P.

Novoselec: Sudska praksa

Hrvatski ljetopis za kazneno pravo i praksu (Zagreb), vol. 14, broj 2/2007, str. 1031-1036.

SUDSKA PRAKSA

1029

P. Novoselec: Sudska praksa

Hrvatski ljetopis za kazneno pravo i praksu (Zagreb), vol. 14, broj 2/2007, str. 1031-1036.

1030

P. Novoselec: Sudska praksa

Hrvatski ljetopis za kazneno pravo i praksu (Zagreb), vol. 14, broj 2/2007, str. 1031-1036.

SUDSKA PRAKSA
Dr. sc. Petar Novoselec*
1. Muenje ivotinja. Zabluda o protupravnosti
Muenje ivotinja ne moe se opravdati narodnim obiajima.
upanijski sud u Splitu, K-372/07 od 12. rujna 2007.
(Opinski sud u Sinju, K-118/06)
injenino stanje
Devet lovaca, lanova lovakih udruga iz okolice Sinja, sudjelovali su 26. veljae 2006.
prilikom proslave pokladne nedjelje u natjecanju koje se sastojalo u gaanju est pijetlova (pivaca) privezanih za jednu nogu uz koli. Lovci su pucali jedan iza drugoga kuglama s udaljenosti od 130 metara, za koje su se vrijeme uplaeni pijetlovi pokuavali otrgnuti s konopca.
Pogoeni a ranjeni pijetao trebao je biti odmah zaklan. Radilo se o dugogodinjem obiaju u
Cetinskoj krajini koji je jedne godine snimala i televizija, a kritine zgode bili su pozvani i novinari koji su lovce fotografirali i objavili o dogaaju reportau u Slobodnoj Dalmaciji.
Svih devet lovaca optueno je, a prvostupanjskom presudom i osueno na novane kazne
zbog kaznenog djela muenja ivotinja iz l. 260. st. 1. KZ koje su poinili time to su ivotinje
izlagali nepotrebnim mukama i nanosili im nepotrebne boli. Presudom drugostupanjskog suda
njihove su albe odbijene kao neosnovane.

Iz obrazloenja
Prvostupanjski je sud izveo pravilan zakljuak da su okrivljenici ivotinje izlagali nepotrebnim mukama i nanosili im nepotrebne boli jer su okrivljenici, s obzirom
na svoju dob, znanje i ivotno iskustvo, to vie to su bili lovci, bili svjesni da na
opisani nain ivotinje mue, a ta okolnost predstavlja bitno obiljeje kaznenog djela, odnosno subjektivni element utuenog djela koje im se stavlja na teret... Takvo
se ponaanje ne moe opravdati narodnim obiajem jer pravni poredak i civilizirano drutvo ne toleriraju obiaje kojima se kre norme kaznenog prava, odnosno u
konkretnom sluaju ostvaruju obiljeja kaznenog djela muenja ivotinja iz l. 260.
st. 1. KZ. Takvi narodni obiaji ne iskljuuju postojanje kaznenog djela, a ni kaznenu
odgovornost okrivljenika.
Napomena
U pravu su sudovi kad utvruju da su okrivljenici ostvarili obiljeja kaznenog djela muenja
ivotinja koje je ostvareno izlaganjem pijetlova gaanju iz lovakih puaka, prilikom koje su
se preplaeni pijetlovi uzalud pokuavali otrgnuti s konopca. Isto je tako prihvatljivo stajalite
o tome da jedan zastario i brutalan narodni obiaj ne moe iskljuiti protupravnost, a time i
*

Dr. sc. Petar Novoselec, redoviti profesor Pravnog fakulteta Sveuilita u Zagrebu

1031

P. Novoselec: Sudska praksa

Hrvatski ljetopis za kazneno pravo i praksu (Zagreb), vol. 14, broj 2/2007, str. 1031-1036.

