DALAI lama

Savjeti o umiranju i boljem ivotu / Njegova Svetost dalaj-lama ; <preveo i priredio Jeffrey
Hopkins ; s engleskoga preveo Predrag Raos>. -Zagreb : Mozaik knjiga, 2004.
Prijevod djela: Advice on daying and living a better life.
ISBN 953-196-356-8
I. Lamaizam -- Temeljna naela
440618088
Njegova Svetost
dalaj-lama
Preveo i priredio dr. Jeffrev Hopkins

SAVJETI O UMIRANJU
i boljem ivljenju
S engleskoga preveo Predrag Raos
Mozaik knjiga

Svatko umire, ali nitko nije mrtav.

TiBETSKA IZREKA

Sadraj
Predgovor
1. Svijest o smrti
2. Osloboenje od straha
3. Pripremanje za smrt
4. Uklanjanje prepreka pred povoljnom smru
5. Osiguravanje povoljnih preduvjeta za smrtni trenutak
6. Meditacije u smrtnom asu
7. Unutranja graa
8. Jasno svjetlo smrti
9. Reagiranje na prelazno stanje
10. Osiguranje povoljnog ponovnog roenja
11. Svakodnevna razmiljanja o pjesmi
Dodatak

Predgovor
Tibet je poznat po svom dubokom pronicanju u dubine ljudskoga uma. Kao riznica
buddhistikog nauka, Tibet je dugo odravao tradiciju duhovnog vjebanja i uenja usmjerenu
na izraavanje tih dubokih stanja uma i njihovu primjenu za postizanje duhovnog napretka. Ja
sam pak svoje naukovanje o tim sustavima zapoeo koncem 1962. u Tibetsko-mongolskom
samostanu u New Jerseyju. Dok sam tako u tom samostanu ivio skoro pet godina, nauio sam
tibetski jezik, a uz to sam meditirao i izuavao iroku lepezu tema. To mi je omoguilo da, kad
sam se u ljeto 1968. vratio u samostan, uzmognem valjano ocijeniti velianstveno izlaganje o
raznim temama - kako velikim tako i malim - iz usta vremenog lame Kensura Ngawanga
Lekdena, ovjeka koji je 1959., kad su kineski komunisti provalili u Tibet, bio opat samostana
Tantra u Lhasi, prijestolnici te zemlje. Na svom je izlaganju lama nekoliko puta spomenuo
duboku knjigu o smrti to ju je donio sa sobom. Objasnio je kako je ta knjiga silno korisna kad
se pribliimo kraju ivota, i to zato to podrobno opisuje sve dublja umna stanja kroz koja
prolazi samrtnik, ali nam i govori kako da se za njih pripremimo. Zatim je dodao kako kroz iste
faze prolazimo i svakodnevno kad odlazimo na poinak ili se budimo iz sna, ba kao i kad
padamo u nesvijest, kiemo ili doivljavamo orgazam.
Ostao sam duboko zadivljen.
Ve sam po laminom kratkom izlaganju sadraja te knjige shvatio da je naa uobiajena
razina svijesti vrlo povrna u usporedbi s tim dubljim stanjima. Poelio sam o tome doznati
vie, pa ga zamolio da me uputi u taj tekst, ali je on to odloio za neku drugu zgodu. Napokon
sam 1971. krenuo, zahvaljujui Fulbrightovoj stipendiji, na nekoliko mjeseci izuavanja u
drutvu jednog od laminih tibetskih uenika, a koji je predavao u Njemakoj na Hamburkom
sveuilitu. Tu sam odsjeo u neemu to bi se najbolje dalo opisati kao veliki ormar. Prijatelj je
tibetskog uenjaka iznad prozora u ostavi napravio uzani leaj do kojeg su vodile ljestvice, a
ispod njega postavio siuni pisai stol. Jedne noi, na samom poetku mog boravka, u
uzbudljivom mi se snu pojavio lama i to u blistavom vlastitom liku ali sa est godina, i bez
oiljaka od boginja to ih je inae imao na licu kao odrasli ovjek. Stao mi je na prsa pa
izjavio: Vratit u se. Tada sam shvatio da je umro.
Produio sam za Indiju, u kojoj sam ostao preko godinu dana, i pritom posluao dva niza
predavanja Njegove Svetosti dalaj-lame, za mnogih se audijencija s njim uputao u duge
rasprave, dobivao od njega privatnu poduku, preveo njegov tekst o rastu vezanosti za svijet i
praznini, a osim toga i posluio kao prevodilac druini studenata koja je zatraila da ih primi.
Vrativi se u Sjedinjene Drave, otiao sam ravno u samostan u New Jerseyju, s namjerom da
pretraim stvari lame Kensura Ngawanga Lekdena i pronaem knjigu o umiranju.
I onda sam je na svoju radost i naao!
Proitao sam je i od dvojice lama zatraio tumaenje. Knjiga je na meni ostavila dubok trag.
Ona i povrne i duboke razine uma opisuje tako ivo da nam omoguuje zamiljanje kako, na
tom krajnjem putu preobraenja, sve dublje i dublje prodiremo u um. Shvativi da bi ta graa
mnogima bila dragocjena, upitao sam Njegovu Svetost dalaj-lamu bi li mogao napisati
komentar o jednom drugom tekstu na istu temu, naime o pjesmi to ju je u sedamnaestom
stoljeu napisao prvi panen-lama (a koju je ve bio prokomentirao autor knjige o umiranju
koju sam netom bio proitao). Izrazio sam miljenje da bi se tako dobila pristupanija knjige, i
dalaj-lama se s tim sloio.
Nekoliko su me dana kasnije pozvali u unutranji ured Njegove Svetosti, pa sam, opremljen
magnetofonom, sjeo pred njega. Njegova je Svetost, crpei pri tumaenju tog teksta iz irokog
dijapazona predaja i iskustava, razloila do ivih pojedinosti strukturu buddhistike dubinske
psihologije ba kao i sam proces umiranja i razdoblje od smrti do sljedeeg ivota. Pritom je
dalaj-lama opisao i kako uvjebani jogini izraavaju duboke razine svijesti potrebne za duevni
preobraaj. Dirljivim je rijeima govorio o vrijednosti stalne svjesnosti o vlastitoj smrti, o
tehnikama njezina postizanja, o svladavanju straha u trenutku smrti, a takoer i o onom
meustanju izmeu dva ivota te o pomoi drugim umiruima. Njegove su pouke sr ove
knjige.

Da bih u vama stvorio nekakvu predodbu o tome kakav je dojam kod mene tog dana stvorio
dalaj-lama, dopustite mi da citiram nekoliko biljeaka iz moje knjige Kultiviranje suuti
(Cultivating Compassion), gdje raspravljam o meditiranju o naravi stvarnosti:
Dalaj-lama vam savjetuje da se prepustite takvoj meditaciji o nekome ili neemu do ega jako
drite, ali tako da doivljaj praznine ne protumaite krivo, to jest kao obezvrjeivanje subjekta
- do njega ete i dalje jako drati, ali ete ga sad sagledati na drugi nain. U doba kad me je
poduavao o tome u svom uredu u Indiji, moj je doivljaj bio izvanredno jak. Jednoga
popodneva, dok sam ga promatrao preko pisaeg stola - a iza lea mu se irio niz prozora sunce se ve bilo spustilo prilino nisko nad dolinom Kangra. Predmet su naeg razgovora bile
faze umiranja - bilo je to duboko izlaganje dubljih razina uma, razina na kojima je izgraena
ne samo smrt, nego i sve svjesno iskustvo. Kad govori tibetski, dalaj-lama posjeduje
nevjerojatno snaan izraz - jer govori istodobno i vrlo brzo i vrlo jasno - pa na jednu temu
usmjeruje silno mnotvo razliitih uenja. Prizor je bio blistav zbog sjaja sunca preko itavog
jarko naranastog neba - kao na drugom stupnju etiri suptilne svijesti kroz koje prolazimo u
trenutku smrti. Osjeao sam se kao kod kue kao nikad u ivotu. Kad sam iziao iz njegove
sobe, zatravio me pogled na zasnijeeni vrhunac iznad Dharmsale. Krenuo sam prema svojoj
sobi smjetenoj nie na obronku, pa preao preko mjesta gdje je i s druge strane pucao
pogled na brdo. Prostor je izmeu dvije planine ispunila duga, tvorei potpuni krug. Bilo je to
neto zapanjujue! Nekoliko dana kasnije, ba kad sam odlazio s posljednje poduke kod dalajlame, spremajui se na povratak u Sjedinjene Drave, u trenutku kad sam stigao do vrata, on
mi je rekao: To je kao san. Nato ja: to to? To je kao san, odgovorio mi je on. ak i u
tom najivljem i najdragocjenijem razdoblju ivota, on me natjerao da razmiljam o praznini
tog dragocjenog doivljaja. Praznina ne ponitava pojave; ba naprotiv, ona je sasvim spojiva
s djelatnou, ba kao i s prihvaanjem drutvenih vrijednosti.

Djelovanje dalaj-lamina nauka

Nauk dalaj-lame prepun je pojedinosti o samom procesu umiranja, ali i praktinih savjeta.
Kroza nj sam stekao mnoge predodbe o postupnom uruavanju svijesti, te nauio mnogo
toga to e se kasnije pokazati vrlo korisnim.
Dok su mi se otac i mati odmarali u svojoj malenoj zimskoj kuici na Floridi, otac je doivio
modani udar. Imao je tada osamdeset i jednu godinu. Ja sam u tom trenutku bio daleko, ak u
Vancouveru, gdje sam predavao na Sveuilitu Britanske Kolumbije, zbog ega sam u tom
gradu i ostao kad su moja tri brata otila na Floridu posjetiti bolesnoga oca. Svi smo doivjeli
veliko olakanje kad se otac digao iz komatoznog stanja, pa se ak i vratio kui. Pa ipak, kad
sam nekoliko tjedana kasnije, poto su braa otila, stigao i sam, otac se ve bio vratio u
bolnicu, i opet u komatoznom stanju.
Jednog je dana, leei tako na leima, otvorio oi. Okrenuo se prema meni, pa smo zapoeli
blagi razgovor. I tako mi je u jednom trenutku, s bolnim odsjajem u oima, rekao: Ne bi mi
vjerovao kad bih ti ispriao to se sve u ovoj bolnici zbiva. Upitao sam se to je time mislio
rei, a pogled mi je odlutao do televizora na dnu njegova kreveta. Davala se nekakva vrua
bolnika sapunica, a onda sam opazio i da mu je bolnica na jastuk stavila maleni zvunik. Dok
je leao u komi, sluao je sve te programe! Nakon nekog sam mu vremena rekao to je
zapravo izvor tih njegovih ideja, pa mu onda i iskljuio zvunik, jer sam se prisjetio dalajlamina nauka kako je, kad se ponemo bliiti smrti, najvrjednije od svega imati nekoga tko e
te podsjetiti na kreposne misli.
Nekoliko dana kasnije oevo se stanje prozlilo, pa je potonuo u duboku komu. Posjetivi ga
jedne veeri, otkrio sam da su ga premjestili u drugu sobu. Ovaj je put iz televizora tretao
nekakav kviz. elio sam ga iskljuiti, ali mi je sestra rekla da taj kviz jako voli jedan skoro gluhi
bolesnik u susjednom krevetu. Smeteno sam sjeo na dno oeva kreveta i upitao se to sad.
Televizor je zagrmio pitanje o brodu koji je potonuo na puini, pa sam pomislio da bih sad
mogao bar zapoeti razgovor s onim drugim bolesnikom. Znate li kako se zvao taj brod?
viknuo sam. Kad se na njemu nije pomaknuo ni jedan mii, shvatio sam da je i on u
komatoznom stanju. Ali se moj otac uspravio u postelji i rekao: Andrea Dona. Bio je lucidan,
i sve je to sve vrijeme sluao!
Iskljuio sam TV, a onda smo zapoeli lijep razgovor. Bio je opet onaj stari, sa svime
zadovoljan. Zatraio je krekere i mlijeko, i sestra mu ih je donijela na posebno njean nain.

Neko smo vrijeme tako avrljali, a kad sam odlazio, upitao sam ga: Da pozdravim mamu?
A to misli, odgovorio mi je veselo.
Sutradan su rano ujutro majku nazvali iz bolnice i javili joj da je otac noas umro. Kako mi je
bilo drago da je pred smrt doao k svijesti i da mu se vratilo dobro raspoloenje. I da je
televizor utio.
Mrtvog su oca ostavili u njegovoj sobi, samog. Stigao sam i, prisjetivi se da ne smijem
uznemiravati tijelo, sjeo i ostao tako sjediti bez rijei jer nisam poznavao njegov vokabular
vjere. Osjeao sam da ga ve samim time to sam tu podupirem na njegovu putu.
Godinu dana kasnije mati mi je vjerojatno doivjela modani udar. Nazvala je mog brata Jacka
i enu mu Judy. Jacka nije bilo kod kue, a kad se javila Judy, mati je rekla kako se osjea
strano loe, da je jako boli glava, te nastavila govoriti sasvim zbrkano. Rekla je da je hvata
nesvjestica i da joj nije dobro. A onda joj je glas zamro. Budui da mati nije spustila slualicu,
Judy je odjurila u susjedstvo i nazvala hitnu pomo. Poslije toga su majku u bolnici triput
vraali s vrata smrti, i svaki se put muila u elji da neto kae. Videi je kako se tako
nesuvislo bori za rije, prisjetio sam se kako je dalaj-lama govorio o potrebi za prijateljskim
savjetom koji e dozvati kreposni stav, pa sam priao njezinu uzglavlju. Znao sam da je duh
za nju rije od posebnog znaenja, pa sam joj rekao: Mama, to sam ja, Jeff. Doao je trenutak
duha. Ona se smjesta smirila i prestala se batrgati. Njeno sam ponovio: Doao je trenutak
duha. Nekoliko je dana kasnije mirno preminula.
Kad su mom roaku Bobbvju dijagnosticirali tumor na mozgu, on je o svojoj bolesti nadugo i
nairoko razgovarao s mojim bratom Jackom, i ovaj ga je upitao bi li jo to elio uiniti dok je
jo aktivan. Bobby mu je odgovorio: Volio bih da se rodbina sastane, pa da priamo prie o
djedu. Moj je djed po ocu bio ljudina, te je titio svoju obitelj, farmu, crkvu i sve mu blisko na
ustar, pa i aljiv nain. I tako nas je Jack sve skupio, svih nas etrnaestero. Svi smo znali daje
Bobby na samrti, i nismo se pretvarali da nije tako, ali zbog toga nismo bili ni ucviljeni. Veina
je od nas priala urnebesne prie, koje sam i snimio na video.
Bobbvjeva me sestra Nancy nazvala i upitala za savjet o tome to da radi kad se priblii
trenutak smrti. Pobrini se da nitko oko njega ne plae i ne narie, odgovorio sam joj. Sve
neka bude vrlo jednostavno. Iskljui televizor. Neka se ljudi dou pozdraviti prije poetka
kraja.
Na Bobbvjev predzadnji dan, sva je rodbina gledala videozapis svog sastanka, i dobro se
zabavila. Bobby je umro sutradan, u tiini i jednostavnosti.
Dalaj-lama savjetuje da nas, kad nam se priblii kraj, podsjete na nae meditacije, pa ma
kakve da bile. Mi drugima ne moemo nametnuti nae nazore, kao ni nivoe svijesti vie od
onih koje oni mogu svladati. Kad je moj prijatelj Raymond doznao da umire od AIDS-a, on i
njegov deko upitali su me to da uine. Prisjetio sam se smrti roditelja, pa i vlastite
paraliziranosti zbog Lvmeove bolesti a od koje sam skoro umro, pa shvatio da i dugo poto
izgubimo sposobnost komuniciranja s drugim ljudima, ipak jo moemo ivjeti jakim i lucidnim
unutranjim ivotom. Za te sam izvanredno teke bolesti u sebi ponavljao mantru
to sam je recitirao kroz skoro trideset godina. Otkrio sam da unato tome to sam
nesposoban komunicirati s drugima, ja ipak i dalje mogu ponavljati mantru s uobiajenom
lucidnou. Povremeno sam pokuavao neto rei, ali to nisam i uspijevao. No unato tom
neuspjehu, ipak se nisam brinuo. Znao sam da bih time jako pogrijeio. Samo sam i dalje
ponavljao mantru, i to me smirilo.
Povodei se za vlastitim iskustvom, posavjetovao sam Raymondu da izabere izreku koju e
stalno ponavljati. On je izabrao kiticu od etiri stiha Josepha Goldsteina:
Neka se ispunim prijaznom ljubavlju. Neka mi bude dobro. Neka me ispuni spokoj i mir. Neka
budem sretan.
Pomislio sam kako je to to je izabrao moda malo predugako, ali sam ipak znao da e to za
nj biti sasvim u redu, zato to je poelio ba to.
Raymond je vjebao svoju mantru. Njegov mu ju je partner stavio u plastini okvir kraj
uzglavlja, pa kad bi Raymond okrenuo glavu, opazio bi je i to bi ga podsjetilo da je ponovi.
Kasnije, kad se Raymond vratio iz bolnice da umre kod kue, postupno se poeo povlaiti u
sebe, jer je najprije izgubio dar govora, pa sposobnost pokazivanja rukom, te napokon i
sposobnost i najmanjeg pomicanja. Pa ipak, kad bih uao u njegovu sobu, pa sjeo na pod do

njegove postelje i rekao: Neka se ispunim prijaznom ljubavlju, lice bi mu se ozarilo a oi

pomaknule ispod sputenih vjea. Upalilo je!

Prvi panen-lama
U ovoj knjizi, pri tumaenju pjesme od sedamnaest kitica prvog panen-lame, Njegova
Svetost dalaj-lama crpi iz irokog spektra indijske i tibetske pismene i usmene predaje. Dalajlama razmotava smisao tih kitica, obraujui ih jednu po jednu, pa nam potanko izlae faze
umiranja, ono prelazno stanje izmeu dva ivota, kao i ponovno roenje, sve vrijeme na vrlo
dojmljiv nain opisujui praktinu primjenu tih spoznaja.
Pjesma koja tvori srce ove rasprave nastala je u sedamnaestom stoljeu. Svijest su o njezinoj
vanosti i relevantnosti prenosili redovnici i laici u Tibetu, a danas i u itavom svijetu.
Predmnijevati, meutim, da se ona moe prouavati, kao i da se nad njom moe meditirati,
znailo bi biti slijep na trenutni poloaj religije u Tibetu, na prilike u kojima ivi panen-lama,
kao i na stalne napetosti izmeu Tibeta i Kine.
Zbog toga bih volio prikazati povijest naslova dalaj-lama i panen-lama, kao i slijed
inkarnacije autora te pjesme, to jest panen-lama. Kao to bih volio i raistiti nekoliko
nejasnoa o prilikama u Tibetu i razmotriti sadanju inkarnaciju panen-lame koja trenutno
ivi u kunom pritvoru u Kini.
Sredinom trinaestog i poetkom etrnaestog stoljea, Tsongkhapa Losang Drakpa je u Tibetu
stvorio spiritualnu tradiciju zvanu Geluk, poznatu i pod imenom kole ute kape. Oko 1445.
Tsongkhapin je uenik Gendun Drup sagradio veliki samostan, takozvani Tashi Lhun-po (Brdo
sree) u Shigatseu, u pokrajini zapadno od tibetske prijestolnice Lhase. Genduna Drupa e
naknadno nazvati prvim dalaj-lamom, i to kad Sonam Gyatso (1543.--1588.), njegova trea
inkarnacija po redu, 1578. od svog mongolskog zatitnika i sljedbenika Altan-kana primi ime
dalaj (stoje zapravo mongolski prijevod rijei Gyatso, a koja znai ocean).
Gendun Drup je osim toga od svog uenog tibetskog suvremenika Bodonga Choklaya
Namgyela primio jo i ime panchen, i to kad je uspio odgovoriti na sva njegova pitanja.
Panchen znai veliki uenjak, a rije potjee od sanskrtskog pandita to znai
uenjak, kao i tibetske rijei chen po koja znai velik. I kasnije su opate samostana
Tashi Lhunpo, a koji su bili birani na odreeni rok, takoer redom nazivali panen.
U sedamnaestom je stoljeu peti dalaj-lama samostan Tashi Lhunpo predao svom uitelju
Losangu Chokviju Gyeltsenu (1567.-1662.), njegovu petnaestom opatu. Njega su pak, kao
glavara samostana, zvali panen. Kad je, meutim, Losang Chokvi Gveltsen umro, peti je
dalaj-lama objavio da e se njegov uitelj ponovno pojaviti kao prepoznatljivo dijete i
nasljednik, pa je tako njegov niz inkarnacija zadrao naslov panen-lama, a one su same
postale opatima samostana Tashi Lhunpo. Tako se naslov panen-lama prestao stjecati
izborom na odreeni rok i prenio se na slijed reinkarnacija.
Od tada je u Tibetu zavladao obiaj da dalaj-lama i panen-lama jedan drugom u razliitoj
mjeri priznaju nasljednike. Dalaj-lama je opi duhovni i svjetovni voa Tibeta, dok je panenlama voa onog podruja oko Shi-gatsea. Povijest stjecanja naslova dalaj-lama i panen-lama
podriva smijene tvrdnje trenutnih kineskih vlasti da ti naslovi na neki nain upuuju na
njihovu podlonost Kini.
Ti su naslovi potpuno autohtoni. Da bi podupro svoje pretenzije na legitimnost, Peking ukazuje
na to da panen-lamu zovu erdini. To je, meutim, mongolska rije koja znai dragocjeni
dragulj, te predstavlja poasni naslov zajedniki mnogim mongolskim lamama. Sto se pak
tie naslova panen-lame, njega je 1731. dodijelio car Kiang-shi, Mandurijac koji je u to doba
vladao Kinom.
Ne smijemo smetnuti s uma da su Kinom u raznim razdobljima njezine povijesti vladali stranci
iz Mongolije i Mandurije, ba kao i Kinezi iz dinastije Han. Poetkom dvadesetog stoljea
doktor Sun Yat-sen, utemeljitelj moderne Kine, zalagao se za krivotvorinu, to jest za ujedinjeno
Srednje Kraljevstvo koje bi obuhvaalo Manduriju, Mongoliju, Istoni Turkestan, Tibet i Kinu.
Godine je 1911., meutim, ak i on rekao da su poslije pobjede nacionalistike revolucije nad
dinastijom Manchu, Kinu u dva navrata zaposjele strane sile - najprije Mongoli a zatim
Mandurci. I Mongoli, i Mandurci, i Kinezi iz dinastije Han smatrali su Tibet stranom zemljom
ak i kad bi se povremeno, kao moni susjed, njihovo carstvo upletalo u poslove Tibeta. Osim
toga moramo biti svjesni toga da je u osmom stoljeu Tibetsko Carstvo sezalo sve do kineske

prijestolnice Ch'ang-ana, to jest dananjeg Xiana. Stoga bismo, u sluaju da iz povremenih

zadiranja u neku zemlju slijedi da ona pripada agresoru, mogli isto tako tvrditi i da Kina
pripada Tibetu.
Peking nastoji legitimirati svoju vlast u Tibetu osiguranjem kljune uloge u priznavanju vanih
lama tog podruja, meu kojima su najistaknutiji dalaj-lama i panen-lama. Oajnika
nastojanja Pekinga da stekne nekakvu prividnu relevantnost u tibetskim vjerskim poslovima
odrazila se i u nizu dogaaja povezanih s nedavnim identificiranjem jedanaestog panenlame. Da bi daljnje izlaganje bilo jasnije, budi mi doputeno da ukratko izloim postupak
potrage za uzvienom reinkarnacijom.
1. Kroz itavu se zemlju provodi potraga za posebnim znakovima koji prate roenje djeteta,
za majkama s neobinim snovima i za djecom obdarenom posebnim, a nesteenim znanjem.
2. Analiziraju se nebeski znakovi. Tako se primjerice poslije smrti prethodnog dalaj-lame na
istoku pojavila duga, pa time uputila na ponovno roenje u istonom dijelu zemlje. A onda su
se s istone strane relikvijara preminulog dalaj-lame pojavila dva predmeta visoka jednu
stopu i nalik na kljove. Poto je potraga pronala sljedeu inkarnaciju, u otvorenom je
amfiteatru, u kojem nauavaju dalaj-lame, usred zime procvalo cvijee, a stanovnici su Lhase
spontano zapjevali melodiju s imenom njegovih roditelja. (Mnogi takvi znakovi u prvom
trenutku prou nezapaeni, pa ih shvate tek naknadno.)
3. Trai se savjet od nadnaravnih izvora znanja. Na jezero jugoistono od Lhase, poznato po
tome to izaziva proroka vienja, alje se redovnika druina. U sluaju je sadanjeg dalajlame ona u jezeru ugledala sliku samostana u njegovu zaviaju, ba kao i sliku njegove kue.
Osim toga je ugledala i tri slova: A, Ka, Ma, koja su uputila na pokrajinu (A kao Amdo),
samostan (Ka kao Kumbum) i osobno ime dalaj-lamino (Ma, to znai ensko, budui
da je dalaj-lama kao dijete nosio ensko ime, jer se zvao Boica Dugog ivota).
4. Izvodi se gatanje i to vrenjem zdjele u kojoj se nalaze kuglice od tijesta s imenima finalnih
kandidata, pri emu napokon izvrte jednoga od njih.
5. alju se druine preruenih tragaa kojima je zadaa provjeriti posjeduju li kandidati neka
izvanredna znanja, a i da utvrde znaju li prepoznati stvari i pojave iz ivota prethodnoga lame.
Tako je sadanji dalaj-lama uspio u jednom od preruenih lanova druine prepoznati
redovnika-slubenika, a u drugom redovnika iz samostana Sere. Osim toga je morao izabrati
izmeu dvije brojanice, dva malena ritualna bubnja i dva tapa za etnju.
Ve je i sama pomisao da bi se materijalistike komunistike vlasti upletale u takav religijski
postupak upravo smijena, no dogodilo se upravo tako, kao to se vidi i iz dogaaja povezanih
s identificiranjem sadanjeg panen-lame.
KRONOLOGIJA IDENTIFICIRANJA JEDANAESTOG PANEN-LAME
1984.: Kineske komunistike snage, koje su 1950. provalile u Tibet, da bi do 1959. zaposjele
sve njegove dijelove, objavljuju kako e Tibetancima dopustiti da trae inkarnacije visokih
lama.
1987.: Kineske vlasti osnivaju u Pekingu posebnu kolu za reinkarnirane lame eda bi stvorile
rodoljubive lame, kojima e na srcu biti jedinstvo domovine.
28. sijenja 1989.: Deseti panen-lama umire u pedeset i prvoj godini ivota u samostanu
Tashi Lhunpo u Shigat-seu u Tibetu, i to samo etiri dana po izricanju poruke u kojoj kritizira
kineske vlasti te veli: Od kineske je vladavine u Tibetu bilo vie tete nego koristi. On je
ostao u Tibetu i poto je iz njega u oujku 1959. pobjegao dalaj-lama, te je za Kulturne
revolucije bio devet godina i osam mjeseci muen po zatvorima zato to je sroio izvjetaj
otro kritian prema kineskoj politici u Tibetu. (Poslije njegove smrti uporno se ponavljaju
glasine da su ga otrovali.) Istoga dana dalaj-lama predlae slanje u Tibet deseterolane
religijske delegacije koja e se pomoliti u samostanu panen-lama.
Veljaa 1989.: Kineski premijer Li Peng objavljuje kako strancima - to e rei Tibetancima u
egzilu - nee biti doputeno uplitanje u proceduru izbora.
1989. kolovoza: Kineske vlasti objavljuju plan u pet toaka, a koji obuhvaa potragu, izbor i
priznavanje panen-lama. Taj je plan rezultat kompromisa s upravom samostana panenlame, te sadri i kategorini zahtjev kineskih vlasti da u tom procesu bude i lutrija, te da one
preuzmu konanu javnu potvrdu. Istraivaki odbor postavlja Peking, a vodi ga Chandrel
Rinpochav, opat samostana panen-lama, a za kojeg se zna da surauje s Kinezima.

21. oujka 1991.: Dalaj-lama, posredstvom svoje ambasade u New Delhiju, informira kineske
vlasti da bi elio pomoi pri traganju za reinkarnacijom panen-lame, i to odailjanjem
delegacije na jezero prorokih vienja jugoistono od Lhase.
Lipanj 1991.: Tri mjeseca kasnije kineske vlasti odgovaraju da nema ba nikakve potrebe za
uplitanjem.
17. srpnja 1993.: Glava tragake druine Chadrel Rinpochay, postavljen od kineskih vlasti,
alje dalaj-lami rtvene prinose i pismo o reinkarnacijama panen-lame. U njemu mu
objanjava da je redovnika druina obila dva jezera i dobila potvrdu da se panen-lama
reinkarnirao.
5. kolovoza 1993.: Dalaj-lama alje, posredstvom kineske ambasade u Delhiju, odgovor
Chandrelu Rinpochavu, te ga poziva da mu u posjet u Indiju poalje delegaciju s kojom bi
raspravio o traganju za reinkarnacijom. Na ovo pismo ne dobiva odgovor.
17. i 18. listopada 1994.: Dalaj-lama, na privatnom sastanku s nekim Kinezom, tijesno
povezanim s kineskom vladom, veli kako jo od 5. kolovoza 1993. eka odgovor na svoje
pismo Chandrelu Rinpochavu. Pritom istie koliko je vano da traganje za reinkarnacijom bude
u skladu s tradicionalnim vjerskim procedurama.
Sijeanj 1995.: Spomenutog Kineza u dva navrata podsjeaju na taj razgovor.
Travanj 1995.: Kineske vlasti objavljuju nove zakone o traganju, odabiranju i odobravanju
inkarnacija visokih lama.
14. svibnja 1995.: Poslije intenzivnog analiziranja preko tridesetoro djece i primitka etiri
prorotva iz proroita, kao i poslije devet gatanja, meu kojima je bio i ritual s kuglicama od
tijesta, dalaj-lama i formalno priznaje estogodinjeg djeaka Gedhuna Choekvija Nyimu,
roenog 25. travnja 1989. u okrugu Lhari u Na-gchuu, u Tibetu, za jedanaestog panen-lamu.
Taj se datum poklapa s povoljnim trenutkom u kalendaru nauka Kota vremena, trenutkom s
kojim panen-lama stoji u posebnoj vezi. Dalaj-lama i delegacija Chandre-la Rinpochava
(postavljenog od Pekinga) u tome su suglasni.
15. svibnja 1995.: Slubena kineska novinska agencija napada izjavu dalaj-lame.
17. svibnja 1995.: Pekinke vlasti dre Chandrela Rinpochava i njegova pedesetogodinjeg
tajnika Jampa dvanaest dana u Chengduu, odsjeene od vanjskoga svijeta. Kineske vlasti
lamu-djeaka stavljaju u pritvor. Tako taj estogodinjak postaje najmlaim politikim
zatvorenikom na svijetu.
19. svibnja 1995.: U tibetskim se gradovima poinju pojavljivati plakati koji osuuju uplitanje
kineskih vlasti u izbor panen-lame.
21. svibnja 1995.: Kineske vlasti sazivaju zbor u tibetskim gradovima Lhasi, Shigatseu i
Negchuu te zabranjuju okupljanja vie od troje ljudi kao i svako javno raspravljanje o
reinkarnaciji panen-lame. U samostan Tashi Lhunpo ulaze partijski kadrovi i poinju seanse
preodgajanja, a redovnike pozivaju da kritiziraju Chandrela Rinpochava. Djeak lama i itava
njegova obitelj, ba kao i dva druga djeteta, bivi vodei kandidati, potom naprosto nestaju,
nakon ega javljaju da su ih preselili u Peking. U Lhasi se pak od svih vodeih ljudi u dravnoj i
vjerskoj hijerarhiji trai sudjelovanje na zborovima na kojima se osuuje izjava dalaj-lame.
24. svibnja 1995.: Hitna sjednica Kineske narodne savjetodavne konferencije objavljuje izjavu
u kojoj se dalaj-lamina izjava proglaava pravno nitavnom.
Svibanj 1995.: Yuluu Dawi Tseringu, vodeem tibetskom disidentu i bivem politikom
zatvoreniku, nareuju da se svaki drugi dan javlja na policiju.
11. lipnja 1995.: Kineske vlasti zatvaraju u Dingri Gyaru Tseringa Samdrupa, Chandrel
Rinpochaveva voditelja poslova, i to zbog sumnje da je komunicirao s dalaj-lamom.
12.-13. srpnja 1995.: Iz Shigatsea, sjedita samostana panen-lama, istjeruju strane turiste,
tako da ne vide demonstracije. Tibetance sprjeavaju u obavljanju vjerskih poslova u
samostanu panen-lame, pa im brane ak i pobono obilaenje hramova i vjerski obiljeenih
mjesta.
Nitko u javnosti danas ne zna gdje se nalazi djeak kojeg su prepoznali potraga iz njegova
samostana, dalaj-lama i panen-lama. Do danas, to jest 2002. godine, kineska vlada njega i
njegove roditelje ve sedam godina dri u zatoenitvu, a meunarodnim promatraima,
zabrinutim za njegovo stanje, brani pristup djeaku. U meuvremenu je pak voa potrage
Chandrel Rinpochay, to jest 2002., puten poslije sedmogodinjeg zatoenitva.
Uslijedio je upravo nadrealistiki niz dogaaja. Komunistika je kineska vlada naime
imenovala vlastitu potragu, te izjavila kako je otkrila pravog panen-lamu. Taj je proces budno
pratio i sam kineski predsjednik Jiang Zemin. Od vlasti odobreni nadomjestak, kojemu je sad
ve trinaest godina, dobio je istaknuto mjesto u kineskim novinama, gdje je bio prikazan kao

rodoljubivi uenjak sposoban da nadahne pobonou. Godine je 2001. taj od Pekinga

odobreni pseudo-dalaj-lama na turneji po razvijenoj istonoj obali izjavio: Ja sad duboko
razumijem veliinu Kineske komunistike partije i osjeam toplinu socijalistike obitelji voene
slavnom politikom Kineske komunistike partije.
Prijedlozi za razmiljanje
Zato su pekinke komunistike vlasti tom pitanju posvetile toliko truda? Zato da time svijetu
pokau kako i u spi-ritualnom ivotu nacije igraju kljunu ulogu, i time pribave legitimitet
svojoj invaziji na Tibet. One, osim toga, moda i pokuavaju otkrie novog panen-lame
objaviti ba na trinaestu obljetnicu proglaenja Autonomne pokrajine Tibet, kad je tako bio
nazvan teritorij koji je samo dio te zemlje. Dalaj-lama i delegacija iz samostana panen-lame
kojeg je zapravo bio postavio Peking, ipak su se sloili oko kandidata, pa je dalaj-lama objavio
i identifikaciju, i to nedvojbeno zato da ve unaprijed onemogui kinesko uplitanje.
Peking osim toga sasvim neosnovano tvrdi da je prethodni, kuominangki reim sudjelovao u
prepoznavanju dananjega dalaj-lame. To se, meutim, kosi s mnogobrojnim povijesnim
dokazima. Kad je 22. veljae 1940. bio okrunjen dalaj-lama, odnos je Tibetanaca prema
kineskom emisaru Wuu Zhongxinu bio isti kao i prema poslanicima iz Butana, Sikkima, Nepala
i Britanske Indije, i Kinez u tom poslu nije igrao nikakvu posebnu ulogu. Ku-omintang je iznio
apsurdnu tvrdnju da se djeak poklonio prema Pekingu i da ga je na prijestolje posjeo kineski
emisar. ak je i Ngabo Nawang Jigme, tibetski slubenik koji je bio na krunidbi i suraivao s
kineskim vlastima, a inae je dopredsjednik Stalnog odbora Narodnog kongresa, 31. srpnja
1989. o tome rekao: Mi, Komunistika partija, ne trebamo govoriti lai utemeljene na
kuomintankim laima. U isto je doba drug Chang Feng iz Ministarstva Ujedinjenog fronta,
izjavio: Ubudue neemo govoriti kako je Wu Zhongxin sudjelovao u obredu pri ustolienju
etrnaestog dalaj-lame. Danas se, meutim, Peking u oaju opet okrenuo kuomintankoj
krivotvorini. Znakovito je ve i to to, unato injenici da Tibet posjeduje velika samostanska
sveuilita koja se duboko bave svim filozofskim pitanjima, u tibetskom jeziku nikad nije
postojala rije za zemlju koja obuhvaa i Tibet i Kinu.
Politika dananjih kineskih vlasti prema Tibetu temelji se na nepotivanju i zanemarivanju
potreba i elja tibetskog naroda. To se mora promijeniti, i to tako da se Pekingu jasno stavi na
znanje da se svijet prema tom pitanju odnosi vrlo ozbiljno. Drave i nedravne organizacije
trebale bi izvriti pritisak na kineske vlasti da oslobode panen-lamu i ljude povezane s
njegovim otkrivenjem, te da mu dopuste kolovanje u njegovu samostanu i slobodu
putovanja. Ujedinjeni bi narodi trebali poduprijeti nastojanja dalaj-lame da pregovorima ishodi
sporazum o statusu Tibeta.
Tibetska kultura see daleko izvan Tibeta, te se protee od Kalmikih stepa uz Volgu (na
mjestu gdje se Volga ulijeva u Kaspijsko more) pa sve do Vanjske i Unutranje Mongolije,
sibirske republike Burjatije, Butana, Sikkima, Ladakha i dijelova Nepala. U svim se tim
podrujima buddhistiki rituali i skolastike rasprave vode tibetskim jezikom. S itavog su tog
golemog teritorija na kolovanje u Tibet, i to napose u prijestolnicu Lhasu i njezinu okolicu,
dolazili mladii, te se po okonanju studija obino vraali u domovinu (sve dok u mnogim od
tih zemalja nije dolo do komunistikog prevrata). To znai da tibetska kultura zauzima
sredinje mjesto na golemom podruju srednje Azije, te stoga njezino utrnue izaziva
dalekosene posljedice.
Ova bi nas knjiga morala podsjetiti na golemu riznicu Tibeta.
dr. Jeffrey Hopkins profesor tibetskih studija Sveuilite Virginia

