BalkanDownload.

org

Naslov izvornika
Bernard Werber
LES FOURMIS
Editions Albin Michel, S.A. - Paris 1991
hrvatskog izdanja IZVORI

Izdava
IZVORI
d.o.o. za nakladniku djelatnost
Zagreb, Trnjanska 64

Slog
Jasmina Mikulii
Tisak
IZVORI
Zagreb, 2000

BERNARD WERBER

mravi

Prevela
Ita Kova

Sadraj
1. BUDITELJ
2. NEPRESTANO SVE NIE
3. TRI ODISEJE
4. KRAJ PUTA
Biljeke
Rjenik
Imena

Mojim roditeljima
I svima onima, prijateljima, istraivaima
koji su prinijeli svoju travku ovome zdanju

Bernard Werber

Tijekom nekoliko sekundi koje e vam biti potrebne da proitate ova 2 retka:
- na Zemlji se upravo raa 40 ljudi i 700 milijuna mrava
- na Zemlji upravo umire 30 ljudi i 500 milijuna mrava
OVJEK: Sisavac uzrasta 1 do 2 metra. Teina: izmeu 30 i 100 kilograma. Vrijeme trudnoe enke: 9 mjeseci. Nain prehrane: svejed. Procijenjena populacija:
vie od 6 milijardi jedinki.

MRAV: kukac uzrasta 0,1 mm do 3 centimetra. Teina: izmeu 1 i 150 miligrama.

Vrijeme noenja jaja: po elji, ovisno o zalihama spermatozoida. Nain prehrane:
svejed. Vjerojatna veliina populacije: vie od milijardu milijardi jedinki.
Edmond Wells
Enciklopedija relativnog i apsolutnog znanja

6
mravi

Bernard Werber

1
BUDITELJ
Vidjet ete, to nipoto nije ono to oekujete.
Biljenik je objasnio da je zgrada klasificirana kao spomenik kulturne batine i da
su je u doba Renesanse nastanjivali neki stari mudraci, nije se vie sjeao koji.
Uputili su se stubama, izbili u mrani hodnik u kojem je biljenik dugo tapkao i
napipavao, uzalud zatim pritiskao neko dugme, da bi najzad digao ruke:
- Ah, k vragu! Ne radi.
Uronie u tamu, buno opipavajui zidove. Kad je biljenik napokon pronaao
vrata, otvorio ih i pritisnuo, ovaj put s uspjehom, na elektrini prekida, opazio je da
je lice njegova klijenta izoblieno.
- Nije vam dobro, gospodine Wells?
- Vrsta fobije. Nita strano.
- Strah od mraka?
- Upravo to. No ve je bolje.
Obili su prostorije. Bilo je to razizemlje od dvije stotine etvornih metara.
Premda je imao tek nekoliko omanjih prozora, stan se Jonathanu svidio. Svi su zidovi bili ravnomjerno prekriveni jednolinom sivom bojom, a praine je bilo posvuda.
No nije mu bilo ni na kraj pameti biti cjepidlaka.
Njegov sadanji stan bio je moda petina ovog ovdje. Povrh toga, nije vie imao
ime plaati najamninu: bravarsko poduzee u kojem je radio nedavno je zakljuilo
da moe i bez njegovih usluga.
Ovo nenadano nasljedstvo ujaka Edmonda predstavljalo je uistinu zgoditak u pravi trenutak.

Dva dana kasnije ve se useljavao u ulicu Sybarites broj 3, zajedno sa svojom enom Lucie, sinom Nicolasom i psom Ouarzazateom, kastriranim patuljastim pudlom.
7
mravi

Bernard Werber

- to se mene tie, nije da mi se ovo ne svia, svi ti sivi zidovi - objavila je Lucie
zabacujui gustu riu kosu. - Moi emo sve urediti kako hoemo. Ima tu dosta
posla. Kao da mora zatvor pretvoriti u hotel.
- Gdje je moja soba? - pitao je Nicolas.
- U dnu hodnika, desno.
- Vau, vau - javi se pas i stane grickati Luciene potkoljenice, ne vodei nimalo rauna o injenici da ona u rukama upravo dri servis koji je dobila kao vjenani poklon.
Na to je odmah zavrio zatvoren u toaletu; pod kljuem, budui da ne samo to je
do svake kvake mogao skoiti, nego ih je savreno znao i aktivirati.
- Dobro si ga poznavao, tog tvog dareljivog ujaka? - nastavi Lucie.
- Ujaka Edmonda? Pa zapravo, sve ega se sjeam je da me znao zavrtjeti igrajui
se sa mnom aviona dok sam bio sasvim mali. Jednom me bio uhvatio takav strah da
sam se popikio po njemu.
Nasmijali su se.
- Ve onda plaljivac, ha? - peckala ga je Lucie. Jonathan se napravio kao da nita
nije uo.
- Nije mi zamjerio. Samo je dobacio mojoj majci: "Dobro, barem ve znamo da
od njega nikad avijatiara..." Kasnije mi je majka govorila da on budno prati moj ivotni put, ali ja ga nikad nisam ponovno vidio.
- ime se bavio?
- Bio je nekakav uenjak. Biolog, ini mi se.
Jonathan ostade zamiljen. Naposljetku, nije svog ujaka uope poznavao.

6 km odavde:
BEL-O-KAN
1 metar visine.
50 katova ispod zemlje.
50 katova iznad zemlje.
Najvei grad regije.
Procijenjena populacija: 18 milijuna stanovnika.

Godinja proizvodnja
- 50 litara nektara od lisnih ui.
8
mravi

Bernard Werber

- 10 litara nektara od crvaca koenila.

- 4 kilograma peurki.
- izbaene zemlje: 1 tona.
- kilometri prohodnih hodnika: 120.
- Povrina tla: 2 m2.
Jedna je zraka proletjela. Jedna se noica upravo pomakla. Prvi pokret od utonua
u zimski san, ima tome tri mjeseca. Druga noica polagano napreduje, okonana s
dvije pandice koje se postepeno razdvajaju. Protee se i trea noica. Zatim jedan
toraks. Zatim jedno bie. Zatim dvanaest bia.
Drhture ne bi li pomogli svojoj prozirnoj krvi da procirkulira mreom arterija. Iz
itkog stanja ona prelazi u gusto likerasto, potom u bistro tekue stanje. Srana se
pumpa malo pomalo opet stavlja u pogon. Vitalni sok probija se do samih vraka
udova. Biomehanizmi se zagrijavaju. Izvanredno sloeni zglobovi okreu se oko osi.
Na sve strane poigravaju zglobne aice, vitopere se zajedno sa svojim zatitnim
diskovima, ne bi li dosegle krajnju toku izvrnua.
Ustaju. Tjeleca vraaju dah. Pokreti iskrivljeni, rastrzani. Usporeni ples. Lagano
se tresu, frku. Prednje se noice spajaju pred ustima, kao za molitvu: ali ne, oni
samo vlae pandice kako bi uglaali svoja ticala.
Dvanaestorica probuenih trljaju se meusobno. Zatim pokuavaju probuditi
susjede. No jedva da imaju snage staviti u pokret vlastito tijelo, nemaju energije koju
bi mogli ponuditi. Odustaju.
S naporom potom prolaze izmeu ukipljenih tijela svoje brae, usmjeravajui se
prema velikom Vani. Njihovu organizmu hladne krvi valja to prije uhvatiti kalorije
dnevne zvijezde.

Napreduju slomljeni. Svaki je korak silna bol. Osjeaju beskrajnu elju da opet
legnu, da utonu u mir i spokoj u kojem jo uvijek uivaju milijuni njima slinih! Ali
ne, to ne dolazi u obzir. Oni su se prvi probudili. Na njima je da sada u ivot vrate itav grad.
Prelaze preko gradske koe. Suneva ih svjetlost zasljepljuje, no dodir s istom
prirodnom energijom takva je okrjepa!
Ulazi sunce u uplje nae kosture
Budi miie ukoene
I zdruuje misli nam razdvojene.
9
mravi

Bernard Werber

To je stara budnica rusih mrava iz stotog tisuljea. Ve su u ono doba osjeali elju da u trenutku prvog dodira s toplinom u svome mozgu zapjevaju.
Sad kad su napokon vani, bacie se na metodiko pranje. Izluuju bijelu slinu i
premazuju njome eljusti i noice.
etkaju se. To je itav neizmjenjivi ceremonijal. Najprije oi. Tisuu tri stotine
okaaca koja ine svako od kugliastih oiju biva osloboeno praine, navlaeno,
osueno. Jednak postupak s ticalima, stranjim udovima, srednjim udovima, prednjim udovima. Za kraj, late svoje lijepe ruse oklope sve dok ne zaiskre poput kapljice vatre.

Meu dvanaest probuenih mrava nalazi se jedan rasplodni mujak. Neto je manji od prosjeka belokanske populacije. Ima uske eljusti i programiran je da ne ivi
dulje od nekoliko mjeseci, ali ima zato odreenih prednosti koje njegovi srodnici ne
poznaju.
Prva privilegija njegove kaste: kao spolno odreen, ima pet oiju. Dva povelika,
ispupena kuglasta oka koja mu daju iroko vidno polje od itavih 180. Plus jo tri
siuna okaca rasporeena u trokut na elu. Te prekobrojne oi zapravo su infracrveni prijemnici koji mu omoguuju da na daljinu osjeti bilo kakav izvor topline,
ak i u najguoj tami.
Jedna takva znaajka pokazuje se utoliko vie korisnom kad se uzme u obzir da je
veina stanovnika velikih gradskih naselja ovog stotisuitog milenija postala potpuno slijepa, budui da itav svoj ivotni vijek provode pod zemljom.
No osim ove, on nema nikakvih drugih osobitosti: posjeduje takoer (kao i enke)
krila koja mu omoguuju da se jednoga dana vine uvis i odleti na neko mjesto gdje
e voditi ljubav.
Prsni mu ko uva naroita zatitna ploica: mezotomum.
Ticala su mu dua i osjetljivija od onih u ostalih stanovnika.
Mladi rasplodni mujak ostaje jedan dugi trenutak na kupoli, kljukajui se
suncem. Melem... tako bi rado jo malo ljekario... no, hajde, dosta je, valja se vratiti
u grad: privremeno je u sastavu kaste mrava "termikih glasnika".
Krui hodnicima treeg donjeg kata. Tu su jo svi u dubokom snu. Ledena su tijela stisnuta i ukoena, ticala mlohavo oputena.
Mravi jo uvijek sanjaju.
Mladi mujak prua noicu prema jednom radniku u namjeri da ga probudi toplinom vlastita tijela. Mlaki dodir izaziva ugodno elektrino pranjenje.
10
mravi

Bernard Werber

Miji se korak zauo ve na drugo zvonce. Vrata se otvorie, uz zadrku u kojoj je

baka Augusta skidala sigurnosni lanac.
Od smrti svoje dvoje djece ivjela je zatvorena i povuena od svijeta u tom malom stanu od trideset pet etvornih metara, ne prestajui pretresati stare uspomene.
To joj zacijelo nije moglo nikakva dobra initi, no nije ni najmanje naruilo njezinu
umiljatu blagost.
- Znam da je smijeno, ali daj navuci nazuvke. Nalatila sam parket.
Jonathan pokorno poslua. Ona stane trkarati pred njim brzim sitnim koracima,
vodei ga prema salonu ije je brojno pokustvo bilo prekriveno navlakama. Sputajui se na rub velikog kaua, Jonathan je sve uinio u elji da plastika ne zakripi, no
bez uspjeha.
- Tako mi je drago to si doao... Moda mi nee vjerovati, ali ba sam te ovih
dana mislila pozvati.
- Ah, da?
- Zamisli, Edmond mi je predao neto za tebe. Nekakvo pismo. Rekao mi je: Ako
umrem, mora pod svaku cijenu Jonathanu dati ovo pismo.
- Pismo?
- Pismo, da, pismo... Mmh, ne znam vie kamo sam ga stavila. ekaj sekundicu...
On mi daje pismo, ja mu kaem da u ga spremiti, stavljam ga u neku kutiju. To bi
morala biti jedna od onih kutija od bijelog lima to stoje u velikom ormaru.
I ve je stala zahuktavati svoje nazuvke, kadli se pri treem klizaju naglo zaustavi.
- Ma vidi, pa kako sam glupa! Kako li sam te to doekala! Sigurno si za malo dobrog aja od matinjaka?
- Naravno, vrlo rado.
Ona se zaleti u kuhinju i tamo stane prevrtati po posudu.
- Priaj mi malo to ima nova kod tebe, Jonathane! - doviknula je.
- Pa, i nije tako grozno. Dobio sam otkaz na poslu.
Bijela mija glavica pomoli se naas kroz vrata, zatim baka osvane itava, umotana u dugaku plavu pregau.
- Otpustili su te?
- Da.
- Zbog ega?
- Pa zna, bravarstvo, to ti je posebna struka. Naa tvrtka, "Brava SOS" radi od
nula do dvadeset etiri, pokriva sve parike etvrti. A otkad se jednom mom kolegi
11
mravi

Bernard Werber

dogodilo da su ga napali, ja sam odbio odlaziti uveer po sumnjivim kvartovima. Pa

su me se tako odluili rijeiti.
- Dobro si uinio. Bolje biti bez posla, a zdrav i itav, nego obratno.
- Osim toga, nije ba ni da sam se osobito dobro razumio sa efom.
- A kako tvoja iskustva s utopistikim zajednicama? U moje vrijeme to se nazivalo New Age komunama. (Nasmijala se u sebi, izgovarala je "nju je".)
- Ostavio sam se toga nakon propasti farme u Pirinejima. Lucie je ve dodijalo da
kuha i pere sue sa sve. Bilo je meu nama parazita. To nas je na kraju ve poelo
ljutiti. Sad ivim samo s Lucie i Nicolasom... A ti, bako, kako si ti?
- Ja? Ja egzistiram. To je ve preokupacija koja ispunjava svaki trenutak.
- Sretnice! Pa ti si doivjela prelaz milenija...
- Oh! zna, ono to me najvie od svega zapanjuje je to to se nita nije izmijenilo.
Ranije, dok sam bila sasvim mlaahna, prialo se o tome kako e se nakon prelaska
u novo tisuljee dogoditi izvanredne stvari, a vidi i sam, nikakve osobite promjene
nema. Jo uvijek postoje starci to ame u samoi, jo uvijek vlada nezaposlenost,
automobili jo uvijek dime. ak se ni ideje nisu s mjesta pomakle. Eto, prole godine
ponovno smo otkrili nadrealizam, godinu prije toga rock'n'roll, a novine ve najavljuju veliki povratak mini-suknji za ovo ljeto. Ako se tako nastavi, uskoro emo
opet izvui stare ideje s poetka stoljea: komunizam, psihoanalizu i relativnost...
Jonathan se osmjehnu.
- Nekakvog je napretka ipak bilo: trajanje prosjenog ljudskog vijeka se povealo,
kao i broj razvoda, i razina zagaenja zraka, pa duina linija podzemne eljeznice...
- Jako lijepo. Ja sam mislila da emo svi imati vlastite privatne avione i da emo
polijetati s balkona... Zna, kad sam ja bila mlada, ljudi su se bojali atomskog rata.
Bio je to golemi strah. Umrijeti u stotoj, u eravici divovske atomske gljive, umrijeti
zajedno s planetom... to je ipak jo imalo nekakvog stila. Umjesto toga, ja u umrijeti
kao stari truli krumpir. I svima e se ba fukati za to.
- Ma daj, bako, ne priaj svata.
- A osim toga je toplo, stalno sve toplije. U moje vrijeme nije bilo tako toplo.
Imali smo prave zime i prava ljeta. Sad vruine poinju ve od oujka.
Opet se otputi u kuhinju, skakuui po njoj amo-tamo s nesvakidanjom vjetinom ne bi li to prije pohvatala sav pribor potreban za spravljanje pravog dobrog
aja od matinjaka. Nakon to je kresnula ibicom i kad se zaulo kako plin iti u
starinskim cijevima njezina tednjaka, vratila se mnogo oputenija.
- No zapravo, ti si vjerojatno doao iz nekog odreenog razloga. Ne ide se danas u
posjetu starcima tek tako.
12
mravi

Bernard Werber

- Bako, ne budi cinina.

- Nisam cinina, znam u kakvom svijetu ivim, to je sve. Hajde, dosta prenemaganja, reci mi to te dovelo.
- elio bih da mi ispria togod o "njemu". Ostavlja mi svoj stan u nasljedstvo, a
ja ga ak nisam ni poznavao.
- Edmond? Ne sjea se Edmonda? A on se tako volio igrati s tobom aviona dok
si bio mali! Sjeam se ak da si se jednom...
- Da, toga se sjeam i ja, ali osim te anegdote, ba niega.
Ona se smjesti u jedan ovei naslonja, s velikim oprezom, da sluajno ne bi previe izguvala navlaku.
- Edmond, to ti je, uh, to ti je bila osobita linost. Ve sasvim mali, tvoj mi je ujak
zadavao grdnih muka. Biti njegovom majkom nije nipoto bila sinekura. Eto, na
primjer, on bi sistematski razbijao jednu po jednu svoju igraku s namjerom da je
rastavi, puno rjee da bi je ponovno sastavio. I da je barem lomio samo svoje igrake! Taj bi do gole koe ogulio sve to mu je dolo pod ruku: sat, gramofon, elektrinu etkicu za zube. Jednom je ak demontirao hladnjak.
Kao da eli potvrditi njezine rijei, starinska ura njihalica u salonu stane alobno
zvoniti. I ona je takoer svata proivjela s malim Edmondom.
- A osim toga, imao je jo jednu maniju: brloge. Preokrenuo bi kuu naglavake
da bi sebi sagradio raznorazna skrovita. Jedno je napravio na tavanu od pokrivaa i
kiobrana, jedno od stolica i krznenih ogrtaa u svojoj sobi. Volio se jednostavno
tamo ugnijezditi i ostati tako satima, okruen blagom koje je unutra gomilao. Jednom
sam bila zavirila, bilo je prepuno jastuka i itava jedna staretinarnica mehanizama koje je iupao raznim spravama. Inae, djelovalo je prilino udobno, mekano.
- Pa sva djeca to ine...
- Moda, ali kod njega je to poprimalo zapanjujue razmjere. Vie nije lijegao u
svoj krevet, odbijao je spavati bilo gdje drugdje osim u nekom od svojih jazbina. Ponekad bi tamo ostao po itave dane, a da se ne bi ni pomakao. Kao da je zapao u
zimski san. Tvoja je majka uostalom smatrala da je u nekom prolom ivotu morao
biti vjeverica.
Jonathan se osmjehnu kako bi je ohrabrio da nastavi.
- Jednoga dana htio je svoju kolibu izgraditi izmeu nogu od stola u salonu. To je
bila kap koja je prelila au, tvoj je djed planuo estokim bijesom, to nikada nije bio
njegov obiaj. Namlatio ga je po guzi, unitio sva njegova gnijezda i prisilio ga da
spava u svom krevetu.
Uzdahne.
13
mravi

Bernard Werber

- Od toga dana, potpuno nam je izmakao. Kao da je netko presjekao pupanu

vrpcu. Nismo vie pripadali njegovu svijetu. No ja mislim da mu je ta kunja bila
jednostavo nuna, morao je jednom nauiti da se svemir nee vjeno pokoravati njegovim hirovima. Kasnije, kako je rastao, nastali su problemi. Nije podnosio kolu. Ti
e mi sad opet rei: "Kao svako dijete". No kod njega je to ilo mnogo dalje. Poznaje moda mnogo djece koja se u toaletu objese pomou vlastitog remena samo zato
jer ih je uitelj izgrdio? E, pa ovaj se objesio sa sedam godina. Otkvaio ga je podvornik.
- Moda je samo bio preosjetljiv.
- Osjetljiv? Kojeta! Godinu dana kasnije pokuao je karama probosti jednog od
svojih uitelja. Nianio je ravno u srce. Sreom, unitio mu je samo cigarpic.
Podigla je oi prema stropu. Rasprena sjeanja padala su na njene misli poput
pahuljica.
- Kasnije se to malo primirilo, jer su ga neki profesori uspijevali ak odueviti.
Imao je peticu iz predmeta koji su ga zanimali i istu jedinicu iz svih ostalih. Uvijek
je bilo ili jedan ili pet.
- Mama je govorila da je bio genijalac.
- Tvoju je majku fasciniralo kad joj je objasnio kako pokuava dokuiti "apsolutno znanje". Tvoja majka, koja je ve u dobi od deset godina vjerovala u prole ivote, mislila je da je on inkarnacija Einsteina ili Leonarda da Vincija.
- Povrh vjeverice?
- Zato ne? "Potrebno je ivota i ivota da bi se oblikovala jedna dua...", rekao je
Buda.
- Je li ikad napravio QI-test?
- Jest. To je prilino loe prolo. Dobio je dvadeset tri boda od moguih stotinu
osamdeset, to odgovara lakem debilu. Nastavnici su mislili da je lud i da ga treba
smjestiti u neki specijalni centar. Unato tome, ja sam znala da on nije lud. Bio je
samo "malo otkaen". Sjeam se da me jednom, oh! imao je valjda jedva jedanaest
godina, izazvao da pokuam sastaviti etiri istostranina trokuta sa samo est ibica.
Nimalo laka stvar, evo, probaj sm pa e vidjeti...
Otputila se u kuhinju, bacila oko u svoj loni i vratila se nosei est .ibica. Jonathan je na trenutak oklijevao. inilo se sasvim izvedivim. Rasporedio je na razliite naine est tapia, no nakon nekoliko minuta mozganja bio je prisiljen dii ruke.
- Kako izgleda rjeenje?
Baka Augusta se duboko zamisli.
- Eh, dakle, zapravo mi se ini da mi ga nikad nije ni odao. Sve ega se sjeam je
14
mravi

Bernard Werber

reenica koju mi je dobacio kad mi je htio pomoi da rijeim stvar: "Treba razmiljati na drugaiji nain, ako razmilja kako smo navikli, nee stii nikamo." Moe li
zamisliti, klinac od jedanaest godina, pa da ispali tako neto! Ah! Mislim da ujem
zviduk kotlia. Voda ve sigurno kipi.
Vratila se s dvije alice napunjene ukastom tekuinom divna zamamna mirisa.
- Zna, ba mi je zadovoljstvo vidjeti te kako se zanima za svog ujaka. Ljudi danas umiru, i ubrzo se zaboravlja da su se uope rodili.
Jonathan ostavi ibice te s oprezom ispije nekoliko gutljaja aja od matinjaka.
- A nakon toga, to je bilo?
- Ne znam vie, otkako je poeo studirati na prirodoslovnom fakultetu, nije nam
se uope vie javljao. Od tvoje sam majke neodreeno doznala da je briljantno
zavrio svoj doktorat, da je radio za neku tvrtku prehrambenih proizvoda, koju je potom napustio da bi otiao u Afriku, i da se nakon toga vratio i nastanio u ulici Sybarites, i odonda nitko vie o njemu nije uo ni rijei, sve dok nije umro.
- Kako je zapravo umro?
- Ah! Pa ti uope nisi u toku! Nevjerojatna pria. Pisalo se o tome po svim novinama. Zamisli molim te, ubile su ga ose.
- Ose? Kako to?
- etuckao se sm po umi. Vjerojatno je nepanjom uznemirio neki roj. Sve do
jedne, razjareno su se okomile na njega. "U ivotu nisam vidio toliko uboda na jednoj jedinoj osobi", tvrdio je sudski lijenik. Umro je s 0,3 grama otrova na litru krvi.
Nevieno.
- Ima li grob?
- Ne. Traio je da bude pokopan pod jednim borom u umi.
- Ima li koju njegovu fotografiju?
- Eno tamo, gledaj, na onom zidu, iznad komode. Desno: Suzy, tvoja majka (jesi li
je kad vidio u ovako mladom izdanju?). Lijevo: Edmond.
Imao je ogoljelo elo, tanke uiljene brie, ui bez resice a la Kafka, koje su sezale do iznad linije obrva. Smjekao se nekako zlurado. Pravi mali vraiak.
Pokraj njega, Suzy je blistala u lepravoj bijeloj haljini. Nekoliko godina kasnije
se udala, ali je uvijek drala do toga da kao patronim zadri samo Wells. Kao da nije
eljela da njen ivotni suputnik ostavi trag svog imena na njezinu potomstvu.
Priavi blie, Jonathan zamijeti da Edmond dri uzdignuta dva prsta iznad sestrine glave.
- Bio je prilino nestaan, ha?
Augusta ne odgovori. Veo tuge zamaglio joj je oi pri ponovnom pogledu na oza15
mravi

Bernard Werber

reno lice svoje kerke. Suzy je umrla prije est godina. Kamion od petnaest tona, kojim je upravljao pijani voza, odbacio je njezin auto u provaliju. Agonija je trajala
dva dana. Dozivala je Edmonda, no on se uope nije pojavljivao. Jo jednom je bio
negdje drugdje...
- Zna li moda neke druge ljude koji bi mi mogli rei neto o njemu?
- Mmm... Imao je jednog prijatelja iz djetinjstva s kojim se esto viao. Bili su
ak skupa na sveuilitu. Jason Bragel. Morala bih jo imati njegov broj.
Augusta hitro pretrai po svom raunalu i Jonathan je zaas imao u ruci adresu
dotinog prijatelja. Gledala je unuka s njenou. Bio je to posljednji preivjeli iz
obitelji Wells. Dobar deko.
- Hajde, popij to do kraja, ohladit e se. Imam i malih madlenica, ako hoe.
Sama ih peem, s prepelijim jajima.
- Ne bih, hvala, ve je vrijeme da krenem. Navrati jedan dan do nas, da vidi novi
stan, zavrili smo s useljenjem.
- Dobro, ali ekaj, pazi da ne ode bez pisma.
Prekopavajui ustro po velikom zidnom ormaru i eljeznim kutijama, napokon je
izvukla bijelu kovertu na kojoj je grozniavim rukopisom bilo ispisano: "Za Jonathana Wellsa". Poleina je bila zatiena s nekoliko slojeva samoljepive trake, kako bi
se izbjeglo svako neumjesno otvaranje. Poderao ju je s oprezom. Iz nje ispadne
zguvani listi, oigledno istrgnut iz nekakve biljenice za kolarce. Proitao je jednu jedinu reenicu koja je na njemu bila upisana:
"NI POD KOJU CIJENU NE II U PODRUM!"

Mrav zatreperi ticalima. Poput automobila kojeg su dugo ostavili pod snijegom i
kojeg sad pokuavaju ponovno upaliti. Mujak pokuava vie puta. Trlja ga. Premazuje ga toplom slinom.
ivot. Evo ga, motor je proradio. Jednom je godinjem dobu doao kraj. Sve poinje iznova kao da nikad nije upoznao ovu "malu smrt". Trlja ga jo malo kako bi mu
prenio jo koju kaloriju. Sad je ve sasvim dobro. I dok se mujak i dalje bacaka,
ovaj okree ticala u njegovom pravcu. kaklja ga. eli znati tko je.
Kree od vrha glave: dodiruje mu prvi lanak ticala i oitava njegovu dob: 173
dana. Na drugom, slijepi radnik otkriva njegovu kastu: rasplodni mujak. Na treem,
njegovu vrstu i gradsko naselje: umski crveni mrav porijeklom iz matinog grada
Bel-o-kan. Na etvrtom pak odreuje broj legla koji mu slui kao ime: on je 327.
mujak koji se izlegao od poetka jeseni.
Ovdje zavrava olfaktivno deifriranje. Ostali lanci nisu odailjai. Peti slui za
prijem molekula-tragova. esti slui za jednostavne dijaloge. Sedmi omoguuje slo16
mravi

Bernard Werber

enije razgovore seksualnog tipa. Osmi je namijenjen razgovorima s Majkom. Tri

posljednja, naposljetku, slue kao malene toljage.
Eto, obiao je svih jedanaest lanaka druge polovice ticala. No nema mu to rei.
Stoga se odmie i odlazi prema krovu Grada kako bi se i sam ugrijao.
Mujak ini isto. Gotovo je s poslom termikog glasnika, sad su na redu
aktivnosti obnove!
Stigavi gore, ustanovljuje tetu. Gradsko je naselje izgraeno u obliku stoca
kako bi to manje bilo izloeno vremenskim nepogodama, no ova je zima bila
stvarno razorna. Vjetar, snijeg i tua istrgnuti su prvi sloj granica. Neki su izlazi zaepljeni ptijim izmetom. Treba se to prije baciti na posao. 327. pohrli prema velikoj utoj mrlji i eljustima nasrnu na tvrdu i istrulu tvar. S druge se strane kroz ve
prozirnu stjenku nazire obris kukca koji kopa iznutra.

pijunka se zatamnila. Netko ga je gledao kroz vrata.

- Tko je?
- Gosp. Gougne... U vezi uveza.
Vrata se odkrinue. Imenovani Gougne spusti pogled na plavokosog djeaka od
kojih desetak godina, zatim, jo nie, na minijaturnog psia koji je, provukavi glavu
izmeu nogu malog gospodara, poeo mrzovoljno gunati.
- Tate nema!
- Jeste li sigurni? Profesor Wells je trebao svratiti do mene, a...
- Profesor Wells je moj praujak. Ali on je umro.
Nicolas je htio zatvoriti vrata, no neznanac je pruio nogu naprijed, inzistirajui.
- Iskreno sauee. Ali sigurni ste da nije ostavio jednu veliku mapu punu papira?
Ja sam knjigovea. Platio mi je unaprijed da uveem njegove radne biljeke u korice
od koe. Htio je sastaviti neku enciklopediju, ako me sjeanje ne vara. Trebao je doi
do mene, a ve mi se odavno nije javio...
- Umro je, kaem vam.
ovjek gurne stopalo jo dublje, koljenom gurajui vrata kao da namjerava ui te
pritom zaljulja djeaka. Pas u umanjenoj kopiji stane bijesno tektati. Ovaj se zaustavi.
- Shvatite, bilo bi mi silno neugodno da ne odrim obeanje koje sam mu dao, pa
makar i posthumno. Molim vas, provjerite. Mora pod svaku cijenu negdje biti jedna
velika crvena registar-mapa.
- Enciklopedija, kaete?
- Da, on je sam sve to zajedno nazivao: "Enciklopedija relativnog i apsolutnog
17
mravi

Bernard Werber

znanja", no iznenadilo bi me da je to napisano na koricama.

- Ve bismo je pronali da je bila kod nas.
- Oprostite to sam uporan, ali...
Patuljasta pudlica stane ponovno kriati: ovjek na to neznatno ustuknu, to je
djeaku bilo dovoljno da mu zalupi vrata pred nosom.
itav je Grad sada probuen. Hodnici su prepuni mrava termikih glasnika koji se
ure da to prije ugriju Roj. Pa ipak, na nekim se raskrijima jo nae nepominih
graana. Glasnici ih uzalud estoko tresu, udaraju svom snagom: ovi ni da bi se pomakli.
Nee se vie ni probuditi. Mrtvi su. Za njih je ovaj zimski san bio fatalan. Ne
moe se biti tri mjeseca bez kisika, s praktiki nepostojeim otkucajima srca.
Nisu patili. Kliznuli su iz sna u smrt za vrijeme naglog propuha koji je u jednom
navratu zahvatio Grad. Njihovi leevi bivaju evakuirani i potom baeni na
smetlite. Svakoga jutra Grad tako uklanja i iznosi svoje mrtve stanice, zajedno s
ostalim otpacima.
Kad su glavne prometnice oiene od nakupljene neistoe, grad kukaca poinje
pulsirati. Posvuda uurbano vrvljenje noica. eljusti kopaju. Ticala ivo trepere od
sve sile informacija. Sve postaje kao i prije. Kao prije anestetine zime.

Dok je 327. mujak tovario na lea granicu koja je zasigurno teila ezdeset puta
vie od njega samog, priblii mu se jedan postariji ratnik, bilo mu je zacijelo vie od
500 dana. Toljagasto zaobljenim lancima potapa ga po vrhu lubanje ne bi li privukao njegovu pozornost. On podignu glavu. Ovaj prisloni svoja ticala ravno uz njegova.
eli da odmah ostavi radove na obnovi krova i s jednom skupinom mrava krene u
... lovaku ekspediciju.
Mujak mu dodirnu usta i oi.
Kakva lovaka ekspedicija?
Ratnik mu prui da omirie komadi mesa, prilino suh, kojeg je drao skrivenog
u jednom od zglobnih nabora prsnoga koa.
Izgleda da su to pronali neposredno prije zime, u regiji zapad pod kutom od 23
stupnja u odnosu na sunce u podne.
Mujak kua. Rije je, oigledno, o kornjau, o zlatici, da budemo precizniji.
udnovato. Normalno bi kornjai jo trebali biti u zimskom snu. Kao to je poznato,
crveni se mravi bude kad temperatura u zraku dosegne 12 stupnjeva, termiti se bude
18
mravi

Bernard Werber

na 13, muhe na 14, a kornjai tek na 15.

Stari se ratnik nije dao smesti ovim argumentom. Objanjava mu da taj komad
mesa dolazi iz jedne posebne regije, umjetno zagrijavane pomou nekakvog podzemnog izvora vode. Tamo nema zime. Tamo vlada mikroklima koja je omoguila
razvoj posve specifine flore i faune.
A osim toga, graanstvo Roja uvijek je nakon buenja strano gladno. Hitno mu
je potrebno bjelanevina da bi obnovilo snage i opet proradilo. Toplina nije dovoljna.
Mujak pristaje.

Ekspedicija se sastojala od dvadeset osam mrava iz kaste ratnika. Veinu su, poput onog molitelja, inila stara bespolna gospoda. 327. mujak bio je jedini iz kaste
spolno odreenih. Kroz sito svojih oiju na rastojanju je odmjeravao svoje drugove.
Sa svojim mreastim oima od tisua okaca mravi ne vide slike ponovljene tisue i
tisue puta, nego neku vrstu reetkaste slike. Teko razabiru pojedinosti. No zauzvrat
opaaju i najneznatnije pokrete.
inilo se kao da su istraivai ove ekspedicije svi redom prekaljeni putnici na
duge staze. Teki njihovi trbusi bili su krcati kiselinom. Glave obloene najubojitijim
orujem; oklopi izbrazdani od udaraca eljusti zadobivenih u bitkama.
Stupali su ravno naprijed ve nekoliko sati. Prolazili su kroz nekoliko gradova Federacije to se uzdizahu visoko prema nebu ili bijahu skriveni ispod stabala. Gradovi-potomci dinastije NI: Yodu-lou-baikan (najvei proizvoa itarica); Giou-liaikan (ije su legije ubojica prije dvije godine pobijedile jednu koaliciju termitnjaka
s Juga); Zdi-bei-akan (glasovit po svojim kemijskim laboratorijima u kojima uspijevaju proizvesti hiperkoncentrirane bojne kiseline); Li-viu-kan (iji alkohol od crvaca
ima izuzetno rijedak i profinjen smolasti okus).
Jer, rusi se mravi ne organiziraju samo u gradove, nego takoer i u koalicije gradova. Ujedinjenost daje snagu. U Jurama su se tako, na primjer, mogle nai federacije rusih mrava koje su obuhvaale 15.000 mravinjaka i zauzimale povrinu od 80
hektara, a ukupna im je populacija premaivala 200 milijuna jedinki.
Bel-o-kan jo nije dotle stigao. On je jo mlada federacija ija je izvorna dinastija
osnovana prije pet tisua godina. Prema lokalnoj mitologiji ovdje se neko, izgubljena u strahovitoj oluji, nasukala jedna mlada djevojka. Ne uspijevajui vie pronai
vlastitu federaciju, navodno je osnovala Bel-o-kan, a iz Bel-o-kana se potom rodila
Federacija i stotine generacija kraljica Ni.
Ime te prve kraljice bilo je Belo-kiu-kiuni, to znai "zalutali mrav". No sve kraljice koje su kasnije vladale u sredinjem gnijezdu uvijek bi preuzimale to isto njezino ime.
19
mravi

Bernard Werber

Trenutno se Bel-o-kan sastojao samo od jednog velikog glavnog grada i 64 savezna grada-potomka, ratrkana po periferiji. No ve se poeo isticati kao najvea
politika sila na ovom dijelu ume Fontainebleau.
Kad su napokon proli sve saveznike gradove, a naroito La-chola-kan, najzapadniji od svih belokanskih gradova, istraivai stigoe pred malene humke: ljetna
gnijezda ili istaknute "izvidnike postaje". Bile su jo uvijek prazne. No 327. je znao
da nee proi dugo, uz lov i ratove, a one e se ubrzo napuniti vojnicima.
Trupa produi dalje ravnom linijom. Prevaljivali su prostranu tirkiznu livadu i
grabili preko breuljka obrubljenog eljugama. Zona lovnih teritorija ostade iza
njih. U daljini, prema sjeveru, ve se razabire neprijateljski grad Shi-gae-pou. No
njegovi stanovnici zacijelo u ovaj sat jo tvrdo spavaju.
Nastavljaju dalje. Uokolo njih veina je ivotinja jo uvijek u carstvu dubokog
zimskog sna. Tu i tamo pokoji ranoranilac pomoli glavu iz svoje jazbine. im opaze
ruse oklope, skrivaju se, uplaeni. Mravi po pitanju srdanih odnosa ne uivaju osobitu reputaciju. Pogotovo kad jo ovako odluno stupaju, naoruani do samih ticala.
Istraivai su sad stigli do krajnjih toaka poznatog teritorija. Ovdje vie nema ni
najmanjeg grada-potomka. Ni najmanje izvidnike postaje na obzoru. Ni najmanjeg
puteljka prokopanog uiljenim noicama. Tek tu i tamo pokoji jedva zamjetni stari
mirisni trag koji ukazuje da su Belokanci jednom ve ovuda proli.
Oklijevaju. Gusto lie to se uzdie pred njima nije upisano ni na jednom
olfaktivnom zemljovidu. Oblikovalo je tamni krov kroz koji vie ne moe prodrijeti
svjetlost. Golema biljna masa, sva protkana ivotinjskom prisutnou, doimala se
kao da ih eli zgrabiti.

Kako ih upozoriti da tamo ne zaviruju?

Odloio je jaknu i pusom pozdravio svoju obitelj.
- Gotovo raspakiravanje?
- Je, tata.
- Dobro. Stvarno, jeste li vidjeli kuhinju? U dnu su neka vrata.
- Ba sam ti to htjela rei - ree Lucie - to mora biti nekakav podrum. Pokuala
sam ih otvoriti, ali su zakljuana. No na njima je jedna velika pukotina. Po ono malo
to se vidi, izgleda da je iza prilino duboko. Morat e razvaliti bravu. Da barem i to
jednom neemu poslui, imati mua bravara.
Nasmijeila se i prila mu, sklupavi se u njegovu naruju. Lucie i Jonathan
ivjeli su zajedno ve trinaest godina. Susreli su se u podzemnoj eljeznici. Jednog je
dana nekakva protuha, iz iste dokolice, u vagonu bacila bombu sa suzavcem. Svi su
se putnici istog asa nali na podu plaui i bljujui vlastita plua. Lucie i Jonathan
20
mravi

Bernard Werber

pali su jedno na drugo. Kad su doli k sebi od estokih napada kalja i suzenja, Jonathan joj je ponudio da je otprati kui. Potom ju je pozvao u jednu od svojih utopistikih komuna: u jednu pariku koloniju, nekakav bespravno useljeni prostor u
blizini Sjevernog kolodvora. Tri mjeseca kasnije odluili su se vjenati.
- Ne.
- Kako to, ne?
- Ne, neemo provaljivati bravu i neemo koristiti taj podrum. Neemo vie o
tome govoriti, ne treba mu se vie pribliavati, a pogotovo ne pomiljati na to da ga
se otvori.
- ali se? Objasni!
Jonathan se nije sjetio da bi u vezi s tim zabranjenim podrumom valjalo smisliti
nekakvo logiko obrazloenje. Nehotice je izazvao upravo suprotno onom to je elio. I njegovu enu i njegova sina stvar je tek sad zaintrigirala. to da sad uini? Da
im objasni kako oigledno postoji nekakva tajna u vezi s ujakom dobroiniteljem i
kako ih je ovaj elio upozoriti na opasnost silaska u podrum?
To nije bilo nikakvo objanjenje. Bilo je to u najboljem sluaju isto praznovjerje.
Budui da su bili ljudska bia, a ona iznad svega vole logiku, Lucie i Nicolas nikad
se ne bi dali nasaditi.
Promucao je zbrkano:
- Javni biljenik me na to upozorio.
- Tko te upozorio na to?
- Taj je podrum zakuen takorima!
- Fuj! takori? Ali oni e sigurno proi kroz otvor - protestirao je djeak.
- Ne brinite za to, sve emo dobro zaepiti.
Jonathan nije bio nezadovoljan svojim malim trikom. Sva srea da mu je pala na
pamet ta ideja o takorima.
- Onda, dogovoreno, zar ne, nitko se ne pribliava podrumu, ha?
Uputi se prema kupaonici. Lucie mu je ve bila za petama.
- Bio si kod bake?
- Tono.
- To ti je pojelo cijelo prijepodne?
- I opet tono.
- uj, ne moe provoditi vrijeme ovako se razvlaei. Sjea se to si govorio
ostalima na farmi u Pirinejima: "Dokolica je majka svih poroka". Mora nai novi
posao. Kapital nam se topi.
21
mravi

Bernard Werber

- Upravo smo naslijedili stan od dvije stotine kvadrata, u otmjenoj etvrti na samom rubu ume, a ti, ti mi pria o poslu? Pa zar ne zna cijeniti sadanji trenutak?
Htio ju je obujmiti, no ona uzmaknu.
- Itekako znam, ali znam i misliti na budunost: Ja nemam nikakvo namjetenje, ti
si ostao bez posla, pa kako emo ivjeti za godinu dana?
- Imamo jo neto u priuvi.
- Ne budi blesav, imat emo od ega ivjeti jo nekoliko mjeseci, a onda...
Poloila je svoje male ruke na bokove i isprsila se.
- uj, Jonathane, izgubio si posao zato to se nou nisi htio motati po opasnim
etvrtima. U redu, to mi je jasno, ali negdje valjda moe nai neto drugo.
- Naravno da u potraiti posao, pusti me samo da se malo opustim. Obeajem ti
da u odmah zatim, recimo za mjesec dana, dati oglase.
Jedna plava glava pomoli se na vratima, u stopu praena pliem na capama. Nicolas i Ouarzazate.
- Tata, malo prije je bio jedan gospodin, doao je uvezati neku knjigu.
- Knjigu? Kakvu knjigu?
- Ne znam, priao je o nekakvoj velikoj enciklopediji koju je napisao ujak Edmond.
- uj sad ovo, tako dakle... Je li uao? Jeste li je nali?
- Ne, nije izgledao ba ljubazno, a kako knjige ionako nema...
- Bravo, sine, dobro si uinio.
Novost je Jonathana najprije zaprepastila, potom zaintrigirala. Ispremetao je i pronjuio sve kutke u itavom prostranom suterenu, uzalud. Zadrao se zatim prilino
dugo u kuhinji, temeljito ispitujui podrumska vrata, njihovu debelu bravu i iroku
pukotinu. Prema kakvoj li se to tajni otvaraju?

Valja prodrijeti u tu ikaru.

Prva sugestija stie od jednog od najstarijih istraivaa. Valja se posloiti se u
formaciju "zmije s velikom glavom", to je najbolji nain za napredovanje po negostoljubivom terenu. Dogovor trenutaan, svi su imali istu ideju u istom trenutku.
Na elu, pet izvidnika rasporeenih u izokrenuti trokut predstavljali su oi trupe.
Sitnim odmjerenim koracima opipavali su tlo, njukali nebo i pozorno prouavali
muhe. Ako je sve u redu, lansiraju olfaktivnu poruku koja znai: "Ispred nita!" Vraaju se potom u pozadinu procesije, kako bi ih smijenili "novi" pojedinci. Takav
sustav rotacije pretvara skupinu u neku vrst dugake ivotinje ija crvena krumpi22
mravi

Bernard Werber

rasta "surla" ostaje neprestano hiperosjetljiva.

"Ispred nita!" odzvanja jasno dvadesetak puta. Dvadeset i prvi prekinu jedan
odurni "guak". Jedan od izvidnika upravo se nesmotreno previe pribliio nekoj biljci mesoderki. Jednoj muholovki. Bila ga je privukla njezina opojna aroma, a
njezino mu ljepilo istog asa zarobilo noice.
Od tog se trenutka moe smatrati izgubljenim. Kontakt s dlaicama na njezinu
listu munjevito pokree mehanizam organskih arki. Dva iroka lankovita lista neumoljivo se zaklapaju. Dugake rese slue im kao zubi. Ukrstivi se, pretvaraju se u
vrste preage. Kad je rtva potpuno spljotena, biljna zvijer poinje izluivati svoje
najprodrljivije enzime, sposobne za probavu najtvrdokornijih oklopa.
Mrav se tako doslovce rastalio. itavo njegovo tijelo pretvorilo se u uskiptjeli
sok. Isputao je paru uasna straha i pogibeljne opasnosti.
No nita se vie ne moe za njega uiniti. To spada u nepredvidivosti uobiajene
na svim ekspedicijama na duge staze. Preostaje jedino da se na svim prilazima toj
prirodnoj klopki ostavi upozorenje "Pozor, opasnost!"
Brzo zaboravivi na incident, oni opet udarie miriljavom trasom. Feromoni-putokazi ukazuju da valja ii ba ovuda.
Preavi preko gutare, nastavie prema zapadu. Neprestano pod kutom od 23
stupnja u odnosu na suneve zrake. Jedva da i predahnu usput, i to samo ako je vrijeme jako hladno ili previe vrue. Valja im djelovati brzo, ako se pri povratku ne ele
nai usred rata u punom jeku.
Ve se naime znalo dogoditi da istraivai na povratku ustanove da je njihov grad
okruen neprijateljskim trupama. A probiti blokadu nikad nije bio maji kaalj.
Evo ga, upravo su pronali feromon koji ukazuje na ulaz u duplju. Iz tla struji uvis
neka toplina. Uronie u dubine vrletna terena.
to su dublje silazili, to jasnije razabirahu prigueno klokotanje iz nekakva lijeba. Izvor vrue vode. Njezina isparavanja natapala su zrak jakim mirisom sumpora.
Mravi se napojie.
U jednom trenutku opazie neku smijenu ivotinju: lopta na noicama, reklo bi
se. Bio je to u stvari balegar koji je gurao pred sobom svoju pikulu od balege i pijeska u ijoj je unutranjosti zabrtvio svoja jaja. Poput kakva Atlasa iz legende, on
nosi svoj "svijet". Kad je kosina povoljna, pikula se kotrlja sama, a on je samo prati.
U protivnom sluaju, sav se uspue, sklie mu se, a i esto mora natrag po nju u podnoje. udno je ovdje nabasati na skarabeja. On je vie ivotinja toplijih zona...
Belokanci ga pustie da proe, njegovo meso ionako nije neke osobite kvalitete, a
oklop mu je preteak za transport.
Jedna tamna sjenka strugne s njihove lijeve strane, hitro se sakrivi u dubokoj vi23
mravi

Bernard Werber

jugavoj usjeklini stijene. Uholaa. To je ve, za razliku, prava poslastica. Najstariji

istraiva bio je najbri. Zabaci trbuh pod vrat, zauzme stav za paljbu, odravajui
ravnoteu stranjim nogama, naniani po instinktu i s priline udaljenosti izbaci
kapljicu mravlje kiseline. Razorni nagrizajui sok u koncentraciji veoj od 40 % propara zrak.
Pogodak.
Uholaa u punom trku padne kao gromom oinuta. 40 postotna kiselina nije sirutka. To pri ve u koncentraciji od 40 promila; 40 %, dakle, u hipu te slisti! Kukac
se strovali na zemlju, a svi pohlepno pohrlie na ukusnu gozbu sprena mesa. Jesenski su istraivai priredili prave feromone. Ovaj kutak, izgleda, obiluje divljai.
Lov bi mogao biti dobar.
Sioe u jedan arteki zdenac, prestraivi pritom svaku ivu vrstu dotad pritajenih podzemnih bia. Jedan se imi svojski trudio dokonati ve jednom njihov
posjet, no zaas, obavijen oblakom mravlje kiseline, pobjee glavom bez obzira.
Sljedeih dana nastavie s proeljavanjem tople pilje, gomilajui svlakove malih bijelih ivotinja i ostatke svjetlozelenih gljiva. Kroz analnu lijezdu sijali su usput
nove feromone-otkrivae tragova koji e njihovoj brai omoguiti da bez problema
ovamo dou u lov.
Misija je uspjela. Teritorij je prokren za jo jedan rukavac, i to ak dovde, s onu
stranu ipraja na zapadu. Teko natovareni ivenim namirnicama, dok kreu put
povratka, ostavljaju za sobom federalnu kemijsku zastavu. Njezin se miris rasprsnu
zrakom: "Bel-o-kan!"

- Moete li ponoviti?
- Wells, ja sam neak Edmonda Wellsa.
Vrata se otvorie, a na njima se pojavi neki ogroman tip od gotovo dva metra.
- Gospodin Jason Bragel?... Oprostite na smetnji, ali elio bih s vama popriati o
svom ujaku. Ja ga naime nisam poznavao, a od svoje sam bake doznao da ste vi bili
njegov najbolji prijatelj.
- Dobro, uite... to elite znati o Edmondu?
- Sve. Nisam ga poznavao i to mi je silno ao...
- Mmm. Shvaam. U svakom sluaju, Edmond je bio od onih tipova koji su ive
zagonetke.
- Znali ste ga dobro?
- Tko moe tvrditi da ikoga poznaje? Recimo da su nae dvije osobe esto hodale
jedna pokraj druge i da ni on ni ja nismo u tome vidjeli nikakvih smetnji.
24
mravi

Bernard Werber

- Kako ste se upoznali?

- Na studiju biologije. Ja sam bubao o biljkama, a on o bakterijama.
- Pa ipak dva paralelna svijeta.
- Da, osim to je moj, kako bilo da bilo, mnogo divljiji - ispravi ga Jason Bragel,
pokazujui na gustu ikaru zelenih biljaka to su preplavljivale blagovaonicu. - Vidite ih? Svaka je od njih konkurencija ostalima, sve su spremne poklati se meusobno
samo za jedan traak svjetla ili jednu kapljicu vode. im se neki list nae u sjeni,
biljka ga odbaci, a susjedni listovi ve tjeraju u irinu. Bilje, to je stvarno svijet bez
milosti...
- A Edmondove bakterije?
- On je izjavljivao da ne radi nita drugo nego prouava svoje pretke. Recimo da
se po svom genealokom stablu uspeo malo vie nego to je normalno...
- Zato ba bakterije? Zato ne majmuni ili ribe?
- elio je shvatiti stanicu u njezinom najprimitivnijem stadiju. Kako za njega
ovjek nije bio nita drugo nego konglomerat stanica, trebalo mu je da do same biti
pronikne u "psihologiju" jedne stanice, kako bi iz toga izvukao zakljuak o funkcioniranju cjeline. "Veliki sloeni problem nije u stvari nita drugo nego skup malih
jednostavnih problema". On je tu uzreicu uzimao doslovce.
- Nije radio ni na emu drugom, samo na bakterijama?
- Ne, ne. Bio je neka vrsta mistika, pravi pravcati univerzalist, htio je znati sve.
Imao je takoer svojih muica... htio je, na primjer, kontrolirati vlastite otkucaje srca.
- Pa to nije mogue!
- Izgleda da nekim indijskim i tibetanskim jogijima uspijeva takav pothvat ipak
provesti u djelo.
- A emu to slui?
- Pojma nemam... On je to htio postii da bi se mogao ubiti jednostavno zaustavljajui srce vlastitom voljom. Mislio je da e tako biti u stanju izai iz igre
u bilo kojem trenutku.
- A iz kojeg razloga?
- Moda se bojao bolova koje donosi starost...
- Hm... A to je uinio nakon svog doktorata iz biologije?
- Otiao je raditi privatno, u neku tvrtku koja se bavilo proizvodnjom ivih bakterija za jogurt. "Sweetmilk Corporation". On se tamo sjajno snaao. Uzgojio je jednu
bakteriju sposobnu ne samo da razvije okus, nego i miris! Dobio je za to nagradu za
najbolju inovaciju '63. godine.
- A onda?
25
mravi

Bernard Werber

- A onda se oenio jednom Kineskinjom. Ling Mi. Draga, nasmijana djevojka.

On, vjeito gunalo, preko noi se smekao. Bio je silno zaljubljen. Otada sam ga
rjee viao. Klasika.
- uo sam da je otputovao u Afriku.
- Da, ali otiao je tek poslije.
- Poslije ega?
- Poslije tragedije. Ling Mi je imala leukemiju. Rak krvi, taj ne tedi. U roku od
tri mjeseca ivot ju je napustio. Jadnica... on koji je odluno izjavljivao da su stanice
oaravajue, a ljudi zanemarivi... lekcija je bila surova. A on nije mogao uiniti ba
nita. Paralelno s tom kobnom nesreom, imao je i nekih svaa s kolegama iz "Sweetmilk Corporation". Napustio je posao i danima, klonuo i slomljen, ostao amiti u
svome stanu. Ling Mi bila mu je vratila vjeru u ovjeanstvo, njezin gubitak ponovno ga jo dublje gurnuo u staru mizantropiju.
- Otiao je u Afriku da bi zaboravio Ling Mi?
- Moda. U svakom sluaju, pokuao je zacijeliti rane bacivi se kao sumanut na
svoj posao biologa. Po svemu sudei pronaao neku drugu oaravajuu temu za prouavanje. Ne znam tono to je to bilo, ali nisu vie bile bakterije. Nastanio se u
Africi vjerojatno zbog toga to je tu temu tamo bilo lake obraivati. Poslao mi je
jednom jednu razglednicu, samo mi je objasnio da je s jednom ekipom CNRS-a{1} i
da crni s izvjesnim profesorom Rosenfeldom. Tko je taj gospodin, pojma nemam.
- Jeste li Edmonda kasnije opet vidjeli?
- Da, jednom, sasvim sluajno, na Champs-Elyses. Malo smo popriali. Bilo je
oigledno da mu se vratila volja za ivotom. No ostajao je uvijek izrazito neodreen,
vjeto bi izmigoljio svakom mom pitanju koje bi makar i samo izdaleka dotaklo posao.
- Izgleda da je pisao nekakvu enciklopediju.
- A, to je starija stvar. Bio je to pozamaan potez. Skupiti sva svoja znanja u jednom jedinom djelu.
- Vi ste ga vidjeli?
- Ne. I ne vjerujem da ga je uope ikad ikome pokazao. Poznavajui Edmonda,
morao ga je sakriti negdje na krajnjem rubu Aljaske i osigurao mu zatitu zmaja koji
bljuje vatru. To je bilo njegovo lice "velikog vraa".
Jonathan se pripremao da se oprosti.
- Ah! Jo jedno pitanje: znate li kako sa est ibica sloiti etiri istostranina trokuta?
- Naravno. To je bio njegov omiljeni test inteligencije.
26
mravi

Bernard Werber

- I kako, dakle, izgleda rjeenje?

Jason prasne u gromoglasan smijeh.
- E pa to, to od mene sigurno neete dobiti. Kao to je govorio Edmond: "Izlaz
svatko sebi mora pronai sm". A vidjet ete, zadovoljstvo otkria je deseterostruko.
Sa svim tim mesom na leima, put se inio mnogo duim nego pri dolasku. Trupa
je ipak napredovala dobrim korakom, ne elei riskirati da ih iznenadi nona hladnoa.
Mravi su u stanju raditi dvadeset etiri sata na dan, od oujka do studenog, bez i
najmanjeg predaha; svaki pad temperature, meutim, jednostavno ih uspavljuje.
Upravo je zato velika rijetkost vidjeti da neka ekspedicija kree na put dui od jednog dana.
Dugo je vremena grad rusih mrava radio na tom problemu. Znalo se da je od izuzetne vanosti proiriti lovne teritorije i upoznati daleke zemlje u kojima rastu druge
biljke i ive druge ivotinje drugaijih obiaja.
U osamstopedesetom mileniju, Bi-stin-ga, jedna rusa kraljica iz dinastije Ga
(Istona dinastija, koja se ugasila prije sto tisua godina) imala je ludu ambiciju da
upozna "krajnje rubove" svijeta. Otposlala je stotinjak ekspedicija na sve etiri strane
svijeta. Nijedna se nikada nije vratila.
Sadanja kraljica, Belo-kiu-kiuni, nije imala takvih apetita. Njezina bi se radoznalost zadovoljavala otkrivanjem onih malih zlaanih kornjaa koji nalikuju dragom
kamenju (i koje se obino nalazi duboko dolje na Jugu), ili pak promatranjem biljki
mesoderki koje bi joj ponekad donosili ive s korijenjem i za koje se nadala da e ih
jednoga dana uspjeti pripitomiti.
Bel-kiu-kiuni je bila svjesna da je najbolji nain upoznavanja novih teritorija zasad jo uvijek proirivanje Federacije. to vie ekspedicija na duge staze, to vie
gradova-potomaka, to vie izvidnikih postaja i objava rata svakome kome bi palo
na pamet sprijeiti takav napredak.
Naravno, osvajanje kraja svijeta bit e dugotrajno, no ta politika malih, ali
ustrajnih koraka bila je u savrenom skladu s opom mravljom filozofijom. "Polako, ali uvijek samo naprijed".
Trenutno je federacija Bel-o-kan obuhvaala 64 grada-potomka. 64 grada pod
istim mirisom. 64 grada povezana mreom od 125 kilometara prokopanih staza i 780
kilometara mirisnih trasa. 64 grada solidarna kako u borbama tako i u doba gladi i
oskudice.
Koncept federacije gradova omoguavao je nekima od njih da se specijaliziraju. A
Belo-kiu-kiuni je ak sanjarila o tome da e jednoga dana imati prilike vidjeti jedan
27
mravi

Bernard Werber

grad koji se bavi jedino obradom itarica, neki drugi koji e se brinuti samo za meso,
neki trei ija e zadaa biti iskljuivo rat.
Na toj razini jo nisu bili.
U svakom sluaju, bio je to koncept koji se savreno slagao s jednim drugim naelom ope mravlje filozofije. "Budunost pripada specijalistima."
Istraivai su bili jo daleko od izvidnikih postaja. Ubrzae hod. Dok su ponovno
prolazili pokraj biljke mesoderke, jedan od ratnika predloi da je iskopaju s korijenom i odnesu Bel-kiu-kiuni.
Zborite ticala. Rasprava putem emitiranja i primanja siunih molekula hlapljivih
i mirisnih. Feromona. Hormona, zapravo, koji izlaze iz njihova tijela. Svaku od tih
molekula moglo bi se vizualizirati u obliku terarija u kojoj svaka ribica predstavlja
jednu rije.
Zahvaljujui feromonima, mravi se mogu uputati u dijaloge ije su nijanse
praktiki beskonane. Sudei po energinim pokretima ticala, rasprava je oito
vrlo ustra.
To je preglomazno.
Majka ne poznaje tu vrstu biljke.
Izlaemo se opasnosti da imamo gubitke, a to bi znailo manje ruku za noenje.
Kad budemo pripitomili biljke mesoderke, one e biti punopravno oruje, bit e
dovoljno da ih posadimo u nizu jednu do druge i moi emo bez potekoa obraniti
granice.
Umorni smo, a uskoro e no.
Odluie ipak odustati, zaobidoe biljku i nastavie put. Malo pomalo kako se
skupina primicala jednom rascvjetalom umarku, 327. mujak, koji se nalazio u pozadini, odjednom otkrije jednu crvenu tratinicu. Takav primjerak nikad ranije nije
vidio. Nema oklijevanja.
Nismo uzeli muholovku, ali zato emo ponijeti ovo tu.
Pusti da malo zaostane i oprezno otkine stabljiku cvijeta. lik! vrsto steui svoje otkrie, dade se u trk kako bi sustigao svoje kolege.
Samo to ti njegovi kolege... od nijednog vie ni traga ni glasa. Ekspedicija broj
jedan nove godine jest, naravno, pred njim, ali u kakvom stanju... Emocionalni ok.
Stres. Noice 327-og stadoe podrhtavati. Svi njegovi drugovi, do jednog, leali su
mrtvi.
to li se to moglo dogoditi? Napad je morao biti munjevit. Nisu ak imali vremena ni zauzeti borbeni poloaj, svi su jo uvijek bili u postrojbi "zmije s golemom glavom".
28
mravi

Bernard Werber

Pone temeljito pregledavati tijela. Nijedan mlaz kiseline nije izbaen. Rusi mravi
nisu ak stigli ni ispustiti feromone za uzbunu.
327. mujak zapone s istragom.
Pretrese ticala lea jednog od brae. Olfaktivni kontakt. Nijedna kemijska slika
nije snimljena. Marirali su, a onda odjednom prekid, kao noem odrezano.
Mora shvatiti, mora dokuiti. Mora neizbjeno postojati nekakvo objanjenje.
Najprije oistiti senzorni aparat. Sluei se dvjema savijenim pandicama na prednjoj noici, on stane strugati svoje eone tapie, uklanjajui kiselu pjenu koja se
stvorila uslijed prvotnog oka. Savinu ih zatim prema ustima i olie, potom osui na
malenoj etkastoj mamuzi koju mu je priroda vrlo suptilno smjestila povrh treeg
lakta.
Spusti zatim svoja ista ticala u visinu oiju i lagano ih aktivira na vibraciju od
300 titraja u sekundi. Nita. Povea frekvenciju pokreta: 500, 1000, 2000, 5000,
8000 titraja u sekundi. Doao je do dvije treine svoje prijemne moi.
I evo, odmah uhvati najsitnija isparavanja to rasprena lebde uokolo: rosne pare,
pelud, spore, i jedan slabani miris kojeg kao da je ve jednom bio osjetio, ali kojeg
nikako ne moe identificirati.
Ubrza jo vie. Maksimalna snaga. 12000 titraja u sekundi. Obrui se amo-tamo,
ticala su stvarala lagane usisne zrane struje koje su prema njemu privlaile svaku
vrstu praha.
Evo ga: identificirao je onaj slabani miris. To je miris krivaca. Da, to ne moe
biti nitko drugi nego oni, nesmiljeni susjedi sa Sjevera, koji su ve prole godine prouzroili toliko briga.
Oni: patuljasti mravi iz Shi-gae-pou...
Dakle, probudili su se, i oni takoer. Bit e da su postavili zasjedu i upotrijebili
neko munjevito oruje koje ubija na mjestu.
Ne smije gubiti ni trenutka, valja alarmirati itavu Federaciju.

"Ubila ih je laserska zraka izuzetno velike amplitude, efe.

- Laserska zraka?
- Da, jedno novo oruje koje je u stanju na daljinu rastaliti najvee od naih brodova. efe...
- Mislite da su to...
- Da, efe, samo su Venerijanci mogli izvesti takvo djelo. To je jasno kao da su se
potpisali.
- U tom sluaju, odmazda e biti strahovita. Koliko jo imamo bojevih raketa sta29
mravi

Bernard Werber

cioniranih u Orionovu pojasu?

- etiri, efe.
- To ni u snu nee biti dovoljno, morat emo zatraiti pomo trupa iz... "
- Hoe jo malo juhe?
- Ne, hvala - odvrati Nicolas, posve hipnotiziran slikama.
- Daj, gledaj malo u ono to jede, ili gasimo telku!
- Oh! Mama, molim te...
- Tebi ve nisu dodijale sve te prie o malim zelenima i planetima s imenima deterdenata? - zapita Jonathan.
- To me zanima. Siguran sam da emo jednoga dana susresti izvanzemaljce.
- No da..ima ve ohoho da se o tome pria!
- Poslali su jednu sondu prema najblioj zvijezdi, Marco Polo se zove, ta sonda,
trebali bismo uskoro znati tko su nam susjedi!
- Doivjet e fijasko kao i sve ostale sonde koje su ve ranije slali da zagauju
svemir. To je predaleko, kaem ti.
- Moda, ali tko ti kae da oni, mislim izvanzemaljci, nee doi k nama? Konano, nisu jo razrijeena sva svjedoanstva koja govore o NLO.
- Pa sve i da jesu. Kakve bismo koristi imali od toga da upoznamo druge inteligentne narode? Neminovno bi jednog dana zavrilo na tome da se s njima zaratimo a ne misli li da ve i meu Zemljanima ima dovoljno problema?
- To bi bilo ba egzotino. Moda bismo imali novih mjesta za odlazak na praznike.
- To bi ti prije svega znailo nove brige.
Njeno uze u ruku Nicolasovu bradu.
- Hajde, djeae moj, vidjet e kad bude vei, mislit e kao i ja: jedina stvarno
oaravajua ivotinja, jedina ivotinja ija je inteligencija doista drugaija od nae,
je... ena!
Lucie je protestirala, reda radi. Oboje su se zajedno nasmijali.
Nicolas se namrtio. Tako valjda mora izgledati humor odraslih... Njegova se ruka
prui u potrazi za utjenim pseim krznom.
Pod stolom nije bilo niega.
- Gdje je Ouarzazate?
U blagovaonici ga nije bilo.
- Ouarzi! Ouarzi'
30
mravi

Bernard Werber

Nicolas stane zvidukati izmeu prstiju. Uinak bi obino bio trenutaan. Zauo
bi se lave i odmah zatim glasan um ubrzanog capkanja. On zazvidi jo jednom.
Nikakva rezultata. Poe zatim u potragu po mnogobrojnim prostorijama stana. Roditelji za njim. Psu ni traga. Ulazna vrata bila su zatvorena. Nije mogao sm samcat
izai van, pa psi se jo ipak ne znaju sluiti kljuevima.
Nehotice, svi se automatski uputie prema kuhinji, tonije, ravno prema vratima
koja vode u podrum. Ona pukotina jo uvijek nije bila zaepljena. A bila je upravo
dovoljno iroka da omogui prolaz ivotinjici Ouarzazateova stasa.
- Tamo je unutra, siguran sam da je tamo unutra! - cvilio je Nicolas. - Moramo ga
ii potraiti.
Poput odgovora na taj zahtjev, oni zaue kako negdje iz podruma dopire isprekidano tektanje. Zvualo je, meutim, kao da dolazi iz priline udaljenosti.
Svi se pribliie tabu-vratima. Jonathan se isprijei:
- Tata je rekao: u podrum se ne ide!
- Ali, dragi - Lucie e - pa moramo ga ii potraiti. Moda su ga napali takori.
Sam si rekao da unutra ima takora...
Njegovo se lice odluno stegnu.
-Vrlo vano za psa. Sutra emo ii kupiti drugog.
Dijete je bilo zaprepateno.
- Ali tata, pa neu ja nekog drugog, Ouarzazate je moj prijatelj, ne moe ga
pustiti da samo tako krepa!
- to te spopalo? - doda Lucie - pusti mene da idem ako je tebe strah!
- Boji se, tata, kukavica si?
Jonathan se vie nije mogao svladati, promrmljao je neto poput "Dobro, nek'
vam bude, idem baciti oko" te poao po elektrinu svjetiljku. Osvijetlio je otvor. Bilo
je crno, posve crno, onaj mrak koji sve u sebe upija.
Stresao se. Gorio je od elje da pobjegne. No njegova ena i njegov sin gurali su
ga prema tom ponoru. Gorke misli preplavile su mu glavu, nagrizajui poput kiseline. Njegova fobija od mraka preuzimala je vlast.
Nicolas je zajecao.
- Mrtav je! Siguran sam da je mrtav! To si ti kriv!
- Moda je samo ranjen - pokuala je ublaiti Lucie - treba ii vidjeti.
Jonathan pomisli na Edmondovu poruku. Ton je bio zapovjedniki. Zvualo je
kao imperativ. Ali kako postupiti? Jednoga dana, neminovno, jedno od njih nee
odoljeti i otii e pogledati. Morao je uhvatiti bika za rogove. Sad ili nikad. Proao je
rukom preko mokrog ela.
31
mravi

Bernard Werber

Ne, nee to proi tek tako. Imao je napokon priliku da se suoi s vlastitim strahovima, da konano probije led i uini prvi korak, da se odupre opasnosti. Mrak ga eli
progutati? Tim bolje. Bio je spreman ii do kraja. Ionako vie nije imao to izgubiti.
- Idem!
Poao je po alat i razvalio bravu.
- Ma to da se dogodilo, da se niste pomakli odavde, a pogotovo da niste pomiljali doi za mnom ili zvati policiju. ekajte me!
- Pria kojeta. Pa to je napokon obian podrum, podrum kakav ima u svakoj
zgradi.
- Nisam ba tako siguran...

Osvijetljen naranastim ovalom sunca na zalasku, 327. mujak, posljednji preivjeli iz prve proljetne lovake ekspedicije, trao je sam. Nepodnoljivo sm.
Ve itavu vjenost njegove noice gacale su po lokvama, blatu i pljesnjivom
liu. Vjetar mu je ve odavno isuio usne. Praina je zavila njegovo tijelo u jantarni
ogrta. Nekoliko mu je pandica slomljeno.
No na samom kraju olfaktivne pruge na koju je lansiran, uskoro razabra svoj cilj.
Izmeu breuljaka koji oznaavaju belokanske gradove, jedan obris raste sa svakim
njegovim skokom, golema piramida Bel-o-kana, matinoga grada, mirisni svjetionik
koji ga magnetizira i usisava.
327. stie konano u podnoje velebnog mravinjaka, podie glavu. Njegov je grad
jo narastao. Zapoelo se s konstrukcijom novog zatitnog sloja kupole. Vrh planine
od granica kao da eli zadirkivati mjesec.
Mladi se mujak ogleda na trenutak, otkrije u razini tla jedan ulaz koji jo uvijek
zjapi otvoren te uleti unutra.
Na vrijeme. Svi radnici i vojnici koji su radili napolju ve su se vratili, strae su
se spremale zaepiti ulaze kako bi se u unutranjosti zadrala toplina. Tek to je prekoraio prag, zidari su se zduno dali na posao i rupa se iza njega zatvorila. Gotovo
treskom.
Eto, nita se vie ne vidi od hladnog i barbarskog vanjskog svijeta. 327. ponovno
je uronjen u civilizaciju. Moe se opet utopiti u Roju, kako je to umirujui osjeaj.
Nije vie sm, mnogostruk je.
Straari se pribliie. Pod njegovim ga pranjavim platem nisu uope prepoznali.
urno odasla svoje identifikacijske mirise i ostali se istoga asa razvedre.
Jedan radnik zamijeti njegove mirise umora i iscrpljenosti. Predloi mu trofilaksi32
mravi

Bernard Werber

ju, ritual darivanja vlastita tijela.

Svaki mrav posjeduje u svom abdomenu neku vrstu depa, zapravo neto kao drugi eludac, koji ne probavlja hranu. Drutvenu voljku. U njemu moe uskladititi
hranu koja beskonano dugo ostaje svjea, ista i netaknuta. Moe je zatim povratiti
i poslati u pravi, "normalni probavni" eludac. Ili je pak ispljunuti i ponuditi nekom
roaku.
Pokreti su uvijek jednaki. Mrav darovatelj primakne se sasvim blizu objektu svoje
trofalaktike elje i stane ga lupkati po lubanji. Ako onaj koji je na taj nain presluan prihvati, obori ticala. U sluaju da ih visoko uspravi, to je znak odbijanja, signalizira da zapravo nije gladan.
327. mujak nije ni trenutka oklijevao. Energetske rezerve bile su mu toliko slabe
da je bio na rubu padanja u katalepsiju. Uglavie se usta na usta. Hrana zapone
uzlaziti. Darovatelj povraa najprije slinu, potom nektar i kau od itarica. Kako
ukusno, i kako samo krijepi!
No im je darivanju doao kraj, mujak se istoga trena odmakne. Sve mu ponovno navre u sjeanje. Mrtvi. Zasjeda. Ne gubiti ni trenutka. Uspravi ticala i u obliku finih siunih kapljica raspri oko sebe informaciju.
Uzbuna. Rat je. Patuljci su unitili nau prvu ekspediciju. Imaju neko novo oruje
razornog uinka. Bojna gotovost. Rat je objavljen.
Straar se povue. Ti mirisi uzbune nadrauju mu mozak. Oko 327-og ve se okupila gomila.
to je bilo?
to se dogaa?
Kae da je objavljen rat.
Ima li dokaza?
Novi mravi pristiu odasvud.
Pria o nekom novom oruju i jednoj desetkovanoj ekspediciji.
Pa to je strano.
Ima li dokaze?
Mujak se sad nalazi u samoj jezgri jednog mravljeg ugruka.
Uzbuna, uzbuna, rat je objavljen, priprema za borbu!
Ima li dokaza?
Svi odreda uporno ponavljaju ba tu mirisnu reenicu.
Ne, on nema dokaze. Bio je toliko okiran da mu nije palo napamet da ih ponese.
ivahno miganje ticalima. Glave sumnjiavo kimaju, u nevjerici.
33
mravi

Bernard Werber

Gdje se to dogodilo?
Zapadno od La-chola-kana, u podruju onog novog lovnog terena koje su pronali izvidnici iz naih gradova. Zona po kojoj patuljci esto patroliraju.
Nemogue, dounici su nam se vratili i izriito priopili: patuljci se jo nisu probudili!
Ovu feromonsku reenicu upravo je emitiralo jedno anonimno ticalo. Gomila se
na to stala osipati. Njemu vjeruju. Mujaku pak ne. Naglasci mu, istina, bez sumnje
ukazuju na istinu, ali njegova je pria tako malo vjerojatna. Proljetni ratovi ne poinju nikad ovako rano. Patuljci bi morali biti ludi da odlue napasti dok se jo svi ak
nisu ni probudili. Svatko se vraa svome poslu, ne obraajui vie pozornost na
informaciju koju je prenio 327. mujak.
Jedini preivjeli prve lovake ekspedicije ne moe doi k sebi od zaprepatenja.
Pa svi ti mrtvi, za Boga miloga, pa nije ih valjda izmislio! Prije ili kasnije primijetit
e se ipak da brojno stanje vojske u jednoj kasti ne odgovara punom sastavu.
Ticala mu se snudeno objese natrag na elo, osjeao se tako glupo. Degradirano,
tovie, kao da njegovo postojanje vie niemu ne slui. Kao da vie ne ivi za druge
nego jedino za sebe.
Stresao se od uasa na tu pomisao. Poleti naprijed, stade grozniavo trati uzbunjujui radnike na koje bi naiao i traei da mu budu svjedoci. Svatko oklijeva ak i
zastati im ga uje da opet otpoinje kruniti svoju posveenu formulu:
Kao istraiva bijah noga
Na licu mjesta bijah oko
Po povratku nervni sam podraaj.
Svima se ivo fuka. Sluaju ga ne obraajui ni najmanju pozornost. Potom odlaze bez guve. to, dovraga, ve jednom ne prestane s tim svojim podbadanjem!
Prola su etiri sata otkako je Jonathan siao. Njegovu enu i sina izjedala je nepodnoljiva strepnja.
- Da zovemo policiju, mama?
- Ne, ne jo.
Ona se primakne podrumskim vratima.
- Je li tata mrtav? Reci mi, mama, je li tata poginuo na isti nain kao Ouarzi?
- Ma nikako, srce moje, kakve to gluposti pria?
34
mravi

Bernard Werber

Lucie je razdirao tjeskobni strah. Sagne se da ispita otvor. Na svjetlu jake halogene lampe koju je nedavno kupila uini joj se da malo dalje razabire neto kao... zavojite stube.
Sjela je na pod. Nicolas se spusti do nje. Ona ga zagrli.
- Vratit e se, moramo biti strpljivi. Zamolio nas je da ga ekamo, priekajmo
onda jo malo.
- A ako se vie ne vrati?

327. se stvarno ve zamorio. Imao je dojam da se koprca po vodi. Mae na sve

strane, a ne napreduje nikamo.
Odlui napokon obratiti se Belo-kiu-kiuni, osobno. U svojoj dobi od etrnaest
zima, Majka ipak posjeduje neusporedivo iskustvo, za razliku od bespolnih mrava
koji ine veinu populacije, a ive maksimalno tri godine. Jedino mu ona moe pomoi da iznae neki nain da proiri informaciju.
Mladi mujak udari ekspresnom trasom koja vodi u srce grada. Dugaka galerija
vrvjela je od uurbana trkaranja vie tisua radnika natovarenih jajima: nose svoje
breme s etrdesetog kata u podzemnom sloju do prostorija za dojenad u solariju
smjetenih na trideset petom katu iznad razine tla. iroka bujica bijelih koljkica noenih na vrhu noica to navire odozdo prema gore, s desna na lijevo.
Njemu valja ii u suprotnome pravcu. Nimalo laka stvar. Dogodi se da u trku
nespretno gurne koju dadilju koja odmah zavriti "Divljak!!!". I njega samoga udaraju, gaze, grubo odguravaju, grebu. Sreom, hodnik nije u potpunosti zakren. Nekako si uspijeva prokriti put kroz nepreglednu gmiuu masu; dokopavi se manjih tunela - dui, ali manje naporan itinerer - potri koliko su ga noge nosile. Iz glavnih
ila kucavica prelazi u manje arterije, iz njih u vene i venice. Prevaljuje tako kilometre, prelazi mostove, svodove, hrli preko praznih ili prepunih trgova.
Zahvaljujui trima svojim oicama s infracrvenim senzorima, orijentira se bez potekoa usred posvemanje tame. Malo-pomalo kako se primie Zabranjenom gradu,
slatkasti miris Majke postaje sve tei, a broj uvara raste.
Ima ih iz svih ratnikih pod-kasta, svih uzrasta, svakojakog oruja; kratkih ili duih, usjeenih eljusti, zbijeni krni momci opremljeni poput drveta tvrdim grudnim
titom, zdepasti i pleati kratkih ticala, artiljerci s uiljenim abdomenom krcatim
konvulzivnim otrovima.
Imajui ispravnu mirisnu putovnicu, 327. mujak bez zapreka je proao sve
kontrolne postaje. Vojnici su mirni. Osjea se da veliki ratovi za teritorij nisu jo
otpoeli.
Sad ve sasvim blizu svome cilju, predoi svoje identifikacijske podatke na uvid
35
mravi

Bernard Werber

mravima vratarima te se uputi u posljednji hodnik, onaj koji vodi ravno prema kraljevskoj lonici.
Na pragu zastane, zapanjen ljepotom kojom je odisalo to jedinstveno mjesto.
Prostrana kruna dvorana konstruirana prema strogim arhitektonskim i geometrijskim pravilima koja kraljice majke od davnina, s ticala na ticalo, prenose svojim kerima.
Dimenzije glavnog svoda iznose dvanaest glava visine na trideset est glava
promjera (glava je mjerna jedinica Federacije: jedna glava odgovara veliini od tri
milimetra trenutno uobiajene ljudske mjerne jedinice). Stupovi od rijetkih vrsta cementa slue kao potporanj tom mravljemu hramu, osmiljenom - sa svojim podom
konkavna oblika - tako da mirisne molekule koje jedinke emitiraju to je mogue
due odskakuju, a da se pritom ne upijaju u zidove. Divljenja vrijedan olfaktivni teatar.
U samome sreditu poiva jedna krupna dama. Ispruena na trbuhu, s vremena na
vrijeme izbacuje nogu prema nekakvom utom cvijetu. Cvijet se ponekad naglo i
osorno zaklopi. No noica je ve hitro i spremno povuena.
Ta dama, to je Bel-kiu-kiuni.
Bel-kiu-kiuni, posljednja kraljica crvenih mrava iz glavnoga grada.
Bel-kiu-kiuni, jedinstvena nesilja, stvoriteljica svih tijela i svih duhova Roja.
Bel-kiu-kiuni, koja je vladala jo u doba velikog rata s pelama, u doba osvajanja
Junih termitnjaka, u vrijeme provoenja pacifikacije na teritorijima koji pripadahu
paucima, te u doba onog strahovitog rata troenja snaga kojeg im bijahu nametnule
ose s hrasta, a od prole godine ona je ta koja koordinira napore gradova da se na sjevernim granicama odupru pritiscima patuljastih mrava.
Belo-kiu-kiuni, koja je potukla sve rekorde dugovjenosti.
Belo-kiu-kiuni, njegova mama.
Taj ivui spomenik sad je tu, sasvim blizu njega, kao nekad. Samo to je sad vlai i mazi dvadesetak mladih sluinskih radnika, dok je neko on, 327., bio taj koji ju
je njegovao svojim jo nevjetim sitnim noicama.
Mlada biljka mesoderka zalupi svoje eljusti i Majka ispusti slabani mirisni
jauk. Nitko nije znao otkuda njoj tolika strast prema tim grabeljivim biljnim zvijerima.
327. pristupi blie. Ovako izbliza, Majka i nije bila osobito lijepa. Lubanja joj je
izduena prema naprijed, s dva ogromna kuglasta oka koja ostavljaju dojam da gledaju na sve strane odjednom. Infracrvena okaca stisnuta su joj posred ela. Ticala su
joj zato nasaena s pretjeranim razmakom. Vrlo su dugaka, vrlo lagana i vibriraju
kratkim titrajima, koji su, vidi se dobro, pod savrenom kontrolom.
36
mravi

Bernard Werber

Ima ve nekoliko dana da je Belo-kiu-kiuni izala iz dubokog sna i od tog trenutka nije prestala nesti. Njezin trbuh, deset puta obimniji od normalnog, potresaju
neprekidni grevi. Evo, upravo isputa osam sitnih jajaaca, svijetlo sive boje sa sedefastim odsjajem, posljednju generaciju Belokanaca. Sva okruglasta i ljigava, budunost ispada iz njezine utrobe i kotrlja se po sobi; i odasvud ve hrle dadilje i preuzimaju brigu o njima.
Mladi mujak prepoznaje miris tih jaja. To su sterilni vojnici i mujaci. Jo je uvijek hladno i lijezda za proizvodnju "djevojaka" nije se jo aktivirala. im to vremenske prilike dopuste, Majka e od svake kaste nesti tono onoliko pripadnika koliko nalau trenutne potrebe Grada. Radnici e joj doi priopiti da "nedostaje drobitelja ita ili artiljeraca" i ona e snabdijevati po narudbi. Dogaa se takoer i da Belokiu-kiuni izae iz svoje odaje i sama ode onjuiti hodnike. Njeno je ticalo toliko
istanano da je u stanju osjetiti i detektirati manjak ove ili one kaste. I smjesta popraviti brojano stanje.
Majka izrodi jo pet slabunjavih jedinica, zatim se okree prema svom posjetitelju. Dodiruje ga i lie. Kontakt s kraljevskom slinom uvijek je izuzetan trenutak. Ta
slina ne samo to je univerzalni dezinficijens, nego i pravi melem to iscjeljuje svaku
moguu vrstu rane izuzev, ipak, onih unutar glave.
ak i ako nije u stanju prepoznati osobno jedno od svoje nebrojene djece, Belokiu-kiuni tim slinenim postupkom pokazuje da je identificirala njegove mirise. On je
njezin.
Ticalni dijalog moe poeti.
Dobrodoao u spolovilo Roja. Napustio si me, ali ne moe odoljeti da se ne vrati.
Ritualna reenica jedne majke vlastitoj djeci. Priopivi je, ona stane njuiti feromone s jedanaest njegovih lanaka, s hladnokrvnou koja se snano dojmila mladog
327-og... Ona je ve shvatila razloge njegova posjeta... Prva ekspedicija odaslana na
zapad potpuno je potuena. Uokolo katastrofe bilo je mirisa patuljastih mrava. Vjerojatno su otkrili neko tajno oruje.

