Historijski_ zbornik iz gornjih zapisa, jer sam pretpostavio da bi se mogli objaviti pod imenom autora, kao posmrtna ostavstina. Koristenje tih dokumenata registrirao sam u Dré. arhivu u Dubrovniku, a naveo sam i u svom izvjeStaju o radu u arhivu Jugoslavenskoj Akademiji u Zagrebu (taj izvjeStaj je bio predviden za Stampu), pa pored citata u predgovoru knjige nije ni u kom sluéaju bilo teSko otkriti da sam se sluzio tim zapisima. Cinjenica da nisam u raspravi specificirao dokumente, kojima sam se sluzio, a nalaze se iu gornjim zapisima, ide na moju Stetu, jer bi takva specifikacija pokazala Koliko je neznatan udio tih dokumenata u cjelokupnoj raspravi« Dragan Roller NOVI PRILOZI O DUBROVACKOJ DIPLOMACIJI © dubrovatkoj diplomaciji pisali su dosada, iako fragmentarno, bilo diplomati po struci, bilo povjesnitari ili pravnici, otkrivajuéi uglavnom njenu uspjesnu dje- latnost u razlititim prilikama, kad se radilo o spasu ili napretku Republike. U posljednje vrijeme dao je sa tog podrutja vise priloga dr. Bogdan Krizman. 1. »Pokusaj osnivanja dubrovatkog konzulata u Zagrebuc, Hrvatsko kolo, 1950, br. 4. Dubrovatki je senat odlukom od 13. X. 1765 imenovao grofa Ivana Patatiéa za konzula Dubrovatke republike u Zagrebu i u tu svrhu predao 4. XI. 1765, preko Dionizija Remedellija, betkom dvoru memoar, kojim je molio pristanak. Ministar Kaunitz odgovara 28. XI. 1765 pismom Remedelliju, da dvorska trgovinska komora ne dopuita to imenovanje. Prema satuvanom »memorandumuc dvorske trgovinske komore (autor donosi njegov tekst i prijevod) razlozi su tom negativnom odgovoru w tome, Sto »nije uputno, a nije ni potrebno, da se u unutrainjosti zemlje dopusti djelovanje takvim agentima, posto se zanimanje trgovinom radije prepusta domaim podanicima. Pogotovu, ako se radi o trgovini, koja je za zemlju pasivna, kao Sto je dubrovatka, jer je tranzitni promet s Turskom obustavljen zbog neprekidne kuge u Hrvatskoj, a to kraljevstvo (»Croatens) ne izvozi u znatnim koliéinama nista drugo osim vina, za koja, konatno, ne postoji potraznja u Dubrovniku. Grof Patagié u svojstvu dubrovatkog zaititnika (konzula) doveo bi mnogo Ijudi pod svoju vlast, a time, neopazeno, i jedan dio kraljevstva. S polititkog gledista takoder se nikada rado ne daje pristanak na imenovanje takvih stranih agenata, a najmanje, kad se radi 0 osobi vlastitog podanika. Oni poslije svojatayu stanovita prava (privilegije) za sebe ili za koloniju, koju zastupaju. Ta prava stitu na stetu domacih podanika ili, kad im se ona uskrate, stvaraju dréavi neugodne zaplete 2, »Diplomatski ceremonijal Dubrovnika u XVIII. stoljeéuc, Istoriski glasnik 1951, br. 1—2. Pisac daje zaokruzenu cjelinu diplomatskog ceremonijala u Dubrov- niku u XVIIL, st. na temelju saéuvane arhivske knjige »Ceremoniale I, IIe. Prilog je vaian radi gradacije postupka prema pojedinim predstavnicima vecih drzava (Francuska, Austrija, Rusija), drzavnih sluzbenika (Venecije, Turske), predstavnika ‘Tripolisa i t. d. Po ovome se vidi, tko je sve dolazio i prolazio kroz Dubrovnik. 