IVOT I PJESME

PETRA PRERADOVIA
PRIREDIO R, F. MAGJER

 O JAK O N JA IZVANREDNA IZDA N JA KLUBA

HRVATSKIH KNJIEVNIKA U OSIJEKU
(UREDJUJE R, F. MAGJER)

Kornelije B o s i I j e v i Niz zlatnih zr

naca za hrvatska srca . 1910,
R, F, M a g j e r :
Uspomeni Stanka
Vraza , 1910,
Lj, D l u s t u : Proslov na sijelu prigo
dom Narodnog blagdana 5, VII, 1911.
Dr. Jan M a g i e r a : Crtice iz poljske
knjievnosti , 1911.
Prol, J, V. P e r i : 0 sveopoj pukoj
prosvjeti , 1912,
R, F. M a g j e r : Uspomeni F, S. Ku
haa, 1912.
F. B a r u i : Pabirci , Male pripovi
jesti, 1912.
Lj , Dl us t u : ,,Dr, Franjo MarkoVi . 1915.
R, F. M a g j e r : ivot i pjesme Petra
Pteradovia . 1916.
O P A S K A . Sveska 1. 7, ne moe se vie dobiti.
lanovi ,,K. H, K ." u 0 ., dobivaju izvanredna iz
danja na dar, ali treba da poalju kouvertu sa na
pisanim naslovom i markom.

R od bo samo, koj si mrtve tuje

Na proasti budunost si snuje.
P. Preradovi

PETAR PRERADOVIC

IVOT I PJESME

PETRA PRERADOVIA

PRIREDIO R. F. MAGJER
O S IJ E K
1916

SVEUILITE
JOSIPA JUBJA STROSSMAYERA
U OSIJEKU
GRADSKA ! SVEUILINA KNJINICA
Broj inventara:
...........
S ig n a t u r a :...................... .ii........................

GRADSKA! SVEUILINA KNJINICA

OSIJEK
I II

III

871311624

IZVANREDNO

IZDANJE

KLUBA

HRVATSKIH

KNJIEVNIKA U OSIJEKU
TISAK D. LAUBNERA

ivotopis Petra Preradovia.

Kao to je Demeter najbolji drama
tiar, Maurani najbolji epik, tako je
Preradovi najbolji hrvatski liriar novi
jega doba, a smatra se uope pjesnikim
prvakom u ovo etiri vijeka hrvatskog
umjetnog pjesnitva.
Na pjesnikom polju oglasio se prviput u Kuzmanievoj Zori dalmatinskoj
(g. 1844.) pjesmom Zora puca, bit e
dana ; a naskoro slijedie : Djed i unuk
i Putnik , najpopularnije pjesme hrvatske.
Nije mnogo pjevao, ali veina nje
govih pjesama je suho zlato, te i nije
udo, da ih je toliko narod zavolio.
Pjesnik izdao ih je sam u dva puta:
g. 1846. Prvence , a g. 1851. Nove
pjesme .

VI
Najbolje je uspio u ustvenoj lirskoj
poeziji, koja mu je veinom ljubavne i
rodoljubne sadrine, a okuao je svoje
sile i u epu (Prvi ljudi i Lopudska
sirotica") i drami. Epi ostadoe aliboe
nedovreni,
Spjevao je dramu Kraljevi Marko ,
gdje govori o narodnome uzgoju i libreto
za operu u 4 dna Vladimir i Kosara .
Prevodio je Dantea (V. spjev) i neke
njemake i poljske pjesnike.
Preradovi se rodi 19. oujka 1818.
u Grabrovnici kraj Bjelovara, odakle
svrivi tamonju vojniku kolu krenu
u vojnu akademiju u Bekom Novom
Mjestu, gdje se ve javlja njemakom
pjesmom.
Postavi porunikom posjeti svoju
mater i prolazei Zagrebom dou glase
o ilirskom pokretu. Godine 1838 bi pre
mjeten u Milan, te srea htjede da se
ovdje upozna sa Kukuljeviem, a poslije
u Mlecima sa Dimitroviem, koji ga predobie za hrvatsku knjigu. Od 1843. 1847.
slubovae u Zadru, za tim do 1849, ra
tovae u. Italiji. Te godine budne na
mjeten u Zagrebu kod bojnog odsjeka

VII
banskog vijea, dok g. 1851. ne posta
pobonikom bana Jelaia.
Ve se prije toga oenio i postao
kapetanom. U asti napredovae sve vie,
a ivio je poslije to ratujui u Italiji, to
slubujui u raznim gradovima u Ugarskoj,
Hrvatskoj i u Beu. Svojim vrlinama uspe
se do generalske asti.
Ve u Temivaru ezdesetih godina
opasno oboli, te svojoj boljetici traae
svuda lijeka. Nemogavi ga nai, po'dlee
joj u Farafeldu kod Veslave, te bude
sahranjen u Beu, odakle mu haran narod
prenese smrtne ostanke 11. srpnja 1879.
u Zagrebu, gdje mu na Mirogoju podie
lijep mramorni spomenik.*)
Josip Milakovi

Smrt Petra Preradovia.

Poetkom prosinca god. 1848. pue
po Zagrebu glas, da je Preradovi u
Italiji poginuo na ratitu. Tim povodom
napisao je Bogoslov Sulek u 141. broju
Narodnih Novina ovaj nekrolog:
*) N aa pjesm a",
nitva, 1905,, str. 273.

antologija hrvatskog pjes

VIII

alosnu dunost izvrujemo. Ponajkrasniju diku naega Parnasa ugrabila

nam je smrt. Nema vie njenoga pijevca
Putnika i tolikih drugih miloglasnih
pjesama, nema vie Petra Preradovia!
Nije mu bilo sueno proslaviti slo
bodnu domovinu, kao to ju je tjeio i
hrabrio, kad je pod tekim jarmom ste
njala. Da, nije mu bilo ni sueno vidjeti
osloboene domovine, iz koje ga sudbina
bijae odvukla prije, nego to joj rujna
zora samostalnosti pomoli lice. Na ne
sretnoj zemlji Italije prolio je svoju ro
doljubivu krvcu i kosti njegove gazit e
neposveena noga tuinaca, a naskoro
ne e nitko ni znati, gdje poiva ono
srce, koje je za rod do zadnjega asa
kucalo. Kolika to teta za n a s ! Iz svake
kaplje krvi, koja je talijanske njive na
pojila, bio bi niknuo krasni cvjeti, ne*
besna hrana narodu, a po jedan stup za
spomenik pokojniku. A sad e moda
iz nje dra i korov pronii. Da sve
nae krasno cvijee hladnokrvno pregorimo, koje je okrutna smrt pokosila na
zlosretnim poljanama Italije, ne bi mogli
pregorjeti Preradovia, kojega ime bijae
ve otilo od usta do usta, te je postao

IX

ljubimac sviju prijatelja krasne poezije.

Njegovimi Prvijenci naslauje se svako
njeno srce. Pa nije to bio jedini plod ;
um njegov bijae kao neiscrpivi izvor
krasnih ideja i uzora, kojimi je htio svoj
narod nadariti. Doim su naokolo bojni
topovi gruvali, on je pisao izvornu dramu
Marka Kraljevia. U ovoj je smjerao
predstaviti preporoaj naega naroda. I
sude po crticama istoga umotvora, koje
bijae piscu ovih redaka priopio, mogasmo se nadati genijalnomu djelu. Ali
ga je okrutna sm rt. pretekla prije, nego
je dramu svrio. Od djela toga ostali su
samo ulomci,
U sadanjem je stanju literature nae
smrt Preradovia za nas teta nenadoknadna. Kolikimi krasnimi stvorovima bio
bi on obogatio i ukrasio nau knjigu, da
nam ga nije sudbina otela.
Gdje je i kako je Preradovi po
ginuo, ne znamo jo pravo; al a se je
sa ivotom rastavio, to je turobna ali
cijela istina. Moda e nas o tom koji
njegov prijatelj izvijestiti. A smrt bi se
ova bila mogla preprijeiti, da su oni,
na kojih spadae, posluali njegovu pronju
i da su mu opredijelili u domovini pri-

mjernu slubu. Sva njegova privatna

pisma ginula su za domovinom. A1 ovoj
njegovoj elji zadovoljeno je istom onda,
poto je rtvom postao svoje dunosti.
Bijae kapetan kod pukovnije grofa
Gjulaja.
U ostalom bio je Preradovi jedna
od onih rijetkih potenih dua, kakvih
e slabo na svijetu nai, Njegovi prija
telji ljubili su ga od sve due, a on je
dostojan ljubavi. edan, marljiv, pa opet
pun duha i znaaja, bio je osobit odli
kovan od svojih drugova i poglavara.
Oplakuje ga samohrana majka i tuna za
runica ta ta rekoh, oplakuju ga svi,
koji su ga poznavali glavom ili po plo
dovima. Monumentum aere perennius.

Na sreu hrvatskoga naroda Prera

dovi je jo poslije toga kobnoga glasa
ivio dvadeset i etiri godine.
Hrvatski vladika Josip Ju raj Strossmayer navijestio je tada smrt svojega
prijatelja u hrvatskom saboru ovim ri
jeima :
Visoki sa b o re ! Imam visokoj kui
veoma tunu vijest priopiti, da je general

XI

Preradovi 18. ovoga mjeseca (kolovoza,

godine 1872.) u Beu preminuo.
Gospodo! ja ne imam rijei, kojima
bi dovoljno alost svoga srca izrazio
nad gubitkom toga svoga prijatelja. J a
mislim, da nijesu samo prijatelji na po
kojniku mnogo izgubili, nego je izgubio
cijeli narod. Izgubio je narod na u njem
plemenita i izobraena mua, koji je
svomu zvanju na ast sluio; izgubio je
narod na veleumnoga pjesnika, kojemu
po mojem bar mnijenju kao lirinomu
premca ne ima; izgubio je narod na u
njem vrlo ista i neporona znaaja o
vjeka. J a sam s pokojnikom do posljednih
dana dopisivao i mogu vas uvjeriti, da je
u plemenitoj dui njegovoj nevolja, koja
narod titi, odziva nala i Bog zna, je
li nije i to doprinijelo, da je prerano u
hladni grob otiao. Mogu vas uvjeriti,
da je jedna od najtoplijih elja, koju je
pokojnikova plemenita dua pred tvorca
donijela, da se Bog naemu narodu smiluje
i da ga od svakoga zla oslobodi. Trud
nastojanja mu bijae, da si na narod
onaj uvjet slobode i narodne samosvoj
nosti priskrbi, bez kojega ne moe biti
govora o uspjenom radu.

XII

Znano e biti svim, da je pokojni

general Preradovi nedavno naim slavnim
pokojnikom lijep spomenik podignuo, doim je divnim nainom njihove vrline i
kreposti opjevao. Mislim, da je sad naa,
da se pokojnikove vrline spomenu, koje
su ga meu najodlinije sinove domovine
nae uvrstile; mislim, da u pogoditi volju
i elju svih nas, ako vas pozovem, da
ustanemo i kaem o: Lahka mu zemljica
i vjena mu slava u uspomeni n arod a!
Na ove rijei svi se zastupnici po
digoe listom i klikoe u jedan g la s:
Slava mu!

