Evolucija Zemlje i ovjeka i utjecaj zvijezda 1/14

Stvaranje svijeta i ovjeka, stanje Saturna, Sunca

i Mjeseca u zemljinoj evoluciji
Dornach, 30.lipnja 1924
Rudolf Steiner: Dobro jutro, gospodo! Je li netko
mislio na pitanje?
G.Dollinger: elio bih pitati da li bi Dr.Steiner
ponovno govorio o stvaranju svijeta i ovjeka.
Ima mnogo novo pridolih koji to jo nisu uli.
Dr. Steiner: Pitano je da li mogu ponovno govoriti
o stvaranju svijeta i ovjeanstva, poto su ovdje
mnogi novi radnici. To u napraviti tako da
najprije opiem originalne uvjete na Zemlji, koji
su vodili s jedne strane prema svemu to vidimo
oko nas a s druge strane do ovjeka.
ovjek je stvarno vrlo, vrlo komplicirano bie. Ako
ljudi misle da e ga moi razumjeti secirajui
ljudski le, varaju se, naravno da nee doi do
podviga razumijevanja. Ba kao to malo mogu
razumjeti svijet oko nas ako je sve to rade
sakupljanje kamenja i biljaka i prouavanje
pojedinih primjerka. Moramo moi dokuiti da na
prvi pogled ono to prouavamo ne pokazuje ono
to u stvari je.
Vidite, ako gledamo le, moda odmah nakon to
je ovjek umro on jo ima istu formu, ako je
moda malo bljei moemo vidjeti da ga se
smrt doepala, ali jo ima istu formu koju je imao

dok je bio iv. Ali promislite: kako ovaj le

eventualno izgleda ako ga nismo kremirali ve
pustili da se raspada? On je uniten; u njemu vie
ne djeluje nita to ga moe ponovno izgraditi; on
je definitivno uniten.
Poetak Biblije se prilino podsmjehuje, i zaista
opravdano, kada se shvati da govori da je jednom
neki bog formirao ovjeka iz busena zemlje. Ljudi
gledaju na to kao na nemogue i naravno da su u
pravu. Ni jedan bog se ne moe pojaviti i
napraviti ljudsko bie iz grumena zemlje; to ne bi
bio vie ovjek nego to je to statua, koliko god
slina forma bila ne vie nego to lutka koju
dijete napravi moe hodati. Tako se ljudi s
pravom smiju kada se pretpostavi da je neko
boanstvo napravilo ovjeka od grumena zemlje.
Taj le koji gledamo je, u stvari, nakon odreenog
vremena upravo takav grumen zemlje koji u
grobu postaje nekako dekomponiran, razgraen.
Dakle vjerovati da ljudsko bie moe biti
napravljeno od onog to tada imamo ispred nas je
velika ludost.
Vidite, u jednu ruku danas se navodi da nije tono
pretpostaviti da ovjek moe biti formiran od
grumena zemlje; u drugu ruku doputeno mu je
pretpostaviti da se sastoji od same zemlje. Ako
elimo biti logini, tada ni jedno nije bolje od
drugog. Treba biti jasno da dok je ovjek tamo bio
iv u njemu je bilo neto to mu je dalo oblik i
formu, a kada to vie nije u njemu vie ne moe
zadrati svoju formu. Tu formu mu ne daju

prirodne sile; prirodne sile samo lome na

dijelove, ne ine da raste. Dakle moramo ii
natrag do due i duha ovjeka, pod ijom je
kontrolom dok god je iv.
Kada gledamo izvana beivotni kamen, ako
mislimo da je uvijek bio takav kakav je danas, to
je kao kada bi za le rekli da je uvijek bio ovakav
ak i dok je ovjek bio iv. Kamenje koje danas
vidimo vani u svijetu, stijene, planine, upravo su
isto to i le; u stvari, one jesu le! Nisu uvijek
bile kakve su danas. Ba kao to ni ljudski le nije
uvijek bio to je sada kada su ga dua i duh
napustili, dakle ono to vidimo vani nije uvijek
bilo u sadanjem stanju. injenica da biljke rastu
na beivotnom leu, odnosno, na stijenju, ne
treba nas iznenaditi; jer kada se le raspada,
svakakve sitne biljke i ivotinje rastu od njega.
Naravno, ono to je vani u prirodi izgleda
predivno, a ono to vidimo na leu kada svakakve
biljke rastu iz njega ne izgleda lijepo. Ali to je
samo zato jer je jedan gigantske veliine a drugi
mali. Kada mi ne bi bili ljudska bia ve male
bube koje puu po raspadajuem leu i mogli
misliti kao ljudska bia, na kosti lea bi gledali
kao na stijene. Smatrali bi ono to se raspalo kao
kr i stijene; vidjeli bi poto smo sitne bube
velike ume u onom to raste na leu; imali bi
cijeli svijet za divljenje i ne bismo kao sada mislili
da je odvratan.
Ba kao to moramo ii natrag do onog to je
ovjek bio prije nego je umro, tako, u sluaju

Zemlje i naeg okruenja, moramo ii natrag do

onog to je jednom ivjelo u svemu to je danas
beivotno, prije negoli je zaista Zemlja u cjelini
umrla. Da Zemlja u cjelini nije umrla tu ne bi
moglo biti ljudskih bia. Ljudska bia su paraziti,
takorei, na sadanjoj Zemlji. Zemlja je jednom
bila iva; mogla je misliti kao to vi i ja sada
mislimo. Ali tek kada je postala le mogla je
stvoriti ljudsku rasu. To je neto to svatko moe
dokuiti ako samo misli. Ali ljudi danas ne ele
misliti. Ipak treba misliti ako emo doi do istine.
Moramo, prema tome, zamisliti da je ono to je
danas vrsta stijena na kojoj rastu biljke, i tako
dalje, izvorno bilo potpuno razliito. Izvorno je tu
bilo ivo, mislee, kozmiko tijelo - ivo, mislee,
kozmiko tijelo!
Ovdje sam esto govorio: to danas ljudi
zamiljaju? Zamiljaju da je izvorno bila gigantska
izmaglica, da je ta prvobitna magla dola u
rotaciju, da su se planeti onda razdvojili, da je
Sunce postalo centar. To se sasvim rano ui djecu,
i napravljen je mali eksperiment da bi pokazali da
je zaista sve tako poelo. Par kapi ulja je
stavljeno u au vode; puta se da ulje pliva u
vodi. Komad kartona ima pin provuen kroz
njega; zatim se pomou pina napravi da se karton
okree; male uljne kapi se razdvajaju, nastavlja
se okretanje, i formira se sitni planetarni sustav
sa suncem u sredini.
Dakle sada, obino je vrlina ako netko moe
zaboraviti sebe, ali u ovom sluaju uitelj ne bi

trebao! Kada radi ovaj eksperiment, trebao bi

tada rei djeci: Tamo vani u univerzumu je
gigantski uitelj koji je napravio rotaciju!
Ono to iznosi je nepromiljenost ne zato jer
injenice obvezuju na nepromiljenost, ve zato
jer netko takav eli biti. Ali tako se ne dolazi do
istine.
Moramo prema tome zamisliti ne gigantskog
uitelja kako tamo rotira svjetsku maglicu, ve da
je bilo neto u samoj magli to se moglo kretati i
tako dalje. Ali tu se vraamo na ivo. Ako elimo
rotirati, ne trebamo pin postavljen kroz nas s
kojim nas uitelj rotira.
To nije za nas; mi moemo sami rotirati. Ovu
razrednu vrstu prvobitne magle treba rotirati
uitelj. Ali ako je iva i moe osjeati i misliti,
tada ne treba kozmikog uitelja; moe sama
uzrokovati rotaciju.
Dakle moramo predstaviti da ono to je danas
oko nas beivotno da je jednom bilo ivo, bilo
osjetilno, bilo kozmiko bie. Ako dalje gledamo,
bio je ak veliki broj kozmikih bia koji animiraju
cjelinu. Izvorni uvjeti u svijetu su prema tome
takvi zbog injenice da je unutar supstance bio
Duh.
to je to to lei ispod svega materijalnog?
Zamislite da u ruci imam grumen olova, to jest,
vrste tvari, potpuno vrste tvari. Ako sada
stavim to olovo na uareno eljezo ili na bilo to
uareno, na vatru, pretvara se u fluid. Ako jo

dalje radim na njemu s vatrom, cijelo olovo

nestane; ono ispari, i ne vidim vie od njega
nita. Isto je sa svim supstancama. O emu zavisi
da li je supstanca vrsta? Zavisi o tome kolika je
toplina u njoj. Pojavnost supstance ovisi samo o
tome koliko je topline u njoj.
Znate, danas se moe zrak napraviti tekuim,
tada imamo tekui zrak. Zrak koji imamo u
okruenju je samo zraan, plinovit, dok god
sadri odreenu koliinu topline. A voda voda
je fluid, ali moe takoer postati led i prema tome
vrsta. Ako imamo odreenu nisku temperaturu
na naoj Zemlji nee biti vode, ve samo leda.
Sada otiimo u planine: tamo nalazimo vrsti
granit ili druge vrste stijene. Ali kada bi tamo
bilo silno toplo, ne bi bilo vrstog granita; bio bi
fluid i otjecao kao voda u naim potocima.
Koji je stvarno onda izvorni element koji ini
stvari vrstima ili fluidnima ili plinovitima? To je
toplina! I dok tamo najprije nema topline, nita
ne moe biti vrsto ili fluidno. Dakle moemo rei
da je toplina ili vatra to je na poetku u osnovi
svega.
To je pokazalo i istraivanje duhovne znanosti ili
antropozofije. Duhovna znanost pokazuje da
izvorno tamo nije bilo prvobitne magle, beivotne
magle, ve da je na poetku tamo bila iva
toplina, jednostavno iva toplina. Dakle ja u
pretpostaviti da je izvorno kozmiko tijelo bila
iva toplina. [Vidi crte crveno.] U mojoj Tajnoj
znanosti nazvao sam to originalno stanje topline

Stanje Saturna ; tako ga zovu od drevnih

vremena, i premda treba imati ime, nije ime ono
to je bitno. Ima, u stvari, nekakve veze s
kozmikim tijelom Saturn, ali sada neemo u to
ulaziti.

U tom originalnom stanju nije jo bilo vrstih tijela niti

zraka, samo toplina; ali toplina je ivjela. Kada se danas
sledite, to se va ego sledio; kada se danas znojite, to se
znoji va ego, jer je postalo strano vrue. Uvijek ste u
toplini, nekad vruini, nekad hladnoi, ali uvijek u nekoj
vrsti topline. U stvari, danas jo uvijek moemo vidjeti
da ovjek ivi u toplini. Ljudsko bie ivi potpuno u
toplini.
Kada moderna znanost kae da je u poetku postojala
velika toplina, na odreeni nain je u pravu; ali kada
misli da je ta velika toplina bila mrtva, tada se vara. Bila
je ivo kozmiko bie, potpuno ivo kozmiko bie.
Sada je prva stvar u vezi tog toplinskog bia bila
hlaenje. Stvari se stalno hlade. I to se dogaa onda
kada nije bilo niega ve se toplina hladi? Pojavljuje se
zrak, zrak, plinovito stanje. Jer ako nastavljamo
zagrijavati vrsti objekt, u toplini se formira plin; ali
kada se neto to jo nije supstanca hladi odozgo prema
dolje, najprije se formira zrak. Dakle moemo rei da je
drugo stanje do kojeg je dolo bilo plinovito, definitivno

zrano. [Vidi crte - zeleno.]

U onom to je formirano, u izvjesnom smislu, kao drugo
kozmiko tijelo sve je zrak. Jo nema vode, nieg vrstog
unutar njega; sastoji se potpuno od zraka.
Dakle sada imamo drugo stanje koje se formiralo tijekom
vremena. Vidite, u ovom drugom stanju razvilo se jo
neto s onim to je ve bilo tamo. Ovo drugo stanje sam
u mojoj Tajnoj znanosti nazvao "Sunce"; to nije bilo
sadanje Sunce, ve vrsta stanja Sunca, topla zrana
magla. Sadanje Sunce, kao to sam rekao, nije to, niti
je ono to je originalno bilo ovo drugo kozmiko tijelo.
Tako imamo drugo kozmiko tijelo formirano od prvog;
prvo je bilo ista toplina, drugo je bilo prirode zraka.
ovjek moe ivjeti u toplini kao dua. Toplina daje dui
ulni osjeaj i ne unitava je. Meutim, unitava tijelo;
ako bi bio baen u vatru moje tijelo bi bilo uniteno ali
ne i moja dua. (O ovom emo preciznije govoriti kasnije,
jer naravno pitanje treba razmotriti detaljno.) Iz tog
razloga su ljudska bia ve mogla ivjeti kao due za
vrijeme prvog, Saturnova, stanja. Ali premda je tada
ovjek mogao ivjeti, ivotinja nije mogla, jer u sluaju
ivotinje kada je tijelo uniteno strada i element due
takoer. Vatra ima utjecaja na duevni element ivotinje.
U prvom stanju, prema tome, imamo ve prisutnog
ovjeka ali ne i ivotinju.
Kada se odvila transformacija u stanje Sunca [vidi crte],
bila su tamo i ljudska bia i ivotinje. To je vana
injenica. Nije tono da su tamo izvorno bile ivotinje i
da se ovjek razvio od njih. Tamo je bio izvorno ovjek i
ivotinje su evoluirale iz onog to nije moglo postati
ovjek. Naravno da ljudska bia nisu ila okolo na dvije
noge kada je tamo bila samo toplina oito da nisu.
ivjela su u toplini i bila su lebdea bia; imala su samo
stanje topline. Tada kako je to metamorfoziralo u zranotoplinsko tijelo, formirane su ivotinje i pojavile su se
kraj ovjeka. Dakle ivotinje zaista imaju veze s
ovjekom, ali su se razvile tek kasnije tijekom evolucije
svijeta.

to se sada jo dogodilo? Toplina se smanjila, i kako se

postepeno smanjivala, nije formiran samo zrak ve
takoer i voda. Tako imamo tree kozmiko tijelo. [Vidi
sliku uto.] Nazvao sam ga Mjesec jer je bio pomalo
slino naem sadanjem Mjesecu. Bio je vodeno,
potpuno vodeno tijelo. Zrak i toplina su naravno ostali,
ali se sada pojavila voda koja nije bila prisutna kod
drugog stanja. Nakon pojave vode tamo je mogao biti
ovjek, koji je ve bio tamo, ivotinje, i, izranjajui iz
vode, biljke. Biljke su izvorno rasle iz vode, ne iz zemlje.
Dakle imamo ovjeka, ivotinju, biljku.
Vidite, biljke izgleda da rastu iz zemlje, ali da zemlja ne
sadri vodu, ni jedna biljka ne bi rasla; za rast trebaju
vodu. Postoje takoer kao to znate, vodene biljke, i o
izvornim biljkama moete misliti kao da su sline njima;
originalne biljke su plivale u vodi.
Takoer i ivotinje morate sebi predstaviti kao plivajue
ivotinje a u prethodnom, drugom stanju, ak i kao
letee ivotinje.
Neto je jo zaostalo od svega to je izvorno bilo. Za
vrijeme Suneva stanja, kada su postojali samo ovjek i
ivotinje, sve je moralo letjeti, i poto je zrak bio
preostao i jo postoji, te letee kreature imaju svoje
nasljednike. Nae sadanje ptice su nasljednici
originalnih ivotinja koje su se razvile tijekom Suneva
perioda. Meutim, u to vrijeme nisu bile kakve su danas.
Ta ivotinjska stvorenja sastojala su se samo od zraka;
bili su zrani oblaci. Ovdje, kasnije [stanje Mjeseca],
imaju u sebi vodu. Danas pogledajmo pticu. Obino se
ptice promatraju vrlo nesmotreno. Ako emo oslikati
ivotinje kako su postojale tijekom stanja Sunca,
moramo rei da su se sastojale samo od zraka; bile su
lebdei zrani oblaci. Dok danas gledamo ptice, moramo
shvatiti da imaju uplje kosti ispunjene zrakom. Vrlo je
zanimljivo to vidjeti kod dananjih ptica. U ptici je svuda
zrak, u kostima, svuda!
Odbacite sve to nije zrak i dobijete zrano bie pticu.
Ako ne bi imala ovaj zrak, ne bi uope mogla letjeti. Ima
uplje kosti; unutra, to je zrana ptica, podsjea nas na

prethodne uvjete. Ostatak tijela oko toga je graen u

kasnija vremena. Ptice su stvarno nasljednici stanja
Sunca.
Pogledajte modernog ovjeka: moe ivjeti u zraku, ali
ne moe letjeti; preteak je za letenje. Nije za sebe
oblikovao uplje kosti kao ptica, inae bi i on mogao
letjeti. Tada ne bi imao samo lopatice, ve bi se njegove
lopatice irile u krila. Ljudsko bie jo ima rudimente
krila gore u lopaticama; ako bi one izrasle, mogao bi
letjeti.
Tako ovjek ivi u zraku koji ga okruuje. Ali ovaj zrak
mora sadravati paru. ovjek ne moe ivjeti u isto
suhom zraku; treba fluide.
Meutim, postoji stanje, u kojem ljudsko bie ne moe
ivjeti u zraku: to je najranije ljudsko stanje, embrio. Ove
stvari treba gledati ispravno. Za vrijeme vremena
embriona ljudski zametak ili embrio dobiva zrak i sve to
treba od tijela majke. Mora biti u neem ivom.
Vidite, to je ovako: Ako je ljudski embrio operacijom
odstranjen iz tijela majke, jo ne moe ivjeti u zraku. Za
vrijeme stanja embriona ljudsko bie treba imati ivo
okruenje. U vrijeme kada su postojali ovjek, ivotinje i
biljke, ali jo ne stijene i minerali kakve imamo danas,
sve je bilo ivo i ovjek je ivio okruen s onim to je ivo
ba kao to sada ivi kao embrio u tijelu majke. On
prirodno raste. Mislite na ovo: Da se nismo morali roditi i
ivjeti u zraku i sami disati, tada bi na isjeak ivota
zavrio s roenjem.
Kao embrio svi moemo ivjeti samo deset lunarnih
mjeseci. U stvari, postoje takva stvorenja koja ive samo
deset mjeseci; ona ne dolaze na vanjski zrak ve uzimaju
zrak unutar ivog okruenja. Tako je davno bilo i s
ovjekom. On je naravno stario, ali nikada nije izlazio iz
ivog elementa. Stalno je ivio u takvom stanju. Nije
napredovao do roenja; ivio je kao embrio. U to vrijeme
jo nije bilo minerala, ni stijena.
Ako se danas secira tijelo ljudskog bia, isti vapnenaki

karbonat e se nai u njegovim kostima kao to ga

nalazite ovdje u planinama Jure. Sada u tijelu postoji
mineralna supstanca koja nije postojala u ranijem stanju.
U embriju takoer, posebno u prvim mjesecima, nema
naslage minerala; sve je jo fluidno, samo neznatno
zgusnuto. I tako je bilo i za vrijeme tog ranijeg stanja;
ovjek jo nije bio koat, imao je, najvie, hrskavicu. Na
takvo ljudsko bie danas nas podsjea jedino ljudski
embrio. Zato ljudski embrio ne moe odmah izai iz
tijela majke? Zato jer je dananji svijet razliit. Dok je
trajao Stari Mjesec sada u ga zvati Stari Mjesec,
poto nije sadanji Mjesec ve prijanje stanje Zemlje
dok je trajao period Starog Mjeseca, cijela Zemlja je bila
utroba, iznutra iva, stvarna utroba. Nita jo nije bilo
od stijena ili minerala. Sve je bilo gigantska utroba, i
moemo rei da je naa sadanja Zemlja nastala iz ove
gigantske utrobe.
Ogromna utroba ranije nije uope postojala. to je onda
bila? Dakle, u stvari, ranije je bilo neto drugo.
Razmotrimo to je dolo prije. Vidite, ako e se ljudsko
bie razviti u tijelu majke, ako e biti embrio, mora
najprije biti zaeto. Odvija se zaee. Ali zar nita ne
prethodi zaeu? Ono to prethodi je mjesenica ene; to
je ono to prethodi. Veoma poseban proces se odvija u
enskom organizmu koji je povezan s iskljuenjem krvi.
Ali to nije jedina stvar; to je samo fiziki aspekt. Svaki
puta kada je krv potisnuta u isto vrijeme je roeno neto
od duhovne prirode, i to ostaje. Ne postaje fiziko, jer se
nije odigralo zaee. Duhovno duevni element ostaje
bez da postane fiziko ljudsko tijelo. Ono to za ljudsko
bie mora biti tamo prije zaea bilo je takoer tamo za
vrijeme kozmikog stanja Sunca! Cijelo Sunce je bilo
kozmiko bie koje je s vremena na vrijeme potiskivalo
neto duhovno. Tako su ovjek i ivotinja ivjeli u stanju
slinom zranom, izgurani, izbaeni od cijelog tog tijela.
Izmeu jednog stanja (Sunce) i drugog (Mjesec), dolo je
do toga da je ljudsko bie postalo fiziko bie u vodi.
Prije je bilo fiziko bie samo u zraku. Tijekom ovog
stanja Mjeseca imamo neto slino zaeu, ali jo nita
slino roenju. Kakva je bila priroda ovog zaea za
vrijeme drevnog stanja Mjeseca?

Tamo je bio Mjesec, potpuno ensko bie, i ne sueljava

se s mukim biem, ve sa svime to je u to vrijeme bilo
izvan kozmikog tijela. Vani su bila mnoga kozmika
tijela koja su vrila utjecaj. Sada dolazi crte kojeg sam
ovdje ve napravio.
Tako je ovo kozmiko tijelo bilo tamo i oko njega druga
kozmika tijela, vrei utjecaj na najrazliitije naine.
Izvana je dolazilo sjemenje i oploivalo cijelu MjesecZemlju. I da ste mogli ivjeti u to vrijeme i stupiti na ovo
prvobitno kozmiko tijelo, i kada bi vidjeli da dolaze
svakakve kaplje ne biste rekli to je kia, kao to se
danas kae. U to vrijeme bi rekli, Zemlja je oploena.
Bile su sezone kada je oploujue sjeme dolazilo iz svih
smjerova, i druge kada je sazrijevalo i vie nije dolazilo.
Tako je u to vrijeme bila kozmika oplodnja. Ali ljudsko
bie nije bilo roeno, samo oploeno; samo se pojavilo
zaeem. Ljudska bia su se javljala iz cijelog Zemaljskog
tijela, ili Mjeseeva tijela, kako je bilo tada. Na isti nain
je oplodnja iz cijelog kozmikog okruenja dola i za
ivotinje i biljke.
Sada je kroz daljnje hlaenje dolo do ovrivanja
svega to je tada ivjelo kao ovjek, ivotinja, i biljka.
Tamo, u stanju Mjeseca jo imamo posla s vodom,
uglavnom, stvrdnjavanjem preko hlaenja. Ovdje na
Zemlji se javlja vrsto, mineralno. Dakle sada imamo
etvrto stanje [vidi crte]: to je naa Zemlja kakvu danas
imamo, i ona sadri ovjeka, ivotinju, biljku, mineral.
Samo pogledajmo to je ptica, na primjer, postala na
Zemlji. Tijekom ovog vremena (stanja Sunca) ptica je jo
bila vrsta zrane vree, nije se sastojala od nieg osim
zraka, mase zraka koja zajedno pluta. Zatim tijekom
ovog vremena (stanje Mjeseca) postala je vodena,
zgusnuta vodena stvar, i lebdjela je poput vrsta oblaka
samo ne kao nai oblaci nego ve sadravajui formu.
Ono to su za nas bezobline vodene strukture tada su
bili oblici. Postojala je forma kostura, ali je bila fluidna.
Sada dolazi mineralni element, ali to je bilo pripojeno
samo onome to je vodena struktura. Karbonat vapna,

fosfatno vapno i tako dalje izraslo je duinom kostura,

formirajui vrste kosti. Dakle najprije imamo zranu
pticu, zatim vodenu pticu, i na kraju vrstu zemaljsku
pticu.
To ne moe biti isto u sluaju ovjeka. ovjek ne moe
jednostavno sebi pripojiti ono to se jedino javlja kao
mineral za vrijeme njegovog perioda embrija. Ptica to
moe zato? Vidite, ptica je stekla svoju zranu formu
ovdje (Stanje Sunca); zatim je ivjela u stanju vode. Za
nju je esencijalno da ne dopusti da mineral doe previe
blizu za vrijeme njenog stanja zametka. Ako bi joj
mineralno dolo prerano, tada bi postala upravo
mineralna i vrsta. Ptica je dok se razvija jo nekako
vodena i fluidna; mineralno joj, meutim, eli prii. to
ptica radi? Dakle, gura vani, ini neto oko sebe, radi
oko sebe ljusku jajeta! To je mineralni element.
Ljuska jaja ostaje dokle god se ptica mora iznutra tititi
od mineralnog; odnosno, dok god mora ostati fluidna.
Razlog za to je to je ptica nastala tek za vrijeme drugog
stanja Zemlje. Da je bila tamo tijekom prvog stanja, sada
bi bila mnogo osjetljivija na toplinu nego to u stvari je.
Poto u to vrijeme nije bila tamo, sada moe formirati
vrstu ljusku jaja oko sebe.
ovjek je ve bio prisutan tijekom prvog stanja Zemlje,
stanja topline, i prema tome ne moe sada odlagati
mineralno dok je u stanju embrija. Ne moe izgraditi
ljusku jaja; mora biti drugaije organiziran. On mora
uzeti mineralni element od utrobe, i tako mineralnu
formaciju imamo ve u embriju na kraju njegovog
razvoja. ovjek mora apsorbirati neto minerala iz
utrobe; prema tome, utroba mora ve posjedovati
mineralno koje e biti apsorbirano. Dakle u sluaju
ovjeka mineralni element je pripojen sasvim drugaije.
Ptica ima zrakom ispunjene kosti; ljudska bia imaju
kosti ispunjene sri, vrlo razliite od kostiju ptica. Preko
injenice da nae imaju tu sr ljudska majka moe
snabdjeti mineralnom supstancom embrio unutar nje. Ali
jednom kada je snabdjeveno mineralnim elementom,
ljudsko bie ne moe vie ivjeti u okruenju utrobe i
mora postepeno biti roeno. Najprije mora priskrbiti

mineralne sastojke. Kod ptice se ne radi o raanju, ve

miljenju vani iz ljuske jaja; ovjek je roen bez ljuske
jaja. Zato? Jer se ovjek pojavio ranije i prema tome sve
treba biti napravljeno preko topline a ne preko zraka.
Iz ovog moete shvatiti razlike koje jo postoje i danas
se mogu uoiti. Razlike izmeu ivotinje-jaja i takvog
bia kakav je ovjek, a takoer i vii sisavci, lee u
injenici da je ovjek daleko stariji nego, na primjer,
ptije vrste, daleko stariji od minerala. Prema tome, dok
je sasvim mlad, tijekom stanja embrija u utrobi, on mora
biti zatien od mineralne prirode i moe mu se dati
samo pripremljeni mineral koji dolazi od majke. U stvari,
mineralni element pripremljen u majinu tijelu mora mu
se ak i izvjesno vrijeme nakon roenja davati u
majinom mlijeku! Dok ptica moe odmah biti hranjena
vanjskim supstancama, ovjek i vie ivotinje mogu biti
hranjeni jedino onim to daje majino tijelo.
Ono to ljudsko bie ima danas u naem sadanjem
stanju Zemlje od majina tijela imao je tijekom
prethodnog kozmikog stanja od zraka, od okruenja.
Ono to je imao oko sebe tijekom cijelog ivota bilo je
prirode mlijeka. Na dananji zrak sadri kisik i duik ali
relativno malo ugljika i vodika i posebno malo, vrlo malo
sumpora. Oni su nestali. Tijekom stanja Mjeseca je bilo
drugaije; u zraku u okruenju nije bilo samo kisika i
duika ve takoer vodika, ugljika, sumpora. To je oko
Mjeseca tvorilo vrstu mlijene kae u kojoj je postojao
ivot. Danas ovjek jo ivi u razrijeenoj mlijenoj kaici
prije nego se rodi! Jer mlijeko tek nakon njegova roenja
ide u grudi; prije roenja ono je u onim dijelovima
enskog tijela gdje lei ljudski embrio. To je zapanjujue,
da procesi u majinom organizmu koji prije roenja
pripadaju maternici nakon toga idu u prsi. I tako je
stanje Mjeseca jo sauvano u ovjeku prije nego je
roen, i aktualno stanje Zemlje dolazi tek u trenutku
roenja a priroda Mjeseca je jo prisutna u mlijeku
prsiju.
Ovako treba objanjavati stvari povezane s porijeklom
Zemlje i ovjeanstva. Ako se ljudi ne usmjere prema

duhovnoj znanosti, jednostavno ne mogu rijeiti

misteriju zato se ptica lee iz jaja i moe odmah biti
hranjena vanjskim supstancama, dok se ljudsko bie ne
moe izlei iz jaja i mora izai iz utrobe da se hrani
majinim mlijekom. Zato je to tako? To je zato jer je
ptica nastala kasnije i prema tome je vanjsko bie.
ovjek je nastao ranije, i kada je prolazio stanje Mjeseca,
nije jo toliko bio ovrsnut kao ptica. Stoga ni danas jo
nije toliko ovrsnut; jo mora biti vie zatien, jer ima
unutar sebe mnogo vie od originalnih uvjeta.
Poto ljudi u cjelini danas vie ne mogu ispravni misliti,
krivo razumiju ono to na Zemlji postoji kao biljka,
ivotinja, i ovjek. Tako se pojavio darwinistiki
materijalizam, koji je vjerovao da su tu ivotinje bile
prve i da se ovjek jednostavno razvio od ivotinja.
Tono je da je sa svojom vanjskom formom ovjek
povezan s ivotinjama, ali on je postojao ranije, i
ivotinje su se stvarno razvile kasnije nakon to je svijet
proao kroz transformaciju. I tako moemo rei da
ivotinje koje sada vidimo predstavljaju ranije stanje
kada su zaista bile bliskije povezane s ovjekom. Ali ne
smijemo sebi nikad dopustiti stav da se od sadanjih
ivotinja moglo pojaviti ljudsko bie. To je u potpunosti
pogrena ideja.
Sada skrenimo pogled ne na ptiju vrstu ve na ribe.
Ptije vrste su se razvile iz zraka, riblje vrste od vode.
Sve do onog to zovemo stanje Mjeseca nisu se ranija
zrana pticolika bia transformirala na takav nain da su
postala ribolika zbog vode. Pticolikim biima je
dodana riba. Moe se rei da su ribe ptice koje su
postale vodene, ptice primljene od vode. Iz ovog moete
vidjeti da su se ribe pojavile kasnije od ptica; pojavile su
se kada je tamo bio vodeni element, odnosno, tijekom
perioda Starog Mjeseca.
I sada vie neete biti zaprepateni da je sve to je okolo
plivalo u vodenom stanju tijekom vremena Starog
Mjeseca izgledalo riboliko. Ptice su izgledale riboliko
usprkos letenju u zraku i lakoi. Sve je bilo riboliko. Sada
je ovo zanimljivo: ako danas gledamo ljudski embrio oko

21-og ili 22-og dana nakon zaea, kako izgleda? Tamo

pliva u fluidnom elementu u majinu tijelu, i stvarno
izgleda kao mala riba! Ljudsko je bie stvarno imalo taj
oblik tijekom perioda drevnog Mjeseca i jo ga ima u
treem tjednu trudnoe; ono ga je sauvalo.
Moete rei, znai, da se ovjek gradio iz ovog obrasca
Starog Mjeseca, i jo moemo vidjeti iz oblika ribe koji je
imao kao embrio kako se izgraivao. Kada promatramo
sadanji svijet, svugdje vidimo kako je prije sve imalo
ivot, ba kao to i za le znamo da je ranije imao ivot.
Dakle danas sam vam opisao ranije stanje onog to sada
na Zemlji imamo kao mineralno. Gledamo na le i
kaemo da on ne moe vie pomicati noge, ruke, otvoriti
usta ili oi sve je postalo nepokretno; ipak nas to vodi
natrag na stanje kada se sve moglo pokretati noge,
ruke, ake kada su se oi mogle otvoriti. Na potpuno
isti nain gledamo oko nas le Zemlje, ostatke ivog
tijela, u kojem ovjek i ivotinje jo okolo lutaju, i
gledamo natrag na vrijeme kada je cijela Zemlja jednom
bila iva.
Ali ima tu jo neto. Rekao sam da je sa zaeem tu i
potencijal fizikog ljudskog bia, i embrio se postupno
razvija. Takoer sam opisao to se ranije dogaa,
procese u enskom organizmu, to je istisnuto u
mjesenim periodima, i kako je istisnut takoer i
duhovni element. U tom procesu sada uvijek imamo
neto od prirode groznice, ak i kod savreno normalne,
zdrave ene. To je zato jer postoji stanje topline; stanje
topline je ono koje je sauvano od drevnog prvog stanja
koje se na crteu naziva Saturn. To stanje topline jo
podnosimo.
Moe se rei da se cijela naa evolucija uputila od stanja
neke vrste groznice nae Zemlje, koja se napokon
ohladila. Veina ljudi danas vie nije grozniava ve
potpuno suha i suhoparna. Ipak jo i sada, kada neto
nije uzrokovano vanjskom toplinom ve se iznutra
pojavljuje kao toplina, dajui nam neto od unutarnjeg
ivota, sada takoer imamo stanje groznice.

Tako je to, gospodo: Svugdje se moe vidjeti kako uvjete

sadanjeg ovjeanstva moemo pratiti unatrag do
uvjeta u prolosti.
Danas sam vam kazao kako su ovjek, ivotinja, biljka, i
mineral postepeno evoluirali kako je cijelo kozmiko
tijelo s kojim su svi povezani postajalo sve vre.
Govoriti emo dalje o ovome danas je ponedjeljak u
srijedu u devet sati.
Evolucija Zemlje i ovjeka i utjecaj zvijezda - 2. dio

Evolucija Zemlje i ovjeka i utjecaj zvijezda 2/14

Stvaranje Zemlje, porijeklo ovjeka
Dornach, 3.srpnja 1924
Rudolf Steiner: Dobro jutro, gospodo! Danas bih elio
dalje govoriti o stvaranju Zemlje i porijeklu ovjeka.
Zasigurno je iz onog to sam ve rekao postalo jasno da
Zemlja nije bila ono to je danas, ve je bila vrsta ivog
bia.
Opisao sam stanje koje je postojalo prije aktualnog
stanja Zemlje govorei da su tamo bili toplina, zrak, i
voda ali ne jo i vrste mineralne strukture. Ne smijete
sada misliti da je voda koja je tada postojala izgledala
kao sadanja voda. Naa sadanja voda postala je ono
to jest odvajanjem odreenih supstanci koje su prije
bile u njoj rastvorene. Ako uzmete au obine vode i u
nju stavite neto soli, sol se u vodi razgradi i dobijete
tekuinu solni rastvor, kako ga netko zove - koji je
gui od originalne vode.
Ako u nju stavite prste, osjea se gue od vode.
Rastvorena sol je relativno rijetka; s odreenim drugim
supstancama dobije se sasvim gua tekuina.
Stanje tekuine, stanje vode koje je postojalo u ranijim
dobima nae Zemlje nije prema tome bilo kao dananja
voda. To nije postojalo, jer su svugdje u vodi bile
razgraene supstance. Sve supstance koje danas imate
vapnenake planine Jure, na primjer bile su rastvorene;
tvre stijene koje ne moete ogrepsti s noem (vapnenac

se uvijek moe ogrepsti) takoer su bile rastvorene u

vodi. Za vrijeme stupnja Starog Mjeseca, prema tome,
imamo posla s guim fluidom koji je u rastvoru
sadravao sve supstance koje su danas vrste.
Dananja razrijeena voda, koja se esencijalno sastoji od
vodika i kisika, bila je odvojena kasnije; razvila se tek za
vrijeme samog perioda Zemlje. Dakle kao izvorno stanje
Zemlje imamo zgusnutu tekuinu, a oko nje vrstu zraka.
Ali to nije dananji zrak; ba kao to voda nije kao naa
sadanja voda, tako i zrak nije isti kao i na sadanji
zrak. Na sadanji zrak esencijalno sadri kisik i duik;
druge supstance koje jo sadri prisutne su u vrlo malom
stupnju. Postoje ak i metali jo prisutni u zraku, ali u
iznimno malim koliinama. Na primjer, postoji jedan
metal, natrij, koji je svugdje u zraku. Samo promislite
to to znai da je natrij svugdje, da je supstanca koja
je u soli na vaem stolu prisutna svugdje u siunim
koliinama.
Postoje dvije supstance jedna je natrij kojeg sam
upravo spomenuo, koji je u malim koliinama prisutan u
zraku; zatim postoji supstanca plinovite prirode koja igra
veliku ulogu kada izbjeljujete rublje: klor. On uzrokuje
izbjeljivanje. Sol na vaem stolu se sastoji od natrija i
klora, njihove kombinacije. Takve stvari se dogaaju u
prirodi.
Moete pitati kako netko zna da je natrij svugdje. Danas
je iz plamena mogue rei kakve vrste supstance su u
njemu izgorjele. Na primjer, moete dobiti natrij u obliku
metala i pretvoriti ga u prah i drati u plamenu. Tada
moete s instrumentom koji se zove spektroskop nai da
je u njemu uta linija. Postoji drugi metal, na primjer,
koji se zove litij; ako to drite u plamenu, dobijete
crvenu liniju; sada tu nema ute, ali postoji crvena linija.
Sa spektroskopom se moe dokazati koja je supstanca
prisutna.

Ali dobijete utu liniju natrija u gotovo svakom plamenu

kada god ga zapalite, bez da ste sami stavili u njega
natrij. Dakle natrij je jo danas u zraku. U ranija vremena
neizmjerne koliine metala a ak i sumpora su bile
prisutne u zraku. Zrak je bio sasvim zasien sumporom.
Dakle tamo je bila gua voda ako ne bi bili posebno
teki mogli bi na njoj proetati; bila je kao teku katran
i zrak je bio gui, toliko gust da u njemu ne bi mogli
disati s naim sadanjim pluima. Ona su se formirala
tek kasnije. Nain ivota stvorenja koja su tada postojala
bio je potpuno razliit.
Sada morate sebi predstaviti da je Zemlja jednom
izgledala ovako. (Vidi crte.) Da ste se tamo nali s
vaim sadanjim oima, ne biste vani otkrili zvijezde,
Sunce i Mjesec, jer biste gledali u nejasan ocean zraka
koje je eventualno dosegnuo kraj. Ako bi netko tada
mogao ivjeti sa sadanjim osjetilnim organima, inilo bi
mu se da je unutar svjetskog-jaja iza kojeg se ne moe
vidjeti nita. Moete zamisliti kako je Zemlja u to vrijeme
razliito izgledala, kao vrsta gigantskog umanca,
gustog fluida, i gustog zranog okruenja koje odgovara
bjelanjku sadanjeg jaja.
Ako konkretno sebi predstavite ono to sam opisao,
morat ete rei: Dakle, bia kakvi smo mi danas ne bi u
to vrijeme mogla ivjeti. Naravno, stvorenja kao slonovi,
i ak i ljudska bia u sadanjoj formi, potonula bi i ne
bi mogla niti disati. I poto nisu mogla disati, nisu
postojala ni plua kakva danas poznajemo. Organi su

formirani potpuno u skladu s funkcijom za koju su

potrebni. Vrlo je zanimljivo da ako organ nije potreban
on jednostavno nije tamo. I tako su se plua razvila tek
kada zrak nije vie bio pun sumpora i metala kao to je
bio u tim drevnim vremenima.
Da bi sada dobili ideju kakva su stvorenja tada ivjela,
moramo najprije potraiti one koji su ivjeli u guoj
vodi. U toj gustoj vodi su ivjela stvorenja koja danas
vie ne postoje. Naa sadanja riba ima svoj oblik jer je
voda rijetka. ak je i morska voda relativno rijetka; u
otopini sadri mnogo soli, ipak je relativno rijetka. Ali u
to rano vrijeme sve mogue supstance su bile
razgraene u gustoj tekuini, gustom oceanu, od kojeg
se, u stvari, cijela Zemlja, Mjeseeva-vrea sastojala.
Stvorenja koja su bila u njoj nisu mogla plivati u naem
smislu, poto je voda bila previe gusta; niti su mogla
hodati, jer za hodanje treba vrsto tlo. Moete zamisliti
da su ta stvorenja imala tjelesnu strukturu negdje
izmeu onog to treba za plivanje-peraje i onog to
treba za hodanje noge. Znate, naravno, kako izgleda
peraja ima sasvim tanke, bodljikave kosti a meso je
izmeu sasueno. Dakle imamo peraju praktino bez
mesa na njoj i bodljikave kosti transformirane u iljke: to
je peraja. Udovi koji su pogodni za kretanje na vrstom
tlu, odnosno, za hodanje ili puzanje, imaju svoje kosti
postavljene unutra i prekriva ih vanjska gomila mesa.
Moemo zamisliti ovakve udove koje imaju vani meso a
kosti iznutra; tu je naslaga mesa glavna stvar. To pripada
hodanju, ili plivanju.
Ali u to vrijeme nije bilo ni hodanja ni plivanja, ve neeg
izmeu. Ta su stvorenja prema tome imala udove u
kojima je bilo neto bodljikave, prirode, ali takoer i
neto kao zglobovi. To su bili sasvim genijalni zglobovi, a
izmeu, meso je bilo raireno kao kiobran. Jo vidite
danas mnoga stvorenja s plivakom koom mreom
izmeu kostiju, i ona su zadnji relikti onog to je
jednom postojalo u ogromnom broju. Postojala su
stvorenja koja su irila svoje udove tako da je raireno
meso podupirano od guste tekuine. I imali su zglobove

u svojim udovima danas ih ribe nemaju i s njima su

mogli usmjeriti svoje polu-plivanje, polu-hodanje.
Dakle svjesni smo ivotinja koje su trebale ba ovakve
udove. Danas bi udovi izgledali neizmjerno grubi i
glomazni; nisu bili peraje, niti noge, niti ruke, ve
glomazni produeci tijela, potpuno odgovarajui ivotu u
toj gustoj tekuini. To je bila jedna vrsta ivotinja. Ako bi
ih eljeli dalje opisivati, moramo rei: Bile su posebno
ustrojene u dijelovima tijela gdje su se ovi ogromni
udovi mogli pojaviti. Sve ostalo je bilo slabo razvijeno.
Ako pogledate abe i slina stvorenja koja danas postoje
i na neki nain plivaju u gustoj movarnoj tekuini, tada
imate slabi, smeurani podsjetnik na gigantske ivotinje
koje su jednom davno ivjele, koje su bile teke i
nespretne ali su imale umanjene glave kao kornjae.
Druga stvorenja su ivjela u gustom zraku. Nae
sadanje ptice trebale su stei ono to trebaju za ivot u
naem rijetkom zraku; morale su razviti neto prirode
plua. Ali stvorenja koja su tada ivjela u zraku nisu
imala plua; u tom gustom sumpornom zraku ne bi bilo
mogue disati pluima. Ona su apsorbirala zrak kao
vrstu hrane. Nisu mogla jesti na sadanji nain, jer bi
sve ostalo lealo u stomaku. Niti je bilo ieg vrstog za
jesti. Sve to su uzimala kao hranu uzimala su iz
zgusnutog zraka. U to su je uzimala? Dakle, u ono to
se u njima posebno razvilo.
Mase mesa koje su postojale u tim takorei, jedreim
stvorenjima (jer nisu stvarno hodale niti stvarno plivale),
nisu mogla koristiti zrana stvorenja, jer su se ona
trebala podupirati u zraku, ne plivati u gustoj tekuini.
Dolo je do toga da su mase mesa koje su se razvile kod
jedreih, napola-plivajuih stvorenja prilagoene za
sumporne uvjete zraka. Sumpor je osuio ove mase
mesa i nainio od njih ono to danas vidimo kao ptije
perje. S ovom masom mesa ili osuenim tkivom
stvorenja su mogla formirati udove koje su trebala. To
nisu bila krila u sadanjem smislu, ali su ih podravala u
zraku, i bila su neto slino dananjim krilima. Bila su
vrlo, vrlo razliita na jedan nain: postoji samo jedna

stvar preostala od tih struktura kao krila, a to je

mitarenje, kada nae sadanje ptice gube svoje perje. Ta
biva stvorenja podravala su se u gustom zraku sa
strukturama koja jo nisu bila perje ve prije isueno
tkivo.
Nadalje, ove strukture su u stvari bile napola za disanje i
napola za uzimanje hrane. Ono to je postojalo u
zranom okruenju apsorbiralo se. Ti organi nisu
koriteni za letenje; ta rudimentarna "krila bila su za
apsorbiranje zraka i odbacivanje. Danas je od ovog
procesa preostalo samo mitarenje. U to vrijeme, ove
strukture su sluile za uzimanje hrane, odnosno, ptice su
napuhivale ovo tkivo s onim to je apsorbirano od zraka i
poslije su vraale ono to nije potrebno. Dakle takva je
ptica imala zaista izvanrednu strukturu!
I tako su u to vrijeme dolje u vodenom elementu ivjela
uasno nezgrapna stvorenja nae sadanje kornjae
su u usporedbi s njima prave princeze! A iznad su bila
ova izvanredna stvorenja. I dok se nae sadanje ptice
ponekad u zraku ponaaju nepristojno (to mi primamo
vrlo loe), ova pticolika stvorenja su u zraku tog
vremena stalno izluivala. Ono to je dolazilo od njih
padalo je dolje, a posebno je padalo u odreena
vremena. Stvorenja ispod jo nisu imala stav kao mi. Mi
smo ogoreni ako se ponekad ptica ponaa na
neprikladan nain. Ali ona stvorenja u tekuem elementu
nisu bila nezadovoljna; oni su usisavali u vlastita tijela
ono to je padalo odozgo. To je bio proces oploivanja u
to vrijeme. To je bio jedini nain na koji su stvorenja koja
su tamo nastala mogla nastaviti ivjeti. U tom dobu nije
jedna ivotinja proizlazila od druge, kako imamo danas.
Moglo bi se rei da su u stvari ta stvorenja ivjela dugo
vremena; stalno su se obnavljala. Mogli bi to nazvati
vrstom mitarenja svijeta; ivotinje dolje ispod stalno su
se pomlaivale.
S druge strane, do stvorenja iznad je dolo ono to je
bilo razvijeno od onih ispod i to je ponovno bilo
oploivanje. Reprodukcija je u to vrijeme bila potpuno
razliite prirode; odvijala se u cijelom zemaljskom tijelu.

Gornji je svijet oplodio donji, donji je oplodio gornji.

Cijelo zemaljsko tijelo je bilo ivo. Mogli bi rei da su
stvorenja ispod i stvorenja iznad bili kao lutke u tijelu
gdje je cijelo tijelo ivo i lutke su u njemu takoer ive.
To je bio jedan ivot, i razna bia su ivjela u potpuno
ivuem tijelu.
Ali kasnije se desilo neto od posebne vanosti. Stanje
koje sam opisao moglo se nastaviti dugo vremena; sve je
moglo ostati kakvo je bez da postane naa sadanja
Zemlja. Teka, nezgrapna stvorenja mogla su nastaviti
nastanjivati ivuu Zemlju zajedno sa stvorenjima koja
su mogla ivjeti u zraku. Ali jednog se dana neto
dogodilo. Dogodilo se da je jednog dana od ove ivue
Zemlje, dopustite da kaem, mlada, izdanak, bio
formiran i otiao u kozmiki prostor. Do toga je dolo na
ovaj nain: razvila se mala protuberanca(ispupenje
n.pr.), koja je odnesena (vidi crte) i konane se
razdvojila. I sada je u univerzumu bilo tijelo koje je
imalo, umjesto ranijih uvjeta, okolni zrak unutra i gustu
tekuino izvana. Dakle odvojilo se obrnuto tijelo. Dok je
Mjeseeva Zemlja ostala s gustom tekuinom za svoju
unutarnju jezgru i zgusnutim zrakom izvana, sada se
odvojilo tijelo koje je imalo guu supstancu izvana i
rjeu iznutra. I ako se stvari istrauju bez predrasuda, u
potenom istraivanju, u tom tijelu moe se prepoznati
sadanji Mjesec. Ba kao to se danas moe nai natrij u
zraku, takoer se mogu nauiti toni sastojci Mjeseca, i
tako se moe saznati da je Mjesec jednom bio u Zemlji.
Ono to krui oko nas vani neko je bilo unutar Zemlje,
zatim se odvojilo i otilo vani u kozmos.

S ovim se odvila potpuna promjena, ne samo u onom to

se odvojilo ve takoer i u samoj zemlji. Iznad svega,
Zemlja je izgubila izvjesne supstance, i po prvi puta je u
Zemlji mogao biti formiran mineralni element. Da su
supstance Mjeseca ostale na Zemlji, nikada se ne bi
mogli oblikovati minerali, i tamo bi uvijek bilo stanje
pokretne tekuine. Odlazak Mjeseca donio je Zemlji po
prvi puta smrt i s njom mrtvo mineralno carstvo. Ali s
time je takoer dola mogunost za sadanje biljke,
sadanje ivotinje i ovjeka u sadanjem obliku da se
razviju.
Moemo rei, prema tome, da se iz Starog Mjeseca
pojavila sadanja Zemlja zajedno s mineralnim carstvom.
I sada su se svi oblici morali promijeniti. Jer je s
odvajanjem Mjeseca zrak postao manje sumporni,
pribliavajui se sadanjem stanju, i ono to je bilo
rastvoreno u tekuini sada je bilo izbaeno, formirajui
mase kao planine. Voda je postajala sve vie kao naa
sadanja voda. S druge strane je Mjesec, koji oko sebe
ima ono to mi imamo u unutranjosti Zemlje, proizveo
gustu, ronatu masu vani. To je ono to vidimo kada
pogledamo gore. To nije kao nae mineralno carstvo, ve
je to kao da je nae mineralno carstvo postalo ronato i
pretvorilo se u staklo. To je iznimno vrsto, vre od
svega ronatog to imamo na Zemlji, ali nije sasvim
mineralno. Otuda osobiti izgled mjeseevih planina; one
stvarno sve izgledaju kao rogovi koji su privreni. Tako
su oblikovane da se ak moe opaziti to je u njima bilo

organsko, to je jednom bilo dio ivota.

Poevi s odvajanjem Mjeseca, nai sadanji minerali su
postepeno odlagani iz bive guste tekuine. Posebno je
aktivna bila supstanca koja je u tim drevnim vremenima
postojala u velikim koliinama a sastojala se od silicija i
kisika mi je zovemo silicijska kiselina. Netko ima ideju
da kiselina mora biti tekuina, jer je to oblik u kojem se
danas koristi. Ali kiselina na koju ovdje mislim i koja je
originalna kiselina krajnje je vrsta i tvrda. To je, u
stvari, kvarc! Kvarc koji nalazite u visokim planinama je
silicijska kiselina. I kada je bjeliast i kao staklo to je
ista silicijska kiselina. Ako sadri druge supstance
dobijete kvarc ili kremen koji izgleda ljubiasto, i
tako dalje. To dolazi od supstanci koje sadri.
Ali kvarc koji je danas toliko tvrd da ga ne moete
zagrebati noem, i ako udarite u njega glavom, dobit
ete pravu rupu u glavi taj isti kvarc je u onim davnim
vremenima bio rastvoren, bilo u gustoj tekuini ili u
finijem okruenju gueg zraka. Kao dodatak sumporu
bila je neizmjerna koliina rastvorenog kvarca u gustom
zraku oko Zemlje. Moete dobiti ideju o jakom utjecaju
koji je u to vrijeme imala ova rastvorena silicijska
kiselina ako razmislite o sastojcima zemlje danas upravo
ovdje gdje mi ivimo. Naravno moete rei: Mora biti
veliki udio kisika, jer ga trebamo da bi disali. Da, postoji
dobar dio kisika: 28 do 29% cijele mase Zemlje. Ali
morate sve uzeti u obzir. Kisik je u zraku i u mnogim
vrstim supstancama na zemlji takoer; on je u biljkama
i ivotinjama. I ako to stavite sve zajedno to je 28%
svega.
Ali silicij, koji ujedinjen s kisikom u kvarc daje silicijsku
kiselinu, je 48 do 49%! Promislite to to znai: polovina
svega to nas okruuje i to trebamo, gotovo polovina
toga je silicij! Kada je sve bilo tekue, kada je zrak bio
gotovo tekui prije nego je razrijeen da, tada je ovaj
silicij igrao enormnu ulogu, bio je veoma vaan u tom
originalnom stanju. Sada se ove stvari ne razumiju
ispravno jer to se tie ovjekove finije organizacije, ljudi
vie nemaju ispravnu ideju. Oni danas razmiljaju na

nemaran, banalan nain: Dakle, mi smo ljudi i moramo

disati. Mi udiemo kisik i izdiemo ugljini dioksid. Ne
moemo ivjeti ako tako ne diemo. Ali silicij je ipak
uvijek sadran u zraku koji udiemo, pravi silicij, siune
koliine silicija. Dostupan je u obilju, jer 48 do 49%
naeg okruenja sainjeno je od silicija.
Kada diemo, kisik ide dolje u metabolizam i sjedinjuje
se s ugljikom, ali u isto vrijeme ide gore do osjetila i
mozga, do nervnog sustava: ide svugdje. Tamo se
sjedinjuje s silicijem i formira u nama silicijsku kiselinu.
Ako pogledamo ljudsko bie vidimo da ima plua i udie
zrak, to znai, ono uzima kisik. Ispod, kisik se sjedinjuje
s ugljikom i formira ugljini dioksid kojeg ono zatim
izdie. Ali iznad, silicij je u nama sjedinjen s kisikom i ide
gore u nau glavu, kao silicijska kiselina meutim,
gore ne postaje vrst kao kvarc. To bi, naravno, bio lo
posao ako bi se isti kristali kvarca pokazali unutar vae
glave tada bi umjesto kose imali kristale kvarca, koji
bi moda bili sasvim lijepi i zabavni! Ipak, to nije
potpuna fantazija jer je tamo u vaoj kosi dobar dio
silicijske kiseline, jedino to je jo tekua, ne
kristalizirana. U stvari, ne samo kosa ve praktino sve u
nervima i osjetilima sadri silicijsku kiselinu.
Ovo se otkriva im se spoznaju blagotvorni, ljekoviti
efekti silicijske kiseline; ona je iznimno korisna kao lijek.
Morate shvatiti da hrana primljena kroz usta u stomak
mora proi svakakve posredne stvari prije nego doe u
glavu, oko, uho, i tako dalje. To je za prehranu dug put, i
treba pomone sile da joj omogue da uope dou gore.
Moe biti u stvari, dogaa se esto da osoba nema
dovoljno pomonih sila i hrana u glavi ne radi
adekvatno; tada mu treba prepisati silicijsku kiselinu
koja prehrani pomae da se uzdigne do glave i osjetila.
im se vidi da je pacijent u redu to se tie stomaka i
crijeva, ali da probava ne prolazi cijeli put do osjetilnih
organa, glave, ili koe, treba kao lijek dati pripravak
silicijske kiseline. Tada se vidi, u stvari, koliku veliku
ulogu silicijska kiselina jo i danas igra u ljudskom
organizmu.

