Demetra

Filosofska biblioteka
Dimitrija Savia

Platon

Aster

u suradnji s
Damirom Barbariem

O B R A N A SOKRATOVA

Preveo

Luka Bori
Priredio

Dimitrije Savi

Demetra
Filosofska biblioteka
Dimitrija Savia
Zagreb 2000

Izvornik
PLATONE
APOLOGIA Dl SOCRATE

Introduzione, traduzione, note, apparati

e iconografia socratica di
Giovanni Reale
Appendice bibliografica di
Claudio Marcellino
Prima edizione ottobre 1993
Seconda edizione aprile 1994
Terza edizione maro 1996
Tutti i diritti riservati
1993 Rusconi Libri s.r.L, viale Sarca 235,20126 Milano
ISBN 953-6093-67-7

Korektor
Marija-Maja Savi

Grafika

pnprema

Editor:
DEMETRA d.o.o., Zeleni trg 2/XVII, 10000 Zagreb
Tel (+385-1) 65-222 -96 i tel/fax.
61-993-47
E-mail: dimitrije.savic @zg. tel hr
Sva prava pridrana

Sadraj
Giovanni R e a l e
I. Uvod: Struktura, najvaniji pojmovi i svrha "Obrane Sokratove"
1. Hermeneutika premisa: "Obrana" se mora itati i razumjeti kao
najugledniji, najvjerodostojniji i najrazumljiviji dokument iz
kojega se moe iitati misao i znaenje Sokrata kao filozofa

15

2. Suenje Sokratu i glavne toke optunice na kojoj se suenje

zasnivalo

18

3. Stvarni razlozi Sokratovog povlaenja sudom, njegovi tuitelji i

neka svojstva sudskog postupka

21

4. Kriteriji i dramaturka struktura kojima se Platon posluio

Platonova glava
(Rimska kopija Silene-biste. Privatni posjed.)

u "Obrani Sokratovoj"

24

5. Struktura prvog govora

26

6. Prvi Sokratovi tuitelji

27

7. Druga skupina tuitelja

30

8. Sokratove filozofske poruke i njegovi osnovni pojmovi;

ovjek je dua i glavni je cilj ljudskog ivota briga oko due

31

9. Zakljuci prvog govora

34

10. Drugi govor i strukturalni preokret razina: Sokrat izlae svoju

poruku i s tim povezano svoje djelovanje; kae da je to vrijedno
ne kazne nego nagrade

35

11. Trei govor i konaan preokret razina.: Sokrat se izdie iz svoje

pozicije tuenika i preuzima ulogu suca nad svojim sucima

37

12. Sokratova smrt

39

Sadraj

<<>

13. Reakcija Atenjana na Sokratovu smrt

40

14. Zakljuak

41

II. Platonov ivotopis

45

OBRANA

Sadraj

III Obrana protiv drugih tuitelja (24 - 27 D)

Meletova optunica
Nesuvislost Meletove optunice da Sokrat kvari mlade
Neodrivost optube da je Sokrat bezboac
Proturjeja Meletove optunice

77
77
83
85

IV. Zadaa i poruka Sokratova (27 D - 30 C)

SOKRATOVA

Sokratovo poslanje u slubi boga: ivot u filozofiji

Glavna Sokratova poruka: neprestano tragati za mudrou

87
91

Prvi dio
Moralno znaenje Sokratovog poslanstva (30 C - 34 B)

VELIKI SOKRATOV GOVOR

/. Prolog (17 A - 19 A)
Uvodne Sokratove napomene
Kriteriji koje e Sokrat slijediti u svojoj obrani

57
59

II. Obrana protiv prvih tuitelja i Sokratova filozofska pozicija

(19 A - 24 B)
Optuba da se Sokrat bavi prouavanjem podzemnih i nebeskih
stvari
Optuba daje Sokrat sofist
Sokratova ljudska mudrost
Odgovor delfijskog prorotva Sokratovoj mudrosti i Sokratov
pokuaj da shvati proroanstvo
Sokrat se obraa politiarima
Sokrat se obraa pjesnicima
Sokrat se obraa obrtnicima
Znaenje proroanstva: Sokrat je najmudriji jer zna da nema
mudrog ovjeka
Uzroci klevete protiv Sokrata

104 8

Bog je poslao Sokrata gradu na dar: da ga podbode

Unutranji glas odgovara Sokrata od bavljenja politikom
Sokratov odnos prema onima s kojima se druio

95
97
101

VI Zakljune rijei obrane (34 - 35 D)

Sokrat ne trai milost ve pravednost

105

Drugi dio
63
63
65
67
67
69
71
71
73

SOKRATOV GOVOR POSLIJE PRVOG GLASOVANJA

VII Sokratovo miljenje presudi (35 - 38 B)
Sokrat misli da nije zavrijedio kaznu ve nagradu: hraniti se
na dravni troak u pritaneju
Sokrat ne predlae neku alternativnu kaznu, jer se osjea
nevinim
Sokrat ne eli odustati od svog poziva, jer ivot bez istraivanja
nije dostojan ivljenja
Sokrat predlae kaznu od trideset mina, na nagovor svojih
prijatelja

113
115
117
117

< )

Sadraj

Trei dio
SOKRATOV GOVOR POSLIJE DRUGOG GLASOVANJA
VIII. Sokratove oprotajne poruke - onima koji su ga osudili i
onima koji su ga htjeli osloboditi (38 C - 42 A)
Izbjei smrti lake je nego izbjei zloi
Sokratovo proroanstvo onima koji su ga osudili
Poruka onima koji su Sokrata htjeli osloboditi
Smrt je u svakom sluaju dobitak
Sokratova zakljuna poruka

123
125
125
127
131

BILJEKE I BIBLIOGRAFIJA
I. Biljeke uz tekst

139

II. Bibliografija za "Obranu Sokratovu"

10

165

Prevoditeljeva rije
Ovaj prijevod nastao je na poticaj profesora Giovannija
Realea. On je u zimskom semestru 1998. godine, nakon niza
predavanja posveenog "Obrani Sokratovoj", ne samo pobudio
u meni veliko zanimanje za to remek-djelo, ve je velikoduno
ustupio ureeni grki tekst i svoj uvod za prijevod.
Moja zahvalnost profesoru dr. Realeu nadilazi ovaj rad:
njegov entuzijazam prema Platonovim dijalozima uveo me je u
ari filozofije tijekom etverogodinjeg studija na Meunarodnoj filozofskoj akademiji u Kneevini Liechtenstein.
Zahvalnost dugujem i profesoru dr. Damiru Barbariu: njegovi savjeti i komentari pomogli su pri nastanku ovog prijevoda.
Posebnu zahvalnost dugujem docentu dr. Dimitriju Saviu,
koji je u svojstvu redaktora dotjerao prijevod i dopunio biljeke
te priredio cijeli materijal za objavljivanje.
Ovaj prevoditeljski prvijenac posveujem svojim roditeljima, koji su me stalno i na svaki nain podravali.
Luka Bori

Sokrat. Louvre.

13

Talijanskom izdavau "Rusconi Libri" te osobito profesoru

dr. Giovanniju Realeu s Katolikog sveuilita u Milanu zahvaljujemo na velikodunom ustupanju prava.
D.S.

G. Reale: Uvod
Struktura, najvaniji pojmovi
i svrha Obrane Sokratove'

1. Hermeneutika premisa: "Obrana" se mora itati i razumjeti

kao najugledniji, najvjerodostojniji i najrazumljiviji dokument
iz kojega se moe iitati misao i znaenje Sokrata kao filozofa

PLATON-INSTITUT
INTERNATIONALE AKADEMIE
FLTR PHILOSOPHIE
IM FLJRSTENTUM LIECHTENSTEIN

104

Dva najitanija Platonova djela su Fedon i Obrana Sokratova. U

ovim djelima protagonist je junaki i izvanredni lik: Sokrat. No, njegov se prikaz bitno razlikuje od jednog do drugog djela, to ima dalekosene posljedice koje treba poblie razmotriti.
Najvanija se razlika sastoji u sljedeem:
U Fedonu je Sokrat prvenstveno prikazan kao dramatis persona,
i, mogli bismo rei, kao simbolina krabulja filozofa par excellence.
Platon, iako se slui tonim povijesnim podacima (pogotovo pri kraju
dijaloga), stavlja Sokratu u usta nauk koji zapravo nije sokratovski,
ve vlastito Platonovo otkrie. Na primjer: stavlja u usta Sokratu veleban i sustavan prikaz teorije ideja, na tom temelju podie pojam due
i dokazuje njenu besmrtnost. Drugim rijeima, u Fedonu Sokrat je tek
krabulja koju Platon rabi da bi iznio kljune pojmove vlastitog nauka.
Ti pojmovi, iako su nastali razvojem nekih uiteljevih elemenata, ipak
ga daleko nadilaze i probijaju se sve do krajnjih granica metafizikoga.

15

Giovanni Reale

Uvod

Nasuprot tome, u Obrani Sokratovoj Platon ne uvodi, osim tu i tamo, specifine dijelove koji bi potjecali iz vlastitog nauka. Stoga je Sokrat u Obrani stvarni Sokrat, a ne tek dramaturka krabulja. Odbacuje
sve one dodatne elemente, odnosno itav lanac spojeva i posljedica,
koje inae povlai kad govori kroz ve spomenutu krabulju; na taj nam
nain prikazuje stvarnu Sokratovu osobu, prenosi nam njegovu posljednju poruku u onom obliku u kojem ju je Platon vidio i razumio.
Kao dokaz onome to sad izlaemo moemo istaknuti neka vrlo
fina upozorenja koja potjeu od samog Platona, a koja se preesto zanemaruju ili nedovoljno razumiju.
U svojim djelima Platon navodi vlastito ime samo triput, i to upravo u djelima kojima se sad bavimo: jedanput u Fedonu, a dvaput u
Obrani.
U Fedonu veli da nije bio prisutan dok je Sokrat umirao i pie (59
B): "Platon je, vjerujem, bio tad bolestan." Nasuprot tome, u Obrani
nas obavjeuje svojem prisustvu na jasan nain (34 A i 38 B). U
drugom od ovih dvaju mjesta Platon se stavlja upravo u prvi red onih
koji su bili spremni platiti otkupninu kojom bi Sokrat isplatio kaznu.
Proitajmo odjeljak: "ovdje su Platon, Kriton, Kritobul i Apolodor
koji me nagovaraju da si predloim kaznu od trideset mina, a oni bi
sami jamili taj iznos. Neka budem, dakle, kanjen tom koliinom
[novaca], a oni e vam biti pouzdani jamci za taj iznos."
Znaenje ovih poruka je jasno: u Fedonu Platon eli ukazati, s
pomou vrlo fino razraene dramatske igre, da ono to namjerava izrei nije povijesno pripovijedanje, dok se u Obrani postavlja u objektivnu dimenziju, odnosno, mogli bismo rei modernom terminologijom, pripovijeda povijesnu istinu.
Pritom moramo imati na umu sljedeu stvar: Obrana Sokratova je
jedino Platonovo djelo u kojemu se spominje Sokratovo ime u nas-

lovu, dok u svim ostalim dijalozima, u kojima je Sokrat isto tako protagonist, nosilac naslova je uvijek deuteragonist. Tomu je razlogom to
to je u ostalim dijalozima Sokrat veinom (a u ponekim sluajevima
u potpunosti) prikazan kao simbolina krabulja filozofa, dok se u
Obrani ne pojavljuje kao krabulja ve kao stvarna osoba; zato se njegovo ime pojavljuje u naslovu.
Naravno, tome bi se moglo prigovoriti da se razliiti izvori, koji
nas obavjetavaju Sokratu, meusobno vrlo razlikuju. Najznaajniji izvor poznavanja Sokrata, osim Platona, jest Ksenofont, koji nam
nudi puno bljeu sliku Sokratu i stoga njegovi spisi imaju sasvim
drukiju vanost.
Moe li se dakle rei da je Platon u Obrani nakitio, ili ak falsificirao, stvarnu Sokratovu sliku?
Prema naem shvaanju odgovor na ovo pitanje je sasvim jednostavan. Pretpostavimo da je Platon uveao Sokratovu sliku; inei to,
on nije izmijenio samu pojavu, ve naprotiv, mogli bismo rei, poput
zrcala koje poveava, pojasnio je odreene crte tako da bismo ih
razumjeli bolje i, u nekim sluajevima, gotovo savreno.
Ostali pak izvori, osobito Ksenofont, su poput zrcala koje umanjuje. Ovo je dobar primjer u kojemu se pokazuje istinitost izreke
quidquid recipitur, ad modum recipientis recipitur ("ono to se shvaa
ovisi onome tko shvaa"). U stvari, iznimna veliina Sokratove
osobe povlaila je za sobom kao posljedicu to, da je se moglo razumjeti samo na nekoliko razliitih naina, odnosno ve prema sposobnostima onoga koji ju je promatrao.
U svakom sluaju, postoji jedan probni ogled kojim se moe
utvrditi povijesna istinitost Obrane Sokratove.
Da je Platon neto krivotvorio u svom spisu - budui da se radilo dravnoj parnici, koja je dovela do Sokratove presude na smrt -

16

17

Giovanni Reale

ogrijeio bi se samu atensku dravu, a to bi nedvojbeno pokrenulo

slijed lako zamislivih posljedica. Zapravo, veoma veliki broj sudaca
pri suenju ini gotovo nemoguim ikakvo krivotvorenje ili znaajnije promjene dogaaja koji su se zbili, ili govora koji su izreeni, a osobito kad se radilo ueniku koji je bio na takvome glasu i tolikog kalibra kakav je to bio Platon.

2. Suenje Sokratu i glavne toke optunice na kojoj se suenje

zasnivalo
Dogaaj, kojem nas izvjeuje Obrana, jest sudski postupak
podignut protiv Sokrata godine 399. prije Kr., a sama radnja, koja se
opisuje u spisu, jest upravo velika obrana koju je filozof izrekao tijekom suenja.
S kojim je motivom protiv Sokrata pokrenut postupak takvog
opsega, koji je u sebi sadravao smrtnu kaznu? Koje su, sasvim precizno, bile stavke opunice to su ga teretile?
Platon nas sam tome izvjeuje (24 B - C ) : "[Optunica] kae da
je Sokrat kriv to kvari mlade, da ne tuje bogove koje tuje drava,
ve da tuje neke nove boanske pojave". Ksenofont nam potvruje tu
optunicu gotovo istim rijeima (Memorabilia 11): "Sokrat je kriv to
ne vjeruje u bogove u koje vjeruje Grad, ve uvodi nova boanstva; isto
je tako kriv jer kvari mladie." U jednom od iduih odjeljaka proitat
emo dokument koji sadri formalnu optubu; taj nam se tekst sauvao i on sasvim odgovara onome to su napisali Platon i Ksenofont.
Ova optuba nije bila osobnog karaktera, ve, prema zakonima
koji su bili tad na snazi u Ateni, dravna optuba. Valja imati na umu

104 18

>

Uvod

<

da pitanja u svezi s bogovima i vjerskim ritualima bijahu u nadlenosti

Grada, koji je u nekim od tih pitanja imao skoro neogranienu vlast.
Ogrijeiti se dravne bogove smatralo se jednakim kao da se ogrijeilo samu dravu. Optuiti onoga koji bi takvo djelo poinio,
pobrinuti se oko administrativne strane i same provedbe sudskog
postupka bilo je u nadlenosti drave. Tim vie ako su vjerske ideje,
kao to je to bilo u postupku protiv Sokrata, smatrane izvorom kvarenja mladei i stoga opasne za graane.
Bogovi u koje Sokrat nije vjerovao bijahu bogovi mitoloke tradicije. A on je odbacivao te bogove iz dva razloga.
U prvom redu, smatrao je besmislenim i nespojivim s pojmom
boanskog ono to se bogovima pridijevalo. Mitologija pria trzavicama i svaama meu bogovima, sukobima i bitkama izmeu oeva
i sinova, preljubu, krivokletstvu i slinim takvim stvarima, kojima
su se bogovi kaljali upravo poput ljudi, ako ne jo i gore. Sveeniku
Eutifronu, u istoimenom dijalogu, Sokrat kae sljedee (6 B - C ) :
"Vjeruje li doista da bogovi meusobno ratuju, gaje strana neprijateljstva i vode bitke i puno slinih stvari, kako to ve priaju pjesnici
i kako su to mnogi dobri slikari naslikali nama na svetim hramovima,
a kojima je ak oslikana sveta tkanina koju nose na Akropoli za vrijeme velikih Panatenejskih sveanosti? Zar emo sve to proglasiti
istinom, Eutifrone?" Narav boanska, smatra Sokrat, mora se razumjeti na sasvim drukiji nain, u strukturnom i neosporivom odnosu s
pravednou i dobrom.
S druge pak strane, Sokrat je odbacivao tradicionalnu teologiju i
zbog etikih posljedica koje je ona povlaila za sobom. Zapravo, na
temeljima ovakve teologije nije se mogao ozbiljiti moralno ureen i
posveen nain ivota. Doista, sve su se ljudske pogreke mogle opravdati pozivanjem na ponaanje samih bogova; svaki se poinjeni

Giovanni Reale

ljudski grijeh mogao obraniti spominjanjem kako se u slinim okolnostima ovaj ili onaj bog ponaao upravo na isti nain (usp. Drava II,
377 - 378 C).
Sokrat je, dakle, smatrao d a j e boanska narav sasvim drukija od
onog to je prikazivala tradicionalna mitska teologija. Kako smo ve
prije naglasili, boanska se narav mora podudarati s naravi istog dobra.
No, povrh toga, u optunici su teretili Sokrata da uvodi i nova boanstva. emu se radi u ovom tereenju?
Ne odnosi se to na filozofski pojam koji bi stajao u pozadini njegove kritike tradicionalnih bogova, ve se radi stanovitom "boanskom znaku", "boanskom glasu", daimonionu, za kojeg je on obiavao tvrditi da ga uje unutar sebe jo od mladosti.
Osim u Obrani Sokratovo] (usp. 27 C, 31 C - D , 40 A - B , 41 D)
Platon spominje Sokratov daimonion takoer i u drugim dijalozima,
kao na primjer u Eutidemu (272 E), u Dravi (496 C), u Fedru (242
B - C ) i u Teetetu (151 A). Ali to je tono daimonion?
Precizne i jednoznane Platonove rijei, kojim ga opisuje, ne bi
nas smjele ostaviti u sumnji. Daimonion je prvenstveno unutranji
znak, neki intiman glas. Zatim taj ga glas ne tjera da neto uini, ve
ga zadrava od inidbe odreenih stvari; on, dakle, ne potie ve se
suprotstavlja. Ksenofont u Prisjeanjima na Sokrata (Memorabilia 1,1,
4; IV, 8,1), nasuprot Platonu, tvrdi da je boanski znak s vremena na
vrijeme nagonio Sokrata takoer na pozitivno djelovanje; ali tu se
gotovo sigurno radi proirivanju pojma i injenica, koje Ksenofont
nije obradio na prilian nain. Na posljetku, radi se glasu kojeg Sokrat osjea u svojoj intimnoj unutranjosti, ali koji, kako je Sokrat
mislio, ne proizlazi samo iz njegove svijesti, ve upravo od boga,
odakle i naziv daimonion (boanski dogaaj, fenomen, injenica).
104 20

Naravno, mnogi su uenjaci u svojim istraivanjima smatrali da bi

trebalo otii puno dalje od ovoga to smo ovdje napisali, eda bi doli
do zadovoljavajueg objanjenja. Pritom su slijedili dva suprotna puta: jedni su se personificiranjem probijali do poistovjeivanja tog boanskog "znaka" ili "fenomena" s nekim demonom; drugi su pak tjerali na suprotnu stranu, poistovjeujui daimonion jednostavno s moralnim glasom savjesti, odnosno s glasom podsvjesnoga.
Ono to iz teksta jasno proizlazi jest to da je istina negdje u sredini: daimonion je, kako smo ve spomenuli, unutranji glas savjesti,
ali predstavlja upravo onaj dio savjesti koji ulazi u odnos s boanskim.
Nije se, dakle, radilo ni kakvom novom boanstvu, kako je glasila optunica, ve posebnom odnosu kojeg je Sokrat imao s onim boanskim u toj mjeri da je osjeao kako taj glas proizlazi iz neega to
je nadilazilo samu njegovu savjest. Ukratko, ovakav sokratovski daimonion izraava toku susreta ovjeka s onim boanskim i to u jednoj
religioznoj dimenziji koja sasvim izlazi iz helenskih okvira.
Budui da je Sokrat prenosio takve poruke svojim uenicima i
pritom nije puno mario za vjerske dogme Atene, optuili su ga da
kvari mlade i one koji se s njim drue.

3. Stvarni razlozi Sokratovog povlaenja sudom, njegovi tuitelji

i neka svojstva sudskog postupka
No, da li je doista ovaj vjerski motiv bio taj koji je potakao Sokratove tuitelje da podignu tubu protiv njega?
Odgovor se namee sam od sebe. U stvari, motivi su bili politiki,
a vjerska pitanja bila su samo krabulja iza koje su skriveni pravi motivi. Radilo se doista uroti protiv filozofa.

Giovanni Reale

<>>

Uvod

Taj se tip sudskog procesa pokretao i izvravao u Ateni nakon to

je neki odgovorni potpisnik optunice formalno izloio optubu. U
Sokratovom sluaju za optubu je bio odgovoran Melet.
Diogen Laertije (II, 40) nam donosi cjelovit tekst optunice, kako
ga navodi Favorin u djelu Metroon, a koji se uvao u atenskom dravr
nom arhivu: "Melet, Meletov sin iz opine Pit, podie ovu optubu
protiv Sokrata, Sofroniskovog sina iz opine Alopeke, i zaklinje se:
Sokrat je kriv to ne priznaje bogove koje priznaje drava i uvodi nova
boanstva. Nadalje je kriv to kvari mladie. Zahtijevam smrtnu kaznu." Kako se vidi, ovaj je tekst gotovo istovjetan s tekstom Platonovim
i Ksenofontovim, koje smo spominjali u prethodnom poglavlju.
Melet je bio predstavnik pjesnika (Obrana 23 E). No on je pjesnik bez uspjeha, koji je promicao pravni postupak protiv Sokrata,
postajui tako igraka politiara, poput pjeaka na njihovoj ploi.
Ovim poduhvatom elio je pribaviti sebi javno priznanje i uspjeh te
postati poznat - sve ono to mu kao pjesniku nije uspjelo. U Eutifronu (2 C - 3 A) Sokrat, komentirajui optubu koju je Melet protiv njegao podigao, opisuje ga na sljedei nain, doista s najotrijom
ironijom: "Kakvu optubu? Onakvu koja e mu donijeti mnogo asti,
ini mi se, jer je velika stvar da se netko tako mlad tako dobro razumije u tako zamrene stvari. On, tako naime tvrdi, razumije na koji se
nain kvari mlade i tko su ti koji je kvare. Mora da je Melet pravi
mudrac! Uvidjevi moje neznanje i to da mu kvarim vrnjake, otiao
je pred Grad i optuio me kao pred majkom. Od svih politiara ini
mi se da je jedino on pravilno zapoeo stvar. Dobro je prvo pobrinuti se da mladi postanu to je mogue boljima, isto kao to se dobar seljak prvo brine za mlado bilje, a potom za sve ostalo. Stoga e, mislim,
Melet prvo srezati nas budui da upropatavamo mladicu mladih ljudi, kako on to kae. Poto to obavi, vjerojatno e se pozabaviti i starijima tako da e, na kraju, za na Grad postati dobroiniteljem naj-

veih i najznaajnijih dobara, kao to se ve moe oekivati od nekoga tko je tako zapoeo svoju karijeru."
Nije vjerojatno da je ovaj "prilino mlad i nepoznat ovjek"
(Eutifron 2 B) mogao biti ista osoba kojoj Aristofan pripovijeda u
abama (1303), budui da Aristofan spominje samo prilino poznate
ljude. Radilo se nekom mladom avanturistu, propalici koji igra na
neizvjesnu kartu.
No, onaj koji je stvarno povlaio konce u tom postupku, bio je politiar Anit: on je osmislio postupak i nagovorio Meleta da podigne
optubu. Stanovitu, ne ba beznaajnu, ulogu imao je takoer i govornik-politiar Likon, koji je preuzeo obvezu da uredi i vodi postupke.
Zapravo, ljudi, koji su se najvie bojali i prezirali Sokrata, bili su
politiari i to zbog njegovih britkih kritika koje su iznosile na vidjelo
njihovo napuhano i tek prividno poznavanje stvari, sa svim loim
posljedicama koje ono povlai. Kasnije emo se vratiti na to.
Evo to nam pie Diogen Laertije tom sluaju (II, 38): "mnogi
su mu doista zavidjeli. A osobito stoga to je obiavao izvrgavati ruglu
one koji su imali visoko miljenje sebi, kao, na primjer, Anit (...) On
nije mogao podnijeti to ga Sokrat ismijava pa je prvo nahukao protiv njega Aristofana i njegove prijatelje, a potom i Meleta da podigne
optunicu protiv njega zbog bezbonosti i zbog kvarenja mladei. Tubu je podnio Melet (...) a sve potrebno pripremio je demagog Likon."
Ovakav postupak, kakav je pokrenut protiv Sokrata i u kojem se
traila smrtna kazna, trebao se nuno obaviti, prema atenskim zakonima, tijekom jednoga dana. Kako smo ve spomenuli, sudaca je bilo
pet stotina i, osim njih, vrlo vjerojatno su bile nazone mnoge druge
osobe na sudilitu, koje su predstavljale atensko graansko tijelo.
Ovim su se redom odvijali dogaaji toga dana. Poslije tuiteljevog
govora rije je dobio optuenik, koji se trebao braniti. Nakon toga
dolo je do prvog glasovanja, u kojem su se suci morali odluiti za kriv-

22

23

Giovanni Reale

nju ili za oslobaanje. U sluaju da suci prihvate tuiteljev prijedlog, a

traila se smrtna kazna, atenski je zakon nudio optuenome da predloi alternativnu kaznu. Optuenik, sad ve osuenik, morao je stoga
odrati drugi govor u kojem bi uvjerio suce da ublae kaznu i umanje
je prema onoj koju je sam za sebe predloio. Potom su suci morali
drugi put glasovati da bi se odluili hoe li prihvatiti alternativnu
osuenikovu kaznu ili je pak odbiti. Ishod drugog glasovanja bio je
konaan i nije podlijegao daljnjoj raspravi.
U Sokratovom je postupku prvo glasovanje zavrilo ovakvim
omjerom: njih 280 su glasovali da je kriv, dok su 220 glasovali da je
nevin. Prema atenskom zakonu, da ih je samo 250 glasovalo da je
nevin (dakle, samo 30 vie), bio bi osloboen.
No ishod je drugog glasovanja bio poraavajui. Sokrat je, kao to
emo vidjeti, umjesto da predloi alternativnu kaznu - kako su se
mnogi nadali da e se zbiti - tvrdio da zavrijeuje nagradu umjesto
kazne. Zbilo se da su potom 360 sudaca glasovali protiv njegovog prijedloga, dok su svega 140 bili za to.
U tom trenutku optuenik vie nije imao pravo govoriti. No
Sokrat je, iskoristivi injenicu da su slubenici bili zauzeti obavljanjem sudskih procedura, pa je stoga ostalo neto vremena do trenutka kad ga se trebalo odvesti u zatvor (usp. Obrana 39 E), odrao oprotajni govor.

4. Kriteriji i dramaturka struktura kojima se Platon posluio u

(
Obrani Sokratovoj"
Pri pisanju Obrane Sokratove Platon se mogao posluiti itavim
nizom osobito zanimljivih i uinkovitih pripovjedakih sredstava: od
navoenja obrazloenja u govorima tuitelja, do opisa dvaju glasova-

104 24

<|fe>

Uvod

<<>

nja i razliitih reakcija prisutnih gledatelja te, osobito, sudaca, i opisa

Sokratovog ponaanja za vrijeme stanki, tijekom glasovanja itd. Mogao se okoristiti barem nekolicinom "intermezza", meuigara, koje je
u svojim drugim dijalozima iskoristio upravo majstorski. No, umjesto
svega toga, on je liio tekst svih opisa i pojedinosti i usredotoio se na
"dogaanje" u samim Sokratovim govorima i na njihov sukus i sadraj.
ak dapae: tako je usko povezao sva tri govora da bi se neki itatelj, koji nije upuen u nain kako se postupak protiv Sokrata odvijao, mogao lako zbuniti mislei da se zapravo radi jednom jedinom
govoru.
Meutim, izmeu jednog i drugog govora moralo je proi dosta
vremena; imajmo na umu da je 500 sudaca trebalo glasovati i njihovi
su se glasovi trebali prebrojiti. Platon ubrzava to vrijeme i s velikom
umjetnikom vjetinom i uinkovito spaja jedan Sokratov govor s
drugime, razdjeljujui ih samo monim dramaturkim udarcem sadranim u jednostavnom prizivanju na ishod glasovanja.
Prvi govor zavrava ovim rijeima (35 D): "(...) preputam vama
i bogu da prosudite kako bi bilo najbolje za mene i za vas." I odmah
potom, umjesto da se opisuje prvo glasovanje, tekst se nastavlja: "Ima
puno razloga, Atenjani, zato nisam ozlojeen nad ovim to se zbilo
- da ste me glasovanjem osudili (...)" Na isti nain zavrava i drugi
govor (38 B): "Neka budem, dakle, kanjen tom koliinom [novaca],
a oni e vam biti pouzdani jamci za taj iznos." A trei govor zapoinje
iznenada, poput drugog, bez spomena na drugo glasovanje: "Ne elei ekati kratko vrijeme, Atenjani, [koliko mi je jo ostalo vremena
do kraja ivota], stei ete lo glas i prijekor onih koji ele ocrniti na
grad jer ste pogubili Sokrata, ovjeka mudra ."
Platon izluuje, na izvrstan nain, sva sporedna dogaanja i sve
pojedinosti da bi mogao bolje i temeljitije promotriti osnovne ideje.