Kao istraiva, bio je noga.

Na licu mjesta, bio je oko.
Po povratku nervni je podraaj.
Dakako. Samo, problem je u tome to njemu ne uspijeva podraiti Roj. Njegove
poruke nikome oito nisu uvjerljive. On procjenjuje da e ona, Belo-kiu-kiuni, znati
to valja uiniti da se poruka proiri i dati znak za uzbunu.
37
mravi

Bernard Werber

Majka ga ponjui s udvostruenom panjom. Hvata i najmanje hlapljive molekule

njegovih lanaka i noica. Da, ima tu tragova smrti, a i tajnovitosti. To bi mogao biti
rat... A moglo bi isto tako to i ne biti.
Stavlja mu do znanja da ona nema nikakvu politiku mo. U Roju se odluke donose neprestanim usaglaavanjem, putem formiranja radnih skupina okupljenih oko
slobodno izabranih projekata. Ako on nije sposoban stvoriti jedan takav ivani
centar, ukratko, oformiti jednu takvu skupinu, vlastito mu iskustvo ne slui ba niemu.
Ona mu u tome ne moe ak ni pomoi.
327. mujak je uporan. Sad kad napokon ima pred sobom sugovornicu koja izgleda spremna sasluati ga do kraja, uprijet e sve snage da emitira najprivlanije svoje
molekule. Po njegovu miljenju, ta bi katastrofa morala imati prioritet pred svim drugim brigama. Smjesta bi trebalo poslati uhode i pokuati doznati o kakvom je to
tajnom oruju rije.
Belo-kiu-kiuni odvrati da Roj ve lipsa pod "prioritetnim brigama". Ne samo to
proljetno buenje jo nije do kraja gotovo, nego je sama koa Grada jo uvijek u
izgradnji. Dok god ne bude poloen i posljednji sloj granica, bilo bi suvie
riskantno krenuti u rat. Povrh toga, Roju nedostaje bjelanevina i eera. Napokon, valja ve misliti i na pripreme za sveanu proslavu Preporoda. Sve to zahtijeva
mnogo svjee energije svakog pojedinca. ak su i dounici prezaposleni. Eto, to
bi moglo objasniti zato njegova poruka zebnje ne nailazi na odaziv.
Stanka. uju se samo usne radnika kako liu Majin oklop, dok je ona pak opet
poela kakljati svoju biljku mesoderku. Gri se i uvija sve dok ne uvue trbuh pod
prsni ko. Dvije prednje noice oputeno joj vise. Hitro i vjeto povue nogu im
biljne eljusti zaprijete da e se zaklopiti, a zatim ga uzima kao svjedoka o tome
kakvo bi to izvanredno oruje moglo biti.
Mogli bismo podii zid od biljki mesoderki i njime zatititi itavu sjeverozapadnu
granicu. Jedini je problem u tome to ti mali monstrumi zasada jo ne znaju razlikovati stanovnike Grada od stranaca...
327. se iznova vrati na temu koja ga opsjeda. Belo-kiu-kiuni ga zapita koliko je
osoba poginulo u tom "nesretnom sluaju". Dvadeset osam. Svi iz podkaste ratnika
istraivaa? Tono, on je bio jedini mujak u ekspediciji. Ona se na to koncentrira i
izlegne jednu za drugom dvadeset osam perlica, toan brojani nadomjestak likvidirane brae.
Dvadeset osam je mrava nestalo, ovih e ih dvadeset osam jajaaca odmijeniti.

JEDNOGA DANA NEMINOVNO: jednoga dana, neminovno, poloit e se prsti na

38
mravi

Bernard Werber

ovu stranicu, oi e upiti ove rijei, mozgovi protumaiti njihov smisao. Ne elim
da taj trenutak stigne prerano. Posljedice bi mogle biti uasne. A u asu dok ispisujem ove reenice, jo se uvijek borim da sauvam svoju tajnu.
Pa ipak, doi e dan kad e se morati znati to se dogodilo. ak i najdublje zakopane tajne na kraju isplivaju na povrinu. Vrijeme je njihov najgori neprijatelj.
Tko god bili, najprije vas pozdravljam. U trenutku dok itate ove retke, ja sam ve
vjerojatno mrtav desetak ili stotinjak godina. Barem se tako nadam.
Ponekad alim to sam doao do te spoznaje. No ja sam ljudsko bie, i premda je
moja rodovska solidarnost u ovom asu na svom najniem stupnju, svjestan sam
svih dunosti koje mi namee sama injenica da sam se jednoga dana rodio meu
vama, ljudima ovog univerzuma..
Moram prenijeti svoju priu.
Sve su prie, kad ih se malo poblie pogleda, jedna drugoj nalik. Na poetku
postoji neki subjekt "u nastajanju", koji spava. On biva izloen nekoj krizi. Ta ga
kriza primora da reagira. Ovisno o njegovu ponaanju, ili e ga snai smrt, ili e
pak doivjeti neku evoluciju.
Prva pripovijest koju u vam ispripovjediti govori o naem univerzumu. Zbog toga
to u njemu ivimo. I zbog toga to su sve stvari, male i velike, podlone istim zakonima i istim vezama meuovisnosti. Primjerice, vi koji okreete ovu stranicu, trljate na jednom mjestu svoj kaiprst o celulozu papira. Iz tog se dodira raa neznatno
zagrijavanje. Zagrijavanje koje je, meutim, posve realno. Iskazano u beskonano
malenom, to zagrijavanje izaziva skok jednog elektrona koji naputa svoj atom i
udara neku drugu esticu.
No ta je estica zapravo, "u odnosu na" sebe samu, golema. Tako da sudar s
elektronom predstavlja za nju pravi pravcati prevrat. Prije njega bila je troma, prazna, hladna. Uslijed vaeg "okretanja" stranice, evo je odjednom u krizi.
Paraju je divovske plamene iskre. Samo tim neznatnim pokretom vi ste izazvali neto emu nikada neete doznati sve posljedice. Moda su roeni svjetovi i svjetovi, s ljudima na sebi, i ti e ljudi otkriti metalurgiju, provansalsku kuhinju i meuzvjezdana putovanja. Mogli bi se ak pokazati inteligentnijima od nas. A nikad
ih ne bi bilo da vi niste imali u rukama ovu knjigu i da va prst nije izazvao zagrijavanje, na upravo tom mjestu na papiru.
Jednako tako i na univerzum takoer ima svoje mjesto u kutku stranice neke knjige, potplatu cipele ili pjeni u vru piva neke druge divovske civilizacije. Naa generacija bez sumnje nikada nee iznai naina da to provjeri. No ono to znamo
jest to da je nekad vrlo davno na univerzum, ili u svakom sluaju estica koja na
univerzum sadri, bila prazna, hladna, crna, nepomina. A onda je netko ili neto
izazvalo krizu. Netko je okrenuo stranicu, stao na kamen, ostrugao pjenu u nekom
39
mravi

Bernard Werber

vru piva. Na svaki je nain moralo doi do neke traumatizacije.. Naa se estica
probudila. U naem sluaju, poznato je, radilo se o eksploziji golemih razmjera.
Nazvali smo je Veliki Prasak.
Svake sekunde, u beskonano malenom, u beskonano velikom, u beskonano dalekom, rodi se moda neki novi svijet, na isti nain kao to je prije petnaest milijardi
godina roen i na. Nijedan drugi, naalost, ne poznajemo. No za naeg znamo da
je sve poelo eksplozijom "najmanjeg" i "najjednostavnijeg" atoma: vodika.
Zamislite sad, dakle, taj nepregledan prostor tiine iznenada probuen nekakvom
titanskom deflagracijom. Zato je netko okrenuo stranicu, tamo gore? Nimalo
vano. U svakom sluaju, vodik se pali, eksplodira, izgara. Beskrajna svjetlost
brazda neoskvrnuti prostor. Kriza. Nepomine stvari poinju se gibati. Hladne se
griju. Tihe poinju brujati.
Na prvobitnoj eravici vodik se pretvara u helij, atom tek nezamjetno sloeniji od
njega samog. No ve se iz te transformacije moe izvesti prvo veliko pravilo igre
naeg univerzuma: STALNO SVE SLOENIJE. To se pravilo ini bjelodanim. No
nema nikakva dokaza o tome da u susjednim svemirima ono nije razliito. Drugdje
ono moda glasi STALNO SVE TOPLIJE, ili STALNO SVE TVRE, ili STALNO
SVE SMJENIJE.
I kod nas takoer stvari postaju sve toplije, ili sve tvre ili sve smjenije, ali to nije
prvotni zakon. To su tek sporedne stvari. Na temeljni zakon, onaj oko kojeg se
ustrojavaju svi ostali, glasi: STALNO SVE SLOENIJE.
Edmond Wells
Enciklopedija relativnog i apsolutnog znanja
321. mujak lutao je hodnicima u junom dijelu grada. Nikako se nije mogao smiriti. Neprestano je prevakavao svoju famoznu reenicu:
Kao istraiva, bio je noga,
Na licu mjesta bio je oko,
Po povratku nervni je podraaj.
Zato to ne funkcionira? Gdje je pogreka? Tijelo mu je kiptjelo od neobraene
informacije. Po njemu, Roj je bio ranjen i to uope nije primijetio. A podraaj bola,
to je on. On je prema tome taj koji mora Grad potaknuti na reakciju.
Oh, kako je teko i muno imati informaciju o nekom stradanju, drati je u sebi i
ne moi nai ama ba nijedno ticalo koje bi je bilo voljno primiti! Toliko bi se silno
40
mravi

Bernard Werber

volio osloboditi svog tog tereta, podijeliti s drugima to strano saznanje.

Jedan termiki glasnik proe blizu njega. Osjetivi kako je potiten, pomisli da se
moda loe probudio, pa mu ponudi vlastite solarne kalorije. To mu je vratilo neto
snage, koju je smjesta iskoristio za jo jedan pokuaj uvjeravanja.
Uzbuna, jedna ekspedicija unitena u zasjedi koju su postavili patuljci, uzbuna!
No vie ak nije imao ni naglasak istine kao na poetku. Termiki glasnik otputi
se dalje za svojim poslom kao da nita nije bilo. 327. ne odustaje. Nastavi trkarati
gore dolje po hodnicima isputajui na sve strane svoju poruku za uzbunu.
Tu i tamo pokoji ratnik zastane, poslua ga, neki ak idu dotle da zametnu s njim
dijalog, no njegova pripovijest o razornom oruju tako je slabo uvjerljiva. Ne
oformljuje se nijedna skupina koja bi bila u stanju preuzeti na sebe vojnu misiju.
Pjeaio je dalje, ve posve klonuo.
Iznenada, dok je prolazio jednim pustim tunelom na etvrtoj etai u podzemlju,
detektira iza sebe neki um. Netko ga prati.
327. mujak se osvrne. Svojim infracrvenim okacima paljivo pretrai hodnik.
Crvene i crne mrlje. Nigdje nikoga. udno. Valjda je bila neka greka. No um koraka iza njega odjeknu ponovno. Skri... tsss... skri... tsss. To mora biti netko tko
epa na barem dvije od est nogu, i tko se primie sve blie.
Kako bi se uvjerio da taj fenomen nije sebi umislio, na svakom se raskru odvoji
s puta i neko vrijeme prieka. um se prekine. Tek to krene dalje, evo ti opet:
skri... tsss... skri... tsss... skri... tsss, um je ponovo tu.
Nema sumnje, netko ga prati.
Netko tko se sakrije im se on okrene. udnovato ponaanje, neto apsolutno nevieno. Zbog ega bi jedna stanica Roja slijedila drugu, a da se pritom ne eli pokazati? Ovdje je barem svatko sa svakim i nema to ikome prikrivati.
"Prisutnost" je meutim uporna. Neprestano na odreenom razmaku, neprestano
skrivena. Skri... tsss... skri... tsss. Kako da reagira? Dok je jo bio liinka, dadilje
su ga uile kako se s opasnou uvijek treba suoiti. On stane i priini se kao da se
pere. Prisutnost vie nije jako daleko. Gotovo da je osjea. I dok mimikom oponaa
pokrete ienja, istovremeno ivo miga ticalima. Evo ga, osjea mirisne molekule
progonitelja. Neki mali ratnik od godinu dana. iri nekakav udan miris koji prekriva
uobiajene identifikacijske oznake. Teko ga je definirati. Reklo bi se, neto poput mirisa stijene.
Mali se ratnik vie ne krije. Skri... tsss... skri... tssss... Sad ga u infracrvenom
dobro vidi. Stvarno, ima dvije noge manje. Miris stijene postaje jai.
41
mravi

Bernard Werber

Emitira.
Tko je tamo?
Nema odgovora.
Zato me slijedite?
Nema odgovora.
Htijui zaboraviti na incident, on ponovno krenu svojim putem, no nije prolo
dugo kadli detektira jednu drugu prisutnost koja mu ovaj put dolazi ususret. Opet
ratnik: ovaj, meutim, prilino krupan. Galerija je uska, nee proi.
Da se okrene za pola kruga? To bi znailo izravno se izloiti epavcu koji uostalom ve brza prema njemu.
U kripcu je.
Sad jasno osjea: to su dva ratnika. I oba odiu onim mirisom stijene. Krupni
rastvori svoje velike kare.
Pa to je klopka!
Nezamislivo je da jedan mrav iz Grada eli ubiti drugog. Je li dolo do poremeaja u imunolokom sustavu? Zar nisu prepoznali njegove identifikacijske mirise? Zar
ga dre stranim tijelom? Pa to je ista besmislica, to je kao kad bi njegov eludac
odjednom odluio unititi njegova crijeva...
327. mujak povea snagu emitiranja:
Ja sam kao i vi jedna stanica Roja. Mi pripadamo istom organizmu.
Mladi su to vojnici, vjerojatno su se prevarili. No njegove emisije oigledno ih nimalo ne umiruju. Mali epavac skoi mu iznenada na lea i vrsto ga zgrabi za krila,
dok mu je krupni svojim eljustima ve stegnuo glavu. Poee ga tako uklijetena
vui u pravcu smetlita.
327. mujak stane se oajniki otimati. Pomou lanka za seksualni dijalog
isputa sve mogue emocije koje bespolnim mravima ak nisu ni poznate. Ljestvica
ide od nerazumijevanja do panike.
Da se ne bi sluajno okaljao tim "apstraktnim" idejama, epavac, jo uvijek neumoljivo prikovan na njegov mezotomum, ustro mu eljustima poe strugati ticala.
Tim mu je pokretima poskidao sve njegove feromone, naroito pritom pazei da
ukloni mirise koji predstavljaju njegovu putovnicu. Ionako mu tamo kamo ga vode
nee mnogo koristiti...
Zlosretni trio sopui napreduje, birajui najmanje prometne hodnike. Mali epavac zduno i metodiki nastavlja svoj posao ienja. Reklo bi se da nema na toj glavi namjeru ostaviti ni jednu jedinu informaciju. Mujak se vie ne batrga. Pomiren sa
sudbinom, usporavajui otkucaje srca, priprema se da ugasne.
42
mravi

Bernard Werber

"emu toliko nasilja, emu toliko mrnje, brao? emu?

Jedno, svi mi nismo drugo nego jedno, svi smo zajedno djeca Zemlje i Boga.
Prekinimo ve jednom te uzaludne trzavice. XXII. stoljee bit e duhovno ili ga
nee biti. Napustimo stare nae svae zasnovane na oholom ponosu i dvolinosti.
Individualizam, eto, to je na istinski neprijatelj! Jedan od vae brae nae se u
oskudici, a vi ga putate da umre od gladi; vi niste vie dostojni da budete dijelom
velike svjetske zajednice. Izgubljeno bie preklinje vas za pomo i podrku, vi mu
zatvarate vrata. Vi niste od naih.
Poznajem ja vas, vi nevine duice dobre savjesti, zaglibjele u svili! Vi ne mislite
ni na to drugo osim na vau osobnu udobnost, vi ne elite drugo doli individualnu
slavu; do sree vam je, da, ali iskljuivo vae i moda vae bliske obitelji.
Poznajem ja vas dobro, kaem vam. Ti, ti, ti i ti! Prestanite se smijeiti pred tim
vaim malim ekranima, ja vam govorim o ozbiljnim stvarima. Govorim vam o budunosti ovjeanstva. Ovako vie nee ii. Ovakav nain ivota daleko je od svakog
zdravog razuma. Mi rasipamo sve, sve unitavamo. ume se sijeku da bi se od njih
proizvele papirnati rupii za jednokratnu upotrebu. Sve je postalo za jednokratnu
upotrebu: pribor za jelo, olovke, odjea, foto-aparati, automobili, a - ne primjeujui
to uope - i vi sami postajete za jednokratnu upotrebu. Odbacite taj povrni oblik ivota.
Morate ga odbaciti jo danas, prije nego to vas na to prisili sutranjica.
Doite k nama, pridruite se naoj vojsci vjernika. Svi smo mi Boji vojnici, brao moja."
Slika spikerice.
"Eto. Ovu evangelistiku emisiju pripremili smo vam na prijedlog oca Mac Donalda iz Nove Adventistike crkve 45-tog dana i tvrtke dubokosmrznutih proizvoda
"Sweetmilk". Emitirana je putem satelita i njezin se prijenos mogao pratiti na
Mondoviziji. A sada, dragi gledatelji, prije nae znanstveno-fantastine serije
"Izvanzemaljac i ponosan na to", pogledajte nekoliko propagandnih poruka."
Lucie nije, poput Nicolasa, uspijevala gledajui televiziju u potpunosti zaustaviti
tijek misli. Ve je osam sati prolo otkako je Jonathan tamo dolje, a jo uvijek nikakva glasa.
Ruka joj se pribliila telefonu. Istina, on je izriito naredio neka nita ne ine, ali
to ako je mrtav, ili ako lei zarobljen pod nekakvim odronjenim ruevinama?
Nije jo skupila dovoljno hrabrosti da sie dolje. Ruka je podigla slualicu. Ona
okrene broj deurne policije za pomo u hitnim sluajevima.
43
mravi

Bernard Werber

- Halo, policija?
- Zamolio sam te da ne zove - iznenada e neki slabi, bezbojni glas koji je dolazio iz kuhinje.
- Tata! Tata!
S uzdahom je spustila slualicu, dok je iz nje jo uvijek dopiralo: "Halo, govorite,
dajte nam neku adresu..." Klak.
- Ma da, ma da, to sam ja, ne morate se zabrinjavati. Rekao sam vam da me samo
mirno ekate.
Da se ne zabrinjavaju? Jako duhovito!
Jonathan ne samo to je u rukama drao posmrtne ostatke onoga to se nekad zvalo Ouarzazate i to je bilo tek hrpica krvavog mesa, nego je i sm bio totalno preobraen. Nije izgledao prestraen ili izmuen, tovie, na licu mu je titrao osmijeh.
Ne, ne ba to, kako bi se reklo... ? Doimao se kao da je naglo ostario ili kao da je bolestan. Pogled mu je bio grozniav, boja lica olovnomodra, drhturio je i inio se zadihan.
Ugledavi izmrcvareno tijelo poginula psia, Nicolas brinu u glasan pla. Sirotog
pudla kao da je razderalo stotine sitnih zasjeka britvom.
Poloie ga na rasprostrte novine.
Nicolas nije prestajao oajavati zbog gubitka najdraeg kompia. Gotovo je. Nikad ga vie nee vidjeti kako skae na zid kad netko izgovori rije "maka". Nikad
vie nee vidjeti kako se kvake na vratima otvaraju od radosnog skoka. Nikad ga
vie nee spaavati od velikih njemakih ovara homoseksualaca.
Ouarzazatea vie nije bilo.
- Sutra emo ga odnijeti na psee groblje Pre-Lachaise - popustljivo ponudi Jonathan. - Kupit emo mu grob za etiri tisue petsto franaka, onaj, zna, u koji moe
umetnuti njegovu sliku.
- Oh, da! Oh, da! - propentao je Nicolas izmeu dva jecaja. - Zasluuje barem to.
- A onda emo otii u Drutvo za zatitu ivotinja i izabrat e si novu ivotinju.
Zato ne bi ovaj put uzeo, recimo, jednog upavog maltezera? To ti je isto vrlo umiljato stvorenjce.
Lucie jo uvijek nije dolazila k sebi. Nije znala kojim bi pitanjem zapoela. Zato
je ostao tako dugo? to se dogodilo psiu? to se njemu dogodilo? Hoe li jesti? Je li
uope pomislio na njihov strah i strepnju?
- to ima tamo dolje? - progovorila je naposljetku bezizraajnim glasom.
- Nita, nita.
44
mravi

Bernard Werber

- Pa dobro, vidi li ti uope u kakvom si stanju? A pas... ovjek bi rekao da je pao

u elektrini mlinac za meso. to mu se dogodilo?
Jonathan proe prljavom rukom preko ela.
- Biljenik je imao pravo, dolje je sve puno takora. Ouarzazatea su raskomadali
bijesni takori.
- A ti?
On se podrugljivo nasmijulji:
- Ja sam ipak malo krupnija zvjerka, mene ih je strah.
- Pa to je suludo! to si tamo radio itavih osam sati? to to ima na dnu tog
prokletog podruma? - odjednom je planula.
- Nemam pojma to ima na dnu. Nisam iao do kraja.
- Nisi iao do kraja!
- Ne, jako, jako je duboko.
- Za osam sati ti nisi uspio stii do kraja... naeg podruma!
- Ne. Zaustavio sam se kad sam naiao na psa. Posvuda je bilo krvi. Zna,
Ouarzazate se ogoreno borio. Nevjerojatno kako se jedno tako malo pseto
moglo tako dugo odupirati.
- Ali gdje si to onda stao? na pola puta?
- Otkud da znam? U svakom sluaju dalje nisam mogao nastaviti. I mene je isto
bilo strah, to misli. Zna da ne mogu podnijeti mrak i nasilje. Svatko bi na mom
mjestu stao. Ne moe unedogled ii u nepoznato. A osim toga, pomislio sam na
tebe, na vas. Ne moe uope zamisliti kako je to... Toliko je mrano. Kao smrt.
Dovravajui posljednju reenicu, kao da mu je neki udan tik poskoio uvis iz lijevog ugla ustiju. Nikada ga jo nije vidjela u ovakvu stanju. Shvatila je da ga ne treba vie muiti i salijetati. Obgrlila ga je oko pasa i poljubila mu ledene usne.
- Umiri se, sad je gotovo. Zapeatit emo ta vrata i neemo vie o tome priati.
On lako ustukne.
- Ne. Ne, nita nije gotovo. Tamo dolje dopustio sam da me zaustavi ta crvena
zona. Svatko bi stao. Nasilje te uvijek uasne, pa makar se vrilo i nad ivotinjama.
Ali ne mogu sad sve pustiti samo tako, moda sam samo korak do cilja.
- Nee mi valjda rei da e se tamo opet vratiti?
- Hou. Edmond je proao, proi u i ja.
- Edmond, tvoj ujak Edmond?
- On je tamo dolje neto uinio, i ja elim doznati to.
Lucie je priguila jecaj.
45
mravi

Bernard Werber

- Molim te, za ljubav moju i Nicolasovu, ne silazi ponovo.

- Nemam izbora.
Opet mu iskoi onaj tik s ustiju.
- Uvijek sam sve stvari radio napola. Uvijek bih se zaustavio kad bi mi razum rekao da je pogibelj blizu. I pogledaj sad to je od mene postalo. Mukarac koji, istina,
bez sumnje nikad nije upoznao opasnost, ali koji isto tako nije uspio bogznato uiniti od vlastita ivota. Zbog toga to sam svaki put stao na pola, nikad nijednu stvar nisam istjerao do kraja. Trebao sam ostati u bravariji, izloiti se napadima, stisnuti
zube i ne obazirati se na ljive. To bi mi bilo krtenje, upoznao bih nasilje i nauio se
s njime nositi. Umjesto ega se ja sad, jer sam vjeito izbjegavao tekoe, ne razlikujem od bebe bez ikakva ivotnog iskustva.
- Ti bunca.
- Ne, ne buncam. Ne moe se vjeno ivjeti u ahuri. S tim podrumom imam jedinstvenu priliku da se konano odvaim probiti led. Ako to sad ne napravim, nikad
se vie neu usuditi pogledati u ogledalo, ne bih vidio nita drugo nego kukavicu.
Uostalom, nisi li ti bila ta koja me natjerala da siem, sjeti se.
Skinuo je sa sebe koulju umrljanu krvlju.
- Nemoj inzistirati, moja je odluka neopoziva.
- Dobro, dakle, kad je tako, onda ja idem s tobom - izjavila je dohvativi elektrinu bateriju.
- Ni pod razno, ti ostaje ovdje!
Zgrabio ju je za zglavke, odluno.
- Pusti me, koji ti je vrag?
- Oprosti, ali mora me shvatiti, taj podrum je neto to se tie samo mene. To je
moj glib, moj put. I nitko se tu nema to mijeati, uje me?
Iza njih, Nicolas je jo uvijek neutjeno plakao nad Ouarzazateovim ostacima. Jonathan je oslobodio Luciene zglavke i priao sinu.
- Hajde, deko, hrabro, saberi se.
- Dosta mi je svega, Ouarzi je mrtav, a vi nita drugo ne radite nego se samo svaate.
Jonathan tada pokua malom diverzijom odvui djeakove misli na drugu stranu.
Uzme kutiju ibica, izvue est komada i poloi ih na stol.
- Evo, gledaj, pokazat u ti jednu zagonetku. Od ovih est ibica mogue je sloiti
etiri istostranina trokuta. Promozgaj dobro, morao bi moi to rijeiti.
Djeak, iznenaen, obrie suze i umrcne sline u nos. Baci se odmah na posao i
pone rasporeivati ibice na raznorazne naine.
46
mravi

Bernard Werber

- I moram ti dati jo jedan savjet. Da bi se nalo rjeenje, treba razmiljati na drugaiji nain. Razmilja li na nain kako si navikao, nee stii nikamo.
Nicolas je uspio sloiti tri trokuta. etvrti ne ide, pa ne ide. Podigao je velike plave oi, zatreptao vjeama.
- Ti si naao rjeenje, tata?
- Ne, jo nisam, ali osjeam da mi samo jo mrvica nedostaje.
Jonathan je zasada umirio svog sina, ali ne i svoju enu. Lucie ga je strijeljala
gnjevnim pogledima. A uveer su se estoko posvadili. No Jonathan je ostao
tvrdoglav i ni rijei nije htio izustiti o podrumu i njegovim tajnama.
Sutradan je ustao rano i proveo cijelo prijepodne postavljajui na ulazu u podrum
eljezna vrata opremljena debelim lokotom. Jedini klju objesio je sebi oko vrata.
Spas je stigao u neoekivanom obliku potresa.
Najprije su zidovi pretrpjeli snaan boni udarac. Pijesak se stao u slapovima slijevati sa stropova. Drugi je udar doao neposredno zatim, pa onda trei, etvrti...
Mukla potresanja slijedila su jedno za drugim sve bre i bila sve blia neobinoj
trojci. Silna, grozovita tutnjava koja vie nije prestajala i pod kojom je sve i sva zlokobno vibriralo.
Mladi mujak, kojeg su estoka podrhtavanja probudila iz njegove obamrlosti,
iznova ubrza svoje srce, opali dvaput eljustima svoje iznenaene krvnike i kidne u
rasporem tunel, uzbueno maui svojim jo krljavim krilcima, ne bi li ubrzao bijeg
i produio skokove preko gomila uruenog kra.
Svaki ga jai udar prisili da stane i prikovan za tlo prieka kraj pjeanih lavina.
itavi zidovi nekih hodnika strovaljuju se posred drugih hodnika. Mostovi, svodovi i
kripte rue se u hipu, odnosei pri padu milijune izbezumljenih silueta.
Mirisi uzbune prvog stupnja prte uokolo, izviru odasvud, stapaju se i pronose
hodnicima. Za vrijeme prve faze, feromoni ekscitatori zamagljuju gornje galerije: svi
koji udahnu taj miris istog se asa ponu tresti, trkarati bezglavo na sve strane i proizvoditi jo ljue feromone. Opa zbrka raste efektom snjene grude.
Alarmni se oblak iri poput magle, uvlai se u najsitnije ilice unesreene regije,
dopire do glavnih arterija. Nepoznati objekt ubaen u tijelo Roja pokree ono to se
mladi mujak uzalud trudio staviti u pogon: mehanizam proizvodnje toksina boli.
Zaista, crna krv to je tvorie gomila Belokanaca poinje odjednom ustro pulsirati.
Svakovrsni puk evakuira jajaca pohranjena u blizini postradale zone; vojnici se
okupljaju u borbene jedinice.
327. se mujak upravo bio naao na nekom irokom raskriju poluzakrenom pijeskom i svjetinom, kadli podrhtavanja iznenada prestanu. Uslijedila je tjeskobna ti47
mravi

Bernard Werber

ina. Svi se ukipie, obuzeti strepnjom od daljnjeg razvoja dogaaja. Visoko

uzdignuta ticala nemirno trepere.
Iznenada, prodoran tok-tok od malo prije smijeni neka vrsta potmule rike. Svi
jasno osjetie kako je obloga od granica, zatitno krzno Grada, upravo probijena.
Neto ogromno uvlai se kroz kupolu, drobi zidove, sklie se preko granica.
I upravo posred samog raskrija, iskoi naglo jedan tanki ruiasti pipak. ibao je
zrakom poput bia i strugao po tlu luakom brzinom, u potrazi za to je mogue veim brojem graana. Kako su se vojnici istog asa bacili na njega pokuavajui ga
izgristi eljustima, na njegovu se vrku u hipu stvori debeli crni grozd. Dovoljno
opskrbljen, jezik suknu prema gore te iezne, istresajui gomilu u nekakvo
grotlo; zatim ubode ponovo, svaki put sve dui, svaki put sve prodrljiviji, ubitaan
poput groma.
Biva tad oglaena uzbuna drugog stupnja. Vrkom svojih trbuha radnici bubnjaju
po tlu kako bi uzbunili vojnike donjih katova koji jo nita od itave drame nisu osjetili.
Cijeli je Grad sad odjekivao od udaraca tog primarnog tam-tama. Reklo bi se kao
da "organizam Grad" dahe: tak, tak, tak! Tok... tok... tok, odgovara tuinac koji je
opet stao nabijati po kupoli kako bi se zabio to dublje. Svaka se iva dua vrsto
priljubila uz zidne stijenke ne bi li izmakla toj razularenoj crvenoj zmiji to iba galerijama. Kad je liz procijenjen suvie oskudnim, jezik se protegne jo dalje. A za
njim jedan kljun i jedna divovska glava.
una! Strah i trepet proljea... Te prodrljive ptice kukcoderi u krovu mravljih
nastambi prokopavaju kanale u obliku tuljka koji mogu dosei i do ezdeset centimetara dubine i kljukaju se njihovim stanovnitvom.
Ostaje upravo toliko vremena da se proglasi uzbuna treeg stupnja. Neki radnici,
praktiki poludjeli od prekomjerna uzbuenja neistroenog u akciji, otpoee plesati
ples straha. Kretnje su vrlo odsjene, trzave: skokovi, kljocanje eljusti, ispljuvci...
Druge pak jedinke, totalno histerine, poee bezglavo juriti hodnicima i gristi sve
to se imalo mie. Opaki uinak straha: budui da ne uspijeva unititi agresora,
Grad naposljetku odluuje pribjei autodestrukciji.

Kataklizma se zaustavila na petnaestom katu gornjeg zapadnog dijela, no kako je

uzbuna doivjela sve svoje tri faze, itav se Grad sad nalazio u stanju ratne
pripravnosti. Radnici poee uurbano silaziti u najdublje slojeve podzemlja kako bi
jajaca sklonili na sigurno. Mimoilaze se s uurbanim vojnicima to naotrenih, visoko uspravljenih eljusti tre u suprotnom pravcu.
Tijekom bezbrojnih generacija, mravlji je Grad nauio kako se obraniti od
ovakvih neugodnosti. Usred zbrke i bezglave jurnjave, mravi iz kaste artiljeraca
48
mravi

Bernard Werber

formiraju se u specijalne vodove i raspodjeljuju izmeu sebe prioritetne operacije.

Opkolie unu u njezinoj najranjivijom zoni: vratu. Zatim se okrenue, zauzevi
stav za blisku paljbu. Abdomeni se uperie prema krilatu stvoru. Pali! Svim snagama
svojih sfinktera ispalie mlaz hiperkoncentrirane mravlje kiseline.
Pticu obuze nagli i muni dojam da joj netko stee vrat u al prepun iglica. Trza
se, eli se silom oteti. No otila je preduboko: krila su joj zarobljena u zemlji i zapetljana u granicama kupole. Jo jednom lansira jezik nastojei ubiti to je mogue
vie razbjenjelih siunih neprijatelja.
Novi val vojnika preuzima smjenu. Pali! una naglo odskoi. Ovaj put nisu vie
iglice nego bodlje. Razdraeno lupa kljunom. Pali! Kiselina ikne jo jednom. Ptica
se strese, mui se da udahne zrak. Pali! Kiselina joj izjeda ivce, a potpuno je uklijetena.
Hici prestaju. Vojnici irokih eljusti pritjeu odasvud, zagrizaju u rane izazvane
kiselinom. Jedna od legija drugim putem izlazi van, uzvere se na ono to je preostalo
od kupole, pronalazi rep ivotinje i stane svrdlati najmirisniji njegov dio: mar. Rije
je o vojnicima opkoparske ete, pravim majstorima takva zadatka: za tih as proirie ulaz i provalie u ptiju utrobu.
Prva je ekipa uspjela rasparati kou na grlu. I dok poinje istjecati prvi mlaz crvene krvi, emisije feromona uzbune prestaju. Borba se smatra dobivenom. drijelo zjapi irom otvoreno, itave se brigade guraju unutra. U grkljanu jo uvijek ima ivih
mrava. Priskau im u pomo.
Prodiru potom vojnici u unutranjost glave, traei otvore koji e ih odvesti do
mozga. Jedan radnik otkriva prolaz: karotida. Valja meutim, nai onu pravu: onu
koja vodi od srca prema mozgu, a ne obratno. Evo je! etiri vojnika probijaju cjevovod i bacaju se u crvenu tekuinu. Noeni strujom srane pumpe bivaju zaas izbaeni usred samog sredita modanih polutki. Tu zapoinju s predradnjama za rovanje
po sivoj materiji.
una se, mahnita od boli, kotrljala lijevo-desno, no nije se vie imala ni ime ni
kako oduprijeti svoj toj gomili neumoljivih osvajaa to ve seciraju iznutra. Jedno
se mravlje klupko uvlai u plua i sasipa kiselinu. Ptica estoko zakalje.
Drugi se pak, cijela jedna divizija, probijaju u jednjak kako bi se u probavnom
sustavu spojili s kolegama koji dolaze iz mara. I koji se ve hitro uspinju debelim
crijevom, pljakajui usput sve vitalne organe koji im se nau nadohvat eljusti.
Ruju po ivome mesu kao to su navikli rovati po zemlji; osvajaju na juri, poput
utvrda, jedno za drugim eludac, jetru, srce, slezenu, guterau.
Dogodi se da odnekud nenadano ikne krv ili limfa i ugui nekoliko pojedinaca.
To se, meutim, dogaa samo nespretnjakoviima koji ne znaju gdje i kako pravilno
zarezati.
49
mravi

Bernard Werber

Ostali metodiki napreduju kroz crveno i crno meso. Znaju kako se valja vjeto
izmaknuti prije nego to ih zgnjei neki nenadani gr. Izbjegavaju dodir sa zonama
krcatim ui ili kiselim probavnim sokovima.
Dvije se vojske najzad sastaju u razini bubrega. Krilati stvor jo nije mrtav. Njegovo srce, gadno izgrebano usjecima eljusti, jo uvijek alje krv u izbueni cjevovod.
Ne ekajui posljednji dah svoje rtve, formiraju se lanci radnika: noica noici
dodaje komade jo pulsirajueg mesa. Nema toga to bi odoljelo malim kirurzima.
Upravo kad poee zduno komadati modane renjeve, unu prodrma estoki gr.
Posljednji.
itav se grad sad u trku slijeva kako bi do kraja oderao monstruma. Hodnici vrve
mravima to vrsto steu tko pero, tko opet struak paperja, za uspomenu.
Ekipe zidara ve su stupile u akciju: rekonstrukcija kupole i oteenih tunela zapoinje smjesta.
Izdaleka, moglo bi se pomisliti da mravinjak upravo prodire neku pticu. Nakon
to ju je progutao, probavlja je, raznosei potom njezino meso i njezinu mast, njezino
perje i kou na mjesta gdje e Gradu biti najkorisnija.

GENEZA: Kako se gradila mravlja civilizacija? Da bi se to shvatilo, treba se vratiti nekoliko stotina milijuna godina unatrag, u doba kad se poeo razvijati ivot na
Zemlji. A meu prvim naseljenicima, bili su kukci.
inilo se kao da su slabo prilagoeni svojemu svijetu. Maleni, krhki, bili su idealne rtve svih moguih grabeljivaca. Da bi se uspjeli odrati na ivotu, neki su
od njih, poput skakavaca, izabrali put reprodukcije. Legli su toliko mladunadi da
su silom prilika morali ostati meu preivjelima.
Drugi su, kao ose ili pele, odabrali otrov, obdarivi se kroz generacije otrovnim
alcem koji ih je uinio zastraujuima.
Trei su pak, poput ohara, odluili postati nejestivi. Jedna specijalna lijezda davala je njihovu mesu toliko ogavan okus da ih nitko nije htio ni primirisati. Neki su
se opet, kao bogomoljke i neki leptiri, opredijelili za kamuflau. Nalik na travu ili
koru stabala, prolazili bi nezapaeni kroz negostoljubivu prirodu. Meutim, u tom
kaosu prvih prvcijatih eona, u vladavini zakona jaeg, veliko mnotvo insekata
nije uspjelo otkriti trik za preivljavanje te je izgledalo da su osueni na izumiranje.
Meu tim "zakinutima" bili su prije svega termiti. Pojavivi se na Zemljinoj kori
prije gotovo sto pedeset milijuna godina, ta vrsta to brsti drvo nije imala nikakva
izgleda da istraje. Previe grabeljivaca, nedovoljno prirodnih aduta da bi im se
50
mravi

Bernard Werber

oduprli...
I to se zbilo s termitima?
Mnogi odumrijee, a preivjeli su bili do te mjere satjerani u kripac da su znali na
vrijeme iznai originalno rjeenje: "Ne boriti se vie sm, stvoriti solidarne skupine. Naim e grabeljivcima biti mnogo tee okomiti se na dvadeset termita koji se
zajedniki suprotstave, nego na jednog samog koji pokuava pobjei". Termit je
tako otvorio irom otvorio vrata jednom od carskih puteva sloenosti: drutvenoj organizaciji.
Ti su insekti tako poeli ivjeti u malim jedinicama, najprije obiteljskim: svi
okupljeni oko Majke nesilje. Zatim su obitelji postale sela, sela se proirie i prerastoe u gradove. Njihova naselja od pijeska i cementa ubrzo su se uzdizala po itavoj povrini zemaljske kugle.
Termiti su bili prvi inteligentni gospodari naeg planeta i njegovo prvo drutvo.
Edmond Wells
Enciklopedija relativnog i apsolutnog znanja
327. mujak nigdje vie nije vidio dvojicu svojih ubojica s mirisom stijene. Izgleda da ih je stvarno ostavio daleko iza sebe. Uz malo sree, moda su poginuli pod ruevinama...
Ne treba se prerano veseliti. I to osim toga nipoto ne znai da izvukao iz kripca.
Ta vie nema nijednu od svojih miris-propusnica. Sada, naie li i na najmanjeg ratnika, zna dobro to ga eka, dobit e to zasluuje: njegova e ga braa automatski
smatrati stranim tijelom. Nee ga ak pustiti ni da im objasni stvar. Strijeljanje kiselinom ili ugriz eljusti, bez opomene, eto to je tretman za one koji nisu u stanju predoiti mirisnu putovnicu Federacije.
Pa to je besmislica. Kako je samo doao na to? Svemu su kriva ona dva prokleta
ratnika s mirisom stijene. to ih je to uhvatilo? Mora da su potpuno poludjeli. Iako je
takav sluaj izuzetno rijedak, dogaa se da pogreke u genetskom programiranju prouzroe psiholoke poremeaje ovakve vrste; neto slino onim histerinim mravima
koji su mlatili sve oko sebe za vrijeme treeg stupnja uzbune.
Pa ipak, ova dvojica nisu izgledala ni histerino ni degenerino. tovie, inilo se
da savreno dobro znaju to ine. Reklo bi se... Postoji samo jedna situacija kad stanice svjesno unitavaju druge stanice istog organizma. Dadilje to nazivaju karcinom.
To bi onda znailo... da su neke stanice zahvaene karcinomom.
Taj miris stijene bio bi, dakle, miris bolesti... Ali i to bi takoer bio razlog za
uzbunu! 327. mujak imao je sad dvije tajne koje je valjalo razotkriti: tajno
oruje patuljaka i karcinomske stanice Bel-o-kana. A ni s kim ne moe razgovarati.
51
mravi

Bernard Werber

Treba dobro promisliti. Moda on u sebi posjeduje neko skriveno rezervno sredstvo... neko rjeenje.
Prihvati se pranja ticala. Vlaenje (kako je udno lizati vlastita ticala, a pritom ne
osjeati poznati karakteristini okus feromona-propusnica), etkanje, uglaavanje
etkicom na laktu, suenje.
to uiniti, dovraga?
Prije svega, ostati iv.
Postoji samo jedna osoba koja bi se mogla sjetiti njegove infracrvene slike, a da
joj ne bi bila potrebna potvrda njegovih identifikacijskih mirisa: Majka. Meutim,
Zabranjeni grad sad vrvi vojnicima. Vrlo vano. Uostalom, ne kae li jedna stara mudra izreka Bel-kiu-kiuni: "esto smo najsigurniji ba u srcu opasnosti"?

- Edmond Wells nije ovdje ostavio osobito dobrih uspomena. I kad je odlazio,
uostalom, nitko ga nije zadravao.
ovjek koji je ovako zborio, bio je stari ljubazna, susretljiva lica, jedan od podupravitelja "Sweetmilk Corporation".
- Pa ipak, ini se da je otkrio neku novu prehrambenu bakteriju, onu to jogurtu
daje miris...
- to se toga tie, istina, u kemiji, valja priznati da je imao iznenadnih nastupa genijalnosti. No nisu se javljali redovito, tek na mahove.
- Imali ste s njim problema?
- Poteno govorei, nismo. Prije bi se reklo da se nije mogao uklopiti u ekipu.
Uvijek se drao po strani. I premda je ta njegova bakterija donijela milijune, mislim
da ga ovdje nikad nitko nije doista cijenio.
- Moete li biti jasniji?
- U svakom timu postoje efovi. Edmond nije podnosio efove, kao to uostalom
nije mogao podnijeti niti bilo kakav drugi oblik hijerarhijske vlasti. Uvijek je gajio
prezir prema rukovoditeljima, koji "nita drugo ne rade osim to upravljaju samo
zato da bi upravljali, a nikad nita konkretno ne stvore", kako je govorio. A svi smo
mi na neki nain primorani nadreenima lizati izme. U tome nema nita loe.
Sistem je taj koji to trai. On, on se pak pravio ponosan. Vjerujem da nas je to jo
vie ljutilo, mislim vie nas koji smo mu bili ravni, nego same efove.
- Kako je otiao?
- Posvaao se s jednim od podravnatelja, zbog jedne stvari u kojoj je on, moram
to priznati... bio potpuno u pravu. Taj je podravnatelj prekopavao po njegovom uredu, i Edmondu je krv uzavrela. Kad je vidio da e svi radije podrati onog drugog,
52
mravi

Bernard Werber

osjetio se prisiljenim otii.

- Ali upravo ste rekli da je bio u pravu...
- Ponekad je bolje ponijeti se kukaviki u korist neke face na poloaju, pa bila ona
i antipatina, nego se praviti hrabar u korist nekog beznaajnog i nepoznatog, makar
je simpatian. Edmond ovdje nije imao prijatelja. Nije s nama jeo, nije s nama pio,
inilo se da je vjeito u oblacima.
- Zbog ega mi onda priznajete svoj kukaviluk? Nije bilo potrebno da mi sve to
ispripovijedite.
- Hm, otkako je umro, neprestano sebi govorim da smo se, bez obzira na sve, ipak
prema njemu loe ponijeli. Vi ste njegov neak, nekako, sad kad sam to ispripovijedio, kao da mi je malo lake...

U dnu mranog klanca nazirala se drvena utvrda. Zabranjeni grad.

Zdanje je zapravo inio panj borova stabla oko kojeg je izgraena kupola. Panj je
predstavljao srce i kraljenica Bel-o-kana. Srce, zato to se u njemu nalazila kraljevska lonica i zalihe dragocjenih namirnica. Kraljenica, jer je Gradu omoguavao
da odoli kii i olujnom nevremenu.
Kad se prie blie, vidi se kako je zidna stijena obloena inkrustacijama s prilino
sloenim i zamrenim motivima. Poput zapisa kakva barbarskog pisma. Rije je o
hodnicima koje su neko davno prokopah prvi stanovnici tog panja: termiti.
Kad je osnivaica Bel-kiu-kiuni prispjela u ove krajeve, prije pet tisua godina,
odmah se s njima sukobila. Rat je trajao vrlo dugo, vie od tisuu godina, no naposljetku su pobjedu odnijeli Belokanci. Tada su s oduevljenjem otkrili "klasino"
gradsko naselje s hodnicima od drva koji se nikad nisu uruavali. Taj borov panj
otvorio im je nove urbanistike i arhitektonske perspektive.
Gore, ravna i uzdignuta ploa; dolje pak duboko korijenje koje se u Zemlju granalo na sve strane. Bilo je to i-de-al-no. Meutim, panj je uskoro postao pretijesan da bi
primio itavu populaciju rusih mrava iji je broj neprestano rastao. Poeli su stoga
kopati u podzemlju, u produetku korijenja. A na posjeeno drvo, da bi mu proirili
tjeme, naslagali su hrpu granica.
Danas je Zabranjeni grad gotovo posve pust. Osim Majke i njezinih elitnih straara, svi ostali stanovnici ive na periferiji.
327. mujak opreznim se i nepravilnim koracima primicao panju, svako malo
zastajkujui. Vibracije u pravilnim razmacima ostavile bi dojam nekoga tko hoda,
dok zvukovi nepravilna ritma mogu proi kao laki odroni. Sad mu jo samo ostaje
nada da mu se nijedan vojnik nee nai na putu. Stane puzati. Nalazio se na vie od
dvije stotine glava od Zabranjenog grada. Poeo je polako prepoznavati desetke
53
mravi

Bernard Werber

otvora probijenih u panju; tonije, glave mrava-vratara koje potpuno zagrauju prolaz.
Modelirane tko zna kakvim degenerirajuim genetskim otklonom, ove su stanice
opskrbljene irokom glavom, okruglom i plosnatom, koja im daje izgled debelog
avla podeenog tono na obod otvora nad kojima im je povjeren nadzor.
Ta iva vrata ve su u prolosti dokazala svoju uinkovitost. Za vrijeme rata kod
Jagoda, prije sedamstoosamdeset godina, u Grad je navalila horda utih mrava. Svi
preivjeli Belokanci izbjegli su i sklonili se u Zabranjenom gradu, a mravi vratari,
uavi natrake, hermetiki su zatvorili sve njegove ulaze.
utim je mravima trebalo dobra dva dana da napokon uspiju razvaliti teke zasune. Vratari ne samo to su zatvorili rupe nego su i bijesno grizli svojim dugim eljustima. uti bi se mravi skupili po stotinu njih za juri na jednog jedinog vratara.
Naposljetku su proli, probuivi hitin na njihovim glavama. No rtva "ivih vrata"
nije bila uzaludna. Drugi savezni gradovi imali su dovoljno vremena organizirati pojaanja i nekoliko sati kasnije grad je bio osloboen.
327. mujak nije, naravno, ni u snu imao namjeru sm se suoiti s jednim vratarom tog kalibra, ali je raunao da e moda moi iskoristiti priliku kad se jedna od
vrata budu otvorila, na primjer da bi propustila van neku dadilju natovarenu Majinim jajima. Mogao bi mugnuti unutra prije nego to se stignu opet zatvoriti.
Evo, jedna se glava upravo mie, otvara prolaz... nekom straaru. Propalo, ne
moe sad nita pokuati, straar bi se smjesta vratio i ubio ga.
Novi pomak vratarove glave. On savije svojih est nogu, spreman na skok. Joj,
ne! Lana uzbuna, onaj je samo promijenio poloaj. Pa da, kako bilo da bilo, to mora
da izaziva greve, tako neprekidno drati glavu nabijenu u drvenu ogrlicu.
Ma, ba ga briga uostalom, nema vie strpljenja: nasrne na prepreku. Tek to mu
se naao nadohvat ticala, vratar otkriva odsutnost njegovih propusnikih feromona.
Povue se jo malo unatrag kako bi bolje zaepio otvor, a zatim ispusti molekule za
uzbunu.
Strano tijelo u Zabranjenom gradu! Strano tijelo u Zabranjenom gradu! - stao je
zavijati poput sirene.
Zavrti svojim tipaljkama ne bi li zastraio nepoeljnog. Rado bi poletio naprijed i
navalio na njega, ali nalog izriito glasi: najprije preprijeiti!
Sad treba biti brz. Mujak posjeduje jednu prednost: on vidi u mraku, za razliku
od vratara koji je slijep. Vinu se uvis, izmakne razjarenim eljustima koje su naslijepo udarale te zapikira dolje ne bi li im dohvatio korijene. Cak, cak, cak, posjee ih
jednog za drugim. Potee prozirna krv. Dva bezopasna batrljka i dalje su se uzalud
trzala.
54
mravi

Bernard Werber

Meutim, 327. jo uvijek se nije mogao provui, le protivnika potpuno je blokirao prolaz. Tetanizirane noge jo uvijek, refleksno, vrsto pritiu o drvo. to uiniti?
On namjesti trbuh uz elo vratara i okine. Tijelo se strese, izjedeni hitin stane se topiti, a iz njega se izvije sivi oblak dima. No glava je poprilino debela. etiri je puta
morao pokuati prije nego to mu je uspjelo prokriti put kroz plosnatu lubanju.
Prolaz slobodan. S druge strane otkrije toraks i abdomen, sve atrofirano. Mrav je
bio samo vrata, nita osim obinih vrata.

KONKURENTI: Kad se pojavie prvi mravi, pedeset milijuna godina kasnije, nisu
morali nita drugo nego dobro se drati. Kao daleki potomci jedne divlje samotnjake ose, tiphiide, nisu bili opskrbljeni ni velikim eljustima ni alcem. Bili su
siuni i trkljavi, ali nipoto glupi, i nije im trebalo dugo da shvate kako je u njihovu interesu slijediti primjer termita. Valjalo se ujediniti.
Stvorili su svoja sela, izgradili ugrubo velika gradska naselja. Termite je ova
konkurencija ubrzo poela zabrinjavati. Prema njihovu poimanju, na Zemlji
nije bilo mjesta za vie od jedne vrste drutvenih kukaca. Od tog su trenutka ratovi
bili neizbjeni. Bjesnili su posvuda po svijetu, na otocima, po drveu i u planinama; vojske termitskih gradova borile su se protiv mladih vojnih postrojbi mravljih
naselja.
Takvo to nikad se jo nije vidjelo u ivotinjskom carstvu. Milijuni eljusti koje su
kljocale zbog cilja koji nije bio hranidbene prirode. "Politikog" cilja!
Na poetku su termiti, kao iskusniji, dobivali bitku za bitkom. No mravi su se prilagodili. Kopirali su termitska oruja i izumljivali nova. Svjetski ratovi termiti-mravi
arili su i palili planetom u razdoblju od prije najmanje pedeset milijuna godina
do prije najmanje trideset milijuna. Upravo je to bilo doba kad su mravi, otkrivi
kao oruje mlaz mravlje kiseline, obiljeili prekretnicu u svojemu napretku.
Edmond Wells
Enciklopedija relativnog i apsolutnog znanja
- Upoznali ste ga u Africi, je li tako?
- Da - odvrati profesor. Edmond je u sebi nosio neku duboku bol. ini mi se, ako
me sjeanje ne vara, da mu je bila umrla ena. Bacio se kao sumanut na prouavanje
kukaca.
- Zato ba kukaca?
- A zato ne? Insekti su opinjavali jo od iskonskih vremena. Ve su se nai
najdalji preci pribojavali komaraca koji su im prenosili groznicu, buha od kojih bi
dobili grozan svrbe, paukova koji su ih boli, iaka koji su im prodirali zalihe hra55
mravi

Bernard Werber

ne. Sve je to ostavilo traga.

Jonathan se nalazio u laboratoriju br. 326 Nacionalnog centra za znanstvena istraivanja, na Odjelu za entomologiju ume Fontainebleau, u drutvu profesora Daniela
Rosenfelda, pristala staria s kosom poeljanom u konjski rep, nasmijanog i blagoglagoljivog.
- Kukac zbunjuje, zavarava; on je manji i krhkiji od nas, a ipak nam prezrivo i podrugljivo prkosi; tovie, ak nam i prijeti. Uostalom, kad ovjek bolje promisli, svi
zavrimo u elucu kukaca. Jer to, na kraju krajeva crvi se, dakle liinke muha, pogoste naim ostacima...
- Nikad nisam o tome razmiljao.
- Kukac je dugo vremena bio smatran utjelovljenjem zla. Belzebub, jedan od Sotoninih slugu, prikazuje se, na primjer, s glavom muhe. To nikako nije sluajno.
- Mravi imaju bolju reputaciju od muha.
- Zavisi. Svaka kultura o njima govori na razliit nain. U Talmudu, oni su simbol
asti. Tibetanski budizam ruga im se kao primjeru smijene i isprazne materijalistike aktivnosti. Za Baule s Obale Bjelokosti, ena koju ugrize mrav rodit e dijete s
mravljom glavom. Neki polinezijski narodi, zauzvrat, dre ih malim boanstvima.
- Edmond je prethodno radio na bakterijama, zato ih je ostavio?
- Bakterije nisu u njemu budile ni tisuinku one strasti koja ga je opinjavala pri
njegovim istraivanjima kukaca, i to naroito mrava. A kad kaem njegova istraivanja, mislim na jedan totalni angaman. On je bio taj koji je pokrenuo potpisivanje peticije protiv mravinjaka-igraaka, znate onih plastinih kutija koje se prodaju po velikim robnim kuama, s jednom kraljicom i est stotina radnika. Bio je takoer vatreni pobornik koritenja mrava kao "insekticida". Htio je da se u umama sistematski
postave naseobine rusih mrava, kako bi ih se oistilo od parazita. Nije to uope
bilo glupo. Ve se u prolosti mrave koristilo za borbu protiv borove gusjenice-povorkaice u Italiji, i protiv jelove pamphiliidae{2} u Poljskoj, dva kukca koji
opasno mogu poharati drvee.
- Nahukati kukce jedne protiv drugih, to bi trebala znaiti ta ideja?
- Mmmh, on je to nazivao "uplitanjem u njihovu diplomaciju". U prolom se stoljeu napravilo toliko gluposti s kemijskim insekticidima. Insekta nikad ne treba
izravno napasti, a jo manje ga treba podcjenjivati ili ga htjeti pripitomiti, kao to se
uinilo sa sisavcima. Insekt, to je jedna druga filozofija, drugaiji prostor-vrijeme,
jedna druga dimenzija. Insekt na primjer ima lijek za svaki kemijski otrov: mitridatizaciju.{3} Jasno vam je, ako se jo uvijek ne uspijevamo izbaviti od najezdi skakavaca, to znai da su se oni u stanju prilagoditi svemu, betije male. Smjestite im neki
insekticid, 99 % ih krepa, ali jedan posto preivi. A tih jedan posto spaenih ne samo
56
mravi

Bernard Werber

to su imunizirani, nego e izroditi 100 posto malih skakavaca "cijepljenih" protiv

tog insekticida. I tako se ve dvije stotine godina ini kardinalna pogreka da se
toksinost tih proizvoda uporno uveava. Do te mjere da su oni ve ubili vie ljudi
nego kukaca. I naravno - stvorili smo hiperrezistentne sojeve sposobne da bez ikakve
tete po vlastiti opstanak konzumiraju najgore mogue otrove.
- Hoete rei da zapravo ne postoji pravo sredstvo za borbu protiv insekata?
- Konstatirajte sami. Jo uvijek ima i komaraca, i skakavaca, i iaka, i ce-ce
muha i - mrava. Oni su otporni na sve ivo. 1945. se opazilo da su jedino mravi i
korpioni preivjeli nuklearne eksplozije. ak i tome prilagodili!
327. mujak jednoj je stanici iz Roja pustio krv. Izvrio je najgore mogue nasilje
protiv svog vlastitog organizma. To mu je ostavilo gorak okus. Ali je li imao drugog
izbora, on, informacijski hormon, da preivi i nastavi svoju misiju?
Ako je ubio, to je samo zato to su njega samog pokuali ubiti. Lanana reakcija.
Kao karcinom. Budui da se Roj ponio prema njemu na neprirodan nain, osjeao se
primoranim djelovati u skladu s tim. Mora se samo sroditi s tom idejom.
Ubio je jednu bratsku stanicu. Moda e ih ubiti jo.

- Ali to je iao traiti u Africi? Mislim, kad mrava, kako i sami kaete, ima kamo
se god ovjek okrene.
- Dakako, ali ne istih mrava... Mislim da Edmondu, nakon to je izgubio enu, ni
do ega vie nije bilo stalo, ak se pitam, ovako s odmakom, nije li moda prieljkivao da ga mravi "samoubiju"...
- Molim?
- Za dlaku je nedostajalo da ga smau, bogami! Afriki mravi svilari... Niste gledali film Kad Marabounta zatutnji?
Jonathan odmahnu glavom u znak nijekanja.
- Marabounta je masa magnans dorylines mrava, odnosno annoma nigricans, koja
hara po ravnicama unitavajui sve to joj se nae na putu.
Profesor Rosenfeld naglo ustane kao da se hoe suprotstaviti nekakvom nevidljivom naletu valova.
- Najprije zaujete sa svih strana neto kao silno utanje i brujanje, sastavljeno
od svakojakih krikova i krijetanja, lepeta krila i toptanja nogu svih malih ivotinja
koje pokuavaju pobjei. U toj fazi jo ne vidite svilare, a onda se nekoliko ratnika
pomoli iza nekog breuljka. Nakon tih izvidnika ubrzo stiu ostali, u kolonama koje
se proteu unedogled. Padina se odjednom itava zacrni. To vam je kao izljev lave
57
mravi

Bernard Werber

koja klizi i topi sve preko ega proe.

Profesor je hodao gore-dolje, ivo gestikulirajui, sav obuzet svojom temom.
- To vam je otrovna krv Afrike. iva kiselina. Broj im je zastrauju. Jedna kolonija svilara izlegne prosjeno petsto tisua jajaaca svakoga dana. Moete njima
vrhom napuniti kante i kante... Dakle, taj potoi crne sumporne kiseline curi, penje
se po strminama i stablima, nita mu ne predstavlja prepreku. Ptice, guteri ili sisavci
kukcoderi koji kojim sluajem imaju tu nesreu da im se nau preblizu, bivaju
smjesta samljeveni u najsitnije mrvice. Viziju Apokalipse! Svilari se ne boje nijedne
zvjeri. Jednom sam vidio jednu previe znatieljnu maku kako se rastopila dok si
okom trepnuo. Prelaze ak i preko potoka, improvizirajui plutajue mostove od
vlastitih leeva!... Na Obali Bjelokosti, u kraju oko ekotropnog centra u Lamtou
gdje smo ih prouavali, stanovnitvo jo nije smislilo nikakvu obranu protiv njihovih
najezdi. Kad se objavi da e ti minijaturni Atile proi kroz selo, ljudi u panici bjee
uzimajui sa sobom samo svoja najdragocjenija dobra. Natrpaju noge od stolova i
stolica u kante s octom i mole se svojim bogovima. Kad se vrate, nau sve blistavo
poieno, kao da je tajfun proao. Ni najmanjeg komadia hrane vie nema, kao ni
bilo kakve druge organske tvari. Ni najsitnije gamadi takoer. Svilari su, napokon,
najbolje sredstvo za temeljito ienje vlastite kolibe, od podruma do krova.
- Kako ste ih onda mogli prouavati, kad su tako krvoloni?
- ekali bismo podne. Insekti nemaju sustav toplinske regulacije kao mi. Kad je
vani 18 stupnjeva, u njihovim je tijelima takoer toliko, a kad je pasja vruina, njihova krv postaje kipua. Za njih je to nepodnoljivo. Zato s prvim usijanim zrakama
svilari sebi kopaju bivak-gnijezda, u kojima ekaju ugodnije meteo-prilike. Neto
kao mini-hibernacija, samo to su blokirani vruinom, a ne hladnoom.
- A onda?
Jonathan zapravo uope nije znao voditi razgovor. On je smatrao da je diskusija
stvorena da funkcionira na principu spojenih posuda. Uvijek je tu jedan koji zna,
puna posuda, i jedan koji ne zna, prazna posuda, to je u veini sluajeva bio on.
Onaj koji ne zna, dobro nauli ui i s vremena na vrijeme potpiri ar svog sugovornika ponekim "a onda?", "priajte mi o tome", te kimanjem glave. Ako su i postojali
neki drugi naini komunikacije, njemu nisu bili poznati. inilo mu se uostalom, promatrajui svoje suvremenike, da ovi ne ine nita drugo nego se odaju paralelnim
monolozima, s jedinom namjerom da sugovornika iskoriste kao besplatnog psihoanalitiara. U takvim okolnostima, bila mu je draa njegova vlastita tehnika. Istina,
ostavljao je moda dojam da ne posjeduje nikakva znanja, ali je barem neprestano
neto uio. Ne kae li uostalom jedna stara kineska poslovica: "Onaj tko postavi pitanje glup je pet minuta, onaj tko ga ne postavi nikad ostaje to itav ivot"?
- to onda? Onda smo otili tamo, sto mu gromova! A to je bilo neto, vjerujte.
58
mravi

Bernard Werber

Namjeravali smo pronai tu vraju kraljicu. Tu famoznu debelu zvjerku koja izlegne
petsto tisua jaja na dan. Htjeli smo je samo vidjeti i fotografirati. Obuli smo one
glomazne izme kakve nose istai kanalizacije. Na nesreu, Edmond je imao nogu
43, a preostao je jo samo jedan par, i to 40. Krenuo je u obinim izmama za blato... Sjeam se kao da je juer bilo. U 12 h 30 zacrtali smo na tlu vjerojatni oblik bivak-gnijezda i poeli uokolo kopati rov dubine jedan metar. U 13 h 30 doprli smo
do vanjskih komora. Procurila je neka vrsta crne i krkljave tekuine. Tisue i tisue
razdraenih vojnika zveketali su svojim eljustima koje vam kod te vrste sijeku poput otrice britve. To se kao ludo zabijalo u nae izme, dok smo mi i dalje udarniki
zabadali lopate i pijuke, napredujui u pravcu brane lonice. I konano naosmo
nae blago. Kraljicu. Kukca deset puta krupnijeg od naih europskih kraljica. Slikali
smo je pod svim kutovima, svaku sitnicu, dok je ona zacijelo na svom mirisnom jeziku urlala God save the Queen... Uinak nije izostao. Ratnici se stadoe slijevati
odasvud, skupljajui se u grozdove na naim nogama. Neki su se ve uspjeli uspenjati, preskaui svoju brau dobrano zabijenu u kauuk. Odavde su se uvlaili pod hlae, pa pod koulju. Svi smo se pretvorili u Gulivere, samo to nai Liliputanci nisu
sanjali ni o emu drugom nego da nas raskomadaju na jestive krpice! Trebalo je prije
svega izriito paziti da nam se ne uvuku u neki od prirodnih otvora: nos, usta, mar,
bubnji. U protivnom, moe se slikati, kopaju iznutra.
Jonathan je zanijemio, prilino impresioniran. to se tie profesora, on se toliko
uivio u scenu koju je iznova proivljavao da je njegova mimika imala estinu mladia, to nipoto vie nije bio.
- Snano smo jedni druge pljeskali ne bi li ih rastjerali. Oni pak, njih je vodio na
dah i miris znoja. Svi smo radili vjebe joge da bi usporili disanje i kontrolirali strah.
Nastojali smo ne razmiljati, zaboraviti na te grozdove ratnika koji su nas oigledno
imali namjeru bez milosti usmrtiti. A ispucali smo dva filma, neke fotke ak s fleom. Kad smo bili gotovi, svi smo hitro iskoili iz rova. Osim Edmonda. Mravi su ga
prekrili od glave do pete, bili su spremni da ga poderu! Brzo smo ga uhvatili za
ruke i izvukli van, razodjenuli ga i noem mu ostrugali sve eljusti i glave usjeene
po cijelom tijelu. Svi smo gadno proli, ali ne tako kao on, bez izama. A to je
najgore, uspaniio se, emitirao je feromone straha.
- Uasno.
- Ne, sjajno je to se izvukao iv. To mu, uostalom, povrh svega uope nije ogadilo mrave. Naprotiv, bacio se na njihovo istraivanje s jo pomamnijom strau.
- A onda?
- Vratio se u Pariz. I vie od njega nismo imali nikakvih vijesti. Nije ak ni jedan
jedini put telefonirao svom starom Rosenfeldu, lopov jedan. Na kraju sam u novinama proitao da je umro. Pokoj mu dui.
59
mravi

Bernard Werber

Poao je razmaknuti zavjesu na prozoru i ispitivaki promotrio stari termometar

uglavljen u emajliranom limenom lijebu.
- Hm, 30 stupnjeva usred travnja, nevjerojatno. Svake godine je sve toplije. Ako
se tako nastavi, za deset godina Francuska e postati tropska zemlja.
- Zar je dotle dolo?
- ovjek to ne primjeuje jer se to dogaa postepeno. Ali mi, entomolozi, mi to
opaamo po vrlo jasnim i odreenim detaljima: vrste insekata tipine za tropske krajeve danas moete nai u Parikom bazenu. Niste jo primijetili da se leptiri nekako
sve sjajnije prelijevaju?
- Doista, ba sam juer vidio jednog, fluorescentno crveno-crnog, sletio je na neki
auto...
- Sto posto ivanjska ptiica s pet pjega. To je otrovni leptir kojeg se jo do nedavno moglo nai jedino na Madagaskaru. Ako se tako nastavi... Moete li sebi zamisliti mrave svilare usred Pariza? To bi bio spektakl...

Nakon to je oistio ticala i pojeo nekoliko mlakih komadia "provaljenog" vratara, mujak bez mirisa poeo se, sitno trkarajui, motati drvenim hodnicima. Majinska je lonica u onom pravcu, osjea je. Sreom je 25, a pri toj temperaturi u Zabranjenom gradu nema mnogo svijeta. Morao bi se moi uuljati bez veih problema.
Iznenada, iz suprotnog mu pravca dopre miris dvojice ratnika. Jedan krupniji i jedan manji. A mali ima dvije noge manje...
Onjuie meusobno svoja isparavanja, na rastojanju.
Nevjerojatno, pa to je on!
Nevjerojatno, pa to su oni!
327. mugne bre-bolje u prvi hodnik, u nadi da e ih se otresti. Krui i krui unedogled po tom labirintu s tri dimenzije. Izlazi van iz Zabranjenog grada: vratari ga ne
zaustavljaju, budui da su programirani samo za filtriranje izvana prema unutra. Njegove noice tapkale su sad po rahloj i rastresitoj zemlji, skretao je iz zavoja u zavoj.
No ona su dvojica takoer bila prilino hitra i nisu doputala da previe zaostanu.
Mujak odjednom sluajno gurne i srui na tlo nekog radnika natovarenog oveom
granicom. Nije bilo namjerno, ali je dobro dolo: ubojice s mirisom stijene morale
su poneto prikoiti.
Treba iskoristiti taj zastoj: brzo, u ovu krivudavu usjeklinu! epavac se pribliava.
Mujak se zavue jo dublje u svoje skrovite.

60
mravi

Bernard Werber

- Kamo je nestao?
- Opet je siao.
- to to sad pak znai opet siao?
Lucie uze Augustu za ruku i povede je prema podrumskim vratima.
- Od sino je tamo unutra.
- I jo se nije popeo natrag?
- Ne, i pojma nemam to se tamo dolje dogaa, ali on mi je izriito zabranio da
zovem policiju... Silazio je ve nekoliko puta i svaki put se vratio.
Augusta je bila preneraena.
- Pa to je suludo! A ujak mu je to izriito zabranio...
- Sad je ve poeo odlaziti nosei sa sobom hrpe alata, komada elika, debelih betonskih ploa. to se pak tie onog to prka tamo dolje...
Lucie se objema rukama nemono uhvatila za glavu. Bila je na izmaku snaga,
osjeala je da e je ponovno oboriti depresija.
- A ne moemo li sii i potraiti ga?
- Ne. Postavio je bravu koju zakljuava iznutra.
Augusta, poraena, klonu u stolac.
- No dakle, da sam barem mogla oekivati da e to oivljavanje uspomena na Edmonda izazvati toliko neprilika...
SPECIJALIST: U velikim modernim mravljim gradovima, podjela poslova koja se
neprestano ponavljala milijunima godina dovela je naposljetku do genetskih mutacija.
Tako se neki mravi raaju s golemim karastim eljustima da bi postali vojnici,
drugi posjeduju eljusti drobilice za proizvodnju brana od itarica, trei su pak
opremljeni prekomjerno razvijenim lijezdama slinovnicama kako bi mogli navlaivati i dezinficirati mlade liinke. Otprilike kao kad bi se kod nas vojnici raali s
prstima u obliku noa, seljaci sa tipaljkama kao stopalima da bi se mogli bez potekoa verati po drveu i skupljati plodove, dojilje s desetak pari dojki.
No od svih tih "profesionalnih" mutacija, najspektakularnija je bila ona koja se odnosi na ljubav. Naime, da silne mase bijednih fizikalaca ne bi ometali erotski porivi, oni se raaju bespolni. Sva reproduktivna energija usredotoena je na specijaliste: mujake i enke, prineve i princeze ove paralelne civilizacije.
Oni se raaju opremljeni iskljuivo za ljubav. Uivaju povlastice koje se sastoje od
prikladne dodatne aparature namijenjene da im bude od pomoi pri kopulaciji. A
ona ide od krila do siunih infracrvenih oica i ticala primopredajnika
61
mravi

Bernard Werber

apstraktnih emocija.
Edmond Wells
Enciklopedija relativnog i apsolutnog znanja
Gle, pa to njegovo sklonite nije slijepa ulica, vodi u nekakvu malu spilju. 327. se
zavue duboko unutra. Ratnici s mirisom stijene prooe mimo, nisu ga detektirali.
Samo to... spilja nije prazna. Unutra je neto toplo i mirisno. Odnosno netko. A taj
netko ve emitira.
Tko ste vi?
Olfaktivna je poruka kratka, jasna, kategorina. Zahvaljujui svojim infracrvenim
okacima on razabra da pitanje dolazi od neke krupne ivotinje. Ovako odoka, teila
je po svemu sudei najmanje devedeset zrnaca pijeska. Pa ipak, vojnik nije. To je
neto to dotad nikad jo nije omirisao, nikad vidio.
enka.
I to kakva enka! Uze je dugo i pomno prouavati. Vitke graciozne noice,
savrenog profila, ukraene sitnim dlaicama prekrasno ljepljivim od spolnih hormona. Debela ticala prte snanim mirisima. Oi crvenih odsjaja nalik na dvije borovnice. Masivan trbuh, gladak i vretenast. iroki grudni tit, natkriljen predivno zrnatim
mezotomom. I napokon, dugaka krila, dva puta vea od njegovih.
enka rastvori svoje ljupke malene eljusti i... skoi mu za vrat, s oitom namjerom da mu odrubi glavu.
Muio se da proguta slinu, poeo se guiti. S obzirom na odsutnost bilo kakve
propusnice, enki nije bilo ni na kraj pameti da popusti stisak. Bio je strano tijelo kojeg je trebalo unititi.
Okoristivi se svojim malenim rastom, napokon joj se ipak uspio oteti. Brzo joj se
uzvere na ramena i vrsto joj stisne glavu. Kota se preokrenuo. Na svakog doe red
da ga pritisnu brige. Sad se ona stane batrgati.
Kad mu se uinilo da je dovoljno iscrpljena, on izbaci naprijed svoja ticala. Nema
je namjeru ubiti, eli samo da ga poslua. Stvari nisu nimalo jednostavne. eli s
njom odrati AK. Apsolutnu komunikaciju.
enka (identificirao je njezin broj legla, ona je 56.) odmakne ticala u stranu, izbjegavajui kontakt. Zatim se snano propne ne bi li ga se na prepad rijeila. No on
se ne da: vrsto se pripio za njezin mezotomum, tovie, pojaa stisak eljusti. Nastavi li, glava enke bit e iupana poput korova.
Ona se ukipi. On takoer.
Svojim infracrvenim oicama, ije vidno polje obuhvaa kut od 180, sad je jasno
62
mravi

Bernard Werber

vidjela napadaa koji joj sjedi visoko na toraksu. Pa sasvim je zapravo malen.
Mujak!
Ona se prisjeti lekcija koje je sluala od dadilja:
Mujaci su polu-bia. Za razliku od svih ostalih stanica Grada, oni su opskrbljeni
samo polovicom kromosoma vrste. Zaeti su od neoploenih jaja. To su, dakle, velike
enske jajne stanice, ili, moda bolje rei veliki spermatozoidi, koji slobodno ive na
otvorenom.
Ona, dakle, ima sad na leima jedan spermatozoid, i taj je upravo ima namjeru zadaviti. Ta je pomisao gotovo zabavlja. Zbog ega uope neka jaja bivaju oploena, a
druga ne? Vjerojatno zbog temperature. Ispod 20, spermoteka se ne moe aktivirati
i Majka tada lijee samo neoploena jaja. Mujaci, prema tome, potjeu od hladnoe.
Kao smrt.
Ovo je zapravo prvi put da vidi jednog od njih, od krvi i hitina. to bi dovraga
mogao traiti ovdje, u gineceju djevica? Ovo je tabu-teritorij, strogo rezerviran za
enske spolne stanice. Ako se ovaj provukao, znai da bilo kakva strana stanica takoer moe ui u njihovo krhko svetite: vrata su, dakle, otvorena svim infekcijama!
327. jo jednom pokua uspostaviti ticalnu komunikaciju. No enka ne poputa.
Razmakne li joj ticala, ona ih smjesta obori na glavu; dotakne li joj drugi lanak, povue ih unatrag. Nee, pa nee.
On jo malo pojaa stisak eljusti i nekako uspije staviti svoj sedmi lanak u dodir
s njezinim. 56. enka nikad jo nije imala prilike komunicirati na ovakav nain. Uili
su je da izbjegava svaki kontakt, da samo odailje i prima isparavanja iz zraka. No
ipak, poznato joj je da taj eterini nain komunikacije moe biti varljiv. Majka je jednog dana emitirala feromon na tu temu:
Izmeu dva mozga uvijek e dolaziti do svih vrsta nesporazuma i svakojakih lai,
koji nastaju zbog parazitskih mirisa, zranih struja, loe kvalitete emisije i prijema.
Jedini nain da se doskoi tim neugodnostima upravo je AK. Izravni kontakt ticala. Prolaz neuromedijatora jednog mozga bez ikakvih zapreka do neuro-medijatora
drugog.
Njoj to, meutim, izgleda kao neka vrsta razdjevienja njezina duha. U svakom
sluaju, neto teko, grubo i nepoznato.
No vie nema izbora, ako ovaj nastavi stezati, usmrtit e je. Ona stoga zabaci svoje eone motkice na ramena, u znak pokornosti.
AK moe poeti. Dva para ticala napokon se doista primakoe. Lako elektrino
pranjenje. To je od nervoze. Polagano i bojaljivo, potom sve bre i bre, dva kukca
drakaju jedno drugom jedanaest segmenata zupasto izrezuckanih ticala. Malo-pomalo, pjena prepuna zbrkanih izraza poinje bacati mjehurie. Ta masna tvar ticala
63
mravi

Bernard Werber

podmazuje, smanjuje trenje i omoguuje ubrzanje ritma kliznog kontakta. Dvije

mravlje glavice vibriraju bez kontrole neko vrijeme, nakon ega ticalne motkice zaustavljaju svoj ples i svom se duinom priljubljuju jedan uz drugog. Sad postoji
samo jedno jedinstveno bie, s dvije glave, dva tijela i jednim parom ticala.
Prirodno se udo sad moe izvriti. Feromoni prolaze iz jednog tijela u drugo putem tisua pora i kapilarnih cjevica kojima vrve njihovi lanci. Dva se duha sjedinjuju. Misli se vie ne kodiraju i nije ih potrebno dekodirati: bivaju izruene u stanju
svoje prvobitne jednostavnosti: slike, glazba, emocije, mirisi.
I tako je na tom savreno neposrednom jeziku 327. mujak ispripovijedio 56.
enki sve o svojoj pustolovini: o masakru ekspedicije, olfaktivnim tragovima patuljastih vojnika, o susretu s Majkom, o tome kako su ga pokuali ukloniti i kako je
izgubio svoje propusnice, o borbi s vratarom i ubojicama s mirisom stijene koji
ga bezduno progone.
Po svretku AK, ona zabaci ticala unatrag, u znak blagonaklonosti prema njemu.
Sad je u njezinoj milosti ili nemilosti, mogla bi ga bez problema ukloniti. Pone mu
se zagonetno primicati irom rastvorenih eljusti i ... dobaci mu nekoliko svojih feromona-propusnica. S tim je privremeno izvuen iz neprilike. Ponudi mu zatim trofilaksiju i on s olakanjem prihvati. A onda ustro zalepra krilima kako bi rasprila
sve pare njihova razgovora.
Evo ga, hvala nebesima, napokon je uspio nekoga uvjeriti. Informacija je predana,
shvaena i prihvaena od strane jo jedne stanice.
Upravo je stvorio svoju radnu ekipu.

VRIJEME: Percepcija protjecanja vremena kod ljudi i mrava bitno se razlikuje. Za

ljudska bia vrijeme je apsolutno. Ma to da se dogaalo, periodinost i trajanje
sekundi uvijek su jednake.
Kod mrava, naprotiv, vrijeme je relativno. Kad je toplo, sekunde su vrlo kratke.
Kad je hladno, one vijugaju i produuju se u beskonanost, sve do hibernacijskog
gubitka svijesti.
Uslijed tako elastinog vremena, percepcija brzine kojom se stvari dogaaju u njih
je posve drugaija od nae. Za definiciju nekog gibanja, kukci se ne slue samo
prostorom i vremenom; oni dodaju jednu treu dimenziju: temperaturu.
Edmond Wells
Enciklopedija relativnog i apsolutnog znanja
Od tog ih je trenutka bilo dvoje, kojima je bilo stalo da uvjere najvei mogui broj
brae u ozbiljnost "Sluaja razornog tajnog oruja". Jo nije prekasno. Meutim, mo64
mravi

Bernard Werber

raju uzeti u obzir dva elementa. S jedne strane, nikad im nee uspjeti pridobiti za
svoju stvar dovoljan broj radnika prije sveanosti Preporoda koja e pojesti svu
energiju; trebat e im prema tome jo jedan, trei ortak. S druge pak strane, mora se
predvidjeti sluaj da se ponovno pojave oni ratnici s mirisom stijene; neophodna im
je, dakle, kakvo dobro skriveno gnijezdo.
56. predlae svoju komoricu. Ona je u njoj iskopala tajni prolaz koji bi im mogao
omoguiti da zbriu u sluaju opasnosti. 327. mujak samo je napola zauen, sad je
velika moda kopati tajne prolaze. Poelo je to prije kojih stotinjak godina, za vrijeme
rata protiv mrava pljuvaa ljepila. Kraljica jednog saveznog grada, Ha-yekte-douni,
razvila je upravo delirian kult sigurnosti. Za sebe je dala izgraditi "blindirani" zabranjeni grad. Bone su mu strane bile ojaane krupnim oblucima, a ak su i oni morali biti zalemljeni termitskim cementom!
Problem je bio u tome to je postojao samo jedan jedini izlaz. I tako se ona, kad
su grad opkolili pljuvai ljepila, nala zaglavljena u svojoj vlastitoj palai. Pljuvaima ljepila nije bio ni najmanji problem uhvatiti je i uguiti u svom gnjusnom lijepku
s uinkom trenutnog suenja. Kraljica Ha-yektu-douni bijae kasnije osveena, a njezin grad osloboen, no taj stravini i glupi kraj duboko se usjekao u belokanske duhove.
A kako mravi imaju tu golemu sreu da mogu jednim ugrizom eljusti modificirati svoju nastambu, svatko se bacio na buenje vlastitog tajnog hodnika. Jedan mrav
koji iskopa svoju rupicu, to bi jo prolo, ali ako je takvih milijun, to je ve katastrofa. "Slubeni" hodnici poeli su se uruavati jer ih je stalno podrivalo sve vie "privatnih". Neki bi se mrav znao tako uputiti vlastitim tajnim prolazom i izbiti u pravi
pravcati labirint spleten od silnog broja "tuih". To je postala tolika praksa da su itave etvrti postale kruljive i poele dovoditi u pitanje sm opstanak Bel-o-kana u
skoroj budunosti.
Majka je to prekinula. Vie nitko nije mogao dobiti doputenje za bilo kakvo prokopavanje za vlastiti raun. Ali kako nadzirati ba sve komore?
56. enka zaljulja i odgurne jedan oblutak, otkrivi mranu pukotinu. To je to.
327. temeljito ispita skrovite i ocijeni ga savrenim. Ostaje jo samo pronai treeg
ortaka. Oni izaoe iz rupe, briljivo je zatvorivi. 56. enka emitira:
Tko god da naie, bit e dobar. Prepusti sve meni.
Ubrzo doista i naioe na nekoga, jednog velikog bespolnog vojnika koji je vukao
komad leptira. enka mu se obrati s rastojanja te mu emotivnim porukama ispria o
velikoj opasnosti koja prijeti Roju. Sluila se jezikom emocija s toliko virtuozne profinjenosti da je mujaku jednostavno zastao dah. Vojnik je odmah ostavio svoju lovinu i ukljuio se u diskusiju.
Velika prijetnja za Roj? Gdje, tko, kako, zato?
65
mravi

Bernard Werber

enka mu ukratko objasni tragediju koja je zadesila prvu proljetnu ekspediciju.