U tom drevnom stanju Zemlje, silicijska kiselina jo se

nije udisala ve je bila apsorbirana. Posebno su je
uzimala pticolika stvorenja. Apsorbirala su je kao to su
apsorbirala sumpor, s posljedicom da su postala gotovo
u potpunosti osjetilni organi. Ba kao to mi trebamo
silicijskoj kiselini zahvaliti za nae osjetilne organe, tako
je u to vrijeme Zemlja u cjelini dugovala svojim
pticolikim vrstama na djelovanju silicijske kiseline koja je
bila svugdje prisutna. Poto, meutim, to nije na isti
nain dolo i onim stvorenjima s nezgrapnim udovima,
poto je silicijska kiselina manje dosegla ta stvorenja
kako su jedrila du guste tekuine, ona su uglavnom
postala stvorenja stomaka-probave. Tako su iznad u tim
danima bila strano nervozna stvorenja, svjesna svega s
finom nervnom osjetljivou. S druge strane, ona ispod u
gustoj tekuini bila su neizmjerne bistrine, ali takoer i
neizmjerno ravnoduna. Nita od toga nisu osjeala; bila
su samo stvorenja koja su se hranila, bila su stvarno
samo abdomen s nezgrapnim udovima. Ptice iznad su
bile fino organizirane, bila su gotovo u potpunosti
osjetilni organi. I zaista su bili osjetilni organi za samu
Zemlju, tako da ona nije samo bila ispunjena ivotom ve
je sve opaala preko ovih osjetilnih organa koji su bili u
zraku, pretee naih ptica.
Govorim vam sve ovo tako da moete vidjeti kako je
jednom na Zemlji sve izgledalo razliito. Sve to je u to
vrijeme bilo rastvoreno kasnije je postala naslaga u
vrstim mineralnim planinama, stjenovitim masama, i
formiralo je vrstu kotane skele. Tek je tada bilo mogue
za ovjeka i ivotinju da formiraju vrste kosti. Jer kada
je izvana kotana okosnica Zemlje bila formirana, tada
su se kosti poete takoer formirati i unutar viih
ivotinja i ovjeka. Ono o emu sam prije govorio jo nije
bila vrsta, tvrda kost kakvu imamo danas, ve
fleksibilna, kao rog hrskavica kakva je jo ostala kod
ribe. Sve ove stvari su na neki nain ostale iza i
atrofirale, jer u ranijim dobima koja sam opisao za njih
su postojali ivotni uvjeti, ali danas neophodni ivotni
uvjeti nisu vie prisutni.
Moemo rei, prema tome: U naim modernim pticama

imamo nasljednike pticolikih vrsta koje su postojale

iznad u gustom zraku punom sumpora i silicijske kiseline
ali sada transformirane i prilagoene sadanjem zraku. A
u dananjim vodozemcima, puzeim stvorenjima, u
abama i krastaama, ali takoer u kameleonu, zmiji, i
tako dalje, imamo nasljednike stvorenja koja su u to
vrijeme plivala u gustoj tekuini. Vii sisavci i ovjek u
sadanjem obliku su doli kasnije.
Sada je to oita kontradikcija: Zadnji puta sam vam
rekao da je ovjek tamo bio prvi. Ali je ivio u toplini
isto kao dua i duh; on je zaista ve bio prisutan u
svemu to sam opisao, ali ne kao fiziko bie. Bio je
tamo u vrlo finom tijelu u kojem se jednako mogao
podravati i u zraku i u gustoj tekuini. I niti je on niti
vii sisavci jo bio vidljiv; vidljiva su bila jedino teka
stvorenja i pticolika zrana stvorenja. To treba razluiti
kada se kae da je ovjek ve bio tamo. Bio je prije
svega, ak i prije nego je tamo bio zrak, ali je bio
nevidljiv, i jo je bio u nevidljivom stanju kada je Zemlja
izgledala kako sam sada opisao. Prvo se Mjesec trebao
odvojiti od Zemlje, onda je ovjek mogao u sebi odlagati
mineralne elemente, mogao formirati mineralni sustav
kostiju, mogao razviti takve supstance kao protein, i
tako dalje, u svojim miiima. U to vrijeme ovakve
supstance jo nisu postojale. Ipak, ovjek je u potpunosti
sauvao u svojoj sadanjoj tjelesnoj prirodi batinu tih
ranijih vremena.
Jer ljudska bia sada ne mogu doi u egzistenciju bez
utjecaja Mjeseca, samo koja sada dolazi izvana.
Reprodukcija je povezana s Mjesecom, premda ne vie
direktno. Moe se prema tome vidjeti da ono to je
povezano s reprodukcijom mjeseni periodi ena
imaju svoj tijek u istim ritmikim periodima kao faze
Mjeseca, samo se vie ne podudaraju; oslobodile su se.
Ali je utjecaj Mjeseca ostao aktivan u ljudskoj
reprodukciji.
Nali smo reprodukciju vrenu izmeu bia gustog zraka
i onih od guste tekuine, izmeu pticolike rase i drevnih
divovskih vodozemaca. Oni su zajedniki oploivali jedni

druge jer je Mjesec jo bio unutar Zemlje. im je Mjesec

bio vani, oplodnja je morala doi izvana, jer princip
oplodnje lei u Mjesecu.
Od ove toke emo nastaviti u subotu u devet sati ako
budemo slobodni. Pitanje postavljeno od g. Dollingera je
takvo da ga treba odgovoriti detaljno, i ako imate
strpljenja vidjeti ete kako se dananji ivot javlja iz svih
postepenih pripremnih stanja. Cijelu je temu uistinu
teko razumjeti. Ali vjerujem da se moe razumjeti ako
se na stvari gleda na nain na koji smo mi gledali.
Evolucija Zemlje i ovjeka i utjecaj zvijezda - 3. dio

Evolucija Zemlje i ovjeka i utjecaj zvijezda 3/14

to prirodna znanost i antropozofija imaju za rei o
zemljinim slojevima i fosilima
Dornach, 7.srpnja 1924
Rudolf Steiner: Dobro jutro, gospodo! Shvatit ete iz
svega to smo rekli da je naa Zemlja u sadanjem
obliku samo zadnji ostatak onog to je jednom bilo
esencijalno razliito. Ako bi eljeli njeno ranije stanje
usporediti s bilo ime, stvarno je moemo usporediti
jedino kako ste vidjeli s onim to imamo u jajnoj
eliji. Danas naa Zemlja ima vrstu jezgru iz svakakvih
minerala i metala. I oko nas imamo zrak, i u zraku dvije
supstance koje posebno utjeu na nas - bez njih ne
moemo ivjeti: kisik i duik. Moemo prema tome rei
da u Zemlji imamo vrstu jezgru od svakakvih supstanci,
sedamdeset do osamdeset njih, a oko nas zrani omota
sadri uglavnom duik i kisik.
Duik i kisik su, meutim, samo glavni sastojci. Zrak
uvijek sadri druge supstance, premda u vrlo malim
koliinama, kao to je ugljik, vodik, sumpor, izmeu
ostalih. Ali to su takoer supstance sadrane u bjelanjku
jaja, u bjelanjku kokojeg jaja. Kisik, duik, vodik, ugljik i
sumpor! Razlika je jedino ta da su u bjelanjku jaja
sumpor, vodik i ugljik usko kombinirani s kisikom i
duikom, dok su u vanjskom zraku prisutni na mnogo
blai nain. Dakle iste supstance su u zraku koje su i u

kokojem jajetu. Iste supstance su prisutne u mnogo

manjim koliinama u umancu, i moemo prema tome
rei da kada se uvruje, zgunjava, postaje ono to je
Zemlja. Treba promatrati ove stvari ako elimo znati
kako je Zemlja jednom izgledala.
Danas su, meutim, stvari napravljene na sasvim razliit
nain, i da va sud o onom to vam ovdje govorim ne bi
zbunjivalo to to je openito prihvaeno, elio bih vam
dati mali pogled na ovo ope znanje. Savreno se slae s
onim to govorim ako ga samo razmotrite na pravi nain.
Ljudi danas ne misle o stvarima kao to smo mi to
napravili ovdje u zadnja dva predavanja. Oni kau: Ovdje
je Zemlja; napravljena je od mineralne supstance. Ova
mineralna Zemlja je zgodna za istraivanje, dakle
ispitajmo najprije to lei na vrhu, na emu hodamo.
Zatim ako vadimo kamen, ako radimo eljeznike
kolosijeke i otvaramo tlo, nalazimo da postoje odreene
naslage ili slojevi zemlje. Najgornji sloj je onaj po kojem
hodamo. Ako negdje idemo u dubine, nalazimo slojeve
koji lee dublje. Ali ovi slojevi ne lee uvijek tako lijepo
jedan iznad drugog da moemo rei: jedan je uvijek
iznad drugog.

Kada stvarno ispitujete zemlju, ovdje imate jedan sloj

[Vidi crte-crveno], vie je zakrivljen, nije ravan; drugi
sloj ispod je takoer zakrivljen [zeleno]. I iznad njih
dolazi sloj na kojem hodamo [bijelo]. Sada, sve dok
ostajemo na ovoj strani brda nalazimo gornji sloj koji bi
mogao postati dobra obradiva zemlja ako bi koristili

ispravne metode gnojenja i tako dalje. Ali ako gradimo

eljeznicu moda odreeni sloj moramo odstraniti i
pravei te kolosijeke dolazimo u dubine zemlje. To je
dovelo do otkria da su slojevi nadreeni jedan drugom,
ne ravni, ali su zbrkani na svakakve naine.
Ovi slojevi su ponekad izvanredni. Ljudi su pitali kako se
moe odrediti dob sloja koji sloj je stariji. Naravno da
je najoitiji odgovor ovo: Kada slojevi lee jedni iznad
drugih, tada je onaj najnii i najstariji, slijedei iznad,
mlai, a onaj na samom vrhu najmlai od svih. Ali,
vidite, to nije uvijek sluaj. Na nekim mjestima je tako,
ali ne svugdje. I na slijedei nain se moe pokazati
zato to nije svugdje sluaj.
Navikli smo, kao to znate, u naim civiliziranim
krajevima pokopati nae domae ivotinje kada uginu,
tako da ne bi bile tetne za ljude. Ali da ljudska rasa nije
toliko evoluirala, to bi se tada dogodilo sa ivotinjama?
Gdje god bi ivotinja uginula, tu bi i leala. Sada najprije
ona ostaje na povrini. Ali, kao to znate, kada je kia tlo
se ispere i nakon nekog vremena dio raspadajueg
stvorenja je izmijean s tlom koje je izbacila kia. Tamo
e ostati, i nakon nekog vremena u cijelu ivotinju je
prodrla zemlja od kie ili vode koja tee nizbrdo i zatim
ostatak zemlje prekriva ivotinju. Sada netko moe doi i
rei: Nebesa!
Tamo zemlja izgleda tako neravna, moram kopati i
pogledati! Ne bi trebao puno kopati, samo malo, i sada
nalazi to je ostalo od kostura, recimo, od divljeg konja.
Onda kae: Dakle, sada hodam po sloju koji se pojavio
tek kasnije, onaj ispod se formirao kada su tu bili onakvi
divlji konji. I moemo znati da je to slijedei sloj, da je
dobu u kojem ovaj ovjek ivi prethodilo doba u kojem su
ivjeli ovi konji.
Vidite, ono to taj ovjek ini je ono to su geolozi radili
sa svim slojevima Zemlje, stalno od vremena kada su ih
mogli dosegnuti vaenjem kamena, eljeznikim
kolosijecima, iskopinama, i tako dalje. U geologiji se ui
svugdje istraivati kamenolome, s ekiem ili nekim
drugim instrumentom, da bi se zabiljeilo ono to je

izloeno na klizitima ili slino. Svugdje se udara

ekiem, daju razliite izjave i onda se u nekom sloju
nau takozvani fosili. Tada netko moe rei: Postoji ispod
zemlje sloj koji sadri ivotinje sasvim razliite od
dananjih. Tada se u iskapanju zemljinog sloja otkriva
kakve su bile ivotinje koje su postojale u drugim
dobima.
To nije nita specijalno, jer ljudi esto podcjenjuju
vrijeme koje je potrebno da se neto takvo dogodi. Ljudi
danas u junim regijama nalaze crkve ili druge graevine
kako tamo stoje. Ljudi dou, malo kopaju iz ovog ili onog
razloga, i Nebesa! ispod ove crkve je neto to je
vrsto;to nije zemlja. Kopaju i ispod nalaze poganski
hram! to se dogodilo? Prije kratkog vremena taj
povrinski sloj na kojem stoji crkva ili graevina uope
nije bio tu. Podignut je gore od ovjeka, moda uz pomo
prirodnih sila, a dolje ispod je poganski hram. to je
jednom bilo gore, sada je dolje. Sloj po sloj je u stvari
nagomilavan u zemlji. I treba saznati, ne iz naina na
koji sloj lei, ve iz prirode fosila, kako su te ivotinje i
razne biljke dole u sloj.

Tada, meutim, dolazi do slijedeeg: Nalazimo jedan sloj

zemlje [Vidi crte, uto], nalazimo drugi [zeleno]; iz ovog
ili onog razloga moete iskapati [strelica], i ako gledate
samo slojevitost, tada izgleda da je ono to sam oznaio
zeleno bilo nii sloj a ono to sam oznaio uto gornji
sloj. Ovdje uope ne moete doi, ne moete iskapati,
nema eljeznice, nema tunela niti ieg pomou ega bi
do tu doli. Naznaite da je uto gornji sloj, zeleno donji.
Ali ne smijete na preac odluiti, morate najprije

potraiti fosile.
Sada se esto nalaze fosili u gornjem sloju koji su raniji,
ribe, na primjer, udni riblji kosturi koji su raniji. A
moda ispod, nalazimo zanimljive kosture sisavaca koji
su svjeiji. Sada su fosili u kontradikciji sa slojem, gore
iznad se pojavljuje starije, ranije; ispod, svjeije, mlae.
Treba shvatiti kako se to dogodilo. Vidite, to je zbog
neke vrste potresa, neko unutarnje kretanje je ono to je
ispod izbacilo na gornji sloj. To je isto kao da na stol
poloim sjedalicu pa bi originalna pozicija bila: ovdje
sjedalica - natrag i ovdje stol gore, a zatim preko
zemljotresa stol izvrne na sjedalicu.
U najrazliitijim sluajevima moe se opaziti da je dolo
do inverzije, okretanja naopako. A moe se doi do
slijedeih zakljuaka o tome kada se dogodila inverzija:
Morala se dogoditi kasnije nego to su sve ivotinje bile
ive, morala se dogoditi nakon to su se formirali fosili,
inae bi leali drugaije.
Na ovaj nain dolazimo do prosudbe o slojevima ne
jednostavno kao to lee jedan iznad drugog, ve
moramo moi vidjeti kako su promijenili svoje poloaje.
Alpe, ovaj moan planinski lanac koji se protee od
Mediteranskog mora do dunavskih regija, ovaj glavni
planinski vijenac u vicarskoj, uope se ne moe
razumjeti ako ne uemo u ovakve stvari. Jer svi slojevi iz
kojih su izgraene Alpe kasnije su bili potpuno
izmijeani. Tamo ono to je najnie esto lei na vrhu, a
to je bilo na vrhu najnie je od svega. Treba saznati
kako su se sve te smjene odigrale.
Tek kada se sve to uzme u obzir moe se rei koji je
najstariji sloj a koji najnoviji. Moderna prirodna znanost,
istrauje samo izvana, zatim naravno kae: Najstariji su
oni slojevi u kojima se mogu nai ostaci veoma
jednostavnih ivotinja i biljaka. Kasnije, ivotinje i biljke
su postale kompliciranije, i tako najkompliciranije
ostatke nalazimo u zadnjim slojevima. U najstarijem
sloju nalazimo fosile jer je kalcijska ili kvarcna struktura
ivotinje bila sauvana, dok je sve ostalo razgraeno.

Kada dolazimo do kasnijih slojeva kostur je sauvan.

Postoji sada drugi izvanredan nain na koji su formirani
fosili. Ponekad je to veoma zanimljivo. Zamislite da je
jednom postojala neka jednostavna vrsta drevnog
stvorenja; imalo je tijelo, moda s pipcima naprijed.
Crtam ga vee; u sloju koji je poznat geologiji u pravilu
e biti manji. To stvorenje sada propada leei na
komadu zemlje, i to odreeno tlo ne prodire i ne proima
stvorenje; izbjegava, takorei, tjelesne kiseline. Tada se
dogaa neto izvanredno: zemlja u kojoj ivotinja lei
pristupa joj sa svih strana i obuhvata je, i prema obliku
ivotinje je nainjen uplji prostor. To se vrlo esto
dogaalo; formirani su takvi uplji prostori, zemlja se
oblikovala oko ivotinje. Ali unutra nema nieg; tlo nije
bilo apsorbirano od tijela, ali naokolo, poto je ivotinja
bila prekrivena krljutima, formiran je uplji prostor.
Kasnije, krljuti su razgraene a jo kasnije tu vijuga
potok.

To onda ispunjava uplji prostor s kamenitim ljunkom,

[zeleno] a ovdje unutra, fino je modeliran odljev, od
sasvim razliitog materijala. Ovakvi odljevi su posebno
zanimljivi, jer tu nemamo same ivotinje, ve njihove
odljeve.

Meutim, ne smijete misliti da su stvari uvijek ovako

jednostavne. Od sadanjeg ovjeka, na primjer, sa svojim
organizmom od mekih supstanci, iznimno malo ostaje
a ni od viih ivotinja. Postoje ivotinje od kojih su ostali
jedino odljevi zuba. Nalazimo odljeve zuba vrste
prvobitnog morskog psa koji su na ovaj nain formirani.
Dolazimo do razumijevanja da svaka ivotinja ima svoj
vlastiti oblik zuba i da ovjek ima razliit oblik. Formacija
zuba je uvijek u skladu s sveukupnom strukturom
stvorenja. Treba imati talenta za zamisliti pojavu cijele
ivotinje iz oblika zuba. Dakle stvari nikako nisu
jednostavne.
Ali kako prouavamo ove slojeve shvaamo kako su se
stvari doista odvijale. I tada jednostavno postaje jasno
da je bilo vrijeme kada ovakve ivotinje kakve imamo
danas nisu postojale, kada su bila mnogo, mnogo
jednostavnija stvorenja, nekako kao nai puevi, koljke,
i tako dalje. Ali treba znati koliko je od njih preostalo.
Zamislimo da se moglo dogoditi slijedee. Pretpostavimo
da je djeak koji ne voli jesti rakove kriom uzeo jednog
s roditeljskog stola za veeru i igrao se s njim. Nije bio
uhvaen i pokopao ga je u vrtu. Sada je preko njega
zemlja i cijela stvar je zaboravljena. Kasnije vrt pripadne
novim vlasnicima; oni kopaju i na jednom mjestu vide
smijenu malu stvar koja izgleda kao vapnene koljke.
(Znate za takozvane rakove oi koje nisu oi, ve male
vapnene koljke u tijelu raka.) To su jedini preostali
tragovi.
Ne moe se sada rei da su to fosili neke vrste ivotinje;
to su fosili samo dijela stvorenja. Slino kod starijih

slojeva, posebno u Alpama, nalazimo neke vrste fosila

koji izgledaju slino ljuturi. Tako izgledaju; danas vie
ne postoje ali su naeni u ranijem sloju. Ne treba
pretpostaviti, meutim, ta je to bilo cijelo stvorenje.
Treba pretpostaviti da je oko toga bilo neto to je
razgraeno, i ostao je samo mali dio ivotinje.
Moderna znanost u to malo ulazi. Zato? Dakle, ona
jednostavno kae da su u ovoj monoj alpskoj masi
slojevi bili izmijeani jedan s drugim, najnii je izbaen
na vrh, najvii je najnii da to pokazuje sloj. Ali
moete li zamisliti, gospodo, da bi sa sadanjim
zemaljskim silama ovakve masivne planine mogle biti na
taj nain izbaene? To malo to se sada dogaa na Zemlji
je u usporedbi kao igra, mala mrlja baena na drugu
danas je to sve, vrsta igre!
Da ovjek ivi 720 godina umjesto sedamdeset dvije,
doivio bi u starijoj dobi da hoda na tlu malo viem nego
prije. Ali mi ivimo prekratko. Samo promislite kada bi
muha koja ivi samo od jutra do veeri kazivala to
proivljava! Poto ivi samo ljeti, ne bi nam rekla nita
osim o cvijeu, da je tu uvijek cvijee. ne bi imala pojma
to se zbiva zimi; vjerovala bi da se svako ljeto nastavlja
na ono drugo. Mi ljudska bia zasigurno due ivimo
nego jednodnevna muha, ali jo imamo malo od prirode
muhe s naih sedamdeset do sedamdeset dvije godine!
Zaista vidimo malo od onog to se dogaa. ak i s
ogranienim silama koje danas prevladavaju, nema
sumnje da se zbiva vie toga nego to ovjek primjeuje.
Ipak, u usporedbi, sve to se dogaa je da rijeke teku
prema moru i iza ostavljaju aluvijalno tlo. Tako je malo
tla odloeno, i to onda dosee iza obala te polja dobiju
novi sloj. To je relativno malo. Kada se uzme u obzir kako
je neto kao ova velika planinska masa Alpa bila
razdrmana i skroz protresena, oito je da su sile koje su
danas aktivne bile u ranija vremena aktivne na sasvim
drugaiji nain.
Ali sada moramo pokuati predstaviti kako se takva
stvar mogla dogoditi. Uzmite, na primjer, jajnu stanicu
nekog sisavca. U poetku izgleda sasvim jednostavna, u

sredini jezgra s bjelanevinastom masom okolo. Sada

pretpostavimo da je jaje oploeno.
Kada je oploeno, jezgra se mijenja u svakakve male
forme; razvija se vrlo udno u brojne spirale koje idu
gore kao repovi. I onda u trenutku kada se pojave ovi
mali namotaji, iz mase se razvijaju strukture - zvijezde.
Cijela masa dolazi u formaciju poto je u njoj ivot. Ono
to se tamo dogaa veoma je razliito od onog to se
danas dogaa u naoj Zemlji. Preokretanje i prevrtanje
koje se odvija u jajnoj stanici isto je kao ono to se
jednom odvilo u masivnim Alpama!
to je onda prirodnije nego rei: Dakle, tada je Zemlja
morala jednom biti iva, ili se ovi grevi okretanja i
nagurivanja ne bi mogli dogoditi! Sadanji oblik Zemlje u
stvari nam pokazuje da je u prolim dobima kada ni
ovjek ni via ivotinja nisu postojali, sama Zemlja bila
iva. To nas obvezuje rei da je sadanja mrtva Zemlja
nastala od ive Zemlje. Ipak ivotinje mogu ivjeti na
ovoj mrtvoj Zemlji! Samo promislite da se kisik i duik
nisu odvojili i osudili vodik, ugljik i sumpor na gotovo
potpunu pasivnost: tada bi morali udisati neto kao
bjelanjak jer to je bilo ono to je okruivalo Zemlju.
Sada moemo zamisliti jer se u ovom svijetu sve moe
dogoditi! da smo umjesto naih plua, razvili organe
sposobne izvlaiti u takvoj bjelanevinastoj atmosferi.
Danas je, naravno, moemo uzeti kao hranu kroz usta.
Zato se ne bi mogla razviti vrsta plunog organa, gore
blie ustima? Sve moe nastati u ovom svijetu; moe
doi do svakakvih moguih stvari ak premda ne bi
naslutili takve promjene promatrajui ovjekovo
sadanje tijelo. Ali mislite, gospodo danas gledamo
beivotni zrak. On je umro. Nekad je bjelanevina bila
iva. Zrak je umro jer su sumpor, vodik i ugljik otili a
ugljik i kisik su prema tome takoer propali. Mi zurimo u
svjetlou ispunjen zrak koji je umro, ali to je omoguilo
da nae oi postanu fizike, kao to su stvarno fizike.
Ako je sve u naem okruenju bilo ivo, tada bi i nae oi
takoer bile ive. Ali da su one ive, mi s njima ne bi
mogli vidjeti, i uvijek bi bili u stanju nesvjesnosti: ba
kao to osoba postaje nesvjesna kada poinje imati

previe ivota u glavi, kada umjesto ispravno razvijenih

organa ima svakakve izrasline. Ona je tada nesvjesna na
mahove, i kasnije to postaje toliko ozbiljno da lei kao da
je mrtva. Na isti nain u naem izvornom stanju na
Zemlji, kakvo je tada bilo, nismo mogli ivjeti svjesno.
Ljudska bia su jedino mogla probuditi svjesnost kako je
Zemlja postepeno umirala. I tako se ovjeanstvo razvija
na Zemlji koja je mrtva.
Tako je to, gospodo! I to je tono ne samo za prirodu ve
i za civilizaciju. Ako se sjetite onog to sam maloprije
rekao da ispod zemlje mogu biti poganski hramovi a
iznad kranske crkve vidjet ete da su kranske
crkve povezane s poganskim hramovima ba kao i gornji
sloj s niim, jedino to u jednom sluaju imamo posla s
prirodom, u drugom s kulturom. I neemo shvatiti kako
se razvio kranski element ako ne opazimo da se razvio
iz poganstva kao temelja. Takoer i u kulturi trebamo
uzeti u obzir ove slojeve.
Rekao sam sada da je ljudsko bie u stvari bilo tu cijelo
vrijeme, ali kao duhovno bie, ne fiziko bie. A to nas
takoer vodi da potraimo stvarni razlog zato se ovjek
nije ranije razvio kao fiziko bie. Rekli smo da u
dananjem zraku imamo duik i kisik, s ugljikom,
vodikom i sumporom u manjem stupnju. U naem disanju
mi sami sjedinjujemo ugljik koji je u nama s kisikom koji
udiemo i izdiemo ih zajedno kao ugljini dioksid. U
naoj ljudskoj egzistenciji mi udiemo kisik i izdiemo
ugljini dioksid; na ivot se sastoji od toga. Mi bi davno,
davno prije ve ispunili Zemlju i zrak Zemlje s ugljinim
dioksidom da na Zemlji nema jo neeg drugog: biljaka.
One imaju istu glad za ugljikom kakvu mi imamo za kisik.
One eljno uzimaju ugljini dioksid, zadravaju ugljik i
predaju ponovno kisik.
Vidite, gospodo, kako se predivno ove stvari
upotpunjuju! Mi ljudska bia trebamo kisik iz zraka,
udiemo ga, ujedinjujemo s kisikom koji imamo u nama i
izdiemo ugljik i kisik zajedno kao ugljini dioksid. To
udiu biljke i ponovno izdiu kisik, i tako u zraku uvijek
ima kisika.

Dobro, to je danas tono ali u ljudskoj evoluciji na Zemlji

nije uvijek bilo tako. Kada naemo fosilizirana stvorenja
koja su davno ivjela, shvatimo da nisu mogla biti kao
nae moderne biljke i ivotinje, posebno ne kao nae
sadanje biljke. Sve prvobitne biljke morale su biti
prilino kao nae spuve, gljive, alge. Postoji razlika
izmeu naih gljiva i drugih sadanjih biljaka. Ove
potonje uzimaju ugljik i iz njega oblikuju svoje tijelo.
Kada potonu u tlo, njihovo tijelo ostaje kao ugljen.
Ugljen koji danas vadimo ostaci su od biljaka.
Sva istraivanja koja moemo provesti o vrstama biljaka
koje su originalno postojale govore nam slijedee: Nae
sadanje biljke, ukljuujui biljke koje nas sada
snabdijevaju ugljenom, graene su od ugljika. Ali mnogo
ranije biljke bile su formirane ne iz ugljika ve iz duika.
To je bilo mogue jer ba kao to se danas ugljini
dioksid izdie od ivotinja i ovjeka, u drevna vremena
izdisana je kombinacija ugljika i duika. To je
cijanovodina kiselina, strano otrovna kiselina fatalna
danas za sav ivot. Ta otrovna cijanovodina kiselina je
jednom izdisana, i nije se moglo pojaviti nita to danas
postoji. Rane gljivo-like biljke uzimale su duik i iz njega
oblikovala svoja tijela. Stvorenja o kojima sam zadnji
puta govorio, ptico-lika bia i teka, gruba ivotinjska
bia, izdisala su ovu otrovnu kiselinu, a biljke oko njih
uzimale su duik za oblikovanje njihovih biljnih tijela.
Ovdje, takoer, vidimo da su supstance koje danas jo
postoje bile u drevna vremena koritene na sasvim
drugaiji nain.
O ovome sam ve govorio onima od vas koji su tu ve
neko vrijeme. Ispriao sam kako sam 1906 morao dati
neka predavanja u Parizu o evoluciji Zemlje, porijeklu
ovjeka, i tako dalje. Tema me dovela da kaem: Moe li
ita na ovom svijetu pokazati da ugljik i kisik nisu uvijek
igrali ulogu kakvu igraju danas, da je jednom tu ulogu
igrao duik, i da se jednom atmosfera sastojala od
cijanovodine kiseline?
Sada znamo da postoje stari ljudi i mlada djeca. Dakle,

ako ovjek od sedamdeset stoji ovdje a dijete od dvije do

njega, oni su oboje ljudska bia; stoje jedno do drugog, i
onaj koji danas ima sedamdeset bio je kao dvogodinjak
prije ezdeset osam godina. Razliite starosti stoje jedna
do druge. Jednako je tako i u univerzumu; tamo, takoer,
starije i mlae stoji jedno do drugog. Naa Zemlja, iz
onog to sam upravo opisao i to danas jo moete
vidjeti, naa zemlja je sijeda brada, drevni kolega,
gotovo ve mrtav ako se ne rauna novo izvirui ivot,
moemo je nazvati gotovo mrtvom. Ali na njenoj strani u
univerzumu postoje opet mlai oblici koji e tek kasnije
postati ono to je na sadanji ivot. Na primjer, moramo
na komete gledati kao na jedno od njih. Moemo znati,
prema tome, da poto su kometi mlai, moraju jo imati
uvjete koji pripadaju mlaoj dobi. Kometi su prema
Zemlji ono to je dijete prema starom ovjeku. I ako je
Zemlja jednom imala cijanovodinu kiselinu, kometi je
moraju imati sada, moraju imati cijanovodinu kiselinu!
Ako bi netko s dananjim tijelom dotakao komet, odmah
bi umro. U njima je razblaena cijanovodina kiselina.
U Parizu sam 1906 rekao da to slijedi iz premisa duhovne
znanosti. Oni koji priznaju duhovnu znanost prihvatili su
moju izjavu iako ih je zaprepastila. Zatim kasnije, dosta
nakon toga, pojavio se komet. Do tada su ljudi imali
neophodne instrumente i tada se pronalo uobiajenim
znanstvenim metodama da kometi zaista imaju cijanid,
cijanovodinu kiselinu, kao to sam kazao 1906 u Parizu.
Dakle to je potvreno.
Naravno, kada ljudi za to uju, nazivaju to
koincidencijom: O naravno, Steiner je to izjavio u Parizu,
i zatim je dolo do otkria samo koincidencija. Kau to
jer ne znaju nita drugo. Ali sada sam vam rekao zato
treba uzeti za sigurno da je u kometima cijanovodina
kiselina. To nije sluajno, to je izvorna znanost s kojom
se najprije dolo do tog znanja. Fiziko istraivanje je
samo kasnije potvrdilo. Ljudi shvaaju da je tako sa
svime to predstavlja antropozofija; jer sve je kasnije
potvreno. Brojne e stvari danas biti otkrivene izvan
Antropozofskog pokreta koje su ve dane od
antropozofije prije mnogo godina na neki drugi nain.

Da, postoje i mnoge druge stvari koje se danas mogu

paljivo istraiti od znanosti. Uvijek govorim da kada bi
ljudi zaista mogli putovati do zvijezda, bili bi iznenaeni
kada bi ih nali razliite od modernih ideja o njima
odreenih modernim ivotom.
Zamiljaju da one sadre uareni plin. Ali to uope nije
ono to bi tamo nali. U stvari, tamo gdje je zvijezda, tu
je prazan prostor, prazan prostor koji bi odmah nekog
usisao. Tamo su usisne sile. U isti as bi vas usisale,
razdvojili na komadie. Ako bi ljudi radili s istim
dosljednim istraivanjem i miljenjem bez predrasuda
kao to mi ovdje radimo, doli bi takoer do toga da sa
sloenim spektroskopima vide da tamo nema plinova,
ve negativni usisni prostor.
Prije nekog vremena dao sam izvjesnim pojedincima
zadatak da istrauju Sunce i zvijezde sa spektroskopom,
jednostavno da bi dokazao vanjskim metodama da su
zvijezde uplji prostori, ne uareni plinovi. To se moe
dokazati. Osobe kojima sam dao taj zadatak bile su
strano entuzijastine kada su poele: Oh! napokon
emo do neeg doi! Ali ponekad entuzijazam splasne;
previe se oduilo. I onda nakon godinu i pol iz Amerike
dolaze vijesti da ljudi poinju istraivati zvijezde i
postepeno pronalaze da nisu uareni plinovi ve
izdubljeni prostori! To nije katastrofa, naravno, da se
takve stvari dogode. Ali naravno, za nas bi bilo korisnije
izvana da smo to mi napravili. Ali nije vano, dok god
istina dolazi na svijetlo.
S druge strane, meutim, na to se moe gledati upravo
kao na stvari gdje antropozofija stvarno eli raditi u
suradnji sa svakodnevnom znanou. Tako bi takoer
eljela raditi s uobiajenom znanou na slojevima
Zemlje. Potpuno se prihvaa ono to znanost ima kazati
o prekretanju i okretanju u Alpama. Ali ne moe se ii
pod ruku s njima kada pretpostavljaju da je preokretanje
bilo uzrokovano silama koje jo danas postoje. injenica
je da su tada tamo bile ivotne sile; samo ivotne sile su
mogle bacati i razbacati te slojeve jedan kroz drugi.
Antropozofija ve inkorporira obinu znanost i iri se

daleko iza nje, ali znanost uvijek eli stati kad god je
previe lijena blie pristupiti stvarima.
Dakle nastavljamo u srijedu u devet sati.
Evolucija Zemlje i ovjeka i utjecaj zvijezda - 4. dio

Evolucija Zemlje i ovjeka i utjecaj zvijezda 4/14

Porijeklo svijeta i ovjeka. Lemurija i Atlantida
Dornach, 9.srpnja 1924
Rudolf Steiner: Dobro jutro, gospodo! Moda danas
moemo zavriti ono to smo zadnji puta poeli.
Objasnio sam vam da moramo formirati mentalnu sliku
kako se Zemlja postepeno razvila i kako je ovjek uvijek
bio duhovno prisutan. Fiziki odnosno, u tijelu
ovjek je prvo pojavio, kako smo vidjeli, kada je Zemlja
postala mrtva, kada je sama Zemlja izgubila svoj ivot.
Kao to sam zadnji puta kazao, tek je kratko vrijeme od
kada ljudi misle o Zemlji na takav nain da u njoj trae
fosile da bi odredili starost njenih slijeva. Koncepcije
kakve sada ima znanost formirane su tek relativno
nedavno, i vidjeli smo u kojoj su mjeri ove koncepcije
zaista pogrene i ne mogu se suoiti s injenicama.
Sada morate shvatiti da kada ljudi kopaju i ruju u zemlju
kao to sam opisao, kada ispituju neto kao alpski
vijenac s njegovim zbrkanim slojevima, oni tada nalaze
sasvim jasne fosilizirane biljke i ivotinje u svakom
pojedinom sloju. A biljke i ivotinje koje danas
ispunjavaju Zemlju, pojavile su se tek nedavno. Ranije
biljne i ivotinjske forme su bile razliite od sadanjih
biljaka i ivotinja.
Da Zemlja nije evoluirala jednostavno i postepeno, tako
da se jedan sloj lagano gomila preko drugog kod se
Zemlja nije konano formirala, moe se vidjeti ne samo
iz injenice da su Alpe promijeane zajedno ve i iz
slijedeeg: Postojale su jednom ivotinje sline naim
slonovima ali vee. Na slon je zasigurno velik, ali te

ivotinje su bile jo snanije, s jo debljom koom.

Jednom su ivjeli jo deblji debelokoci. To je potvreno
jer su pronaeni u sjevernom Sibiru gdje se Rusija
proirila preko Azije. Sve te izvanredne ivotinje, ti
mamuti, naeni su kao potpune ivotinje s mesom u
savrenom stanju.
Vidite, mogu se uvati ivotinje s dobro sauvanim
mesom ako ih se stavi u led. I ove ivotinje su u stvari
bile u ledu! Blizu Arktikog oceana gdje se Sibir
pribliava Sjevernom polu, bile su te ivotinje; one su jo
danas tamo, svjee kao da su juer bile uhvaene od
divova i stavljene u led da se sauvaju! Ipak moramo
rei, danas ovakve ivotinje ne ive, one su prvobitne
ivotinje. Takoer nije mogue da su nastradale polako;
danas su jo tamo kao kompletne ivotinje. Jedino
mogue objanjenje da se dok su bile ive, iznenada
dogodila mona vodena katastrofa, i voda se smrznula u
podruju Sjevernog pola i odmah ih zasula.
Iz ovoga vidimo da je u ranijim vremenima bilo sasvim
iznimnih dogaaja na Zemlji koji se ne mogu usporediti s
sadanjim situacijama. I ako pogledamo Alpe, moramo
misliti da se ti dogaaji nisu mogli odvijati milijunima
godina ve su se morali odviti u relativno kratkom
vremenu da je sve na Zemlji moralo prokljuati i biti
ivo kao u stomaku nakon jela kada poinje probava.
Ali to se moe odvijati samo u neem ivom. Zemlja je
morala biti iva. I sile koje su bile u Zemlji ostavljene su.
Tada su bile velike, teke ivotinje. Nae tanje, gipkije
ivotinje formirane su nakon to je Zemlja umrla i sama
vie nije bila ivo bie. Ti veliki slonovi, ti mamuti, bili
su, takorei, kao ui na starom tijelu Zemlje i bili su
uniteni jednim valom koji se sledio.
Moete shvatiti koliko je to u skladu s onim to sam
kazao o naem sadanjem zemljinom biu kao o vrsti
svijeta-lea. I ovjek se mogao razviti tek kada su se
pojavili zadnji uvjeti na Zemlji.
Sada bih elio govoriti o neemu to e vam pokazati
kako se Zemlja promijenila i to relativno nedavno. Ako

razmiljamo o Zemlji, u jednu ruku imamo Ameriku; u

drugu ruku imamo Europu: Norveku, kotsku, Englesku,
Irsku, i takoer Francusku i panjolsku, i Italiju i
Njemaku sve do Baltika. Sada ako danas putujemo,
recimo, iz Liverpoola u Ameriku, prvo prelazimo preko
pruenog kopna, zatim putujemo preko Atlantskog
oceana. Sada vam elim neto rei. Ovamo preko (Afrika
je ovdje ispod) odreene biljke i ivotinje su svugdje (i,
naravno, moramo ukljuiti ivot malih ivotinja); ovdje
su takoer biljke i ivotinje. Ako danas pogledamo biljke
i ivotinje koje ive na zapadnim obalama Europe i
Afrike, i zatim pogledamo na drugu stranu, istonu obalu
Amerike, otkrivamo da su ove biljke i ivotinje na neki
nain povezane jedne s drugima. Razliite su, ali su
povezane. Zato? Povezane su jer ... dobro, danas je to
ovako: dolje je tlo oceana, iznad je voda Atlantika, zatim
je ovdje Afrika. Kako su biljke i ivotinje dole tu i kako
su dole tamo moe se objasniti jedino ako je jednom
ovdje svugdje bilo kopno, brdski kraj, gdje su ivotinje
mogle prijei a biljke bacati svoje sjeme, ne preko u
ocean, ve preko kopna. Dakle gdje je danas ogromno
more, ogromni ocean, izmeu Europe i Amerike, jednom
je bilo kopno. Tlo je utonulo. Svugdje gdje tlo potone,
odmah se pojavljuje voda. Ako bilo gdje na Zemlji kopate
dolje do odreene dubine, odmah se pojavljuje voda.
Tako moramo pretpostaviti da je kopno tamo utonulo. Na
primjer, ovo je zanimljivo: ovdje je Italija, ovdje Ravenna
ako se sada hoda od grada Ravenne do mora treba
vie od sata, ali hodajui od Ravenne do mora svugdje
na tlu nalazimo koljke i morske ljuske. To je dokaz da je
jednom tamo bilo more. A Ravenna, sada sat od mora,
jednom je bila upravo na njemu! more je bilo granica.
Ali tamo se pojavilo kopno, uzdiglo se, i voda je od njega
odlazila. Ako se kopno uzdigne posebno visoko, postaje
pusto; zatim postaje hladno, kako se dogaa u
planinama. Jedna takva regija je postala hladna u oblasti
Sibira. Sibir pokazuje preko raslinja i tako dalje da je
jednom njegovo kopno bilo mnogo nie, da je ogromno
narastao.
I kako vidite kopno se na odreenim dijelovima Zemlje

stalno uzdie i tone: uzdie se ... tone ... i vidimo da su

kopno i voda na Zemlji distribuirani u razliitim
vremenima na najrazliitije naine. Ako pogledamo
stijene britanskih otoka, Engleske, kotske i Irske,
gledajui same slojeve nalazimo da se Engleska uzdizala
i tonula etiri puta tijekom svog postojanja! Kada je bila
gore, odreene biljke su rasle dok nije potonula.
Naravno kada se opet uzdigla, bila je jalova pusto.
Prekrila se sasvim razliitim biljkama i ivotinjama, i
danas se jo moe vidjeti da se uzdizala i tonula etiri
puta.
Dakle Zemlja je u stalnom kretanju. U vrlo davna
vremena to je bilo mnogo vee, mnogo snanije
kretanje. Kada bi danas sve bilo u kretanju kao u tim
davnim vremenima, to bi bilo stvarno razorno za
ovjeanstvo. Zadnji iskazi monih zemljinih kretanja su
oni od poplava, a oni su doli dolje u ovjeanstvo samo
po uvenom obrascu(misli se na noinu arku op.pr.). Ali
poplava je samo manja stvar u usporedbi s gigantskim
prevrtanjima koja su se jednom odvijala na Zemlji.
Prema tome, gospodo, sigurno se javlja pitanje: Kako su
onda ljudska bia uope dola na ovu Zemlju?
Kako se uope ovjek pojavio? I o tome, postojale su
najrazliitije ideje. Najprikladnije miljenje koje su ljudi
formirali je to, da su jednom bile ovjekolike ivotinje
koje su se postupno usavrile i postala ljudska bia. Tako
je znanost gledala u devetnaestom stoljeu. Tako vie ne
gleda; ali ope mnijenje, koje uvijek zaostaje za
znanou, jo, naravno, vjeruje u to. Sada stvari stoje
ovako: Kako itko moe vjerovati da je ovjek, fiziki
ovjek kakav je danas na fizikoj Zemlji, mogao sebe
oblikovati? Bilo je, takorei, veliko komeanje i ogroman
entuzijazam kada je na kraju devetnaestog stoljea
obrazovani putnik, Dubois, otkrio dijelove kostura u
Istonoj Aziji, u sloju Zemlje gdje se do tog vremena
mislilo da tu ovjek nije ivio. Bili su dijelovi kostura za
koji se vjerovalo da je ljudski kostur: gornji dio butine,
par zuba i dijelovi gornjeg dijela kostura. To je ono to je
Dubois naao tamo preko u Aziji. Takva stvar mora,

naravno,imati pogodno ime, tako je on te ostatke nazvao

Pithecanthropus erectus.
Ljudi su mislili da je to stvorenje predstavnik ovjekolike
vrste iz koje se postepeno razvilo ovjeanstvo. I zatim
su ljudi razvili razliite ideje o tome kako se ovjek na taj
nain razvio. Neki kau da je ovjekolika rasa dola u
takve uvjete da je bila prisiljena raditi, i tako je stopalo,
stopalo za penjanje primata, bilo transformirano u ravno
stopalo, a prednja stopala za penjanje u ljudske ruke ... i
tako je postao potpuno promijenjen. S druge strane,
neki kau: Ne, to nije mogue, jer da je primat doao u
takve nepovoljne uvjete, jednostavno bi umro, tako da
se ne bi mogao transformirati. Prije e biti da je takav
primat morao ivjeti u nekoj vrsti raja gdje je mogao
opstati i razvijati se sasvim slobodno, gdje je bio
zatien. Vidite kako su pogledi razliiti! Ali nita od
toga ne dri vodu kada poduzmemo stvarno ispitivanje
injenica o kojima smo govorili.
Vratimo se opet na njih. Postojao je jednom veliki
kopneni prostor gdje je danas Atlantski ocean preko
kojeg se ide kada se putuje iz Europe do Amerike velika
podruja kopna. Ali vidite, ako istraujemo fosile naene
ovdje ispod zemlje, i iz toga zakljuimo o ranijim
oblicima i vrstama i biljaka i ivotinja - otkrivamo:
Tamo ne moe biti kao to je ovdje! Zemlja izmeu nae
sadanje Europe i Amerike morala je biti mnogo meka,
ne vrsti mineral kao to je danas, i zrak je morao biti
mnogo gui, uvijek maglovit, sadravajui mnogo vode i
drugih supstanci. Dakle bilo je mnogo meke tlo i mnogo
gui zrak. U takvoj oblasti, ako bi danas mogla biti na
Zemlji, ne bi mogli ivjeti niti tjedan, odmah bi umrli. Ali
poto to nije moglo biti veoma davno, 10,000 do 15,000
godina, ljudska bia su morala, naravno, ivjeti u to
vrijeme. Dakle nisu mogla biti kao dananja ljudska bia.
Sadanji ovjek ima svoju vrstu kotanu strukturu samo
zbog toga jer su vani tvrdi minerali. Naim vapnenakim
kostima pripadaju takoer vapnenake planine s kojima
stalno izmjenjujemo vapno; pijemo ga u naoj vodi, i
tako dalje. U ta ranija vremena jo nije bilo vrstog

kostura. Ljudska bia su mogla imati jedino meku

hrskavicu, kao ajkule. Takoer nisu mogla disati preko
plua kao mi danas. U to vrijeme morala su imati vrstu
plivajueg mjehura i vrstu krga, tako da je ljudsko bie
koje je tada ivjelo bilo u vanjskoj formi napola ovjek i
napola riba. Ne moemo pobjei od injenice da je ovjek
tada izgledao sasvim razliito napola ovjek i napola
riba. I ako idemo natrag u jo ranija vremena nalazimo
da je ovjek bio mnogo, mnogo meki.
Ako idemo jo dalje natrag bio je idak, gotovo fluidan.
Tako naravno da se tada nisu oblikovali fosili; ovjek je
bio apsorbiran u ostatak zemljinih fluida. Dakle to je
nain na koji smo postali ono to smo danas. Dok smo
jo u majinoj utrobi, mala smo vreica fluida. Ali to je
neto veoma malo. U ona vremena bili smo ogromni,
veliki fluid ili bie nalik na ele. I to vie idemo natrag u
zemljinoj evoluciji, ovjek postaje vie tekui i stvarno je
vie meka elatinozna masa ne formiran od sadanje
vode, jer se iz toga, naravno, ne moe napraviti ovjek
ve od supstance nekako sline bjelanevini. Bilo je
mogue da se iz takve supstance oblikuje ovjek.
Tako idemo natrag u doba kada nije bilo sadanjeg
oblika ovjeka, niti sadanjih slonova, niti nosoroga, niti
lavova, niti krava, niti volova, niti bikova, niti klokana
nita od toga jo nije bilo tamo. S druge strane moemo
rei da su bila ribolika stvorenja ne kao sadanje ribe,
nego ve slina ovjeku bia pola ovjek, pola riba,
koja bi mogli ipak zvati ovjek. Bila su sva tamo. Ali
jo nije bilo dananjih ivotinjskih oblika.
Zatim se Zemlja postepeno promijenila u oblik koji ima
danas. Dno Atlantskog oceana tonulo je sve vie i vie;
movarni, sluzavi, uvjeti kao bjelance postepeno su se
promijenili u sadanju vodu i postepeno doveli do
promjene u ovim ribama-ljudima.
Ali pojavili su se najrazliitiji oblici. Najmanje savreni od
ovih riba-ljudi postali su klokani, malo napredniji postaju
jeleni i stoka, a najsavreniji postaju primati ili ovjek. Iz
ovog vidite da ovjek nije nastao od primata: ovjek je
bio tamo, i svi sisavci stvarno vode porijeklo od njega, iz
tih ljudskih oblika u kojima je ovjek ostao nesavren.

