OBLIGACIONO PRAVO

Doc. dr Slobodan Stanii

1. POJAM I TERMINOLOGIJA
Obligaciono pravo je skup pravnih normi kojima se regulie pravni odnos izmeu odreenih
subjekata prava na osnovu kojeg jedna strana (povjerilac, creditor) ima pravo (ovlatenje) da zahtijeva
od druge neko davanje, injenje ili neinjenje, a druga strana (dunik, debitor) obavezu da takav
zahtjev ispuni .
U objektivnom smislu obligaciono pravo je skup pravnih normi sadranih u zakonskim i
podzakonskim aktima kojima se ureuje odreeni pravni odnos u pogledu prometa vrijednosti. U
subjektivnom smislu obligaciono pravo je skup ovlatenja i zahtjeva odreenog lica koja se priznaju
od strane objektivnog prava i organa zatite prava.
Obligaciono pravo je dio sistema graanskog prava koji se bavi normativnim regulisanjem i
prouavanjem opteg prometa vrijednosti izmeu subjekata prava, u smislu njihovog transfera iz
imovine jednog, u imovinu drugog lica. Taj prenos vrijednosti je naroito prepoznatljiv u raznovrsnim
pravnim odnosima subjekata prava zasnovanim na korelaciji izmeu ovlatenja jedne i obaveze druge
strane. Npr. kod ugovora o kupoprodaji, ugovora o zakupu i dr., kada se uesnici konkretnog pravnog
odnosa nalaze u dvostrukoj ulozi, dakle, kada su istovremeno i povjerioci i dunici.
Prenos vrijednosti je uoljiv i kada takve korelacije nema, kao to je sluaj sa ugovorom o
poklonu, prouzrokovanjem tete, sticanjem bez osnova isplatom nedugovanog, kada je jedna strana
uvijek povjerilac, a druga uvijek dunik.
Termin obligaciono pravo se koristi da bi se oznaio predmet njegovog izuavanja, a to su u
stvari obligacije ili tanije obligacioni odnosi koji se uspostavljaju izmeu subjekata prava povodom
prometa dobara. Termin obligacija potie od latinskih rijei obligare, obligatio, to u bukvalnom
prevodu i u odnosu na vrijeme iz kojega potie znai vezanje, ali i njegovu modifikaciju u figurativnom
smislu koja znai dugovanje, odnosno obavezu.
Pod obligacijom, pored duga, odnosno obaveze u smislu prestacije (dare) ili odreenog
ponaanja (facere, non facere), podrazumjeva se i pravo da se zahtijeva ispunjenje neke obaveze, ali
sam predmet obligacije.
2. RAZVOJ OBLIGACIONOG PRAVA
Zaeci obligacionog prava seu u daleku prolost, u pravne sisteme najstarijih robovlasnikih
drava, kao to su Vavilon, Grka i Rim. U robovlasnikom periodu, obligaciono pravo se najvie
razvija u rimskoj robovlasnikoj dravi. Rimski Zakon XII tablica je poznavao samo neke
rudimentarne oblike kupoprodaje.
Zakljuenje i izvrenje posla se obavlja u istom aktu, mancipaciji i sastojao se u udaranju
bakarnom ipkom u vagu ili bacanjem sitnog novca na nju. Sa ovim inom kupoprodaja je zavrena i
kupac koji je mancipirao odreenu stvar postao je i njen vlasnik, bez obzira da li je platio cijenu ili nije,
a prodavac je mogao da naplatu cijene ostvari prinudnim putem, samo ako se na to kupac obavezao
posebnom ugovornom klauzulom.
Neto razvijenji obligacioni odnosi u Zakonu XII tablica su bili oni zasnovani putem zajma
(nexum i stipulatio).
Nexum tj. zajam patricija plebejcu je bio baziran na ronoj i uslovnoj kupoprodaji ili
zalaganju fizike linosti dunika.
1

Stipulatio tj. zajam izmeu patricija je bio baziran na uzjamnom povjerenju zatienom
religijskom snagom rijei koja je izgovorena prilikom zakljuenja zajma.
Zakon XII tablica je poznavao i tzv. obligacione odnose nastale iz delikta, kao nedozvoljene
radnje. Poinilac delikta je u tom sluaju imao obavezu da oteenom plati izvjesnu sumu novca zbog
tete priinjene kraom, nehatnom paljevinom, sjeom drveta, povrijeivanjem (iniuria) i sl., a
neispunjenje obaveze se strogo kanjavalo kao i u sluaju neispunjenja obaveze iz zajma. Kazne su bile
ropstvo ili smrt.
Nakon propasti rimskog carstva, u periodu ranog feudalizma, uporedo sa privrednim i
obligacioni odnosi stagniraju sve do sve do poetka drugog razdoblja evropskog feudalizma i vremena
francuske revolucije. U uslovima sve razvijenijeg prometa roba i usluga, polazei od principa rimskog
prava, pravna teorija u razvijenim evropskim zemljama (Francuska, Njemaka, Austrija) izgrauje
temelje poznatih graanskih kodeksa koji normativno reguliu obligacione odnose.
Poznate evropske kodifikacije graanskog i obligacionog prava, kao to su francuski Code
Civil iz 1804. godine i austrijski Opti graanski zakonik (OGZ) iz 1811. godine zasnovane na
recepciji rimskog obligacionog prava, posluile su kao osnova za legislativno regulisanje obligacionih
odnosa i u naem pravnom sistemu, tako da se prisustvo starih rimskih pravila koji reguliu obligacione
odnose prepoznaje i u Zakonu o obligacionim odnosima koji je donijela SFRJ, 1978. godine.
Naslijee rimskog obligacionog prava, ali i faktori ekonomske prirode, stepen moralne i
tehnike civilizacije, te filozofosko i politiko opredjeljenje odreene sredine, odnosno drutva, imali
su kljuan uticaj na evoluciju obligacionih odnosa. Inae, sve do ujedinjenja jugoslovenskih zemalja u
jednu dravu Kraljevinu Srba, Hrvata i Slovenaca 1918. godine, na podruju Slovenije, Hrvatske,
BiH i Vojvodine, primjenjivao se austrijski Opti graanski zakonik (OGZ) iz 1811. godine sa
novelama iz 1914., 1915. i 1916. godine, u Kraljevini Srbiji Srpski graanski zakonik koji je donesen
1844. godine po ugledu na OGZ, a na podruju Crne Gore Opti imovinski zakonik za Crnu Goru iz
1888. godine.
Nakon ujedinjenja svih jugoslovenskih zemalja, poev od 1918. godine, pa nadalje i za vrijeme
postojanja Kraljevine Jugoslavije, u pogledu zakonodavnog regulisanja obligacionih odnosa vladao je
pravni partikularizam, zbog nepostojanja jedinstvenog graanskog kodeksa koji bi regulisao i
obligacione odnose.
Sve do donoenja ZOO, sudovi su primjenjivali pravna pravila bivih graanskih zakona i
drugih propisa i to na osnovu Zakona o nevanosti pravnih propisa donesenih prije 6. aprila 1941.
godine i za vrijeme neprijateljske okupacije koji je donijela FNRJ 1946. godine .
3. ZNAAJ OBLIGACIONOG PRAVA
Raznovrsni obligacioni odnosi su vjerna sjenka svakodnevnog ivota ovjeka i gotovo svake
njegove aktivnosti. ovjek je uesnik tih odnosa i kada toga i nije u potpunosti svjestan.
U odnosu potraivanja i dugovanja, odnosno u svojstvu povjerioca ili dunika nalazimo se i
kada kupujemo u prodavnici svakodnevne namirnice, kada koristimo usluge TV i radio programa,
gradskog ili meugradskog prevoza, kada prouzrokujemo ili kada pretrpimo tetu i tako dalje.
Obligacioni odnosi su zbog njihove brojnosti i uestalosti u svakodnevnom ivotu ujedno i
najei pravni odnosi uopte, pa je stoga i razumljivo to im zakonodavstvo, pravna nauka i praksa
pridaju najveu panju.
Obim pojedinih savremenih kodifikacija obligacionog prava, meu koje svakako spada i vaei
Zakon o obligacionim odnosima nesumnjivo ukazuje na znaaj obligacionih odnosa u svakodnevnom
ivotu pojedinca ili poslovanju pravnih lica, kao i njihov znaaj za privredni razvoj i napredak drutva.

4. ODNOS OBLIGACIONOG I DRUGIH GRANA PRAVA

Odnos obligacionog i stvarnog prava:
- imaju za cilj zatitu subjektivnih graanskih imovinskih prava,
- zajednika im je i sloboda pravnih subjekata u raspolaganju tim pravima,
- obligaciona i stvarna prava zajedniki ine imovinu subjekata prava,
- obligacioni odnosi se pojavljuju kao osnov sticanja stvarnih prava,
- obligaciona i stvarna prava se mogu procijeniti u novcu kao optem mjerilu vrijednosti, a
zatiena su imovinskom sankcijom i graansko-pravnom tubom,
- razlikuju se po dejstvu i to na taj nain to obligaciono pravo ima relativno dejstvo izmeu
subjekata obligacionog odnosa povjerioca i dunika (inter partes), a treih lica se ne tie,
- stvarno pravo ima apsolutno dejstvo, jer stvarna prava djeluju prema svima (erga omnes),
- predmet stvarnih prava su stvari, a predmet obligacionog prava je ponaanje dunika u vidu
odreene inidbe ili radnje,
- stvarna prava se stiu predajom stvari ili upisom u zemljinu knjigu, a obligaciona nastaju
na osnovu jednostrane ili dvostrane izjave volje, na osnovu delikta ili nekog pravnog stanja,
- obligaciona prava nisu trajnog karaktera kao stvarna prava, pa su stoga ogranienog
vremenskog trajanja i podlona su zastarijevanju. Ovlaeno lice, u sluaju nastupanja
zastarjelosti gubi pravozatitni zahtjev da svoje potraivanje ostvari angaovanjem dravne
prinude.
- nasuprot obligacionim, stvarna prava su trajnog karaktera i nezastariva.
Odnos obligacionog i nasljednog prava:
- dok obligaciono pravo prouava i regulie promet prava meu ivima (inter vivos),
nasljedno pravo regulie taj prenos za sluaj smrti (mortis causa) i organizacijom sukcesije
prava i obaveza,
- nasuprot obligacionom pravu u kojem se esto mijenja ovlatenik, nasljedno pravo je linog
karaktera i vezano je za sluaj smrti nekog lica. Od tog trenutka raspolaganje imovinom
umrlog je regulisano kogentnim normama nasljednog prava. Obligaciona prava mogu biti
predmetom nasljeivanja.
5. IZVORI OBLIGACIONOG PRAVA
Izvori prava mogu biti materijalni i formalni.
Materijalni izvor prava je drutveni uzrok koji izaziva nastanak prava kao drutvene pojave.
To su, u stvari zakonom propisane injenice koje konstituiu konkretan obligacioni odnos ili obligaciju
kao to su na primjer: ugovor, prouzrokovanje tete, sticanje bez osnova, poslovodstvo bez naloga,
jednostrana izjava volje i druge pravno relevantne injenice.
Formalni izvor prava je oblik u kojem se pravo ispoljava. To su, u stvari, opti i posebni
pravni akti koji sadre pravne norme kojima se reguliu obligacioni odnosi. Formalni izvori
obligacionog prava mogu biti pisani i nepisani. Pisani izvori obligacionog prava su zakoni,
podzakonski akti, meunarodne konvencije, a nepisani obiaji i opti pravni principi.
Sudska praksa i pravna nauka imaju nesumnjiv znaaj i uticaj na ureivanje obligacionih
odnosa u pisanim izvorima. Slobodno ih moemo nazvati interpretativnim izvorima prava.
Pisani formalni izvori prava su:
- Ustav BiH,
- Ustav RS,
- Zakon o obligacionim odnosima,
3

drugi zakoni kojima se na neposredan ili posredan nain reguliu obligacioni odnosi (Zakon o
vlasnikim i obligacionim odnosima u vazdunom saobraaju, Zakon o obaveznom
osiguranju..., Zakon o deviznom posl. i dr.),
podzakonski akti (uredbe, naredbe, pravilnici, uputstva, odluke i sl.),
uzanse (opte i posebne),
meunarodni ugovori (bilateralne i multilateralne konvencije), direktive, preporuke.
Nepisani izvori obligacionog prava su:
1. obiaji,
2. pravila morala i
3. opti pravni principi.

Nepisani izvori prava uvijek imaju tzv. supsidijarni karakter, to znai da e se oni primijeniti u
konkretnom sluaju samo ako nema odgovarajuih normi pisanog prava ili kada sam pisani izvor, na
primjer: zakon, upuuje na primjenu obiaja u konkretnom sluaju.
6. NAELA OBLIGACIONOG PRAVA
Naelo je apstraktna pravna norma izvedena iz niza manje apstraktnih normi koja vai za itav
niz sluajeva obuhvaenih niim normama. To je norma koja kraim i jasnijim putem pokazuje smisao
itavog niza normi i time nam omoguuje da dublje i tanije shvatimo norme.
Naela se mogu primjenjivati samo u sluaju nedostatka nekog konkretnog pravnog instituta u
Zakonu kojim se odnosno pravno naelo ozakonjuje, te se sud samo u takvim sluajevima na njega
moe neposredno pozvati u rjeavanju konkretnog sluaja.
Od naela treba razlikovati pravne standarde, jer pravni standardi nisu izvor prava niti norme,
ve sredstvo pravne tehnike kojim se sudija slui, kao na primjer u sluaju utvrenja da li je neko u
datim okolnostima postupao savjesno ili nesavjesno, sa panjom dobrog domaina, dobrog privrednika
i sl. Neke pravne standarde donosilac ZOO je izdigao na nivo naela (naelo savjesnosti i potenja).
-

Naelo autonomije volje,

Naelo ravnopravnosti strana u obligacionom odnosu,
Naelo savjesnosti i potenja,
Naelo zabrane zloupotrebe prava,
Naelo jednake vrijednosti davanja (naelo ekvivalencije),
Naelo zabrane prouzrokovanja tete,
Naelo dunosti ispunjenja obaveze, odgovornost za ispunjenje i gaenje obaveze,
Naelo paljivog ponaanja u izvravanju obaveza i ostvarivanju prava,
Naelo primjene dobrih poslovnih obiaja,
Naelo jedinstvenosti regulisanja ugovornih i drugih obligacionih odnosa.

6.1. Naelo autonomije volje

Naelo autonomije volje uesnika obligacionih odnosa znai da su strane u obligacionom
odnosu slobodne da svoje odnose urede po svojoj volji, ali u granicama prinudnih propisa, javnog
poretka i dobrih obiaja.
Naelo autonomije volje podrazumjeva mogunost slobodnog izraavanja volje bilo koje strane
u obligacionom odnosu u pogledu:
- zasnivanja, modifikovanja ili pak gaenja konkretnog obligacionog odnosa,
- izbora druge strane u tom odnosu,
4

- ureivanja sadraja obligacionog odnosa,

- ureivanja forme zasnivanja obligacionog odnosa.
6.2. Naelo ravnopravnosti strana u obligacionom odnosu
Naelo ravnopravnosti strana u obligacionom odnosu podrazumjeva pravnu, a ne ekonomsku
ravnopravnost, tako da bolji i snaniji ekonomski poloaj jedne strane u obligacionom odnosu nema i
ne smije imati uticaja na zasnivanje, nastanak i prestanak obligacionih odnosa. U protivnom, takav
ugovor bi se mogao osporiti.
Ravnopravnost strana se podrazumjeva za svo vrijeme postojanja obligacionog odnosa, dakle,
kako u vrijeme uspostavljanja obligacinog odnosa, tako i u vrijeme izvrenja obaveza iz tog odnosa.
Na primjer: kod dvostrano obaveznih ugovora niti jedna ugovorna strana nije duna ispuniti svoju
obavezu, ako druga strana ne ispuni ili nije spremna da istovremeno ispuni svoju obavezu iz toga
odnosa, osim ako je drugaije odreeno zakonom, ugovorom ili ako drugaije proistie iz same prirode
obligacionog odnosa.
6.3. Naelo savjesnosti i potenja
Zakon o obligacionim odnosima ovaj pravni standard izdie na nivo naela i propisuje:
- U zasnivanju obligacionih odnosa i ostvarivanju prava iz tih odnosa strane su dune da
se pridravaju naela savjesnosti i potenja;
- savjesnost u subjektivnom smislu postoji kada su postupci strana u obligacionom
odnosu u svemu odraz njihovih istinitih uvjerenja u odnosu na konkretne injenice koje
su predmet njihovog pravnog odnosa. Na primjer: savjesno postupa prodavac koji
prodaje stvar u uvjerenju da je njen vlasnik. On postupa nesavjesno, ako zna ili moe
prema okonostima znati da nije vlasnik stvari koju prodaje. Isto vai i za kupca;
- savjesnost u objektivnom smislu (potenje) je drutvena ocjena ponaanja strana u
obligacionom odnosu koja se vri kroz prizmu zakonskih propisa, obiaja i okolnosti
konkretnog sluaja, nezavisno od njihovog subjektivnog (psihikog) odnosa prema
pravno relevantnim injenicama iz navedenog odnosa.
6.4. Naelo zabrane zloupotrebe prava
Pod zloupotrebom prava podrazumjeva se vrenje prava koje je protivno svrsi zbog koje je ono
dato, odnosno cilju zbog kojeg je to pravo priznato, odnosno ustanovljeno.
Pravo jednog lica, po pravilu, ogranieno je pravom nekog drugog lica, tako da se slobodno
moe rei da pravo jednog lica prestaje tamo gdje poinje pravo drugog lica.
Na primjer: predstavlja zloupotrebu prava, kada vlasnik svoje pravo da obrauje vlastito imanje
vri tako da navodnjavajui svoju njivu poplavi dvorite susjednog imanja, ili kad prekomjernim i
neuobiajenim crpljenjem vode iz zajednikog izvora ostavlja ostale korisnike vodovoda bez vode.
6.5. Naelo jednake vrijednosti davanja (naelo ekvivalencije)
Ovaj pravni princip ugovornog prava podrazumjeva jednak odnos imovinskih vrijednosti koje
su angaovane u konkretnom obligacionom odnosu i ima za cilj da zatiti obe strane u tom odnosu,
odnosno sprijei da doe do naruavanja principa pravinog odnosa uzajamnih davanja.
Na primjer: kod ugovora o kupoprodaji, cijena koja se plaa za stvar koja je predmet prodaje
mora da je bar priblino jednaka vrijednosti stvari na tritu.

Utvrenje da li je u konkretnom ugovornom obligacionom odnosu narueno naelo jednake

vrijednosti davanja vri se metodom uporeivanja vrijednosti, s tim da je postojanje nesrazmjere u
uzajamnim davanjima, faktiko pitanje, koje se od strane suda utvruje u svakom konkretnom sluaju.
Naelo nema apsolutan karakter, tako da se pod njim ne podrazumjeva matematika
podudarnost uzajamnih davanja strana ugovornica, odnosno ne trai se da uzajamna davanja budu
potpuno ekvivalentna. Naruavanje naela povlai nitavost posla.
6.6. Naelo zabrane prouzrokovanja tete
Naelo neminem laedere, odnosno ne nanosi tetu drugome vue korijene jo iz rimskog
prava. ZOO ovo naelo iskazuje kroz pravilo da je svako duan da se uzdri od postupaka koji
drugome mogu prouzrokovati tetu i odnosi se na potencijalne (budue) tetnike, a ne na one koji su
tetu ve prouzrokovali. Pravilo ima i izuzetke propisane zakonom.
Uzdravanje od nanoenja tete drugome podrazumjeva kako aktivno tako i pasivno ponaanje,
dakle uzdravanje od injenja i uzdravanje od neinjenja.
Pravilo sadrano u l.16. ZOO je leges imperfectae, dakle nepotpuna norma koja sadri samo
dispoziciju (dunost uzdravanja od injenja tete), ali ne i sankciju koja bi pogodila potencijalnog
poinioca tete, tj. onoga koji se te norme ne pridrava.
6.7. Naelo dunosti ispunjenja obaveze, odgovornost za ispunjenje i gaenje obaveze
Ovo naelo obino izraava pravilo da strane u obligacionom odnosu imaju dunost da ispune
svoje obaveze u svemu kako one glase i snose odgovornost za njihovo ispunjenje. Ukoliko jedna strana
u obligacionom odnosu ne ispuni svoju obavezu, druga ima ovlatenje da svoje pravo ostvari
prinudnim putem, odnosno da sredstvima prinude natjera drugu stranu na ispunjenje obaveze.
U ugovornim obligacionim odnosima ovo naelo se izraava kroz staro pravilo rimskog prava:
pacta sunt servanda, to u prevodu znai da je ugovor za ugovorne strane zakon.
6.8.

Naelo paljivog ponaanja u izvravanju obaveza i ostvarivanju prava

(standardi panje)

Zakonodavac propisuje i izvjesne standarde panje kojih se strane u obligacionim odnosima

trebaju pridravati u izvravanju svojih obaveza. U graansko-pravnim obligacionim odnosima, od
uesnika obligacionog odnosa se u izvravanju obaveza, zahtijeva panja dobrog domaina (panja
prosjeno paljivog ovjeka odreene sredine).
U privredno-pravnim obligacionim odnosima, od uesnika se oekuje panja dobrog
privrednika (poveana panja koja se u pravnom prometu zahtijeva od lica koja su obligacioni odnos
zasnovali u okviru poslovne djelatnosti kojom se bave).
Ako se od odreenih lica koja se bave profesionalnom djelatnou (ljekar, advokat i dr.)
zahtijeva poveana panja u izvravanju obaveza iz te djelatnosti, postupanje po pravilima struke i
obiaja, tada govorimo o standardu panje dobrog strunjaka.
Strana u obligacionom odnosu koja ima ovlatenje da zahtijeva ispunjenje obaveze (povjerilac),
duna je da se u ostvarivanju tog prava uzdri od postupaka kojima bi se otealo ispunjenje obaveze
druge strane u obligacionom odnosu.
6.9. Naelo primjene dobrih poslovnih obiaja
Strane u obligacionom odnosu imaju dunost da u pravnom prometu postupaju u skladu sa
dobrim poslovnim obiajima, tj. poslovnom trgovakom praksom koja je u toliko irokoj upotrebi, tako
6

da privrednici u meusobnim poslovnim odnosima oekuju da e ugovorne strane postupati u skladu sa

takvom praksom.
Kodifikovani poslovni obiaji se nazivaju uzanse. Uzanse se dijele na opte i posebne. Opte
uzanse reguliu na opti nain sve privredno-pravne poslove. Posebne uzanse reguliu pravne odnose iz
tano odreenih privrednih oblasti.
ZOO je ostavio prostor za primjenu uzansi, jer je propisao da e se uzanse primijeniti u onim
sluajevima ako su ugovorne strane ugovorile njihovu primjenu ili ako iz okolnosti proistie da su
njihovu primjenu htjele.
6.10. Naelo jedinstvenosti regulisanja ugovornih i drugih obligacionih odnosa
ZOO uvodi naelo da se odredbe zakona koje se odnose na ugovore jedinstveno primjenjuju bez
obzira da li se radi o ugovorima graanskog ili privrednog prava. Jedinstvenost regulisanja obligacionih
odnosa proistie i iz zakonske odredbe prema kojoj se propisuje da se odredbe Zakona koje se odnose
na ugovore shodno primjenjuju i na druge pravne poslove.
Dakle, svi ugovorni obligacioni odnosi se u Zakonu o obligacionim odnosima reguliu na
jedinstven nain, s tim da zakonodavac posebnom odredbom regulie posebnu kategoriju privrednih
ugovora kao to su: ugovori koje preduzea i druga pravna lica koja obavljaju privrednu djelatnost,
kao i imaoci radnji i drugi pojedinci koji u vidu registrovanog zanimanja obavljaju neku privrednu
djelatnost, zakljuuju meu sobom u obavljanju djelatnosti koje sainjavaju predmete njihovog
poslovanja ili u vezi sa tim djelatnostima.
7. POJAM OBLIGACIONOG ODNOSA
Obligacioni odnos ili obligacija je pravni odnos izmeu odreenih subjekata prava koji
predstavljaju strane u tom odnosu, na osnovu kojeg jedna strana (povjerilac, creditor) ima pravo
(ovlatenje) da zahtijeva od druge neko davanje, injenje ili neinjenje, a druga strana (dunik, debitor)
obavezu da takav zahtjev ispuni.
U obligacinom odnosu uvijek postoje dvije strane sa jednim ili vie subjekata prava, od kojih
svaka, po pravilu, ima odreena prava i obaveze. Sa stanovita povjerioca, obligacija je potraivanje, a
sa stanovita dunika, ona predstavlja dug.
Strane u obligacionom odnosu ne moemo posmatrati samo na takav nain da redovno jedna
strana ima ovlatenje, a druga strana obavezu, ve i tako da i jedna i druga strana, u meusobnom
odnosu, imaju i prava i obaveze, te da se i jedna i druga strana, u konkretnom odnosu istovremeno
mogu pojaviti kako u svojstvu povjerioca, tako i u svojstvu dunika.
Tako, kod ugovora o kupoprodaji, postoje dvije strane, prodavac i kupac, od kojih svaka ima i
ovlatenje i obavezu, odnosno i potraivanje i dugovanje prema drugoj strani. Prodavac ima ovlatenje
da zahtijeva isplatu cijene za prodanu stvar, i sa tog aspekta on je povjerilac prema kupcu, ali ima i
obavezu da prenese svojinu na stvari koju prodaje i istu preda kupcu, pa se u tom smislu istovremeno
nalazi i u poloaju dunika.
8. OSOBINE OBLIGACIONOG ODNOSA
Obligacioni odnos (obligacija) kao imovinsko-pravni odnos izmeu odreenih lica na osnovu
kojeg nastaju odreena prava i obaveze samo za uesnike toga odnosa, ima sljedee osnovne osobine :
o obligacioni odnos je imovinsko-pravni odnos,
o obligacioni odnos je pravni odnos izmeu odreenih lica,
7

o obligacioni odnos je pravni odnos odreene sadrine,

o obligacioni odnos ima relativan karakter, tako da djeluje samo izmeu subjekata tog odnosa
(dejstvo inter partes).
8.1. Obligacioni odnos je imovinsko-pravni odnos
U obligacionom odnosu neposredno konkuriu imovinski interesi subjekata toga odnosa kao
nosioca prava ili obaveza, u vidu poveanja ili smanjenja imovine.
Kod ugovora o poklonu, na primjer, darodavac ima interes da iz odreenih razloga svoju
imovinu smanji, a daroprimac svoju imovinu povea. Interes ne mora biti i neposredno izraen, kao u
prethodnom sluaju, ve se moe manifestovati i kroz korist koju jedna strana od toga odnosa ima, kao
na primjer u sluaju ugovora o posluzi kada poslugoprimac besplatno upotrebljava stvar.
Obligacioni odnos je, dakle, pravni odnos zasnovan na imovinskom interesu koji se
neposredno ili posredno moe izraziti u novcu, pa makar i neadekvatno.
U sluaju povrede prava iz obligacionog odnosa, slijedi sankcija imovinskog karaktera koja
neposredno ili posredno pogaa imovinu i imovinske vrijednosti dunika i manifestuje se u obliku
povraaja u preanje stanje ili naknade tete.
8.2. Obligacioni odnos je odnos izmeu odreenih lica
Za ovu karakteristiku obligacije je bitna odreenost lica koji uestvuju u pravnom odnosu (zna
se koja su to lica) i njihov pravni poloaj u tom pravnom odnosu.
Povjerilac, kao aktivna strana u obligacionom odnosu, bez obzira na izvor obligacionog odnosa
(ugovor, prouzrokovanje tete, neosnovano obogaenje, poslovodstvo bez naloga), ima ovlatenje,
odnosno subjektivno pravo da zahtijeva od dunika izvrenje dune radnje.
Dunik, kao pasivna strana u obligacionom odnosu, bez obzira na izvor obligacionog odnosa
(ugovor, prouzrokovanje tete, neosnovano obogaenje, poslovodstvo bez naloga), ima obavezu da,
pod prijetnjom graansko-pravne sankcije, izvri dugovanu radnju.
Kod dvostrano-obaveznih ugovora, povjerilac i dunik se mogu nai u dvostrukoj ulozi, dakle,
istovremeno u svojstvu povjerioca i u svojstvu dunika (prodaja, zajam, zakup).
Kod jednostrano-obaveznih ugovora (poklon, prouzrokovanje tete, sticanje bez osnova), jedna
strana je uvijek i samo povjerilac, a druga uvijek i samo dunik.
8.3. Obligacioni odnos je pravni odnos odreene sadrine
Sadrinu obligacionog odnosa ine prava i obaveze subjekata obligacionog odnosa i to pravo
povjerioca da moe da trai odreeno davanje, injenjenje ili neinjenje i obaveza dunika da takav
zahtjev ispuni.
Na primjer: ako jedna strana u obligacionom odnosu ima obavezu da prenese na drugu pravo
svojine, a druga strana da na ime toga isplati odreenu cijenu, onda kaemo da sadrina tog
obligacionog odnosa ukazuje da je rije o ugovoru o kupoprodaji.
Isto tako, ako jedna strana ima obavezu da odreenu koliinu novca prenese u svojinu druge
strane, a druga obavezu da istu koliinu novca, nakon odreenog vremena uz odreenu naknadu vrati,
ona kaemo da je sadrina toga obligacionog odnosa ugovor o zajmu.
Sadrinu obligacije ine prava i obaveze koje razlikuju jedan obligacioni odnos od drugog, dok
predmet obligacije predstavljaju, u stvari samo obaveze, koje iz konkretnog obligacionog odnosa
nastaju, dakle odreeno davanje, injenje ili neinjenje odnosno uzdravanje, trpljenje, odnosno dare,
facere, non facere.

Predmet obligacije moe biti samo ono to je mogue ispuniti, pri emu se misli kako na
faktiku, tako i na pravnu nemogunost. Predmet obligacije mora biti dozvoljen sa aspekta javnog
poretka, morala i prinudnih propisa.
Takoe, predmet obligacije mora biti dovoljno odreen ili bar odrediv, kako bi se znalo u emu
se sastoji davanje, injenje ili pak neinjenje.
8.3. Obligacioni odnos je relativnog karaktera
Relativnost obligacionog odnosa ili obligacije znai da obligacioni odnosi proizvode dejstva
samo izmeu subjekata toga odnosa, dakle, izmeu povjerioca i dunika inter partes, a da se treega
ne tiu.
Iz obligacionog odnosa nastaje subjektivno pravo (ius ad rem) koje pripada samo povjeriocu,
koje daje osnov da se ono istakne u obliku potraivanja samo prema drugoj strani u obligacionom
odnosu-duniku, a ne i prema nekom treem licu, koji u tom odnosu ne uestvuje.
Na primjer: prodavac kao povjerilac ima pravo da zahtjev za isplatu kupoprodajne cijene istakne samo
prema kupcu, a ne i prema svakom licu kod koga se predmet prodaje nalazi. Nasuprot prednjem,
vlasnik stvari kao nosilac stvarno-pravnog ovlatenja (ius in rem), povraaj svoje stvari moe da trai
od bilo koga kod koga se njegova stvar nalazi, jer njegovo subjektivno pravo djeluje prema svima (erga
omnes).
Odstupanje od relativnosti se susree kod ugovora u korist treeg, kada tree lice stie pravo da
samostalno zahtijeva ispunjenje ugovorne obaveze u svoju korist i drugih.
9. IZVORI OBLIGACIONIH ODNOSA
Izvori obligacija su pravno relevantne injenice za ije postojanje zakon vezuje nastanak
obigacionog odnosa obligacije. Izvore obligacionih odnosa osnove nastanka obligacija ili
materijalne izvore obligacija treba razlikovati od formalnih izvora obligacionog prava o kojima smo
ranije govorili.
Prema ZOO, izvori obligacija su :
- ugovor,
- prouzrokovanje tete,
- sticanje bez osnova,
- poslovodstvo bez naloga,
- jednostrana izjave volje (javno obeanje nagrade, izdavanje vrijednosnih papira),
- druge zakonom utvrene injenice.
10. PODJELA OBLIGACIJA
Obligacije se dijele:
o prema karakteru sankcije na: civilne i naturalne (prirodne) obligacije;
o prema predmetu obligacije na: pozitivne i negativne obligacije, obligacije rezultata
(cilja) i obligacije sredstva, novane i nenovane obligacije;
o prema nainu ispunjenja i vremenu trajanja obligacije na: trenutne i trajne obligacije;
o prema odreenosti i mnoini predmeta na: individualizovane i generine obligacije,
kumulativne, alternativne i fakultativene obligacije;
o prema djeljivosti predmeta obligacije i mnoini subjekata na: djeljive i nedjeljive
obligacije, solidarne obligacije i to: pasivne solidarne obligacije i aktivne solidarne
obligacije.
9

10.1. Podjela obligacija prema karakteru sankcije

Civilne obligacije su takve obligacije koje posjeduju mo prinudnog ostvarenja tako da
povjerilac moe podii kod nadlenog suda tubu protiv dunika i zahtijevati ostvarenje svog
potraivanja putem prinudnog izvrenja na imovini dunika. Civilne obligacije karakterie postojanje
neposredne pravne sankcije za sluaj da dunik ne ispuni svoju obavezu iz konkretnog obligacionog
odnosa. Najvei broj obligacija sadri u sebi pravnu sankciju.
Prirodne (naturalne) obligacije su one koje u sebi ne sadre pravnu sankciju u sluaju da
dunik ne ispuni svoju obavezu, to znai da se obaveze iz navedene obligacije ne mogu realizovati
sudskim putem. Ako dunik sam izvri svoju obavezu, on vie ne moe zahtijevati vraanje datog s
pozivom na prirodnu obligaciju, jer se smatra da je izvrio neto to je inae bio duan uiniti. Prirodne
obligacije su: zastarjele obligacije, obligacije kod ijeg zakljuenja nije potovana odreena dokazna
forma i obligacije iz dozvoljene igre ili opklade, ako predmet igre ili opklade nije predan.
a) Zastarjele obligacije kao prirodne obligacije
Pravo zahtijevati ispunjenje obaveze iz neke obligacije nije apsolutno, nego, po pravilu,
relativno i vezano je za izvjestan rok trajanja. Kada taj rok protekne, a povjerilac se u tom roku nije
koristio svojim pravom da podigne tubu protiv dunika, nastupie zastarjelost njegovog potraivanja,
tj. on e izgubiti pravo da zahtijeva ispunjenje obaveze od dunika sudskim putem.
To ne znai da povjerilac i u takvom sluaju ne moe podii tubu radi ostvarenja svog (ve
zastarjelog) potraivanja, jer se sud ne obazire na zastarjelost po slubenoj dunosti, ve samo po
prigovoru. Ako takav prigovor dunik kao tueni ne istakne, sud je ovlaten da obavee tuenog
dunika da ispuni obavezu. Meutim, ako takav prigovor bude istaknut, sud e odbiti tubeni zahtjev
kao neosnovan .
b) Obligacije bez dokazne forme kao prirodne obligacije
Ako se kod zasnivanja obligacionog odnosa zahtijeva forma kao dokazno sredstvo zakljuenja
odreenog pravnog posla (forma ad probationem), u sluaju nepotovanja dokazne forme, smatra se da
postoji obligacija, ali da ima karakter prirodne obligacije, tj. subjektivna prava koja iz nje proistiu se
ne mogu ostvariti prinudnim putem.
Kao primjer navodimo usmeno obeanje poklona, bez predaje predmeta poklona. Prema
paragrafu 943. OGZ na osnovu usmeno zakljuenog ugovora o poklonu, bez prave predaje poklonjene
stvari, poklonoprimac ne dobija pravo tube.
Ako je za zasnivanje odreene obligacije propisana odreena sveana forma koja predstavlja
uslov nastanka tog obligacionog odnosa (tzv. forma ad solemnitatem), a strane u obligacionom odnosu
se nisu pridravale te forme, takav obligacioni odnos nee ni nastati, odnosno obligacija ne postoji.
Na primjer: pismena forma ugovora i ovjera potpisa ugovaraa kod ugovora o prometu
nepokretnosti od strane suda, odnosno notarska obrada ugovora.
c) Obligacije iz dozvoljene igre ili opklade, ako predmet igre ili opklade nije predan
Obaveze koje su nastale iz dozvoljene igre na sreu ili opklade, a predmet igre ili opklade pri
tome nije predan, imaju takoe karakter naturalnih obligacija, koje se ne mogu sudskim putem
ostvariti.
Meutim, ako dunik takvu obavezu ispuni, smatra se da je ispunio punovanu obligaciju i ne
moe traiti povrat onoga to je dao s pozivom na isplatu nedugovanog.

