GRAANIKI.GLASNIK.

PROLOST

034 35

NEKOLIKO PODATAKA O TVRAVI U

GRAANICI IZ XVIII. STOLJEA
Edin akovi, prof.

Osmanska tvrava u Graanici, koja se spominje u vie razliitih historijskih izvora iz XVIII. stoljea, potpuno je nepoznata dananjim stanovnicima
Graanice. O njoj nije sauvano narodno predanje, niti
se zna mjesto na kome se nalazila. Ovim radom, na
osnovu nekoliko podataka iz osmanske arhivske grae,
te objavljenih habsburkih i drugih izvora zapadne provenijencije, elimo da ukaemo na njezino postojanje, ponudivi ujedno i nekoliko pretpostavki, odnosno
mogunosti kada je i pod kojim okolnostima sagraena,
gdje je bila locirana i kada je poruena, sve u nadi da e
to potaknuti ozbiljnija istraivanja u buduem vremenu.
Kljune rijei: Graanica, tvrava, XVIII. stoljee, Gradaaka kapetanija, osmansko-habsburki ratovi, fortifikacija, palanke, urbani razvoj
Podruje dananje Graanice je bilo naseljeno jo od
prahistorijskih vremena, na to ukazuju brojni arheoloki
tragovi, ali kontinuitet samog naselja pod tim imenom se
moe pratiti negdje od konca srednjeg vijeka, kada se na
rijeci Gradanici (dananjoj Sokolui) razvija istoimeno
naselje. Ono je po rijeci i dobilo ime, a sama je rijeka,
pak, tako nazvana jer je izvirala ispod zidina srednjovjekovnog utvrenog grada Sokola, udaljenog oko pola

34 GRAANIKI GLASNIK 35/18 prolost

sata konjskog hoda od Graanice. Po dolasku Osmanlija, ovaj grad i njegovo podgrae postaju vojno i upravno sredite ireg
kraja, koji je u administrativnom pogledu
inio nahiju Soko u okviru Zvornikog sandaka. Iako se naselje Gradanica (Graanica) u prvim osmanskim popisima (1528.
i 1533.) spominje kao selo sa rudnikom
eljeza, podaci o broju kua ukazuju da je
to bilo najvee naselje u nahiji i zapravo ono
pravo podgrae Sokola, u kojemu su postojali i zaeci razliitih neagrarnih djelatnosti. Graanica je prije 1548. stekla status
kasabe (gradskog naselja), a do konca stoljea doivjela i znaajan privredni, urbani
i kulturni procvat, dok je Soko ostao primarno vojna utvrda. Sjena njegovih zidina
zatitniki se nadnosila nad Graanicom
jo dugo vremena. Ipak, tokom prve polovice XVIII. vijeka, u Graanici je postojala i
zasebna utvrda, to je vidljivo iz veeg broja
dostupnih dokumenata.
O toj tvravi, meutim, nije zabiljeeno
niti sauvano narodno predanje i moe se
rei da je ona dananjim Graanlijama potpuno nepoznata, ukljuujui tu i ljude zainteresirane za prolost ovoga grada. Nije,
izgleda, bila poznata ni nekim istraivaima, poput akademika Hamdije Kreevljakovia, koji se u brojnim radovima i studijama vie puta doticao Graanice, donijevi
niz interesantnih podataka i za lokalnu
povijest ovoga grada. Kreevljakovi je
pisac i kapitalne studije o starim bosanskim
gradovima, temeljnog djela za poznavanje
ove problematike. U njemu je kratko obradio i stari grad Soko, te susjedne gradove
i utvrenja: Srebrenik, Gradaac, Tuzlu,
Doboj, Dobor, Maglaj, Teanj itd. (1953:
14, 20-22 i 39). No, graaniku tvravu ne
spominje, izuzev moda jednog kratkog

podatka u uvodu (1953: 7), na to emo se

kasnije osvrnuti. U monografiji o kapetanijama u Bosni i Hercegovini, gdje je obradio
i onu Gradaaku (a u koju je, kako emo
vidjeti, spadala i graanika tvrava), kao
utvrene gradove te kapetanije je naveo
Gradaac, Soko i Srebrenik, bez Graanice
(Kreevljakovi, 1980: 194-195).

1. GRAANIKA TVRAVA U
POVIJESNIM VRELIMA
Spomen graanike tvrave nalazimo u
vie osmanskih dokumenata iz prve polovice XVIII. stoljea, koji su Kreevljakoviu
i drugim historiarima starije generacije
bili uglavnom nedostupni. Radi se o dokumentima u katalozima vladinih odredbi
(mhimme defterleri), evidencijama albi
i molbi (ikayet defterleri), te dravnim
finansijskim knjigama (maliye defterleri).
Ovi defteri se uvaju u arhivskim ustanovama Republike Turske, a svojevremeno su
u okviru jednog obimnog nauno-istraivakog projekta Akademije nauka i umjetnosti Bosne i Hercegovine osigurani njihovi mikrofilmovi i fotokopije, na ijem je
prevoenju dugi niz godina radio Abdulah
Polimac. Danas se ta graa uva u Orijentalnom institutu u Sarajevu. Zahvaljujui
dr. sc. Aladinu Husiu, naunom saradniku
Instituta, dobili smo kopije nekih od navedenih dokumenata, na iji sadraj emo se
u nastavku detaljnije osvrnuti, dopunivi
ih i nekim podacima iz dostupnih izvora
zapadne provenijencije.
Krenut emo od jednog dokumenta iz
1133. hidretske godine (1721.), u kojem
se graanika tvrava spominje zajedno sa
utvrdama u Gradacu, Srebreniku i Sokolu.
Vezir Topal Osman-paa, bosanski namjesnik, dostavio je Porti prijedlog o raspoprolost GRAANIKI GLASNIK 35/18 35