3. Diplomatska sifra dubrovatke republikes, Athivist, 1951, br. 3. Taj je prilog prikazan u Historijskom zborniku V, 1—2, u okviru prikaza Zasopisa »Arhiviste. Rezultate iznesene u prilozima: 4. »Dubrovacki »poklisari haraga« u 18. sto- Ljeéuc, Hrvatsko kolo IIL, br. 2, 1950; 5. »Organizacija diplomatske sluzbe Dubro- vaéke republike u XVIII. stoljeéuc, Republika, br. 6, Zagreb 1950; 6. »Dubrovadki 344Ociene i prikazi propisi 0 konzulima iz XIV. stoljeéac, Historijski zbornik, IV, 1951, autor je, uz nove podatke sakupio u knjiZici 7. »O dubrovackoj diplomacijic (Mala historijska knjiz- nica, Zagreb 1951, str. 175). Buduéi da je ova knjiZica sinteza svega autorova istra~ divanja, osvrnut éu se na nju opsimnije. Autor hoée da ova knjizica bude priruénik svima, koji se Zele upoznati s orga- nizacijskim ustrojstvom dubrovatke diplomacije (str. 5). To je svakako znatan pot- hvat, koji dosada nije imao primjera u nauénoj literaturi, Uvidajuéi tezinu svog posla, autor se odmah ograduje i odreduje dielokrug svoga proufavanja diploma- cije kao »aparata, organizacije i dijela dréavnog strojac, a ne u smislu »pri- mjene takta na uredivanju odnosa izmedu pojedinih drzavac (str. 7). Time je svoja istrazivanja uprostio, nije im nigdje dao vanjsko-polititki okvir, niti je ulazio u splet medunarodnih zbivanja da u njih uplete Dubrovnik, njegovu diplomatsku djelatnost, a i pasivnost. Taj se manjak osjetljivo provlati titavom knjigom. »Uvod« sadrZava sumaran i blijed prikaz povijesnog razvoja Republike. O eko- nomskim odnosima wu Dubrovniku u XVIIL. st. (a za prijainja stoljeéa ne donosi gotovo ni8ta!) autor govori u glavnom na temelju izvjeStaja francuskog konzula Lemairea iz 1766. Podatke o produkcionim odnosima izmedu kmeta i viastelina daje samo prema spomenici Bara Bettere, i to za razdoblje od 1800 dalje, a za raz- doblje do te godine opet nista iako o tom pitanju ima dovoljno literature. Ne go- vori o gradanima i drugim vlasnicima zemlje. Tumavenje, da je Venecija za vrijeme svog protektorata (1205—1358) postupala »obazrivo prema Dubrovniku« (str. 10), nezadovoljava. Zna se, da je Venecija preko kneza, koji je bio mletatki viastelin 8 velikom vlaséu, imala u rukama sve niti unutrainjeg Zivota komune. Tvrdnja, da se Senat ili Vijece Umoljenih javlja u XIV. st. (str. 24), nije potpuno totna, jer se Vijeée Umoljenih javlja doduge u XIV. st. kao stalna ustanova, ali se spominje povremeno veé 1253 i 1266 (usp. Milorad Medini, Starine dubrovatke, 1935, str. 84-85). Tvrdi nadalje (str. 18), da je mandat kneza trajao u XVIII. st. mjesec dana, iako je taj rok uveden veé u drugoj polovici XIV. st. i vazio je do konea Republike. Prelazeéi,na opisivanje vanjskih poslova Dubrovmika, pisac je konkretniji i donosi razlitita vrijedna zapazanja. Medutim, svi se njegovi rezultati odnose uglavnom na XVIIL stoljee. Time je svoju knjizicu jo8 viSe uprostio i suzio djelokrug svoga istrazivanja. Prema autoru, »Senat je vodio vanjsku politiku Republike« (str. 29), »birao diplomatske predstavnike Republike i to vecinom glasovac (st. 30), rasprav- Ijao 0 misijama pojedinih predstavnika, »isticao potrebu da bude dobro obavie- Sten« (str. 33); autor ovdje propusta spomenuti dobivanje obavjestenja s pomoéu brodova, koje je Republika slala u pojedine krajeve. »U instrukciji (uputa- ma) Senat je odredivao smjernice, stav pojedinih diplomatskih predstavnika, de- finirao njihovu zadaéu i cilj misije, ocrtavao pojedine poteze i unaprijed sastav- Ijao tekst najvaznijih izjava predstavnikac (str. 34). Ovo je autor popratio s neko- liko senatskih