Zatita skeniranjem prsta

Maria kornjak, M.D.

Sadraj 1. Uvod...1 2. Identifikacija otiskom prsta....2 2.1. Dermatoglifi...2 2.2. Daktiloskopija....3 2.3. Biometrija...3 2.4. Osnovni uzorci papilarnih linija.4 2.5. Minucijske toke....6 3. Sustavi rspoznavanja..7 3.1. Automatsko raspoznavanje8 3.2. Dijelovi sustava..9 4. Identifikacija putem otiska prsta kroz povijest.10 5. Metode analize dermatoglifa u forenzici..14 6. Suvremene tehnologije.15 6.1.Najpoznatije vrste senzora..15 6.2.Sustavi raspoznavanja otisaka prstiju na tritu..19 7. Saetak..20 8. Zakljuak...20 9. Literatura 20

1.Uvod

Opi trend automatizacije drutva (kreditne kartice, bankomati, razliite vrste osobnih kartica itd.) dovode do potrebe razliitih lozinki koje je potrebno pamtiti. Za lozinke se obino odabiru lako pamtljive fraze ili nizovi brojeva (datum roenja, telefonski broj ili sl.) to predstavlja veliki sigurnosni problem jer je takve lozinke relativno lako otkriti. Biometrijski sustavi sigurnosti su u tom smislu puno povoljniji jer nije potrebno pamenje podataka, a uroena obiljeja koja se koriste za prepoznavanje jedinstvena su, nepromjenjiva i jednoznana. Sustavi s automatskim prepoznavanjem otisaka prstiju najjednostavniji su od svih biometrijskih metoda zatite.

-1-

2. Identifikacija otiskom prsta 2.1. Dermatoglifi (grki: dermato-rezuckanje) Dermatoglifi su koni crtei u obliku sitnih brazda i nabora koje epidermis koe tvori na jagodicama prstiju ruku i nogu, dlanovima i tabanima (slika1.). Osobiti su za svaku jedinku i stoga vani pri procesu identifikacije (npr. otisci prsta). Dematoglifi se poinju razvijati izmeu 7 i 21 gestacijskog tjedna i potom zadravaju stalan oblik tijekom itavog ivota jedinke (mijenjaju samo svoju veliinu zbog rasta ruku i nogu, ali ne i oblik crtea). Samo kod nekih rijetkih konih bolesti i u sluajevima ozbiljnih i dubokih ozljedaa dermatoglifi se ne mogu mijenjati (npr. kod Darierove bolesti). Ni jednojajani blizanci nemaju identian motiv papilarnih linija. Upravo ta injenica im i danas daje prednost nad DNK analizom u sluajevima individualizacije jednojajanih blizanaca.

Slika 1. Jagodica prsta i odgovarajui otisak

-2-

2.2. Daktiloskopija (grki: dactilo=prst + latinski: scopein=gledati) Dakltiloskopija je disciplina kriminalistike tehnike koja se bavi prouavanjem papilarnih linija, formiranih u raznim oblicima na jagodicama i lancma prstiju, dlanovima i stopalima u cilju identifikacije, dokazivanja identiteta ivih i mrtvih osoba, kao i poinitelja kaznenih djela na temelju ostavljenih tragova papilarnih linija. Tragovi otisaka papilarnih linija nastaju kao posljedica izluivanja znoja kroz pore koje se nalaze na papilarnim linijama. Osnovna svojstva papilarnih linija su: nepromjenjivost, individualnost, klasifikacija i prenosivost. 2.3. Biometrija (starogrki bios = ivot, metron = mjera) Biometrija je znanost o automatiziranim postupcima za jedinstveno prepoznavanje ljudi na temelju jednog ili vie uroenih tjelesnih obiljeja ili obljeja ponaanja. Brzi razvoj tehnologije poveao je potrebu za pouzdanim nainima identifikacije osoba. Ocjena efikasnosti biometrijskih sigurnosnih sustava temelji se na dva koeficijenta: FAR (engl. False Acceptance Rate) omjer prihvaenih lanih uzoraka i ukupnog broja obraenih uzoraka. FRR (engl. False Rejection Rate) omjer odbaenih ispitivanih uzoraka i ukupnog broja obraenih uzoraka.

-3-

Cilj kvalitetnog sustava je postii to niu vrijednost i za FAR i za FRR, no ti zahtijevi su u suprotnosti jer smanjenje FAR-a povlai dulje vrijeme trajanja postupka identifikacije (koji je besmislen ako ne traje realno, razumno kratko, vrijeme) i poveava "strogost" sustava, no vea "strogost" sustava nuno poveava FRR. Kod kvalitetnih sustava automatskog raspoznavanja otisaka prstiju oba koeficijenta iznose oko 0.05%.