postojanje kaznenog djela. No pogreno se subjektivni element ograniava na svijest okrivljenika o izlaganju pijetlova nepotrebnim mukama jer se na taj nain opravdava samo namjera (dolus), kao svijest i htijenje svih obiljeja kaznenog djela, dok je za krivnju, pored toga,
potrebna i svijest o protupravnosti (zabranjenosti) djela (l. 39. KZ), a upravo je taj sastojak
krivnje ovdje krajnje prijeporan. Drugim rijeima, postavlja se pitanje nisu li okrivljenici bili
u zabludi o protupravnosti koja, ako je neotklonjiva, iskljuuje krivnju, a ako je otklonjiva,
predstavlja fakultativnu osnovu za ublaivanje kazne (l. 46. st. 1. i 2. KZ).
Moglo bi se prihvatiti da su okrivljenici, kao registrirani lovci s poloenim lovakim
ispitom, znali da se divlja prilikom lova ne smije muiti (to se moe izvesti i iz odredbe
l. 64. Zakona o lovstvu) pa se to onda treba primijeniti i na druge ivotinje i na radnje koje
ne predstavljaju lov. No oni su, s druge strane, bili uvjereni da je muenje ivotinja u okviru
puke proslave doputeno; oni su, dakle, znali da je muenje ivotinja naelno zabranjeno, ali
su mislili da u njihovu sluaju obiajno pravo iskljuuje protupravnost, tj. pogreno su pretpostavili postojanje jednog razloga iskljuenja protupravnosti pa su se nalazili u tzv. neizravnoj
zabludi o protupravnosti (usp. Jescheck/Weigend, Lehrbuch des Strafrechts, Berlin, 1996, str.
461, koji kao primjer takve zablude navode, izmeu ostalog, pogreno pozivanje na obiajno
pravo slubenika okrivljenog za primanje mita koji prima vrijedan boini poklon). Na takav
zakljuak posebno upuuje njihovo pozivanje novinara i poziranje pred kamerom, to zacijelo
ne bi uinio netko tko je svjestan protupravnosti svoga ina.
Mnogo je tee pitanje je li zabluda okrivljenika bila otklonjiva (l. 46. st. 3. KZ). Kako je
rije o kaznenom djelu zabranjenost kojeg jo nije ukorijenjena u opoj svijesti, ne bi se moglo
uzeti da bi svatko u navedenim okolnostima mogao lako spoznati protupravnost djela. Isto bi
tako bilo teko zakljuiti da su okrivljenici s obzirom na svoje zvanje, zanimanje ili slubu bili
duni upoznati se s odgovarajuim propisom. Takva dunost podrazumijeva postojanje povoda
za preispitivanje protupravnosti koji se moe sastojati u preuzimanju neke pravno normirane
djelatnosti ili u protivnosti radnje dobrim obiajima ili elementarnim drutvenim normama,
ali nijedan takav povod ne postoji u ovdje razmatranom sluaju. Sadraj pukih zabava nije
posebno normiran, pa se okrivljenike ne moe izjednaiti s poduzetnikom koji se prihvatio
neke gospodarske djelatnosti a da prethodno nije prouio pravnu regulativu o njoj; isto tako
inkriminirane radnje nisu bile protivne elementarnim drutvenim normama sredine u kojoj su
izvrene (nego upravo u skladu s njima). Istina, Kazneni je zakon propisujui muenje ivotinja
doao u sukob s tim normama (kako se s pravom istie u drugostupanjskom obrazloenju), ali
on istodobno trai i da poinitelj bude svjestan tog sukoba. Taj uvjet pak nije ispunjen i zato ne
bi bilo nerealno okrivljenike osloboditi optube zbog neotklonjivosti njihove zablude o protupravnosti.
Zabrinjava da sudovi nisu uoili problem zablude o protupravnosti; to vrijedi i za obranu
koja je time propustila ozbiljnu ansu (u opirnoj zavrnoj rijei, reproduciranoj u zapisniku
s glavne rasprave na dvije stranice, branitelj uope ne spominje zabludu o protupravnosti).
Sluaj, naalost, nije usamljen jer su suci i drugi sudionici u kaznenom postupku jo uvijek
pod dojmom naela error iuris nocet i a limine odbijaju raspravu o zabludi o protupravnosti (v.
komentar sline odluke u HLJKPP 1/2004, str. 283). Odredba l. 46. KZ, kao izraz modernih
tendencija u kaznenom pravu, na taj je nain ostala bez odjeka; stvoren je jaz izmeu zakonodavca sklonog normativizmu i prakse koja teko prihvaa novosti, ime kazneno pravo gubi na
uvjerljivosti i pretvara se u mrtvo pravo (paper rule).

1032

P. Novoselec: Sudska praksa

Hrvatski ljetopis za kazneno pravo i praksu (Zagreb), vol. 14, broj 2/2007, str. 1031-1036.