SAVJETI O UMIRANJU

1. Svijest o smrti
Ba kao to tkalac
Tkajui stigne do kraja
Kad fine niti protjera kroz tkanje,
Ba tako ovjek proivi svoj ivota.
Buddha
Misao na smrt je neobino vana - to kontempliranje injenice da neemo dugo ostati u ovom
ivotu. Nismo li svjesni smrti, neemo znati ni iskoristiti ovaj ve dosegnuti ljudski ivot. To je
vrlo znaajno zato to, polazei od te spoznaje, moemo postii vane uinke.
Smrt ne analiziramo da bismo u sebi pobudili strah, nego da bismo znali cijeniti ovaj
dragocjeni ivotni vijek u kojemu moemo ostvariti toliko vanih duhovnih vjebi. Umjesto da
se bojimo, moramo razmiljati o tome kako emo, kad stigne smrt, izgubiti dobru priliku za
vjebanje. Tako e razmiljanje o smrti u nae vjebanje ucijepiti novu energiju.
Moramo prihvatiti istinu da smrt dolazi kao normalni dio ivota. Ili, kako bi to rekao Buddha:
Mjesto na kojem nas smrt ne bi doticala
Ne postoji.
Ne postoji u svemiru, ne postoji u oceanu,
Nema ga ni usred planine.
Prihvatimo li da je smrt dio ivota, onda emo se s njom, kada po nas doe, lake suoiti.
Kad ljudi duboko u sebi znaju da e smrt doi, ali namjerno izbjegavaju razmiljanje o njoj,
onda ne ine neto to se slae s prilikama, nego neto zapravo kontra-produktivno. Isto
vrijedi i ako starost ne prihvaamo kao dio ivota, nego je smatramo neeljenom te je u
mislima namjerno izbjegavamo. To nas dovodi do mentalne nespremnosti, pa kad starost
neizbjeno doe, onda nam bude jako teko.
Mnogi su ljudi tjelesno stari, ali se pretvaraju da su mladi. Ponekad kad se sretnem s
dugogodinjim prijateljima, primjerice izvjesnim senatorima u zemljama poput Sjedinjenih
Drava, znadem ih pozdraviti s Prijatelju stari, mislei time rei da se ve dugo poznajemo,
a ne da je sugovornik neizbjeno i tjelesno star. Pa ipak, kad to izreknem, neki me naglaeno
isprave: Ma nismo mi stari! Nego smo dugogodinji prijatelji. A zapravo su oni zaista stari s dlakama to im vire iz uiju, a to je ve jasan znak starosti - ali se zbog starosti osjeaju
nelagodno. A to je budalasto.
Kad razmiljam o ljudskom ivotu, obino uzimam da mu je najvea duina stotinu godina, to
je zapravo, usporedimo li ga s vijekom planeta, izvanredno malo. A to kratko postojanje treba
iskoristiti tako da drugima ne nanosimo bol. Svoj ivot ne smijemo posvetiti destruktivnim
djelima ve konstruktivnom djelovanju - i to barem u tolikoj mjeri da drugima ne inimo zlo
niti im stvaramo nevolje. Tako e na kratki, upravo turistiki boravak na planetu imati smisla.
Ako turist nakratko posjeti neko mjesto i pritom ljude izgnjavi, uinit e neto zaista budalasto.
Ali ako kao turisti za svog kratkog boravka druge razveselimo, postupit emo mudro; kad
poslije odemo na drugo mjesto, i sami emo zbog toga biti veseli. Ali ako im budemo stvarali
nevolje, iako za svog boravka sami ne doivimo neugodnosti, morat emo se upitati kakva je
uope bila svrha naeg posjeta.
Od stotinu godina ivota, najraniji dio provedemo kao dijete a zavrni potroimo u starosti,
poesto ba kao ivotinja to samo jede i spava. Izmeu toga imamo moda ezdeset do
sedamdeset godina koje moemo smisleno utroiti. Ili, kako bi to rekao Buddha:
Pola nam ivota oduzme san. Deset godina potroimo u djetinjstvu. Dvadeset se gubi u
starosti. U preostalih dvadeset godina, tuga, jadanje, bol i uzrujavanje oduzmu nam mnogo
vremena, a stotine tjelesnih bolesti unite ga jo i mnogo vie.
Da bi nam ivot postao smislen, bitno je da prihvatimo i starost i smrt kao sastavne dijelove
ivota. Osjeaj da je smrt neto skoro nemogue samo nas gura u jo goru pohlepu i stvara
nove nevolje - ponekad ak i na namjerno nanoenje zla drugim ljudima. Pogledamo li malo
bolje kako su neke navodno velike linosti - carevi, monarsi, i tako dalje - podizali silne palae
i zidine, opazit emo kako im se duboko u glavi krila misao da e u ovom ivotu ostati
zauvijek. Ta samoobmana samo dovodi do novih muka i nevolja za druge ljude.

ak i za one koji ne vjeruju u budue ivote, kontempliranje je stvarnosti produktivno, korisno

i znanstveno opravdano. Zbog toga to se ljudi, svijest i sve ostale uzrone pojave mijenjaju iz
asa u as, to nam otvara mogunost pozitivnog razvoja. Kad se prilike ne bi mijenjale, onda
bi one u sebi, kao dio svoje naravi, zauvijek zadrale patnju. Ali kad jednom shvatimo da se
sve stalno mijenja, onda emo ak i kad prolazimo kroz vrlo teko ivotno razdoblje, nai
utjehu u injenici da prilike nee zauvijek ostati takvima kakve su sada. Zbog ega onda i
nema potrebe da budemo ojaeni.
Stalna, dakako, nije ni dobra srea, pa stoga ne trebamo pridavati preveliku vanost ni tome
to nam sve polazi od ruke. Zapravo nas perspektiva trajnosti unitava. ak i ako prihvaamo
da postoje i budui ivoti, ipak naom glavnom preokupacijom postaje sadanjost, dok
budunost postaje manje vana. To onda upropatava zgodnu priliku koju nam moda prui
ivot ako nas obdari dokolicom i sredstvima za bavljenje produktivnim duhovnim vjebama.
Perspektiva nam netrajnosti, meutim, u tome pomae.
Svijest o netrajnosti trai disciplinu - treniranje uma - ali to ne predmnijeva ni kanjavanje ni
upravljanje izvana. Disciplina ne znai zabranu: ona, naprotiv, znai da emo, kad doe do
sukoba izmeu kratkoronih i dugoronih ciljeva, kratkotrajne koristi rtvovati dugotrajnima.
To je samodisciplina, a ona izvire iz prihvaanja uzroka i posljedica karme. Tako sam se
primjerice ja, da bi mi se poslije nedavne bolesti eludac vratio na normalu, morao okaniti
kisele hrane i hladnih pia, a koji su mi prije bili ukusni i privlani. Takva disciplina zapravo
donosi zatitu. Slino tome i razmiljanje o smrti predmnijeva samodisciplinu i samozatitu, a
ne kanjavanje.
Ljudska bia raspolau svim potencijalima za stvaranje dobrih djela, ali za potpuno
iskoritavanje tih potencijala moramo imati slobodu. Totalitarizam gui taj rast. U svom
pohvalnom smislu, individualizam predmnijeva da nita ne oekujemo izvana i da ne ekamo
na neiju naredbu, ve da, naprotiv, sami preuzimamo inicijativu. Zato se Buddha esto
pozivao na individualno osloboenje, pri emu je mislio na samoosloboenje, osloboenje
vlastitim snagama, a ne kroz neku organizaciju. Svaki pojedinac mora stvoriti svoju pozitivnu
budunost. Sloboda i individualizam zahtijevaju samodisciplinu. Ako se one iskoritavaju za
izazivanje loih emocija, slijede negativne posljedice. Sloboda i samodisciplina moraju
djelovati zajedno.

irenje vidokruga
S buddhistikog motrita, najvei je od svih ciljeva postizanje buddhinstva (prosvjetljenje),
kako bismo, zahvaljujui tom stanju, mogli pomoi golemom broju osjetilnih bia.
Pa ipak, ak nas i osrednji uspjeh moe osloboditi bolnog ciklusa raanja, starenja, bolovanja i
umiranja. Nia, no ipak dragocjena razina uspjeha omoguuje nam poboljavanje naih
buduih ivota. Postupnim se popravljanjem ivota moe, naime, postii osloboenje, a na
temelju se tog osloboenja onda konano moe dostii i buddhinstvo (prosvjetljenje). Najprije
se naa perspektiva iri tako da zahvati i budue ivote, a onda nam se, kroz temeljito
razumijevanje vlastitih nevolja, perspektiva produbljuje dok ne obuhvati sav ciklus patnje od
jednog ivota do drugog, takozvano cikliko postojanje ili samsaru. Napokon to razumijevanje
moemo proiriti i na druge ljude, i to kroz suutnu elju da se sva razumna bia oslobode od
patnje i njezinih uzroka. Ta nas onda suut navodi na to da teimo buddhinstvu
(prosvjetljenju).
Da bismo dokraja shvatili narav patnje i ciklikog postojanja, moramo se najprije pozabaviti
dubljim aspektima ivota, a koji utjeu na nae budue ivote. To je shvaanje patnje opet
potrebno za puno razvijanje suuti. Slino tome mi Tibetanci teimo postizanju izvjesne mjere
samouprave u Tibetu kako bismo mogli sluiti biima u svojoj domovini, ali se isto tako i
trudimo da se snaemo u izbjeglikoj situaciji u Indiji. Postignue prve, vee svrhe ovisi o
naem postizanju potonjeg, privremenog cilja.

Nevolje to ih donosi nesvjesnost o smrti

Svijest o injenici da emo umrijeti vrlo nam je korisna. A zato je tako? Ako nismo svjesni
smrti, neemo misliti ni na vjebanje, pa emo ivot provoditi u besmislicama, ne istraujui
kakvi stavovi i djela produuju patnju, a koji nam donose sreu.
Ako stalno ne mislimo o tome kako bismo svaki as mogli umrijeti, past emo pod utjecaj
lanog osjeaja trajnosti, mislei: Smrt je jo neto daleko, daleko. I onda, kad nam doe
vrijeme, ak ako tada i pokuamo ostvariti neto vrijedno, za to vie neemo imati snage.
Mnogi Tibetanci u mladim godinama ulaze u samostan pa prouavaju tekstove o duhovnim
vjebama, ali kad doe vrijeme i za stvarno vjebanje, za to im najednom nedostaje
sposobnosti. Razlog je tome to ti ljudi ne raspolau istinskim razumijevanjem netrajnosti.
Ako, razmislivi o tome kako da vjebamo, zakljuimo da to apsolutno moramo uiniti, te se
na nekoliko mjeseci, pa ak i mnogo godina, povuemo u osamu, to onda znai da nas je
motiviralo znanje o vlastitoj netrajnosti. Ali ako se taj jaki poriv ne odrava stalno ponavljanim
razmiljanjima o razornom djelovanju netrajnosti, nae e vjebanje polako usahnuti. Eto
zato neki ljudi godinama ostaju u osami, ali to iskustvo ne ostavlja nikakva traga na njihovu
kasnijem ivotu. Razmiljanje o netrajnosti ne samo da nas motivira na vjebanje nego mu
daje i goriva.
Posjedujemo li snaan osjeaj o izvjesnosti smrti i neizvjesnosti trenutka njezina dolaska, bit
emo motivirani iznutra. To je kao da nas prijatelj upozorava: Budi paljiv, budi ozbiljan,
prolazi jo jedan dan.
Mogli bismo ak i otii od kue da ivimo redovnikim ivotom. Uinimo li tako, dobit emo
novo ime i odjeu. Tad emo osim toga imati i manje urnih poslova; morat emo promijeniti
svoje stavove, pa svoju panju usmjeriti na dublje svrhe. Ostanemo li, meutim, i dalje
zaokupljeni povrnostima to ih donosi trenutak - slasnom hranom, lijepim ruhom, boljom
kuom, ugodnim razgovorom, mnotvom prijatelja i znanaca, pa ak i stvaranjem neprijatelja
od ljudi koji uine neto to nam nije po volji, a onda jo i svaama i kokanjem - neemo
postati nita bolji no to smo to bili prije ulaska u samostan, a moda postanemo jo i gori. Ne
zaboravimo, nije dovoljno samo se povui od tih povrnih djelatnosti zato to su nam one
neugodne, ili zato to se bojimo to bi mogli pomisliti nai prijatelji koji su takoer krenuli
putem spoznaje - jer promjena mora doi iznutra. To je istina za redovnike i redovnice, ba kao
i za laike koji se prihvate duhovnih vjebi.
Moda smo obuzeti osjeajem trajnosti, uvjerenjem da jo dugo neemo umrijeti, te da nam
dok smo jo ivi trebaju naroito dobre jestvine, odjea i razgovor. Iz iste elje prema
prekrasnim ugodama sadanjeg trenutka, ak i ako one, gledajui dugorono, i nemaju nekog
velikog smisla, bit emo spremni posegnuti za svakovrsnim besramnim pretjeranostima i
smicalicama samo da dobijemo to to smo poeljeli - pa emo posuivati uz visoke kamate, s
visoka gledati na prijatelje, pokretati parnice - a sve da bismo dobili i vie od onog to nam je
razumno potrebno.
Budui da smo ivot posvetili takvim djelatnostima, novac nam postaje privlaniji od uenja,
pa ako tada ak i pokuamo vjebati, neemo tome posvetiti previe truda. Ako nam iz knjige
ispadne stranica, moda emo se nekati da je dignemo, no ako na zemlju padne novac, onda
o nekanju nema ni govora. Sretnemo li ljude koji su ivot zaista posvetili tenji za viim
stvarima, o njihovoj emo pobonosti moda imati dobro miljenje, no to e ujedno biti i sve,
no ako opazimo ovjeka otmjeno odjevena kako pokazuje svoju imunost, poeljet emo da i
mi to steknemo, za tim osjetiti udnju, te se ponadati da emo do toga doi - i za tu se udnju
sve vie vezati. Napokon emo postati spremni na sve samo da se toga dokopamo.
Kad jednom ponemo udjeti za raskoima ovoga ivota, u nama e ojaati loe emocije, te sa
svoje strane nuno dovesti do jo mnogih loih djela. Takve kontraproduktivne emocije samo
vode u nevolju, te nas navode da postanemo neugodni i sami sebi i ljudima oko sebe. ak i
ako ukratko nauimo kako da vjebamo stupnjeve puta k prosvjetljenju, ipak emo stjecati sve
vie materijalnih dobara te se zaplitati sa sve vie ljudi sve dok ne ponemo, da tako velim,
vjebati povrnosti ovoga ivota, te meditativno kultivirati elju za prijateljima i mrnju prema
neprijateljima te smiljati naine kako da udovoljimo tim loim emocijama. Kad dospijemo do
tog stanja, onda emo, ak i ako ujemo za stvarnu, blagotvornu vjebu, biti skloni pomisliti:
Da, to je tako, ali... I tako e jedan ali slijediti za drugim. Zapravo smo se svi mi na svoje
loe emocije ve navikli kroz svoje cikliko postojanje koje nema poetka, ali smo mu sad

dodali jo i vjebanje povrnosti. Time se nae stanje samo jo vie pogorava, jer nas sve to
odvraa od onog to bi nam zaista pomoglo.
Budu li nas gonile takve udnje, nikad neemo nai smirenje. Neemo usreivati druge ljude a izvjesno ni sebe. Jer to postajemo usmjereniji na sebe - moje ovo, moje ono, moje tijelo,
moj imetak - svatko tko nas u naim eljama ometa smjesta postaje ciljem naega gnjeva.
Iako prenaglaavamo svoje prijatelje i svoje roake,oni nam ipak ne mogu pomoi ni u
asu roenja ni u trenutku smrti; na ovaj smo svijet doli sami, s njega nam je samima i otii.
Kad bi nam se u smrtnom asu mogao pridruiti prijatelj, ta bi spona bila vrlo vrijedna, ali to
nije mogue. Kad bi nam, kad se ponovno rodimo i naemo u posve nam nepoznatim
okolnostima, prijatelj iz prologa ivota mogao biti od nekakve pomoi, i to bi moglo biti
vrijedno razmiljanja, ali to naalost nije mogue. Pa ipak, izmeu roenja i smrti, kroz
nekoliko desetljea, mi stalno ponavljamo moj prijatelj, moja sestra, moj brat. Takvo
nam posve neumjesno isticanje nije ni od kakve koristi, ono u nama samo stvara jo veu
smetenost, jo jau poudu i mrnju.
Ako pretjerano istiemo prijatelje, isto e nam se dogoditi i s neprijateljima. Kad se rodimo,
niti mi ikoga poznajemo, niti itko poznaje nas. Iako svi mi podjednako teimo srei i ne elimo
patiti, ipak nam se lica nekih ljudi sviaju, pa mislimo: To su moji prijatelji, dok nam se lica
drugih ne sviaju pa mislimo: To su moji neprijatelji. Tim licima pridajemo identitete i
nadimke, da bismo na kraju vjebali buenje elje prema prvima i mrnje prema potonjima. I
kakvu to onda ima vrijednost? Ma ba nikakvu. Nevolja je u tome to se pritom toliko energije
troi na brigu o razini koja nije dublja od ivotnih povrnosti. Ono duboko gubi bitku s
trivijalnim.
Ako nismo vjebali, a u smrtni se as naemo okrueni rasplakanim prijateljima i ostalima s
kojima smo u ivotu opili, umjesto da kraj sebe zateknemo nekoga tko e nas podsjetiti na
vjebanje krjeposti, to e nam drutvo donijeti samo nevolje, i to nevolje koje smo sami
zavali. I to je tu onda bilo krivo? To to smo s uma smetnuli netrajnost.

Prednosti svijesti o netrajnosti

Pa ipak, ako na to da nam do svijesti prodre spoznaja o tome da emo umrijeti ne ekamo sve
do samoga kraja, i ako ve sada realistiki procijenimo svoju situaciju, onda nas nee
nadvladati povrni, vremeniti ciljevi. I neemo zanemariti ono to je dugorono vano. Bolje je
ve na samom poetku shvatiti da emo umrijeti pa pokuati otkriti to je u ivotu vrijedno
truda. Ne smetnemo li s uma kako ivot brzo prolazi, nauit emo cijeniti svoje vrijeme pa
raditi samo ono to neto vrijedi. Vodi li nas jak osjeaj imanentnosti smrti, osjetit emo
potrebu za predavanjem vjebanju svog duha, usavravanju svog uma, pa neemo tratiti
vrijeme na kojekakve besmislice - od jela i pila pa sve do beskrajnih razgovora o ratu,
ljubavnom ivotu i glasinama.
Sva bia tee srei i ne ele patiti. Mi se pak sluimo mnogim razinama tehnike za uklanjanje
neeljene patnje u njezinom povrnom i dubokom obliku, no ponajee u ranom dijelu ivota
za sprjeavanje kasnije patnje. I religiozni ljudi i oni koji to nisu, kroz itav ivot tee tome da
jednu patnju ublae i drugu otklone, te pritom ponekad prihvaaju ak i samu bol kao
sredstvo kojim e ukloniti jo veu patnju i postii izvjesnu mjeru sree.
Svi se ljudi trude otkloniti povrni bol, no postoje i tehnike koje se bave uklanjanjem patnje na
dubljoj razini - usmjerene na to da, u najgorem sluaju, umanje patnju u buduim ivotima, a
u najboljem uklone sve oblike patnje s ovjeka koji vjeba svoj duh, ba kao i sa svih drugih
bia. Duhovne vjebe pripadaju tom dubljem obliku.
Takve tehnike predmnijevaju modificiranje odnosa prema ivotu, pa zato vjebanje duha
dovodi do pozitivnog modificiranja misli. Na sanskrtu se to zove dharma, to znai dranje.
To znai da se modificiranjem kontra-produktivnih stavova oslobaamo od odreene razine
patnje i tako drimo podalje od te patnje. Duhovne vjebe tite, ili zadravaju podalje od jada i
nas i druge ljude.
Nakon to smo najprije shvatili vlastitu situaciju u svjetlu ciklikog postojanja, i potrudili se
zadrati podalje od patnje, svoje emo razumijevanje proiriti i na druga bia i razviti suut,

to znai da emo se posvetiti zadravanju i drugih ljudi izvan dohvata patnje. To svakako ima
svog praktinog smisla, jer svakako stoji da ja, koji sam samo jedno bie, mogu odluiti da
preuzmem brigu o mnogim drugim biima, no to ima i svoju drugu stranu jer u i ja,
usmjerivi svoje djelovanje na dobrobit drugih ljudi, i sam postati sretnijim. Suut, naime,
smanjuje strah pred vlastitom patnjom i jaa unutranju snagu. Ona nam daje osjeaj snage,
ona u nama budi uvjerenje da moemo izvriti svoje zadae. Ona nam prua poticaj i
ohrabrenje.
Dopustite mi da navedem samo jedan mali primjer. Nedavno sam bio u Bodh Gayi, jer sam se
bio razbolio od kronine crijevne zaraze. Na putu za bolnicu bol mi je u abdomenu bio vrlo jak,
i silno sam se znojio. Automobil je prolazio kroz podruje Brda leinara (tu je nauavao
Buddha), u kojem su seljaci inae jako siromani. Drava je Bihar ve i sama po sebi
siromana, no ovo je podruje jo siromanije. Nisam vidio ak ni djecu kako idu u kolu. Gola
bijeda. I bolest. Ostala mi je sasvim jasna uspomena na djeaia oboljela od paralize koji je
na nogama imao hrave eljezne ortopedske aparate, a pod pazuhom metalne take. Bilo je
oito da se o njemu nitko ne brine. To me je jako potreslo. Malo sam kasnije ugledao starca u
ajani. Na sebi je imao samo prljave dronjke; bio je pao na zemlju, i tu su ga ostavili da lei, i
nikoga za nj nije bila brigaKasnije, u bolnici, misli su mi nastavile kruiti oko toga to sam vidio, pa sam razmiljao kako
je to tuno da ja imam koga da se o meni brine, dok ti jadnici nemaju ba nikoga. I onda su mi
misli odlutale na to, ne bavei se mojom patnjom. Iako mi je s tijela lijevao znoj, moja je
zabrinutost bila usmjerena na neto drugo.
I tako moj um, unato tome to mi je tijelo trpjelo veliki bol (u crijevnoj mi se stijenki otvorila
rupa), od kojeg nisam mogao ni oka sklopiti, ipak nije patio ni od kakva straha ili nelagode. Da
sam se koncentrirao na vlastite probleme, moja bi se situacija samo jo vie pogorala. To je
primjer iz mog skromnog iskustva o tome kako suutni stav pomae ak i onom tko ga
zauzme, te kako on do izvjesne mjere potiskuje i sam tjelesni bol te od nas tjera duevni jad, i
to unato injenici da time ne moemo izravno pomoi drugim ljudima.
Suut u nas ucjepljuje hrabriji odnos prema ivotu, i zahvaljujui upravo toj hrabrosti
postajemo oputeniji. A kad naa perspektiva obuhvati i patnju neogranienih bia, naa nam
se patnja, u usporedbi s njom, poinje initi neznatnom.

2. Osloboenje od straha
Na ivot stanuje sred uzroka smrti
Ko svjetiljka na jakom vjetru.
Nagarjuna,
Dragocjeni vijenac
Prvi je panen-lama napisao pjesmu u sedamnaest kitica pomou koje se mnogi Tibetanci
koncentriraju pri svakodnevnoj meditaciji o smrti. Naslov je te pjesme: elje za oslobaanjem
iz opasnog tjesnaca prelaznoga stanja, za oslobaanjem junaka od straha. Da bismo se
oslobodili tog tjesnaca straha, primjerice od toga da e nas zaskoiti razbojnici, nasilnici ili
divlje zvijeri, moramo prije svega imati junakog i sposobnog vodia da nas iz njega izbavi.
Slino tome, da bismo se oslobodili straha od iluzornih pojava u trenutku umiranja i u onom
prelaznom stanju izmeu dva ivota, moramo vjebati po savjetima ove pjesme, ba kao to
moramo uvjebavati i duboke tehnike za oslobaanje od tih strahova. Razmiljanjem emo o
toj pjesmi doznati kako se smrt zapravo odigrava, i to e nam znanje biti korisno kad ona i
stvarno nastupi. U trenutku se umiranja manifestiraju dublje razine uma, no vrata tih stanja
otvaraju i svakodnevne meditacije.
U toj pjesmi nalazimo itav niz elja koje mogu posluiti svakome od nas, tako da kad smrt
udari, um na nju moe reagirati na kreposan nain. Neki tee tome da u trenutku smrti stvore
snanu kreposnu motivaciju, kojom e ojaati i aktivirati kreposne predispozicije, a to onda

vodi u povoljno ponovno roenje. Njihov je cilj postizanje dobre transmigracije u sljedei ivot,
eda bi u njemu nastavili vjebanje vjere. Drugi pak, kao to emo vidjeti, tee tome da
iskoriste dublje razine svijesti koje se manifestiraju dok umiremo, eda bi tako dosegli
naprednije duevno stanje. Svi uenici koji vjebaju tee tome da drugima budu od koristi.
Pjesma prvog panen-lame opisuje tri razine duhovnog vjebanja - razinu za najuvjebanije,
za one srednje i napokon za one najmanje uvjebane - i to u obliku elje da u procesu
umiranja ostanemo svjesni, ba kao i da takvi ostanemo u onom stanju izmeu dva ivota, te
pri ponovnom roenju. Ona potanko govori o tome to bismo morali initi na svakom od tih
stupnjeva. U ivotu moramo dosei primjerenu razinu vjebanja eda bismo u trenutku smrti
mogli uspjeno proi kroz sve stupnjeve.
A kad smrt i stvarno doe, ako nismo ve otprije navikli na vjebanje, onda emo vrlo teko
uspjeti u svakom blagotvornom razmiljanju. Zato je ve sada vrijeme da vjebamo i
pripremamo se dok smo jo sretni i veseli i ivotne su nam prilike skladne. Onda u trenutku
prave potrebe i pritiska neemo morati brinuti. Ako se sada, kad imamo vremena za sluanje,
razmiljanje, meditiranje i postavljanje pitanja, ne pripremamo za smrt, u zadnji dan za to vie
nee biti vremena, pa emo ostati bez zatitnika i pribjeita, i od svega e nam ostati jo
samo aljenje. Daleko je bolje jo mnogo prije tog trenutka ustanoviti stalnu praksu
razmiljanja o procesu umiranja i onom meustanju izmeu dva ivota - vjebati se u
zamiljanju pojedinih faza, tako da nam one postanu bliske. To je veoma vano, jer onda
moemo ostvariti uspjeh u skladu s naim najviim sposobnostima.
Samo poznavanje procesa umiranja i s njim povezanih vjebi nije, meutim, dovoljno, jer je
nuno da se kroz mjesece i godine s njima i zbliimo. Ako sada, kad su nam osjetila jo bistra i
svijest jo nije degenerirala, svoj um ne podloimo putovima vrline i s njima ih zbliimo, onda
e umu biti teko - kad pone umiranje - vlastitim snagama krenuti malo mu poznatim putom.
Na samrti moemo biti i tjelesno slabi od bolesti i mentalno potiteni zbog uasnoga straha.
Zato je nuno zbliiti se s vjebama povezanim s umiranjem. Za to nema zamjene. I tu ne
pomae nikakva pilula.
Spremnost na poduzimanje napora koji moramo uloiti da bismo ovladali tim vjebama, ovisit
e o unutranjoj motivaciji koja potjee iz uvjerenja da doivljaj zadovoljstva i bola stoji u
izravnom odnosu s naim kreposnim ili nekreposnim djelovanjem. Zato je vano ve na
poetku razviti razumijevanje uzroka i posljedica pojedinih djela, to jest karme, a koje polazi
od spoznaje da dobra djela potjeu od ukroena uma, a loa od neukroena. Iako kreposna i
nekreposna djela inimo tijelom, govorom i umom, od toga je troga ipak najvaniji um, zbog
ega je sukus buddhistikog vjebanja preobraaj uma. Buddhistiki nauk posebno naglaava
vanost ukroenog uma - a to kroenje polazi od opaanja da smo sami tvorci vlastitog uitka
i bola. Ili, kako bi to rekao Buddha:
Prosvijeeni ne spiru zla djela vodom,
Niti rukama uklanjaju patnje prelaska iz ivota u ivot,
Niti svoje spoznaje prenose na druge.
Bia se oslobaaju nauavanjem istine, o prirodi samih stvari.
Svatko je od nas svoj vlastiti zatitnik; ugoda i neugoda u naim su rukama.