Njezin izraajni stil odisao je zanosnim isparavanjima. Ve sad posjeduje ljupkost i
karizmu dostojnu jedne kraljice. Ratnik je brzo bio osvojen.
Kad kreemo? Koliko je vojnika potrebno da napadnemo patuljke?
Zatim se predstavi: on je 103.683. bespolac ljetnog legla. Krupna sjajna glava, dugake eljusti, oi praktiki nepostojee, kratke noge: ma, saveznik i pol, boljeg nisu
mogli poeljeti. Povrh toga, oito je roeni entuzijast. 56. enka morala je ak
obuzdavati njegov ar.
Iznese mu tad da u samom okrilju Roja postoje dounici, moda ak plaenici koji
su se prodali patuljcima kako bi sprijeili Belokance da rasvijetle zagonetku tajnog
oruja.
Prepoznat e ih po karakteristinom mirisu stijene. Treba pouriti.
Raunajte na mene.
Raspodijelie zatim izmeu sebe utjecajne zone. 327. e se potruditi da uvjeri dadilje u solariju. One su openito prilino naivna stvorenja.
103.683. e nastojati dovesti to vie vojnika. Uspije li mu sastaviti barem jednu
etu, to e ve biti sjajno.
Mogu se takoer raspitati i kod izvidnika, da pokuam prikupiti jo kakvo svjedoanstvo o tom tajnom oruju patuljaka.
to se tie 56-te, ona e posjetiti gljivita i staje i tamo potraiti strateku podrku.
Sastanak opet ovdje, radi izvjetaja, u 23-vremena.

Televizija je ovaj put, u okviru serije "Kulture svijeta", prikazivala reportau o japanskim obiajima: "Japanci su, kao otoki narod, stoljeima naviknuti ivjeti u
autarhiji. Za njih, svijet je podijeljen na dvoje: Japanci i oni drugi, stranci s
neshvatljivim obiajima, barbari koje nazivaju Gai jin. Japanci su oduvijek imali
iznimno zagriljiv nacionalni osjeaj. Kad neki Japanac ode iz zemlje i nastani se,
primjerice, u Europi, automatski biva iskljuen iz zajednice. Odlui li se nakon godinu dana vratiti, njegovi ga roaci, ak ni njegova obitelj nee vie priznavati kao jednog od svojih. ivjeti kod Gai jin znai proeti se duhom "onih drugih", odnosno i
sm postati Gai jin. ak i stari prijatelji iz djetinjstva obraat e se takvome kao najobinijem nepoznatom turistu."
Na ekranu su se nizali raznovrsni hramovi i svetita u Shintou. Glas iz pozadine
ponovo progovori: "Njihova vizija ivota i smrti bitno se razlikuje od nae. Tamo
smrt jedne jedinke nema osobitu vanost. Ono to je zabrinjavajue, to je nestanak
jedne produktivne stanice. Kako bi pripitomili smrt, Japanci s neobinom ljubavlju
66
mravi

Bernard Werber

njeguju umijee borbe. Kendo{4} se mladima predaje jo u vrtiu..."

Dva se borca pojavie u sreditu ekrana, odjeveni poput negdanjih samuraja.
Prsa su im prekrivena crnom zglobovitom zatitnom ploom. Na glavama ovalna kaciga ukraena u visini uha s dva dugaka pera. Bacie se jedan na drugog ispustivi
ratniki krik, potom stadoe zveketati dugakim sabljama.
Nove slike; neki ovjek sjedi na petama i objema rukama zabada kratku sablju u
vlastiti trbuh.
"Ritualno samoubojstvo, Seppuku, jo je jedno tipino obiljeje japanske kulture.
Nama je, dakako, teko razumjeti taj..."
-Televizija, vjeito ta televizija! Samo zaglupljuje! Utrpava nam svima po redu
iste slike u glavu. U svakom sluaju, priaju kojeta. Vama nije dosta, jo uvijek? podviknuo je Jonathan, koji se vratio prije nekoliko sati.
- Pusti ga. To ga smiruje. Od smrti peseka, ne osjea se ba sjajno... - Lucie e,
mehanikim glasom.
On pomiluje sina po bradi.
- Nisi ba dobro, veliki moj?
- Psst, sluam.
- Oho! kako on to odjednom s nama razgovara!
- Kako s tobom razgovara. Mora se priznati da ga u posljednje vrijeme ne via
ba esto, nemoj se uditi to te pomalo hladno poklopi.
- Eh! Nicolas, jesi li uspio sloiti etiri trokuta od ibica?
- Nisam, ide mi to na ivce. Sluam.
- Dobro, onda, ako ti ide na ivce...
Jonathan, zamiljena izraza, pone premetati ibice koje su se, razbacane, jo uvijek povlaile po stolu.
- teta. To ti je prilino... pouno.
Nicolas nije sluao, njegov je mozak bio izravno prikljuen na televiziju. Jonathan
naposljetku ode u svoju sobu.
- to to radi? - zapita Lucie.
- Pa vidi dobro, spremam se, idem opet dolje.
- Molim? Oh, ne!
- Nemam izbora.
- Daj, Jonathan, reci mi to ve jednom, to to ima tamo dolje to te toliko fascinira? Ja sam tvoja ena, na kraju krajeva.
On ne odgovori. Oi su mu zvjerale. I neprestano onaj nesretni tik. Sita uzaludna
67
mravi

Bernard Werber

truda i natezanja, ona uzdahne:

- Ubio si takore?
- Sama moja prisutnost je dovoljna, dre se na rastojanju. A ako ne, pokaem im
ovo.
On zavitla golemim kuhinjskim noem kojeg je oigledno bio dobro naotrio.
Drugom rukom dohvati svoju halogenu depnu svjetiljku i uputi se prema podrumskim vratima, s naprtnjaom na leima, naprtnjaom koja je sadravala pozamane zalihe namirnica, kao i sav njegov alat provalnog bravara. Usput je dobacio:
- Bok, Nicolas. Bok, Lucie.
Lucie nije znala to initi. Zgrabi Jonathana za ruku.
- Ne moe tek tako otii! Lako je tebi. Mora razgovarati sa mnom.
- Ah, daj, molim te.
- Pa dobro, kako tebi to treba rei? Otkad si siao u taj prokleti podrum, to uope
vie nisi ti. Novaca vie nemamo, a ti si tu nakupovao materijala i knjiga o mravima
za najmanje pet tisua franaka.
- Bravarija i mravi me zanimaju. To je moje pravo.
- Ne, to nije tvoje pravo. Ne kad ima sina i enu koje treba prehraniti. Ako sav
novac od potpore za nezaposlene tebi odlazi na kupovanje knjiga o mravima, ja u se
na kraju...
- Razvesti? To eli rei?
Ona pusti njegovu ruku, shrvana.
- Ne.
On je uhvati za ramena. Tik na ustima.
- Mora imati povjerenja u mene. Moram ii do kraja. Nisam lud.
- Ti nisi lud? A da se malo pogleda? Izgleda kao ekshumirani le, ovjek bi rekao da si neprestano u groznici.
- Moje tijelo stari, moja glava se pomlauje.
- Jonathan! Reci mi smjesta to se dolje dogaa!
- Fantastine stvari. Treba otii jo nie, neprestano sve nie, ako se hoe jednog
dana ponovno popeti... To ti je, vidi, kao bazen, tek na dnu nae oslonac da se odgurne prema gore.
I on prasne u luaki smijeh koji je trideset sekundi kasnije jo uvijek zlokobno
odzvanjao negdje na zavojitim stubama.
Etaa +35. Fini pokrov od granica stvara efekt vitraa. Suneve zrake, provu68
mravi

Bernard Werber

kavi se kroz taj filter, najprije zaiskre, a potom se poput zvjezdane kie prospu po
tlu. Nalazimo se u gradskom solariju, "tvornici" za proizvodnju belokanskih graana.
Vruina koja ovdje vlada prava je tropska: 38. Normalno: solarij je u potpunosti
izloen jugu, kako bi to je mogue due iskoristio ar bijele zvijezde. Toplina se ponekad, uslijed katalizatorskog uinka granica, popne i do 50!
Stotine uposlenih noica vrvi uokolo. Najbrojnija kasta ovdje su dadilje. Kako
Majka lijee jaja, tako ih one odmah skupljaju i slau na hrpe. Dvadeset etiri hrpe
ine jedan kup, dvanaest kupova jedan red. Redovi se pruaju unedogled. Kad neki
oblak sluajno baci sjenu, dadilje smjesta briljivo premjetaju hrpe jajaca. Treba
naroito paziti da ona najmlaa budu uvijek dobro utopljena. "Vlana toplina za jajaca, suha za kukuljice": eto, to je stari mirmekanski recept kako uzgojiti lijepu djeicu.
S lijeve strane vide se radnici zadueni za termiku. Gomilaju komadie crnog
drva koji akumuliraju toplinu i komadie fermentiranog humusa koji je proizvode.
Zahvaljujui tim "radijatorima", solarij je uspijevao temperaturu trajno odrati izmeu 25 i 40, ak i onda kad vani nije bilo vie od 15.
Artiljerci budna oka krue amo-tamo. Za sluaj da kakva una doe ovamo
protrljati nos...
Desno su se pak mogla razabrati neto starija jaja. Dugaka je to metamorfoza:
pod utjecajem usrdnog lickanja dadilja i vremena, siuna jajaca rastu, bubre i dobivaju utu boju. U roku od jednog do sedam tjedana pretvorit e se u liinke sa zlatastim dlaicama. I to takoer ovisi o vremenskim prilikama.
Dadilje su krajnje usredotoene. Ne tede ni svoju antibiotiku slinu, ni svoju pozornost. Ni najmanja estica prljavtine ne smije zagaditi liinke. Ta one su toliko
krhke. ak su i dijaloki feromoni svedeni na strogi minimum.
Pomozi mi da ih odnesem u onaj tamo kut... Pazi, tvoja hrpa bi se mogla sruiti...
Jedna dadilja prenosi liinku dva puta veu od sebe. Zacijelo neki artiljerac. Odlae "oruje" u jedan kutak i lie ga.
A u sreditu tog prostranog inkubatora, itavi kupovi liinki kojima se deset
segmenata tijela ve poelo lagano nazirati, urlaju traei papicu. Buntovniki tresu
glavom na sve strane, pruaju vratove, ustro gestikuliraju sve dok dadilje ne popuste pa im isporue malo nektara ili ustupe pokoji zalogaji mesa nekog kukca.
Nakon to proteknu tri tjedna, kad su ve dovoljno "zrele", liinke prestaju jesti i
kretati se. Nastupa faza letargije u kojoj se pripremaju za napore. Treba skupiti to je
mogue vie energije za izluivanje kukuljice koja e ih preobraziti u nimfe.{5}
Dadilje odvlae te glomazne ute pakete u jednu susjednu dvoranu ispunjenu suhim pijeskom koji upija vlagu iz zraka. "Vlana toplina za jajaca, suha za kukulji69
mravi

Bernard Werber

ce": ponavljanja nikad nije previe.

U toj vreloj suionici bijela kukuljica plaviastih odsjaja poprimit e najprije utu
boju, potom sivu, pa smeu. Kamen mudraca u obrnutom pravcu. Pod ispredenom
ljuskom dogaa se prirodno udo. Mijenja se svaki dio tijela. ivani, dini i probavni sustav, senzorni organi, oklop...
Nimfa smjetena u vreloj suhoj kupelji za nekoliko e dana nabujati. Jaje se kuha,
veliki je trenutak blizu. Nimfa koja samo to se nije izlegla biva izdvojena u stranu, u
drutvu svih onih kolegica koje s njom dijele isto to stanje. Dadilje oprezno bue
koprenastu stijenku kukuljice, oslobaaju jedno ticalo, pa jednu noicu, sve dok ne
raskre prolaz nekoj vrsti bjeliasta mravia to drhturi i nesigurno se klima, ne znajui to bi i kamo bi s vlastitim krhkim tijelom. Njegov hitin, jo mekuan i svijetao,
za nekoliko e dana postati riast, ba kao onaj u svih velikih Belokanaca.
327., ukipljen usred tog vrtloga aktivnosti, nije imao pravog pojma o tome kome
bi se bilo najbolje obratiti. Odasla neto malo slabanih mirisa prema nekoj dadilji
koja je pomagala jednom novoroenetu pri njegovim prvim koracima.
Dogaa se neto vano i ozbiljno.
Dadilja ak ni glavu ne okrene prema njemu.
Pssst. Nita nije vanije i ozbiljnije od roenja jednog bia.
Neki ga artiljerac odjednom gurne, udarajui ga sitnim udarcima toljagica
smjetenih na vrhu ticala. Tip, tip, tip.
Ovdje se ne smije uznemiravati. Produite!
Energija mu nije bila na osobito visokoj razini, nije znao kako bi emitirao da
ispadne uvjerljiv. Kad bi samo imao dar komunikacije kakav posjeduje 56.! Ipak, pokua ponovno s drugim dadiljama; one ni da bi mu zrnce pozornosti poklonile. Na
kraju se ve poeo pitati je li njegova misija doista toliko vana koliko on to sebi
umilja. Majka moda ima pravo. Ima prioritetnijih zadataka. Odravati ivot
umjesto htjeti raspiriti rat, na primjer.
I dok je tako bio zaokupljen tim udnovatim mislima, iznenadni mlaz kiseline
ikne zrakom, tik uz njegova ticala! Protrnuvi, on se osvrne: da, jedna je dadilja pucala ravno u njega. Bila je ostavila kukuljicu koju je imala na brizi i uzela ga na nian. Sva srea da nije dovoljno precizno gaala.
On se zaleti da uhvati teroristkinju, no ova je ve zbrisala u prve jaslice,
prevrnuvi pritom jednu hrpu jajaaca ne bi li mu preprijeila prolaz. Ljuskice se porazbijae, a iz njih se razlije prozirna tekuina.
Pa ova je unitila jaja! to ju je to uhvatilo? Opa strka i mete, dadilje uzrujano
tre na sve strane, pokuavajui spasiti to se spasiti da od generacije u razvoju.
327. mujak, shvativi da bjegunicu nee moi uhvatiti, podvue abdomen pod to70
mravi

Bernard Werber

raks i naniani. No prije nego to je uope stigao okinuti, ova padne kao gromom
oinuta: jedan ju je artiljerac vidio kako je sruila jaja.
Oko tijela ovapnjenjena od mravlje kiseline odmah se okupi znatieljna gomila.
327. nadvije ticala nad le. Nema sumnje, tu neto smrdi, kao neki slabani pljesnjivi
zadah. Nekakav miris stijene.
DRUTVENOST: Kod mrava kao i kod ljudi, drutvenost je predodreena. Mravlje
je novoroene preslabo da bi samo moglo razbiti kukuljicu u kojoj je zarobljeno.
Ljudska beba nije u stanju sama ak ni hodati i hraniti se.
Mravi i ljudi dvije su vrste stvorene da ovise o pomoi svoje okoline i ne znaju ili
ne mogu nita nauiti sami.
Ta ovisnost u odnosu na odrasle bez sumnje predstavlja slabost, no ona stavlja u
pogon jedan drugi proces: potragu za znanjem. Ako odrasli mogu preivjeti, dok su
mladi naprotiv za to nesposobni, ovi su potonji, dakle, od samog poetka primorani od starijih traiti da ih opskrbe znanjem.
Edmond Wells
Enciklopedija relativnog i apsolutnog znanja
Kat - 20. 56. enka jo uvijek nije dospijevala s poljodjelcima zapodjenuti razgovor o tajnom oruju patuljaka; prizor pred kojim se nala previe ju je oarao da bi
bila u stanju bilo to emitirati.
Kako je kasta enki osobito dragocjena, one itavo svoje djetinjstvo provode zatoene u gineceju princeza. Vrlo esto od svijeta ne upoznaju nita drugo osim kojih
stotinjak hodnika, a vrlo se malo njih ikad osmjeli uputiti nie od desetog kata u podzemlju i vie od desetog u nadzemlju.
56. je jednom pokuala izai ne bi li vidjela to slavno veliko Vani o kojem su joj
toliko pripovijedale njezine dadilje, no straari su je zadrali i vratili natrag. uvari
su je tada upozorili da Vani postoje divovska udovita; ona jedu male princeze koje
ele izai van prije sveanosti Preporoda. 56. je otada bila podvojena izmeu radoznalosti i straha.
Siavi na kat - 20, shvatila je da prije nego to prokrstari velikim divljim Vani
ima jo u svom vlastitom gradu za otkriti mnotvo divnih uda. Evo ovdje, recimo,
po prvi put vidi gljivite.
U belokanskoj mitologiji pripovijeda se da su prva gljivita otkrivena za vrijeme
rata kod itarica, u pedesettisuitom mileniju. Jedan specijalni artiljerijski vod bio je
osvojio neki termitski grad. Pretresajui ga, iznenada su nabasali na dvoranu divovskih razmjera.. U sreditu se uzdizao golemi bijeli kola kojeg stotinjak
71
mravi

Bernard Werber

termitskih radnika nije prestajalo glaati.

Kuali su ga i zakljuili da je izvrsno. Bilo je to... neto kao itavo jedno selo u cijelosti jestivo! Zatoenici su priznali da se radi o gljivama. Termiti zapravo ive
samo od celuloze, ali kako je ne mogu probaviti, pribjegavaju ovim gljivama koje
celulozu ine prikladnom za asimilaciju.
Mravi, za razliku od njih, savreno dobro probavljaju celulozu i nemaju potrebe
za ovakvim smicalicama. Nisu tom prilikom nita bolje razumjeli ni prednost uzgajanja kultura unutar samog grada: to, naime, omoguuje da se due izdri opsada i prebrode razdoblja gladi i oskudice.
Danas se u prostranim dvoranama kata - 20 u Bel-o-kanu paljivo selekcioniraju
razni sojevi. Mravi, meutim, ne koriste iste gljive kao termiti: u Bel-o-kanu se,
primjerice, prije svega uzgajala peurka. A razvoj itave jedne fantastine tehnologije krenuo je upravo od ratarskih aktivnosti.
56. enka kruila je izmeu zasaenih gredica tog bijelog vrta. S jedne strane radnici su pripremali "leaj" na kojem e gljiva niknuti i rasti. Rezali su lie na sitne
etverokute koji su potom bivali ostrugani, zdrobljeni, savakani i pretvoreni u
tjestaste patete. Patete od lia u redovima se zatim slau na kompost dobiven od
izmetina (mravi svoj izmet sakupljaju u bazenima posebno namijenjenim za tu
svrhu). Potom ih se natapa slinom, a onda ostavi vremenu da se pobrine da stelja
proklije.
Kad fermentiraju, patete se opau klupkom jestivih bijelih vlakanaca. Eno ih,
vide se tamo lijevo. Radnici ih tada zalijevaju svojom raskunom slinom i obrezuju
sve to prelazi preko rubova malenog bijelog stoca. Kad bi se gljive pustilo da tjeraju unedogled, dvorana bi od njih u kratkom roku eksplodirala. Od vlakanaca koje poanju radnici plosnatih eljusti dobiva se ukusno, ali takoer vrlo okrepljujue
brano.
I ovdje takoer, koncentracija radnika je na vrhuncu. Ne smije se nikako dogoditi
da se i najmanji korov, i najsitnija parazitska gljiva umigolji ovamo i okoristi njihovom njegom.
U takvom je okruenju, sve u svemu ne osobito povoljnom, 56. enka pokuala
uspostaviti kontakt s jednim vrtlarom koji je predano i pedantno obrezivao jedan od
bijelih stoaca.
Gradu prijeti ozbiljna opasnost. Trebamo pomo. Biste li se pridruili naoj radnoj jedinici?
Kakva opasnost?
Patuljci su otkrili neko tajno oruje razornog uinka, trebalo bi reagirati to
hitnije.
72
mravi

Bernard Werber

Vrtlar je mirno zapita kako joj se ini njegova gljiva, jedna prekrasna peurka. 56.
mu izrazi svoje komplimente. Ovaj joj ponudi da je kua. enka zagrize u bijelu
tjestastu masu i istog asa osjeti u jednjaku ivu vatru. Otrov! Peurka je bila natopljena mirmekacinom, smrtonosnom kiselinom koja ubija na mjestu i koja se obino koristi u razrijeenom obliku kako bi posluila kao herbicid. 56. estoko zakalje
i na vrijeme ispljune otrovni zalogaj. Vrtlar je, meutim, ostavio svoju gljivu i iznenada joj skoio na toraks, razjapljenih eljusti.
Zakotrljae se po kompostu, preklapajui odreitim pokretima svoja ticala, zadebljana pri vrhu poput toljage. ak, ak, ak! Udarci pljute s vrstom namjerom da
umlate. Naposljetku priskoie poljodjelci i rastavie ih.
to vas je spopalo, vas dvoje?
Vrtlar dade petama vjetra. Rairivi krila, 56. izvede zadivljuju skok, obori ga na
lea i odluno pritisne o tlo. Gotovo u istom trenutku identificira nekakav miris stijene. Nema sumnje, i ona je naletjela na jednog od lanova te nevjerojatne bande ubojica.
Utipne ga za ticala.
Tko si ti? Zato si me pokuao ubiti? Kakav je to miris stijene?
Muk. Ona mu zavrnu ticala. To boli strahovito, ovaj se estoko rita, ali ne odgovara. 56. nije od onih koji bi jednoj bratskoj stanici nanijeli bol, no ipak skupi snage i
zavrnu jo malo jae.
Vrtlar se vie ne mie. Zapao je u svojevoljnu katalepsiju. Srce gotovo da mu vie
ne kuca, samo je pitanje trenutka kad e umrijeti. Iz prkosa, 56. mu odree oba ticala,
no svoj je gnjev iskalila ve na leu.
Poljodjelci je ponovno okruie.
to se dogaa? to ste mu uinili?
56-oj se inilo da ovo ba nije trenutak za velika opravdavanja, bolje to prije odmagliti odavde. to i uini, jednim zamahom krila. 327. je imao pravo. Neto se
zaprepaujue dogaa, neke su stanice u Roju poludjele.

73
mravi

Bernard Werber

2
NEPRESTANO SVE NIE
Kat - 45: 103.683. bespolac ulazi u dvorane za borbu, prostorije s niskim stropom
u kojima vojnici, imajui u vidu skoranje proljetne ratove, predano uvjebavaju
svoje vjetine.
Dva se protivnika najprije opipavaju, kako bi jedan drugom procijenili vrstinu
plea te odmjerili duinu nogu. Obilaze se, dotiu bokove, poteu jedan drugog za
dlake, dobacuju mirisne izazove, kakljaju se toljagastim vrcima ticala.
Naposljetku se bacaju jedan na drugog. estoki udarac dvaju oklopa. Svaki se trudi dograbiti drugome torakalne zglobove. im jedan u tome uspije, drugi ga pokua
ugristi za koljena. Pokreti su odsjeni. Protivnici se uspravljaju na stranje noge,
rue, kotrljaju, obojica bijesni.
Obino se, nakon to su se uhvatili ukotac, u jednom trenutku zaustave, a onda
iznenada udare nekim drugim udom. Pozor, to je samo vjebanje, nita se ne lomi,
krv ne tee. Borba se prekida im jedan od mrava bude oboren na lea. On tada povue ticala unatrag, u znak predaje. Kako bilo da bilo, dvoboji su prilino realistini.
Pande, ne bi li se bilo kamo zakvaile, nee prezati od toga da se zariju u oi. eljusti zvekeu u prazno.
Neto dalje, artiljerci sjedei na trbuhu niane i gaaju kamenie smjetene na
udaljenosti od petsto glava. Kiselinski mlaz esto pogaa ravno u cilj.
Jedan stari ratnik upravo je poduavao nekog novaka o tome kako se sve zapravo
odigrava ve prije samog kontakta. eljust ili mlaz kiseline samo slubeno potvruju
situaciju prevlasti koja je ve priznata od obje zaraene strane. Ve prije borbe prsa o
prsa nuno postoji jedan koji je odluio pobijediti i jedan koji doputa da bude pobijeen. Ne radi se ni o emu drugom nego o podjeli uloga. Jednom kad je svatko izabrao svoju, pobjednik e moi ispaliti mlaz kiseline, a da pritom uope ne naniani:
pogodak mu je zajamen; pobijeeni e se, naprotiv, moi posluiti najboljim svojim
udarcima eljusti, no protivnika nee uspjeti ak ni raniti. Jedan jedini savjet: pobjedu valja prihvatiti. Sve je u glavi. Treba ii na pobjedu i nita ti nee moi odoljeti.
74
mravi

Bernard Werber

Dvojica u dvoboju grubo gurnue 103.683. vojnika. On ih energino odgurne i

nastavi svojim putem. Ono to je traio bio je odjel plaenika, smjeten iznad arene
za borbu. Evo, tu je prolaz.
Njihova je dvorana bila jo prostranija od one za legionare. Plaenici, naime,
trajno ive na mjestu gdje obavljaju svoju slubu. A tu nisu ni zbog ega drugog
nego zbog rata, ti izrodi. Svi narodi regije ovdje su u bliskom dodiru, jedni uz druge,
bilo da pripadaju saveznikim ili podjarmljenim zajednicama: uti, crveni, crni mravi, mravi pljuvai ljepila, primitivni mravi s otrovnim alcem te, takoer - patuljci.
I ovoj su ideji zaetnici bili termiti: oni su prvi poeli pod svojim okriljem hraniti
tuinske narode kako bi ih zauzvrat naveli da se prilikom invazija bore na njihovoj
strani.
to se mravljih gradova tie, njima se dogaalo da su, za volju raznoraznih diplomatskih suptilnosti, odnosno breg i uinkovitijeg djelovanja, ponekad morali sklapati savez s termitima kako bi se borili protiv drugih mrava.
To je termite navelo na razmiljanje: zato, stvarno, ne bi angairali legije mrava
koji bi trajno prebivali u termitnjaku? Ideja je bila revolucionarna. A iznenaenje golemo kad su se mirmekanske vojske imale suoiti s braom iste vrste koja su se borila na strani termita. Mirmekanska civilizacija, tako hitra kad je rije o prilagodbi,
ovaj je put poneto preforsirala svoj talent.
Mravi bi bili vrlo rado reagirali oponaanjem svojih neprijatelja, odnosno stipendirali termitske legije kako bi se ove zauzvrat borile protiv termita. No postojala
je jedna via zapreka koja je uinila da se projekt izjalovi: termiti su apsolutni rojalisti. Njihova je lojalnost toliko besprijekorna da oni jednostavno nisu sposobni ratovati protiv svojih. Jedino su mravi, iji su politiki reimi jednako raznoliki koliko i
njihova fiziologija, u stanju prihvatiti sve perverzne posljedice koje spadaju u rok
slube plaenitva.
Lako za to! Velike federacije rusih mrava zadovoljile su se time da svoju vojsku
ojaaju brojnim etama mrava stranaca, svih ujedinjenih pod jedinstvenom belokanskom mirisnom zastavom.
103.683. se priblii patuljastim plaenicima i upita ih nisu li moda togod uli o
novoj proizvodnji i primjeni nekog tajnog oruja u Shi-gae-pou, oruja koje je u stanju poput munje sravniti sa zemljom itavu jednu ekspediciju od dvadeset i osam rusih mrava. Ovi odgovorie da nikad u svom ivotu nisu ni vidjeli ni uli za neto to
bi bilo toliko uinkovito.
103.683. stane propitivati druge plaenike. Jedan uti izjavi da je imao prilike prisustvovati jednom takvom udu. To meutim nije bio napad patuljastih mrava... nego
jedna trula kruka koja je iznenada pala sa stabla. Svi prasnue u emisiju feromona
smijeha. Poznati humor utih mrava.
75
mravi

Bernard Werber

103.683. se popne u jednu dvoranu gdje su njegovi budui kolege upravo imali
trening. Sve ih je ponaosob poznavao. Posluali su ga s pozornou, iskazali mu
povjerenje. Skupina "potraga za tajnim orujem patuljaka" brojila je ubrzo vie od
trideset odlunih ratnika. Ah! Kad bi 327. ovo vidio!
Pozor, jedna organizirana banda nastoji unititi sve one koji ele doznati. Zacijelo
rusi plaenici u slubi patuljaka. Lako ih je identificirati, svi miriu na stijene.
Iz sigurnosnih razloga odluie da svoj prvi sastanak odre na samom dnu grada,
u nekoj od najniih dvorana na pedesetom katu. Tamo nikad nitko ne silazi. Morali
bi tu biti sigurni i ne brinuti se da e netko ili neto omesti organizaciju ofenzive.
103.683-em je, meutim, tijelo signaliziralo naglo ubrzanje vremena. 23 su
stupnja vremena. Brzo se oprosti i pouri na dogovor s 327-im i 56-om.

ESTETIKA: Ima li ita ljepe od jednog mrava? Njegove su linije izvijene i istog
profila, njegova aerodinamika savrena. itava karoserija tog insekta toliko je
pomno i temeljito razraena da se svaki njezin sastavni element na najsavreniji
mogui nain uljebljuje u usjek koji je posebno za njega i njegovu svrhu predvien. Svaki je zglob pravo malo mehaniko udo. Ploasti naglavci uglavljuju se
kao da ih je smislio neki profesionalni dizajner uz pomo raunala. Nita da bi
ikad zakripalo, nikad ni najmanjeg trenja. Trokutasta glava ree zrak i probija se
naprijed, dugake noge s pregibima omoguuju tijelu da udobno lebdi iznad
povrine tla. Talijanski sportski auto, reklo bi se.
Kukaste pande omoguuju im da hodaju po stropu. Oi imaju pravi panoramski
vidokrug od 180. Ticala hvataju tisue i tisue informacija koje su nama nevidljive, a vrni im dio moe povrh toga posluiti i kao eki. Trbuh im je prepun depova, sitastih komorica i pretinaca u koje taj kukac moe uskladititi kemijske proizvode. eljusti sijeku, tipaju, grabe. Fenomenalna mrea unutranjeg sustava cijevi omoguuje im da pohranjuju mirisne poruke.
Edmond Wells
Enciklopedija relativnog i apsolutnog znanja
Nicolas nikako nije htio poi na spavanje. Jo je uvijek sjedio pred televizorom.
Upravo su bile zavrile vijesti, objavivi povratak sonde Marco Polo. Zakljuak: ni
najmanjeg traga ivotu u susjednim Sunevim sustavima. Nijedan planet koji je
sonda posjetila nije pokazivao nita drugo osim prozora ljunkovitih pustinja ili tekuih povrina s amonijakom. Ni traka kakvoj mahovini, ni najjednostavnije amebe,
ni najsiunijeg mikroba.
"A ako je tata imao pravo?" zamislio se Nicolas. "A ako smo stvarno jedini oblik
76
mravi

Bernard Werber

inteligentnog ivota u itavom svemiru?..." Bez sumnje, to je bilo razoaravajue, ali

je vrlo lako moglo biti istina.
Nakon vijesti, na programu je bila iscrpna reportaa iz serije "Kulture svijeta", danas posveena problemu kasta u Indiji.
"Indijci za itava ivota pripadaju kasti u kojoj su roeni. Svaka kasta funkcionira
prema vlastitom skupu pravila, strogom i krutom kodu kojeg nitko ne smije prekriti,
a da pritom ne bude prognan kako iz kaste svojega porijekla, tako i iz svih ostalih.
Da bismo shvatili takve i sline stavove, valja nam se podsjetiti da..."
- Jedan je sat ujutro - intervenirala je Lucie.
Nicolas je bio nakljukan slikama. Otkad su poeli ti problemi s podrumom, on je
sebi redovito svakoga dana priutio svoja etiri sata pred televizorom. Bio je to njegov nain da se iskljui od svega, da vie ne misli i da vie uope ne bude on sam.
Majin ga glas vrati u grubu stvarnost.
- Hajde, zar nisi ve umoran?
- Gdje je tata?
- Jo je u podrumu. Ali sad bi ipak morali ii na spavanje.
- Ja ne mogu spavati.
- Hoe da ti ispriam priu?
- O, hou! priu! Neku lijepu!
Lucie ga otprati u njegovu sobu i sjedne na rub kreveta, rasputajui dugu riu
kosu. Izabrala je jednu staru idovsku narodnu priu.
- Bio jednom jedan kamenorezac kojemu je dojadilo muiti se kopajui planinu
pod usijanim zrakama sunca. "Dosta mi je ovakvog ivota. Klesati, klesati, vjeno
klesati taj kamen, pa to je ubitano... i jo to sunce, neprestano to sunce! Ah! kako
bih volio biti na njegovu mjestu, stajao bih tamo gore, svemoan, topao, i kupao svijet svojim zrakama", ree on sebi jednoga dana. I, nekim udom, njegova molba bi
usliana. I tako se klesar pretvori u sunce. Bio je presretan, elja mu se ostvarila, odmah je s uitkom stao posvuda obilno rasipati svoje zrake. No odjednom opazi da ih
esto zaustave i prekriju oblaci. "emu mi slui biti sunce kad obini oblaci mogu
zaustaviti moje zrake?", uzviknuo je, "ako su oblaci jai od sunca, onda mi je drae
biti oblak!" I tako postane oblak. Lebdio je iznad svijeta, jurio, prolijevao kiu, kadli
se iznenada podigne vjetar i raspri ga. "Ah, pa vjetar moe raspriti oblake, on je,
dakle, najjai: kad je tako, onda elim biti vjetar", odlui on.
- I onda, postao je vjetar?
- Da, i puhao po cijelom svijetu. Nosio je oluje, stvarao bijesne vihore i tajfune.
No odjednom primijeti pred sobom neki zid koji mu je prijeio prolaz. Strano visoki
77
mravi

Bernard Werber

i strano tvrdokorni zid. Bila je to planina. "emu mi slui biti vjetar kad me jedna
obina planina moe zaustaviti? Dakle, ona je najjaa!", on e sebi.
- Onda je postao planina?
- Upravo tako! I u tom je trenutku osjetio kako neto po njemu udara. Neto jae
od njega, neto to mu probija nutrinu. Bio je to... jedan siuni kamenorezac...
- Aaaah!
- Svia ti se pria?
- Aha, mama.
- Siguran si da nisi gledao ljepih na televiziji?
- Oh, nisam, mama.
Ona se nasmije i privue ga u zagrljaj.
- Reci mi, mama, ti misli da i tata isto neto kopa?
- Moda, tko zna? U svakom sluaju, izgleda da je uvjeren da e se, bude li stalno
odlazio tamo dolje, pretvoriti u neto drugo.
- Tu mu, znai, nije dobro?
- Ne, sine, njega je samo stid to je bez posla. Misli da je bolje biti sunce. Podzemno sunce.
- Tata si sigurno umilja da je kralj mrava.
Lucie se osmjehne.
- Proi e to njega, ne boj se. I on ti je, zna, takoer dijete. A djeca su uvijek oarana mravinjacima. Ti se nikad nisi igrao s mravima, ha?
- Ma, jesam, kako ne, mama!
Lucie mu namjesti jastuk i poljubi ga.
- Hajde, probaj sad malo spavati. Laku no.
- Laku no, mama.
Odloene na nonom ormariu uz uzglavlje, Lucie opazi ibice. Bit e da je ponovno pokuavao sloiti etiri istostranina trokuta. Vratila se u dnevni boravak i ponovno dohvatila jednu knjigu s podruja arhitekture, a koja je govorila o povijesti
ove kue.
ivjeli su u njoj, kako pie, mnogi znanstvenici. Ponajvie protestanti. Michel
Servais, na primjer, boravio je ovdje nekoliko godina.
Jedan joj je odlomak osobito privukao pozornost. Prema njemu je za vrijeme
Vjerskih ratova ovdje ispod prokopan podzemni hodnik koji je protestantima trebao
omoguiti da pobjegnu izvan grada. Hodnik za iju se dubinu i irinu nije ba moglo
rei da su od onih uobiajenih...
78
mravi

Bernard Werber

Tri se kukca postavie u trokut, spremajui se za apsolutnu komunikaciju. Tako

nee morati nadugako i nairoko pripovijedati svoje pustolovine, za tili e as znati
sve to se drugima dogodilo, kao da su samo jedno jedino tijelo koje se bilo razdvojilo na tri dijela kako bi bolje istraivalo. Obrada: b.oden
Priljubie ticala, misli poee kruiti, stapaju se. Putuju, obilaze. Mijenjaju pravac. Svaki mozak funkcionira poput tranzistora koji provodi elektrinu poruku koju
je primio, obogaujui je pritom vlastitim impulsima. Ovakav spoj triju mravljih svijesti nadmauje puki zbroj pojedinanih sposobnosti.
No milina arolije iznenada biva prekinuta:
103.683. je nanjuio nekakav parazitski miris. Zidovi imaju ticala. Tonije, dva
odreena ticala koja proviruju iz ulaznog otvora komorice 56. enke. Netko ih slua...

Pono. Prola su sada ve dva dana kako se Jonathan nije vratio gore. Lucie se
nervozno motala gore-dolje po dnevnom boravku. Svratila je da baci pogled na Nicolasa koji je spavao dubokim snom. Ve je htjela tiho izai kadli joj pogled iznenada zapne za neto. ibice. Kao da joj se u tom trenutku javila neka intuicija da bi se
prvi klju podrumske enigme mogao kriti u toj enigmi ibica. etiri istostranina trokuta od est tapia...
"Treba razmiljati na drugaiji nain, ako razmilja kako si navikao, nee stii
nikamo", odjednom se sjetila kako je Jonathan to nekoliko puta ponovio.
Ona uzme ibice i vrati se u sobu. Dugo je tamo sjedila igrajui se njima, dok se
napokon, iscrpljena od straha i strepnje, nije i sama odvukla u krevet.
Te je noi usnula udan san. Najprije je vidjela ujaka Edmonda, odnosno barem
nekakav lik koji je odgovarao onom kako ga je opisao Jonathan. Stajao je u nekoj
vrsti dugakog reda za kino koji se pruao usred nepregledne otvorene pustopoljine
prekrivene hrpama kamenja. Red je bio okruen meksikim vojnicima koji su budno
pazili da "sve ide kako treba". U daljini se vidjelo desetak vjeala; kako je na koga
dolazio red, ljudima bi namjetali glavu u ome i vjeali ih. Kad bi se propisno ukoili i ohladili, otkvaili bi ih i na njihova mjesta dovodili druge. A red se pomicao
naprijed...
Iza Edmonda stajali su Jonathan, ona, i jedan krupni gospodin sa sasvim malenim
naoalama. Svi osuenici na smrt posve su mirno razgovarali, kao da se nita ne dogaa.
Kad su napokon i njima navukli ome oko vrata i objesili ih, poredavi ih svo
etvero jedno do drugog, jednostavno su samo tupavo ekali. Ujak Edmond prvi se
79
mravi

Bernard Werber

odluio progovoriti, promuklim glasom - a imao je i razloga:

- to mi tu radimo?
- Ne znam... ivimo. ovjek se rodi i onda ivi najdulje to je mogue. No ovdje,
meni se ini da je tu ivotu kraj - odvrati Jonathan.
- Neae moj dragi, ti si pesimist. Nema sumnje da smo na vjealima i opkoljeni
meksikim vojnicima, ali to nije nita drugo nego jedna od ivotnih opasnosti, nikako kraj, samo ivotna opasnost. Uostalom, za ovu situaciju nuno mora postojati
neko rjeenje. Vi ste vrsto zavezani, vi tamo otraga?
Oni se poee bacakati u svojim omama.
- Ah, ne - javi se krupni gospodin - Ja u se znati osloboditi ove uadi!
Reeno - uinjeno.
- Dobro, oslobodite sad onda nas.
- Ali kako?
- Zanjiite ue i ljuljajte ga sve dok ne dosegnete moje ruke.
Ovaj se skvri i pretvori u ivo klatno. Nakon to je razvezao Edmondove vorove, svaki je od njih istom tehnikom redom mogao osloboditi svog susjeda.
Zatim ujak ree: "Uinite kao ja!" i sitnim trzajima vrata stane se pomicati prema
posljednjem vjealu u redu. Ostali se povedoe za njegovim primjerom.
- Ali dalje ne moemo! Iza te grede nema niega, odmah e nas otkriti.
- Gledajte, ima u gredi jedna rupica. Hajdemo.
Edmond tu skoi prema gredi, postade sasvim siuan i nestane negdje unutra. Jonathan, potom krupni gospodin, uinie isto. Lucie ree sebi kako nema izgleda da
njoj to ikad uspije, no ipak se zaleti prema komadu drva i - uleti u rupu!
Unutra su bile nekakve zavojite stube. Pojurie hitro uz njih, grabei nekoliko stepenica odjednom. Ve su uli povike vojnika koji su otkrili njihov bijeg. Los
gringos, los gringos, cuidado! Topot izama, hici iz puke; nema sumnje, ve su se
dali u potjeru.
Stube su vodile u neku modernu hotelsku sobu s pogledom na more. Oni utrae i
zatvorie vrata. Soba 8. Pod treskom vrata okomita se osmica pretvori u vodoravnu,
simbol beskonanog. Soba je bila luksuzna i u njoj su se osjeali zatieni od okorjelih vojniina.
I kad su svi odahnuli od olakanja, Lucie iznenada naglo skoi za vrat svome
muu. "Treba misliti na Nicolasa", kriknula je, "treba misliti na Nicolasa!" I umlati
ga nekakvom starinskom vazom ije su slikarije predstavljale Herkula kao dijete,
kako davi Zmiju. Jonathan se stropota koliko je dug i irok na tepih gdje se pretvori
u.... oguljenog raia koji se krivio i previjao na beskrajno komian nain.
80
mravi

Bernard Werber

Ujak Edmond pristupi.

- alite, ha?
- Ne razumijem.
- Razumjet ete - on e, zagonetno se osmjehnuvi. - Poite za mnom.
Povede je prema balkonu, s kojeg je pucao pogled na more, i zapucketa prstima.
Istog se trena s oblaka spusti est upaljenih ibica koje se uredno posloie jedna do
druge iznad njegova dlana.
- Sluajte me sad dobro - izgovori on, naglaavajui svaki slog - ovjek misli uvijek jednako. Spoznajemo svijet uvijek na isti banalan nain. To je kao kad bismo fotografije snimali iskljuivo sa irokokutnim objektivom. To je jedna vizija stvarnosti,
ali ne i jedina. TREBA... RAZMILJATI... NA DRUGAIJI NAIN! Gledajte.
ibice su, svaka za sebe, neko vrijeme poigravale u prostoru, a potom se skupie
na tlu. Gmizale su vijugajui, kao ive, da bi naposljetku sloile...
Sutradan, u lakoj prolaznoj groznici, Lucie je otila kupiti letlampu. Odluila je
napokon svladati tu prokletu bravu. Taman se spremala prekoraiti prag podruma,
kadli se u kuhinji, jo napola u snu, pojavi Nicolas.
- Mama! Kamo ide?
- Idem potraiti tvojega oca. On je sebi umislio da je oblak koji je u stanju ploviti
preko planina. Idem vidjeti da moda malo ne pretjeruje. Sve u ti priati...
- Ne, mama, nemoj otii, nemoj otii... ja u onda ostati sam.
- Ne boj se, Nicolas, ja u se sigurno popeti natrag, i neu ostati dugo, samo ti
mene mirno priekaj.
Ona osvijetli otvor koji je zjapio u podrum. Bilo je mrano kao u rogu, tako silno
mrano...

Tko je tamo?
Dva se ticala pruie naprijed, otkrie jednu glavu, potom toraks i abdomen. Onaj
mali epavac s mirisom stijene!
Htjedoe se odmah baciti na njega, kadli se iza njegovih lea pomolie eljusti nekih stotinjak vojnika, naoruanih do zuba. A svi ire onaj isti miris stijene.
Bje'mo, brzo, kroz tajni prolaz! dahnu 56. enka. Odmakne oblutak, otkrivi svoj
podzemni tunel. A onda se hitro, zalepetavi krilima, vinu uvis sve dok nije dotakla
strop te odatle stane pucati po prvim drskim uljezima. Njezina dva vjerna pratioca
umakoe, dok iz ratnike trupe prasne brutalni poticaj:
Ubijte ih!
81
mravi

Bernard Werber

56. i sama uleti u rupu, za dlaku izmakavi kiselim mlazovima. Brzo! Uhvatite ih!
Stotine i stotine nogu u strci pojurie za njom. Pa te su uhode opasno brojne! uje se
kako se buno koprcaju i guraju u uskom tjesnacu, oigledno u vrstoj namjeri da se
pod svaku cijenu doepaju odbjegle trojke.
Puzei trbuhom po zemlji, ticala nisko zabaenih unatrag, mujak, enka i vojnik
zaletjee se kroz prolaz koji vie nije imao nita od tajnog. Izaoe iz zone gineceja i
stadoe se sputati prema donjim katovima. Uski se hodnik, meutim, ubrzo na jednom mjestu razgrana: odavde su se jedno za drugim nizala raskrija, no 327. uspio se
nekako orijentirati i pokazati put svojim drugovima u nevolji.
Odjednom, na zavoju jednog tunela, naletjee na skupinu vojnika koja im je brzala ususret. Nevjerojatno: epavac ih je ve bio sustigao. Makijaveliki insekt ima bez
sumnje u malom prstu sve preace!
Tri se bjegunca okrenue i kidnue u suprotnom pravcu. Kad su napokon mogli
sebi priutiti mali predah, 103.683. istakne kako bi bolje bilo ne boriti se na tuem
teritoriju, gdje njegovi vlasnici s poneto prevelikom lakoom krue po tom zamrenom spletu hodnika.
Kad ti se uini da je neprijatelj jai od tebe, djeluj tako da izmakne njegovu
nainu shvaanja. Doista, ta stara mudra izreka prve Majke savreno se mogla primijeniti na njihovu situaciju. 56. je, meutim, imala ideju: predloi da se pokuaju zakamuflirati u unutranjosti nekog zida!
Bre-bolje, prije nego to ih otkriju ratnici s mirisom stijene, oni svim snagama
stadoe dubiti jednu bonu stijenku, ustro izbacujui pune eljusti zemlje. Oi su im
bile pune praine, ticala takoer. Koji put, samo da bi ilo to bre, jednostavno bi
progutali goleme, prilino masne zalogaje. Valjda je sad ve dosta duboko: sklupae
se, uvuku unutra, ponovno zagradie zid i umire se, iekujui. Evo, progonitelji stiu, prolaze u galopu. No, nisu daleko odmakli, kadli korak promijeni pravac, postade
mnogo sporiji. Iza tanke pregrade oito se napeto njuka...
Ne, nita nisu primijetili. Svejedno, ovdje vie nije mogue ostati. Pristii e drugi, od kojih e netko prije ili kasnije zacijelo detektirati pokoju njihovu molekulu.
103.683., koji je imao najkrupnije eljusti, marljivo je kopao naprijed, dok je dvoje
spolno odreenih raskrivalo pijesak, zatrpavajui put iza sebe.
Ubojice su ipak shvatile manevar. Prosondirae zidove, pronaoe im trag i poee mahnito rovati. U svakom sluaju, u toj crnoj melasi nije bilo lako ikoga slijediti.
Svake sekunde izniknu tri nova hodnika, a dva bivaju zaepljena. I nek' sad netko u
takvim okolnostima iscrta kartu Grada koja bi bila imalo pouzdana! Jedini orijentiri
bili su zapravo samo kupola i panj.
Tri mala pustolova polagano su prodirala u tijelo Grada. Dogaalo se da nalete na
pokoju lijanu, odnosno izdanke brljana koje su zasadili mravi poljodjelci kako se
82
mravi

Bernard Werber

Grad ne bi uruio za vrijeme velikih kia. Ponekad bi tlo opet postaje mnogo tvre i
eljusti im se odbijale o kamen: tad nije bilo drugog izbora nego skrenuti i traiti zaobilaznicu.
Dvoje spolno odreenih odjednom prestadoe zamjeivati vibracije progonitelja;
trojka se tada odlui zaustaviti. Nalazili su se u nekakvom zranom depu, izgubljenom u samom srcu Bel-o-kana. Jedna posve nepropusna pilula, bez ikakva mirisa, za
koju oito nitko ne zna. Pusti otok u upljem obliku. Tko bi ih ikad mogao pronai u
toj piljici? Osjeah su se sigurni kao u tamnom ovalu abdomena svoje roditeljice.
Vrcima ticala 56. enka lako potapa glavu svog susjeda: uljudna molba za trofilaksiju. 327. presavine ticala u znak prihvaanja, zatim priljubi usta na njezina.
Ispljune malo nektara od biljnih ui, ostatke onog to je njemu darovao onaj prvi
straar. 56. odmah osjeti kako joj se vraa dobro raspoloenje, bila je opet razigrana.
Nju pak sad po lubanji pone tapati 193 683.
Sljubie usne i ona povrati hranu koju je jedva prije koji trenutak uskladitila. A
onda se svo troje stadoe meusobno milovati i trljati. Ah! Kako je ugodno davati,
koliko to znai jednome mravu...
Svejedno, bez obzira na to to su vratili snage i okrijepili se, znaju da ovdje ne
mogu ostati vjeno. Kisik e se jednom iscrpiti, i premda mravi uspijevaju preivjeti
prilino dugo bez hrane, bez vode, zraka i topline, odsutnost tih vitalnih elemenata
naposljetku ih uljulja u smrtonosni san.
Ticalni kontakt.
to emo sad?
Odred od 30 ratnika koji su pristali uz na projekt eka nas u jednoj dvorani na
petom podzemnom katu.
Hajdemo.
I tako se ponovno prihvatie rovanja, orijentirajui se uz pomo Johnstonova
organa osjetljiva na zemljina magnetska polja. Prema svakoj logici, vjerovali su da
se nalaze negdje izmeu tavana na katu - 18 i gljivita na katu - 20. Meutim, to su
se nie sputali, postajalo je sve hladnije. Kako je pomalo padala no, mraz se stao
uvlaiti duboko pod zemlju. Pokreti im se usporie. Dok se najzad nisu, ostavi u poloaju kopanja, posve ukoili i zaspali, u iekivanju povratka povoljnije klime.

- Jonathan, Jonathan, to sam ja, Lucie!

to je dublje prodirala u taj svijet tame, osjeala je kako je sve jae stee strah. To
zamorno sputanje bez kraja i konca, korakom koji je du zavojitih stuba neprestano
morao skretati, naposljetku ju je uronilo u neko drugo stanje: inilo joj se da sve dublje ponire u bezdane sebe same. Nakon to joj se grlo bilo naglo osuilo, a u so83
mravi

Bernard Werber

larnom pleksusu svezao uznemirujui vor kojeg su slijedili otri ubodi u elucu, sad
joj se utrobom razlijevala neka nejasna, rasplinuta bol.
Koljena i stopala nastavila su funkcionirati automatski, no hoe li i ona uskoro zakazati, hoe li i ona zaboljeti, hoe li se morati zaustaviti?
Navrijee slike iz djetinjstva. Autoritativna, stroga majka koja je vjeno na nju
svaljivala neku krivnju, koja je inila tisue nepravdi u korist njezine razmaene brae... I otac, jedan od onih ugaslih, blijedih tipova bez kime, koji je drhtao pred svojom enom i itavo svoje vrijeme provodio izbjegavajui i najbezazleniju diskusiju, i
koji bi na najmanji desideratum kraljice majke obino samo rekao "amen". Njezin
otac, kukavica...
Ti muni odjeci uspomena ustupie potom mjesto osjeaju nepravde prema Jonathanu. Zapravo, kad sve zbroji, ona mu je neprekidno predbacivala sve ono to ju
je moglo podsjetiti na oca. I upravo time to ga je obasipala beskonanim prigovorima, ona ga je u stvari neprestance koila, slamala, inei ga istodobno sve slinijim
svome ocu. I tako se kota zavrtio ispoetka. Ona je sama ponovno, a da toga uope
nije bila svjesna, stvorila ono to je najvie na svijetu mrzila: par svojih roditelja.
Trebalo je presjei taj zaarani krug. Zamjerala je sada sebi sve one grdnje i
psovke kojima je sve ove godine nadarivala svog mua. Trebalo je popraviti stvar.
Nastavila je zaokretati, ponirati, krug po krug. Spoznaja i priznanje vlastite
krivnje oslobodila je njezino tijelo straha i ugnjetakih bolova. Odjednom se, premda
se jo uvijek nalazila na stubama koje su ponirale sve dublje, gotovo zaletjela u nekakva vrata. Jedna najobinija vrata, dijelom prekrivena nekakvim natpisima na koje
joj se sad nije troilo vrijeme. Kvaka je bila tu, vrata se otvorie bez i najmanjeg kripanja.
Iza njih, stepenite se nastavljalo. Jedina zamjetna razlika sastojala se u finim
tankim ilicama eljezovitog stijenja koje su poele izbijati usred kamena. Pomijeano s infiltracijama vode koja je po svoj prilici potjecala iz neke podzemne rijeke, eljezo je poprimilo ciglaste tonove.
Ona je, pak, svejedno imala dojam da je naela novu etapu. Iznenada, depna
svjetiljka osvijetli podno njezinih nogu krvave mrlje. To je zacijelo Ouarzazateova
krv. Mali srani pudl doao je, dakle, ak dovde... Bilo je poprskano posvuda, no na
zidovima je bilo teko razluiti tragove krvi od zahrala eljeza.
Odjednom razabra neki um. Nekakvo pucketanje. Kao da su neka bia koraala u
njezinom pravcu. Koraci su bili nervozni, kao da su ta bia bila plaha, bojaljiva,
stidljiva, kao da se zapravo nisu usuivala pribliiti. Ona zastane i svjetiljkom pone
pretraivati gustu tminu. Ugledavi porijeklo uma, ispusti strahovit, neovjeni
urlik. No tamo gdje se nalazila, nitko je nije mogao uti.
84
mravi

Bernard Werber

Jutro se budilo, za sva stvorenja na Zemlji, bez razlike. Oni nastavie silazak. Kat
- 36. 103.683. je dobro poznavao ove predjele, vjerovao je da mogu izai bez
opasnosti. Oni stjenoviti ratnici nisu ih mogli slijediti sve dovde.
Izbie u donje galerije, posve puste. Tu i tamo, s lijeve ili desne strane, vidjela se
pokoja rupa: stare itnice naputene prije najmanje deset hibernacija. Tlo je bilo
ljepljivo. Po svoj je prilici tu odnekud prodirala vlaga. Eto, zbog toga se ova zona,
smatrana nezdravom, prometnula u jednu od naozloglaenijih etvrti Bel-o-kana.
Smrdi.
Mujak i enka nisu bili previe sigurni. Osjeali su neprijateljsku prisutnost, ticala koja pijuniraju. Taj je kraj zacijelo prepun parazitskih kukaca i protupravno useljenih stanara.
irom otvorenih eljusti, oprezno su napredovali kroz turobne dvorane i zloslutno
puste tunele. Najednom odskoie, sve troje u isti tren, iznenaeni otrom, piskavom
kripom. Rui, rui, rui... Zvukovi nisu varirali u tonalitetu. Slagali su se u neku
hipnotiku jednolinu melodiju koja je zlokobno odjekivala po kavernama od blata.
Prema vojnikovu miljenju, radi se o zrikavcima. To su njihovi ljubavni napjevi.
Dvoje spolno odreenih bili su samo napola umireni. Ipak je nevjerojatno da bi se
zrikavci usudili doi prkositi federalnim trupama unutar samog Grada!
103.683., meutim, nije bio nimalo iznenaen. Ne kae li jedna mudra izreka
posljednje Majke: Bolje osigurati vlastite vrste toke nego htjeti pod svaku cijenu ba sve drati pod kontrolom? Evo rezultata...
umovi druge vrste. Kao da netko ubrzano kopa. Da im nisu to opet uli u trag
ratnici s mirisom stijene? Ne... Pred njih izletjee dvije ruice. Otro im sjeivo oblikuje neku vrstu grablji. Ruice grabe zemlju izvanrednom brzinom i, bacajui je iza
sebe, potiskuju prema naprijed golemo crno tijelo.
Samo da nije krtica!
Svo se troje ukipie, razjapljenih eljusti.
Krtica je.
Pjeani vrtlog. Gruda crne dlake i bijelih pandi. ivotinja kao da pliva izmeu
nataloenih slojeva, poput abe u jezeru. Listii ilovae pljuskaju ih poput otre kie,
sljepljuju im tijela poput paste za lemljenje. No dobro, izvukli su se ipak bez veih
ozljeda. Rovokopaki projektil je proao. Krtica ionako trai samo crve. Najvee joj
je zadovoljstvo ugristi ih za ivane ganglije kako bi ih paralizirala, a zatim ive
uskladititi u svojoj jazbini.
Tri mrava otresoe sa sebe skorene nakupine ilovae pa nastavie put - nakon to
su se, razumije se, jo jednom propisno metodiki oprali.
85
mravi

Bernard Werber

Upravo su bili uli u vrlo uski i visoki prolaz, kad vojnik-vodi lansira miris upozorenja pokazujui na strop: on je, naime, bio posve zastrt crvenim stjenicama iaranim crnim mrljicama. Vraje smrdibube!
Ti kukci duljine tri glave (devet milimetara), na leima kao da nose crte nekakva
bijesnog pogleda. Hrane se uglavnom mlitavim, jo toplim mesom mrtvih insekata, a
nerijetko i onima koji su jo itekako ivi.
Jedna se vraja smrdibuba odmah pusti sa stropa i obrui na nesretnu trojku. No
prije nego to e dotaknuti tlo, 103.683. zanjie svoj abdomen, podvue ga pod toraks i ispali kiselinu. Kad se vraja smrdibuba prizemljila, bila je ve preobraena u
topli pekmez.
Pojedoe je na brzinu, a zatim pourie prijei preko prostorije prije nego to im
se jo koji od tih monstruma strovali na glavu.

INTELIGENCIJA: Eksperimente u pravom smislu rijei zapoeo sam u sijenju

'58. Prva tema: inteligencija. Jesu li mravi inteligentna bia?
Da bih to doznao, suoio sam jednu jedinku rusog mrava (lormica ruta), prosjene
veliine i bespolnog tipa, sa sljedeim problemom.
U samo dno jedne rupe stavio sam komadi skrutnutog meda. No rupa je bila
zagraena jednom vlati trave, ne naroito tekom, ali vrlo dugakom i dobro uvuenom. U normalnim okolnostima, mrav, da bi proao, proiri rupu; ovdje, meutim, kako je podloga bila od krute plastike, nije je mogao probiti.
Prvi dan: mrav trzajima potee travku, malo je pridigne, zatim ispusti, pa onda
opet uzdigne.
Drugi dan: mrav jo uvijek ini isto. Takoer pokuava zasjeci travku pri osnovi.
Bez rezultata.
Trei dan: idem. Reklo bi se da je kukac zabrazdio u jednom krivom nainu
razmiljanja i da je uporan samo zato to nije u stanju izmisliti neki drugi. to
bi predstavljalo dokaz njegove neinteligencije.
etvrti dan: idem.
Peti dan: idem.
esti dan: Kad sam se jutros probudio, naao sam travku odmaknutu od rupe. Moralo se to dogoditi negdje u toku noi.
Edmond Wells
Enciklopedija relativnog i apsolutnog znanja
Galerije koje su uslijedile bile su napola zakrene. U gornjem dijelu, zadrani na
86
mravi

Bernard Werber

bjeliastom korijenju, visjeli su grozdovi hladne i suhe zemlje. Komadi bi se katkad

otkvaili i skotrljali dolje. To se nazivalo "unutranjom tuom". Jedini nain zatite
bio je podvostruiti budnost i odskoiti u stranu na i najmanji miris odrona.
Trbuha tijesno priljubljena uz tlo, ticala polegnutih unatrag, nogu iroko raskreenih, tri su mrava puzala naprijed. 103.683. je odavao dojam kao da tono zna kamo
ih vodi. Tlo ponovno postade vlano. Nekakav odvratni zadah strujao je uokolo.
Neki miris ivota. Miris ivotinje.
327. zastane. Nije ba sasvim siguran, no uinilo mu se da se jedna zidna stjenka
iznenada pomakla. Primaknu se blie sumnjivoj zoni: zid nanovo zadrhti. Kao da se
na njemu ocrtavaju neija usta. On uzmaknu. Ovaj put je premaleno da bi bila krtica.
Usta se pretvorie u spiralu. Nekakva se grba ispupi u sredini, naglo ikne naprijed i
baci se ravno na njega.
Mujak ispusti olfaktivni krik. Glista! Presjee je jednim udarcem eljusti. No
uokolo njih zidovi poee obilno prokapavati te bestijalne smotuljavce. Za tren ih je
bilo toliko da bi netko povjerovao da se nalazi u ptijemu crijevu.
Jedna se glista poela upletati meu njih ne bi li obujmila toraks enke; ova odreito zalupi eljustima i presjee je na nekoliko trupaca koji odvijugae svaki u svom
pravcu. Drugi se crvi ubacie u igru i poee im se omotavati oko nogu, oko glava.
Naroito je nepodnoljiv dodir s ticalima. Njih troje uskladie obranu i otvorie kiselu paljbu po bezazlenim kolutiavcima. Tlo naposljetku ostade prekriveno reljefom
mesa ciglaste boje to je poskakivalo uvis kao da ih i dalje eli izazivati.
Oni ih, meutim, spretno ispreskakahu i velikim skokovima pojurie naprijed.
Kad su napokon predahnuli i doli k sebi, 103.683. im skrene pozornost na novi
niz hodnika kojima se trebalo uputiti. to su dalje napredovali, smrad je postajao sve
jai, a oni se sve vie na njega privikavali. Na sve se mogue naviknuti. Vojnik u jednom trenutku zastane, pokae na jo jedan zid i objasni kako upravo tu treba kopati.
To su stare negdanje sanitarije za kompost, mjesto sastanka je odmah tu pokraj.
Volimo se tu sastajati, mirno je.
Oni poput duhova prooe kroz zid. S druge strane izbie u iroku prostoriju u kojoj se irio teak zadah izmetina.
Doista, trideset vojnika pristalica bilo je tu i ekalo ih. No da bi se s njima porazgovaralo, trebalo bi poznavati barem elementarne pojmove puzzle-igara: svi do
jednog bili su, naime, rastavljeni na komade. Glava esto prilino daleko od toraksa.

Prestravljeni, oni oprezno poee pretraivati jezovitu dvoranu. Tko li ih je samo

mogao ubiti ovdje, ispod samog dna Bel-o-kana?
Sigurno neto to je dolo odozdo, emitira 327.
87
mravi

Bernard Werber

Ja u to ba previe ne vjerujem, sumnjiavo e 56. enka, no svejedno mu predloi da prekopa tlo.

On zabode eljust. Bol. Ispod je bilo stijenje.
Ogromna granitna stijena, precizirao je, malo prekasno, 103.683., to je dno, tvrda
i vrsta podloga grada.
I debela. Jako debela. I iroka. Jako iroka. Nikad nitko nije otkrio gdje su joj
granice.
Na kraju krajeva, to je moda ak i kraj svijeta. Odjednom, oko njih neki udan
miris. Neto je upravo ulo u prostoriju. Neto to im je istog asa bilo simpatino.
Ne, ne jedan od mrava iz Roja, nego jedan kornja - mravlji pramenar.
Jo kao posve mlada liinka, 56. je jednom ula kako Majka pripovijeda o tom
kukcu:
Nijedan osjet ne moe biti ravan onom koji prati upijanje nektara pramenara, kad
ga se jednom kualo. Plod svih moguih tjelesnih udnji, njezina izluevina ponitava i najee elje.
Doista, uzimanje te supstancije zaustavlja bol, strah, razum. Mravi koji imaju sree da preive svodnitvo njihova otrova, vueni neodoljivom silom naputaju Grad u
potrazi za novim dozama. Prestanu jesti, prestanu se odmarati, samo uporno hodaju
dok ne padnu od iscrpljenosti. A onda se, ako dotad nisu nali pramenara, priljube uz
kakvu vlat trave i puste da uginu, dok im tijelo poput tisue bolnih uboda potresa neizdrivi osjet pomanjakanja.
Kao dijete, 56. je jednoga dana zapitala zbog ega se tim poastima tolerira ulazak
u Grad, dok ih termiti i pele, naprotiv, bespotedno unitavaju. Majka joj je odgovorila da postoje dva naina suoenja s nekim problemom: ili ga sprijei da se uope
priblii, ili ga pusti da te prome. Drugi nain ne mora nuno biti najloiji. Izluevine pramenara, razborito dozirane ili pomijeane s drugim tvarima, mogu, naime, biti
izvrsna ljekovita sredstva.
327. mujak prvi krenu naprijed. Zatravljen opojnou arome to je zraila iz
kornjaa, lizne mu dlaice na abdomenu, zagnojene slatkim halucinogenim likerima.
Ono to je nezgodno i zbunjujue u cijeloj stvari: abdomen trovaice ima gotovo na
dlaku istu konfiguraciju kao glava jednog mrava s njegova dva ticala!
I 56. enka pohrli prema zamamnoj poslastici, no nije imala vremena ni primirisati je, a kamoli se pogostiti. Zrakom fijukne mlaz kiseline: opalio je 103.683. Spreni
pramenar previnu se od bola.
Ozbiljna izraza, vojnik trezveno prokomentira intervenciju:
Nije normalno ovog kukca nai na toj dubini. Pramenari ne znaju kopati zemlju.
88
mravi

Bernard Werber

Netko ga je ovamo doveo namjerno, da bi nas sprijeio da idemo dalje! Tu se, dakle,
neto krije.
Dvoje ostalih, zbunjeni i posramljeni, ne mogu nego izraziti divljenje lucidnosti
svog druga. Dadoe se odmah u potragu: razmicali su kamenie, njukali po svakom i najmanjem zakutku prostorije. Indicije su bile rijetke. Napokon razabrae
poznati pljesnjivi zadah. Slabani miris stijene onih ubojica. Jedva zamjetan, svega
dvije ih tri molekule, no to im je bilo sasvim dovoljno. Dolazi odande, tono ispod
one malene stijene. Zaljuljae je, prevrnue i otkrie tajni prolaz. Jo jedan.
Samo to ovaj ovdje ima jednu upeatljivu znaajku: nije iskopan ni u zemlji ni u
drvu, nego je naprosto izdubljen u granitnoj stijeni! Nijedna se eljust nije mogla
prihvatiti takvog materijala.
Hodnik je bio prilino irok; ipak, uputie se, polako i oprezno. Nakon kratkog
komada puta nabasae na prostranu dvoranu - prepunu hrane. Brano, med, ito,
razne vrste mesa... I to u zapanjujuim koliinama, koje bi mogle prehraniti itav
Grad za vrijeme barem pet hibernacija. A sve je to irilo isti onaj miris stijene kao i
ratnici to su ih tako nemilosrdno progonili.
Kako je mogue da je jedna tako izvrsno opskrbljena itnica ureena ovdje u
potpunoj tajnosti? I jo k tome s tim pramenarom, koji joj prijei pristup! Nikakva
takva informacija nije se nikad pronijela meu ticalima Roja...
Oni se obilno okrijepie, potom sljubie ticala kako bi utvrdili postojee stanje.
itava ta spletka poprima sve mraniji ton. Tajno oruje koje je desetkovalo ekspediciju broj jedan, ratnici sa specifinim mirisom to ih napadaju odasvud, mravlji pramenar, skriveno skladite hrane ispod samog poda Grada... To ve nadilazi
pretpostavku o skupini uhoda plaenika u slubi patuljaka. Ili su pak prokleto dobro
organizirani!
327. i njegovi partneri nisu imali vremena podrobnije razmotriti stvar. Do njih, u
toj dubokoj utrobi zemlje, doprijee odjednom odjeci muklih vibracija. Kuc Kuc kuckuc, kuc kuc kuckuc! Tamo negdje gore, radnici vrkom trbuha bubnjaju po tlu.
Posrijedi je oito neto ozbiljno. Gore je stanje uzbune drugog stupnja. O takav se
apel nikako ne mogu ogluiti. Noge automatski uinie polukrug. Tijela, ponesena
neodoljivom silom, ve hrle cestom koja e ih najbre pridruiti ostatku Roja.
epavac koji ih je slijedio na pristojnoj udaljenosti, odahne od olakanja. Uf!
Nita nisu otkrili...

Konano, kako se ni njegova majka ni njegov otac nisu vraali iz tog podruma,
Nicolas je na kraju odluio obavijestiti policiju. Tako je u redarstvenoj stanici osvanulo jedno izgladnjelo dijete crvenih oiju i objasnilo kako "su njegovi roditelji
89
mravi

Bernard Werber

nestali u podrumu", i kako su ih vjerojatno prodrijeli takori ili mravi. Dva zabezeknuta policajca u stopu su ga otpratila do razizemlja u ulici Sybarites broj 3.
INTELIGENCIJA (nastavak):
Eksperiment ponovno zapoet, ali ovaj put uz video-kameru.
Predmet: jedan drugi mrav iste vrste i iz istog gnijezda.
- Prvi dan: vue, gura i grize travku, bez ikakva rezultata.
- Drugi dan: idem.
- Trei dan: Evo ga! neto je otkrio, malo povue, zatim stane, namjesti abdomen u
rupu, nadme ga, prihvati travku neto nie i opet ispoetka. Tako je malim trzajima
malo pomalo travku izvukao van. Tako je to, znai, bilo...
Edmond Wells
Enciklopedija relativnog i apsolutnog znanja
Uzbunu je izazvao doista izvanredan dogaaj. La-chola-kan, grad-potomak
smjeten najdalje na zapadu, napale su ete patuljastih mrava.
Odluili su, dakle, poeti iznova...
Rat je sad stvarno neizbjean.
Preivjeli, koji su uspjeli probiti blokadu Shigaepouyenaca, ispripovijedili su
nevjerojatnih stvari. Prema njihovoj prii, evo to se dogodilo:
U 17-vremena sati jedna dugaka bagremova grana pribliila se glavnom ulazu u
La-chola-kan. Neprirodno pokretljiva grana. Zabila se jednim udarcem i razorila
otvor... i to rotirajui se! Straari su odmah izali van s namjerom da napadnu taj neidentificirani rovajui objekt, no svi do jednog bijahu sravnjeni sa zemljom. Nakon
toga, svi su se ostali vrsto zabarikadirali i ostali tako ekati da grana prestane harati
i pustoiti.
Grana je raznijela kupolu kao da je ruin pupoljak, stala rovati po hodnicima.
Straari su uzalud mitraljirali na sve strane, kiselina je pred tim razornim biljnim
vandalom bila posve nemona.
A La-chola-kanci su ve bili gotovo mrtvi od silna uasa. Naposljetku je ipak
prestalo. Nastupio je predah od 2-vremena, a zatim su patuljaste ete u punom juriu nahrupile u grad.
Rasporem grad-potomak uz velike je napore odolio prvoj navali. Gubici su se raunali u desecima tisua. Oni koji su se udom uspjeli spasiti sklonili su se naposljetku u svom borovom panju i zasad kako-tako odolijevati opsadi. No nee moi
jo dugo preivjeti, zalihe hrane opasno su iscrpljene, a borbe su ve dole i do sa90
mravi

Bernard Werber

mih drvenih arterija Zabranjenog grada.

La-chola-kan je sastavni dio Federacije. Dunost je Bel-o-kanaca i svih susjednih
gradova da mu smjesta priskoe u pomo. Hitna borbena gotovost nareena je ak
prije nego to su ticala primila kraj prvih opisa dramatinog dogaaja. Tko jo vie i
pomilja na poinak i rekonstrukcije? Prvi proljetni rat upravo je grubo pokucao na
vrata.

I dok su se 327. mujak, 56. enka i 103.683. vojnik uspinjali kat za katom koliko
su ih noge nosile, posvuda oko njih sve je vrvjelo u opem meteu. Dadilje su prenosile jaja, liinke i nimfe dolje na kat - 43. Muzari lisnih ui skrivali su svoju zelenu
stoku na samo dno Grada. Poljodjelci su pripremali zalihe sjeckane hrane koje e
moi posluiti kao vojniki obroci na bojinici. U dvoranama vojnikih kasti artiljerci su do vrha punili abdomene kiselinom. Sjekai otrili eljusti. Plaenici se
okupljali u zbijene ete. Spolno odreeni hermetiki su se zatvarali u svoja sigurna
skrovita gnijezda.
Ne moe se napasti odmah, previe je hladno. Ali ve sutra s prvim suncem, rat e
bjenjeti.
Gore, na kupoli, zatvaralo se otvore za termoregulaciju. Grad Bel-o-kan skupljao
je svoje pore, uvlaio pande i stezao zube. Spreman da ugrize.
Krupniji od dvojice policajaca obgrli rukom djeakova ramena.
- Dakle, sto posto si u to siguran? Stvarno su tamo dolje?
Shrvana izraza, dijete se bez odgovora izmigolji iz zagrljaja. Inspektor Galin
nagnu se preko stuba i ispusti jedno "hej!", snano koliko i komino. Jeka
mu smjesta odgovori.
- Izgleda stvarno prilino duboko - ree. - Neemo moi samo tako sii, trebat e
tu nekakva oprema.
Komesar Bilsheim poloi svoj mesnati prst na usta, zabrinuta lica.
- Svakako, svakako.
- Nita, idem ja po vatrogasce - ree inspektor Galin.
- Dobro, ja u za to vrijeme ispitati malog.
Komesar pokae na rastaljenu bravu.
- To je tvoja mama uinila?
- Da.
- uj, pa sposobna je ta tvoja mama. Ne poznajem ba puno ena koje se znaju
posluiti letlampom i razvaliti jedna blindirana vrata... Ma to, ne poznajem zapravo
91
mravi

Bernard Werber

niti jednu koja bi znala otepiti sudoper.

Nicolasu nije ni najmanje bilo do ale.
- Htjela je ii potraiti tatu.
- Istina, oprosti... Dobro, koliko su ve dugo tamo dolje?
- Ve dva dana.
Bilsheim se poee po nosu.
- A zbog ega je tvoj otac uope iao dolje, zna li to?
- Prvi put je iao traiti psa. A poslije, ne znamo. Nakupovao je hrpu metalnih
ploa i odnio ih dolje. A osim toga, kupio je i brdo knjiga o mravima.
- Mravi? Svakako, svakako.
Komesar Bilsheim, poprilino zbunjen, ograniio se na to da kima glavom,
promrmljavi s vremena na vrijeme jo pokoje "svakako". Stvar nije slutila na dobro.
Nos mu je govorio da tu nisu ista posla. To nije bilo prvi put da ima posla sa "specijalnim" sluajevima. tovie, kao da su mu sustavno podvaljivali same gnjile kruke.
To je bez sumnje proizlazilo iz jedne od njegovih glavnih osobina: on je na luake
ostavljao dojam da su s njim napokon pronali uho puno razumijevanja.
Bio je to uroeni dar. Jo dok je bio sasvim mlad, prijatelji iz razreda dolazili bi k
njemu i povjeravali mu svakojake svoje nastranosti i duevne smutnje. On bi ih
strpljivo sluao, klimao glavom kao da je sve savreno dobro razumio, pogleda cijelo
vrijeme vrsto prikovana za sugovornika, i nikad ne bi prozborio nita drugo osim
"svakako". To je redovito svaki put palilo. Ljudi si kompliciraju ivot nastojei pod
svaku cijenu proizvesti raznovrsne mudrijake reenice i sofisticirane komplimente,
ne bi li impresionirali ili privukli sugovornika; Bilsheim se, meutim, uvjerio da je
obina rije "svakako" vie nego dovoljna. Jo jedna rasvijetljena tajna meuljudske
komunikacije.
Fenomen je bio utoliko neobiniji to je mladi Bilsheim, koji praktiki nikad nije
govorio, stekao u svojoj koli reputaciju velikog govornika. ak bi ga dolazili zamoliti da na kraju kolske godine odri zavrnu besjedu.
Bilsheim je lako mogao postati psihijatar, no uniforma je na njega oduvijek
ostavljala neobino snaan dojam, neobjanjivo ga opinjala. I u odnosu na nju bijela
kuta u njegovim oima nije imala nikakvu teinu. U tom svijetu trknutih, policija i
vojska bile su ukratko stjegonoe onih koji "se ne daju tek tako preveslati". Jer,
premda je vjerovao da ih razumije, Bilsheim se zapravo gnuao svih tih ljudi to nesuvislo kojeta lupetaju. Smuenjaci! Vrhunac razdraenosti u njega su izazivali oni
to u podzemnoj eljeznici pripovijedaju naglas, usput mimikom potkrepljujui nekakvu ah-mat scenu koju su maloprije doivjeli i koju sad ele jo jednom odigrati.
Kad je Bilsheim stupio u policijsku slubu, njegovi su nadreeni vrlo brzo
92
mravi

Bernard Werber

prokljuvili taj njegov dar. Sustavno su mu preprodavali sve "nerazumljive sluajeve". Veinom ne bi ama ba nita rijeio, no u svakom se sluaju time bavio, a to je
ve bilo mnogo.
- Aha, tu su jo onda i ibice!
- Kakve sad ibice, to s njima?
- Od est ibica treba sloiti etiri trokuta ako se eli nai rjeenje.
- Kakvo rjeenje?
- "Novi nain razmiljanja". Nekakva drugaija "logika", o kojoj je tata priao.
- Svakako.
Ovaj put djeak se rasrdio.
- Ne, nije "svakako"! Treba nai pravi geometrijski oblik koji omoguuje da se
sastavi etiri trokuta. Mravi, ujak Edmond, ibice, sve je to povezano.
- Ujak Edmond? Tko je sad taj ujak Edmond?
Nicolas ivne.
- On je napisao Enciklopediju relativnog i apsolutnog znanja. Ali on je umro.
Moda zbog takora. Ouarzazatea su ubili takori.
Komesar Bilsheim uzdahnu. Poraavajue! to e od tog derita ispasti kad bude
punoljetno? U najmanju ruku alkoholiar. Konano, eto, pojavi se inspektor Galin s
vatrogascima. Bilsheim ga pogleda s ponosom. Pravi ampion, taj Galin, prva klasa.
Jo k tome perverznjak. Natezanja s luacima, to je ono to ga uzbuuje. to izopaenije, to mu je vei izazov.
Bilsheim blakonaklonik i Galin entuzijast, njih su dvojica inili neslubeni odred
za "sluajeve-trknutih-s-kojima-nitko-ne-eli-imati-posla". Slali su ih ve na sluaj
one "sitne starice koju su smazale njezine make", na onaj "prostitutke koja je vlastitim jezikom davila klijente", i dakako, da se ne bi sluajno zaboravilo "kratitelja mesarskih glava".
- Dobro - ree Galin - ostanite ovdje, efe, mi gibamo dolje i donijet emo vam ih
na zranim nosilima.

U svojoj branoj lonici, Majka je prestala odlagati jaja. Uspravila je jedno ticalo
i zamolila da je ostave samu. Sluge pokorno nestadoe.
Bel-kiu-kiuni, ivi spolni organ Grada, muio je neki nemir.
Ne, nije se bojala rata. Ve ih je dobila i izgubila dobrih pedesetak. Ono to ju je
zabrinjavalo bilo je neto posve drugo. Ta pria o tajnom oruju. Ona bagremova
grana to se okree i trga kupolu. Nije takoer zaboravila ni svjedoanstvo 327-og
mujaka, onih dvadeset osam ratnika koji su poginuli, a da ak nisu stigli zauzeti
93
mravi

Bernard Werber

borbene poloaje... Smije li sebi dopustiti rizik da ne povede rauna o tako neobinim podacima?
Ne, sad vie ne.
Ali to uiniti?
Bel-kiu-kiuni se prisjeti onog puta kad se ve morala suoiti s jednim "nerazumljivim tajnim orujem". Bilo je to za vrijeme ratova protiv Junih termitnjaka. Jednog lijepog dana samo su je izvijestili kako je jedan odred od stotinu dvadeset
vojnika naen ne uniten, nego "imobiliziran"!
Obezglavljenost je bila na vrhuncu. Mislilo se da nikad vie nee biti mogue pobijediti termite, odnosno da su ovi stekli odlunu tehnoloku prednost.
Hitno se razaslalo dounike. Termiti su upravo tada pustili u pokret novu, posebno
izobraenu kastu artiljeraca-bacaa ljepila. Nasutiterme. Oni su uspijevali na udaljenost od dvije stotine glava izbaciti projektil ljepila koje je trenutno blokiralo noge i
eljusti protivnikih vojnika.
Federacija je dugo mozgala i paljivo razmatrala stvar, a onda je pronala sredstvo obrane: napredovati titei se uvelim suhim liem. To je uostalom bio povod
glasovitoj Bici uvelog lia u kojoj su pobjedu odnijele belokanske trupe...
Ovaj put, ipak, protivnici nisu bili debeli zdepasti termiti, nego patuljci ija ih je
ilavost i inteligencija ve vie puta itekako iznenadila. Povrh toga, to njihovo tajno
oruje ima, izgleda, izvanredno razornu mo.
Ona nervozno proeprka po ticalima.
to je zapravo tono znala o patuljcima?
Mnogo toga, i istodobno vrlo malo.
Osvanuli su u ovom kraju prije stotinu godina. Na poetku je bilo svega nekoliko
izvidnica. Kako su bili maloga rasta, nitko prema njima nije iskazivao nepovjerenje.
A onda jednoga dana pristigoe itave karavane tih patuljastih stvorenja, nosei na
uzdignutim nogama svoja jajaca i svoje zalihe hrane. Prvu su no proveli ispod korijena velikog bora.
Ujutro ih je barem polovicu potamanio neki izgladnjeli je. Preivjeli su se udaljili prema sjeveru i utaborili se u blizini crnih mrava.
U Federaciji su zakljuili: "to je sad stvar izmeu njih i crnih mrava". Bilo je ipak
i onih koji su osjeali grinju savjesti to putaju ta slabunjava bienca na ispau debelim crnim mravima.
Patuljasti mravi, meutim, nisu doivjeli nikakav masakr. Svakog ih se dana lijepo moglo vidjeti tamo gore, kako transportiraju travke i sitne tvrdokrilce. Za razliku,
oni koje se vie nije vialo bili su... debeli crni mravi.
94
mravi

Bernard Werber

Nikad se nije doznalo to se zapravo dogodilo, no belokanski su izviai izvijestili da patuljci odonda zauzimaju cjelokupno gnijezdo crnih mrava. Dogaaj je bio doekan s odreenim fatalizmom, i tovie, s odreenim humorom. Tako im je i trebalo, tim uobraenim crncima, naslaivalo se po hodnicima. A na koncu konca, pa nisu
valjda ti mali nitavni mravci neto to bi trebalo uznemiravati monu Federaciju.
Samo to su, nakon crnih mrava, patuljci zauzeli jednu konicu pela divlje rue...
A zatim i posljednji Sjeverni termitnjak i gnijezdo otrovnih crvenih mrava potpadoe
takoer pod njihov stijeg!
Izbjeglice koje su u velikom broju navirale u Bel-o-kan i koje su prilino nabujale
masu plaenika, pripovijedale su da patuljci imaju nekakve avangardne borbene strategije. Na primjer, zakuivali bi izvore vode istresajui u njih otrove dobivene iz nekog rijetkog cvijea.
Pa ipak, nitko se nije ozbiljno zabrinjavao. I trebalo je priekati da prole godine
grad Niziu-ni-kan padne na 2-vremena, pa da se konano shvati kako su protivnici s
kojima imaju posla sve prije nego bezazleni.
No, ako su rusi mravi podcijenili patuljke, patuljci sa svoje strane nisu ruse procijenili na njihovu pravu vrijednost. Niziu-ni-kan je bio vrlo mali grad, ali u savezu s
cijelom Federacijom. Dan nakon pobjede patuljaka, dvije stotine etrdeset legija,
svaka po tisuu dvjesto vojnika, dolo im je grubo zazvoniti na buenje. Ishod borbe
bio je sasvim izvjestan, no to nipoto nije sprijeilo patuljke da se ogoreno bore. Toliko da je federalnim trupama trebao itav jedan dan prije nego to su se uspjele probiti u osloboeni grad.
Otkrilo se tako da su patuljci u Niziu-ni-kanu smjestili ne jednu nego... dvije stotine kraljica. Bio je to ok.

