Uvod

Kroz temu koju sam odabrala za seminarski rad Vrste i tumaenje pravnih normi
nastojala sam objasniti pojam pravne norme, njene elemente bez kojih ona ne bi mogla
biti pravna norma, a to su dispozicija i sankcija, te vrste pravnih normi i naine na koje se
vri tumaenje pravnih normi.
Sam pojam pravne norme je mnogo opiran i sloen ali potrudila sam se da rad uradim
tako da bi bio shvatljiv i nekom ko se nije susretao sa samim predmetom prava, znai
sa pojmom pravne norme, te njenim vrstama i tumaenjem.
Kao literatturu sam koristila skriptu Poslovnog prava i internet, i nadam se da sam uspjela
objasniti sutinu pravne norme, njene elemente, vrste i naine na koje se pravna norma
moe tumaiti.

Vrste i tumaenje pravnih normi

1. Pravna norma
Pravna norma je pravilo ponaanja ljudi u drutvu koje je zatieno dravnim aparatom
za fiziku prisilu.To su pravila koja su pismeno fiksirana. Znai radi se o pravilu kojeg se
pojedinci u jednoj dravi moraju pridravati, po kome se moraju ponaati. Ukoliko to ne
bi inili, drava bi ih svojim aparatom za fiziku prisilu na to natjerala.1
Svaka pravna norma ima svoja dva osnovna elementa a to su: dispozicija i sankcija.

1.1. Dispozicija
Dispozicija je onaj dio pravne norme u kome je sadrano pravilo ponaanja. Njom se
nareuje ta treba initi u datoj situaciji.
Dispozicija je normativni dio pravne norme, ali sama dispozicija jo nije pravna norma.
Bie to tek kad joj se doda sankcija.
Zapovijest o ponaanju, eljno pravilo ponaanja koje sadri dispozicija, moe biti
razliito izraena kao: nareenje,zabrana i ovlaenje.
Na primjer:
Graani koji imaju imovinu duni su plaati porez (nareujua dispozicija).
Zabranjeno je voziti auto bez vozake dozvole (zabranjujua dispozicija).
Graani mogu slobodno raspolagati imovinom (ovlaujua dispozicija).
Neki autori dijele dispozicije po kriterijima po kojima se dijele pravne norme. Takve
podjele takoe imaju opravdanje, jer je dispozicija sutinski dio pravne norme, ona je
primarno pravilo ponaanja.
Po toj podjeli dispozicije mogu biti odreene i relativno neodreene.
Odreene dispozicije odreuju kakvo ponaanje treba da bude.
Relativno neodreene dispozicije ostavljaju vie ili manje slobode subjektu u
ponaanju.
Po ovom kriteriju dispozicije bi bile nadalje:
- kogentne (prinudne),
- dispozitivne,
- alternativne,
- diskrecione i
- sa upotrebom standarda.
Definicija je svake od ovih dispozicija jednaka definiciji odgovarajue pravne norme.

Poslovno pravo, Skripta, Dr.Enes Hasi, Dr.Edin Rizvanovi, str.10-11

Vrste i tumaenje pravnih normi

1.2. Sankcija
Sankcija je sekundarno pravilo ponaanja. Moe biti pozitivna i negativna, u zavisnosti
kako drutvo ocjenjuje radnju subjekta u odnosu na pravilo ponaanja iz dispozicije.
Sankcija je dio norme koji sadri pravilo o ponaanju onoga ko nije postupio po
dispoziciji, ko je prekrio dispoziciju i ponaanje onoga koji je pozvan da protiv tog
prekrioca primjeni predvienu mjeru.
Dravni organ je uvijek jedan od subjekata odnosa stvorenog sankcijom, pa se pravilo o
kazni uvijek formulie tako da se u krajnjoj liniji moe izvriti primjenom monopola za
fiziko nasilje, tj. prinudnim putem. Da sankcija ne bi ostala neprimjenjena, predvia se
jo jedna sankcija protiv dravnog organa ako ne bi primjenio prvu sankciju.
Druga sankcija je pravna posljedica prekraja prve. Sankcije se dijele prema deliktima za
koja se primjenjuju.
Razlikujemo krivino pravne delikte (krivina dijela) sankcija je kazna koja se
sastoji u oduzimanju nekog ljudskog dobra: asti, slobode, imovine, ivota.
Za krivina dijela usvojeno je naelo zakonitosti princip legaliteta. To znai da se
krivinim djelom moe smatrati samo ona ljudska radnja koja je zakonom predviena kao
krivino dijelo i da se za tu radnju moe izrei samo ona kazna koja je predviena
zakonom.
Za graansko pravne delikte sankcija je naknada tete. Ona se odnosi na imovinu lica
koje je prekrilo dispoziciju.
Administrativni prekraji su radnje manje opasne po interes drutva. Sankcija je
administrativna kazna koja se sastoji u oduzimanju imovine, slobode ili asti, ali u manjoj
mjeri nego za krivino djelo. I za administrativne prekraje vai princip legaliteta.
Disciplinske mjere su sankcije za disciplinski prekraj, za povredu neke radne dunosti.
Izriu se protiv radnika koji ne obavljaju posao onako kako je odreeno radnim
pravilima.
Sankcije mogu biti
-odreene,
-relativno neodreene,
-kogentne,
-dispozitivne,
-alternativne,
-diskrecione i
-sankcije sa upotrebom pravnih standarda.