Tako moramo rei da primati vode porijeklo od ovjeka,

ne da ovjek vodi porijeklo od primata. To je tako, i to
nam mora biti sasvim jasno.
Vidite, moete sebi to razjasniti kroz slijedee: Zamislite
zbilja pametnog ovjeka koji ima malog sina. Ovaj sin
pati od hidrocefalusa i vrlo je glup. Recimo da pametan
ovjek ima oko etrdeset pet a mali sin sedam ili osam.
Ispalo je da je djeak glup. Moe li sada itko rei, da
poto je djeak mali, nesavreno ljudsko bie da odrasli
ovjek, savrena osoba vodi porijeklo od male,
nesavrene osobe? To bi bila besmislica! injenica je da
malo, nesavreno bie vodi porijeklo od pametnog;
druge izjave bile bi pogrene. Takva pogreka je da je
primat, ovjekoliko bie koje je zaostalo, ovjekov
predak. Oni su zaostali ljudi, takorei, nesavreni
primjerak ovjeanstva koji je zaostao. Mogli bi rei da u
ovoj stvari znanost ide stazom koja vodi duboko u
pogreku, i jednostavan ovjek je ne moe prihvatiti.
Trebamo se sjetiti samo prie malog kolarca. Uitelj,
zakaen za modernu znanost, objavio je: ovjek vodi
porijeklo od majmuna. Djeak dolazi kui s komadiem
mudrosti. Otac kae: Tupane! Moda ti jesi, ali ja
nisam! Vidite, bio je to naivni ovjek protiv darvinizma.
Znanost esto nije pametna kao naivan ovjek. To
moramo priznati.
I tako moemo rei: Sve to u svijetu vani ivi kao
ivotinja vodi porijeklo od prvobitnog bia koje nije bilo
ni ivotinja ni ovjek ve neto izmeu. Jedno je ostalo
nesavreno, drugo je postalo savrenije, postalo ovjek.
Naravno sada ljudi dou i kau: Da, ali ranije su ljudska
bia bila daleko manje savrena nego su to danas; u
ranija vremena imali su lubanju s niim elom, ovakav
nos Neandertalac, ili ljudi pronaeni u Jugoslaviji.
(Nalazi su rijetki i ne smijemo misliti da takvi kosturi
lee svugdje naokolo; naeno ih je samo nekoliko.)
Sadanji ovjek obino ima uzvieno elo i izgleda
drugaije. Sada ljudi kau: Ti primitivni ljudi s niskim
elima su naravno bili glupi, jer je elo sjedite intelekta,
i samo ovjek koji je postigao visoko elo ima
odgovarajuu inteligenciju prema tome primitivni

ovjek je bio bez inteligencije, i naravno oni koji su doli

kasnije s istaknutim elom imali su odgovarajui um.
Vidite, da smo pogledali ovjeka Atlantide, onog ovjeka
koji je ivio prije nego je dno Atlantika utonulo i more se
uzdiglo, vidjeli bi da ima sasvim tanku kou, malu
mekanu hrskavicu kao mrea kao pokrivalo za
glavu, i sve ostalo od njega je voda. Ako danas
pogledate nekoga s hidrocefalusom, on nema unatrag
nakoeno elo, ve visoko, istaknuto, tako je Atlantska
glava bila vie kao glava hidrocefalusa. Zamislite da su
Atlantiani imali svoju glavu, ali itku, kakvu danas
vidimo kod embrija. Promislite na Zemlju i kako tlo tone
tamo gdje je sada Atlantski ocean, i tako se pojavljuje
Atlantski ocean. Europa i Azija uzdiu se sve vie; tamo
se sve uzdie. U Americi se zemlja takoer uzdie, dok u
sredini tone. Zemlja se promijenila. ovjek je stekao
vre kosti. Dakle kada idemo natrag u ranija vremena
kada je prostor Atlantskog oceana jo bio vrsto kopno,
ovjek je imao meke kosti, samo hrskavicu; u njima je jo
bilo vode. I ovjek je takoer mogao misliti s vodom.
Sada ete rei: U ime Nebesa! sada oekuje da vjerujemo
da su ljudi tog vremena mislili ne s vrstim mozgom, ve
s itkim! Ali zaista, gospodo, nitko od vas ne misli s
vaim vrstim mozgom! Svi vi mislite s vodom u kojoj
va mozak pliva; to je praznovjerje misliti da mislite s
vaim vrstim mozgom. ak niti tvrdoglavi glupani koji
ne mogu dosegnuti nita osim vlastitih ideja ideja koje
su prihvatili u ranoj mladosti ak ni oni ne misle s
njihovim vrstim mozgom; oni takoer misle s itkim
mozgom, premda s guim dijelovima!
Ali ona je dolo vrijeme kada je ova vrsta vode, ova
sluzava, bjelanevinasta voda, nestala. ovjek vie nije
mogao misliti s njom; kosti su bili zakrljale, i donja
lubanja se pojavila. Tek je kasnije u Europi i preko u
Americi ponovno narasla do visokog ela. Tako moramo
rei, stari Atlantiani su imali vrlo visoka ela u svojim
itkim glavama. Zatim, kao to sam rekao, kada je voda
nestala, najprije su se pojavila niska ela, i zatim su
postepeno izrasla u visoka ela. Samo je u prijelaznom
dobu ovjek izgledao kao Neandertalac, ili kao ostaci

naeni na jugu Francuske ili na Siciliji. Oni su pripadali

prijelaznim ljudskim biima koja su ivjela na obalnim
podrujima gdje je tlo postepeno tonulo. Ljudi koje
danas iskapamo na jugu Francuske nisu primitivni ljudi
ve kasniji. Oni su preci ali iz kasnijeg perioda.
I zanimljivo je da, pripadajui istom periodu u kojem su
ovi ljudi s ravnim, niskim elom morali ivjeti, nalazimo
pilje gdje su stvari iz kojih moemo zakljuiti da ovjek
tog vremena nije ivio u kuama, ve na mjestima na
Zemlji gdje su se uvlaili unutra. Ali za to je Zemlja
morala najprije postati vrsta. Dakle u to vrijeme kada
Zemlja jo nije bila sasvim vrsta kao to je danas, ili
barem nekako manje vrsta, ljudi su kopali u Zemlju da
bi napravili svoje boravine prostore, i njih jo danas
nalazimo. I izvanredne stvari koje nalazimo u njima su
slike i crtei, koji su relativno jednostavni ali prilino
vjeto reproduciraju ivotinje koje su u to vrijeme
ivjele. Danas su ljudi zaista zaprepateni da su oni ljudi
s ravnim elima, s nerazvijenim glavama, mogli napraviti
takve crtee. Crtei su s jedne strane otroumni s druge
sirovi. Kako to moemo objasniti? To je poto je ovjek
jednom ivio s visokim, jo fluidnim elima i ve je bio
imao umjetnost; moda su mogli napraviti mnogo vie
nego mi moemo; ta je umjetnost zatim atrofirala. I ono
to nalazimo u piljama samo su zadnji ostaci onog to je
ovjek jo bio sposoban. Dakle moemo vidjeti da ljudi
nisu jednom ivjeli samo kao ivotinje, postepeno se
usavravajui do sadanjeg stanja, ve da je prije nego
je sadanja ljudska rasa bila ovdje na Zemlji sa svojim
vrstim kostima, postojala druga ljudska rasa s vie
hrskavicom, rasa koja je ve posjedovala visoku kulturu i
civilizaciju.
Rekao sam vam da su ptice bile takoer razliite u
drevnim vremenima od onog to su sada. Ptice su se
jednom sastojale iskljuivo od zraka; kasnije, oko toga
su izgradile tijelo. Stoga su njihove kosti ispunjene
zrakom. Ptice su bile jednom stvorenja koja su se
sastojala iskljuivo od zraka, ali od gustog zraka. I
sadanje su ptice formirale svoje perje i tako dalje kada
se pojavila naa vrsta zraka. Promislite: da su nae ptice

imale kole i kulturu (nisu ih, naravno, imale, ali moemo

koristiti matu), one bi trebale izgledati drugaije od
naih! Uzmite, na primjer, kue koje gradimo. One ine
veliki dio nae civilizacije. Ali ptice ne mogu graditi kue
one bi se sruile; niti mogu postati kipari. Ne mogu
ak ni iti to isto pripada civilizaciji jer ako bi ile
uzeti iglu, odmah bi pala. Da ptice imaju civilizaciju i
kulturu, kakva bi bila? Trebala bi biti gore u zraku. Ali ne
bi mogla ukljuivati bilo to vrsto; ne bi mogle imati
pisai stol, ni bilo to drugo. Najvie, mogle su napraviti
znakove koji bi nestali im su ih napravili. Ali ako drugi
razumiju znakove dobro, to bi bila kultura.
Sada zamislite orla koji je bio vrlo pametno stvorenje,
orao sposoban napraviti kip sove ipak bi ga morao
napraviti samo u zraku; nita od njega ne bi bilo tamo
ako bi ga netko potraio. Sada pretpostavimo da je dola
sova posebno tata sova i naloila orlu da napravi
kip sove prema njoj. On bi ga napravio vrlo lijepo, vrlo
lijepo. Moda bi ga napravio ba kada bi tamo bio mali
oblak, tako da ima neto gui zrak ak i tada, odmah
bi nestao. Druge ptice je mogu doletjeti vidjeti, druge
sove takoer, diviti se. Ptice to danas ne mogu! Moete
biti sasvim sigurni da orao nee raditi kip sove! Ali bia
koja su jednom bila ljudi s mekom strukturom, mekim
tijelima, imala su takvu civilizaciju. Kada je, na primjer,
bilo kopno gdje je sada Atlantski ocean, tada su stvari
mogle biti vie ili manje vrste, premda je kopno uvijek
iznova tonulo, ali je ve bilo gue. Tome je prethodilo
rjee stanje kada je bila samo kultura i civilizacija koju je
ovjek napravio u simbolima koja je odmah nestala.
Dakle moramo misliti da je jednom davno ovjek sve
oblikovao, ali nita nije trajalo; bilo je tamo kao vrlo
delikatna stvar. A kada su kasnije poeli oblikovati stvari
koje su bile grublje, to je bilo nevjeto. ak je i danas
lake oblikovati neto u mekom vosku nego u vroj
glini. I kada je ovjek imao cijelu kulturu i civilizaciju
samo u vrsti gueg zraka, imao je radost u izradi
neega ak i ako bi to odmah iezlo.
Ali sada, gospodo, moete vidjeti da smo otili veoma
daleko natrag i nali ljudska bia koja su se stvarno

sastojala samo od gustog zraka. Zamislite to ovako:

postoji ovjek od gustog zraka, koji ima pojavu kao
oblak, samo ne tako nepravilno oblikovan, jer ima ono
to sigurno izgleda kao lice, glava, i udovi. Ali to je neto
vrlo duhovno; gotovo je duh! Ako bi tako neto danas
susreli, mislili bi da je to duh, i zaista vrlo osobit duh.
Izgledao bi nekako kao riba a zatim opet nekako kao
ovjek. Jednom smo bili takvi. Tako smo sada ve doli
na stupanj kada je ovjek bio zaista sasvim duhovan. I
to vie idemo natrag, vie nalazimo tog ovjeka kao
duh koji dominira materijom. Mi sadanja ljudska bia to
moemo samo s najmekim elementima materije. Ako u
usta uzmemo komad kruha, moemo ga vakati i nainiti
tekuim jer sva hrana mora postati tekua ako e
prijei u ljudsko tijelo. Promislite! inite kruh tekuim;
ide u jednjak, u stomak, iri se u krv. to je stvarno
nastalo od komada kruha? To je sada izvanredna pria.
Pretpostavimo da pred sobom imate ovjeka, ljudski
oblik, sa stomakom i jednjakom, doseui do usta.
ovjek sada jede komad kruha. Uzima ga u usta; tamo
postepeno postaje tekuina; ovdje u stomaku jo vie
postaje tekui, sada se iri u krv, ide svugdje, postaje
rijedak, rjei, i nestaje.
I tako ja imam komad kruha u ruci. Pojedem ga; nakon
nekog vremena kako on izgleda? Poslije tri sata kada se
rairio u krvi, u cijelo tijelo, to izgleda ovako: Taj komad
kruha je sam postao ovjek. Tako je sve to jedete
transformirano u ovjeka, jedino to ne primjeujete. Vi
ne primjeujete da stvarno sve to uzimate u sebe stalno
postaje vi. Vi ne bi bili ljudsko bie ako se ne bi stalno
obnavljali. Jer ono to danas jedete, devetog srpnja,
postaje ekstremno razrijeeno ljudsko bie; neto od
toga ostaje, ostalo prolazi dalje. I tako je i slijedeeg
dana, i slijedeeg; na taj nain vae tijelo je obnovljeno.
Svakih sedam godina potpuno je obnovljeno.
Gospodo, danas mi trebamo ovo vrsto tijelo tako da
moemo stalno stvarati tog novog ovjeka. Ali ranije
ovjek nije imao ovo vrsto tijelo. To su mogli napraviti iz
njihovih dua; ono to su uzeli mogli su tako oblikovati

da je izgledalo kao ovjek tog vremena. Trebate zamisliti

da oni nisu trebali miie i kosti, ali pomou due mogli
su tako transformirati svoju hranu da postane
ovjekolika. Tako je bilo, zaista. ovjek je preko svog
duha upravljao materijom, supstancom, i oblikovao
vlastitu formu, premda je bila mnogo delikatnija. Ali
tamo je bio: ovjekoliki lebdei oblak. Taj oblik je jo
danas u nama, ali mi za njega imamo okvir: kosti i
miie. Oni moraju biti tamo kao okvir. I u stvari kada
uzimamo hranu, mi jo pravimo ovu ljudsku formu.
Jednom davno je ovjek bio tako tanak, tako razrijeen
kao i oblik koji mi danas kreiramo u sebi kada jedemo.
Mi takoer udiemo zrak. Prvo je on vani; zatim je u
nama. I zrak se takoer iri svugdje preko nae krvi.
Zrani ovjek je danas formiran kroz cijelo ljudsko bie.
Nastaje zrani ovjek. Dakle ako vam kaem da je
jednom ovjek bio zraan prije nego je postao zgusnut i
kristaliziran preko svojih kostiju, ne govorim vam neto
to se danas vie ne pojavljuje. Svaki puta kada
udahnete vi jo formirate ovog zranog ovjeka. U ranija
vremena samo je on postojao; tek su kasnije njegovi
vrsti, gusti, zemaljski dijelovi ugraeni. Tako se
vraamo na injenicu da je ono to danas vidimo kao
vrstu, solidnu materiju jednom bilo potpuno duhovno.
Prema tome je besmislica rei da se Zemlja jednom
sastojala samo od plina, i da se taj plin iz vlastitih snaga
oblikovao u ljudsko bie i dananje ivotinje. Umjesto
toga moemo vidjeti da su ovjek i ivotinje i sve sada
postojee jednom sami bili plinoviti i zrani i da su proli
metamorfozu.
Tako nalazimo stanje nae Zemlje koje je jednom moralo
biti takvo: Vidite, tamo je bio otok gdje je danas voda.
Gdje danas putujemo preko vode jednom je bilo kopno. U
to je vrijeme kopno gdje je sada Europa bilo duboko
uronjeno; pojavilo se tek kasnije; samo je na izoliranim
mjestima bilo iznad povrine. Sada dolazimo do Europe.
Tamo sada imamo tlo gdje je nekada bilo duboko
uronjeno, kojeg je vrh bio prekriven movarnom vodom.
Dolazimo do Azije, koja je potpuno bila prekrivena
barama.

Preko u Americi su takoer bile bare. Te oblasti koje su

dana vrsto tlo tada su bile more, a gdje je danas more
bilo je kopno.
Ljudska bia koja su tamo ivjela izgledala su sasvim
razliito od sadanjeg ovjeka; bila su razrijeena,
delikatna. Tek kada se sadanje kopno uzdiglo iz vode a
ranije kopno potonulo i postalo more tek se tada
pojavila sadanja ljudska rasa i sadanje ivotinje u
obliku koji sada nose. To je povezano s unutarnjim
ivotom Zemlje.
Danas se to sve dogaa suptilnije. Danas se kopno vie
ne uzdie niti tone tako estoko, ali se jo nastavlja
pomalo uzdizati i tonuti. Svatko tko danas prouava
karte ak i vicarske karte koje su stare samo par
stoljea, vidi negdje jezero i danas neko mjesto moe biti
sasvim daleko od tog jezera, ali znamo da ba kao to je
Ravenna jednom bila na moru, tako je i to mjesto moralo
jednom biti na jezeru. Jezera se isuuju i postaju manja,
ak i danas samo je proces sporiji nego je bio. Ali poto
se kopnene povrne i morska dna uzdiu i padaju, ovjek
i ivotinje se stalno mijenjaju, stalno transformiraju. Ali
se to odvija mnogo sporije nego je to bilo.
To je ono to sam vam elio rei. Sada vidite kako se
sadanja ljudska rasa razvila. Slijedei puta emo dodati
neto povijesno, jer poto je ljudska rasa jednom bila na
Zemlji u sadanjem obliku, povijest je poela. Tek kada
su morali biti lovci, farmeri, pastiri ljudska bia su
razvila povijest. Odnosno gdje jo uvijek moemo dodati
komadi povijesti o onom to moemo danas rei o
porijeklu svijeta i ovjeka. Dobro je da je g.Dollinger
postavio pitanje. Mogli smo o tome govoriti detaljno i,
kao to sam rekao, slijedei puta emo dodati malo
povijesti.
Evolucija Zemlje i ovjeka i utjecaj zvijezda - 5. dio

Evolucija Zemlje i ovjeka i utjecaj zvijezda 5/14

Porijeklo i karakter kineske i indijske kulture
Dornach, 12.srpnja 1924

Rudolf Steiner: Gospodo! Sjeam se nae elje da

pogledamo dalje u povijest u vezi s naim sadanjim
prouavanjem svijeta. Vidjeli ste kako se ljudska rasa
postepeno izgradila iz ostale mone Prirode. To je bilo
tek kada su uvjeti na Zemlji biti takvi da je ovjek na njoj
mogao ivjeti kada je Zemlja umrla, kada vie nema
vlastiti ivot da se ljudski i ivotinjski ivot mogao
razviti na nain kako sam oslikao.
Takoer smo vidjeli da je na poetku, ljudski ivot bio u
stvari sasvim razliit od onog to je danas, i zbivao se
gdje je sada Atlantski ocean. Moramo zamisliti da je
ondje gdje je danas Atlantski ocean, nekad bilo vrsto
tlo. Danas s jedne strane imamo Aziju; tamo je Crno
more, ispod je Afrika, zatim je ovdje Rusija i takoer
Azija. S druge strane, imamo Englesku, Irsku, a tamo
preko takoer i Ameriku. Nekad je sve ovo izmeu bilo
kopno, a ovdje vrlo malo kopna; ovamo preko u Europi u
to je vrijeme bilo u stvari zaista veliko more. Te su
zemlje sve bile u moru, i kada se penjemo na sjever,
Sibir je takoer bio more; bio je jo uvijek more. Ispod
gdje je danas Indija, kopno se pojavljuje malo iznad
mora. Prema tome u stvari imamo malo kopna ovdje, i na
drugoj strani opet kopno. Gdje danas nalazimo Azijske
narode, stanovnike Bliskog istoka i one od Europe, bilo
je more kopno se uzdiglo tek kasnije. Kopno je,
meutim, ilo mnogo dalje, nastavljajui pravo u
Pacifiki ocean gdje danas ima mnogo otoka, Java,
Sumatra, i tako dalje; oni su svi bili dio nekadanjeg
kontinenta tamo cijeli arhipelag. Dakle, gdje je sada
Pacifiki ocean, bilo je mnogo kopna s morem izmeu
dvije kopnene mase.
Prvi narodi koje moemo istraivati ostali su u ovoj
regiji, ovdje, gdje je kopno bilo sauvano. Kada
pogledamo oko nas u Europi moemo stvarno rei: Prije
deset, dvanaest ili petnaest tisua godina Zemlja, tlo,
postalo je dovoljno vrsto da ovjek moe na njoj
boraviti. Prije toga, tamo su bile samo morske ivotinje
koje su se razvile iz mora, i tako dalje. Da ste u to
vrijeme potraili ovjeka, on bi bio gdje je danas

Atlantski ocean. Ali preko u Aziji, u Istonoj Aziji, bio je

takoer ovjek ranije nego prije deset tisua godina. Taj
ovjek je naravno ostavio nasljednike, i nasljednici su
veoma zanimljivi u vezi njihove kulture, najdrevnije na
Zemlji. Danas su to narodi nazvani Japanci i Kinezi. Oni
su veoma zanimljivi poto su zadnji tragovi, takorei,
najstarijih stanovnika Zemlje.
Kao to ste uli, bila je, naravno, mnogo starija
populacija na Zemlji koja je potpuno iezla. To je bilo
ovjeanstvo koje je ivjelo u drevnoj Atlantidi, od kojeg
nije ostalo nita. Jer ak i da su ostaci postojali, da ih
naemo trebali bi kopati u koritu atlantskog oceana.
Trebali bi doi dolje do tog korita to je tei postupak
nego ljudi misle i tamo kopati, i moda nita ne nai.
Jer, kako sam rekao, ti su ljudi imali meka tijela. Kultura
koju su stvorili s gestama neto je to se ne moe
iskopati iz tla jer nije bilo nieg postojanog! Dakle, ono
to je bilo tamo davno prije Japanaca i Kineza nije
dostupno obinoj znanosti; treba imati neto znanja
duhovne znanosti ako se ele raditi takva otkria.
Meutim, ono to je preostalo od kineskih i japanskih
naroda veoma je zanimljivo. Vidite, Kinezi i stariji
Japanci ne ovi dananji (o kojima u upravo govoriti)
Kinezi i Japanci su imali kulturu sasvim razliitu od nae.
Imali bi mnogo bolju predodbu o tome da nai dobri
Europljani nisu u zadnjim stoljeima proirili svoju
dominaciju na te sfere, donosei potpunu promjenu. U
sluaju Japana ta je promjena bila veoma efikasna.
Premda je Japan zadrao svoje ime, bio je potpuno
europeiziran. Njegov narod je postepeno apsorbirao sve
od Europljana, i ono to je ostalo od njihove drevne
kulture samo je vanjska forma. Kinezi su bolje ouvali
svoj identitet, ali sada vie ne mogu izdrati. Tono je da
europski dominion tamo nije aktivno utemeljen, ali u tim
oblastima ono to europljani misle postaje
prevladavajue, a ono to je jednom tamo postojalo to je
nestalo. To nije razlog za aljenje; takva je priroda
ljudske evolucije. To mora, meutim, biti spomenuto.
Ako sada promatramo Kineze unutar njih, stvari se

mogu vidjeti u manje iskrivljenom obliku nalazimo

kulturu izdvojenu od svih drugih, jer Kinezi u njihovu
staru kulturu nisu ukljuivali nita to bi se moglo zvati
religija. Kineska kultura je bila liena religije.
Morate sebi predstaviti, gospodo, to se misli sa
kultura bez religije . Kada razmatrate kulture koje
imaju religiju svugdje nalazite u staroj indijskoj
kulturi, na primjer strahopotovanje za bia koja su
nevidljiva ali koja izgleda da lie na ljudska bia na
Zemlji. To je osobita karakteristika svih kasnijih religija
da svoja nevidljiva bia predstavljaju kao ovjekolika.
Antropozofija to ne ini. Antropozofija ne predstavlja
nadosjetilni svijet antropomorfno ve kakav stvarno je.
Nadalje, ona u zvijezdama vidi izraz nadosjetilnog.
Izvanredna je stvar da su Kinezi imali neto iste vrste.
Kinezi ne oboavaju nevidljive bogove. Oni kau: Ono to
je ovdje na Zemlji razlikuje se ovisno o klimi, ovisno o
prirodi tla gdje se ivi. Vidite, Kina je u najdrevnijim
vremenima ve bila velika zemlja i jo je danas vea od
Europe; to je gigantska zemlja, uvijek je bila gigantska, i
imala je ogromnu, energinu populaciju. Sada, ideja da
se populacija Zemlje poveava samo je praznovjerje na
strani moderne znanosti, koja je uvijek radila kalkulacije
iz podataka koji joj odgovaraju. Istina je da je ak i u
najdrevnijim vremenima bila ogromna populacija u Kini,
takoer u Junoj Americi i Sjevernoj Americi. Tamo se
takoer u tim drevnim vremenima kopno prualo do
Pacifikog oceana. Ako se to uzme u obzir ne moe se
rei da je populacija Zemlje narasla.
Dakle, gospodo, nalazimo kulturu koja je sasvim drevna,
i danas se ta kultura jo moe promatrati kakva je
stvarno postojala prije deset tisua, osam tisua godina.
Kinezi su rekli: Gore na sjeveru klima je razliita, tlo je
razliito, od onog to je junije; tamo je sve razliito.
Rast biljaka je razliit i ljudska bia moraju ivjeti na
razliit nain. Ali Sunce je sve-proimajue. Sunce sjaji
na sjeveru i na jugu; ono ide svojim putem i kree se od
toplih oblasti do hladnih oblasti. Rekli su: Na Zemlji
prevladava raznovrsnost, ali Sunce sve izjednaava. U
Suncu su vidjeli plodonosnu, silu koja izjednauje.

Nastavljaju govorei, dakle: Ako bi imali vladara, na

vladar mora biti takav; pojedinci se razlikuju, ali on mora
vladati nad svima kao Sunce. Iz tog razloga su mu dali
ime Sin Sunca. Njegov zadatak je bio vladati na Zemlji
kao to Sunce vlada u univerzumu. Pojedini planeti,
Venera, Jupiter, i tako dalje, djeluju na razliite naine;
Sunce kao vladar nad planetima sve izjednaava. Tako su
Kinezi predstavljali svog vladara kao sina Sunca. Za to
su uzeti rije "sin" da bi posredno izrazilipripadati
neemu.
Sve je tada bilo ureeno da su ljudi rekli: Sin Sunca je
na najvaniji ovjek. Ostali su njegovi pomagai, kao
to su planeti pomagai Sunca. Oni su na Zemlji sve
organizirali u skladu s onim to se pojavljuje gore u
zvijezdama. Sve je to napravljeno bez molitve, jer nisu
znai znaenje molitve. To je u stvari sve napravljeno
bez da su imali ono to e kasnije initi kult. Ono to bi
mogli nazvati njihovo carstvo bilo je organizirano kao
slika nebesa. To se jo ne moe zvati drava. (To je
nestaluk koji je napravio moderni ovjek.) Ali su uredili
svoje zemaljske stvari tako da su slika onog to im se
javljalo u zvijezdama iznad.
Sada preko ovih okolnosti dolazi do neeg to je naravno
bilo sasvim razliito od onog to se dogodilo kasnije:
ovjek postaje stanovnik carstva. Nije imao vjeru za
izjasniti se; jednostavno se osjeao kao lan carstva.
Izvorno Kinezi nisu imali nikakvih bogova; kada su ih
kasnije imali, to su bili bogovi uzeti od Indijaca. Izvorno
nisu imali bogova, ali njihova veza s nadosjetilnim
svjetovima bila je izraena esencijalnom prirodom
njihova carstva i njegovim institucijama. Njihove
institucije su imale kvalitetu obitelji. Sin Sunca je u isto
vrijeme bio otac svim drugim Kinezima i oni su mu
sluili. Premda je to bilo carstvo, posluilo se prirodom
obitelji.
Sve je to mogue jedino za ovjeka ije miljenje jo
nema slinosti s onim kasnijeg ovjeanstva.
Razmiljanje Kineza tog vremena uope nije slino onom
od kasnijeg ovjeka. Ono to danas mislimo Kinezu bi
bilo sasvim strano. Mi mislimo, na primjer, ivotinja;

mi mislimo ovjek; mi mislimo vaza ili stol. Kinez

nije mislio na taj nain, ali je znao: tamo je lav, tamo
tigar, pas, to je medvjed ne, tamo je ivotinja. Oni su
znali: moj susjed ima etvrtast stol; netko drugi ima stol
koji je okrugao. Davali su imena pojedinim stvarima, ali
to je stol, nije im ulazilo u glavu; stol kao takav o
tom nisu nita znali. Bili su svjesni: tamo stoji ovjek s
veom glavom i duim nogama, tamo jedan s manjom
glavom, s kraim nogama, i tako dalje; tamo je manji
ovjek, ovdje vei ovjek, ali ovjek openito njima je
bio nepoznati faktor. Razmiljali su na sasvim razliit
nain, na nain nemogu dananjem ovjeku. Imali su
potrebu, prema tome, za drugim konceptima. Ako sada
mislite stol, ovjek, ivotinja, to moete proiriti
na pravna pitanja, jer se jurisprudencija sastoji samo od
takvih koncepata. Ali Kinezi nisu mogli promiljati bilo
kakav pravni sustav; kod njih je sve bilo organizirano
kao u obitelji. Unutar obitelji, kada sin ili ker ele neto
napraviti, nema misli o takvoj stvari kao to je pravni
ugovor. Ali danas, ako netko ovdje u vicarskoj eli neto
napraviti, konzultira zakonske mogunosti, brane
zakone, i tako dalje. Tamo nalazi sve to je potrebno, i
zatim se zakoni moraju primijeniti na pojedinane
sluajeve.
Toliko koliko je ljudsko bie jo zadralo neto od Kineza
u sebi a uvijek malo ostane ono se stvarno ne
osjea udobno sa zakonima i uvijek mora pribjei
odvjetniku. Ponekad zapliva i kod opih pojmova. Kao i
Kinezi, nikada nisu imali pravne norme; nisu uope imali
nita od onog to je kasnije preuzelo prirodu drave. Sve
to su imali je ono to svaki pojedinac moe prosuditi u
pojedinoj situaciji.
Dakle, da nastavimo. Cijeli kineski jezik je bio pod
utjecajem te injenice. Kada mi kaemo stol, mi
odmah zamislimo ravnu povrinu s jednom, dvije ili tri
noge, i tako dalje, ali mora biti neto to moe stajati
kao stol. Ako bi mi netko rekao da je stolica stol, ja bi
rekao: Stol? Glupane! to nije stol, to je stolica. I ako bi
jo netko doao i kolsku plou nazvao stolom, ja bi ga
nazvao neim jo eim, jer to uope nije stol ve

kolska ploa. Kod naeg jezika moramo svaku stvar

nazivati njenim vlastitim posebnim imenom.
To nije tako kod Kineza. To u vam postaviti hipotetiki;
nee biti precizna slika, ali iz nje ete dobiti ideju.
Recimo, dakle, da Kinezi imaju glasove OA, IOA, TAO*, na
primjer.
*Slijedei izgovor:
A: Engleski ah, kao u father
I: Engleski ee, kao u feet
Imaju zatim odreeni glas za stol, ali taj isti glas
oznaava takoer mnoge druge stvari. Dakle, recimo,
recimo takav zvuk moe znaiti stablo, potok, takoer
moda ljunak. Tada ima drugaiji glas, recimo, koji
moe znaiti zvijezda, kao i kolska ploa, i na primjer
klupa. (Ova znaenja ne moraju biti tona u detaljima;
mislim samo pokazati nain na koji je izgraen kineski
jezik.)
I sada Kinez zna: ovdje su dva glasa, recimo LAO i BAO,
oba znae stvari koje su sasvim razliite ali takoer oba
znae potok.
Tako su ih spojili: BAOLAO. Na taj nain su izgradili jezik.
Nisu ga izgradili od imena danih pojedinim stvarima, ve
prema razliitom znaenju razliitih glasova. Glas moe
znaiti stablo ali moe takoer znaiti potok. Kada,
prema tome, on kombinira dva glasa, od kojih svaki
pored mnogih drugih stvari znai potok, druga osoba
zna da on misli potok. Ali kada izgovara samo jedan glas,
nitko ne zna na to misli. Iste komplikacije postoje kod
pisanja. Dakle Kinezi imaju iznimno kompliciran jezik i
iznimno komplicirano pismo.
I zaista, gospodo, mnogo toga slijedi iz ovoga. Slijedi da
njima nije tako lako nauiti itati i pisati kao to je to
nama ak niti govoriti. Kod nas, itanje i pisanje
moemo stvarno nazvati jednostavnim; zaista, nismo
sretni kada naa djeca ne ue itati i pisati brzo
mislimo da je to samo djeja igra. Kod Kineza to nije
tako; u Kini se naraste sasvim star prije nego se moe
pisati ili na drugi nain vladati jezikom. Lako je zamisliti

da obini ljudi uope nisu to mogli, da su samo oni koji

su mogli nastaviti uenje do velike dobi mogli napokon
postati vjeti. U Kini je, prema tome, plemeniti rang
dodjeljivan naravno kao stvar duhovne osnove onima
koji imaju kulturu, i ovaj duhovni visoki rang je nastao
preko prirode jezika i pisma. To ponovno nije isto kao na
Zapadu, gdje su mogli biti dodjeljivani razni stupnjevi
plemenitosti i zatim su prelazili od jedne generacije na
drugu. U Kini se rang stjecao jedino preko obrazovanja i
uenja.
To je zanimljivo, gospodo, zar ne, da ako bi povrno
sudili sigurno bi rekli: tada mi ne elimo biti Kinezi. Ali
molim da ne pretpostavljate da ja govorim da trebamo
postati Kinezi, ili se djelomino diviti Kini. To je ono to
bi neki mogli o tome lako rei. Prije dvije godine imali
smo kongres u Beu, netko je govorio da su neke stvari u
Kini ak i danas ureene mudrije nego kod nas i
novine su odmah izvijestile da elimo kinesku kulturu u
Europi! Nije se na to mislilo. U opisivanju kineske
kulture, na odreeni nain treba dati pohvalu ali samo
na odreeni nain za ono to ima od duhovnog
sadraja. Ali to je primitivna kultura, takva da je mi vie
ne moemo prilagoditi. Dakle nemojte misliti da agitiram
za drugu Kinu u Europi! Samo elim opisati najdrevniju
ljudsku kulturu kakva je stvarno postojala.
Sada da nastavimo. Ono to sam govorio povezano je s
cjelokupnim nainom kineskog miljenja i osjeanja.
Zaista, Kinezi (takoer i Japanci drevnijih vremena)
dosta su se zanimali, zaista mnogo, za umjetnost za
svoju vrstu umjetnosti. Crtali su, na primjer. Kada mi
sada crtamo, to je sasvim razliito od kineskog crtanja.
Vidite, kada mi crtamo (pojednostaviti u koliko je
mogue), kada crtamo loptu, na primjer, ako na nju pada
svijetlo, tada je lopta na jednoj strani svijetla a na
drugoj tamna, jer je u sjeni; svijetlo pada iza nje. Tamo
opet, na svijetloj strani, lopta je svijetla jer se tamo
reflektira svijetlost. Onda mi kaemo: ta strana je u
sjeni, jer se svijetlo reflektira na drugoj strani; i zatim
moramo takoer crtati i sjenu koju lopta baca na tlo. To
je jedna od karakteristika naeg crtanja: na objektima

moramo imati svijetlo i sjenu. Kada crtamo lice, crtamo

ga svijetlo ondje gdje svijetlo pada, a na drugoj strani ga
pravimo tamnim. Kada crtamo cijelog ovjeka, ako
ispravno crtamo, stavljamo da na isti nain sjena pada
na tlo.
Ali osim ovoga na naoj slici moramo obratiti panju na
jo neto. Pretpostavimo da stojim ovdje i elim slikati.
Vidim g.Aisenpreisa kako sjedi naprijed; tamo iza, vidim
g.Meiera, i dva gospodina iza prilino mala. Ako bi ih
fotografirao, na fotografiji bi takoer izali sasvim mali.
Kada crtam, crtam na takav nain da je gospodin u
prvom redu prilino veliki, slijedei iza manji, slijedei
opet jo manji i onaj koji sjedi sasvim iza ima stvarno
malu glavu, stvarno malo lice. Vidite, kada mi crtamo mi
u obzir uzimamo perspektivu. Mi to moramo tako.
Moramo prikazati svijetlo i sjenu i takoer perspektivu.
To je svojstveno nainu na koji razmiljamo.
Kinezi sada u njihovom slikanju nisu prepoznavali
svijetlo i sjenu, niti su doputali perspektivu, jer nisu
gledali kako mi gledamo. Nisu obraali panju na svijetlo
i sjenu i nisu obraali panju na perspektivu. Oni bi rekli
ovo: Aisenpreis sigurno nije div, ne vie nego je Meier
patuljak. Ne moemo ih staviti zajedno na sliku kao da je
jedan div a drugi patuljak, jer to bi bila la, to nije istina!
Tako su razmiljali o stvarima, a slikali su kao to su
razmiljali. Kada su Kinezi i Japanci uili slikati na njihov
nain, nisu na objekte gledali izvana, zamiljali su sebe
upravo u objektima. Sve su slikali iznutra prema vani
kako su sebi predstavljali stvari. To, gospodo, ini samu
prirodu kineskog i japanskog slikarstva.
Shvatiti ete, prema tome, da je uenje gledanja dolo u
ovjeanstvo tek kasnije. Ljudska su bia u toj ranoj Kini
mislila samo u slikama, nisu formirala ope koncepte kao
stol i tako dalje, ali ono to su vidjela doivljavala su
iznutra. Tome se ne treba uditi, jer Kinezi vode porijeklo
od kulture tijekom koje je vienje bilo razliito. Danas mi
gledamo ovako jer je izmeu nas i objekta zrak. Ovaj
zrak jednostavno nije bio tamo gdje su se Kinezi najprije
smjestili. U vremenima u kojima su doli Kinezi, ljudi

nisu gledali na na nain. U ta drevna vremena bila bi

besmislica govoriti o svijetlu i sjeni, jer tada jo nije bilo
takve stvari u gustoi koju je zrak tada imao. I tako
Kinezi jo nemaju svijetlo i sjenu u njihovom slikarstvu, i
jo nemaju perspektivu. To je dolo tek kasnije. Iz ovoga
vidite da Kinezi misle na sasvim razliit nain; oni ne
misle kao ovjek koji je doao kasnije.
Meutim, to ni najmanje nije sprjeavalo Kineze da idu
vrlo daleko u vanjskoj vjetini. Kada sam bio mlad to
je sada drugaije uili smo u koli da je Berthold
Schwarz izumio barut, i to nam je bilo kazano kao da
nikada prije nije bilo baruta. Tako je Berthold Schwarz,
dok je radio alkemijske pokuse, napravio barut iz
sumpora, salitre i ugljena. Ali Kinezi su barut napravili
tisuama godina ranije!
Takoer smo u kolama uili da je Gutenberg izumio
umjetnost tiskanja. Uili smo mnoge stvari koje su bile
tone, ali u ovom sluaju nam je izgledalo kao da prije
nije bilo znanja o tiskanju. U stvari, Kinezi su ve
posjedovali to znanje tisuama godina ranije. Takoer su
imali umjetnost rezbarenja; iz drva su izrezivali predivne
stvari. U ovim izvanjskim stvarima Kinezi su imali
naprednu kulturu. To je pak bio zadnji ostatak bive jo
naprednije kulture, jer se prepoznaje da kineska
umjetnost ide natrag do neeg jo veeg.
To je dakle karakteristika Kineza da misle ne u
konceptima ve u slikama, i da se unesu pravo u stvari.
Bili su u mogunosti napraviti sve one stvari koje su
zavisile o vanjskim pronalascima (osim kada se radi o
parnom stroju ili neem slinom). Dakle sadanje stanje
Kineza, za koje bi mogli rei da je degenerirano i
nekultivirano, dolo je kao posljedica stoljetna
zlostavljanja u rukama Europljana.
Vidite da je tu kultura koja je u odreenom smislu zbilja
duhovna i stvarno drevna, koja ide natrag deset tisua
godina prije naeg vremena. Mnogo kasnije, u tisuljeu
koje je prethodilo Kranstvu, pojedinci kao Lao Tse i
Konfucije nainili su prvi pisani zapis o znanju kojeg su
Kinezi posjedovali. Ti uitelji su jednostavno zapisali to

se javljalo iz odnosa meu obiteljima u tom starom

carstvu. Nisu bili svjesni da su dali pravila moralne ili
etike prirode; jednostavno su zapisali njihovo iskustvo
o kineskom ponaanju. Prije, to je bilo napravljeno
usmenom predajom. Tako je sve u to vrijeme bilo u
osnovi drugaije. To kod Kineza jo danas moe biti
opaeno.
Kao suprotnost tome, teko je vidjeti bilo to od stare
kulture japanskog naroda, jer su bili sasvim
europeizirani. U svemu slijede europsku kulturu. Da nisu
sami razvili tu kulturu moe se vidjeti iz njihove
nesposobnosti da vlastitom inicijativom otkriju ono to
je isto europsko. Slijedee se, na primjer, stvarno se
dogodilo. Japanci su trebali imati parobrode i nisu vidjeli
razloga zato ih ne bi sami konstruirali. Gledali su kako
okrenuti brod, na primjer, kako otvoriti vijak, i tako
dalje. Njihovi instruktori, Europljani, neko vrijeme su
radili s njima, i konano su jednog dana Japanci ponosno
kazali: Sada moemo sami, i postavit emo naeg
vlastitog kapetana! Tako su europski instruktori ostali
vani na kopnu i Japanci su krenuli na otvoreno more.
Kada su se bili spremni vratiti natrag, okrenuli su vijak, i
brod se predivno okrenuo ali nitko nije znao kako
vratiti vijak, i brod se okretao na moru, samo se vrtio u
krug! Gledajui s obale europski instruktori su morali
uzeti amac i umiriti okreui brod.
Moda se sjeate Goetheove pjesme, arobnjakov
egrt gdje je egrt gledao arolije starog majstora
arobnjaka? I zatim, da bi se potedio brige za
donoenje vode, nauio je arobni stih pomou kojeg e
moi pretvoriti metlu u nosaa vode. Jednog dana kada
stari arobnjak nije bio tu, egrt je upotrijebio svoju
magiju, i navodio rijei da metla pone raditi. Metla se
stvarno dala na posao, grabila vodu, i jo vode, i stalno
jo vode. Ali egrt je zaboravio kako je zaustaviti. Samo
zamislite da vam je soba poplavljena, a vaa metla
nastavlja grabiti sve vie vode. U svom oaju egrt je
posjekao metlu na dva dijela sada su bila dva nosaa
vode! Kada je sve bilo potopljeno u vodi, stari majstor se
vrati i kae prave rijei da metla opet postane metla.

Kao to znate, pjesma je nedavno izvedena u euritmiji, i

publika je neizmjerno uivala. Dakle, ista stvar se
dogodila Japancima: nisu znali kako vratiti vijak, i brod
se nastavljao okretati. Tamo se odvijao pravilan ples
broda dok instruktori na kopnu nisu nabavili amac i
doli ih spasiti.
Sasvim je jasno iz svega ovoga da je europski nain
pronalaenja nemogu i za Kineze i za Japance. Ali kod
starijih izuma kao barut, tiskanje i tako dalje, oni su ve
bili daleko otili u mnogo drevnija vremena nego
Europljani. Vidite, Kineze mnogo vie zanima svijet u
velikom, svijet zvijezda, univerzum u cjelini.
Drugi narod koji pokazuje na drevne dane su Indijci. Oni
ne idu toliko daleko natrag kao Kinezi, ali takoer imaju
staru kulturu. Moe se rei da se njihova kultura pojavila
iz mora kasnije od Kineske. Narod koji je kasnije bio
Indijski narod doao je vie sa sjevera, smjestio se dolje
na ono to je sada Indija kada se tu voda povukla.
Dok su Kinezi bili vie zainteresirani za svijet vani, i
mogli sebe isturiti u bilo to, Indijski ljudi su leali vie
unutar sebe. Kinezi su vie razmiljali o svijetu na
njihov nain, ali o svijetu; Indijci su uglavnom razmiljali
o sebi, o samom ovjeku. Stoga je kultura koja se
pojavila u Indiji bila vie produhovljena. U najdaljim
vremenima Indijska kultura je jo bila slobodna od
religije; tek je kasnije u nju ula religija. ovjek je bio
njihov glavni predmet prouavanja, ali njihovo
prouavanje je bilo unutarnje vrste.
Ovo takoer mogu najbolje razjasniti opisujui nain koji
su Indijci koristili za crtanje i slikanje. Kinezi, gledajui
ovjeka, crtali su ga jednostavno ulazei u njega sa
svojim miljenjem bez svijetla i sjene ili perspektive.
To je stvarno nain na koji su ga crtali. Dakle, ako bi
Kinez elio naslikati g.Burlea, on bi mislima uao u
njega; ne bi ga nainio ovdje tamnim a ovdje svijetlim,
kako bi mi to danas, ne bi slikao svijetlo i sjenu, jer oni
za Kineza jo nisu postojali. Niti bi mu ruke napravio
razmjerno veim jer su naprijed. Ali ako bi Kinez naslikao

g. Burlea, tada bi g.Burle zaista bio tamo na slici!

To je bilo sasvim razliito kod Indijaca. Sada samo
zamislite da Indijac ide slikati: on bi poeo crtajui
glavu. Ni oni nisu imali tako neto kao perspektivu. Ali
su odmah imali ideju da glava esto moe biti razliita,
tako bi napravili jo jednu, zatim treu opet razliitu, i
etvrtu, javila bi im se peta. Na ovaj nain bi postupno
imali dvadeset ili trideset glava jednu do druge! Sve im
je to sugerirala jedna glava. Ili ako bi slikali biljku,
odmah su zamiljali da to moe biti razliito, zatim su se
tamo javilo brojne mlade biljke kako rastu od starije.
Tako je bilo kod Indijaca u ta veoma drevna vremena.
Imali su ogromnu mo imaginacije. Kinezi je uope nisu
imali i izvlaili su samo jednu stvar, ali u nju su ulazili
milju. Indijci su imali jaku imaginaciju.
Sada vidite, gospodo, te glave nisu tamo. Stvarno, ako
pogledate g. Burlea, vidite samo jednu glavu. Ako ga
crtate ovdje na ploi, moete crtati samo jednu glavu. Vi
prema tome ne crtate ono to je izvana stvarno ako
crtate dvadeset ili trideset glava; vi crtate neto
promiljeno u vaem umu. Cijela indijska kultura je
preuzela takav karakter; to je bila unutarnja kultura
uma, duha. Stoga kada vidite duhovna bia kako su
Indijci mislili na njih, vidite ih predstavljene brojnim
glavama, brojnim rukama, ili na takav nain da se
manifestirala animalna priroda tijela.
Vidite, Indijci su sasvim drugaiji ljudi od Kineza.
Kinezima je nedostajala imaginacija dok su je Indijci bili
puni od poetka. Stoga su Indijci bili predisponirani da
svoju kulturu postupno usmjere u religijsku to do
danas Kinezi nisu napravili: u Kini nema religije.
Europljani, koji nisu nadareni za praviti fine razlike,
govore o kineskoj religiji, ali sami Kinezi ne priznaju tako
neto. Oni kau: vi ljudi u Europi imate religiju, Indijci
imaju religiju, ali mi nemamo nita to ukljuuje religiju.
Ta predispozicija za religiju je kod Indijaca bila mogua
jedino jer su imali odreeno znanje o neem to su
Kinezi ignorirali, naime, o ljudskom tijelu. Kinezi su vrlo
dobro znali kako se smjestiti u neto njima vanjsko.
Kada su sada ocat, sol i papar na naem stolu i elimo

znati njihov okus, najprije moramo kuati malo na jeziku.

Kinezima u drevna vremena to nije bilo neophodno. Oni
bi ve kuali stvari koje su bile izvan njih. Stvarno su
mogli nai put u stvari i bili dobro upoznati s onim to je
vanjsko. Stoga su imali izraze koji pokazuju da sudjeluju
u vanjskom svijetu. Mi vie nemamo takve izraze, ili u
najboljem sluaju oznaavaju neto figurativne prirode.
Za Kineze su oznaavali stvarnost. Kada sam upoznao
nekoga i o njemu kaem: Kakav je on gorak tip! to
mislim figurativno; mi ne mislimo da je on stvarno gorak
kao to je gorak ocat. Ali Kinezu je to znailo da je
ovjek stvarno izazvao u njemu gorak okus.
Nije tako bilo kod Indijaca; oni su mogli ii mnogo dublje
u njihova vlastita tijela. Ako mi idemo duboko u naa
vlastita tijela, to je jedino kada su prisutni odreeni
uvjeti tada tamo neto osjeamo. Uvijek kada smo
imali obrok i on je ostao u naem stomaku bez da je
propisno probavljen, u stomaku osjeamo bol. Ako nam
jetra nije u redu i ne moe izluiti dovoljno ui,
osjeamo bol na desnoj strani tijela dobijemo prigovor
jetre. Kada naa plua izluuju previe slobodno tako da
su vie puna sluzi nego bi to trebala biti, tada osjeamo
da neto nije u redu s naim pluima, da su poremeena.
Danas su ljudska bia svjesna svojih tijela samo u onim
organima koji su bolesni. Oni Indijci drevnih vremena bili
su svjesni ak i njihovih zdravih organa; znali su kako je
stomak, kako se osjea jetra. Kada netko to eli danas
znati, treba uzeti le i secirati ga; onda moe ispitati
stanje pojedinog organa unutra. Danas nitko ne zna kako
izgleda jetra ukoliko je ne secira; jedino je duhovna
znanost moe opisati. Indijci su mogli misliti o
unutarnjem ovjeku; bili bi sposobni nacrtati sve
njegove organe. Kod Indijaca, meutim, ako bi traili da
osjeti svoju jetru i nacrta to je osjetio, on bi rekao:
Jetra? dobro, ovdje je jedna jetra, ovdje druga, a ovdje
jo jedna, i on bi nacrtao dvadeset ili trideset jetri jednu
do druge.
Dakle, gospodo, tamo imate razliitu priu. Ako crtam
kompletnog ovjeka i dam mu dvadeset glava, imam
nestvarnu sliku. Ali ako crtam ljudsku jetru s dvadeset ili

trideset drugih pokraj nje, crtam neto to nije sasvim

fantastino; bilo bi mogue da se ovih dvadeset ili
trideset jetri ipak pojave! Svaki ovjek ima razliit oblik
jetre, ali nema apsolutne potreba za takvim oblikom;
mogla bi biti i razliita. Tu mogunost razliitosti, taj
duhovni aspekt stvari, Indijci su daleko bolje razumjeli
nego oni koji su doli poslije. Indijci su rekli: Kada
crtamo jedan objekt, to nije cijela istina; moramo stvar
shvatiti duhovno. Tako su Indijci imali uzvienu duhovnu
kulturu. Nikada nisu puno znali o vanjskom svijetu ali su
imali duhovni koncept za sve.
Indijci su sada uzimali za normalno da uenost treba
stei u skladu s ovim stavom; prema tome, postati
obrazovan ovjek bio je dug posao. Jer, kako moete
pretpostaviti, kod njih to nije bila samo stvar ulaziti
dublje u sebe i zatim odmah biti sposoban sve znati.
Kada smo mi odgovorni za poduku mladih ljudi, prvo ih
moramo uiti itati i pisati, dajui im na taj nain neto
izvana. Ali nije bilo tako u sluaju drevnih Indijaca. Kada
su eljeli nekog uiti, pokazali su mu kako da se povue
u svoje unutarnje dubine; trebao je potpuno skrenuti
panju od vanjskog svijeta i usmjeriti je na njegovo
unutarnje bie.
Ako sada netko sjedne i gleda prema vani, vidi svih vas
kako sjedite i njegova je panja usmjerena na vanjski
svijet. Takav bi bio sluaj s Kinezom; oni su usmjeravali
panju prema vani. Indijci su poduavali obratno. Oni
kau: Morate nauiti zuriti u vrh vaeg nosa. Zatim je
uenik morao drati pogled fiksiran tako da ne vidi nita
osim vrh nosa, satima nita drugo, ak bez da pomie
svoje oi.
Da zaista, gospodo, Europljanin e rei: Kakva strana
obuka ljudi da stalno kontempliraju vrh njihova nosa!
Istina! za Europljanina u tome ima neto strano; za
njega bi takva stvar bila nemogua. Ali u drevnoj Indiji
to je bio obiaj. Da bi neto nauili Indijci nisu trebali
pisati prstima, trebali su gledati vrh nosa. Ali to sjedenje
satima gledajui vrh nosa vodilo ih je u njihovo
unutarnje bie, da upoznaju svoja plua, svoju jetru, i

tako dalje. Jer vrh nosa je isti slijedeeg sata kao to je

na poetku; tu nema nieg posebnog za vidjeti. Od vrha
nosa, meutim, student je mogao sve vie gledati ono
to je unutar njega; unutar njega je sve postajalo
svjetlije i svjetlije. Zato je on morao provoditi vjebu.
Sada, kao to znate, kada hodamo okolo, mi smo se
navikli tako raditi i to hodanje na stopalima djeluje na
nas. Kada hodamo na stopalima doivljavamo se kao
uspravna ljudska bia. U Indiji su od toga odvraani oni
koji su trebali neto nauiti. Dok su uili trebali su jednu
nogu imati ovako i sjediti na njoj, dok je druga noga bila
u ovom poloaju. Tako su sjedili, zurei fiksirano u vrh
nosa, postajui sasvim neupotrebljivi za stajanje;
osjeali su da nisu uspravni ljudi ve uureni kao
embrio u majinoj utrobi. Moete vidjeti Buddhu
portretiranog na ovaj nain. To je bilo dakle ono to su
Indijci morali nauiti. Postepeno su poinjali gledati
unutar sebe, uiti o tome to je unutar ovjeka, doi do
znanja o ljudskom fizikom tijelu na potpuno duhovni
nain.
Kada mi gledamo unutar sebe, mi smo svjesni naeg
beznaajnog miljenja; jedva smo svjesni naeg osjeaja
i gotovo uope ne nae volje. Indijci su osjeali cijeli
svijet u ljudskom biu. Moete zamisliti koliko je razliit
bio ovjek od onih koji su doli kasnije. Oni su razvili,
kao to znate, ogromnu matu, poetski izraenu u
njihovim knjigama mudrosti kasnije u Vedama i u
filozofiji Vedante, koja nas jo ispunjava
strahopotovanjem. To je igralo ulogu u njihovim
legendama koje se tiu nadosjetilnih stvari, to nas jo i
danas zadivljuje.
I pogledajte suprotnost! Ovdje su bili Indijci, tamo preko
Kinezi, i Kinezi su bili prozaian narod zainteresirani za
vanjski svijet, ljudi koji nisu ivjeli iznutra. Indijci su bili
ljudi koji su gledali sasvim unutra, kontemplirajui
unutar sebe duhovnu prirodu fizikog tijela.
Dakle poeo sam vam govoriti i najdrevnijim
stanovnicima Zemlje. Slijedei puta u nastaviti, tako da
postepeno doemo do vremena u kojem mi sada ivimo.

Molim da nastavite donositi pitanja. Moe biti detalja u

koje bi eljeli da idem ire, i uvijek na nekom slijedeem
sastanku mogu odgovoriti na pitanja koja se jave. Ali ne
mogu vam rei kada e biti slijedea sesija, jer sada
moram ii u Holandiju. Poslat u vam poruku za deset
dana ili slino.
Evolucija Zemlje i ovjeka i utjecaj zvijezda - 6. dio

Evolucija Zemlje i ovjeka i utjecaj zvijezda 6/14

Odnos namirnica i ovjeka. Sirova hrana. Vegetarijanstvo
Dornach, 31.srpnja 1924
Rudolf Steiner: Dobro jutro, gospodo! Je li netko promislio o pitanju tijekom
zadnjih tjedana?
Pitanje: Gospodine, elio bih pitati o razliitoj hrani grahu i mrkvi, ma primjer:
kakav utjecaj imaju na tijelo. Ve ste govorili o krumpiru; moda moemo uti
neto o ostalim namirnicama. Neki vegetarijanci nee jesti stvari koje su visjele u
zraku, kao grah ili graak. I kada netko pogleda polje itarica, udi se kako se
razne itarice razlikuju jer oito svi narodi na Zemlji uzgajaju neku vrstu
itarica.
Dr. Steiner: Dakle pitanje je o odnosu razliite hrane i ljudskog tijela. Dobro,
najprije trebamo stei jasnu ideju o samoj prehrani. Neposredna misao o prehrani
je da kada neto pojedemo, to ide kroz usta dolje u stomak, zatim se dalje taloi
u tijelu i konano se toga rjeavamo; tada moramo opet jesti, i tako dalje. Ali
proces nije tako jednostavan. Mnogo je sloeniji. I ako elimo znati kako je ljudsko
bie stvarno povezano s razliitom hranom, trebaju nam najprije biti jasne vrste
hrane koju nedvosmisleno trebamo.
Najprije od svega to trebamo, supstanca koju bez iznimke moramo imati, je
protein. Napiimo sve to na plou, tako da to upotpunimo. Dakle, protein, kakav
je u kokojem jajetu, na primjer ali nije samo u jajima; protein je u svoj hrani.
Trebamo protein bez iznimke. Druga stvar koju trebamo su masti. I one su takoer
u svoj hrani. Trea stvar se zove imenom koje vam je moda manje poznato, ali
ga treba znati: ugljikohidrati. Ugljikohidrati se posebno mogu nai u krumpirima,
ali i oni se takoer u velikoj koliini mogu nai u svim drugim biljkama. Vana
stvar kod ugljikohidrata je da kada ih jedemo, oni polako prelaze u krob pomou
pljuvake u naim ustima i izluevina u naem stomaku. krob je neto to
trebamo bez iznimke, ali mi krob ne jedemo; jedemo hranu koja ima
ugljikohidrate, a ugljikohidrati unutar nas prelaze u krob. Zatim se ponovno
pretvaraju, u daljem procesu probave, u eer. A mi trebamo eer. Dakle vidite,
eer koji trebamo dobijemo od ugljikohidrata. Ali trebamo jo neto: minerale.
Djelom ih dobivamo dodajui ih naoj hrani, na primjer u obliku soli, a dijelom su
ve sadrani u svim naim namirnicama.
Kada sada razmotrimo protein, moramo shvatiti kako se mnogo razlikuje u
ivotinjama i ljudskim biima od onog koji je u biljkama. Biljke takoer sadravaju

protein, ali one ga je jedu, gdje ga ona nabavljaju? Dobivaju ga iz tla i iz zraka, od
mineralnog svijeta; one mogu uzeti protein iz beivotnog, mineralnog izvora. Ni
ivotinja ni ovjek to ne mogu. Ljudsko bie ne moe koristiti protein koji bi bio
nabavljen od beivotnih elemenata onda bi bilo samo biljka ono mora dobiti
taj protein kakav je ve pripremljen u biljkama ili ivotinjama.
U stvari, da bi moglo ivjeti na ovoj Zemlji ljudsko bie treba biljke. To je sada
izvanredna injenica: niti biljke ne bi mogle ivjeti na Zemlji ako tu ne bi bila
ljudska bia! Dakle, gospodo, dolazimo do zanimljive injenice i to nam mora
biti sasvim jasno: da su od svih stvari za ljudski ivot dvije najesencijalnije zeleni
sok u zelenom liu i krv. Zeleno u soku biljke se zove klorofil. Klorofil je sadran u
zelenom listu. A druga esencijalna stvar je krv.
Sada nas to dovodi do neeg izvanrednog.
Promislite kako vi diete: to je isto tako nain uzimanja prehrane. Unutra uzimate
kisik iz zraka; vi ga udiete. Ali postoji ugljik rairen po cijelom tijelu. Ako idete
dolje u Zemlju gdje ima naslaga ugljena, imati ete crni ugljen. Kada naotrite
olovku, imate grafit. Ugljen i grafit: oni su oboje ugljik. Vae cijelo tijelo je
sainjeno od ugljika (kao i od ostalih supstanci). Ugljik se formira u ljudskom
tijelu. Mogli bi rei, ovjek je samo hrpa crnog ugljena! Ali moete takoer rei jo
neto. Jer sjetite se najskuplje stvari na svijetu? dijamanta i on je sainjen od
ugljika; samo ima drugaiji oblik. I dakle, ako elite da bolje zvui, moete rei da
ste sainjeni od sjajnih dijamanata. Crni ugljik, grafit u olovci, i dijamanti: svi su
ista supstanca. Ako bi ugljen koji je iskopan iz zemlje mogli nekim procesom
napraviti prozirnim, imali bi dijamante. Dakle u naem tijelu imamo skrivene
dijamante. Ali mi smo polje ugljena! Sada kada se kisik kombinira u krvi s
ugljikom, imate ugljini dioksid. A ugljini dioksid sasvim dobro poznajete: trebate
se samo sjetiti Seltzer vode s mjehuriima u njoj: oni su ugljini dioksid. To je plin.
Tako moemo imati slijedeu sliku: Ljudsko bie iz zraka udie kisik, kisik se iri
svuda kroz krv; u krvi je ugljik, i izdie ugljini dioksid. Udiete kisik, izdiete
ugljini dioksid.