NAPADAKA VOJSKA: Mravi su jedini drutveni kukci koji su sauvali napadaku vojsku. Termiti i pele, manje profinjene rojalistike i lojalistike vrste, svoje
vojnike koriste jedino za obranu grada ili zatitu radnika kad se ovi udaljuju od
gnijezda. Relativno se rijetko moe vidjeti da neki termitnjak ili konica vode vojnu
kampanju s ciljem osvajanja teritorija. Pa ipak, bilo je i toga.
Edmond Wells
Enciklopedija relativnog i apsolutnog znanja
Zarobljene patuljaste kraljice ispripovijedile su povijest i obiaje patuljaka.
Krajnje neobina pria.
Prema njoj, patuljci su, ima tome ve dugo vremena, ivjeli u jednoj drugoj zemlji
koju odavde dijele milijarde i milijarde glava udaljenosti.
95
mravi

Bernard Werber

Ta je zemlja bila bitno drugaija od ume Federacije. Raslo je u njoj golemo

bujno voe, vrlo ivih boja i vrlo slatko. Osim toga, nije bilo ni zime ni zimskog sna.
Na tlu te zemlje izobilja patuljci su izgradili "stari" Shi-gae-pou, koji je takoer potekao iz jedne vrlo, vrlo stare dinastije. To je gnijezdo bilo ureeno u podnoju jednog
oleandera.
Meutim, dogodilo se da su oleandar i pijesak kojim je bio okruen jednoga dana
bili iupani iz zemlje i stavljeni u nekakvu drvenu kutiju. Patuljci su pokuali pobjei iz kutije, ali je ona bila smjetena unutar neke divovske i strano tvrde konstrukcije. A kad su se domogli granica te konstrukcije, pali su u vodu. Slanu vodu koja se
prostirala unedogled.
Mnogo se patuljaka utopilo u uzaludnom nastojanju da se ponovno vrate u zemlju
svojih predaka, a onda je veina odluila da, hajde to sad, nek' ide sve k vragu, morat e nekako preivjeti u toj ogromnoj tvrdoj graevini okruenoj slanom vodom. A
potrajalo je to dane i dane.
Primjeivali su, zahvaljujui svom Johnstonovom organu, da se neobino brzo
kreu i prevaljuju fantastino velike udaljenosti.
Proli smo kojih stotinjak zemaljskih magnetskih barijera. I kamo nas je to dovelo? Ovamo. Iskrcali su nas zajedno s oleanderom. I tako smo otkrili ovaj svijet i njegovu egzotinu floru i faunu.
Odlazak iz domovine u tuinu pokazao se razoaravajuim. Voe, cvijee, kukci,
sve je bilo puno manje, puno bljee. Napustili su jednu crvenu, utu, plavu zemlju da
bi se nali u carstvu zelenog, crnog i smeeg. Jedan iskriavi, fluorescentni svijet nasuprot pastelnom.
A osim toga, bila je tu i zima i hladnoa koja bi odjednom sve blokirala. Tamo
nisu ak ni znali da hladnoa uope postoji; jedina stvar koja bi ih primoravala da se
umire i otpoinu bila je vruina!
Patuljci su najprije razradili nekoliko razliitih rjeenja za borbu protiv studeni.
Dvije najuinkovitije metode bile su: nakljukati se eerom i premazati se puevom
slinom. Za eer su se snali skupljajui fruktozu iz jagoda, dudova ploda i treanja.
to se pak masti tie, odali su se pravom pravcatom istrebljivanju pueva u itavoj
regiji.
Imali su povrh toga neke doista iznenaujue obiaje: u njih tako nije bilo ni
spolno odreenih ni svadbenog leta. enke su vodile ljubav i lijegale jaja u svome
domu, pod zemljom. Tako je svaki grad patuljaka posjedovao ne jednu jedinstvenu
nesilju, nego vie stotina. To im je davalo ozbiljnu prednost: povrh nataliteta koji je
bio daleko superiorniji od nataliteta rusih, bili su mnogo manje ranjivi. Jer, dok je
bilo dovoljno ubiti kraljicu pa da jednom rusom Gradu bude odrubljena glava, patuljasti se grad mogao iznova raati dokle god je u njemu postojala i najmanja spolno
96
mravi

Bernard Werber

odreena jedinka.
A nije se radilo samo o tome. Patuljci su imali jednu sasvim drugaiju filozofiju o
osvajanju teritorija. Dok su rusi, pod okriljem svadbenih letova, slijetali to je mogue dalje od gnijezda da bi se zatim stazama povezivali s rasprenim carstvom Federacije, patuljci su napredovali centimetar po centimetar, kreui od svojih glavnih gradova. ak je i njihov maleni uzrast predstavljao svojevrsni adut. Trebalo im je vrlo
malo kalorija da postignu izuzetnu ivahnost duha i visoku razinu aktivnosti. Brzina
njihove reakcije mogla se lijepo izmjeriti prilikom jedne jake kie. Dok su se rusi jo
uvijek natezali izvodei s mukom svoja stada Usnih ui i spaavali posljednja jaja iz
poplavljenih hodnika, patuljci su ve nekoliko sati ranije bili sagradili gnijezdo u
jednoj krivudavoj udubini kore velikog bora i u njega preselili sva svoja blaga...
Belo-kiu-kiuni nemirno se vrtjela kao da eli odagnati neugodne misli. Izlegla je
dva jaja, jaja ratnika. Dadilje nisu bile tu da se za njih odmah pobrinu, a ona je bila
gladna. Nita, pojest e njih. To su odline bjelanevine.
Pokaklja svoju biljku mesoderku. Brige je opet stadoe opsjedati. Jedini nain
na koji bi se moglo suprotstaviti tom tajnom oruju bio bi izmisliti neko drugo, jo
suvremenije, uspjenije i strahovitije. Rusi su mravi jedno za drugim otkrili mravlju
kiselinu, list to se kovra, stupice s ljepilom. Dovoljno je iznai neto drugo. Neko
oruje od kojeg e se patuljci slediti od uda, neto mnogo gadnije od one njihove razorne grane!
Ona izae iz svoje lonice, poe do vojnika i porazgovara s njima. Predloila je
da se formiraju misaone skupine za razmiljanje o temi "pronai tajno oruje protiv
njihovog tajnog oruja". Odgovor Roja na njezin podraaj bio je povoljan. Posvuda
se stadoe okupljati male skupine vojnika, ali takoer i radnika, po troje ili po petero.
Ticala se spojie u trokut ili peterokut te otpoe na stotine apsolutnih komunikacija.

- Pozor, sad u stati! - povie Galin kojemu nije bilo osobito stalo da mu se na
lea naglo nabije osam vatrogasaca.
- Kakav mrak tamo dolje! Dodajte mi neku jau svjetiljku.
On se okrene, a oni mu pruie bateriju, ovaj put stvarno golemu. Lica vatrogasaca nisu djelovala previe sigurno. A barem su oni imali na sebi kone haljetke i kacige. to on nije mislio na to da za ovakvu vrstu ekspedicije odjene neto prikladnije
od sakoa za etnju po gradu!
Sputali su se oprezno. Inspektor, kao oko skupine, marljivo se trudio da prije
svakog novog koraka temeljito osvijetli svaki zakutak. To ih je silno usporavalo, ali
pusti ti to, sigurno je sigurno.
Snop svjetiljke preleti odjednom preko nekakva natpisa urezana na svodu, u visini
97
mravi

Bernard Werber

oiju.
Preispitaj sebe sm,
Ako marljivo proistio se nisi
Kemijski svatovi tetu e ti nanijet
Jao onom tko tu dolje zaostane.
Nek' uzdri se svatko tko odve je lakouman.
Ars Magna
- Vidjeli ste ovo? - upita jedan vatrogasac.
- Nekakav stari zapis, nita drugo... - smiri duhove inspektor Galin.
- Coprnjaka posla, reklo bi se.
- U svakom sluaju, djeluje prokleto duboko.
- Smisao izreke?
- Ne, stubite. ovjek bi pomislio da do dolje ima kilometara i kilometara tih stu-

ba.
Nastavie silazak. Po svoj su prilici ve bili na stotinu pedeset metara ispod razine
grada. A stube su neprestano zavijale. Poput spiralnih zavijutaka DNA. Gotovo da su
ve imali vrtoglavicu. U dubinu, neprestano u sve mrkliju dubinu.
- To tako moe ii u beskonanost - gunao je jedan vatrogasac. - Mi se nismo
spremili na speleoloke pothvate.
- Ja sam mislio da e trebati samo nekoga izvui iz podruma - jedan e drugi, koji
je nosio nosila na napuhavanje. - ena me ekala s veerom u 8 sati, mora da je
presretna, sad je ve 10!
Galin ponovno preuzme stvar u ruke.
- ujte, deki, sad nam je blie do dolje nego do gore, prema tome, dajte, izdrite
jo malo. Neemo valjda sad odustati na pola puta.
A nisu, meutim, jo prevalili ni jednu njegovu desetinu.
Nakon nekoliko sati AK na temperaturi blizu 15, jedna skupina utih mrava plaenika iznese ideju koju svi ostali ivani centri ocijenie ubrzo kao najbolju.
Sluajno se, naime, dogodilo da je Bel-o-kan posjedovao veliki broj. plaenikih
vojnika pomalo specifine vrste: "zrnolomce". Oni se odlikuju glomaznom glavom i
dugakim britkim eljustima koje im omoguuju da lome ak i izvanredno tvrdo98
mravi

Bernard Werber

korna zrna. U borbama, meutim, nisu osobito uinkoviti, budui da imaju prekratke
noge za tako teko tijelo.
emu ih onda tjerati da se na jedvite jade uope dovuku na mjesto sukoba, da bi
tamo uinili tek neznatnu tetu? Rusi su ih mravi stoga napokon odluili potpuno
odijeliti od ostalih i namijenili im samo kuanske poslove, kao to je primjerice sjea
travki i granica.
Po miljenju utih mrava, ipak postoji nain da se te debele nespretnjakovie
pretvori u ratne munje. Dovoljno je natovariti ih na lea estorici brzih i
okretnih radnika!
Tako e se zrnolomci, vodei po mirisu svoje "ive noge", moi velikom brzinom
sruiti na protivnike i svojim ih dugim eljustima sasjei na komade.
Nekoliko se vojnika, nakljukavi se dobro eerom, povuklo zatim u solarij na pokusne vjebe. est bi mrava podiglo s tla jednog zrnolomca i dalo se u trk, pokuavajui sinkronizirati rad nogu. Kako izgleda, stvar bi mogla sjajno funkcionirati.
Grad Bel-o-kan upravo je izumio tenk.

Nikad se nisu vratili gore.

Sutradan se po novinama koio naslov: "Fontainebleau - Osam vatrogasaca i jedan policajac misteriozno nestali u podrumu."
S prvim blijedoljubiastim osvitom, patuljasti mravi koji su okruili Zabranjeni
grad La-chola-kana spremali su se otpoeti boj. Rusi, izolirani u svom panju, vjerojatno su ve nasmrt izgladnjeli i iscrpljeni. Po svemu sudei nee jo dugo izdrati.
Borbe ponovno buknue. Nakon dugotrajnih prepucavanja kisele artiljerije, patuljci osvojie jo dva nova raskrija. Drvo izjedeno kiselim bombama bljuvalo je
opkoljene vojnike.
Posljednji preivjeli rusi bili su na kraju snaga. Patuljci su napredovali sve dublje
i dublje u Grad. Snajperisti skriveni po vijugavim usjeklinama stropova najezdu su
tek neznatno uspijevali usporiti.
Brana lonica ne bi vie smjela biti daleko. A u njoj je kraljica Lacho-la-kiuni
poela usporavati otkucaje srca. Vie nema nade.
No patuljaste trupe koje su se probile najdalje naprijed, osjetie odjednom miris
uzbune. Vani se neto dogaa. Smjesta se okrenue i pojurie natrag.
Gore, na Breuljku makova to nadvisuje Grad, izmeu crvenih cvjetova razabrae tisue crnih tokica.
Belokanci su, znai, napokon ipak odluili napasti. To gore po njih. Patuljci od99
mravi

Bernard Werber

mah odaslae plaenike muice-glasnike da obavijeste Glavni grad.

Sve muice ponesoe isti feromon:
Oni napadaju. Poaljite pojaanja s istoka da ih stisnemo u kripac. Pripremite
tajno oruje.
Toplina prve suneve zrake to se prosula kroz jedan oblak pourila je odluku da
se prijee u napad. Sati je 8.03. Belokanske legije.jurnue poput morske pijavice niz
padinu, obilazei travke, spretno preskaui preko sitnog ljunka. Milijuni vojnika u
punom trku, svi jednako razjapljenih eljusti. Prilino dojmljiv prizor.
U patuljaka, meutim, nema odvie panike. Predvidjeli su ovakav taktiki izbor.
Pa su stoga jo juer u tlu iskopali unakrsno razmaknute rupe. Zavukoe se unutra,
putajui da im jedino eljusti vire preko ruba: ostatak tijela pod sigurnom je zatitom pijeska.
I ve je ta prva nevidljiva linija bila dovoljna da smjesta slomi napad rusih. Saveznici su uzalud troili snage zamahujui u prazno na tog fantomskog protivnika
koji im nije pokazivao nita drugo osim svojih najjaih toaka. Nije bilo apsolutno
nikakva naina da im se odsijeku noge ili iupa abdomen.
A onda je glavnina pjeadije Shi-gae-poua, utvrena tu nedaleko, pod okriljem
jedne okruglaste skupine gljiva ludara, izvela jednu sjajnu protunavalu koja je ruse
uklijetila u obru.
A ako Belokanaca ima na milijune, Shi-gae-po-uanci se broje u desecima milijuna. Najmanje pet patuljastih vojnika dolazi na svakog rusog; da se i ne spominju svi
oni ratnici uureni u zasebnim rupama koji krate sve to im proe nadohvat eljusti.
Dok si okom trepnuo, bitka se okrenula na tetu manje brojnih. Iznenada probijene patuljcima to nadirahu sa svih strana, saveznike se linije potpuno raspadoe.
U 9 h 36 stadoe se otvoreno povlaiti, uzmak je siguran i definitivan. Patuljci ve
isputaju pobjednike miomirise. Lukava ratna strategija savreno je funkcionirala.
Nije ak bilo potrebe za upotrebom tajnog oruja! Oni stadoe rastjerivati tu vojsku
bjegunaca, smatrajui opsadu La-chola-kana zakljuenom stvari.
No sa svojim kratkim nogama, patuljci moraju uiniti barem deset koraka tamo
gdje je jednom rusom dovoljan obian skoki. Tako im je na uzbrdici Breuljka makova ve na pola puta ponestalo daha, a upravo je to bilo ono to su predvidjeli stratezi Federacije: onaj prvi juri, naime, i nije imao druge svrhe nego da patuljke izmami iz njihovih kotlina, kako bi do pravog sukoba dolo ba na padini.
Rusi ve stizahu do sljemena, dok su ih patuljci jo_ uvijek progonili, u posvemanjem rasulu. A tamo gore, pojavi se iznenada uma zastraujuih bodlji: bila
100
mravi

Bernard Werber

su to divovska klijeta zrnolomaca koji su ponosito vitlali njima po zraku, ne bi li zaiskrila na suncu - da bi ih u jednom trenutku svi istovremeno naglo spustili na tlo
i stutili se na patuljke. Zrnolomci, zrnolomci!
Efekt iznenaenja u potpunosti je uspio. Shi-gae-pouanci, obezglavljeni, ticala
ukoenih od uasa, bili su pokoeni poput travnjaka. Zrnolomci, okoristivi se nizbrdicom, provaljivali su punom brzinom jednu po jednu liniju. Pod svakim od njih,
est radnika udrie brigu na veselje. Zahvaljujui savreno sinkroniziranoj ticalnoj
komunikaciji izmeu tornjia i kotaa, ivotinja s trideset est nogu i dvije divovske
eljusti s lakoom se kretala kroz masu zaprepatenih protivnika.
Patuljci jedva da su imali vremena i nazrijeti te mastodonte to su im se u stotinama obruavali na glavu, orali po njima, mlavili ih, drobili ravnali sa zemljom, pretvarali u prah. Hipertrofirane eljusti zarivale su se nasumce, pobrstile to se nalo i potom uvlaile, krcate mravljim nogama i glavama koje su u njima zatim krckale poput
suhih slamki.
Panika totalna. Prestraeni su se patuljci bezglavo sudarali, gazili jedni preko drugih, neki se ak meusobno ubijali. Belokanski tenkovi, "poeljavi" ovako brino
sitnu patuljastu pjeadiju, u svom su ih poletnom zaletu posve pretekli. Stop. I dalje
besprijekorno poredani u vrstu, stadoe se vraati uzbrdo, kako bi se pripremili za
novo brijanje. Preivjeli htjedoe umai naprijed, ali gore na vrhu ve se ocrtavala
nova linija tenkova... koja je upravo krenula nizbrdo!
Dvije se kolone mimoioe, savreno paralelne. Pred svakim se tenkom gomilahu
hrpe leeva. Stravian masovni pokolj.
Lacholakanci koji su izdaleka pratili bitku sad stadoe izlaziti van i bodriti svoju
brau. uenje s poetka ustupilo je mjesto razdraganu oduevljenju: feromeni radosti prte odasvud. To se zove pobjeda tehnologije i inteligencije! Genij Federacije
nikad se jo nije iskazao na tako jasan nain.

Shi-gae-pou, meutim nije jo bacio sve svoje karte. Jo uvijek ostaje tajno
oruje. To je oruje bilo u stvari zamiljeno u svrhu istjerivanja previe neposlunih
ili goropadnih opkoljenika. No s obzirom na gadan obrat koji su borbe poprimile, patuljci odluie ipak odigrati svoj posljednji adut.
Tajno je oruje imalo oblik lubanje rusog mrava probijene nekom smeom
biljkom.
Nekoliko dana ranije patuljasti su mravi, naime, otkrili le jednog izviaa iz Federacije. Njegovo se tijelo bilo rasprsnulo pod pritiskom izvjesne parazitske gljive,
alternarie. Istraivaki tim patuljaka analizirao je fenomen i primijetio da ta gljiva
proizvodi hlapljive spore. One se lijepe za oklop, nagrizaju ga, prodiru zatim u tijelo
101
mravi

Bernard Werber

i u njemu se bujno razmnoavaju sve dok oklop ne eksplodira.

Kakvog li oruja!
I jo k tome sa zajamenom sigurnou upotrebe. Jer, ako te spore sjajno prianjaju
na hitin rusih, na hitin patuljaka uope se ne primaju. Jednostavno zbog toga to su
ovi, zimogrozni kakvi ve jesu, stekli naviku da se neprestano mackaju puevom slinom! A ta supstancija ima odlian zatitni uinak protiv alternarie.
Belokanci su moda izmislili tenk, neka im bude, ali Shi-gae-pouanci su otkrili
bakterioloki rat.
Klimajui se pod teretom, krenu prva bojna eta pjeadije, nosei tri stotine zakuenih rusih lubanja, pokupljenih i obnovljenih nakon prvog napada na La-chola-kan.
Zavitlae ih u samo sredite neprijateljskih vojnika. Zrnolomci i njihovi nosai
stadoe ljuto kihati pod ubojitim prahom. A opazivi da su im oklopi njime potpuno
oblijepljeni, posve se izbezumie. Nosai smjesta zbacie svoj teret. Zrnolomce pak,
preputene vlastitoj nemoi, uhvati panika te poee divlje nasrtati uokolo i svaljivati
krivicu na druge zrnolomce. Ope rasulo.
Oko 10 sati, meutim, nagli udar hladnoe rastavi borce. Na propuhu ledenog zraka nije se vie mogue tui. Patuljaste trupe okoristie se time kako bi se otele neprijatelju. Tenkovi rusih pak, jedva se vukui, stadoe se s mukom pentrati po uzbrdici.
U oba su se logora sad zbrajale rane, utvrivao opseg i doseg gubitaka. Provizorna bilanca pokazivala je iznimno teko stanje. Razmiljalo se samo o tome
kako skrenuti daljnji tijek borbe.
Kod Belokanaca, spore alteinarie su prepoznate. Pada odluka da se rtvuju svi
vojnici koji su doli u dodir s gljivom, ne bi li im se pritedjele daljnje muke. Dounici stiu u trku: postoji sredstvo za zatitu protiv ovog bakteriolokog oruja, treba se namazati puevom slinom. Reeno - uinjeno. rtvovae tri mekuca (koje se
dodue sve tee i tee moglo nai) i svi se dobro osigurae protiv grdne poasti.
Ticalni kontakti. Rusi stratezi prosuuju da se vie ne moe ostati samo pri napadu tenkovima. Prema novoj taktici, tenkovi e zauzimati mjesto u centru, ali e se
bono jo razvrstati stotinu dvadeset eta redovne i ezdeset eta strane pjeadije.
Moral se iznova die.

ARGENTINSKI MRAVI: Argentinski mravi (Iridomyrmex humilis) prispjeli su u

Francusku 1920. Najvjerojatnije su bili dovezeni transportnim brodovima, u koritima oleandera namijenjenim da oive i uljepaju Azurnu obalu.
Prvi se put na njihovo postojanje ukazuje 1866. u Buenos Airesu (otuda im i nadimak). 1891. otkriveni su u SAD-u, u New Orlansu.
102
mravi

Bernard Werber

Skriveni u steljama eksportiranih argentinskih konja, stiu zatim 1908. u Junu

Alriku, 1910. u ile, 1917. u Australiju te 1920. u Francusku.
Ta se vrsta odlikuje ne samo svojim siunim rastom, koji je u odnosu na druge
mrave stavlja u poloaj pigmejaca, nego i izuzetnom inteligencijom i ratnikom
agresivnou, to su uostalom i njihove prve i glavne karakteristike.
Tek to su se udomili na jugu Francuske, argentinski su mravi ve vodili rat protiv
svih autohtonih vrsta... i pobjeivali!
1960. preli su Pirineje i potegli sve do Barcelone. 1967. prebacili su se preko
Alpa i prosuli sve do Rima. A potom, s poetkom 70-tih godina, Iridomyrmexi poee putovati prema sjeveru. Smatra se da su preli Loire za vrijeme jednog vrueg
ljeta krajem 90-tih. Ti su se bespotedni osvajai, ije borbene strategije nemaju
na emu pozavidjeti jednom Cezaru ili Napoleonu, nali ovdje suoeni s dvije
neto ilavije vrste: rusim mravima (juno i istono od parike regije) te taraonskim mravima (sjeverno i zapadno od Pariza).
Edmond Wells
Enciklopedija realtivnog i apsolutnog znanja
Bitka kod Makova nije dobivena. U 10 h 13, Shi-gae-pou odlui hitno poslati pojaanje. Dvije stotine etrdeset eta priuvne vojske pridruit e se preivjelima iz
prve navale. Objanjavaju im podmukli prepad "tenkova". Ticala se sljubljuju za AK.
Mora, dovraga, postojati neki nain da se doskoi tim udovinim spravama...
Oko 10 h 30, od jednog radnika stie prijedlog:
Pokretljivost mrava zrnolomaca krije se u est radnika koje ih nose. Bit e dovoljno da im sasjeemo te "ive noge".
trcnu jo jedna ideja:
Slaba toka tih njihovih naprava lei u tome to se ne mogu brzo okrenuti za pola
kruga. Taj bi se hendikep mogao iskoristiti. Treba se samo okupiti u zbijene etvorine. Kad ti strojevi navale, razmaknut emo se i pustiti ih da prou bez otpora. A
onda, dok su jo u zaletu, udarit emo ih s lea. Nee se imati vremena okrenuti.
I trea:
Sinkronizacija pokreta nogu dobiva se pomou ticalnog kontakta, to smo vidjeli.
Dovoljno je da skaui posjeemo ticala zrnolomcima i nee vie biti u stanju upravljati svojim nosaima.
Sve su ideje zapamene. I patuljci poee sastavljati novi borbeni plan.

PATNJA: Jesu li mravi u stanju patiti? A priori ne. Oni nemaju ivani sustav pri103
mravi

Bernard Werber

lagoen takvoj upotrebi. A ako ne postoji ivac, ne postoji ni poruka boli. To moe
objasniti zbog ega otkinuti mravlji komadi nastavljaju ponekad vrlo dugo "ivjeti"
nezavisno od ostatka tijela.
Odsutnost boli navodi na pomisao o nekom novom znanstveno-fantastinom svijetu. Bez boli: nema straha, moda ak ni svijesti o "sebi". Dugo su entomolozi bili
skloni toj teoriji: mravi ne pate, otuda dolazi kohezija njihovog drutva. To
objanjava sve i ne objanjava nita. Takva predodba predstavlja, meutim, jednu
drugu prednost: oslobaa nas svih skrupula prema njihovu ubijanju.
to se mene tie, ivotinja koja ne bi patila... ulijevala bi mi ogroman strah.
No takvo je poimanje pogreno. Jer mrav s odrubljenom glavom emitira jedan
posve osobiti miris. Miris boli. Prema tome, neto se ipak dogaa. U mrava nema
elektrinog ivanog podraaja, ali postoji kemijski. On zna kad mu nedostaje neki
dio, i pati. Pati na svoj nain, koji je bez sumnje bitno razliit od naeg, ali pati.
Edmond Wells
Enciklopedija realtivnog i apsolutnog znanja
Borbe ponovno zapoee u 11 h 47. Polagano se uspinjui Breuljkom makova,
jedna dugaka zbijena linija patuljastih vojnika kree u napad.
Tenkovi se pomolie izmeu cvjetova. Na dani signal, sjurie se niz padinu. S oba
boka, ete rusih i njihovih plaenika vrpoljile su se amo-tamo, skakutale i poigravale, spremne da u svakom trenu skoe i dokraje posao mastodonata.
Dvije su vojske sad bile udaljene tek koju stotinu glava... Pedeset... Dvadeset...
Deset! I tek je tada prvi zrnolomac uspio dokuiti da se dolje dogaa neto posve neoekivano. Gusto zbijena linija Shi-gae-pouanaca iznenada se poela rastvarati u iroke tokaste perforacije. Vojnici su formirali etvorine.
Pred svakim tenkom isti prizor: protivnik naoigled hlapi i pred njim ostaje tek
pusti prolaz. A nijedan nema dovoljno brze reflekse da skrene u cik-cak i zakvai kojeg patuljka. eljusti klaku na prazno. Trideset est nogu glupavo se propinjalo.
Proiri se tad jedna opora para:
Posijecite im noge!
Patuljci smjesta uronie pod tenkove i poubijae nosae. Odmah se zatim navratnanos povukoe, da ne bi ostali zgnjeeni pod masom zrnolomaca koji su se mlitavo
uruavali.
Drugi se odluno stadoe bacati izmeu dvostrukog reda nosaa i jednom eljusti
buiti ispupeni otvoreni trbuh. Potee tekuina, rezervoar ivota zrnolomaca prolijevao se po zemlji.
104
mravi

Bernard Werber

Trei su se pak spretno pentrali na zrnolomce, rezali im ticala, spretno skakali dolje doekujui se na noge i odmah trali dalje.
Tenkovi su se ruili jedan za drugim, kao pokoeni. Zrnolomci bez nosaa vukli
su se poput bolesnika prikovanih za krevet i bivali bez problema dokrajeni.
Stravian prizor! Leevi debelih zrnolomaca rasporene utrobe koje naivno i dalje
nosi njihovih est radnika koji jo uvijek nita ne primjeuju... Zrnolomci lieni ticala bespomono su gledali svoje "kotae" kako se razilaze svaki u svom pravcu,
raetvarajui im tijelo...
Slom ovakvog razmjera znaio je mrtvako zvono tehnologiji tenkova. Koliko je
samo velikih izuma tako izbrisano iz mravlje povijesti, samo zato to je zatita protiv
njih prebrzo pronaena!
Legije rusih i njihovih plaenika koje su s boka titile prvi red tenkova, naoe se
posve otkrivene. Oni koji su tu bili postavljeni da bi samo pokupili mrvice, sad su
spali na to da moraju oajniki napadati. No etvorine patuljaka ve su se stigle ponovno zatvoriti, toliko je masakr zrnolomaca brzo i glatko proao. Tek to se Belokanci samo dotaknu jednog od rubova, bivaju istog asa usisani, porueni i
razglavljeni tisuama lakomih eljusti.
Rusima i njihovim plaenim grubijanima ne preostaje drugo nego gledati da se to
prije povuku. Iznova okupljeni na hrptu breuljka, promatraju patuljke kako se laganim korakom uspinju u napad, drei neprestance zbijene etverokute. Prizor za izludjeti!
U nadi da e dobiti na vremenu, najkrniji vojnici stadoe tegliti oblutke prema
rubu breuljka i kotrljati ih nizbrdo. Lavina, meutim, patuljke nije ak ni usporila.
Neprekidno budna oka, vjeto su se u prolazu izmicali kamenim gromadama i gotovo istog asa ve su opet na svom mjestu. Tek bi rijetko koji ostajao zgnjeen.
Belokanske ete, sad ve izvan sebe od straha, izgubljeno su traile kombinaciju
koja bi ih izvukla iz kripca. Neki vojnici predlagali su povratak starim borbenim
tehnikama. Zato se jednostavno ne navali topnitvom? Jer ako i jest istina da se od
poetka neprijateljstava vrlo rijetko koristilo kiselinu, koja pri tunjavama ubija jednako toliko prijatelja koliko i neprijatelja, to se tie gustih patuljastih etvorina ona
bi mogla poluiti izvanredne rezultate.
Artiljerci pourie zauzeti poloaje, dobro se zavalie na stranje noge i abdomen
poput koplja uperie prema naprijed. Tako ukopani mogu se rotirati oko svoje osi, lijevo-desno i gore-dolje, i izabrati najbolji kut niana.
Neto nie, patuljci u tom trenutku ugledae vrke tisua abdomena kako izviruju
preko ruba, ali ne krenue odmah u napad. Samo ubrzae tempo, ne bi li uhvatili zalet za prevaljivanje posljednjih centimetara strmine.
105
mravi

Bernard Werber

U napad! Zbijte redove!

U protivnikom pak taboru, odjeknu jedna jedina zapovjedna rije:
Pali!
Napereni trbusi stadoe trcati svoj uareni ljuti otrov po etvrtastim formacijama
patuljaka. Pfut, pfut, pfut. uti mlazovi fijuknue zrakom i oinue poput bia prvu
liniju osvajaa.
Ticala se tale prva. U kapima cure po lubanji. Zatim se otrov razlijeva po oklopu,
rastapajui ga kao da je od najjeftinije plastike.
Izmrcvarena tijela svalie se beivotno na tlo i tako nataloena stvorie tanku
prozranu brklju o koju se spotaknu naredni red. Razjareni, patuljci se odmah sabrae, skoie kao opareni i bacie svom snagom u napad na sljeme.
Gore je druga linija artiljeraca ve preuzela smjenu.
Pali!
Kvadrati se izglobljuju, no patuljci nastavljaju naprijed, gazei ravnoduno preko
mlitavih mrtvaca.
Trea topnika linija. Pridruie joj se pljuvai ljepila.
Pali!
Ovaj put etvorine patuljaka doista eksplodirae. itavi se grozdovi stadoe trzati
u lokvicama ljepila. Patuljci pokuae protunapad razvrstavi na brzinu takoer jedan
red artiljeraca. Ovi navalie prema vrhu kreui se natrake i pucajui nasumce, bez
nianjenja: na uzbrdici se, naime, ne mogu ukopati.
Pali! emitiraju patuljci.
No njihovi kratki abdomeni ispaljuju tek siune kapljice kiseline: ak i ako dosegnu cilj, njihov mlaz jedva da malo navlai oklop, o nekakvu buenju nema ni govora.
Pali!
Kapi kiseline iz oba tabora sad se mimoilaze, ukrtavaju, ponekad se jedna drugu
okrznu ili se meusobno ponite. Pred gotovo nikakvim rezultatima Shigaepouanci
odustaju od upotrebe vlastita topnitva. Zakljuie da imaju vie izgleda u pobjedu
zadre li taktiku zbijenih etvorina pjeadije.
Zbijte redove!
Pali! odgovaraju rusi, ija artiljerija jo uvijek ini uda. Novi trcaj kiseline i ljepila.
Unato uinkovitosti hitaca, patuljci se nekako domogoe vrha Breuljka makova.
Njihove siune prilike ocrtavale crnu borduru ednu osvete.
106
mravi

Bernard Werber

Juri. Bijes. Pljaka.

Sad vie nema nikakvih "domiljatih naprava". Rusi artiljerci ne mogu vie iz
svojih abdomena itrcavati kiselinu, etvorine patuljaka nisu vie u stanju ostati kompaktne.
Gusto jato. Nasrtaj. Bujica.
Svi se sad zajedno mijeaju, ratimavaju, utimavaju, tre, prevru, bjee, zalijeu, razilaze, svrstavaju, podbadaju, izazivaju meusobno malim iznenadnim napadima, guraju, navlae, skau, strovaljuju, bodre, tjee, pljuju, podupiru, urlaju od
uzavrela zraka. Posvuda jedino udnja za smru. Odmjeravaju se, upinju, zvekeu
oklopi. Tri se bez razlike po ivim tijelima i onima koja se vie ne miu. Svaki rusi
ima na vratu barem tri bijesna patuljka. No kako su rusi tri puta vei, dvoboji se dobivaju gotovo ravnopravnim orujem.
Prsa o prsa. Mirisni krikovi. Gusta magla gorkih feromona.
Milijuni eljusti - iljastih, izrezuckanih, sa zupcima kao u pile, sabljastih, s klijetima, jednostavnog sjeiva, dvostrukog sjeiva, premazanih zatrovanom slinom,
ljepilom, krvlju - hvataju se u kotac.
Prsa o prsa.
Ticala plombirana malenim strelicama ibaju zrakom kako bi protivnika zadrala
na rastojanju. Noge otrih pandi tuku po njima kao da razmiu nesnosne trice.
Zahvat. Iznenaenje. Zabuna.
Hvataju jedni druge za eljusti, ticala, glavu, toraks, abdomen, noge, koljena,
laktove, zglobne ekinjice, neki sluajni usjek ili pukotinu na oklopu, bilo kakav
zupasti meuprostor u hitinu, oko.
Tijela se zatim ljuljaju, padaju, kotrljaju po vlanoj zemlji. Patuljci skau na neki
mlitavi mak i odozgo se, potpuno istegnutih i napetih pandi, putaju da padnu na
jednog rusog prilino dojmljive karoserije. Probuie mu lea, a zatim ga prosvrdlae
sve do srca.
Prsa o prsa.
eljusti brazdaju glatke oklope.
Jedan rusi vjeto koristi svoja ticala kao dva koplja koja istovremeno svom snagom izbacuje prema naprijed: probija tako lubanje desetku protivnika, ne uzevi si
vremena ak ni da oisti svoje iljke obloene prozirnom krvlju.
Prsa o prsa. Na ivot ili smrt.
Tlo je uskoro bilo prekriveno tolikim posjeenim ticalima i nogama da se po njemu hodalo kao po sagu od borovih iglica.
107
mravi

Bernard Werber

Dotrae sad preivjeli iz La-chola-kana i umijeae se i oni u guvu, kao da

mrtvih ve nije bilo i vie nego dovoljno.
Upokoren brojem svojih minijaturnih napadaa, jedan rusi paniari, preokree abdomen, oblijeva se kiselinom, pobije troje protivnika i istovremeno ubija sebe. Svi se
zajedno rastopie poput voska.
Neto dalje, jadan drugi ratnik odreitim udarcem iz korijena upa glavu protivnika upravo u trenutku dok njemu netko trga njegovu.
103.683-eg vojnika bio je zapljusnuo val prvih linija patuljaka. S nekoliko desetaka kolega iz svoje pod-kaste uspio je formirati trokut koji je posijao uas meu grumenjem razularena neprijatelja. Trokut se meutim raspao, i sad se morao posve sam
suoiti s petoricom Shigaepouanaca, ve okaljanih krvlju voljene brae.
Grizu ga posvuda. I dok on uzvraa kako zna i umije, savjeti koje je tamo u dvorani za borbu dobacivao stari ratnik automatski mu naviru u sjeanje.
Sve se odigrava prije kontakta. eljust ili mlaz kiseline samo formalno potvruju
stanje neije prevlasti ve priznato od oba protivnika... Sve je igra duha. Treba samo
prihvatiti pobjedu i nita ti nee odoljeti.
To moda i funkcionira kad ima posla s jednim neprijateljem. Ali to uiniti kad
ih je pet? Od ovih tu, osjea da barem dvojica ele dobiti bitku pod svaku cijenu: patuljak koji mu metodiki sjecka torakalni zglob i onaj koji mu upravo upa lijevu
stranju nogu. Preplavi ga odjednom neki iznenadni val energije. Stade se divlje otimati, zabije ticalo poput bodea tono pod vrat jednome, drugog pak natjera da popusti stisak umlativi ga estokim udarcem plosnatom stranom eljusti.
Za to su se vrijeme patuljci ponovno vratili i u samo sredite bojnog polja zavitlali
desetak glava zakuenih alternarijom. No kako su sad svi bili manje-vie zatieni
puevom slinom, spore su leprale uokolo, klizile po oklopima, prije nego to bi
meko dolelujale na plodno tlo. Nema sumnje, ovo oito nije osobito sjajan dan to se
tie novih oruja. Svako je dobilo svoju repliku.
U tri sata poslijepodne borbe dostigoe kulminaciju. Zrak je bio zasien valovima
uljne kiseline, karakteristinim parama koje mirmekanski leevi ire kad se ponu
suiti. U pola pet, rusi i patuljci koji su se jo drali na barem dvije noge, jo su se
uvijek pod makovima bespotedno tukli. Dvoboji prestadoe tek u pet sati, i to samo
zbog iznenadnog olujnog udara koji je najavljivao skoranju kiu. Kao da je i nebu
ve bilo dosta tolikog nasilja. Osim ako to jednostavno nije jedan od onih kratkih
oujskih pljuskova koji znaju naii sa zakanjenjem.
Kako bilo da bilo, preivjeli i ranjeni na brzinu se povukoe. Bilanca: pet milijuna
mrtvih, od ega etiri milijuna patuljaka. La-chola-kan je osloboen.
Dokle je pogled sezao, tlo je bilo prekriveno nepominim razglobljenim tijelima,
108
mravi

Bernard Werber

izbuenim oklopima, smrtno ranjenim krnjotcima koje bi tu i tamo potresao posljednji dah ivota. Posvuda krv, providna poput laka, lokvice ukaste kiseline.
Nekoliko patuljaka, jo uvijek zaglibjelih u jednoj mlaki ljepila, oajniki se
koprcalo u nadi da e se ipak domoi vlastita Grada. Ptice su slijetale, urei se da
ih pozobaju prije nego to se stuti kia.
Munje su osvjetljavale ugljenaste oblake; zaiskrio bi pod njima pokoji oklop
tenka ije su drske eljusti i dalje ostajale visoko uspravljene. Kao da su tanki uiljeni vrci nakanili probuiti i samo nebo u daljini. Kad se glumci povukoe, nastupi
kia i poisti pozornicu.
Govorila je punim ustima.
- Bilsheim?
- Da?
- Grump, grump... Vi se to sprdate s mojom njukom, Bilsheim? itali ste novine?
Inspektor Galin, taj spada k vama, ne? Nije li to onaj niski nesnosni mladi koji me
prvih dana htio oslovljavati s "ti"?
Bila je to Solange Doumeng, upraviteljica kriminalistike policije.
- Eh, da, ini mi se.
- Rekla sam vam da ga se rijeite, a sad ga tu otkrivam kao posthumnu zvijezdu.
Vi ste totalno ludi! to vam je dolo da nekog s tako oskudnim iskustvom idete slati
na tako ozbiljnu stvar?
- Galin nije neiskusan, dapae, on je odlian element. Nego, meni se ini da smo
mi malo podcijenili sluaj...
- Pravi elementi su oni koji pronalaze rjeenja, krivi su oni koji pronalaze isprike.
- Postoje sluajevi u kojima ak i najbolji meu nama...
- Postoje sluajevi u kojima ak i najgori meu vama imaju dunost uspjeti. Ii
ispecati jedan par iz podruma spada u tu kategoriju.
- Ispriavam se, ali...
- Svoje isprike, znate kamo ih moete objesiti, lijepi moj? Uinit ete mi zadovoljstvo i vratiti se na dno tog prokletog podruma i izvui mi sve njih van. Va heroj
Galin zasluuje bar kranski grob. A ja, ja hou jedan pohvalni lanak o naoj slubi
prije kraja mjeseca.
- I u vezi s...
- I u vezi s cijelom tom priom! I elim da drite jezik za zubima! tampi ete sve
rastrubiti tek kad sluaj bude zatvoren. Uzmite ako hoete est redarstvenika
i prvoklasnu opremu. To je sve.
109
mravi

Bernard Werber

- A ako...
- A ako zeznete stvar, raunajte na mene da u vam po kratkom postupku isposlovati mirovinu!
Spustila je slualicu.
Komesar Bilsheim znao je sa svim luacima, osim s njom. Pa se stoga pomirio sa
sudbinom i bacio na razradu podrobnog plana silaska.
KAD SE OVJEK: Kad se ovjek boji, kad je sretan ili bijesan, njegove endokrine
lijezde proizvode hormone koji utjeu iskljuivo na njegovo tijelo. Krue u zatvorenoj posudi. Srce e mu ubrzati rad, znojit e se, ili praviti grimase, ili vikati, ili
plakati. Sve e to biti samo njegova stvar. Ostali e ga gledati bez suosjeanja, ili
suosjeajui zato to je tako odluio njihov razum.
Kad se mrav boji, ili je sretan ili bijesan, njegovi hormoni krue po njegovu tijelu,
izlaze iz njega i ulaze u tijela drugih. Zahvaljujui fero-hormonima, odnosno feromonima, milijuni e lica vikati i plakati istovremeno. To mora da je neopisiv osjeaj, proivljavati stvari koje su doivjeli ili proivljavaju drugi, i dati njima da
osjete sve ono to sami doivljavamo...
Edmond Wells
Enciklopedija relativnog i apsolutnog znanja
U svim gradovima Federacije, golemo razdragano veselje. Iscrpljenim borcima u
obilnim se koliinama daju pojaano zaslaene trofilaksije. Tu, meutim, ne postoje
heroji. Svatko je ispunio svoj zadatak; dobro ili loe, malo je vano, po svretku svake misije sve kree od nule.
Rane se viaju zamanim laptajima sline. Neki mladi mravci dre u eljustima
jednu, dvije ili tri vlastite noge iupane u borbi, koje su nekim udom uspjeli spasiti
i pokupiti. Takvim naivcima treba objasniti da to nije mogue prilijepiti natrag.
U velikoj dvorani za borbu na katu - 45, vojnici, za one koji nisu sudjelovali u
bitci kod Makova, redom kako su se dogaale rekonstruiraju pojedinu epizodu. Polovica glumi patuljke, druga polovica ruse.
Mimikom prikazuju napad na Zabranjeni grad La-chola-kan, juri rusih, borbu
protiv ukopanih glava, lani bijeg, nastup tenkova, njihov zbunjeni uzmak i rasulo
pred etvorinama patuljaka, napad na breuljak, topnike linije, finalnu tunjavu...
Radnici su pristigli u velikom broju. Svaku sliku tih prisjeanja obavezno poprate
nekim komentarom. Jedna im toka posebno privlai pozornost: tehnika tenkova.
Razumljivo, uzevi u obzir da je u njoj sudjelovala njihova kasta; po njihovu milje110
mravi

Bernard Werber

nju, od tenkova ne treba odustati, treba ih samo nauiti pametnije upotrebljavati, ne

samo za frontalnu navalu.
Meu svim spaenim borcima, 103.683. zapravo se prilino dobro izvukao. Izgubio je samo jednu nogu. Obina sitnica, kad ih se ima est na raspolaganju. Jedva da
je i spomena vrijedno. 56. enka i 327. mujak, koji kao spolno odreeni nisu mogli
sudjelovati u ratu, odvukoe ga u neki kut. Ticalni kontakt.
Ovdje nije bilo problema?
Ne, svi ratnici s mirisom stijene bili su dolje u borbi. Ostali smo zatvoreni u Zabranjenom gradu, za sluaj da patuljci stignu dovde. A tamo? Jesi li vidio tajno
oruje?
Ne.
Kako to, ne? Pa prialo se o nekakvoj pokretnoj bagremovoj grani...
103.683. objasni da je jedino novo oruje s kojim su se suoili bila ona grozna
alternaria, ali da su protiv nje pronali zatitu.
To nikako ne moe biti ono to je ubilo prvu ekspediciju, ustanovi mujak.
Alternariji treba mnogo vremena da bi usmrtila. Povrh toga, u jedno je siguran: nijedan od leeva koje je itekako temeljito pretraio nije imao na sebi ni najmanjeg traga
tih smrtonosnih spora. Dakle?
Krajnje zbunjeni, odluie produiti AK. Stvarno bi ve jednom voljeli dobiti
malo jasniju sliku o cijeloj toj stvari. Nova uzavrela bujica ideja, miljenja, upozorenja.
Zbog ega patuljci nisu pribjegli oruju koje je tako do temelja unitilo dvadeset
osam izviaa? A ipak su sve pokuali samo da pobijede. Kad bi takvo oruje bilo u
njihovim nogama, oni se zasigurno ne bi nimalo ustruavali njime posluiti! A to
ako ga uope ne posjeduju? Stiu uvijek ili prije ili nakon to je tajno oruje udarilo,
to je dodue moda puki sluaj...
Ta bi se pretpostavka prilino dobro slagala s napadom na La-chola-kan. to se
tie prve ekspedicije, netko je mogao vrlo lako ostaviti tragove propusnica patuljaka
kako bi Roj poslao na krivi trag. A tko bi imao interesa takvo to uiniti? Ako patuljci nisu odgovorni za sva ta podmukla djela, prijevare i podvale, prema kome se
onda okrenuti? Prema drugima! Prema drugom po redu nesmiljenom protivniku,
nasljednom neprijatelju: prema termitima!
Ovakva sumnja nipoto bila obino fantaziranje. Ima ve neko vrijeme da vojnici
iz velikog Istonog termitnjaka izolirano prelaze rijeku i sve ee se ubacuju u savezne lovne zone. Da, to su bez sumnje termiti. Sve su udesili tako da patuljke i ruse
nahukaju jedne protiv drugih. Tako e se bez boja i muke otarasiti i jednih i drugih.
Kad njihovi neprijatelji budu dobro iscrpljeni, njima e preostati da samo oberu mra111
mravi

Bernard Werber

vinjake.
A ratnici s mirisom stijene? To su onda najvjerojatnije plaeniki pijuni u slubi
termita, eto, to je sve.
to se vie izotravala njihova zajednika misao, budui da se vrtjela i dozrijevala
u tri njihova mozga, to im se jasnijim i sigurnijim inilo da su upravo termiti s Istoka
oni koji stvarno posjeduju misteriozno "tajno oruje".
No tad ih ometoe i od razgovora otrgnu mirisi uobiajeni za Roj. Grad je odluio
iskoristiti razdoblje izmeu dva rata pomaknuvi unaprijed sveanost Preporoda:
imala bi se odrati ve sutra.
Sve kaste na svoja mjesta! enke i mujaci, u dvorane s uturicama na tankanje
eerom! Artiljerci, napunite abdomene u dvorani za organsku kemiju!
Prije nego to e napustiti svoje drugove, 103.683. vojnik ispusti jedan feromon:
Sretno parenje! Ne brinite, ja u sa svoje strane nastaviti istragu. Kad vi budete
na nebu, ja u udariti put velikog Istonog termitnjaka.
Tek to su se rastali, izniknu odnekud onaj krupni grubijan i mali epavac. Temeljito ostrugae sve zidove i prikupie hlapljive feromone njihova razgovora.

Nakon traginog neuspjeha inspektora Galina i vatrogasaca, Nicolasa su smjestili

u sirotite koje se nalazilo na svega nekoliko stotina metara od ulice Sybarites.
Osim prave siroadi ovdje su gomilali i djecu koju su odbacili ili tukli njihovi roditelji. Ljudska su bia zapravo jedna od rijetkih vrsta koje su sposobne napustiti ili
zlostavljati vlastito potomstvo. Mali su ljudi provodili ovdje godine surovih iskuenja, odgajani dobrim i obilatim udarcima nogom u stranjicu. Odrastali su, otvrdnjivali, prekaljivali se. Veina bi kasnije i sama ula u zanat, postajui dijelom strunog
kadra.
Prvi je dan Nicolas, jo uvijek shrvan, proveo na balkonu, zagledan u umu. Ve
je sutradan, meutim, ponovno otkrio spasonosnu televizijsku rutinu. Televizor je
bio smjeten u blagovaonici, a nadzornici, zadovoljni to se mogu rijeiti tih malih
posranaca, putali su ih da se pred njim zatupljuju sate i sate. Uveer, u spavaonici,
Jean i Philippe, dva druga siroeta, uzee ga propitivati:
- to se tebi dogodilo?
- Nita.
- 'Ajde, daj, priaj. Ne dolazi se ovamo zbog niega, u tvojoj dobi. Prvo i prvo,
koliko uope ima godina?
- Ja znam. Izgleda da su mu roditelje poklopali mravi.
- Tko vam je ispriao tu glupariju?
112
mravi

Bernard Werber

- Netko, nije vano, a rei emo ti tko ako nam ispria to se dogodilo s tvojim
roditeljima.
- Moete mirno crknuti.
Jean, krupniji, zgrabi Nicolasa za ramena, dok mu je Philippe iskretao ruku prema
nazad.
Nicolas im se otme razjareno se ritnuvi pa otrim rubom ake britko tresne Jeana
posred vrata (vidio je to na televiziji, u nekom kineskom filmu). Ovaj stane kaljati.
Tad opet krene u navalu Philippe, pokuavi ga zadaviti, no Nicolas se brzo snaao
zabivi mu vrh lakta u eludac. Rijeivi se tog napadaa, kleei na koljenima presavijen napola, jo se jednom morao suprotstaviti Jeanu kojem iz sve snage pljune u
lice. Ovaj skoi na njega i bijesno mu zarije zube u potkoljenicu, do krvi. Tri se mlada ljudska bia otkotrljae pod krevete, tukui se poput najokorjelijih skitnica. Nicolas na kraju bi savladan.
- Reci nam to se dogodilo s tvojim roditeljima ili e derati mrave!
Jean je to uo u trilerima. Nije bio nezadovoljan svojom reenicom. I dok je on
drskog novajliju drao vrsto prikovana uz pod, Philippe odjuri potraiti nekoliko
opnokrilaca, nimalo rijetkih na takvim mjestima; zaas se vrati i stane mu, naslaujui se, mahati njima pred nosom:
- Gledaj, evo nekoliko super masnih!
(Kao da mravi, ije je tijelo uvijeno u kruti oklop, mogu uope znati to je to debljina masti!)
Zatim ga utipne za nos kako bi ga prisilio da otvori usta, u koja ubaci tri mlada
radnika koji su, stvarno, imali drugog posla. Nicolas je u tom trenutku doivio iznenaenje svog ivota. Bilo je ukusno.
Ostali, zabezeknuti izostankom prizora u kojem je Nicolas trebao guei se ispljunuti odvratni zalogaj, ushtjedoe probati i sami.

Dvorana s uturicama medovine bila je jedna od posljednjih inovacija u Bel-okanu. Tehnologija "uturica" zapravo je bila posuena od mrava s Juga koji, otkad su
poele velike vruine, nisu prestajali putovati prema sjeveru.
Federacija je njihovu komoru s uturicama otkrila, razumije se, prilikom jednog
pobjednikog rata. Rata, tog najboljeg izvora i najboljeg vektora kruenja izuma u
svijetu drutvenih kukaca.
Belokanski su se legionari, uavi u mravinjak, nali odjednom uasnuti opazivi
to? Radnike osuene da itav svoj ivot provedu objeeni za strop, glavom prema
dolje, a abdomena tolikog nadutog da im je obujam bio dvostruko vei nego u jedne
kraljice! Junjaci rastumaie da ti "rtvovani" mravi predstavljaju ive bombone,
113
mravi

Bernard Werber

koji su u stanju na hladnom uvati nevjerojatne koliine nektara, rose ili medovine.
Sve u svemu, bilo je dovoljno da se ideja o "drutvenoj voljki" dotjera do
krajnosti, pa da se doe do one o "mravu-cisterni" - i da je se provede u praksi. Mravi bi dolazili pokakljati vrak abdomena tih ivih hladnjaka koji bi tada, kap po kap
ili pak itav potok, isporuivali svoj dragocjeni sok.
Junjaci su zahvaljujui tom sistemu odolijevali velikim valovima sue koje su
esto pogaale tropske krajeve. Kad bi se selili, prenosili bi svoje uturice na ispruenim i uzdignutim prednjim nogama i ostajali za vrijeme itava putovanja savreno
opskrbljeni vodom. Prema njihovim rijeima, bomboni su bili jednako dragocjeni
kao i jaja.
Belokanci, su, dakle, prisvojili licencu za tehniku uturica, no interes koji su oni u
njoj vidjeli bila je prije svega mogunost da se pozamane koliine hrane uskladite
uz dotad nedostinu kvalitetu konzerviranja i higijene.
Svi mujaci i sve enke iz Grada odmah se stadoe javljati u dvoranu kako bi se
do vrha natankali eerom i vodom. Ispod svakog ivog bombona protezao se dugaak red krilatih molitelja. 327. i 56. napojie se zajedno, zatim se rastadoe.
Kad su se izredali svi spolno odreeni i svi artiljerci, mravi-cisterne ostadoe
potpuno prazni. itava vojska radnika uurbala se potom da ih ponovno snabdije
nektarom, rosom i medovinom, sve dok olabavjeli bezoblini trbusi opet nisu zadobili svoj oblik malih blistavih balona.

Nicolasa, Philippea i Jeana na kraju je zatekao jedan nadzornik te su sva trojica

bila zajedno kanjena. Postadoe tako najbolji prijatelji u cijelom sirotitu.
Najee ih se moglo nai u blagovaonici, pred televizorom. Toga su dana buljili
u jednu od epizoda nepoderive serije "Izvanzemaljac i ponosan na to". Zatektali su
piskutavo poput mladih psia i stali se gurkati laktovima kad vidjee da dananja pria govori o sputanju astronauta na planet nastanjen divovskim mravima.
"Dobar dan, mi smo Zemljani."
"Dobar dan, mi smo divovski mravi s planeta Zg"
to se ostatka tie, scenarij je bio relativno banalan: divovski mravi bili su telepati. Slali su Zemljanima poruke nareujui im da se meusobno ubijaju. No, posljednji preivjeli sve je shvatio i na kraju podmetnuo vatru u neprijateljskom gradu...
Zadovoljna ovakvim krajem, djeca odluie pojesti nekoliko onih slatkih mrava.
No zaudo, ovi koje su uhvatili nisu vie imali okus bonbona kao prvi. Bili su manji,
a okus im je bio kiseo. Kao koncentrat limuna. Bljak!

114
mravi

Bernard Werber

Sve se mora odvijati na najuzvienijem mjestu Grada.

Ve s prvim slabanim bljedilom zore, artiljerci su se smjestili u zaklonjenim
obrambenim niama koje su, udubljene uokrug jedna do druge, poput krune opasivale vrh. mara uperena prema nebu, podigoe tako protuzranu obranu protiv ptica
koje e svakog asa najaviti svoju neizostavnu nazonost. Neki uklijetie abdomen
izmeu granica kako bi ublaili efekt povratnog trzaja. Nadali su se da e tako, poput klina zabijeni u podlogu, moi ispaliti dva do tri plotuna u istom pravcu, bez prevelikog skretanja.
56. je enka bila u svojoj lonici. Bespolne njegovateljice premazivale su joj krila
zatitnom slinom. Jeste li ve izlazili u veliki Vanjski svijet? Radnici ne odgovaraju.
Razumije se da su ve izlazili, no kakvog bi smisla imalo da joj kau: vani je sve
puno trave i drvea? Kroz nekoliko minuta, potencijalna e se kraljica sama o tome
osvjedoiti. Htjeti doznati ticalnim kontaktom to je to svijet, eto ti ga na, to se
zove tipian hir tih spolno odreenih!
Radnici nisu prema njoj zbog toga manje paljivi i nita je manje nisu lickali. Istezali su joj noge kako bi ih uinili to gipkijima. Primoravali je da se gri i uvija kako
bi se uvjerili da torakalni i abdominalni zglobovi propisno kljocaju. Provjeravali je
li joj drutvena voljka napunjena medovinom: pritiskali su je i gnjeili sve dok joj se
na ustima ne bi pojavila prva kap. Taj bi joj sirup trebao omoguiti da izdri nekoliko
sati neprekidnog leta.
Gotovo. 56. je spremna. Sljedea!
Princeza, nakiena svim svojim uresima i svim svojim enskim miomirisima,
gizdavo naputa ginecej. 327. se nije prevario, doista je prava ljepotica.
S mukom se trudi da pridigne krila. Nevjerojatno koliko su brzim ritmom izrasla
ovih posljednjih dana. Sad su toliko dugaka i toliko teka da joj se vuku po zemlji...
ba kao pravi vjenani veo.
Na izlazu iz hodnika pojavljuju se ostale enke. U drutvu nekih stotinjak djevica,
56. se ve etka amo-tamo po sloju granica na kupoli. Neke su toliko uzbuene da
nespretno zapinju za granice: etiri njihova krila odvie su krhka, a da iz takvih
incidenata ne bi izila izgrebana, probuena ili ak potpuno iupana. Te se nesretnice ne uspinju dalje, ionako ne bi mogle poletjeti. Ojaene, vraaju se dolje na peti
kat. Ni one, poput patuljastih princeza, nee nikad upoznati ljubavni uzlet. Naprosto
e se bez veze reproducirati pri tlu, u nekoj zatvorenoj komori.
to se tie 56. enke, ona je jo uvijek neozlijeena, krila su joj zdrava i itava.
Vjeto skakue s vlati na vlat, briljivo pazei da ne padne i ne uniti taj prvi, tako
delikatan, uvjet za ljubav.
Jedna sestrica to koraa pokraj nje nagovara je na ticalni kontakt. Pita se kako bi
to mogli izgledati ti famozni rasplodni mujaci. Neka vrsta trutova ili muha?
115
mravi

Bernard Werber

56. ne odgovori. Opet pomisli na 327-og, na enigmu "tajnog oruja". Sad je sve
svreno. Nema vie radne jedinice. U svakom sluaju, barem ne za dvoje spolno
odreenih. Cijela je stvar sad u pandama 103.683-eg.
S nostalgijom se prisjeti proteklih dogaaja. Odbjegli mujak koji je iznenada banuo u njezinu lonicu... i to bez propusnice!
Njihova prva apsolutna komunikacija.
Susret s 103.683.
Ubojice s mirisom stijene.
Luda trka po podzemlju Grada.
Skrovite ispunjeno leevima onih koji su mogli biti njihova "legija".
Mravlji pramenar.
Tajni prolaz u granitu...
Koraajui tako, zamiljeno je u mislima prevrtala po sjeanjima i naposljetku se
osjetila povlatenom. Nijedna od njezinih sestara nije doivjela takvih pustolovina, i
to ak prije nego to je uope izila iz Grada.
Ubojice s mirisom stijene... mravlji pramenar... Tajni prolaz u granitu...
Ludilo ne bi objasnilo nita, budui da se radi o tako brojnim jedinkama. Plaenici to pijuniraju u korist termita? Ne, to se nikako ne poklapa, ne bi ih nikad moglo
biti toliko, a niti tako dobro organiziranih.
Ostaje u svakom sluaju jedna toka koja se ne podudara ni sa ime: zbog ega su
ispod poda Grada smjetene zalihe hrane? Da bi se prehranilo uhode? Nee biti, toga
ima toliko da bi se milijuni i milijuni mogli tu sasvim lijepo utoviti... Njih ipak nema
na milijune.
I taj udni mravlji pramenar. To je ivotinja koja ivi na povrini. Nemogue je da
bi sama od sebe sila sve do kata - 50. Morao ju je, prema tome, netko onamo prenijeti. Ali im se tom kukcu priblii, biva smjesta uhvaen u zamku njegovih zamamnih isparavanja. Potrebna je, dakle, prilino jaka skupina da bi se to udovite
umotalo u meko lie i diskretno prokrijumarilo tako duboko dolje.
to vie o tome razmilja, to joj se bjelodanijim ini kako bi to iziskivalo itekako
znatna sredstva i sposobnosti. A doista, kad se stvari jasno sagledaju, sve se odvija
kao da jedan dio Roja skriva neku tajnu koju uporno i nepopustljivo, ne birajui
sredstva, namjerava sauvati od vlastite brae.
Nepoznati kontakti prosvrdlae joj glavu. Zastane. Njezinim se sestrama uinilo
kao da e se ona svaki as onesvijestiti, od silnih emocija uoi svadbenog leta. To se
ponekad dogaa, spolno odreeni su beskrajno osjeajni. Ona popravi ticala, privinuvi ih ponovno na usta. U mislima jo jednom hitro preleti: ekspedicija broj jedan
116
mravi

Bernard Werber

sravnjena sa zemljom, tajno oruje, trideset ubijenih potencijalnih legionara, mravlji

pramenar, tajni prolaz u granitu, zalihe namirnica...
Pa to je to, hvala nebesima, napokon je shvatila! Naglo se okrene i baci u trk u
suprotnom pravcu. Samo da ne bude prekasno!

ODGOJ I OBRAZOVANJE: Odgoj mrava odvija se po sljedeim etapama:

- Od prvog do desetog dana veina se mladih brine o kraljici nesilji. Njeguju je,
liu, maze. Zauzvrat, ona ih premazuje svojom hranjivom slinom, koja ima takoer
dezinfekcijska svojstva.
- Od jedanaestog do dvadesetog dana radnici dobivaju pravo da njeguju kukuljice.
- Od dvadeset prvog do tridesetog dana nadziru i hrane mlade liinke.
- Od trideset prvog do etrdesetog dana bave se kuanskim poslovima i cestogradnjom, njegujui uz to i dalje kraljicu majku i nimfe.
- etrdeseti dan predstavlja znaajnu prekretnicu. Budu li procijenjeni dovoljno
iskusnima, radnici imaju pravo na izlazak iz Grada.
- Od etrdesetog do pedesetog dana slue kao uvari ili muzari uenaca.
- Od pedesetog do posljednjeg dana ivota mogu napredovati do najprivlanijeg
zanimanja koje za svakog gradskog mrava predstavlja najveu strast: lov i istraivanje nepoznatih krajeva.
Nota: od jedanaestog dana nadalje spolno odreeni nisu vie prisiljeni na rad.
Najee uivaju u dokolici, pritvoreni u svojim etvrtima sve do dana svadbenog
leta.
Edmond Wells
Enciklopedija relativnog i apsolutnog znanja
327. mujak takoer se sprema. U itavom prijemnom polju njegovih ticala ostali
mujaci ne govore ni o emu drugom nego o enkama. Rijetko ih je koji ve imao
prilike vidjeti. U najboljem su sluaju to bili potajni pogledi koje bi na brzinu bacili
na hodnicima Zabranjenog grada. Mnogi fantaziraju. Zamiljaju ih kao bia
vrhunskih miomirisa i erotizma koji obara s nogu.
Jedan od prineva uvjeren je da je jednom s jednom enkom razmijenio trofilaksiju. Njezin je nektar imao okus brezina soka, njezini spolni hormoni emitirali su pare
usporedive s onima svjee odrezane luarke.
Ostali mu u tiini zavide.
327., koji je stvarno kuao nektar jedne enke (i to ne bilo koje enke!), zna da se
on ni po emu ne razlikuje od nektara radnika ili bombona. Svejedno, nije se elio
117
mravi

Bernard Werber

mijeati u razgovor.
Njemu se jedna druga vragoljasta ideja motala po glavi. Tako bi, naime, volio 56tu enku opskrbiti spermatozoidima nunim za izgradnju njezina budueg Grada.
Kad bi je barem mogao pronai... teta to nisu mislili na to da utvrde feromon
raspoznavanja kako bi u onoj guvi lake pronali jedno drugo.
Kad je 56. enka iznenada ula u dvoranu s mujacima, zavladalo je ope zaprepatenje. Doi ovamo bilo je protiv svih pravila Roja. Mujaci i enke smiju se
prvi puta vidjeti tek u svadbenom letu. Pa nismo kod patuljaka, to ova misli. Ne pari
se tu po hodnicima.
Prinevima koji su toliko udjeli znati kako izgleda jedna enka, sad je sve jasno.
Zajedno s ostalima stadoe sad emitirati i neprijateljske mirise, dajui joj jasno do
znanja da u ovoj prostoriji nema to traiti.
Ne obazirui se, ona se nastavi probijati kroz vrevu pripremne groznice. Gurala je
udarniki sve uokolo, prosipala na sve strane svoje feromone.
327.! 327! gdje si, 327.?
Prinevi se nisu ustruavali u lice joj rei da to nije nain da se odabere vlastiti
rasplodni mujak. Mora biti strpljiva, pouzdati se u sreu. Malo vie stida, osim toga,
ne bi bilo naodmet...
Usprkos svemu, 56. je enka naposljetku ipak pronala svoga druga. Bio je mrtav.
Glava mu je bila glatko odrubljena jednim odreitim udarcem eljusti.

TOTALITARIZAM: Mravi su ljudima zanimljivi zbog toga to misle da je njima

polo za rukom stvoriti jedan vrlo uspjeli totalitarni sustav. Istina, izvana ovjek
dobiva dojam da u mravinjaku svi samo rade, svi pokorno sluaju, da su se svi u
svakom trenutku spremni rtvovati, da su svi jednaki. Dok je, naprotiv, svaki ljudski
totalitarni sustav dosad redovito propadao...
Stoga se pomilja na to da bi se ovjek mogao ugledati u primjer drutvnih kukaca
(nije li Napoleonov amblem bila pela?). Feromoni koji preplavljuju mravinjak
jednom sveobuhvatnom informacijom odgovarali bi dananjoj planetarnoj televiziji. ovjek vjeruje da e, ponudi li svima ono to on smatra najboljim, jednoga
dana ishod morati biti savreno ovjeanstvo.
To, meutim, nije smisao stvari.
Priroda, neka mi ne zamjeri gospodin Darwin, ne evoluira u pravcu prevlasti
najboljih (prema kojim kriterijima, uostalom?).
Priroda svoju snagu crpi iz razliitosti. Njoj su potrebni dobri, zli, ludi, oajni,
atletski tipovi, boleljivci, grbavci, oni sa zejom usnom, veseljaci, plaljivci, inte118
mravi

Bernard Werber

ligentni, glupavi, egoisti, plemenite due, mali, veliki, crni, uti, crveni, bijeli...
Potrebne su sve njihove religije, sve filozofije, svi fanatizmi, sve mudrosti... Jedina
je opasnost u tome da bilo koja od tih vrsta bude ugroena i uklonjena od strane
neke druge.
Uoilo se da su itava polja kukuruza koja je ovjek stvorio na umjetan nain i
koja se sastoje od brae blizanaca najboljeg klasa (onog to trai najmanje vode,
to najbolje podnosi hladnou i led, to daje najljepe zrno) naprosto znala iznenada umrijeti pri pojavi i najmanje bolesti. Dok su za to vrijeme divlja polja,
sastavljena od vie razliitih sojeva od kojih svaki ima svoje specifinosti, svoje
slabosti i svoje anomalije, oduvijek uspijevala protiv epidemija iznai nekakvu
zatitu.
Priroda mrzi jednolinost, a voli razliitost. I moda se upravo u tome najbolje
prepoznaje njezin genij.
Edmond Wells
Enciklopedija relativnog i apsolutnog znanja
Sva potitena, sitnim se umorim koracima vraala natrag prema kupoli. U jednom
hodniku blizu gineceja, njezina infracrvena okaca razabrae dva obrisa. Ubojice s
mirisom stijene! Da, nema sumnje, prepoznaje obojicu, tu je i onaj krupni i onaj mali
epavi!
Dolazili su joj ravno ususret; ona hitro zalepee krilima i skoi epavcu za vrat.
No njima nije dugo trebalo da je uklijete. Pa ipak, umjesto da je odmah pogube, prisilie je na ticalni kontakt.
enku obuze silan bijes. Upita ih zbog ega su morali ubiti 327-og, kad bi on
ionako uskoro sam umro tijekom svadbenog leta. Zato su ga tako okrutno smaknuti?
Dvojica ubojica pokuae je navesti na razumno razmiljanje. Neke stvari,
objasnie joj, ne mogu ekati. I to bez obzira na cijenu. Postoje dunosti i zadaci na
koje se obino gleda krivim okom, postupci koje se osuuje, ali koji se ipak moraju
izvriti ukoliko se eli da Roj nastavi normalno funkcionirati. Ne treba biti naivan...
jedinstvenost Bel-o-kana, to je neto to neprestano valja stjecati. A pokae li se da je
ona ugroena, treba nuno neto uiniti!
Ali, pa zar oni nisu uhode?
Ne, nisu uhode. tovie, smatraju sebe... glavnim uvarima sigurnosti i zdravlja
Roja.
Princeza zaurla feromonima gnjeva. Zar je 327. moda bio opasan za sigurnost
Roja, zar joj to hoe rei? Da, bio je, odvratie ubojice. Jednog e dana shvatiti, u
119
mravi

Bernard Werber

ovom trenutku jo je premlada...

Shvatiti, shvatiti to? Da u okrilju samog Grada postoje superorganizirane ubojice
koji su povrh svega uvjereni da joj spaavaju ivot uklanjajui mujake koji su "vidjeli stvari od kljune vanosti za opstanak Roja"?
epavac joj popustljivo pokua razjasniti stvar. Iz njegovih rijei proizlazi da su
ratnici s mirisom stijene "antistres-vojnici". Tonije, oni koji nastoje suzbiti lo stres:
postoje, naime dobri stresovi koji Roju omoguuju da napreduje i da se bori. I postoje takoer oni loi, koji Roj vode u samounitenje...
Nisu sve informacije pogodne za ui. Neke izazivaju "metafizike" tjeskobe, za
koje jo uvijek ne postoji pravo rjeenje. Roj se tada uznemiri, ali je, budui zateen,
posve zakoen, nesposoban da reagira...
A to za sve predstavlja veliko zlo. Roj otpone proizvoditi toksine koji ga truju.
"Dugoroni" opstanak Roja vaniji je od "kratkorone" spoznaje stvarnosti. Dogodi
li se da je jedno oko vidjelo neto za to mozak zna da je opasno za itav ostatak
organizma, onda je bolje da mozak to oko iskopa...
Krupni se tu pridrui epavcu i ukratko rezimira tu mudru odluku:

Mi oko smo iskopali

Nervni podraaj presjekli
Tjeskobni strah sprijeili.
Ticala su bila uporna, precizirala kako svi organizmi posjeduju osjeaj za tu
usaglaenu sigurnost. Oni koji ga nemaju, umiru od straha ili se ak radije sami ubijaju, samo da se ne bi morali suoiti sa zastraujuom zbiljom.
56. je bila prilino iznenaena, no nije dopustila da joj izmaknu tlo pod nogama.
Krasnog li feromona, zaista! Ako im je namjera bila prikriti postojanje tajnog oruja,
sad je ionako prekasno. Jer, premda s tehnolokog gledita ono jo uvijek predstavlja
potpunu tajnu, svi znaju da je upravo La-chola-kan bio njegova prva rtva...
Dvojica vojnika ostajali su hladnokrvni i nisu poputali stisak. to se tie La-chola-kana, na to su svi ve zaboravili; pobjeda je umirila znatielju. Uostalom, dovoljno je malo pronjukati po hodnicima, nema ni najmanjeg mirisa toksina. itav je
Roj, na ovaj dan uoi proslave Preporoda, savreno miran i spokojan.
to onda hoe od nje? Zato joj tako stiu glavu?
Za vrijeme one mahnite trke-potjere po donjim katovima, epavac je zamijetio jo
jednog treeg mrava. Jednog vojnika. Koji je njegov identifikacijski broj?
Aha, u tom grmu lei zec! Eto, dakle, zbog ega je nisu odmah usmrtili! Umjesto
120
mravi

Bernard Werber

odgovora, enka naglo zarinu iljaste vrke obaju svojih ticala duboko u oi debeljku. To to je slijep od roenja nita ne mijenja na stvari: bol je neopisiva. epavac, pak, zabezeknut, napola popusti stisak.
enka smjesta dade petama vjetra, trala je i letjela istovremeno. A njezina krila,
povrh toga, podigoe oblak praine koji posve smuti progonitelje. Brzo, brzo, treba
se to prije domoi kupole.
Upravo je za dlaku izmakla smrti. Sad e zapoeti jedan drugi ivot.

Isjeak iz govora kojeg je u vezi peticije protiv mravinjaka-igraaka Edmond

Wells odrao pred istranom komisijom Nacionalne skuptine:
"Juer sam po trgovinama vidio te nove igrake koje se djeci nude kao poklon za
Boi. To su prozirne plastine kutije napunjene zemljom, sa est stotina mrava i jednom zajamenom plodnom maticom. Vidi ih se kako predano rade, kopaju, trkaraju.
Za jedno dijete, naravno, takvo to je oaravajue. Kao da im je netko poklonio
itav jedan grad. Samo to su njegovi stanovnici posve siuni. Poput stotina malih
lutkica, koje se same kreu i koje su potpuno samostalne.
Da budem sasvim iskren, i ja sm posjedujem sline mravinjake. Jednostavno
zbog toga to sam ih, u okviru svog posla biologa, prisiljen prouavati. Smjestio sam
ih u terarije zatvorene kartonom s rupicama za zrak.
Svaki put, meutim, kad se naem pred kojim svojim mravinjakom, obuzme me
neki neobian osjeaj. Kao da sam u odnosu na njihov svijet svemoan. Kao da sam
njihov Bog...
Poelim li liiti ih hrane, moji e mravi svi do jednog umrijeti od gladi; ako mi se
prohtije da stvorim kiu, dovoljno je da pomou kante za zalijevanje cvijea izlijem
na njihov grad sadraj jedne ae; odluim li promijeniti im temperaturu okoline, dovoljno je da ih jednostavno stavim na radijator; poelim li jednog od njih kidnapirati
kako bih ga prouavao pod mikroskopom, samo uzmem pincetu i spustim je u terarij;
a ako se moj hir sastoji u tome da ih usmrtim, na nikakav otpor neu naii. Oni ak
nee ni shvatiti to im se to dogaa.
Kaem vam, Gospodo, rije je o prekomjernoj moi koja nam je pruena nad tim
biima, samo zato to su tako siune grae.
Ja, razumije se, to ne zloupotrebljavam. Ali kad zamislim jedno dijete... i ono im
takoer moe uiniti svata.
Ponekad mi pada na um jedna glupa ideja. Gledajui te gradove od pijeska, kaem
sebi. a to ako je takav i na? to ako smo i mi takoer smjeteni u nekakav terarijzatvor i ako i nas nadzire neka druga divovska vrsta?
to ako su Adam i Eva bili pokusni kunii stavljeni u jedan umjetno stvoreni de121
mravi

Bernard Werber

kor, kako bi se "vidjelo"?

to ako je izgon iz raja o kojem pripovijeda Biblija bio tek zamjena terarijskog
zatvora?
to ako je Opi potop, naposljetku, bio samo aa vode koju je prosuo neki nemarni ili znatieljni Bog?
Nemogue, rei ete mi? Razmislite, pa ete i sami uvidjeti... Jedina razlika
mogla bi biti u tome to moje mrave zadravaju stakleni zidovi, a nas u zatoenitvu dri jedna prirodna fizika sila: privlana snaga Zemlje!
Moji mravi ipak uspijevaju rasparati karton, vie njih ve se izvuklo. A mi, mi
uspijevamo lansirati rakete koje izmiu gravitacijskoj privlanoj sili.
Vratimo se gradovima u terariju. Naglasio sam vam malo prije, ja sam velikoduni bog, milosrdan, i ak pomalo praznovjeran. Ja, dakle, nikad ne nanosim bol
svojim podanicima. Ne inim im ono to ne bih volio da netko ini meni.
No, tisue i tisue mravinjaka koji e se prodati za ovaj Boi svakom e djetetu
koje ga dobije na dar takoer dati priliku da bude mali bog. Hoe li oni biti isto tako
plemeniti i milostivi kao ja?
Bez sumnje, veina e od njih shvatiti da na njima lei odgovornost za itav jedan
grad i da im to daje boanska prava, ali i dunosti: moraju hraniti njegove stanovnike, drati ih na odgovarajuoj temperaturi, ne ubijati ih iz istog zadovoljstva.
Djeca su, meutim, a mislim prije svega na onu posve malenu koja jo nemaju
osjeaj odgovornosti, svakodnevno izloena nekakvim osporavanjima: doive neuspjeh u koli, zakvae se s roditeljima, poupaju s prijateljima. U jednom nastupu
bijesa mogu vrlo lako zaboraviti svoje dunosti 'mladih bogova' i ne usuujem se ni
zamisliti kakva sudbina moe tada zadesiti njihove 'podanike'...
Ne zahtijevam od vas da zakon koji bi zabranio mravinjake-igrake izglasate u
ime samilosti prema mravima, ili u ime njihovih ivotinjskih prava. ivotinje nemaju
nikakvih prava: raaju se pod naom paskom, proizvodi ih se masovnim uzgojem da
bi ih se potom rtvovalo naoj konzumaciji. Traim od vas da ga izglasate imajui na
umu da je mogue da i nas same netko prouava i da smo zatoenici neke divovske
konstrukcije. Zar biste eljeli da Zemlja jednoga dana bude poklonjena za Boi nekom mladom neodgovornom bogu?"

Sunce je bilo u zenitu.

Oni zakanjeli, mujaci i enke, urili su prema arterijama koje su se dodirivale
same povrine Grada i vodile prema izlazu. Radilice su ih gurkale, lizale, ohrabrivale.
56. se enka na vrijeme utopila u svu tu razdraganu guvu, u kojoj su se svi pro122
mravi

Bernard Werber

pusniki mirisi mijeali i jedan s drugim stapali i gdje nitko nee uspjeti identificirati
njezina isparavanja. Putajui da je ponese rijeka sestara, uspinjala se sve vie i vie,
prolazei kroz dosad posve nepoznate etvrti.
Iznenada, na uglu jednog hodnika, naie na neto to nikad ranije nije vidjela.
Svjetlo dana. Ono to je najprije bio tek prstenasti odsjaj na zidovima, ubrzo se
pretvorilo u zasljepljujue jarko bljetavilo. Eto, napokon, te tajnovite sile koju su joj
opisivale dadilje. Ta topla, blaga, prekrasna svjetlost. Poput obeanja nekog novog,
nekog svijeta iz bajke.
Kako su joj one jabuice prenaglo upile iste, sirove fotone, odjednom se osjetila
pijanom. Kao da se prejela one medovine s trideset drugog kata.
Unato toj omamljenosti, 56. princeza nastavi naprijed. Tlo je bilo poprskano
mrljama tvrde, grube, prodorne bjeline. Gackala je po toplim fotonima. Za nekoga
tko je itavo svoje djetinjstvo proivio pod zemljom, kontrast je bio vie nego
estok, gotovo bolan.
Novi zavoj. Snop djevianski iste, nepomuene prirodne svjetlosti prostrijeli joj
tijelo, razlije se u zasljepljujui krug, potom u srebrnastu koprenu. Svjetlosna bomba
primora je na uzmak. Osjeti kako joj njezina ista zrnca probadaju oi, kako joj pre
one ivce, izjedaju sva tri mozga. Tri mozga... staro nasljee predaka crva koji su
imali po jedan poseban ganglij za svaki koluti, jedan ivani sustav za svaki dio tijela.
Probijala se kroz vjetar fotona. U daljini je razabirala obrise svojih sestara koje bi
jednu po jednu epala i gutala solarna zvijezda. Poput utvara.
Ona produi dalje. Hitin joj je postajao mlak. Ta svjetlost koju su joj tisuu puta
pokuali opisati, to je neto to izlazi iz okvira bilo kakva jezika, to se jednostavno
mora doivjeti! Sa saaljenjem pomisli na sve one radnike iz podkaste "kuepazitelja" koje za itava svog ivota ostaju zatvoreni u Gradu i nikada nee spoznati to je
to vanjski svijet i njegovo sunce.
Ona odvano probije svjetlosni zid i nae se, izbaena poput projektila, s druge
strane, izvan Grada. Mreaste joj se oi malo-pomalo prilagodie; sad je, meutim,
osjeala otre ubode divljeg umskog zraka. Neobino hladan, pokretljiv i mirisan
zrak, neto posve suprotno pitomoj atmosferi svijeta u kojem je dosad ivjela.
Ticala joj vrludahu uokolo, bilo joj je teko orijentirati se na uobiajeni nain.
Jedna bra zrana struja prilijepi joj ih na lice. Krila zaklepetae.
Gore, na vrhu kupole, doekae je radnici. Uhvatie je za noge, podigoe uvis i
gurnue naprijed u gungulu spolno odreenih, meu stotine mujaka i enki to su se
nemirno vrpoljili gomilajui se na uskoj povrini. 56. princeza shvati da se nalazi na
pisti za polijetanje na svadbeni let, ali da treba priekati povoljnije meteo-uvjete.
123
mravi

Bernard Werber

No, dok je vjetar uporno nastavljao sa svojim ludorijama, desetak vrabaca ve je

otkrilo spolno odreene. Uzbueni neoekivanom sretnom prilikom, leprali su sve
nie i nie. im bi se, meutim, primakli preblizu, artiljerci smjeteni poput krunita
uokolo vrha spremno bi ih nadarili obilnim porcijama kiselog mlaza.
Evo, jedna od tih ptica upravo iskuava sreu, uranja u gomilu, grabi tri enke, i
pravac gore! No, prije nego to se nadobudni drznik stigao nai u visini, artiljerci ga
oborie; pone se valjati po travi, bijednik, jo punih ustiju, u jalovoj nadi da e otrti
otrov sa svojih krila.
Neka im to poslui kao primjer, svima! I doista, vrapci se malo povukoe... No,
nitko tu nije glup. Brzo e se oni vratiti, da opet malo preispitaju protuzranu obranu.