Pjesme Petra Preradovia.

U Preradovievoj poeziji odrazuju
se tri najznamenitija decenija u ivotu
hrvatskoga naroda u XIX, stoljeu: u
njoj je jakim crtama oznaeno doba pre
poroda (1844 1850), doba apsolutizma
(1850 1860) i doba konstitucije (1860
1872). K ad se hrvatski narod iz mrtvila
budio i preporaao, i Preradovi, koji se
u tuini odnarodio i zaboravio materinsku
rije, iznenada se preporaa, te je i nje
gova poezija u to doba puna radosti i

XIII

nada. K ad je narod za vrijeme bezustavne

vlade (apsolutizma) u potitenosti oa
javao, tada i Preradovi oajava, ali i
tjei narod pouzdanjem u Boga praved
nika, koji titi pravo. A kad je narodu
povraen ustav (konstitucija), pa se on
mogao opet razvijati i dizati, javila se
Preradovieva poezija novom krepinom,
pa se sada razvila najbujnije i uzdigla se
najvie.
Hrvatski su pruporoditelji, sami mladi,
oduevljeni rodoljubi, poeli buditi meu
uspavanim narodom narodnu svijest, da
on spozna svoju narodnost i osjeti tenju
za svoje jedinstvo. Ovim radom udarie
oni osnov naem prosvjetnom i politikom
ivotu, a za buenje narodne svijesti bilo
im je glavno sredstvo pjesma.
I Preradovi budi pjesmom svoj na
rod, ali on se pomolio neto kasnije, kad
je ve prolo prvo najzanosnije doba pre
poroda (1835 1843), pa ve i prve nje
gove pjesme karakterie ozbiljnije doba
preporoda. One su ipak djelovale i u ovo
doba najveom silom i sugestivnou, a i
danas su nam drage, a to zato, jer su se
izvile iz pjesnikove due sasvim prirodno.
Preradovi bio je dijete asnika graniara.

XIV

Otac mu je za rana umro, a on je bio

primljen kao siroe bez oca u vojniki
zavod u Bekom Novom Mjestu. Tu
bijae od desete do osamnaeste godine,
a odgajao se u njemakom duhu, te je
ve kao pitomac ovoga zavoda pjevao
njemake pjesme. Nije udo, da je ovdje
daleko od domovine zaboravio hrvatski,
te nije mogao govoriti ni sa roenom
majkom, kad se kao mladi asnik vratio
u Hrvatsku. Na sreu desio se kod iste
pukovnije s mladim odnaroenim pjes
nikom Ivan Kukuljevi-Sakcinski, i on je
znatno utjecao na Preradovia, Ne za
dugo poeo je on pjevati njemake pjesme
hrvatskog sadraja, a kad je nauio jezik
materinji, propjevao je hrvatski, Preradovi se dakle sam iz mrtvila probudio
i preporodio u duhu narodnome, pa zato
su prve njegove krasne pjesm e: Zora
puca bit e dana (1844), Putnik (1844)
te Djed i unuk (1845) izraaj preporoda
pjesnikova i narodnoga.
Preradovi ve u ovo doba dublje
shvaa pjesniki rad: on ne ide samo
za asovitom svrhom, da narod budi i
oduevljava, ve on nastoji, da njegova
pjesma bude doista pjesma. On umah

XV

pomno pazi na oblik i izraaj pjesme, a

svaka njegova pjesma ima neku ideju,*)

Dr. Branko Drechsler

*

Preradovi je do g. 1863. pjevao samo

trohejskim mjerilom: izmjenjuju se u njega
trohejski esterci, osmerci, deseterci sa
enskom ili mukom rimom, te iako po
staju na izmjenu stihovi za slog krai.
Samo dvije pjesme (Dvosloge i ,,U smrt
J. Kollara) spjevao je u elegijskom di
stihu prema akcentu. Istom napomenute
godine pone odabirati za uzvienije
pjesme mjerila klasine starine: heksametar, Alcejevu i Saphinu strofu po na
elu Veberove metrike, koja hoe, da
kvantitetu postavi na mjesto akcenta.
Preradovi se mnogo muio oko toga,
da apne svoje misli u verige kvantitete.
To svjedoe nacrti, kojih ima po desetak
za jednu pjesmu. O metrici pie Trnskomu
u pismu 17. svibnja 1863. iz Tamivara:
Ti niesi za d ovolja n sa slob od n ijim i stihovi,
k o je ja upotrebljavam , i jo prije V e b e ro v e razprave
u potreblja va o jesam. Ja drim, da se n arodn e m etrike
*) P ro b ra n e pjesm e P. P r e ra d o v ia , 1907
str. I. II,

XVI
sam o u onih pjesm ah drati m oram o, gd je na n a
rodnu pjevam o, ali u ostalom , d a je n arodn i nain
stih o tv o rstv a za um jetne pjesm e p re tie sn a ko u lja i
d a glede tih sve n aob raen e n arode sliediti sm ijem o,
k o ji se u tom ob ziru slo b o d n ije kreu. I onako je
ve velik a m uka p jesn ik u p revaliti k o je k ak v e potek o e , z a to d a si b ez p o tre b e i tu k rila v e e ?

Nama se ipak ini, da je ovo nasto

janje bilo u Preradovia na tetu ljepote,
jer je u metarskom obliku ovih pjesama
teko nai sklad.
Preradovi je uope dugo i pomno
izraivao svoje pjesme. Nije se bojao
nikakva truda.
Dobro je osjeao Preradovi, to je
nekom zgodom napisao i Turgenjev: Bez
rada, bez ozbiljna rada ostat e pisac
diletant. Znaajno je, to Okrugiu pie
iz Tam ivara 1. lipnja 1863.:
P jesm e su p o n a jv ie relativn e vriedn osti, ne
d o p a d a se s v a k a sv a k o m ; budim o zadovo ljn i, ak o
se g d je k o ja gd jek om u d op adn e, je rb o u sadan jem
m aterialn om svietu m alo tko se n a pjesm u i obazre,
k a o teak oru i k o p aju ne m ari z a uzgredne cvietke,
k ao d a ih i ne im a. elim vam i d alje d o b a r uspjeh
n a p jesn ik o m polju, sm atrajte radn ju n a njem u kao
zab av u i nasladu, a ne k a o sv ak id an ji h ljeb !

U Preradovia ima veoma malo hu

mora. Njegovu slavensku rodoljubivost
karakterie, to mu u pjesmi nema ni

XVII

klasine mitologije, pa to ima u ope

mitologije, spominju se samo Vile, Leljo
i Laa. Openita je znaajka Preradovieve poezije neka blagost i ozbiljnost,
koju e zapadnjak lako otkriti ne samo
u slavenskih idealista, nego i realista.
Preradovi je idealista. On promatra
svijet s toke pjesnikoga idealizma, te
neprestano tei k idealima, i pun je etike
visine. Preradovi je sveenik uz oltar
ideala, kod kojega slui asno do svoje
smrti. Zato je vie uzvien i poletan,
nego opsean i mnogostruan, vie ognjevit
i ist, nego stvara lica iz ivota. U njega
nema psihologijske dubine, koja ide za
karakteristikom ljudi i ovjeanstva, otkri
vajui njihove strasti i ideje, Preradovi
ne promatra svijeta, kakav je s t ; njega
ne zanima istinito stanje, nego ideali.
Hladnokrvnost pjesnikove udi i spiritistini optimizam ouvali su u Preradovia
pravu umjetniku mjeru. On je uvijek
umio spajati uzviene misli i zvonki stih,
sauvati estetiku ljepotu u pjesmi, a da
nikada ne posrne u oaj ili strast. Pre
radovi je pjesnik budunosti, pa kao
idealista ide ga jedno od prvih m jesta u
slavenskom pjesnikom svijetu. Samo
2

XVIII

treba pravo biserje traiti ne na povrju,

nego u dubini mora. A k o i nije sabirao
u sebi svih skrovita ljudskoga srca i
uma, ipak je svojim smjerom hrvatskomu
narodu, koji treba ideala, velik i zlatoustan prorok. K ao i u drugih korifeja
moderne refleksivne poezije (n. pr, Schillera ili Hugona), nai e se i u naega
Preradovia gdjeto prebujna retorika,
ali e njegove visoke, plemenite i snane
pjesme i mislima i oblikom uspaljivati
srca Hrvata, dok ih bude. Njegova je
poezija gotski hram, u kojem pjesnik na
glavnom oltaru pali rtvu patriotizmu.
Njegova usta, i mrtva u grobu, jo
govore narodu rije utjehe i ponosa. Nje
gove kosti i pod grobnom ploom dru
jo od dom ovinske ljubavi, Preradovi je
nanuo hrvatskomu narodu divno evan
elje, a do nas je, da ga ne slavimo samo
zborom , nego i tvorom. T ko znade, to
nam je Preradovi, na njegovu e grobu
kliknuti njegovim rijeima: Hvala, hvala,
oj Providi, da si nam ga dala !*)
Milivoj repel
*) P. Preradovi Izabrane pjesme , 1890., str.
LXXVI. LXXVII.