djeli i odreivanju dijela prihoda iz mukata

(poreskih zakupa) Zvornikog sandaka,
za isplatu plaa nefera (posadnika) tvrava Gradaac (sa stotinu nefera), Soko
(66 nefera), te Graanice i Srebrenika, sve
u sandaku Zvornik. On je predloio da
se iz prihoda mukata bekije (dijela nahije)
Visori, zatim bejtul-mala (dravne blagajne) Zvornikog sandaka i glavne carske
blagajne odredi iznos za plate posadnika
navedenih tvrava. Porta je to i potvrdila,
izdavi 28. demazijel-evvela 1133. (27.
marta 1721.) odgovarajuu uredbu (Maliye
deft., I/114, 9908/24-3). Iz ovog se vidi da
su sve etiri spomenute tvrave oito bile
organizirane u jedinstvenu vojno-upravnu
jedinicu, odnosno kapetaniju, tako da je
i terminus ante quem formiranja Gradaake kapetanije upravo ova, 1721. godina.1
Jedan drugi dokument iz iste godine,
datiran 6. demazijel ahira 1133., odnosno
5. aprila 1721. godine, moda baca i novo
svjetlo na taj period i vojnu organizaciju
na podruju Graanikog kadiluka. Citirat
emo ga u cjelosti:
BOSANSKOM
VALIJI.
Uvaeni
Mehmed kapetan Graanice je podnio arz
(molbu) divani-humajunu (dravnom
savjetu) kako slijedi: Tvrava Graanica,
koja se nalazi u sandaku Zvornika, vilajeta
Bosne je tokom vremena dotrajala, pa su i
direci velike tabije istruhli. Treba je popraviti
i urediti. On je zamolio da se izda emri erif
i dozvoli da se ta tvrava popravi i uredi uz
1 U spomenutoj studiji o kapetanijama u Bosni i Hercegovini Kreevljakovi navodi da je Gradaaka kapetanija osnovana prije 1730. godine (1980: 194),
dok Mehmed Mujezinovi, pak, kao godinu osnivanja
ove kapetanije navodi 1710. (1977: 169.) iako bez navoenja izvora. Od njega je, meutim, tu godinu preuzeo i E. Pelidija (1989: 132), dodavi da dokumenti
koji se koriste u ovom radu upuuju na 1710. godinu
kao datum njenog osnivanja.

36 GRAANIKI GLASNIK 35/18 prolost

pomo nefera ostalih tvrava koje pripadaju kapetaniji tvrave Graanice, a da se

pri tome nita ne trai od drave u tu svrhu.
Bosanski valija je podnio svoj telhis u smislu
navedenog arza s tim da se odobri popravak
i ureenje navedene tvrave pod uslovom da
se nita ne zahtijeva od drave. Svu pomo
e pruiti neferi tvrava koje potpadaju pod
kapetaniju gore spomenute tvrave. Ovim se
nareuje da se u tom smislu i pod navedenim
uslovima izda emri erif, da se opravka i ureenje navedene tvrave izvri pod nadzorom
kapetana tvrave Graanice. (Maliye deft.,
I, 9908/27-3 prijevod A. Polimca)
Odnosi li se ovaj dokument zaista na
Graanicu? Valja naglasiti da se imena
Gradaac (ponekad pisano i kao Graac) i
Gradanica (starija verzija ojkonima Graanica) u osmansko-turskom kancelarijskom
brzopisu, bez dijakritikih znakova, veoma
slino piu, tako da je i mogunost pogreke
prilikom transkripcije dosta velika. Moda
je, stoga, i ovdje rije o omaci u itanju
naziva kapetanije, odnosno tvrave. No,
ukoliko je itanje ispravno ostaje pitanje
da li je i sredite budue Gradaake kapetanije u samim poecima bilo u Graanici (kao sreditu kadiluka) ili se pak ovdje
kapetan Mehmed navodi kao kapetan Graanice jednostavno zato to se bavi poslovima obnove graanike tvrave, kao jedne
od utvrda pod njegovim zapovjednitvom.
Pozivajui se na ovaj dokument, E. Pelidija (2003: 160) navodi da se radi o obnovi
tvrave Gradaac, ali nije poznato je li on
izvrio provjeru uvidom u kopiju izvornog
osmanskog dokumenta ili je, pak, a priori
pretpostavio da je rije o Gradacu, budui
da se u kasnijim dokumentima kao sredite kapetanije spominje Gradaac, te da je
ta tvrava od samog poetka imala najvei

znaaj na irem podruju izmeu Zvornika

i Dervente, koje nakon Karlovakog mira
(1699.) postaje graninom oblau izmeu
Osmanskog carstva i Habsburke monarhije.
U samom Gradacu se 1701. godine
nalazila slabija utvrda, u koju je tada smjeten jedan konjiki odred, na elu sa Bajram-agom, sinom Saliha. On se 8. zul-hide
1112. godine (16. V. 1701.) u Sarajevu pred
bosanskim mulom Alauddinom Sabitom
slubeno obavezao da prima poloaj age,
uz obavezu da izgradi ardake i hendeke
(opkope) uz rijeku Savu, od skele Skove
do ua Tolise (Bejti, 1974: 11-12; Kreevljakovi, 1980: 194; Pelidija, 1989:
109). Bajram-agu je izgleda naslijedio neki
Mehmed-aga. U rukopisnom kodeksu sarajevskog muderisa i ordijskog kadije Abdulaha Drnilije, u koji su upisivani razliiti javni akti i ljetopisni zapisi iz perioda
izmeu 1672. i 1719. godine, stoji i biljeka
s poetka XVIII. stoljea koja doslovno
glasi: Dizdar Graanice Mehmedaga, aga
novih farisana u gradu (Kala) Gradacu
(Bejti, 1976: 179). Dakle, dizdar graanike tvrave Mehmed-aga je imenovan za
agu konjike posade u Gradacu. Ima li on
veze sa kasnijim kapetanom Mehmedom
nismo sigurni.
Godine 1120. (1708.) dizdari, zabiti
(oficiri) tvrave i ostala ehalija (naroda) iz
kasabe Graanica i istoimenog kadiluka u
sandaku Zvornik uputila je alba (mahzar)
Porti, u kojoj se istie da su tvrave na
podruju kadiluka veinom oteene, iako
narod plaa propisane tekelife (dabine), u
skladu sa mogunostima. Meutim, dvojica kadija: Zvornianin Alija, te njegov
nasljednik Ahmed, svojim protuzakonitim
postupcima su doveli ak i do toga da se

stanovnitvo sedam sela razbjealo i nastanilo u drugim kadilucima. Oni su naplaivali dvostruke iznose od propisanih poreza
i taksi, uvodili su nove sudske pristojbe
pored ve propisanih, a pri diobi ostavtine
umrlih na svakih 1.000 aki uzimali su po
stotinu sebi, te su kanjavali, muili i osuivali na tamnicu potpuno nevine ljude.
Zbog svega toga, Porta je naredila bosanskom valiji da sprovede istragu i sprijei
ponavljanje ovakvih stvari, te da nezakonito naplaeni novac vrati vlasnicima
(ikayet deft., 364 92 353/2, 1120./1708.).
Kako vidimo iz prethodnog dokumenta, u njemu se ne spominje kapetan,
nego samo dizdari i zabiti. Dakle, kapetanija na podruju Graanikog kadiluka
je ustrojena negdje izmeu 1708. i 1721.
godine. No, ona je od samog poetka obuhvatala etiri tvrave: Gradaac, Graanicu, Soko i Srebrenik. To je jasno vidljivo
iz jednog zapisa u defteru iz 1148. (1736.)
godine. Naime, uslijed spora oko vojnikih plaa, jedan je od aga iz tvrave Srebrenik, izvjesni Kurd Alija, zatraio da se ta
utvrda pripoji susjednoj Tuzlanskoj kapetaniji. Zbog toga je gradaaki kapetan
Mehmed uputio albu Porti, navodei da je
time poremeen stari red i prekreni utvreni propisi, prema kojima su tvrave Gradaac, Graanica, Sokol i Srebrenik oduvijek potpadale pod kapetaniju Gradaac,
a plae posadnika ovih tvrava su inile
jedan odakluk, u okviru kojeg je gradaaki kapetan, putem opunomoenika,
vrio prikupljanje prihoda, te rasporeivanje i isplatu samih plaa. Mehmed-kapetan
je zatraio da Srebrenik ponovo bude vraen njegovoj kapetaniji, te da se od posade
ove tvrave izdvoji jedan demat (odjel)
azaba koji bi osiguravali novosagraeni
prolost GRAANIKI GLASNIK 35/18 37