GRABELJIVAC: to bi bilo s naom ljudskom civilizacijom da se nije oslobodila

svojih viih grabeljivaca, kao to su vukovi, lavovi, medvjedi ili hijene?
Bila bi to zacijelo jedna nemirna, zabrinuta civilizacija iji bi opstanak neprestano
bio dovoen u pitanje. Rimljani su, da bi unijeli osjeaj uasa znali usred najrazuzdanije pijanke donijeti jedan le. Svi bi se tako podsjetili da nita zapravo nije
dobiveno i da smrt moe naii u svakom trenutku.
No, danas je ovjek unitio, uklonio, smjestio u muzej sve vrste koje bi ga bile u
stanju pojesti. Do te mjere da nije ostalo vie nita drugo osim mikroba, i moda
mrava, to bi ga moglo uznemirivati. Naprotiv, mirmekanska se civilizacija razvila,
a da pritom nije uspjela ukloniti svoje glavne grabeljivce. Rezultat: ivot tog
insekta odvija se u neprekidnoj neizvjesnosti i vjeitoj strepnji za vlastiti opstanak.
On zna da je prevalio tek pola puta, budui da i najgluplja ivotinja moe jednim
udarcem noge, ak sluajnim nekim pokretom, unititi plod milenija i milenija sakupljenog i promiljenog iskustva.
Edmond Wells
Enciklopedija relativnog i apsolutnog znanja
Vjetar se smirio, zrane se struje prorijedile, temperatura malo-pomalo rasla. U
22-vremena, Grad odlui pustiti svoju djecu napolje.
enke poee uzujavati svoja etiri krila. Spremne su, superspremne. Svi ti mirisi
zrelih mujaka spolnu su elju doveli do vrhunca.
Prve djevice graciozno polijeu. Uzdiu se na visinu od kojih stotinjak glava i...
kao pokoene, ve padaju rtvom lakomih vrapjih usta. Nijedna nije prola.
Dolje na tlu, mete; no kako bilo da bilo, nee se sad zbog toga odustati. Polijee
drugi val. etiri od sto enki uspijevaju prijei barikadu od kljunova i perja. Mujaci
se odmah, u zbijenom odredu, daju za njima u potjeru. to se njih tie, prolaze
124
mravi

Bernard Werber

nesmetano: prekrljavi su da bi bili dostojni vrapje pozornosti.

Trei val enki vine se uvis, kao da juria u napad na oblake. Vie od pedeset ptica isprijeie im se na putu. Opi pokolj. Nijedna preivjela. Krilati pak stvorovi,
postaju sve brojniji, kao da su se dogovorili. Sad su tamo gore vrapci, kosovi,
crvendai, zebe, golubovi... To krijeti da se sve trese. I njima je takoer praznik!
Uzlijee i etvrti val. Opet ista stvar, ni jedna jedina enka ne prolazi. Ptice se ve
upaju meusobno, otimajui se za najbolje komade..
Artiljerci se dolje nerviraju, a ve su i malaksali. Pucaju okomito uvis svom snagom svoje kiselinske lijezde. No grabeljivci su previsoko. Smrtonosne kapi pljute
poput kie natrag na Grad, uzrokujui nebrojene tete i ranjavanja.
enke se povlae, prestraene. Procjenjuju da nije mogue proi i drae im je vratiti se dolje pa se pariti u nekoj komori, u drutvu ostalih, ve na poetku unesreenih
princeza.
Peti val ipak polijee, spreman na krajnju rtvu. Valja pod svaku cijenu savladati
taj kljunati zid! Sedamnaest enki prolazi; za njima u stopu proia odmah etrdeset
tri mujaka.
esti val: prolo ih je dvanaest!
Sedmi: trideset etiri!
56. je mahala krilima. Jo se uvijek nije usuivala krenuti. Jedna sestrinska glava
maloas je pala do njenih nogu, a odmah za njom meko je dolelujalo jedno zloslutno
pahuljasto perce. Htjela je znati kako izgleda veliko Vani? Ah, kako joj je sada jasno!
Da se vine s osmim valom? Ne, ne jo... I dobro da nije: taj je u cijelosti bio pozoban.
Princezu je proimao strah do kostiju. Ponovno stavi u pogon svoja etiri krila i
lagano se uzdignu. Dobro, barem to funkcionira, nema problema, ah glava je ta
koja... Obuzme je jeza. Mora ostati prisebna. Imala je tako malo izgleda da e uspjeti.
56. prekine lepet: sedamdeset tri enke iz devetog vala upravo su prole. Radnici
su isputah feromone ohrabrenja. Nada se opet raala. Da krene s desetim valom?
I dok je tako oklijevala, odjednom, samo malo dalje, iznenada opazi malog epavca i krupnog ubojicu sa sada mrtvim oima. To joj je bilo sasvim dovoljno da se
konano odlui. Jednim zamahom vinu se u let. eljusti one dvojice zaklopie se u
prazno. Izmakla im je za dlaku.
Na pola puta izmeu Grada i gustog jata ptica, 56. naas zastane. Ubrzo je, meutim, oplete poletni zamah desetog vala, ona to iskoristi i takoer jurne ravno prema
zranome bezdanu. Dvije njezine susjede bivaju epane, dok se ona, posve nenadano, nekako promigolji izmeu golemih pandi jedne sjenice.
125
mravi

Bernard Werber

Puko pitanje sree.

Eto, etrnaest ih je iz desetog vala izalo netaknuto. No 56. nije sebi stvarala previe iluzija. Svladala je tek prvu kunju. Najtee tek ima doi. A brojke su joj bile
itekako dobro poznate. Openito, od tisuu petsto princeza koje polete, otprilike desetak njih sretno sleti natrag na zemlju. A od toga e samo etiri kraljice, u najoptimistinijoj pretpostavci, uspjeti izgraditi vlastiti grad.
PONEKAD, DOK: Ponekad, dok ljeti eem, opazim da sam zamalo stao na neku
vrstu muhe. Promotrim je bolje: to je zapravo mravlja kraljica. A ako je tu jedna,
znai da ih ima na tisue, posvuda. Gre se na tlu. Sve bivaju pregaene ljudskim
cipelama ili se pak same zalete u vjetrobran kakva automobila. Iscrpljene su, nemaju vie nikakva nadzora nad vlastitim letom. Koliko je gradova tako ve unaprijed zauvijek uniteno, jednim obinim zamahom brisaa na nekoj ljetnoj cesti?
Edmond Wells
Enciklopedija relativnog i apsolutnog znanja
I dok je aktivirala svoja etiri dugaka staklenasta krila, 56. enka opazi kako se
iza nje pernati bedem zatvara pred jedanaestim i dvanaestim valom. Sirotice! Jo pet
valova enki i Grad e izbaciti uvis sve svoje nade.
Usisana u plavetni beskraj, nije vie o tome mislila. Sve je modro, tako neopisivo
modro! Bilo je upravo fantastino ovako slobodno parati zrak, pogotovo za jednog
mrava koji nije upoznao drugog ivota do onog pod zemljom. inilo joj se kao da se
kree kroz neki posve drugi svijet. Uske galerije na koje je navikla zamijenilo je
vrtoglavo prostranstvo u kojem se sve rasprskavalo u tri dimenzije.
Intuitivno je otkrivala sve mogunosti koje prua let. Kad prenese teinu na ovo
krilo, skree u desno. Mijenjajui kut lepeta, die se uvis. Ili se pak sputa. Ili ubrzava... Otkriva da joj za izvoenje savrenog zaokreta vrkove krila treba ubosti u jednu zamiljenu os i ne bojati se postaviti tijelo pod kutem veim od 45.
Otkriva takoer da nebo nije ni prazno ni nepomino. Daleko od toga! Puno je
svakojakih struja. Neke od njih, "crpke", vuku je uvis. Upadne li, meutim, u kakvu
zranu rupu, gubi visinu. Njih je mogue otkriti jedino ako se dobro motri na kukce
koji su dalje naprijed, prema njihovim pokretima mogu se stvoriti neke pretpostavke
i preduhitriti dogaaje...
Hladno joj je. U visinama je obino uvijek hladno. Povremeno je iznenade vrtlozi,
nagli vihori mlakog ili pak ledenog zraka koji je iznenada zavrte, kao zvrk.
Jedna se skupina mujaka dala za njom u potjeru. 56. enka povea brzinu: nee
valjda dopustiti da je dohvati prvi koji naie. Mora se uvati za one najbre i naju126
mravi

Bernard Werber

pornije. To je prva genetska selekcija.

Osjeti neki laki dodir. Jedan joj se mujak poeo uvaljivati na trbuh, pue po njoj,
vere se kao po ljestvama na kakav bedem. Prilino je sitan, no kako je prestao mahati
krilima, teina mu nije nimalo zanemariva.
Ona pusti da malo izgubi na visini. Gore na njoj, mujak se uvinuo i smotao, kako
mu ne bi smetao lepet njezinih krila. U potpunoj neravnotei, morao je zakriviti abdomen kako bi svojim kopljem dosegnuo ensko spolovilo.
S velikom je radoznalou oekivala osjeaj. Malo-pomalo preplavie je ugodna
sitna bockanja. To joj dade jednu ideju. Bez ikakva upozorenja zaljulja se naprijed i
naglo zapikira prema dolje. Ludnica! Kakve li ekstaze! Brzina i seks postadoe tako
glavni sastojci njezina prvog koktela uitka.
Naas, kao kriomice, u mozgom joj proleti slika 327-og mujaka. Vjetar joj je fijukao izmeu dlaica na oima. Ticala su joj drhtala od nekog paprenog soka. Odreene kiseline i alkoholi preobrazili se u uzburkano more. udnovate, nepoznate tekuine tekle su sad iz svih njezinih lijezda; mijeale se u pjenuavu juhu to joj se,
vrijui burno, usipavala u sve dijelove mozga.
Stigavi u visinu prvih travki, ona malo predahne, pribere snage, zatim ponovno
zalepee krilima i poput strijele se opet vine uvis. No upravo kad je u njoj opet stalo
bujati euforino raspoloenje, mujaka iznenada uhvati neka slabost. Noge mu se poee tresti poput praporaca, eljusti mu se stadoe naizmjence otvarati i zatvarati bez
ikakva povoda. Prekid rada srca. A onda, slobodan pad...
U veine kukaca mujaci su, naime, programirani da uginu odmah nakon svog
prvog ljubavnog ina. Imaju pravo samo na jedan jedini potez, i taj mora biti pravi.
im napuste tijelo, spermatozoidi sa sobom odnose i ivot svojega vlasnika.
U mrava, mujaka ubija ejakulacija. U drugih nekih vrsta, pak, ubija ih enka
koja, kad se do sita nauivala, jednostavno prikolje svog velikodunog dobroinitelja. Iz posve jednostavnog razloga: mnotvo burnih emocija otvorilo joj je tek.
Valja priznati ono to je bjelodano: carstvo kukaca openito je carstvo enki, odnosno tonije, udovica. Mujaci u njemu imaju tek epizodnu ulogu...
Ali eto, ve se na nju kvai jedan drugi proizvoditelj potomstva. Jedan ode, drugi
doe, tako je to. Stie i trei, a za njim jo cijela horda. 56. ih enka vie i ne broji.
Po svemu sudei, moralo se izredati najmanje sedamnaest ili osamnaest onih koji su
svjee gamete poeljeli sasuti ba u njezinu spermateku.
Osjeala je tu ivu tekuinu kako joj vrije u trbuhu. Zaliha stanovnika njezina budueg grada. Milijuni mukih spolnih stanica koji e joj omoguiti da tijekom itavih
petnaest godina svakoga dana lijee nova jaja.
Posvuda oko nje njezine spolno odreene sestre dijele iste emocije. Nebo je bilo
127
mravi

Bernard Werber

prepuno enki u letu, na koje su uzjahali jedan ili pak vie mujaka kojima nimalo
nije smetalo da se zajedno pare s jednom istom enkom. Ljubavne karavane to lebde nebu pod oblacima. Dame su posve opijene od umora i zadovoljstva. One vie
nisu princeze, sad su prave kraljice. Izgleda, meutim, da su ih toliko puta ponovljeni uici ipak dotukli, jer imaju silnih potekoa zadrati pod kontrolom kakav-takav
pravac leta.
Upravo su taj trenutak izabrale etiri velianstvene lastavice da odjednom iskrsnu
s jedne trenje u punom cvatu. One kao da uope ne lete, one neujno i dostojanstveno klize izmeu slojeva neba, s hladnokrvnou koja sleuje... sunue poput munje
na krilate mrave, kljuna irom otvorenog te ih jednog za drugim stadoe halapljivo
gutati. A sad se i 56. nala u ozbiljnoj opasnosti da postane rtvom lovake potjere.

103.683. se nalazio u dvorani istraivaa. Namjeravao je sm nastaviti istragu

infiltrirajui se nekako u Istoni termitnjak, no dogodilo se da mu predloe da se
prikljui jednoj skupini izviaa i s njom krene u "lov na zmaja". Radilo se, naime, o
tome da se u zoni ispae grada Zoubi-zoubi-kana, koji posjeduje glavninu stonog
blaga itave Federacije - 9 milijuna grla za munju! - otkrilo jednog gutera. A prisutnost jedne takve zvijeri moe u znatnoj mjeri ometati pastirske aktivnosti.
Sreom, Zoubi-zoubi-kan se nalazi na istonoj granici Federacije, tono negdje na
pola puta do termitskoga grada. 103.683. prihvati stoga objeruke da krene na put s
tom ekspedicijom. Tako e njegov odlazak barem proi nezapaeno.
Oko njega, svi su se istraivai briljivo pripremali. Drutvenu voljku vrhom su
punili slatkim energetskim rezervama, a trbuni dep mravljom kiselinom. Potom su
se premazivali puevom slinom koja e ih tititi od hladnoe, ali i od (sad su to znali)
spora alternarije.
Razgovaralo se, dakako, o lovu na gutera. Neki su ga usporeivali s dadevnjacima, neki pak sa abama, no veina od trideset dva izviaa slagala se, kad je rije o
teini lova, u priznavanju njegova apsolutnog prvenstva.
Jedan starac uvjeravao je da guteri imaju mo da ponovno puste rep kad im ovaj
bude odsjeen. Ostali mu se narugae... Jedan je drugi pak tvrdio da je jednom vidio
jednu od tih grdosija kako je ostala nepomina poput kamena tijekom ak 10. Svi se
tad stadoe prisjeati pria starih Belokanaca koji su se golim eljustima
suprotstavljali tim udovitima - u ono doba, naime, upotreba mravlje kiseline nije
bila tako rairena kao danas.
103.683. nije uspio zadrati jezovite trnce koji su mu odjednom protresti tijelo.
On jo nikad dosad nije vidio gutera, i pomisao da jednog takvog stvora mora napasti golim eljustima, ili ak i mlazom kiseline, bila je sve prije nego ohrabrujua.
U njemu se malo-pomalo stvori odluka da e iskoristiti prvu zgodnu priliku i jed128
mravi

Bernard Werber

nostavno odmagliti. Na kraju krajeva, njegova istraga o sluaju "tajno oruje termita" od vitalnije je vanosti za opstanak Grada nego tu nekakav sportski lov.
Izviai su bili spremni. Poee se lagano uspinjati hodnicima vanjskog gradskog
pojasa te izbie na svjetlo dana kroz izlaz 7, takozvani "Istoni izlaz".
Najprije se trebalo izvui iz gradskog predgraa. Nimalo jednostavna stvar: svi
pristupi Bel-o-kanu bili su zakreni gomilom radnika i vojnika, sve jedni uurbaniji
od drugih.
Prilivnih tokova bio je poprilian broj. Neki su mravi bili natovareni liem, voem, itom, cvijeem ili gljivama. Drugi su transportirali granice, travke i oblutke
koji e posluiti kao graevni materijal. Trei su pak teglili neku divlja... Sve u svemu, prava graja najrazliitijih mirisa.
Lovci nekako uspjee prokriti put kroz sva uska grla i silne prometne zastoje.
Promet se nakon toga postepeno prorijedio, a iroka avenija sve vie suavala, da bi
se naposljetku pretvorila u obinu cestu koja nije zauzimala vie od koje tri glave
(devet milimetara) irine, zatim dvije, pa jednu. Mora da su bili ve prilino odmakli
od Grada, jer vie nisu zamjeivali nikakvih kolektivnih poruka. Skupina je presjekla
svoju olfaktivnu pupanu vrpcu i organizirala se kao autonomna jedinica. Ustrojie
se u formaciju "etnja", u kojoj su mravi poredani dva po dva.
Uskoro se mimoioe s jednom drugom skupinom, bili su to takoer izviai. Ovi
pak mora da su grdno nastradali. Njihova mrava eta nije brojila vie niti jednog jedinog cijelog mrava. Sami obogaljeni. Nekima je ostala tek jedna jedina noga, bijae
doista tuna slika vidjeti ih kako se jadno vuku. Nita bolje nije bilo ni s onima koji
vie nisu imali ticala ili kojima je nedostajao itav abdomen.
103.683. jo nikad, osim ono u Ratu kod makova, nije vidio tako gadno udeene
vojnike. Ovi su bez sumnje bili prisiljeni suprotstaviti se neem strahovitom... Moda tajnom oruju?
103.683. htjede zapodjenuti razgovor s jednim krupnim ratnikom dugakih polomljenih eljusti. Otkuda dolaze? to se dogodilo? Jesu li to bili termiti?
Ovaj uspori i, bez odgovora, okrene prema njemu svoje lice. Uas i strava: one
duplje bile su mu prazne. A lubanja rascijepljena od ustiju do vratnog zgloba.
Gledao je za njim dok se ovaj polako udaljavao. Malo dalje odjednom je posrnuo
i pao, i vie se nije pridigao. Naao je samo jo toliko snage da otpue u stranu, izvan
puteljka, kako njegov le ne bi ometao prolaz.

56. enka skvri tijelo i pokua, ne bi li umakla lastavici, izvesti jedno naglo pikiranje, no uzalud: ova je bila barem deset puta bra. Golemi kljun ve joj zasjenjuje
vrkove ticala. Isti taj kljun prekri joj zaas abdomen, toraks, glavu. Kljun je presti129
mravi

Bernard Werber

e. Dodir s nepcem nepodnoljiv je. A onda se kljun zatvori. Sve je svreno.

RTVA: Kad ovjek paljivije promotri mrava, reklo bi se da je sve to ini motivirano samo ambicijama koje se uope ne tiu njegova vlastitog postojanja. Jedna
odsjeena glava jo uvijek e sebe pokuavati uiniti korisnom bijesno grizui
noge protivnika, reui kakvo zrno; jedan toraks odvui e se kako zna i umije do
nekog mjesta gdje treba zaepiti ulaz neprijatelju.
Samoodricanje? Fanatizam u odnosu na Grad? Zatupljenost koju neminovno donosi kolektivizam?
Ne, mrav isto tako zna ivjeti i kao samac. Njemu nije potreban Roj, tovie, moe
se dogoditi da se rasrdi i prometne u pobunjenika.
Zbog ega se onda, dakle, tako slijepo rtvuje?
Na stupnju na kojem se trenutno nalaze moji radovi, ja bih rekao ovo: zbog
skromnosti. ini se kao da za mrava njegova vlastita smrt ne predstavlja dovoljno vaan dogaaj da bi ga odvukla od posla kojeg se prihvatio u sekundama
koje su joj prethodile.
Edmond Wells
Enciklopedija relativnog i apsolutnog znanja
Obilazei stabla, zemljane humke i trnovite grmove, izviai su se i dalje uljali u
pravcu zlokobnog istoka.
Cesta se ve prilino suzila, no ekipe iz uprave za promet i veze jo su uvijek bile
prisutne. Putevi koji vode od jednog grada do drugog, ma kako neznatni bili, nikad
se ne zaputaju. Cestari su marljivo upali mahovinu, razmicali travke to su se isprijeile na prolazu, pomou svoje Dufourove lijezde briljivo pohranjivali mirisne
signale.
Radnici koji su se kretali u suprotnom smjeru sad su se prorijedili. Tu i tamo na
tlu bi se ponekad zamijetio poneki upozoravajui feromon: "Na raskriju 29 skrenite
prema glogu!" Moglo je to znaiti, na primjer, da su ovdje pronaeni posljednji tragovi zasjede nekih neprijateljskih kukaca.
Stupajui, 103.683. je doivljavao iznenaenje za iznenaenjem. Nikad jo nije
bio u ovim krajevima. Pa tu rastu muhare visoke ak dvadest etiri glave! A sama je
ta vrsta, meutim, karakteristina za zapadne regije.
Prepoznaje takoer smrdljive satire, iji odvratan zadah privlai muhe, pa velike
tikvaste puhare s klobukom osutim sitnim bisernim zrncima; uzveravi se potom iz
znatielje na jednu lisiarku, s uitkom je gazio po njezinu mekom mesu.
130
mravi

Bernard Werber

Otkrivao je takoer svakojake vrste nepoznatih biljaka: divlju konoplju iji cvjetovi tako dobro zadravaju rosu, ohole i zastraujue gospine papuice, maje noge s
onom njihovom dugakom stabljikom...
Priblii se jednoj, vrbici-balzamini, iji cvjetii bijahu nalik pelama, i bude dovoljno nesmotren da je dodirne. Istoga asa zreli mu se cvjetovi rasprsnue u lice,
potpuno ga prekrivi ljepljivim utim zrncima. Sva srea da nije alternaria...
Nimalo obeshrabren, popne se zatim na jednu umaricu, takozvana maja mudaca zapravo, u elji da s vee visine paljivije promotri nebo. A gore ugleda pele
koje su se okupljale u osmerce, kako bi svojim sestrama oznaile poloaj mjesta na
kojem su otkrile cvijee bogato peludom.
Krajolik je postajao sve divljiji. Tajanstveni mirisi provlaili su se posvuda uokolo. Stotine i stotine neprepoznatljivih siunih bia bjealo je na sve strane. Da suho
lie ne zauti kad protre, ne bi ih se ni zamijetilo.
Glave jo uvijek pune sitnog bockanja, 103.683. dostignu ostatak odreda. Mirnim
korakom, stigoe tako napokon do rubova saveznoga grada Zoubi-zoubi-kana. Izdaleka, obian umarak kao bilo koji drugi. Kad ne bi bilo mirisa i trasiranog puta, nikome ne bi palo napamet da ovdje ide traiti nekakav grad. A Zoubi-zoubi-kan je doista bio klasino naselje rusih mrava, s jednim panjem, kupolom od granica i
smetlitem. Samo to je sve to lealo sakriveno ispod grmlja.
Ulazi u grad bili su smjeteni visoko u gornjem dijelu, gotovo pod samim vrhom
kupole. Da bi se dolo do njih, trebalo je proi kroz mali umarak paprati i divljih
rua. to izviai i uinie.
A u njemu je sve vrvjelo ivotom. Biljne se ui nije dalo lako razaznati, imale su
posve istu boju kao i lie. Pa ipak, struno ticalo i iskusno oko otkrivalo bi bez
tekoa na tisue malih zelenih bubuljica koje su polako bubrile i rasle, kako su ve
malo-pomalo "pasle" hranjivi biljni sok.
Davno u prolosti, izmeu rusih je mrava i biljnih ui utanaen izvjestan sporazum po kojem e ove potonje hraniti mrave, a mravi e ih zauzvrat tititi. Istini za
volju, neki gradovi podrezuju krila svojim "kravama muzarama" i daju im vlastite
mirisne putovnice. Tako je mnogo komotnije, kad je rije o uvanju stada...
Zoubi-zoubi-kan je takoer prakticirao ovu vrstu podvale. Da bi se iskupio, meutim, ili pak iz puke elje za suvremenou, Grad je na drugom katu sagradio velebne staje opskrbljene svakom moguom udobnou koja je neophodna za blagostanje
biljnih ui. Mravlje su dadilje tamo njegovale jaja svojih afidija s jednakom briljivom usredotoenou kao i mirmekanska. Iz ega je i proizlazio, nema sumnje, neobian ugled i vanost te zavidno lijep izgled ovdanjeg stonog blaga.
103.683. i njegovi drugovi pribliie se jednom stadu zadubljenom u predano
vampirsko ispijanje krvi jednoj od grana ruina grma. Dobacie im ak dva, tri pita131
mravi

Bernard Werber

nja, no ui su uporno drale svoja rilca duboko zarinuta u biljno meso, ne obraajui
im ni najmanju pozornost. Napokon, moda uope i ne poznaju mirisni jezik mrava.
Izviai ticalima potraie pastira... No ne otkrie ni jednog jedinog.
Dogodi se tad neto ludo uzbudljivo. Tri bubamare upadnu usred stada. Te opasne
zvijeri posijae paniku meu jadnim uima kojima su njihova potkresana krila spreavala bijeg.
Vukovi, na sreu, istjerae pastire. Dva zoubi-zoubikanska mrava iskoie iza jednog lista. Skrivali su se, naime, namjerno, kako bi bolje iznenadili crvene grabeljivce osute crnim pjegama koje sad uzee na nian i preciznim hicima poruie
sve tri poput groma.
Odmah zatim pojurie umiriti stada uiju, jo uvijek sva ustraena. Stadoe ih
musti, tapati ih po abdomenu, milovati im ticala. Ui na to iscijedie veliki mjehur
prozirnog eera. Dragocjena medovina. I dok su trpali u sebe taj ukusni liker, pastiri
opazie belokanske izviae.
I pozdravie ih. Dodir ticala.
Doli smo u lov na gutera, odasla jedan od njih.
U tom sluaju, morat ete produiti prema istoku. Otkrili smo jednog od tih grdosija u pravcu postaje Guaye-Tyolot.
Umjesto da im, kao to je obiaj, ponude trofilaksiju, pastiri im ponudie da se
nahrane sami, izravno na ivotinjama. Izviai nisu ekali da im se dvaput
kae. Svaki odabra svoju u te joj pone kakljati abdomen ne bi li izmuzao svoj
obrok ukusne medovine.

Unutra u drijelu bilo je mrano, smrdljivo i masno. 56. enka, sva oblijepljena
slinom, skliznu sad u grlo svoje grabeljivice. Kako ova nema zube, nije je savakala
te je zapravo jo uvijek bila neozlijeena. Ni govora o tome da se pomiri sa sudbinom, ta s njom bi bio zauvijek izgubljen itav jedan grad.
Krajnjim naporom, ona zabode eljusti u glatko meso jednjaka. I upravo je taj
refleks bio ono to ju je spasilo. Lastavici doe na povraanje, naglo zakalje, i poput
mlaznog motora potisne i daleko izbaci nadraujui zalogaj. Zaslijepljena, 56. enka
pokua uzletjeti, no slijepljena krila bila su vie nego preteka. Tako je, koliko je
duga i iroka, tresnula ravno usred nekakve rijeke.
Mujaci u agoniji stropotae se oko nje. Gore u zraku, detektirala je aritmian let
nekih dvadesetak sestara koje su uspjele preivjeti hordu lastavica. Malaksale, sve su
vie gubile visinu.
Jedna se od njih prizemlji na jedan lopo gdje se dva dadevnjaka smjesta bacie
za njom u potjeru, epae i slistie u tren oka. Ostale kraljice iz igre ivota elimini132
mravi

Bernard Werber

rae redom golubovi, abe krastae, krtice, zmije, imii, jeevi, kokoi i pilii...
Sve u svemu, od tisuu i pet stotina uzletjelih enki, preivjelo je svega est.
56. je takoer meu njima. Nekim udom iscijeljena. Mora ivjeti. Mora osnovati
vlastiti grad i rijeiti zagonetku tajnog oruja. Znala je da e joj biti potrebna pomo,
da e moi raunati na prijateljsku gomilu koja ve nastanjuje njezinu utrobu. Bit e
dovoljno da je samo izvede van...
No najprije, treba se izvui odavde...
Izraunavi kut pod kojim su padale suneve zrake, ona utvrdi toku svog pada:
nalazila se na Istonoj rijeci. Nimalo zgodno mjesto, jer premda mrava ima na svim
otocima svijeta, jo se uvijek ne zna kako su do njih uspjeli stii, s obzirom na to da
plivati ne umiju.
Neki list dolepra joj nadohvat, i ona se itavom svojom eljusti grevito uhvati
za nj. Pone frenetino mahati stranjim nogama, no rezultati takvog pogona bili su
vie nego mizerni. Dugo se tako vukla po povrini valova kadli se odjednom pojavi
obris nekakve divovske sjene. Punoglavac? Ne, ovo je tisuu puta glomaznije od jednog punoglavca. 56. enka razabra izduen, uiljen oblik, glatke isprugane koe. Nikad vieno. Pastrva!
Sitni ljuskari, ciklopi, vodenbuhe, panino su bjeali pred grdosijom. Koja je
najprije duboko zaronila, a zatim se ponovno ustremila prema povrini, upravo u
pravcu kraljice koja se, prestravljena, grevito prilijepila za svoj list.
Svom snagom svojih peraja, pastrva se vine uvis i probije povrinu. I dok je golemi val grubo odbacio sirotu mravicu, pastrva ostane naas lebdjeti u zraku, kao zaleena, da bi zatim, rastvorivi gubicu oboruanu sitnim otrim zubima, epala i lakomo progutala neku muicu koja je ovuda neduno leprala. Zatim se jednim trzajem
repa uvinu te iznova uroni u svoj kristalno prozirni svijet... podigavi pritom naglu
plimu koja potpuno potopi jadnoga mrava.
abe, koje su se ve opustile, smjesta odapee svoja tijela i zaronie u vodu, otimajui se za taj krasan primjerak kraljice i njezin kavijar. Ona pak uspije opet nekako isplivati na povrinu, no ponovni ustuk vode usie je iznova prema negostoljubivim dubinama. abe su joj bile za petama. Studen ju je koila. Gubila je svijest.

Nicolas je gledao televiziju, u blagovaonici, zajedno sa svoja dva nova kompia,

Jeanom i Philippeom. Uokolo njih, ostala siroad ruiastih lica putala je da ih lagano uljuljkuje neprekidni slijed slika.
Scenarij filma kroz njihove je oi i ui prodirao do memorije njihova mozga brzinom od 500 kilometara na sat. Ljudski mozak moe pohraniti do ezdeset milijardi
informacija. No kad je itav prostor memorije zasien, automatski se vri veliko
133
mravi

Bernard Werber

spremanje: informacije procijenjene najmanje vanima, korisnima i zanimljivima, bivaju izbrisane, odnosno zaboravljene. Tako se dogaa da esto ne ostaje drugo nego
traumatina sjeanja i aljenje za proteklim radostima.
Odmah nakon serije tog je dana na programu bila rasprava o insektima. Veina
mladih ljudskih bia ubrzo se rasprila, sva ta bla-bla znanost nije im bila previe
uzbudljiva.
"Profesore Leduc, vas, uz profesora Rosenfelda, smatraju najveim europskim
strunjakom za mrave. to vas je ponukalo da se ponete baviti ba prouavanjem
mrava?
- Jednoga dana, otvorivi ormar u kuhinji, naao sam se licem u lice s kolonom tih
kukaca. Ostao sam sate i sate promatrajui ih, nisam se mogao odlijepiti. Bila je to za
mene lekcija o ivotu i o smjernoj poniznosti. Htio sam saznati vie o njima... Eto, to
je sve.
(Nasmijao se.)
- A u emu je razlika izmeu vas i ovog drugog uvaenog znanstvenika, profesora
Rosenfelda?
- Ah, profesor Rosenfeld! Zar taj jo nije umirovljen? (Opet se nasmije.) Ne,
ozbiljno, mi doista nismo od istog oltara. Vidite, postoji vie naina "shvaanja" tih
insekata... Ranije se mislilo da su sve drutvene vrste (termiti, pele, mravi) rojalisti.
To je bilo jednostavno, ali pogreno. Opazilo se, naime, da kod mrava kraljica nema
nikakve druge moi osim da stvara potomstvo. Postoji ak raznoliko mnotvo oblika
mravlje vladavine: monarhija, oligarhija, vojniki trijumvirat, demokracija, anarhija,
itd. tovie, dogodi se ponekad da se stanovnici, ako su nezadovoljni svojom vladom, pobune protiv nje i onda moete vidjeti prave pravcate "graanske ratove" unutar samih naselja.
- Fantastino!
- Za mene, i za takozvanu "njemaku" kolu na koju se pozivam, organizacija ivota u mravljem svijetu temelji se prvenstveno na hijerarhiji kasta te na dominaciji
alfa-jedinki, prirodno nadarenijih od prosjeka, koje upravljaju skupinama radnika...
Za Rosenfelda, pak, koji je pristalica takozvane "talijanske" kole, mravi su po svojoj biti svi anarhisti, ne postoje alfe, jedinke nadarenije od prosjeka. I samo kad treba
rijeiti neki praktini problem ponekad se spontano pojavljuju voe. No oni su samo
privremeni.
- Ne razumijem ba dobro.
- Recimo da talijanska kola misli da bilo koji mrav moe biti ef, im ima neku
originalnu ideju koja se tie i ostalih. Dok njemaka kola, naprotiv, smatra da su
iskljuivo mravi "s karakterom efa" oni koji redovito uzimaju poslanike mandate u
134
mravi

Bernard Werber

svoje ruke.
- Zar se te dvije kole toliko razlikuju?
- Dogaalo se ve da se, za vrijeme velikih meunarodnih kongresa, to pretvori u
obraun akama, ako je to ono to vas zanima.
- To je jo uvijek ono isto staro rivalstvo izmeu saksonskog i latinskog duha, zar
ne?
- Ne. Ta se bitka prije moe usporediti s onom koja suelice stavlja poklonike
"uroenog" i one koji zagovaraju "steeno". Kreten se raa ili to postaje? To je jedno
od pitanja na koje mi pokuavamo odgovoriti prouavajui drutvene zajednice mrava!
- Ali zato se takvi pokusi ne bi obavljali s kuniima ili mievima?
- Mravi pruaju tu sjajnu mogunost da izravno vidimo kako funkcionira jedno
drutvo, drutvo sastavljeno od vie milijuna pojedinaca. To je kao da promatrate itav jedan svijet u malom. A ne postoji, koliko je meni poznato, grad od vie milijuna
kunia ili mieva..."
Gurkanje laktom.
- uje ti ovo, Nicolas?
No Nicolas nije sluao. To lice, te ute oi, negdje ih je ve vidio. Ali gdje? I
kada? Napeto je prekopavao po pamenju. Tono, sad se sjea. To je onaj tip to uvezuje knjige. Tvrdio je da se zove Gougne, a zapravo je bio jedna te ista osoba kao
ovaj tu Leduc koji je tu na televiziji uivao da mu tako u nebesa laskaju.
Iznenadno otkrie uroni Nicolasa u bezdan dubokih razmiljanja. Ako je profesor
lagao, to je zbog toga da se pokua domoi one enciklopedije. Njezin je sadraj zacijelo izuzetno dragocjen za prouavanje mrava. A ona se mora nalaziti tamo dolje.
Nije mogla biti nigdje drugdje nego u podrumu. I to je bilo ono za ime su se svi pomamili: i tata i mama i ovaj tu Leduc. Valja je ii potraiti, tu prokletu enciklopediju,
i sve e se valjda razjasniti.
On naglo ustane.
- Kamo e?
Nije nita odgovorio.
- Mislio sam da te to zanima, mravi?
Polaganim korakom doao je do vrata, a zatim se dao u trk prema svojoj sobi.
Nee mu trebati mnogo stvari. Samo njegova omiljena kona jakna, depni noi i
one glomazne cipele s potplatima od prirodnog kauuka.
Nadzornici se na njega ak ni osvrnuli nisu dok je prelazio preko irokog predvorja.
135
mravi

Bernard Werber

Tako je jednostavno pobjegao je iz sirotita.

Izdaleka, od Guaye-Tyolota nije se razabiralo vie od neke vrste zaobljenog kratera. Kao kakav krtinjak. "Podruna postaja" bila je zapravo mini-mravinjak, kojeg
je nastanjivalo oko stotinjak jedinki. Bio je u funkciji samo od travnja do listopada, a
za itave bi jeseni i zime ostajao prazan.
Ovdje, kao u primitivnih mrava, nije bilo kraljice, nije bilo radnika ni vojnika. Svi
su istovremeno bili sve. Zbog toga se tu nitko nije ustruavao kritizirati grozniavost
divovskih gradova. Svi su se izrugivali zastojima i epovima u prometu, uruavanju
hodnika, tajnim prolazima koji vam grad pretvaraju u crvljivu jabuku, hiperspecijaliziranim radnicima koji vie ni loviti ne znaju, slijepim vratarima zazidanim do
konca ivota u svojemu klancu...
103.683. je pozorno ispitivao postaju. Guaye-Tyolot se sastojao od jedne tavanice
i jedne prostrane glavne dvorane. Ta je prostorija bila probijena jednim stropnim
otvorom kroz koji su se uvlaile dvije suneve zrake, bacajui svjetlo na desetke lovakih trofeja, praznih kutikula objeenih po zidovima koje su itale od strujanja
zraka.
103.683. se priblii tim raznobojnim leevima. Za koji tren, prie mu jedan domorodac te mu pomiluje ticala. S ponosom mu pone pokazivati na sva ta krasna bia,
ubijena zahvaljujui svakovrsnim mirmekanskim ratnim lukavtinama. ivotinje su
bile premazane mravljom kiselinom, supstancijom koja takoer slui i za konzerviranje leeva.
Bilo je tu, briljivo poredanih, svakojakih vrsta leptira i drugih insekata najrazliitijih veliina, oblika i boja. Pa ipak, jedna dobro poznata ivotinja nedostajala je u toj
arolikoj zbirci: termitska kraljica.
103.683. zapita imaju li problema sa susjedima termitima. Domorodac uspravi ticala u znak iznenaenja. Prestade mrmljati sebi u eljusti i spusti se teka olfaktivna
tiina.
Termitima?
Ticala mu se ovjesie. Nema vie to emitirati. Uostalom, ima posla, jedno komadanje je u tijeku. Dosta je gubio vrijeme. Pozdrav. Naglo se okrenu, spreman odmagliti. 103.683., je meutim, bio uporan.
Ovaj je sad izgledao potpuno uspanien. Ticala su mu lagano podrhtavala. Bilo je
vie nego oito da mu rije termiti oivljava sjeanje na neto uasno. Upustiti se u
razgovor o toj temi, nadilazi, ini se, njegove snage. On hitro odmagli prema skupini
radnika koji bijahu usred najljepeg pijanevanja.
Potonji su se, naime, nakon to su drutvenu voljku dobro zalili alkoholom od
136
mravi

Bernard Werber

cvjetnoga meda, sad naslaivali degustirajui meusobno jedan drugome abdomen,

tvorei dugaak zatvoreni lanac.
Uto prilino buno nahrupi unutra pet lovaca dodijeljenih u slubu u toj podrunoj postaji. Pred sobom su gurali gusjenicu.
To smo pronali. Najizvanrednije je to to to proizvodi med!
Onaj koji je emitirao tu neobinu vijest potapa zatoenicu vrkom ticala. Zatim
prostre pred nju jedan list i im je gusjenica poela jesti, on joj skoi na lea. Gusjenica se propne, no uzalud. Mrav joj zabije pande u bokove, vrsto se prihvati, okrene i stade joj lizati posljednji lanak sve dok iz njega nije potekla neka likerasta tekuina.
Svi mu redom estitae. Dotad nepoznata medovina pone kruiti od eljusti do
eljusti. Okus mu se razlikovao od likera uenaca. Bio je masniji i kao da je imao
neki dodatni, izrazitiji okus po biljnom soku.
Dok je degustirao taj egzotini napitak, 103.683-eg jedno ticalo lako okrznu po
lubanji.
Ti, kako izgleda, trai informacije o termitima.
Mrav koji mu je dobacio taj feromon doimao se vrlo starim. itav mu je oklop bio
izbrazdan zasjecima od eljusti. 103.683. zabaci ticala unatrag u znak potvrde.
Poi sa mnom!

Zvao se 4000-ti ratnik. Glava mu je bila plosnata poput lista. Oi siune. Dok bi
emitirao, meketave, drhtave pare bile su siromane alkoholom. Moda mu je upravo
zbog toga bilo stalo da razgovaraju u nekakvoj minijaturnoj upljini, praktiki potpuno zatvorenoj.
Ne boj se, ovdje moemo priati, ova rupa je moja komora.
103.683. ga odmah zapita to zna o Istonom termitnjaku. Starac razmaknu ticala.
Zato te to zanima? Pa doao si samo u lov na gutera, ne?
103.683. odlui otvoriti karte tom starom bespolcu. Ispripovjedi mu kako je neko
tajno i neobjanjivo oruje bilo upotrebljeno protiv vojnika iz La-chola-kana. Pomislilo se najprije da se radi o nekoj podvali patuljaka, no to nisu bili oni. Tada su se
sumnje, posve prirodno, okrenule prema termitima s Istoka, drugom po redu velikom
neprijatelju...
Starac savine ticala u znak iznenaenja. Nikad nita nije uo o tom dogaaju.
Pomno promotri 103.683-eg te upita:
To ti je to tajno oruje iupalo petu nogu?
Mladi vojnik zanijee. Izgubio ju je u bitci kod Makova, za vrijeme oslobaanja
137
mravi

Bernard Werber

La-chola-kana. 4000. istog asa ivnu, sav razdragan. Pa i on je bio tamo!

Koja brigada?
Petnaesta, a ti?
Trea!
Za vrijeme posljednjeg juria jedan se borio na lijevom, a drugi na desnom boku.
Razmijenie nekoliko uspomena. Na bojnom polju uvijek ima toliko toga to moe
posluiti kao lekcija koju valja upamtiti i prenijeti drugima. Na primjer, 4000. je, na
samom poetku borbi, bio zamijetio upotrebu plaenikih muica-glasnika. Rije je,
po njegovu miljenju, o metodi komunikacije na veliku udaljenost, daleko superiornijoj onoj koja koristi obina "potrkala".
Belokanski vojnik, koji nita takvo nije primijetio, srdano izrazi svoje odobravanje. Zatim se urno vrati na svoj predmet.
Zbog ega mi nitko ne eli nita rei o termitima?
Stari mu se vojnik priblii. Glave im se lako dodirnue.
Ovdje se takoer dogaaju vrlo neobine stvari...
Njegove pare davale su naslutiti neto tajanstveno.
Vrlo neobine, vrlo neobine... reenica se olfaktivnom jekom odbijala od zidova.
4000. zatim objasni kako ve neko vrijeme nisu vidjeli ni jednog jedinog termita
iz Istonog grada. Ranije bi oni, kad bi slali svoje uhode na zapad, koristili prijelaz
preko rijeke kod Sateia; to se znalo i dralo ih se koliko se moglo pod nadzorom.
Sad, meutim, nema vie ni dounika. Nema vie niega.
Neprijatelj koji napada, to je svakako zabrinjavajue, ali neprijatelj koji nestaje
izaziva mnogo veu zbunjenost. I kako vie nije bilo ni najmanje zadjevice s
termitskim izviaima, mravi iz postaje Guaye-Tyolot odluili su napokon sami
malo pronjukati uokolo.
Uputio se tako prema tamo prvi odred izviaa. Nikad se vie nita o njima nije
ulo. Slijedila je druga skupina, koja je nestala na isti tajanstveni nain. Pomislilo se
tada da se moda radi o guteru ili o nekom posebno prodrljivom jeu. Ali ne, kad
je posrijedi napad grabeljivaca, uvijek ostaje barem jedan preivjeli, makar i ranjen.
U ovom sluaju, pak, vojnici kao da su nekom arolijom jednostavno ishlapili.
To me podsjea na neto... pone 103.683.
No stari se ratnik nije imao namjeru dati smetati u svojoj prii. On nastavi:
Nakon propasti prvih dviju ekspedicija, ratnici iz Guaye-Tyolota odluili su zaigrati na sve ili nita. Otposlali su hitno jednu mini-legiju od 500 vojnika, naoruanih
do zuba. Ovog je puta ostao jedan preivjeli. Vukao se tekom mukom prevaljujui
tisue glava udaljenosti i umro sav proet uasnim strahom, upravo u trenutku kad je
138
mravi

Bernard Werber

stigao u gnijezdo.
Temeljito se ispitalo njegov le, koji nije pokazivao ni najmanje ozljede. Ni ticala
nisu pretrpjela nikakvu borbu. Izgledalo je kao da ga je smrt zadesila bez ikakva pravog razloga.
Razumije li sada zato ti nitko ne eli govoriti o Istonom termitnjaku?
103.683. je razumio. I bio je prije svega zadovoljan zbog toga to je sada bio siguran da je na pravom tragu. Ako za zagonetku tajnog oruja postoji ikakvo rjeenje,
trag bez sumnje vodi preko Istonog termitnjaka.
HOLOGRAFIJA: Zajednika toka izmeu ljudskog mozga i mravinjaka simboliki
bi se mogla predoiti holografskom slikom.
to je zapravo holografija? Preklapanje traka s tankim urezima koje, pripojene
jedna drugoj i osvijetljene pod odreenim kutom, zajedno daju dojam reljefne slike.
Ona u stvari postoji i svugdje i nigdje istovremeno. Iz spoja graviranih traka raa
se neto drugo, jedna trea dimenzija: iluzija reljefa.
Svako ivano vlakno naeg mozga, svaka jedinka u mravinjaku zadrava cjelovitost neke informacije. No da bi se pojavila svijest, "reljefna misao", nezaobilazno
je zajednitvo.
Edmond Wells
Enciklopedija relativnog i apsolutnog znanja
Kad je 56. enka, koja je prije kratkog vremena postala kraljicom, ponovno dola
k svijesti, nalazila se nasukana na prostranom ljunanom alu. Bez sumnje je abama uspjela umai samo zahvaljujui vrlo brzoj struji. Rado bi bila smjesta uzletjela,
no krila su joj jo uvijek bila suvie vlana. Prisiljena priekati...
Paljivo je i metodiki oistila ticala, a zatim udahnula okolni zrak. Gdje li se to,
dakle, nalazi? Samo da nije pala na krivu stranu rijeke!
Pone vibrirati ticalima podesivi frekvenciju na 8000 titraja u sekundi. Aha, evo
onih poznatih mirisa po plijesni. Sva srea: nalazila se na zapadnoj strani rijeke.
Nije, meutim, bilo ni traga nekom feromonu-putokazu. Trebala bi se malo vie pribliiti glavnome gradu, kako bi onaj koji e osnovati mogla povezati s Federacijom.
Napokon uzmogne uzletjeti. Pravac zapad. No ubrzo shvati da zasad jo ne moe
raunati na osobito daleko putovanje: miii krila bili su jo uvijek umorni i iscrpljeni i letjela je toliko blizu povrine tla da joj je tijelo neprestano strugalo po grumenju
zemlje.

139
mravi

Bernard Werber

Vratie se u glavnu dvoranu Guaye-Tyolota. Od trenutka kad se pokuao raspitati

o termitima s Istoka, 103.683-g su izbjegavali kao da je zakuen alternarijom. Nije
se bunio, sav predan svojoj misiji.
Uokolo njega Belokanci su s Guayetyolotancima razmjenjivali trofilaksiju: davali su potonjima da kuaju posljednju berbu peurki, a zauzvrat degustirali medovinu
ekstrahiranu iz izluevina divljih gusjenica.
A onda, nakon svakojakih najrazliitijih isparavanja, razgovor se napokon pone
vrtjeti oko lova na gutera. Guayetyolotanci ispriae kako su nedavno otkrivena tri
gutera koji su terorizirali stada biljnih ui Zoubi-zoubi-kana. Navodno su unitili
dobra dva stada od svojih tisuu grla i sve pastire koji su ih uvali...
Najprije je zavladala faza panike. Pastiri vie nisu putali svoju stoku da se kree
nigdje drugdje osim po zatienim prolazima iskopanim duboko u sloju granica. No
zahvaljujui kiseloj artiljeriji, uspjelo im je protjerati ta tri zmaja. Dva su odmah
otila daleko. Trei, ranjen, smjestio se na jednom kamenu na pedeset glava odavde.
Zoubizoubikanske legije ve su mu odsjekle rep. Trebalo je to to prije iskoristiti,
prije nego to zvijer obnovi snage.
Je li istina da guterski repovi ponovno izrastu?, upita jedan izvia. Odgovor bijae potvrdan.
Ali taj to ponovno izraste nije pravi rep. Kao to kae Majka: nikad vie ne moe vratiti tono orio to si izgubio. Drugi rep nema kraljeke, puno je meki.
Jedan Guayetyolotanac iznese druge informacije. Guteri su vrlo osjetljivi na
promjene vremenskih prilika. Ako su akumulirali mnogo suneve energije, brzina reakcije im je fantastina. Naprotiv, kad im je hladno, svi su im pokreti usporeni. to
se tie sutranje operacije, napad bi bilo uputno planirati na temelju tog fenomena.
Idealno bi bilo na gmaza navaliti odmah u praskozorje. No e ga ohladiti, tijelo e
mu biti posve obamrlo.
Ali i mi takoer, i mi emo biti ohlaeni!, smjesta na to upozori jedan Belokanac,
to je bilo prilino razlono.
Neemo ako se posluimo tehnikama otpornosti na hladnou koje koriste patuljci,
odvrati jedan lovac. Nakljukat emo se sladorima i alkoholom da imamo energije, a
oklope premazati slinom i tako sprijeiti da nam se kalorije prebrzo izgube iz tijela.
103.683. je sve te obavijesti primao rastresena ticala, jedva prisutan. Misli su mu
zaokupljene zagonetkom termitnjaka, i onim nerazjanjivim nestancima o kojima mu
je pripovijedao stari ratnik.
Onaj prvi Guayetyolotanac, onaj to mu je pokazivao trofeje i koji je odbio
razgovarati o termitima, krene ponovno prema njemu.
Razgovarao si s 4000-im?
140
mravi

Bernard Werber

103.683. kimne.
U svakom sluaju, ne obraaj pozornost na ono to ti je rekao. Kao da si priao s
leom. Njega je prije nekoliko dana upiknula osa najeznica...
Osa najeznica! 103.683-eg podioe jezoviti marci. Osa najeznica je ona osa s
dugakim svrdlom koja nou bui mravlja gnijezda sve dok ne naie na neko toplo
tijelo, koje smjesta prosvrdla i u njega odloi svoja jaja.
To je jedan od najgorih komara mravljih liinki: injekcija koja iznenada probija
strop i pipa uokolo u potrazi za mekoputnim mesom u koje e istovariti svoju djeicu. Ova pak zatim posve mirno rastu u organizmu domaina sve dok se ne pretvore u
prodrljive liinke koje ivu ivotinju izjedaju iz njezine unutranjosti.
To se moglo i oekivati: te je noi 103683. usnio nekakvo strano rilo koje ga je
nemilosrdno progonilo ne bi li mu ucijepilo svoju djecu-mesodere.

Ulazna ifra nije se promijenila. Nicolas je sauvao svoje kljueve, jedino to je

morao uiniti da bi uao u stan bilo je strgnuti peate koje je na vrata stavila policija.
Od nestanka vatrogasaca nitko nita nije dirao. ak su i vrata od podruma ostala irom otvorena.
Kako nije imao depnu svjetiljku, prionuo je bez kompleksa na posao da si napravi jednu obinu baklju. Uspjelo mu je slomiti jednu nogu od stola, koju je vrsto
omotao gustim vijencem zguvana papira te potpalio vatru. Drvo je usplamtjelo bez
problema, malenim ali postojanim i jednolinim plamenom, kao stvorenim da potraje
dugo i opre se svakom propuhu.
Sjurio se odmah niz zavojite stube, vrsto steui u jednoj ruci baklju, a u drugoj
svoj depni noi. Odluan, stisnutih vilica, osjeao je kako ga proima neki herojski
naboj.
Silazio je i silazio... Ni kraja ni konca tom neprestanom poniranju i zaokretanju.
Trajalo je to, inilo mu se, ve sate i sate, bio je ve gladan, bilo mu je hladno, no
neka bijesna strast za pobjedom jo je uvijek u njemu gorjela nesmanjenom estinom.
Sav pod visokim naponom, nehotice je ubrzavao hod te se odjednom stao derati
prema grubo istesanom, tekom stropu, izmjenjujui dozivanja tate i mame s gromoglasnim bojnim pokliima. Korak mu je sad ve dobio neku neobinu sigurnost,
letio je sa stube na stubu bez najmanje svjesne kontrole.
Iznenada, nae se pred nekim vratima. Oprezno ih gurne. Dva plemena takora
koja su se upravo tukla razbjeae se pred pojavom tog malog drekavca, obavljenog
treperavim plamicima.
Najstariji meu takorima bili su zabrinuti; od prije nekog vremena posjete "veli141
mravi

Bernard Werber

kih" neto su uestale. to bi to trebalo znaiti? I samo da ovaj tu ne zafitilji vatru na

skrovita trudnih enki!
Nicolas je, meutim, nastavio juriti dolje, bio se toliko zaletio da takore uope
nije ni vidio... I dalje stube, i dalje ti udni urezani natpisi koje ovaj put nije imao
namjeru itati. Odjednom, neko glasno utanje (flap, flap) i neki dodir. Jedan mu se
imi uhvatio u kosu. Panika. Pokua se osloboditi, no ivotinjica kao da mu je
urasla u glavu. Htjede je otjerati bakljom, no uspio si je samo spaliti nekoliko pramenova. Zaurla i ponovno udari u trk. imi je ostao sjediti na njegovoj glavi poput eiria. Napustio ga je tek nakon to mu je izvadio malo krvi.
Nicolas vie nije osjeao umor. Glasno dahui, dok mu je srce tuklo kao da e
iskoiti, a sljepoonice prijetile da se rasprsnu, udari odjednom o neki zid. Padne i
istog se asa pridigne; baklja je ostala netaknuta. On proee njezin plamiak ispred
sebe.
Stvarno, bio je to pravi zid. I da stvar bude ljepa, Nicolas prepozna betonske i eline ploe koje je njegov otac danima dolje odvlaio. A spojevi od cementa izmeu
njih bih su jo svjei.
- Tata, mama, ako ste tu, javite se!
Muk, nita, samo ta nesnosna zavodljiva jeka. No sad je valjda ipak blizu cilju.
Taj se zid, mogao bi se zakleti u to, sto posto okree oko svoje osi, budui da se tako
radi u filmovima i budui da nema nikakvih vrata.
to li se, dakle, krije iza tog zida? Konano, Nicolas spazi ovakav natpis:
Kako od est ibica sloiti etiri istostranina trokuta?
A odmah ispod njega bio je privren nekakav mali brojanik s tipkama. Na njemu, meutim, nisu bile brojke, nego slova. Dvadeset i etiri slova koja su valjda morala posluiti da se sastavi rije ili reenica koja bi bila odgovor na pitanje.
- Treba razmiljati na drugi nain, on e odjednom naglas. Ostao je zapanjen: reenica mu je dola sama od sebe. Dugo je razmiljao ne usuujui se dodirnuti brojanik. A onda se u njemu stvori neka neobina tiina, beskrajna tiina koja, na
neki neobjanjiv nain, polako povede njegovu ruku da otipka slijed od osam slova.
Zauje se tiho, pucketavo kripanje nekog mehanizma i ... zid se odjednom zaljulja! Sav ushien, Nicolas uzbueno zakorai naprijed. No malo zatim zid se vrati na
mjesto; propuh koji je izazvao ugasi, pak, onaj zakrljali batrljak od plamika koji je
jo tinjao.
Uronjen u najcrnju tminu, poraena duha, Nicolas se vrati natrag. No s ove strane
zida nije bilo nikakvih kodiranih tipki. Povratak je bio nemogu. Polomio je nokte na
betonskim i elinim ploama. Njegov je otac napravio dobar posao, nije uzalud bio
bravar.
142
mravi

Bernard Werber

ISTOA: Ima li ita ie od jedne muhe? Ona se pere bez prestanka, to za nju
ne predstavlja nikakvu dunost, ve jednostavno potrebu. Ako joj sva ticala i mreasta okaca nisu besprijekorno ista, nikad nee otkriti hranu na veoj udaljenosti, i nikad nee na vrijeme opaziti ruku koja se obara prema njoj s namjerom da
je zgnjei. istoa kod insekata, prema tome, predstavlja jedan od najvanijih elemenata preivljavanja.
Edmond Wells
Enciklopedija relativnog i apsolutnog znanja
Sutradan, naslovnice popularnog tiska bile su preplavljene vijeu:
"Ukleti podrum iz Fontainebleaua uzeo novu rtvu! Novonestali: sin jedinac obitelji Wells. to radi policija?"
Pauk baci pogled s vrha svoje paprati. Bilo je prilino visoko. On izlui kapljicu
tekue svile, primaknu se rubu grane i skoi u bezdan. Pad, meutim, nije bio trenutan. Tanki se konopac rastezao, rastezao, suei se usput i postajui sve krui, da bi
pauka zadrao tono prije nego to e dotaknuti tlo. Malo je nedostajalo da se
raspljesne poput kakve prezrele bobice. Mnogima se od njegove brae, naime, ve
dogodilo da si razbiju oklop zbog iznenadnog vala hladnoe koji bi usporio vrijeme
suenja svile.
Stade ustro mahati sa svih svojih osam nogu ne bi li se, poput klatna, to jae zanjihao, te ih u odreenom trenutku isprui i uspije zakvaiti za jedan list. To e biti
druga sidrena toka za njegovu mreu. On zalijepi na njega vrh svoje tanane niti.
No s jednim tako napetim uetom nee daleko stii. Opazi s lijeve strane nekakav
trupac, potri da ga dosegne; jo nekoliko grana i nekoliko skokova i gotovo,
potporne niti bile su postavljene. One e posluiti da mrea izdri pritisak vjetra i teinu plijena. Sve zajedno imalo je sad oblik osmerokuta.
Paukova svila sastavljena je od jedne vlaknaste bjelanevine, fibroina, ijim
svojstvima vrstoe i izdrljivosti nije potrebno zornijih i podrobnijih dokaza. Neki
pauci, ako su se dobro najeli, uspijevaju proizvesti ak sedam stotina metara svilene
niti promjera dva mikrona i vrstoe razmjerno jednake najlonskoj, ali u usporedbi s
njom trostruko vee elastinosti.
A kao vrhunac svemu, raspolau sa sedam lijezdi od kojih svaka proizvodi drugaiji tip pree: jedna vrsta svile slui za potporne niti mree, jedna za sputanje po
konopcu; jedna za samo srce mree, jedna je pak obloena ljepilom i namijenjena
brzim prihvatima, jednoj je svrha zatita jaja, jednoj izgradnja sklonita, jedna opet
143
mravi

Bernard Werber

slui za omotavanje plijena...

Svilene su niti zapravo konasti produeci paukovih hormona, ba kao to su feromoni hlapljivi produeci hormona u mrava.
Pauk, dakle, isprede svoju 'nit za sputanje po konopcu' i privee se za nj. Na
najmanju uzbunu on je tako odmah u stanju pripravnosti: smjesta se pusti da padne,
izbjegavi pogibelji bez ikakva suvinog napora. Koliko mu je puta to samo spasilo
ivot?
Zatim u sreditu svog osmerokuta ukrsti etiri niti. Vjeito isti pokreti, ve stotinu
milijuna godina... Stvar poinje dobivati obrise. Danas je odluio nainiti mreu od
suhe svile. Svilene niti obloene ljepilom jesu, istina, mnogo uinkovitije, ali su s
druge strane previe krhke. Sva praina, svaki trn uvelog lia hvata se za njih. Suha
svila ima slabiju mo privlaenja i zarobljavanja, ali e potrajati barem do mraka.
Postavivi gornje, svodne grede, pauk pridoda jo desetak zrakastih trakova te
dovri djelo sredinjom spiralom. Tako je mnogo udobnije. Krenuo je od jedne grane
na koju je zakvaio svoju suhu nit te pone skakutati s traka na trak, pribliavajui se
to je mogue sporije samome sreditu, neprestano u pravcu zemljine rotacije.
inio je to na svoj nain. Na svijetu, naime, ne postoje dvije paukove mree koje
bi bile jedna drugoj sline. To je kao s otiscima prstiju kod ljudi.
Trebalo je jo zategnuti oice. Stigavi u samo srce mree, on obuhvati pogledom
svoju konstrukciju od konca, procjenjujui joj vrstou. Potom zagrabi po svakom
traku, protresajui ga sa svih svojih osam nogu. Dobro je, stvar dri.
Veina paukova u ovim predjelima konstruira mreu u omjeru 75/12. Sedamdeset
pet spiralnih zavoja slui kao ispuna za dvanaest zrakastih parcela. Njemu je, meutim, drai 95/10, omjer fine, njene ipke.
To je moda uoljivije, ali je zauzvrat mnogo vre. A budui da je koristio suhu
svilu, ne smije krtariti na koliini konca. U protivnom e mu kukci svraati samo u
posjetu...
Meutim, taj mu je dugotrajan i naporan posao iscijedio svu energiju. Morat e
pod hitno neto pojesti. I eto kakav je to zatvoreni krug. Izgladnio je jer je gradio
mreu, a tek je ta mrea ono to e mu omoguiti da jede.
Poloivi svoje dvadeset etiri pande na glavne grede, sakrije se iza jednog lista i
stane ekati. Ne morajui prizivati u pomo nijedno od svojih osam oiju, imao je
pod besprijekornim nadzorom itav okolni prostor, a u nogama bi osjetio i najmanji
titraj zraka: sve zahvaljujui mrei koja reagira osjetljivou jedne mikrofonske brane.
Evo, ona sitna vibracija, to je neka pela koja u osmici krui na 200 glava odavde,
ne bi li stanovnicima svoje konice ukazala na jedno cvjetno polje.
144
mravi

Bernard Werber

Ono lako treperavo vrpoljenje, to je zacijelo vilin konjic. No on, naalost, ne leti u
pravom smjeru da bi mu mogao posluiti kao ruak.
Odjednom neki grubi kontakt. Netko mu je skoio na mreu. Nekakav drugi pauk
koji bi si rado prisvojio tui posao. Lopov! On ga urno otjera, prije nego to se pojavi kakav plijen.
Upravo na vrijeme: upravo u stranjoj lijevoj nozi osjea kako s istoka nailazi
neka vrsta muhe. Ne izgleda da leti previe brzo. Ako ne promijeni pravac, ini se da
bi morala upasti ravno u njegovu zamku.
Plaf! Pogodak.
Pa to je neki krilati mrav...
Pauk - koji nije imao ime, jer samotnika bia nemaju nikakve potrebe za prepoznavanjem ostalih pripadnika svoje vrste - je mirno ekao. Dok je bio mlai, esto
bi dopustio da ga ponese ushienje i tako ostao bez popriline koliine plijena. Jednostavno je mislio da je svaki kukac koji se uhvatio u njegovu mreu ve unaprijed
otpisan, da mu vie nema spasa. A on je to, pri samom kontaktu, tek 50 %. Odluujui faktor je vrijeme.
Treba, dakle, biti strpljiv i usplahirena lovina sama e se sputati. U tome lei
vrhunska rafiniranost pauje filozofije: Nema bolje borbene tehnike od one koja
se sastoji u ekanju da se neprijatelj uniti sam...
Nakon nekoliko minuta, on se lagano priblii kako bi podrobnije ispitao lovinu.
Pa to je kraljica. Jedna rusa kraljica iz Zapadnog carstva. Bel-o-kan.
Ve je uo prie o tom supernaprednom carstvu. Milijuni njegovih stanovnika
postali su, ini se, toliko meuovisni da se sami ak vie ne znaju ni prehraniti! Kakve li samo koristi imaju od toga i gdje je tu napredak?
Jedna od njihovih kraljica... On, dakle, dri u svojim pandama itav jedan stoer
budunosti tih nesnosnih osvajaa. Nije volio mrave. Imao je prilike vidjeti kako njegovu vlastitu majku lovi horda crvenih mrava tkalaca...
Mjerkao je ispod oka svoj plijen koji se nije prestajao koprcati. Glupih li kukaca,
pa oni stvarno nikad nee shvatiti da im je najgori neprijatelj vlastita obezglavljenost. to se upornije ovaj krilati mrav trudi da umakne, to se vie zaplie u svilu...
prouzroujui, povrh toga, i ne malu tetu, to je pauka itekako jedilo.
Kod 56-te enke, pak, gnjev je smijenila klonulost. Praktiki se vie nije mogla
pomaknuti. Kako joj je tijelo bilo ve posve obavijeno finom svilom, svaki je pokret
toj ianoj ljuturi samo dodavao jo pokoji ovoj. Nije mogla doi k sebi od uda da
se, nakon to je svladala tolike kunje, ovako glupo nasukala.
U bijeloj je kukuljici roena; u bijeloj e kukuljici umrijeti...
Pauk se jo malo priblii, provjeravajui usput oteene niti. 56. je tako sad mogla
145
mravi

Bernard Werber

izbliza vidjeti jednu ponositu velianstvenu ivotinju naranastih i crnih boja, s osam
zelenih oiju smjetenih poput krune na vrhu glave. Sline je ve imala prilike jesti.
Na svakog doe red da poslui kao ruak... A ovaj jo k tome bljuje po njoj nekakvu
svilu!
to se pak pauka tie, on je mrmljao za sebe kako oplitanja i vezanja nikad nije
previe. Zatim razmetljivo pokae dvoja zastraujua otrovna klijeta. Paunjaci, meutim, ne ubijaju, ne odmah. Budui da je kod njih na cijeni meso koje jo pulsira,
oni e lovinu umjesto da je smjesta dokraje, radije samo onesposobiti, uspavati svojim sedativnim otrovom i buditi je jedino onda kad je ele malko prigristi. Tako
mogu do mile volje rezuckati i derati svjee meso, dobro zatieno u svojoj svilenoj
ambalai. Takvo gustiranje moe potrajati i do tjedan dana.
56. je ula za taj obiaj. Strese se od jeze. To je gore od smrti. Biti postepeno
skraivan za, jedan po jedan, sve svoje udove... Pri svakom buenju neto ti iupaju
i opet te uspavaju. Svaki si put sve manji i manji, sve do trenutka posljednjeg ubiranja, kad ti se otkidaju vitalni organi i kad te se napokon prepusti snu izbavitelju.
Bolje da to prije sama sebe uniti! Izbjegavajui stravian i previe blizak pogled
na one kukice, ona se spremi na usporavanje otkucaja vlastita srca.
Upravo u tom trenutku udari o mreu jedan vodencvijet, s tolikim zaletom da ga
otra svilena vlakna smjesta svezae, vrsto se zategnuvi... Rodio se prije par minuta i umro bi od starosti kroz nekoliko sati. Nije mu ivot ba kao cvijetu u vodi, tom
vodencvijetu. Morao se brzo aktivirati, ne gubiti ni djelia sekunde. Kako biste vi
ispunili svoj ivot kad biste znali da ste se rodili ujutro i da vas uveer vie nee biti?
im je okonao dvije godine larvalnog ivota, vodencvijet istog asa kree u
potragu za enkom kako bi se imao vremena reproducirati. Uzaludna tenja
za besmrtnou preko vlastita potomstva. Svoj jedan jedini dan vodencvijet posveuje samo tom upornom traganju. Ne misli, dakle, ni na jelo, ni na poinak, i nije mu ni
na kraj pameti da bude izbirljiv.
Njegov glavni grabeljivac, to je Vrijeme. Svaka sekunda predstavlja za njega
protivnika. I u usporedbi sa samim Vremenom, pauk je tek faktor zastoja, usporavanja, nepodnoljiva kanjenja, a nikako njemu ravan neprijatelj.
Osjeao je kako starost velikim koracima napreduje njegovim tijelom. Za nekoliko sati bit e onemoao i senilan. Propao je, otpisan. Rodio se za badava. Kakav nepodnoljiv poraz...
Vodencvijet se oajniki koprcao. Problem s paukovom mreom lei u tome to
ako se mie i prevre, sm se da uloviti, no ako si miran kao bubica, to ti nimalo
ne pomae da se izvue.
Pauk doe do njega i namota jo nekoliko zavoja dopunskog konopia. Eto dva
prekrasna plijena koji e ga opskrbiti svim potrebnim bjelanevinama za izgradnju
146
mravi

Bernard Werber

nove mree, i to odmah sutra. No upravo kad se spremao da jo jednom po obiaju

uspava svoju rtvu, osjeti neku drugaiju vibraciju. Nekako... inteligentna vibracija.
Tip tip tiptiptitip tip tip tiptip. Pa to je neka enka! Spretno se pribliavala napredujui po jednom od konopaca, ljuljukajui ga usput i odailjui signal:
Ja sam tvoja, nisam ti dola ukrasti hranu.
Taj nain vibriranja, mujak jo nikad dosad nije osjetio neto toliko erotino. Tip
tip tiptitptip. Ah, ne moe vie izdrati: pojuri ravno prema svojoj ljubljenoj (bio je
to neki mlaahni curiak od etiri svlaka, dok ih je on ve brojio dvanaest). Stasom
je od njega bila tri puta vea, no on je upravo i volio takve, malo punije. Pokae joj
na dvije lovine, iz kojih e oboje odmah namaknuti nove snage.
Zatim se namjestie u poloaj za kopulaciju. Kod pauka je to prilino zamrena
stvar. Mujak nema penis, nego neku vrstu dvocijevnog genitalnog topa. On pone
uurbano graditi metu, provizornu, smanjenu kopiju mree koju poprska svojim gametama. Umoivi unutra jednu od nogu, gurne je u slivnu jamicu enke. Uini to
nekoliko puta, krajnje uzbuen. Mlada ljepotica sa svoje je strane ve dosegla toliki
stupanj obeznanjenosti i gubitka kontrole, da se odjednom vie nije mogla suzdravati pa epa mujakovu glavu i u slast je pohrska.
No sad kad se ve to dogodilo, bilo bi glupo ne pojesti ga do kraja. Eh, ali kad i to
bi obavljeno, ona je jo uvijek osjeala glad. Baci se stoga na vodencvijet i kratak
mu ivot uini jo kraim. Okrenu se tad prema mravljoj kraljici koja se, vidjevi da
je ponovno kucnuo trenutak injekcije, obezglavi od straha i pone opet panino
koprcati.
56. doista ima vraju sreu, jer stupanje na scenu jednog novog lika koji je odjednom buno iskrsnuo sa samog dna obzorja, cijelu je stvar dovelo u pitanje. Opet je to
bila jedna od onih zvjerica koje su se u posljednje vrijeme poele seliti prema sjeveru. Prilino krupna ivotinjica, istinu govorei, nekakav jednorogi hrut, ili nosorogi
tvrdokrilac. Tresnuo je svom teinom u samo srce mree, rastegnuo je poput ljepila
i... a to drugo, rastrgao je. 95/10 je vrst i solidan bod, pod uvjetom da se ne pretjeruje. Krasan svileni tableti rasprsnuo se u pramenove i vretenaste dronjke to ostadoe lebdjeti u zraku poput jedrilica.
Paukova enka ve je skoila dolje objesivi se o svoj konopac za sputanje.
Osloboena svog bijelog okova, mravica-kraljica oprezno se vukla po zemlji, nesposobna da ponovno uzleti.
No pauici su misli ve bile na posve drugoj strani. Uzverala se na jednu granu u
namjeri da tamo od svilenih niti izgradi jaslice u kojima e moi odloiti jajaca. A
kad se iz njih izlegnu deseci mladih, prva e im briga biti da svoju majku to prije
pojedu. Tako je to kod paukova, ne zna se rei hvala.
147
mravi

Bernard Werber

- Bilsheim!
On naglo odmakne slualicu od uha, kao da se radilo o zvijeri koja prijeti da e ga
ubosti. Radilo se, meutim, o njegovoj efici... Solange Doumeng.
- Halo?
- Ja sam vam dala izvjesne naloge, ako me sjeanje ne vara, a vi jo niste ni
prstom maknuli. to vi to izvodite? ekate da cijeli grad nestane u tom podrumu?
Poznajem ja vas, Bilsheim, vama je samo odmor u glavi. A ja dangube ne trpim, to
vam je vjerojatno poznato! I zahtijevam da tu stvar rijeite u roku od etrdeset osam
sati!
- Ali, gospoo...
- Nema nita "ali gs-p-o"! Vai su deki primili moje upute, na vama je da se
sutra ujutro nacrtate tamo i siete s njima dolje, sva oprema ekat e vas na
licu mjesta. Dakle, mrdnite malo to svoje dupe, sveca mu!
Obuzme ga stres. Ruke mu se poee tresti. Nije bio slobodan ovjek. Zbog ega
je zapravo morao sluati? Da ne bi ostao bez posla, da ne bi bio izopen iz drutva.
Ovdje i sada, jedini nain na koji je mogao pojmiti svoju slobodu bio je da sebe zamisli kao kloara, a za takvu vrstu iskuenja, morao je priznati, nije jo bio spreman.
No ta uroena potreba za redom i socijalizacijom dolazila je sad malo-pomalo u sukob s neodoljivom eljom da se ne mora pokoravati tuoj volji. A na popritu bitke,
to jest u elucu, rodio se ir. Obziri i potivanje nareenja nadjaali su naposljetku
ipak udnju za slobodom. Pa se tako ipak pokori.

Lovaka je eta stajala skrivena iza jedne stijene, napeto promatrajui gutera.
Bio je dugaak dobrih ezdesetak glava (osamnaest centimetara), hrapavi mu je omota, zelenkasto-sive boje i posut crnim mrljama izazivao istodobno osjeaj straha i
odvratnosti. 103.683. je imao dojam da su te pjege poprsci krvi svih njegovih rtava.
Kao to bijae predvieno, ivotinja je bila ukoena od studeni. Koraala je, ali poput usporene slike; reklo bi se kao da oklijeva svaki put prije nego to e nekamo
spustiti nogu.
U trenutku kad je sunce bilo na pomolu, feromon bi isputen:
Navali na Zvijer!
Guter je vidio kako se na njega obruava vojska nekakvih siunih agresivnih
stvarica. Polagano se uspravio, rastvorio ruiastu gubicu u kojoj je plesao hitri
viljasti jezik koji u trenu oinu najblie mrave, oblijepi ih i ibne u drijelo. Zatim
kratko podrignu i odmagli, brzinom munje.
Umanjeni za dobrih tridesetak, lovci ostadoe krajnje zabezeknuti, presjeena
daha. Za nekoga tko je anesteziran hladnoom, ovaj se vraki dobro snalazi!
148
mravi

Bernard Werber

103.683., koga se doista nije moglo sumnjiiti za kukaviluk, bio je meu prvima
koji su rekli da je napad na jednu ovakvu ivotinju ravan samoubojstvu. Tvrava je,
ini se, neosvojiva. Guterova je koa potpuno otporna i na eljust i na kiselinu. A
njegova veliina, njegova silna ivost ak i pri niskoj temperaturi, daju mu teko nadomjestivu superiornost.
Mravi, meutim, unato svemu nisu imali namjeru odustati. Poput krda minijaturnih vukova, oni pohrlie za tragovima grdosije. Galopirali su ispod paprati izbacujui prijetee feromone, s mirisima smrti. Za sada to jo nije plailo nikoga osim pueva balavaca, ali je mravima pomagalo da se osjeaju strani i neranjivi. Pronaoe
gutera nekoliko tisua glava dalje, priljubljena na koru jedne jele: bio je bez sumnje
zaokupljen probavom svog doruka.
Treba brzo stupiti u akciju! to se due eka, to e se ovaj skupiti vie energije!
Ako i pri hladnoi ostaje onako hitar, kad se nakljuka sunevih kalorija dobit e neizmjernu snagu. Skuptina ticala. Treba hitno improvizirati napad. Po kratkom
postupku utvrdie taktiku.
Ratnici se uzverae na jednu granu te se s nje spustie ivotinji na glavu. Pokuae je oslijepiti usrdno joj grickajui vjee te joj potom poee buiti nozdrve. No taj
prvi specijalni vod bio je osuen na propast: guter, razdraen, jednom nogom
nervozno protrlja lice, a one zaostale nehajno pozoba.
Drugi val napadaa ve je jurio prema popritu. Skoro pa nadohvat jezika, oni neoekivano skrenue u iroki zavoj i svirepo mu nasrnue na batrljak repa. Kao to
kae Majka: Svaki protivnik ima svoju slabu toku. Pronai je i napadaj samo tu slabost.
Sprivi ga kiselinom, oni mu opet otvorie staru ranu te nagrunue u unutranjost
tijela, razmilivi se po crijevima. Ovaj se skotrlja na lea, stane pedalirati stranjim
nogama, lupati se po trbuhu prednjima. Tisuu ljutih ireva neizdrivo ga je izjedalo.
Tad je jedna druga skupina napokon uspjela zauzeti nozdrve, koje smjesta bijahu
proirene i prokopane estokim mlazovima.
Odmah iznad, napadalo se na oi. Mekane vlane kuglice lako se rasprsnue, ali
one se duplje pokazae slijepom ulicom: kanal optikog ivca bio je preuzak da bi
se tim putem moglo stii do mozga. Nema druge nego pridruiti se ekipama ve duboko uvuenim u nosnice...
Guter se grio i previjao, zarivao jednu nogu duboko u usta ne bi li zgnjeio te
proklete mrave koji su mu ogoreno probadali grlo. Prekasno.
U jednom skrovitom zakutku plua, 4000. ponovno susretne svog mladog kolegu
103.683-eg. Bilo je mrano tu unutra, nita pred sobom nisu vidjeli, budui da
bespolci ne posjeduju infracrvena okaca. Oni priljubie vrke ticala
149
mravi

Bernard Werber

Iskoristimo to to su braa prezauzeta, pa krenimo u pravcu Istonog termitnjaka.

Mislit e da smo jednostavno poginuli u borbi.
Izaoe van tamo gdje su i uli: kroz repni batrljak, koji je sad obilno krvario.
Sutradan, guter e biti isjeckan i rastraniran na tisue jestivih komadia. Neki e
biti obloeni pijeskom i odvueni u Zoubi-zoubi-kan; drugi e pak prispjeti ak do
Bel-o-kana, a usput e biti izmiljena i itava epska pripovijest kako bi se to bolje
doarao ovaj lov. Mravlja civilizacija ima potrebu da neprestano krijepi i podrava
uvjerenje o vlastitoj snazi. A pobjeda nad guterom neto je to ulijeva izvanrednu sigurnost.