Status i loza panen-lama

Prvi panen-lama, a zvao se Losang Chokvi Gyeltsen, bio je tutor petog dalaj-lame u
sedamnaestom stoljeu. Prije tog vremena, iako je bio tek obini redovnik, i mjetani i njegov
uitelj smatrali su ga inkarnacijom velikog tibet-skog jogina Ensabe. Njega moda i ne bi
ubrojili meu najvee uenjake, ali je zato bio velik po svojim vjebama. Ba kao i njegov
uitelj Sangyay Yeshay, i on je gajio istinsko potovanje prema drugim tradicijama
buddhistikog vjebanja. U sabranim djelima njegova uitelja nalazimo i religijski vokabular
drugih tradicija, pa je njegova otvorenost zacijelo utjecala i na naine vjebanja samog Losan-

ga Chokvija Gveltsena. Njegov je uitelj neosporno uvelike pridonio meusobnom uvaavanju

i harmoniji izmeu razliitih tibetskih kola buddhizma.
Prijanji je panen-lama, Lobsang Trinlev Lhun-drup Choekvi Gveltsen, deseti u nizu
reinkarnacija, umro 1989.1 on i ja smo se rodili u sjeveroistonoj pokrajini Tibeta zvanoj
Amdo. U trenutku je njegova izbora kao reinkarnacije njegova prethodnika o tome bilo malo
rasprave. Slubenici njegova samostana u Shigatseu, koji se nalazi u zapadnom Tibetu, bili su
u pokrajini Amdo, na podruju u utjecajnoj sferi voa muslimanskih paravojnih postrojbi. Oni
su zakljuili da je ba taj djeak prava reinkarnacija devetog panen-lame. U Sporazumu od
sedamnaest toaka, a koji je kineska vlada podravala kao sredstvo za upostavljanje odnosa s
Tibetom, Kinezi su stavili do znanja, a moda na tome i inzistirali, da tibetska vlada tog
djeaka, koji im je ve u rukama, mora priznati za desetog panen-lamu. Zato je njegovo
priznavanje bilo poneto sporno, ali se kasnije pokazao velikim junakom, hrabrim u slubi i
tibetskog buddhizma i tibetskog naroda. O tome nema sumnje.
Kad smo se upoznali negdje oko 1952., on je bio vrlo neduno stvorenje, vrlo iskren i vrlo
pametan. Godine 1954., kad smo obojica otili u Kinu, on je iz zapadnog Tibeta doao na
nekoliko dana k meni u prijestolnicu Lhasu. Zatim je proslijedio za Kinu, kroz pokrajinu Amdo,
a ja sam poao kroz Kongpo. Vjerojatno je zbog nezadovoljstva nekih svojih slubenika
poneto promijenio i svoje stavove. Godine 1956., na proslavi 2500. Buddhina roendana, kad
smo se obojica nala u Indiji, od svega je toga jo bila ostala neka mala slutnja. Tada su se,
meutim, zbili vrlo tuni dogaaji - rije je o borbi s kineskom vojskom, 1957. i 1958. u dvije
istone pokrajine, Amdu i Khamu - i sad su vijesti o zvjerstvima to ih je izvrila kineska vojska
napokon stigle i do njega. Tek je tada shvatio, vjerojatno prekasno, da se itav Tibet mora
ujediniti i suoiti se s tom novom pogibelji. Na moj mi je zavrni skolastiki ispit poslao
provjerenog redovnika, svog slubenika, koji mi je objasnio da se u panen-laminim nazorima,
a zbog nedavnih zbivanja u njegovu zaviaju, dogodila velika promjena. Suoen je s tom
novom opasnou lama bio vrsto odluio da e njegov samostan u Shigatseu suraivati s
tibetskim vlastima.
Poslije mog bijega iz Tibeta u Indiju 1959., panen-lama je preuzeo moje mjesto voe u Tibetu
i sljedeih se nekoliko godina vladao prekrasno. Napokon su ga, meutim, ipak stavili najprije
u kuni pritvor, a onda i u zatvor. Poto su ga oslobodili, mudro je i ne alei truda iskoristio
svaku priliku za popravljanje stanja buddhistike religije i tibetske kulture. Kad velim mudro,
pritom mislim kako nije zadirao u osjetljiva pitanja, kao to je to primjerice pitanje tibetske
neovisnosti, nego je naprosto sve svoje snage ulagao u ouvanje buddhizma i tibetske kulture. Gdjekad bi ak i javno grdio Tibetance koji nose samo kinesku odjeu i govore samo
kineski. Na njih je zatim vren pritisak da nose tibetsku odjeu i govore tibetskim jezikom.
Kroz takvo se djelovanje i potvrdio.
Njegova je smrt dola i prerano i nenadano. I jako me je rastuila. Dok je on bio iv, u zemlji je
bio Tibetanac i voa koji govori u ime naroda, dok sam mu ja koliko sam mogao pomagao
izvana. Sad, kad smo ga izgubili, u zemlji nije ostao nitko da nastavi njegovo djelo. Ostali su
bili ili prestari ili prezastraeni. Njegova je smrt bila veliki gubitak.
im je on preminuo, poslao sam poruku kineskoj vladi te izrazio elju da poaljem duhovnu
delegaciju koja bi u samostanu panen-lame prinijela rtvu, ali mi je to doputenje ostalo
uskraeno. Poslije nekoliko godina zamolio sam kinesku vladu da u zemlju pusti duhovniku
delegaciju koja e mu potraiti reinkarnaciju, ali sam i opet bio odbijen.
Oito je u svemu ipak bilo najvanije da panen-lamina reinkarnacija bude autentina. U to su
se vrijeme neki Tibetanci zalagali za to da se reinkarnacija potrai izvan okupiranog Tibeta, ali
sam ja drao da njih vode politiki motivi. Istinski je vano bilo samo pronai stvarnu
reinkarnaciju, pa sad je li u Tibetu ili izvan njega. Znao sam da e, ako je reinkarnacija u
Tibetu, o njoj biti nuno raspraviti s kineskom vladom, zbog ega sam i elio poslati
spiritualnu delegaciju da je potrai.
Taj je zahtjev bio odbijen, ali sam u meuvremenu preko neformalnih, privatnih kanala, stupio
u vezu s lamom Chandrelom Rinpochavem, i on mi je poslao popis preko dvadeset pet
kandidata popraen s nekoliko slika. im sam ugledao sliku Gedhuna Choekvija Nyime,

odmah me obuzeo osjeaj sklonosti i prisnosti. Obavio sam neka gatanja, i ona su za nj bila
vrlo povoljna. Napokon sam obavio i gatanje pomou zdjele s kuglicama od tijesta, u kojima
su bili smotani papirii s imenima kandidata. I iz zdjele je izletjelo ba njegovo. Pomou takvih
sam postupaka zakljuio da je ba on reinkarnacija desetog panen--lame.
To, meutim, nisam i objavio. Kako je prolazilo vrijeme, sve me je vie Tibetanaca, pogotovo iz
zemlje, nukalo da donesem odluku. Pokuao sam stupiti u vezu s kineskom vladom, ali
bezuspjeno. Napokon sam pomislio kako bi bilo primjereno njegovo ime objaviti na dan kad
je Buddha prvi put nauavao o Kalachakri, ili Kotau vremena, s kojim je panen-lama stajao u
posebnoj vezi. Pomou kuglica tijesta sam obavio jo jedno gatanje, i ono mi je trebalo rei da
li da objavim to ime ili ne, i odgovor je bio potvrdan.
Objavio sam izbor, i sutradan doekao veliku grdnju od naih kineskih gospodara. Pri svemu je
tome, meutim, najvie zastraivalo to to je ve za nekoliko dana ta mlada reinkarnacija,
zajedno s roditeljima, bila otpremljena iz zaviaja u Lhasu, a odatle u Kinu, te da od tada o
svima njima nije vie bilo ni glasa. To me jako rastuilo, jer je posljedice mojih - sa stanovita
kineskih vlasti - protuzakonitih ina moralo snositi dijete.
Kinezi vjeruju da njima pripada najvia vlast. Tako se u tibetskoj povijesti nekoliko puta doista i
dogodilo, i to kad bi zbog suenog izbora kandidata u tibetskoj zajednici dolo do unutranjih
neslaganja pojedinih struja. Tada bi se okrenuli kineskom caru, koji je bio i buddhist i zatitnik
tibetskog buddhizma, te ga zamolili da pred kipom Shakyamuni Buddhe donese konanu
odluku, i to pomou zlatne posude iz koje bi izvukao ime napisano na tapiu. To su bili
sluajevi kad su Tibetanci sakralne rasprave zakljuivali na poboan nain.
Moj prethodnik, trinaesti dalaj-lama, bio je izabran jednoglasno od strane tibetske vlade i to
poslije uobiajenih internih procedura te bez vanjskih konzultacija. Kad su pak njega zapitali o
izboru devetog panen-lame, on je objavio svoj izbor izmeu kandidata, ali je bio premlad da
bi djelovao sasvim autoritativno. Budui da su Tibetanci skloni putu najmanjeg otpora,
vanjsku su odluku potraili pomou zlatne posude, a sam je in obavio kineski veleposlanik. Iz
nje je, meutim, ipak izilo ime koje je trinaesti dalaj-lama bio odluno preporuio.
Budui da su Tibetanci vjerovali kineskom caru, sasvim je prirodno da su svog zatitnika i
poklonika svoje vjere ukljuivali u neke vane vjerske djelatnosti. Danas su se prilike u tom
pogledu sasvim promijenile, jer trenutne kineske vlastodrce prije svega zanima sama vlast. U
sluaju dananjeg panen-lame, kineske su vlasti izvele gatanje pomou zlatne posude eda bi
same izabrale drugog novog dalaj-lamu, ali je sve ve bilo unaprijed izreirano - on i njegovi
roditelji ve su radi javnog pokazivanja ekali u hramu. A onda su vlasti redovnika - koji je u
svojstvu voe tibetskog buddhizma izabrao tapi - stavile u kuni pritvor. to je
nedvojbeno totalitarizam.
Ipak sam u dvije-tri zgode vidio video-zapis od kineskih vlasti slubeno imenovanog panenlamu Gvaltsena Norbua, i izgledao mi je sasvim u redu. Na jednom je snimku ba drao
predavanje o ritualu dugog ivota. Tu je ceremoniju znao napamet i vrlo je dobro objasnio
znaenje tog obreda.

Opi prikaz pjesme

Pjesma od 17 kitica prvog panen-lame vodi je kroz osebujne buddhistike tehnike
svladavanja straha od smrti te iskoritavanja faza umiranja u svrhu duhovnog napretka.
Ja se pak nadam da e taj opis unutranjih, psiholokih doivljaja i psiholokih promjena sve
one koji mare za smrt i dublje razine uma potaknuti na korisna razmiljanja, te da e
znanstvenicima zainteresiranim za suradnju s buddhistikim uenjacima i joginima u
pitanjima povezanim s umiranjem posluiti kao dobar izvor informacija. Iako znanstvenici
obino um smatraju proizvodom tijela, neki specijalisti ve poinju razmiljati o umu kao o
neovisnom entitetu koji moe utjecati na tijelo. Oito je da snani osjeaji, primjerice mrnja,
mogu utjecati na tijelo, no danas se poinju vriti pokusi povezani sa specifinim tehnikama
vjebanja uma, namijenjenih primjerice jaanju vjere, suuti, sabranosti na jednu toku,
razmiljanja o praznini, ili specijalnim meditacijama u nvingmanskoj tradiciji tibetskog
buddhizma. Ti pokusi pokazuju da mentalno vjebanje moe imati autonomnu funkciju te

utjecati na tijelo, pa ga ak i uiniti neosjetljivim. Vjerujem da korisno moe biti i savjetovanje

s medicinskim sestrama, i to napose na odjelima za umiranje, o predznacima skore smrti.
Prvih sedam kitica panen-lamine pjesme govore nam kako da pristupimo smrti. Poslije
poetne strofe koja nam govori o traenju pribjeita u Buddhi, Doktrini i duhovnoj zajednici
(koju emo objasniti u ovom poglavlju), sljedee dvije kitice (tree poglavlje) bave se
vanou vrednovanja trenutnog ivota kao prilike za vjebanje duha. One nam opisuju kako
da tu dragocjenu priliku iskoristimo za razmiljanje o netrajnosti sadanjosti, eda bismo
oslabili svoju pretjeranu vezanost za efemerne doivljaje?* etvrta i peta kitica (etvrto
poglavlje) govore nam o stjecanju perspektive kojom moemo svladati i nesnosnu patnju koja
znade nastupiti pred smrtni as, ba kao i tlapnje koje se pojavljuju kad umiremo. esta i
sedma kitica (peto poglavlje) propisuju nam kako da ostvarimo najpovoljnije uvjete za
umiranje, i to tako da se prisjetimo to da vjebamo i ostanemo radosna srca.
Sljedee tri kitice (esto poglavlje) nadugo opisuju prikaze to se pojavljuju kroz prve etiri
faze umiranja te nam govore kako da se kroz njih probijemo meditira-njem. Taj se odjeljak
poziva na nae poznavanje uruavanja fizikih elemenata koji podupiru svijest i s tim
povezanim doivljajima. Oni postupno otvaraju put manifestiranju tri dublja, suptilna uma,
kako je to opisano u kitici koja slijedi (sedmo poglavlje). To poglavlje izlae strukturu uma i
tijela prema Najvioj jogi tantri. Dvanaesta i trinaesta kitica (osmo poglavlje) bave se
vrhunskim doivljajem fundamentalnog naravnog uma od jasnog svjetla. Ta je najdublja
razina uma temelj sveg svjesnog ivota.
Posljednje etiri kitice (deveto i deseto poglavlje) opisuju prelazno stanje (poslije smrti i prije
poetka sljedeeg ivota) te pokazuju kako se trebamo postaviti prema esto uasnim
doivljajima koji nas znadu snai u tom stanju. One potanko opisuju razliite razine kojima
uenici moraju teiti da bi ih one vodile na putu ponovnog roenja.
Sve te kitice, uzete zajedno, obuhvaaju itavo podruje priprema za smrt, te nas ue kako da
uklonimo nepovoljne okolnosti, stvorimo povoljne, kako da se dok umiremo prepustimo
duhovnoj vjebi, kako da se odnosimo prema prelaznom stanju izmeu dva ivota, te napokon
kako da utjeemo na predstojee ponovno roenje.
Poetak pjesme: Poslunost Manjushriju
Prije poetka pjesme prvi panen-lama najprije izraava tovanje i poslunost prema
Manjushriju, tjelesnom izrazu mudrosti svih buddha (prosvjetljenih). Pjesnik smatra da je
Manjushri neodvojiv od njegova lame, to jest uitelja. A razlog zbog kojega iskazuje
poslunost Manjushri jest ovaj.
Bitni preduvjet za dobru smrt i dobro prelazno stanje izmeu dva ivota, pa ak i postizanja
buddhinstva (prosvjetljenja) kroz kontinuum ivota, jest uspjeno vjebanje jasnog svjetla
smrti. Postoje dva razreda vjebanja: jednim se vjeba suut, a drugim mudrost. Vjebanje
jasnog svjetla koje se pojavljuje pri umiranju ve je obuhvaeno vjebanjem mudrosti; zbog
toga je ono sadrano i u fazama nauavanja dubokog shvaanja koje tvrdi da je pojavnost
sukladna s prazninom opstojanja u sebi - a koje nam shvaanje od naeg ljubaznog uitelja
Shakyamuni Buddhe prenosi Manjushri. (I faze nauavanja o golemoj suutnoj motivaciji i
milosrdnim djelima takoer nam prenosi Shakyamuni Buddha, ali posredstvom Maitrevje i
Avalokiteshvare.) I tako, budui da uspjeno vjebanje umiranja i prelaznog stanja izmeu dva
ivota polazi uglavnom od mudrosti, prvi panen-lama izraava tovanje Manjushriju:
Poslunost guruu Manjushriju
Poto je izrazio poslunost manifestaciji mudrosti, prvi panen-lama poinje i samu pjesmu.
Prva kitica
Ja i sva bia u itavom svemiru i bez izuzetka
Pribjeite traimo sve do najvieg prosvjetljenja
U prolim, sadanjim i buduim Buddhama,
u Doktrini i Duhovnoj zajednici.
O neka bismo bili izbavljeni od strahova
ovoga ivota, sljedeeg i prelaznoga stanja.

Drei se naela samopomoi, buddhisti svoje pribjeite trae kod Buddhe kao uitelja, te ga i
nalaze u njegovoj Doktrini (u stupnjevima ostvarenja i uenjima o njima), kao i u duhovnoj
zajednici kao vodiu prema tom pribjeitu. Oni razvijaju uvjerenje da internalizacija te
Doktrine moe pruiti zatitu od patnje. Oni smatraju da ta Tri dragulja (Buddha, njegova
Doktrina i duhovna zajednica) predstavljaju konano pribjeite.
Traenje pribjeita samo zato da bi nam ono olakalo patnju i oslobodilo nas od ciklikog
postojanja ne udovoljava, meutim, zahtjevima altruizma. U takvom nam sluaju perspektiva
ne bi imala golemu irinu. Mi pribjeitu moramo teiti zbog svih bia koja osjeaju, zbog
njihova osloboenja od patnje i dostizanja buddhinstva (prosvjetljenja). Sveznanju
buddhinstva moramo teiti radi postizanja primarnoga cilja - pomaganja drugima.
Moramo, naime, u obzir uzeti sva osjetilna bia u svemiru te teiti postignuu krajnjeg ili
najvieg prosvjetljenja, onoga koje nadilazi prosvjetljenje uenika uskih pogleda, jer ono
predmnijeva ne samo uklanjanje zapreka osloboenju od ciklikog postojanja nego i
postizanje sveznanja. To konano prosvjetljenje ili najvia nirvana izlazi izvan krajnosti, i to
kako krajnosti zarobljavanja u ciklikom postojanju u kojem se stalno ponavlja krug roenja,
starenja, bolovanja i umiranja (takozvana samsara), tako i krajnosti nedjelatnog mira, stanja
osloboenosti kruga patnje ali bez postizanja potpune sposobnosti pomaganja drugima.
Prvi panen-lama savjetuje svojim itateljima da potrae pribjeite u Buddhi, Doktrini i
duhovnoj zajednici eda bi postigli najvie prosvjetljenje, ali ponajvie zbog drugih osjetilnih
bia. To je takozvano kauzalno pribjeite, a traimo ga u Tri dragulja ustanovljena u
mentalnom kontinuumu drugih ljudi - pa svoju vjeru polaemo prije svega u prestanak patnje i
duhovna stanja koja su aktivirali drugi radi nadvladavanja vlastite patnje. Zazivanje onih koji
posjeduju ta Tri dragulja doziva njihovu suut -ali ne tako da je u njima stvara, nego tako da
nas prema njoj otvara.
Potraimo li kauzalno pribjeite, time zapravo vjebamo Doktrinu to ju je nauavao uitelj
Buddha, te za uzor uzimamo duhovnu zajednicu visokog ostvarenja. Time zapravo
aktualiziramo duhovne staze i mnoge razine suzbijanja patnje. Na taj nain postajemo i sami
pripadnicima duhovne zajednice visokog ostvarenja, te postupno uklanjamo sve prepreke
osloboenju od ciklikog postojanja, ba kao i prepreke postizanju sveznanja - dakle
pretvaranju u buddhu (prosvijetljenog). Tako se oslobaamo svih strahova i postiemo
sveznanje, pa poinjemo pronicati u narav drugih ljudi i shvaati koje e im tehnike biti
najkorisnije. Radi dostizanja takvog konanog pribjeita, ova kitica zaziva tri kauzalna izvora
pribjeita da iskau svoju suut.
Budui da je pribjeite preduvjet buddhistikog vjebanja, njime se bavi ve prva elja u
tekstu panen-lame. Nemamo li pribjeita, teko da e nam vjebe donijeti uspjeh. Pa ipak,
stav potpunog povjerenja u Tri dragulja sam po sebi nije dovoljan. Ili, kako bi to rekao Buddha:
Ja te uim putu osloboenja. Ali znaj da samo osloboenje ovisi o tebi. Buddha je samo
uitelj tog puta. On nam spoznaju ne daje na dar, ve mi moramo moralnost, koncentrirano
meditiranje i mudrost vjebati sami.
Uzmimo na primjer recitaciju mantre om mani padme hum, a koja se ponavlja radi zazivanja
suuti prema svim biima. Poslije seanse ponavljanja - kad mantru ponovimo dvadeset jedan
put, ili sto i osam, ili ak i vie puta - to se mantranje posveuje recitiranjem molitve
povezane s Avalokiteshvarom, zato to je on tjelesni izraz suuti svih buddha:
Krepou ove vjebe, Neka bih postigao stanje Jednako Avalokiteshvarinu eda bih pomogao
svim osjetilnim biima da postignu isto.
Postii buddhinstvo (prosvjetljenje) samo recitiranjem om mani padme hum nipoto nije
mogue, ali ako tom vjebanju pridruimo istinski altruizam, ta nam mantra moe posluiti
kao sredstvo za postizanje buddhinstva (prosvjetljenja). Isto tako, ako dotiemo kvalificiranog
gurua, ili ga gledamo, ili sluamo, on na nas moe djelovati pozitivno jer nam moe pomoi u
razvijanju dubljih duhovnih doivljaja. Kad se moj stariji tutor Ling Rinposchay i ja na poetku
formalnijih sastanaka dotiemo elima, ili kad ga drugom zgodom uhvatim za ruku pa njome
dotaknem svoje elo, onda time u sebi stvaram jak i prisan osjeaj velike vjere i povjerenja. U
Buddhino doba, kad bi mu netko tko ga je zaista volio i potovao dotaknuo noge, to bi mu
zacijelo donijelo nekakvu korist. Ali ako bi netko tko u nj nije imao vjere niti prema njemu
osjeao potovanje, Buddhu ak i uhvatio za nogu pa na nju pritisnuo glavu, time vjerojatno

ne bi stekao nikakav blagoslov. Iako se poneto trai i s guruove strane, glavnina svega ipak
dolazi od uenika.
Bio je jednom jedan zaista prekrasni lama iz tibetske pokrajine Amdo, koji bi, kad god bi ga
zamolili da ueniku stavi ruku na glavu, odgovorio:
Ja nisam lama koji moe udijeliti osloboenje polaganjem ruke - u ijoj je samoj naravi patnja
- nekome na glavu.
ZAKLJUNI SAVJETI
1. Motiv za vjebanje mora nam biti dobrobit svih ivih bia - njihovo osloboenje od patnje i
postizanje savrenstva. Uvijek svoje motive, koliko je god to mogue, usmjerimo na
pomaganje drugima. Ili bar pokuavajmo nikome ne nauditi.
2. Buddhe su uitelji duhovnog puta, ali oni spoznaju ne daju na dar, nego moramo sami
svakodnevno vjebati udorednost, sabrano meditiranje i mudrost.

3. Pripremanje za smrt
Ne znajui da moram sve ostaviti i otii, zbog prijatelja sam i neprijatelja inio
razna nevaljala djela.
Buddha
Druga kitica
O neka bismo iz onoga to nas dri na ivotu izvukli smislenu bit
A da nas ne skrenu besmisleni poslovi ovoga ivota,
Zato to nam taj valjani temelj, do kojeg je tako teko doi a raspada se tako lako,
Daje priliku da biramo izmeu dobitka i gubitka, udobnosti i bijede.
Za uspjeno vjebanje potrebni su nam povoljni unutranji i vanjski uvjeti, no mi ih ve
imamo. Tako, primjerice, ve samim tim to smo ljudi posjedujemo tijelo i um koji omoguuju
razumijevanje nauavanja. Time smo zadovoljili najvaniji unutranji uvjet. Od vanjskih su
nam pak uvjeta potrebni prenoenje Doktrine i sloboda vjebanja. Ako imamo te uvjete pa se
jo i potrudimo, uspjeh ne moe izostati. Ako se, meutim, ne potrudimo, tad nastaje golema
teta. Te preduvjete moramo cijeniti, jer bez njih ne bismo imali ni prilike da neto uinimo.
Zbog toga moramo cijeniti ono to nam je u ovom ivotu dano.
Budui da smo dobili ljudsko tijelo, ba kao i valjane vanjske okolnosti, onda svoj ivot, ukoliko
elimo vjebati, moemo uiniti vrijednim ivljenja. I zato to moramo uiniti. I sad je trenutak
da to uinimo. Ako uz takvu pruenu priliku poradimo na blagotvornim djelima, tad moemo
ostvariti i mnogo krupnija; ako meutim, voeni trima otrovima: poudom, mrnjom i
smetenou, poradimo na nevaljalstvima, onda moemo naprotiv ostvariti vrlo krupna
zlodjela, i to u mnogo oblika.
Drugim je biima, primjerice ivotinjama, koje ne posjeduju na tako izvrsni ljudski temelj,
nemogue vlastitim snagama postii vrlinu. Postoje i rijetki sluajevi kad su i one pri valjanim
vanjskim uvjetima postigle neto kreposno, ali one vrlo teko mogu misliti. Kad ivotinje neto
ine zbog mrnje ili poude, one to ine privremeno i povrno, te nisu sposobne za zla djela u tjelesnom i verbalnom smislu - velikog intenziteta ili u mnogo varijeteta. Ljudi, meutim,
mogu razmiljati polazei od jako mnogo stanovita. Zbog toga to je naa inteligencija
mnogo djelotvornija, mi smo ljudi sposobni i za dobro i za zlo u velikim mjerilima.
Ako se taj ljudski talent iskoristi za dobro, on moe biti jako moan. Ako si damo truda i
posvetimo se dobrim djelima, onda moemo postii ciljeve i ovog i buduih ivota. Ako se pak
ne potrudimo, naa zla djela mogu izazvati silnu patnju. To je razlog zbog kojeg su ba ljudi,
od svih bia to su se od Zemljina postanka razvila na ovom planetu, donijeli najvie dobra,
no zbog ega su i bia koja su nauila kako izazvati najvie straha, patnje i drugih nedaa prijetei ak i unitenjem itavog planeta - takoer ljudi. Najbolja su djela uinili ljudi, ba kao
to su uinili i najgora. Budui da raspolaemo tjelesnim sposobnostima za stvaranje dobitka i

gubitka, udobnosti i bijede, onda moramo i nepogreivo znati kako se te sposobnosti

primjenjuju.
Kad bismo znali da emo neki darovani talent imati kroz itav dugi niz ivota, moda bi bilo
oprostivo da se njim ne posluimo mudro ve u ovom. To, meutim, nije tako. Promjenjivost
svih pojava govori nam da one ovise o nekom uzroku, te je zbog toga opa promjenjivost
naega tijela znak da je i ono ovisno o uzrocima. Elementi naeg oca i majke djeluju u naem
tijelu kao uvjeti i uzroci, ali da bi se jajace nae majke sjedinilo s oevim sjemenom, potrebni
su i drugi uzroci. Tako, primjerice, narav naih roditelja ovisi o jajacu i sjemenu njihovih
roditelja i tako dalje, sve do jajaca i sjemena nekog osjetilnog bia nastalog nakon stvaranja
svijeta. Pa ipak, kad bi stvaranje ovog tijela od krvi i mesa ovisilo samo o jajacu i sjemenu,
onda bi iz toga - jer njih u trenutku postanka ovog svjetskog sustava jo nije bilo, a i zato to
ni oni sami nisu mogli nastati bez uzroka (jer bi se inae pojavljivali uvijek i svuda ili nikad i
nigdje) - dakako slijedilo da moraju postojati i drugi uzroci - a to je karma.
Svaki svjetski sustav ima svoju eru formiranja, nastavljanja, dezintegracije, te napokon
praznine. Poslije te sekvence od etiri stupnja stvara se novi svjetski sustav, i to kruenjem
vjetrova, ili energija, te susljednim razvojem drugih elemenata. Bez obzira objanjavamo li taj
proces u skladu s trenutnim gleditem znanosti li buddhistikom filozofijom, u svakom sluaju
postoji i neko vrijeme u kojem odreeni svjetski sustav nije postojao. Proces stvaranja
svjetskog sustava poinje od mnogo uzroka i uvjeta koje zajedno zovemo pojavama. Te pojave
moraju stvoriti ili boanski tvorac ili mo karme (ranijih ina) ljudi koji e se u tom sustavu
roditi, pa u njemu iskusiti i iskoristiti okoli. S buddhistikog stanovita nemogue je da neto
to je uzrokovano, pa stoga netrajno (u to ubrajamo i svjetski sustav), u svom stvaranju ovisi
o nadzoru, ili motivirajuoj sili, neuzrokovanog i stoga trajnog boanstva. Naprotiv, proces se
stvaranja okolia odvija zahvaljujui karmi osjetilnih bia. Jedina bi druga mogunost bila da
to neto nastaje bez uzroka, a to je apsurdno.
Ba kao to okoli nastaje i raspada se ovisno o uzrocima i uvjetima, tako isto moemo rei i
za kakvou ivota osjetilnih bia. vrsto pravilo uzroka i posljedice odreuje da, gledano
dugorono, dobri uzroci izazivaju dobre posljedice, a loi loe. To znai da svakoj dugoronoj
dobroj posljedici prethodi akumulacija dobrih uzroka. Slino tome, da bi se izazvala mona
posljedica, nuno je imati moan uzrok. to se pak tie nae tjelesne naravi, tj. sredstava za
odravanje ivota, da bi ona valjano nastala, nuno nam je u ranijim ivotima akumulirati
mnogostruke mone uzroke i preduvjete koji pojedinano stvaraju oblike, boju, jasnou
osjetila i druge kvalitete ovoga tijela.
Kad bismo izvrili dobro djelo i akumulirali njegovu mo, i kad ta mo ne bi mogla degenerirati
sve dok ne donese plod bilo u ovom, bilo u buduem ivotu, ta mo ne bi bila tako lomna. Ali
u stvarnosti nije tako. Naprotiv, stvoreno jako nekreposno stanje uma, primjerice gnjev, u
pravilu nadjaava sposobnosti kreposno stvorene moi, tako da ona ne moe donijeti ploda, i
to je unekoliko slino prenju sjemena. I obratno, stvaranje snanog kreposnog stava
nadjaava mo stvorenu nekrepou, zbog ega sad ona ne moe izazvati posljedice. Iz toga
slijedi da je nuno ne samo stvoriti mnoge snane konstruktivne uzroke nego i izbjegavati
suprotne sile zbog kojih bi ti blagotvorni uzroci degenerirali.
Dobra djela nuna za akumuliranje tih uzroka, ili potencija, izviru iz ukroenog uma, dok zla
djela izviru iz neukroenog. Mi smo obini ljudi jo od pamtivijeka naviknuti na neukroeni
um. S obzirom na tu predispoziciju, moemo slobodno zakljuiti da su djela to ih inimo
neukroenim umom za nas monija, dok su djela uinjena ukroenim slabija. Vano je shvatiti
da to sjajno sredstvo za odravanje ivota koje danas posjedujemo, a rije je o ljudskom tijelu,
predstavlja zdravu posljedicu mnogih monih dobrih djela ukroenog uma u prolosti. Ljudsko
je tijelo vrlo teko stei, i ba se zato to je ono takva izvanredna rijetkost, moramo stalno
truditi da ga to bolje iskoristimo i nastojati da nam ne ode u tutanj. Da ono nije takva
rijetkost, da ga nije tako teko stei, onda se ne bismo morali truditi, meutim nije tako.
Kad bi taj dar ljudskosti, koji se tako teko stjee, bio stabilan i trajan - nepodloan propadanju
- imali bismo i kasnije vremena da ga iskoristimo. Taj je, meutim, sustav za odravanje ivota
loman, te se zbog mnogih vanjskih i unutranjih uzroka vrlo lako dezintegrira. Arvadevine
etiri stotine kitica o jogistikim djelima Bodhisattve rezoniraju ovako: Ako tijelo ovisi o etiri
elementa, to jest zemlji, vodi, vatri i vjetru, koji se meutim opiru jedan drugom, onda tjelesna
srea predstavlja tek sluajno postignutu ravnoteu tih elemenata, te nipoto ne predmnijeva
trajnu harmoniju. Ako nam je primjerice hladno, toplina nam je u prvi as ugodna, no ipak
moramo nastojati da je ne bude previe. Isto vrijedi i za bolesti, jer lijek za jednu bolest moe

na kraju izazvati drugu, koju onda moramo suzbijati. Nae je tijelo izvor velikih nevolja i
komplikacija; tjelesna je srea tek privremeno odsustvo takvih problema.
Da bismo tijelo odrali na ivotu, moramo ga krijepiti tekom hranom, no ako jedemo previe,
ono to nam je potrebno zbog zdravlja pretvara se u izvor bolesti i bola. U zemljama u kojima
je hrane malo, glad je izvor velike patnje, no patnju nalazimo i u zemljama u kojima je hrana
izobilna te postoji u mnogo hranjivih varijeteta -patnju nastalu zbog prejedanja i probavnih
smetnji. Kad se uspostavi ravnotea bez ikakvih vidljivih problema, to zovemo sreom ali bi
bilo bezumno pomisliti da smo time postali slobodni od bolesti - ili da emo to ikad postati.
Tijelo kakvo posjedujemo dom je nevolja. Ne moemo rei, kad ne bi bilo bolesti, rata i gladi,
da tad ne bismo umrli. U samoj je naravi tijela da se dezintegrira. Tijelo poinje umirati ve u
trenutku zaea.
Ljudsko je tijelo, dakle, dragocjen dar, moan ali loman. Ve samim time to smo ivi, nali
smo se u vanoj toki, i ve time snosimo veliku odgovornost. Zahvaljujui tom tijelu mi i sebi
i drugima moemo donijeti veliko dobro, zbog ega je svako vrludanje zbog ivotnih sitnica
silno rasipno. Morali bismo iskazivati elju da ivot u ovom tijelu iskoristimo djelatno, te se
obraati svom guruu, trima zaklonitima i drugim izvorima pomoi na tom putu, i tako sebe
poticati iznutra i traiti pomo izvana. Radi postizanja tog cilja nee nam biti dovoljno samo
recitirati rijei ove kitice, nego moramo razmiljati i o njihovu smislu, moramo ih natjerati da
nam se pojave u umu.
Ukratko, budui da je ljudsko tijelo koje nas dri na ivotu blagotvorno, budui da ga je teko
stei i da se lako raspada, morali bismo ga iskoristiti za vlastito dobro i dobro drugih ljudi. A
dobro dolazi iz ukroena uma. Kad nam je um spokojan, oputen i sretan, onda nam vanjska
zadovoljstva poput dobrog jela, lijepe odjee i ugodna razgovora jo vie uljepavaju ivot, no
ako ih nema, to nas nee slomiti. Ako nam um nije spokojan i ukroen, bez obzira koliko
prekrasne bile vanjske okolnosti, ipak e se na nas svaliti breme strave, nada i strahova. Ako
nam je um spokojan, uivat emo i bogatstvo i siromatvo, i bolest i zdravlje; moemo ak i
sretno umrijeti. Ako nam je um ukroen, mnotvo e nam prijatelja biti prekrasno, no ako ih i
nemamo, i to e biti sasvim u redu. Sr se nae sree i blagotvornog spokoja krije u mirnom i
ukroenom umu.
to se pak tie drugih ljudi, kad nam je um smiren i ukroen, to e uljepati i ivot naih
prijatelja, branog druga, roditelja, djece i znanaca; onda nam je dom miran i tih, i svi koji u
njemu ive uivaju u prekrasnom osjeaju oputenosti. Kad nam drugi ljudi uu u kuu,
odmah u njoj osjete sreu. Kad nam um, meutim, nije smiren i ukroen, onda emo se ne
samo stalno ljutiti nego e i drugi, kad nam dou na vrata, odmah osjetiti da su nam u kui
svae stalna pojava - da se tu ljudi stalno uzrujavaju.
Budui da ukroeni um donosi sreu, dok neukroeni stvara patnju, iskoristimo ivot za
smanjenje broja neukroenih ciljeva - primjerice suzbijanje neprijatelja, uzdizanje prijatelja,
poveanje novane dobiti i tome slino - kao i za kroenje ili treniranje uma koliko je god to
mogue. Na taj emo nain iz tog dragocjenog i krhkog ljudskog tijela izvui njegovu smislenu
bit.
Zakljuni savjeti.
1. Shvatimo kolika je vrijednost ljudskog tijela kojim smo obdareni, jer je ono plod mnogih
prolih dobrih uzroka. Uoimo injenicu da je nauk dostupan i spreman za primjenu.
2. Budui da ovaj dragocjeni ljudski ivot moemo iskoristiti na snano koristan ili razoran
nain, a on je sam vrlo loman, smjesta ga pametno iskoristimo.
3. Tjelesna je srea samo izraz povremene ravnotee elemenata u tijelu, a ne i duboke
harmonije. Shvatimo to zapravo znai njegova privremenost.
4. Ukroeni um izaziva u nama spokojstvo, oputenost i sreu, no ako nam um nije spokojan i
ukroen, bez obzira kakve bile vanjske okolnosti, opsjedat e nas strahovi i brige. Shvatimo da
je izvor nae sree i blagostanja spokojni i ukroeni um. A on je osim toga blagodat i za ljude
oko nas.
Trea kitica
O neka bismo shvatili da nema vremena za gubljenje,

