kombiniranja predmeta, tj. dovoenja predmeta u meusobne prostorne, mehanike, statike ili vizualne
odnose. Te igre su u svojoj osnovi konstruktivne igre, igre graenja (od kocki ili pijeska grade kule, mostove,
vlakove i sl). Vane su i igre predstavljanja, tj. simbolike igre u kojima djeca predstavljaju pojedine radnje,
a javljaju se i sloenije kombinacije takvih igara. Djeca poinju na ovakav nain sastavljati malu dramsku
priu. Pojava igre je uloga znaajna za socijalno-emocionalni razvoj djeteta jer omoguava da ono tijekom
igranja razliitih uloga iskusi kakva je specifina uloga linosti (igra uiteljice, igra medicinske sestre, igra
policajca). Tada dijete ini svjesni napor da vidi ponaanja u takvim drugim ulogama i da shvati zato se
uiteljica, medicinska sestra ili policajac ponaaju na ba odreeni nain.
Pri kraju predkolskog razdoblja mata postaje nezavisnija u odnosu na vanjske aktivnosti i pojavljuju se
elementi stvaralatva. Stvaralatvo, kreativnost definira se kao sposobnost stvaranja, tj. sposobnost da se
razliite elemente postavi na nain kako nikada nisu stajali. Zaetke toga u djece moemo vidjeti prvi put
u ovom periodu. Hoe li u ivotu zaista postati kreativne osobe, ovisit e o mnogim drugim faktorima.
Mata se razvija na osnovi djejih aktivnosti, a odrasli moraju rukovoditi tim aktivnostima. Aktivira se
namjerna, aktivna mata, usporedno s nenamjernom matom koja je prisutna u dobi od tri do pet godina.
Vanu ulogu na razvoj mate ima igra. Mata poinje u igri biti sve vie usmjerena k odreenom cilju, jer
igre na jednu temu postaju sve due. Djeca se na jednu temu igraju petnaestak minuta u dobi od tree do
etvrte godine i nekoliko sati u dobi od pete do sedme godine. Od pete do sedme godine igre na temu bajke
mogu u potpunosti ostvariti. Isto je pri crtanju, te djeca mogu nacrtati ono to su isplanirala, dok u ranijoj
dobi to ne mogu.
Socijalni razvoj, emocionalni razvoj, razvoj linosti u ranom djetinjstvu
To je razdoblje vezano za intenzivniji razvoj linosti te pripreme za kolski ivot.
Tijekom predkolskog perioda djeca se sve vie drue s vrnjacima, pogotovo ako su ila u jaslice ili vrti.
Djeca ve u ovom periodu oponaaju jedno drugog. Jedno je istraivanje pokazalo da dijete radi u prosjeku
13 oponaajuih aktivnosti u sat vremena. Oponaanja su mimo svjesne kontrole. Djeca se u ovoj dobi ve
mogu hvaliti, mogu pomagati jedno drugom, mogu iskazivati naklonost i suradnju. U emocionalnom ivotu
djeteta u ovom periodu jo uvijek igra veliku vanost djetetova ve uspostavljena vezanost za neku odraslu
osobu. Dijete u ovom periodu svog ivota ve moe podnijeti krae rastanke, a da pri tome ne reagira jako
burno. Stoga se moe planirati odlazak djeteta u djeji vrti te ga se moe ostavljati kod bake i djeda, roaka
i sl. Dijete se ve vie nego ranije moe baviti nekom aktivnosti. Emocionalnu vezanost dijete pokazuje
na takav nain to ima potrebu da vana odrasla osoba bude tu negdje u djetetovoj blizini te da dijete ima
osjeaj da odrasli na neki nain prati to ono radi. Dijete e esto prii odraslom i pokazati to je napravilo.
Pri tome djeje je oekivanje da mu se odrasla osoba obrati, da ga podraga i poljubi te se onda dijete
ponovno moe udaljiti i samo se nastaviti baviti nekom aktivnosti.
Odnos izmeu djeteta i roditelja i nadalje se najvie ostvaruju tijekom nekih aktivnosti kao to je njega djeteta,
zajednika igra, sudjelovanje djeteta u poslovima odraslog, u zajednikim etnjama, itanju slikovnica. Sve
te aktivnosti i sve ono to se pri tome dogaa oblikuje linost djeteta. Djeca su uglavnom odgojiva bia, ali
nekad ne mogu slijediti upute odrasloga zbog svojih razvojnih ogranienja. Posebnu im potekou zadaje
ako su odrasli nedosljedni u davanju uputa i zabrana i djeca zbog svojih kognitivnih ogranienja nekad ne
razumiju razloge zabrana. Jedan je od problema prilikom odgoja u ovom periodu i djeja ve spomenuta
labilnost osjeaja i potreba djeteta da sve svoje elje i potrebe ostvare sada i ovdje. Problemi i konflikti
najee se ispoljavaju pri navikavanju na higijenu, navikavanju na odreeni nain

73

Sadraj
ishrane, pri rjeavanju sukoba s vrnjacima i rivalstva sbraom i sestrama te uenju na samostalnost. Znaci
nepovoljnog razvoja mogu biti poremeaj sna, hranjenja, prekid kontrole sfinktera, noni strahovi itd. To e
se posebno javiti ako su zabrane koje odrasli postavljaju iznoene na nain da u djetetu provociraju krivnju,
trajniju bespomonost, sram, jaku nesigurnost. Ako odrasli svojim ponaanjem daju dobar primjer, dijete
e se s time identificirati. Zabrane moraju biti izgovarane na smiren i kategorian nain. Ipak dijete bre i
trajnije ui ukoliko se naglaavaju dobre strane no istie ono loe.
Znaajan dio uenja odvija se i u odnosima s vrnjacima. U ovoj su dobi djeca u veem kontaktu jedno s
drugim i pokazuju interes za zajednike aktivnosti, iako ta interakcija nije u poetku predkolskog perioda
toliko intenzivna. U poetku se djeca igraju u grupi, ali svatko neke svoje igre. To je takozvana paralelna
aktivnost ili paralelna igra. Slino je i s govornom aktivnou, pa svako dijete pria za sebe.
Postupno su aktivnosti meu djecom koja se igraju sve povezanije, pa poinju razmjenjivati igrake,
emocionalno se zbliavati, drati se za ruke, poinju plakati jer neko od djece u grupi plae. esti su i sukobi
u igri u ovoj dobi. Sukobi su, na primjer, oko nekog mjesta u prostoriji ili za stolom koje djeca smatraju
privilegiranim, dolazi do sukoba oko igraaka, djeca se natjeu da dobiju simpatije odrasloga. est je izvor
sukoba i neki osjeaj vlasnitva nad igrakama ili drugim predmetima koje u uvom djejem uzrastu prati
formiranje samostalne linosti. To ne treba smatrati izrazima sebinjatva, ve kao pozitivni znak izgradnje
linosti pa je dobro djecu ne kanjavati zbog toga. Ako niti jedno dijete u obitelji i grupi koja se zajedno igra
nije posebno ugroeno, odrasli se ne moraju mijeati u odnose djece. Najbolja je varijanta da dok se dijete
igra, roditelji budu aktivni promatrai i pomau djetetu kada je to njemu potrebno.
Dijete u treoj godini jasno poznaje svoje tijelo i dijelove tijela. Dijete moe rei od kuda dolaze razliiti
osjeti iz njegova tijela. Dijete pokazuje radoznalost prema svom tijelu, imenuje dijelove tijela i zabrinuto
je za oiljke i ono to ga boli. Izmeu tree i pete godine dijete je vrlo osjetljivo na svaki doivljaj koji
ugroava cjelovitost njegova tijela, kao to su bol i bolest. Bolest jako potencira separacijske i kastracijske
strahove. Po djetetovu shvaanju bolest je neto to je uinak neega izvana to ini neugodu. Djeca
predkolske dobi imaju zaraznu teoriju o bolesti i misle da su bolesna zbog crvia. Tako djeca ove
dobi vjeruju ponekad da su bolesna zbog opravdane kazne. Djetetovo razvojno shvaanje tijela zrcali se
u djetetovu ponaanju, verbalizacijama i crteima. ini se da mala djeca shvaaju svoje tijelo kao vreu
stekuinom koja ako se ubode, moe iscuriti. U dobi od etiri do pet godina djeca jednostavnijim crteom
predstavljaju tijelo, a tek s vremenom poinju dodavati sve vie detalja. Dijete prepoznaje svoj lik u ogledalu
i na fotografiji. Djeca u ovoj dobi znaju svoje ime, i svoj spol. Mogu upotrebljavati i zamjenice ja, ti, on,
ona i dr. Vrlo je vaan moment u izgradnji linosti kada dijete oko tree godine pokazuje tvrdoglavost i
negativizam te ima napade bijesa kada mu odrasli neto namee. To se naziva negativizam ili kriza tree
godine i predstavlja pravi prijelaz djeteta u fazu predkolca.
Osjeaji su djece u ranom djetinjstvu spontani i labilni.
Osjeaj radosti nastaje u ugodnoj vanjskoj situaciji i izazivaju ga uspjesi u aktivnostima, osobito igri. Taj
osjeaj izazivaju takoer pohvale i pozitivne ocjene. Djeca vole humor, alu i rado prepriavaju smijene
dogaaje.
Dijete je alosno kad ne postie uspjeh u aktivnostima ili doivi neuspjeh u igri, ako osjea da ga drugi ne
vole te ako ga se plai ili fiziki kanjava.
Strah je ei do sedme godine ivota. Djecu je strah od nepostojeih stvari, nepristupanih ivotinja.
Ako dijete osjea stalan strah, to dovodi do psihosomatskih oboljenja. Strah nastaje zbog neugodnog
iskustva (strah od medicinskog osoblja, ivotinja, runih snova) i zbog imitacije odraslih koji se plae
odreenih pojava i situacija te djeca gledajui njihove reakcije reagiraju isto kada se nau u istim ili slinim
situacijama.

74

Sadraj
Srdba je esta u djece. Djeca se ljute kad ih odrasli vrijeaju, kad im se otima igrake, kad ih zlostavljaju
ili spreavaju u aktivnostima koje vole raditi. Mudro je na ispade srdbe ne reagirati, oni e sami prestati jer
e se dijete brzo odrei srdbe kada vidi da se s time nita ne postie.
Dijete je ljubomorno kad ne dobiva panju. Ljubomora se javlja kao reakcija na mogui ili pretpostavljeni
gubitak ljubavi. Ljubomoru izraava uvredama, durenjem, plaem ili pretvaranjem da je bolesno, odbija
hranu, zauzima agresivan stav.
Ljubomorna djeca mogu biti osvetoljubiva, zajedljiva i svaalice. Ljubomora je sloena emocija i sastoji se
od kombinacije straha, boli, srdbe, saaljenja prema samom sebi, potitenosti, zabrinutosti. ea je kod
djevojica. Vrhunac ljubomore je izmeu tree i etvrte godine ivota djeteta.
Ljubav se razvija u sretnim obiteljima i razvija se postupno. Bez doivljaja intenzivne ljubavi u okolini
dijete se ne moe ukljuiti u zajednicu. Dijete moe davati samo onoliko ljubavi koliko je primilo od
odraslih i ne moe voljeti nekoga tko ga ne voli ili je hladan prema njemu. Dijete koje nije doivjelo izraze
ljubavi razvija se u emocionalno hladnu osobu koja rjee uspostavlja emocionalne veze sdrugim ljudima.
Emocionalni razvoj vaan je za formiranje djetetove linosti. Osnovne crte linosti pojavljuju se u
predkolskoj dobi. U ovoj fazi snano djeluju mehanizmi poistovjeivanja ili identifikacije te mehanizam
imitacije ili oponaanja (prisjetimo se Freudove falusne faze!). Veini djece uzor su njihovi roditelji.
Kao i u svim drugim periodima djejeg odrastanja, tako su i u ovom periodu temeljne emocionalne potrebe
djeteta osjeaj sigurnosti, doivljavanje izraza ljubavi, dobivanje priznanja te stjecanje razliitih iskustava.
Obitelj prua djetetu osnove za razvoj emocionalnih veza kao i ponaajne granice. Prua djetetu mreu
interpersonalnih odnosa dijadnoga i trijadnoga karaktera.

75

Sadraj
Pitanja:
1. Koje su karakteristike tjelesnog razvoja u ranom djetinjstvu?
2. to pridonosi eem javljanju nesretnih sluajeva kod predkolske djece?
3. Koje su karakteristike motorikih aktivnosti predkolskog djeteta?
4. Koje uzroke usporenog razvoja motorike poznaje?
5. Kako tee kognitivni razvoj djece u predkolskoj dobi i koja su ogranienja kognicije
u ovoj dobi?
6. Na koje se najtipinije naine igra predkolsko dijete?
7. Kakva je mata predkolskog djeteta?
8. Kako se djeca predkolske dobi ponaaju u grupi svojih vrnjaka i to moe provocirati
sukob meu njima?
9. Kako predkolsko dijete poima tijelo i bolesti?
10. to kod djeteta izaziva osjeaj radosti i ljubavi?
11. ega se predkolsko dijete boji, kada osjea srdbu, kako se sve moe manifestirati
ljubomora?

76

Sadraj
8. RAZVOJ U SREDNJEM DJETINJSTVU
Srednje djetinjstvo obuhvaa period od este ili sedme godine do desete ili jedanaeste godine ivota djeteta,
tj. od prvog do etvrtog. razreda osnovne kole i to je period mirnog razvoja linosti djeteta.
Tjelesni razvoj u srednjem djetinjstvu
Tjelesni rast srednjeg djetinjstva karakterizira odsutnost naglih promjena.
Djeaci su u poetku ovog perioda vii od djevojica. Sredinom ovog perioda djeaci i djevojice sline su
i prosjeno jednake visine, ali na kraju ovog perioda djevojice postaju vie od djeaka. Djevojice koje
su prije trinaeste godine dobile menstruaciju mogu biti itav decimetar vie od djeaka. Fizika snaga je u
porastu. Traje i dalje proces okotavanja. este su deformacije kime ako dijete nepravilno hoda ili sjedi.
Ispadaju mlijeni zubi, poveavaju se nos i ui. Miii se brzo umaraju, pa djetetu ne treba postavljati
zadatke koji jako zamaraju. Mozak je teak kao i u odraslih. ivani sustav u cjelini manje je razvijen
nego u odraslih, stoga se djeca relativno brzo zamaraju kod uenja. Postupno se javljaju sekundarne spolne
karakteristike. Reproduktivni organi u to vrijeme postiu oko 10-15 % svog razvoja.
Rad srca nije ustaljen, tako da dugotrajni i esti napori mogu izazvati razna oboljenja srca. Bubrezi rade
bre nego u odraslih osoba.
Dijete je u ovom razdoblju relativno otporno i nizak je postotak smrtnosti zbog bolesti. ee su prehlade,
karijes, slabiji vid ili sluh ili neki ortopedski nedostaci. Tipine su kolske bolesti i vodene kozice, ospice,
zaunjaci. Javlja se i oboljenje probavnih organa jer djeca vole tota isprobavati u jelu.
Za razvoj djeteta vana je pravilna i dobra ishrana.
Motoriki razvoj u srednjem djetinjstvu
Potreba za kretanjem velika je i dijete stalno usavrava svoje pokrete, tako da postaje sve bre i spretnije.
Djeca imaju stalnu potrebu da nekamo idu ili neto rade.
Sportske aktivnosti su vane i djeca u ovom periodu u njima uivaju. U igrama je zastupljena fizika
aktivnost: loptanje, plivanje, tranje, igre u kojima se trai spretnost.
Mogu ljepe i dugo pisati, sigurni su u hvatanju, spretni i brzi u oblaenju, djevojice su urednije od
djeaka.
Neke od aktivnosti djeca puno puta ponavljaju i u njima postaju vrlo uspjena, a time sebi osiguravaju dobar
status u grupi svojih vrnjaka. Kada dijete u nekoj aktivnosti jako zaostaje u odnosu na drugu djecu iz grupe
kojoj pripada, ono se izolira te se bavi aktivnostima koje ne zahtijevaju fiziku snagu.
Djeca su u ovom periodu sklona precjenjivanju svojih motorikih sposobnosti, pa su, kao to je ve
napomenuto, i nezgode ee.

77

Sadraj
Razvoj osjeaja i opaanja u srednjem djetinjstvu
Otrina vida i sluha je u ovom periodu bolja nego u odraslih. U ovom periodu ve dobro razlikuju boje, ali
jo ne poznaju sve nijanse. Sve je vei interes za realni svijet. Dijete ima cjelovite percepcije, tako da mu
je netko u cjelini dobar ili lo, simpatian ili antipatian. Tek na kraju ovog perioda dijete uzima u obzir
razne imbenike, ak i ako su suprotni, pa tako odrasla osoba koja grijei vie nije odbaena u cjelini, ve
samo zbog one aktivnosti u kojoj je napravio greku. Vidimo, dakle, da sve vie raste sposobnost za analizu.
Opaanje prostora sve je tonije, a i opaanje vremena takoer, pa djeca imaju osjeaj za tjedan i dane u
tjednu, godine i godinja doba, snalaze se u rasporedu sati i prepoznaju manje vremenske jedinice.
Kognitivni razvoj u srednjem djetinjstvu
Pamenje postaje sve trajnije, sustavnije i kritinije. Javljaju su promjene i u miljenju. Mata se manje
mijea s onim to je upameno te se stoga moe sve vie vjerovati iskazu djeteta.
Poboljanju pamenja i kvalitete miljenja pomae nastava. Razlikuju se djeca koja bolje pamte vizualno,
auditivno, motorno (kad napiu) ili ona koja podjednako dobro pamte bez obzira na to kako je materijal
predstavljen.
Razvijena je voljna panja i dijete moe pratiti nastavu etrdeset minuta i s kratkom pauzom moe opet toliko
pratiti (po nekoliko sati svakog dana). Trajnost panje najvea je u jesen i preko zime, u proljee poputa,
a ljeti je najmanja. Distribucija panje raste od prvog do etvrtog razreda te dijete moe istovremeno pratiti
to druga djeca odgovaraju i razmiljati kako bi ono odgovaralo na postavljeno pitanje. Panja je najvea
kad dijete aktivno radi, a najmanja kad pasivno prati nastavnika. Panja jako zavisi od interesa i volje
djeteta.
Mata je iva, nestabilna, bez sistema u poetku ovog perioda, ali nastava usmjerava djeju matu. Mata
se koristi kroz pisanje sastava, crtanje, modeliranje i sl. Pomou mate dijete se uivljava u povijesne
dogaaje, krajeve svijeta, literarne heroje. to vie saznaje i ui, mata je djeteta bogatija.
Nastava ima vanu ulogu za razvoj djejeg miljenja i ona razvija sposobnost apstraktnog miljenja. Bez
nastave teko je apstraktno zakljuivanje. Djetetov realizam u miljenju ogleda se u velikom interesu za
konkretne pojave i injenice. Prosjean fond rijei je 3600.
Djeca se razlikuju u pogledu inteligencije koja se definira kao sposobnost prilagoavanja novim ivotnim
situacijama. Neka djeca imaju veu sposobnost za uenje i zato postiu bolji uspjeh u koli. Djeca koja
imaju loe okolinske (osobito obiteljske) uvjete, sporije razvijaju svoje sposobnosti od djece koja imaju
bolje okolinske uvjete. Pri jednakim intelektualnim sposobnostima moe tijekom kolovanja doi do razlike
u sposobnostima pod utjecajem uenja i vjebanja.
Socijalni razvoj, emocionalni razvoj i razvoj linosti u srednjem djetinjstvu
Osjeaji djece u srednjem djetinjstvu stabilniji su nego u predkolskom dobu pa djeca u niim razredima
osnovne kole postaju sve uspjenija u kontroliranju izraavanja emocija. Tome pridonosi i uvianje da
nekontrolirano izraavanje emocija dovodi do toga da ih druga djeca izoliraju te da dobivaju negativne
reakcije od odraslih i druge djece. To se posebno odnosi na eksplozivno izraavanja bijesa.
Srdba nije samo egocentrina, pa se djeca srde i ako se uini neka nepravda njihovim roditeljima ili
prijateljima. Tako ako se neko dijete ruga drugom djetetu ili maltretira slabijeg od sebe, druga e djeca
to interpretirati kao neadekvatno ili nesportsko ponaanje. Takva sposobnost djece da racionalno objasne
svoje i tue emocionalne reakcije implicira da se i sposobnost kontrole vlastitog ponaanja poveava.
Ljutnja je rjea nego na predkolskom uzrastu. Ljute se zbog nepravde, vlastitog neuspjeha, poniavanja,
ruganja.

78

Sadraj
Ljutnju djece provocira i to to ih odrasli onemoguavaju u samostalnosti ili kada roditelji hvale drugu
bolju djecu. Ali, sve u svemu, ljutnja obino kratko traje i djeca brzo zaborave na to su se ljutila.
Ovo je mirno doba s vrlo malim i postupnim promjenama u organizmu. Zato je raspoloenje djece u ovom
periodu najee optimistino. Djeca su u ovom periodu vesela, vedra, samouvjerena i esto se osjeaju
ugodno. Pozitivne emocije djeca izraavaju smijehom, klicanjem, poskakivanjem, pljeskanjem rukama.
Ljubav nerado pokazuju otvoreno. Posebno djeaci ne vole da ih njihovi roditelji u javnosti nazivaju
imenima od milja ili da ih grle i ljube. Djeca pokazuju da neku odraslu osobu vole tako to su esto u
drutvu te osobe, imaju je potrebu imitirati i pomno sluati. Djeaci zbog svoje samouvjerenosti mogu u
ovom razdoblju biti vrlo drski.
Razvijaju se i estetski osjeaji (djeca uivaju u svojim muzikim, modelarskim ili likovnim ostvarenjima).
Aktivnosti kao to je bavljenje muzikom ili nekom drugom kreativnom aktivnou imaju pored funkcije
razvijanja estetskih osjeaja i funkciju protektivnoga faktora za mentalno zdravlje djeteta.
Neugodni osjeaji proizlaze iz straha od kole ili jednog predmeta, neprilagoenosti drugoj djeci, zbog
ega se javlja vea agresivnost. Takoer i neuspjeh u koli dovodi do alosti i gubitka ivahnosti. Neugodni
osjeaji mogu biti provocirani i brigom zbog zadaa, testova i ocjena. Neugodan osjeaj moe izazvati
stvarni ili fantazirani tjelesni ili psihiki nedostatak. Neugodne osjeaje djece mogu izazivati i odnosi
unutar obitelji u kojoj ive. Ako takva emocionalna stanja potraju due, vie ne govorimo samo o brizi
nego o tjeskobi ili anksioznosti. Tada se kod djece mogu javiti pritube tipa boli me trbuh, boli me
glava i slino. Ponavljane somatske pritube bez jasnog fizikog uzroka javljaju se kod oko 2-10% djece.
To su situacije u kojima govorimo o psihosomatskim pritubama. Ova razlika u prevalenciji varira ovisno
o dobi djeteta, spolu, metodama ispitivanja te definiranju simptoma. U dobi koja obuhvaa nie razrede
osnovne kole psihosomatski problemi su u vidu bolova u trbuhu, glavobolja, nesanica, vrtoglavica, bolova
u leima, gubitka apetita. Od ukupnog broja razloga traenja lijenike pomoi u kolske djece, 10-15%
je zbog psihosomatskih problema. Navest emo faktore koje predstavljaju rizik za razvoj psihosomatskih
simptoma: nisko samopotovanje i anksioznost, dugotrajni osjeaji tuge, straha ili brige, nedostatak podrke
roditelja te specifian obrazac obiteljskog funkcioniranja u kojem je karakteristian nedostatak rutine i
predvidivog ritma, lanovi su na emocionalnoj distanci te roditelji procjenjuju da ne mogu uspostaviti
kontrolu i dati znaenje svom ivotu. U takvim se obiteljima izbjegavaju konflikti i ponekad vlada jako
autoritativna atmosfera u kojoj nema mjesta za kontradiktornosti i paradokse svakodnevnog funkcioniranja.
Djeca s psihosomatskim simptomima imaju vei rizik da ulaze u konflikte s drugom djecom te da imaju i
slabije ocjene.
Polaskom u kolu dijete iri svoje socijalne odnose. Prilagoavanje je lake ako dijete ima iskustvo vrtia
iz predkolskog perioda. Dijete u srednjem djetinjstvu jako cijeni drutvo svojih vrnjaka i voli grupu (npr.
razred) koja ga prima.
kolska su djeca u seksualnom pogledu u homoseksualnoj fazi razvoja, a to ima za posljedicu da su
grupe u kojima se djeca kreu i igraju uglavnom sastavljene od djece istog spola, pa se djevojice drue
s djevojicama, a djeaci s djeacima. Djeca koja se zajedno drue i igraju imaju potrebu za stvaranjem
tajnog jezika (npr. umetanjem istog sloga nakon svakog sloga u rijei. Ti-pi si-pi tu-pu - Ti si tu). elja
za tajnou javlja se i u pisanom izraavanju djece pri emu koriste ifre, kodove i slino.
U grupi svojih vrnjaka dijete ui razlike izmeu pravde i nepravde, ui izvravati nareenja grupe i ui i
sam nareivati. Svaka takva grupa ima neka svoja pravila i norme ponaanja, tj. postoji neka vrsta grupne
discipline. Onda kada se ta nepisana pravila prekre, djeca svjesno ili nesvjesno primjenjuju neke sankcije.
Kada se grupa jednom formira, tee prima nove lanove, a da bi joj se neki novi lan pridruio, mora imati
neku posebnu osobinu. Grupe kolske djece najee se sastoje od pet, est lanova. Djeca ove dobi rjee su
u parovima. Pripadnost djeteta grupi svojih vrnjaka ima veliko razvojno znaenje jer se time dijete polako
odvaja od roditelja i drugih vanih odraslih ljudi u ivotu. Odnos roditelja i nastavnika prema djejim
grupama mora biti jako uviavan, te se smatra velikom tetom ako se te grupe nasilno razdvajaju ili ako se
jedan lan te grupe nasilno odstranjuje.