2. Nepruanje medicinske pomoi

Lijenica koja odbije poi kolima hitne pomoi na mjesto na kojem se nalazi
teko ozlijeena osoba i umjesto toga izda nalog da se ta osoba doveze u ambulantu radi pregleda i lijeenja ini kazneno djelo nepruanja pomoi iz l. 243.
KZ.
upanijski sud u Bjelovaru, K-145/06 od 5. travnja 2006.
(Opinski sud u azmi, K-8/06)
injenino stanje
Okrivljenicu, lijenicu u Domu zdravlja u azmi, dok se nalazila u ordinaciji, telefonski
je obavijestio policijski slubenik da je u oblinjem selu oteenik u tunjavi zadobio rasjekotinu glave i da mu je potrebna hitna pomo. Na njezino pitanje u kakvom je stanju ozlijeeni,
reeno joj je da je pijan, ali pri svijesti i da krvari. Ona je tada izjavila da nema potrebe da
dolazi na mjesto dogoaja te je zatraila da se ozlijeenom zamota glava i da ga se doveze
u Dom zdravlja u azmi, to je i uinjeno. Prema nalogu druge lijenice, koja ga je u Domu
zdravlja pregledala jer je okrivljenici u meuvremenu isteklo radno vrijeme, prevezen je u
bolnicu u Bjelovar radi snimanja glave. Iz Bjelovara je pak prebaen na neurokirurki odjel
Klinike Rebro u Zagrebu gdje je nakon est dana podvrgnut operaciji. Prema usuglaenom
miljenju dvojice lijenikih vjetaka, specijalista za sudsku medicinu, oteenik je zadobio
ranu nagnjeinu glave lijevo tjemeno s viestrukim prijelomom svoda lubanje i ulegnuem
kostiju, to je obina teka tjelesna ozljeda. Kako nije bilo ozljede modane ovojnice ni mozga, vjetaci su zakljuili da je postojala samo apstraktna mogunost opasnosti za ivot, to
znai da, po njihovu miljenu, izravne opasnosti za ivot ozlijeenog nije bilo. Glede neizlaska
okrivljenice na mjesto dogoaja vjetaci su izjavili da za to nije bilo potrebe i da je okrivljenica
postupila upravo onako kako je trebalo.
Prvostupanjski je sud utvrdio da okrivljenica nije pruila medicinsku pomo osobi kojoj je
takva pomo bila potrebna zbog izravne opasnosti za njezin ivot i da je stoga poinila kazneno
djelo nepruanja medicinske pomoi iz l. 243. KZ te joj je izrekao uvjetnu osudu (tri mjeseca
zatvora uvjetno na jednu godinu). Drugostupanjskom presudom odbijene su albe dravnog
odvjetnika i okrivljenice.

Iz obrazloenja
Prvostupanjski je sud pravilno utvrdio da je okrivljenica kao lijenica Doma
zdravlja u azmi bila telefonom obavijetena da se radi o ozbiljnoj ozljedi glave,
da oteenik krvari, i to dosta obilno, a naknadno je utvreno putem medicinskog
vjetaenja da se radilo o nagnjeini glave s viestrukim prijelomom svoda lubanje
s ulegnuem kostiju te je nad oteenikom obavljen operativni zahvat u Klinici za
neurokirurgiju KBC Zagreb. Prema tome, kad je okrivljenica djelatniku policije rekla
da nee izlaziti na intervenciju, i to zbog ranijih iskustava s oteenikom, a znajui za
njegovo stanje na temelju dobivenih podataka, odbila je pruanje neodgodive medicinske pomoi oteeniku kojem je takva pomo bila potrebna zbog izravne opasnosti
za ivot. Kazneno djelo nepruanja medicinske pomoi iz l. 243. KZ pravo je kazneno djelo neinjenja pa nije odluno je li nastupila posljedica.

1033

P. Novoselec: Sudska praksa

Hrvatski ljetopis za kazneno pravo i praksu (Zagreb), vol. 14, broj 2/2007, str. 1031-1036.