GRAANICA NA KARTI M. SCHIMEKA IZ 1788.

parmakluk (palisade) na tvravi u Gradacu. Slian arz je uputio i tadanji bosanski namjesnik Ahmed-paa, pa je Porta
nakon provjere podataka i uvida u odgovarajue deftere, koji su potvrdili navedene
podatke izdala uredbu po kojoj se Srebrenik mora vratiti u okvire Gradaake kapetanije (Maliye deft., B-174-2).
Za nas je u cijeloj ovoj prii interesantno to to se u ovom prilino opirnom
dokumentu tvrava u Graanici navodi uz
utvrde u Gradacu, Sokolu i Srebreniku,
te da se na vie mjesta istie kako su ove
etiri tvrave oduvijek pripadale Gradaakoj kapetaniji. Inae, spomenute je
godine, prema istom izvoru, u ovim utvrdama bilo ukupno 378 ljudi, nefera (posadnika), azaba (pjeaka) i farisa (konjanika).
U ranije citiranom prijedlogu kapetana
Mehmeda da obnovi jednu od oteenih
tvrava u svojoj kapetaniji (bez obzira je
li rije o graanikoj ili gradaakoj), uz
38 GRAANIKI GLASNIK 35/18 prolost

pomo nefera susjednih utvrda vidimo

da su se posade svih utvrda kapetanije, kao
pripadnici jedinstvene vojne formacije, u
ovakvim poslovima ispomagali. Na osnovu
zapovijedi bosanskog beglerbega, oni su
uzimali uea i u izgradnji ili obnovi tvrava u drugim kapetanijama, pa i sandacima. Tako je 1712. godine za poslove na
obnovi tvrave u Banja Luci odreen i dio
posade iz utvrda Graanica, Soko i Srebrenik.Oni su od Porte traili da ih oslobodi te
obaveze, s opravdanjem da su potrebni za
osiguranje granice i odravanje reda, ali je
njihov zahtjev odbijen koncem iste godine
i nareeno im je da ispune radnu obavezu
(Pelidija, 1989: 135).
Raspoloivi objavljeni izvori zapadne
provenijencije iz XVIII. stoljea takoer
spominju graaniku tvravu. Na prvome
mjestu treba istaknuti poznati Opis kraljevine Bosne (Bescheribung von dem Knigreich Bosnien), vojno-obavjetajni spis,

nastao negdje oko 1725. godine. Nakon to

je naveo podatke o nekim susjednim utvrdama i mjestima (Doboj, Derventa, Dobor
i Gradaac), anonimni autor ovog spisa se
osvrnuo i na Graanicu:
Gracsanicza. 9.no Eine kleine Vestung
Namens Gracsanicza, woselbst der Kadia
oder Staabs Auditor seine Station hat; dabey
ist eine Vorstadt von 120 Husern pure Trken, welche zur obigen als eine Besatzung
anzusehen.
Ohnweit dieser ist en Schloss sehr alt und
vest Nahmens Szokol wo sich ein Aga befindet, es ist aber keine Artillerie darinen.
Von hier ber den Bach Tina befindet
sich noch ein anderes altes Schloss Srebrenik
genant, ohngefehr 3 Stunden von Gracsanicza entiernet... (Bodenstein, 1908: 98).
Odnosno, u bosanskom prijevodu:
Mala tvrava Graanica, u kojoj je
sjedite kadije ili vojnog sudca; uz nju
je i predgrae sa 120 kua samo Turaka
[muslimana], koji se istovremeno smatraju
posadom gorespomenute.
Nedaleko od nje je zamak po imenu
Sokol, veoma star i tvrd, u kome sjedi jedan
aga, ali nije opskrbljen topnitvom.
Odavde se, preko potoka Tinja, nalazi jo
stariji zamak Srebrenik, udaljen oko 3 sata
hoda od Graanice....
I u nekim kasnijim vojnogeografskim
opisima Bosne navode se slini podaci;
npr. dio o Graanici u opisu Bosne iz 1763.
godine je identian, samo to se umjesto
120 navodi 170 kua u predgrau tvrave
(ljivo, 2000: 49). Ti su spisi oito nastajali na predloku ovog citiranog. Neki istraivai i za ovaj izvjetaj dre da je mlaeg
datuma, te da je nastao pred Dubiki rat,
odnosno 1785. godine (KreevljakoviKapidi, 1957: 5-10).

Iako nismo detaljnije prouavali kartografske izvore, prilaemo kao ilustraciju

isjeke iz dvije karte nastale u XVIII. stoljeu, na kojima je Graanica prikazana
kao utvreno mjesto. Jedna od njih je karta
F. Heisea i I. Berndta, pod nazivom Carta
von dem Theil Bosnien so bey letztverwichener Grntz-Scheidungs Commission ab 1718
zwischen dem Flu Drina und Una verlelich auffgenomen werden knnen, nastala
snimanjima tokom rada komisije za razgranienje po sklapanju Poarevakog
mira.2 Graanica (Gratzarnitza) je na njoj
oznaena istim topografskim znakom kao
i susjedni Soko (Zokol). Druga karta jeste
ona koju je, na osnovu starijih kartografskih i putopisnih izvora, objavio Maximilian Schimek 1788. godine, kao prilog uz
svoje poznato djelo Politische Geschichte
des Knigreichs Bosnien und Rama, vom
Jahre 867 bis 1741. Graanica (Graczaniza) je i na ovoj karti oznaena kao utvrda,
na isti nain kao i Soko (Zokol), Gradaac
(Gradaschaz), Srebrenik, Dobor, Doboj,
Teanj (Tessan) ili Maglaj.
Konano, spomenimo da u djelu Epitome vetustatum provinciae Bosnensis
(Pregled starina bosanske provincije),
objavljenom u Veneciji 1762. godine, Graanicu kao tvravu spominje i franjevaki
pisac Filip Lastri. On donosi popis tvrava
u Bosni, koje su ograene zidovima i na
turski nain opskrbljene vojnom posadom,
a kao utvrde i gradove u u Donjoj Bosni,
od istoka prema zapadu navodi sljedee:
Tuzla Donja, Soko, Srebrnik, Gradaac,
Graanica, Vranduk, epe, Doboj, Kotorsko, Teanj, Derventa... (110).