instrukcija, ali nazalost opet uglavnom iz XVIII. stolje¢a. Kako je bilo u prijainjim stoljeéima, to ostaje Gitaocu sasvim nepoznato. Time autor nije dao razvojnu nit, pa ni varijacije u instrukeijama, u kojima se upravo i zrealila snalaZljivost Senata u medunarodnoj situaciji. Takvih instrukeija ima iz XIV. i XV. st. doista vrlo ilustrativnih (usp. zbirke Geleich-Thalléczyja i Jorge). Bilo bi dobro upoznati razvoj forme i sadrzaja instrukeija, a upravo to uzalud éemo tra~ Ziti u ovo} knjiZici, ne samo kod instukcija nego i kod ostalih oblika diplomatske korespodencije. Autor negira tvrdnju (str. 39) Nika Gjivanoviéa i Mirka Deanovica, 345Historijski_ zbornik da je za vrijeme Marije Terezije bio Franjo Dziva Gunduliéa otpravnik poslova Re- publike u Betu. Zadréava se zatim na kredencijalu, rekredencijalu, ceremonijalu, mestru ceremonijala, Sifti i priru&niku »Titolarios. U drugoj glavi: »Dubrovatki diplomatski predstavnici«, autor, sluze¢i se po- dacima iz zbornika pravnih propisa »Liber viridis« i »Liber croceus«, zakljutuje, kako je dosad u znanstvenoj literaturi malo poznata injenica, »da je Dubrovnik veé u XIII. st. drzao konzule (prije Engleske, na primjer), da je gotovo istodobno s Venecijom donosio razne razradene propise s podruéja diplomacije, i to u doba, kada sve druge talijanske gradske republike osim Venecije 0 svemu tome Sute. da je dubrovatko Veliko vijeée od g. 1370, na primjer, propisalo, da izabrani po- klisari ne mogu prisustvovati raspravi o sastavljanju instrukeija, dok je Vene- cija... to propisala tek god. 1434... da je veé godine 1571., za ostalu Evropu raz~ mjerno rano, dubrovatko Veliko vijeée donijelo znaéajni zakljuéak 0 obavezi po- klisara, da na povratku sastave pismeni zavréni izvjeStaj (orapporte finales)« (str. 76). Ovi zakljutei su vrlo interesantni, ali im nedostaje potkrijepljenje svestra~ nijim komparativnim materijalom, sto ée autor vjerojatno u nastavku proutava- nja ovih pitanja i uéiniti, Paralelu u razvoju organa dubrovatke diplomacije na- suprot talijanske i evropske bilo bi bolje iznositi na osnovu izvornog materijala nego li prema podacima iz literature. Usput da spomenemo: ovo je jedino mijesto, gdje autor dublje zalazi u stariju povijest. U XVIIL st., prema autoru, diplomatski predstavnici Republike dijehli su se na izvanredne: poklisari haraéa i »vlastelin u Dalmacijix, zatim na redovne: agent, otpravnik poslova i opunomoéeni ministar. Autor se detaljno zadrZava na opisu putovanja, misiji i povratku poklisara haraga, koji su usput, ali ne uvijek, svra- éali i bosanskom pasi (njihovi kredencijali su mogli biti sastavljeni i na hrvatskom jeziku; primjer str. 95). Ispravlja nadalje tvrdnju L. Vojnoviéa, da su poklisari haraéa nosili u to doba tri kredencijala (str. 93). i konstatira, da je dubrovatki predstavnik u Zadru imao isk|jugivo naslov (nobile in Dalmazia« (str. 102). Suradnici diplomatskog predstavnika u XVIII. st. jesu: sekretar poslanstva, dragoman, konzuli (vrazgranata mreZa dubrovatkih konzularnih predstavnistava u XVIIL st. (oko 50) veéa je od austrijskec; str. 131) i kuriri, Po zavrSetku misije predstavnici su podnosili izvjeStaje, putni tro’ak i t. d. Autor ispravlja i tu L. Vo}- noviéa i dokazuje, da su se zavrSni izvjeStaji u XVII. st. upuéivali Senatu, a ne knezu. Zakljuuje, da je