Napomena
Kazneno djelo nepruanja medicinske pomoi vrlo je rijetko u sudskoj praksi. Prema
slubenim podacima Dravnog zavoda za statistiku, u 2004. i 2005. godini nije zbog njega
osuena nijedna osoba, a ovdje prikazan predmet jedina je osuda u 2006. godini. Vjerojatno
je to razlog da pitanja u vezi s tim kaznenim djelom nisu u dovoljnoj mjeri raspravljena pa se
i sudovi u njegovu tumaenju ne snalaze najbolje, kako pokazuje i ova presuda, koja u svom
konanom ishodu nije prihvatljiva.
Stajalite drugostupanjskog suda, prema kojem je nepruanje medicinske pomoi pravo
kazneno djelo neinjenjem, zbog ega je neodluno je li nastupila posljedica, jest ispravno,
ali se ne odnosi na ovaj sluaj. Posljedica je samo obiljeje kvalificiranih oblika nepruanja
lijenike pomoi iz l. 249. st. 1. KZ (teko naruenje zdravlja ili znatno pogoranje postojee
bolesti) i l. 249. st. 2. KZ (smrt), a nijedna od tih posljedica nije okrivljenici stavljena na teret.
Okolnost da je rije o kaznenom djelu bez posljedice dola bi do izraaja i kad bi se okrivljenica
branila da njezin propust nije uzrok posljedice, to bi bilo neodluno jer nepostojanje posljedice
u biu kaznenog djela iskljuuje i raspravu o uzronosti, no i takva bi situacija dolazila u obzir
samo kad bi nepruanje pomoi dovelo do neke posljedice; okrivljenica se, meutim, brani
tako da nijee samu povredu dunosti na injenje, a ne kauzalitet izmeu nepruanja pomoi i
posljedice.
Da bi postojalo kazneno djelo nepruanja pomoi, mora, prema tekstu zakona, postojati izravna opasnost za ivot rtve. Ve sam pojam opasnosti spada meu najosporavanije i
najmanje rasvijetljene pojmove opeg dijela kaznenog prava (Roxin, Strafrecht, Allgemeiner
Teil, Band I, 4. Aufl, Mnchen, 2006, str. 729), a ovdje je tekoa jo i vea jer obiljeje djela
nije bilo kakva, nego samo izravna opasnost. U literaturi i judikaturi poznato je razlikovanje
izmeu konkretne opasnosti (stanje u kojem izostanak povreivanja ovisi samo o sretnom
stjecaju okolnosti) i apstraktne opasnosti (stanje koje tek moe izazvati konkretnu opasnost).
Pojam izravne opasnosti valja ograniiti na konkretnu opasnost, iako je upitno mogu li se i svi
oblici konkretne opasnosti smatrati izravnom opasnou. U svakom sluaju, izravnu opasnost
za ivot kao obiljeje nepruanja medicinske pomoi treba odrediti u skladu sa specifinostima
tog kaznenog djela, a to znai kriterije za njezinu ocjenu prepustiti sudskoj medicini, a odluku
u pojedinanom sluaju lijenicima vjetacima. Iako su u ovdje razmatranom sluaju vjetaci
utvrdili da je postojala samo apstraktna mogunost opasnosti za ivot (ime se implicira
i konkretna mogunost opasnosti za ivot, kao ne posve transparentan pojam), oni su na
kraju ipak expressis verbis iskljuili stanje izravne opasnosti za ivot ozlijeenog. Sudovi utke
prelaze preko takvog zakljuka i postojanje izravne opasnost izvode iz okolnosti da se radilo o
ozbiljnoj povredi glave, ali ozbiljnost povrede odvie je neodreen pojam da bi se iz njega
mogao izvesti zakljuak o izravnoj opasnosti za ivot. Prema tome, izravna opasnost za ivot
ozlijeenog nije dokazana, a time ni kazneno djelo nepruanja medicinske pomoi kojeg je to
obiljeje.
No nije dokazano ni da je proputena medicinska pomo bila neodgodiva, to je takoer
obiljeje kaznenog djela. Pojam odgodivosti treba uzeti u irem smislu. Dunost pruanja
lijenike pomoi ne znai da se ona mora uvijek pruiti odmah; bitno je da je pomo djelotvorna, a to moe biti i pomo pruena nakon proteka stanovitog vremena (usp. Cramer/Sternberg-Lieben, u: Schnke/Schrder, Strafgesetzbuch, Kommentar, 27. Aufl., Mnchen, 2006,
323c, rubni br. 24, str. 2636). Davanje uputa policijskom slubeniku da transportira ozlijeenog
najprije do Doma zdravlja u azmi bila je, prema tome, jo uvijek pravovremena pomo, a to
znai i da izlazak na mjesto dogoaja nije bio neodgodiv. Okrivljenica tamo ionako ne bi mogla
uiniti nito drugo od onoga to je i bez nje uinjeno, tj. osigurati transport ozlijeenog. To su
potvrdili i lijeniki vjetaci, po miljenju kojih je okrivljenica postupila upravo onako kako je
trebalo. Zauuje da sudovi njihovo miljenje o toj okolnosti nisu uope uzeli u razmatranje.