XIX

Kao pjesnik ostavio je iza sebe trag

prvoga hrvatskog misaonog liriara, koji
je jo za ivota bio smatran najveim
pjesnikom svoga vremena. Biskup Strossmayer veli u saboru na glas o njegovoj
smrti, da mu kao lirinomu pjesniku
premca nema . Popularnost je stekao
ve s prvim pjesmama zbog njihove ne
obine samorodnosti, lakoe sloga, zvonkosti stiha, slikovitosti i plastinosti,
vedrine i mira, toplote i istine, a naroito
zbog zdravog i jedrog narodnog jezika.
M oja je vila prostaica, koja u jutru
prije sunca skute prisue, te ok o kue
po svojoj bai i livadi onog cvijea mi
nabere, koje u jutro rascvjetano nadje"
veli Preradovi u jednom privatnom
pismu, dok u drugom jednom naglasuje,
da valja pjevati tako, da narod razumi
i lake u se primi, kao to je pjevao
starac Milovan Kai, Zato je Preradovi
uzimao narodne motive i pjevao na na
rodnu prema enskim pjesmama uzimajui
dijaloge, u kojima se razgovara more i
djeva, ptica i djeva, djeva i momak, dje
vojka i lastavica, zemlja i mjesec, rua i
slavulj, dan i no, konj i junak (u pri
morskim" i nonim pjesmicama) i t. d.
2*

XX

Zato je odabirao i alegorijsku formu kao

n. pr. u Putniku, Djedu i unuku, Mojoj
lai, Rui i ljubici, Ribicama, Naoj Anki,
Dvjema pticama i t. d. Kasnije je vie
refleksivan, retorian, filozofian i didaktian. Erotska mu je lirika topla i direktna
sa zdravom sentimentalnou, dok je ona
rodoljubna arka, sveana, himnina (na
roito u odama). Po idejama je Preradovi
romantini idejalista, humani optimista,
zadojen etikom spiritizma i supranaturalizma, a obasjan zrakama poljskog mesijanizma. Srepel zove prve njegove pjesme
cvjetnom dolinom, a one kasnije visokim
gorama, jer u kasnijoj njegovoj radionici
misli pretee arhitektonika i velianstvo
izraza uz hladnu i mirnu refleksiju. Ko
liko katkad bio i pesimistino disponiran,
veinom u svojoj blagosti zavri optimis
tinim akordom ; on je snuden ali nikad
oajan.
Preradovi je apostol slavenske ideje.
Nitko nije tako uzveliao slavjanstvo, kao
on u poznatoj odi Slavjanstvu.
Svi, koji su pisali o Preradoviu, s
pravom istiu njegovu snanu plastinost
i jedrinu jezika. To je upravo i glavna
vrlina Prerado viceva i u tom je kod

XXI

karakteristike Preradovia kao pjesnika

trebalo poi dalje u sintezi njegova pjes
nikog stvaranja. Trebalo je rei rije,
koja jo nije o njem pala, a ta je, da je
Preradovi k i p a r , kao to je bio kipar
Maurani, a poslije jo Kranjevi, na
stavlja Preradoviev u intenzitetu rijei
i u pesimizmu. Dok su Vraz i Senoa
kao i nai sadanji liriari slikari, Prera
dovi i Kranjevi bili su kipari po svojoj
sklonosti apstrakcijama i po otroj, tvrdoj,
hladnoj i mirnoj izradbi. Zar nije gotov
kip, kad Preradovi generalu Zastavnikoviu pjeva: Ono malo da nam se ne
skrui Jadne sree, ti se pod nju stavi
Nju poduprv na se zaboravi Nju
poduprv pod njom se zadui ili kad
u sonetu Pavlu Stoosu veli, da domorodna vila tuno gleda zemlji pokazujui
prstom na gusle, gdje je jedna ica pukla ?
Darenici u Starcu klesaru odilaze sa
svojim kamen -darom, dok ne sustanu i
dok ih kamen ne pritisne o zemlju ; sunce
zlatnim kljuem otvara vrata zori; nebo
se zemlji privija blie kao na cjelov;
nada zabljetivim zastorom krije slabomu
starcu blizu rak u ; nabreknuta neba grudi
cure; zemlja se razmrvila i otocima more

XXII

nadrobila i t. d. i t. d. A uz ove kiparske

detalje istiu se kao gotovi velebni kipovi
Mujezin, Starac klesar, Zmija, Grobniko
polje, relijef Kaiu, toliko torza, a kraj
toga jo divne ark ad e: soneti Milim
pokojnikom.*)
Dr. M ilan O grizovi

Petar Preradovi Franji

Josipu I.
Na premilostivi vladar odlikovao je
pjesnika plemstvom, a doznavi za nje
gove novane neprilike, darovao mu carski
dar iz privatne spremice.
Koliko je taj dar pjesnika razveselio,
vidi se iz nacrta pjesme zahvalnice, koja
je naena u njegovoj ostavtini.
Pjesma glasi:
Sv jetla kruno, dobri gospodaru!
K oliko se radujem tom daru,
K oliko me usreuje njime,
M oja usta ne mogu izrei.
Dolikuje tebi dar sa svime!
A1 od m ojih zasluga je vei,
Klanjam ti se u zahvalnu muku
I ljubim ti podarnicu ruku.
*) Narodne N ovine, Zagreb, 19. kolovoza 1914.
povodom etrdesetgodinjice smrti P etra Preradovia

XXIII
Dok je meni ove sjede glave
I u srcu pjesm ice ubave,
O rit e se sa ovih gusala
T v oja slava i na daru hvala.

Pjesme i djela o Petru

Preradoviu.
Pjesnika djela Petra Preradovia
izala su god. 1873. u Zagrebu trokom
hrvatskoga naroda (velika osmina, str.
X X X IX + 599). Za knjigu je napisao
pjesnikov ivotopis ilirski pjesnik Ivan
vitez Trnski, dok je same pjesme rasinio
dr. Franjo Markovi,
God. 1890. izdala je Matica Hrvatska
pjesnikove Izabrane pjesme, koje je po
pratio uvodom Milivoj Srepel (osmina, str.
LX X X + 371).
Iscrpivu studiju o samom Preradoviu
napisao je hrvatski estetiar dr, Branko
Drechsler (Petar Preradovi, vel. osm,,
str. 128, Zagreb, 1903.), koji je god. 1907,
priredio i uvodom popratio i kolsko
izdanje pjesnikovih Probranih pjesama.

Zora puca.
(U oi m lad og lje ta go d . 1844. za prvi list
Z o re D alm atin sk e .)

P olno proe to me budi

U to doba iz sna m oga?
ice same zaigrale
Na guslama djeda moga,
Zaigrale iz tihana:
Zora puca, bit e d a n a !
Polno proe jo pokriva
Mir preblagi do i goru,
Ali lagan vjetri ape
Od istoka k sinjem moru,
ape slatko iz tihana:
Zora puca, bit e dana !
Polno proe uspavana
Lei morska o kolica;
Probuena ali jedna
Od istoka leti ptica,
Pjeva slatko iz tihana:
Zora puca, bit e d a n a !

Polno proe jo u tmini

Nebo, zemlja jest i voda,
Ali sijeva od istoka
Sjajna vila slavskog roda,
Glasi amo iz tihana:
Zora puca, bit e dana!
Zora puca, bit e dana!
Okreni se k zlatnom vedru,
Slavna zemljo dalmatinska:
Evo Zore u tvom njedru,
Da otkrije zakopana
Tvoja blaga evo dana!

Pu t n i k.
( 1844)

B o e mili, kud sam za o !

No me stigla u tuini,
Ne znam puta, ne znam staze,
Svuda goli kamen gaze
Trudne noge po pustinji!
Jo noaja nijesam n ao!
Sjever brije s snjenog brda,
A tuincu siromaku
Jo je vei mrak u mraku,
Jo je tvra zemlja tvrda!

Na okolo magla pada,

Zastrta je mjeseina,
Ne vidi se zvijezdam traga,
Majko mila, majko draga,
Da ti vidi svoga sina!
Da ti vidi njega sada
Okruena bijedom svega,
Ti bi gorko zaplakala,
Ruka bi ti zadrhtala
Od alosti grle njega!
Zato tebe nisam sluo.
Kad si meni govorila:
Nejdi, sinko, od matere,
Koja mekan leaj stere
Tebi usred svoga krila!
Nejdi, sinko, draga duo,
Nejd od krova oinskoga.
Tua zemlja ima svoje,
Ne spoznaje jade tvoje,
Tua ljubav ljubi svoga!
Govore sa sobom tako,
Ka kolibi jednoj klima,
Koju spazi iznenada
Umoreni putnik sada,
I zakuca na vratima.

Otvaraju sve polako,

Pitaju s e : tko e biti ?
Glavu prui jedna stara.
Daj u ime boje dara,
Bako, meni p ren oiti!
Ne znam, gdje sam kud sam zao,
N o me stigla u tuini,
Ne znam puta, ne znam staze,
Svuda goli kamen gaze
Trudne noge po pustinji!
Drugi noaj gdje bi n a o !
Sjever brije s snjenog brda,
A tuincu siromaku
Jo je vei mrak u mraku,
Jo je tvra zemlja tvrda.
Na ok olo magla pada,
Zastrta je mjeseina,
Ne vidi se zvijezdam traga,
M ajko mila, majko draga,
Primi pod krov tueg sin a!
Primila bih tebe rada,
A li vidi, da spavaju
O vdje sinka tri i kerce,
K oje cijelo majke srce
I svu kuu ispunjaju!

Nij* daleko ve do dana,

V e pozdravlja pijevac vile;
D ok zagrije danak boi,
Malo vatre daj naloi,
Da otopim smrzle ile !
Vatra mi je zapretana,
Drva nemam skoro nita,
O vo malo, to j unutra,
Treba m ojoj djeci sutra,
Kad se skupe kod ognjita!
Z a tuinca nita nema,
Tua majko, kad te moli,
Tue dijete tvoje n ije !
Tim mu grozne suze dvije
Niza lice kapnu doli.
G d je su ruke tvoje majke,
Sad da skupe suze sina?
Gdje koljeno, da poine,
Da si teko breme skine,
Gdje je tvoja dom ovina?
K o da su mu gri ljuti
Timi rijemi srce stisli,
Sav ukoen putnik stoji,
Leden znoj mu elo znoji
I otimlje mozgu misli.

A1 oi mu uzdignute
Okrenu se, oj onamo,
Gdje od drage domovine
Svako jutro sunce sine,
Tamo eljom hiti, tam o !
Tebi opet dua die,
Tebi srce opet bije,
Domovino, majko sree!
K tebi opet sin se kree,
Od radosti suze lije !
Primi opet s v o j e dijete,
Do vijeka e t v o j e biti,
Ljubit t e b e svako doba,
U t v o m polju daj mu groba,
T v o j i m cvijeem grob mu kiti !*)
*) Za ovu pjesmu napisao je slikovitu glazbu
hrvatski muzikolog, Osjeanin, Franjo Saverij Kuha
(tampano u Vijencu .) Reena pjesm a eklamuje
se po tom uz pomenutu glazbu. T akva vrst glaz
benoga deklam ovanja zove se melodram, O Kuhau
je izdao osjeki Klub Hrvatskih Knjievnika (1912.)
knjiicu pod naslovom Uspom eni F. S. K uhaa", a
na kui, gdje se rodio, u Tvravi, postavio spomenplou. Kuha je u etiri omane knjige prikupio
napjeve svih pjesam a Junih Slaven a, izdavi i
Katekizam glazbe , ,,U uputu u glasoviranje i
mnogo kritinih lanaka, udarivi tako temelj hrvat
skoj glazbi.