Jer smrt je izvjesna a neizvjestan joj as.

to se skupilo, razdvojit e se, to se nabralo, potroit e se bez ostatka.
Na kraju uspona dolazi pad, konac je roenja smrt.
Svi mi jo od pamtivijeka ivimo pod utjecajem iluzije o trajnosti, te stoga stalno mislimo kako
nam je preostalo jo mnogo vremena. To nas dovodi u veliku opasnost da svoj ivot raspemo
stalnim odgaanjima. Da bismo suzbili tu sklonost, nuno je meditirati o netrajnosti, o
injenici da smrt moe doi svakoga trenutka.
ak i ako nije izvjesno da emo noas umrijeti, kad kultiviramo svijest o smrti, moramo
prihvatiti injenicu da nam se to ipak moe dogoditi. Zauzmemo li takav stav, ako se pojavi
neto to bismo mogli uiniti u korist ovog i sljedeeg ivota, tome emo dati prednost pred
neim to e nam samo na povran nain pomoi u ovom. Osim toga, ako ne znamo kad
dolazi smrt, suspregnut emo se od neega to bi moglo nakoditi ovom i buduim ivotima. I
to vie u sebi razvijamo taj osjeaj opreza, sve emo se jae truditi da nekontroliranim
djelovanjem ne akumuliramo nepovoljne predispozicije. Time postajemo motivirani za
razvijanje, u skladu sa svojim sposobnostima, stava koji djeluje kao protuotrov za razliite
oblike neukroenog uma. I tada, ivjeli jo samo dan, tjedan, mjesec ili godinu dana, to emo
vrijeme provesti smisleno;
nae e i misli i djela polaziti od onoga to je dugorono blagotvorno, i to due budemo
ivjeli, naa e i djela i misli bivati sve blagotvornija.
Nasuprot tome, potpadnemo li pod utjecaj iluzije o trajnosti i ponemo li troiti vrijeme na
stvari koje ne zadiru dublje od povrine ovoga ivota, pretrpjet emo veliki gubitak. To je
razlog zbog kojeg nam panen-lama u ovoj kitici ukazuje na to koliko je dragocjen svaki
trenutak.
Ako je rije o meni, rei u da u ovom trenutku imam ezdeset sedam godina. To znai sam
stariji od sve trinaestorice dalaj-lama to su ivjeli prije mene, s iznimkom samo prvog,
Genduna Drupa, koji je doivio preko osamdeset godina. Peti je dalaj-lama doivio ezdeset
est godina, pa sam stariji i od njega - ja sam zapravo starac! Pa ipak, zahvaljujui najnovijim
dostignuima medicine i poboljanju uvjeta ivota, mogao bih se pomalo nadati da u
doivjeti osamdesetu pa i devedesetu, ali je nedvojbeno da u u jednom trenutku ipak morati
umrijeti. Mi Tibetanci ak smatramo da ivot moemo produiti ritualima, ali ja ba nisam
uvjeren da oni koji ih izvode ive imalo due. Da bi se izveo ritual za produenje ivota, nuno
je imati stabilnu vizualizaciju u okvirima sabrane meditacije. Osim toga je nuno shvatiti i
prazninu opstojanja u sebi, zato to se sama mudrost predstavlja naim zamislima kao samo
savrenstvo. Osim toga je nuno, radi postizanja prosvjetljenja, osjeati suut i imati
altruistike namjere. Zbog tih su zahtjeva meditacije za dug ivot teke.
Budui da nas ljude unitava ba na ivotni stav koji polazi od trajnosti i samooboavanja usaen nam u srce, kao da je ono centar ivota - najplodonosnije su meditacije one koje se
bave netrajnou, prazninom opstoja-nja u sebi i stavom suuti. Bez toga nam rituali za dug
ivot i njima slini nee nimalo pomoi. I zato je Buddha i isticao kako su dva krila ptice to
leti k prosvjetljenju suut i mudrost. To su dva naina suprotstavljanja uvjerenju o trajnosti i
samooboavanju, a ba su ona jo od pamtivijeka potkopavala na put prema srei.
Kad mi je bilo petnaest-esnaest godina, prouavao sam stepenice puta k prosvjetljenju, pa
se, radi kultiviranja tih stepenica, odao i izvjesnim oblicima meditacije. Osim toga sam poeo
drati predavanja za kojih sam morao obavljati sve vie i vie analitikih meditacija, i to zato
to se predavanja i analitika meditacija slau kao prst i nokat. Samo se pak pitanje svijesti o
smrti vrti oko tri korijena, devet razloga i tri odluke:
Prvi korijen: Kontemplacija da je smrt neizbjena
1. zato to e smrt neizbjeno doi, te se stoga ne moe izbjei
2. zato to se na budui ivot ne moe produiti, nego se, naprotiv, neprestance smanjuje
3. zato to nam ak i dok smo ivi ostaje malo vremena za vjebanje
Prva odluka: Moram vjebati.
Drugi korijen: Kontemplacija da je trenutak smrti neodreen
4. zato to je trajanje naeg ivota na ovom svijetu neodreeno
5. zato to je uzroka smrti jako mnogo, dok su uzroci ivota malobrojni
6. zato to je trenutak smrti, zbog lomnosti tijela, neizvjestan

Druga odluka: Moram smjesta poeti vjebati.

Trei korijen: Kontemplacija da u trenutku smrti pomae samo uvjebanost
7. zato to nam u trenutku smrti nai prijatelji ne mogu pomoi
8. zato to nam u trenutku smrti na imetak ne moe pomoi
9. zato to nam u trenutku smrti nae tijelo ne moe pomoi
Trea odluka: Vjebat u neprianjanje za ijednu od ljepota ovoga ivota.
U naravi je ciklikog postojanja da e se ono to se skupilo napokon rasplinuti - roditelji, djeca,
braa, sestre i prijatelji. Bez obzira koliko se ljudi voljeli, na kraju se moraju rastati. Gurui i
uenici, roditelji i djeca, braa i sestre, muevi i ene, te napokon prijatelji - bez obzira tko oni
bili - na koncu se moraju rastati.
Dok je moj stariji tutor Ling Rinpochay bio zdrav, bilo mi je skoro nemogue i nepodnoljivo
razmiljati o njegovoj smrti. On je za mene oduvijek bio poput stanca kamena u koji se mogu
pouzdati. I pitao sam se kako bih mogao opstati bez njega. Ali kad je doivio modani udar,
nakon kojeg je uslijedio i drugi, i to vrlo teak, taje situacija napokon dopustila djeliu uma da
pomisli: Sad bi i za njega bilo bolje da ode. Ponekad bih ak znao pomisliti da je on
namjerno u sebi izazvao tu bolest, tako da ja, kad on i stvarno ode, budem spreman za
izvrenje sljedee zadae - traganja za njegovom reinkarnacijom.
Osim to se odvajamo od svih svojih prijatelja, na kraju nam beskorisnim postaju i sav imetak
i sredstva to smo ih s vremenom stekli - pa ma kako da prekrasni bili. Bez obzira na to koliko
nam visok bio rang ili poloaj, na kraju ipak moramo pasti. Da bih se na to podsjetio, kad god
se popnem na visoki podij s kojeg nauavam, im sjednem, u sebi izgovorim rijei Sutre o
dijamantnom rezau, a koje govore o netrajnosti:
Promatraj stvari sastavljene od uzroka
Kao mirkave zvijezde, krhotine viene bolesnim okom,
Treperavo svjetlo svjetiljke na maslac, magine iluzije,
Rosu, pjenu, snove, munju i oblake.
Tad razmiljam o lomnosti uzrokovanih pojava, pa pucnem prstima, proizvedeni taj kratki zvuk
koji simbolizira netrajnost. Tako samog sebe podsjeam da u uskoro sii sa svog visokog
prijestolja.
Sva iva bia - bez obzira koliko ivjela - na koncu ipak moraju umrijeti. I nema im druge. Kad
jednom uemo u cikliko postojanje, ne moemo ivjeti izvan granica njegove naravi. Bez
obzira koliko stvari oko nas bile lijepe, u samoj je njihovoj naravi da i one i mi, koji u njima
uivamo, na kraju moramo degenerirati.
I ne samo da na koncu moramo umrijeti, nego ak i ne znamo kad e nam doi kraj. Kad
bismo to znali, mogli bismo odgoditi pripremu za budunost. Ovako pak, ak i kad nam
predznaci govore da bismo mogli doivjeti duboku starost, ipak ne moemo s potpunom
sigurnou rei da neemo umrijeti ve danas. I zato ne smijemo nita odgaati. Naprotiv,
moramo obaviti sve pripreme da ak i ako umremo ve noas, to uinimo bez aljenja. Ako u
sebi razvijemo svijest o neizvjesnosti i imanentnosti smrti, na e osjeaj o vanosti mudrog
iskoritavanja vremena neprestance jaati. Ili, kako bi to rekao tibetski uenjak i jogin
Tsongkhapa:
Kad shvatimo koliko teko stjeemo to ljudsko tijelo, onda vie nikako ne moemo sjediti
prekrienih ruku.
Kad sagledamo njegovu veliku vanost, besmisleno troenje vremena izaziva tugu.
Kad kontempliramo smrt, pripremamo se za odlazak u sljedei ivot.
Kad kontempliramo djela i njihove posljedice, od sebe odbijamo izvore nesavjesnosti.
Kad tako ta etiri korijena ovrsnu, ostale kreposne navike lako izrastu.
Razmiljanja o smrti ne samo to nas pripremaju za umiranje i potiu na djela koja koriste
buduim ivotima nego ona i dramatino utjeu na nau mentalnu perspektivu. Primjerice,
ako nismo navikli na vjebanje svjesnosti o izvjesnosti smrti, tada je oito da e, ak i kad ostarimo i pribliimo se odlasku, naa rodbina i prijatelji smatrati da s nama ne smiju razgovarati
realistino, te e ak i osjeati potrebu da nas hvale kako dobro izgledamo. A pritom i jedni i
drugi dobro znamo da je to la. Pa to je smijeno!
Ponekad ak i bolesnici koji pate od smrtonosnih bolesti, primjerice raka, izbjegavaju rijei
umrijeti i smrt. Otkrio sam da je s njima skoro nemogue razgovarati o dolazeoj smrti;
oni o njoj ne ele ni uti. Ali ako se ovjek danas ne moe suoiti ak ni s rijeju smrt, a

nekmoli njezinom realnou, vrlo je vjerojatno da e mu ona, kad i stvarno doe, donijeti
velike neugodnosti i strah. Ali s druge strane, kad naiem na uvjebanog buddhista kojemu se
oito primie smrt, ja mu se ne skanjujem rei: Bez obzira na to hoe li se oporaviti ili
umrijeti, mora se pripremiti za oboje. Tad moemo zajedno razmiljati o imanentnosti smrti.
I pritom ne treba nita skrivati, jer je takav ovjek spreman bez straha se suoiti sa smru.
Buddhist koji ve izrana poinje razmiljati o ne-trajnosti, u smrtnom je asu i hrabriji i sretniji.
Razmiljanja o neizvjesnosti smrtnoga asa razvija smireni, disciplinirani i kreposni um, zato
to se on za ovog kratkog ivota ne bavi samo povrnostima.
ZAKLJUNI SAVJETI
1. Kultiviramo li u sebi svijest o neizvjesnosti smrtnoga asa, bolje emo iskoristiti svoje
vrijeme.
2. Da bismo izbjegli odgaanje duhovnih vjebi, moramo paziti da ne potpadnemo pod
utjecaj iluzije o trajnosti.
3. Shvatimo daje, bez obzira koliko neka situacija bila krasna, ve u samoj njezinoj naravi da
mora zavriti.
4. Nemojmo misliti da e kasnije biti vremena.
5. Budimo iskreni u suoavanju s vlastitom smru. Vjeto potiimo i druge da budu takvi. Kad
se priblii as smrti, nemojmo se obmanjivati komplimentima. Iskrenost e potaknuti hrabrost
i radost.

4. Uklanjanje prepreka pred povoljnom smru

Iako se vrsto dri, ipak ne moe ostati.
Kakva korist
Od prepasti i straha
Pred onim to se ne moe promijeniti?
Buddha
etvrta kitica
O neka bismo se oslobodili nesnosne patnje zbog smrti od raznih razloga
Jer ovo je grad pogrenih predodbi o promatrau i promatranom.
Iluzorno je tijelo sazdano od etiri neista elementa
A svijesti samo to se nisu razdvojile.
Ponimo se to prije u ivotu upoznavati s kreposnim stanjima uma. Kad steknemo tu
sposobnost, moi emo ak i u smrtnom asu usmjeriti um prema vrlini. Pa ipak, dok
umiremo, moe nas smlaviti i onesposobiti bol zbog neke strane bolesti, moe nas snai
nenadana smrt u nesrei ili nas moe netko ubiti, a moda svoj ivot ne uspijemo dovriti
zbog iscrpljenja zasluga - zato to smo utroili sve zalihe dobre karme koja nas je odravala na
ivotu. Pri takvim nam okolnostima poesto nee pomoi ni prethodno dugo prakticiranje
kreposnih stanja uma (iako to nije neizbjeno). Sama patnja moe izazvati toliki strah da kreposno kontempliranje postane nemogue, osim u sluaju onih koji su vjebali do najvieg
stupnja te posjeduju silnu mo koncentriranog meditiranja. Zato je vano da ve sada
poelimo osloboenje od takvog smlavljujueg bola i straha, te da umremo oputeni; to
omoguuje jaanje kreposnoga stava koji kultiviramo, i tako emo moi umrijeti bolje
shvaajui to se zbiva.
Budui da pri smrti nastupa razdvajanje tijela i uma, vano je shvatiti narav svoga ja
postavljenog prema skupu fizikih i mentalnih agregata, ba kao i narav samih tih agregata.
Tijelo koje posjedujemo neisti je entitet, stvoren iz etiri elementa - zemlje, vode, zraka i
vjetra - podlono boli ak i zbog nitavnih uzroka, i svojevrsna iluzija kako zbog toga to je

ovog asa tu, a ve ga sljedeeg nema, tako i zbog toga to nam se ini da ono opstoji u sebi,
iako je u stvarnosti prazno od svakog opstojanja u sebi. Time to nam se okupano ini isto, a
osim toga sretno, trajno i pod naom vlau, to tijelo, izrazimo se tako, ivi u gradu zabluda o
naravi svijesti i njezinih objekata.
Grad pogrenih predodbi iz etvrte kitice aludira na cikliko postojanje. On je izgraen
djelima (karmom) izvrenim pod djelovanjem loih emocija. One pak izviru iz neznanja, to
napose vrijedi za ideju o opstojanju u sebi, koja krivo shvaa narav nas i drugih, ba kao i
stvari, jer zamilja da one postoje vlastitim bivanjem. To znai da je ba neznanje najdublji
izvor bolnog kruenja i kruenja u ciklikom postojanju.
Krivo shvaanje opstojanja u sebi motivira karmu - i djela i predispozicije akumulirane iz tih
djela - dakle pokretaa ciklikog postojanja. Nama se ini da pojave koje nastaju zbog tog
procesa pokretanog neznanjem opstoje u sebi, ali to nije tako, i stoga su one grad zabluda.
Grad je ciklikog postojanja stvoren zabludom da subjekt i objekt, promatra i promatrano,
unutranje i vanjske pojave, postoje u sebi i po sebi, inherentno, vlastitim snagama.
Tom kiticom izriemo elju da nas u trenutku pred odvajanje od tog iluzornog tijela,
sastavljenog od etiri elementa, ne obuzme smlavljujua patnja, zato to bi to omelo uspjeno
vjebanje. Drugi uzroci koji ometaju vjebanje jesu pouda i mrnja, te oni predstavljaju
golemu zapreku kreposnom odnosu prema ivotu.
Zakljuni savjeti
1. Ponimo vjebati ve sada, kako bi u trenutku smrti sila nae upoznatosti s vrlinom utjecala
na na stav.
2. Gledajmo u svom tijelu istinski grad zabluda, jer iako nam se ono, kad ga okupamo,
priinja istim, ba kao i izvorom blaenstva, neim trajnim i pod naom vlau, ono to
nipoto nije. Ono je stvoreno iz etiri elementa (zemlje, vode, vatre i vjetra), te je podlono
bolu, a osim toga se ve i samo od sebe mijenja iz asa u as. 3. Nama se ini da ljudi i stvari
postoje vlastitom silom, a neznanje prihvaa tu lanu vanjtinu, to izaziva loe emocije:
poudu, mrnju i jo veu smetenost. Te loe emocije sa svoje strane zagauju djelovanje
tijela, govora i uma, perpetuirajui proces ciklikog postojanja. Moramo shvatiti da ivimo u
gradu pogrenih predodbi.
Peta kitica
O neka bismo se oslobodili pogrenih privida to ih stvara nevrlina
Kad nam se, prevarenima u asu nevolje od ovog tijela odravanog tako skupo,
Strani dumani - gospodari smrti - uskazuju
A mi se ubijamo orujem triju otrova: poude, mrnje i smetenosti.
Trenutak je smrti neobino vaan, i to zato to on oznaava kraj jednoga ivota i poetak
drugog. Kad bi u tom kritinom trenutku nae tijelo ostalo s nama, mogli bismo se u nj
pouzdati, ali nas ono u tom vanom trenutku iznevjerava. Nae nas tijelo, tako skupo
odravano hranom, odjeom, novcem, stanom, lijekovima, pa ak i zlim djelima, ostavlja na
cjedilu.
Ve i samo spominjanje smrti izaziva u nama blagu nelagodu. Kad proces nae vlastite smrti
postane oit i kad se ponu pokazivati strane posljedice netrajnosti, u pjesmi nazvane
gospodarima smrti, neki ljudi reagiraju jakim vezivanjem za svoj imetak, roake, prijatelje i
tijelo, dok drugi poinju iskazivati jaku mrnju prema neprijateljima i svojoj naoko
nepodnoljivoj patnji. ak ako se pritom ne pojave ni pouda ni mrnja, ipak pritom stvaramo
jako vjerovanje u opstojanje u sebi kako vlastite, tako i svih drugih pojavnosti - to je najbitniji
oblik neznanja. Ta tri otrova - pouda, mrnja i neznanje - najjae su unutranje prepreke
kreposnom vjebanju, a u dubljem je to smislu oruje kojim se sami ubijamo. Da bismo u
trenutku smrti sprijeili pojavu tih otrovnih stavova, moramo gajiti elju da se ne iskau jaka
pouda i mrnja, te da nam se ne ukazu lane pojave.
U trenutku je smrti vano biti slobodan od lijekova koji onemoguavaju valjano razmiljanje.
Poboni buddhist mora izbjegavati zatupljujue lijekove, zato to nam pri umiranju svijest
mora biti to je mogue ia. Uzimanje injekcije za spokojnu smrt moe um liiti prilike da
se manifestira na kreposni nain razmiljanjem o netrajnosti, jaanjem vjere, osjeajem suuti

ili meditiranjem o nesebinosti. Ako bi, meutim, pronali lijek koji suzbija bol ali ne zatupljuje
um, on bi ak mogao biti koristan, zato to bismo mogli nastaviti normalno mentalno
funkcionirati, a da nas pritom ne ometa bol.
ZAKLJUNI SAVJETI
1. Shvatimo da e nas ovo tijelo, koje tako skupo odravamo, jednog dana napustiti.
2. Izbjegavajmo udnju za prilikama koje naputamo.
3. Izbjegavajmo mrnju zbog toga to moramo otii.
4. Drimo se to je mogue dalje od poude, mrnje i neznanja, tako da dok umiremo moemo
kreposno meditirati.
5. Shvatimo da uzimanjem pilule ili injekcije za takozvanu spokojnu smrt sebi moda
oduzimamo kritinu priliku za izraavanje kreposti.

5. Osiguravanje povoljnih preduvjeta za smrtni

trenutak
Jedni umru u majinoj utrobi,
Drugi pri roenju, Poneki dok jo puu, Neki kad prohodaju.
Neki su stari,
Neki su odrasli,
Odlaze jedan za drugim
Kao voe kad pada po zemlji.
Buddha
esta kitica
O neka bismo se sjetili uputa za vjebanje due
U asu kad lijenici od nas diu ruke i ne pomau obredi,
Kad prijatelji se ve odriu nade u na ivot,
Te nam ne preostaje da radimo ita drugo.
Prolo se poglavlje bavilo poglavito dvjema preprekama primjerenom meditiranju pri umiranju
- smlavljujuom patnjom i krivo shvaenim prividima iz kojih niu pouda, mrnja i zbrka. Dok
teimo da ih izbjegnemo, moramo istodobno stvarati i kreposne stavove prisjeanjem na
vlastito vjebanje. Kad nestane svake nade u ovaj ivot, kad lijenici od nas dignu ruke, kad
vjerski obredi nisu vie ni od kakve koristi, pa kad su se ak i nai prijatelji i roaci u dubini
due odrekli nade, onda moramo uiniti ono to nam pomae. Sve dok smo pri punoj svijesti,
moramo initi sve to moemo da nam um ostane na putu vrline.
Da bi to bilo mogue, moramo se prisjetiti uputa o tome kako se stvaraju kreposni stavovi.
Kao to u obrazloiti uz kasnije kitice, te upute treba primijeniti (1) prije no to se pojavi
jasno svjetlo smrti; (2) kad nam se ukae jasno svjetlo smrti; (3) kad se jasno svjetlo smrti
ugasi pa pone prelazno stanje; i (4) za trajanja prelaznoga stanja tako da moemo ostvariti
posebne jogistike podvige. U tom trenutku se moramo jasno prisjetiti svih uputa to smo ih u
skladu sa svojom inteligencijom i sposobnostima primili. U takvim trenucima izvodimo svoje
vjebe na nivou koji smo ve uspjeli dosei.
Nae vjebanje moe uroditi silnim plodom i to djelovanjem sljedeih pet sila, a to su:
1. Sila upoznatosti. Cesto kultivirajte svoje uobiajene vjebe i na njih se naviknite - pa bilo da
je rije o kultiviranju namjere oslobaanja od ciklikog postojanja, bilo kultiviranju ljubavi i

suuti, nakane postizanja prosvjetljenja za dobrobit drugih ljudi, ili kultiviranju stupnjeva
Najvie joge tantre.
2. Sila usmjerivanja budunosti. Mislite ovako: Nastavljat u svoje vjebanje u ovom ivotu, u
prelaznom stanju i buduim ivotima sve dok ne dostignem buddhinstvo (prosvjetljenje).
3. Sila zdravog sjemena. Skupimo silu vrlih djela (dobru karmu) i njome pokreimo svoje
vjebe.
4. Sila iskorjenjivanja. Zakljuimo da sve pojave poput roenja, smrti i prelaznih stanja
postoje samo ovisno -one se ne odlikuju opstojanjem u sebi, pa ni u najmanjoj mjeri.
Ugradimo taj zakljuak u vjerovanje da je samooboavanje neprijatelj, i to ovakvim
razmiljanjem: To to trpim patnju u ciklikom postojanju posljedica je samooboavanja;
korijen samooboavanja polazi od zamiljanja da bia i stvari opstoje u sebi, a to nije istina.
5. Sila elje. Neprestance ponavljajmo ovu elju: Neka bih poslije smrti stekao tijelo koje slui
kao potpora za vjebanje nauka u sljedeem ivotu. Neka bi se o meni brinuo savreni
duhovni vodi, i neka ne napustim vjebu.
Tih je pet sila osobito korisno za podsjeanje da trebamo vjebati, ak i kad nam je to najtee.
Kad postane jasno da se nekome blii smrt, prijatelji se ne bi smjeli skupiti oko njega da
pokuaju uspostaviti vezu, pri emu samrtnika hvataju za ruku, zaplakano ga grle ili kukaju
nad njegovim stanjem. To ne pomae ba nimalo, ve takvo ponaanje, naprotiv, slui samo
stvaranju stanja udnje u samrtnikovu umu, ime se potire svaka ansa za stvaranje
kreposnog. Prijatelji bi mu morali pomagati stvaranjem pravih preduvjeta za poticanje vrline,
i. to tako da samrtnika podsjeaju na vjersku pouku i vjebanje, te mu to blago govore u uho
sve dok ne prestane pluno disanje.
Ako, primjerice, samrtnik vjeruje u boga Tvorca, onda ga razmiljanje o njemu moe utjeiti,
umiriti, smanjiti u njemu vezanost za ovaj svijet, strah i aljenje. Ako pak vjeruje u ponovno
roenje, onda e razmiljanje o smislenom sljedeem ivotu u slubu drugih ljudi uroditi
slinim plodom. Buddhisti bi trebali misliti na Buddhu i dobra djela u ovom ivotu posvetili
plodonosnom novom ivotu. I nevjernik moe, na slian nain, razmiljati o tome kako je smrt
sastavni dio ivota, te da ako se ona zbiva ba sada, od tjeskobe nikakva korist. Glavni je
smisao svega toga postizanje umnoga mira kako se duevnim nemirom ne bi remetio proces
umiranja.
ZAKLJUNI SAVJETI
1. Korisno je shvatiti da e u jednom trenutku nestati svaka nada u nastavak ovoga ivota. Od
tog nas asa vie ni lijenici, ni sveenici, ni prijatelji, ni roaci nee moi odrati u ovom
ivotu; od tada pa nadalje pomoi emo si moi samo sami.
2. Dok umiremo, moramo se prisjetiti duhovnih uputa u skladu s naom razinom vjebanja,
pa ih provesti u djelo.
3. Moramo se zbliiti s vlastitom vjebom. Moramo biti odluni to duhovno usmjerenje
odravati u svim prilikama, pa ma kako da bile teke. Moramo initi mnoga kreposna djela
kako bi njihova akumulirana sila mogla utjecati na sve aspekte naega ivota i smrti. Moramo
shvatiti da patnja nie iz samooboavanja, te stoga moramo poeti oboavati druge ljude. I
moramo esto poeljeti da svoje duhovne vjebe nastavimo i kroz budue ivote.
4. Kad netko umire, uvajmo se da ga ne uznemirimo i to kako jaim vezivanjem za sebe,
tako i poticanjem srdbe i mrnje. Ne nariimo zbog njegova odlaska, nemojmo ga hvatati niti
pred njim plakati. Pomozimo mu da smisleno ode, a to emo uiniti podsjeanjem na dublje
meditacije.
5. Ako je to ikako mogue, zamolimo druge da isto uine za nas. Pobrinimo se da se kraj nas
nae netko tko e nam s vremena na vrijeme tiho govoriti u uho i podsjeati na specifini
duevni stav koji bismo trebali izraziti.

Sedma kitica
O neka bismo se uzdali u radost i veselje
Kad za sobom ostavljamo hranu i zgrnuta blaga i svu bijedu ivota
I zauvijek se odvajamo od prijatelja ljubljenih i eljenih,
Te sami odlazimo u pogibeljno stanje.

U uobiajenim prilikama, ako nam netko kae da nam je smrt pred vratima, to e izazvati
alost, i to ne samo u nama nego i u prijateljima i lanovima obitelji. I u toj e se tuzi onda
odigrati i sam proces umiranja - to jest postupno povlaenje svijesti. Ako smo meutim, kao
to smo maloas objasnili, razmiljali o crpljenju esencije te ivotne situacije i nunosti
duhovnog vjebanja, te ako smo jo jednom razmislili o netrajnosti, onda neemo, i to zato to
emo se umirui prisjeati tih uputa, potpasti pod utjecaj nepovoljnih stanja, primjerice tuge i
ojaenosti. Onda nam svi prividi, povezani sa smru, nee odvraati panju, nego e nas
podsjeati na ranije vjebe i nukati prema meditaciji.
Drimo li to na umu, moi emo umrijeti s radou i samopouzdanjem, nalik djetetu to se
veselo vraa roditeljskom domu. Meu onima koji odlaze u prelazno stanje izmeu dva ivota,
najbolji e moi odluiti kao to e se sljedei put roditi, pa takvi ljudi mogu umrijeti
samouvjereno i sasvim bezbrino. Osrednji se uenik nee uplaiti, a najnii e bar umrijeti
bez aljenja. Budui da smo se pripremili za smisleno ponovno roenje - poslije kojeg emo
moi nastaviti svoje duhovno napredovanje - kad stigne smrt nee biti ni aljenja, ni
potitenosti, ni straha. Onda naa svijest moe otii s velikim samopouzdanjem.
Mnogi meni poznati redovnici i uenjaci umrli su ba tako. Kad su shvatili da dolazi smrt,
pozvali su bliske poznanike da se pozdrave. A u smrtni dan su na sebe stavili afranski ute
redovnike halje, pa posve bezbrino umrli sred meditacije. Neki je redovnik tu u Dharmsali
svog pomonika zamolio da mu donese halju, pa je obukao i preminuo. Neki su tu u Indiji
uspjeli ostati u umu jasnog svjetla mnogo dana - jedan sedamnaest, drugi po devet ili deset.
A to se vidjelo po tome to im je tijelo, kad je prestalo disanje, ostalo u savreno svjeem
stanju, bez i najmanjeg zadaha, za sve to vrijeme u ovoj vruoj zemlji. Takvi su ljudi sposobni
ostati bez fluktuacija u umu jasnoga svjetla smrti, te umrijeti s velikim samopouzdanjem i
radou.
Moj stariji tutor Ling Rinpochay ispriao mi je priu o nekom lami, priu istodobno i tunu i
smijenu. Kad mu se pribliila smrt, taj je lama obukao svoju afranski utu halju i rekao
drugovima da e sad umrijeti. I onda je prekriio noge u meditativnoj pozi i tako umro. Jedan
njegov uenik, koji je tek nedavno stigao iz zabiti, pa nije znao daje mogue umrijeti i u
sjedeem meditativnom poloaju, uao je u njegovu sobu i ugledao mu posjelo tijelo. Pomislio
je kako je u uiteljevo tijelo uao zloduh, pa ga je zato sruio udarcem!
ZAKLJUNI SAVJETI
1. Da nas misao na smrt ne bi bacila u depresiju, potraimo zaklon u svojoj religiji, u suuti
prema svim biima; razmiljajmo o tome koliko je vano izvui esenciju sadanjeg ivota, u
kojem su nam dani i dokolica i sve potrebno za duhovno vjebanje, te stalno razmiljajmo o
netrajnosti.
2. Ako smo poloili te temelje za efikasno prisjeanje na ranije vjebe u trenutku smrti, onda
e nas ak i uasna zbivanja i privienja koja pritom mogu nastupiti samo potaknuti na mir i
meditiranje u radosti i sa samouvjerenou.