Giovanni Reale

Ovdje valja spomenuti odjeljak iz von Humboldtovog dnevnika,

kojim se s pravom mogu objasniti ivoti velikih ljudi, a pogotovo je
primjenjiv na Sokrata (Tagebucher II 452): "U ovjeku postoji, kao i
u svakom drugom ivom biu, stanoviti dio koji pripada samo njemu
i njegovom sluajnom postojanju, koji umire zajedno s njime budui
da ostaje doista nepoznat ostalima. Nasuprot tome, postoji u njemu i
drugi dio s pomou kojega se ovjek povezuje s nekom idejom, koja
se u njemu izraava osobitom jasnoom, i koju taj ovjek simbolizira.
ak bi se moglo razlikovati ljude prema injenici da su obini ljudi
samo simboli misli svoga roda (...), dok veliki i izvanredni ljudi simboliziraju neku ideju, do koje se moe doi samo zato jer je oni predstavljaju svojim ivotom."
Upravo je to Platon izrazio u Obrani Sokratovoj: naglasio je ideju, koju je simbolizirao Sokrat, i koja se moe dohvatiti u onolikoj
mjeri u kojoj ju je Sokrat simbolizirao svojim ivotom.
U tim trima govorima, meusobno usko povezanim, proitat emo upravo izlaganje te ideje sa svim svojim posljedicama i uincima.

stvorili njemu lou sliku, koja se na ovaj ili onaj nain rasprostranila.
Na drugom mjestu dolaze pravi Sokratovi tuitelji, koji su ga doveli na sud, a osobito Melet. Sokrat pobija njihove optube.
Nakon toga Sokrat prikazuje jezgru svoje filozofske misli i objanjava smisao svog poziva.
Na to se izravno nadovezuje etvrti dio, kojemu je cilj prikazati
drutvene i obrazovne posljedice svoje misli i poziva.
Na kraju ovog svog govora Sokrat ne trai od sudaca milost ve
pravinost.
itatelju, koji ne slijedi paljivo ovu zamrenu artikulaciju govora, mogla bi promai Sokratova poruka u svoj njenoj vanosti. To je
ujedno i razlog zato smo umetnuli u tekst podnaslove i ostale tipografske olakice, kako bismo naglasili na najbolji nain strukturu i
dramaturki ritam*.
Istraimo svaki od ovih kljunih pojmova na sintetiki nain.

6. Prvi Sokratovi tuitelji

5. Struktura prvog govora
Sokratov prvi govor, koji zapravo sadri njegovu pravu obranu,
dulji je, sadrajniji i zamreniji, dok druga dva objanjavaju neke posljedice koje proizlaze iz prvog.
Taj se govor temelji na etiri kljuna pojma: prije svega, nakon
kratkog uvoda namijenjenog objanjenju metode kojom e se sluiti
u obrani, Sokrat proziva svoje prve tuitelje - ne one koji su pokrenuli postupak protiv njega, ve one koji su priredili teren iz kojega je
poslije nastala formalna optuba. Ovi su ga prvi tuitelji ozloglasili,
104

Prvi Sokratovi tuitelji su oni koji su poistovjetili Sokratovu misao s miljenjima filozofa prirode i sofista.
Vjerovali su, pobrkavi njegovo razmiljanje s razmiljanjem nekih filozofa prirode, da prouava stvari na nebu i ispod zemlje, svojim
mudrovanjem stvara zbrku meu zdravorazumskim ljudskim pogledima, da, na primjer, porie boanstvenost Suncu i Mjesecu, tvrdei
da su oni samo od kamenja i zemlje spravljeni. A osobito su vjerovali,
* U "Demetrinom" izdanju naslovi su stavljeni na poetak svakog od tri dijela
"Obrane", a podnoslovi se nalaze na desnoj margini prijevoda (D.S.)

27

Giovanni Reale

pobrkavi ga sa sofistima, da poduava kako snagom govora prikazivati stvari jakima i bitnim, koje su same po sebi slabe i beznaajne, i
obrnuto. Bio je to upravo Aristofan, koji je u svojoj komediji Oblaci
vie od svih drugih pridonio tome da se uvrste ovakva uvjerenja kod
ljudi, koji su Sokrata pobrkali s prije navedenim filozofima.
No, u stvari, Sokrat je sve samo ne mudrac u istom znaenju te rijei kako su je za sebe svojatali filozofi prirode i sofisti. On za sebe izrijekom priznaje da posjeduje "ljudsku mudrost", odnosno, mudrost
koja je posve svjesna svoje krhkosti isto kao i nestalnosti samih stvari
na koje se odnosi.
Ali kako to da je Sokrat stekao tako rasprostranjenu reputaciju
da je mudrac?
Ta se glasina proirila nakon odgovora delfijskog proroita. Sokratov prijatelj Herefont pitao je jednog dana proroicu Pitiju u
Delfima tko je najmudriji u cijelog Grkoj. I proroica ja na to dala
sljedei odgovor, koji je za Grke bio simbolian: "Sokrat je najmudriji
od svih ljudi."
Ali to je delfijski bog htio rei tom tvrdnjom, jer Sokrat je smatrao da zna samo jednu jedinu stvar, a to je da nita ne Kako bi,
dakle, objasnio proroki odgovor, Sokrat je poeo paljivo prouavati
sve one koji su se, prema opem sudu, smatrali mudrima: politiare,
pjesnike i obrtnike-umjetnike.
Ali politiari, stavljeni na ispitivanje, pokazali su se sve samo ne
bliski onoj mudrosti za koju se openito tvrdilo da je imaju.
Poto je prepriao prvo ispitivanje, kojem je bio podvrgnuo jednog od najpoznatiji politiara svoga doba, a koji je pokazao da on samo misli da je mudar, dok u stvari uope nije, Sokrat zakljuuje (21
D): "Odonda me on zamrzio, a i svi oni koji su bili uz njega. Odlazei
od njega, ovakve sam misli prevrtao: Od ovog sam ovjeka mudriji izgleda naime da niti jedan od nas dvojice ne zna nita, niti to je
104 28

dobro niti to je lijepo. Samo to ovaj misli da neto zna, dok u stvari
ne zna nita, dok ja, budui da nita ne znam, niti mislim da ita znam.
Izgleda da sam doista samo u ovoj sitnici mudriji od njega: da ne mislim da znam ono to ne znam
Kad je doao red na pjesnike, pokazalo se da niti oni, podvrgnuti ispitivanju, ne znaju upravo one stvari kojima piu. Oni sastavljaju svoje pjesme ne na temelju preciznog poznavanja, ve prema nekom priroenom daru, upravo prema nekakvoj boanskoj inspiraciji,
kakvu slinu imaju proroci i gataoci. Sokrat na posljetku zakljuuje
(22 C): "Uinilo mi se da se slina stvar dogaa i pjesnicima, i u isti
mah sam shvatio da oni, zbog svojih pjesama, smatraju sebe najmudrijima od svih ljudi - u ovim a i u drugim stvarima u kojima to ne bijahu. Odoh dakle i odavde, mislei da nad njima imam istu prednost
kao i nad politiarima."
Na posljetku su doli obrtnici-umjetnici, vjetaci u svom zanatu. I
oni, podvrgnuti ispitu, pokazali su da dodue posjeduju neka specifina znanja onome to proizvode, ali pritom je svatko od njih bio
uvjeren, upravo zbog ovih specifinih znanja, da je takoer i mudar u
stvarima koje nisu imale nikakve sveze s onima u kojima su bili vjeti.
I njima Sokrat zakljuuje (22 D - E ) : "Meutim (...) uinilo mi se
da pjesnici i nai dragi obrtnici ine istu greku: zbog toga to dobro
obavlja svoju vjetinu svaki pojedini od njih se smatra [ujedno] najmudrijim i u ostalim najvanijim stvarima - i upravo ova nadutost
zasjenjuje onu mudrost [koju ve posjeduju]. Zbog toga sam sebe upitah nad proroanstvom: mogu li prihvatiti stanje u kojem se nalazim,
odnosno da nisam niti mudar kako su oni mudri, niti neznalica kakvi
su oni neznalice, ili sam pak poput njih, odnosno da posjedujem i njihovu mudrost i njihovo neznanje. I odgovorih sam sebi i prorotvu da
je meni korisnije biti onakav kakav jesam."

Giovanni Reale

Ali, to je onda proroite poruilo kad je reklo da je Sokrat najmudriji od svih ljudi?
Proroite je poruilo da je jedino bog mudar, dok ljudska mudrost vrijedi malo ili nita. Stoga, pravi je mudrac onaj koji je, poput
Sokrata, shvatio kako je krhka i ograniena ljudska mudrost.
Stoga, zakljuuje Sokrat (23 A - B ) : "Zapravo je ovako, ljudi:
jedino je bog mudar i upravo je to to proroite poruuje - ljudska
mudrost ne vrijedi mnogo, zapravo ne vrijedi nita. Netko bi pomislio da se bog obraa upravo Sokratu, ali bog je iskoristio moje ime
kao primjer elei rei: Najmudriji od vas, ljudi, je onaj koji je,poput
Sokrata, saznao da mu vlastita mudrost uistinu ne vrijedi nita."
I upravo se na taj nain proirio glas da je Sokrat vrlo mudar ovjek i, kao posljedica, navukao je na sebe mrnju svih onih koje je bio
ispitivao i razotkrio nemudrima, a isto tako, u drugu ruku, stekao je
naklonost mladih, koji su se povodili za njim u ispitivanju navodnih
mudraca.

7. Druga skupina tuitelja

Drugu su skupinu tuitelja sainjavali zaetnici optube: Anit, Likon, a osobito Melet. Jasna je i kategorina obrana koju Sokrat izrie
na obje toke optube (da kvari mlade i da ne vjeruje u bogove).
Na prvome mjestu, da bi se optuilo nekoga da kvari mlade i time stavlja na kocku cijelo njihovo obrazovanje, mora se najprije
dobro znati to je to obrazovanje ljudi. Trebalo bi znati to mlade
ljude obrazuje, a to ih upropatava. Ali Melet, poto ga je Sokrat
prozvao da odgovori, zbunjuje se i protuslovi si, i na posljetku se
pokae da je prilino daleko od ikakvog znanja to je to obrazovanje.

22 30

<>>

Uvod

Prema tome, Melet optuuje Sokrata da kvari mlade, a da pritom

sam ne zna one stvari na kojima se temelji optuba.
U obrani protiv bezbotva Sokrat slijedi zaseban put. Optunica
kae da Sokrat ne potuje bogove koje potuje drava i da uvodi nova
boanstva.
prvom dijelu optube Sokrat ne raspravlja. Mogao je rei iste
one stvari koje je, prema Platonu, izrekao u Eutifronu, a koje smo ve
prije spomenuli. Oito je da ga mnogi pritom ne bi bili shvatili i, da je
iznosio svoje argumente, iako dobro osnovane, svakako bi bio potvrdio optubu, odnosno da ne priznaje bogove koje priznaje drava.
Sokrat stoga uzdie svoju obranu na jednu jo efikasniju i dijalektiki uvjerljiviju razinu.
Pita Meleta, kad ga optuuje za bezbotvo, znai li to da ga optuuje da je potpuni bezbonik, odnosno kako uope ne vjeruje da ima
bogova. Meletov odgovor je suh i potvrdan. No, taj odgovor otvara
Sokratu lijepu priliku da pokae kako optuba sama sebi protuslovi:
ona Sokrata okrivljuje da ne vjeruje u bogove, u koje vjeruje atenska
drava, a istodobno da uvodi nove bogove. Prema tome, okrivljuje
Sokrata za dvije stvari istodobno: da uope ne vjeruje u bogove i da
vjeruje u bogove. Besmisleno je misliti da bi netko mogao biti potpuni
ateist i istodobno uvoditi nove bogove u dravni ritus.
Opube protiv Sokrata su, stoga, nedosljedne i nesuvisle u svakom pogledu.

8. Sokratove filozofske poruke i njegovi osnovni pojmovi;

je dua i glavni je cilj ljudskog ivota briga oko due

ovjek

Gore smo spomenuli, navodei von Humboldtov odlomak, da su

veliki i izvanredni ljudi oni koji otjelovljuju neku ideju i odjelotvore

Giovanni Reale

je svojim ivotom. Glavna Sokratova ideja, koju je on odjelotvorio,

sastoji se u otkriu ovjekove biti i njene povezanosti s temeljima moralne filozofije.
Cilj je Sokratovog filozofiranja, odnosni ciljevi ispitivanja i mnogostrukih istraivanja kojima je podvrgavao svoje sugovornike, ovo:
pokazati da je ovjekova bit u njegovoj vlastitoj dui (odnosno u njegovoj psyche), isto tako i u njegovom razumu, to pritom znai u njegovoj mogunosti da razumije i razabire, da hoe.
U stvari, prema Sokratu, ovjek se previe bavi onime to ima, a
premalo onime to jest. Kako bi uzmogao biti ono to jest prema svojoj biti, ovjek se ne bi smio previe baviti vlastitim tijelom, imovinom
i drutvenim uspjehom, ve bi se trebao posvetiti svojoj dui da je uini
to je mogue boljom, jer njoj ovisi sve to u ivotu vrijedi.
Pojam due i bavljenja duom sainjavaju osovinu Sokratove
misli.
U Obrani moemo pronai stranicu gdje se ta Sokratova poruka
razlae na doista sjajan nain (29 D - 30 B): "O Atenski muevi, ja
vas potujem i volim, ali radije u se pokoriti bogu nego vama, i dok
god diem i imam snage, neu prestati tragati za mudrou, poticati
vas i opominjati na svoj uobiajen nain; gdje god naiem na nekoga
rei u mu: dragi moj ovjee, Atenjanin si, iz najveeg i najslavnijeg po mudrosti i snazi grada, zar se ne stidi baviti se zgrtanjem to
je vie mogue novca, isto tako i slave i asti, dok ti nije stalo do mudrosti i istine: nije li ti stalo da ti dua postane najboljom?' I ako netko
od vas zanijee [da mu je stalo do novca, slave i asti] i kae da mu je
stalo [do mudrosti, istine i due], neu ga smjesta pustiti i otii, nego
u ga propitkivati, ispitivati i sumnjiiti. I ako mi se uini da nije
stekao vrlinu, a kae da je ima, ukorit u ga da ono najvrednije cijeni
ponajmanje. I tako u se ponaati sa svakim na koga naletim, s

22 32

<>>

Uvod

mladim ili starim, strancem ili domaim, a pogotovo s [vama] graanima jer ste mi najblii po rodu. To [mi] zapovijeda bog, vi to dobro
znate, i ja smatram da za vas jo nikad nije bilo veeg dobra nastalog
u gradu do ove moje slube boje. Ja u odlaziti od jednog do drugog
od vas, ne inei nita drugo nego pokuati vas nagovoriti, i mlae i
starije, da se ne brinete niti oko tijela niti oko novca tako revno kako
treba da se brinete da dua postane najboljom, i govorit u vam: 'Ne
dolazi vrlina ovjeku od novca, nego se po vrlini stjee bogatstvo - a
isto tako i sve ostale stvari, i obine i javne, postaju [samo po vrlini]
dobro za ljude'."
Mnogo je energije utroeno da bi se shvatila ova Sokratova poruka, a mnogi jo uvijek ostaju u nedoumici oko njene interpretacije.
Uputimo one koji se ele udubiti u taj problem na Povijest antike filozofije (Storia della filosofia antica, Vita e Pensiero, Milano, svezak I. str. 300. i dalje), a ovdje emo se usredotoiti samo na neke osnovne primjedbe.
Sljedei odlomak iz knjige Wernera Jaegera Paideia moe nam
osobito posluiti u razjanjavanju Sokratove poruke i vrijedno je porazmisliti nad njime (Paideia II, str. 88. Gruyter Verlag, 1954): "Posebno je upeatljivo da Sokrat, kod Platona kao i kod drugih sokratika, kad izgovara rije 'dua', naglaava je na osobito silovit nain i
ini se kao daje obavija strastvenim i poticajuim tonom, kao da zaziva. Grke usne, nikad prije njega, nisu izgovorile tu rije na takav nain. Posjeduje zvuk neega poznatog s druge strane; i istina je da se
ovdje po prvi put u zapadnoj civilizaciji pojavljuje ono to mi danas
na isti nain izgovaramo (...). Za nas rije 'dua', zahvaljujui duhovnim utjecajima tijekom povijesti, uvijek odjekuje s etikim i religioznim prizvukom, poput nekih drugih rijei, kao npr. 'sluba bogu' i

Giovanni Reale

Uvod

< | | >

'briga oko due'; ona odjekuje kranski. Ali ovo staro znaenje ta je
rije poprimila prvi put u Sokratovom obrambenom govoru."
Da je tome tako svjedoi cijeli niz dokumenata, koje zainteresirani itatelj moe pronai u Povijesti antike filozofije I, str. 305-311.
Ovo to smo do sad rekli trebalo bi dostajati da pokaemo vanost i doista revolucionarnu dalekosenost Sokratove poruke.
Stoga sad moemo bolje razumjeti posljedice i uinke koje je
proizvela ova poruka, i koje isto tako Sokrat pokuava razjasniti svojim sucima. Djelatnost, kojom se on bavi, treba shvatiti kao ostvarenje zadae koju mu je namijenio bog; zapravo se radi pravom poslanstvu. Njegova je poruka trebala djelovati kao obrazovni poticaj
uspavanome gradu i stoga moemo rei da je njegova poruka imala
prvenstveno drutvenu i visoko moralnu zadau.

ma izbjei kaznu, ve se trebaju iznijeti dokazi i uvjeriti ga. Sudac nije

postavljen zato da poklanja pravdu, nego da sudi po pravdi, i zakleo se
da nee dijeliti milost kako mu se ini, ve da e suditi prema zakonima. Ne smije [doi do toga da] se nauite na krivokletstvo, a niti sami
sebe ne smijete na to naviknuti jer inae nitko od nas nee postupati
pobono."
Sokrat jo vie naglaava ovu misao, podsjeajui kako bi to, ako
se izae pred suce s molbama da bi se izbjegla kazna i preklinjui ih
da je ublae, moglo navesti ljude da ne vjeruju u one bogove u koje
su se bili zakleli i na taj nain bi upali u onu greku zbog koje je Sokrat bio optuen, tj. da ne vjeruje u bogove.
Evo to on zakljuuje: "O ljudi Atenjani, ja vjerujem u bogove
kao nitko od mojih tuitelja, i preputam vama i bogu da me prosudite kako bi bilo najbolje za mene i za vas."

9. Zakljuci prvog govora

Zakljuci do kojih Sokrat dolazi pred kraj svog prvog govora nisu
lako shvatljivi modernom itatelju u svoj svojoj vanosti. Trebali
bismo predoiti jedan onovremeni obiaj, sasvim se prebaciti u daleka nam vremena.
Bijae to obiaj da optuenik dovodi u sudnicu svoju obitelj, osobito ene i djecu, isto tako i roake i prijatelje, eda bi potaknuo to je
mogue vie saaljenja i izazvao milosre.
Sokrat se suprotstavlja tom obiaju, bez obzira na nepovoljne
posljedice koje e proizai od njegovog suprotstavljanja, iz svojih najdubljih moralnih pobuda i zasada. Evo to on kae, doista izvanredno, za gotovo razarajui obiaj koji se do tada drao nedodirljivim (35
B - C ) : "Ljudi! (...) ne ini mi se pravednim preklinjati suca i molba-

104 34

10. Drugi govor i strukturalni preokret razina: Sokrat izlae svoju

poruku i s tim povezano svoje djelovanje; kae da je to vrijedno
ne kazne ve nagrade
Drugi govor, onaj poslije prvog glasovanja kad su Sokrata proglasili krivim i osudili na smrt, u kojem je Sokrat trebao predloiti alternativnu kaznu, kratak je, ali sran i otar.
Kad netko trai alternativnu kaznu, upravo zbog toga to je trai,
smatra se krivim. Prema tome, traei alternativnu kaznu, pokuava
ograniiti vanost svoje krivice i na taj nain postii ublaenu kaznu.
Ali Sokrat se ne smatra krivim ni na koji nain. ak tovie, kako smo
vidjeli, djelo kojim se bavi smatra boanskom zadaom i na taj nain
ini dobro gradu.

Giovanni Reale

<|fe>>

Uvod

sebe i propitkujem druge, (...) ivot bez propitkivanja i istraivanja nije

vrijedan ivljenja."
Ali su prijatelji, na elu s Platonom, nagovarali Sokrata da predloi kaznu od 30 mina, koju su bili spremni platiti kako bi ga oslobodili. To Sokrat predlae, prijateljima za volju, no teka srca i bez
pravog uvjerenja.

Prema tome, njegov prvi alternativni odgovor, umjesto da promatra stvari s gledita krivca, okree naglavce cijelu situaciju: umjesto
osuenikove, u kojoj se nalazio, on se stavlja u situaciju graanina
dobrotvora, koji bi trebao dobiti nagradu za ono to je uinio.
Evo to kae (36 D - 37 A): "to sam, dakle, zavrijedio budui
da sam takav? Nekakvu nagradu, Atenjani, ako se treba prosuditi ono
to sam uistinu zavrijedio. Da, upravo takvu nagradu kakva mi dolikuje. to dolikuje siromanu ovjeku, vaem dobroinitelju, kojem je
potrebna samo dokolica, eda bi vas poticao? Nema niega, Atenjani,
to bi takvom ovjeku vie pristajalo nego hraniti se na dravni troak
u pritaneju - puno vie nego itko od vas tko je pobjedio u konjskim
utrkama, ili u dvosjedu ili etverosjedu na olimpijskim igrama! Taj
vam naime daje privid sree, dok vam ja dajem pravu sreu. I dok njemu hrane ne manjka, meni manjka. Ako me,dakle, treba pravedno
kazniti kako sam zavrijedio, onda traim da budem kanjen tako da
dobivam hranu na dravni raun u pritaneju."
Vrlo je vjerojatno da se veina onih, koji su glasovali protiv
Sokrata, nadala kako e on, suoen sa smrtnom kaznom, predloiti
zatvor ili progon, ili ve kakvu drugu kaznu koja bi sprijeila njegovo
javno govorenje. Time bi politiari u potpunosti postigli svoj cilj, odnosno Sokratu zatvorili usta.
Ali, Sokrat kategoriki to odbacuje i to s dva razloga:
Prvo, kad bi utio, ne bi mogao obavljati zadau koju mu je bog
namijenio, izbjegao bi poslanstvo koje mu je povjereno.
Drugo, ne bi mogao ivjeti prema vlastitim zasadama uvjeren
vanosti filozofiranja. Evo to zakljuuje (37 - 38 A): "ovjeku je
najvee dobro svakog dana raspravljati vrlini i drugim stvarima,
kojima ste me uli da razgovaram i [vidjeli] kako istraujem samog

Poslije drugog glasovanja i konane odluke na smrt, Sokrat je

odrao oprotajni govor. Moemo ga podijeliti u dva dijela: prvi je
namijenjen onima koji su ga osudili na smrt, a drugi onima koji su
glasovali za njegovo osloboenje.
Onima koji su ga osudili (a bilo ih je 360) Sokrat priopuje dvije
vane poruke.
Prvo, usporeuje smrt i zlou predoujui sjajnu i dirljivu igru
slikama. Nije uistinu teko pobjei smrti, ve pobjei zloi, jer ona tri
puno bre od smrti. Stoga je i njegove tuitelje, spremne i ustre,
dosegla bra zloa, dok je Sokrata, slabog i polakog, dosegla sporija
smrt. Evo kako nam se slike otvaraju nad tim dubokim pojmovima
(39 B): "Sad odlazim [sa suda poto] ste me vi osudili na smrt, a njih
je pak osudila sama istina zbog pokvarenosti i nepravednosti [ - pa
neka krenu i oni]. Ja oekujem svoju kaznu, a oni svoju."
Drugo, on im daje proroanstvo. Sucima, koji su ga osudili u nadi
da e se zauvijek osloboditi onog koji ih je natjeravao da poloe raun
vlastitom ivotu, zbit e se upravo suprotno: u budunosti e biti
mnogih koji e initi isto to je on prije inio, i bit e tim otriji im e
biti mlai. Evo, to su proroki zakljuci onima koji su ga osudili (39

36

37

11. Trei govor i konaan preokret razina: Sokrat se izdie iz svoje

pozicije tuenika i preuzima ulogu suca nad svojim sucima

Giovanni Reale

D): "Ako drite da ete time to ubijate ljude sprijeiti nekoga da

vam prigovori da ne ivite pravo, niste to dobro smislili; na taj nain
izbjei [poloiti raun svom ivotu] nije niti mogue niti lijepo.
Najbolji i najbri je put onaj kojim pokuavate sami sebe uiniti to je
mogue boljima, a ne tako da uutkate drugoga. To je moje proroanstvo vama, koji ste me osudili, i tako sam s vama gotov."
Ovaj je svjetonazor istinski i izvanredno vaan: ubojstvom ovjeka
ne moe se ubiti ideja koju je stvorio i odjelotvorio, ako je ta ideja ujedno njegova ivotna ideja. Ako ta ideja dodiruje dno istine, ona se samo
uvrsti smru onoga tko ju je podravao.
Onim pak sucima, koji su ga oslobodili (njih je bilo 140), Sokrat
upuuje poruku s opim razmiljanjima smrti i njenom smislu.
Sokrat nije mogao imati precizne filozofske ideje besmrtnosti
due jer one podrazumijevaju metafizike spoznaje do kojih je doao
tek Platon. (Kako smo ve spomenuli, u Fedonu, djelu u kojemu Sokrat govori poznatim dokazima besmrtnosti due, Platon nam nedvojbeno daje do znanja da je tu lik Sokrata dramaturka krabulja,
kojom prikriva vlastito lice.)
Mora da je Sokratovo stajalite bilo upravo ono koje je iznio u
Obrani.
S racionalnog gledita moe se rei da je smrt jedna od ovih dviju
stvari: ili svojevrsna vjena no, odnosno neto poput odlaska u apsolutno nitavilo, ili pak prijelaz u neki drugi ivot, na neko drugo mjesto, gdje su pravi suci i gdje se nalaze svi ostali umrli, besmrtni, gdje
se ivi sretnim ivotom.
U oba ova sluaja smrt je zapravo dobit: u prvom sluaju nestankom svih stvari nestaje i patnje; u drugom se sluaju prelazi u blaen
ivot. Sokrat je svakako bio sklon vjerovati, neime to bismo mi danas
nazvali vjerom, u onozemaljski ivot, dok je s racionalnog gledita bio
uvjeren da istinu tim stvarima ne poznaje ljudska, ve samo boan38

<|fe^>

Uvod

ska mudrost. Posljednje rijei Obrane su dojmljive: "Meutim, sad je

dolo vrijeme da poemo: ja idem u smrt, a vi nastavljate ivjeti. Tko
e od nas bolje proi, ostaje zakrito svakome osim bogu."
U jednoj prethodnoj reenici Sokrat izraava svoje duboko
uvjerenje (41 D): "nije mogue da dobar ovjek, niti u ivotu niti
poslije smrti, pretrpi ikakvo zlo: prema sudbini dobrog ovjeka bogovi nisu ravnoduni."
Dobro je istinita dimenzija apsoluta.

12. Sokratova smrt

Smrtna kazna nad Sokratom nije bila izvrena neposredno nakon
sudskog postupka, ve vie od mjesec dana kasnije.
Bio je, naime, u Ateni obiaj da se od dana kad je bila poslana
ovjenana laa kao zavjet bogu Apolonu na otok Del, pa sve do njenog povratka, nije smjela izvriti ni jedna smrtna kazna. U Fedonu
Platon objanjava (58 - C ) : "Tim se brodom, kako priaju Atenjani,
jednom vozio Tezej, vodei na Kretu onih sedam mladia i djevojaka
[koji su svakih devet godina trebali biti trvovani Minotauru u
Labirintu]. No, on je spasio i sebe i njih. Pria se da su se Atenjani
zavjetovali Apolonu da e, ako se ovi mladi ljudi spase, svake godine
slati na Del sveano poslanstvo, koje oni svagda i jo sad svake godine
alju bogu. A kad jednom zapone taj blagdan, obiaj je kod Atenjana
da im za to vrijeme grad bude ist i da se nitko u dravno ime ne smije
pogubiti sve dok je laa na putu za Del i dok se ne vrati natrag.
Ponekad to traje dugo vremena, ako sluajno lau zadre vjetrovi.
Poetak svetkovine je dan kad Apolonov sveenik ovjena krmu na
lai. To se zbilo, kako rekoh, jedan dan prije izricanja presude. Stoga
je Sokrat morao provesti toliko vremena izmeu osude i smrti."

39

Giovanni Reale

Kako nam je ostalo zabiljeeno, u tom razdoblju (dok je Sokrat

ekao izvrenje smrtne kazne) prijatelji su ga vie puta preklinjali da
pobjegne iz zatvora, to ne bi bilo teko izvedivo u tadanjoj Ateni, uz
pomo prijatelja. Dijalog Kriton predstavlja posljednji od takvih pokuaja sa strane Sokratovog najdraeg prijatelja iz mladosti. Ali,
prema Sokratovom miljenju, potivanje zakona, ak i ako je taj zakon krivo usmjeren, mora biti neprikosnoveno. Njegov je izbor stoga
bio ostati u zatvoru i ekati izvrenje smrtne kazne.
U dijalogu Fedon moemo itati posljednjim Sokratovim satima, sve do trenutka kad ispija kukutu i umire.
Rijei, koje Platon stavlja u usta samom Sokratu, kad je ve bio
gotovo mrtav i veim dijelom tijela ukoen od otrova, rijei, koje nam
odjekuju kao da dolaze s onoga svijeta, izraavaju Sokratovu zadnju
poruku na doista znaajan nain (118 A): "Kritone, dugujemo pijetla
Asklepiju. Prinesite ga, nemojte zaboraviti!"
Asklepije je bio bog lijenitva. Stari su mu obiavali rtvovati
pijetla kao zahvalnicu kad bi se izlijeili od neke bolesti. Smrt se moe, ako postoji neto s one strane, shvatiti upravo kao oslobaanje
tijela od njegovih zala, stoga kao svojevrsno iscjeljenje. I stavljajui
Sokratu u usta te rijei, upravo u trenutku kad se ve ini mrtvim, Platon nam ga predouje kao da dolazi s druge strane jo jednom u
ovozemaljski ivot, eda bi nam prenio svoju zadnju poruku, u koju je
siguran jer ve dodiruje drugu stranu i utvruje da doista ima neeg
onkraj ovog ivota.

<>>

Uvod

Diogen Laertije se osvre na to (II43): "Sokrat ne bijae vie meu ljudima. I istom potom Atenjani se pokajae, zatvorie vjebalita
i kole. Druge osudie na progonstvo, Meleta na smrt, a Sokratu su
odali poast tako da su mu podigli bronani kip koji su postavili na
Pompej; kipar je bio Lisip. Istoga dana kad se vratio, Anita su prognali stanovnici Herakleje."
Drugi izvori spominju da je i Anit bio osuen na smrt. Ali gotovo sigurno se radi pretjerivanjima. Plutarh je zapisao (Zavist i
mrnja 8): "Sokratove su klevetnike, budui da su bili nagnani do krajnosti pakosti, atenski graani do te mjere zamrzili da im nisu htjeli
dati vatre, niti odgovariti na njihova pitanja, niti su se htjeli kupati u
istim kupeljima gdje su oni boravili, prisiljavajui namjetenike da izlijevaju vodu u kojoj su se prali, kao da je bila zagaena. U jednom su
se trenutku oni objesili, ne mogavi vie podnositi tu mrnju."
Vjerojatniji su podaci koje nam ostavlja Diogen Laertije. ak i
tekst, koji je stajao na bronanom kipu to gaje podigao Lisip, sasvim
nam je prihvatljiv, iako mora da se podizanje tog kipa zbilo nekoliko
desetljea poslije Sokratove smrti, kako su to znanstvenici ustvrdili
(usp. G. Richter, ThePortraits ofthe Greeks, London, 1965, vol. II, str.
109. i dalje). Diogen kae da su se Atenjani smjesta pokajali, ali ne
kae da su odmah dali Lisipu da izradi kip u njegovu ast.
Tako su Atenjani posvetili Sokratov lik na dostojan nain.

