Hrvatska kultura i civilizacija

Copyright 2003. S. Botica, M. Grmek

Hrvatska kultura i civilizacija je zbroj svih materijalnih, duhovnih i socijalnih vrednota koje
su tijekom vremena nastale na podruju Hrvata, i danas ine genus specificum ovoga
naroda. U rekonstrukciji hrvatskoga kulturnoga/duhovnoga identiteta pretpostavlja se
muntidisciplinarnost. U obzir treba uzeti injenice i kulturne slojeve: korijeni hrvatske
kulture, prethrvatska kulturna dobra na prostoru Hrvatske, batina iz pradomovine
Hrvata, seoba Hrvata, sveza s kranstvom, kompleks hrvatske kulture i civilazacije u
srednjem vijeku (za narodnih vladara i poslije), tijek hrvatske povijesti i nastanak glavnih
hrvatskih spomenika kulture, glagoljaka tradicija, Biblija i hrvatska kulturna tradicija,
renesansa u kulturi (knjievna, likovna, glazbena), tijek stilskih formacija kod Hrvata:
barok, prosvjetiteljstvo, klasicizam (pred)romantizam, hrvatski narodni preporod i
nacionalna homogenizacija, realizam, modernizam u Hrvata, vaniji tijekovi hrvatske
kulture u XX. stoljeu (ekspliciranje u svim vrstama umjetnosti). Obrada pojedinih
kompleksa kulture i civilizacije uz pomo renomiranih stranjaka: povjesniara,
povjesniara umjetnosti, bibliara, kulturologa, arheologa, etnologa i inih strunjaka.
Izravni kontakt s vanijim kulturnim injenicama: slika, itanje, dijalog, posjet
eksponatima.
Europski i svjetski kontekst hrvatske kulture i civilizacije. Osobni stav prema kulturnim i
civilizacijskim dobrima. Razvijanje, njegovanje, uvanje i "ivljenje" hrvatske kulture.
Kritiki stav prema strunoj literaturi (tematski).

Literatura:

1. Pr. Radovan Ivanevi, Umjetniko blago Hrvatske. Motovun, 1993.

2. Pr. N. Budak, Etnogeneza Hrvata (dvadesetak radova). MH, Zgb. 1995.
3. Stipe Botica, Biblija i hrvatska kulturna tradicija. Zagreb 1995.
5. Franjo anjek, Kranstvo na hrvatskom prostoru. KS, Zagreb 1996.
6. Janko Beloevi, Materijalna kultura Hrvata od 7. - 9. stoljea. Liber, Zagreb 1980.
7. efik Belagi, Steci - kultura i umjetnost. Veselin Maslea, Sarajevo, 1982.
8. Branko Fui, Glagoljski natpisi. JAZU, Zagreb 1982.
9. Nenad Cambi, Antika. Zagreb 2002.
10. Radoslav Katii, Mythologicum Illyricum, 1996.
Radoslav Katii, Litterarum studia, MH, Zagreb 1998.
11. Marin Zaninovi, Od Helena do Hrvata. kolska knjiga, Zagreb 1996.
12. Starohrvatska spomenika batina. RAANJE PRVOG HRVATSKOG KULTURNOG
PEJZAA (zbornik. Uredili Miljenko Jurkovi i Tugomir Luki; Zagreb 1996.) 38
radova sa znanstvenog skupa iz 1992. god.
13. Anelko Mijatovi, Iz riznice hrvatske povijesti i kulture. kolska knjiga, Zagreb 2001.
14. D. Jeli, Povijest hrvatske knjievnosti. Pavii, Zagreb 1997.
15. Trpimir Macan, Povijest hrvatskog naroda. MH, Zagreb 1992.
16. Povijest Hrvata. "Srednji vijek". kolska knjiga, Zagreb 2003.
17. Stipe Botica, Lijepa naa batina. Hrvatska sveuilina naklada, Zagreb 1998.