Vrste i tumaenje pravnih normi

2. Podjela pravnih normi

2.1. Podjela pravnih normi prema obimu i predmetu regulisanja
Prema tome da li se pravna norma odnosi na neodreeni broj sluajeva iste vrste ili je
njom regulisan jedan konkretan odnos, norme se dijele ne opte i pojedinane.
Opte ili generalne norme se tiu svih subjekata koji se nau ili se mogu nai u situaciji
predvienoj hipotezom dispozicije te norme. Opte norme reguliu tano odreenu vrstu
odnosa.
Pojedinane ili individualne norme sa odnose na jedan odreeni sluaj; tiu se jednog
lica i tano se zna koga. Opte se nalaze u optim aktima, a pojedinane u pojedinanim
aktima (upravni akt).
Primjer:
-opta norma: Lica koja imaju imovinu duna su plaati porez,
-individualna: K.S. duan je platiti 1.000 KM poreza na ukupan prihod.

2.2. Podjela normi prema oblasti iz drutvenog ivota koji reguliu

Norme se dijele prema oblasti drutvenog ivota koju reguliu, tj. u koju granu prava
spadaju:
-graansko-pravne,
-krivino-pravne,
-upravne,
-ustavne norme
Norme materijalno pravne prirode su norme koje reguliu odnos meu ljudima u
drutvu i nalaze se u raznim zakonima.
Procesno pravne odreuju kako e postupiti onaj koji treba da se ponaa po normi, na
prvom mjestu dravni organ, sadrane su u propisima o postupcima.

2.3. Podjela normi prema stepenu odreenosti dispozicije

U kogentnim normama dispozicije su tano odreene. Subjekt se moe ponaati samo
onako kako glasi jasno formulisano pravilo ponaanja, inae e se primjeniti sankcija.
Nazivaju se jo apsolutno odreene i kategorike.
Alternativne norme sadre dva ili vie pravila ponaanja, od kojih subjekt, kome je
norma upuena, moe odabrati koje hoe. Po kome god se pravilu sadranom u toj normi
ponaa, postupa se po normi. Ostavlja mu se, dakle, da odabere jedno od tih pravila
ponaanja. U tom krugu je slobodan. Dakle, alternativne norme spadaju u vrstu relativno