14.

Zakljuak

Atenjani su burno reagirali na Sokratovu smrt: gorko su se kajali, objavljivali alost u gradu, osuivali suce, odavali poasti filozofu.

Ve smo prije spomenuli (vidi odjeljak 4.) von Humboldtov tekst.

Spomenimo jo jednu misao, koju Camus zapisuje u Biljenicama (II,
139): "Da bi neka misao promijenila svijet, mora prvo promijeniti
ivot onoga tko je izrie. Da primjerom promijeni."

40

41

13. Reakcija Atenjana na Sokratovu smrt

Giovanni Reale

Ovdje bi dobro bilo prisjetiti se tih misli i na koncu izvui zakljuke prema navedenim zabiljekama da bismo ih smjestili na pravo
mjesto pri itanju Obrane Sokratove.
Von Humboldt kae da veliki i izvanredni ljudi simboliziraju
ideju, koja se moe shvatiti samo zato jer je oni konkretno ostvaruju
u svom ivotu. I naveli smo temeljnu Sokratovu ideju koju je Sokrat
simbolizirao i otjelovio u svom ivotu: valja osloboditi duu, izloiti je
ispitima, da bi se mogla izlijeiti, da bismo je uinili to je mogue
boljom, sve dok se ovjek moe ostvariti u svojoj pravoj vrijednosti.
Treba imati na umu injenicu da za Grke filozofiranje nije bilo
isto apstraktno istraivanje, ve je bilo traenje onog istinitog to
postaje dijelom stvarnosti. Ideje imaju smisla samo ako se proivljavaju i koliko se proivljavaju. Istina, do koje se dolazi razumom,
jest upravo ona koja, proivljena, donosi ovjeku njegov telos i pridonosi njegovoj eudaimoniji.
Zbog toga bismo mogli rei da Sokrat savreno otjelovljuje filozofa kako su to zamiljali Grci. On je onaj koji trai istinu i ini je
dijelom svog ivota, kojega vodi neprikosnovenom dosljednou, pa
sve do prihvaanja smrtne kazne.
Camus je rekao: "Da bi neka misao promijenila svijet, mora prvo
promijeniti ivot onoga tko je izrie. Da primjerom promijeni." A Sokratov ivot doista je bio "primjer": primjer par excellence, primjer
kakvim ga prikazuje Platon u Obrani.
Ali i sam Sokrat je to na neki nain razumio, pa pomalo ironino
kae (23 B): "Netko bi pomislio da se bog obraa upravo Sokratu, ali
bog je iskoristio moje ime kao primjer (pamdeigma)".
Sokratov se lik namee poput "paradigme", ali ne na apstraktno
metafiziki nain, ve kao otjelovljenje onog najhitnijeg to slui primjerom idealnog filozofa.

104 42

<!!>>

U^od

<

Ukratko, u ruci imate remek-djelo ivota prikazano remek-djelom

literature. Ogroman uspjeh kojeg je Obrana imala u prolosti i kojeg
ima danas moe se na neki nain promatrati poput Lisipovog kipa
kojeg su Atenjani dali napraviti u Sokratovu ast. Ali u ovom sluaju
radi se ogromnom dvoelnom poprsju: s jedne strane to je kip Sokratov, prikazan svojom milju i svojim ivotom, a s druge strane to je
kip Platonov, kako je razumio i prikazao Sokrata, i stoga posvetio zauvijek.

G. Reale: Platonov

ivotopis

427
Platon se rada u Ateni. Diogen Laertije (III 2) pie da je Apolodor smjetao dan Platonovog roenja u 88. olimpijadu (428-425
prije Kr.), mjeseca Targeliona, to bi odgovaralo naem svibnju ili lipnju, na dan kad su stanovnici otoka Dela drali da se rodio Apolon.
"Platon" nije ime koje su mu nadjenuli roditelji, ve nadimak.
Diogen Laertije (III 4) pie trima razliitim objanjenjima nadimka. Prema jednima, njegov uitelj gimnastike ga je tako nazivao zbog
irine i veliine njegove tjelesne grae (pldtos znai upravo "irina,
obujam"). Drugi pak kau da je dobio taj nadimak jer je imao iroko
elo. Trei pak zbog veliine njegovog spisateljskog stila. Najvjerojatnije je ipak ono prvo. Njegovo je pravo ime bilo Aristoklo, ime
njegovog djeda s oeve strane.
Platonov je otac, Ariston, potjecao iz obitelji koja je svoje porijeklo vukla sve od kralja Kodra. Takoer je i majka Periktiona pripadala plemenitoj i monoj obitelji, kojoj nam Diogen Laertije pie
(III 1): "Platon bijae sin Aristonov i Periktionin (...) koja je meu
svoje pretke ubrajala i Solona. Dropid bijae Solonov brat i otac
Kritijin, a njegov pak sin bijae Kaleskro. Kaleskrovi sinovi bijahu
Kritija, koji je bio jedan od tridesetorice tirana i Glaukon. Glaukon
bijae otac Karmidov i Periktionin. Platon bijae sinom Periktioninim
i Aristonovim."
Ostala su djeca Periktionina i Aristova bila: sinovi Adimant i
Glaukon (Platon je cijenio i potovao svoju brau, uinivi ih sugo-

45

Giovanni Reale

Platonov ivotopis

vornicima u Dravi) i ki Potona, od koje se kasnije rodio Speuzip,

Platonov nasljednik na elu Akademije.

Godine koje je Platon proveo sa Sokratom bile su odluujue za

njega, na svaki nain, ne samo za njegovu misao, ve i za njegove
bitne odluke.

409-407
Platonova mladost. Zajedno s Aristoksenom, Platon mora da je
tri puta sudjelovao u vojnama: u Tanagri, Korintu i Delu, i to upravo
u tom ivotnom razdoblju. Navodno je u Delu ak dobio nagradu za
junatvo.

408-407

404
Zavrava peloponeski rat i uspostavlja se spartanska prevlast. U
Ateni vlast preuzimaju oligarsi, odnosno tridesetorica tirana, medu
kojima se isticao Kritija, Platonov ujak, koji ga je pozvao da sudjeluje u vlasti, od koje se smjesta povukao razoaran.

403

Dvadesetogodinji Platon postaje Sokratovim uenikom.

Prije no to mu se pridruio, Platon se posvetio pjesnitvu i druio se s heraklitovcem Kratilom. Diogen Laertije nam tome ostavlja neke zabiljeke, koje, iako dijelom moda iskvarene, ipak sadre
elemente istine (III 4 - 5 ) : "Ima nekog tko kae, poput Dikearka u
prvoj knjizi ivotu, da je Platon sudjelovao na Istamskom natjecanju, da se bavio slikarstvom i pisao pjesme, prvo ditirambe, a potom
i lirske pjesme i tragedije (...) Pria se da je Sokrat sanjao kako mu
je u krilo sletio mali labud, koji je odmah uzdignuo krila i uzletio,
slatko pjevajui. Jedan dan poslije, kad su mu predstavili Platona kao
uenika, rekao je do je ta mala ptica upravo on. Na poetku (...) se
bavio filozofijom slijedei Heraklitove misli. Kasnije, dok se pripremao za sudjelovanje na natjecanju s jednom tragedijom, uvi Sokratov glas ispred Dionizovog kazalita, spalio je svoje djelo uzviknuvi: 'Hefeste, samo tako naprijed! Platon te treba.' Od tog trenutka, kau, - a imao je 20 godina - postao je Sokratovim uenikom
sve do njegove smrti." Platonovom odnosu prema heraklitovcu
Kratilu moe se proitati i u prvoj knjizi (esta glava) Aristotelove
Metafizike.

Platon se nalazi u junoj Italiji nagnan eljom da upozna pitagorejce.

Iz 7. Pisma (388 C) saznajemo da upoznaje Arhita. Tijekom tog
putovanja zadrava se u Sirakuzi kod tirana Dioniza I., kojeg se

46

47

Nakon pobune demokrata, Kritija umire u bici kod Munikije, a

vlast tridesetorice propada.

399
Sokrata osuuju na smrt. Za osudu su u velikoj mjeri bili odgovorni demokrati, koji su od 401. g. postupno preuzimali sve vru
vlast. To je uvjerilo Platona, to je u onom asu bilo dobro, da se dri
podalje od opasnog politikog ivota.
Vjerojatno odmah nakon Sokratove osude, Platon se nae u Megari s nekim sokratovcima (moda da bi izbjegao mogua progonstva,
koja su mogli nametnuti Sokratovi tuitelji Sokratovim sljedbenicima). Ali, vjerojatno se u Megari zadrava tek kratko vrijeme.

388

Platonov ivotopis

Giovanni Reale

nadao obratiti na svoju ideju kralja-filozofa i one ideale koje je iznio

u Gorgiji (djelo napisano odmah prije ili poslije tog putovanja). U Sirakuzi uspostavlja vrsto prijateljstvo s Dionom, tiranovim roakom,
u kojem Platon pronalazi uenika sposobnog da postane kraljem-filozofom. Dioniz se tako silno uzrujao na Platona da ga je prodao kao
roba u Eginu. Na sreu, u Egini se nalazio sokratovac Anikerid Kirenjanin, koji ga otkupljuje, kako nam to kazuje Diogen Laertije (III
20). (Taje pria moda malo nategnuta; Platon je moda bio prisiljen
iskrcati se na Egini, gdje su ga, budui da su bili u ratu s Atenom,
zasunjili - no to je sve tek hipoteza.)
Osim ovog putovanja u Italiju, koje je izvjesno jer njemu govori
sam Platon u 7. pismu, moda je putovao i po Africi. Diogen Laertije
pie (III 6): "Otiao je u Kirenu Teodoru matematiaru, zatim u
Italiju pitagorejcima Filolaju i Euritu. Od tamo se odvaio prorocima
u Egipat, gdje mu je pratiocem navodno bio Euripid, kojeg su, poto
se bio razbolio, izlijeili sveenici nekakvim morskim lijekom, stoga i
na jednom mjestu spominje: 'More ispire svo ljudsko zlo.' Meutim,
Homer veli da su svi Egipani lijenici. Platon je takoer odluio sastati se s magima, ali ga je rat u Aziji natjerao da odustane od toga."
Tu se radi moguim putovanjima, ali nema naina da ih tono
utvrdimo.

387

367
Platon boravi drugi put na Siciliji, u Sirakuzi. Poto Dioniz I.
umire, naslijedio ga je Dioniz II., koji je, kao to smo ve spomenuli
kod Diona, mogao vie od oca ostvariti Platonove planove. Ali ubrzo
se otkrilo da je Dioniz II. poput oca. Progna Diona s optubom da
potajno rovari protiv njega. Zadrava Platona gotovo kao taoca.

365
Poto je bio buknuo rat, koji je zaokupio Dioniza osobno, Platon
je mogao napustiti Sirakuzu i vratiti se u Atenu.

361
Platon boravi trei put na Siciliji, u Sirakuzi. Dion, koji se sklonio
u Atenu, uvjeri ga da prihvati hitan poziv Dioniza II. da se vrati,
nadajui se da e tako ublaiti tirana. Ali, odnos s Dionizom se
pogoravao i to jako. Samo posredovanjem Arhita i Tarantinjanina,
Platon spaava ivu glavu.

360
Povratak u Atenu.

357
Dion konano uspije doi na vlast u Sirakuzi.

Od tog se vremena Platon, vrativi se u Atenu, posveuje osnivanju kole. Uzeo je gimnaziju i park posveen junaku Akademu, i
otvori tamo kolu koja dobi ime prema junaku, Akademija. Dijalog
Menon je vjerojatno prvi kolski programatski manifest.
Akademija se ubrzo uvruje i privlai mnoge mlade i istaknute
ljude.
46 48

353
Diona ubijaju urotnici pod vodstvom Kalipovim.

347
Platon, otprilike osamdesetogodinjak, umire u Ateni.

Sokrat. Mozaik iz II. st. poslije Kr.



PLATONOVA
OBRANA SOKRATOVA

- Ovakvim sam se pokazao kroz cijeli svoj

ivot u javnim djelatnostima - za ono
malo to sam vrio - i u obinom [ivotu] isto tako; nisam dopustio nita to bi
bilo protivno pravednosti.
Apologia, 33A
- Ta zar ti se ne ini da sam se za obranu
pripravljao cijeli ivot.
Sokrat. Gliptoteka u Munchenu.

Ksenofon, Memorabilia, IV 8,4.

Prvi dio
VELIKI SOKRATOV

GOVOR

I. Prolog 1 (17 A - 19 A)
II. Obrana protiv prvih tuitelja i Sokratova filozofska pozicija
(19 A - 2 4 B)
III. Obrana protiv drugih tuitelja (24 - 27 D )
IV. Zadaa i poruka Sokratova (27 D - 30 C)
V. Moralno znaenje Sokratovog poslanstva (30 C - 34 B)
VI. Zakljune rijei obrane (34 - 35 D )

- Ja u odlaziti od jednog do drugog od

vas, ne inei nita drugo nego pokuati
vas nagovoriti, i mlae i starije, da se ne
brinete niti oko tijela niti oko novca tako
revno kako treba da se brinete da dua
postane najboljom, i govorit u vam: "Ne
dolazi vrlina ovjeku od novca, nego se
po vrlini stjee bogatstvo - a isto tako i
sve ostale stvari, i obine i javne, postaju
[samo po vrlini] dobro za ljude."
30A-B

55

I. Prolog 17 A - 18 A
17 A

5
18

" , ',
, * ' '
, / .
.
,
'
,
' , '
, ,
* ,
. . ,
, , - ,
', , ,
, ' -
-
* , ,
.
, ,
- ' ''
^, , ,
^ . .
,
* ,
, ,
,
, ,
- ' , ' -
,
/ ,
.

104 56

. Prolog 17 -

18

Ne znam, Atenjani, kako su se vas dojmile rijei koje ste uli od

mojih tuitelja; to se pak mene tie, ja sam gotovo zaboravio sebe
samog: tako su uvjerljivo govorili. Meutim, da [ukratko] kaem, nisu
rekli nita istinito. A od svih lai koje su izrekli ponajvie me udi
jedna, a to je da se trebate uvati da vas ne prevarim jer sam sposoban
govornik. A najsramotnije od svega mi se uinilo to da se uope nee
postidjeti im ih injenicama opovrgnem jer e se pokazati da uope
nisam vjet s rijeima. Osim ako ne nazivaju dobrim govornikom
onoga koji govori istinu. Ako to misle, mogao bih pristati da sam govornik, ali ne njihova kova. Da [vam] ponovim: ovi ovdje nisu rekli
gotovo nita istinito, od mene ete pak uti cijelu istinu. Meutim,
Atenjani, tako mi Zeusa, neete od mene uti govore nakiene [biranim] frazama i rijeima, kakvi su njihovi, niti skladno sloene reenice, ve ete uti rijei gotovo nasumce izabrane, kako mi [spontano] nadou - jer vjerujem da je pravo ono to govorim - i neka
nitko od vas ne oekuje nita drugo! Ne bi, naime, ljudi, dolikovalo
ovjeku moje dobi da vam se obraam poput djearca koji izmilja
prie 2 . Ali vas, Atenjani, jedino molim i preklinjem: ako me ujete da
se branim istim rijeima kakvima se obino sluim na trgu pri stolovima [za mijenjanje novca]3, gdje ste me mnogi uli govoriti, ili igdje
drugdje, nemojte se uditi niti me ne prekidajte 4 . Radi se, naime
sljedeem: meni je sedamdeseta godina, i sad tek po prvi put izlazim
pred sud pa se osjeam poput tuinca nevjetog ovdanjem nainu
govorenja 5 . Kao to biste s razumijevanjem prihvatili, kad bih doista
bio stranac, da govorim narjejem i stilom u kojem sam odrastao, isto
tako od vas traim sad neto to smatram pravednim: da zanemarite
nain na koji govorim - taj bi moda mogao biti bolji, moda gori i da pripazite i promislite govorim li istinu ili ne; to je naime sudaka
vrlina, dok je vrlina govornika govoriti istinu.

Uvodne
Skratove
na omene
P

. Prolog 18-

I. Prolog 18-

,
,
,
,
,
" ,
' , ,

,
,
^
. , ', <>
, ! *
^ ^.

,
,
, . ,
,
.
-
-
' '
, ' .
, ,
, ,
,
*

.

104 58

Prvo, Atenjani, smatram da je u redu da se obranim od optubi,

Kriteriji

kojima sam najprije lano optuen, i od prvih tuitelja, zatim od kasnijih optubi i tuitelja. Mene od davnine i ve puno godina mnogi
pred vama optuuju, a da pritom ne govore istinu. Tih se ja vie bojim
6

nego Anita i njegovih drugova, iako su i ovi strani. Meutim, ljudi,

opasniji su oni koji su vam, prigrljujui mnoge od vas ve od mladosti,
napunili ui posve neistinitim optubama protiv mene: "Postoji tamo
neki Sokrat, mudar ovjek, duboki mislilac nebeskim pojavama jer je ve sve pod zemljom istraio - i koji slabiji govor pretvara u jai.7" Atenjani, ovi su, pustivi takvu glasinu, opaki moji tuitelji! Jer
koji to sluaju misle da ljudi koji prouavaju spomenute stvari isto
tako ne tuju niti bogove. Nadalje, ima puno takvih tuitelja, koji me
ve dulje vremena optuuju, a jo pritom obraajui se nekima od vas
dok ste jo bili djeca i mladii8, u takvoj dobi kad ste bili jo prilino
lakovjerni 9 , osudili su me iz ogluhe 10 budui da nije bilo nikoga tko bi
me branio. A najneobinije od svega je to da nije mogue niti znati
niti spomenuti njihova imena, osim ako netko sluajno nije pisac komedija 11 . Drugi su vas mrnjom i klevetom hukali - a neki opet
sami uvjereni nagovarali su ostale protiv mene 12 - no ti su sad nepristupani: nemogue je naime niti dovesti si13 ovamo ikoga od njih niti
ga opovrgnuti; stoga mi ne preostaje nita drugo nego braniti se kao
da se borim protiv sjena 14 i opovri optube u izonosti ikoga od njih
tko bi mi uzvraao odgovorima. Vidite sad i sami, kaem vam,
kako imam dvostruke tuitelje: jedne koji me optuuju sad, druge pak
koji me ve odavno optuuju - ove kojima vam upravo govorim, i
uvjerite se da je nuno da se prvo obranim od potonjih: od njih ste,
naime, uli optube [protiv mene] puno prije onih prvih.

svojoj

obram

19

I. Prolog 18 A - 19 A

/. Prolog 18 - 19

? , ', ' ,
.
, ,

, .
,
.

Dobro 15 , Atenjani: sad mi je dunost braniti se i u tako kratkom

vremenu pokuati iz vas iskorijeniti klevetu koja ve odavno postoji u
vama16. Volio bih uspjeti u tome17, ako je tako na ikoji nain bolje i
za vas i za mene, i da svojom obranom postignem neko [dobro]18;
znam da je to teko i posve sam svjestan na emu sam. to god bilo,
neka krene kako je bogu drago, zakonu se valja pokoriti i [moja je
dunost] braniti se.

104 60

II. Obrana protiv prvih tuitelja 20 -

5
C

5
20

21

II. Obrana protiv prvih tuitelja 62 - 21 C

z\
, .
;
"

."
' ,
,
, /
. ^
,
- , ', .
,
^,
- !
,
'
.
/ , '

, .
, ' ' '

. , , '
-
-
.

Pogledajmo ponovo iz poetka to mi se to zamjera 19 , a iz ega se

izrodila ova kleveta protiv mene i kojoj je izgleda20 Melet vjerujui
pokrenuo sudski postupak protiv mene. Dobro: to tvrde moji klevetnici u kleveti? Njihova se zamjerka mora shvatiti [ozbiljno] kao da su
je sastavili pravi tuitelji: "Sokrat ini zloin time to se svesrdno bavi
prouavanjem podzemnih i nebeskih stvari, slabiji govoor pretvara u
jai i ostale poduava u tim istim stvarima." Otprilike tako nekako ide
optuba. Sve ste to ve vidjeli u Aristofanovoj komediji: neki tamo
Sokrat lebdi unaokolo, tvrdi da hoda zrakom 21 i brblja svakojake
druge besmislice; sve to meni nije niti puno niti malo razumljivo. Ne
priam tom znanstvu s omalovaavanjem ako je tko mudar u tim
stvarima - da me Melet ne bi i zbog toga optuio - nego, Atenjani,
mene se te stvari uope ne tiu. Jo jednom 22 pozivam mnoge od vas
kao svjedoke i zahtijevam da vi jedni druge uputite i jedni drugima
kaete - svi vi koji ste me ikad uli kako se razgovaram, a ima vas
mnogo koji ste me uli - , da kaete jedni drugima jesam li ja ikad
raspravljao prije navedenim stvarima, i potom ete razabrati da su
i sve ostale stvari, koje meni mnogi govore, isto tako bespredmetne.
U stvari, nita od svega toga nije [istina]. Ako ste od nekoga
uli da se ja laam izobraavanja ljudi i za to da traim novce, ak niti
to nije istina. Ipak, ini mi se da je dobra stvar ako je netko sposoban
obrazovati ljude, kao to to ine Gorgija Leontinjanin, Prodik Kejanjin i Hipija Elianin 23 . ljudi, svaki od njih moe ii od grada do
grada i nagovarati mlade ljude - koji se inae mogu zabadava druiti
s ikojim od sugraana - da se prestanu druiti sa sugraanima, ve
da se pridue njima i, poto su dali novce, pokau se zahvalnima. Isto
tako, postoji i jedan drugi ovjek, Paranin, sofist, za kojeg sam doznao da ovdje stanuje 24 . Tih sam dana sluajno naiao na ovjeka koji

62

63

Optuba
da se
Sokrat bavi
prouavanjem
podzemnih
i nebeskih
stvari

Optuba
da je
Sokrat
sofist

II. Obrana protiv prvih tuitelja 20 A-D

5 oi ,
- - " ,
* , " ,


, '
' , '
; ,
, ;
. ," , " ;
" ," ' . "," ' , " ,
" "," , " , ,
."
.

* ' , .
"'', ,
; ;
,
.
, ^ . "
, '
. . '
^ ',
. , , ' '
.
; ' *
, ' ,

104

II. Obrana protiv prvih tuitelja 20 A-D

je na sofiste potroio vie novca nego svi ostali zajedno: Kaliju, Hiponikova sina25, i tog sam ovjeka - on je, naime, otac dvoje djece upitao: Kalijo, rekoh, da su tvoja djeca drijepci ili telii, mogli
bismo izabrati i platiti nekoga koji bi se brinuo da postanu lijepi i
dobri u vrlini koja im je svojstvena, i taj bi netko mogao biti konjuar
ili seljak. No, budui da su tvoja djeca ljudi, koga ima na umu dati im
kao poduavatelja? Onoga tko je znalac u pripadnoj vrlini, u vrlini
svojstvenoj dobrom ovjeku i dobrom graaninu 26 , zar ne? Mislim da
si dobro tome porazmislio budui da ima djecu. Postoji li netko
takav, rekoh, ili ga nema? Svakako da ga ima, odgovori on. Tko
je, upitah, i odakle i za koju cijenu poduava? Sokrate, ree, to je
Euen 27 , s otoka Para i poduava za pet mina 28 . Euena smatram
doista sretnikom ako on posjeduje tu vjetinu i za tako umjerenu
cijenu poduava! Ja bih se sigurno hvalisao i pravio vaan da se u to
razumijem; ali, Atenjani, ja se u to [doista] ne razumijem.
Ovdje bi se netko od vas mogao sad ubaciti: Nego, Sokrate, to
je onda tvoj posao? Odakle su nastale one klevete protiv tebe?
Sigurno ne zbog toga to se ti ne bi bavio nekim posebnim poslom
koji odskae od ostalih kad je nastala takva glasina i pria. Ne bi do
toga dolo da se ti ne bavi nekim drukijim stvarima od ostalih. Reci
nam sam, da ne bismo morali ishitreno nagaati, emu se radi.
Onaj koji tako govori, ini mi se, pravo zbori; ja u vam pokuati
pokazati to je uzrokom da su meni priili to ime 29 i odakle ta kleveta. Posluajte! Moda se nekima od vas ini da neozbiljno govorim;
meutim znajte da u vam rei cijelu istinu. Ja sam, Atenjani, dobio
to ime ni zbog ega drugoga doli zbog nekakve mudrosti. kakvoj
je mudrosti rije? ljudskoj mudrosti, pretpostavljam. Jedino bih se
u takvoj usudio biti mudar. Oni, koje sam malo prije spomenuo,

65

Sokratovu

II. Obrana protiv prvih tuitelja 20 - 21 C

21

, ^ ' ,
* , '
,
, , , '
,
' .
, ,
. ' .

' ,
' , ' .
- , , , -
' -.
,
, .
* .
* " ,
; / /
; *
. "
. ,
'
" , ' ."
- ,

, , -

, ' * -

66

II. Obrana protiv prvih tuitelja 20 - 21 C

mora da su mudri u nekoj mudrosti, koja je vea od ljudske, ili pak ne

znam to da reem. Ja se svakako ne razumijem u tu mudrost; onaj
koji tako tvrdi, lae i pridonosi mojoj kleveti. Nemojte me preki- Odgovor
dati, Atenjani, ako vam se ini da se hvalim. Rijei, naime, koje u delfijskog
prorotva
vam upravo kazati nisu moj izum, ve u se pred vama pozvati na Sokratovoj
vjerodostojnu rije. toj mudrosti, ako je ima kod mene i koja mu mudrosti i
drago ona bila, pozvat u da vam svjedoi bog 30 u Delfima. Vi ste Sokratov
pokuaj da
sigurno upoznali Herefonta 31 . On bijae moj drug od mladosti, bio je
shvati
pristalica vae stranke, s vama je zajedno otiao u progonstvo i s vama proroanstvo
se zajedno vratio [iz progonstva]. I vidjeli ste kakav je bio Herefont,
kako je bio ustar kad god bi se neeg prihvatio. Jednom se, otiavi u
Delfe, odvaio pitati proroite 32 - ljudi, kako rekoh, nemojte galamiti
pitao je, dakle, ima li koga tko bi bio mudriji od mene. Pitija je
odgovorila da nema nikoga tko bi bio mudriji. Kako je Herefont mrtav, to e potvrditi njegov brat, koji je sad tu s nama.
Promotrite zbog ega vam to govorim. Namjeravam vam, naime,
pokazati odakle potjee kleveta protiv mene. Poto sam to bio uo,
ovakve su mi misli dole na um: "Pa to to govori bog? to znae te
nejasne rijei? Ja sam pak svjestan da nisam niti jako niti malo
mudar. Sto pak hoe rei [bog] kad kae da sam najmudriji? Sigurno
ne lae; to bogu nije dozvoljeno 33 ." Dulje vremena bijah zbunjen Sokrat se
tim rijeima; potom se, oklijevajui34, odvaih istraiti emu se radi. obraa
politiarima
Odoh do jednog, kojeg se dri mudrim, da bih kod njega, ako uope
igdje, preispitao proroanstvo i pokazao prorotvu da je taj mudriji
od mene, dok je ono tvrdilo da sam to ja. Dok sam ispitivao ovoga ime mu ne trebam spominjati, bijae to pak jedan od politiara
kojem sam, Atenjani, motrei [ga], stekao takav nakakav dojam - u
razgovoru mi se uinilo da taj ovjek, iako se mnogim drugima prikazao mudrim i ponajvie sebi samome, uistinu nije [mudar]. I stoga

20 63

II. Obrana protiv prvih tuitelja 20 -

5
22

21

' , '' ' .

' ^
*
, '
'' , , ,
' 4
, '' .
' !
,
.
' , [ ]
,
-
, ,
. , -
'
^ ,

.
.

, '
^ .
, ,
' ' ,
, , . '

.
,

68

II. Obrana protiv prvih tuitelja 21 - 21 C

sam mu pokuao pokazati kako samo misli da je mudar, a u stvari

nije. Odonda me on zamrzio, a i svi oni koji su bili uz njega. Odlazei od njega, ovakve sam misli prevrtao: "Od ovog sam ovjeka mudriji - izgleda naime da niti jedan od nas dvojice ne zna nita, niti to
je dobro niti to je lijepo35. Samo to ovaj misli da neto zna, dok u
stvari ne zna nita, dok ja, budui da nita ne znam, niti mislim da ita
znam. Izleda da sam doista samo u ovoj sitnici mudriji od njega: da
ne mislim da znam ono to ne znam." Nakon toga sam otiao drugome koji se smatrao jo mudrijim od onog prvog i stekao sam isto
takav dojam - i opet sam se zamjerio i ovome i mnogima oko njega.
Nakon toga sam [dogaaja] obilazio redom [ljude ispitivajui ih] Sokrat se
i primjeujui s tugom i nelagodom da im omrznjujem, dok mi se u obraa
pjesnicima
isto vrijeme inilo nunim najvie drati do boanskih stvari. A da bih
saznao to prorotvo poruuje, morao sam ii do svih onih koji su
mislili da neto znaju. I, tako mi psa36, Atenjani, - moram vam rei
istinu - ovakav sam stekao dojam: istraujui prema boanskom [naputku], uinilo mi se da su oni, koji su na najboljem glasu, gotovo potpuno lieni mudrosti, dok se oni, koji se smatraju loijim, razumnije
ponaaju. Moram vam opisati svoja lutanja kao napore 37 uinjene
da bih ustanovio [za svagda] nepobitnost proroanstva. Nakon
politiara obratih se tragikim, ditirampskim i inim pjesnicima da bih
se tamo nepobitno pokazao kao vea naznalica od njih. Uzeo sam njihova djela koja su mi se uinila najbolje sastavljenima i ispitivao sam
ih emu se radi, tako da bih u isti mah mogao i neto nauiti od njih.
Sramim vam se, ljudi, rei istinu; ali istina se mora dovesti na vidjelo! Da tako kaem, gotovo svi prisutni znali su govoriti bolje stvarima koje su ti pjesnici bili zapisali, nego to su to sami pjesnici mogli!
Nije mi trebalo dugo da takoer i pjesnicima doznam da ono to

21 63

5
23

II. Obrana protiv prvih tuitelja 20 - 21 C

II. Obrana protiv prvih tuitelja 22 - 21 C

, ^
*
, .
,

.

.