79

Sadraj
Ve u mlaem kolskom uzrastu ima popularne i nepopularne djece. Istraivanja pokazuju da popularna
djeca u ovom uzrastu imaju sljedee osobine: dobri su prijatelji, odlini su aci, ne tuku se, dobri u slobodnim
aktivnostima, znaju suosjeati i neto su inteligentnija od druge djece.
Drugaije osobine imaju nepopularna djeca: agresivna su, esto se tuku, sebina su, loi su prijatelji, nemaju
smisla za grupni rad, slabi su aci i neto su nie inteligencije.
Djecu imaju potrebu da ih se motivira, pohvaljuje i nagrauje i dobro je zadovoljavati te potrebe na dovoljno
dobar nain.

Pitanja:
1. Koje su karakteristike tjelesnog razvoja u srednjem djetinjstvu?
2. Koje su karakteristike razvoja osjeaja i opaanja u srednjem djetinjstvu?
3. Koje su karakteristike kognitivnog razvoja u srednjem djetinjstvu?
4. Kakve su emocije djece u srednjem djetinjstvu?
5. Koji su najei tjelesni problemi djece u srednjem djetinjstvu?
6. Koje su karakteristike socijalnih relacija s vrnjacima u srednjem djetinjstvu?

80

Sadraj
9. RAZVOJ U ADOLESCENCIJI

Naziv pubertet podrazumijeva termin kojim se oznaavaju bioloke, dakle anatomske i fizioloke promjene
koje se javljaju na poetku drugog desetljea ivota.
Naziv adolescencija je openiti izraz i obuhvaa sve psihike promjene do kojih dolazi izmeu djetinjstva
i zrelosti.
Adolescencija ima vie od bilo koje druge ivotne etape mo organiziranja i dezorganiziranja linosti.
Tijekom svih godina adolescencije mlada se osoba susree snizom tekoa koje mora savladati da bi se
ostvarila kao jedinstvena linost. Mnogi ljudi u tome ne uspiju i do kraja ivota ive zapravo u produenoj
adolescenciji snerazrijeenim konfliktima i fantazmama karakteristinim za taj period.
U adolescenciji razlikujemo period predadolescencije (od desete ili jedanaeste do dvanaeste ili trinaeste
godine), period rane adolescencije (od trinaeste do esnaeste godine) i period kasne adolescencije (od
sedamnaeste do dvadeset i prve ili dvadeset i druge godine). Za period rane adolescencije upotrebljava se
termini adolescencija u uem smislu ili period srednje adolescencije. Za period kasne adolescencije rabi se
jo i termin postadolescencija.
U svim se drutvima javlja u prosjeku u trinaestoj godini, a kada e adolescent preuzeti ulogu odrasloga,
zavisi od drutvenih prilika. Pojedini socijalni slojevi u istom drutvu postavljaju razliite granice u tome
kada e adolescent preuzeti ulogu odrasle osobe i to je socijalni sloj vii, to je ta granica postavljena u
kasniju dob.
Adolescenti se moraju prouavati kao linost u cjelini a njihov razvoj odreen je drutvenim normama.
Glavne karakteristike adolescencije
Adolescenti tee stei status odraslog te je psihika energija usmjerena k osamostaljenju od roditeljskog
autoriteta. Tenja im je da ne budu u bilo kome vidu poinjeni odraslima. Za neke pojedince to su godine
izbora zanimanja i njihove ekonomske nezavisnosti. To je vrijeme kad odnosi s vrnjacima postaju vrlo
vani te je adolescentu vano imati to bolji status u grupi i eli biti priznat od vrnjaka, a i pojaani su
interesi za heteroseksualnim relacijama.
Adolescencija je nadalje vrijeme naglog intelektualnog razvoja i period stjecanja i procjenjivanja vrijednosti,
pa je mlada osoba u ovom periodu sve vie svjesna same sebe, razvija vlastite ideale i prihvaa sebe
u harmoniji sa svojim idealima i stoga moemo rei da je to vrijeme izmeu mladenakog idealizma i
stvarnosti.
Kod zdravog psihikog razvoja u adolescenciji doi e do nekoliko razvojnih promjena, a to je stvaranje
seksualnog identiteta, separacija od roditelja, smanjenje ovisnosti od skupine vrnjaka, uvrenje strukture
linosti putem identifikacije i konsolidacije selfa.

81

Sadraj
Odnos tjelesnog i psihikog razvoja u adolescenciji
Adolescencija je period u razvoju ovjeka koji poinje sazrijevanjem spolnih organa i pojavom sekundarnih
spolnih karakteristika. Djevojice ulaze u pubertet ranije nego djeaci, uz promjene u veliini grudi, koja
se u prosjeku javlja oko jedanaeste godine, iako se te promjene vide u rasponu dobi od devete do etrnaeste
godine.
Specifino djelovanje hormona dovodi do odreenih promjena u organizmu. Tako dolazi do rasta genitalija
(penisa u djeaka), tj. do promjena primarnih seksualnih karakteristika, ali i do pojave sekundarnih seksualnih
karakteristika: dlakavost u predjelu spolnih organa i pod pazusima te poetak rasta brade i brkova u djeaka,
irenje bokova i poetak rasta dojki u djevojica.
Funkcioniranje spolnih lijezdi u djevojica iskazuje se i u pojavi prvih menstruacija, a u djeaka kao nono
izbacivanje sjemena (none polucije). Na pojavu prve menstruacije djevojke obino reagiraju disforinim
raspoloenjem. Slino reagiraju djeaci na prvu ejakulaciju.
Brze tjelesne promjene imaju velik utjecaj na doivljavanje i ponaanje adolescenata. Buenje seksualnih
pulzija vodi do progresivne usmjeravanja panje adolescenata prema svome tijelu, mislima, aktivnostima
uenja i roditeljima. Tekoe u reprezentaciji slike tijela i organiziranju libidnoga ivota oko promijenjenih
seksualnih organa obino se manifestiraju masturbacijom. Ona je pokuaj uspostavljanja genitalne
seksualnosti. Adolescenti mogu masturbaciju doivljavati kao neuspjeh prijelaza prema heteroseksualnim
odnosima i esto je obojena osjeajem krivnje. esto imaju osjeaj da nemaju kontrolu nad vlastitim tijelom,
kao da ono pripada nekome drugome ili uope ne postoji. Neki od psihopatolokih pomaka mogu ustvari
biti pokuaj dokazivanja tjelesne egzistencije. To su pokuaji suicida, samoozlijeivanje, uzimanje droge,
bulimija, anoreksija ili ekscesivni promiskuitet.
Ne postoji standardna krivulja tjelesnog razvoja, ali bez obzira na to na razvoj organizma utjeu genetski
faktori, geografski faktori, kulturoloki, klimatski faktori i nain ishrane, rad endokrinih lijezda (hormoni
titne lijezde, hipofize, nadbubrene lijezde, spolnih lijezdi).
Zanimljivo je obratiti pozornost na to da u sjevernim zemljama pubertet poinje neto kasnije nego u
junim.
Poslije etrnaeste godine djeaci postaju vii od djevojica i takvi i ostaju u prosjeku kroz cijelo adolescentno
doba.
Adolescenti se dijele u tri kategorije: rano zrele, prosjene, kasno zrele. Oni koji kasno postaju zreli ne rastu
tako brzo u visinu kao oni koji postaju rano zreli, ali njihov razvojni put traje due i nastavlja se i onda kada
je razvoj onih koji su rano zreli, ve prestao.
Djeaci koji se bre razvijaju obino su vii od onih koji se sporo razvijaju, dok je kod djevojica obrnuto.
Djevojice koje se sporo razvijaju dostignu vii rast i teinu od onih koje se ranije i naglo razvijaju.
U pogledu teine djeaci i djevojice pokazuju tendenciju da slijede isti tijek razvoja: u prvom dijelu
puberteta djevojice postaju tee nego djeaci, a onda djeaci postaju tei. Neki adolescenti doivljavaju
s veseljem svoj rast u visinu. Veselje se pojavljuje jer je rast povezan s fantazijama o snazi, dominaciji,
nadmoi, spolnoj privlanosti i spolnoj moi. Meutim, budui da postoji ve opisani mogui diskontinuitet
u razvoju i velike individualne razlike, pubertet moe i ne mora donijeti onakav napredak kakav je mlada
osoba eljela. Takav je razvoj stresan i poneka mlada osoba prolazi kroz sve faze alovanja za osobom
kakvom se nadala da e postati. Takva situacija moe provocirati osjeaje ljutnje, ljubomore, osjeaj manje
vrijednosti uz misli o tome kako ivot i nije pravedan. Kompenzacija i nadomjestak ovim neugodnim
emocijama ogledat e se u adolescentovoj svadljivosti, bunosti, izazovnosti, epirenju. Mogue je i to
da e adolescent kao nadomjestak htjeti razviti i neku posebnu sposobnost ili e se povezivati s drugim
adolescentima koji su onakvi kakav bi ona ili on htjeli postati.
Djevojke koje su jako izrasle u visinu esto e se osjeati nespretnima i neatraktivnima jer e ih muiti osjeaj
deformiranosti zbog nepodudaranja slike koju imaju o samima sebi i idealiziranom slikom enskosti.

82

Sadraj
Sam rast moe se doivjeti kao da je tijelo izvan kontrole i moe se pojaviti osjeaj nemoi.
Slika koju adolescentica ima o sebi pod jakim je utjecajem rasta grudi. Rast grudi povezan je s osjeajem
rodnog identiteta. Na ovaj aspekt slike o sebi djeluju i usporedbe s drugim enskim lanovima obitelji
adolescentice kao i mogue zadirkivanje vrnjaka. Tada mlada djevojka moe misliti da je runa, moe
postati srameljiva ili preokupirana sobom te razviti osjeaj da svako u njezinoj okolini zna i vidi njezin
problem. Pojaana dlakavost na drugim dijelovima tijela osim glave i pubisa (tzv. hirsutizam) izaziva
u nekih djevojaka uznemirenje ne samo zbog straha da nee biti privlane nego pobuuje biseksualnu
anksioznost. Takav problem e se javiti i u djeaka koji nisu bradati kao njihovi vrnjaci.
Glas mijenjaju oba spola, ali muki glasovi postaju izrazitije dublji.
U adolescenciji, posebno ranoj, postoje mnoga iskrivljena i netona shvaanja promjena na seksualnom
planu. Stoga je adolescentu vano dati puno ispravnih informacija o anatomskim i fiziolokim promjenama
u tijelu.
Motoriki razvoj u adolescenciji
Motoriki razvoj nagao je u adolescenciji. Motorne sposobnosti adolescenata potrebne su za njihovo
prilagoavanje okolini i uivanje u slobodnim aktivnostima. to su motorne sposobnosti bolje, to adolescenti
uivaju vea priznanja vrnjaka. Na testovima motorne spretnosti adolescenti su sve bolji to su stariji.
Razlike meu spolovima u motornom razvoju nisu znaajne te nema razlika u reagiranju na zvuk, svjetlost
i u koordinaciji obje ruke. Spretnost prstiju bolja je u djevojaka nego kod mladia. Noge se jako produuju
(kod nekih adolescenata dramatino jako) te to doprinosi visokom, mravom i nespretnom izgledu. Djevojke
postaju esto puno deblje, to moe predstavljati dodatni izvor stresa.
Postoje neslaganja oko toga da li nespretnost adolescenata nastaje zbog biolokih ili socijalnih faktora.
Nespretnost ukljuuje nedostatak iskustva u socijalnim situacijama, pa ako se adolescentu objasni kako se
treba ponaati, ee e to raditi spretnije od odraslih.
Bioloki faktori takoer imaju odreenu ulogu jer rast u veliini i jaini tijekom adolescencije nagao je, pa
su adolescenti esto nespretni u toj nagloj prilagodbi.
Iznenadni porast u proporcijama tijela je takoer vaan faktor za njihovu nespretnost.
Zaostajanje u motornim vjetinama moe biti i poetak socijalne neprilagoenosti mladia. Mladii s
velikim uspjehom u fizikim sposobnostima esto su vrlo popularni, emocionalno stabilniji i prilagoeniji
u obitelji. Djevojke imaju i druge naine da budu prihvaene u drutvu. Tako je, na primjer, fizika ljepota
u svim povijesnim etapama i razliitim civilizacijama izvor socijalne moi za enski rod.
Kognitivni i socijalni razvoj u adolescenciji
Uz brze fizioloke promjene koje se pojavljuju u adolescenciji javljaju se i promjene u kognitivnom kapacitetu.
Prema Piagetovim fazama kognitivnog razvoja mladi adolescenti izlaze iz faze konkretnih operacija i prelaze
u zadnji stadij kognitivnog razvoja, a to je stadij formalnih operacija. Miljenje na ovoj razini omoguuje
adolescentu da uzme u obzir sve mogue kombinacije koje se nude i da ih stavi u meusobne relacije. Dakle,
karakteristika je ovog stadija sposobnost revidiranja svih injenica, tako da se koristi apstraktno miljenje
i hipotetsko rezoniranje prije nego to se donese logiki zakljuak. Adolescent u ovoj fazi kognitivnog
razvoja moe zamisliti i pretpostavke u budunosti koje se nalaze izvan trenutnog realiteta, a to ujedno
omoguava idealizam. Egocentrizam miljenja jo je jedna vana karakteristika miljenja u adolescenciji.
Egocentrizam se definira kao nedostatak sposobnosti diferenciranja izmeu vlastitog miljenja i miljenja
drugih ljudi. Adolescentov egocentrizam oituje se i u lanom vjerovanju da su drugi ljudi zainteresirani za
njezine ili njegove stavove, akcije, slabosti, vanjski izgled jednako kao i sam

83

Sadraj
adolescent. Zbog toga adolescentov egocentrizam ukljuuje i miljenja da su oni u fokusu interesa drugih
ljudi te autor Elkind opisuje to kao nevidljivu publiku koju si adolescent stvara.
Pamenje je sve bolje, trajnije i obimnije i sve je vea sposobnost zadravanja apstraktnog materijala.
Razlike izmeu spolova u kognitivnim sposobnostima manje su nego unutar jednog spola.
Postoje, dodue, razlike meu spolovima u nekim sposobnostima. Tako su djevojke konstantno superiornije
na verbalnim testovima (znanje rijei, analogije, pamenje rijei). Mladii pokazuju superiornost na
zadacima koji ukljuuju prostorne i mehanike sposobnosti i rjeavanje matematikih problema.
Razvoj inteligencije utjee na promjenu strukture linosti adolescenata i dovodi do potrebe za veom
samostalnou, omoguuje bolje opaanje sredine i stvaranje moralnih normi.
Inteligencija je vaan faktor u drutvenom prilagoavanju. Adolescenti s vrlo visokom inteligencijom esto
tee da budu socijalno izolirani jer ne mogu nai zajednike aktivnosti sa svojim vrnjacima.
Niska inteligencija (kao i fizika neprivlanost) mogu stvoriti tekoe u prilagoavanju okolini. Neki
adolescenti sami sebe izoliraju nisu samokritini, tj. gledaju na svoj neuspjeh kao na manje vanu pojavu
(posebno ako u razredu veina ima slabe ocjene). Uspjeh u koli i inteligencija koreliraju s oko 0,5. to
predstavlja umjereno jaku povezanost. To znai da, na primjer, visoki kvocijent inteligencije sam po sebi
samo do jedne razine doprinosi dobrom uspjehu. Uspjeni aci su oni koji imaju bolje radne navike, realni
nivo aspiracije, uporniji su u radu, ambiciozniji, samopouzdaniji, imaju vie smisla za istraivaki rad.
Kod nekih adolescenata saznanje o slabijim intelektualnim sposobnostima moe imati ozbiljne posljedice
na njihovo samopotovanje (npr. isto tako ozbiljne posljedice kao da su bolesni od neke kronine bolesti).
Bistri adolescenti koji imaju problema u socijalnom prilagoavanju lake izlaze na kraj s njima nego oni
koji nisu toliko bistri.
Isto tako, bistri adolescenti znatno su osjetljiviji na mnoge postupke odraslih i sredine nego oni manje
inteligentni, a to moe biti dodatni izvor napetosti ove djece.
Razvoj linosti u adolescenciji
Ana Freud misli da se veina promjena do kojih dolazi u ovom periodu tie nagonskog i emocionalnog
ivota, a ego koji se neposredno angaira u tome da ih savlada i vodi, takoer trpi promjene.
Nakon mirnog razdoblja latencije kada je psihiki zdravo dijete ivjelo u emocionalnom skladu sa svojim
roditeljima, u burnom poetku adolescencije dolaze do izraaja potisnuti edipski i preedipski fantazmi.
Ego djeteta bori se da potisne prisutnost tih fantazama. Jaka borba protiv povezivanja svojih fantazija s
osobama roditelja obino se manifestira kao revolt protiv njih. Nerijetko se roditelji nalaze jako pogoeni
tom promjenom u ponaanju djeteta. To roditelji mogu doivjeti kao neuspjeh vlastitog odgoja. Pojava
ovakvih agresivnih i libidnih pulzija djeteta ima za posljedicu da se, zbog anksioznosti koju ovo stanje nosi,
oslonci trae u objektima iz vanjske realnosti pa adolescent trai identifikaciju izvan kruga obitelji, meu
vrnjacima ili meu linostima iz javnog ivota.
Ana Freud istie nestalnost mladih ljudi u nainu govora, mijenjanju frizure, odijevanju, mijenjanju navika,
promjenjivosti rukopisa, a posebno u ljubavi, gdje se osobe odabiru i naputaju bez ikakvog obzira na
njihove osjeaje.
Mijenjanje obrazaca i uzora adolescenata nastaje zato to adolescent trai put u svoj identitet. Da bi
olakao proces traenja identiteta adolescent mora sebi odgovoriti na neka vrlo vana pitanja: Tko sam
ja? Koje je moje porijeklo? Kakva u ja osoba postati? Formiranje identiteta podrazumijeva asimiliranje
prolosti i sadanjosti s idejom u emu e se sastojati budunost. Profesionalni izbori i ciljevi moraju se
definirati, a sam profesionalni identitet bitna je komponenta sveukupnog funkcioniranja. Konfuziju oko

84

Sadraj
ivotne uloge u ovom periodu predstavlja i identifikacija s osobama iz javnog ivota, pjevaima, glumcima
i drugim slavnim linostima. Proces traenja identiteta zahtijeva od osobe da oblikuje sliku o sebi koja je
bazirana na osjeajima autonomije, inicijative i povjerenja u sebe samog, koji su se ugraivali i linost u
ranijim fazama razvoja.
Pod utjecajem socijalnih interakcija s drugima je i razvoj selfa. Self je dio linosti koji se odnosi na to kako
osoba samu sebe vidi i doivljava. Nain na koji za osobu vani ljudi reagiraju i odgovaraju na njihove
potrebe oblikuje self. Jedna od vanih funkcija koje imaju dinamika zbivanja unutar selfa jest da osigura
osjeaj zadovoljstva i da reducira anksioznost u relacijama s drugim ljudima.
U predadolescenciji jaka je potreba za interpersonalnom bliskosti s osobom istog spola. Ta se potreba na
kraju ovog perioda i u periodu rane adolescencije mijenja i prebacuje se na heteroseksualne odnose. Taj
period prijelaza ukljuuje veliku nesigurnost, strah, puno razmiljanja o osobi za kojom se udi. U kasnoj
adolescenciji moe doi do zadovoljenja seksualnih potreba i tada je mlada osoba zrela za interpersonalne
odnose. Eksperimentirajui u odnosima s vrnjacima adolescent stvara nove objektne relacije te putem
toga ostvaruje separaciju od roditelja na psihikom planu. Taj put zapoinje tako da adolescent obino bira
prijatelja istog spola, a to je tranzitorni homoseksualni (narcistiki) izbor pa se i pojava homoseksualnosti
u ovom periodu ne smatra konano oformljenim seksualnim identitetom. Takvo prijateljstvo najee traje
dok se ne ostvari konani heteroseksualni izbor, a to vodi u zavrnicu formiranja seksualnog identiteta.
Separacija od roditelja bolna je. Anna Freud je uoila slinost reakcija adolescenata i reakcija za vrijeme
razdoblja alosti u drugim ivotnim razvojnim fazama. U dobi od etrnaest godina djevojice su znaajno
depresivnijeg raspoloenja od djeaka, dok se u dobi od dvanaest godina ovakva razlika meu spolovima
ne dobiva.
Odnosi s vrnjacima igraju vrlo vanu ulogu u razvoju selfa i identiteta. Adolescent trai potvrdu od svojih
vrnjaka i vrlo je osjetljiv na njihove reakcije, bilo da su one pozitivna bilo negativne. Za self je najbitnije
upravo to kako osoba zamilja da je drugi prosuuju jer e o tome ovisiti njezino samopotovanje, tj. osjeaj
ponosa ili ponienja. Za probleme koji se u odnosima s vrnjacima javljaju prilikom ovakvih evaluacija
djeaci e razloge vie traiti u vanjskim faktorima okoline dok e djevojice razloge traiti u sebi samima.
Identitet je uvijek povezan s osjeajem istosti. Erik Erikson je identificirao proces u kojem adolescent
doivljava veliku potrebu da bude priznat od grupe kojoj pripada. Tijekom rane i kasne adolescencije
dolazi do identifikacije s grupom vrnjaka, njihovim vrijednostima, idealima, modom, stilom, nainom
izraavanja. U ovom periodu, adolescenti su ekstremno preokupirani s svojom garderobom i izgledom
zato jer im je tjelesni self povezan s identitetom. Slika koju adolescent ima o sebi - self image moe biti
i negativna, te je takva slika uzrokom depresivnosti kod 79% adolescenata. Negativna slika tijela ee
je razlog depresivnosti djevojaka nego mladia, i to bez obzira na fazu adolescencije. Ukupni self image
ukljuuje osim fizikog izgleda i osjeaj prihvaenosti od vrnjaka, postignue u koli, uspjeh u sportu itd.
Emocije adolescenata
Adolescentno je doba period poviene emocionalnosti. Emocije djeluju na ponaanje adolescenata i esto se
dogaa da reagiraju vie emocionalno nego intelektualno. Emocionalna napetost adolescenata nije jednaka
u svim godinama adolescencije.
Iako je u prvim godinama adolescencije najjai rad endokrinih lijezda, ipak u srednjoj i kasnoj adolescenciji
emocionalne promjene doseu vrhunac. Smatra se da je socijalni faktor presudan za emocionalno stanje
adolescenata.
Ljubav je vaan osjeaj za adolescente, posebice one starije. Oba spola trae osobu kojoj se mogu povjeriti.
Adolescenti postaju sve vie sposobni za zreli ljubavni odnos. Pri kraju ovog perioda postaje se zreo za
izbor budueg branog druga. Simpatije, zaljubljivanja i strasti prelaze u ljubavnu zrelost. Zrela ljubav, tj.
ljubav koja tei potpunom zadovoljenju organskih, psiholokih i drutvenih potreba javlja se tek poslije
osamnaeste godine u djevojaka, a neto kasnije u mladia.