Glineni enski idol iz Dalja,

kod Osijeka, srednje
bronano doba (1500. prije
n. e.), Arheoloki muzej,
Zagreb. Plono stilizirani
lik s ukrasnim
aplikacijama odjee,
naznaenim ugrebenim
linijama (ogrlica, pojas),
pripada tipu inkrustirane
keramike june
Transdanubije.

Keramika posuda iz Kaptola poekog (600. prije n. e.),

Arheoloki muzej, Zagreb. Uz reljefni spiralni ukras - motiv
preuzet s bronanog nakita - istiu se modelirane ivotinjske
glave (za noenje i rukovanje).Keramika posuda iz Kaptola
poekog (600. prije n. e.), Arheoloki muzej, Zagreb. Uz
reljefni spiralni ukras - motiv preuzet s bronanog nakita istiu se modelirane ivotinjske glave (za noenje i
rukovanje).

Posuda iz Vuedola (2000. prije n. e.), Arheoloki muzej,

Zagreb. Crno obojena keramika konkavno-konveksnog
obrisa s crvenom i bijelom inkrustacijom monumentalnog je
dojma zbog odmjerenog, logino rasporeenog ukrasa.

Keramika
posuda u obliku
golubice iz
Vuedola (2600.
prije n. e.),
Arheoloki
muzej, Zagreb.
Ornamentalnim
ugrebenim
linijama sugerira
se perje, a znak
dvosjekle sjekire
(labrus) jest
egejskog,
mediteranskog
porijekla.

Kairos, mramorni
reljef, I st. prije n.
e., Zbirka
samostana Sv.
Nikole, Trogir.
Helenistika
skulptura golog
mladia u trku
personifikacija je
boanstva sretnog
trenutka.

Slavoluk obitelji Sergijevaca,

Pula, 1. st. Pr. Kr.

Grka vaza iz Isse, Vis.

Dok su na istonoj
obali Jadrana Ilirokelti
ivjeli jo u
prethistoriji, Grci su u
svojih pet kolonija u
srednjoj Dalmaciji
donijeli visoko
razvijenu urbanu
civilizaciju. I ovaj
prizor ene pri toaleti
slikan rafinirano zrai
tim duhom.

Dioklecianova palaa u Splitu

Peristil
Dioklecijanove
palae, poetak IV st,
ima funkciju trga
izmeu hramova i
Mauzoleja.
Karakteristian
kasnoantiki trokutni
zabat unutar kojeg je
usjeen luk,
naglaava ulaz u
predvorje carskih
odaja (Vestibul),
odnosno u
suterenske prostore.
Nad zapadnim
arkadama dograenje
renesansni kat.

Minerva iz Varadinskih Toplica

(Aquae Iasae), sredina II st.
Mramorni kip boice zadrao je
monumentalnost iako mu nedostaju
ruke i glava. Ispod klasino sloenih
nabora tunike naziru se oblici lijepo
proporcioniranog tijela.

Amfiteatar, II st, Pula. Eliptoidni kameni plat amfiteatra

ouvanje do zavrnog vijenca (visina oko 32 m, promjer 132
x 105 m), ali je potpuno unitena unutranja konstrukcija
gledalita, raznesena kao kamena graa u kasnijim
stoljeima.

Kanjavanje
Dirke, II st., Pula.
Podni mozaik s
mitolokim
prizorom
pripadao je nekoj
javnoj antikoj
graevini. Iako u
reduciranom
likovnom izrazu,
vjeto je rijeen
prostor i
kompozicija
velike povrine.
Obrubni motiv
pletenice imitirat
e predromaniki
reljefi.

Portret mlade ene iz Salone, sredina I st., Arheoloki muzej,

Zagreb. Mramorna skulptura naturalistiki vjerno reproducira
tip frizure, a meko modelirano lice u mramoru boje slonovae
sugerira ivu put. Iz onih duplji ispali su umeci koji su
bojom i sjajem imitirali oi.