Vrste i tumaenje pravnih normi

neodreenih pravnih normi, koje subjektu ponaanja daju slobodu da odabere jedno
pravilo iz te norme i da se ponaa po njemu.
Npr. Ispiti se mogu polagati usmeno i pismeno, ili i usmeno i pismeno.
Dispozitivne norme sadre pravilo ponaanja, ali istovremeno ostavlja subjektima da
rijee svoj odnos kako im odgovara, da stvore pravilo ponaanja onako kako ele u
okviru pravnog poretka. Tek ako adresati (subjekt kojem je norma upuena) nee da
sami odeuju kakva e prava i obaveze proisticati za njih iz konkretnog odnosa,
primjenie se pravilo ponaanja iz pravne norme.
Pravila ponaanja koja sadri dispozitivna norma odreuju kako e se ponaati tek u
sluaju ako stranke same to ne uine. One se zbog toga nazivaju i zamjenljivim.
Npr. Prodavac je duan isporuiti robu srednjeg kvaliteta ako nije drugaije ugovoreno,
obaveza osiguravajueg zavoda da nadoknadi tetu, odnosno isplati ugovorenu osiguranu
sumu poinje narednog dana od dana uplate premije. Dispozicione norme su
karakteristine za obligacione ugovore.
U pogledu formulacije, one najee sadre reenicu: ako nije drugaije ugovoreno.
Diskrecione norme dravnom organu daju diskrecionu vlast. Sloboda dravnog organa u
vrenju diskercionih ovlatenja ograniena je ne samo okolnostima nego i ciljem radi
kojeg je ona konstituisana. Ni u kom sluaju ne smije biti koritena iskljuivo u interesu
slubenih lica koja taj organ sainjavaju. Ovlatenja iz diskrecionih normi vre se na
osnovu i u okviru propisa.
Norme sa pravnim standardima donose se za one situacije u kojima pravilo ponaanja,
zbog obilja razliitih konkretnih okolnosti, nije mogue postaviti kategoriki. Kao
standardno ponaanje uzima se ono koje je tipino, koje se pod istim datim uslovima
najee deava u datoj sredini i u to vrijeme. Takvi su standardi npr. poten ovjek,
briljiv domain, dobar privrednik, pogodne prilike i sl.

Vrste i tumaenje pravnih normi

3. Pravo znaenje pravne norme

Zadatak tumaenja pravne norme nije utvrivanje njenog jezikog ve njenog pravog
znaenja a ono nije uvijek istovijetno jezikom.
Vezanim tumaenjem se naziva ono koje kao pravo znaenje uzima jedno od jezikih
moguih znaenja, odnosno jedino mogue jeziko znaenje, ako je mogue samo jedno
takvo znaenje.
Slobodnim tumaenjem se naziva ono tumaenje gdje tuma nije vezan nikakvim
jezikim znaenjem norme, ve je slobodan da joj da onakvo znaenje kakvo on nalazi za
potrebno, bez obzira na to to ono nije jeziki mogue.
Subjektivno tumaenje tei otkrivanju znaenja koje joj je htio dati njen tvorac,
odnosno koje je ona imala za svog tvorca kad ju je stvarao ili koje ima za njega u
trenutku tumaenja.
Objektivno tumaenje nastoji da ustanovi ono znaenje koje je sadrano u
upotrebljenim rijeima kao takvim (ue shvatanje); znaenje koje bi joj pridao jedan
razuman subjekt kako bi najbolje posluila drutvu u kojem je i za koje je stvorena (ire
shvatanje).
Statiko tumaenje pravnoj normi pridaje smisao koji je ona imala u trenutku svog
donoenja;
Evolucionistiko tumaenje postoji kad se pravim znaenjem norme smatra ono
znaenje koje norma ima u trenutku tumaenja.

4. Sredstva tumaenja pravne norme

4.1. Jezino tumaenje
Jezino tumaenje pravne norme postoji kada se primjenom pravila jezika, kao sredstva
izraavanja, vri analiza teksta pravne norme. Na osnovi ove analize moe se dobiti toan
smisao pravne norme.2

4.2. Logiko tumaenje

2

Poslovno pravo, Skripta, Dr.Enes Hasi, Dr.Edin Rizvanovi, str.21

Vrste i tumaenje pravnih normi

Logiko tumaenje se sastoji iz utvrivanja znaenja norme pomou logike, tj.

primjenom zakona logike na znaenje koje se dobija jezikim i drugim vrstama
tumaenja.
Kod argumenta a fortiori bitan je razlog (ratio) norme koji se moe prepoznati kod dva
povezana sluaja i to jai razlog kod drugog sluaja koji nije izriito naveden normom.
Postoje dvije osnovne eme ovog argumenta:
- od manjeg ka veem (a minori ad maius) - to je argument kojim se zakljuuje da
posljedice (prije svega zabrane) koje pravna norma vezuje za neto to je manjeg
intenziteta vai i za istovrsnu pojavu veeg intenziteta (ako vanbrano dijete ima pravo
na izdravanje, onda tim prije to ima dijete roeno u braku).
- od veeg ka manjem (a maiori ad minus) - to je argument kojim se zakljuuje da
subjekt kojem pravna norma daje vea prava (ko moe vie moe i manje) tim prije i ua
prava i obaveze koja su ukljuena u ona vea (npr. brzina vonje - tu se pokazuje da nije
u pitanju puka kvantifikacija ve snaga razloga norme)