, '
.
, '
. ' , ,

-
-

,
, .
.
, ,

, ' ,
, * '

. , ,
, ,
.
,
, ,

ine ne ine mudrou, nego prirodnim darom i zanosom poput vidjelaca i proroka; priaju mnoge lijepe stvari, ali niti sami ne shvaaju
to govore. Uinilo mi se da se slina stvar dogaa i pjesnicima, i u isti
mah sam shvatio da oni, zbog svojih pjesama, smatraju sebe najmudrijima od svih ljudi - u ovim a i u drugim stvarima u kojima to ne
bijahu. Odoh dakle i odavde, mislei da nad njima imam istu prednost kao i nad politiarima.

da se ja razumijem u sve one stvari koje sam drugome dokazivao da

ih ne zna. No, zapravo je ovako, ljudi: jedino je bog mudar i upravo
je to ono to proroite poruuje - ljudska mudrost ne vrijedi
mnogo, zapravo ne vrijedi nita. Netko bi pomislio da se bog obraa
upravo Sokratu, ali bog je iskoristio moje ime kao primjer elei rei:

22

63

Na posljetku sam otiao do obrtnika. Zapravo, bio sam svjestan

da, ukratko, nita ne znam, a isto tako uvjeren da u kod njih pronai
znanje mnogim lijepim stvarima. I doista se nisam prevario! Saznao
sam neke stvari koje prije nisam znao i u tome su bili mudriji od mene.
Meutim, Atenjani, uinilo mi se da pjesnici i nai dragi obrtnici
ine istu greku: zbog toga to dobro obavlja svoju vjetinu svaki pojedini od njih se smatra [ujedno] najmudrijim i u ostalim najvanijim
stvarima - i upravo ova nadutost zasjenjuje onu mudrost [koju ve
posjeduju]. Zbog toga sam sebe upitah nad proroanstvom: mogu li
prihvatiti stanje u kojem se nalazim, odnosno da nisam niti mudar
kako su oni mudri, niti neznalica kakvi su oni neznalice, ili sam pak
poput njih, odnosno da posjedujem i njihovu mudrost i njihovo neznanje. I odgovorih sam sebi i prorotvu da je meni korisnije biti
onakav kakav jesam.
Zbog tog propitkivanja, Atenjani, stekao sam mnoga vrlo muna
i alosna neprijateljstva, tako da su iz toga nastale mnoge klevete, a i
pronio se glas da sam mudrac; prisutni su podrazumijevali da mora

Sokrat
se obraa
obrtnicima

Znaenje
F orocan Sokrat je
najmudriji
jer zna
da nema
mudrog
ovjeka

5
24

II. Obrana protiv prvih tuitelja 23 - 24 A

II. Obrana protiv prvih tuitelja 23 - 24 A

() '' " , , ,

. " ' '

' *
, ,

, '
.
- , - ,
,
, ^

, ,
' ^ , ,
*
, ' ,
, , "
" " ^" "
." '
,
, .
, ,
.
" ,
, '
, ,
, ^ ' ' ''

"Najmudriji od vas, ljudi, je onaj koji je, poput Sokrata, saznao da mu

vlastita mudrost uistinu ne vrijedi nita." Stoga i sad, [drugi inili
togod im drago]38, ja, obilazei okolo, istraujem i propitkujem,
voden boanskim [naputkom], bih li mogao smatrati nekog od graana ili stranaca mudrim; i otkad sam se u to uvjerio, postavi saveznikom bogu39, pokazujem da nema mudrog [ovjeka]. I upravo zbog
tog moga bavljenja nisam imao vremena posvetiti se ikakvom spomena vrijednom poslu niti za grad niti za vlastitu obitelj, ve zapadoh 40
u neizmjerno siromatvo radi te slube boje.
Pritom me slijede mladii, koji su najvie dokoni, sinovi najbogatijih41, i to svojevoljno42, i raduju se sluajui kako ljudi bivaju podvrgnuti paljivom ispitivanju, a esto me i sami oponaaju, uputajui
se i druge [paljivo] ispitivati. I pritom sami otkrivaju, vjerujem, gomilu onih koji misle da neto znaju, a zapravo znaju malo ili nita.
Stoga se svi ovi, to ih oni ispituju, ljute na mene - a ne na sebe - i
govore: "Ima nekakav pokvareni Sokrat koji kvari mlade". I poto ih
netko upita to taj [Sokrat] radi ili poduava, ponestane im rijei jer
ne znaju niti sami; a da se ne bi vidjelo da su u neprilici, ponavljaju
iste one optube to se obino iznose protiv svih filozofa: da se bavi
stvarima na nebu i pod zemljom, da ne vjeruje u bogove, da slabiji
govor ini jaim. Istinu, vjerujem, ne ele govoriti, [a istina je] da je
izalo na vidjelo kako se prave da neto znaju, dok ne znaju nita. I
budui da tako astohlepni, silni i mnogi priaju uvjerljivo i ustro
protiv mene, napunili su vam ui traajui me odavno i nemilosrdno.
S tog su razloga Melet, Anit i Likon podigli optubu protiv mene,
Melet u ime pjesnika, Anit u ime obrtnika i politiara, Likon u ime
govornika. Kao to sam rekao na poetku, udio bih se ako bih uspio
u tako kratkom vremenu razuvjeriti vas od klevete, koja mi ve tako

104

36

Uzroci
klevete
protiv
Sokrata

II. Obrana protiv prvih tuitelja 20 -21C

II. Obrana protiv prvih tuitelja 24 -21C

/ . ' , 5

, , ' .
,

. ^ ,
.

24

dugo visi nad glavom. Evo, Atenjani, to vam je [cijela] istina!

Kaem vam to jer se nisam ni u emu pretvarao, niti sam ita zatajio,
ni veliko ni malo. I gotovo sam siguran da postajem mrzak upravo
zbog toga to se ne pretvaram i to nita ne tajim. To je jo jedan od
dokaza da govorim istinu, da je upravo to kleveta protiv mene i da su
joj takvi uzroci. I ako ete bilo sad bilo kasnije istraivati tome,
otkrit ete da je [upravo] tako.

63

III. Obrana protiv drugih tuitelja 25 C -26A

10

III. Obrana protiv drugih tuitelja 24 C -26A

'
, ,
. ,
,
. *

^ , ,

.

Sto se tie optube kojom su me prvi tuitelji optuili, dostajat e

obrana [koju sam upravo izrekao] pred vama. Sad u se pak pokuati
obraniti od Meleta, dobriine i domoljubnog ovjeka, kako on to
tvrdi, a nakon toga i od ostalih. Promotrimo jo jednom, kao da se radi nekim novim tuiteljima, njihovu optunicu. Ona ide nekako ovako43: kae da je Sokrat kriv to kvari mlade, da ne tuje bogove koje
tuje drava44 ve da tuje neke nove boanske pojave 45 . Takva je
dakle optuba. Istraimo svaku njenu pojedinost.

Meletova
Vtuzmca

.
, ' , ,
, ,
^
',
. , , *
' ;
".
' , ;
, . , , ,
. - ', ,
' ;
, ; '
, , ;

Dakako, [Melet], kae da sam kriv to kvarim mlade. A ja tvrdim, Atenjani, da je Melet kriv jer se ali s ozbiljnim stvarima46, olako
dovodei ljude pred sud, i pravi se da mu je stalo i da se brine stvarima koje mu nikad nisu leale na srcu47. A da je tome tako, pokuat u
vam dokazati. Odgovori mi, Melete na ovo48: Tebi je jako stalo
do toga da mladi budu to bolji, zar ne?
- Svakako.
- Idi sad ovima i reci im tko ih ini boljima! Oito je da to zna
budui da ti je to briga. Otkrio si, kao to tvrdi, mene kako kvarim
mlade i sad me dovodi pred ove [prisutne graane] i zbog toga
optuije. Reci im stoga sad tko je onaj to ih ini boljima i pokai mi
ga tko je! ... Vidi li, Melete: sad uti i nema to rei? Zar ti se ne
ini da [ti] je to sramotno i dovoljan dokaz za ono to govorim, da ti
nije nita stalo?! Nego reci, dobri moj [ovjee], tko njih ini boljima?

Nesuvislost

da So ^ rat
kvari

.
' ' , , ,
, ;
, , .

- Zakoni.
- To nije, prijatelju, ono to te pitam. Tko je ovjek koji se
prvenstveno bavi i razumije u te stvari, odnosno u zakone?
- To su ovi ovdje, Sokrate, suci49.

76

77

Melet ve

mlade

III. Obrana protiv drugih tuitelja 24 - 25 C

III. Obrana protiv drugih tuitelja 24 - 25 C

10
25

10

,
;
.
, , ' /;
'.
"
. ;
;
.
, ;
.
'' , , , , ;
;
.
, ,
, , ;
.
. ;
,
;
' , ,
, ;
, ,
; , "
* ''
, '
. , ,
, ,
.
104

- to to kae, Melete? Ovi su sposobni odgajati mladie i initi

ih boljima?
- Svakako.
- Da li svi ovi zajedno? Ili jedni da, a drugi ne?
- Svi zajedno.
- Tako mi Here, to je dobra vijest! Veliko obilje dobroinitelja
imamo! A to sad? ine li ih ovih sluatelji boljima ili ne?
- I oni!
- A vijenici50?
- I vijenici!
- Nego, Melete, kvare li svi skuptinari51, koji sjede u narodnoj
skuptini, mlade? Ili ih i svi oni ine boljima?
- I oni!
- Kako izgleda, dakle, svi ih Atenjani ine dobrima i valjanima
osim mene, dok ih ja jedini kvarim. Tako tvrdi?
- Tvrdim da je upravo tako.
- Veliku mi nesreu dosuuje! Nego reci mi: ini li ti se da se to
isto dogaa i s konjima? Svi ih ljudi ine boljima, dok je samo jedan
koji ih kvari? Ili je pak upravo suprotno: samo je jedan koji ih moe
initi boljima, ili tek nekolicina, odnosno konjogojci, dok ih mnogi,
drei ih i sluei se njima, kvare? Nije li tako, Melete, i s konjima i
sa svim ostalim ivotinjama? ... Uistinu je tako, priznali ti i Anit to ili
ne. Velika bi bila srea za mlade da je samo jedan koji ih kvari, dok
im svi ostali koriste! Nego, Melete, dovoljno si pokazao da ti mlade
uope ne lee na srcu i jasno si iznio na vidjelo svoj nemar, jer ti nita
nije stalo do onoga zbog ega mene dovodi na sud....

79

III. Obrana protiv drugih tuitelja 25 C - 26 A

III. Obrana protiv drugih tuitelja 25 C - 26 A

" , ,

; , * .
, '
;
10

"
; , *
. '

.
5

,
;
.
, ,

10

, , ' ,

, ' ,
( ) , ;
5

, ,
* ' , ,

26

, ' ^ . , [ ]
, , .

'

, ,
' .
76

Nego reci mi, tako ti Zeusa, Melete, je li bolje stanovati meu

dobrim ili meu loim graanima? No, odgovori mi, dragoviu52: ne
pitam te nita tekoga! Zar zli ne ine zlo onima koji se u odreenom
trenutku nau u njihovoj blizini, dok dobri nekakvo dobro?
- Svakako.
- Postoji li itko tko eli da mu susjed nanosi vie tete nego
koristi? Odgovori, moj dragi! I zakon ti nalae da odgovara. Postoji
li itko tko eli da mu se naudi?
- Nipoto.
- Hajde reci: dovodi li me ovamo kao onoga koji upropatava i
kvari mlade namjerno ili nehotice?
- Namjerno, dakako.
- Pa kako to, Melete? Ti si u svojoj mlaahnoj dobi53 toliko
mudriji od mene ovako stara te si otkrio da zli ljudi uvijek nanose zlo,
a dobri dobro, svojima najbliima? A ja sam pak takav neznalica da
nisam svijestan toga? I ako pokvarim ikoga od onih s kojima se
druim, izlaem se opasnosti da takoer i meni nanese tetu - [zar
mi to nije jasno]? A jo pritom takvo zlo inim namjerno - ti takvo
to tvrdi? Nee me u to uvjeriti, Melete, a mislim da niti ikog drugog ovjeka! Ili uope ne kvarim [mlade] ili, ako kvarim, to ne inim
namjerno; a ti i u jednom i u drugom sluaju lae. Ako nehotice
imam lo utjecaj, onda nije obiaj dovesti me na sud zbog nehotinih
prijestupa, ve odvesti me na stranu i poduiti i ukoriti: jer je jasno da
kad se jednom nauim, prestat u initi ono to nehotice inim. A ti
si se uklonio i nisi se elio druiti sa mnom i poduiti me, a potom me
dovodi ovamo, gdje je zakon dovoditi one koje treba kazniti, a ne
poduiti.
77

III. Obrana protiv drugih tuitelja 26 C -26A

III. Obrana protiv drugih tuitelja25C-26A

10

, ,
, / /
. ,
, , ;
^
, ;
;
.
, ,
, ' .
^ -

- , '
, , /
^ .
, .
, ;
, ;
\ ,
, .
' , ;
'
^ ; '
,
,
, / ;
' , , ;
;
' .
76

Atenjani, sad je vidljivo ono to sam govorio: Meletu uope nije

niti puno niti malo svemu tome stalo. Nego, reci nam sad, kako
ti tvrdi da ja kvarim mlade? Ili je to jasno iz optunice koju si sastavio: da ih poduavam da ne tuju bogove koje tuje drava nego
neke nove demonske pojave? Zar ne tvrdi da ih kvarim tako nauavajui?
- Upravo tako tvrdim.
- Tako ti samih tih bogova, Melete, kojima je sada rije, objasni i meni i ovdje nazonim ljudima [o emu se radi]! Ja, naime, ne
shvaam to ti tvrdi: poduavam li ja ljude da vjeruju 54 da postoje
neki bogovi - dakle i ja sam vjerujem u bogove i nisam posvemanji
bezboac te u tome nisam kriv - ali ne isti bogovi u koje vjeruje drava nego drugi, pa me zbog toga optuuje, ili pak tvrdi da ja uope
ne vjerujem u bogove i druge tome nauavam?
- Tvrdim da si posvemanji bezboac.
- Ti me, Melete, iznenauje! to to govori? Ni za sunce ni za
mjesec dakle ne vjerujem da su bogovi, kako to vjeruju drugi ljudi 55 ?
- Da, tako mi Zeusa! ljudi suci, on tvrdi d a j e sunce kamen, a
mjesec [komad] zemlje.
- Dragi moj Melete, zar misli da tui Anaksagoru 56 ? I zar smatra da su suci nepismeni i da ne znaju da su knjige Anaksagore
Klazomenjanina prepune takvih rijei? Zar su mladi to od mene
nauili kad mogu sami za drahmu - ako i toliko! - kupiti knjigu 57 na
Orkestri 58 i ismijavati Sokrata koji se pravi da su to njegove misli,
koje su i onako neobine 59 ? Tako ti Zeusa, [reci], takvo ima miljenje meni? Mislim li da nema boga?
- Doista ne, Zeusa mi! Nipoto ne [vjeruje u boga]!
77

Neodrivost
optube
da je
Sokrat
bezboac

III. Obrana protiv drugih tuitelja 25 C - 26 A

27

10
D

" ' , , ,
, . , ' ,
, .
"

' , ; "
"
, . "
^.
, ,
, . ,
' ,
.
" , ,
' , ,
, * '
,
, ,
,
. *
' ' ,

.
^ , ^ , '' ' , '
,
. ,
^ '; '
, .
;
;
76

III. Obrana protiv drugih tuitelja 27 C -

26

- [Ono to ti tvrdi], Melete, nije odrivo, a mislim da niti sam u

to ne vjeruje. ... Meni se ini, Atenjani, da je ovaj [ovjek] ohol i
drzak i da je sroio ovu osudu protiv mene iz iste nadutosti, bezonosti i prenagljenosti. Slii nekome tko isprobava postavljajui
zagonetku: hoe li mudar Sokrat uoiti da za vlastitu zabavu sam sebi
proturjeim, ili u pak prevariti njega i sve ostale sluaoce? Meni se
ini da ovaj sasvim proturjei samome sebi u optubi, kao da kae:
"Sokrat je kriv ne to ne vjeruje u bogove, ve to vjeruje u bogove."
A ovako se vlada onaj koji alu zbija.
Pogledajmo zajedno, ljudi, zbog ega mi se ini da je to znaenje
njegovih rijei, a ti nam, Melete, odgovari. A vi se prisjetite, kako sam
vas zamolio na poetku, da me ne prekidate ako stanem govoriti na
[meni] uobiajen nain.
Postoji li itko [na ovome svijetu], Melete, tko bi vjerovao u ljud- Proturjeja
Meletove
ska djela, a da pritom ne vjeruje da postoje ljudi? ... ljudi, neka mi
optunice
odgovori i neka se sad ovako sad onako ne izmotava! Postoji li netko
tko ne vjeruje da ima konja, ali vjeruje da ima konjskih poslova? Ili da
nema sviraa na svirali, ali da ima stvari koje se tiu sviranja na svirali? Nema takvog, dragi moj ovjee! A ako ti ne eli odgovarati, ja u
rei i tebi i drugima. Ali odgovori mi na sljedee: postoji li netko tko
vjeruje da postoje demonske pojave, a ne vjeruje da postoje demoni 60 ?
- Ne postoji.
- Kako je lijepo da si mi odgovorio! - iako jedva i pod prisilom
prisutnih. Kae meutim da ja vjerujem i nauavam demonske stvari,
bilo stare bilo nove, dakle u neto demonsko vjerujem po rijeima tvojim, a to si i zakletvom u optunici potvrdio. Ako pak vjerujem u
demonske stvari, posve je nuno da vjerujem da postoje i demoni, zar
ne? Tako je! Smatram da si suglasan, jer ne odgovara. I zar ne smatramo da su demoni bogovi ili djeca bogova? Da ili ne?
77

IV. Zadaa i poruka Sokratova 27 D - 28

10

28

.
' , ,
, ' ' ^ ,
,
' , , ;
'
, ,
. ' , ,

*
,
, x o p
, .
, ,
, , - '
, ,
' . ' , , ' ' ,
, *
.
" ' * "' , ,
\ ;" , "
, , ' ^
,
' ,
, ,

86

- Svakako.
- Dakle, ako vjerujem u demone, kako ti kae, i ako su demoni
nekakvi bogovi, to bi bilo upravo to to govorim: ti spravlja zagonetke i ali se. Kae da ja, za kog si prvo tvrdio da ne vjerujem u
bogove, vjerujem u bogove jer vjerujem da postoje demoni. Ako su
pak demoni djeca boja nezakonito roena od nimfa ili od koga drugoga, kako se ve pripovijeda, - tko od ljudi moe vjerovati da postoje djeca boje, a da ne postoje bogovi? Isto bi besmisleno bilo kao
kad bi netko mislio da postoje djeca konja i magaraca, mazge, a ne bi
vjerovao da postoje konji i magarci. Nemogue je, Melete, da si ti
sastavio ovu optubu s drugim [ciljem], nego da nas iskua, ili pak iz
nedoumice kako da me optui za neko istinito nedjelo 61 . Inae,
nema naina da nekog uvjeri, pa kako god malo pameti on imao, da
isti ovjek vjeruje da postoje demoni i bogovi i da opet ne vjeruje da
postoje niti bogovi, niti demoni, niti heroji 62 .
Ne ini mi se, Atenjani, kako je puno potrebno da dokaem da
nisam kriv prema Meletovoj optunici; ovo to sam do sad rekao vie
je nego dostatno. Ali dobro znate da je istina, kako sam vam na
poetku kazao, da mnogi ljudi protiv mene gaje veliko neprijateljstvo,
I upravo e me to unititi - ako me uniti63: ne Meletova ili Anitova,
ve kleveta i zavist gomile; tome su podlegli ve mnogi drugi dobri
muevi, a mislim da e tako biti i u budunosti - nema bojazni da e
se to zaustaviti na meni.
Ali onda bi netko mogao rei: "Ne srami li se, Sokrate, to se
bavi takvim poslovima zbog kojih se sad izlae smrtnoj opasnosti?"
Njemu bih mogao - ako emo po pravu - ovako odgovoriti: "Ne
zbori pravo, ovjee, ako misli da onaj, koji ita vrijedi, mora odmjeravati opasnosti na ivot i smrt, umjesto da se brine je li pravedno ili nepravedno ono to ini, ponaa li se kao dobar ili kao lo ov-

87

Sokratovo
Voslani^
1

ivot u
filozofiji

10

5
29

IV. Zadaa i poruka Sokratova 28 C - 29 A

IV. Zadaa i poruka Sokratova 28 C - 29 A

T p o i a t
,

,
" , , , *
^. ,
" , - ,
, ' ' " ' -
, ,
, ' , ' , ,

. ' '
;"
', , *
'
, , , ,
^
, '' ,
, ,
,
,
, ,
, ,
' . '',
' ,

.
, ,
* .
'

jek. Bijedni bi - prema tvom miljenju - bili svi oni polubogovi64 koji
su poginuli pod Trojom, a pogotovo Tetidin sin, [Ahilej]. On je, umjesto da podnese sramotu, prezreo opasnost i kad mu je, obuzetom arkom eljom da ubije Hektora, majka boica65 rekla - tako nekako,
ako se ne varam66: 'Dijete, ako osveti ubojstvo svoga druga Patrokla
i ubije Hektora, sam e umrijeti jer tebe eka kobna sudbina nakon
Hektorove.' A on je, to sasluavi, zanemario smrt i opasnost, pa vie
se bojei ivjeti kao lo ovjek i ne osvetiti prijatelja ree: O n d a neka
umrem, poto sam se osvetio nepravedniku, a ne da ostanem ovdje
ismijan kod oblih laa samo zemlji na teret!' Misli li ti da je on mario
za smrt i opasnost?"
Prema istini, Atenjani, tako stoje stvari: kad jednom netko zauzme poloaj, koji on smatra najboljim, ili kad ga na takav poloaj postavi onaj koji zapovijeda67, na njemu treba ustrajati, kako se meni ini, odoliti opasnostima i nita ne drati niti do smrti niti do iega drugoga doli sramote. udno bi bilo moje ponaanje, Atenjani, ako
bih - kao to su me neko postavili u bojni red kod Potideje, Amfipola i Dela68 vojskovoe koje ste izabrali da mi zapovijedaju; tamo
sam ustrajao na svom poloaju i izloio svoj ivot opasnosti, kao i
mnogi drugi - sad, iz straha od smrti ili neeg takvog, zanemario dunost da provodim ivot u filozofiji i propitkivanju sebe i drugih, koju
mi je, kako sam saznao i uvjerio se, naloio69 bog. To bi bilo strano!
Tad bi me uistinu mogao netko po pravdi optuiti pred sudom da ne
vjerujem u bogove jer bih [na taj nain] prezreo 70 prorotvo, bojao se
smrti i smatrao sebe mudrim, iako to nisam. Bojati se smrti, ljudi,
nije nita drugo nego priinjati se sebi mudrim iako [zapravo] nisi; to
znai vjerovati da zna ono to [zapravo] ne zna. Nitko ne zna to je
smrt, a [pogotovo ne zna] je li ona ovjeku najvee od svih dobara;

104
89

IV. Zadaa i poruka Sokratova 29 A-

IV. Zadaa i poruka Sokratova 29 A-

, '
.
, ' ;
', , '
, ,
, " '
* \
, .
,
* '
' ,
, ,
' ,
[ ] , - '
' "^ , ' ' , , '

, " - , ,
, '' " ,
, ^ ,
, ,

,
'', ^ , ' ,
,
,
,
^ ;' ,
' , '

a ljudi se nje boje kao da znaju da je najvee od svih zala. Nije li to

neznanje, i to upravo ono koje zasluuje prijekor: misliti da se zna ono
to se ne zna? A ja se, ljudi, [samo] u tome, i ne vie od toga, razlikujem od veine ljudi; ako bih mogao rei da sam u iemu mudriji od
ikoga, onda bih bio u tome, to sam, budui da ne znam nita zasigurno prilikama kod [boga] Hada, svjestan da ne znam. Znam, meutim, da je zlo i sramota nanositi nepravdu i ne pokoravati se boljemu, i bogu i ovjeku. Dakle, za razliku od zla, za koje znam da je zlo,
onih stvari, za koje ne znam jesu li moda dobre, nikad se neu bojati
niti ih izbjegavati. Stoga ni da me vi sada oslobodite, usprotivivi se
Anitu, koji ree ili da se ja uope ovdje nisam trebao pojaviti, ili da,
poto sam se pojavio, nije mogue a da ne budem kanjen smru, te
vam govori da e se, ako vam izmaknem kroz prste, vai sinovi, bavei
se onime to Sokrat nauava, sasvim upropasiti - kad biste mi na to
rekli: "Sokrate, sad neemo posluati Anita nego te putamo, meutim pod uvjetom da prestane troiti vrijeme na takvo istraivanje,
i da se okani potrage za mudrou, a ako te jo jednom uhvatimo da
to ini, umrijeti e." - ako biste me, kako rekoh, pod tom pogodbom pustili, ja bih vam odgovorio: "O Atenski muevi, ja vas
potujem i volim, ali radije u se pokoriti bogu nego vama, i dok god
diem i imam snage, neu prestati tragati za mudrou, poticati vas i
opominjati na svoj uobiajen nain; gdje god naiem na nekoga rei
u mu: dragi moj ovjee, Atenjan si, iz najveeg i najslavnijeg po
mudrosti i snazi grada, zar se ne stidi baviti se zgrtanjem to je vie
mogue novca, isto tako i slave i asti, dok ti nije stalo do mudrosti 71
i istine: nije li ti stalo da ti dua 72 postane najboljom?' I ako netko od
vas zanijee [da mu je stalo do novca, slave i asti] i kae da mu je
stalo [do mudrosti, istine i due], neu ga smjesta pustiti i otii, nego

90

91

Glavna
Sokratova
poruka:
neprestano
tragati za
mudrou

IV Zadaa i poruka Sokratova 29 - 30 C

IV. Zadaa i poruka Sokratova 29 - 30 C

, ,

30

, -

u ga propitkivati, ispitivati i sumnjiiti. I ako mi se uini da nije

stekao vrlinu, a kae da je ima, ukorit u ga da ono najvredniije cijeni
ponajmanje. I tako u se ponaati sa svakim na koga naletim, s mladim ili starim, strancem ili domaim, a pogotovo s [vama] graanima
jer ste mi najblii po rodu. To [mi] zapovijeda bog, vi to dobro znate,
i ja smatram da za vas jo nikad nije bilo veeg dobra nastalog u gradu
do ove moje slube boje. Ja u odlaziti od jednog do drugog od
vas, ne inei nita drugo nego pokuati vas nagovoriti, i mlae i starije, da se ne brinete niti oko tijela niti oko novca tako revno kako
treba da se brinete da dua postane najboljom73, i govorit u vam: 'Ne
dolazi vrlina ovjeku od novca, nego se po vrlini stjee bogatstvo - a
isto tako i sve ostale stvari, i obine i javne, postaju [samo po vrlini]
dobro za ljude.' Ako dakle kvarim mlade takvim govorom, to bi
bilo pogubno; ali ako netko kae da je moja poruka ita drugo osim
toga, on blebee. Prema tome, rekao bih, Atenjani, poveli se vi za
Anitom ili ne, pustili vi mene ili ne, ja neu drugo raditi, pa makar
morao umrijeti vie nego jednom."

, .
,
, , .
5

, ', ''
^
.

, '
, '
. '

, ' ''
* ,
,

, "

"

',

, ,
C

, ' ."

92

93

V. Znaenje Sokratovog poslanstva 30 C - 31

31

, , '
, ' '
, , .
' ' *
, ',
,

' - - '
.
'
' ' , '
', ,
. , , ,
', ,
. , , -
-
, ,
,
^
^.
, ,
' , * ' ' '
, ^ ,
, , ,
,
. '
,
*
102

V. Znaenje Sokratovog poslanstva 30 C - 31

Nemojte galamiti, Atenjani! Drite se onoga to sam vas zamolio:

ne galamite zbog onoga to kaem, nego sluajte! Ta vjerujem da e
vam biti od koristi, ako me sasluate. Namjeravam vam sad, naime,
rei i neke druge stvari zbog kojih ete [moda] podii graju; ali ne
inite to nipoto! Dobro pak znajte, ako smaknete mene onakva
kakvim sam vam se opisao, n a l e t e meni nauditi vee nego sami sebi75. Meni nee nauditi niti Melet niti Anit - a niti bi mi mogli
[nauditi] - jer smatram kako nije nedoputeno 76 da se dobrom ovjeku ini teta od loega. [Anit] me moe dati ubiti, protjerati u progonstvo ili razrijeiti graanskog prava - i to sve on, po svoj prilici,
kao i tko mu drago drugi, moe smatrati velikim zlom, ali ja tako ne
mislim. Mnogo je vee [zlo], po mom miljenju, ono to on sad ini:
pokuati nepravedno ovjeka pogubiti. Stoga se sad neu, Atenjani,
braniti poradi svoje koristi, kako bi netko mogao oekivati, nego
poradi vas, kako ne biste zgrijeili protiv bojeg dara ako me osudite.
Ako me date pogubiti, neete lako nai drugog poput mene. % je
poslao
Upravo - iako moe zvuati smijeno - bog me je postavio uz bok
Sokrata
ovome gradu, kao velikom i plemenitom konju, no koji je zbog svoje gradu
veliine postao mlitav i treba mu neki obad da ga podbode. Tako se na dar.
ini da je bog mene poslao u ovaj grad kao takva [obada] da vas, pre- fa Sa
podbode
meui se sad ovamo sad onamo, razbuujem, potiem, podbadam,
jednog po jednog, bez prestanka. Neete lako pronai nekog drugog
takvog, ljudi! Posluate li me, potedjet ete me. Ali vi, moda ljuti na
mene kao upravo probueni spavai, jednim biste me udarcem i bez
razmiljanja pogubili, kako Anit savjetuje, i potom biste nastavili spavati cijelog svog ivota - osim ako vam bog ne poalje koga drugoga
u brizi za vas. Da se zgodilo da sam ba ja taj kojeg je bog poslao
na dar ovome gradu, moete i prema sljedeem dokuiti; ne bi se
moglo samo ljudskim [razlozima] objasniti to sam ja itavo svoje
103

V. Znaenje Sokratovog poslanstva 30 C - 31

32

', ,
.
,

,
, , ,
, .
' ,
,
.
,
[ ] , . '
, , , , .
' ,
* ,
,
, '
/ ' .
/

, '
,
,
.

102

V. Znaenje Sokratovog poslanstva 31 C - 31

imanje napustio i podnosio toliko godina [sramotu] da moji ukuani

budu zanemarivani, a umjesto toga sam se stalno bavio vama, iao do
svakoga pojedinog od vas poput oca ili starijeg brata, savjetujui vam
kako da se brinete vrlini. I da sam iz toga imao ikakve koristi ili primao plau za taj posao, moje bi ponaanje imalo nekakvo objanjenje. No ovako i sami evo znate da moji tuitelji, koji su me za sve
ostale stvari tako bezono optuili, nisu uspjeli svojom besramnou
doi tako daleko da iznesu dokaze kako sam ikada od koga ubrao
plau ili je zatraio. Moje je siromatvo najbolji svjedok da je istina
to kaem!
Moda nekom izgleda udnovato to to neumorno hodam naoko- Unutrnji
lo, savjetujui vas u obinim stvarima i u to ulaem toliko truda, glas
odgovara
meutim u javnim se stvarima ne odvaujem izii pred mnotvo sa- Sokrata od
vjetovati vas u svezi s [politikom] grada. Uzrok tomu je to to ste bavljenja
esto od mene uli: meni dolazi neto boansko i demonsko 77 , i upra- politikom
vo to je s porugom spomenuo Melet u optunici. Meni se to javlja od
rana djetinjstva, poput nekog glasa, koji, kad god se pojavi, vazda me
odvraa da ne inim ono to smjeram, ali nikad me ne potie 78 . [Taj
me glas] odgovara od bavljenja politikim poslovima; ak dapae, ini
mi se da je jako dobro da me od tog odgovara. Dobro znate, Atenjani,
da sam se bio prihvatio politikih poslova, ve bih odavna bio
smaknut i ne bih niti vama niti sebi bio ni na kakvu korist79.
Nemojte se srditi na mene to vam govorim istinu! Nema ovjeka koji
bi se mogao spasiti ako bi se bilo vama bilo nekom drugom mnotvu
iskreno usprotivio i pokuao sprijeiti mnoge nepravde i zloine u
dravi. Nuno je da se onaj kojemu je doista stalo da se bori za pravdu, ako se eli odrati na ivotu, barem kratko vrijeme povue u
samotnost, a ne da se prihvati javnih poslova.
103

V. Znaenje Sokratovog poslanstva 32 C -31

V. Znaenje Sokratovog poslanstva 30 C -31

' ,
5

' , .