Djed i unuk.
(1845)

P ram aljea jednog kruto rano,

Prije neg' bi bijeli danak svano,
K jasnoj strani, gdje sunce ishodi,
Na etanje mome starca vodi,
Mlado mome slijepog djeda svoga.
Vodi, sinko, vodi djeda tvoga
I danaske na breuljak oni,
S koga pozdrav naoj Gospi zvoni.
Jeli uje, kako zvei svudi
Po dolini, kako milo budi
K vinjem Bogu probuene due?
Znam, da zvijezde vee preminue,
Jeli, tinko, jel se vidi k o ja?
Uila me tako majka moja,
Da jutarnje zvono kad se glasi,
Zvijezda svaka svijetlo svoje gasi,
I tko eli gledat sjajnost neba
Jutarnjega prije zvona treba
K poslu svome rano da prigledne.
Zvijezde nema na nebu ni jedne;
Gdje su zvijezde, kad istone gore
Ve u vatri novog sunca g o re ;
Mi smo danas, djedo, zakasnili,
Tako spori nijesmo dosad bili:

Na breuljku dosad obiajno

Srelo nas je tekar sunce sjajno,
A li e nas danas prevariti,
Presti e nas, vidi, kako hiti!
Polagahno, Milko, polagano !
Slab sam danas i udnovat, kano
Da sam tuan dvaput ostario,
Trudnih nogu, to jo nisam bio,
Slijepe oi jo u veoj tmini
Danas blude, tako mi se ini;
N eobino, teko ko olovo,
Sasvijem drugo tijelo mi je ovo.
Oj ja vidim, na kraju sam h o d a :
U kolijevku novoga poroda,
Da ga vije u nove povoje,
U grob zove zemlja dijete s v o je !
Sada sunce na obzoru grane,
Svijetlim okom sve pogleda strane,
M ilosrdno svakom stvoru dijeli
Vidnu sliku, vidan obraz bijeli,
I ostane kao zagledato
U predrago srebro i u zlato,
K ad opazi snijega starih ljeta,
Kad opazi proljetnoga cvijeta:
Starca vlasi sijede i rasute,
M ladog prame uglaene, ute.
Uz breuljak sunace ih prati
Pozorljivo kano dobra mati

Uz mladosti brdaca visoka

Milu djecu ne puta iz oka.
Da t je bilo pogledati tada,
Kako slijedi djed unuka mlada
Radost bi ti srce osvojila,
Tuga bi ti oi napojila.
Ko potoi kad valove ire
U jezeru, iz koga izvire,
Razdraena bura u vis tjera
Pjenu sobom nosi iz jezera,
K oja druga ne bi ni do vijeka
Iz jezera nala si istijeka:
Tako i tu slabi starac hodi,
Samo jer ga mlada ruka vodi.
Lijevom dri sinka za ruicu,
Desnom pako pjesni vjerenicu,
Vjerenicu, gusle isto nove,
Cisto nove gusle javorove.
Kad dooe na breuljak gori,
Svom unuku starac p ro g o v o ri:
,,K staroj onoj klupi me dovedi,
A ti, sinko, blie k meni sjedi.
Tako sinko, k meni se primakni,
Blie, blie, srce mi potakni,
Da ga vrue prelijem u tvoje,
Prije mraza evo smrti moje
K ao sunce ono izlazee
Novi danak nevieni kree,

10

Tako vrjieme, to je sad pred tobom,

Nov ti obraz kree s ovim dobom.
Istina je, rast e ko dosada
List po gora, cvijetak po livada,
Raati e zemlja, ko dosada,
Bit e ita dost i vina m lad a:
A1 e hrana drugaijom silom
Mozag krijepit, krv goniti ilom.
Dolazit e, ko do ovog sata,
Domaijeh lastavica jata
I trait e pod tvojijem krovom
Stara gnijezda u proljeu novom.
Ali ne e po nasilju starom
Vrapca vidjet u njih gospodarom.
Sto je sada, to e i slijediti;
Ali sljedstva sva e nova biti.
Evo stog i tebi gusle nove,
Cisto nove gusle javorove,
Moje stare za te nijesu vie,
Je r iz starih novi duh ne die.
Uzmi, sinko, uzmi gusle ove,
Hodi s njimi, kud te elja zove,
Kojim goder putem hoe poi,
Na kraj ne e svojoj zemlji doi:
Od sjevera ira je do juga,
Od istoka do zapada duga!
Uzmi, sinko, uzmi gusle ove,
Pa izvodi na njih pjesme nove,

11

Pjesme nove po srcu duboke,

A po misli do neba visoke.
Pjevaj samo, kad ti dua pjeva,
K ad ii sjedi na koljenu djeva,
Ona sveta boginja istin e;
Nju prizovi, kad ti pjesma sine,
Nju prizovi, kad ti pukne ic a :
Nek ti bude ljuba i se strica !
A ko vidi tuna prijatelja,
Zapjevaj mu pjesmu od veselja,
Jednom rukom u gusle si diraj,
Drugom rukom suze mu utiraj,
Kai tako, da si sav u svemu
Sloan s pjesmom, vjeran duom njemu!
A ko nae vjernu si Ijubovcu,
Slonu duu duhu svom u dovcu:
Ti nategni ice ponajbolje,
Ter poskoi u pjesniko polje,
Svako krasno, svako cvijee milo.
Sinko, kupi, siplji joj u krilo ;
A na guslah kada tebi klone
Trudna ruka, ti dirkaj u spone
Njoj na grudi, viju oko vrata
Svojom rukom i sva uvstva d a ta !
A kada ti slavi domovinu,
Dobru majku svakom dobrom sinu:
Ti ustani, svoju kapu skini,
Digni oi k nebeskoj vedrini,

12

Zagledaj se u svjetla nebeska,

Iz kojijeh vjena ljubav bljeska,
Iz njih itaj, iz zlatnih pismena*
Zlatnu pjesmu zlatnih uspomena!
A li ako zlotvor moan koji
T ebe svm e, v e le : Meni poji,
Proglasi me po irokom svije li
D obrotvorom ii u te sapeti
U tamnici u gvozdene m ree!
A ti, prije neg on tebe svee,
Guslam lupi o zemljicu crnu,
Da se u prah i trijeske rasprhnu,
R eci njemu: Silni gospodine,
Nad guslami tvoja sila gine :
Ne razumije pjesma zapovjedi,
Slobodna je, svome glasu slijedi!
Tako, sinko, nosi gusle ove,
Tako pjevaj na njih pjesme nove;
A kad svri svoje zvanje ode,
Kad i tebi skrajni asak doe,
Ti donesi gusle natrag meni,
Poloi ih na grob moj studeni,
Da mi glase, jesi 1' izvrio,
Sto sam tebi sada naruio.
T o kad starac ree i izusti,
Skloni glavu i duicu pusti.
Unuk uzme gusle javorove,
Proizvodi na njih pjesme nove,

VEOC ilu St e
JOSIPA JURJA ST^OOSMAVERA
U OSUKKU

GRADSKA ! SVEUILINA
k n j i n :c a 1 s ij e k ,

______

Svuda hode, kud ga elja vodi,

Na kraj zemlji slavskoj ne d o h o d i:
O d sjevera ira je do juga,
Od istoka do zapada duga !*)

Mrtva ljubav,
( 1845 )

G d je u tebe, oj ljubavi moja,

Sad zakopat, kad si izdahnula ?
U mom srcu nije ti pokoja,
Jer si pokoj sav mu razmetnula.
Da te legnem u zemljicu crnu,
U zemljici ti ne bi sagnila,
Zemska vila dragocjenost tvoju
U kamenje predrago bi zbila.
Da te spustim u duboko more,
U moru se ne bi rastopila,
M orska vila dragocjenost tvoju
U biser bi predragi salila.
*) P o o v o j pjesm i izradio je relijefni spom enik
kipar Ivan M etrovi (rodom iz Dalm acije), k o ji je
d osele izradio p op rsje hrvatskog pjesnika Luke B otia
(Spljet), Z d en a c iv o ta (Zagreb) i zasp ov ao veliku
graevinu K o s o v s k i hram ".

14

Pak bi doli ljudi blagohlepni,

Iz zemlje bi tebe iskopali,
Iz mora bi tebe izvadili
I po svijetu svuda rasprodali.
A ti idi, nek te uzdisaji
K nebu dignu, tamo zvijezdom budi,
Tamo meni alosnome sjaji,
Tamo ne e dostignut te ljudi!*)

Miruj, miruj, srce m o je!

( 1845 )

T k o je, srce, u te dirno,

Da si tako sad nemirno ?
Kao ptica u zatvori
Za svijetom te elja mori:
Nij' u svijetu nebo tvoje;
Miruj, miruj, srce m oje!
Ne udaraj toli jako,
Razbit moe prsi la k o :
*) U glazbio slovenska-hrvatski skladatelj F. S.
Vilhar, koji je poznat na daleko sa svojih ljupkih
melodija (uglazbio i operetu Lopudsku siroticu"*
rijei dra. Milana Ogrizovia po istoimenom nedo
vrenom romantinom eposu, kojega je dopjevao
Stijepko Iliji).

15

Preslabe su, izmuene,

A da puknu bez koprene
Bile bi sve rane tvoje;
Miruj, miruj, srce moje!
Ah, stisni se u svom kutu
I pregori elju lju tu ;
Tople su ti ove grudi,
Sebini su vani lju d i:
Svaki grije srce sv o je ;
Miruj, miruj, srce moje!
Oj mani se svijeta, mani,
U bolesti ta e vani?
Svijet boluje vijek do vijeka,
Ni sam za se nema lijeka,
Kamo T za bol rane tvoje;
Miruj, miruj, srce m o je!
U svijetu bi boge bilo,
Plau prage oblazilo,
Svak bi mislio, da ti treba
Za utjehu mrvu hljeba.
Tko bi pozno suze tvoje?
Miruj, miruj, srce m o je !
Znam ja, ti bi mah na vrata
Poletjelo tvoga zlata!

16

N ije M ilka tvoja vie,

V e za drugog ona die,
Drugi ljubi zlato tv o je ;
Miruj, miruj, srce m oje!*)

Dvije ptice,
(1845)

Z ab lu d ila m orska ptica

U daljine kopne zem lje
I susrela kosovicu,
G dje u gaju slatko pjeva,
K ako moe pjevat tuna
U pustinji ovoj suhoj,
*) Za tu p rek rasn u p o p ijev k u , k o ja se m oe
uzeti k a o isto e ro ts k a (ljubavna) a i dom olju bn a
pjesm a, im a lijep n ap jev od V L isin sk o g a, ali je za
n e v je ste p je v a e p re te a k .

O p e po zn atu m elodiju,

k o ju

i s!a ro ,

rad o

p jev a i m lado

ish itrio je oko

god. 1848. O sjean in , P a jo K o l a r i (gradski vijen ik ,

k a sn ije ra v n a telj te d io n ice
hrvatskom

sa b o ru ),

v je t

i narod ni zastup nik na

tam b u ra i n atu ra listik i

p je v a od k o je g a im ad e jo vie n a p je v a i p o p je v ak a
(na pr. ,, e to sam se g ore d ole po z elen o j b a i",
,,O dsad vie d ra g a , te b e lju b it n e u i druge).
N jegov
,,Ilirskim

ivot

op isao

je

op irn ije

F.

K u h a

g la z b en icim a , k o ji je uz in e p rik azao

u
i

V a tro sla v a L isin sk o g a (ob a d jela izd ala j e M atica

H rv a tsk a u Zagrebu).

17

G dje ni kapi vode nema ?