4.3. Ciljno tumaenje

Pravna norma je uvijek sredstvo za postizanje nekih i neijih ciljeva (telos cilj), nekih i
neijih vrijednosti i interesa koje norma postavlja kao svrhe u prisilnom usmjeravanju
meuljudskih odnosa. Zbog toga je od svih moguih znaenja jedne norme pravo
znaenje ono koje najpotpunije i najlke ostvaruje njen cilj, razlog njenog postojanja
Stoga bi ciljno tumaenje trebalo da traga za onim ciljevima koje postavlja drutvo u
samom vremenu primjene normi, esto nezavisno od onoga to su stvarni normotvorci
htjeli postii u vrijeme stvaranja norme.

4.4. Sistemsko tumaenje

Postupak kojim se otkrivaju znaenja jedne norme tako da se ili smisleno povezuju
elementi te norme to se nalaze u razliitim pravnim odredbama ili tako da se ta norma
povezuje s drugim normama iz pravnog sistema. Podloga sistemskog tumaenja je
injenica da je svaka pravna norma u stvari dio jedne velike sloene cjeline u kojoj su
dijelovi vrsto meusobno povezani.
Ovaj nain tumaenja je obino pomono sredstvo ciljnog tumaenja i sastoji se iz
nekoliko pravila:
- i u tumaenju se mora potovati naelo zakonitosti tj. znaenje niih pravnih normi
treba traiti i u znaenjima viih pravnih normi na kojima se nie moraju temeljiti;

Vrste i tumaenje pravnih normi

-znaenje jedne norme popunjava se znaenjem drugih normi iz iste pravne ustanove tj.
normi koje reguliu isti drutveni odnos;
-leksika i ciljna znaenja pravnih normi esto se mogu i moraju objasniti njihovim
povezivanjem s tzv. normama definicijama (npr. s normama koje odreuju ta je brak,
javna isprava, pokretna stvar itd.)
-primjer: pravna odredba kojom je ustanovljena obaveza roditelja da se staraju o linosti,
pravima i interesima svoje maloljetne djece;
-pitanje: da li postoji dunost izdravanja i punoljetne djece ukoliko su na redovnom
kolovanju?
-tumaenje: tek povezivanjem sa drugom odredbom zakona koja propisuje da su roditelji
duni izdravati djecu (ne ograniavajui se samo na maloljetnu djecu) i starati se o
njihovom zdravlju, ivotu i vaspitanju kao i o njihovom kolovanju i strunom
obrazovanju, vodei rauna o njihovim sposobnostima, sklonostima i eljama, moe se
izvesti zakljuak o obavezi izdravanja i punoljetnog djeteta koje se nalazi na kolovanju

4.5. Istorijsko tumaenje

To je postupak kojim se trai znaenje jedne pravne norme ispitivanjem istorijskih
okolnosti koje su prethodile donoenju te norme ili povoda (neposredan razlog occasio
legis) za njeno donoenje. Ovo tumaenje je najee pomono sredstvo ciljnog
tumaenja a primjenjuje se uporeivanjem norme koja se tumai s normama koje su joj
prethodile ili pak s pripremnim materijalima (nacrtima, prijedlozima) za donoenje norme
koja se tumai, sa zapisnicima parlamenta, izvjetajima itd.

Vrste i tumaenje pravnih normi

Zakljuak
Dok sam radila i traila literaturu, kao i korisne i interesantne tekstove koji bi mi pomogli
da uradim seminarski rad i da obradim temu, i sama sam mnogo bolje upoznala pojam
pravne norme te njene bitne dijelove i njen znaaj.
Na poetku rada sam objasnila ta je to pravna norma i koji su to elementi pravne norme,
da bi se mogao shvatiti drugi dio rada u kojem sam objasnila na osnovu ega se dijele
pravne norme i koje su to pravne norme po svakoj podjeli, znai vrste pravnih normi.
Nastojala sam da sve objasnim jednostavnim jezikom da bi bilo shvatljivo i meni a i
nekom drugom ko bi mogao proitati moj rad.
Na samom kraju sam se potrudila da objasnim i detaljnije opiem tumaenje pravnih
normi, te naine na koje moemo tumaiti pravnu normu.
Svaku od tih podjela sam objasnila kao i sve prethodne i nadam se da sam uspjela
objasniti sve u kratkim crtama.

Vrste i tumaenje pravnih normi