85

Sadraj
Radost je karakteristina emocija adolescenata. To je esta emocija onih koji su odlini uenici, omiljeni ili
prihvaeni od roditelja, prijatelja i prosvjetnih djelatnika.
Adolescente esto najvie raduje ljubav prema suprotnom spolu i intelektualni uspjeh i rad.
este su dvije vrste straha adolescenata: strah od predmeta i pojava i strah od ljudi (pripadnika suprotnog
spola, loih pojedinaca).
Posebna vrsta straha jest strah za svoju linost: od smrti, siromatva, bolesti, strah od seksualnog napada,
od neuspjeha u koli ili poslu, strah da se ne izgubi popularnost meu vrnjacima, strah da se moralno
propadne.
Pri kraju adolescencije strahovi se znatno smanjuju i smanjuje se intenzitet straha, tj. smanjuje se strah od
socijalnih situacija i ljudi, ali strah od smrti i tekih bolesti traje cijeli ivot.
Problemi adolescencije
Postoje brojni imbenici koji utjeu na poveanje emocionalnosti adolescenata i time stvaraju plodno tlo za
potekoe u prilagodbi adolescenata na sebe samog i na svoju okolinu.
To su u prvom redu loi obiteljski odnosi koji ine adolescente nesigurnima i nezadovoljnima u ivotu
jer osjeaju da nemaju naklonost roditelja. Tekoe u pravilnom razvoju predstavljaju oni roditelji koji
ograniavaju, pretjerano nadgledaju ili pak pretjerano poputaju svojoj djeci.
Izvor su problema i nove situacije na koje adolescent nije dovoljno dobro pripremljen, u to spada i
socijalno prilagoavanje suprotnom spolu. Tu se nadalje javljaju problemi oko izbora zanimanja. Neuspjeh
u koli moe izazvati i najtee emocionalne smetnje: bjeanje iz kole, iz kue, stvaranje osjeaja manje
vrijednosti, pokuaj samoubojstva ili ak samoubojstvo. Lo uspjeh u koli jae pogaa djevojke nego
mladie. Istraivanja pokazuju jasnu povezanost izmeu osjeaja osamljenosti u koli i kolskog distresa s
razvojem psihosomatskih simptoma kao to su to glavobolje, bol u trbuhu, vrtoglavica, bol u leima. Velik
broj adolescenata izvjetava o nekom simptomu zbog kojeg ne mogu ii u kolu barem jednom tjedno
(glavobolja, bol u trbuhu, iritabilnost, nervoza). To poinje u predadolescenciji, oko jedanaeste godine
i ee je prisutno u djevojica nego u djeaka, a takav se rezultat dobiva u istraivanjima u razliitim
zemljama svijeta. Potekou predstavljaju i zahtjevi za zrelim ponaanjem i uvidom u drutvene odnose
te e nezreli adolescent interpretirati drutvene situacije na isti nain kao kad je bio dijete, a to je izvor
tenzije. Adolescentova percepcija vlastite posebnosti i ideja da ih ba nitko ne moe razumjeti ugraena
je u doivljaj sebe. Zbog ove ideje posebnosti, karakteristino je vjerovanje adolescenata da ne postoji to
to bi ih moglo povrijediti. Poznavanje ove karakteristike vjerovanja omoguuje nam da bolje razumijemo
razliita rizina ponaanja adolescenata.
este su promjene raspoloenja i lako se iz radosnog raspoloenja prelazi u melankolino i obrnuto, to je
u emocionalnom smislu naporno i potencijalni je izvor tekoa u prilagodbi. Adolescent se moe ponaati
as zrelo as nezrelo. Ponekad ima potrebu izolirati se od ljudi, a onda ponovno potpuno uranja u odnose sa
svojim vrnjacima. Ponaanje moe varirati od istog egocentrizma do jake brige za druge ljude i njihove
potrebe.
Kriza identiteta oekivana je i normalna za vrijeme adolescencije i dijete ima teak zadatak nadrasti roditelje
i iz svog djetinjstva ui u svijet odraslih. Neuspjeh u rjeavanju te krize uvijek je problematian. Kada iz
ove oekivane identitetne krize ne proizau pozitivni ishodi, dolazi do konfuzije identiteta i mlada osoba ne
zna koju ima ulogu u svom ivotu i koji su joj ciljevi kojima stremi. Zbog toga se mogu javiti poremeaji u
prilagodbi, nisko samopotovanje i samodestruktivne aktivnosti.

86

Sadraj
Pitanja:
1. Koja je razlika izmeu puberteta i adolescencije?
2. Koje periode razlikujemo u adolescenciji?
3. Koje se razvojne promjene oekuju u adolescenciji?
4. Koje su glavne karakteristike adolescencije?
5. Kakav je odnos tjelesnog i psihikog razvoja u adolescenciji?
6. Koje se slinosti i razlike izmeu djevojaka i mladia u tjelesnom, motorikom,
emocionalnom, socijalnom i kognitivnom razvoju u adolescenciji?
7. Koje su razlike izmeu rane, srednje i kasne adolescencije?
8. to je egocentrizam miljenja u adolescenciji?
9. Kakav je odnos inteligencije i socijalne prilagodbe u adolescenciji?
10. .Koje su karakteristike u razvoju linosti adolescenata?
11. to sve utjee na razvoj selfa u adolescenciji?
12. Koje su karakteristike emocionalnosti u adolescenciji?
13. Kako tee put separacije od roditelja i koje su tipine emocionalne reakcije adolescenata
i roditelja?
14. Koji su izvori problema u adolescenciji?
15. Koje su mogue psihopatoloke reakcije u adolescenciji?
16. Nabroji razvojne zadae adolescencije?

87

Sadraj
10. RAZVOJ U MLAOJ ODRASLOJ DOBI
Period ivota od dvadesete do trideset i pete godine naziva se mlaa odrasla dob. ovjek od tridesetak
godina na vrhuncu je svojih psihikih i fizikih snaga.
Kognitivni razvoj u mlaoj odrasloj dobi
Nakon razliitih faza kognitivnog razvoja tijekom djetinjstva i adolescencije, koje su uglavnom usmjerene
na usvajanje informacija, u mlaoj odrasloj dobi usvojene su kognitivne vjetine potrebne za promatranje
vlastitog ponaanja. Posljedica je da su osobe koje su time dosegnule stupanj vlastite neovisnosti kognitivno
sposobne biti ukljuene u aktivnosti koje podrazumijevaju odreeni stupanj socijalne odgovornosti te
ukoliko je dolo do relativno dobre prilagodbe na uvjete u radnoj sredini, osobe u ovom razvojnom periodu
poinju preuzimati odgovornost i za druge ljude na poslu i u iroj drutvenoj zajednici.
Mladi su ljudi zainteresirani za znanje samo po sebi, znatieljni su i privlai ih svaka nova informacija i,
ak i ako je irelevantna za njihov ivot, iako je prisutno sve vee preusmjeravanje interesa s usvajanja na
primjenu znanja. Tu je primjena inteligencije najistaknutija u situacijama iji ishod ima bitne posljedice
za postizanje dugoronih ciljeva. Dobra primjena kognitivnih sposobnosti dovodi do uspjeha na poslu ili
na studiju, to titi od osjeaja manje vrijednosti i drugih tegoba kao to su anksioznost ili psihosomatsko
oboljenje. Osobe u ovom periodu manje oekuju da e njihove probleme rijeiti neko drugi i eksperimentiraju
sa svojim sposobnostima. U mlaem odraslom dobu jo se relativno puno grijei u obiteljskim odnosima, na
poslu i uope u ivotu. Putem greaka dolazi se do onoga to je ispravno i do razumijevanja sebe i drugih
te do rjeavanja moralnih dvojbi i problema. Osoba provjerava svoj pogled na svijet i opravdanost takvog
pogleda.
Sposobnost uenja ista je kao i u adolescenciji, ali mogui su problemi nedostatak motivacije i izdrljivosti
u uenju. U ovom dobu ne ui se samo na fakultetu, ve i u obitelji i branoj zajednici jer su to situacije u
kojima se od mlade osobe oekuje da zadovolji ne samo svoje ve i potrebe branog partnera i djece.
Socijalni razvoj i razvoj linosti u mlaoj odrasloj dobi
U ovom se periodu prevladavaju djeji i mladenaki oblici ponaanja i preuzima se puna odgovornost.
Prijelaz u odraslu dob oznaavaju brojni dogaaji kao to su zavretak kolovanja te stupanje u radni odnos.
Poetkom rada poinje i financijska neovisnost. Osobe u ranom odraslom dobu zapoinju ivot odvojen
od svoje primarne obitelji te mnogi stupaju u brak i postaju roditelji. Redoslijed ovih vanih dogaaja u
ivotu djelomino je odreen drutvenim oekivanjima. Nekim se mladim osobama ovi dogaaji zbivaju
prilino istovremeno, dok drugima slijede jedan za drugim. Ljudi uglavnom imaju socijalni sat koji im
govori da li u na vrijeme ili nisu na vrijeme s obzirom na kulturalni kontekst u kojem ive. Vremenski
raspored prijelaznih dogaaja izgleda da djeluje na kasniji status pojedinca na socioekonomskoj i poslovnoj
razini. Istraivanja potvruju da su tenje i oekivanja uenika u srednjoj koli o vlastitom obrazovnom
postignuu, tj. o oekivanom periodu zavretka kolovanja, jako utjecala na planove vezane uz druge
dogaaje kao to su zaposlenje, ulazak u brak i roditeljstvo. Razlike u ovim oekivanjima uenika odreene
su socioekonomskim porijeklom, tako da oni vieg porijekla oekuju da e planove realizirati u znatno
kasnijem dobu od uenika nieg socioekonomskog porijekla. Kada e mlada osoba realizirati planove, ovisi
i o oekivanjima njihovih roditelja, a njihov je najjai utjecaj u odnosu prema braku i roditeljstvu. Roditelji
s viim obrazovanjem oekuju da im djeca kasnije napuste roditeljski dom i da se kasnije zaposle, a to je
pod izravnim utjecajem roditeljskih oekivanja o duini kolovanja njihove djece.
Ovisno o odnosu prema spolnim ulogama mijenja se oekivanje roditelja o tome kada bi njihove keri

88

Sadraj
zavrile kolovanje i zasnovale vlastite obitelji. Roditelji koji imaju ravnopravniji odnos prema spolnim
ulogama oekuju da im se keri due koluju i da napuste roditeljski dom prije braka. Roditelji s tradicionalnim
oekivanjima prema spolnim ulogama oekuju da im se keri krae koluju i da ostanu kod kue sve do
braka.
U tom procesu mlada odrasla osoba mora prevladati konflikt izmeu neovisnosti i prisnosti. Da bi se postigla
neovisnost te da bi se postiglo razlikovanje samog sebe od roditelja i drugih, mora biti razvijen osjeaj
vlastitog identiteta, tj. osjeaj sebe kao jedinstvene osobe.
Izraz identitet najue je povezan s autorom Erikom Eriksonom koji je uveo pojam kriza identiteta koja
po njemu nastaje za vrijeme adolescencije kao odgovor na brze tjelesne i emocionalne promjene koje se
pojavljuju usporedo s oekivanjima okoline o odraslom ponaanju. Pitanje identiteta vano je tijekom
itave odrasle dobi ovjeka. Identitet nije statian te se mijenja ovisno o drutvenim ulogama i psiholokim
odgovorima osobe na razliite ivotne dogaaje. Izbor zanimanja i partnera te djeca ini veliki dio osobnog
identiteta. Mogue je da neko ima odreen i jasan identitet kao brani partner, ali istovremeno nejasan
poslovni identitet. Stanje neijeg identiteta procjenjuje se na osnovi podataka jeli osoba prola kroz razdoblje
istraivanja i nakon toga preuzela obveze u vanim podrujima ivota. Profesija, vjera, politika, stavovi
o spolnim ulogama i spolnim odnosima neka su od podruja tog istraivanja. U odnosu na to Marcija
ukazuje da moemo razlikovati nekoliko vrsta stanja identiteta: ostvareni identitet, stanje odgaanja, stanje
iskljuenosti i stanje rasprenja identiteta. Kod ostvarenog identiteta mlada je osoba istraila viestruke
mogunosti izbora te ima jasnu odluku o ciljevima i definiran sustav vrijednosti i vjerovanja. Osoba u
stanju odgaanja trai koje sve mogunosti postoje kako bi mogla preuzeti neku obavezu. Iskljuenost
podrazumijeva da osoba nije ozbiljno razmatrala mogunost izbora, iako ima neke obaveze. U stanju
rasprenja identiteta osoba ne moe izabrati i preuzeti vrstu odluku i obavezu.
Vrijeme studiranja znaajan je period za razvoj identiteta. Autor Sanford pratio je razvoj linosti studenata
od upisa do diplomiranja i utvrdio tri glavne promjene: a) njihov identitet postaje stabilniji, znaju to
hoe, otroumniji su; b) njihove ideje i vrijednosti humanije su, pa su na kraju studija osobe fleksibilnije,
tolerantnije i liberalnije, bune se protiv nepravde, manje su sklone prihvatiti autoritete i manje im vjeruju; c)
na kraju studija studenti lake rjeavaju mnoge probleme u odnosu na studente koji su na poetku studija.
Rezultati drugih istraivanja pokazuju da obim spolovima zavretak studija olakavaju razvoj identiteta
u profesionalnoj sferi. ene u periodu zavravanja studija imaju uglavnom ostvareni identitet u podruju
spolne uloge. Razvoj identiteta ena moe biti ue povezan s meuljudskim odnosima i sa skrbi za sebe i za
druge nego to je to sluaj u razvoju identiteta mukaraca. Neovisnost i samostalnost neto su naglaenije i
vanije u identitetu mukaraca.

Zrelost
Psihika zrelost se ne pojavljuje odjednom.
Zrela odrasla osoba potuje ire drutvene interese (npr. radne organizacije u kojoj radi, strunog drutva
kojem pripada). Zavisnost od prijateljstva s jednom osobom ili od pripadnosti uskoj grupi nije vie toliko
bitna za dobro socijalno i emocionalno funkcioniranje. Zrelost utjee na to s kime e se neko druiti i kakvu
e osobu izabrati za branog partnera.
Uspjenost osobe u odravanju osjeaja vlastitog identiteta i neovisnosti te istovremenog razvijanja zdravih
prisnih odnosa s drugom osobom utjee na razinu zrelosti koju osoba u ovom periodu svog ivota dosee.
Po autoru Ivanu Furlanu psihika je zrelost odraslih:

89

Sadraj
1. sposobnost diferenciranog reagiranja u cilju zadovoljenja svojih potreba. Pod izrazom
diferenciranost podrazumijeva se reagiranje koje je u svakom pojedinanom sluaju prilagoeno
postojeim prilikama.
2. konstruktivno i drutveno prihvatljivo iskazivanje svojih osjeaja i napetosti.
3. uspostavljanje odnosa meuovisnosti s roditeljima, roacima, vrnjacima, a to znai da je pojedinac
pod utjecajem svoje rodbine, ali i on utjee na njih.
4. postizanje zadovoljstva u svom poslu i ukljuivanje bar male doze stvaralatva u svoj posao.
5. prihvaanje stvarnosti onakva kakva je i uspostavljanje strpljivih i tolerantnih odnosa s djecom,
adolescentima, odraslima.
6. uspjeno prilagoavanje iroj zajednici i nastojanje na doprinosu opim dobrima.
Znakovi nezrelosti u ovom periodu jesu razdraljivost, neraspoloenost, emocionalna eksplozivnost, esto
upadanje u frustrativne situacije. Tada se moe rei da je osoba jo uvijek na nivou adolescentnog ponaanja
te je u neprestanoj potrazi za uzbuenjima i ima snanu potrebu za neobinim i nesvakidanjim dogaajima
i zabavom. Kada je emocionalni ivot takav, prilagodba osobe ide sporije i ona radi sve vie pogreaka.
Neke odrasle osobe imaju zrele vanjske reakcije, ali na unutranjem psihikom planu dominiraju matarije,
ambivalentni osjeaji, racionalizacije, bijeg u bolest, pasivizacija i izvlaenje iz tekoa.

Prisnost
Jedan je od najvanijih zadataka mlae odrasle dobi uspostaviti neki prisan odnos bez gubljenja svog
neovisnog identiteta. Erikson prisnost definira kao sposobnost obavezivanja na konkretne veze i zajednice
i sposobnost razvijanja etike snage da se ustraje u takvim obvezama. Prisnost ne mora biti tjelesna ili
spolna, ve ukljuuje emocionalno povezivanje izmeu dvoje odraslih bilo da su oni suprunici, prijatelji ili
ljubavnici. Sposobnost osjeanja prisnosti i naputanje osamljivanja, kao razvojni zadatak ove dobi, bitna
je pretpostavka uspostavljanja zdravih relacija s ljudima i za brani odnos.
Veina osoba u mladom odraslom dobu jako eli prisan odnos u kojem bi s drugom osobom mogle dijeliti svoje
emocije i svakodnevna iskustva, npr. kada doive uspjeh ili neuspjeh, kada su u brizi, ili kada jednostavno
imaju potrebu davati sebe. Meutim, potreba za prisnosti na neki nain je u suprotnosti s neovisnosti koju
su osobe u ovom razdoblju vie ili manje postigle te u suprotnosti s doivljavanjem sebe kao identitetno
jedinstvenim biima. Zrelost se u ovoj dobi ogleda u sposobnosti osobe da odri ravnoteu izmeu dvije
suprotne potrebe: potrebe za neovisnou i potrebe za prisnou. Ako se dogodi da osoba nema adekvatan
stupanj neovisnosti, tada postoji mogunost da se odredi u okviru nekog prisnog odnosa i time se izlae
riziku da drugoj strani u tom odnosu postane na neki nain nezanimljiva. Bez jasnog odreenja sebe teko
je postii prisnost te je mogue da ak i u odnosu s nekim ovjek osjea osamljenost. Prava prisnost znai
zajednitvo dva identiteta u kojem svaka osoba osjea i ima slobodu da ostane individua sama za sebe. Da
bi se prisnost odrala, mora postojati odreeni stupanj obvezivanja na zalaganje oba partnera za razvijanje
odnosa, treba postojati smislena komunikacija. Ciljevi i potrebe moraju biti odreeni prema potrebama
i eljama partnera, a ne prema drutvenim ili roditeljskim oekivanjima. Paralelni razvoj identiteta oba
partnera ojaava njihov odnos, tj. pojaava prisnost.
Tek uspjeno rijeen konflikt prisnost naspram osamljivanju stvara plodno tlo da dvije osobe koje su
prisne budu motivirane za zajedniko stvaranje, tj. produktivnost. Stvaranje podrazumijeva npr. roditeljstvo
i brigu o djeci, briga o okoliu i drugo. Stvaranje je zapravo veim dijelom razvojni zadatak srednjeg
odraslog doba, koje emo preciznije opisati u sljedeem poglavlju.

90

Sadraj
Ljubav
Ljubav se razvija u mnogim relacijama. Postoji ljubav meu roditeljima i djecom, meu braom i sestrama,
prijateljima, kolegama, branim partnerima, meu ljubavnicima. U mladom odraslom dobu za mnoge je
osobe ljubavni odnos najvaniji odnos. Ljubav i intimnost predmet su vjeitog razmiljanja i opinjenosti.
Osjeaj ljubavi, pronalazak ljubavi, gubitak ljubavi i obnova ljubavi glavne su teme lirskih pisaca i inspiracija
mnogim umjetnicima. Ako pitate nekog vama bliskog prijatelja da kae to je to ljubav, esto e odgovor
biti zbunjen pogled praen tihim mislima.
I znanost istrauje ljubav na svoj nain. Socijalni psiholozi zabiljeili su rijei koje se najee ponavljaju
u opisivanju ljubavi, a to su: oboavanje, privlanost, pouda i elja. Zato je tako vano razumjeti ljubav i
intimnost? Jedan od razloga je zato to su depresija, briga i drugi simptomi boli usko povezani s intimnosti
i ljubavi. Osjeaj ljubavi i intimne povezanosti s voljenom osobom pokazuje koliko smo zadovoljni
naom vezom. Intimna veza je glavni razlog osobnog zadovoljstva. Duboka povezanost odreuje kako se
podnose svakidanji stresovi i neoekivane krize kao to su bolest ili smrt. Ljubav i intimnost su takoer
izvori nesigurnosti i sukoba. ak i za osobe koje nisu jako ovisne, prekid veze i intimnosti moe biti izvor
emotivnog stresa. Ustanovljeno je da u ljubavi postoje tri komponente, a to su prisnost, strast i odluka o
obvezivanju. Prisnost je emocionalni aspekt ljubavi koji ukljuuje davanje sebe, brigu o drugome te prisno
komuniciranje. Strast je motivacijski aspekt ljubavi koji u partnerskom odnosu moe ukljuivati elju za
romantikom i spolnu elju. Odluka o obvezivanju je kognitivni aspekt ljubavi.
Snaga i vanost ovih aspekata ljubavi razlikuje se u razliitim odnosima te u istom odnosu tijekom vremena.
Postoje veze u kojima su sva tri aspekta relativno ujednaena i veze u kojima su nabrojeni aspekti razliito
zastupljeni. Strastvena ljubav je dosta neracionalna. Moe se razbuktati u vrlo kratkom vremenu, i to
izmeu dvoje stranih ljudi. Kada je strastvena ljubav obostrana, partneri osjeaju ushienje i ispunjenje.
Kada je neuzvraena, osoba osjea prazninu, elju i oajanje. Istraivanja pokazuju da se u strastvenoj vezi
izmjenjuju osjeaji odbijanja, frustriranosti i straha sa strastvenom ljubavi. esto je neka zapreka izmeu
dvoje ljubavnika jak poticaj njihovoj meusobnoj privlanosti, a takoer ljude vie privlae na osvajanje
osobe koje su neutralnog miljenja ili koje su neosvojive.
Osim strastvene ljubavi postoji i suputnika ljubav, koja u sebi sadri uzbuenje koje ljudi osjeaju prema
onima skojima im je ivot duboko povezan. Karakteristika je takve vrste ljubavi prijateljstvo, povjerenje,
pouzdanost, manje strasti, iako nije nuno da bude manje uestala seksualna komponenta odnosa. Suputnika
ljubav bazirana je na dijeljenju miljenja, osjeaja i iskustava. Razvija se sporije nego strastvena ljubav, iako
se moe razviti i iz strastvene veze. Intimnost je u ovoj ljubavi posljedica dugotrajnog truda i pregovora
za uvjete veze. Izmeu ena i mukaraca postoji razlika u vanosti razliitih aspekata, tako da ene vie
naglaavaju vanost prisnosti, a mukarci vanost strasti. Odluka o obvezivanju pojavljuje se i nestaje u
partnerskim ljubavnim odnosima puno ee nego to je to kod ljubavi koja se osjea prema djeci i prema
roditeljima.
Privrenost u djetinjstvu (iji smo razvoj opisali u etvrtom poglavlju objanjavajui etoloke teorije) utire
put buduim modelima ljubavi. Iako model ljubavi o kojem uimo kao mala djeca sigurno nije konaan za
itav ivot, ipak ima dosta jak utjecaj na zrele ljubavne odnose u odraslom dobu.
Shvaanje da bi ljubav trebala biti glavni temelj braka, razvilo se tek u 18. stoljeu dok su ranije vladala
drugaija shvaanja oko povezanosti ljubavi s brakom i seksualnim odnosima. U nekim od ranijih shvaanja
ljubav je bila emocionalni dar u izvanbranim vezama ili izmeu ena.

91

Sadraj
Brak
Jedan je od razvojnih zadataka mladih odraslih osoba odvajanje od primarne obitelji kako bi stvorili vlastitu.
Prvi korak u tome jest biranje partnera. Pri biranju partnera vaniju ulogu igra nekoliko elemenata. Prvi je
blizina. Ako su dva mogua partnera fiziki blizu jedan drugome, tada je vjerojatnije da e se sresti, zaljubiti
se, hodati i sklopiti brak. Drugi je vaan element privlanost. Na poetku veze vana je tjelesna privlanost,
a kasnije i druge znaajke privlanosti koje nisu odmah vidljive, kao to su karakter i narav osobe. Dob je
najzamjetljivija tjelesna komponenta koja sudjeluje u biranju partnera. ak i u razliitim kulturama postoji
slaganje oko toga da bi mukarac trebao biti neto stariji od ene, iako je s porastom ekonomske nezavisnosti
ena ova dobna razlika od manje vanosti. Trei vani element u odabiru partnera jest drutveno porijeklo.
Ljudi imaju potrebu sklopiti brak s osobama koje su im sline po naobrazbi, zanimanju, drutvenom
sloju, vjeri i politikim stavovima, premda od svega nabrojenoga istraivanja pokazuju da je slina razina
naobrazbe ipak najbitnija.
Razlozi za brak mogu biti vrlo sloeni i razliiti su od osobe do osobe. Bioloki razlozi su to je mlada
odrasla dob vrijeme kada je tjelesno zdravlje dobro i kada je ovjek na vrhuncu svoje tjelesne moi, pa je to
bioloki optimalno vrijeme za raanje i brigu o djeci. Razlozi za brak mogu biti i zadovoljavanje oekivanja
drutva, tj. socijalni pritisak kojeg osoba moe doivjeti u ovom dobu. Ljudi stupaju u brak esto i zbog
toga to su to napravili mnogi njihovi vrnjaci. Neki zasnivaju brak jer su se zaljubili, neki da bi ozakonili
seksualne odnose, neki da bi zadovoljili potrebu za drutvom i komunikacijom, neki da bi pruili sigurnost
i zakonska prava djeci. Najea je situacija da postoji vie ovih razloga istovremeno. Mukarci slabog
identiteta e vjerojatnije ostati neoenjeni dok e jednaku mogunost da ostanu neudane imati ene slabog
i ene jakog identiteta. Izglednije je da e ene slabog identiteta doivjet raskid braka, dok jaina identiteta
kod mukaraca nema s raskidom braka neke povezanosti. ene se u prosjeku udaju za mukarce starije od
sebe. Mukarci koji oekuju napredovanje i ekonomsko blagostanje e vjerojatnije odgoditi brak dok im
njihova uspjenost ne omogui da privuku za sebe to poeljniju enu. Mukarci s niim socioekonomskim
oekivanjima zapoljavaju se u ranijoj dobi i ranije se ene.
Karakteristike relacija izmeu partnera koji poinju ivjeti u braku vremenom se bitnije mijenjaju, i to
posebno u prvim godinama braka. Iako je u posljednje vrijeme dolo do znaajnijeg pada frekvencije kojom
se kod mladih ljudi javlja ideja da je roditeljstvo imperativ, ipak veina oekuje da e postati roditelj.
U prvoj godini braka kod branih partnera dolazi do razliitih promjena u ponaanju i aktivnostima.
Poveava se broj aktivnosti koje svaki partner treba obavljati, a smanjuje se koliina slobodnog vremena.
Smanjuje se takoer duina vremena koje partneri provode u zajednikim razgovorima. Nadalje, ulaskom
u brak dogaaju se i velike promjene u drutvenom i emocionalnom ponaanju. Openito se smanjuje
broj izgovorenih rijei kojima partneri ugaaju jedan drugome i daju komplimente iako sve te promjene
uglavnom ne dovode do toga da se brani parovi osjeaju nesretno i razoarano, ve izvore zadovoljstva
nalaze u drugim komponentama odnosa te veina ih smatra da je podizanje djece iskustvo koje najvie
ispunjava kako ene tako i mukarce. Tvrdi se da je za mnoge osobe mlae odraslo doba najsretniji period
u ivotu.
Zadovoljstvo branim odnosom vano je za kvalitetu ivota. Do nesuglasica i branog nezadovoljstva
dovode nerealna oekivanja, problemi vjernosti i ljubomore, seksualni odnosi te brane razmirice. Najei
razlozi razmirica jesu: razliite navike, pokuaj negiranja individualnosti, ljubomora, nedefinirane brane
uloge i odnosi s rodbinom.