Apsida Eufrazijeve
bazilike u Poreu, VI
st. Raskoni
spomenik prvog
zlatnog doba
bizantske umjetnosti.
Osim ljepote
inkrustacija i mozaika,
ovdje se javljaju i
ikonografske
inovacije: Bogorodica
na prijestolju u
sreditu konhe
(umjesto Krista).
Ciborij iz XIII st,
ukraen je mozaicima
venecijanske
radionice.

Brijuni, rimske iskopine.

Krstionica iz vremena
kneza Vieslava - Nin, s
napisom na latinskom
jeziku: Ovaj izvor naime
prima slabe, da ih uini
prosvijetljenima. Ovdje se
peru od svojih zloina, to
su ih primili od svog prvog
roditelja, da postanu
krani spasonosno
ispovijedajui vjeno
Trojstvo. Ovo djelo
pobono uini sveenik
Ivan u vrijeme kneza
Vieslava, i to u ast sv.
Ivana Krstitelja, da
zagovara njega i njegovog
tienika.

Crkva Sv. Kria

IX st., Nin.
Izvana stereometrijski
ista adicija volumena,
krinog tlocrta s
kupolom na trompama
i dvije male apside na
krakovima.
Tipian spomenik
predromanike u
Dalmaciji.

Crkva Sv. Donata u

Zadru, IX st.,
najvea je
graevina
predromanike u
Hrvatskoj.
Najmonumentalnijih centralnih
crkava karolinkog
doba u Europi.

Ulomak zabata s imenom kneza Trpimira, iz Riinica kraj

Solina, IX. st., s napisom: PRO DUCE TREPIM(ero)... (Za
kneza Trpimira)

Pismo pape Ivana VIII.

Knezu Branimiru 7. lipnja
879. Prijepis iz 12.
stoljea.

Greda i zabat s imenom kneza

Branimira iz opota, kraj
Benkovca, dr. pol. IX. st., s
napisom: BRANIMIRO COM(ite)
... DUX CRUATORU(m)
COGIT(avit) ...(Branimir
vojvoda...knez Hrvata naumi...).

NIN. Sjedite upe i

hrvatskog
biskupa, pa i
ninskog biskupa
Grgura, kome je
podignut spomenik
u mjestu, rad I.
Metrovia.
Starohrvatske
crkvice u Ninu
ujedno su i najstariji
sauvam graditeljski
spomenici svih
Slavena (IX-XI. st.).

Napis na sarkofagu kraljice Jelene iz crkve sv. Stjepana na

Otoku u Solinu.

Reljef kralja
Petra Kreimira IV.,
Mali hram - krstionica,
Split, kraj XI st. Ploa
oltarne pregrade (iz
krunidbene crkve kralja
Zvonimira u Solinu?) s
prizorom kralja,
dostojanstvenika uz
prijestolje i podanika.
Uz predromaniku
plonost likova javlja
se vie slobodne plohe
(prostora).

Povelja hrvatskog kralja Petra Kreimira IV. kojom 1069. g. u

hrvatskoj prijestolnici Ninu proglaava "Mare Nostrum" tj.
Jadransko more hrvatskim morem .

Ante Starevi,
"Petar Kreimir
IV. predaje
darovnicu
opatici Ciki"
(odljev s
vratnica
krstionice u
ibenskoj
katedrali)

ikin krii - pozlaeni monik oblika

kria, VII. - VIII. st., samostan
benediktinki sv. Marije, iz riznice Zlato
i srebro Zadra, Zadar

Dva ciborija iz Biskupije

kod Knina, XI st.
etverostrani ciborij
izuzetan je po bogatstvu
ornamenata i perforiranim
arkadicama uz bridove,
kao i po naglaenom
volumenu kapitela.
esterostrani ciborij, u
pozadini, jednostavnijeg je
pleternog ukrasa.

Dubrovaka tvrava Lovrijenac.

BAANSKA PLOA. U ranoromanikoj crkvici u

Jurandvoru pronaena je glasovita Baanska ploa,
dragocjen dokument za hrvatsku povijest.