Pjevahu i m oji stari
U istome ovom g aju ."
Domovina, kakva bila,
Roenom je sinku mila,

Ljudsko srce,
(1846)

m srcu uvijek neto treba,

Zadovoljno nikad posve n ije :
im eljenog cilja se dovreba,
Opet iz njeg sto mu elja klije.
Zato tako, prezirui h ljeba
Svakidanjeg, u prsima grije
Vruom eljom okrutnog jastrijeba,
K o j ga uvijek gladnim kljunom b ije ?
M ed kolijevkom traje i med rakom
Naem iu odve kratko doba,
Zato srce u nazoju groba
U vijek drhe eljom sve jednakom ,
M isle u v ije k : zem lja ima slasti,
K o ja ne e s njime u grob p a s ti!

Rua i Ljubica.
(

1846 )

T u ila se ljubica
Posestrimi rui:
Blago tebi, sestrice,
Na visokom busu,
Teko meni siroti
U travici niskoj.
Oko tebe leptiri
Svoje kolo vode,
Oko mene guteri
Lee i prohode.
U tvom busu ptiice
Svoja gnijezda viju,
U mom busu pauci
Svoju preu predu.
Tvoje lice rumeno
Njene pele ljube,
Moje lice alosno
Gnjusni kukci grde.
Tebe u vrtu gospodskom
Svako oko gleda,
Za mene u ikari
Nitko ni ne znade.
Posestrimo ljubice
Rua odgovora

19

Ti u travi sazrije
Do sjemena tvoga,
J a u cvijetu najljepem
Otrgnuta svenem".
Nij estitog ivota
Do estite smrti!

Nada.
(

1847 )

D ivna zvijezdo ivota nam odi,

Komu tvoji neznani su ari?
Tko se rodi, kom ti ne ugodi,
Tko 1' ostari, kog ti ne prevari?
U djeteta jo nezrelom oku
Kazuje se ko zjenica blaga,
Ti me svijetli prvom, slabom kroku,
Ti se sjaje iza njegvih traga.
Ti mladia u muevne dane
eljom vodi, podupire inom,
Ti muevne na sve etir strane
Sile goni goruom estinom.
Ti zastorom svojim zabljetivim
Slabom starcu krije blizu raku,

20
Te on gleda okom radostivira
Ponarast si djeicu nejaku.
Ti izvodi sunja iz tamnice
Na slobode otvorena polja,
Ti mu snima teke okovnice,
Ter ga puta, kud je njega volja.
Siromahu ti si sve bogatstvo,
Bogatomu jo vei imetak,
Veselomu neizmerno carstvo,
alosnomu veselja poetak.
Sretnomu si srea bez poraza,
Nesretniku poraz hude kobi,
Ljubljeniku duga cvjetna staza,
Neljubljenom mostac k cvjetnoj dobi,
Siroe te milom majkom zove,
Bjeguncu si milo utoite,
Brodaru si slika zemlje nove,
Ter svakomu, to god koji ite.
Divna zvijezdo ivota nam odi,
Komu tvoji neznani su ari?
Tko se rodi, kom ti ne ugodi,
Tko I' ostari, kog ti ne prevari?

21

Slijepac Marko,
( 18 47 )

S lije p ac M arko put zelenih gora

Uputi se iz doline mora,
Idem sada u goru zelenu
Tako veli nesrea me krenu
Iz dolina kraj sinjega mora.
0 alosti tamo i p rik o ra!
Nitko nita za pjesme ne daje,
A tko daje, za darom se kaje.
Gladni nijesmo, vele, kad pjevamo,
A1 nesita torba nam je sam o.
K ada Marko u goru doklima,
Pobrati ga vila posestrima,
Posestrima vila planinkinja
Po poruci vile mora sinja,
Vodi njega od gora do gora,
Od jednoga do drugoga dvora.
Lijepe pjesme Marko izvodio,
Izvodio, guslam sprovodio,
Lijepe pjesme novoga uresa :
Od morskijeh uda i udesa,
Kakove se po gorah nikada
Nijesu ule, nit se uju sada.
Pue Marku na sve strane slava ;
Oko njega sve do glave glava,

22

Svi mu kliu, pljeskaju u ruke,

Vijence pletu i zelene luke,
Krune viju male i velike,
Sve od lia puste lovorike,
Da po gorah od vrha do dola
Sv a ostae lovor-stabla gola.
M arko pjeva, al mu plae dua;
Svak razumije i rado ga slua,
Ali nitko da mu darak prui,
D arak prui, Bogu se odui.
Nijesam koza, svijete pomamljeni,
D a je hrana ovo lie m eni!
Veli M arko i pjevat prestane,
Niti vie pjevati nastane.*)

Moja laa.
( 1850 )

P lo vi, plovi, moja lao,

U koj' goder kraj;
J a ti cilja jo ne naoh,
Sam a cilj si d a j!
K ad te amo ve zanesla
Tvoje sudbe mo,
R aspi jadra, prui vesla,
Plovi dan i n o !
*) Slikovitu glazbu skladao Ivan pl, Zajc.

23

Uzaj se u vjetra volju

I valova bijeg,
U budunost gledaj bolju,
K nebu digni stijeg!*)

Na Grobniku.
( 1851 )

K a m e n krije do kamena
Toga polja vis,
iva mu je uspomena
iv kamenopis.
Pusto polje ploda neda,
Ko da misli re:
Za sve vijeke unaprijeda
Rodilo sam ve.
Ovdje divlje ete smrvi
Rod na il i zdrav,
Hrvatskom se ovdje krvi
Spasi zapad sav.
A to nam je zapad dao
Za uslugu tu ?
*)* Uglazbio hrvatski skladatelj V atroslav Lisinski, prvi na operni skladatelj (Porin, Ljubav
i zloba i t. d.)

24

V jenu mrnju, primjer zao

I uenost zlu.
U povijesti njegovoj m jesta
Nit G robniku ni,
K ao da ga s zem lje nesta
I nebi, to bi.
Nit nem anje ipak zato
Istina se zna,
V jen a slava, kao zlato,
Na G robniku sja.
Spom enik je sam on sebi,
Opom inje nas,
Na G robniku da su grebi,
Kojim ivi glas.
Oj iz bliza i daleka
Am o, brao, svi!
Ovdje ) naa sveta M eka,
O vdje duh na spi.
Duh junaki, slavoplodan,
K oj u svaki mah
S naim rodom b jee srodan,
I jo resi ga.
Oj uvajm o duh taj sveti,
K ao dragi kam,

25

U naprijed je lasno rieti:

T reb a t e ga nam.
Zapad gine, truje, kunja,
ivot mu je lo,
A istoku sto je munja
U ivotu jo.
Trulost drai vatru vele
U prirodi svud,
Od istone planut strijele
Zapadni e trud.
P obit e se do dva svijeta
Po prilici svoj,
Na predstraah mi smo eta,
Prvi na je boj !*)

Svraanje.
( 1851)

M is li m oje, kud bludite

U tu tamnu n o ?
Kuda vjerom za nevjerom ,
Kud mislite p o ?
*) P je v a se p o nap jev u ru sk e p jesm e C rveni
' i.n ;ifan , to je naziv za rusku n aro d n u nonju ,
4.

26

Zalud vam je za njomm hrlit

Kroz daljine sve,
Vraat bi ju samo mogle,
Ali vratit ne.
Tuom ona stazom ode,
Tuin joj je cilj,
Tue cvijee nju ve resi,
Ne domai smilj.
Smirite se moje misli,
Ostanite tu,
Ovdje samo ako doe,
D oekajte nju,*)

Stanku Vrazu.
(Umro 24. svibnja 1851.)

Zeravinske dubrave u hladu,

Po kojoj ti glasovi se ore
I mirisno ulabije zore,
Poiva nam po lijepom si radu.
Tu ti ose i komari znadu
Odstranjivat nepovoljne stvore,
*) Uglazbio V jekoslav K lai, k o ji je, kako je
poznato, odlian hrvatski povjesniar (Povijest
Hrvata, Knezovi K rki Frankopani, Povijest
B o sn e i. t. d.)

27

A vile si prideuju zbore

Gusala ti i tambure skladu.
U taj zaklon, gdje nam iv jo jesi,
I gdje svatko nae, tko god trai,
Sve na izbor duhu naslade si.
Svijet na ide rado, da se blai,
I prerado blait e se tude,
Dok godijer ga na toms vijetu bude/)

Zemaljski raj.
(1856)

I j daljinu miso leti,

Tamo joj se via kraj,
Gdje vjenimi cvati cvjeti
Zemlje lice kao raj.
*) 0 Stanku Vrazu napisao je opirnu studiju
dr. Branko D rechsler u izdanju M atice Hrvatske
1909,, k o ja je 1876. izdala Vrazova D jela u 5 sve
zaka i 1888. njegove Izabrane pjesm e s uvodom
hrvatskoga pjesnika dra Franje M arkovia, a osjeki
Klub Hrvatskih Knjievnika izdao je knjiicu pod
naslovom Uspomeni Stanka V raza (1910). Njemu
u poast spjevao je tom zgodom zadnji ilirski pjesnik
Ivan vitez Trnski, k o ji se ponosom potpisivao: sin
pukoga uitelja, svoju zadnju pjesmu.
4*

28

Tamo neba topla njedra

Die samo blagi dah,
A s lica mu uvijek vedra
Nasmijeh blagog sunca sja.
Tamo itkim srebrom poji
V oda svoja vrela svud,
A po gora zvjerad goji
Ublaenu samo ud.
Tamo poju traju ptice
Neprestano sretan as,
A s gusala, s tamburice
Zvei uvijek veseo glas.
Tamo mir i ljubav svraa
K olo u jedno cio svijet,
Svi su ljudi tamo braa,
Svima jedan duh je svet.
Tamo stoji kuarica
Usred bae stanak prost,
Uska, niska kolibica,
A li za dva drca dost.
Gje je staza do tog kraja,
D o blaenstva toga gdje ?
Ah, na zemlji nema raja,
Zelja za njim to je sve !*)
*) U glazbio N ikola Stoos.

29

Banu Josipu Jelaiu.

(U m r'o 20. svibnja 1859.)

B a n e, bane, milo spominjanje,

Vela rano i vela nam d ik o !
S tvoje smrti malo i veliko
U nas plae, jer boluje sa nje.
T vojom smrti moi nam toliko
I toliko poginu uzdanje,
Da uz grdno svoje neimanje
Ne m oe te pregorjeti niko.
A bude li jedno bolje nama,
Budemo li sreom opsijevani,
Tom opsjevu na odlinoj strani,
Poput draga na odjei kama.
Ti e blistat, uz odjee mijenu
Uvijek svoju zadrati cijenu,*)
*) G od . 1848. proslavio se J ela i s Hrvatima
u b o ju za habsburki prijesto u ratu s Madarima,
(op je v a o

A rn old,

k o ji

svojim
je

rom ancam a i

baladam a

uz P. P rera dovia ,

Gjuro

I, M aurania

i S. S. K ranjevia jedan od najodlinijih hrvatskih

pjesnika i estetiara), a njega ide zasluga i to, to
je Josip Juraj Strossm ayer postao biskupom .