6. Meditacije u smrtnom asu

Ovaj ivot nestaje tako brzo
Kao slova ispisana tapom na vodi.
Buddha
Osma kitica
O neka bismo stvorili moni um vrline
Kad se elementi - zemlja, voda, vatra i vjetar - postupno rasplinu sve jedan za drugim,
1 tjelesna se snaga gubi, a usta i nos se sue i skupljaju,
Toplina se povlai, dah je sipnja, i zvukovi se halabuke diu.
Prvih je sedam strofa prikazano u skladu s oba oblika buddhistikog nauka, sutrom i tantrom.
U potonjoj nalazimo i posebnu vjebu u kojoj sebe moramo zamisliti kao potpuno suutno i

mudro bie s tjelesnim oblijem Buddhe. Osma i sve daljnje kitice prikazuju nam uglavnom
vjebanje tantre, i to, odreenije, tantre iz klase Najvie joge tantre.
Opis smrti u kategorijama postupnog rasplinjavanja uma i tijela, ba kao i etiri elementa,
jedinstven je za Najviu jogu tantru. Poslije zaea proces stvaranja napreduje od suptilnijeg
prema grubljem, no u smrti nastupa rasplinjavanje koje napreduje od grubljeg prema
suptilnijem. Pojave koje se rasplinjuju sastoje se od etiri elementa - zemlje (to je tvrda tvar u
tijelu), vode (fluida), vatre (topline) i vjetra (energije, gibanja).
Bez obzira na to da li doivimo svoj puni vijek ili ne, proces umiranja slijedi mnoge faze. Kod
nagle smrti kroz te faze prolazimo vrlo brzo, i pritom su nam izgledi da ih opazimo vrlo mali.
Ljudi koji umiru postupnije mogu prepoznati i iskoristiti te razliite faze. Predznaci smrti,
primjerice promjena u nainu gibanja daha kroz nosnice, snovi i tjelesni znakovi, mogu se
pojaviti ak i mnogo godina prije stvarne smrti, iako se kod obinih ljudi pojavljuju obino
godinu do dvije prije smrti. Meu predznacima smrti nalazimo i odbojnost prema svojoj
okolini, domu, prijateljima i tako dalje, to sve dovodi do elje da odemo nekamo drugdje.
Moe se, meutim, dogoditi i da prema svemu tome razvijemo poudu, i to mnogo jau od
dotadanje. A moemo se i naglo promijeniti, pa iz prijeke naravi prei u prijaznu, ili obratno.
Nae oduevljenje za stvari moe opazivo porasti ili opasti. Moe doi i do promjene tjelesnog
sjaja ili naina ponaanja. Stil nam razgovora moe jako ogrubjeti - pa ponemo psovati i tako
dalje - ili pak moemo poeti stalno priati o smrti.
Kad zapone i stvarni proces umiranja, tad prolazimo kroz osam faza. U prve etiri dolazi do
propadanja etiriju elemenata. U posljednje etiri dolazi do uruavanja svijesti na najdublji
nivo uma, takozvani um jasnog svjetla. Pritom nemojmo zaboraviti da je prikazivanje faza
smrti zapravo kartografiranje dubljih stanja uma koja se pojavljuju i kroz itav na
svakodnevni ivot, ali obino prolaze neopaeno. Tih osam faza nastupa u pozitivnom poretku
kad umiremo, odlazimo na poinak, zavravamo san, kiemo, gubimo svijest ili doivljavamo
ograzam, odnosno u obratnom poretku po potpunom svretku procesa umiranja, ba kao i pri
potpunom razbuenju, kad zapoinjemo san, te napokon na koncu kihanja, nesvjestice i
orgazma.
Tih osam faza oznaavamo njihovim vizualnim sadrajem, iako ih ne vidimo oima:
Pozitivni poredak
1. fatamorgana
2. dim
3. krijesnice
4. plamen svjetiljke
5. jarko bijelo nebo uma
6. jarko naranasto-crveno nebo uma
7. jarko crno nebo uma
8. jasno svjetlo
Obrnuti poredak
1. jasno svjetlo
2. jarko crno nebo uma
3. jarko naranasto-crveno nebo uma
4. jarko bijelo nebo uma
5. plamen svjetiljke
6. krijesnice
7. dim
8. fatamorgana
Prve etiri faze u pozitivnom poretku: propast etiri elementa
Openito govorei, grublji se elementi rasplinjuju u suptilnije. Kako sposobnost prvih da
podravaju svijest degenerira, tako potonji sve vie dolaze do izraaja. Postoji ukupno osam
faza, a prve su etiri:
1. faza. Element zemlja degenerira te se rasplinjuje u element vodu. Kruti aspekti tijela,
primjerice kosti, ne mogu vie sluiti kao skela ili temelj tijela, sposobnost se krutih aspekata
zato rasplinjuje, odnosno prenosi na tjelesne fluide, primjerice krv i sluz. Sad se sposobnost
elementa vode da slui kao temelj svijesti poinje jae iskazivati. Tijelo nam se silno stanjuje,
a udovi mlohave. Gubimo tjelesnu snagu - vitalnost i sjaj tijela korjenito se smanjuju, pa ono

postaje istroeno. Vid nam se mrai i muti, ne moemo vie ni otvarati ni zatvarati oi. Moe
nas obuzeti i osjeaj da tonemo pod zemlju ili mulj, a moemo ak i povikati: Izvucite me! ili
se poeti i otimati, pokuavati podii, ali je vano protiv toga se ne boriti: ostanimo hladni u
okvirima kreposnoga stava. To to vidimo u umu nalik je fatamorgani.
2. faza. Sposobnost elementa vode degenerira i rasplinjuje se u element vatru - toplinu koja
odrava tijelo na ivotu - ime se pojaava sposobnost elementa vatre kao temelja svijesti.
Vie ne osjeamo ni ugodu ni bol, nemamo ak ni neutralna uvstva povezana s osjetilima i
mentalnom svijeu. Usta, jezik i grlo sue nam se zbog gubitka sline, a na zubima se stvara
talog. Drugi fluidi, poput urina, krvi, regenerativnog fluida i znoja, redom se sue. Ne ujemo
vie ni zvukove, a prestaje i uobiajeni zuj u uima. To to vidimo u umu nalik je oblaiima
dima, ili rijetkom dimu kojim je zadimljena soba, odnosno dimu to se die iz dimnjaka.
3. faza. Sposobnost elementa vatre degenerira i rasplinjuje se u element vjetar - u struje
zraka, ili energije, koje upravljaju raznim tjelesnim funkcijama, primjerice udisanjem,
izdisanjem, tucanjem, pljuvanjem, govorenjem, gutanjem, pregibanjem zglobova,
pruanjem i skupljanjem udova, otvaranjem i zatvaranjem usta i vjea, probavom,
mokrenjem, defekacijom, menstruacijom i ejakulacijom. Temperatura se tijela smanjuje, pa
gubimo sposobnost probavljanja hrane. Ako smo ivot provodili uglavnom bez vrline, tjelesna
se toplina isprva sputa s tjemena pa se skuplja u srcu, i gornji se dio tijela prvi ohladi; ako
smo, meutim, ivjeli uglavnom kreposno, toplina se die od tabana i skuplja u srcu, pa se
najprije ohladi donji dio tijela. Gubimo sposobnost njuha. Ne moemo vie obraati panju na
postupke i elje prijatelja i roaka oko nas, pa se ak ni sjetiti kako se zovu. Disanje nam je
oteano, izdisaji postaju sve dui i dui a udisaji sve krai i krai; iz grla nam izlazi egrtav ili
dahtav zvuk. U umu vidimo neto nalik na krijesnice, moda i u dimu, ili neto nalik na iskre u
pepelu na dnu eljezne plitice.
4. faza. Sposobnosti grubljeg elementa vjetra dezintegriraju se i rasplinjuju u svijest. Jezik
otea i skrauje se, a korijen mu poplavi. Nemogue je osjetiti tjelesni dodir, ba kao to
postaje nemogue i svako tjelesno djelovanje. Disanje se kroz nosnice prekida, no postoje i
suptilnije razine daha, ili vjetra, te stoga prestanak disanja kroz nos ne upuuje na kraj
procesa umiranja. Pritom u umu vidimo neto nalik na plamen svjetiljke na maslac ili svijee
(ili neto nalik na treperavo svjetlo iznad svjetiljke na maslac ili svijee). U prvi as to svjetlo
treperi kao da su se maslac ili vosak ve skoro potroili. A onda, kad vjetrovi, to jest zrane
struje to nose mentalne ideje ponu posus-tajati, plamen se ustaljuje.
Openito govorei, ljudsko je tijelo sazdano od etiri elementa; pa ipak, zbog varijacija u
obliku kanala i vjetrova ili dahova unutar tog okvira, razni ljudi u procesu rasplinjavanja
doivljavaju razliite unutranje prikaze. Ba se zbog toga i pojavljuju malene varijacije u
objanjavanju tog procesa u specifinim tantrama to ih je izgovorio Buddha, primjerice u
Guhyasamaji (iji je osnovni sustav objanjen u ovoj knjizi), Chakrasamvari i Kalachakri, ba
kao i u izvjesnim tantrama Starog vjerskog reda tibetskog buddhizma, takozvane Nvingme.
Manje varijacije uglavnom potjeu iz razlika u tjelesnim kanalima, te vjetrovima i kapljama
esencijalnog fluida to protjee kroz te kanale. Budui da se ti unutranji faktori mijenjaju od
pojedinca do pojedinca, takoer se pomalo razlikuju i jogistike vjebe. ak i kad su vanjski
faktori isti, unutranji se znakovi umiranja pojavljuju u umu na razliite naine i to zato to
joga pojedinim tokama tijela pridaje posebnu vanost.
Kroz sve nam je te stupnjeve potreban neometani kreposni stav, a takva je elja izraena u toj
kitici panen-lamine pjesme. Mi obina osjetilna bia pod utjecajem roenja i smrti oito
posjedujemo predispozicije uspostavljene kroz ivot utroen na dobra ili loa djela, no iji se
plodovi jo nisu izrazili. Svaki trenutak to ga utroimo na djela motivirana neznanjem
doprinosi nastavljanju ivljenja u obliku ciklikog postojanja. Vrlo snana djela mogu u cikliko
postojanje natjerati ne samo jedan ivot nego i mnogo njih. Kad se primakne smrtni as,
pothranjuje se jedna od tih mnogobrojnih zdravih i nezdravih karmikih predispozicija, te ba
ona slui kao temelj itavom sljedeem ivotnom vijeku. Mnoge druge karme uspostavljaju
ivotne kvalitete poput zdravlja, talenta i inteligencije. Sukladno tome, kad se primakne
smrtni as, vrlo su vane nae misli i nae mentalno stanje.
ak i ako smo u najveem dijelu ivota prakticirali kreposne stavove, snano nekreposno
stremljenje kad nam se primakne smrtni as moe poticati nekreposne predispozicije to ih
svi mi imamo, te je to stoga vrlo opasno razdoblje. Iritacija i ljutnja mogu se razviti ak i od
kakvog neugodnog uma nastalog, primjerice, pregrubim sputanjem nekog predmeta. I
obratno, ovjek koji obino i nije navikao na preveliku vrlinu, kad mu se primakne smrt zna
razviti vrlo kreposan um, te time aktivirati karmike predispozicije za vrlinu, to onda vodi

povoljnom ponovnom roenju. Zbog toga se u smrtnom asu moramo jako truditi da
stvaramo, i to to je bolje mogue, razliite vrste kreposnih stavova koje smo sposobni izraziti.
Veoma je vano da ljudi prisutni pri umiranju znaju da je samrtnikov um u delikatnom stanju;
stoga moraju jako paziti da ga niim ne uznemire - glasnim govorom, plaem i grubim
micanjem stvari - nego se naprosto truditi da stvore miran ambijent.
Zakljuni savjeti
1. Da nas proces umiranja, kad jednom pone, ne bi iznenadio, moramo nauiti stupnjeve
rasplinjavanja etiri elementa i njihove pratee vanjske znakove, maloas iznesene, kao i
unutranje znakove, opisane u kitici to slijedi.
2. Moramo paziti da, kad se priblii smrt, dobre predispozicije pothranjujemo i aktiviramo
kreposnim stavovima.
3. Predznaci se smrti znaju pojaviti godinu-dvije prije njezina dolaska. Oni nas upozoravaju da
se moramo pripremiti, no bolje se spremiti jo i prije njih.
Deveta kitica
O neka bismo shvatili besmrtni nain postojanja
Kad se prikaze razne, zabunom naom stvorene, utvare jezive i strane
A napose kad se fatamorgana, dim i krijesnice ukazu
1 nestanu nositelji osamdeset predodbi koje nas vode.
Kad se etiri elementa rasplinu, pojavljuju se razne prikaze.
Ponekad se neobine slike i zvukovi pojavljuju jo i prije nego to oko i uho prestanu
funkcionirati. I u mentalnoj se svijesti stalno pojavljuju razne vizije. Tako primjerice ljudi koji su
preboljeli invalidizirajuu bolest znaju vidjeti straan poar koji izaziva silan strah. Drugi pak
doivljavaju ugodne pa ak i zapanjujue vizije te ostaju oputeni. Takve razlike nastaju zbog
predispozicija stvorenih nekreposnim i kreposnim djelima u ovom i prijanjim ivotima. Te
razlike upuuju na vrstu i kvalitetu ponovnog roenja koje se treba dogoditi, onako kao to
kvaliteta svjetla na nebu pred izlazak sunca predvia kakvo e tog dana biti vrijeme.
Kako se etiri elementa rasplinjuju jedan po jedan, poinju se pojavljivati unutranji znakovi
smrti. Rasplinue elementa zemlje u vodu stvara prikazu nalik na fatamorganu u pustinji;
rasplinue vode u vatru stvara privienje nalik na oblake dima iz dimnjaka ili rijetki dim to se
iri kroz prostoriju; dok raspiinue vatre u vjetar stvara prikaze nalik na krijesnice, ili iskre na
dnu voka za prenje zrnja. (Raspiinue elementa vjetra razmotrit emo u sljedeem
poglavlju.)
Ti znakovi - fatamorgana, dim, krijesnice i plamen, ba kao i jo etiri koje emo sad opisati pojavljuju se pred oima onih koji umiru postupno. Oni se ne pojavljuju u potpunosti pred
onima koji umru naprasno, kao rtve nesree ili oruja.
ZAKLJUNI SAVJETI
1. Moramo shvatiti da bezbroj privida, od kojih su neki ak zastraujui i uasni, a koji se
znadu pojaviti pri umiranju, potjeu od karme. Ne dopustimo da nas oni ometu.
2. Upoznajmo prve tri od osam prikaza: fatamorgana kao u pustinji, oblaii dima iz dimnjaka
ili rijetki dim u prostoriji, te napokon krijesnice ili iskre u pepelu na dnu voka.
Deseta kitica
O neka bismo stvorili snanu svijest o zbivanju u sebi i oko sebe
Kad se sastojak vjetar pone rasplinjavati u svijest
I prestaje stalno vanjsko disanje, a grube se dvojstvene pojave rasplinjuju,
A svie privid u liku svjetiljke na maslac.
Svijest definiramo kao luminozni i spoznajni dio ovjeka. Ona je luminozna u dva smisla, to
jest zato to joj je narav bistra i zato to svijest osvjetljava, ili razotkriva, poput svjetiljke to
rastjeruje tamu tako da se predmeti mogu vidjeti. Svijest osim toga spoznaje predmete utoliko
to ih bar registrira, ak i kad ih valjano ne raspoznaje.
Svijest nije sazdana od stanica, atoma ili estica, nego od trenutaka. Zbog toga se svijest i
materija u svojoj biti razlikuju, te stoga imaju i razliite supstancijalne uzroke. Materijalne
stvari za supstancijalne uzroke (nazvane tako zato to oni stvaraju supstancu, ili temeljni
entitet, posljedice) imaju materijalne stvari, i to zato to izmeu supstancijalnog uzroka i

supstancijalne posljedice mora postojati nekakva temeljna srodnost naravi. Tako je primjerice
glina supstancijalni uzrok zemljanog lonca. Supstancijalni uzrok samog uma mora biti neto
to je luminozno i misaono - a to je prethodni trenutak uma. Stoga svaki trenutak svijesti mora
za svoj supstancijalni uzrok imati prethodni trenutak svijesti, to znai da mora postojati
kontinuum uma koji nema poetka. Ba se takvim zakljuivanjem i dolazi do ciklusa ponovnog
roenja koji nema poetka. Osim toga, postoji li i samo jedno tono sjeanje na ponovno
roenje, ve je i to samo po sebi dovoljna indicija -jer ne mora se ba svatko sjeati toga.
Nepostojanje prijanjih i buduih ivota nije bilo nikad izravno opaeno, dok postoje potvreni
sluajevi jasnog sjeanja na prijanje ivote. Usprkos injenici da tijelo pri svom rastu i
opadanju ovisi o vanjskim uvjetima, ono je ipak obdareno ivotom, pa kad ivotna sila mine,
ono brzo istrune i pretvara se u truplo. Bez obzira koliko prije bilo pristalo i lijepo, na koncu
ipak postane truplo. Proanaliziramo li ivotnu silu koja sprjeava truljenje tijela, vidjet emo
da se ona krije u umu. Tijelo od raspadanja titi ba to to je spareno sa svijeu. Ono to se
prenosi u sljedei ivotni vijek zapravo je kontinuitet uma.
Zbog razlike u naravi uma i materije razliiti moraju biti i njihovi supstancijalni uzroci, ali to ne
znai da um i materija meusobno ne reagiraju, jer se to zbiva na mnogo naina. Materija
moe biti meuzavisni preduvjet uma, kao u sluaju kad suptilna materija u onoj jabuici
djeluje kao meuzavisni preduvjet vizualne svijesti, ili kao kad boja ili oblik djeluju kao
meuzavisni preduvjet vizualne svijesti, ili kao kad nae tijelo djeluje kao nosilac ili podloga
same svijesti.
Slino tome i svijest oblikuje materiju i to zato to na okoli strukturiraju naa djela, ili karme,
motivirana svijeu. Skupljeni utjecaj karmi mnogih bia oblikuje i sam svjetski sustav koji
obitavamo. Osim toga, a prema Najvioj jogi tantri, svijest nosi vjetar koji postoji fiziki, ali taj
vjetar ili dah, u svojem najsuptilnijem obliku, nije sazdan od estica. Zbog te tijesne
povezanosti uma i vjetra, tako tijesne da se oni pretvaraju u jedan neodvojivi entitet,
prosvijetljeno bie moe manifestirati tijelo kojemu je supstancijalni uzrok suptilni vjetar, tijelo
onkraj tjelesnih estica, poput Buddhina Tijela potpunog blaenstva u istoj zemlji.
Primijenimo li to uenje o supstancijalnim uzrocima i meuzavisnim preduvjetima na zaee,
vidjet emo da supstancije oca i majke - jajace i sjeme - djeluju kao supstancijalni uzroci
djetetova tijela, te kao meuzavisni preduvjeti uma. Posljednji trenutak djetetove svijesti o
ranijem ivotu djeluje kao supstancijalni uzrok svijesti u trenutku zaea, a osim toga i kao
meuzavisni preduvjet tijela. Ba kao to se smatra da je grubi nivo postojanja tijela - pa ak i
embrio - fiziki oslonac svijesti, tako je i vjetar, na kojemu jai svijest, ba poput jahaa na
konju, fiziki entitet koji podupire svijest. Iako se svijest moe odvojiti od fizikog tijela, ona se
ipak ne moe nikad odvojiti od najsuptilnijih razina tog strujanja zraka.
Ja ne vjerujem da bi se vrlo suptilni vjetar, ili energija, mogao svrstati meu etiri elementa zemlju, vodu, vatru i vjetar - i to zato to on postoji onkraj fizikih estica. Vrlo suptilni vjetar
jedan je aspekt gibanja vrlo suptilnog uma; on je isti entitet kao i odgovarajui mu um. Taj bi
vrlo suptilni vjetar i um, meutim, bilo vrlo teko analizirati znanstvenim instrumentima; no
moda bi ipak bilo mogue znanstveno detektirati postojanje vrlo suptilnog vjetra i uma u
sluaju klinike smrti i to prije izlaska svijesti iz tijela, dok se ono jo nije raspalo. Nekoliko je
znanstvenika u nau bolnicu donijelo svoje strojeve, no dok su bili tu, ba nitko nije umro, a
kad je umro duhovno iskusan ovjek, nije bilo strojeva!
Kad vjetar, ili energija koja nosi razne razine svijesti, jako oslabi ili se potpunije raspline u
svijest, poinju se iskazivati sve suptilnije razine svijesti. Na poetku etvrte faze, kad se
vjetrovi koji slue kao jahai konji mnogih stavova poinju rasplinjavati, u umu se pojavljuje
slika nalik na plamen svjetiljke na maslac ili svijee koja u prvi as treperi, no onda se smiri. U
tom trenutku prestaje vanjsko disanje. Ljudi to obino smatraju smrtnim asom, iako smrt
zapravo nastupa kasnije. U toj se fazi rasplinjuju grublji nivoi pojavnosti subjekta i objekta, a
koje vidimo kao daleke i izrezane u daleke entitete. Oko vie ne vidi vidljive oblike, uho ne
uje zvukove, nos ne osjea miris, jezik ne doivljava okus, a tijelo ne osjea opipljive
predmete. Sad iznie gola luminozna i spoznajna narav uma.
Ako smo sposobni biti svjesni smrti, pa prepoznavati znakove pojedinih faza rasplinua, kao i
odravati introspekciju u tolikoj mjeri da moemo teiti svakoj razini poznate nam vrline,, onda
e naa uvjebanost biti vrlo jaka. Ona e i u najgorem sluaju povoljno utjecati na na
sljedei ivot.
Zakljuni savjeti

1. Iako um i materija imaju razliite supstancijalne uzroke, oni djeluju jedno na drugo na
mnogo naina.
2. Poslije tri unutranja znaka - fatamorgane, dima i krijesnica - dolazi i etvrti, nalik plamenu
svjetiljke na maslac ili svijee, koji je u prvi as treperav, no onda se ustali.
3. Iako u tom trenutku prestaje vanjsko disanje kroz nos te vie nema svjesnih reakcija na
vanjske poticaje, ovjek jo nije umro. Dobro je ne uznemiravati tijelo sve dok smrt ne doe
do kraja.
4. Uspijemo li odrati punu svijest i introspekciju koje nam omoguuju prepoznavanje trenutne
faze unutranjeg procesa, to moe izazvati snano shvaanje i potpomoi povoljno ponovno
roenje.

7. Unutranja graa
Sutra, dan kad nas vie nee biti,
Nedvojbeno dolazi.
Shura u pismu Kaniki
Jedanaesta kitica
O neka bismo sami spoznali svoju narav
Kroz jogu koja shvaa da su cikliko postojanje i nirvana prazni
Kad se privid, rast i stanje blisko prosvjetljenju rasplinu - prvi u potonje
I doivljaji poput proimajue mjeseine, sunca i tame svanu.
Da bismo stekli sliku o etiri konane faze procesa umiranja, bitno je shvatiti razine svijesti,
ba kao i grau kanala, vjetrova i kapi esencijalnog fluida u tijelu. Zbog toga je vano upoznati
se s tantristikom psihologijom i fiziologijom.
Razine svijesti
Najvia joga tantra dijeli svijest na tri razine: grubu, suptilnu i vrlo suptilnu. Na gruboj razini
nalazimo svijest o pet osjetila - onu svijest koja zamjeuje boje i oblike; usnu svijest koja
hvata zvukove; nosnu svijest koja opaa miriri-se; jezinu svijest koja osjea okuse, te
napokon tjelesnu svijest koja donosi taktilni doivljaj. Postoje dakle individualne svijesti sa
specifinim sferama djelovanja - na podruju boja i oblika, odnosno zvukova, mirisa, okusa i
opipa.
Suptilnija od njih, no ipak jo na gruboj razini, jest svijest kojom mislimo. Nju rasporeujemo u
tri razreda, koji odgovaraju trima vrstama vjetra - jakom, srednjem i slabom - na kojima jau
tri razreda svijesti. U prvoj skupini nalazimo snano gibanje vjetra u odnosu na objekte, kao i
trideset tri konceptualna doivljaja, primjerice strah, osjeaj vezanosti, ei, suuti,
gramzivosti i ljubomore. Drugu skupinu ine konceptualne svijesti u kojima nalazimo srednje
gibanje vjetra u odnosu na objekte -ukupno etrdeset koncepcija, u koje ubrajamo radost,
zapanjenost, velikodunost, elju za ljubljenjem, junatvo, neblagost i nepotenje. U treoj
skupini nalazimo blago gibanje vjetra u odnosu na predmete - sedam koncepcija, od kojih
spomenimo zaboravljivost, zabludljivost i opaanje vode u fatamorgani, kao i katatoniju,

depresiju, lijenost, dvojbu, sukob elja i mrnju. (U svakoj od te tri skupine svjesnosti ili
koncepcija nalazimo razliite razine grubosti i suptilnosti.)
Te tri kategorije konceptualnih doivljaja spadaju u grubu razinu uma, ali su ipak suptilnije od
pet osjetilnih svijesti. One su takorei odrazi dubljih razina svijesti koje u sve manjoj i manjoj
mjeri posjeduju dualistiku percepciju. To su otisci tri suptilnije razine uma koji se
manifestiraju u razdoblju poslije utrnua grubljih razina svijesti, pa bilo da se do njega dolazi
namjerno - kao u dubokim meditativnim stanjima - ili prirodno, kao u procesu umiranja ili
utonua u san.
Kad vjetrovi na kojima jai svih tih osamdeset koncepcija jenjaju, s njima se rasplinu i
koncepcije. Time se omoguuje izraavanje tri suptilne razine svijesti, i to ovim redom: um
jarko bijele pojave, um jarko naranasto--crvene pojave i um jarko crne pojave. (A koje emo
opisati po fazama, od pete do sedme.) Sve to napokon dovodi do vrlo suptilne razine svijesti,
do uma jasnog svjetla, koji je, u svojstvu duhovnog puta, i najmoniji. (Opisat emo ga u
okviru osme faze.)
Prije nego to potanko razmotrimo te etiri konane faze, morat emo objasniti promjene o
kojima one ovise. U fiziologiji Najvie joge tantre, one se odvijaju u tjelesnim kanalima,
vjetrovima i esencijalnim kapima to teku tim kanalima.
Struktura kanala u tijelu
U tijelu nalazimo bar sedamdeset dvije tisue kanala - arterija, vena, cijevi, ivaca te
manifestnih i nemanifestnih putova - koji poslije zaea poinju izrastati iz onog to e kasnije
postati srce. Tri najvanija kanala vode od toke izmeu obrva do tjemena, pa se onda s
prednje strane kraljenice sputaju sve do njezina kraja, te se napokon pruaju do kraja
spolnog organa. Pomou tog opisa moemo zamisliti srednji, desni i lijevi kanal u meditaciji, a
to se donekle ne slae s njihovim stvarnim poloajem, no takvo je njihovo idealno zamiljanje
ipak korisno za dozivanje suptilnijih razina uma. Ponekad takvi tjelesni opisi samo upuuju na
toke na koje se moramo usredotoiti pri me-ditiranju.
U vitalnim tokama ta tri kanala nalazi se sedam kanala-kotaa s razliitim brojem bica ili
kanala-latica:
1. Kota velikog blaenstva nalazi se u tjemenu, te ima trideset dva kanala-latica. Tako ga
zovemo zato to mu se u sreditu nalazi kap bijelog esencijalnog tjelesnog fluida a koji je
temelj blaenstva.
2. Kota uitka nalazi se u sreditu grla, te ima esnaest kanala-latica. Tako ga zovemo zato
to na tom mjestu osjeamo okuse.
3. Kota pojava se nalazi u srcu, te ima osam kanala-latica.
Tako ga zovemo zato to je on stanite vrlo finog vjetra i uma, koji su zapravo korijen svih
pojava.
4. Kota emanacije nalazi se u solarnom pleksusu, te ima ezdeset i etiri kanala-latica. Tako
ga zovemo zato to u njemu stanuje unutranja vatra, toplina koja se pali vjebanjem joge, te
je sredstvo za stvaranje velikog blaenstva.
5. Kota trajnog blaenstva nalazi se na donjem kraju kraljenice, te ima trideset dva kanalalatica. Tako ga zovemo zato to se s tog mjesta odrava najdublja razina blaenstva.
6. Kota u sreditu dragulja (vrak spolnog organa) ima esnaest kanala-latica.
7. Osim nabrojenog postoji jo i kota izmeu obrva sa esnaest kanala-latica.
U srcu se desni i lijevi kanal triput ovijaju oko sredinjeg kanala (a svaki od njih stvara i
vlastite petlje), pa nastavljaju prema dolje. To onda dovodi do est suenja kod srca, a koja
sprjeavaju prolaz vjetra u sredinji kanal. Zbog toga to je to suenje tako otro, srce je
opasan fokus meditacije, pa ona moe, ako ne primijenimo primjerene tehnike, dovesti i do
ivanog sloma.
U svakom od tih sredita - meu obrvama, na tjemenu, u grlu, srcu, solarnom pleksusu,
donjem kraju kraljenice i spolnom organu - lijevi se i desni kanal po jedanput ovijaju oko
sredinjeg (pri emu svaki od kanala i sam stvara petlju), te tako nastaju dva suenja. Lijevi i
desni kanal napuhani su strujanjima zraka te sredinji kanal suavaju u tolikoj mjeri da kroza
nj ne moe prolaziti vjetar; ta suenja zovemo vorovima. Ponovno upozoravamo kako je
vano ne zaboraviti da je pamenje crtea i opisa strukture kanala i kanala-kotaa
namijenjeno prije svega vjebanju. To nisu nuno i opisi njihova stvarnog oblika i poloaja, jer
se oni jako mijenjaju od ovjeka do ovjeka.

Struktura vjetrova u tijelu

Kad um obrati zanimanje na neki objekt, on to ini zahvaljujui gibanju zraka, to jest energije.
Um jai na vjetru poput jahaa na konju. Prema Najvioj jogi tantri, u naoj psiho-fizikoj
strukturi nalazimo pet primarnih i pet sekundarnih vjetrova:
1. ivotvorni vjetar. Njegovo je glavno sjedite u kanalima srca, a funkcija mu je odravanje
ivota. On osim toga izaziva i pet sekundarnih vjetrova, a koji upravljaju radom osjetila i
usmjeravanjem panje.
2. Vjetar silaznog pranjenja. Njegovo je glavno sjedite skup kanala u donjem trbuhu, pa se
on giba u maternici i sjemenoj kesici, u mokranom mjehuru, preponama i tako dalje. On
pokree i zaustavlja uriniranje, defekaciju i menstruaciju.
3. Vjetar to prebiva u vatri. Njegovo je glavno sjedite skup kanala u solarnom pleksusu, a u
kojem se pomou joge stvara unutranja toplina. Taj vjetar izaziva probavu, razdvajanje
rafiniranih i nerafiniranih dijelova, i tako dalje.
4. Vjetar uzlaznog gibanja. Njegovo je glavno sjedite skup kanala u grlu. On djeluje kroz grlo
i usta, te stvara govor, omoguuje kuanje hrane, gutanje, tucanje, pljuvanje i tako dalje.
5. Proimajui vjetar. Njegovo je glavno sjedite u zglobovima, a on sam izaziva gibanje
udova, njihovo razmicanje i primicanje, te zatvaranje i otvaranje oiju i usta.
Kao to vidimo, vjetar pokree fizike i mentalne funkcije. Dobro zdravlje predmnijeva
slobodno gibanje vjetrova; sprijei li se to gibanje, nastaju nevolje.
U normalnim okolnostima vjetar se ne giba i u sredinjem kanalu, osim u samom procesu
umiranja. To je gibanje, meutim, mogue izazvati dubokim jogistikim tehnikama - koje
doputaju manifestiranje dubljih stanja uma. U etiri posljednje faze umiranja, vjetrovi koji
tvore temelj svijesti ulaze u lijevi i desni kanal i tu se rasplinjuju. S druge, meutim, strane
vjetrovi u lijevom i desnom kanalu ulaze u sredinji i tu se rasplinjuju. Ispuhivanje lijevog i
desnog kanala olabavljuje suenja u njihovim vorovima. A kad se lijevi i desni kanal ispuu,
sredinji se oslobaa, ime postaje mogue gibanje vjetra u njemu. To gibanje izaziva
manifestiranje suptilnih vjetrova, a tenja je jogina Najvie joge tantre da ih iskoriste na
duhovnom putu. Vjetrovi na kojima jae um u stanju dubokog blaenstva estoko su
zaprijeeni u gibanju prema objektima, i takav je um posebno jak u shvaanju stvarnosti.
Prije preko dvadeset godina ivjela je neka redovnica, stara preko osamdeset godina, a
stanovala je na verandi kue u oblinjem selu. Ljudi su joj dolazili da im gata. Bila me je
zamolila da je primim, i tako smo se upoznali. Ona mi je darovala knjigu o vjebanju po
tradiciji Nyingma, takozvanu tehniku Proboj i preskok, pa smo malo popriali. Ona mi je
ispriala kako se je dok je jo bila mlada i ivjela u Tibetu, bila i udala, ali joj je mu umro, pa
se sasvim odrekla svjetovnog ivota, ostavila sav imetak i pola na hodoae. Tako je stigla i
do Drikunga, gdje je u brdima pokraj tog mjesta upoznala jako starog lamu koji je tada imao
ve oko osamdeset godina. Lama je imao dvanaestak uenika. Ispriala mi je kako je u dvije
zgode vidjela redovnike kako maui alovima kao krilima lete s vrha na vrh brda. To je vidjela
vlastitim oima.
Ako je to istina, to onda nije samo magini podvig, nego djelo koje je omoguilo prakticiranje
vjetar-joge. Ti redovnici, koji su ivjeli u zabiti sa starim lamom, oito su se bili sasvim povukli
iz svijeta, i zacijelo su olabavili vorove na kanalima. Meni se ini da su oni osim toga uvidjeli i
prazninu opstojanja u sebi, ba kao i da su bili obdareni altruizmom proetim ljubavlju i suuti.
Bili oni mudraci ili ne, ipak su doli do esencije razumijevanja-praznine.
Kapi esencijalnog fluida u tijelu
U sreditu su kanala-kotaa kapi, bijele na vrhu i crvene na dnu, i ba se na njima temelji i
tjelesno i duevno zdravlje. Na tjemenu prevladava bijeli element, a u solarnom pleksusu
crveni. Te toke potjeu od one najkljunije kapi u srcu, koja je velika kao veliko goruiino
zrno ili maleno zrno graka, te je kao i ostale, s gornje strane bijela, a s donje crvena. Budui
da ona postoji do smrtnog asa, tu kap u srcu zovemo neunitivom kapi. U toj kapi prebiva
vrlo suptilni ivodajni vjetar; u trenutku se smrti svi vjetrovi na koncu rasplinjuju u njoj, a tad
svane i jasno svjetlo smrti.
A sada, naoruani tim injenicama o razini svijesti, kanalima i kapima esencijalnog fluida kao
podlogom, vratimo se i pogledajmo kako se razine svijesti rasplinjuju u konanim fazama
umiranja.
NIZANJE ETIRI ZAVRNE FAZE SMRTI

etiri zavrne faze smrti poinju s tri razine suptilnoga uma a zakljuuju se jednom fazom vrlo
suptilnog uma. Kad uminu grube razine svijesti, pojavljuju se suptilne faze uma. Dok
prolazimo kroz te tri razine, svijest nam postaje sve manje dualistika, i to zato to sve vie
slabi osjeaj za razlikovanje subjekta i objekta.
5. faza. Kad se raspline svih osamdeset koncepcija grube razine svijesti, pojavljuje se prva od
tri suptilnije razine svijesti, jarko bijela pojava koja svie sama po sebi. To je luminozna
otvorenost, nalik na jesensko nebo proeto bijelim svjetlom. U takvom se umu ne pojavljuje
nita drugo. Buddhistika tradicija uzima kao primjer jesensko nebo zato to su u jesen u
Indiji, iz koje je poteklo to uenje, ve prestale monsunske ljetne kie, poslije ega nebo ostaje
isto od oblaka i umiveno od praine. Ba onako kao to je nebo, ili prostor, zapravo samo
odsustvo prepreke, tako su i sada nestale grube koncepcije, ostavljajui za sobom osjeaj
otvorenosti. Prvo od ta tri suptilnija stanja zovemo prikazom zato to svie prikaza nalik na
mjeseinu, iako izvana ne blista takvo svjetlo. Takvo stanje zovemo i praznim, zato to je
ono izvan osamdeset koncepcija i vjetrova na kojima one jau.
A evo to se u petoj fazi zbiva na fizikom planu, pa makar i izvan onoga to samrtnik
doivljava: (1) Vjetrovi u lijevom i desnom kanalu iznad srca ulaze u sredinji kanal kroz
njegov otvor na tjemenu. (2) Zahvaljujui tome, vor se kanala na tjemenu olabavljuje. (3) To,
sa svoje strane, izaziva silazno gibanje bijele kapi vodene naravi to prebiva na tjemenu; kada
kap stigne na vrh esterostrukog vora lijevog i desnog kanala u srcu, svie jarko bijelo
privienje.
6. faza. Kad se um bijelog privienja i njegov vjetar rasplinu u um jaanja privienja, samo po
sebi svie ivo naranasto-crveno privienje. To je jo svjetlija otvorenost, nalik na jesenje
nebo isto od oblaka i praine te proeto naranasto-crvenim svjetlom. U tom se umu ne
pojavljuje nita drugo. To stanje zovemo jaanje privienja zato to se i u njemu pojavljuje
prikaza nalik na vrlo ivo sunevo svjetlo, no i u ovom sluaju takvo svjetlo nipoto ne blista
izvana. To se stanje osim toga zove i vrlo prazno zato to nadilazi um prikaze i vjetar na
kojem ona jai.
Fizike pojave: (1) Vjetrovi u lijevom i desnom kanalu ispod srca ulaze u sredinji kanal kroz
njegov nii otvor na dnu kraljenice ili spolnoga organa. (2) Zahvaljujui tome, dolazi do
oputanja vorova kanala-kotaa u spolnom organu i pupku. (3) To izaziva uzlazno gibanje
crvene kapi (koja izgleda kao okomita crtica) u sredini kanala-kotaa u pupku. Kad se on
pomakne taman do ispod vora lijevog i desnog kanala u srcu, svie naranasto-crveno
jaanje privienja.
7. faza. Kad se um naranasto-crvenog jaanja privienja i njegov vjetar rasplinu u umu
skoro-dosegnutosti, samo se od sebe pojavljuje jarko crno privienje. Ono sad izgleda kao
jesensko nebo slobodno od praine i oblaka i proeto gustom tamom koja se sputa im zae
sunce. U tom se umu ne pojavljuje nita drugo. U prvom dijelu uma crnog skoro-desegnua
jo smo svjesni sebe, ali u potonjem dijelu gubimo svijest u vrlo gustoj tmini nalik na
nesvjesticu. Tu fazu zovemo skoro-dosegnuem zato to je blia manifestaciji uma jasnoga
svjetla. Zovemo je i silno praznom zato to dolazi iza uma jaanja privienja i vjetra na
kojemu on jae.
Fizike pojave: (1) Gornji i donji vjetrovi u sredinjem kanalu skupljaju se u srcu, pa olabavljuju
esterostruki vor lijevog i desnog kanala. (2) U tom trenutku bijela kap iz tjemena sputa se
jo vie, a crvena kap iz pupka jo se vie uzdie, pa obje ulaze u sredite neunitive kapi u
srcu. (3) Kad se te dvije kapi sastanu, svie jarko crno privienje.
8. faza. Um postaje jo suptilniji negoli u nesvjesnom drugom dijelu uma crnog skorodosegnua, gibanje vjetra slabi, pa nastupa stanje najsuptilnijeg vjetra. U tom trenutku stanje
se nesvijesti gubi, pa se iskazuje um jasnog svjetla, najsuptilniji od sviju, nekonceptualan i
potpuno nedualistiki. U tom trenutku prestaje svaka konceptualna aktivnost te se rasplinjuju
sva tri uvjeta-zagaivaa - bijela, crvena i crna privienja, odnosno Mjesec, Sunce i tama, a
koja sprjeavaju izbijanje prirodne boje neba. Svie vrlo bistra otvorenost. Nalik je na jesensko
nebo u zoru, pred izlazak sunca, slobodno od svega to bi ga moglo nagrditi, i ne pojavljuje se
nita drugo. Ta se najdublja svijest zove fundamentalni naravni um jasnoga svjetla i
sasvim prazan um zato to on nadilazi osamdeset koncepcija i tri suptilna uma.
Fizike pojave: (1) Bijela i crvena toka rasplinjuju se u neunitivoj kapi u srcu - bijela se
rasplinjuje u njezinom bijelom gornjem dijelu, a crvena u crvenom donjem. (2) Nakon toga se
vjetrovi u sredinjem kanalu rasplinjuju u vrlo suptilni ivotvorni vjetar. (3) To dovodi do
manifestiranja vrlo suptilnog vjetra i uma jasnog svjetla.