Tijekom zemaljske evolucije, gospodo, koju sam vam

nedavno opisivao, sve bi davno bilo otrovano ugljinim
dioksidom koji dolazi od ljudskih bia i ivotinja. Za to
evolucija ve dugo traje. Kako moete vidjeti, ve dugo,
dugo vremena ne bi moglo na Zemlji biti ivih ljudskih
bia ili ivotinja ukoliko biljke ne bi imale vrlo razliit
karakter od tih carstava. Biljke ne uzimaju kisik: one
uzimaju ugljini dioksid koji ljudska bia i ivotinje
izdiu. Biljke su pohlepne za ugljinom dioksidom ba
kao to su ljudska bia za kisikom.
Ako sada pogledamo biljku [vidi crte] korijen,
stabljika, lie, cvjetovi: biljka svakim dijelom apsorbira
ugljini dioksid. I sada se ugljik iz ugljinog dioksida
taloi u biljci, a kisik je od biljke izdahnut. Ljudska bia i
ivotinje ga dobivaju natrag. ovjek vani daje ugljini
dioksid i sve ubija; biljka zadrava ugljik, otputa kisik i
sve ponovno vraa u ivot. A biljka ne bi mogla s
ugljinim dioksidom napraviti nita kada ne bi imala njen
zeleni sok, klorofil. Ovaj zeleni sok biljke, gospodo, je
arobnjak. On zadrava ugljik unutar biljke i puta kisik
da slobodno ide. Naa krv kombinira kisik s ugljikom;
zeleni biljni sok ponovno odvaja ugljik iz ugljinog

dioksida i oslobaa kisik. Promislite kakav je izvrstan

aranman napravila priroda, biljke i ivotinje i ljudska
bia se na ovaj nain nadopunjuju! Nadopunjuju se
savreno.
Ali moramo nastaviti. Ljudsko bie ne treba samo kisik
koji mu daju biljke, ve treba cijelu biljku. S iznimkom
otrovnih biljaka i odreenih biljaka koje sadre veoma
malo tih supstanci, ljudsko bie treba sve biljke ne samo
radi disanja ve takoer i za hranu. I to nas dovodi do jo
jedne znaajne povezanosti. Biljka se sastoji od korijena,
ako je godinja biljka (za sada neemo razmatrati stabla)
od korijena, lista i stabljike, cvijeta i ploda. Sada na
trenutak pogledajmo korijen. On je u zemlji. Sadri
mnogo minerala, poto su minerali u zemlji i korijen
prianja za zemlju sa svojim sitnim finim korjeniima,
tako da te minerale stalno apsorbira. Tako korijen biljke
na zemlji ima poseban odnos s oblasti minerala.
I sada pogledajte, gospodo! Dio ljudskog bia koji je u
odnosu s cijelom Zemljom je glava. Ne stopalo, ve
stvarno glava. Kada ljudsko bie u utrobi poinje biti
zemaljski ovjek, na poetku nema gotovo nita osim
glave. On poinje s glavom. Njegova glava poprima oblik
cijelog kozmosa i oblik Zemlje. I glava posebno treba
minerale. Jer upravo iz glave izlaze sile koje ispunjavaju
ljudsko tijelo kostima, na primjer. Sve to ljudsko bie
ini vrstim rezultat je naina na koji je formirana glava.
Dok je sama glava jo mekana, kao u utrobi, ne moe
prikladno oblikovati kosti. Ali kako ona sama postaje sve
vra, predaje tijelu sile kojima i ovjek i ivotinja mogu
oblikovati svoje vrste dijelove, posebno kosti. Iz ovoga
vidite da trebamo korijenje. Ono je povezano s Zemljom i
sadri minerale. Za izgradnju kostiju trebamo minerale.
Kosti se sastoje od kalcij-karbonata, kalcijfosfata; oni
su minerali. Dakle moete vidjeti da ljudsko bie treba
korijenje da bi ojaalo glavu.
I tako, gospodo, ako na primjer dijete postaje
neodluno nemarno, hiperaktivno obino ima
odgovarajui simptom: crve u crijevima. Crvi se u
crijevima lako razvijaju ako su sile glave previe slabe,

jer tada glava ne djeluje dolje dovoljno jako u ostatak

tijela. Crvi u ljudskom tijelu ne nalaze smjetaj ako sile
glave djelu jako dolje u crijevima. Vidite kako je ljudsko
tijelo velianstveno ureeno! sve je povezano. I ako
dijete ima crve, treba shvatiti da je postalo neodluno.
Takoer ove stvari treba znati svatko tko eli postati
uitelj ako su osobe u kasnijoj dobi neodlune,
moemo biti sigurni da su imali crve u crijevima kada su
bili mladi.
I onda to treba uraditi ako to primijetimo kod djeteta?
Najjednostavniji lijek je davati mu neko vrijeme mrkve
s drugom hranom, naravno; prirodno, ne moe se hraniti
samo na mrkvi. Mrkve su korijen biljke. One rastu dolje u
zemlji i imaju veliku koliinu minerala. One u sebi imaju
sile Zemlje, i kada se uzmu u stomak, mogu kroz krv
raditi gore u glavi. Samo supstance bogate mineralima
mogu dosegnuti glavu. Supstance bogate mineralima,
korijenske supstance, jaaju ljudsko bie preko glave.
To je iznimno vano. Zbog mrkve najvii dijelovi glave
postaju jaki to je upravo ono to ljudsko bie treba
da bi iznutra postalo vrsto i snano, ne mekano.
Ako pogledamo biljku mrkve, ne moemo se oteti dojmu
da njena snaga ide posebno u korijen. Ona je gotovo
cijela korijen. Jedini dio biljke koji nas zanima je korijen.
Ostatak, zeleni dio, nije vaan, on samo stoji gore. Dakle
mrkva je posebno dobra kao hranjiva tvar za odravanje
ljudske glave. I ako se ponekad vi sami osjeate prazne
glave, tupo, ne moete normalno misliti, tada je dobro i
da vi neko vrijeme jedete mrkve! Naravno, najvie e
pomoi djeci.
Ali ako sada usporedimo krumpir i mrkvu dobro,
najprije izgledaju sasvim razliito. Naravno, biljka
krumpira ima zeleni dio. I zatim ima dio koji jedemo, to
zovemo gomolji, duboko dolje u Zemlji. Ako bi sada
povrno razmiljali, mogli bi rei da su gomolji korijenje.
Ali to nije tono; gomolji nisu korijenje. Ako paljivo
pogledate dolje u tlo, moete vidjeti pravo korijenje kako
visi na gomolju. Pravo korijenje su mali korjenii,
korijenske dlake, koje vise na gomolju. One lako

otpadnu. Kada sakupljate krumpire, dlake su ve otpale.

Samo u prvom trenutku kada podiete krumpir labavo iz
tla, dlake su jo svuda preko njega. Kada jedemo
krumpir, mi u stvari jedemo nabreklu, poveanu
stabljiku. Samo se ini da je korijen; u stvari je stabljika.
Lie je metamorfoziralo. Krumpir je tamo dolje neto
izmeu korijena i stabljike. Prema tome nema toliki
sadraj minerala kao mrkva; nije toliko zemaljski. Raste
u zemlji, ali nije tako jako povezan s zemljom. I sadri
posebno ugljikohidrate; ne toliko mnogo minerala, ve
ugljikohidrata.
Dakle sada, gospodo, moete sebi rei: Kada jedem
mrkve, moje tijelo ih stvarno lako moe uzeti, jer sve to
treba za omekati mrkvu je pljuvaka. Sve to treba je
pljuvaka i izluevine stomaka, pepsin i tako dalje da bi
svi vani sastojci mrkve dosegnuli glavu. Mi trebamo
minerale, a mineralima nas snabdijevaju sve vrste
korijena, ali najveu koliinu sadre takvi korijeni kao
mrkva.
Ali sada, kada jedemo krumpire, oni najprije idu u usta i
stomak. Tamo se tijelo treba naprezati da iz njih izvue
krob. Zatim se probavni proces nastavlja u crijevima.
Da bi neto moglo ii u krv i takoer dosegnulo glavu,
potrebno je jo naprezanja, jer iz kroba treba izvui
eer. Tek tada moe ii u glavu. Dakle trebamo koristiti
jo vie snage. Sada promislite, gospodo: kada se
napreem zbog neke vanjske stvari, postajem slabiji. To
je stvarna tajna ljudske fiziologije: ako sijeem umu,
koristim moju vanjsku tjelesnu snagu, postajem slab; ali
ako koristim unutarnju snagu, transformirajui
ugljikohidrate u krob i krob u eer, postajem jak.
Upravo zbog injenice da proimam sebe s eerom
jedui krumpir, postajem jak. Kada koristim moju snagu
vani, postajem slab; ako je koristim unutra, postajem
jak. Dakle to nije stvar jednostavno punjenja sebe s
hranom, ve hrana u mom tijelu generira snagu.
I tako moemo rei: hrana od korijenja a sve korijenje
ima isti uinak kao mrkve premda ne u istom stupnju:
sva posebno djeluje na glavi dakle, hrana od korijenja

daje tijelu ono to za sebe treba. Hrana koja naginje

prema zelenilu biljke i sadri ugljikohidrate snabdijeva
tijelo snagom koju treba za rad, za kretanje.
Ve sam govorio o krumpiru. Premda zahtijeva uasno
veliki utroak snage, poslije ostavlja ovjeka slabim, i ne
snabdijeva ga s ikakvom kontinuiranom snagom. Ali
princip koji sam vam upravo dao vrijedi ak i za krumpir.
Sada u istoj mjeri u kojoj je krumpir siromana
namirnica, sve itarice penica, ra, i tako dalje su
dobre namirnice. itarice takoer sadre ugljikohidrate, i
to takve prirode da ljudsko bie formira krob i eer na
najzdraviji mogui nain. U stvari, ugljikohidrati itarica
mogu ga nainiti jaim nego bilo koje drugo sredstvo.
Samo na trenutak promislite koliko su jaki ljudi koji ive
na farmama, jednostavno preko injenice da jedu velike
koliine vlastitog domaeg kruha koji sadri itarice iz
njihovih vlastitih polja! Za poetak trebaju samo zdrava
tijela, zatim ako mogu jesti prosti kruh, to je za njih
zaista najzdravija hrana. prvo moraju imati zdrava tijela,
ali onda postaju posebno jaki preko procesa pravljenja
kroba i eera.
Sada se moe pojaviti pitanje. Vidite, ljudska bia su
dola tijekom njihove evolucije rei u, vlastitom
voljom da jedu itarice razliito od naina na koji ih
jedu ivotinje. Konj jede svoju zob gotovo kako raste.
ivotinje jedu svoja zrna ita sirova, onakva kava dolaze
od biljke. Ptice bi imale teke trenutke da ekaju da im
netko najprije skuha sjemenje! Ali ljudska bia su sama
dola do kuhanja itarica. I onda, gospodo, to se
dogaa kada kuhamo itarice? Dakle, kada kuhamo
itarice, ne jedemo ih hladne, jedemo ih tople. I to je
injenica, da za probavu nae hrane trebamo unutarnju
toplinu. Ukoliko nema topline ne moemo transformirati
nae ugljikohidrate u krob i krob u eer: to zahtijeva
unutarnju toplinu.
Dakle ako na namirnice najprije primijenimo vanjsku
toplinu, pomaemo tijelu: ne treba samo dati svu
toplinu. S time to je najprije skuhana, hrana je ve

zapoela proces vatre, proces topline. To je prva

posljedica. Druga je, da su potpuno promijenjene.
Promislite to se dogaa itaricama kada od brana
pravim kruh. Postaje neto sasvim drugo. I kako se
promijenilo? Dobro, najprije sam samlio sjeme. to to
znai? Slomio sam ih na sitne, sitne komadie. I vidite,
ono to tamo radim sa sjemenjem, mrvei ga, pravei ga
finim, inae bi morao napraviti kasnije unutar vlastitog
tijela! Sve to inim vani, inae bi morao unutra, unutar
tijela; tako inei ove stvari, olakavam tijelu. Ista je
stvar i sa samim peenjem: sve to radim kod kuhanja,
spasim od toga tijelo. Dovodim hranu u stanje u kojem je
moje tijelo moe lake probaviti.
Trebate samo promisliti na razliku ako bi netko jeo sirovi
krumpir umjesto kuhani. Ako bi netko krumpir pojeo
sirov, njegov stomak bi trebao dati ogromnu koliinu
topline da bi transformirao taj sirovi krumpir koji je
ve gotovo krob. I mjera u kojoj bi ga mogao
transformirati ne bi bila dovoljna. Tako bi onda krumpir
dosegnuo crijeva i crijeva bi takoer trebala koristiti
veliku koliinu energije. Zatim bi krumpir jednostavno
ostao u crijevima, jer ga slijedee sile ne bi mogle
prenijeti dalje u tijelo. Tako ako netko jede sirovi
krumpir, bilo da s njime samo puni stomak i crijeva ne
mogu niti zapoeti s njim, ili ispunjava crijeva; u svakom
sluaju nema daljnje probave. Ali ako krumpir proe
pripremni stupanj preko kuhanja ili drugaije, tada
stomak nema toliko posla, niti crijeva, i krumpir propisno
prelazi u krv i pravo u glavu. Dakle vidite, kuhajui nau
hranu, posebno onu koja se ubraja u ugljikohidrate,
moemo pomoi naoj probavi.
Sigurno ste upoznati s svim novim ludostima u vezi
prehrane na primjer, pomodarstvo sirove hrane, oni
koji nee vie nita kuhati, sve e jesti sirovo. Kako je do
toga dolo? Zato jer ljudi vie ne znaju to je to od
materijalistike znanosti, i stide se duhovne znanosti,
tako da su sami smislili par stvari. Kompletna moda
sirove hrane je fantazija. S vremenom netko ivei na
sirovoj hrani moe ibati tijelo s kraja na kraj u toj
situaciji tijelo mora koristiti veoma velike snage, tako da

mora biti iibano a naposljetku e se potpuno slomiti.

Ali sada, gospodo, hajdemo do masti. Biljke, gotovo sve,
sadre masti koje su izvukle od minerala. Masti sada ne
ulaze tako lako kao ugljikohidrati i minerali. Minerali se
ak ni ne promijene. Na primjer, kada dodate sol u juhu,
tada sol gotovo nepromijenjena ide u vau glavu.
Dobijete je kao sol u vaoj glavi. Ali kada jedete krumpir,
u glavi ne dobijete krumpir, dobijete eer. Konverzija se
odvija kako sam opisao. S mastima, meutim, bilo da su
biljne masti ili ivotinjske masti, nije tako jednostavna
stvar. Kada su masti pojedene, one su gotovo u cijelosti
pojedene od pljuvake, od eluanih izluevina, od
crijevnih izluevina, i postaju neto sasvim razliito od
onog to prelazi u krv. ivotinja i ljudsko bie moraju
formirati vlastite masti u crijevima i u krvi, s silama koje
prizivaju masti koje jedu.
Vidite, to je razlika izmeu masti i eera ili minerala.
Ljudsko bie jo uzima svoju sol i eer od prirode. Mora
izvlaiti eer od krumpira i rai i tako dalje, ali u njemu
je jo neto od prirode. Ali kod masti koju ovjek ili
ivotinja ima u sebi, nema vie nieg od prirode. Oni su
ih sami formirali. Ljudsko bie ne bi imalo snage kada ne
bi jelo; njegova crijeva i krv trebaju masti. Tako moemo
rei: ovjek sam ne moe oblikovati minerale. Ako ne bi
uzimao minerale, njegovo tijelo ih nikada ne bi moglo
samo izgraditi. Ako nije uzeo ugljikohidrate, ako nije jeo
kruh ili neto slino iz ega je dobio ugljikohidrate,
nikada ne bi mogao sam formirati eer. I ako ne bi
mogao formirati eer, bio bi vjeno slabi. Dakle budite
zahvalni na eeru, gospodo! Jer ste puni slatkoe, imate
snagu. U trenutku kada vie ne bi bili puni do vrha s
vlastitom slatkoom, ne bi vie imali snagu, sruili bi se.
I znate, to vrijedi ak i u vezi s razliitim narodima.
Postoje neki narodi koji konzumiraju vrlo malo eera ili
namirnica koje proizvode eer. Ti narodi imaju slabu
fiziku snagu. Zatim postoje neki narodi koji jedu mnogo
ugljikohidrata koji formiraju eer, i oni su jaki.
Ali ljudsko bie ne dolazi tako lako do masti. Ako netko u
sebi ima masti (a to vrijedi takoer i za ivotinje), to je

njegovo vlastito postignue, postignue njegova tijela.

Masti su potpuno njegov proizvod. Ljudsko bie unitava
kakve god masti da uzima, biljne masti ili ivotinjske
masti, i kroz njihovo unitavanje razvija snagu. Kod
krumpira, rai, penice, razvija snagu pretvaranjem
supstanci. Kod masti koje jede, razvija snagu
unitavajui supstance.
Ako unitavam neto izvan mene, postajem umoran i
iscrpljen. A ako sam imao veliki debeli biftek i unitim to
unutar mene, postajem slab na isti nain; ali moje
unitavanje debelog bifteka ili biljne masti ponovno mi
daje snagu, tako da mogu proizvesti moju vlastitu mast
ako je moje tijelo za to predisponirano. Dakle vidite,
konzumacija masti radi u ljudskom tijelu sasvim razliito
od konzumacije ugljikohidrata. Ljudsko je tijelo,
gospodo, iznimno sloeno, i ono to sam vam opisivao je
ogroman rad. Mnogo toga se treba odvijati u ljudskom
tijelu da bi ono moglo unititi one biljne masti.
Ali sada promislimo kako je to kada netko jede zelenilo,
stabljike i lie biljke. Kada jede zelene stvari, od biljaka
dobije masti. Zato je stabljika ponekad toliko vrsta?
Jer tada daje svoje snage liu koje e postati bogato
ugljikohidratima. I ako lie ostane zeleno to je vie
zeleno, u sebi ima vie masti. Dakle kada netko jede
kruh, na primjer, iz kruha ne moe uzeti mnogo masti.
Uzme vie, na primjer, od potoarki te sitne biljke s
vrlo sitnim listovima vie masti nego kada jede kruh.
Otuda obiaj o stavljanju maslaca na kruh, neke vrste
masti. To nije samo zbog okusa. I zato ljudi sa sela ele
slaninu s kruhom. To je opet mast, i takoer se jede iz
dva razloga.
Kada jedem kruh, kruh radi na mojoj glavi jer elementi
korijena biljke rade u stabljici. Stabljika, ak iako je
stabljika i raste iznad tla u zraku, ipak u sebi ima snage
korijena. Nije pitanje da li je neto gore u zraku, ve da li
ima ikakve snage korijena. List, zeleni list, nema snage
korijena. Nikada se ni jedan zeleni list nije pojavio dolje
u zemlji. U kasno ljeto i jesen, kada snage Sunca vie ne
rade tako jako, stabljika moe sazrjeti. Ali listu treba da

budu otvorene najjae suneve snage; on raste prema

Suncu. Dakle moemo rei, zeleni dio biljke radi posebno
na srcu i pluima, dok korijen jaa glavu. Krumpir
takoer moe raditi u glavi. Kada jedemo zelenje, ono
nam posebno daje biljne masti; jaaju nae srce i plua,
srednjeg ovjeka, ovjeka grudi.
To je, rekao bih, tajna ljudske prehrane: da ako elim
raditi na mojoj glavi, za veeru imam korijenje ili
stabljike. Ako elim raditi na mom srcu ili pluima,
napravim sebi zelenu salatu. I u tom sluaju, jer su te
supstance unitene u crijevima i samo njihove snage
nastavljaju raditi, kuhanje nije toliko neophodno. Zato se
lie moe jesti sirovo kao salata. to god e raditi na
glavi ne moe se jesti sirovo; mora se kuhati. Kuhana
hrana posebno radi na glavi. Salata i sline stvari
posebno radi na srcu i pluima, izgraujui ih,
prehranjujui ih preko masti.
Ali sada, gospodo, ljudsko bie ne mora hraniti samo
glavu i srednje tijelo, oblast grudi, ono mora hraniti i
same probavne organe. Ono treba stomak, crijeva,
bubrege, i jetru, i samo mora graditi ove probavne
organe. Sada je ovo zanimljivo: za izgradnju probavnih
organa treba za hranu proteine, protein koji je u
biljkama, posebno sadran u njihovim cvjetovima, a
naroito u njihovom vou. Tako moemo rei: korijen
posebno prehranjuje glavu [vidi raniji crte]; sredina
biljke, stabljika i lie, prehranjuje posebno prsa; a voe
prehranjuje nie tijelo.
Kada gledamo naa itna polja moemo rei, Dobro da su
tu! jer to hrani nau glavu. Kada pogledamo dolje na
zelenu salatu koju smo uzgojili, sve to lie koje jedemo
bez kuhanja jer se lako probavlja u naim crijevima a
mi elimo njegove snage tu dobijemo sve to odrava
nae organe grudi. Ali bacite pogled na ljive i jabuke, i
voe koje raste na stablu ah! njega se ne trebamo
muiti mnogo kuhati, jer je ono skuhano od samog Sunca
tijekom cijelog ljeta! Tu se unutarnje sazrijevanje ve
dogaalo, tako da je to neto sasvim razliito od
korijenja, ili od strukova i stabljika (koji nisu sazrjeli ve
u stvari sasueni od Sunca). Voe, kako sam rekao, ne

trebamo mnogo kuhati ukoliko nemamo slab

organizam, u kom sluaju crijeva ne mogu unititi voe.
Tada ga moramo kuhati; moramo imati dinstano voe i
slino. Ako netko ima crijevne bolesti, mora biti oprezan
i uzimati voe u nekoj kuhanoj formi umak, dem, i
tako dalje. Ako netko ima savreno zdrav probavni
sustav, savreno zdrav sustav crijeva, tada je voe prava
stvar za prehranu nieg tijela, preko proteina koje
sadri. Protein iz bilo kog voa prehranjuje va stomak,
prehranjuje sve vae probavne organe u vaem niem
tijelu.
Moete vidjeti kakav su dobar instinkt ljudska bia imala
za ove stvari! Naravno, nisu poznavala sve koncepte koje
vam govorim, ali su to znala instinktivno. Uvijek su
pripremala mijeanu ishranu od korijenja, zelenja i voa;
sve su to jeli, i ak su i relativne koliine ove tri stvari
koje treba jesti bile ispravno odreene instinktima.
Ali sada, kao to znate, ljudi ne jedu samo biljke, jedu
takoer i ivotinje, meso ivotinje, ivotinjske masti i
tako dalje.
Zasigurno nije na antropozofiji da zauzima fanatini ili
sektaki stav. Njen zadatak je samo rei kako stvari
stoje. Ne moe se jednostavno rei da bi ljudi trebali
jesti samo biljke, ili da bi trebali takoer jesti i ivotinje,
i tako dalje. Moe se samo rei da neki ljudi sa snagama
koje su dobili nasljeivanjem jednostavno nisu dovoljno
jaki da unutar svog tijela izvre sav rad potreban za
unitenje biljnih masti, da ih unite tako potpuno da se u
njihovim tijelima razviju snage za proizvodnju vlastite
masti. Vidite, osoba koja jede samo biljne masti pa,
bilo zbog odustajanja da postane impozantan, naoit
momak, ili neeg drugog mora imati strano dobar
probavni sustav, tako zdrav da mu je lako unititi biljne
masti i na taj nain dobiti snage za izgradnju vlastite
masti. Veina ljudi stvarno nije u stanju proizvesti
vlastitu mast ako imaju samo biljne masti za unititi.
Kada netko jede ivotinjsku mast iz mesa, to nije
potpuno uniteno. Biljne masti ne idu dalje od crijeva,
one su unitene u crijevima. Ali mast sadrana u mesu
ide dalje, prelazi u ljudsko bie. I osoba moe biti slabija

nego da je bila na ishrani od biljnih masti.

Prema tome, moramo praviti razliku izmeu dvije vrste
tijela. Prvo su tijela koja ne vole mast, ne uivaju jedui
slaninu, jednostavno ne vole masnu hranu. To su tijela
koja relativno lako unitavaju biljne masti i ele na taj
nain formirati vlastitu mast. Oni kau: Bilo koju mast
da nosim okolo, elim je sam napraviti; elim ba moju
vlastitu mast. Ali ako netko trpa svoj stol s masnom
hranom, tada nee rei, elim napraviti vlastitu mast;
on kae, Svijet mi treba dati mast. Jer ivotinjska mast
prelazi u tijelo, inei prehranjivanje lakim.
Kada dijete cucla bombom, ne radi to zbog ishrane. Ima,
sigurno, neeg hranjivog u njemu, ali dijete ga ne cucla
radi toga; cucla ga zbog slatkog okusa. Slatkoa je
predmet njegove svijesti. Ali ako odrasli jede goveu
mast, ili svinjsku mast, ili slino, dakle, to prelazi u
njegovo tijelo. To zadovoljava njegovu udnju ba kao
to bombon zadovoljava djetetovu udnju. Ali to nije
potpuno jednako, jer odrasli osjea tu udnju unutar
sebe. Odrasli treba tu unutarnju udnju kao odgovor na
njegovo unutarnje bie. Zato on voli meso. Jede ga jer ga
njegovo tijelo voli.
Ali nema koristi od fanatizma u ovim stvarima. Ima ljudi
koji jednostavno ne mogu ivjeti ako ne jedu meso.
Osoba treba paljivo razmotriti da li e biti u stanju
nastaviti bez njega. Ako odlui da moe bez njega i
prijee sa mesne na vegetarijansku prehranu, osjeati
e se jaa nego je bila prije. To je ponekad teko, oito:
neki ljudi ne mogu se nositi s milju o ivotu bez mesa.
Ako, meutim, netko postane vegetarijanac, osjea se
jai jer vie nije obvezan u svom tijelu deponirati
stranu mast; on pravi svoju vlastitu mast, i to ini da se
osjea jaim.
To znam iz vlastitog iskustva. Inae ne bi izdrao napore
ove zadnje dvadeset i etiri godine! Nikad ne bih mogao
putovati cijele noi, na primjer, i zatim slijedee jutro
dati predavanje. Jer je injenica, da ako je netko
vegetarijanac iznutra izvrava odreenu aktivnost koje
su ne-vegetarijanci poteeni, koju je ve napravila

ivotinja. To je vana razlika.

Ali nemojte sada misliti da bi ja ikada agitirao za
vegetarijanstvo! Treba uvijek najprije utvrditi da li je
osoba sposobna postati vegetarijanac ili ne; to je
individualna stvar.
Vidite, ovo je posebno vano u vezi proteina. Netko
moe probaviti protein ako moe jesti biljni protein i
razbiti ga u crijevima. I tada od njega dobiva snage. Ali
kada su crijeva slaba, treba protein uzeti izvana, to
znai da treba jesti pravu vrstu proteina, to bi bio
ivotinjski protein. Kokoi koje nesu jaja takoer su
ivotinje! Tako je protein neto to se sasvim pogreno
prosuuje osim ukoliko se ne razmatra s antropozofske
toke gledita.
Kada jedem korijenje, njegovi minerali idu gore u moju
glavu. Kada jedem zelenu salatu, njene snage idu u moje
grudi, plua, i srce ne njene masti, ve snage iz njenih
masti. Kada jedem voe, protein iz voa ostaje u
crijevima. A protein iz ivotinjskih supstanci ide dalje od
crijeva u tijelo; ivotinjski protein se iri. Netko bi mogao
misliti, prema tome, da ako osoba jede proteina u
izobilju, biti e dobro hranjeni pojedinac. To je dovelo do
injenice u ovom materijalistikom dobu da su ljudi koji
su studirali medicinu za prosjenu ishranu preporuivali
prekomjerne koliine proteina: drali su da je bilo
neophodno sto dvadeset do sto pedeset grama proteina
to je smijeno. Danas se zna da je neophodna samo
etvrtina te koliine. I u stvari, ako osoba jede takvu
enormnu i neophodnu koliinu proteina dakle, tada se
dogaa neto to se jednom dogodilo s izvjesnim
profesorom i njegovim asistentom.
Imali su ovjeka koji je patio od neishranjenosti i eljeli
su ga ojaati s proteinom. Sada je openito priznato da
kada netko konzumira velike koliine proteina on je,
naravno, u njemu pretvoren njegova mokraa e
pokazati da ga je imao u ishrani. Tako se sada s ovom
dvojicom dogodilo da ovjekov urin nije pokazao znakove
prisutnosti proteina u njegovom tijelu. Nije ima palo na

pamet da je ve proao kroz crijeva. Profesor je bio u

stranom stanju. A asistentu su se tresle noge i plaljivo
je rekao: Gospodine profesore moda kroz
crijeva? Naravno!
to se dogodilo? Natrpali su ovjeka proteinom a nije mu
bio koristan, jer je otiao iz stomaka u crijeva i zatim
vani. Uope se nije rairio po tijelu. Ako netko proguta
previe proteina, on uope ne ide u tijelo, ve u fekalne
otpadne tvari. ak i tada, tijelo dobije neto od toga:
prije nego izae, lei u crijevima i postaje otrov i truje
cijelo tijelo. To se moe dogoditi od previe proteina. I od
ovakvog trovanja vrlo esto dolazi do arterioskleroze
tako da mnogi ljudi dobiju arteriosklerozu prerano,
jednostavno punei se s previe proteina.
Vano je, kako sam pokuao pokazati, znati ove stvari o
prehrani. Jer mnogi ljudi su potpuno uvjereni da to vie
jedu, bolje se hrane. Naravno da to nije tono. esto se
bolje hrani onaj tko jede manje, jer se tada ne truje.
Stvar je u tome da zaista treba znati kako razliite
supstance djeluju. Treba znati da minerali rade posebno
na glavi; ugljikohidrati upravo onakvi kakvi se mogu
nai u naoj obinoj hrani, kruhu i krumpirima, na
primjer vie rade na sustavu plua i sustavu grla
(plua, grlo, nepce i tako dalje). Masti rade posebno na
srcu i krvnim sudovima, arterijama i venama, a protein
posebno na abdominalnim organima. Glava ne sadri
posebnu koliinu proteina. Onaj protein koji posjeduje
naravno, takoer se treba hraniti s proteinom, jer
napokon, sastoji se od ivih supstanci taj protein
ovjek mora sam formirati. I ako se netko prejede, nema
svrhe vjerovati da se tako dobije zdrav mozak, jer se
dogaa upravo obratno: dobije se zatrovan mozak.
Protein: abdominalni organi
Masti: srce i krvni sudovi
Ugljikohidrati: plua, grlo, nepce
Minerali: glava
Moda bi jo jedan sastanak trebali posvetiti prehrani?

To bi bilo dobro, jer su ova pitanja veoma vana. Dakle

onda, subota u devet sati.
Evolucija Zemlje i ovjeka i utjecaj zvijezda - 7. dio

Evolucija Zemlje i ovjeka i utjecaj zvijezda 7/14

Pitanje prehrane. Prehrana djece. Gnojenje tla
Dornach, 2.kolovoza 1924
Rudolf Steiner: Danas bih elio neto dodati kao
odgovor na pitanje g. Burlea prolog etvrtka.
Sjeate se da sam govorio o etiri supstance
neophodne za ljudsku prehranu: minerali,
ugljikohidrati, koji se mogu nai u krumpiru, ali
posebno u naim poljskim itaricama i
mahunarkama, zatim masti, i proteini. Naglasio
sam koliko je razliita naa prehrana s obzirom na
proteine u usporedbi, na primjer, sa soli. ovjek
uzima sol i ona putuje cijelim putem do glave, na
takav nain da sol ostaje sol. Stvarno nije
promijenjena osim to je razgraena. Kao sol
zadrava svoje snage cijelim putem do ovjekove
glave. Suprotno tome, protein protein iz
obinog kokojeg jaja, na primjer, ali takoer i
protein iz biljaka taj protein je u ljudskom tijelu
odmah razbijen, dok je jo u stomaku i crijevima;
on ne ostaje i dalje protein. Ljudsko bie
posjeduje snage s kojima taj protein moe razbiti.
Ono takoer ima snage da neto moe iznova
izgraditi, napraviti svoj vlastiti protein. To ne bi
mogao ako ne bi ve prethodno razbio drugi
protein.
Sada promislite kako je, gospodo, s ovim
proteinom. Zamislite da ste postali iznimno
pametna osoba, toliko pametni da ste uvjereni da
moete napraviti sat. Ali sat ste vidjeli jedino

izvana, tako da ga ne moete odmah napraviti.

Ali ako pokuate i rastavite neki sat na dijelove,
rastavite i posloite dijelove na takav nain da
moete promatrati u kakvom je odnosu pojedini
dio s drugima, tada ete znati kako bi ga ponovno
sastavili. To je ono to ljudsko tijelo radi s
proteinom. Mora uzeti protein i cijelog ga
rastaviti.
Protein se sastoji od ugljika, duika, kisika,
vodika i sumpora. To su mu najvanije
komponente. I sada je protein potpuno razdvojen
na dijelove, tako da kada svi oni dou do crijeva,
ovjek u sebi nema protein, ve ima ugljik, duik,
kisik, vodik, i sumpor. Vidite kako je to? sada
ovjek ima protein sav razloen na dijelove kao
to ste vi imali sat na stolu. Dakle sada ete rei,
Naravno! kada sam rastavljao sat, paljivo sam
promatrao, i sada mogu napraviti sat. Slino ja
trebam jesti protein samo jedanput; nakon toga,
mogu ga sam napraviti. Ali to se ne dogaa tako,
gospodo. Ljudsko bie ima memoriju kao potpuni
ljudski entitet; samo njegovo tijelo nema takvu
memoriju u koju se moe neto zabiljeiti, ono
koristi snagememorije samo za izgradnju sebe.
Dakle uvijek treba jesti novi protein da bi mogli
nabaviti protein.
injenica je, ljudsko bie je ukljueno u vrlo, vrlo
kompliciranu aktivnost kada proizvodi svoj
vlastiti protein. Najprije dijeli protein koji je pojeo
na dijelove i ugljik iz njega stavlja svugdje u svoje
tijelo. Ve znate da iz zraka udiemo kisik i taj
kisik kombiniramo s ugljikom koji smo dobili iz

proteina i drugih hranjivih elemenata. I izdiemo

ugljik u ugljinom dioksidu, zadravajui dio u
sebi.
Tako sada imamo ugljik i kisik zajedno u naem
tijelu. Ne zadravamo i ne koristimo kisik koji je
bio u proteinu; koristimo kisik koji smo udahnuli
za kombiniranje s ugljikom. Dakle mi ne radimo
vlastiti protein kako materijalisti to opisuju:
naime, da jedemo mnogo jaja koja su zatim
odloena u naem tijelu tako da su jaja koja smo
pojeli rairena po cijelom tijelu. To nije tono.
U stvari, spaava nas organizacija naeg tijela
tako da kada jedemo jaja, svi ne postanemo lude
kokoi! To je injenica. Ne postajemo lude kokoi
jer dolje u naim crijevima razbijemo protein i
umjesto da koristimo kisik koji je u proteinu,
koristimo kisik koji dolazi iz zraka. Takoer, kako
udiemo kisik udiemo i duik takoer; duik je
uvijek u zraku. Opet, ne koristimo duik koji nam
dolazi iz kokojih jaja; koristimo duik koji smo
udahnuli iz zraka. A vodik koji smo pojeli s jajima,
ni njega ne koristimo, uope ne.
Koristimo vodik koji smo uzeli kroz na nos i nae
ui, kroz sva naa osjetila; to je vodik koji
koristimo za napraviti na protein.
Sumpor takoer mi to stalno primamo iz zraka.
Vodik i sumpor dobijamo iz zraka. Iz proteina koje
jedemo, uvamo i koristimo samo ugljik. Druge
supstance, uzimamo iz zraka. Dakle vidite kako je
to s proteinom.

Slina je situacija s mastima. Pravimo na vlastiti

protein, koristei samo ugljik iz vanjskog
proteina. Takoer pravimo i nau vlastitu mast,
koristimo vrlo malo ugljika iz nae hrane. Dakle
vidite, proizvodimo na vlastiti protein i mast.
Samo ono to konzumiramo u krumpirima,
mahunama, i itaricama prelazi u nae tijelo. U
stvari, ak ni te stvari ne idu potpuno u nae
tijelo, ve samo u donji dio glave. Minerali koje
konzumiramo idu gore u cijelu glavu; od njih
imamo ono to trebamo za izgradnju naih
kostiju.
Prema tome vidite, gospodo, moramo voditi
rauna da dovedemo zdrav biljni protein u nae
tijelo. Zdrav biljni protein! To je ono to nae
tijelo treba u velikim koliinama. Kada uzimamo
protein iz jaja, nae tijelo moe biti prilino
lijeno; lako moe razbiti protein, jer je taj protein
lako razbiti. Ali biljni protein, koji dobijemo od
ploda uglavnom je u tom dijelu biljke, kao to
sam rekao u etvrtak nama je posebno
vrijedan. Ako osoba eli ouvati zdravlje, zaista je
neophodno ukljuiti plodove u svoju ishranu.
Kuhane ili sirove, ali plodove mora uzimati. Ako
zapostavi jedenje plodova, postepeno e osuditi
svoje tijelo na vrlo sporu probavu.
Moete vidjeti da je to takoer pitanje i davanja
odgovarajue prehrane samim biljkama. A to
znai, moramo shvatiti da su biljke ive stvari;
one nisu minerali, one su neto ivo. Biljka nam
dolazi od sjemena koje stavljamo u tlo. Biljka ne
moe cvjetati ukoliko i samo tlo nije u nekoj mjeri

ivo. I kako inimo tlo ivim? Odgovarajuim

gnojenjem. Da, odgovarajue gnojenje je ono to
e nam dati zaista dobar biljni protein.
Moramo se sjetiti da je kroz mnogo, mnogo
vjekova ovjek znao da je pravo gnojivo ono to
dolazi iz konjskih staja, iz kravljih staja i tako
dalje; pravo gnojivo je ono to dolazi od same
farme. Kada je nedavno sve postalo
materijalistiko, ljudi su govorili: Pogledajte!
moemo to jednostavnije napraviti ako vidimo
koje su supstance u gnojivu i zatim ih uzmemo iz
mineralnog carstva: mineralno gnojivo!
I moete vidjeti, gospodo, kada se koristi
mineralno gnojivo, to je kao da stavimo minerale
u zemlju; tada jedino korijen postaje jak.
Tada iz biljke dobijemo supstance koje pomau
izgradnju naih kostiju. Ali iz biljke ne dobijemo
odgovarajui protein. I biljke, nae poljske
itarice su dugo vremena patile od nedostatka
proteina. I nedostatak e postajati sve vei
ukoliko se ljudi ne vrate na ispravno gnojenje.
Ve su bila poljoprivredna savjetovanja na kojima
su farmeri kazali: Da, plodovi postaju sve loiji! I
to je tono. Ali naravno farmeri ne znaju razlog.
Svaka starija osoba zna da je kada je bila mlada,
sve to dolazi iz polja bilo stvarno bolje. Nema
smisla razmiljati da se moe napraviti gnojivo
jednostavno kombinirajui supstance koje su
prisutne u kravljem gnoju. Treba jasno vidjeti da
gnoj ne dolazi iz kemijskog laboratorija ve iz
laboratorija koji je daleko vie znanstven dolazi

iz daleko, daleko vie znanstvenog laboratorija

unutar krave. I zato je kravlje gnojivo stvar koja
ne ini snanim samo korijen biljke, ve snano
djeluje na plodove i u biljkama proizvodi dobar,
odgovarajui protein koji ovjeka ini snanim.
Ako tamo ne bude nieg osim mineralnog gnojiva
koje je postalo tako popularno, ili samo duika iz
zraka dakle, gospodo, vaa djeca, a posebno,
vai unuci imati e blijeda lica. Neete vie vidjeti
razliku izmeu njihovih lica i njihovih bijelih ruku.
Ljudska bia imaju ilu, zdravu boju kada je
obradiva zemlja odgovarajue gnojena.
Dakle vidite, kada govorimo o prehrani trebamo
uzeti u obzir kako su namirnice dobivene. To je od
iznimnog znaaja. U raznim okolnostima moete
vidjeti da ljudsko tijelo samo udi za onim to mu
treba. Samo jedan primjer: ljudi koji su u zatvoru
godinama, obino dobivaju hranu koja sadri jako
malo masti, tako razvijaju veliku udnju za njom; i
kada ponekad sa svijee koju straar nosi u eliju
kap voska padne na pod, zatvorenik odmah skoi
polizati mast. Ljudsko tijelo toliko jako osjea
nedostatak neke potrebne supstance. To ne
primjeujemo ako iz dana u dan jedemo pravilno i
redovito; tada se nee dogoditi da naem tijelu
nedostaje neki esencijalni element. Ali ako neto
u prehrani tjednima stalno nedostaje, tada tijelo
postaje iznimno gladno. To je takoer neto to
treba primijetiti.
Ve sam naglasio da su mnoge stvari povezane s
oplodnjom. Na primjer, nai europski preci iz

dvanaestog i trinaestog stoljea, ili jo ranije, bili

su od nas razliiti na mnogo naina. Obino se na
tu injenicu ne obraa panja. Izmeu drugih
stvari, oni nisu imali krumpir! Krumpir je uveden
tek kasnije. Prehrana krumpirom je izvrila jak
utjecaj. Kada se jedu itarice, posebno postaju
snani srce i plua. itarice jaaju srce i plua.
Tako ovjek razvija zdrave grudi i dobrog je
zdravlja. Samo nije toliko eljan miljenja koliko
disanja, moda; ali veoma je izdrljiv ako ima
pravilno disanje. I ovdje u rei: ne smatram da
netko ima jaka plua ako uvijek otvara prozor i
vapi, Neka ue ovdje svje zrak ! Ne! osoba
ima jaka plua ako su u takvu stanju da mogu
podnijeti bilo kakav zrak. ilava osoba nije ona
koja ne moe sve podnijet ve ona koja moe!
Ovih dana se mnogo govori o ovrivanju.
Promislite kako su djeca ovrsnula! U dananje
vrijeme (u imunim kuama, naravno, ali onda to
drugi brzo slijede) djeca su odjevena dobro,
kada smo mi bili djeca, nosili smo duge hlae i bili
dobro prekriveni maksimalno, ili smo
bosonogi - sada, odjea ide do koljena ili je jo
kraa. Da su roditelji znali da je to najbolja
priprema za kasnije napade upale slijepog
crijeva, bili bi mnogo obazriviji. Ali moda je
tiranin! stvarima se ne pridaje panja, i djeca
su odjevena tako da njihova mala odjea dosee
tek do koljena, ili manje. Jednog dana e dosezati
samo do trbuha to e biti moda! Moda ima jak
utjecaj.
Ali to je tu stvarno u pitanju? Ljudi na to ne

obraaju panju. To je ovako: Ljudsko bie je

konstituirano cijelim organizmom tako da je
zaista sposobno izvriti unutarnji rad na svoj
hrani koju konzumira. I u vezi toga posebno je
vano znati da ovjek postaje jak kada ispravno
radi na hrani koju jede. Djecu ne ini jaim
tretman koji sam spomenuo. Tako su ovrsnula
da kasnije u njihovom ivotu samo ih
pogledajte! kada trebaju prijei preko praznog
trga dok ih vrue sunce ari, kupaju se u znoju i
to nisu u stanju.
Netko nije postao prekaljen ako ne moe neto
podnijeti; osoba koja moe podnijet sve mogue
potekoe je ona koja je prekaljena. Tako, u
ranijim vremenima ljudi nisu bili prekaljeni; ipak
su imali zdrava plua, zdrava srca, i tako dalje.
I onda dolazi prehrana krumpirom! Krumpir malo
brine za plua i srce. On dosee glavu, ali samo,
kako sam rekao, niu glavu, ne viu glavu. On ide
u niu glavu, gdje netko misli i provodi
sposobnosti kritike. Prema tome, moete vidjeti,
u ranija vremena bilo je manje novinara. Jo nije
bilo tiskarske industrije. Promislite na koliinu
miljenja koja se u naem svijet dnevno troi,
samo da bi izale novine! Svo to miljenje, to je
previe, to uope nije neophodno i za to
trebamo zahvaliti ishrani krumpirom! Jer osoba
koja jede krumpir stalno je stimulirana da misli.
Ne moe nita osim misliti. Zato njena plua i
srce postaju slabi. Tuberkuloza, tuberkuloza
plua, nije bila iroko rairena dok nije uvedena
prehrana krumpirom. I najslabija ljudska bia su
ona koja ive u regijama u kojima ne raste gotovo

nita osim krumpira, gdje ljudi ive na krumpiru.

Duhovna znanost je sposobna znati ove
materijalne injenice. (To esto govorim.)
Materijalistika znanost ne zna nita o prehrani;
nema pojma to je za ovjeanstvo zdrava hrana.
Upravo je to osobina materijalizma, da misli i
misli i misli i ne zna nita. Istina je na kraju:
ako netko eli zaista sudjelovati u ivotu, iznad
svega treba neto znati! To su stvari koje sam
elio rei o ishrani.
Sada bi moda jo eljeli pitati neko posebno
pitanje?
Pitanje: Dr. Steiner, u vaem zadnjem govoru
spomenuli ste arteriosklerozu. Vlada miljenje da
ova bolest dolazi ako se jede mnogo mesa, jaja i
slino. Poznajem nekog kod koga je bolest poela
kada je imao pedeset; postao je sasvim ukoen
kada je imao sedamdeset. Ali sada ima
osamdeset pet ili osamdeset est, i mnogo je
aktivniji nego kada je bio u pedesetima ili
ezdesetima. Da li je arterioskleroza uzmakla? Da
li je to mogue? Ili postoji neki drugi razlog?
Moda trebam spomenuti da osoba nikada nije
puila i pila je veoma malo alkohola; ivjela je
stvarno pristojan ivot. Ali u svojim ranijim
godinama jeo je prilino mnogo mesa. Sa
sedamdeset je mogao vrlo malo raditi, ali sada je
sa osamdeset pet stalno aktivan.
Dr. Steiner: Dakle Razumio sam da je tu osobu
pogodila arterioskleroza kada je imala pedeset,

da je postao ukoen i mogao jako malo raditi.

Niste rekli da li mu se sjeanje pogoralo; moda
niste primijetili. Stanje se nastavilo do njegovih
sedamdesetih; tada je opet postao aktivan, i jo
je iv. Da li jo ima neki simptom ranije
arterioskleroze ili je potpuno pokretan i aktivan?
Ispitiva: Danas je potpuno aktivan i pokretniji
nego kada je imao ezdeset pet ili sedamdeset.
On je moj otac.
Dr. Steiner: Dobro, najprije trebamo ustanoviti
tonu prirodu ranije arterioskleroze. Obino
arterioskleroza uhvati osobu na takav nain da
njegove arterije openito postanu sklerotine.
Ako su ovjekove arterije openito sklerotine, on
naravno postaje nesposoban kontrolirati svoje
tijelo sa svojom duom i duhom, i tijelo postaje
rigidno. Takoer se moe dogoditi da netko ima
arteriosklerozu ali ne cijelog tijela; bolest je, na
primjer, mogla potedjeti njegov mozak. Tada je
sluaj slijedee. Vidite, ja sam neto upoznat s
vaim vlastitim zdravstvenim stanjem. ne
poznajem vaeg oca, ali moda moemo otkriti
neto o oevu zdravlju iz vaeg vlastitog. Na
primjer, vi malo patite, ili ste patili (nadam se da
je potpuno izlijeeno), od peludne groznice. To
znai da u sebi nosite neto to tijelo moe razviti
samo ako ne postoji tendencija za arteriosklerozu
u glavi, ve samo izvan glave. Nitko tko je
predisponiran za arteriosklerozu u cijelom tijelu
ne moe patiti od napada peludne groznice. Jer
peludna groznica je upravo obrnuta od
arterioskleroze. Vi patite od peludne groznice. To

pokazuje da je vaa peludna groznica naravno

da nije ugodno imati peludnu groznicu, mnogo je
bolje izlijeiti: ali govorimo o tendenciji da je se
ima vaa peludna groznica je vrsta sigurnosnog
ventila protiv arterioskleroze.
Ali svatko dobije arteriosklerozu u maloj mjeri. Ne
moe se ostarjeti bez da je imamo. Ako je netko
dobije u cijelom tijelu, to je drugo: tada si ne
moe pomoi, postaje krut u cijelom tijelu. Ali ako
netko dobije arteriosklerozu u glavi a ne u
ostatku tijela, tada dakle, ako netko stari na
ispravan nain, eteriko tijelo postaje sve jae (o
tome sam prije govorio), i vie nema toliku
potrebu za mozgom, i tako mozak moe postati
star i krut. Eteriko tijelo moe kontrolirati to
stanje male skleroze koje u ranijim godinama
ini nekog i starim i krutim; sada ga eteriko
tijelo moe kontrolirati vrlo pametno tako da nije
vie tako ozbiljno.
Va otac, na primjer, nije sam trebao imati
peludnu groznicu, mogao je imati samo sklonost
za nju. I vidite, upravo ta sklonost za nju je bila
dobrobit za njega. ak se moe rei moe
izgledati malo nategnuto, ali osoba koja ima
tendenciju za peludnu groznicu ak moe rei,
Hvala Bogu za tu sklonost! Peludna groznica mi
sada ne smeta, i daje mi stalnu predispoziciju za
omekavanje arterija. ak i ako se peludna
groznica ne pojavi, titi ga od arterioskleroze. I
ako on ima sina, sin moe imati peludnu groznicu
izvana. Sin moe izvana patiti od neke bolesti
koja je kod oca gurnuta unutra.

Zaista, to je jedna od tajni nasljeivanja: da

mnoge stvari kod nasljednika postaju bolesti koje
su kod oeva bile aspekt zdravlja. Bolesti su
klasificirane kao arterioskleroza, tuberkuloza,
ciroza, dispepsija, i tako dalje. O tom se moe
napisati vrlo atraktivna knjiga; moe se
jednostavno napisati kako bolesti napreduju. Ali
iz toga se ne moe mnogo dobiti, iz jednostavnog
razloga jer je arterioskleroza, na primjer, razliita
kod svake pojedine osobe. Nema dvije osobe koje
imaju slinu arteriosklerozu; svatko je pogoen
na razliit nain. To je zaista tako, gospodo. I to
nikog ne treba iznenaditi.
Bila su dva profesora na berlinskom sveuilitu.
Jedan je imao sedamdeset godina, drugi
devedeset dvije. Mlai je bio dobro poznat;
napisao je mnogo knjiga. Ali bio je ovjek ija je
filozofija bila sasvim unutar materijalizma; imao
je samo misli duboko ukorijenjene u
materijalizmu. Takve misli takoer pridonose
arteriosklerozi. I imao je arteriosklerozu. Kada je
doao do sedamdeset, morao je u mirovinu.
Kolega koji je imao preko devedeset nije bio
materijalista; ostao je dijete veinu svog ivota, i
jo je poduavao s ogromnom ivou. Rekao je,
Da, taj moj kolega, taj mladi momak! Ja ga ne
razumijem. Ja jo ne elim u mirovinu, osjeam se
tako mlad. Onaj drugi, momak, bio je skinut,
nije vie mogao poduavati. Naravno da je i
devedeset dvogodinjak s godinama postao
sklerotian, njegove arterije su bile potpuno
sklerotine, ali zbog njegove pokretnosti due jo

je mogao neto napraviti s takvim arterijama.

Drugi ovjek nije imao takvu mogunost.
A sada jo neto u odgovoru na g.Burleovo
pitanje o mrkvi. G. Burle je rekao, Ljudsko tijelo
instinktivno udi za onim to treba.
Djeca esto uzimaju mrkvu u ruke. Djeca, i odrasli
takoer, ponekad su prisiljeni jesti hranu koja za
njih nije dobra. Mislim da je pogreno kada se
netko gnua neke hrane. Imam djeaka koji nee
jesti krumpire.
Gospodo, trebate samo promisliti na jednu stvar:
kada ivotinje ne bi imale instinkt to je za njih
dobro, a to je za njih loe, ve bi odavno nestale.
Jer ivotinje na panjacima dolaze i do otrovnih
biljaka takoer sve one i da ne znaju
instinktivno da ne mogu jesti otrovne biljke,
sigurno bi ih jele. Ali uvijek prou pokraj njih.
Ali ima jo neto. ivotinje paljivo biraju to je
za njih dobro. Da li ste ikada gojili guske, kljukali
ih hranom? Mislite li da bi guske to ikada same
radile? Jedino ih ljudi sile toliko jesti. Kod svinja
je to drugaije; ali to mislite koliko bi mrave
bile da ih mi ne potiemo da jedu toliko mnogo? U
svakom sluaju, kod svinja je to neto drugaije.
One su stekle svoje osobine kroz nasljeivanje;
njihovi preci su se morali priviknuti na svu hranu
koja proizvodi mast. Te stvari su uzimali u hranu
u ranijim vremenima. Ali prvobitne svinje je
trebalo prisiliti da to jedu! Ni jedna ivotinja
nikada sama ne jede ono to za nju nije dobro.

Ali sada, gospodo, do ega je doveo

materijalizam? Vie se ne vjeruje u takav instinkt.
U mladosti sam imao prijatelja s kojim sam esto
objedovao. Bili smo osjetljivi u vezi hrane koju
jedemo i imali smo naviku promiljati to je za
nas dobro. Kasnije, kako se to u ivotu dogaa,
izgubili smo kontakt, i nakon nekoliko godina
doao sam u grad gdje je on ivio, i bio pozvan da
s njim ruam. I to sam vidio? Vagu pokraj
njegova tanjura! Pitao sam, to e ti ta vaga?
Znao sam, naravno, ali elio sam uti to e trei.
Rekao je, vaem meso koje mi donesu, da bi jeo
pravu koliinu salatu takoer. Bio je tamo,
vaui sve to e staviti na tanjur, jer mu je
znanost tako govorila. I to se s njim dogodilo?
Potpuno se oduio od zdravog instinkta za to to
treba jesti i konano to vie nije znao! I sjeate
se? bilo je u knjizi: osoba treba od sto
dvadeset do sto pedeset grama proteina ; to je
on, savjesno mjerio. Danas se predvia da je
ispravna koliina pedeset grama, tako da je
njegova koliina bila pogrena.
Naravno, gospodo, kada osoba ima dijabetes, to
je oito razliita situacija. eerna bolest,
dijabetes, pokazuje da je osoba izgubila instinkt
za prehranu.
Tu dolazite do sutine stvari. Ako dijete ima
tendenciju prema crvima, ak i najmanju
tendenciju, ono e uiniti sve da to sprijei. Biti
ete nekada zaprepateni vidjeti dijete koje u
vrtu trai gdje rastu mrkve, i zatim ete ga tamo

nai kako jede mrkve. I ako je vrt daleko, to nije

bitno, dijete svakako gaca prema njemu i nalazi
mrkvu jer dijete koje ima sklonost crvima udi
za mrkvama.
I tako, gospodo, najkorisnija stvar koju moete
napraviti je ovo: promatrajte dijete kada je
odbijeno od sise, kada vie nema mlijeko,
promatrajte to mu se poinje sviati jesti a to
ne. U trenutku kada dijete poinje dobivati
vanjsku prehranu, od njega se moe nauiti to
mu treba davati. U trenutku kada se poinje
poticati da jede ono to netko misli da treba jesti,
u tom trenutku mu se kvare instinkti. Treba mu
davati stvari za koje instinktivno pokazuje da mu
se sviaju. Naravno, ako sklonost prema neemu
previe ugroava, to treba zabraniti ali onda
treba paljivo promotriti to je to to se
zabranjuje.
Na primjer, moda po vaem miljenju dajete
djetetu sve dobre stvari, a ipak u trenutku kada
dijete doe do stola ne moe si pomoi da se
popne na sjedalicu i nagne nad stol za grumenom
eera! To je neto to treba gledati na pravi
nain. Jer za dijete koje se nagne nad stolom radi
grumena eera to oito ima veze s njegovom
jetrom. Upravo jednostavna injenica da mora
doi do mrvice eera, znak je da njegova jetra
nije u redu. Samo ona djeca kojima neto nije u
redu s jetrom trae eer ona je zatim lijeena
s eerom. Druge eer ne zanima; ignoriraju ga.
Naravno, ne moe se dopustiti da ovakva
predstava prijee u naviku; ali za nju treba imati
razumijevanja. I moe se razumjeti na dva naina.