2.4.Osnovni uzorci papilarnih linija

Osnovni uzorci papilarnih linija su: petlja (engl. loop), luk (engl. arch), spirala (engl. whorl), sredinja toka (engl. core point), delta, karakteristine linije (engl. type lined), papilarni broj (engl. ridge count). Zastupljenost osnovnih oblika je sljedea: Petlja 60 %, spirala 30 %, luk 5 %, ostali rjei oblici 5 %.

Slika 2. Petlja

Slika 3.Luk

Slika 4. Spirala

-4-

Slika 5. Sredinja toka (engl. core point) smjetena je priblino u sredini otiska i referentna je toka pri obradi otiska.

Slika 6. Karakteristine linije (engl. type lines) dvije su papilarne linije u unutranjosti otiska. One poinju usporedno, divergiraju te okruuju ili nastoje okruiti tzv. podruje uzoraka.

Slika 7: Delta je toka prvog grananja unutar podruja uzoraka ili bilo koja toka smjetena direktno ispred centra divergencije papilarnih linija.

Slika 8. Papilarni broj (engl. ridge count) je broj papilarnih linija u podruju uzoraka. Odreuje se brojanjem papilarnih linija koje sjeku zamiljenu duinu povuenu izmeu delte i sredinje toke.

-5-

2.5. Minucijske toke Minucijske toke ili minucije su prekidi tokova papilarnih linija (nepredvien prekid, grananja i.sl.) i upravo su one nositelji jednoznanih informacija na temelju kojih se vri identifikacija.

Slika 9. Minucijske toke

Vrsta minucije: a) papilarni svretak: nagli prekid papilarne linije. b) papilarno grananje (bifurkacija): toka grananja linije u vie novih c) papilarno irenje (divergencija): razdvajanje paralelnih linija. d) papilarna toka/otok: izuzetno kratka linija. e) papilarni ogib:linija koja se dijeli u dvije, te zatim ponovno spaja tvorei zatvoreno podruje bez uzorka. f) kratka papilarna linija: kratka linija, ali dulja od otoka

-6-

Orijentacija minucije smjer je u kojem "gleda" minucijska toka. Plona frekvencija minucija oznaava koliko su udaljene papilarne linije u okoliu minucije. Zakrivljenost minucija oznaava brzinu promjene minucijskog smjera. Minucijske koordinate oznaavaju relativnu ili apsolutnu udaljenost minucije od sredinje toke ili delte.

3. Sustavi raspoznavanja Sustav identifikacije temelji se na usporeivanju provjeravanih znaajki s prije pohranjenim prototipom. Prototip moe biti pohranjen na dva naina: 1) svi prototipovi su pohranjeni na jednom mjestu (centralna baza podataka, hard disk raunala itd.) 2) svaki ovlateni pristupnik sa sobom nosi prototip (magnetska ili chip-kartica). Koriteni pristup ovisi u o namjeni sustava za raspoznavanje uzoraka i uvjetima koritenja. U sigurnosnom smislu, povoljnije je koritenje centralne baze podataka, no takav pristup zahtijeva znaajnija financijska ulaganja, tako da se koristi samo gdje je to nuno (npr. kriminalistika). Algoritam raspoznavanja temelji se na injenici da uzorak (otisak prsta ili trag) i prototip ine u matematikom smislu grupu, odnosno trai se da su udaljenosti izmeu njihovih znaajki dovoljno malene i da su posljedica iskljuivo smetnji i uma.

-7-

3.1.Automatsko raspoznavanje

Automatsko raspoznavanje koristi dva pristupa: 1) Diskriminantni pristup: Osnova je poloaj sredinje toke ili delte i broj papilarnih linija meu njima. Osjetljiv je na kvalitetu uzorka, a esto je vrlo teko odrediti poloaj sredinje toke. Delta se esto nalazi na samom rubu otiska (traga) ili uope nije dostupna. Zbog navedenih razloga ovaj se pristup rijetko koristi. 2) Strukturni /sintaktiki pristup Tok papilarnih linija definira karakteristine oblike i njihove varijante koji se dalje razvrstavaju u manje podgrupe.

Slika 10. Shema sustava za automatsko raspoznavanje otisaka prstiju.