92

Sadraj
Razvojni zadaci mladog odraslog doba mogu se sumirati i na ovaj nain:
1. Psiholoka separacija od roditelja.
2. Prihvaanje odgovornosti za vlastito tijelo.
3. Razvoj svjesnosti o osobnoj povijesti i vremenskim ogranienjima.
4. Integriranje seksualnih iskustva (homoseksualnih ili heteroseksualnih).
5. Razvijanje kapaciteta za intimnost s partnerom.
6. Odluka o roditeljstvu.
7. Razvijanje odnosa sdjecom.
8. Uspostavljanje odnosa odraslog prema roditeljima.
9. Stjecanje vjetina koje su profitabilne.
10. Odabir karijere.
11. Upotreba novaca za daljnji razvoj.
12. Preuzimanje socijalne uloge.
13. Prihvaanje etikih i duhovnih vrijednosti.

Pitanja:
1. Koje su karakteristike kognitivnog razvoja u mladoj odrasloj dobi?
2. Koje su karakteristike psihike zrelosti?
3. to karakterizira osjeaj prisnosti?
4. Koje su vrste ljubavi?
5. Koji su razlozi za sklapanje braka?
6. Koji su razlozi nesuglasica u braku?
7. Koje su razlike izmeu ena i mukaraca u ljubavi i za brak relevantnim faktorima?

93

Sadraj
11. RAZVOJ U SREDNJOJ ODRASLOJ DOBI
Odreivanje srednje odrasle dobi
Srednja dob je razdoblje ivota koje poinje negdje izmeu trideset i pete i etrdesete godine te zavrava
negdje izmeu ezdesete i ezdeset i pete godine. Godine ivota izmeu trideset i pete i etrdesete te
ezdesete i ezdeset i pete nazivaju se prijelazna razdoblja. U prijelaznim razdobljima vrlo su razliiti naini
ivota ljudi i stavovi u odnosu na razvojne zadatke srednje dobi. Neki su ljudi realizirali brojne razvojne
zadatke srednje dobi ve do trideset i pet godine, dok drugi realiziraju razvojne zadatke mlae odrasle
dobi, kao to je npr. raanje djece i nakon etrdesete godine. Velike su razlike i pri kraju srednje dobi, a
ljudi s pedeset godina mogu ostavljati dojam vrlo starih osoba, dok neki ezdesetogodinjaci mogu imati
ponaanja, stavove i vanjski izgled ljudi desetak i vie godina mlaih ljudi.
Te se razlike pripisuju razliitostima u percepciji poetka srednje dobi. Razliiti drutveni slojevi imaju
drugaije potrebe i stajalita oko aktualizacije linosti. Ljudi nieg obrazovnog nivoa esto se doivljavaju
sredovjenima u dobi od etrdesetak godina, zato to su uglavnom dosegli vrhunac i cilj im je odravati ono
to su ve postigli. Vrhunac osobnog razvoja osoba s visokim stupnjem obrazovanja i iz viih drutvenih
slojeva moe biti dosta i nakon pedesete godine ivota.
Kognitivni razvoj u srednjoj odrasloj dobi
Ovaj period ivota relativno je stabilan i staloen tako da ne bi trebalo doi do bitnih promjena u
intelektualnom funkcioniranju ili promjena u radnim sposobnostima. Osobe su svjesne o relativnoj prirodi
znanja i sposobne su uklopiti suprotnosti u jednu cjelinu. Problemi koje donosi svakodnevni obiteljski i
profesionalni ivot zahtijevaju briljivu anticipaciju posljedica do kojih dovodi izabrani nain rjeavanja
problema. Za neke osobe u ovom periodu odgovornost koju su preuzeli postaje vrlo kompleksna. Ukoliko
se osoba nalazi na rukovodeoj poziciji (npr. ef organizacije, lan upravnog odbora ili komisije te neka
slina funkcija) treba dobro razumjeti strukturu i dinamiku organizacije u kojoj tu funkciju obavlja. Pod
time se podrazumijeva shvaanje aktivnosti organizacije u prolosti te povezanosti toga s onim to se u
organizaciji zbiva sada i to e se zbivati u budunosti. Vodee pozicije zahtijevaju od osobe da shvati
hijerarhijske odnose koji odreuju dinamiku meuljudskih odnosa i indirektno efikasnost rada. Zahtjeve
na kogniciju osobe predstavlja i nalaenje naina za praenje da li nie strukture u organizaciji provede
donesene odluke na dovoljno dobar nain. Osoba e lake i uspjenije obavljati nabrojene aktivnosti ako je
ve imala prilike za razvoj i uvjebavanje potrebnih vjetina. Inteligentno ponaanje ne dolazi do izraaja
samo na planu poslovnih aktivnosti nego i u razliitim drugim situacijama, kao to su na primjer traenje
novog stana, traenje naina otplate dugova i kredita, rjeavanje senzitivnih pitanja u relacijama meu
suprunicima i djecom itd.
Na kognitivne sposobnosti utjee i daljnje obrazovanje osoba u srednjem odraslom dobu. Razlikujemo
dvije vrste obrazovanja u koje mogu biti ukljuene odrasle osobe. Jedna je vrsta obrazovanja vezana za
profesionalnu karijeru, u koju se osobe ukljuuju da bi poboljale svoj profesionalni status, da bi obnovile
ili razvile neka znanja i vjetine ili da bi mogle obnavljati dozvole za rad. Druga vrsta obrazovanja vezana
je za specifine interese i hobije odrasle osobe te imaju za cilj stjecanje bolje informiranosti, osobno
napredovanje i uitak.
Kognitivne sposobnosti iji je razvoj povezan sa ivotnim iskustvom i formalnim ili neformalnim
obrazovanjem u ovom periodu ivota mogu rasti. Rezultati istraivanja pokazuju da je sposobnost verbalnog
razumijevanja, tj. sposobnost razumijevanja ideja izraenih rijeima, najjaa oko etrdesete godine ivota te
da se moe poveavati sve do ezdesete godine. (ak i u dobi preko sedamdeset godina verbalno je

94

Sadraj
razumijevanje vee nego na poetku mlade odrasle dobi).
Kognitivne sposobnosti koje zahtijevaju brzinu reakcije relativno se bre smanjuju u funkciji dobi. To znai
da e zadaci u kojima je potrebna brza okulo-motorna koordinacija biti sporije izvedeni. Sposobnosti koje
pred kraj ovog perioda poinju slabjeti, mogu se dovoljno dobro kompenzirati upotrebom prolog iskustva,
racionalnim troenjem snage i razumnim izborom aktivnosti. Osobe s natprosjenom inteligencijom, one
koje su ukljuene u neki vid obrazovanja odraslih, koje imaju razvijene interese ili su na druge naine
intelektualno aktivne i u kasnijim godinama mogu odrati zavidnu kognitivnu efikasnost.
Tjelesne promjene i srednjoj odrasloj dobi
Nakon etrdesete godine dolazi i do promjena u organizmu pa je i razvojni zadatak ovjeka da se na njih
prilagodi.
Bioloka promjena koja se javlja u svih ena u srednjoj dobi jest prestanak menstruacije, tj. menopauza,
koja se najee javlja izmeu pedesete i pedeset i druge godine ivota. U tom se periodu smanjuje
aktivnost spolnog hormona estrogena, to moe dovesti do promjena tipa suhe koe, manjeg vaginalnog
ovlaivanja za vrijeme spolnog odnosa i smanjivanja grudi. Mogue je vee poveanje sranih smetnji te
promjene u raspoloenju. Ovaj period klimakterija predstavlja prestanak mogunosti raanja djece i svijest
o tome moe biti za neke ene biti bolna dok e druge dovesti do pojaane elje za seksualnim odnosima
i vezama jer se gubi strah od trudnoe te prestaje potreba za upotrebom kontracepcije. Openito su velike
individualne razlike na planu tjelesnih promjena i one mogu i ne moraju izazvati nemir i psihike smetnje.
Osim individualnih velike su i kulturalne razlike.
Bioloki klimakterij mukaraca ne postoji. Iako u drugoj polovici srednje dobi spermiji postaju manje
pokretni i rjei, oni se i nadalje izluuju, pa mukarci mogu imati djecu i u starijoj dobi. Smetnje na psihikoj
razini u ovoj dobi mukaraca mogu se manifestirati kroz strah od impotencije i doivljavanje cjelokupnog
fizikog izgleda kao manje privlanog.
Socijalni razvoj i razvoj linosti u srednjoj odrasloj dob
Ljudi se prema Ericu Eriksonu u srednjoj dobi suoavaju s izborom izmeu generativnosti i stagnacije.
Generativnost je irok pojam koji obuhvaa roditeljstvo (raanje i odgoj djece), a odnosi se i na sve ono
to se smatra produktivnou ili kreativnou. Za generiranje, tj. stvaranje, potreban je uinkovit rad ali
i njegovo osmiljavanje. Ljudi esto tee da budu najbolji mogui partneri, roditelji, radnici i da budu
dovoljno dobri u svemu ostalome to rade. Dakle, ljudi imaju u veoj ili manjoj mjeri izraenu motivaciju
da uspiju u ponaanjima koja e na neki nain ocjenjivat sami i drugi ljudi u okolini u kojoj ive. Tako, na
primjer, elja za napredovanjem moe biti motivacija ovjeka da bre i vie napreduje u poslu u usporedbi sa
svojim vrnjacima. elja za napredovanjem moe se ogledati i u motivaciji osobe da u svom poslu postigne
najbolji rezultat bez obzira na poloaj u hijerarhiji i bez obzira to bi i nii nivo postignua zadovoljio
pretpostavljene. Ovakve potrebe za postignuem se u prosjeku smanjuju sa starenjem.
Autor Erikson sugerira da generativnost podrazumijeva i brigu za okoli te da se ona ogleda i u potrebi da
se planet Zemlja sauva od iscrpljenja i takva ostavi u naslijee generacijama koje dolaze.
Ako osoba ne uspije stvarati, tj. ako osoba ne postie osobni razvoj, tada se moe govoriti o stagnaciji
u razvoju. U osoba koje mogu stvarati dolo je do prevladavanja optimizma nad pesimizmom i manje
se preputaju osjeaju alosti to neto nisu realizirali, nego nastoje rjeavati probleme na aktivan nain.
Brinost, emocionalno i materijalno davanje te uenje drugih osobine su i vrline koje su povezane s
generativnou i koje ljudi razvijaju u srednjem dobu. Zdravu brigu o djeci, poslu i dobrobiti drugih u
okolini i drutvu u kojem ive mogu voditi samo zreli odrasli ljudi. Istraivanja pokazuju da osobe koje su
se uspjele ostvariti imaju sljedee karakteristike: tonije percipiraju stvarnost ak i kada se ne odnosi na

95

Sadraj
njih same, imaju veu spontanost i prirodnost, usmjeravaju se na rjeavanje problema, a ne na sebe same,
vole svoju privatnost i odvojenost bez obzira to osjeaju povezanost i to ostvaruju duboke interpersonalne
odnose, imaju stalnu svjeinu zamjeivanja i dozu kreativnosti, a i vie su otporni na socijalni pritisak.
Linost odraslih ljudi je uglavnom stabilna. Imaju ustaljene obrasce uspostavljanja relacija s ljudima i
naine reagiranja u svakodnevnim situacijama. Ustaljene su i navike, stavovi i nain razmiljanja openito.
Stabilne i zrele linosti obino se ne mijenjaju ak i kada se dogode drastine promjene u ivotu kao to su
bolest, umirovljenje i sl. Izvor stabilnosti linosti je izmeu ostaloga to to ljudi imaju tendenciju da izaberu
ivot u takvom obiteljskom i radnom okruenju koje e na neki nain podupirati postojee karakteristike
njihove linosti i svojim oekivanjima i zahtjevima onemoguavati njihove promjene. Tako osobe koje vole
sporiji ritam ivota odabiru za ivot manja mjesta ili manje gradove te biraju partnere s kojima e dijeliti
sline interese i vrijednosti. I karijera koju odrasla osoba bira uglavnom se na neki nain uklapa u njezinu
linost.
Bez obzira na rezultate brojnih istraivanja koji podupiru ideju o stabilnosti linosti u ovoj ivotnoj fazi,
spomenut emo i model krize koji se uglavnom bavi promjenama koje se dogaaju unutar pojedinca. Ovaj
model tretira takozvanu krizu srednje dobi kao razvojni dogaaj koji doivljavaju svi ljudi, i to najee oko
tridesetpete godine ivota. Razdoblju krize uglavnom prethodi spoznaja osobe o vlastitoj smrtnosti i stoga
to moe biti vrijeme emocionalne nestabilnosti. Nakon te krize ovjek vie brine o tome kako iskoristiti
budue godine ivota.
Roditeljstvo u srednjoj dobi
Roditeljstvo je aktivnost od visokog znaenja za cjelokupnu ljudsku vrstu. Istovremeno na individualnom
nivou roditeljstvo na neki nain ima kontrolu nad itavim ivotnim vijekom. Djetinjstvo svake osobe
oblikovano je odnosom s vlastitim roditeljima, a odrasla dob oblikovana je preko odnosa sa vlastitom
djecom. Biti roditelj za veinu je ljudi izvor smisla ivota. Ljudi imaju potrebu da vole i da budu voljeni i
tu potrebu mogu zadovoljiti svojom djecom. Djeca ispunjavaju i odreene simbolike potrebe ovjeka jer
mnogi ljudi vide svoju djecu kao nastavljanje sebe samih.
Ljudi koji imaju djecu upravo u srednjoj dobi najjasnije osjeaju da su istovremeno u poziciji djeteta i u
poziciji roditelja. Prosjeni roditelji stijenjeni su izmeu potreba svoje ve ne tako male djece i svojih
ostarjelih roditelja. Budui da je vie od polovice svih sredovjenih ena zaposleno, skrb o ostarjelim
roditeljima moe predstavljati napor, posebno zato to ene u ovoj dobnoj skupini moraju takoer skrbiti
i o svojim vlastitim obiteljima.
Ta se pozicija slikovito naziva kripac srednje generacije.
to je dijete mlae, vei je roditeljski imperativ. Roditeljska panja je usmjerena na osiguravanje svega
onoga to je potrebno da bi se djeca normalno razvijala.
U tim godinama roditelji mogu potisnuti neke vlastite emocionalne i materijalne potrebe.
Roditeljstvo je doivotna kategorija i ne postoji neto to bi obustavilo roditeljsku ulogu. Vanost roditeljstva
nikada ne blijedi bez obzira na zrelost djece. Mijenja se priroda odnosa osobe sa svojom djecom koja
sazrijevaju i smanjuju se neke roditeljske odgovornosti.
U kasnijoj srednjoj dobi roditelji obino procjenjuju kakva su djeca ispala i to pogotovo na planu njihova
obiteljskog ivota te obrazovanja i karijere. To ih navodi i na analizu kakvi su oni bili kao roditelji. ini
se da je roditeljima vanije da njihova djeca imaju sretan i uspjean brak nego da budu profesionalno
uspjena.
Poslije pedesete godine u prosjeku se smanjuje aktivnost ljudi, tako da mnogi smanjuju i svoje radne
aktivnosti. U to vrijeme osobe koje u profesionalnom smislu nisu postigle ono to su eljele, mogu postati jako
nezadovoljne, a to se posebno odnosi na mukarce. U tome, treba naglasiti, postoje velike individualne

96

Sadraj
razlike.
Ovako definirana i opisana srednja dob u ljudskom ivotnom ciklusu nije postojala prije 20. stoljea.
Razliite su bioloke i drutvene promjene uvjetovale nain na koji se danas poima srednja dob. Te se
promjene ogledaju u tome to se prosjeni ivotni vijek ovjeka produio tijekom dvadesetog stoljea.
Prosjeno trajanje ivota na kraju devetnaestog stoljea bilo je pedeset godina. U dananje vrijeme ljudi
relativno dugo ive i nakon izlaska iz srednje dobi, u razdoblju koje se naziva kasno odraslo doba i koje ima
svoje specifine razvojne zadatke koji e biti prikazani u narednom poglavlju.
Stadij praznoga gnijezda, koji se javlja nakon to djeca napuste roditeljski dom, novija je pojava u
obiteljskom ivotnom ciklusu koja takoer na specifian nain obiljeava intrapsihika zbivanja. ene su
krajem devetnaestog stoljea imale u prosjeku pedeset i pet godina kad im je posljednje dijete stupilo u brak.
Prema tome, s obzirom na krae oekivano trajanje ivota prosjena je ena u to vrijeme mogla oekivati
da e postati udovica prije nego to posljednje dijete napusti roditeljski dom. U dananje vrijeme prosjeni
par danas moe oekivati da e ivjeti dvadesetak godina nakon to se djeca odsele iz roditeljskog doma.
Vrlo je vjerojatno da e se znaajke srednje odrasle dobi mijenjati i nadalje kao posljedica buduih biolokih
napredaka i drutvenih promjena.

Razvojni zadaci srednjeg odraslog doba mogu se sumirati i na ovaj nain:

1. Izlaenje na kraj s promjenama na tijelu, bolesti i promijenjenom tjelesnom imidu.
2. Prilagodba na promjene u seksualnosti.
3. Prihvaanje prolaznosti vremena.
4. Privikavanje na starenje.
5. Proivljavanje bolesti i smrti roditelja i vrnjaka.
6. Izlaenje na kraj s realnosti smrti.
7. Redefiniranje odnosa s partnerom ili suprunikom.
8. Produbljivanje relacija s odraslom djecom i unucima.
9. Odravanje starih i stvaranje novih prijateljstva.
10. Konsolidiranje radnog identiteta.
11. Prenoenje znanja i vjetina na mlae.
12. Efikasna upotreba financijskih izvora.
13. Prihvaanje socijalne odgovornosti.

97

Sadraj
Pitanja:
1. Kada poinje i kada zavrava srednja odrasla dob?
2. Koje su karakteristike prijelaznih perioda srednjeg odraslog doba?
3. U kojim podrujima ivota i na koji nain dolaze do izraaja kognitivne sposobnosti
osobe u srednjem odraslom dobu?
4. Kakve su promjene u kognitivnom funkcioniranju osoba u srednjoj odrasloj dobi?
5. Kakav je socijalni razvoj i razvoj linosti u srednjoj odrasloj dobi?
6. Koje su karakteristike roditeljstva u srednjoj odrasloj dobi?

98

Sadraj
12. RAZVOJ U KASNOM ODRASLOM DOBU
Odreivanje kasne odrasle dobi
U kasno odraslo doba ulaze ljudi nakon ezdeset i pete godine ivota. To se doba dijeli u tri podstadija.
Prvi se odnosi na dob od ezdeset i pet do sedamdeset i pet ili osamdeset godina i ljude u tom periodu
naziva se mladi-stari. Drugi podstadij odnosi se na starestare i obuhvaa period od sedamdeset i
pet ili osamdeset do oko devedeset godina. Trei je podstadij vrlostari ili najstarijistari i u njega
ulaze oni koji su stariji od osamdeset i pet do devedeset godina. Karakteristike kasnog odraslog doba su u
dananje vrijeme potpuno drugaije nego u prolosti kada kasno odraslo doba nije ni postojalo na nain na
koji to danas psihologija poima jer su ljudi umirali mnogo ranije i starost je bila samo mali dio ljudskog
postojanja. Prosjena duina ivota u starom Rimu bila je dvadeset i tri godine, a u staroj Grkoj dvadeset
i devet godina. U osamnaestom stoljeu ljudi su ivjeli u prosjeku trideset i pet godina, a pedestih godina
dvadesetog. stoljea oko sedamdeset godina u zapadnim zemljama. U dananje vrijeme ta se granica sve
vie pomie prema starijim godinama, s time da ene u razvijenom svijetu ive pet do osam godina due
od mukaraca.
Tjelesne promjene u kasnom odraslom dobu
Promjene u vanjskom izgledu
Fiziki izgled ima veliko znaenje u drutvu zbog kulturalne vanosti vanjskog dojma. Prirodno je to ljudi
pokuavaju esto na razliite naine prikriti novonastale promjene. Promjene u vanjskom izgledu mogu
imati jak negativni utjecaj na doivljavanje i ponaanje ljudi koji su uli u kasno odraslo doba (iako jednako
tako negativni efekti, ako ne i gori, mogu biti kod promjena u tjelesnom izgledu u srednjoj odrasloj dobi). Te
se promjene vide na koi lica i tijela, na kosi, ali i u cjelokupnom govoru tijela. Koa gubi vrstou, postaje
izborana i pigmentirana, a kosa sijedi ili se gubi u veoj ili manjoj mjeri.
Promjene u osjetilnim kapacitetima
Sa starenjem postupno se smanjuje perceptivna osjetljivost, tj. dolazi do slabljenja svih osjetila. U promjeni
perceptivne osjetljivosti postoje velike individualne razlike i one ne moraju izazvati bitne promjene u
ponaanju.
U kasnom odraslom dobu slabe funkcije osjetila za vid i sluh. Utvreno je da postoji postupni i nagli tip
gubitka sluha.
Neki ljudi relativno rano gube sluh, dok, na primjer, profesionalni glazbenici imaju visoke sposobnosti
glazbene percepcije do duboke starosti. Nagluhi ljudi uju zvukove samo ako su visokog intenziteta. Neki
stariji ljudi uju glazbu, ali nisu u stanju prepoznati ljudski govor. Veina ljudi moe nadoknaditi manje
gubitke u osjetilnom kapacitetu pomagalima kao to su naoale i sluni aparati.
to se osjeta okusa tie, ene lake prepoznaju sve okuse od mukaraca. Openito tako ostaje i u kasnom
odraslom dobu. Osjetljivost za okus ne mijenja se do pedesete godine a zatim postupno opada do sedamdesete
i poslije toga moe doi do naglijeg opadanja. Utvreno je da se s godinama smanjuje broj gustativnih
tjeleaca i zato dolazi do slabijeg osjeaja okusa. Zbog toga stariji ljudi imaju potrebu pojaavati okuse
hrane koju jedu i pojavljuje se naklonost za slatko.
Utvreno je vrlo blago opadanje osjetljivosti mirisa s godinama i u zdravih osoba to opadanje moe biti
neznatno. Ima i istraivanja iji rezultati govore o tome da uope ne postoji ovaj gubitak.
Osjetljivost na temperaturu opada sa starenjem, tj. regulacija temperature manje je uinkovita.

99

Sadraj
Propadaju i strukture povezane s ravnoteom tako da to ima za posljedicu poveanje rizika od pada starijih
ljudi zbog nestabilnosti hoda i dranja.
Budui da osjetljivost svih osjetila pada, tako je to sreom i s osjetljivosti na bol. Bolesti koje su u mladoj
dobi povezane s jakim bolovima, starijim ljudima u veini sluajeva ne izazivaju toliko jaku neugodu.
Promjene na u nutarnjim organima
Pored promjena osjetilnih organa, dolazi do slabljenja sranog miia i kalcifikacije ila. Izmjena zraka u
pluima vie nije toliko zadovoljavajua i postupno dolazi do promjena u probavnim organima. Sporije je
izluivanje otpadnih produkata jer je slabiji protok krvi kroz bubrege. Promjene u ivanom sustavu vide se
u smanjenoj sposobnosti irenja ivanih podraaja kroz neke sinapse, to ima za posljedicu da stanice ne
mogu primiti impulse od susjednih stanica. To se smatra jednim od uzroka poremeaja pamenja.
Sve tjelesne promjene koje smo opisali nemaju pri zdravom starenju neki presudni utjecaj na ivotne funkcije
i veina se starijih ljudi na njih dobro prilagodi. Istraivanja pokazuju da su promjene u funkcioniranju od
sedamdesetih do osamdesetih godina za veinu manje ozbiljne nego to bi se moglo oekivati. Palmore,
Nowlin i Wang su 1985. godine utvrdili u desetogodinjem praenju 297 osoba u okviru studije starijih
osoba u zajednici malo ili nikakvo opadanje u socijalnim i ekonomskim funkcijama te samo umjereno
opadanje u duevnim i tjelesnim funkcijama i u aktivnostima dnevnog ivota.
Kognitivne sposobnosti u kasnoj odrasloj dobi
Razliita su stajalita oko toga to se deava s inteligencijom kako osoba stari. Neki autori misle da se ona
nepovratno smanjuje jer mozak smanjuje svoju uinkovitost. Drugi smatraju da je inteligencija stabilna
tijekom odrasle dobi. Trei su miljenja da inteligencija u nekim aspektima opada, a u drugima se poveava.
Tako, na primjer, biljei se opadanje u mentalnoj brzini, a poveanje u znanju o injenicama.
Pamenje starih ljudi generalno je oslabljeno to je njihova dob starija. Pamte lake ono to su davno
doivjeli, ali ne i ono to im se dogodilo nedavno. Na pad ili odravanje kognitivnih sposobnosti jako utjeu
psiholoki faktori. Sposobnost uenja novog moe se ouvati u ovom razdoblju ivota, ali cilj uenja mora
biti jasan i gradivo mora biti interesantno. Stariji ljudi ne ele troiti vrijeme na zadatke koje doivljavaju
besmislenima i pitanje koje e si stariji ljudi postaviti glasi: Zato bih ja to trebao znati? Uglavnom se
ne uputaju u traenje rjeenja za probleme koji im nisu svakodnevni te e im panja biti vie usmjerena k
izbjegavanju greaka.
Iako se organizam s godinama mijenja, oni koji ue i rade te imaju bogato iskustvo, zadravaju dugo
sposobnost za uenje i ostaju vjeti u motornim aktivnostima kojima se bave. Stariji ljudi imaju vie iskustva,
ustaljene radne navike, oprezniji su, strpljiviji, temeljitiji i pristupaju rjeavanju problema s vie sistema,
pa im to predstavlja prednost u procesu uenja u odnosu na mlae ljude. Stavovi prema uenju starijih
ljudi ovise o mnogim faktorima, a posebno se istie znaenje drutvene sredine u kojoj osoba ivi. Stariji
ljudi mogu biti anksiozni kada se nau u situaciji da moraju uiti tako da metode uenja treba prilagoditi
njihovim psihofizikim karakteristikama.
Ljudi ove dobi osjeat e se kognitivno kompetentno u razliitim socijalnim situacijama tipa davanja ili
traenja savjeta. Osjeaj nekompetentnosti imat e u situacijama u kojima treba brzo reagirati ili u situacijama
koje imaju obeshrabrujue posljedice (npr. smrt bliske osobe).
Razliite bolesti krvoilnog sustava imaju vjerojatno najjai utjecaj na pad intelektualne efikasnosti u
starijoj dobi.