, '
, . , .
, ,

, *

, ,
5

. '


, ,

' ,
.
,

,
, .

'
, , ' ,
' ^ , ,
, ,

'

,
,

'. '
102

- Pruit u vam puno dokaza za to, i to ne rijei, ve ono to vi

cijenite, djela. Posluajte to mi se dogodilo da vidite kako nisam pokleknuo ni pred kime u strahu od smrti kad se radilo pravdi, i kako
sam spreman radije poginuti, nego uzmaknuti. Ispriat u vam obine
i dosadne prie, ali zato istinite. Ja naime, Atenjani, nisam nikad
vrio nikakvu dravnu slubu, osim to sam jednom bio vijenikom80.
I ba se zgodilo da je naa, antiohijska, opina imala svoje pritane na
vlasti kad ste vi81 odlukom vijea odluili deset vojskovoa, koji nisu
pokupili preostale iz bitke, sve zajedno osuditi - [a to je] protuzakonito, kako je i vama poslije sinulo82. Od tadanjih pritana ja sam
bio jedini koji sam se tome usprotivio, poticao vas da ne inite nita
protiv zakona, glasovao sam protiv [takve odluke]. Dok su govornici
bili spremni uloiti tubu protiv mene i pritvoriti me, a vi ste to zahtijevali i galamili, smatrao sam da u se radije sa zakonom i pravdom
izloiti opasnosti nego se iz straha od zatvora ili smrti pridruiti vama,
koji ste donijeli nepravedne odluke. Takve su se stvari dogaale
dok se dravom jo vladalo demokratski. Poto je dolo do oligarhije83, tridesetorica su, poslavi po mene zajedno s jo etvoricom da se
skupimo u tolosu84, zapovijedili da se dovede iz Salamine Leont Salaminjanin da bi ga pogubili - tridesetorica su mnogima i esto davali
naredbe ove vrste, eda bi to je vie mogue ljudi okaljali krivnjom
[zbog neasnih djela]. Tad sam ja meutim jo jednom pokazao, i to
ne rijeima nego djelom, da mene nita nije briga za smrt - ako vam
to ne zvui preotro reeno - ve da mi je jedino stalo do toga da ne
uinim nikakvu nepravdu niti nesveto djelo. I ta vlast, ma kako god
surova ona bila, nije me mogla preplaiti i natjerati da poinim zloin,
nego, poto smo bili izali iz tolosa, ona su etvorica pola u Salaminu
i dovela Leonta, a ja sam se zaputio kui. I moda bi me zbog toga
103

V. Znaenje Sokratovog poslanstva 30 C - 31

V. Znaenje Sokratovog poslanstva 33 C - 31

, .

pogubili da ona vlast nije ubrzo pala. Postoje mnogi koji e svjedoiti

u prilog tomu 85 .

5
33

'

I zar mislite kako bih ja toliko godina poivio da sam vrio dravne

poslove, i da sam ih vrio na nain dostojan dobra ovjeka, te da sam

pravdi iao na ruku i da sam to, kako treba, najvie cijenio? ljudi

, *

. ' ^
' ,
,

.
'

nikome bio uiteljem. Ako je netko, mlad ili star, elio uti to govo-

, ' ' ,

rim ili kako postupam, nisam to nikad sprijeio, niti sam ikad raz-

, -

govarao za novce, niti sam odbio razgovor bez njega, nego sam bio

, '

. '
,

odgovornim, jer nisam nikad nikome niti obeao niti ponudio podu-

* '

ku. A ako netko veli da je od mene ikad ita nauio ili uo u obinom

razgovoru to nisu [uli] i svi ostali, dobro znajte da taj ne govori

istinu.

Nego, kako to onda 86 da neki vole provoditi mnogo vremena sa

; , ,

mnom? Ve ste uli cijelu istinu, Atenjani, ja sam vam je rekao: drago

^ , ' .
. , , 5

moe sluati kako odgovaram. I ako je netko od tih ljudi [koji su me

sluali] postao estit ili ne, za to ne bi bilo pravedno mene proglasiti

'
C

spreman da me ispituju jednako i bogat i siromaan: tko god eli,

' ,
5

ono malo to sam ih vrio - i u obinom [ivotu] isto tako; nisam

dopustio nita to bi bilo protivno pravednosti: nikad i nikome, ak
, .
,
. .
. .
,
T
niti onima koje pogrdno nazivaju mojim ucenicima. Ja nisam nikad

Atenjani - ni izdaleka! A isto tako niti jedan drugi ovjek. Ovakvim sam se pokazao kroz cijeli svoj ivot u javnim djelatnostima - za

im je sluati kako ispitujem one koji misle da su mudri, a zapravo nisu

- a to je prilino zabavno. A bog87 je, kako sam rekao, odredio da ja

tako postupam: i [pokazao mi je to] proroanstvima i znakovima u

snu88 i na svaki drugi nain, na koji je ikada boja sudnja - kao i u

. , ,

drugim sluajevima - naredila ovjeku da neto uini. To je, Atenjani,

102

103

Sokratov
odnos
prema
onima
s
koji
se druio

34

V. Znaenje Sokratovog poslanstva 30 C - 31

V. Znaenje Sokratovog poslanstva 34 C - 31

.
, , '

,

, ,
, ' '
,
.
, ,
, ,
, , ' ' , ,
,
^ , - , -
, ,
' , , ,
, ' .
,
*
, - -
' , ,
, ,
^ ,
" . '
,
, ,
' ,
, ;

istina i lako se moe dokazati; ako ja neke mladie upravo kvarim, a

druge sam ve pokvario, ne bi li ovi, sad ve u zreloj dobi, uvidjevi da
sam ih kao mlade navodio na neto krivo, osobno doli na sud da me
optue i kazne? A ako ne oni sami, zar ne bi onda netko od njihovih,
oevi, braa ili roaci, ako su njihovi najblii od mene pretrpili nekakvo zlo, prisjetili se sad toga i kaznili me? U svakom sluaju, kako
vidim, ovdje su nazoni mnogi. Evo, prvo je ovdje Kriton89, moj
vrnjak i blizak susjed90, otac ovoga ovdje Kritobula. Zatim tu su i
Lizanija iz Sfeta, otac ovoga Eshina91, zatim Antifon iz Kefisa, otac
ovog Epigena92. Isto su tako ovdje i mnogi drugi, kojih su braa provela vrijeme sa mnom na ve spomenut nain: Nikostrat, Teozotidov
sin i Teodotov brat - sam je Teodot mrtav tako da ne moe zatraiti
od brata da svjedoi protiv mene. Tu su zatim i Paral, Demodokov
sin, kojega je brat bio Teag93; zatim evo Adimanta94, sina Aristonova,
i evo mu brata Platona95, zatim Ajantodor, kojega je brat ovdje
prisutni Apolodor96. I mogao bih vam navesti jo mnoge druge, a
nekog od njih Melet je u svome govoru mogao pozvati da svjedoi
[protiv mene]. Ako je to pak [Melet] propustio uiniti prije, neka ga
sad pozove - ja mu preputam svoje mjesto - i neka progovori ako
moe posvjedoiti neto takvo. Meutim, otkrit ete, ljudi, upravo
suprotno: svi su mi oni spremni pomoi, meni, kvaritelju i zlotvoru
njihovih najbliih, kako to Melet i Anit tvrde. Oni koje sam iskvario
moda bi imali razloga stati u moju obranu, ali oni neiskvareni, ve
stariji mukarci, roaci ovih - bi li oni mogli imati kakav drugi razlog
da mi pomognu od ispravnog i pravednog, odnosno jer uviaju da
Melet lae, dok ja govorim istinu?!

102

103

5
35

VI. Zakljunerijeiobrane 34 - 35 A

VI Zakljunerijeiobrane 34 - 35

, ' ,
, '
,
^
,
,
,
, , ,
. '
'
. ' -
, ' -
", ,
', ' '
' ' ' ,
, , ,
, * '
. "
; ^,
, ' ^ , '
' , , '

/
', '' '' , '
.
' '
' ', ''*
, , ^,
,

Pa dobro, ljudi! Rekao sam to sam elio rei u svoju obranu,

barem otprilike. Ali sad bi se netko od vas mogao oneraspoloiti
protiv mene prisjeajui se svog sluaja, ako je bio optuenikom u
sudskom postupku neznatnijem od ovog i pritom molio i preklinjao
suce, prolijevao mnoge suze i doveo na sud ak i djecu, a i mnoge
roake i prijatelje, eda bi pobudio to vee saaljenje, dok ja, kako
izgleda, neu napraviti nita od svega toga i to stojei suelice, kako
moe izgledati, najveoj pogibelji. Mogao bi se taj netko, tako u sebi
prevrui misli, jo vie ustoboiti na mene i, ljutei se zbog svega toga, glasovati u bijesu protiv mene. Ako je netko od vas takav- [ja
kaem "ako" 97 ] jer to ne oekujem od vas, ali ako jest - mislim da bi
bilo prikladno da tom ovjeku ovako progovorim: "Da, dragi moj, i za
mene vrijedi Homerova izreka da nisam postao iz hrastovine ili
kamena 98 ve od krvi i mesa, i ja imam, nema sumnje, neke bliske
ljude. Imam rodbinu i sinove, Atenjani, i to tri sina, jedan je mladi,
a dvojica su jo djeaci 99 . Meutim neu nikoga od njih ovamo
dovesti i preklinjati vas da glasujete povoljno za mene." A zato to
neu uiniti? Ne iz oholosti, Atenjani, niti iz pomanjkanja potovanja prema vama! Jesam li nepokolebljiv pred smru ili ne, to je druga
pria. Ali ne ini mi se lijepim, s obzirom na ugled i moj i va i cijeloga grada, da tako neto uinim, pogotovo s obzirom na moju dob i
ime koje nosim100: bilo istina ili la, uvrijeilo se miljenje d a j e Sokrat
razliit od drugih ljudi. Ako bi se oni meu vama, koji za sebe
misle da se istiu bilo mudrou bilo muevnou ili kakvom drugom
vrlinom, na onakav nain 101 ponijeli, to bi bilo sramotno; kako sam
esto vidio neke od takvih ljudi koji su neto drali do sebe, dok su
bili na sudu, izvodili su svakojake ludorije jer smatraju da e im se
neto uasno dogoditi budu li osueni na smrt - kao da e biti bes-

104

105

Sokrat
ne trai
milost
ve
pravednost

VI. Zakljune rijei obrane 35

A-D

*
, '
' ,

, . ,
, /
, , , , ,

.
, ,
,
. , ^ , '
* ,
, / ^
/' ^-
. , ,

, . ,
^ ,
, ,
, ,
,
.

106

VI. Zakljune rijei obrane 35 A-D

mrtni ako ih vi ne biste pogubili! Meni se ini da takvi nanose sramotu gradu jer bi netko od stranaca mogao pomisliti da se oni Atenjani,
koji se istiu vrlinom, a koje su sami sugraani izabrali da sudjeluju u
vlasti ili nekim drugim astima102, nita ne razlikuju od ena.
Stoga, Atenjani, vi koji smatrate da neto vrijedite, ne smijete se tako
ponaati! Isto tako, ako ja tako postupim, ne smijete popustiti! Upravo suprotno: pokaite da ete puno prije kazniti onoga koji izvodi
ovakve plaljive drame na sudu, i na taj nain cijeli grad izlae ruglu,
nego onoga koji sauva svoj mir.
Ljudi! Ako ostavimo po strani pitanje [atenskog] ugleda, ne ini
mi se pravednim preklinjati suca i molbama izbjei kaznu, ve se trebaju iznijeti dokazi i uvjeriti ga. Sudac nije postavljen zato da poklanja pravdu, nego da sudi po pravdi, i zakleo se da nee dijeliti milost
kako mu se ini, ve da e suditi prema zakonima. Ne smije [doi do
toga da] se nauite na krivokletstvo, a niti sami sebe ne smijete na to
naviknuti jer inae nitko od nas nee postupati pobono103. Ne
moete stoga, Atenjani, oekivati da bih se ja morao prema vama
ponaati tako kako sam ne smatram ni lijepim ni pravednim ni svetim
- tim vie, tako mi Zeusa, to me ovaj na Melet progoni zbog bezbotva! Jasno bi bilo, kad bih vas nagovorio i preklinjanjem prisilio na
neto protiv [vae] zakletve, da bih vas tada poduavao da nema
bogova, i branei se na taj nain, u isti bih as sam sebe optuio da ne
vjerujem u bogove. Ali to je daleko od istine, ljudi Atenjani, ja
vjerujem u bogove kao nitko od mojih tuitelja, i preputam vama i
bogu da presudite kako bi bilo najbolje za mene i za vas.

107

XVI. stoljee: likovi Sokratovi

Drugi dio
SOKRATOV
POSLIJE PRVOG

GOVOR
GLASOVANJA

VII. Sokratovo miljenje presudi 1 0 4 (35 - 38 B)

- ivot bez propitkivanja i istraivanja nije

vrijedan ivljenja
38 A

XVII. i XVIII. stoljee: likovi Sokratovi

111

VII. Sokratovo miljenje presudi 35 - 36 D

VII. Sokratovo miljenje presudi 35 - 36 D

, ,
, ,
,
,
. '
- , ,
, .
, , ,
, ,
" ,
,
.
' ,
, ;
; ; ,
, '
,

,
' ^,
' , , , ,


, , ,
- ; , ,
*
.

Ima puno razloga, Atenjani, zato nisam ozlojeen nad ovim to

se zbilo - da ste me glasovanjem osudili - a najvaniji je taj to se
nije neoekivano zbilo da su se tako stvari razvile. Ali se mnogo vie
udim broju jednih i drugih glasova. Nisam mislio da e razlika biti
tako mala, ve puno vea; kako vidim, da je samo trideset glasova
prelo s jedne na drugu stranu, bio bih izbjegao [kaznu]. to se pak
Meleta tie, kako mi se ini, njega sam ve izbjegao; i ne samo izbjegao, nego, kako je svima jasno, da mu se nisu pridruili Anit i Likon
u optubi 105 , morao bi platiti tisuu drahmi kazne jer nije uspio skupiti petinu glasova106.
Ovaj ovjek, dakle, trai za mene smrtnu kaznu. Neka bude!
I kakvu u ja protukaznu predloiti, Atenjani? Ikakvu osim onu
koju zavrjeujem? A to to [zavrjeujem]? Kakvu kaznu zavrjeujem pretrpjeti ili platiti - no doista - jer 107 nikad u ivotu nisam
mogao sjediti na miru i nisam se bavio stvarima kojima se veina zanimala - zaraivanjem novca, gospodarstvom, vojnitvom ili javnim
govornitvom, niti ikakvim drugim slubama, stranarenjem ili urotama to se raaju u gradu, jer sam se smatrao stvarno prepotenim a
da bih mogao izvui ivu glavu da sam se upleo u te stvari? Stoga nisam krenuo putem na kojem niti vama niti sebi ne bih bio ni na kakvu
korist, ve sam iao za tim da svakojnu napose inim ono to smatram
najvanijim: pokuati nagovoriti svakog pojedinog od vas da se ne
bavi svojim stvarima prije nego to se pobrinuo za sebe samog kako
bi postao to je mogue bolji i razboritiji, da se ne brine vie oko
dravnih poslova, nego dravi samoj, a isto tako svim ostalim stvarima. to sam, dakle, zavrijedio budui da sam takav? Nekakvu
nagradu, Atenjani, ako se treba prosuditi ono to sam uistinu zavrijedio. Da, upravo takvu nagradu kakva mi dolikuje. to dolikuje siromanu ovjeku, vaem dobroinitelju, kojem je potrebna samo do-

104

113

Sokrat
misli
da nije
zavrijedio
kaznu ve
nagradu:
hraniti se
na dravni
troak u
pritaneju

37

VII. Sokratovo miljenje presudi 36 D - 37 C

VII. Sokratovo miljenje presudi 36 D - 37 C

;
' , ,
,
,
, , ,
,
, .
'
' , ^ , ,
,
, *
. , , ,
,
, '
.
'
. ;
, / '
/ ' ;
; ;
, ,

.
' .
, ,
^

kolica, eda bi vas poticao? Nema niega, Atenjani, to bi takvom

ovjeku vie pristajalo nego hraniti se na dravni troak u pritaneju 108
- puno vie nego itko od vas tko je pobjedio u konjskim trkama, ili u
dvosjedu ili etverosjedu na olimpijskim igrama! Taj vam naime daje
privid sree, dok vam ja dajem pravu sreu. I dok njemu hrane ne
manjka, meni manjka 109 . Ako me, dakle, treba pravedno kazniti kako
sam zavrijedio, onda traim da budem kanjen tako da dobivam
hranu na dravni raun u pritaneju 110 .
Moda vam se ini, dok ovo govorim, da se ponaam kao dok sam
spominjao saaljenje i preklinjanje 111 : oholo! Ali to nije tako, Atenjani! Upravo je suprotno: ja sam uvjeren da nisam nikome nita
naao uinio, barem ne namjerno, ali u to vas ne mogu uvjeriti jer
smo malo vremena proveli u razgovoru. Da je u vas obiaj, kao kod
drugih ljudi112, da se smrtnoj kazni raspravlja ne jedan dan ve
nekoliko, uvjerili biste se [u moju nevinost]; ali sad mi se nije lako u
kratkom vremenu obraniti od tekih optubi. Uvjeren da nisam nikome naudio, teko da bih mogao sam sebi nauditi i govoriti protiv sebe
da sam zavrijedio neto loe, pa da predloim kaznu. A u strahu od
ega da to i radim? Da ne pretrpim kaznu koju predlae Melet, za
koju tvrdim da ne znam je li loa ili dobra? Ili da umjesto te izaberem
i predloim neku drugu kaznu za koju sigurno znam da je nekakvo
zlo? Zar zatvor? A zato da ivim zatoen u zatvoru, stalno robujui
vlasti jedaneastorice 113 koja je u to vrijeme izabrana na dunost?
Novana kazna i zatvor sve dok je ne isplatim? Za mene je to isto, kao
to sam vam maloas rekao: nemam novaca odakle bih mogao isplatiti [kaznu]. Da se kaznim izgonom? Tu biste kaznu vrlo vjerovatno prihvatili. Morao bih biti doista zaslijepljen ljubavlju prema ivotu,
Atenjani, ako bih to predloio; zar sam tako nerazuman da ne shvaam da vi, moji sugraani, niste voljni vie podnositi moje rasprav-

114

115

Sokrat ne
predlae
neku
alternativnu
kaznu, jer
se osjea
nevinim

VII. Sokratovo miljenje presudi 37 D - 38

D

5
38

VII. Sokratovo miljenje presudi 37 D - 38

, '
, ^ *
' ; ,
', '
i\ . ' ,
* ,
,
.
" ' " ,
, ' ;"
- .
' ' , * '

,

^,
, ' ' .
' , , ,
. '
. , ,
, ,
. '' ' * .
, ',
'
, ' * ,
' .

ljanja i govore, i [da pritom mislim da, ako] su vama postali toliko
naporni i mrski da ih se sad elite rijeiti, a drugi bi ih lake podnosili?
ak tovie, Atenjani! Lijepi bi mi to bio ivot kad bih ja ovako
star ovjek otiao i selio iz jednog u drugi grad i ivio u izgonu! Dobro
znam da e mladi dolaziti sluati to govorim kamo god stignem, kao
i ovdje. Pa ako ih i odagnam od sebe, oni e sami nagovoriti starije i
protjerajati me. A ako ih ne odagnam od sebe, protjerat e me njihovi
oevi i roaci ba radi njih.
Sad bi netko mogao rei: "Sokrate, ne bi li mogao utjeti i biti na
miru poto si nas 114 napustio pa tako ivjeti?" No, od svega [to sam
do sad govorio], to je nekima od vas najtee shvatiti! Ako kaem da
je to neposlunost prema bogu i zbog toga nije mogue da ja ivim "u
miru", neete mi vjerovati kao kad tjeram svoju ironiju 115 . Ako vam
potom kaem da je ovjeku najvee dobro svakog dana raspravljati
vrlini i drugim stvarima, kojima ste me uli da razgovaram i [vidjeli] kako istraujem samog sebe i propitkujem druge, i ako potvrdim
da ivot bez propitkivanja i istraivanja nije vrijedan ivljenja, jo ete
mi manje vjerovati. Ali stvari stoje upravo tako kako vam kaem,
ljudi, samo to mi nije lako u to vas uvjeriti. Jo pritom nisam navikao
sebe sama smatrati vrijednim nekakvog zla. Da imam novaca, mogao
bih predloiti da platim globu koliku mogu isplatiti - tako si opet ne
bih natetio 116 . Ali ja nemam [novaca]. Osim ako mi ne odredite
kaznu koju bih mogao isplatiti; moda bih vam mogao isplatiti jednu
srebrnu minu 117 . Toliko dakle predlaem.
Ali, Atenjani, [trenutak!]: ovdje su Platon, Kriton, Kritobul i
Apolodor koji me nagovaraju da si predlaim kaznu od trideset mina,
a oni bi sami jamili taj iznos. Neka budem, dakle, kanjen tom
koliinom [novaca], a oni e vam biti pouzdani jamci za taj iznos.

116

117

Sokrat
ne eli
odustati
od svog
poziva, jer
ivot bez
istraivanja
nije
dostojan
ivljenja

Sokrat
predlae
kaznu od
trideset
mina, na
nagovor
svojih
prijatelja

Trei dio
SOKRATOV
POSLIJE DRUGOG

GOVOR
GLASOVANJA

VIII. Sokratove oprotajne poruke - onima koji su ga osudili i onima

koji su ga htjeli osloboditi (38 C - 42 A)

- Niti na sudu niti u ratu nitko ne smije niti ja niti itko drugi - posezati za
takvim sredstvima kojima bi pod svaku
cijenu izbjegao smrt.
39 A - B
-Nije mogue da dobar ovjek, niti u
ivotu niti poslije smrti, pretrpi ikakvo
zlo: prema sudbini dobrog ovjeka bogovi nisu ravnoduni.
41 D

121

5
39

VIII. Sokratove oprotajne poruke 38 C - 39

VIII. Sokratove oprotajne poruke 38 C - 39

' , ,

, -
, , ^ ,

.
, ,
, ' '', ,
,
.
. ' , ,

' ,
, ,
. ' /
,
/ ,
.
' ' '
, ,

'

,
, ' ,
, , .
, '
,

Ne elei ekati kratko vrijeme, Atenjani, [koliko mi je jo ostalo

do kraja ivota], stei ete lo glas i prijekor onih koji ele ocrniti na
grad jer ste pogubili Sokrata, ovjeka mudra. Rei e sigurno da sam
mudar, pa ak i ako nisam, jer vam ele natetiti. A da ste malo vremena priekali, stvari bi se zbile na vau korist same od sebe; zar ne
vidite godine moje i da sam ve ivotom odmakao te mi se smrt pribliila?! To ne govorim svima vama, ve samo onima koji su me na
smrt osudili. A njima u rei i sljedee: Moda mislite, Atenjani,
da sam izgubio jer mi je nedostalo rijei kojim sam vas mogao uvjeriti [da me oslobodite]: [kao] kad bih smatrao da mi valja uiniti i rei
sve i sva, samo da bih izbjegao osudi. Ali to nije tako! Osuen sam
doista zbog manjka, ali ne dokaza, ve bezobratine i besramnosti, jer
nisam elio govoriti ono to bi vama bilo najugodnije sluati: kako zapomaem, jadikujem, govorim i inim mnoge druge stvari koje su,
smatram, mene nedostojne, a koje ste moda navikli sluati od drugih. Niti tada, u opasnosti [koja mi je prijetila dok sam se branio], nisam mislio da valja postupati na nain nedostojan [slobodna ovjeka],
a niti se sad ne kajem to sam se tako branio; radije umirem jer sam
se branio na ovaj nain, nego to bih ivio poto bih se bio obranio na
onakav. Niti na sudu niti u ratu nitko ne smije - niti ja niti itko drugi
- posezati za takvim sredstvima kojima bi pod svaku cijenu izbjegao
smrt. U bitkama je oito da bi netko mogao izbjei smrti ako bi, odbacivii oruje, preklinjao i molio progonitelje. A ima i puno drugih
izuma [za kojima netko moe posegnuti] da bi u svakojakim opasnostima izbjegao smrti, samo ako bi se odvaio rei i napraviti sve [to
je potrebno]. Nego, ljudi, nije teko izbjei smrti; puno je tee
izbjei zloi119 - [zloa] tri bre od smrti. Sad je mene, tako sporog
i starog, stiglo ono [to tri] sporije, smrt, a moje je tuitelje, koji su

122

123

izbjei
smrti
lake je
nego
izbjei
zloi

VIII. Sokratove oprotajne poruke 39 C - 39

VIII. Sokratove oprotajne poruke 38 C - 39

, '
5

, '

' / ,
.
C

, *
, .
, ,

' ,
, .

, , * ,
. '
^

, ' / , '
, ' ,
.

tako sposobni i brzi, stiglo ono bre, zlo120. Sad odlazim [sa suda
poto] ste me vi osudili na smrt, a njih je pak osudila sama istina zbog
pokvarenosti i nepravednosti [ - pa neka krenu i oni]. Ja oekujem
svoju kaznu, a oni svoju. Nema sumnje da se to tako trebalo zbiti, i
mislim da je to u redu.
Vi, koji ste me osudili, samo as! Dopustite da vam proreknem Sokratovo
to e se na kraju dogoditi. Ja, oekujui smrt, sad sam u takvom sta- proroanstvo onima
nju u kojem ljudi ponajvie imaju sposobnosti proricati budunost 121 . koji su
Kaem vam, ljudi - vama koji ste me osudili na smrt - da e vam ga osudili
ubrzo nakon moje smrti pasti na glavu kazna 122 , puno tea, tako mi
Zeusa, od one kojom ste me kaznili time to ste me pogubili. Vi ste
to uinili mislei da ete na taj nain izbjei poloiti raun svom
ivotu, ali, kako vam kaem, dogodit e se upravo suprotno. Mnogi e
vas ispitivati, i to oni koje sam do sad obuzdavao, a da vi to niste niti
primjeivali! I bit e tim otriji im su mlai, a vi ete biti sve bjenji
i bjenji. Ako drite da ete time to ubijate ljude sprijeiti nekoga da
vam prigovori da ne ivite pravo, niste to dobro smislili; na taj nain
izbjei [poloiti raun svom ivotu] nije niti mogue niti lijepo.
Najbolji i najbri je put onaj kojim pokuavate sami sebe uiniti to je
mogue boljima, a ne tako da uutkate drugoga. To je moje proroanstvo vama, koji ste me osudili, i tako sam s vama gotov.

- .

Meutim, rado bih razgovarao s vama koji ste glasovali za moje

osloboenje neemu to mi je palo na pamet dok su slubenici123
jo zaposleni, a jo ne idem tamo gdje u izdahnuti. Ma, ljudi, ostanite sa mnom to vrijeme! Nita nas ne prijei da se meusobno razgovaramo, sve dok je to mogue. Budui da ste mi prijatelji, spreman
sam vam objasniti to znai ovo to mi se danas dogodilo. Meni se,
suci124 - a kad vas nazivam "sucima" sasvim vas ispravno nazivam -

122

123

,
' .
, ,
5

40

. , -

VIII. Sokratove oprotajne poruke 40

A-E

'

, .
,
' *
,
,
.
*
' '
. ! ;
*
, ' ,
.
* '
, .