2 Opirnije o njoj: Gaparovi, 1970: 81-83.

prolost GRAANIKI GLASNIK 35/18 39

2. GDJE SE NALAZILA I KAKO JE

IZGLEDALA GRAANIKA TVRAVA?
Lokaciju nekadanje graanike tvrave
je u ovom trenutku, uslijed oskudnih izvora
i nedostatka bilo kakvih arheolokih tragova, izuzetno teko sa sigurnou odrediti.
Nije sauvano ni narodno predanje, niti
karakteristini toponimi, izuzev jednog. A
upravo nam taj toponim uz neke urbanoprostorne znaajke stare Graanice, koje
moemo naslutiti iz najstarijih austrougarskih katastarskih planova omoguava
da iznesemo odreene pretpostavke u tom
pravcu.
Moglo bi se (s obzirom na estu lokaciju starih gradova u naoj zemlji, postavljenih na topografski dominantnim takama) pomisliti da je i graanika tvrava
bila locirana na nekom od uzvienja koja
okruuju grad. Ipak, malo koje od njih je
predstavljalo toliko povoljan poloaj da
bi se mogao uspjeno utvrditi i braniti; na
njima takoer nema znaajnijih tragova
graditeljske djelatnosti iz osmanskog doba,
a ni prostorni raspored naselja ne ide tome
u prilog. Naime, nesigurno razdoblje estih
ratova i opasnosti od neprijateljskih upada,
koje je trajalo nekoliko desetljea s kraja
XVII. i poetka XVIII. stoljea u kome
se graanika tvrava i spominje uvjetovalo bi razvoj jezgra naselja upravo uz
zidine tvrave ili unutar tih zidina. Od starina, meutim, jezgro Graanice je upravo
dananja arija, koja se razvija na ravnom terenu aluvijalne ravni rijeke Sokolue (nekadanje Graanice), odnosno najnioj fluvijalnoj terasi (oko 2-3 metra iznad
korita rijeke Sokolue), iji je nivo plavinom potoka Japaga izdignut iznad najveih
poplava (Djedovi, 2009: 76-77).

40 GRAANIKI GLASNIK 35/18 prolost

S obzirom na tu injenicu, graaniku

tvravu iz XVIII. stoljea bismo radije trebali potraiti negdje na prostoru dananje graanike arije, a onaj jedini toponim koji na nju podsjea upravo i jeste sa
tog mjesta. Toponim o kome je rije jeste
Hendek, a tako se nazivao harem (mezarje)
i vakufsko zemljite na istonom rubu graanike arije, preko puta nekadanje
Potoke damije (otprilike gdje je danas
parking do hotela Tilija). U sjevernom
dijelu ove parcele, iza samog hotela, zapaalo se i vee udubljenje u zemlji. Hendek je
arapsko-turski termin koji oznaava opkop
oko tvrave, a osmanske palanke i utvrde
u ravnici su gotovo redovno, pored zidova
i palisada, osiguravane i opkopima. U njih
bi obino bila navraana i voda iz oblinjeg
vodotoka.
Drimo, stoga, da je stara graanika
tvrava bila locirana na ravnom terenu,
na podruju same arije. Koliki je prostor
zahvatala, to moemo samo nagaati, ali u
osnovi dvije su opcije mogue. Prva od
njih je da je vei dio arije ili moda ak i
cijela arija, kao gradsko jezgro i ekonomski centar (sa najvanijim urbanim i kulturnim sadrajima glavnom damijom,
sahat-kulom, hamamom itd.), bila opasana
zidovima, odnosno da se radilo o utvrdi
tipa palanke. Takva je, recimo, bila utvrda
u Donjoj Tuzli, koja je opasavala ire podruje gradske jezgre, zatim utvrde u Bijeljini, Brkom, Janji, Modrii i dr. (Djedovi, 2008: 34-35). Druga je, pak, opcija
da je na podruju arije postojala neka
manja, isto vojna utvrda, u koju se u sluaju opasnosti sklanjalo i mjesno stanovnitvo. S obzirom na navod eine kleine
Vestung u citiranom habsburkom izvjetaju Bescheribung von dem Knigreich

Bosnien, ta pretpostavka je moda i vjerovatnija.3 U ovakvom sluaju, pak, graaniku tvravu bismo moda mogli locirati
negdje na mjesto dananjeg hotela i glavnog gradskog parka; na tom prostoru se
koncem XIX. stoljea, uz glavnu gradsku
ulicu, nalazilo niz duana, a u unutranjosti vea kua s kamenim podrumom, tzv.
Memurova kua;4 tu je bio i jedan dubok
bunar. Kao mogua lokacija u obzir dolazi
i donji dio arije, oko sahat-kule. Tu su
takoer uoeni ostaci bunara, pod temeljima zgrade koju je 1906. godine podigao Adam Debi (Djedovi, 2009: 77, n.
155). I sama sahat kula je monumentalna
kamena graevina, koju Kreevljakovi
(1957: 25) naziva najmasivnijim objektom
ove vrste u Bosni i Hercegovini.
Kako je graanika utvrda izgledala? U
Bescheribung von dem Knigreich Bosnien
(Bodenstein, 1908: 98) ona se oznaava
kao die Vestung (tvrava), dok za Soko i
Srebrenik anonimni autor koristi rije der
Schlo (zamak) time se vjerovatno htjelo
naglasiti da su i jedan i drugi od spomenutih gradova bili zastarjeli u smislu tadanje ratne tehnike; uz njih je tako oznaen i
3 Slina takva tvrava je, na primjer, postojala u Tuzli
kamena utvrda sagraena u drugoj polovici XVIII.
st., unutar stare palanke.
4 U njoj su, izgleda, koncem osmanske vlasti stanovali dravni slubenici (memur = inovnik). Ovu kuu
je upamtio hafiz Muhamed Morali (ro. 1884.), koji
za nju veli da je bila od tri boja, golema kuerina.
Stradala je u velikom poaru 1897. godine, na Aliun
(2. VIII.), kojemu je Morali bio svjedok. U njenom
kamenom prizemlju (magazi) je graaniki trgovac
Stanko Ivanievi uvao krbe (vei drveni sudovi za
tekuinu), oito sa nekim zapaljivim materijalom poput gasa za lampe pa kad je vatra dola do njih i zaegla ih, veli Morali, te krbe su eksplodirale u nebesa
i po sto metara (njegovo kazivanje je 1979. snimljeno i
emitovano u programu Radio Graanice, a na osnovu
audio zapisa za tampu ga je priredio i objavio Rusmir
Djedovi, u listu Biljeg vremena, god. II, br. 10, Graanica, februar 1994, 18).

Dobor, koji je u ratu 1716.1718. i poruen.