100

Sadraj
Stvaralatvo u kasnoj odrasloj dobi
Stvaralatvo kreativnih starih ljudi esto izaziva uenje i divljenje. Mnogi ljudi u staroj odrasloj dobi dali
su znaajne doprinose u umjetnosti, znanosti, obrazovanju i politici.
Rezultati istraivanja Dennisa iz 1968. godine zabiljeili su relevantan broj postignua u dobi od ezdeset
do osamdeset godina. Drutveni znanstvenici (povijest, filozofija, knjievnost) bili su najplodniji u kasnom
odraslom dobu i 41% njihovih djela nastao je u ovoj dobi. Prirodni znanstvenici stvorili su 35% djela u
starosti, i to 20% u ezdesetim godinama, a 15% u sedamdesetim. Poznati izumitelji uinili su vie od
polovice svojih djela nakon ezdesete godine ivota (53%), a 20% djela umjetnika nastalo je u jo kasnijoj
starosti. U starosti su najmanje stvarali dramatiari, arhitekti i skladatelji opera (10 do 15% nakon ezdesete
godine).
Neka od najveih umjetnikih djela stvorili su ljudi u posljednjim godinama ivota. Michelangelo je dovrio
jednu od najpoznatijih slika na svijetu Posljednji sud kada je imao ezdeset i est godina, a sa sedamdeset
godina dovrio je kupolu bazilike svetog Petra u Rimu. Goethe je imao osamdeset i dvije godine kad je
zavrio pisanje Fausta. Tvrdi se da kvaliteta rada najistaknutijih umjetnika nikada ne pada bez obzira na
njihovu dob.
Linost i starenje
Istraivanja pokazuju da je self starijih osoba neto kompliciraniji i opirniji nego mlaih ljudi. Razlog
tome je to na doivljaj sebe u ovom dobu djeluje i sjeanje na prole aspekte samopoimanja, i to ak i onih
aspekata koji se nisu pokazali kao realistini za budunost.
Erikson definira kasnu odraslu dob kao stadij ivota u kojem je jedan od razvojnih zadataka dovoenje
u ravnoteu integritet ega s osjeajem oaja. Uspostavljanjem ove ravnotee ovjek moe postati mudar.
Mudrost je ljudska osobina i vrlina najee povezana sa starou.
Tijekom traenja te ravnotee ovjek se osvre na vlastiti ivot i trai smisao proteklih godina. Sve dijelove
koje vidi i kojih se sjea nastoji uklopiti u jednu cjelinu. Osvrt na ivot mnoge dovodi do spoznaje o
poinjenim pogrekama. A upravo je to razlog zbog kojeg stariji ljudi mogu osjeati oaj. Ali onaj tko se ne
sjea svojih pogreaka ili misli da ih nije inio, nema osobinu mudrosti. U ovom procesu zabrinutost oko
starosti dosta dobro se za mnoge osobe rjeava istom reminiscencijom (prisjeanjem) ili autobiografskim
pisanjem.
Socijalni odnosi, obitelj i duevno zdravlje u kasnom odraslom dobu
Socijalni poloaj u ovoj dobi u pravilu je nii jer su ljudi izali iz svijeta rada. Neki stariji ljudi nastoje
odrati aktivnosti i tako nalaze zamjenu za radne i neke obiteljske obaveze koje vie ne postoje. Ako takvih
aktivnosti nema, moe se razviti osjeaj bezvoljnosti i apatije.
lanovi prosjene obitelji funkcioniraju po principu meusobne financijske, fizike ili emocionalne potpore
i uzajamnosti. Ulaskom u starije ivotno doba mijenja se karakter ovisnosti koja je do tada postojala u dinamici
obitelji s kojom osoba ivi ili odrava relaciju. Starost remeti ravnoteu izmeu ovisnosti i neovisnosti koja
postoji tijekom najveeg dijela ivota u odrasloj dobi. Ljudi u starosti obino odlaze u mirovinu i suoavaju
se s moguom bolesti. Oni se, do izvjesne mjere, moraju osloniti na svoju odraslu djecu koja im pruaju
financijsku i fiziku pomo. Ponekad kao da opet postaju djeca, tj. postaju djetinjasto ovisni. To moe
predstavljati pravu prijetnju njihovom samopouzdanju, osobnoj autonomiji i samopotovanju i razlog je
zbog kojeg se stariji ljudi boje tih ovisnosti i bore se protiv njih.
Istu prijetnju za linost i duevno zdravlje moe predstavljati i program socijalnih usluga posebno namijenjen
boleljivim starijim osobama. Iako su ti programi zamiljeni za odravanje autonomije i neovisnog naina

101

Sadraj
ivota, u stvarnosti mogu imati suprotan uinak ako je autonomija starije osobe ugaena pretjeranom
ovisnou o sustavu pruanju usluga.
Ako su stariji ljudi u braku, tada suprunici vode brigu jedan o drugome. Razliite oblike pomoi pruaju
njihova odrasla djecu, naroito odrasle keri. Autorica Cantor opisuje uobiajeni oblik pomoi starijim
osobama. Takozvani sustav hijerarhijske nadoknade potpore podrazumijeva da je potpora starijima
aktivirana redom, od najbliih i najprisnijih odnosa do manje bliskih odnosa. Ta se hijerarhija kree od
suprunika do odraslog djeteta pa do daljnjeg roaka ili susjeda te, konano, do pomoi formalnih udruga.
Pomo koju odrasla djeca i unuad pruaju ostarjelim roditeljima prvenstveno je emocionalna potpora
putem kontakata, razgovora o ivotu, veselju, brigama i strahovima. Vane su i konkretne usluge kao to su
kupovina, prijevoz i obavljanje sitnih poslova. Kad osoba ima tea tjelesna oteenjima, to onda ukljuuje
i svakodnevno kupanje, pripremu obroka te davanje lijekova. Tu spadaju i pruanje novane pomoi te
prihvaanje roditelja u vlastiti dom kada vie ne mogu ivjeti sami. Stariji ljudi se ponekad presele u domove
za njegu. To moe biti dobro rjeenje zato to starija osoba dolazi u okolinu koja osigurava cjelodnevnu
brigu, skrb koja se ne bi mogla osigurati da je osoba sama kod kue. Ulazak u dom za stariju osobu moe
i ne mora znaiti prestanak interakcije s prijateljima, djecom i drugim roacima. Dobro je ako se uspije
uspostaviti redovit obrazac posjeta, pisama i telefonskih poziva.
Nain voenja doma za njegu te njegova veliina ima jak utjecaj na zadovoljstvo njegovih korisnika. U
domovima koji imaju manje od pedeset korisnika vea je vjerojatnost da e se njegovi korisnici ugodnije
osjeati jer u takvoj situaciji postoji vea mogunost razvoja prijateljstva i meuljudska potpora i poticanje.
Takoer je utvreno da e korisnici ustanova s manje od sto ljudi vjerojatnije uspostaviti prijateljske odnose
i s pomonim zdravstvenim osobljem nego korisnici veih ustanova. Manje ustanove vie slie kunoj
okolini pa mogu vie zadovoljiti drutvene potrebe korisnika.
Mnogi se stari ljudi boje da ne postanu rtve kriminala, ne ostanu bez svoje uteevine te da ne postanu
senilni. To su u biti dogaaji ija je vjerojatnost pojavljivanja mala. Ali bez obzira na to, ti strahovi nisu
sasvim iracionalni jer bi posljedice tih dogaaja doista bile vrlo jake za veinu starih ljudi.
Strah od tjelesne ovisnosti takoer je jedan od strahova koji ima veina starijih osoba. Ohrabrujui je
podatak da je samo oko 5% ljudi starijih od ezdeset i pet godina u ustanovama zbog tjelesne ili duevne
bolesti koja ih ini nesposobnima.
Strah od osamljenosti jedan je od najveih strahova koje ljudi povezuju sa starou. Osamljenost je najvea
nakon smrti suprunika, ali moe biti i posljedica okolinskih imbenika, kao to je openita osamljenost
gradskog ivota.
Ba kao i u drugim periodima ivota, i u starijem dobu vano je zadovoljavanje potreba za ljubavi, panjom,
seksualnim odnosima, naklonosti i kontaktima s ljudima. Kad suprunik umre, postaje sve tee zadovoljiti
potrebe koje su bile ispunjene esto viedesetljetnim bliskim branim odnosom. Socijalni kontakti sve su
oskudniji jer su njihovi roditelji ve odavno mrtvi, a braa, sestre i prijatelji takoer su esto ili mrtvi ili
pobolijevaju. Emocionalne reakcije na socijalnu izolaciju mogu biti vrlo jake.
Provedene su mnoge studije o emocionalnoj ravnotei u starijih osoba. Faktori koji bitno doprinose
njihovoj psihikoj dobrobiti jesu: dobri odnosi s drugim ljudima, paljivost, suosjeajnost, samopouzdanje,
samoprihvaanje i samospoznavanje. Kao kriterije uspjenog starenja starije osobe naglaavaju sposobnost
prihvaanja promjena, smisao za humor te uivanje u ivotu.

102

Sadraj
Bake i djedovi
Starost je onaj dio ivota koji moe obuhvaati ak treinu ivotnog vijeka. Zbog toga u dananje vrijeme
puno je vei broj ljudi koji postaju bake i djedovi nego to je to bilo u prolosti. Poveava se i broj prabaka
i pradjedova. Zbog produenog trajanja ivota ljudi starije dobi koji imaju unuad mogu biti sa njima od
djetinjstva pa sve do njihove odrasle dobi. Bliskost meu bakama i djedovima s unucima razvija se kada
su kontakti meu njima esti i ako ive relativno blizu jedni drugih. Odnos baka i djedova prema unucima
najee je takav da ih uvaju, pokazuju velik interes za to to se sa njihovim unucima zbiva, ali izbjegavaju
veu odgovornost oko odgojnih pitanja i to preputaju roditeljima. Ako su roditelji zaposleni, tada se bake
i djedovi mogu postati njihov nadomjestak. Djedovi i bake mogu dobiti uloge uvara obiteljske mudrosti
i mogu simbolizirati svu bezuvjetnu skrb i zatitu za svoju, ponekad ve i odraslu unuad. Uloga baka
i djedova je da simboliki osiguravaju osjeaj prolosti, sadanjosti i budunosti u jednom obiteljskom
ciklusu. Ponekad su bake i djedovi emocionalno udaljeni i imaju samo formalan odnos sa svojim unucima
te se meu njima kontakti odravaju samo u dane praznika ili roendana.
Kada se bake i djedovi aktivno bave svojim unucima i s njima imaju blizak emocionalni kontakt, tada
takva uloga postaje sredite njihova selfa. Aktivna briga oko unuadi unosi u svijet baka i djedova doivljaj
vlastitog obnavljanja, i to posebno kada u svojim unucima vide dijelove sebe samih. To izaziva osjeaj
ponosa i njihovo vienje ivota postaje ire i suptilnije. Ovakve pozitivne osjeaje u ulozi bake ili djeda ne
mogu razviti osobe koje su tu ulogu dobile u ranijim ivotnim stadijima, a to se zbiva u situacijama kada
adolescenti postaju roditelji.

Razvojni zadaci kasnog odraslog doba:

1. Odravanje fizikog zdravlja.
2. Prihvaanje fizike oslabljenosti ili trajnih oteenja.
3. Upotreba vremena na gratificirajui nain.
4. Prihvaanje gubitka partnera i prijatelja.
5. Orijentacija na sadanjost i budunost, ne preokupiranost prolou.
6. Formiranje novih emocionalnih veza.
7. Zamjena uloge djece i unuka u one koji se brinu.
8. Traenje i odravanje socijalnih kontakata - drutvo nasuprot izolacije i osamljenosti.
9. Zadovoljavanje seksualnih potreba i prihvaanje promjena u izraavanju seksualnih potreba.
10. Ouvanje radne aktivnosti i igre (zadovoljavajua upotreba vremena).
11. Upotreba novanih izvora na mudar nain.
12. Integracija umirovljenja u novi ivotni stil.

103

Sadraj
Umiranje i smrt
Smrt je za veinu osoba zastraujua pojava jer znai kraj osobnog identiteta, gubitak samog sebe. Iako se
smrt moe desiti bilo kada, u staroj dobi o njoj mislimo kao o prirodnom biolokom kraju ivota. Smrt je
dogaaj koji znai prestanak neijeg ivota. To je i drutveni dogaaj koji najee pogaa obitelj, prijatelje
i druge umrlom bliske osobe.
Specifini strahovi od smrti variraju od osobe do osobe. Anksioznost vezana uz smrt odraava konflikte iz
djetinjstva, koji su duboko podsvjesni. To moe biti strah od odvajanja od voljenih osoba ili osjeaj krivnje
to se nije uspjelo ispuniti obveze prema samom sebi, obitelji i zajednici. Psiholoko razumijevanje smrti
olakava poznavanje sljedeih komponenti. Smrt je ireverzibilna, to znai da se organizam koji umre ne
moe vratiti u ivot. Smrt je univerzalna, to podrazumijeva da se smrt dogaa svim ivim organizmima. Sa
smru prestaju sve ivotne funkcije.
U usporedbi s mlaim osobama, starije osobe ee razmiljaju o smrti, ali je se manje boje. Stariji ljudi
prihvaaju smrt kao dio sudbine koju nitko ne moe izbjei, bez obzira to u svim ljudima postoji silna elja
za besmrtnou. Strah je manji jer su osobe nauene da oekuju smrt i za nju se pripremaju emocionalno i
financijski. Neki ljudi potroe izvjesno vrijeme u pisanju oporuka. Ispunjen i zadovoljavajui ivot dodatno
smanjuje anksioznost u vezi s vlastitom smru.
Proces umiranja moe biti straniji od same spoznaje da e ivot zavriti. Mnoge osobe su pod teretom
oekivanja da e trebati sudjelovati u ritualnim procesima koji ukljuuje negiranje i pretvaranje u odnosu
prema osobama oko sebe. Najvanije istraivanje o procesu umiranja smrtno bolesnih ljudi je ono autorice
Elizabeth Kubler-Ross. Ona je definirala pet faza u suoavanju sa smru:

1. faza PORICANJE
Ideji o nadolazeoj smrti uskrauje pristup svijesti, i tvrdi se suprotno, esto sa estinom. Pacijent porie
simptome i vezu izmeu simptoma i implikacija. Neki ljudi priznaju simptome, ali radosno tvrde da su
iznimke: neizljeivi rak plua, znate, nije uvijek smrtonosan. Najuobiajenije je svjesno izbjegavanje
govora o smrti u nazonosti umirue osobe. Odbijati razgovarati o neijoj smrti motivirano je najee
nekom vrstom obzirnosti i samim strahom od smrti. Meutim, ljudi koji umiru kao i njegovi najblii, mogu
imati koristi ako s nekim podijele tugu i misli vezane za situaciju u kojoj su se nali.
2. faza - BIJES
Bijes je uobiajen odgovor na saznanje da e netko brzo umrijeti. Ljudi se osjeaju prevareni i frustrirani te
se mogu ograditi od religijskih opredjeljenja koja su do tada imali ili mogu izgubiti povjerenje u lijenike.
Tako se mogu osjeati i umiruem bliske osobe.
3. faza - CJENKANJE
Literarni pogled na cjenkanje opisuje pogodbe s Bogom ili vragom, a najuestalije pregovaranje ukljuuje
pokuaj da se ivi bar jo samo malo, dok ne .... esto se oekuje neki vaan dogaaj poput roendana
ili roenja unuka.

104

Sadraj
4. faza DEPRESIJA
Smrt se percipira kao neizbjena. Beznadna tuga moda je priprema za konanu
5. fazu PRIHVAANJA.
U starosti su zaista mogunosti ovjeka smanjene. Ali je isto tako tono da ovjek ne ostaje potpuno bez
njih. I starost je doba u kojem se ovjek moe nadalje razvijati i postoji mnogo naina da se u ovom dobu
osjeti radost i ljepota postojanja, da se ivi kvalitetno te da se ivotu da puni smisao. Samo takav odlazak iz
ivota daje smisao ivotu novim generacijama.

Pitanja:
1. U koje se podstadije dijeli kasna odrasla dob?
2. Koje se tjelesne promjene dogaaju u kasnom odraslom dobu?
3. Koje su karakteristike kognitivnog funkcioniranja u kasnom odraslom dobu?
4. Kakve se promjene u linosti oekuju u kasnom odraslom dobu?
5. Koja je karakteristika ovisnosti u odnosima u kasnom odraslom dobu?
6. Koji se najei strahovi starih ljudi?
7. to doprinosi osjeaju dobrobiti starih ljudi?
8. to sve moe ovjeku u psiholokom smislu donijeti uloga bake ili djeda?
9. Koje su psiholoke i fizike komponente smrti?
10. Koje psiholoke faze postoje u procesu umiranja?

105

Sadraj
13. RJENIK POJMOVA
A
ADOLESCENCIJA: Openiti izraz koji se odnosi na sve psihike promjene do kojih dolazi izmeu
djetinjstva i zrelosti. Razlikujemo predadolescenciju, koja je razvojna faza u adolseceniji i obuhvaa period
od 10-11 do 12-13 godine, ranu adolescenciju koja je razvojna faza u adolseceniji i obuhvaa period od
13 do 16 godine, a upotrebljava se i izraz adolescencija u uem smislu ili period srednje adolescencije, i
kasnu adolescenciju, koja je razvojna faza, i obuhvaa period od 17 do 21-22 godine, a koristi se i izraz
postadolescencija ili postadolescencije.
AFEKT: Vanjsko izraavanje emocija putem izraza lica, gesti, intonacije i slino.
AFEKTIVNE BOLESTI: Psihijatrijske bolesti koje ukljuuju bioloke, socijalne i psiholoke faktore.
Najei afektivni poremeaji jesu depresija, bipolarni poremeaj i anksiozni poremeaji. Javljaju se tekoe
u komunikaciji i odnosima s ljudima, poveana je sklonost zloporabi droga, a simptomi mogu varirati od
blaih do onih ozbiljnih koji mogu prouzroiti suicid.
AKSONI: Dugi izdanci ivanih stanica, neurona.
ALELNE VARIJANTE ili ALELI: Alternativni oblici gena koji se nalaze na istom genetikom lokusu na
homolognim kromosomima
ALZHEIMEROVA BOLEST: Najei oblik demencije, neuroloke bolesti udruene s tekim gubitkom
kognitivnih sposobnosti (pamenje, razumijevanje, planiranje) to onemoguuje normalno obavljanje
dnevnih aktivnosti. Javlja se u starijoj ivotnoj dobi.
AMBIVALENCIJA: Psihiki fenomen pri kojemu osoba pokazuje istodobno potpuno opreni afektivni
odnos prema istoj osobi, stvari ili psihikom sadraju.
AMIGDALA: Struktura sive modane tvari oblika badema smjetena u prednjem dijelu temporalnog
renja. Dio je limbikoga sustava mozga, smatra se da kontrolira motivaciju, emocije i pamenje nedavnih
dogaaja.
AMIOTROFNA LATERALNA SKLEROZA: Naziva se jo i Lou Gehrigova bolest, progresivna je
neurodegenerativna bolest uzrokovana degeneracijom motorikih neurona koji kontroliraju voljne pokrete
miia. Javlja se slabost i atrofija miia itavoga tijela. Kako motoriki neuroni propadaju, miii ne mogu
primiti podraaj potreban za kretanje. Mentalne sposobnosti nisu nuno naruene, pa osobnost, memorija i
inteligencija mogu ostati na razini na kojoj su bili prije nastupa bolesti.
ANAKLIKTIKI STADIJ: Stadij u razvoju objektnih odnosa
ANOREKSIJA: Psihofizioloki poremeaj koji je karakteriziran nemogunou uzimanja ili zadravanja
hrane ili dugotrajnim i naglaenim smanjenjem apetita.
APOPTOZA: Programirana smrt stanica.
APSTRAKTNO MILJENJE: Sposobnost primjene misli i predodba neovisno o stvarnoj okolini.

106

Sadraj
ASOCIJACIJA: Povezanost meu razliitim psihikim sadrajima ili psihomotornim aktivnostima;
asocijacija se temelji na iskustvu, tj. na steenim vezama meu razliitim sadrajima.
AUTIZAM: Stanje u kojem dominiraju subjektivne elje umjesto realnih injenica; dolazi do gubitka
afektivnog kontakta sokolinom i povlaenja u sferu svog vlastitog irealnog svijeta.
AUTORITATIVNA OBITELJ: Obitelj u kojoj se pokazuje karakteristian rigiditet, koje se kreu u strogo
odreenim granicama hijerarhije i dominacije, trai se podvrgavanje autoritetu.

B
BEZUVJETNI PODRAAJ: (BP) podraajni dio refleksa koji uvijek izaziva respondentno ponaanje
(BR).
BEZUVJETNA REAKCIJA: Reakcijski dio refleksa, koji je uvijek izazivan odreenim podraajem (BP).
BIHEVIORIZAM: (engl. behavior- ponaanje) Pravac u psihologiji (zaetnik J. B. Watson, poetak XX.
stoljea), koji kao metodu prihvaa samo objektivno opaanje i mjerenje, a kao predmet samo objektivno
ponaanje, tj. ono ponaanje i uinke ponaanja koji se mogu objektivno opaati i mjeriti (odbacujui bilo
kakve mentalistike pojmove).
BISEKSUALNOST: Seksualna sklonost koja se oituje u podjednakom osjeaju privlanosti prema oba
spola; prisutnost psihikih i anatomskih karakteristika obaju spolova.
BOL: Sloeni doivljaj koji ukljuuje perceptivno-kognitivnu, osjeajno motivacijsku i ponaajnu
komponentu, a nastaje djelovanjem vrlo intenzivnog podraaja ili /i oteenjem tkiva u organizmu.
BULIMIJA: Poremeaj navike hranjenja koji se oituje u prodrljivosti.
C
CEFALOKAUDALNI SMJER MOTORIKOG RAZVOJA: Doslovno, od glave prema repu. To je
tendencija da dijelovi tijela sazrijevaju u smjeru od glave prema stopalima.

D
DENDRITI: Kratki nastavci ivanih stanica -neurona, kojima se uspostavlja kontakt s drugim
neuronima.
DIENCEFALON: Dio mozga koji nastaje iz prozencefalona, iz kojeg nastaju bazalni gangliji i
telencefalon.
DIJADA: Sustav kojeg ine dva lana, obino majka i dijete ili otac i dijete.
DISFORINOST: Neraspoloenje razliite estine koje je najee povezano sosjeajem manje vrijednosti
i gubitkom povjerenja u vlastite psihike, fizike, moralne i druge sposobnosti.

107

Sadraj
DISKRIMINACIJSKO UENJE: Vrsta uenja u kojoj djeca prilagoavaju svoje ponaanje prema podraaju
koji signalizira priliku za potkrjepljenje ili opasnost od kanjavanja.
DESKRIPTIVNO ISTRAIVANJE: Istraivanje koje se temelji samo na opaanju, bez pokuaja utvrivanja
sustavnih odnosa meu varijablama.
DNA: deoksiribonukleinska kiselina- kemijski materijal koji nosi genetske informacije na kromosomima.
DODIR: Osjet koji nastaje laganim uleknuem tkiva na povrini tijela, najee koe; katkada se pod
pojmom dodira podrazumijevaju jo i osjeti pritiska i osjeti vibracije.
DOPAMIN: Neurohormon (monoamin) neophodan za normalnu funkciju mozga. Sintetizira se u odreenim
neuronima, a nakon otputanja vee na receptore postsinaptikog neurona.
DORZO-LATERALNI PREFRONTALNI KORTEKS: Dio prefrontalne modane kore vaan za kratkotrajno
pamenje i radnu memoriju.
DRUGI ORGANIZATOR PSIHE: Pojava straha u osmom mjesecu ivota.
DRUTVENE NORME: Ope prihvaeni, uobiajeni, raireni oblici ponaanja koji se oekuju ili zahtijevaju
od pripadnika neke socijalne sredine; sadraj norme ispoljava se u konvencijama, obiajima, zakonima,
pravilima i sl.
DUCHENNE-ova MIINA DISTROFIJA: X-vezana recesivna bolest, koja zahvaa djeake u dobi
manjoj od 6 godina. Oituje se progresivnim slabljenjem i atrofijom miinog tkiva najprije u nogama, a
zatim irenjem na cijelo tijelo. Mutirani gen nasljeuje se od majke ili se moe raditi o svjeim mutacijama
nastalima u spolnim stanicama tijekom gametogeneze.
DUGOTRAJNA POTENCIJACIJA: Proces u kojem veza izmeu dviju pojedinanih modanih stanica
postaje sve jaa to se one vie koriste, kao to se dogaa prilikom uenja.
E
EGO: Svjesni dio osobnosti.
EGOCENTRINA KOMUNIKACIJA: Razina komunikacije djeteta u kojoj govor ne slui prvenstveno
radi komunikacije sdrugima ve je usmjereno prema djetetu samom, ono zapravo imitira govor odraslih ali
se njime ustvari igra.
EGOCENTRIZAM MILJENJA: Nedostatak sposobnosti diferenciranja izmeu vlastitog miljenja i
miljenja drugih ljudi.
EKSPERIMENTALNO ISTRAIVANJE: Eksperiment esto ukljuuje ispitivanje uzrono-posljedinog
odnosa izmeu ispitivanih varijabli.
EKSTROVERTIRANA OSOBNOST: Osobnost u kojoj su interesi i energija vie usmjereni prema
dogaajima, ljudima i stvarima u okolini negoli prema vlastitim mislima i osjeajima.