. *
'
,

. ' '
' , ' - ,

,


,
,
- ,
*

104

VIII. Sokratove oprotajne poruke 40 A-E

dogodila jedna udesna stvar. Onaj proroki glas, demonov 125 , u

posljednje vrijeme moj esti pratilac, upozoravao me to ne initi ak
i u sitnicama126, ako sam se spremao uiniti neto to nije u redu. Kao
to i sami vidite, sad su mi se dogodile stvari koje bi netko mogao
smatrati - a i koje se obino dre - najgorim zlom. Ali boanski
znak ni u jednom trenutku nije se suprostavio: niti dok sam izlazio iz
kue, niti dok sam dolazio na sud, niti prije ikoje rijei koju sam spremao izgovoriti. Meutim, pri drugim govorima esto me je znao zaustavljati usred rijei; a sad mi se nije suprotstavio pri ovom dogaanju,
niti pri ikojem inu, niti pri ikojoj rijei. to mislim da je tome
uzrok? Rei u vam; moda je ono to mi se dogodilo neto dobro,
i mi smo sasvim u krivu ako smatramo da je umrijeti zlo. Za mene je
to to me uobiajeni glas nije opomenuo bio pouzdan znak; jer bi me
on opomenuo da sam se spremao uiniti neto loe.
Razmislimo sad malo tome da moemo gajiti veliku nadu da je Smrt
[umrijeti] dobro! Zapravo, umrijeti je jedna od ovih dviju stvari: ili je ]U u
svakom
potpuno unitenje, tako da mrtvi vie nita ne osjeaju, ili je, kako sluaju
smo uli127, [smrt] promjena i nekakva seoba due odavde nakamo dobitak
drugamo. Dakle, ako je smrt gubitak svakog osjeanja, kao u snu
u kojem spava ne vidi nikakve sanje, onda je smrt udesan dobitak.
Ako bi netko s jedne strane uzeo onu no u kojoj je tako duboko zaspao da nita nije usnio, i s time usporedio sve druge noi i dane u ivotu, te nam potom priznao: koliko je noi i dana bolje i ugodnije u
svom ivotu proivio od te noi [bez snova]? Mislim da bi ak Veliki
kralj 128 , a kamoli ne neki obini graanin, mogao lako izbrojiti te noi
i dane [koje je ugodno i dobro proveo] u usporedbi sa svim ostalim
[noima i danima]. Ako je dakle smrt neto takvo, tvrdim da je dobitak; tad bi svo to vrijeme bilo, ini mi se, poput jedne jedine
63

VIII. Sokratove oprotajne poruke 38 C -39

41

. '
,
, , ^
' , ;
",
, , .
^, '

, ' ;

' ;
' .
' ,
' '
, - ,
' - ,
,
' , ' . ' ,
,
'
' ,
^ '
;

, , ''
.
' , ,
, ,
, *

122

VIII. Sokratove oprotajne poruke 41 C -39

noi. Ako je smrt pak poput seobe odavde na neko drugo mjesto,
i ako je istina ono to se pria, odnosno da su na tom mjestu svi umrli129, to bi moglo biti vee dobro od toga 130 , ljudi suci?! Ako bi netko
stigao do Hada, oslobodivi se onih koji se [ovdje] nazivaju sucima,
pronaao bi tamo prave suce koji, kau, tamo sude: Minoj, Radamant, Eak i Triptolem i toliki drugi polubogovi, koji su proveli
pravedan ivot, zar bi se moglo rei da je neznatna stvar ta seoba 131 ?
I opet: koliko bi svatko od vas bio spreman dati, eda bi se naao u
drutvu s Orfejem i Musejem 132 , Heziodom i Homerom? Ja sam i vie
puta spreman umrijeti ako je to istina133. Zapravo za mene bi bila
udesna stvar boravak ondje, gdje bih sastao Palameda i Ajanta, sina
Telamonovog, i moda kojeg drugog od starih koji su stradali zbog
nepravednog suda i usporeivao svoj usud s njihovim134. To bi bio,
mislim, veliki uitak. Ali najvanija bi stvar bila ispitivati one koji
su tamo i istraivati, kao to sam ovdje inio, da li je netko od njih
mudar ili samo misli da je, dok u stvari nije. Koliko bi svatko od vas,
suci, bio spreman dati, eda bi ispitivao vojskovou te silne vojske pod
Trojom, [Agamemnona], ili Odiseja ili Sizifa135 ili sijaset drugih mukaraca ili ena koje bismo mogli sad navesti? S njima se tamo razgovarati i druiti i ispitivati ih - zar ne bi to bila neizreciva srea?!
Svakako oni tamo zbog toga nikoga ne ubijaju; pa i inae su tamo
sretniji nego ovi ovdje, a jo su pritom i kroz sve ostalo vrijeme besmrtni, ako je imalo istina ono to se kae 136 .
Potrebno je meutim da i vi, suci, gajite dobru nadu pred licem
smrti i smatrate da je jedna stvar osobito istinita: - nije mogue da
dobar ovjek, niti u ivotu niti poslije smrti, pretrpi ikakvo zlo: prema
sudbini 137 dobrog ovjeka bogovi nisu ravnoduni. I ono to mi se sad

123

42

VIII. Sokratove oprotajne poruke 38 C - 39

VIII. Sokratove oprotajne poruke 42 C - 39

,
, .
,
.
^ , '
.
* , , ,
, ,
, ,
^ ,
, ' ,
, '
. ,
, -
, -
.

dogaa, ne dogaa se samo od sebe, ve mi je jasno da je za mene

bolje da umrem i rijeim se tegoba 138 . Zbog toga me nikad [boanski]
znak nije odvratio [od tog puta] i zbog toga se ne ljutim na one koji
su glasovali protiv mene i koji su me optuili, iako me nisu osudili niti
tuili iz te namjere ve mislei da e mi nakoditi, a to je svakako vrijedno prijekora. Stoga vas molim za sljedee: kad moji sinovi
dosegnu zrelu dob, kaznite ih, ljudi, nanosei im iste boli koje sam ja
vama nanosio, ako vam se uini da im je vie stalo do novca ili neeg
drugog, nego do vrline, i ako si umisle da su neto, a zapravo nisu
nita; kudite ih, kako sam ja kudio vas, tako da ne zanemaruju ono
ime valja da se bave i ne misle da su neto ako to nisu zavrijedili.
Ako budete tako postupili, pruit ete ono to je pravedno: i meni i
mojim sinovima. Meutim, sad je dolo vrijeme da poemo: ja
idem u smrt, a vi nastavljate ivjeti. Tko e od nas bolje proi, ostaje
zakrito svakome osim bogu.

122

123

Sokratova
i
ruka
^

zakl ucna

BILJEKE I BIBLIOGRAFIJA

I. Biljeke uz tekst
1

Napomena:
Pri pisanju biljeaka sluio sam se veinom slijedeim izvorima:
Apologia di Socrate A cura di Givanni Reale, Rusconi, 1996.
(biljeke na str. 109-114). Ovaj je izvor oznaen znakom (R).
Eutyphro, Apology of Socrates and Crito by J. Burnet, Oxford
Univ. Press 1979. (biljeke na str. 143-251). Ovaj je izvor oznaen
znakom (B).
'
Svi ostali izvori pri izradi biljeaka su navedeni.
Luka Bori

104

Da bi se bolje razumjelo to Sokrat kae u prologu svojoj

obrani, valja imati na umu da su tuitelji, prije nego to je Sokrat
zapoeo s obranom, bili netom proitali optubu i obrazloenje optube. Govor tuitelja nam opisuje Diogen Laertije (II38): "Tubu je
podnio Melet, a govor odrao Polideukt, kako spominje Favorin u
arenoj povijesti. Govor je sastavio sofist Polikrat, kako kae Hermip,
ili Anit, kako misle drugi." Sokrat objanjava da e se sluiti "nekonvencionalnim" sredstvima, odnosno da se nee povoditi za uobiajenim stilom sudakog govornitva, ve e prema istini rabiti ona sredstva kojim je sviknuo govoriti: dunost je govornikova govoriti istinu.
Tu je Platon doveo do krajnjih granica pojam govornitva i govornike etike koje je teoretski raspravio u Fedru. (R)
2
Dosta ironina Platonova konstrukcija
ne oznaava "poput mladia koji se vjeba u govornikom umijeu" jer je prije "zloesti djearac", nego
"mladi govornik" (B), a je prije "izmiljati prie"
(npr. kao izlike itd.), nego "spravljati govore" (npr. kao vjeba u govornitvu), tako da se cijela fraza skriveno odnosi, a to mora da je
prisutnim Atenjanima bilo jasno, na Sokratove tuitelje koji poput
drskih djeaka izvru istinu.
3
Bankari, odnosno mjenjai novca, imali su svoje "tandove" na
Agori, i to je, po svemu sudei, bilo omiljeno sastajalite Atenjana.
4
Rije ( "buka", , "galama, vika"),
"galamiti (iz odobravanja ili ljutnje)", lat. acclamare. Ta se rije
pojavljuje pet puta u Obrani, omiljena Sokratova rije. Treba imati na

139

/. Biljeke uz tekst

I. Biljeke uz tekst

pameti da se Sokrat pri svojoj obrani nalazi pred mnotvom ljudi,

samo je sudaca-porotnika bilo 500, a mora da je proces slualo i
gledalo veliko mnotvo ljudi: iznimno veliki broj sudaca-porotnika da
nam zakljuiti vanosti tog dogaaja.
5
Sokrat je nedvojbeno bio vrstan govornik i dobro obrazovan u
retorikom umijeu, tako da se ove rijei, kao i na 17 2-3, moraju
shvatiti ironino. Da je Sokrat doista bio vjet na rijeima moe se
vidjeti iz Fedra, gdje, u prvom dijelu dijaloga, u svojevrsnom natjecanju u govornitvu, lako pobjeuje Liziju, najvrsnijeg govornika svoga
vremena, a u drugom dijelu istog dijaloga obrazlae svoje stavove
spram retorike iz kojih je jasno da je bio i teoretski dobro obrazovan.
6
Anit je bio politiar, voa demokratske stranke. I Aristotel
(Atenski ustav, 27) ga prikazuje kao pokvarenjaka. Godine 409. prije
Kr. dobio je zadatak da ponovo osvoji Pil, kojeg su bio zauzeli Spartanci, ali nije uspio. Optuen daje napustio Pil, izbjegao je osudu tako
da je podmitio sud. Bio je glavni i najodgovorniji u postupku protiv
Sokrata. Platon ga prikazuje meu likovima u Menonu. Pri Sokratovom suenju on predstavlja interese politiara i njihov otpor prema
Sokratu. Usp. uvod. (R)
7
Ta kleveta protiv Sokrata najbolje je prikazana u Aristofanovim
Oblacima, u parodiji na Sokratovo uenje, koja je izvedena 423. g.
prije Kr. Tamo Sokrat sjedi u koari, unutar svoje "kole" koja se
komino naziva , "tvornicom misli", da bi promatrao
sunevu putanju. Iza te komine optube (da prouava nebeske pojave, razmilja podzemnim stvarima i slabiji govor pretvara u jai)
krije se zapravo sukus shvaanja obinog Atenjanina.
Prouavanje nebeskih pojava bilo je karakteristino za jonske
filozofe, osobito Anaksagoru i njegove sljedbenika. Prema Platonovoj Dravi (488 4 i 489 C 6) dalo bi se zakljuiti da "bavljenje

nebeskim pojavama" (u vrijeme kad su se tim uenjem bavili jonski

filozofi, zakljuuje Burnet, nije postojalo jasno razlikovanje izmeu
onoga to bismo danas nazivali astronomijom i meteorologijom) nije
ba bilo na najboljem glasu. Na spomenutim mjestima u Dravi, "onaj
koji se bavi nebeskim pojavama" () smatra se beskorisnim ovjekom ().
to se tie druge stavke u kleveti, kako se Sokrat bavi podzemnim stvarima, to se opet spominje u Oblacima. Jedan Sokratov uenik,
na pitanje zato filozofi gledaju u zemlju, odgovara: razmiljaju
podzemnim stvarima, i sve do ispod Tartara. To je pak aluzija na italsko-sikulske filozofe, osobito na Empedokla, koji su razmiljali
smrti i podzemlju. Sudei prema mitu u Fedonu (111 C 4 i dalje),
Sokrat je morao biti upoznat s Empedoklovim razmiljanjima podzemlju, odnosno Tartaru.
Trea pak kleveta protiv Sokrata je da "ojaava slabiji govor". To
je aluzija na Protagoru, poznatog sofista toga vremena. On je tvrdio
(usp. Diogen Laertije ivoti poznatih filozofa IX, 8) da postoje dva
suprotna govora, pro et contra, i da se svakoj stvari moe govoriti i
za nju i protiv nje, dok je ljudima istina skrivena. On je takoer poduavao svoje uenike govornitvu, tj. uio ih kako sloiti govore kojima e sugovornike uvjeriti u svoju stvar, bez obzira na to je li doista
istina ono to govore ili ne. Otuda optuba da Sokrat "slabiji", loiji
argument pretvara u "jai" samo u svrhu pobjeivanja protivnika, a
bez obzira na istinu. Ali, suprotno tomu, Aristofan (Oblaci 112 i dalje) izjednauje (jai govor) s istinitim ili pravinim (), a (slabiji govor) s neistinitim ili
nepravinim ().
Kako je Protagora zavrio nejasno je. Diogen Laertije spominje
da je Protagora zbog svog radikalnog skepticizma prema bogovima

140

104 140

/ . Biljeke uz tekst

I. Biljeke uz tekst

bio optuen za bezbotvo i prognan iz Atene, a njegove knjige su spaljene. Platon pak u istoimenom dijalogu (Prot. 317 B) kae da nije
pretrpio nikakvog zla zbog toga to je bio i nazivao se sofistom.
8
Rije i ovdje ima pomalo derogativno znaenje,
neto poput teenagera. Usp. bilj. 2.
9
Ova reenica moda aludira na to da su sami Sokratovi optuitelji odgovorni za kvarenje mladei.
10
Rije (sc. ) je unutranji akuzativ koji oznauje
neposredan rezultat djelovanja, a ne toliko objekt, tj. osobu ili stvar
nad kojom se obavila radnja, oznauje sudski postupak
protiv nekoga tko je izoan.
11
Aluzija na Aristofana (Oblaci), Amipsiju (Connus, komedija
izvedena godinu dana prije Aristofanovih Oblaka, 423. g. prije Kr.) i
Eupolisa (Laskavci, izvedena 421. g.). U Aristofanovim Oblacima
Sokrat je prikazan kao prirodni filozof i sofist, ako ne jo i gori od
sofista. (R)
12
Izgleda da Sokrat, meu ovom skupinom "starih tuitelja", razlikuje tri skupine i nabraja ih redom, od najbezazlenijih do najzlonamjernijih. Prvi su ga, poput Aristofana, moda samo za zabavu izvrgivali ruglu, drugi su to inili iz zlobe, a da pritom moda nisu bili
uvjereni u Sokratovu krivicu, a trei su bili uistinu uvjereni da je
Sokrat doista kriv. Mjesto je malo nejasno pa se i prijevodi dosta razlikuju.
13
Glagol je inf. aor. med. kauzativnog glagola
(), a time to Sokrat rabi glagol u mediju eli
pokazati svoj subjektivni odnos (vjerovatno radost) to ti nisu prisutni.
14
Igra rijeima: prvenstveno (usp. Liddell-Scott)
oznauje "boriti se u sjeni, dakle, u vjebalitu, koli", a zatim, "boriti se protiv sjena, tj. uzalud". Sokrat moda aludira na oboje. Izonost

njegovih "tuitelja" ostavlja dojam kod Sokrata da se bori protiv sjena

i da spravlja kolske govore.
15
Ovdje to nije optativ, ve estica koja se rabi osobito u atikom
dijalektu, lat. esto.
16
Rije je ovdje ingresivni aorist koji oznauje poetak
radnje.
17
Tj. da uspijem otkloniti klevetu.
18
Sokrat ne eli nita to na bilo koji nain ne bi bilo na dobrobit. Prema Platonu (osobito Kriton i Gorgija) sukus Sokratovog etikog nauka glasi: dobro se mora initi bezuvjetno.
19
Rije prvotno znai "govoriti pred nekime", potom "optuiti nekoga" (to joj je i najrasprostranjenije znaenje), na
posljetku znai i gramatiki termin: "prirok u sudu" (usp. lat. accusare, accusativus). Za daljnja izvedena znaenja usp. Aristotel Kategorije,
prijevod Filipa Grgia (Hrv. sveuilina naklada, 1992. g., str. 12-20 i
123-124). Prema Pauly-Wisowa, Realencyclopadie des klassischen
Altertums, rije nije oznaavala formalni akt optube.
20
Vrlo suptilan izraz. Sokrat rabi esticu koja ukazuje na stanovitu suzdranost: neprestano tvrdi da ne razumije za to ga Melet
tereti.
21
Aristofan opet aludira na Sokratovu povezanost s jonskom
kolom (Sokrat "hoda zrakom"). Kod Arhelaja (iz Atene ili iz Mileta;
uenik Anaksagorin, uitelj Sokratov) i kod filozofa jonske kole
"zrak" je pratvar - iva i umna. (B)
22
Ve prije, 17 C 9 i 19 C 2, Sokrat je prizivao sluaoce - odnosno suce () - kao svjedoke.
23
Radi se najpoznatijim sofistima Platonovog doba.
Gorgija Leontinjanin bio je poznati uitelj govorntva. Pouzdano
se zna da je godine 427. boravio u Ateni, pretpostavlja se da je ivio

142

143

I. Biljeke uz tekst

I. Biljeke uz tekst
29

od 480. do 380. Bio je iznimno uspjean govornik, prialo se ogromnim honorarima koje je dobivao za svoje govore. Platon ga je uinio
sugovornikom u istoimenom dijalogu.
Malo se zna ivotu Prodikovom. Izgleda da je zastupao umjeren stil govornitva. Bavio se jezikoslovljem i etikom. U Platonovom
dijalogu Protagora (315 D) dri govor iz svog kreveta.
Hipija Elianin bio je neto mlai od Protagore, svojevrstan
enciklopedist; bavio se razmiljanjima glazbi, politici, matematici,
astronomiji, zakonima, mitologiji, povijesti i dr. Prema Ksenfontu,
sastao se sa Sokratom i razgovarao pravednosti. Zastupao je ideju
potpunoj autarkiji sofista; tako je, kau, sam sebi izradio odijelo,
cipele itd. Bio je iznimno cijenjen. Platon ga je uinio sugovornikom
u dva istoimena dijaloga (Hipija Manji i Hipija Vei), no prijeporna
je autentinost Hipije Veeg.
(Pauly-Wissowa: Realencyclopadie, Munchen, 1991, odnosne
natuknice.)
24
Radi se Euenu Paraninu, vidi biljeku 27.
25 Pripadnik najvee atenske aristokracije, slovio je kao veliki rastronik. Platon ga je cijenio (Protagora), iako je smatrao da se previe
drui sa sofistima. Rodio se oko 450., a umro oko 371. ("Der kleine
Pauly", Munchen, 1972.)
26 Ne "politiarska" vrlina, ve vrlina ivota u zajednici kakva je
bila grad-drava Atena (B).
27 Pjesnik i sofist s kraja 5. st. Bavio se, izgleda, teorijom govornitva, ali od njega nije puno sauvano. Platon ga spominje nekoliko
puta (osim u Obrani, u Fedonu 60 C - 6 1 C i u Fedru 267 A). U Fedru
kae njemu da je izumio neka govornika sredstva, a u Fedonu se
spominje kao pjesnik.
28 Uistinu mali novani iznos u usporedbi s onime to su traili
drugi sofisti (npr. Protagora je traio iznos od 100 mina).

Da je sofist.
Apolon.
31
Herefont je bio, prema Platonu (Harmid 153 B, Gorgija 447,
458 C) i Ksenofontu (Memorabilia I, 2, 48 i II 3), jedan od najgorljivijih Sokratovih sljedbenika od najranijih dana, ismijavan u
Aristofanovim komedijama (Oblaci 104, 144, 501; Ptice 1296, 1564;
Ose 1413) zbog svoje blijede puti i mravosti. Dogaaj koji se ovdje
spominje jest bijeg iz Atene s ostalim elnicima demokratske stranke
nakon uspostave vlasti Tridesetorice, i povratak (403. prije Kr.) s
Trazibulom. Bio je na glasu kao neporoan ovjek i njegovo se ime
vee upravo uz ovo pitanje delfijskog proroanstva Sokratu.
Platon u ovoj reenici rabi perfekt () umjesto prezenta
(), jer je Herefont mrtav u vrijeme kad Sokrat dri govor.
32
Radi se Apolonovom proroitu u Delfima, na naveem ugledu meu Grcima jer se bavilo veinom vjerskim i etikim pitanjima te
davalo odgovore, esto dvosmislene i nerazumljive, ljudima koji su
doli pitati za savjet. Postojao je proroki hram u kojem je na tronocu iznad procjepa u stijeni sjedila Pitija, Apolonova sveenica.
Ona je, vjerojatno u ekstazi zbog pare koja je izlazila iz procjepa, govorila nerazumljive rijei, koje je potom u stihovima ili neemu to je
liilo na stihove prenosio kao poruku neki sveenik. Proroite, iako
dugo bijae aktivno (do cara Julijana, sredinom 4. st. poslije Kr.), s
vremenom izgubi na ugledu. Atenjani su esto sa sumnjom gledali na
Delfe jer su, kao politika jedinica, Delfljani gajili simpatije prema
aristokraciji i bili veinom pro-dorski nastrojeni.
33
Usp. Pindar 9. Pitijska oda (42): Kentaur Hiron kae Apolonu:
, "tebi nije doputeno lagati", a
Platon u Dravi (382 ): , "ne postoji nita zbog ega bi bog mogao lagati".

104

145

30

I. Biljeke uz tekst

/ . Biljeke uz tekst

34 Sokrat se isprva libi istraivati boanske rijei jer to bi bilo isto

to i sumnjati u istinitost proroanstva, ali naposlijetku to je upravo
ono to je poduzeo.
35 Frazu razliiti prevoditelji
prevode na razliite naine: Burnet: "not to know anything worth
knowing"; Tredennick: "has any knowledge to boast of"; Reale:
"sapesse niente di buono ne di bello"; Schleiermacher: "etwas
Tuchtiges oder Sonderliches wissen".
36 Psovka koju Sokrat esto rabi, ali (prema B) to nije iskljuivo
"njegova" psovka. Takav tip psovke se naziva ' ,
"Radamantova kletva", to ukazuje na orfiko porijeklo te uzreice.
U Gorgiji (482 B) nalazimo na "proirenu" verziju: ,
- "tako mi psa, egipatskog boanstva". Tu
moemo naslutiti porijeklo takvih psovki, gdje se rabi slina ili simbolina rije umjesto imena boanstva.
37 Aluzija na Heraklovo lutanje i 12 napornih zadataka koje je
morao obaviti.
38 estica bez . Te estice, kad se obije pojave, oznauju
kontrast izmeu dva iskaza, npr. ... se moe prevesti kao
"jedan ... drugi" i si. No, ovaj put Platon rabi samo prvu, bez druge:
zbog toga sam umetnuo tu reenicu da naglasim kontrast.
39 Sokrat, poto se uvjerio u istinitost proroanstva, ne sumnja
vie u boansku poruku.
40
Takav prijevod zbog toga to Sokrat nije uvijek bio siromaan; ako je neko sluio kao hoplit (godine 432. i 424. prije Kr.), morao je raspolagao s imetkom zbog kojeg je pripadao odreenom staleu. (B)
41 Tu Sokrat razlikuje one koju su mu bili vjerni sluai, sljedbenici i prijatelji, kao npr. ve spomenuti Herefont. Njih Sokrat nazi146

va , dok one druge, koji su mu se pridruivali s vremena na

vrijeme, naziva . Ovdje se svakako radi ovim drugima.
42
Vjerojatno pomalo zlobna aluzija na to da ih Sokrat ne treba,
za razliku od sofista, nagovarati niti na ikoji drugi nain privlaiti
sebi.
43
Sokrat ne eli navoditi optunicu doslovno; Platon prikazuje
Sokrata kako improvizira. Optunica je, gotovo sigurno, postojala u
pismenom obliku na sudu, a Sokrat se, daje elio, mogao pozivati na
doslovni citat. (B)
44

Tu se ne radi toliko optubi da ne vjeruje u dravne bogove,

koliko optubi da se ne podvrgava standardnoj dravnoj praksi svetkovanja i odavanja poasti dravnim bogovima, () znai
"obnaati vjerske rituale" vie nego "vjerovati".
45
Platon rabi rije . Nije lako shvatiti znaenje te rijei. U klasinom grkom ne postoji supstantiv u znaenju
"boanstvo", tako da se ne bi smijelo olako prevesti
kao "strana, udna boanstva" ili si. Ovdje se vie radi vjerskim ritualima, tj. Sokrata optuuju da se ne pridrava postojeih dravnih vjerskih rituala, ve da uvodi neke svoje novotarije (vidi prethodnu biljeku). Moemo samo nagaati zato optunica nije preciznije sloena u ovoj toki. Radi li se poznatoj stvari da je Sokrat odravao veze
s pitagorejcima (koji su bili protjerani iz june Italije zbog pokuaja
uspostave nekakve meunarodne vjere koja bi nadilazila dravne vjerske obiaje), ili se to pak odnosi na jonsku kozmogoniju? (B)
46
Oksimoron: ; doslovno: ali se ozbiljno.
47
je igra rijeima, aluzija na
Meletovo ime. I u sljedeim odjeljcima Sokrat se esto poigrava asonancijama i aliteracijama na raun Meletovog imena.

143

/. Biljeke uz tekst
48

I. Biljeke uz tekst
53

Tu zapoinje ispitivanje Meletovo. Melet, tuitelj, bio je zakonom obvezan odgovarati na pitanja tuenikova.
49
Radi se prisutnih 500 sudaca. Svaki poteni atenski graanin
mogao je biti izabran za suca. Valja primijetiti i Platonovo suptilno
prikazivanje Meletovog karaktera kad oklijeva u odgovoru: . . .
, "ovi ovdje ... suci".
50 Radi se lanovima vijea (), najvanijeg atenskog politikog tijela i neke vrste senata. Nakon Klistenove reforme bilo ih je
50 iz svake od 10 opina, dakle 500 sveukupno, a birani su drijebom.
Od vijenika se oekivala moralna neukaljanost. Vijenici su imali administrativnu funkciju: prosljeivali su dravnim inovnicima naredbe
i primali izvjetaje od njih, nadgledali su dravne financije, bavili se
takoer vanjskim poslovima i ratom. Nadalje, svaki zakon, prije nego
to je doao pred narodnu skuptinu (; vidi sljedeu biljeku) morao je postii odobrenje vijenika. Klisten je podijelio vijee na
10 jednakih odsjeka, pritanija. Vijenici svake opine (file) inile su
jednu pritaniju i bez prekida obavljali poslove jednu desetinu godine.
Za ovo vrijeme hranili su se na dravni troak. (Vrlo dobar i pregledan
saetak ustroja atenske drave moe se proitati u J. B. Bury, Russell
Meiggs^4 history ofGreece, Macmillan Press, 1978, str. 136-138.)
Radi se svim atenskim graanima koji su imali pravo glasovanja i koji su raspravljali zakonima u navodnoj skuptini (). narodnoj skuptini ustava atenskog vidi: Koloman Rac,
ivot starih Grka, MH, Zagreb 1902., str. 93-99.
52
Platon ovdje rabi sintagmu " ", koja je, (), u Platona. Etimologija je nejasna, ali, prema Hezihiju, ima
ironino znaenje. - Koloman Rac prevodi: "Prijae, odgovori!"
Prema Sencu je postalo od ; u obinom razgovoru: "prijatelju, dragoviu".

Vieznano: s akuzativom i infinitivom znai "misliti", dok bez toga "vjerovati". Sokrat tu rauna s vieznajem tog glagola jer mora navesti vodu na svoj mlin, tj. natjerati Meleta da prizna
kako drati do (boanska stvar, sve to se tie boanstva,
vjerskih rituala itd.) nuno potpostavlja vjerovati u , bogove, tako da bi se Meletova optuba pokazala besmislenom.
55
Sokrat hoe rei daje Melet izvan vremena, da ne uspijeva razlikovati Sokratove misli od misli ostalih filozofa ovog doba.
56
Anaksagora je, neto prije Sokrata (prema jednima 450., prema drugima 433. prije Kr.), bio optuen za bezbotvo zbog svog filozofskog svjetonazora. Prema njegovom svjetonazoru , um, jedini ima u sebi princip kretanja i on upravlja svemirom. Um nije bog;
on je naelo uredbe svemira. Prema Anaksagori, nebeska tijela nisu
bogovi, ve usijane stijene, i to mu je namrijelo i formalnu optubu za
bezbotvo. (Detaljnije njegovom nauku G. Reale, Storia della
filosofia antica, ed. Vita e pensiero, Milano, 1994, str. 162-171). Sudski postupak protiv Anaksagore bio je isto tako politike naravi. (R)
57
To je jedan od prvih spomena trgovine knjigama u staroj
Grkoj, koje na poetku ba nisu bile na cijeni. Prema Realeu, knjige
u ono doba nisu niti priblino sliile dananjim knjigama; radilo se
svega nekoliko stranica biljeaka, ovla sloenih, koje su sluile kao
podsjetnik ili natuknice. Platonovo doba je bilo prijelaz s oralne na
pisanu literaturu. Usp. Platonovu kritiku napisane rijei u Fedru. Detaljnija analiza moe se pronai u: E. Havelock, Preface to Plato.
58
Ovdje je Orkestra dio Agore gdje je stajao kip Harmodija i
Aristogitona. Tamo su se vjerovatno nalazili "tandovi" s knjigama.

148

143

Usp. Eutifron 2 B; Melet je bio - mlad i

neuk.
54

/.Biljeke uz tekst

I. Biljeke uz tekst

59 Odnosi se na Anaksagorine misli, kojima je Sokrat, ako je

vjerovati Platonu (Fedon 98 C), bio od mladosti razoaran.
60
Na grkom rije "demon", , nema negativno znaenje
kako se danas ta rije uvrijeila. Radi se polubogovima, odnosno
biima koja su izmeu ljudskog i boanskog. Najbolji opis demona i
onog demonskog nalazimo u Platonovoj Gozbi (202 E): 'Sve demonsko je izmeu boga i smrtnika.' kakva mu je sluba, upitah?'
Objanjavati i prenositi to bogovima dolazi od ljudi, a to ljudima od
bogova. Jednima molitve i rtve, drugima zapovijedi i ispunjenje
rtvenih molitava. Demon se nalazi u sredini izmeu jednih i drugih
i tako povezuje sve u jednu cjelinu. I po demonu postaje sva proroka
i sveenika vjetina...' Usp. bilj. 45.
Tu Sokrat aludira da se zapravo radi sasvim drugim stvarima, a ne onima koje su stavljene u optunicu. Vidi tome: Uvod,
str. 21-23
62 Na grkom je ova reenica dosta nejasne strukture. Burnet
pretpostavlja da je tako namjerno sastavljena da bi ukazala na to
kako je Sokrat zbunio i doveo u nedoumicu Meleta. Doista, ako se
hitro reenica proita, moe ovjeka zbuniti to zbog udne pozicije
negacije, to zbog obrnutog slijeda prizivanja prijanjih argumenata
(prvo spominje vjerovanje u bogove, to je u prijanjim odjeljcima bila
druga faza argumentacija, potom nevjerovanje, to je bio poetni
argument).
63 ' , - ovdje je ()
praesens profeticum: Sokrat "prorie" svoj usud, iako u trenutku kad to govori ne moe znati da e biti osuen na smrt, iako tako
moda oekuje (usp. mjesto 36 A, gdje se, prema svojim rijeima,
Sokrat ne udi nad time to su ga proglasili krivim). S druge strane,
to je isto tako moda jedan od "tragova" koje Platon ostavlja tek-

stu, neto poput skrivenog potpisa. Naravno, u trenutku kad je Platon

pisao te rijei, Sokrat je ve bio mrtav. Platonu takvi postupci ne bi
bili strani; usp. osobito Fedar, gdje na kraju dijaloga "prorie" slavu i
uspijeh mladog Izokrata (279 A-B), koji se, u asu kad se odigrao navodni razgovor izmeu Sokrata i Fedra, doista uspinjao prema uspjehu kao govornik, ali u asu kad je Platon zapisivao dijalog, ve je bio
pri kraju ivota. Neki prevoditelji prevode ovo mjesto malo drukije,
povodei se za izvedenim znaenjem rijei. Tako Reale: "cio che mi
infligge condanna, se pure ci sara condanna..."; Schleiermacher: "das
ist es auch, dem ich unterliegen werde, wenn ich unterliege...";
Jowett: "this is what will be my destruction if I am destroyed..."
64 Odnosi se na junake koji su poginuli pod Trojom. Ahilej je, kao
i mnogi drugi, bio boanskog porijekla (sa strane boginje-majke:
Tetide).
65
Platon ponavlja daje Tetida boica, kako bi naglasio njene proroke sposobnosti; ona je znala da e njen sin, Ahilej, morati izabrati
izmeu dugog ali neslavnog i kratkog ali slavnog ivota. On je odabrao ovaj potonji. Usp. Ilijada IX, 410-416, gdje Ahilej veli: "Moja mi
majka, srebronoga Tetida, kae, da me prema smrti vodi dvojaka kob.
Ako se nastavim ovdje boriti pod Trojom, neu se nikad vratiti kui,
ali e mi slava biti vjena; ako se pak vratim kui u dragu mi oinsku
zemlju, tad e propasti junaka slava, ali e mi ivotni vijek dugo trajati, te me nee smrt i skonanje brzo zatei."
66
Sokrat parafrazira dijalog Tetide i Ahileja iz Ilijade (XVIII, 95).
67
Odnosno bog, kako se vidi iz onoga to slijedi. Ovdje Sokrat
rabi vojnu terminologiju kao logini nastavak spominjanja trojanskih
junaka, i da bi napravio stilski smisleni prijelaz prema vlastitim vojnim pothvatima. Uzima vojni rjenik i stoga da bi naglasio osjeaj
dunosti i pokornosti zakonu.