Vidite, ako dijete cijelo vrijeme gleda i misli, kada

otac ili majka ne budu gledali, ja dakle mogu
uzeti eer: tada e se kasnije uljati drugim
stvarima. Ako zadovoljite dijete, ako mu date to
mu treba, onda ono ne postaje lopov. Od velike je
vanosti s moralnog stajalita da li se promatraju
ove stvari ili ne. To je veoma vano, gospodo.
I dakle na pitanje koje je upravo postavljeno
treba odgovoriti na ovaj nain: Treba paljivo
promatrati to dijete voli a to mu se gadi, i ne
prisiljavati ga da jede ono to mu se ne svia.
Ako se dogodi, na primjer, kao to se i dogaa s
mnogom djecom, da ne ele jesti meso, tada je
injenica da dijete iz mesa dobije crijevne otrove i
eli ih izbjei. Njegov instinkt je dobar. Svako
dijete koje moe sjesti za stol gdje svi drugi jedu
meso i moe ga odbiti zasigurno ima tendenciju
razvijanja crijevnih otrova iz mesa. Te stvari treba
uzeti u obzir.
Vidite da znanost mora postati mnogo
profinjenija! Danas je previe kruta. S vagama, sa
svime to se odvija u laboratorijima, to nije tenja
za istom znanou.
Kod prehrane, to je stvar koja nas sada posebno
zanima, zaista je tako, da treba stei pravo
razumijevanje za to u kakvom je odnosu s duhom.
Kada ljudi pitaju o tome, esto ponudim dva
primjera. Promislite, gospodo, na novinara: kako
mora toliko misliti a to nije ak neophodno.
ovjek mora mnogo misliti, mora misliti toliko

loginih misli; gotovo je nemogue za ljudsko bie

da ima toliko loginih misli. I tako nalazite da
novinar ili neka druga osoba koja pie
profesionalno voli kavu, sasvim instinktivno.
Sjedi u kafiu i pije kave jednu za drugom, i gloe
svoju olovku tako da e izai neto to moe
zapisati. Glodanje olovke mu ne pomae, ali kava
da, tako da jedna misao dolazi od druge, jedna
misao se pridruuje drugoj.
A zatim pogledajte diplomate. Ako se jedna misao
pridruuje drugoj, ako jedna misao dolazi od
druge, to je za njih loe! Kada su diplomati
logini, onda su dosadni. Moraju biti zabavni. U
drutvu se ljudi ne ele zamarati logikim
razmiljanjem na prvom mjestu drugo
tree a ako prvo i drugo nisu tamo, tree i
etvrto se, naravno, ne treba promiljati! Novinar
se ne moe baviti niim osim financijama u lanku
o financijama. Ali ako ste diplomat moete
govoriti o nonim klubovima u isto vrijeme u
kojem govorite o ekonomiji zemlje X, zatim
moete komentirati kremaste kolae te-i-te dame,
zatim moete skoiti na bogato tlo kolonija,
nakon toga, gdje se uzgajaju najbolji konji, i tako
dalje. Kod diplomata jedna misao mora preskoiti
u drugu. Tako svatko tko mora biti armantan
sugovornik slijedi instinkt i pije dosta aja.
aj razbacuje misli; doputa da se skoi u njih.
Kava dovodi misli jednu do druge. Ako morate
skakati od jedne misi do druge, tada morate piti
aj. Netko ih ak i zove diplomatski ajevi!
dok novinari sjede u kavani, pijui kavu za

kavom. Moete vidjeti koliki utjecaj ima odreena

hrana ili pie na cijeli na proces miljenja. Tako
je, naravno, ne samo s ta dva napitka, kavom i
ajem; moemo rei, to su ekstremni primjeri. Ali
upravo iz ovih primjera mislim da moete vidjeti
da treba ozbiljno uzeti u obzir ove stvari.
To je veoma vano, gospodo.
Dakle, nai emo se opet u srijedu u devet sati.

Evolucija Zemlje i ovjeka i utjecaj zvijezda - 8. dio

Evolucija Zemlje i ovjeka i utjecaj zvijezda 8/14

Evolucija ljudske kulture
Dornach, 6.kolovoza 1924
Rudolf Steiner: Dobro jutro, gospodo! Uruena su brojna
pitanja, koja na zanimljiv nain vode do onog to emo
danas raspravljati.
Netko je pitao:
Kako je dolo do ovjekova kulturalnog razvoja? To u
razmotriti u vezi s drugim pitanjem:
Zato primitivan ovjek ima tako jako vjerovanje u
duh?
Jasno da je zanimljivo istraivati kako su ljudska bia
ivjela u ranija vremena. Kao to znate, ak i povrno
gledano o tome postoje dva suprotstavljena miljenja.
Jedno je da je ovjek izvorno bio na visokom stupnju
savrenosti, odakle je pao u sadanje nesavreno stanje.
Tu ne trebamo praviti iznimku, ili se baviti nainom na
koji su razliiti ljudi interpretirali tu savrenost neki
govore o raju, neki o drugim stvarima. Ali do prije
kratkog vremena postojalo je vjerovanje da je ovjek
izvorno bio savren i postepeno degenerirao u sadanje
stanje nesavrenosti. Drugo gledanje je ono koje ste

vjerojatno upoznali kao jedino ispravno, naime, da je

ovjek izvorno bio nesavren, kao neka vrsta vie
ivotinje, i da je postupno evoluirao do vee savrenosti.
Znate kako ljudi ukazuju na primitivne uvjete koji
prevladavaju kod divljih naroda takozvanih divljih
naroda u pokuaju da dobiju ideju o tome kakav je
ovjek mogao biti kada je jo sliio ivotinji. Ljudi kai:
Mi Europljani i Amerikanci smo visoko civilizirani, dok u
Africi, Australiji, i tako dalje, jo ive necivilizirane rase
na svom izvornom stupnju, ili barem na stupnju blizu
izvornog. Od njih se moe nauiti kako je ovjeanstvo
izvorno izgledalo.
Ali, gospodo, to je preveliko pojednostavljenje slike
ljudske evolucije. Najprije, nije tono da svi civilizirani
ljudi zamiljaju da je ovjek izvorno bio fiziki savreno
bie. Narodi Indije se sigurno ne slau mnogo s
miljenjima naih modernih materijalista, a ipak, ak i
tako, njihova koncepcija je da je fiziki ovjek koji je
hodao po Zemlji u primitivna vremena sliio na ivotinju.
Zaista, kada Indijci, indijski mudraci, govore o ovjeku u
njegovu izvornom stanju na Zemlji, oni govore
majmunolikom Hanumanu. Dakle vidite, nije tono da
ak i ljudi s duhovnim pogledom na svijet oslikavaju
prvobitnog ovjeka na nain kako ga mi zamiljamo u
raju. I u stvari, to nije tako.
Treba nam biti jasno da je ovjek bie koje unutar sebe
nosi tijelo, duu, i duh, gdje svaki od ova tri dijela
prolazi vlastitu posebnu evoluciju. Naravno, ako ljudi
nemaju misli o duhu, ne mogu govoriti o evoluciji duha.
Ali jednom kad spoznamo da se ovjek sastoji od tijela,
due, i duha, moemo se dalje pitati kako evoluira tijelo,
kako evoluira dua, i kako evoluira duh. Kada govorimo
o ljudskom tijelu morali bi rei: ovjekovo tijelo je
postepeno usavravano iz niih stupnjeva. Moramo
takoer rei da nam dokaz za to daje ivi otisak. Kako
sam ve naglasio, izvornog ovjeka nalazimo u slojevima
zemlje, koji pokazuju tijelo slino ivotinjskom ne
zaista kao dananjih ivotinja ali ipak ivotinjsko, i to se
moralo postepeno razviti do sadanjeg stanja
savrenosti. Nije u pitanju, prema tome, da je duhovna

znanost kakva se provodi ovdje u Goetheanumu u zavadi

s prirodnom znanou, jer ona jednostavno prihvaa
istine prirodne znanosti.
S druge strane, gospodo, moramo moi prepoznati da su
u periodu od prije samo tri ili etiri tisue godina,
prevladavala gledanja iz kojih moemo mnogo nauiti i
kojima se moemo samo diviti. Kada smo u prouavanju i
razumijevanju spisa koji su se pojavili u Indiji, Aziji,
Egiptu, i ak Grkoj, voeni pravim znanjem, vidimo da
su ljudi tog doba bili mnogo ispred nas. Ono to su znali,
meutim, bilo je steeno na sasvim razliit nain od
naina na koji mi danas stjeemo znanje.
Postoji mnogo stvari o kojima danas malo znamo. Na
primjer, iz onog to sam rekao o prehrani moete vidjeti
koliko je neophodno da duhovna znanost pomogne
ljudima u najjednostavnijim stvarima prehrane. Prirodna
znanost to ne moe. Trebamo samo itati to su lijenici
starine morali rei, i ispravno to razumjeti, da
postanemo svjesni da su u stvari ljudi do vremena, na
primjer, Hipokrata u Grkoj znali mnogo vie nego je to
poznato naim modernim materijalistikim lijenicima.
Poinjemo potivati, duboko potivati, znanje koje je
posjedovano. Jedino to, gospodo, znanje nije davano u
istom obliku kao danas. Danas nae znanje izraavamo u
konceptima. Nije bilo tako kod drevnih naroda; oni su
odijevali svoje znanje u poetske imaginacije, tako da ono
to je od njega ostalo sada se uzima samo figurativno
kao poezija. To nije bila poezija za ljude starine; to je bio
nain na koji su izraavali ono to su znali. To nalazimo
kada moemo ispitati i temeljito prouiti dokumente koji
jo postoje, da vie ne moe biti u pitanju da je izvorno
ovjeanstvo bilo duhovno nerazvijeno. Mogli su jednom
kruiti okolo u tijelima slinim ivotinjskim, ali u duhu su
bili beskonano mudriji od nas!
Ali jo neto treba zapamtiti. Vidite, u iskonska vremena,
ovjek je stekao veliku mudrost duhovno. Njegovo lice je
vie-manje bilo ono to bi mogli nazvati kao ivotinjsko,
dok u licu dananjeg ovjeka njegov duh nalazi izraz;
sada je njegov duh, takorei, utjelovljen u fizikoj

supstanci njegova lica. To je, gospodo, neophodnost ako

e biti slobodan, ako e biti slobodno bie. Ti pametni
ljudi drevnih vremena su bili veoma mudri; ali su
posjedovali mudrost na nain na koji ivotinja danas
posjeduje instinkt. ivjeli su u omamljenom stanju, kao u
oblaku. Pisali su bez da vode vlastitu ruku. Govorili su s
osjeajem da nisu oni ti koji govore ve da duh govori
kroz njih. U ta drevna vremena, prema tome, nije bilo
govora o tome da je ovjek slobodan.
To je neto u povijesti kulture to ini stvarni korak
naprijed za ljudsku rasu: da je ovjek stekao svijest, da
je slobodno bie. Vie ne osjea da s njime upravlja duh
kao to instinkt upravlja ivotinjom. Osjea da je duh u
stvari u njemu, i to ga razdvaja od ovjeka ranijih
vremena.
Kada s ove toke gledita razmotrimo dananjeg
divljaka, mora nam doi da ovjek iskonskih vremena
nazvan ovdje u pitanju primitivni ovjek nije bio poput
modernih divljaka, ve da kasniji, naravno, vodi porijeklo
od biveg, od drevnog ovjeka. Dobiti ete bolju sliku o
ovoj evoluciji ako vam kaem slijedee.
U odreenim regijama postoje ljudi koji misle da ako
pokopaju neku malu stvar koja pripada bolesnoj osobi
na primjer, pokopaju na groblju njegov uvojak da to
ima magijski uinak na njegovo ozdravljenje. ak sam
osobno znao neke takve ljude. Poznavao sam osobu, koja
je u vrijeme dok je car Frederick bio bolestan (dok je jo
bio Princ znate sve o tome), pisao Carici (to je bila
kasnije), traei uvojak koji pripada njenom suprugu. On
e ga pokopati na groblju i Car e biti izlijeen. Moete
zamisliti kako je ovaj zahtjev bio primljen. Ali ovjek je
jednostavno napravio ono za to misli da e dovesti do
Careva oporavka. Sam mi je to rekao, dodajui da bi bilo
mnogo manje glupo da su mu dali uvojak nego to su
poslali po engleskog lijenika Mackenziea, i tako dalje;
to je bilo apsurdno trebali su mu dati uvojak.
Kada sada ovakva stvar doe do materijalista on kae:
To je praznovjerje koje se negdje pojavilo. U odreeno

vrijeme nekome je dolo u glavu da e pokapanje uvojka

bolesne osobe na groblju i govorenje male molitve nad
njim ovjeka izlijeiti.
Gospodo, nita se nije pojavilo na takav nain. Nikakvo
praznovjerje se ne pojavljuje iz razmiljanja. Dolazi na
sasvim razliiti nain. Jednom je bilo vrijeme kada su
ljudi imali veliko potovanje za svoje mrtve i sebi
govorili: Toliko dugo dok se ovjek kree na Zemlji on je
grjeno bie; osim to radi dobre stvari radi i mnoge
loe. Ali, mislili su, umrli ivi kao dua i duh, i smrt
otklanja sve nedostatke. Tako kada su mislili o umrlima,
mislili su o onom to je dobro, i mislei na umrle
pokuavali su sami biti bolji.
Sada je osobina ljudskih bia da lako zaboravljaju. Samo
promislite kako su lako oni koji su nas napustili umrli
danas zaboravljeni! U ranija vremena bile su osobe
koje bi dale svojim drugovima razliite znakove kako bi
mislili na umrle i tako ih unaprjeivali. Netko bi na selu
mislio da ako je ovjek bio bolestan, drugi seljani su
trebali na njega paziti. Zasigurno nije bio obiaj
naplaivati bolesnom uslugu; to je moderni izum. U tim
vremenima seljaci su jedan drugom pomagali iz
ljubaznosti; svatko je trebao misliti na one koji su
bolesni. Vodei ovjek u selu je moda rekao: Ljudi su
egoisti, tako ne misle na bolesne ukoliko nisu potaknuti i
imaju misli, na primjer, o umrlima. Tako bi im rekao da
trebaju uzeti dakle, moda uvojak bolesnog ovjeka po
kojem e se na njega podsjeati, i trebali su ga pokopati
u zemlju, tada e ga se zasigurno sjetiti. Mislei na
umrle trebali su se sjetiti da misle na nekog ivog.
Vanjski in je izumljen jednostavno da se ljudi sjete.
Kasnije, ljudi su zaboravili razlog za to i tome je
pripisana magija, praznovjerje. To se dogodilo s mnogo
toga to ivi kao praznovjerje; to je proizalo iz neeg
savreno razumnog. Ono to je savreno nikad ne
proizlazi iz neeg nesavrenog. Tvrdnja na neto
savreno moe doi od onog to nije savreno svakome
tko ima uvid ini se kao da je reeno: Ti e napraviti
stol, ali mora ga napraviti nevjeto i nepotpuno koliko
moe, tako da moe s vremenom postati savren stol.

Ali stvari ne idu tako. Nikad ne dobijemo dobar stol iz

onog koji je lo. Stol poinje s time da je dobar i s
vremenom se haba. I na taj nain se stvari odvijaju i vani
u prirodi takoer, bilo gdje u svijetu. Prvo imate stvari u
savrenom stanju, zatim iz njih dolazi nesavrenost. Isto
je i kod ljudskih bia: njegov duh je u poetku, premda s
nedostatkom slobode, bio u odreenom stanju
savrenstva. Ali njegovo tijelo tono je bilo je
nesavreno. A ipak ba u tome lei savrenost tijela: bilo
je meko i prema tome sposobno da ga formira duh tako
da moe doi do kulturnog napretka.
Dakle vidite, gospodo, nismo u pravu kada mislimo da su
ljudska bia izvorno bila kao dananji divljaci. Divljaci su
se razvili u ono to su sada sa svojim praznovjerjem,
magijskom praksom i neistim izgledom od izvorno
savrenijeg stanja. Jedino u emu smo im superiorni,
startajui od istih uvjeta, mi nismo degenerirali kao oni.
Mogao bih prema tome rei: Evolucija ovjeka je uzela
dva smjera. Nije tono da dananji divljaci predstavljaju
izvorno stanje ovjeanstva. ovjeanstvo, premda je u
poetku izgledalo vie animalno, bilo je visoko
civilizirano.
Ali sada ete moda pitati: Ali da li su izvorni vie
animalni ljudi potomci ovjekolikih majmuna ili drugih
ivotinja? To je prirodno pitanje. Vidite dananje
majmune i kaete: Mi smo potomci tih majmuna. Ah! ali
kada su ljudska bia imala animalni oblik, nisu bila takve
ivotinje kao nai sadanji majmuni! ovjek prema tome
nije potekao, od majmuna. Upravo suprotno! Ba kao to
su dananji divljaci pali od nivoa ljudskih bia prvobitnih
vremena, tako su i majmuni bia koja su pala jo nie.
Idui dalje natrag u evoluciji Zemlje, nalazimo ljudska
bia oblikovana na nain kako sam nedavno ovdje
opisao, iz mekog elementa ne iz naih sadanjih
ivotinja. Ljudska bia nikako ne mogu evoluirati od
dananjih majmuna. S druge strane lako je mogue da
ako se uvjeti koji sada prevladavaju nastave, uvjeti u
kojima se sve temelji na nasilju i snazi, a mudrost ne
vrijedi nita dakle, moe se zaista dogoditi da ovjek

koji sve eli temeljiti na snazi postepeno ponovno

zadobije tijela slina ivotinjskim, i da se onda pojave
dvije rase. Jedna rasa onih koji su za mir, za duh, i za
mudrost, dok bi druga bila oni koji su se vratili animalnoj
formi. Moe zaista biti reeno da oni koji danas ne haju
za napredak ovjeanstva, za duhovne stvarnosti,
riskiraju degeneraciju u vrstu ovjekolikog majmuna.
Vidite, danas se doivljavaju svakakve udne stvari.
Naravno, ono to novine izvjetavaju uvelike je
pogreno, ali ponekad pokazuje trend ljudskog
razmiljanja na izvanredan nain. Tijekom naeg
nedavnog puta u Holandiju kupili smo ilustrirane novine,
i na zadnjoj strani je bila rijetka slika: dijete, malo dijete,
zaista beba i kao njegova bolniarka, koja brine o
njemu, podiui ga, majmun, orangutan. Tamo je bila,
drei bebu sasvim ispravno, i trebalo ju je angairati,
kau novine, negdje u Americi, naravno kao dadilju.
Mogue da to nije stvarna injenica, ali pokazuje to neki
ljudi zamiljaju: danas bi eljeli koristiti majmune kao
dadilje. A ako majmuni postanu dadilje, gospodo, kakvi
su to izgledi za ovjeanstvo! Jednom kada se otkrilo da
majmuni mogu paziti na djecu mogue ih je, naravno,
uvjebati da rade razne stvari; dijete bi zbog toga patilo,
ali majmun moe biti tako uvjeban: u odreenim
okolnostima moe biti uvjeban da pazi na fizike
potrebe djece dakle, tada e ljudi nastaviti s tom
idejom i socijalno pitanje e biti na novom nivou. Vidjeti
ete dalekosene prijedloge za uzgoj majmuna i
postavljanje u tvornice da rade. Vidjeti e se da su
majmuni jeftiniji od ljudi, stoga e se na njih gledati kao
na rjeenje socijalnog problema. Ako ljudi zaista uspiju u
tome da majmuni paze na djecu dakle, biti e
preplavljeni pamfletima kako rijeiti socijalno pitanje
uzgajajui majmune!
Zaista je razumljivo da se to lako moe dogoditi.
Promislite: osim majmuna druge ivotinje se mogu
dresirati da rade razne stvari. Pse se, na primjer, lako
ui. Ali je pitanje da li e to biti napredak ili nazadak
civilizacije. Civilizacija e sasvim sigurno nazadovati. Biti

e pogorana. Djeca podignuta majmunskim dadiljama

sasvim sigurno e postati majmunolika. Tada bi zaista
imali mijenjanje savrenosti u nesavrenost. Moramo
shvatiti da je zaista mogue za odreena ljudska bia da
u budunosti imaju majmunoliku prirodu, ali da ljudska
rasa u prolosti nikad nije bila takva da je ovjeanstvo
evoluiralo od majmuna. Jer kada je ovjek jo ima
animalni oblik zaista sasvim razliit od onog od
majmuna sadanji majmuni jo nisu postojali. Sami
majmuni su degenerirana bia; pali su iz vieg stupnja.
Kada razmatramo te primitivne narode za koje se moe
rei da su bili bogati u duhu ali su imali animalna tijela,
vidimo da su jo bili nerazvijeni u razumu, u inteligenciji
sposobnosti na koju smo mi tako ponosni. Ti ljudi
drevnih vremena nisu bili sposobni misliti. Stoga, kada
danas netko tko se posebno ponosi svojim miljenjem
doe do drevnih dokumenata, gleda ih kao da su
temeljeni na misli i gleda u prazno. On kae, prema
tome: Sve je to predivno, samo to je jednostavno
poezija. Ali, gospodo, ne moemo sve suditi samo po
svojim standardima, jer emo tada zalutati. To drevno
ovjeanstvo je imalo, iznad svega, veliku mo
imaginacije, imaginacije koja je radila kao instinkt. Kada
danas koristimo imaginaciju esto se izdiemo i mislimo:
Imaginaciji nema mjesta u onom to je stvarno. To je
danas za nas sasvim ispravno, ali ovjek drevnih
vremena, primitivni ovjek, nikako ne bi mogao nastaviti
dalje bez imaginacije.
Sada e se initi udnim kako se ta iva imaginacija koju
su posjedovali primitivni ljudi mogla primijeniti na bilo
to stvarno. Ali i ovdje takoer imamo krive pojmove. U
koli u vaim povijesnim knjigama itali ste o ogromnoj
vanosti za ljudsku evoluciju da je povezana s izumom
papira. Papir na kojem piemo bezdrvni postoji tek
nekoliko stoljea. Prije toga, ljudi su morali pisati na
pergamentu, koji ima razliito porijeklo. Tek je krajem
Srednjeg vijeka netko otkrio mogunost pravljenja
papira iz vlakana biljke, vlakana istroenih nakon to su
najprije koritena kao odjea. Ljudska bia su kasnila u
stjecanju intelekta potrebnog za pravljenje ovog papira.

Ali ista stvar (osim to nije bijel onoliko koliko bi voljeli

za nau crnu tintu) je bila otkrivena davno prije. Ista
stvar koja se koristi u naem sadanjem papiru bila je
otkrivena ne prije dvije ili tri tisue godina, ve prije
mnogo, mnogo tisua godina. Od koga, onda? Ne uope
od ljudskih bia, ve od osa! Samo pogledajte osinje
gnijezdo koje nalazite na stablu. Pogledajte materijal od
kojeg se sastoji papir! Ne bijeli papir, ne onakav na
kakvom piete, jer ose jo nemaju naviku pisanja, inae
bi napravile bijeli papir, ve onakav papir koji moete
koristiti za pakiranje. Mi imamo ukasti papir za
pakiranje to je upravo ono to ose koriste za svoja
gnijezda. Ose su otkrile kako napraviti papir tisuama
godina prije, prije nego su ljudska bia dola do toga
preko intelekta.
Razlika je to u ivotinjama radi instinkt dok je kod
ovjeka drevnih vremena to bila imaginacija; ne bi bili
sposobni bilo to napraviti ako im to ne bi omoguila
imaginacija, jer im je nedostajala inteligencija. Moramo
prema tome zakljuiti da su u vanjskoj pojavnosti ti
drevni ljudi bili sliniji ivotinjama nego su to ljudi
dananjice, ali su u izvjesnoj mjeri bili obuzeti duhom, u
njima je radio duh. Oni nisu bili oni koji su posjedovali
duh preko svojih vlastitih snaga, bili su obuzeti duhom i
njihove due su imale veliku mo imaginacije. Pomou
imaginacije su napravili svoja orua; imaginacija im je
pomagala u svemu to su napravili, i omoguila im je da
naprave sve to su trebali.
Mi smo, gospodo, strano ponosni na sve nae izume, ali
trebali bi razmotriti da li stvarno imamo za to razloga;
jer veina onog to ini veliinu nae kulture u stvari je
razvijeno iz sasvim jednostavnih ideja. ujete ovo, na
primjer: Kada itate o Trojanskom ratu, da li shvaate
kada se odigrao? otprilike 1200 godina prije osnutka
Kranstva. Kada sada ujemo o takvim ratovima koji
se nisu odigrali u Grkoj, ve daleko, preko u Aziji
dakle, slijedeeg dana u Grkoj ujemo ishod preko
telegrama, kako to sada inimo: to se, gospodo, nije
dogaalo u tim danima! Danas primimo telegram,

potanski ured nam ga dostavi. Naravno da se to nije

dogodilo u to vrijeme u Grkoj, jer Grci nisu imali
telegraf. to su tada mogli napraviti? Dakle, sada
gledajte, rat je bio tamo preko na nekom mjestu; zatim
je tu more i otok, planina i opet more; preko jo jedan
otok, planina i onda more; i tako dalje, dok ne doete do
Grke ovdje je Azija, more, i ovdje u sredini, Grka.
Bilo je dogovoreno da se kada rat bude zavren na
planinama upale tri vatre.
Tkogod je bio smjeten na prvoj planini trebao je dati
prvi signal palei tri plamena. Straa na slijedeoj
planini, vidjevi tri vatre, pali tri vatre sa svoje strane;
slijedei straar opet tri vatre; i na taj nain je poruka
dola u Grku za sasvim kratko vrijeme. To je bio njihov
nain slanja telegrama. Tako se radilo. To je jednostavan
nain telegrafiranja. Bio je brz i prije vremena
telegrama morali su se sluiti time.
A kako je danas? Kada telefonirate ne telegrafirate
ve telefonirate pokazati e na najjednostavniji
mogui nain to se dogaa. Imamo vrstu magneta koji
je, tono je, proizveden elektricitetom; i imamo neto
to se zove kotva. Kada je krug zatvoren, ovo je
privueno blie; kada je krug otvoren, kotva je
otputena, i tako oscilira naprijed nazad. icom je
povezana s ploom, koja s njime vibrira i prenosi ono to
je generirao od kotve upravo na isti nain kako su u
starim vremenima tri vatre prenosile poruku ovjeku.
Ovo je ipak vie komplicirano, i, naravno, za primjenu se
koristi elektricitet, ali to je jo uvijek ista ideja.
Kada ujemo ovakve stvari svakako moramo respektirati
ono to su ljudska bia tih drevnih vremena smislila i
organizirala iz svoje imaginativne sposobnosti. I kada s
tim osjeajem itamo stare dokumente moramo svakako
rei: Ti su ljudi ostvarili velike stvari na duhovnom planu
i sve to iz imaginacije. Da bi to potpuno shvatili trebate
samo razmotriti to ljudi danas vjeruju. Vjeruju da znaju
neto o starim germanskim bogovima Wotanu, Lokiju,
na primjer. Njihove slike u ljudskom obliku nalazite u
knjigama: Wotana s gracioznom bradom; Loki izgleda
kao vrag, s crvenom kosom, i tako dalje. Mislilo se da su

ljudi starine, drevni Germani, imali iste ideje o Wotanu i

Lokiju. Ali to nije tono. Ljudi starine su prije imali
slijedei koncept: Kada pue vjetar, u njemu ima neto
duhovno to je zaista tono i to Wotan pue u
vjetru. Nikada nisu zamiljali da kada su ili u umu, da
e tamo sresti Wotana preruenog u obinog ovjeka. Da
bi opisali susret s Wotanom govorili bi o vjetru koji pue
u umi. To jo moe osjetiti u samoj rijei Wotan svatko
tko ima osjeaj za takve stvari. A Loki nisu imali sliku
Lokija kako mirno sjedi u kutu i tupo bulji; Loki je ivio u
vatri!
Zaista, ljudi su uvijek na razliite naine govorili o
Wotanu i Lokiju. Netko e na primjer rei: Kada ide u
planine, moe sresti Wotana. On e te napraviti
snanim ili slabim, to god si zasluio. Tako su ljudi
osjeali, tako su razumijevali te stvari. Danas se kae da
je to samo praznovjerje. Ali u ona vremena nisu to tako
shvaali. Znali su: Kada idete gore u kraj kojeg je teko
dosei, neete sresti ovjeka u tijelu kao to ga ima
obini ovjek. Ali sam oblik planine na tom mjestu uzdie
poseban vihor, koji iz bezdana nosi poseban zrak na to
mjesto. Ako izdrite i nastavite svojim putem, moete
biti dobro ili moete postati bolesni. Na koji nain
postajete dobro ili bolesni, ljudi su bili spremni ispriati;
bili su u skladu s prirodom i ne bi govorili na
intelektualan nain ve iz svoje imaginacije. Va moderni
lijenik bi se pokuao izraziti intelektualno: Ako imate
sklonost za tuberkulozu, idite gore na planinu na
odreenu visinu i tamo svaki dan sjedite. Radite to neko
vrijeme, jer e vam to biti blagotvorno. To je
intelektualni nain govora. Ali ako govorite imaginativno
kaete: Wotan se uvijek moe nai u visokim oblastima;
ako ga par tjedana posjeujete svaki dan, on e vam
pomoi.
To je nain na koji su se ljudi dovijali u ivotu kroz svoju
imaginaciju. Na taj nain su i radili, takoer. Sigurno ste
svi bili negdje daleko na selu gdje se vridba nije radila
strojno ve se jo radila runo. Moete uti kako ljudi
vre u savrenom ritmu. Znaju da kada moraju danima
vriti, ako to idu raditi bez ikakvog reda, svatko po

svome, brzo e biti svladani iscrpljenou. Vriti se tako

ne moe. Ako, meutim, rade u ritmu, svi zajedno,
iscrpljenost se izbjegne jer je tada njihov ritam u
harmoniji s ritmom disanja i cirkulacije. ak je razlika da
li udaraju mlatilom pri izdisaju ili udisaju ili to rade pri
prijelazu od jednog na drugo. Zato je tako? Vidite da to
nema veze s intelektom, jer danas se gotovo ne uje za
taj nain vridbe. Sve takvo je iezlo. Ali u prolosti,
sav rad je vren ritmiki i iz imaginacije. Poeci ljudske
kulture su se razvili iz ritma.
Sada ne pretpostavljam da mislite da ako uzmete komad
drva i par struna i igrate se s njima na neki amaterski
nain, da ete napokon dobiti violinu. Violina se pravi
kada um, kada duh, ulae sve snage, kada je drvo
paljivo oblikovano na odreeni nain, kada se strune
podvrgnu posebnom procesu, i tako dalje. Tada moramo
rei: Ti drevni ljudi, koji jo nisu sami mislili, mogli su
pripisati nain na koji su strojevi izvorno napravljeni
jedino duhu koji ih je posjedovao, koji je u njima radio.
Prema tome, ti ljudi, radei ne iz intelekta, ve iz svoje
imaginacije, prirodno su svugdje teili govoriti o duhu.
Kada danas netko konstruira stroj radei iz intelekta, on
ne kae da mu je duh pomogao i to s pravom. Ali kada
je ovjek tih ranijih vremena koji nije znao nita o
razmiljanju, koji nije imao kapacitet, za razmiljanje,
kada je takav ovjek neto konstruirao, odmah je
osjetio: duh mi je pomogao.
Dogodilo se prema tome da kada su Europljani, ti
superiorni ljudi, tek stigli u Ameriku a takoer i
kasnije, u devetnaestom stoljeu, kada su doli u oblasti
gdje su jo ivjeli Indijanci koji su pripadali drevnim
vremenima, ti Indijanci su govorili (bilo je mogue znati
to su govorili) o Velikom Duhu koji svugdje vlada. Ti
primitivni ljudi su uvijek nastavili govoriti na takav nain
o Biu koje vlada u svemu. To je bio Veliki Duh koji je
potovan posebno od ljudskih bia koja su ivjela u
Atlantska vremena kada je jo bilo kopno izmeu Europe
i Amerike; Indijanci su zadrali to tovanje, i jo nisu
znali nita o intelektu. Onda su postepeno upoznali

superiorne ljude prije nego su ih istrijebili. Upoznali su

europski tiskani papir na kojem su bili mali simboli koje
su smatrali za male vragove. Gadili su se papira i malih
znakova, jer oni imaju intelektualno porijeklo, a ovjek
ije aktivnosti proizlaze iz imaginacije gnua se onog to
dolazi od intelekta.
Sada Europljanin sa svojom materijalistikom
civilizacijom zna kako konstruirati lokomotivu.
Intelektualna metoda kojom konstruira svoj pogon nije
mogla biti i nain na koji bi to drevni Grci postavili, jer je
Grcima jo nedostajao intelekt. Intelekt je doao ovjeku
tek u petnaestom i esnaestom stoljeu. Grci bi izvodili
svoje konstrukcije uz pomo imaginacije. Poto su Grci
sve prirodne forme pripisivali dobrim duhovima a sve to
nije prirodno, sve to je umjetno napravljeno, loim
duhovima, oni bi rekli: Zao duh ivi u lokomotivi. Oni bi
svakako izmislili svoju konstrukciju iz imaginacije; nita
drugo im ne bi dolo osim onog to je bilo uz pomo
duha.
Prema tome, gospodo, vidite da u stvari moramo
pripisati uzvieni ljudski duh izvornom, primitivnom
ljudskom biu; jer je imaginacija daleko vie duhovne
prirode nego sami intelekt koji je danas tako visoko
cijenjen.
Prijanji uvjeti se, meutim, nikada ne mogu vratiti.
Moramo ii naprijed ali ne sa idejom da se ono to
danas postoji u ivotinji kao isti instinkt moe ikada
razviti u duh. Ne smijemo teiti, dakle, oslikavati
primitivnog ovjeka kao da je zaposjednut samim
instinktom. Oni su znali da u njima radi duh. Zato su
imali, kako mi danas kaemo, tako jaku vjeru u duh.
Ovo moda malo pridonosi naem razumijevanju kako se
razvila ljudska kultura. Takoer, moramo se sloiti da su
u pravu oni koji tvrde da su ljudska bia proizala iz
animalnih oblika, jer zaista jesu ali ne iz oblika kao to
su sadanje ivotinje, jer je do takvih oblika dolo tek
kasnije kada je ovjeanstvo ve postojalo. Ranije
animalne forme ovjeka koje su se tijekom evolucije

razvile u sadanje forme, zajedno sa sposobnostima koje

je u to vrijeme ve posjedovao, dolaze zbog toga jer je
ovjekov duhovni entitet izvorno bio savreniji nego je
danas ne u smislu intelekta ve imaginacije. Moramo
uvijek imati na umu da je to izvorno savrenstvo bilo
zbog injenice da ovjek nije bio slobodan; ovjek je bio,
takorei, zaposjednut duhom. Tek je intelekt omoguio
ovjeku da bude slobodan. Pomou svog intelekta ovjek
moe postati slobodan.
Vidite, svatko tko radi sa svojim intelektom moe rei:
sada u u odreeni sat misliti o tome i tome. To pjesnik
ne moe, jer ak i danas pjesnici jo rade iz imaginacije.
Goethe je bio veliki pjesnik. Ponekad kada je netko
traio da napie pjesmu ili kada se sam osjeao za to
potaknut, sjeo bi napisati neto u odreeno vrijeme i,
dakle, rezultat je bio mizeran! Da toga ljudi danas nisu
svjesni dolazi jednostavno iz nesposobnosti da se
razlikuje dobra poezija od loe. Izmeu Goetheovih
pjesama ima mnogo loih.
Imaginativni rad moe se napraviti samo ako postoji za
to potrebno raspoloenje, i kada je raspoloenje uhvatilo
pjesnika, mora odmah napisati pjesmu. A tako je bilo i u
sluaju drevnih ljudi. Nikada nisu mogli napraviti neto
iz slobodne volje. Slobodna volja se razvila postepeno
ali mudrost ne. Mudrost je izvorno bila vea od slobodne
volje i sada mora ponovno stei svoju veliinu. To znai,
moramo se vratiti duhu preko intelekta.
A to je, vidite, zadatak antropozofije. Ona ne eli
napraviti ono to bi mnogima bilo drago, odnosno,
donijeti natrag u ovjeanstvo primitivne uvjete drevnu
indijsku mudrost, na primjer. Besmislica je kada ljudi o
tome avrljaju. Antropozofija, s druge strane, pridaje
vanost povratku duhu, ali povratku duhu upravo pri
punom posjedovanju intelekta, s potpuno aktivnim
intelektom. To je vano, gospodo, i treba stalno imati na
umu, da nemamo ba nita protiv intelekta; ve, bit i je
da moramo ii s njim naprijed. Izvorno su ljudska bia
imala duh bez intelekta; tada je duh postepeno otpadao
a intelekt se poveavao. Sada, pomou intelekta,
moramo ponovno doi do duha. Kultura je obvezna

slijediti taj smjer.

Ako tako ne napravi dakle, gospodo, ljudi uvijek
govore da je Svjetski rat bio neto to nikada ranije nije
doivljeno, i zaista je injenica da ljudi nikad nisu tako
pakosno kidali jedni druge na komadie. Ali ako ljudi
odbiju uzeti smjer povratka duhu nosei svoj intelekt s
njima, tada e nas snai jo vei ratovi, ratovi koji e biti
sve vie divlji. Ljudi e zbilja unititi jedni druge kao to
to rade dva takora, zatvoreni zajedno u kavez, glodajui
jedan drugog dok ne ostane samo rep. To je brutalno
izraeno, ali u stvari ovjeanstvo je na putu totalnog
unitenja. Veoma je vano to znati.
Evolucija Zemlje i ovjeka i utjecaj zvijezda - 9. dio

Evolucija Zemlje i ovjeka i utjecaj zvijezda 9/14

Osjetilo mirisa
Dornach, 9 kolovoza 1924
Rudolf Steiner: Dobro jutro, gospodo! Moda netko ima
pitanje? Neko vrijeme se neemo moi opet sastati.
G.Erbsmehl: Imam dosta komplicirano pitanje. Nisam
siguran kako ga postaviti. Znamo da biljke imaju razliite
mirise. To vrijedi i za razliite ljudske rase. Ve ste nam
govorili, Dr. Steiner, o evoluciji ovjeanstva. imbenik u
toj evoluciji morao je biti da svaka vrsta bia priskrbi
ono to joj je korisno. Razliite mirise moemo pridruiti
razliitim rasama. tako da mora biti neke duhovne
povezanosti. Ba kao to biljke imaju svoj miris od
zemlje, tako su i razliite rase ljudskih bia morale doi
do svog mirisa. U kakvom je to odnosu sa ljudskom
evolucijom?
Dr. Steiner: Pokuat u pitanje postaviti na nain koji e
voditi do onog to vam je na umu. Mislili ste, zar ne, o
razliitim carstvima prirode: biljkama, ivotinjama,
ljudskim biima. Takoer, ne smijemo zaboraviti, minerali
imaju razliite mirise. Miris je samo jedno osjetilo a
postoje jo mnoge vrste. Moda moemo rei, pitanje je
kako su razliiti mirisi koji pripadaju razliitim biima

prirode povezani s porijeklom tih bia.

Dakle, prvo razmotrimo to uzrokuje miris. to je miris?
Prvo morate uoiti da ljudi imaju razliite reakcije na
miris koji dolazi od objekta ili nekog drugog proizvoda
prirode. Na primjer, na mjestu gdje se pije vino, netko
tko sam pije vino teko da e uoiti miris, dok je nekom
tko vino nikada nije taknuo iznimno neugodno biti u
prostoriji gdje drugi piju vino ili na mjestu gdje je vino
pohranjeno. Isto je i s drugim stvarima. Na primjer,
postoje ljudi, obino ene, koje ne mogu biti u prostoriji
u kojoj je pas ak ni na kratko vrijeme bez da dobiju
glavobolju. Razliita bia su, prema tome, osjetljiva na
mirise na razliite naine. To oteava da doemo do
istine na samom poetku.
Ali ovo to je reeno nije primjenjivo samo na miris;
jednako vrijedi i za druga osjetila. Zamislite na trenutak
da stojei tu gdje jeste, stavite ruku u vodu od, recimo
79 stupnjeva ili 80 stupnjeva Fahrenheita. Voda se nee
initi posebno hladna. Ali ako ste prethodno imali svoju
ruku neko vrijeme u vodi od 86 stupnjeva a zatim ste je
umoili u vodu od 80 stupnjeva, voda e se initi hladnija
nego prije. S ovim moemo i nastaviti. Mislite na crvenu
povrinu. Ako je pozadina bijela, crvena e vam se initi
vrlo ivopisna. Ali ako pozadinu obojite u plavo, crvena
povrina e izgubiti neto od svoje ivahnosti. Sve,
prema tome, zavisi veoma mnogo o tome kako su sama
ljudska bia povezana sa stvarima. To je vodilo do
miljenja da ovjek ne percipira same objekte ve samo
efekt koji imaju na njega. O tome smo prije govorili. Ali
moramo doi do istine iza ovakvih stvari.
Jasno je da je ljubiicu po mirisu lako razlikovati od
asafetide (mirie kao luk op.pr.). Ljubica ima miris koji je
uvijek ugodan; asafetida ima miris koji je neprijatan, koji
elimo izbjei. Takoer je tono da razliite rase imaju
razliite mirise. Netko sa, recimo, osjetljivim nosom
sigurno e po mirisu moi razlikovati Japanca od
Europljanina.
Sada moramo razjasniti to uzrokuje miris. injenica je

da svaki predmet s mirisom ili aromom emitira neto to

dolazi ka naem vlastitom tijelu u plinovitom ili zranom
obliku. Kada nita takvog ne dolazi ka nama, ne moemo
mirisati objekt. I te plinovite supstance moraju doi u
kontakt s naim organom mirisa, naim nosom. Tekuinu
kao tekuinu ne moemo mirisati, moemo je jedino
kuati. Moemo mirisati tekuinu jedino kada emitira
zranu, odnosno, plinovitu supstancu. Ne miriemo
namirnice zato to su tekue ve zato to emitiraju zrak
koji zatim prolazi kroz na nos.
Postoje ljudi koji uope ne mogu mirisati. to se njih tie
cijeli svijet je lien mirisa. Tek nedavno sam sreo ovjeka
ija nesposobnost za mirisanje je njemu ozbiljan
hendikep jer njegov posao zahtijeva da moe razlikovati
stvari po njihovom mirisu.
Njegov defekt je ozbiljan mana. Uzrok je, naravno,
nesavreno razvijeni mirisni nervi.
A sada se upitajmo: kako to da tijela ili objekti emitiraju
plin koji ima odreeni miris? Objekti ili tijela se mogu
klasificirati. Postoje vrsta tijela ona su u ranijim
vremenima nazvana zemaljska tijela; postoje tekua
tijela ona su u ranijim vremenima nazvana vodena
tijela. Ljudi su nekad zvali vodom ono to mi vie ne
klasificiramo kao vodu. U ranija vremena sve tekue je
zvano voda, ak i iva. Zatim postoje plinovita ili zrana
tijela. Ako mislimo o ove tri vrste tijela vrsto, tekue,
i plinovito jedna stvar je posebno frapantna. Voda je
naravno tekuina, ali kada se smrzne u led, postaje
vrsto tijelo. Metal olovo, na primjer je vrsto, ali
kada ga dovoljno zagrijete postaje tekue, kao voda.
Dakle ove razliite supstance vrste, tekue, plinovite
supstance mogu se dovesti u druga stanja. ak i zrak
danas moe biti ovrsnut, ili barem pretvoren u
tekuinu, i oekuje se da e to ii dalje.
Svaki objekt ili tijelo moe biti bilo vrsto, tekue ili
plinovito.
Svaki objekt koji ima miris sadri zrak zatvoren,
takorei, unutar njega. Mi ne miriemo vrsto tijelo kao
takvo ili tekue tijelo kao takvo: mi uvijek miriemo plin.

Ali, ljubica sigurno nije plinovito tijelo a ipak je moemo

namirisati. Od ega se ljubica sastoji? On je oito vrsta,
a ipak ima miris. Moramo sebi predstaviti da sadri
vrste sastojke a izmeu njih neto to isparava kao
plin. Ljubica sadri plin koji moe ispariti. Da bi to bilo
mogue, ljubica mora biti privuena izvjesnim silama.
Kada uberete ljubicu, zaista uberete samo vrsti dio nje i
gledate taj vrsti dio. Ali u stvari ljubica se ne sastoji
samo od vrstog dijela koji uberete. Ono to ljubica je,
zatvoreno je u tom vrstom dijelu. Moe se rei da je
prava ljubica, ona koja predaje miris, u stvari plin. Ona
je tamo unutar latica i ostalih dijelova cvijeta ba kao
to vi stojite u vaim cipelama ili izmama. Vi niste vae
izme. A ono to kod ljubice ima miris nije njen vrsti dio
ve njen plinoviti dio.
Kada ljudi gledaju vani u univerzum misle da je to
prazan prostor i da su zvijezde u praznom prostoru. U
vremenima koja su prola, seljaci su vjerovali da je sve
oko njih praznina u kojoj se kreu. Danas svatko zna da
je oko nas zrak, ne praznina. Dakle, takoer, moemo
znati da ni u univerzumu nije svugdje praznina; ili je
tamo materija ili je tamo duh. Moe se dokazati da
nigdje u univerzumu nema praznine. To je zanimljivo za
razmisliti. Dokazati u vam to primjerom.
Na trenutak zanemarimo ono to poduava Kopernik,
naime, da se Zemlja okree oko Sunca; uzmimo stvari
onakve kako izgledaju. Imamo Zemlju sa Suncem koje se
oko nje okree, izlazei na istoku i zalazei na zapadu.
Sunce je uvijek u razliitoj toci. Ali ovdje ima neto
izvanredno. U odreenim oblastima svugdje, u stvari;
treba paljivo promatrati pri izlasku i zalasku Sunca, u
druga vremena takoer, nije samo suton ve i jo neto
to uvijek izaziva uenje. Oko Sunca je neka vrsta
svijetla koje se iri. Kada god pogledamo Sunce, ali
posebno ujutro i naveer, uoljivo je i ovo svijetlo koje
zrai. Svijetlo se iri oko Sunca. Ono ima ime: zodijako
svijetlo. Ljudi lupaju glavom oko ovog zodijakog svijetla
posebno oni koji misle na materijalistiki nain. Oni
sebi kau: Sunce sjaji u prazni prostor i dok sjaji
osvjetljava odreena nebeska tijela, ali odakle ovo

zodijako svijetlo oko Sunca dolazi? Postavljene su

bezbrojne teorije o njegovom porijeklu. Bilo da
pretpostavljamo da se Sunce kree kroz prazan prostor,
ili kako ui Kopernik samo stoji mirno, to nita ne
otkriva o prisutnosti tog svijetla. Dakle odakle svijetlo
dolazi?
To je vrlo lako objasniti. Sigurno bi tijekom vrlo jasne
veeri etali gradom i vidjeli uline svjetiljke. Tijekom
jasne veeri svjetiljke imaju definirane obrise. Ali ako je
veer maglovita uvijek je oko njih izmaglica. Zato je to?
Nejasnoa je uzrokovana maglom. Ponekad se Sunce
preko neba kree u izmaglici jer nebeski prostor nije
prazan ve ispunjen finom izmaglicom. Sjaj koji je
prisutan u ovoj finoj izmaglici je zodijaka svjetlost.
Davana su svakakva objanjenja: na primjer, da tamo
vani kroz prostor uvijek bljeskaju kometi. I, naravno, da
jesu. Ali razlog zato je ova zodijaka svijetlost koja se
pridruuje Suncu ponekad snana, ponekad slaba,
ponekad uope nije vidljiva je taj da je magla u
univerzumu ponekad gua a ponekad rjea. Tako
moemo rei: Cijeli kozmiki prostor je neim ispunjen.
Ali kao to sam ve rekao, nije ispravno misliti da je
supstanca ili materija svugdje. Rekao sam vam da bi
materijalistiki fiziari bili neizmjerno zaueni ako bi
otili u prostor oekujui da nau Sunce onakvo kakvo
ga opisuju u njihovoj znanosti. Njihovi opisi su
besmislice. Ako bi nekim pogodnim prijevozom fiziari
mogli doi do Sunca, bili bi zadivljeni kada ne bi nali
nikakav plin. Nali bi uplji prostor, pravi vakuum. Ovaj
vakuum zrai svijetlo. A ono to bi nali je duh. Ne
moemo rei da je svugdje materija: moramo rei da je i
duh takoer svugdje, pravi duh. Dakle vidite, na sve na
Zemlji djelovalo se iz vanjskog prostora, ne samo
materijom ve i duhom.
A sada, gospodo, razmotrimo kako je u ovjeku duhovno
povezano s fizikim.
Postoji stvorenje kojeg svi znamo koje ima bolje osjetilo
mirisa nego vi ili ja, naime pas. Psi imaju mnogo

osjetljivije ulo mirisa nego ljudska bia. I znate kako se

to danas koristi. Promislite na policijske pse koji ulom
mirisa pronalaze osobe koje su pobjegle nakon
poinjenja zloina. Pas pokupi miris na mjestu gdje je
zloin poinjen i slijedi ga dok ne doe do kriminalca.
Pas ima vrlo osjetljive nerve za miris. Iznimno je
zanimljivo prouavati ovu finu osjetilnu percepciju i
vidjeti kako su ti nervi za miris povezani s ostatkom
pseeg organizma. Iza nosa, u svom mozgu pas ima vrlo
zanimljiv organ mirisa. Njegov nos je samo jedan dio.
Vei dio pseeg organa mirisa smjeten je iza nosa, u
mozgu.
Sada usporedimo psei organ mirisa s onim od ljudskog
bia. Pas ima mozak koji je oito napravljen za mirisanje,
mozak koji postaje organ mirisa. Kod ljudskog bia vei
dio ovog mozga-mirisa bio je transformiran u mozakinteligencije. Mi stvari razumijemo; pas stvari ne
razumije, on ih mirie. Mi ih razumijemo jer na mjestu
gdje pas ima organ mirisa, mi taj organ imamo
transformiran. Na organ inteligencije je transformirani
organ mirisa. Kod nas je samo siuni ostatak tog
mozga-mirisa. Zato je nae ulo mirisa inferiorno
pseem. I tako moete zamisliti da kada pas tri preko
polja, njemu je sve strano zanimljivo; toliko mnogo
mirisa dopire do njega da kada bi ih mogao opisati,
rekao bi da je svijet mirisi. Kada bi meu psima bio
mislitelj kakav je Schopenhauer, pisao bi zanimljive
knjige! Schopenhauer je napisao knjigu pod naslovom
Svijet kao Volja i Ideja ali on je bio ovjek i njegov
organ mirisa je bio postao organ miljenja. Pas bi mogao
napisati knjigu pod naslovom Svijet kao Volja i Miris. U
pseoj knjizi bilo bi mnogo tog izvan pronicljivosti
ljudskog bia, jer dok ljudska bia formiraju ideje,
mentalne slike stvari, pas ih mirie. I moje je privatno
miljenje da bi psea knjiga ako bi pas bio
Schopenhauer u stvari bila zanimljivija nego knjiga to
ju je sam Schopenhauer napisao!
Dakle vidite kako je to. ivimo u svijetu koji se moe
mirisati, i druga stvorenja pas, na primjer mnogo su
svjesnija toga nego mi.

Poto je univerzum ispunjen plinovitom supstancom koju

opaamo u zodijakom svijetlu, kada bi postojali organi
mirisa koji su jo delikatniji od onih kod pasa nali bi da
taj univerzum emitira svakakve razliite mirise.
Zamislite neko stvorenje kako njui prema Suncu, ne vidi
ljepotu Sunca ve preko mirisanja postaje svjesno kako
Sunce mirie. Tako stvorenje ne bi kazalo kao pjesnici:
Ljubavnici su odlutali u oaravajuu mjesenu ve bi
reklo: Ljubavnici su odlutali u oaravajuu no koja
mirie na Mjesec, u svijet slatkog mirisa ili moda,
poto se radi o Mjesecu, mirisi ne bi bili toliko ugodni!
Opet, takvo stvorenje bi mogli mirisati prema veernjoj
zvijezdi, i njen miris bi bio razliit od onog od Sunca.
Zatim bi moglo mirisati prema Merkuru, prema Veneri,
prema Saturnu.
Ne bi imalo sliku kakva je ona odailjana preko oiju, ve
bi dobilo sunev miris, mjeseev miris, saturnov miris,
marvom miris, venerin miris. Da je postojalo takvo
stvorenje, bilo bi voeno onim to je Duh upisao u miris
kozmikog plina, onim to duh Venere, Merkura, Sunca,
Mjeseca upisuje u svjetsku egzistenciju.
Ali sada, gospodo, pomislite na ribu. Riba ne mirie
stvari. Ali one preuzimaju boje u skladu s time kako ih
Sunce obasjava. One u vlastitim bojama reflektiraju ono
to im dolazi od Sunca. Dakle vidite, bie s veoma
delikatnim ulom mirisa podesilo bi svoje postojanje na
nain kako mirie univerzum.
Takve stvari postoje. Postoje bia koja u stvari mogu
mirisati univerzum: naime, biljke. Biljke miriu
univerzum i u skladu s tim se prilagoavaju. to radi
ljubica? Ljubica je stvarno cijela nos, vrlo, vrlo delikatan
nos. Ljubica je predivno svjesna onog to struji od
Merkura i u skladu s tim oblikuje svoje tijelo-mirisa, dok
asafetida ima delikatnu percepciju onog to struji od
Saturna i oblikuje svoje plinovito tijelo u skladu s time,
imajui stoga agresivan miris. I tako svako bie u biljnom
svijetu percipira mirise koji dolaze iz planetarnog
svijeta.