108

Sadraj
EKTODERM: Zametni sloj stanica iz kojih e se razviti dijelovi tijela koji omoguavaju kontakt s vanjskim
svijetomivani sustav, osjetilni dijelovi oka, nosa i uha, zubna caklina, koa i kosa.
ENDODERM: Zametni sloj stanica iz kojeg e se razviti unutranji organi i lijezde.
ENDOFENOTIP: Naziva se i intermedijarni fenotip, podrazumijeva svako mjerljivo (kvantitativno) svojstvo
koje je mogue blie genotipu pojedinca negoli njegovu patolokom klinikom fenotipu.
ENTORINALNI KORTEKS: Glavni centar memorije u mozgu, povezan s hipokampusom; veza hipokampusa
i entorinalnog korteksa vana za konsolidaciju i optimizaciju memorije tijekom spavanja.
ENZIM: Proteini sintetizirani u organizmu koji djeluju kao bioloki katalizatori.
EMBRIOLOKO VRIJEME: Razdoblje od zaea do kraja osmog mjeseca trudnoe.
EMOCIJA: Unutranje reakcije ili osjeaji koji mogu biti pozitivni (poput radosti) ili negativni (poput
srdbe).
EPISTAZA: Mehanizam takvog meudjelovanja gena u kojemu varijacija gena na jednom genetikom
lokusu maskira (ponitava) ekspresiju gena na nekom drugom lokusu ili se, pak, uinci dvaju lokusa
nadopunjuju dajui specifian fenotipski izraaj.
EROGENE ZONE: Dijelovi tijela u kojima je, prema Freudovoj teoriji psihoseksualnog razvoja, smjeten
libido u pojedinoj fazi razvoja. Dijete trai tjelesno zadovoljstvo u erogenoj zoni u kojoj je smjeten
libido.
ESTROGEN: enski spolni hormon.
ETIKA: Filozofska disciplina koja prouava dobro i zlo, prihvaene obiaje i norme ponaanja, moralne
odnose izmeu izvrenog djela i openito prihvaenih moralnih principa.
ETOLOGIJA: Pristup prouavanja razvoja sevolucijske perspektive.

F
FENOTIP: Ukupnost morfolokih i biokemijskih svojstava organizma.
FIKSACIJA: Stanje u kojem jedan dio libida neprekidno ostaje u jednoj od erogenih zona i uzrokuje da
odrasla osoba neprekidno trai tjelesni uitak u tom podruju.
FILOGENETSKI RAZVOJ: Porijeklo i proces morfolokog i funkcionalnog razvoja pojedinih skupina
(vrsta, rodova, porodica, itd.) organizama.
FOBIJA: Intenzivan, iracionalni strah od nekih objekata, bia ili situacija.
FORMALNE OPERACIJE: Oblik inteligencije u kojem mentalne operacije vieg stupnja omoguavaju
logiko rezoniranje u odnosu na apstraktne i hipotetine dogaaje, a ne samo konkretne objekte. etvrti
Piagetov period koji poinje oko jedanaeste godine ivota.

109

Sadraj
FRIGIDNOST: Seksualna hladnoa ili nedostatak sposobnosti za doivljavanje punog seksualnog uitka;
pojava koja se javlja u ena.
FRUSTRACIJA: Stanje neugode, nemira, strepnje ili srdbe koje doivljavamo kada smo zbog neke barijere
onemogueni u postizanju eljenog cilja.
FUNKCIJSKI POLIMORFIZAM: Polimorfizam koji mijenja slijed aminokiselina u polipeptidnom lancu,
razinu ekspresije gena ili nain dorade mRNA molekula (engl. splicing).
G
GEN: Jedinica naslijea, odsjeak DNA na kromosomu koji moe upravljati proizvodnjom bjelanevina.
GENERALIZACIJA PODRAAJA: Proces povezan srespondentnim uvjetovanjem u kojem podraaji koji
su slini uvjetovanom podraaju takoer stjeu mo izazivanja reakcije.
GENERATIVNOST: Pojam koji obuhvaa roditeljstvo, stvaranje i kreiranje.
GENETSKO NASLIJEE - OKOLINA: Koliko kod ovjekovih sposobnosti i karakteristika sudjeluje
genetsko naslijee, a koliko okolina. Praktiki sva naa svojstva rezultat su djelovanja oba ova faktora, i to
kod razliitih svojstava i sposobnosti u razliitim odnosima.
GENITALNA SEKSUALNOST: Oblik ljubavi koji osoba dosee na kraju psihoseksualnog razvoja to
pretpostavlja ne samo ulazak u genitalni stadij nego i prevladavanje Edipovog kompleksa.
GENOTIP: Ukupnost genetike informacije organizma.
GENSKA DOZA: Broj kopija odreenoga gena u genomu.
GENSKA EKSPRESIVNOST: Stupanj izraenosti neke nasljedne osobine (varijabilnost).
GENSKA PENETRANTNOST: Sposobnost gena da izrazi svojstvo koje odreuje; gen koji e se uvijek
fenotipski izraziti ima penetrantnost 100%; penetrantnost gena moe biti i manja, to znai da prisutnost
nekih gena ne mora nuno biti fenotipski izraena. Nepotpuna penetrantnost obino je vezana uz mutacije
dominantnog tipa koje obino imaju i varijabilnu ekspresiju.
GERMINALNI MATRIKS: Mjesta umnoavanja stanica.
GOVOR: Predstavlja poseban nain uporabe dogovornih znakova i simbola koji slue ljudskoj komunikaciji.
Psiholoki znaaj govora je u razvoju simbolizacije i podrci miljenju.

H
HABITUACIJA: Smanjivanje reakcije na podraaj koji se ponavlja, a koji nije relevantan za ponaanje
ivog bia.
HETEROSEKSUALNOST: Postojanje seksualne privlanosti i kontakta izmeu osoba suprotnog spola.

110

Sadraj
HIPOKAMPUS: Dio mozga smjeten u medijalnom temporalnom renju (ovjek i drugi sisavci imaju
dva hipokampusa, po jednog na svakoj strani mozga). Hipokampus je vaan za memoriju i snalaenje u
prostoru.
HIPOTALAMUS: Povezuje ivani s endokrinim sustavom putem hipofize. Veliine je badema i smjeten
ispod talamusa. Hipotalamus regulira odreene metabolike procese (tjelesnu temperaturu, glad, e i
dnevni ritam) i autonomni ivani sustav. Secernira neurohormone koji stimuliraju ili inhibiraju sekreciju
hormona hipofize.
HISTAMIN: Biogeni amin (sintetizira se iz aminokiseline histidina) ukljuen u lokalni imunoloki odgovor.
Regulira fizioloke funkcije u crijevu, a djeluje i kao neurohormon.
HOLDING DJETETA: Sveukupnost majine njege djeteta.
HOMOLOGNI GENI: Geni smjeteni na istom genetikom lokusu na dva homologna kromosoma. Slini
su, odnosno, predstavljaju varijacije (alele) jednog te istog gena.
HOMOSEKSUALNOST: Postojanje seksualne privlanosti i kontakta izmeu osoba istog spola.
HORMON: Produkt lijezde s unutranjim luenjem koji se putem krvi raznosi po stanicama u tijelu.
HUNTINGTONOVA BOLEST: Rijetka autosomno-dominantna neurodegenerativna bolest uzrokovana
mutacijom u genu za protein huntingtin (mutaciju predstavlja vei broj ponavljanja trinukleotida CAG).
Bolest nastupa u odrasloj dobi, oituje se nekoordiniranim pokretima tijela, gubitkom osobnosti i smrtnim
ishodom.
HVATANJE: Sposobnost hvatanja predmeta i baratanja njima.

I
ID: Ono, nagonski dio linosti; energetski dio linosti kao spremite libida; njime vlada princip uitka.
IDEALIZACIJA: Uljepano iskrivljavanje stvarnosti; obrambeni mehanizam kojim se pojedinac titi od
sagledavanja negativnih osobina objekta.
IDENTIFIKACIJA: Freudijanski proces kojim dijete tijekom falusne faze usvaja znaajke roditelja istog
spola. Obrambeni mehanizam kojim se odreena osoba oblikuje prema nekom uzoru; ima vanu ulogu u
odgoju i razvoju superega; razlikujemo svjesni od nesvjesnog procesa imitacije.
IDENTIFIKACIJA SAGRESOROM: Mehanizam obrane koji je opisala Anna Freud, a podrazumijeva
da se osoba koja je suoena svanjskom opasnou (po obrascu kritike od strane autoriteta), identificira
sa agresorom, bilo uzimajui tuu agresiju kao svoju u neizmijenjenom obliku bilo fiziki ili moralno
oponaajui osobu agresora, odnosno usvajajui izvjesne simbole njezine moi.
IDENTITET: Doivljaj vlastitog ja, pojam kojeg pojedinac ima o samom sebi i kontinuiranom postojanju
vlastite linosti ije se bitne karakteristike ne mijenjaju sobzirom na vrijeme, mjesto ili situaciju u kojoj se
nalazi.

111

Sadraj
IMITACIJA: Svjesno ili nesvjesno oponaanje nekoga iz okoline; vaan element u odgojnom procesu.
IMPOTENCIJA: Nesposobnost izvravanja spolnog akta; spolna nesposobnost mukarca, najee
uzrokovana psihogenim faktorima.
IMITACIJA: Ponaanje opaaa koje je rezultat i slino ponaanju modela.
INTERAKCIJSKA USKLAENOST ILI SINKRONOST PONAANJA: Meusobna usklaenost
ponaanja majke i djeteta.
INTERAKCIONISTIKO GLEDITE: Shvaanje da je ljudski razvoj rezultat kombiniranog djelovanja
naslijea i okoline.
INTRON: Ekodirajui dio eukariotskoga gena koji razdvaja susjedne kodirajue sljedove (egzone).
ISKUSTVO: Sveukupnost spoznaja steenih u svakodnevnom ivotu u neposrednom kontaktu sa
stvarnou. Ono je od ovjeka do ovjeka vrlo razliito. Iskustvo je znanje koje ovjek stjee vlastitim
doivljavanjem.
IZVRNA KONTROLA: U praksi pojam izvrne kontrole vrlo je blizak pojmu izvrne panje. Oba procesa
slue prikupljanju informacija u odreenom dijelu mozga, te filtriranju i izbacivanju onih koje mogu
negativno usmjeriti reakciju (odgovor) organizma. Izvrna kontrola je mehanizam kontrole procesa panje,
meutim, vrlo su nejasne granice tih dvaju pojmova.
IZVRNA PANJA: Predstavlja jedan od aspekata procesa panje (sposobnosti da opaamo individualne
predmete, osobe i razmjetaj objekata u prostoru) koji je kljuan za kognitivne funkcije. Izvrna panja
predstavlja sposobnost da se oblikuje odgovor ili reakcija, naroito u konfliktnim situacijama, u kojima
postoji vie moguih rjeenja. Smatra se da se ovaj oblik panje najbre razvija izmeu 2. i 7. godine ivota.
Problem s izvrnom panjom osobito je izraen u djece s poremeajem panje i impulzivnou.

K
KATEGORIZACIJA: Razvrstavanje vie pojmova u zajedniku kategoriju.
KLIMAKTERIJ: ivotna dob ene u kojoj dolazi do endokrinih promjena i prestanak endokrine funkcije
(jajnika) snestankom menstrualnog ciklusa. Javlja se najee u dobi od kasnih etrdesetih godina.
KOGNICIJA: Vii mentalni procesi kao to su rasuivanje i rjeavanje problema pomou kojih ljudi nastoje
shvatiti svijet oko sebe.
KOLESTEROL: Vrsta lipida, sterol (kombinacija steroida i alkohola). Jedan je od graevnih tvari biolokih
membrana svih tkiva u organizmu. Prenosi se krvnom plazmom u svim organizmima ivotinjskog tipa.
Veina kolesterola stvara se u organizmu, a manjem dijelu pridonosi prehrana.
KOMPARATIVNA ISTRAIVANJA: Istraivanja provedena na neljudskim vrstama kako bi se prikupile
informacije od vanosti za ljudski razvoj.

112

Sadraj
KONKRETNE OPERACIJE: Oblik inteligencije u kojem mentalne operacije omoguuju logiko rjeavanje
problema skonkretnim objektima. Trei Piagetov period, koji se protee od priblino este do jedanaeste
godine.
KONTEJNIRANJE EMOCIJA: Psiholoko sadravanje emocija druge osobe.
KORELACIJA: Veza izmeu dviju varijabli, opisana u smislu smjera i veliine povezanosti; pozitivna
je korelacija u kojoj se dvije varijable mijenjaju u istom smjeru, a negativna je korelacija u kojoj se dvije
varijable mijenjaju u suprotnim smjerovima.
KORTIKOLIMBIKI PUT: Neuralni put koji povezuje dijelove modane kore s limbikim strukturama
mozga (amigdalom, hipokampusom, dijelom hipotalamusa).
KREATIVNOST: Kapacitet da se rade inovacije; sposobnost da se razliiti elementi postave na nain kako
nikada nisu stajali.
KRIVNJA: Neugodni emocionalni doivljaj koji prati saznanje o krenju ili naruavanju moralnih normi i
pravila ponaanja.
KROMOSOM: Jedno od tijela u staninoj jezgri uzdu kojeg su smjeteni geni; jezgra svake ljudske stanice
ima 46 kromosoma, uz iznimku spolnih stanica koje imaju 23 kromosoma.

L
LIBIDO: Naziv koji je Freud upotrebljavao za seksualnu energiju koju od roenja posjeduje svako dijete i
koja se tijekom razvoja premjeta na razliita mjesta na tijelu.
LIPIDI: Velika i raznolika grupa hidrofobnih prirodnih organskih spojeva kojima je zajednika topljivost
u nepolarnim organskim otapalima (npr. kloroformu, acetonu li benzenu) i netopljivost u vodi. U lipide se
ubrajaju masne kiseline, sapuni, detergenti, fosfolipidi, glikolipidi, terpeni, eikozanoidi i drugi spojevi.
LONGITUDINALNO ISTRAIVANJE: Istraivaka metoda u kojoj se isti sudionici opetovano ispituju
tijekom odreenog vremenskog razdoblja.

M
MASTURBACIJA: Manualno podraivanje, trljanje spolnih organa radi seksualnog samozadovoljavanja;
u irem znaenju odnosi se i na podraivanje i drugih dijelova tijela sciljem postizanja seksualnog uitka.
MATA: Psiholoki proces kojim se dovode u asocijativnu vezu pojedini psihiki sadraji prema nekom
intuitivnom, a na prvi pogled sluajnom principu.
MEUKULTURALNA ISTRAIVANJA: Istraivanje utjecaja kulture na neke aspekte razvoja.
MEHANIZMI OBRANE: Mehanizmi kojima se ego zatiuje od neugodnosti pred impulsima i afektima
iz nesvjesnog dijela linosti.

113

Sadraj
MELANKOLIJA: Izraz koji u irem smislu moe oznaiti svako alosno raspoloenje.
MENOPAUZA: Faza u ivotu ene kada prestaje menstrualni ciklus
MENSTRUACIJA: Mjeseno krvarenje iz maternice koje nastupa normalno u redovitim mjesenim
razmacima.
MEZODERM: Zametni sloj stanica iz kojeg e se razviti miii, hrskavica, kosti, srce, spolni organi i
tiroidna lijezda.
METAMEMORIJA: Svijest o vlastitom pamenju
METENCEFALON: Dio mozga koji nastaje podjelom na rombencefalon, iz kojeg nastaju cerebelarne
hemisfere sa vermisom.
MEZENCEFALON: Srednji dio mozga u fazi njegova embrioloka razvoja.
MIJELENCEFALON: Dio mozga koji nastaje podjelom na rombencefalon, osnovu za pons i medulu.
MIJELIN: Omota od masne tvari koji okruuje i izolira akson, to rezultira brim prenoenjem ivane
aktivnosti.
MIJELINIZACIJA: Proces stvaranja mijelina oko ivanih nastavka, aksona.
MIKRORAZVOJNA METODA: Istraivaka metoda u kojoj se mali broj sudionika opetovano opaa u
cilju prouavanja oekivane promjene u razvojnom procesu.
MNEMOMIKE STRATEGIJE: To su razliite tehnike kao to je ponavljanje i organizacija.
MNESTIKI TRAG: Izraz kojim je Freud oznaavao nain kako se dogaaji zapisuju u pamenje.
Tragovi sjeanja odlau se u razliite sisteme i trajno se pohranjuju, ali se reaktiviraju samo ako bivaju
zaposjednuti.
MONOGENSKA SVOJSTVA: Svojstva odreena jednim genetikim lokusom.
MORAL: Skup naela i shvaanja pravila, obiaja i drutvenih normi u odreenom drutvu ili u jednom
njegovom dijelu o tome to je dobro a to zlo, to je doputeno a to nije.
MOTIVACIJA ZA DJELOTVORNOU: elja dojeneta ili djeteta da postane uinkovito u djelovanju na
svoju okolinu i u noenju spredmetima i ljudima u njoj.
MULTIPLA SKLEROZA: Kronina, upalna, demijelinizacijska bolest koja zahvaa sredinji ivani sustav
uzrokujui niz simptoma: promjene vida, osjeta, slabljenje miia i ogranienu pokretljivost, depresiju,
tekoe koordinacije i govora, slabljenje kognitivnih sposobnosti, probleme s ravnoteom i bol.

114

Sadraj
N
NAELO REKAPITULACIJE (biogenetski razvoj): Razvoj pojedinaca-tj. ontogenza - odvija se kroz
stupnjeve koji su sukladni razvoju cijele vrste, tj. filogenezi.
NAELO UGODE: Osnovna karakteristika nagonskih id-impulsa koji su usmjereni samo elji za
postizanjem uitka. Ego-mehanizam regulira te elje za postizanjem uitka pod kontrolom superega, a pri
tome se koristi razliitim obrambenim mehanizmima.
NAGON SMRTI: Freud tako naziva jednu od osnovnih vrsta nagona, suprotnih nagonima ivota, koji tee
potpunom smanjenju napetosti, tj. svoenju ivoga bia u anorgansko stanje.
NATIVIZAM: Teorija po kojoj je ljudski razvoj prvenstveno rezultat uroenih procesa koji upravljaju
pojavom ponaanja na predvidljiv nain.
NESVJESNO: Dio psihikih zbivanja koji nije pristupaan svijesti.
NESVJESNA FANTAZIJA: Psihiki predstavnik ili mentalni korelat-izraz nagona.
NEURALNA CIJEV: Valjkasta tvorba koja nastaje spajanjem krajeva neuralne ploe.
NEURALNA PLOA: Neuroektoderm koji formira tvorbu nalik ploici.
NEUROMERE: Popreni prstenovi podruja pojaanog umnoavanja, proliferacije neurona.
NEURONI: ivane stanice.
NEUROPLASTINOST: Sposobnost mozga da se mijenja, pri emu se promjene dogaaju u neuronima
uslijed procesa razvoja, oteenja ili uenja.
NEUROPROTEKTIVNA ULOGA : Neuroprotektivna uloga je mehanizam kojim se neuroni zatiuju od
degeneracije, tj. propadanja nakon akutne traume (modani udar) ili zbog kronine degenerativne bolesti
mozga (npr. Parkinsonove bolesti ili demencije Alzheimerova tipa).

O
OBJEKT: Psiholoki vana osoba, dio osobe, stvar u vanjskom svijetu, simbol ili unutranja predodba
vanjskog svijeta.
OBJEKTNI ODNOS: Stajalite ili ponaanje osobe prema objektima.
OBJEKTNI STADIJ: Prepoznavanje majke kao cjelovitoga objekta.
OKOLINSKA TEORIJA: Teorija prema kojoj se ljudski razvoj najbolje moe objasniti prouavanjem
pojedinevih iskustava i okolinskih utjecaja.
OKUS: Osjet koji nastaje podraivanjem okusnih receptora koji su najveim dijelom smjeteni na jeziku.

115

Sadraj
ONTOGENETSKI RAZVOJ: Proces morfolokog i funkcionalnog razvoja individualnog organizma,
jedinke; obuhvaa sve razvojne promjene u tijeku njenog embrionalnoga i postembrionalnoga razvoja
OPERANTNO PONAANJE: Voljno ponaanje kontrolirano svojim posljedicama.
OPERANTNO UVJETOVANJE: Oblik uenja u kojem se vjerojatnost pojave operantnog ponaanja mijenja
kao rezultat njegovih potkrjepljujuih ili kanjavajuih posljedica.
OSJETILA: Organi koji su specijalizirani za pretvaranje podraaja iz okoline ili iz unutranjosti organizma
u ivane impulse; ukoliko se uzbuenje provede do senzornih podruja u kori velikog mozga nastaje osjet,
odnosno percepcija.
OTPOR: Svjesna ili nesvjesna psihika obrana protiv dovoenja u svijest potisnutog materijala iz nesvjesnog
dijela.

P
PANINI POREMEAJ: Poremeaj iz grupe anksioznih poremeaja karakteriziran iznenadnim i
ponavljanim epizodama straha udruenih s fizikim simptomima poput boli u prsima, abdominalnih bolova,
lupanja srca ili kratkoe daha.
PARALELNA IGRA: Djeca se igraju u grupi, ali svaki svoje igre.
PARIJETALNI KORTEKS: Dio modane kore smjeten iznad zatiljnog (okcipitalnog) i iza eonog
(frontalnog) renja. Prikuplja osjetilne informacije iz cijeloga tijela. Obuhvaa somatosenzorni korteks i
dio vidnog sustava, pa moe procesuirati i vidne informacije, to je bitno za osjeaj prostora i navigaciju.
PLANTARNI REFLEKS: Refleksno pregibanje nonih prstiju zbog povlaenja zatupljenim vrkom, npr.
igle, po vanjskoj donjoj strani stopala.
PLASTICITET CNS-a: Posebno je svojstvo mozga u razvoju kojim se oznaava proces remodeliranja
oteenih dijelova.
PODRAAJ: Svaka fizikalno-kemijska promjena u okolini ili samom organizmu koja izaziva osjetni,
odnosno perceptivni doivljaj.
POLIGENI: Vei broj gena koji zajedniki odreuju neko svojstvo.
POLUCIJA: Ejakulacija, odnosno gubitak sperme u snu.
POREMEAJ PANJE S HIPERAKTIVNOU: Razvojni neuroloki poremeaj tipino prisutan u
djetinjstvu s izraenom hiperaktivnou, nemogunosti zadravanja panje, zaboravljivou, impulzivnou
i osjeajem zbunjenosti. Bolest je kronina, u oko 60% sluajeva zadri se i u odraslo doba.
POREMEAJI RASPOLOENJA: Stanja u kojima prevladava raspoloenje koje ne odgovara objektivnim
okolnostima. Ta stanja ukljuuju unipolarnu i bipolarnu depresiju.

116

Sadraj
POSTELJICA: Organ koji nastaje spajanjem tkiva embrija i tkiva maternice na mjestu na kojem se embrio
privrstio za maternicu; vri izmjenu hranjivih tvari, kisika i otpadnih tvari izmeu ploda i majke.
POST MORTEM: (lat.) nakon smrti
POTISKIVANJE: Jedan od obrambenih mehanizama, potiskivanje u nesvjesno.
PREDOPERCIJSKI PERIOD: Oblik inteligencije u kojem simboli i mentalne akcije poinju zamjenjivati
objekte i vanjsko ponaanje. Drugi Piagetov period koji se protee od oko druge do este godine.
PREDSVJESNO: Skup svih psihikih sadraja koji se ne nalaze u aktualnoj svijesti, ali ih je mogue
svakog asa aktivirati i dovesti u svijest. Nije rije o podsvjesnim sadrajima koje nije mogue jednostavnim
postupkom dovesti u svijest.
PRIMARNI NARCIZAM: Primarni narcizam naziva se rano stanje u kojem dijete svim svojim libidom
zaposjeda samo sebe.
PRIMARNI I SEKUNDARNI PROCES: To su dva naina funkcioniranja psihikog aparata, pri emu je
primarni proces svojstven sistemu nesvjesnoga, a sekundarni proces sistemu predsvjesno-svjesno.
PRIMARNA MAJINA ZAOKUPLJENOST: Posebnost psihikog stanja u kojem se nalazi budua majka
za vrijeme trudnoe.
PRIMARNE SPOLNE OZNAKE: Spolni organi.
PRIMARNI SKRBNIK: Osoba, obino majka, skojom dijete razvija temeljni odnos privrenosti.
PRIMITIVNI TRAAK: Ploicu tkiva koju nastaje umnoavaju ektodermalne stanice du primitivnog
embrija.
PROJEKCIJA: Mehanizam obrane kojim osoba neke svoje nepoeljne impulse i fantazije otklanja nesvjesno
ih pripisujui drugim ljudima kako bi izbjegla osjeaj krivnje.
PROKSIMODISTALAN SMJER MOTORIKOG RAZVOJA: Doslovno, od blieg prema daljem. To je
tendencija da se dijelovi tijela razvijaju u smjeru od trupa prema ekstremitetima.
PROMISKUITET: Realizacija seksualnog odnosa srazliitim partnerima, katkada samo u povodu sluajnog
susreta ili povoljne prilike.
PROMOTOR: Regulacijski dio gena neophodan za transkripciju, nalazi se uzvodno u 5 smjeru od mjesta
poetka transkripcije, prepoznaje ga enzim RNA polimeraza.
PROSENCEFALON: Prednji dio mozga u fazi njegova embrioloka razvoja.
PROTUIMITACIJA: Ponaanje opaaa koje je direktno suprotno ponaanju modela i esto je rezultat
posrednog kanjavanja.
PRVI ORGANIZATOR PSIHE: Reakcija smijeka bebe na pribliavanje poznatog lica (majke).