150

143

/. Biljeke uz tekst

I. Biljeke uz tekst

Radi se bitkama u kojima je Sokrat sudjelovao 433-429. g. i

424. i 422. g. tijekom Peloponeskog rata. U bici kod Amfipola, Sokrat
se junaki borio i spasio ivot Alkibijadu. Usp. Gozba 219 A i dalje.
69
Valja primijetiti teoloki vid Sokratovog poslanstva. Za detaljniju analizu usp. Reale, Storia I 336-354.
70
Doslovno: "ogluio se", no valja imati na umu da glagol
ima sveani prizvuk i odnosi se esto na neposlunost
prema bogovima ili dravi.
71
Platon ovdje ne razlikuje, (B), "mudrost" kao i kao
.
72
Sokrat je bio prvi u zapadnoj filozofiji koji je smatrao duu
sjeditem znanja i neznanja, dobrote i zloe, i na neki nain poistovjetio ovjeka s njegovom duom. Dodue, prije Sokrata se isto tako
spominjala (Homer, orfika teologija, filozofi prirode), ali
Sokrat je doveo taj pojam skoro do dananjeg znaenja. Za Homera,
je bila "duh" koji, poput neke utvare, naputa ovjeka poslije
smrti i besciljno potom luta Hadom; na taj nain biva liena
"psiholoke" razine. Za orfike je pak bila nekakav duh u nama
koji bi nas iskupljivao od grijeha i tim je vie bila "dua" im se vie
odvajala od svjesnoga "ja", tim djelatnija im je vie gubila svijest: u
snu, nesvijesti, smrti; tu se radi vie nekakvom individualiziranom
"demonu", nego "svijesti" kako bismo mi danas tu rije rabili. Za
filozofe prirode, sadri i inteligenciju, ali ne kao osobni razum,
ve kao svemirsko poelo. Za Sokrata dua je istovjetna s naom razmiljajuom i djelujuom svijesti, s naim razumom; ona je sjedite
naeg razmiljanja i etikog djelovanja, svjesno "ja", intelektualna i
moralna osobnost. Usp. Reale, Storia I, str. 301-303; F. Sarri, Socrate
e la nascita del concetto occidentale di anima, Vita e Pensiero, Milano

1997. g. (Ova knjiga sari vjerovatno najpotpuniju dokumentaciju

pojmu due kod Sokrata). Isto tako: J. Burnet, The Socratic Doctrine
ofthe Soul, Proceedings of the British Academy, VII (1915-16), str.
235. itd.
73
Upravo je ovdje izreen sredinji Sokratov nauk:
. Usp. Reale, Storia I, str. 300 i dalje. Usporedi prethodnu biljeku.
74
U ovom dijelu govora Sokrat prikazuje to su bile posljedice
njegove djelatnosti i njegovog poslanstva. Naglaava tri mementa:
podcrtava znaaj udorednog i drutvenog poticanja u svojem bavljenju, to je i bila, kako tvrdi, zadaa koju mu je namijenio bog; potom objanjava razloge zato se suzdrao od politikog djelovanja:
onome, koji se bori za pravednost, nema mjesta u korumpiranom
politikom ivotu; na posljetku objanjava razloge zato ga se ne
smije optuivati ako je netko, tko ga je posjeivao i sudjelovao u razgovoru s njim, postao lo. (R)
75
Dati nekoga smaknuti nije tolika teta koliko je upropastiti mu
duu!
76
Grki "doputeno" je latinski fas. Sokrat izrie ovo
uvjerenje vrlo sveano: "nije doputeno". K. Rac prevodi: "nije
pravo"; Reale: "non sia possible"; Schleiermacher: "es ist nicht... in
der Ordnung".
77
Ovo mjesto asocira da su i sinonimi za Sokrata.
78
Radi se Sokratovom demonu. Platon esto spominje tu osobinu Sokratovog demona: da ga stalno upozorava i potie. Taj je demon zapravo neki glas () ili znak () koji mu dolazi od
boga. Oito je da ga je Sokrat smatrao svojevrsnim boanskim oitovanjem. Valja imati na pameti da je rije srednjega roda,

152

143

68

/. Biljeke uz tekst

/. Biljeke uz tekst

pa nam i to kazuje da se tu ne radi nekom demonu-osobi, niti

nekoj vrsti anela ili genija. Isto tako taj boanski glas ne poruuje
Sokratu filozofske istine, a niti mu otkriva etike principe. Reale
(Stona... I, 346-352) tvrdi da ima prvenstveno religiozno
znaenje; usp. prethodnu biljeku. Usp. i bilj. 45.
79
Budui da boanski glas Sokratu samo zabranjuje da neto ini,
a ne daje mu nikakvog pozitivnog znaka, Sokratu ne preostaje drugo
nego nagaati zato mu glas zabranjuje baviti se politikom. Njegova
je pretpostavka da bi, ukoliko se poduhvati polikih poslova, ubrzo
nastradao i time bi njegova misija bila ugroena.
80
To je bila jednogodinja sluba. Ima indicija (B) da je Sokrat
dvaput bio vijenikom, to je prema Aristotelu (Atenski ustav, 62, 3)
bilo mogue i uobiajeno. Usp. bilj. 50.
81
Sokrat se lanovima vijea, kao i sucima, obraa s "vi". To je
razumljivo jer su lanovi vijea, isto kao i suci, prisutni atenski graani.
Sokrat se u stvari ne obraa iskljuivo niti jednima niti drugima, ve
cijelome gradu.
82
Radi se bici g. 406. prije Kr. kod Arginuze izmeu Atenjana i
Spartanaca. Iako su Atenjani u toj bici pobijedili, ipak ta bitka nije
prola bez rtava s atenske strane. Spartanci su izgubili sedamdesetak
brodova, dok Atenjani 25. Vojnici su nestajali medu olupinama brodova, a spomenutih deset generala nisu pokupili iz mora mrtva tijela i
brodolomce. Danas se vie ne moe precizno utvrditi zato (usp. Bury
i Meiggs, History ofGreece, Macmillan Press, London, 4. izdanje, 1975,
str. 315) - vjerojatno zbog dosta jake oluje koja bi ugrozila i preostale
brodove. Generale su zbog toga osudili na smrt. U stvari, Platon je
ovdje svijesno neprecizan: nije bilo deset osuenih, ve osam (Konon
nije bio optuen, a Arhestrat je ve bio mrtav; usp. B), tonije est
(druga dvojca su se odbila vratiti u Atenu; stoga su bili optueni in

absentia). Sporna je ovdje i kljuna rije

- "donijeli ste odluku vijea osuditi ih sve zajedno". Naime,
zakon je nalagao da se sudi pojedinano svakome od njih, a ne svima
zajedno, i time su atenski vijenici prekrili zakon. Proces je, kako izvjeuje Ksenofont (Hellenica 17), (B), bio vrlo emocionalno nabijen,
tako da su pritani zapravo popustili prijetnjama i povicima svjetine i
Kaliksena, te prekili zakon. Samo se Sokrat suprotstavio.
83
Godine 404. prije Kr. Kratko razdoblje (8 mjeseci) u kojem su
zavladala tridesetorica tirana. Uspostava oligarhije umjesto demokracije. Usp. bilj. 31.
84
Graevina krunog oblika gdje su stolovali pritani.
85
Prema moemo si zamisliti da je u ovom trenu Sokrat pozvao, prema atenskom obiaju, svjedoke da mu svjedoe u prilog. Naime, Sokrat je bio svjestan da mu Anit podmee da rui demokratsku
vlast u Ateni. Time to je stao na stranu Leontovu, protiv Tridesetorice, pokazao je da mu je stalo do demokracije, i to je njegov najjai
argument u ovoj toki obrane.
86
Rjece ... impliciraju negativan odgovor na prethodno pitanje: "kako to da, kad ve ne poduavam, neki vole..."
87
A ne boanski znak, koji je uvijek bio negativan (B). Usp.
bilj. 78.
88
Tu se vidi orfiki utjecaj. Kako smo gore spomenuli, dua za
ofrike postoji samo u nesvjesnim stanjima, dakle i u snu.
89
Blizak Sokratov prijatelj, prema njemu nazvan dijalog. Prema
Eutidemu (306 D 5) pitao je Sokrata za savjet kako da odgaja sina.
Potom je prisutan (Fedon 59 B) u zatvoru u zadnjim Sokratovim trenucima, gdje ga je nagovarao da pobjegne. (R)
90
je doslovno "pripadnik [iste] deme". Dema je bila najmanja politika i zemljopisna jedinica u Atici.

104 154

/. Biljeke uz tekst

I. Biljeke uz tekst

Eshin je, prema Diogenu Laertiju, bio vjeran Sokratov sljedbenik (II 34); inae se ne zna nita vie njemu. Poslije Sokratove
smrti bavi se govornitvom. Pie "sokratovske dijaloge", koji su,
prema Diogenu Laertiju (II 61), vjerno prikazivali Sokratov lik. Vjerodostojno mu se pripisuje sedam dijaloga (Miltijad, Kalija, Aksioh,
Aspazija, Alkibijad, Telaug, Rinon).
92
Epigen se spominje u Fedonu (59 B) i kod Ksenofonta
(Memorabilia III 12) (R)
93
Od svih ovih likova poznatiji je samo Teag, prema citatu iz Drave VI496 i prema istoimenom dijalogu.
94
Adimant je Platonov stariji brat. Skupa s Glaukonom jedan je
od protagonista u Dravi. (R)
95
Spomenimo da u svim svojim dijalozima Platon sebe navodi tri
puta: na ovom mjestu, potom malo kasnije (38 B) i u Fedonu, gdje
veli da je bio odsutan. Usp. Uvod.
96
Apolodor je bio strastveni Sokratov sljedbenik, koji plae dok
Sokrat ispija otrov (Fedon 59 A - D , 117 D), a spominje se i u Gozbi
172 B - C , kao ovjek koji jedino Sokrata smatra sretnim.
97
Burnetova interpolacija
98
Parafraza na Odiseja, XIX163, gdje Penelopa tim pitanjem eli
saznati Odisejev identitet.
99
Tri Sokratova sina su se zvali: najstariji Lamproko, srednji
(prema Sokratovom ocu) Sofronisk i, najmlai, Meneksen. Burnet i
Reale zakljuuju, prema Fedonu 60 A 2, da najmlai jo nije prohodao. Prema tome, Sokrat mora daje oenio Ksantipu u kasnijim godinama i da je s njom imao dijete u svojim sedamdesetima. Uzgred spomenimo da nema razloga misliti d a j e Ksantipa bila goropadnica; ak
je Platon u Fedonu ocrtava kao enu strastveno privrenu muu.
Njeno ime ukazuje na aristokratsko prodrijetlo. Burnet smatra da je
moda dolo do nekih sukoba izmeu nje i Antistena, koji je, prema

Ksenofontu (Symp. 2, 10), nije osobito cijenio, to je vjerojatno bilo

povodom mitu Ksantipi kao goropadnici.
100
Sokrat ovdje aludira na ono to je rekao u 23 A 3:
, .
101
Tj. dovodili djecu na sud, plakali i molili. Usp. Uvod.
102
Misli se vjerojatno na sveenike asti.
103
Reale: "fare cosa pia", Jowett: "there can be no piety
in that", Schleiermacher: "fromm handeln", Rac: "bogu ugodno".
104 Ovo suenje bilo je , tj. nije bila zakonom
odreena kazna, ve je sud morao odluiti teini kazne. Tuitelj bi
predloio jednu kaznu, dok bi obrana predloila alternativnu. U
interesu je tuitelja bilo predloiti otriju kaznu od one koju bi tuitelj
moda prieljkivao, dok je obrana predlagala obino dovoljno umjerenu kaznu koju bi sud mogao prihvatiti. Burnet smatra da su se
stvari razvile na ovakav nain: Atenjani su bili svjesni da je Sokrat bio
dobar graanin i hrabar vojnik i stoga bi vjerojatno bio osloboen, ali
Anitov ugled u atenskoj dravi, koji je bio poznat po umjerenosti, nije
doputao da se olako prijee preko optube. Rezultat glasovanja: 280
sudaca izjasnilo se protiv Sokrata, dok je 220 glasovalo u njegovu
korist. U svom govoru Sokrat je morao predloiti alternativnu kaznu
za sebe; Burnet smatra da je logino bilo oekivati da e Sokrat predloiti izgon iz Atene i da je s tim Anit i raunao. Ali Sokrat nije htio
prihvatiti Anitovu igru.
Suptilni Platonov izraz: " - predikat reenice je u jednini, iako su dvojca spomenuta; kao da je elio
pokazati kako je Likon samo prirepak Anitov, koji je, naravno, bio
glavni u optubi protiv Sokrata.
106
Sokrat ovdje rauna da na svakog od tri tuitelja ide treina od
280 glasova, to iznosi 93,3. To je manje od 100 glasova koliko je bilo
propisano zakonom kao minimum koji tuitelj mora dobiti a da ne

104

157

91

105

/. Biljeke uz tekst

/. Biljeke uz tekst
114

plati kaznu od 1000 drahmi; na taj je nain atenski zakon pokuao

izbjei nerazumne sudske postupke.
107
Platon ovdje rabi - veznik koji se rabi, (prema B),
samo etiri puta u klasinom grkom. Znaenje mu je uzrono s
nijansom iznenaenja ili razoaranja.
108
Pritanej () je bilo javno svetite s ognjitem na
Akropoli u Ateni. U spomen na vremena kad su kraljevi ugoivali
ugledne goste na svoj raun, zadrao se obiaj da atenski uglednici u
pritaneju jedu na dravni troak. U Sokratovo doba taj su privilegij
imali pobjednici na olimpijskim igrama, istaknuti vojskovoe i predstavnici plemenitakih obitelji. Oni koji su uivali tu ast nazivali su
se parazitima ( - a otkad je rije poprimila negativno
znaenje, nazivali su se ).
109
Jer da se netko mogao natjecati u konjskim trkama, morao je
moi uzdravati konje, to je ve u ono vrijeme bio pokazatelj prilinog bogatstva.
110
To je Sokratova alternativna kazna koju nudi za sebe!
111
Odnosi se na 34 C i dalje.
112
Npr. u Sparti, gdje se nekoliko dana vijealo kad se radilo
smrtnoj kazni. Ova Sokratova upadica vjerojatno nema politike
primisli.
113
Jedanaestorica ( ) su sudbena izvrna vlast. Iz svake
se file dreba jedan, a jedanaesti je pisar. Uz ostalo, oni nadziru tamnicu i izvravaju smrtnu osudu. tome vidi: Koloman Rac, ivot
starih Grka, isto, str. 104.
Zapravo Sokrat nije ozbiljno predlagao zatvorsku kaznu za sebe
jer je ona bila jako neuobiajena za Atenjane, osim kad se radilo
novanom dugu. Sokrat je spominje vie u retorikoj funkciji: kao
gradaciju i prijelaz na iduu kaznu.

U ovom etikom dativu Sokrat podrazumijeva da bi atenski

suci svakako prihvatili alternativnu kaznu protjerivanja.
115
. Sokrat ovdje ironizira rije "ironija".
Naime, (prema ), ' je ovjek koji se izvlai lukavim izgovaranjima, kao npr. Sokratovo pretvaranje da nita ne zna. Za to su
Sokrata optuivali njegovi protivnici; teko da bi on sam sebe nazivao
. to bi to moglo u Sokratovo vrijeme znaiti, moda moemo
najbolje proitati u Aristotelovoj Nikomahovoj etici (1127 b 22 i
dalje): "Oni koji se slue ironijom [ , Ladan prevodi:
'podrugljivci'], odnosno oni koji umanjuju stvari u govoru, ti su, izgleda, ljubazniji i ugodniji; ini se, naime, da ne govore tako radi koristi
nego radi toga da izbjegnu hvalisanje, a upravo ti najvie odbacuju
isticanje dobrog glasa, kao to je to bio Sokrat."
116
Sokrat sumnja u mudrost odluke - a ne glasovanja - da je
kriv i da ga se stoga mora kazniti. No, on je uvjeren da, budui nije
poinio nikakvo zlo, ne treba niti pretrpjeti zlo. Smrt ne smatra zlom
jer, kako je rekao, ne zna to je. Isto tako ne smatra zlom niti novanu
kaznu, ukoliko je moe isplatiti a da ne bude utamnien, to bi svakako bilo zlo.
117
Teko bi bilo odrediti tono koliko je to novaca danas; 1 mina
je imala 100 drahmi. Aristotel u Nikomahovoj etici (1134 b 21) veli da
se ratni zarobljenik mogao otkupiti jednom minom, pa prema tome
sudim da to nije bila posve beznaajna koliina novaca.
118
Prema Diogenu Laertiju (II. 42), omjer u drugom krugu glasovanja bio je otprilike 300:200 na tetu Sokratovu. Nema naina da se
te brojke provjere, ali nas ne udi da se, poto je Sokrat odrao tako
otru (- = drugu kaznu ili protukaznu
predloiti), toliko sudaca okrenulo protiv njega. (R)

104

159

I. Biljeke uz tekst

I. Biljeke uz tekst

119 N a grkom: (=zlo stanje, nevaljalstvo, prostota, zloa, zloba). Schleiermacher: "Schlechtigkeit"; Reale: "malvagita";
Tredennick: "doing wrong"; Burnet: "wickedness".
I ako ostavimo po strani pitanje do koje je mjere Platon
ponovio stvarni Sokratov govor na sudu, taj trenutak "proricanja" je
jedna od Platonovih spisateljskih osobina. Naime, on tu i tamo u svojim djelima, koja su vremenski smjetena dosta ranije, "prorie"
neto to je ve bio fait accompli u trenutku kad je "proroanstvo"
zapisivao. esto tu postoji i jaka doza ironije. Usp. tako Fedar 278 E,
gdje Platon prorie Izokratu slavu govorniku, koji je, kad se navodni razgovor izmeu Fedra i Sokrata dogaao, bio jo mladi, a u
trenutku, kad je Platon pisao dijalog, ve bio na zalasku ivota. Usp.
bilj. 63.
121
Kao to Platon spominje u Fedonu, vladalo je miljenje da
ovjek neposredno pred smrt posjeduje znanje onome to e biti,
to je bilo i to jest.
122
Rije nosi dvostruko znaenje: osveta i kazna. Na
ovom mjestu prevodi Schleiermacher "Strafe", dok Reale "vendetta".
123
Radi se jedanaestorici. Usp. bilj. 113.
124 p ^ i p U t da im se Sokrat obraa s ; do sad
ih je nazivao ili , zato jer se tu radi
pravim sucima.
125
Reale tako prevodi. Schleiermacher smatra da je kasnija interpolacija. Tredennick ne prevodi, Burnet sumnja
da je to autentino. Ako su to doista Platonove rijei, a ne kasnija
interpolacija, onda bi to bila jedinstvena uporaba rijei u
Corpus Platonicum. Burnet: "U dijalogu Teaget 128 e 5 javlja se kon-

strukcija " ", ali to je jedan od pokazatelja

prema kojem sudimo da dijalog nije autentian, Platonov." (sic!)
126
Sokratov "demonski glas" je uvijek negativan, tj. stalno ga
upozorava to da ne ini, a nikad ga ne navodi to bi trebao uiniti.
127
Na grkom ovdje ne znai "kako je ope
miljenje" ili si., ve doslovno: "kako sam uo". Naime, vjera u seobu
due ili u bilo kakav oblik postojanja due poslije smrti nije bila
dijelom grke "puke" religije; ta je ideja kolala meu orficima i
pitagorejcima (ak pripadnici eleuzinskih misterija nisu mislili da sve
due poslije smrti nastavljaju ivjeti) i nije se podrazumijevalo da bi
obian Atenjanin Sokratovog doba preuzeo takav nauk bez dvoumljenja. Na Homerovom tragu, bila je uvrijeena prva Sokratova alternativa: daje smrt potpuno unitenje due i tijela, tako da poslije smrti
zapravo nema niega. Otok blaenih ili Tartar bijahu mjesta rezervirana samo za posebne sluajeve: ili za miljenike bogova ili za krajnje zloince koji su tamo zadravani na mukama (Sizif, Tantal, itd.).
Usp. Reale, StoHa... I, 433-455.
128
Radi se perzijskome kralju. On je meu Grcima poslovino
slovio kao najblaeniji i najbezbriniji smrtnik. (R)
129
A ne samo nekolicina kao na Otoku blaenih.
130
Reale: Sokrat se oito odluuje za drugo rjeenje ve spomenute dileme, ali ne s obzirom na argumente, ve na temelju povjerenja i nade, odnosno vjere.
131
Usp. Gorgija 523 A i dalje. Tamo Platon, Sokratovim govorom, navodi mit kraljevstvu mrtvih, svojevrsnu kompilaciju homerskih, hesiodovskih, pindarovskih i svojih vlastitih razmiljanja. Sokrat
govori (523 - 524 A): "I sudac mora biti gol, mrtav, da bi samom
duom promatrao samu duu, iznenada [joj pristupivi], poto je ovaj

104

161

120

/.Biljeke uz tekst

umro, lien svih roaka i ostavljajui iza sebe sav ukras na zemlji tako
da bi sud mogao biti pravednim. Sve sam to ja [Zeus] saznao prije vas
i postavio za suce svoje sinove: dvojcu iz Azije, Minoja i Radamanta,
jednog iz Europe, Eaka; ovi, poto budu mrtvi, sudit e na polju, na
raskru odakle vode dva puta: jedan na Otok blaenih, a drugi u
Tartar. Iz Azije neka sudi Radamant, iz Europe Eak; Minoju u dati
da predsjedava tako da donosi posljednju odluku ako neto onoj dvojici bude nerijeeno, tako da prosudba, kojim putom ljudi moraju
poi, bude sasvim pravedna."
Platon spominje i etvrtoga: Triptolema. Prema to je jedino
mjesto u literaturi gdje se Triptolem spominje kao sudac mrtvih.
Vjerovatno je to bio utjecaj atenskih orfika koji su pokuavali povezati vlastitu nauku s eleuzinskom.
132
Jo jedna aluzija na orfiku doktrinu; oba su rana i mitska
pjesnika bila povezana orfikim kultom. Usp. Protagora 316 D 8,
Drava 364 3.
133
Ovo se mjesto moe shvatiti ironino. Sokrat, iako uvelike
preuzima orfiku nauku seobi due, ipak je uzima cum grano salis.
134
Palamedu je, prema post-homerskoj legendi (usp. Burnet),
Odisej podmetnuo u ator zlato i krivotvorio pismo kojim je oklevetao Palameda. Potom je Palamed bio kamenovan. Ajantova je sudbina bila malo drukija; on je poinio samoubojstvo poto mu nije pripalo oruje mrtvog Ahileja, koje mu je trebalo po asti pripasti.
Dakle, moe se rei da je i on nastradao .

I. Biljeke uz tekst
136

Kako Sokrat izrie nauk ivotu poslije smrti koji se nije udomaio meu Atenjanima, on se jo jednom ograuje od izricanja
konanog suda i ostavlja obje opcije otvorene. Ali, kako je spomenuto prije, moemo misliti da se Sokrat odluuje za potonju varijantu.
137
Usp. Drava 613 A i dalje.
138
starakih? ivotnih?

135

Odisej i Sizif, su poznati primjeri za lukave ljude. Sokrat ovdje

vjerojatno cilja na to da su oni samo prividno mudri, dok su u stvari
samo lukavci, ali bez prave mudrosti - svatoznalci, domiljati ljudi.

162

143

Bibliografija
za "Obranu Sokratovu"
Ovu bibliografiju preuzeli smo iz talijanskog izvornika. Priredio:
Claudio Marcellino.

1. Komentirana i kritika izdanja

Casini N., L'Apologia di Socrate, Firenze 1957.
Burnet J., Plato's Euthyphro, Apology of Socrates and Crito, Oxfort
1964 (ponovljeno izdanje).
Cambiano G., Dialoghi filosofici, vol. I, Classici della filosofia, 8, Torino 1970.
Weber F. J., Platons Apologie des Sokrates, mit einer Einfiihrung,
Textkritik und Kommentar, Paderborn 1971.
Hofmann H., Des Sokrates Apologie, Kriton, Euthydemos, Menexenos,
Gorgia, Menon, griechische Text von A. Croiset u. a., vol. III
(Werke in acht Banden, herausgegeben von G. Eigler), Darmstadt 1973.
Riba M. J. - Gonzales Gallego ., Apologia de Socrates, Criton, Laquesy Fedon, traduction, estudio preliminar y bibliografia seleccionada, Barcelona 1974.

165

II. Bibliografija za "Obranu Sokratovu "

II. Bibliografija za "Obranu Sokratovu"

Riddell J., TheApololgy of Plato, with a revised text and English notes
(Philosophy of Plato and Aristotle), New York 1979.

Reale G., Apologia di Socrate, Presentazione, traduzione e note, in

Platone, Tutti gli scritti, Milano 19933, pp. 21-50.
Sassi . M., Platone, Apologia di Socrate e Critone, testo greco a fronte, Milano 1993.

West T. G., Plato's Apology of Socrates, An interpretation, with a new

translation, Ithaca [New York] - London 1979.
Tarrant H., Plato's Apology, Introduction and commentary "Anciennes Society Resources for Teachers", part 1:13 (1983), pp. 7797, part II: 14 (1984), pp. 5-11.

2. Monografije

Allen R. E., The Diealogues of Plato, I, New Haven - London 1984.

Hackforth R., The composition of Plato's Apology, Cambrige 1993.

Alberich J., Plato, Apologia de Socrates, traduction [en catalan], Vilasar de Mar (Barcelona) 1986.

Guardini R., Der Tod des Sokrates: eine Interpretation derplatonischen

Schriften Euthyphron, Apologie, Kriton und Phaidon, Bern 1945
(Dusseldorf/Munchen 19524).

Fuhrmann M., Platon, Apologie des Sokrates, griechisch und deutsche

IJbersetzung, Universal-Bibliothek 8315, Stuttgart (Reclam)
1986.
Savino E., Simposio, Apologia di Socrate, Critone, Fedone, Oscar classici 107, Milano 1987.
/
Llatzer Bria, Platon de Socrates. Edicion y material didactico. Traduction J. C. Rabade e Castinheira, Madrid 1988.
Miiller ., Platon, Apologie und Knton: nebst Abschnitte aus Phaidon,
Eingeleitet und kommentiert, Munster 1988.
Noussan - Lettry L., Platon, Apologia de Socrates, Buenos Aires 19884.
Weber F. J., ,
Paderborbon Schoningh 1990.

Obertragen und Eingeleitet,

Jaekel W. - Erasmus S., Lehrerkommentar zu Platons Apologie,

Stuttgart 1962.
Weber M. F., An immanent interpretation offive Plationic dialogues:
Apology, Crito, Phaedo, Timaeus and Laws X, Diss. Catholic Univ.
of America, Washington 1968.
Noussan-Lettry L., Spekulatives Denken in Platons Fruhschriften:
Apologie und Kriton, Freiburg/Munchen 1974.
Saunders S. ., Sudies in Plato's style in thefirst tetralogy, Diss. Univ. of
Iowa, Iowa City 1974.
May J. R. Jr., Class ideolog/ as philosophy. Philosophy and politics in
Plato's Apology, Gorgias and Republic, Diss. Boston College,
Boston 1976.

Croiset M. - Croiset ., Platon, Hippias mineur. Alcibiade. Apologie

de Socrate. Euthyphron, texte etabli et traduit, Pari 1991.

Overman C. ., Plato's Apology. A literary approach, Diss. Brown Univ.,

Providence [Rhode Insland] 1976.

Pellegrin P., Platon, Apologie de Socrate, Presentation et commentaires,

Pari 1991.

Renehan R., Studies in greek texts. Critical observations to Homer, Plato, Euripides, Aristophanes and other authors, Gottingen 1976.

166

167

II. Bibliografija za "Obranu Sokratovu"

II. Bibliografija za "Obranu Sokratovu"

Noussan-Lettry L., Cuestiones de hermeneutica historico -filosofica, I,

Mendoza 1978.

3. lanci

Murphy J.R., Form and meaning in five early dialogues of Plato, Diss.
Univ. of Chicago, Chicago 1979.

Hatzfeld J., Socrate au proces des Arginuses, "Revue d'Etudes Anciennes", 42 (1940), pp. 165-171.

Garcia Maynez E., Teorias sobre la justicia en los didlogos de Platon

(Eutifron, Apologia, Criton, Trasimaco, Protogoras y Gorgias),
Mexico (UNAM) 1981.
Stacy-Davis, Anderson Th., To abide in wonder. A re-opening of
Socratic dialogues at the end ofmetaphysics, Diss Vanderbilt Univ.,
Nashville [Tenn.] 1986.
Teloh H., Socratic education in Plato s early dialogues, Notre Dame
(Univ. of Notre Dame Press) 1986.
Colson Darrel DeSchon, Socrates, logos and polis. A reconciliation of
theApology and the Crito, Diss. Vanderbilt Univ., Nashville 1987.
Howland J. A. Philosophy and politics in the philosophic trial of Socrates, Diss. The Pennsylvania State Univ., University Park 1987.
Seeskin K., Dialogue and discovery. A study in Socratic method (SUNY
series in Philosophy, VIII), Albany (SUNY) 1987.
Biffe C.,A guided tour oflive works by Plato: Euthyphro, Apology, Crito,
Phaedo (dead scene) and Allegory of the cave, Mountain View
(California) 1988.
Brickhouse Th. C. - Smith N. D., Socrates on trial, Oxford 1988.
Stone Feinstein I., The trial of Socrates, Boston 1988.

Diiring I., Socrates' valedictory words to his judges, "Eranos", 44 (1946),

pp. 90-104.
Galli G., LApologia di Socrate, "Paideia", 2 (1947), pp. 273-292.
Delatte ., La figure de Socrate dans l Apologie de Platon, "Bulletin de
Lettres Acad Belgique", 36 (1950), pp. 213-226.
Schubart W., Ein Platon-Papyrus, "Journal of Juristic Papyrology" , 4
(1950), pp. 83-87.
Strycker E. de, Les temoignages historiques sur Socrate, "Melanges
Henri Gregoire", 2, Bruxelles 1950, pp. 190-230.
Strycker E. de, Socrate et Vau dela d'apres lApologie platonicienne,
"Estudios Clasicos", 18 (1950), pp. 269-284.
Havelock A. E., Why was Socrates tried?, "The Phoenix", Suppl. 1:
Studies in honourof Gilbert Norwood, 1952, pp. 95-108.
Wolf E., Griechisches Rechtsdenken, III 1, Frankfurt a.M., 1954, pp.
38-69.
Fox M., The trials of Socrates. An Interpretation of the First Tetralogy,
"Archiv fur Philosophie", 6 (1956), pp. 226-261
Kendall W., The people versus Socrates revisited, "Modern Age", 3
(1958-59), pp. 98-111.
Calder W.M. III, Socrates at Amphipolis (Ap. 28 e), "Phronesis", 6
(1961), pp. 83-85.