Ipak, izraz die Vestung, odnosno die Festung
se koristi i za neke stare srednjovjekovne
gradove, koji su u meuvremenu bili prilagoeni novovjekovnom ratovanju (izgradnja tabija i sl.): Maglaj, Vranduk, Teanj
i Doboj, kao i za novu, modernu utvrdu
Derventu (Bodenstein, 1908: 97). Prijedlog gradaakog kapetana Mehmeda od 5.
IV. 1721. godine, ukoliko se odnosi na Graanicu, znaio bi da je ta utvrda bila preteno od drveta i zemlje kapetan, naime,
spominje istruhle direke velike tabije.
Interesantno, Hamdija Kreevljakovi
u uvodu studije o starim bosanskim gradovima (1951: 7) kao primjer utvrde tipa
arampova spominje i Graanicu u Sprei,
pri emu je svakako mislio na kasabu Graanicu.5 Ne znamo je li on negdje u izvorima naiao na ovakav podatak ili je to
zakljuio na osnovu toponima Hendek (za
koji je mogao saznati istraujui sahatkulu, odnosno hamam u Graanici), ali
dalje u citiranom radu utvrdu u Graanici
ne spominje. Inae, arampov je opkop oko
dijela naselja ili nekog znaajnijeg i tvreg
objekta, koji je dodatno mogao biti utvren
i palisadama. Tako je kasaba Bijeljina imala
arampov s palisadama oko glavne damije
i hamama, odakle su stanovnici mjesta pruali otpor habsburkoj vojsci 1716. godine
(Kreevljakovi, 1951: 14). Moglo bi se
pomisliti da je slino bilo i u Graanici,
oko sahat-kule i hamama, koji se takoer
nalazio na tom mjestu.6 Meutim, vidjeli
5 Na podruju geografske oblasti koja se tradicionalno naziva Spreom, a koju ini dolina istoimene rijeke
postoji jo jedno naselje po imenu Graanica, selo
udaljeno oko 10 km jugoistono od ivinica. Ono pripada tzv. Gornjoj Sprei, dok kasaba, odnosno grad
Graanica spada u Donju Spreu.
6 Hamami su po pravilu bili kamene graevine sa

prolost GRAANIKI GLASNIK 35/18 41

smo da je graanika tvrava imala dizdara

(zapovjednika), a oito i stalnu posadu
drugim rijeima, bila je to ipak znaajnija
vojna utvrda.

3. KADA JE TVRAVA U GRAANICI

IZGRAENA?
S obzirom na raspoloivo stanje izvora,
na pitanje u gornjem podnaslovu u ovom
trenutku nije mogue dati pouzdan odgovor, ali se takoer moe iznijeti nekoliko
pretpostavki. Budui da se spominje u
prvim desetljeima XVIII. vijeka, bilo bi
sasvim logino zakljuiti da je sagraena
nekako u to vrijeme, tokom Bekog rata
ili neposredno po njegovom zavretku, ali
vidjet emo da postoji mogunost i da je
bila mnogo starija.
No, razmotrimo najprije prvu pretpostavku.
Graaniki kraj je od prve polovice
XVI., pa sve do konca XVII. stoljea uivao
u dugom periodu mira i napretka, prilino
duboko u unutranjosti Osmanskog carstva. Ipak, nakon sloma osmanskog vojnog
pohoda na Be (1683.), te vojnih poraza i
teritorijalnih gubitaka u Ugarskoj i Slavoniji koji su uslijedili, granica se u svega
nekoliko godina pomjerila u neposrednu
blizinu Graanice, na rijeku Savu. Godine
1691. habsburke vojne snage osvajaju Brod
na Savi, koji postaje glavno uporite za prodore na bosansku stranu. U njima se isticao
konjiki kapetan Johann Ferdinand Kyba,
koji je 1692. godine pustoio po Bosanskoj Posavini, 1693. vodio borbe kod Graanice, 1694. kod Doboja, epa, Tenja i
Maglaja itd. (Kljaji, 2002: 19-20). Ovakve
jako malim prozorima i otvorima, koje su se u sluaju
opasnosti mogle koristiti kao utvrde. O graanikom
hamamu: Kreevljakovi, 1937: 26.

42 GRAANIKI GLASNIK 35/18 prolost

manje akcije uglavnom nisu ostavile traga

u zapisima starijih historiara i vie detalja
o njima je mogue pribaviti jedino arhivskim istraivanjima. Izuzetak je veliki vojni
pohod princa Eugena Savojskog, najslavnijeg austrijskog vojskovoe tog doba, koji je
izveo prodor dolinom Bosne, spalivi Sarajevo, kao i neke druge gradove ovog prostora.7 Iako je ovaj pljakako-ruilaki pohod
zaobiao graaniki kraj, opasnost nije
bila nita manja. Prodor ak do Sarajeva je
pokazao svu slabost osmanskog odbrambenog sistema u Bosni, a Graanica se nalazila gotovo na samoj granici.
Razdoblje Bekog rata i godine nakon
njega bili su vrijeme u kome se narod graanikog kraja suoavao ne samo sa opasnou od upada neprijateljskih odreda, koji
su sve pred sobom ubijali, palili, unitavali
i porobljavali, nego i nerodnim godinama,
glau, kugom i drugim boletinama, tekim siromatvom, rijekom izbjeglica koja
je krenula iz oblasti osvojenih od neprijatelja... Sve to je ostavilo dubokog traga u
kolektivnoj memoriji stanovnitva ovoga
kraja. U samoj Graanici od veeg broja
kazivaa je zabiljeeno nekoliko narodnih
predanja koja govore o tom vremenu.8 Tako
se pripovijeda o jednom prodoru vaba,
koji su Graanicu poharali i odveli dosta
njenih stanovnika u roblje. Neke zarobljene
ene i djevojke vabe su zlostavljali i tjerali da im za zabavu igraju na brdu Gri,
iznad mahale iri, a zatim su ih zloinaki
pobili na prostoru dananjeg Bulakovog
7 Zapovjednik prethodnice princa Savojskog je bio
upravo spomenuti kapetan Kyba. O samom pohodu
stanju koje mu je prethodilo, pripremama, izvoenju,
svretku i posljedicama opirno u: Ademovi, 1997.
8 Predanja je zabiljeio mr. sc. Rusmir Djedovi i ljubazno mi ustupio svoje biljeke, na emu mu se i ovom
prilikom najiskrenije zahvaljujem.