Isjeak Baanske ploe.

Crkva Sv. Nikole, kraj

Nina, XII st, podignuta
je na pretpovijesnom
tumulusu.
Ranoromanika
graevina trolisnog
oblika. Sredinji
kupolni svod poduprt
je ukrtenim
pojasnicama, kao u
prvom katu zvonika
sv. Marije u
nedalekom Zadru
(1105). U doba turskih
osvajanja dograena
je oktogonalna kula
(XVI st).

Navjetenje, minijatura
Trogirskog
evanelistara, ispisanog
i iluminiranog u
samostanu sv. Ivana
izmeu 1230. i 1240.
godine. Uz
proporcionalnost likova,
uvjerljivost gesta i
pokreta karakteristina
je za romaniku krajnja
stilizacija raslinja i
shematski prikaz
arhitektonske kulise.

Eva s Radovanova portala u Trogiru

djelo je jednog od majstora to su
radili s Radovanom, odnosno
dovrili portal nakon njega.
Predloak je moda bila neka antika
skulptura, a veliinom i punom
zaobljenou mogu se Adam i Eva s
trogirskog portala usporediti samo s
aktovima na portalu u Bambergu

Zapadni portal trogirske

katedrale, potpisan od
majstora Radovana i
datiran 1240. godinom,
najmonumentalnije
je djelo romanikogotikog stila u nas.
Obuhvaa Prvi grijeh
(Adam i Eva) i
Otkupljenje (Roenje
Kristovo), kristoloki
ciklus, pojedine svece i
apostole, prikaze
mjeseci, prizore iz
lova, a stilski saima
razliite tradicije od junoitalskih do francuskih. Umjetniki je
na razini najboljih europskih ostvarenja toga doba.

Realistiki prizor s okruglog

stupa Radovanova portala:
lovac je upravo odapeo strijelu,
a mravi lovaki psi su pojurili
po lovinu.

ak i na neprikladno
okruglom stupu prekrivenom
biljnom vrijezom uplie
Radovan (1240) prizore iz
ivota u umi; ivotinje i
razliite faze lova. Detalj:
lovac dere kou s ubijene
srne, dok se zadihani lovaki
psi odmaraju.

Kamenita vrata.
Jedna od vrata
srednjovjekovnog
Gradeca
sauvana do
dananjih dana.
(Zagreb)

Zagrebaka katedrala
najvea je gotika
graevina sjeverne
Hrvatske. Apside su
graene u
ranogotikim (1275), a
brodovi tokom XIV i
XV st. u zrelogotickim
oblicima. Od kasnijeg
namjetaja istie se
barokna
propovjedaonica M.
Cusse.

krinja Sv. imuna od kucanog srebrnog lima (1380), u

Zadru, najvei je gotiki zlatarski rad u Dalmaciji. Dala ju je
izraditi Elizabeta, ena hrvatskougarskog kralja Ludovika,
ki bana Kotromania.

Prizor legende o udu prsta (ili zakletve na tijelo sveevo) na

krinji sv. imuna. Kasnogotikim interesom za stvarnost
naturalistiki je prikazana odjea, frizure, kape ... Autor
Franjo iz Milana potpisao je svoje djelo i prikazao svoj
autoportret pri radu na drugoj strani krinje.

Glagoljski misal vojvode

Hrvoja Vukia
Hrvatinia pisan je i
iluminiran u Splitu oko
1404. g. Stil minijatura
srodan je Majstoru
tkonskog raspela. itavu
stranicu zauzima slika
vojvode i hercega
splitskog, oklopljenog
viteza na konju. Misal se
nalazi u Carigradu.