10

10.2. Podjela obligacija prema predmetu obligacije

Prema predmetu, obligacije se dijele na pozitivne i negativne, obligacije sredstva i obligacije
cilja, novane i nenovane obligacije.
a) Pozitivne i negativne obligacije
Pozitivne obligacije su one obligacije iji su predmet obaveze koje se sastoje u odreenom
davanju ili pak injenju odreenih radnji, dakle, aktivnom ponaanju dunika, kao to su na primjer:
- predaja predmeta kuoprodaje kod ugovora o prodaji,
- predaja zakupljene stvari zakupcu,
- predaja predmeta posluge poslugoprimcu,
- obavljanje odreenog rada ili djela,
- plaanje naknade tete,
- objavljivanja ispravke u novinama,
- isplata nagrade u sluaju javnog obeanja nagrade,
- vraanje steenog bez osnova, itd.
Negativne obligacije su one koje imaju za predmet odreeno neinjenje bilo u vidu
uzdravanja od injenja ili pak trpljenja. Negativne obligacije se najee ustanovljavaju ugovorom.
Tako, na primjer: predmet ugovora izmeu dva susjeda moe biti da nee uz meu graditi
odreene objekte. Isto tako, predmet obaveze jednog susjeda moe se sastojati u trpljenju da njegov
susjed prolazi preko njegove zemlje ili dvorita itd.
Kod pozitivnih obligacija, zastarjevanje, po pravilu, poinje tei prvog dana poslije dana kada je
povjerilac imao pravo da zahtijeva ispunjenje obaveze. Kod negativnih obligacija, zastarjevanje poinje
tei kada je dunik prestao da se uzdrava od odreene radnje koja je bila predmet negativne obligacije.
b) Obligacije rezultata (cilja) i obligacije sredstva
Obligacije rezultata (cilja) su takve obligacije kog kojih se izvrenjem prestacije postie
rezultat (cilj) radi koga je obligacija nastala. Taj cilj je tano odreen i dunik je ispunio svoju obavezu
kada ostvari taj cilj. Ukoliko se taj cilj (rezultat) zbog kojeg je obligacija zasnovana ne ostvari, smatra
se da obligacija nije ispunjena i u tom sluaju e povjerilac imati pravo na naknadu tete.
Najvei broj obligacija imaju karakter obligacija rezultata. Tako, na primjer: kod ugovora o
prodaji, prodavac je u obavezi da na kupca prenese pravo svojine stvari i u tu svrhu mu stvar preda, pa
ukoliko taj rezultat, odnosno cilj ne postigne, smatrae se da nije izvrio svoju obavezu, zbog ga e
biti duan da kupcu nadokanadi tetu.
Obligacije sredstva su takve obligacije kod kojih se izvrenjem prestacije ne mora postii
odreeni cilj, odnosno rezultat za povjerioca. Dunik je samo u obavezi da izvri odreenu radnju u
skladu sa odgovarajuim standardom panje (na primjer: po pravilima odreene struke), ali nee biti
odgovoran za tetu, ako se preduzetom radnjom nije ostvario cilj (rezultat) posla.
Na primjer: bolnica koja se obavezala da e lijeiti pacijenta izvrila je svoju obavezu ako je
pacijenta lijeila u skladu sa odgovarajuim standardima panje i po pravilima struke, iako se rezultat
obligacije nije ostvario, jer je pacijent umro. Dakle, smatra se da je bolnika ustanova izvrila svoju
obavezu i pored injenice to nije postignut krajni cilj, odnosno rezultat ugvorenog posla.

11

c) Novane i nenovane obligacije

Novane obligacije su obligacije koje imaju za predmet predaju odreene sume novca. Na
primjer: obaveza kupca da plati cijenu u novcu, obaveza tetnika da oteenom nadoknadi tetu u
novcu, obaveza poslodavca da radniku isplati naknadu za rad (platu) u novcu, itd. U sluaju
zakanjenja, plaa se kamata.
Nenovane obligacije su obligacije koje za predmet imaju davanje (predaju) nekih drugih
stvari koje nisu novac, odnosno odreeno injenje ili neinjenje koje nema nepsoredno novani izraz.
Na primjer, naknada tete popravakom oteene stvari ili davanjem stvari iste vrste i kvalitete,
objavljivanje ispravke informacije, kada prodavac ima obavezu da prodatu stvar preda kupcu itd.
10.3. Podjela oblicija prema nainu ispunjenja i vremenu trajanja
Trenutne obligacije su one kod kojih se ispunjenje sastoji u jednom, trenutnom aktu davanja
injenja ili uzdravanja. Ispunjenje obaveze se realizuje trenutno odjednom.
Na primjer: predaja stvari iz ruke u ruku, potpuna isplata kupoprodajne cijene, zakupnine,
nagrade ili naknade u jednom aktu, jednokratni prolaz preko neije zemljita i slino.
Trenutne obligacije prestaju ispunjenjem obaveze.
Trajne obligacije su one koje se ispunjavaju preduzimanjem vie akata davanja, injenja ili
uzdravanja u odreenom vremenskom periodu. Realizacija akata ispunjenja (davanje, injenje ili
uzdravanje) se preduzima trajnim, kontinuiranim ponaanjem koje se prostire u vremenu. Na primjer:
isplata cijene na rate i sl.
10.4. Podjela obligacija prema odreenosti i mnoini predmeta
Prema odreenosti, obligacije se dijele na individualizovane i generike obligacije.
Individualizovane obligacije su takve obligacije kod kojih je akt davanja, injenja ili
uzdravanja tano i potpuno odreen, tako da se obligacija ispunjava preduzimanjem tog akta.
Dunik duguje samo onaj predmet koji je individualizovan i nedvosmisleno odreen (in
obligatione) i tim predmetom se vri i ispunjenje obligacije (in solutione).
Na primjer: da bi se oslobodio obaveze dunik treba da preda kupcu jednosoban stan povrine
65 m2 na II spratu zgrade izgraene na k. . br. 11 KO Banja Luka u ul. Banjaluka 22.
Dunik individualno odreene stvari oslobaa se obaveze ako ona propadne.
Generike obligacije su takve obligacije kod kojih je davanje, injenje ili uzdravanje
odreeno samo prema rodu ili vrsti, tako da se obligacija ispunjava preduzimanjem akta iz okvira
odgovarajueg roda ili vrste, a prema izboru dunika.
Kod ovih obligacija dunik duguje stvari odreenog roda (in obligacione), a ispunjava
obligaciju predajom odreene koliine stvari tog roda i odreenog kvaliteta (in solutione).
Rod dugovane stvari se moe odrediti najire i opisno, kao na primjer: dunik duguje 500 kg
penice, 10 kg soli, 20 kg jabuka, 2 tone cementa i sl.
Za generike stvari je vaan kvalitet stvari. Dunik ove obligacije e se osloboditi obaveze ako
isporui stvari ugovorenog kvaliteta, a u sluaju da kvalitet stvari nije ugovoren on e se osloboditi
obaveze ako isporui stvar srednjeg kvaliteta
U zavisnosti od toga da li imaju jedan ili vie predmeta dijele se i na kumulativne, alternativne i
fakultativne obligacije.
12

Kumulativne obligacije su takve obligacije kod kojih dunik duguje dva ili vie predmeta i sve
te predmete mora predati povjeriocu da bi se oslobodio svoje obaveze. Kod ovih obligacija nema
mogunosti izbora, ve samo predaja svih dugovanih predmeta, bez obzira koliko ih ima, predstavlja
jedinstveni sadraj dunikove obaveze. Povjerilac je ovlaten da zahtijeva predaju svih predmeta
odjednom, ukoliko nije neto drugo predvieno.
Alternativne obligacije su takve obligacije kod kojih dunik duguje dvije ili vie stvari ili
radnji (due res sunt in obligacione), ali predmet ispunjenja obligacije je predaja samo jedne stvari ili
izvrenje samo jedne od dugovanih radnji (ena res est in solutione), tako da se obligacija gasi kada
dunik ispuni jednu od dvije stvari ili radnji koje su predmet obaveze.
Pravo izbora koju e od dvije ili vie obaveza (radnji) ispuniti, pripada duniku, koji u principu
ne moe odustati od ve izvrenog izbora. Ako se dunik ne koristi svojim pravom izbora, pravo izbora
prelazi na povjerioca.
Na primjer: kada je jedno lice u obavezi da drugom licu preda odreenu stvar, odnosno obavi
odrei rad (sat, popravi mainu za ve) ili pak da mu isplati 100,00 KM, ono e se osloboditi obaveze
ako ispuni jednu od alternativnih obaveza, prema svom izboru, dakle, ako povjeriocu preda sat, popravi
mainu za ve ili ako mu isplati 100,00 KM.
Fakultativne obligacije (facultas alternativa) su takve obligacije kog kojih se duguje jedan
odreeni predmet (una res est in obligatione), ali obligacija moe prestati i kada povjerilac primi,
odnosno kada dunik preda dugovani ili neki drugi odreeni predmet (due res est in solutione).
Povjerilac moe zahtijevati od dunika samo dugovani predmet, ali ne i onaj kojim dunik, ako hoe,
moe ispuniti svoju obavezu, jer je na duniku pravo izbora (facultas alternativa).
10.5. Podjela obligacija prema djeljivosti predmeta i mnoini subjekata
Prema djeljivosti predmeta obligacije se dijele na djeljive i nedjeljive obligacije, a prema
mnoini subjekata na tzv. solidarne obligacije.
Djeljive obligacije su takve obligacije iji se predmet moe podijeliti i ispuniti u vie istovrsnih
dijelova, s tim da dugovani predmet zbog toga ne izmijeni sutinu, niti izgubi od svoje vrijednosti.
Djeljiva obligacija postoji kada je predmet obaveze predaja odreene koliine ita kao djeljive stvari, a
nedjeljiva u sluaju kada je predmet obaveze predaja jedne violine ili jednog automobila.
Ako na strani povjerioca iili dunika postoji vie subjekata, a obligacija nije solidarna, svaki od
povjerilaca moe traiti ispunjenje samo svoga dijela obligacije, a svaki od dunika je duan ispuniti
samo samo svoj dio obaveze. Djeljiva obaveza sa vie povjerilaca zove se aktivnom, a djeljiva obaveza
sa vie dunika, pasivnom djeljivom obligacijom.
Djeljiva obligacija nastaje iz ugovora ili zakona (univerzalne sukcesije).
Nedjeljive obligacije su takve obligacije iji se predmet ne moe podijeliti ili ispuniti u vie
istovrsnih dijelova, a da se time ne izmijeni njegova sutina ili ne smanji njegova vrijednost.
Ove obligacije se ne mogu djelimino ispuniti, tako da obligacija postoji sve dok ne bude
ispunjena u potpunosti.
U sluaju mnoine povjerilaca (aktivna nedjeljiva obligacija) ili dunika (pasivna nedjeljiva
obligacija), svaki sapovjerilac i svaki sudunik je, u principu, subjekt cijele trabine odnosno duga,
tako da svaki povjerilac moe zahtijevati ispunjenje cijele trabine, a svaki dunik ima obavezu
ispunjenja duga u cjelini.
Kad jedan od dunika ispuni dug u cjelini, on stie prema ostalim dunicima pravo regresa, tj.
da od njih zahtijeva isplatu onih dijelova koji oni duguju prema unaprijed utvrenoj veliini, a ukoliko
13

veliina tih dijelova nije unaprijed utvrena, onda ima pravo na isplatu dijelova dobijenih podjelom
cijelog duga na ravne dijelove.
Solidarne obligacije su takve obligacije sa vie dunika ili povjerilaca kod kojih je svaki
dunik u obavezi da ispuni cijeli dug, odnosno kod kojih je svaki povjerilac ovlaten da zahtijeva
isplatu cijelog duga, ali tako da kada jedan od dunika ispuni cijeli dug kao obavezu, ostali se
oslobaaju obaveze prema povjeriocu. Kada jedan povjerilac naplati cijelu trabinu, obaveza prestaje
prema ostalim povjeriocima i oni vie nemaju ovlatenje da trae isplatu duga od dunika.
Solidarna obaveza je jedinstvena i nedjeljiva. Postoji samo jedna obaveza, a ne onoliko obaveza
koliko ima dunika. Svi dunici su obavezni da je ispune u potpunosti, ali ispuni li obavezu makar
jedan od njih, obaveze prema povjeriocu se oslobaaju svi ostali solidarni dunici.
Pravilo je da kod solidarnih obaveza niti jedan dunik svojim postupcima ne moe pogoravati
poloaj ostalih solidarnih dunika. tetne radnje ili proputanja jednog dunika u solidarnoj obligaciji
pogaaju samo onoga dunika koji je tu radnju preduzeo, a ne i ostale solidarne dunike.
Pasivna solidarna obligacija ili solidarnost dunika je takva solidarna obligacija sa vie
dunika gdje svaki dunik odgovara za cijelu obavezu i povjerilac moe po svojoj volji zahtijevati
ispunjenje obaveze u cjelini od bilo kojeg dunika. Kada makar i jedan dunik obavezu ispuni, ostali se
oslobaaju obaveze. Solidarni dunici su svi zajedno subjekti jedne obligacije i u pogledu ispunjenja
obaveze prema povjeriocu odgovaraju prema principu svi za jednog, jedan za sve.
Solidarni dunik koji je obavezu ispunio ima pravo da trai od svakog sudunika da mu
nadoknadi dio obaveze koji otpada na njega prema pravilima njihovog meusobnog odnosa, dakle, ima
pravo regresa.
Pasivna solidarna obligacija nastaje na osnovu ugovora, testamenta ili Zakona.
Pasivna solidarnost, na primjer, postoji kod ugovora o kreditu kada se vie lica, kao sudunici,
ugovorom obavee vratiti banci cjelokupan iznos kredita.
Aktivna solidarna obligacija (solidarnost povjerilaca) je takva obligacija sa vie povjerilaca kod
koje svaki povjerilac ima pravo da zahtijeva od dunika ispunjenje cijele obaveze, ali kada dunik
svoju obavezu ispuni prema jednom povjeriocu, obligacija se gasi i prema ostalim sapovjeriocima.
Dunik duguje dug svima sapovjeriocima, ali ga je duan ispuniti samo jednom od njih.
Meutim, ovo dunikovo pravo izbora sapovjerioca prestaje onoga trenutka kada jedan od
sapovjerilaca protiv njega podnese tubu.
U tom sluaju, dunik je vezan za tog povjerioca i moe se osloboditi obaveze samo ako
obavezu ispuni tom povjeriocu koji je podnio protiv njega tubu nadlenom sudu.
Aktivna solidarnost se nikada ne pretpostavlja, to znai da ona uvijek mora biti ugovorena ili
zasnovana na zakonu. Aktivna solidarnost moe nastati i na osnovu testamenta.
11. OPTI POJAM UGOVORA
Pod ugovorom se u graanskom pravu smatra saglasnost volja dva ili vie lica kojom se postie
neko pravno djestvo. Pod ugovorom u obligacionom pravu ili obligaciono-pravnim ugovorom se
smatra saglasnost volja dva ili vie lica kojim se postie neko obligaciono pravo dejstvo.
Saglasno iznesenoj definiciji, ugovor je uvijek dvostrani pravni posao, jer u tom poslu uvijek
uestvuju najmanje dva lica koja saglasnou volja (konsenzusom) ostvaruju neko obligaciono dejstvo.
Obligaciono dejstvo saglasnosti volja se ispoljava u nastanku, modifikaciji ili prestanku nekog
obligacionog odnosa.
Termin ugovor ima korijene u rimskim rijeima contractus i pacta. U rimskom pravu,
contractus je oznaavao samo onu saglasnost volja koja je bila zatiena tubom predvienom u ius
14

civile. Ostale saglasnosti volja koje nisu bile utuive (nisu uivale sudsku zatitu), u rimskom pravu su
se zvale pacta.
Za ugovore se ponekad koriste i rijei konvencija, pakt i sporazum. Navedeni termini su
preteno prihvaeni u meunarodnom pravu.
Sastojci ugovora
Bitni sastojci ugovora (essentialia negotii) su oni minimalni sastojci koji su neophodni za
postojanje ugovora i zavise od vrste ugovora (kupoprodaja, zajam, zakup, poklon i sl). Bitni sastojci
ugovora imaju subjektivnu i objektivnu komponentnu.
Objektivno bitni sastojci ugovora su oni koji su predvieni pravnim propisom, a subjektivni
bitni sastojci su oni koji su odreeni voljom ugovornih strana.
Prirodni sastojci ugovora (naturalia negotii) su takvi sastojci ugovora koje strane ne moraju
ugovoriti, ali uprkos tome oni ine sastavni dio ugovora i vae, jer to propisuje zakon. Na primjer:
prirodni sastojak ugovora o prodaji je odgovornost prodavca za pravne i materijalne nedostatke.
Sporedni sastojci ugovora (accidentalia negotii) su takvi sastojci koji se ne odnose ni na jednu
vrstu ugovora, ali ih same ugovorne strane mogu dogovoriti i predvidjeti u ugovoru.
12. USLOVI ZA ZAKLJUENJE UGOVORA

da ugovorne strane imaju poslovnu sposobnost,

da postoji saglasnost izjava volja ugovornih strana,
da postoji predmet ugovora,
da postoji valjan osnov ugovora,
da postoji odreena forma ugovora kod pojedinih ugovora.

A. Poslovna sposobnost ugovornih strana

U vrijeme zakljuenja ugovora poslovna sposobnost ugovornih strana je uslov za punovanost
svakog ugovora bilo da se radi o fizikim ili pravnim licima.
Potpunu poslovnu sposobnost imaju punoljetna fizika lica (18 godina ivota) kojima poslovna
sposobnost nije oduzeta i koja nisu pod starateljstvom, kao i fizika lica koja nisu navrila 18 godina
ivota, ako su zakljuila brak.
Sva maloljetna fizika lica koja nisu navrila 15 godina ivota, kao i punoljetna lica kojima je
oduzeta poslovna sposobnost su potpuno poslovno nesposobna, tako da ugovori koje bi oni zakljuili
ne bi proizvodili pravno djestvo. Za njih ugovore zakljuuju njihovi roditelji, odnosno staraoci kao
zakonski zastupnici. Od ovoga pravila postoje i izuzeci.
Naime, potpuno poslovno nesposobna lica mogu ipak zakljuivati teretne ugovore manjeg
znaaja, kao to je, na primjer: kupovina namirnica, novina i slino. Oni bi takoe mogli zakljuivati i
one dobroine ugovore iz kojih za njih proizilaze samo prava, a ne i obaveze, pa bi tako, punovano
mogli primiti poklon.
Ogranieno ili djelimino poslovno sposobna fizika lica mogu bez saglasnosti zakonskog
zastupnika zakljuivati ugovore ije im je zakljuenje zakonom dovoljeno. Tako maloljetnik koji je
navrio 15 godina ivota moe zasnovati radni odnos (zakljuiti ugovor o radu) i slobodno raspolagati
svojom zaradom.
Poslovnu sposobnost imaju i pravna lica. Ona mogu punovano zakljuivati ugovore u pravnom
prometu u okviru svoje pravne sposobnosti. Ugovore u ime pravnih lica zakljuuju njihovi organi
zastupnici ili pak lica koja ovi ovlaste. Ako je ugovor zakljuen izvan okvira pravne sposobnosti
pravnog lica, on nee proizvoditi pravno dejstvo.
15

B. Saglasnost volja ugovornih strana

Ugovor se smatra zakljuenim kada ugovorne strane postignu saglasnost o bitnim sastojcima
ugovora.
Za nastanak ugovora je potrebno postojanje i sadejstvo slobodno izraenih volja podobnih da
proizvedu odreene pravne posljedice, od kojih jedna ima obiljeja inicijative (ponude), a druga
obiljeja prihvatanja te inicijative (prihvat ponude). Inicijativa za zakljuenje ugovora je izjava volje
ponudioca upuena ponuenom i zove se ponuda, a izjava ponuenog da prihvata ponudu, zove se
prihvat ponude.
Volja koja dovodi do zakljuenja ugovora mora imati sva obiljeja pravno relevantne volje, to
podrazumjeva postojanje svijesti i namjere (htijenja) da se proizvedu odreene pravne posljedice.
Svijest ugovorne strane podrazumjeva znaaj i posljedice zakljuenja pravnog posla (ugovora), a
namjera (animus contrahendi) podrazumjeva da ugovorne strane ele da zakljue upravo taj ugovor sa
svim njegovim specifinostima.
Pravno relevantna volja mora biti izraena slobodno, biti ozbiljna i stvarna. Pravno relevantna
volja ne smije biti simulirana, ve stvarna. Ako ugovorne strane prema treim licima zakljuuju jedan
ugovor (na primjer: ugovor o poklonu), a izmeu sebe, u stvari, zakljuuju drugi ugovor (na primjer:
ugovor o prodaji), tada saglasna izjava da se zakljuuje ugovor o poklonu u principu ne bi vodila
zakljuenju tog ugovora.
Ponuda je jednostrana izjava volje kojom jedno odreeno lice (ponudilac), drugom odreenom
licu (ponuenom) nudi zakljuenje konkretnog ugovora sa odreenim uslovima. Prema Zakonu o
obligacionim odnosima ponuda je prijedlog za zakljuenje ugovora uinjen odreenom licu koji
sadri sve bitne sastojke ugovora tako da bi se nejgovim prihvatanjem mogao zakljuiti ugovor.
U naem pozitivnom obligacionom pravu postoje: opta ponuda, izlaganje robe sa oznaenjem
cijene i slanje kataloga i oglasa. Opta ponuda je prijedlog za zakljuenje ugovora uinjen
neodreenom broju lica, koji sadri bitne sastojke ugovora ijem je zakljuenju namijenjen, osim ako
ta drugo ne proistie iz okolnosti sluaja ili obiaja.
Izlaganje robe sa oznaenjem cijene smatra se kao ponuda ukoliko drukije ne proizilazi iz
okolnosti sluaja ili obiaja. Slanje kataloga, cjenovnika ili oglasi uinjeni putem tampe, letaka, radija,
TV-a ili na koji drugi nain, ne predstavlja ponudu za zakljuenje ugovora, nego samo poziv da se uini
ponuda pod objavljenim uslovima.
Ponuda mora sadravati bitne sastojke, elemente konkretnog ugovora ije se zakljuenje nudi.
Ponuda mora biti upuena od strane ovlatenog lica (samog ponudioca ili njegovog zastupnika).
Ponuda mora biti upuena odreenom drugom licu (ponuenom) sa kojim ponudilac eli zakljuiti
ugovor. Ponuda mora sadravati jasno izraenu volju ponudioca (animus contrahendi) da eli zakljuiti
ugovor i sa ponuenim, pod uslovima navedenim u ponudi.
Ponuda mora biti sainjena u odreenoj formi koja je, kao uslov punovanosti, zakonom
propisana za odreeni ugovor.
Pravno dejstvo ponude se ogleda u tome to ona obavezuje samo jednu stranu i to ponudioca
koji je ponudu uinio..
Prihvat ponude je jednostrana izjava volje ponuenog, kojom on ponudiocu izraava svoju
saglasnost s njegovom ponudom. Prihvat ponude i ponuda moraju biti podudarne, odnosno sadrajno
moraju odgovarati jedna drugoj. Podudarnost dviju volja (volje ponudioca i ponuenog) naziva se
konsens, a njihova nepodudarnost se naziva disens.
Prihvat ponude mora biti dat od ovlatenog lica, mora sadrajno odgovarati ponudi, mora
sadravati jasnu volju ponuenog za zakljuenje ugovora (animus contrahendi) i mora biti dat u
odreenoj formi, ako se za zakljuenje konkretnog ugovora zahtijeva takva forma.
Prihvat ponude mora stii ponudiocu u odreeno vrijeme, jer je ponudilac vezan ponudom samo
odreeno vrijeme.
Vrijeme zakljuenja ugovora je vano sa aspekta dejstva tog ugovora, sa aspekta zastarjelosti
potraivanja, poslovne sposobnosti ugovaraa, sluajne propasti stvari itd., dok je mjesto zakljuenja
16

ugovora od znaaja u meunarodnom pravu za primjenu mjerodavnog prava u sluaju spora, kao i u
sluaju odreivanja mjesne nadlenosti suda
Ako je ponuda upuena prisutnom licu, smatra se da je ugovor zakljuen kada ponueni
prihvati ponudu, a ako se ponuda ini odsutnom licu, smatra se da je ugovor zakljuen onoga trenutka
kada je ponudilac primio izjavu ponuenog da prihvata ponudu.
Ugovor je zakljuen u mjestu u kojem je ponudilac imao svoje sjedite, odnosno svoje
prebivalite u trenutku kada je uinio ponudu.
C. Predmet ugovora
Predmet ugovora je ono to predstavlja obavezu u jednom obligacionom odnosu, a to je uvijek
neko davanje (dare), injenje (facere) ili neinjenje (non facere) ili trpljenje (patnja). Predmet ugovora
je, dakle, obligaciona radnja koja moe biti pozitivno (dare, facere) ili negativno odreena (non facere).
Predmet ugovora mora imati odreene osobine i to:
predmet ugovora mora biti mogu,
predmet ugovora mora biti doputen i
predmet ugovora mora biti odreen ili odrediv.
Predmet ugovora mora biti mogu, jer ono to nije mogue dati, initi ili neiniti ne obavezuje.
Objektivna nemogunost ispunjenja ugovorne obaveze postoji kada obavezu ne moe ispuniti ni
dunik, niti bilo koje drugo lice. Na primjer: neko se obavezao da e prodati predmet koji ne postoji
(sat koji je izgubljen, automobil koji je izgorio i sl).
Subjektivna nemogunost ispunjenja ugovorne obaveze postoji kada obavezu ne moe ispuniti
dunik, ve to moe uiniti neko drugi. Na primjer: neko se obavezao predati neku stvar koja ne
pripada njemu ve nekom treem, postojae subjektivna nemogunost ispunjenja.
Poetna nemogunost ispunjenja ispunjenja ugovorne obaveze postoji kada je nemogunost ve
postojala u vrijeme zakljuenja ugovora. Na primjer: neko se obavezao da e predati odreenu stvar,
koja je bila unitena prije zakljuenja ugovora.
Naknadna nemogunost ispunjenja ugovorne obaveze je ona koja je nastupila nakon zakljuenja
ugovora (stvar koja je bila predmet ugovora o prodaji bude unitena poslije zakljuenja ugovora).
Predmet obaveze (dare, facere, non facere) je nedoputen ako je protivan prinudnim propisima,
javnom poretku i dobrim obiajima.
Pod prinudnim propisima podrazumjevaju se svi propisi koji se mogu sprovesti prisilnim
putem, pri emu se ne misli na samo zakonske i podzakonske akte.
Pod javnim poretkom se podrazumjeva ustavom i zakonom ustanovljen sistem propisa u skladu
sa kojima se mora ponaati svaki subjekat u drutvu.
Ugovori iji je predmet obaveze nedoputen su nitavi, izuzev ako cilj pravila ne upuuje na
neku drugu sankciju ili ako zakon u odreenom sluaju propisuje neto drugo.
Predmet ugovora mora biti odreen ili bar odrediv to znai da ugovarai moraju postii
saglasnost o bitnim elementima predmeta ugovora, odnosno na nedvosmislen nain imati saznanje ta
je predmet njihovih meusobnih prava i obaveza, a ako to nije sluaj, uguvor je nitav.
D. Osnov ili causa ugovora
Osnov ili causa ugovora je ono to predstavlja cilj, odnosno svrhu ugovora (causa finalis).
Osnov je ono zbog ega se dunik obavezuje.
Dakle, zakljuenjem ugovora ugovarai ele postii odreeni cilj. Na primjer: kod ugovora o
prodaji, kupac eli zakljuenjem tog ugovora postati vlasnikom neke stvari, a prodavac eli za prodanu
stvar dobiti odreeni iznos novca, dok kod ugovora o prevozu, putnik u prevoznom sredstvu plaa
17

kartu zbog toga to mu je cilj da se preveze od jednog mjesta do drugog, a prevozilac vri prevoz radi
ostvarenja zarade.
Cilj zbog kojeg se zakljuuje ugovor (causa finalis) mora biti doputen sa aspekta javnog
poretka da bi ugovor bio punovaan.
Ako je cilj zakljuenja ugovora nedoputen, ugovor je nitav.
Pored osnova, ugovor mora biti i istinit, a ne prividan.
E. Forma i tumaenje ugovora
Obligacioni ugovori su, po pravilu, neformalni, a ugovorne strane svoju volju za zakljuenjem
ugovora mogu izaziti na razne naine: pismeno, usmeno, konkludentnom radnjom.
Za razliku od neformalnih konsensualnih ugovora kod kojih se ugovor smatra zakljuenim
postizanjem saglasnosti o bitnim sastojcima ugovora, formalni ugovori se mogu zakljuiti samo u
odreenoj (propisanoj ili ugovorenoj) formi.
Pod formom ugovora se podrazumjeva nain, odnosno oblik postizanja saglasnosti volja
ugovornih strana, to znai da kod formalnih ugovora konsenzus mora biti postignut uz potovanje
odreene zakonske ili ugovorene forme. Tako, na primjer: zakonodavac propisuje posebnu (pismenu)
formu kod ugovora o prodaji nepokretnosti, kod ugovora o graenju, kod ugovora o licenci, ugovora o
zakupu poslovnih prostorija.
Konvalidacija ugovora (latinski ozdraviti, osnaiti) znai mogunost da se ugovor koji nije
zakljuen u propisanoj formi moe, pod odreenim uslovima, uiniti valjanim pravnim poslom. Tako
na primjer: kod ugovora kojem nedostaje pismena forma, konvalidacija se moe izvriti ako su
ugovorne strane u cjelini ili u pretenom dijelu izvrile svoje obaveze.
Konvalidacija ruljivih ugovora se moe izvriti protekom vremena ili odobrenjem.
Konverzija ugovora znai pretvaranje nitavog ugovora u drugi punovaan ugovor. Na
primjer: pravilo iz l. 106. ZOO: ako nitav ugovor ispunjava uslove za valjanost nekog drugog
ugovora, tada e meu ugovaraima vaiti taj ugovor.
Tumaenje ugovora znai prvenstveno istraivanje prave volje ugovornih strana. Jasne i
nesporne odredbe ugovora se ne tumae, ve se primjenjuju onako kako glase, a sporne tako da se ne
treba drati doslovnog znaenja upotrebljenih izraza, ve treba istraiti zajedniku namjeru ugovaraa i
odredbu tako razumjeti kako to odgovara naelima obligacionog prava.
13. VRSTE OBLIGACIONIH UGOVORA
13.1.

Jednostrano i dvostrano obavezni ugovori

Jednostrano obavezni ugovori su oni ugovori kod kojih obaveza nastaje samo na jednoj strani
koja u tom sluaju ima poloaj dunika, dok druga ugovorna strana na osnovu takvog ugovora stie
pravo da zahtijeva ispunjenje obaveze i ima poloaj povjerioca. Na primjer: ugovor o poklonu, ugovor
o posudbi (posluzi), ugovor o punomostvu.
Dvostrano obavezni ugovori su takvi ugovori ijim zakljuenjem nastaju obaveze za obe
ugovorne strane, dakle, i za povjerioca i za dunika. Obe ugovorne strane, nalaze se se u dvostrukoj
ulozi, tako da se povjerilac pojavljuje i u ulozi dunika, a dunik se pojavljuje i u ulozi povjerioca. Na
primjer: ugovor o prodaji kod koga se prodavac obavezuje predati kupcu stvar koju prodaje, a kupac se
obavezuje za stvar koju kupuje od prodavca platiti ugovorenu cijenu. I prodavac i kupac su
istovremeno u poloaju povjerioca i poloaju dunika.
Jednostrano i dvostrano obavezne ugovore treba razlikovati od jednostranih i dvostranih
pravnih poslova, jer jednostrani pravni poslovi nastaju jednostranom izjavom volje, a ugovori da bi bili
jednostrano ili dvostrano obavezni, uvijek nastaju saglasnou volja ugovornih strana.
18

Tipini jednostrani pravni poslovi su, na primjer: testament, javno obeanje nagrade, ponuda
kada stigne ponuenom i slino. Najei dvostrani pravni poslovi su ugovori, kao to je na primjer:
ugovor o prodaji, ugovor o zakupu, ugovor o poklonu, itd.
Kod dvostrano obaveznih ugovora vai prncip uzajmnosti tako na temelju kojeg jedna ugvorna
strana moe ispunjnje svoje obaveze usloviti ispunjenjm obaveze druge ugovorne strane.
Pravo na utvrenje nitavosti zelenakog ugovora, te pravo ponitenja ugovora zbog oteenja
preko polovine, mogue je samo kod dvostrano obaveznih ugovora.
13.2.

Teretni i dobroini ugovori

Teretni (naplatni) ugovori su oni kod kojih jedna ugovorna strana daje ili neto ini kao
naknadu za protivinidbu koju dobija od druge ugovorne strane. Na primjer: ugovor o prodaji, ugovor o
zakupu, ugovor o zajmu uz naplatu kamte, ugovor o djelu, ugovor o radu i sl.
Dobroini (besplatni) ugovori su oni kod kojih jedna ugovora strana za primljenu inidbu ne
daje nikakvu naknadu (protivinidbu). Na primjer: ugovor o poklonu, ugovor o zajmu bez kamate,
ugovor o posluzi, ugovor o besplatnoj ostavi.
13.3. Formalni i neformalni ugovori
Formalni ugovori su oni za ije se zakljuenje trai odreena forma propisana zakonom ili
odreena ugovorom. Kod navedenih ugovora forma je bitan element ugovora. Na primjer: ugovor o
prodaji ili poklonu nepokretnosti
Neformalni ugovori su oni za ije zakljuenje se ne trai nikakva forma, ve koji nastaju kada
stranke postignu saglasnost o bitnim sastojcima konkretnog ugovora. Na primjer: ugovor o prodaji
pokretnih stvari, ugovor o nalogu i sl.
13.4.

Konsensualni i realni ugovori

Konsensulni ugovori su oni ugovori kod kojih je za nastanak i punovanost ugovora dovoljno
da ugovorne strane postignu saglasnost o bitnim elementima tog ugovora, a ne trai se forma ili pak
predaja stvari drugoj ugovornoj strani. Ovi ugovori su perfektni kad ponueni prihvati ponudu. Na
primjer: ugovor o prodaji, o nalogu i drugi.
Realni ugovori su oni koji nastaju kada ugovorne strane postignu saglasnost volja o bitnim
elementima i kada jedna strana u ugovoru preda drugoj stvar koja je predmet ugovora. Primjer: ugovor
o poklonu. Slijedei dosljedno princip konsensualizma, na ZOO uopte ne regulie ugovor o poklonu.
13.5. Kauzalni i apstraktni ugovori
Kauzalan je onaj ugovor u kome je osnov obavezivanja (causa obligandi) jasno istaknut i
predstavlja bitan elemenat ugovora. Kod navedenih ugovora, ugovorne strane imaju tano odreeni cilj
zbog ega ele zakljuiti ba konkretni, a ne neki drugi ugovor. Na primjer: kada jedno lice posudi
drugom automobil da otputuje u drugo mjesto po nekom poslu, tad se iz samog ugovora vidi da je
kauza, osnov obavezivanja, posudba, a ne prodaja. Kauzalni ugovori su: ugovor o prodaji, ugovor o
zajmu, ugovor o djelu, itd.
Apstraktan ugovor je takav kod koga osnov obavezivanja (causa obligandi) nije vidljiv iz
samog ugovora. Kod navedenih ugovora se iz njihovog sadraja ne moe razabrati cilj zbog koga se
ugovorne strane obavezuju. Na primjer: neko se obavee u ugovoru da e nekom predati odreenu
sumu novca ili stvari u odreenom roku, ali se ne vidi iz kog razloga preuzima tu obavezu. Apstraktni
ugovori su: ugovor o mjenici, ugovor o eku i sl.
19

13.6. Ekvivalentni i aleatorni ugovori

Ekvivalentni ugovori su takvi ugovori kod kojih ugovorne strane ve u momentu zakljuenja
ugovora znaju u cjelini svoja prava i obaveze, odnosno ta jedna treba dati kao ekvivalent za ono to
prima od druge ugovorne strane. Na primjer: ugovor o prodaji, ugovor o zakupu, ugovor o djelu, itd.
Aleatorni ugovori su takvi ugovori kod kojih ugovorne strane u trenutku zakljuenja ugovora
ne znaju u potpunosti svoja prava i obaveze, a nekada ni koja e strana biti povjerilac, a koja dunik.
Obim prava i obaveza ugovornih strana po pravilu zavisi od nekog budueg neizvjesnog dogaaja.
Obaveze ugovornih strana ne zavise od njihovih volja, nego od sluaja, a obaveza jedne strane ne
predstavlja ekvivalent obavezi druge ugovorne strane. Primjeri aleatornih ugovora su: ugovor o
osiguranju, ugovor o opkladi i ugovori o kupovini nade (emptio spei), kao na primjer ugovor o prodaji
cjelokupnog roda jabuke u jednom vonjaku u iduoj godini. Ovi ugovori se ne mogu pobijati zbog
oteenja preko polovine.
13.7. Predugovori, glavni ugovori i sporedni ugovori
Predugovor je saglasna izjava volje o preuzimanju obaveze da se zakljui glavni ugovor.
Predugovor moe biti dvostrano i jednostrano obavezan.
Predugovor obavezuje, a pregovori za zakljuenje ugovora ne obavezuju. Predugovor obavezuje
samo ako su njime odreeni elementi glavnog ugovora.
Glavni ugovor je drugi ugovor kojim su se ugovorne strane obavezale zakljuiti i proizvodi
pravno dejstvo od zakljuenja. Glavnim ugovorom se potpuno samostalno zasnivaju prava i obaveze.
ZOO u l. 45. st. 5. propisuje da se zakljuenje glavnog ugovora moe zahtijevati u roku od 6 mjeseci
od isteka roka predvienog za njegovo zakljuenje.
Sporedni (akcesorni, zavisni) ugovor je onaj koji se dodaje glavnom ugovoru i dijeli njegovu
pravnu sudbinu, tako da nastanak, prenos ili pak prestanak prava i obaveza zavisi od glavnog ugovora
uz koji se zakljuuje. Ovi ugovori slue kao sredstvo za pojaanje ili obezbjeenje glavnog ugovora.
Akcesorni ugovori su, na primjer: ugovor o zalozi, ugovor o kapari, ugovor o jemstvu i slino.
13.8. Trenutni i trajni ugovori
Trenutni ugovori su oni kod kojih se obaveze izvravaju odjednom i jednim aktom davanja,
injenja ili neinjenja i po pravilu istovremeno, a trajni ugovori su oni kod kojih izvrenje obaveze
traje odreeno due vrijeme. Trajanje moe biti kontinuirano ili periodino. Na primjer: ugovor o
zakupu, ugovor o doivotnom izdravanju, ugovor o osiguranju, itd.
13.9. Lini i nelini ugovori
Lini ugovori su takvi ugovori koji su zakljueni s obzirom na svojstvo tano odreenog lica.
esto se nazivaju ugovori intuitu personae. Kod ovih ugovora je motiv obavezivanja linost
ugovaraa i to obzirom na njihova svojstva, sposobnosti ili pak strunost u odreenoj oblasti. To su
ugovori koji se zasnivaju na meusobnom povjerenju ugovornih strana, kao na primjer: kod ugovora o
punomostvu, ugovora o ortakluku, ugovora o poklonu, itd.
Nelini ugovori su oni kod kojih ugovaraima nije stalo do linih svojstava druge strane, nego
prevenstveno do izvrenja obaveze. Ovakvu obavezu, za razliku od ugovora intuitu personae, moe
ispuniti svako drugo lice, a ne samo dunik.

