LAVOSLAV RUIKA

ivotopis
o Lavoslav (Leopold) Ruika roen je 13. rujna 1887. u Vukovaru
o Njegov je otac Stjepan Ruika bio ekoga i hrvatskoga podrijetla, a

majka Amalija hrvatskoga i njemakoga podrijetla

o Pohaao je klasinu gimnaziju u Osijeku; po zavretku gimnazije

opredijelio se za tehniku; upisao je kemiju

o Zatim odlazi na Visoku tehniku kolu u Karlsruheu u Njemakoj; ondje je

Ruika uspostavio uspjenu suradnju s Hermannom Staudingerom; radei

s njim, 1910. dobiva svoju diplomu, te sa Staudingerom odlazi u Zurich i
postaje njegov asistent

Znanstveni rad i istraivanje

o Ruikini prvi radovi bili su s podruja prirodnih spojeva

o Prouavao je strukture aktivnih komponenata biljke Pyrethrum

cinerariifolium dalmatinskog buhaa; radei, doao je u doticaj s kemijom terpena veoma interesantnog industriji parfema; namjeravao je zapoeti samostalna
istraivanja, te je uspostavio uspjenu i produktivnu suradnju s "Cie Company"
u enevi

o 1916.-1917., dobiva podrku najveeg svjetskog proizvoaa parfema Haarman &

Reimer iz Holzmindena u Njemakoj; zbog znanja iz podruja tarpena, 1918. postaje

izvanredni profesor, a 1923. i poasni profesor na ETH-u (Eidgenssische Technische
Hochschule) i na Sveuilitu u Zurichu

Godine 1921. Ruika se pridruuje enevskim proizvoaima parfema Chuit, Naef &
Firmenich; radei tamo stjee financijsku stabilnost, te iz Zricha odlazi u Basel
Godine 1927. postaje profesor organske kemije na Sveuilitu u Utrechtu u Nizozemskoj,
a zatim se ponovno vraa u vicarsku
Ponovno u Zrichu, na ETH-u postaje profesor organske kemije i zapoinje najplodnije
razdoblje svoje karijere; proiruje podruja svojih istraivanja, dodajui kemiji tarpena
i steroide; nakon uspjene sinteze spolnih hormona (androsterona i testosterona),
njegov laboratorij postaje vodei na polju organske kemije
Godine 1939. dobiva, zajedno s Adolfom Butendandtom, Nobelovu nagradu za kemiju;
za vrijeme Drugog svjetskog rata Ruika dovodi u svoj laboratorij nove, mlade i
obeavajue znanstvenike, meu kojima je i Vladimir Prelog

Okrenuo se prouavanju novih podruja: biokemije; problemima evolucije i nastanka

ivota, a posebice biogeneze tarpena
Godine 1957., Ruika odlazi u mirovinu, te svoj laboratorij ostavlja Vladimiru
Prelogu
Ruika se znaajno posvetio problemima edukacije; inzistirao je na boljoj organizaciji
akademskog obrazovanja i znanstvenog rada u SFRJ, te je uspostavio vicarskoJugoslavensko drutvo
Znaajan je jer je dobitnik Nobelove nagrade za kemiju, te je prvi dobitnik te nagrade
iz Hrvatske, a takoer je i nositelj osam poasnih doktorata (etiri za znanost, dva za
medicinu, te po jednog za prirodoslovne znanosti i pravo)

Nagrade i priznanja
o Osim Nobelove nagrade za kemiju (1939.), Ruika je dobio Nagradu vicarskoga

kemijskog drutva (1918.), Wernerovu nagradu i medalju vicarskoga kemijskog

drutva (1923.), Le Blancovu medalju (uz poasno predavanje) Francuskoga kemijskog
drutva (1928.), Pedlerovu medalju (uz poasno predavanje) Engleskoga kemijskog
drutva (1931.), Medalju (uz poasno predavanje) Industrijskoga drutva iz Mulhousea
(1935.), Cannizzarovu nagradu Akademije Lincei (1936.), Lavoisierovu medalju (uz
poasno predavanje) Francuskoga kemijskog drutva (1937.), Nagradu Marcel-Benoist
vicarskoga kemijskog drutva (1939.), Medalju (uz poasno predavanje) Sveuilita u
Liegeu (1940.), Nagradu Donegani Akademije Lincei (1948.), Faradeyevu medalju (uz
poasno predavanje) Engleskoga kemijskog drutva (1958.) i Hanuovu medalju
ehoslovakoga kemijskog drutva (1966.)

Spomen
U rodnoj kui mu je u spomen otvoren muzej (1977.)

U Vukovaru se od 1978. godine odravaju Ruikini dani

Godine 2005. novoosnovano Veleuilite dobilo je naziv Veleuilite Lavoslav Ruika u

Vukovaru

U sklopu spomenikog prostora Veleuilita Lavoslav Ruika u Vukovaru nalazi se njegova bista

U vicarskoj je osnovana nagrada "Ruika" za mlade znanstvenike koji rade u vicarskoj