Poznato nam je ime ovjeka

koji je pisao tekst Hrvojeva
misala. On se naime potpisao
pa znamo da mu je ime bilo
Butko. Sve drugo o toj knjizi
ostalo je skriveno. Znamo,
dodue, i to da je Misal pisan
za Hrvoja Vukia Hrvatinia,
kojemu je ugled bio najvei
poetkom 15. st. Misal ima
243 folije, a u njemu je mnogo
tragova starijih liturgijskih
predloaka pa je teza o
junotalijanskoj provenijenciji
te dragocjene knjige vrlo
vjerojatna. Danas se Misal
nalazi daleko od domovine. Mi nikada neemo
doznati kako je dospio ba u tursku prijestolnicu!

Iluminacije za pojedine
mjesece iz kalendara
Hrvojeva misala.

Katedrala sv.
Jakova - XV.
stoljee. Ovo
remek-djelo
hrvatskog
graditeljstva
podigao je
do krovita
majstor Juraj
Dalmatinac, a
dovrio ga
Nikola
Firentinac.
(ibenik)

Katedrala
sv.
Jakova
(ibenik)

Istoni dio ibenske

katedrale s transeptom
i kupolom. Prema
projektu Jurja
Dalmatinca (1441), koji
je izgradio i donje
dijelove do 1473.
godine, dovrio je
Nikola Firentinac
svodove i kupolu
poetkom XVI st,
postavivi na vrh oblih
zabata skulpture sv.
Jakova i sv. Mihovila.

Svod ibenske
krstionice montiran je
od devet kamenih
dijelova uklopljenih
meusobno bez
ikakva veziva.
Obraeni s donje
strane kao svod (etiri
gotike fijale,
medaljon s Bogom
ocem i golubicom Sv.
Duha, etiri ploe s
renesansnim
anelima), isti komadi
kamena s gornje
strane su glatke ploe
u podu junog broda
(1441-1443).

Detalji sa katedrale sv. Jakova (ibenik).

Detalji sa katedrale sv. Jakova (ibenik).

Djeak (antiki krilati genij)

koji puhanjem raspiruje baklju,
jedan je od 21 reljefa na
podnoju trogirske kapele.
Geniji izviruju iz odkrinutih,
perspektivno prikazanih vrata:
umjesto tradicionalnoga
kranskoga pakla, Nikola
Firentinac humanistiki nudi
sliku Podzemlja, bliu
poganskoj antici.

Bievanje Krista, detalj

s oltara sv. Staa iz
splitske katedrale, djelo
Jurja Dalmatinca, poetak
XV. st. Ocijenjeno je kao
najzreliji majstorov
renesansni rad. (Split)

Kapela Blaenog Ivana u

Trogirskoj katedrali, rad
Nikole Firentinca, prvo je
djelo renesanse u
Dalmaciji i istie se
arhitekturom skladnih
proporcija i izraajnim
skulpturama Nikole
Firentinca, Andrije Aleija
i Ivana Duknovia.

Kapela Bl.
Ivana
Trogirskog,
katedrala,
Trogir.
Gradili su
je Nikola
Firentinac i
Andrija
Alei od
1468. do
1482.
godine.

U crkvi sv. Marije na krilinah nalazi se najljepi ciklus

istarskih fresaka Vincenta iz Kastva (1474.).

Mrtvaki ples, detalj freske Vincenta iz Kastva u crkvi Sv.

Marije na Skrilinah, (1474), eram. Prikazujui jednakost
ljudi pred smru, bez obzira na dob, zvanje ili klasu,
kasnosrednjovjekovni slikari tjee puk za nepravde na ovom
svijetu.

Dubrovnik, jedina slobodna republika na istonoj obali

Jadrana (do po. XIX st.). Urbanistiki definiran u XIV st.

Nikola Boidarevi
(1460.-1518.). Triptih iz
Dominikanskog
samostana i crkve u
Dubrovniku.

Sv. Martin (kao mladi

renesansni vitez) i
prosjak, detalj
poliptiha Vittora
Carpaccia, kraj XV st.
Stalna izloba
crkvene umjetnosti,
Zadar. Samo jedan
primjer visoke likovne
kvalitete umjetnike
batine u Dalmaciji,
koja obuhvaa veliki
broj djela slikara
talijanske renesanse.