Kod veine ljudi smrt nastupa pri manifestiranju te najsuptilnije razine uma. Najsuptilnija
svijest obino ostaje u tijelu tri dana, ukoliko tijelo nije razruila bolest, u kojem se sluaju
svijest u njemu moe zadrati i manje od dana. Za sposobnog je uenika to dragocjena prilika
za vjebanje. Ljudi svjesni uma jasnog svjetla mogu u tom stanju ostati kroz due vrijeme pa
ga, ovisno ve o prijanjem vjebanju, mogu ak i iskoristiti za shvaanje istine o ispraznosti
opstojanja u sebi svih pojava, pa tako i ciklikog postojanja i nirvane.
Shvaanje praznine
Shvaanje buddhistikog uenja o praznini kljuno je vano ako elimo umrijeti realistiki i
bez straha. Praznina nije isto to i nepostojanje. Mogli bismo pomisliti da praznina znai
nitavilo, ali nije tako. Od ega je to pojavnost prazna? Ako ne shvatimo to se to negira, ne
moemo shvatiti ni to to nedostaje, ni to je to praznina. Pogledajmo na to ovako: Buddha je
esto govorio da su sve pojave, zato to su nastale ovisno, ralativne, ime je htio rei da
njihovo postojanje ovisi o uzrocima i uvjetima, kao i o vlastitim sastavnim dijelovima. Tako,
primjerice, nae tijelo ne postoji neovisno, nego ono naprotiv ovisi o jako mnogo uzroka, od
jajaca i sjemena pa do hrane i vode. Ono osim toga ovisi i o vlastitim dijelovima - nogama,
rukama, torzu i glavi.
Upitajmo se je li nae tijelo, iako se ini da postoji samo po sebi, identino rukama, nogama,
torzu i glavi, ili se od njih razlikuje. Ako ono postoji takvo kakvim se priinja, tako konkretno
prisutno, onda bi moralo postajati sve jasnije i jasnije pod svjetlom analize kojoj je cilj
zakljuiti je li tijelo ijedan od svojih sastavnih dijelova, ili je pak njihov zbir, ili je naprotiv neto
sasvim drukije. No to ga vie promatramo, sve vie otkrivamo da se odgovor na to pitanje
ne moe nai ni na koji od navedenih naina. Tako je to kod svih pojava. injenica da odgovor
ne moemo nai takvom analizom znai da pojave ne postoje po vlastitoj moi, da se one nisu
uspostavile same. One dakle ne opstoje u sebi, i to unato svim prividima koji uvjeravaju u
suprotno.
To meutim ipak ne znai da osjetilna bia i stvari uope ne postoje. Rije je samo o tome da
oni ne postoje onako konkretno kako nam se to priinja. Ako dobro analiziramo i meditiramo,
shvatit emo harmoniju izmeu trenutne pojave ljudi i stvari i njihove praznine opstojanja u
sebi. Bez takvog e nam se shvaanja uiniti da se praznina i pojavnost meusobno
iskljuuju.
Sve pojave - uzroci i posljedice, agensi i djelovanja, i dobri i zli - postoje samo po uvrijeenom
shvaanju, sve su one nastale ovisno. Budui da postojanje pojava ovisi o drugim faktorima,
one nisu neovisne. To nepostojanje neovisnosti - ili ispranjenost od opstojanja u sebi predstavlja konanu istinu o njima. Shvaanje toga jest mudrost.
Fundamentalni je uzrok patnje neznanje - kriva koncepcija da iva bia i predmeti opstoje u
sebi. Sva kriva stanja uma imaju u korijenu tu zabludu. Glavni je cilj duhovnog puta
suprotstavljanje neznanju i njegovo uklanjanje mudrou. Mudra svijest, utemeljena u
stvarnosti, shvaa da iva bia i druge pojave ne opstoje u sebi. To je mudrost praznine.
Jedan od najimpresivnijih i najkorisnijih spisa prvog panen-lame jest njegova Rasprava s
neznanjem, dosta slina osmom poglavlju Shantidevina Vodia u Bodhisattvin nain ivota. U
njemu se vodi rasprava izmeu egocentrinosti i uvaavanja drugih ljudi. Rasprava s
neznanjem prvog panen-lame zapravo je zaarena diskusija izmeu ignorantske zablude da
osjetilna bia i predmeti opstoje u sebi, i mudrosti koja govori o ovisnom nastanku i praznini.
Kad sam proitao tu knjigu, shvatio sam da moje razumijevanje Srednjeg puta ne dosee
najviu razinu.
Zahvaljujui njegovim objanjenjima napokon sam shvatio da je neobino teko, nakon
pobijanja opstojanja u sebi, postulirati isto normalno i imputirano postojanje ljudi i pojava. To
je potvrdila i kitica u Tsongkhapinom velikom iskazivanju specijalnog uvida, iznesenom u
njegovoj Velikoj raspravi o stupnjevima Puta prosvjetljenja:
Iako je umu teko postulirati uvjetni postanak
Uzroka i posljedice no bez opstojanja u sebi
Bilo bi prekrasno pouzdati se u neki pristup
I rei da je to sustav Srednjega puta.

U prethodnom dijelu ove knjige nisam postavljao pitanje kako nam izgledaju osjetilna bia i
objekti. U taj izgled nisam dirao, te sam smatrao kako je negacija opstojanja u sebi neto to
nadilazi osnovni, uvrijeeni izgled. Kroz razmiljanje sam, meutim, o tekstu prvog panenlame, razvio novo razumijevanje. To bi se dalo najbolje objasniti priom o tome kako sam
sagledao tvrdnju tibetskog uenjaka-jogina Gungtanga Konchoka Tenpava Dron-maya,
izraenu u stihovima:
Iz toga da se analizom trai opstojanje u sebi, Slijedi da se pobija injenica da ga nismo nali.
Pa ipak, nenalaenje ne negira temelj onoga to se trai, I tako se naknadno vidi tek nominalni
ostatak.
ini se da to upuuje na zakljuak da, unato pobijanju tvrdnje da pojavnost opstoji u sebi,
time nije pobijena i pojava same pojavnosti. Doista, sama se pojava ne pobija, no ini se da u
njegovoj tvrdnji karmike manifestacije nekog fenomena ostaju nedirnute u tolikoj mjeri da
nam se ini kako su one uspostavljene vlastitom naravi, te da se pobija neko dodatno
opstojanje u sebi. To su, meutim, nazori nie od dviju kola Srednjega puta, tj. Autonomne
kole.
Prema njoj, ako se neka pojava konano uspostavi, onda e se ona uspostaviti kao vlastiti
modus postojanja, u kojem bi sluaju morale postati vidljive najvioj mudrosti, no budui da
pojave poput etiri elementa nisu vidljive najvioj mudrosti, one u krajnjem izvodu niti ne
postoje. Takvi su nazori Autonomne kole. Meni se ini da s takvog motrita, nasuprot
Tsongkhapinoj tvrdnji o nazorima vie od dviju gore citiranih kola Srednjeg puta, a u okvirima
takve analize, ne bi bilo teko postulirati ovisni postanak uzroka i posljedice.
Rasprava s neznanjem prvog panen-lame govori sasvim jasno da forme i tome slino, kad se
pojave pred nama, od poetka stvaraju dojam da su uspostavljene vlastitom naravi, pa kad se
taj dojam pobije, onda nam se ini da smo time ukinuli i samo postojanje te pojave. Ba zato
Tsongkhapa i veli da je, ako ne postoji opstojanje u sebi, teko postulirati ovisno nastajanje
uzroka i posljedice. Uz pomo Rasprave s neznanjem prvog panen-lame, shvatio sam da je
ono to Tsongkhapa veli zaista tako. Njegova je knjiga bila zaista vrlo korisna.
Shvatimo li da mi ne opstojimo u sebi, i to rezoniranjem da nismo ni jedno ni mnotvo, ni
jednina ni mnoina, i ukoliko to gledite i zadrimo, njime emo - bar malo - potkopati
neznanje to se oituje u zamiljanju opstojanja u sebi. Ta spoznaja, meutim, ipak sasvim ne
suzbija ideju opstojanja u sebi, koja ostaje i dalje vaea, bar kad je rije o nama. Zato? Zato
to ono uvrijeeno, u sebi op-stojee ja i dalje oznaava nau svijest. im se pojavi ja, s
njim se pojavljuje i opstojanje u sebi koje treba pobiti, te je stoga nuno shvatiti da ja koje
se pojavljuje pri promatranju tijela i uma zapravo ne postoji. To ja ne postoji. Ili, kako to veli
prvi panen-lama:
Ve samo pobijanje istinskog postojanja Ja koje opaamo promatranjem tijela i uma,
Uzmi ve samo njegovo nepostojanje kao predmet svog zanimanja,
Uzmi ga kao istu pojavu, ali ne dopusti da njezina sila oslabi.
On nam zapravo veli da emo, budemo li tako meditirali, potkopati ideju opstojanja u sebi. To
mije mnogo pomoglo.
U fazama umiranja mi teimo tome da shvatimo tu krajnju narav pojava, tu prazninu
opstojanja u sebi, kao objekt suptilnijih i monijih umova, te se koncentriramo iskljuivo na
nju. Kroz tu emo jogu spoznati svoju krajnju narav. Od dvije naravi, uvrijeene i krajnje, mislit
emo na krajnju - na odsutnost opstojanja u sebi.
ZAKLJUNI SAVJETI
1. Razmislimo kako razliiti stavovi i ideje imaju razliitu snagu u smislu gibanja vjetrova
prema njihovim objektima.
2. Shvatimo da poslije etiri unutranja znaka, to jest fatamorgane, dima, krijesnica i plamena
(svjetiljke na maslac ili svijee, u prvi as treperavog, no koji se poslije ustali), sviu tri
suptilna uma: um bijelog privienja, um naranasto-crvenog jaanja privienja, um svitanja
crnog skoro-dosegnua.
3. Ne zaboravimo da moramo teiti tome da pomou ta tri suptilnija uma shvatimo istinu o
praznini.
4. Praznina ne znai nepostojanje, nego ona predstavlja odsustvo opstojanja u sebi pojava, i
to kako ivih bia tako i stvari.

5. Nauimo analizirati pojave. Usredotoimo se na pitanje jesu li one ijedan od svojih

individualnih dijelova, ili zbir svojih dijelova, ili neto posve drugo. To e nam ukazati na to da
pojave ne postoje na konkretan nain, a kako nam se privida.
6. Svi uzroci i posljedice, agensi i djela, dobro i zlo, postoje samo uvrijeeno; oni su ovisno
nastali.
7. Njihova je krajnja istina odsutnost neovisnosti ili praznina opstojanja u sebi. To je ono to
mudrost shvaa, pa time podriva neznanje to stoji iza poude i mrnje, kao i patnje koju one
stvaraju.
8. Pomou te joge upoznajmo krajnju narav sebe, ba kao i svih drugih pojava.

8. Jasno svjetlo smrti

Shvati da je ovo tijelo netrajno poput zemljane posude.
Spoznaj da pojave nemaju opstojanja u sebi, one su kao zrcala.
Kad uniti otrovno oruje prianjanja
privlano poput cvijea
Otii e onamo odakle smrt se vie i ne vidi.
Buddha
Dvanaesta kitica
O neka bi se jasno svjetlo-majka i dijete susreli
Kad se stanje blisko prosvjetljenju raspline u potpunu prazninu
1 sva umnoavanja predodbi prestanu i doivljaj
Nalik na jesenje nebo nezagaeno niim svane.
Prema Najvioj jogi tantri ne postoji um suptilniji od uma jasnog svjetla; on je temelj svih
prikaza u ciklikom postojanju i nirvani. Taj um bistrog svjetla postoji neprekidno u ciklikom
postojanju, a koje nema poetka. Budui da on nije privremen, zovemo ga fundamentalnim
umom, dok su umovi crnog skoro-dosegnua, naranasto-crvenog jaanja privienja, bijelog
privienja i tako dalje, novostvoreni, zbog ega im je sueno da i uminu zbog djelovanja
vanjskih uvjeta, pa ih zato zovemo privremenima i nadoli-ma. Taj potpuno prazni,
fundamentalni naravni um jasnoga svjetla najdublji je um u nama.
Sve druge umove moemo smatrati grubim, iako meu njima nalazimo mnoge razine grubosti
i suptilnosti. U odnosu na um jasnoga svjetla, grubi su ak i umovi crnog skoro-dosegnua,
naranasto-crvenog jaanja privienja i bijelog privienja. U usporedbi s fundamentalnim
naravnim umom jasnoga svjetla, oni su privremeni, kao to su to i obine svjesnosti.
Gledano iz te perspektive, grad pogrenih predodbi o promatrau i promatranom, o subjektu
i objektu (a koji je ve spomenut u etvrtoj kitici), moda zapravo govori o pojavama koje
izviru iz djelovanja (karme), a koja djelovanja opet izviru iz grube konceptualnosti grubljih
nivoa svijesti. Ako smo sposobni stalno prebivati u tom naravnom umu jasnog svjetla, i to bez
regresije kroz nie razine, onda zapravo i nemamo prilike za akumuliranje karme. Da bismo,
meutim, ostali stalno u umu jasnoga svjetla, moramo najprije ukloniti prepreke sveznanju, a
to znai ocrniti pogreno pojavljivanje subjekta i objekta kao neeg to ne opstoji u sebi. Ako
smo sposobni ostati u umu jasnoga svjetla, konceptualna se svijest gasi. Sve do tada smo pod
utjecajem grubljih razina svijesti i svjetovne konceptualnosti, pri emu akumuliramo karmu.
U konanoj fazi umiranja, kad se sve grube svijesti rasplinjuju u sveobuhvatnoj praznini, a
koja je zapravo jasno svjetlo ili fundamentalni naravni um, bezbroj objekata ovoga svijeta, ba
kao koncepti poput istovjetnosti i razliitosti, ve se smirilo u tom najsuptilnijem umu. Svi
prividi okolia i bia ve su se povukli sami od sebe. Ako smo sposobni jasno svjetlo smrti
preobraziti u potpuno kvalificiranu duhovnu svijest, um e prepoznati svoje lice, svoju narav:
entitet fundamentalnog uma.
U sluaju e se neizvjebanog samrtnika u tom trenutku povui i grubi prividi. Do tog
povlaenja uvrijeenih privida, meutim, ne dolazi zbog percepcije realnosti steene
meditacijom. U te etiri zavrne faze umiranja, vjetrovi to svijestima slue kao jahai konji

postaju sve suptilniji. Kad se u posljednjoj fazi privremeni vjetrovi koji nose svijest redom
rasplinu, tako da um (kako izvjebanog tako i neizvjebanog) postaje nekako neizdiferenciran,
pa svie neokaljana otvorenost.
Ali kao uenici, mi elimo nadii tu obinu prazninu, tu puku odsutnost uvrijeenih pojava.
Kad osvane jasno svjetlo, potrudimo se neobinu prazninu opstojanja u sebi shvatiti samim
umom jasnoga svjetla. A to neemo postii napinjanjem u samom razdoblju bistrog svjetla,
nego je to ostvarivo samo pomou sile upoznatosti steene prije faze rasplinua, kao i jakog
koncentriranja na prazninu za svitanja tri uma od bijelog, crvenog i crnog privida. To potvruje
koliko je vano stalno vjebati.
Zaglavni je kamen mog duhovnog vjebanja razmiljanje o etiri osnovna uenja o
netrajnosti, patnji, praznini i nesebinosti. Osim toga u okviru osam razliitih dnevnih ritualnih
vjebi, ja meditiram o fazama umiranja. Zamiljam rasplinue elementa zemlje u vodu,
elementa vode u vatru, i tako dalje. Iako ne mogu tvrditi da o tome posjedujem ikakvo duboko
iskustvo, kad ritual pozove da zamislimo rasplinue svih prikaza, kod mene dolazi do kratkog
zastoja u disanju. Uvjeren sam da se, ukoliko uenik sebi predoi rasplinue na dokoniji i
temeljitiji nain, u tom sluaju manifestiraju potpunije vizije. Budui da pri svim svojim
dnevnim vjebanjima sebi predoujem boanske smrti, time se samo navikavam na taj
proces, pa je stoga za pretpostaviti da e mi u trenutku stvarne smrti on biti vrlo poznat. Hou
li, meutim, u tome uspjeti ili neu, to ja, dakako, ne mogu znati.
Neki od mojih prijatelja i suvjeraca, meu kojima i uenici sustava zvanog Velika
sveobuhvatnost iz reda Nvingma tibetskog buddhizma, izvijestili su o dubokom osjeaju
rasplinua, ali jo uvijek u podruju slinosti sa stvarnim. Neki Tibetanci, proglaeni kliniki
mrtvima, ostali su u tom stanju podue vrijeme, ali neraspadnuti. Tako je ba lani tijelo nekog
lame iz reda Sakya ostalo svjee, te se u dvadeset dana nije ni poelo raspadati. On je
umro u Dharmsali ali je, dok god je ondje bio, ostao u stanju meditacije. Zatim su mu tijelo
odnijeli u Rajpur u pokrajini Dehra Dun, gdje je i dalje ostalo svjee. to je neobino. Ja
osobno znam za petnaestak Tibetanaca ija se tijela isto tako nisu poela raspadati - neka po
nekoliko dana, neka jo due, i tako sve do tri tjedna. Moj je pak stariji tutor Ling Rinpochav u
tom stanju ostao punih trinaest dana.
U svom najboljem obliku to se stanje, preobraeno u duhovni doivljaj, zove susretom jasnog
svjetla-majke i jasnog svjetla-djeteta. Jasno svjetlo-majka pojavljuje se, naravno, kad umiremo
djelovanjem karme. Jasno svjetlo-dijete stvara se kultiviranjem duhovnog puta, do ega se
dolazi vjebanjem joge u ranijim meditacijama. Susret jasnog svjetla-majke i jasnog svjetladjeteta ustvari i nije susret dva entiteta, nego bi se prije moglo rei da se jasno svjetlo-majka,
svjetlo smrti, koje svie zahvaljujui karmi, pretvara u duhovnu svijest, u jasno svjetlo-dijete.
To onda zovemo susretom jasnog svjetla-majke i jasnog svjetla-djeteta.
Po jednom drugom tumaenju, jasno svjetlo-dijete isto je to i praznina, a susret ta dva jasna
svjetla znai da ne doputamo jasnom svjetlu-majci da se pretvori u obinu svijest o smrti,
nego da mu kao objekt odreujemo prazninu opstojanja u sebi -jasno svjetlo-dijete.
Objanjenje da je jasno svjetlo-majka obina svijest o smrti pripada uobiajenijem tumaenju,
iako je smisao u biti isti.

Suptilne kapi kao temelj suptilnoga uma

Kao to smo ve bili objasnili, izraavanje je dubljih nivoa svijesti tijesno povezano s fizikim
procesima etiri elementa - zemlje, vode, vatre i vjetra - i to napose etvrtog, zato to vjetrovi
tvore temelj svijesti. U procesu umiranja osim toga sudjeluje i kap suptilne materije u srcu, a u
njoj je sadrana najsuptilnija svijest obinog stanja.
U tantri Kalachakra, jo jednoj od najviih tantri joge to ih je izgovorio Buddha, a ije se
poznavanje proirilo po Indiji u desetom stoljeu, pojavljuje se intrigantno prikazivanje osam
kapi suptilne materije na stratekim mjestima u tijelu. To su mjesta u kojima se istimo od
okaljanosti i u kojima iskoritavamo svoje potencijale. Poput kapi u srcu u Tantri Guhyasamaja
(koja je, kao to ve rekosmo, glavni sustav kojim smo se bavili u ovoj knjizi), tih osam kapi
predstavlja suptilnu materiju veliine goruiina zrna, a sazdane su od osnovnog crvenog i

bijelog sastojka. One osim toga tvore bazu suptilne svijesti. Predispozicije to ih stvaramo
svojim valjalim i nevaljalim djelima ulijevaju se u te suptilne svijesti. Djela to ih inimo
tijelom, govorom i u mislima taloe latentne tendencije u svijesti to prebiva u tim
materijalnim kapima, gdje ona ostaju sve dok ih izvjesni uvjeti ne natjeraju da se izraze u
obliku zadovoljstva, boli i u drugim dogaajima naeg ciklikog postojanja.
Postoje dva skupa od po etiri kapi, i svaki par djeluje zajedno i stvara drukije stanje svijesti.
Prvi se skup nalazi u (1) elu (ili tjemenu), (2) grlu, (3) srcu i (4) pupku, a drugi u (1) pupku, (2)
tajnom mjestu (donjem kraju kraljenice), (3) sreditu spolnog organa i (4) vrku spolnog
organa. Kapi u elu i pupku stvaraju stanje budnosti, kapi u grlu i u donjem kraju kraljenice
stvaraju stanje sanjanja, kapi u srcu i sreditu spolnog organa stanje dubokog sna, a kapi na
vrku spolnog organa dovode do stanja spolnog blaenstva. Kao to vidimo, jedna kap u
pupku sadri u sebi dvije razliite predispozicije: jedna od njih, u svojoj ulozi etvrte u
gornjem skupu kapi, stvara budno stanje, dok druga, u ulozi prve u donjem skupu kapi,
stvaranje stanja spolnoga blaenstva.
U svakoj su kapi sadrane dvije vrste moi: jedne iste ijedne neiste. Kad smo budni, vjetrovi
se gornjeg dijela tijela skupljaju u elu, dok se vjetrovi donjeg dijela tijela skupljaju u pupku.
iste moi stvaraju samo pojave predmeta, dok neiste stvaraju pojave neistih predmeta.
Dok sanjamo, gornji se vjetrovi skupljaju u grlu a donji u tajnom dijelu tijela, pa iste moi
stvaraju samo gole zvukove, dok neiste moi stvaraju zbrkani govor. U dubokom se pak snu
gornji vjetrovi skupljaju u srcu, a donji u sreditu spolnog organa, pa iste moi stvaraju
bezkoncepcionalnu jasnou, a neiste opskurnost. Kad se jako spolno uzbudimo, gornji se
vjetrovi skupljaju u pupku a donji na vrku spolnog organa, dok iste moi stvaraju blaenstvo
a neiste izluivanje spolnih sekreta (kako kod mukaraca, tako i kod ena).
Duhovno vjebanje u tradiciji Kalachakre usmjereno je proiavanju ta etiri skupa kapi.
Oistimo li kapi u elu i pupku, a koje u budnom stanju stvaraju pojavu neistih predmeta,
pretvorit emo predmete u pojavu praznih formi - formi koje nadilaze samu materiju. Kao
prazne forme, te nam pojave mogu posluiti na putu prosvjetljenja. Kapi u grlu i u donjem
kraju kraljenice posjeduju sposobnost stvaranja govora punog omaki, no ako ih proistimo
mogue je razotkriti nepobjedive zvukove i njima se posluiti na duhovnom putu. Kapi u
srcu i sreditu spolnog organa posjeduju sposobnost stvaranja opstojnosti, no ako ih
proistimo, njihovu je bezkonceptualnu mudrost mogue primijeniti na duhovnom putu. Kapi
u pupku i na vrku spolnog organa posjeduju sposobnost izazivanja izluivanja, a ako ih
proistimo, obino blaenstvo moemo pretvoriti u nepromjenjivo veliko blaenstvo bez
izluivanja te ga iskoristiti za duhovne svrhe. Te se pozitivne sposobnosti zatim razvijaju u sve
vie i vie oblike,
da bi se napokon pretvorile u posebno dijamantoidno tijelo, govor, um i Buddhino blaenstvo.
U sustavu Kalachakra sve prepreke koje veu bie za stanje patnje i ogranienosti, a koje mu
prijei da bude altruistino djelotvoran, sadrane su u te etiri kapi. Ipak to karmiko
ulijevanje prepreka ne potjee od samog materijala kapi, nego su, naprotiv, karmikim
moima natopljeni ba vrlo suptilni vjetrovi i umovi to prebivaju u tim dvama skupovima od
po etiri kapi, i to kako valjalim tako i nevaljalim. Materijalne su kapi zapravo nositelji tih
suptilnih umova i vjetrova, ba onako kao to je nae fiziko tijelo, gledano u cjelini, nositelj
naeg uma.
Prije dvije godine jedan je tibetski jogin primjenjivao stil meditacije Velika sveobuhvatnost u
tradiciji Nvingma, i tako postigao stanje potpunog ieznua opipljivog fizikog tijela, a to
zovemo pretvaranjem tijela u dugu. Taj se jogin zvao Achok, a inae je iz Nvaronga.
Povremeno je studirao filozofiju na samostanskom sveuilitu Sera u Gelu kraj Lhase, a
pouavao ga je i moj mlai tutor Trijang Rinpochav, ali mu je glavni uitelj bio Dujom
Rinpochav, lama tradicije Nvingma. Iako je vjebao tantru u skladu sa starom i novom kolom
tibetskog buddhizma, glavno mu se vjebanje ipak svodilo na recitiranje om mani padme hum
popraeno odgovarajuom meditacijom.
Sve do prije otprilike tri godine esto je govorio kako se nada da e mu se u ivotu ukazati
prilika da se susretne s dalaj-lamom. A onda je jednog dana sazvao svoje sljedbenike da
prinesu rtvu za dalaj-lamin ivot. Poto su to uinili, on ih je sve iznenadio najavom da e sad
otii. Stavio je na sebe utu redovniku halju te rekao da ga na tjedan dana zapeate u
njegovoj sobi. Uenici su mu ispunili elju, no kad su poslije tjedan dana otvorili sobu, otkrili
su da je sasvim nestao, ostavivi samo halju. Jedan je od njegovih uenika, kao i jedan njegov
supraktiar, doao u Dharmsalu, gdje su mi ispriali svoju priu i dali mi komadi njegove
halje.