20

13.10. Generalni i posebni ugovori

Generalni ugovori su takvi kod kojih se utvruju samo opti elementi ugovora i uslovi
izvrenja i koji se zakljuuju na dui vremenski period.
Posebni ugovori se zakljuuju na krai vremenski period i to u okviru opteg (generalnog)
ugovora i kojim se konkretno ureuju pitanja znaajna za izvrenje generalnog ugovora.
13.11. Imenovani i neimenovani ugovori
Imenovani ugovori su takvi koji su zbog svoje vanosti i masovnosti dobili svoj naziv i kao
takvi su regulisani zakonom. Na primjer: ugovor o prodaji, ugovor o poklonu i sl.
Neimenovani ugovori su takvi ugovori koji u zakonu nisu oznaeni imenom (nazivom), niti su
zakonom posebno regulisani. Na primjer: ugovor o faktoringu, ugovor o franizingu i slino.
14. ZASTUPANJE
Pojam
Zastupanje je pravni odnos na osnovu kojeg zastupnik, odnosno punomonik moe u ime i za
raun zastupanog davati izjave kojima se zasnivaju, modifikuju ili ukidaju pravni poslovi (na primjer:
da u ime i za raun zastupanog zakljui neki ugovor) ili preduzimati u ime i za raun zastupanog druge
pravne radnje (na primjer: da kao punomonik preduzima procesne radnje u nekom postupku
graanskom, upravnom, krivinom).
Pravne radnje zastupanja se vre na osnovu ovlatenja koje svoj osnov ima u zakonu, optem
aktu pravnog lica, aktu nadlenog organa ili u izjavi volje zastupanog. Ovlatenje koje ima svoj osnov
u izjavi volje zastupanog zove se punomoje.
Zastupanje moe biti: voljno i zakonsko, neposredno i posredno.
Voljno i zakonsko zastupanje
Voljno zastupanje ima osnov u slobodno izraenoj volji zastupanog (ovlatenju, punomoi) i
nastaje na osnovu ugovora (ugovor o punomostvu) izmeu zastupnika (punomonika) i zastupanog
(vlastodavca).
Zakonsko zastupanje, zastupanje na osnovu statuta ili drugog opteg akta nadlenog organa je
nezavisno od volje zastupnika i zastupanog, jer nema osnov u njihovoj volji, ve izvire neposredno iz
zakona, statuta ili drugog opteg akta nadlenog organa.
I kod voljnog (ugovornog) i zakonskog zastupanja nastaje obligacioni odnos izmeu zastupnika
i zastupanog sa utvrenim pravima i obavezama strana u tom odnosu.
Neposredno i posredno zastupanje
Neposredno, direktno ili pravo zastupanje je takvo zastupanje gdje zastupnik zakljuuje pravni
posao u tue ime i za tui raun, dakle, kod kojeg se uinak pravnog posla nesposredno odnosi na sferu
zastupanog, a bez ikakvog uticaja na prava i obaveze zastupnika. Smatra se da je pravni posao
zakljuio sam zastupani obzirom da iz tog pravnog posla on stie prava i obaveze.
Na primjer: kupac kao zastupani ovlasti neko lice (zastupnika) da za njega kupi neku stvar od
odreenog prodavca. Na osnovu ovakvog pravnog posla kupac e postati vlasnik kupljene stvari i
obveznik plaanja kupovne cijene prema prodavcu.
21

Posredno ili indirektno zastupanje je takvo zastupanje kod kojega zastupnik zakljuuje pravni
posao u svoje ime, ali za raun zastupanog. Prava i obaveze iz zakljuenog posla nastaju za zastupnika
i tree lice, jer izmeu zastupanog i treeg lica ne nastaje nikakav pravni odnos. Tree lice uopte ne
mora ni da zna za zastupano lice, niti da je posao zakljuen za njegov raun.
Kod posrednog zastupanja, prava i obaveze, koje izvorno nastaju za zastupnika i tree lice,
prelaze na zastupanog tek na osnovu drugog pravnog posla zakljuenog izmeu zastupnika i
zastupanog. Kao primjer navodimo ugovor o komisionu prema kojem se komisionar kao posredni
zastupnik obavezuje da za naknadu (proviziju) obavi u svoje ime, a za raun komitenta (posredno
zastupanog) jedan ili vie poslova koje mu povjerava komitent. Posredno zastupanje imamo u gotovo
svim poslovima u kojima zastupani eli ostati nepoznat, kao na primjer u berzanskim poslovima.
Uinak zastupanja se ogleda u tome to pravne posljedice pravnog posla ili radnje koje je
preduzeo zastupnik terete zastupanog, to znai, na primjer: da za njega nastaju prava i obaveze iz
ugovora koji je u njegovo ime i za njegov raun zakljuio zastupnik.
Zastupnika treba razlikovati od posrednika i glasnika. Posrednik (makler ili meetar) je lice
koje se obavezuje da e dovesti u vezu dva lica radi zakljuenja odreenog pravnog posla (posrednik
kod ugovora o prodaji, posrednik u osiguranju i sl.).
Glasnik je lice koje samo prenosi ve gotovu (formulisanu) volju jedne ugovorne strane drugoj
ugovornoj strani. Zastupnik, po pravilu, mora imati poslovnu sposobnost, ali najmanje ogranienu
poslovnu sposobnost, dok glasnik moe biti i lice koje nije poslovno sposobno.
Ovlatenje za zastupanje
Da bi zastupanje bilo punovano zastupnik mora imati ovlatenje za zastupanje koje mu daje
zastupani i on je duan postupati u granicama volje zastupanog. Zastupnik mora staviti do znanja
drugoj strani s kojom ulazi u pravni odnos da nastupa u ime zastupanog (vlastodavca).
Kod zakonskog zastupanja ovlatenje proistie is samog zakona, a zastupani ne mora imati
poslovnu sposobnost.
U sluaju da zastupnik prekorai dato ovlatenje, takav pravni posao obavezuje zastupanog
samo ako ga on odobri. U tom sluaju e se smatrai da je posao bio valjan od momenta njegovog
zakljuenja.
U sluaju da jedno lice zakljui ugovor lano se predstavljajui da ima ovlatenje nekog lica (da
je njegov zastupnik), a u stvari nema to ovlatenje (lani zastupnik ili falsus procurator), takav ugovor
obavezuje zastupanog samo ako ga on naknadno odobri. U protivnom, takav ugovor ga ne obavezuje.
Punomo je ovlatenje koje zastupani (vlastodavac) pravnim poslom daje zastupniku
(punomoniku). Ovo ovlatenje (punomo) se moe dati jednostranim pravnim poslom ili ugovorom.
Kada se ovlatenje daje jednostranim pravnim poslom rije je o jednostranoj izjavi volje koja je
upuena punomoniku ili drugoj strani. Ako je izjava upuena punomoniku rije je o internoj
punomoi, tj. o odnosu izmeu vlastodavca i punomonika, a ako je ista upuena drugoj strani, rije je
o eksternoj ili vanjskoj punomoi kojom davalac punomoi obavjetava drugu stranu da je ovlastio
odreeno lice da u njegovo ime i za njegov raun prduzme odreene radnje.
Kada se punomo daje ugovorom, rije je o ugovoru o punomostvu koji se zakljuuje izmeu
vlastodavca i punomonika. Ugovor o punomostvu je neformalan pravni posao, osim ako se forma
trai zakonom, u kom sluaju za zakljuenje ugovora za koji se trai forma i punomo mora biti data u
toj formi (na primjer: kod ugovora o licenci, ugovora o graenju i sl).
Opta ili generalna punomo je ona na osnovu koje punomonik moe preduzimati samo
poslove koji ulaze u redovno poslovanje.
22

Generina punomo je punomo na osnovu koje punomonik moe preduzimati poslove

odreene vrste koje izlaze iz okvira redovnog poslovanja.
Posebna ili specijalna punomo se daje za tano odreeni posao koja je od posebnog znaaja
za vlastodavca. Tako bez posebnog ovlatenja punomonik ne moe zakljuiti ugovor o jemstvu,
preuzeti mjeninu obavezu, zakljuiti ugovor o poravnanju, ugovor o izabranom sudu, niti se moe
odrei nekog prava bez naknade.
Punomo prestaje opozivom zastupanog (vlastodavca) ili otkazom zastupnika (punomonika),
smru punomonika, gubitkom potpune poslovne sposobnosti vlastodavca ili punomonika. Punomo
prestaje i zavretkom posla zbog kojeg je data. Ona prestaje i nastupanjem naknadne nemogunosti
ispunjenja posla.
15. POSEBNA DEJSTVA DVOSTRANIH UGOVORA
Posebna dejstva ugovora se ogledaju u sluaju promijenjenih okolnosti, prekomjernog oteenja
i zakljuenja zelenakog ugovora.
Promijenjene okolnosti (clausula rebus sic stantibus)
Da bi se moglo govoriti u promijenjenim okolnostima potrebno je da se prema odredbama
l.133-136. ZOO ispune sljedei uslovi:
o da se radi o okolnostima koje su nastupile poslije zakljuenja ugovora;
o da se radi o okolnostima koje oteavaju ispunjenje obaveze jedne ugovorne strane;
o da se zbog tih okolnosti ne moe ostvariti svrha ugovora;
o da je nakon nastupanja novih okolnosti oigledno da ugovor vie ne odgovara oekivanjima
ugovornih strana i da bi ga stoga, po optem miljenju, bilo nepravino odrati na snazi.
Na promijenjene okolnosti se ne moe pozivati ona strana u ugovoru koja je te okolnosti morala
uzeti u obzir prilikom zakljuenja ugovora. To znai da okolnosti koje dovode do raskida ili izmjene
ugovora moraju biti u vrijeme zakljuenja ugovora nepredvidive i neotklonjive za ugovornu stranu koja
se na njih poziva.
Ugovora strana koja se poziva na promijenjene okolnosti mora sudskim putem traiti raskid
ugovora. Ona ne moe traiti izmjenu ugovora. Pravo na zahtjev za izmjenu ugovora ima tuena strana
u sporu po zahtjevu za raskid ugovora u sluaju clausula rebus sic stantibus. Ako sud donese odluku
o raskidu ugovora, na zahtjev strane koja nije traila raskid, sud e obavezati drugu stranu da
nadoknadi pravian dio tete.
Inae, u naem obligacionom pravu, ugovorne strane se mogu unaprijed punovano odrei od
prava pozivanja na odreene promijenjene okolnosti, osim ako to nije u suprotnosti sa naelom
savjesnosti i potenja.
Prekomjerno oteenje (laesio enormis)
Prekomjerno oteenje (oteenje preko polovine) postoji onda kada je izmeu obaveza
ugovornih strana koje proistiu iz dvostrano obaveznih i teretnih ugovora, u vrijeme zakljuenja
ugovora postojala oigledna nesrazmjera.
Uslovi za postojanje prekomjernog oteenja su sljedei:
da se radi o dvostrano obaveznom i teretnom ugovoru;
da izmeu preuzetih obaveza postoji oigledna nesrazmjera;
23

da oteena strana u vrijeme zakljuenja ugovora nije znala, niti je morala znati za
postojanje nesrazmjere.

Posljedice postojanja prekomjernog oteenja se sastoje u tome to oteena strana ima pravo
zahtijevati ponitenje takvog ugovora u roku od jedne godine dana od dana zakljuenja ugovora, ako za
pravu vrijednost nije znala ili nije mogla znati. Zahtjev se ostvaruje podizanjem tube ili isticanjem
prigovora na zahtjev povjerioca za ispunjenje obaveze.
Otena strana ne moe traiti izmjenu ugovora. Odricanje od prava da se zahtijeva ponitenje
ugovora ne proizvodi pravno dejstvo.
Zelenaki ugovor
Je takav ugovor kojim jedno lice koristei se stanjem nude ili tekim materijalnim stanjem
drugog, njegovim nedovoljnim iskustvom, lakomislenou ili zavisnou, ugovori za sebe ili za nekog
treeg korist koja je u oiglednoj nesrazmjeri sa onim to je on dao ili uinio ili se obavezao da e dati
ili uiniti.
Oteeni mora dokazati postojanje oigledne nesrazmjere izmeu inidbe i protivinidbe, te da
je druga strana iskoristila stanje nude druge ugovorne strane.
Oteena strana moe traiti da se njena obaveza smanji na pravian iznos, u kom sluaju tako
izmijenjen ostaje na snazi, a u protivnom se ponitava.
Rok za podnoenje zahtjeva iznosti 5 godina od dana zakljuenja ugovora.
16. SREDSTVA OBEZBJEENJA UGOVORA
Sredstva za obezbjeenje izvrenja ugovora se tradicionalno dijele na stvarna i lina sredstva
obezbjeenja ugovora.
16.1. Stvarna sredstva obezbjeenja ugovora
To su ona sredstva na temelju kojih povjerilac stie stvarno pravo na stvari dunika ili nekog
treeg lica. To su: kapara, kaucija i zaloga.
Kapara (arrha) je odreeni iznos novca ili drugih zamjenljivih stvari koje jedna ugovorna
strana daje drugoj kao znak da je ugovor zakljuen i u cilju obezbjeenja izvrenja ugovora. Po svojoj
pravnoj prirodi, kapara je akcesorni (sporedni) ugovor kojim se obezbjeuje realizacija glavnog
ugovora. On je realan ugovor, jer za njegovo postojanje nije dovoljna samo saglasnost ugovornih strana
o bitnim sastojcima ugovora, nego i predmet ugovora (obino novac ili zamjenljiva stvar) mora biti
predan drugoj ugovornoj strani.
Ako je ugovor ispunjen u cjelini kapara se vraa ili se uraunava u ispunjenje obaveze onoj
strani koja ju je dala.
Ako je ugovor djelimino ispunjen, savjesna strana ne moe zadrati kaparu, ali ima pravo
traiti ispunjenje ugovora i naknadu tete ili pak naknadu tete zbog neurednog ispunjenja obaveze.
Ako ugovor uopte nije ispunjen, a za neispunjenje je kriva strana koja je dala kaparu, nevina
strana moe zahtijevati ispunjenje ugovora ako je to mogue i naknadu tete zbog neispunjenja ili se
zadovoljiti datom kaparom (facultas alternativa).
Ako ugovor nije ispunjen, a za neispunjenje je kriva strana koja je primila kaparu, druga, nevina
strana moe: traiti ispunjenje ugovora i nakandu tete zbog zakaenjenja, odustati od ugovora i traiti
naknadu tete zbog neispunjenja ugovora ili odustati od ugovora i traiti od krive strane kaparu u
dvostrukom iznosu.
24

Ako se ugovor ne moe izvriti, a za neizvrenje nije kriva niti jedna strana (iaknadna
nemogunopst ispunjenja), kapara se mora vratiti. Kapara se mora vratiti i u sluaju ako se ugovor ne
moe izvriti, a za izvrenje su odgovorne obe strane
Kaucija (jamevina, vadium) je odreeni iznos novca koji dunik daje prilikom zakljuenja
ugovora u svrhu zakljuenja i obazbjeenja izvrenja ugovora. Kaucija je stvarno-pravno sredstvo
obezbjeenja ugovora, jer dunik mora prilikom zakljuenja ugovora predati odreeni iznos novca da
bi ugovor bio zakljuen. Neizvrenjem ugovora, pa makar to bilo i bez njegove krivice, dunik gubi
datu kauciju.
Kaucija obezbjeuje samo primaoca kaucije, za razliku od kapare koja obezbjeuje obe
ugovorne strane.
Postoji zaloga na pokretnim stvarima ili runa zaloga (l. 966-988. ZOO), zaloga na
potraivanjima i drugim pravima (l. 989-996 ZOO) i zaloga na nepokretnim stvarima (hipoteka) koja
je regulisana pravnim pravilima i zakonima iz oblasti stvarnog prava.
Zalono pravo je stvarno sredstvo obezbjeenja i slui obezbjeenju potraivanja povjerioca.
Ugovor o zalozi je takav ugovor kojim se obavezuje dunik ili neko tree lice da e povjeriocu
predati neku pokretnu stvar iz koje se on moe namiriti ukoliko mu potraivanje ne bude isplaeno o
dospjelosti. Dakle, prema ZOO, ugovor o zalozi nije realan, ve konsensulan ugovor. Zalono pravo se
na pokretnoj stvari zasniva ugovorom o zalozi, a stie izvrenjem ugovora, tj. predajom zaloene stvari
povjeriocu. Ugovor je, prema tome, pravni osnov sticanja zalonog prava, a predaja stvari je modus
aquirendi (nain sticanja) zalonog prava.
Ugovor o zalozi je akcesoran ugovor i kao takav zavisan od glavnog ugovora ijem
obezbjeenju slui. Zalono pravo moe postojati samo ako postoji glavno potraivanje koje se tim
zalonim pravom obezbjeuje. Ukoliko povjerioevo potraivanje iz glavnog ugovora ne bude
izmireno o dospjelosti, on moe traiti od suda da se stvar koja je predmet zalonog prava proda na
javnoj prodaji ili po tekuoj cijeni. Zabranjena je klauzula na osnovu koje e zaloga automatski prei u
vlasnitvo zalonog povjerioca, ako njegovo potraivanje ne bude namireno o dospjelosti (lex
commisoria).
16.2.

Lina sredstva obezbjeenja ugovora

Su: ugovorna kazna, jemstvo, odustanica i pravo zadravanja (ius retentionis).

Ugovorna kazna je takvo lino obezbjeenje kojim se obavezuje ugovara (dunik) da e
drugom ugovarau (povjeriocu) isplatiti odreeni novani iznos ili mu pribaviti neku drugu materijalnu
korist ako ne ispuni ili zakasni sa ispunjenjem svoje ugovorne obaveze.
Ugovorna kazna je akcesorne prirode to znai da zavisi od postojanja glavne obaveze i dijeli
njenu sudbinu.
Ako je ugovorna kazna stipulirana (ugovorena) za sluaj neispunjenja obaveze, tada povjerilac
moe traiti alternativno ili ispunjenje obaveze ili isplatu ugovorne kazne (tzv. alternativna ugovorna
kazna). Meutim, ako je ugovorna kazna ugovorena za sluaj zakanjenja u ispunjenju obaveze tada
povjerilac moe kumulativno zahtijevati ispunjenje obaveze i isplatu ugovorne kazne (tzv. kumulativna
ugovorna kazna).
Jemstvo (obino, supisidijarno) je ugovor zakljuen izmeu povjerioca i jemca, kojim se jemac
obavezuje da e povjeriocu ispuniti punovanu i dospjelu obavezu dunika, ukoliko to dunik ne uini.
Jemac preuzima odgovornost za obavezu glavnog dunika i odgovara povjeriocu cjelokupnom
svojom imovinom.
25

U sluaju jemstva prema povjeriocu pojavljuju se dva dunika i to jedan koji se naziva glavni
dunik, koji ima obavezu da ispuni obavezu prema povjeriocu koja ima izvor u osnovnom ugovoru
izmeu povjerioca i glavnog dunika. Meutim, za navedenu obavezu, garantuje jo jedno lice - jemac,
tako da povjerilac moe da ispunjenje obaveze zahtijeva od dva lica i to: neposredno - od glavnog
dunika, a supsidijarno, ako glavni dunik obavezu ne ispuni - i od jemca.
Radi naplate, povjerilac se mora prethodno obratiti glavnom duniku i ostaviti mu odreeni rok
za ispunjenje obaveze, pa tek nakon toga, sudskim putem od jemca zahtijevati isplatu potraivanja.
Solidarno jemstvo postoji kada se jemac obavezao zajedno sa glavnim dunikom i to kao jemac
platac. Povjerilac moe traiti ispunjenje obaveze bilo od glavnog dunika, bilo od solidarnog jemca ili
pak od obojice zajedno.
Podjemstvo je takva vrsta jemstva kada se tree lice obavezuje povjeriocu da e mu ono izmiriti
obavezu ukoliko to ne uini jemac. Ovo lice se naziva podjemac ili jemev jemac. Odnos izmeu jemca
i podjemca je isti kao i odnos izmeu glavnog dunika i jemca.
Sajemstvo postoji kada se vie jemaca obaveu da e odgovarati za ispunjenje glavne obaveze.
Sajemci odgovaraju solidarno za obavezu glavnog dunika, tako da povjerilac moe traiti ispunjenje
cijele obaveze od svakog od njih ili od svih zajedno, ali tek ako svoje potraivanje nije uspio naplatiti
od glavnog dunika
Jemstvo za naknadu tete jemcu postoji kad se jedno lice obavee jemcu da e mu nadoknaditi
tetu koju bi on pretrpio zbog toga to je kao jemac platio glavni dug. Ovdje se tree lice u stvari
obavezuje da e nadoknaditi jemcu onaj dio koji on ne bi mogao naplatiti u regresnom postupku.
Odustanica je sporazum ugovornih strana na osnovu kojeg jedna ili obe ugovorne strane mogu
odustati od ve zakljuenog ugovora davanjem odreene sume novca. Odustanica je, u stvari, pravo
jedne ili obe ugovorne strane da odustanu od ugovora plaanjem odreenog iznosa novca.
Strana u iju korist je odustanica ugovorena ima pravo izbora (facultas alternativa) da odustane
od ugovora i drugoj strani isplati ugovoreni iznos odustanice ili pak da ostane u ugovoru i trai
ispunjenje svog potraivanja iz ugovora.
Pravo zadravanja (retencija, ius retentionis) je pravo povjerioca da nakon dospjelosti
potraivanja zadri dunikovu pokretnu ili nepokretnu stvar (koja moe, ali i ne mora biti predmet
obligacionog odnosa povjerioca i dunika), koja se nalazi u posjedu povjerioca, sve dok mu ne bude
isplaeno potraivanje. Ako dunik ne ispuni svoju obavezu iz ugovora, povjerilac moe naplatiti svoje
potraivanje iz zadrane stvari na isti nain kao i zaloni povjerilac .
17. UGOVOR U KORIST TREEG LICA
Ugovor u korist treeg lica je takav ugovor kod kojega se jedna ugovorna strana (dunik,
promitent, obeavalac) obavezuje drugoj ugovornoj strani (povjeriocu, promisaru, stipulantu) da e
izvriti odreenu radnju u korist nekog treeg lica (korisnika, beneficijara). Ugovori u korist treeg su
esti u osiguranju.
Tako, na primjer: ugovor u korist treeg postoji kada jedno lice zakljui sa osiguravajuim
drutvom ugovor o osiguranju za sluaj smrti u korist svoga sina. Kod takvog ugovora, osiguravajue
drutvo se pojavljuje kao dunik (promitent) koji se obavezuje ugovarau osiguranja (povjeriocu,
promisaru), da e, za sluaj smrti ugovaraa osiguranja (povjerioca), isplatiti odreenu sumu novca
sinu povjerioca, kao treem licu (beneficijaru).
Ugovorom u korist treeg lica se uspostavljaju slijedei pravni odnosi:
odnos promitenta (dunika) i promisara (povjerioca);
podrazumjeva pravo povjerioca-promisara da zahtijva ispunjenje obaveze od dunika
(promitenta) u korist treeg lica, kao i obavezu dunika (promisara) da ispuni obavezu
treem licu (beneficijaru);
26

odnos promitenta (dunika) i treeg lica (korisnika, beneficijara);

podrazmjeva pravo treeg lica-korisnika da zahtijeva od promitenta (dunika) ispunjenje
obaveze. Korisnik ne moe uticati na sadraj ugovora, jer korisnik nije ugovorna strana.
Promitent moe isticati sve one prigovore koje moe istai i prema promisaru kao
povjeriocu koji proistiu iz osnovnog posla, kao to je prigovor neispunjenja;
odnos promisara (povjerioca) i treeg lica (korisnika) se zasniva na motivima zbog kojih
ugovara neko pravo u korist treeg lica (na primjer: taj motiv moe biti poklon, isplata
nekog duga, davanje zajma i sl.).

18. POBIJANJE DUNIKOVIH PRAVNIH DJELA

Pobijanje pravnih djela-radnji dunika je institut obligacionog prava putem kojeg svaki
povjerilac dospjelog potraivanja moe pobijati pravnu radnju svog dunika koja je preduzeta na tetu
povjerioca. Pravo pobijanja povjerilac ima bez obzira da li je njegovo potraivanje nastalo prije ili
poslije pobijane radnje dunika.
Opti uslovi pobijanja su:
- da povjerilac ima dospjelo potraivanje prema duniku,
- da je dunik preduzeo pravnu radnju na tetu povjerioca/povjerilaca koja se moe
sastojati u odreenom injenju ili pak proputanju,
- da usljed pravne radnje koja se sastoji u injenju, dunik u svojoj imovini vie nema
dovoljno sredstava za ispunjenje povjerioevog potraivanja, odnosno da je usljed
pravne radnje dunika koja se sastoji u proputanju, dunik izgubio kakvo materijalno
pravo ili je pak za njega, usljed takve radnje proputanja, nastala kakva materijalna teta.
Posebni uslovi pobijanja su:
- ako se dunikova pravna radnja sastoji u teretnom raspolaganju, takva radnja se moe
pobijati ako je dunik u vrijeme raspolaganja znao ili je mogao znati da preduzetim
raspolaganjem nanosi tetu svojim povjeriocima, ili ako je treem licu sa kojim je, ili u
iju korist je pravna radnja preduzeta, to bilo poznato ili moglo biti poznato (dolozna
paulijanska tuba ili actio Pauliana dolosa);
- nausuprot doloznoj paulijanskoj tubi, postoji tzv. kulpozna paulijanska tuba (actio
Pauliana culposa) kod koje dunik ne zna da svojom pravnom radnjom oteuje
povjerioce, ali je to mogao znati da je upotrijebio panju dobrog domaina, odnosno
dobrog privrednika;
- postoji pretpostavka da je treem licu bilo poznato da dunik preduzetim raspolaganjem
nanosi tetu povjeriocima, ako je tree lice dunikov suprug ili srodnik po krvi u pravoj
liniji ili u pobonoj liniji do etvrtog stepena ili po tazbini do istog stepena - porodina
paulijanska tuba, actio Pauliana familiaria;
- ako se dunikova pravna radnja sastoji u besplatnom raspolaganju, smatra se da je
dunik znao da raspolaganjem nanosi tetu povjeriocima. Ovakva raspolaganja se
pobijaju tzv. kvazipaulijanskom tubom.
19. NEVANOST UGOVORA
Nevani ugovori su oni koji ne proizvode pravna dejstva. Dijelimo ih na nitave ugovore i
pobojne (ruljive) ugovore.

27

Nitavi ugovori su oni ugovori koji su protivni ustavnom ureenju, prinudnim propisima ili
moralu drutva, odnosno oni koji su protivni prinudnim propisima, javnom poretku ili dobrim
obiajima.
Nitavi ugovori ne proizvode pravno dejstvo. Najei razlog nitavosti postoji u sluaju kada je
ugovor protivan prinudnim propisima, odnosno kogentnim normama. Tako, na primjer: nitav je
ugovor o prometu nepokretnosti iji je predmet stvar koja nije u prometu (res extra commercium). Isto
tako nitav je ugovor kojim se skrauje ili produava rok zastarjelosti.
ZOO propisuje i neki drugi razlog nitavosti ugovora i to:
- poslovna nesposobnost stranaka,
- nesporazum (disens) prilikom izjave volje,
- nemogunost, nedoputenost, neodreenost, odnosno neodredivost predmeta obaveze
(inidbe),
- nedoputenost i nepostojanje osnova i
- nepostojanje forme.
Na nitavost se mogu pozivati sva zainteresovana lica, a tuba zbog nitavosti ne zastarijeva. Na
nitavost sud pazi po slubenoj dunosti. Osnovna pravna posljedica nitavosti sastoji se u tome da se
smatra da ugovor nije ni nastao i da njegova nitavost postoji od poetka (ex tunc).
Svaka strana duna je vratiti drugoj sve ono to je po osnovu nitavog ugovora primila.
Restitucija se po pravilu vri u naturi, a ako to nije mogue, strana koja vraa duna je dati novanu
protivvrijednost za primljenu stvar.
Pored restitucije (povrata) savjesna strana u nitavom ugovoru ima i pravo na naknadu tete.
Savjesna strana je ona koja nije znala, niti je prema okolnostima mogla znati za postojanje razloga
nitavosti.
Ruljivi (pobojni) ugovori su oni koji priozvode pravna dejstva, ali se na zahtjev
zainteresovanih lica mogu ponititi. Oni, po pravilu, sadre odreeni nedostatak koji zainteresovanim
licima daje pravo da trae ponitenje ugovora.
Prema ZOO razlozi ruljivosti su sljedei :
- ograniena poslovna sposobnost ugovaraa,
- mane volje (zabluda, prijetnja i prevara),
- prekomjerno oteenje,
- pravne radnje dunika preduzete na tetu povjerioca.
Kada se u nekom ugovoru steknu razlozi ruljivosti (pobojnosti) tada je za ponitenje toga
ugovora ovlatena samo ona strana u iju korist je ta pobojnost ustanovljena, tako da ukoliko taj
ugovara ne eli podii tubu radi ponitenja ugovora, u tom sluaju se druga lica na postojanje tih
nedostataka ne mogu pozivati.
Ruljiv ugovor proizvodi pravna dejstva sve dok ne bude poniten.
Rok za podnoenje tube za ponitenje ruljivog ugovora iznosi jedna godina dana od dana
saznanja za ruljivost (pobojnost) ugovora, odnosno od prestanka prinude.
Pravo pobijanja ugovora zbog ruljivosti u svakom sluaju prestaje u objektivnom roku od 3
godine od sklapanja ugovora. Rokovi su prekluzivni.
Rokovi od 3 godine ne vae za sluaj pobijanja zbog ograniene poslovne sposobnosti ili pak
prekomjernog oteenja.
Pravne posljedice pobojnosti ugovora su takve da pobijani ugovor nije valjan od njegovog
zakljuenja, tj. ex tunc. U sluaju pobojnosti ugovora takoe se sprovodi restitucija, tj. vraanje onoga
to su ugovorne strane po osnovu takvih ugovora primile.
Na pobojnost ugovora sud ne pazi po slubenoj dunosti, to znai da stranke moraju sudu
ukazati na razloge pobojnosti ugovora.
28

20. RASKID UGOVORA

Raskid je jedan od naina prestanka ugovora, tako da raskidom prestaje postojati jedan valjano
zakljuen ugovor. Raskid ugovora moe nastupiti saglasnom voljom ugovornih strana, ali i
jednostranom izjavom volje jedne od ugovornih strana, pod odreenim uslovima. Raskinuti se moe
samo valjan, a ne i nitav ili ruljiv ugovor.
Sporazumni raskid ugovora je novi ugovor zakljuen izmeu istih ugovornih strana kojim one
sporazumno ugovaraju prestanak vaenja do tada punovanog ugovora.
Ako ugovorne strane nisu uopte ispunile svoje obaveze smatra se da ugovor nije ni nastao tako
da sporazumni raskid ugovora djeluje od zakljuenja (ex tunc).
Ako su ugovorne strane makar i djelimino ispunile svoje ugovorne obaveze, tada one
sporazumom odreuju od kada djeluje sporazumni raskid, tj. da li djeluje za ubudue (ex nunc) ili pak
djeluje od samog zakljuenja ugovora (ex tunc).
Jednostrani raskid ugovora zbog neispunjenja
Kada jedna strana u dvostranom ugovoru ne ispuni svoju ugovornu obavezu, druga strana moe
pod odreenim uslovima raskinuti ugovor.
Uslovi za jednostrani raskid ugovora su sljedei :
- da jedna strana u ugovoru nije ispunila svoju obavezu u cjelini,
- da je dunik odgovoran (kriv) za neispunjenje. U sluaju da dunik kasni sa ispunjenjem
ugovorne obaveze njegova krivica za neispunjnje se pretpostavlja (radi se o oborivoj
pretpostavci krivice (praesumprio iuris tantum),
- da je povjerilac ostavio duniku primjereni naknadni rok za ispunjenje obaveze.
Inae, povjerilac nije u obavezi ostaviti duniku naknadni rok za ispunjenje obaveze kada
ispunjenje obaveze u roku predstavlja bitan sastojak ugovora, pa dunik ne ispuni svoju obavezu u tom
roku - takvi ugovori se smatraju fiksnim ugovorima ili fiksni pravni poslovi.
Fiksni ugovori su takvi ugovori u kojem su se ugovorne strane sporazumjele da se ugovor mora
ispuniti u strogo odreeno (fiksno) vrijeme, a u protivnom se ugovor raskida. Povjerilac moe raskinuti
ugovor i bez ostavljanja duniku naknadnog primjerenog roka za ispunjenje u sluaju ako iz dranja
dunika proizilazi da on svoju obavezu nee ispuniti ni u naknadnom roku.
Raskidom ugovora, ugovor prestaje postojati i ugovorene strane su osloboene svojih obaveza.
Pravilo je da raskid djeluje retroaktivno (ex tunc), uz izuzetak raskida kod tzv. trajnih ugovora (na
primjer: ugovor o zakupu) kada raskid djeluje ex nunc, tj. od momenta raskidanja, dakle, za ubudue.
Pored prava da raskine ugovor, povjerilac moe od dunika koji nije ispunio oabvezu traiti i
naknadu tete zbog neispunjenja ugovora. Raskig ugovora djeluje samo izmeu ugovornih strana (inter
partes), tako da savjesna trea lica ne mogu trpiti tetne posljedice raskida ugovora.
21. DOCNJA (ZAKANJENJE)
Docnja je zakanjenje dunika u ispunjenju obaveze ili odbijanje povjerioca da primi ispunjenje
obaveze od dunika. Zakanjenje dunika se zove dunika docnja (mora debitoris), a odbijanje
povjerioca da primi ispunjenje od dunika, povjerilaka docnja (mora creditoris).
Dunika docnja postoji kada dunik ne ispuni svoju obavezu u roku odreenom za ispunjenje.
- da dunik nije ispunio svoju ugovornu obavezu,
- da je nastupila dospjelost obaveze,
29

da je povjerilac opomenuo dunika da je duan ispuniti obavezu. Opomena moe biti

data usmeno, pismeno ili zapoinjanjem nekog postupka ija je svrha postizanje
ispunjenja obaveze.

Dunik koji je u docnji duan je i dalje da ispuni ugovornu obavezu, tako da povjerilac u tom
sluaju ima pravo zahtijvati ispunjenje obaveze i naknadu tete koju je pretrpio zbog dunikovog
zakanjenja.
Povjerilaka docnja postoji onda kada povjerilac bez opravdanog razloga odbije da primi
ponueno ispunjenje obaveze ili ako svojim ponaanjem sprijei ispunjenje obaveze.
Pretpostavke povjerilake docnje su:
- da je nastupila dospjelost dunikove obaveze ispunjenja,
- da je dunik ponudio povjeriocu ispunjenje obaveze i pokuao ispunjenje,
- da je povjerilac odbio da primi ispunjenje obaveze, odnosno sprijeio ispunjenje.
Posljedice povjerilake docnje su:
- prestanak dunike docnje,
- prestaju tei kamate,
- na povjerioca prelazi rizik sluajne propasti stvari, a povjerilac je duan nadoknaditi
duniku tetu koju ovaj pretrpi zbog povjerilake docnje.
Kad se povjerilac nalazi u docnji, dunik se moe osloboditi svoje obaveze tako to e
dugovanu stvar deponovati kod suda.
22.