Marko Maruli, Judita,

Venecija, 1522., drugo
izdanje.

Poetak Judite Marka

Marulia.

Julije Klovi (1498.-1578.). Minijaturist svjetskog glasa,

suvremenik i prijatelj Michelangela, Brueghela, El Greca.
Izradio je brojna monumentalna djela u minijaturi koja se
nalaze u najpoznatijim svjetskim galerijama.

Julije Klovi. Minijature.

Prizemni trijem
Kneeva dvora u
Dubrovniku obnovljen
je po nacrtu
Michelozza
Michelozzija (1463), a
kat su dovrili
gotikim biforama
domai majstori
Radosali, Bogosali,
Grubaevi i dr. Tako
je nastala zgrada na
kojoj je dolje
vremenski mladi
renesansni stil, a gore
stariji gotiki.

Ljetnikovac Petra
Sorkoevia (1521) na
Lapadu, Dubrovnik.
Asimetriki
komponirana zgrada
otvara se s dva krila (s
trijemom i terasom) na
ribnjak i perivoj sa
etnicama pod
odrinama loze, a s
druga dva krila (s
loom na katu) na
cvijetnjak pozadi,
ostvarujui time
renesansni ideal veze
ovjeka s prirodom.

Opsada Sigeta, suvremena talijanska gravira.

Josip Franjo Mcke,

Nikola Zrinjski na
sigetskoj kuli, slika,
ulje na platnu, 1866. g.

SISAK-STARI GRAD.
Snana tvrava trokutna
tlocrta s tri valjkaste kule
na vrhovima gradio je
graditelj Petar iz Milana
uz pomo domaih
majstora (1544-1550).
Hrvati su 1593. do nogu
potukli kod Siska Turke
vojskovoe Hasan-pae
Predojevia.

Veliki Tabor.
Najljepi,
najmonumentalniji
srednjovjekovni
utvreni grad u
Hrvatskoj s
obiljejem gotike i
renesanse.

Ozalj.
Srednjovjekovni grad
na
utvrenoj
litici ponad
rijeke Kupe.
Od XIV.
stoljea u
posjedu
Frankopana
i Zrinskih.

Crkva Sv. Vlaha (1706.1715.), Dubrovnik. Kao

graditelj i kipar Mario
Gropelli je dao
ravnopravnu ulogu
arhitekturi i skulpturi u
duhu mletakog baroka.
Centralna graevina s
kupolom. Dominira
glavna fasada kao kulisa
terasno podignutog
pristupa nalik otvorenoj
sceni.

Kazalite u Hvaru. Na prvom katu arsenala (spremita za

galiju) otvoreno je 1612. g. hvarsko kazalite, kao prvo
komunalno kazalite u Evropi. Obnovljeno je poetkom XIX
st. u klasicistikom stilu.

Palaa
obitelji
Patai
(1764.),
Varadin.
Arhitektonsk
i oivljena
ugaonim
istakom dok
su fasade
reljefno
razigrane
bogatom
rokoko
tukodekoracijom.

Krilni dvorac
obitelji
Odeschalchi
u Iloku, s
arkadama i
galerijama
kroz sve tri
etae, jedan
je od veih
plemikih
dvoraca.
Obnavljan je
u XVIII i XIX
stoljeu.

Gradska vijenica,
Varadin. Renesansna
graevina iz XVI st.
pregraena je i
obnovljena 1793. godine u
prijelaznom
kasnobaroknoklasicistikom stilu.

Sv. Marija Snjena, Belec, pregraena 1739. godine, s

Rangerovim freskama (1740.), drvenim oltarima i
propovjedaonicom (J. Schokotnig iz Graza 1743.), donacija je
domaeg plemstva. Unato malog formata, jedan je od
najraskonijih primjera dinamikog pretapanja arhitekture,
skulpture i slikarstva u organiku baroknu cjelinu.