-8-

3.2. Dijelovi sustava

Tipian sustav sastoji se od sljedeih dijelova:

1) A/D obrada: pretvaranje slike u digitalni oblik, uklanjanje smetnji i uma, stanjivanje papilarnih linija decimacijom na dva bita 2) Izdvajanje lokalnih znaajki: algoritmom specifinim za proizvoaa izdvajaju se lokalne znaajke 3) Normalizacija: uklanjanje utjecaja: translacija, rotacija itd. 4) Klasifikacija tj. razvrstavanje na podgrupe radi ubrzanja procesa identifikacije

5) Usporedba: normalizirani uzorak se usporeuje s grupom uzoraka iz baze prototipa ili s prototipom sa korisnike kartice, na temelju ega se donosi odluka o podudaranju uzoraka

6) Pokretanje aktivnosti: na temelju rezultata identifikacije pokree se odgovarajui postupak (dozvola ili zabrana pristupa) uz obavezno pohranjivanje rezultata i svih parametara postupka (datum i vrijeme pristupa, identitet, broj pokuaja...)

-9-

4.Identifikacija putem otiska prsta kroz povijest Otisak prstiju (engl. fingerprint) je ve dugi niz godina vodei identifikacijski i individualizacijski marker koji se koristi u forenzinoj znanosti.Svoju pravu vrijednost daktiloskopija je dosegla onoga momenta kada je Ivan Vueti uveo sistemski model istraivanja i klasifikacije otisaka prstiju i realizirao prvu kriminalistiku individualizaciju na osnovu otisaka prstiju koje je na mjestu zloina ostavila Francisca Rojas (slika 11.) Sistem klasifikacije otisaka prstiju koji je jo i danas u upotrebi razvio je poetkom 20. stoljea Edward Henry i ve due od jednoga vijeka se uspjeno primjenjuje u forenzinim istragama. Ipak, u posljednje vrijeme ovaj sistem se sve vie zamjenjuje tzv. AFIS (engl. Automated Fingerprint IdentificationSystem), koji u biti djelomino obuhvaa i parametre analize koje je Henry uspostavio.

Slika 11. Otisci prstiju uzeti od osobe Francisca Rojas, koji su omoguili prvu pozitivnu individualizaciju primjenom metode otiska prstiju. Ovu analizu je uradio znanstvenik Ivan Vueti, koji je prvi primjenio Galtonov metod opisan u knjizi Finger Print(1892 prva sudska identifikacija)Ivan Vueti. -10-

1684. Engleski doktor i botaniar N. Grew publicirao prvi znanstveni rad o brazdastim strukturama koe; 1685. G. Bidlo i M. Malpighi su objavili knjigu anatomije u kojoj opisuju brazdaste strukture na prstima; 1788. Njemaki anatom J.C. Andreas Mayer objavljuje da su otisci prstiju unikatni za svaku ljudsku individuu; 1858. W.J. Herchel inicira obimno ispitivanje otisaka prstiju u Indiji; 1880. H. Faulds publicira znanstveni lanak u asopisu Natureopisujui koncept identifikacije na osnovu otisaka prsta 1892. F. Galton objavljuje knjigu pod nazivom Finger Prints; 1892. I.Vueti, Argentinac hrvatskoga porijekla, prva kriminalistiku individualizaciju primjenom otiska prsta dokazuje da je Francisca Rojas ostavila otiske prsta na mjestu ubostva (slika 3.) 1897. Otvoren prvi ured za istraivanje otisaka prstiju u Kalkuti, Indija; 1901. Scotland Yard formira biro za ispitivanje otisaka prstiju; 1902. Prva upotreba otisaka prstiju u USA u civilne svrhe; 1911. Prva osuena osoba u USA na osnovu analize otisaka prsta. Thomas Jenningsbiva osuen za ubojstvo osobe pod imenom Charles Hiller.

-11-

1924. godine FBI je organizirao vlastitu diviziju za prepoznavanje otisaka prstiju, a 1965. uveden je AFIS7 s bazom podataka od 810 000 otisaka prstiju. 2000. godine FBI uvodi i AFIS8 s preko 47 milijuna otisaka prstiju u bazi podataka. Dnevni prosjek tog sustava iznosi oko 55 000 pretraivanja.