1034

P. Novoselec: Sudska praksa

Hrvatski ljetopis za kazneno pravo i praksu (Zagreb), vol. 14, broj 2/2007, str. 1031-1036.

Potekoe oko tumaenja pojma izravne opasnosti za ivot upuuju na upitnost tog
obiljeja koje se nalazi i u opisu kaznenog djela nepruanja pomoi iz l. 104. st. 1. KZ (ali
ne i kod srodnih kaznenih djela nepruanja pomoi na moru i unutarnjim vodama iz l. 182.
st. 1. KZ i nepruanja pomoi osobi koja je teko tjelesno ozlijeena u prometnoj nesrei iz
l. 273. st. 1. KZ!). Rije je o neodreenom obiljeju koje je teko razgraniiti od obine
opasnosti. Potekoe nastaju i na subjektivnom planu jer namjera poinitelja mora obuhvatiti i
svijest o tome da je rtva u izravnoj opasnosti za ivot, to nije lako dokazati. No ograniavanje
nepruanja pomoi samo osobi koja je u izravnoj ivotnoj opasnosti jest i neopravdano suzivanje kanjivosti. ime opravdati takvu restriktivnost u kanjavanju nepruanja pomoi? Ne
vidi se zato ne bi postojala dunost pruanja pomoi kad je poinitelj u bilo kakavoj ivotnoj
opasnosti. Izravnost opasnosti za ivot, u pravilu, ne zahtijevaju ni moderni zakonici (npr.
323c njemakog KZ, 95 austrijskog KZ, l. 223-6 st. 2. francuskog KZ itd.). vicarski KZ,
dodue, u l. 128. trai da pomo ne bude pruena osobi u neposrednoj (izravnoj) ivotnoj
opasnosti (in unmittelbarer Lebensgefahr), ali vicarska doktrina neposrednom smatra onu
opasnost za ivot koja zahtijeva neodgodivu pomo (usp. Rehberg, Schweizerisches Strafgesetzbuch, Zrich, 1995, str. 169); slino i francuska judikatura, koja za kanjivost nepruanja
pomoi trai neposredno predstojanje opasnosti (imminence du pril), pod ime se razumije
opasnost koja se moe otkloniti samo ako joj se suprotstavi smjesta (usp. Vron, Droit pnal
spcial, Paris, 2006, str. 113). Poe li se od takvog tumaenja izravnosti opasnosti za ivot, ona
je sa stajalita naeg zakona takoer suvina jer je neodgodivost pruanja pomoi ve sadrana
u opisu kao posebno obiljeje, neovisno o izravnosti opasnosti za ivot.

3. Stjecaj zlouporabe poloaja i ovlasti i krivotvorenja slubene isprave

Slubena osoba koja u slubenu ispravu unese neistinite podatke u cilju pribavljanja neimovinske koristi ini u idealnom stjecaju kaznena djela zlouporabe
poloaja i ovlasti iz l. 337. st. 1. KZ i krivotvorenja isprave iz l. 312. st. 1. KZ.
VSRH, I K-903/06 od 9. sijenja 2007.
(upanijski sud u Rijeci, K-102/02)
injenino stanje
Optuenica je kao voditeljica raunovodstvenog odjeljka u sudu samoj sebi izdala etiri
potvrde s neistinitim podacima o visini primanja, preutjevi da joj je plaa optereena obustavama prema prije odobrenim kreditima. Tim se potvrdama koristila kod raznih banaka i
tedionica radi dobivanja novih kredita.
Prvostupanjskom je presudom oglaena krivom zbog kaznenih djela zlouporabe poloaja i
ovlasti iz l. 337. st. 1. KZ i krivotvorenja slubene isprave iz l. 312. st. 1. KZ, pa je, zajedno
s jo jedinim kaznenim djelom pronevjere iz l. 345. st. 1. KZ, osuena na jedinstvenu kaznu
zatvora u trajanju 10 godina. Njezinu albu, podnesenim samo zbog odluke o kazni, VSRH je
odbio kao neosnovanu.

Iz obrazloenja
Prvostupanjski sud pravilno dri da je djelom pod 1. optuenica poinila u stjecaju
dva kaznena djela zlouporabe poloaja i ovlasti iz l. 337. st. 1. KZ te krivotvorenja
slubene isprave iz l. 312. st. 1. KZ.