ZASTARJELOST

Prema ZOO, zastarjelou prestaje pravo zahtijevati ispunjenje obaveze i nastupa kada protekne
zakonom odreeno vrijeme u kome je povjerilac mogao zahtijvati ispunjenje obaveze.
Nakon proteka tog roka, povjerilac e svoje potraivanje prema duniku moi ostvariti samo
ako dunik ne prigovori da je nastupila zastarjelost, dakle, ako ne istakne prigovor zastarjelosti. Ovo
stoga to sud ne pazi na zastarjelost po slubenoj dunosti, ve samo ako takav prigovor bude istaknut
od strane dunika.
Zastarjevanje poinje tei prvog dana poslije dana kada je povjerilac imao pravo zahtijevati
ispunjenje obaveze, ako zakonom za pojedine sluajeve nije drugaije odreeno.
Ako se obaveza sastoji u neinjenju, proputanju ili trpljenju, zastarjelost poinje tei prvog
dana poslije dana kada je dunik postupio protivno obavezi (uzdravanja, neinjenja ili trpljenja).
Rokovi zastarjelosti propisani zakonom ne mogu se ugovorom strana produavati niti
skraivati.
Dunik se ne moe unaprijed odrei od zastarjelosti, ali se moe odrei od ve nastupjele
zastarjelosti i to kada na punovaan nain prizna dug koji je zastario. Ako dunik ispuni zastarjelu
obavezu, on ne moe zahtijevati da mu povjerilac vrati ono to je dao, jer je ispunio punovanu
obavezu koja ima karakter prirodne obligacije. Kada zastari glavno potraivanje, zastarjela su i
sporedna potraivanja kao to su na primjer: kamata, plodovi, trokovi, ugovorna kazna.
Rokovi zastrajelosti mogu biti opti i posebni. Opti zastarni rok se primjenjuje ako zakon za
odnosno potraivanje nije propisao neki poseban rok zastarjelosti.
Prekid zastarjelosti postoji kada iz odreenog razloga zapoeto zastarjevanje potpuno
prestane. Vrijeme do nastupanja prekida se ne uraunava, a prestankom okolnosti koje su dovele do
prekida, zastarjevanje poinje da tee iznova. Prekid zastarjelosti nastupa kada dunik prizna dug.
Zastarjevanje prekida i povjerilac - podizanjem tube protiv dunika ili svakom drugom radnjom
30

preduzetom protiv dunika pred sudom ili drugim nadlenim organom, s ciljem utvrivanja,
obezbjeenja ili ostvarenja potraivanja.
Zastoj zastarjevanja postoji kada zbog nekih zakonom predvienih pravno-relevantnih
injenica ili postojanja odreenih okolnosti zastarjevanje ne moe tei, a ako je poelo, tada ono
prestaje tei dok postoje te okolnosti. Vrijeme proteklo prije zastoja uraunava se u tok zastarjevanja.
Vrijeme trajanja zastoja ili mirovanja zastarjelosti ne rauna se u rok zastarjelosti.
Zastarjevanje ne tee :
- izmeu branih drugova,
- izmeu roditelja i djece - dok traje roditeljsko pravo,
- izmeu tienika i staraoca za vrijeme trajanja starateljstva i dok ne budu poloeni
rauni,
- izmeu lica koja ive u vanbranoj zajednici dok ta zajednica postoji,
- za vrijeme mobilizacije, u sluaju neposredne ratne opasnosti ili rata u pogledu
potraivanja lica na vojnoj dunosti,
- u pogledu potraivanja koja imaju lica zapsolena u tuem domainstvu prema
poslodavcu ili lanovima njegove porodice koji zajedno sa njim ive - sve dok taj radni
odnos traje,
- za sve vrijeme za koje povjeriocu nije bilo mogue, zbog nesavladivih prepreka, da
sudskim putem zahtijeva ispunjenje obaveze.
23. PROMJENA SUBJEKATA OBLIGACIJE
Promjena subjekta u obligaciji znai mogunost promjene povjerioca ili dunika, odnosno da na
mjesto prvobitnog povjerioca, odnosno dunika doe novi povjerilac, odnosno novi dunik.
Pravni osnovi promjene subjekata obligacije mogu biti razliiti, a najznaajniji su :
- ugovor (cesija, ugovorna personalna subrogacija, preuzimanje duga, ugovor o asignaciji,
ustupanje ugovora);
- zakon (univerzalna sukcesija, nacionalizacija, konfiskacija);
- odluka suda (postupak prinudnog izvrenja, dioba zajednike imovine);
- jednostrana izjava volje (testament, legat);
- smrt povjerioca ili dunika (na mjesto umrlih povjerilaca i dunika dolaze njihovi
nasljednici)
23.1. Cesija
Cesija je ugovor izmeu starog i novog povjerioca, kojim dotadanji povjerilac prenosi
potraivanje koje ima prema duniku, na novog povjerioca. Prvobitni povjerilac koji svoje potraivanje
ustupa novom povjeriocu naziva se cedent ili ustupilac, a novi povjerilac kome se potraivanje ustupa
zove se cesinonar ili prijemnik. Dunik koji na osnovu cesije duguje ustupljeno potraivanje cesionaru
ili prijemniku, zove se cesus.
Kada cedent, ustupilac (prvobitni povjerilac) svoje potraivanje prenosi ugovorom, tada se radi
o tzv. dobrovoljnoj ili ugovornoj cesiji.
Kada se potraivanje prenosi na novog povjerioca na osnovu zakona, prelaz potraivanja
nastaje kada nastupe odreene pravno-relevantne injenice, kao na primjer: kod jemstva, kada na jemca
koji je namirio potraivanje povjerioca, prelazi namireno potraivanje sa svim pravima i garancijama.
Izvor nastanka cesije moe biti i sudska odluka. Takav sluaj se javlja u izvrnom postupku,
kada izvrni sud zaplijeni potraivanje koje dunik ima prema treim licima i to potraivanje prenese
na traioca izvrenja, odnosno dunikovog povjerioca.
31

Pretpostavke ugovorne cesije

Potrebno je da se zakljui ugovor o ustupanju potraivanja izmeu cedenta (ustupioca) i
cesionara (prijemnika), odnosno da se o ustupanju potraivanja postigne saglasnost volja ugovornih
strana (cedenta i cesionara).
Pod ustupanjem potraivanja se najee podrazumjeva tzv. prodaja potraivanja novom
povjeriocu (cesionaru), ime cedent izmiruje svoj dug prema cesionaru koji potie iz nekog njihovog
prethodnog (drugog) pravnog odnosa. Takva cesija se zove Cesija solventi causa.
Cesija donandi causa je rijetka u praksi i postoji u sluaju kada cedent poklanja cesionaru svoje
potraivanje koje ima prema duniku.
Poloaj dunika (cesusa) se ne smije pogorati usljed cesije, tako da on svoju obavezu ispunjava
u onom obimu u kojem je ona postojala prije cesije. Potraivanje koje je predmet cesije ne smije biti
obuhvaeno zakonskom zabranom ustupanja
Potraivanje koje se prenosi da ne spada u red potraivanja koja su vezana za linost povjerioca
ili se po svojoj prirodi protive prenoenju na drugog.
Ne mogu biti predmet cesije :
- potraivanja iji je prenos zabranjen zakonom; na primjer: prenos prava na naknadu tete u
vidu novane rente, prava na naknadu tete zbog smrti bliskog lica, zbog povrede tijela ili naruenja
zdravlja i sl. Ipak, dospjeli obroci se mogu cedirati;
- potraivanja koja su vezana za linost povjerioca (cedenta); na primjer: potraivanje penzije,
alimentacije i sl.;
- potraivanja koja se po svojoj prirodi protive prenoenju na drugog (radi se o potraivanju
koja u svojoj osnovi imaju odnos povjerenja, kao na primjer: u sluaju ugovora o nalogu, ugovora o
punomostvu, ili pak o potraivanjima kod kojih zahtjevi ine neraskidivo jedinstvo sa pravnim
osnovom, na primjer: zahtjev vlasnika za predaju stvari);
- potraivanja ije je prenos iskljuen ugovorom (ne moe biti predmetom cesije potraivanje
za koje su stranke ugovorile da se ne moe cedirati).
Dunik (cesus) mora biti obavijeten o cesiji. To je obaveza cedenta.
Cesus se moe osloboditi svoje obaveze, ako istu ispuni cedentu i to prije obavijesti o cesiji.
Ako bi on svoju obavezu ispunio poslije obavjetenja o cesiji, to bi znailo da je obavezu
ispunio licu koje vie nije povjerilac u predmetnom obligacionom odnosu, tako da njegova obaveza
punovano ostaje da postoji prema novom povjeriocu (cesionaru). Cesus se od ovakve situacije moe
odbraniti samo ako dokae da nije obavijeten o cesiji. Savjestan dunik se tada poziva na odredbu l.
438. st. 2. ZOO.
Zakljuenjem ugovora o cesiji, cesionar stupa na mjesto cedenta i postaje povjerilac u
obligaciono-pravnom odnosu iz kojeg izvire preneseno potraivanje.
Pored prigovora da nije obavijeten o cesiji, dunik moe istai cesionaru i sve one prigovore
koje je mogao istai cedentu do momenta saznanja za ustupanje (cesiju).
Ustupanje umjesto ispunjenja postoji kada dunik, na osnovu sporazuma sa povjeriocem,
umjesto ispunjenja svoje obaveze ustupi povjeriocu svoje potraivanje ili jedan njegov dio koje ima
prema treem licu. Svrha ustupanja je tome da se cedent (dunik) oslobodi svoje obaveze prema
cesionaru.
Ustupanje radi naplaivanja je poseban sluaj cesije gdje cedent ustupa svom povjeriocu
(cesionaru) neko svoje potraivanje radi toga da on, tj. cesionar, naplati to potraivanje od dunika.
Obaveze cedenta prema cesionaru se ne gase niti smanjuju za iznos ustupljenog potraivanja, nego tek
onda kada cesionar naplati ustupljeno potraivanje..
Ustupanje radi obezbjeenja postoji u situaciji kada cedent da bi obezbijedio cesionarovo
potraivanje, prenosi na cesionara svoje potraivanje prema treem licu. Ako cedent ne namiri svoj dug
koji ima prema cesionaru, tek tada cesionar ima pravo da se namiri iz ustupljenog potraivanja, jer mu
32

je ono zbog toga i preneseno. Ako cedent ispuni svoju obavezu, cesionar mu je duan vratiti ustupljeno
potraivanje (tzv. povratna cesija).
Ugovorna promjena dunika u obligaciji se vri: preuzimanjem duga, pristupanjem dugu i
preuzimanjem ispunjenja.
Preuzimanje duga je ugovor izmeu dunika i treeg lica (preuzimaoca), kojim tree lice na
sebe preuzima obavezu dunika. Da bi sporazum dunika i treeg lica o preuzimanju duga proizvodio
pravno dejstvo potreban je pristanak-saglasnost povjerioca. Saglasnost na sporazum o preuzimanju
duga, povjerilac moe dati prije, poslije i istovremeno sa zakljuenjem ugovora. Da bi povjerilac ovu
saglasnost uopte mogao dati, potrebno je da bude obavijeten o preuzimanju duga. Obavjetenje o
preuzimanju duga povjeriocu moe dati dunik ili sam preuzimalac duga, a povjerilac moe saoptiti
svoju saglasnost na sporazum o preuzimanju duga svakome od njih.
Pristupanje dugu je ugovor kojim se tree lice obavezuje povjeriocu da e ispuniti dunikovu
obavezu bilo u cjelini ili samo dio. Za zakljuenje ovoga ugovora nije potreban pristanak dunika.
Osnovna pravna posljedica zakljuenja ugovora o pristupanju dugu je u tome da su i dunik i tree lice,
nezavisno jedan od drugog, duni ispuniti obavezu povjeriocu. Pristupanje dugu postoji, na primjer:
kada na jedno lice pree neka imovinska cjelina na osnovu ugovora, zakona ili nasljeivanja. U tom
sluaju, pored postojeeg dunika, za dugove odgovara i sticalac i to solidarno sa njim.
Preuzimanje ispunjenja je ugovor izmeu dunika i treeg lica kojim tree lice preuzima
obavezu da umjesto dunika ispuni obavezu povjeriocu. Tree lice nije ugovorom preuzelo obaveze
dunika, ve je samo preuzelo obavezu da e ispuniti obavezu koju ima dunik prema povjeriocu. U
ovom sluaju, a suprotno ugovoru o preuzimanju duga, ne radi se o promjeni dunika o obligaciji.
24. USTUPANJE UGOVORA
Ustupanje ugovora je takav pravni posao kojim jedna ugovorna strana u dvostranom ugovoru
ustupa treem licu svoju cjelokupnu pravnu poziciju, pod uslovom da na to pristane druga ugovorna
strana. Jedna ugovorna strana (ustupilac) prenosi na tree lice (primaoca) sva svoja potraivanja i
dugovanja iz jednog obligacionog odnosa. Ustupanje ugovora je mogue samo na osnovu ugovora
zakljuenog izmeu zaiteresovanih strana (ustupioca i primaoca).
Pretpostavke ustupanja ugovora su :
1. postojanje sporazuma izmeu ustupioca i treeg,
2. predmet ugovora su prava i obaveze jedne ugovorne strane koja proistiu iz ugovora koji se
ustupa,
3. ustupanje je mogue samo kod dvostrano obaveznih ugovora,
4. za ustupanje je potreban pristanak druge ugovorne strane.
25. ASIGNACIJA
Asignacija ili uput je izjava volje jednog lica kojom ono upuuje i ovlauje drugo lice da za
njegov raun izvri odreenu inidbu treem licu. inidba koja treba da se izvri se najee sastoji u
plaanju odreene sume novca.
Lice koje izjavljuje volju kojom upuuje i ovlauje drugo lica da plati odreenu sumu novca
treem licu zove se asignant ili uputilac, lice koje se upuuje da izvri inidbu zove se asignat ili
upuenik, a tree lice koje inidbu prima u svoje ime zove se asignatar ili primalac uputa.
Iz izloenog je vidljivo da je asignacija obligacioni odnos izmeu tri lica: asignanta (uputioca),
asignata (upuenika) i asignatara (primaoca uputa) koja imaju odreena prava i obaveze u navedenom
pravnom odnosu.
33

Uput ili asignacija sadri dva ovlatenja i to:

- ovlatenje asignatu da izvri inidbu asignataru,
- ovlatenje asignataru da primi inidbu.
Asignacija ima iroku primjenu u savremenom pravnom prometu i najee se pojavljuje kao:
sredstvo indirektnog plaanja ili sredstvo indirektnog kreditiranja. Asignacija kao sredstvo
indirektnog plaanja postoji u sluaju kada je asignant povjerilac asignata (asignat neto duguje
asignantu) i dunik asignatara (asignant neto duguje asignataru). U tom sluaju asignant kao povjerilac
asignatu ovome naloi da obavezu (iznos koji mu duguje) izvri (isplati) asignataru kao njegovom
povjeriocu. Asignacija kao sredstvo kreditiranja postoji kada asignant nalae asignatu da isplati novac
asignataru bez navoenja razloga zato to ini. Odnos izmeu asignanta i asignatara je prethodno
regulisan posebnim ugovorom i to najee ugovorom o kreditu ili zajmu.
Dejstvo asignacije se ispoljava kroz odnos: asignanta i asignata, asignanta i asignatara i
asignata i asignatara.
1. Odnos izmeu asignanta i asignata ili odnos pokria naee se javlja kod odreenih bankarskih
poslova kog kojih se banka pojavljuje kao asignat (upuenik), a fiziko ili pravno lice ima ulogu
asignanta (uputioca). U praksi se radi o situaciji kada fiziko ili pravno lice - asignant ima
otvoren raun kod banke-asignata sa odreenom sumom novca (novano pokrie). U takvoj
situaciji, fiziko ili pravno lice kao asignant daje nalog i ovlatenje banci (asignatu) kod koje
ima novano pokrie na raunu da isplati sa navedenog rauna odreeni iznos novca asignataru.
2. Odnos izmeu asignanta i asignatara (valutni odnos) - ako je asignatar asignantov povjerilac,
tada on moe, ali ne mora prihvatiti uput asignanta. Ako je prihvatio asignaciju moe zahtijevati
ispunjenje obaveze prvenstveno od asignata, a ako se ne bi od njega mogao namiriti, tek onda bi
mogao traiti namirenje od asignanta. Ako asignatar nije asignantov povjerilac, tada on nije
obavezan prihvatiti asignaciju.
3. Odnos izmeu asignata i asignatara - kada asignat primi uput od asignanta, tada asignatar moe
zahtijevati ispunjenje obaveze od asignata.
26. PRESTANAK OBLIGACIJE
Obligacije mogu prestati voljom subjekata obligacionog odnosa (povjerioca i dunika), ali i
protiv njihove volje, nastupanjem odreenih injenica.
ZOO predvia sljedee naine prestanka obligacija:
ispunjenje,
docnja,
polaganje i prodaja dugovane stvari,
kompenzacija,
otpust duga,
novacija,
sjedinjenje,
nemogunost ispunjenja,
protek vremena i otkaz,
smrt i
zastarjelost.

34

Ispunjenje (solutio) predstavlja takav nain prestanka obligacije kada obligacija prestaje
valjanim izvrenjem inidbe koja predstavlja predmet dunikove obaveze. Ispunjenje obaveze moe
biti neposredno ili posredno.
Neposredno ispunjenje predstavlja realan, stvaran i postojei akt dunika (davanje, injenje ili
neinjenje). Taj akt najee se ispoljava u isplati odreene sume novca.
Posredno ispunjene predstavlja meusobno obraunavanje i uraunavanje uzjamnih inidbi i
zove se prebijanje ili kompenzacija.
Obavezu, po pravilu izvrava dunik ili lice koje on ovlasti, ali i bilo koje tree lice koje ima
pravni interes da obaveza bude ispunjena. Sva lica koja neispunjenjem dunikove obaveze mogu
pretrpjeti tetu smatraju se zainteresovanim licima, odnosno licima koja imaju pravni interes da
obaveza dunika bude ispunjena.
Od ovih zainteresovanih lica povjerilac mora primiti ispunjenje obaveze, jer u protivnom
zapada u povjerilaku docnju i snosi tetne posljedice povjerilake docnje.
Umjesto dunika, obavezu moe ispuniti i tree lice. Ako se to dogodi, lice koje je ispunilo
povjeriocu dunikovu obavezu, stupa u prava povjerioca prema duniku. Na primjer: obavezu kupca da
plati kupoprodajnu cijenu moe, umjesto njega, izvriti prodavcu neko tree poslovno sposobno lice. U
tom sluaju, na tree lice kao isplatioca prelaze sva prava prodavca prema kupcu. Tree lice se zove
ispunilac ili solvens, a prelaz prava sa prvobitnog povjerioca na tree lice kao novog povjerioca se zove
personalna subrogacija, koja moe biti ugovorna i zakonska
Ugovorna personalna subrogacija nastaje na osnovu sporazuma povjerioca ili dunika s jedne
starne i treeg lica, s druge strane, kojim se tree lice obavezuje da e umjesto dunika, ispuniti
povjeriocu dunikovu obavezu. Ugovor o subrogaciji mora biti zakljuen prije ili u trenutku ispunjenja
obaveze iz osnovnog ugovora. Na novog povjerioca (ispunioca) prelazi samo glavno potraivanje, a od
sporednih samo ona koja su ugovorena.
Zakonska personalna subrogacija nastaje kada dunikovu obavezu ispuni lice koje ima neki
pravni interes za to. Tako, na primjer: kada jemac ili zalogodavac ispuni povjeriocu dunikovu
obavezu, tada oni po sili zakona stupaju na mjesto povjerioca u obligaciji. Dakle, zakonska personalna
subrogacija nastaje kada ispunjenjem dunikove obaveze, na mjesto ranijeg povjerioca, u trenutku
ispunjenja stupa tree lice u svojstvu novog povjerioca. Na njega, po samom zakonu, prelaze sva prava
ranijeg povjerioca, dakle, kako ona glavna, tako i sporedna.
Predmet, vrijeme i mjesto ispunjenja
Saglasno naelu pacta sunt servanda dunik je u obavezi da ispuni predmet obaveze (izvri
radnju ili se od nje uzdri) u svemu kako je ugovoreno i to u vrijeme i mjesto kako je to ugovoreno. U
pogledu vremena i mjesta ispunjenja obaveze kada isti nisu odreeni u ugovoru, primjenjuju se
posebna pravila propisana u odredbama l. 314-318. ZOO.
Ako je predmet obaveze tano odreena stvar ili radnja, dunik obavezu ispunjava, po pravilu,
predajom povjeriocu navedene stvari, odnosno izvrenjem navedene radnje.
Ako predmet nije tano odreen, ve je odreen po rodu, dunik je obavezan predati stvar
srednje kvalitete.
Ugovorom moe biti utanaeno da e se dunik osloboditi obaveze, ako umjesto dugovane
inidbe (davanja ili injenja) ispuni neto drugo. Tada je rije o zamjeni ispunjenja ili davanju umjesto
ispunjenja (datio in solutum).
Predmet zamjene ispunjenja moe biti svaka stvar ili radnja koja moe biti predmet obligacije.
Na primjer: moe se izmeu povjerioca i dunika ugovoriti da e se obaveza dunika, koja se inae
sastoji u predaji automobila, ispuniti tako to e dunik isplatiti povjeriocu 4.000,00 KM.
Davanje radi ispunjenja (datio pro solvendo) postoji kada dunik svom povjeriocu preda neku
stvar ili neko drugo pravo da ih povjerilac proda i iz dobijenog iznosa naplati svoje potraivanje.
35

Ako izmeu povjerioca i dunika ima vie istorodnih obaveza, a ono to dunik plaa nije
dovoljno da se podmire sve obaveze, uraunavanje se vri redom koji je propisan u odredbi l. 312.
ZOO. Uraunavanje se vri onim redom koji odredi dunik prije ispunjenja ili najkasnije prilikom
ispunjenja, a ako dunik ne odredi red uraunavanja, obaveze se uraunavaju redom kojim su dospjele
za ispunjenje.
Ako je vie obaveza istovremeno dospjelo, prvo se namiruju najmanje obezbijeene obaveze, a
ako su sve podjednako obezbijeene, namiruju se prvo one koje su duniku najvei teret. Ako su
obaveze u svemu jednake, namiruju se redom kojim su nastale, a ako su nastale istovremeno, ono to je
dunik dao na ime ispunjenja rasporeuje se na sve obaveze srazmjerno njihovim iznosima. Ako
dunik pored glavnice duguje kamate i trokove, uraunavanje se vri tako da se prvo otplauju
trokovi, pa kamate i najzad glavnica (l. 313. ZOO).
Prebijanje ili kompenzacija je takav nain prestanka obligacije tako to se vri meusobno
obraunavanje potraivanja jedne strane (povjerioca) sa uzjamnim potraivanjem druge strane
(dunika). Do prebijanja moe doi na osnovu ugovora i zakona.
Ugovorna kompenzacija postoji kada subjekti u dvostrano-obaveznim i uzjamnim obligacijama,
u obostranom interesu, ugovore da prebiju meusobna potraivanja. Uslov prebijanja jeste uzjamnost
potraivanja strana u obligacionom odnosu.
Najei nain prebijanja se vri na osnovu jednostrane izjave volje uz ispunjenje zakonskih
uslova (tzv. jednostrana kompenzacija).
Uslovi za jednostranu kompenzaciju su sljedei:
- potraivanja koja se stavljaju u prijeboj moraju biti uzajamna, to znai da su lica na
koje se prebijanje odnosi, jedan prema drugome, istovremeno i povjerilac i dunik;
- potraivanja moraju biti istovrsna ili jednorodna (stvari istog roda i kvaliteta),
kompenziraju se, po pravilu, novana potraivanja ili druge zamjeljive stvari;
- potraivanja moraju biti dospjela;
- potraivanja koja se kompenziraju moraju biti utuiva, to znai da se ne mogu stavljati
u prijeboj prirodne obligacije (osim u sluaju kad jedna od strana ne prigovori da se radi
o prirodnoj obligaciji).
Zakonska kompenzacija je ona koja nastaje po samom zakonu i bez uticaja subjekata
oblogacije. Na ZOO ne poznaje zakonsku kompenzaciju.
Kompenzacija je iskljuena :
ako se radi o potraivanjima koja se ne mogu sudski zaplijeniti (na primjer: primanja po
osnovu socijalne pomoi);
potraivanja stvari ili vrijednosti koje su duniku date na uvanje ili posudbu, ili koje je on
bespravno uzeo ili zadrao;
potraivanja nastala namjernim prouzrokovanjem tete;
potraivanja naknade priinjene oteenjem zdravlja ili prouzrokovanjem smrti i
potraivanja koja potiu iz zakonske obaveze izdravanja.
Oprost duga je sporazum izmeu povjerioca i dunika na osnovu kojeg prestaje postojati
dunikova obaveza prema povjeriocu. Oprostom duga prestaje obligacija. Uslov za oprost duga je
saglasnost dunika i povjerioca o prestanku obaveze dunika prema povjeriocu. U sluaju djeliminog
oprosta duga obaveza prestaje samo u dijelu u kojem je dug oproten. Oprost duga moe dati samo lice
koje je potpuno poslovno sposobno. Sporazum o opratanju duga je neformalan pravni posao.
Prenov ili novacija je takav nain prestanka obligacija kada se povjerilac i dunik sporazume
da postojeu obavezu zamijene novom. Novacija, dakle, znai izmjenu povjerioevog potraivanja tako
da povjerilac gubi staro i dobija novo potraivanje, a istovremeno s tim, dunik se oslobaa stare
obaveze i preuzima novu obavezu. Tako na primjer: jedno lice prvobitno duguje odreeni iznos novca
36

na ime kupoprodajne cijene, pa nakon toga, na osnovu sporazuma sa prodavcem, umjesto isplate cijene
duguje isti iznos, ali ne na osnovu ugovora o prodaji, ve na osnovu ugovora o zajmu.
Dejstvo novacije je u tome to na osnovu novacije prestaje stara obaveza, a na njeno mjesto
dolazi nova obligacija .
Novacijom se prekida postojei rok zastarjelosti i poinju tei.
Uslovi za novaciju su sljedei:
- novacijom mora nastati novo potraivanje, odnosno nova obaveza,
- novacijom mora prestati staro potraivanje i stara obaveza.
Dakle, nova obaveza ustanovljena novacijom mora se po osnovu razlikovati od stare, jer
novacijom ugovorne strane mijenjaju osnov ili predmet obligacije. Tako na primjer: umjesto novca na
ime prodajne cijene, dunik duguje novac po osnovu ugovora o zajmu, umjesto da preda bicikl, dunik
se obavezuje predati TV prijemnik.
Sjedinjenje ili konfuzija postoji kada isto lice u jednoj obligaciji postane i povjerilac i dunik,
odnosno kada se navedena svojstva steknu u jednom licu. Tada obligacija prestaje. Tako na primjer:
sjedinjenje najee nastaje na osnovu nasljeivanja (univerzalne sukcesije) kada povjerilac naslijedi
dunika ili obrnuto kada dunik naslijedi povjerioca. Od ovoga postoji izuzetak kada povjerilac, na
primjer, naslijedi jednog od solidarnih dunika obligacije, obligacija ne prestaje ve se samo
srazmjerno smanjuje.
Nemogunost ispunjenja, kao nain prestanka obligacije, postoji u sluaju kada je ispunjenje
obaveze postalo naknadno nemogue usljed okolnosti za koje dunik nije odgovoran, jer ih nije mogao
sprijeiti, izbjei ili otkloniti. Nemogunost ispunjenja je u ovom sluaju uzrokovana viom silom. U
ovom sluaju obligacija prestaje samo ako je predmet obaveze bio odreen (na primjer: tano odreeni
stan, tano odreeni muziki instrument, a ne i u sluaju ako je predmet obaveze stvar odreena po
rodu, kao na primjer 100 kg jabuka, 100 kg soli i sl.).
Protek vremena, otkaz i smrt
Obligacije prestaju protekom odreenog perioda vremena. Tako ugovor o zakupu na odreeno
vrijeme prestaje protekom ugovorenog odreenog vremena. Ako vrijeme trajanja obligacije nije
ugovorom unaprijed odreeno, svaka ugovorna strana moe taj obligacioni odnos (na primjer: ugovor o
zakupu) otkazati pod uslovima odreenim zakonom.
Otkaz je nain prestanka obligacije na osnovu jednostrane izjave volje jednog od subjekata
obligacije.
Smrt jednog od subjekata obligacije, pod odreenim uslovima, moe dovesti do prestanka
obligacije. Na taj nain e prestati obligacije vezane za linost povjerioca ili dunika. Na primjer:
obavaza poznatog imenovanog umjetnika kao dunika da izradi umjetniku sliku prestaje njegovom
smru. Inae, obligacije, po pravilu, ne prestaju smru, ve se pravo i obaveze prenose na nasljednike.
27. PROUZROKOVANJE TETE
Pojam i terminologija
U svakodnevnom govoru, pod tetom se podrazumjeva svaki gubitak koji neko pretrpi iz
razloga subjektivne ili objektivne prirode. Na primjer: nije rijedak sluaj kada se kae: teta to nisi
pogledao neki film ili pozorinu predstavu!, teta to nisi bio prisutan na jueranjoj utakmici!,
teta to nije poloio ispit! ili teta je to on ili ona nisu primljeni na odreeno radno mjesto.
37

U smislu koji je upotrijebio zakonodavac, teta je umanjenje neije imovine ili spreavanje
njenog poveanja, te nanoenje drugome fizikog i psihikog bola ili straha.
Rije prouzrokovanje koju je zakonodavac upotrijebio u naslovu prouzrokovanje tete
ukazuje da teta, u stvari, predstavlja negativan rezultat ili posljedicu neke pozitivne ili negativne
radnje, odnosno djelatnosti ovjeka ili, pak, nekog dogaaja.
Prouzrokovanje ete je est izvor obligacija iz kojeg nastaje korelativan obligaciono-pravni
odnos odgovornosti za tetu izmeu dvije strane i to:
- oteenog lica, kome je teta priinjena i koji u tom obligacionom odnosu ima poloaj
povjerioca s pravom potraivanja naknade tete i
- tetnika, kao lica koje je odgovorno za tetu koje u tom obligacionom odnosu ima
poloaj dunika i obavezu da priinjenu tetu nadoknadi.
teta se moe prouzrokovati i povodom ugovora kao izvora obligacija, kao na primjer: u sluaju
kada jedna strana u obligacionom odnosu svoju ugovornu obavezu uopte ne ispuni ili je ispuni
neuredno, pa usljed toga druga strana u tom odnosu pretpi tetu.
Upravo je to posluilo kao osnova za podjelu odgovornosti za tetu na tzv. ugovornu i
vanugovornu odgovornost za tetu. Vanugovorna odgovornost za tetu je regulisana u ZOO u
odredbama l. 154-209., a ugovorna odgovornost u odredbama l. 262-269. ZOO.
Na ugovornu odgovornost za tetu primjenjuju se pravila za vanugovornu odgovornost za tetu,
osim za sluaj da je ta drugo regulisano. Iz navedene zakonske formulacije proistie da pravila o
vanugovornoj odgovornosti za tetu ZOO smatra kao opta pravila. Inae, ZOO ve u osnovnim
naelima izrie zabranu prouzrokovanja tete drugome propisujui da se svako mora uzdravati da
drugom ne priini tetu. Navedena odredba sadrana u l. 16. ZOO predstavlja reinkarnaciju poznate
maksime rimskog prava neminem laedere. Inae, navedena odredba ima karakter tzv. leges
imperfectae, dakle, norme koja ima samo dispoziciju, ali ne i sankciju, to joj nimalo ne umanjuje
znaaj koji ima u naem obligacionom pravu, jer mnoge druge odredbe ZOO upravo propisuju sankciju
za sluaj prouzrokovanja tete.
Razlike izmeu ugovorne i vanugovorne odgovornosti za tetu
-

Ugovorne obaveze, po pravilu, nastaju voljom ugovornih strana, a vanugovorne obaveze

nastaju na osnovu ve postojeih pravnih injenica ili stanja, a obe se mogu mijenjati
voljom strana u obligacionom odnosu,
Vanugovorna odgovornost je ira od ugovorne odgovornosti i javlja se kao lex generalis
u odnosu na ugovornu odgovornost,
Kod vanugovorne odgovornosti odgovorna mogu biti i poslovno nesposobna lica, to
nije sluaj kod ugovorne odgovornosti,
Kod vanugovorne odgovornosti povjerilac moe biti svako lice kome je teta nanesena,
a kod ugovorne odgovornosti, povjerilac moe biti samo druga ugovorna strana,
Kod vanugovorne odgovornosti tetnik odgovara samo za prouzrokovanu tetu, a kod
ugovorne odgovornosti dunik moe, pored naknade tete, odgovarati i za ispunjenje
obaveze preuzete ugovorom.

Pojam i terminologija odgovornosti za tetu

U svakodnevnom govoru, rije odgovornost znai da se za postupke koji nisu u skladu sa
opteprihvaenim normama ponaanja mora dati objanjenje, dakle, drugome poloiti raun i snositi
odreene posljedice drutvene osude.
Za pojam odgovornost u graanskom pravu se koriste i termini graanska odgovornost,
graansko-pravna odgovornost, odgovornost za tetu, odtetna odgovornost, podrazumjevajui
pod odgovornou jednu od njenih najeih sankcija - obavezu naknade tete.
38

Odgovornost za tetu je graansko-pravni odnos zasnovan na principu korelacije potraivanja

oteenog lica sa jedne strane i obaveze tetnika s druge strane, to znai da potraivanja nema bez
obaveze, niti ima obaveze bez potraivanja.
Karakteristika odgovornosti za tetu je i postojanje tri naina popravljanja tete i to: naturalna
restitucija, naknada i satisfakcija. Sva tri oblika restitucije mogu se zahtijevati kumulativno.
Razlikovanje naknade tete od drugih instituta
Za razliku od jemstva, kod koga se naknada moe zahtijevati samo kod povrede teretnih
ugovora, s pozivom na odgovornost za tetu moe se traiti naknada za krivine, prekrajne i graanske
delikte, povrede zakonom utvrene obaveze, povrede ugovorne obaveze i sluaja.
Odgovornost za tetu se razlikuje od poslovodstva bez naloga po tome to kod odgovornosti za
tetu tetnik radi protiv interesa oteenog, a kod poslovodstva bez naloga se polazi od toga da je
poslovoa bez naloga htio da radi u interesu oteenog.
Odgovornost za tetu se razlikuje od sticanja bez osnova po tome to se kod odgovornosti za
tetu moe traiti naturalna restitucija, naknada tete i satisfakcija, dok se kod neosnovanog obogaenja
moe taiti samo restitucija.
Konano, u sluaju odgovornosti za tetu se dobija puna naknada, a u sluaju sticanja bez
osnova, samo ono to je neosnovano steeno.
Uslovi odgovornosti za tetu
Odgovornost za tetu je posljedica djelovanja uzronog kompleksa pravnog i injeninog
osnova. U taj kompleks ulaze pravne norme kojima se regulie odgovornost za tetu kao pravni odnos i
injenino stanje koje je predvieno tom pravnom normom.
injenino stanje o kojem je rije, sadri odreen broj pravno-relevantnih injenica za ije
postojanje i meusobno uzrono djelovanje, pravna norma vezuje uspostavljanje pravnog odnosa
odgovornosti za tetu. Takve injenice, relevantne za nastanak pravnog odnosa odgovornosti za tetu
su: subjekti odgovornosti, tetna injenica, protivpravnost, teta, opasnost, uzronost i krivica, koje se
u pravnoj teoriji i praksi esto nazivaju pretpostavkama ili uslovima odgovornosti.
Neke od njih su opte za sve vidove tete, kao na primjer: subjekti odgovornosti, tetna
injenica, protivpravnost, uzronost i teta, dok su neke posebne kao to su opasnost i krivica.
Subjekti odgovornosti
Odgovorno i oteeno lice se u teoriji nazivaju i subjektima odgovornosti. Za priinjenu tetu
mogu odgovarati kako fizika tako i pravna lica koja posjeduju pravnu i poslovnu sposobnost i koja su
sposobna za rasuivanje.
Pravni subjektivitet imaju fizika i pravna lica.
Pravnu sposobnost fizika lica stiu roenjem, a gube smru.
Da bi bili subjekti odgovornosti za tetu, fizika lica moraju biti uraunljiva, tj. da su prema
svojoj psiho-fizikoj konstituciji sposobna da pravilno shvate zbivanja oko sebe, te da na osnovu
takvog shvatanja donose odluke koje su pravilne po shvatanju drutvene sredine.
U naem odtetnom pravu, za tetu ne odgovaraju fizika lica koja nisu sposobna za rasuivanje
zbog duevne bolesti, zaostalog umnog razvoja ili kojih drugih razloga.
Postoje i ogranienja koja se odnose na ivotnu dob fizikog lica.
- maloljetnik do sedme godine ivota ne odgovora za tetu;
- lice od navrene sedme do etrnaesete godine ivota ne odgovara za tetu, osim ako se
dokae da je pri prouzrokovanju tete bio sposoban za rasuivanje;
- sa navrenih etrnaest godina maloljetnik odgovara za tetu prema optim pravilima o
odgovornosti za tetu;
39

zaeto dijete (nasciturus) ne moe biti odgovorno lice, odnosno tetnik, jer tetu ne
moe ni poiniti, ali moe biti oteeni.

Pravnu sposobnost ili pravni subjektivitet, pravna lica stiu upisom u sudski registar, a gube
brisanjem iz registra, odnosno prestankom rada ili zabranom rada.
tetna injenica
tetna injenica se manifestuje kao tetni dogaaj ili kao tetna radnja. Kada govorimo tetnoj
injenici kao dogaaju, onda mislimo na one dogaaje koje nisu prouzrokovali subjekti odgovornosti,
dakle, ni fizika niti pravna lica.
Ako su pak dogaaj prouzrokovala fizika ili pravna lica, onda govorimo o tetnoj radnji ili
tetnom postupku. Za dogaaje se, po pravilu, ne odgovara, pogotovu ne za one prirodne koji se ne
mogu ni predvidjeti, niti otkloniti.
Meutim, mnogo ee se tetna injenica manifestuje kao postupak ili radnja odgovornog lica.
Postupak koji ima za posljedicu tetu moe biti aktivan, u obliku injenja (commissio) ili pasivan, u
obliku neinjenja (ommissio). Aktivnim postupkom se neto ini, a pasivnim postupkom se neto
proputa uiniti.
Protivpravnost
Kada govorimo o graansko-pravnoj odgovornosti, onda mislimo na one postupke kojima se
povrijeuju norme graanskog prava. Ovakvo postupanje u sebi sadri karakteristiku protivpravnosti,
jer nije dozvoljeno sa aspekta neke vaee norme graanskog prava. U takvom sluaju govorimo o
graansko-pravnom deliktu koji povlai odgovornost za takvo ponaanje, tj. graansko-pravnu
odgovornost.
Graansko-pravne delikte karakterie da ih mogu poiniti samo lica koja posjeduju pravni
subjektivitet (fizika i pravna lica) i koja su uraunljiva, odnosno sposobna da shvate znaaj svih
postupaka, kao i posljedice koje iz njih proistiu. Delikte odlikuje i to da to moraju biti vidljive ljudske
aktivnosti. Misli, namjere i osjeaji nisu delikti, jer nemaju svoju manifestaciju u ljudskoj radnji. Zbog
toga se za namjere ili emocije ne moe odgovarati, odnosno vezivati bilo kava sankcija ili drutvena
osuda.
Najvanije obiljeje delikta je protivpravnost ili protivpravno ponaanje. tetna radnja je
protivpravna ako je tom radnjom povrijeeno neko pravilo objektivnog prava. Sa aspekta odgovornosti
za tetu protivpravnost je relevantna samo ako je usljed protivpravne radnje drugome nanesena teta.
Dakle, ako nije nastala teta, protivpravno ponaanje o kojem govorimo e biti sankcionisano
na neki drugi nain (na primjer: krivino-pravno), ali ne i odgovornou za tetu.
Protivpravnost iskljuenje
1. Nanoenje tete po dunosti
Postoje lica koja su po pravnim propisima ovlatena i duna da u odreenim situacijama
drugome nanesu tetu. Oni ne odgovaraju za tetu koju uzrokuju pravilnim vrenjem svoje dunosti, jer
se njihovo djelovanje ne smatra protivpravnim. To e biti na primjer: situacije kada nadleni organ
optine srui bespravno sagraeni objekat, kada policajac prilikom protivljenja hapenju, tjelesno
povrijedi neko lice i sl.
2. Nanoenje tete vrenjem prava
Nije protivpravno ponaanje, ako se nekome nanosi teta savjesnim vrenjem svoga prava. Ipak,
nanoenje tete drugome vrenjem svoga prava je ipak zakonom ogranieno. Naime, kada vrenje
prava prijee u zloupotrebu prava, nanoenje tete drugome vrenjm prava postaje protivpravno i
dovodi do odgovornosti za tetu.
40

3. Nanoenje tete u nunoj odbrani

teta nanesena u nunoj odbrani nije prouzrokovana protivpravnom radnjom, naravno, samo
ako tetnik nije preao dozvoljene okvire nune odbrane, tj. ako je nanoenje tete drugome bilo
neophodno potrebno za odbijanje istovremnog protivpravnog napada. Prema tome za tetu nanesenu u
nunoj odbrani nee se odgovarati zbog izostanka protivpravnosti.
4. Nanoenje tete u stanju nude
Protivpravnost, pa samim tim i odgovornost za tetu, iskljuuje i postojanje stanja nude, tj.
situacija kada tetnik ini tetnu radnju da bi od sebe ili drugog otklonio istovremnu neskrivljenu
opasnost koja se na drugi nain nije mogla otkloniti, a pri tome priinjena teta nije vea od tete koja
je prijetila.
5. Dozvoljena samopomo
Izuzetno, ponekad je po zakonu dozvoljeno samostalno tititi svoja prava. Dakle, djelovanje u
okvirima dozvoljene samopomoi nee se smatrati protivpravnim. Radi se, naime, o tzv. samopomoi
koja je dozvoljena pozitivnim pravom. Dozvoljena samopomo je pravo svakog lica da otkloni povredu
prava kada neposredno prijeti opasnost, ako je takva zatita nuna i kao nain otklanjanja povrede
prava odgovara prilikama u kojima nastaje opasnost.
6. Pristanak otenog
Tko na svoju tetu dozvoli drugome preduzimati neke radnje ne moe od njega zahtijevati
naknadu tete prouzrokovane tom radnjom. Primjer za to je pristanak nekog lica da ga vozi voza koji
je pod uticajem alkohola.
teta
teta je jedna od najvanijih pretpostavki u injeninom osnovu graanske odgovornosti za
naknadu tete. Prema Zakonu o obligacionim odnosima, teta je umanjenje neije imovine i
spreavanje nenog poveanja, kao i nanonje drugome fizikog ili psihikog bola ili straha.
Osnovna dioba tete je na imovinsku i neimovinsku.
Imovinska teta podrazumjeva kako umanjenje postojee imovine, tako i spreavanje njenog
poveanja. Ako se radi samo o umanjenju postojee imovine, tada govorimo o stvarnoj ili obinoj teti
(damnum emergens), a ako je rije o teti koja se manifestuje kroz spreavanja njenog uveanja,
govorimo o izmakloj koristi ili izmakloj dobiti (lucrum cessans).
Neimovinska teta jeste takoe gubitak, ali onaj koji se ne odraava na supstancije imovine i
koji se ne moe otkloniti novanim davanjem. Imovinska teta se tie onoga to neko ima, a
neimovinska teta se tie njegovog linog integriteta, tj. onoga to on jeste.
Opasnost (stvari ili djelatnosti)
Opasnost je osnovna pravno-relevantna injenica koja ulazi u injenini osnov vanugovorne
odgovornosti za tetu od opasnih stvari, opasnih djelatnosti i jedna je od pretpostavki navedene vrste
objektivne odgovornosti za tetu.
Kada se govori o opasnosti, onda se misli na neku tetu koja prijeti, koja je stavljena u izgled da
bi se u budunosti mogla dogoditi. Opasnost se najee definie prema izvoru od kojeg potie.
Pod opasnom stvari podrazumjevaju se stvari iji poloaj, osobine, a nekad i samo postojanje
stvaraju poveanu opasnost po okolinu, te se stoga moraju stalno nadgledati i koristiti sa poveanom
panjom.