Zanimljivo je da su dermatoglifi prisutni ne samo kod ljudi nego i kod svih primata. Kod repatih primata (npr. paukoliki majmun) primijeene sline tvorevine i na njegovome repu. Njihova individualnost je veoma brzo zamijeena i poznata ve stoljeima, tako da postoje izvori koji ukazuju na injenicu da se jo 200 godina pr.n.e. u Kini otisak prsta u glinenome peatu koristio kao svojevrstan potpis na ugovorima. U proteklih vie od 100 godina koristi se kako u forenzinim tako i u populaciono-genetikim studijama. Polovicom dvadesetoga stoljea Cummins i Midlo daju detaljnu klasifikaciju otisaka prstiju, ali uporedo s tim detaljno opisuju njihovu asimetriju, osnove embriologije i nasljeivanja, te uoene spolne varijacije. Takoer, ovi znanstvenici jasno determiniraju i metodu njihovoga uzimanja. Postojanje otiska dlana je univerzalno svojstvo svake ljudske jedinke. S druge strane, svaki otisak dlana je unikat za sebe, neponovljivi fenomen koji pripada samo jednoj osobi (slika 12.). Prilikom ispitivanja dermatoglifa mogu se analizirati njihova kvantitativna i kvalitativna svojstva.

-12-

Slika 12. Otisak dlana

-13-

5. Metode analize dermatoglifa u forenzici Metode analize dermatoglifa koje se koriste u forenzici esto se opisuju pod pojmom izazivanje tragova papilarnih linija. Osnovna podjela ovih tragova je na vidljive i nevidljive (latentne). Vidljivi se lako daju analizirati, dok se nevidljive tragove mora tretirati odreenim reagensima da bi ih "izazvali", tj. vizualizirali. Sredstva koja se koriste za detekciju ovih tragova mogu se zasnivati na adsorpciji sredstava za izazivanje na ostatke votanih materija, masti i vlage u papilarnim linijama ili, pak, na kemijskim reakcijama detekcijskim kemikalijama sa ostacima znoja u tragu. U te svrhe se najee koriste daktiloskopski praci: argenotorat, crni grafitni praak, magnetni praak, ninhidrin i dr.(slika 13.). U velikom broju zemalja, ukljuujui i zemlje nae regije, postoje sistemi za automatsku analizu otisaka prstiju koji se slue standardiziranim procedurama i obrascima u svojoj bazi podataka, a u cilju to bre i tonije pretrage te baze.

Slika 13. Otisak prsta izazvan ninhidrinom

-14-

6. Suvremene tehnologije U dananje vrijeme koriste se nekoliko razliitih tehnologija za prepoznavanje otisaka prstiju.

6.1. Najpoznatije vrste senzora 1) optiki senzori 2) termo-elektrini senzori 3) kapacitivni senzori 4) senzori elektrinog polja 5) senzori bez dodira 6) senzori osjetljivi na pritisak.

Optiki senzori (slika 14.) su jedna od najpoznatijih i najee koritenih tehnologija na ovom podruju. Koriste se CCD11 kamerama koje su sastavni dio svakog skanera. CCD kamera je jednostavno dioda osjetljivih na svijetlost. Prst se postavlja na staklenu povrinu te ga osvjetljavaju integrirane LED12 diode. CCD mjeri svjetlost koja se odbija od prsta na temelju ega se stvara digitalni otisak. Problem ove tehnologije je to se ona jednostavno moe prevariti koritenjem lanih prstiju, a tu je i problem tzv. latentnih (nevidljivih) otisaka to jest otisaka koji ostaju na staklu nakon koritenja koji mogu stvarati probleme pri uzimanju uzorka.

-15-

Slika 14. Optiki senzor za prepoznavanje otisaka prstiju Termo-elektrini senzori manje su koriteni, a primjer jednog je prikazan na slici 15. Za koritenje ovakvog senzora potrebno je prstom prei preko njega. Senzor tako uslikava dio po dio prsta te uz pomo specijalnog programa rekonstruira sliku prsta. Senzor mjeri temperaturu izboina na prstu kao i temperaturu zraka izmeu papilarnih linija (odnosno u udubinama na prstu). Prednost ovakvog senzora jest injenica da stvara vrlo upotrebljive digitalne slike otisaka prstiju visoke rezolucije ak i u vrlo loim uvjetima okoline poput ekstremnih temperatura, visoke vlanosti zraka, oneienja, kontaminacije vodom ili uljem. Prelaenjem preko senzora izbjegavaju se latentni otisci jer dolazi do samoienja. Nedostaci senzora ogledavaju se u potrebnoj vjetini korisnika te relativno visokoj potronji energije.

Slika 15. Termo-elektrini senzor -16-

Kapacitivni senzori takoer su vrlo popularna tehnologija (slika 16). Poput drugih skanera kapacitivni senzor stvara sliku papilarnih linija otiska prsta. Kapacitivni senzor koristi kondenzatore koji pomou elektriciteta mjere otisak prsta. Glavna prednost ovih senzora jest to oni zahtijevaju stvarni prst, dok im se nedostatak ogleda u injenici to imaju problema s mokrim odnosno suhim prstima. Naime, mokri prst najee daje potpuno crnu sliku, do vrlo suhi prst daje izbjeljenu.