Budui da je najee ivio sasvim povueno, kao sasvim jednostavan redovnik bez pretenzija
- za razliku od nekih lama - a bio je, kako je sad dokazao, i jako dobar uenik, uspio je postii
da mu se to napokon dogodi. Tu vidimo vezu izmeu uzroka i posljedice. Bilo je i nekih drugih
kojima su se pripisivala uda, ali iza tih pria nisu stajali uvjerljivi dokazi.
U Najvioj jogi tantri pojedine moi - koje u obinom ivotu pomou vrlo suptilnih vjetrova i
umora stvaraju neiste ambijente i bia - proiavaju se uvjebavanjem duhovnoga puta, pa
se one preobraavaju u isti, altruistini um, govor i tijelo Buddhino. Na je cilj izazvati
manifestaciju fundamentalnog, naravnog uma jasnoga svjetla, te najsuptilnije razine svijesti,
te na toj razini uma i ostati bez regresije na nie razine. To proieno stanje nije, meutim,
samo mentalno, ono zahvaa i tijelo, ali tijelo sazdano od vjetra, vjetra na kojemu jae um
jasnog svjetla. Krajnji je cilj tog manifestiranja pomaganje drugima da postignu istu slobodu
od patnje i ogranienja.
U sreditu je tog procesa proienja shvaanje luminozne i misaone naravi uma - shvaanje
da loe emocije poput poude, mrnje, neprijateljstva, ljubomore i ra-tobornosti ne prebivaju u
samoj biti uma, ve su mu periferne. Kad um shvaa vlastitu narav i kad se to znanje udrui s
jakom sabranou, postaje nam mogue postupno smanjiti te napokon i sasvim nadvladati
loa emotivna stanja koja pokreu procese stalne patnje. Tako Tibetanci gledaju na prisan
odnos izmeu uma i materije, kao i na njihovo funkcioniranje u procesu altruistiki
usmjerenog proienja.
Zakljuni savjeti
1. Konana faza u procesu umiranja nastupa kad svane fundamentalni naravni um jasnog
svjetla. Taj um postoji neprekidno i oduvijek u vremenu koje nema poetka, te e zauvijek i
nastaviti postojati.
2. Ostvarimo li najvii cilj, tad u buddhinstvu (prosvjetljenju) postajemo sposobni ostati u
naravnom umu jasnog svjetla bez prolaenja kroz obrnuti proces sputanja na grublje razine
svijesti. Od tog trenutka vie nam se ne prua prilika za skupljanje karme.
3. ak i kod obinog ovjeka koji ne vjeba jogu, u trenutku smrti svie stanje u kojem vie
nema grubih privida, no visokorazvijeni uenik tei tome da taj um iskoristi za shvaanje
istine, praznine opstojanja u sebi, i to pomou moi koja potjee iz upoznatosti s tim stanjem,
a koja se stjee meditacijom o praznini.
4. Obini um jasnoga svjetla koji se iskazuje u konanoj fazi umiranja zovemo jasnim
svjetlom-majkom, a jasno svjetlo koje nastaje kultiviranjem duhovnoga puta zovemo jasnim
svjetlom-djetetom.
5. Kad se jasno svjetlo-majka, koje svie zahvaljujui karmi, preobrazi u duhovnu svijest koja
je spoznala prazninu - dakle u jasno svjetlo-dijete - tu preobrazbu zovemo susret jasnog
svjetla-majke i svjetla-djeteta.
Trinaesta kitica
O neka bismo se zadubili u samo na jedno usmjerenu duboku meditaciju
U uznesenoj mudrosti zdruenog naravnog blaenstva i praznine
Dok traju etiri praznine nakon taljenja Mjesecu slinog bijelog sastojka
Na vatri gromu sline Mone ene.
Jogini pomou tehnika koncentriranja stvaraju unutranju toplinu, takozvanu Monu enu (ili
Tumo, na tibetskom jeziku), koja se sredinjim kanalom uspinje sa svog glavnog sjedita u
solarnom pleksusu. Ta unutranja toplina tali bijeli sastojak u spletu kanala u tjemenu (Kotau
velikog blaenstva). Metaforiki gledano, taj esencijalni bijeli sastojak usporeujemo s
Mjesecom te ga zovemo umom prosvjetljenja. Kako se taj bijeli sastojak tali, pa se sputa u
sredinjem kanalu, i tako postupno stie do kanalskih kotaa grla, srca, pupka i tajnog dijela
tijela, mi doivljavamo etiri razine radosti - radost, najviu radost, izvanrednu radost i
uroenu radost.
Te su etiri radosti egzaltirane mudrosti velikog blaenstva. Te radosne mudrosti kao svoj
objekt promiljanja uzimaju prazninu, te stoga velimo da se blaenstvo i praznina udruuju.
Kroz meditativnu mudrost velikog blaenstva u Najvioj jogi tantri, kad zahvaljujui karmi, u
trenutku smrti svie jasno svjetlo-majka, to je svjetlo mogue preobraziti u svijest duhovnog
puta (jasno svjetlo-dijete). elja u toj kitici pjesme prvog panen-lame - posljednjoj koja se
bavi stanjem smrti - usmjerena je ba prema postizanju tog stanja.

ovjek koji svakodnevno vjeba Najviu jogu tantru zamilja pojavljivanje osam znakova smrti
- fatamorgane, dima, krijesnica, plamena svjetiljke na maslac, jarkog bijelog privienja, jarkog
naranasto-crvenog jaanja privienja, jarkog crnog skoro-dosegnua, i jasnog svjetla - i sve
to povezuje s razmiljanjem o praznini. Sve se to dogaa u okviru triju svijesti o zbivanju:
Najprije prepoznajemo znak koji se upravo pojavljuje, zatim prethodei mu znak, te napokon
sljedei u nizu. Primjerice: Pojavljuju se krijesnice. Dim se upravo izgubio. Sad e se pojaviti
plamen. Iako se tih osam znakova pri meditiranju ne pojavljuju i stvarno, osim kod naprednih
jogina, ipak te tri svijesti o zbivanju odravamo radi zbliavanja s tim znakovima. U potpuno
zrelom meditiranju, kad dostignemo razinu i stvarnog kultiviranja, mi ostajemo u stanju
meditativne koncentracije nad prazninom, pa se znakovi pojavljuju sami od sebe.
BOANSKA JOGA
Kod vjebanja u tradiciji Tantra, duhovni razvoj ubrzavamo matom. Boanska joga od nas
trai (1) da zamislimo kako je na um (iako obino ugnjavljen loim emocijama) um iste
mudrosti kojeg motivira suut; (2) da zamijenimo privid naeg obinog tijela (sazdanog od
krvi, mesa i kostiju) tijelom izniklim iz mudrosti koju pokree suut; i (3)da razvijemo osjeaj
istog jastva utemeljenog na istom zamiljanju uma i tijela u idealnom okoliu, i to kao
potpuno zaokupljenje pomaganjem drugim ljudima. Tako emo predoiti sebe kao ovjeka koji
posjeduje Buddhino tijelo i njegove sposobnosti, koji obavlja njegove poslove i ivi u njegovu
ambijentu. U svemu je tome bitna ba mata. Meditiramo li o sebi zamiljenom u tom
idealnom stanju, meditiranje zaponimo razmiljanjem o praznini, te pritom razvijmo to je
vie mogue svijest o praznini opstojanja u sebi. Jer ba se iz te svjesnosti i pojavljuje
boanstvo. Um, koji shvaa prazninu, pojavljuje se kao boanstvo, preuzimajui pritom i
njegov ambijent, sposobnosti i djela suuti. U tom je smislu boanska joga spoj mudrosti i
suutne motivacije, pa svjeu shvaamo prazninu, ali se i pojavljujemo i u obliku suutnog i
aktivnog boanstva. U posebnom nainu vjebanja boanske joge, koji nailazimo u Najvioj
jogi tantri, i primjenjujemo est puta na dan, slino ve navedenom postupku najprije
razmiljamo o praznini, poslije ega se pridruujemo ve onoj razini razumijevanja praznine
koju smo dosegli postupnim otkrivanjem osam znakova smrti. U konanoj fazi, pomou uma
jasnog svjetla mi shvaamo i prazninu - ili svijest koja oponaa takvo stanje uma - kao temelj
iz kojeg emo izniknuti u idealnom, suutnom obliku, kao boanstvo.
Spolno udruivanje i duhovni put
Ueniku koji je stekao vrstu suut i mudrost, na njegovu duhovnom putu kao tehnika za
strogo fokusiranje svijesti i izraavanje fundamentalnog naravnog uma jasnog svjetla, moe
posluiti i spolni snoaj. Njegova je svrha aktualiziranje i produivanje trajanja dubljih razina
uma, kako bi se njihova mo iskoristila za jaanje shvaanja praznine. Snoaj sam po sebi
nema ba nita s kultiviranjem duha, ali ako je netko postigao visoku razinu vjebanja
motivacije i mudrosti, onda nas ak i spajanje dvaju spolnih organa, takozvani snoaj, ne
odvraa od istog ponaanja.
Kako nam spolni snoaj pomae na tom putu? Budui da su sposobnosti grubljih razina uma
vrlo ograniene, dok su dublje, suptilnije razine mnogo monije, napredni uenici moraju
dosei ba do potonjih nivoa. Da bismo to postigli, grublje svijesti moramo oslabiti i
privremeno obustaviti, a da bismo to postigli, moramo izazvati dramatine promjene u
tokovima raznih oblika unutranje energije. Iako se kratke verzije dubljih razina umu pojavljuju
dok kiemo i zijevamo, njih oito ne moemo produiti. Osim toga, da bismo mogli iskoristiti
njihovu pojavu u dubokom snu, potrebno nam je prethodno iskustvo s izraavanjem tih dubljih
razina. Zahvaljujui tome, za tu nam svrhu moe posluiti i seks. Zahvaljujui posebnim
tehnikama koncentriranja u orgazmu, vrsni uenici mogu produiti ta vrlo duboka, suptilna i
mona stanja pa ih iskoristiti za shvaanje praznine. Ako, meutim, spolnom inu pristupamo
samo u uobiajenom mentalnom kontekstu, onda od njega nemamo ba nikakve koristi.
Otac pokojnoga Sekonga Rinpochava bio je i veliki uenjak i dobar uenik. ivio je u
samostanu Ganden, podosta na jugoistok od Lhase, ali je njegov glavni lama Trin Ngawang
Norbu ivio u samostanu Drepung zapadno od Lhase. I tako je otac Serkonga Rinpochaya
obino ivio u Lhasi, pa bi svakog dana rano ujutro krenuo na dugo pjeaenje do Drepunga,

gdje bi svom lami donio vodu, pomeo mu stan, pa povremeno preko dana primio i pouku,
nakon ega bi se vratio u Lhasu.
Jedne je veeri Serkongov otac naiao na djevojku i prekrio zavjet. Zbog toga mu je bilo
strano ao, pa je sljedeeg jutra sav u suzama otiao u Drepung, ali kad je stigao do lamine
sobe, lama je ve obavio ceremoniju otkupljenja. Njegov uitelj Trin Ngawang Norbu mu je
rekao: Popustio si napasti, ali je sve u redu. Sad e tantru vjebati s druicom. To je samo
po sebi bilo neobino, no jo je neobinije bilo to to se poslije njezine smrti u samoj kosti
njezine lubanje pojavila mantra boice Vajrayogini.
U isto je doba ivio i jo jedan lama, Tabung Rinpochav, koji je prakticirao s druicom. Jednog
povoljnog dana tog mjeseca, ba kad je regentu i jo nekim drugim starijim lamama poput
Trijanga Rinpochava (koji e postati mojim mlaim tutorom) davao pouku, odran je ritualni
koncert u kojem su svirala i dva glazbala nalik na flautu. Dva su sviraa lijevom i desnom
rukom, ali u obratnom poloaju, zatvarala rupice, pa kad su se pogledali, najednom su
zasvirali sasvim razliite melodije. Sad su svi prisutni prekinuli zapjevanje i gromoglasno se
nasmijali tom udnom tonu. Kad su, meutim, pogledali Tabunga Rinpochava, opazili su da on
sjedi sasvim nesvjestan svega to se dogodilo, i to unato tome to nije zaspao. Tek je kasnije
regent shvatio da je ba u tom trenutku Tabung Rinpochav primao pouku s ravnine iste
pojavnosti.
Nekako je ba u to doba trinaesti dalaj-lama pokrenuo istragu o tome koji su lame autentini, i
pritom ih pozamaan broj i istjerao, no ipak je u sluaju te dvojice,oca Serkona Rinpochava i
Tabunga Rinpochava, napravio iznimku. Tako je i slubeno priznao njihove izvanredne
sposobnosti i posebno pravo da tantru prakticiraju s druicom. To znai da su oni zahvaljujui
tome doli do nekih dubljih iskustava, iako mi nije poznato da je igdje zabiljeeno da su to oni
i sami tvrdili.

ZAKLJUNI SAVJETI
1. Uenici najvie razine mogu jasno svjetlo-majku, koje zahvaljujui karmi svie u smrtnom
asu, preobraziti u svijest duhovnog puta.
2. Na niim razinama, oni koji svakodnevno vjebaju boansku jogu Najvie joge tantre
zamiljaju pojavu osam znakova smrti u okviru trostruke svijesti o zbivanju, pri emu
prepoznaju znak koji se pojavljuje, znak koji mu prethodi i onaj koji tek dolazi. Mi trebamo
uvjebavati itav taj osmerolani niz, ali ga i popratiti razmiljanjem o praznini. Svaki od tih
lanova ima tri dijela, osim prvog i posljednjeg, koji imaju samo po dva:
Pojavljuje se fatamorgana. Sad e osvanuti dim.
Pojavljuje se dim. Upravo je prola fatamorgana. Sad e osvanuti krijesnice.
Pojavljuju se krijesnice. Upravo je proao dim. Sad e osvanuti plamen.
Pojavljuje se plamen. Upravo su prole krijesnice. Sad e osvanuti jarko bijelo privienje.
Pojavljuje se jarko bijelo privienje. Upravo je proao plamen. Sad e osvanuti jarko
naranasto-crveno jaanje.
Pojavljuje se jarko naranasto-crveno jaanje. Upravo je prolo jarko bijelo privienje. Sad
e osvanuti jarka crnina.
Pojavljuje se jarka crnina. Upravo je prolo jarko naranasto-crveno jaanje. Sad e
osvanuti jasno svjetlo.

Pojavljuje se jasno svjetlo. Upravo je prola jarka crnina.

3. U posebnoj meditativnoj tradiciji Najvie joge tantre, takozvanoj boanskoj jogi, uenici
postignutu razinu razumijevanja praznine udruuju s postupnim razotkrivanjem osam znakova
smrti. Zatim pomou uma jasnog svjetla shvaaju prazninu - ili svijest koja oponaa takvo
stanje uma - kao temelj iz kojega niu u idealnom, suutnom obliku, kao boanstvo.
4. Visoko napredni uenici koji posjeduju vrstu suut i mudrost mogu se posluiti i spolnim
snoajem kao sredstvom za jako fokusiranje uma i izraavanje fundamentalnog naravnog uma
jasnog svjetla. Unutar tog najdubljeg uma oni shvaaju prazninu opstojanja u sebi i to na
dramatino jak nain.

9. Reagiranje na prelazno stanje

Oni koji odlue Umrijet u prestaju se bojati.
Kako bi se mogli bojati ak i slike smrti!
Buddha
etrnaesta kitica
O neka bismo na mjestu prelaznoga stanja
Dovrili sabrano meditiranje o iluziji tako da poslije odlaska iz jasnoga svjetla
Ustanemo u Tijelu potpunog blaenstva blistajui slavom Buddhinih znakova i ljepota
Iznikavi samo iz vjetra i uma jasnog svjetla smrti.
Kad jogini dovre shvaanje praznine pomou najsuptilnijeg uma, oni ve imaju tijelo sazdano
samo od vjetra (energije) i uma, te ureenog Buddhinim oznakama i ljepotama.
Tu nipoto nije rije o pukoj imaginaciji ili imitaciji, nego o stvarnoj injenici. Umjesto da ue u
prelazno stanje, jogin iz mrtvog stanja ustaje u, kako mi to velimo, iluzornom tijelu, umjesto
da ue u meustanje. To tijelo moe biti dvovrsno - ili neisto iluzorno tijelo, ili Buddhino Tijelo
potpunog uitka. Ova kitica izraava elju da doivimo takav potpuni preobraaj.
Um jasnog svjetla i vjetar na kojemu jai to jasno svjetlo zapravo su jedan entitet, no koji se
dade konceptualno podijeliti. Taj vjetar slui kao materijalni uzrok iluzornog tijela, dok um slui
kao njegov meuzavisni preduvjet. Ta dva uzroka stvaraju iluzorno tijelo izgledom slino tijelu
omiljenog boanstva koje smo zamiljali vjebajui boansku jogu. Ali to nije tijelo od krvi i
mesa. Po svojoj je naravi ono naprosto spoj vjetra i uma, bistro i nesputano kao duga.
Govori se da se to idealno bie, ili boanstvo, pojavljuje kao riba to najednom, u potpunom
obliku, iskoi iz jezera. Mi smo dugo meditirali zamiljajui se ba kao to boanstvo, kultivirali
tu viziju, i u pripremama za preobraaj zamiljali to idealno tijelo. I sad je cilj tog vjebanja
napokon ostvaren. Oponaanje je dovelo do stvarnog dogaaja.
Razine vjebanja
Sve sam se do sada trudio istaknuti vanost vjebanja na priroenoj nam razini. Najvia joga
tantra poznaje tri razine. Sve smo se do sada bavili samo uenicima koji su dosegli visoku
razinu vjetine, ali ipak nisu za ivota uspjeli ostvariti najvii podvig, to jest buddhinstvo. Takvi
ljudi poinju umirati zbog djelovanja oneiene karme i loih emocija, ali ako uspiju jasno
svjetlo-majku, svjetlo smrti, preobraziti u jasno svjetlo-dijete, svjetlo duhovnog puta, onda
takvi ljudi mogu zaobii obino prelazno stanje to vodi u ponovno roenje i stei stvarno
iluzorno tijelo, a ne tijelo tek zamiljeno.
Uenik koji je dosegao sljedeu razinu (a o kojem govori sljedea kitica) nije sposoban jasno
svjetlo smrti preobraziti u stanje duhovnog puta - te stoga i ne moe ishoditi stjecanje
iluzornog tijela - no on ipak ne trpi obinu smrt. Takav jogin jasno svjetlo smrti preobraava u
formu duhovnog puta, pa makar i takvu koja nije sposobna stvoriti iluzorno tijelo. Taj je jogin
osim toga sposoban, ne u stvarnosti, nego samo u mati, pojaviti se u iluzornom tijelu jo dok
prebiva u obinom prelaznom stanju. Jogin te razine moe izabrati oblik ponovnog roenja, i
to snagom svoje suuti, elja i svijesti o zbivanju.
Uenik sljedee razine (o kojem govori esnaesta kitica) ne moe preobraziti jasno svjetlo
smrti ni u kakav potpuno zajameni put ali je zato sposoban, poslije isteka razdoblja
nesvjesnosti u kasnijem dijelu uma crnog skoro-dostignua, stvoriti svijest o zbivanju u smislu
tradicije tantra, i to bar u nekom obliku i to pri manifestiranu jasnog svjetla. Takav ovjek
prelazi u obino prelazno stanje te se raa na uobiajen nain, ali je i sposoban, zbog dobrih
predispozicija - projekcijskog djelovanja ranijih djela - kao i zbog dobrog stjecaja vanjskih i
unutranjih okolnosti, nastaviti valjano vjebati.
Sve tri razine tee pretvaranju jasnog svjetla svijesti u mudrost koja shvaa prazninu. I zato,
prije nastupa faza rasplinua, sve tri razine postaju svjesne praznine. Napose za rasplinua
zemlje, vode, vatre i vjetra te nicanja etiri praznine - uma jarkog bijelog privienja, uma

jarkog naranasto-crvenog jaanja privienja, uma jarkog crnog skoro dosegnua i uma
jasnog svjetla - oni stvaraju mo svjesnosti zbivanja i kontempliraju prazninu opstojanja u
sebi, besmrtni nain postojanja, a u kojem se krije narav svih pojava.
Budui da najvia razina vjebanja moe jasno svjetlo smrti preobraziti u svijest koja shvaa
prazninu, ona djeluje kao protuotrov koji titi od nemonog umiranja. Od tog trenutka pa
nadalje, mi vie nismo izloeni umiranju i raanju. Istinska narav svih pojava, kontemplirana
na taj nain, stvara besmrtnost (zbog ega se u ovoj pjesmi i naziva besmrtnom).
Smrt svie u stupnjevima, od rasplinua zemlje u vodu, pa sve do ukljuivo svanua jasnog
svjetla. Poslije toga, u sluaju obine smrti (ne smrti najnaprednijih jogina), osam se stupnjeva
nie u obrnutom slijedu: od jasnog svjetla prelazimo na crno skoro-dostignue, pa naranastocrveno jaanje, pa bijelo privienje, pa plamen, pa krijesnice, pa fatamorganu. Na kraju
obinog umiranja tri se dogaaja zbivaju istodobno: (1) jasno se bijelo svjetlo gasi, (2) iz
jasnog se svjetla smrti uzdiemo u jarko crno skoro--desegnue, i tad (3) poinje prelazno
stanje (poslije ega nastupaju druge obratne faze). Na slian se nain jogin -koji na prvoj
razini Najvie joge tantre vjeba samo bivanje u metaforinom jasnom svjetlu - uzdie iz
jasnog svjetla u skoro-postignue i pritom stvara iluzorno tijelo. Meutim jogin na prvoj razini
Najvie joge tantre kad se uzdie iz stvarnog jasnog svjetla ne prelazi natrake u um skoropostignua i tako dalje. U njegovu sluaju nestaju sve grublje razine uma.
ZAKLJUNI SAVJETI
1. Visokonapredni uenici mogu iskoristiti obino jasno svjetlo smrti i vjetar na kojemu ono
jae kao supstanci-jalne uzroke istog uma odnosno tijela.
2. Da bismo se iz uma jasnog svjetla mogli izdii u isto tijelo sazdano od vjetra, moramo prije
toga uvjebavati zamiljanje kako imamo altruistiki motiviran um i tijelo. Ono to izvodimo
kao imitaciju, na koncu e dovesti do postignua u stvarnosti.
3. Da bismo postigli konanu preobrazbu, ne smijemo se nikako vraati iz fundamentalnog
naravnog uma jasnog svjetla na grublje razine uma. Tako emo dosei besmrtno stanje.
Petnaesta kitica
Ako se, a zbog nae karme, uspostavi prelazno stanje
O neka bi se pogreni prividi proistili
Kroz neposredno razmatranje i shvaanje da opstojnost u sebi ne postoji
Ni patnja roenja, ni smrti, ni prelaznoga stanja.
Pri kraju razdoblja u kojem najsuptilniji um ostaje u tijelu, dolazi do laganog gibanja vjetra na
kojemu jai um jasnoga svjetla, a najsuptilniji vjetar i najsuptilnija svijest naputaju otvorenu
kap od bijelog i crvenog sastojka u srcu, pa izlaze iz tijela. Iz nosa istjee malena koliina krvi,
ba kao to i iz spolnog organa istjee malena koliina esencijalnog bijelog fluida, to nam
govori da je tijelo napustila i posljednja razina svijesti, iako se takvi znakovi znaju i ne pojaviti
kod ljudi kojima je tijelo unitila bolest. U tom trenutku tijelo, naime, poinje trunuti i
zaudarati.
Najbolji meu joginima koji ne uspiju za ivota postii buddhinstvo, umjesto stupanja u
prelazno stanje stjeu iluzorno tijelo. Obini ljudi koji su nesposobni ustati u iluzornom tijelu
zato to nisu dosegli vie shvaanje, djelovanjem karme prelaze u obino prelazno stanje. Ako
nam se to dogodi, moramo smjesta prepoznati i shvatiti svoju situaciju.
Kad se jasno svjetlo ugasi, pa preostalih sedam stanja ponu svitati obratnim poretkom, to je
znak poetka prelaznoga stanja. I sada, na poetku stanja to postoji izmeu dva ivota, mi
prolazimo kroz osam stanja, ba kao to nam se dogaa kad se probudimo ili poinjemo
sanjati, vraamo se iz nesvjestice ili orgazma.
8. jasno svjetlo
7. jarko crno nebo uma
6. jarko naranasto-crveno nebo uma
5. jarko bijelo nebo uma
4. plamen svjetiljke
3. krijesnice
2. dim
1. fatamorgana

Kad zaspemo, u snu se pojavljujemo u sanjanom tijelu, pa stoga i u prelaznom stanju

najednom stjeemo tijelo analogno onom u kojem emo se ponovno roditi. To je tijelo poesto
nalik naem buduem u dobi od oko pet do est godina. Ba kao i sanjano tijelo, i ono je
sazdano iz uma i vjetra. Vjetar na kojemu jae um jasnoga svjetla supstancijalni je uzrok tog
tijela, ali je on i meuzavisni preduvjet koji doprinosi stvaranju uma prelaznoga stanja. I
obratno, um je jasnoga svjetla supstancijalni preduvjet uma prelaznoga stanja i meuzavisni
preduvjet koji doprinosi stvaranju tijela bia u prelaznome stanju.
Bio jednom jedan redovnik-slubenik iz reda Geluk; bio je dobar uenik, a osim toga i vrlo
hrabar. Kad je Kineska oslobodilaka armija stigla u Chambo u tibetskoj pokrajini Kham i
oslobodila je, on je bio podreen predstavniku tibetske vlade koji je ivio kraj tog podruja.
Predstavnik je smatrao kako je vano sastati se s Kinezima, pa je svoje podreene upitao bi li
netko na to bio spreman, no svi su se - osim tog redovnika-slubenika i jo jednoga -bojali
poi. Taj mi je ovjek, pouzdan i hrabar, ispriao kako mu je mati jednom zgodom rekla: Sad
u duboko zaspati, i nemoj me dirati. I tako je itav tjedan bila u dubokom snu, poslije ega
se vratila. Za taj tjedan dana njezina je dua, ili um, obila razna mjesta. Njezin mi sin nije
imao razloga lagati, i nije mi samo prenosio glasine. U ovom sluaju nije bila rije o umiranju i
povratku iz smrti, nego najvjerojatnije o posebnom tijelu iz sna.
U tom prelaznom stanju, budui da nam je tijelo sazdano od vjetra i uma, mi posjedujemo
svih pet osjetila, ali nam je tijelo bistro kao duga, te ne baca sjenu, a niti za nama ostaju otisci
stopa. Zahvaljujui maginoj moi karme mi smo prirodno obdareni sposobnou putovanja, i
to izvanredno brzog, oko ovog svjetskog sustava i kroza nj, i pritom nam ne smetaju ni zemlja,
ni kamenje, ni brda, ni zgrade; pa ipak, kad jednom uemo u utrobu svoje nove majke, vie ne
moemo otii. Iako se moemo obraati rodbini, prijateljima i drugim ljudima, oni nas ipak ne
uju i zato nam i ne mogu odgovoriti. A ne vidimo ni sunca, ni mjeseca, ni zvijezda. Unato
tome to prije nismo bili obdareni vidovitou, sad smo je stekli - pa makar i u ogranienom
opsegu.
Otkrijemo li znakove da smo u tom stanju, trebamo pomisliti: Umro sam i sad prebivam u
prelaznom stanju. Posluimo se moju koju nam daje svijest o zbivanju, eda bismo tako
shvatili kako su ugodne i neugodne prikaze u prelaznom stanju tvorevine zabludjela uma, pa
onda shvatimo i to da nema nikakva smisla vezivati se uz ugodno niti se ljutiti na neugodno.
Zamislimo umjesto toga da smo iznikli u iluzornom tijelu, i shvatimo da razliiti prividi i patnje
to ih donose smrt, prelazno stanje i ponovno roenje, nemaju nikakvo opstojanje u sebi, da
oni nisu istinski. Spoznajmo da te pojave nastaju zbog naih ranijih djela (karme), te da
zapravo ne sadre ni mrvicu istinskih zbivanja.
Ba kao to u boanskoj jogi aktivno zamiljamo kako je sve neogranieno isto, sazdano iz
suuti i mudrosti, tako sada u prelaznom stanju sva prividna bia doivljavamo kao bogove i
boice, i sve prividne ambijente kao prekrasne kue, te se tako odvajamo od svakog
neraspoloenja prema runom i sklonosti prema lijepom. Tada teimo tome da sve to svie
sagledavamo kao neto prazno od opstojanja u sebi, a sve to je prazno, kao hir blaenstva,
hir boanstva.
Zakljuni savjeti
1. Jako je vano prepoznati znakove da smo u prelaznom stanju.
2. U svim ugodnim i neugodnim prividima i doivljajima trebamo vidjeti samo izraz vlastite
dobre ili loe karme.
3. Umjesto da vidimo to to nam dolazi pred oi, zamislimo da smo iznikli u iluzornom tijelu,
sva prividna bia zamislimo kao idealne izraze suuti i mudrosti, a sve prividne okolie kao
prekrasne kue.
4. Suzdrimo se od gnuanja nad runim i divljenja pred lijepim.
5. Shvatimo da su razliite pojave, ba kao i patnja to ih donose smrt, prelazno stanje i
ponovno roenje zapravo prazni od opstojanja u sebi, da oni ne postoje sami po sebi.
esnaesta kitica
O neka bismo se rodili u istoj zemlji
Kroz jogu koja preobraava vanjsko, unutranje i tajno
Kad pojave se razni znaci - etiri zvuka prekretanja elemenata
Tri strana privida i neizvjesnosti.

Dok smo ivi, svi vjetrovi i koncepcije utonuli su u uobiajene obrasce i nisu u naoj vlasti. U
prelaznom pak stanju vjetrovi, ili energije, povezani s etiri elementa izokreu svoje
uobiajene obrasce i pritom se stvaraju zastraujui zvui. Kad se rui vjetar zemlje, on silno
tutnji kao da se rue planine. Kad se rui vjetar vode, uje se lomljava pobjenjela oceana.
Kad se rui vjetar vatre, divlja huk silnog umskog poara. A kad se rui vjetar vjetra, tad urla
zavijanje uasnog uragana. Osim toga se pojavljuju zastraujue prikaze paklenih bia,
gladnih utvara i ivotinja koje su projekcije nae vlastite karme. Neka se od njih pojavljuju kao
Gospodar Smrti, pa vitlaju orujem i viu: Udri! Ubij! pa nas obuzme silan strah.
Mjesto na kojem se nalazimo, drutveni oslonci, ponaanje, hrana, prijatelji i osjeaji postaju
posve neizvjesnima. Neizvjesnost mjesta znai da stalno stiemo na razliita mjesta.
Neizvjesnost oslonaca znai da traimo zatitu u prolaznom: mostovima, zdencima i tako
dalje. Neizvjesnost ponaanja znai da se u hipu mijenjamo i letimo na sve strane poput perca
za vjetru. Neizvjesnost hrane znai da vidimo slasna jela, ali ih ne moemo jesti ukoliko nisu
namijenjena ba nama. Neizvjesnost prijatelja znai da se poinjemo druiti sa svakim biem
koje sluajno naie. Neizvjesnost osjeaja znai da doivljavamo nagle promjene raspoloenja
- gdjekad smo veseli, gdjekad se osjeamo bolno, gdjekad tuno, srdito i tako dalje.
Osim toga, u tom se prelaznom stanju pojavljuju tri strane gudure - silna crvena gudura ako
nama vlada pouda, silna siva gudura ako nama vlada neznanje, i silna crna gudura ako nama
vlada mrnja. Osim toga se pojavljuju jo i etiri staze koje nam govore o naem sljedeem
ivotu. Ako je pred nama, pa ma gdje da krenuli, staza bijeloga svjetla, to znai da emo se
roditi kao bogovi ili polubogovi. Ako je staza od utog svjetla, u sljedeem emo ivotu biti
ljudi ili ivotinje. Ako je staza od crnoga svjetla, to nam govori da emo se ponovno roditi kao
pakleno bie. Ako je staza od crvenog svjetla, to nam govori da emo se roditi kao gladni
duhovi.
U prelaznom stanju, tijelo onoga tko e se ponovno roditi kao pakleno bie ima boju nagorjele
klade; onoga tko e se roditi kao ivotinja, boju dima; buduega gladnog duha boju vode,
tijelo onoga tko e se roditi kao bog carstva elja ili kao ovjek, boju zlata, a budueg boga
carstva oblika, bijelu. I smjer naega kretanja odraava nae ponovno roenje. Prelazni oblici
paklenih bia, gladnih duhova i ivotinja padaju strmoglavce. Prelazni oblici bogova iz carstva
elja (to nam navijeta ponovno roenje sred velikih uitaka) i ljudi idu ravno naprijed.
Prelazni oblici bogova iz carstva oblika (to navijeta roenje u silnoj koncentraciji) gibaju se
prema gore.
To prelazno stanje zna potrajati i samo jedan trenutak, napose ako nam je kreposna karma
posebno jaka, to se dogaa ako smo u sebi stvorili jaku ljubav i suut, ili pak jaku elju da se
ponovno rodimo u Zemlji istoe, ili pak kad je u nama jaka namjera da se rodimo za dobrobit
drugih ljudi. To prelazno stanje zna potrajati samo jedan trenutak ako je u nama posebno
jasna nekreposna karma, zato to smo, primjerice, ubili oca ili majku. U svim e nas drugim
sluajevima tjerati karma obdarena razliitim sluajevima svjetla i tame, pa emo samo letati
na sve strane i traiti u to da se ponovno rodimo. Ako se to ne dogodi za sedam dana, to
prelazno bie umire. Ba kao to se, na poetku buenja iz sna, nae snovito tijelo rasplinjuje
poput daha na zrcalu, tako se i nae vjetreno tijelo u prelaznom stanju rasplinjuje s gornjeg i
donjeg kraja, i taj proces zavrava u srcu. U toj malenoj smrti, mi brzo prolazimo kroz osam
faza umiranja i to u normalnom poretku, no potom ponovno izniemo u novom prelaznom
stanju - ovaj put obrnutim poretkom. U krajnjem sluaju taj se sedmodnevni proces moe
nastaviti kroz sedam takvih ponovnih roenja u prelazno stanje, to dakle, sve u svemu
traje etrdeset devet dana. Neki vele da je dan u tom stanju razmjeran duini dana bia u
ijem emo se obliku ponovno roditi - to znai da on u sluaju nekih bia moe biti i
izvanredno dug - no drugi opet vele da je taj dan dug koliko i na ljudski dan.
No vratimo se pjesmi. Usred svih tih raznih privida, mi nastojimo ostati mirni i nastojimo
postii (1) da na vanjski okoli bude prividno sazdan od prekrasnih, neprocjenjivih kua i
okunica, (2) da nam naa unutranja bia (poput paklenih bia, gladnih duhova, ivotinja,
ljudi, polubogova i bogova) izgledaju kao boanstva (bia ija se bit svodi na suut i mudrost),
i (3) da postignemo da nam se tajne (naa vlastita svijest i misli) priinjaju kao sabrano
meditiranje blaenstva stvorenog shvaanjem praznine. I zato, bez obzira kakav se znak
pojavio, svaki se od njih dade izokrenuti vjebom, pa emo se ba zahvaljujui njoj
nedvojbeno roditi u lijep ivot. Zahvaljujui moi triju joga koje zamiljaju da su vanjsko,
unutranje i tajno isti, mi zapravo teimo za tim da zatvorimo vrata pred roenjem u neisti
ivot u naem ciklikom postojanju, te da se umjesto toga ponovno rodimo u posebnoj,

uzvienoj zemlji izdignutoj iznad zagaene karme i loih emocija - u zemlji u kojoj moemo
nastaviti vjebati svoju duu.
Zakljuni savjeti
1. Moramo biti spremni na to da e se u prelaznom stanju moda pojaviti mnogi neobini
prividi, i to kako prelijepi, tako i strani. Zato ve sada moramo shvatiti: Sto god da se pojavi,
da se preobraziti matom.
2. Moramo biti mirni. Zamislimo svoj okoli kao lijepe kue podignute u spokojnom krajoliku.
Zamislimo da je bit svih bia suut i mudrost. Smatrajmo i vlastitu svijest blaenim umom to
shvaa prazninu.
3. To e nam pribaviti ponovno roenje na mjestu na kojemu moemo nastaviti vjebati radi
postizanja dublje duhovne spoznaje.