41

Uzronost (uzrona veza izmeu radnje i posljedice)

Da bi nastala odgovornost za tetu potrebno je da tetna radnja i sama teta budu u izvjesnoj
vezi. O postojanju uzrone veze izmeu dviju pojava ili dviju takvih pravno relevantnih injenica kao
to su tetna radnja i teta, govorimo ako se jedna od njih javlja kao posljedica druge.
Krivica
Posebno mjesto u injeninom skupu pretpostavki za nastanak odtetne odgovornosti pripada
krivici. Po ovoj injenici, koja je relevantna za nastanak odgovornosti, dobila je ime posebna vrsta
odgovornosti za tetu poznata pod nazivima odgovornost po osnovu krivice, subjektivna
odgovornost.
Krivica je psihiki odnos tetnika prema tetnoj radnji, kao postupku, i teti, kao posljedici,
takvog postupka, koji pravni poredak smatra neprihvatljivim. Poinilac je kriv jer se u konkretnoj
situaciji ponaao suprotno onome kako to zahtijevaju pravne norme odrenog pravnog poretka.
Psihiki odnos tetnika prema tetnoj radnji i njenoj posljedici podrazumjeva svijest poinioca o
drutvenoj prihvatljivosti ili neprihvatljivosti odreenih postupaka i volju poinioca da odreene radnje
ini ili ne ini.
Namjera, kao najtei oblik krivice postoji kada tetnik zna ta ini i kada hoe, odnosno eli da
proizvede nedozvoljenu posljedicu. Namjera se, slino krivinom pravu, stepenuje kao direktna
namjera (kada tetnik eli nastupanje posljedice) i eventualna namjera (kada tetnik ne eli nastupanje
posljedice, ali ipak pristaje da ista nastupi).
Nepanja postoji kada tetnik ne eli nastupanje zabranjene posljedice niti pristaje da ista
nastupi, ali svjestan mogunosti nastupanja tete, on olako dri da do tete kao posljedice nee doi ili
da e je moi otkloniti - svjesna nepanja, odnosno kada tetnik nije ni svjestan da usljed njegovog
postupka moe nastupiti teta, ali je prema izvjesnim optim standardima koji vae za njega trebao biti
svjestan te mogunosti - nesvjesna nepanja.
Stepenovanje nepanje se vri i prema odreenim pravnim standardima, tako da razlikujemo:
krajnju i obinu nepanju.
1. Krajnja nepanja (culpa lata) postoji ako tetnik nije postupao ni s takvom panjom koju bi
upotrijebio svaki prosjean ovjek, prosjean strunjak ili prosjean privrednik. Ovaj vid nepanje se
po pravnim posljedicama gotovo izjednaava sa namjerom (culpa lata dolo proxima).
Sluajeve krajnje nepanje je ve iskristalisala sudska praksa, kao na primjer: voza koji se
upusti u obilaenje karamboliranog vozila na cesti iako je u isto vrijeme iz suprotnog smjera nailazilo
drugo vozilo.
2. Obina nepanja postoji kada tetnik nije postupao kao naroito paljiv ovjek, tj. kao dobar
domain, dobar privrednik, dobar strunjak.
Ovdje se panja tetnika uporeuje sa panjom neke apstraktne osobe, pa se ovaj oblik obine
nepanje naziva kao culpa levis in abstracto.
Kada se pak panja tetnika ne uporeuje sa nekim apstraktnim ovjekom, ve sa uobiajenom
panjom samog tetnika koju on inae pokazuje u svojim stvarima (diligentia quam in suis rebus),
govorimo o culpa levis in concreto.
Naela dokazivanja krivice u obligacionom pravu:
U zavisnosti od toga da li se smatra, pretpostavlja (dok se suprotno ne dokae), da krivica
postoji ili se krivica tetnika mora dokazivati, razlikujemo pretpostavljenu ili dokazanu krivicu.
Kod pretpostavljene krivice se, dakle, smatra da ona postoji, pa je oteeno lice ne treba
dokazivati, ali zato tetnik moe obarati ovu pretpostavku, dokazivanjem da zbog njega nema krivice.
Kod dokazane krivice teret dokazivanja postojanja krivice je na oteenom koji treba da dokae
da je tetnik kriv za tetu.
Nae odtetno pravo usvaja naelo pretpostavljene krivice, a pretpostavlja se samo najblai
oblik krivice, tj. tzv. obina nepanja.
42

28. VRSTE ODGOVORNOSTI ZA TETU

Ugovorna odgovornost za tetu je odgovornost za povredu ugovorne obaveze.
Ugovorna odgovornost za tetu nastaje zbog toga to jedna ili obe strane u obligacionom
odnosu ne ispune ili neuredno ispune svoje ugovorne obaveze ili pak u sluaju ako zakasne sa
ispunjenjem svoje ugovorne obaveze. Dakle, rije je o odgovornosti za tetu zbog neispunjenja,
neurednog ispunjenja ili, pak, zakanjenja u ispunjenju ugovorne obaveze.
Dunik se oslobaa odgovornosti za tetu ako dokae da nije mogao ispuniti svoju obavezu,
odnosno da je zakasnio sa ispunjenjem obaveze zbog okolnosti koje su nastale nakon zakljuenja
ugovora koje on nije mogao sprijeiti, otkloniti ili izbjei. Iz navedenog slijedi da je ugovorna
odgovornost za tetu, po svojoj pravnoj prirodi, objektivna odgovornost. Dunik se nee moi
osloboditi od odgovornosti i za neskrivljenu nemogunost, ako je nemogunost nastupila nakon
njegovog padanja u docnju sa ispunjenjem obaveze.
Odgovornost za krivicu ili subjektivna odgovornost zasnovana je na krivici kao najvanijoj
injeninoj pretpostavki koja se u hipotezi pravne norme vezuje za nastanak graansko-pravnog odnosa
te vrste odgovornosti za tetu.
Prema tome, za takvu vrstu odgovornosti pretpostavka je da se odgovornost za tetu vezuje za
postojanje krivice kao psihikog, subjektivnog odnosa tetnika prema tetnoj radnji i posljedici.
Centralno mjesto u navedenoj vrsti odgovornosti je krivica poinioca tete, bilo da se ona
manifestuje u namjernom ili nenamjernom injenju ili proputanju.
Prema tome, ako se se tetna radnja, odnosno proputanje moe pripisati u krivicu tetnika, te
ako je takvo skrivljeno postupanje predvieno pravnom normom kao pretpostavka za nastupanje
odgovornosti, to e uz postojanje ostalih optih injeninih pretpostavki (tetnika i oteenog kao
subjekata odgovornosti, tetne radnje, protivpravnosti tetne radnje, tete i uzrone veze izmeu
protivpravne tetne radnje i nastale posljedice), nastupiti subjektivna odgovornost za tetu.
Kada za nastanak graansko-pravnog odnosa odgovornosti za tetu krivica nije relevantna, ve
su pravnom normom ili ugovorom, kao pravno-relevantne injenice za nastanak odgovornosti,
predvieni odreeni objektivni elementi kao to su, na primjer: postojanje opasne stvari ili opasne
djelatnosti kao i pretpostavka uzrone veze izmeu djelovanja opasnih svojstava stvari, odnosno
vrenja opasnih djelatnosti i dr., s jedne strane i nastupanja tete kao posljedice, s druge strane, tada
govorimo o odgovornosti bez krivice ili pak o objektivnoj odgovornosti.
Materijalno stanje tetnika i oeenika, prouzrokovanje tete od lica koje za nju nije odgovorno,
te injenica nemogunosti naplate tete od lica koje je bilo duno da vodi nadzor nad licem koje je tetu
prouzrokovalo su pravno-relevantne injenice za primjenu naela odgovornosti za tetu po
pravinosti u kom sluaju sud ipak moe osuditi tetnika da potpuno ili djelimino nadoknadi tetu,
unato injenici to za istu nije odgovoran po pravilima o subjektivnoj ili pak objektivnoj odgovornosti.
Odgovornost za mjeoviti sluaj, kao vrsta odgovornosti za tetu se prepoznaje po
istovremenom postojanju i svojevrsnoj konkurenciji pravno-relevantnih injenica za nastanak kako
subjektivne, tako i objektivne odgovornosti za tetu, ali i po odsustvu tzv. prirodne uzronosti izmeu
tetne radnje i posljedice. Kod ove vrste odgovornosti, krivicom jednog subjekta, na primjer: pravnog
lica koje upravlja putevima, ne preduzmu se mjere za odravanje puta, zbog ega na putu postoji
udarna rupa, negativan nagib puta, poledica i slino to stvara potecijalnu opasnost za nastanak tete.

43

29. OBJEKTIVNA ODGOVORNOST

Pojam
U pravnoj nauci i sudskoj praksi, najee se upotrebljava termin objektivna odgovornost, a
koriste se i termini kauzalna odgovornost, odgovornost bez krivice, odgovornost bez obzira na
krivicu, odgovornost za rizik, odgovornost za uspjeh, odgovornost po osnovu uzronosti, itd.
Objektivna odgovornost je vrsta graanske odgovornosti za tetu kod koje za nastanak
graansko-pravnog odnosa odgovornosti za tetu nije relevantna krivica, ve pravnom normom ili
pravnim poslom predviene odreene injenice objektivnog karaktera, kao i uzrona veza izmeu
djelovanja tih injenica, s jedne strane i nastupanja tete kao posljedice, s druge strane.
Pravno-relevantne injenice za nastanak objektivne odgovornosti su:
- opasnost stvari ili djelatnosti,
- radnje odreenih lica ili organa pravnih lica (radnje duevno bolesnih, radnje zaostalih u
umnom razvoju, radnje nesposobnih za rasuivanje uopte, radnje malojetnika do 7
godine starosti, radnje radnika u preduzeu ili kod poslodavca kada je teta nanesena
treem licu, radnje organa pravnog lica i sl.),
- proputanje preduzimanja odreenih radnji, (na primjer: uskraivanje pomoi licu iji su
ivot ili zdravlje ugroeni, proputanje po zahtjevu da se zakljui ugovor, ako je za
odgovorno lice obavezno zakljuivanje takvog ugovora),
- obustava ili neredovno vrenje komunalnih ili slinih usluga bez opravdanog razloga od
strane pravnih lica koje vre komunalne ili sline djelatnosti od opteg interesa, kao i
druge injenice (na primjer: injenica nastupanja tete na licima na posebno
organizovanim priredbama kada se u zatvorenim ili otvorenim prostorima nalazi vei
broj ljudi, injenica nastupanja imovinske i neimovinske tete zbog teroristikog akta,
javnih demonstracija ili manifestacija, itd.)
Pored navedenih pravno-relevantnih injenica, za nastanak ove odgovornosti potrebno je i
postojanje lica odgovornih za tetu, s jedne strane, te oteenih lica s druge strane, postojanje tete, te
uzrone veze izmeu tetne radnje i posljedice.
Razvrstavanje i vrste objektivne odgovornosti
Objektivna odgovornost se prije svega moe razvrstati kao ugovorna i vanugovorna objektivna
odgovornost, u zavisnosti od toga da li se radi o odgovornosti za povredu ugovornih obaveza ili se pak
radi o odgovornosti iz delikta.
Vanugovorna objektivna odgovornost za tetu se nadalje dijeli na objektivnu odgovornost za
tetu od opasnih stvari i opasnih djelatnosti i na ostale sluajeve vanugovorne objektivne odgovornosti.
Svaka stvar i djelatnost, bez obzira na tetan potencijal koji je sadran u njima, smatra se
opasnom samo pod odreenim uslovima i okolnostima koji se imaju procijeniti u svakom konkretnom
sluaju. Rije je o jednoj gipkoj direktivi zakonodavca uzdignutoj na nivo pravnog standarda koja se
ne primjenjuje a priori, ve je njena primjena uslovljena prethodnim istraivanjem odreenih
okolnosti koje se tiu svojstava same stvari i naina njene upotrebe, odnosno karaktera odreene
aktivnosti i rizika stvorenog takvom aktivnou.
U vanugovornu objektivnu odgovornost za tetu od opasnih stvari i djelatnosti spada i :
- objektivna odgovornost za tetu od graevina,
- objektivna odgovornost za tetu od ivotinja,
- objektivna odgovornost imalaca motornih vozila prema treim licima u sluaju udesa
motornih vozila u pokretu,
44

- objektivna odgovornost proizvoaa stvari sa nedostakom,

- objektivna odgovornost naruioca i izvoaa radova na nepokretnosti za tetu priinjenu
treem licu,
- objektivna odgovornost preduzetnika nuklearnog broda i korisnika nuklearnog postrojenja,
- objektivne odgovornosti vlasnika vazduhoplova za tetu priinjenu treim licima.
Ostali sluajevi vanugovorne objektivne odgovornosti za tetu su :
- objektivna odgovornost roditelja za tetu koju priini njihovo dijete do navrene sedme
godine ivota,
- objektivna odgovornost za tetu koju je prouzrokovalo neodgovorno lice-tetnik,
- objektivna odgovornost roditelja za tetu koji priini maloljetnik sposoban za rasuivanje
koji nije u stanju da je nadoknadi,
- objektivna odgovornost pravnog lica za tetu koju priini njegov organ,
- objektivna odgovornost u sluaju teroristikih akata, javnih demonstracija ili manifestacija,
- objektivna odgovornost organizatora priredbi,
- objektivna odgovornost zbog uskraivanja neophodne pomoi,
- objektivna odgovornost u vezi sa obavezom zakljuenja ugovora i
- objektivna odgovornost u vezi sa vrenjem poslova od opteg interesa.
Odgovornost za tetu od opasne stvari ili opasne djelatnosti
Opasne stvari su takve stvari u kojima je sadran odreeni tetan potencijal koji moe doi do
izraaja kako zbog prirode same stvari, tako i naina upotrebe ili samog postojanja. Za tetu koja potie
od opasne stvari ili opasne djelatnosti odgovara se bez obzira na krivicu. Zakonom je propisana
relativna pretpostavka uzronosti (praesumptio iusris tantum) prema kojoj se smatra da teta koja je
nastala u vezi sa opasnom stvari, odnosno opasnom djelatnosti potie od te stvar, odnosno od te
djelatnosti, izuzev ako se dokae da one nisu bile uzrok tete.
Meutim, iako oteeni, zbog zakonske pretpostavke uzronosti, nema obavezu da dokazuje
uzronu vezu izmeu nastale tete i samog dejstva opasne stvari (teta nastala u vezi sa opasnom
stvari, odnosno opasnom djelatnou smatra se da potie od te stvari, odnosno djelatnosti...), to jo ne
znai da je potpuno osloboen tereta dokazivanja, jer on mora dokazati postojanje tete, postojanje
opasnih svojstava stvari, odnosno postojanje konkretne opasne djelatnosti, kao i da je nastala teta u
vezi sa opasnom stvari, odnosno opasnom djelatnou, to znai da mora dokazati da su opasna stvar,
odnosno opasna djelatnost materijalno uestvovale u nastanku tete.
Odgovorna lica
Za tetu od opasne stvari odgovara imalac te stvari, a za tetu od opasne djelatnosti lice koje se
tom djelatnou bavi.
Pod imaocem se smatra najee vlasnik stvari, ali i lice koje se koristi opasnom stvari.
Suvlasnici opasne stvari, odnosno sunosioci opasne djelatnosti odgovaraju solidarno za tetu.
Ukoliko je neko lice oduzelo imaocu opasnu stvar na protivpravan nain, onda za tetu od tako
oduzete opasne stvari nee odgovarati zakoniti imalac te stvari, ve lice koje je oduzelo stvar od
imaoca na protivpravan nain. Meutim, ako je imalac stvari svojom krivicom opasnu stvar uinio
dostupnom i tako omoguio da je neko protivprano otui, odgovarae za tetu zajedno sa licem koje ju
je protivpravno oduzelo.
Imalac opasne stvari nee odgovarati za tetu od te stvari ako je stvar povjerio drugom licu da
se njom slui, a to lice nije kod njega na radu. Ipak, imalac opasne stvari e objektivno odgovarati ako
je opasnu stvar povjerio drugom licu koje nije osposobljeno ili nije ovlateno da rukuje tom opasnom
stvari.
45

Uslovi za osloboenje od odgovornosti

Da uzrona veza izmeu djelovanja konkretne opasne stvari i nastale tete ne postoji, jer se
uzrok nastanka tete nalazi van sfere djelovanja opasne stvari i potie od nekog vanjskog ili
nepredvidljivog uzroka ije se dejstvo nije moglo izbjei ili otkloniti;
Da je teta nastala iskljuivo radnjom oteenog ili treeg lica koju on (imalac opasne stvari)
nije mogao predvidjeti i ije posljedice nije mogao izbjei ili otkloniti.

Lice koje se bavi djelatnou, koja stvara poveanu opasnost po okolinu, nee moi, u cilju
ekskulpacije, dokazivati da se uzrok tete nalazi van stvari, ve samo da je uzrok tete radnja oteenog
ili treeg lica i to pod uslovom da su te radnje bile podesne da dovedu do tete i u sluaju da je opasna
djelatnost potpuno izostala.
Odgovornost za drugoga
Odgovornost za drugoga postoji kada za tetu ne odgovara lice koje ju je prouzrokovalo, ve
neko drugo lice koje sa tetnikom, po pravilu, stoji u nekom pravnom odnosu, na primjer: u odnosu
roditelja i djeteta, poslodavca i zaposlenog i sl.
Odgovornost za maloljetnike
U sluaju kada tetu prouzrokuje dijete staro do 7 godina ivota, za tetu odgovaraju njegovi
roditelji bez obzira na njihovu krivicu, dakle, po pravilima o objektivnoj odgovornosti, a mogu se
osloboditi od odgovornosti samo po pravilima koja vae za osloboenje od objektivne odgovornosti.
Ako tetu prouzrokuje maloljetnik stariji od 7 godina, za tetu odgovaraju njegovi roditelji po
pravilima o subjektivnoj odgovornosti i to po principu pretpostavljene krivice.
Po pravilima o subjektivnoj odgovornosti i na principu pretpostavljene krivice odgovaraju i
ustanove za nadzor za maloljetnike (kole, domovi, nastavnici, staratelji).
Odgovornost za duevno bolesne i zaostale u razvoju je subjektivna odgovornost zasnovana na
pretpostavljenoj krivici. Za tetu koju prouzrokuju navedena lica, odgovaraju lica koja na osnovu
zakona ili odluke nadlenog organa vre nadzor nad njima. Ta lica su ustanove, roditelji u sluaju kada
je produeno roditeljsko pravo, staraoci. Oni se mogu osloboditi odgovornosti ako obore pretpostavku
krivice, tj. da su obavljali nadzor i da bi teta nastala i briljivom obavljanju nadzora.
Odgovornost poslodavca za zaposlene je najei sluaj odgovornosti za drugog. tetna radnja
mora biti uinjena od radnika i to na radu ili u vezi sa radom, dakle, u okviru funkcije i poslova koje
radnik obavlja kod poslodavca. Za tetu koju priini radnik treem licu odgovara poslodavac, osim
ukoliko dokae da je radnik u datim okolnostima postupao kako je trebalo.
Odgovornost pravnog lica za tetu koju prouzrokuje njegov organ postoji u sluaju kada
pravno lice odgovara za tetu koju njegov individualni ili kolektivni organ prouzrokuje treem licu u
vrenju ili u vezi sa vrenjem svojih funkcija. Odgovornost pravnog lica je objektivna, odnosno
zasnovana je na apsolutnoj pretpostavci krivice to je izjednaeno sa objektivnom odgovornou.
Osloboenje je jedino mogue po pravilima za osloboenje od objektivne odgovornosti iz l. 177.
ZOO.
Pod organima pravnog lica ovdje treba razumjeti organe svih pravnih subjekata (preduzea,
ustanova, udruenja i sl.), kao to su na primjer: direktori, upravni i nadzorni odbori, upravnici, rektori i
sl., izuzev organa drave ili organa jedinica saomuprave (vlade, ministarstava, izvrnih odbora, itd.).

46

Ostali sluajevi odgovornosti

Odgovornost vie lica za istu tetu postoji kada vie lica radei zajedno kao sauesnici ili
nezavisno jedan od drugog treem prouzrokuju tetu, pri emu se njihovi udjeli ne mogu utvrditi. U
tom sluaju oni odgovaraju treem solidarno, tako da oteeni moe zahtijevati isplatu tete od svakog
saprouzrokovaa ponaosob ili od svih zajedno.
Kada jedan od solidarnih dunika isplati oteenom cjelokupnu tetu, on stie pravo regresa
prema ostalim solidarnim dunicima u visini iznosa koji je platio za svakog od njih, a srazmjerno
krivici svakog dunika-tetnika i teini posljedice njegovog djelovanja. Ako se udjeli tetnika ne mogu
utvrditi, tada se smatra da su im udjeli jednaki, osim ukoliko pravinost ne ukazuje na to drugo.
Odgovornost usljed teroristikih akata, javnih demonstracija ili manifestacija
Za tetu zbog smrti, tjelesne povrede ili oteenja, odnosno unitenja imovine fizikog lica
usljed akata nasilja i terora, javnih demonstracija ili manifestacija odgovara drava, odnosno entitet po
pravilima o objektivnoj odgovornosti.
Odgovornost organizatora priredbi je takoe vrsta objektivne odgovornosti kada lica koja
organizuju okupljanje veeg broja ljudi u zatvorenom ili otvorenom prostoru (organizator sportskih ili
drugih takmienja) odgovaraju za sluaj smrti ili tjelesne povrede koju neko pretrpi usljed izvanrednih
okolnosti (gibanje masa ljudi, opti nered i slino) koje u takvim prilikama mogu nastati. Organizator
ne odgovara za tete koje u takvim okolnostima mogu nastati na imovini.
-

Odgovornost zbog uskraivanja neophodne pomoi - uslovi za odgovornost su sljedei:

da neko lice uskrati pomo drugom licu iji su ivot ili zdravlje ugroeni;
da je lice koje je uskratilo pomo moglo predvidjeti nastupanje tete,
da je nastala teta u vidu gubitka ivota i oteenja zdravlja ugroenog lica i
da nije postojala opasnost za ivot i zdravlje lica koje je duno da prui pomo.

Odgovornost u vezi sa obavezom zakljuenja ugovora

Lica koja su obavezna da zakljue neki ugovor (kao na primjer: to je prevoznik obavezan da
zakljui ugovor o prevozu tako to e primiti na prevoz svako lice ili stvar koji ispunjavaju uslove),
odgovaraju za tetu ako takav ugovor ne zakljue.
Odgovornost u vezi sa vrenjem poslova od opteg interesa
Ovdje je rije o odgovornosti odreenih pravnih lica koje su po zakonu ili podzakonskom aktu
dune da vre komunalnu ili drugu djelatnost koja je od opteg interesa. Ako bez opravdanog razloga
navedena pravna lica obustave ili neuredno vre navedene usluge, bie odgovorne za tetu koju zbog
toga pretrpe trea lica.
Najee se radi o odgovornosti komunalnih preduzea za odvoz smea, za usluge
sahranjivanja, odgovornost preduzea za isporuku vode, elektrine energije i drugih energenata,
odravanje puteva i sl.
30. NAKNADA TETE
Naknada imovinske tete
Pod naknadom tete podrazumjeva se obaveza odgovornog lica da oteenom nadomjesti
(kompenzira) nastalo umanjenje imovine. Naknada imovinske tete (materijalne) se vri naturalnom
restitucijom ili novanom naknadom.
47

Kada se naknada tete vri naturalnom restitucijom tada je odgovorno lice duno uspostaviti
onakvo stanje u imovini oteenoga kakvo je ono bilo prije nastanka tete. Radi se, u stvari, o
uspostavljanju prijanjeg stanja. Novana naknada sastoji se u obavezi odgovornog lica da isplati
oteenom odreenu sumu novca. Istoj se pribjegava samo u onim sluajevima kada naturalna
restitucija nije mogua ili kada sud smatra da uspostava prijanjeg stanja nije nuna.
Naturalna restitucija (naknada u naturi) najee se vri popravkom oteene stvari ili davanjem
druge stvari iste vrste i kvaliteta.
Novana naknada je takav oblik naknade tete gdje se odgovorno lice obavezuje oteenom
isplatiti odreeni iznos novca na ime naknade tete.
Odreivanje visine naknade tete (kriterij, vrijeme, smanjenje naknade)
Visina naknade tete se odreuje prema objektivnom kriteriju, odnosno prema cijenama
oteene stvari u vrijeme presuenja. Izuzetno, zakonodavac predvia odstupanje od objektivnog
kriterija u sluaju kada je stvar unitena ili oteena krivinim djelom, te u tom sluaju sud moe
odrediti visinu naknade prema vrijednosti koju je stvar imala za oteenog (pretium afectionis).
ZOO prihvata princip integralne naknade tete, to znai da oteeni ima pravo zahtijevati
naknadu kako obine tete, tako i naknadu izmakle koristi. Pravilo je da naknada tete bude
ekvivalentna visini prouzrokovane tete.
Prilikom odreivanje visine naknade tete sud uzima u obzir sve okolnosti koje su uticale da
teta bude vea ili manja. Stoga e sud, ako je oteeni sam doprinio da teta bude vea nego to bi
inae bila, istome priznati srazmjerno umanjenu naknadu, a ne punu naknadu tete. Naknada se
umanjuje i kada je oteeni imao odreene koristi od oteene stvari. Tako na primjer: naknada
materijalne tete za uniteni automobil se umanjuje za spaeni dio koji je oteeni zadrao za sebe i koji
je kasnije eventulano prodao.
Sud je ovlaten da dosudi oteenom umanjenu naknadu ako je odgovorno lice slabog imovnog
stanja, te bi ga isplata potpune naknade dovela u oskudicu. Uslov za ovo smanjenje naknade je da teta
nije prouzrokovana namjerno ili krajnjom nepanjom.
Po pravilu, naknada tete se odreuje u jednom iznosu i isplauje za tetu koja se ve dogodila.
Meutim, u sluaju smrti, tjelesne povrede ili oteenja zdravlja novana naknada se odreuje u obliku
novane rente, doivotno ili za odreeno vrijeme.
Naknada neimovinske tete
Naknada neimovinske tete podrazumjeva naknadu tete nastale usljed nanoenja fizikog ili
pshikog bola ili straha.
Kod neimovinske tete, u pravilu, nije mogua uspostava prijanjeg stanja, odnosno uspostava
stanja neimovinskih dobara oteenog kakvo je ono bilo prije nastanka tete. teta koja je nastupila ne
moe se reparirati ni restitucijom niti novanom naknadom, jer trajno oteenje fizikog ili psihikog
zdravlja nije mogue popraviti, ve je mogue za pretrpljene fizike ili duevne bolove dosuditi
odreenu novanu naknadu koja e makar i djelimino omoguiti oteenom da pribavljanjem drugih
zadovoljstava makar unekoliko zaboravi na gubitak koji je pretrpio. Naknada neimovinske tete se
dosuuje zbog pretpljenih fizikih bolova, pretpljenih duevnih bolova (zbog umanjenja ivotne
aktivnosti, naruenosti, zbog smrti i naroitog invaliditeta bliskog lica i sl.) i pretrpljenog straha.

48

31. STICANJE BEZ OSNOVA (NEOSNOVANO OBOGAENJE)

Sticanje bez osnova postoji onda kada je dio imovine jednog lica preao u imovinu drugog lica,
a da za takav prelaz nema pravnog osnova. Pod pravnim osnovom najee se smatra ugovor ili zakon.
Sticanje bez osnova postoji i u sluaju kada se neto primi s obzirom na osnov koji se nije
ostvario (nije postojao) ili je postojao, ali je kasnije otpao.
Pretpostavke postojanja sticanja bez osnova
-

Mora postojati poveanje imovine na strani obogaenog lica,

Mora postojati smanjenje imovine na strani osiromaenog lica,
Mora postojati uzrona veza izmeu obogaenja i osiromaenja,
Da za sticanje (obogaenje, prelaz imovine) nema punovanog pravnog osnova,
Da je do obogaenja dolo na zakonit nain.

Do sticanja bez osnova moe doi kako radnjom obogaenog, tako i radnjom osiromaenog.
Vrste sticanja bez osnova
-

Plaanje nedugovanog,
Sticanja s obzirom na osnov koji je kasnije otpao,
Sticanja s obzirom na osnov koji se kasnije nije ostvario,
Upotreba stvari u tuu korist i
Upotreba tue stvari u svoju korist.

Plaanje nedugovanog (condictio indebiti) postoji kada jedno lice u zabludi ili neznanju isplati
odreeni iznos drugom licu, a pravni osnov takvog davanja (plaanja) uopte ne postoji. Plaanje
nedugovanog postoji kada neko plaa tui dug u uvjerenju da plaa vlastiti dug ili kada isti dug plati
dva puta. Ovdje je rije o isplati nepostojeeg duga.
Osiromaeni ima pravo traiti vraanje datog, odnosno povrat neosnovano plaenog, odnosno
plaanje onoga dijela koji je neosnovano vie plaen.
Pravo na vraanje vie plaenog postoji kada je neko lice dva puta platilo dug, pa makar jednom
i na osnovu izvrne isprave.
Uslovi:
- da je osiromaeni izvrio neku inidbu u namjeri da ispuni neku svoju postojeu
obavezu, a da je druga strana to primila kao isplatu duga,
- osiromaeni mora dokazati da je platio nepostojei dug, jer lice koje bi ispunilo prirodnu
obligaciju ne moe traiti natrag ono to je dalo,
- osiromaeni mora biti u zabludi, tj. da pogreno smatra da je duan da plati dug, a u
stvari on to nije.
Sticanje s obzirom na osnov koji je kasnije otpao (condictio ob causam finitam) postoji kada je
neto dato u vrijeme dok je za to postojao pravni osnov, ali je taj osnov kasnije otpao, a strana koja je
primila neto po osnovu takvog posla primljeno nije vratila.
Sticanje s obzirom na osnov koji se kasnije nije ostvario (condictio causa data ob causam
futuram) postoji kada je jedno lice (osiromaeni) dalo drugom licu (obogaenom) odreenu stvar ili
izvrilo odreenu radnju u nadi da e i drugo lice sa svoje strane izvriti inidbu, a protivinidba
izostane.

49

Upotreba stvari u tuu korist postoji ako neko lice upotrijebi svoju ili tuu stvar u tuu korist
(treeg lica), tada postoji neosnovano obogaenje na strani tog treeg lica.
Upotreba tue stvari u svoju korist postoji kada jedno lice upotrijebi tuu stvar u svoju korist, u
kom sluaju osiromaeno lice ima pravo traiti naknadu koristi od obogaenog koju je ovaj imao od
upotrebe njegove stvari.
Kod sticanja bez osnova obogaena strana vraa ono to je bez osnova stekla, to znai da je
obogaeni duan vraanjem uspostaviti ranije imovinsko stanje osiromaenog. Ako naturalna restitucija
nije mogua, sticalac je duan da nadoknadi novanu protivvrijednost postignutih koristi.
Savjesni sticalac je duan vratiti plodove i kamate od dana podnoenja zahtjeva za vraanje
steenog bez osnova, a nesavjestan sticalac - od dana sticanja.
32. POSLOVODSTVO BEZ NALOGA (NEGOTIORUM GESTIO)
Poslovodstvo bez naloga ili nezvano vrenje tuih poslova postoji kada jedno lice svjesno i bez
naloga (ovlatenja) obavlja neki posao ili obavlja neku drugu radnju u korist drugog lica. Lice koje
obavlja posao se zove poslovoa bez naloga ili poslovoa (gestor), a drugo lice u iju korist se posao
obavlja se zove gospodar posla (dominus).
Pretpostavke
-

Posao koji nije poslovoa preduzeo mora biti tui posao,

Treba da je poslovoa izvrio jedan ili vie tuih poslova,
Poslovoa mora imati volju da preduzeti posao radi s namjerom da zatiti interes
gospodara posla, a ne svoj,
Posao mora biti preduzet bez ovlatenja, odnosno naloga gospodara posla,
Posao mora biti koristan za gospodara posla, odnosno da se posao preduzima da bi se
otklonila neposredna i iznenadno nastupajua teta,
Da je u vrijeme preduzimanja posla kod poslovoe postojala volja da od gospodara
posla trai naknadu za obavljeni posao,
Posao ne smije biti protivan zakonu ili moralu.