MIJEANJE VRSTA: Bilo bi pogreno misliti da su gnijezda potpuno nepropusna

za stranu prisutnost. Dakako, svaki kukac nosi mirisnu zastavu vlastitoga grada,
ali to nipoto ne znai da je "ksenofob" u onom smislu u kojem se ta rije poima
kod ljudi.
Na primjer, ako se u terariju napunjenom zemljom pomijea stotinjak mrava formica ruta sa stotinjak mrava lazius niger - s tim da svaka vrsta ukljuuje jednu plodnu maticu - primijetit emo da nakon nekoliko arki i sitnih okraja bez mrtvih, te
dugih ticalnih rasprava, obje vrste poinju zajedniki graditi mravinjak.
Odreeni hodnici bivaju prilagoeni veliini rusih, drugi pak stasu crnih, ali se oni
prepliu i mijeaju u tolikoj mjeri da mogu posluiti kao pouzdan dokaz: ne postoji
jedna dominantna vrsta koja bi drugu pokuala zatvoriti u neku rezerviranu etvrt,
neki gradski geto.
Edmond Wells
Enciklopedija relativnog i apsolutnog znanja
Put koji je vodio prema Istonom teritoriju jo uvijek nije bio raien. Ratovi s
termitima u tom su kraju neprestano prijeili svaki pokuaj pacifikacije.
4000. i 103.683. brzali su po stazi na kojoj se oigledno odigrao prilian broj
okraja. Velianstveni otrovni leptiri kruili su tono okomito iznad njihovih ticala i
ne moe se rei da ih to ba nimalo nije zabrinjavalo.
Neto dalje, 103.683. osjeti kako mu neto gmie pod desnom nogom. Jedva jedvice uspije napokon prepoznati grinje, siuna bia nakiena iljastim jezicima i
pipalima, dlaicama i kukicama, koja u stadima migriraju u potrazi za gnijezdima s
dovoljnom koliinom praine. 103683-em je ta slika bila strano zabavna. Zar je mogue da postoje bia tako sitna kao grinje i druga koja su velika kao mravi, na jednom istom planetu?
Ispred jednog cvijeta 4000. zastane. Najednom mu je naglo pozlilo. U njegovu
150
mravi

Bernard Werber

starakom tijelu, koje je danas tota pretrpjelo, mlade liinke ose najeznice napokon
su se morale probuditi. Bile su sad bez sumnje pri ruku, zabadajui ivo i veselo vilice i noeve u unutranje organe sirotog mrava.
103.683., ne bi li mu to prije pomogao, izvue s dna svoje drutvene voljke nekoliko molekula nektara od pramenara. Po svretku one tunjave dolje u podzemlju
Bel-o-kana, bio ih je sakupio neznatnu koliinu, tek toliko da u sluaju potrebe ima
uza se nekakav analgetik. Rukovao je njima vrlo oprezno i nije se zarazio tim
ukusnim zamamnim otrovom.
Bolovi se 4000-om umirie im je liker unio u sebe. No sad je, meutim, traio
jo. 103.683. ga je uzalud pokuavao urazumiti, 4000. je inzistirao i bio spreman ak
i potui se ne bi li utrobu svojega druga do temelja ispraznio od dragocjene droge. I
kako je htio skoiti i udariti, odjednom se posklizne i propadne u neku vrstu pjeanog kratera. Klopka jednog mravolava!
Mravolav, odnosno tonije, njegova liinka, ima glavu u obliku lopatice koja mu
slui kao savren alat za kopanje tih famoznih kratera. Uvlai se zatim unutra i preostaje mu samo da eka posjete.
4000. shvati, ali poneto prekasno, to mu se dogodilo. Svaki je mrav u naelu dovoljno hitar i spretan da se iz ovakve neprilike izvue bez veih problema. Samo, prije nego to je stigao i zapoeti uspon, dvije dugake eljusti naikane iljcima izronie s dna ljevkastog jarka i zasue ga pijeskom.
U pomo!
Istog je asa zaboravio i na muke koje mu zadaju njegovi neeljeni gosti, i na nepodnoljivi osjeaj pomanjkanja roen u dodiru s likerom pramenara, toliko je stravian bio strah koji ga je obuzeo. Nije elio umrijeti na ovakav nain. Borio se i otimao svim silama. No mravolavova je zamka, ba kao i paukova mrea, takoer zamiljena da funkcionira na principu panike svojih rtava. to je ustrajnije 4000. mahao nogama prema gore ne bi li se popeo, to se kosina sve vie uruavala i vukla ga
prema dnu s kojeg ga je mravolav nastavljao prskati sitnim pijeskom.
103.683-em je odmah bilo jasno da bi nagnuti se i pruiti spasonosnu nogu znailo izloiti se velikom riziku da i sm upadne u ponor. Odlui stoga radije smjesta
krenuti u potragu za kakvom dovoljno dugakom i vrstom travkom.
Starom se mravu to vrijeme inilo beskonanim: ispusti snaan mirisni krik, te
opet, to je bolje mogao, stade pedalirati po gotovo tekuem pijesku. ime si je samo
ubrzao sputanje. Do grozomornih kara imao je sad jo jedva kojih pet glava. Bolje
bi bilo da se nije okrenuo: ovako izbliza izgledale su vie nego uasno. Svaka je eljust bila okrunjena stotinama sitnih, poput elika otrih zubaca izmeu kojih su
povrh toga u pravilnim razmacima virila dugaka povijena koplja. Sam vrak, pak,
oblikovao je ilo koje je u stanju kao od ale probosti bilo koji mirmekanski oklop.
151
mravi

Bernard Werber

Konano, na rubu se jarka opet pomoli 103.683. te svome drugu prui jednu tratinicu. Brzo! Ovaj istegnu noge koliko je najvie mogao ne bi li to prije epao
stabljiku. No mravolav nije imao namjeru tek tako odustati od svog plijena: stade
mahnito oba mrava zalijevati pijeskom. Ovi se naoe u potpunom mraku i potpunoj
tiini, nita vie nisu ni vidjeli ni uli, jedino su jo osjeali kako im, uz zlokobnu
buku, od hitina odskakuju zrna krupnoga ljunka kojima ih je bijesni mravolav sad
gaao. 4000., napola ukopan, opet je poeo kliziti prema dolje.
103.683. se vrsto upre, steui stabljiku meu eljustima. Uzalud je ekao trzaj. I
upravo kad je ve htio odustati, iz pijeska izroni jedna noga i... Spaen! 4000. napokon iskoi iz jaruge smrti.
Dolje na dnu, gramziva su klijeta luaki klepetala od bijesa i razoaranja. Mravolavu je trebalo bjelanevina da bi se mogao preobraziti u odraslu jedinku. Koliko
e sad opet morati ekati prije nego to neki drugi plijen sklizne do njega?
4000. i 103.683. se dobro oprae, a zatim odae brojnim trofilaksijama. Ovaj put,
meutim, pramenarova nektara nije bilo na jelovniku.

- Dobar dan, Bilsheim!

Pruila mu je mlitavu ruku.
- Da, znam, iznenaeni ste to me vidite ovdje. Ali budui da se ova stvar otee i
u duljinu i u teinu, da je upravitelj policije osobno zainteresiran za njezin dobar ishod, a da e to uskoro biti i ministar, odluila sam sama umijeati prste...
Hajde, no, ne inite odmah takvo lice, samo vas malo peckam, Bilsheim. Kamo je
ispario va smisao za humor?
Stari aco nije znao to bi odgovorio. A trajalo je to tako ve petnaest godina. S
njom, njegovi znameniti "svakako" nikad nisu funkcionirali. Htio ju je vrsto pogledati u oi, ali njezin je pogled bio skriven iza dugakog pramena. Rieg, umjetna
boja. To je bilo u modi. Na odjelu se prialo kako naokolo pokuava ljude uvjeriti da
je doista prirodno riokosa ne bi li nala nekakvo opravdanje za snaan vonj koji se
od nje irio...
Solange Doumeng. Otkad je dola u menopauzu, njezina je zajedljivost postala
ozbiljno nepodnoljivom. Morala bi zapravo uzimati hormone, kao kompenzaciju
njihova nestanka iz organizma, no bilo ju je previe strah da e se od njih udebljati;
kakvi hormoni, oni zadravaju vodu, to je poznata stvar; pa je stoga radije stezala
zube, a svoju okolinu tjerala da trpi sve muke i tegobe koje joj je donosila ta metamorfoza u staricu.
- Zbog ega ste doli? Ne namjeravate valjda sii tamo dolje? - upita policajac.
- alite se, stari moj! Ne, vi, vi ete se spustiti. Ja, ja ostajem ovdje: za sve sam se
152
mravi

Bernard Werber

pobrinula, tu je i termosica s ajem i talkie-walkie.

- A to ako mi se neto dogodi?
- Da to vas moda nije frka, kad odmah pomiljate na najgore? Povezani smo preko radija, rekla sam vam. im opazite i najmanju opasnost, signalizirat ete mi i ja
u poduzeti potrebne mjere. Osim toga, prokleto vas se dobro dotjeralo, stari moj,
sputat ete se uz pomo posljednjeg krika opreme za delikatne zadatke. Gledajte
ovamo: imate alpinistiko ue, puke. Da i ne spominjem ovih est junaina.
Ona pokae na redarstvenike u stavu pune pripravnosti. Bilsheim prgavo
promrmlja:
- Galin je imao sa sobom osam vatrogasaca, pa se ba ne moe rei da mu je to
osobito pomoglo...
- Ali oni nisu imali ni oruje ni radio-vezu! Hajde, Bilsheim, ne pravite vie to
svoje mrgodno lice.
Nije se imao volje boriti. Neumoljive oi iz kojih je zraila mo i zastraujua
strogost bacale su ga oaj. Boriti se protiv Solange znailo je pretvoriti se u Doumeng. Bila je poput korova u vrtu. Trebalo je pokuati rasti i paziti da se ostane nezagaen.
Bilsheim, komesar izgubljenih iluzija, navue speleoloku uniformu, svee oko
pasa alpinistiko ue, a preko ramena objesi mali prijenosni radio-aparat.
- Ako se sluajno ne vratim, elim da se sva moja dobra daruju policijskoj siroadi.
- Dosta s tim glupostima, dobri moj Bilsheim. Vratit ete se i svi emo zajedno
otii u restoran da to proslavimo.
- Ako se sluajno ne vratim, elio bih vam neto rei...
Ona nabere obrve.
- Dajte, Bilsheim, prestanite vie s tim svojim djetinjarijama!
- Htio sam vam rei... Jednog e dana svatko od nas platiti za svoja nedjela.
- Eto ti sad mistika! Ne, Bilsheim, varate se, neemo platiti za svoja nedjela!
Moda i postoji nekakav "dragi Bog", kako vi kaete, ali njemu vam se ivo fuka za
nas! I ako ovu egzistenciju niste iskoristili dok ste iv, nemojte misliti da ete kao
mrtav imati od nje neto vie!
Kratko se podrugljivo nacerila, a zatim se priblii svom podreenom i dodirne ga.
Ovaj zaustavi disanje. Smradova e se dovoljno nadisati dolje u podrumu...
- Ali vi neete umrijeti tako brzo. Najprije morate rijeiti ovaj sluaj. Vaa smrt ne
bi niemu sluila.
Nemoni bijes pretvorio je komesara u nejako dijete, bio je poput klinca kojem su
153
mravi

Bernard Werber

ukrali grabljice i koji, znajui da ih nikad nee dobiti natrag, pokuava u svom nemonom bijesu barem sa slabanim podrugljivim uvredama.
- Bogami, moja e smrt znaiti propast vae "osobne" istrage. Ba emo vidjeti rezultate kad "vi umijeate svoje prste", kako kaete.
Ona mu se primaknu jo blie, kao da ga je kanila poljubiti ravno u usta. Umjesto
ega odmjereno probesjedi, pijuckajui mu u lice:
- Vi me ba ne volite, ha, Bilsheim? Nitko me ne voli, i meni se za to ba fuka;
ne volim, uostalom, ni ja vas. I nemam ba nikakvu potrebu da budem voljena. Jedino to elim je da me se ljudi boje. Meutim, morate znati jednu stvar: ako vi tamo
dolje crknete, mene to nee ni najmanje omesti, poslat u treu ekipu. Ako me doista
elite izblamirati, vratite se kao pobjednik i iv, ja u vam u tom sluaju morati biti
najljepe zahvalna.
Nita nije odgovorio. Kradomice je ispod oka pogledavao na bijele vlasi poeljane u modernu frizuru; to ga je smirivalo. .
- Mi smo spremni! objavi jedan od redarstvenika, diui puku.
Svi su bili navezani uetom.
- Oh, idemo.
Oni dadoe znak trojici policajaca koji e s njima odravati kontakt ovdje na
povrini, a zatim ih proguta bezdan podruma.
Soulange Doumeng sjedne na pisai stol na kojem je instalirala svoj radio-prijemnik.
- Sretno, vratite se brzo!

154
mravi

Bernard Werber

3
TRI ODISEJE
56. je enka napokon pronala idealno mjesto za izgradnju svojega grada. Bio je
to neki okruglasti breuljak. Sva presretna, u velikim skokovima pojuri uzbrdo: s
vrha je mogla nazrijeti gradove koji su leali najdalje na istoku: Zoubi-zoubi-kan i
Gloubi-diu-kan. Po svim pravilima, to je trebalo znaiti da povezivanje s ostatkom
Federacije ne bi trebalo predstavljati veih problema.
Ona pone temeljito ispitivati zonu: zemlja je bila malo tvrda i pokazivala nekakvu sivkastu boju. Nova je kraljica traila mjesto gdje bi tlo bilo malo meke,
no uzalud: ono se posvuda vrsto opiralo. A kad je, unato svemu odluna u namjeri
da ovdje iskopa svoju prvu branu lonicu, zduno zarila eljust, doe odjednom do
nekog neobinog drmanja. Kao da je potres, ali daleko previe lokalizirano da bi zaista bilo ba to. Ona jo jednom zasjee u tlo. Evo opet, jo gore: breuljak se najednom uzdigne i stade kliziti u lijevo...
Otkad je mravljega svijeta i vijeka, vidjelo se ve svakojakih udovinih stvari, ali
ivi breuljak, to nikad! A ovaj tu napredovao je sad prilinom brzinom, probijajui
se kroz visoke vlati trave, gazei preko ipraja.
56. jo nije stigla doi k sebi od prvog iznenaenja, kadli ugleda kako joj ususret
dolazi jo jedan breuljak. Kakve su to arolije? Prije nego to je imala vremena sii,
bila je uvuena u nekakav rodeo, u jednu pravu, naime, ljubavnu paradu dvaju breuljaka. Koji su se sad tu stali neukusno pipkati, bez imalo stida... Da stvar bude jo
ljepa, breuljak na kojem je bila 56. bio je enka. A drugi je upravo stao uspuzavati
na njega. Jedna kamena glava pomaljala se malo-pomalo, nekakav zastraujui lijeb
koji je otvarao usta.
To je ipak previe! Mlada kraljica definitivno odustane od ideje da svoj grad
osnuje na ovim prostorima. Skotrljavi se odluno u podnoje uzvisine, shvati
kakvoj je zapravo pogibelji umakla. Breuljci nisu imali samo glave, nego i etiri
noge s pandama i malene trokutaste repove.
Bio je to njezin prvi susret s kornjaama.
155
mravi

Bernard Werber

DOBA UROTNIKA: Najraireniji tip organizacije meu ljudima sastoji se u sljedeem: jedna sloena hijerarhija "upravljaa", mukaraca i ena na vlasti, uokviruje,
odnosno rukovodi mnogo suenijom skupinom "stvaratelja", iji pak rad, pod
maskom distribucije, sebi prisvajaju "trgovatelji"... Upravitelji, stvaratelji, trgovci.
Eto, te tri kaste danas odgovaraju radnicima, vojnicima i spolno odreenima
kod mrava.
Borba izmeu Staljina i Trockog, dvojice ruskih voa s poetka XX. stoljea,
prekrasno ilustrira prelaz sa sustava koji daje prednost onima koji stvaraju na
sustav koji privilegira one koji upravljaju. Trocki, matematiar, tvorac Crvene
armije, bio je, ukratko, izvlaten i protjeran s posjeda od strane Staljina, ovjeka
od spletke. Jedna stranica bijae okrenuta. Napreduje se bolje, i mnogo bre, na
drutvenoj ljestvici ako ovjek zna zavoditi, privui, podmititi, zdruiti oko sebe
ubojice, dezinformirati, nego ako je sposoban stvoriti nove koncepte ili nove predmete.
Edmond Wells
Enciklopedija relativnog i apsolutnog znanja
4000. i 103.683. ponovno se zaputie stazom koja je vodila prema Istonom
termitnjaku. Putem su nailazili na skarabeje zaposlene guranjem loptica od humusa,
mrave izviae tako siunih vrsta da ih se jedva moglo razabrati; pa onda opet druge, tako velike da su tad dvojica vojnika bili ti koje se jedva primjeivalo...
Postoji, naime, vie od dvanaest tisua vrsta mrava, a svaka od njih ima vlastitu
morfologiju. Oni najmanji nisu vei od nekoliko stotina mikrona, dok najvei mogu
dosegnuti i do sedam centimetara. Rusi se nalaze negdje u zlatnoj sredini.
4000. se, ini se, napokon orijentirao. Treba jo prijei preko onog proplanka zelene mahovine, popeti se preko onog bagremovog grma, proi ispod luarki i ako je
sve kako treba, to bi trebalo biti iza debla onog mrtvog stabla.
I doista, im su preli kladu, opazie kako se kroz staklenjae i vuji trn nazire
Istona rijeka i luka Sate.
- Halo, halo, Bilsheim, ujete li me?
- Kao da ste mi pokraj uha.
- Sve u redu?
- Bez problema.
- Duina odmotanog konopca pokazuje da ste preli 480 metara.
156
mravi

Bernard Werber

- Sjajno.
- Jeste li neto vidjeli?
- Nita spomena vrijedno. Samo nekoliko natpisa urezanih u kamenu.
- Natpisa kakvog tipa?
- Nekakva ezoterijska gesla. elite li da vam kojeg proitam?
- Ne, vjerujem vam na rije...
Trbuh 56. enke ve je kljuao punom parom. Unutra je sve u esnaest neto guralo, vuklo, natezalo, krivilo se, mahalo na sve strane. Stanovnici budueg grada sve su
vie gubili strpljenje.
Nije vie, dakle, imala vremena biti izbirljiva: odabere na brzinu jednu udolinu u
zemlji oker i crnih tonova te odlui u njoj postaviti temelje svome gradu.
Mjesto i nije bilo na tako loem poloaju. Unaokolo nije bilo mirisa patuljaka, ni
termita ili osa. A zapazila je ak i nekoliko feromona-putokaza koji su ukazivali na
to da su Belokanci ve bili lutali ovim krajevima.
Ona okusi zemlju. Tlo je bilo bogato oligoelementima, vlaga dostatna, no nikako
prekomjerna. A nadvio se tu ak, poput strehe, i jedan maleni grm.
Ona oisti krunu povrinu promjera tri stotine glava koja bi trebala predstavljati
optimalni oblik njezina grada.
Posve na izmaku snaga, uini povratni gutljaj ne bi li izvukla neto hrane iz
drutvene voljke, no ona je ve odavno zjapila prazna. Ostala je bez posljednje rezerve energije. Kratkim odreitim potezom iupa stoga oba svoja krila i hlapljivo
savae njihovo miiavo korijenje.
S takvim prinosom kalorija morala bi sad izgurati jo nekoliko dana.
Zatim se do ruba ticala ukopa u zemlju. Nije se nikako smjelo dogoditi da je tijekom ovog osjetljivog perioda, kad predstavlja krajnje bezopasan plijen, netko sluajno otkrije.
ekala je. Grad skriven u njezinu tijelu lagano se budio. Pa da, na to je sasvim zaboravila: kako e ga zapravo nazvati?
Trebalo je najprije sebi pronai neko kraljevsko ime. Kod mrava, naime, imati
ime znai postojati kao samosvojno bie. Radnici, vojnici, spolno odreeni djevci i
djevice, svi su oni oznaeni tek brojem koji odgovara redoslijedu njihova roenja.
Oploene enke, za razliku, mogu uzeti pravo ime.
Hm! Na odlasku su za njom jurili ratnici s mirisom stijene, mogla bi se, dakle,
jednostavno nazvati "progonjenom kraljicom". Ili ne, bolje ovako: bila je progonjena
zbog toga to je pokuala rijeiti zagonetku tajnog oruja. Ne smije na to zaboraviti.
157
mravi

Bernard Werber

Prema tome, ona je onda "kraljica roena iz tajne".

I tako svoj grad odlui nazvati "gradom kraljice roene iz tajne". to na mravljem
mirisnom jeziku udie ovako: CHLI-POU-KAN.
Dva sata kasnije, novi poziv.
- Kako ide, Bilsheim?
- Sad smo pred nekim vratima. Najobinija vrata. Iznad njih je veliki natpis. Sa
starinskim slovima.
- A govori o?
- elite da vam ga proitam, ovaj put?
- Da.
Komesar usmjeri bateriju i pone itati, polaganim i sveanim glasom, kojemu je
uzrok leao u mukotrpnom i postepenom deifriranju teksta:
Dua u trenutku smrti doivljava isto ono iskustvo koje prolaze oni koji se upuuju
u Veliko otajstvo.
Najprije su to jurnjave s munim skretanjima i stranputicama, beskonana neizvjesna putovanja kroz gustu tminu.
Zatim, prije samog kraja, uas je na vrhuncu. Podilazi jeza, drhtanje, oblijeva
hladan znoj, zavlada strava.
Toj fazi uslijedi gotovo trenutano uzlaz prema svjetlosti, naglo, iznenadno prosvijetljenje.
udesno neko svjetlucanje ukae se pred oima, prolazi se djevianski istim krajevima i livadama gdje odjekuju glasovi i ples.
Svete rijei udahnjuju vjersko potovanje. Savreno proien i upuen, ovjek
postaje slobodan i u slavu velia Otajstvo.
Jedan se redarstvenik strese od jeze.
- A to ima iza tih vrata? - upita talkie-walkie.
- No ekajte, otvaram ih... Doite, deki.
Duga tiina.
- Halo, Bilsheim! Halo, Bilsheim! Odgovorite, sto mu gromova, to vidite?
Uto se zau prasak hica. Zatim ponovo tiina.
- Halo, Bilsheim, javite se, stari moj!
- Bilsheim ovdje.
- Dakle, govorite, to se dogaa?
158
mravi

Bernard Werber

- takori. Tisue takora. Nagrnuli su na nas odasvud, no uspjeli smo ih rastjerati,

pobjegli su.
- To je bio onaj pucanj?
- Da. Sad su se zabili u najdublje rupe i mirni su k'o bubice.
- Opiite mi to vidite!
- Sve je crveno. Ima tragova feroksidnog stijenja na zidovima i... ovaj, krvi po tlu.
Idemo dalje...
- Ostavite radio ukljuen! Zato ga iskljuujete?
- Radije bih postupao na svoj nain nego prema vaim daljinskim savjetima, ako
nemate nita protiv, gospoo.
-Ali, Bilsheim...
Klik. Veza se prekine.

Sate zapravo nije bio luka u pravom smislu rijei, niti granina straarska postaja. Ali je jamano bio povlateno mjesto svih belokanskih ekspedicija koje su kanile
prijei rijeku.
Neko davno, u vrijeme kad su se prvi mravi dinastije Ni nali pred tim vodenim
rukavcem, bilo im je odmah jasno da ga nee biti tako jednostavno prijei. Samo,
mrav nikad ne odustaje. On e, zatreba li, petnaest tisua puta i na petnaest razliitih
naina mlatiti glavom o prepreku, sve dok pogine ili dok prepreka ne popusti.
Takav nain postupanja moe se initi neloginim. Nema sumnje da je on mirmekansku civilizaciju stajao mnogo ivota i vremena, ali se usprkos tome pokazao provjereno isplativim. Na kraju bi, naime, pa i po cijenu nezamislivih napora,
mravi sa svakom tekoom uvijek uspijevali izai na kraj.
U Sateu, izviai su poeli s pokuajima prelaska pjeice. Povrina vode bila je
dovoljno vrsta da podnese njihovu teinu, ali naalost nije pruala mogunost ikakva prihvata za pande. Mravi bi se okretali i manevrirali uz rub rijeke kao
na klizalitu. Dva koraka naprijed, tri koraka u stranu, i... gulp! jedan po jedan zavravali u abljem trbuhu.
Nakon nekoliko stotina jalovih pokuaja i nekoliko tisua rtvovanih izviaa,
odluili su potraiti neki drugi nain. Pa su tako probali s lancem: radnici bi jedni
druge uhvatili za noge i za ticala i tako se nastojali domoi suprotne obale. Taj bi
eksperiment jo imao izvjesnih izgleda za uspjeh, da rijeka nije bila toliko iroka i
tako nezgodno uzburkana uzvodnim i k tome vrtlonim strujama. Dvjesto etrdeset
tisua mrtvih. No mravi se, dakako, jo uvijek nisu predavali. Na podstrek ondanje
kraljice, Biu-pa-ni, pokuali su sad sagraditi most od lia, pa zatim most od vlati
159
mravi

Bernard Werber

trave, pa od leeva hruteva, pa od kamenia... Ta etiri pokusa stajala su ivota blizu esto sedamdeset tisua radnika. Biu-pa-ni na taj je nain u smrt odvela vie svojih podanika nego sve kopnene bitke koje su se vodile pod njezinom vladavinom.
No to je nije ni najmanje pokolebalo. Trebalo je pod svaku cijenu prijei na istoni teritorij. Nakon mostova, imala je ideju da se rijeku zaobie tako da se potegne na
sjever, sve do njezina izvora. Nijedna od ekspedicija nije se vratila. 8000 mrtvih. Zatim si je pak umislila da mravi svakako moraju nauiti plivati: 15.000 mrtvih. Sljedea je zamisao bila da bi mravi morali pokuati pripitomiti abe. 68.000 mrtvih.
Upotreba lia za lebdenje zrakom, bacajui se s velikog drveta? 52 mrtva. Hodanje
pod vodom s utezima od stvrdnutog meda na nogama? 27 mrtvih. Legenda kae da
je kraljica, kad su joj objavili da u gradu nije ostalo vie od kojih desetak potpuno itavih radnika, koji nisu pretrpjeli bar nekakvu ozljedu, pa e stoga morati smjesta
odustati od tog projekta, gotovo osuujuim tonom odemitirala izjavu:
- Kakva teta, a imala sam jo cijelo brdo ideja...
Mravi iz Federacije naposljetku su ipak iznali zadovoljavajue rjeenje. Tristo tisua godina kasnije, kraljica Lifoug-ryuni predloila je svome pokoljenju da ispod rijeke prokopa tunel. Bilo je to toliko jednostavno rjeenje da nikad ranije nikome nije
palo na pamet.
I tako se sad, kreui iz Satea, ispod rijeke moglo prolaziti amo-tamo bez imalo
muke.
Ve je prilino stupnjeva prolo otkako su 103.683. i 4000. napredovali tim famoznim tunelom. Mjesto je bilo vlano, no voda jo nigdje nije probijala. Grad
termita bio je sagraen na drugoj obali. Termiti su se, uostalom, za svoje upade na
savezni teritorij, takoer koristili istim ovim podzemnim hodnikom. to se toga tie,
vladao je preutni sporazum. U podzemlju se borbe nisu vodile i svatko je prolazio
slobodno, bio termit ili mrav. Ali bilo je jasno da e, im se jednoj strani prohtije da
sebe proglasi gospodarom, ona druga prolaz smjesta pokuati zaepiti ili poplaviti.
Hodali su i hodali u beskraj po toj dugakoj galeriji. Jedini je problem bilo to to
je tekua masa iznad njihovih glava bila ledena, a tlo ispod nogu jo vie. Hladnoa
ih je malo-pomalo poela koiti. Svaki je korak postajao sve tei. Ako zaspu ovdje
dolje, znali su to i predobro, bit e to hibernacija zauvijek. Noge ih vie nisu drale,
umor se inio nesavladivim. Posljednju im je snagu davao jo samo grozniavi strah:
oajniki su puzali ne bi li se pod svaku cijenu domogli izlaza, posezali u drutvenu
voljku za posljednjim zalihama bjelanevina i eera. Miii su im bih potpuno ukoeni. Odjednom blijeda svjetlost i blago strujanje zraka. Konano, izlaz... Izbivi na
isti zrak, 103.683. i 4000. bili su toliko promrzli da su se jednostavno stropotali i
nasred ceste tvrdo zaspali.

160
mravi

Bernard Werber

Kretati se stalno naprijed, ovako jedan za drugim, u tom prokleto mranom crijevu, rasklimavalo mu je misli, unosilo praznine. Ovdje se naprosto nije imalo o emu
razmiljati, moglo se samo hodati ravno naprijed, do kraja. U nadi da nekakav kraj
uope postoji...
Otraga iza njegovih lea, takoer nije bilo nikakva razgovora. Bilsheim je sluao
disanje estorice redarstvenika i neprestano sebi ponavljao kako je doista rtva goleme nepravde.
Trebao je, da je sve bilo kako treba, sad biti na mjestu glavnog komesara i primati
normalnu plau. Dobro je obavljao svoj posao, prekovremenih sati imao je na pretek,
rijeio je ve dobrih desetak sluajeva. Samo to je vjeito tu bila ta Doumeng koja
bi se redovito isprijeila na putu njegova napredovanja.
Ta mu je situacija odjednom postala neizdrivom.
- E pa sranje!
Svi zastadoe.
- Dobro ste, komesaru?
- Da, da, dobro sam.
Vrhunac sramote: sad jo pria sam sa sobom. On se ugrize za usne zaklinjui se
da e se ubudue drati malo prisebnije. Nije mu, meutim, trebalo ni pet minuta, a
ve je opet bio uronjen u duboke brige. Nije imao nita protiv ena, ali je imao protiv
nekompetentnih. "Stara kurva jedva da zna itati i pisati, nikad ni jednu jedinu istragu nije vodila, a eto ti je odjednom na elu itavog odjela, stoosamdeset policajaca!
A prima etiri moje plae! I onda ti jo kau zaposli se u policiji! Nju, nju je ve
unaprijed imenovao njezin prethodnik; stvar kreveta, glavu dajem. A povrh svega, ne
da mira, pravi obad, muha mesara. Huka ljude jedne protiv drugih. Sabotira vlastiti
odjel, brukajui na sva usta glavne i odgovorne..."
Kako je po glavi premetao takve misli, Bilsheim se odjednom prisjeti jednog dokumentarca o rakovima. Oni, navodno, u sezoni ljubavi postaju toliko nadraeni da
skau na sve to se mie: na mujake jednako kao i na enke, ak i na kamenje. Pritiu i gnjee trbuh svog partnera ne bi li iz njega istisnuli jajaca koja e oploditi.
Onima kojima se posrei da gnjee enku, trud biva nagraen. Oni koji gnjee
mujaka, ostaju kratkih rukava pa mijenjaju partnera. Oni koji gnjee kamen gadno
si izudaraju prednje noge, pa odustaju.
Postoji, meutim, i jedan poseban sluaj: oni to gnjee grude zemlje. Gruda
zemlje jednako je mekana kao trbuh rakove enke. Oni tako nikad ne prestaju gnjeiti. Mogu ostati dane i dane ponavljajui unedogled taj jalovi postupak. A vjeruju,
jadnici, da je to to ine najbolje to se initi moe...
Komesar se osmjehne. Moda bi bilo dovoljno objasniti toj valjanoj Solange da
161
mravi

Bernard Werber

su i drukiji naini ponaanja mogui, i to mnogo djelotvorniji od onog koji se sastoji u upornom blokiranju svega i izazivanju stresa u svojih podreenih. No, sm nije u
to bio ba previe uvjeren. Zakljuio je da je, naposljetku, prije on taj kome nije
mjesto u toj bijednoj slubi.
Ostali, tamo otraga, takoer su utonuli u sumorne misli. To beskonano sputanje
u potpunoj tmini svima je ve pomalo naelo ivce. Nikakvo udo: ta hodali su ve
pet sati bez i najmanjeg predaha. Veina ih je razmiljala o premiji koju bi morali
zahtijevati nakon te avanture, drugi su pak mislili na svoju enu, djecu, na svoju staru krntiju ili na jednu izdanu kriglu piva...

NITA: Ima li veeg uitka od onog kad ovjek prestane misliti? Kad se napokon
zaustavi ona nezadriva bujica silnih ideja, manje-vie beskorisnih ili manje-vie
nevanih misli. Prestati misliti! Kao da si mrtav, a istovremeno moe uvijek ponovno oivjeti. Biti praznina. Vratiti se krajnjim iskonima. Ne biti ak vie ni netko
tko ne misli na nita. Biti nita. Eto, to bi se moglo nazvati jednom uzvienom, plemenitom ambicijom.
Edmond Wells
Enciklopedija relativnog i apsolutnog znanja
Nakon to su itavu no proboravila na blatnjavoj strmoj padini, tijela dvojice
vojnika oivjee ponovno prve zrake jutarnjeg sunca.
Jedna po jedna, siune plohe mreastih okaaca 103.683-eg ponovno su se aktivirale, rasvjetljujui njegovu mozgu novi dekor koji mu se nalazio suelice. A taj se
dekor u cijelosti sastojao od jednog golemog oka nadvijenog nad njim u lebdeem
poloaju, nepominog, pozornog i krajnje usredotoenog.
Mladi bespolac ispusti takav dreavi feromon da ga sve ticala zapekoe. Oko se
takoer uplailo, navrat-nanos uzmaknulo, a zajedno s njim nestade i rog koji ga je
nosio. Oboje su se sakrili u neku vrstu krupnog okruglastog oblutka. Pu!
A bilo ih je uokolo jo. Pet ukupno, zakrabuljenih pod svojim koljkama. Dva se
mrava pribliie jednom od njih te ga lagano obioe. Pokuae ugristi, no to se jednostavno ni sa koje strane nije dalo uhvatiti. To putujue gnijezdo bilo je oito neosvojiva tvrava.
Jedna mudra Majina izreka padne mu odjednom na um: Sigurnost je moj najgori
neprijatelj, ona otupljuje moje reflekse i uspavljuje moju poduzetnost.
103.683. pomisli kako su te glupave ivine, zabarikadirane u svojim bunkerima
oduvijek ivjele lagodnim ivotom, udobno brstei nepokretnu travu. Nikad se nisu
morale boriti, zavoditi, loviti, bjeati. Nikad se nisu morali suoiti sa ivotom. Nisu
162
mravi

Bernard Werber

se, prema tome, nikad ni razvijali. Obuzme ga napast da ih prisili da napuste tu svoju
ljuturu, da im dokae da nisu neranjivi. Upravo su tad dva od pet pueva oigledno
procijenili da je opasnost prola te pustili svoja tijela neka se malo proklatare izvan
zaklona i tako otresu ivane napetosti.
Dostigavi jedan drugog, slijepie se trbuhom na trbuh. I eto ti ih, uz svu onu uzajamno stopljenu slinu, vrsto sratenih u ljepljivom poljupcu koji im je malo-pomalo
zahvaao itavo tijelo. Spolovila im se okrznue.
Izmeu njih se neto dogaalo.
A to je bilo neopisivo polagano.
Pu s desne strane uranjao je svoj penis oblika vapnenastog iljka u jajacima
ispunjenu vaginu pua s lijeve strane. No potonji jo nije stigao do vrhunca uzbuenja kadli odjednom i on otkrije jedan penis u erekciji te ga stade utiskivati u svog
partnera.
Oboje je uivalo u tome da istovremeno penetriraju i budu penetrirani. Opskrbljeni vaginom i penisom iznad nje, mogli su istodobno doivljavati osjeaje oba spola.
Desni pu prvi je osjetio muki orgazam. Stao se previjati i razliito uvrtati, pa se
zatim pruao, napinjao, dok su mu tijelom strujali elektrini valovi. etiri roga s oima dvaju hermafrodita zauzlae se u vrsti vor. Slina se pretvori u pjenu, pa onda u
mjehurie. Bio je to tijesno pripijen ples, iju je senzualnost dodatno naglaavala neopisiva sporost pokreta.
Lijevi pu uspravi rogove. Sad je on doivio muki orgazam. No jedva da je
zavrio s ejakulacijom, a tijelo mu je ve priskrbilo drugi val sladostrasti: ovaj
put vaginalne. Odmah nakon njega i desni pu prepozna enski uitak.
Rogovi se potom ponovno objesie, ljubavne strelice skrate i uvuku, vagine se
opet zatvorie... Nakon tako cjelovitog ina, ljubavnici se pretvorie u magnete istovrsnog polariteta. Javi se odbojnost. Fenomen star koliko i svijet. Dva stroja za
primanje i davanje uitka polagano se udaljie jedan od drugog, svaki sa svojim jajacima, netom oploenim partnerovim spermatozoidima.
I dok je 103.683. stajao zabezeknut, jo uvijek pod dojmom ljepote spektakularnog prizora, 4000. se ve bacio u napad na jednog od pueva. Htio je iskoristiti post-ljubavni umor i rasporiti trbuh krupnijoj od dviju zvijeri. Prekasno, ipak: bile
su ve duboko zaahurene u svojim koljkama.
Stari istraiva, meutim, nije imao namjeru odustati, znao je on dobro da e ovi
kad-tad naposljetku opet izmiljeti napolje. Dugo je strpljivo ekao u zasjedi. I doista,
jedno stidljivo oko, pa zatim itav rog, konano se tiho iulja iz kuice. Gastropod je
izvirivao da vidi kako se kree svijet oko njegova skuenog, malog ivota.
Kad se pojavio i drugi rog, 4000. se baci u navalu i svom snagom koju je iz e163
mravi

Bernard Werber

ljusti mogao izvui zagrize u oko. Nakanio ga je odmah isecirati u sitne komadie.
No mekuac se istog asa uplaeno skvri, povukavi zajedno s rogom pod spiralne
zavoje svoje koljke i nesretnog istraivaa.
Flup!
Kako ga sad spasiti?
103.683. stane napeto razmiljati, jedna ideja ve se raa u jednom od njegova tri
mozga. On pograbi eljustima prvi oblutak koji je spazio, i svim silama pone bjesomuno udarati po koljci. Upravo je, to je neosporno, izumio eki, no pueva kuica
ipak nije od maslaca. Osim to su proizvodili glazbu, njegovi tok-tok nisu sluili niemu. Trebalo je nai neto drugo.
Ovaj e dan po raskonim izumima zacijelo zasluiti mjesto u svim mravljim ljetopisima, jer mrav je ve bio na putu da izumi i polugu. Dohvatio je jednu vru
granicu, komadi sitnog ljunka posluio mu je kao uporite te se svom teinom
objesio na nju ne bi li prevrnuo teku ivotinju. Nije ilo otprve, morao je poinjati
iznova nekoliko puta, no koljka naposljetku pone posrtati prema natrag, zatim se
zaljulja i strovali na tlo. Ulazni otvor gledao je sad uvis. Uspio je!
Oduevljen, 103.683. odmah se uzvere preko spiralnih zavijutaka, nagne se nad
bunar kojeg je tvorio uplji dio koljke, i pusti se da padne unutra, ravno ususret mekucu. Nakon prilino dugog klizanja, pad mu bi amortiziran nekakvom hladetinastom masom smekaste boje. Osjetivi naglu muninu od sve te masne sline po
kojoj je gackao, prihvati se odmah deranja i cijepanja mekih tkiva. Kiselinom se, naalost, nije mogao posluiti, riskirao bi, naime, da sam u njoj ostane rastaljen.
Nove se tekuine ubrzo smijeae sa slinom: pueva prozirna krv. Izbezumljena
ivotinja naposljetku omlitavi u posljednjem grevitom trzaju koji obojicu mrava poput projektila ispali van iz njezine koljke.
ivi i zdravi, bez ijedne ogrebotine, dugo su jedan drugom milovali ticala.
Pu u agoniji htio je pobjei, no putem je na sve strane gubio vlastitu utrobu; dva
ga mrava brzo sustigoe i bez imalo muke dokrajie.
Krajnje prestraeni, etiri preostala gasteropoda koji su u meuvremenu, kako bi
pratili prizor, oprezno izvukli svoje rogove-oi, zabie se u najdublji kut svoje koljke i itavog dana otamo vie ne provirie.
103.683. i 4000. tog su se jutra stvarno prenatrpali pueva mesa. Bili su ga razrezali na krike i konzumirali u obliku mlakih odrezaka prelivenih sosom od njegove
sline. Pronali su ak i ljevkastu vaginalnu vreicu, krcatu jajacima. Puev kavijar!
Jedno od najomiljenijih jela rusih mrava, neprocjenjivi izvor vitamina, masti, eera,
bjelanevina...
S drutvenom voljkom nakrcanom do vrha, napunjeni sunevom energijom, do164
mravi

Bernard Werber

brim korakom zapraie opet cestom put jugoistoka.

ANALIZA FEROMONA: (Tridesetetvrti pokus). Sluei se spektrometrom mase i

kromatografom, uspio sam identificirati neke od feromona za komunikaciju meu
mravima. Sad sam se napokon mogao dati na kemijsku analizu komunikacije izmeu jednog mujaka i jednog radnika, koju sam uhvatio uveer u 10 sati. Mujak je
bio otkrio komadi sredine kruha. Evo to je emitirao:
- metil-6
- metil-4 heksanon-6 (2 emisije)
- aceton
- oktanon-3
Zatim ponovno:
- aceton
- oktanon-3 (2 emisije)
Edmond Wells
Enciklopedija relativnog i apsolutnog znanja
Putem su susretali i druge pueve. Svi su se redom pritajili kao da se meu njima
na neki udan nain pronio glas: "Ovi mravi su opasni." Ipak, bio je meu njima jedan koji se nije skrivao. tovie, otvoreno je pokazivao itavu svoju osobu.
Gonjeni znatieljom, dva se mrava pribliie. ivotinja je bila potpuno zgnjeena
nekom bez sumnje golemom masom. koljka joj je je bila smrskana u najsitnije komadie. Tijelo joj se bilo rasprsnulo i rasulo na sve strane, po prilino prostranoj
povrini.
103.683. odmah pomisli na tajno oruje termita. Mora da su, dakle, sad ve blizu
neprijateljskom gradu. On poblie pregleda le. Udarac je bio irok, odreit, hipersnaan. Nije onda udno da su takvim orujem uspjeli razvaliti itav La-cholakan!
103.683. bio je sad naistu: trebalo je to prije prodrijeti u naselje termita i dokuiti, ili jo bolje, ukrasti to njihovo oruje. U protivnom, itava se Federacija izlae
opasnosti da bude pretvorena u prah!
Iznenada, meutim, kao grom iz vedra neba, podigne se snaan vjetar. Njihove
pande nisu imale vremena zakvaiti se u zemlju. Oluja ih je u hipu usisala nebu pod
oblake. Ni 103.683. ni 4000. nisu imali krila... no to im ni najmanje nije smetalo da
lete.

165
mravi

Bernard Werber

Nekoliko sati kasnije, kad je ekipu na povrini zahvatio ve poprilian drijeme,

talkie-walkie iznova zacvri:
- Halo, gospoo Doumeng? Gotovo je, stigli smo do kraja.
- No, dakle? to vidite?
- Ovo je sad slijepa ulica. Tu je neki zid od betona i elika koji je oigledno izgraen prihno nedavno. Reklo bi se da tu sve prestaje... I tu je opet jedan natpis.
- itajte!
- Kako od est ibica sloiti etiri istostranina trokuta?
- To je sve?
- Nije, tu su i nekakve tipke sa slovima, vjerojatno za sastavljanje odgovora.
- Sa strane nema nikakvih hodnika?
- Niega.
- Ni leeve onih jadnika nigdje ne vidite?
- Ne, nita... hm... ali ima tragova neijih koraka. Kao da je bezbroj cipela tapkalo
tono tu pred tim zidom.
- to emo sad? - proape jedan redarstvenik - Vraamo se gore?
Bilsheim temeljito pregleda prepreku. Svi ti simboli, sve te eline i betonske ploe, sve to sto posto krije nekakav mehanizam. Dobro, a kamo su sad pak ostali isparili?
Iza njegovih lea, redarstvenici su posjedali po stubama. On se usredotoi na
tipke. Svim tim slovima treba vjerojatno rukovati po tono odreenom redu. Jonathan Wells je radio u bravariji, zacijelo je reproducirao neki od protuprovalnih sigurnosnih ureaja koji se ugrauju na stubina vrata u zgradama. Treba, dakle, pronai ifru.
On se okrene prema svojim ljudima.
- Imate ibice, deki?
Talkie-walkie je opet postao nestrpljiv.
- Halo, komesaru Bilsheim, to vidite?
- Kad nam ve toliko elite pomoi, evo: pokuajte sloiti etiri istostranina trokuta od est ibica. im naete rjeenje, zvrcnite.
- Vi to mene zezate, Bilsheim?
Oluja se najzad smirila. U svega nekoliko sekundi vjetar je usporio svoj ples,
lie, praina, kukci, ponovno postadoe naglo podloni zakonima gravitacije, te stadoe padati jedan za drugim, ve prema tome kako je kome nalagala njegova teina.
166
mravi

Bernard Werber

103.683. i 4000. bili su zakucani u zemlju na udaljenosti od kojih desetak glava

jedan od drugog. Sastavi se, a proli su sreom bez ijedne ozljede, pregledae okolicu: bio je to nekakav ljunkovit predio koji ni po emu nije nalikovao krajoliku koji
su, nema dugo, napustili. Ni jednog jedinog stabla, ovdje, tek neto divljih trava rasijanih uokolo kako su ih ve vjetrovi porazbacali. Nisu imali blagog pojma gdje bi to
mogli biti...
Ali upravo kad su koliko-toliko skupili snage da se maknu iz te zlokobne pustoi,
nebo odjednom odlui jo jednom iskazati vlastitu mo. Oblaci naglo oteae, preodjenue se u crno. Dok si okom trepnuo, zrak propara prasak munje, oslobodivi
sav elektrini naboj koji se u njima nagomilao.
Sve su ivotinje vrlo dobro razumjele ovu poruku prirode. abe zaronie u vodu,
muhe se sakrie ispod ljunka, ptice poee letjeti sasvim nisko.
Krupne kapi kie poee bubnjati po tlu. Dva su mrava morala najhitnije pronai
bilo kakav zaklon. Svaka je kap mogla biti smrtonosna. Navrat-nanos pohrlie prema
nekom izboenom obliku koji se ocrtavao u daljini, bit e nekakvo stablo ili litica.
Malo-pomalo, kroz gustu zavjesu pljuteih kapi i tmastu maglu koja se nisko
vukla po tlu, strei lik poprimi otrije obrise. Ne, nije to bila ni stijena, ni grm. Bila
je to prava pravcata zemljana katedrala, a vrhovi njezinih bezbrojnih tornjia dizali
su se nebu pod oblake i gubili se u njima. ok.
Pa to je termitnjak! Istoni termitnjak!
103.683. i 4000. naoe se tako stjenjeni u kripcu izmeu strahovitog olujnog
pljuska i neprijateljskoga grada. Dakako da im je namjera i bila posjetiti taj grad, ali
ne ba u ovakvim okolnostima! Milijuni godina mrnje i suparnitva nagnae ih da
zastanu.
No, ne zadugo. Na kraju krajeva, nisu li i doli ovamo upravo zato da bi pijunirali termitnjak? Nastavie stoga, drui, dalje naprijed, prema jednom mranom ulazu
smjetenom u podnoju velebnoga zdanja. Visoko uspravljenih ticala, razjapljenih
eljusti, nogu lagano savijenih, bili su spremni prodati vlastite ivote za visoku cijenu. Meutim, protiv svakog oekivanja, na ulazu u termitnjak nije stajao nijedan
vojnik.
Bilo je to potpuno neprirodno. to li se to dogaa?
Dva se bespolca uvukoe u unutranjost nepreglednoga grada. Njihova uroena
znatielja ve je postajala opasan takmac i najelementarnijoj opreznosti. Valja naglasiti da ovi prostori nemaju ba nikakve slinosti s jednim mravinjakom. Zidovi su
konstruirani od materijala daleko manje rastresitog od zemlje, od neke vrste cementa, vrstog i tvrdog kao drvo. Hodnici su prezasieni vlagom. Nema ni najmanjeg propuha, ni najblaeg strujanja zraka. A atmosfera je abnormalno bogata ugljinim dioksidom. Ve su 3-vremena vremena hodali tu unutra, a da jo nisu naili ni
167
mravi

Bernard Werber

na najmanju vojniku strau. Prokleto neuobiajena stvar... Dva mrava naposljetku

zastadoe; pipkajui u tami, njihova se ticala stadoe konzultirati. Odluka bi donesena brzo: nastaviti dalje.
No kako su dugo neprestano hitali sve dublje i dublje naprijed, iznenada shvatie
da su potpuno izgubili orijentaciju. To udnovato naselje bilo je jo zamreniji labirint od njihova rodnog grada. ak im se ni mirisi za odreivanje poloaja iz Dufourove lijezde nisu nikako hvatali za zidove. Vie tako ak nisu uope imali
pojma nalaze li se ispod ili iznad razine tla!
Pokuae se vratiti istim putem odakle su doli, to je bilo sve prije nego rjeenje
problema: otkrivali su bez prestanka nove i nove hodnike, udnovatih oblika. Jednom rjeju, bili su potpuno izgubljeni.
Tada 103.683. otkrije odjednom jednu posve izvanrednu pojavu: nekakvo svjetlo!
Dva vojnika nisu mogla doi k sebi od uda. Svjetlucanje usred pustog termitskog
grada, to je ve jednostavno bilo izvan dosega svakog zdravog razuma. No to sad,
od uenja nikakve koristi. Oni se uputie prema izvoru.
Radilo se o uto-naranastoj svjetlosti koja bi povremeno prelazila u zelenkasto ili
plavo. No nakon jednog malo jaeg bljeska, svjetlosni se izvor odjedamput potpuno
ugasi. Zatim se opet ukljui, pa stane mirkati sitnim treptajima koji su se lijepo
odraavali na sjajnom hitinu dvojice mrava.
Kao hipnotizirani, 103.683. i 4000. zaletjee se prema tom podzemnom svjetioniku.

Bilsheim je poskakivao od uzbuenja. Shvatio je! Okrenu se prema redarstvenicima i pokae im u koji poloaj treba namjestiti ibice da bi se dobilo etiri trokuta.
Zauena lica, zatim buno oduevljenje.
Solange Doumeng, koja je takoer bila ozbiljno zagrizla u igru, odmah se uzjoguni te podrignu:
- Otkrili ste? Otkrili ste? Recite mi!
Ovi dolje, meutim, ovaj put otkazae poslunost; sve to je ula bila je graje, glasova pomijeana s mehanikim zvukovima. Da bi ubrzo zatim opet zavladao potpuni
muk.
- to se dogaa, Bilsheim? Recite mi!
Talkie-walkie odjednom poe bijesno krati.
- Halo! Halo!
- Da (kranje), otvorili smo jedan prolaz. Iza je nekakav (kranje) hodnik. Vodi u
(kranje) desno. Kreemo unutra!
168
mravi

Bernard Werber

- ekajte malo! Kako ste dobili ona etiri trokuta?

Ali Bilsheim i njegovi nisu vie uli poruke odozgo. Zvunik na njihovom aparatu nije vie funkcionirao, bez sumnje nekakav kratki spoj. Nisu tako imali vie nikakva prijema, no odailjati su jo uvijek mogli.
- Ah! nevjerojatno, to idemo dalje to postaje sve izgraenije. Tu se sad pojavljuje
nekakav svod, a u daljini se vidi neko svjetlo. Idemo prema njemu.
- ekajte, svjetlo, rekli ste, zar tamo dolje? - uzalud se dernjala Solange Doumeng.
- Tamo su!
- Tko je tamo? Sveca mu! Leevi? Javite se!
- Panja...
Zauje se niz praskavih detonacija, povici, potom se veza prekine.
Ue se vie nije odmotavalo; ostalo je, meutim, svejednako zategnuto. Policajci
gore na povrini pograbie ga objema rukama i stadoe snano povlaiti, pretpostavljajui kako se zacijelo negdje zaglavilo. Latie se najprije trojica... pa
petorica. U jednom trenutku, ue naglo popusti.
Izvukoe ga gore i poee namotavati, ne u kuhinji, nego u blagovaonici, toliko je
divovski bio kolut koji je nastajao. Napokon pred njima iskrsnu otrgnuti kraj, raupan, isjeckan, kao da su ga izgrizli nekakvi zubi.
- to da radimo, gospoo? - promrmlja jedan od pandura.
- Nita. Prije svega, neemo raditi nita. Apsolutno vie nita. Ni rijei tisku, ni rijei uope bilo kome, a taj ete mi podrum to prije zazidati. Istraga je zavrena.
Zatvaram dosje i da mi vie nitko nikad nije spomenuo taj prokleti podrum. Hajde,
pourite se, idite i kupite ciglu i cement. to se vas tie, vi ete srediti probleme s
udovicama redarstvenika.
U rano poslijepodne, upravo kad su se spremali postaviti posljednje cigle, zau se
odjednom neki mukli um. Netko se penjao! Oni smjesta raskopae dio jo svjeeg
zida i oslobodie prolaz. Iz tame izroni jedna glava, potom itavo tijelo preivjelog
bjegunca. Jedan od redarstvenika. No, hvala nebesima, napokon e se doznati to se
to tamo dolje dogaa. Izoblieno lice nosilo je duboko otisnut biljeg bezgraninog
straha. Neki od miia na licu ostali su mu trajno zgreni kao da je pretrpio napad tetanusa. Pravi pravcati zombi. Vrak nosa bio mu je iupan i obilno je krvario. Tresao se kao prut na vjetru, iskolaenih oiju.
- Gebegeeeeege - bilo je sve to je uspio artikulirati.
Tanki mlaz sline curio mu je iz mlohavo objeenih ustiju. Proao je preko lica rukom prekrivenom ranama koje je izvjebani pogled njegovih kolega odmah pripisao
169
mravi

Bernard Werber

ubodima noa.
- to se dogodilo? Netko vas je napao?
- Geuuuuubebeggebee!
- Ima li dolje jo ivih?
- Beugeugeeebebeggebee!
Kako ovaj nije bio u stanju izustiti ita vie od toga, strpae ga u jedan od centara
za psihijatrijsku skrb, a podrumska vrata ponovno zazidae.
I najneznatnije struganje njihovih noica po tlu izazivalo je odreenu varijaciju u
intenzitetu svjetlosti. Treperila je kao da ih je ula kako dolaze, kao da je iva.
Mravi zastadoe i ostanu naas nepomini, ne bi li stvar izveli na istac. Blijedo
svjetlucanje doskora se pojaa; sad je jasno obasjavalo i najmanju krivudavost hodnika. Dvije se uhode navrat-nanos bacie u zaklon kako ne bi dopustili da udnovati
projektor otkrije i njih. A onda se, iskoristivi jedan pad svjetlosnog intenziteta, zaletjee prema izvoru zraka.
No, dakle, radilo se o jednom fosforescentnom tvrdokrilcu. O krijesnici u periodu
tjeranja. im je opazila uljeze, posve je utrnula... No kako se nita nije dogaalo, ona
malo-pomalo stade opet tinjati slabanom zelenom svjetlou, nalik na oprezno priguenu nonu svjetiljku.
103.683. lansira mirise s porukom da nisu napadaki raspoloeni. No premda svi
tvrdokrilci razumiju taj jezik, krijesnica nije odgovarala. Njezino zeleno svjetlo stalo
je pak tamnjeti, prelazilo u uto, da bi se na koncu pretvorilo u crvenkasto. Mravi
pretpostavie da ta nova boja po svoj prilici izraava nekakav upit.
Mi smo se izgubili u ovom termitnjaku, odasla stari istraiva.
U prvi tren, nikakva odgovora. Nakon nekoliko stupnjeva, meutim, ona stade
mirkati; to je pak moglo izraavati jednako radost kao i razdraenost. U nedoumici, mravi priekae da vide to e se dalje dogoditi. Iznenada, krijesnica se zaputi u
jedan popreni hodnik, sve bre i bre trepui. Kao da im je htjela neto pokazati.
Oni pooe za njom u stopu.
Naoe se u nekoj jo svjeijoj i vlanijoj zoni. Odnekud se ulo nekakvo kmeanje, teko je bilo dokuiti odakle dopire. Kao neko prestraeno dozivanje u pomo,
koje se u mirisnom i zvunom obliku muklo razlijegalo uokolo.
Dva se izviaa upitno pogledaju. A svjetlosni insekt, ako ve nije nije govorio,
uo je savreno dobro. I kao je da elio odgovoriti na njihovo pitanje, stade se naizmjence, u dugim mahovima paliti i gasiti, kao da eli rei: Ne bojte se, samo me
slijedite.
170
mravi

Bernard Werber

Sve troje nastavie ponirati sve dublje i dublje u to udnovato nepoznato podzemlje te uskoro prispjee u jednu sad ve vrlo hladnu zonu u kojoj su hodnici
bili mnogo iri.
Kmeanje opet zapone, sad s dodatnom jainom.
Pazi!, odasla naglo 4000. 103.683. se osvrnu. Krijesnica obasja neku vrstu nakazne grdosije koja im se pribliavala, lica smeurana kao u starca, tijela zavijena u
bijeli providni mrtvaki plat. Vojnik zaurla toliko snanim mirisom da se dvoje njegovih drugova gotovo uguie. Mumija se, meutim, i dalje prijetei pruala prema
njima, tovie, izgledalo je kao da se naginje da im neto priopi. Zapravo je, naime,
posrtala prema naprijed. Da bi se odmah zatim, koliko je duga i iroka, nenadano i
silovito stropotala na tlo.
Bijela se ahura otvori. A nakazna se staraka spodoba pretvori u novoroene...
Termitska nimfa!
Mora da se drala u ravnotei tu negdje, u nekom zakutku. Rasporene utrobe, i
dalje se jednako previjala i uvijala, isputajui alobne skviave jauke. To je, dakle,
bio izvor onih krikova.
A slinih je mumija bilo jo. Jer tri su se kukca, naime, nalazila u djejim jaslicama. Stotine i stotine termitskih nimfi bilo je okomito poredano uza zidove. 4000. ih
paljivo pregleda i odmah ustanovi da su neke mrtve, i to da su uginule uslijed nedostatka njege. Preivjele su isputale mirise najvee opasnosti i oajnikog straha
ne bi li dozvale dadilje. Prolo je zacijelo ve najmanje 2-vremena otkako ih nitko
nije lizao, sve odreda bile su na putu da uginu iznemogle od gladi.
Bilo je to krajnje neprirodno. Nikad jedan drutveni kukac ne bi ni pod kojim
uvjetima, pa makar i na samo l-vremena, ostavio svoje mlado pokoljenje. A da to ne
znai... Ista pomisao proleti glavama obojice mrava. A da to ne znai... da su svi radnici mrtvi i da su u termitnjaku ostale samo nimfe!
Krijesnica opet zamirka, dajui im znak da je slijede u ostale hodnike. Neki udan vonj preplavljivao je zrak. Vojnik odjednom nagazi na neto tvrdo. On nije
posjedovao infracrvena okaca i u mraku nita nije mogao vidjeti. ivo se svjetlo primakne i rasvijetli noge 103.683-eg. Le termitskog vojnika! Pa taj je stvor, zapravo,
prilino nalik mravu, osim to je posve bijele boje i nema odvojen abdomen...
A takvih je bijelih leeva, porazbacanih po tlu, bilo na stotine. Kakav pokolj! I to
je najudnije: nijedno od svih tijela nije na sebi imalo nikakve ozljede. Nikakve
borbe, znai, nije bilo! Smrt mora da je nastupila naprasno, munjevito. Stanovnici su
ostali ukoeni u poloaju svog svakodnevnog posla. Neki su izgledali kao da vode
razgovor, neki pak kao da upravo meu eljustima cijepaju drva. to li je to samo
moglo izazvati takvu katastrofu?
171
mravi

Bernard Werber

4000. paljivo ispita te morbidne kipove. Bili su natopljeni otrim mirisnim

esencijama. Val jeze proe dvojicu mrava. Bio je to neki otrovni plin. Eto, tu
lei objanjenje svemu: nestanak prve ekspedicije odaslane na termitnjak; onaj
posljednji preivjeli iz druge ekspedicije koji je takoer pred njima umro bez ijedne ozljede.
A to to oni sami nita ne osjeaju, to je samo zbog toga to se toksini plin vremenom rasprio i razrijedio. Dobro, ali kako to da su nimfe preivjele? Stari istraiva emitirao je jednu hipotezu. One imaju specifinu imunoloku zatitu; moda ih
je spasila ba njihova kukuljica... Sad su protiv tog otrova zacijelo cijepljene. To je
ona famozna mitridizacija koja kukcima omoguuje da, stvarajui neprestano mutirajue generacije, budu tako neunitivo otporni na sve insekticide.
Ali tko je mogao unijeti unutra taj smrtonosni plin? Bio je to pravi pravcati glavolom. I opet je, u potrazi za tajnim orujem, 103.683. nabasao na "neto drugo", nita
manje neshvatljivo.
4000-om se ilo van. Krijesnica zatrepe u znak pristanka. Liinkama za koje je
jo bilo neke nade mravi dadoe nekoliko komadia celuloze, potom krenue u potragu za izlazom. Krijesnica ih je pratila. Malo-pomalo kako su odmicali, leevi vojnika
ustupali su mjesto leevima radnika zaduenih za njegu i skrb oko kraljice. Neki su
ak u eljustima jo uvijek drali jaja!
Arhitektura je sad postajala sve modernijom i profinjenijom. Hodnici, trokutastog
presjeka, sad su vrvjeli ugraviranim znakovima. Krijesnica stade mijenjati boju i iriti plaviasto svjetlo. Mora da je neto primijetila. Doista, s dna hodnika ulo se nekakvo dahtanje.
Radoznalu trojku put dovede pred neku vrstu svetoga hrama kojeg je uvalo pet
gorostasnih straara. Svi do jednog mrtvi. A ulaz zakren beivotnim tijelima dvadesetak malenih radnika. Mravi se odmah latie posla i poee ih razmicati, dodajui ih
jedan drugom iz noge u nogu.
Kaverna, iji je kuglasti oblik bio gotovo savren, nala se tako razotkrivenom.
Termitska kraljevska odaja. Oni tegobni umovi dolazili su odavde.
Krijesnica upali jasno bijelo svjetlo koje u sreditu prostorije obasja neku neobinu vrstu pua balavca. Bila je to kraljica termita, karikatura kraljice mrava. Majuna
glava i rahitini toraks nastavljali su se u fantastian abdomen duine gotovo pedeset
glava. Taj hipertrofirani crvuljasti produetak u pravilnim su razmacima potresali
snani grevi.
Malena se glava trzala od boli maui na sve strane, isputajui krikove u zvunom i mirisnom obliku. Leevi radnika toliko su dobro zaepili ulaz da plin ovamo
nije mogao prodrijeti. No kraljica je bila na samrti jer nije vie bilo nikoga tko bi joj
pruio neophodnu njegu.
172
mravi

Bernard Werber

Pogledaj joj abdomen! Mladi iznutra tiskaju, a ona se sama ne uspijeva poroditi.
Krijesnica se popne na strop i posve prostoduno prospe svjetlost naranastog
tona, nalik onoj kojom su okupane slike Georgesa de la Toura.
Zahvaljujui udruenim naporima dvojice mrava, jaja se malo-pomalo napokon
poee kotrljati iz goleme roditeljske vree. Bila je to prava slavina ivota. Kraljici je
odmah, inilo se, bilo mnogo lake, prestala je oajniki vikati.
Na elementarnom, univerzalnom olfaktivnom jeziku, ona zapita tko ju je to spasio. Bila je silno iznenaena kad je identificirala mravlji miris. Jesu li oni maskirani
mravi?
Maskirani su mravi vrsta izuzetno nadarena za organsku kemiju. To su kukci prilino velikog rasta, a ive u sjeverozapadnim krajevima. Njihova posebnost lei u
tome to na umjetan nain umiju reproducirati bilo kakav feromon: putovnicu, putokaz, komunikacijski... i to samo zahvaljujui mudrom i vjetom mijeanju razliitih
biljnih sokova, cvjetnoga praha i sline.
Kad izdestiliraju tu svoju mirisnu masku, mogu se nesmetano uvui u, primjerice,
termitske gradove, a da uope ne budu otkriveni. Pljakaju tad i ubijaju do mile volje, a nijedna ih rtva nije prije smrti u stanju prepoznati!
Ne, mi nismo maskirani mravi.
Termitska kraljica upita ih potom ima li preivjelih u gradu; mravi joj odgovorie
da nema. Ona tad odasla molbu da bude ubijena, neka joj se prikrate muke. Ali prije
toga, eli im neto otkriti.
Da, ona zna to je njezin grad odvelo u propast. Termiti su prije nekog vremena
otkrili, naime, istoni kraj svijeta. Rub planeta. To je crn, potpuno ravan kraj, u kojem je sve uniteno.
Tamo ive udnovate, nepoznate ivotinje, vrlo hitre i vrlo krvolone. One su
uvari kraja svijeta. Naoruane su crnim ploama koje smlave svakoga tko se pojavi.
A sad jo k tome koriste i otrovne plinove!
To ih odmah podsjeti na onu staru ambiciju kraljice Bi-stin-ga. Dosegnuti jedan
od krajeva svijeta! Znai li to, dakle, da je to doista mogue? Dvojica mrava ostadoe zapanjeni.
Dosad su vjerovali da je Zemlja toliko prostrana da je stii do njezina ruba apsolutno nemogue. A sad im tu ova termitska kraljica nagovjeuje da je kraj svijeta tu
u blizini! I da ga k tome uvaju nekakva udovita... Znai li to da bi san kraljice Bistin-ga mogao biti ostvariv?
itava im se ta pria inila toliko silno pretjeranom da nisu znali s kojim bi pitanjem uope poeli.
173
mravi

Bernard Werber

Ali zbog ega su se ti "uvari kraja svijeta" pribliili ak do ovamo? Zar ele
osvojiti gradove na Zapadu?
O tome ve debela kraljica nije znala nimalo vie od njih. Htjela je sada umrijeti.
Poela je moljakati je i navaljivati. Ona, naime, nikad nije nauila sama zaustaviti
svoje srce. Nije bilo druge, trebalo ju je ubiti.
Mravi tako odrubie glavu termitskoj kraljici, nakon to im je jo prethodno pokazala put do izlaza. Pojedoe zatim nekoliko malenih jaja te napustie impozantni
grad koji vie nije bio drugo do grad-utvara. Na ulazu poloie jedan feromon koji je
nosio priu o tragediji koja je zadesila ovo mjesto. Jer, kao istraivai Federacije,
nisu smjeli iznevjeriti ni jednu od svojih dunosti.
Krijesnica ih pozdravi i oprosti se. I ona se vjerojatno, traei zaklon od kie, takoer bila izgubila u tom termitnjaku. Sad kad se ponovno razvedrilo, opet e se
ubaciti u uobiajenu svakodnevnu koloteinu: jesti, isijavati svjetlost kako bi privukla enke, razmnoavati se, jesti, isijavati svjetlost kako bi privukla enke,
razmnoavati se... Krijesniki ivot, to drugo!
Oni upravie pogled u smjeru istoka. Odavde se nije vidjelo bogznato; no to nita
nije mijenjalo na stvari, sad su znali: kraj svijeta nije daleko. Tamo je, u onom
pravcu.

SUDAR CIVILIZACIJA: Kontakt izmeu dvije civilizacije uvijek je iznimno

osjetljiv trenutak. Od najveih neizvjesnosti koje su ikad doivjela ljudska bia moemo spomenuti sluaj afrikih Crnaca, koji u XVIII. stoljeu bijahu ugrabljeni
kao roblje.
Veina populacija odvoenih u roblje ivjela je u unutranjosti, u ravnicama i umama. Nikad nisu vidjeli more. A onda odjednom, neki susjedni kralj dolazi im iz
ista mira objaviti rat, stane ih progoniti bez ikakva vidljiva razloga, a zatim,
umjesto da ih sve pobiju, uzee ih kao zarobljenike, okovae u lance i natjerae da
pjeae u pravcu obale.
Na kraju plovidbe otkrili su dvije nepojmljive stvari:
1 ) beskrajno more
2) Europljane bijele koe
A more je, premda ga nisu neposredno vidjeli, iz pria koje su se prenosile slovilo
kao zemlja mrtvih. to se pak bijelaca tie, bilo je to za njih poput susreta s
izvanzemaljcima, imali su neki udan miris, imali su kou udne boje, nosili su
udnu odjeu. Mnogi su pomrli od straha; drugi bi se opet, obezglavljeni, bacali s
brodova u more, ravno u ralje morskih pasa. Oni preivjeli, pak, doivljavali su
iznenaenje za iznenaenjem. to su to imali prilike vidjeti? Na primjer, bijelce
174
mravi

Bernard Werber

kako piju pivo. I bili su uvjereni da je to krv, krv njihovih roaka.

Edmond Wells
Enciklopedija relativnog i apsolutnog znanja
56. je enka bila potpuno izgladnjela. Nije vie bilo u pitanju samo jedno tijelo,
nego itava jedna populacija koja je zahtijevala svoj dnevni obrok kalorija. Kako
prehraniti sav taj roj koji je nosila u svojoj utrobi? Napokon vie nije imala izbora:
skupi hrabrost i ipak izae iz svog poroajnog gnijezda, odvue se na kojih par stotina glava i vrati se s tri borove iglice koje odmah stane halapljivo oblizivati, a zatim
dugo i polagano vakati.
To, meutim, nije bilo dovoljno. Rado bi krenula u lov, ali za takav pothvat vie
nije imala snage. A osim toga, prije bi ona bila ta koja bi bila u opasnosti da poslui
kao ruak tisuama grabeljivaca koji skriveni ue uokolo. Tako se zabila u svoju
rupu i ekala smrt.
Umjesto toga, ono to se pojavilo bilo je jedno jajace. Njezin prvi Chli-pou-kanac! Jedva da ga je uope osjetila kako dolazi. Ona tad protrese utrnule trome noice
i svom svojom voljom pritisnu na crijeva. Ovo sad mora uspjeti, inae je sve propalo. Jajace se iskotrlja. Bilo je toliko sitno da se njegova siva boja doimala gotovo
crnom.
Ako ga pusti da se razvije, iz njega e se izlei mrtvo mravlje novoroene. A
osim toga... do izlijeganja ga ne bi ga mogla ni prehraniti. Stoga svog prvog potomka
jednostavno proguta.
To joj je odmah dalo dodatnu energiju. Jedno jaje manje u abdomenu, jedno jaje
vie u elucu. Zahvaljujui toj rtvi, ona smogne snage da izlegne jo jedno jaje, isto
onako tamno, isto onako siuno kao prvo.
Ona se osladi i njime. Sad se osjeala jo bolje. Tree jaje bilo je jedva neto
svjetlije. Bez obzira na to, i njega lakomo proguta.
Tek pri desetom kraljica promijeni strategiju. Jajaca su sad postajala siva, veliine njezinih onih jabuica. Chli-pou-ni izlegne tri takva, jednog od njih pojede, a
ostala dva ostavi na ivotu, grijui ih pod vlastitim tijelom.
I dok je ona i dalje nesla, ta su se dva prva sretnika pretvorila u dugake liinke
ija je glava uporno ostajala ukoena u nekoj udnovatoj grimasi. I poee odjednom
cmizdriti i stenjati, traei hranu. Aritmetika se komplicirala. Na tri izlijeena jaja,
sad joj je trebalo jedno za nju samu, a dva druga za obrok liinkama.
Pa ipak, eto kako se i u tom zatvorenom krugu, kreui od niega moe proizvesti
neto. Kad bi koja od liinki bila dovoljno krupna, ona bi joj davala da pojede neku
drugu liinku. Bio je to jedini nain da je opskrbi bjelanevinama neophodnim da se
175
mravi

Bernard Werber

pretvori u pravog mrava.

No prva tako preivjela liinka bila je jo uvijek gladna kao vuk. Previjala se po
tlu, urlala da se sve treslo. Gozba od njezine brae nije je uspjela nasititi. Na koncu
Chli-pou-ni nije preostalo drugo nego da taj prvi pokuaj djeteta sama pojede.
Moram uspjeti, moram uspjeti, neprekidno je sebi ponavljala. Pomisli na 327-og
mujaka i izlegne najedamput pet znatno svjetlijih jajaaca. Dva ubaci sebi u usta, a
ostala tri pusti neka rastu.
Tako je, iz edomorstva u poroaj, ivot prenosio tafetu. Tri koraka naprijed, dva
natrag. Okrutna gimnastika, ali koja je naposljetku iznjedrila prvi prototipni uzorak
jednog kompletnog mrava.
Kuki je bio posve malen i, budui pothranjen, prilino nemoan i slabunjav. Ali
ona je uspjela proizvesti svog prvog Chli-pou-kanca! Kanibalska trka za egzistenciju
njezina grada sad je bila ve napola dobivena. Taj degenerini radnik moi e se, ako
nita drugo, barem kretati i donositi hranu iz okolice: leeve raznih insekata, sjemenje, lie, gljive... to je ovaj ubrzo i poeo initi.
Chli-pou-ni, koja se napokon opet normalno hranila, raala je sad mnogo svjetlija
i znatno vra jaja. Tvrda je ljuska titila zametak od hladnoe. Liinke su bile
sasvim pristojne veliine. Djeca ponikla iz te nove generacije izrastala su u krupne i
snane primjerke. Bit e to solidan temelj populacije Chli-pou-kana.
to se tie onog prvog degeneriranog radnika, taj b brzo likvidiran i lakomo
poderan od vlastite mlae brae. Nakon ega sva ubojstva, sve boli i muke koje
su predstavljale preludij stvaranju Grada, bijahu zaboravljene.
Chli-pou-kan upravo je bio roen.

KOMARAC: Komarac je kukac koji najradije od sviju vodi dvoboj s ovjekom.

Svatko od nas barem se jednom zatekao kako stojei na krevetu, s papuom u ruci,
napeta oka vreba na besprijekorno bijeli strop. Neshvatljivo. No ono to nas toliko
svrbi, zapravo je samo raskuna slina iz njegova rilca. Bez te bi se sline, naime,
svaki ubod lako mogao inficirati. A povrh toga, komarac dobro pazi da uvijek ubode iskljuivo izmeu dva receptora za bol!
U odnosu na ovjeka, komareva je strategija vremenom prilino uznapredovala.
Nauio je biti bri, diskretniji, ivlji u startu. Postalo ga je sve tee otkriti. Neki
odvaniji drznici iz posljednje generacije ne ustruavaju se ak sakriti svojoj rtvi
pod jastuk. Oni su, dakle, prirodno otkrili princip iz "Ukradenog pisma" Edgara
Allana Poea: najbolje skrovite je ono koje upravo bode u oi, jer ovjek uvijek
misli da ono to mu je posve blizu mora ii traiti negdje dalje.
Edmond Wells
176
mravi

Bernard Werber

Enciklopedija relativnog i apsolutnog znanja

Baka Augusta zamiljeno je promatrala svoje ve spremne kovege. Sutra e se
preseliti u ulicu Sybarites. inilo se nevjerojatnim, ali Edmond kao da je imao u vidu
mogui Jonathanov nestanak, pa je stoga u svoj testament upisao: "ako Jonathan
umre ili nestane, i ako sm nije sastavio nikakav testament, elio bih da se u moj stan
doe useliti Augusta Wells, moja majka. A ako je i ona kojim sluajem nestala, ili
ako odbija ovo nasljedstvo, elio bih da stan naslijedi Pierre Rosenfeld; a ako i on
odbije ili nestane, mogao bi tu doi stanovati Jason Bragel..."
Valja priznati da, u svjetlu nedavnih dogaaja, Edmond nipoto nije imao krivo
kad se pobrinuo za najmanje etiri nasljednika. No Augusta nije bila praznovjerna, a
osim toga bila je uvjerena da Edmond, ma koliko bio mizantrop, nije imao ba nikakva razloga da eli smrt ni svojemu neaku, ni svojoj majci. to se tie Jasona
Bragela, pa to mu je bio najbolji prijatelj!
Iznenada, sine joj jedna ideja. ovjek bi pomislio da je Edmond na neki nain
htio upravljati budunou, kao da... tek nakon smrti sve poinje.

Proli su ve dani i dani otkako su hodali u pravcu izlazeeg sunca. Zdravlje

4000-og nije se prestajalo pogoravati, no stari je ratnik nastavljao hodati, ne alei
se ni na to. Hrabrost i znatielja bili su u njega doista nesalomljivi.
Jednog kasnog poslijepodneva, dok su se verali preko debla neke lijeske, iznenada se naoe okrueni crvenim mravima. Opet jedne od onih ivotinjica s Juga kojima se prohtjelo vidjeti malo bijeloga svijeta. Njihovo izdueno tijelo bilo je opskrbljeno otrovnim alcem za kojeg je svatko znao da i pri najmanjem dodiru izaziva trenutanu smrt. Dva rusa najradije bi bila negdje drugdje.
Ne raunajui onih nekoliko izroenih plaenika, 103.683. jo nikad dosad u velikom Vani nije vidio crvene. Nema sumnje, te istone krajeve doista vrijedi otkriti...
Uzrujano komeanje ticala. Crveni mravi znali su komunicirati na istom jeziku
kao i Belokanci.
Nemate ispravne putovnice! Van! Ovo je na teritorij.
Rusi odgovorie da su samo na prolazu, da bi eljeli otii do istonog ruba svijeta.
Crveni se mravi stadoe meusobno dogovarati.
Prepoznali su u ovoj dvojici pripadnike Federacije rusih. Ona sama moda je daleko, ali je vrlo mona (64 grada prije posljednjeg rojenja), a reputacija njezinih
vojski ve je prela Zapadnu rijeku. Moda je ipak bolje ne traiti ba bilo kakav
izgovor za sukob. Jednoga dana, neminovno, crveni bi se, kao migrirajua vrsta, takoer mogli nai u situaciji kad e biti prisiljeni prijei preko ujedinjenih teritorija
177
mravi

Bernard Werber

rusih.
ivi pokreti ticala postupno se umirie. Doao je trenutak sinteze. Jedan crveni
prenese miljenje skupine:
Moete ovdje provesti jednu no. Mi smo vam spremni pokazati put do kraja svijeta, i ak vas, ako elite, tamo otpratiti. Zauzvrat, vi ete nama ostaviti nekoliko vaih
identifikacijskih feromona.
Pogodba je bila pravedna. 103.683. i 4000. znali su dobro da dajui svoje feromone nude crvenima dragocjenu propusnicu za sva teritorijalna prostranstva Federacije.
No imati mogunost otii do kraja svijeta i otamo se vratiti, to nije imalo cijene.
Njihovi ih domaini odvedoe do svojega logora, smjetenog nekoliko grana
iznad. Nije bio nalik niemu poznatom. Crveni mravi, koji se inae bave tkanjem i
ivanjem, sagradili su svoje provizorno gnijezdo skrpavi zajedno, rub do ruba, tri
velika lijeskina lista. Jedan je sluio kao pod, ostala dva kao boni zidovi.
103.683. i 4000. promatrali su netremice jednu skupinu tkalaca uposlenih oko
zatvaranja "krova" prije nego to padne no. Najprije su briljivo odabrali jedan lijeskin list koji e posluiti kao strop. Da bi ga pripojili ostalima, nainie potom ivi
lanac. Deseci radnika naslagivali su se jedni na druge sve dok nije nastalo brdace
koje je imalo biti u stanju dosei list-strop.
Vie se puta hrpa sruila. Bilo je previsoko.
Crveni tad promijenie metodu. Jedna skupina radnika podignu se na list-strop,
sastavivi lanac koji se zakvaio i objesio na sam krajnji rub biljke. Lanac se sputao
i sputao se ne bi li se spojio s onim koji je jo uvijek stajao dolje. Bilo je jo uvijek
predaleko, premda je lanac na svom vrhu bio natovaren itavim gustim crvenim
grozdom.
Evo ga, samo to nije, peteljka lista napokon se svinula. Nedostaje jo samo pokoji centimetar na desnoj strani. Ne bi li kompenzirali to odstupanje, mravi zaljuljae
lanac poput njihala: na kraju svakog zamaha lanac bi se istegnuo do krajnjih granica,
inilo se kao da e svakoga asa puknuti, no on se vrsto drao. Konano, eljusti
akrobata odozgo i onih odozdo uspjee realizirati prikljuak.
Drugi manevar: suavanje lanca. Radnici iz sredine, uz tisuu mjera predostronosti, izlazili su iz reda, penjali se na ramena svojih kolega te svi zajedno
svim silama natezali ne bi li pribliili dva lista. Rasprostirui po podu tamnu sjenu,
list-strop malo se pomalo nadvijao nad naseobinu.
Svejedno, ako je lonac ve dobio svoj poklopac, valjalo ga je onda i dobro
uvrstiti. Jedan stariji crveni pohrli prema jednoj od kua, uleti unutra te za tili
as izae vitlajui po zraku podebelom liinkom. Tkalaki alat bio je tu.
Oni paljivo poravnae rubove da paralelno nalijeu jedan na drugi te ih zadrae
178
mravi

Bernard Werber

spojenima. Sad dovedoe onu svjeu liinku: jadnica je bila upravo ispredala svoju
kukuljicu kako bi u potpunom miru izvela svoju preobrazbu, no nitko oito nije imao
namjeru ostaviti joj za to vremena. Jedan od radnika dohvati jednu nit iz tog klupka i
pone ga razmotavati. Pomou malo sline zalijepi joj okrajak za neki list te kukuljicu zatim dobaci svome susjedu.
Liinka, pak, osjetivi da joj izvlae konac, stade odmah ubrzano proizvoditi
novi, ne bi li to prije nadoknadila izgubljeno. to su je vie ogoljivali, to joj je vie
postajalo hladno, i to je vie bljuvala svoju slinu. Radnici su to znalaki koristili.
ivi tkalaki unak hitro je putovao od eljusti do eljusti; nije se tedjelo na koliini
konca. A kad je to njihovo dijete, krajnje iscrpljeno, naposljetku umrlo, oni posegnue za drugim. Tako je tom jednom graevinskom djelu rtvovano je dvanaest liinki.
Posao dovrie zatvorivi jo drugi rub lista-stropa; naseobina je sad izgledala poput kakve zelene kutije s bijelim bridovima. 103.683., koji se tu ve preetavao
uokolo gotovo kao kod vlastite kue, ve je u nekoliko navrata meu svjetinom crvenih mrava zamijetio i pokojeg crnog. Najzad vie nije mogao odoljeti znatielji te se
raspita:
To su plaenici?
Ne, to su robovi.
Crveni mravi, meutim, nisu bili poznati po robovlasnikim obiajima... Jedan od
njih pristane da mu objasni kako su nedavno putem naili na jednu hordu mrava robovlasnika koji su se bili uputili prema zapadu te kako su tom prilikom razmijenili
jaja crnih za jedno prenosivo otkano gnijezdo.
No 103.683. nije kanio tako brzo pustiti svog sugovornika te ga odmah dalje upita
nije li se taj susret potom prometnuo u tunjavu. Ovaj odgovori da ne, da su ti strani
mravi ve ionako bili prezasieni robovima; osim toga, bojali su se njihovog smrtonosnog crvenog alca.
Crni mravi roeni iz tih trampljenih jaja preuzeli su propusnike mirise svojih domaina i sluili im kao da se radi o njihovim vlastitim roacima. A kako su i mogli
znati da ih njihova genetska batina ini predatorima, a ne robovima? O svijetu nisu
znali nita osim onog to su im crveni bili sami voljni ispriati.
A ne bojite se da bi se mogli pobuniti?
Dobro, istina, nenadanih trzavica ve je bilo. Openito, crveni su incidente nastojali preduhitriti eliminirajui najtvrdokornije nepokorne pojedince. Dok god crnci ne
znaju da su ugrabljeni iz nekog drugog gnijezda, da pripadaju nekoj drugoj vrsti, nemaju prave motivacije...
No i hladnoa spustie se na lijesku. Dvojici istraivaa dodijelie kutak u kojem
e moi provesti nonu mini-hibernaciju.
179
mravi

Bernard Werber

Chli-pou-kan je malo-pomalo rastao. Najprije se krenulo s ureenjem Zabranjenog grada. Nije bio izgraen u nekom panju, nego u nekakvom prilino bizarnom
predmetu koji se tu naao ukopan u zemlji; jednoj zahraloj limenoj konzervi, naime,
koja je nekad sadravala tri litre kompota: otpadak iz oblinjeg sirotita.
U toj novoj palai, Chli-pou-ni nesla je jaja upravo ludim ritmom, dok su je ostali
zduno kljukali eerom, mastima i vitaminima.
Prva su djeca tono ispod Zabranjenog grada konstruirala provizorne jaslice koje
su se grijale na humus u raspadanju. to je zasad bilo najpraktinije, dok se jo ekala izgradnja kupole i solarija koji e oznaiti kraj radova.
Chli-pou-ni je eljela da njezin grad izvue korist od svih dotad poznatih tehnologija: htjela je da ima gljivite, mrave-cisterne, stono blago biljnih ui, poprene grede kao potporanj, komore za fermentaciju medovine, hale za proizvodnju i preradu
itnog brana, plaenike, prostoriju za dounike, laboratorij za organsku kemiju, itd.
I tako se od jutra do mraka jurcalo na sve strane. Mlada je kraljica znala prenijeti
vlastiti entuzijazam i vlastite nade. Nije nikako htjela pristati da Chli-pou-kan bude
savezni grad poput svih ostalih. Imala je vee ambicije. Stvoriti od njega jedan posve
avangardni pol, sam vrhunac mirmekanske civilizacije. Sugestija je, uostalom, imala
na pretek.
Na primjer, otkrilo se da u okolici kata - 12 protjee neki podzemni potok. A voda
je, po njezinu miljenju, bila element koji nije dovoljno istraen. Mora postojati nain da se po njoj hoda.
Za prvo vrijeme, jedna je ekipa dobila u zadatak da prouava insekte koji ive u
slatkoj vodi: vodoljube, ciklope, vodenbuhe... Jesu li jestivi? Bi li ih se jednog dana
moglo uzgajati u nadziranim barama?
Svoj prvi poznati javni govor odrala je na temu biljnih ui:
Pred nama je razdoblje ratnih nemira. Oruja su sve savrenija. Neemo uvijek
moi odrati korak. Lako se moe dogoditi da jednog dana lov na otvorenom postane
suvie riskantan. Valja nam predvidjeti najgore. Na se grad mora protezati to je
mogue vie u dubinu. A ono emu treba dati prednost pred svim drugim oblicima
opskrbe vitalno vanim eerima, jest uzgoj biljnih ui. Ta e stoka biti smjetena u
staje na najniim katovima...
Tridesetak njezinih potomaka skoknue nakratko van i donesoe dvije ui koje su
upravo bile pred poroajem. Kroz nekoliko sati dobili su stotinjak malih uica kojima su odmah podrezali krila. Smjestie taj zametak stonog blaga na kat - 23, dobro
zatien od bubamara te ih opskrbie svjeim liem i sonim peteljkama.
Chli-pou-ni je otposlala izviae u svim moguim pravcima. Neki donesoe spore
180
mravi

Bernard Werber

peurke koje odmah bijahu zasaene u gljivita. Kraljica nezasitna novih otkna odlui ak provesti u djelo san svoje majke: na istonoj granici dade zasaditi red sjemenki biljaka mesoderki. Nadala se da e tako usporiti eventualni napad termita i
njihova tajnog oruja.
Jer, ona jo uvijek nije zaboravila zagonetku tajnog oruja, ubojstvo 327-og
princa i zalihe hrane tajno pohranjene ispod granita.
Potom otpravi jednu skupinu poklisara u pravcu Bel-o-kana. Slubeno, dunost
im je bila izvijestiti kraljicu majku o izgradnji ezdesetpetog grada i njegovom pripajanju Federaciji. Neslubeno, meutim, imali su zadatak pokuati nastaviti istragu na
katu - 50 Bel-o-kana.