Jela-

ie v spom enik u Zagrebu izradio je uvaeni b e k i

kipar F ernkorn .

K ad se je taj spom enik, p rivolom

30

Zvanje Slavjanstva.
(1860)

B o ja sveta ruka rasu

Po irokom krugu zemlje
Razne puke i narode.
Po iskricu svakom dade
Svoga uma, svoje moi.
Komu dade otroumlje,
Komu mudrost, komu blagost,
Komu jakost, komu njenost,
A slavjanskom uz sve oto
Dade jo i ljubav svoju,
Pa mu ree davajui:
Najvei si i najjai
I rairen svud po zemlji,
Zato uvar njoj mi b u d i!
Kad joj svijet se izopai,
Otroumlje kad se smuti,
M udrost kada precijeni se,
Jakost kada razdivlja se,
Blagost kada raspusti se,
kraljevom i narodnim novcem podigao, spjevao je
Preradovi 1867. zanosnu odu banu Jelaiu. Ban
Jelai pjevao je i pjesme, ali na njemakom jeziku,
koje su izale i u zasebnom izdanju. Njegovo je
geslo: to Bog dade i srea junaka .

31

Njenost kada razmazi se:

Ti osvijesti, ti razbistri,
Ti ukroti, ti ublai,
Ti okrepi, ti uznesi,
Ti mi spasi sviet na zemlji!

Rodu o jeziku.
( 1860 )

Die wahre Heimath ist eigentlich

die Sprache.
W . v. Humboldt

O jeziku, rode, da ti pojem

O jeziku, milom tvom i m ojem !
O preslatkom glasu onom,
U kom e te mile majke
Usnivahu slatke bajke,
K oga aptom i rom onom
Dui ti se svijest probudi,
T e ti spozna i uvidje,
Da ti bolje nije nigdje
D o na tvoje majke gru d i!
Po njem tebe svijet poznaje iva,
Na njem ti se budunost osniva.
Zato uvijek k njemu tei,
U njegovo jato hrli,

32

Oko njeg mi ti se grli

I u vrsto kolo vei,
Pa ti ne e vremeniti
Burni trijesi da nahude;
Po jeziku dok te bude,
I glavom e tebe biti!
Ljubi si ga, rode, iznad svega,
U njem ivi, umiri za njega!
U njem sve si blago slavi,
Sto ti osta od starine,
Nema ljepe ni batine
Potomstvu si da ostavi.
Dragi kamen on ti budi,
Kog da uva kao oko,
Kog da brani kao soko,
Komu da si vjeran svudi.
Svaka zvijezda svojim svijetlom sijeva.
Svaka ptica svojim glasom pjeva.
Ti jezikom svojim zbori!
Slatkim glasom materinim
Odlikuj se meu inim!
Bog bo mili s njim te stvori,
Njim da bude svoj svojemu,
Njim da srcu odoljeva,
Njim da plae i popijeva.
i njim da se moli Njemu!

33

Tu tuinu, tebi tvoj dolii,

Tue potuj, a svojim se dii!
Diiti se moe njime:
Njim carevi carevahu,
Njim kraljevi kraljevahu.
Slavne mu je loze ime,
Slavan puk ga svojim zove.
I dok bude slavi vijeka
Bit e i on njojzi jeka
Od vjekova u vjekove!
Od Stambula grada do Kotora,
Od Crnoga do Jadranskog mora
Njegvu carstvu prostor pue.
Tuj po gora i dolina
Preko devet pokrajina
Svud ga majke djecu ue.
Sokolova, sokolia
Njegovijeh gnijezdo tu je,
Svuda tud se pjevat uje
Pjesam Marka Kraljevia!
Junakijem glasom u njem poje
Junak narod uspomene svoje.
Uz gusle se u njem ore
Kroz sve vijeke nama doli
Sve radosti i sve boli
Naeg svijeta pjesni tvore

34

Utrnulih naih plama,

Osvjetljanih naih lica,
Sva je naa pojestnica
Velik samo zbor pjesam a!
On ti svakoj tuzi i radosti,
On ti due cijeloj nutarnjosti
Jedin pravi tuma biva,
U njem ti se alost topi,
Da ti suza lice kropi,
U njem s ustva radostiva
T voje srce vatrom gori.
U njem samo potpunoma
Ljubav milog tvoga doma
Jasno, krasno tebi zbori.
Ljubi, rode, jezik iznad svega.
U njem ivi, umiri za njega!
Po njemu si sve, to jesi:
Svoje tijelo, udo svjeta,
Bus posebnog svoga cvijeta
U naroda silnoj smjesi
Bez njega si bez imena,
Bez djedova, bez unuka,
U proasti sjena puka,
U budue niti sjena!

Starac klesar.
( 1862 )

prastaroj kamenari
Starac sjedi sjedobradi,
R ukovodi zanat stari:
R ee, dube, strue, gladi,
Neprestano uvijek radi,
A to radi, ne pokvari.
O ko njega na gomile
Lei blago svake struke,
Lee sredstva svake muke,
L ee znaci svake s ile :
Pluzi, brane, srpi, grablje,
Malji, klijeta, noi, ila,
Topi, puke, koplja, sablje,
Dlijeta, pile, i estari;
Vesla, sidra i k orm ila ;
Kisti, pera, kolobari;
Stijezi, grbi, ezla, k ru n e;
Mitre, tapi, isla, k rsti;
Javor-gusle jo bez strune;
A i zvijezde svakog reda,
A i vijenci svake vrsti,
I kolijevke jo b ez eda,
I lijesovi jo bez mrca,

I kipovi jo bez srca

O d ubjela bjelodano
Sve potanko izdjelano.
Kamenari usred srijede
Baklja gori lui blijede,
Rasvjetljuje to prostorje,
Bjeljim ini bijelo tvor je.
K starcu eljad sveer vrvi
Sa svih strana ovog svijeta,
O bog spola, svake krvi,
Zrele dobe, mladog ljeta,
Zdravo, bolo, umno, ludo,
Sretno, bijedno, dobro, h u d o ;
Pojedince, etimice,
Leti, tri, hramlje, plazi,
eljno k njemu sve dolazi,
Klanja mu se do zemljice.
O ko starca svijet se zbija,
Izabire svatko sebi,
Sto mu valja po potrebi,
II po elji to mu prija.
Silan ogled tu je stvari,
Ispit, pokus, premetanje,
Vika, buka, natjecanje.
Jagma, stiska sajam stari;

A li starac ne pazari.
Studen, stvrdnut k o iz leda
Mirno sjedi, rad svoj radi,
Niti slua, niti gleda
Komeanje te eljadi.
Samo katkad digne vee,
Okom mahne, u skup glede,
Migne amo, migne tamo,
Svijetu dare ponaznai,
A1 po svojoj volji samo,
Zalud molbe, albe, plai,
Zalud kletve i sdvojenja :
Sto odlui, to ne mijenja.
K oji sretni te radosni,
K oji bijedni te alosni
Darenici odilaze
Svaki svojim kamen-darom
Stazom novom ili starom
Sirom zemlje prostor gaze.
A1 taj kamen stvar je huda;
Svakim asom vie tea,
N osioce stoji truda,
Stoji znoja sve to ea,
Malake im sila pusta
Svakim krokom ispod njega,
Na posljetku svaki susta,
K zemlji kamen pritisne ga.

Povrajem zemlje cijele

Kamen-kipi svud se bijele,
Kraj biljee putnom vaju,
Gdje putnici poivaju.
Vjenost to je kamenara,
Boja provid lu u srijedi,
Ljudski udes starac sijedi,
Od kamena mnotvo dara
To su sudbe i sudbine
Ljudskoj srei ili bijedi,
S koje svaki put svoj slijedi,
Putujui svaki gine,
Dok u grobu ne poine !

Slavjanski Dioskuri,
(1863)

helenski u slavno si doba

^ Dva je brata s ljubavi njihove,
Sto ih vjerno vezae do groba,
Meu svoje stavio bogove,
I visoko poituju oba
Povjerio njima svoje brode,
Da ih morem nadziru i vode.
Kad Zeusu kraj na zemlji stie,
Te i rod mu lien bude vlasti,

39

Tad tu brau svijet u zvijezde die

I mjesto joj gore dade asti,
Gdje i sada, svom izvoru blie,
Blistajuoj u slavi se sjaju,
Dvjema zvijezdam slavno ime daju.
Takvu brau i Slavjanstvo ima;
Dva su mua rijetka, neobina,
Po zasluzi najveoj med svima,
Po poslanstvu bojem njemu din a;
J e r Slavjanstvo dunikom je njima,
Da lu ona, to sa neba'sinu,
I slavjansku porasvijetli tminu.
iril, Metod, slavski apostoli,
Ta su braa, nae dike jasne,
Sveta vjera, s koje Bog se moli
Znakom krsta, svrhom vjene hasne,
To je svjetlo, kojim oni doli
Po slavjanskom rasjali se kraju,
A slavom si jo i danas sjaju.
Tee vrijeme, tee bez odmora
I svijet stari ponavljaju rui,
Svemu ide i prolazi hora,
Samo to je veliko po dui
Na temelju zaslunoga tvora,
To vremenu ne samo odolje,
To vremenom jo uspijeva bolje!