Vrste poslovodstva bez naloga

Nuno poslovodstvo bez naloga (negotiorum gestio necessaria) postoji onda kada je posao
izvren u nudi da bi se od gospodara posla otklonila neposredno prijetea teta.
Obaveza poslovoe je da o poslu obavijesti gospodara posla, da za gospodara nastavi zapoeti
posao sve dok gospodar ne preuzme brigu o njemu, da obavlja posao sa panjom dobrog domaina,
odnosno dobrog privrednika, da poloi raun gospodaru posla.
On ima pravo da trai naknadu nunih i korisnih trokova za obavljeni posao, ima i pravo
zadravanja na stvari gospodara posla radi obezbjeenja naknade izdataka, kao i na naknadu pretrpljene
tete.
Korisno poslovodstvo bez naloga (negotiorum gestio utilis) postoji onda kada je poslovoa
preduzeo neki posao za gospodara posla da bi mu pribavio neku materijalnu ili linu korist. Ako je
ovakvo poslovodstvo zaista donijelo korist gospodaru posla, poslovoa ima pravo na naknadu trokova.
Poslovodstvo protiv zabrane gospodara posla postoji kada neko lice obavlja posao za
gospodara posla unato njegovoj zabrani od strane gospodara posla. Ovo poslovodstvo je
50

nedozvoljeno, pa poslovoa nema pravo na naknadu, a odgovara za tetu koju zbog toga gospodar
posla pretrpi.
Nepravo poslovodstvo postoji kada poslovoa obavlja tui posao u namjeri da za sebe zadri
postignutu korist, iako zna da je posao tui.
Naknadno odobrenje (ratihabitio) - ako gospodar posla naknadno odobri posao poslovoe,
smatra se da je poslovoa od poetka radio po odobrenju gospodara posla. Odobrenje ima retrokativno
dejstvo.
33. JEDNOSTRANA IZJAVA VOLJE
Obligacije mogu nastati i na osnovu jednostrane izjave volje, a pravni poslovi koji nastaju
jednostranom izjavom volje se zovu jednostrani pravni poslovi.
Jednostrani pravni poslovi su takvi pravni poslovi kod kojih se jedno lice obavezuje drugom
licu ili neodreenom broju drugih lica da e, u skladu sa zakonom propisanim uslovima izvriti
odreenu obligacionu radnju. Prema ZOO, jednostranim pravnim poslovima se smatraju: javno
obeanje nagrade i izdavanje vrijednosnih papira.
Javno obeanje nagrade postoji kada se jedno lice javnim oglasom obavee neodreenim
licima dati nagradu onom licu koje izvri odreenu ranju ili postigne neki uspjeh pod uslovima
predvienim oglasom. Da bi postojalo javno obeanje nagrade i proizvodilo prave uinke potrebno je
da se kumulativno ispune sljedei uslovi:
- da jedno lice koje je poslovno sposobno obea nagradu (koja najee predstavlja odreeni novani
iznos, stvar ili nagrada u obliku diplome),
- da je obeanje nagrade uinjeno javnim oglasom (objava u sredstvima javnog informisanja),
- obeanje nagrade mora biti upueno neodreenom broju lica,
- obeavalac mora odrediti radnju koja je predmet javnog obeanja nagrade i koja se mora izvriti da
bi se dobila obeana nagrada,
- obeavalac nagrade mora odrediti rok u kojem se mora izvriti traenja radnja.
Javno obeanje nagrade obavezuje lice koje je dalo takvu izjavu (obeavaoca).
Pravo na nagradu ima onaj ko prvi izvri radnju koja se trai, a ako traenu radnju izvri
istovremeno vie lica, svakome od njih pripada jednak dio nagrade ukoliko pravinost ne zahtijeva
drugaiju podjelu.
Javno obeanje nagrade se moe opozvati, ali to mora biti uinjeno na isti nain na koji je i
obeanje izvreno, to znai putem sredstva javnog informisanja i to najee onog istog u kojem je i
objavljeno obeanje nagrade. Javno obeanje nagrade se ne moe opozvati ako je oglasom odreen rok
za izvrenje radnje.
Obaveza zasnovana javnim obeanjem nagrade prestaje isplatom nagrade licu koje je izvrilo
traenu radnju. Obaveza obeaoca prestaje i ako mu niko u odreenom roku ne saopti da je izvrio
traenu radnju. Ako nije ostavljen rok za izvrenje radnje, obaveza prestaje kada protekne jedna godina
dana od objavljivanja oglasa.
Vrijednosni papir ili hartija od vrijednosti je pismena isprava kojom se izadavalac obavezuje
zakonitom imaocu date isprave da e ispuniti obavezu upisanu na tom papiru. U stvari, vrijednosni
papir je isprava na kojoj je upisano neko imovinsko pravo, s tim da se bez te isprave upisano imovinsko
pravo ne moe zasnovati, prenositi, niti realizovati.
51

Na vrijednosnom papiru je upisano, tj. inkorporisano pravo, tako da pravo na papir daje ujedno i
pravo koje proistie iz samog papira. Upisano imovinsko pravo u najveem broju sluajeva znai
obavezu isplate odreene sume novca.
Po pravnoj prirodi, vrijednosni papiri su formalni pravni poslovi, jer su to pismene isprave, ali
su ujedno i jednostrani pravni poslovi, jer obaveze koje proistiu iz vrijednosnih papira nastaju u
trenutku izdavanja isprave, a i iz razloga to se izdavalac hartije od vrijednosti (vrijednosnog papira)
obavezuje ispuniti obavezu zakonitom imaocu vrijednosnog papira bez bilo kakve protivinidbe.
Prema sadraju obaveze, odnosno karakteru imovinskog prava koje je u njma inkorporisano
vrijednosti papiri se dijele na: linopravne vrijednosne papire i stvarnopravne vrijednosne papire.
Linopravni vrijednosni papiri su oni koji imaocu daju pravo upravljanja i odluivanja u
odreenom pravnom licu, kao to je to sluaj, na primjer, sa dionicama, odnosno akcijama kod
drutava kapitala (dioniarskih, odnosno akcionarskih drutava).
Stvarnopravni vrijednosni papiri su takvi papiri ijom predajom se zamjenjuje predaja stvari
upisanih na tom papiru. Na primjer, to su: skladinica, tovarni list i drugi. Na vrijednosnom
papiru moe biti upisano i pravo vlasnitva, zalono pravo ili pravo uivanja. Predajom takvog
papira stie se pravo koje je na tom papiru upisano.
U savremenom pravnom prometu vrijednosni papiri dobijaju sve vei znaaj, jer se brzo i lako
prenose, pa se sve ee koriste i kao sredstvo plaanja (ek) ili sredstvo kreditiranja (mjenica) ili
sredstvo prometa robe (skladinica). Pored navedenih, vrijednosni papiri su: polisa osiguranja,
certifikat, blagajniki zapis, obveznica .
Obaveza iz vrijednosnog papira nastaje u trenutku kada izdavalac vrijednosnog papira isti preda
njegovom korisniku (teorija emisije).
Bitni sastojci vrijednosnog papira su:
- oznaka vrste papira, tj. da li se radi o eku, mjenici, skladinici i sl.,
- ime izdavaoca papira (trasanta),
- oznaka korisnika papira (remitenta),
- sadraj obaveze izdavaoca vrijednosnog papira,
- mjesto i datum izadavanja i serijski broj ako se izdaje u seriji,
- potpis izdavaoca, odnosno faksimil potpisa izdavaoca ako se papiri izdaju u seriji.
Podjela vrijednosnih papira prema linosti titulara prava iz vrijednosnog papira
Papiri na donosioca su takvi vrijednosni papiri kod kojih se dunik (izdavalac papira)
obavezuje ispuniti obavezu naznaenu na papiru svakom donosiocu vrijednosnog papira. Papiri na
donosioca prenose se prostom predajom, iz ruke u ruku. Svaki nalaza vrijednosnog papira moe
ostvariti pravo upisano u papiru. Vlasnik koji izgubi vrijednosni papir moe u posebnom vanparninom
postupku pred sudom traiti ponitenje papira kao isprave. Takvo ponitenje isprave se zove
amortizacija isprava - vrijednosnih papira.
Papiri na ime su takvi vrijednosni papiri kod kojih je povjerioevo ime upisano na papiru. Na
primjer: Ovu mjenicu isplatite Marku Markoviu. Tipini papiri na ime su: polisa osiguranja, tedna
knjiica i drugi. Pravo upisano na vrijednosnom papiru na ime moe se prenositi samo cesijom.
Dosadanji povjerilac (cedent) mora novom povjeriocu (cesionaru) predati u ruke vrijednosni papir.
Papiri po naredbi su takvi vrijednosni papiri gdje je povjerilac, kao i kod papira na ime,
odreen imenom, s tim da povjerilac moe biti i svako drugo lice kojeg odredi prethodni povjerilac
svojom naredbom. Tipini vrijednosni papiri po naredbi su mjenica i ek. U ovim hartijama od
vrijednosti obino se upisuje tekst: Platiti Marku Markoviu ili po njegovoj naredbi.

52

Prenos prava iz papira po naredbi prenosi se indosamentom. Indosament je izjava dosadanjeg

povjerioca iz hartije od vrijednosti (indosanta) koja je upisana na vrijednosnom papiru i kojom on
prenosi svoje pravo iz papira na drugo lice (indosatara).
Puni indosament je onaj koji sadri sve elemente indosamenta i to izjavu o prenosu prava, lice
na koje se pravo prenosi i potpis (prenosioca) indosanta, mjesto i datum prenosa, a blanko indosament
je onaj na koji se stavlja samo potpis indosanta (prenosioca) na poleini papira, dok se drugi elementi
indosamenta izostavljaju. Indosament na donosioca postoji kada se u vrijednosnom papiru na mjesto
indosatar upie rije donosiocu. On vrijedi kao blanko indosament.
Legitimacioni papiri su isprave iz kojih za imaoca proistie pravo da od izdavaoca trai
izvrenje naznaene radnje. Postoje legitimacioni papiri na ime kao to je na primjer: mjesena karta za
prevoz u gradskom saobraaju, mjesena karta za parkiranje, bioskopska karta, jednokratna vozna
karta. Vanost ovih papira je, po pravilu, vremenski ograniena. U legitimacionom papiru, za razliku od
vrijednosnih papira, nije inkorporisano neko pravo.
Legitimacioni znaci nisu isprave, ve samo znaci na kojima je utisnut neki broj ili druga
oznaka. Tipian primjer je garderobni broj ili potvrda o predaji prtljaga.
34. UGOVOR O PRODAJI
Ugovor o prodaji je dvostrano obavezni ugovor kojim se jedna ugovorna strana (prodavac)
obavezuje da e drugoj ugovornoj strani (kupcu) predati odreenu stvar ili pribaviti neko pravo, a
kupac se obavezuje da e prodavcu platiti cijenu.
Ugovor o prodaji je pravni osnov (iustus titulus) za prenos prava svojine, ali je za sticanje prava
vlasnitva na predmetu kupoprodaje potreban i nain sticanja (modus aquirendi). Nain sticanja svojine
kod ugovora o prodaji je predaja predmeta ugovora koja se obavlja na vie naina, u zavisnosti od toga
da li je predmet prodaje pokretna ili nepokretna stvar ili pak pravo.
Ukoliko je predmet prodaje pokretna stvar, nain sticanja svojine na pokretnoj stvari je predaja
stvari traditio.
Ako je predmet prodaje nekretnina, nain sticanja je upis u zemljine knjige.
Ako je predmet prodaje potraivanje, nain sticanja je notifikacija, a ako su predmet prodaje
vrijednosni papiri, nain sticanja je predaja same hartije od vrijednosti.
Osobine ugovora o prodaji
Ugovor o prodaji je konsensualan ugovor, jer se smatra zakljuenim u trenutku kada prodavac
i kupac postignu saglasnost o bitnim sastojcima ugovora: predmetu i cijeni. Za nastanak ugovora nije
bitna predaja predmeta ugovora, ve ona predstavlja samo akt izvrenja ugovora.
Ugovor o prodaji je neformalan ugovor, jer se za njegovu punovanost ne trai nikakva forma,
izuzev u sluaju ugovora o prodaji nepokretnosti. Dakle, ako je rije o ugovoru o prodaji nepokretnosti,
za punovanost ugovora se zahtijeva pismena forma koja ima karakter forme ad solemnitatem. Ukoliko
ugovor o prodaji nekretnina nije zakljuen u pismenoj formi, isti ne proizvodi pravno dejstvo.
Ugovor o prodaji je dvostrano obavezan ugovor, jer njegovim zakljuenjem nastaju prava i
obaveze za obe ugovorne strane i to tako to obavezi jedne strane odgovara pravo druge i obratno.
Prava i obaveze ugovornih strana su u odnosu korelacije.
Kod ugovora o prodaji niti jedna ugovorna strana nije duna ispuniti svoju obavezu, dok druga
strana ne ispuni ili nije spremna da istovremeno ispuni svoju obavezu, izuzev ako je to drugo
ugovoreno ili zakonom odreeno ili ako to drugo proistie iz prirode posla.

53

Ugovor o prodaji je ekvivalentan (komutativan) ugovor, a rijetko aleatoran ugovor, jer

njegovim zakljuenjem ugovarai znaju svoja prava i obaveze, pa slijedom toga i ta jedna strana treba
dati drugoj kao ekvivalent za ono to je primila.
Ugovor o prodaji se moe zakljuiti i kao aleatoran ugovor (na primjer: ugovor o kupovini
budueg godinjeg roda odreene vrste voa - emptio spei) u kojem sluaju je kupac obavezan isplatiti
ugovorenu cijenu bez obzira koliki je ostvaren stvarni prinos voa u toj godini.
Ugovor o prodaji je kauzalan ugovor, jer sadri prepoznatljiv cilj obavezivanja (kauzu) i to
kako sa aspekta prodavca, tako i sa aspekta kupca. Kauza za prodavca je dobijanje odreene koliine
novca, a za prodavca sticanje svojine na predmetu koji kupuje.
Rizik propasti ili oteenja predmeta prodaje
Ako predmet ugovora o prodaji propadne usljed sluaja ili vie sile za koji nije odgovorna niti
jedna ugovorna strana, razlikuju se dvije situacije u zavisnosti od toga da li je predmet prodaje
generika ili individualno odreena stvra.
Ako usljed gore navedenih okolnosti sluajno ili usljed vie sile, prije predaje kupcu, propadne
individualno odreena stvar, prodavac se oslobaa svoje obaveze i nije duan kupcu nabaviti drugu
stvar. On nema pravo od kupca traiti isplatu prodajne cijene od kupca, jer se predmet u trenutku
propasti nalazio kod njega, odnosno nije bio predan kupcu.
Ako je usljed sluaja propala ili bude oteena generika stvar (zamjenljiva stvar), prodavac se
ne oslobaa obaveze, nego mora isporuiti drugu stvar iste vrste.
Ako je individualno odreena stvar, prije predaje kupcu, sluajno oteena, kupac moe: ostati
kod ugovora i zahtijevati snienje cijene ili odustati od ugovora, te traiti vraanje novca (cijene) od
prodavca.
Trenutkom predaje stvari od strane prodavca, rizik sluajne propasti stvari prelazi sa prodavca
na kupca. Tako, na primjer, u sluaju prodaje stvari koju treba transportovati od prodavca do kupca,
rizik sluajne propasti stvari ili oteenja prelazi na kupca u trenutku kada prodavac preda predmet
prodaje prevoziocu (pediteru).
Ako prodavac nije uspio stvar predati zbog zakanjenja kupca u prijemu stvari, rizik sluajne
propasti ili oteenja stvari prelazi na kupca u trenutku kada je kupac doao u zakanjenje.
Pravila o snoenju i prelasku rizika za sluajnu propast stvari su dispozitivne prirode, tako da
se mogu voljom ugovornih strana urediti i na drugaiji nain nego to je navedeno u zakonu.
Bitni elementi ugovora o prodaji
-

Predmet ugovora o prodaji i

Cijena.

Predmet ugovora o prodaji su stvari i prava koja su u prometu (in commercio). Stvari koje su
van prometa (res extra commercio) kao, na primjer, rijeke, parkovi, ulice, ne mogu biti predmetom
ugovora o prodaji. Ako takve stvari ipak budu predmet ugovora o prodaji, ugovor e biti nitav.
Predmet ugovora mogu biti kako pokretne, tako i nepokretne stvari, individualno odreene stvari i
stvari odreene po rodu, potrone i nepotrone stvari, te zamjenljive i nezamjenljive stvari.
Predmet prodaje mogu biti stvari koje su u slobodnom prometu, ali i one ije je promet
ogranien i dozvoljen samo uz prethodno pribavljanje odreenih odobrenja i putem ovlatenih
prodava i distributera, kao to je, na primjer, sluaj sa prodajom lijekova, oruja i dr.
Predmet ugovora o prodaji ne mogu biti ljudske radnje (injenje, neinjenje). Ljudska radnja
moe biti predmet drugih ugovora, kao na primjer: ugovora o djelu.
Predmet prodaje mora postojati i u trenutku zakljuenja ugovora. Ipak, predmet ugovora o
prodaji moe biti i stvar koja ne postoji u trenutku zakljuenja ugovora, ve e nastati u budunosti, do
54

vremena izvrenja ugovora. Na primjer: ugovor o prodaji maine koja e tek biti proizvedena ili pak
ugovor o prodaji budueg prinosa itarica.
Ako u asu zakljuenja ugovora o prodaji predmet ugovora nije postojao, odnosno ve je bio
propao, takav ugovor ne proizvodi pravno dejstvo.
Predmet prodaje je stvar na kojoj prodavac ima pravo svojine. Meutim, prodati se moe i tua
stvar, jer se ugovorom o prodaji prodavac moe obavezati kupcu da e mu do odreenog vremena
nabaviti i predati stvar na kojoj trenutno nema vlasnitvo.
Predmet ugovora o prodaji mogu biti i prava i to stvarna obligaciona, autorska i druga prava.
Predmet prodaje ne mogu biti isto lina prava (na primjer: pravo na izdravanje) ni akcesorna
prava kao to je hipoteka.
Cijena je novana naknada koju kupac plaa prodavcu za stvar koju od njega kupuje i
predstavlja protivvrijednost (ekvivalent) za kupljenu stvar. To znai da cijena mora biti izraena u
novcu kao ekvivalentnoj vrijednosti za prodanu stvar. Ako ista ne bi bila izraena u novcu, ve u nekoj
drugoj stvari kao ekvivalentu, tada se ne bi radilo o ugovoru o prodaji, ve o ugovoru o razmjeni.
U sluaju da se dio daje u novcu, a dio cijene u stvarima, radi se o ugovoru o prodaji ako je vei
dio cijene dat u novcu, a o ugovoru o razmjeni, ako je pretean dio cijene dat u stvarima.
Ako se za stvar koja je predmet prodaje ne bi dala ekvivalentna cijena, onda bi se takav ugovor
mogao pobijati zbog prekomjernog oteenja ili zbog toga to je rije o zelenakom ugovoru.
Ako se dokae da su ugovarai upravo eljeli nesrazmjernu cijenu, onda je rije o mjeovitom
ugovoru koji ima elemente ugovora o prodaji i ugovora o poklonu.
Ako jedna strana u ugovoru preda drugoj odreenu stvar kao naknadu za izvrenu radnju ili
uslugu, rije je o mjeovitom ugovoru, s tim da e se u sluaju nedostataka na predanim stvarima
primjenivati pravila ugovora o prodaji kojima se regulie odgovornost za pravne i materijalne
nesdostatke stvari.
Cijena mora biti odreena ili odrediva. Cijenu odreuju, po pravilu ugovarai, ali to mogu initi
i druga lica ili nadleni organi optim aktom (propisom).
Ako je cijena za odreene predmete propisana, tada kupac duguje propisanu, a ne ugovorenu
cijenu, ako je ugovorena cijena vea od propisane.
Obaveze prodavca
Prema ZOO, obaveze prodavca su: predaja stvari (predmeta prodaje) i odgovornost za
pravne i materijalne nedostatke stvari.
1. Predaja stvari je osnovna obaveza prodavca koja je ujedno i osnovni uslov za sticanje prava
svojine kupca na prodanoj stvari. Naime, ugovor o prodaji je samo osnov za sticanje svojine na
predmetu prodaje, ali za prenos vlasnitva je potreban i nain sticanja (modus aquirendi) dakle,
predaja predmeta prodaje.
Prodavac je duan predati kupcu onu stvar koja je predmet ugovora u ispravnom stanju i
zajedno sa njenim pripatcima.
Meutim, kod ugovora o prodaji, pored predaje stvari prodavac ima i obavezu da na kupca
prenese pravo svojine na predmetu ugovora o prodaji, odnosno da predajom stvari omogui kupcu da
postane vlasnikom kupljene stvari i to bez ikakvih tereta na toj stvari.
Predmet prodaje se mora predati u onom stanju u kakvom je ugovoreno da e se predati.
Plodovi stvari i to oni civilni (na primjer: zakupnina, kamata), kao i oni prirodni (na primjer: plodovi
biljaka, ivotinja i sl.) nastali prije predaje stvari kupcu pripadaju prodavcu, a oni koji su nastali poslije
predaje, pripadaju kupcu.

55

Naini predaje stvari

Stvar se moe predati na vie naina, tako da razlikujemo faktiku predaju, simboliku predaju,
predaja kratkom rukom i constitutum possessorium.
- Faktika predaja (traditio) je najea i postoji kada se stvar neposredno predaje iz ruke u ruku;
- Simbolika predaja (traditio simbolica) postoji kada se sama stvar ne predaje kupcu neposredno,
ve mu se predaju odreeni predmeti koji simbolizuju sam akt predaje i bez kojih se stvar ne moe
upotrebljavati. To e biti, na primjer, sluaj kada se predaju kljuevi automobila, stana, predaja
teretnice, predaja skladinice i slino;
- Predaja krakom rukom (traditio brevi manu) postoji u sluaju kada kupac ve od ranije i prije
ugovora o prodaji dri u posjedu kupljenu stvar, ali po nekom drugom pravnom osnovu, kao to je
na primjer: ugovor o zakupu, pa je sada, nakon zakljuenja ugovora o prodaji, nastavlja drati kao
vlasnik stvari;
- Constitutum possessorium postoji kada prodavac ne vri predaju stvari kupcu, ve stvar i nakon
to je prodana ostaje u njegovom posjedu, ali po drugom pravnom osnovu. To e biti sluaj kada je
prodavac zakljuio sa kupcem ugovor o prodaji neke stvari (automobila, TV, stana i sl.), ali nakon
toga sa njim zakljui u pogledu iste stvari i ugovor o zakupu ili posluzi, pa stvar nastavi drati po
tom drugom pravnom osnovu (zakup, posluga), a ne kao vlasnik stvari.
Vrijeme i mjesto predaje stvari
Osnovno je pravilo da je prodavac duan predati stvar kupcu u vrijeme i na mjestu kako je to
predvieno ugovorom. Ako vrijeme predaje nije ugovorom odreeno, prodavac je duan izvriti
predaju stvari u razumnom roku poslije zakljuenja ugovora s obzirom na prirodu stvari i ostale
okolnosti. Ovim je odstupljeno od opteg pravila o ispunjenju obaveza iz l. 314. ZOO kojim je
propisano da povjerilac moe odmah zahtijevati ispunjenje obaveze, ako rok ispunjenja obaveze nije
ugovorom odreen, niti se isti moe odrediti iz okolnosti posla.
Ako mjesto predaje nije u ugovoru odreeno, predaja se vri u mjestu u kojem je prodavac u
asu zakljuenja ugovora imao svoje prebivalite, odnosno boravite.
2. Odgovornost za materijalne nedostatke
Ako isporuena stvar ima bilo kakve nedostatke, smatra se da prodavac nije ispunio svoju
ugovornu obavezu, a gubi se i cilj (svrha) koji su ugovarai imali prilikom zakljuenja ugovora o
prodaji.
Prodavac e odgovarati za materijalne nedostatke isporuene stvari ako se kumulativno ispune
sljedei uslovi:
da postoji materijalni nedostatak stvari,
da je nedostatak stvari skriven,
da je nedostatak postojao u trenutku prelaza rizika sa prodavca na kupca,
da je kupac blagovremeno obavijestio prodavca o postojanju nedostatka,
da ugovorom nije iskljuena odgovornost prodavca za materijalne nedostatke stvari.
1. Materijalni nedostatak stvari postoji :
- ako stvar nema potrebna svojstva za redovnu upotrebu ili za promet;
(ako nije nita posebno ugovoreno u pogledu kvaliteta stvari, prodavac mora isporuiti stvar
koja je podobna za redovnu upotrebu i promet. Ako isporui stvar koja nema takva svojstva, odgovara
kupcu za materijalni nedostatak, bez obzira da li je znao ili nije znao za nedostatak stvari)
- ako stvar nema potrebna svojstva za naroitu upotrebu;

56

(ako isporuena stvar nema tano odreeni kvalitet i osobine koji se izdvaja od stvari za
redovnu upotrebu, prodavac e odgovarati za materijalni neostatak stvari. O svojstvima stvari
potrebnim za naroitu uoptrebu kupac mora prethodno obavijestiti prodavca)
- ako stvar nema svojstva i odlike koje su izriito ili preutno ugovorene, odnosno
propisane;
- ako stvar nije jednaka (saobrazna) uzorku ili modelu.
2. Nedostatak stvari je skriven kada ga kupac prilikom kupovine, prema redovnom toku stvari i
s uobiajenom panjom, prilikom pregleda stvari, nije mogao uoiti.
3. Materijalni nedostatak je postojao u trenutku prelaska rizika kada je postojao u momentu
predaje stvari kupcu, odnosno upisa stvari u javne knjige s imena prodavca na ime kupca (rizik sluajne
propasti stvari prelazi sa prodavca na kupca u trenutku predaje stvari).
4. Kupac je blagovremeno obavijestio prodavca o nedostatku, ako je nakon prijema, stvar
pregledao i o vidljivim nedostacima obavijestio prodavca:
- odmah, ako su pregledu prisutna oba ugovaraa,
- bez odlaganja, ako je rije o ugovoru u privredi,
- u roku od 8 dana, ako je rije o ugovoru o prodaji koji nije ugovor u privredi.
Ako se radi o skrivenom nedostatku, kupac je duan o tom nedostatku obavijestiti prodavca u
roku od 8 dana od dana kade je nedostatak otkrio, a kod ugovora u privredi - bez odlaganja.
Kupac moe isticati prigovor skrivenih nedostataka stvari u roku od 6 mjeseci od predaje stvari.
Rokovi za stavljanje prigovora za vidljive nedostatke poinju tei od dana predaje stvari.
Obavjetenje o nedostatku stvari mora sadravati :
- opis nedostatka,
- izjavu kupca da ne odobrava isporuku stvari sa nedostatkom i
- poziv prodavcu da pregleda stvar.
5. Odgovornost prodavca nije iskljuena ugovorom ako u ugovor o prodaji nije unesena
klauzula o isljuenju odgovornosti za materijalne nedostatke stvari. U sluaju postojanja materijalnih
nedostataka, kupac ima sljedea prava koja moe koristiti u roku od 1 godine od dana obavijesti o
nedostatku:
zahtijevati ispunjenje ugovora,
zahtijevati snienje cijene,
izjaviti da raskida ugovor,
zahtijevati naknadu tete u svakom od gore navedenih sluajeva.
Prva tri prava, tj. zahtijevati ispunjenje ugovora, snienje cijene i raskinuti ugovor kupac ima
pravo da koristi alternativno, a ne kumulativno. Ipak, kupac prvenstveno ima pravo traiti ispunjenje, a
tek ako prodavac u razumnom roku ne ispuni uredno svoju obavezu, kupac e se moi sluiti ostalim
alternativnim pravima, tj. traiti od prodavca snienje cijene (radi uspostavljanja ekvivalencije
prestacija) ili pak raskid ugovora (ali uz prethodno ostavljanje naknadnog primjerenog roka za
ispunjenje).
Pravo zahtijevati ispunjenje ugovora u sluaju nedostatka, kupac moe vriti tako to e od
prodavca traiti: uklanjanje nedostatka ili predaju druge stvari bez nedostatka.
Garancija za ispravno funkcionisanje prodane stvari je posebna vrsta solidarne
odgovornosti prodavca i proizvoaa tzv. tehnike robe (maina, motor, aparat) razliita od
odgovornosti prodavca za materijalne nedostatke.
57

Odgovornost prodavca tehnike robe snabdjevene garantnim listom postoji u dva oblika: kao
samostalna odgovornost prodavca za materijalni nedostatak i kao solidarna odgovornost sa
proizvoaem po osnovu garancije za ispravno funkcionisanje stvari.
Uslovi odgovornosti prodavca ili proizvoaa za ispravno funkcionisanje prodane stvari su
sljedei:
da je prodavac predao kupcu garantni list proizvoaa,
da se nedostatak na stvari pojavio u toku trajanja garantnog roka,
da je kupac pravilno upotrebljavao stvar.
Prava kupca po osnovu garancije za ispravno funkcionisanje prodane stvari prema proizvoau
se gase nakon proteka prekluzivnog roka od 1 godine, raunajui isti od dana kada je traio od
proizvoaa popravak ili zamjenu stvari.
Odgovornost za pravne nedostatke (zatita od evikcije)
Stvar koja je predmet ugovora o prodaji mora biti potpuno slobodna od prava treih lica, tj.
stvar koja se prodaje ne smije imati pravne nedostatke.
Pod pravnim nedostatkom se podrazumjeva postojanje na prodanoj stvari nekog prava treeg
lica koje iskljuuje, umanjuje ili ograniava pravo kupca na toj stvari.
Osnovna obaveza prodavca je da zatiti kupca od pravnog uznemiravanja treih lica, pod
uslovom da kupac u trenutku prodaje nije znao za postojanje pravnih nedostataka, tj. prava treih lica
na kupljenoj stvari niti je pristao da uzme stvar optereenu tim pravom.
Uslovi za zatitu od evikcije:
uznemiravanje kupca se mora zasnivati na nekom pravu treeg lica, kao na vlasnitvu treeg
lica na prodanoj stvari. Uznemiravanje kupca od strane treih lica vri se sudskim ili
vansudskim putem;
pravni nedostatak mora postojati prije nego to je kupac stekao vlasnitvo na stvari;
kupac mora biti savjestan, to znai da u vrijeme zakljuenja ugovora nije znao niti morao znati
za postojanje pravnih nedostataka stvari;
Da je kupac obavijestio prodavca o pravnom uznemiravanju.
Pravne posljedice odgovornosti za pravne nedostatke
U sluaju postojanje evikcije kupac moe traiti otklanjanje nodostataka, odnosno uredno
ispunjenje ugovora o prodaji.
U sluaju potpune evikcije, kada je tree lice potpuno oduzelo kupljenu stvar od kupca, ugovor
se raskida po samom zakonu. Kupac ima pravo traiti povrat plaene cijene i naknadu tete ako ju je
pretrpio.
U sluaju djelimine evikcije (umanjenja ili ograniena prava kupca na kupljenoj stvari od
strane treeg lica), kupac moe zahtijevati od prodavca snienje cijene ili pak raskinuti ugovor.
Pravo kupca po osnovu pravnih nedostataka se gasi po isteku godine dana od dana saznanja za
postojanje prava treeg lica na kupljenoj stvari. U sluaju da je tree lice, radi ostvarenja svoga prava
na stvari pokrenulo spor, pravo kupca po osnovu pravnih nedostataka se gasi tek istekom 6 mjeseci od
pravosnanog okonanja spora.
Obaveze kupca (isplata cijene i preuzimanje stvari)
1. Isplata cijene
Kupac je duan platiti cijenu u vrijeme i u mjestu kako je ugovoreno, a ako nije nita ugovoreno
kupac je duan platiti cijenu odjednom i to prilikom prijema stvari. Izuzetak postoji samo kod ugovora
58

o prodaji na rate i kod uzastopnih (sukcesivnih) isporuka. U sluaju zakanjenja sa isplatom cijene,
kupac duguje zakonske kamate. Ako prodana stvar daje plodove i druge koristi, kupac je obavezan
plaati kamatu od dana predaje stvari, bez obzira na dospjelost isplate.
Ako mjesto isplate cijene nije ugovoreno, cijena se plaa u mjestu predaje stvari.
2. Preuzimanje stvari je osnovna obaveza kupca i podrazumjeva niz radnji koje kupac mora u
odreenom roku izvriti da bi prodavac mogao da mu stvar isporui. Ukoliko kupac ne izvri
preuzimanje stvari, dolazi u povjerilaku docnju, tako da snosi rizik sluajne propasti stvari.
Vrste ugovora o prodaji
a) Prodaja sa pravom pree kupovine postoji kada se kupac obavee da u sluaju ponovne ili
daljnje prodaje iste stvari (predmeta) o tome obavijesti prodavca, te da ga ponudi da on (prodavac) kupi
stvar pod istim uslovima pod kojima ju je ponudio treem licu. Pravo pree kupovine je pravo prodavca
da jednostranom izjavom volje dovede do nastanka ugovora o prodaji i to pod istim uslovima pod
kojima je kupac ponudio prodaju stvari treem licu.
O uslovima zakljuenja ugovora sa treim licem kupac je duan obavijestiti prodavca kako bi
ovaj mogao odluiti da li se eli koristiti svojim pravom pree kupovine ili ne. Prodavac moe u roku
od mjesec dana od prijema obavijesti izvijestiti kupca da se eli koristiti svojim pravom pree
kupovine, odnosno da za sebe eli da kupi stvar. Nakon proteka navedenog roka, pravo pree kupovine
prestaje.
Pravo pree kupovine moe nastati na osnovu:
- ugovora,
- zakona (postoji, na primjer, u sluaju kada je Zakonom o prometu nepokretnosti to pravo
konstituisano u korist Optine, jer je propisano da vlasnik graevinskog zemljita koji namjerava
prodati to zemljite, mora isto ponuditi na prodaji Optini na ijoj teritoriji se to zemljite nalazi) ili
- testamenta (testamentom se moe naloiti nasljednicima da ukoliko ele prodati zemljite koje su
dobili testamentom, isto moraju prethodno ponuditi odreenim licima).
Pravo pree kupovine prestaje po proteku roka od 5 godina od zakljuenja ugovora.
b) Kupovina na probu je takav ugovor o prodaji kod kojeg kupac uzima stvar pod uslovom da
je isproba kako bi utvrdio da li ona odgovara njegovim potrebama. Ako stvar nije predana kupcu u
posjed, postoji obaveza prodavca da kupcu omogui probu stvari.
Ako je stvar po zakljuenju ugovora predana kupcu radi probe u odreenom roku, pa je on u
tom roku ne vrati ili ne izjavi da odustaje od ugovora, smatra se da je ostao pri ugovoru.
Rizik propasti stvari za stvar koja nije predana kupcu radi probe snosi prodavac, a rizik propasti
stvari koja je predana kupcu, snosi prodavac do trenutka dok kupac ne izjavi da ostaje kod ugovora ili
do ispunjenja zakonskih pretpostavki za ostanak kupca kod ugovora. Nakon izjave kupca da ostaje kod
ugovora, rizik sluajne propasti stvari snosi kupac, ako se stvar nalazi kod njega.
Prodaja sa specifikacijom postoji kada se ugovorom daje pravo kupcu da nakon zakljuenja
ugovora o prodaji, po pravilu, generikih stvari, detaljno precizira svojstva stvari koju kupuje.
Prodaja sa zadravanjem prava svojine (pactum rezervati dominii) je takav ugovor kojim
prodavac prilikom prodaje odreene pokretne stvari ugovori sa kupcem zadravanje prava vlasnitva i
poslije predaje stvari kupcu i to sve do momenta dok mu kupac u cjelosti ne isplati ugovorenu cijenu.
Dakle, prodavac ostaje vlasnik stvari sve do potpune isplate ugovorne prodajne cijene.
Prodaja sa obronim otplatama cijene je takav ugovor kojim se prodavac obavezuje kupcu
predati pokretnu stvar i to prije nego to mu ugovorena cijena bude potpuno isplaena, a kupac se
59

obavezuje isplatiti ugovorenu cijenu u odreenim vremenski odreenim razmacima (ratama). Ovaj
ugovor se esto zove i prodaja na kredit. Za punovanost ugovora se trai pismena forma (ad
solemnitatem). Prodavac moe raskinuti ugovor ukoliko kupac doe u zakanjenje sa poetnom
otplatom, ali i poslije toga ako kupac zakasni sa najmanje dvije uzastopne otplate.
Prodajni nalog je ugovor kojim se obavezuje nalogoprimac da e odreenu pokretnu stvar koju
mu je predao nalogodavac, prodati u odreenom roku za odreenu cijenu ili da e je u istom roku
vratiti nalogodavcu. Ako nalogoprimac do ugovorenog roka ne proda stvar i ne preda je nalogodavcu,
smatrae se da ju je kupio za sebe.
35. UGOVOR O RAZMJENI
Ugovor o razmjeni (zamjeni) je takav ugovor kojim se svaki ugovara obavezuje svom
saugovarau da e mu predati stvar koja se razmjenjuje tako da on stekne pravo vlasnitva na toj stvari.
Predmet razmjene mogu biti sve stvari u prometu. Ugovor je po pravilu neformalan, ali moe biti i
formalan, kao, na primjer, u sluaju ugovora o razmjeni nekretnina.
Kod ugovora o razmjeni za svakog saugovaraa nastaju prava i obaveze koje iz ugovora o
prodaji nastaju za prodavca. To znai da svaka strana ima obavezu da preda predmet razmjene drugoj
strani, te joj odgovarati za materijalne i pravne nedostatke stvari. Ako se prilikom razmjene daje i dio u
novcu, radie se o ugovoru o prodaji ako je iznos novca jednak ili vei od trine vrijednosti stvari, a
ako je stvar vee vrijednosti od novca, radie se o ugovoru o razmjeni (Paragraf 1055 OGZ).
36. UGOVOR O POKLONU
Ugovor o poklonu je takav ugovor kojim jedna ugovorna strana (poklonodavac) predaje drugoj
ugovornoj strani (poklonoprimcu) u vlasnitvo odreenu stvar ili imovinsko pravo ili se obavezuje
prenijeti joj vlasnitvo na toj stvari ili pravu bez ikakve naknade, a druga strana to sve prihvata. Ugovor
o poklonu podrazumjeva uveanje imovine poklonoprimca na raun imovine poklonodavca.
Za ugovor o poklonu je obavezna saglasnost ugovornih strana poklonodavca i poklonoprimca.
Za nastanak ugovora o poklonu je bitna namjera poklonodavca da uvea imovinu poklonoprimca
(animus donandi) i spremnost (volja) poklonoprimca da primi poklon. Na ugovor se i danas
primjenjuju pravna pravila graanskih zakona i to na osnovu ovlatenja iz l. 4. Zakona o nevanosti
pravnih propisa donesenih prije 06.04.1941. godine i za vrijeme neprijateljske okupacije.
Osobine ugovora o poklonu
Ugovor o poklonu je jednostrano obavezan i dobroin ugovor, jer se ugovorom obavezuje
samo jedno lice u ugovornom odnosu a to je poklonodavac. S druge strane, poklon je dobroin ugovor,
jer druga strana u ugovoru, poklonoprimac, nema nikavu kontraobavezu prema poklonodavcu.
Ugovor o poklonu je formalan ugovor to znai da proizvodi pravne uinke samo ako je
zakljuen u odreenoj formi. Prema naem pravu, za ugovor o poklonu se trai ili pismena ili realna
forma. Pismena forma se trai u sluajevima kada poklonodavac ne preda odmah predmet poklona,
nego kada samo obea predati poklon. Usmeno obeanje poklona stvara samo prirodnu obligaciju, to
znai da pokloprimac nee moi sudskim putem zahtijevati ispunjenje ugovora. Realna forma ugovora
o poklonu se javlja onda kada poklonodavac istovremeno sa obeanjem poklona, taj poklon predaje
poklonoprimcu. U tom sluaju se ne trai forma.
Ako se radi o poklonu nepokretnosti ugovor o poklonu mora biti zakljuen u pismenoj formi, a
potpisi ugovaraa ovjereni u sudu, odnosno kod notara.
60

Ugovor o poklonu je komutativan ugovor, jer se u vrijeme zakljuenja ugovora obino zna
obaveza poklonodavca. Najee se zakljuuje s obzirom na linost poklonodavca.
Uslovi za nastanak ugovora o poklonu
-

Su:
poslovna sposobnost poklonodavca,
postojanje predmeta poklona i
namjera da se uini poklon.