Reeve C. D. C., Socrates in the Apology. An essay on Plato's Apology of

Socrates, Indianapolis - Cambridge (Hackett Pub. Company)
1989.

Drexler H., Gedanken uber den Sokrates der platonischen Apologie,

"Emerita", 29 (1961), pp. 177-201.

104

169

II. Bibliografija za "Obranu Sokratovu "

II. Bibliografija za "Obranu Sokratovu"

Farias D., Vigiliae platonicae. II tema del sonno e del sogno delV
Apologia, "Rivista di Filosofia Neoscolastica", 53 (1961), pp 314-319.

Masaracchia ., Senso eproblemi dell'Apologia platonica, "Helikon", 4

(1964), pp. 111-152.

Fehl . .,Aguide to the study of Plato's Republic; and the Euthyphro,

Apology and Laws X, Hong Kong 1961; 19622.
Nussbaum G., Someproblems in Plato's Apology, "Orpheus", 8 (1961),
pp. 53-64.
Pucci ., nell Apologia platonica, "Maia", 13 (1961), pp. 317-329.
Meyer T., Platons Apologie, u Tilbingen Beitragen zur Altertumswissenschafi, 42, Stuttgart 1962.
Coulter J. ., Plato and sophistic myth. Studies in Plato's Apology and
Symposium, "Harvard Studies in Classical Philology", 67 (1963),
pp. 307-308.
Noussan - Lettry L., El redescubnmiento del texto de la Apologia platonica en la investigation contempordnea, "Cuadernos Filosoficos
(Rosario)", 4 (1963), pp. 47-59.
Pucci P., Notes critiques sur l'Apologie de Platon, "Revue Philosophique", 37 (1963), pp. 255-257.

Noussan - Lettry, L., El nilcleo especulativo de la Apologia platonica,

"Philosophia (Mendoza)", 29 (1964), pp. 20-49.
Armleder P. J., Death in Plato's Apologia, "The Classical Bulletin", 42
(1966), p. 46.
Hoerber R. G., Note on Plato. Apologia XLIl "The Classical Bulletin",
42 (1966), p. 92.
Kriiger G., Das Prooemium von Platons Apologie, "Der altsprachliche
Unterricht", IX 5 (1966), pp. 29-34.
Noussan - Lettry L., . Platon, Apologia
"Revista de Estudios Clasicos", 10 (1966), pp. 26-36.

35c4-d7,

Kemper H., Plato's Apologie in heutiger Sicht, "Anregung", 13 (1967),

pp. 107-111.
Sesonske ., To make the weaker argument defeat the stronger; "Journal
of the History of Philosophy", 6 (1968), pp. 217-231.
Cavalcante de Souza J., Caracterizagao dos sofistas nos primeiros didlogos platonicos, Boletim no 309 (Lingua e leteratura greca n. 8),
Sao Paulo 1969.

Voigtlaender H. D., Zu Platons Apologie 22 a 6-8\ "Hermes", 91

(1963), pp. 120-123.

Guardini R., Der Tod des Socrates. Eine Interpretation derplatonischen

Schriften Euthyphron, Apologie, Kriton und Phaidon, "Rowohlts
Deutsche Enzyklopadie", 27, Reinbekb. Hambourg 196910.

Coulter J. ., The relation oftheApology of Socrates to Gorgias' Defense ofPalamedes and Plato's cntique ofGorgianic rhetoric, "Harvard
Studies of Classical Philology", 68 (1964), pp. 269-303.

Munding ., und Meinungsbildung ZuApol. 21b - 23 b, "Der

altsprachliche Unterricht", XII2 (1969), pp. 51-61.

Epp R. H., Richterzahl und Stimmenverhaltnisse in Sokratesprozess,

"Gymnasium" 71 (1964), pp. 40-42.

Raubitschek A. E., Prokrisis (Aplogie 35 a 7 - b 2), u Melanges R.

Stark, herausgegeben von P. Steinmetz, Wiesbaden (Steiner)
1969, pp. 89-90.

170

167

II. Bibliografija za "Obranu Sokratovu "

II. Bibliografija za "Obranu Sokratovu"

"Classical Review", 20

James G. G., Socrates on civil disobedience and rebellion, "The Southern Journal of Philosophy", 11 (1973), pp. 119-127.

Ferguson J., An Athenian remainder sale, "Classical Philology", 65

(1970), p. 173.

Taylor J. H., Virtue and wealth according to Socrates (Apology 30 b),

"The Classical Bulletin", 49 (1973), pp. 49-52.

Hathaway R.F., Law and the moral paradox in Plato1s Apology,

"Journal of the Histoiy of Philosophy", 8 (1970), pp. 127-142.

Glucker J., De poetico quodam apud Platonem fragmento, "Scripta

Classica Israelica", 1 (1974), pp. 1-2.

Noussan-Lettry L., El interrogatorio de Meleto. Inversion, hiperbole y

parodia de la relacion juridico-positiva, "Revista de Estudion
Clasicos", 14 (1970), pp. 297-310.

Skousgaard St., Genuine speech vs. chatter. A socratic problematic,

"Kinesis", 6 (1974), pp. 87-94.

Argyle A.W.,
(1970), p. 139.

and

Noussan-Lettry L., Das Verhaltnis der Texte als Sache philosophiegeschichtlicher Hermeneutik Zu Platons Apologie und Kriton,
"Zeitschrift fur philosophische Forschung", 25 (1971), pp. 523-534.
Calder W. . III, Plato's Apology of Socrates. A speeckfor the defense,
"Boston University Journal", 20 (1972), pp. 4247.
Clay D., Socrates' mulishness and heroism, "Phronesis", 17 (1972), pp.
53-60.
Havelock . ., The Socratic self as it is parodied in Aristophanes'
Clouds, "Yale Classical Studies", 22 (1972), pp. 1-18.
Mulgan F.G., Socrates and authority, "Greece and Rome", 19 (1972),
pp. 208-212.
Noussan-Lettry L., Elsegundo discurso de la Apolona platonica. Incidentia textual de observationes de Hegel, "Philosophia (Mendoza)",
38 (1972), pp. 5-17.

Brenk F. E., Interesting bedfellows at the end of the Apology, "The

Classical Bulletin", 51 (1975), pp. 44-46.
Jannucci M., Iprimi germi della dialettica platonica nelVApologia e nel
Critone, "Pensiero", 20 (1975), pp. 201-221.
Nicoll W. S. M., Some manuscripts of Plato's Apologia Socratis,
"Classical Quarterly", 25 (1975), pp. 41-47.
Erbste H., Zur Entstehungszeit von Platons Apologie des Sokrates,
"Reinisches Museum", 118 (1975), pp. 22-47.
Glucker J., Retractatio, "Scripta Classica Israelica", 2 (1975), p. 175.
Strycker E. de, The oracle given to Chaerephon about Socrates (Plato,
Apology, 20 e - 21 a) \x Melanges C. J. de Vogel, ed. by J.
Mansfeld and L. N. Rijk, Assen 1975., pp. 39-49.
Allen R. E., Irony and rhetoric in Plato's Apology, "Paideia" 5 (1976),
pp. 32-42.

Pierart M., Le second discours de Socrate a ses juges. Platon, Apologie

35 e- 38 b, "Les Etudes Classiques", 40 (1972), pp. 288-293.

Gronewald M., Platonkonjekturen nach der Brinkmannschen Regel

(Apologie 19 e, 32 a; Laches 188 d; Kratylos 393 b-c; Phaidon 155
a; Symposion 190 d-e), "Rheinisches Museum, 119 (1976), pp. 11-13.

172

167

II. Bibliografija za 'Obranu Sokratovu"

II. Bibliografija za "Obranu Sokratovu"

Noussan-Lettry L., Wahrheit and Form. Zur thematischen Auslegung

des Prooimion von Platons Apologie, "Zeitschrift fiir Philosophische Forschung" 30 (1976), pp. 190-202.

Gontar D. P., The problem of the formal charges in Plato's Apology,

"Tulane studies in philosophy" 27 (1978), pp. 89-101.

O'Sullivan J. N., On Plato, Apology 23 c - d, "American Journal of

Philology", 97 (1976), pp. 114-116.

Meridor R. - Ullman L., Plato's Apology 24 a 6 - b 1, "American

Journal of Philology", 99 (1978), p. 36.
Moreau J., Le paradoxe socratique, "Revue de Theologie et de Philosophie", 110 (1978), pp. 269-279.

Strauss, L., On Plato's Apology of Socrates and Crito, u Essays in honor

ofJacob Klein. Annapolis 1976, pp. 115-170; saetak u Studies in
Platonic politicalphilosophy, London 1983, pp. 38-66.

Nicoll W. S. ., A Platonic fragment. Cod. Ven. Gr. 511, "Scriptorium", 32 (1978), p. 258.

Woozley A. D., Socrates and the law: the Apology and the Crito again,
"Paideia", 5 (1976), 113-116.

Daniel J. - Polansky R., The tale ofdelphic orade in Plato's Apology,

"The Ancient Word", 2 (1979), pp. 83-85.

Garsia Maynez E., No hay mal mayor que condenar injustamente a un

hombre (Apologia de Socrates), "Dianoia", 23 (1977), pp. 13-29.

Bertman . ., The Greekpolis and justice, "Apeiron", 14 (1980), pp.

134-138.

Michaelson S. - Morton A. Q. - Gillies D. A. The problem of Plato,

"Revue de l'Organisation internationale pour l'Etude des langues
anciennes par ordinateur", 2 (1977), pp. 1-28.

Keaney J. J., Plato, Apology 32 c 8-d 3, "Classical Quarterly", 30

(1980), pp. 296-298.

Riola J., The unsolvedparadox in Plato's aesthetics. Dialogue, "Jouranal

of phi, sigma, tau", 20 (1977-1978), pp. 42-49.
Anastaplo G., Human being and citizen. A beginning to the study of
Plato's Apology of Socrates, u Human being and citizen. Essays on
virtue, freedom and the common good, Chicago 1978, pp. 8-29.
Bonfante L. - Raditsa L., Socrates' defense and his audience, "Bulletin
of the American Society of Papyrologists", 15 (1978), pp. 17-23.
Brann E., The offense of Socrates. A re-reading of Plato's Apology,
"Interpretation", VII, 2 (1978), pp. 1- 21.
Euben J. P., Philosophy andpolitics in Plato's Crito, "Political Theory",
6 (1978), pp. 149-172.

104 174

Manasse E. M.,,4 thematic interpretation of Plato's Apology and Crito,

"Philosophy and Phenomenological Research", 40 (1980), pp.
393-400.
Nelson J., The philosophic content of the Apology. A justification ofreason. "Reason papers", 6 (1980), pp. 63-68.
Olivieri Fr. J., Lo demonico en Socrates, "Anales de Historia antigua y
medieval", 21-22 (1980-1981), pp. 242-257.
Patzer ., Platons Selbsterwahnung "Wiirzburger Jahrbucher fiir die
Altertumswissenschaft", 6 b (1980), pp. 21-27.
Brickhouse Th. C. - Smith N. D., Socrates'proposedpenalty in Plato's
Apology, "Archiv fiir Geschichte der Philosophie", 54 (1982), pp.
1-22.

II. Bibliografija za "Obranu Sokratovu"

Drexler H., Gedanken ilber den Sokrates der platonischen Apologie, u

Ausgewahlte kleine Schriften, Hildesheim 1982, pp. 234-258.
Momeyer R. W., Socrates on obedience and disobedience to the law,
"Philosophy Research Archives" 8 (1982), pp. 21-53.
Montuori M., Nota sull'oracolo a Cherefonte, "Quaderni Urbinati di
Cultura classica", 39 (1982), pp. 113-118.
Karin ., Diesseits und Jenseits in Platons Mythen von der Seele 1,
"Hermes" 110 (1982) pp. 278-299; "Hermes", 111 (1983), pp. 15-33.
Brickhouse Th. C. - Smith N. D., Socrates and obedience to the law,
"Apeiron", 18 (1984), pp. 110-118.
Voigtlander H.-D., Heraklitische Pragung der Sokratesgestalt in Platons
Apology, "Antike und Abendland", 30 (1984), pp. 16-37.

II. Bibliografija za "Obranu Sokratovu"

Sissa G., L'aveu dans le dialogue platonicien, u L'aveu, Antiquite et

Moyen age. Referati s okruglog stola organiziranog na "Ecole
frangaise" u Rimu, pod pokroviteljstvom CNRS i Sveuilita u
Trstu (Rim 28-30. 03. 1984.) Collection de l'Ecole frangaise de
Rome, 88, Pari 1986, pp. 53-67.
Doring K., Der Sokrates der platonischen Apologie und die Frage nach
dem historischen Sokrates, "Wiirzburger Jahrbucher fiir die
Altertumswissenschaft" 13 (1987), pp. 75-94.
Geels D. ., A note on the Apology and the Crito, "The New Scholasticism", 61 (1987), pp. 79-81.
Panagiotou S., Socrates'defiance in theApology, "Apeiron", 20 (1987),
pp. 39-61.

Colson Darrel DeShon, On appealing to Athenian law to justify

Socrates' disobedience, "Apeiron", 19 (1985), pp. 133-151.

Schmid W. Th., Socratic piety, u Essays in honour of R. S. Brumbaugh, izdao Brian P. Hendley, Albany (New York) 1987, pp.
3-24.

Nadler S., Probability and truth in the Apology, "Philosophy and

Literature", 9 (1985), pp. 198-201.

Kramer S., Socrates' dream: Crito 44a-b,

(1987-1988), pp. 183-197.

O'Connell R. J., God, gods and moral cosmos in Socrates' Apology,

"International Philosophical Quarterly", 25 (1985), pp. 31-50.

Bels J., Socrate et la mori individuelle. Sur la modification socratique de

la perception traditionelle de la mori dans lepensee grecque, "Revue
de Theologie et de Philosophie", 72 (1988), pp. 437-442.

Sthephens J., Socrates on the rule of law, "History of Philosophy

Quarterly", 2 (1985), pp. 3-10.
Brickhouse Th. C., Socrates'first remarks to the jury in Plato's Apology
of Socrates, "Classical Journal" 81 (1986), pp. 289-298.
Brickhouse Th. C. - Smith N. D., The divine sign did not oppose me. A
problem in Plato's Apology, "Canadian Journal of Philosophy", 16
(1986), pp. 511-526.

104 176

"The Classical Journal", 83

Gomez-Lobo ., Anotaciones criticas a Apologia y Criton de la

Biblioteca Clasica Gredos, "Methexis", 1 (1988), pp. 89-95.
Woodruff P., Expert knowledge in the Apology and Lahes what a general needs to know, u Zborniku 3. kongresa "Boston Area
Colloquium in Ancient Philosophy" (Boston 1987), Lanham 1988,
pp. 79-115.

II. Bibliografija za "Obranu Sokratovu "

II. Bibliografija za "Obranu Sokratovu"

Bodeus R., Notes sur Timpiete de Socrate, "Kernos", 2 (1989), pp. 27-35.

Gomez-Lobo ., Los codomas de la etica socrdtica, "Methexis", 3

(1990), pp. 1-13.

Colson Darrel DeShon, Crito 51 -c: to what does Socrates owe obedience? "Phronesis", 34 (1989), pp. 27-55.

Lewis Th. J., Parody and the argument from probability in the Apology,
"Philosophy and Rethoric", 14 (1990), pp. 359-366.

Irvvin . H., Socrates andAthenian democracy, "Philosophy and public

affairs", 18 (1989), pp. 184-205.

Montuori M., The oracle given to Chaerephon on the wisdom of

Socrates: an invention by Plato, "Kernos", 3 (1990), pp. 251-259.

Martens E., Platon (428/427-348/347% u i(Klassiker der Naturphilosophie" priredio G. Boehme, Munchen 1989, pp. 29-44 i 397-399.

Rossetti Livio, Sulla dimensione retorica del dialogare socratico,

"Methexis" 3 (1990), pp. 15-32.

Meincke W., Wie sollen wir leben? Ein Kursmodell der Oberstufe zu
Platons Apologie und Gorgias, "Der altsprachliche Unterricht", 32,
6 (1989), pp. 52-63.

Stally R., The responsability of Socrtes, u Polis and Politics, Essays in

greek moral and political philosophy, ed. by A. Loizon and Harry
Lesser, Aldershot (Avebury) 1990, pp 89-100.

Ottman H., Der Tod des Sokrates und seine Bedeutungfur die Politische Philosophie, u "Festschrift fiir H. Kuhn", priredili R. Hofmann, J. Jantzen i H. Ottman, Weinhein VCH1989, pp. 179-191.
Ward ., The Apology and the Crito. A misplaced inconsistencyy "The
New Scholasticism", 63 (1989), pp. 514-515.
Compton T., The trial ofthe satirist:poetic "Vitae" (Aesop, Archilochus,
Homer) as background for Plato's Apology, "American Journal of
Philology", 111 (1990), pp. 330-347.
Cook ., Equanimity and danger: distribution ofquestions and style of
confrontation in the four dialogues around Socrates' trial,
"Arethusa", 23 (1990), pp. 255-279.
De Filippo J. G., Plato, Apology 29 d 3-4: a note on the grammar ofobedience, "Classical Quarterly", 40 (1990), pp. 546-547.
Dorion L.-A., La subversion de "l'ellegco" juridique dans 1'Apologie de
Socrate. "Revue Philosophique de Louvain", 88 (1990), pp. 311-344.

178

167

DEMETRA

A. Filosofska biblioteka Dimitrija

- Branko Despot: SITNICE. 23 lanka. 1991. 171 str. 1 ilustracija, ISBN 86-901161-1-7.
- Platon: POLITEIA - Knjiga VI. i VI.
Preveo Damir Barbari. Bilingv. izd.
1991. 248 str. 1 ilustracija. ISBN 86-81877-1-1.
- Damir Barbari: VARIA PHILOSOPHICA. 11 studija. 1992. 202 str. 1 ilustracija. ISBN 86-81877-5-4.
- Rene Descartes: M E T A F I Z I K E
MEDITACIJE. Preveo Tomislav Ladan.
Bilingv. izd. 1993. 206 str. 5 ilustracija.
ISBN 86-81877-4-6-1.
- F. W. J. Schelling: MINHENSKA
PROPEDEUTIKA. Tri spisa: povijesti novije filozofije. Prikaz filozofskog
empirizma. Prvo predavanje u Munchenu. Preveo Kiril Miladinov. 1993. 256
str. 1 ilustracija ISBN 953-6093-00-6.
- Vanja Sutli: UVOD U POVIJESNO
MILJENJE (HEGEL-MARX). 1994.
193 str. 4 faksimila i portret autora.
ISBN 86-81877-02-.
- Albertus Magnus: PHILOSOPHIA
REALIS. Svezak prvi: Uvod. petnaest problema. Ulomci alkemiji, kozmografiji i geografiji. Albert Veliki u tri dokumenta. Bibliografija. Priredio i preveo
Tomo Vere. Bilingv. izd. 1994. 243 str.
17 autografa, minijatura, crtea i slika
Alberta Velikoga. ISBN 953-6093-05-7.

Savia

- B r a n k o Despot: FILOZOFIRANJE?
- Filozofija u potrazi za samom sobom.
1995. 283 str. 1 portret i 1 "sebevid" te
5 kolor reprodukcija slikarskih djela
Branka Despota. ISBN 953-6093-11-1.
- Emile M. Cioran: VOLJA NEMOI. Dvije knjige: Historija i utopija. Pad
u vrijeme. Prevela Gordana V. Popovi. 1995. 256 str. 1 portret Emila Ciorana i 32 reprodukcije duboreza Albrechta Durera. ISBN 953-6093-09-.
- Damir Barbari: IDEJA DOBRA.
PLATONOVA
POLITEIA
VI I K/7.
Bilingv. izd. Prijevod s filolokim i filozofskim komentarom. 1995. 304 str. 1
reprodukcija Platonova lika. ISBN 953-6093-25-1.
- Platon: EROS I FILIA. Simpozij ili
ljubavi. Lisis ili prijateljstvu. Bilingv.
izd. Preveo Zdeslav Dukat. 1996. 247
str. 10 reprodukcija, 4 u koloru. ISBN
953-6093-10-3.
- Zdeslav Dukat: GRKA TRAGEDIJA. Eshil. Sofoklo. Euripid. 1996.
288. str. 13 reprodukcija, od toga dvije
u koloru. ISBN 953-6093-26-.
- F. W. J. Schelling: BERLINSKA
PROPEDEUTIKA. Tri spisa: Uvod u
filozofiju objave ili utemeljenje pozitivne
filozofije. Druga dedukcija principa pozitivne filozofije. Prvo predavanje u Berlinu. Preveo Kiril Miladinov. 1996. 201
str. 2 ilustracije. ISBN 953-6093-07-3.

- Milan Galovi: S O C I J A L N A FILOZ O F I J A - Drutvenost i povijesnost ovjeka u razdoblju kraja moderne. 1996.
356 str. 1 portret autora i 10 reprodukcija likova filozofa. ISBN 953-6093-27-8.
- T o m a Akvinski: O P U S C U L A P H I L O S O P H I C A . Svezak prvi: jednosti
uma. odijeljenim bivstvima. gibanju
srca. Bilingv. izd. Preveo Augustin Pavlovi. 1995. 401 str. 3 Tomina autografa i 13 reprodukcija Tomina lika od
velikih majstora evropskog slikarstva.
ISBN 953-6093-19-7.
- T o m a Akvinski: O P U S C U L A P H I L O S O P H I C A . Svezak drugi: poelima naravi. spajanju prapoela. poelu pojedinjenja. tajnovitim radnjama naravi. rasuivanju pomou zvijezda. drijebanju. biu u biti.
'sedmicamaBilingv.
izd. Preveo Augustin Pavlovi. 1996. 452 str. 1 Tomin
lik s bakroreza Philippa Galla i 31 gravira O t t a V a n V e e n a ivotu sv. T o m e
Akvinskog. ISBN 953-6093-20-0.
- . T. Ciceron: L I B R I P O L I T I C I .
Svezak prvi: dravi (knjiga I - V I ) . Bilingv. izd. Preveo Daniel Neas Hraste.
1995. 264 str. 12 rimskih portreta, 6
ukrasnih reprodukcija i fiksimil 4 lista
Drave. ISBN 953-6093-13-8.
- . T. Ciceron: LIBRI POLITICI. Svezak drugi: zakonima (knjiga IIII).
Bilingv. izd. Preveo Daniel Neas Hraste
1996. 224 str. 15 reprodukcija iz ivota
Rimljana i Karta svijeta rimskog kozmografa Castorijusa. ISBN 953-6093-14-6.
- Ernst Cassirer: D E S C A R T E S . Osnovni problemi kartezijanstva. Descartes i

njegovo stoljee. Preveo Kiril Miladinov. 1997. 238 str. 1 portret autora i 10
reprodukcija Descartesa i njegovih suvremenika. ISBN 9 5 3 - 6 0 9 3 - 2 8 - 6 .

- Kiril Miladinov: A U T O P S I J A APS O L U T N O G A - Schellingov nedovreni projekt. 1998. 177 str. 1 kolor ilustracija. ISBN 953-6093-41-3.

- H a n s Kramer: P L A T O N O V O U T E M E L J E N J E M E T A F I Z I K E - Studija
Platonovu nepisanom uenju i teoriji
poela. Bilingv. izd. Priredio te s njemakog i s grkog preveo Borislav Mikuli. 1997. 454 str. 1 portret autora i
11 reprodukcija likova filozofa. ISBN
953-6093-30-8.

- Oskar Becker: V E L I I N A I G R A NICA MATEMATIKOG NAINA

M I L J E N J A . Preveo Kiril Miladinov.
Priredio D a m i r Barbari. 1998. 180 str.
ISBN 953-6093-46-4.

- Damir Barbari: S P U T A M I L J E NJA. Knjiga duge. Susreti. Osvrti. vlastitoj stvari. 1997. 480 str. 2 kolor reprodukcije. ISBN 9 5 3 - 6 0 9 3 - 2 9 - 4 .
- Anselmo Canterburyjski: Q U O D V E R E SIT D E U S . Svezak prvi: Uvod. Monologion. Proslogion. Bilingv. izd. Priredila i prevela Marina Miladinov. 1997.
327 str. 1 portret autora, 4 faksimila, 2
kolor reprodukcije. I S B N 9 5 3 - 6 0 9 3 -33-2.
- Ivan D u n s kot: R A S P R A V A P R V O M P R I N C I P U . Uvod i komentar
Wolfgang Kluxen. Bilingv. izd. S latinskog i njemakog preveo te studiju
kotu napisao Mile Babi. 1997. 414 str.
9 ilustracija iz ivota i djela Dunsa kota, 1 slika u koloru. ISBN 9 5 3 - 6 0 9 3 -32-4.
- F. W. J. Schelling: F I L O Z O F I J A
M I T O L O G I J E . Svezak prvi: Prva knjiga: Monoteizam (predavanja 1 - 6 ) . Druga knjiga: Mitologija (predavanja 7-13).
Preveo Damir Barbari. 1997. 241 str.
1 Schellingov portret. ISBN 9 5 3 - 6 0 9 3 -38-3.

- S0ren Kierkagaard: F I L O Z O F I J SKO T R U N J E . Priredio i preveo Ozren

unec. 1998. 168 str. ISBN 953-6093-45-6.
- Ernst Cassirer: U Z E I N S T E I N O V U
T E O R I J U R E L A T I V N O S T I . Preveo
Dario karica. Priredio Damir Barbari.
1998. 162 str. ISBN 953-6093-47-2.
- Oswald Spengler: P R O P A S T Z A P A D A . Svezak prvi: Oblik i zbiljnost. Preveo N e r k e z Smailagi. Priredio i prijevod redigirao Dimitrije Savi. 1998.
510 str. 11 ilustracija. ISBN 953-6093-35-9.
- Oswald Spengler: P R O P A S T Z A P A D A . Svezak drugi:
Svjetsko-historijske
perspektive. Preveo N e r k e z Smailagi.
Priredio i prijevod redigirao Dimitrije
Savi. 1998. 520 str. 9 ilustracija. ISBN
953-6093-36-7.
- Aurelije Augustin: S L O B O D I VOLJE. Uvod. De libero arbitrio. Preispitivanja. Analitiko kazalo. Odakle teodiceja. Bilingv. izd. Priredio i preveo Stjepan Kuar. 1998. 1 kolor ilustracija i 10
crno-bijelih reprodukcija s Augustinovim likom. ISBN 953-6093-54-5.
- Michel de Montaigne: ESEJI. Prva
knjiga: Uvod i 57 eseja. Prevela Gorda-

na V. Popovi. Priredio Dimitrije Savi. 1998. 544 str. 10 ilustracija. ISBN

953-6093-52-9.
- . T. Ciceron: LIBRI T H E O L O G I C I .
Svezak prvi: prirodi bogova (knjiga I - I I I ) . Bilingv. izd. Preveo Daniel Neas
Hraste. Priredio Dimitrije Savi. 1999.
328 str. 2 kolor ilustracije i 13 crno-bijelih reprodukcija. ISBN 9 5 3 - 6 0 9 3 -56-1.
- J. G. Fichte: O D N O S U L O G I K E
P R E M A F I L O Z O F I J I ILI T R A N S C E N D E N T A L N A F I L O Z O F I J A . Priredio i preveo Kiril Miladinov. 1999.
272 str. 1 ilustracija s Fichteovim likom. ISBN 953-6093-59-6.
- Damir Barbari: I V O O G L E D A L O
B E S K O N A N O G . LEIBNIZOVA
MONADOLOGIJA.
1999. 184 str. 8 crno-bijelih reprodukcija. ISBN 9 5 3 - 6 0 9 3 -62-6.

G. W. F. Hegel: P R E D A V A N J A
P L A T O N U (1825-1826). Izdao, napisao uvod i popratio n a p o m e n a m a Jean-Louis Viellard-Baron. Priredio i preveo
Damir Barbari. 1999. 172 str. 7 crno-bijelih reprodukcija. ISBN 953-6093-63-4.
Eugen Fink: I G R A K A O S I M B O L SVIJETA. Prevela Darija Domi. Priredio
Damir Barbari. 1999. 304 str. ISBN
953-6093-68-5.
Ibn Sina (Avicenna): K N J I G A N A P U T A K A I O P A S A K A . Priredio i preveo
Daniel Buan. 1999. 371 str. 1 kolor
ilustracija i 4 crno-bijele reprodukcije.
ISBN 953-6093-69-3.

. Faustovska biblioteka Dimitrija

- . T. A. Hoffmann: DVIJE BAJKE,
J E D N A U D N A I JEDNA PORNOGRAFSKA PRIA {Majstor Buha. Mali Zaches zvan Zinnober. Datura fastuosa. Sestra Monika.). Preveo Antun Slavko Kaleni. 1998. 493 str. 6 ilustracija.
ISBN 953-6093-40-5.
- 1001 NO. Svezak prvi: Od 1. do 31.
noi. Preveo Antun Slavko Kaleni.
1998. 432 str. 2 ilustracije. ISBN 953-6093-44-8.
- 1001 NO. Svezak drugi: Od 31. do
106. noi. Preveo Antun Slavko Kaleni. 1998. 526 str. 4 ilustracije. ISBN
953-6093-45-6.

- 1001 NO. Svezak trei: Od 107. do

169. noi. Preveo Antun Slavko Kaleni. 1998. 456 str. 3 ilustracije. ISBN
953-6093-50-2.
- 1001 NO. Svezak etvrti: Od 170.
do 270. noi. Preveo Antun Slavko Kaleni. 1998. 629 str. 119 ilustracija. ISBN
953-6093-15-4.
- 1001 NO. Svezak peti: Od 271. do
371. noi. Preveo Antun Slavko Kaleni. 1999. 528 str. 116 ilustracije. ISBN
953-6093-16-2.

C. Filoloka biblioteka Dimitrija

- Slavomir Sambunjak: GRAMATOZOFIJA KONSTAlsTTINA FILOZOFA S O L U N S K O G A . Hipoteza postanku i znaenju glagoljice. 1998. 480
str. 51 kolor i 50 crno-bijelih reprodukcija. ISBN 953-6093-48-0.

- Zvjezdana agalj Utrobii: NEGDJE

I Z M E U . 1999. 152 str. 6 kolor reprodukcija. ISBN 953-6093-55-3.

Savia

- Plutarh: D R E V N E IZREKE. Izreke

kraljeva i vojskovoa. Izreke Spartanaca. Drevni obiaji Lakedemonjana. Izreke Spartanki. Bilingv. izd. Preveo Zdeslav Dukat. Priredio Dimitrije Savi.
1999. 404 str. 8 ilustracija. ISBN 953-6093-60-.

D. Sibyllinska biblioteka Dimitrija

- Biserka Witte: POETESA. 1998. 120

str. 3 kolor reprodukcije. ISBN 953-6093-42-1.

Savia

Savia

- F. G. Lorca: LUNA I SMRT. Priredio i preveo Jordan Jeli. 1998. 272 str.
20 Lorcinih i 2 Jelieva crtea. ISBN
953-6093-58-8.