Zvonce je odjeknulo u trenutku dok je Augusta na sivi zid privrivala svoje dragocjene fotografije smekasta tona. Ona provjeri je li sigurnosni lanac na svome
mjestu te odkrinu vrata.
Pred njima je stajao neki sredovjeni gospodin, savreno ist i uredan, u pristalu
odijelu; nije ak imao ni prhuti po zavratku svog sakoa.
- Dobar dan, gospoo Wells. Da se predstavim: ja sam prof. Leduc, kolega vaeg
sina Edmonda. Neu puno okoliati: znam da ste u podrumu ove kue vi ve izgubili
vaeg unuka i praunuka. I osam vatrogasaca, est redarstvenika i dva policajca nestali su u njemu na isti tajanstveni nain. Pa ipak, gospoo... ja bih se elio spustiti onamo.
Augusta nije bila sigurna da je dobro ula. Podesi svoj sluni aparat na maksimalnu jainu.
- Vi ste prof. Rosenfeld?
- Ne. Leduc. Vidim da ste uli za Rosenfelda. E, pa Rosenfeld, Edmond i ja, mi
smo sva trojica entomolozi. I imamo jednu zajedniku specijalnost: prouavanje mrava. No upravo je Edmond bio taj koji je uvijek prednjaio i daleko nadmaio
nas ostale. Bila bi teta ne pruiti ovjeanstvu priliku da ima koristi od njegova
rada... elio bih sii u va podrum.
Kad se slabo uje, obino se bolje gleda. Ona paljivo promotri Leducove ui.
Ljudska bia posjeduju tu osobitost da na sebi u nekom obliku sauvaju svoju
najdavniju prolost. Uho, u tom pogledu, predstavlja fetus. Una resica simbolizira
glavu, hrbat uke daje oblik kraljenice, itd. Ovaj tu Leduc morao je biti prilino
mravi fetus, a Augusta je prilino skromno cijenila mrave fetuse.
- I to se vi nadate nai u tom podrumu?
- Jednu knjigu. Jednu enciklopediju u koju je on sustavno biljeio sve to je radio.
Edmond je bio samozatajan tip. Po svoj je prilici sve zakopao tamo dolje, postavivi
181
mravi

Bernard Werber

zamke koje e ubiti ili otjerati naivne glupane. Ja, meutim, kreem dolje opomenut,
a opomenuta ovjeka...
- ... moe savreno lako zadesiti smrt! - dovri Augusta.
- Pruite mi ansu.
- Uite, gospodine... ?
- Leduc, prof. Laurent Leduc, iz laboratorija 352 Nacionalnog centra za znanstvena istraivanja.
Ona ga povede do podruma. Na zidu koji je podigla policija koio se natpis nalien debelim crvenim slovima:
NI ZA IVU GLAVU NE SILAZITI VIE U OVAJ UKLETI PODRUM!!!
Ona pokae na njega lakim trzajem brade.
- Znate li vi to sve priaju ljudi u ovoj zgradi? Govori se da su to usta pakla. Govori se da je ta kua mesoder i da prodire svakog tko doe i zasvrbi je u grlu...
Neki bi ak htjeli da se sve to skupa zalije betonom.
Odmjerila ga je od glave do pete.
- Ne bojite se da ete umrijeti, gospodine Leduc?
- Kako da ne - odvrati on s prepredenim izrazom - Kako da ne, bojim se da u
umrijeti kao idiot, ne znajui to se krije na dnu tog podruma.

Ve su dani i dani proli otkako su 103.683. i 4000. napustili gnijezdo crvenih

tkalaca. Dva ratnika sa iljastim alcem krenula su s njima kao pratnja. Dugo su zajedno hodali stazama na kojima jedva da se tu i tamo osjeao miris pokojeg feromona-putokaza. Prevalili su ve tisue i tisue glava od gnijezda istkanog meu granama lijeske. Naili su ve na sve mogue vrste egzotinih ivotinja kojima ak ni imena nisu znali. Uvijek sumnjiavi, radije su ih sve izbjegavali.
Kad se poelo smrkavati, iskopali su zemlju koliko su najdublje mogli te se zavukli unutra i dobro zatrpali, prepustivi se ugodnoj toplini i zatiti svog planeta hranitelja.
Sljedeeg dana, dvojica crvenih odvedoe ih do vrha nekog breuljka.
Je li kraj svijeta jo daleko?
Eno ga, tamo je.
S uzvisine na kojoj su stajali, unedogled prema istoku, pred rusima se pruao
pogled na nepregledno prostranstvo zagasita ipraja. Crveni im priopie da je nji182
mravi

Bernard Werber

hov zadatak ovdje okonan, da ih dalje nee pratiti. Postoje izvjesna mjesta gdje njihovi mirisi ne bi naili na osobito ljubazan doek.
Belokanci moraju samo nastaviti ravno, sve dok ne stignu do polja etelaca. Oni
trajno ive u predjelima "ruba svijeta", znat e ih bez sumnje uputiti dalje. Prije nego
to e napustiti svoje vodie, rusi im izdae nekoliko dragocjenih identifikacijskih feromona Federacije, dogovorenu cijenu putovanja. Zatim se stutie niz padinu,
ususret obraenim poljima tih famoznih etelaca.
KOSTUR: Isplati li se vie imati kostur unutar tijela ili izvan njega?
Kad je kostur izvana, on oblikuje svojevrsnu zatitnu karoseriju. Meki dio tijela dobro je zaklonjen od vanjskih opasnosti, ali u tom sluaju vremenom omlitavi i
postane gotovo teku. I kad neka otrica ipak uspije probiti oklop, teta je nepopravljiva.
Kad, meutim, kostur tvori tek tanka i kruta motka unutar cjelokupnog tjelesnog
bloka, pulsirajue drhtavo meso izloeno je svakoj moguoj vrsti agresije. Ozljede
su mnogobrojne i dogaaju se danonono. No upravo je ta prividna slabost ono
to mii prisiljava da ovrsne, a vlakno da postane izdrljivo, elastino i otporno.
Tijelo se, dakle, bez prestanka razvija.
Vidio sam ljudska bia koja su, uz pomo vlastite dosjetljivosti, iskovala "intelektualne" oklope koji ih tite od kritika i neugodnih prigovora. Obino se doimaju
vrima, izdrljivijima od veine ostalih. Oni jednostavno kau: "ba me briga" i
na sve se samo smiju. No im bi neka neugodna kritika uspjela probiti taj oklop,
tete su bile neprocjenjive.
I vidio sam, s druge strane, ljude koji bi patili i zbog najmanjeg prigovora, koje bi
zaboljelo i najbezazlenije peckanje, ali se njihov duh nije zbog toga zatvarao: oni
bi ostajali osjetljivi na sve i iz svake agresije izvlaili pouku.
Edmond Wells
Enciklopedija relativnog i apsolutnog znanja
Robovlasnici napadaju!
Panika u Chli-pou-kanu. Slomljeni od umora, izviai su na sve strane irili vijest
po mladome gradu.
Robovlasnici! Robovlasnici!
Njihova zloglasna reputacija letjela je uvijek daleko bre od njih samih. Jednako
kao to su neki mravi dali prednost nekoj drugoj vrsti razvoja - gojenju stoke, sakupljanju i skladitenju plodova, uzgoju gljiva ili kemiji - robovlasnici su se specija183
mravi

Bernard Werber

lizirali iskljuivo za rat.

Oni nita drugo osim toga ne znaju raditi, ali je umjetnost ratovanja kod njih dovedena do apsolutnog savrenstva. tovie, itavo se njihovo tijelo tome prilagodilo.
I najsitniji zglobni spojevi zavravaju zakrivljenim iljastim vrkom, debljina hitina
dvostruko im je vea nego u rusih. Uska i savreno trokutasta glava praktiki nikakvoj pandi ne nudi mogunost za bilo kakav zahvat. eljusti, oblikom nalik na
preokrenute slonovske kljove, dvije su povijene sablje kojima ti mravi barataju upravo uasavajuom vjetinom.
to se tie njihovih robovlasnikih obiaja, oni su proizali ba iz te pretjerane
specijalizacije. Dapae, malo je nedostajalo pa da cijela vrsta ne izumre, unitena
vlastitom nezasitnom voljom za moi. Neprestano ratujui, naime, ti su mravi potpuno zaboravili kako se grade gnijezda, ne znaju vie podizati vlastito potomstvo, ak
se sami ni prehraniti nisu u stanju. Njihove eljusti-sablje, tako djelotvorne u borbama, pokazuju se sve prije nego prikladnima da bi se normalno hranili. Meutim, koliko god ratoborno nastrojeni bili, robovlasnici nipoto nisu glupi. Budui da vie
nisu bili u stanju obavljati bilo kakve poslove vezane uz kuanstvo, a koji su ipak bili
neophodni za svakodnevni opstanak... morali su se pobrinuti da to umjesto
njih obavlja netko drugi.
Robovlasnici se okomljuju prije svega na mala i srednje velika gnijezda crnih, bijelih ili utih mrava - sve te vrste, naime, ne posjeduju ni alac ni kiselu lijezdu.
Najprije opkole naseobinu na koju su bacili oko. Opkoljeni pak, im primijete da su
svi radnici koji su se zatekli izvan gnijezda poginuli, smjesta odluuju zaepiti sve
mogue izlaze. To je trenutak koji robovlasnici izabiru za juri u prvi napad. Lako
provaljuju obrambene utvrde, izvre na vie mjesta proboj u grad i po hodnicima u
tren oka posiju neopisivu paniku.
Prestravljeni radnici pokuavaju tada bez obzira na sve na neki nain izai ne bi li
barem jaja sklonili na sigurno. A to je upravo ono to robovlasnici predviaju. Filtriraju stoga poput sita svaki izlaz i prisiljavaju radnike da ostave svoj dragocjeni teret.
Ne ubijaju nikoga, osim onih koji ba uporno odbijaju pokoriti se nareenju. Kod
mrava se, naime, nikad ne ubija bez odreenog razloga.
Po svretku borbi, robovlasnici zaposjedaju gnijezdo, uspostavljaju svoju vlast,
zahtijevaju od preivjelih radnika da jaja vrate na njihovo mjesto i da ih nastave njegovati. Kad se iz njih razviju nimfe, bivaju odgojene tako da slue osvajaima, a
kako o onom to se dogodilo u prolosti pojma nemaju, one posve prirodno misle da
sluati i pokoravati se tim orijakim mravima predstavlja sasvim ispravan i normalan
nain ivota.
Za vrijeme pljakakih upada i otimaina, robovi 'starijeg datuma' ostaju u pozadini, skriveni u travi, ekajui da njihovi gospodari do kraja raiste teren. Kad je
184
mravi

Bernard Werber

bitka jednom konano dobivena, oni se kao valjane male domaice useljavaju u novi
stan, mijeaju ranije zaplijenjena jaja s novima, izobraavaju zatoenike i odgajaju
njihovu djecu. Generacije kidnapiranih naslaguju se tako jedna na drugu, ve prema tome kako se odvijaju migracije njihovih kradljivaca.
Za opsluivanje svakog od ugrabitelja, potrebna su obino tri roba. Jedan koji ga
hrani (on nije u stanju jesti nita drugo osim povraane, provarene hrane koja im se
kao mladim ptiima ubacuje u usta u obliku kaaste papice); jedan koji ga pere (njihove su lijezde slinovnice potpuno atrofirane); i jedan za uklanjanje izmeta, koji se
u protivnom gomila oko njegova oklopa i nagriza ga.
Najgora stvar koja moe zadesiti te strogo iskljuive vojnike je, dakako, to da ih
njihova sluinad napusti. Zbog toga oni navrat-nanos naputaju orobljeno gnijezdo i
nastoje to prije krenuti u potragu za novim gradom kojeg bi mogli osvojiti. Ne nau
li ga prije nego to padne no, mogu glatko umrijeti od gladi i hladnoe. to predstavlja stvarno najgluplju moguu smrt za tako briljantne ratnike!
Chli-pou-ni dosad je ve o robovlasnicima ula mnotvo legendi. Tvrdilo se da je
ve dolazilo do pobuna robova i da robovi koji su dobro poznavali svoje gospodare
nisu neizbjeno uvijek bili gubitnici. Prialo se takoer da neki robovlasnici stvaraju
kolekcije mravljih jaja, kako bi ih jednom posjedovali u svim veliinama i sve postojee vrste.
Zamiljala je dvoranu prepunu svih tih jaja, najrazliitijh veliina, oblika, boja. A
pod svakom bijelom ovojnicom... jedna specifina mirmekanska kultura, spremna da
se probudi kako bi sluila tim sirovim i surovim primitivcima.
Ona se otrgne iz tih munih razmiljanja. Valja prije svega smisliti kako se
suprotstaviti. Signalizirano je da robovlasnika horda dolazi s istoka. Chli-poukanski
izviai i dounici uvjeravali su da broji etiristo do petsto vojnika. Preli su rijeku
koristei se podzemnim prolazom kod luke Sate. I kako se ini, prilino su "razdraeni", jer su navodno imali sa sobom jedno istkano prenosivo gnijezdo kojeg su se
bili prisiljeni rijeiti, budui da s njim u tunel ne bi mogli ui. Sada, dakle, nemaju
vie nikakva prenoita, i ako ne zauzmu Chli-pou-kan, bit e e primorani no provesti pod vedrim nebom.
Mlada se kraljica trudila razmiljati to smirenije: Ako su bili tako sretni s tim svojim prenosnim pletenim gnijezdom, to ih je to tako silno gonilo da pod svaku cijenu
ipak prelaze rijeku? No odgovor joj nije bilo teko dokuiti.
Robovlasnici mrze gradove, i to mrnjom jednako neshvatljivom koliko i duboko
pod kou uraslom. Svaki grad predstavlja istodobno i prijetnju i izazov. Vjeno suparnitvo izmeu stanovnika irokih polja i stanovnika gradova. A robovlasnici su
dobro znali da s druge strane rijeke postoji na stotine mravljih gradova, sve jedan bogatiji i profinjeniji od drugog.
185
mravi

Bernard Werber

Chli-pou-kan, naalost, nije jo bio spreman podnijeti napad takvih razmjera. Istina, gradom je ve nekoliko dana vrvio dobar milijun stanovnika; istina, na istonoj je
granici podignut obrambeni zid od biljki mesoderki... no to ni u kom sluaju nee
biti dovoljno. Chli-pou-ni je bila svjesna da je njezin grad jo premlad, nedovoljno
vian borbi. Povrh toga, jo uvijek nije imala nikakvih vijesti od poklisara koje je
poslala u Bel-o-kan da priope njegovu pripadnost Federaciji. Nije, prema tome,
mogla raunati na solidarnost susjednih gradova. ak je i Guaye-Tyolot leao udaljen vie tisua glava, bilo je nemogue obavijestiti stanovnike tog ljetnog gnijezda...
to bi Majka uinila u slinoj situaciji? Chli-pou-ni odlui okupiti neke od svojih
najboljih lovaca (jo nisu imali prilike dokazati da su ratnici) na jednu apsolutnu komunikaciju. Trebalo je najhitnije utanaiti odreenu strategiju.
Jo su uvijek bili okupljeni u Zabranjenom gradu kad straari koji su deurali na
onom grmu nadnesenom nad Chli-pou-kan objavie da se zamjeuju mirisi neke
vojske to im trkom dolazi ravno ususret.
Svi skoie i poee se uurbano pripremati. O nekakvoj strategiji nije bilo ni govora, nita se nisu uspjeli dogovoriti. Nita, improvizirat e. Zvono za bojnu gotovost
bilo je oglaeno, ete se poee vie manje kojekako ipak okupljati (jo nisu znali
nita o formiranju postrojbi, skupo plaenom iskustvu steenom u sukobima s patuljastim mravima). Veina je vojnika, zapravo, svoje nade radije polagala u zid biljki
mesoderki.

U MALIJU: Dogoni u Maliju vjeruju da je u davnini, u doba iskonskog sjedinjenja

Neba i Zemlje, spolni organ Zemlje bio jedan mravinjak.
Kad svijet roen iz tog sparivanja bijae dovren, vulva se pretvorila u usta iz kojih
izae rije i ono to ini njezin materijalni oslonac: tehniku tkanja, koju su mravi
prenijeli ljudima.
Jo i dan-danas ritualni obredi plodnosti ostali su povezani s mravima. ene nerotkinje, kad se ele obratiti bogu Ammi s molbom da ih uini plodnima, odlaze
sjesti na neki mravinjak.
No to nije sve to su mravi uinili za ljudski rod, oni su mu takoer zorno pokazali
kako treba graditi kue. I naposljetku, odveli ih do izvora. Dogoni su, naime, shvatili da e vodu najlake nai kopaju li upravo ispod mravinjaka.
Edmond Wells
Enciklopedija relativnog i apsolutnog znanja
Sa svih strana poee iskakivati skakavci. Bio je to znak. Na drugoj strani, upravo
suelice, mravi najotrijih oiju ve su razabirali kako se podie kovitlac praine.
186
mravi

Bernard Werber

Jedna je stvar govoriti i sluati o robovlasnicima; vidjeti ih kako juriaju u napad

neto je sasvim drugo. Oni ne posjeduju konjicu, oni su sami konjica. itavo je njihovo tijelo gipko i vrsto, noge debele i miiave, tanka iljasta glava produuje se u
pokretljive rogove koji zapravo predstavljaju njihove eljusti.
Aerodinamika im je toliko savrena da njihovu glavu, dok para zrakom noena
izvanrednom brzinom koju mogu razviti noge, ne prati apsolutno nikakav fijuk.
Trava se povija pri njihovu prolasku, tlo vibrira, pijesak se uzbiba. Ticala uperena
prema naprijed isputaju toliko reske feromone da su njihovi urlici nalik uljivu sipanju bespotednih psovki.
Bi li bilo bolje dobro se zatvoriti i tako pokuati odoljeti opsadi ili izai napolje i
boriti se? Chli-pou-ni je oklijevala, bilo ju je toliko strah da se ak nije usuivala dati
ni bilo kakav prijedlog. Tako su rusi vojnici, naravno, bili preputeni sami sebi i uinili upravo ono to nije trebalo. Podijelili su se. Polovica ih je izala van u namjeri da
se otvoreno suprotstave neprijatelju; druga polovica ostala je vrsto zabarikadirana u
gradu, kao rezerva i obrambena snaga u sluaju opsade.
Chli-pou-ni se pokuavala prisjetiti Bitke kod Makova, jedine koju je iskusila. A
tada je, inilo joj se, artiljerija bila ta koja je neprijateljskim redovima nanijela najvee gubitke. Ona istog trena zapovijedi da se na prvim linijama postroje tri reda artiljeraca.
Robovlasnike legije trenutno su bile u punom zaletu na zid od biljki mesoderki.
Privuene mirisom toplog mesa, biljne se zvijeri pri njihovu prolasku stadoe smjesta
sagibati. No bile su upravo smijeno spore: svi do posljednjeg, neprijateljski ratnici
nesmetano prooe, a da ih ni najmanja dioneja nije stigla ni utipnuti.
Majka se prevarila!
Na rubu da zaradi grdne batine, prva chlipoukanska linija okine jedan priblian
rafal koji nije eliminirao vie od kojih dvadesetak napadaa. Druga linija nije imala
vremena ak ni poloaje zauzeti, svi artiljerci do jednog ve su bili zgrabljeni za grlo
i dekapitirani, prije nego to su dospjeli ispustiti i kap kiseline.
Glavna osobitost robovlasnika lei, naime, u tome da ne napadaju ni na to drugo
nego iskljuivo na glavu. A to ine vraki vjeto. Lubanje mladih Chlipoukanaca
letjele su na sve strane. Truplo bez glave katkad bi se nastavilo boriti naslijepo, ili bi
pak dalo petama vjetra, sijui uas i grozu meu preivjelima.
Nakon samo dvanaest minuta, od rusih trupa nije ostalo mnogo. Druga polovica
vojske zaepila je sve otvore. Kako Chli-pou-kan nije jo imao kupolu, povrina mu
je bila sastavljena desetak malenih kratera, okruenih sitnim drobljenim ljunkom.
Vladala je opa preneraenost. Uloiti toliko muke i truda da se izgradi jedan moderan grad, i onda ga vidjeti preputena na milost i nemilost hordi barbara, toliko pri187
mravi

Bernard Werber

mitivnih da se ni hraniti sami nisu sposobni!

Chli-pou-ni uzalud je na sve strane umnoavala AK-e, nije vidjela naina kako im
se oduprijeti. Komadii lomljenog kamena postavljeni na izlaze odolijevat e u
najboljem sluaju jo nekoliko sekundi. to se pak tie borbe u podzemnim koridorima i galerijama, Chlipoukanci za takvo to nisu bili mnogo spremniji nego za borbu
na otvorenom popritu.
Vani su se posljednji vojnici tukli kao avli. Neki su se uspjeli povui, no veina
bi ih doivjela da im se neki ulaz naprasno zatvori tono iza lea. Za njih, sve je propalo. Nastavili bi, meutim, pruati otpor, tovie, s to veom uinkovitou to im
je bivalo jasnije da ionako vie nemaju to izgubiti, a uz to su vjerovali da to neprijatelja vie budu usporavali, to e epovi na ulazima moi biti bolje uvreni.
Doe tako red i na posljednjeg Chlipoukanca da mu se odrubi glava, i njegovo se
tijelo uslijed ivanog refleksa smjesti ravno pred jedan otvor, arivi pande duboko
u nj: beznaajan, smijean tit.
U unutranjosti Chli-pou-kana, iekivanje. Dolazak robovlasnika ekao se s osjeajem nekog sumornog, sjetnog mirenja sa sudbinom. ista fizika snaga ima, u
krajnjoj liniji, uinkovitost koju nikakva tehnologija jo uvijek nije uspjela nadmaiti...
Robovlasnici, meutim, nikako da napadnu. Poput Hanibala pred Rimom, kao da
su oklijevali pobjedu dovesti do kraja. Sve im se to inilo nekako previe lakim. Sigurno je posrijedi neka klopka. Jer, premda je istina da se sami nigdje nisu mogli pojaviti, a da ih ve dobrano ne bi pretekla njihova reputacija svirepih ubojica, i rusi su
takoer uivali odreenu slavu. U robovlasnikom logoru slovili su kao majstori u
izmiljanju vrlo prepredenih i otroumnih zamki. Tvrdilo se da znaju sklopiti savez s
plaenicima koji u borbama iznenada iskrsnu u trenutku kad ih se najmanje oekuje.
Prialo se takoer da znaju pripitomiti divlje ivotinje, proizvoditi raznovrsna tajna
oruja koja su u stanju prouzroiti neizdrivu bol. A osim svega toga, koliko su se
god na otvorenom osjeali kao ribe u vodi, robovlasnicima je isto toliko bio mrzak
osjeaj da su okrueni zidovima.
Kako bilo da bilo, barikade rasporeene po otvorima jo uvijek nisu razvaljivali.
ekali su. Imali su, uostalom, vremena na pretek. No se, napokon, imala spustiti tek
za kojih petnaestak sati.
U mravinjaku, ope uenje. Zato ovi sad ne napadaju? Chli-pou-ni nije se to nikako svialo. Ono to ju je posebno brinulo bilo je to to protivnik "djeluje tako da
izbjegne da bude shvaen", za im u ovom sluaju nije bilo nikakve potrebe, budui
da je neosporno bio daleko nadmoniji. Nekoliko njezinih potomaka emitiralo je
miljenje da su ih moda nakanili pokuati izgladniti.
Takva mogunost rusima je mogla samo podii moral i vratiti hrabrost: zahvalju188
mravi

Bernard Werber

jui njihovim stajama u dubokom podzemlju, gljivitima, itnicama prepunim

brana, mrava-rezervoara do gue krcatih medovinom, bili su sasvim dorasli tome da
izdre pod opsadom dobra dva mjeseca.
No Chli-pou-ni nije vjerovala da e do opsade doi. Ono to oni tamo gore ele,
to je gnijezdo u kojem e provesti no. Ona iznova pomisli na znamenitu Majinu
izreku: Ako je protivnik jai, djeluj na nain koji izmie njegovu poimanju. Pa da,
vrhunska tehnologija, eto, u tome e biti spas.
Pet stotina Chli-pou-kanaca bilo je u AK. Na kraju se razvila jedna vrlo zanimljiva rasprava. Jedan je mali ratnik, naime, emitirao:
Pogreka je bila u tome to smo htjeli oponaati oruja i strategije nae starije
brae iz Bel-o-kana. Ne bismo smjeli kopirati, moramo izmisliti vlastita rjeenja, koja e biti primjerena naim vlastitim problemima.
im je taj feromon bio isputen, duhovi kao da su se otkoili i nije prolo dugo, a
jedna je odluka ve pala. Svi se smjesta bacie na posao.

JANJIARI: U XIV. stoljeu sultan Murat I stvorio je poneto specifian vojniki

korpus kojeg okrstie janjiarima (od turskog yeni eri, nova vojska). Janjiarska
je vojska imala jednu posebnu znaajku: bila je formirana iskljuivo od siroadi.
Turski bi vojnici, naime, kad bi opljakali neko armensko ili slavensko selo, pokupili sa sobom djecu vrlo njene dobi i stavljali ih u posebnu vojnu kolu strogo
zatvorenog tipa u kojoj su bili potpuno odvojeni od svijeta i od njegova ostatka nikad nita nisu mogli upoznati. Kako im se jedina izobrazba sastojala u borbenom umijeu, ta su se djeca doskora pokazala najboljim borcima u itavom Otomanskom carstvu te su svirepo i bestidno haraila i pustoila po selima u kojima su
ivjele njihove prave obitelji. S druge strane opet, kako njihova mo nije prestajala
rasti, to je naposljetku ozbiljno zabrinulo sultana Mahmuda II te ih je 1826. likvidirao, a njihovu kolu dao spaliti.
Edmond Wells
Enciklopedija relativnog i apsolutnog znanja
Prof. Leduc donio je s sobom dva povelika kovega. Iz jednog je izvukao neki neobian model minerskog ekia s pijukom, na benzin te se odmah latio probijanja
zida kojeg su podigli policajci, sve dok u njemu nije izbuio okrugli otvor dovoljno
velik da se moe provui.
Kad je sva ta zagluna lupa prestala, baka Augusta proviri u kuhinju i ponudi mu
aj od matinjaka, no Leduc odbije, odmjereno objasnivi kako bi ga to moglo tjerati
na mokrenje. Okrene se zatim prema drugom kovegu te iz njega izvue kompletan
189
mravi

Bernard Werber

arsenal speleoloke opreme.

- Vi mislite da je to tako duboko?
- Da budem iskren, draga gospoo, prije nego to sam doao k vama, malo sam se
pozabavio istraivanjem o ovoj zgradi i njezinoj povijesti. Ona je u doba Renesanse
bila nastanjena protestantskim uenjacima koji su navodno tu prokopali i uredili jedan tajni prolaz. Ja sam gotovo siguran da taj prolaz izbija u umu Fontainebleau.
Njime su se ti protestanti sluili kako bi umakli svojim progoniteljima.
- Ali ako su svi oni koji su se dolje spustili ponovno izali van u umi, ne razumijem zbog ega se vie ne bi pokazivali? Moj unuk, moj praunuk... moja snaha, plus
jo dobrih desetak vatrogasaca i redarstvenika, nitko od svih tih ljudi nema nikakva
razloga da se skriva. Imaju obitelj, prijatelje. Nisu protestanti i nema vie Vjerskih
ratova.
- Jeste li ba tako sigurni u to, gospoo?
Znaajno joj uperio pogled u lice, s nekim udnim izrazom.
- Religije su uzele nova imena, izdaju se za raznorazna filozofska uenja ili se ak
proglaavaju... znanostima. Ali jo su uvijek jednako dogmatine.
On prijee u susjednu prostoriju da navue svoju speleo-odoru. Kad se ponovno
pojavio u kuhinji, onako sav neudobno utegnut, vrsto stisnutih rukava, glave stijenjene kriavo crvenom kacigom s uglavljenom baterijom na elu, Augusta se jedva suzdrala da ne prasne u grohot.
On nastavi, pravei se da nita nije primijetio.
- Nakon protestanata, taj je stan pripadao sektama svakojakog soja. Neke od njih
odavale su se starim poganskim kultovima, druge su se klanjale luku ili rotkvici, to
ti ja znam...
- Luk i rotkvica su izvrsni za zdravlje. Ja vrlo dobro razumijem da ih ljudi mogu
oboavati. Zdravlje je ipak najvanije od svega... Pogledajte mene, gluha sam, uskoro u biti senilna, i svakoga dana pomalo umirem.
On se ushtjedne pokazati utjenim:
- Hajde, vi doista nemate razloga za takav pesimizam, vi jo uvijek sjajno izgledate.
- uj ti sad ovo, ma nemojte, pa koliko biste mi dah?
- Ne znam... ezdeset, sedamdeset.
- Sto godina, gospodine! Sto godina sam navrila, nema tjedan dana, i bolesna
sam od glave do malog nonog prsta, i ivot mi je svakim danom sve tee podnositi,
pogotovo otkako sam izgubila sva bia koja sam voljela.
- Potpuno vas razumijem, gospoo, starost je doista teka kunja.
190
mravi

Bernard Werber

- Imate jo puno ovakvih zajedljivih fraza?

- Ali gospoo...
- Hajde, briite dolje. Ako vas sutra ne vidim da ste se popeli natrag, pozvat u
policiju i budite sigurni da e mi oni sazidati tako debeli zid da nikom vie na pamet
nee pasti da ga ide ruiti...

Kako su ga bez prestanka podgrizale liinke ose najeznice, 4000. obino nije
uspijevao oka sklopiti, ak ni za najstudenijih noi.
Tako je mirno i spokojno ekao smrt, odajui se istodobno uzbudljivim i pogibeljnim aktivnostima koje u normalnim okolnostima nikad ne bi imao hrabrosti poduzeti. Krenuti u otkrivanje kraja svijeta, na primjer.
Bili su jo uvijek na putu prema poljima etelaca. 103.683. je koristio to vrijeme
putovanja da se u mislima pokua prisjetiti nekih poduka svojih dadilja. Jednom su
mu bile rastumaile kako Zemlja ima oblik kocke i kako ivota nema nigdje drugdje
osim na njezinoj gornjoj povrini.
to li e vidjeti kad napokon stigne do kraja svijeta, do samog njezinog ruba?
Vodu? Prazno prostranstvo nekog drugog neba? Kako bilo da bilo, njegov drug u odmetnitvu i on sm doznat e u svakom sluaju vie nego svi dosadanji istraivai,
vie nego svi rusi mravi otkad je svijeta i vijeka!
Pod zauenim pogledom 4000-og, korak 103.683-eg poprimi odjednom odluan
ritam.
Kad su sredinom poslijepodneva robovlasnici odluili razvaliti izlaze, bili su silno
iznenaeni ne naiavi ni na kakav otpor. A znali su ipak dobro da rusu vojsku nisu
potpuno unitili, pa ak i kad se u obzir uzmu male dimenzije grada. Prema tome,
bez prevelikog pouzdanja...
Kretali su se naprijed tim opreznije to su bili naviknuti ivjeti pod vedrim nebom
i premda su na dnevnoj svjetlosti posjedovali odlian vid, u podzemlju su bili potpuno slijepi. Ni rusi bespolci, dodue, ovdje nita ne vide, ali su barem naviknuti vjeto
i okretno plaziti po uskim vitiastim crijevima tog zlokobnog svijeta tmine.
Nakon mukotrpnog pipkanja, robovlasnici napokon stigoe do Zabranjenog grada.
Sve je bilo pusto. Na tlu su ak leale hrpe hrane, posve netaknute! Spustie se jo
malo nie; itnice su bile dupkom pune, stanovnici su se jo do nedavno morali nalaziti u svojim komorama, u to nije bilo sumnje.
Na katu - 5, naoe svjee feromone. Pokuae odgonetnuti razgovore koji su se
ovdje vodili, no rusi su tu poloili granicu majine duice ija su se isparavanja poput parazita nametala svim okolnim mirisima.
191
mravi

Bernard Werber

Kat - 6. Nikako im se nije sviao osjeaj da su tako zatvoreni duboko pod

zemljom. Tako je prokleto mrano u tom gradu! Kako samo ti mravi mogu podnijeti
da trajno borave u tom umalom ogranienom prostoru, mrkom i sumornom kao
smrt?
Na katu - 8 uhvatie jo svjeije feromone. Zadovoljno ubrzae korak, rusi sad
vie ne bi smjeli biti daleko.
Na katu - 10 iznenadie skupinu radnika koji su naoigled premetali jaja. Opazivi
osvajae, ovi smjesta odmaglie. Tako, dakle! Napokon im je sve bilo jasno: cijeli se
grad spustio u najdublje katove, u nadi da e spasiti dragocjeno potomstvo.
Kako je sve opet postalo smisleno i povezano, robovlasnici zaboravie svaki
oprez i, ispustivi svoj znameniti feromonski ratni pokli, pojurie kroz hodnike.
Chlipoukanski radnici nisu ih se uspijevali otresti, a bili su ve na katu - 13.
Odjednom, nosai jaja neobjanjivo nestadoe. to se pak tie hodnika kojim su
se uputili, on je vodio u jednu golemu dvoranu ije je tlo bilo obilato natopljeno
lokvicama medovine. Robovlasnici nagonski skoie da to prije poliu dragocjeni
liker, ta nee valjda dopustiti da im ga tu pred nosom zemlja upije!
Ostali ratnici ve su se gurali iza njihovih lea, no dvorana je doista bila divovskih razmjera; i mjesta i medovine bilo je dovoljno za sve. Kako li je to
samo meko, kako slatko!
Ovo zacijelo mora biti jedna od onih njihovih dvorana za mrave-vreve, jedan je
robovlasnik uo neto o tome: takozvana modema tehnika koja se sastoji u tome da
se jednog jadnog radnika prisili da itav svoj ivot provede visei glavom prema dolje i abdomena rastegnutog do krajnjih moguih granica.
Oni se jo jednom, po tko zna koji put, slasno narugae gradskim stanovnicima,
ne prestajui se isto tako slasno i dalje gostiti medovinom. No jednom robovlasniku
odjednom privue pozornost jedan neobian detalj. Iznenaujue je da jedna tako
vana dvorana ima samo jedan ulaz...
Nije imao vremena dalje razmiljati. Rusi su bili gotovi s kopanjem. Sa stropa
iznenada ikne bujica vode. Robovlasnici pokuae pobjei kroz hodnik kojim su
doli, no izlaz je sad bio zakren nekakvom glomaznom stijenom. A razina vode naoigled je rasla. Oni koje odmah nije dotukao navalni udar vodene pijavice, koprcali
su se i otimali svim svojim snagama.
Ideja je stigla od onog rusog ratnika koji je bio ukazao na to da ne bi trebalo oponaati stariju brau. On je nakon toga, naime, postavio pitanje: Koja je specifinost
naeg grada? Odgovor je bio jedan jedini istovjetni feromon: Podzemni potok na
katu - 12!
Tako su oni od tog potoka skrenuli jednu malu odvodnu brazdu i kanalizirali taj
192
mravi

Bernard Werber

vodeni rukavac impregnirajui tlo masnim liem. Ostalo je vie-manje bilo vezano
uz tehniku cisterni. U jednoj su komori konstruirali veliki rezervoar za vodu, a zatim
mu pomou jedne granice probuili sredite. Najtee je, dakako, bilo drati granicu-builicu namjetenu iznad vode. Taj su podvig uspjeli izvesti mravi objeeni
o strop te sabirne komore.
Dolje su se robovlasnici mahnito bacakali, maui oajniki na sve strane. Veina
ih se ve utopila, no kad je sva voda bila prelivena u prostoriju ispod, njezina je razina bila dovoljno visoka da je nekim ratnicima uspjelo izvui se kroz rupu na stropu.
Rusi su ih bez po' muke jednog po jednog obarali kiselom paljbom.
Sat kasnije, juha od robovlasnika nije se vie komeala. Kraljica Chli-pou-ni odnijela je pobjedu. Tom je prilikom emitirala svoju prvu povijesnu izreku:
to je prepreka via, to nas vie prisiljava da sami sebe nadmaimo.
Neka mukla i ujednaena lupa privukla je Augustu da proviri u kuhinju, tono u
trenutku kad se prof. Leduc skvrena tijela provlaio kroz rupu u zidu. Tako, dakle,
nakon dvadeset etiri sata! Jedan jedini put ode dolje netko antipatian za koga bi joj
bilo posve svejedno hoe li nestati ili nee, i eto ti ga, ba se taj mora vratiti!
Speleoloki kombinezon bio mu je sav razderan, no on sm bio je zdrav i itav. I
neobavljena posla takoer, vidjelo se to kao muha navrh nosa.
- Onda?
- Onda, to onda?
- Jeste li ih nali?
- Nisam...
Augusta je bila sva uzburkana. Bilo je to prvi put da se netko iz te rupe vrati iv i
ne lud. To znai da je tu pustolovinu, dakle, mogue preivjeti!
- No, i to to na kraju ima tamo dolje? Izlazi li to u umu Fontainebleau kao to
ste mislili?
On se oslobodi svoje kacige.
- Donesite mi najprije neto za popiti, molim vas. Iscrpio sam sve zalihe hrane
koje sam imao, a pio nisam od juer u podne.
Ona mu donese aj od matinjaka kojeg je uvala toplog u termosici.
- elite da vam kaem to ima tamo dolje? Ima jedno zavojito stubite koje se
strmo sputa nekoliko stotina metara. Pa onda jedna vrata. Pa onda jedan komad
hodnika s crvenim odbljescima, pun puncat takora, a onda, na samom dnu, jedan
zid, kojeg mora da je sagradio va unuk. Prilino vrst zid, moram priznati; probao
sam ga probiti builicom, ali nije ilo. U stvari, mora da se okree ili ljulja, jer ima
193
mravi

Bernard Werber

tamo nekakav sistem kodiranih tipki sa slovima abecede.

- Kodirane tipke s abecedom?
- Da, treba bez sumnje otipkati rije koja e biti odgovor na pitanje.
- Kakvo pitanje?
- Kako od est ibica sloiti etiri istostranina trokuta?
Augusta se nije mogla savladati da ne prasne u smijeh. to je bilo ulje na vatru za
ve ionako dovoljno razdraena znanstvenika.
- Vi znate odgovor!
Izmeu dva grcaja, ona napokon uspije artikulirati:
- Ne! eh, ne! ne znam ja odgovor! Ali pitanje mi je savreno poznato!
I smijala se, i smijala. Prof. Leduc je brundao:
- Sate i sate sam proveo u nastojanju da otkrijem rjeenje, premetao u beskraj te
proklete ibice. Jasno je da se nekakav rezultat dobije kad se trokuti pripajaju u obliku slova V ali oni nisu istostranini.
Pospremao je svoju opremu.
- Ako nemate nita protiv, ja bih se otiao raspitati kod jednog prijatelja matematiara, pa bih se svakako jo jednom vratio.
- Ne!
- Kako to, ne?
- Dala sam vam vau ansu, jednu i gotovo. To to je vi niste znali iskoristiti, vaa
stvar, sad je kasno. Izvolite izvui ona dva kofera van iz moje kue. Zbogom, gospodine!
ak mu se ni taksi nije udostojila pozvati. Averzija je napokon prevladala. Bez
sumnje je imao neki miris koji joj nikako nije godio.
Sjela je u kuhinju, suelice provaljenom zidu. Situacija se sad poela razvijati.
Ona odlui telefonirati Jasonu Bragelu i onom gospodinu Rosenfeldu. Naumila se jo
malo zabaviti prije nego to umre.

LJUDSKI FEROMONI: Jednako kao i kukci, koji komuniciraju putem mirisa, i

ovjek takoer raspolae izvjesnim olfaktivnim jezikom pomou kojeg vodi utljivi
dijalog s pripadnicima svoje vrste.
Kako mi ne posjedujemo ticala-odailjae, mi svoje feromone isputamo u zrak
preko pazuha, grudi, vlasita i genitalnih organa.
Te poruke bivaju proniknute nesvjesno, ali nisu zbog toga nita manje uinkovite.
ovjek ima pedeset milijuna olfaktivnih ivanih nastavaka; pedeset milijuna sta194
mravi

Bernard Werber

nica sposobnih da prepoznaju tisue i tisue raznih mirisa, dok na jezik istodobno
nije u stanju raspoznati vie od etiri okusa.
Kakvu je primjenu naao u nas takav nain komunikacije?
Prije svega, seksualna pobuda. Jedan ljudski mujak moe lako biti privuen odreenom ljudskom enkom samo zato to je ugodnima procijenio iskljuivo njezine
prirodne mirise (koji je povrh toga i preesto prekriven umjetnima!). Isto tako
moe osjeati neobjanjivu odbojnost prema nekoj drugoj iji mu feromoni nita
"ne govore".
itav proces vrlo je suptilan. Dvije osobe nikad nee ni slutiti da su imale nekakav
olfaktivni dijalog. Rei e se jednostavno da je "ljubav slijepa".
Taj isti utjecaj ljudskih feromona moe se takoer oitovati i kad je rije o agresivnim odnosima. Ba kao to se dogaa i kod pasa, ovjek koji kod svojega protivnika nanjui isparavanja koja prenose poruku "strah", imat e prirodan poriv da
ga napadne. Naposljetku, jedna od najspektakularnijih posljedica djelovanja ljudskih feromona bez sumnje je sinkronizacija menstrualnih ciklusa. Primijetilo se,
naime, da vie ena koje ive zajedno emitiraju mirise koji njihov organizam podeavaju tako da mjeseno pranje u svake od njih zapone istodobno.
Edmond Wells
Enciklopedija relativnog i apsolutnog znanja
Prve eteoce opazili su usred utih polja. Bolje bi, u stvari, bilo govoriti o
drvosjeama: njihove su itarice bile su toliko vee od njih da su im stabljiku morali
pri dnu prerezivati kako bi hranjiva zrna pala na tlo.
Osim sakupljanja plodina, glavna se njihova aktivnost sastoji u uklanjanju svih
ostalih biljaka koje izrastaju oko njihovih kultura. U tu svrhu koriste se posebnim
herbicidom vlastite proizvodnje: indoloctenom kiselinom, koju raspruju pomou
jedne abdominalne lijezde.
eteoci jedva da su uope svratili na njih pozornost. Nikad nisu vidjeli ruse mrave
i za njih su ta dva kukca bila u najboljem sluaju dva odbjegla roba ili dva mrava u
potrazi za izluevinom pramenara. Ukratko, kloari ili narkomani.
Jedan eteoc, meutim, uhvati napokon molekulu s mirisom crvenih mrava. U
pratnji jo jednog druga, on ostavi svoj posao i priblii im se.
Da niste sluajno naili na crvene? Gdje su?
U razgovoru Belokanci doznae da su crveni prije nekoliko tjedana napali gnijezdo eteoca; svojim otrovnim alcem poubijali vie od stotinjak radnika, mujaka i
enki, a zatim opljakali itavu zalihu itnog brana. Po povratku s jedne radne
kampanje koju su poveli prema jugu, u potrazi za novim vrstama sjemenja, vojska
195
mravi

Bernard Werber

eteoca mogla je jedino konstatirati tetu.

Rusi priznae da su doista susreli crvene. Pokazae pravac kojim se treba uputiti
da bi se do njih dolo. eteoci ih potom poee zapitkivati te oni ispripovijedie svoju vlastitu Odiseju.
Krenuli ste u potragu za krajem svijeta?
Oni potvrdie. eteoci na to prasnue u feromonski grohot, sav pucketav od iskriavih mirisa. emu se sad ovi toliko smiju? Zar kraj svijeta ne postoji?
Ma postoji, i vi ste upravo do njega stigli. Osim berbe plodina, naa se glavna
aktivnost sastoji upravo u pokuajima da prijeemo granicu kraja svijeta.
eteoci se ponudie da sutradan ujutro odvedu dvojicu "turista" do tog metafizikog mjesta. Veer tako proe u svakojakim razgovorima, u zaklonu malenog gnijezda koje su eteoci iskopali u kori jedne bukve.
A uvari kraja svijeta? zapita napokon 103.683.
Ne brinite, brzo ete ih imati prilike dobro vidjeti.
Je li istina da imaju oruje koje je u stanju jednim udarcem satrti itavu jednu
vojsku?
eteoci su bili iznenaeni kako su ti stranci bili tako dobro upueni u takve detalje.
Tono.
103.683. e, dakle, konano doznati rjeenje enigme tajnog oruja!
Te je noi usnio ivopisan san. Vidio je Zemlju kako se zatvara pod pravim kutem, jedan okomiti vodeni zid to preplavljuje nebo, a iz tog su zida izlazili plavi mravi nosei strahovito ubojite bagremove grane. Bilo je dovoljno da vrak tih
maginih grana samo dotakne ma to to bilo, pa da se sve razleti u prah.

196
mravi

Bernard Werber

4
KRAJ PUTA
Augusta je provela itav dan sa est ibica pred sobom. Onaj zid bio je vie psiholoki nego stvaran, to joj je bilo jasno. Edmondovo famozno "Treba razmiljati na
drugaiji nain!"... Njezin je sin neto otkrio, to je neupitno, i skrivao je to pomou
vlastite inteligencije.
Ona se prisjeti njegovih gnijezda iz djetinjstva, onih njegovih "brloga". Moda je
ba zato to su mu ih tada sve unitili nakanio napraviti jedan koji e biti posve
nepristupaan, neko mjesto gdje mu nitko nikad nee doi smetati... Kao neko
unutranje utoite koje bi na neki nain moralo prema van projicirati svoj mir... i
svoju nevidljivost.
Augusta prodrma tupost koja ju je malo-pomalo stala obuzimati. Iznenada,
iskrsnu joj jedna uspomena iz njezine vlastite mladosti. Bilo je to jedne zimske noi,
bila je sasvim mala, i odjednom je bila shvatila da brojevi mogu postojati i ispod
nitice... 3, 2, 1, 0, a onda - 1, - 2, - 3... Brojevi naopake! Kao kad bi se preokrenulo
rukavicu s ispisanim znamenkama. Nula, dakle, nije bila kraj ili poetak svega.
Postojao je s onu stranu jo jedan beskonani svijet. Bilo je to kao da je netko digao
u zrak zid "nitice".
Mogla je imati oko sedam ili osam godina, no to vlastito otkrie toliko ju je uzdrmalo da itave noi nije vie oka stisnula.
Brojevi naopake... Bilo je to otvaranje jedne nove dimenzije. Trea dimenzija.
Visina!
Gospode!
Ruke su joj se tresle od golema uzbuenja, suze joj navirale na oi, no nekako je
ipak skupila snage da dohvati ibice. Tri ih sloi u trokut, potom u svaki ugao smjesti
po jednu, koso ih uspravivi tako da su se sve tri sastale u jednoj gornjoj toki.
Pred njom je stajala jedna mala piramida. Jedna piramida i etiri istostranina trokuta.

197
mravi

Bernard Werber

To je, eto, granica Zemlje. Zaprepaujue mjesto. Tu vie nieg prirodnog nije
bilo, nieg zemaljskog. Nije uope bilo nalik onome kako je 103.683. zamiljao. Rub
svijeta bio je crn, nikad u svom ivotu nije vidio neto tako crno! Sve tvrdo, ravno,
glatko, mlako, i sve mirii po mineralnim uljima.
Umjesto okomitog oceana, ovdje su posvuda puhale zrane struje, i to nevienom
silinom.
Dugo su tako ostali nepomini, nastojei shvatiti to se dogaa. S vremena na vrijeme osjetilo bi se neko vibriranje. Intenzitet bi se pojaavao na eksponencijalan nain. Onda se odjednom tlo naglo zatrese, snaan vihor ibne ticala uvis, paklena buka
stane probijati bubnjie kao da po njima udaraju zlokobne ukrtene kosti. Divlja oluja, moglo bi se pomisliti, no fenomen tek to se pojavio ve je odmah i prestao, ostavivi za sobom tek nekoliko oblaia praine koji su se lagano slijegali.
Mnogo je ve istraivaa meu eteocima htjelo prijei ovu granicu, ali uvari
bdiju dan i no. Jer, ta buka, taj strani vjetar te snane vibracije, da, to su oni: uvari kraja svijeta, koji udaraju na svakoga tko pokua nogom stupiti na to crno tlo.
Jesu li oni ve vidjeli te uvare? Prije nego to su rusi dospjeli uti odgovor,
odjekne novi prasak, da bi odmah zatim opet kao izbrisan nestao. Jedan od est eteoca koji su ih dopratili ustvrdi kako nitko jo nikad nije uspio hodati po ukletoj
zemlji i vratiti se iv. uvari satiru sve.
uvari... mora da su to onda oni bili ti koji su napali La-chola-kan i ekspediciju
327-og mujaka. Ali zbog ega su napustili kraj svijeta i uputili se prema zapadu?
Zar ele osvojiti svijet?
O tome eteoci nisu imali vie pojma nego rusi. Mogu li ih barem opisati? Sve to
su znali bilo je da su svi oni koji su se pribliili uvarima ostali sravnjeni
sa zemljom. Nitko nije imao ak pravu ideju o tome u koja bi ih se iva bia svrstalo:
neki divovski kukci? ptice? biljke? Sve to su eteoci mogli rei bilo je da su
izvanredno brzi, izvanredno snani. To je sila koja potpuno nadilazi njihove sposobnosti i koja se ni sa im poznatim ne moe usporediti.
U tom trenutku, jednako naglo koliko i izvan svakog oekivanja, 4000. uini podvig: iznenada istupi iz skupine i zakorai na tabu-teritorij. Htio je prijei taj kraj
svijeta, pa makar umro, i to upravo ovako, smjelo i odluno. Ostali su ga nijemo gledali, uasnuti.dwd.
Napredovao je polagano, vrebajui na najmanji titraj, na najmanji miris koji bi na
osjetljivim vrcima njegovih nogu dao naslutiti smrt. Evo ga... pedeset glava, sto glava, etiri stotine, est, osam stotina prevaljenih glava. Nita. iv i zdrav! Iza njega,
oduevljeno klicanje. S mjesta na kojem se nalazio, vidio je isprekidane bijele trake
koje bi svako toliko mugnule lijevo ili desno. Na toj crnoj zemlji sve bijae mrtvo;
ni najsitnijeg kukca, ni najmanje biljke. A tlo je tako crno... to uope nije prava
198
mravi

Bernard Werber

zemlja.
Nazirao je prisutnost nekakvih biljaka, daleko ispred sebe. Zar je mogue da iza
kraja svijeta postoji jo jedan svijet? On dobaci nekoliko feromona svojim kolegama
koji su ostali na strmoj padini, u namjeri da im sve to ispria, no na tako velikoj udaljenosti bilo je teko uspostaviti dijalog.
Zakrene tad u polukrug, no upravo u tom trenutku prolomi se novi siloviti prasak,
nova gromovita buka. Povratak uvara! On skoi kao oparen i galopom pojuri
natrag prema svojim drugovima.
Ovi pak ostadoe skamenjeni za vrijeme tog kratkog djelia sekunde u kojem je
nebo nad njima, u zaglunom zujanju, presjekla neka golema masa. uvari prooe,
podigavi miris mineralnih ulja. No 4000-og, meutim, vie nije bilo na vidiku.
Mravi se malo pribliie rubu i shvatie. 4000. je leao pregaen i zgnjeen toliko
duboko da njegovo tijelo nije vie imalo debljinu niti jedne desetinke glave, kao korijenom uraslo u crnome tlu!
Ni mrvica nije ostala od starog belokanskog istraivaa. Istodobno je bilo okonano i paklensko muenje jaja ose najeznice. Vidjelo se, uostalom, kako mu je jedna od
liinki te ose ve bila provrtjela lea; jedva zamjetna bijela tokica usred tanko
razvaljana riega tijela...
Tako, znai, izgleda kad udare uvari kraja svijeta. Samo zauje stranu buku,
osjeti snano puhanje i istoga asa sve je ve uniteno, pretvoreno u prah, pregaeno. 103.683. nije jo dospio do kraja analizirati fenomen, kadli se zau nova eksplozija. Smrt udara ak i onda kad joj nitko ne prekorai praga. Praina se slijegala.
103.683. se, unato svemu, nije mogao osloboditi elje da pokua prijelaz. Prisjetio se luke Sate. Problem je zapravo slian. Ako ne ide odozgo, onda valja ii
odozdo. Tu crnu zemlju treba gledati kao rijeku, a najbolji nain da se prijee neka
rijeka je da se ispod nje prokopa tunel.
On porazgovara o tome s estoricom etelaca i ovi se odmah oduevie. Bilo je to
neto toliko oigledno da uope nisu mogli shvatiti kako nikome nikad ranije nije
palo napamet. Svi se smjesta punim eljustima bacie na kopanje.

Jason Bragel i Daniel Rosenfeld nikad nisu bili fanatini poklonici aja od matinjaka, ali su upravo bili na dobrom putu da to postanu. Augusta im je sve potanko
ispripovijedila. Objasnila im je kako je, nakon nje, njezin sin njih dvojicu imenovao
nasljednicima stana. Vrlo je vjerojatno da e svaki od njih jednoga dana poeljeti
istraiti to ima tamo dolje, ba kao to je i sama bila u iskuenju. Stoga joj je bilo
drae ujediniti snage, kako bi pothvat bio izveden uz maksimum efikasnosti.
Kad je Augusta bila gotova s izlaganjem tih nunih uvodnih podataka, sve troje
199
mravi

Bernard Werber

dalje je govorilo vrlo malo. Nisu imali potrebu za rijeima da bi se razumjeli. Jedan
pogled, jedan osmijeh... Nijedno od njih troje nikad jo dosad nije osjetilo tako neposrednu intelektualnu osmozu. To je, uostalom, nadilazilo sm intelekt; kao da su
upravo roeni da bi se meusobno upotpunili; da se njihovi genetski programi upravo savreno uglavljuju jedan u drugi i meusobno stapaju. Bilo je to neto arobno.
Augusta je bila vrlo stara, pa ipak, obojici se inila neobino lijepom.
Oivjee uspomene na Edmonda: liena i najneznatnije primisli, zajednika
naklonost prema pokojniku i njih je same zaudila. Jason Bragel nije govorio o svojoj obitelji, Daniel Rosenfeld nije raspredao o svom poslu, Augusta nije spominjala
svoje boletine. Odluie sii jo istu veer. Znali su, to je jedina stvar koju treba uiniti, ovdje i sada.

DUGO SE: Dugo se mislilo da e informatika openito, a posebno raznorazni

programi umjetne inteligencije, smijeati, ujediniti i iskombinirati ljudske pojmove
te ih prikazati u nekoj novoj optici. Ukratko, od elektronike se oekivala neka nova
filozofija. No ak i kad se iskae na drugaji nain, primarna materija ostaje
identina: ideje stvorene ljudskom matom. To je, meutim, slijepa ulica. Najbolji
put da se obnovi misao jest izai iz ljudske mate.
Edmond Wells
Enciklopedija relativnog i apsolutnog znanja
Chli-pou-kan je rastao i veliinom i inteligencijom. Bio je to ve grad "adolescent". Nastavljajui s istraivanjima na podruju vodene tehnologije, ispod kata 12 bila je provedena itava mrea kanala. Ti su vodeni rukavci omoguavali brzi
transport ivenih namirnica s jednog na drugi kraj grada.
Chlipoukanci su imali stvarno dovoljno mogunosti i vremena da usavre i
prikladno podese svoje vodene tehnike. Nec plus ultra predstavljao je plutajui list
borovnice. Bilo je dovoljno uhvatiti struju u pravom smjeru i rijenim se putem
moglo otputovati na udaljenost i do nekoliko stotina glava. Od gljivita na istoku do
staja na zapadu, primjerice.
Mravi su se nadali da e jednoga dana uspjeti dresirati vodoljube. Ti krupni podvodni kornjai, opskrbljeni ispod pokrilja zranim depovima, plivaju, naime, vrlo
brzo. Kad bi ih se barem nekako moglo dobiti da guraju listove borovnice, splavi bi
raspolagale pogonom mnogo manjte neizvjesnim i problematinim nego to je vodena struja.
I sama Chli-pou-ni lansirala je jednu futuristiku ideju. Prisjetila se onog nosorogog kornjaa koji ju je onda oslobodio iz paukove mree. Kakva savrena ratna mai200
mravi

Bernard Werber

na! Ne samo to ti nosorozi imaju veliki rog na elu, ne samo to imaju blindirani
oklop, nego uza sve to i lete prilino velikom brzinom. Majka se najozbiljnije bavila
milju da oformi jedan odred tih zvjerki, sa po deset artiljeraca smjetenih na glavi
svake od njih. Ve je u glavi imala sliku takvih posada kako, gotovo nepovredive,
nasru na neprijateljske trupe i poplavljuju ih kiselinom.
Jedini kamen spoticanja: ba kao to je bilo i s vodoljubima, i nosorozi su se pokazali utoliko teima i napornijima za pripitomljavanje to nitko nije uspijevao razumjeti njihov jezik! Tako je vie desetaka radnika bilo prisiljeno provoditi gomilu
vremena u odgonetavanju njihovih olfaktivnih emisija i pokuajima da ih poue barem osnovama mravljeg feromonskog jezika.
Pa sve ako se rezultati zasada jo nisu osobito pomakli s mrtve toke, Chlipoukanci su ih, ako nita drugo, barem uspjeli pridobiti obilno ih kljukajui medovinom. Hrana je, napokon, ipak jezik kukaca koji je uvijek najlake uskladiti.
Usprkos tom kolektivnom dinamizmu, Chli-pou-ni je bila zabrinuta. Tri skupine
poklisara ve je bilo otposlano u pravcu Federacije s ciljem da Chli-pou-kan napokon bude priznat kao njezin ezdeset peti grad, a jo uvijek nije bilo nikakva odgovora. Zar je mogue da Belo-kiu-kiuni odbija savez?
to je vie o tome razmiljala, to joj se ee nametala pomisao da su njezini
izaslanici-pijuni morali poiniti neku nesmotrenost, da su se neoprezno dali uhvatiti
ratnicima s mirisom stijene. Ukoliko pak nisu jednostavno dopustili da ih opine halucinogene pare onog mravljeg pramenara s kata - 50... Ili to bi jo moglo biti?
Htjela je stvari napokon izvesti na istac. Nije ni u kom sluaju imala namjeru
odustati ni od priznanja od strane Federacije ni od nastavka istrage. Odlui stoga
poslati 801-og, svog najboljeg i najvjetijeg ratnika, najotrijih osjetila. Kako bi ga
opskrbila svim raspoloivim adutima, kraljica je s mladim vojnikom izvrila AK;
tako e na najbri i najneposredniji nain o itavoj tajni znati jednako koliko i ona
sama. Predstavljat e, dakle:

Oko koje vidi

Ticalo koje osjea
Panda koja udara - grada Chli-pou-kana.
Stara je dama pripremila punu naprtnjau raznoga ivea i napitaka, izmeu ostalog tri termosice neizbjenog aja od matinjaka. Najvanije je ne uiniti istu
pogreku kao onaj antipatini Leduc, prisiljen da se ranije vrati gore samo zato to je
zanemario faktor prehrane.
Ma stvarno, je li on uope ikad otkrio onu ifru? Augusta je sebi dopustila da u to
201
mravi

Bernard Werber

iskreno sumnja.
Od ostalog pribora, Jason Bragel opskrbio se jednom lakrimogenom bombom,
model velikog formata i donio tri gas-maske; Daniel Rosenfeld je ponio fotoaparat s
bljeskalicom, posljednja rije tehnike.
Kruili su unutar kamenog vrtuljka. Ba kao to je bio sluaj i sa svima prije njih,
sputanje je izazivalo naviranje uspomena, duboko pokopanih ili potisnutih misli.
Rano djetinjstvo, roditelji, prve patnje, poinjene pogreke, uskraena ljubav, egoizam, oholi ponos, grinja savjesti...
Tijela su im se kretala automatski, bez ikakve mogunosti da se zamore. Ponirali
su u tkivo planeta, ponirali su u vlastiti prohujali ivot. Ah! kako je dugaak zapravo
jedan ivot, a kako samo destruktivan moe biti, mnogo lake destruktivan nego kreativan...
Dospjee napokon pred neka vrata. Nad njima se nalazio urezan natpis.
Dua u trenutku smrti doivljava isto ono iskustvo koje prolaze oni koji se upuuju
u Veliko otajstvo.
Najprije su to jurnjave s munim skretanjima i stranputicama, beskonana neizvjesna putovanja kroz gustu tminu.
Zatim, prije samog kraja, uas je na vrhuncu. Podilazi jeza, drhtanje, oblijeva hladan znoj, zavlada strava.
Toj fazi uslijedi gotovo trenutano uzlaz prema svjetlosti, naglo, iznenadno
prosvjetljenje.
udesno neko svjetlucanje ukae se pred oima, prolazi se djevianski istim krajevima i livadama s kojih odjekuju glasovi i ples.
Svete rijei udahnjuju vjersko potovanje. Savreno proien i upuen, ovjek
postaje slobodan i u slavu velia Otajstvo.

Danijel odmah naini snimak.

- Znam taj tekst - ustvrdi Jason. - To je Plutarh.
- Zgodan tekst, zapravo.
- Vama to ne ulijeva strah u kosti?
- Naravno, ali to mu i jest namjera. A osim toga, tu jasno i stoji da poslije uasa
dolazi prosvijetljenje. Prema tome, postupajmo po etapama. Ako je malo uasa neizbjeno, pustimo onda neka nas se, koliko treba, isprepada.
- Pa da, stvarno, takori...
Kao da je bilo dovoljno samo spomenuti ih. Bili su tu. Tri su istraivaa osjeala
202
mravi

Bernard Werber

njihovu potajnu prisutnost, protrnula na svaki dodir na svojim visokim cipelama. Daniel ponovno pritisne okida foto-aparata. Bljesak flea pokae pokrov od sivih gruda i crnih uiju. Jason urno podijeli maske, prije nego to e obilno raspriti suzavac. Glodavci nisu ekali da im se dvaput kae...
Silaenje se nastavi i potraje jo dobar komad vremena.
- A da mi malo prezalogajimo, gospodo?
Nitko nije imao nita protiv; zaustavie se i napravie mali piknik. Epizoda sa takorima kao da je ve bila zaboravljena, sve troje bilo je odlinog raspoloenja. Kako
je bilo pomalo hladno, okonae svoju zakusku dobrim gutljajem alkohola i jakom
vruom kavom. Normalno, aj od matinjaka sluio se samo za uinu.

Dugo su kopali prije nego to su doprli do zone gdje je zemlja bila meka i rastresita. Prvi par ticala napokon izviri van, nalik na kakav periskop; preplavie ga potpuno nepoznati mirisi.
Zrak ist. Evo ih s druge strane ruba svijeta. Jo uvijek nita od vodenog zida.
Samo svijet koji ni po emu, doista, nije nalikovao nijednom drugom. Ako se na poetku jo moglo tu i tamo pobrojati nekoliko stabala i pokoja travnata povrina, odmah iza protezala se nepregledna siva pusto, tvrda, posve ravna. Ni traga nikakvu
mravinjaku ili termitnjaku na vidiku.
Uinie nekoliko koraka. U jednom trenutku obruie se oko njih nekakve goleme
crne stvari. Pomalo nalik na uvare, samo to je ovo tu padalo nasumce, kud pogodi,
pogodi.
No to nije bilo sve. Daleko ispred uzdizao se neki divovski monolit, toliko visok
da mu njihova ticala nisu uspijevala dokuiti granice. Smrkavao je nebo, satirao zemlju.
To mora da je zid kraja svijeta, a iza je zacijelo voda, pomisli 103.683.
Krenue jo malo naprijed, da bi se odjednom nali licem u lice sa skupinom ohara, gusto polijepljenih na komadu... tko bi znao ega. Njihov prozirni oklop pruao
je na uvid itavu utrobu, sve organe, ak i krv to im je pulsirala u arterijama.
Odvratno! Oni s gaenjem ustuknue i upravo dok su se povlaili doleti odnekud neka gromada: tri eteoca bijahu smrvljena u prah.
103.683. i njegova posljednja tri druga odluie usprkos svemu nastaviti put. Prolazili su kroz upljikave zidie, neprestano u pravcu onog monolita beskonane veliine. Iznenada, naoe se u predjelu koji je izazivao jo veu zbunjenost. Tlo je ovdje bilo crveno i sitnih zrnaca, kao u jagode. Opazie neku vrstu zdenca i ve pomislie da se spuste unutra ne bi li pronali malo hladovine, kadli neka glomazna bijela kugla, promjera najmanje deset glava, iskrsnu odnekud s neba i pone ih progo203
mravi

Bernard Werber

niti. Oni se na brzinu bacie u zdenac i... imali su upravo toliko vremena da se prilijepe uz njegove stijenke, dok je kugla koja je sunula za njima tresnula negdje na njegovu dnu.
Sleeni od straha, oni urno izaoe opet van te se velikim skokovima dadoe u
trk. Uokolo je tlo bilo modro, zeleno ili uto, i posvuda je bilo tih zdenaca i tih bijelih kugli to progone. Ovaj put stvar je prevrila svaku mjeru; i hrabrost ipak ima
svojih granica. Taj je svijet previe razliit da bi bio podnoljiv.
Pobjegoe stoga glavom bez obzira, i trali su bez daha sve dok nisu ponovno
uletjeli u podzemni hodnik i vratili se u normalan svijet.

CIVILIZACIJA (nastavak): Drugi veliki sudar civilizacija: susret Istoka i Zapada.

Anali drevnog Kineskog carstva biljee, otprilike oko 115. godine nae ere, dolazak
jednoga broda, po svemu sudei rimskog porijekla, kojeg je neka oluja otetila i
skrenula s puta i koji se, nakon to je danima izgubljen lutao morem, nasukao na
njihovu obalu.
A putnici bijahu akrobati i ongleri koji tek to su nogom kroili na kopno, stanovnike te nepoznate zemlje htjedoe pridobiti priredivi im smjesta spektakularnu
predstavu. Kinezi su tako - zijevajui od uda - imali prilike gledati te strance dugakih noseva kako bljuju vatru, veu u vor vlastite ruke i noge, pretvaraju abe u
zmije, itd. Iz svega toga nisu mogli zakljuiti nita drugo nego da je Zapad nastanjen klaunima i gutaima vatre. I moralo je proi vie stotina godina prije nego to
se pojavila prilika koja ih je napokon izvela iz te zablude.
Edmond Wells
Enciklopedija relativnog i apsolutnog znanja
Konano, bili su pred Jonathanovim zidom. Kako od est ibica sloiti etiri
istostranina trokuta? Daniel ni ovaj put ne propusti snimiti jednu fotografiju.
Augusta utipka rije "piramida" i zid se blago zaljulja. Preplavi je osjeaj silna ponosa na vlastita unuka.
Oni prooe i odmah zatim zaue kako se zid vraa na mjesto. Jason osvijetli zidove uokolo; posvuda kamene stijene, no nije to vie bio onaj isti kamen kao do
malo prije. Zidovi su dosad bili crveni; ovi ovdje bili su uti, protkani sumporom.
Svejedno, zrak je jo uvijek bio upotrebljiv za disanje. ak kao da se osjealo
neko tanano zrano strujanje. Da prof. Leduc nije imao pravo? Da taj tunel zbilja ne
izbija u umu Fontainebleau?
Nabasae odjednom na novu hordu takora, mnogo agresivnijih od onih na koje
su naili prvi put. Jason shvati to se to vjerojatno moralo dogoditi, ali nije imao vre204
mravi

Bernard Werber

mena objasniti to ostalima: morali su opet na brzinu navui maske i baciti suzavac.
Svaki put, naime, kad bi se zid zaljuljao, to se zacijelo nije dogaalo esto, takori
iz "crvene zone" prelazili bi u "utu zonu", u potrazi za hranom. No ako su oni u
crvenoj zoni jo nekako ivotarili, ovi drugi - iseljenici - ne bi nali nita konkretno
za pod zub, i bili su prisiljeni prodirati se meusobno.
A Jason i njegovi prijatelji imali su posla upravo s preivjelima, drugim rijeima s najkrvolonijima. S njima se suzavac pokazao potpuno nedjelotvornim. Napadali
su! Skakali, pokuavali se objesiti za ruke...
Na rubu histerije, Daniel je nemilice sipao rafaljnu paljbu zasljepljujuih fleeva,
no te su betije imale teinu koja se mjerila u kilogramima i ljudi im oito nisu ulijevali nikakav strah. Padoe prve rane. Jason izvue svoj Opinel, prikolje dva takora i
dobaci ih na gozbu ostalima. Augusta ispali vie hitaca iz jednog malog revolvera...
Tek su tada, na jedvite jade, uspjeli odmagliti. Bilo je i vrijeme!
KAD SAM BIO: Kad sam bio mali, ostajao bih satima ispruen na tlu promatrajui
mravinjake. To mi se inilo puno "stvarnije" od televizije.
Izmeu tajni koje mi je nudio mravinjak, evo jedne: zbog ega bi nakon nekog od
mojih pustoenja oni neke ranjenike odvodili sa sobom, a druge ostavljali da uginu? Svi su bili iste veliine... Prema kojim kriterijima selekcije neka jedinka biva
prosuena zanimljivom, a neka druga zanemarivom?
Edmond Wells
Enciklopedija relativnog i apsolutnog znanja
Trali su tim uto izbrazdanim tunelom.
Stigoe potom pred neku elinu reetku. Otvor u sredini davao joj je izgled nekakve ribarske vre. Sve zajedno imalo je oblik stoca koji se na jednom kraju suavao tako da je doputao da se kroz njega provue ljudsko tijelo srednje debljine, ali, s
obzirom na iljke postavljene na izlazu - bez mogunosti povratka.
- Ovo je prilino recentni amaterizam...
- Hm, reklo bi se da oni koji su smislili ova vrata i ovu vru nisu eljeli da se
posjetitelj vrati natrag...
Augusta i opet prepozna Jonathanovo djelo, posao strunjaka za vrata i kovine.
- Gledajte ovo!
Daniel posvijetli i pred njima se ukae natpis:

Ovdje prestaje svijest

205
mravi

Bernard Werber

elite li ui u nesvjesno?
Oni ostadoe otvorenih ustiju.
- to emo sad?
Svi pomislie na istu stvar u istom trenutku.
- S obzirom na toku do koje smo stigli, u ovom trenutku bilo bi teta odustati. Ja
predlaem da nastavimo.
- Ja idem prvi - poletno e Daniel, uvlaei svoj konjski rep u zaklon ovratnika,
kako mu ne bi zapinjao.
Jedno za drugim, propuzae tako svo troje kroz elinu vru.
- Ba smijeno - ree Augusta - imam dojam da sam ve doivjela takvu vrstu
iskustva.
- Hoete rei da ste ve bili u nekom ovakvom kou koji vam prijei da se vratite
natrag?
- Da. Bilo je to jako davno.
- to vi zovete jako davno?
- Oh! bila sam sasvim mlada, moralo mi je biti... jedna ili dvije sekunde.

eteoci u svome gradu ispripovijedie pustolovine koje su doivjeli s druge strane

svijeta, u zemlji udovita i neobjanjivih pojava. ohari, crne ploe, divovski monolit, zdenac, bijele kugle... Preko svake mjere, doista! Nikakvih mogunosti da se podigne bilo kakvo naselje u jednom tako grotesknom svijetu.
103.683. se bio povukao u jedan kutak ne bi li se malo oporavio i prikupio snage.
Razmiljao je. Kad njegova braa uju cijelu priu, morat e potpuno preraditi sve
postojee zemljovide i ponovno uzeti u razmatranje osnovna naela svoje planetologije. On pomisli u sebi kako bi za njega bilo vrijeme da se vrati u Federaciju.
Nakon vre, bit e da su prevalili jo dobrih desetak kilometara... Na koncu, kako
bi znali, a osim toga i umor se ve ipak morao poeti osjeati.
Dospjeli su sad do nekog tankog potoia to je presijecao tunel; voda je bila vrua i puna sumpora.
Daniel iznenada naglo stane. Bilo mu se uinilo da je na nekoj lisnatoj splavi koju
je nosila struja primijetio mrave! Natjera sebe da se pribere; to su sigurno te pare
sumpora, od kojih mu se ve "ispredaju halucinacije"...
Nekoliko stotina metara dalje, Jason nagazi na neto pucketavo. Osvijetli. Grudni
206
mravi

Bernard Werber

ko nekog kostura! On krikne, uzvik zvuno odjekne hodnikom. Daniel i Augusta

proetae svoje svjetiljke uokolo i otkrie jo dva kostura, od kojih je jedan bio djejega stasa. Je li mogue da su to Jonathan i njegova obitelj?
Uputili su se dalje i uskoro bili prisiljeni potrati: neko snano trenje, neko muklo
komeanje najavljivalo je dolazak takora. uta boja zidova sad je prelazila u bijelu.
Vapno. Bez daha, iscrpljeni, najzad se naoe na kraju tunela. U podnoju nekih zavojitih stuba koje su vodile ponovno prema gore!
Augusta ispali svoja dva posljednja metka na takore, a zatim svi poletjee uza
stube. Jason je jo sauvao dovoljno bistar duh da primijeti da se ove uspinju u
suprotnom pravcu od prvih, odnosno da se uspon, ba kao i silazak, odvija u smjeru
kazaljke na satu.

Novost je izazvala senzaciju. U gradu se upravo pojavio neki Belokanac. Naokolo

se prialo da je to vjerojatno neki izaslanik iz Federacije, koji je doao objaviti
slubeno priznanje Chli-pou-kana kao njezina ezdeset petog grada.
Chli-pou-ni je bila manje optimistina od svoje djece. Nije imala odvie povjerenja u tog doljaka. A to ako je to jedan od ratnika s mirisom stijene, poslan iz Bel-okana kako bi se infiltrirao u grad potencijalno subverzivne kraljice?
Kako izgleda?
Strano umoran, prije svega. Bit e da je pretrao itav put od Bel-o-kana, valjda
ga je htio prevaliti za samo nekoliko dana.
Prvi su ga bili primijetili pastiri, mrtva od umora, kako jedva se vukui luta naokolo. Nije jo zasada nita emitirao, odveli su ga bili ravno u dvoranu s mravimacisternama, da se okrijepi i povrati snage.
Dobro, dovedite ga ovamo, elim s njim razgovarati u etiri oka, ali elim da straari ostanu na ulazu u kraljevsku lonicu, spremni da na moj signal odmah interveniraju.
Chli-pou-ni, koja je ve toliko dugo udjela za vijestima iz svog rodnog grada,
sad kad se napokon jedan predstavnik otamo pojavio prva misao koja joj je proletjela
kroz glavu bila je da ga smatra dounikom i da ga ubije. Priekat e, ipak, da ga
najprije vidi, ali osjeti li i najsitniju molekulu mirisa stijene dat e ga smaknuti bez
trunke oklijevanja.
Uvedoe Belokanca. im su se prepoznali, dvoje mrava skoie jedno na drugo,
iroko rastvorenih eljusti te se predali... najmedenijoj moguoj trofilaksiji. Uzbuenje je bilo toliko snano da ni jedan ni drugi u prvi tren nisu bili u stanju nita emitirati.
Chli-pou-ni prva konano ispusti jedan feromon.
207
mravi

Bernard Werber

Kako stoji s istragom? Jesu li termiti?

103.683. ispripovijedi kako je preao Istonu rijeku i obiao termitski grad; kako
je ovaj potpuno upropaten i kako u njemu nije ostao ni jedan jedini preivjeli.
Tko, dakle, stoji iza svega toga?
Pravi krivci za sve te neobjanjive dogaaje bih su, po ratnikovu sudu, uvari
istonog ruba svijeta. Nekakve zvijeri toliko udnovate da ih se uope ne vidi, uope
ne uje. Samo odjednom iznenada iskrsnu s neba i sve to se kree ostaje mrtvo na
licu mjesta!
Chli-pou-ni pozorno je sluala. Meutim, doda 103.683., ostaje ipak jedan nerazjanjeni detalj: kako su uvari kraja svijeta mogli koristiti vojnike s mirisom stijene?
Chli-pou-ni o tome je imala izvjesnu svoju ideju. Ona iznese kako vojnici s mirisom stijene nisu ni dounici, ni plaenici, nego pripadaju jednoj specijalnoj tajnoj sili
iji je zadatak da dre pod nadzorom razinu stresa u cjelokupnom organizmu Grada.
Oni gue sve informacije koje bi mogle u Grad unijeti bilo kakvu tjeskobu... Ispripovijedi potom kako su ti koljai muki ubili 327-og i kako su pokuali ubiti i nju
samu.
A zalihe hrane ispod kamenog poda? A hodnik u granitu?
to se toga tie, Chli-pou-ni nije imala nikakva odgovora. Upravo je zbog toga i
poslala tamo ambasadore-dounike koji bi trebali pokuati rijeiti tu dvostruku zagonetku.
Mlada kraljica predloi zatim svom prijatelju da ga povede u razgledavanje grada.
Putem mu je objanjavala fantastine mogunosti koje nudi voda. Istona je rijeka,
na primjer, oduvijek bila smatrana smrtonosnom, ali to je samo voda i nita drugo,
sama je kraljica u nju pala i nije od toga umrla. Moda bi se jednog dana i po toj rijeci moglo ploviti na splavima od lia i otkriti sjeverni rub svijeta... Chli-pou-ni oduevljeno poskoi: i na sjevernom rubu svijeta bez sumnje postoje uvari, koje bi se
moglo nahukati da se bore protiv onih koji uvaju istoni rub.
103.683. morao je priznati da smionih projekata Chli-pou-ni doista ima u izobilju.
Svi moda i nisu ostvarivi, ali ono to je dosad provedeno u djelo, bilo je stvarno
impresivno: mladi vojnik nikad nije imao prilike vidjeti toliko prostrana gljivita ili
staje, da i ne spominje splavi to plove podzemnim kanalima...
No ono to ga je najvie iznenadilo bio je kraljiin posljednji feromon:
Odluno je, naime, izjavila da ako se njezini izaslanici za petnaest dana jo uvijek
ne budu vratili, objavit e rat Bel-o-kanu. Po njezinu miljenju, rodni grad nije vie
prilagoen ovome svijetu. Ve samo postojanje ratnika s mirisom stijene jasan je dokaz da se vie nije u stanju izravno suoiti s realnou. Sad je to grad to drhturi po208
mravi

Bernard Werber

put kakva pua. Neko je bio revolucionaran, sad je jednostavno nadmaen. Potrebna
mu je smjena. Ovdje, u Chli-pou-kanu, mravi napreduju daleko bre. Chli-pou-ni
bila je miljenja da bi ona, kad bi stala na elo Federacije, mogla vrlo brzo pokrenuti njezin razvoj. Sa 65 saveznih gradova, njezine bi inicijative mogle postii deseterostruke rezultate. Ve se bavi milju da ovlada vodenim tokovima i oformi jednu leteu legiju koja bi koristila nosoroge kornjae.
103.683. je oklijevao. On je zapravo imao namjeru vratiti se u Bel-o-kan kako bi
tamo obznanio svoju Odiseju, no Chli-pou-ni ga zamoli da zasad od te odluke odustane.
Bel-o-kan je stavio u pogon cijelu jednu vojsku "kako se ne bi saznalo", nemoj ga
primoravati da spozna ono to ne eli spoznati.