40

Tisu ljeta! otkad sjeme krsta

Slavna braa po Slavstvu rasue,
I slijedei pravac bojeg prsta
Na njegu mu privolie due.
Tisu ljeta! a spomen im vrsta,
Kao da im djelovanju jue
Glas dobitnik na sve strane, pue.
Ko da ju je svijet u elik skovo,
Stvrdnula se slava im velika,
I ine im spomenik gotovo.
Kao ona Memnonova slika,
Koju budi svako sunce novo,
Svakim novim oivljuje danom
Svetom lui sa nebom poslanom.
Zato i sad po Slavjanstvu cijelom
Tisunica njihova se slavi:
Hoe Slavjan da svijetu bijelom
Svoje svece na vidik istavi,
Da pokae, barem nekim dijelom,
Sto mu vrijede ta dva mua sveta
Jo i sada iza tisu ljeta!
A1 dok bude godilo nam umu
(A godit e jote dugo, dugo)
Sreu trait u zemaljskom umu,
A pomiso na ivljenje drugo

41

Preko groba umaljalo nju mu:

Dotle bit e svetim Ijudem slava
Vie manje sveana zabava.
Tekar, kada po bojoj milosti
Ljudski duh se tako oplemeni,
Da mu sredstvo izvanjske sjajnosti
Bit e jote samo u spomeni,
Kao pom o negdanje slabosti;
Kad on bude uvidio jasno,
Sto je dobro, da je samo krasno;
Kad nestane straila mu s rake,
Smrt dijelila ne bude dva svijeta,
(Istog puta razline konake)
Koji ope od vjeitih ljeta :
Tad e sveti ljudi zemlje svake
Svagdanji joj domanici biti,
A slava im slavi doliiti.
Bojeg carstva nastavega tada
Oni bit e namjesnici ode,
Reditelji ovjejega stada,
Koji rado slijedit e si v o e :
Jer mu bit e najvea naslada
Tragom ii svojih uzornika,
U kojih mu i srea i dika,
5

42

Tad i Ciril i Metodij sveti

Iz svojih e hramova da preu
U hram boji nebom razapeti,
Usred svijeta, kom su prvi eu
U dozreloj ragali pameti,
Ragali ju za novom istinom,
A gasili naukom njezinom.
A kad onda bude im do slave,
Prve slave u novome redu,
Slavski puci bez svake priprave,
Bez poziva skupa e da gredu
Na sastanak, te e da poplave
U srijedi si silnu ravan koju
Kao vojske u silnome bojuZapjevat e pjesmu: Slava! Slava!
Slava! Slava! neizbrojni ljudi,
Zatrest e se gora i dubrava,
Raarit se pjevajue grudi,
A arka im duevna munjava
S nebeske e na zemlji si vlasti
Svojom sreom do neba uzrasti.
Nebo e se slavi pridruiti,
Dvije zvijezde spustit e se dolje,
Svaka jednog brata e da kiti,
Svaka svome kroz iroko polje*,

43

Kud god krene, prethodnicom biti,

A kad bude slava dovrena,
Ponijet e im na nebo imena.
Tako s neba sjat e zvijezde dvije
Imenjae dolje sjajuima;
Tako Slavstvo ko Helenstvo prije
Dioskure svoje e da im a;
Tako Slavjan, kad nebu uzrije,
Meu zvijezdam na e svoga roda
Zvijezde jasne : Cirila, Metoda !*)

Boe ivi!
(1867)

B o e ivi, blagoslovi
Naih srca plamenite,
To hrvatsko hrvalite,
Milu zemlju, sveti dom,
Da se mladi, da se novi
Svakim miljem rodu svom!
Boe ivi, blagoslovi
Svetu zemlju, mili d om !
*) Slovenski apostoli rodie se u Solunu. Ciril,
prije Konstantin * 827, + 869, a M etodije f 885.
M atica Hrvatska izdala je p o v od om njihove tisugodinjice prigodni spis Tisunica slovenskih apo
stola (1863), dok od god. 1910. dan 5. srpnja, njima
na spomen, slave Hrvati k ao Narodni blagdan.
5*

44

Boe ivi i sjedini

Troju zemlju jednog roda,
Tua radost, naa koda
Da imala bude kraj.
Kad smo jednog oca sini
I jednu nam majku d a j!
B oe ivi i sjedini
Jednog roda troji k ra j!
B oe ivi i okrijepi
R od na slavni, rod na mili,
Da odoli svakoj sili,
S kojom mu je biti boj.
Uskori mu danak lijepi,
Kad e biti samo svoj!
Boe ivi i okrijepi
Narod na za svaki b o j !
Boe ivi i uskrili
Nau sreu dosad jadnu,
Protivnici da joj padnu,
Prijatelji steku mo.
Daj sunacu, B oe mili,
I pred naa vrata d o !
Boe ivi i uskrili
Nau sreu, nau m o !
Boe ivi i raari
Svetu vatru rodoljublja,

45

Svako srce budi zublja,

Svako oko budi plam,
Da s narodne svete stvari
Sav usplamti narod n a m !
B oe ivi i raari
Rodoljublja sveti plam!
B oe ivi i povrati,
Sto je nae, nama skoro,
Ljudska pravda vraa sporo,
A duguje dugo ve.
Staru bar nam krv naplati,
D ok ne bude nova te!
B oe ivi i povrati
Nama, to je nae ve!*)
*) O vu himnu u gla zb io je za m uki z b o r A r n ot F o r c h g o t t - T o v a o v s k y ,
k o r o v o a sla
ven sk oga p je v a k o g a drutva u W ien -u , k o je ju je
prvi puta javn o pjeva lo 10. sijen ja 1870. Iza T o v a o v sk o g a stali su i hrvatski g la z b o tv o rci red om
ishitrivati n apjeve za tu p op ijevk u k a o :
(autor

o p e ra :

Z rin jsk i , B an

Iv. pl. Z a j c

L eg at11,

M islav ,

P rv i grijeh , M o m ci na b r o d i m nogih

drugih

skladba, k ojih ima prek o 1016), F. W i e s n e r - L i vadi,

drugi.

F. . K u h a ,

M. B r a v a ,

V. J u s t

T a k o ta p op ijevk a , k oja je tako krasna, te

se v e pom iljalo, da ona

p osta n e hrvatskom

rod n om him nom , ima svu silu napjeva,

nije p r o d ro u narod.

na

n o nijedan

46

Nikoli Zrinskomu.
(1867)

Ju n a e Zrinski! ponosno narod te

Zove svojim i rado ti spomenu
Grli, penju po njoj se rad u
Nebo bolje si sree na svijetu.
Ve trista ljeta on te oplakuje,
A sad iz ruku smrti trgnuo bi te,
Da mo silom, i sto ivota
Dao bi tebi; jer on ve sluti,
Da samo junak-duh e ga spasiti,
Duh samo onaj, to mu najsjajnijom
U tebi zvijezdom za ivota
Svega prosinu. O slava tebi!
I tvom junatvu slava, a blago si
Svim nama, koji tebe imamo i
Po tebi lijep s v o j uzor, kako
Braniti sveer valja nam s v o j e ! * )
*) I z v a d a k . Sigetski junak | 1566. M atica
H rvatska izdala je o porod;ci krkih knezova,
kasnije prozvani Zrinjski po gradu Zrinju, ova djela:
B ribirski knezovi od plemena u b i (1897) i
K rk i knezovi Frankopani (1901) od Vj. K laia; M.
M e si: ivot Nikole Zrinskoga (1863), Posljednji
Zrinski i Frankopani, krasno ilustrovani zbornik.

47

Bogu.
( 1868 )

T i jesi blag i dobar i milostan,

Ti jesi jak i mudar i pravedan.
Ti jesi svet i blaen o ti
Je si jednome na struku razvoj
Sviju vrlina! Um si nad ume sve,
Vjenik vremena, car neizmjernosti,
Vladar u d esa! Tebi nema
Para, ni druga, ni premca, niti
T akm aca: jedin ti si za sebe u
Svemiru bitnik, a sva druga bivad
Pram tebi to su prake, to tek
Tvom se na suncu vide, da je s u !
Sve s tebe biva: vir si, iz koga svi
ivoti te k u ; more, u kojem se
Sve smrti tope, uzrok prvi
Svega na svijetu i cilj mu zadnji!
Ti sve razvija i unapreuje
Mijenom: sve ide i prolazi, svemir
Vjeni je svemijenj, ti jedini
Sam o u njemu vjena si stalnost!

U vrijeme miso kamo god zaroni,

Kud godijer prhne ona u prostoru,
Svud tebe nae, ali tebi
Iskona nigdje ni konca: vjenost
Tvojim je vijekom, vas sioni svijet
Tvojim je stanom ! a u svijetu tom
Silnom ne mine asak, niti
Kapljica kane, nit listak sune,
Nit ptica pisne, misao krene ii
Srdaca kucne igdje i ikada
Bez tvoga znanja; sve bezbrojne
Stvorove svoje i sve im znake
Opstanka i sve jave ivota im
Imade ti na umu, i svim se ti
Odzivlje ocem pravednikom,
Ljubav b o tvoja sviju je m a jk a !
Sva sila, sva m o svijeta ovog tvojoj
U ruci lei: njom svemogunicom
Tvori i dri i ravna sve
Svijete i vijeke, i njom ih m rvi!
A1 tu uz m o i silu, koja tvojoj
U ruci lei, ona opet ti je
I blaga svakog puna, tako
Njom i usreuje sve, to ini

I sreu svu u vlasti svojoj ima.

0 ti ju vjenim milosti poplavom
Sirom razlijeva, i vaskolik
Svijet vjeitim uspjehom nataplje;
A1 joj i svaku kapljicu ujedno
Na vagi pravde strogo dosuuje
Jedincu; ti sav svijet svojoj po
Volji udesuje i peri i
Na boljak puti; al slobodnoj ipak
Tim volji na put ne staje n ijednoj;
1 tako ti i zlu na moru
Svijeta valovat svakom doputa,
A l vali svakom slei se moraju
Opet med stalne obale smjera tvog
I nosit opem blagoslovu
L a e : u tom ti vinja je mudrost!*)

Biskupu Strossmayeru.
(

1870 )

D rh tn u Rim*vjeni, sva se zemlja lecnu

S Tvoga gromnog, sT vog potresnoga slova
Kako da na svijet ne ustrepti s Tebe
Radosti silnom!
*) Izvadak.

Ve od trenje te starinskoj na zgradi

Pue zid diljem, iz mranih mu rupa
Ve lete irom nepokojne sove,
Mievi slijepi
I druga noad, a ovoj nemani
Suprot svud prhu bjelodanke budne
Ptice, med kojim evo i pjesme mi
Tebi na slavu.
Zdravo, na slavni, veliki junae!
S ponosom gleda na milog a sina
Zemlja nam rodna, s ponosom zove Te
Narod ljubimcem;
S ponosom sav svijet pripoznaje Tebe
Prethodnikom svog neodoljivoga
Tijeka pram stalnom, vjeitom si cilju
Uzorna boljka.
Zato tutnji on na sve strane dikom
S Tebe, a mala, prezrena Hrvatska,
Za koju svijet taj ni ne znae skoro,
Sad je na glasu.
Oj svie nov d a n ! ve mu svijetla zrake
Dopiru prve, ter se njimi vee
Sijevaju ljudstvu i vrhunci, glave
Veljih umova;

51

Magle ve s dua padaju mnogih i

Prodire u svijet istiji razum a
Zrak, i rudi svod nebeski mnogom se
Razbornu oku.
Danu tom vijesnik zlatoustan Ti si!
Njemu su sjajne Tvoje rijei prvi
Spjev ptice rane, za kojom e skoro
Slijediti druge,
A za njim arko i sunace granut.
Danu tom novom oj raduj se, sv ijete;
A1 uz tu radost nama i ovu jo
Zamjerit ne e:
Sin nae zemlje njemu bijae slutnik,
Sin nae zemlje njemu bijae vijesnik,
Sin nae zemlje i dovijeka bit e
Hvaljen mu junak.
Zdravo, na slavni, veliki junae!
S ponosom gleda na milog si sina
Zemlja nam rodna, s ponosom zove Te
Narod ljubimcem.*)
*) R odio se u Osijeku 1813. f u D jakovu 1905.
K ad je god. 1870. na vatikanskom saboru drao za
nosan govor o nepogrjeivosti pape, postao je na
rodni ljubimac i prodiio Hrvate izvan granica nae
domovine. On je otac novijeg hrvatskog prosvjetnog

52

Zmi j a.
(1870 )

Sahari zmija lei

Na goruem pijesku,
I blai se otrovnica
U sunanom lijesku.
Nij' joj prevru ozdo pijesak,
Niti sunce s gara;
Treba, da si otrov skuha,
Dvostrukoga ara.
Po Sahari nema puta,
Nema po njoj staze,
Po pijesku joj bestraice
Svi putnici gaze.
Ali zmija ipak sluti,
Kud e proi koji,
ivota; osnovao je Jugoslavensku akademiju, sve
uilite i galeriju slika u Zagrebu i podigao o svom
troku divnu katedralu u D jakovu ne fnrtvim na
spomen, ve ivim na uskrsnue . Tu je u kripti i
pokopan. Potpuni ureaj njegove sobe spremljen je
i izloen u zgradi galerije slika u Zagrebu. 0 Strossmayeru izdala je A kadem ija veliko djelo na hrvat
skom i francuskom jeziku, hrvatski povjesniar
Tadija Sm iiklas opisao mu ivot i djelovanje, a
Milko Cepeli katedralu. Njegov lik narisao je Vlaho
Bukovac, a kip isklesao Rudolf Valdec. G eslo njegovo
bijae: Sv e za vjeru i za dom .