dubrovatka diplomacija bila »diplomacija male vlaste- oske i trgovatke republike. To joj je davalo obiljezje, okvir, omjer i sadrzaj« (str. 161). Opéenit je dojam, da autor nije jo3 dovoljno duboko uSao u materijal 0 Du- brovniku, ukoliko on ne zasijeca direktno u organizaciju diplomatske sluzbe. Kako se bez dobrog poznavanja cjelokupne dubrovatke povijesti, pogotovu ekonomske, ne moze dati ni potpuna slika ustrojstva dubrovatke diplomacije, ova knjizica, i pored najbolje nakane autora, pokazuje dosta praznina. Moze li se dati pru- rutnik © dubrovaékoj diplomaciji — a za tim je autor isao — na temelju ispisa iz dvaju zakonskih zbornika, prelistavSi za XVII. st. zavrine izvjeStaje (26 na broju!), a za XVIIL st. zakljutke Senata i »Ceremoniale I, IIx, ne sluzeéi se pri tome dovoljno ni Stampanom gradom za prosla stoljeéa? Da je autor analizirao barem jedan uspjeli potez dubrovatke diplomacije, davSi ga kroz prizmu organi- zacije diplomatske sluzbe, da se vidi kako je funkcionirao taj aparat u konkret- 346Ociene i prikazi nim medunarodnim odnosima, ne bi djelovao tako oskudno i jednostrano. Osim toga, neugodno se doimlje, sto autor sam sebe upravo ropski prepisuje, i to po Gitave strane, a da u biljeici uopée ne navodi, da je o tome veé pisao. Na pr. strane 107—110 priloga »Diplomatski ceremonijal u Dubrovniku u XVIII. stoljeéue, edgovaraju doslovno stranama 49—55 ove knjizice, uz jedini dodatak jednoga pozdravnog govora. Takvih primjera ima u njegovim radovima vise. Uza sve to su autorova razlaganja o organizaciji konzularne sluzbe u Dubrov- niku u XIV. st. i brojni arhivski ispisi iz XVIII st. nesumnjiv doprinos nagoj historiografiji. Josip Lucié Z. HERKOV, STATUT GRADA ZAGREBA OD GOD. 1732, — IZD. ARHIVA GRADA ZAGREBA I, ZAGREB 1952. Ovo se izdanje sastoji od dva dijela, od kojih prvi predstavlja uvod (Povijest statuta grada Zagreba od g. 1732 i Zbornika od g. 1773), a drugi izvorni materijal (Statut grada Zagreba od g. 1732 i Zbornik statuta grada Zagreba od g. 1773). Autor najprije govori 0 posebnom pravu donoienja samoupravnih propisa (ius statuendi) slobodnih gradova opée, upozoravajuéi na razliku koja u tom pogledu postoji u pravnome razvitku slobodnih gradova u Dalmaciji i onih u »sjevernoj Hrvatskoj«. Dok su, naime, prvi, sluze¢i se spomenutim pravom, stvorili samostalne zbornike gradskih statuta, u »hrvatskim slobodnim gradovimac nailazimo »tek od slugaja do sluéaja na pojedinaéne odredbe, koje se odnose na nutarnje uredenje gradske upravec (str. 5). Autorova je tvrdnja o toj razlici tofna, ali nije distinkeija izmedu spomenutih dviju grupa. Ako Zelimo govoriti o pofecima slobodnih gra- dova u XIII. st, onda nikako ne mozemo razlikovati »dalmatinske slobodne gra~ dovec od »hrvatskih slobodnih gradova« — predpostavivsi da pod posljednjom gru- pom pomisljamo prije svega na gradove u srednjovjekovnoj Slavoniji, t. j. od Gvo- zda do Drave. Treba dakle da govorimo o razvitku gradova wu Slavoniji, kao onoj posebnoj vrsti gradova, koja je karakteristitna za XIII. stoljeée. No da li mozemo ina samom podrudju Slavonije uopéiti spomenutu tvrdnju? Da li se mogu uistinu smatrati isprave, koje su dobivali slobodni gradovi, »temeljnim gradskim statutom« u svim privilegiranim gradovima na podruéju Slavonije? To nesumnjivo vrijedi za one gradove, koji