Poklonodavac mora biti potpuno poslovno sposobno lice s izuzetkom da poklon moe uiniti i
maloljetnik koji je navrio 15 godina, ako je predmet poklona njegova zarada. Sposobnost se ne
zahtijeva na strani poklonoprimca.
Poklon mora imati svoj predmet. Predmet poklona moe biti svaka stvar koja je u prometu, bilo
da je pokretna, nepokretna, potrona ili nepotrona, pa ak i budua i tua stvar.
Ako je savjestan poklonoprimac otuio poklonjenu stvar za naknadu, obavezan je vlasniku
predati tu naknadu, a ako ju je otuio bez naknade prestaje obaveza savjesnog poklonoprimca prema
vlasniku stvari.
Ako je nesavjestan poklonoprimac otuio poklonjenu stvar, duan je vratiti vlasniku punu
vrijednost otuene stvari, bez obzira da li je otuenje izvreno teretnim ili besteretnim poslom.
Predmet poklona moe biti i imovinsko pravo i to najee obligaciono pravo pod uslovom da
je prenosivo, a takoe i autorska i pronalazaka prava.
Namjera da se uini poklon (animus donandi) je takoe vaan uslov za postojanje ugovora o
poklonu. Dakle, poklonodavac mora imati namjeru da poklanjanjem stvari uvea imovinu
poklonoprimca, tj. mora postojati volja da se drugoj ugovornoj strani (poklonoprimcu) pokloni
odreena stvar.
Obaveze i odgovornost poklonodavca
Osnovna obaveza poklonodavca se sastoji u predaji predmeta poklona, ukoliko on nije predan
prilikom zakljuenja ugovora. Prodavac predaje stvar zajedno sa njenim pripatcima i plodovima.
Poklonodavac odgovara za neispunjenje ili zakanjenje u ispunjenju ugovorne obaveze samo
ako je postupao s umiljajem ili gruboj nepanji.
Poklonodavac ne odgovara za materijalne i pravne nedostatke stvari poklonjene stvari, ali e
poklonoprimac imati prema poklonodavcu pravo na naknadu tete koju je pretrpio zbog tih nedostataka
ako su oni bili poznati poklonodavcu ili mu nisu mogli ostati nepoznati, a o tome nije obavijestio
poklonoprimca.
Raskid, opoziv i pobijanje ugovora o poklonu
Ugovor o poklonu se moe raskinuti saglasnou ugovornih strana kada djeluje za ubudue.
Ugovor o poklonu se moe opozvati iz sljedeih razloga: nezahvalnosti poklonoprimca,
osiromaenja poklonodavca, razvoda i ponitenja braka.
Opoziv poklona zbog nezahvalnosti poklonoprimca (neblagodarnosti) je takvo ponaanje
poklonoprimca prema poklonodavcu koje sadri elemente krivinog djela, i ono se sastoji u grubom
vrijeanju i ikaniranju poklonodavca i njegove najblie rodbine (djece, roditelja, branog druga).
Ako poklon nije predan, poklonodavac moe opozvati poklon jednostranom izjavom volje, a
ako jeste predan, onda podnoenjem tube iji zahtjev e biti usmjeren na vraanje predmeta poklona.
Nakon podnoenja tube poklonoprimac se smatra nesavjesnim posjednikom predmeta poklona.
61

Opoziv poklona zbog osiromaenja moe se traiti ako je poslije uinjenog poklona
poklonodavac se toliko osiromaio da nema sredstava za sopstveno izdravanje ili nema sredstava da
izdraava lica koja je po zakonu duan izdravati.
Opoziv poklona zbog razvoda ili ponitenja braka - radi se o opozivu onih poklona koji su
brani drugovi uinili jedan drugom prilikom i povodom braka. Ako se radi o obinim poklonima
manje vrijedosti, isti se ne vraaju.
Pobijanje poklona od strane treih lica:
a/. pobijanje ugovora o poklonu zbog povrede nunog nasljednog dijela imaju nuni nasljednici
i to u vidu zahtjeva za vraanje poklona, pod uslovom da je vrijednost testamentalnog raspolaganja i
poklona vea od raspoloivog dijela. Prvo se smanjuju raspolaganja testamentom, pa ako to ne bude
dovoljno za namirenje nunog dijela, vraaju se pokloni.
b/. pobijanje ugovora o poklonu zbog povrede zakonske obaveze izdravanja postoji u sluaju
kada poklonodavac koji ima zakonsku obavezu izdravanja odreenih lica, raspolae u vidu poklona
svojom imovinom tako da licima koji imaju pravo na izdravanje uskrati to pravo.
c/. pobijanje pravnih radnji poklonodavca - poklonodavac ne moe initi poklone s ciljem da
izbjegne svoje dospjele obaveze, jer se smatra da je preduzeo pravnu radnju koja je na tetu povjerioca.
U takvom sluaju povjerilac ima pravo da kod suda pobija takvu pravnu radnju poklonodavca, tj.
ugovor o poklonu koji je on sklopio. Kod poklonodavca mora postojati namjera oteenja povjerilaca.
Rok za podnoenje tube iznosi 3 godine od dana preduzimanja pravne radnje koja se pobija.
Vrste ugovora o poklonu
Ugovor o poklonu s nalogom (donatio sub modo) je takav ugovor o poklonu koji sadri
klauzulu o nalogu ili teretu kojom se zahtijeva od poklonoprimca da izvri odreenu radnju u korist
poklonodavca ili nekog treeg lica.
Ukoliko poklonoprimac ne izvri nalog, a poklon nije predan, poklonodavac nije duan da
preda predmet poklona. Ako je poklon predan, poklonodavac u sluaju ne postupanja poklonoprimca
po nalogu, moe traiti raskid ugovora o poklonu i vraanje predmeta poklona.
Mjeoviti poklon (negotium mixtum cum donatione) postoji kada poklonodavac poklanja
poklonoprimcu odreenu stvar ili pravo, ali za uzvrat dobija novac ili drugu vrijednost i to na nain da
razlika izmeu vrijednosti dvije obaveze predstavlja poklon. Tako, na primjer, neko poklanja drugom
licu stan vrijedan 100,000 KM, a za uzvrat dobija samo 35,000 KM
Uzajamni poklon postoji kada se obe ugovorne strane uzajamno jedna drugoj obavezuju uini
poklon. Jedna ugovorna strana se obavezuje drugoj uiniti poklon pod uslovom da i druga ugovorna
strana njoj uini poklon. Dakle, ovdje postoje dva ugovora o poklonu koja su meusobno uslovljena.
Svaka ugovorna strana se u jednom ugovoru pojavljuje kao poklonodavac, a u drugom kao
poklonoprimac. Ako su vrijednosti uzajamnih davanja (poklona) iste, tada nee postojati ugovor o
poklonu, ve ugovor o razmjeni. Dakle, za uzajmni poklon je bitno da pokloni nisu jednake vrijednosti.
Nagradni poklon je takav ugovor o poklonu kod koga poklonodavac eli nagraditi konkretno
dranje poklonoprimca, pri emu poklonoprimac prije samog ina poklona nema nikakvo pravo na
predmet poklona. To e biti, na primjer, u sluaju kada poklonodavac obdari (daruje, nagradi) ljekara
zbog posebno dobre njege iskazane prema njemu ili drugom licu, mada na to nije obavezan.
Ugovor o poklonu za sluaj smrti (donatio mortis causa) je takav ugovor o poklonu koji je
zakljuen pod odlonim uslovom, jer se predaja predmeta poklona odlae do trenutka smrti
62

poklonodavca. Radi se o formalnom pravnom poslu (forma javne isprave) koji se nikako ne moe
izjednaiti sa ugovorom o nasljeivanju .
37. UGOVOR O ZAKUPU
Ugovor o zakupu je takav ugovor kojim se jedna ugovorna strana (zakupodavac) obavezuje
predati drugoj strani odreenu stvar na upotrebu, a druga ugovorna strana (zakupac) se obavezuje za to
dati odreenu naknadu (zakupninu). Pod upotrebom se podrazmjeva koritenje stvari, pribiranje
plodova i iskoritavanje stvari (usus, fructus).
Ugovor o zakupu ne predstavlja pravni osnov (iustus titulus) za sticanje prava svojine na
predmetu zakupa, kao to je to, na primjer, sluaj sa ugovorom o prodaji ili pak ugovorom o poklonu.
Ekonomska svrha zakupa je u tome da zakupac dobije na upotrebu i iskoritavanje odreenu
stvar koja je predmet zakupa na odreeno vrijeme i to bez plaanja njegove pune vrijednosti. Na ZOO
pod ugovorom o zakupu podrazumjeva pravo na upotrebu odreene stvari, kao i pravo na pribiranje
plodova, osim ako nije ugovoreno drugaije.
Osobine ugovora o zakupu
Ugovor o zakupu je dvostrano obavezan, jer njegovim zakljuenjem nastaju obaveze za obe
ugovorne strane. Zakupodavac ima obavezu da preda stvar koja je predmet zakupa, a zakupac da za to
plati zakupninu i to najee u novcu.
Ugovor o zakupu je konsensualan ugovor, jer je za njegovo zakljuenje dovoljno da su
ugovarai postigli sporazum o bitnim sastojcima ugovora. Ipak, ugovor o zakupu moe biti i formalan
ugovor, ako su strane ugovorile neku formu ili ako je to zakonom propisano, kao u sluaju ugovora o
zakupu poslovnih prostorija.
Ugovor o zakupu je teretan ugovor, jer svaka ugovorna strana je duna dati naknadu ili izvriti
protivinidbu za ono to dobija od druge ugovorne strane.
Ugovor o zakupu je trajan ugovor, jer se zakljuuje, po pravilu, na jedan dui vremenski period
u kojem e zakupac moi da stvar upotrebljava i od iste ubire plodove.
Trajanje ugovora o zakupu, po pravilu, odreuju ugovarai. Meutim, ako oni to ne uine,
smatra se da je ugovor o zakupu zakljuen na neodreeno vrijeme, to znai da moe doi do raskida
ugovora ili izmjene ugovora zbog promijenjenih okolnosti.
Kod ugovora o zakupu mogue je preutno produenje ugovora, a ako trajanje ugovora o
zakupu nije odreeno, ugovorni odnos prestaje otkazom kao vrstom jednostrane izjave volje.
Ugovor o zakupu je imenovan ugovor koji se esto zakljuuje i ima veliki znaaj u pravnom
prometu, to je i bio razlog da dobije svoje ime i mjesto u gotovo svim graanskim kodifikacijima, pa i
samom ZOO u odredbama l. 567-599.
Bitni elementi ugovora o zakupu
Predmet zakupa,
Zakupnina i
Trajanje ugovora o zakupu.
Predmet ugovora o zakupu moe biti stvar ili neko imovinsko pravo. Predmet zakupa mogu
biti i pokretne i nepokretne stvari koje su, po pravilu, nepotrone i nezamjenljive. Predmet ugovora o
zakupu moe biti stvar koja postoji, ali i budua stvar. Predmet zakupa moe biti tua stvar, jer se
zakupom stie pravo upotrebe (usus, fructus), a ne vlasnitvo na stvari.
Predmet ugovora o zakupu mora biti:
63

mogu,
stvar u prometu (res in commercio),
odreen ili bar odrediv,
moe biti i odreeno imovinsko pravo koje je po svojoj prirodi pogodno za upotrebu.
Takvo imovinsko pravo je pravo na licencu. Pravo upotrebe predmeta zakupa (licence)
nastaje momentom zakljuenja ugovora.

Zakupnina je naknada za koritenje predmeta zakupa. Zakupnina se najee daje u novcu, ali i
drugim stvarima. Ako prilikom davanja neke stvari na upotrebu ne bi bila ugovorena zakupnina radilo
bi se o besteretnom (dobroinom) pravnom poslu koji se zove posluga. Zakupnina se plaa ili
odjednom ili u obrocima (ratama), to je ei sluaj.
Trajanje zakupa je znaajan sastojak ugovora o zakupu, jer pravno dejstvo mogu proizvoditi
samo oni ugovori o zakupu kojima se ispunjava svrha obavezivanja ugovornih strana, dakle, kako
zakupca, tako i zakupodavca.
Trajanje zakupa ili vrijeme na koje je zakljuen ugovor o zakupu je znaajan i iz razloga to
ugovor o zakupu na odreeno vrijeme prestaje istekom vremena na koji je zakljuen. Ovi ugovori se,
pod odreenim (ugovorenim ili zakonskim) uslovima, mogu preutno produiti. To e biti najee
sluaj kada zakupac nastavi upotrebljavati stvar i nakon isteka ugovora o zakupu, a zakupodavac se
tome ne protivi. U tom sluaju se smatra da je zakljuen novi ugovor o zakupu, ali na neodreeno
vrijeme.
Ugovor o zakupu na neodreeno vrijeme prestaje otkazom.
Obaveze zakupodavca
- Predaja predmeta zakupa, tj. stvari sa svim njenim pripatcima,
- Obaveza odravanja stvari za vrijeme trajanja zakupa,
- Odgovornost zakupodavca za materijalne i pravne nedostatke stvari.
Obaveze zakupca
- Da plaa zakupninu,
- Da stvar upotrebljava prema ugovoru,
- Da vrati predmet zakupa nakon prestanka ugovora.
Otuenje predmeta zakupa (zakupljene stvari)
Zakupodavac ima pravo prodati predmet zakupa treem licu. Ako je zakupodavac prodao
predmet zakupa i isti predao zakupcu, pribavilac (tree lice) stupa na mjesto zakupodavca, a prava i
obaveze iz zakupnog odnosa nastaju izmeu treeg lica - pribavioca i zakupca. Zbog toga novi
zakupodavac ne moe od zakupca zahtijevati da mu stvar preda prije isteka ugovora o zakupu, jer to ne
bi mogao ni prvobitni zakupodavac.
Ako je zakupodavac zakljuio ugovor o zakupu, a zakupcu nije predao stvar na koritenje, pa
potom tu stvar otui treem licu, bitno je da li je pribavilac stvari (tree lice) znao za postojanje
ugovora o zakupu ili ne. Ako je on znao za postojanje ugovora o zakupu, onda on nastupa na mjesto
zakupodavca i ima obavezu da ispuni ranije zakljueni ugovor o zakupu i to tako to e predati
zakupljenu stvar zakupcu.
Ako pak pribavilac nije znao za postojanje ugovora o zakupu (znai ako je bio savjestan), tada
zakupac nema pravo da zahtijeva predaju predmeta zakupa od pribavioca, jer se pribavilac smatra
64

savjesnim sticaocem stvari, a ni od zakupodavca, jer se vie stvar kod njega ne nalazi. Ipak ima pravo
na naknadu tete.
Podzakup postoji kada zakupac svoje pravo koje ima u pogledu predmeta zakupa (upotreba i
iskoritavanje) prenese na neko tree lice i to samo za vrijeme na koje je zakljuen osnovni ugovor o
zakupu. Zakupac u ovom sluaju dobija poloaj zakupodavca, a tree lice poloaj podzakupca.
Podzakup ne utie na osnovni ugovor o zakupu zakljuen izmeu zakupca i zakupodavca.
Zakupac moe zakupljenu stvar dati u podzakup, osim u sluaju:
kada je to pravo zakupca zakonom ili ugovorom iskljueno (zabranjeno),
ako bi davanjem stvari u podzakup zakupodavac pretrpio tetu ili
ako je davanje stvari u podzakup uslovljeno saglasnou zakupodavca.

Ugovor o zakupu prestaje:

protekom vremena,
otkazom,
propau predmeta zakupa,
smru ugovaraa.

Ugovor o zakupu zakljuen na odreeno vrijeme prestaje protekom roka na koji je zakljuen, a
ugovor o zakupu zakljuen na neodreeno vrijeme prestaje sporazumom ugovaraa ili otkazom.
Otkaz je jednostrana izjava volje kojom jedna ugovorna strana prekida ugovorni odnos
zakljuen na neodreeno vrijeme. Otkaz ne proizvodi pravno dejstvo njegovim dostavljanjem drugoj
strani, nego je potreban protek odreenog vremena od prijema otkaza do prestanka zakupnog
ugovornog roka koji se naziva otkazni rok. Po ZOO taj rok iznosi 8 dana.
Propast stvari
Ako stvar koja je data u zakup propadne, tada vie nema jednog od bitnih elemenata ugovora o
zakupu, to ima za posljedicu da se ugovor o zakupu gasi, odnosno prestaje. Ako je stvar koja je
predmet zakupa potpuno unitena, zakup prestaje po sili zakona (ex lege), a ako je stvar unitena
djelimino, zakupac ima pravo izbora: ili raskinuti ugovor o zakupu ili zahtijevati snienje zakupnine.
Smrt jedne ugovorne strane ne dovodi do prestanka ugovora o zakupu, pa se zakupni odnos
nastavlja sa nasljednicima umrle ugovorne strane. Meutim, zakup moe prestati zbog smrti jedne
ugovorne strane ako je tako ugovoreno ili ako se to moe zakljuiti iz same prirode ugovora.
38. UGOVOR O ZAJMU
Ugovor o zajmu je takav ugovor kojim se obavezuje jedna strana (zajmodavac) da drugoj strani
(zajmoprimcu) preda u vlasnitvo odreeni iznos novca ili odreenu koliinu zamjenljivih stvari, a
druga strana se obavezuje da e nakon izvjesnog vremena vratiti isti iznos novca ili istu koliinu stvari
iste vrste i kvaliteta, uz naknadu (kamatu) ili bez nje.
Osobine ugovora o zajmu
Zajam je konsensualan, jer je za njegov nastanak dovoljan konsensus, odnosno saglasnost
volja ugovornih strana o bitnim elementima ugovora. Do donoenja ZOO, zajam je u naem pravu
tretiran kao realan ugovor, to znai da se tada smatralo da je ugovor o zajmu zakljuen tek kada jedna
strana preda drugoj predmet zajma, a to je bio, po pravilu, novac.
65

Ugovor o zajmu je dvostrano obavezan ugovor, jer stvar obavezuje obe ugovorne strane
zajmodavca i zajmoprimca. Obaveza zajmodavca je da preda predmet zajma, a obaveza zajmoprimca
da vrati predmet zajma nakon izvjesnog vremena, te da plati odreenu naknadu, ako je rije o zajmu
kao teretnom ugovoru.
Ugovor o zajmu moe biti i teretan i dobroin ugovor, u zavisnosti od toga da li je zajmodavac
duan da za dati zajam plaa kakvu naknadu.
Ugovor o zajmu se javlja kao lini ugovor (ugovor intuitu personae) i ima karakteristike
besplatnog zajma u sluaju kada zajmoprimac vraa istu koliinu novca ili stvari bez naknade, a
zajmodavac daje novac u zajam iz linih i prijateljskih pobuda, jer eli pomoi zajmoprimcu. Meutim,
ee se ugovor o zajmu zakljuuje kao nelini i teretan ugovor, s cilljem ostvarenja naknade za dati
novac.
Ugovor o zajmu je komutativan ugovor, jer je u vrijeme zakljuenja ugovora poznat obim
prestacija i meusobni odnos ugovaraa.
Ugovor o zajmu je trajan, samostalan i kauzalan ugovor.
Ugovor o zajmu se razlikuje od ugovora o zakupu, jer on predstavlja osnov za sticanje prava
vlasnitva na pozajmljenom predmetu zajmu (novcu ili stvarima). Predmet zajma je zamjenljiva stvar, a
predmet zakupa, po pravilu, nezamjenljiva stvar. Zajmoprimac vraa istu stvar, iste vrste, koliine i
kvaliteta (generiko vraanje), a zakupac istu stvar (vraanje in species). ?????????
Ugovor o zajmu se razlikuje od ugovora o posluzi (posudbi) po tome to je predmet zajma
zamjenljiva stvar, a predmet posluge je nezamjenljiva stvar. Ugovor o zajmu je osnov sticanja
vlasnitva na pozajmljenoj stvari, a ugovor o posluzi nije osnov sticanja vlasnitva, tako da
poslugoprimac moe vratiti samo istu stvar i to ba onu koju je dobio na poslugu.
Ugovor o zajmu ima mnogo slinosti sa ugovorima o prodaji, razmjeni i poklonu, jer
predstavlja osnov sticanja vlasnitva na stvari, kao to je sluaj i kod pomenutih ugovora.
Ugovor o zajmu se od pomenutih ugovora razlikuje upravo po tome to je zajmoprimac duan
poslije odreenog vremena vratiti zajmodavcu predmet zajma.
Ugovor o kreditu se ipak razlikuje od ugovora o zajmu, jer predmet ugovora o kreditu moe biti
samo novac, dok predmet zajma mogu, pored novca, biti i druge zamjenljive stvari. Ugovor o kreditu je
formalan ugovor, jer mora biti zakljuen u pismenoj formi, to nije sluaj sa ugovorom o zajmu.
Kod ugovora o kreditu, u ulozi zajmodavca se pojavljuje banka ili druga pravna lica, a kod
obinog ugovora o zajmu, u ulozi zajmodavca mogu biti i fizika lica.
Vrste ugovora o zajmu
Prema predmetu zajma, ugovor o zajmu moe biti novani i naturalni zajam.
Prema ekonomskom kriteriju, zajam moe biti potroni (konzumptivni) i proizvodni
(produktivni).
Prema tome da li se za zajam plaa naknada, ugovor o zajmu moe biti teretni i dobroini.
Prema vremenu trajanja, ugovor o zajmu moe biti kratkoroni (do 5 godina) i dugoroni
(preko 5 godina).
Bitni elementi ugovora o zajmu
-

Predmet zajma i
Naknada (kamata).

Predmet ugovora o zajmu je, po pravilu, novac, mada predmetom mogu biti i druge
zamjenljive stvari u odreenoj koliini. U zavisnosti da li je predmet ugovora o zajmu novac ili
odreena koliina zamjenljivih stvari, razlikujemo novani i naturalni zajam.
66

Kada zajmoprimac primi zajam, on postaje vlasnikom tih stvari, pod uslovom da je savjestan, tj.
da ne zna da stvar koja je predmet zajma nije vlasnitvo zajmodavca. Od tog trenutka on odgovara i za
sluajnu propast predmeta zajma. Ako zajmoprimac u trenutku predaje stvari zna da je predmet zajma
tua stvar, onda je on nesavjestan posjednik predmeta zajma i na istom ne moe stei pravo vlasnitva,
pa e predmet zajma morati vratiti vlasniku.
Naknada koju zajmoprimac plaa za dobijeni zajam zove se kamata. Kamata se plaa godinje,
osim kod zajmova kod kojih obaveza vraanja dospijeva u kraim rokovima, gdje se kamata vraa
istovremeno sa vraanjem glavnice.
Naknada za ustupanje predmeta zajma (kamata) se po pravilu plaa u novcu, ali se moe dati i u
drugim stvarima. Kamata o kojoj ovdje govorimo je ugovorena ili ugovorna kamata koju treba
razlikovati od tzv. Zatezne, odnosno zakonske kamate.
Zatezna kamata je ona koja se plaa kao jedna vrsta naknade za zakanjenje u ispunjenju neke
novane obaveze, bilo da se radi o ugovornoj ili vanugovornoj obavezi. Zatezna kamata i njena visina
je uvijek propisana zakonom, kao to je to uinjeno kod nas u l. 277. st.1. ZOO i Zakonu o visini stope
zatezne kamate.
Trajanje ugovora o zajmu se obino odreuje ugovorom o zajmu, a ako trajanje nije ugovoreno,
tada je rije o ugovoru o zajmu na neodreeno vrijeme. U sluaju zajma ugovorenog na neodreeno
vrijeme, zajmoprimac je duan vratiti zajam po isteku primjerenog roka koji mu ostavi zajmodavac, ali
koji ne moe biti krai od 2 mjeseca raunajui rok od dana kada je zajmodavac zatraio vraanje
zajma.
Obaveze zajmodavca
-

Predaja predmeta zajma i

Odgovornost za nedostatke predmeta zajma.

Predmet zajma
Obzirom da je ugovor o zajmu osnov za sticanje vlasnitva (iustus titulus) na pozajmljenoj
stvari, predaja predmeta zajma je nain sticanja (modus aquirendi) vlasnitva na predmetu zajma.
Predmet zajma se moe predati predajom stvari iz ruke u ruku (faktika predaja) ili skraenim putem
(tradicio brevi manu) u sluaju kada zajmoprimac od prije dri predmet zajma u posjedu po nekom
drugom pravnom osnovu, ali mu je sada zajmodavac daje po osnovu ugovora o zajmu.
Predaja se moe izvriti i simbolino, kao na primjer: kada se roba predaje predajom skladinice
ili drugog vrijednosnog papira, usmjesto same stvari.
Predaja zajma se vri u vrijeme i na mjestu kako je ugovoreno, a ako vrijeme i mjesto nisu
ugovoreni, zajmodavac je duan predati stvari kada to zajmoprimac zatrai, ali ne u nevrijeme.
Zajmodavac moe odbiti zahtjev zajmoprimca za predaju stvari zbog loih materijalnih prilika
zajmoprimca, bilo da su iste postojale u vrijeme zakljuenja ugovora ili da su nastale naknadno.
Odgovornost za materijalne nedostatke
Kao i kod ugovora o prodaji, ugovora o zakupu i nekih drugih ugovora zajmodavac odgovara i
za materijalne nedostatke predane stvari. Nedostatak mora postojati u vrijeme predaje stvari
zajmoprimcu, a ne u vrijeme zakljuenja ugovora o zajmu.
Ako se radi o zajmu sa naknadom, zajmodavac u sluaju materijalnih nedostataka pozajmljene
stvari odgovara zajmoprimcu za svu tetu koju je ovaj zbog toga pretrpio, bez obzira da li je znao ili ne
za postojanje nedostatka.
Ako se radi o besplatnom zajmu, zajmodavac odgovara za materijalni nedostatak samo ako je
za njega znao, a o njemu nije obavijestio zajmoprimca.
67

Obaveze zajmoprimca
-

Vraanje zajma i
Plaanje naknade.

Vraanje predmeta zajma je prva i osnovna obaveza zajmoprimca koju on mora izvriti nakon
proteka vremena na koji je ugovor o zajmu zakljuen. On je u obavezi da vrati istu vrstu i koliinu
pozajmljenih stvari.
Kada je predmet zajma novac, zajmoprimac vraa istu koliinu novca, odnosno isti iznos novca
izraen u onom broju novanih jedinica u kojem ga je primio.
Ako su predmet zajma stvari, onda zajmoprimac vraa istu vrstu, koliinu i kvalitet stvari koje
moraju biti zamjenljive. Radi se o generikim stvarima, koje su odreene po rodu. Tako, na primjer:
ako je predmet zajma bilo brano srednje kvalitete u kolini od 100 kg, zajmoprimac je duan da vrati
takoe 100 kg brana srednje kvalitete, osim ako nije drugaije ugovoreno. Ako je, na primjer:
ugovoreno da se vrati 150 kg brana najbolje kvalitete, radie se o zajmu, ali ne onom besplatnom, ve
naplatnom ili zajmu uz naknadu.
Prilikom vraanja zajma u novcu ili stvarima, dunik (zajmoprimac) je duan isplatiti onaj broj
novanih jedinica na koji obaveza glasi.
Plaanje naknade (kamate) je obaveza zajmoprimca ako se radi o teretnom zajmu ili zajmu uz
naknadu. Naknada se kod ugovora o zajmu fizikih lica mora ugovoriti, jer se pretpostavlja da su
ugovori o zajmu izmeu fizikih lica dobroini (besteretni) ugovori.
Nasuprot prednjem, ako je rije o ugovorima o zajmu u privredi, vai obrnuta pretpostavka da
je rije o teretnim ugovorima i da je kamata ugovorena.
39. UGOVOR O POSLUZI
Ugovor o posluzi je takav ugovor kojim se obavezuje jedno lice (poslugodavac) da e predati
drugom licu (poslugoprimcu), privremeno i bez naknade, odreenu stvar na koritenje, a
poslugoprimac se obavezuje po proteku toga vremena da e vratiti poslugodavcu istu stvar.
Ugovor o posluzi se razlikuje od ugovora o zakupu po tome to je ugovor o posluzi dobroin, a
ugovor o zakupu teretan ugovor.
Ugovor o posluzi se razlikuje od ugovora o zajmu po tome to poslugodavac dobija stvar na
poslugu, a ne u vlasnitvo. Zajmoprimac vraa stvari odreene po rodu, a poslugoprimac istu stvar koja
je data u poslugu.
Ugovor o poklonu je slian ugovoru o posluzi, jer su oba ugovora dobroini pravni poslovi, ali
se razlikuju to se na osnovu poklona stie vlasnitvo, a na osnovu ugovora o posluzi samo pravo
koritenja stvari.
Ugovor o posluzi je slian ugovoru o ostavi, jer se i poslugoprimac i ostavoprimac obavezuju
nakon isteka ugovora, vratiti predmet ugovora, dok se razlikuju po tome to ostavoprimac nema pravo
upotrebe stvari.
Osobine ugovora o posluzi su:
- ugovor o posluzi je konsensualan ugovor (nastaje saglasnou volja),
- ugovor o posluzi je dvostrano obavezan ugovor (obaveza predaje i vraanja stvari),
- ugovor o posluzi je dobroin ugovor (za upotrebu stvari se ne daje naknada),
- ugovor o posluzi je kauzalan ugovor (prepoznatljiv je cilj obavezivanja) i
- ugovor o posluzi je trajan ugovor (koritenje stvari dane na poslugu traje dui vremenski
period).
68

Bitni sastojici ugovora

-

Predmet posluge i
Vrijeme trajanja posluge.

Predmet posluge je odreena stvar koja mora ispunjavati sve opte uslove koji se trae da bi ta
stvar mogla biti predmetom pravnog posla, to znai da mora biti u prometu, da stvar mora biti
odreena i postojea stvar, a ne budua stvar. Predmet posluge su najee nepotrone stvari, kao na
primjer: alat, ivotinja, automobil i sl.
Vrijeme trajanja posluge je period na koji je ugovor o posluzi zakljuen i u kojem
poslugoprimac moe da stvar upotrebljava. Vrijeme trajanja posluge se utvruje ugovorom, tako to e
se u ugovoru navesti da posluga traje do odreenog datuma ili dogaaja i slino, a ako vrijeme trajanja
posluge nije ugovoreno, onda se isto odreuje prema cilju, odnosno svrsi koju su stranke htjele
ugovorom da postignu. Ako vrijeme posluge nije ugovorom utvreno, niti se moe utvrditi prema svrsi
ugovora, tada poslugodavac moe zahtijevati vraanje predmeta u svako doba.
Obaveze poslugodavca
-

Predaja stvari,
Odgovornost za tetu i
Naknada trokova.

Predaja stvari
Poslugodavac ima prvenstvenu obavezu da preda stvar poslugodavcu i to u vrijeme i na mjestu
kako je ugovoreno, a ako nije ugvoreno, onda prema prirodi i cilju ugovora. Predaja stvari moe biti
faktina predaja iz ruke u ruku, a i simbolina, kao na primjer: predaja kljueva od automobila. Isto
tako mogua je i predaja tzv. kratkom rukom (traditio brevi manu) u sluaju kada se predmet posluge
ve nalazi kod poslugoprimca po nekom pravnom osnovu (na primjer: ugovor o zakupu), pa sada
poslugoprimac nastavlja da koristi stvar, ali ne na osnovu zakupa, ve posluge.
Odgovornost za tetu snosi poslugodavac i to u sluaju kada predmet posluge nije predao
poslugoprimcu u ugovoreno vrijeme.
Naknadu trokova vanrednog odravanja stvari snosi poslugodavac, a redovnog,
poslugoprimac.
Obaveze poslugoprimca
-

uvanje i upotreba stvari,

Trokovi odravanja stvari i
Vraanje stvari.

1. Poslugoprimac je duan stvar upotrebljavati sa panjom briljivog i urednog ovjeka i uvati

supstancu stvari koja mu je predana na poslugu. On stoga nee odgovarati za normalno i uobiajeno
troenje stvari koje nastaje usljed redovne upotrebe stvari. On ne odgovara ni za sluajnu propast stvari
jer nije vlasnik stvari koja je dana u poslugu. Bez saglasnosti poslugodavca, poslugoprimac ne moe
stvar dati treem licu na koritenje.
2. Poslugoprimac je duan da redovno odrava stvar koja mu je dana na upotrebu i to u onom
stanju kava mu je predana. Ako je predmet ugovora ivotinja, tada je poslugoprimac duan u okviru
obaveze odravanja stvari ivotinju redovno hraniti i lijeiti. Ako poslugoprimac izgubi posuenu stvar
duan je nadoknaditi poslugodavcu njenu vrijednost.
69

3. Poslugoprimac ima i obavezu da stvar vrati nakon isteka ugovora o posluzi, a ako vrijeme
trajanja ugovora nije odreeno, onda saglasno cilju zbog kojeg je stvar dana u poslugu. Vraanje stvari
se obavlja saglasno ugovoru, a ako nema odredbe o vremenu i mjestu vraanja, stvar se vraa u mjestu
prebivalita (sjedita) poslugodavca.
Prestanak ugovora o posluzi nastaje otkazom poslugodavca.
40.
Ugovorom o ostavi obavezuje se ostavoprimac da primi uz naknadu ili bez naknade stvar od
ostavodavca, da stvar uva i da istu vrati kada to ostavodavac zatrai.
Osobine ugovora o ostavi
Prema ZOO ugovor o ostavi je konsensualan, a ne realan ugovor, jer je ZOO napustio naelo
ranijih graanskih zakona po kojima je ostava bila realan ugovor i prema kojima je za nastanak
ugovora o ostavi bila potrebna predaja predmeta ostave.
Ugovor o ostavi je imenovan ugovor, a moe biti i jednostrano obavezan ili dvostrano
obavezan ugovor. Ugovor o ostavi je jednostrano obavezan u sluaju besplatne ostave, dok je u sluaju
ostave sa naknadom, ugovor o ostavi - dvostrano obavezan ugovor.
Ugovor o ostavi je i trajan ugovor, jer se, po pravilu, zakljuuje na dui vremenski period.
Ugovor o ostavi moe biti besteratan (besplatna ostava) i teretan ugovor (naplatna ostava).
Ugovor o ostavi se razlikuje od ugovora o prodaji i razmjeni i poklonu, jer ostavoprimac na
temelju navedenog ugovora ne postaje vlasnikom stvari, ve samo uvar stvari koja je dana u ostavu.
Ugovor o ostavi se razlikuje od ugovora o zakupu, posluzi ili zajmu to ostavoprimac nema
pravo da stvar upotrebljava, odnosno koristi, ve obavezu da ostavljenu stvar uva.
Bitni elementi ugovora o ostavi
-

Predmet ostave (potrone i nepotrone stvari, nezamjenljive stvari, a rjee i

zamjenljive stvari). Imovinska prava ne mogu biti predmetom ostave.
Vrijeme trajanja ostave (ugovor moe biti zakljuen na odreeno ili na neodreeno
vrijeme, s tim da ako vrijeme ostave nije odreeno, ostavoprimac je duan da vrati
predmet ostave im to zakupodavac zatrai).
Naknada je iznos novca koji je duan ostavodavac isplatiti ostavoprimcu kod tzv.
teretnih ugovora o ostavi.

Obaveze ostavoprimca
o Prijem stvari u ostavu,
o uvanje stvari koja mu je predana u ostavu,
o Vraanje stvari na zahtjev ostavodavca.
Obaveze ostavodavca
o Plaanje ostavoprimcu naknade trokova za uvanje stvari,
o Plaanje naknade za uvanje stvari u sluaju naplatne ostave,
o Naknade tete ostavodavcuako prilikom uvanja stvari nastupi teta na stvari ostavodavca.
70

Vrste ostave
1. Neprava ostava postoji kada su predmet ostave zamjenljive stvari koje ostavoprimac ima pravo
i potroiti, ali je u tom sluaju duan ostavodavcu vratiti istu koliinu stvari iste vrste. U ovom
sluaju ostavoprimac, izuzetno, postaje vlasnikom stvari, po emu se ovaj sluaj ostave jako
pribliava ugovoru o zajmu. Razlika je samo u tome to ostavoprimac ima obavezu da u
svakom trenutku, na traenje ostavodavca, vrati predmet ugovora.
2. Ostava u nudi postoji kada jedno lice zapadne u nevolje zbog koje nastaje oigledna opasnost
za njegovu imovinu, pa stoga to lice, nemajui slobodu izbora lica kome e stvar ostaviti na
uvanje, istu ostavlja u nudi koje mu se u tim izuzetnim okolnostima nalo pri ruci. Radi se o
situacijama, zemljotresima, poplavama, ratu i sl. Nuna ostava je specifina po tome to nastaje
samom predajom stvari, a ostavodavac je u okviru ope dunosti pomoi licu u nevolji, duan
da primi predmet ostave. Za uvanje se neduguje naknada, ve samo trokovi uvanja stvari.
Zahtjeva se poveana panja ostavoprimca.
3. Ugostiteljska ostava je takav ugovor o ostavi kojim se obavezuje ugostitelj kao ostavoprimac
da e primiti na uvanje stvari gosta kao ostavodavca koje je ovaj donio u ugostiteljski objekat
ostavoprimca. Pod ugostiteljem se podrazumjevaju samo lica koja se profesionalno bave
ugostiteljstvom, pri emu se iskljuivo misli na usluge jela i pia, te pruanje gostu
odgovarajueg smjetaja u objektu (soba, krevet i sl.). Ugostiteljem se smatraju i bolnice i
garae, kola za spavanje, organizovani kampovi i sl. Ugostitelj je duan primiti vrijednije stvari
od gosta koje ovaj ne moe sa sobom zadrati, odnosno drati u sobi.
Gost je duan, im sazna, prijaviti ugostitelju nestanak stvari i moe ostvariti naknadu tete pod
uslovom da dokae da je teta nastala krivicom ugostitelja ili lica za koje on odgovara.
Ugostitelj ne moe svoju odgovornost za gubitak stvari gosta iskljuiti, niti ograniiti ili pak
uslovljavati, tako da sve njegove obavijesti takvog karaktera nemaju pravo uinka i ne
iskljuuju, odnosno i ne umanjuju njegovu odgovornost za tetu.
Za razliku od drugih ugovora i vrsta ugovora o ostavi, kod ugovora o ugostiteljskoj ostavi
ostavoprimac ima pravo zadravanja na stvarima gosta (ius retentionis) i to sve do potpune
naplate svojih potraivanja za smjetaj gosta i ostale usluge. Odgovornost ugostitelja je
objektivna, tako da se isti moe osloboditi odgovornosti samo pod uslovima propisanim za
osloboenje od objektivne odgovornosti za tetu od opasnih stvari i opasnih djelatnosti.
41. UGOVOR O DJELU (locatio conductio operis)
Ugovor o djelu je takav ugovor kojim se jedna ugovorna strana (izvoa, poslenik) obavezuje
da e drugoj ugovornoj strani (naruilac) izraditi odreeno djelo ili obaviti odreeni posao, a naruilac
se obavezuje da e mu za izvreni posao dati naknadu u novcu ili drugim zamjenljivim stvarima.
Dakle, predmet ugovora o djelu je izvrenje odreenog posla, kao to je na primjer:
izrada neke stvari (ivanje odijela, izrada ormara, popravka cipela),
popravka neke stvari (automobila, raunara, TV),
izvrenje fizikog rada (kopanje, prenoenje predmeta s jednog na drugo mjesto),
izvrenje intelektualnog rada (izrada umjetnike slike, dranje predavanja, izrada
udbenika).
Predmet ugovora o djelu mora biti odreen ili odrediv, mogu i doputen, a u protivnom ugovor
je nitav.