I zasjedno tu mjestance
Ona si prisvoji.
Eto ete beduina
Na brzijeh konji,
Prah ko magla smeouta
Vije se oko njih.
Lete kao ive strijele,
Ko strijele prolete,
Sam o jedan zaostade,
Nesrea ga sr e te :
Ovila se oko noge
Konju zmija ljuta.
I u bedro ujela ga
Otrovnica uta.
Posrnuo konj i pao
S griza prebolnoga
I poda se povalio
Beduina svoga.
G lada ovaj, da se otme
Poloaju hudu,
A1 ujede i njeg zmija
Trudnja mu zaludu.
Na oazi nedalekoj
Zakukala ena;
Beduini vratili se
Bez supruga njena.

54

Skoi jadna k onoj strani,

Otkud doli oni,
Korake joj ljubav vodi:
A bojazan goni;
Ide trait nesretnica,
I nae si mua,
Gje se svoga uza konja
Umirui prua.
Cikne kao pomamljena,
Nice k njemu pane,
Zagrli ga te na noge
Podizat ga stane,
A1 pomoi nije njemu,
A ni njojzi vie,
Od zmijina jerbo jeda
I ona izdie.
Sa oaze za materom
Plae dijete malo.
Nenaviklo biti samo,
Za njom dotralo.
Dotralo i materi
Na grudi se svilo,
A mati si zagrlila
Svoje edo milo.
Oj grli ga, grli majko,
Zadnjeg ti je puta;
Je r i njega ve ujela

55

Otrovnica ljuta.
etiri se tijem mrtvaca
Tuj sa zmije slo e;
Sto 1' na svijetu jedna zmija
Zla poinit moe.
Zapari se na pustari,
Krene Samum vrui,
Oblaine silne pijeska
Pred sobom vijui,
Poravnjuje stare hume
I nanosi nove,
Te zagrne svojim pijeskom
I mrtvace ove,
Mogila se sve po malo
Nad njima napravi,
Jedin spomen, kog pustara
Svojim mrtvim stavi.
A mogili savila se
Zmija na vrhuncu,
I blai se kao prije
U arkome suncu.

Ma j c i .
(

1871 )

L ik tvoj mili, majice moja,

Nad prolim mi pomalja se vijekom,

56

K o pun m jesec nad nonim vidjekom

Svrena boja.
I u blagu tu mjeseinu,
U okrilje utjeem se tvoje,
Kada godijer bjeim tuge koje
Sadanju tminu,
I poinem pri tebi, panem
Na krilo ti glavom i zabuim
Lice si u nj, stisnem se i skruim,
Dijete postanem.
A ti ko to nekada rabi :
ukajui po glavi mi lijepo,
elo glade, ljube oko slijepo
San mi dovabi.
A sanak blag, glatku ko svilu
Da razvija tihano i lako,
Nemilje mi porazmrsi svako
Tvom e na krilu.
Pa kako te da ne alim o j !
Kako da te ne zavidim sjeni,
Kad si jote i sad, u spomeni,
Zatit mili moj.

57

M a jk o ! mnoge godine slomi,

Nagomila ve na grob ti vijeme,
Ali jote ne udui tijeme
Bol za tobom mi.
Sveudilj jo ona bijui
Bilom srca zadaje mi rane,
Ter prestat e samo, kad prestane
Srce mi tui.
Sveudilj jo ona oblice
Grob ti, kuca po njemu i grebe,
Ne bi 1', majko, probudila tebe
S nova u ie.
Da to m oe ! lik da ti mio
Opet vidim, da se u nj zadubim,
Oj da te se nagrlim, naljubim,
Sretan bi b i o !
I sreom si smuen, poraen,
Rijece m oda prozborio ne bi;
Sto da kaem, kazao bi tebi
Muk mi preblaen.
A li kad to biti ne more,
D ok nas dijele razliiti svijeti,
Daj mi barem vili se popeti
D o tebe gore.

58

Neka ona kae ti pojem,

Koli mila i sad jo i draga,
Mila, draga iznad svega blaga
Sinu si svojem.
Budi i ti njemu za uvar
Knno dosad u svemu i svudi,
Bdij i vodi . . . oj nadalje budi
Anel mu u v a r!
A zemaljskom putu na svome
Kada klone umoren ti sinak,
Prvi daj mu za grobom poinak
Krilu na tv o m e !

Z A G L A V N A R IJE . Sliku Petra P rera d ovia narisao

je najodliniji hrvatski slikar Vlaho B u kovac, . stu je
u p o v e e m
Radoslava
d om ove.

form atu reprodu cirala

B aia,

pa

Pjesm e

je
u

lijep
ovoj

osjek a knjiara

ukras
knjizi

za

hrvatske

pored a n e

su

k ron olok im redom , kako su spjevane (po godinam a),

osim soneta S. Vrazu i banu J. Jelaiu , k o ji su uzeti
kao i naslovni stihovi, iz ciklusa M rtvim p o k o j
nikom " (1870).
JOSIPA J U R JA G TlO rfsM A V gR A

'

GRADSKA I SVEUILINA
KNJINICA OSIJEK

SADRAJ
iv o to p is P. P rera dovia (I. M i 1 a k o v i ) .
V
Smrt P. P rera dovia (nekrolog B. S u l e k a
i j'o v o r J. J. S r o s s m a y e r a) . . . .
VII
Pjesm e P. P rera dovia (prikaz; dra. Branka
D r e c h s l e j a , M, r e p e 1 a i dra. M.
O g r i z o v i a ) ..................................
.
XII
P. P rera d ovi
Franji J osipu I.
. . .
XXII
Pjesme i djeia o P. P r e r a d o v i u ...................... XXIII

Z ora p u ca (144) . . .
. . . .
1
.............................................................. 2
Putnik (1844)
D jed i unuk (1 8 4 5 ) .............................................
.
7
Mrtva ljubav (1S 45).......................................
.1 3
Miruj, miruj, srce m o je ! (1845)
. . . .
14
D vije p tice ( 1 8 4 5 ) ........................................................
16
Ljudsko srce (1 8 4 6 )......................
17
Rua i ljubica (1846) . . .
18
Nada ( 1 8 4 7 ) ...............................................................................19
Slijepac M arko ( 1 8 4 7 ) ..................................
.2 1
M oja laa (1 8 5 0 )..................................................
.2 2
Na G rob n ik u (1851)
.................................................... 23
Svraanje ( 1 8 5 1 ) ........................................................
25
S. Vrazu (1870) .
. . .
. . . . . .
26
Zemaljski raj (1 8 5 6 )..................................
27
Banu J. Jelaiu ( 1 8 7 0 ) ................................. .....
29
Zvanje Slavjanstva (1 8 6 0 )........................................................ 30
R odu o jeziku ( 1 8 6 0 ) ..................................
31
Starac klesar ( 1 8 6 2 ) .............................................................. 35
Slavjanski D ioskuri ( 1 8 6 3 ) ................................................... 37
B oe ivi ( 1 8 6 7 ) .......................................
43
Nikoli Zrinskom u (1867) . . .
.4 6
B ogu ( 1 8 6 8 ) ............................
.
47
Biskupu Strossm ayeru (1870) . . .
.4 9
Zmija ( 1 8 7 0 ) ...................................................
. . 52
M ajci ( 871/
...........................................................55
S a d r a j ........................................................................................59

G R O B P. P R E R A D O V 1 A N A M IR O G O J U
U ZAGREBU
IZR A D IO H RVATSKI KIPAR IVAN RENDI

KLUB

H R V A T S K IH

K N JI E V N IK A

H O SI.IKK U

(Reiznerova u l . 35-50-1.) h s i i o v .-u i j> t, ! i-.i. [ni. 10'>.

Svrha mu je' P ro m icali inli-riM- In-\tl.vU. knjige i
hrvatskog jezika literarnim |><>.-i)t-linia ( .a I-,njima su
predaje, deklamuje i im i/.iiiia), publikacijam a i p ri
redbom kulturni l< proslava, l- uopi' voditi rauna
o hrvatskim

prosvjetnim

prilikam a i potrebam a u

O sijeku i u ostaloj Slavoniji. Kako po tome ,,K. H.

K . u O sijeku ima zadau, da naroito u S lavoniji
hrvatskoj misli ulire stazu u najzabitnije krajeve,
u gospodsku palae i u seljake kolibe, pouzdano
se nadaj da e mu p rip ozn a ti pravo na svaku bilo
m oralnu,

bilo

m aterijalnu

po m o

svaki

iskreni

pravi rodoljub.
U tem eljiteljni

ianovi

jedanput za uvijek

plaaju

100 K,

klupsku

blagajnu

R e d o v iti lanovi i pri-

nosnici I. reda plaaju godinje 12 K lanarine, a

lanovi prinosnici II. reda 6 K godinje.
Svi lanovi dob iv aju besplatno sve klupske p u b li
kacije. R e dovito pa k d o b iv aju knjievno-um jetniku
smotru K n jiev ni

P rilo g , ko ja

ve sama vrijedi

za uplaenu lanarinu, a . ova se m oe plaati i u

mjesenim obrocima.
P R IJ A T E L J I H R V A T S K E K N J IG E I J E Z IK A ovim
a- um oljavaju,

da

ustupe

za

arhiv ,,K H, K . u

*
r kn ivotopise, pisma i rukopise hrvatskih knji m lia

javnih radnika, stara hrvatska

" i" - .
o|o v

lil

" lik o

druga iz-

mi tampana u Osijeku ili u S lavoniji

lio lo g r a f ije )

i autografe (potpise) pisaca,

zgoda, uspomena i drugo.

i >>ili 1. 1 1 j i /v ii i c k i h

TISKARA
DRAGUTINA LAUBNERA
V OSIJEKU