1035

P. Novoselec: Sudska praksa

Hrvatski ljetopis za kazneno pravo i praksu (Zagreb), vol. 14, broj 2/2007, str. 1031-1036.

Napomena
Iako VSRH smatra da je stjecaj navedenih kaznenih djela samorazumljiv, pa ga posebno i
ne obrazlae, ispravno je bilo uzeti da je rije o prividnom idealnom stjecaju te da je optuenica
poinila samo kazneno djelo krivotvorenja slubene isprave.
Stjecaj zlouporabe poloaja i ovlasti i krivotvorenja slubene isprave opirno je komentirao
jo Zlatari (Krivini zakonik u praktinoj primjeni, I. svezak, Zagreb, 1956, str. 176 i dalje).
Analizirajui tadanju sudsku praksu, doao je do zakljuka da idealni stjecaj tih kaznenih djela nije mogu. Prema njegovu miljenju, krivotvorenje slubene isprave uvijek je zlouporaba
slubenog poloaja ili ovlasti, ali zbog odnosa specijaliteta dolazi u obzir samo osuda zbog
krivotvorenja slubene isprave. Drukije stoji stvar kad je rije o realnom stjecaju, koji je po
Zlatarievu miljenju mogu.
U osnovi je to stajalite prihvatljivo i danas. Istina je, krivotvorenje slubene isprave vie
nije kazneno djelo protiv slubene dunosti (prebaeno je u posebnu glavu pod naslovom: Kaznena djela protiv vjerodostojnosti isprava, to je problematian potez zakonodavca) pa odnos
specijalnosti (ispravnije: supsidijarnosti) nije vie tako oit, ali stoji i dalje Zlatarieva tvrdnja
da slubena osoba moe krivotvoriti slubenu ispravu samo ako zlouporabi slubeni poloaj.
Ipak to vrijedi samo ako slubena osoba ide za ostvarivanjem neimovinske koristi. Takva je
korist ne samo obiljeje zlouporabe poloaja i ovlasti iz l. 337. st. 1. KZ, nego se podrazumijeva i kod krivotvorenja slubene isprave jer nitko ne krivotvori slubenu ispravu a da ne ide
za nekom koristi. Zlouporabom poloaja i ovlasti iz l. 337. st. 1. KZ povreuje se isto pravno
dobro kao i krivotvorenjem javne isprave, a to je povjerenje u javne slube (povjerenje u isprave kod krivotvorenja slubene isprave tek je u drugom planu). Drugim rijeima, krivotvorenje
slubene isprave u punoj mjeri obuhvaa kriminalni sadraj zlouporabe poloaja i ovlasti iz l.
337. st. 1. KZ, pa ovo posljednje djelo, kao supsidijarno, otpada.
Drukije stoji stvar kad je rije o odnosu krivotvorenja slubene isprave i zlouporabe
poloaja i ovlasti koje se sastoji u pribavljanju imovinske koristi (l. 337. st. 3. i 4. KZ). Taj
oblik zlouporabe pogreno je svrstan meu kaznena djela protiv slubene dunosti, dok je zapravo imovinski i gospodarski delikt. Pravno dobro protiv kojeg je to kazneno djelo upereno
prvenstveno je imovina povjerena slubenoj osobi, a to je posebna kriminalna koliina koja nije
obuhvaena krivotvorenjem slubene isprave. Zato slubena osoba koja unosi neistinite podatke u slubenu ispravu, a onda uporabom takve isprave ostvaruje imovinsku korist, povreuje
dva pravna dobra (slubenu dunost i imovinu) pa je u tom pitanju pravi (u pravilu realni)
stjecaj krivotvorenja slubene isprave i zlouporabe poloaja i ovlasti. Stoga je ispravno pravno
shvaanje da je sudac koji je zadrao 3.600 kuna od 4.000 kuna, to ih je okrivljenik platio
na ime trokova kaznenog postupka koji su zapravo prema presudi iznosili 400 kuna, a onda,
poto je otkriven, prisvojeni iznos uplatio kako bi stvorio privid da je okrivljenik uplatio svih
4.000 kuna i u tu svrhu na uplatnici koju je izdala slubenica suda na iznos od 400 kuna dodao
jednu nulu (unoenje neistinitih podataka u slubenu ispravu) poinio u stjecaju kaznena djela
zlouporabe poloaja i ovlasti iz l. 337. st. 3. KZ i krivotvorenja slubene isprave iz l. 312. st.
1. KZ (upanijski sud u Karlovcu, K-327/03).

1036