sokaka (Bulakovca).9 Preivjele Graanlije

su ih na tom mjestu i ukopali, a niani na
njihovim mezarovima su se jo dugo raspoznavali u ivici, pored sokaka.10 Dio Graanlija je odveden preko Save, pa su lanovi
njihovih porodica kasnije dugo vremena
nastojali da ih otkupe iz ropstva. Ostalo
je upameno da je familija Imamovi iz
Rijeke mahale (Olovije) tako uspjela otkupiti neku svoju enu.11 Inae, postoji i pria
kako su vabe krenuli iz Graanice prema
Gradacu, pokuavi da zauzmu i Soko, ali
je posada predvoena hrabrim dizdarom
Hasan-agom uspjela odbraniti grad, zahvaljujui svom uvenom topu Krnji.12
9 Lokalitet platoa na vrhu brda Gria u starim se austrougarskim katastarskim planovima zaista se naziva Igrite, a taj naziv spominje koncem XIX. stoljea
u jednom zapisu i graaniki uitelj Ibrahim Sarajli,
spominjui i neke dijelove navedenog predanja ali je
ono oito zapisano ili od strane prireivaa preneseno
pogreno i poprilino zbrkano (uri, 1996: 60-61).
Toponim Bulakov sokak ili Bulakovac su pojedini kazivai takoer vezali za ovaj dogaaj, tj. da je tom lokalitetu dat naziv po ubijenim enama bulamaali
to je malo vjerovatno.
10 Te niane je dobro upamtio rahm. Husein abi
iz mahale iri. Autor ovog priloga je u ivici s lijeve
strane Bulakovog sokaka (iz pravca Reia), nekih 120
m od raskrija, prije par godina zaista pronaao par
fragmenata starih niana.
11 U kontekst ovih kazivanja bi se moda mogla staviti i narodna pria o djevojci koja je na rijeci Drijeni
prala rublje, u trenutku nailaska vapske vojske, koja
ju je ubila ta pria se vezuje za tzv. ehit u Briama,
staro kultno mjesto na zapadnoj padini brda Teite u
mahali Lipa, oko 120 m od Lipanjske damije i 250 m
od mnogo poznatijeg kultnog mjesta, Mula-dedinog
turbeta. Meutim, sama ova pria ima malo osnove i
skoro je u potpunosti istovjetna sa legendom o Djevojakom turbetu u Gornjoj Tuzli, zatim Mezarom djevojke na Mejdanu u Tuzli itd. Osim toga, u Briama se
zapravo nalaze tri muka mezara, sa nevjeto izraenim nianima na kojima su turbani. U starim austrougarskim katastarskim planovima taj lokalitet se naziva
interesantnim imenom Fethite.
12 Ovo predanje je i danas ivo meu starijim stanovnicima Sokola, biljei ga i S. Kulenovi (1975: 90),
a bilo je, izgleda, poznato i Kreevljakoviu (1952: 133;
1953: 22), koji dizdara Hasan-agu vezuje za 1716. go-

Potpisivanje Karlovakog mira, 1699.

godine, obustavilo je ratovanje i pogranine arke, te pruilo priliku Osmanlijama
da pojaaju odbranu Bosanskog ejaleta.
Tada se irom ove provincije obnavljaju i
pojaavaju postojea, te grade brojna nova
utvrenja, palanke, kule i ardaci (Pelidija, 1989: 100-145). U sjeveroistonom
dijelu Bosne glavnu ulogu postepeno preuzima tvrava u Gradacu, koja se obnavlja i
proiruje, a u nju se 1701. godine, kako smo
vidjeli, kao dodatno pojaanje, stacionira i
jedan novi konjiki odred (farisan-i dedid). U tom vremenu je obnovljena i ranije
naputena srednjovjekovna utvrda Srebrenik (Basler, 1957: 120-123), u koju je
smjetena manja posada na elu sa ehajom
zapovjednika Gradaca (Kreevljakovi,
1953: 40; Pelidija, 1989: 109-110). Izgleda
da je u istom periodu obnovljen i utvreni
grad Soko (akovi, 2001: 70-73). Sasvim
je, stoga, mogue da je i graanika tvrava
izgraena upravo u tom vremenu.
No, mogla bi ipak biti i starija, pa ak
potjecati i iz prvog stoljea osmanske vlasti na ovim prostorima, odnosno vremena
proglaenja Graanice kasabom. Dr. Adem
Handi u svojoj studiji o Tuzli i njenoj
okolini u XVI. stoljeu navodi da je u to
doba oko gotovo svih muslimanskih otvorenih gradskih naselja koja nisu imala vojnih tvrava radi sigurnosti bilo podignuto
neko primitivno utvrenje. To je osobito
bilo izraeno u nesigurnim oblastima u
dinu i tadanja ratovanja. Uz borbe sa vabama se
veu i dva lokaliteta Kaursko groblje u Sokolu, te staro groblje u umi Bijednica, na brdu Kaleba, izmeu
Graanice i Lendia. Navodno su na oba mjesta ukopani poginuli vapski vojnici, ubijeni u bitkama sa
Sokoljanima, odnosno Graanlijama. Na lokalitetu Bijednica su zaista uoeni grobovi, ograeni lomljenim
kamenom, ali tu bi se moglo raditi i o srednjovjekovnoj nekropoli tzv. grobova sa kamenim vijencem.

prolost GRAANIKI GLASNIK 35/18 43

kojima su se pojavljivale razbojnike bande

(hajduci), to je u izvorima potvreno i za
Zvorniki sandak (Handi, 1975: 198). S
obzirom da su druga muslimanska naselja
u iroj okolini, poput Donje Tuzle, Bijeljine,
Brkog, Modrie i Janje, bila opasana zidovima ili utvrena palisadama i opkopima,
ovo bi se moglo pretpostaviti i za Graanicu. Pouzdanu indikaciju da je dotino
mjesto imalo utvrdu jeste i spomen karakteristinih vojnih rodova u popisima stanovnitva tako se u Donjoj i Gornjoj Tuzli i u
nekim drugim mjestima spominju hisarije,
kao vojnici koji su slubom bili vezani za
neko utvrenje (hisar). U Graanici, meutim, nema spomena hisarija, iako su navedeni neki drugi vojni rodovi vezani uglavnom za gradska naselja poput dindija,
koji su bili neka vrsta gradske konjice.13
Bez obzira na to je li tvrava u Graanici sagraena u toku ili neposredno
nakon Bekog rata, ili je pak znatno starija njezina je vanost dola do punog
izraaja u prvim desetljeima XVIII. sto13 U prvom osmanskom popisu u kojem se Graanica navodi kao kasaba (gradsko naselje), onom iz 1548.
godine, spominju se estorica dindija, koji su oito
inili jednu odu, na elu sa serodom Ishakom, sinom
Hizira (Handi, 2005: 60). Oni se, meutim, ne spominju meu gradskim stanovnitvom Graanice, nego
kao korisnici zajednikog iftluka kojeg je inila mezra (pustoselina) Cvitulja u blizini grada, tako da se
ne zna u kojem su zapravo mjestu slubovali, iako bi
se moglo pretpostaviti da je Graanica u pitanju. Godine 1604. u Graanici se, u mahali Behrama urije, spominje Mehmed dindija, koji je bio i posjednik
batine u susjednom selu Drenovcu, te dva ifluka, u
mezri Dnopolje i selu Palenica. U Graanici je popisan i ifluk Ibrahima dindije, u Orahovici ifluk Alije dindije, te u Klokotnici ifluk Sulejmana dindije.
Spominju se jo i ifluci Kurd Alije dindije (zemlje
iskrene na obali Spree), Behrama dindije (Ivanova
krevina zvana Dimi), te zemin Podseli u Sjenini, u
posjedu Osmana dindije (Husi, 2005: 83, 87, 88, 99,
104 i 111). Ne znamo jesu li nabrojani i ivjeli na podruju Graanice, blizu svojih ifluka, ili negdje dalje.
O dindijama i njihovoj ulozi: Handi, 1975: 75-77.