Ali to je sada s biljkama koje nemaju aromu? Zato

nemaju mirisa? U stvari, za osjetljive nosove sve biljke
imaju izvjestan miris barem, imaju ono to bi mogli
nazvati osvjeavajui miris i to na njih ima veoma jak
utjecaj. Ovaj osvjeavajui miris dolazi od Sunca. Veliki
broj biljaka je prijemiv samo na ovaj sunev miris. Ali
razne biljke, kao ljubica ili asafetida, prijemive su na
planetarne utjecaje: one su biljke koje miriu ugodno ili
neugodno.
I tako kada miriemo ljubicu moemo rei: Ljubica je
stvarno cijela nos ali delikatan nos, koji udie kozmiki
miris Merkura. Zadrava miris, kako sam naznaio,
izmeu njenih vrstih dijelova i izdie ga; zatim je miris
dovoljno gust da ga moemo mirisati. Dakle kada preko
ljubice pred nas doe Merkur, mi miriemo Merkur. Ako
bi mi naim prostim nosovima mirisali prema Saturnu, ne
bi mirisali nita. Ali kada asafetida, koja ima nos eljan
Saturna, mirie prema tom planetu, mirie ono to od
njega dolazi, u skladu s tim prilagoava svoj plinoviti
sadraj, i ima najsmrdljiviji miris. Recimo da hodate
avenijom konjskih kestena znate njihov miris, ili
cvjetova lipe? Oboje imaju takav miris jer su njihovi
cvjetovi osjetljivi nosovi za sve to u univerzumu struji
od Venere. I tako nam stvarno iz biljaka dolaze mirisi
nebesa.
Sada se okrenimo jo neemu to je G. Erbsmehl
spomenuo u svom pitanju, naime ljudskim rasama.
Izvorno, razliite rase su ivjele u razliitim oblastima na
Zemlji. Jedna rasa se razvila u jednoj regiji, druga rasa u
drugoj. Zato je bilo tako? Sasvim je ispravno kazati da
jedan planet ima posebno jak utjecaj na jednom dijelu
Zemlje, drugi planet na drugom dijelu. U Aziji, na
primjer, kopno je pod jakim utjecajem onog to na
Zemlju struji od Venere Venere, veernje zvijezde. Ono
to struji od Saturna posebno jako radi na amerikom
tlu. A Mars posebno jako radi na Africi. Tako nalazimo da
svaki planet posebno jako radi na nekom odreenom
dijelu Zemlje. Oni zrae svoju svjetlost sa razliitih
mjesta gdje stoje na nebesima. Svijetlo Venere, na

primjer, na Zemlju djeluje sasvim razliito od svjetla

Merkura. To je povezano s razliitim formacijama
planina, stijena. Tako su razliite rase koje nastanjuju
Zemlju zavisne od injenice da je odreeni dio Zemlje
posebno prijemiv utjecaju Venere, drugi dio utjecaju
Saturna, i tako dalje. I biljna-priroda u ovjeku odreena
je u skladu s time.
Ljudska bia imaju cijelu prirodu unutar sebe: mineral,
biljku, ivotinju, i ovjeka. Biljna-priroda u ljudskom biu
prilagoava se mirisu planeta ba kao to to ine same
biljke. Odreeni minerali koji jo zadravaju mnogo od
biljne prirode, takoer imaju miris. Dakle da li neto ima
ili nema miris zavisi od toga da li percipira mirise
univerzuma.
Veoma je vano da razumijete ove stvari, jer danas ljudi
govore o tome da biljke imaju percepciju, imaju duu kao
ljudska bia. To je, naravno, besmislica. O tome sam
jednom govorio. Postoje biljke kao ona to se zove
Venera muholovka za koju se pretpostavlja da ima
osjeaje. Kada insekt doe dovoljno blizu, zamka se
zatvara i insekt je uhvaen. Jednako bi tako mogli rei da
miolovka ima duu, iz razloga kada mi doe dovoljno
blizu, zamka se zatvara i mi je uhvaen! Vanjtinu ovih
stvari treba ignorirati ako se eli stei pravo znanje. Ako
nam je cilj znanje, moramo ii na izvor stvari. Dakle, ako
znamo da njihovom aromom biljke izdiu ono to su
udahnule od univerzuma, tada moemo rei da su biljke
delikatni organi mirisa koji pripadaju Zemlji. A ljudski
nos, gospodo to je zaista sirova biljka. Rase iz ovjeka
kao vrsta cvijeta, ali je postao sirov. To je sirovi svijet
koji raste iz ljudskog bia. On vie nema tako delikatnu
percepciju kao biljke. To su slike, naravno, ali su istinite.
I tako stvari stoje.
Tako moemo rei: gdje god idemo u svijet biljaka,
nalazimo Zemlju prekrivenu nosovima biljkama. Ali
nikad nam se ne ini da su nai vlastiti nosovi izvedeni
od biljaka. U stvari, mnogi cvjetovi izgledaju kao ljudski
nos. Zaista postoje takve biljke zijevalice, takoer
metvice izgledaju ba kao nos. Moete ih nai svugdje.

Na ovaj nain stjeemo pravo znanje o svijetu. I

otkrivamo kako je ovjeanstvo zaista povezano s
ostatkom univerzuma. Moe se rei, ovjek je jadno
stvorenje: ima nos za mirisanje, ali ne moe mnogo toga
namirisati jer mu je nos postao previe grub, dok
cvjetovi biljaka mogu mirisati cijeli univerzum. Lie
biljaka moe se usporediti s ljudskim jezikom: ono moe
kuati svijet. Korijenje biljaka moe se usporediti s
organom u ovjeku koji gleda stvari: njegovim oima, ali
kod ovjeka je to slab organ. Jadno ljudsko bie! Ima sve
to imaju bia vanjske prirode, ali kod njega je sve
postalo slabo.
Ali sada, gospodo, ponekad dolazimo do udnih stvari.
Da smo mogli mirisati tako udno kao to miriu biljke i
kuati delikatno kao to kuaju njihovi listovi dakle,
mi ne bi znali gdje smo, jer bi nam mirisi i okusi dolazili
sa svih strana! Ne bi morali nita pojesti da bi upoznali
okus jer bi okus strujao prema nama sa svih strana. Ali
nama se to ne dogaa. ovjek vie nema takve
percepcije. Umjesto toga, ima svoju inteligenciju.
Pomislite na ivotinju koja ima snano razvijen mirisnimozak iza svog nosa. Kod ljudskog bia ova vrsta
mozga je zakrljala a njegov nos je postao grub; on je
samo smeurani ostatak. Ali umjesto toga, on ima svoj
mozak za rasuivanje. Isto je s njegovim osjetilom
okusa. Mnoge ivotinje imaju visoko razvijen mozak za
kuanje; mogu odmah razluiti jednu hranu od druge.
Nama je nemogue shvatiti intenzitet s kojim ivotinje
doivljavaju okus. Zbog toga, mi bi iskoili iz stolice ako
bi naa hrana imala tako jak okus kao to njihova ima
njima! Na slab okus za eer ne moe nam dati pojam o
radosti koju eer daje psu. To je zato jer mnoge
ivotinje imaju visoko razvijen okusni-mozak. I od toga
takoer, ovjek ima samo siuni ostatak. Umjesto toga,
on moe formirati ideje; okusni-mozak je
metamorfozirao tako da moe formirati ideje.
ovjek je postao uzvieno bie na Zemlji jer je samo
siuni dio njegova mozga ukljuen u ulnu percepciju,
ostatak je transformiran u instrument miljenja i

osjeanja. Time ovjek postaje najvie bie. Dakle

moemo rei: U ljudskom mozgu se odigrala mona
transformacija sposobnosti kuanja i mirisanja i ostali su
samo sitni tragovi okusnog-mozga i mirisnogmozga. Kod ivotinje, to ne postoji, ali te sposobnosti
su visoko razvijene. Same vanjske strukture su dokaz za
to. Da ovjek imamirisni-mozak visoko razvijen kao
pas, ne bi imao ela. elo bi se nagnulo natrag jer bi
mirisni-mozak bio razvijen prema zadnjem dijelu
glave. Poto je mirisni-mozak transformiran, elo je
uzvieno. Psei nos se iri naprijed a njegov mozak lei
natrag. Netko tko je izvjeban to promatrati moe rei
koje vrste ivotinja imaju posebno otro ulo mirisa.
Treba samo promotriti da li mozak lei prema natrag i
nos je visoko razvijen; tada zna da ta ivotinja ima fino
ulo mirisa.
Sada pogledajmo biljke. Njihovi nosovi nastavljaju se
dolje do korijena, dolje u zemlju. Sve je tu nos, jedino
suprotno ovjeku taj nos postaje svjestan i okusa,
svijeta okusa. I vidite, to nam pokazuje da je ovjekov
vii razvoj zbog injenice da su upravo ove sposobnosti
koje posjeduju ivotinje i biljke kod njega nesavrene;
one su metamorfozirale. Dakle moemo rei da je ovjek
savrenije bie od ostalih stvorenja prirode jer ono to je
kod njih savreno kod njega postoji u nesavrenom
stanju!
Ovo moete lako razumjeti: samo promislite na koko.
Ispadne iz ljuske i odmah se moe brinuti za svoje
potrebe; moe odmah kljucati za svojom hranom. Za
usporedbu promislite na ljudsko bie! ivotinja moe
sve. Zato? Jer organi njenog mozga nisu jo
metamorfozirali u organe miljenja. Kada se rodi ljudsko
bie, njegov mozak mora zagospodariti nad ovim
zatupljenim ostacima ulnih organa. I tako dijete treba
uiti, dok ivotinja ne treba uiti, jer u startu sve zna.
Ljudska bia, imajui samo jednostrano razvijen mozak,
mogu misliti s velikom finoom ali su strano nespretni
deki. Vano je za ljudska bia da se ne transformira
previe mozga. Ako se transformiralo previe, moe biti
dobar pjesnik ali sigurno nee biti dobar mehaniar.

Nee imati talenta za raditi stvari u vanjskom svijetu.

Ovakvo stanje stvari je povezano s onim to sam prije
govorio, naime, da su mnogi ljudi, zbog prekomjerne
konzumacije krumpira, transformirali veoma veliki dio
njihova mozga. Rezultat je da su takvi ljudi pametni ali
nevjeti. To je danas est sluaj. Moraju se boriti da
naprave stvari koje bi zbilja morali moi jednostavno
napraviti. Na primjer, ima ljudi koji ne mogu uiti dugme
na hlaama.
Mogu napisati udesno dobru knjigu, ali nisu sposobni
uiti dugme! To je zato jer su nervi koji su nervi
percepcije kod delikatnijih organa bili gotovo potpuno
transformirani u nerve mozga.
Jednom sam znao ovjeka koji se uasavao budunosti.
Prepirao se da su u starijim vremenima ovjekova
osjetila bila delikatnija, otrija, samo zato jer je imao
manje mozga, da je tijekom evolucije ono to je u ranijim
vremenima pripadalo osjetilima i unaprjeivalo
percepciju metamorfoziralo u pametni mozak. ovjek se
bojao da e to ii i dalje, da e sve vie senzorskog
mozga postati mislei mozak, tako da e konano ljudska
bia postati krajnje nesposobna, imati defektne oi i
tako dalje. U starim vremenima ljudi su kroz ivot ili s
dobrim vidom; sada trebaju naoale. Njihovo ulo mirisa
nije ni blizu otro kao to je bilo. Ruke postaju
nespretne. I sve to postaje nespretno osueno je na
pogoravanje. ovjek se bojao da e se sve
transformirati u mozak i da e ljudska glava postajati
sve vea a noge sve manje i sve e atrofirati. Sasvim
ozbiljno je mislio da e ljudska bia biti jednog dana
samo okrugle glave koje se vrte po svijetu i to emo
onda? ovjek je bio sasvim, tragino ozbiljan.
I ova misao je bila svreno ispravna. Jer ako ljudska bia
ponovno ne nau svoj put do onoga to su jednom mogla
dosei imaginacijom, ako ponovno ne dou do duha,
tada e postati ovakve lopte! Bukvalno je tono da
duhovna znanost ne ini ovjeka jednostavno pametnim.
U stvari, ako je prihvati kao samo jo jednu teoriju,
daleko od toga da e postati pametniji, sigurno e

postati gluplji. Ali ako duhovnu znanost asimilira na

pravi nain, ona e raditi u samim njegovim prstima!
Nespretni prsti e ponovno postati vjeti jer vanjski
svijet opet dobiva svoje pravo znaenje.
Preko duhovne znanosti vanjski svijet postaje
produhovljen, ali to vas ne ini nespretnim. Na ove stvari
treba obratiti panju.
Vidite, u danima kada je ovjeanstvo stvaralo sage,
legende, mitove (nedavno je bilo pitanje o tome), mnogo
manje osjetilne aktivnosti je bilo transformirano u
mozak. U to vrijeme, ljudi su vie sanjali nego mi danas,
i dok su sanjali, javljale su im se slike.
Danas su nae misli jalove. I prie u kojima sluate o
Wotanu, Lokiju, o starim grkim bogovima Zeusu,
Afroditi i tako dalje te prie su izvirale iz injenice da
ovjek jo nije imao toliko pameti koja se danas tako
visoko cijeni. Ljudi su postali pametniji, naravno ali
svijet se upoznaje ne samo preko inteligencije ve se
radije ui promatranjem.
Promislite na odraslu osobu s djetetom ispred sebe.
Odrasli je moda malo uobraen u vezi svoje pameti; ako
je tako, dijete e izgledati glupo. Ali ako odrasli ima ita
smisla za ono to dolazi od djeteta iz same njegove
prirode, gledati e na to kao mnogo vrjednije nego na
svoju vlastitu pamet. Ne moe se dosegnuti ono to
postoji u prirodi samo radom mozga, ve sa sposobnou
da se prodre u tajne prirode. Pamet ne vodi nuno do
znanja. Pametan ovjek nije nuno i veoma mudar.
Pametni ljudi ne mogu, naravno, biti glupi, ali im sigurno
moe nedostajati mudrosti; mogu uope ne imati pravog
znanja o svijetu. Pamet se moe iskoristiti na razne
naine: za klasifikaciju biljaka i ivotinja, za pravljenje
kemijskim smjesa, za glasanje, za igranje domina i aha,
za pekulacije na burzi. Pamet s kojom ljudi varaju na
burzi ista je pamet koja se koristi za uenje kemije.
Jedina je razlika da se ovjek jednostavno koncentrira na
neto drugo kada ui kemiju nego kada pekulira na
burzi! Pamet je prisutna u oba sluaja.
Jednostavno je stvar na to se netko koncentrira.

Oito, ne bi se trebalo previe toga transformirati u

mozak. Ako bi secirali glave velikih financijskih magnata,
nali bi izvanredne mozgove. Na tom podruju,
anatomija je osvijetlila mnogo toga. Bilo bi mogue u
mozgu vidjeti dokaz pameti ali nikada i dokaz znanja!
Dakle pokuao sam razviti par aspekata pitanja. nadam
se da niste potpuno nezadovoljni odgovorom. im se
vratim, imati emo slijedei sastanak. ao mi je jer ne
mogu dati predavanje ovdje i u Engleskoj u isto vrijeme
takva stvar je jo uvijek izvan nas! Kada doemo do
toga, nee biti potrebe za stankom. Ali u meuvremenu,
gospodo, moramo se pozdraviti.
Evolucija Zemlje i ovjeka i utjecaj zvijezda - 10. dio

Evolucija Zemlje i ovjeka i utjecaj zvijezda 10/14

Planetarni utjecaji na ivotinje, biljke i kamenje
Dornach, 9.rujna 1924
Rudolf Steiner: Dobro jutro, gospodo! Ima li neko
pitanje?
Napisano pitanje: Mars je blizu Zemlje. Kakav to uinak
ima na Zemlju? to je poznato o Marsu?
Dr. Steiner: Nedavno se mnogo govorilo o tome kako je
Mars blizu Zemlje, i u novinama su davane krajnje
uzaludne izjave bez najosnovnijeg razumijevanja o tome
to to znai. Ne smijemo pridavati najveu vanost tim
vanjskim okolnostima u planetarnim konstelacijama
prema relativnom poloaju Zemlje i Sunca, jer utjecaji
koji proizlaze od njih ne znae toliko mnogo. Zanimljivo
je da su svi ti razgovori voeni o blizini Marsa, jer se
svaki planet, ukljuujui Mjesec, stalno pribliava Zemlji,
i planeti prolaze proces koji e na kraju zavriti tako da
se svi oni opet ujedine sa Zemljom, formirajui jedno
tijelo.
Naravno, ako se zamilja, kao to veina ljudi danas
zamilja, da su planeti vrsta tijela ba kao i Zemlja,

oekivanja bi lako mogla biti da ako se sjedine sa

Zemljom, to bi moglo znaiti kraj sveg ivota na naoj
kugli! Ali nita takvog se nee dogoditi, jer stupanj
gustoe raznih planeta nije isti kao onaj od Zemlje. Ako
bi Mars, na primjer, stvarno doao dolje sjediniti se sa
Zemljom, ne bi se mogao rasuti po kopnu ve ga jedino
poplaviti. Jer koliko je to mogue istraiti to se ne
moe fizikim instrumentima ve jedino preko duhovne
znanosti, duhovne vizije Mars se primarno sastoji od
vie-manje fluidne mase, ne fluidne kao naa voda ve
vie, da kaemo, kao konzistencije elea, ili neeg
takvog. Postoje takoer i gue komponente, ali nisu
takve gustoe kao one od nae Zemlje. Njihovu
konzistencija je vie usporediva s onom od rogova naih
ivotinja, koji se formiraju iz ope mase i u nju se
ponovno razgrauju. Dakle moramo shvatiti da je
konstitucija Marsa potpuno razliita od one od nae
Zemlje.
Sada se mnogo govori o kanalima koji postoje na
Marsu. Ali zato kanali? Ne moe se vidjeti nita osim
linija, i one su nazvane kanali. U jednom smislu to je
tono, ali u drugom, netono. Poto Mars nije vrst u
onom stupnju u kojem je Zemlja, ne moe se, naravno,
govoriti o kanalima kakve poznajemo na Zemlji. Ali moe
se rei da na Marsu ima neto kao to su nai pasati
(vjetrovi op.pr.). Znate da topao zrak iz tropske zone
Zemlje, iz Afrike, struji prema hladnom Sjevernom polu, i
zrak sa hladnog Sjevernog pola struji natrag prema
srednjim oblastima Zemlje. Dakle ako se gleda izvana,
ovakve linije se zaista mogu vidjeti, ali to su linije
pasata, zranih struja pasata. Na Marsu postoji neto
stvarno slino. Jedino to je sve na Marsu mnogo vie
ispunjeno ivotom nego na Zemlji. Zemlja je mrtav
planet u mnogo jaem smislu nego Mars, na kojem je sve
vie-manje ivo.
elim spomenuti neto to vam moe pomoi shvatiti
karakter odnosa Marsa prema Zemlji. Znamo da Sunce,
za nas najvanije od svih nebeskih tijela, u velikoj mjeri
podrava Zemlju. Mislite na Sunce kakvo znamo iz dana
u dan. Nou vidite biljke kako uvlae cvjetove jer Sunce

ne sije na njih. Po danu se opet otvaraju sunevim

zrakama. Veoma mnogo stvari zavisi od irenja suneva
svijetla preko jednog dijela Zemlje i irenja tame preko
drugog dijela kada nema Sunca. Ali ako mislite na cijelu
godinu, ne moete shvatiti rast biljaka u proljee ako se
suneva snaga ne vrati. Ponovno, kada Sunce u jesen
izgubi snagu, biljke ieznu, sav ivot umre i pada
snijeg.
Sasvim oito, ivot na Zemlji je povezan sa Suncem.
Zaista, ljudi ne bi mogli disati zrak oko nas ako Sunce ne
bi bilo tamo, ako suneve zrake ne bi napravile zrak
pogodnim da ga diemo. Neporecivo je da je Sunce za
nas najvanije nebesko tijelo. Samo promislite kako bi to
drugaija pria bila ako Sunce ne bi kako to izgleda
ilo oko Zemlje svaka dvadeset etiri sata ve bi za to
trebalo dvostruko vrijeme! Sav ivot bi bio sporiji. Tako
sav ivot na Zemlji ovisi o revoluciji Sunca oko Zemlje. U
stvari, naravno, Sunce se ne okree oko Zemlje, ali to
tako izgleda.
Utjecaj Mjeseca je od manjeg znaaja za ovjeka, ali ipak
je prisutan. Kada se sjetite da plima opada i raste u
skladu s Mjesecom, da ima isti ritam kao revolucija
Mjeseca, shvatiti ete s kakvom vrstom snage Mjesec
utjee na Zemlju. I tada e takoer biti jasno da vrijeme
mjeseeva kruenja oko Zemlje ima odreeno znaenje.
Ako ste istraivali kako se biljke razvijaju dok na njih
sjaji Sunce, takoer ste nali dokaz o utjecaju Mjeseca.
Dakle Sunce i Mjesec imaju ogroman utjecaj na Zemlju.
Moemo prepoznati lunarni utjecaj preko vremena
rotacije, odnosno, koliko vremena treba Mjesecu da
postane pun mjesec, mladi mjesec, i tako dalje. Utjecaj
Sunca moemo prepoznati iz njegova izlaenja i
zalaenja, ili iz injenice da stjee svoju snagu u proljee
i gubi je na jesen.
I neto u vam kazati. Svi znate za postojanje gusjenica i
hruteva. Ova mala crvolika stvorenja su posebno tetna
kada jedu nae krumpire. Postoje godine kada je
krumpir neoteen od ovih malih larvi, i zatim postoje
godine kada se jednostavno nita ne moe napraviti jer

su gusjenice svuda na djelu. Dakle sada, pretpostavimo

da je bila godina kada su gusjenice pojele gotovo sve
krumpire ako sada ekate etiri godine, hruteva e
biti u velikom broju, jer im treba etiri godine da se
razviju iz gusjenica. Postoji period od priblino etiri
godine izmeu pojave gusjenica koje, kao svi insekti,
imaju oblik larve prije nego postanu kukuljice i
potpuno razvijeni insekti. Gusjenici treba etiri godine
da se razvije u hrut. Naravno, uvijek ima hruteva, ali
ako ima samo malo gusjenica odreene godine, etiri
godine kasnije biti e malo hruteva. Broj hruteva zavisi
od broja gusjenica koje su bile prisutne etiri godine
ranije.
Moemo sasvim jasno vidjeti da je taj period vremena
povezan s rotacijom Marsa. Tijek propagacije odreenih
insekata pokazuje nam kakvu vrstu utjecaja Mars ima na
ivot na Zemlji. Ali utjecaj je skriven. Utjecaj Sunca je
sasvim oit, onaj od Mjeseca nije oit u istoj mjeri, a
utjecaj Marsa je skriven. Sve na Zemlji za to su potrebni
intervali od godina kao u sluaju gusjenica i hruteva
zavisno je od Marsa. Dakle tu vidimo znaajan utjecaj
Marsa.
Naravno netko moe rei da ovo ne vjeruje. Dakle,
gospodo, mi sami ne moemo napraviti sve pokuse, ali
svatko tko ne vjeruje to sam rekao treba napraviti
slijedee: treba uzeti gusjenice koje je sakupio u godini
kada su bile brojne i u nekoj posudi umjetno forsirati
njihov razvoj. Vidjeti e da se unutar iste godine veina
gusjenica nije razvila u hruteve. Ovakvi eksperimenti se
nikada ne rade jer se to ne vjeruje.
Meutim, sada smo doli do esencijalne stvari. Sunce
ima najjai utjecaj od svih. Ali ono vri najjai utjecaj na
Zemlji na sve to je mrtvo, to svake godine treba
pozvati u novi ivot dok Mjesec utjee samo na ono
to je ivo. Mars vri svoj utjecaj samo na ono to postoji
u njenijem obliku ivota, u osjetljivoj oblasti. Drugi
planeti imaju svoj utjecaj na ono to je prirode due i
duha. Sunce je, dakle, nebesko tijelo koje radi najjae;
ono djeluje na same minerale Zemlje. U mineralima

Mjesec ne moe napraviti nita niti Mars. Da Mjesec

nije tamo, ni nijedno ivotinjsko stvorenje ne bi moglo
ivjeti i kretati se po Zemlji; na Zemlji bi moglo biti samo
biljaka, ne ivotinja. Opet, postoje mnoga ivotinjska
stvorenja koja ne bi mogla imati interval od godina
izmeu stanja larve i insekta da Mars nije tamo. Vidite
kako je sve usko povezano.
Na primjer, moemo se upitati: Kada ljudska bia postaju
potpuno odrasla? Kada prestaje proces naeg razvoja?
Oito veoma rano, u dobi od dvadeset jednu. A ipak ak i
tada neto se nastavlja dodavati. Veina ljudi stvarno
vie ne raste, ali neto je dodano iznutra. Sve do
otprilike tridesetih godina mi se stvarno poveavamo;
ali onda, po prvi puta, poinjemo opadati. Ako to
usporedimo s dogaajima u univerzumu, dobijemo
vrijeme rotacije Saturna.
Tako planeti vre utjecaj na delikatnije uvjete rasta i
ivota. Stoga moemo rei: Kada, kao i svi planeti, Mars
doe blizu Zemlje, ne smijemo pridati primarnu vanost
toj vanjskoj blizini.
Od daleko vee vanosti je kako su stvari u univerzumu
povezane s finim, delikatnijim stanjima i uvjetima ivota.
Morate se sjetiti da je konstitucija Marsa sasvim razliita
od one od Zemlje. Kao to sam rekao, Mars nije tako
gusto vrst u smislu u kojem je Zemlja danas vrsta, ali
nedavno sam vam opisao kako je i Zemlja takoer
jednom bila u stanju kada su se minerali, vrste tvari po
prvi puta oblikovale, kako su tada postojale gigantske
ivotinje koje, meutim, jo nisu imale vrste kosti.
Danas je Mars u stanju slinom onom od Zemlje u ranijoj
epohi i prema tome ima na sebi ona iva bia, ona
ivotinjska bia koje je Zemlja imala na sebi u ono
vrijeme. A ljudska bia na Marsu su kao ona to su
tada bila na Zemlji jo bez kostiju. To sam vam opisao
kada sam govorio o ranijem periodu na Zemlji. Te se
stvari moe znati. Ne moe ih se znati preko stvari koje
moderna znanost upotrebljava za prikupljanje znanja;
ipak je ove stvari mogue znati. Ako, dakle, elite dobiti

ideju kako Mars danas izgleda, predstavite sebi to je

bila Zemlja u mnogo ranijem dobu: tada ete dobiti sliku
Marsa.
Znate da danas na Zemlji, pasati puu od juga prema
sjeveru, od sjevera prema jugu. Te struje su nekad bile
mnogo gue od zraka; bile su struje fluida, vodenog
zraka: tako je danas na Marsu. Zrane struje na Marsu
su mnogo punije ivota, mnogo vie vodene.
Jupiter se sastoji gotovo potpuno od zraka, ali opet
neto gueg nego zrak na Zemlji. Jupiter danas
predstavlja stanje prema kojem Zemlja danas stremi, to
e postii tek u budunosti.
I tako u planetarnom sustavu nalazimo odreena stanja
ili uvjete kroz koje takoer prolazi i Zemlja. Kada u ovom
smislu razumijemo planete, razumijemo ih ispravno.
Ima li netko jo neto pitati o ovoj temi? Moda sam G.
Burle?
G. Burle: Sasvim sam zadovoljan, hvala!
Pitanje: U jednom od zadnjih predavanja rekli ste da su
mirisi cvijea povezani s planetima. Da li to vrijedi i za
boje cvijea i boje stijena?
Dr. Steiner: Ukratko u ponoviti to sam rekao. To je bilo
i u odgovoru na pitanje koje je postavljeno. Rekao sam
da cvijee, a takoer i druge supstance na Zemlji, imaju
miris neto u njima to vri odgovarajui utjecaj na
ovjekov organ mirisa. Rekao sam da je to povezano s
planetima, da su biljke i, slino tome, odreene
supstance, veliki nosovi, nosovi koji percipiraju
utjecaje koji dolaze od planeta. Planeti imaju utjecaj na
ivot u njegovom finijem, delikatnijem obliku - tu,
ponovno, moramo misliti na finije oblike ivota. I moe
se rei da biljke stvarno nastaju iz mirisa univerzuma, ali
taj miris je toliko razrijeen, toliko delikatan, da ga mi
ljudska bia s naim grubim nosovima ne moemo
namirisati.

Ali vas podsjeam da moe postojati ulo mirisa sasvim

razliito od onog kojeg posjeduje ovjek. Trebate samo
promisliti na policijske pse. Lopov je neto ukrao i
policijski pas je doveden na mjesto gdje je kraa
poinjena; nekako mu je preneseno da je tu bio lopov i
on uzme miris; on zatim policiju vodi na trag i lopova se
esto pronae. Tako se koriste policijski psi. Mnoge
zanimljive stvari bi izale na svijetlo kada bi se
prouavalo kako su mirisi koji su za ovjeka neprimjeni
za psa primjetni.
Ljudi nisu uvijek shvaali da psi imaju tako osjetljive
nosove. Da jesu, pse bi ranije koristili kao pomo policiji.
To je tek nedavno bilo otkriveno. Slino, danas ljudi jo
nemaju pojma kakve neopisivo delikatne nosove imaju
biljke. U stvari, itava biljka je nos; ona prima miris
univerzuma, i ako je njena struktura takva da tu
kozmiku aromu vraa natrag na nain na koji odjek
vraa zvuk, postaje mirisna biljka. Tako moemo rei:
Mirisi cvijea, openito biljaka, a takoer i drugi mirisi
na Zemlji, zaista su povezani s planetarnim sustavom.
Pitano je da li to vrijedi i za boje biljaka i cvijea. Kao to
sam rekao, biljka uzima oblik iz arome univerzuma a
tijekom godine je izloena Suncu. Dok je oblik biljke
uoblien od planeta iz kozmikog mirisa, njenu boju
duguje Suncu i donekle Mjesecu. Mirisi i boje biljaka ne
dolaze, prema tome, od istog izvora; miris dolazi od
planeta, boja od Sunca i Mjeseca. Stvari ne moraju
uvijek doi iz istog izvora; kao to netko ima oca i majku,
tako biljke mirise imaju od planeta a boje od Sunca i
Mjeseca.
Iz slijedeeg moete vidjeti da su boje biljaka povezane
sa Suncem i Mjesecom. Ako uzmete biljke koje imaju
divno zeleno lie i stavite ih u podrum, postaju bijele,
gube svaki trag boje jer suneve zrake do njih ne dopiru.
One zadravaju svoju strukturu, svoj oblik, jer kozmiki
miris prodire svugdje, ali ne zadravaju boju jer ih
suneva svijetlost ne dosee. Boje biljaka, prema tome,
neporecivo dolaze od Sunca i, kao to sam rekao,

takoer i od Mjeseca, jedino je to tee utvrditi. Trebalo

bi napraviti pokuse i moe ih se napraviti, izlaui biljke
mjeseevoj svijetlosti na razliite naine; tada bi se to
sigurno otkrilo.
eli li netko drugi neto rei?
G. Burle: elio bih proiriti pitanje na boje stijenja.
Dr. Steiner: Sa stijenama i mineralima to je ovako. Ako
predstavite sebi da Sunce ima svakog dana odreeni
utjecaj na biljke, i takoer tijekom godine, tada ete
vidjeti da su godinji utjecaji Sunca razliiti od njegovih
dnevnih utjecaja. Dnevni efekti Sunca ne donose mnogo
promjene u boji biljaka; ali godinji efekt utjee na
njihovu boju.
Meutim, Sunce nema samo dnevne i godinje utjecaje;
ima i druge, sasvim razliite utjecaje. O tome sam
govorio prije nekog vremena, ali spomenut u opet.
Zamislite Zemlju ovdje. Sunce izlazi na odreenoj toci
na nebu, recimo u proljee, dvadeset prvog oujka. Ako
u sadanjoj epohi gledamo na toku neba gdje Sunce
izlazi dvadeset prvog oujka, iza Sunca nalazimo
konstelaciju Ribe. Sunce izlazi u odreenoj konstelaciji
stotinama godina, ali uvijek u razliitoj toci. Toka u
kojoj Sunce izlazi dvadeset prvog oujka svake godine je
razliita. Prole je godine Sunce izalo u toci koja je
malo natrag, a jo malo natrag jo godinu ranije. Idui
unatrag nekoliko stoljea nalazimo da je toka u kojoj
Sunce u proljee izlazi jo uvijek u istoj konstelaciji, ali
ako idemo natrag do godine 1200 AD. nalazimo da je
Sunce izalo u konstelaciji Ovna. Ponovno je prije mnogo
vremena u proljee izalo u konstelaciji Ovna. Jo ranije,
meutim, recimo u epohi drevnog Egipta, Sunce je izalo
u konstelaciji Bika; a jo ranije od toga u konstelaciji
Blizanaca, i tako dalje. Dakle moemo rei da se toka u
kojoj Sunce u proljee izlazi cijelo vrijeme mijenja.
To naznauje, kao to moete vidjeti, da samo Sunce
mijenja svoj poloaj u univerzumu; Rekao sam da Sunce

mijenja poloaj ali tako se samo ini, jer u stvarnosti

je Zemlja ta koja mijenja poloaj. To nas, meutim, za
sada ne brine. U periodu od 25,915 godina, toka u kojoj
izlazi Sunce prevali cijeli put oko Zodijaka. U sadanjoj
godini 1924 Sunce izlazi u odreenoj toci neba.
Prije 25,915 godina, recimo, 23,991 godinu prije roenja
Krista (25,915 minus 1924) Sunce je izalo u istoj toci!
Od tada je napravilo jedan potpuni krug. Sunce ima
dnevno kruenje, godinje kruenje, i kruenje koje
treba 25,915 godina da zavri. Tako imamo sunev dan,
sunevu godinu i veliku kozmiku godinu koja se sastoji
od 25,915 godina.
To je veoma zanimljivo, zar nije? I sam broj 25,915 je
veoma zanimljiv! Ako pomislite na disanje i sjetite se da
ovjek udahne priblino 18 puta u minuti, moete
izraunati koliko puta udahne na dan. Osamnaest udaha
u minuti, 60 x 18 je na sat = 1,080 udaha. Koliko puta,
onda, udahne na dan, odnosno, u 24 sata? Dvadeset
etiri puta 1,080 = 25,920, to je priblino isto kao i broj
25,915! U jednom danu, ovjek udahne onoliko puta
koliko Suncu treba godina da napravi krug u
univerzumu. Ova podudaranja su zaista izvanredna.
Zato vam sada ovo priam? Vidite, da bi dalo biljci boju,
Suncu treba godina; za dati boju stijenju, Sunce treba
25,915 godina.
Stijena je mnogo vri momak. Da pokloni boju biljci
Sunce napravi krug koji traje jednu godinu. Ali postoji i
krug za koji Sunce treba 25,915 godina da zavri. I dok
taj veliki krug ne zavri Sunce ne moe dati boju stijenju.
Ali u svakom sluaju uvijek je to Sunce koje daje boju. Iz
ovog ete shvatiti koliko je mineralno carstvo daleko od
biljnog carstva. Ako Sunce ne bi kruilo okolo na nain
na koji to ini, ako bi radilo samo dnevne krugove kao i
veliki krug od 25,915 godina, tada ne bi bilo biljaka, i
umjesto kupusa morali bi jesti silicij dioksid i ljudski
stomak bi se trebao prilagoditi u skladu s tim!
Pitanje: Da li ljekovite biljke koje rastu na planini imaju
vea ljekovita svojstva od biljaka koje rastu u dolinama?
Ako je tako, kakvo je objanjenje?

Dr. Steiner: Stvarna je injenica da su planinske biljke

vrjednije kao lijekovi od onih koje rastu u dolinama,
posebno od onih biljaka koje rastu u naim vrtovima ili u
poljima. To je dobro da je tako, jer ako bi biljke koje
rastu u dolinama bile kao i one na planinama, svaka
namirnica bi u isto vrijeme bila i lijek, a to ne bi uope
bilo dobro! Biljke koje imaju najveu terapeutsku
vrijednost su zaista one koje rastu na planinama. Zato
je tako? Sve to trebate je usporediti vrstu tla na kojem
rastu planinske biljke s onom na kojoj rastu biljke iz
doline.
Veoma je razliita stvar ako biljka raste divlje, na
nekultiviranom tlu, ili u umjetno kultiviranom vrtu.
Pomislite na jagode! Divlje jagode iz ume su sitne ali
vrlo aromatine; vrtne jagode slabije miriu, blaeg su
okusa, ali mogu narasti do enormne veliine zato,
postoje uzgojene jagode veliine jaja! emu to treba
pripisati? To je zato jer tlo u niskim dolinama nije tako
puno kamenja koje se izmrvilo od planinskih stijena. Na
planinama se mogu nai zaista tvrde stijene pravi
minerali. Dolje u dolinama nalazimo tlo koje je ve bilo
zasieno i doneseno rijekama pa je prema tome potpuno
usitnjeno u prah. Na planinama postoji takoer, naravno,
usitnjeno tlo, ali je ono iznutra proeto siunim
granulama, posebno, da kaemo, kvarca, litija, i tako
dalje. Svugdje su supstance koje se mogu koristiti za
lijeenje. Veoma, veoma mnogo se moe postii ako, na
primjer, sameljemo kvarc (silicij dioksid) i od njega
napravimo lijek. Tada ove minerale koristimo direktno
kao lijekove.
Tlo u niim dolinama vie ne sadri to sitno kamenje. Ali
na planinama kamenje se stalno odvaja od stijenja, i
biljke povlae u svoj sok sitne estice tog kamenja, i
time se ubrajaju u ljekovite biljke.
Sada je zanimljivo slijedee. Takozvani homeopati nisu
u pravu u vezi svega, ali su u pravu u vezi mnogih stvari
ti homeopati uzimaju supstance i drobei ih sve finije i
finije, dolaze do medicinskih lijekova. Da se supstance

koriste u njihovom grubom stanju to ne bi bili lijekovi. Ali

vidite, same biljke su najprecizniji homeopati, jer
apsorbiraju sitne, siune djelie od sveg tog kamenja,
koji inae trebaju biti proieni i usitnjeni kada se
priprema lijek. Poto dakle priroda radi to daleko bolje
nego bi mi to mogli, moemo uzeti same biljke i direktno
ih koristiti u svrhu lijeenja. I injenica je da biljke i
ljekovito bilje koje raste na planinama ima daleko vea
ljekovita svojstva nego ono u dolinama.
Znate, takoer, kako se cjelokupna pojava biljke mijenja.
Govorio sam o jagodama: divlja jagoda apsorbira veliku
koliinu odreenih minerala. Gdje dakle divlje jagode
najbolje uspijevaju? Gdje su minerali koji sadre malo
eljeza. To eljezo prodire u tlo i iz toga jagoda dobiva
svoju miriljavost. Odreeni ljudi ija je krv veoma
osjetljiva dobiju osip kada jedu jagode. To je zbog
injenice da njihova krv u normalnom stanju ima
dovoljno eljeza i kada jedu jagode dobiju ga previe.
Ako, dakle, neki ljudi s normalnom krvlju od jedenja
jagoda dobiju osip, sigurno se moe savjetovati nekome
ija je krv slaba, da ih jede! Na ovaj nain je postupno
otkrivena njihova ljekovita vrijednost. U pravilu, tlo u
vrtovima gdje rastu divovske jagode nema eljeza; tamo
se jagode ire bez ikakvog poticaja od eljeza. Ali u vezi
toga ljudi su uglavnom kratkovidni i ne slijede stvari
dovoljno dugo vremena.
injenica je da uzgajajui jagode na tlu koje ne sadri
dovoljno eljeza, mogu se dobiti ogromne jagode, iz
razloga jer biljke ne postaju potpuno vrste. Jer
promislite o tome ako e jagoda zadrati svaki siuni
djeli eljeza koji moe biti u tlu, tada mora biti
nesputana! Ali to je karakteristika jagode.
Pretpostavimo da ispitate tlo. Ono sadri veoma sitne
tragove eljeza. Jagode koje rastu u tlu izvlae te
tragove eljeza u sebe iz daleka, jer njeni korijeni su
snani i privlae eljezo iz odreene udaljenosti. Sada
uzmite divlju jagodu iz ume. Ona sadri veoma snanu
silu. Tu jagodu stavite u vrt: u tlu nema eljeza, ali
jagoda je ve stekla tu ogromnu snagu, ima je u sebi.
Povlai u sebe sve to moe, i u obraenom vrtu takoer,

iz daleka, i prehranjuje se iznimno dobro. U vrtu ne

dobiva eljezo, ali sebi povlai sve ostalo jer je za to
sposobna. I tako postaje veoma velika.
Meutim, kao to sam rekao, ljudi su prilino
kratkovidni; ne promatraju stvari temeljito. Tako ne
primjeuju da premda vrtnim uzgojem mogu proizvesti
ogromne jagode vie godina, to e trajati samo neko
vrijeme. Plodnost zatim odumire, i iz ume moraju
donijeti nove biljke jagode. Plodnost se ne moe
unaprijediti potpuno umjetnim sredstvima; mora
postojati znanje o stvarima direktno povezanim sa
samom Prirodom.
Za to je najbolja ilustracija rua. Ako idete vani na selo
vidjeti ete divlju ruu, pasju ruu, kako je zovu, Rosa
canina. Znate je, siguran sam. Divlja rua ima pet
prilino blijedih latica. Zato je to tako da ima ovaj oblik,
proizvede samo pet latica, ostane tako mala i odjednom
proizvede siuni plod? Ti crvenkasti ipci poznajete ih
razviju se od divlje rue. Dakle, to je zbog injenice da
tlo gdje raste divlja rua sadri odreenu vrstu ulja
ba kao to openito tlo na Zemlji sadri razliita ulja u
svojim mineralima. Ulje dobijemo iz zemlje ili iz biljaka
koje su ga same apsorbirale iz zemlje. Sada rua, kada
raste divlje na selu, mora nadaleko i nairoko raditi sa
svojim korijenom da bi iz minerala sakupila siunu
koliinu ulja kojeg treba da bi postala rua. Zato se rua
mora toliko rastezati, mora iriti snagu povlaenja koja
je sadrana u njenom korijenu na toliku udaljenost?
Razlog je da postoji veoma malo humusa na seoskom tlu
gdje rua raste divlje. Humus sadri vie ulja nego tlo na
selu. Sada rua ima ogromnu snagu povlaiti ulje sebi.
Kada je rua blizu tla koje sadri humus, to je za nju
sretno; povlai sebi mnogo ulja i razvije ne samo pet
latica ve cijelu masu latica, postajui vrtna rua bujnih
latica. Ali vie ne razvija prave ipke jer je za to
potrebno ono to je sadrano u stjenovitom tlu na selu.
Tako divlju ruu moemo pretvoriti u ornamentalnu vrtnu
ruu kada je premjestimo u tlo koje je bogatije
humusom, gdje lako moe dobiti ulja iz kojih e

proizvesti mnogo latica. To je suprotno od onog to se

dogaa s jagodom: za jagodu je teko nai u vrtu ono to
nalazi vani u umi. Rua u vrtu nalazi mnogo toga to je
uz putove rijetko i tako razvija bujne latice; ali tada
zaostaje u formaciji ploda.
Dakle kada znamo to odreeno tlo sadri, znamo to e
na njemu rasti. Naravno, ovo je od ogromne vanosti za
uzgoj biljaka, posebno poljoprivrednih biljaka. Jer tamo,
preko gnojenja i supstanci dodanih kao ubrivo, tlo se
mora povratiti da bi proizvelo ono to je potrebno.
Znanje o tlu je od ogromne vanosti za farmera. Te su
stvari manje-vie zaboravljene. Jednostavni seoski
farmeri instinktivno su primjenjivali ispravno gnojenje.
Ali sada u agrokulturi na veliko malo se panje pridaje
ovim stvarima. Posljedica je da su se tijekom zadnjih
desetljea gotovo sve nae namirnice pogorale u
kvaliteti od onog to su bile kada su oni od nas koji su
sada stariji bili djeca.
Ranije ove godine bio je zanimljiv poljoprivredni skup na
kojem su farmeri izrazili duboku zabrinutost za ono to
postaju biljke, namirnice, ako se ta tendencija nastavi. I
zaista, gospodo, nastavit e se! U dolazeem stoljeu
namirnice e postati sasvim beskorisne ako se odreeno
znanje o tlu ponovno ne stekne.
Mi smo poeli s agrokulturom u domeni antropozofske
duhovne znanosti. Nedavno sam dao ciklus predavanja o
agrokulturi blizu Breslaua, i formirano je udruenje koje
e taj rad preuzeti. A takoer smo neto i ovdje napravili
da bi poboljali situaciju. Tek smo na samom poetku ali
problema smo se latili. Tako e antropozofija postupno
prodrijeti u praktian ivot.
Imamo jo sastanaka za dogovoriti, dakle naimo se
opet slijedeeg petka.
Evolucija Zemlje i ovjeka i utjecaj zvijezda - 11. dio

Evolucija Zemlje i ovjeka i utjecaj zvijezda 11/14

Vrijeme i njegovi uzroci

Dornach, 13.rujna 1924

Rudolf Steiner: Dobro jutro, gospodo! Ima li netko
pitanje?
Pitanje: Ima li neposredna blizina Marsa Zemlji neke
veze s vremenom? Ljeto je bilo tako nevjerojatno loe!
Imaju li planetarni utjecaji openito bilo kakav utjecaj na
vrijeme?
Dr. Steiner: Vremenski uvjeti koji pokazuju takve
nepravilnosti tijekom godina, posebno nedavnih godina,
imaju neto sa stanjima na nebesima, ali ne posebno s
Marsom. Kada se promatraju te nepravilnosti moramo
veoma ozbiljno uzeti u razmatranje fenomen o kojem se
obino malo vodi rauna, premda se govorilo mnogo.
Mislim na fenomen sunevih pjega. Suneve pjege su
tamne mrlje, razliite veliine i trajanja, koje se javljaju
na povrini Sunca u intervalima od oko deset ili
jedanaest ili dvanaest godina. Naravno, te tamne mrlje
ometaju sunevo zraenje, jer, kao to pretpostavljate,
na mjestima gdje je povrina tamna, Sunce ne zrai. Ako
se u nekoj godini broj ovakvih mrlja povea, to utjee na
sunevo zraenje. I s obzirom na ogroman znaaj koje
Sunce ima za Zemlju, ta je stvar znaajna.
I s obzirom na jo jednu stvar ovaj fenomen sunevih
pjega je vrijedan panje. Tijekom stoljea njihov broj se
poveao, i broj iz godine u godinu varira. To je zbog
injenice da se poloaj nebeskih tijela mijenja kako se
okreu, i aspekt koji predstavljaju se prema tome uvijek
mijenja. Suneve pjege se ne pojavljuju svaku godinu na
istom mjestu, ali sukladno sunevu okretanju
tijekom godina pojave se na istoj toci. Kroz stoljea
njihov broj se enormno poveao i to svakako ima znaaja
za odnos Zemlje sa Suncem.
Tisuama godina ranije nije bilo pjega na Suncu. Poele
su se pojavljivati, broj im se poveao, i nastavit e se
poveavati. Time e doi vrijeme kada e Sunce zraiti
sve slabije i slabije, i konano, kada e postati potpuno
tamno, prekinuti e zraiti ikakvu svijetlost. Prema tome

trebamo raunati s injenicom da e tijekom vremena,

relativno dugo vremena, izvor svijetla i ivota koji sada
emitira sa Sunca za Zemlju biti fiziki uniten. I tako
fenomen sunevih pjega izmeu ostalih stvari jasno
pokazuje da se moe rei da Zemlja ide prema kraju. Sve
na Zemlji to je duhovno tada e preuzeti drugaiji oblik,
ba kao to sam rekao da je u starijim vremenima imalo
drugaiji oblik. Ba kao to ljudska bia stare i mijenjaju
se, tako i Sunce i cijeli planetarni sustav stari i mijenja
se.
Planet Mars, kao to sam rekao, nije tako jako povezan s
vremenskim uvjetima; Mars je vie povezan s
fenomenom koji pripada oblasti ivota, kao to je pojava
i razvoj gusjenica i hruteva svake etiri godine. I molim
vas nemojte ovo krivo shvatiti. Ne smijete to direktno
usporediti s onim to astronomija rauna da je period
revolucije Marsa, jer tu se razmatra stvarni poloaj
Marsa. Mars stoji u istom relativnom poloaju prema
Zemlji i Suncu svake etiri godine, tako da su i gusjenice
koje za razvoj u hruteve trebaju etiri godine takoer s
tim povezane. Ako uzmete dvije revolucije Marsa za
to treba etiri godine i tri mjeseca dobijete period
izmeu hruteva i gusjenica, ili obrnuto, izmeu
gusjenica i hruteva. U vezi s manjim nebeskim tijelima
trebate misliti o manjim promjenama u zemljinim
fenomenima, dok su Sunce i Mjesec povezani s grubljim,
opipljivijim fenomenima kao to je vrijeme, i tako dalje.
Dobra ili loa godina berbe, na primjer, povezana je s
fenomenom kao to su suneve pjege, takoer i s
pojavom kometa. Tek kada se promatraju u vezi s
pojavama na nebesima dogaaji na Zemlji se mogu
ispravno prouavati.
Naravno da jo neke stvari treba razmatrati ako traimo
razloge za nenormalno vrijeme. Jer naravno vremenski
uvjeti koji su nam vani jer zdravlje i mnogo toga
drugog ovisi o njima zavise od mnogo imbenika.
Promislite o slijedeem. Idui natrag u evoluciji Zemlje
dolazimo u vrijeme od prije oko est do deset tisua
godina. Prije est do deset tisua godina nije bilo

planina u oblasti gdje sada ivimo. Tada se ne bi mogli

penjati na vicarske alpe, jer ih ne biste imali ovakve
kakve ih imate sada. Ne biste mogli ivjeti ovdje ili na
drugom europskom kopnu jer su u to vrijeme ove oblasti
bile prekrivene ledom. Bilo je to takozvano Ledeno doba.
To Ledeno doba je bilo odgovorno za injenicu da je
najvei dio populacije koji je tada ivio u Europi ili
nestao ili se moramo premjestiti u druge oblasti. Ti
uvjeti Ledenog doba e se ponoviti, u poneto
promijenjenom obliku, za oko pet ili est ili sedam tisua
godina ne tono u istim oblastima na Zemlji kao
ranije, ali opet e biti Ledeno doba.
Ne smije se misliti da evolucija tee po neprekinutoj
liniji. Da bi razumjeli kako Zemlja evoluira treba shvatiti
da se prijekidi kao to je Ledeno doba zaista dogaaju u
ispravnom procesu evolucije. Koji je razlog za to? Razlog
je da se zemljina povrina stalno uzdie i tone. Ako idete
na planinu koja uope ne mora biti vrlo visoka, jo ete
nai Ledeno doba, ak i danas, jer je vrh stalno
prekriven snijegom i ledom. Ako je planina dovoljno
visoka, na njoj ima snijega i leda. Ali tek kada se, kroz
dugo vremena, povrina Zemlje bude uzdigla na visinu
planine stvarno moemo govoriti o snijegu i ledu u
velikom obimu. Tako je to, gospodo! Dogaa se. Povrina
Zemlje uzdie se i tone. Prije nekih est ili vie tisua
godina nivo regije gdje sada ivimo je bio visok; zatim je
potonuo, ali sada se ve ponovno uzdie, jer je najnia
toka dosegnuta oko godine 1250. To je bila najnia
toka. Tada je temperatura ovdje bila iznimno ugodna,
bilo je mnogo toplije nego je danas. Zemljina povrina se
sada lagano podie, tako e nakon pet ili est tisua
godina ovdje opet biti vrsta Ledenog doba.
Iz ovoga vidite da kada se promatraju vremenski uvjeti
tijekom perioda od deset godina, oni nisu isti; vrijeme se
stalno mijenja.
Ako u nekoj godini, u skladu s visinom zemljine povrine
odreena temperatura prevladava u oblastima na Zemlji,
postoji jo faktora koje treba uzeti u obzir. Recimo da
gledate Zemlju. Na ekvatoru je vrue; iznad i ispod, na
polovima je hladno. U srednjoj zoni, Zemlja je topla.

Kada ljudi putuju u Afriku ili Indiju, putuju u vruinu;

kada putuju na Sjeverni pol ili na Juni pol, putuju u
hladnou. Zasigurno to znate iz izvjea polarnih
ekspedicija.
Mislite o distribuciji topline i hladnoe kada ponete
zagrijavati sobu. Ne zagrije se odmah cijela. Ako bi mogli
uzeti ljestve i popeti se na vrh, vidjeli bi da je dolje
moda jo hladno dok je pri plafonu ve toplo. Zato je
tako? Zato jer topao zrak, i svaka plinovita supstanca
kada je zagrijana, postaje rjea i uzdie se; hladni zrak
ostaje dolje jer je tei. Toplina uvijek uzlazi. Tako se i u
srednjoj zoni Zemlje topao zrak uvijek uzdie. Ali kada je
gore struji prema Sjevernom polu: vjetrovi puu od
srednje zone na Zemlji prema Sjevernom polu. To su
topli vjetrovi, topao zrak. Ali hladan zrak na Sjevernom
polu pokuava se zagrijati i struji dolje prema praznom
prostoru u srednjoj zoni. Hladni zrak stalno struji od
Sjevernog pola prema ekvatoru, a topao zrak u
suprotnom smjeru, od ekvatora prema Sjevernom polu.
Te su struje nazvane pasati. U oblasti kakva je naa nisu
mnogo primjetni, ali su vrlo mnogo primjetni u drugima.
Ne samo zrak, ve i morska voda, takoer, struji od
srednje zone Zemlje prema Sjevernom polu i ponovno
natrag. Taj fenomen je, naravno, distribuiran na
najrazliitije naine, ali je ipak tu.
Ali u univerzumu postoje takoer i elektrine struje; jer
kada na Zemlji generiramo beinu elektrinu struju
samo imitiramo ono to je na neki nain ve prisutno u
univerzumu. Pretpostavimo da je struja iz univerzuma
prisutna, recimo, ovdje u vicarskoj, gdje imamo
odreenu temperaturu. Ako struja takvog tipa doe na
takav nain da sa sobom nosi toplinu, temperatura se
ovdje malo povea. Dakle toplina na Zemlji je takoer
preraspodijeljena od struja iz univerzuma. One takoer
utjeu na vrijeme.
K tome, meutim, morate uzeti u obzir da na takve
elektromagnetske struje u univerzumu takoer utjeu
suneve pjege. Gdje god da Sunce ima mrlje, postoje

struje koje utjeu na vrijeme. Ovi posebni utjecaji su od

velike vanosti.
Sada s obzirom na podjelu godinjih doba proljee,
ljeto, jesen, zime postoji izvjesna pravilnost u
univerzumu. Moemo oznaiti u naem kalendaru da e
proljee poeti u odreeno vrijeme, i tako dalje. To je
regulirano oiglednijim odnosima u kojima nebeska tijela
stoje jedno prema drugom. Ali utjecaja koji iz toga
proizlaze je malo. Ne moe se rei za mnogo zvijezda da
imaju utjecaja; veina ih je daleko i njihov utjecaj je
jedino visoko duhovnog karaktera.
Ali s obzirom na vremenske uvjete moe se rei
slijedee. Pretpostavimo da imate plou s, recimo, etiri
boje na njoj crvenu, utu, zelenu, plavu. Ako polagano
rotirate plou, lako razlikujete sve etiri boje. Ako ih
rotirate bre, boje je teko ali jo uvijek mogue
razlikovati. Ali ako plou rotirate zaista brzo, boje
prelaze jedna u drugu i ne moete ih razlikovati. Slino,
doba proljea, ljeta, jeseni i zime mogu se razlikovati jer
su faktori koji ih odreuju vie ili manje oiti. Ali vrijeme
zavisi od toliko mnogo okolnosti da ih um ne moe sve
dohvatiti; nije mogue, prema tome, s obzirom na to
oznaiti bilo to u kalendaru dok je oito sasvim
mogue s obzirom na godinja doba. Vrijeme je sloena
stvar jer je toliko mnogo faktora ukljueno.
Ali u starom folkloru neto se o ovim stvarima znalo.
Stari folklor ne bi trebali potpuno odbaciti. Kada su
uvjeti ivota bili jednostavniji, ljudi su se vie zanimali
za stvari nego danas. Danas na interes za temu traje 24
sata ... zatim izlazi slijedea novina i donosi novi interes!
Mi zaboravimo to se dogaa stvarno je tako! Uvjeti
naeg ivota su strano komplicirani. ivoti naih
djedova, da ne govorimo o naim pradjedovima i
prapradjedovima, bili su skroz razliiti. Oni bi sjeli
zajedno iza pei i priali prie, esto o starim
vremenima. I znali su kakvo je davno bilo vrijeme, jer su
znali da je bilo povezano s zvijezdama; promatrali su
odreene pravilnosti kod vremena. I meu ovim
pradjedovima mogao je biti jedan ili dvojica

sveznalica, kako su ih zvali. Sa sveznalica misli se

na nekog tko je bio malo mudriji od ostalih, nekog tko je
imao odreenu bistrou. Takva osoba bi govorila na
zanimljiv nain. Sveznalica je mogao rei unuku ili
praunuku: Gledaj, ono je Mjesec Mjesec, zna, ima
utjecaja na vrijeme. To je ljudima tada bilo oito, i
takoer su znali da je za pranje odjee kinica bolja od
vode sa izvora. Tako su vani postavljali vedra da bi
sakupili kinicu za pranje odjee moja vlastita majka
je to radila. Kinica ima drugaije osobine, u njoj ima
vie ivota nego u obinoj vodi; daleko bolje apsorbira
plavilo i druge aditive. I ne bi bila loa ideja kada bi mi
sami napravili isto, jer pranje s tvrdom vodom moe, kao
to znate, otetiti odjeu.
Dakle vidite, ove stvari su bile poznate; znanost 19
stoljea je prva prouzroila da ljudi drugaije gledaju.
Neki od vas ve znaju priu koju sam jednom priao o
dvojici profesora na sveuilitu u Leipzigu: jedan se zvao
Schleiden a drugi Fechner. Fechner je objavio da Mjesec
ima utjecaja na zemaljsko vrijeme. To je promatrao i
sastavio statistiku o tome. Drugi profesor, Schleiden, bio
je vrlo pametan ovjek. Rekao je: To je ista glupost i
praznovjerje; ne postoji takav utjecaj. Kada su profesori
u sporu, time se mnogo ne postie a to je uglavnom
sluaj i s drugim ljudima kada su u zavadi! Ali oba
profesora su bila oenjena; postojala je gospoa
profesor Schleiden i gospoa profesor Fechner. U
Leipzigu su u to vrijeme ljudi jo skupljali kinicu za
pranje odjee. Tako je profesor Fechner rekao svojoj
eni: Taj ovjek Schleiden inzistira da se za vrijeme
mladog Mjeseca moe sakupiti isto vode kao i za punog
Mjeseca; dakle neka gospoa profesor Schleiden izvadi
vani svoje vedro i sakuplja kinicu u vrijeme sljedeeg
mladog Mjeseca, a ti e sakupiti u vrijeme punog
Mjeseca, kada ja drim da e dobiti vie kinice. Dakle,
gospoa profesor Schleiden je ula prijedlog i rekla: O
ne! Ja u izvaditi vjedra kada je pun Mjesec a gospoa
profesor Fechner neka ih izvadi za vrijeme mladog
Mjeseca! Vidite, ene dvojice profesora su stvarno
trebale vodu! Muevi se mogu teoretski prepirati, ali
ene odluuju u skladu s praktinim potrebama.