10. Osiguranje povoljnog ponovnog roenja

Bez obzira koliko blago stekli,
Kad krenemo u drugi ivot
Sami smo, bez ene i djece,
Bez odjee, bez prijatelja,
Poput ovjeka kog porazi duman u pustinji.
Pa kad nemamo ak ni svoje ime,
to nam je o drugome i misliti?
Buddha
Sedamnaesta kitica
O neka bismo se ponovno rodili u najviem obliku odravanja ivota, u ovjeku koji vjeba
tantru i okrenut je nebu
Ili tijelu samostanskog ili svjetovnog uenika koji e ovladati trima oblicima vjebe / neka
bismo dovrili ostvarenje puta u dva stupnja, stvaranjem i dovravanjem,
I tako brzo stekli Buddhino tijela - Istinu,
Potpuno blaenstvo i Zraenje duha.
Povezivanje sa sljedeim ivotom, dok smo jo u prelaznom stanju, proces je u kojem se
pojavljuju privlanost i odbojnost. I ivotinje koje se raaju iz jaja, dakle izvan tijela, kao i bia
to se raaju iz maternice, vide roditelje ili u spolnom snoaju ili u njegovoj slici, i pritom se u
njima stvara elja za roditeljem suprotnog spola i odbojnost prema roditelju istog. Kad
prelazno bie poeli zagrliti onog koga eli, najednom od svega vidi samo njegov spolni organ,
i zbog toga se naljuti. Na taj nain privlanost i odbojnost dovode do konane smrti bia
prelaznoga stanja.
Sad moramo rei da na taj nain prelazno stanje zavrava samo ponekad, zato to umjetna
oplodnja proturjei onome to govore neki nai spisi - odreenije govorei, da roditelji moraju
leati zajedno u stanju jake spolne uzbuenosti. Danas, meutim, oevo sjeme moemo
uvati u laboratoriju, i zatim ga, bez ikakvog spolnog uzbuenja, ubaciti u majinu maternicu.
Taj postupak koji proturjei nekim naim svetim spisima danas je postao dio stvarnosti, i mi to
moramo prihvatiti. Kao sljedbenici tradicije Samostanskog sveuilita Nalanda iz stare Indije,
mi moramo prihvaati i razum i istraivanje. A s tog je stanovita nae uobiajeno objanjenje
nepotpuno.
Recimo, meutim i to da ak i u buddhistikim svetim spisima nalazimo priu o branom paru
koji se odluio na celibat, pa je on preao u redovnike, a ona u redovnice. Jednoga je,
meutim, dana mu, pod utjecajem sjeanja na prolost, nasrnuo na svoju bivu enu. Kad joj
je dotakao tijelo, na njezinu se odjeu izlilo njegovo sjeme. Kasnije je i ona potpala pod dojam
uspomena, pa neto ejakulata stavila u rodnicu. Nakon nekog se vremena rodilo dijete. Tako,
dakle, ak i taj stari buddhistiki spis proturjei uenju da do zaea dolazi samo kad se par
nae u spolnom zagrljaju.
Slino se tome pria da se ak i loza samog Shakyamuni Buddhe dade pratiti sve do ovjeka
koga su zvali Sunevim Prijateljem, i to zato to je sjeme njegova oca, koje je palo na list,

zagrijalo sunce, pa se tako stvorilo dvoje djece. Te dvije prie, koje su nekad izgledale kao
bajke, danas je ostvarila znanost, lako se openito moe rei da do zaea u pravilu dolazi
pod izvjesnim okolnostima, ipak treba dodati da to ba nije uvijek tako. U skladu s tim, konac
prelaznoga stanja ne mora nuno predmnijevati privlanost prema roditelju suprotnog spola
niti silnu razoaranost to na kraju vidimo samo spolni organ.
Dok traje umiranje prelaznoga stanja, bie brzo prolazi kroz osam faza i to normalnim redom:
1. jasno svjetlo
2. jarko crno nebo uma
3. jarko naranasto-crveno nebo uma
4. jarko bijelo nebo uma
5. plamen svjetiljke
6. krijesnice
7. dim
8. fatamorgana
U trenutku zaea, bie prolazi kroz preostalih sedam, ali obratnim redom:
7. jarko crno nebo uma
6. jarko naranasto-crveno nebo uma
5. jarko bijelo nebo uma
4. plamen svjetiljke
3. krijesnice
2. dim
1. fatamorgana
O tome kako bie ulazi u maternicu postoje razliite pretpostavke. Neki spisi govore da ulazi
kroz mukareva usta ili tjeme, pa zatim prolazi kroz njegovo tijelo i kroz falos napokon
dospijeva u maternicu. Drugi pak tekstovi kazuju da bie u maternicu ulazi izravno kroz
eninu rodnicu. ovjek u kojemu prevladava vrlina pritom e se osjeati kao da ulazi u
ugodnu kuu i uje ugodne zvukove. ovjek pak u kojem prevladava opakost, osjeat e se
kao da ulazi u movaru ili tamnu umu usred razuzdane halabuke.
Vrlo suptilni vjetar i um bia ulaze u materijal (jajace ili spermatozoid) to ih daju roditelji. U
fetusu, koji je u tom trenutku velik kao povee zrno goruice, stvara se sredinji kanal, ba kao
i desni i lijevi kanal koji ga triput obilaze. Tada se uzlazni i silazni vjetar poinju gibati u svojim
smjerovima i sva se tri kanala produuju. Tako se tijelo postupno razvija da bi napokon izalo
iz maternice.
Stalnim odravanjem duhovnih vjebi, kako je to objanjeno u prethodnim kiticama pjesme
prvog panen-lame, moemo postii da se ponovno rodimo u posebnom fi-zikom tijelu, koje
nas odrava na ivotu, a u kojem emo biti sposobni dovriti ostatak puta tantre koji vodi do
punog prosvjetljenja. Tako se moemo ponovno roditi na neobinim mjestima na kojima ive
bia zvana nebo-itelji i koja prakticiraju tantru, ili pak na drugim, obinijim mjestima na
kojima postoje uenje, gurui i sloboda vjebanja duha. Pri takvim povoljnim ponovnim
roenjima mi polaemo zavjet o istoi ivota, pa dolazimo u posjed tri dara - moralnog
ivota, sabrane meditacije i mudrosti - kao korijena naeg duhovnog napretka. Polazei od
toga kao temelja, trudit emo se dovriti ostvarenje dvaju stupnjeva Najvie joge tantre:
boanske joge udruene s meditacijom o praznini i osmerim znakovima smrti,
boanske joge udruene s meditacijom o praznini, povlaenjem vjetrova u sredinji kanal i
aktualizacijom dubljih razina svijesti.
Kroz te emo stupnjeve prevaliti preostale korake do buddhinstva, stanja potpunog sluenja
drugim ljudima. Zavrna elja u pjesmi prvog panen-lame odnosi se ba na takav budui
ivot. Ne zaboravimo, krajnji je cilj buddhistikog vjebanja duha sluenje drugima, a da
bismo dosegli najdjelotvornije stanje sluenja, moramo najprije ostvariti istou tijela i uma. A
cilj je pomoi golemom broju osjetilnih bia i to na bezbroj naina.
Kad vjebamo, ne smijemo dopustiti da duhovni put bude tek neto izvan nas, nego svoj
vlastiti um moramo pretvoriti u duhovni put. U suprotnom, makar i ponemo marljivo vjebati,
nakon nekog emo se vremena umoriti, pa e nam sve to postati ak i dosadno. I nemojmo
samo recitirati rijei pjesme prvog panen-lame zvane elje za oslobaanjem iz opasnog
tjesnaca prelaznoga stanja, za oslobaanjem junaka od straha, nego ih svakodnevno i
usvajajmo refleksivnom meditacijom, unosimo njihovo znaenje u svoj um. To je moj savjet.
ZAKLJUNI SAVJETI

1. Usmjerimo svoje ponovno roenje tako da se rodimo s tijelom i u prilikama koji nam
omoguuju da stignemo do kraja zapoetog duhovnog puta.
2. Cilj je potpunog prosvjetljenja potpuno sluenje drugima.

11 Svakodnevna razmiljanja o pjesmi

Ba kao to se snana struja slapa
Ne moe natrag okrenuti,
Tako je i gibanje ivota ljudskog
Nepovratno.
Buddha
Evo pjesme prvog panen-lame u cjelovitom obliku.
elje za oslobaanjem iz opasnog tjesnaca prelaznoga stanja, za oslobaanjem junaka od
straha
Napisao prvi panen-lama
Losang Chokvi Gyeltsen
1.
Ja i sva bia u itavom svemiru i bez izuzetka
Pribjeite traimo sve do najvieg prosvjetljenja
U prolim, sadanjim i buduim Buddhama, u Doktrini i Duhovnoj zajednici.
O neka bismo bili izbavljeni od strahova ovoga ivota, sljedeeg i prelaznoga stanja.
2.
O neka bismo iz onoga to nas dri na ivotu izvukli smislenu bit
A da nas ne skrenu besmisleni poslovi ovoga ivota,
Zato to nam taj valjani temelj, do kojeg je tako teko doi a raspada se tako lako,
Daje priliku da biramo izmeu dobitka i gubitka, udobnosti i bijede.
3.
O neka bismo shvatili da nema vremena za gubljenje,
Jer smrt je izvjesna a neizvjestan joj as. to se skupilo, razdvojit e se, to se nabralo,
potroit e se bez ostatka. Na kraju uspona dolazi pad, konac je roenja smrt.
4.
O neka bismo se oslobodili nesnosne patnje zbog smrti od raznih razloga
Jer ovo je grad pogrenih predodbi o promatrau i promatranom.
Iluzorno je tijelo sazdano od etiri neista elementa
A svijesti samo to se nisu razdvojile.
5.
O neka bismo se oslobodili pogrenih privida to ih stvara nevrlina
Kad nam se, prevarenima u asu nevolje od ovog tijela odravanog tako skupo,
Strani dumani - gospodari smrti - uskazuju
A mi se ubijamo orujem triju otrova: poude, mrnje i smetenosti.
6.
O neka bismo se sjetili uputa za vjebanje due
U asu kad lijenici od nas diu ruke i ne pomau obredi,

Kad prijatelji se ve odriu nade u na ivot,

Te nam ne preostaje da radimo ita drugo.
7.
O neka bismo se uzdali u radost i veselje
Kad za sobom ostavljamo hranu i zgrnuta blaga i svu bijedu ivota
I zauvijek se odvajamo od prijatelja ljubljenih i eljenih,
Te sami odlazimo u pogibeljno stanje.
O neka bismo stvorili moni um vrline
8.
Kad se elementi - zemlja, voda, vatra i vjetar -postupno rasplinu sve jedan za drugim,
I tjelesna se snaga gubi, i usta se i nos sue i skupljaju,
Toplina se povlai, dah je sipnja, i zvukovi se halabuke diu.
9.
O neka bismo shvatili besmrtni nain postojanja
Kad se prikaze razne, zabunom naom stvorene, utvare jezive i strane
A napose kad se fatamorgana, dim i krijesnice ukazu
I nestanu nositelji osamdeset predodbi koje nas vode.
10.
O neka bismo stvorili snanu svijest o zbivanju u sebi i oko sebe
Kad se sastojak vjetar pone rasplinjavati u svijest
I prestaje stalno vanjsko disanje, a grube se dvojstvene pojave rasplinjuju, A svie privid u
liku svjetiljke na maslac.
11.
O neka bismo sami spoznali svoju narav Kroz jogu koja shvaa da su cikliko postojanje i
nirvana prazni
Kad se privid, rast i stanje blisko prosvjetljenju rasplinu -prvi u potonje I doivljaji poput proimajue mjeseine, sunca i tame svanu.
12.
O neka bi se jasno svjetlo-majka i dijete susreli
Kad se stanje blisko prosvjetljenju raspline u potpunu prazninu
I sva umnoavanja predodbi prestanu i doivljaj
Nalik na jesenje nebo nezagaeno niim svane.
13.
O neka bismo se zadubili u samo na jedno usmjerenu duboku meditaciju
U uznesenoj mudrosti zdruenog naravnog blaenstva i praznine
Dok traju etiri praznine nakon taljenja Mjesecu slinog bijelog sastojka
Na vatri gromu sline Mone ene.
14.
O neka bismo na mjestu prelaznoga stanja
Dovrili sabrano meditiranje o iluziji tako da poslije odlaska iz jasnoga svjetla
Ustanemo u Tijelu potpunog blaenstva blistajui slavom Buddhinih znakova i ljepota
Iznikavi samo iz vjetra i uma jasnog svjetla smrti.
15.
Ako se, a zbog nae karme, uspostavi prelazno stanje
O neka bi se pogreni prividi proistili
Kroz neposredno razmatranje i shvaanje da opstojnost u sebi ne postoji
Ni patnja roenja, ni smrti, ni prelaznoga stanja.
16.
O neka bismo se rodili u istoj zemlji

Kroz jogu koja preobraava vanjsko, unutranje i tajno

Kad pojave se razni znaci - etiri zvuka prekretanja elemenata
Tri strana privida i neizvjesnosti.
17.
O neka bismo se ponovno rodili u najviem obliku odravanja ivota, u ovjeku koji vjeba
tantru i okrenut je nebu
Ili tijelu samostanskog ili svjetovnog uenika koji e ovladati trima oblicima vjebe
I neka bismo dovrili ostvarenje puta u dva stupnja, stvaranjem i dovravanjem,
I tako brzo stekli Buddhino tijelo - Istinu, Potpuno blaenstvo i Zraenje duha.

Dodatak
Pjesma, njezin saetak i zakljuni savjeti
Slijedi pjesma prvog panen-lame sa saetcima pojedinih kitica i zakljunim
savjetima.
elje za oslobaanjem iz opasnog tjesnaca prelaznoga stanja, za oslobaanjem
junaka od straha
Napisao prvi panen-lama Losang Chokyi Gyeltsen
Prva kitica:
Pribjeite i briga za druge ljude, elje za zatitom od strahova ovog i sljedeeg ivota, kao i
prelaznoga stanja
Ja i sva bia u itavom svemiru i bez izuzetka
Pribjeite traimo sve do najvieg prosvjetljenja
U prolim, sadanjim i buduim Buddhama, u Doktrini i Duhovnoj zajednici.
O neka bismo bili izbavljeni od strahova ovoga ivota, sljedeeg i prelaznoga stanja.
1. Motiv za vjebanje mora nam biti dobrobit svih ivih bia - njihovo osloboenje od patnje i
postizanje savrenstva. Uvijek svoje motive, koliko je god to mogue, usmjerimo na
pomaganje drugima. Ili bar pokuavajmo nikome ne nauditi.
2. Buddhe su uitelji duhovnog puta, ali oni spoznaju ne daju na dar, nego moramo sami
svakodnevno vjebati udorednost, sabrano meditiranje i mudrost.
Druga kitica:
Kontempliranje o besmislenosti ivota i tome kako je teko nai tijelo koje nas u njemu
odrava, elje da se dopre do njegove biti
O neka bismo iz onoga to nas dri na ivotu izvukli smislenu bit
A da nas ne skrenu besmisleni poslovi ovoga ivota,
Zato to nam taj valjani temelj, do kojeg je tako teko doi a raspada se tako lako,
Daje priliku da biramo izmeu dobitka i gubitka, udobnosti i bijede.
1. Shvatimo kolika je vrijednost ljudskog tijela kojim smo obdareni, jer je ono plod mnogih
prolih dobrih uzroka. Uoimo injenicu da je nauk dostupan i spreman za primjenu.
2. Budui da ovaj dragocjeni ljudski ivot moemo iskoristiti na snano koristan ili razoran
nain, a on je sam vrlo loman, smjesta ga pametno iskoristimo.
3. Tjelesna je srea samo izraz povremene ravnotee elemenata u tijelu, a ne i duboke
harmonije. Shvatimo to zapravo znai njegova privremenost.

4. Ukroeni um izaziva u nama spokojstvo, oputenost i sreu, no ako nam um nije spokojan i
ukroen, bez obzira kakve bile vanjske okolnosti, opsjedat e nas strahovi i brige. Shvatimo da
je izvor nae sree i blagostanja spokojni i ukroeni um. A on je osim toga blagodat i za ljude
oko nas.
Trea kitica:
Svijest o netrajnosti i smrti, elje za osloboenjem OD VEZANOSTI ZA CIKLIKO POSTOJANJE
O neka bismo shvatili da nema vremena za gubljenje,
Jer smrt je izvjesna a neizvjestan joj as. to se skupilo, razdvojit e se, to se nabralo,
potroit e se bez ostatka. Na kraju uspona dolazi pad, konac je roenja smrt.
1. Kultiviramo li u sebi svijest o neizvjesnosti smrtnoga asa,
bolje emo iskoristiti svoje vrijeme.
2. Da bismo izbjegli odgaanje duhovnih vjebi, moramo paziti da ne potpadnemo pod
utjecaj iluzije o trajnosti.
3. Shvatimo da je, bez obzira koliko je neka situacija bila kmsna, ve u samoj njezinoj naravi
da mora zavriti.
4. Nemojmo misliti da e kasnije biti vremena.
6. Budimo iskreni u suoavanju s vlastitom smru. Vjeto potiimo i druge da budu takvi. Kad
se priblii as smrti, nemojmo se obmanjivati komplimentima. Iskrenost e potaknuti hrabrost
i radost.
etvrta kitica:
elje da pri umiranju ne doivimo nesnosne patnje
O neka bismo se oslobodili nesnosne patnje zbog smrti od raznih razloga
Jer ovo je grad pogrenih predodbi o promatrau i promatranom.
Iluzorno je tijelo sazdano od etiri neista elementa
A svijesti samo to se nisu razdvojile.
1. Ponimo vjebati ve sada, kako bi u trenutku smrti sila nae upoznatosti s vrlinom utjecala
na na stav.
2. Gledajmo u svom tijelu istinski grad zabluda, jer iako nam se ono, kad ga okupamo,
priinja istim, ba kao i izvorom blaenstva, neim trajnim i pod naom vlau, ono to
nipoto nije. Ono je stvoreno iz etiri elementa (zemlje, vode, vatre i vjetra), te je podlono
bolu, a osim toga se ve i samo od sebe mijenja iz asa u as.
3. Nama se ini da ljudi i stvari postoje vlastitom silom, a neznanje prihvaa tu lanu
vanjtinu, to izaziva loe emocije: poudu, mrnju i jo veu smetenost. Te loe emocije sa
svoje strane zagauju djelovanje tijela, govora i uma, perpetuirajui proces ciklikog
postojanja. Moramo shvatiti da ivimo u gradu pogrenih predodbi.
Peta kitica:
elje za smirivanjem pogrenih privida koji se javljaju pri umiranju
O neka bismo se oslobodili pogrenih privida to ih stvara nevrlina
Kad nam se, prevarenima u asu nevolje od ovog tijela odravanog tako skupo,
Strani dumani - gospodari smrti - uskazuju
A mi se ubijamo orujem triju otrova: poude, mrnje i smetenosti.
1. Shvatimo da e nas ovo tijelo, koje tako skupo odravamo, jednog dana napustiti.
2. Izbjegavajmo udnju za prilikama koje naputamo.
3. Izbjegavajmo mrnju zbog toga to moramo otii.
4. Drimo se to je mogue dalje od poude, mrnje i neznanja, tako da dok umiremo moemo
kreposno meditirati.
5. Shvatimo da uzimanjem pilule ili injekcije za takozvanu spokojnu smrt sebi moda
oduzimamo kritinu priliku za izraavanje kreposti.
esta kitica:
elje da dok umiremo budemo svjesni pouke to smo je primili
O neka bismo se sjetili uputa za vjebanje due
U asu kad lijenici od nas diu ruke i ne pomau obredi,
Kad prijatelji se ve odriu nade u na ivot,
Te nam ne preostaje da radimo ita drugo.

1. Korisno je shvatiti da e u jednom trenutku nestati svake nada u nastavak ovoga ivota. Od
tog nas asa vie ni lijenici, ni sveenici, ni prijatelji, ni roaci nee moi odrati u ovom
ivotu; od tada pa nadalje pomoi emo si moi samo sami.
2. Dok umiremo, moramo se prisjetiti duhovnih uputa u skladu s naom razinom vjebanja,
pa ih provesti u djelo.
3. Moramo se zbliiti s vlastitom vjebom. Moramo biti odluni to duhovno usmjerenje
odravati u svim prilikama, pa ma kako da bile teke. Moramo vriti mnoga kreposna djela
kako bi njihova akumulirana sila mogla utjecati na sve aspekte naega ivota i smrti. Moramo
shvatiti da patnja nie iz samooboavanja, te stoga moramo poeti oboavati druge ljude. I
moramo esto poeljeti da svoje duhovne vjebe nastavimo i kroz budue ivote.
4. Kad netko umire, uvajmo se da ga ne uznemirimo i to kako jaim vezivanjem za sebe, tako
i poticanjem srdbe i mrnje. Ne nariimo zbog njegova odlaska, nemojmo ga hvatati niti pred
njim plakati. Pomozimo mu da smisleno ode, a to emo oiti podsjeanjem na dublje
meditacije.
5. Ako je to ikako mogue, zamolimo druge da isto uine za nas. Pobrinimo se da se kraj nas
nae netko tko e nam s vremena na vrijeme tiho govoriti u uho i podsjeati na specifini
duevni stav koji bismo trebali izraziti.
Sedma kitica:
elja da umremo u radosnom samopouzdanju
O neka bismo se uzdali u radost i veselje
Kad za sobom ostavljamo hranu i zgrnuta blaga i svu bijedu ivota
I zauvijek se odvajamo od prijatelja ljubljenih i eljenih,
Te sami odlazimo u pogibeljno stanje.
1. Da nas misao na smrt ne bi bacila u depresiju, potraimo zaklon u svojoj religiji, u suuti
prema svim biima; razmiljajmo o tome koliko je vano izvui esenciju sadanjeg ivota, u
kojem su nam dani i dokolica i sve potrebno za duhovno vjebanje, te stalno razmiljajmo o
netrajnosti.
2. Ako smo poloili te temelje za efikasno prisjeanje na ranije vjebe u trenutku smrti, onda
e nas ak i uasna zbivanja i privienja koja pritom mogu nastupiti, samo potaknuti na mir i
meditiranje u radosti i sa samouvjerenou.
Osma kitica:
elje da stvorimo moni um vrline kad se pojave vanjski znakovi rasplinjavanja elemenata
O neka bismo stvorili moni um vrline
Kad se elementi - zemlja, voda, vatra i vjetar - postupno rasplinu sve jedan za drugim,
I tjelesna se snaga gubi, a usta i nos se sue i skupljaju,
Toplina se povlai, dah je sipnja, i zvukovi se halabuke diu.
1. Da nas proces umiranja, kad jednom pone, ne bi iznenadio, moramo nauiti stupnjeve
rasplinjavanja etiri elementa i njihove pratee vanjske znakove, maloas iznesene, kao i
unutranje znakove, opisane u kitici to slijedi.
2. Moramo paziti da, kad se priblii smrt, dobre predispozicije pothranjujemo i aktiviramo
kreposnim stavovima.
3. Predznaci se smrti znaju pojaviti godinu-dvije prije njezina dolaska. Oni nas upozoravanu da
se moramo pripremiti, no bolje se spremiti jo i prije njih.
Deveta kitica:
elje da uzmognemo sauvati razumijevanje DUBLJE REALNOSTI KAD PONE SVITANJE
UNUTRANJIH ZNAKOVA
O neka bismo shvatili besmrtni nain postojanja
Kad se prikaze razne, zabunom naom stvorene, utvare jezive i strane
A napose kad se fatamorgana, dim i krijesnice ukau
I nestanu nositelji osamdeset predodbi koje nas vode.
1. Moramo shvatiti da bezbroj privida, od kojih su neki ak zastraujui i uasni, a koji se
znadu pojaviti pri umiranju, potjee od karme. Ne dopustimo da nas one ometu.
2. Upoznajmo prve tri od osam prikaza: fatamorgana kao u pustinji, oblaii dima iz dimnjaka
ili rijetki dim u prostoriji, te napokon krijesnice ili iskre u pepelu na dnu voka.
Deseta kitica:

elje da, kad se gruba dualistika pojava raspline, u sebi stvorimo snanu svijest o ranijem
kreposnom zbivanju
O neka bismo stvorili snanu svijest o zbivanju u sebi i oko sebe
Kad se sastojak vjetar pone rasplinjavati u svijest
I prestaje stalno vanjsko disanje, a grube se dvojstvene pojave rasplinjuju, A svie privid u liku
svjetiljke na maslac.
1. Iako um i materija imaju razliite supstancijalne uzroke, oni djeluju jedno na drugo na
mnogo naina.
2. Poslije tri unutranja znaka - fatamorgane, dima i krijesnica - dolazi i etvrti, nalik plamenu
svjetiljke na maslac ili svijee, koji je u prvi as treperav, no onda se ustali.
3. Iako u tom trenutku prestaje vanjsko disanje kroz nos te vie nema svjesnih reakcija na
vanjske poticaje, ovjek jo nije umro. Dobro je ne uznemiravati tijelo sve dok smrt ne doe
do kraja.
4. Uspijemo li odrati punu svijest i introspekciju koji nam omoguuju prepoznavanje trenutne
faze unutranjeg procesa, to moe izazvati snano shvaanje i potpomoi povoljno ponovno
roenje.
Jedanaesta kitica:
elje da, u trenutku kad se iskau tri prve praznine, neposredno shvatimo narav vlastitog uma
O neka bismo sami spoznali svoju narav
Kroz jogu koja shvaa da su cikliko postojanje i nirvana prazni
Kad se privid, rast i stanje blisko prosvjetljenju rasplinu - prvi u potonje I doivljaji poput proimajue mjeseine, sunca i tame svanu.
1. Razmislimo kako razliiti stavovi i ideje imaju razliitu snagu u smislu gibanja vjetrova
prema njihovim objektima.
2. Shvatimo da poslije etiri unutranja znaka, to jest fatamorgane, dima, krijesnica i plamena
(svjetiljke na maslac ili svijee, u prvi as treperavog, no koji se poslije ustali), sviu tri
suptilna uma: um bijelog privienja, um naranastocrvenog jaanja privienja, um svitanja
crnog skoro-dosegnua.
3. Ne zaboravimo da moramo teiti tome da pomou ta tri suptilnija uma shvatimo istinu o
praznini.
4. Praznina ne znai nepostojanje, nego ona predstavlja odsustvo opstojanja u sebi pojava, i
to kako ivih bia tako i stvari.
5. Nauimo analizirati pojave. Usredotoimo se na pitanje jesu li one ijedan od svojih
individualnih dijelova, ili zbir svojih dijelova, ili neto posve drugo. To e nam ukazati na to da
pojave ne postoje na konkretan nain, a kako nam se privida.
6. Svi uzroci i posljedice, agensi i djela, dobro i zlo, postoje samo uvrijeeno; oni su ovisno
nastali.
7. Njihova je krajnja istina odsutnost neovisnosti ili praznina opstojanja u sebi. To je ono to
mudrost shvaa, pa time podriva neznanje to stoji iza poude i mrnje, kao i patnje koju one
stvaraju.
8. Pomou te joge upoznajmo krajnju narav sebe, ba kao i svih drugih pojava.
Dvanaesta kitica:
elje za susretom jasnog svjetla-majke i djeteta kad se pojavi etvrta praznina
O neka bi se jasno svjetlo-majka i dijete susreli
Kad se stanje blisko prosvjetljenju raspline u potpunu prazninu
1 sva umnoavanja predodbi prestanu i doivljaj
Nalik na jesenje nebo nezagaeno niim svane.
1. Konana faza u procesu umiranja nastupa kad svane fundamentalni naravni um jasnog
svjetla. Taj um postoji neprekidno i oduvijek u vremenu koje nema poetka, te e zauvijek i
nastaviti postojati.
2. Ostvarimo li najvii cilju, tad u buddhinstvu (prosvjetljenju), postajemo sposobni ostati u
naravnom umu jasnog svjetla bez prolaenja kroz obrnuti proces sputanja na grublje razine
svijesti. Od tog trenutka vie nam se ne prua prilika za skupljanje karme.
3. ak i kod obinog ovjeka koji ne vjeba jogu, u trenutku smrti svie stanje u kojem vie
nema grubih privida, no visokorazvijeni uenik tei tome da taj um iskoristi za shvaanje
istine, praznine opstojanja u sebi, i to pomou moi koja potjee iz upoznatosti s tim stanjem,
a koja se stjee meditacijom o praznini.

4. Obini um jasnoga svjetla koji se iskazuje u konanoj fazi umiranja zovemo jasnim
svjetlom-majkom, a jasno svjetlo koje nastaje kultiviranjem duhovnoga puta zovemo jasnim
svjetlom-djetetom.
5. Kad se jasno svjetlo-majka, koje svie zahvaljujui karmi, preobrazi u duhovnu svijest koja
je spoznala prazninu - dakle u jasno svjetlo-dijete - tu preobrazbu zovemo susret jasnog
svjetla-majke i djeteta.
Trinaesta kitica:
elje da se izmeu egzaltirane mudrosti blaenstva i praznine u etvrtoj praznini naemo u
meditativnoj ravnotei koja spaja naravno blaenstvo i prazninu
O neka bismo se zadubili u samo na jedno usmjerenu duboku meditaciju
U uznesenoj mudrosti zdruenog naravnog blaenstva i praznine
Dok traju etiri praznine nakon taljenja Mjesecu slinog bijelog sastojka
Na vatri gromu sline Mone ene.
1. Uenici najvie razine mogu jasno svjetlo-majku, koje zahvaljujui karmi svie u smrtnom
asu, preobraziti u svijest duhovnog puta.
2. Na niim razinama, oni koji svakodnevno vjebaju boansku jogu Najvie joge tantre
zamiljaju pojavu osam znakova smrti u okviru trostruke svijesti o zbivanju, pri emu
prepoznaju znak koji se pojavljuje, znak koji mu prethodi, i onaj koji tek dolazi. Mi trebamo
uvjebavati itav taj osmerolani niz, ali ga i popratiti razmiljanjem o praznini. Svaki od tih
lanova ima tri dijela, osim prvog i posljednjeg, koji imaju samo po dva:
Pojavljuje se fatamorgana. Sad e osvanuti dim.
Pojavljuje se dim. Upravo je prola fatamorgana. Sad e osvanuti krijesnice.
Pojavljuju se krijesnice. Upravo je proao dim. Sad e osvanuti plamen.
Pojavljuje plamen. Upravo su prole krijesnice. Sad e osvanuti jarko bijelo privienje.
Pojavljuje se jarko bijelo privienje. Upravo je proao plamen. Sad e osvanuti jarko
naranasto-crveno jaanje.
Pojavljuje se jarko naranasto-crveno jaanje. Upravo je prolo jarko bijelo privienje. Sad
e osvanuti jarka crnina.
Pojavljuje se jarka crnina. Upravo je prolo jarko naranasto-crveno jaanje. Sad e
osvanuti jasno svjetlo.
Pojavljuje se jasno svjetlo. Upravo je prola jarka crnina.
3. U posebnoj meditativnoj tradiciji Najvie joge tantre, takozvanoj boanskoj jogi, uenici
postignutu razinu razumijevanja praznine udruuju s postupnim razotkrivanjem osam znakova
smrti. Zatim pomou uma jasnog svjetla shvaaju prazninu - ili svijest koja oponaa takvo
stanje uma - kao temelj iz kojega niu u idealnom, suutnom obliku, kao boanstvo.
4. Visoko napredni uenici koji posjeduju vrstu suut i mudrost mogu se posluiti i spolnim
snoajem kao sredstvom za jako fokusiranje uma i izraavanje fundamentalnog naravnog uma
jasnog svjetla. Unutar tog najdubljeg uma oni shvaaju prazninu opstojanja u sebi i to na
dramatino jak nain.
etrnaesta kitica:
elje da umjesto proivljavanja prelaznoga stanja steknemo iluzorno tijelo
O neka bismo na mjestu prelaznoga stanja
Dovrili sabrano meditiranje o iluziji tako da poslije odlaska iz jasnoga svjetla
Ustanerno u Tijelu potpunog blaenstva blistajui slavom Buddhinih znakova i ljepota
Iznikavi samo iz vjetra i uma jasnog svjetla smrti.
1. Visokonapredni uenici mogu iskoristiti obino jasno svjetlo smrti i vjetar na kojemu ono
jae kao supstanci-jalne uzroke istog uma odnosno tijela.
2. Da bismo se iz uma jasnog svjetla mogli izdii u isto tijelo sazdano od vjetra, moramo prije
toga uvjebavati zamiljanje kako imamo alturistiki motiviran um i tijelo. Ono to izvodimo
kao imitaciju, na koncu e dovesti do postignua u stvarnosti.
3. Da bismo postigli konanu preobrazbu, ne smijemo se nikako vraati iz fundamentalnog
naravnog uma jasnog svjetla na grublje razine uma. Tako emo dosei besmrtno stanje.
Petnaesta kitica:
elje da se pogreni prividi to se pojavljuju u obinom prelaznom stanju pojave kao radost
istoe
Ako se, a zbog nae karme, uspostavi prelazno stanje

O neka bi se pogreni prividi proistili

Kroz neposredno razmatranje i shvaanje da opstojnost u sebi ne postoji
Ni patnja roenja, ni smrti, ni prelaznoga stanja.
1. Jako je vano prepoznati znakove da smo u prelaznom stanju.
2. U svim ugodnim i neugodnim prividima i doivljajima trebamo vidjeti samo izraz vlastite
dobre ili loe karme.
3. Umjesto da vidimo to to nam dolazi pred oi, zamislimo da smo iznikli u iluzornom tijelu,
sva prividna bia zamislimo kao idealne izraze suuti i mudrosti, a sve prividne okolie kao
prekrasne kue.
4. Suzdrimo se od gnuanja nad runim i divljenja pred lijepim.
5. Shvatimo da su razliite pojave, ba kao i patnja to ih donose smrt, prelazno stanje i
ponovno roenje zapravo prazni od opstojanja u sebi, da oni ne postoje sami po sebi.
esnaesta kitica:
elje da se ponovno rodimo u istoj zemlji zahvaljujui snazi joge koja preobraava vanjsko,
unutranje i tajno
O neka bismo se rodili u istoj zemlji
Kroz jogu koja preobraava vanjsko, unutranje i tajno
Kad pojave se razni znaci - etiri zvuka prekretanja elemenata
Tri strana privida i neizvjesnosti.
1. Moramo biti spremni na to da e se u prelaznom stanju moda pojaviti mnogi neobini
prividi, i to kako prelijepi, tako i strani. Zato ve sada moramo shvatiti: to god da se pojavi,
dat se preobraziti matom.
2. Moramo biti mirni. Zamislimo svoj okoli kao lijepe kue podignute u spokojnom krajoliku.
Zamislimo da je bit svih bia suut i mudrost. Smatrajmo i vlastitu svijest blaenim umom to
shvaa prazninu.
3. To e nam pribaviti ponovno roenje na mjestu na kojemu moemo nastaviti vjebati radi
postizanja dublje duhovne spoznaje.
Sedamnaesta kitica:
elja da se rodimo na smislen NAIN
O neka bismo se ponovno rodili u najviem obliku odravanja ivota, u ovjeku koji vjeba
tantru i okrenut je nebu
Ili tijelu samostanskog ili svjetovnog uenika koji e ovladati trima oblicima vjebe / neka
bismo dovrili ostvarenje puta u dva stupnja, stvaranjem i dovravanjem,
I tako brzo stekli Buddhino tijela - Istinu, Potpuno blaenstvo i Zraenje duha.
ZAKLJUNI SAVJETI
1. Usmjerimo svoje ponovno roenje tako da se rodimo s tijelom i u prilikama koji nam
omoguuju da stignemo do kraja zapoetog duhovnog puta.
2. Cilj je potpunog prosvjetljenja potpuno sluenje drugima.