117

Sadraj
PSIHOLOGIJA: Termin psihologija sastavljen je od grkih rijei psyche (duh, dua) i logos (znanost,
uenje), psihologija je znanost o dui.
PSIHOLOGIJA CJELOIVOTNOG RAZVOJA: Istraivanje razvojnih problema tijekom cijelog ivotnog
ciklusa.
PUBERTET: Faza ovjekovog tjelesnog razvoja koja se dogaa u prosjeku oko trinaeste godine a osnovna
joj je karakteristika spolno sazrijevanje.

R
RADNO PAMENJE: Rabi se u sluajevima u kojima odreene informacije trebamo tijekom kratkog
vremenskog perioda, tj. za vrijeme obavljanja nekog specifinog zadatka; (npr. pamenje telefonskog broja
kojega smo upravo uli ili proitali zbog poziva kojega elimo odmah obaviti, matematike kalkulacije i
slino).
RADOST: Ugodan i intenzivan osjeaj obino izazvan nekim postignutim dugo ili jako eljenim ciljem, a
oituje se u fiziolokim promjenama i nasmijanom i ivahnom ponaanju.
RANO DJETINJSTVO: Period od tree do este godine ivota.
RAZDOBLJE KONKRETNIH OPERACIJA: Faza razvoja govora koja se dogaa u dobi od sedam do
jedanaest godina ivota djeteta kada se stjeu pojmovi prostora, vremena i broja.
RAZVOJ: Slijed promjena koje dovode do mijenjanja kakvih pojava ili struktura (anorganskih, biotikih,
drutvenih, psihikih). Psihiki razvoj moe biti uzrokovan ili genetikim zakonima, tj. hereditetom ili, pak,
utjecajem razliitih vanjskih faktora.
RAZVOJNA PSIHOLOGIJA: Psihologijska disciplina koja istrauje psihiki razvoj ovjeka od poetka
njegova ivota (zaea) pa do kraja ivota (smrti).
RECESIVNO SVOJSTVO: Svojstvo kod dihotomnog para koje nije izraeno u fenotipu heterozigotnih
jedinki.
REGRESIJA: Ponovni povratak na stare ve naputene oblike ponaanja ili regresija libida na jednu od
njegovih ranijih razvojnih faza.
REFLEKS: Motorna ili sekretorna reakcija (reakcija miia ili lijezde) koja nastaje kad se ivano
uzbuenje od receptora do efektora proiri putem koji je odreen naslijeem; refleksi su nenaueni, uroeni
oblici reagiranja na podraaje.
REFLEKS BABINSKOG: Dorsalno savijanje palca i lepezasto irenje ostalih prstiju te okretanje stopala
prema unutra.
REFLEKS HODANJA: Djetetova reakcija kada ga se dri u uspravnom poloaju, lagano nagnuto prema
naprijed, pri emu mu stopala dodiruju vodoravnu povrinu, a sastoji se od pokreta koraanja.

118

Sadraj
REFLEKS HVATANJA: (Darwinov refleks) naslijeena reakcija novoroeneta, a sastoji se u tome da kada
mu se dotakne dlan ruke, vrsto hvata ono to je taj dodir izazvalo.
REPRESIJA: Freudov izraz za proces kojim se elje ili motivi dovode u nesvjesno, a to se tipino dogaa
tijekom falusne faze.
RESTRIKCIJSKE ENDONUKLEAZE: Enzimi koji reu dvolananu DNA unutar specifinog DNA slijeda
ne oteujui pritom duine baze.
RESPONDENTNO (klasino) UVJETOVANJE: Oznaava reakciju organizma formiranu u procesu
klasinog uvjetovanja; oblik uenja koji ukljuuje reflekse, u kojem neutralni podraaj stjee mo izazivanja
refleksne reakcije (BR) zbog toga to je bio uparivan (povezivan) sprirodnim podraajem (BP). Neutralni
podraaj onda postaje uvjetovani podraaj (UP).
ROMBOCEFALON: Stranji dio mozga u fazi njegova embrioloka razvoja.

S
SELF: Totalitet shvaanja sebe
SEKUNDARNE SPOLNE OZNAKE: U ena jae razvijen zdjelini dio tijela, slabije razvijen kotani
i miini aparat, jae razvijeno masno tkivo, jae razvijena kosa, openito manja dlakavost, vii glas,
dojke; jae razvijen rameni obru, jako razvijen kotano-miini aparat, slabije razvijeno masno tkivo, jae
razvijena dlakavost, brada i brkovi, dublji glas- u mukaraca.
SEMANTIKO PAMENJE: Pamenje objektivnih, a ne subjektivnih rijei, injenica i informacija.
SENZOMOTORIKI PERIOD: Oblik inteligencije u kojem je znanje temeljeno na tjelesnoj interakciji
sljudima i objektima. Prvi od Piagetovih perioda koji se protee od roenja do otprilike druge godine; prva
faza razvoja djetinjeg govora prema J. Piagetu, koje traje od roenja do kraja prve godine, kada dijete tek
ui da predmeti i ljudi imaju imena, no kada se samo glasa slovima i slogovima.
SEROTONIN: Naziva se i 5-hidroksitriptamin (5-HT) je neurohormon (monoamin) koji se sintetizira u
odreenim neuronima sredinjeg ivanog sustava, ali dijelom i u gastrointestinalnom traktu ivotinja i
ovjeka. Nalazi se i u vou i povru. U sredinjem ivanom sustavu serotonin ima ulogu u regulaciji
agresivnog ponaanja, tjelesne temperature, raspoloenja, spavanja, apetita i spolnog nagona. I niske
razine serotonina udruene su s agresivnim oblicima ponaanja, klinikom depresijom, prisilno-obuzetim
poremeajem, migrenom i drugim poremeajima.
SHIZOFRENIJA: Ozbiljan i kronian neurorazvojni poremeaj mozga koji onemoguuje jasno miljenje,
percepciju, razdvajanje stvarnosti od fikcije, donoenje odluka, noenje s emocijama i normalne meuljudske
odnose (neorganizirano miljenje, ponaanje i govor). Nelijeena shizofrenija izaziva progresivne promjene
osobnosti i gubitak veze s vanjskim svijetom.
SIMBIOZA: Razdoblje u kojem beba sebe i majku doivljava kao jedno, kao dvojno jedinstvo unutar
zajednike granice.
SINAPSE: Mjesta kojima ivane stanice dolaze u kontakt s drugim ivanim stanicama.

119

Sadraj
SINDROM PRAZNOG GNIJEZDA: Javlja se kod roditelja nakon to djeca napuste roditeljski dom.
SLUH: Primanje i obrada informacija posredstvom slunog osjetnog sustava.
SOCIJALIZACIJA: Proces tijekom kojeg drutvo oblikuje djetetova uvjerenja, oekivanja i ponaanja.
SOCIJALNA POLITIKA: Naelo koje koristi drutvo kako bi odluilo na koje socijalne probleme obratiti
panju i kako ih rjeavati.
SPACIJALNO PAMENJE: Dio memorije odgovoran za zapamivanje informacija iz okoline i za
mogunost prostorne orijentacije (npr. kretanje i snalaenje po gradskim ulicama u poznatom gradu).
SPACIJALNA SPOSOBNOST: Spacijalna sposobnost ili spacijalna inteligencija je mentalni proces udruen
s nastojanjem mozga da interpretira vizualne ulazne informacije, npr. slike, mape ili da sagleda predmete
ili prostor u cjelini.
SPOLNA ULOGA: Sklop ponaanja koji se smatra prikladnim za ene ili mukarce u kulturi u kojoj ive.
SPOLNE LIJEZDE: Gonade (testisi kod mukaraca i ovariji kod ena) koje produciraju gamete- spolne
stanice.
STRAH: Intenzivan i neugodan osjeaj u vezi spercipiranom ili anticipiranom opasnosti, esto povezano
sa eljom da se pobjegne ili sakrije.
SUICID: Samoubojstvo, ubijanje ili pokuaj ubijanja samog sebe.
SUPEREGO: Nad-ja; superego se posljednji razvija i predstavlja savjest, moralnu strukturu osobnosti;
superego predstavlja kritiko samopromatranje, samooptuivanje i samokanjavanje kada su akcije ili misli
pogrene, a kada su ispravne, izaziva samopotovanje.
SVJESNO: Zbir psihikih funkcija koje u danom trenutku doivljava linost i kojima doivljava realnost
vlastite osobnosti i stvarnost okoline koja je okruuje.

T
TALAMUS: Parna i simetrina struktura u mozgu koja usmjerava ulazne informacije prema razliitim
dijelovima modane kore, filtrira vane od brojnih nevanih informacija. Ima ulogu u odravanju stanja
budnosti, spavanja i svijesti.
TAY-SACHSOVA BOLEST: Autosomno-recesivna bolest koju karakterizira progresivno propadanje
neurona. Nakon roenja zapoinje razvojna retardacija praena paralizom, demencijom i sljepoom, a
zavrava smru u dobi od 2-3 godine. Bolest uzrokuje nedostatak lizosomskog enzima heksozaminidaze A
koji razgrauje gangliozid GM2. GM2 se nakuplja u stanici uzrokujui neurodegeneraciju.
TELENCEFALON: Dio mozga koji nastaje iz diencefalona i daje hemisfere velikog mozga i neke modane
jezgre.
TERATOGENI FAKTORI: Oni faktori koji mogu prouzroiti abnormalan fetus.

120

Sadraj
TIROZIN: Prirodna aminokiselina.
TREI ORGANIZATOR PSIHE: Izraavanje gestovnog ili verbalnog ne u dvanaestom mjesecu ivota.
TRANSFERZALNO ISTRAIVANJE: Istraivaka metoda u kojoj se istovremeno prouavaju sudionici
razliite dobi kako bi se utvrdili uinci dobi na neki aspekt ponaanja.
3-UTR dio GENA: (engl. 3- untranslated region), prijepis gena na 3 kraju mRNA koji se ne prevodi u
protein, mogue stabilizira mRNA.
TRIJADA: Sustav kojeg ine tri lana, obino dijete i oba roditelja.
U
UENJE: Relativno trajna promjena u ponaanju koja je rezultat vjebe ili iskustva.
UENJE OPAANJEM: Oblik uenja prilikom kojeg se ponaanje opaaa mijenja kao rezultat opaanja
modela.
UPITNIK: Obino pisano postavljen niz pitanja na koja upitani ili ispitanik treba to iskrenije odgovoriti.
Upitnici se koriste u razliite svrhe: za dobivanje nekih objektivnih podataka tipa imena, spola, dobi, zatim
za dobivanje miljenja ispitanika o nekim dogaajima ili o njegovom miljenju o samome sebi.
UVJETOVANI PODRAAJ: Podraaj koji je u vie navrata bio davan u paru snekom bezuvjetnim
podraajem i koji konano i sam dovodi do reakcije koju izaziva bezuvjetni podraaj.

V
VARIJABLA: Bilo koji initelj koji moe poprimiti razliite vrijednosti na nekoj dimenziji (npr. visina,
dob, temperatura itd.).
VID: Osjeti i percepcije koje nastaju posredstvom vidnog organa.
VERBALNO PAMENJE: Sposobnost zapamivanja rijei i sadraja koji ukljuuju rijei. Sposobnost
verbalne memorije bolje je razvijena u ena negoli mukaraca.
VERBALNI TEST: Test u kojem su zadaci zadani u verbalnom ili numerikom materijalu, bez obzira da li
se radi o poznatom ili do tada nepoznatom koritenju rijei ili verbalnih simbola i brojeva.
VESTIBULARNA OSJETLJIVOST: Perceptivni doivljaj koji proizlazi iz kretanja tijela i djelovanja sile
tee.

Z
ZRELA LJUBAV: Ljubav koja tei potpunom zadovoljenju organskih, psiholokih i drutvenih potreba.

121

Sadraj
14. LITERATURA
Allgood-Merten B., Lewinsohn P. M., Hops H., Sex Differences and Adolescent Depression, Journal of Abnormal
Psychology, October 2002.
Andersen N. C. Brave New Brain, Oxford University Press, 2001.
Barkovich A. J., Pediatric Neuroimaging, Lippincott Williams&Wilkins, Philadelphia, 2000.
Begovac I., Begovac B., Psiholoki i psihijatrijski aspekti hipertenzije u djejoj i adolescentnoj dobi, Socijalna
psihijatrija, 2003., 31:198-202.
Begovac I., Votava-Rai A., Opa psihosomatika u djejoj i adolescentnoj dobi, Lijeniki vjesnik, 2004., 126: 3238.
Berntsson L.T., Gustafsson J.E., Determinants of psychosomatic complains in Swedish schoolchildren aged seven to
twelve years, Scanndinavian Journal of Public Health, 28: 283-293.
Berk L., Psihologija cjeloloivotnog razdoblja, Naklada Slap, Jastrebarsko, 2007.
Bird G., Melville K., Families and Intimate Relationship, McGraw-Hill Inc., New York, 1994.
Brisch K. H., Treating Attachment Disorders, from Theory to Therapy, The Guilford Press, New York, 2002.
Braja-ganec A., Dijete i obitelj- Emocionalni i socijalni razvoj, Naklada Slap, Jastrebarsko, 2003.
Cameron N., Personality Development and Psychopatology, A Dynamic Approach, Houghton Mifflin Company,
Boston, 1963.
Davidson G. C., Neale J. M., Psihologija abnormalnog ponaanja i doivljavanja, Nakada Slap, Jastrebarsko,1999.
uturi N., Psihomotoriki razvoj u prve dvije godine ivota, Nakada Slap, Jastrebarsko, 2001.
De Geus E. J. C., Wright M., Martin N. G., Boomsma D. I., Genetics of Brain and Cognition. Behaviour Genetics,
2001.,31: 489-495.
Despot-Luanin J., Iskustvo starenja, Nakada Slap, Jastrebarsko,2003.
Donaldson M., Um deteta, Zavod za udbenike i nastavna sredstva, Beograd 1982.
Duran M., Dijete i igra, Naklada Slap Jastrebarsko, 2003.
ordjevi D., Razvojna psihologija, Deje novine, Gornji Milanovac, 1988.
Elkind D., Egocentrism in adolescence, Child Development 38:1025-1034.
Fanaroff A. A., Martin R. J., Neonatal-Perinatal Medicine, Mosby. St Louis. 2002.
Fenicel O., Psihoanalitika teorija neuroza, Medicinska knjiga, Beograd, Zagreb, 1961.
Flint J., The genetic basis of cognition, Brain, 1999.,122: 2015-2031.
Freud A., Normalnost i patologija djece, Biblioteka Svijet djeje psihe, Prosvjeta, Zagreb, 2000.

122

Sadraj
Freud A., Psychoanalitic Psychology of Normal Development, The Hogarth Press and The Institute of PsychoAnalysis, London, 1982.
Freud S., Pronaena psihoanaliza, Naprijed, Zagreb, 1987.
Freud S., Uvod u psihoanalizu, Matica Srpska, Novi Sad, 1970.
Freud S., Psihopatologija svakodnevnog ivota, Matica Srpska, Novi Sad, 1970.
Fulgosi A., Psihologija linosti, kolska knjiga, Zagreb 1986.
Furlan I., ovjekov psihiki razvoj, kolska knjiga, Zagreb, 1985.
Graovac M., Pernar M., Moro Lj., Petri D., Rui K., Girotto I., Franikovi T., Changes of Adolescents Defence
Mechanisms during the First Year of High School Education, Collegium Antropologicum, 2006., Vol 1:75-80
Greenwood P. M, Parasuraman R., Normal Genetic Variation, Cognition and Aging, Behav Cogn Neurosci, 2003.,
Rev 2: 278-306.
Hariri A. R., Holmes A., Genetics of emotional regulation: the role of the serotonin transporter in neural function,
TRENDS in Cognitive Sciences, 2006. ,10: 182-191.
Haugland S., Wold B., Subjective health complains in adolescence-Reliability and validity of survey methods, Journal
of Adolescence, 2001., 24: 611-624.
Hudolin V., Rjenik psihijatrijskog nazivlja, kolska knjiga , Zagreb, 1991.
Huttenlocher P.R., Plasticity in somatosensory and language sysrems after early unilateral lesions, The 4th Graz
Symposium on Developmental Neurology. Graz, 22.-24. svibanj, 2003.
Ivi I., Vaspitanje dece ranog uzrasta, Zavod za udbenike i nastavna sredstva, Beograd 1983.
Iwaniec D., The Emotionaly Abused and Neglected Child, Identification, Assessment and Intervention, John Wiley
and Sons, Chichester, 1996.
Jankovi J., Pristupanje obitelji, Alinea, Zagreb, 2004.
Klein M., Zavist i zahvalnost, Naprijed, Zagreb, 1983.
Kohut H., Analiza sebstva, Biblioteka Psiha, Naprijed, Zagreb, 1990.
Lackovi Grgin K., Samopoimanje mladih, Naklada Slap, Jastrebarsko, 1994.
Laplanche J., Pontalis J. B., Rjenik psihoanalize, August Cesarec, Zagreb, 1992.
Leadbeater B. J., Kuperminc G. P., Blatt S. J., Hertzog Ch., A Multivariate Model of Gender Differences in Adolescents
Internalizing and Externalizing Problems, Developmental Psychology. 35(5): 1268-1282., September 1999.
Levy D. M., Maternal Overprotection, u Human Development Haimowitz M., Haimmowitz N.R., Thomas Y.Crowell
Company, New York, 1973.
Masi G., Sbrana B., Poli P., Tomaiuplo F., Favilla L., Marcheschi M., Depression and School Functioning in NonRefrred Adolescents: A Pilot Study, Child Psychiatry and Human Development, Vol.30(3), Spring 2000.

123

Sadraj
McWilliams N., Psychoanalitic Diagnosis, The Guilford Press, New York, 2001.
Moro Lj., Franikovi T., Psihijatrija, Glossa, Rijeka, 2004.
Mondadori C. R., De Quervain D. J., Buchmann A., et al., Better Memory and Neural Efficiency in Young Apolipoprotein
E {varepsilon }4 Carriers. Cereb Cortex, 2006. (u tisku)
Montessori M., Dijete- Tajna djetinjstva, Naklada Slap, Jastrebarsko, 2003.
Morley K. I., Montgomery G. W., The Genetics of Cognitive Processes: Candidate Genes in Humans and Animals,
Behaviour Genetics, 2001., 31:511-531.
Mller G., Newman S. A., Origination of Organismal Form: Beyond the Gene in
Developmental and Evolutionary Biology (Vienna Series in Theoretical Biology). The
MIT Press, 2003.
Naa obitelj danas, Zbornik radova, Republika Hrvatska, Ministarstvo rada i socijalne skrbi, Zagreb, 1994.
Natvig G.K., Albrektsen G., Anderssen N., Qvarnstrom U., School-related Stress and Psychosomatic Symptoms
Among School Adolescents, Journal of School Health, November 1999., Vol.69. No.9: 362-8.
Nikoli S., Psihijatrija djeje i adolescentne dobi, kolska knjiga, Zagreb, 1982.
Nikoli S., Psihijatrija djeje i adolescentne dobi, propedeutika, kolska knjiga, Zagreb,1991.
Nikoli S, Klain E., Vidovi V., Osnove medicinske psihologije, Medicinski fakultet Sveuilita u Zagrebu, Zagreb
1990.
Nikoli S., Maranguni M., Djeja i adolescentna psihijatrija, kolska knjiga, Zagreb, 2004.
Muuss R., Theories of adolescence, McGraw-Hill, New York, 1996.
Online Mendelian Inheritance In Man (OMIM): http://www.ncbi.nlm.nih.gov/entrez/query.fcgi?db=OMIM
Piaget J., Razvojna psihologija Jeana Piageta, Naklada Slap, Jastrebarsko, 2002.
Piaget J., La formation de la symbol chez lenfant, Delachaux et Niestle, Neuchatel, 1968.
Pinel J. P. J., Bioloka psihologija, Naklada Slap, Jastrebarsko, 2002.
Pejak V., Psihologija tree ivotne dobi, Prosvjeta, Zagreb, 2001.
Penik N., Meugeneracijski prijenos zlostavljanja djece, Naklada Slap Jastrebarsko, 2004.
Pei M., Pristup likovnom djelu, kolska knjiga,Zagreb,1978
Petz B., Psihologijski rjenik, Prosvjeta , Zagreb, 1992.
Polin R. A., Fox W.W., Abman S.H., Fetal and Neonatal Physiology, 3rd Ed., Saunders. Philadephia, 2004.
Pomerantz E. M., Altermatt E. R., Saxon J., Making the Grade but Feeling Distressed-Gendre Differences in Academic
Performance and Internal Distress, Journal of educational Psychology, July 2002.

124

Sadraj
Posthuma D., Luciano M., De Geus J. C., et al., A genomewide Scan for Intelligence Identifies Quantitative Trait Loci
on 2q and 6p, American Journal of Human Genetic., 2005. ,77: 318-326.
Praper P., Obrambne reakcije v strukturi kontrolnih mehanizmov, U: Upanje, 7. Bregantovi dnevi, Zbornik prispekov,
ur. P.Praper. Zdruenje psihoterapevtv Slovenije, Ljubljana, 2002.
Praper P., Razvojna analitina psihoterapija, Intitut za klinino psihologijo, Ljubljana, 1999.
Ramos B. P., Arnsten A. F., Adrenergic pharmacology and cognition: Focus on the prefrontal cortex. Pharmacol Ther
2006 (u tisku)
Ramus F., Genes, Brain, and cognition, 2006., A roadmap for the cognitive scientist Cognition, 101: 247-269.
Reardon K. K., Interpersonalna komunikacija. Alinea, Zagreb,1987.
Vasta R., Haith M., Miller S., Djeja psihologija, Naklada Slap, Jastrebarsko 1995.
Vuli-Prtori A., Depresivnost u djece i adolescenata, Naklada Slap, Jastrebarsko, 2004.
Sapone A., Paolini M., Biagi G. L., The pressing need for combined genotype-phenotype analysis in clinical practice,
Trends in Pharmacological Sciences, 2002., 23: 260-261.
Scerif G., Karmiloff-Smith A., The dawn of cognitive genetics? Crucial developmental caveats, Trends in Cognitive
Sciences, 2005., 9:126-35.
Schaie W., Willis S., Psihologija odrasle dobi i starenja, Naklada Slap, Jastrebarsko, 2001.
Schultz von T., Kako meusobno razgovaramo, Erudita, Zagreb, 2001.
Sieving R., Bearinger L., Health promotion of the adolescent and family. U: D.Wong (Ur.), Whaley and Wong snursing
care of infants and children, 5 th ed., St.Louis, Mosby,1995.
Simoni A., Tragovima znanja u budunost, Quo vadis scientia?, Sveuilite u Rijeci, Vitograf D.o.o., Rijeka, 2001.
Segal H., Delusion and Artistic Creativity & Other Psychoanalitic Essays, Free Association Books, London 1981.
Staudt M., Gerioff C., Grodd W., Erb M., Krgeloh-Mann I., Sensorymotor Reorganisation after early Unilateral
Brain Lesions Acquired at different Gestational Ages. The 4th Graz Symposium on Developmental Neurology. Graz,
22.-24. svibanj, 2003.
Tannen D., Ti to ba ne razumije, Izvori, Zagreb, 1998.
Zlotovic M., Strahovi kod dece, Zavod za udbenike i nastavna sredstva, Beograd, 1982.
Wener Ch., Psihopatologija i psihijatrija od dojenake dobi do adolescencije, Naklada Slap, Jastrebarsko, 2003.
Wichstrom L., The Emergence og Gender Difference in Depressed Mood During Adolescence: The Role of Intensified
Gendre Socialization, Developmental Psychology. 35(1): 232-245., January 1999.
Winnicott D.W., Dijete, obitelj i vanjski svijet, Naprijed, Zagreb, 1981.
Wishart H. A, Saykin A. J, Rabin L. A., et al., Increased brain activation during working memory in cognitively intact
adults with the APOE epsilon4 allele, American Journal of Psychiatry. 2006.,163: 1

125

Sadraj
15. POPIS PITANJA
to je psihologija?
to je razvojna psihologija?
Koji su razlozi usmjeravanja istraivanja na djecu?
to se misli pod pojmom Dijete je otac ovjeka?
to je ontogenetski, a to filogenetski razvoj ovjeka?
to je naelo rekapitulacije?
Koje su tri kategorije psiholokih istraivanja i to ih karakterizira?
to je korelacija?
to je longitudinalno istraivanje?
to je transferzalno istraivanje?
to je mikrorazvojna metoda?
to su meukulturalna istraivanja?
to su komparativana istraivanja?
Koja etika pravila u istraivanjima poznajete?
ZADATAK 1.