Nai pradjedovi su znali ove stvari i rekli bi unucima:

Mjesec ima utjecaja na kinicu. Ali zapamtite ovo: sve
povezano s Mjesecom ponavlja se svakih 18 ili 19
godina. Na primjer, odreene godine, na odreeni dan,
tada je pomrina Sunca i drugog je dana pomrina
Mjeseca; to se dogaa redovito svakih 18 do 19 godina.
Svi fenomeni povezani s poloajem zvijezda na nebesima
redovito se ponavljaju. Zato se, onda, vremenski uvjeti
ne bi ponavljali, ako zavise od Mjeseca? Nakon 18 ili 19
godina mora kod vremena biti neto slino onom to se
dogodilo prije 18 ili 19 godina. Kako se sve ponavlja, ti
ljudi su promatrali i druga ponavljanja, i oznaavali na
kalendaru odreene osobitosti o tome kakvo je vrijeme
bilo prije 18 or 19 godina, i sada su oekivali istu vrstu
vremena nakon isteka tog perioda. Jedini razlog zato je
kalendar zvan Stogodinji kalendar je da je 100 broj koji
je lako pamtiti; ostale brojke su takoer bile ukljuene u
kalendar zavisno o tome kakve su prognoze raene o
vremenu. Naravno, ovakve stvari ne trebaju biti
egzaktne, jer su uvjeti komplicirani. Ipak, prognoze su
bile korisne, jer su ljudi djelovali u skladu s tim i zaista
uspijevali stvarati bolje uvjete rasta. Preko ovakvih
promatranja neto se sigurno moe napraviti za plodnost
tla. Vremenski uvjeti zavise od Sunca i Mjeseca, jer
ponavljanje poloaja Mjeseca mora imati veze s odnosom
ova dva nebeska tijela.
U sluaju drugih zvijezda i njihovih relativnih poloaja,
postoje razliiti periodi ponavljanja. Jedno takvo
ponavljanje je ono od Venere, jutarnje i veernje
zvijezde. Pretpostavimo da je Sunce ovdje a Zemlja
ovamo prijeko. izmeu njih je Venera. Venera se giba
prema ovoj toci ili onoj, i tako se moe vidjeti; ali kada
je Venera ovdje, stoji ispred sunca i prekriva ga dio. To
se zove tranzit Venere. (Venera, naravno, izgleda
mnogo manja od Mjeseca, premda je, u stvari, vea.)
Ovaj tranzit Venere je veoma zanimljiv jer je jedna stvar
da se odvija svakih stotinu godina ili tako neto, a druga
stvar, vrlo znaajne stvari se mogu promatrati kada
Venera prolazi ispred Sunca. Moe se vidjeli kako izgleda
sunev oreol kada Venera stoji ispred Sunca. Taj dogaaj

donosi velike promjene. Njegovi opisi su veoma

zanimljivi. I kako se ovaj tranzit Venere dogaa samo
jednom u oko stotinu godina, to je primjer fenomena o
kojem znanost mora rei da vjeruje neke stvari koje u
stvari nisu percipirane! Ako su znanstvenici objavili da
vjeruju stvarima koje vide, astronom koji se rodio,
recimo, godine 1890 danas ne bi mogao predavati o
tranzitu Venere, jer se u meuvremenu nije dogodio, a
vjerojatno e umrijeti prije slijedeeg tranzita Venere,
koji e se oito dogoditi godine 2004. Dakle, ak je i
znanstvenik obvezan vjerovati u neto to ne vidi!
Tu opet, kada Venera ima poseban efekt na Sunce jer
zaklanja svijetlo, utjecaj je izvren na vremenske uvjete
koji se javljaju samo jednom svakih stotinu godina.
Postoji neto izvanredno u vezi ovih tranzita Venere i u
ranijim vremenima se na njih gledalo kao na iznimno
zanimljive.
Kada je Mjesec pun, na nebu vidite sjajeu sferu; ostalo
vrijeme vidite svijetlei dio sfere. Ali kada je mladi
Mjesec, ako malo vjebate oi ne znam da li to znate
moete ak vidjeti i ostatak mladog Mjeseca. Ako
paljivo gledate dok Mjesec raste, moete takoer vidjeti
drugi dio Mjeseca izgleda plavkasto crni. ak i pri
mladom Mjesecu plaviasto crni disk moe se vidjeti
izvjebanim pogledom; u pravilu se to ne primjeuje, ali
moe se vidjeti. Zato je disk uope vidljiv? Zato jer je
dio Mjeseca koji je inae taman jo osvijetljen od Zemlje.
Mjesec je oko 240,000 milja od Zemlje i nje, ispravno
govorei, osvijetljen od nje; ali siuna koliina svijetla
koja na Mjesec pada od Zemlje ini taj dio Mjeseca
vidljivim.
Ali uope nikakvo svjetlo ne zrai od Zemlje do Venere.
Venera se mora osloniti na svjetlo Sunca; nikakvo svjetlo
ne struji do nje sa Zemlje. Venera je jutarnja i veernja
zvijezda. Mijenja se kao to se mijenja i Mjesec ali ne
unutar istog perioda. Samo to se promjene ne vide jer
je Venera veoma udaljena i sve to se vidi je svjetlucava
zvijezda. Gledana kroz zatamnjeni teleskop moe se
vidjeti da se Venera mijenja, ba kao to se i Mjesec

mijenja. Ali unato injenici da Venera ne moe biti

osvijetljena sa Zemlje, dio nje je uvijek vidljiv kao tupo
plaviasto svjetlo. Sunevo svjetlo se vidi kao polukrug
iznad ali to nije cijela Venera; gdje Venera nije
osvijetljena od Sunca, vidi se plavkasto svjetlo.
Sada, gospodo, postoje odreeni minerali na primjer,
u Bologni koji sadre smjese barija. Barij je element
metala. Ako se dopusti da na te minerale izvjesno
vrijeme pada svjetlo, i soba je zatamnjena, vidite
plaviasto svjetlo baeno od njih.
Kae se da je mineral, nakon to je osvijetljen, postao
fosforoscentan. Uhvatio je svijetlo, pojeo neto
svjetla, i sada ga ponovno ispljune kada se soba
zatamni. To se naravno dogaa prije nego je soba tamna,
ali svjetlo tada nije oku vidljivo. Mineral uzima neto
unutra i neto daje natrag. Kako ne moe uzeti mnogo,
ono to vraa takoer nije mnogo, i ne vidi se dok je
soba osvijetljena, kao to se slabo svijetlo svijee ne vidi
pri jakom sunevu svijetlu. Ali mineral je fosforoscentan
i ako je soba zatamnjena, vidi se svijetlo koje zrai.
Iz ovog ete sigurno moi razumjeti odakle dolazi svjetlo
Venere. Dok sa ove strane ne prima nikakvo svijetlo,
Venera je osvijetljena s druge strane od Sunca, i jede
sunevu svijetlost, takorei. Onda, kada ju vidite u
tamnoj noi, ona izbacuje svijetlo, postaje
fosforoscentna. U danima kada su ljudi imali bolje oi
nego to sada imaju, vidjeli su fosforoscenciju Venere.
Njihove oi su u tim danima stvarno bile bolje; bilo je to
u esnaestom stoljeu kada su se poele koristiti
naoale, i zasigurno bi bile dole prije da su ih ljudi
trebali! Izumi i otkria uvijek dou kada ljudskim biima
trebaju. I tako su se u ranijim vremenima promjene do
kojih je dolo kada je fosforoscentna Venera u tranzitu
nasuprot Sunca takoer vidjele. I u jo ranija vremena
izvuen je zakljuak da zbog toga to na sunevo svijetlo
u to vrijeme utjee Venera, taj isti utjecaj e opet biti
tamo nakon otprilike stotinu godina; i dakle biti e
ponovno slini vremenski uvjeti u oblasti gdje je vieno
da se odvija tranzit Venere. (Kao to znate, pomrine

Sunca se ne vide od svugdje, ve samo u odreenim

oblastima.) Kroz stotinu godina, prema tome, tamo e
biti isti vremenski uvjeti tako su ljudi zakljuili i u
skladu s time izvlaili su stogodinji kalendar.
Kasnije, ljudi koji uope nisu razumjeli stvari, pravili su
stogodinji kalendar svake godine, zatim su nali da se
detalji dani u kalendaru ne podudaraju sa stvarnim
injenicama. Moglo bi se jednako tako rei: Ako pijetao
kukurie na gomili ubra, vrijeme se mijenja, ili ostaje
kakvo je! Ali izvorno, naelo je bilo savreno korektno.
Ljudi su opazili da kada je Venera u tranzitu sa Suncem,
to daje vremenske uvjete koji se ponavljaju otprilike
nakon stotinu godina.
Poto to utjee na vrijeme cijele godine, tada utjecaji
nisu samo par dana kada je Venera u tranzitu nasuprot
Suncu ve traju due vremena. Dakle iz ovog to sam
rekao vidite da za upoznati zakone kojima je upravljano
vrijeme tijekom par tjedana ili dana, trebali bi postaviti
mnoga pitanja: Prije koliko godina je bio tranzit Venere?
Prije koliko godina je bila pomrina Sunca? U kojoj je
sada fazi Mjesec? Spomenuo sam samo par toaka.
Trebali bi znati kako na pasate utjee magnetizam i
elektricitet, i tako dalje. Na sva ta pitanja treba
odgovoriti ako se eli odrediti pravilnost vremenskih
uvjeta. To je tema koja vodi u beskonanost! Ljudi bi
napokon odustali pokuavajui napraviti vremensku
prognozu. Premda ujemo o pravilnosti svih fenomena
kojima se bavi astronomija astronomija je, kao to
znate, znanost o zvijezdama znanost koja se bavi
faktorima koji utjeu na vrijeme (meteorologija, kako se
zove) nikako nije konana ni sigurna. Ako bi se drali
knjige o meteorologiji, bili bi ogoreni. Uzvikivali bi da je
beskorisna, jer svatko govori neto razliito. Nije takav
sluaj s astronomijom.
Sada sam vam dao kratki pregled zakona koji utjeu na
vrijeme i slino. Ali ipak treba dodati da sile koje se
javljaju u atmosferi i same imaju ogroman utjecaj na
vrijeme. Pomislite na veoma vrue ljeto kada iz oblaka
konstantno sijevaju munje i stalno rei grmljavina: tu

imate utjecaje na vrijeme koji dolaze od neposredne

blizine Zemlje. Moderna znanost na to udno gleda. Kae
da je elektricitet ono to uzrokuje sijevanje iz oblaka.
Vjerojatno znate da se djeci u koli elektricitet
objanjava trljajui stakleni tap s komadom tkanine
premazanim s nekom vrstom amalgama; nakon to se
neko vrijeme trlja, tap poinje privlaiti male komadie
papira, a nakon jo trljanja, emitiraju se iskre, i tako
dalje. Takvi eksperimenti s elektricitetom se rade u koli,
ali treba paziti da prethodno sve bude dobro isueno, jer
objekt koji e se elektrizirati ne smije biti niti navlaen;
mora biti apsolutno suh, ak topao i suh, jer se inae
nita nee dobiti od staklenog tapa ili od ipke
peatnog voska. Iz ovoga moete zakljuiti da je
elektricitet odveden od vode ili fluida. To svatko zna, i
naravno to znaju znanstvenici, jer oni rade
eksperimente. Unato tome, meutim, proglaavaju da
sijevanje dolazi iz oblaka a oblaci su zasigurno vlani!
Ako bi bila istina da munja dolazi iz oblaka, netko bi ih
trebao dovoljno dugo trljati s ogromnim ubrusom da
postanu sasvim suhi! Ali stvar nije tako jednostavna.
tap peatnog voska je natrljan i iz njega dolazi
elektricitet; i tako se oblaci trljaju jedni o druge i od njih
dolazi elektricitet! Ali ako je peatni vosak samo malo
navlaen, iz njega elektricitet ne izlazi. A ipak
elektricitet navodno dolazi iz oblaka koji su potpuno
vlani! To vam pokazuje kakve se gluposti danas priaju.
Stvari stoje ovako: Moete zagrijavati zrak i on postaje
sve topliji. Recimo da taj zrak imate u zatvorenoj posudi.
to je zrak topliji, vei je pritisak koji radi na zidove
posude. to ga vie zagrijete, prije e doi trenutak, ako
zidovi posude nisu dovoljno jaki, gdje e ih vrui zrak
razdvojiti. Koji je obino razlog da djeji balon pukne?
Zato jer zrak hita iz njega vani. Kada zrak postane topao
on stjee gustou, snagu naleta. Sijevanje ima ishodite
u blizini Zemlje; kada zrak postaje sve topliji, postane
dovoljno snaan za prasak. Na vrlo visokim nivoima zrak
iz nekog razloga moe postati veoma topao to se moe
dogoditi, na primjer, kao rezultat odreenih utjecaja zimi
kada je zrak negdje bio veoma komprimiran. Ova velika
vruina e pritiskati u svim smjerovima, ba kao to e

topao zrak pritiskati sve strane posude. Ali recimo da

imate sloj toplog zraka, i postoji struja vjetra koja
raznosi zrak. Vrui zrak struji prema podruju gdje je
zrak najrjei.
Munja je toplina generirana u samom zraku koja nalazi
svoj put ondje gdje je neka vrsta upljine u okolnom
zraku, jer je u toj toci zrak najrjei. Tako moramo rei:
Munju ne uzrokuje elektricitet, ve injenica da se zrak
rjeava, ili prazni od, vlastite vruine.
Samo zbog ovoga veoma silovitog kretanja, elektrine
struje koje su uvijek prisutne u zraku dobiju poticaj.
Munja je ono to potie elektricitet; sama munja nije
elektricitet.
Sve ovo vam pokazuje da je toplina u zraku razliito
distribuirana; to opet utjee na vrijeme. To su utjecaji
koji dolaze zbog blizine Zemlje i tamo djeluju.
Shvatiti ete koliko mnogo stvari utjee na vrijeme i da
danas jo nema ispravnih razmiljanja o tim utjecajima
Rekao sam vam potpuno izokrenuta gledanja kakva se
ima o munji. U ovom podruju treba doi do promjene,
jer duhovna znanost, antropozofija, gleda mnogo ire
podruje i miljenje ini pokretljivijim.
Ne moemo, naravno, oekivati da slijedee bude
verificirano obdukcijama, ali ako se istrauje metodama
duhovne znanosti, nalazimo da su u zadnjih stotinu
godina ljudski mozgovi postali mnogo krui,
upozoravajue krui, nego su to bili prije. Nalazimo, na
primjer, da su drevni Egipani mislili sasvim razliite
stvari, u vezi kojih su bili sigurni jednako kao to smo i
mi danas sigurni o stvarima o kojima mislimo. Ali danas
smo manje sposobni razumjeti stvari zimi nego ljeti.
Ljudi na takve stvari ne obraaju panju.
Kada bi se uskladili prema zakonima koji prevladavaju u
svijetu, stvari bi uredili razliito. U kolama, na primjer,
razliite teme bi se prouavale zimi nego ljeti. (To je u
izvjesnoj mjeri ve napravljeno u Waldorfskoj koli.) Nije
to jednostavno stvar uenja botanike ljeti jer biljke tada
cvjetaju, ve neke predmete koji su laki trebalo bi
premjestiti zimi, a neke tee u proljee ili jesen, jer o

tome zavisi mo razumijevanja. To je zato jer je na

mozak tvri nego ljudski mozak u ranijim vremenima.
Ono to moemo u stvarnom smislu promiljati samo
ljeti, drevni Egipani su mogli cijele godine. Ovakve
stvari se mogu otkriti kada se promatraju razne stvari
povezane s godinjim dobima i vremenom.
Ima li neto da nije jasno? Da li ste zadovoljni s onim to
je reeno? Odgovorio sam na pitanje do neke granice.
Svijet je iva cjelina i objanjavajui jednu stvar prirodno
doemo do druge, poto je sve povezano.
Pitanje: G. Burle kae da e se njegov prijatelj moda
smijati na njegovo pitanje spomenuo je temu prije
dvije ili tri godine. elio bi znati ima li ikakve istine u
kazivanju da kada se eer stavi u alicu kave i pravilno
rastvori, biti e lijepo vrijeme, a ako se ne rastvori
pravilno biti e loe vrijeme.
Dr. Steiner: Nikada nisam napravio taj pokus, tako da ne
znam ima li u tome neeg ili nema. Ali injenica da se
eer rastvara jednolino ili nejednolino moe neto
znaiti ako, uope, ima neeg u toj izjavi. Govorim
sasvim hipotetski, poto ne znam ima li ikakvog temelja
za tu izjavu, ali pretpostavit emo da ima.
Postoji neto drugo to sigurno ima znaenje, jer sam to
sam promatrao. Kakvo e vrijeme vjerojatno biti moe se
otkriti promatrajui umske abe, zelene umske abe.
Napravio sam siune ljestve i promatrao da li su ile
gore ili dolje. umske abe su veoma osjetljive na to
kakvo e biti vrijeme. To vas ne treba iznenaditi, jer se
na nekim mjestima dogaalo da ivotinje u njihovim
talama odjednom postanu nemirne i pokuaju izai
vani; one koje nisu bile privezane brzo bi otile. Ljudska
bia su ostala gdje su i bila. I zatim je doao potres!
ivotinje su znale unaprijed, jer se neto ve unaprijed
dogaalo u prirodi. Ljudska bia s njihovim grubim
nosovima i drugim grubim osjetilima nisu osjetila nita,
ali ivotinje jesu. Tako naravno i umska aba, takoer,
ima nedvosmislen nos za ono to dolazi. Rije
Witterung (vrijeme) je koritena u vezi toga jer znai

mirisanje vremena koje dolazi.

Postoje mnoge stvari u ljudskom biu koje on sam niti ne
nazire. Jednostavno ih ne promatra. Kada izaemo iz
kreveta na lijep ljetni dan i pogledamo kroz prozor, i
sasvim smo u drugaijem raspoloenju neko kada bijesni
oluja. Ne primjeujemo da taj osjeaj prodire do vrhova
naih prstiju. Ono to uti ivotinja, utimo takoer i mi;
jedino to mi to ne dovodimo u svijest.
Dakle samo pretpostavite, G. Burle, da premda vi ne
znate nita o tome, vrhovi vaih prstiju, kao kod umske
abe, imaju delikatan osjeaj za vrijeme koje dolazi. Na
dan kada e vrijeme oito biti lijepo i vi ste prema tome
u dobrom raspoloenju, vi stavljate eer u kavu jaim
pokretima nego ostalih dana. Tako nain na koji se eer
rastvara ne zavisi neophodno o kavi ili eeru, ve o sili
koja je u vama. Sila o kojoj govorim lei u samim vaim
prstima; to nije sila koja je svjesno povezana s vaim
bacanjem eera u kavu. Lei u vrhovima vaih prstiju, i
nije jednaka na dan kada e vrijeme biti lijepo kao kada
e vrijeme biti loe. Dakle razgradnja eera ne zavisi od
naina na koji ga svjesno stavljate u vau kavu ve od
osjeaja u vrhovima vaih prstiju, o tome kako vrhovi
vaih prstiju osjeaju vrijeme. Ta sila u vrhovima vaih
prstiju nije ista kao i sila koju svjesno primjenjujete kada
u kavu stavljate eer. To je razliita sila, razliit pokret.
Promislite na slijedee: Grupa ljudi sjedi oko stola;
sentimentalna glazba, ili moda pjevanje himne, dovodi
ih u odgovarajue raspoloenje. Zatim se u njima poinju
buditi delikatne vibracije. Glazba nastavlja. Ljudi poinju
prenositi svoje vibracije na stol, i stol poinje plesati. To
se moe dogoditi na spiritualistikoj seansi. Do pokreta
dolazi kao efekt na delikatne vibracije proizvedene
glazbom i pjevanjem. Na slian nain vrijeme takoer
moe prouzroiti veoma suptilne pokrete, a oni mogu
utjecati na ono to se dogaa s eerom u kavi. Ali
govorim sasvim hipotetski jer, kao to sam rekao, ne
znam da li je to sasvim tono u sluaju o kojem govorite.
To je vjerojatnije da utjee na eer nego sam
predosjeaj koji osoba ima o vremenu iako ni to nije

vrlo vjerojatno. Sve ovo govorim kao istu hipotezu.

Duhovni znanstvenik treba odbaciti ovaj fenomen
ukoliko ne posjeduje vrst dokaz njegove valjanosti. Ako
bi vam stvari koje vam govorim govorio na nemaran
nain, vi u stvari ne biste nita vjerovali. Vjerujete mi
jedino zato jer znate da duhovna znanost ne prihvaa
stvari koje se ne mogu dokazati. A tako i ja kao duhovni
znanstvenik priu o kavi mogu prihvatiti jedino ako je
nedvosmisleno dokazana. U meuvremenu mogu dati
komentar kakav se zna, na primjer, o delikatnim
vibracijama nerva, takoer i kako ivotinje unaprijed
znaju za neki dogaaj koji se nadvio kako ak i umske
abe poinju podrhtavati a zatim i lie na kojem sjede
takoer poinje podrhtavati. Tako moe takoer biti
ne kaem da je, ali moe biti da kada dolazi loe
vrijeme, kava se pone ponaati razliito od naina na
koji se ponaa kada je vrijeme dobro.
Dakle naimo se slijedee srijede. Nakon toga, mislim
da emo opet moi imati sastanak redovno.
Evolucija Zemlje i ovjeka i utjecaj zvijezda - 12. dio

Evolucija Zemlje i ovjeka i utjecaj zvijezda 12/14

Oblik i porijeklo Zemlje i Mjeseca, vulkani
Dornach, 18. rujna 1924
Rudolf Steiner: Dobro jutro, gospodo! Moda netko ima
pitanje?
Pitanje: Zato munja ne dolazi u ravnoj liniji? umjesto
cikcak. Zar ne bi trebala imati ravnu liniju?
Dr. Steiner: Dakle ispitiva misli da kada je munja
otputena iz zraka, kako sam zadnji puta opisao, trebala
bi doi u ravnoj liniji. Ali uzima cikcak oblik i moe li se
to objasniti? Da, to se zaista moe objasniti.
Razmotrimo opet objanjenje koje sam dao o tome kako
u stvari dolazi do sijevanja. Rekao sam vam da munja

dolazi od pregrijanog zraka, pregrijanog univerzuma,

pregrijanog kozmikog plina. Rekao sam da nije u pitanju
da se munja javlja od nekakvog trenja oblaka. Oblaci su,
naravno, mokri, i ako elite proizvesti minijaturnu munju
s laboratorijskim ureajima, sve najprije treba napraviti
potpuno suhim. Ne smije se pretpostaviti, prema tome,
da je munja pravi elektriki fenomen do kojeg dolazi od
trnja suhih elemenata. Poznato je da ako trljamo staklo
ili peatni vosak proizvodimo elektricitet i tako ljudi
misle da ako se oblaci trljaju dakle, i tamo e takoer
biti elektriciteta. Ali to nije tako. Dogaa se slijedee:
Kao posljedica unutarnjeg pregrijavanja kozmikog
plina, toplina koja ivi u kozmikom plinu izlazi vani na
nain kako sam opisao. Preko injenice da zrak vri
manji pritisak prema jednoj ili drugoj strani, radijacija
sile pregrijavanja ide prema toj strani i sijeva munja.
Sada zamislimo da se to negdje dogaa. Kao posljedica
veoma pregrijanog kozmikog plina ne oblaka sijeva
munja. I sasvim je ispravno misliti da treba strujati u
ravnoj liniji.
Ali vidite, to je ovako. Predstavite sebi: Ako je negdje
prisutna akumulacija topline, u pravilu nije sama; postoji
slina akumulacija u blizini. U stvari, ako je zemlja ovdje,
recimo, i netko ovdje gleda gore i poinje munja gdje
postoji koncentracija topline, tada su u susjedstvu druge
akumulacije: nisu sve na jednom jedinom mjestu. Moete
zamisliti, naravno, da su ove akumulacije povezane sa
sunevom radijacijom na razliitim mjestima. Sada
postoje ove toplinske akumulacije du cijelog puta munje
i dok struji vani grabi ove druge akumulacije na svom
kursu. Tako sijevne ovdje, zatim preko, i tako dalje.
Uzima sve druge akumulacije sa sobom, i tako se giba
sasvim nepravilno, i dobije oblik koji izgleda cikcak. to
se nie sputa, vie se kree po ravnoj liniji. Nema vie
ovih toplinskih akumulacija; one su na vie. Do cikcak
munje dolazi jer se ne javlja u jednoj jedinoj toci, ve
onamo gdje su toplinske akumulacije najjae i zatim
putem uzima druge. To je slino kao da hodate i
susretnete poznanika i uzmete ga sa sobom, zatim vas
dvoje skupite jo jednog, i tako dalje. Dakle to je pria o

munji.
Sada moda netko ima drugo pitanje?
Pitanje: Moemo li uti neto o porijeklu vulkana?
Dr. Steiner: To je pitanje na koje se ne moe tako brzo
odgovoriti. Voditi u vas do toke gdje ete na njega nai
odgovor. Jer ako itate dananje knjige sigurno moete
nai svakakve ideje o porijeklu vulkana, ali ako itate
starije knjige, koje lee nazad u vremenu, nalazite druge
poglede, a u jo ranijim knjigama opet druge. Ljudi nisu
nikada traili pravo porijeklo Zemlje i tako su se pogledi
na vulkanske fenomene vremenom mijenjali. U stvari,
nitko nije mogao formirati ideju kao su ove eruptivne
planine nastale.
Ako elimo to razumjeti treba ii daleko natrag. Inae ne
moemo shvatiti zato na odreenim tokama na Zemlji
uarene, tekue mase izlaze vani. O tome e se moi
dobiti ideja tek ako najprije odbacimo izreku da je
Zemlja jednom bila balon plina, da je postajala sve vie
vrsta, i da je u unutranjosti vatra koja iz ovog ili onog
razloga izlazi negdje vani. To je zgodno objanjenje, ali
nas ne dovodi blie razumijevanju.
Kazat u vam malu priu. Bilo je davno, prije vie od
etrdeset godina, kada smo napravili odreeni
eksperiment u laboratoriju geologa Hochstettera iz
Bea. On je davno umro. Napravili smo supstancu koja je
sadravala izmeu ostalih stvari malo sumpora.
Nismo sve stavili zajedno, ve smo napravili ovo: ovdje
je netko imao komadi grae, tamo je netko imao
komadi, tamo preko komadi, i tako dalje, i bacali smo,
bacili smo supstancu, svi mi, prema odreenoj toci. Na
ovaj nain se pojavila mala kugla sa svakakvim
breuljcima koji su kao mjesec gledan kroz teleskop.
Tako je tada u Hochstetterovom geolokom laboratoriju
u stvari napravljen eksperiment u kojem je kreiran mali
Mjesec. Povrina mjeseca kako se vidi kroz teleskop
predivno se pojavila. Cijela stvar je izgledala ba kao
mali mjesec. Posebno se moe shvatiti da kozmiko tijelo

ne mora izvirati iz plina, ve u stvari moe biti nabacano

iz svih kutova univerzuma. Niti moemo objasniti nau
zemlju na bilo koji drugi nain nego da je nabacana
zajedno iz univerzuma.
Sada u vezi ovoga elim objasniti neto o emu se danas
malo govori ali je ipak istinito. Svuda ujete da se
govori, zar ne, da je zemlja kugla, formirala se kao
kugla. Ali u stvari nije tono da je Zemlja kugla! Objasnit
u vam to Zemlja stvarno je. Samo je fantazija da je
Zemlja kugla. Ako predstavimo zemljin pravi oblik kao
pravilno tijelo, dolazimo do onog to znanost zove
tetraedar. Nacrtati u vam ga, naravno samo u
perspektivi. Tetraedar izgleda ovako. [vidi dijagram]

Vidite tu jedan, dva, tri trokuta i ovdje naprijed je etvrti

trokut. Moete li to sebi predstaviti? Ona stoji na
trokutu, trokut je ispod; i na tom trokutu, osnovici, tri su
druga trokuta; to daje malu piramidu. Tako crtamo
tetraedar. Mora nam biti jasno da su etiri trokuta
povezana jedan s drugim. Moramo ga postaviti na
jednom trokutu i druga tri podignuti kao piramidu. To je
savreno pravilno tijelo.
Ali sada zamislite da malo zakrivim povrine ovih
trokuta, tada postaje neto drugaiji. Sada stoji na
onome to je postalo okruglo ali je jo slobodan. A
stranice trokuta koje su prije bile ravne linije sada su
takoer okrugle. Moete li to zamisliti? Tako se sada
pojavljuje oblik koji je u stvari tetraedar koji postaje
okrugao! I vidite, naa Zemlja je u stvari takav okrugli
tetraedar.

To moe biti utemeljeno ak do mjere nalaenja rubova,

stranica ovog zemaljskog tetraedra. To je kao ovo:
pretpostavimo da nacrtam Zemlju kako je esto crtana,
na ravnoj osnovi tada bi ovdje bila Sjeverna Amerika,
ovdje Juna Amerika, izmeu njih, Srednja Amerika;
ovdje preko imamo Afriku; ovdje imamo Europu. I ovdje
je Mala Azija, Mediteran, Grka, Italija, panjolska,
Francuska, u stvari Europa. Ovdje gore imamo
Skandinaviju. Tamo je Engleska i ovamo preko Azija.
Dakle imamo Aziju ovdje, Afriku ovdje, Europu ovdje i
Ameriku ovdje.

Sada je Juni pol ovdje, i posebno oko Junog pola ima

mnogo vulkanskih planina. Ovdje je Sjeverni pol. I sada
je to ovako: moemo pratiti liniju koja ide od Srednje
Amerike, od vulkana Colima dolje preko planina koje se
zovu Ande, dolje do Junog pola. To je zaokrueno, ali
tako je u stvari zaokruen ovaj rub Zemlje. Zatim
nastavlja od Junog pola, prelazi ovdje preko Afrike do
vulkanskih planina Kavkaza. Zatim ista linija dolazi ovdje
preko, prolazi vicarsku, preko Rajne i stie ovdje.
Ako slijedite ovu liniju, koja izgleda kao trokut, moete
je usporediti s ovim trokutom ovdje. I tako, ako uzmete
ovaj dio Zemlje, to je osnova tetraedra.

Promislite, osnova tetraedra! Sada: kako dolazimo do

ove toke tamo? Dakle, moramo ii kroz drugu stranu
Zemlje. Ali to ne mogu nacrtati, morao bi sve napraviti
okruglo. Kad bi to napravio okruglo, doao bi do toke
upravo ovdje preko u Japan. Tako ako oznaim tetraedar,
ovdje imamo Srednju Ameriku, ovdje Juni pol, ovdje
Kavkaz, a ovdje preko, to se ne vidi, bio bi Japan.

Ako na ovaj nain nacrtamo Zemlju, dobijemo da

egzistira u univerzumu kao zaokruena piramida koja
alje svoj vrh preko u Japan a ima osnovicu ovdje,
sadravajui Afriku, Junu Ameriku i cijeli Juni ocean.
Tako Zemlja stoji u univerzumu, zaudo, kao ovakav
zakrivljeni tetraedar, kao vrsta piramide. To je, gospodo,
zapravo jo oblik Zemlje!
I ako sada uzmete ove linije koje sam nacrtao formirajui
tetraedar, vidjet ete da je veina vulkanskih planina
smjetena du ovih linija. Imate ove strane planine koje
rigaju vatru o kojima ste esto uli, preko u Junoj
Americi, u ileu i drugim mjestima, zatim oko Junog
pola; i zatim imate mone na Kavkazu. I kada doete
ovdje, mi nemamo tako mnogo na naem dijelu
kontinenta, a ipak se moe pokazati da su vatrene
planine jednom bile ovdje, ali su sada ugaene. Na
primjer, kada vozite irokom cestom od sjeverne Silesie
do Breslau, vidite planinu kako stoji konspirativno sama
koje se jo boje dananji ljudi. Ako ispitate njeno
kamenje, vidite da je ova uasna planina koja stoji tamo
jednostavno ugasli vulkan. Slino imamo ugasle vulkane
u mnogim dijelovima Njemake.

A sada idemo dalje. Samo smo naznaili osnovu. Onda

imamo svugdje linije koje idu preko prema Japanu. Da,
vidite, du ovih linija uvijek moemo nai vulkane na
zemljinoj povrini! Moete vidjeti da ako bi netko sjeo i
nacrtao najvanije vulkane, ne na ravnoj povrini, ve
tako da formiraju tijelo, dobio bi ovaj oblik Zemlje.
udno, vulkanske planine daju nam linije koje ine
Zemlju kao tetraedar.

Dakle sada, ako ne zamiljate Zemlju kao izvorno loptu

plina koja se zatim zgusnula to je zgodno miljenje
koje ljudi imaju ako to objasnite kao da je formirana
od supstance nabacane sa svih strana, tada morate
priznati jo neto. Ako je Zemlja tetraedar, pravilno
tijelo, morat ete to objasniti zamiljajui da je veliki
majstor geometrije s mnogo znanja u stvari izvana
nagurao Zemlju zajedno, du linija koje jo danas vidimo.
Sada zamislite da ja navlaim ovaj tetraedar, da prvo
nabacujem ovaj trokut ovdje iz periferije, zatim ovaj
trokut, zatim ovaj, i zatim ovaj iznad. Pravim to kao mala
djeca: ona izreu etiri trokuta, iskose ih izvana i onda ih
zalijepe zajedno da oblikuju tetraedar. I Zemlja je
takoer tako nastala, bila je nabacana zajedno kao
trokuti izvana.
Sada gledajte djecu kada trokute lijepe zajedno: kada
spajaju stranice moraju biti oprezni staviti tijesto ili
ljepilo podjednako. Kao i Zemlja, na mjestima koja sam
vam pokazao Juna Amerika, zatim ovdje prema
Kavkazu i ovdje kroz Alpe, i tako dalje tamo je Zemlja

izvorno cementirana zajedno! Ali nalazimo kada

ispitujemo planine da su tamo, takorei, bile spojene
loe; stranice se sasvim ne uklapaju. Ako posebno
pratimo planine koje idu ovamo preko od Kavkaza kroz
nae Karpate i Alpe, moemo iz oblika planina pokazati
da ipak nisu sasvim zajedno izrasle. Zemlja se u stvari
sastoji od etiri komada nabacana iz kozmikog prostora
i skupljena zajedno, etiri dijela koji onda oblikuju
tetraedar, i uzdu rubova jo postoje, takorei, mjesta
koja nisu vrsto zatvorena. Na ovim propusnim mjestima
mogue je da kozmika toplina od Sunca prodre u Zemlju
vie nego na drugim mjestima.
Kada sada suneva snaga ulazi u ova mjesta ispod
povrine Zemlje, ona postaju toplija i omekaju kao
to je uvijek sluaj kada su stvari, ak i metali, proeti
vatrom i sebi rade izlaz u smjeru onih mjesta koja nisu
propisno privrena zajedno. Zatim kroz kombiniranu
kozmiku aktivnost Sunca i cementiranih mjesta na
Zemlji pojavljuju se ovi stalni vulkani, planine koje rigaju
vatru.
Meutim, vulkane se moe nai i na drugim mjestima
takoer. Etna, na primjer, i Vezuv, tono je, ne lee du
ovih rubova; gdje su oni, ovakve linije ne prolaze. U
stvari, upravo vulkani koji nisu locirani du glavnih linija
su posebno pouni, jer se od njih moe nauiti to
uzrokuje da doe do erupcije.
Vidite, uvijek se moe pokazati da kada se na Zemlji
dogode stvari kao vatrene erupcije, one su povezane s
konstelacijama, odnosom zvijezda prema Suncu. Erupcija
se ne moe dogoditi ukoliko na nekom odreenom
mjestu Sunce ne moe sjati jae nego obino jer nije
pokriveno od drugih zvijezda. Ako je pokriveno od drugih
zvijezda kao to je openito sluaj, tada je sijanje Sunca
normalno. Svijetlost zvijezda je svugdje; ne smijete
misliti da zvijezde tijekom dana nisu gore, samo ih mi ne
vidimo. U starom gradu Jeni gdje su ljudi imali vremena
za ovakve stvari, gdje je uilo toliko njemakih filozofa,
gdje je takoer ivio Haeckel, postoji duboki podrum s
tornjem iznad njega, otvorenim na vrhu. Ako idete dolje

u ovaj podrum po danu i gledate kroz toranj on je iznutra

sav mraan, ali gore vidite najljepe zvjezdano nebo.
Kada je dan, i vani jasno i svijetlo, moete vidjeti
najljepa zvjezdana nebesa, sa zvijezdama svugdje.
Ali kada su zvijezde u takvom poloaju da Sunce s
punom snagom moe razviti svoju toplinu, kada one ne
ometaju Sunce, tada suneve toplinske snage sjaje dolje
na neka posebna mjesta. To su mjesta gdje su se, nakon
to je Zemlja nabacana zajedno, kasnije pojavili vulkani.
Oni su doli kasnije. S druge strane, oni koji lee du
rubova tetraedra su originalni vulkani.
Sada ponekad ovjek koji nema mjesta u uobiajenom
znanstvenom ivotu u tom smjeru otkriva sasvim korisne
stvari. Moda ste uli, ili barem stariji meu vama, za
izvjesnog Falba? On nije astronom ni geolog ni geograf
ni prirodni znanstvenik, ve bivi sveenik koji je
odustao od svog poziva pobjegao od njega! Posebno
se posvetio prouavanju konstelacija zvijezda i toga da li
stvarno imaju utjecaj na Zemlju. Doao je do stava da su
konstelacije povezane s vulkanima, da kada je utjecaj
Sunca podupiran na odreeni nain od zvijezda, vulkan
eruptira. Dalje je podravao da se poplave javljaju iz
istog razloga, jer situacija privlai vodu: ispod, uarena
masa; iznad, voda.
Tvrdio je jo i dalje: da rudari u rudnicima najvie pate
od takozvanog rudnikog plina, odnosno, kada je zrak u
rudnicima zapaljiv. Pitao se kako se to moe dogoditi.
Odluio je, da bi se to dogodilo zvijezde moraju pomoi
sunevoj aktivnosti dajui joj pun utjecaj. Tada sunce u
rudnik sjaji prejako i zrak u rudniku se zapali. Prema
tome, rekao je Falb, ako znamo za uvjete rudarenja,
trebali bi moi rei kada se tijekom godine moe
oekivati rudniki plin. Tako je napravio kalendar i
naznaio kada se s obzirom na konstelacije zvijezda
rudniki plin moe negdje pojaviti. To su bili takozvani
kritini dani koje je oznaio u svom kalendaru.
Ovaj kalendar je bio tiskan mnogo puta i Falbovi kritini
dani su jo tamo. to sada oekivati kada dou ovi dani?
Bilo erupcija vulkana, ili zemljotres (zemljotres je

podzemni val, podzemno pregrijavanje), ili poplavu, ili

rudniki plin. Sada, gospodo, jednom sam bio prisutan
malom zabavnom incidentu. Vidite, ovaj Falb je bio vrlo
pametan, mogao je baciti svijetlo na ove injenice, ali je
takoer bio vrlo umiljen, uasno umiljen. Kao to
znate, biti uen nije zatita od tatine. I dogodilo se
slijedee. Prije oko etrdeset godina bio sam na
predavanju koje je dao Falb. Otiao je s velikom pompom
i zadovoljnim izrazom na podij i poeo obraanje. Rekao
je: Da, ba danas zvijezde su u poloaju iz kojeg moemo
oekivati pojavu znaajnih rudnikih plinova. U trenutku
su se vrata otvorila i glasnik Novog slobodnog tiska je
uao i uruio mu telegram. Falb je stajao gore sa svojom
dugom patrijarhalnom bradom i rekao: Mora biti neto
vano ako su ga poslali pravo u sobu za predavanje!
Uzeo je noi, otvorio telegram i itao: Pojavio se
uasan rudniki plin! Sada moete zamisliti koliki je
dobio publicitet! Falb je upravo rekao, Rudniki plin se
moe danas pojaviti i glasnik je donio telegram!
Vidite, rekao je, dokaz imamo podastrt na stolu! To
su bile njegove rijei. Ali cijela stvar je mirisala na show
business. Falb je dobro znao da se rudniki plin pojavio:
to je bilo tono. Ali je otiao ranije u uredNovog
slobodnog tiska i zamolio da ako takav telegram doe,
da ga donesu odmah u salu za predavanje.
To je jedan od trikova za kojima loi govornici rado
poseu iako u blaoj formi! Drago mi je da mogu
povezati ovu priu i tako publiku upozoriti na malo
opreza i da ne prihvaaju jednostavno sve. Klijentela
koju je Falb tada imao ukala je sa svilenim odijelima i
smokinzima: bila je vrlo karakteristina. Trebali ste
vidjeti kako su bili impresionirani njegovom predstavom!
Koliko god jako je mogao izrei svoje miljenje rijeima,
publika nikada ne bi bila tako uvjerena kao sa ulaskom
glasnika s telegramom ba u pravom trenutku. Ljudi bi
puno radije bili uvjereni vanjskim dogaajem nego s
onim to je u rijeima.
Dakle moe se rei da na odreenim mjestima, naime, na
rubovima ovog tetraedra, Zemlja u stvari nije sasvim
spojena. To je prema tome izloeno kozmikoj toplini

Sunca i zvijezda, i posljedica je da se mogu povui one

linije koje pokazuju aktivne vulkane. Izlijevanja
vulkanske vatre mogu se, naravno, pojaviti i na drugim
tokama takoer.
Ali da li sada to nagovijeta da unutranjost Zemlje mora
biti rastaljena lava? To se stalno podrava. U stvari nema
drugog dokaza osim injenice da postaje sve toplije to
se dublje kopa okno u Zemlji. Jo uvijek se ne moe ii
vrlo duboko. Nadalje, s poveanjem topline kako se
sputamo u Zemlju postoji i slino poveanje tlaka. to
god bi se moglo razgraditi od topline i postati fluidno
opet je zajedno stijenjeno od tlaka u unutranjosti. Da
je Zemlja zaista rastaljena iznutra tada neto drugo ne
bi bilo u skladu. Moe se razmotriti, na primjer, teina
Zemlje. To je naravno hipotetiki, poto Zemlja slobodno
pluta univerzumom i ne moe biti izvagana. Da bi je
izvagali, trebali bi je imati na vrhu druge, gigantske
zemlje, jer ako e tamo biti teine mora biti neto to
privlai, to razvija gravitaciju. Moe se izraunati koliko
bi teila iz toga koliko privlai druga tijela; zapravo,
takve kalkulacije su napravljene. Ali da je mogue
izvagati Zemlju vidjeli bi da je daleko, daleko tea nego
to bi bila da je iznutra fluid. Goethe je iz tog razloga
estoko napao ideju da je Zemlja iznutra rastaljena lava.
Kada sada znamo kako je Zemlja kreirana, kada vidimo
da je stvarno nepotpuno privreni tetraedar, tada
nema potrebe predstavljati je kao iznutra rastaljenu i
pretpostavljati da u odreeno vrijeme, ne bi znali zato i
zbog ega, mora napokon eruptirati lavu kao udljiva,
histerina osoba! Ako bi Zemlja bila iznutra rastaljena,
trebali bi zamisliti da je zapravo pomalo luda kao
ovjek koji je mahnit i u bilo kom trenutku moe
pobjesnjeti; ne znajui kada je doi taj trenutak. Ali to za
Zemlju nije tono. Uvije moete pokazati odakle toplina
dolazi: da dolazi izvana, da se u tom momentu javlja
takvo snano zagrijavanje, uope ne vrlo duboko u
Zemlji, da to sebi forsira oduak.
Dakle lava kada Vezuv ili bilo koji drugi vulkan eruptira
javlja se samo kada kozmika temperatura postane

ognjena. Uvijek treba malo vremena prije nego se vidi

efekt. Odreena konstelacija zvijezda, na primjer, mora
prvo neko vrijeme djelovati na Zemlju.
Ali to takoer slijedi iz izvjesnih injenica koje sam ovdje
ve povezivao u vezi sasvim drugih stvari. Recimo da je
ovdje dio Zemlje, suneve zrake snano udaraju na
njega, i ispod, razvija se neto to kasnije trai izlaz kroz
erupciju ili potres.
Vidite, to sam naveo prvo, snana toplina ide dolje u
Zemlju: ljudi to ne osjeaju jer ne obraaju panju.
Uglavnom, par ljudi ide na mjesto gdje jo nema naznaka
vulkanske aktivnosti premda su efekti suneve
aktivnosti ve prisutni u zraku, i tih par imaju jake
stomane tegobe, drugi imaju glavobolje, migrene, drugi
vide da im je srce uznemireno. Ali ljudi se nose sa svim
tim na nejasan nain i ne primjeuju. Ali ivotinje, kao
to sam rekao u vezi neeg drugog, koje imaju
delikatnije nosove, finije organe u tom smislu, opaaju
to se dogaa i otimaju se. Ljudi, usprkos stomanim
tegobama i glavoboljama, ne znaju zato su ivotinje
postale tako nemirne i bjee. Ali nakon par dana doe
potres, ili vulkanska erupcija. ivotinje su pobjegle jer
su ve nanjuile to dolazi; ljudska bia su tako grubo
organizirana u vezi toga da nisu svjesna dogaaja dok
im cijela stvar nije nad glavom.
Vidite iz ovoga da se neto ve due vrijeme unaprijed
dogaa prije nego se odvije konani dogaaj. Ono to se
dogaa je strujanje djelia kozmike topline. Ali jo
moete postaviti pitanje. Moete rei, kozmika toplina
grije jedino tlo, i gdje Zemlja sadri supstance koje su
lako zapaljive, tamo bi naravno trebalo biti zapaljenje ...
ali zato sve mora trenutno buknuti? Ovdje u vam rei
neto drugo. Kada netko ide u Italiju, na mjesta izmeu
Rima i Napulja, posebno u susjedstvo Napulja, i na otoke
i poluotoke na obali, vodii su uvijek ushieni pokazujui
slijedei eksperiment. Uzmu komad papira i upale ga i
tako dre u trenutku dim poinje izlaziti iz Zemlje!
Zemlja dimi zato? Jer zrak postaje topao od gorueg
papira i tako postaje laki i iri se. Toplina uzrokovana
sunevom toplinom struji vani van Zemlje kao dim. To je

veoma zanimljivo vidjeti. Zapalimo komad papira i

odmah imamo dim na toj toci.
Sada pomislite na to uveano do gigantskih proporcija:
Sunce grije ne samo tlo ispod, ve takoer i zrak iznad
i imate Vezuv. I kada se ovo zadnje uspostavilo dobro,
tada je zapoelo, i proces se nastavlja na mjestima koja
su za to posebno pogodna. Zanimljivo je uoiti da se ba
ove stvari odvijaju na Zemlji nepravilno i uzrokovane
cijelim kozmikim prostorom.
Sada sam vam rekao da kada smo bacali onu sumpornu
supstancu tijekom tih dana u geolokom laboratoriju,
napravili smo neto to je stvarno sliilo na mali Mjesec.
A tako kada se promatra stvarni Mjesec, kojem na mali
mjesec stvarno slii, dobije se ideja da je i on takoer
bio nabacan iz univerzuma. To je jedna ideja koja se
dobije.
Druga ideja je ustanovljena kroz duhovno znanstveno
istraivanje, naime, da je mjesec u stvari bio izbaen u
kozmos, uglavnom od Zemlje. to bi to naznaivalo?
Dakle, i to smo napravili u laboratoriju. Najprije smo iz
supstanci nabacili zajedno takvo kozmiko tijelo. Zatim
smo ga napali sa svih strana, nabacujui materijal
izvana, i gle i gledajte postao je sve vie kao mjesec. I
to se onda dobilo? Dakle, dobije se cijeli proces. Glavna
masa Mjeseca je izdvojena od Zemlje, i kad je jednom
bila tamo, fina tvar iz svih dijelova prostora je bacana na
njega. Fina materija je uvijek prisutna u univerzumu
pada dolje u meteorima uvijek je bila izbaena. I tako
se dobije porijeklo Mjeseca. Ove stvari su sve povezane.
Razvoj znanosti, znate, neto je izvanredno. Danas stoji
monument u Heilbronnu zasigurno je uasan kao
umjetniko djelo, ali ipak stoji tamo i predstavlja Julius
Robert Mayera. Ako ste uli za njega u dananjoj
znanosti, nauili ste da je bio pionirski genij kroz
njegova istraivanja u 40-ima prolog stoljea o prirodi
djelovanja topline. Julius Robert Mayer bio je roen u
Heilbronnu, imao praksu tamo kao lijenik i otiao bez
da je bio posebno zapaen. Znanstvenici tog vremena

nisu na njega obraali posebnu panju. I premda ga se

danas svugdje opisuje kao visoko nadarenog pionira
fizike, u to vrijeme kada je postavio svoje medicinsko
ispitivanje u Tubingenu i ono je propalo. Ako napravite
istraivanje, doi ete do izvanredne injenice da je
veina ljudi koji su kasnije postali geniji ranije u svojim
ispitivanima promaila. Takva je bila i sudbina Juliusa
Roberta Mayera. Kroz iglene ui, provukao se i postao
lijenik. Ali nitko ga nije smatrao izvanrednim tijekom
njegova ivota u stvari, sasvim obrnuto. Postao je
toliko oduevljen svojim otkriem da je svugdje govorio
o tome. Tada se ljudi rekli da mu je um odlutao i smjestili
ga u azil. Njegova vlastita generacija ga je smjestila u
ludnicu dok nasljednici gledaju na njega kao na velikog
genija i u njegovu rodnom gradu su mu podigli
spomenik.
Bio je to Julius Robert Mayer koji se kao rezultat misli i
istraivanja pitao kako Sunce koje nam daje toliko
topline ne postane hladno. Rekao je sebi da ono ne
postaje hladno koliko bi trebalo nakon to stalno predaje
toplinu. Mislio je prema tome da kometi, neizmjeran broj
kometa, moraju stalno juriti na Sunce, obasipati ga iz
univerzuma. Oni su vrlo fina, tanana tijela, ali jure u
njega. To je tono da oni jure u Sunce. Sunce je vrlo
razliito od onog to fiziari danas misle. Bili bi vrlo
iznenaeni kada bi mu pristupili: ne bi nali vatreni plin
ali bi nali neto to uzrokuje da bilo koja zemaljska
supstanca bude usisana i nestane. Sunce je prazni
prostor koji vri usis. Ono nije kugla plina. Slii na biser
u univerzumu Slii na biser u univerzumu, usisnu kuglu u
kojoj nema niega to netko trai, ali koja stalno
apsorbira ovu masu kometa. Fine eterske strukture
univerzuma, koje su gotovo duhovne, stalno su
usisavane od Sunca kao prehrana. Danas jo vidimo,
prema tome, ovo jurianje na Sunce. To treba privui
nau panju, gospodo, na neto vano.
Vidite, kada netko doe do injenice da se Zemlja
stvarno tetraedar, dobro, ako je netko bio duan
prouiti ovakve forme i zabiljeiti broj strana i kutova,
shvaa da je izvjesno znanje iz geometrije neophodno za

shvatiti kako ih konstruirati. Do njih ne dolazi tako

jednostavno. Uenici uivaju to raditi, praviti ove
tetraedre, kocke, oktaedre, ikosaedre, dodekaedre, pet
pravilnih tijela. Uenici ih vole slagati od kartona,
lijepei dijelove zajedno, ali za to treba geometrija. Sada
je Zemlja upravo na taj nain iz univerzuma formirana
iz znanja o geometriji, u tom smislu, ne formirana kroz
kalkulacije, ve s znanjem jer je pravilna! Iz tog
moete zakljuiti da u svijetu stvarno postoji geometrija,
da je sve u skladu s geometrijom. To je tono. Prava
znanost pokazuje nam neto to sam ve izjavio, naime,
da se misli ire svijetom, misli su svugdje i ne nalaze ih
samo oni ljudi koji nisu svoji!
Vrlo je pohvalno, zar nije, biti slobodna i slobodno
mislea osoba? A ipak je malo smijeno nai izraz
slobodni mislilac koji se pojavio u modernim
vremenima, u 19-om stoljeu. Misliti nezavisno: to je
veoma dobro, ali mnogi su u svojoj slobodi zloupotrijebili
izraz slobodni mislilac. I ljudi koji su sebe osjeali kao
najslobodnije mislioce bili su upravo oni koji su imali
najmanje misli, koji su jednostavno ponavljali ono to su
drugi ljudi rekli. Jedan Englez je stavio divnu opasku:
rekao je, Slobodna misao ne znai da ljudi imaju misli,
ve da su slobodni od misli opaska koja je esto
citirana. to je slobodni mislilac? Slobodni mislilac je
onaj koji je slobodan od miljenja! Dobro, u znanosti
treba teiti da se ne razvije ovakva sloboda od misli
inae se nee postii nita. Prava forma Zemlje je davno
mogla biti otkrivana injenica da nije potpuno sferina
glava kupusa, ve da ima neto od oblika tetraedra!
Znanje o Zemlji je povezano s znanjem o ovjeku. ovjek
imitira univerzum u svojoj vlastitoj formi. Kopira
univerzum u svojoj glavi, i tako je glava gore okrugla kao
okrugli univerzum. Ispod, gdje poinje eljust su sasvim
izvanredne strukture: dolaze od trokutaste Zemlje. U
formaciji eljusti svugdje nalazite trokute, oni dolaze od
ispod, od trokutaste Zemlje. S oboje, ovjek kopira
univerzum: imaju vie ili manje okrugle glave iznad, i
zemaljske snage doseu gore od ispod.