71

Odnos ugovora o djelu i drugih ugovora

Ugovor o djelu podrazumjeva, po pravilu, izvrenje tano odreenog posla prema dispoziciji
naruioca u odreenom kraem vremenskom periodu (izrada odijela, popravka cipela, iskop kanala,
izrada udbenika istorije za uenike srednje kole).
Ugovor o radu podrazumjeva vrenje grupe poslova za poslodavca koja spadaju u opis
odrenog radnog mjesta u duem vremenskom periodu (kroja koji za poslodavca fabriku tekstila,
redovno ije odijela za mjesenu platu). Zaposleni na osnovu ugovora o radu se nalazi u posebnom
pravnom odnosu sa poslodavcem u kojem od njega zavisi, dok je poslenik po ugovoru o djelu
nezavisan od naruioca posla.
Kod ugovora o djelu naknada za rad se plaa, po pravilu, odjednom i po zavretku posla, a kod
ugovora o radu se plaa u pravilnim vremenskim razmacima, najee mjeseno.
Kod ugovora o radu rizik posla snosi poslodavac, a kod ugovora o djelu taj rizik snosi izvoa,
odnosno poslenik.
Ugovor o djelu se razlikuje od ugovora o prodaji prema sljedeim kriterijima predvienim u
ZOO:
pripadnost (vlasnitvo) materijala od kojeg se djelo izrauje,
rad izvrioca posla (poslenika).
Prema tome, kada izvoa posla (poslenik) izradi odreenu pokretnu stvar od svog materijala,
postoji pretpostavka da se radi o ugovoru o prodaji. Ako je, pak, materijal vlasnitvo naruioca, a
poslenik (izvoa) samo izradi odreenu pokretnu stvar od tueg materijala, radi se o ugovoru o djelu.
Da li se radi o ugovoru o prodaji ili ugovoru o djelu cijeni se prema okolnostima konkretnog
sluaja imajui u vidu volju ugovornih strana, s tim da postoji pravilo, ako su ugovorne strane prilikom
zakljuenja ugovora posebno imale u vidu rad izvrioca posla (poslenika), smatra se da su zakljuili
ugovor o djelu.
Ugovor o djelu se razlikuje od ugovora o punomostvu po tome to je predmet ugovora o djelu
faktiki rad (fiziki, struni, intelektualni rad), a predmet ugovora o punomostvu je pravni posao,
odnosno pravna radnja. Kod ugovora o djelu poslenik vri radnju u svoje ime i za svoj raun, a
punomonik u ugovoru o punomostvu vri pravne radnje u tue ime i za tui raun. Slinost izmeu
njih je samo u tome to se i kod jednog i kod drugog ugovora jedna ugovorna strana obavezuje izvriti
odreenu radnju u korist druge strane.
Bitni elementi i osobine ugovora o djelu
-

Predmet ugovora i
Naknada.

Predmet ugovora je izvrenje odreenog posla.

Ugovor o djelu je teretan i ekvivalentan ugovor (naknada je ustanovljena kao protivvrijednost
za rad poslenika). Ako bi se posao obavio bez naknade, onda se ne radi o ugovoru o djelu, ve o nekom
drugom dobroinom ugovoru.
Naknada se moe dati u novcu ili drugim zamjenljivim stvarima i odreuje se sporazumno, u
samom ugovoru. Ugovor vrijedi i u sluaju da naknada nije ugovorena, s tim da e je u tom sluaju
odrediti sud. Naknada se plaa u vrijeme i u mjestu kako je to ugovoreno, a ako nije nita ugovoreno,
naknada se ima platiti tek nakon to je naruilac pregledao i odobrio izvreni rad.
72

Ugovor o djelu je konsensualan, dvostrano obavezan, teretan, kauzalan i neformalan

ugovor. Moe biti zakljuen i kao ugovor intuitu personae. Ugovor o djelu je imenovan, ekvivalentan
i trajan ugovor.
Obaveze izvoaa

Izvrenje djela,
Odgovornost za nedostatke izvrenog posla i
Predaja predmeta posla.

Izvrenje posla (djela) podrazumjeva obavljanje odreenog fizikog ili intelektualnog rada.
Izvrenje posla se pojavljuje u obliku izrade nekog materijalnog (tjelesnog) predmeta, intelektualnog
rada ili nekog drugog posla. Materijalni predmet ugovora o djelu postoji kada se izvoa obavezao
izraditi, opraviti ili modifikovati odreenu stvar. Intelektualni rad, kao predmet ugovora o djelu, postoji
kada se poslenik obavezao izvriti rad koji je proizvod ljudskog intelekta, kao, na primjer, kada se
obavezao dati struno miljenje povodom nekog spornog pitanja, kada je izradio projekat nekog
objekta, da e odrati koncert, da e napisati albu na neku odluku i sl.
Izvoa je duan izvriti djelo u vrijeme i na mjestu kako je ugovoreno, a ako to nije ugovoreno
onda je duan izvriti djelo za ono vrijeme koje je uobiajeno i razumno potrebno za izvrenje takvog
posla. Izvoa koji zakasni za izvrenjem posla dolazi u duniku docnju i snosi njene posljedice.
Izvoa nee odgovarati za zakanjenje u sljedeim sluajevima:
ako je do zakanjenja dolo iz razloga to naruilac nije blagovremeno predao materijal,
ako je naruilac traio izmjene djela, zbog ega je dolo do produenja vremena koje je
potrebno za zavretak posla,
ako naruilac nije isplatio izvoau (posleniku) predujam, a to je bilo ugovoreno,
ako je rije o nekim drugim razlozima koji su nastali ponaanjima naruioca.
Izvoa je duan izvriti posao u skladu sa pravilima struke i naelom savjesnosti i potenja, pa
ak i u sluaju kada mu naruilac nije dao potrebne upute i smjernice za rad.
Ugovor o djelu se moe zakljuiti sa rokom kao bitnim elementom tzv. ugovor sa fiksnim
rokom, u kom sluaju je eventualno zakanjenje naruioca uvijek neopravdano.
Ako iz prirode posla ne proistie to drugo, izvoa nije duan lino obaviti posao, ve moe za
to angaovati trea lica (podizvoae). U tom sluaju on nastavlja da i dalje odgovara za kvalitet
izvrenog posla. Ako u izvoenju posla nastane teta naruiocu, za nju e odgovarti i izvoa i
podizvoa, s tim to podizvoa odgovara po optim pravilima o odgovornosti za tetu, a izvoa po
pravilma odgovornosti za drugog.
Odgovornost za nedostatke izvrenog djela postoji kada izvreni rad ima nedostake, odnosno
nema ona svojstva koja su ugovorena. Izvreno djelo ne smije imati ni materijalne ni pravne
nedostatke. Djelo ima materijalni nedostatk ako nema ugovorena svojstva ili pak svojstva potrebna za
uobiajenu upotrebu ili svojstva namijenjna za naroitu upotrebu stvari.
Izvoa je duan da omogui naruiocu da pregleda i primi izvreni rad. Ako se tom prilikom
otkriju nedostaci, naruilac je o istima duan obavijestiti izvoaa bez odlaganja. Nakon prijema posla,
izvoa odgovara samo za skrivene nedostatke koji se nisu mogli utvrditi prilikom pregleda djela. Ako
naruilac ne pregleda rad bez opravdanog razloga, smatra se da je primio rad.
Ako se nedostaci posla pojave nakon pregleda i prijema posla (skriveni nedostaci), naruilac je
obavezan to prije, a najkasnije u roku od mjesec dana, od dana otkrivanja nedostatka (subjektivni rok)
obavijestiti izvoaa. Nakon proteka 2 godine od prijema posla (objektivni rok), naruilac posla se vie
ne moe pozivati na skrivene nedostatke.
73

Ako je izvoa nesavjestan (zna za postojanje nedostatka, a o tome nije obavijestio naruioca),
onda odgovara za svoje propuste bez obzira na rokove.
Ako posao nije izvren u skladu sa ugovorom, naruilac ima pravo:
o raskinuti ugovor i zahtijevati naknadu tete, ako posao ima takav nedostaak koji ini izraenu
stvar neupotrebljivom ili je posao izvren protivno uslovima ugovora,
o sam otkloniti nedostatak ili traiti snienje cijene ili raskinuti ugovor, ako se radi o nedostatku
koji izraenu stvar (posao) ne ini neupotrebljivom.
Predaja predmeta posla
Ako je predmet posla izrada neke tjelesne stvari, izvoa ju je duan nakon zavretka posla
predati naruiocu u mjestu i u vrijeme koje je utvreno ugovorom. Ako vrijeme nije ugovoreno, predaja
se ima izvriti u razumno vrijeme, a ako mjesto predaje nije ugovoreno, predaja se vri prema svrsi
posla, prirodi obaveze i drugim okolnostima, a ako nije mogue odrediti mjesto predaje, ona e se
izvriti u izvoaevom prebivalitu, odnosno boravitu u vrijeme nastanka obaveze.
Obaveze naruioca posla
-

Isplata naknade,
Obaveza prijema posla i
Saradnja sa izvoaem pri izvrenju posla.

Naknada za izvreni posao, odnosno djelo se isplauje na nain, u vrijeme i u mjestu kako je
to ugovoreno, izuzev sluaja ako je naknada utvrena nekom tarifom ili slinim obavezujuim aktom
(cjenovnikom). U tom sluaju naruilac za izvreni rad nije duan platiti vei iznos od onoga utvrenog
cjenovnikom, odnosno tarifom. Ako naknada nije odreena, visinu odreuje sud. Isplata naknade se, po
pravilu, vri po izvrenom poslu i to poslije prijema djela.
Ako je u toku posla dolo do dodatnih radova koji nisu ugovreni, izvoa ima pravo zahtijevati
poveanje ugovorene naknade. Radi osiguranja naplate potraivanja naknade za izvreno djelo, izvoa
ima zalono pravo na stvarima koje je izradio, odnosno popravio.
Obaveza prijema posla se sastoji u nizu radnji naruioca koje omoguavaju preuzimanje
posla. Pored toga, naruilac ima i obavezu da pregleda izvreni posao i bez odlaganja obavijesti
izvoaa o eventualnim nedostacima koje je uoio. Ako ovu obavezu i ne ispuni, naruilac zapada u
povjerilaku docnju i snosi njene posljedice. Smatra se da je djelo primio i da vie ne moe isticati one
nedostatke koji su se mogli obaviti obinim pregledom stvari. U sluaju kada se povjerilac nalazi u
docnji zato to nije primio posao, izvoa se obaveze oslobaa polaganjem stvari kod suda.
Saradnja pri izvrenju posla podrazumjeva preduzimanje od naruioca odreenih radnji prije
i u toku izvrenja posla, kao to su, na primjer: predaja materijala, dolasci na redovne probe, davanje
usputstava posleniku. Krajnja posljedica neizvrenja ove obaveze je raskid ugovora koji moe dati
izvrilac posla (poslenik).
Rizik sluajne propasti stvari ili oteenja snosi ona strana koja je dala materijal za izradu
djela u skladu sa optim pravilom da stvar propada vlasniku stvari (res perit domino).
Ako je izvoa upotrijebio svoj materijal, pa stvar propadne sluajno, onda on nema pravo ni
naknadu za izvreni rad, niti za materijal. Ako je naruilac dao materijal, on snosi rizik sluajne
propasti stvari i duan je posleniku isplatiti naknadu za izvreni rad.
Prestanak ugovora o djelu
74

Ugovor o djelu prestaje:

- ispunjenjem ugovora o djelu,
- raskidom,
- smru (u sluaju ugovora intuitu personae) i
- propau predmeta (stvari), ali i
- protekom vremena, ako je to bio bitan elemenat ugovora.
Izvrenjem obaveza iz ugovora o djelu, ugovor redovno prestaje, jer je postignuta svrha
ugovora.
Ugovor moe raskinuti naruilac u svako doba uz isplatu ugovorene naknade umanjene za iznos
trokova koje izvoa nije imao, a koje bi bio duan uiniti da ugovor nije raskinut. Krivica
(neispunjenje ili neuredno ispunjenje obaveza) izvoaa je uslov za jednostrani raskid ugovora o djelu.
42. UGOVOR O DOIVOTNOM IZDRAVANJU
Pojam i odnos prema ugovorima o nasljeivanju i testamentu
Ugovor o doivotnom izdravanju je takav ugovor kojim se jedna ugovorna strana (davalac
izdravanja) obavezuje da e doivotno izdravati drugu ugovornu stranu ili neko tree lice, a druga
strana (primalac izdravanja) se obavezuje da e mu ostaviti svu svoju imovinu ili jedan njen dio.
Dakle, kod ugovora o doivotnom izdravanju predaja cijele imovine ili jednog njenog dijela koja je
predmet ugovora je odloena do poslije smrti primaoca izdravanja.
Meutim, ugovorne strane mogu ugovoriti i da primalac izdravanja, jo za svoga ivota,
prenese svu svoju imovinu ili jedan njen dio na davaoca izdravanja, u kom sluaju se takoe radi o
valjanom ugovoru o doivotnom izdravanju. U prilog valjanosti ovog oblika ugovora o doivotnom
izdravanju odavno se izjasnila i sudska praksa, to je vidljivo iz Naelnog miljenja br. 8/57 koje je
usvojeno na Proirenoj optoj sjednici Saveznog suda bive SFRJ dana 11.01.1957. godine.
Ugovor o doivotnom izdravanju treba razlikovati od ugovora o nasljeivanju koji su inae
zabranjeni u naem pravu. Naime, kod ugovora o doivotnom izdravanju davalac izdravanja stie
imovinu primaoca izdravanja kao naknadu za to to je do smrti primaoca izdravanja izdvajao
sredstva za njegovo izdravanje, a kod ugovora o nasljeivanju nasljednik stie imovinu iskljuivo
zbog injenice smrti ostavioca.
U odnosnu na testament koji je jednostrani pravni posao mortis causa, nastao jednostranom
izjavom volje, ugovor o doivotnom izdravanju je dvostrani pravni posao inter vivos kojim primalac
izdravanja raspolae svojom imovinom uz naknadu. Imovina kojom je primalac izdravanja
raspolagao izdvaja se iz zaostavtine.
U sluaju da je neko lice ostavilo testament, pa nakon toga zakljui ugovor o doivotnom
izdravanju, tim ugovorom e se prethodno sainjen testament opozvati u mjeri u kojoj je testator
naknadno raspolagao svojom imovinom na temelju ugovora o doivotnom izdravanju.
Osobine ugovora o doivotnom izdravanju
Ugovor o doivotnom izdravanju je formalan ugovor, jer mora biti sastavljen u pismenom
obliku i ovjeren od strane sudije, pri emu je sudija u obavezi upozoriti ugovorne strane na posljedice
ugovora, kako je to propisano l. 120. Zakona o nasljeivanju bive SR BiH.
Forma u kojoj se zakljuuje ugovor o doivotnom izdravanju je forma ad solemnitatem, koja
je uslov punovanosti ugovora. Ukoliko navedena forma nije potovana, ugovor o doivotnom
izdravanju je nitav. Forma ad solemnitatem o kojoj je rije, potrebna je samo kod onih ugovora o
75

doivotnom izdravanju kod kojih se prenos (predaja) imovine odlae do iza smrti primaoca
izdravanja, a ne i kod onih kod kojih primalac izdravanja ve za svoga ivota, tanije, odmah po
zakljuenju ugovora, prenosi svoju imovinu na davaoca izdravanja. To proizlazi i iz pomenutog
Naelnog stava Saveznog suda bive SFRJ br. 8/57. U tom sluaju je potrebno samo da je ugovor
pismen, a da potpisi ugovaraa budu ovjereni na zakonom propisan nain.
Ugovor o doivotnom izdravanju je dvostrano obavezan ugovor, jer stvara obaveze za obe
ugovorne strane: primaoca izdravanja - da prenese na davaoca izdravanja stvar ili pravo, a davaoca
izdravanja - da primaoca izdravanja ili drugo lice izdrava do smrti.
Ugovor o doivotnom izdravanju je teretan ugovor, jer svaka ugovorna strana dobija naknadu
za ono to ini drugoj ugovornoj strani.
Ugovor o doivotnom izdravanju ima apsolutno djestvo, jer prema l. 121. Zakona o
nasljeivanju, davalac izdravanja moe svoje pravo iz ugovora o doivotnom izdravanju upisati u
javnu knjigu.
Primalac izdravanja i poslije zakljuenja ugovora o izdravanju ostaje vlasnik imovine kojom
je raspolagao ugovorom o doivotnom izdravanju (osim ako se imovina prenosi ve za ivota
primaoca).
Ugovor o doivotnom izdravanju ima i odreeni stepen aleatornosti, pri emu su poznate
obaveze ugovornih strana, ali se ne zna koliko e vremenski trajati obaveza davaoca izdravanja.
Ugovor o izdravanju se moe zakljuiti i kao ugovor u korist treeg lica (pactum favorem
tertii), tako da davalac izdravanja moe ugovorom preuzeti na sebe obavezu ne samo da izdrava
primaoca izdravanja, ve i neko tree lice ili, pak, da izdrava samo to tree lice.
Subjekti ugovora o doivotnom izdravanju su:
- davalac i
- primalac izdravanja, s tim da primalac i ne mora biti ugovorna strana u sluajevima
kada se ugovor o doivotnom izdravanju zakljuuje kao ugovor u korist nekog treeg
lica.
Primalac izdravanja moe biti svako fiziko lice koje je poslovno sposobno. Nasuprot
prednjem, primalac izdravanja ne moe biti pravno lice.
Davalac izdravanja moe biti i fiziko i pravno lice.
Ugovor o doivotnom izdravanju mogu zakljuiti i lica koja su duna po zakonu da se
meusobno izdravaju.
Predmet ugovora o doivotnom izdravanju je ono to ini sadrinu obaveza davaoca i
primaoca izdravanja. Prava i obaveze prvenstveno utvruju ugovorne strane prema svojoj volji i u
skladu sa zakonom.
Obaveza davaoca izdravanja je da primaoca izdravanja ili neko tree lice izdrava do smrti,
a da ga nakon smrti i sahrani u skladu sa mjesnim obiajem ili, pak, na nain kako je ugovoreno.
Obaveza davaoca izdravanja moe biti odreena tako to je ugovorena zajednica ivota ugovornih
strana ili na drugi nain, bez zajedice ivota. Ako zajednica ivota nije ugovorena, obaveza davaoca
izdravanja se sastoji u tome da primaocu obezbijedi sredstva za ivot, smjetaj, ishranu, zdravstvenu
njegu i slino, sve saglasno mjesnim obiajima.
Obaveza primaoca izdravanja je da davaocu izdravanja, za ivota ili nakon smrti, ostavi
(prenese u vlasnitvo) svu svoju imovinu ili jedan njen dio.
Prestanak ugovora o doivotnom izdravanju

Ugovor o doivotnom izdravanju moe prestati:

na osnovu sporazuma ugovornih strana,
76

raskidom zbog nepodnoljivosti zajednikog ivota (u sluaju da je ugovorena i zasnovana

zajednica ivota ugovornih strana),
raskidom zbog neizvrenja ugovornih obaveza,
raskidom zbog promijenjenih okolnosti,
smru primaoca ili davaoca izdravanja.

Zbog smrti primaoca izdravanja ugovor prestaje proizvoditi pravna dejstva, osim ako su
primaoci izdravanja brani drugovi, jer drugi brani drug tada ostaje jedini primalac izdravanja.
Ugovor o doivotnom izdravanju, po pravilu, ne prestaje zbog smrti davaoca izdravanja, ve
obaveze iz ugovora prelaze na nasljednike i to samo na branog druga i potomke, ali samo ako oni na
to pristanu. Znai, oni imaju pravo izbora da li e odrati ugovor ili ne.
43. UGOVOR O ORTAKLUKU
Ugovor o ortakluku je takav ugovor kojim se obavezuju dva ili vie lica (ortaci) da udrue svoj
rad i imovinu, odnosno rad ili imovinu radi postizanja odreenog doputenog zajednikog cilja koji
moe biti sticanje neke imovinske vrijednosti ili opte koristi za ortakluk. Na primjer: ortakluk postoji
kada tri lica udrue novac i znanje radi izgradnje poslovnog prostora, stana ili nekog ureaja.
Osobine ugovora o ortakluku
Ortakluk je konsensualan i neformalan ugovor. Ortakluk moe biti i formalan ugovor ako je
tako ugovoreno ili propisano.
Ugovor o ortakluku je trajan i uzajaman ugovor, jer se zakljuuje za dui vremenski period u
kojem treba da se ostvari cilj ugovora, s tim da se ortaci obavezuju jedan drugom (uzajamno) na
postizanje zadanog cilja.
Ugovor o ortakluku je aleatoran, jer je relativno neizvjesno postizanje cilja ortakluka, odnosno
da li e ortaci ostvariti odreenu materijalnu korist ili e, pak, pretrpjeti gubitke.
Imovina ortakluka i ortaki udjeli
Imovinu ortakluka ine ortaki udjeli koje su oni obavezni unijeti u ortakluk, kao i imovina
steena za vrijeme trajanja ortakluka. U imovinu ulaze i naknade za unitene, oteene ili oduzete stvari
koje pripadaju imovini ortakluka.
Ortaki udjeli su stvari, prava i novac, rad i druga dobra koji ortak unosi u ortakluk prilikom
zakljuenja ugovora. Stvari koje se unose u ortakluk mogu se unijeti tako da one postanu vlasnitvo
ortakluka ili tako to e se iste samo ustupiti ortakluku na koritenje.
Odnos prema ugovoru o zakupu - kod ugovora o zakupu, zakupodavac predaje stvar zakupcu
na koritenje bez posebnog prava odluivanja u pogledu poslovanja zakupca. Zakupodavca se ne tie
da li e zakupac ostvariti dobit, on je jedino zaiteresovan za zakupninu.
Kod ugovora o ortakluku, ortak je zainteresovan za poslovanje ortakluka. U sluaju neuspjeha,
ortak je duan snositi posljedice neostvarenog cilja ortakluka.
Odnos ortakluka i ugovora o zajmu - ako je ugovoreno saodluivanje u upravljanju i ulaganju
pozajmljenih sredstava, tada se radi o ugovoru o ortakluku, a ako je ugovara ovlaten slobodno
raspolagati primljenim novcem, radi se o ugovoru o zajmu.

77

Poslovodstvo i zastupanje
Ugovorom o ortakluku poslovodstvo moe biti povjereno jednom ili vie ortaka ili treih lica.
Ortak na koga je ugovorom preneseno ovlatenje za voenje poslova smatra se punomonikom. Ortak
kome je povjereno upravljanje ortaklukom duan je voditi poslovne knjige, te se starati o imovini
ortakluka, kao i o svim prihodima i rashodima.
Obaveze i prava ortaka
-

Obaveza unosa ortakog udjela je osnovna obaveza svakog lica koje ulazi u ortakluk.
Obaveza lojalnosti znai da su ortaci duni slijediti interes ortakluka, te da je svaki
ortak obavezan doprinositi ostvarenju zajednikog cilja zbog kojeg je i zakljuen ugovor
o ortakluku.
Odgovornost za tetu znai obavezu ortaka da e biti odgovoran za svaku tetu koju
nanese ortakluku svojim skrivljenim radnjama, a pogotovo onima kojima se nanosi teta
ortakluku.
Obaveza snoenja gubitka i pravo na dobit znai da svaki ortak snosi dobitak i
gubitak drutva srazmjerno svom udjelu na nain i pod uslovima kako je odreeno
ugovorom o ortakluku.

Ortakluk prestaje:
- Izvrenjem posla (ostvarenjem cilja ili nemogunou ostvarenja cilja).
- Istekom vremena na koje je zakljuen, a ako nije ugovoreno vrijeme ortakluka
(ugovor na neodreeno vrijeme), ortakluk prestaje otkazom.
- Odlukom ortaka.
- Smru ortaka, jer se ugovor o ortakluku smatra ugovorom intuitu personae tako da
njegov ortaki dio mortis causa ne prelazi na nasljednike umrlog ortaka.
- Otvaranjem steaja nad imovinom ortakluka.
- Otkazom, ako je ugovor o ortakluku zakljuen na neodreno vrijeme.
Nakon prestanka ortakluka slijedi dioba imovine ortakluka koja se sastoji od cjelokupne aktive
(glavnica i potraivanja) i pasive (dugovanja). Dioba imovine se vri tako to se prvo podmiruju dugovi
ortakluka, a nakon toga se ortacima vraaju njihovi ulozi.
44. UGOVOR O FAKTORINGU
Ugovorom o faktoringu obavezuje se jedna strana (klijent, komitent) da na drugu ugovornu
stranu (factor) prenese jedan dio ili sva svoja potraivanja koja ima prema treim licima, a druga strana
se obavezuje da ta potraivanja uz proviziju i naknadu trokova, naplati.
Ugovor o faktoringu nalazi svoje pravno uporite u optim uslovima poslovanja faktoring
kompanija i optim pravilima ugovornog prava.
Na meunarodnom planu, ugovor o faktoringu je regulisan Konvencijom UNIDROIT o
meunarodnom faktoringu.
Osobine i funkcije ugovora o faktoringu

78

Prema Konvenciji UNIDROIT o meunarodnom faktoringu, ugovor o faktoringu se zakljuuje

izmeu isporuioca (klijenta) i faktora. Isporuilac prenosi ili e prenijeti na faktora sva potraivanja
nastala iz ugovora o prodaji robe ili vrenju usluga zakljuenih izmeu isporuioca i njegovog dunika.
Funkcije faktoringa su:
- funkcija finansiranja,
- funkcija usluge, servisa i uprave i
- funkcija obezbjeenja naplate.
Funkcija finansiranja ili likvidnosti se sastoji u tome da faktor pribavlja klijentu (isporuiocu)
momentalnu likvidnost i to tako to klijentu stavlja na raspolaganje odreenu sumu novca, tako da za
svoja ustupljena nedospjela potraivanja dobija odmah gotov novac.
I faktor, koji je najee banka, ostvaruje svoj interes, jer klijentu ne isplauje puni iznos za
ustupljeno potraivanje, a za sebe zadrava odreeni iznos na ime provizije i trokova. Visina naknade
se kree u rasponu od 5% do 30% od vrijednosti ustupljenih potraivanja.
Funkcija usluge, servisa i uprave se ogleda, izmeu ostalog, i u tome to faktor na sebe
preuzima voenje klijentovog knjigovodstva tako da opominje klijentove dunike i ispostavlja im
raune, vri obraun poreza, istrauje trite i savjetuje klijenta u preduzimanju poslovnih poduhvata.
Funkcija obezbjeenja naplate ili del credere funkcija znai da factor preuzima na sebe rizik
naplate trabina koje su ugovorom prenesene.
Vrste faktoringa
-

Pravi i nepravi,
Domai i meunarodni.

Pravi faktoring postoji kada faktor u potpunosti odgovara za naplativost klijentovih

potraivanja, a ako on za to ne odgovara, ve za naplativost trabine jami klijent, rije je o nepravom
faktoringu.
Pored pravog i nepravog postoji i domai i meunarodni faktoring u zavisnosti od toga da li
je ugovor o faktoringu zakljuen izmeu domaih ili stranih lica ija su sjedita u razliitim dravama.
Ugovor o faktoringu je trajan obligacioni ugovor izeu klijenta i faktora koji oni zakljuuju u
vidu okvirnog ugovora i predstavlja tzv. globalnu cesiju kojom klijent ustupa faktoru sva svoja budua
potraivanja iz jednog poslovnog odnosa ili ustupanje svih potraivanja iz cjelokupnog poslovanja
klijenta (cedenta) na cesionara (faktora).
Ugovor o faktoringu sadri u sebi i obiljeja ugovora o prodaji i ugovora o zajmu, jer se faktor
javlja kao kupac koji kupuje budue potraivanje svoga klijenta za odreenu cijenu. Ako ga on ne kupi,
tada se faktor javlja u ulozi zajmoprimca koji je obavezan da potraivanje poslije isteka roka vrati
klijentu.
Prava i obaveze ugovornih strana
Klijent ima obavezu da potraivanja koja ima prema svojim dunicima, prenese na faktora, to
znai da se u osnovi svakog faktoringa nalazi ugovor o cesiji, koji je u stvari ugovor izmeu starog i
novog povjerioca kojim stari povjerilac (cedent) prenosi svoje potraivanje koje ima prema duniku
(cesusu) na novog povjerioca (cesionara). Kod ugovora o faktoringu, klijent (cedent) prenosi svoja
79

postojea i budua potraivanja koja ima prema svom duniku/dunicima (cesusu) na faktora
(cesionara). Kao faktor se, po pravilu, javlja banka.
Faktor ima obavezu vrenja funkcije finansiranja klijenta, vrenje usluga servisa i uprave i
funkcije obezbjeenja i naplate potraivanja klijenta.
Ugovor o faktoringu se razlikuje od ugovora o forfetingu. Ugovor o forfetingu je takav ugovor
kod koga jedno lice (forfeter) kupuje od svog komitenta nedospjelo novano potraivanje, uz
iskljuenje prava forfetera (banka-cesionar) na regres prema prodavcu potraivanja (klijentu-cedentu),
ukoliko ne uspije naplatiti ustupljeno potraivanje.
45. MEUNARODNA PRODAJA ROBE
Meunarodna prodaje robe je regulisana Konvencijom UN o meunarodnoj prodaji robe (u
daljem tekstu Konvencija) koja je usvojena 11. aprila 1980. godine na diplomatskoj konferenciji u
Beu, pa se jo naziva i Beka konvencija. Oznaava se sa skraenicom CISG, koja u punom znaenju
glasi: United Nations Convention on Contrats for the International Sale of Goods.
Konvencija sadri materijalno-pravne propise o zakljuivanju ugovora o prodaji izmeu
subjekata koji imaju sjedita u dvije razliite drave, kao i obaveze ugovornih strana u okviru takvih
ugovora, posljedice povrede govora, kao i o odgovornosti za rizik. Pravila Konvencije prestavljaju
kompromisnu kombinaciju kontinentalne prave tradicije i Common Law.
BiH je potpisnica Konvencije, to znai da je ista inkorporisana u sistem domaeg prava.
Konvencija je imala znaajnu ulogu za razvoj Principa meunarodnog trgovakog prava koje je
donio UNIDROIT, tj. Meunarodni institut za izjednaavanje privatnog prava, Principa Evropskog
ugovornog prava (Priciples of European Contract Law ili tzv. Lando principi koji su dobili naziv po
Ole Landu) i Smjernica Evropske unije o kupovini robe u potroake svrhe.
Konvencija je podijeljena u 4 dijela, pri emu prvi regulie oblast primjene konvencije i opte
odredbe o ugovorima, drugi dio obuhvata pravila o zakljuenju ugovora, a trei i etvrti reguliu
obaveze ugovornih strana, te posljedice povrede navedenih obaveza.
Kada je u pitanju odnos Konvencije i Smjernica Evropske unije o kupovini robe u potroake
svrhe, treba ukazati da Konvencija o meunarodnoj prodaji robe ipak ima prednost u odnosu na
Smjernice. Stoga, da bi Smjernice imale prednost u odnosu na Konvenciju, to se u ugovoru mora
posebno naglasiti.
to se tie odnosa Konvencije i UNIDROITA i Lando principa, UNIDROIT i Lando principi e
se primjeniti samo u sluaju ako u Konvenciji postoje praznine o nekom pitanju.
Konvencija se primjenjuje u onim sluajevima kada se kao ugovarai javljaju subjekti iz
razliitih drava potpisnica Konvencije ili kad pravila meunarodnog privatnog prava upuuju na
primjenu prava jedne drave ugovornice potpisnice Konvencije.
Oblast primjene konvencije je ograniena na ugovore o meunarodnoj prodaji robe pokretnih
stvari, pri emu dravljanstvo, graanski ili trgovaki karakter ugovaraa nije od znaaja.
Konvencija se ne primjenjuje na ugovor o prodaji za privatne potrebe kupca, tj. za linu ili
porodinu upotrebu ili za potrebe domainstva, osim ako prodavac nije znao niti morao znati da kupac
stvari kupuje za takvu svrhu. Konvencija se ne primjenjuje ni u sluajevima kada se radi o:
prodaji robe na javnoj drabi,
prodaji brodova, aviona, el. energije,
prinudnom izvrenju,
odgovornosti prodavca za smrt ili tjelesnu povredu koju bi roba prouzrokovala bilo kom
licu.
Sa ugovorima o meunarodnoj prodaji robe izjednaeni su ugovori o djelu kod kojih izvoa
izrauje djelo od vlastitog materijala.
80

Konvencija ne regulie punovanost ugovora ili pojedinih ugovornih odredbi, kao ni djestvo
ugovora na vlasnitvo prodane robe. Konvencija ne regulie ni pitanja poslovne sposobnosti,
zastupanja, zastarjelosti, ustupanje potraivanja, preuzimanje duga, zadravanje prava svojine i sl.
Sloboda ugovaranja
Ugovorne strane su slobodne u ugovaranju pa tako mogu da odredbe Konvencije u cjelini ili
djelimino iskljue. Znai, odredbe Konvencije su dispozitvnog karaktera.
Konvencija se ne primjenjuje samo u sluaju kada ugovorne strane imaju sjedita u razliitim
dravama potpisnicama Konvencije, ve i u sluaju kad autonomno meunarodno privatno pravo
nadlenog suda upuuje na primjenu prava neke od drava potpisnica Konvencije.
Zakljuenje ugovora
Ugovor je zakljuen kada se postigne saglasnost volja ugovornih strana o bitnim sastojcima
ugovora, a prijedlog za zakljuenje ugovora smatra se ponudom da je taj prijedlog:
- dovoljno odreen,
- upuen jednom ili vie lica i
- da ukazuje na namjeru ponudioca da se obavee u sluaju prihvatanja.
Ponuda proizvodi dejstvo od asa kada stigne ponuenom (teorija prijema). Za razliku od ZOO,
ponuda se po Konvenciji moe i povui.
Prodaja robe opte odredbe
Bitna povreda ugovora po Konvenciji postoji kada se drugoj strani ini takva teta da je
sutinski liava onoga to je opravdano oekivala od ugovora, izuzev u sluaju ako takvu povredu nije
predvidjela strana koja ini povredu.
Bitna povreda ugovora dovodi do prava na raskid ugovora koje pripada obema ugovornim
stranama. Raskid ugovora u sluaju bitne povrede ugovora ne nastupa po samom zakonu, nego izjava o
raskidu ima dejstvo tek ako je o njoj obavijetena druga strana.
Bitna povreda ugovora postoji u sluaju:
o nesaobraznosti robe,
o docnje u ispunjenju,
o neisplate cijene,
o nepreuzimanja robe.
Obaveze ugovornih strana
Obaveze prodavca su: isporuka robe, predaja robnih dokumenata i prenos vlasnitva,
odgovornost za saobraznost robe, zatita od evikcije i uvanje robe.
Ako prodavac ne ispuni svoju obavezu, kupac moe: zahtijevati ispunjenje ugovora, raskinuti
ugovor ili sniziti cijenu, a u svakom sluaju ima pravo na naknadu tete.
Obaveze kupca su: plaanje cijene i preuzimanje isporuke robe. Prava kupca u sluaju povrede
ugovora su: da zahtijeva izvrenje ugovora, da raskine ugovor ili da da trai naknadu tete.
Prelaz rizka sluajne propasti stvari

81

Odgovornost za sluajnu propast stvari se ureuje prije svega ugovorom, a ako takve klauzule u
ugovoru nema, tada se imaju primijeniti pravila Konvencije iz l. 66-70.
Ako je potrebno izvriti prevoz kupljene robe, a nita nije posebno ugovoreno, rizik prelazi na
kupca onog trenutka kada je roba predana na prevoz prvom prevoziocu. U tom sluaju, rizik je preao
na kupca predajom robe pediteru.
Ako je prodavac djelimino izvrio prevoz svojim prevoznim sredstvima, rizik prelazi na kupca
tek predajom robe drugom samostalnom prevozniku.
Ako je ugovoreno da je prodavac duan robu predati prevoziocu u odreenom mjestu, onda je
rizk preao na kupca kada prodavac preda robu prevoziocu o tom mjestu. Inae, rizik propasti stvari
ostaje na prodavcu sve dok je on ne preda pomorskom prevoziocu.
Ako je kupac duan preuzeti robu u mjestu koje je sjedite prodavca, tada rizik propasti prelazi
na kupca kada on preuzme robu, a ako to kupac ne uini blagovremeno, onda u asu kad mu je roba
stavljena na raspolaganje.
Odgovornost za tetu i osloboenje od odgovornosti
Odgovornost ugovornih strana za tetu nastalu zbog neispunjenja ugovornih obaveza je, po
pravnoj prirodi, objektivna odgovornost. Uslovi za nastanak objektivne odgovornosti za tetu su:
- da je povrijeen ugovor,
- da postoji teta na strani povjerioca i
- da postoji uzrona veza izmeu povrede ugovora i tete. Pod tetom se smatra
pretrpljeni gubitak i izmakla dobit.
Strana koja nije ispunila svoju obavezu moe se osloboditi odgovornosti ako je svoju obavezu
povrijedila usljed okolnosti koje su bile van njenog subjektivnog uticaja, a koje u vrijeme zakljuenja
ugovora, razumno posmatrano, nije mogla predvidjeti, odnosno sprijeiti.
Dejstvo raskida ugovora i uvanje stvari
Raskidom ugovora obe ugovorne strane se oslobaaju svojih ugovornih obaveza, a istovremeno
za njih nastupa obaveza naknade tete.
Strana koja je do raskida ugovora u potpunosti ili djelimino ispunila obavezu, moe zahtijevati
od druge strane vraanje onoga to je dala.
U sluaju da jedna strana dri u posjedu robu koja bi se trebala nalaziti kod drugog ugovaraa,
njena obaveza je da istu uva, kako bi se umanjio ili sprijeio nastanak potencijalne tete. Ugovorna
strana koja uva robu ima pravo na naknadu za uvanje i pravo zadravanja robe, radi naplate te
naknade.

82