44 GRAANIKI GLASNIK 35/18 prolost

ljea, posebno u vremenu izmeu Poarevakog i Beogradskog mira. Godine 1716.

je izbio novi habsburko-osmanski rat, u
kome je poprite bitaka bio i prostor sjeveroistone Bosne. Tu je djelovao sposobni
austrijski vojskovoa, pukovnik Petra, koji
prvih mjeseci rata zauzima Bosanski Brod,
napada i rui Derventu, zatim zauzima
utvrdu Miralem-Odak i grad Dobor (ija
se posada bez borbe predala, pa im je doputeno da se povuku u Graanicu), te spaljuje
Kotorsko i napada Doboj (Bodenstein,
1907: 575-578). Austrijanci su istovremeno
zauzeli Bijeljinu i Brko, uspostavivi vrst
mostobran na tlu Bosanskog ejaleta. Rat
je napokon okonan 1718. godine, a nova
granica je povuena tako to su granine
oznake postavljane na razmaku od jednog
sahata konjskog hoda juno od Save.
Nepuna dva desetljea kasnije,
Habsburka monarhija je krenula da dovri
ono to im nije polo za rukom u prethodnom ratu, naime da potpuno osvoje Bosnu,
iscrpljenu dugim periodom ratova, estim
epidemijama i tekim ljudskim gubicima,
te ostavljenu bez ikakve pomoi Istambula.
Bosanski ejalet je napadnut sa etiri strane,
neprijatelj je opsjeo vane tvrave poput
Banja Luke i Zvornika, a prodorom kroz
Srbiju i zauzimanjem Novog Pazara presjeena je svaka veza Bosne sa ostatkom Carstva. Meutim, svi slojevi bonjakog stanovnitva su se u tom kritinom momentu
ujedinili u otporu osvajau, nad kojim
je 4. VIII. 1737. godine izvojevana sjajna
pobjeda, u boju pod Banja Lukom.14 Ona
je ulila hrabrost i podigla moral Bonjacima, donijevi prekretnicu u itavom ratu.
Opsade drugih utvrenja su prekinute, a
14 O svemu tome, opirno: Pelidija, 2003.

GRAANIKI KRAJ NA KARTI 1718. GODINE

neprijatelj je odbijen ili se sam povukao;

neto kasnije je osloboen i Novi Pazar, a
1739. godine Osmanlije oslobaaju i Beograd, gdje je potpisan novi mirovni sporazum, kojim je Osmanskom carstvu vraen teritorij, izgubljen 1718. godine. Na
taj nain je granica ponovo uspostavljena
na rijeci Savi, te su i naselja graanikog
kadiluka bila manje ugroena. Srazmjerno
tome, i znaaj graanike tvrave je opao.

4. KADA JE I KAKO GRAANIKA

TVRAVA NESTALA?
Od Beogradskog mira (1739.) pa sve do
Dubikog rata, koji zapoinje 1788. godine,
Bosanski ejalet nije bio ugroen od strane
neprijatelja, to je pogodovalo njegovom
oporavku i obnovi. Istina, pobjeda pod
Banja Lukom je Bonjacima ulila samopouzdanje i uvrstila ih u uvjerenju da se za
svoje interese mogu i moraju sami izboriti,

tako da je vrijeme do konca XVIII. stoljea

obiljeeno i brojnim nemirima, previranjima, pa i pobunama. To ipak nije poremetilo planove i aktivnosti carske i provincijske uprave na uvrivanju i jaanju
granica ejaleta. Odbranu granice u sjeveroistonom dijelu Bosne preuzimaju tri
nove, jake i moderne tvrave koje se u
tom vremenu grade: Derventa, Gradaac i
Donja Tuzla, a utvruje se i palanka Brko
(Kreevljakovi, 1953: 22, 39 i 40). Na
podruju Graanikog kadiluka, odnosno
Gradaake kapetanije ta uloga je pripala
Gradacu. Iako se tada obnavljaju i neke
starije utvrde, poput Sokola i Srebrenika
(Kreevljakovi, 1953: 22 i 40), njihov
znaaj polahko opada.
Nekako u tom vremenu gubi se i trag
utvrdi u Graanici. Ona se, kako smo
vidjeli, spominje u austrijskim izvjetajima iz druge polovice XVIII. stoljea, spoprolost GRAANIKI GLASNIK 35/18 45

minje je i Filip Lastri, ali izgleda da na

poetku XIX. stoljea prestaje da postoji.
Nakon uguenja Pokreta za autonomiju
Bosne (1831.1833.), graaniki kadija
Ibrahim Hilmi je sastavio inventarni popis
naoruanja i vojne opreme u svim utvrdama na podruju svog kadiluka, a popisao je i ono to se zateklo u Graanici: dva
ahi-topa, jedan mali ahi-top i jedna tuc
puka. Hamdija Kreevljakovi, koji objavljuje ovaj popis, dodaje kako u Graanici
nije bilo tvrave (Kreevljakovi, 1952:
168), ali nije poznato stoji li to i u izvoru.
Ovo naoruanje je vjerovatno ostalo iz
nekadanje tvrave, o kojoj vie u izvorima
nema spomena.
Intenzitet izgradnje i urbanizacije u
Graanici tokom XIX. stoljea potpuno je
izbrisao svaki njezin trag. Graanika arija je vie puta stradala u poarima, znamo
tako za veliki poar iz 1812. godine, u
kome je oteena sahat-kula i vjerovatno
izgorio hamam (Kreevljakovi, 1937:
26; 1957: 25), zatim za veliki poar 1858.
godine u kome je izgorjelo vie od stotinu duana i zanatskih radnji, te nekoliko
hanova (ljivo, 2000a: 33) i veliki poar za
Aliun, 1897. godine. Obnavljane stradalih i oteenih objekata brisalo je tragove i
temelje starijih objekata. Taj proces je definitivno okonan izgradnjom u novije vrijeme, tokom druge polovice XX. stoljea.
Naalost, za razliku od nekih drugih, oito
naprednijih i kulturnijih sredina, u Graanici nikada nije postojala institucionalna
briga o kulturnom naslijeu, pa je izostalo i
evidentiranje arheolokih tragova prilikom
izgradnje javnih i privatnih objekata. Zbog
toga smo sigurno uskraeni za mnoge vrijedne podatke.