Alel za smee oi (S) dominantan je nad alelom za plave oi (s). ena plavih oiju, iji roditelji imaju
smee oi, udata je za mukarca smeih oiju. Njihovo dvoje djece ima plave oi. Odredite genotipove svih
osoba.
Rjeenje: za rjeavanje zadatka potrebno je razumjeti odnose dominacije i recesivnosti gena te pravila
genske segregacije. Budui da je ena plavooka, njezin je genotip ss (recesivni homozigot). Budui da imaju
smee oi i ker plavih oiju, enini su roditelji heterozigoti Ss, jer se jedino krianjem Ss x Ss moe dobiti
potomstvo genotipa ss. Mukarac iz zadatka je takoer heterozigot (Ss), jer su im djeca plavooka (ss).
Tablica 1a. Rezultat krianja Ss x Ss
gamete S
s
S
SS
Ss
s

Ss

ss

Potomci imaju smee ili plave oi u omjeru 3:1.

Tablica 1b. Rezultat krianja Ss x ss
gamete s
S
Ss
s
ss
Potomci imaju smee ili plave oi u omjeru 1:1.
ZADATAK 2.

Krianjem biljaka zijevalica ruiastog cvijeta, u sljedeoj je generaciji dobiveno 35 biljaka bijelog cvijeta,
79 biljaka ruiastog i 38 crvenog cvijeta. Koliko alela odreuje boju cvijeta zijevalice i u kakvom su
odnosu ti aleli?
Rjeenje: u zadatku se pojavljuju tri razliita fenotipa: bijela, ruiasta i crvena boja cvijeta. Iz broja dobivenih
potomaka moe se uoiti njihov priblian omjer: 1:2:1, koji odgovara F2 generaciji monohibridnog

126

Sadraj
intermedijarnog krianja. U ovom krianju nema odnosa dominacije i recesivnosti, ve boju cvijeta odreuju
dva alela (npr. a1 i a2) koji u homozigotetu odreuju bijelu (a1a1) i crvenu boju (a2a2) cvijeta. Ti su aleli u
odnosu intermedijarnosti, to znai da u heterozigotetu (a1a2) daju novu osobinu: ruiastu boju cvijeta.
Tablica 2. Rezultat krianja a1a2 x a1a2
gamete a1
a2
a1
a1a1
a1a2
a2
a1a2
a2a2
Potomci imaju bijeli, ruiasti ili crveni cvijet.
ZADATAK 3.

Una resica ovjeka pojavljuje se u tri fenotipska izraaja: slobodna, polusrasla i srasla una resica. Srasla
una resica predstavlja recesivnu osobinu, dok je slobodna resica dominantno svojstvo. Kakvo potomstvo, s
obzirom na vezanost une resice i boju oiju, mogu oekivati mukarac plavih oiju i polusrasle une resice,
i ena smeih oiju slobodne une resice?
Rjeenje: u zadatku se radi o istovremenom praenju dvaju svojstava, odnosno, o dihibridnom krianju.
Najprije je potrebno odrediti genotipove mukarca i ene. Genotip mukarca je ssRr, dok u ene postoje
dvije mogunosti SsRR ili SSRR. Naime, iz zadatka ne moemo sa sigurnou znati da li je ena homozigot
ili heterozigot za boju oiju. Treba napraviti oba krianja: ssRr x SsRR i ssRr x SSRR, te oitati mogue
genotipove i fenotipove (tablice 3 i 4).
Tablica 3. Rezultat krianja ssRr x SsRR
gamete SR
sR
sR
SsRR
ssRR
sr
SsRr
ssRr
U ovom sluaju potomci imaju smee ili plave oi, te polusraslu ili slobodnu unu resicu.
Tablica 4. Rezultat krianja ssRr x SSRR
gamete SR
sR
SsRR
sr
SsRr
U ovom sluaju svi su potomci smeooki, a una resica im je polusrasla ili slobodna.
ZADATAK 4.

Holt-Oramov sindrom uzrokovan je mutacijom dominantnog tipa na kromosomskom lokusu 12q24.1 u genu
TBX5. Bolest karakteriziraju anomalije gornjih ekstremiteta (nedostatak nadlaktice ili palca, trifalangealni
palac, suena ramena) i abnormalnosti srca (defekti septuma atrija i ventrikula). U obitelji XX jedno je
dijete umrlo sa znacima teke srane malformacije, a drugo je roeno s anomalijama kostura i sranom
grekom. Nakon postavljene dijagnoze Holt-Oramova sindroma pregledani su roditelji. Radiografski je u
oca otkrivena anomalija ramenog zgloba. Otac nije imao teih sranih anomalija, a majka je bila zdrava.
Kako objanjavamo pojavu teke klinike slike u djece? Koliko iznosi statistiki rizik za ponovno javljanje
iste bolesti u daljnjem potomstvu mukarca i ene iz zadatka?
Rjeenje: s obzirom da su poznati kromosomski lokus i mutacija koja uzrokuje Holt-Oramov sindrom, moe
se zakljuiti da se radi o monogenskom nasljeivanju. Budui da se radi o mutaciji dominantnog

127

Sadraj
tipa, mukarac iz zadatka mora biti heterozigot, odnosno, njegov je genotip Aa, dok je ena zdrava (aa).
Raznolikost klinike slike posljedica je razliitog stupnja genske ekspresije u razliitih individua, koji je
tipian za dominantne osobine. Krianje u ovom zadatku jest monohibridno s dominacijom, tj. iz krianja
Aa x aa slijedi da rizik za pojavu bolesti u svakog slijedeeg potomka iznosi 50%.
Tablica 5. Rezultat krianja Aa x aa
gamete a
A
Aa
a
aa
Potomci e biti ili zdravi ili bolesni.
ZADATAK 5.

Generalizirani albinizam, poremeaj sinteze prekursora melanina, nasljeuje se u ovjeka kao recesivno
svojstvo. Za sljedee primjere odredite genotipove roditelja i djece: dva normalna roditelja imaju petero
djece, etiri su normalna, jedno ima albinizam, normalni mukarac i albino ena imaju etvero djece, sva
su normalne pigmentacije, normalni mukarac i albino ena imaju troje normalne i dvoje albino djece
Rjeenje: roditelji su heterozigoti (Aa x Aa) za albinizam, jer imaju jedno albino dijete (aa); (rizik za svako
dijete iznosi 25%) (tablica 6), mukarac (AA) i albino ena (aa) imaju sve potomke heterozigote (Aa)
normalne pigmentacije (100%) (tablica 7), mukarac normalne pigmentacije mora biti heterozigot (Aa),
budui da jedino u tom sluaju iz krianja s albino enom (aa) mogu nastati albino potomci (aa) (rizik
iznosi 50%) (tablica 8)
Tablica 6. Rezultat krianja Aa x Aa
gamete A
a
A
AA
Aa
a
Aa
aa
rizik za albino potomke iznosi 25%
Tablica 7. Rezultat krianja AA x aa
gamete a
a
A
Aa
Aa
A
Aa
Aa
nema rizika za albino potomke
Tablica 8. Rezultat krianja Aa x aa
gamete a
a
A
Aa
Aa
a
aa
aa
rizik za albino potomke iznosi 50%
ZADATAK 6.

Godine 1952. jednoj je eni u Bombayu bila potrebna transfuzija. Krvna joj je grupa odreena kao 0, u
odsutnosti A i B antigena. Jedan od njezinih roditelja bio je krvne grupe AB, a sin je imao krvnu grupu B.
U ene je naknadno utvrena prisutnost rijetke homozigotne recesivne mutacije. Fenotip (u ovom sluaju
krvna grupa 0) koji ne odgovara genotipu nazvan je bombajski fenotip. Objasnite o kojoj je mutaciji rije!

128

Sadraj
Rjeenje:
Radi se o mutaciji gena za tvar H. Terminalnom dijelu tvari H na membranskoj povrini eritrocita nedostaje
eer, pa ju enzimi za sintezu antigena A i B krvnih grupa AB0 sustava ne mogu prepoznati kao svoj supstrat.
enina je krvna grupa funkcionalno 0, to ne odgovara njezinom genotipu. U njezinom genotipu moraju
postojati geni za antigene A ili B, ili za oba antigena (jer jedan roditelj ima krvnu grupu AB).
ZADATAK 7.

Interindividualna varijabilnost humanog genoma ograniena je na njegov manji dio, pa individualnoj

razliitosti nae vrste pridonosi:
A) 0.1% genoma
B) 1% genoma
C) 1.5% genoma
D) 10% genoma
E) 20% genoma
Rjeenje:
A) 0.1% genoma
ZADATAK 8.

Pojam endofenotipa oznaava:

A) razliitu razinu genske ekspresije u razliitih individua
B) dio fenotipa povezanog s dominantnim alelima
C) dio fenotipa povezanog s recesivnim oblicima gena
D) pojedinu mjerljivu osobinu koja dobro korelira s genotipom individua
E) bilo koju kvantitativnu (mjerljivu) osobinu
Rjeenje:
D) pojedinu mjerljivu osobinu koja dobro korelira s genotipom individua
ZADATAK 9.

Polimorfizmi jednog nukleotida:

A) nuno mijenjaju aminokiselinski slijed u proteinima
B) jesu redom funkcijski polimorfizmi
C) mogu se nalaziti u kodirajuim i nekodirajuim dijelovima gena
D) tipini su samo za proteine receptora
E) tipini su samo za gene koji kodiraju enzime
Rjeenje:
C) mogu se nalaziti u kodirajuim i nekodirajuim dijelovima gena

129

Sadraj
ZADATAK 10.

Osobe s dokazanim 1545T alelom kolinergikog receptora CHRNA4 pokazuju znaajno bolje rezultate
prilikom testiranja vizualno-spacijalne panje, u odnosu prema osobama s alelom 1545C. U opisanom
sluaju polimorfizam C1545T predstavlja:
A) obini polimorfizam
B) funkcijski polimorfizam
C) dominantni polimorfizam
D) recesivni polimorfizam
E) polimorfizam nc gena (gena bez uloge kodiranja proteina)
Rjeenje:
B) funkcijski polimorfizam
ZADATAK 11.

Koji od navedenih gena ima neuroprotektivnu ulogu (ulogu u obnavljanju neurona i ouvanju
neuroplastinosti):
-
-
-
-
-

gen dopaminskog receptora (DRD1)

gen receptora za serotonin (5-HT2A)
geni za estrogenske receptore alfa i beta (ER)
gen za katehol-O-metil transferazu (COMT)
gen unositelja serotonina (5-HTT)

Rjeenje:
- geni za estrogenske receptore alfa i beta (ER)
ZADATAK 12.

Nairi spektar moguih djelovajna na kognitivne sposobnosti ovjeka posjeduju geni koji:
-
-
-
-
-

kodiraju nikotinske kolinergike receptore

kodiraju receptore dopamina
kodiraju receptore serotonina
kodiraju enzime za degradaciju dopamina i serotonina
reguliraju mehanizme fiziolokih promjena i obnove neurona

Rjeenje:
- reguliraju mehanizme fiziolokih promjena i obnove neurona

130

Sadraj
ZADATAK 13.

Pamenje, panju i druge kognitivne funkcije modulira niz genetikih lokusa. Svojstva kontrolirana veim
brojem gena nazivamo:
A) poligenskim
B) monogenskim
C) dominantnim
D) kodominantnim
E) recesivnim
Rjeenje:
A) poligenskim

131

Sadraj
Koje su specifinosti faza psihoseksualnog razvoja po Fredu?
Koja dva faktora imaju osobit utjecaj na formiranje linosti?
to su to fuksacija i regresija u razvoju linosti?
Opii topografski sustav linosti.
Opii strukturalni sustav linosti
O emu ovisi odnos majke prema djetetu?
to je primarna majina zaokupljenost?
to je holding djeteta?
to je kontejniranje emocija?
Kakva je uloga oca u ranom djetinjstvu?
to oznaavaju termini objekt i objeknti odnos u analitikoj literaturi?
to prouavaju teorije objektnih odnosa?
Kako dijete tijekom sazrijevanja stvara svoje unutranje objekte?
Koje su osnovne odrednice teorije Melanie Klein?
Koje su osnovne odrednice teorije Margaret Mahler?
Koje psiholoke koncepte uvodi Hartman u psihologiji ega?
to je nekonfliktna sfera ega?
to podrazumijeva autonomija ega?
to je sekundarna autonomija ega?
to obiljeava intrasistemski pristup u Hartmanovoj teoriji?
Koja je glavna karakteristika pristupa utjecaja okoline i uenja?
Kako je ruski fiziolog Pavlov ustanovio da se uenje odvija kroz proces asocijacija?
Kako se definira uenje?
to je to refleks?
Nabroji vrste uenja koje poznaje?
to je to habituacija?
Koja je razlika izmedju respondentnog i operantnog uvjetovanja?
Navedi primjer diskriminacijskog uenja?
Koje su karakteristike uenja opaanjem?
Koja je osnovna karakteristika kognitivnih razvojnih modela?
Koja su karakteristike Piagetovog senzomotorikog perioda razvoja?
Koja su karakteristike Piagetovog predoperacijskog perioda razvoja?
Koja su karakteristike Piagetovog perida konkretnih operacija?
Koja su karakteristike Piagetovog perida formalnih operacija?
Koje su karakteristike ranog razvoja linosti?
Zbog ega je vana uzajamna regulacija majke i djeteta?
Koji je najvaniji oblik komunikacije novorodjeneta i zbog ega?
Koja je razlika izmedju emocija i afekata?
Kako tee razvoj i izraavanje emocija?
to je karakteristino za socijalizaciju emocija?
Zbog ega je vaan ciklus panje i nepanje kod novorodjeneta?
Opi razvojoni put privrenosti?
Koje su uinci privrenosti na druga ponaanja?
Opii kako je dolo do spoznaje o pojavi udobnosti dodira?
to je karakteristino za psihiki razvoj trudnice?
Kako fetus uje majku?
Kojim sve funkcijama novorodjene mora ovladati?
Koje su karakteristike prilagodbe novorodjenog djeteta?
Koje reflekse poznate?

132

Sadraj
Nabroji perceptivne modalitete i njihova osnovna obiljeja tijekom prve dvije godine ivota!
Koja su dva naela motorikog razvoja?
Koje su najvanije prekretnice u pokretljivosti i razvoju tjelesnog dranja?
Koje su najvanije prekretnice u hvatanju i baratanju predmetima?
to je motivacija za djelotvornou?
Nabrojite nekoliko estica iz Bayleyeve skale djejeg razvoja!
Kada zapoinje preverbalni period u razvoju govora i koliko traje?
to je su karakteristino za prva dva mjeseca preverbalnog perioda?
to je karakteristino za period od treeg do estog mjeseca preverbalnog perioda?
to je karaktersitino za period od estog do osmog mjeseca preverbalnog perioda?
Kada zapoinje verbalni period u razvoju govora i to ga karakterizira?
Kada zapoinje uenje jezika i gesta?
Koji je fond rijei djeteta od godinu i pol dana, od dvije godine i od etiri godine?
Koja su tri naina uenja jezika za koje nije potrebno poduavanje?
Opii uenje jezika putem oponaanja!
Opii uenje jezika putem proirivanja i ispravljanja!
Kako se naziva svrstavanje pojmova pod zajedniku kategoriju tijekom uenja jezika?
Koje su karakteristike govora u senzorimotornom razdoblju J.Piageta?
Koje su karakteristike govora u predoperacijskom razdoblju?
Koje su karakteristike govora u razdoblju konkretnih operacija J. Piageta?
Koje su tri razine govora po J. Piagetu?
Opii nesvjesnu ili fantazijsku razinu govora!
Opii egocentrinu razinu govora!
Opii razumljivu ili komunikativnu razinu govora!
Kada dijete spontano posee za olovkom ili bojom?
to karakterizira prefigurativni period?
Koje su karakteristike crtea djeteta od dvije, tri godine?
Koja je karakteristika crtea djeteta od etiri godine?
to je u kontekstu djejeg crtea antropomorfizam?
Na koje naine dijete moe prikazati ljudsku figuru?
Koje su karakteristike tjelesnog razvoja u ranom djetinjstvu?
Koje su pravilnosti pronaene u javljanju nesretnih sluajeva kod predkolske djece?
Koje su karakteristike motorikih aktivnosti predkolskog djeteta?
Koje uzroke usporenog razvoja motorike poznaje?
Kako tee kognitivni razvoj djece u predkolskoj dobi i koja su ogranienja kognicije u ovoj dobi?
Na koje se najtipinije naine igra predkolsko dijete?
Kakva je mata predkolskog djeteta?
Kako se djeca predkolske dobi ponaaju u grupi svojih vrnjaka i to moe provocirati sukob medju
njima?
Kako predkolsko dijete poima tijelo i bolesti?
to kod djeteta izaziva osjeaj radosti i ljubavi?
ega se predkolsko dijete boji, kada osjea srdbu, kako se sve moe manifestirati ljubomora?
Koje su karakteristike tjelesnog razvoja u srednjem djetinjstvu?
Koje su karakteristike razvoja osjeaja i opaanja u srednjem djetinjstvu?
Koje su karakteristike kognitivnog razvoja u srednjem djetinjstvu?
Kakve su emocije djece u srednjem djetinjstvu?
Koji su najei tjelesni problemi djece u srednjem djetinjstvu?
Koje su karaktetristike socijalnih relacija s vrnjacima u srednjem djetinjstvu?
Koja je razlika izmu puberteta i adolescencije?

133

Sadraj
Koje periode razlikujemo u adolescenciji?
Koje se razvojne promjene oekuju u adolescenciji?
Koje su glavne karakteristke adolescencije?
Kakav je odnos tjelesnog i psihikog razvoja u adolescenciji?
Koje se slinosti i razlike izmeu djevojaka i mladia u tjelesnom, motorikom, emocionalnom, socijalnom
i kognitivnomrazvoju u adolescenciji?
Koje su razlike izmeu rane, srednje i kasne adolescencije?
to je egocentrizam miljenja u adolescenciji?
Kakav je odnos inteligencije i socijalne prilagodbe u adolescenciji?
Koje su karakteristike u razvoju linosti adolescenata?
to sve utjee na razvoj selfa u adolescenciji?
Koje su karakteristike emocionalnosti u adolescenciji?
Kako tee put separacije od roditelja i koje su tipine emocionalne reakcije adolescenata i roditelja?
Koji su izvori problema u adolescenciji?
Koje su mogue psihopatoloke reakcije u adolescenciji?
Nabrojite razvojne zadae adolescencije?
Koje su karakteristike kognitivnog razvoja u mladoj odrasloj dobi?
Koje su karakteristike psihike zrelosti?
to karakterizira osjeaj prisnosti?
Koje su vrste ljubavi?
Koji su razlozi za sklapanje braka?
Koji su razlozi nesuglasica u braku?
Koje su razlike izmeu ena i mukaraca u ljubavi i za brak relevantnim faktorima?
Kada poinje i kada zavrava srednja odrasla dob?
Koje su karakteristike prijelaznih perioda srednjeg odraslog doba?
U kojim podrujima ivota i na koji nain dolaze do izraaja kognitivne sposobnosti osobe u srednjem
odraslom dobu?
Kakve su promjene u kognitivnom funkcioniranju osoba u srednjoj odrasloj dobi?
Kakav je socijalni razvoj i razvoj linosti u srednjoj odrasloj dobi?
Koje su karakteristike roditeljstva u srednjoj odrasloj dobi?
U koje se podstadije dijeli kasna odrasla dob?
Koje se tjelesne promjene dogaaju u kasnom odraslom dobu?
Koje su karakteristike kognitivnog funkcioniranja u kasnom odraslom dobu?
Kakve se promjene u linosti oekuju u kasnom odraslom dobu?
Koja je karakterisika ovisnosti u odnosima u kasnom odraslom dobu?
Koji se najei strahovi starih ljudi?
to doprinosti osjeaju dobrobiti starih ljudi?
to sve moe ovjeku u psiholokom smislu donijeti uloga bake ili djeda?
Koje su psiholoe i fizike komponente smrti?
Koje psiholoke faze postoje u procesu umiranja?

134

Sadraj
16. DODACI

Tablica 1. Primjeri monogenskih bolesti ovjeka

Genetiki
Mutacija u genu
lokus
Autosomno-dominantne bolesti
Ahondroplazija

4p16.3

Neurofibromatoza tipa 2

22q12.2

FGFR3, receptor-3 za
imbenik rasta fibroblasta
NF2, neurofibromin-2

Huntingtonova bolest

4p16.3

HD, hungtingtin

Holt-Oramov sindrom

12q24.1

TBX5, T-box 5

Obiteljska
LDLR, receptor za
19p13.2
hiperkolesterolemija
lipoprotein niske gustoe
Autosomno-recesivne bolesti
Fenilketonurija

12q24.1

Albinizam

11q14-q21

PAH, fenilalanin
hidroksilaza
TYR, tirozinaza

Tay-Sachsova bolest

15q23-q24

HEXA, heksozaminidaza A

X-vezane dominantne bolesti

PHEX, fosfatom-regulirana
endopeptidaza
X-vezane recesivne bolesti

Obiteljska hipofosfatemija

Xp22.2-22.1

Hemofilija tipa A

Xq28

F8, imbenik zgruavanja 8

Sljepoa za boje

Xq28

OPN1, opsin 1

Duchenneova miina
distrofija

Xp21.2

DMD, apodistrofin 1

Deficit G6PD

Xq28

G6PD1, glukoza 6 fosfat

dehidrogenaza

NATRAG

135

Sadraj

P
AA

aa

F1
Aa

F1 x F1

x
x

Aa

Aa

F2
3/4

F1 x F1

(gamete)

1/4

AA

Aa

Aa

aa

Slika 1. MONOHIBRIDNO KRIANJE S DOMINACIJOM dominantno je svojstvo

odreeno alelom A, a recesivno alelom a; u roditeljskoj generaciji (P) oba su roditelja
homozigoti, pa su svi potomci F1 generacije uniformni po genotipu i fenotipu (heterozigoti,
imaju izraeno dominantno svojstvo). Svaki roditelj F1 generacije stvara dvije vrste gameta (A
i a), pa se sluajnom kombinacijom gameta u F2 generaciji dobije omjer fenotipova 3:1 u
korist dominantnog svojstva..

NATRAG

136

Sadraj

P
x

AAbb

aaBB

F1
AaBb

F1 x F1

AaBb

AaBb

9/16

3/16

3/16

1/16

F2

F1 x F1
(gamete)

AB

Ab

aB

ab

AB

AABB

AABb

AaBB

AaBb

Ab

AABb

AAbb

AaBb

Aabb

aB

AaBB

AaBb

aaBB

aaBb

ab

AaBb

Aabb

aaBb

aabb

Slika 2. DIHIBRIDNO KRIANJE S DOMINACIJOM dominantna su svojstva crvena boja

(A) i etvrtast oblik (B), dok su recesivna svojstva bijela boja (a) i ovalan oblik (b); u
roditeljskoj generaciji (P) oba su roditelja homozigoti, pa su svi potomci F1 generacije
uniformni po genotipu i fenotipu (heterozigoti, imaju izraena oba dominantna svojstva).
Svaki roditelj F1 generacije stvara etiri vrste gameta (AB, Ab, aB i ab), pa se sluajnom
kombinacijom gameta u F2 generaciji dobije omjer fenotipova 9:3:3:1.

NATRAG

137

Sadraj

Slika 1.
Prikaz zatvaranja neuralne cijevi humanog embrija za vrijeme treeg i etvrtog
gestacijskog tjedna. Lijevo-vanjski prikaz, desno-presjek u visini budue lene
modine.

NATRAG

138

Sadraj

Slika 2.
Humani embrij u priblino 24 gestacijskom tjednu. Diencefalon i telencefalnon, budue
hemisfere mozga koje se razviju iz prozencefalona.

NATRAG

139

Sadraj

Slika 3.
Ljudski mozak se izrazito poveava tijekom gestacije.
(days= dani, months=mjeseci)

NATRAG

140

Sadraj

Slika 4. Shematski prikaz sinaptike veze dvaju neurona (a) i neuromiene veze (b)

NATRAG

141

Sadraj

Slika 5. Aktivnost pojedinih dijelova mozga snimana pozitronskim emisionim

tomografom (PET). Dio mozga koji je trenutno aktivan odnosno podraen, topliji je
od susjednih podruja zbog poveanog metabolizma.

NATRAG

142

Sadraj

T rbu na
s tijenka
majke

P upkovina
fetus a

Slika 6. Magnetska rezonacija fetusa, in vivo. Uoava se malformacija mozga u

stranjem dijelu lubanjske jame (strelica)

NATRAG

143

Sadraj

Slika.1
Domagoj,4 godine

NATRAG

144

Sadraj

Slika 2.
Ana, 5 godina

NATRAG

145

Sadraj

Slika 3.
Alina, 5 godina

NATRAG

146

Sadraj

Slika 4.
Marko,6 godina

NATRAG

147

Sadraj

Slika 5.
Prema S.Nikoli:Propedeutika djeje i adolescentne dobi

NATRAG

148

Sadraj

Slika 6.
Marko,6 godina

NATRAG

149

Sadraj

Slika 7.
Mirjana,8 godina

NATRAG

150

Sadraj

Slika 8.
Ljiljana,7 godina

NATRAG

151

Sadraj

Slika 9.
Prema S.Nikoli:Propedeutika djeje i adolescentne dobi

NATRAG

152