su uspjeli da do potetka XVII. st. satuvaju neposrednu podrede~ nost kralju odnosno taverniku, te su se stoga nazivali kraljevskim slobodnim gra- dovima. Ali Sto je 5 ostalima, koji su nekada takoder imali svoje isprave? Da li su Jastrebarsko, Samobor, Perna, Virovitica, Petrinja, Vukovar i t. d., Koji su dobili privilegija u XIII. st., imali takoder ius statuendi? Svakako bi bilo potrebno isp’ tati, ukoliko su nekadaSnji slobodni gradovi iz doba Arpadoviéa promijenili svoj pravni polo%aj kada su dosli pod razlizitu vlastelu. Kao najizrazitiji primjer ove grupe gradova u Slavoniji navodi autor »grad Zagreb, sa podrutja kojega je saéuvan zbornik gradskih zakona i statuta, sastavijen w 15, stoljeéu« (6). Za ovu netotnu tvrdnju snosi ponesto krivicu Kukuljevié, koji je najstarije zakone Gradeca stampao pod naslovom: »Zakonik grada Zagreba od 1242 do 1429 (Arkiv I, 185). Autor naime, upravo na osnovu Kukuljeviéa tvrdi, da su, »u pomanjkanju drugih statuta, u tom zborniku na prvom mjestu uvrétene od- redbe Zlatne bule, kojom je kralj Bela godine 1242. priznao Zagrebu_sloboitine 347HISTORIJS KI ZBORNIKHISTORIJIJSKI2Z2BORNIK CASOPIS POVIJESNOG DRUSTVA HRVATSKE Ureduje Redakcioni odbor: Oleg Mandié, JakSa Ravlié i Jaroslav Sidak (glavni i odgovorni urednik). Rukopisi za razmjenu Salju se na adresu: Historiiski seminar, Filozofski fakultet, Zagreb, Trg Marsala Tita 14. Narudzbe za Historijski zbornik prima »Skolska knjiga«, Zagreb, Tica 28. SADRZAJ OLEG MANDIC, Bratstvo u ranosrednjovjekovnoj Hrvatskoj . . IVO MILIC, Porijeklo prava blizike na prvokup i otkup nekretnina . MIRJANA GROSS, Neke karakteristike socijalne demokracije u Hrvatskoj iSlavoniji, 2 ee OCJENE I PRIKAZI J. Bésendorfer, Agrarni odnosi u Slavoniji (N. KLAIC — R. BICANIC) D, Roller, Dubrovatki zanati u XV. i XVI. stoljeéu. (J. TADIC) . Novi prilozi o dubrovaékoj diplomaciji. (J. LUCIC) . . . 1 1 Z. Herkov, Statut grada Zagreba od god. 1732. (N. KLAIC) . R. Besarovié, Vaso Pelagié (M. EKMECIC) 6 lol Izdanja staroslavenskog instituta. (L. KOSUTA) . boooc. Tabula Hebana. (M. VEDRIS) . . . ) ) ee ee ee CASOPISI Prilozi za orijentalnu filologiju i istoriju jugostov. naroda pod turskom via~ davinom, Ti IL (S.M. TRALJIC) . oe : Istoriski glasnik 1951, br. 12. J. LUCIC) 2. 5 oo 60 Godignjak Istor. drustva Vojvodine 1951. (F. MOACANIN) |... Zbornike radova Instituta za proutavanje knjizevnosti SAN 2, 1952. (J. RAVLIC) . - 6 aa Atti e memorie della Societa istriana dt archeologia e storia patra, N.S. 1952. (N. ZIG)... ee : 5 oa Historische Zeitschrift — u povodu 90- godin ice Zivota F, Meineckes. (ML. GROSS). ar Boo 0 Archives d'histoire du droit orfental — Revue intern. des droits de Yanti- quité I, 1952. (K. BASTAIC). 2... ee ee ZNANSTVENE USTANOVE JOSIP BUTURAG, Dréavni arhiy u Zagrebu. 5. ar) BILJESKE »Da li su Bosanci u XVIL v. znali za bogomile?« (S. M. TRALJIC) . Nase historijske éitanke. (S.M. TRALJIC). . . . 7 G. Skrivanié, Dnevnik Dubrovéanina M. Pesi¢a o PoZarevatkom mirovnom Kongresu 1718 g. (J. LUCIC). . : V. Pelagié, Izabrani spisi I, 1952. (M. EKMECIC) . Ekonomisti XVII. i XVIII. stoljeéa. (D, NESIC) . Strana 225—298 298—310 311323 325823 333343 344347 347350 350354 354360 360365 367372 372-376 376380 380—383 384386 386—390 390-394 395—408 409—410 410413 413414 414415 415—419