46 GRAANIKI GLASNIK 35/18 prolost

5. ZAKLJUAK
Povijest Graanice i njene okoline u
viestoljetnom razdoblju osmanske uprave
dobrim dijelom je neistraena i u ovom trenutku nam je poznata tek u prilino grubim
obrisima. Na desetine, stotine, pa i tisue
dokumenata osmansko-turske, habsburke
i druge provenijencije u arhivskim ustanovama, institutima i bibliotekama Istambula,
Ankare, Bea, Sarajeva i drugih centara
jo uvijek ekaju na istraivaa. Stoga su i
brojna pitanja iz tog vremena ostala nerijeena, a pojedini periodi unutar tog velikog
razdoblja gotovo su u potpunosti neosvijetljeni. Jedna od tih svojevrsnih zagonetki
iz osmanskog vremena jeste i tvrava u
Graanici, posvjedoena u vie povijesnih
izvora iz XVIII. stoljea. U ovom radu smo
prezentirali raspoloive historijske podatke
o graanikoj tvravi, koji nam u ovom trenutku mogu posvjedoiti njeno postojanje,
ali su jo uvijek nedostatni za odgovor na
neka vana pitanja: kada je ta tvrava podignuta, gdje se tano nalazila i kako je izgledala, te konano kada je i kako nestala?
Iako smo ponudili nekoliko manje-vie
vjerovatnih pretpostavki u tom pravcu,
sigurnije i pouzdanije odgovore na njih bi
vjerovatno dala ozbiljnija i detaljnija istraivanja arhivske grae, kako osmanske,
tako i habsburke.

LITERATURA
1.
2.
3.

ADEMOVI, Fadil 1997: Princ palikua

u Sarajevu. (Provala Eugena Savojskog u
Bosnu 1697.). Sarajevo: Biblioteka Civis.
BASLER, uro 1957: Stari grad Srebrnik
i problematika njegove konzervacije. Nae
starine, IV, 1957, 119-130.
BEJTI, Alija 1974: Pjesnik Sabit Alauddin
Uianin kao sarajevski kadija i bosanski
mula. Anali Gazi Husrev-begove biblioteke, II-III, 1974, 3-20.

4.

5.

6.

7.
8.

9.

10.

11.
12.

13.

14.
15.

BEJTI, Alija 1976: Iz Drnilijina Zbornika bosanskih memorijala 1672-1719.

Anali Gazi Husrev-begove biblioteke, IV,
1976, 177-186;
BODENSTEIN,
Gustav
1907/1908:
Povijest naselja u Posavini god. 1718.1739. Glasnik Zemaljskog muzeja, god.
XIX/1907, sv. 1, 3 i 4, 155-190, 359-390 i
375-618; god. XX/1908, 1, 95-112.
URI, Hajrudin 1996: Fragmenti istorije:
I polje, i brda (Graaniki kraj u devetnaestom vijeku). Graaniki glasnik, I, 1, 1996,
60-62 (pretisak iz lista Osloboenje, 27.
II. 1967)
DJEDOVI, Rusmir 2008: Historijskourbani tipovi utvrda na Tuzlanskom kantonu. Saznanja, 2, 2008, 28-38.
DJEDOVI, Rusmir 2009: Geografski
aspekt teritorijalnog razvoja Graanice.
Magistarski rad odbranjen na Odsjeku za
geografiju Prirodno-matematikog fakulteta Univerziteta u Sarajevu (rukopis).
DJEDOVI, Rusmir 2010: Stari srednjovjekovni i osmanski gradovi utvrde u
dolini Bosne i njihova suvremena valorizacija. Batina sjeveroistone Bosne, 2, 2009
[2010], 123-130.
GAPAROVI, Ratimir 1970: Bosna i
Hercegovina na geografskim kartama od
prvih poetaka do kraja XIX vijeka. Sarajevo: ANU BiH, Djela, XXXVII, Odjeljenje drutvenih nauka, 22.
HANDI, Adem 1975: Tuzla i njena okolina u XVI vijeku. Sarajevo: Svjetlost.
HANDI, Adem 2005: Opirni popis
nahije Sokol u Zvornikom sandaku iz
1548. godine. Graaniki glasnik, X, 20,
2005., 53-78.
HUSI, Aladin 2005: Graanica i Soko u
opirnom popisu Zvornikog sandaka iz
1604. godine. Graaniki glasnik, X, 20,
2005., 78-112.
KLJAJI, Josip 2002: Zapovjednici brodske
tvrave i naelnici grada Broda u 18. i 19.
stoljeu. Scrinia slavonica, 2, 2002, 16-45.
KREEVLJAKOVI, Hamdija 1937:
Hamami (javna kupatila) u Bosni i Her-

16.

17.
18.

19.
20.

21.

22.
23.
24.
25.

26.

cegovini 1462.-1916. Beograd: Biblioteka

Centralnog higijenskog zavoda, sv. 23.
KREEVLJAKOVI, Hamdija 1952: Prilozi povijesti bosanskih gradova pod turskom urvm. Prilozi za orijentalnu filologiju i istoriju jugoslovenskih naroda pod
turskom vladavinom, II, 1951 [1952], 115184.
KREEVLJAKOVI, Hamdija 1953: Stari
bosanski gradovi. Nae starine, I, 1953,
7-45;
KREAVLJAKOVI, Hamdija KAPIDI, Hamdija 1957: Vojno-geografski opis
Bosne pred Dubiki rat od 1785. godine.
Sarajevo: Nauno drutvo Bosne i Hercegovine, Graa, VII, Odjeljenje istoriskofilolokih nauka, 5.
KREEVLJAKOVI, Hamdija 1980=1955:
Kapetanije u Bosni i Hercegovini, Sarajevo:
Svjetlost, 1980. (drugo izdanje),
KULENOVI, Salih 1975: Etnografska
istraivanja u selu Sokolu kod Graanice.
lanci i graa za kulturnu istoriju istone
Bosne, XI, 1975, 87-107 (pretiskano u:
Graaniki glasnik, VI, 11, 2001, 27-48).
MUJEZINOVI, Mehmed 1977: Islamska
epigrafika Bosne i Hercegovine. Knjiga II
Istona i centralna Bosna. Sarajevo: Veselin Maslea;
PELIDIJA, Enes 1989: Bosanski ejalet od
Karlovakog do Poarevakog mira 1699.1718. Sarajevo: Veselin Maslea;
PELIDIJA, Enes 2003: Banjaluki boj iz
1737: uzroci i posljedice. Sarajevo: ElKalem;
AKOVI, Edin 2001: Oblik i arhitektura
staroga grada Sokola. Graaniki glasnik,
VI, 11, 2001, 69-75.
LJIVO, Galib 2000: Graanica i njena
okolina u spisima vojnih obavjetajaca u
posljednjem stoljeu osmanske uprave. Graaniki glasnik, V, 9, 46-50.
LJIVO, Galib 2000a: Graanica u vrijeme
nemira u Zvornikom sandaku. Graaniki glasnik, V, 10, 30-44.

prolost GRAANIKI GLASNIK 35/18 47