Slika 16. Kapacitivni senzor

Senzori elektrinog polja (slika 17.) koriste niz antena koje mjere elektrino polje u sloju ispod koe prsta gdje zapoinje otisak prsta. Proizvoai ove tehnologije tvrde da radi pod ekstremnim okolinskim uvjetima poput suhe, potroene i prljave koe. Prednost ove tehnologije jest upravo injenica da se ne mjeri vanjski sloj koe, ime se zaobilaze mogui lani prsti. Nedostatak je u pravilu niska kvaliteta i rezolucija ovom tehnologijom dobivenih digitalnih slika.

-17-

Slika 17. Senzor elektrinog polja Senzori bez dodira rade slino kao i optiki senzori. Koristi preciznu leu koja je na udaljenosti nekoliko centimetara od prsta koji se uslikava. Prst se postavlja na predvieno mjesto s rupom kao to se moe vidjeti na slici 18. Nedostatkom ove tehnologije moe se smatrati vjerojatno oneienje lee tijekom vremena zbog praine i druge prljavtine zbog ega moe doi do nekvalitetnih slika. Drugi nedostatak jest to su slike dobivene ovim senzorom sfernog oblika to zahtjeva kompleksnije algoritme prepoznavanja.

Slika 18. Senzor bez dodira Senzori osjetljivi na dodir temelje se na injenici da samo papilarne linije za razliku od udubina dolaze u kontakt sa senzorom te se na temelju pritiska dobiva slika otiska prsta. Na taj nain mogue je uzimati otiske bez osjetljivosti na okolinske faktore poput mokrih ili suhih prstiju. Nedostatak jest to su slike binarne to je mnogo manje informacija u odnosu na slike dobivene drugim senzorima.

-18-

Slika 19. Senzor osjetljiv na dodir 6.2.Sustavi raspoznavanja otisaka prstiju na tritu Sustavi za provjeru pristupa odreene populacije stanovnitva: Koriste se kod kontrole pristupa odreenim prostorijama, ureajima i sl. Sastoje se od manjeg broja uzoraka pohranjenih u centralnu bazu podataa. Mogu se kombinirati sa dodatnim biometrijskim sustavima poput raspoznavanja arenice, mrenice, glasa i sl. Sustavi za identifikaciju u civilne svrhe: Koriste se za provjeru identiteta kod koritenja razliitih dokumenata: bankomati i sl. Takav sustav zahtijeva pouzdanost i rad u realnom vremenu. Sustavi koji se koriste u forenzine svrhe: Sastoje se od velikog broj auzoraka pohranjenih u baze podataka. Rije je o tzv. AFIS sustavima (Auomated Fingerprint Identification System). Zbog velikog broj auzoraka rad u realnom vremenu obino nije presudan. FBI AFIS baza velika je oko 40 Tb.

-19-

7. Saetak Otisci prsta na povrini jagodice prsta jedinstveni su za svaku osobu, ukljuujui i jednojajane blizance. Za identifikaciju se koriste ve gotovo stoljee i vrijednost takve identifikacije pouzdano je dokazana. Otisak prsta je komercijalno najdostupnija biometrijska tehnologija. Ureaji za raspoznavanje otiska prsta iroko su dostupni. Takvi ureaji omoguavaju da samo dodir, bez utipkavanja lozinke osigura pristup nekom ureaju (npr. laptopu ili sl.). Sprjeavanje zlouporabe koritenjem umjetno napravljenih otisaka prstiju neke osobe provodi se dodatnim skeniranjem npr. protoka krvi ili tjelesne temperature. 8. Zakljuak Biometrijski sustavi identifikacije predstavljaju budunost bez obzira na postojee nedostatke i mogunosti zlouporabe. 9. Literatura 1. Osnove histologije i embriologije ovjeka; V. Duani, Medicinska knjiga, 1986. 2. Kriminaistika; B. Pavii, D. Modly, P. Vei, Golden Marketing, 2006. 3. Ivan Vueti-osniva suvremene daktiloskopije, ivot i Djelo; A. Penda, J. Milii, P. Rudan, Matica hrvatska, 1996. 4. http://www.biometrics.org/ 5. http://hr.wikipedia.org/wiki/daktiloskopija/ 6. Uvod u raunalnu sigurnost; M.Baa, Narodne novine, 2004.

-20-