Kazula, vezeno misno

ruho, XVII st., Riznica
zagrebake katedrale.
Reljefno vezivo od bisera
i svilenih niti, vjerojatno
rad J. W. Stolla, Zagreb
(1655.-1664.).

Vezeni pokrov Kristova groba s prizorima Muke, XVII st.,

radionica biskupa Petretia, Zagreb, Riznica katedrale. Osim
razvedenih obrisa oblika, i vez se barokno nadima u reljef. U
biskupskoj veziljskoj radionici bili su zaposleni iskljuivo
mukarci.

Dvorac obitelji Eltz (1790.), Vukovar. Smjeten u parku i

okrenut glavnom fasadom Dunavu, dvorac iskazuje
povezanost barokne arhitekture s ambijentom.

Zagreb. Stari dio grada, podignut na breuljku i prvotno

utvren zidinama u obliku trokuta, zvan Gradec, Gri,
dananji je Gornji grad.

Nacionalna i sveuilina biblioteka, Lubinsky, Zagreb, 1912.

Lenuzzijeva
potkova

Muzejski
prostor na
Jezuitskom
trgu (Zagreb)

Galerija
Metrovi.

Muzejski prostor
na Jezuitskom
trgu (Zagreb).

Muzej grada
Zagreba.

Zlatna dvorana
Opatika 10. ureena
u slogu beke
secesije. Tu su kipovi
Roberta Frangea
Mihanovia:
Teologija,
Medicina,
Pravda, potom
povijesne
kompozicije slikara
Celestina Medovia:
Dolazak Hrvata,
Krunjenje Ladislava
Napuljskog,
Splitski sabor (iz X.
st. poznat po borbi Hrvata za upotrebu glagoljice i
staroslavenskog jezika u bogosluju).

Zlatna dvorana biveg Odjela za bogotovlje inastavu (1895.),

Zagreb, Opatika 10. Najcjelovitije djelo historicizma u
Hrvatskoj: neobaroknu arhitekturu izveo je H. Bolle, a
opremili su je, slikari 0. Ivekovi, C. Medovi, I. Tiov, B.
iko-Sesija, V. Bukovac i kipar Frange-Mihanovi.

Zastor starog kazalita na Markovu trgu, Zagreb, otvorenog

1834. godine, arh. C. i A. Cragnolini. Unutar lepeze - tipinog
rekvizita kazaline publike - umetnuta je romantiarska slika
V. Karasa Vila, djed guslar i unuk.

Mlada patricijka,
Vlaho Bukovac
(1890.), Moderna
galerija, Zagreb.
Portret ene u rimskoj
tunici s lepezom,
slikao je Bukovac za
svog boravka u
Parizu. Hladni kolorit
i blijeda put
kontrastiraju sa
ivom izraajnou
lica.

Zdenac ivota,
bronca, Ivan
Metrovi (1905),
Zagreb. U tragu
Rodina, ne samo po
impresionistikoj
obradi epiderme nego
i po univerzalnom
simbolizmu i
istinskom
humanizmu. Iako
mladenako
Metrovievo djelo,
ova fontana ostaje
jedno od najboljih.

Autoportret s lulom,
Miroslav Kraljevi (1912),
Moderna galerija, Zagreb.
Asimilirajui iskustva
suvremenoga parikog
slikarstva, Kraljevi je
stvorio osobni izraz to
se uz neobuzdani
temperament crtea
odlikuje strogom
disciplinom strukturiranja
slike bojom.

Hrvatska kultura i civilizacija

Copyright 2003. S. Botica, M. Grmek

Slike i fotografije, te njihovi opisi preuzeti iz:

E. Hercigonja: Povijest hrvatske knjievnosti, knjiga 2, Mladost, 1975.
A. Mijatovi: Iz riznice hrvatske povijesti i kulture, kolska knjiga, 2001.
R. Ivanevi: Umjetniko blago Hrvatske, Motovun, 1993.
Lijepa naa Hrvatska, TIP Marin Dri, 1991.
Croatia In The Heart Of Europe, Croatian Paneuropean Union, 1996.