Potraite ih ponekad. Nai ete na najrazliitije naine

ovjekovu tendenciju (i ivotinja) prema trokutastoj
formaciji eljusti; to dolazi od Zemlje. Sile od Zemlje
rade prema gore u njega utiskuju trokut. I univerzum
radi prema dolje i uobliava okruglu formu. To je vrlo
zanimljivo!
To je znanje koje se moe stei ako se ispravno prodre u
originalnu znanost. Ako je netko slobodan od misli, tada
govori svakakve besmislice. U nae vrijeme se govore
svakakve besmislice; to ne moe voditi do razumijevanja
o tome to su stvari u njihovoj stvarnosti.
Dakle, gospodo, nastavit emo o ovome slijedee
subote.
Evolucija Zemlje i ovjeka i utjecaj zvijezda - 13. dio

Evolucija Zemlje i ovjeka i utjecaj zvijezda 13/14

Priroda i zadatak antropozofije. Komet Biela
Dornach, 20.rujna 1924
Rudolf Steiner: Dobro jutro, gospodo! Ima li netko
zanimljivo pitanje?
Pitanje: Sir, s obzirom na antropozofiju: to je ona u
stvari? to je njen cilj i zadatak u svijetu?
Dr. Steiner: Ispitiva eli znati to je antropozofija i koji
je njen openiti znaaj za ovjeanstvo. Pretpostavljam
da takoer misli i njen znaaj za radniku klasu.
Oito je teko ukratko govoriti o ovim stvarima. Oni koji
su ovdje ve dosta vremena postati e sve vie uvjereni
da je antropozofija neto to mora ui u evoluciju
ovjeanstva. Oni koji nisu dugo ovdje naravno da e
imati neke potekoe i tek postupno to moi razumjeti.
Prvo i najprije, moramo shvatiti da su ljudi malo skloni
prihvatiti neto kada to doe u svijet. Mogu se dati
izvanredni primjeri o tome kako su primljena nova

znanstvena otkria. Pomislite, na primjer, u kojoj mjeri

na sve danas utjee otkrie snage pare i pronalazak
parnog pogona. Pomislite kako bi svijet danas izgledao
da nema parnog pogona u mnogim oblicima! Kada je
parni pogon tek izumljen, mali amac, pogonjen parom,
plovio je rijekom i bio razbijen od seljaka jer su kazali da
nee trpjeti takvu stvar; to je bila tako luckasta,
beskorisna stvar! Nisu to bili uvijek seljaci koji su se
ponaali na takav nain. Kada je prvi puta skrenuta
panja na meteorite na uenom skupu u Parizu,
predava je proglaen ludom. I nedavno sam vam rekao
u Juliusu Robert Mayeru, na koje se danas gleda kao na
slavnog i veoma velikog uenjaka: bio je zatvoren u azil!
Sudbina eljeznikih putova je posebno vrijedna panje.
Kao to znate, oni nisu dugo u upotrebi; prvi puta su uli
u upotrebu u 19om stoljeu. Prije toga, ljudi su morali
putovati koijama. Kada je bilo predloeno da se izgradi
prvi eljezniki kolosijek izmeu Berlina i Potsdama,
direktor Putova koija je rekao da svaki tjedan dvije idu
prazne od Berlina do Potsdama, tako da ne moe shvatiti
kakva korist od eljeznice. Nije se sjetio da jednom kada
je eljeznica tu, s njom e putovati vie ljudi nego s
koijama.
ak je zanimljiviji stav medicinara, u etrdesetima 19og
stoljea. Kada je graena eljeznica od Furtha do
Nuremberga, taj ueni gospodin je objavio da radove
treba obustaviti, jer brzina putnika moe lako napraviti
bolesnim unitavajui njegove nerve. Kada su ljudi odbili
prihvatiti ovu cestu, reeno im je da sa obje strane
tranica moraju biti podignuti visoki drveni zidovi, da bi
seljane spasio od potresa mozga kada vlak bude
prolazio! Jo o tome moete itati u divnim starim
dokumentima. Ali unato svoj toj opoziciji, pruge su
rapidno napredovale. I antropozofija e, takoer,
napraviti svoj put u svijet, jednostavno zato jer je
neophodna, poto se u svijetu nita stvarno ne moe
razumjeti ukoliko se ne prepoznaju i naue duhovni
temelji.
Antropozofija nije dola sa svrhom suprotstavljanja

prirodnoj znanosti: dola je upravo jer je tu prirodna

znanost. Ali znanost je sa svojim sloenim instrumentima
i izuzetno pametnim eksperimentima otkrila masu
injenica koje se onako kako ih prezentira ne mogu
zaista shvatiti. Niti e se ikada shvatiti sve dok se ne
shvati da je duhovni svijet iza svega i unutar svega.
Uzmimo vrlo obinu, praktinu stvar: jedenje krumpira.
Jednom davno u Europi nije bilo krumpira; uvedeni su u
Europu iz stranih drava. Dri se da je Sir Francis Drake
uveo krumpir, ali to nije tono; uveden je iz drugog
izvora. Ipak u Offenburgu postoji memorijalni kip
Drakea. Tijekom rata smo jednom morali stati u
Offenburgu, i bio sam znatieljan da saznam zato je kip
bio podignut. Pogledao sam u enciklopediju i tamo je
bilo: Memorijalni kip Drakea stoji u Offenburgu jer je bio
ovjek koji je u Europu prvi donio krumpir.
Ali to sad s krumpirima? Recimo da je znanstvenik ili
lijenik upitan o tome kakvi su uinci jedenja krumpira.
Kao to znate, krumpiri su postali obvezni. Na nekim
mjestima je teko razuvjeriti ljude od hranjenja gotovo
ekskluzivno sa njima. to radi moderni znanstvenik kada
testira krumpire na njihovu nutricionistiku vrijednost?
ini laboratorijsko istraivanje da pronae koje su
supstance sadrane u krumpiru. Nalazi ugljikohidrate,
koji se sastoje od ugljika, kisika, i vodika u odreenim
omjerima; takoer otkriva da su u ljudskom tijelu te
supstance konano transformirane u vrstu eera. Ali ne
ide dalje od toga; niti to moe.
Jer promislite o ovome: ako se neka ivotinja hrani na
mlijeku, moe napredovati. Ali ako se analiziraju
kemijske komponente mlijeka i ako se one daju ivotinji
umjesto mlijeka, ona e opadati zbog nedostatka
ishrane. Zato je tako? Jer u mlijeku radi jo neto osim
kemijskih komponenti. A i u krumpiru, takoer, ima jo
neeg osim samih kemijskih komponenti: naime, duhovni
element. Duhovni element radi svugdje, u cijeloj prirodi.
Ako se u duhovnoj znanosti (antropozofija je, napokon,
samo naziv) napravi izvorno istraivanje o tome kako
krumpir hrani ljudsko bie, nalazi se da je krumpir neto

to nije potpuno probavljeno od probavnih organa, ve

prelazi u glavu preko limfnih lijezda, preko krvi, na
takav nain da i sama glava mora takoer sluiti kao
probavni organ za krumpir. Kada se krumpir jede u
velikim koliinama, glava postaje vrsta stomaka i
takoer probavlja.
Postoji velika razlika izmeu jedenja krumpira i, na
primjer, dobrog, zdravog kruha. Kada se jede zdravi
kruh, materijalni dio rai ili penice se probavlja
propisno i zdravo u probavnom traktu. I kao posljedica
samo ono to je duhovno u rai ili penici dolazi u glavu,
gdje pripada.
Ova vrsta znanja se nikada ne moe izvui iz prirodne
znanosti. Kada se stvari iskreno istrauju s obzirom na
njihovu duhovni kvalitetu, postaje oito da je u
modernom dobu ovjeanstvo ozbiljno povrijeeno
prekomjernom konzumacijom krumpira. Duhovna
znanost nalazi da je jedenje krumpira igralo veliku ulogu
u opem pogoranju zdravlja u zadnjim stoljeima. To je
grub primjer kako duhovna znanost moe istraiti
izvrsne rezultate prirodne znanosti uzimajui ih kao
osnovu za svoja istraivanja.
Ali postoji takoer jo neto. Svaka supstanca na svijetu
moe se istraiti da se odredi njena duhovna kvaliteta.
To je jedini nain na koji se stvarni lijekovi za bolesti
mogu otkriti. Tako duhovna znanost daje sasvim odreen
temelj i za medicinu takoer.
Duhovna znanost je samo nastavak prirodne znanosti;
ona nije nikako neto to odbacuje prirodnu znanost. I
osim toga, mi u duhovnoj znanosti imamo neto to
istrauje duhovno na znanstveni nain i prema tome ne
trai da ljudi jednostavno vjeruju stvari koje su kazane.
Stvari vjere su dakle zamijenjene znanstvenim
istraivanjem.
Treba takoer rei da u svim granama znanost stjee
odreenu koliinu znanja. ovjeanstvo se ne moe,
naravno, baviti znanstvenim detaljima, ali svaki

pojedinac bi trebao znati barem neto o esencijalnim

stvarima u svijetu.
elio bih vam rei neto to e vam pokazati koliko je
vano moi prepoznati kako duh stvarno djeluje. Godine
1773, naglo se u Parizu rairila glasina da je osobiti
uenjak odrati predavanje u izvjesnom uenom drutvu,
u kojem e dokazati da e se komet sudariti sa Zemljom i
unititi je. U tim danima se vjerovalo da se takva stvar
moe dokazati egzaktno i znanstveno. Dakle u to
vrijeme, u 18om stoljeu, kada je jo bilo veliko
praznovjerje, strana panika se rairila cijelim Parizom.
Ako itamo zapise o tome to se u to vrijeme dogaalo u
Parizu, nalazimo da je bio ogroman broj pobaaja: ene
su prerano raale iz istog straha. Ljudi koji su bili
ozbiljno bolesni, umrli su; drugi su od straha postali
bolesni. Bilo je strano uzbuenje irom Pariza jer se
znalo da e uen ovjek u predavanju objaviti nadolazei
sudar kometa sa Zemljom i kao posljedicu unitenje
Zemlje.
Policija koja je, kao to znate, uvijek oprezna
zabranila je predavanje, tako ljudi nikada nisu otkrili to
je profesor imao namjeru rei. Ali ipak je bila strepnja!
Sada moete pitati: Da li je profesor koji je elio odrati
predavanje imao pravo ili krivo?
Dakle, stvari nisu tako jednostavne. Jer otkada je
Kopernik predloio svoju novu teoriju o univerzumu, sve
je postalo stvar prorauna, i prorauni su u to vrijeme
vodili do slijedeeg zakljuka: Za Sunce se uzimalo da je
centar univerzuma; zatim dolazi Merkur, Venera, Mjesec,
Zemlja, Mars, i zatim planetoidi, zatim Jupiter, onda
Saturn. A onda kometi i njihove orbite. A sada promislite
na ovo: Zemlja krui i ovjek moe izraunati kada e
dosegnuti odreenu toku gdje e se pribliavati komet.
Bang! prema proraunima doi e do sudara. I u to
vrijeme, gospodo, stvarno bi se sudarili jedino to je
komet bio toliko mali da se u zraku razgradio! Ne ba u
zraku iznad Pariza, ve negdje drugdje. Proraun je bio
sasvim toan, ali strepnja nije bila utemeljena.
Godine 1832 pria je bila jo udnija. Jer tada je

izraunato da e komet bio je to komet Biela

presijecati orbitu Zemlje i proi sasvim blizu Zemlje. Taj
komet nije bio ba patuljak kao drugi, i po svoj prilici bi
bio opasniji. Ali je proraun zavrio sretno, jer je
pokazao da kada komet bude prolazio kraj Zemlje jo e
biti 13,000,000 kilometara daleko a to je barem neka
udaljenost, slaete se? Dakle nije bilo razloga za strah
da e Zemlja biti razbijena. Ali ak i u tom sluaju, ljudi
su u to vrijeme bili uzbunjeni, jer se nebeska tijela
meusobno privlae, i moglo se oekivati da e komet
uzrokovati velike konvulzije u oceanima i morima preko
sile gravitacije, i tako dalje. Nita se posebno nije
dogodilo bilo je, to je tono, openiti nemir u prirodi,
ali nita od posebnog interesa. Komet je bio udaljen
13,000,000 kilometara Sunce je trinaest puta
udaljenije dakle tada za Zemlju nije bilo tete.
U 1872, kada sam bio djeak i ivio s roditeljima na
maloj eljeznikoj stanici, u novinama smo uvijek itali:
Svijet e biti uniten! jer komet bi se opet trebao
pojaviti. Izvjesni kometi se uvijek vraaju, a ovaj bi, na
svom povratku, sada bio blie Zemlji i time opasniji. Ovaj
izvanredni komet je ve bio doao 1845/46 i ponovno
1852 ali se tada podijelio na dvoje! Svaka polovina je
zbog dijeljenja postala razrijeenija. I to se moglo
vidjeti 1872? Neto kao svjetlucava kia zvijezda
padalica!
Komet je zaista doao blizu ali se razdijelio i izbacio
razrijeenu tvar koja je dola dolje kao svjetlucava kia.
Svatko je mogao vidjeti, jer kada se takav ogroman niz
zvijezda padalica dogodi u noi, moe se vidjeti kako
dolaze s neba. A neki ljudi koji su to vidjeli vjerovali su
da je doao Sudnji dan. Opet je bila velika uzbuna.
Meutim, zvijezde padalice su se razgradile u atmosferi.
Sada pomislite na ovo: Da je komet ostao cijeli, naa bi
Zemlja loe prola godine 1872. Kao to sam rekao,
novine koje u dolazile na nau stanicu objavljivale su
skoro unitenje Zemlje. Astronomi su raunali vrijeme.
Prema znanstvenim proraunima to je bilo sasvim
ispravno. I stvarno se ne bi moglo izraunati koliko je
ljudi platilo doprinose svojim sveenicima da sigurno
budu oproteni od grijeha. U 1773 takoer, u Parizu,

otac-ispovjednik zaradio je dosta novca jer su ljudi eljeli

odrjeenje od svojih grijeha odmah!
Postojao je astronom koji se zvao Littrow koji je napravio
proraun vrijedan panje o tome to bi se dogodilo da su
stvari ostale kao to su bile godine 1832, to jest, da se
komet nije razdijelio kao to jest. U 19om stoljeu bio je
jo trinaest milijuna kilometara daleko od Zemlje, ali
svaki puta kada bi doao onda bi doao blie. Littrow je
sasvim tono raunao da e u rujnu 1872 biti opasnost
sudara kometa sa Zemljom. Da je komet onda dosegnuo
toku koju u stvari nije dosegnuo te godine do 27
studenog, to ne bi bilo pitanje kie meteora ve bi to bila
ozbiljna stvar. Takva stvar se doista dogodila. Littrow je
raunao da 1933 (sada smo u 1924), ako bi komet ostao
kakav je jo bio u 18om stoljeu, sudar bi bio neizbjean
i Zemlja bi bila unitena.
Raun je bio u dlaku toan. Ali komet nije ostao kakav je
bio! I tako su ve tada ljudi mogli rei: Komet je bio
milosrdan, jer da je jo bio vatren, 1933 bi pogodio
Zemlju na takav nain da bi se sva mora uzburkala od
ekvatora do Sjevernog pola i sva bi zemlja stradala. Da,
komet se razdvojio i izbacio tvar koja je za njega postala
preteka, u obliku meteorskih stijena koje nisu kodljive.
Dakle vidite, ivimo u vremenu kada moemo rei: Da taj
komet nije bio milosrdan, nitko od nas danas ne bi ovdje
sjedio! To je injenica. Ono to se konano dogodilo je
ovo: Komet vie ne izgleda kao komet, ali na one datume
kada bi se uobiajenim tijekom dogaaja pojavio, uvijek
je kia meteora. Postepeno kroz stoljea izbacio je svu
svoju supstancu. Uskoro vie nee biti vidljiv jer e
predati svoju supstancu univerzumu i Zemlji.
Ali sada vam elim pokazati drugu stranu ove stvari.
Oito je da se procesom ljudske evolucije ovjekove
duhovne sposobnosti stalno mijenjaju. Oni koji to ne
vjeruju jednostavno ne razumiju duhovnu evoluciju
ovjeanstva. Jer mislite na to: Sva naa moderna
otkria bila bi napravljena davno prije da je ovjek
posjedovao iste duhovne sposobnosti koje posjeduje
danas. U drevna vremena njihove duhovne sposobnosti

nisu bile manje, ali su bile drugaije. To sam vam

objanjavao na najrazliitije naine, takoer i u odgovoru
na pitanje o temi.
A sada se vratimo na komete. Komet o kojem sam
govorio nije jedini koji je bio dovoljno milosrdan da se
razdvoji i razgradi u kozmikom prostoru u pravo
vrijeme. Postoji veliki broj drugih kometa koji su
napravili isto. Mnogo praznovjerja je uvijek bilo
povezano s temom o kometima. Antropozofija pristupa
stvari na potpuno znanstveni nain.
Ali, to e se dogoditi ako se nastavimo razvijati u istom
smjeru u kakvom se danas razvijamo? Ljudi su sada tako
strano pametni! Samo usporedite dananjeg ovjeka sa
svom njegovom pameu, sa svime to je nauio u koli, s
nekim tko je ivio u 12om ili 13om stoljeu, kada je vrlo,
vrlo malo ljudi znalo pisati. Mislite na ovo: postoji divna
pjesma od Wolfram von Eschenbacha, koji je bio plemi u
13om stoljeu. On je sastavio pjesmu, ali nije znao
pisati, tako da je morao zvati sveenika kojem je
diktirao. A pjesma je bilaParsifal po kojoj je Wagner
skladao operu. Dakle vidite, u tima danima ljudi su imali
drugaije sposobnosti. Ne trebamo ii dalje natrag nego
u 12 il 13 stoljee. Tada plemi nije znao pisati. Wolfram
von Eschenbach je znao itati ali ne i pisati.
Te nae sposobnosti nisu nam dole gotove; one su
razvijane. I ako nastavimo sadanji nain ivota, kada
smo u dobi od sedam do etrnaest nakljukani svakakvim
znanstvenim znanjem postoji, naravno, i dobra strana
toga postepeno emo svi patiti od neega to je prije
bilo sasvim nepoznato a to danas tako prevladava. Svi
emo patiti od onog to zovete ivci, od bolesti
nervoze. To vam pokazuje da oni mudri lijenici u
etrdesetima prolog stoljea koji su tako "glupo"
vjerovali da ljudi nee moi ivjeti ako se sagradi
eljeznica, su bili iz znanja koje su imali uope i ne
tako glupi! Jer sve to su u to vrijeme znali uvjerilo ih je
da ako ovjek putuje vlakovima, konano postaje
potpuno nesposoban za rad, izgubi pamenje, iscrpi
nerve i postane nesiguran i nenormalno nespokojan.

Znanost njihova vremena opravdavala je njihova

uvjerenja. Nadalje, ono to su rekli bilo je tono,
potpuno tono.
Jednu stvar su ostavili iz svog izvjetaja. Ljudi su zaista
postali nervozniji. Vi sami, kada se s posla vratite kui,
niste sasvim kao ljudi tridesetih ili etrdesetih prolog
stoljea koji bi naveer jednostavno stavili svoje none
kapice i bili lagodni i prijatni bez ikakvog traga
"nervoze. Svijet se s obzirom na to sigurno promijenio.
Ali to je bilo to to ti lijenici iz Nuremberga u to
vrijeme nisu mogli znati? Nisu mogli znati da dok su uili
sve te stvari od njihove znanosti, komet je ve bio u
procesu razgradnje. I to je komet napravio? Dao nam je
meteore, finu kiu meteora. Umjesto sudaranja sa
Zemljom i lomljenja glava ljudi on predaje svu svoju
supstancu, a ta supstanca, svaki njen dio, u Zemlji je.
Svakih par godina komet daje neto Zemlji. I ljudi koji
ive samo sa znanou i koji nee priznati da Zemlja
prima neto iz kozmosa potpuno su glupi kao netko tko
bi kazao da kada osoba pojede komad kruha, on nije u
njoj. Oito, ono to nam komet daje je u Zemlji, ali
znanost to ne primjeuje. Gdje se, onda, to moe nai?
To ide u zrak, prelazi iz zraka u vodu, iz vode u korijenje
biljaka, iz korijenja biljaka u hranu na naem stolu.
Odatle prelazi u naa tijela. Mi jedemo ono to nam
komet daje stoljeima! To je, meutim, ve dugo
produhovljeno. Umjesto da komet Zemlji donese kraj
1933, njegova supstanca je dugo bila u Zemlji kao
sredstvo zemaljske prehrane, i to je lijek, kozmiki lijek:
to ublaava ivane probleme ljudskih bia.
Tu, vidite, imate komadi povijesti. Kometi se pojavljuju
vani na nebesima, i nakon nekog vremena nalaze svoj
put iz Zemlje u nas. Kroz to vrijeme njihova supstanca je
postala produhovljena.
Ovakve stvari igraju stvarnu ulogu u ljudskom ivotu.
Povijest se ne moe vie predstavljati ovako kako se
predstavlja od onih koji ele biti sitniavi; sada se mora
uzeti u obzir ono to se u svijetu dogaa duhovno. To je
mogue jedino kada se na svijet baci svijetlo preko

antropozofije. Moete rei: Oh, dobro, ivot svejedno ide

dalje. Sva ta stvar oko kometa pokazuje da nije bitno ako
smo glupi, i nema potrebe da se time gnjavimo! Premda
ljudi ele biti prosvijetljeni, u praksi su strano fatalni,
mislei da e sve u svijetu ii kao to bi i trebalo.
Dobro, moda ali postoji takoer i mogunost ili da se
prihvati prava znanost ili da se odbaci.
Sjeate se, gospodo, da godinama dajem predavanja
radnicima. I esto sam skretao panju na sjajno
predavanje koje je dao Lassalle 1863 naslovljeno
Znanost i radnici . Ne znam da li je jo raireno znanje
o tome, ali dok sam ja odrastao bio sam svjedok uspona
radnikog pokreta. Iz kue mojih roditelja u ranim
sedamdesetim prolog stoljea mogao sam kroz prozor
vidjeti prve Socijal demokrate jo su nosili velike
kape, demokratske kape hodajui u umu gdje su
imali svoje sastanke. Tako sam vidio sve stadije u
razvoju pokreta. U to vrijeme Lassalle je jo bio visoko
potovan; gdje god da se radniki skup odvijao, njegova
bista je bila pokazana. Danas su te stvari vie ili manje
zaboravljene, jer je od tada prolo pedeset godina. Tada
sam imao deset ili jedanaest godina, ali ve sam obraao
panju na to to se zbiva. Lassalle je odrao predavanje,
Znanost i radnici, otprilike osam ili devet godina ranije.
U njemu je naglasio da je znanost apsolutno krucijalna
za rjeenje cijelog radnikog problema i da su iz znanosti
radnici razvili socijalnu perspektivu do koje nije nitko
drugi doao. U izvjesnom smislu to to je rekao bila je
iznimno vana stvar.
Ali sada promislite to se od tada dogodilo. Pitam vas:
Da li ste zadovoljni? Moete li biti zadovoljni nainom na
koji se razvija problem radnika, s oblikom koji ima? Zar
nema mnogo pritubi na nain na koji su radnici
tiranizirani od njihovih sindikata i tako dalje? Te stvari su
u zraku i radnici su ih svjesni. Ali ono to on nije opazio
je odakle su doli takvi uvjeti. Odakle su doli? Odgovor
je da se odgovor na rjeenje za probleme radnika ne
moe nai bez znanosti. Prije, ti problemi su rjeavani
kroz religiju ili slino; danas se njima trebamo baviti
pomou znanosti. Ali to zahtijeva originalno znanstveno

razmiljanje kakvo se nigdje ne moe nai jer je panja

neprekidno usmjerena na materiju, a sama znanost je
isti materijalizam. Nita to je god sadrano u naim
socijalnim problemima nee biti rijeeno ukoliko znanost
opet ne postane produhovljena.
To bi se moglo dogoditi jedino kada bi znanost bila
spremna gledati duhovni element u svakoj pojedinoj
stvari bilo da je to krumpir ili komet. Jer jedino
duhovno znanje nam omoguava istraiti prave veze
meu stvarima. Prave povezanosti kod socijalnog
problema, takoer, mogu se otkriti jedino kroz duhovno
znanje. Te veze treba potpuno razumjeti; a kada tako
bude, vidjeti e se da su stvari koje su dovedene na
istaknuto mjesto preko marksizma, na primjer, bile
iznimno dobro zamiljene, ali temeljene na pogrenoj
znanosti. Pokazati u vam u kojem je to smislu bio
sluaj. Nita to je temeljeno na pogrenoj znanosti ne
moe stvarno napredovati.
Marksovi argumenti i prorauni su neuobiajeno lukavi,
neuobiajeno pametni, i ne mogu se nijekati, poto su
principi na kojima ih je temeljio oblik znanosti koji je
potpuno materijalistiki. Sve se poklapa, ba kao to se
poklapalo i astronomima koji su raunali da e se 1773
komet sudariti s Zemljom, ali se onda komet razgradio u
tolikoj mjeri da Zemlji nije natetio! (To je bio raniji, ne
kasniji komet.) Zakljuci do kojih je Marks doao
temeljeni su na jednako pedantnoj ali i jednako
nekompletnoj znanosti.
Jedna od njegovih kalkulacija je bilo slijedee. Rekao je:
Kada ovjek radi, on koristi unutarnje snage. Snage se
predaju njegovom radu i on je naveer umoran. Tijekom
dana on je koristio odreenu koliinu snage ili energije.
Naravno, radnik treba neto to e omoguiti da se
njegove snage obnove. Moe se precizno izraunati
kolika e plaa trebati radniku da obnovi svoje snage.
Da, ali prema tim tumaenjima Marksa, da li je itko
stvarno primio odgovarajuu dnevnicu za rad? Pitanje je:
Da li se dobije na takav nain? Oito, do sada nije na tom
polju napravljen veliki napredak, ali injenica je da se to

jednostavno tako ne moe jer premda je sama znanost

izvrsna, nije istinita.
Promislite na nekoga tko ne radi cijeli dan, nekog tko je
imuan. Moe ii u etnje, ili se premjetati iz jedne
fotelje u drugu i od jutra do veeri i on jednako koristi
svoje snage. Primijetio sam na radnikim koncertima da
su oni koji su cijeli dan radili bili mnogo manje umorni
nego dobrostojei koji cijeli dan nisu napravili nita. Ovi
su zijevali, dok su ostali bili svjei i veseli.
Vidite, u kalkulaciji postoji greka. Iskoritene unutarnje
snage u naem organizmu nisu one koje koristimo za
vanjski rad. Zato se prorauni ne mogu temeljiti na
znanstvenim temeljima. Cijeloj stvari treba pristupiti na
drugaiji nain; treba je temeljiti na unutarnjem
dostojanstvu ovjeka, na njegovim pravima kao ljudsko
bie, i tako dalje. Isto vrijedi i za mnoge druge sfere. I
posljedica je da je znanost, kakva se predstavlja do
dananjeg dana, odgovorna za stranu konfuziju misli,
za ignoriranje na socijalnom polju.
Duhovna znanost e pokazati kakva je prehrambena
vrijednost u krumpiru, kupusu, soli, i tako dalje. I tada
moete doi do toga to ljudsko bie treba da bi bilo
zdravo i napredovalo. Do toga moete doi jedino
duhovnom znanou, jedino na osnovu znanja koje dolazi
od duhovne znanosti. Zatim moete nastaviti sa
prouavanjem socijalnih problema. I tada e problem
radnika izgledati sasvim drugaije. Konano e se doi
do dublje osnove, jer e se sve u vezi s tim gledati sa
duhovnog gledita.
Ljudi danas jednostavno ne razumiju kako su stvari
povezane u ovome svijetu; vjeruju da sve ide samo po
sebi. Ali to nije tono. Ljudi moraju razumjeti kako se
stvari u svijetu stalno mijenjaju. A najvea nesrea,
moe se rei, je da je u ranijim vremenima ovjeanstvo
bilo praznovjerno a danas je znanstveno! Jer malo po
malo, praznovjerje se uvuklo u sami znanost.
Danas imamo prirodnu znanost koja je puna
praznovjerja. Ljudi vjeruju da kada im je stomak pun

krumpira, da su imali hranjiv obrok. Istina je da se

zdravlje njihove glave pogoralo, jer sama glava tada
treba postati probavni organ.
Dakle sa svim se problemima treba baviti na ovaj nain
da duhovni aspekt nije ignoriran kako je sada ve dugo
vremena. Treba biti ukljuen u svako razmatranje. U
ezdesetim i sedamdesetim prolog stoljea, ljudi su
govorili: Radnik treba znanost! i s pravom. Ali to mora
biti prava znanost. Tada nije postojala. Sada se moe
nai u duhovnoj znanosti, koja ima naziv, antropozofija.
Antropozofija odbija staviti teretna kola ispred konja
kako se ranije radilo. Staviti e duh ispred materije, gdje
pripada. Tada e ljudi otkriti stvari kakve zapravo jesu. I
nai e odgovarajue obrazovne metode. Postojati e
pedagogija koja e djecu obrazovati onako kako ih treba
obrazovati. O tome, veoma mnogo, zaista veoma mnogo
zavisi. I tada e ljudska bia nai svoje pravo mjesto u
drutvu.
U jednom satu, naravno, nisam mogao dati vie od
naznaka; ali smo ova predavanja tako uredili da svojim
pitanjima usmjerite ono to elite da govorim. Moda o
dananjoj temi na slijedeem sastanku trebam dalje
govoriti. Danas mogu samo postaviti temelje. Ali ste
barem neto mogli dobiti o tome kakav je cilj duhovne
znanosti.
Dakle opet emo se nai slijedee srijede.
Evolucija Zemlje i ovjeka i utjecaj zvijezda - 14. dio

Evolucija Zemlje i ovjeka i utjecaj zvijezda 14/14

Kako je nastao ovjek. Zemaljski ivot i zvjezdana
mudrost
Dornach, 24.rujna 1924
Rudolf Steiner: Dobro jutro, gospodo! elio bih dodati
par rijei o onome to smo zadnji puta razmatrali, a onda
e netko moda imati novo pitanje.

Pitanje koje je pitano u vezi ovjekova porijekla moe se

ispravno razumjeti i na njega odgovoriti jedino gledajui
unatrag na cjelokupnu evoluciju ovjeanstva. Primjedba
da su ljudi izvorno bili kao ivotinje, da su imali
ivotinjsku inteligenciju, i tako dalje, nije nita drugo
nego znanstvena bajka. To je u proturjeju s onim to
nalazimo u najranijim povijesnim vremenima, i to ak
premda u poetskoj formi ukazuje na postojanje velike
mudrosti meu ljudskim biima koja su ivjela za vrijeme
tih drevnih zemaljskih uvjeta. U to vrijeme ljudi nisu
osjeali nejednakost meu sobom kao to je osjeaju
danas. Osjeaj nejednakosti uvijek izlazi na povrinu u
epohi kada ljudi vie ili manje izgube stvarno znanje.
Samo promislite kako je u nekom periodu u drevnom
Egiptu robovlasnitvo bilo iroko raireno. Ali
robovlasnitvo nije uvijek bilo tamo; razvilo se u vrijeme
kada je ovjek bio izgubio pravo znanje o svijetu, izgubio
pravu znanost, i nije vie znano to je robovlasnitvo
znailo. I ako razmiljate inteligentno sigurno ete se
upitati: Zato se, na primjer, radniki pokret morao tako
energino pojaviti?
Naravno da je iskoio jer su uvjeti napravili da je to
neophodno, jer su ljudi osjeali da se stvari ne mogu
nastaviti onakve kakve jesu, i eljeli su privui panju na
to da uvjeti trebaju biti poboljani. Ono to je napravilo
radniko pitanje tako goruim problemom je injenica da
su industrija i sva razna otkria i pronalasci otili u
jednom odreenom smjeru. Prije irenja industrije,
oskudica nije bila tako surova. Zato je, onda, dolazak
industrije donio takvo breme na svojim tranicama?
Svaka razumna osoba e priznati, tih nekolicina ljudskih
bia koji ne ive u oskudici nazovimo ih, kapitalisti,
kako se obino nazivaju ne kreiraju tu oskudicu
namjerno radi istog zadovoljstva. Naravno, oni bi vie
voljeli da potrebe svih ljudskih bia budu zadovoljene.
Oito, to treba uzeti u obzir. Ali tada se postavlja drugo
pitanje: Zato nekolicina koja je dosegnula vodee
poloaje nema sposobnost promijeniti stanje tako da
potrebe masa budu zadovoljene?

Uvije je nekoliko voa u sindikatima o kojima svi ostali

zavise. Sve su se stvari razvile, sasvim je prirodno da
uvijek nekoliko koji vode, ali njima nedostaje jasni uvid. I
mase radnika osjeaju da tih nekoliko sami ne znaju to
treba napraviti. Postalo je oito, posebno nedavno, da
tih nekoliko ne znaju to bi trebali raditi. Dakle treba
rei: Sasvim oito neto nedostaje. A sa stajalita
duhovne znanosti, ono to nedostaje je znanje o
duhovnom svijetu. To znanje bi potvrdilo da je apsolutno
netono rei da na poetku su njihove evolucije ljudska
bia bila neinteligentna, tupa, a da su sada
prosvijetljena. To je danas openito miljenje a to
jednostavno nije istina.
Na poetku njihove egzistencije na Zemlji, ljudska bia
su posjedovala znanje ne samo o tome to je na Zemlji
ve takoer i o zvijezdama na nebesima. Razlog zato je
to znanje degeneriralo u praznovjerje esto sam o
tome govorio je taj da se, kako prijeme prolazi, te
stvari vie ne istrauju i stoga dolazi do
nerazumijevanja. Izvorno je bilo nairoko raireno znanje
o zvijezdama; danas jedino znanje o zvijezdama koje
postoji je ono koje o tome pravi kalkulacije. Ali nije u
stanju prodrijeti do njihove duhovne stvarnosti. Ako bi
bie koje ivi na Marsu znalo toliko o Zemlji koliko naa
obina svijest, naa obina znanost, zna o Marsu, bie na
Marsu bi vjerovalo da na Zemlji nema ni jedne due
dok u stvari na Zemlji ima milijardu do dvije milijarde
dua! Isto je i sa idejama koje ljudi imaju o zvijezdama;
zvijezde su u stvari pune dua samo razliitih dua.
Naravno da moete rei: Ali ne moemo vidjeti svjetove
zvijezda, tako se ne moe znati ili promatrati stanje
tamo. To je velika greka! Zato ovjek koji stoji ovdje
moe vidjeti tamo klavir? Jer su njegove oi tako
ustrojene da ga moe vidjeti. Njegove oi nisu tamo na
klaviru. Na potpuno isti nain kako duhovna znanost,
ili antropozofija, pokazuje ako se ljudsko bie ne
razvije samo od djeteta do nivoa na koji ga vodi moderno
obrazovanje, ve se razvije i dalje od toga, on e zaista
moi percipirati to je duhovno u zvijezdama, ba kao

to je to izvorno ovjeanstvo percipiralo. I tada e znati

da zvijezde imaju utjecaja na ljudska bia, svaka zvijezda
razliiti utjecaj. Ako se, na primjer, moe pokazati da
Mars ima utjecaj na razvoj gusjenica u hruteve
takoer se moe pokazati da sve zvijezde imaju utjecaj
na ovjekov duhovni ivot. Zaista ga imaju! Ali ovo
znanje o zvijezdama je potpuno nestalo a to je dolo
na njegovo mjesto?
U ranije vremena, kada bi ovjek pogledao na Mjesec,
znao je da od Mjeseca dolaze snage za svo
razmnoavanje na Zemlji. Ni jedno bie ne bi imalo
potomke da Mjesec na Zemlju ne alje snage
razmnoavanja. Ni jedno bie ili stvorenje ne bi raslo da
snage rasta nisu dole od Sunca. Ni jedno ljudsko bie
ne bi moglo misliti da snage miljenja nisu dole od
Saturna. Ali sve to ljudi danas znaju je brzina kojom s
Saturn kree, brzina kojom se kree Mjesec, i da li na
Mjesecu ima nekoliko ugaslih vulkana. Ne znaju nita
vie i ne ele znati nita vie. Jednostavno izraunaju
ono to ele znati o zvijezdama.
Ali sada se od svijeta zvijezda okrenimo svijetu ovjeka.
Na scenu je dola industrija. U dobu kada sve to ljudi
mogu sa zvijezdama je napraviti proraune, poinju to
isto raditi u domenu industrije. Ne rade nita osim misle
i raunaju, s rezultatom u kojem su potpuno zaboravili
na ovjeka. Tretirali su ljudsko bie kao da je ono samo
dio stroja. I tako je dolo do stanja koje danas
prevladava. Stanje nikada nee biti zadovoljavajue ako
ljudi samo kalkuliraju o tome kakvo bi stanje trebalo
prevladavati na Zemlji; trebali bi znati jo neto osim
toga. U tome je stvar. Ali onda treba priznati da se
ljudsko znanje iskvarilo u stranoj mjeri upravo u dobu
za koje se tvrdi da je prosvijetljeno.
Rekao sam vam da je na nedavnom skupu farmera
vladalo slono miljenje da se svi poljoprivredni
proizvodi desetljeima pogoravaju. Razlog za to
pogoravanje je to to se, s iznimkom nekih seljaka koji
se instinktivno dre djelia ranijeg znanja, nita u stvari
ne zna o radovima na farmi. Ali kako se takvo znanje

stjee? Zasigurno se ne moe stei kalkulacijom, znajui

da e ponovno biti pun mjesec za dvadeset osam dana,
ve jedino znajui, na primjer, kako snage Mjeseca rade
u plodnosti zrna, i tako dalje. To znanje je potpuno
zaboravljeno. Ljudi ak ne znaju to se dogaa u tlu na
njihovim poljima. I jo manje znaju to se dogaa u
svijetu ljudi.
Drutvena znanost ne proizvodi nita osim serija i serija
kalkulacija. Kapital, radni sati, dnevnice, samo su
izraunati brojevi. A kalkuliranje se ne dri ljudskog
ivota, ili zaista bilo kakvog ivota. Smjer modernog
doba je da sve samo treba biti izraunato. Umjesto da se
stvari kalkuliraju, trebaju biti prouavane i promatrane
onakve kakve zaista jesu, a to je jedino mogue ako se
najprije stekne znanje o zvijezdama. Danas, u trenutke
kada ljudi uju frazu, znanje o zvijezdama, odmah
kau: To je idiotski!
Znamo ve dugo vremena da zvijezde nemaju nikakvog
utjecaja. Ali tvrditi da zvijezde nemaju nikakvog utjecaja
na ono to se dogaa na Zemlji, to je, gospodo, stvarno
idiotizam! I posljedica je da nema preostalog stvarnog
znanja. To je stvarna injenica.
Uzmite kapital, na primjer: moe se izraziti u brojevima,
moe se izraunati i kakav je rezultat? Ako je kapital
samo stvar kalkulacije, onda nije vano tko posjeduje
kapital, bilo da je to jedan pojedinac ili svi zajedno. Jer
e rezultat biti nepromjenjiv.
Sve dok se ponovno ne budemo drali ivota tako da je u
sreditu nae brige ljudsko bie kao najvanija
stvarnost, dok drutvena znanost ne bude u stanju
napraviti bilo to efikasno, drutvena znanost zaista
nee biti sposobna neto napraviti.
Zato ja takoer elim rei i ovo: Pogledajmo do ega e
doi kroz antropozofiju. Ona je, naravno, jo na svom
poetku, i naravno ini se da je u mnogim pogledima
slina ostaloj znanosti. Ali ona e se postepeno razviti u
potpuno znanje o ljudskom biu. U domeni obrazovanja,
na primjer, ve je ustanovljena Waldorfska kola. Dok ne
dosegne taj stupanj antropozofska znanost se nee moi
efikasno primijeniti na socijalne probleme. Danas
moemo jedino shvatiti da trenutno svjetsko znanje nije

sposobno za efikasnu intervenciju u ivot; svugdje dolazi

do zastoja.
To je ono to sam elio dodati. Da li ste do sada
zadovoljni? (Da, da!) Naravno, mnogo toga se jo moe
rei, ali biti e jo prilika za razmatranje mnogih
aspekata teme.
Dakle sada, da li netko drugi, moda, ima pitanje?
Pitanje: Moe li se ita znati o ovjekovu podrijetlu?
Odakle je doao?
Dr. Steiner: To je pitanje o kojem su mnogi od vas koji su
due ovdje dosta od mene uli. Oni od vas koji doli tek
nedavno prirodno da su zainteresirani za ovakva pitanja,
dakle oni koji su ve uli moje odgovore moda e ih
eljeti uti opet.
Kada vidimo ljudsko bie kako se kree na Zemlji,
njegovo tijelo vidimo prvo i najistaknutije. Takoer
primjeujemo da ono misli i osjea. Ako gledamo
sjedalicu, bez obzira koliko ekamo, nee se poeti
micati jer ne moe upotrijebiti volju.
Opaamo da ljudska bia upotrebljavaju volju. Ali
openito govorei moe se rei da mi stvarno vidimo
samo tijelo.
I vrlo je lako doi do zakljuka da to tijelo ini cijelog
ovjeka. Nadalje, ako se tako vjeruje, mogu se nai
mnogi argumenti u prilog tomu. (Visite, u antropozofiji
se miljenja drugih ljudi ne mogu uzimati olako. Sva
gledita treba ozbiljno razmotriti.) I tako se moe
naznaiti, na primjer, da ljudi ako uzmu otrov i odmah ih
ne ubije mogu izgubiti sjeanje. Implikacija je da je tijelo
stroj i sve zavisi od rada stroja. Ako se krvni sudovi
rasprsnu u ovjekovu mozgu i krv pritisne ivce, takav
ovjek moe izgubiti ne samo sjeanje ve i svu
inteligenciju. Tako se moe rei da sve zavisi o tijelu. Ali
takvo razmiljanje ne dri vodu ako se temeljito ispituje.
Jednostavno ne dri vodu. Ako bi dralo, mogli bi rei da
ovjek misli s mozgom. Ali to se u stvari dogaa u

mozgu kada ovjek misli?

Dakle, stvarno istraivanje ljudskog tijela pokazuje da je
potpuno netono rei da kada ovjek misli, da se neto
konstruktivno zbiva u njegovu mozgu. Upravo suprotno,
neto je uvijek uniteno, srueno, kada misli. Supstance
u mozgu su slomljene, unitene. Tamo se stalno odvija
smrt u maloj mjeri.
Konana smrt koja se dogaa jednom i zauvijek znai da
je cijelo tijelo uniteno; ali ono to se dogaa odjednom
u cijelom tijelu kada ovjek umire takoer se odvija
irom tijela tijekom ivota, u usitnjenom procesu. ovjek
izluuje ne samo kroz organe za izluivanje, urin, izmet,
znoj, ve isto tako i na druge naine. Samo promislite
kako bi izgledala vaa glava da se nikada niste oiali! I
tamo se neto izluuje, takoer. I pomislite na kande
koje bi imali da nikada niste odrezali nokte! Ali ne samo
to: ovjek cijelo vrijeme odbacuje kou samo to ne
primjeuje. ovjek cijelo vrijeme odbacuje tvari. U
sluaju urina i izmeta proces nije toliko znaajan, jer
uglavnom sadri ono to je pojedeno, materijal koji nije
iao u cijelo tijelo, dok je ono to se izluuje u noktima
prolo kroz cijelo tijelo.
Recimo da uzmete kare i odsijeete nokat. Ono to te
sada odsjekli, uzeli ste, jeli prije sedam ili osam godina.
Ono to ste pojeli ilo je u krv i nerve i prolo kroz cijelo
tijelo. Za to je trebalo sedam ili osam godina. Sada to
odsijeete. Samo promislite o tijelu koje danas imate,
tijelu u kojem tu sjedite. Da ste tu sjedili prije sedam ili
osam godina, bili biste u sasvim drugom tijelu! Tijelo
koje ste tada imali odbaeno je, iznojeno je, odsjeeno je
s noktima, odsjeeno s kosom. Cijelo tijelo kakvo je
jednom bilo, otilo je s iznimkom kostiju i slino i
unutar perioda od sedam ili osam godina potpuno je
obnovljeno.
Tako se sada moramo upitati: Da li miljenje proizlazi od
stalne izgradnje tijela ili od stalnog cijepanja tijela? To je
vano pitanje. Ako u tijelu imate neto to dovodi do
previe izgradnje rei u, ako pijete jednu aicu

previe, ili ne samo jednu veina ljudi se moe snai

ali ako pijete dovoljno da znate da ste puni to se
onda dogaa, gospodo? Krv postaje vrlo aktivna i odvija
se strano brzi proces izgradnje. Kada se to dogodi,
kada krv postane previe uzburkana, ovjek gubi
svjesnost. Miljenje nije rezultat procesa izgradnje u
mozgu, ve procesa male, sitne destrukcije. Ako se u
ljudskom tijelu ne bi odvijali procesi cijepanja, ljudsko
bie jednostavno ne bi moglo misliti.
Dakle injenica je da miljenje ne dolazi iz nae izgradnje
tijela ve od stalnog ubijanja tijela dio po dio. To je zato
moramo spavati, jer tada ne mislimo. Ono to je
konstantno bilo unitavano preko naeg miljenja u snu
se brzo obnavlja. Dakle budnost i spavanje nam
pokazuju da kada mislimo, u tijelu se uvijek odvija smrt
u malom.
Ali sada zamislite na trenutak ne ovjekovo tijelo, ve
njegovu odjeu. Ako skinete svu odjeu niste, tono je,
prikladni za salu za crtanje, ali jo ste tamo, i moete
obui raznu odjeu. To je ono to ovjek ini kroz cijeli
svoj zemaljski ivot. Svakih sedam ili osam godina on
uzima novo tijelo i drugo odbacuje. Kod ivotinja postoji
jasna ilustracija ovoga: ako bi sakupili sve koe koje
zmija svake godine svue, vidjeli bi da je nakon
odreenog broja godina odbacila ne samo kou ve i
cijelo njeno tijelo. U naem sluaju, naravno, to nije tako
uoljivo! A to s pticama? One se mitare. to rade kada
se mitare? Odbacuju dio njihova tijela; u razdoblju od
par godina odbace ga potpuno, s izuzetkom kostiju. to
je onda preostalo?
Vi sami sjedite danas ovdje premda nemate nita od
tijela koje ste imali prije nekih osam godina. A ipak ste
tu, sjedite ovdje. Stvorili ste sebi novo tijelo. Dua,
gospodo, sjedi tu. Tu sjedi duh i dua. Duh i dua rade na
tijelu, stalno ga gradei. Ako hodate i naiete negdje na
veliku hrpu kamenja, znate da e se graditi kua;
sigurno neete pretpostaviti da je kamenje napokon
dobilo noge i samo e se lijepo smjestiti jedno iznad
drugog i od sebe izgraditi kuu! Dakle, toliko malo rade i

supstance nakupljene da se formiraju u tijelo.

Nae prvo tijelo primamo od majke i oca; ali to tijelo je
potpuno izbaeno, i nakon sedam ili osam godina imamo
novo. Ovo nismo dobili od roditelja; sami smo ga
izgradili. Odakle je dolo? Tijelo koje smo imali u prvim
godinama ivota dolo je od naih roditelja; bez njih ne
bi mogli imati tijelo. Ali ono to gradi drugo tijelo dolazi
iz duhovnog svijeta. Ne mislim na supstancu, ve na
aktivan princip, esencijalno bie, to je ono to dolazi iz
duhovnog svijeta. Dakle moemo rei: Kada je ljudsko
bie roeno, tijelo koje ima u prvih sedam ili osam
godina svog ivota dolazi od njegovog oca ili majke, ali
dua i duhovni entitet dolazi iz duhovnog svijeta. I
svakih sedam ili osam godina ljudsko bie mijenja svije
tijelo ali zadrava sve od sebe to je duhovno. Nakon
odreenog vremena tijelo je potroeno i ono to je prije
dolo u njega kao duh i dua sada se vraa u duhovni
svijet. ovjek dolazi iz duhovnog svijeta i vraa se u
duhovni svijet.
Moete vidjeti, to je takoer neto to je potpuno
zaboravljeno jednostavno jer su ljudi danas postali
nepromiljeni i ne prodiru u realnost stvari. Jednom kada
bi vidjeli kako se tijelo stalno obnavlja, shvatili bi da je
sila koja dovodi do obnove duevna sila koja radi unutar
tijela.
A sada, gospodo, to jedete? Razmotrimo razliite
namirnice koje ljudsko bie jede. Najjednostavnija od
svih supstanci je protein. Ne samo u jajima ve i u
raznim namirnicama, u biljkama takoer, postoji protein.
Zatim ovjek jede masti; jede ono to se zove
ugljikohidrati u krumpirima, na primjer i jede
minerale. Sve ostale supstance su kompozitne
supstance; ovjek ih jede; uzima ih u sebe. One dolaze
od Zemlje; one potpuno zavise od Zemlje. Sve to
uzimamo kroz usta potpuno zavisi od Zemlje. Ali mi ne
uzimamo stvari samo kroz usta; takoer udiemo, i
preko disanja uzimamo supstance iz zraka. Obino se
ovaj proces opisuje jednostavno govorei: ovjek udie
kisik i izdie ugljini dioksid kao da ne radi nita osim

udie, izdie, udie, izdie! Ali to nije cijela pria. Vrlo

fine, razrijeene supstance su sadrane u zraku kojeg
diemo. I mi ivimo ne samo na onom to jedemo ve i
hranidbenim supstancama iz zraka. Ako bi samo jeli,
nae tijelo bi morali vrlo esto mijenjati, jer ono to
jedemo je vrlo brzo transformirano u tijelu. Samo
promislite kako je muno za nekog kada se ne rijei onog
to je trebalo izluiti unutar otprilike dvadeset etiri sata.
Hrana koja je pojedena i zatim izluena prolazi kroz
rapidni proces. Da ivimo samo na onom to jedemo,
sigurno ne bi trebali sedam ili osam godina za zamjenu
naeg tijela. Zato to uzimamo vrlo delikatnu,
razrijeenu ishranu preko zraka, to je spor proces,
zamjena traje sedam ili osam godina.
Vrlo je vano znati da ovjek prima ishranu preko zraka.
Hrana koju jede koristi se, na primjer, za stalnu obnovu
glave. Ali hrana koju treba da bi, recimo, imao nokte ne
dolazi od onog to jede ve od supstanci koje povlai iz
zraka. I tako se hranimo jedenjem i disanjem.
Ali sada je stvarno vana injenica da kada uzimamo
prehranu iz kozmosa preko disanja, uzimamo ne samo
supstance, ve u isto vrijeme uzimamo element due.
Supstanca je u tako finom, razrijeenom stanju da u njoj
dua moe svugdje ivjeti. Tako moemo rei: ovjek
uzima tjelesne supstance kroz hranu; kroz disanje, ivi u
duevnom elementu. Ali to nije tako da mi svakim
udisanjem uzmemo u sebe djeli due i zatim svakim
izdisajem ponovno izdahnemo djeli due. U tom sluaju
bi uvijek odbacivali duu. Ne to je ovako: s prvim
udahom mi primamo duu u nas, i to je dakle dua koja
nam donosi disanje. S naim zadnjim dahom mi duu
oslobaamo tako da se moe vratiti u duhovni svijet.
I sada kada znamo ove stvari, moemo napraviti neke
kalkulacije. Veina vas ve zna to slijedi, ali ipak vas
moe iznenaditi. Ako istraite, vidjet ete da ljudsko bie
uvlai 18 udaha u minuti. Sada izraunajmo koliko puta
udie dnevno: 18 udaha u minuti, 18 x 60 = 1080 udaha
na sat; u 24 sata, 24 x 1080 = 25,920 udaha na dan.

I sada kalkulirajmo to moemo priblino koliko dana

ljudsko bie ivi na Zemlji. Zbog jednostavnosti uzmimo
72 godine kao prosjenu duljinu ljudskog ivota, i 360
dana u godini. 72 godine X 360 dana = 25,920 dana u
ovjekovu ivotu. I to je broj udaha ovjeka na dan!
Dakle moemo rei, ljudsko bie ivi onoliko dana u
ivotu koliko puta udahne u jednom danu.
Znamo da postoje jednodnevne muice i mogli bi
takoer biti bia od 1/18 minute! (Jer duina nije
esencijalna stvar.) Tako ako bi ljudsko bie umrlo svaki
puta kada udahne mogli bi rei: Udie duu unutra i
ponovno vani sa svakim dahom. Ipak ostaje ostaje
ivo 25,920 dana.
Sada uzmimo tih 72 godine kao jedan dah. Kako sam
prije rekao, s prvim udahom ljudsko bie udahne svoju
duu i sa zadnjim dahom je izdahne ponovno vani.
Uzevi da prosjeno ivi 72 godine, moemo rei: To
udisanje i izdisanje due traje period od 72 godine.
Uzevi da je taj period jedan kozmiki dan, opet moramo
pomnoiti 72 X 360 da dobijemo kozmiku godinu:
25,920! Ako ivot ljudskog bia uzmemo kao jedan
kozmiki dan, dobijemo kozmiku godinu: 25,920
kozmikih dana!
Ali taj broj ima jo jedno znaenje. Na 21 oujka, prvi
dan proljea, Sunce sada izlazi u konstelaciji Riba. Ali
izlazi samo jednom u tono odreenoj toci. Toka u
kojoj izlazi stalno se pomie. Prije oko pet stotina godina
nije izlazilo u Ribama ve u Ovnu, a jo ranije u Biku.
Dakle Sunce ini krug oko cijelog Zodijaka, konano se
vrativi u Ribe. U odreeno vrijeme izai e ponovno u
potpuno istoj toci, napravivi cijeli krug. Koliko Suncu
za to treba? Treba 25,920 godina da ide okolo i vrati se u
istu toku u kojoj e izai poetkom proljea.
Kada smo udahnuli 25,920 puta, kompletirali smo jedan
dan. Naa dua ostaje dok se dah mijenja. Kada smo
kompletirali 25,920 dana, bili smo budni koliko smo puta
i spavali. U snu, kao to znamo, ne mislimo, ne miemo
se, neaktivni smo. Tijekom sna na duh i dua su otili
na par sati u duhovni svijet; pri buenju ih opet

dobijemo natrag. Ba kao to putamo dah da ide vani i

vrati se 18 puta u minuti, tako u danu putamo duu da
ode i vrati se jedan put. Spavanje i budnost su, vidite,
jednostavno malo dui dahovi. Mi kratko diemo 18 puta
u minuti. Dulje disanje je nae spavanje i budnost. A
najdulje nae disanje je udisanje due i duha kada smo
roeni i ponovno izdisanje kada umremo. Ali postoji jo i
najdulje disanje od svih; jer mi idemo sa Suncem kako
kompletira svoj krug od 25,920 godina; idemo u svijet
zvijezda. Kada mislimo na duu, gospodo, upravo u tom
trenutku naputamo Zemlju i idemo u svijet zvijezda.
Dakle ovo je samo postavljanje temelja za odgovor na
pitanje koje je gospodin postavio. Samo promislite kakav
red i pravilnost prevladava u univerzumu ako stalno
dobijemo broj 25,920! ovjekovo disanje je ivi izraz
kretanja Sunca. To je injenica od ogromne vanosti.
Dakle poeo sam odgovarati na pitanje. nastaviti u
slijedee subote u 9 sati.
( u subotu nije bilo predavanja, ovo je zadnje predavanje
koje je mogao dati radnicima. )

Pripremio