Vrh zavojitog stepenita bio je produen aluminijskim stubama. Ove, dovraga,

ipak ne potjeu iz Renesanse! Oni izbie pred neka bijela vrata. I opet jedan natpis :
I stigoh u blizinu nekoga zida to bijae izgraen od kristala i okruen vatrenim
jezicima. I tad me pone hvatati strah.
Prooh zatim kroz vatrene jezike i stigoh u blizinu nekog velikog zdanja koje bijae sagraeno od kristala.
A zidovi te kue bijahu poput bujice kockastih kristala, a temelji njezini bijahu od
kristala.
Strop joj bijae poput staze osute zvijezdama.
A izmeu njih stajahu simboli vatre.
A nebo njihovo bijae bistro poput vode
(Henoh, I)
Oni gurnue vrata te se stadoe uspinjati nekim vrlo strmim hodnikom. Iznenada,
tlo im pod nogama naglo propadne - pod se okretao oko svoje osi! Padali su toliko
dugo... da je i vrijeme straha ve davno prolo, sad su imali dojam da lete. Pa oni
lete!
Pad im je amortizirala neka mrea za artiste na trapezu, divovska mrea gusto zbijenih otvora. Puzei na sve etiri, tapkali su po tami. Jason Bragel identificira opet
neka nova vrata... ne opet s nekim novim kodom, nego s najobinijom kvakom. On
tihim glasom dozove svoje drugove. Zatim otvori.

209
mravi

Bernard Werber

STARAC: U Africi se smrt nekog starca oplakuje vie nego smrt novoroeneta.
Starac je predstavljao golemu riznicu raznih iskustava koja su mogla biti od koristi
ostatku plemena, dok novoroene, budui da jo uope nije ivjelo, nije jo stiglo
ni do svijesti o vlastitoj smrti.
U Europi, novoroene se oplakuje jer ovjek uvijek misli kako bi to dijete, da je
poivjelo, sigurno moglo napraviti sjajnih stvari. Nasuprot tome, pridaje se vrlo
malo pozornosti smrti starca, u svakom sluaju, on se ivota ionako ve nauio.
Edmond Wells
Enciklopedija relativnog i apsolutnog znanja
Mjesto je bilo okupano plaviastom svjetlou.
Bio je to neki hram, bez ijedne slike, bez ijednog kipa.
Augusta se prisjeti onoga to je govorio profesor Leduc. Oni njegovi protestanti
neko su se zacijelo ovamo sklanjali kad bi progoni postali presurovi.
Pod irokim svodovima od klesanog kamena, prostorija je bila prostrana,
etvrtastog oblika, vrlo lijepa. Jedini ukrasni element bile su malene starinske orgulje, smjetene u samom sreditu. Ispred njih je stajao stalak za itanje na kojem je leala neka debela mapa.
Zidovi su bili prekriveni natpisima, od kojih su mnogi, ak i neupuenom oku, nalikovali vie crnoj nego bijeloj magiji. Leduc je imao pravo, u tom se podzemnom
utoitu doista moralo izredati svakojakih sekti. A u to davno doba vjerojatno nije
bilo ni zida koji se ljulja, ni vre, ni klopke s mreom za akrobate.
ulo se neko uborenje, kao da negdje u blizini tee voda. Nisu mu odmah otkrili
porijeklo. Plaviasta svjetlost dopirala je s desne strane. Tu se nalazila neka vrsta laboratorija, prepuna raunala i epruveta. Sve su naprave bile jo uvijek upaljene; a
ekrani raunala bili su ono to je zrailo onaj plaviasti sjaj kojim je hram bio
obasjan.
- Intrigira vas to, ha?
Oni se pogledae. Nijedno od njih troje nije ni rijei prozborilo. U tom trenutku
na stropu se upali neka svjetiljka.
Oni se okrenue. Prema njima, u bijelom kunom ogrtau, krene Jonathan Wells.
Bio je uao kroz jedna vrata smjetena na suprotnoj strani od labosa.
- Dobar dan, bako Augusta! Dobar dan, Jason Bragel! Dobar dan, Daniel Rosenfeld!
Troje prozvanih ostadoe otvorenih ustiju, nesposobni da odgovore. Pa on, dakle,
nije mrtav! On je ovdje ivio! Kako ovjek tu moe ivjeti? Nisu znali kojim bi pita210
mravi

Bernard Werber

njem poeli...
- Dobrodoli u nau malu zajednicu.
- Gdje smo to?
- Nalazite se u jednom protestantskom hramu kojeg je sagradio Jean Androuet Du
Cerceau, poetkom XVII. stoljea. Androuet je postao slavan po projektu hotela
Sully, u ulici Saint-Antoine u Parizu, ali ja mislim da je upravo ovaj podzemni hram
njegovo remek-djelo. Kilometri i kilometri tunela od klesanog kamena. Sami ste vidjeli, tijekom itava puta ima zraka. Mora da je negdje nainio i vjeto sakrio nekakve dimnjake, ili je pak znao iskoristiti zrane depove prirodnih vertikalnih okana. ovjek uope nije u stanju pojmiti kako je to izveo. I to jo nije sve, nema
samo zraka, nego i vode. Sigurno ste primijetili potoke koji na odreenim dionicama
presijecaju tunel. Evo, gledajte, jedan izbija upravo tu.
On pokae izvor onog neprestanog uborenja, isklesanu fontanu smjetenu iza
orgulja.
- Mnogo se ljudi, kroz vjekove, povlailo ovamo u potrazi za mirom i spokojstvom koji su im bili potrebni za poduzimanje odreenih stvari koje zahtijevaju,
recimo... mnogo pozornosti. Moj ujak Edmond u jednoj je staroj vraarskoj knjizi
otkrio postojanje ovog brloga i ovamo je dolazio raditi.
Jonathan se jo malo priblii; neka nesvakidanja, iznimno rijetka blagost i
oputenost zraile su s njegova lika. Augusta je bila preneraena.
- Ali vi ste sigurno strano iscrpljeni. Doite sa mnom. On gurne vrata kroz koja
je uao i uvede ih u neku prostoriju gdje je uokrug bilo rasporeeno nekoliko divana.
- Lucie - pozva on - imamo posjetu!
- Lucie? Ona je tu s tobom? - Augustin usklik bio je preplavljen sreom.
- Hm, pa koliko vas to ovdje ima? - upita Daniel.
- Do sada nas je bilo osamnaest: Lucie, Nicolas, osam vatrogasaca, inspektor, pet
redarstvenika, komesar i ja. Ukratko, svi koji su se potrudili da siu. Vidjet ete ih
uskoro. Oprostite nam, ali u naoj je zajednici sad 4 sata ujutro i svi spavaju. Samo je
mene probudio va dolazak. Koju ste halabuku digli po hodnicima, pojma nemate...
Uto se pojavi Lucie, i ona takoer u kunom ogrtau.
- Dobar dan!
Pristupi im, nasmijeena te ih sve troje izgrli. Iza nje, nejasne prilike u pidamama provlaile su glavu kroz okvir nekih vrata ne bi li vidjele "nove pridolice".
Jonathan donese veliki vr vode s fontane i ae.
- Ostavit emo vas sad na trenutak, da se obuemo i spremimo. Mi obino svima
novima priredimo mali sveani doek, ali eto, nismo znali da ete se tako stvoriti
211
mravi

Bernard Werber

usred noi... Odmah dolazimo!

Augusta, Jason i Daniel nisu se micali s mjesta. Cijela ta pria bila je toliko nepojmljiva. Daniel se iznenada utipne za podlakticu. Augusta i Jason naoe ideju
izvrsnom te uinie isto. Ma ne, doista, stvarnost doista ponekad ide mnogo dalje od
sna. Pogledavali su se, slatko zbunjeni, i jedno drugom se osmjehivali.
Nekoliko minuta kasnije, svi su bili na okupu, udobno sjedei na divanima.
Augusta, Jason i Daniel doli su k sebi i sad su bili gladni informacija.
- Govorili ste malo prije o nekakvim dimnjacima, jesmo li daleko od povrine?
- Ne, tri ili etiri metra maksimalno.
- Dakle, moemo opet izai na svjei zrak?
- Ne, ne. Jean Androuet Du Cerceau svoj je hram smjestio i sagradio tono ispod
jedne ogromne ravne stijene izvanredne vrstoe, pouzdano neprobojne - od granita!
- Ipak, na jednom je mjestu probijena rupa debljine ruke - dopuni Lucie. - I taj je
otvor takoer sluio kao dimnjak za ventilaciju.
- Sluio?
- Da, sad je taj prolaz dobio drugu namjenu. Nije to nita strano, postoje sa strane
drugi, sporedni dimnjaci za provjetravanje. Pa vidite dobro da se ovdje ne guimo...
- Ne moe se izai van?
- Ne. Ili, u svakom sluaju ne ovuda gore.
Jason je izgledao ozbiljno zabrinut.
- Ali Jonathane, zato si ti zapravo sagradio onaj zid to se okree oko osi, onu
vru, onaj pod to izmie pod nogama, onu mreu?... Pa tu smo totalno blokirani!
- Upravo to i jest eljeni cilj. Stajalo me to mnogo sredstava i truda. Ali bilo je
nuno. Kad sam prvi put stigao u ovaj hram, najprije sam naiao na onaj stalak za itanje. Osim Enciklopedije relativnog i apsolutnog znanja, naao sam na njemu jedno
ujakovo pismo, naslovljeno osobno na mene. Evo, tu je.
Oni poee itati:

"Dragi moj Jonathan,

"Odluio si se sii dolje usprkos mojemu upozorenju. Hrabriji si, znai, nego to
sam mislio. Bravo. Postojala je, prema mojoj procjeni, jedna ansa naprama pet da
e uspjeti. Tvoja majka mi je priala o tvojoj fobiji od mraka. To to si sad ovdje,
znai da si izmeu ostalog, uspio nadvladati taj hendikep i da se tvoja volja nabrusila. A to e nam biti potrebno.
"U ovoj mapi nai e Enciklopediju relativnog i apsolutnog znanja; na dan kad
212
mravi

Bernard Werber

ispisujem ove rijei, ona sadri 288 poglavlja koja govore o mojim radovima. elio
bih da ih ti nastavi, oni su toga vrijedni.
"Glavnina i bit tih istraivanja odnosi se na civilizaciju mrava. Najzad, proitat
e i bit e ti sve jasno. No odmah u prvo vrijeme, imam na tebe jednu izriitu molbu, vrlo vanu. U trenutku kad si se ovdje pojavio, ja jo nisam imao vremena
napraviti i postaviti uokolo nikakve sigurnosne ureaje (da sam stigao, ti ovo pismo
ne bi naao ovako sastavljeno) kojima bih zatitio svoju tajnu.
"Molim te stoga da ih ti konstruira. Ja sam poeo nabacivati neke skice, ali vjerujem da e ti, s obzirom na tvoja vlastita znanja, moi jo daleko bolje dotjerati te sugestije. Cilj tih mehanizama je jednostavan: ljudi ne smiju moi lako prodrijeti do
mog skrovita, a oni kojima to ipak uspije, ne smiju se nikad vie moi okrenuti i
vratiti da ispriaju to su otkrili.
"Nadam se da e uspjeti, i da e ti ovo mjesto donijeti isto toliko "bogatstava"
koliko je pruilo meni samom.
"Edmond."

- Jonathan je prihvatio igru - objasni Lucie. - Konstruirao je sve predviene

zamke, i mogli ste i sami vidjeti da funkcioniraju.
- A leevi? Jesu li to ljudi koje su rastrgali takori?
- Ne. (Jonathan se osmjehnu.) Uvjeravam vas da u ovom podzemlju, otkad se Edmond tu smjestio nije bilo nijednog mrtvog. Leevi koje ste otkrili potjeu iz doba od
prije najmanje pedeset godina. Nije poznato kakve su se drame u to vrijeme ovdje
odigravale. Nekakva sekta moda...
- Ali znai li to da ni mi vie nikad neemo moi izai van?
- Nikad.
- Trebalo bi dosegnuti onu rupu iznad mree (na osam metara visine!), proi kroz
vru u suprotnom smjeru, to je nemogue, a nemamo nikakve opreme koja bi je bila
u stanju rastaliti, i onda jo proi kroz zid, a Jonathan s ove strane nije predvidio
sistem otvaranja...
- takore da se i ne spominje...
- Kako si ti uope te takore doveo ovamo dolje?
- To je bila Edmondova ideja. On je donio jedan par vrste rattus norvegicus, koji
su osobito velikog rasta i osobito agresivni, i smjestio ih u jednoj krivudavoj udubini
u stijeni, zajedno s obilnom zalihom hrane. Znao je da je to bomba s kasnim paljenjem. takori se, naime, kad se dobro hrane, razmnoavaju eksponencijalnom brzinom. Po est mladih svakoga mjeseca, koji su sami ve za dva tjedna spremni za
213
mravi

Bernard Werber

rasplod... Da bi sebe zatitio, koristio je sprej sastavljen od feromona agresije, kojeg

ti glodavci ne mogu podnijeti.
- Onda su oni, znai, ubili Ouarzazatea? - upita Augusta.
- Naalost da. A Jonathan nije predvidio da e takori koji prou s druge strane
"zida piramide" postati jo krvoloniji...
- Jedan na drug, koji je ve ionako imao fobiju od takora, totalno se rastrojio
kad mu je jedna od tih ogromnih betija skoila na lice i odgrizla komad nosa. Istog
se trena vratio, zid piramide nije ak imao vremena pasti natrag. Imate li gore kakvih
vijesti o njemu? - upita jedan policajac.
- Ja sam ula da je poludio i da su ga zatvorili u jedan azil za umobolne - odgovori Augusta - ali to je sve "rekla-kazala".
Ona posegnu za svojom aom vode kad odjednom opazi da je stol prepun mrava.
Krik, nagonsko otresanje nadlanicom. Jonathan poskoi kao uboden, zgrabivi je za
zglavak. Njegov tvrdi, strogi pogled potpuno je odudarao od krajnje spokojne vedrine koja je do tog trenutka vladala meu prisutnima; a njegov stari tik ustiju, koji se
inio sjajno izlijeenim, odjednom se opet pojavio.
- Da to vie.. .nikad... nisi uinila!
Sama u svojoj lonici, Belo-kiu-kiuni rastreseno je gutala jedno leglo svojih jaja;
svoju najomiljeniju poslasticu, na kraju krajeva.
Znala je dobro da je taj takozvani 801. samo jo jedan izaslanik iz novoga grada.
56., ili, hajde, Chli-pou-ni, kad se ve eli tako zvati, poslala ga je ovamo da nastavi
s istragom.
Nije se imala zbog ega previe zabrinjavati, njezini vojnici s mirisom stijene morali bi s njim izai na kraj bez veih problema. epavac naroito, on je tako darovit
za vjetinu brzog i lakog oslobaanja od ivotnih tereta - ma, pravi umjetnik!
Pa ipak, ovo je ve etvrti put da joj Chli-pou-ni alje neto previe znatieljne
ambasadore. Prvi su bili ubijeni prije nego li su uope pronali prostoriju s pramenarom. Drugi i trei podlegli su halucinogenim supstancijama otrovnog kornjaa.
to se tie 801-og, ini se da je siao odmah nakon sastanka s Majkom. Oni
stvarno kao da su sve jedan nestrpljiviji od drugog da to prije poginu. Ali isto
tako svaki put prodru sve dublje u Grad. A to ako jedan od njih usprkos svemu uspije pronai prolaz? I ako otkrije tajnu? I pusti je u mirisni eter?
Roj ne bi razumio. Antistres-ratnici imali bi vrlo malo izgleda da na vrijeme zatakaju informaciju. Kako bi reagirala njezina djeca?
Uto, sav uurban, naglo bane jedan ratnik s mirisom stijene.
214
mravi

Bernard Werber

pijun je uspio savladati pramenara! Dolje je!

Eto, moralo se to jednom dogoditi...
666 je ime zvijeri (Apokalipsa, po svetom Ivanu)
No tko e kome biti zvijer?
Edmond Wells
Enciklopedija relativnog i apsolutnog znanja
Jonathan pusti bakin zglavak. Prije nego to e se meu prisutne uvui nelagoda,
Daniel pokua skrenuti razgovor.
- A ovaj laboratorij, emu slui?
- To je na Rozetski Kamen!{6} itav na trud u slubi je jedne jedine tenje: komunicirati s njima!
- S njima... s kim to, njima?
- Pa s njima: s mravima. Doite sa mnom.
Oni napustie salon i krenue prema laboratoriju. Jonathan, vidljivo vrlo zadovoljan u ulozi Edmondova nastavljaa, uzme sa slamnjae jednu epruvetu punu mrava i
podigne je u visinu oiju.
- Vidite, to su bia. Bia s punim pravima. To nisu tek tamo nekakvi bezvezni,
beznaajni insekti, i to, to je mome ujaku odmah bilo jasno... Mravi predstavljaju
drugu veliku zemaljsku civilizaciju. to se pak Edmonda tie, on je bio neka vrsta
Kristofora Kolumba koji je otkrio jedan novi kontinent meu naim nonim prstima.
On je prvi shvatio da bi se prije nego to krenemo po bespuima svemira traiti
izvanzemaljce valjalo najprije povezati s... podzemaljcima.
Nitko nije ni rijei prozborio. Augusta se neega prisjetila. Prije nekoliko dana,
eui parkom u umi Fontainebleau, odjednom je osjetila kako su joj neka siuna
mnotva zakrckala pod potplatom. Bila je stala na skupinu mrava. Sagnula se. Svi su
leali mrtvi, ali bilo je tu neeg zagonetnog. Bili su poredani kao da ele oblikovati
strelicu iji bi vrh bio okrenut naopako...
Jonathan odloi epruvetu i nastavi svoju besjedu:
- Kad se vratio iz Afrike, Edmond je pronaao ovu zgradu, otkrio njezino podzemlje, a zatim i ovaj hram. Mjesto je bilo upravo idealno, instalirao je tu svoj laboratorij... Prva etapa njegovih istraivanja sastojala se u odgonetavanju feromona pomou kojih mravi meusobno vode dijalog. Ova naprava ovdje, to je spektrometar
mase. Kao to mu samo ime kae, on pokazuje ne optiki ve maseni spektar neke
mjeavine molekula, odnosno ralanjuje bilo koju materiju na slojeve molekula
215
mravi

Bernard Werber

raznih masa od kojih je sastavljena... Proitao sam njegove biljeke. Na poetku, on

je svoje mrave-pokusne kunie stavljao pod stakleno zvono, povezano preko usisne
cijevi s spektrometrom mase. Stavio bi jednog mrava u dodir s komadiem jabuke,
na primjer, ovaj bi potom susreo drugog mrava i neminovno mu to htio priopiti:
"Tamo ima jabuke". Ukratko, to je bila polazina hipoteza. Edmond bi pak usisavao emitirane molekule-feromone, odgonetavao njihov sastav i dolazio do odreene
kemijske formule... "Na sjeveru ima jabuke" kae se, na primjer: "metil-4 metil-pirol-2 karboksilat. Koliine su beskrajno sitne, reda veliine 2-3 pikograma (1012g) po
reenici... No to je bilo dovoljno. Sad je barem bilo poznato kako se kae "jabuka" i
"na sjeveru". Nastavio je zatim pokus s mnotvom razliitih predmeta, namirnica ili
situacija. Dobio je tako pravi pravcati francusko-mravlji rjenik. Nakon to je nauio
samo stotinjak naziva za razliite plodove, tridesetak za cvijee, desetak za razliite smjerove, znao je prepoznavati feromone za uzbunu, feromone zadovoljstva, prijedloge, opisivanja; a susreo je i spolno odreene koji su ga pouili kako se izraavaju "apstraktne emocije", sa sedmog ticalnog lanka... Meutim, znati "sluati" ih, nije
mu vie bilo dovoljno. Sad je htio on njima govoriti, uspostaviti pravi dijalog.
- Nevieno! - nije se mogao suzdrati da ne promrlja prof. Daniel Rosenfeld.
- Poeo je tako da je svakoj kemijskoj formuli pridruio odreenu zvunost u
obliku sloga. Metil-4 metpropil-2 karboksilat glasilo bi, na primjer, MT4MTP2CX,
pa je iz toga slijedilo emteeemtepedveceiks. A na kraju je u memoriju raunala
pohranio: emteeemtepe = jabuka; a dvaceiks = nalazi se na sjeveru. Raunalo prevodi u oba smjera. Kad primi poruku "dvaceiks", prevodi to u tekst "nalazi se na sjeveru". A kad mu se utipka "nalazi se na sjeveru", pretvara taj izriaj u "dvaceiks", to
pokree emisiju karboksilata iz ovog odailjaa.
- Odailjaa?
- Da, ove tu naprave.
On pokae na neku vrstu biblioteke sastavljene od tisua i tisua majunih boica;
svaka je zavravala cjevicom koje su redom bile prikljuene na nekakvu elektrinu
crpku.
- Molekule koji su sadrane u svakoj od ovih boica bivaju usisani ovom
pumpom, a ona ih zatim izbacuje u ovaj ureaj koji ih probire i precizno dozira tono
prema formuli na koju ukazuje rjenik.
- Izvanredno - ponovno e Daniel Rosenfeld - jednostavno izvanredno. I stvarno
je uspio uspostaviti dijalog?
- Hm... za sada je jo moda bolje da vam proitam biljeke iz njegove Enciklopedije.

216
mravi

Bernard Werber

ISJEAK IZ RAZGOVORA: Isjeak iz prve konverzacije s jednim formica rufa, tip

ratnika.
OVJEK: ujete li me?
MRAV: crrrrrrrr.
OVJEK: Ja emitiram, ujete li me?
MRAV: crrrrrcrrrcrrrrrrrr. U pomo.
(N.B. Vie puta trebalo je obaviti podeenja. Prije svega, emisije su bile pretjerano
otre, guile su subjekta. Dugme za regulaciju emisije treba namjestiti na 1. Regulator za prijem, naprotiv, treba pomaknuti skroz do 10, kako se ne bi izgubila ni
jedna jedina molekula.)
OVJEK: ujete li me?
MRAV: Bougu.
OVJEK: Ja emitiram, ujete li me?
MRAV: Zgugnu. U pomo! Zarobljen sam.
Isjeak iz tree konverzacije.
(N.B.: vokabular je ovaj put proiren za osamdeset rijei. Emisija je jo uvijek prejaka. Novo podeenje, dugme mora biti namjeteno sasvim blizu nitice.)
MRAV: to?
OVJEK: to kaete?
MRAV: Nita ne razumijem. U pomo!
OVJEK: Govorimo onda polaganije!
MRAV: Vi emitirate previe snano! Ticala su mi prezasiena. U pomo! Zarobljen
sam.
OVJEK: Je li sad u redu?
MRAV: Nije, pa zar vi ne znate razgovarati?
OVJEK: Pa...
MRAV: Tko ste vi?
OVJEK: Ja sam jedna velika ivotinja. Moje ime je ED-MOND. Ja sam jedan
O-VJEK.
MRAV: to kaete? Nita ne razumijem. U pomo! Zarobljen sam!...
217
mravi

Bernard Werber

(N.B.: Nakon ovog razgovora, u roku od sljedeih pet sekundi, subjekt je umro.
Jesu li emisije za njega jo uvijek pretoksine? Je li se uplaio?
Jonathan prekine itanje.
- Kao to vidite, nije nimalo jednostavno! Nagomilati silan vokabular nije dovoljno da bi se s njima razgovaralo. Povrh toga, mravlji jezik ne funkcionira na isti
nain kao na. Ne percipiraju se samo emisije dijaloga u uem smislu, postoje takoer emisije koje se alju s jedanaest ostalih ticalnih lanaka. Oni otkrivaju identitet
jedinke, ime se bavi, njezin psihiki ivot... neka vrsta uvida u ope duhovno stanje
koji je neophodan za dobro sporazumijevanje dviju jedinki. Eto, vjerojatno je to bio
razlog zato je Edmond odustao. itam vam dalje njegove biljeke:

KOJI SAM JA GLUPAN: Koji sam ja glupan!

ak i kad bi izvanzemaljci postojali, mi ih ne bismo mogli razumjeti. Nai odnosni
pojmovi jamano nikako ne mogu biti identini. Mi bismo im, na primjer, prili
pruajui im ruku, a za njih bi taj pokret moda imao znaenje prijetnje.
Mi ne uspijevamo razumjeti ak ni Japance s onim njihovim ritualnim ubojstvima,
ili Indijce s njihovim kastama. Kako sam si samo mogao utvarati da razumijem
mrave!
801. je imao jo samo batrljak od abdomena. Premda je na vrijeme dospio ubiti
pramenara, ova borba protiv ratnika s mirisom stijene u gljivitima prokleto ga je
prikratila. Pa dobro, ih moda ak jo bolje: bez abdomena je laki.
Uputi se irokim prolazom prokopanim u granitu. Kako su mravlje eljusti mogle
urediti jedan ovakav tunel?
Neto nie, otkrije ono to mu je Chli-pou-ni nagovijestila: dvoranu prepunjenu
velikim koliinama raznih namirnica. Tek to je nainio nekoliko koraka po toj
prostoriji, kadli otkrije jo jedan izlaz. Proe kroz njega i ubrzo se nae u nekom gradu, pravom pravcatom gradu u kojem je posvuda mirisalo na stijenu! Grad ispod
Grada.
- Znai, nije uspio?
- Dugo je, u stvari, prevakavao taj poraz. Mislio je da nema izlaza, da ga je zaslijepio vlastiti etnocentrizam. E, a onda su ga ponovno razbudile izvjesne neprilike. A
218
mravi

Bernard Werber

kljuni faktor bila je njegova stara mizantropija.

- to se dogodilo?
- Sjeate se, profesore, vi ste mi priali kako je radio u nekoj tvrtki koja se zvala
"Sweetmilk Corporation", i kako se neprestano gloio sa svojim kolegama.
- Istina!
- Jedan od njemu nadreenih mu je prekopavao po radnom stolu. A taj nadreeni
nije bio nitko drugi ve Marc Leduc, brat profesora Laurenta Leduca!
- Onog entomologa?
- Njega osobno.
- Pa to je nevjerojatno... Taj je bio doao k meni, izdavao se za Edmondova prijatelja, i spustio se.
- Spustio se u podrum?
- Oh! nema se zbog ega brinuti, nije daleko stigao. Nije znao proi kroz zid piramide pa se vratio gore.
- Mmmh, bio je on dolazio i Nicolasu, ne bi li se pokuao doepati Enciklopedije.
No, dobro... Marc Leduc je, dakle, primijetio da Edmond strastveno radi na nacrtima
za nekakve naprave (to su zapravo bile prve skice Rozetskog Kamena). Uspio je
otvoriti ormar u Edmondovu stolu i nabasao na neku mapu, odnosno upravo na
Enciklopediju relativnog i apsolutnog znanja. U njoj je naao sve sheme, crtee i
projekte prvog ureaja za komuniciranje s mravima. Kad je shvatio namjenu te
naprave (a bilo je vie nego dovoljno biljeki i tumaenja da bi i slijepcu sve bilo
jasno), ispriao je to svome bratu. Ovaj je, dakako, odmah bio ivo zainteresiran i
zatraio ga da ukrade sve te spise i slike... Edmond je, meutim, primijetio da je
netko kopao po njegovim stvarima i da bi ih zatitio od nove neeljene posjete, ostavio je u ladici etiri ose, i to vrste ichneumon, osa najeznica. im je Marc Leduc prvi
put nanovo pokuao, ti su ga kukci poteno izboli, a oni imaju neugodnu naviku da u
tijelo u koje zabodu alac odloe svoje prodrljive liinke. Sutradan je Edmond opazio na njemu tragove uboda i htio javno raskrinkati krivca. Nastavak znate, na kraju
je on bio taj koji je bio otjeran.
- A braa Leduc?
- Marc Leduc ve je bio dovoljno kanjen! Liinke ose najeznice prodirale su ga
iznutra. To je trajalo vrlo dugo, po svemu sudei vie godina. Kako liinke nisu uspijevale izai van iz tog golemog tijela, kopale su u svim moguim pravcima, u
oajnikoj potrazi za nekakvim izlazom. Naposljetku su bolovi postali toliko neizdrivi da se bacio pod jednu kompoziciju u podzemnoj eljeznici. Ja sam to sasvim
sluajno proitao u novinama.
- A Laurent Leduc?
219
mravi

Bernard Werber

- On je poduzimao sve i sva ne bi li uspio pronai onaj ureaj...

- Rekli ste da je to Edmondu vratilo elju da se ponovno baci na posao. Kakve
zapravo veze imaju te, zapravo ve prilino stare, neprilike s njegovim istraivanjima?
- Poslije toga, Laurent Leduc je kontaktirao izravno Edmonda. Priznao mu je da je
upuen u njegov ureaj za "diskusije s mravima". Tvrdio je da ga stvar strano zanima i izrazio elju da radi zajedno s njim. Edmondu ideja i nije bila potpuno mrska,
na koncu konca ionako je tapkao u mraku i ponekad bi se pitao ne bi li neka pomo
izvana bila dobrodola. "Doe trenutak kad ovjek ne moe dalje sam", kae Biblija. Edmond je bio spreman povesti Leduca u svoju pilju, ali htio ga je najprije bolje
upoznati. Razgovarali su i previe. Kad je Laurent poeo hvaliti red i disciplinu mrava, stavljajui izriiti naglasak na injenicu kako bi razgovarati s njima ljudima zasigurno omoguilo da se povedu za njihovim primjerom, Edmond je pozelenio od bijesa. Bio je izvan sebe, dobio je ivani napad i samo ga kratko zamolio neka nikad
vie ne prekorai njegov prag.
- Pffff, to me nimalo ne udi - uzdahnu Daniel. - Leduc je lan jedne bande etologa, valjda neto najgore to postoji u okviru cijele njemake kole, koja bi ovjeanstvo htjela modificirati kopirajui pod odreenim vidom obiaje ivotinja. Osjeaj za teritorij, disciplina koja vlada u mravinjacima... Takve stvari uvijek pokreu
matu.
- Edmond je tako odjedamput imao dobar izgovor da se ponovno baci na posao.
Nakanio je s njima razgovarati iz jedne... da tako kaemo, politike perspektive; bio
je, naime, miljenja da oni ive prema naelima izvjesnog anarhistikog sustava i
htio je da mu oni to potvrde.
- Dakako - promrmlja Bilsheim.
- To je malo-pomalo postajalo svojevrstan izazov ovjeku. Moj je ujak ponovno
dugo razmiljao i doao do zakljuka da e najbolji nain za uspostavljanje komunikacija biti izrada jednog "mrava-robota".
Jonathan mahne listovima koji su vrvjeli crteima.
- Evo, ovo su projekti. Edmond ga je prozvao "Doktor Livingstone". Od plastike
je. Ne moram vam spominjati urarski posao koji je zahtijevala izrada tog nevjerojatnog minijaturnog uda! Ne samo to su mu svi zglobovi tono rekonstruirani i
oivljeni pomou mikroskopskih elektrinih motora prikljuenih na bateriju smjetenu u abdomenu, nego se ticalo doista sastoji od jedanaest lanaka koji su u stanju
istovremeno emitirati jedanaest razliitih feromona!... Jedina razlika izmeu Doktora
Livingstonea i pravog mrava lei u tome to je on prikljuen na jedanaest cjevica,
svaka debljine vlasi, koje su sve zajedno spojene na neku vrstu pupane vrpce veliine konia.
220
mravi

Bernard Werber

- Nevieno! Jednostavno nevieno! - oduevljavao se Jason.

- No dobro, a gdje je taj Doktor Livingstone? - upita napokon Augusta.
Ratnici s mirisom stijene bili su mu za petama. 801. je ve htio to prije odmagliti, kad odjednom spazi jedno iroko okno te se bre-bolje baci unutra. Dospije tako u
neku ogromnu dvoranu nasred koje je stajao nekakav smijeni mrav, stasa vidljivo
iznad prosjeka.
801. se oprezno priblii. Mirisi udnovatog osamljenog mrava bili su samo napola
pravi. Oi mu se ne sjaje, koa kao da mu je premazana crnom bojom... Mladi bi
Chli-pou-kanac vrlo volio da mu se stvar razjasni. Kako se moe biti toliko malo
mrav?
No vojnici su ga ve nanovo tjerali u pokret. epavac se izdvoji i pristupi mu,
sam: htio je dvoboj. Skoi mu hitro na ticala i stane ih bjesomuno gristi. Obojica se
skotrljae na tlo.
801. se prisjeti Majinih savjeta: Gledaj gdje te neprijatelj posebno rado udara,
to je esto njegova vlastita slaba toka... I gle stvarno, im se doepao epavevih ticala, ovaj se bijesno uvine. Sigurno ima hipersenzibilna ticala, jadnik! 801. mu ih
kratko i odreito presijee te uspije pobjei. No za njim je u potjeru sad hrlila hajka
od preko pedeset ubojica.

- elite znati gdje se nalazi Doktor Livingstone? Slijedite ice koje idu od
spektrometra mase.
Oni doista zamijetie neku vrstu prozirne cjevice koja je, puzei du slamnjae,
dolazila do zida, uspinjala se potom do stropa, da bi se na kraju uvukla u neku vrstu
povelikog drvenog sanduka smjetenog u samom sreditu hrama, tono okomito
iznad orgulja. Taj je sanduk po svemu sudei bio napunjen zemljom: nove pridolice
istezale su i krivile vratove ne bi li to bolje ispitali stvar.
- Ali rekli ste da se iznad naih glava nalazi nerazoriva stijena - primijeti Augusta.
- Da, ali sam vam takoer napomenuo da ima jedan ventilacioni dimnjak koji mi
vie ne koristimo...
- A ako ga ne koristimo - nastavi inspektor Galin - to nije zbog toga to smo ga
zaepili!
- Ako, znai, niste vi...
- ... onda su oni!
- Mravi?
- Upravo tako! itav jedan golemi grad rusih mrava izgraen je i ureen iznad
221
mravi

Bernard Werber

ove kamene ploe. Znate one kukce to po umama grade velike kupole od granica...
- Prema Edmondovim procjenama, ima ih vie od deset milijuna!
- Deset milijuna? Pa oni bi nas tu sve glatko mogli poubijati!
- Ne, bez panike, nemate se ega bojati. Prvo i prvo, zbog toga to oni s nama
razgovaraju i poznaju nas. A takoer i zato to nisu svi mravi iz Grada upueni u to
da mi postojimo.
Kako je Jonathan to izgovorio, jedan mrav ispadne iz sanduka i aterira ravno na
Lucieno elo. Ona ga pokua prihvatiti, no 801. se sav usplahirio i bre-bolje izgubio
u njezinoj riastoj kosi; skliznuo joj potom na unu resicu, stutio se niz potiljak,
uvukao u bluzu, zaobiao grudi i pupak, galopom pohitao preko glatke koe bedara,
survao se do glenja, asak zastao i otamo zapikirao prema tlu. Ogledao se na trenutak kako bi se orijentirao... da bi se zatim zaletio prema jednom od bonih otvora za
ventilaciju.
- to ga je uhvatilo?
- Tko e ga znati! U svakom sluaju, privukla ga je struja svjeeg zraka iz dimnjaka, nee mu biti ni najmanji problem da izae.
- Ali onuda se nee vratiti u svoj Grad, izbit e na potpuno drugu stranu, daleko
na istok od Federacije, zar ne?
pijun je uspio zbrisati! Ako se to ovako nastavi, morat emo napasti taj samozvani ezdeset peti grad...
Vojnici s mirisom stijene podnijeli su svoj izvjetaj, pokunjeno oborenih ticala.
Nakon to su se povukli, Belo-kiu-kiuni kratko je vrijeme prevakavala taj ozbiljan
poraz svoje "politike tajne". A onda se, sita svega i izmorena, prisjeti kako je sve poelo.
Jo kao sasvim mlada, ona je takoer bila suoena s jednim od onih zastraujuih
pojava koji su davali naslutiti postojanje divovskih stvorova. Bilo je to neposredno
nakon njezina rojenja; vidjela je kako je neka crna ploa zgnjeila vie plodnih kraljica, a da ih ak uope nije pojela. Kasnije, kad je osnovala vlastiti grad, uspjela je
organizirati jedan susret na tu temu, na kojem je - to majki, to keri - bila nazona
veina kraljica.
Sjeala se. Zoubi-zoubi-ni bila je prva koja je progovorila. Ispripovijedila kako je
vie njezinih ekspedicija pretrpjelo nekakve kie ruiastih kugli koje su prouzroile
vie od stotinjak mrtvih.
Ostale su se sestre tad stale gotovo nadmetati koja e svojom priom bolje potkrijepiti stvar. Svaka je redom podastrla svoju listu mrtvih i obogaljenih iju su nesreu
222
mravi

Bernard Werber

izazvale ruiaste kugle i crne ploe.

Chlob-gahi-ni, jedna postarija majka, primijetila je zatim da se, prema svjedoanstvima, ruiaste kugle kreu, kako izgleda, samo u skupinama po pet.
Jedna druga sestra, Roubg-fayli-ni, bila je pronala jednu nepominu ruiastu
kuglu, otprilike na tri stotine glava ispod povrine tla. Ta se ruiasta kugla produivala u nekakvu mekanu supstanciju prilino snanog mirisa. Poeli se buiti eljustima i najzad doli do nekakve tvrde bijele ipke... kao da su te ivotinje imale oklop
unutar tijela umjesto izvan njega,
Na kraju sastanka, budui da su se sve sestre jednoduno sloile da takvi fenomeni nadilaze svako poimanje, donesena je, kako bi se izbjeglo irenje panike u mravinjacima, odluka o potivanju apsolutne tajne.
Belo-kiu-kiuni je, sa svoje strane, vrlo brzo poela razmiljati o tome da sastavi
svoju vlastitu "tajnu policiju", posebnu radnu jedinicu koja je u ono doba brojila nekih pedesetak vojnika. Njihov zadatak: eliminirati svakog svjedoka fenomena ruiastih kugli i crnih ploa u cilju izbjegavanja bilo kakvog napada paninog ludila u
Gradu.
Samo to se, jednoga dana, dogodilo neto nevjerojatno.
Njezini ratnici s mirisom stijene bili su zarobili jednog radnika iz nekog nepoznatog grada. Majka ga je potedjela, toliko je ono to je ispriao bilo udnije i od najveeg uda koje je itko ikad uo.
Radnik je tvrdio da su ga kidnapirale ruiaste kugle! Navodno su ga bacile u nekakav prozirni zatvor, zajedno s jo nekoliko stotina drugih mrava. Tamo ih se podvrgavalo najrazliitijim pokusima. Najee bi ih se stavilo pod nekakvo zvono i
tada bi primali vrlo koncentrirane mirise. Ispoetka je to bilo strano bolno, no postepeno su se mirisi razrijedili, da bi se naposljetku pretvorili u rijei!
Sve u svemu, posredstvom tih mirisnih tvari i tih zvona, ruiaste kugle poele su
s njima razgovarati, predstavljajui se kao goleme ivotinje koje su sebe okrstile
imenom "ljudi". Izjavili (ili izjavile?) su da postoji jedan prolaz, prokopan u granitu
ispod Grada, i da bi eljeli razgovarati s kraljicom. Moe biti potpuno sigurna da joj
nikakvo zlo nee biti naneseno.
Sve se odvijalo vrlo brzo, nakon toga. Belo-kiu-kiuni se sastala s njihovim "mravom-ambasadorom", Dok-to-rom Li-ving-stoneom. Bio je to neki udnovati mrav, s
produetkom od nekakvog prozirnog crijeva. Ali ipak, s njim se moglo priati.
Razgovarali su vrlo dugo. Na poetku se nisu uope razumjeli. No bilo je oigledno da oboje dijele istu uzbuenu napetost. I inilo se kao da jedno drugom imaju toliko toga rei...
Ljudi su nakon toga na izlazu iz dimnjaka instalirali sanduk pun zemlje. A Majka
223
mravi

Bernard Werber

je taj novi Grad zasijala jajima. Kriomice od sve svoje ostale djece.
No taj Bel-o-kan 2 bio je vie od grada ratnika s mirisom stijene. On je postao
Grad-veza izmeu svijeta mrava i svijeta ljudi. I upravo u njemu trajno je boravio
Dok-tor Li-ving-stone (bez obzira na sve, ime mu je ipak bilo prilino smijeno)

ISJEAK IZ RAZGOVORA: Isjeak iz osamnaeste konverzacije s kraljicom Belokiu-kiuni:

MRAV: Kota? Nevjerojatno je da nama nikad nije pala na pamet ideja da bismo
mogli koristiti kota. Kad samo pomislim da smo svi imali prilike vidjeti one balegare kako guraju svoje kuglice, i da se nitko od svih nas nije iz toga dosjetio kotaa.
OVJEK: Kako misli iskoristiti tu informaciju?
MRAV: Zasad jo ne znam.

Isjeak iz pedeset este konverzacije s kraljicom Belo-kiu-kiuni:
MRAV: Ima tuan ton.
OVJEK: To je valjda zbog toga to sam neto krivo podesio na mirisnim orguljama. Otkako sam dodao jezik osjeaja, ureaj kao da neto zakazuje.
MRAV: Ima tuan ton.
OVJEK: ...
MRAV: Vie ne emitira?
OVJEK: Mislim da je to ista koincidencija. Ali zapravo stvarno i jesam tuan.
MRAV: to je bilo?
OVJEK: Imao sam jednu enku. Kod nas mujaci ive dugo, pa se tako obino
ivi u paru, jedan mujak i jedna enka. Ja sam imao jednu enku i izgubio sam je,
ima tome nekoliko godina. A tako sam je volio, nikako je ne mogu zaboraviti.
MRAV: to to znai voljeti?
OVJEK: Da smo imali iste mirise, moda?
Majka se sjeala kako je skonao o-vjek Ed-mond. Dogodilo se to za vrijeme
prvog rata protiv patuljaka. Edmond im je htio pomoi. Izaao je van iz podzemlja. No kako je ve dugo neprestano radio s feromonima, bio je njima potpuno
natopljen. Do te mjere da ga se, a da on toga uope nije bio svjestan, u umi smatralo... rusim mravom iz Federacije. I kad su ose predivice (s kojima su oni u to doba
bili zaraeni) otkrile njegovu mirisnu putovnicu, itav se roj bijesno okomio na njega.
224
mravi

Bernard Werber

Ubile su ga drei ga jednim od Belokanaca. Zacijelo je umro sretan.

Kasnije su, meutim, ovaj Jonathan i njegova zajednica opet obnovili kontakte...
On ulije jo malo razrijeene medovine u ae troje novih, koji ga nisu prestajali
bombardirati pitanjima:
- Ali to onda znai da je Doktor Livingstone u stanju prevesti nae rijei, tamo
gore?
- Da, a mi sluati njihove. Njihovi odgovori pojavljuju se na ovom ekranu. Kratko
i jasno, Edmond je jednostavno uspio!
- Pa o emu su razgovarali? O emu vi jedni s drugima razgovarate?
- Hum... Nakon tog uspjeha, Edmondove biljeke postaju pomalo nejasne, neodreene. Kao da mu nije bilo stalo da sve pribiljei. Recimo da su se u prvo vrijeme
jedni drugima opisali, svatko je opisivao svoj svijet. Tako smo mi nauili da se njihov grad zove Bel-o-kan; i da predstavlja glavni stoer jedne federacije od vie stotina milijuna mrava.
- Nevjerojatno!
- Nakon toga, obje su strane prosudile da je jo prerano da se informacija proiri
meu njihovim stanovnitvom. Zato su sklopile izvjestan sporazum koji je jamio
apsolutnu utnju o njihovu "kontaktu"...
- Eto, zbog toga je Edmond onoliko inzistirao da Jonathan sklepa sve one lukave
zamke - umijea se jedan vatrogasac. Nije nikako elio da ljudi saznaju prerano. S
uasom je zamiljao svu onu zbrku i strku koju bi televizija, radio ili novine bili u
stanju napraviti od jedne takve vijesti. Mravi postali moda! Ve je vidio reklamne
spotove, privjeske za kljueve, majice s otisnutim slikama, show-programe rock zvijezda... Ukratko, sve one mogue gluparije za koje bi se to otkrie moglo iskoristiti.
- Bel-ki-kiuni, njihova kraljica, sa svoje je strane pak mislila da bi se njezina djeca smjesta htjela ii boriti protiv tih opasnih tuinaca - doda Lucie.
- Ne, nae dvije civilizacije nisu jo spremne da se upoznaju, niti - pustimo snove
- niti da jedna drugu razumiju. Mravi nisu ni faisti, ni anarhisti, ni rojalisti... oni su
jednostavno mravi, i sve to se tie njihovoga svijeta razlikuje se od naeg. U tome,
uostalom, i jest njihovo bogatstvo.
Autor ove strastvene izjave bio je komesar Bilsheim; on se doista uvelike izmijenio otkako je napustio svijet na povrini - i svoju eficu, Solange Doumeng, jasno.
- I njemaka i talijanska kola se varaju - ree Jonathan - jer obje ih pokuavaju
obuhvatiti jednim sustavom poimanja koji je iskljuivo "ljudski". Svaka analiza tako
neizbjeno mora ostati gruba i povrna. Kao da na ivot pokuavaju sagledavati
225
mravi

Bernard Werber

usporeujui ga s njihovim. Mirmekomorfizam, na neki nain... A opet, i najmanja

od njihovih specifinosti upravo je oaravajua. Mi, na primjer, ne razumijemo ni Japance, ni Tibetance ili Indijce, no njihova kultura, njihova glazba, njihova filozofija,
uvijek nas opinjavaju, premda ih je na zapadnjaki duh posve izopaio. A budunost ove nae Zemlje pripada mijeanju rasa, to je jasno da ne moe biti jasnije.
- Ali to bi nam to mravi mogli donijeti po pitanju kulture? - udila se Augusta.
Umjesto odgovora, Jonathan se okrene prema Lucie i d joj neki znak. Ona
ieznu na nekoliko sekundi, a kad se vratila u ruci je nosila neto to je izgledalo
poput staklenke s demom.
- Pogledajte, ve samo ovo predstavlja pravu riznicu! Medovina od lisnih ui.
Izvolite, kuajte!
Augusta se prva odlui umoiti oprezni, kolebljivi kaiprst.
- Hmmm, ovo je strano slatko... ali vraki ukusno! Uope nema okus kao pelinji
med.
- Eto vidi! A nijednom se nisi zapitala kako smo se mi tu, u toj dvostrukoj slijepoj ulici pod zemljom, snalazili sa svakodnevnom prehranom?
- Pa da, stvarno...
- Mravi su ti koji nas hrane, svojom medovinom i svojim branom. Oni spremaju
zalihe za nas, tamo gore. Ali to jo nije sve, mi smo osim toga kopirali njihove tehnike za uzgoj peurki.
On pridigne poklopac jedne velike drvene kutije. Na dnu se lijepo moglo vidjeti
kako na podlozi od fermentirana lia tjeraju krasne bijele peurke.
- Galin je na veliki specijalist za gljive.
Potonji se skromno nasmijei.
- Jo imam puno toga za nauiti.
- Ali ipak, te gljive, taj med... bez obzira na sve, bez sumnje imate pomanjkanje
bjelanevina.
- to se bjelanevina tie, to je Maxova briga.
Jedan vatrogasac pokae prstom prema stropu.
- Ja redovito berem sve kukce koje mravi donesu u onu malu kutiju desno od
sanduka. Stavljamo ih da prokipe da se odvoji kutikula; a ostalo, to vam je kao oni
mali-mali raii; imaju uostalom isti okus, a slino i izgledaju.
- Znate, tu kad se ovjek dobro snae, moe imati svaki komfor - pridoda jedan
redarstvenik. Elektrinu struju proizvodi jedna mini-atomska centrala, iji je ivotni
vijek 500 godina. Instalirao ju je jo Edmond, odmah prvih dana nakon dolaska...
Zrak dolazi kroz dimnjake, hranu nam dostavljaju mravi, imamo vlastiti izvor svjee
226
mravi

Bernard Werber

vode, a povrh svega imamo izvanredno uzbudljiv posao. Imamo osjeaj kao da smo
pioniri neeg iznimno vanog.
- Mi smo u stvari poput astronauta koji trajno borave u nekoj svemirskoj bazi i
povremeno uspostavljaju dijalog s izvanzemaljcima iz susjedstva.
Svi se nasmijae. Elektricitet dobrog raspoloenja strujao je lenim modinama.
Jonathan predloi da se vrate u salon.
- Znate, dugo sam vremena traio naina kako da okupim oko sebe svoje prijatelje
i navedem ih na zajedniki ivot. Pokuao sam s raznoraznim komunama, skvotovima, falansterama... Nikad mi nije polazilo za rukom. Naposljetku sam zakljuio da
sam tek blagi utopist, da ne kaem imbecil. Ali ovdje... tu se neto dogaa. Tu smo
jednostavno prisiljeni ivjeti pod istim krovom, upotpunjavati se, misliti zajedno.
Nemamo drugog izbora: ne budemo li se slagali, umrijet emo. A mogunosti za bijeg nema. I eto, ne znam proizlazi li to iz otkria mog ujaka ili iz onog emu nas
ue ovi mravi ve samim svojim postojanjem tu iznad naih glava, ali naa zajednica
zasad funkcionira kao po Bojoj zapovijedi!
- Funkcionira, i to ak mimo nae volje...
- Katkad imamo dojam da proizvodimo neku zajedniku energiju iz koje svatko
moe slobodno crpiti.
- uo sam ve neto o tome, u vezi s Rosenkreuzerima i nekim udrugama slobodnih zidara - javi se Jason. - Oni to zovu egregor: duhovni kapital "stada". Neto kao
velika zdjela u koju svatko ulijeva svoju snagu da bi se napravila juha kojom e se
svatko moi okrijepiti... A inae, openito uvijek i svugdje postoji jedan lopov koji
koristi tuu energiju za vlastite ciljeve.
- Mi ovdje nemamo takvih problema. Kad se ivi u maloj skupini pod zemljom,
ne moe se imati osobnih ambicija.
Tajac.
- A osim toga, govorimo sve manje i manje. Nemamo vie potrebu za time da
bismo se razumjeli.
- Da, tu se dogaaju neke stvari. No mi ih jo ne razumijemo sasvim i nemamo
jo nad njima kontrolu. Nismo jo stigli, tek smo u pola putovanja.
I dalje tajac.
- No dobro, da skratim, nadam se da ete se ugodno osjeati u naoj malenoj zajednici...

Iscrpljen, 801. stie napokon u rodni grad. Uspio je! Uspio je!
Chli-pou-ni odmah izvri s njim AK kako bi to prije saznala to se dogodilo. A
227
mravi

Bernard Werber

ono to je ula samo ju je uvrstilo u njezinim najcrnjim pretpostavkama u vezi s

tajnom koja se krije ispod granitne ploe.
Smjesta odlui vojno napasti Bel-o-kan. itavu no vojnici su proveli u pripremama. Potpuno nova letea legija nosoroga ekala je savreno spremna.
103.683. emitirao je prijedlog plana. Dok se jedan dio vojske bude borio sprijeda,
na frontu, dvanaest e eta polagano i neprimjetno opkoliti Grad s ciljem da se pokua izravan napad na kraljevski panj.
SVEMIR IDE: Svemir ide prema sloenosti. Od vodika do helija, od helija do ugljika. Neprestano sve sloeniji, neprestano sve sofisticiraniji je pravac razvoja stvari.
Od svih poznatih planeta, Zemlja je najsloenija. Nalazi se u zoni gdje temperatura
na njezinoj povrini moe varirati. Prekrivena je oceanima i gorskim masivima. Pa
ipak, premda je lepeza arolikih oblika ivota praktiki neiscrpiva, postoje dvije civilizacije koje su se po inteligenciji izdigle nad ostalima. Mravi i ljudi.
Kao da je Bog upotrijebio planet Zemlju kako bi izvrio jedan eksperiment. Kao da
je uzeo dvije vrste, s dvjema potpuno razliitim filozofijama, i pustio ih u utrku svijesti, da vidi koja e ii bre.
Krajnji je cilj, po svemu sudei, dosei razinu neke planetne kolektivne svijesti:
stapanje svih mozgova jedne odreene vrste. To je po mom miljenju sljedea etapa
razvoja dogaaja u pustolovini svijesti. Meutim, dvije vodee vrste uputile su se
paralelnim putem razvitka.
- ovjek je, da bi postao inteligentan, naduo svoj mozak do te mjere da mu je postigao monstruoznu veliinu.
- Da bi dobili isti rezultat, mravi su se pak radije opredijelili za koritenje vie tisua malih mozgova, povezanih i ujedinjenih savreno istananim sustavima komunikacije.
Po apsolutnoj vrijednosti, materijala, odnosno inteligencije, ima isto toliko u gomili raskupusanih listia mravlje glavice zelja koliko i u ljudskoj cvjetai. Borba
je, to se oruja tie, ravnopravna.
No to bi se dogodilo kad bi ta dva oblika inteligencije, umjesto da tre usporedno,
poela suraivati?...
Edmond Wells
Enciklopedija relativnog i apsolutnog znanja
Jean i Philippe nisu voljeli gotovo nita drugo osim televizije i, donekle, flipera.
ak ni posve novi mini-golf, ureen nedavno uz visoke trokove, vie im nije bio za228
mravi

Bernard Werber

nimljiv. to se tie etnji po umi... Za njih nije bilo gore stvari na svijetu nego kad
bi ih nadzornik tjerao da se proeu na svjeem zraku.
Prolog tjedna, istina dobro su se zabavljali probadajui abe krastae, ali uitak
je trajao malo prekratko.
Danas je, ini se, Jean ipak pronaao aktivnost doista dostojnu zanimanja. On
odvue svog druga u stranu od skupine ostale siroadi koja je uokolo tupavo skupljala uvelo lie da bi od njega kasnije pravili nekakve blesave slike te mu pokae neku
vrstu cementnog stoca. Termitnjak.
Obojica ga smjesta poee estoko udarati nogama ne bi li ga razorili, no iznutra
nita nije izlazilo, termitnjak je oigledno bio prazan. Philippe se sagnu i pomirie.
- Sigurno ga je sredio uvar pruge. Probaj, sve smrdi po insekticidu, unutra je sve
pocrkalo.
Razoarani, ve su se spremali opet pridruiti ostalima, kadli Jean s druge strane
rjeice, poluskrivenu iza jednog grma, iznenada spazi nekakvu piramidu. Ovaj put,
to je ono pravo! Golemi impresivni mravinjak, kupola od najmanje jednog metra visine! Dugake kolone mrava ulazile su i izlazile, na stotine, na tisue radnika, vojnika, izviaa. DDT ovuda oito jo nije proao.
Jean je poskakivao od uzbuenja.
- Ma 'si vidio ti to?
- Joj, ne! nee valjda opet ii klopati mrave... Oni zadnji imali su bljak okus.
- 'Ko ti govori o klopanju? Ima pred nosom jedan cijeli grad, ve samo ovo to
stri van je k'o New York ili Meksiko! Se sjea to su govorili u onoj emisiji? 'Nutra
sve vrvi od naroda. Ma pogle' ti molim te te idiote to tegle k'o idioti!
- Aaa... A si vidio kako je Nicolas, od silnog zanimanja za mrave, na kraju
nestao? Ja sam ziher da je u onom njegovom podrumu bilo mrava i da su ga smazali.
I mogu ti rei da mi se 'ope ne svia ostati izvan cijele te stvari. Ni' to meni na dobro ne mirii! Mravlje svinjarije, juer sam ih ak vidio kako izlaze iz jedne rupe od
mini-golfa, sto posto su si 'nutra htjeli napraviti gnijezdo... Svinjarije tih idiota od
usranih mrava!
Jean ga prodrma za rame.
- Dakle, to je to! ti ne voli mrave, ja jo manje. Pokokajmo ih! Osvetimo naeg
kompia Nicolasa!
Prijedlog privue Philippeov interes.
- Da ih ubijemo?
- Pa naravno! zato ne bi? ibnut emo vatru na taj grad! Si moe ti zamisliti jedan Meksiko sav u plamenu, samo zato jer je to nama bio gut?
229
mravi

Bernard Werber

- OK, zapalit emo ga. Da-a. Zbog Nicolasa...

- ekaj, imam jo bolju ideju: utrpat emo unutra herbicid, to e tek bit' pravi
vatromet.
- Genijalno...
- uj, sad je 11 sati. Naemo se tu tono za dva sata. Tako nas onaj seronja od uvara nee gnjaviti i svi e biti u menzi. Ja u ii potraiti herbicid. Ti se snai da donese kutiju ibica, to je bolje nego upalja.
- Ne brini!
Pjeadijske ete napredovale su dobrim tempom. Kad bi ih ostali savezni gradovi
upitali kamo su se to uputili, odgovarali bi da je u zapadnoj regiji otkriven jedan
guter i da je Glavni grad zatraio njihovu pomo.
Iznad njihovih glava buno su zujali nosorozi kornjai, tek neznatno usporeni teinom artiljeraca to su im se uzbueno vrpoljili na glavama.
13 sati. Bel-o-kan je bio u punoj aktivnosti. Htjelo se svakako iskoristiti toplinu i
nagomilati sva jaja, nimfe i lisne ui u solarij.
- Doturao sam alkohola, tak' e se bolje razbuktat' - objavi Philippe.
- Savreno - ree Jean - ja sam kupio herbicid. Dvadeset franaka jedna doza, lopovi!
Majka se igrala sa svojim biljkama mesoderkama. Otkad su ovdje, pitala se zbog
ega zapravo nikad nije od njih dala napraviti zatitni zid kao to je namjeravala na
poetku.
A onda iznova pomisli na kota. Kako iskoristiti tu genijalnu ideju? Moglo bi se
moda od cementa izraditi jednu poveu kuglu koju bi se guralo nogama ispred sebe,
to bi dobro dolo u borbi, neprijatelj bi ostao na mjestu pregaen. Morala bi svakako
lansirati taj projekt.

- Evo, gotovo, sve sam stavio, i alkohol da bolje bukne i herbicid.

Dok je Jean to izgovarao, po njemu je poeo planinariti jedan mrav istraiva.
Vrcima ticala lagano je potapao tkaninu njegovih hlaa.
Vi ste, kako izgleda, neka divovska iva struktura.
Moete li dati svoje podatke?
230
mravi

Bernard Werber

On ga uhvati i zgnjei izmeu palca i kaiprsta. Cvrlj! uti i crni sok procuri mu
po prstima.
- Evo ve jednog koji je dobio svoje - objavi on. - No dobro, sad se mii, frcat e
iskre!
- To e stvarno bit' supersumporaina! - napeto e Philippe.
- Apokalipsa po Ivanu! - cerekao se Jean.
- Koliko bi ih moglo biti unutra?
- Sigurno milijuni. Navodno su prole godine mravi napali jedan ljetnikovac u
ovom kraju.
- Osvetit emo mi sad i njih tamo - ree Jean. - Hajde, gibaj sad, ubaci se iza onog
drveta.

Majka je razmiljala o ljudima. Sljedei put postavit e im vie pitanja. Kako oni
koriste kota?
Jean kresnu ibicu i baci je prema kupoli od granica i iglica. Zatim se baci u trk,
u strahu da ga ne dohvati koja prskotina.
Eto ga konano, chlipoukanska vojska spazila je napokon Glavni grad. Kako je
samo golem!
ibica koja je letjela najavi silaznu krivulju.
Majka nije vie mogla ekati, odlui razgovarati s njima bez odlaganja. Mora im
ionako takoer priopiti da moe bez problema poveati koliinu darovane medovine; proizvodnja bi ove godine, kako izgleda, trebala biti odlina.
ibica padne na granice kupole.
Chlipoukanska vojska dovoljno se pribliila. Pripreme za juri.
Jean skoi iza velikog bora, gdje je Philippe u zaklonu ve ekao.
ibica nije naila ni na jednu zonu natopljenu bilo alkoholom, bilo herbicidom. Pa
231
mravi

Bernard Werber

se mirno ugasila.
Djeaci se ponovno pridigoe.
- No, sranje!
- Znam to emo napravit'. Gurnut emo 'nutra komad papira, on e se odma' zapalit' i nastat e veliki plamen koji e se valjda negdje morati dotaknuti alkohola.
- Ima ti kakav papir kod sebe?
- E... samo jednu kartu od metroa.
- Daj.

Jedan straar na kupoli zamijeti odjednom neto zagonetno: ne samo to se ve

nekoliko minuta u vie etvrti osjeao miris alkohola, nego se povrh toga, zabijen u
vrh, upravo ukazao nekakav komad utog drveta. On smjesta stupi u kontakt s jednom radnom elijom, kako bi se granice oistile od tog alkohola i uklonila ona uta
greda.
Jedan drugi straar stie trei na vrata broj 5.
Uzbuna! Uzbuna! Napada nas neka vojska rusih mrava!
Karton plane. Djeaci opet poletjee u zaklon iza bora.
Trei straar ugleda kako se na jednom kraju utog komada drveta die uvis veliki
plamen.
Chlipoukanci zagalopirae jurinim korakom, onako kako su vidjeli da to ine robovlasnici.
Prva eksplozija.
itava kupola plane u trenu.
Detonacije, plamtee iskre.
Jean i Philippe trudili su se zadrati oi otvorene usprkos valu vruine koji ih je
naglo zapahnuo. Spektakularni prizor nije ih ostavio razoaranima. Suho drvo brzo
je primalo. Kad god bi plamen liznuo koju lokvicu herbicida, prasnula bi nova estoka eksplozija. Uzastopne detonacije i zeleni, crveni, ljubiasti snopovi u mlazu su
kuljali iz "Grada izgubljene mravice".
Chlipoukanska vojska stane kao ukopana. Solarij je izgorio prvi, sa svim svojim
jajima, svom stokom, a zatim je poar u hipu zahvatio itavu kupolu.
Panj Zabranjenog grada bio je pogoen ve u prvim sekundama katastrofe. Vrata232
mravi

Bernard Werber

ri su eksplodirali. Ratnici se zaletjee ne bi li svojoj jedinoj nesilji pokuali osloboditi prolaz. Prekasno: ona je ve leala uguena toksinim plinovima.
Znakovi za uzbunu trcali su jedan za drugim i prenosili se punom brzinom. Faza
1: isputanje feromona uzbudnika; faza 2: bubnjanje zlokobnim ritmom po svim
hodnicima; faza 3: "luaci" jure po galerijama i prenose vlastitu paniku; faza 4: sve
to je dragocjeno (jaja, spolno odreeni, stoka, namirnice...) gura se prema najdubljim katovima, dok se vojnici istovremeno penju u suprotnom smjeru kako bi to prije pruili otpor.
U kupoli se pokuavalo iznai rjeenja. ete artiljeraca uspjele su ugasiti neke
zone polivi ih mlazovima kiseline u koncentraciji od najmanje 10%. Ti improvizirani vatrogasci, uvidjevi uinkovitost svoje usluge, zalie odmah zatim i Zabranjeni
grad. Moda e, ako ga se natopi vlagom, panj biti mogue spasiti.
No, vatra je napredovala. Uklijeteni graani guili su se od toksinih dimova.
Uareni drveni svodovi padali su po izbezumljenoj svjetini. Oklopi su se talili
i kvrili poput plastike u vruoj tavi.
Nita, ba nita nije odolijevalo navalama te silne vruine.

EPIZODA: Prevario sam se. Mi nismo jednaki, mi nismo konkurenti. Prisutnost

ljudi tek je kratka "epizoda" u njihovom neprikosnovenom carstvu na Zemlji. Oni
su mnogo, beskrajno mnogo brojniji od nas. Posjeduju vie gradova, zapremaju
daleko vie eko-stanita. ive u suhim, ledenim, vruim ili vlanim zonama u kojima nijedno ljudsko bie ne bi moglo opstati. Kamo god nam pogled krene, ima
mrava. Oni su bili ovdje 100 milijuna godina prije nas, a sudei po injenici da su
bili jedni od rijetkih organizama koji su se pokazali otpornima na atomsku bombu,
bez sumnje e tu ostati i 100 milijuna godina nakon nas. Mi smo u itavoj njihovoj
povijesti tek jedna od sluajnosti od tri milijuna godina. Uostalom, kad bi se
izvanzemaljci jednoga dana iskrcali na naem planetu, ne bi se prevarili. Nastojali
bi, u to nema nikakve sumnje, razgovarati s njima. Njima: istinskim gospodarima
Zemlje.
Edmond Wells
Enciklopedija relativnog i apsolutnog znanja
Sutradan ujutro, kupola je potpuno nestala. Crni je panj, sasvim ogoljen, ostao nasaen posred Grada.
Poginulo je 5 milijuna graana. Drugim rijeima, svi mravi koji su se zatekli u
kupoli i njezinoj blioj okolici.
Svi oni koji su imali dovoljno prisebnosti da siu dolje, izvukli su se ivi i zdravi.
233
mravi

Bernard Werber

Ljudi koji su ivjeli, ispod Grada nisu primijetili nita. Prijeila im je to debela
granitna ploa. A sve se, povrh toga, odvijalo za vrijeme jedne od njihovih umjetnih
noi.
injenica najbremenitija zloslutnom prijetnjom bila je, meutim, smrt Belo-kiukiuni: lien svoje nesilje, opstanak itava Roja bio najozbiljnije ugroen.
Chlipoukanska je vojska, meutim, svojski sudjelovala u borbi s vatrom. im su
ratnici doznali za smrt Belo-kiu-kiuni, hitno su u svoj grad odaslali glasnike. Nekoliko sati kasnije, na leima jednog nosorogog kornjaa, Chli-pou-ni osobno je doletjela procijeniti tetu.
Kad je prispjela u Zabranjeni grad, mravi vatrogasci jo su uvijek polijevali zgarita pepela. Nije se vie imalo protiv ega boriti. Ona ispita to se i kako dogodilo te
joj prepriae neobjanjivu katastrofu. Kako vie nije bilo nijedne plodne kraljice,
bilo je posve prirodno da ona postane nova Belo-kiu-kiuni i zauzme kraljevsku lonicu Glavnoga grada.

Jonathan se prvi probudio i bio iznenaen zauvi pucketanje izlazne trake

tampaa uz raunalo.
Na ekranu je stajala ispisana jedna rije.
Zato?
Oni su, znai, emitirali za vrijeme njihove noi. Htjeli su razgovarati. On otipka
reenicu koja je ritualno prethodila svakom dijalogu.
OVJEK: Potovanje, ja sam Jonathan.
MRAV: Ja sam nova Kraljica Belo-kiu-kiuni. Zato?
OVJEK: Nova Belo-kiu-kiuni? A gdje je stara?
MRAV: Vi ste je ubili. Ja sam nova Belo-kiu-kiuni. Zato?
OVJEK: to se dogodilo?
MRAV: Zato?
Zatim se razgovor prekine.
Sad je znala sve.
To su bili oni, ljudi, oni su to uinili.
Majka ih je poznavala.
Oduvijek je znala za njih.
Drala je tu informaciju u tajnosti.
234
mravi

Bernard Werber

Naredila je smaknue svakoga tko bi mogao otkriti i ukazati i na najmanji trag.

ak ih je i potpomagala, njih, protiv svojih vlastitih elija.
Nova Belo-kiu-kiuni zamiljeno je promatrala svoju nepominu Majku. Kad su
straari doli da odnesu posmrtne ostatke i bace ih na smetlite, ona se naglo trgne.
Ne, ovaj se le ne smije baciti.
Pomno je ispitala tijelo negdanje Belo-kiu-kiuni, iz kojeg su se ve irili mirisi
smrti.
Zapovijedi tada da se razoreni udovi pomou smole opet slijepe zajedno. Da se tijelo isprazni od mekog tkiva i da se ono zamijeni pijeskom.
eljela ga je zadrati u svojoj lonici.
Chli-pou-ni, nova Belo-kiu-kiuni, okupi potom nekoliko ratnika. Iznese im svoje
prijedloge da se Glavni grad rekonstruira na najsuvremeniji nain. Po njezinu miljenju, kupola i panj bili su previe osjetljivi. Takoer, treba se posvetiti istraivanju
podzemnih rijenih tokova, odnosno prokopavanju i otvaranju novih kanala koji bi
povezivali sve gradove Federacije. Za nju je budunost leala upravo u tome, u kroenju vode. Bit e tako ne samo lake zatititi se od poara, nego i putovati mnogo
bre i uz manje opasnosti.
A to emo s ljudima?
Ona odasla poneto neodreen odgovor.
Oni nisu od osobitog interesa.
Ratnik je inzistirao:
A to ako nas ponovno napadnu onom svojom vatrom?
Belo-kiu-kiuni ne odgovori. Zatrai da je ostave samu, zatim se okrenu prema
leu stare Belo-kiu-kiuni.
Nova kraljica njeno nagne glavu i prisloni ticala na elo svoje Majke. Ostade
tako nepomina, dugo, vrlo dugo, kao uronjena u neku vjenu AK.

Scan: Harold Fander

Obrada: boden
BalkanDownload.org

235
mravi

BILJEKE
{1}

CNRS - Centre National de la Reserche scientifique (Nacionalni Centar za znanstvena istraivanja)

osa predivica
{3}
sposobnost navikavanja na otrov
{4}
Japansko tradicionalno maevanje; od 19 st. sportska disciplina. Borci nose zatitnu opremu (kendogu), a
{2}

umjesto maeva upotrebljavaju oko 2 m duge bambusove tapove koje dre objema rukama (nap. prev.)
{5}
drugi stupanj metamorfoze insekata, spolno nezreli oblik
{6}

Kamen od crnog granita s uklesanim trojezinim natpisom istoga sadraja, zahvaljujui kojem je
francuski orijentalist i osniva egiptologije Jean-Franois Champollion (1790-1832) deifrirao staro-egipatsko
pismo. Ime dobio po gradu Raid (tal. Rosetta) u delti Nila, u kojem je otkriven 1799. (nap. ur.)

236

RJENIK
Alkohol: mravi znaju izazvati fermentaciju medovine od uenaca i soka od itarica.
Apsolutna komunikacija (AK): totalna razmjena misli sljubljivanjem ticala.
Balegar: gura kugle. Jestivo.
Belo-kiu-kiuni: kraljica Bel-o-kana.
Bel-o-kan: glavni grad Federacije rusih mrava.
Biljke mesoderke: ednjak, X, dionea, droceraceae. Opasnost.
Bitka kod Makova: 100000666. godine; prvi savezniki rat koji je suprotstavio
bakterioloko oruje i tenkove.
Brana lonica: mjesto gdje kraljica lijee jaja.
Bogomoljka: kukac koji neumjereno uiva u voenju ljubavi i jelu.
Bolesti: uzroci najuestalijih bolesti u mrava su: konidije (spore za bespolno
razmnoavanje u nekih parazitskih gljiva); aegaritelija (vrsta truljenja hitina), modani crv (parazitski crv koji se ugnijezdi u razini podjednjakih ganglija),
hipertrofija labijalnih lijezda (vrsta abnormalne nadutosti toraksa koja se pojavljuje ve u stadiju liinke), alternaria (smrtonosne spore).
Brzina kretanja: na 10 C rusi se mrav kree brzinom od 18 m/h. Na 15 C ide 54,
a na 20 C moe postii i 126 m/h.
Bubamara: grabeljivac stonog blaga uenaca. Jestivo.
Chli-pou-kan: supermoderan grad koji je osnovala Chli-pou-ni.
Chli-pou-ni: ki Belo-kiu-kiuni.
Cisterna: nakapni spremnik za rosu.
Crveni tkalci: mravi nomadi s Istoka koji vlastitu liinku koriste kao tkalaki unak.
Dadevnjak: opasnost.
237

Dinastija: uzastopni slijed kraljica keri koje se smjenjuju na jednom te istom teritoriju.
Dionea: biljna zvijer esta u okolici Bel-o-kana. Opasnost.
Dodekadecimalni sustav: mirmekanski brojevni sustav. Mravi sve raunaju puta
dvanaest, budui da imaju dvanaest pandi (po dvije na svakoj noici).
Dogma kraljica: zbir dragocjenih informacija koje se, ticalom na ticalo, prenose s
kraljice majke na kraljicu ki.
Drutvena voljka: organ plemenitosti.
Dufourova lijezda: lijezda koja lui feromone za orijentaciju (feromone-putokaze)
Federacija: skup gradova jedne iste vrste. Jedna federacija rusih mrava obuhvaa
u prosjeku 90 gnijezda koja zajedno prekrivaju povrinu od oko 6 hektara i ukljuuje
otprilike 7,5 kilometara utabanih staza i 40 km mirisnih trasa.
Feromon: Reenica ili rije u tekuem obliku.
Glava: mirmekanska mjerna jedinica. Odgovara duini od tri milimetra.
Glazba: zvuk ili ultrazvuk kojeg, trenjem vlastita pokrilja, proizvode zrikavci i
cvrci. Mravi gljivari takoer znaju svirati; ine to pomou abdominalnog lanka.
Guaye-Tyolot: maleno proljetno gnijezdo.
Guter: zmaj u mirmekanskoj civilizaciji. Opasnost.
Gustoa: u Europi, rauna se da u Europi (svih vrsta zajedno) ima 80.000 mrava
po m2.
Herbicidi: mirmikacin, indol-acetilna kiselina.
Hibernacija: veliki san, od studenog do oujka.
Hitin: osnovna tvar od koje je sainjen mirmekanski oklop.
Hladnoa: univerzalan sedativ, jednake uinkovitosti za itavo carstvo kukaca
Indol-acetilna kiselina: herbicid.
Infracrvena okaca: tri malena oka smjetena u obliku trokuta na elu spolno
odreenih, koja im omoguuju da vide u potpunoj tmini.
Izmet: jedan mravlji izmet ima teinu 1000 puta manju od njegova tijela.
Jaje: vrlo mladi mrav.
Kasta: openito postoje tri kaste: spolno odreeni, vojnici i radnici. One su pak
podijeljene u pod-kaste: poljodjelski radnici, vojnici artiljerci, itd.
Kia: smrtonosna vremenska prilika.
238

Klimatizacija: regulacija temperature u velikim gradovima; u tu svrhu slue solarij, izmetine te otvori za ulaz svjeeg zraka smjeteni u kupoli.
Komarac: mujaci siu biljne sokove. Nije poznato ime se hrane enke. Jestivo.
Krijesnica: tvrdokrilac koji proizvodi fosforescentnu svjetlost. Jestivo.
Kruh: okruglice od isjeckanih i samljevenih itarica.
Krumpirova zlatica: kornja naranastog pokrilja po duini ispruganog s pet dobro izraenih crnih linija. Sok krumpirove zlatice smrtonosni je otrov.
Kula: dodatni, sekundarni vrh konstruiran na kupoli. Kule se obino ee susreu na termitnjacima nego kod mravinjaka.
La-chola-kan: najzapadniji grad Federacije.
Le: prazna kutikula (vanjski zatitni hitinski omota tijela mnogih lankonoaca)
Legija: skup vojnika sposobnih za simultano izvoenje manevara.
Letei glasnici: tehnika koju su smislili patuljci, a koja se sastoji u prenoenju poruka pomou muica. Jestivo.
Liinka mravolava: ivi pijesak mesoder. Opasnost.
Ljudi: gorostasna udovita koja se spominju u nekim legendama.
Maskirani mrav: vrsta s osobitim talentom za organsku kemiju.
Metamorfoza: prijelaz iz jednog u drugi oblik ivota, pojava uobiajena kod veine kukaca.
Mirmekanska oruja: eljusti-sablje, otrovni alac, raspriva ljepila, mjehur za
izbacivanje mlaza mravlje kiseline.
Mirmekanska civilizacija: civilizacija mrava.
Mitridatizacija: sposobnost drutvnih vrsta da se naviknu na neki smrtonosni
otrov, razvijena do te mjere da su jaja koja se nova izlijeu ve genetiki imuna protiv te opasnosti.
Mrak: graani vole ivjeti u potpunoj tami.
Mravlja kiselina: mlazno oruje. Najkorozivnija je u koncentraciji od 40%.
Ni: dinastija belokanskih kraljica.
Nosorog: kornja s velikim rogom na elu.
Oi: skup svih mreastih okaaca na onoj jabuici. Svako mreasto okace ukljuuje dvije kristalne lee: jednu veliki vanjsku i jednu manju unutranju. Svaka vidna
stanica izravno je povezana s mozgom. Mravi opaaju jedino vrlo bliske predmete;
ali na velikoj udaljenosti usprkos tome u stanju su registrirati i najmanji pokret.
Oleinska kiselina: osnovni sastojak pare koju izluuju mravlji leevi.
239

Orijentacija Grada: rusi mravi grade svoje gradove tako da najira strana gleda
prema jugoistoku, kako bi ve na poetku dana primili to vie sunca.
Osa najeznica: osa koja svoja zlokobna jaja odlae u vae tijelo. Opasnost.
Ose: primitivne otrovne roakinje. Opasnost.
Osjetilo njuha: spolno neodreeni posjeduju 6500 senzornih stanica po ticalu;
spolno odreeni 300.000.
Otrovna lijezda: mjehur u kojem se skladiti mravlja kiselina. Specijalni miii u
stanju su je izbaciti pod silno visokim tlakom.
Otrovne biljke: mrazovac, glicinija, oleandar, brljan. Opasnost.
Patuljci: glavni neprijatelji rusih.
Pauk: grdosija koja svoju rtvu prodire u navratima, odgrizajui joj svaki put po
komadi i uspavljujui je izmeu svake dvije amputacije.
Plaenici: samotni mravi koji se, u zamjenu za hranu i izvjesni graanski identitet, bore za neko tue, a ne svoje rodno gnijezdo.
Post: mrav, u stanju hibernacije, moe ivjeti 6 mjeseci bez jela.
Pramenar: dobavlja i svodnik na smrtonosnu drogu. Opasnost.
Prehrana: uobiajeni reim prehrane rusog mrava: 43% medovine od uenaca,
41% mesa od kukaca, 7% sokova iz drvea, 5% gljiva, 4% usitnjenih sjemenki.
Ptice: letei monstrumi. Opasnost.
Putovnica: miris rodnog ili, za plaenike, adoptivnog gnijezda.
Pu: vrelo bjelanevina. Jestivo.
Rat kod Jagodnjaka: 99999886. godine u ratu kod Jagodnjaka prvi su se put sukobili uti i rusi mravi.
Rvanje eljustima: mirmekanski sport.
Robovlasnici: ratnika vrsta nesposobna da preivi bez pomoi slugu.
Shi-gae-pou: grad patuljastih mrava na Sjeverozapadu.
Sjemenke: mravi vole oleosom iz sjemenki, odnosno onaj mali komadi koji je
najbogatiji uljem. Jedno gnijezdo srednje veliine nabere 70.000 sjemenki po sezoni.
Smetlite: breuljak na ulazu u mravinjak na koji njegovi stanovnici odlau svoje
otpatke i svoje leeve.
Snaga: rusi mrav moe vui teret 60 puta vei od vlastite teine. to znai da
moe razviti 3,2 x 10-6 konjskih snaga.
Srce: niz vie uzastopnih depova ulijebljenih jedan u drugi. Srce je smjeteno u
lenom dijelu.
240

Stupanj: mjerna jedinica za raunanje vremena-temperature i kronolokog vremena. to je u okolini toplije, stupnjevi-vrijeme su krai; kako postaje hladnije, tako se
njihovo trajanje sve vie produuje.
Sveanost Preporoda: polijetanje spolno odreenih na svadbeni let koje se obino
odrava im otponu prve vruine.
imi: letea neman koja ivi u piljama. Opasnost.
Temperatura: rusi se mravi mogu pokrenuti tek kad temperatura dosegne 8 ili vie
stupnjeva. Spolno odreeni ponekad se probude i prije, na oko 6.
Temperatura gnijezda: gradovi rusih mrava imaju termoregulaciju koja omoguuje da se temperatura odrava, ovisno o katovima, izmeu 20 i 30 C.
Termiti: suparnici mrava.
Tenk: borbena tehnika koja se sastoji u tome da jednog radnika izrazito velikih eljusti (zrnolomca) nosi est malenih, ali gipkih i pokretljivih.
Teina: teina jednog mrava iznosi izmeu 1 i 150 miligrama, ovisno o vrsti.
Tkanje: operacija koja se vri pomou liinki koje izluuju predivu nit.
Transport: da bi nekoga prenosio, mrav ga uhvati za eljusti. Drugi se skvri kako
bi trenje o zemlju sveo na minimum.
Trofilaksija: darovanje hrane jednog mrava drugom.
Uenci: stoka. Jestivo.
Uzgoj: vjetina koju su odreene vrste razvile da bi pripitomile uence i crvce i
tako mogle sakupljati njihove analne izluevine. Jedna lisna u moe u ljetno doba
dati oko 30 kapljica medovine.
Valovi: najmanji zajedniki nazivnik kojeg, u ovom ili onom obliku, odailju sva
iva bia ili predmeti u pokretu.
Vatra: tabu-oruje.
Veliina: rusi mravi imaju prosjenu duinu od dvije glave.
Visina: to se neko gnijezdo nalazi na veoj visini, to grad nastoji imati to veu
osunanu povrinu. U toplim zonama mravinjaci su u cijelosti ukopani pod zemljom.
Vienje: mravi vide kao kroz reetku. Spolno odreeni raspoznaju i boje, ali su
sve nijanse pomaknute prema ultraljubiastom.
Vjetar: to te naglo iupa sa zemlje da bi te potom ostavilo tko zna gdje.
Vodoljub: morski i podmorski kornja. Jestivo.
Vratari: podkasta okrugle i plosnate glave zaduena za potpuno blokiranje strateki vanih hodnika.
241

Zabranjeni grad: tvrava koja titi branu lonicu. Postoje zabranjeni gradovi od
drveta, cementa, ili ak od upljega kamena.
Zemlja: kockasti planet.
Zoubi-zoubi-kan: grad na Istoku, glasovit po svom stonom blagu lisnih ui.
eteoci: mravi poljodjelci s Istoka.
ivotni vijek bespolnih jedinki: jedan rusi radnik ili vojnik ivi obino oko 3 godine.
ivotni vijek kraljice: jedna rusa kraljica ivi u prosjeku 15 godina.
ohar, davni predak termita. Prvi kopneni kukac.
56.: djevojako ime Chli-pou-ni.
327.: mladi belokanski mujak.
4000.: rusi lovac koji ivi u Guaye-Tyolotu.
103.683.: belokanski vojnik.
801.: sin Chli-pou-ni iskoriten kao pijun.

242

Prava imena "glumaca" (abecednim redom) su sljedea:

Crni pastir - Messor barbarus
Crveni tkalac - copbylla longinoda
Gljivar - Atta sexdens
Maskirani mrav - Anergatus atratulus
Mrav spremnik - Myrmecocystus melliger
Patuljak - Iridomyrmex humiliis
Robovlasnik - Polyergus rufescens
Rusi mrav - Formica rufa
Svilar - Doryline annoma
Zrnolomac - Messor barbarus
eteoc - Pogonomyrmex molefaciens

243